SOPOTSKA KULTURA
• 1897. Vjekoslav Celestin, kustos muzeja u Osijeku, iskopavao neolitičko naselje-tell Hermannov vinograd u Osijeku (ujedno prvo veliko istraživanje neolitičkog naselja u sjev. Hrv.) • 1940. g. F. Tompa navodi neke slavonskosrijemske lokalitete ( koje danas definiramo kao sopotske) kao: čiste LTK: Samatovci, neki nalazi s Vučedola starija potiska: Samatovci, Vukovar, Kormadin mlađa potiska ili lenđelska: Dalj, Bapska
• R.R. Schmidt, prvi uvodi pojam lenđelske kulture u hrv. prapovijest - u monografiji “Die Burg Vučedol”, koja također donosi neke lokalitete savsko-dravskodunavskog međuriječja, on određuje neke nalaze iz Bapske kao karakteristične oblike lenđelske kulture (Schmidt 1945:121) • ipak sopotska kultura kao samostalna pojava izdvojena je tek 1949. g. – V. Milojčić u svojoj Chronologie... pod nazivom slavonsko-srijemska kultura (Slawonischsyrmische Kultur), potom bapsko-lenđelska te lenđelskoslavonska, raščlanio je na 4 stupnja i paralelizirao s Vinčom A-D. U njezinom nastanku vidio je 2 genetske komponente: starčevačku i vinčansku •
• •
•
•
M. Garašanin najprije definira sopotsku kulturu kao lokalnu, slavonsko-srijemsku varijantu vinčanske kulture ( u svojoj Hronologiji vinčanske grupe) J. Korošec: Srijem i ist. Slavonija = čista vinčanska kultura, srednja Slavonija i sjev. Bosna = slavonsko-srijemska kultura (koja je zapravo mješavina vinčansko-butmirska uz nešto lenđelskih primjesa, zapadna Slavonija = prava lenđelska koja se nadovezuje na Mađarsku, križevački kraj = alpska facies lenđelske kulture S. Dimitrijević u svojoj disertaciji 1959. g. predlaže bapskolenđelsku kulturu koju definira na temelju starog materijala i manjih vlastitih istraživanja 1957. g. (Vinkovci-Ervenica, VinkovciTrbušanci, Sopot, Otok) 1964. Dimitrijevićeva iskopavanja Bapske mijenjaju sliku. 2 gornja sloja bila su čista vinčanska, a 2 donja sopotska – mijenja ime u sopotsko-lenđelsku kulturu i pod tim imenom objavljuje 1968. monografiju
• 1968. i 1972. otkrivena je u Mađarskoj istovrsna skupina i autori je nakon prvobitnih vrludanja (vinčanska) definiraju kao Sopot-Bicske kulturu – ujedno smatraju neprikladnim termin lenđelska kao sastavni dio – Dimitrijević to prihvaća i 1979. predlaže samo naziv sopotska kultura (ona je samo rodonačelnik lenđelskih kultura, ali ne i njihova sastavnica, ona ima protolenđelski karakter)
Rasprostranjenost: međuriječje od hrvatsko-srpske granice na istoku, dok zapadna varira – Požeška kotlina u ranoj i srednjoj fazi, potkraj Ib stupnja penetracija u sjev. Bosnu, u Transdanubiju i na zapad do poteza Medvednica-Kalnik
Naseljavanje • klasična poljodjelska zajednica • u ranoj fazi topografske karakteristike podsjećaju na starčevačke: prirodna uzvišenja na obalama rijeka, potoka i uz stalne močvarne površine (Bapska, Sarvaš, Klokočevik) • u II. stupnju djelomično se nastavlja isti trend (Vinkovci, Bogdanovci, Samatovci, Gradac, Novoselci), ali se oblikuju i specifična utvrđena naselja u močvarnim i vodoplavnim područjima, pravilnoga, ovalnog oblika, s opkopom i vj. palisadama – tipični Wasserburg (tj, utvrđena gradina okružena vodom, najviše ih ima u poriječju Bosuta: Sopot, Orolik, Privlaka, Slakovci, Retkovci, Vuke: Gaboš i Drave: Hermannov vinograd
Naseljavanje • klasična poljodjelska zajednica • u ranoj fazi topografske karakteristike podsjećaju na starčevačke: prirodna uzvišenja na obalama rijeka, potoka i uz stalne močvarne površine (Bapska, Sarvaš, Klokočevik) • u II. stupnju djelomično se nastavlja isti trend (Vinkovci, Bogdanovci, Samatovci, Gradac, Novoselci), ali se oblikuju i specifična utvrđena naselja u močvarnim i vodoplavnim područjima, pravilnoga, ovalnog oblika, s opkopom i vj. palisadama – tipični Wasserburg (tj, utvrđena gradina okružena vodom, najviše ih ima u poriječju Bosuta: Sopot, Orolik, Privlaka, Slakovci, Retkovci, Vuke: Gaboš i Drave: Hermannov vinograd
Pokapanje • nije zasad poznato, očito nije bilo unutar naselja. Jedini uništeni kosturni grob, možda, VinkovciSilos, blizina Ervenice, bikonična posuda kao prilog • Hermannov vinograd, istraživanja 199? skeletni zgrčenci • Lokaliteti oko Đakova (zaštitna iskopavanja 2006.) – kosturni ukopi unutar naselja
Periodizacija S. Dimitrijević rana faza srednja faza kasna faza Z. Marković 1a 1b 2 3 4
Ia – Vinča B1 Ib - Vinča B2 II - Vinča C III - Vinča D1 i D2
Podrijetlo i razvoj • sopotska kultura je vrlo jednostavna i statična pojava, ulazi u balkansko-anadolski kulturni kompleks, ali nema njegova dekorativnog sjaja • nastanak na starčevačkom supstratu→rezultat vinčansko-starčevačke kulturne simbioze, ali je duh sopotske kulture bliži starčevačkoj, osobito u njezinoj posljednjoj fazi u kojoj se povlači slikanje • ekspanzija vinčanske kulture tijekom prijelaza A2/B1 stupanj zahvatila je i Srijem i to je bi konačan udarac starčevačkoj kulturi te početak sopotske kulture • vinčanska se komponenta očituje u tehnologiji pečenja i nekim vodećim oblicima (prije svega zdjela na stupastoj nozi) • osobni pečat sopotskoj keramici daje duborezni i rovašeni ukras koji je u osnovi proistekao iz starčevačkog urezanog ukrasa koji se obilnije počinje primjenjivati u kasnoj razvojnoj fazi. • novi vinčanski pritisak uslijedio je na prijelazu Sopot Ib/II i uglavnom se očituje u istočnim područjima rasprostranjenosti sopotske kulture→vj. se zbog toga u to vrijeme pojavljuju naselja tipa Wasserburga, pa ipak u III. stupnju sopotska kultura gubi svoju podunavsku zonu (primjer Bapske i Vukovara s vinčanskom kulturom), ali se ponovo konsolidira u sjev.zapadnim dijelovima umjesto brezovljanskog tipa
REGIONALNI TIPOVI SOPOTSKE KULTURE • krajem Ib stupnja i početkom stupnja II, sopotska se kultura širi iz matičnog slavonskog prostora na jug preko Save u sjevernu Bosnu, na sjever u Transdanubiju (Sopot-Bicske tip), na zapad u središnju Hrvatsku (Sopot-Brezovljani).
Brezovljanski tip sopotske kulture
