Remi-NSK.pdf

Naš svet knjiga

0

Naš svet knjiga

Remi III Deo serijala REAL

Prevod i obrada Naš svet kNjiga 1

Naš svet knjiga

SADAŠNJOST SIJETL U mom ţivotu će se desiti stotine dana kojih se ja neću uopšte sjećati. Ali ovaj dan nikad neću moći zaboraviti. Danas ţenim svoju ţenu. Bruk “mali dinamit“ Dumas. Obećao sam joj crkveno vjenčanje. Crkveno vjenčanje će i dobiti. *** “Kunem se, ako se nastaviš tako mrštiti na vrata, srušit ćeš ih svojim pogledom,” moj lični asistent Pit, vikne sa kauča. Okrenem se prema mjestu odakle me on i Rajli posmatraju, dok koračam po dnevnom boravku Brukinog starog apartmana u Sijetlu. Očigledno ih jebeno zabavljam. Seronje. Ne vidim šta je to toliko zabavno. Okrećući se nazad prema vratima spavaće sobe, nastavim da koračam unedogled. Ne mogu da zamislim ni za ţivu glavu, zašto se toliko zadrţala. Prije tačno pedeset osam minuta se zaključala u spavaću sobu da se spremi, a Bruk- mojoj jebenoj Bruk- je obično potrebno pet minuta da bi se spremila. “Ĉovječe, danas je dan njenog vjenčanja. Curama treba puno vremena da se pripreme.” Rajli baca ruke u zrak kao da ukazuje na izreku Takav je ţivot! “A ti si sada ekspert?” Pit podbada. “U pitanju je haljina!” Kaţe Melani, Brukina najbolja prijateljica, izlazeći iz spavaće sobe vukući za sobom neku bijelu stvar koja izgleda kao veo.” Ima sve te dugmiće... uostalom, šta vas trojica radite ovdje? Remingtone, pričala sam sa Bruk o tome. Vi momci biste trebali da odete i srest ćemo se pred oltarom.” 2

Naš svet knjiga

“To je jebeno smiješno,” kaţem smijući se. Ali kada Melani nastavi da nas posmatra, a posebno mene, pogledom koji neko koristi da bi otjerao pse od sebe, ja se namrštim i krenem ka spavaćoj sobi. Savijem prste oko brave i zovnem je kroz zatvorena vrata. “Bruk?” “Remi, molim te nemoj da uđeš ovamo!” “Dođi onda na vrata.” Kada čujem šuškanje, pribliţim se još više vratima i smanjim ton tako da me seronje sa kauča u dnevnom boravku, ne bi čule. “Dušo, zašto te ne mogu vidjeti jebeno sada?” Svo to Melanino ulaţenje i izlaţenje iz sobe, dok sam razdvojen zaključanim vratima od moje buduće ţene, mi se ne sviđa nimalo. A razdvojeni smo u prkos činjenici da ona treba sada da se spremi za mene. “Pa, zato što ţelim da me gledaš kako ti prilazim na oltaru,” šapne. Boţe, taj glas, upravo tu. Tjera me da srušim ova vrata i izljubim je pošteno, a onda da joj radim stvari ispod te haljine koju pokušava da obuče - stvari koje muţevi rade svojim jebenim ţenama. “Dušo, gledat ću te kako mi prilaziš. Ali također ţelim da te vidim i sada. Otvori vrata i ja ću srediti te dugmiće.” “Moţeš ih otkopčati poslije, a zatim srediti mene.” Drska izjava je popraćena njeţnim “Guu,” kao da nekog, nekog veoma malog, zabavlja to što se dešava sa druge strane vrata. “Izvini, Riptajd,” Melani kaţe u povratku i mahne mi da se odmaknem od vrata. “Vi momci biste trebali krenuti ka crkvi. Vidjet ćemo se tamo za trideset minuta.” Namrgodim se kada se ona uvuče u spavaću sobu kao prokleti crv kroz maleni prorez, sprječavajući me da bacim, makar i maleni pogled, na Bruk. Koristeći istu metodu, puno krupnija Dţozefin, izađe dok joj se nešto vrpolji uz grudi. Moj sin me pogleda iz njenih ruku i umiri se, njegove usne su izvijene na isti zabavljeni način kao i Pitove i Rajlijeve.

3

Naš svet knjiga

Izvadi vlaţnu ruku iz usta i udari me pravo u vilicu. “Guu,” kaţe, a zatim se promeškolji i odgurne prema meni. Hvatajući ga, priljubim mu glavu uz stomak i zareţim i to izazove još jedno, “Guu!” Kada podignem glavu da bih ga pogledao u oči, on je jebeno presretan. I ja sam, opet zareţim i progunđam šaljivo, “Misliš li da sam smiješan?” “Guuu!” Njegove oči su nestašne. Njegova glavica je manja od mog dlana, zgrabim ga i po mazim ga po vrhu glave. Moj četveromjesečni Rejser, sin kojeg mi je Bruk podarila. On je najsavršenija stvar koju sam u ţivotu napravio. Nikada nisam mislio da ću imati nekoga kao što je on. A sada se moj ţivot vrti oko ove male vjeverice sa jamicom, koji povraća po svim mojim majicama i po Bruk također. Boţe, gdje da počnem kada je u pitanju ona? Pit me glasno lupne po ramenima. “U redu druţe, čuo si ih. I pazi izbacit će sve iz sebe po tvom odijelu!” Steţući vilicu, potapšam Rejsera po glavi i on mi se nasmiješi. Ima jednu jamicu, a ne dvije. Bruk kaţe da je to zato, jer je on samo polovično moj. Druga polovica pripada njoj. Protivim se tome i kaţem da je on cijeli moj, kao i ona. Uzvraćajući mu osmijeh, vratim ga Dţozefini, koja me uvjerava, “Idite s mirom, gospodine Tejt, sve je pod kontrolom.” Ona je trebala da bude tjelohranitelj, ali sada nemam pojma koja je njena uloga. Izvodi Rejsera van i radi neke poslove koje bi dadilja trebala obavljati. On zakopa prst u njenu kosu i povuče je, a to se njoj, izgleda dopada. Nakon što pogledam sat na kuhinji, prebacim pogled na nju. “Ţelim da bude tamo za petnaest minuta,” kaţem, a ona klimne. Limuzina čeka moju nevjestu, ali Rajli je uzeo ključeve Melaninog kabrioleta, parkiranog ispred, sa spuštenim krovom. Sve trojica uđemo u 4

Naš svet knjiga

njega. Spustim se na suvozačevo mjesto i pogledam prema prozoru našeg privremenog apartmana. Ne mogu da shvatim zašto se toliki nered napravio oko dugmića na vjenčanici. Što se mene tiče, trebao sam da se vozim sa svojom ţenom u jednom autu, prema crkvi gdje ćemo da se vjenčamo. Tačka. “Rem, čovječe, nije sada kao da će te ostaviti pred oltarom,” Rajli kaţe, smijući se. “Da, znam,” pro šapćem okrećući se nazad. Ali nekada jednostavno ne znam. Nekada osjećam tako neki čvor u prsima i mislim o tome kako ću se jedno jutro probuditi, a Bruk i mog sina neće biti pored mene, a umiranje bi bilo prejednostavno za mene, kako bih se osjećao. “Za dvadeset osam minuta će koračati prema tebi na oltaru, sva u bijelom, samo za tebe,” Pit kaţe. Nastavim u tišini da gledam u daljinu. Bruk je bila uzbuđena oko ovoga cijeli mjesec. Razmišljajući da li će ovo, da li će ono, hoće li tortu, neće tortu. Rekao bih da, bilo čemu što bi njen glas učinilo još uzbuđenijim i ona bi me ljubila onako kako ja to volim. I sada je ona, čini mi se, pod kontrolom, oblači se, sprema se za njen dan, a ja osjećam veliki nered emocija, jer joj nije bilo bitno da li ćemo se voziti istim autom prema crkvi. A potom joj je njena najbolja drugarica utuvila glupe, djevojačke stvari u glavu. Da se ja vozim sam. U crkvu u koju nikad ne idem. Da oţenim svoju ţenu. Ona je odmah iza nas, ali ja nisam dobro. Jebeno sam nervozan, a ova nervoza bi se smirila da je ona otvorila vrata i pogledala me onim svojim zlatnim očima - moj um bi se smirio i svo ovo tutnjanje u mojim grudima bi se stišalo. Ali to se nije desilo. Sada moram da čekam da prođe još dvadese tsedam đavoljih minuta... i moj um počinje da se igra sa mnom i jedini način na koji ga mogu smiriti je da vidim nju.

5

Naš svet knjiga

Tapkajući stopalom, okrećem prsten na svom prstu. Zatim ga skinem i puno mi pomogne kad vidim njeno ime ugravirano: TI SI MOJA STVARNOST, TVOJA BRUK DUMAS.

PROŠLOST DAN KADA SAM JE UGLEDAO Publika iz Sijetla zagrmi kada istrčim na prolaz prema ringu. Ring me čeka na samom kraju puta. Sedam sa sedam metara, četri paralelnih uţadi sa svih strana i četiri jebena kornera. I to je to. Taj ring je moj dom. Kada nisam u njemu, nedostaje mi. Kada treniram, mislim o njemu. Svaki korak koji pravim prema njemu čini da moje srce pumpa brţe i tjera me da idem dalje. Moje vene se šire, otkucaji srca ubrzano rade da bi nahranili moje mišiće. Moj um se razbistruje. Svaki djelić mene sprema se za napade, odbranu i preţivljavanje - i da pruţi publici ono što ţeljno iščekuju. “Remi! Volim te, Remi!” Ĉujem ih kako viču. “Remi, popušit ću ti kurac!” “REMI, NAPUNI ME, REMI!” “Remingtone, ţelim tvog Riptajda!” Isteţući prste, zgrabim uţad na vrhu i uskočim u ring, bacivši pogled na ljude koji me okruţuju. Svijetla sjaju. Moje ime je na svačijim usnama i svo njihovo uzbuđenje i predosjećanje se vrti oko mene u zabavnom malom viru. Vrište i mašu prema meni nekim ruţičastim sranjima. Ţele me ovdje. Baš ovdje. Samo mene, nekog seronju od protivnika i naše šake. Skinem svoj ogrtač i predam ga Rajliju, mom prijatelju i Trenerovom asistentu, dok se ljudi diţu na svoje noge i vrište glasnije dok se okrećem i dajem im do znanja da ih čujem. Svi su na nogama. Svi gledaju u mene kao da sam njihov Bog rata i večeras je noć kada ću im dati osvetu. 6

Naš svet knjiga

Jebeno to volim. Jebeno volim ove uzvike, kada ţene vrište o nekim sranjima koje bi ţeljele da mi rade. “Remi! Remi!” Neka ţena ludo uzvikuje iz dubine pluća. “Tako si jebeno vreo, Remi!” Okrenem se zabavljeno i moj pogled kruţi arenom i spusti se na nju. Ugledam dugu kosu boje mahagonija, oči boje ćilibara i ruţičaste, debele usne koje se automatski razdvajaju u šoku. Osjećam se zaprepašteno. Moji instinkti pomahnitaju, pogledom pređem preko cijele djevojke. Mlada je, atletičarka i skromno obučena, ali u tom pogledu kojim me proţdire nema ništa stidljivo. Sveti boţe, imam osjećaj kao da je upravo prešla jezikom po mom kurcu. Kada se njene oči zaključaju na mojima, podignem obrvu upitno, bezglasno je pitajući, Jesi li ti upravo uzvikivala, ili ne? Njeni obrazi poprime blago ruţičastu boju i tada shvatim da je njena prijateljica ta koja je uzvikivala, njena prijateljica koja je pored nje totalno nevidljiva. Ova mi ne izgleda kao neko ko bi namjerno privlačio paţnju nekog poput mene. Ali uspjela je da pokrene sve moje lovačke dugmiće, ja je sada ţelim i ja ću da je dobijem. Namignem joj i istog momenta mogu da primijetim da joj nije do igre. Izgleda zaprepašteno. “Kirk Dirkvud Ĉekić, je ovdje za sve vas večeras!” Tip sa mikrofonom poviče. Moje usne se uviju dok gledam Dirkvuda kako uskače u ring i skida svoj ogrtač, istegnem svoje ruke i savijem prste sve dok mi zglavci ne iskoče. Moje tijelo se osjeća dobro, svaki mišić je zagrijan i spreman za naprezanje. Znam da sam jebeno dobar, ali ţelim da to sazna i ova djevojka. Osjećam se veoma, veoma posesivno i ne ţelim da gleda ni u koga osim u

7

Naš svet knjiga

mene. Ţelim da vidi da sam najjači i najbrţi. Prokletstvo, ţelim da misli da sam ja jedini čovjek u cijelom jebenom svijetu. Kirk je ogroman i spor kao puţ. Zamahuje prvi udarac, ali znao sam šta će uraditi prije nego je uspeo i da pomisli o pokretima. Sagnem se i uzvratim udarac koji ga odbacuje na stranu i izbacuje iz ravnoteţe. Ona me posmatra, znam to. Vrelina u njenom pogledu me tjera da se borim jače i brţe. Dođavola, ja posjedujem ovaj ring. Volim sve u vezi njega. Znam njegove dimenzije, osjećaj ploče ispod mojih stopala, vrelina svjetala na meni. Nikada nisam izgubio ni jednu borbu u Podzemlju. Ljudi znaju da bez obzira koliko jako nekad budem pretučen, uvijek se podignem i završim borbu po svojim uslovima. Ali večeras? Osjećam se besmrtan. Publika počinje da skandira moje ime. “REMI... REMI... REMI.” Ovo je moj ring. Moja publika. Moja borba. Moja jebena noć. Onda čujem taj glas opet. Ne njen, nego ţene koja je sa njom. “O moj boţe, udari ga, Remi! Jednostavno ga ubij, seksi zvijeri!” Poslušam je i nokautiram Kirka na pod snaţnim udarcem. Vriska eksplodira po cijeloj areni. Sudija uzima moju ruku i diţe je u zrak, a ja okrenem glavu da nju pogledam, znatiţeljan da vidim kakav joj je izraz lica. Zadihan sam i najvjerojatnije krvarim, ali ništa od toga nije bitno. Sve što je meni jebeno bitno jeste da nju provjerim. Je li jebeno vidjela kako sam ga nokautirao? Je li impresionirana ili ne? Uzvraća moj pogled i moj stomak se uvrne. Boţe, zbog nje postajem tvrd. Nosi tu finu odjeću i kunem se da je ona najelegantnija stvar koju sam video na mjestu kao što je ovo. Ipak, šta god da je obukla to je previše i treba hitno da se svuče s nje. “REMI! REMI! REMI! REMI!” Ljudi uzvikuju.

8

Naš svet knjiga

Njihovo skandiranje se intenzivno pojačava, dok me njene zlatne oči gutaju, kao što ja gutam nju. “Ţelite li još Remija?” Spiker sa sretnim glasom upita gomilu. “U redu ljudi! Izvedimo dostojnijeg protivnika večeras za Remingtona Riptajda Tejta!” Dođavola, mogu da izvedu šta god hoće, čovjeka ili čudovište! Tako sam spreman, borio bih se protiv dvojice odjednom. Zaključao sam je u mom vidnom polju, lijepo i čvrsto. Sa tom lepršavom košuljom. Tim pantalonama koje joj se prianjaju uz tijelo. Već sam je katalogizirao, ima oko 55 kilograma, visoka je oko 170 cm, otprilike za glavu niţa od mene. U svojoj glavu, već mjerim njene grudi prema svojim rukama, kušajući njenu koţu svojim jezikom. Odjednom primijetim da je šapnula nešto svojoj prijateljici i da je ustala na noge, krenula prema izlazu. “A sada, kao izazivač našem vladajućem šampionu, dame i gospodo, je Parker Teror Drejk!” Gledam je u nevjerici kako odlazi i neki čvor se vrti čvrsto po mom stomaku dok se ostatak mog tijela steţe i sprema se za lov. Publika oţivi kada Parker uskoči u ring, a sve što ja mogu da uradim jeste da gledam kako napušta moju arenu, dok svaki molekul u mom tijelu vrišti na mene da idem za njom. Zvono zazvoni, ja ne igram igrice koje moji protivnici obično rade, skaču, izmiču se, fintiraju, napadaju. Pogledam u Parkerovo lice, pogledom koji govori, Izvini druţe, i zamahnem i nokautiram ga na pod. Padne ravno i ne pomjeri se. Publikom zavlada tišina. Spiker sačeka trenutak dok ja čekam, jebeno frustriran, moje srce lupa iz neizvjesnosti dok se nadam da će Parker ostati dole i da će ubrzo početi odbrojavanje. I odbrojavanje počne. Poţurite, seronje... 9

Naš svet knjiga

Jebeno ću da pobijedim ove sezone i neću da budem diskvalifikovan... Samo najavite da je nokaut, da bi ona čula... DESET! “Svetog mu sveca, to je bilo brzo! Desio se nokaut! Da, dame i gospodo! Nokaut! I to u rekordnom vremenu, naš pobjednik i ovog puta, Riptajd! Riptajd koji preskače uţad i – gdje dođavola ideš?” Publika poludi kad doskočim na noge i krenem ka izlazu, njihova vriska me prati svim putem. Dok oni vrište na mene, moje tijelo vrišti na mene da je stignem. “Riptajd! Riptajd!” Moje srce lupa kao ludo. Ona brzo hoda, ali ja jebeno trčim. Svako moje čulo zahtjeva od mene da jurim, uhvatim i imam ovu djevojku. Zgrabim je za zapešće i okrenem je. “Šta koji...” zadihano izgovori, dok su joj oči raširene od šoka. Ona je tako prelijepa da se moja pluća lede. Njeţno čelo, duge trepavice, te zlatne oči, taj delikatan nos i te usne koje liče na maršmalov. Moram to da okusim još jučer. Moje usne se vlaţe, dok se divlja, primitivna glad javlja u meni. “Tvoje ime,” zareţim. Njeno zapešće je tako sitno u mojoj ruci, lomljivo, ali ne mogu da je pustim. Ne, ne. “Hm, Bruk.” “Bruk šta?” Odbrusim, steţući stisak. Zbog njenog mirisa zapjenim. Moram da nađem izvor tog mirisa. Moţda mjesto iza njenog uha? Njena kosa? Njen vrat? Pokušava da oslobodi svoju ruku, ali ja stegnem stisak, jer ona ne ide nigdje drugo osim u moju spavaću sobu. “Bruk Dumas,” kaţe iza mene neki glas, a zatim mi njena luda prijateljica koja je bila sa njom, izdiktira broj mobitela, a moj idiotski mozak ga ne zapamti, jer sam još uvijek zapeo sa njenim imenom u glavi. Bruk Dumas.

10

Naš svet knjiga

Moje usne se izviju kad pogledam u te lijepe zlatne oči. “Bruk Dumas,” kaţem grubo i glasno, sporo i duboko i njeno ime se prevrće po mom jeziku dok ga upijam. Kako jako, otmjeno, jebeno ime. Oči su joj raširene u šoku, pogleda me gladno, pogledom koji govori da je malo uzbuđena i malo preplašena. Poludim. Treba mi da je dotaknem, pomirišem, okusim, potvrdim. Gorim od potrebe da joj kaţem da bi trebala da me se boji, a u isto vrijeme, sve što ţelim je da je pomilujem po njenoj dugoj kosi i da joj obećam da ću biti njen zaštitnik. Popustim pod uticajem, uvučem prste na potiljak kod njenog vrata, boreći se sam sa sobom da budem njeţan da ne bi pobjegla, dok mi se u glavi vrzma jedina misao : Uzmi. Je. Moj pogled nikad ne napušta njen, spustim suhi poljubac na njene usne, polako, pokušavajući da je ne uplašim, ali samo da joj dam do znanja ko sam i ko ću da budem zbog nje. “Bruk,” kaţem uz njene njeţne usne, a zatim se odmaknem sa smiješkom. “Ja sam Remington.” Njene oči sreću moje, metalik zlatne su boje i vlaţne od nečeg što prepoznam kao ţelju. Osmijeh mi izblijedi kad joj pogledam nazad na usne. Tako su ruţičaste i njeţne da savijem glavu opet da je uzmem još dublje. Moja krv juri mojim venama, dok se davim u njenom mirisu. Ţelim ovu ţenu. Ne mogu da čekam više ni jedan sekundu, a da je ne okusim, da je ne uzmem. Jedne sekunde ona je vrela i drhti u mojim rukama, tiho naginjem njenu glavu unazad, a slijedeće, publika nas okruţi sa jebenim luđačkim vrištanjem u moje uho. “Remi! JEBENO TE VOLIM! Remi!” Bruk Dumas škljocne i brzo se oslobodi mog dodira.

11

Naš svet knjiga

“Ne.” Posegnem da je uhvatim za dio njene bijele košulje. Ali ona i njena prijateljica odlepršaju kroz gomilu kao vjetrovi, a ja sam zaglavljen sa dvije oboţavateljke koje... “Riptajd, moj boţe, molim te dozvoli mi da ti dotaknem kurac.” “Riptajd, moţeš da nas uzmeš obje zajedno!” I dok njih dvije trljaju rukama niz moje trbušne mišiće, pomislim, JEBI GA i strgnem njihove ruke sa sebe, a zatim opet pojurim za njom. Kada stignem do liftova, kapija je zatvorena, i ja je čujem kako se penje liftom na površinu. “Remi!” “Remington!” Reţeći ljutito, udarim dlanom o zatvorena vrata, zatim izbjegnem dolazeću grupu oboţavatelja i krenem prema svlačionici. Ne znam jesam li ljut, frustriran ili... ne znam. Gdje je jebeno otišla? Gledala me je kao da je ţeljela da je pojedem; ne razumijem jebene ţene i mislim da neću nikad. Namršteno pođem da pokupim svoje stvari i opalim šakom u ormarić. “Moraš da paziš svoje zglavke, Tejt!” Trener drsko kaţe dok skuplja moje stvari u crvenu torbu. Nikad ne poslušam ono što mi se kaţe. Tako da opalim šakom drugi ormarić, a zatim pogledam u Trenera i uzmem svoje slušalice, svoj iPod i sportsko piće. Prateći svoj tim napolju prema Eskaladi, jebeno sam ljut, jer sam je pustio da ode. Pokušao sam da se sjetim njenog broja i da ga sačuvam u telefon, pa barem par brojeva kojih se sjećam. “Taj nokaut je bio nevjerojatan, druţe, nokautirao si ga u tri sekunde!” Rajli kaţe, smijući se. Buljim kroz prozor u svijetla Sijetla, dok tapšam prstima po koljenu. “U redu, reci sada o čemu se tu radi?” Hoćemo li da raspravimo o ovom slonu što se nalazi u autu?” Pita Pit sa prednjeg sjedišta. “Ona sa dugom kosom? Baš si se namjerio da je juriš, Rem?” 12

Naš svet knjiga

“Ţelim da gleda moju slijedeću borbu.” Tišina zavlada autom, kada shvate da sam se ţestoko navukao na nju. Pit uzdahne. “U redu. vidjet ću šta mogu da uradim. Također smo ti nabavili i par djevojaka.” “Imaš dobar asortiman,” Rajli doda. “Plavuša, brineta i crvenokosa.” I čim stignemo u apartman, one su tu. One me čekaju. Tri djevojke sa različitom bojom kose, čekaju skoro gole, spremne da budu jebane od strane Riptajda. Njihove oči zabljesnu kada me ugledaju. “Riješite ih se,” kaţem odlučno, a zatim se zatvorim u glavnu spavaću sobu. Tuširajući se rekordnom brzinom, izvučem lap top i potraţim ostatak njenog broja, ukucavajući Sijetl, Bruk Dumas. Uzimajući svoje Dr. Dru slušalice, stavim ih na uši, pustim muziku glasno, dok traţim, traţim, traţim i onda... Bingo. Pregledavajući na dole, pogledam nekoliko članaka vezanih za Bruk Dumas. Jedan tvrdi da je ona specijalista za sportsku rehabilitaciju i staţira na akademiji u Sijetlu. Prethodni članak je spomenuo da je ona bila atletičarka. Sprinterka. Ĉudne stvari se dese u mojim prsima. Ponovo pročitam taj dio i da, sprinterka. Sada shvatam zašto je mršava, atletski građena i brza. Ali ona ima malo oblina, obline koje nikada prije nisam video na nekoj sprinterki. Savijem svoje prste u dlan i prisjetim se kako su se njene male, ţivahne grudi podizale i spuštale dok me je gledala. Moje usne se navlaţe kad se sjetim kako je mirisala. Jebi me. Na youtubu, pronađem njen snimak sa neke probe. Moje srce počinje opet ludo da udara, skinem svoje slušalice i kliknem na plej. Nosi kratki šorc. Njena kosa je zavezana u rep. I vidim njene duge, mršave, mišićave noge. Moj kurac se digne, pomjerim se

13

Naš svet knjiga

nelagodno i savijem se da bih je pomnije video dok se postavlja u poziciju. Grupa ljudi joj da start. I ona krene brzo... Zatim se jedna njena noga zapetlja. I ona pada. Ostane da leţi dole, na podu i počne da jeca dok pokušava da ustane. Moje grudi urade nešto čudno. Sranje, plače tako jako da se svo njeno tijelo trese. Steţući ruke u šake, gledam je dok pokušava da se na svoju ruku makne sa staze, dok seronja od tipa koji je postavio ovaj video, samo ponavlja ponovo i ponovo, “Ĉovječe, njen ţivot je gotov.” Kamera zumira njeno uplakano lice, pauziram snimak i gledam u nju. Bruk Dumas. Izgleda baš kao što je izgledala danas, samo malo mlađa i mnogo ranjivija. Na njenoj bradi se pojavila mala jamica, a te zlatne oči su tako natopljene suzama, da jedva mogu da vidim u njima tu lijepu boju viskija. Počnem da čitam nekoliko komentara koja se nalaze ispod klipa. Iwlormw: Priča se da je trčala na krosu, protiv trenerove odluke i da je već povrjeđivala to koljeno. Trrwoods: To se desi kada se ne pripremiš kako treba! Runningexpert: Bila je dobra, ali ne tako sjajna. Lamaske bi je uništila na Olimpijadi. Moj stomak ključa. Pregledam snimak opet i moj stomak ključa još više. Ljutito zareţim i bacim svoje sportsko piće preko sobe i čujem ga kako se razlijeva po zidu. Ţelim da uništim svakoga ko je ismijava. Stajala je večeras u mojoj areni, pokušavajući da digne zidove oko sebe i izgledala je ponosno, kao ratnica, kao da već jednom nije počastila svijet svojim padom. Moje grudi se uvijaju tako jako, da ne mogu da dišem, zareţim i jako zalupim lap top. Pit pokuca na moja vrata i lagano ih otvori. “Rem, jesi li siguran da ne ţeliš da učestvuješ u zabavi?”

14

Naš svet knjiga

Šire otvori vrata i pokaţe na tri ţene iza njega, njihove oči pune iščekivanja bulje u vrata moje sobe. Kolektivno uzdahnu i jedna od njih promrmlja, “Molim te, Riptajde...” “Samo jednom?” Kaţe druga. “Rekao sam da ih se riješiš, Pit.” Istegnem svoje zglobove, a zatim i vrat. Vrata se zatvore i iznenadna tišina zavlada apartmanom, dok se Pit ne vrati i opet proviri kroz vrata. “U redu, druţe. Ali stvarno mislim da si se trebao zabaviti s njima... Bilo kako bilo, Dajana ţeli da zna da li ćeš večerati ovdje u sobi?” Tresući glavom, ponesem svoj iPod do trpezarije, smjestim se na stolicu i kao po autopilotu počnem da jedem sadrţaj sa svog tanjira, dok Pit obavlja neke telefonske pozive potvrđujući našu hotelsku rezervaciju u Atlanti slijedeće sedmice. Dok jedem, sve što vidim su njene zlatne oči, razdvojene usne i način na koji me je Bruk Dumas pogledala, kao srna koja je upravo shvatila da je juri predator i da neće odustati dok je ne uhvati. Ţelim da bude moja. Moja. Ţelim da je svu mirišem, jer me ništa nikad nije tako dotaklo kao njen miris. Ţelim da osjetim tu sreću dok je gledam i da je dodirujem gdje ja to ţelim. I. Da. Bude. Moja. Grabeći svoj iPod, potraţim je opet na internetu dok ţvaćem, zastajući na slici iz njenih sprinterskih dana. Ona je kao gazela, a ja ću da budem lav koji je uhvatio. “Pit, misliš li da trebam specijalistu za sportsku rehabilitaciju?” Pitam. “Ne, Rem.” “Zašto ne?” “Druţe, ti si seronja. Jedva da dopustiš maserima da te masiraju više od dvadeset minuta.”

15

Naš svet knjiga

“E sada mi treba jedan.” Gurajući iPod prema njemu, potapšam ekran na ime ispod njene slike. “Treba mi ona.” Pit zainteresirano podigne obrvu. “Treba ti. Zar ne?” “Potreban mi je specijalist za sportsku rehabilitaciju na platnoj listi. Ţelim da se postara za mene svaki dan. Na koji god način oni to rade.” On se zlobno nasmiješi. “Mogu ti reći samo da im pušenje ne spada u opis posla.” “Da sam htjeo pušenje, upravo sam mogao da imam tri takva. Ono što ţelim...” Još jednom prstom potapšam preko njenog imena. “Je ovu specijalistkinju sportske rehabilitacije.” Pitove obrve se podignu do korijena kose i on se nagne unazad i prekriţi svoje ruke preko prsa. “Za šta je zapravo ţeliš?” Pojedem ostatak hrane, a zatim uzmem veliki gutljaj vode, da bih mogao da pričam. “Ţelim je za sebe.” “Rem...” kaţe upozoravajuće. “Ponudi joj platu koju ne moţe da odbije.” Pit mi odgovara sa zbunjenom tišinom. Ĉini se kao da je zbunjen i pokušava da me urazumi. Gleda u moje oči i mogu reći da posmatra jesu li crne ili plave. Nisam crn. Tako da tiho čekam. On uzdahne, polako pogleda u njeno ime i oprezno progovori. “U redu, Remingtone, ali dopusti mi da ti kaţem, ovo što traţiš je jedna loša ideja.” Odgurujući tanjir na stranu, naslonim se i prekriţim ruke preko prsa. Moja glava me izdaje pola mog ţivota,. Jednog dana mi govori da sam ja bog, a drugog da ne da vladam paklom, već da sam ga ja izmislio. Da li Pit shvata koliko mene jebeno zanima što njegova glava misli da je ovo loša ideja? Ja više ne slušam ništa što mi govori moja glava. Slušam samo svoje srce.

16

Naš svet knjiga

“Ţelim da gleda moju borbu u subotu,” podsjetim ga dok ustajem i vraćam stolicu na mjesto ispod stola. “Nabavi joj najbolje sjedište u areni.” “Remingtone...” “Samo to uradi, Pit,” kaţem dok prelazim preko dnevnog boravka do spavaće sobe. “Već imam spremne karte, druţe, ali već je teško da drţimo Dajanu podalje od tvojih... problema. Bit će još teţe to izvesti pred nekom specijalistkinjom za sportsku rehabilitaciju.” Naslonim se ramenom na štok spavaće sobe i razmislim o tome. A zatim spustim svoj glas. “Natjeraj je da potpiše ugovor, tako da imam zajamčeno vrijeme s njom. I stabiliziraj me iste sekunde kada počnem da izvodim svoja sranja.” “Remingtone, samo mi dopusti da ti dovedem par djevojaka...” “Ne, Pit. Neću druge djevojke.” Zatvorim se u sobu i zgrabim svoje slušalice, i onda samo leţim tako gledajući u iPod u svojim rukama. Kako će to izgledati ako je napravim svojom? Ne zavaravam se mišljenjem da će me prihvatiti, ali šta ako me stvarno prihvati? Šta ako me ona razumije? Pravog mene? Dva dijela mene? Ne. Ne dva dijela. Svaki. Jebeni. Dio. Mene. Moja utroba se stegne kad se sjetim kako su njene oči sijale dok su me gledale. Način na koji su se raznjeţile kada sam je poljubio i kada me je pogledala ţeleći više. Nikada prije nisam video sličan pogled. Ţeljelo me je hiljade ţena. Nijedna me nikada nije pogledala sa tako otvorenom, preplašenom čeţnjom, kao ona. Nije bila uplašena zbog mene. Bila je uplašena zbog “nas”. Ta ista stvar koja mi steţe utrobu, svog me je zapetljala. Svaka ćelija u mom tijelu svjesno zuji. Svaki inč moje koţe je probuđen. Moji mišići su napregnuti

17

Naš svet knjiga

kao pred borbu. Jedina je razlika što sada ne ţelim da se borim. Sada se spremam da osvojim svoj par. Boţe pomozi joj. *** Publika u Sijetlu je večeras divlja. U bekstejdţu buka odzvanja među zidovima, odbija se o metalne ormariće, gdje se pripremam sa drugim borcima. Gledam kako mi Trener umota u zavoj prste jedne ruke i sve o čemu mogu da mislim je to kako je Bruk Dumas tamo negdje sa ostalim gledateljima, sjedi u sjedištima koje sam kupio za nju. Toliko sam na brijan da imam osjećaj kao da sam priključen u jebenu utičnicu. Krv se pumpa tvrdoglavo kroz moje vene. Moji mišići su opušteni i zagrijani, spremni da se napreţu i napadnu sve što mi se nalazi na putu. Spreman sam da napravim jebeni šou i tamo je jedna djevojka, jedna draţesna djevojka, koja me je spetljala u čvor, ţelim da ona gleda kako se borim. Dodam Treneru svoju drugu ruku i gledam u svoje gole zglavke, dok mi on izdaje iste instrukcije kao i uvijek. Moja obrana... strpljenje... balans... Isključim se, puštajući da njegove riječi proklize u moju podsvijest, tamo gdje i pripadaju. Tačno prije borbe, ja pronađem smiraj. Mogu da čujem svu tu buku, ali ne slušam ništa. Razbistravanje dolazi sa borbom. Svaki detalj se izoštrava u tvom umu. Ta oštrina i svijest me tjera da podignem glavu prema vratima. I ona stoji tamo kao da je upravo izašla iz nekog dječačkog sna, gledajući samo u mene. Nosi bijele pantalone i ruţičasti top, koji čini da njena koţa izgleda pomalo preplanulo, i tako prokleto slasno da me jezik zaboli u

18

Naš svet knjiga

unutrašnjosti usta. Nijedno od nas se ne pomjera dok gledamo jedno u drugo. Ĉekić zastaje u moje vidno polje i kada ga vidim da ide pravo prema njoj, moja ljutnja se zapali. Smrtonosno smiren, zgrabim zavoj od Trenera i bacam ga u stranu, krećem prema njoj. Zatim stanem tačno iza nje i sa njene desne strane, dajući seronji do znanja da sam rođen da bi bio ovdje. Pored, iza i sa njom. “Samo produţi,” upozorim ga, moj glas je dubok, ali smrtonosan. Ĉini se kao da nije sklon tome da sluša i umjesto toga, suzi oči prosvjednički. “Ona je tvoja?” Pita suţenih očiju. Klimnem glavom i isto kao i on suzim oči, dok pogledom pravim rupu u njemu. “Mogu da ti garantujem da nije tvoja.” Seronja odlazi i primjećujem da se Bruk nije pomjerila ni malo, kao da ne ţeli da se odmakne od mene, na isti način kao što ni ja ne ţelim da se pomjerim bilo gdje. Sveti boţe, miriše tako dobro. Uvučem njen miris u svoja pluća kao neki narkoman i odjednom, svaki inč mog tijela ţeli da je zgrabim za kukove i da je uvučem u sebe da bih je mogao udisati još dublje. Okrene glavu ka mojoj i njeţno promrmlja, “Hvala ti,” i još brţe odlazi. Sagnem glavu i uvučem što više mogu njenog mirisa, prije nego ode. Ostanem da stojim, osjećajući se pomalo ošamućeno, dok se na mom šorcu ocrtava smiješno ispupčenje. “Riptajd, Ĉekić, vi ste slijedeći!” Izdahnem kada čujem svoje ime, pogledam oštro Ĉekića na drugoj strani svlačionice, koji se čini totalno zabavljen činjenicom da sam odlijepio za ovom djevojkom. “Remintone, da li me slušaš?” Okrenem se ka Treneru koji učvršćuje zadnji zavoj. Nastavim da gledam u Ĉekića dok mi Rajli pruţa moj satenski ogrtač i dok uvlačim ruke u rukave, odlučujem da ću Ĉekića pripremiti za odmor u komi na neko vrijeme. 19

Naš svet knjiga

“Rekao sam ti da ne dopustiš tom đubretu da ti uđe u glavu.” Trener kucne svojim prstima o moju sljepoočnicu. “A isto tako ni toj djevojci.” “Ta djevojka je u njegovoj glavi od prve borbe, ovdje u Sijetlu,” Rajli mu kaţe sa zlobnim smiješkom. “Dođavola, ţeli da je vodi sa sobom po turneji kao neki privjesak. Dok mi pričamo, Pit sastavlja ugovor.” Trener me ubode prstom u prsa i imam osjećaj kao da se savijam pod njegovim pritiskom. “Ne zanima me ni najmanje šta planiraš večeras da radiš sa tom djevojkom. Hoću da ti glava bude igri sada, dok se boriš. Jesi li shvatio?” Ne odgovaram i očito je da ga shvaćam. Nije potrebno da mi govori ove stvari. Pola borbe je u tvojoj glavi. Ali Treneru se sviđa da se osjeća koristan i ja ga puštam. Cijeli svoj ţivot borio sam se da ostanem duševno zdrav. Da ostanem fokusiran, energičan i koncentriran. Ali večeras, borim se da bih jednoj ţeni pokazao svoju vrijednost. Penjem se na scenu i odem u svoj korner, mogu da čujem kako je publika podivljala. I to me natjera da se nasmiješim. U svom korneru, skinem svoj ogrtač i predam ga Rajliju, i publika još više poludi kada otkrijem svoje mišiće. Skandiraju moje ime i ja im dajem do znanja da mi se to jebeno sviđa, smješkam im se dok isteţem svoje ruke. Uzimam malo vremena da se okrenem i moje srce pumpa, pumpa i pumpa, pumpa razveseljeno, jer osjećam njene zlatne oči na svojim leđima, koje me skoro prţe, čineći da traţim još više. Više nego ono što dobijam ovdje, od ove divlje publike. Više nego što sam ikad išta dobio od bilo koga u svom ţivotu. Uvlačeći zrak, počnem da se okrećem prema njenom pravcu, moj stomak je već stegnut u čvor od samog iščekivanja da pogledam u njene oči. Ţelim da me gleda kada se okrenem. Znam da će mi to dati podstrek. Njena paţnja mi daje podstrek. Način na koji je mirisala u svlačionici, tako svjeţe i čisto i samo sjećanje još uvijek zagrijava krv u mojim venama. Ne znam šta

20

Naš svet knjiga

je to u vezi ove ţene, ali sve o čemu sam bio u stanju da mislim od prvog trenutka kad sam je uočio bio je lov. Juriti. Utvrditi. Uzeti. “A sada, dajem vam Ĉekića!” Nasmiješim se kada prozovu Ĉekića i konačno, pogledom skliznem na mjesto gdje ţeli da ide i ona je tu. Isuse. Ona je tu. I radi upravo ono što sam ţelio, gleda u mene. Sjedi tamo, napeta i lijepa, sa kosom raspuštenom preko njenih ramena, a oči su joj širom otvorene i pune očekivanja. Znam da je čekala da se okrenem. Skoro mogu da vidim njen puls kako ubrzava - isto kao moj. Ne znam šta je ovo. Je li ovo laţ? Je li ovo stvarno? Je li ona stvarna? Ali znam da napuštam ovaj grad ubrzo i ne idem odavde bez nje. Ĉekić dolazi u ring, moj ring, mjesto u kojem nikad nisam dopustio ni jednom seronji da završi na nogama i podignem prst u zrak i pokaţem na njega... a zatim pokaţem prstom na nju. Ovo je za tebe, Bruk Dumas. Njene oči zasjaju u nevjerici, poţelim da se smijem kada njena plava prijateljica pored nje počne da vrišti. Zvono zazvoni i moji mišići po sjećanju zauzimaju poziciju u gard, poskakujem na prstima i radim svoju stvar. Idemo petu uz petu. Izvedem laţni napad i Ĉekić zamahne, otvarajući se. I udarim ga u rebra, osjećaj zadovoljstva se podiţe uz moju ruku i razdvojimo se. Ĉekić je po glup. Na svaki moj laţni napad on pada i nikada se dobro ne sakrije. Udarim ga tako jako da odskoči na uţad i padne na koljena. Prodrma glavom i ustane na svoja stopala. Volim ovo. Moje srce pumpa polako. Svaki moj mišić zna gdje će se pomjeriti, šta će raditi, gdje će prebaciti snagu - pravo iz mog centra, u moje grudi, ramena, na duţinu mojih ruku, na vrhove mojih jebenih zglavaka koja udaraju snagom bika. Oborim ga dole i isto to uradim i sa slijedećim protivnikom. I slijedećim.

21

Naš svet knjiga

Moćna energija me obuzima dok se borim i ja se borim znajući da me Bruk Dumas posmatra. Ako je nešto drugo u mojoj glavi osim pobjede, onda je to da ţelim da misli unutar svoje draţesne lijepe glave, da nije nikad, nikad vidjela čovjeka kao što sam ja. Do vremena kada padne i deseti tip, znoj prekriva moja prsa i dok sudija podiţe moju ruku, ja sam nervozan zbog toga šta ću vidjeti u njenim očima. Ţelim da vidim da joj se svidjelo ovo, da ona, kao i svi u areni, misli da sam seronja. Naše oči se zaključaju, moj stomak se stisne i uvrne i poludi od ţelje, nasmijem joj se dok pokušavam da dođem do daha. Kada sudija spusti moju ruku, pretrčim ring, preskočim uţad i odskočim na prolaz, gledajući je kako šokirano razdvaja svoje usne dok joj prilazim. Ljudi polude kada izađem iz ringa i upravo su totalno podivljali. Cijela arena bruji od njihovih aplauza i navijanja. I znam da svi mogu da vide kome je upućen moj pogled i gdje sam se uputio. “Izljubi ga dok mu srce ne stane, ţeno!” “Ne zasluţuješ ga, kučko!” “Naprijed curo!” Nasmiješim se ţeni koja je ukrala moje misli i dok se pitam da li i ona mene ţeli, ona me pogleda molećivo, kao da me preklinje da je ne poljubim ovdje. Krv mi proključa kada se sjetim njenih usana na mojima, ali to se neće opet desiti. Ne prije nego budeš spremna Bruk Dumas. Nagnem se prema njoj i udahnem miris njene kose, šapćući uz njenu sljepoočnicu, “Sjedi ovdje. Poslat ću nekoga po tebe.” Odmaknem se, prije nego izgubim razum i popnem se nazad u ring, ukradem još samo jedan pogled prema njoj. Moja prsa rade neke tako uvrnute stvari kada se naši pogledi zaključaju. “Ljudi, Riptajd!” Spiker urliče.

22

Naš svet knjiga

Vrisak me hrani. Upijam sve sa osmijehom, pun ponosa i zadovoljstva. Mogu vidjeti u očima svakog čovjeka ovdje, da sam ja glavni. Ali ţelim da vidim to i u njenim očima. Da. Sam. Ja. Glavni. Onaj koji ţeli da bude njen. *** Nemam vremena da sačekam Trenera da mi ponovi večerašnju noć. Sravnio sam deset tipova sa zemljom i jebeno sam umoran. Ali u isto vrijeme na brijan sam kao sami đavo. “Dobar posao, dečko. Poslat ću maserku da te odradi,” kaţe kada uđemo u svlačionicu i potapša me po leđima. Tiho, zgrabim bocu Getorejda, svog sportskog pića, da nadomjestim minerale i krenem ka autu sa svojom torbom, znajući da će mi je Pit i Rajli dovesti uskoro. Ţelim nju. U hotelskom apartmanu, dok se tuširam kurac mi je tvrd i uspravan, primoran sam da okrenem vodu na ledenu stranu i pustim da se voda slijeva niz moje tijelo. Udišući zrak, zatvorim svoje oči i stavim dlanove na zidove tuš - kabine, dok me voda umiruje. Ali, boţe, kako me je samo pogledala, kako je samo mirisala... sutra će raditi za mene i moći ću da je udišem uvijek, ako to poţelim. A ja to ţelim. Kada izađem ispod tuša samo sa ručnikom oko struka, Dajana je uvela maserku. “Remi, hrana je sada vruća,” vikne iz kuhinje. “Ne sada.” Uzmem led iz friţidera i još nekoliko boca Getorejda, a zatim sjednem na podnoţje kreveta, moji mišići su zagrijani. Moje lice je bolno i ja prislonim led na bolno mjesto dok ţena počne da radi na meni. Tokom masaţe odmah počnem da radim na rukama i ramenima, dok paţljivo prisluškujem određeni zvuk iz dnevnog boravka. I onda ga čujem. 23

Naš svet knjiga

Predosjećanje mi steţe stomak, zalijepim svoje oči na vrata spavaće sobe. Pit uleti unutra u svom raspoloţenju ličnog asistenta i nešto me stegne u prsima kada vidim nju kako ga prati. Bruk Dumas. Boţe, tako mi se vrzma po glavi. Njene noge izgledaju tako mršavo i beskrajno duge u tim uskim pantalonama, mora da je koristila puter da bi se uvukla u njih i njeţno ruţičasti top je iste nijanse kao i njene usne. Sviđa mi se nijansa njene kose, tamna i zavodljiva, osunčana sa malim tragovima bakra i sviđaju mi se malene naušnice u njenim ušima. Jedva da nosi bilo šta laţno. Ne nosi sat. Ni narukvice. Samo male naušnice i njene usne su sjajne od nečega. Ostatak nje je svjeţ i prirodan kao cvjetić, ali čak ni cvijeće ne miriše tako jebeno dobro kao ona. Posmatra moja gola prsa i potpuno se koncentrišem da ne trepnem, da ne bih propustio način na koji joj se obrazi zarumene i oči ispune sa poţudom. Moje tijelo se steţe od potrebe. Nisam bio ni sa kim danima, a nisam navikao ni na kakvu vrstu apstinencije. Kod mene je jednostavno, ako nešto ţelim, ja to dobijem. Ako sam gladan, jedem. Ali jedino što sada ţelim da pojedem, je ona. Ţelim da su njene ruke na mojim ramenima... ne, ţelim svoje ruke na njenim uskim ramenima. I preteţno ih ţelim na njenoj odjeći i da je strgam s nje, pa da mogu da je vidim. Kada me Bruk pogleda, a zatim i maserka pomalo zbunjeno, spustim pakovanje leda, završim svoje piće i sklonim ga na stranu. “Jesi li uţivala u borbi?” Pitam. Lagano se trzne na moj glas, koji je grub zbog dehidracije i iscrpljenosti, a moje usne su uvijene u smiješak. Ţelim prstima da prelazim preko njene koţe. Bila je trkačica i to meso je vidjelo sunca. Koţa joj izgleda toplo kao i njene oči, kao i neprimjetni svijetli pramenovi u njenoj tamnoj kosi. 24

Naš svet knjiga

Tiha je dok razmatra šta da mi odgovori. Kao da postoji neki drugi odgovor osim onoga kojeg sam uvijek dobijao, a to je apsolutno da. Zar nije? “Ti si je napravio interesantnom,” konačno odgovori. Izbacila me je iz takta. Pa zar ona nije moj fan? “Je li to sve?” Podstaknem je da nastavi. “Da.” Ruke na mojim leđima i ramenima postaju naporne i ja trznem ramenima i oslobodim ih se. “Odmakni se,” naredim ţeni. Ţena izađe- i ona je sama sa mnom. U mom apartmanu. U mojoj spavaćoj sobi. Par inča od mog kreveta. Par inča od mene. I opet sam tvrd kao kamen. Sjetim se da je sjedila sa dvije ţene i nekim muškarcem koji se činio zaštitnički prema njoj. Da, hvala što si je čuvao, ali ja sada preuzimam. “Muškarac koji je bio sa tobom... je li on tvoj dečko?” Zabavljenost zasvjetluca u njenim očima i mislim da vidim i lagano izvijanje u uglovima njenih usana. “Ne, on je samo prijatelj.” “Nemaš muţa?” nastavim. Posesivno posmatram njenu ruku, a njeni prsti izgledaju tako tanko i njeţno. “Nemam muţa.” Zrak je gust. Moje cijelo tijelo je spremno da je jebe. Osjećam svu seksualnost, jer sam samo blizu nje. “Staţirala si u privatnoj školi, rehabitovala si njihove mlade atletičare?” Izgleda iznenađeno, oči joj svijetle od znatiţelje i nevjerice. “Istraţio si me?” “Zapravo, mi smo to uradili.” Pit i Rajli uđu u sobu i njena paţnja se prebaci na njih. Ali moja se ne pomakne ni cenat sa nje. Znam već šta će da kaţu. Rekao sam im šta će joj tačno ponuditi danas. Gospođice Dumas... Sigurni smo da se pitate zašto ste danas ovdje, tako da ćemo odmah preći na stvar. Napuštamo grad za dva dana i bojim se da nema vremena da bi se stvari drugačije odradile. Gospodin Tejt ţeli da vas zaposli... 25

Naš svet knjiga

Izgleda tako iznenađeno da se ja smiješim u sebi, iako sam iznutra sav napet. Ne ţelim da kaţe ne. Iznenadila me je danas, odbila je da kaţe da joj se svidjela moja borba. Ako i ovom prijedlogu kaţe ne, mislim da to neću prihvatiti baš dobro. Tenzija eskalira kada se ona namršti dok joj Pit objašnjava da ţelim da putuje s nama, iz drţave u drţavu. Ne sviđa mi se način na koji su njene oči potamnile. “Šta zapravo mislite šta ja radim? Ja nisam eskort dama,” kaţe. Okej, ne izgleda uzbuđeno zbog posla kao što sam vjerovao da će biti. Zabrinuto, namjestim se nazad na klupu i gledam je, rastrgan između zabavljenosti i frustriranosti zbog načina na koji se stvari odvijaju. Obojica, Pit i Rajli, pucaju od smijeha zbog njenog komentara, ali meni nije smiješno. “Gospođice Dumas, baš si nas nasmijala. Da, priznajemo, kada putujemo, smatramo prikladnim da nađemo jednu ili nekoliko specijalnih prijateljica za gospodina Tejta, da... kako da kaţem, ispunimo njegove potrebe prije ili poslije borbe,” Pit objašnjava smijući se. Njena lijeva obrva se podigne i sada ja ţelim da se smijem zbog načina na koji su me ovi idioti opisali. Ali dođavola, ako misli da je moje prijateljsko ponašanje sa ţenama nešto loše, onda neka sačeka da čuje šta je moja najgora strana. Odjednom, cijela ova situacija i nije toliko prijatna. Ako postanem maničan prije nego joj se uspijem pribliţiti, bit ću potpuno sjeban. Ali jednostavno, ne mogu samo da je odvedem u krevet i onda da je pustim da ide. Ovu ne ţelim da pustim. “Muškarac kao što je Remington, ima veoma posebne zahtjeve, kao što moţete i pretpostaviti, gospođice Dumas,” Rajli joj govori. “I bio je veoma izričan u tome da nije više zainteresovan za prijateljice koje smo mu nabavili tokom našeg boravka ovdje. Ţeli da se fokusira na ono što je vaţno i stoga ţeli da vi dođete da radite za njega.”

26

Naš svet knjiga

Pogleda u Rajlija, pa u Pita, a zatim i u mene i izgleda zbunjeno, što smatram tako slatkim. Pit počne da otvara foldere. “Staţirali ste u Vojnoj Akademiji u Sijetlu, na sportskoj rehabilitaciji za srednje razrede i vidimo da ste diplomirali prije samo dvije sedmice. Spremni smo da vas zaposlimo i vaše usluge nam trebaju tokom putovanja u osam gradova koji su nam ostali još ove sezone, a gospodin Tejt će nastaviti da se kandidira na slijedeća takmičenja. Bit ćemo veoma velikodušni sa vašom platom. Veoma je prestiţno da radite za ovakvog sportistu, i to bi trebalo da bude impresivno u bilo čijem rezimeu. Na osnovu toga, mogli biste da postanete slobodni agent u slučaju da nekad poţelite da nas napustite.” Ona trepće i čini se potpuno uznemirena. “Morati ću razmisliti o tome. Baš i ne traţim neki posao van Sijetla, na duţi period.” Pogleda u mene, nekako nesigurno, čak i zbunjeno. “Ako je to sve što ste ţeljeli da mi kaţete, ja bih trebala da idem kući. Ostavit ću svoju posjetnicu na vašem šanku.” Okrene se i krene ka vratima. Na trenutak, gledam u njena leđa, razočaran kao sam đavo. Planirao sam ovo danima. Zamišljao sam to kako bi izgledalo da je imam pored sebe svaki dan. Bio sam tvrd do bola, zamišljajući kakav bi bio osjećaj da su njene ruke na meni... “Odgovori mi odmah,” moj glas je oštriji i više nego što ţelim. “Šta?” Okrene se iznenađeno, i gledam je tiho se moleći da jebeno shvati da pokušavam ovdje da uradim dobru stvar, da upoznam nekoga da upoznam nju - i ne ţelim da se ona odnosi prema tome kao da je to ništa. Kao da sam navikao da radim ovakve stvari za bilo koga. “Ponudio sam ti posao i sada ţelim odgovor.” Olovna tišina se nadvila nad nama. Gleda u mene, također ni ja ne pomjeram pogled, zrak oko nas se mijenja.

27

Naš svet knjiga

Samo sam ţelio da je poljubim, od prve noći kada sam je ugledao. Kratko sam je poljubio, samo da bih joj dao do znanja da ću da je imam. Sada ţalim što nisam zabio jezik u nju, pa da smirim ovu divlju ţudnju, jer tako jako ţelim da znam kakav joj je okus. Ţelim da znam sve o njoj, ţelim da znam za svaki oţiljak na njenom koljenu, savršene linije njenog lica, način na koji razmišlja. I ţeljela to ona ili ne, ţelim da ona zna sve o meni. Ĉini se kao da je udahnula zrak da bi prikupila hrabrost prije nego klimne glavom. “Radit ću za tebe naredna tri mjeseca dok traje sezona, ako uključiš sobu, plaćeno putovanje, garantuješ mi za preporuke kada budem aplicirala za naredni posao i dozvoliš mi da predočim svojim budućim klijentima činjenicu da sam radila sa tobom.” Njen odgovor me uhvati nespremnog i kada ponovo počne da se okreće i da ide, brzo je zaustavim govoreći, “U redu.” Kada se okrene, pogledam u momke. “Ali ţelim na papiru da ne moţe da prekine ugovor sve dok traje sezona.” Ustanem i krenem ka njoj. Gleda me kako prilazim sa tim uznemirenim srnećim očima, njeţne su kao i jelenje, ali puno ljepše. Njene grudi se podiţu i spuštaju i sviđa mi se to što zna. Zna da se nešto dešava ovdje. Zbunjena je, jer nisam navalio na nju, kao što je mislila da ću, ali to je u redu. Jer će moje navaljivanje sada biti sporije i dublje, tako da je na kraju mogu uzeti, brzo i ţestoko, kao što sam i navikao da silom uzimam sve u svom ţivotu. Ali ona je tako posebna, ţelim da doprem do dubine njene duše, prije nego je učinim mojom. I kada to uspijem, a ona bude tako njeţna i pokorna, nikad je neću pustiti. Gledajući u njene zlatne oči, njeţno stegnem njenu ruku i prišapćem, “Dogovorili smo se, Bruk.”

28

Naš svet knjiga

PROŠLOST ATLANTA U mojoj glavi se vrti slika Pita i Rajlija kako stiţu na aerodrom bez Bruk Dumas i ta mi se slika ne sviđa. Hodajući po cijeloj duţini aviona i uzduţ i poprijeko, stavim ruke u dţepove svojih pantalona i provirim kroz prozor, ali još uvijek ne vidim ni Pita ni Rajlija, a ni Bruk Dumas. Izvučem ruke iz dţepova i savijem šake. “Dečko, sačuvaj to za ring,” Trener promrmlja, čitajući sportski časopis, istegnem svoje prste i izdahnem glasno. Moram da treniram. U zadnje vrijeme moram da treniram duţe i jače. Napaljen sam kao sam đavo, i od same pomisli na nju, otvrdnem. Sa šanka uzmem flašu vode i popijem je polako, pokušavajući da se smirim. Onda odem do klupe da sjednem i izvučem svoje slušalice. Pretraţujem svoje pjesme traţeći nešto brzo i ţestoko, pustim ih da mi odzvanjaju u ušima i tada primijetim neko pomjeranje u prednjem dijelu aviona. Sva moja unutrašnjost se smiri. Ništa ne postiţe takav uticaj na mene kao sam pogled na nju. I da, ja gledam. Moje oči kao da su van kontrole i ja je posmatram cijelu, uzduţ i poprijeko kruţim očima po njenom tijelu, dok je Pit upoznaje sa Trenerom i Dajanom. Moje srce počinje da pumpa krv juţnijem dijelu mog tijela, a muzika koja trešti u mojim ušima je zaboravljena. Još uvijek me ne vidi, ali ja vidim nju. Svaki inč mog brzinski rastućeg kurca je svjestan njene blizine. Njena okrugla guza je obloţena suknjom do koljena. Moje oči pređu preko njene glatke, tonirane koţe i njenih lijepih članaka, do njenih stopala u blijedim ravnim baletankama. Slika tih članaka prepletenih na mojim leđima dok se zabijam u njeno tijelo, mi prođe glavom. Stegnem šake sa 29

Naš svet knjiga

svoje strane tijela i pokušam da dišem, ali moja krv me još uvijek priprema na spoj sa njom. Gledam kad je konačno Pit uputi u mom smjeru i svaki primarni instinkt u meni se budi dok krene prolazom prema meni. Rumenilo prekrije njenu lijepu preplanulu koţu. Rumenilo oboji njeno lice i raširi se na njen vrat i njen dekolte, poţelim da raskidam dugmiće njene košulje i da vidim da li joj je rumenilo prešlo i na sise. Boţe, ţelim da drţim u rukama te male sise i da ih stavim u usta, a najviše od svega, ţelim da vidim njen izraz lica dok to radim. Gurajući te misli na stranu, izvučem slušalice iz ušiju, isključim iPod, i pogledam je u lice. Ne samo da je jebeno prelijepa, ona je i uzbuđena i njene oči sijaju kroz mene. “Upoznala si ostatak ekipe?” Pitam je glasom grubim od uzbuđenja. “Da.” Nasmiješi se, iskreni osmijeh joj dopre do očiju dok se smiješta na sjedište i veţe pojasem. Njen njeţni, zadimljeni glas ima čudno, umirujuće dejstvo na mene. Ali moj kurac još uvijek napeto pritišće moj rajsferšlus i nemam pojma šta ću da radim povodom toga narednih par sati. “Jesi li me zaposlio zbog neke posebne sportske ozljede ili samo preventivno?” Pita. Više zbog toga da te mogu osvojiti. “Prevencija,” šapnem. Gricne unutrašnjost svog obraza, dok me posmatra i nema pojma da, dok ona posmatra širinu mojih grudi, moje ruke i moj torzo, ja se opirem tako jako ţelji da se sagnem i da poljubim njene usne. “Kakva su tvoja ramena?” Pita, izgledajući potpuno profesionalno. “Tvoji laktovi? Ţeliš li moţda da ti radim na nekom određenom mišiću do Atlante? Pit mi je rekao da ovaj let traje par sati.” Da, traje i ja ću najvjerojatnije da imam plava jaja dok ne stignemo, ali nema veze. Ţelim da me dotakne tako jako, pa pruţam svoju ruku i nudim joj svoju šaku.

30

Naš svet knjiga

Izgleda pomalo iznenađeno, ali je uzima u obje ruke. I ja ne očekujem da će se na ovakav način uvrnuti sva moja utroba od njenog dodira. Njena toplota tijela se miješa sa mojom kada otvori moju ogromnu ruku svojim malim prstima i počinje da trlja moj dlan, traţeći čvorove. Njeni prsti su jaki, ali njeţni i njen dodir je mučenje za moj libido, ali osjećaj je kao da sam blizu raja. “Nisam navikla na ovako velike ruke. Ruke mojih učenika je puno lakše tretirati.” Kaţe ţivahno. Njeţni prsti kruţe po ţuljevima na mom dlanu, dok pričamo o njenim studentima i o tome kako ja treniram osam sati dnevno. “Voljela bih da te istegnem kada završiš sa treningom. Jesu li ti to radili tvoji specijalisti?” Pita. Klimnem glavom i moje misli odmah odu na snimak sa youtuba koji sam neprekidno pregledavao. Jebeno bih ţelio da sam ja bio tamo tako da bih mogao da razbijem seronju koji je ono snimao, svojim golim rukama. “A ti? Ko vodi računa o tvojim povredama?” Pitam dok pogledom pokazujem na njeno koljeno koje izviruje ispod suknje. “Više niko. Završila sam sa rehabilitacijom.” Podigne obrvu i izgleda pomalo uznemireno. “Traţio si me preko google-a također? Ili su ti to tvoji momci ispričali?” Googlao sam te i ţelio sam da šakom probijem zid, a zatim da te uzmem sa te trake i osušim ti suzno lice svojim usnama. Izvlačeći svoju ruku iz njene, shvatim da sam ja taj koji ţeli da nju dodiruje, tako da joj pokaţem na koljeno. “Hajde da ga pogledamo.” “Tu nema šta da se vidi.” Ĉini se kao da i nije baš oduševljena zbog paţnje, ali ipak podigne suknju i otkrije koljeno. Obuhvatim joj koljeno jednom rukom, skinem bandaţer1 i odmah uočim oţiljak koji joj se proteţe preko zgloba koljena.

1

Traka za sportiste koja se stavlja na bolno mjesto.

31

Naš svet knjiga

Drţim njeno koljeno u svojoj ruci i mazim ga palcem, primjećujući njena vitka, mišićava bedr, i čvrstoću njenih kvadricepsa. Ona je jaka i vitka, ali gipka, poput geparda. Ţelim je. Odbijam prestati da je dodirujem, istraţujem njenu oštećenu koţu i ona zagrize svoju usnu i izdahne. “Boli li još uvijek?” Pitam njeţno. Klimne glavom i objasni mi da je to ustvari dupla povreda. Prije šest godina je prvi put rastrgala ligamente i onda opet prije dvije godine. “Boli li što više ne moţeš da se takmičiš?” Pitam. Njen izraz lica se smekša dok me gleda i nešto, nešto nevidljivo pomjera me prema njoj čak i dok se ona blago naginje prema meni. “Da, boli. Ti to razumiješ, zar ne?” Polako pomjerim njenu nogu i umjesto da klimnem glavom, pređem palcem preko njenog koljena, tako da joj dam do znanja da razumijem. Više nego što to i shvata. Oboje gledamo dok je milujem i boţe, osjećaj je tako ispravan, da poţelim da povučem prste uz njeno bedro, ispod njene suknje i prije nego poslušam svoje instinkte, povučem se i ispruţim joj drugu ruku, drsko joj govoreći, “Sada ovu odradi.” Testiram teritoriju i stavim ruku iza njenih leđa, na njeno sjedište, dok ona počinje da radi na mojoj ruci. Moje nozdrve zadrhte zbog naše blizine, ali ona se ne odmiče. Miriše na... sapun i neku vrstu šampona od bobičastog voća i još dodatno, njen lični ţenski miris je sladak i topao. Ona trlja moju šaku, otvorim oči i gledam njeno lice, njeţno i fokusirano na ono što radi. Moje srce počinje brţe da kuca. Pokretima pređe na moj članak, zatim ga uvije i poslije pređe na moju podlakticu i kada zatvori svoje oči u potpunoj koncentraciji i zadovoljstvu, poţelim da zastenjem, da je zadirkujem, da se smijem, da je ljubim, sve odjednom. Izgleda tako mlado i nevino i moji lovačko - osvajački instinkti su u punoj snazi. Lovio sam je, a sada ţelim da je osvojim...

32

Naš svet knjiga

Odlučim da je dotaknem. Da je zadirkujem. Ţelim da je nasmijem. Dođavola, ţelim da vidim kako se ona smije meni. Uhvatim je za pozadinu vrata i nagnem se lagano. “Pogledaj me.” Otvori one svoje zlatne oči, spusti mi ruku i nasmiješi se tajanstveno. Jebi me, ali i ona je zagrijana za mene i svaki dio mog tijela to zna. “Šta?” Pita. “Ništa.” Nasmijem se, ali mi je vruće i to mi smeta, a i drago mi je zbog toga, sve u jednom. “Veoma sam impresioniran. Temeljito obavljaš svoj posao, Bruk.” Isceri se pomalo nevino. “Obavljam. A sačekaj dok dođem do tvojih ramena i leđa. Moţda ću morati da stojim na tebi.” Ona me zasmijava. Toliko da je štipnem za bicepse prstima. Onda njene tricepse i kaţem, “Hmm,” i kada postavim njenu ruku oko svojih bicepsa, ona iskolači svoje oči. Volim to. Znam da joj se sviđa koliko su mi veliki i čvrsti bicepsi, ali pretvara se da je obrnuto i zaigrano odgovori, “Hmm.” Nasmijemo se. Smijemo se sve dok ona ne shvati da su se Pit i kompanija utišali i da nas posmatraju. Izvuče nešto iz svoje torbe i ja pogledam u Pita nečujno mu govoreći da otkači. Pročisti svoje grlo i stavi na krilo svoj iPod i slušalice. Znatiţeljno, uzmem njen iPod i stavim u njega svoje slušalice i počnem da joj pretraţujem po muzici, zauzvrat joj dajući moj. Ima hiljadu skorašnjih pjesama i neke malo starije koje prepoznajem. Iskopča svoje slušalice i uzme mi iPod iz ruku, vračajući mi moj. “Ko moţe da se opusti uz to?” Buni se. “Ko ţeli da se opusti?” Podsmjehnem se zajedljivo. “Ja ţelim.” Vratim joj svoj iPod. “Imam nešto lagano za tebe. Preslušaj jednu moju pjesmu i ja ću da preslušam jednu tvoju.” 33

Naš svet knjiga

Pretraţujem po svom iPod-u, traţeći pjesmu u koju sam siguran da ţelim da je ona čuje. Ne slušam je često, ali kada je slušam, čujem svaku jebenu riječ i sada, potreba da je njoj pustim je intenzivnija svake sekunde. Pjesma koju je ona odabrala za mene iz svoje biblioteke je vrckava, ali ja pomno posmatram nju dok sluša ovu koju sam ja izabrao. Sagne svoju glavu i kosom prekrije lice. Njena ruka drhti dok drţi iPod. Ne mogu da izdrţim i nagnem se da vidim njen izraz lica. Nastavljam da slušam pjesmu koju je ona meni pustila. Pjeva o tome kako mi neće pisati ljubavna pisma. To je u redu. Dovoljno mi je što mi pušta ljubavnu pjesmu. Moje usne se izviju i ja se prigušeno nasmijem, ali ona sagne glavu u svoje krilo dok sluša ostatak pjesme. Moj osmijeh izblijedi, tijelo mi se učvrsti. Jebi ga, ţelim je. Ţelim je da shvati. Ţelim je da shvati mene. Tiho sluša “Iris”, pjesmu Go Go Dolsa, a zatim polako skida slušalice i vraća mi moj iPod. “Nikad ne bih pogodila da imaš tu i sporih pjesama,” promrmlja, pričajući mom iPod-u dok mi ga vraća. Utišam glas tako da ga samo ona moţe čuti. “Imam dvadeset hiljada pjesama, sve je tu.” “Ne!” Automatski se buni, zatim provjeri moj iPod i shvati da govorim istinu. Boţe, tako je preslatka. “Je li ti se svidjela?” Pitam je tiho. Klimne glavom. Njeni obrazi su rumeni i potrebna mi je sva snaga volje da se suzdrţim da je ne poljubim. Umjesto toga, potraţim drugu pjesmu na svom iPodu, i dam joj da je presluša. Pjesma “Ljubav ujeda“ odzvanja kroz slušalice i nadam se da će sada shvatiti koliko jako je ţelim.

34

Naš svet knjiga

SADAŠNJOST SIJETL “Nije baš zabavno voziti se u kabrioletu kada si zaglavljen u saobraćaju,” Pit razmišlja na glas, dok stojimo u koloni kao neke lutke u izlogu. Ljudi oko nas u autima, bulje u nas. “Slamaš srca samo što sjediš tu, Rem,” Rajli se cereka sa zadnjeg sjedišta i diţe palac u zrak prema nekom autu punim studentica. Počnu da skiče kada ih pogledam i moji momci se nasmiju. Nastavljajući pravo, savijem svoje prste u šaku i stavim nazad svoj prsten, a potom posmatram svoje zglavke. Tako sam spreman za narednu sezonu. Bruk je već počela da pakuje stvari za Rejsera. Ĉini se da će prtljaţnik aviona biti prepun stvari za bebe, kolica i još dosta toga čime nas je Rejser zatrpao otkako se rodio. Jebeno nestrpljivo čekam kada ću moći da imam Bruk jednu noć samo za sebe i kad neće morati da bjeţi iz mog zagrljaja da bi njega mazila. “Hotelski apartman je spreman?” Pitam Pita dok se saobraćaj pomalo raščišćava. “Da.” “Moj iPod?” “Da. Uzeo sam ga ovog jutra, kao i slušalice.” “Sve je spremno do detalja za ono o čemu smo raspravljali?” “Sve.” Pit kaţe. 35

Naš svet knjiga

Podignem obrvu, ali on počne da vozi, ostavljajući me da razmišljam o tome šta za njega znači sve. Jedva čekam da je drţim u svojim rukama. Jedva. Jebeno. Ĉekam. Da je opet. Oţenim. Prvi put kada sam je oţenio, bilo je to u Gradskoj Vijećnici, a sada ćemo to uraditi u pravoj crkvi. Ţelio sam da je zaprosim pjesmom na finalima posljednje sezone, ali Rejser je odlučio da porani sa dolaskom i završio sam tako što sam je zaprosio kada je počela da se porađa, drţeći je u svojim rukama, dok je udisala kratke uzdahe ublaţavajući bol. “Pjesma je trebala da te pita da se udaš za mene, ali morat ćeš da prihvatiš mene umjesto pjesme,” prošaptao sam joj tiho, gledajući je paţljivo u oči. “Um. Tijelo. Duša. Sve tvoje je moje. Sve tvoje je moje... Udaj se za mene, Bruk Dumas.” “DA!” Zajecala je, smijući se i plačući u isto vrijeme. “Da, da, da,” ponovila je i tako mi je bilo jebeno drago što je nastavila da ponavlja to – da - jer mi nikad nije bilo dovoljno. Ţelio sam da osvojim šampionat zbog nje. Ţelio sam da se osjećam dostojnim nje. Upravo tada i tamo, sa tom jednom riječju, natjerala me je da osjećam da jesam. I satima poslije, bio sam polu - lud zbog bola od gledanja kako se porađa i baš kada sam pomislio da to više ne mogu da izdrţim čuo sam prvi plač naše bebe. Naše. Ţelio sam djevojčicu, savršenu kao Bruk, i umjesto toga, dala mi je nešto što nikada nisam znao da ţelim: nešto savršeno što liči na mene.

36

Naš svet knjiga

PROŠLOST ATLANTA Teška vreća se ljulja. Bum. Bum. Ljulja se sa jedne strane na drugu, dok pesnicom udaram u centar, a zatim pratim udarac ljevicom i na kraju desnicom. Bum. Bum. Bum. Bum. Trener mi kaţe da se pravim vaţan, a ja ne namjeravam da trošim riječi da bih mu objasnio na koje sve načine ću nastaviti da se pravim vaţnim pred njom. Zamislim Škorpiona ispred sebe, zamislim lice svog smrtnog neprijatelja na sredini vreće za udaranje i opalim je. Bum. Bum. Kada sam boksovao sa profesionalcima, svi su me ţeljeli. Bio sam mlađi, brţi i jači i u tom rangu nisi naučen na ovakva sranja. Imaš dobar udarac ili nemaš, a udarci su bili sve što sam ja imao. Ali kada pogledam u Bruk, svjestan sam da postoji i drugi način na koji bih mogao iskoristiti svoje ruke, kako moji dlanovi i vrhovi mojih prstiju ţele da dotaknu svaki dio njenog vitkog, mršavog, malog tijela. “Šta će Remington da doručkuje?” Pitala je Dajanu ovog jutra kada je ušla u apartman. Zbog njenih riječi malo ţivnem za stolom i kada me ona primijetila, nasmijala se i rekla, “Dobro jutro, Remingtone.” Kada izgovori moje ime, imam osjećaj kao da me poliţe po tijelu. “Dobro jutro, Bruk.” Promrmljam. Pit i Dajana su primjetno radoznali dok nas posmatraju. 37

Naš svet knjiga

Kada je Bruk ponijela tanjir do stola i sjela na suprotnu stranu, preko puta mene, gledao sam je dok je stavljala viljušku u svoja usta i odjednom sam postao toliko ţedan da sam na brzinu ubacio mrkvu u svoja usta. Liznula je ugao svojih usana, ţelio sam da joj priđem i uzmem je na svoje krilo i poliţem sav ukus sa njenih usana. Naslonio sam se unazad dok mi je Pit nešto govorio, ţelio sam da pobacam sve tanjire na stranu i da je raširim preko stola, da uzmem njenu guzu u svoje ruke, da jezikom pređem preko njene kičme pa sve do vrata, dok moji prsti kruţe po svim njenim vlaţnim i njeţnim mjestima. Progunđao sam na samu tu pomisao. “Šta?” Pit kaţe. Ona me je pogledala. Namrštio sam se na Pita. “Šta?” Protresao je glavom i ustao, dok je Dajana pitala Bruk nešto o tome kako izlazi na kraj sa svim tim muškarcima. Kada se ona nasmijala na Dajanino pitanje, moje tijelo se napreglo i ja sam je pogledao. Njen vrat je izvijen unatrag, rep joj pada na leđa. Poţelio sam da joj ga povučem unazad i savijem je dok je ljubim. “Jesi li završio?” Rajli pita sa vrata. Jesi li završio sa buljenjem u nju? Znam da me to zapravo pita. Namršteno sam pokupio sve svoje stvari dok smo izlazili iz apartmana. Sada udaram ove vreće, sve i jednu, što brţe i jače mogu i još uvijek ne mogu da izbacim iz sebe svu energiju. Pauziram na trenutak, pogledam nju sa strane, jebeno gori u svojoj tijesnoj opremi za vjeţbanje i spremna je da stavi svoje ruke na mene. Ţelim ih tako jako, večeras ţelim da je zadrţim u svojoj sobi što više, da što duţe radi na mom tijelu. Na meni. Satima poslije, sjedim u svlačionici Podzemlja, potpuno pripremljen.

38

Naš svet knjiga

Moje tijelo se napreţe kada spiker izgovori, “Remington Tejt, Riiiiiptaaajd!” Vrisak se razlije arenom, jureći i kroz mene. Istrčim iz svlačionice i tačno znam šta da uradim kada uđem u ring. Polako trčim ka ringu zbog publike i uzimam malo vremena da odbacim ogrtač na stranu i pravim krug po ringu, oduševljen vriskom i poljupcima koji lete ka meni, kao i posterima. “A sada, poznati i priznati, Oven Vilks, Irski Skakavac!” Skakavac krene ka ringu i dok prilazi ja pogledam u Bruk. Sjedi sa spuštenom kosom, dok su uglovi njenih slatkih, malih usana izvijeni prema meni i cijelog svog ţivota, nikad nisam video ništa ljepše odavde. Zvono me vrati u stvarnost. Krenem ka centru. Skakavac je u mom vidnom polju, skakuće sa jedne strane na drugu, kao neka jebena odskočna daska. Ubrzo će se umoriti. Ĉekam i gledam ga. Otvorio se sa strane. Zamahnem, udarajući ga pesnicom u stomak i obaram ga. “Remiiiiiii!” Ljudi vrište. Red protivnika večeras raste, dok se pribliţavam Mesaru. Dvostruko je teţi od mene i tri puta širi, ali o tome niko ne misli. Ţeljan je krvi, ali i ja sam također. Uskače u ring, okretan kao mesna ćufta. Zatim me pogleda. Pogledam i ja njega. Zvono zazvoni. Zauzmemo poziciju i posmatramo se preko pesnica. Mesar je poznat po tome što čeka da se protivnik otvori, a ja sam nestrpljiv. Moji zglavci udare u njegovu vilicu nekoliko puta. Počnem sa laganim, brzim udarcima, zatim se odmaknem, a Mesar uzvrati solidnim udarcem u moju stranu zbog kojeg se pomalo zateturam unatrag. Potreban mi je trenutak da ponovo zauzmem poziciju. Udišem kroz nos, zatim izbacim svoje ruke i zabijem pesnice, jednom za drugom u Mesarov mlitavi stomak. Odmaknem se i 39

Naš svet knjiga

gledam ga dok se ljulja i umjesto da se pokrijem, prihvatim udarac. Udara me ponovo. “Buuuu! Buuuuuu!” Publika skandira. Vidim njegovu pesnicu kako ide opet ka meni i zaustavim je svojom facom. Moja glava se zaljulja i krv mi za šiklja iz usta. Tako je bolje. Ispravljajući se, liznem metalni ukus sa mojih usana. Obara me dole na jedno koljeno. Vrisak se po oštrava i znam da najvjerojatnije cijela arena gleda u mene, ali jedino sam svjestan njenih očiju uperenih na mene. Odskočim na svoja stopala, obrišem svoje krvave usne. Endorfini prikrivaju bol. Pogledam u nju, ali izgled na njenom licu me natjera da zastanem. Blijeda je kao papir. Dođavola, izgleda kao da će pasti u nesvijest. Tako sam prokleto zbunjen zabrinutim izrazom njenog lica, da primam još jedan udarac. Ovaj me izbaci iz ravnoteţe i prije nego sam toga i svjestan, radim nešto što nikad ne radim, ljuljam se uz uţad ringa. “REMI... REMI... REMI...” Publika krene sa skandiranjem. Prekriven sam znojem i moja usta još uvijek krvare kada se ispravim i primijetim da Bruk uopšte više i ne gleda kako se borim. Spustila je svoju glavu i gleda u svoje krilo. Jebi ga. Da, to je najbolji način da je impresioniraš, seronjo. Stegnem vilicu, ispravim se i pogledam u Mesareve oduševljene smeđe oči. “Igra je gotova,” zareţim i zamahnem jednim od svojih najmoćnijih udaraca, osjećajući kako mu rebra pucaju pod mojom pesnicom. Pada na pod kao mrtvac i publika oţivi uz riku. “Da!” Ĉujem kolektivni vrisak, a potom i skandiranje, “REMI! REMI! REMI!” Stojim i čekam da odbrojavanje počne i čvor frustracije i razočarenja se steţe u mojim grudima kada shvatim da me Bruk još uvijek ne gleda. Konačno, spikerov glas se prodre kroz zvučnike, dok sudija diţe moju ruku. “Naš pobjednik, dame i gospodo! Riptajd! Riptaaaajd! Da, proţdrljive 40

Naš svet knjiga

mlade dame, vrištite do posljednjeg uzdaha za najlošijeg dečka kojeg je ovaj ring ikada video! Ripppptajdaaa!” Gomila počne da uzvikuje moje ime i ja brzo iskočim iz ringa i zgrabim Getorejd iz kante kod Trenerovih stopala. “Remingtone,” Trener zareţi. Protresem glavom i krenem prolazom. Mogu reći da po njegovom tonu ţeli da mi odrţi bukvicu, a ja nisam raspoloţen da to slušam pred Bruk. Nazad u hotelu i u svojoj sobi, sjednem na klupicu u podnoţju svog kreveta i čekam, pijući svoj Getorejd, ponavljajući u glavi osmijeh koji mi je uputila prije nego je borba i počela. Tako sam nestrpljiv dok čekam kada će doći u moju sobu, imam osjećaj kao da čekam ovu djevojku cijeli svoj ţivot. Kada uđe, naši pogledi se zaključaju, a lovac u meni poludi. Njeni obrazi su rumeni, a njene noge su duge i beskonačne u tom dţinsu koji nosi. Ţelim te noge i te ruke oko mene, ta usta ispod svojih i da ih čujem kako šapuću moje ime. Jebi me, kada ću moći da je imam? Gnušam se pomisli da ću je jednog dana imati i kada me moja crna strana prevlada, ona će nestati, njeni zidovi će biti podignuti i neće me pustiti unutra, zauvijek ću da ostanem samo avantura za ţene. Bog seksa i igračka. Ničija stvarnost. Ničiji izbor. Ničije ništa. “Je li ti se svidjela borba?” Pitam je. “Zadnjem tipu si polomio rebra,” kaţe mi bez daha. Iskapim svoj Getorejd i bacim flašu preko sobe, dok tjeram čvorove u prsima da malo olabave. “Jesi li zabrinuta za njega ili za mene?” Ne mogu da vjerujem da sam jebeno ljubomoran na Mesara. Njene usne se izviju na uglovima. “Za njega, jer je on taj koji neće biti u stanju sutra da stoji.” Tada, konačno, pribliţi mi se i uradi ono što sam potajno priţeljkivao. Klekne među moja bedra i krene da razmazuje tanki, sjajni sloj neke masti po rani na mojoj donjoj usni. Momentalno se ukrutim. Njen slatki miris

41

Naš svet knjiga

izaziva moje nozdrve, natjeram svoje tijelo da ne pomjeri ni jedan jedini mišić tako da ona ne bi prestala da radi ovo što je započela. Boţe, miriše kao jebeni anđeo. “Tebe,” čujem kako mi konačno priznaje, njen glas je njeţni šapat. “Brinem se za tebe.” Gledam u vrh njene glave i ţelim da zabijem nos u svu tu tamnu kosu i udišem je do sudnjeg dana. Preklopi poklopcem melem i ostane na koljenima dok razmišlja gdje da počne. Ţelim njene ruke svuda po meni i uposlim mozak da joj predloţi neki drugi dio moga tijela osim mog kurca. “Sjebao sam desno rame, Bruk.” Iskrica brige zabljesne u njenim očima i kada primijeti moj osmijeh, zavrne očima i uzdahne. “Sa buldoţerom kakav si ti, znala sam da je previše da se nadam da ćeš ovu noć izgurati samo sa rasječenom usnom.” “Hoćeš li to popraviti?” Ustane na stopala, ali uzdahne kao da to radi mrzovoljno. “Naravno. Neko to mora popraviti.” Oduševljen sam njom, način na koji se ophodi prema meni, tvrdo i vrckavo. Sviđa mi se to. Prođe iza mene i po penje se na podnoţje kreveta, uhvati me za ramena. Stručno pritiska moje tkivo i kada ubode tačku, probode me dosadni bol. Isključim se i fokusiram svoje misli na osjećaj koji izazivaju njeni mali prsti na meni. “To ruţno đubre te je poprilično jako opalilo ovdje. Dosta jakih udaraca si primio. Da li je bilo bolno?” Prošapće. Popusti sa potragom na jedan tren, a zatim zakopa prste još dublje. Gura tako jako i svaki djelić mene se pita da li ţeli da zvučim kao pičkica i da kaţem, da. “Ne.” “Istrljat ću te uljem od arnike, a zatim ćemo preći na hladnu terapiju.” Zvuči tako poslovno dok utrljava neko mirisno ulje na moju koţu. Ĉujem glatke zvukove dok njene ruke kruţe po mojoj koţi, zamišljam kako 42

Naš svet knjiga

se okrećem i obaram je na krevet i da povlačim svojim rukama svuda po njenom tijelu. Da sam ja taj koji će naići na glatku tačku koja će se čuti kada prstima pređem preko nje. “Da li boli?” Pita. “Ne.” “Uvijek kaţeš ne, ali ovog puta mislim da te boli.” “Postoje drugi dijelovi mene koji me više bole.” “Šta kojeg đavola?” Vrata apartmana se naglo otvore i Pit uleti u spavaću sobu skiće ći. “Šta? Kojeg đavola?” Pit ljutito zahtjeva. Par sekundi poslije, Rajli se pridruţi zabavi. “Trener je ljut,” iz dreči se. “Ono što svi ţelimo da znamo je, zašto si jebeno dopustio da ti tip razbije guzicu?” Brukine ruke prestaju da masiraju moja ramena i kunem se bogom, ţelim da ih odalamim u facu zbog toga što su odvojili njene ruke od mene. “Da ili ne: Namjerno si se pustio da te udara?” Rajli zahtjeva. Ne odgovaram. Ali pogled koji šaljem u njihovom pravcu je tako jasan, da samo jebeni zid ne bi mogao pročitati poruku - da odjebu! “Je li ti potrebno da nešto povališ?” Pit pita, gledajući u mene dok mi signalizira pogledom u krilo i na bolnu, pulsirajuću erekciju koju sam dobio zbog nje. “Treba li ti to?” Bruk promrmlja nešto ispod svog daha i istog momenta kada ode, Pit fiksira svoju paţnju na mene. “Druţe, ne moţeš im dozvoliti da ti ovo rade samo zato što ţeliš da osjetiš njene ruke na sebi. Gledaj, moţemo ti srediti neke djevojke. Šta god da radiš, moraš shvatiti da ne moţeš da igraš ove proklete igrice kao normalna osoba. Rem, samo sebe mučiš. Ovo je opasna stvar koju radiš s njom.” Moje srce lupa ludo u ljutnji i frustraciji. Ona. Je. Moja. Moja da je uzmem. Prokleti bili što čine da se osjećam kao da je nisam vrijedan. Prokleti bili. 43

Naš svet knjiga

“Stavio si na sebe sav svoj novac. Sjećaš li se toga?” Pit me pita, kao da sam ja jebeni idiot i kao da se ne sjećam da mi je ovo rekao milion puta. “Moraš da poraziš Škorpiona u finalnoj večeri, bez obzira na šta. A druţe, to uključuje i nju. Stisnutih zuba, pokušam svoj glas da odrţim mirnim i da narav drţim pod kontrolom, ali dragi boţe, ţelim da ih izudaram obojicu. Škorpion je hodajući leš. Ništa na ovoj zemlji, ni na ovoj planeti, me ne moţe spriječiti da mu otvorim lobanju i da osvojim titulu koja mi pripada. Već jednom je uništio moj ţivot i to mi je jebeno dovoljno. “Škorpion je jebeni mrtvac, tako da, otkači.” “Plaćaš nas da sređujemo ovakve stvari, Remi,” Pit izjavi, trzajući kravatu dok kruţi po sobi. Podignem se na stopala i pogledam Rajlija, a zatim sačekam Pita da prestane sa hodanjem i da me pogleda. Oni su moji momci. Moja braća. Plaćam ih dovoljno da me drţe podalje od ovih sranja i da mi ne dozvole da sve sjebem. Ali neću sve sjebati s Bruk. Isuse, čak je nisam ni dotakao prstom, kada su se misli nje ispod mene, uvukle u moj mozak. Njeţno zareţim. “Sve. Drţim. Pod. Kontrolom.” Prođem pored njih i uzmem trenerku i majicu, a zatim uđem u kupatilo da se presvučem. Nađem Bruk u kuhinji kako priča sa Dajanom, i sami pogled na njenu okruglu guzu šalje prijateljski pozdrav mom kurcu. Pod kontrolom malo sutra. Ja sam hodajući tornado poţude i to je sve zbog nje. Stajući iza nje, uhvatim je oko struka i okrenem prema sebi. “Ţeliš li da idemo trčati?” Ţelim da budem sa njom. Sam. Ako još uvijek ne mogu da je jebem, ţelim je barem u blizini. Ţelim je u svom prostoru toliko duboko da ţelim da se njen prostor i moj sjedine, da budem zakopan u nju do balčaka i da je ona obmotana oko mene, vrela i vlaţna, da budemo samo Bruk i Remington. 44

Naš svet knjiga

Mogu da kaţem da je zbunjena zbog uzburkane energije koja me okruţuje i ne mogu, a da ne primijetim kako paţljivo posmatra moja modra prsa. “Remi, moraš da jedeš,” Dajana kaţe iza ugla. Smiješeći joj se, uzmem tetrapak organskog mlijeka sa šanka i ispijem ga, a zatim rukom obrišem svoja usta. “Hvala na večeri,” kaţem, a zatim pogledam u Bruk, podignem obrvu i čekam njen odgovor. Dami je potrebno malo vremena. “Bruk?” Podstaknem je. Zamišljeno nastavlja da me posmatra u prsa, namrštenih očiju. “Kako se osjećaš?” Pita, proučavajući me zabrinutim, doktorskim pogledom, koji sam već prije gledao na Institutu. “Osjećam kao da mi treba da trčim.” Pogledam u njene oči i izazivam je da ospori to da i ona ţeli da bude sama sa mnom. “A tebi?” Odbrojim osam otkucaja srca, a ona još uvijek odugovlači, izluđuje me i tada konačno klimne glavom. “Sačekaj samo da uzmem tene i da stavim steznik.” Klimnem i moja usta se navlaţe dok je gledam kako izlazi iz kuhinje i odlazi da se presvuče. Boţe, ova cura će me dokrajčiti. Trčimo po dobro osvijetljenoj zemljanoj stazi po kojoj su raštrkana drveća. Ĉim krenemo, navučem kapuljaču na glavu i počnem da zamahujem pesnicama po zraku da bi zadrţao krv u svojim mišićima, bolje to nego da ide tamo gdje već ide, kada je ona u blizini. Zrak je prohladan. Ona je obukla trkački šorc i topić koji joj ističe obline, vidim kako joj grudi poskaču, njena guza je čvrsta kao i duge noge koje prave sprinterske korake. Jebeno me izluđuje. “I šta se desilo sa Pitom i Rajlijem?” Pita. “Izašli su da traţe kurve.” 45

Naš svet knjiga

Njene obrve se dignu do korijena kose dok ja nastavljam da zamahujem pesnicama po zraku. “Za tebe?” “Moţda. Koga briga.” Njen rep poskakuje i odskače sa jedne strane na drugu i to mi se sviđa. Sviđa mi se način na koji ujednačava svoje korake sa mojima, kako naša stopala dodiruju stazu u isto vrijeme. Preteknemo par trkača i nastavimo. Bruk je u kondiciji i brza je. Nikada nisam imao partnera na treningu, ali kunem se da bih se mogao naviknuti na ovo. Da trčim sa njom. Pretrčimo lagano četiri milje i ona stane i stavi ruke na svoja koljena i mahne mi. “Nastavi, moram uzeti malo daha, uhvatio me je grč.” Pretraţujem po prednjem dţepu dukserice i izvadim joj pakovanje elektrolita, zatim poskakujem u mjestu da odrţim temperaturu i naizmjenično zamahujem pesnicama dok je gledam kako se njene maršmalov usne razdvajaju i ona istrese prah na svoj jezik. Jebi. Me. Sva krv mi se slije u prepone. Izgleda da sam prestao da skačem. Ne vjerujem čak ni da dišem. Jebi me, ona upravo liţe to pakovanje tačno ispred mene i neka sam proklet ako ne stojim samo tu ispred nje i buljim u nju kao neki seronja. “Je li nešto ostalo?” Pitam je. Doda mi pakovanje. Ne mogu, a da ne primijetim da me posmatra intenzivno baš kao ja nju maloprije i ja stavim pakovanje u usta. Ovo je ono što ţelim da ti radim, pomislim kada je pogledam. Ovo je ono što ţelim da radim sa tvojim jezikom, Bruk. Sišući ostatak praha iz pakovanja, moje tijelo se stegne kada osjetim njen miris. Elektoliti nikad prije nisu imali ovakav ukus. Slatki su, ali sada su slađi. Tako je jebeno vruće, a ja sam tako napaljen i usišem sve dok je 46

Naš svet knjiga

gledam. Njene trepavice su svjetlije na vrhovima i uvijene su dok se ona trudi svim silama da makne pogled sa mojih usana na moje oči. Oči kojima je jebeno gutam sada. Boţe, ţelim te. Ţelim te sada. Ţelim te sutra. Ţelim te istog trenutka kada budeš spremna za mene. “Jesu li u pravu? Ono što je Pit rekao. Jesi li radio to namjerno?” Zadrţava svoj znatiţeljni pogled na meni, a ja pokušavam da pročistim svoju glavu, još uvijek trljajući svoj jezik o prazno pakovanje elektrolita. Nikada nisam čekao tako dugo da bih nešto dobio i nikada ništa nisam ţelio ovoliko. Ovo me izluđuje. Njene grudi izgledaju savršeno u trkačkoj opremi. Njena guza. Njene noge. Tako je ukusna, a ja sam gladan. Jebeno sam gladan nje. “Remi, nekad slomiš nešto i više to nikad ne moţeš popraviti. Nikada to više ne moţeš popraviti.” Njen glas se slama i na trenutak pogleda ka ulici i automobile koje prolaze. I istog momenta lakoća kušanja njenog okusa nestaje i moje grudi postaju teške. Snimak sa youtuba se ponavlja u mojoj glavi i osjećaj da je zaštitim od svega što su pisali i od svih naziva kojom su me nazvali, čini me frustriranim, jer ne mogu da uradim ništa povodom toga. “Ţao mi je zbog tvog koljena.” Nisam dobar sa riječima, ali dok ubacujem prazno pakovanje u najbliţu kantu za smeće, volio bih da jesam. Ţelio bih da joj mogu reći kako sam se osjećao kada sam je video onako bespomoćnu kako plače. Jebeno ću je od sada štiti kao da je to posljednja stvar koju moram da uradim na ovoj planeti. “Ovdje nije riječ o mom koljenu,” kaţe. “Riječ je o tome što uzimaš zdravo za gotovo svoje tijelo. Nikada više nemoj nekome dopustiti da te povrijedi, nemoj nikada više to dozvoliti, Remi.” Klimnem glavom da bih joj udovoljio, ali se namrštim kada pomislim da ne trebam da više dobijem ni jedan udarac. Nikada neće moći razumjeti

47

Naš svet knjiga

koliko ţudim za njenim dodirima. Ne samo na seksualni način. Njeni dodiri mi rade neke lude stvari. Bolestan sam zbog toga. Ja sam... bolestan. Jebi me. Ona je tako prelijepa, a ja sam tako pokvaren. “Nisam, Bruk,” kaţem joj osorno. “Samo im dopuštam da mi se pribliţe tako da ih mogu sjebati. Mala ţrtva zbog pobjede. To im daje smjelost da mi zadaju par udaraca i onda im počinje ulaziti u glavu da ja i nisam tako teţak kako su čuli i kada ih opije pomisao kako će dobiti Remingtona Tejta- e tada ja nastupam.” Njene oči prelijepo zasjaju. “U redu, to mi se puno više sviđa.” Nastavimo da trčimo, naša stopala lupkaju o stazu, naše disanje je jednako. Upravo ovdje i sada, ja sam samo neki momak koji trči sa djevojkom i sveti boţe, kako je samo ţelim. “Mislim da ću prestati. Sutra će mi se upaliti svi mišići, radije bih prestala sada nego da me kasnije budeš morao nositi do hotela,” kaţe. “Ne bih imao ništa protiv.” U liftu hotela, još nekoliko ljudi nam se pridruţi i instinktivno navučem kapuljaču još više preko glave. “Zadrţite lift!” Neki par vikne i Bruk pritisne dugme dok oni ne uskoče. Kada uđu, uhvatim je za kukove i privučem bliţe. Zatim spustim glavu, zatvorim oči i pomirišem je. Moje tijelo se istog trenutka zagrije, toliko sam na brijan da zamišljam kako trgam njen top i dlanovima prelazim po njenoj koţi dok ne dođem do njenih grudi i dok ih ne ugnijezdim u svoje ruke... “Osjećaš li se imalo bolje?” Pita, a glas joj je nekako drugačiji nego obično. “Da.” Sagnem glavu još bliţe i ţelim da je poljubim u mjesto iza uha. Pribliţim se više i poţelim da se ne izmakne, primaknem usne na milimetar od njene koţe i kaţem, “A ti?” Miris koji je okruţuje, čini da se moja usta navlaţe. Slatkoća je njen najljepši nakit. Ona je znojna i ukusna i ţelim svoj jezik na njenom vratu. 48

Naš svet knjiga

Moja ruka se stegne na njezinom kuku i moram da se natjeram da je pustim kada se zaustavimo na našem spratu i kada izađemo iz lifta. Uđe u svoju sobu i ja krenem ka svojoj i što brţe mogu stanem pod tuš, postavljajući vodu na što više hladniju, otvorim svoja usta tako da mi voda dođe do jezika, kroz koji još uvijek prolaze jebeni trnci zato što sam okusio elektrolite iza nje. Omotam ruke oko svog kurca i zatvorim oči. Jebi ga, ţelim je. Ţelim ovo u njoj. U njoj i na njoj. Stisnem cijelu svoju duţinu i nagnem se unazad tako da me hladna voda prekrije i malo ohladi. Ne uspijeva. Tako da sam prinuđen da pomislim na svoje roditelje. Na finale. Na Škorpiona. I konačno sam se smirio da mogu normalno da završim sa tuširanjem. Kada krenem da se sušim, čujem ţenske glasove izvana. Navučem majicu i trenerku i krenem hodnikom ka kuhinji. “Hej Rem, pogledaj šta smo ti doveli,” Pit vikne iz dnevne sobe dok širi ruke. Tamo stoje dvije djevojke. “Remi,” plavuša izdahne. “Riptajd,” crvenokosa kaţe. Steţući vilicu, odmahnem glavom i krenem da uzmem slušalice sa trpezarijskog stola gdje sam ih ostavio ovog jutra. “Hajde druţe, prave šou samo za tebe.” Rajli me prati u kuhinju, dok ja uzimam kokosovo mlijeko iz friţidera. “Večeras nisam jebeno raspoloţen.” “Dobro. Ţudiš za nečim drugim. To je u redu. Hajde samo da se opustiš malo s nama, čovječe.” Uzdišući, sjednem dole i pijucnem svoje piće dok djevojke započinju neku vrstu plesa. Jedna sjedne na moje krilo. Druga pleše na stoliću za kafu. Ima sve što je potrebno i to mi spremno pokazuje. Ali ono što ja ţelim da vidim je Bruk, u njenoj opremi za vjeţbanje, sa svojim steznikom, kako njene male grudi poskakuju gore i dole dok trči. Ne. Ono što ţelim da vidim je gola golcata Bruk. Ţelim da njene oči sjaju od ţelje. Ţelim da znam 49

Naš svet knjiga

veličinu, oblik, teksturu i okus njenih bradavica, ţelim da uronim svaki dio sebe, moj kurac, moj jezik, moje jebene prste u njenu pičku i ţelim da bude vlaţna. Jebi me, ţelim da bude tako vlaţna da je čujem. Ĉujem kucanje na vratima. “U čemu je problem?” Djevojka na mom krilu se napući. “Mala ptičica nam je rekla da ţeliš da se igraš sa nama, Remi.” “Da?” Rajli se obrati nekome na vratima. Ukrutim se kada čujem prigušen gla, i moj kurac se učvrsti kao čelik kada shvatim da je to Bruk. “Ko je to?” Pitam dok Rajli zatvara vrata. Sklonim djevojku sa svog krila i ustanem. “Bruk je pomislila da je izgubila nešto.” “Šta je izgubila?” Siguran sam da je vidjela plesačicu i još sam sigurniji da ne ţelim da misli da sam stavio ruke na bilo koga osim na nju. “Ne znam, druţe! Pogriješila je!” On zajeca. Uputim se ka vratima i kada vidim da nema ni znaka od nje, krenem hodnikom ka njenoj sobi. Uzmem bravu u ruku i obuhvatim je prstima i kunem se, kao da je još uvijek vruća od njenog dodira. Naslonim čelo na vrata i moje srce lupa dok pokušavam da čujem neki zvuk iznutra, ali ne uspijevam. Stojim tu kao neka budala. Razmišljam o njenom dahu dok je trčala sa mnom. Način na koji je njen rep poskakivao kada su joj tene dodirivale tlo. Način na koji se njene ruţičaste usne obavile oko pakovanja elektrolita, na isti način na koji je ţelim oko sebe. Nisam siguran koliko dugo stojim tu, ali stojim tu i kada neki stariji par naiđe pored mene i pogleda me u saţaljenju, kao da sam neki jadničak koji je izbačen iz sobe. Dođavola, ţelio bih da je ovo moja soba. Vratim se nazad u apartman, izvučem svoje slušalice iz plavušine guzice i krenem u svoju sobu. Momci nastavljaju sa zabavom. Razočarani su, i toga sam svjestan, ali 50

Naš svet knjiga

me nije briga. Stavim slušalice u uši i pogledam u plafon dok muzika počinje. Pretučen sam danas. Stavio sam svoje tijelo pod ogroman napor i ništa ne osjećam. Jedino što osjećam je ova jebena bol koju ţelim da ona nekako magično popuni. Tvrd sam i pulsirajući, pitam se da li i ona mene ţeli, da li se navlaţi kada pomisli na mene. Momci misle da sam opsjednut njome, da svake sekunde mogu postati maničan i da ću još jednom sjebati svoj ţivot kao što to uvijek i činim. I tako su u pravu, da se više i ne smijem tome kada me upozoravaju. *** Imao sam vlaţni san. Probudio sam se usred noći i uhvati sebe kako se zabadam u madrac i reţim njeno ime. Nisam dozvolio sebi da svršim. Razbudio sam se, udario sam jastuk, zagrmio frustrirano i napunio kadu hladnom vodom, zatim sam potonuo u vodu i ostao tako sve dok sunce nije izašlo. Nikada nisam bio veseli maslačak ujutro, ali danas, moje loše raspoloţenje i moja seksualna frustracija vise iznad mene kao oblak sa jebenim munjama koje udaraju u moju glavu. Moji sparing partneri? Ovi momci imaju sise i vaginu. Ne mogu da izdrţe jednu sesiju dobrog sparingovanja, a Trener? On je ljut kada ih oborim obojicu. “Tejt, ovo su partneri za sparingovanje! Kada bi ih prestao obarati i usredotočio se na zabavu i na svoje pokrete, još uvijek bi imao nekoga s kim ćeš da treniraš danas... Sada više nemamo nikoga s kim bi mogao da treniraš!” “Onda prestani da mi dovodiš neke pičkice, Treneru,” ljutito ispljunem. “Pošalji mi Rajlija.” “Ha. Ne bih čak i da je suicidalan. Potreban mi je svjestan za sutra.”

51

Naš svet knjiga

“U redu, Rem, imam nešto za tebe,” čovjek o kojem smo upravo pričali vikne, pljeskajući rukama. “Treneru, znam da definitivno ovog neće oboriti,” Rajli kaţe, a onda veselo pokaţe na Bruk. I primijetim da Bruk, Bruk Dumas, kako se od svih ljudi okolo, ona penje u ring. Ţelim da se nasmijem. Kao da dovodiš mače lavu, ali ne smijem se, jer ona na sebi nosi nešto crno Likrino i to joj prijanja uz svaku jebenu oblinu. Moje oči prelete preko nje i svo moje tijelo se napne. Krene da mi prilazi, miješajući kukovima i izgledajući ţestoko, kao da planira da mi nanese neke povrede. Sviđa mi se tako puno, moja jebena prsa me bole samo dok je gledam. Sviđaju mi se njene oči, njena usta, njen osmijeh, stvari koje izgovori. Sviđaju mi se njeni mali, bijeli zubi, njene vitke, male, jake ruke. Njene mršave, trkačke noge. Nijansu njene koţe, preplanule i draţesne. Sviđa mi se kako sređuje svoju kosu. Privučen sam svakim dijelom ove ţene i svaki dan mi predstavlja izazov da drţim ruke sebi kada mi svaki atom mene vrišti da je uzmem. “Nemoj tako da se smješkaš. Mogu da te oborim dole svojim stopalima,” upozori me. Tako je slatka da se ne mogu prestati smiješiti. “Ovo nije kikboks. Ili si mislila i da me ujedeš?” Zamahne nogom i ja je lagano odbijem, podiţući obrvu. Hm, vidi ti to. Ljuta je na mene? Udari opet i ja je opet odbijem, zatim je gledam kako kruţi oko mene i skakuće kako bi se zagrijala. Očito, namjerava da krivuda i ne da je poprilično dobra u tome, nego i izgleda tako prokleto dobro dok to radi. Ţelim da stojim ovdje cijeli dan i da je gledam kako skakuće oko mene i čak i da me udari ako ţeli. Pokuša da me udari. Ali ja sam previše dobro istreniran. Moje tijelo se automatski pomjera. Moja ruka mahinalno izlijeće i hvata njenu šaku.

52

Naš svet knjiga

“Ne,” njeţno je opomenem i savijem svoje prste preko njenih i objasnim joj kako da ih stegne u pesnicu. Ona pokuša tako kako sam joj rekao i ja klimnem. “A sada iskoristi svoju drugu ruku za od branu.” Uskoro počinje da me zaigrano napada, zajapurena i uzbuđena, a oči joj se cakle. Bruk moţe da me napadne kako god poţeli, a u međuvremenu, gledam kako njene ţivahne male grudi poskakuju gore, dole. Ţeli da joj pokaţem novi pokret? U redu. I pokaţem joj, iskorištavajući trenutak da bi mogao da je diram što je više moguće. Brzo oči, ali nešto tamno i ţeljno krvi joj se nazire u očima. Ubitačno sjaje dok me gledaju. Ne znam šta je u pitanju, ali znam da je već moja, ljubio bih je tako jako da bi zaboravila sve osim toga kako je jebem jezikom. Opali šakom u moje trbušne mišiće i toliko sam iznenađen zbog njene brzine, da zatrepćem. “Tako sam dobra,” ona se ismijava. Jebi ga, to je najvruća stvar koju mi je neka ţena uradila. Ona me jebeno udara. Sada sam previše rastrojen. Ona je ovdje. U mom ringu. Prva ţena koja je ikad stala pred mene ovdje i siguran sam da je bog stvorio ovako hrabru, samo da bi stajala uz mene. Toliko sam sebičan. Mislim da je sve u vezi nje stvoreno samo zbog mene. Osjećam se vlasnički. Posjednički. Ţelim da potvrdim. Ţelim da je spustim dole, svučem i zabijem ispod sebe. Zamahne svojim stopalom i zacvili kada me udari u tene. Istog momenta je hvatam za ruke, zbunjeno se mršteći. “Zbog čega je ovo bilo?” Bijesno se namršti. “Trebao si da padneš.” “Šališ se, zar ne?” “Srušila sam muškarca koji je puno teţi od tebe!” “Jebeno drvo će se srušiti prije nego Remi, Bruk,” Rajli poviče. “Pa, mogu to da vidim,” promrmlja, a zatim vikne, “Hvala na upozorenju, Rajli.” Ţivcira me to što se povrijedila zbog mene, povedem je prema uglu, dok skakuče na jednoj nozi i spustim je na klupu da bih mogao lakše da vidim njen članak. “Sjebala si članak, zar ne?” I onda ona kaţe da sam ja 53

Naš svet knjiga

bezobziran? Da povrjeđujem svoje tijelo namjerno? Je li moţda mislila da je bolja od mojih protivnika u ringu ili šta kojeg đavola? “Mislim da sam na pogrešan način prebacila svu teţinu na članak,” prizna. “Zašto si me udarila? Jesi li ljuta na mene?” Namršti se. “Zašto bih bila?” Jebi me, znam da je ljuta, nisam idiot i ţelim da znam šta sam jebeno uradio. Ako joj se ne sviđam sada, onda neću imati nikakve šanse kada postanem maničan. Još gore. Kada padnem u depresiju kao neki gubitnik. “To ti meni reci.” Spusti glavu i udiše duboko, vrat joj je prekriven slojem znoja. “Hej, moţemo li dobiti malo vode?” Viknem. Rajli donese bocu Getorejda i obične vode i stavi ih pored mojih stopala. “Završavamo sada,” obavijesti nas, a zatim je podrobnije pogleda. “Je li sve u redu, B.?” “Kicošu. Zovi me i sutra, molim te. Jedva čekam da se ponovo nađem u ringu sa ovim tipom.” Dok se Rajli smije, ja prstima provjeravam njen članak. “Je li boljelo, Bruk?” Pitam je što njeţnije, a onda se njeni prsti pridruţe mojima oko njenog članka. “Vagaš tonu,” kaţe. “Da si malo lakši, uspjela bih te oboriti. Ĉak sam uspjela da oborim i svog instruktora.” “Šta da ti kaţem?” Zaškiljim potpuno zbunjen u njeno lice, ţeleći da znam o čemu misli. “Da ti je ţao? Znaš, zbog mog ponosa?” Protresem glavom, iţivciran činjenicom da je takvo što probala izvesti na meni, meni! Savijajući se, uzme Getorejd i otvori ga dok se ispravlja, istog momenta krv u mojim venama proključa dok je gledam kako ga ispija. Njen vrat, njen glatki vrat, tetive joj se napreţu dok guta, jebi me sada. Moj 54

Naš svet knjiga

kurac bolno poskoči i glasom dubokim od uzbuđenja, ne mogu izdrţati, a da je ne pitam, “Mogu li i ja dobiti malo?” Kada spustim usne na grlo boce, osjetim da je vlaţno poslije nje i zbog načina na koji me gleda dok pijem, moja jaja me zabole. Ţelim da bacim ovo sranje i da pijem direktno iz njenih usta. Umjesto da ostvarim svoje fantazije, vratim joj Getorejd i potrudim se da okrznem prstima njene, jer sam đavo i potreban mi je taj kontakt. Moje oči ostaju na njenim dok kradem taj dodir, koji kao munja prostruji mojim tijelom i nijedno od nas se ne smiješi sada. Pokuša da ustane, odmah uzmem bocu iz njenih ruku i spustim je na pod, a zatim omotam ruku oko njenog struka. “Pomoći ću ti da odeš gore, da bi mogla staviti led na nogu.” Nasloni se na mene dok je izvodim iz ringa i teretane, njena ruka se spusti oko mog struka. “Ma dobro sam,” govori mi. “Prestani da se prepireš,” njeţno joj zapovjedim. Drţi svoju ruku oko mene i dok ulazimo u lift, pritisnem je uz sebe dok se penjemo ka sobama. Iz profila, njen nos je savršeno delikatan i te glatke, ruţičaste usne su uvijek uvijene u uglovima i izazivaju me da ih poljubim. Njen miris škaklja moje nosnice i kao po komandi, saginjem se i pokušavam da namirišem izvor tog ukusnog mirisa. Sveti boţe, ţelim da poliţem sav taj znoj sa njenog vrata. Jedna njena čvrsta dojka je njeţno pritisnuta o moja rebra i ne mogu da prestanem o tome da razmišljam. Bolno sam svjestan toga da se ta slatka mala sisa trlja o mene dok izlazimo iz lifta. “Hej čovječe, jesi li spreman za borbu?” Ĉlan osoblja hotela me upita i ja mu podignem palac dok prilazimo njenoj sobi. “Ključ?” Šapnem. Nespretno pokuša da otključa vrata, uzmem ključ iz njene ruke, provučem ga i pomognem joj da uđe. Prvi krevet ima hiljadu uokvirenih 55

Naš svet knjiga

slika porodice na noćnom ormariću. Smjestim je na drugi krevet i uzmem kantu. “Donijet ću ti leda.” “U redu je Rem, donijet ću ja poslije,” pobuni se. Otvorim vrata i izađem u hodnik da napunim kantu ledom. Kada se vratim u sobu, dodam malo vode. Njeno lice je rumeno od stida kada kleknem pred njena stopala i stavim kantu na pod. Skinem joj tenu i svučem čarapu, zatim obavijam ruku oko njenog lista i stavim njeno stopalo u kantu. “Kada ovo popravimo, pokazat ću ti kako ćeš me oboriti,” prošapćem diţući pogled do njenih očiju i boţe, mogao bih da je pojedem. Da je pojedem. Grize svoju donju usnu, njene oči su široko otvorene i skoro ranjive, dok mi dopušta da stavim njeno stopalo u vodu koja je jednaka hladnoći vode na Antarktiku. “Hladno?” Pitam je. Zvuči kao da joj se pluća skupljaju. “Da.” Njeţno, uvučem joj stopalo još dublje u vodu, ona se potpuno stegne i sva svjeţina iz njenog lica je nestala. Razdvojen sam između potrebe da prestanem da je mučim i da popravim njen članak. “Još vode?” Odmahne glavom, a zatim me iznenadi kada uvuče nogu skroz do dna. “O sranje,” zajeca. I znam da bih trebao da drţim njeno stopalo u vodi bez obzira na sve, al moj instinkt da je zaštitim pobjeđuje i brzo joj izvadim stopalo i prislonim ga na moj stomak da bih ga ugrijao svojom tjelesnom toplinom. Moji mišići se steţu zbog šoka i njene zlatne oči me pogledaju iznenađeno. Svaki od njenih malih prstića me prţi, toliko sam uspješno učio svoje tijelo da se navikne na bol, da joj čvrsto omotam ruku oko stopala ţeleći ga utisnuti u sebe. Izgleda kao da je ostala bez daha. Od hladnoće. Od mene? također i zvuči tako kao da nema daha. “Nisam znala da daješ usluge pedikure, Remi.” 56

Naš svet knjiga

“To mi je fetiš.” Lijeno se nasmiješim, a potom izvadim kockicu leda i njeţno ga masiram po njenom članku. Pobrinem se da joj koţa ne gori od mojih pokreta i toliko je sporo pomjeram da čujem kako ritam disanja ubrzao. Pomjerim ruku kojom je drţim za članak i njeţno je masiram palcem uz tetivu dok nastavljam da kruţim sa kockicom leda. Njen glas zatreperi kroz mene, kao pero koje me škaklja iznutra. “Radiš li i manikuru također?” Pogledam je, sjedi na krevetu, gleda me kao ţena koja ţeli da se preda i lovac u meni je toliko spreman, da joj dam do znanja svojim glasom o čemu razmišljam, šta najiskrenije ţelim i kaţem, “Dopusti mi da prvo odradim tvoje stopalo, ostatak tebe ću kasnije.” Nastavim da je masiram ledom i kada pomjeri stopalo po mom stomaku tako da izgleda kao da me miluje, šok električne energije prostruji kroz mene. “Osjećaš li se bolje?” Upitam je osorno, a moja glava vrišti na mene da je poljubim. Ona izgleda kao da to ţeli. Njene ruţičaste usne su razdvojene. Iz njenih očiju isijava toplota dok me gleda. Njeno stopalo na mom stomaku, miluje moje trbušne mišiće i to ne slučajno. Moje ruke su omotane oko njenog stopala, ţudim za tim da sagnem glavu i poliţem joj prste i da idem jezikom uz njenu nogu. Ţelim da svučem to odijelo sa nje, da osjetim njenu koţu pod svojim usnama, svojim prstima, zglavcima, dlanovima. Navučen sam na njenu snagu i njenu slatkoću, njeno razmetanje hrabrošću me tjera da je više guram i izazivam, da je natjeram da me izvuče iz moje pećine, iz mojih zidova, čak iako bi to bilo samo da je jurim, uhvatim i vratim nazad u pećinu sa mnom. Ne znam ni kako bih nazvao ovo ili moţda znam. Ovo je jedina stvar u mom ţivotu protiv koje ne planiram da se borim. Po prvi put u svom ţivotu mislim na druge stvari koje nisu samo jebanje i borba. Ţelim da se brinem za ovu djevojku. Razmišljam o tome 57

Naš svet knjiga

koliko jako ţelim da je jebem i koliko njeţno ţelim da je ljubim, da je drţim čvrsto i da je sisam lagano i da mi ona govori, “Sada je savršeno. Hvala ti.” Blago povlačimo svako na svoju stranu njeno stopalo, kad ona pokuša da ga povuče i nisam previše sretan zbog toga što je moram pustiti, a zatim se vrata otvore i Dajana uđe. “Tu ste,” kaţe sa velikim smiješkom na licu. “Moram sada da te nahranim, tako da bi imao energije za sutra!” Pogledam u Bruk, zbunjen kao sam đavo i način na koji me gleda kao da sam samo ja umislio konekciju među nama, zbunjuje me do besvijesti. Šta kojeg đavola? Upravo sada bih mogao da se kladim u svoj ţivot da je i ona mene ţeljela baš kao i ja nju. Ubacim kockicu leda u kantu i spustim njeno stopalo. “Ţao mi je zbog tvog članka,” kaţem joj. Ţeljela je moje izvinjenje i sada ga je i dobila. “Nemoj da se brineš ako ne budeš mogla da prisustvuješ borbi.” “Ne, to nije tvoja greška. Bit ću ja dobro,” poţuri da kaţe. Još uvijek sam zbunjen dok ustajem na noge. “Pitat ću Pita da ti nabavi neke štake.” “Bit ću dobro. Dobila sam što sam zasluţila, jer sam se igrala sa drvetom,” vikne dok ja idem ka vratima. Zastanem i pogledam je, pokušam da je pročitam i na trenutak i ona gleda u mene, izgleda zbunjeno baš kao što se i ja osjećam. “Sretno, Remi,” kaţe. Iz frustrirano razmotrim odluku da pretrčim preko sobe i zalijem svoja usta na njena, da joj dam poljubac koji je jebeno vlaţan i dubok i da u njenim mislima više ne postoji sumnja o tome da li je moja ili ne. Umjesto toga, provučem prste kroz kosu i izađem i uputim se pravo u svoj apartman, gdje znam da ću naći Pita ili na lap topu ili na telefonu. “Zovi nekoga da dođe i da pogleda Brukino uganuće. Nabavi joj jebene štake. I dovezi dva jebena auta sutra poslije borbe, ţelim da budem sam sa Bruk,” pređem preko dnevne sobe ka kuhinji u potrazi za hranom.

58

Naš svet knjiga

Pit bira broj vozača. “Ţeliš li Eskaladu ili ţeliš nekoga da vas vozi?” Vikne tako da ga čujem u kuhinji dok traţim hranu koju mi je Dajana pripremila. “Nabavi mi vozača, ţelim da su mi ruke slobodne.”

ONA SE BORILA Potpuno sam se isključio. Isteţem noge i poskakujem u mjestu, savijem prste i istegnem vrat na jednu stranu, a zatim i na drugu. Rajli mi podigne tri prsta i nastupam za tri minuta. Nakon što još par puta poskočim, izvučem slušalice iz ušiju, obučem svoj ogrtač i sačekam dok ne čujem, “A saadaaaa, dame i gospodo, 59

Naš svet knjiga

poţelite dobrodošlicu jednom i jedinom, Remingtonu Tejtu, RIIIPTAAAAJDUU!” Krenem prolazom prateći svoju najavu i uskočim u ring, svučem ogrtač i predam ga tipu u korneru. Vriska se pojača kada raširim ruke i okrenem se, gledajući u razjarenu gomilu. Stotine glava su okrenute u mom pravcu, mašući posterima i nekim drugim sranjima, dok se moje ime vijori u zraku i preko stropnih greda. Još uvijek raširenih ruku, nastavim da se okrećem, promatrajući gomilu sve dok mi oči ne stanu na njoj. Bruk Dumas. Sjedi tačno ondje gdje ja ţelim da sjedi. Okruţena je grupi djevojkama koje su Pit i Rajli doveli u moju hotelsku sobu i nisu joj ni blizu. Spuštena joj je kosa i njen osmijeh, jebi ga, njen osmijeh je samo za mene. Uzvratim joj osmijeh, šaljući misaonu poruku, ovo je za tebe. Zatim se fokusiram na protivnika, sačekam zvono i oborim ga. Počinjem da se znojim, porazim drugog borca, pa trećeg. Sa četvrtim i petim zamahujem, udaram duple udarce, udaram pravo u centar, odbijam, napadam i branim se. Protiv osmog protivnika blokiram snaţni udarac njegovom ljevicom, zatim ga pokopam pesnicom u rebra i završim sa aperkatom u vilicu, koji ga momentalno obara. Pokuša da se podigne, ali se samo skotrlja nazad. Publika zagrmi i moje ime se razlije cijelom prostorijom. “RRRRRIIIIPTAAAAAJDDD!” Sudija podigne moju ruku i ja pokušavam da dođem do zraka dok spiker viče, “Naš pobjednik, dame i gospodo. Riiiptaaajd!” Vriskovi su skoro zaglušujući, okrenem se da bih je pogledao, osmijeh na njenim usnama je tako savršen, jebeno jedva čekam da ih poljubim. Potrebno mi je pet minuta da se istuširam i presvučem u hotelu, zatim siđem u predvorje i krenem ka izlazu i Bruk me čeka na zadnjem sjedištu u crnom Linkolnu.

60

Naš svet knjiga

Uđem i zatvorim vrata za sobom i kada se smjestim u sjedište moja ruka se nasloni na njenu. Paţljivo je posmatram očekujući neki znak povlačenja. Uključimo se u saobraćaj. Bruk se još uvijek ne buni. I to mi da podsticaj i pređem palcem po njenom, još uvijek čekajući reakciju. Brzo udahne, odmah otvrdnem kada vidim kako joj se sise podiţu u tom svjetlucavom topiću. Razmišljam da je po mazim palcem uz njenu golu ruku, uz njen glatki vrat, a zatim da pređem preko tih punih, ruţičastih usana koje ţelim da osjetim svuda po sebi. “Je li ti se svidjela borba?” Moj glas je dubok i grub. Ona gleda kroz prozor, njen zamišljeni profil čini da jebeno poţelim da je molim. “Ne. Nije mi se svidjela,” prizna i njene oči se konačno spuste na moje. “Bio si predivan! Oduševljena sam borbom!” Zbog njenih riječi postanem tako sretan, nasmijem se i zgrabim je za ruku, podignem je do usta dok je gledam u oči i protrljam usnama po malim uzvišenjima njenih zglavaka. “Dobro,” promrmljam, gledajući duboko u njene oči. Potreban mi je sav napor da je pustim. Ali ţelim prvo da je naviknem na sebe. Ţelim da me miriše i osjeti tačno ovdje. Ţelim da osjeti toplinu moga tijela i da se privikne na mene. Na moje prisustvo. Na sve vezano za mene. Ovo je posljednji put da se njena ramena napregnu i stegnu kada sjednem pored nje. Ubrzo stiţemo u klub. Pomognem joj da izađe iz auta i kada uvuče svoju malu ruku dublje u moju, osjećam se jebeno posesivno, ne ţelim više da je pustim. Ţelim da svaki čovjek koji pogleda u njenom pravcu zna da je ona jebeno moja. Tiho, provedem je pored izbacivača i krenemo u privatne odjeljke na začelju kluba. 61

Naš svet knjiga

“Pit će dobiti ples u krilu,” Rajli mi dobaci sa vrata privatne sobe i kada Bruk tiho izvuče ruku iz moje, osjećam se razočarano. “Nemaš ništa protiv ako ga počastiš jednim plesom za rođendanski poklon?” Pita me. Svi gledamo kada ţena u svjetlucavom bikiniju krene prema Pitu, koji je gleda razrogačenih očiju. Bruk sa moje strane za skiči i Rajli prebaci svoju paţnju na nju, i njegove obrve se podiţu visoko. “Je li te ovo postidjelo, Bruk?” Pita zabavljeno. Blijedo ruţičasta nijansa prekriva njene obraze i nalet posesivnosti prostruji kroz mene. Uzmem ponovo njenu ruku u svoju i tiho je pitam, “Ţeliš li da gledaš?” Odmahne glavom i ja je izvedem napolje polako, primjećujući kako je pritisnula svoj dlan uz moj, dok su njeni njeţni prsti prepleteni sa mojim ogromnim prstima. Boţe, tako je savršena. Svi moji instinkti me tjeraju da je prisvojim. Pušta me da je vodim kroz gomilu kao da i ona zna da je moja ili kao da ţeli to da bude. U klubu je buka i gomila poludjelih plesača i dok Ašerova pjesma odzvanja klubom, Bruk poskakuje uzbuđeno. “Oh, volim ovu pjesmu!” Kaţe mi i stegne mi ruku toliko da me prsa zabole. Plava grupi djevojka uoči sa plesnog podija Bruk i prije nego shvatim šta radi, ona je već odvlači od mene. “Remi!” Crvenokosa koja je plesala na stolu sinoć u mom apartmanu uzima mi ruku i tegli me prema sebi, a ja ne mogu da skinem oči sa Bruk. Tamnokosa i seksi, pomjera se graciozno kao mačka dok pleše. Kukove uvija sa jedne strane, pa na drugu. Duge zlatne noge. Debi primiče Bruk bliţe sebi i plešu ujednačeno jedna uz drugu. Valoviti pokreti Brukinog uskog struka i tijesnih kukova zagrijavaju me do tačke ludila. Smije se i okreće se, rukama maše po zraku, dok počinje pripjev pjesme Vrisak. Uoči me. Ja se ne pomjeram, iako se svi oko mene pomjeraju. Samo moje srce munjevito lupa u meni. Moja, moja, moja. 62

Naš svet knjiga

Postoje stvari u vezi kojih si siguran. Stvari za koje bi se kladio u ţivot. Stvari koje jednostavno znaš. Znaš da će te vrelina vatre oprţiti. Voda će ti ugasiti ţeđ. Ona je jedna od tih stvari; ne pogrješiva sigurnost mog ţivota. Gleda me u lice, pogled u njenim očima je blag i pun davanja i svaki inč mene ţeli da uzme ono što će mi ona dati. Dohvatim je, okrenem i prislonim njeno tijelo uz svoje. Zaronim gladno u njen draţesni vrat, micaju ći njenu kosu na stranu i prislonim se uz njenu kičmu, udišući je kao neki luđak. Njen miris se omota oko mene, razdvojim usne i gladno zubima prelazim po njenoj koţi prije nego jezikom krenem da je okusim. Zastenje i rukama krene iza sebe da me dohvati, a moja glava je utisnuta u njen vrat dok gomila oko nas pleše. Zgrabim je za kukove i povučem je jače na svoj kurac i sveti Boţe, ţelim je. Srce mi lupa i okrenem je. Zatim njene zlatne oči gledaju moje. Vidim da su vlaţne od ţelje. Tresem se od potrebe i uzimam je za bradu jednom rukom i njeţno se priljubim uz nju. “Znaš li šta traţiš?” Glas mi je promukao od uzbuđenja. “Znaš li, Bruk?” Ne odgovori i uhvatim je za guzu i primaknem bliţe, usta su mi skoro na njenim. Ţelim je sada. Večeras. Ţelim da zamotam ruke u njenu kosu dok se zabijam u nju, ţelim da mirišem njenu ţelju svuda po meni i utopim jezik u njoj. Pomakne prste do mojih grudi, pa u moju kosu. “Da.” Dok se podiţe na prste, povlači mi glavu prema sebi i istog trenutka njeno tijelo se zabija u moje. Moje ruke polete da je pričvrste. “Nije li ovo Riptajd i njegova nova pičkica,” neki seronja podrugljivo kaţe iza nje. Preko njene tamne glave ugledam jebenu kretenčinu. Škorpion. Insekt veličine čovjeka, na licu mu je uobičajeni pokvareni smiješak, dok tri njegove siledţije vise uz njega.

63

Naš svet knjiga

Stvar vezana za borbu je ta da nikada ne znaš kada da prestaneš. Upravo su ćušnuli Bruk i ja ţelim sve i jednog da gurnem na pod, da im polomim svaku ruku na pola. Jebeno ne mogu - a čak i kad bih mogao, ovog trenutka radije bih da nju odvedem odavde, što dalje od ovih kretena, a zatim da se vratim i dobro ih izlupam. “Kako se zove tvoja djevojka? Ĉije ime doziva kada je jebeš, ha?” Steţući je za top, pomaknem je sa podijuma, a zatim je okrenem ka sebi i zaklonim je od Škorpiona svojim tijelom. “Idi kod Rajlija i zamoli ga da te vrati u hotel,” tiho joj kaţem. Pogleda me. “Ne smiješ se potući, Remi.” “Hej ljigavče, tebi pričamo,” čujem preko ramena. “Ĉuo sam te, seronjo, samo mi se jebe za to šta ti imaš da kaţeš,” uzvratim. Osjetim da je krenuo i okrenem se u pravom trenutku kad vidim kako je zamahnuo šakom ka meni, pa se savijem, zatim ga opalim tako jako da ga oborim na pod. Hvatajući drugog za majicu, gurnem ga unazad par koraka. “Razguli odavde ili ću ti odrezati jebena jaja i njima ti nahraniti mamu!” Zareţim i uhvatim i drugu dvojicu pa ih isto odgurnem i kada prvi ustane i krene ka meni iza leđa, zamahnem visoko laktom unazad. Njegov nos pukne pod mojim udarcem i on jaukne. “Izvini druţe,” kaţem. Škorpion se ceri. Shvatim da sam toliko ţeljan njegove krvi da se i ja nacerim. Jesi li sretan što ću ti razdvojiti lobanju na dva dijela, kretenu? Odjednom, Bruk se stvara niotkuda sa dvije boce i podiţe ih u zrak i razbija o glave onim dvojici idiota. Staklo se razbije i raspe po podu, zatim otrči nazad ka baru, tako brzo da izgleda kao jebeni metak. Bio bih jako oduševljen da moj zaštitnički instinkt se nije popeo do neba i da se ona nije vratila nazad sa trećom bocom, trećom jebenom bocom!

64

Naš svet knjiga

Otmem joj je iz ruke i gurnem prema baru, gdje bocu spustim jako na šank. Zatim je prebacim preko ramena i uputim se ka privatnim odjeljcima. Kunem se, ako je uskoro ne izvučem odavde, ubit ću nekoga. Bruk za skiči i pođe da se oslobodi, udarajući me šakama u leđa, ţaleći se i uzvikujući, “Remington!” Učvrstim stisak preko njene guze da bih je umirio i vidim Pita kako ćaska sa grupom ţena. “Tamo je Škorpion sa svojim jebenim siledţijama, gubim se odavde,” zareţim na njega, izađem napolje i smjestim je na zadnje sjedište u autu. Naš vozač uskoči za volan i brzo se uključi u saobraćaj. Borim se sam sa sobom, dok Bruk pokušava da dođe do daha i sveti boţe, pokušavam da izbrišem slike iz glave da sam je video kako nemarno napada dva ogromna, krvoţedna čovjeka. “Šta si kojeg đavola mislila da radiš?” Eksplodiram, tresući se od bijesa. Bruk uopšte ne izgleda zabrinuta, izgleda jebeno ushićena. “Upravo sam ti spasila guzicu i divan je osjećaj,” kaţe bez daha, izgledajući kao boginja u tom malom zlatnom topu. Boţe! Ţelim da je prodrmam tako jako da joj ubacim malo svijesti, a u isto vrijeme, ţelim da joj zadignem suknju do njenih kukova, savijem joj noge i zaronim jezikom u nju sve dok ne stenje moje ime i učini da zaboravim na sve što se upravo dogodilo. Jebeno mi se ne sviđa što je Škorpion gledao u nju. Ne sviđa mi se što je pričao o njoj. Jebeno mi se ne sviđa što je gurnuo. I čak ni riječima ne mogu da opišem šta osjećam u vezi toga što je razbila jebene boce o glave njegovim minionima. Isuse. Protrljam lice rukama, a zatim i vrat, svi moji udovi se tresu. “Za Boţju jebenu ljubav, nemoj da bi ikada više, ikada to uradila ponovo. Ikada. Ako jedan od njih stavi samo ruku na tebe, jebeno ću ih ubiti i zaboli me neka stvar ko će me vidjeti!” 65

Naš svet knjiga

Kada ona nastavlja da gleda u mene sa prkosnim malim sjajem u očima, uhvatim je za zglob i stisnem ga da razumije da ne moţe da se usprotivi ljudima kao što su oni, pustim je kada zastenje. “Ozbiljno to mislim. Nemoj više nikada da bi to jebeno uradila.” “Naravno da ću to uraditi opet. Neću dopustiti da upadneš u nevolju,” odgovori mi. Mogu samo da je gledam, hiljadu stvari koje nikad nisam osjetio u svom ţivotu odjednom me napadaju. “Isuse, jesi li ti stvarna?” Osjećam u prsima veliki čvor dok povlačim ruku preko lica i gledam napolje, zadrhtim kada mislim o tome kako godinama niko nije brinuo jesam li upao u nevolju ili ne. “Znaš li ti da si ti mali dinamit?” Njeni obrazi poprime tamniju crvenu boju dok klima glavom. Izgleda prelijepo kao jebena duga. Ţelim da prekinem ovu prepirku, da je odvedem u svoju sobu i da vodim ljubav s njom. U liftu se odmaknem od nje. Ţelim da završim ono šta smo započeli na plesnom podijumu. Ţelim da je zgrabim, da je poljubim, da je drţim. Ţelim da mi obeća da više nikad to neće ponoviti. Da nikad neće izlagati sebe riziku radi mene ili bilo koga drugog, ikada više. “U redu je,” kaţe, dotičući mi rame i sve o čemu mogu da mislim je: Boţe, Bruk. Tako si slatka i tako nevina. Hoćeš li da budeš takva i kada budem crn? Moja sva utroba je zapletena kada vidim njene prste na sebi i u mislima, sagnem glavu i poliţem joj prste, pa uz duţ njene ruke, njenih ramena, njenog vrata i konačno do njenih usta. Prije nego uspijem da se pomaknem, ona se odmakne u ugao lifta i pogleda me divljim i zbunjenim pogledom. Savijem ruke i pokušam da se smirim. “Ţao mi je što si morala da vidiš one seronje,” kaţem. “Slomit ću svaku jebenu Škorpionovu kost i izvadit ću mu jebene oči čim budem imao priliku za to.” 66

Naš svet knjiga

Klimne glavom i ja se nekako smirim, ali čak i tada borim se protiv poriva da je uzmem u svoje ruke. “Mogu li da budem u tvojoj sobi dok se momci ne vrate?” Pita. Oklijevam, a zatim pomisao da će ostaviti svoj miris po cijeloj mojoj sobi, me natjera da klimnem glavom kao pravi mazohist i ona krene da me prati. U apartmanu, ona se smjesti na kauč u dnevnom boravku i ja upalim TV da bi mi to malo odvuklo paţnju. “Ţeliš li nešto da popiješ?” “Ne,” kaţe. “Nikada ne pijem dan prije leta u suprotnom postajem duplo dehidrirana.” Donesem nam dvije flašice vode iz bara i sjednem pored nje. “Zašto si upao u nevolju kada si igrao kao profesionalac?” “Zbog tuče koju si upravo spriječila,” odgovorim dubokim glasom. Zatim svu paţnju preusmjerim na ekran, stisnute vilice kao nikad. Pobudio sam se i ugledao na TV-u goruće vijesti o meni. Bio sam maničan. I isprovociran. I reagovao sam - kao i uvijek. Moj ţivot je bio završen, isto kao i kad je Bruk rastrgala ligamente. Ali ona sada sjedi ovdje, pored mene, moja ţenka. Moja jaka, prelijepa ţenka koja je od branila muţjaka večeras. Potreba da je uzmem u svoje naručje me jede. Ni jedna ţena nikada nije uspjela da se mazi i priljubi meni, ali ako se budem mazio s njom, poljubit ću njena lijepa usta, a ako poljubim njena lijepa usta, znam da se tu neću moći zaustaviti. Još uvijek sam na brijan, testosteroni mi plivaju venama, tijelo mi je ukroćeno zbog napregnute ţelje koja me izluđuje sedmicama. Ali moram da joj se pribliţim i uhvatim se kako polako isteţem ruku iza nje. Tako jebeno blizu, osjećam njenu njeţnu kosu na podlaktici. Gleda me kroz trepavice, kao da ţeli da joj se pribliţim još više i tada shvatim da je na TV neki par koji se ljubi i to me iţivcira toliko da ga ugasim. Ţelim tišinu, da mogu da čujem kako diše, da čujem kako joj dah

67

Naš svet knjiga

ubrzava zbog mene. Moja ruka krene do njenog potiljka i njeţno mazim njenu glavu svojim palcem. Ona zadrhti. “Zašto si to uradila za mene?” Pitam je hrapavim glasom. “Zato.” Njena usta su mi primamljiva više nego što sam ikad nešto poţelio u ţivotu. Zatvorim oči i stavim čelo na njeno. Gladan sam njenog mirisa, ne mogu prestati da je udišem. Ĉujem kako i ona mene udiše i osjetim lagani dodir njenih prstiju preko mojih usana. Prsa mi se stegnu od gladi i moj jezik izviri. Ţeljan sam ukusa. Nje. Ona zadrhti. Gotovo, zastenjem i usisam joj prst dublje u usta i zatvorim oči dok je upijam. “Remingtone...” Moje ime na njenim usnama me zagrije do vrhunca. “Dušo, stigao sam kući!” Vrata se zalupe i Pitov sarkastični glas nas iznenadi. “Samo sam htio da se uvjerim da li ste stigli. Škorpion se sigurno dignuo čim ţeli tvoje dupe nazad u zatvoru.” Svjetla se upale i saznanje šta radim opali me kao čekić. Ispustim njen prst i upustim se ka prozoru, dišem teško dok pokušavam da dođem do kontrole. Šta dođavola radim? Ona nema pojma ni o čemu vezanim za mene. “Bolje je da idem,” kaţe. Pit je gleda dok odlazi, a zatim pogleda u mene, osjećam se kao mučenik na svom posljednjem danu. “Sačekat ću te ovdje, Rem,” Pit kaţe smireno. Goreći u svojoj koţi, stegnem vilicu frustrirano, savijem prste u dlanove i ispratim je do njene sobe, toliko napaljen da mislim da ću da poderem pantalone. Ţelim je toliko da uopšte ne mislim ni na šta drugo osim na to kako izgleda, kako miriše, kako je upravo stavila svoj jebeni prst u moja usta. Dok provlači ključ kroz prorez, dopustim sebi da maštam da je ovo naša soba. Ili barem da je samo njena. I ona bi otvorila vrata i ja bih ušao za njom. Ljubio bih je polako. Spustio na krevet. Ljubio bih je svuda. 68

Naš svet knjiga

Ali to nije samo njena soba. Dijeli je sa Dajanom, tako da moram da se odmaknem što dalje. Ali moţda više ne ţelim da se odmičem! Sačeka trenutak, a zatim se konačno okrene. “Laku noć,” šapne i pogleda me. Prije nego se uspijem povući, uhvatim je za lice i poljubim joj usne. “Izgledaš prelijepo.” Moj palac očajnički prelazi preko njene vilice. Nagnem joj bradu i poljubim je lagano, suho i brzinski prije nego se otmem kontroli. “Tako prokleto prelijepo da nisam mogao skinuti oči sa tebe cijele noći.”

69

Naš svet knjiga

SADAŠNJOST SIJETL “Hoćeš li se udati za mene?” za trešti autom kroz zvučnike. Pit i Rajli počnu da zviţde kao neki idioti. “Slučajnost ili šta? Ili šta, čovječe?” Pit me opali u ruku i ja mu uzvratim istom snagom. “Joj!” Dobro, moţda malo jače nego što je navikao. “Nemoj da budeš jebena pičkica.” Nasmijem se. Zaustavimo se na parkingu pred crkvom, gdje primijetimo Eskaladu koja je već na parkingu. “Pa šta je sa tim da Melani navodno ima nekog jebenog momka,” Rajli kaţe dok iskače iz auta, podiţući kutiju čokoladica sa zadnjeg sjedišta, pokazujući nam ih. “Ime ovih je luksuznije od Godive.” “Rekla nam je da joj se momak zove Grejson, sjećaš se? I to ne pripada tebi.” Pit zgrabi bombonjeru i vrati je u auto, zatim sačeka u autu dok spusti krov. “Zvuči kao neki seronja. Ovih dana niko nikome ne poklanja čokolade, posebno ne nekome s kime se zabavljaš. Melanina guza je odlična i bez ovoga, mogu vam reći.” Udarim Rajlija po ruci da se utiša dok ulazimo u crkvu. Ljudi završavaju sa sređivanjem cvjetnih aranţmana. Bijelo. Bijelo za moju nevjestu. Bruk. “Opet, mogu da se kladim da je neka vrsta kre...” Udarim Rajlija ponovo lagano.”Voliš li je?” Pitam ga. “Dođavola, ne.” Izgleda uvrijeđeno. “Onda prestani da se ţališ i pusti je da bude sretna sa ovim tipom.” “Amin,” Pit kaţe. 70

Naš svet knjiga

Izvadim telefon da provjerim vrijeme dok Pit i Rajli nastavljaju da polemišu o ljubavnom ţivotu Brukine najbolje prijateljice. “Evo mog dečka!” Trener me potapša po leđima. “Jesi li spreman?” “Rođen sam spreman.” Smije se. “Sezona počinje za dvije sedmice i bit ćemo spremni.” “Bit ću spreman.” A sada, samo sam spreman da se jebeno vjenčam sa svojom ţenom.

71

Naš svet knjiga

PROŠLOST ZA MAJAMI Slijedećeg dana smo u avionu, sjedimo sa iPod-ima u rukama, moje oči je proţdiru a i njene drsko proţdiru mene. “Pusti mi neku pjesmu,” kaţem joj. Sinoć su se neke stvari otkrile. Ona je izgleda spremnija za mene više nego što sam to mislio. Jebi ga, ne mogu na to ni da pomislim, a da kroz mene ne poleti luđački nalet hormona. Kad sagne glavu da bi odabrala neku pjesmu za mene, poţelim da joj zagladim kosu unazad i da joj uzmem usta, da joj poljupcem kaţem da će biti moja. Puštam joj od Survajvera “Zagrijan za tebe” i luđački sam nestrpljiv da vidim koju će ona pustiti meni. Još neku pjesmu za djevojke? Neku koja me izaziva sa pričom da joj je sasvim dobro i bez muškarca? Predam joj svoj iPod i uzmem njen, potom stavim slušalice da bih preslušao njen izbor. Odabrala je pjesmu od Dţurneja, “Na koji god način to ţeliš.” Usne mi se uviju u zabavljeni smiješak, ali sveti boţe, tekst me toliko zagrije. Podignem oči ka njenim, a zatim u njena ruţičasta mačmalov usta. Govori mi da mogu da dobijem sve što ţelim? Uključujući i ta ruţičasta jebena usta? A šta ako ţelim te predivne sise? Te noge oko mene? Liţe usne nervozno dok me gleda kako slušam pjesmu i poţuda me obuzme tako jako da mi se kurac digne i počne da pulsira. Kaţe nešto, potom se nasmije, ali muzika svira u mojim ušima tako da nemam pojma o čemu priča ili kome. Nagnem glavu bliţe. Nisam navikao da čitam između redova. I moram da znam da li ovo znači ono što mislim da znači. Ono što ţelim da znači. Snaga volje mi je isjeckana na sitne komadiće, tako sitne da ne mogu da vjerujem da mogu da sjedim ovdje 72

Naš svet knjiga

pored nje, a da je ne povučem sebi na krilo, da joj zabijem prste u kosu i da jezik zapletem sa njenim. Ali zbog onog što mi upravo ova pjesma govori, lav unutar mene počne da riče, počnem da se pitam da li ću ga uspjeti obuzdati. “Pusti mi još jednu,” zahtijevam. Oklijeva, lice joj je rumena, a oči vlaţne i nikada nisam bio svjesniji svojih ruku kao sada, svojih dlanova, svojih prstiju, jer nisu ondje gdje ţelim da budu. Pušta mi pjesmu o ţeni koja preklinje da on sa njom vodi ljubav. Dok pjesma svira, ja u svojoj glavi vodim ljubav sa Bruk. Pomjeram se iznad nje, unutar nje. Zagrli me svojim rukama, a ja je uhvatim za kukove i postavim na sebe i ona se pomjera sa mnom, otvori usta kada joj liznem usne, jezik. I sada, nagnem se još bliţe, sagnem glavu uz njenu i kao po alarmu, Bruk se odmakne i nasloni nazad na sjedište, dok joj puls lupa u grlu. Ne, moj mali dinamitu, vrati mi se ovamo. Nemoj sada da mi posustaješ. Stavljam ruku oko njenog uskog struka, primaknem je bliţe i prislonim svoje usne na njeno uho. Kurac mi pulsira u pantalonama. Srce mi lupa pod rebrima. Naslonim se nazad i pustim joj “Iris”, zatim nam oboma skinem slušalice i ponovo joj poljubim uho. “Ţeliš li me?” Pitam je, glas mi je dubok od ţelje. Klimne glavom i moja kontrola puca. Stegnem ruke oko njenih kukova i zadrţim je uz sebe. Boţe, ţeli me. Znao sam to. Znao sam. Nešto u mom mozgu pukne i udahnem miris sa njenog vrata, mjesto na kojem joj je miris uvijek tako moćno sladak. Večeras ću je učiniti mojom. Odjednom shvatim da me više ništa ne zadrţava. Ništa. Zajebi to što postajem crn. Zajebi sve, osim Bruk. Moja glad je bijesno čudovište, zagrizem joj ušnu školjku svojim zubima i poliţem joj uho, oduševljen činjenicom da upravo vodim ljubav s 73

Naš svet knjiga

njom na neki način. Krv prostruji kroz mene, ne mogu da prestanem da je kušam i udišem. Ona mirno sjedi u svom sjedištu, pored mene, a skoro i ispod mene, mogu da osjetim svaki njen drhtaj dok joj usnama milujem koţu. Sve o čemu mogu da mislim su pjesme koje mi je puštala... šta su mi one govorile... Mogu da dobijem sve što poţelim, na koji god način ţelim i ona ţeli da vodim ljubav sa njom. Ona je moja. Suđeno mi je da joj pruţim sve i da uzmem ono što mi daje zauzvrat. Neću više da je osporavam ni moment više. Neću više sebe da osporavam. Stignemo u hotel i ja je čekiram u dvosobni predsjednički apartman. “Siguran si u vezi toga?” Pit pita. Klimnem glavom i pogledam u Bruk, njene oči se lagano razgoračuju kada vide da joj dajem drugi ključ iz seta. Palcem je dodirnem dok joj ga pruţam i njene oči upitno pogledaju moje. Uzvratim joj pogled i nadam se da je shvatila, dajući joj do znanja šta ţelim večeras. Ako nije spremna, nadam se svim silama da će sada nešto reći. Ali ona ništa ne govori. Uzme ključ i nasmiješi se, osmijeh joj je ozaren i stidljiv i ona mene dodirne svojim palcem. I upravo to nije bila slučajnost. Ne način na koji se smiješi, ili kako me dodiruje, ili kako me gleda pogledom “samo navali” koji me pali do ludila. Mozak mi počinje da radi sto na sat dok se penjemo gore da bismo sačekali naš prtljag. “Kakav divan pogled,” kaţe kada uđemo u dnevni boravak. Vrata iza mene se zatvore. Sami smo. I odjednom je odrađujem na kauču. Na trpezarijskom stolu. Na podu. Derem njenu odjeću. Zaranjam svoj kurac u nju i svoje zube u njenu koţu... usne su mi na njenom vratu i ona je sve što udišem. Ali ne, ona stoji gledajući napolje. Bruk Dumas. Jedina ţena koju ţelim. 74

Naš svet knjiga

Imam osjećaj da će mi pući rajsferšlus. Dovodio sam grup djevojke u svoju sobu, gole i kruţile su rukama po mojim trbušnjacima i mojim grudima. I ništa me nije palilo kao kad vidim Bruk u svojoj sobi, sa svojim repom, kako izgleda uzbuđeno... i sretno. Sretna je zato što je sa tobom. Govori mi unutarnji glas. Srce mi udara. Zabijem prste u dlanove i gledam je kako nervozno viri kroz prozor, dok su njeni zubi zabijeni u njenu donju usnu. Večeras imam borbu. Jedva čekam da vidi kako pobjeđujem. A onda... jedva čekam da me gleda dok budem vodio ljubav sa njom. Dok srce ludo lupa u mojim grudima, priđem joj, uzmem je za glavu i nagnem je, tako da prislonim svoje usne na njeno uho. Poliţem ga, cijelu ušnu školjku, a zatim zabijem svoj jezik i kaţem joj, “Nadam se da si spremna za mene. Jer sam ja definitivno spreman za tebe.” *** “Dođi ovamo, gospodine jebeni Majami!” Par tipova me podignu na ramena i unesu me u predsjednički apartman nakon borbe, a moje nemirne oči pretraţuju prostoriju u potrazi za mojom tamnokosom boginjom. “Remi! Remiiii!” Vuču dok me bacaju u vis i hvataju me. Nekim danima, moje pesnice jednostavno rade po svojoj volji i svom nahođenju. Danas je jedan od tih dana. Majami me jebeno voli, jer sam razbio svakog protivnika koji mi se našao na putu. Munje sijevaju mojim venama. Dođavola, da podignem dlanove i izbočim ih, mislim da bi uspeo ispaliti paukovu mreţu. 75

Naš svet knjiga

“Tako je, ko je glavni?” Viknem, udarajući šakom u prsa. Dobio sam Bruk, ja sam jebeni šampion! Ljudi su napunili apartman i kada konačno ugledam svoju ţenu, moje oči se zalijepe za nju. Stoji tamo i gleda me, grudi joj se podiţu i spuštaju i zbog toga za balavim. Njene oči sjaje i njen osmijeh obasjava cijelo njeno lice, glad se probija kroz mene kandţama. Sveti boţe, ţelim je. “Bruk.” Spustim se na pod i zovnem je mameći je prstom i ona krene prema meni. Srce mi lupa sa svakim njenim korakom, kunem se da imam osjećaj kao da ne moţe da stigne dovoljno brzo, tako da je sretnem na pola puta i u trenutku kada mi je dovoljno blizu da je dodirnem, podignem je u svoje ruke, okrenem je i zalijepim svoje usne na njene. Krv mi prozuji kada se njeno malo tijelo utisne u moje ogromno, usne su joj mekane i gladne isto kao moje. “Idi jebi tu pičkicu!” Ĉujem nekog seronju kako viče. Odmaknem se, istog momenta se naljutim. Ne sviđa mi se da iko priča tako o njoj. Ne sviđa mi se čak ni da je iko blizu nje. Povučem je bliţe i šapnem joj u uho, “Večeras si moja.” Zbog njenog uzdaha zatvorim oči i uhvatim je za lice i poljubim opet. Više ne mogu da joj odolim, razderala je moju kontrolu na komadiće. Krenem lagano, znajući da nas posmatraju, ali govorim joj iznova i iznova jednu stvar, “Večeras si moja.” Ţelim je sada. Ţelim da svi odu odavde. “Remi, ţelim te, uzmi me!” Neko vikne. Brukine oči se razgorače i ţelim da joj kaţem da od sada jedina ţena koju ću uzimati je ona. Umjesto toga, protrljam joj lice palčevima i poljubim je opet. Ne mogu da prestanem. Zbog nje sam na brija, i takav sam cijeli dan otkako sam joj dao ključ svog apartmana. Topla je i utisnuta u mene, usta su joj gladna i ubijaju me. “Tejt, vodi je u svoju sobu!”

76

Naš svet knjiga

Drţim je blizu i zakačim joj zalutali pramen iza uha, zatim poljubim golu udubinu između njenog vrata i ključne kosti, mrmljajući pored njenog uha, “Moja, večeras.” “Kao i ti.” Sa njeţnošću, kakvu mi niko nikada nije pruţio, Bruk me uhvati za vilicu i gleda u moje oči, tada me uhvate sa leđa i diţu me u zrak. “Remi, Remi...” Momci skandiraju. Kada me spuste, krenem ka baru da natočim tekilu i neka ţena me zove da popijem čašicu tekile između njenih sisa. Priđem i umjesto da joj ispunim ţelju, uhvatim nekog tipa što stoji blizu i zabijem mu lice u njene sise. Počnem da se smijem i okrenem se da se vratim svojoj Bruk. Naše oči se zaključaju. Ludim i napet sam i osjećam se pomalo hiperaktivno- dođavola, sam sebe ubjeđujem da je to zbog na brijanosti. Ĉekao sam ovo, ţelio sam ovo od prvog puta kada sam je ugledao na borbi u Sijetlu, kada me je gledala kao da sam vrag i bog u jednom. “Dođi ovamo,” šapnem i spustim čašicu i limun. Stavim koru kriške limuna između usana, savijem se prema njoj da joj je predam. Otvori svoja usta i počne da sisa, ispljunem limun i zabijem joj jezik u usta. Stenjem sa njom zajedno dok odugovlačimo, pa joj pruţim i zaboravljenu čašicu tekile. Popije tečnost i ja joj dam limun. Kada ga stavi među svoje usne, sagnem glavu i usisam sok. Zastenje kada joj izvadim limun i stavim opet svoj jezik. Ţelja grmi kroz mene. Prazne čašice padaju na pod dok je hvatam za njenu draţesnu guzu, podiţem je i spuštam je da sjedne na komodu, namjestim se između njenih lijepih bedara i stavim joj jezik u usta sa velikom ţestinom. Privlači me bliţe dok ja nju privlačim bliţe, gorući iznutra. “Mirišeš tako dobro...” Erekcija mi je tako bolna tako da joj se prislonim da moţe da osjeti šta mi radi i da osjeti šta ću da joj dam večeras. “Ţelim te sada. Jedva čekam da se riješimo ovi ljudi. Kako to voliš, Bruk? Jako? Brzo?”

77

Naš svet knjiga

“Na koji god način to ţeliš.” Sranje, sjetim se pjesme koju mi je pustila u avionu, kako me je provocirala, ushićivala i mučila i moj donji veš će definitivno da pukne. “Sačekaj ovdje, mali dinamitu,” kaţem i krenem po nove čašice. Popijemo još par čašica i mogu reći da joj se sviđa. Smiješi mi se, gleda me, gleda u moja usta, dok se ljubimo između rundi. I opet me uhvate i podignu u vis, smijem se dok viču, “Ko je glavni? Ko je glavni?” “Moţete da se kladite da sam to ja!” Spuste me kod bara i gurnu pred mene ogromnu kriglu piva, počnu da lupaju šakama o bar i da skandiraju, “Rem-ing-ton! Rem-ing-ton! Rem-ington!” “Smirite se, momci,” Pit kaţe dok prilazi. “Ko je, jebeote, ovaj štreber?” Neki seronja kaţe, ali ja ga uhvatim i zabijem u zid. “On je moj brat, kretenu. Pokaţi jebeno poštovanje.” Zareţim. “Smiri se, druţe. Samo sam pitao!” Tjerajući svoje prste da se opuste, spustim ga na pod i krenem po tekilu, pomalo iţivciran. Bruk me čeka, a ovi jebeni ljudi me zadrţavaju. I nakon nekog vremena kada se vratim do mjesta gdje sam je ostavio, nje nema. Stomak mi potone dok pregledavam po gomili i nema tamnokose boginje da me čeka da ponovo proţdirem njena usta. Namršten, priđem Pitu. “Gdje je, jebote, Bruk?” Zbunjenost mu pređe preko lica. “Kako to misliš? Upravo je bila ovdje.” Uguravajući čašice u njegove ruke, krenem hodnikom i pođem da otvaram sva vrata. Par se jebe na krevetu u sobi za goste. Glavna spavaća soba je prazna. Nije u onoj guţvi. Provjerim i liftove i onda se ljutito proguram kroz gomilu i Bruk je otišla. Ona je otišla.

78

Naš svet knjiga

Crveno mi je pred očima. Sama ljutnja prostruji kroz mene i ja zgrabim jastuk sa kauča i razderem ga. Pamučne loptice eksplodiraju, isto uradim i sa slijedećim i sa slijedećim. Zato, jer naravno da je jebeno otišla! Jebeno otišla jebeno otišla jebeno, otišla, otišla, otišla, OTIŠLA, OTIŠLA, OTIŠLA, OTIŠLA! Uskoro ljudi počnu panično da viču, dok ja uzimam šta god je blizu mene i razbijam o pod. “Rem! Rem!” Pitov glas se izdiţe iznad glasova, ali ja ga ne slušam. Ţelim da ubijem nešto. Ţelim da slomim nešto. Ţelim da razbijem vlastitu jebenu glavu o zid. Uhvatim Pita za sako i on krene da se migolji da bi se izvukao iz rukava, a zatim skida kravatu i baca je na stranu, kao da misli da ću krenuti da ga davim. Paţljivo mi priđe, povijen kao da prilazi pobjesnjeloj ţivotinji i vidim ga kako nešto priča, ali ne čujem ništa osim zujanja u svojim ušima i mojih sopstvenih krikova. “Šta si joj, jebote, ispričao o meni? Gdje je, jebote, ona?” Zgrabim najbliţu bocu koju vidim i razbijem je o zid. Više vriske. Nervozni smijeh. Rajli je zauzet izguravanjem ljudi kroz otvorena vrata kada čujem poznati glas kako mu se pridruţuje u hodniku. “Napolje, napolje, napolje!” Okrenem se. Bruk. Evo je tu, rumenih obraza i izgleda zabrinuto. Vrelina i olakšanje mi prostruje tijelom i shvatim da nešto drţim u rukama. Bacim to iza sebe i čujem zvuk pucanja, zatim stegnem pesnice i krenem ka njoj. Sveti boţe, moja Bruk. Potrebno mi je da stavim svoje ruke na nju, potrebno mi je da utisnem svoje tijelo u njeno, svoj jezik na njen. Pit me uhvati za ruku i povuče unazad sa divljim, bolnim pogledom. “Vidiš druţe? Potpisala je ugovor, sjećaš se? Nema potrebe da uništiš hotel, čovječe!” Moja koljena oslabe zbog ludog olakšanja kojeg osjećam. Moja Bruk, moja Bruk, moja Bruk je ovdje. 79

Naš svet knjiga

Kada krenem prema njoj, Pit mi zabije iglu u vrat i osjetim kako me utisnuta tečnost prţi u vratu. Uskovitlana energija u meni se zaustavi i nestane, moja stopala oteţaju, a moj vid se zamuti i usredotoči na nju. Jebi ga! Jebote, ne! Ne, ne, NE! Moj mozak pošalje zadnju bujicu panike i shvatim da ona, Bruk Dumas, koja gleda u mene kao da sam bog, upravo gleda ovo. Moja glava se obori i sve je crno. Crno kao ja. I sada će da sazna. Saznat će. I. Onda. Će. Otići. Očaj me udari tako jako, da poţelim da umrem istog momenta. Pokušam da se podignem, ali ne mogu i Pit sa svojom malom snagom, se bori da me odvuče do najbliţeg zida. Frustracija koju osjećam i bol koju osjetim kada se sva moja nada u vezi Bruk i mene razbije, je neopisiva. Da cijela ova zgrada padne na mene, to ni pribliţno ne bi bilo bolno kao sad što se osjećam. Pit stavi jednu moju ruku oko sebe i Rajli priđe i zgrabi me za drugu ruku i stavi je oko svog vrata. Moja stopala se vuku, gorim od stida i poniţenja, jer nisam sposoban se oslobodim i da stanem na svoje noge. Ja. Borio sam se kao luđak samo da bih joj pokazao koliko sam jak i da bih joj pokazao da ne postoji bolji zaštitnik od mene. Sada sam samo neka jadna masa mišića i kostiju, koju vuku momci. Sa zadnjim atomom adrenalina, pomiješanim sa panikom, natjeram se da progovorim. “Ne dopustite da ona ovo vidi.” “Nećemo, Rem.” Ţelim da podignem glavu i da se uvjerim da ono što vidi nisam ja, ali ne mogu da se pomjerim. Za to mi je potrebna energija koja bi mi bila potrebna da pomjerim planinu. “Samo ne dozvolite da ona ovo vidi.” “Dobro, druţe, shvatili smo.” Odvuku me u sobu i počnu da mrmljaju o tome kako će me odjeća ugušiti, tako da me svuku i ubace u krevet. Moj um me već muči. Ako je vidjela ovo, otići će. Jebeno će otići. Ona je moja, ali ja ne mogu da je imam. 80

Naš svet knjiga

Jebeno je moja, a ja joj to ne mogu reći. Ne mogu da uzmem ono što ţelim. Ne mogu da uradim ništa osim da leţim ovdje i pokušam da ostanem budan, tako da ako pokuša da ode, da ja pokušam da je spriječim. “E tako, veliki čovječe.” “Ne dopustite da vidi,” zajecam. Pit grokne, kao i Rajli, dok me postavljaju i ušuškavaju u krevet. “Ona je dobro, neće vidjeti ništa, Rem. Drţi se, dovest ćemo nekoga da te pogleda i bit ćeš bolje,” Rajli mi kaţe. Zabijem lice u svoju ruku znajući da je to nemoguće. Nikada se više neću osjećati dobro. Bruk me je vidjela. Pogledao sam joj lice na trenutak. Vidio sam njen ludi, preplašeni pogled, jebi ga. Ĉujem vrata kako se lagano zatvaraju dok me crnilo obuzima. Ovo je poznato mjesto na kojem sam bio hiljadu puta. Nekada spremno potonem u njega, sva mjesta koja mu je Bruk dotakla svojim smiješkom su bolna i sve o čemu mogu da mislim je kako da ispuţem iz ovoga da bih je stigao zaustaviti da me ne napusti. *** Zvuk pljeskanja me probudi. Posteljina zašuška sa moje strane i to mi je čudno, jer znam da se ja ne pomjeram. “Izvucite svoje lijene guzice iz kreveta i hajde da idemo u teretanu,” Rajli kaţe sa do vratnika. Teretana, kaţem samom sebi, iako je ovo jedan od onih dana kada mi se jebe za sve. Moje tijelo je fleksibilno kao zgrada, ali natjeram se da istegnem ruke... I ubrzo se zaustavim, proškiljim i ugledam Bruk kako leţi pored mene. Skoči u sjedeći poloţaj kada me ugleda i sva paučina iz mog uma se raščisti u jebenoj sekundi kada shvatim šta se dešava.

81

Naš svet knjiga

Sjedi na mom krevetu kao neka fantazija. Ne. Više od fantazije. Ona je jebeno nestvarna. Ona je prelijepa. Tamna kosa joj pada preko ramena, usne su joj ruţičaste, a kapci teški i pospani. Diše ubrzano i obukla je majicu sa likovima iz diznilenda, koja izgleda tako jebeno staro da mi se čini da viče na mene da je razderem sa nje. Sunce obasjava njenu koţu i otkriva par pjegica na njenoj sljepoočnici, koje nikad prije nisam video i da nisam pod tolikim sedativima, dirao bih ih svojim prstima, dok svoja jebena usta prislanjam uz njena. Boreći se sa sobom, gledam je dok uzima duboki dah i ustaje sa kreveta kao da neće stići pobjeći što brţe odavde. Moje srce poludi, bespomoćno lupa dok je gledam kako izlazi iz sobe i zatvara vrata za sobom. Jebi ga. Kada ustanem da krenem za njom, talas vrtoglavice me udari i sa uzdahom se bacim na krevet. Naleti mi talas tuge i okrenem se ravno na stomak. Dok tako leţim savijem prste šake kao što uvijek radim kada ne mogu da apsorbujem ono što osjećam. Mišići su mi kao olovo i jedva mogu da se pomjerim sa mjesta. Taj jebeni sedativ koji mi je Pit ubrizgao, namijenjen je za nosoroga i još uvijek ne uspijevam da pomjerim ruke. Ţelim ih u njenoj kosi, na njenim kukovima, raširene preko njene ukusne, male guze. Zastenjem opet. Nag sam. Ĉvrst kao jebeni kamen. Nemam energije ni da izdrkam i moja jaja su jebeno bolna. Nekada kasnije, Pit uđe. “Kako si, Rem.” “Zašto je Bruk bila u mom jebenom krevetu?” Pitam ga dok mi je glava na ruci. “On priča,” Pit nasmiješeno zapjevuši. “Onda je naš momak dobro.” “Gdje je sada?” Zastenjem, okrećući glavu da bih ga pogledao. “Dao sam joj slobodan dan da se opusti malo.” “Pustio si je da me vidi ovakvog, seronjo,” zareţim, udarajući ga pesnicom u rame jako koliko mogu i taj udarac ga malo zatetura.

82

Naš svet knjiga

“Auč! pazi malo. Ti si još uvijek ti, znaš! A čitav jebeni grad te je video takvog.” Uzdahne i krene ka prozoru. “Druţe, potpisala je ugovor. Ne moţe te napustiti čak i da te vidi ovakvog.” Okrene se i uputi mi tmuran pogled. “Gledaj, obećavam ti da joj neću dozvoliti da te napusti sve dok joj ne istekne ugovor, dok vi ne riješite šta god da trebate riješiti između sebe.” Pomisao da me napušta, ispuni me strahom. “Šta je vidjela prošle noći?” Podignem se na ruke. “Vidjela te je u tvom poznatom uništavačkom raspoloţenju.” Boţe, mrzim se. Zaječim i zabijem se licem u jastuk. “Unajmili smo sinoć par djevojaka za tebe, Rem,” Pit kaţe, a kao da me to interesuje. Prevrnem se na leđa sa groktajem, stavim ruke preko lica i drţim ih preko očiju. Sunce mi smeta. Pit mi smeta. Moj jebeni ţivot mi smeta. “Ali Bruk nije dala tim kurvama da uđu,” Pit doda. Mom mozgu pod sedativima je potrebna cijela jebena minuta da svari informaciju o tome šta mi on govori. Zatim mi je potrebna cijela jebena minuta da ukrotim ţelju da jurim za njom. “Objasni,” izgovorim. “U redu. I ona je zagrijana za tebe, Tejt. Bila je ljuta prošle noći, jer sam ti ubrizgao sedativ i postala je zaštitnički nastrojena.” Pomisao da Bruk ţeljela da me zaštiti čini da ţelim da je duplo štitim i polu - lud sam od ţelje da je učinim svojom. To mora da znači nešto. To mora da joj bude dovoljno da kada sazna da ja nisam... kako treba... da ipak ostane sa mnom. “U redu, Rem, oporavi se. Pošalji mi poruku ako me budeš trebao. Idem sada i stavit ću znak na vrata da te ne uznemiravaju.” “Hvala,” promrmljam i okrenem se ponovo na stomak. Ne ţelim da jedem. Ne ţelim da se pomjerim. Ne ţelim da jebeno ţivim. 83

Naš svet knjiga

Onda primijetim da jastuk miriše na nju. Udišem Bruk Dumas sa platna i moj kurac uzbuđeno poskoči, pa zamijenim svoj jastuk sa njenim i zaspem. *** Satima poslije, čujem neko kretanje ispred vrata. Bruk! Mozak mi vrišti. Moj kurac skače sa paţnjom. Zastenjem jadno opet. Natjeram se da se istuširam i vratim se u krevet. Sunce je na horizontu, ali ja ne mogu da spavam. Stavljam slušalice na uši, kliknem izmiksaj, na iPodu-u. Pjesma za pjesmom svira, ali ja ne slušam. Ne osjećam ih. Proveo sam tačno dva sata leţu ći u krevetu, ponavljajući sliku u svojoj glavi nje u onoj staroj majici. Leţala je u krevetu pored mene, kao da pripada ovdje, kao da dio nje već pripada meni. Proveo sam još jedan sat razmišljajući o Škoriponu i kako ne mogu dozvoliti sebi da leţim ovdje kao neki gubitnik. Neću mu dozvoliti da opet uzme od mene ono što ţelim, zar ne? Isprovocirao me je i pobrinuo se da više nikada ne mogu da boksujem, ali sada me je doveo na svoju teritoriju i svake sezone ja je prisvajam sebi. Ja sam na vrhu, kao i obično, ali ne smijem dopustiti sebi da propustim mečeve, iako je borba posljednja stvar koju ţelim sada. Ja. Ţelim. Nju. Ustajući na noge, navučem donju piđamu i krenem hodnikom i otvorim vrata njene sobe. Oči mi skoro iskoče iz lubanje kad ugledam njenu siluetu na krevetu. Sa šušnjavom posteljine, sjedne i njen iznenađeni pogled me pronađe na vratima. “Jesi li dobro?” Šapne njeţno i po prvi put u ţivotu shvatim da je neka ţena zabrinuta za mene. Nešto se uvrne duboko u mojim grudima.

84

Naš svet knjiga

Odgovorim joj glasom grubljim nego što sam namjeravao, grubim i na drogiranim. “Ţelim da spavam sa tobom. Samo da spavam.” Na jedan trenutak, ništa se ne dešava. Bruk samo sjedi tamo... kao da čeka. Moje zjenice su navikle na tamu i vidim svaki inč nje na tom krevetu. I ţelim sve to što vidim. Udišem njeţno, priđem joj, podignem je u svoje ruke i prenesem u glavnu spavaću sobu i smjestim je na svoj nenamješten krevet. Uhvati se za mene, kao da sam stvoren da bih je nosio negdje. Teţi kao ništa, njeni mali mišići su napeti i sitni naspram mojih. Spustim je i pridruţim joj se ispod pokrivača, stiskajući joj lice na svoje grudi i svoj nos uz vrh njene glave. Ostanemo tako, ona mene drţi i ja drţim nju. Droga još uvijek kola mojim tijelom. Ako pobjegne, neću biti u stanju da je zaustavim. Moja snaga je tu, ali ne i moja brzina. Ali umjesto da ode, ona se ugnijezdi bliţe meni, njeno tijelo instinktivno traţi moju toplotu. “Samo spavanje, u redu?” Šapne dubokim glasom. “Samo spavanje,” promrmljam. “I ovo.” Stavim prste na njenu vilicu i počnem da je ljubim. Niko mi nikada nije rekao da ću trebati nešto drugo više nego hranu, zrak ili vodu da bih preţivio. Ali ja to trebam. Sveti boţe, trebam to. Potrebna su mi ova slatka usta sada. Ispusti njeţni jecaj dok podiţe prste do moje kose i osjetim kako gura svoje čvrste, male sise uz moje grudi. Testosteron mi naraste do plafona. Ţelim da joj svučem majicu i da razderem šta god da nosi ispod, sve dok jedino što vidim budu njene zlatne oči, ruţičaste bradavice i njena slatka pičkica. Ţelim da joj sisam klitoris i da uvučem prste u njenu pičku, prvo jedan, pa dva, pa potom i tri, sve dok ne postane natopljena i raširena, i sve dok moj mali dinamit ne svrši samo za mene. Narastao sam do maksimuma, i tako sam jebeno spreman da je učinim svojom da sada ne mogu da dišem kako treba, ali sam pohlepan kada je u pitanju ona, i ne ţelim samo da ona svrši. To je samo djelić onoga što ţelim.

85

Naš svet knjiga

Tako da protrljam jezik uz njen, i osjetim kako njeno malo tijelo zadrhti. Kada te uzmem, dušo, uzet ću sve. Uzet ću svaki jebeni dah, svaki inč tvoje koţe. Svaki otkucaj tvoga srca. Njen okus me iznova ošamuti- njena vlaţnost, njena toplota, način na koji se naše usne kreću. To nije dovoljno. I prije nego i shvatim šta radim, uhvatim se kako jebem njena usta i kušam je još jače. Tako je vrela i gladna od ţelje. Pomjera svoje ruke po meni, kao da ţeli cijelog mene. Ti zvukovi koje pravi negdje duboko u njenom grlu, oni koji zvuče kao da je skoro povrjeđujem, čine da se svi moji instinkti pomame. Ţelim da je jebem i da zbog toga vrišti jače, a potom ţelim da je učahurim pored sebe i da je zaštitim od svega. A posebno od sebe. Odmakne se da me pogleda i njene usne su prekrivene mojom krvlju. Uzdahne njeţno kada shvati da se rez na mojoj usni otvorio, priđe i poliţe me i zbog toga zaječim i primaknem je bliţe. Ţelim svaki djelić njene koţe na sebi. Ona gori i znam da je jaka kao đavo, ali nikada nisam ţelio niša paţljivije da čuvam. Ljubimo se još malo, duboko i gladno, vratim joj lice nazad na svoj vrat i ugnijezdim je u sebe, dok mi se prsta teško diţu i spuštaju, baš kao i njena. Mislim da sam zaspao, ali kada ona za skiči nekad u sredini noći, probudim se sa čudnim osjećajem da nešto toplo i njeţno spava pored mene. I ona se probudi također i pogleda me u tami, izgleda kao da se ni ona nikad nije probudila pored nekoga. Nikada ne spavam sa ţenom koju jebem. Volim svoj prostor, ali volim i kada je Bruk u njemu. Znam da je muškarcima to smiješno. Ako si takav, onda si papučar. Da trčiš za djevojkom. Da ţeliš neku ţenu više nego što ţeliš da je ţeliš. Jebe mi se za to. Mogu da zadrţe svoj sarkazam. A ja ću uzeti djevojku. Gledajući u njene znatiţeljne oči u tišini mraka, sagnem glavu i liznem njena usta, da joj dam do znanja da ţelim da je ovdje, zatim je priljubim sebi i omotam rukama, tako da joj ne dozvolim da me napusti.

86

Naš svet knjiga

PROŠLOST NJU JORK Sjedimo u hotelskom restoranu, cijeli tim je zaposjeo za dva odvojena stola, za jednim stolom su dame, a za drugim muškarci i tada dobijem email od nepoznatog pošiljaoca, sa naslovom: Mislim da ćeš ţeljeti ovo da vidiš. Otvorim privitak i vidim Škorpiona, a zatim i ţenu u poznatoj odjeći, sa poznatom kosom... Bruk. 87

Naš svet knjiga

Moja. Bruk. Istegnutu na prstima. Napućenih usana. Ljubi Škorpiona. Krv mi presuši, a potom mi prošiklja tijelom sa očajnim bijesom. Ne znam šta se desilo. Zašto gledam ovo? Skočim na noge i prevrnem sto rušeći ga na pod. Trener padne i ja bacim telefon o zid i razbijem ga. Potom krenem ka njoj. “Ne, Pite! Ne!” Skoči panično sa svoje stolice. Krv mi ključa, jer zove svog dragocjenog Pita, tijelo mi odjednom zadrhti dok me izdaja i povrijeđenost preplavljuje. Boţe, ţelim da je protresem. Ţelim da uradim više od tresanja. Zastanem ispred nje, dišem duboko i pokušavam da se opustim, steţući pesnice, jer imam ogromnu potrebu da ih udarim o nešto. Oči su joj bistre i zabrinute i zbog istine koju vidim u njima, moja utroba se stegne. “Remingtone, ţeliš li da razgovaraš sa mnom?” Pita me varljivo mirnim glasom. Boţe, šta da radim sa ovom ţenom. Tresem se toliko jako da ne mogu da smirim ruke. Grlo mi je toliko hrapavo, da jedva mogu da progovorim. Jedva da mogu i da dišem. Nikada nikome se nisam predao, a njoj sam se predao kao neki idiot. Nikada ni sa kim nisam dijelio svoju muziku. Nikada, nikada nisam vjerovao da me neko moţe voljeti, dok nisam pogledao u njene oči i pomislio da sam njen bog... Ali ja nisam ničiji bog. Ja sam samo jedna jebena bolesna budala. Bol je preveliki. Ţelim da uništim nešto, ali ne ţelim da uništim nju. Glas mi je razjaren od bijesa i samo je čudo što uopšte mogu da progovorim, dok se borim sam sa sobom da stojim na jednom mjestu, da zadrţim spuštene ruke, dok pokušavam da se drţim pod kontrolom. “Ţelim da uradim mnogo više od razgovora,” kaţem joj otresito. Nozdrve mi zadrhte i ne ţelim da me gleda sa strahom, ali sve što mogu da vidim jesu njena usta. 88

Naš svet knjiga

Njena prelijepa usta. Na licu tog jebenog kretena! “U redu, razgovarajmo. Dajana, izvinut ćeš me.” Iznenadi me smirenošću, kao da sam joj upravo predloţio da idemo na jebeni piknik! Pogura stolicu unazad i napravi cijeli cirkus dok stavlja maramicu na sto. Bijes raste u meni dok nastavljam da zamišljam njene napućene usne kako ljube muškarca zbog kojeg ja više nisam bokser. Ţelim da je uhvatim. Ţelim da je zgrabim i da je protresem. Istegnem ruke da bi ih spriječio da se protegnu i urade to i mnogo više. Ne mogu normalno da dišem. Ne mogu normalno da razmišljam. Ţelim da ubijem Škorpiona i da mu ogulim koţu! Ţelim da bacim nešto. Ţelim da vrištim. Ţelim da joj svučem odjeću i da je pojebem i da joj dokaţem da je ona moja. MOJA! Samo ja mogu da je diram. Samo ja mogu da je čuvam. Samo ja mogu da je zaštitim. “Otišla sam samo da bih vidjela svoju sestru,” izdahne. Stomak mi ključa od bijesa, jer mi nije vjerovala da ću joj vratiti sestru kao što sam i obećao. Posegnem prema njoj i ruka mi zadrhti kad joj dodirnem usne, zatim se sagnem i ljutito ih zagrizem. Zajeca kada osjeti moje zube i zbog toga osjetim zadovoljstvo, perverzno zadovoljstvo, jer se podsjetila da su te usne moje. “Išla si da pregovaraš sa šljamom kakav je on? Bez mog znanja?” Pređem palcem preko njih. Ţelim da je odvučem u svoju sobu i da joj operem usta sapunom. Ţelim da ih poliţem, a potom da je natjeram da mi kaţe da ona slika nije stvarna, da ne postoji! “Remi, otišla sam da vidim svoju sestru. Taj šljam me nije ni interesovao,” njeţno mi kaţe. Dodirnem joj kosu, pokušavam da budem što smireniji dok mi utroba ključa i uvrće se i nastavljam da joj diram usne. Ovo su usne koje volim, usne koje me pokreću, koje me ljube, jedine usne za koje sam ikada

89

Naš svet knjiga

pomislio da me vole. “Ali si poljubila tog jebenog seronju, istim tim usnama kojima si ljubila mene?” Zareţim. “Molim te, samo izbroji do deset.” Uhvati me za rukav i bijes u meni naraste još više. Misli da mogu brojati do jebenog miliona pa onda zaboraviti na ovo? “Jedan-dva-tri-četiri-pet-šest-sedam-osam-devet-deset,” ljutito ispljunem, potom je uhvatim za okovratnik i privučem je sebi, naslanjajući je na mene. “Ljubila si tog jebenog kretena usnama za koje bih ja ubio?” “Usne su mi jedva dotakle tetovaţu,” molećivo prošapće. “Uradila sam ono što i ti radiš kada svojim protivnicima dozvoliš da te udare da bi dobili laţno povjerenje, pa sam isto uradila da bih mogla vidjeti svoju sestru.” Udarim se u jebena prsa. “Ti si moja jebena djevojka! Ti nikome ne treba da pruţaš laţno povjerenje!” “Gospodine, molim vas da napustite ovaj lokal ovog trenutka.” Okrenem se i ugledam nekog idiota kako mi prilazi. Pit i Rajli ga zaustave i počnu da mu govore kako ću platiti za sva sranja koja uradim, dođavola, tip nema pojma da još uvijek nisam uradio ništa što ţelim da uradim. Moţe ostati i gledati me dok lomim svaku stvar na ovom smrdljivom mjestu, a zatim ću ga lijepo pozvati da krene sa mnom i da gleda dok lomim Škorpionovu lobanju na dva dijela. Upozoravajući ga pogledam, a potom se okrenem ka Bruk i krenem da povlačim prstom duţ njene lijepe vilice, gledajući kako joj se grudi spuštaju i podiţu dok diše. “Uništit ću faci onom jebenom kretenčini,” šapnem joj, zatim se nagnem i stavim jezik u ta okrutna, slasna, mala usta, “a poslije toga ćeš da mi se pokoriš.” “Remi, smiri se,” Rajli me moli. “U redu je, Rajli, ne slamam se tako lako, a on, što se mene tiče, moţe da pokuša,” Bruk ispali, mršteći se na mene. Namrštim se i ja, zgrabim joj kosu u šaku i spojim joj usne sa mojima, pruţajući joj snaţni, ljutiti poljubac kojim ţelim da je kaznim. “Kada odemo 90

Naš svet knjiga

u krevet, istrljat ću te svojim jebenim jezikom sve dok ne izbrišem svaki njegov trag sa tebe. Samo moj. Samo moj.” Prokleta bila, izgleda da joj se sviđa moj kazneni poljubac i sada sam tako jebeno tvrd, da ţelim da je uzmem upravo sada, upravo ovdje. Zjenice su joj raširene i tijelo joj se naslonilo na mene dok diše teško, “U redu, vodi me u krevet.” Ţelim to. Jebi ga. Skoro da to i uradim. Zajebi sve ostalo. Samo mi je bitna ona. Odmaknem se i pogledam je suţenih očiju. “Nemam jebenog vremena da se brinem o tebi,” ispalim prije nego krenem ka vratima. “Remi, vrati se ovamo. Nemoj da se uvališ u neku nevolju!” Vikne. Zastanem, uvučem duboki dah u moja pluća, ali je nemoguće da se smirim, ljutnja i posesivnost, jebena ljubomora u meni je toliko velika, veća i od mene samog. Okrenem se i uperim prstom na nju, tako da jebeno shvati situaciju u kojoj se nalazimo. “Štititi tebe je moja privilegija. Štiti ću tebe i sve tvoje kao da je moje.” Gleda u mene i mislim da me ne shvata. Voli svoju sestru, ali ona mora da zna da sam ja njen muškarac i ona je nedodirljiva za bilo koga osim za mene. Bilo koga. Osim mene. “Taj bolesni seronja me je upravo zamolio da mu okončam njegov jadni ţivot i sa zadovoljstvom ću mu ispuniti tu ţelju,” ljutito joj kaţem, značajno prelijetajući očima po njenom cijelom tijelu, svakom inču koji mi pripada, kao što moje pripada njoj. “Uzeo mi je nešto što mi je sveto i popišao se na to!” Pođem prema njoj i gurnem je prstom među grudi, “Razumi to. Ti. Si. Moja!” “Remingtone, ona je moja sestra,” zajeca. “I Škorpion je nikada neće pustiti. On svoje ţene drogira i pravi ih zavisnim, razbija njihove umove na sitne komadiće da više uopšte nisu sposobne da razmišljaju. Odustat će od nje samo ukoliko nešto ţeli više. Jesi 91

Naš svet knjiga

li to ti? Ţeli li tebe, Bruk? Mogao je da te drogira. Da ti skine odjeću. Da te jebe... jebi ga, mogao je da te jebe!” “Ne!” “Da li te je dodirnuo?” “Nije! Uradili su ovo da bi te isprovocirali, nemoj to da im dopustiš! Sačuvaj to za ring sutra. Molim te. Ţelim da budem sa tobom u krevetu večeras.” “Druţe, bio sam sa njom sve vrijeme, ništa se nije dogodilo,” Rajli se odjednom umiješa, smireno me tapšući po ruci. Kada shvatim šta mi govori, okrenem se i uhvatim ga rukama za majicu, bijes u meni munjevito poraste. “Dopustio si da se moja djevojka pribliţi tom ološu, ti mali seronjo?” Podignem ga sa tla. “Remi, ne!” Bruk mi priđe sa strane i uzaludno mi se objesi na ruku. Protresem Rajlija. “Dopustio si joj da poljubi tetovaţu onog prljavog ološa?” Pit me potapše po ramenu. “U redu druţe, hajde da Uništioca pošaljemo u krevet sada, hoćemo li?” Osjetim ubod na vratu. Sranje, jebeno sranje, jebeno ne mogu sada da se isključim. Ispustim Rajlija i izvučem špricu i bacim je na stranu. Priđem Bruk i pogledam je. Ţelim da joj kaţem da više nikada ne sumnja u mene, da mi više nikada ne radi iza leđa i da nikada više ne pomisli da je neću zaštititi, nju ili bilo šta njeno, ali kada otvorim usta ona izgleda tako preplašeno i tako prelijepo, zadihano i zabrinuto, pa umjesto da progovorim, ispustim duboki uzdah i sudarim joj usta o moja, kaţnjavajući sebe njenim okusom, njenim slatkim, vlaţnim okusom, tako čistim i tako dobrim i kako samo mrzim što je stavila svoja prelijepa usta na tog kretena zbog ljubavi prema svojoj sestri. Odmaknem se i pustim je i krenem napolje. Srce mi luđački lupa u prsima, boreći se protiv sedativa. Jedino o čemu mogu da mislim je spajanje moje šake sa Škorpionovim licom, natjerat ću ga 92

Naš svet knjiga

da pojede moju šaku, a zatim ću ga natjerati da pokupi zube koje ću mu izbiti. Znam gdje odsjeda. Obojica znamo gdje onaj drugi odsjeda samo da bi izbjegavali jedan drugog. Obično se nalazi par hotela u blizini lokacije Podzemlja i Pit uvijek sazna gdje je Škorpion tako da jedino mjesto na kojem se srećemo je ring. Udaljen je četiri bloka u jeftinoj zgradi čije je predvorje ispunjeno grupi djevojkama. Kada me ugledaju, čujem kolektivne uzdahe, pa zareţim, “Škorpion,” i dvije grupi djevojke krenu da uzbuđeno stenju i da se uvijaju sa mojih strana, stavljajući me u sendvič dok idemo ka liftu. Kada stignemo do Škorpionovog sprata, pustim ih da me dovedu do vrata Škorpionovog apartmana, pa ih uhvatim za njihove lutajuće ruke i stegnem ih za zglobove i umirim ih. “Hoću da mi otvori vrata,” zareţim. Jedna od njih me mazi po grudima dok druga kuca na vrata. “Viliii! Hej Viliii, ja sam, Triš,” vikne. Vrata se otvore i ja istog trenutka zamahnem rukom, šaka mi se spoji sa Vilijevom facom. Ispruţi se po podu. Ugledam dvojicu seronja sjede na sofi i gledaju TV i kada me čuju, skoče na noge. Krenem ka najbliţem i zgrabim ga za majicu. “Zdravo, seronjo,” kaţem dok zamahujem pesnicom. Ĉujem kost kako puca. Krv šiklja dok ga obaram i hvatam slijedećeg i šakom mu razbijem nos koji pukne tako jako. Kada ga bacim na koljena, ugledam njega, Škorpiona, na vratima spavaće sobe, oči su mu razgoračene i ţute kao pseća mokraća. Stegnem vilicu i ljutito mu priđem, a on digne dlanove u zrak da bi me odbio, “Ne Riptajde, ne ţeliš ovo da radiš ovdje.” “Da, ţelim.” Uhvatim ga za majicu i udarim ga pesnicom uzastopno tri puta u facu. Pokušava da mi uzvrati, ali udaram ga tako brzo. Oborim ga na pod i tada ugledam djevojku kako plače i kako nas gleda smještena u stolicu 93

Naš svet knjiga

pokraj kreveta. Ne liči nimalo na Bruk. Pogled joj je prazan, kosa joj je grozna i dok Škorpion pokušava da ustane ugledam olovku na noćnom ormariću. Zgrabim je i prije nego on ustane, zabijem je u crnu tetovaţu u koju je Bruk bila prisiljena da ga poljubi i krenem da je derem sa njegovog lica. Krv šikne, a on ispusti duboki, jezivi vrisak, dok pokušava da izvuče olovku. Dok se trza i trese, tako krvav i slomljen, uhvatim ga za majicu i natjeram ga da me pogleda. “NE. PRIBLIŢAVAJ. SE. MOJOJ. DJEVOJCI.” Ispljunem mu u facu. “Seronjo, ostani podalje od mog vlasništva. Slijedeći put ću te ubiti.” Zamahnem, a djevojka zajeca, “Ne!” i kada se okrenem on me šakom opali u lice. Zateturam se unatrag pa se namrštim, zatim zagrmim i krenem na njega. Dok zamahujemo jako i brzo, jedini zvukovi u sobi koji se čuju jesu cviljenje one djevojke i naši jaki i brzi udarci. Stvar vezana za Škorpiona jeste da on nije ja. Nije toliko brz. Nije toliko jak i nikada neće pobijediti, osim ako me ne isprovocira tako jako i ja sjebem sve kao što sam to uradio i sa bokserskom karijerom. Kao što to radim sada. I nije mi bitno. Upravo sada, ništa ne moţe da bude ovako dobro kao zvuk loma svake njegove koščice. Grmeći, uputim mu ubojiti udarac desnicom i oborim ga na koljena, a on podigne svoje ruke da bi me zaustavio. “Stani! Rekao sam stani, Riptajde!” Pesnica mi se zaustavi na pola puta, zastanem i vidim da pokazuje na djevojku. “Ţeliš li je?” Krv mi curi iz obrve, obrišem je i pogledam u nju i Škorpion ispljune, “Dat ću ti je. Dozvolit ću ti da je odvedeš ako me pustiš da sutra pobijedim.” “Ubit ću te sada,” zareţim, podiţući ga u uspravni poloţaj i prisiljavajući ga da ustane “I uzet ću nju.” 94

Naš svet knjiga

Klimne glavom i izvuče majicu iz mog stiska. “Dok ti mene ubijaš, trojica mojih momaka će je ţivu razderati.” Njeţno cviljenje nastavlja da se čuje iz ugla sobe i ona prošapće, “Molim vas prestanite, molim vas.” Uočim minione kako joj prilaze. Mogu da ih porazim sve, ali ne ţelim da to jebeno radim pred njom. Stegnem zube, odmaknem Škorpiona i krenem ka njoj. Nisam jebeni ubojica, iako ţelja da ubijem kola mojim venama, toliko brzo da se od toga tresem. “Ti si Brukina sestra?” Klimne glavom. Uzmem je za ruku i podignem je na noge. “Ti ideš sa mnom.” “Ne tako brzo, Riptajd,” Škorpion vikne. “Ako je ţeliš onda će jedan moj momak zajedno sa tvojim ostati zaključan sa njom sve dok mi ne predaš šampionat sutra.” Nasmijem se sarkastično. “Ahh seronjo, kada ćeš da shvatiš? Mogu sutra da se odreknem šampionata, ali to ne znači da ga neću opet povratiti. A kada dođe taj dan, svi će da gledaju kako te lomim.” Izvadim telefon i pozovem Pita. “Gdje si jebote...” kaţe čim se javi. “Dovuci guzicu ovamo. Treba da uradiš nešto za mene.” Kaţem mu gdje sam i prekinem vezu. Nakon pet minuta, Pit stigne, ugleda moju krvavu obrvu, moje krvave i modre šake. Pogleda u Škorpiona i usta mu se otvore. “Rem, šta si uradio,” jedva izgovori. “Nema priče,” pokušavam da ga umirim i kada on nastavi da zuri, škljocnem mu prstima pred očima. “Hej, hej čovječe, fokusiraj se! Moraš da paziš na Brukinu sestru sve dok ti ja ne kaţem kada će je pustiti. Jesi li me čuo?” Zatrepće, “Druţe, potrebno ti je da se to ušije.” “Jebeno ću to srediti,” zareţim. “Samo je vodi što dalje od ovog seronje.” 95

Naš svet knjiga

Okrenem se i pogledam u Škorpiona. Sveti boţe, još uvijek ţelim da ga ubijem. Sav je srozan i modar i krvari, ali pobjednički sjaj mu blješti u očima. “Jedva čekam da te razbijem u ringu,” kaţe mi dok izlazim iz apartmana. I ništa više nije bitno. *** “A sadaaaaa, dame i gospodo, trenutak koji smo svi čekali. Naš šampion, branioc, jedan i jedini, Remington RIPTAJD Tejt!” Isključio sam se od vike publike, čak sam se isključio i od osjećaja na koje se moje tijelo priprema za borbu. Istrčim u ring i jedino što mogu da vidim je Bruk. Jedino čega sam svjestan jeste njena koţa. Kako se trlja o mene. Osjećam se smireno. I to mi je podsjetnik zašto ću večeras jedino da udaram pod. Mogu da osjetim njen pogled na sebi dok uskačem u ring i puštam Rajliju da mi skine ogrtač. Ovo je trenutak u kojem je uvijek pogledam. Stomak mi gori od odlučnosti. Ako je pogledam, na licu će joj biti taj zabrinuti pogled. Oslabit će me. Natjerat će me da se borim. Jebi ga. Publika skandira moje ime i mrzim to što će morati ovo da gleda. Ali ona ţeli svoju sestru natrag. Ne mogu dozvoliti da ostane sa Škorpionom. Zatim spiker vikne, “A sadaaa, dame i gospodo, noćna mora od koje svi strepite je ostvarena i došla je ovdje, Beni Crniiiii Škorpion!” I evo ga ovdje, jebeni kretenčina. Ide polako, namjerno, kao da izaziva moje strpljenje, sa oba srednja prsta podignuta u zrak i upućena publici i meni. Osjeća se dobro večeras, jer zna da mu neću pruţiti nikakav otpor.

96

Naš svet knjiga

Sačekam ga da se popne u ring, ponovo oţivljavajući sjećanje na to kako sam mu zabio olovku u tetovaţu. Pomislim na to kako ga je Bruk poljubila i krv mi opet proključa. Uskoči u ring i njegov crni ogrtač je odstranjen i drago mi je što vidim da seronja izgleda posrano. Na licu, gdje mu je bila tetovaţa, sada su šavovi, a njegove ţute oči su sada na meni i u njima mogu da vidim zadovoljstvo, jer će sada moći javno da me prebije. Ting, ting. Na jedan trenutak, instinktivno, moje tijelo krene da poskače, pravim gard, razdvajam stopala, idem sa njim korak uz korak, ali se zaustavim prije nego zamahnem i dopustim mu da on to uradi prvi. Udari me u rebra, potom u vilicu duplim udarcem. Stresem se da se oporavim, zatim se vratim u poloţaj iskoraka. Toliko sam na brijan da je osjećaj čak i dobar. Škorpion me udara pravo u stomak, zatim uradi aperkat i ja podignem glavu. Neću mu dozvoliti da me nokautira ovim ţenskastim zamasima. Ako padnem na pod, past ću zato, jer više neću moći jebeno da stojim. Prihvatim tri udarca u tijelo još jednom, prsa, rebra, moje tijelo i mišići su u ratu sa mojim mozgom. Borim se protiv svakog instinkta u mom tijelu. Ali uporno govorim sebi da moţda neću dobiti šampionat, ali dobit ću nju. Mogu da vidim sebe i način na koji me ona gleda kada joj dovedem sestru. Ta mlada djevojka će joj se vratiti i ona će znati, jednom za zauvijek, da ću jebeno da uradim sve za nju. Škorpion me udari u vilicu, zatim u centar i obori me na koljena. Publici se ovo ne sviđa. Ustanem, pomalo ošamućen. “Buuuuuuu! Buuuuuu!” “Razbij to đubre, Riptajd! Razbij ga!” Nastavimo. Udarac za udarcem, koncentrišem se na to da se ne štitim, da ne uzvraćam udarce.

97

Naš svet knjiga

Idemo kroz rundu za rundom i ja sve samo primam. Osjećam da mi se nekako sistem ruši. Mišići mi pulsiraju, koţa mi je puna modrica, a kosti su mi mekane. Mozak mi je usporen, pluća mi se steţu prilikom svakog udisaja. Ne znam čak ni gdje me boli, tijelo mi proizvodi tone sranja za otupljivanje i zahvalan sam zbog toga. Obrišem čelo i nastavim da dišem. Ruke su mi krvave od krvi koja mi curi iz obrva, usana i sljepoočnica. Padnem na pod ponovo i mrzim to što seronja ne moţe da me onesvijesti čak i kada ja to ţelim. Ustanem ponovo i pljunem ga, pokušavam da naljutim seronju tako da me opali dobro. “Remi, bori se!” Ĉujem nepogrješivo Brukin glas i to me zaledi u mjestu. “REMI, BORI SE! ZBOG MENE! ZBOG MENE!” Ĉujem je. Sveti boţe, nikada nije ovoliko vrištala. To me slama i na jedan sićušni trenutak, ţelim da udarim Škorpiona sa ono malo snage što mi je ostalo. Ja sam najjači, najbrţi i ona zna da me je teško oboriti. Ja sam njena srodna duša i ţelim da bude ponosna na mene. Udarci dolaze i sve što mogu da čujem je njeno preklinjanje da se borim. Za nju. I po prvi put u ţivotu, osjećam se potpuno poniţeno. Zar ne moţe da vidi da dopuštam ovo? Ovo je za tebe, moj mali dinamitu... Dah mi nestane, tijelo mi se stegne da bi spriječilo protok boli. Misli mi se razbiju u komadiće i glava mi se zavrti. Udara me u glavu sada i mozak mi se razlijeva lobanjom kao ţele. Mogu da čujem njegove pesnice kako se spajaju sa mojom vilicom, dok mi se glava ne okrene na posljednji udarac. Nemoguće mi je da odrţim ravnoteţu. Padnem na pod. Osjećam ga ispod sebe. Skoro da mi se sviđa taj osjećaj. Jedina solidna stvar dok mi se svijet okreće oko svoje ose. Nešto u vezi toga da znam da moram pasti i jebeni pod je tu da me utješi.

98

Naš svet knjiga

Lokva krvi je ispod mene. Oči su mi otekle i skoro su potpuno zatvorene. A rebra kao da su utisnuta u moja pluća. Stavim ruku na pod, a zatim i drugu, potom čujem odbrojavanje. Pokušavam da se odgurnem i da ustanem i na trenutak uopšte ne znam da li to mogu. Mrzim ga. Strastveno ga mrzim. Sve o čemu mislim je kako stojim ovdje, gledam u te ţute oči i to lice i kako ga razdirem slijedeći put kada se suočim s njim. Odgurnem se i ispljunem krv i čim se ispravim dočeka me zamah ljevicom koji me okrene oko moje ose. Zateturam se i skoro da ponovo padnem, moram da protresem glavom. Arena se okreće. I jedino o čemu mislim su Brukine ruke i kakav će dobar osjećaj biti kada me budu drţale večeras. Zagrlit ću je i pustiti da me masira ledom i ona će da me voli, jer sam joj vratio sestru. Prije sam mislio da ţelim ovaj šampionat, ali sada ne mislim tako. Sve što sada ţelim jeste ţena koju volim. Da me voli. Kao što me niko nikada prije u ţivotu nije volio. I borit ću se jače za nju, više nego za bilo koga. Ĉujem Rajlija i Trenera kako iznova i iznova viču na mene, “Postavi jebenu od branu! Šta se jebote dešava sa tobom?” Vrisak publike se razlijeva arenom. Postaju sve ţedniji i ţedniji za krvlju, ali danas im mogu ponuditi samo svoju. “UBIJ GA, RIPTAJDE! UBIJ GA!!” Naredni udarac rasipa moju krv po podu i ljudi još glasnije počinju da viču. “REM-ING-TON! REM-ING-TON!” Srce mi nikada nije pumpalo krv tako snaţno. Ni jedan dio moga tijela ne razumije zašto to ne koristim. Večerašnja borba mi je borba sa samim sobom, sa svakim jebenim instinktom unutar mene, mojim mišićima, koji ţele da se aktiviraju, mojim nervima, koji refleksivno skaču u zaštitu. Ali ne mogu više pomjeriti svoju desnu ruku. Visi obješeno sa moje desne strane i čak me i ne boli. 99

Naš svet knjiga

“Remi, Remi, REMI!” Ljudi nastavljaju da povikuju. Škorpion bijesno zareţi. Znam zasigurno da ne postoji trenutak u njegovom ţivotu kada je bilo ko navijao ovoliko za njega. Pljunem ga u lice. “Slijedeći put kada te vidim, ima da pojedeš moju šaku,” kaţem mu. Zamahne rukom sa rikom i ja čekam udarac. Udarac dolazi i ja padam. Vid mi se zatamni i sve postane crno. *** Ĉujem muziku u tami. Ĉujem pjesme koje mi je Bruk puštala, pjesme koje sam ja njoj puštao. Tijelo mi je bolno i pokušavam da se pomaknem, ali ne mogu da se izvučem iz ovog crnila. Osjetim njene ruke na svojoj vilici, i čujem zvukove blizu mog uha. Zvukove jecanja. Osjetim njene poljupce na sljepoočnici, prste u mojoj kosi. Ĉujem muziku i gubim se... gubim nju... Ne, nikada nju ne mogu izgubiti. Uradio bih sve za nju. Mora da zna da bih uradio sve za nju. Svjetlo mi bijesne kroz mreţnjače. Tijelo mi je tromo i tupo. Prsa su mi bolna. Otvorim malo očne kapke i pokušam da upijem okruţenje. Bolnica. Rajli. I Bruk? Panika me stegne. Pokušavam da progovorim al nešto je zabodeno u moje grlo tako da samo zastenjem. Rajlijeva glava se podigne sa mjesta gdje sjedi. “Hvala bogu, budan si!” Priđe mi. “Sveti boţe, Remingtone, jebeno mi je drago što si uspio da dođeš sebi, tako da te sada osobno mogu da ubijem. Sve si nas...” Uhvatim ga za ruku i stisnem je što jače mogu, on zastane sa pričom i zvuk uzbune prostruji kroz moje grlo, kroz glupu cijev za disanje, koju su ubacili u mene. “Ţeliš da znaš gdje je Bruk?” Rajli me pita kada me pogleda u oči. 100

Naš svet knjiga

Klimnem glavom i ponovo zastenjem. Panika se uvuče u mene. Vidjela je debakl i ringu i moram da znam da li je dobro. Kada Rajli izađe po nju, brojim sekunde po mojim otkucajima srca. Uđe u sobu i zastane kada pogledamo jedno u drugo. Nikada prije nisam osjetio ono što sada osjećam. Svaka ćelija u mom tijelu je troma, ali u isto vrijeme sam nepokretan u ovom krevetu, a tresem se kada je vidim. Ona je tu, gleda u mene, u po guţvanoj je odjeći, kosa joj je u neredu, lice blijedo, a nikada nije ljepše izgledala za mene. Tijelo mi se stegne od potrebe koja struji kroz mene. Ţelim da joj kaţem Volim te, mali dinamitu. Jebeno te volim tako jako... Ţelim da mi donese moj iPod, pa da joj pustim pjesmu “Volim te”. Ili moţda neku drugu. Sranje, ništa ne moţe izraziti ovo što sada osjećam prema njoj. Počne da drhti i oči počnu da me peku kada čujem jecaje koji se prolamaju iz nje. Izlaze od nekuda tako duboko da joj je glas potpuno nepoznat, to me zaboli na mjestima za koja nisam znao ni da ih imam. “Kako s-si s-se us-sudio da-a me pus-stiš da gled-dam ono... kako si mogao da stojiš tamo i da me p-pustiš da g-gledam k-kako te on uništava! Tvoje kosti! Tvoje lice! Ti s-si bio moj! Ja sam te čuvala... Kako si se usudio da se slomiš! Kako si se usudio da me slomiš!” Oči mi jebeno gore i ne mogu da se jebeno pomjerim, sve što mogu jeste da leţim ovdje i gledam kako me njen bol i moj bol razdiru. “S-sve što sam htjela je da pomognem svojoj sestri i da t-tebe ne uvučem u nevolju. Također sam ţeljela da te zaštitim, da brinem o tebi, da budem sa tobom. Ţ-ţeljela sam da ostanem s tobom sve dok ti više ne dosadim i sve dok ti više ne budem potrebna. Ţeljela sam da me voliš, jer ja... ja... O boţe, ali ti... ja... ne mogu. Ne mogu više. Teško je da te gledam kako se boriš, ali da te gledam kako se ubijaš, to je... Neću to, Remingtone!”

101

Naš svet knjiga

Napravim zvuk i pokušam da se pomaknem, iako mi je ruka u gipsu, mrzeći ovaj osjećaj, jer mi je tijelo tako teško. Moje brzo, istrenirano tijelo me je izdalo i slomljeno je isto onako kako se sada osjećam. Suze se slijevaju niz njene obraze i odjednom mi priđe i uzme mi slobodnu ruku, savije je na moja prsa dok mi ljubi zglavke, a njene suze padaju na moje oţiljke. Ţelim da je dodirnem tako jako da silom pomjerim gips tako da mogu staviti ruku na njenu glavu, da mazim njenu kosu. Obriše obraze i pogleda me suznim očima, preklinjem je u tišini da shvati da ja ovo mogu podnijeti, da mogu podnijeti onakvo premlaćivanje. Ali odjednom ona se ispravi. Uhvatim je za ruku i stegnem je tako jako koliko mogu, a da je ne slomim njene male kosti. Izvuče je iz mog stiska i uzme me za lice pa spusti poljubac na moje čelo. Osjetim sav njen bol kako eksplodira u meni i ona me jebeno ubija. Zvuk se prodere iz mene dok grabim cijev i pokušavam da je istrgnem iz mene i mašina poludi kao i Bruk. “Remi, nemoj, nemoj!” Moli me, ali je jebeno ne mogu poslušati, moram da skinem ovo sranje. Nikada nisam bio čovjek od priče, ali ne mogu dozvoliti da imam neka sranja u grlu kada joj moram nešto reći, ali Bruk se uspaniči i vikne traţeći pomoć sestre. “Sestro! Molim vas!” Sestra utrči u sobu i ubrizga nešto kroz infuziju u moje vene, istog trenutka se osjećam teškim kao bik i glava mi pada. Bruk me pogleda izrazom lica koji nikada neću zaboraviti. Mislim da sam je slomio. Ona je jaka, ona je moja srodna duša i prirodno je jaka da bi me podnijela, ne. Niko mene ne moţe da podnese. Vidim pogled u njenim očima, isti pogled koji zamišljam da svako ima kada shvate da sam beznadeţan. Ja sam jebeni nered. Ali tada mi se nasmiješi i taj smijeh mi se učahuri u glavu. Pokušavam da se drţim za njega dok tonem, pokušavam da mislim koju pjesmu ću joj pustiti kada se probudim... 102

Naš svet knjiga

*** Dragi Remingtone, Mislim da si me imao od prvog momenta kada sam spustila oči na tebe. I mislim da si to znao. A kako i ne bi? Znao si da si mi protresao tlo pod nogama. Jer jesi. Obojio si mi ţivot ponovo. I kada si pošao za mnom i poljubio me, znala sam duboko u sebi, da mi ţivot više nikada neće biti isti. I nije. Najnevjerojatnije i najljepše trenutke ţivota sam proţivjela sa tobom. Ti i tvoj tim ste postali moja nova porodica i nikada, ni na trenutak nisam planirala da vas napustim. Ni njih. A naročito ne tebe. Svakim danom koji sam provodila sa tobom, samo sam te sve više trebala. Danima, sve što sam ţeljela je da ti budem bliţe. Boljelo je biti blizu, a ne dotaći te i ţeljela sam svaki budni trenutak da provedem sa tobom, a svaki spavajući u tvojim rukama. Toliko puta sam htjela da ti kaţem kako činiš da se osjećam, ali ţeljela sam prvo da čujem tebe kako to izgovaraš. Moj ponos je sada nestao. Nemam mjesta za njega i ne ţelim da se kajem što ti nikada nisam rekla. Volim te, Remi. Cijelim svojim srcem. Ti si najljepši, najkomplikovaniji i najnjeţniji borac kojeg sam ikada upoznala. Učinio si me nenormalno sretnom. Izazivao si me i zadovoljavao, činio da se osjećam kao dijete koje se raduje stvarima koje treba da se dese, jer sam sanjala da dijelim budućnost sa tobom. Nikada se nisam osjećala toliko sigurnom kao kada sam sa tobom. I hoću da znaš da sam ludo zaljubljena u svaki dio tebe, čak i u onaj koji mi je upravo slomio srce. Ali ne mogu da ostanem više, Remi. Ne mogu da gledam kako se povrjeđuješ, jer kada to radiš, povrjeđuješ mene na načine za koje nisam znala da me iko moţe povrijediti. Plašim se da ću se slomiti i da više nikada neću biti kao prije. Molim te, nikad, nikad više ne dozvoli da te neko povrijedi ovoliko. Ti si borac kakvi svi ostali ţele da budu i zato te svi toliko vole. Čak i kada pogriješiš, staneš na noge i boriš se opet. Hvala ti, Remi, što si mi pokazao svoj svijet. Što si toliko podijelio sa mnom. Hvala za posao i za svaki put kada si mi se nasmiješio. Ţelim da ti poţelim da se brzo oporaviš, ali znam da hoćeš. Znam da ćeš biti plavooki, samouvjeren i da ćeš se boriti opet, a ja ću ostati u tvojoj

103

Naš svet knjiga

prošlosti kao i sve stvari koje si prebrodio prije. Samo, molim te znaj, da nikada više neću čuti “Iris”, a da ne pomislim na tebe. Tvoja zauvijek, Bruk. Ĉitam danas ovo pismo iznova i iznova. Pročitao sam ga u nepovjerenju, u ljutnji, u samo gađenju, u samoći, u očaju, ali nijednom odvojeno. I sada, čitam ga još jednom i konačno varim informaciju da me je ona - moja djevojka - napustila. Utroba mi eksplodira, zajecam i spustim glavu zbog intenzivnog bola kojeg osjećam, a za kojeg nisu stvorene tablete. Oči su mi zamagljene, trljam palčevima preko dijela “Volim te, Remi” iznova i iznova, dok slušam Pita u dnevnoj sobi kako priča kao da je ovo neki normalni dan. Još jedan jebeni dan Riptajdovog ţivota. Prije nego što je ikada sreo... nju. “Petnaest hiljada podjela. Prodaj... Da.” Uslijedila je tišina zbog koje sam pomislio da je prekinuo i gledam kako se brava okreće i njega kako proviruje unutra. Zavjese su rastvorene i on počne sa pričom kada me ugleda. “Oči su ti plave.” Protrljam lice i pokušavam da sklopim dijelove prošle sedmice u glavi, ali sve o čemu mogu da mislim su dijelovi ovoga pisma. Volim te, Remi... Učinio si me nenormalno sretnom... Pit uđe u sobu i krene prema meni. “Skoro tri sedmice si bio crn. Sjećaš li se?” Tišina, samo ga gledam, drţeći pismo u ruci. “Remingtone, shvaćaš li šta si učinio? Izgubio si jebeni šampionat. Podbacio si borbu. Odrekao si se svega za što si radio. Svaki peni tvog keša je izgubljen. Godine ulaganja i rada. Šampionat... nestao.” Glas mu se slama i on me pogleda. “Sjećaš li se toga?” “Znam šta sam uradio, Pite. Sve čega sam se odrekao mogu ponovo da povratim.” 104

Naš svet knjiga

“Ti, idiote. Mogao si jebeno da umreš! Remingtone, ko to jebeno radi? Svjesno si mu dozvolio da te pretuče do besvijesti.” Okrenem se i sjednem na krevet i protrljam potiljak jednom rukom dok drugom drţim pismo i instinktivno ga pomirišem. Jebo te, miriše na nju. Ĉak i njen rukopis dopire do mene. Rajli uđe. “Plav je,” Pit ga odmah informiše. “Dođavola, to je jebeno odlično. Hej, Rem.” Pogledam ih i oni su moja braća. Braća do kojih mi je stalo. “Razočarani ste,” kaţem im. “Druţe, nismo razočarani, samo smo zabrinuti za tebe. Nijedna ţena nije vrijedna toga,” Pit kaţe. “Ona jeste.” Ali tako sam jebeno ljut, jer me je napustila, zguţvam pismo u šaci i ustanem. “Ţao mi je zbog borbe. Iskupit ću se timu zbog toga.” “Nije nam ţao zbog nas,” Pit odgovori. Istegnem jedan biceps, a zatim i drugi, testirajući svoje tijelo, dok ih pitam, “Škorpion?” “Negdje na Bahamima ili takvom sličnom sranju. Zabavlja se trošeći tvoj novac,” Pit kaţe, još uvijek zvučeći mrzovoljno. “Stavi kuću u Austinu na prodaju,” promrmljam. “To bi nas trebalo izvući kroz narednu sezonu.” Klimne glavom. “Dobili smo također neke odobrene interese. Išlo ti je dobro...” “Šta je sa njom? Je li ona dobro?” Oni zatrepću. “Bruk.” “Druţe, zašto pitaš?” Pit alarmantno pogleda u mene, zatim u Rajlija pa ponovo u mene. “Rem, već prelaziš preko nje. Imao si na desetine dama! Poludile su za nekim Riptajdom, kao u stara vremena. 105

Naš svet knjiga

“Da, Rem, kakve si samo guze imao,” Rajli doda, “Isuse!” Slika zlatnih očiju zabliješti u mojoj glavi, napunjenih suzama u bolničkoj sobi. Pogledam dole u pismo i izravnam ga, svjestan toga da me Pit i Rajli gledaju, a potom pogledaju jedan u drugoga. “Druţe, predaj nam to, mogu to da sklonim što dalje od tebe.” Pit priđe po pismo. Momentalno pismo stegnem u ruci. “Dodirni ga i mrtav si.” Spusti ruku i uzdahne, pogledam u obojicu. “Gdje joj je sestra?” “Nije izašla još iz rehabilitacije. Ima još jednu sedmicu.” Nastavim da testiram svoje tijelo. Trener je vjerojatno upotrebljavao desetine uređaja da bi mi odrţao mišićnu masu. Stegnem mišiće, čvrsti su kao nikada. Svi su elektronički iz manipulirani da bi ih se natjeralo da vjeruju da treniram, iako ne treniram. “Trener je šokirao svaki inč,” Rajli kaţe, potvrđujući moje misli. “Napunjen si glutaminom, kao i svim vrstama suplemenata.” Spustim se na pod i počnem sa sklekovima. Lijepo. Ide lagano. Leđa mi nisu sjebana od leţanja u krevetu. Skočim i istegnem vrat, zatim otvorim svoj kofer i ugledam svoj bokserski ogrtač. I znam, svakim dijelom moga bića, da ako ga uzmem, mirisat će na nju. Tog trenutka, potreba da ispoljim svoju brzorastuću energiju u meni postaje akutna. “Zovi Trenera, počnimo snaţno.” “Ozbiljno ćeš početi da treniraš? Bio si u bolnici preko dvije sedmice i davali su ti elektro - šokove u mozak. To je jedini način kojim smo te mogli izvući iz depresije.” “Ali sada sam dobro.” Ponesem njeno pismo i svoju opremu za treniranje u kupatilo, zatim otvorim pismo i pročitam ponovo: Volim te, Remi... Zatvorim oči i bacim ga. Pa odem i uzmem ga. Pročitam opet, pomilujem njena slova. Prokleta da si, Bruk. Trebala si mi reći da ostanem podalje od tebe. Da me mrziš. Da 106

Naš svet knjiga

ne moţeš da ţiviš sa nekim kao što sam ja. Umjesto toga, rekla si mi da ti je moj tim kao porodica. Da si sretna. Da misliš na mene kada čuješ moje pjesme. Rekla si mi da me jebeno voliš. A sada, Bruk, dolazim po tebe. *** Svi se, osim Dajane, vozimo u Eskaladi. Samo smo par blokova udaljeni od zgrade i u mojim grudima je ratna zona. Tapkam prstima po bedrima dok se čvor u mom stomaku sve više steţe dok se pribliţavamo. Bruk je potrebno jebeno urazumiti i siguran sam, da kada vidi maleni paketić koji smo ponijeli, neće biti potrebno previše urazumljivanja. Protrljam potiljak rukom, a zatim uvučem ruku u dţep i izvučem pismo. Pismo me prţi. Ĉitam ga sve dok me oči ne zabole i dok me ne prţe od bijesa. Ĉuvala me je kao da sam zlato. Rekla je da me nikada neće napustiti, i svaki dio mene joj je vjerovao. Ţelim da znam šta sam ja rekao. Ţelim da znam šta sam jebeno uradio. Ţelim da znam je li mislila ono što je napisala u jebenom pismu ili je sve to samo gomila jebenog sranja. “Oh, eno Bruk i Melani,” Pit kaţe sa zadnjeg sjedišta. Glava mi se okrene prema dvije figure koje se kreću trotoarom, dok se auto kreće dalje niz blok, pravo pred ulaz njenog apartmana. Sveti boţe, to je ona. Srce počinje da mi lupa, arterije na mom srcu se šire da bi nahranile moje mišiće. Savijem prste oko brave i otvorim vrata, ali Pit i Rajli prvi izađu iz auta. Izađem za njima na trotoar i ugledam je. I ona ugleda mene. Oboje zurimo, a nijedno od nas se ne pomjera. Oči su mi tako bile izgladnjele, postanu bolne dok nju upijaju, rep, trkače patike, oprema za vjeţbanje, ovalno lice o kojem sanjam i maršmalov usne mojih fantazija i te zlatne oči koje sijaju dok gledaju u mene. Boţe, volim te.

107

Naš svet knjiga

Svakom ćelijom moga bića, a svaki inč vibrira dok je gledam. Nosi usku trkačku opremu, znoj se cakli na njenom čelu i njenom grlu, kosa joj je zavezana u slatki repić i stoji u mjestu kao kamen dok me gleda. Ne znam da li će se baciti na mene kada se pokrene, ali sve što znam je, ako to uradi, ja sam jebeno spreman da je uhvatim. Uhvatit ću je i više je nikada neću spustiti na tlo. Isuse, izgleda tako ispravno i izgleda kao da joj je drago što me vidi, sam sav spetljan u čvor kada krenu prema nama trojici. “Gospođice Dumas?” Pit je pozove dok ona i njena prijateljica idu prema nama. “Vjerujemo da ovo pripada vama?” Pokaţe pored mene i iz Eskalade izađe Nora. Bruk prvo pogleda u mene, pa trepne. “Nora?” “Nora?” Njena prijateljica Melani ponovi. “Samo smo ţeljeli da se uvjerimo da će sigurno stići kući,” Pit kaţe. “Nora?” Bruk ne moţe da skine pogled sa svoje sestre i moja prsa se rašire od sreće koju ugledam na licu mog malog dinamita. “Ja sam!” Sestra joj otrči u zagrljaj i nikada prije nisam bio ljubomoran na neku ţenu, ali ja ţelim Brukine ruke oko mene, njen miris u mojim nozdrvama, u mojim plućima, da miluje moju dušu. “To sam ja, velika seko! Vratila sam se! Završila sam sa rehabilitacijom. Pit mi je pomogao. Također sam se riješila i tetovaţe.” Pokazuje na mjesto gdje je Škorpionova jebena tinta obiljeţila njeno lice. “Osjećala sam se tako malom kada si me pogledala onog dana, Bruk. Osjećala sam se tako malom i tako... prljavom.” “Ne! Ne, nikada!” Bruk je zagrli opet i stomak mi se stegne od ljubomore i moje ruke se osjećaju kao olovne od ţelje da se obmotaju oko nje. “Nora! Nora Kamora Lalora Ludora!” Brukina luda, smiješna prijateljica posegne za Norom i okrene je oko sebe i Bruk se okrene da pogleda u nas i srce počne nervozno da mi lupa.

108

Naš svet knjiga

Ali ona gleda u Pita i zbog toga se čvor u mom stomaku steţe još više. “Pit, šta se dešava?” “Iznenađenje.” Veselo pokaţe na njenu sestru. “Bila je dobra. Ona je tako slatka djevojka.” Zatim on klimne u mom pravcu i Brukine zlatne oči se vrate na mene, ali ja ne mogu ovo da podnesem, da se ponašam kao da nije moja i ja nisam njen. Stavim ruke u dţepove i ne mogu da prestanem da je posmatram, način na koji su njene obline popunjene, kako joj znoj prekriva njenu slatku koţu. “One noći kada se Remi borio sa Škorpionom, Škorpion mu je ponudio tvoju sestru u zamjenu za šampionat i Remi je pristao,” Pit objašnjava. Gledam je i njene oči pogledaju u moje krajnje zbunjeno, čekam da kaţe nešto. “Misliš, pristao je da... izgubi?” Tijelo mi se stegne zbog nevjerice i bola. Mislila je da sam to uradio, jer sam jebeno bipolaran i znam da jeste. Krene da trese glavom, ne skidajući oči sa mene. Vidim kako joj puls udara, kako joj se mijenja boja lica, oči joj tamne od bola. “Uradio si to zbog... Nore?” Pita me jedva izgovorivši. Tako je fina, ona je moja djevojka, moj mali dinamit i kada joj se oči napune suzama, ţelim da se razliju po njenom licu samo zato da bih ih mogao polizati. Pit uzima zelenu torbu iz Eskalade i krene unutar zgrade sa Norom. “Dopusti mi da ti ovo unesem, Nora.” Rajli stoji pored mene i djevojke gledaju u nas. Ne. Melani gleda u Rajlija. Ali Bruk ne moţe da skine oči sa mene. Uguram ruke dublje u dţepove. Mogao bih da je zgrabim i privučem sebi. Da joj dam kazneni poljubac, jer me je napustila, a potom i poljubac pun ljubavi, jer sam jebeno lud za njom.

109

Naš svet knjiga

Obgrli se rukama i spusti glavu. “Zašto mi nisi rekao? Da si predao borbu zbog... nje?” Izgleda usamljeno i boţe, ţelio sam da se osjeća zaštićeno. Ne da je bude sramota toga što sam uradio za nju. “Misliš zbog tebe?” Njeţno joj kaţem. “Ni ja nisam znao, Bruk,” Rajli kaţe. “Niti Trener. Samo je Pit znao. On ga je pronašao one noći i on je odveo tvoju sestru na sigurno mjesto, dok je Remington seronji osiguravao pobjedu.” Oči joj nakratko pređu na Rajlija, zatim se vrate na mene. Mogu da osjetim njen dodir. Njenu ţelju. To se vidi u njenim očima, drhti u njenom glasu. Ţelim da posegnem za njom, da je dodirnem, vidim, osjetim je bliţe. “Kako si? Jesi li dobro?” Pita me, a zbog njene simpatične brige je nemoguće da normalno razmišljam. Samo klimnem glavom. Nisam dobro, mali dinamitu, ni blizu dobrog. “Šta sada taj gubitak znači za tebe?” Pita. Ţeli da priča, ali ja ne ţelim da pričamo o Podzemlju. Tog dana sam izgubio nešto mnogo bitnije i ţelim to nazad. “Osim toga što smo sada siromašni?” Rajli odgovori umjesto mene. Naceri se. “Par miliona treba da mu legne ove godine. Vraćamo se u ring čim počne sezona. Remijevi fanovi zahtijevaju odmazdu.” “Imaš lojalne fanove, zar ne?” Bruk pita, te zlatne oči me njeţno masakriraju. Ţelim da joj kaţem da cijeli mjesec nisam bio svjestan onoga što imam, samo onoga što nemam. “Pa, vrijeme je da krenemo,” Rajli me udari po leđima. “Zapravo, Bruk, također smo ovdje jer smo u potrazi za sportskim specijalistom za rehabilitaciju koji će nam trebati naredne sezone. Moramo odmah početi sa treninzima.” Rajli joj preda karticu sa detaljima. “U slučaju da si zainteresovana, broj gospodina Tejta je na poleđini. Tamo je i naziv hotela u kojem odsjedamo. Ostajemo ovdje tri dana.” 110

Naš svet knjiga

Rajli uđe u auto, isto kao i Pit, ali ja sačekam njenu reakciju. Ona gleda u mene i ja direktno zurim u nju. Puls mi luđački lupa i ţelim da kaţem hiljadu stvari, da joj pustim hiljade pjesama, ali ništa ne izlazi iz mene. Ništa ne izlazi iz mog unutrašnjeg nereda, vrtloga zapetljanih emocija i ne mogu da izgovorim ni jednu riječ. Ĉak ni da je pitam zašto? Zašto si me napustila? Zašto si rekla da si me voljela, a zatim si otišla? “Izgledaš odlično, Remi,” Melani veselo izgovori. Nakratko se nasmiješim, jer mi se sviđa kako ona nasmijava Bruk. Sviđa mi se što mi je Melani dala njen broj i zbog toga je sve ovo i počelo. Odmakne se, a Bruk nastavi da me gleda, a ja ne znam čak ni gdje da počnem. U cijelom mom ţivotu, niko mi nikada nije rekao ono što mi je ona rekla u svom pismu. Navikao sam da me napuštaju. Istreniran sam da to očekujem. Ali kada je rekla da se nikada neće umoriti od mene, povjerovao sam joj. Kada mi je pustila pjesmu kojom mi je govorila da me voli, jebeno sam joj vjerovao. I potrebno mi je da mi se vrati na svojim dugim, vitkim nogama, na kojim me je i napustila. “Znaš gdje me moţeš naći,” promrmljam, potom se pridruţim momcima u autu i odvezemo se. Zgrabim njeno pismo i stegnem ga i na trenutak sam ponovo ljut. Na sebe. Na nju. Na svoje sjebano tijelo. Mogao bih da se vratim i da je odnesem u njen jebeni apartman, da je iz jebem do besvijesti i da je podsjetim zbog koga je plakala, ko je njen muškarac, savršen ili ne. Ali ponos mi je tako povrijeđen, osjećam se kao onaj glupi dječak kojeg su ostavili u mentalnom institutu, koji je nastavio uzaludno da čeka nekoga da dođe i da ga izvuče odavde. ***

111

Naš svet knjiga

Trčim i trčim sve dok ne postanem potpuno mokar od znoja, a svaki dio mene je napet i čeka. Sutra odlazimo. A ja znam da ne mogu da odem bez nje. Znam sebe i znam da ću se vratiti i povesti je iako ona ne dođe. Ali opet, ţelim da barem jednom u ţivotu neko dođe meni zato, jer misli da sam vrijedan toga. Ne, ne neko. Nego ona. Ţelim da ţena koju volim dođe meni zato, jer napokon barem neko na ovom svijetu me razumije. Kako bih jebeno mogao da odem, da ţivim, bez nje? Vratim se u apartman i zalupim vratima. I kao neku viziju, ugledam je, sjedi u dnevnom boravku sa Pitom i Rajlijem. Skoči na noge u odjeći koju nosi i svaki detalj u vezi nje me uhvati nespremnog. Osjetim smiraj koji osjetim uvijek u djeliću sekunde svaki put prije borbe i tada je borba unutar mene. Hiljadu emocija jure jedna za drugom. Zrak je napet od tenzije. Mogu da osjetim dugu poţude kako se prostire među nama. Prsa mi postaju teška i ja sam zapanjen i još uvijek ljut, a naposljetku sam samo očajan da zakopam sav ovaj meteţ i da je podsjetim da je ona jebeno moja. “Remingtone, voljela bih da porazgovaram sa tobom, ako imaš par trenutaka,” prošapće nejasno. “Da, Bruk i ja ţelim da razgovaram sa tobom također.” Počnem da hodam i pustim je da me prati, mrzeći to šta mi čini njen glas. Njen miris dopire do mene i pošto je dovedem u glavnu spavaću sobu, zatvorim vrata i moji instinkti me izdaju, obmotam vrelu ruku oko njenog vrata i sagnem se i duboko udahnem njen dah u svoja pluća. Uhvati me za majicu i zakopa lice u mene. “Nemoj da me pustiš, molim te,” moli me. Obnovljena ljutnja me trzne i mrzim svoju slabost. “Ako me ţeliš toliko jako, onda, zašto si otišla?” Zahtijevam. Sjedne na klupu u podnoţju kreveta, tako sam ţivopisno povrijeđen, da prekriţim ruke i spriječim sebe od moguće slabosti. “Jesam li rekao nešto kada sam bio maničan?” 112

Naš svet knjiga

Pogleda me pogledom punim emocija. “Ţelio si da me odvedeš u Pariz.” “A to je loša stvar?” “I da vodiš ljubav sa mnom u liftu.” “Jesam li?” “I da me imaš dok nosim moje ruţičaste pantalone,” prizna i zarumeni se od vrata do obraza. Ĉekam strpljivo da mi ispriča ostatak i kada to ne uradi, podsjetim je. Jer je to nešto što sam stalno ponavljao u svojoj glavi u posljednjih mjesec dana. “Zaboravila si dio kada smo puštali pjesme jedno drugome,” promrmljam i ne mogu da nastavim da je gledam, kada svaki djelić mene zahtjeva da ostvarim konekciju. Uzmem je za ruku i čujem kako joj dah zastaje kada joj podignem prst do mojih usana. Puls počne ubrzano da mi kuca, okrenem joj ruku i povučem jezikom preko njenog dlana. “Ta slika me je strašno naljutila, Bruk,” kaţem joj u dlan, dok povlačim jezikom kušajući je. “Kada pripadaš nekome... ne ljubiš nikoga drugog. Ne ljubiš njegovog neprijatelja. Ne laţeš mu. Ne izdaješ ga.” Gricnem je zubima i to djeluje na nju, pa joj glas zadrhti. “Ţao mi je. Ţeljela sam da te zaštitim, kao što ti štitiš mene. Nikada više neću ništa raditi iza tvojih leđa, Remi. Nisam otišla, jer si bio maničan, samo nisam ţeljela da postaneš maničan ili da padneš u depresiju zbog mene.” Klimnem glavom, oči mi zbunjeno prelijeću po njoj. “Onda postoji nešto što sam tada propustio. Jer još uvijek ne mogu da shvatim zašto bi me jebote napustila kada si mi jebeno bila potrebna!” Oči joj zasvjetlucaju. “Remi, ţao mi je!” Zajeca. Zastenjem od bola i odem da uzmem pismo iz dţepa mojih pantalona sa stolice. Ĉitao sam ga dok su mi oči jedva ostajale otvorene. Drţao sam ga noću, stegnutog u ruci, kada sam bio crn i depresivan i nastavljao sam da 113

Naš svet knjiga

govorim sam sebi da sam joj značio nešto. “Jesi li mislila ono što si mi napisala?” Zahtijevam. “Koji dio?” Otvorim pismo i pokaţem prstom na riječi od kojih sam zavisio, kao neki bolesnik, na riječi koje mi niko nikada nije uputio. Riječi koje ţelim da čujem od nje, da ih osjetim od nje: Volim te, Remi. Ţelim tako jako da to čujem i to me ljuti, pa ponovo zguţvam papir i pogledam je, gorim od ţelje, ljutnje i očaja. Je li to mislila? Gleda u mene i odjednom krene da klima glavom i tijelo mi se stegne od ţelje da to čujem. Ĉula mi vrište. Srce me boli. “Reci to,” šapnem. “Zašto?” “Potrebno mi je to da čujem.” “Zašto ti je potrebno da to čuješ?” “Je li to razlog zbog kojeg si otišla nakon borbe?” Oči joj se napune suzama i to me razdire, ali ne mogu prestati da to Zahtijevam. Potrebno mi je da to znam, svaki dio mene mi je tako jebeno bolan. “Je li, Bruk? Zašto si otišla? Ili je to bilo zato, jer si bila spremna da završiš sve sa mnom? Mislio sam da imaš više petlje, mali dinamitu, stvarno jesam.” Posmatram njene crte, jednu po jednu i odjednom osjetim njen maleni prst kako me dira po oţiljku na obrvi, šaljući kroz mene vrelinu i emocije do dubine moje duše. Ispali, “Volim te, volim te.” Dah mi se stegne dok ona bolno izgovara riječi. “Više nego što sam ikada mislila da je moguće voljeti neko drugo ljudsko biće. Otišla sam, jer si mi slomio srce, iznova i iznova te noći, slomio si me sa svakom tvojom slomljenom kosti. Otišla sam, jer to više nisam mogla podnijeti!” 114

Naš svet knjiga

Zatvorim oči. Zbog njenog Volim te, dah mi zaklepeće i izmučeno zadrhtim. Spusti svoju ruku i glas joj zvuči tako bolan i ponizan. “Ne ţelim da više nikada pustiš namjerno nekoga da te povrijedi. Nikada. Ĉak ni zbog mene, Remi. Nikada. Ti vrijediš. Previše! Da li me čuješ?” Uzmem joj glavu među otvorene dlanove i osjetim drhtaj koji se proţima kroz njeno tijelo, kao da apsorbuje moj dodir. Pogledam u njene oči i nisam postiđen. Ja sam ponosan. Puštam je da shvati, tiho, prije nego joj to kaţem riječima, šta ona znači za mene. “Uradio bih to još hiljadu puta zbog tebe.” Udahnem je i zareţim kada čujem da i ona mene udiše. “Hiljadu puta. Milion. Ne zanima me što se ponizim. Ne zanima me ništa. Sve što sam znao je to da si ti svojom voljom poljubila tetovaţu onog kretena zbog tvoje sestre i morao sam da ti je vratim nazad.” “Oh, Remi, ti nisi morao da radiš ništa.” “Jesam. I hoću. I opet bih uradio sve ponovo. Jedino mi je ţao što je samo Pit mogao da zna za to. Ostao je s njom u hotelskoj sobi, sa njom i sa jednim od Benijevih siledţija, zatim je odveo kada sam mu predao šampionat. Jednostavno ti nisam mogao dozvoliti da me zaustaviš, Bruk.” “Ali nisi htio čak ni da me pogledaš...” Stisne svoje lijepe oči. “To je bilo toliko bolno, skoro identično bolu koji sam osjetila zbog svega ostalog.” “Da sam te pogledao, ne bih mogao da završim ono što sam počeo.” Prekrije lice rukama i mogu da vidim njenu patnju. Mogu da je osjetim duboko u sebi. Pustim je i ispustim bolan zvuk. Ustanem i krenem da koračam, ključajući od frustracije i bespomoćnosti. “Znao sam da će se ovo desiti.” Bore od mrštenja mi se utiskuju u lice, a jebena bespomoćnost me izjeda ţivog. “Zbog toga nisam htio da te dotaknem. Znao sam da ću poludjeti ako te dotaknem i sada me

115

Naš svet knjiga

razdire to da te pitam da budeš sa mnom kada znam da ću opet uraditi nešto i jebeno ću te povrijedit!” “Da. Hoćeš. Vjerojatno hoćeš, idiote! I to će za mene da bude kao prokleto skakanje sa padobranom i ja ću da se drţim čvrsto i samo ću da skočim sa tobom, jer to je ono što ti meni radiš. Luda sam za tobom. Moj ţivot je sada sranje bez tebe. Nisam ovdje došla zbog posla. Iako ga volim, ali ti si onaj kojeg ţelim. Zbog tebe sam došla i one prve noći. Uvijek si bio ti. Ţelim da budem sa tobom, ali ne ţelim da to bude samo zbog moje inicijative. Ţelim da mi uzvratiš ljubav, Remi. Nikada mi nisi rekao šta ti osjećaš za mene.” Upitno je pogledam, isprva pomalo iznenađen, a potom i mrtvo ozbiljan. “Bruk, najiskrenije ne znaš?” Zuri u mene, kleknem ispred nje i uhvatim je za lice objema rukama. “Isuse, kada sam te ugledao one prve noći u Sijetlu, osjetio sam kao da sam uključen u utičnicu. Na brijao sam se samo od toga kako si mi se nasmiješila, Bruk. Način na koji si me gledala sa bolnim izrazom i izrazom strahopoštovanja me je izluđivao. Okrenula si se da odeš i nosila si one strašno fine pantalone. Guza ti je bila podignuta dok si hodala, sva vrckava i okrugla. I ja sam samo htio da završim sa prokletom borbom da bih mogao da krenem za tobom. Kunem se, prije sam se borio samo da bi me ti gledala. Samo da bi me vidjela. Da bi vidjela da sam jak i da bih mogao da se borim za tebe, da te zaštitim. Danima sam maštao o tome kako te ljubim, kako vodim ljubav s tobom. Razvijao sam plan u svojoj glavi čak i onda kada sam preskočio uţad ringa i krenuo za tobom. Kada mi je tvoja prijateljica dala tvoj broj, stigao sam u hotel i zatekao apartman pun djevojaka, djevojke koje mi je Pit uvijek nalazio i nisam mogao da pogledam ni u jednu. Ţelio sam da te pogledam u oči i da te navedem da mi se nasmiješiš.”

116

Naš svet knjiga

Ispričam joj kako sam je guglao. Kako sam istog trenutka rekao Pitu da joj pošalje one karte. Kako sam pregledao one snimke na YouTubu. Kako sam odlučio da je zaposlim. Izgleda zapanjeno na trenutak, lice joj je pobijedilo, a oči su joj se još više razgoračile. “Pokušao sam da idem polako sa tobom. Ţelio sam da te upoznam i da ti mene upoznaš, svakim danom ţelio sam te sve više, Bruk. Toliko jako. Nisam mogao dozvoliti sebi da te dotaknem i da sve uprskam prije nego saznaš o meni sve. Ţelio sam da brineš za mene. Ţelio sam da vidim da li bi me mogla razumjeti... Mučio sam se svake noći, misleći o tebi kako spavaš u svojoj sobi, dok sam ja leţao u svojoj. One noći kada smo otišli u klub, kada si plesala sa mnom, jednostavno nisam mogao da se zaustavim. Toliko sam bio zagrijan. I kada si oborila dva momka za mene, osjećao sam luđačku potrebu da te štitim. Ţelio sam da te ušuškam u krevet i da se vratim i učinim malo ozbiljne štete onim četvorici idiota. Ali ti si ostala sa mnom i ja sam zaboravio na tuču i sve što sam ţelio jeste da spustim usne svuda po tebi. Pokušavao sam da se kontolišem, ali kad smo bili u avionu, ubila si me onim pjesmama koji si mi puštala, a koje su pjevale o vođenju ljubavi. Jednostavno sam morao da te imam. Pomisao da te imam me je toliko izluđivala, već sam postao ovisan o tome i do kraja te borbe, postao sam maničan i navučen na tebe prije nego sam te i imao u krevetu. A onda si se probudila sa mnom, shvatio sam da si mi se priljubila u krevetu, Bruk. Bila si tako njeţna i tako slatka. Narednog puta kada sam leţao sam u krevetu, ţelio sam da rastrgam jebene vene, jer sam te trebao blizu sebe, pa sam otišao po tebe. Tih dana, to je bilo sve što mi je trebalo da izdrţim te dane. Misli o tome da te imam u svom krevetu i da te ljubim do besvijesti. Uporno sam pretraţivao svoju plejlistu ne bih li pronašao jednu pjesmu kojom bih ti pokazao šta osjećam. Duboko u sebi. Nisam dobar sa riječima, ali ţelio sam da znaš da si mi posebna, ti nisi kao nijedna druga ţena koju sam sreo u svom ţivotu. 117

Naš svet knjiga

Ţeljela si da vodim ljubav s tobom i nemaš pojma koliko puta sam se skoro slomio. Kada sam te tuširao, kunem se bogom, lomio sam se iznutra. Ali nisam mogao to da uradim, ne dok ti ne kaţem da postoji nešto što nije u redu sa mnom, a ja sam takva kukavica, Bruk. Nisam mogao da smognem hrabrosti da čak ni da ti izgovorim riječ “bipolaran”. Tako da sam odugovlačio. Jer sam sebičan i ţelio sam da ti bude stalo do mene prije nego saznaš. Mislio sam da bi to značilo nešto i da bi ostala. Ĉak ni moji roditelji nisu mogli da budu sa mnom. Ali nešto u vezi tebe me je natjeralo da pomislim da bi ti mogla, da bi me razumjela onako kako niko nikada nije.” “Remi,” šapne. “Bio sam dobro, Bruk,” dodam, gledajući je jasno u oči. Kada sam ti rekao za mene, ti si me i dalje ţeljela. A ja sam bio zaljubljen u tebe ni sam ne znam koliko dugo. Još od onda kada si pokušala da me srušiš u ringu i kada sam završio tako što sam ti stavio stopalo na svoj stomak da ga ugrijem. Isuse, kada sam ugledao fotografiju tebe i Škorpiona, ţelio sam da ga ubijem. Ţelio sam da ti dam ono zbog čega si morala da odeš tom seronji i da poljubiš njegovo jebeno lice! Ţelio sam da ti to dam, tako da bi mogla poljubiti mene, umjesto njega.” Objasnio sam joj šta se desilo u Škorpionovoj hotelskoj sobi, Oči su joj smekšale i zasuzile dok je slušala sve što joj pričam i da je to prva ispravna stvar koju sam uradio kada sam bio crn. Primaknem joj se bliţe i priljubim joj se uz sljepoočnicu i ona zadrhti kada joj šapnem na uho, “Ţao mi je što nisam mogao da ti kaţem, ali to je moralo tako da se desi. One noći kada smo vodili ljubav prvi put, rekao sam ti da ti neću dozvoliti da me napustiš i to sam mislio. Ţelim te, Bruk. Samo za sebe. Mogu da te povrijedim. Mogu da uradim neka glupa sranja, ali ja...” Odmaknem se i pogledam je. “Tako sam jebeno zaljubljen u tebe, da više ne znam ni šta da radim sa samim sobom.”

118

Naš svet knjiga

Klimne glavom i obriše svoje suze i mogu da vidim kako se bori sa svojim osjećanjima baš kao i ja. “Doći će trenutak kada ćeš ţeljeti ponovo da me napustiš,” šapnem, steţući joj prstima vilicu. “Ne moţeš, Bruk. Ne moţeš da odeš tako lako.” Drugom rukom je pomilujem po kosi i ona se uvije uz moj dodir, kao malo mače ţeljno paţnje. “Ja sam tvoj, mali dinamitu. Oborila si za mene dvojicu dvjesto kilaša. Nikada ne mogu to da zaboravim. Istjerala si moje kurve napolje. Pit mi je rekao. Poloţila si pravo na mene, prije nego što si i shvatila da sam i ja poloţio pravo na tebe.” Uhvatim joj kosu u šaku i privučem je sebi. “Tvoj sam sada i ne moţeš da me odbaciš kao što si to uradila. Ĉak i ako sjebem sve, uvijek ću da budem tvoj sjebani.” Pritisne svoje tijelo uz moje i obmota svoje vitke ruke oko moga vrata, majica joj postaje vlaţna od mog znoja. “Ne moj sjebani. Moj stvarni.” Zastenjem i liznem je po obrazu i ona potone u moje ruke, dok joj uzimam usta. Liznem joj vilicu, njenu bradu, pa potom i njene usne. Sveti boţe, mislim da nikada neću biti u stanju da se odmaknem od ovih njeţnih, ruţičastih, slasnih usana. Osjetim kako drhti uz moju dijafragmu i spustim ruke oko njenih leđa i privučem je. Krenem da joj uzimam usta, uvlačeći se sve dok ih ne otvori, zastenje i pusti me unutra. “Nemoj da bi me više ikada jebeno ostavila,” promrmljam, jezikom prelazim preko njenih usana, preko gornje i donje, potom zaronim duboko, dok širim ruke preko njene guze i stisnem je jako. Napaljen sam, trlja bradavicama o moja prsa, zbog tog osjećaja svaki dio mene pulsira. “Skinuo sam oko hiljadu pjesama na novi folder koji se zove Bruk - sve su o tome koliko mi nedostaješ, koliko te volim, mrzim i oboţavam,” hrapavo kaţem dok zavlačim ruku pod njenu haljinu i svlačim joj gaćice. Sviđa mi se što je obukla haljinu, što izgleda tako seksi, ţenstveno. Moja. 119

Naš svet knjiga

Ţelim da je rastrgam svojim jebenim zubima i pokušavam da ne budem grub dok joj povlačim gaćice niz noge i ona prizna, “I ja sam ih skinula par, ţelim da ti ih puštam cijeli dan.” Kada sam je skinuo, naslonim je na svoje krilo, a kurac mi pulsira uz nju kroz šorc. Zakorači me i trlja se uz moje ispupčenje i sva drhti od potrebe. “Volim te,” uzdahne i tada ja nastavim. *** Provela je sate u mom krevetu. Bruk, jebeno – seksi – kao - đavo, Dumas. Mogao bih da leţim ovdje sa njom cijelu noć. Sjajna kosa boje mahagonija, joj je raštrkana po mojim grudima i pada preko mog desnog ramena. Njen topli dah me škaklja po prsnim mišićima, dok njeni dugi, vitki, sićušni prsti lagano vršljaju po pravougaonicima mojih trbušnih mišića. Rukama povlačim gore - dole po njenim leđima. Ne znam šta prije da dodirne, gdje prije da je liznem, gdje da zagrizem, gdje da sisam, jer sve to ţelim da radim odjednom i svuda. Uhvatim joj zalutali pramen među prste, potom sagnem glavu i udahnem. Glava mi zuji dok punim pluća njenim mirisom. Nikada ne mogu da pređem preko ovog osjećaja šta mi radi njen ţenstveni miris kada ga udahnem, svog me spetlja u čvor. Slatka aroma, jedinstvena njoj i od prvog puta kada sam je pomirisao, znao sam da je ona moja. Sva moja. Neću nikome dozvoliti da mi je uzme. Neću je pustiti. Ja sam njen Stvarni. Ona je Moja. 120

Naš svet knjiga

Jedva stanem u svoju koţu. Osjećam se kao jebeni kralj, koji je naslijedio kraljevstvo zvano, Bruk, Mali Dinamit, Dumas. Otvorim dlan i uhvatim je za potiljak, pa spustim poljubac na njeno čelo. Zastenje njeţno i okrene glavu pa me poljubi u prsa. Pogledam u njeno lijepo lice i povučem prstom duţ njene donje usne. Lud sam za ovim ustima. Stvari koje mi govore. Stvari koje mi rade. Kako ih osjećam, kakav im je okus, kako izgledaju. Povučem usnama po njenom čelu, po školjci njenog uha, udišući je i osjećajući svaki inč njenog malog, vitkog tijela koje se proteţe uz moje. Znojna je i ljepljiva od mene, a vrela je kao malo sunce. Njuškam se uz njenu ušnu školjku pa je poliţem, gurajući jezik njeţno u šupljinu. Osjetim kako drhti dok je drugom rukom mazim po glavi, pa potom i po glatkim leđima, a nastavljam da joj ljubim uho, njeţno vodeći ljubav jezikom i ne mogu da se zasitim. Povučem je preko sebe i prebacim joj kosu na stranu, zatim zabijem lice u njen vrat, tako da je njen nos uz moje grlo, a moj uz njeno. “Bruk Dumas,” hrapavo promrmljam u njeno uho. “Volim te, moj mali dinamitu.” Uzdahne uz moj vrat i uvuče ruke u moju kosu, pa me prstima masira po skalpu. “Tako sam sretna,” kaţe. Odmakne se i pogleda me. Oči joj svijetle u mraku. Uhvati moj pogled sa smiješkom i znam da se i ja njoj smiješim, gola je, baš onako kako mi se sviđa i moje oči je češljaju i uzduţ i poprijeko. Bio sam gladan njene vizije i sada ću da je gledam sve dok mi oči ne izgore. Njene grudi, njene trbušne mišiće, njene tonirane malene ruke, njeno vitko grlo, njena draţesna brada, visoke jagodice, njeno pametno, ponosno, maleno čelo. “Remi...” šapne. Posegne jednom rukom i počne da mi miluje vilicu, njeţno, kao da ne moţe da vjeruje da je u mojim rukama.

121

Naš svet knjiga

Ugnijezdim joj lice u moju veliku ruku i protrljam palcem preko njenih usana, jer i ja isto ne mogu da vjerujem. “Dođi ovamo.” Sjednem i privučem je sebi dok je drţim za glavu. Zakopam joj lice u svoj vrat i stegnem je bliţe. Opkorači me i obmota mi ruke oko vrata. Ljubi mi vrat, a ja je rukama diram svuda po tijelu. “Nikada me više nećeš napustiti,” zareţim njeţno u njenu kosu i ona poljubi tetive na mom vratu, zatim me uhvati za vilicu svojim malenim rukama, i poljubi mi nos, pa čelo. “Volim te. Nastavit ću to da ti govorim sve dok ti više ne bude muka od toga i dok ti ne dosadi da to slušaš, morat ćeš da me poljubiš da bi me ušutio,” kaţe mi. Nasmijem se. “To se nikada neće dogoditi.” Stisnem je čvrsto i privučem joj lice. “Svakako ću te ljubiti.” Gurnem joj usne i ona me lizne njeţno, kao što ja nju liţem, zareţim pa joj zasisam jezik. Volim je tako jako. Pruţila mi je ljubav koju nisam imao nikada u svom ţivotu. Nikada nisam znao da me neko moţe voljeti sve do nje. To je tako strano za mene, nisam uopšte znao zašto je provodila noći milujući me po kosi i budio sam se nalazeći je pospanu, ali još opet bi njeni maleni prsti prelazili po mojoj glavi. Znam kako me brani kada ja nisam u stanju. Znam koliko je jaka. Jaka onako kako je meni potrebno da bude. “Obasipat ću te poljupcima,”prošapće. Zastenjem njeţno i klimnem glavom. Kada ona priča, ja slušam, jer su njene riječi najljepša muzika. Kada mi priča svoje priče, o svojim prijateljima. Njene riječi su uvijek imale nekog uticaja na mene, a njen dodir... Ĉvor u meni se stegne, kada povuče zubima po mojoj vilici, pa do moje sljepoočnice i ja zatvorim oči, udahnem teško kroz nozdrve, dok moje tijelo ţestoko odgovara na njenu njeţnost. Mišići mi se napregnu, srce mi ubrza, ţelim da potonem u nju i da osjetim njenu toplinu i njenu ljubav, njeno razumijevanje i njeno 122

Naš svet knjiga

prihvatanje. Vođenje ljubavi sa njom čini da se osjećam potpunim i savršenim, kao da sam stvoren da je zaštitim i da joj pruţim sve i da se spojim sa ovom ţenom. Mojom ţenom. Upravo mi se vratila. Bolovao sam kao neki idiot skoro mjesec dana, nisam ţelio ništa osim moje Bruk. Ţelim da zna da je moja. Da ću da je štitim i da ću uvijek da budem tu za nju. Da je volim. Da mi ništa nije bitno osim da je ona ovdje i da me neće napustiti opet, jer to neću dopustiti. Ni jedan jedini dio mene neće to dopustiti. Ne. Ja sam onaj koji ţeli da zna da je ona moja. Da me nikada neće napustiti. Da će me voljeti i dodirivati po licu i kosi onako kako me samo ona dodiruje i sve u meni se umiri i fokusira na taj jednostavni njeţni dodir, na tačku dodira njenog tijela sa mojim. Protrljam palcem njene suze i počnem da liţem jednu po jednu dok one nastavljaju da dolaze, mozak mi izbacuje hiljadu riječi u moju glavu. Ţenstvena. Prelijepa. Moja. Ţelim sve to da kaţem, ali ne izgovorim ništa i okrenem je pa je prekrijem. Gricnem je za ušnu školjku i njeni jecaji se pretvore u cviljenje kad potonem u nju. Stavi ruke na moja prsa i savije prste oko mojih ramena, a ja je uhvatim za grudi i njeţno ih stisnem, baš onako kako ona voli, pa poljubim obje bradavice samo vrškom mojih usana. Izvije svoju kičmu i zastenje kada joj zubima gricnem bradavice i drhtavica protrese njeno tijelo kada jezikom krenem da ih palacam. Okrene vrat na stranu i kada krenem jezikom uz njenu koţu, otvori mi grlo za mene. Gricnem je blizu mjesta gdje joj se osjeća puls i ona zajeca, hvatajući me za kosu i drţeći me na mjestu. Pomjera tijelo ispod mog, drţeći moje lice na svom vratu. Svaki moj mišić ključa za olakšanje. Tijelo mi je naviknuto na bol, istreniran sam da to podnesem dobro, ali ovo je bol iz dubine duše, koju nisam navikao da podnesem. 123

Naš svet knjiga

Liznem mjesto na njenom vratu koje sam upravo ugrizao, a ona zakopa nokte u mišiće na mojim leđima. “Remingtone...” Očajno preklinjanje se ocrtava u njenom glasu. Uhvatim je za kukove i nabijem se jače, dok zubima zaranjam duboko u nju i sisam njenu koţu. Moja. Da sam ikada prije znao da je postojala, traţio bih je. Našao bih je i prisvojio. Moja, moja, moja. Grebnem je njeţno zubima, a zatim zasisam ponovo. Ispusti smiješni zvuk i stegne stisak oko moje glave. Ponovo je jezikom gladim po mjestu gdje sam je sisao u slučaju da je pecka, pa opet uvučem meso među zube sisajući tako jako da ostavljam trag, jer ţelim da me osjeti, da me osjeti sutra na svojoj koţi. Zadrhti. Spustim ruku i trljam njen klitoris dok je obiljeţavam na vratu. Obiljeţit ću je na svaki način na koji mogu. Ţelim da nosi odjeću koju joj ja dam, da jede hranu koju joj ja pruţim, ţelim da nosi moj prsten, moje tijelo na svom, ţelim da nosi moje ime. Moja. Ona će da bude moja. Na svaki mogući način.

SADAŠNJOST SIJETL Crkva je mala, vrela i ispunjena gostima. Na prednjem dijelu, linija cvijeća je poredana uz zid, ispod masivnog kriţ, koji izgleda kao da nadgleda vjernike. 124

Naš svet knjiga

Zadnji put kada sam gledao u kriţ, bio je postavljen iznad moje glave, dok sam ja bio svezan i gnjevan u svom krevetu. Ni na trenutak nisam prestao da se vrpoljim. Krvario sam od poveza kojim su me vezali na različitim mjestima. Ne sjećam se baš jasno toga. Ali sjećam se buđenja iz hipnoze, kojoj su me podvrgavali. I govorili su mi šta sam opisivao, šta sam govorio. Je li bilo vaţno? Nije. Da li me to zanima? Ne. Sve mi je to sada kao neki daleki san. Njena porodica je ovdje. Njeni prijatelji. Kriţ. Krug. Nikada nisam brinuo toliko o molitvama, ali sada se molim za sigurnost moga sina i moje ţene. Sa vrata crkve iza mene, čujem “Guu!” Okrenem se i ugledam ga. Rejsera. Očigledno je da me je ugledao, jer je počeo da mlatara svojim debeljuškastim rukama u mom pravcu i smije se otkrivajući svoje jamice. Dţozefin mu daje neku igračku i on se odjednom zainteresuje bistrom crvenom bojom. Zgrabi igračku i stavi je u usta. I srce mi naraste kada iza njih vidim zatvorena vrata. Nakon svega što smo prošli, moja ţena je konačno ovdje i sprema se da se vjenča sa mnom. “Druţe, postat ću osjećajan!” “Začepi.” Šapnem. Ţamor nas okruţi kada se hor smjesti. Raspravljali smo o ovome sedmicama. Nismo ţeljeli svadbenu povorku. Ali na kraju, Bruk se zapravo odlučila za to. Jednog dana se namrštila kada smo izašli ispod tuša i uzela je peškir da prvo osuši svoju kosu, “Sada kada razmišljam o tome, to je jedini put u našem ţivotu kada ćemo čuti tu pjesmu. Samo se udajem jednom za tebe.”

125

Naš svet knjiga

Ja sam svojim peškirom brisao prsa, zatim sam ga omotao oko njenog struka, koristeći ga da bih je privukao sebi. “Šta ţeliš? Reci mi šta ţeliš, tako da bih ti to mogao dati?” Prilijepila je grudi uz mene kad sam raširio peškir i oboje nas uvio u njega. “Ţelim malenu crkvu, gdje ćemo biti skoro samo mi,” šapnula je, ljubeći mi Adamovu jabučicu, a potom posegla i pomilovala me po jamicama. “I ţelim povorku, bijelu haljinu, bijele ruţe i tebe. Svake sekunde nakon naših zavjeta, ţelim da budem sa tobom.” Uhvatio sam je za bradu i nageo joj glavu malo unatrag, a usne su mi se izvile, “Onda je tvoja ţelja,” prošaptao sam, ljubeći joj usne, “moja zapovijed.”

PROŠLOST FENIKS

126

Naš svet knjiga

Premještamo se od lokacije do lokacije za novu sezonu i dok nas Pit i ja čekiramo u hotelu u Feniksu, nešto se desi i moja koţa se nakostriješi. Okrenem se i ugledam Bruk preko predvorja kako se ţučno raspravlja sa Rajlijem, koji uzvraća ţučnom raspravom također. “Hej.” Dođem do njih u pet koraka i istog trenutka zgrabim Rajlija za okovratnik. “Koji kurac radiš? ” Pitam. Namršti se i odgurne me pa pokaţe na Bruk, koja ga također gleda namršteno. “Pokušavao sam da joj objasnim da stvari i nisu bile baš sretne dok je bila odsutna.” Ne znam šta joj je Rajli rekao, ali znam jedno; ne sviđa mi se pogled na njenom licu. Ne sviđa mi se što su joj usne na uglovima uvijene na dole i to seronji dam do znanja. “Gotovo je sa tim! Jesi li razumio?” Ljutito ga gurnem prstom i on se zatetura unatrag. “Da li razumiješ?” Zahtijevam. “Da, razumijem.” Promrmlja. Dobro, obavijam prste oko Brukinog vrata pa je povedem prema liftu, a potom i u apartman. Uđemo i ona odmah ode do prozora, a ja promatram njenu malu, okruglu guzu. Ta guza je moja. “Sviđa ti se soba, mali dinamitu?” Obmotam je rukama i pritisnem se uz nju. “Ţeliš li kada se smrači da idemo na trčanje?” Igram se sa njenim vratom, ljubim ga, kada se ona okrene. “Jesi li jebao druge ţene?” Gleda u mene sa otrijeţnjenim sjajem u očima i ja gledam u nju kao neki jebeni idiot, koji ne razumije šta se jebo te dešava. “Shvatam da nemam pravo da te to pitam.” Posmatramo jedno drugo. “Raskinuli smo, zar ne? Nas dvoje smo bili završili. Ali... jesi li?” Ljubomorna je. Moj mali dinamit. Ljubomorna. Zbog mene.

127

Naš svet knjiga

“Zar ti je bitno?” Pitam je, smiješeći se dok mi se grudi šire od svih ovih sranja od kojih se samo zbog nje ovako osjećam. “Ako sam spavao sa nekim?” Zgrabi jastučić sa kauča i baci ga na moja prsa, dok joj oči blješte. “Šta misliš, jebeni idiote?” Uhvatim jastučić i bacim ga na stranu, oduševljeno se smješkam. “Reci mi, koliko ti je to bitno,” zapjevušim, odgurujući i naredni jastučić, oboţavam da joj vidim obraze dok su ovako ruţičasti i lijepi. “Odgovori mi!” Vrisne. “Zašto?” Zahtijevam. Odmiče se, ali ja idem za njom. “Ostavila si me, mali dinamitu. Ostavila si me sa slatkim pismom u kojem si mi fino napisala da odjebem i da imam fin ţivot.” “Ne! Ostavila sam te sa pismom u kojem sam napisala da te volim! A to je nešto što mi ti nisi nikada rekao sve dok se nisam vratila i dok te nisam preklinjala da mi to kaţeš.” “Tako si jebeno slatka. Dođi ovamo.” Povučem je u ruke, a ona se bori da se oslobodi. “Remingtone. Smiješ mi se!” Tuţno zajeca. “Rekao sam, dođi ovamo,” kaţem, privlačeći je bliţe, jebeno umirem od ţelje da je izljubim do besvijesti. “Remi, reci mi. Molim te reci mi, šta si uradio?” Ljubomorno moli, skičeći dok se migolji da se oslobodi mog stiska i pogleda me. Kunem se, mogao bih da gledam u njene oči po cijeli dan, da gledam u njeno lice cijeli dan. Tijelom je pritisnem uz zid i naslonim čelo na njeno, pa je pogledam u oči. “Sviđa mi se što si ljubomorna. Je li to zato što me voliš? Osjećaš li se posjednički prema meni?” “Pusti me,” ljutito izdahne, vrpoljeći se između mene i zida.

128

Naš svet knjiga

Boţe, tako je draţesna. Obujmim joj obraz i njeţno joj kaţem, “Ja se osjećam tako. Potpuno posjednički prema tebi. Ti si moja. Nikada te neću pustiti.” “Rekao si mi ne,” kaţe kroz zube, a oči su joj pune bijesa. “Mjesecima i mjesecima. Umirala sam za tobom. Ludila sam. Bila sam... kao neki jebeni idiot! Drţao si se podalje od mene sve dok nisam pomalo počinjala da odumirem iznutra od ţelje za tobom! Imaš moć suzdrţanja kao jebeni Zeus! Ali prvu ţenu koju ti dovedu na vrata... istog trenutka kada sam otišla, prve kurve koje su ti doveli...” “Šta bi uradila da si bila ovdje? Zaustavila bi to?” Šapnem, jer se borim sam sa sobom da spriječim sjećanja da isplivaju, o tome kako sam se osjećao kada me je JEBENO NAPUSTILA! “Da!” Zajeca. “Ali gdje si bila?” Zahtijevam, krv polako počinje da mi ključa. “Gdje si bila, Bruk?” Nastavim. Obavijam joj vrat rukom i milujem joj puls palcem, gledajući je u oči. “Bila sam slomljena,” šapne. “Ti si me slomio.” “Ne. Ti. Tvoje pismo. Je slomilo mene.” Gledam je, povučem prstom preko njenog vrata i vilice, pa gledam kako joj pratim liniju ruţičastih usana, jedinih usana koje ţelim. “Zašto je bitno ako sam morao da poljubim hiljade usana da bih zaboravio ove?” Ĉujemo kucanje. Ja se ne pomjeram. Tijelo mi je napeto i spremno da je uzme. Ona je moja srodna duša i ţelim da mi jebeno kaţe da je ljubomorna zato, jer sam ja njen i ona je moja, i to je to. Zatim ţelim da me primi unutra, ţelim da je nabijam jako i da je ispunim sobom. Ali ona ne progovara. Moja tvrdoglava, mala drznica ne progovara.

129

Naš svet knjiga

Pustim je da se smiri i otvorim vrata, dam sobaru napojnicu, uvučem kofere što brţe mogu, pa ispruţim jednu ruku da je spriječim kada krene da prođe mimo mene. “Dođi ovamo, smiri se malo,” zahtijevam. Ali ona odgurne moju ruku, izađe i obrati se sobaru, “Hvala vam. Da li biste mogli ovu torbu i onaj tamo kofer prenijeti u drugu sobu?” kaţe, pokazujući na svoj kofer. Tip klimne glavom, pa povuče kolica prema liftu. “Gdje ideš?” Pitam je. Okrene se i pogleda u mene, diše polako, gledajući me tim razgoračenim, bolnim pogledom. “Ţelim da večeras spavam sa Dajanom. Ne osjećam se dobro i radije bih da razgovaramo kada... kada... kada se smirim.” Počnem da se smijem. “Zezaš me.” Smijeh mi zamre kada je vidim da je krenula ka liftu. Stojim ovdje. Srce mi lupa ludo, ţeli da jurim za njom. Ali od nevjerice ne mogu da se pomjerim. Vrata lifta se zatvore. I da. Moja ţena je upravo ušla u to sranje od lifta! I ostavila me ovdje! Zgrabim svoj kofer i bacim ga preko sobe uz povik, zatim zalupim vrata za sobom. “JEBO TE!” Udarim jastučić na podu, stegnem vilicu i pozovem Pita da mi da jebeni broj Dajanine sobe. Kada se javi i ja progovorim, zvučim ubojito. “Jebeni broj Dajanine sobe?” “Š-šta? Sranje, Rem, Rajli mi je rekao za raspravu... molim te, izbroji do jebenih sto prije nego uradiš bilo što,” Pit kaţe. “Soba. Odmah.” “Dva -četiri – tri -osam.” Zalupim slušalicu i u sebi uradim ono što mi je rekao, izbrojim do sto. 130

Naš svet knjiga

Kada sam stigao do broja 98, telefon mi je već bio u ruci, a do 99, prstom sam već birao broj. Konačno okrenem broj i kada čujem Dajanin glas, veoma njeţno i veoma ljutito zareţim, “Doći ću po Bruk, ili ćeš mi otvoriti vrata, ili ću ih srušiti, tvoj izbor.” Prekinem vezu i krenem ka vratima, govoreći sam sebi da dišem. Ali jedva mogu da udahnem zrak u svoja pluća, uzrujan sam od same pomisli da neću spavati s njom. Uzrujan sam, jer me je ostavila. Mogla bi me ponovo napustiti bilo kojeg jebenog dana. Sve dok ne osvojim šampionat i ne oţenim je. Tako sam spreman da je učinim svojom ţenom, tijelo me priprema kao kada je u pitanju fizička borba i spreman sam da je lovim i osvojim. Stegnem pesnice i fokusiram se na disanje, dok silazim dva sprata niţe i istog trenutka kada stignem do vrata, Dajana ih otvori. Sranje, ţelio sam da razvalim ta jebena vrata! “Dajana,” pozdravim je, pa krenem pravo ka Bruk. Savijena je u jebenu loptu, plače na krevetu i sva ta ljutnja i frustracija ukruti moj kurac momentalno. Jer više i od ljubomore, više i od posesivnosti, ona je povrijeđena. I moje tijelo smatra da je jedini način da učinim da joj bude bolje, jeste da te jecaje pretvorim u uzdahe. Boţe, moram da je jebem i da joj se jebeno pribliţim. Moram da je ljubim i da je mazim. Potrebna mi je. U mojoj sobi. Mom krevetu. I sa mojim tijelom u njenom. “Ti,” mirno joj kaţem, “ideš sa mnom.” “Ne ţelim.” Kaţe plačno. Dišem kroz nos i pokušavam da ostanem smiren, govoreći joj, “Ti si moja i trebaš me, ţelim da lijepo kreneš gore sa mnom, jebo te.” Šmrcne.

131

Naš svet knjiga

“U redu, dođi ovamo.” Uhvatim je za kukove i podignem je u svoje ruke. “Laku noć, Dajana.” Koprca se i otima, pa stegnem svoj stisak da bih je zadrţao, naginjući se da joj šapnem, “Bori se i grebi me koliko god ţeliš. Vrišti. Udaraj me. Proklinji me. Ali nećeš spavati nigdje drugo, osim sa mnom večeras.” Mirna je i ljuta dok idemo ka našoj sobi, ali ja sam jebeno ljući, jer je imala jebena muda i pokušala da me ostavi makar i na kratko. Ĉak ni ne znam zašto se svađamo. Bio sam oduševljen njenom ljubomorom, ali više nisam. Potrebno mi je da budem unutar nje i to mi je potrebno sada. Samo jedan dodir i jebeno će znati da je ona jedina za mene. Unutar naše sobe, bacim je na krevet i svučem majicu, zatim posegnem za njom da bih je oslobodio i njene odjeće. Udara me i mlatara rukama, lice joj je još uvijek mokro od suza. “Seronjo, nemoj da bi me dodirnuo.” “Hej, hej, slušaj me,” zarobim je u rukama i gledam je u oči, srce mi lupa dok mi lovački instinkt u pripravnom stanju, spreman ponovo da je osvaja. “Lud sam za tobom. Bio sam u paklu kada si otišla. U paklu. Prestani da budeš smiješna,” kaţem joj, značajno joj steţući lice šakama. “Volim te. Volim te. Dođi ovamo.” Povučem je na svoje krilo i ona tiho počne da plače. Svaki njen njeţni jecaj me razdere na dva dijela. Sjećam se svega. Moţda se ne sjećam toga šta sam radio kada je ona otišla, ali sjećam se one praznine. Moţda sam sjebao, ali pretpostavljam da sam pokušavao da popunim prazninu koju je ostavila za sobom, koju nikad niko ne moţe jebeno ispuniti osim nje. “ Kako si mislila da ću se nositi sa tvojim odlaskom?” Pitam je, dok sjećanje na to boli kao sam đavo. “Jesi li mislila da će mi biti lako? Da se neću osjećati usamljeno? Izdano? Prevareno? Iskorišteno? Odbačeno? Bezvrijedno? Mrtvo? Jesi li mislila da neće postojati dani kada ću te mrziti više nego što sam te volio zato, jer si me uništila? Jesi li?”

132

Naš svet knjiga

“Ostavila sam sve zbog tebe.” Pogleda pravo u mene, povrijeđeno kao da sam joj nanio neku tjelesnu bol. “Otkako sam te srela, sve što sam ţeljela je da budem tvoja. Rekao si mi da si bio moj. Da si bio moj... moj... pravi.” Ispustim bolni jecaj i stisnem je uz sebe, hrapavo joj šapćući, “Ja sam najispravnija jebena stvar koju ćeš ikada imati.” Pogleda me i te povrijeđene, suzne oči razdiru me kao kandţama. “Trebala sam da budem samo ja.” Kaţe uplakano. “Trebala sam da budem ja. Samo ja.” “Onda nemoj više da mi jebeno kaţeš da me voliš, a onda da me ostaviš. Nemoj jebeno da me preklinješ da budeš moja, a onda da pobjegneš prvom prilikom kada ja ne gledam. Nisam mogao ni da te uhvatim. Je li to fer prema meni? Je li? Nisam mogao da ustanem ni na svoje jebene noge i da te zaustavim.” Zajeca snaţnije, a mene prsa bole za oboje. “Probudio sam se i umjesto da tebe vidim, dobio sam jebeno pismo. Ti si bila sve što sam ţelio da vidim. Sve. Što. Sam. Ţelio. Da. Vidim,” kaţem joj tiho. Jebi ga. Moţda ţelim da to nisam izgovorio, ali povrijedila me je i nije toga ni svjesna. Fizički sam jak, ali ona me je slomila. Ovo što radi me lomi, a njen bol, kojem sam ja uzrok, lomi me najviše. Plačom se uspavljuje i njeni jecaji se postepeno smanjuju, sve dok ne krene samo da štuca. Dišem u njenu kosu i drţim je čvršće nego ikada. Nikada više ne ţelim da ode. Ĉak ni na jednu noć da bi prespavala u Dajaninoj sobi. Ne sjećam se šta sam uradio kada me je napustila, bio sam potpuno isključen iz svega. Ali to nije bitno. Ništa nije bilo bitno osim toga da ona nije bila pored mene. Zaspala je i krenem da je svlačim, ostavim joj gaćice zadnje pa ih svučem niz njene noge bacim ih na stranu. Ustanem da se i ja skinem, pa se tako nag vratim u krevet.

133

Naš svet knjiga

Toliko sam jebeno čvrst da me jaja bole, ali Bruk zadrhti u snu i nesvjesno potraţuje moju tjelesnu toplotu, nevino mi se primičući što bliţe. “Tako je, ovdje sam,” kaţem i obmotam je rukama. Povlačim nosem uz njen potiljak, mazeći je tokom noći, udišući i liţući je. “Ja samo volim tebe. Ti si moja i ja sam tvoj. Niko me nikada neće imati osim tebe.” *** Dva jutra kasnije, leţimo zapetljani u krevetu. Jučer ujutru bila je tiha i ljuta na mene, ali ovog jutra sam je konačno smirio i sada leţi opušteno u mojim rukama. Tamna kosa joj je rasuta po jastuku, ispruţena je na stomaku, lica zakopanog u moje grudi. Dođavola, jučer sam se osjećao kao komad nekog neţeljenog sranja, prilikom svakog udaha, činilo mi se kao da udišem vodu u pluća. Pretučen sam sinoć na borbi samo da bi me ona dodirnula i prestala da me ignoriše. Nije htjela da me dodirne, to jebeno nisam mogao da podnesem. Nije imala izbora osim da me dodirne poslije borbe. Brinula se o meni, njegovala moju raspuknutu usnu dok nije shvatila da sam udarce primio namjerno. Potom je bila opet sva vatrena i ljutita, naredila mi je da odem pod tuš da bi me mogla izmasirati svojim uljima poslije. Volim da misli da mi moţe naređivati. Ali ne i tog puta. Podigao sam je i ponio je sa mnom pod tuš i rekao sam joj da ima da me jebeno voli makar nas to oboje ubilo! Isuse, tako sam pohlepan kada je ona u pitanju. “Dolaziš li u teretanu?” Tiho je pitam, masirajući joj guzu palcem ruke. Ni ne pomakne se. Primaknem se uz njena leđa i udahnem je iza uha, gricnem je razigrano pa uguram jezik u njeno uho i kurac mi istog trenutka poskoči, pa na brzinu pogledam na sat i vidim da imamo vremena za ovo. “Ti si najjebozovnija stvar koju sam ikada imao zadovoljstvo da vidim, da dodirnem, da sisam do besvijesti,” hrapavo kaţem, grickajući je.

134

Naš svet knjiga

Uzdahne njeţno. Natjeram se da ustanem i operem zube, pa uzmem odjeću iz ormara i uvučem noge u trenerku. Još uvijek spava, a ja sam još uvijek tvrd, pa bacim majicu na stranu i pođem u krevet da je probudim. Povučem pokrivač sa nje, hladni zrak joj najeţi koţu i sada mogu da liţem te hladne male kvrţice na njenoj guzi. Ugrizem je za jedan guz, pa za drugi, povlačeći ruku naniţe tako da bih mogao da joj obuhvatim pičku, reţeći njeţno kada mi kurac počne pulsirati, ali kada ona ni ne za skiči, niti se pomakne, namrštim se i odmaknem se da bih je pogledao. Prošle noći je bila umorna, ali mi je opet dopustila da je uzmem. Bila je mlitava dok sam je jebao, puštala me da je okrenem, sisam, jebem prstom i liţem je. Svršavala je za mene jako, svaki put, očiju vlaţnih i pospanih me je gledala dok sam joj govorio kako je dobra, kako je dobro osjećam, kako je dobro mirisala... Tako si čvrst, volim kada te osjećam u sebi, dahtala je, polu - spavajući. Ţelim da jebeno ţivim u tebi, govorio sam iznova i iznova. Udahnula je i svršila, ali nakon naše svađe ni to mi nije bilo dovoljno, pa sam je nakon sat ili dva odmaranja, opet probudio, mirisao je, jebao je, oboţavajući koliko je vlaţna. Sada spava tako čvrsto da ne mogu da je probudim ponovo. Prelijetajući pogledom po njenim oblinama, vodim ljubav očima sa svakim inčem njena tijela, pa povučem prekrivač preko nje i pokrijem je, naginjući se da joj zataknem kosu iza uha. Naslonim usne na njeno uho, “Sanjaj nas.” Pa je potpašem po guzi i ustanem. Poskakujem u mjestu par trenutaka da bih vratio krv iz kurca u moja pluća i mozak, pa krenem ka kuhinji gdje nalazim Dajanu kako priprema doručak. Pit je već u dnevnom boravku, obučen i sa ključevima u ruci. Zgrabim zelenu pločicu i proteinski šejk, kaţem Dajani da nahrani moju djevojku i krenemo.

135

Naš svet knjiga

Nismo se udaljili ni blok od hotela, kada Pitov telefon zazvoni. Odgovori, “Da,” i nastavi da sluša, osmijeh mu nestaje i iste sekunde lice mu poblijedi. Ĉula mi se naoštre. Srce krene da mi lupa jače i dublje. BRUK BRUK BRUK Pit okrene auto i baci mi telefon, ubrzava prema hotelu. Dajanin glas vrišti kroz zvučnike prije nego ga uspijem i prisloniti na uho. “Vratite se! Vratite se, molim vas!” Pred očima mi je sve crveno. Prije nego auto uspije da stane pred prilaz, otvorim vrata i otrčim prema liftu, refleksi su mi rade brzinom munje. Pit uskoči pored mene u lift i nijedan od nas ne progovara ni riječ dok uporno pritišćem dugme za naš sprat. “REMINGTONE!” Dajana viče sa vrata, kada stignemo, Pit trči za mnom. Protrčim pored Dajane i naglo otvorim vrata i ugledam Bruk kako nepokretno leţi na podu, lokva vode je oko nje, tada je čujem kako ispušta slabe jecaje... I tada vidim... škorpione! Svuda po njoj! Brzinom munje joj pritrčim, krenem da ih hvatam i gnječim u ruci jednog po jednog. Osjetim ubode na mom dlanu, ali ne osjećam bol. Sva moja čula su usredotočena na Bruk. Kako plače, kako drhti, sve što vidim čini me već napola ludim. Bacim zadnjeg škorpiona na stranu i povučem je u svoje ruke kao čovjek kojem ţivot zavisi od toga i ona se trese i cvili dok ja pokušavam da dišem kroz nos, moje tijelo se trese od potrebe da je zaštiti, organizam mi je preplavljen adrenalinom i ogromni bijes počne da kola mojim venama. “Drţim te,” strastveno prosikćem dok brišem njene suze, steţući je više. “Drţim te. Drţim te.” Ako je izgubim, to je to za mene. Gotov sam. “Neka ţena je došla i pokucala! Rekla je da je Remi naručio kutiju za nju!” Dajana uplakano priča između jecaja. 136

Naš svet knjiga

Ne čujem ostatak priče. Pritisnem Bruk bliţe sebi i nagnem se do njenog malenog uha. “Ubit ću ga,” ljutito joj obećam. “Kunem se bogom, ubijat ću ga tako polako.” Pit krupnije škorpione udara tavom, govori mi nešto što mi ulazi na jedno uho, a izlazi na drugo. Previše sam zauzet trljajući Bruk po ruci i pregledajući je očima po tijelu, traţeći tragove ujeda. “Gdje su te ujeli? Reci mi gdje tačno, da mogu da isisam otrov.” “Ja... s-svuda...” odgovori, gledajući me bespomoćno. Boţe, volim je, volim je, volim je i isisavam svaku kap otrova iz nje. “Ne bi trebao to da radiš, dozvoli mi da je pregledam,” Pit kaţe dok prilazi. Trese se tako snaţno, da jebeno ne mogu da popustim, pa prodrmam glavom i stisnem je čvršće u rukama i ljuljam je. “Drţim te, mali dinamitu, drţim te u svojim rukama,” prošapćem. Bruk se uhvati za mene i izjeda me to što sam je upravo ostavio u svom krevetu, sigurnu i toplu. Bijes i bespomoćnost me preplavljuju. “Rem, pusti me da je vidim,” Pit insistira. “Ne,” zastenje, drţeći me. “Ne puštaj me, ne puštaj me,” govori kroz jecaje. “Nikada,” obećam šapćući joj na uho, dok mi srce ţestoko udara o rebra. Nikada. Moram da je zaštitim. Moram popraviti ovo. Moram izbaciti otrov iz njenog tijela makar mi to bila posljednja stvar. “Sudeći po Guglu, ovo su škorpioni iz Arizone. Otrovni, ali ne smrtonosni,” Pit kaţe dok pretraţuje po telefonu. “Drţi se za mene,” šapnem Bruk, i kada učvrsti ruku oko mog vrata podignem je i krenem. “Gdje jebote ideš sa njom Tejt?” Pit pita.

137

Naš svet knjiga

“U jebenu bolnicu, moronu,” zareţim, ljutito idući ka liftu. Nosiću je na rukama do bolnice ako bude trebalo, ali osjetim poznato brujanje po mom tijelu i mislim da bih mogao da odletim sa njom do tamo. Pit viče za mnom, “Druţe, Dajana je zvala hitnu pomoć. Popij samo jebenu tabletu za smirenje.” “Ti popij tabletu za smirenje, Pit.” Ispljunem. Jebena kretenčina. Bruk skoro da se grči u mojim rukama. Ne moţe da se fokusira. Izujedale su ţivotinje onog seronje i ja moram da se pobrinem o njoj. “Dobvo sam,” kaţe dok trepće ošamućeno. “Dobvo sam, Vemi...” Temperatura mi poraste. Pogledam je i ne samo da priča tako da poţelim nekoga da ubijem, ali ona gleda u moje uho kao da su mi tu jebene oči! “JEBOOOO TE!” Vrata lifta se otvore i Rajli izađe. “U redu, šta se dešava? Trener te čeka u teretani, Rem...” Ugleda Bruk u mojim rukama i oči mu se rašire. “Ţivi škorpioni,” Pit mu objasni. “Otrovni, ali na sreću, nisu smrtonosni.” “Ne mogu da dišem,” Bruk kaţe, gledajući me ponovo u uho, kao da čeka moje uho da joj objasni o kojem se ovdje sranju radi. Jebeno više ništa ne mogu da vidim, vid mi je zamućen od bijesa i bespomoćnosti i ţelim da ubijem. UBIJEM. “Otrov se širi nervnim sistemom, ali ne ulazi u krvotok. Bruk, pokušaj da ostaneš smirena. Ovi škorpioni su mali gadovi. Moţeš li da osjetiš noge?” Pit upita. Klimne glavom dok ispuhuje zrak i Pit se nagne naprijed da osmotri štetu. “Daj da vidim to...” Ispruţim joj ruku da moţe da vidi ujede i pogledam direktno Pita u oči, “Ubit ću ga,” kaţem mu. “B., sve će biti u redu,” Pit joj kaţe, gledajući me upozoravajući, a potom doda, “Jednom sam imao slično iskustvo. Uţasan je osjećaj, ali zapravo ne moţeš da umreš od sjevernoameričkih škorpiona.” 138

Naš svet knjiga

“Našla sam poruku! Okrenula sam kutiju i našla sam poruku!” Dajana zajeca. “Šta piše?” Pit se vrati u apartman, uzme poruku i odmah je pročita. “Poljubila si me. Sada si dobila poljubac nazad od Škorpiona. Kakav je osjećaj u svojoj krvi nositi moj otrov?” Testosteroni mi se naoštre. Srce mi poskoči. Tijelo mi se napregne. Adrenalin prostruji kroz moje tijelo i um mi eksplodira. Moja kontrola, moja trezvenost... Eksplozija! Ubit ću Škorpiona i prije nego ga ubijem, raskomadat ću ga. Prosut ću mu zube po podu. Izvući ću mu mozak iz one jebene glave. Potpuno sam obuzet tim mislima. Raskomadat ću ga i konačno ću se riješiti jebenog gmizavca! Sada! Bruk zastenje njeţno, pogledam je, blijeda, uplašena, drhti i moja ubojita odlučnost se poveća deset puta od same pomisli da se neko, bilo ko, igra sa mojom djevojkom! “Pite, vidio sam njegove siledţije dole u predvorju. Mislim da je i on ovdje u hotelu,” Rajli kaţe. “Kretenčina je vjerojatno dole i čeka Remingtona,” Pit promrmlja. “Oh, sići ću ja dole!” Zagrmim. “Već je mrtav!” Uradit ću to polako. I bolno. Ubacit ću jebenu petardu u njegovu guzicu i gledat ću kako eksplodira! Bruk. Ona se trese. Drţi se za mene, očekuje da je zaštitim. Došao je do nje u mom jebenom hotelskom apartmanu! Nikada više neću pasti u pokušaju da je zaštitim. Nikada je više ništa neće povrijediti. Ja sam Remington Tejt, Riptajd, i ja sam NJEN MUŠKARAC, NJEN ZAŠTITNIK i pobrinut ću se za ovo ovog trenutka. Krv mi ključa, dodirujem joj potiljak i pogledam je u lice, u njene zamućene oči i suze na njenoj koţi, i nikada nisam bio spremniji da počinim ubojstvo, ali uspijevam nekako da progovorim njeţno kada joj se obratim, “Moram ići nešto da uradim. Volim te. Jebeno te volim do zadnje čestice i vratit ću se i sve će biti dobro, u redu?” 139

Naš svet knjiga

Klimne glavom i nastavi da drhti, prokletstvo, utroba mi je izrezana na komadiće, jer ne ţelim da je ostavim. “Zašto se trese ovako, dođavola?” Pitam Pita dok je unosim nazad u sobu. Pogleda me pogledom punim ispričavanja. “Pogođen joj je nervni sistem, pretrpila je nekoliko ujeda i to će biti bolno. Dok ne stigne hitna pomoć dajmo joj malo Tajlenola.” Tajlenol, da. Tajlenol i ubistvo. Tijelo mi je tako na brijano. Osjećam se kao robot koji je upravo programiran da ubije i činjenica da je upravo povrijedio mog malog dinamita, bila je okidač. Srce mi lupa, mišići mi se steţu, a organizam mi je preopterećen. Unesem je u sobu i spustim na sofu, udišući joj miris kose. Svaki minut koji taj kreten uţiva u ţivotu dok Bruk ne moţe da diše je protraćeno vrijeme. Svaki jebeni ugriz na njenoj koţi koji vidim, vrišti na mene da idem da povrijedim ko god je nju povrijedio. Tako je. Ja sam Smrt. Ja sam jebena Smrt i upravo idem po njega. “Idem sada da ga sredim,” kaţem joj. Uradit ću to sa svom ljubavi koju osjećam prema njoj. Krenuo sam prema liftu kada čujem Pita iza sebe. “Prokletstvo Rajli, postaje hiperaktivan, uhvati ga prije nego vidi Škorpiona ili nekog njegovog siledţiju. Dajana! Donesi neku hladnu oblogu i sačekaj hitnu. Moramo da stignemo ovog čovjeka.” Ha. Jebeno me neće zaustaviti. Krenem stepenicama tako da me ne pronađu u liftu i počnem da trčim. Kada otvorim izlazna vrata u predvorju, istog trenutka ih ugledam. On je upravo ovdje. Škorpion. Dva miniona. Gleda u mene. I ja gledam u njega i stegnem pesnice. “Mrtav si, seronjo!” Iskezi se. “Tvoja publika čeka,” kaţe. Lift zazvoni sa moje desne strane. Rajli izađe i ugleda me. 140

Naš svet knjiga

“Rem,” kaţe oprezno drţeći vrata lifta otvorenim kada ugleda Škorpiona i njegovu bandu. “Rem, ne mogu ti dozvoliti da ovo uradiš.” “Brate, nemoj me tjerati da te slomim,” upozorim ga i u tom trenutku osjetim ţaoku na svom vratu. Tama me povlači, ali neću da joj se prepustim. Neću da se prepustim sve dok Škorpion ne iskrvari na smrt, a Bruk bude sigurna u mojim rukama. “Druţe, teţak si jebenu tonu,” Rajli me namješta dok on i Pit pokušavaju da me izvuku uz stepenice. “Dobar posao, Pite, one seronje te nisu ni vidjele iza njega.” “Jebi se,” zareţim. Boţe, jebo te. Jebi ga, Pit. Jebi ga, Rajli. Jebenog Škorpiona ću da ubijem u ringu! Nadam se da će to biti borba do predaje, a znam da je on ponosan i da se jebeno neće predati i onda ću mu polomiti sve prste, zatim laktove, koljena, cjevanicu, lobanju, a potom i njegov vrat. Momci su zadihani, idu sprat po sprat i obojica nastavljaju da mi govore da se drţim dok ja njima govorim da me vode kod Bruk. “Drţi se, druţe,” Pit kaţe zadihano, dok pomaţe Rajliju da me odvedu do sobe. “Moram da vidim Bruk,” insistiram. Stave me na krevet i čujem Pita kako govori Rajliju, “Uzmi ga za drugu stranu,” i pitam se šta dođavola rade sa mnom. “Bruk,” ljutito im kaţem. “Dolazi, druţe!” Pit odgovara smijući se mojoj tvrdoglavosti. Stave mi jastuk iza glave i tada je ugledam. Dajana joj pomaţe da dođe do kreveta i pogledam je zabrinuto. Moja djevojka. Moja djevojka je povrijeđena zbog mene. “U redu?” Hrapavo kaţem.

141

Naš svet knjiga

Nasmiješi mi se njeţno dok ulazi u krevet i povuče prekrivačem preko nas oboje, uvlačeći prste u moju kosu. “I više nego u redu,” kaţe, oči su joj bistre i pune ljubavi i razumijevanja. Sav pritisak iz mog tijela ispari kada ona progovori. Borio sam se da se ne prepustim sedativima, ali njen glas me opusti i ja se predam njoj. *** Bruk se nije oporavila od ujeda, a i ja sam još uvijek crn kao jebena ponoć. Spava previše, a na letu za Las Vegas se nije odvojila od toaleta. Riječ trudnoća je pobjegla iz Dajaninih usta. Trudnoća. Osam slova, jedna riječ od koje mi se šire grudi, a kurac očvrsne. “Nisam trudna.” Bruk mi uporno govori. Nastavlja da to osporava, ali kunem se bogom, skoro da to mogu namirisati na njoj. Pomirišem to i očvrsnem još jače. Dok radi kućni test za utvrđivanje trudnoće, izlizao sam ćilim u sobi, ali nagon za jebanjem je još uvijek akutan. Sada boksujem sa sjenom između kreveta i stolice, pokušavajući se otresti sve ove dodatne energije i pokušavam da povučem krv iz mog kurca. Zamhnem, udarim, zamahnem. Sveti boţe, ona bi mogla da bude trudna. Jaja mi se jako povuku na tu pomisao i kurac mi opet poskoči. Boţe, nadam se da je trudna. Sada se jebeno molim da je trudna. Odjednom je osjetim i okrenem se, a ona me gleda izgubljenim, zamišljenim pogledom u očima. “Jesi li provjerila?” Pitam nestrpljivo. Trzne se na moj glas i pogleda me, izgledajući zamišljeno i preslatko. I još jednom, moj kurac naraste. “Bruk?”

142

Naš svet knjiga

Ugrize se za unutrašnjost obraza i namršti se, izraz lica joj je neizvjestan. “Jesi li se ili nisi popiškila na štapić, dušo?” Pitam. “Jesam! Rekla sam ti da jesam!” Vrati se u kupatilo pa izađe sa bijelim štapićem u ruci. Pogleda ga i ja sam tako nemiran da nastavim da udaram po zraku. Kunem se, ako ne bude trudna, ispravit ćemo to ubrzo. Nastavit ću da je jebem i da je uzimam, da je utvrđujem sve dok ne postane. Ţelim da budem otac njene djece. Ţelim da ona bude moja. Svaki njen dah, svaki uzdah, svaki jecaj – moj, moj, moj. Njeno tijelo da bude moje, da ima moju djecu, da ima mene u sebi. Moja da je štitim, da je mazim, da je ljubim, da svaki njen inč pređem jezikom, jer je moj. Osjećam se zagrijano i gladno nje, gledam je dok provjerava rezultat testa i ţelim to tako jako da počnem da gubim strpljenje. “Šta piše?” Zahtijevam. “Piše...” Gleda na štapić, zatim ga stavi na stranu, pa krene ka meni i izgleda jebeno boţanstveno, ţenstveno i ranjivo. “Remingtone, nemoj ovo da zaboraviš,” prošapće, obuhvatajući mi lice svojim rukama i gleda me u oči. “Sada si crn i ne ţelim da zaboraviš ovo što ću ti reći. Potrebna mi je sva tvoja paţnja.” “Hej.” Obuhvatim i ja njeno lice, gledajući je duboko u oči. “Ovdje sam.” “Boţe, molim se da jesi.” “Da, jesam. Ovdje sam. A sada mi reci šta ovdje nije u redu? Hmm? Ako nisi, onda ćemo da vidimo šta nije u redu s tobom, zašto povraćaš. Ako jesi...” Okrene se i krene po test, potom se vrati i pruţi mi ga. “Dvije linije, navodno, znače da jesam.” Oči mi ostanu na njenim na trenutak. Ţeli li da bude? Jebi ga, bolje bi joj bilo da ţeli. Bolje bi joj bilo. 143

Naš svet knjiga

Pogledam u prozorčić na vrhu štapića i odmah ugledam dvije crtice. Namrštim se, jer moram da budem siguran, ali već mi duša sija od ponosa. Još uvijek vidim dvije crtice. Tijelo mi zuji, koţa mi vibrira. Mislim da sam se proširio za deset brojeva. I u širinu i u visinu. Podignem pogled do nje i ona izgleda nesigurno, kao da ne zna da li da bude zabrinuta ili sretna. “Dođi ovamo.” Ne uspijevam da zadrţim osmijeh, uhvatim je i podignem je u zrak, spuštajući poljubac na njene trbušne mišiće, pa je bacim na krevet. Za skiči i počne da se smije kada padnem preko nje. “Ti si luđak! Jedini si muškarac kojeg znam da baca svoju trudnu djevojku na krevet!” Zajeca. “ Ja sam jedini muškarac,” ispravim je, “ koliko znam. Postoji samo jedan muškarac u tvom ţivotu. I to sam ja.” “U redu. Ali nemoj da kaţeš mome tati da sam se tako lako sloţila...” Prošapće, trljajući mi ramena, zlatne oči sjaje dok me gledaju. Ţelim da ova beba ima ove oči. Ovaj savršeni osmijeh. “Bruk Dumas nosi moju bebu,” kaţem joj. U slučaju da nije vidjela jebeni test, sada jebeno zna da je trudna sa mnom. Naceri se sretno i taj čisti, mali cerek osjećam kao niz poljubaca po mom pulsirajućem kurcu. “Vrti mi se u glavi. Poljubi me.” Sagnem glavu i zapletem jezik sa njenim, povučem prst preko njenog obraza. “Neka liči na tebe,” šapnem. “Ti si taj koji mi je ovo dao,” kaţe mi. “Ne, ti to meni daješ.” “U redu, oboje smo davaoci.” Nasmije se i ja se nasmijem sa njom i okrenem je na stranu, obuhvatajući je u rukama tako da bih je mogao izljubiti cijelu. “Ti si sada moja, od vrha svoje tamne glave pa do tih tvojih malih stopala.” Milujem je 144

Naš svet knjiga

po licu i poljubim joj kapke, tako sam jebeno oduševljen i kunem se da se neke stvari bukvalno pomjeraju u mojim grudima. “Nemoj da bi pomislila da me ikad više napustiš, jer tako mi boga, zavezat ću te i nositi sa sobom gdje god da idem, kada spavam i čak i kada jedem. Je li to jasno, Bruk Dumas?” Klimne glavom bez daha. “Ne postoji ni jedan dio mene koji ne zna da sam ja tvoja.” Uzme me za ruku i raširi je preko obline svoje dojke, tačno preko srca. Stegnem joj dojku posesivno tako da zapamti da je moja i sagnem glavu da je poljubim. “Lud sam za tobom,” hrapavo izgovorim i povučem rukom preko njenih draţesnih oblina pa nastavim da je mazim.

SADAŠNJOST SIJETL “Guuu!” Jedini zvuk u tišini crkve dolazi iz jednog od prednjih redova i popraćen je njeţnim osmijesima. “Rem, taj dečko je neprocjenljiv. Već misli da je on neko vaţan,” Pit promrmlja iza mene. Pogledam u svog sina i on sada udara rukicama Dţozefinu, govoreći “Guu!” svaki put kada je udari. Bruk kaţe da će on biti isti kao ja, ali ja se nadam da će biti bolji od mene. Vrata crkve se otvore, ispravim se i stanem mirno u mjestu, kao što treba, nervoza počinje polako da me muči. Protrljam palcem preko svog prstena, kada silueta u bijelom istupi naprijed - i moja pluća su prazna. Jebo 145

Naš svet knjiga

te, pogledaj je samo. Samo Bruk moţe ovo da mi radi. Onog momenta kada se naše oči spoje buka unutar mene se umiri i osjećam se potpun i zadovoljan, osjećam mir. I tako je jebeno prelijepa u toj haljini da me kravata odjednom počinje gušiti. Muzika počne da svira. Muzika moje nevjeste. Kada krene da korača prema meni, osjećam kao da sa svakim njenim korakom, narastem za broj, onako kako samo ona moţe to da učini i do sada sam se desetorostruko više uvećao, gorim ispod ovog odijela. Nije sakrila lice pod velom. Prilikom svakog koraka, vidim njen osmijeh. Njen ogromni, široki, jebeno – te – volim – Remingtone - Tejte osmijeh. Ovo je moja ţena, koja mi sada obećava svoj ţivot. Ovo sam ja, koji sada obećava mojoj ţeni svoj ţivot. Oči i prelijetaju po njenom licu i to je isto lice koje traţim svakog jutra u svom krevetu, svakog trenutka kada sam u ringu i svake sekunde između. Ona je ta djevojka, sa maršmalov usnama koje izgledaju tako njeţno i koje me mame, te oči, zlatne kao lavlje, a opet, ona nastavlja da mi govori da ona više nije djevojka. Ona je ţena sada. Majka. Supruga. Moja supruga. Haljina je potpuno prekriva, uska je oko njenog gornjeg dijela, a suknja se širi. Izgleda tako jebeno prelijepo i ţelim da je uzmem, upravo sada. Same misli mi nadolaze, kako je hvatam u svoje ruke, raskidam dugmiće sa haljine, kidam njene gaćice i otvaram je tako da mogu uzeti svoju ţenu, svaki njen uzdah, svaki inč njene koţe. Tako sam jebeno spreman za ovo, siđem sa platforme par koraka ranije da bih je preuzeo i pogledam u njenog oca kada im se pribliţim. On se ne smiješi, oči su mu vlaţne, ali u njegovom pogledu nema protivljenja. “Ona je sva tvoja,” kaţe nejasno. Već sam uvukao svoju ruku u njenu kada mu klimnem i promrmljam, “Hvala vam,” zatim je povedem prema oltaru. Uzbuđeno drhti sa moje

146

Naš svet knjiga

strane, sagnem glavu i nagnem se, dotičući joj nos svojim. Pogledi nam se sretnu. “Spremna?” Pitam kada čujem svećenika da je počeo sa ceremonijom. “Dragi naši, okupili smo se ovdje pred Bogom da ovog čovjeka i ovu ţenu veţemo svetim brakom...”

PROŠLOST LOŠE VIJESTI Ponekad se pitam da li je do mene. Da li postoji nešto u vezi mene što odbija dobro. I što odbija čistoću. Ili meni jednostavno nije suđeno da imam porodicu. Bruk ima problema sa odrţavanjem trudnoće i sada u tišini letimo za Sijetl. Nosio sam je na avion, ni Pit, ni Rajli, ni Trener, ni Dajana nisu sa nama. Ţelim je samo za sebe. Samo za jebenog mene. Ne mogu ni da pričam. Ne mogu čak ni da jebeno razmišljam. Moja djevojka. Naša beba. 147

Naš svet knjiga

Dišući polako, sjednem na klupu u zadnjem dijelu aviona i pogledam u plafon, udišući i izdišući duboko, dok je milujem po njeţnoj kosi, glava joj je naslonjena na moje krilo, a ostatak tijela ispruţen na klupi. Tako je tuţna i tiha da to jedva mogu da podnesem. Doktori ne dozvoljavaju da ona putuje sa mnom. Bruk je mislila da je to smiješno, smijala se kada je zadnji doktor izašao iz našeg apartmana, pa je pogledala u mene i prestala da se smije. “Ne misliš valjda ozbiljno da me vratiš nazad? Zar ne? Remingtone, leţat ću, neću se jebeno pomjeriti. Ovo je tvoj sin. On će da se drţi unutra. Hoće. Ne znam kako ću biti pod manjim stresom ako me odvedeš od sebe. Ne ţelim da idem kući. Ostajat ću u krevetu po cijele dane, samo me ne šalji natrag.” Boţe dragi, osjećao sam se kao da me neko sjekirom udara po prsima, posebno kada sam morao da popričam sa Pitom koji je stajao u blizini i kada sam joj vidio zgrčeno lice dok sam mu rekao, “Pripremi nam avion.” Plakala je svu noć, jedino što sam mogao da uradim jeste da je drţim. “Ne moţeš me zaštititi od svega,” prošaptala je, jecajući. “Mogu pokušati.” Sada u tišini letimo za Sijetl. Gdje neću moći da je dodirnem, pomirišem ili vidim. Saginjući se do svog krila, poljubim joj vršak uha, ušnu školjku, sredinu uha i tu joj šapnem da će mi nedostajati, da mi je potrebno da bude dobro, da se čuva i da je jebeno trebam. Ne ţeli da priča. Tuţna je i ja ne znam šta da napravim da joj bude bolje. Ona je moja ţena i kako ću joj vratiti osmijeh na lice? Kako da je zaštitim od djeteta kojeg sam joj napravio? Tiho, izvučem kreditnu karticu i pruţim joj je. “Iskoristi je,” šapnem. Gleda u nju dok tvrdoglavo šuti, ali ne uzima je. “Bruk,” upozorim je, stavljajući joj karticu na dlan. “Ţelim da vidim svakodnevne izvještaje.”

148

Naš svet knjiga

Izgleda neimpresionirano činjenicom što ţelim da troši novac na šta god poţeli. Nasmiješim joj se dok me Bruk gleda mrko ne smiješeći se. Posegne i dodirne me prstima po vilici. “Kada sam se vratila, obećala sam samoj sebi da te više nikada neću napustiti.” “A ja sam obećao sebi da te nikada neću pustiti. Ali šta drugo očekuješ da uradim?” Rukom joj zagladim kosu sa lica, posmatrajući je na trenutak. “Bit ćemo mi dobro, mali dinamitu,” kaţem joj. Pogledam u njen mali ravni stomak i spustim ruku, raširim prste i pokušavam da ga obuhvatim što više mogu. “Sredit ćemo mi ovo.” Po mazim je njeţno i pogledam duboko u oči. “Zar ne?” “Naravno da hoćemo,” kaţe, ali me gleda kao i da nije baš sigurna. “U pitanju su samo dva mjeseca, zar ne?” Štipnem je za nos. “Da.” “I nije sada kao da ne moţemo komunicirati na razne načine.” “Upravo tako.” Sjedne i krene da mi masira ramena. “Pusti svoje tijelo da se odmara. Masiraj se ledom nakon treniranja. Zagrij se kako treba.” Jebi ga. Njena toplota. Zvuk njenog glasa. Zabijem nos u njen vrat i udahnem, osluškujući kako i ona udiše mene. Povučem je bliţe i liznem je po vratu, pa joj šapnem tako da me razumije, “Ne mogu dozvoliti da ti se desi bilo šta, Bruk. Ne mogu. Moram te vratiti.” “Znam, Remi, znam.” Provlači prstima kroz moju kosu i pogleda me izmučeno, baš onako kako se i ja osjećam. “Bit ćemo mi dobro, svo troje.” “To je i poenta svega ovoga,” prošapćem, podsjećajući i sebe i nju. “I kao što si ti kaţeš, sredit ćemo mi ovo. Stvarno hoćemo.” “Prokleto si u pravu.” “Nećemo imati vremena ni da nedostajemo jedno drugom ili da budemo tuţni, jer ćeš se ti vratiti.” “Tako je. Ja ću trenirati, a ti ćeš se odmarati.” 149

Naš svet knjiga

“Da.” Kada utihnemo, ostanemo tako spojeni i ona šapne, “Ostavila sam malo ulja od arnike u tvom koferu. Ako budeš imao ikakvu ozljedu ili bilo kakav bol.” “Da li još uvijek primjećuješ krv?” Pitam i kada klimne glavom, osjećam kao da me je sva ta zabrinutost i frustracija pretvorila u loptu sa šiljcima i jako me opalila u grudi. “Svaki put kada osjetim grčeve, pomislim da će izaći iz mene,” prizna. Milujući je po leđima, pritisnem usne o njeno čelo. “Znam da će te ubijati to što ne moţeš trčati. Ali uradi to zbog mene.” “Ne moţe me to ubiti koliko bi me ubilo da izgubim našu bebu,” šapne. Vozimo se u tišini prema njenom apartmanu, iznesem je iz auta i unesem je u zgradu. Drţi se za moj vrat dok idemo ka zgradi, dok se vozimo liftom, dok ulazimo u njen stan i tako je dobar osjećaj drţati je u rukama da ne znam kako ću da je pustim. “Ostani, Remingtone. Ostani. Budi moj muški zatvorenik. Obećavam da ću voditi računa o tebi po cijeli dan, svaki dan,” šapne. Nasmiješim se njeţno i pogledam u njene nasmiješene, molećljive, zlatne oči i ne znam šta da radim sa njom, ţelim da potonem u nju i da ţivim u njoj. Napravi za mene turu po njenom stanu i onda odemo u njenu sobu. Posmatram okruţenje kada je spustim na podnoţje kreveta. Soba joj je obojena u zemljane tonove. Na zidovima su uramljene fotografije bicepsa, tricepsa i trbušnih mišića. Nutritivna tabela i uokvirena izreka koja glasi: ŠAMPION JE ONAJ KOJI USTAJE KADA NE MOŢE. – DŢEK DEMPSI Tu je i veliki zid sa prikačenim slikama. I tada nju ugledam. Sprinta prema cilju sa zalijepljenim bojem 06 preko njenih grudi.

150

Naš svet knjiga

Posegnem rukom i palcem pređem preko njene figure na slici, “Pogledaj se,” kaţem i okrenem se. Ona je odmah iza mene. Stoji. A to ne smije da radi. Uhvatim je i podignem, pa je smjestim na sredinu kreveta, zaglađujući joj par zalutalih pramenova iza uha. “Miruj zbog mene,” ukorim je. “Hoću. Zaboravila sam. To je samo navika.” Pomjeri se na madracu da bi i za mene napravila prostora i onda me povuče preko sebe, šapćući u moje uho, “Trebalo bi da ideš ili te neću moći pustiti.” Umjesto da ustanem, priljubim se uz nju, ruke obmotam oko njenog struka dok je udišem, polako i duboko, zatim je liznem polagano, pa je poljubim i promrmljam, “Kada mi budeš rekla da si u krevetu, ovo je ono što ću zamisliti. Ovo je ono što ću vidjeti pred očima.” Oči joj zacakle od suza kada klimne glavom. “Vratit ću se brzo,” uvjeravam je, oblaţući joj obraz dlanom, “Bit ću ovdje uskoro,” ponovim. “Znam,” obriše svoj obraz, okrene glavu i poljubi me u dlan, pa mi savije prste kao da ne da poljupcu da odleti, “Ĉekat ću te.” “Sranje, dođi ovamo.” Zgrabim je u svoje ruke i ona krene da drhti i počne snaţno da plače. “Sve će biti u redu,” šapnem, trljajući je po leđima, ali ona zajeca jače. Šapćem sve je u redu, ali pogodi me to kako plače. Ovo nije ni blizu ispravnom. Ona me treba. Ona me jebeno treba, a bit će ovdje, bez mene, sama se boreći da zadrţi našu bebu. Našu bebu koja bi mogla na kraju da ispadne baš kao ja i umjesto da ţenu koju volim učinim sretnom, naša beba će je povrijediti, baš kao i ja. To me boli. Moţda dijete koje sam stavio u nju nije u redu. Moţda nije jako. Moţda je baš kao ja, moţda je sve ono što ne ţelim da se ona s tim bavi. Ali toliko sam jebeno sebičan da to i dalje ţelim. Ne ţelim da izgubi bebu. Ţelim nju, ţelim sve sa njom. 151

Naš svet knjiga

“Moraš ići,” šapne, odjednom me odgurujući od sebe. Jebo te, nisam još ni otišao, a već je previše bolno, udahnem je posljednji put i naslonim čelo na njeno. Uzmem joj lice u ruke i palčevima obrišem njene suze, pa je hrapavo pitam, “Jesi li dobro, moj mali dinamitu?” “Bit ću dobro. Bit ću više nego dobro,” uvjerava me. Telefon joj za vibrira i provjeri poruke, trepavice su joj mokre od suza. “Melani stiţe za pet minuta.” Glas joj se slama i ona me pogleda. “Idi prije nego opet počnem plakati.” Savijem prste oko njenog vrata, zatvorim oči i nagnem glavu na njenu. “Misli na mene.” “Znaš da hoću.” Priđem bliţe. “Sada hoću poljubac.” Pritisne usne o moje, raširim ruku preko njenih leđa, upijam je, jer znam da ću je biti ţedan, a za mene nema vode dok se ona ne vrati kući. Sa mnom. Osjetim suzu kako klizi niz moju vilicu i poliţem je sa njenog obraza kada čujemo Melani. “Brukiii, gdje je zgodni tata i buduća mama?” Opsujem i poljubim je još jednom, jako i brzo, prije nego ustanem, sišem joj jezik, uzimam sve što mogu, potom se odmaknem i pogledam ta ruţičasta otekla usta i prelijepe razgoračene oči proširenih zjenica. “Ti si sve što nikada nisam ni znao da ţelim,” hrapavo šapnem, gladeći joj kosu iza uha. “I sva si moja. Zapamti to,” dodam, tjerajući sebe da ustanem. “Potpuno moja... Bruk Dumas.” Gleda me dok idem ka vratima, grudi joj se teško diţu, svu ljubav vidim u njenim očima. “Trudna sam sa tvojom bebom, za slučaj da ti treba podsjetnik čija sam,” kaţe sa drhtavim osmjehom. “Oboje ste moji,” pokaţem prstom na nju. “Posebno ti.” Kada se okrenem ona me pozove. “Hej i ti si moj!” 152

Naš svet knjiga

Klimnem glavom, izvučem iPod iz dţepa i bacim ga pred nju. “Nemoj da ti nedostajem puno.” Uhvati ga baš kao što je uhvatila moju dušu i drţi ga čvrsto. “Nećeš,” zajeca, dobro utisnem u sjećanje svaki inč njenog osmijeha na tom prelijepom licu. Utisni ga u svoju jebenu dušu, Tejt. I upravo sam to i uradio. Još uvijek je u mojoj glavi kada sretnem njenu prijateljicu u hodniku. “Hej, Melani.” Pogleda me blesavim pogledom koji dobijam od svakog mog fana, “Hej, Remi.” Namrštim obrve. “Ţelim da prvi saznam sve šta se dešava. Ako je bolesna, ako je usamljena, ako me treba.” Nastavlja da klima glavom sa tim smiješnim osmjehom. “Ne brini, javit ću ti sve ili ću se pobrinuti da ti ona javi,” uvjerava me, tapšući me po prsima i gledajući me blještavim zelenim očima. “A sada idi.” Potapša me još jednom, ali ovog puta me gurne rukom. “Idi. Seksi boţe. Ja ću se pobrinuti za tvoju djevojku.” Uhvatim je za zglob, spustim joj ruku i natjeram se da krenem ka liftu. U autu tapšam prstima o koljeno. U avionu, igram se sa slušalicama, jer nemam muzike. Ona sada ima moju muziku. Ona je moja muzika. Kada sletimo, uključim svoj telefon i stigne mi njena poruka. Ako budeš ţelio, pozovi me večeras. Dođavola, naravno da jebeno ţelim. Još uvijek sam sav znojan u teretani, pokušavam da vjeţbam, ali uzmem telefon i pozovem je, spuštajući se na klupu dok pijem Getorejd. Nema odgovora. Pozovem ponovo. Nema odgovora. Nakon par pokušaja, za vibrira mi poruka. Prijatelji su mi još uvijek ovdje. Da se čujemo sutra? Spustim Getorejd na stranu i otipkam: U isto vrijeme? 153

Naš svet knjiga

Da, kada god budeš mogao. Palčevi su mi tupi, pa jedva otipkam: Ok. Laku noć, Remi. Još teţe otipkam: I tebi, također. Gledam ekran, ali više nema poruka. Ove noći nisam mogao da spavam. Radio sam čučnjeve, sklekove, preskakao uţe. Ţelim da se uda za jebenog šampiona, tako da sam odlučio da treniram kao jedan. Satima poslije, završio sam sa vjeţbanjem, sjeo sam na pod, obuhvatio rukama koljena i naslonio glavu dok mislim na osmijeh koji nosim sa sobom, utisnutog u mojoj glavi. Istuširam se i igram igrice na iPod-u, razvaljujući nekog lika u šahu u pet ujutro, pokušavajući da ne mislim koliko samo ţudim za njom. Za njenim mirisom, za njenim dodirom, za njenim pogledom. Pomjeram svoje pijune, a u mislima se zabijam u nju i tjeram je da stenje. Ujutro zovem cvjećaru blizu njenog stana, ali previše je rano i još nisu otvorili. Tokom doručka Pit i Rajli me posmatraju. “Koga to zoveš i zoveš? Pusti Bruk da se odmara,” Rajli kaţe. Uzdahnem i spustim telefon. “Hej, pogledaj me na sekund, Rem,” Pit kaţe alarmantno. Podignem glavu i dam mu da se uvjeri da nisam jebeno crn. Ovog puta ova tuga nije izazvana zbog hemijske neuravnoteţenosti u mom tijelu. Ova tuga dolazi iz mog srca. “Remi, izvoli,” Dajana kaţe dok dolazi sa doručkom i mogu reći pravo je pametna. Izgleda da je osjetila da nisam gladan, da mi nije do hrane, tako da je izblendala svašta nešto i dodala bjelanca, sve to presula u tri velike čaše. Ispijem ih jednu po jednu. “Zašto nastavljaš sa pozivima, Remi,” Pit pita dok me posmatra. “Mogu da to uradim za tebe. Šta trebaš?” “Ne ţelim da nedostajem Bruk.” “U redu. I kakav je plan?”

154

Naš svet knjiga

Povučem rukom preko lica i zareţim, “Imam osjećaj kao da dišem pod jebenom vodom, kada sam bez nje.” “Druţe, ona je borac, baš kao ti. Oni će biti dobro. Oboje,” naglasi. Ustane i uzme moj iPod i provjeri broj radnje. Potapša me po leđima prije nego pozove cvjećara. “Ţelim stotine ruţa, Pite,” viknem dok se on šeće po dnevnom boravku, pričajući na telefon. “Ţelim ih po cijelom njenom stanu,” nastavljam sa instrukcijama. “Neka sve budu crvene. I ţelim da svaki buket ima pjesmu u sebi, tako da misli na mene. Potrebno mi je da misli na mene.” Ona misli na mene. Zove me i šalje mi poruke i ja zovem nju, šaljem joj poruke. Svakog dana slušam izvještaje o tome šta je radila, kako je. Momci mi govore da će biti lakše, ali nije. Samo je gore. Ne postaje bolje sve do najdraţeg dana kada ću otići po nju, pokupiti je i vratiti je sa sobom u naš krug. *** I konačno, finale. Moj mali dinamit i ja smo sklopili dogovor kada se vratila i jebeno bi joj bolje bilo da ga se drţi. Stvar je u tome da je Škorpion ucjenjivao njenu sestru da se vrati na njegovu stranu. Jebi moron. Pit i ja smo ubacili cinkaroša među njegove ljude i saznali smo da ima nešto protiv nje, što mora da je razlog, jer se vratila tom seronji. Ali ovog puta neću dopustiti Bruk da se umiješa. Večeras ću se pobrinuti za sve. Ova sezona nije bila lagana, ali opet, ništa što je vrijedno nije lagano. U hotelskom smo liftu i krećemo ka Podzemlju, jedva sam uspjeo da se izvučem iz najdublje rupe u historiji mog propadanja. Pokušavam da se zagrijem do borbe, pa zamahujem i poskakujem dok se vozimo liftom, ali iako je moje tijelo spremno, moj um je sa mojom djevojkom. Kada izađemo iz lifta i uđemo u hotelsko predvorje, zgrabim 155

Naš svet knjiga

Bruk za njene kukove i povučem je na sebe, mrmljajući joj, “Hoću uvijek da si mi na očima.” Njene zabrinute zlatne oči sretnu moje i ja izvučem svoje slušalice iz ušiju. “U svako vrijeme da si na svom sjedištu, Bruk.” Kaţem dok prstima vršljam po njenoj kosi, zatim zalijepim njena slatka, vrela, slasna jebena usta na moje. Izgleda ošamućeno kada je odmaknem na milimetar, pa spustim čelo na njeno dok je gledam u oči. “Oboţavam te sa svakim dahom koji udahnem, svakim dijelom sebe te oboţavam.” Nakon još jednog brzog, jakog poljupca, pljesnem svoju najdraţu guzu i šapnem joj, “Gledaj me kako ga razbijam.” Slušam svoju muziku dok se vozimo do Podzemlja. Moram da se koncentrišem, ali uporno nastavljam da gledam u njen potiljak, u način na koji joj se grudi podiţu i na trenutak se premjestim u budućnost, do trena kada će me ona pogledati kada je budem pitao. Momci su mi rekli da je sve spremno i samo se nadam da je i ona. Spremna za mene. Za sve u vezi mene. Večeras pobjeđujem. Ĉak iako bih morao da ubijem. Sve prihvatam. Sve što nikada nisam imao i silom ako treba. Svoj šampionat, svoju ţenu, pobijedit ću, a kada publika bude uzvikivala moje ime, uzet ću i to njeno Da, koje toliko ţelim. Kada stignemo do Podzemlja, ostavim slušalice u ušima dok gledam Bruk kako ide ka svom sjedištu. Spusti glavu i raširi ruku preko obline njenog okruglog stomaka dok prati Pita, izbjegavajući da me pogleda. Boţe, ona raspiruje sve moje zaštitničke instinkte. Nervozna je. Ne ţelim da bude nervozna. Zadnji put kada me je gledala u finalu, Škorpion me je slomio. Ovog puta ţelim da ona gleda kako ja njega slamam. Ţelim da bude ponosna. Ţelim da bude ponosna, jer je sa mnom. 156

Naš svet knjiga

Ĉekam u svlačionici, večeras nema drugih boraca. Samo Trener, Rajli i ja. Raspravljaju se oko nečega. Mogu da im vidim ţile kako iskaču na njihovim vratovima dok Trener umota moje šake. Znam da im je teško da mi vjeruju. Moţda misle da ću uraditi ono što sam uradio prošle sezone. Večeras vraćam Brukinu sestru. Ali ovog puta ću ja biti taj koji će iz jebati Škorpiona u svaku rupu na njegovom tijelu. Dobit ću djevojku, šampionat, spasit ću joj sestru i razbit ću ucjenjivačkog kretena. I natjerat ću ga da gleda kako sve to uzimam kad bude, zajedno sa mnom u ringu. Pojačam muziku i udubim se u ritam otkucaja srca, snaţnog, čvrstog pulsa koji pumpa krv u svaki djelić mojih mišića. U mislima sve provjerim, od do. Ništa me ne boli. Posmatram svoje umotane šake i stegnem ih, izbacujući zglavke. Svaki dio mene je spreman za borbu. Bio sam tuţan i jebeno depresivan sedmicama. Pitao se da li sam dovoljno dobar za Bruk, za našu bebu. Večeras ću sebi dokazati da jesam vrijedan. U prkos tome šta su svi ostali u mom ţivotu mislili o meni. Zaustavim muziku na mom iPod-u kada vidim Rajlija kako je podigao dva prsta u zrak. Izvučem slušalice i stavim ih na stranu i ustanem pa krenem da poskakujem dok čekam da čujem poziv iz arene. “Zdravo, dame i gospodo! Pa, okupili smo se večeras ovdje i moram da vas pitam - Jeste li spremni? Jeste li spremni za borbu koja se razlikuje od svih ostalih? Koja se RAZLIKUJE od svih ostalih? Sudija?” Nastupi tišina. Dišem dok se zagrijavam, istegnem vrat na obje strane, a potom i naprijed i nazad. “Gospodine, vaše usluge nam večeras neće biti potrebne,” spiker objavi. Publika počne da huči.

157

Naš svet knjiga

“Tako je!” Spiker im se pridruţi i nastavlja sa povicima. “Večeras NEMA pravila, NEMA sudije. Sve prolazi. Ljudi, sve prolazi večeras! Nema nokauta - ovo je borba za predaju! Predati se!” “Ili umrijeti!!” Publika zagrmi. “Dame i gospodo! Da! Večeras u Podzemlju je borba za predaju! Sada, pozovimo u ring vašu najveću noćnu moru! Ĉovjeka zbog kojeg vaše kćerke plaču. Ĉovjeka od kojeg bi poţeljeli da bjeţite. Ĉovjeka kojeg sigurno ne biste ţeljeli u ringu za protivnika. Naš branitelj naslova, Beniiii Crniiii Škorpiiiiion!” Nastavim da poskakujem u mjestu i da zamahujem šakama, drţeći moja ramena opuštenim, a stomak stegnutim. “Buuuuuu!” Publika viče. “Buuuuu!” Par koraka dalje, Rajli širi moj RIPTAJD ogrtač, širim ruke i guram ih u rukave, pa ga veţem opušteno. “A izazivač našeg šampiona večeras, svi znamo njegovo ime! Svi čekamo da vidimo da li će doći u ring večeras. Pa... Hoće li? Budite spremni da poţelite dobrodošlicu jednom i jedninom Remingtooooonu Tejtu, vašem Riiiiptaaaajdu!” Istrčim na prilaz istog momenta kada krene skandiranje. “Rem – ing - ton! Rem – ing - ton!” Crvena boja prekriva cijelu arenu, dok fanovi ustaju da me pozdrave. “Remiiiii! Dokrajči ga, Remiii!” “Naprijed, Riiiiptaaajd!” Uskočim u ring i skinem ogrtač, zatim razgledam okolo sa smiješkom, upijajući sve, način na koji arena izgleda u ovom finalu, lica mojih fanova su puna očekivanja. Neću podbaciti. Istegnem ruke i pravim okret tako da publika moţe da nastavi da vrišti onako kako to oni vole, hrane me i buka se naoštri kada krenem polako da se okrećem. 158

Naš svet knjiga

Tako je, razbit ću ga večeras i to je sve zbog... Moje oči je uoče i ja se nasmiješim. Bruk Dumas. Borio sam se u ţivot da bih kontrolisao svoje raspoloţenje. Borio sam se za svoje zdravlje. Borio sam se kada sam bio ljut, umoran, depresivan, gladan, uzbuđen. Borio sam se da dokaţem sebe mojim roditeljima kada njih nije bilo briga. Borio sam se da dokaţem da sam jak. Ali sada se borim da se dokaţem njoj. I to ću uspjeti dokazati. Zvona zazvone, spojim oči sa Škorpionovim i krenem u akciju. Krenem ka centru ringa, gledam Škorpiona kako skače na trenutak, zatim ga udarim, brzo i snaţno, jedan udarac, drugi, treći. Zatetura se unatrag. “Remi!” Ĉujem Bruk kako vrišti, glas joj je visok, jasan, oduševljen. Napuni me kao munju. Zabijem šaku u Škorpionovu vilicu i odgurnem ga korak unazad, udarim ga opet i on se opet pomakne korak unazad. “Naprijed, Remiiii!” “Dokrajči ga, Remi!” “Remingtone, jebeno te volim! O moj boţe, volim te!” Bruk uzvikuje. Sveti boţe, toliko sam na brijan da bih joj pokazao da sam ja njen muškarac, da sam ja jedini jebeni muškarac za nju, zabijem zglavke u Škorpiona još snaţnije, naizmjenično praveći gard, pa zamahujući, pa opet gard, pa opet zamah. Publici se sviđa. “Ubij ga,Rip! Ubij ga, Rip!” Skandiraju. Borba se nastavlja, prave se samo kratke pauze za odmor i tada se spustimo na naše stolice dok nam treneri izdaju instrukcije. Slušam šta mi Trener priča, pravim se da slušam, klimam glavom. Ali to mi uđe na jedno uho, a izađe na drugo. Znam šta radim. Škorpion i ja, ne skidamo poglede jedan sa drugoga dok ponovo idemo ka centru. Mogu da vidim u njegovim očima, kada planira da napravi potez. Zamahnemo opet, 159

Naš svet knjiga

obojica spuštajući jake udarce jedan na drugog. Uhvati me, ali se oslobodim udarajući ga desnicom. Sakrije se i izudara me u rebra. Izgubim dah, ali se brzo oporavim, idući na njega sa svojim najbrţim udarcima, toliko brzim da ih jedva vidi kada mu dolaze. Puf, puf, puf. Uskoro krv krene da šiklja iz obje njegove nozdrve, a njegova ravnoteţa se ljulja sa mojim udarcima. Znam da ga imam, ali sjaj u njegovom jebenom oku mi kaţe drugačije. Ne planira da se preda. Zamahujući, uhvati me za vrat i savije dole dok me koljenom udara u stomak. Izgleda uzbuđeno. Ali mislim da sam mu dovoljno dozvolio. Odgurujući ga unazad, udarim ga šakom brzo i jako u tijelo, udaram ga onako kako udaram teške vreće, sve dok se ne sakrije, sagne, pokuša da izbjegne moju osvetu. Ne dopuštam mu to. Pratim ga i udaram ga gurajući ga na uţad. Padne na koljena i pljune na pod, pa ustane i krene na mene. Udari me u vilicu, u rebra, sljepoočnicu, odgurujući me na uţad. Jebi ga! Ispravim se i krenem za njim dok se on odmiče unazad, oči ne skidam sa njega dok mi se krv lije niz lice. Udarim ga. On uzvrati udarac. Puf – bum - puf. U vidnom polju ugledam Brukinu sestru kako sjedi pored nje. Njena sestra koju ona voli. Njena sestra s kojom se ovaj seronja zajebavao, što znači da se indirektno zajebavao i sa Bruk. Krenem da batinam Škorpiona sve dok on ne počne da se tetura na svakom koraku, ali još uvijek ne pada. Past će. Past će pred moja stopala i samo će biti pitanje tri... dva... jedan... Stegnem zube kada ne padne, zgrabim ga jednom rukom za vrat i okrenem ga tako da pogleda u djevojke.

160

Naš svet knjiga

“Misliš da te neću moći ubiti pred njima? Misliš da neću uţivati da te polomim dok me one gledaju?” Zareţim. On se nasmije i ja mu slomim lakat. Zastenje kada mu pustim ruku i ona mu padne sa strane i beskorisno visi. Odmakne se sada i ja ga satjeram u korner, udarcima mu bacam glavu na stranu, iznova i iznova. Zabije koljeno u moj stomak, ali ja se oporavim i zamahnem ljevicom - desnicom, ljevicom - desnicom, sve dok ne padne na koljena. Neću biti milosrdan. Zgrabim Škorpiona i povučem ga na stopala, tjerajući ga da pogleda u Bruk. Njena sestra plače, spustila je glavu, a Brukini obrazi su potpuno bijeli, bespomoćni strah u njenom pogledu poveća moj nagon za zaštitom deset puta. “Pogledaj je veoma dobro,” šapnem mu na uho najplićim glasom, “jer ono što vidiš pripada meni. Samo zbog nje ću da ti polomim svaki inč tvoga tijela, razbit ću te toliko da budeš na korak do smrti, nakon toga ću da produţim tvoju agoniju sve dok ne umreš od bola. Misliš da te neću ubiti, jer ona gleda? U krivu si. Ubit ću te baš zato što ona gleda.” Ispljune crnu krv na pod. Odgurnem ga, postavim gard i spremam se ponovo da počnem. Ne gubimo vrijeme. Borimo se. Udaram ga iznova i iznova, udaram ga brzo i snaţno, sva moja snaga struji direktno iz mog stomaka. Opalim, zamahnem, opalim, sve dok zvuk udaraca mojih pesnica o njegovo meso ne zamjeni zvuk njegovog tijela kako pada na pod. Skandiranje se prolomi. “REM-ING-TON! REM-ING-TON!” “Rip, okončaj ga! Rip!” Krenem formalno prema njemu, udahnjujući malo zraka u pluća. Znoj se slijeva niz moja prsa i ruke. Gledam ga kako gmiţe po podu, pokušava da me izbjegne. Nastavim da mu se pribliţavam, oči su mi zalijepljene sada na Bruk, jer jedino ću tu da vidim pobjedu, a ne negdje drugo. “Naprijed, Remiiii!” Ona poviče. 161

Naš svet knjiga

Ispred mojih stopala, Škorpion pokušava da se pomjeri, zamahnem rukom i ponovo ga zalijepim na pod. Publika urliče. Sagnem se, uhvatim ga za zdravu ruku i slomim mu sve prste, zatim se pomaknem na zglob i podignem ga da bi ga publika vidjela, i slomim i njega lagano. Duboki zvuk prostruji kroz njegovo grlo i on se promeškolji po podu. Povučem ruke do njegovog lakta i krenem da ga izvrćem, ţelim da bude što bolnije i što sporije. O da, seronjo. Idem polako. Izvija se i pucketa i kost umalo da ne pukne kada čujem njegovog trenera kako viče i crni peškir padne u ring. Ugledam peškir i frustrirano stegnem zube. “Buuuuu!” Publika dobacuje. “Buuuu!” Jebi ga, toliko sam na brijan, mislim da neću moći odstupiti. Ţelim njegovu krv. Ţelim da slomim njegov lakat, njegovo rame, a potom i njegovo prokleto lice. Ţelim da plati zbog malog poklona kojeg je poslao za Bruk i ţelim da plati zbog onoga što je učinio njenoj sestri, ţelim da plati zbog onoga što je uradio davno i što zbog toga nisam mogao da se bavim profesionalnim boksom. Bilo bi tako lako da se pretvaram da nisam vidio peškir i samo tako, mogu da zavrnem njegov vrat i on je mrtav. ...I dokazao bih Bruk da sam ubojica. Dokazao bih joj to samo par sekunda prije nego ću je zaprositi... A to nije u redu. Sa neljudskim naporom, pustim ga i odmaknem se. Škorpion ispljune krv i podigne glavu da bi me pogledao. Okrenem se da odem kada ga čujem kako govori, “Pičko, dođi i dokrajči me.” I ja dođem. Priđem mu i udarim ga šakom toliko jako da ga onesvijestim. “RIIIIIIPTAAAAAJD!” Spikerov povik odjekuje arenom. Publika ustane i zagrmi, a ja odmah potraţim Bruk. Jebeno sam je gladan. Gladan prihvaćanja u njenim očima, sreće. Ţelim da vidim da je 162

Naš svet knjiga

ponosna na mene i ţelim da zna da bih ga ubio. Zbog nje. Osakatio bih, uništio, uradio bilo što, samo zbog nje. Ali i isto tako neću to da uradim. Zbog nje. Usne su joj uvijene u lagani maleni smiješak koji volim, ali njeno čelo je naborano, shvatim da njeţno plače u svom sjedištu i jedina je osoba u areni koja ne stoji. Jedva sam svjestan toga da mi je ruka podignuta dok se zrno straha usađuje u dubini stomaka. “Pobjednik ove sezone šampionata Podzemlja, dajem vam, REMINGTONA TEJTA RIIIIPTAAAAJDAA!!! Riptajd!!! Riptajd... gdje ideš?” Nešto jebeno nije u redu. Nešto jebeno nije u redu i istog momenta kada to shvatim, iskočim iz ringa i krenem ka njoj, kleknem ispred njenih stopala i obmotam moje znojne, krvave ruke oko nje. “Bruk, oh dušo, ona dolazi, zar ne?” Klimne glavom i srce mi nikada nije jače lupalo dok brišem njene suze mrmljajući, “Imam te, u redu? Jesi li shvatila dušo, sada te imam. Dođi ovamo.” Uhvatim je u ruke i ona mi se priljubi, tako je ranjiva i slatka dok mi jeca u vrat. “On ne bi... trebao... da dođe... još uvijek... još je previše rano... Šta ako ne uspije da izdrţi...?” Publika nas je okruţila, ali ja joj sagnem glavu u moj vrat i koristim se ramenima da bih se progurao kroz fanove, odlučan da nas izvučem odavde što brţe mogu, a ruke me dohvaćaju i trljaju me. “RIPTAJD, TI SI GLAVNI! RIPTAAAJD!” Uzvikuju. Bijele ruţe počnu da padaju po nama kada spiker progovori. Jebi ga, ništa nije kako treba. Ja bih trebao da budem na koljenima. Ona je trebala da bude sretna večeras. “Na zahtjev našeg pobjednika, koji ima veoma posebno pitanje da postavi...”

163

Naš svet knjiga

Ugledam izlaz kada muzika krene da svira u pozadini i srce počne da mi lupa na način na koji ne lupa ni kada se borim. Brukina zbunjenost raste, a strofa koja pjeva o onom što sam htio da je pitam, od trenutka kada sam je drţao prvi put u rukama, poljubio po prvi put i predstavio joj se, počinje glasno da odzvanja. Tada je bila moja. Ona. Je. Moja. Ona će biti moja. “Š-šta?” Pita me zbunjeno. Izađemo van i kaţem Pitu, “Provuci auto okolo,” i nastavim da hodam, Pit zastane ispred nas i zaškripi kočnicama. Brukina sestra se penje na prednje sjedište. Unesem Bruk pozadi, a ona sa očekivanjem gleda u mene, gleda me kako zatvaram vrata i kako nas Pit odvlači. Uhvatim joj lice rukama, a srce mi i dalje galopira. To je to. Ovo je ono što ţelim najviše u ţivotu. Imam osjećaj da sam čekao još prije nego sam se i rodio da je pitam. Ovo je kao da je pitam da skoči sa litice sa mnom. Protivi se mojim instinktima da je zaštitim, ali instinkt koji imam da je utvrdim prevladava sve. Ona je moja, moja djevojka. Njene oči me gledaju, vrele su i bolne, ali pune očekivanja i kada progovorim, osjetim potrebu u svom glasu, “Pjesma je trebala da te pita da se udaš za mene, ali morat ćeš da prihvatiš mene umjesto pjesme...” Zuri u mene, usne su joj razdvojene i trese se toliko jako, ne primjećuje da se i moje ruke tresu također kada joj njima stisnem lice, “Um. Tijelo. Duša. Sve tvoje je moje. Sve tvoje je moje... Udaj se za mene, Bruk Dumas.” “Da,” uzvikne, jeca i zgrabi me za vilicu pa stisne usne o moje, nema neodlučnosti u njenom odgovoru, nema brige, nema zabrinutosti. “Da, da, da!” 164

Naš svet knjiga

“Jebi ga dušo, hvala ti,” promrmljam, grlo mi je stegnuto dok je privlačim sebi i ona se stisne uz mene. Ne moţe da vidi moje lice, izdahnem uz njenu kosu i drţim je čvrsto, adrenalin mi se istog momenta ruši. Zastenje od bola i ja je lagano ljuljam, šapćući joj na uho, “Reci mi šta da radim.” “Drţi me,” kaţe, stenjući njeţno, a zatim krene glasno da diše. “Ostani sa mnom, nemoj da postaneš crn, ostani sa mnom.” Klimnem glavom i stegnem je, ali počnem da brinem kada ona nastavi da stenje od bola. Nemoj jebeno da postaneš crn, seronjo! Kada je prijavimo, pokušavam da se smirim, ali ona stenje, pravi grimase, ne mogu da prestanem da mislim da sam ja đubre koji joj je ovo uradio. Pokušavam da mislim na to kako je sretno izgledala kada sam je zaprosio. Pokušavam da se drţim toga i da se sjetim šta mi je govorila prije. Mi ţelimo ovo. Ţelimo porodicu. Zasluţujemo to kao bilo ko drugi. Pokušavam da mislim kako je izgledala sretno čak i kada je na porođajnom stolu. Kada krene da se napreţe. Sveti boţe, ni sam ne znam kako se još uvijek nisam raspao. Drţim je za ruku dok mi njen jecaj ulazi na uši i razdire me napola. Gladim joj kosu iza ušiju i gledam je kako grize usnu dok se napreţe i gura, u sebi se molim da izdrţim i da ne dopustim da me moja kćerka prvi put upozna kada sam crn. Ĉini se kao vječnost kada Bruk konačno ispusti uzdah i legne na sto, odjednom opuštena i tada ugledam doktora kako drţi vlaţnu, ruţičastu figuru kako se migolji. “Dječak je,” kaţe i uslijedi njeţni plač. “Dječak,” izdahne oduševljeno. “Dječak,” ponovim. “Diše samostalno. Nema komplikacija. Prijevremeno rođen - mora u inkubator,” doktor mrmlja. 165

Naš svet knjiga

“Ţelimo da vidimo...” Bruk zajeca. Podigne ruke i one drhte dok čeka da ga očiste, on urliče iz protesta, a zatim ga sestra donese. Gledam u nevjerici dok ga Bruk uzima, ne nju... njega. Našeg sina. Našeg sina koji je prestao da plače čim su ga stavili u njene ruke. Ona sagne glavu, kosa joj je zapetljana, vrat i lice su joj prekriveni slojem znoja, naš sin je umotan u malu deku i u njenim je rukama, moje tijelo se opusti kada sagnem glavu prema njoj i prema njemu, dok cijeli kamion osjećaja zaštite, ljubavi i čiste sirove sreće se zabije u mene. “Volim ga, Remi,” šapne, naginjući glavu ka meni i osjećam se tako jebeno zahvalno, jer mi je ovo podarila, moram da je poljubim, da osjetim njen šapat uz moje usne, “Volim te tako jako. Hvala ti za ovu bebu.” “Bruk,” hrapavo kaţem, zaštitnički ih obuhvatajući rukama oboje. Grlo mi je grubo, a oči me peku, nikada nisam imao nešto tako savršeno, čisto i dragocjeno u mom ţivotu. Sada imam mog malog dinamita i još jedan dio nje, koji je i moj dio. “Ako bude kao ja, podrţat ćemo ga,” šapnem joj. “Ako bude kao ja... bit ćemo tu za njega.” “Da, Remi,” sloţi se, gledajući u našeg sina i mene, izraz lica joj je pun ljubavi i osjećam se ponovo oţivljenim. “Naučit ćemo ga da sluša muziku. I da vjeţba. I kako da brine o ovom malenom tijelu. To će moţda biti jako za njega i moţda će ga to ponekad preneraziti ili frustrirati. Naučit ćemo ga da to zavoli. I da voli sebe. Mi ćemo ga naučiti ljubavi.” Obrišem vlagu iz očiju i kaţem joj da, da hoćemo, ali ja sam večeras pobijedio i opet bih volio da se osjećam bitnije i da sam drugačiji. Volio bih da sam savršen za njih. Volio bih da sam savršen u svakom smislu, tako da se nikada ne brinu ili stresaju zbog mene. Ali volim ih više nego što bi ih mogao voljeti bilo ko je savršeniji od mene. Niko savršeniji ne bi mogao da ubije za njih kao što bih ja mogao ili da umre za njih kao što bih ja umro.

166

Naš svet knjiga

Suze liju niz njeno lice, dok pruţa ruku i shvatim da sam se odmaknuo od njih kao neka pičkica koja se boji odbijanja. “Dođi ovamo,” šapne i priđem joj pa sagnem glavu do njene i sada nisam siguran da li je vlaţnost na mojoj vilici od nje ili od mene, ali potrebna mi je sva snaga volje da se drţim pod kontrolom. “Toliko sam zaljubljena u tebe,” prošapće i priljubi mi se, mazeći me tako da me oči još više zapeku. “Ti zasluţuješ ovo i mnogo više. Dok se ti tamo boriš, ja ću se boriti da moţeš da se vratiš kući ovome.” Zareţim, ljut sam što plačem, obrišem suze i poljubim je u usne, hrapavo joj kaţem, “Jebeno volim svaki djelić tebe. Svaki djelić. Hvala ti za ovu bebu. Hvala ti što me voliš. Jedva čekam da mi postaneš ţena.”

167

Naš svet knjiga

SADAŠNJOST SIJETL Način na koji moja ţena izgleda danas. Način na koji se smiješi danas. Način na koji moja ţena mazi našeg nasmiješenog sina, dok govori, “Doviđenja, Rejser, budi dobar sa bakom i dedom...” “Guuu!” Potapšam Rejsera po glavi i poljubim ga u debeljuškasti obraz. “Tako je, vragolane, čuo si je.” “Daj ga nama,” Brukina mama nam kaţe napolju ispred crkve, dok je cijeli tim udaljen par metara od nas. Brukina sestra, Nora, steţe buket uz grudi koji je upravo uhvatila, a Pit izgleda kao da će povratiti pored nje od svojih osjećaja. Trener se cereka kao nikada do sada, dok Dajana stoji pored njega i ruke su im spojene, a Rajli ne moţe da prestane da zuri u Melaninog novog dečka, kojeg očito zbog toga boli neka stvar. Ja... meni je bilo dovoljno to što sam morao da budem razdvojen od nje u našem sopstvenom domu, što sam je morao poljubiti nakratko na oltaru, a bez da koristim svoj jezik ili zube ili da je uhvatim za guzu. Bruk maše Melani i viče, “Rejseru, mama te voli!” Povučem je u limuzinu i protegnem se preko nje pa zalupim vrata i konačno je imam samo za sebe. Okrene se, zadihano, pogleda me u oči, obrazi su joj blago zarumenjeni, oči joj svjetlucaju od uzbuđenja i ne, nikada neću moći zaboraviti ovaj dan. Posegnem za njom dok ona istovremeno pokušava da mi sjedne u krilo, pa je uhvatim za struk i pomognem joj, ali ona za skiči dok ispravlja nabujalu suknju njene haljine i propadne nam pokušaj da je udobno 168

Naš svet knjiga

smjestimo na mene. “Voljela sam ovu haljinu sve do momenta kada me je spriječila da ti se pribliţim,” poţali se. “Sranje, tako sam čvrst za tebe, dođi ovamo.” Uvučem ruku u njenu kosu, uhvatim je za vrat i zaronim gladno traţeći njene usne, ljubim je, jezik mi jedva čeka da dodirne njen. Ţelim više. I ona mi daje više, ţedna je mene, stenje njeţno. Drţimo usne spojenim, primaknem je bliţe dok me ona mazi po kosi. “Jedva čekam,” zadihano kaţe. “Da rastrgneš ovu haljinu sa mene.” “Pokidat ću ti sve jebene dugmiće.” Usta mi se navlaţe dok je mazim palcem po obrazu. “I ima da se gostim na tebi kao na jebenoj gozbi.” “O da, molim te.” Stavi nos na moj i uzdahne, prstima se poigrava sa mojom kosom. “Nikada prije nismo ostavili Rejsera na više od dva sata. Sada se osjećam kao da sam loša majka.” Protresem glavom, milujući se uz nju. “Ako ne ţelimo da ga ostavimo i da odemo na medeni mjesec, barem mi moraš dopustiti da te ukradem na jedno veče.” Poljubim joj vilicu. “Ti si najnjeţnija, najpaţljivija, najrazigranija majka koju znam, Bruk.” Nasmije se. “Oh, a koliko ih to još znaš?” Zadirkuje me, poseţući da me dodirne za obje jamice. “Koliko ih to znaš da bi me mogao uporediti?” Stvarno? Ne znam ni jednu. Osim majke svoga sina. Boţe, oboje su tako jebeno savršeni i oboje su moji. Ponekad ih gledam sa drugog kraja sobe i prsa mi se šire od ponosa dok se njih dvoje igraju jedno sa drugim. Bruk posjeduje šesto čulo i uvijek zna kada ja zurim u nju. Uvijek me pogleda, oči su joj tople i svjetlucaju od sreće, pribliţim se i privučem ih sebi, ljubim ih i mazim oboje. “Znam da moja majka nije bila kao ti,” šapnem joj, ljubeći je po vrhu nosa. “A ti, ne postoji otac kao što si ti.” Dodiruje mi mašnu oko vrata. “Volim te tako jako Remingtone.” Stisne lice uz moje i pokušava da mi se 169

Naš svet knjiga

pribliţi još više, uvlači dubok dah, glas joj je hrapav, “Izgledaš tako dobro u tom odjelu, umirem od ţelje da te imam samo za sebe.” “I ja ću da imam tebe samo za sebe.” Stegnem ruku oko njenog zgloba, dok usnama vršljam po njenoj kosi. Moţda je medeni mjesec za nas trenutno nemoguć, posebno kada nijedno od nas ne ţeli da ostavi Rejsera, ali moja ţena mi je potrebna večeras. Tiho joj poljubim čelo i nos. Prelazim očima preko njenih crta lica, nagnem joj malo glavu i pređem palcem preko njenih usana. “Potrebno mi je ovo,” kaţem i spustim usne na njene. Trlja moj jezik svojim i uzdahne kada joj stavim ruke u kosu, otkopčam joj kristalnu šnalu. Izvlačim svaku kristalnu vještačku kišnu kap iz njene kose, stavim ih u svoj dţep dok lagano uţivam u njenim ustima, nastavim da je ljubim sve do hotela, sve dok nijedno od nas nije sposobno da diše kako treba kada stignemo. U trenutku kada uđemo u predvorje, susretnemo se sa desetinama znatiţeljnih pogleda, koji su uskoro popraćeni aplauzom i zdravicama, uzmem je za ruku i povedem ka liftu. “Da doţivite mnogo godina, čovječe,” neko vikne. “Zdravica za mladu i mladoţenju!” Bruk se smije i ja se kezim dok je povlačim u lift sa sobom, a potom zabijam lice u njen vrat i udahnem je penjući se na zadnji sprat. “Ţelim da te pojedem,” zareţim, uvlačim joj prste ponovo u kosu. Oči joj potamne dok poseţe za mojom slobodnom rukom i širi je preko svog srca. “Hoćeš li me poljubiti ovdje?” Prste mi na silu steţe oko mesa jedne male sise. Klimnem glavom. Zatim podigne tu istu ruku do svojih usana i spusti poljubac na moj dlan. “A ovdje?” 170

Naš svet knjiga

Klimnem opet. Nestašni smijeh joj se podudara sa mojim kad krene da pomjera ruku niz svoj stomak zaustavljajući je na pojasu svoje suknje, potom se nasmije i podigne se na prste. “A tu?” Nagnem joj glavu lagano unazad. “Zasigurno će večeras tvoja pička biti izljubljena.” Usne joj se izviju u čistom zadovoljstvu i moram da ih uzmem, poljubim je, zaustavimo se samo kada čujemo Ting. Kada se vrata lifta otvore, podignem je u naručje i ona za skiči iznenađeno dok je nosim ka duplim vratima na kraju hodnika. “Remi!” “Ovo je ono što muţevi rade prve noći. Zar ne?” Zaplete prste oko mog okovratnika i klimne glavom. Sagnem glavu i nisko joj prošapćem kada stignemo do vrata, “Kao tvoj muţ, uradit ću šta god dođavola hoću,” kaţem, gurajući karticu u bravu i dodam, “A upravo sada ću odraditi tebe.” Gurnem i otvorim vrata, uvedem nas unutra, zalupim ih nogom iza sebe, zatim je spustim na njena stopala i pogledam po sobi. Upalim svjetla i Bruk ispusti njeţni, iznenađeni uzdah. Ruţine latice raznih boja su prosute po podu. Stotine vazi je poredano okolo, pune su crvenih i bijelih buketa. Ţelio sam jebeni ruţin vrt za moju ţenu i ovo je ono što su momci pomogli da napravimo. Dok Bruk mirno razgleda okolo, svaki inč u sobi je ili zelen, ili ţut, ili bijel, ili crven, ili ruţičast, neke ruţe su u pupoljcima, neke su procvjetale, neke su sa peteljkama, neke su samo odrezane i razbacane po namještaju. Tiho priđem iza nje i stavim joj slušalice na glavu i kliknem plej na svom iPodu. Počne da svira “Sve” od Lajfhausa. Ruka joj poleti do grudi, kada krene da je sluša, ruţičasta usta joj se lagano otvore, a oči joj istog momenta zasuze.

171

Naš svet knjiga

Grudi mi se rašire, a u grlu osjetim škakljanje, oči me peku kao onoga dana kada je Rejser rođen, jer u tom jednom momentu, samo par sati nakon što je Bruk pristala da se uda za mene, oni su postali moja porodica i centar mog svijeta. Sada moja ţena stoji u sobi koju sam napunio ruţama samo za nju i ja sam BEZ RIJEĈI. Nemam jebenih riječi da joj kaţem. Kako je samo trebam. Kako je samo ţelim. Kako je samo volim. Kako se svakog dana budim kao sretan čovjek i kako svaku noć zaspem kao sretan čovjek, mislim da je ne mogu voljeti više od ovoga koliko je volim. Ali svakog dana se desi nemoguće i ja je volim još više. Njene osmijehe, njenu snagu, njenu posvećenost našem sinu, meni, sve u vezi nje za mene je savršeno. Počne njeţno da jeca dok sluša pjesmu, steţe rukama stomak kao da je bole te riječi koje čuje. Ti si sve što ţelim, ti si sve što trebam, ti si sve... sve... Oči me peku dok ona njeţno plače, preplavljen sam njeţnošću kada stanem pred nju. Podignem palac da bih obrisao suze sa jednog njenog obraza i pritisnem usne na drugi, ljubim je i sišem suze. “Nema plakanja,” promrmljam joj uz koţu i ona stisne svoje oči dok još suza pada, ruke joj drhte dok ih mota oko mene. “Nema plakanja. Ţelim da te usrećim,” mrmljam, skinem joj slušalice i bacim ih na stranu pa joj ponovim na uho. Ţelim da te usrećim. Strese se, njeţno, stavim joj lice u dlanove, tako da moji palčevi mogu da obrišu ostatak suza dok je ja gledam u oči. Jedine oči koje mene zapravo vide. Njeţne, gladne, strastvene zlatne oči ţene koju volim. Milujem je palčevima po obrazima. “Ne samo sretnom. Ţelim da te napravim najsretnijom ţenom na svijetu.” “I jesam,” kaţe šmrcajući, nosi srce u svojim očima dok me gleda. “Zato plačem.” Sa mekanim uzdahom, privučem je sebi i poljubim je u uho. “Svakoga dana ti mene činiš najsretnijim čovjekom ikada,” šapnem joj klizeći prstima po njenim leđima i prateći dugmiće njene vjenčanice, nestrpljivo ih 172

Naš svet knjiga

otkopčavajući jedan po jedan. Priljubi se uz moj vrat i poljubi me u grlo i odjednom se odmakne i krene unatrag da ide preko sobe, a zaigranost joj se cakli u očima. “Ţeliš li me?” Podignem jednu obrvu. “Sumnjaš li u to?” Krenem za njom, lovac u meni se budi, svi moji instinkti pripremaju moje tijelo da jurim za njom i da je uhvatim. Neću joj pustiti da mi izmakne daleko. “Dođi ovamo,” zareţim, posegnem za njom i privučem je sebi. Za skiči trenutak prije nego je poljubim, snaţno i duboko i nastavim da joj otkopčavam dugmiće na leđima, uzimam joj materijal haljine i pocijepam ga. Dugmići polete, padaju po laticama ruţa na podu. Zastenje kada uvučem ruku na mjesto gdje sam joj pocijepao haljinu i dodirnem joj njeţnu, golu koţu. “Hmmm.” Liznem je po vratu i povučem ruke kroz rukave i skinem joj gornji dio do struka. Ona povuče moju leptir mašnu i skine mi sako sa ramena. “Tako sam spremna za tebe, smatraj da je cijeli današnji dan bio predigra,” kaţe. “Ne bih tako mislio,” nasmijem se, podignem joj ruke iznad glave i zapletem prste sa njenima, sprječavajući njene prste da idu bilo kuda, dok joj ljubim usta sporo i lagano. “Počnimo da te svlačimo.” Uhvatim je za kukove, naslonim je na naslon kauča i podignem joj suknju i dođem do svjetlucave srebrene sandale. Otkopčam sve kristalne kopčice i sklonim jednu sandalu na stranu pa krenem da skidam drugu. Kada ih obje skinem, povučem rukama uz njene čarape i pronađem savršeno mjesto po kojem ću ih razderati. Zadihano uzdahne kada joj razderem čarapu sa noge, ostavljajući golu koţu od vrha stopala pa na gore. Liţem joj stopalo, povučem jezikom po luku stopala, a rukom milujem njene glatke, vitke, duge noge i još jednim trzajem razderem i drugu čarapu. Ĉujem je kako počinje da dahće i kada sam joj ogolio noge ispod njene haljine, imam savršen pogled na vlaţnu mrlju na njenim gaćicama dok sišem njen ruţičastim lakom na lakirani prst. 173

Naš svet knjiga

Oči mi zamagle od snage moje potrebe, razdvojim njena bedra i čujem je kako hvata zrak dok oslobađam njeno stopalo i zakopam se dublje pod njenu suknju i liznem je preko gaćica. “Remi,” zastenje, dok liţem vlaţnu tačku po njenoj čipki. Nikada prije nije nosila čipkaste gaćice, sada joj vidim ruţičaste usnice kroz materijal. Zareţim nisko i duboko, silom joj raširim još šire noge i liznem je cijelom duţinom, potom se izvučem iz suknje i ustanem na noge i tako sam jebeno vreo da imam osjećaj kao da ću se pretvoriti u pepeo. Brukina prsa se teško podiţu i slabašno se naslanja na naslon, izgleda ošamućeno i zaljubljeno i tako prelijepo sa spuštenom haljinom oko struka. Tijelo joj je okrenuto pod čudnim uglom, tamna kosa joj pada iza nje, izgleda da ne moţe da dođe do daha od lizanja kojim sam je upravo počastio. Njene okrugle, lijepe sise su sočne kao nikada, bradavice su joj ispupčene i skoro da vrište za mojim ustima. “Remingtone,” kaţe, skoro molećivo. Tijelo mi se stegne od ţelje, obuhvatim je rukama. “Ideš u krevet, gospođo Tejt,” šapnem. “Gospođa Dumas - Tejt,” ispravi me dok otkopčava gornje dugmiće sa moje košulje i povlači usnama po mojoj čeljusti. “Kako god. Ti si moja.” Zvučno se sloţi uz moje grlo i lizne me nakratko. Krv mi ključa od potrebe kada je spustim na krevet, pa se zaposlim sa skidanjem svoje košulje. Skinem manţete i bacim ih preko ramena, očima prelazim preko tih punih dojki, punijih nego ikada, bradavice su joj se proširile da bi ih moj sin lakše sisao. Kao i ja. Gorim u dnu stomaka. Ispod mog rajsferšlusa, kurac mi je potpuno tvrd i čim otkopčam dugme on iskoči kroz rajsferšlus. Bruk pokušava da se izvuče iz ove velike haljine i shvatim da mi je potrebno da nju vidim golu prije svega ostalog.

174

Naš svet knjiga

Posegnem i povučem joj suknju, ona za skiči i nasmije se kada se materijal ponovo razdere i lako sklizne sa njenog tijela. “Oh, znala sam da ova haljina neće uspjeti preţivjeti tebe, znala sam to,” zajeca sretno. Smijemo se zajedno i kada je ostala samo u gaćicama, krene da se pomjera ka uzglavlju, završim sa svlačenjem i stanem u podnoţju kreveta, nag i tako jebeno tvrd da jedva mogu da vidim jasno, pogledam je dok mi srce jako lupa u grudima, a koţa mi se jeţi zbog njene blizine. Pogledam, pogledam i pogledam. U svoju mladu. Moju ţenu. Postane nestrpljiva i dopuţe do mene u tim vlaţnim čipkanim gaćicama. Poljubi me duţ kurca, poljubi mi tetovaţu iznad njega, krene da me ljubi po trbušnim mišićima, po vratu i stigne do mojih usana. “Tako sam vrela. Tresem se zbog tebe.” Miluje me po kurcu. Zgrabim je šakom za kosu i povučem malo unazad, polako povlačeći jezikom preko njenih usana. “Onda mi se daj.” Nasmiješi se uz moje usne i zastenje, otvori usta tako da nam se jezici spoje, polegnem je na krevet prekriven ruţinim laticama. Uzmem u šaku nekoliko latica i kada je polegnem, podignem šaku iznad nje i pospem je ruţinim laticama svuda po tijelu. Hvata dah dok one padaju po njoj, tamna kosa joj je raštrkana iza nje, a ona pomjera prstima po mom bicepsu, po mom ramenu, mazi me dok ja nju mazim ruţinim laticama i povlačim ih uz i niz njeno tijelo. Jecaj pobjegne sa njenih usana i njene oči se zatvore, nastavim da povlačim latice po njoj i uhvatim je za sisu pa laticama trljam preko njene bradavice. Miris sobe je ispunjen mirisom ruţa, ali Bruk miriše najljepše. Znam kada je potpuno vlaţna i spremna za mene, a sad je spremna. “Remi...” Pulsiram od ţelje da se zakopam u nju, ispruţim tijelo pored njenog i uzmem je u ruke, pa joj šapnem na usta, “Ovo je zvanično naša prva bračna noć.”

175

Naš svet knjiga

“Da,” po mazi me rukama po prsima i pogleda me polu - sklopljenim očima. “I ţelim da učinim da potraje.” Spustim usne na njene nekoliko puta, bez jezika, ljubim uglove njenih usana, gornju usnu, donju... zatim sredinu. “Ţelim da te zamrznem upravo sada,” hrapavo promrmljam, “u svojim rukama, gdje te nikada ništa drugo neće moći dotaći osim mene.” Povučem ruku sa njene strane, ona zadrhti i pušta me da je mazim i ljubim, uzvraća mi poljupce sa laganim, nemilosrdnim prodiranjem jezika. “Ništa, samo ti,” sloţi se. “Tako je,” izgovorim. “Ali tako sam vlaţna,” zadihano kaţe. “I ti znaš kako mi se to sviđa,” promrmljam, milujući je rukom preko gaćica, prije nego je postavim na sebe tako da je raširena preko mene pa mogu da je ljubim i drţim za guzu, mogu da osjetim njenu pičku blizu mog kurca, dok imam tu sočnu guzu u rukama, a naša usta ostaju spojena. Postane nemirna dok se ljubimo i krene da ljulja svoje tijelo, prebacim je na stranu da mogu da uvučem ruku među naša tijela i da joj mazim pičku. Poljubim joj rame i krenem naniţe do obline njene dojke, pređem na ispupčenu ruţičastu bradavicu. Izvučem jezik i liznem je, pa opet krenem naniţe do njenog pupka, okusim svaki dio koţe koji mogu, osjećajući kako joj se abdomen podiţe i spušta dok zadihano diše, ali me ipak pušta da radim šta god ţelim. Zakopa lice u moju kosu, dok joj liţem pupak i ona uzima laticu ruţe i pomjera je po mom ramenu, svilenim dodirom ide preko mišića na mojim leđima. Podignem se i zgrabim još jednu šaku latica i objema rukama ih pospem po njenom tijelu, tako da ih sve moţe osjetiti. “Volim te,” kaţe, gledajući me pravo u oči, gledajući me kako joj obuhvatam lice. “Znam,”odgovorim. “I ja volim tebe.” Tijela su nam tako vrela, znojni smo i vlaţni dok nastavljamo da se mazimo. Poznaje svaki moj mišić, ali svaki put je osjećaj kao da me prvi put 176

Naš svet knjiga

dodiruje i utiskuje u pamćenje. Ja znam svaki dio njenog tijela, ali ţelim da ţivim u svakom dijelu, ljubim je, liţem, jedem, grizem, svaki dio. Počne da se uvija i zabada mi šake u kosu, jecajući, “Svršit ću.” “Da, hoćeš,” promrmljam, uhvatim je za kuk i povučem do svoje erekcije, gledajući kako joj puls treperi na dnu njenog vrata dok me prima. Zaječim, zabijem jezik duboko u njeno grlo dok glavićem ulazim u nju. Dah se prodere sa njenih usana i uhvati me za biceps i zajeca. “Sviđa li ti se?” Pitam je hrapavo. “Sviđa mi se sve što mi ti radiš.” Spustim glavu i ujedem je blizu ramena, slatka, glatka oblina njene zadnjice je smještena u stisak moje ruke dok kliţe sve niţe i niţe. Pokuša da se spusti do zadnjeg inča, zaustavim je i dignem tako da bih mogao da liţem njenu bradavicu. Dugo je i dobro poliţem, pa puhnem preko nabubrenog vrška. Oči joj se iznenađeno otvore i najeţi se pa počne da se trese uz mene. “Remingtone,” moli, uvijajući kukove uz moju erekciju. Okrenem je na leđa. “Šta ţeliš?” Obrazi su joj rumeni od uzbuđenja, oči su joj briljantno zlatne. “Ţelim svog muţa,” kaţe, stavljajući ruke na moje grudne mišiće. “Upravo sada. Svaki dio njega.” Uhvatim je za noge i raširim ih, vlaţno mjesto među njenim nogama me izluđuje. Ali prvo pređem usnama preko njenih bedara da joj poljubim oţiljak na koljenu, zatim se usnama vratim nagore. “Ţeliš njegov kurac, ali šta je sa njegovim jezikom?” Usta mi vršljaju iznad njene pičke i poliţem joj to vlaţno mjesto. Zastenje moje ime i uhvati me za glavu, “Da,” zadihano uzdiše. “Gdje ga ţeliš?” Promrmljam i uvučem prst u njene gaćice, a zatim i u nju, dok vrhom jezika kruţim oko njenog klitorisa, između nas je samo tanak sloj vlaţnog materijala. Nabori su joj glatki i oteknuti. Stavim joj jedan

177

Naš svet knjiga

prst, zatim dva i pređem jezikom po klitorisu. Svrši i stegne moje prste i kada ih izvučem natjeram je da ih posiše. Sa izgladnjelim urlikom odgurne me na leđa. Voljno padnem i povučem je preko sebe. Njena bedra me opkorače i ona zastenje od kontakta naše koţe. Trlja svoju pičku o moj kurac preko gaćica, a prstima me mazi po prsima. Zareţim i ispravim se u sjedeći poloţaj i stisnem njene dojke u ruci, primarna ţelja da je bacim ispod sebe i iz jebem struji kroz mene i konačno prevlada. Okrenem je pa posegnem između nas rukom da se igram sa njenom pičkom dok joj liţem bradavicu. Okus joj je dobar kao i jebeni miris, zakopam glavu u njen vrat i udahnem je dok joj se bedra šire pod mojom teţinom i pomjerim joj gaćice u stranu dok je glavićem trljam po naborima. Zastenje opet i zaljulja kukovima. “Oh, da.” Noge joj se šire rašire ispod mene, vrele su i zovu me. Podigne kukove i zabije nokte u meso na mojim leđima. “Remi,” kaţe mi na uho, poboţno, kao da sam ja njen bog, a ovo sad, mi, ovdje, smo naša stvarna crkva. “Ovo ćemo raditi cijelu noć,” kaţem joj, gledajući je u oči dok trljam glavić po njenim usnicama. “Cijelu noć,” sloţi se. Zgrabim joj čipkaste gaćice i razderem ih. “Svršit ću u tebe.” “Da,” Povučem joj ruke i zabijem se unutra. “Svršit ću unutar svoje ţene.” “Da,” zadihano stenje uz moje uho, nabijajući se na mene dok je punim. “Oh, da.” Stisnem je za kukove i nastavim da se pomjeram u njoj, tijela su nam vrela, slipava od znoja. Stenje, zareţim dok pulsiram u njoj, tijela nam se pomjeraju zajedno, brzo i gladno, traţe još, pljeskaju dok ona izdiţe kukove na gore, a ja je nabijam na dole, ţelimo da se spojimo što je više moguće.

178

Naš svet knjiga

Stavim jezik u njeno uho, liţem joj vrat, pa njene bradavice, jednu po jednu, rukama lutam po njenom tijelu, njeni prsti me hvataju i primiču bliţe, usne su joj na mom uhu kada izgubimo kontrolu. Volim te, jeca. Ne, jebo te, ne. Ja volim tebe. Trese se ispod mene, svršava brzo i snaţno i dok njena pička steţe moj kurac, ja počnem da ejakuliram u nju, steţući ruke oko njenog drhtavog tijela, puštajući joj da me povede sa sobom. Zareţim njeţno u njen vrat, grickajući je, kada svršim u nju po treći put, a ona stenje zadovoljeno i oboje smo zadihani dok joj liţem tačku koju sam upravo ujeo. Krenem da se pomjerim da bih je oslobodio svoje teţine kada ona šapne, “Nemoj da izađeš, molim te. Potrebno mi je da si u meni!” Okrenem se na leđa i povučem nju sa sobom, ona uzdahne i priljubi mi se hvatajući zrak, a ja je rukama milujem po tijelu i guzi. Njušnem joj glavu nosem i promrmljam, “Još te ţelim,” i kada me pogleda, uzmem joj usta i krenem da je ljubim, rukama joj ljuljam guzu i nabijam je na svoj kurac. Ispusti grleni zvuk i uhvati me za kosu pa mi gurne gladno jezik u usta i krene da me jaše. “Tako je, dušo,” zapjevušim, uhvatim je za kukove i ljuljam, sišem joj jezik, grickam donju usnu. “Tako je, uzmi me, jaši me, pokaţi mi koliko me trebaš.” Sjedne na mene i zajaše me jače, podignem se i stavim joj sisu u usta dok joj rukama steţem guzove, a ona se nemarno pomjera po meni. “Remi,” zajeca i znam da je blizu. Vrela je, vlaţna i uska kao đavo oko mene, zastenjem, tijelo mi se stegne i zadovoljstvo me preplavi. Zabijem jezik u njena usta sa dubokim uzdahom i nastavimo da se ljubimo i milujemo sve dok ne svršimo. Kada padne na mene, ostavi me u sebi i zabije lice u moj vrat, a ja zabijem svoj nos u njenu kosu i pomirišem je. Neko vrijeme ne progovaramo, ali to nama nije ni potrebno. Ja znam nju

179

Naš svet knjiga

i ona zna mene. Unutar sam nje i ona je obmotana oko mene. Naša tijela govore glasno i jasno. Leţimo još dugo tako u krevetu, u tišini. Bruk me malo ljubi po vratu, a malo se igra prstom sa mojom bradavicom, dok ja mirišem njenu kosu i njen vrat i tiho mazim svog malog dinamita.

SADAŠNJOST SIJETL

Bruk Slijedećeg jutra budim se priljubljena uz njegovo snaţno tijelo, miriše kao i uvijek, čini da se osjećam onako kako se osjećam i tada shvatim da mu još uvijek nisam pokazala vjenčani dar. Stomak mi se stegne od nervoze i uzbuđenja kada se sjetim da mu ga nisam pokazala. Leptirići. Zbog njega ih uvijek imam u stomaku. Osjećam se kao djevica svaki put kada me dodirne, kada me ljubi i kada vodi ljubav sa mnom.

180

Naš svet knjiga

Tiho i sa grudima preplavljenim srećom, pogledam ga i vidim da su mu još uvijek sklopljene oči, ali na njegovim usnama je osmijeh. Nasmiješim se, jer znam da je budan... i opušten, baš kao što sam ja. “Gospodine Remingtone Tejte, jučer ste se vjenčali,” šapnem dok prelazim prstima po čvrstim mišićima na njegovim preplanulim prsima, pa sve do debelih tetiva na njegovom vratu, po njegovoj gruboj bradi, po tim prelijepim jamicama, prelazim mu preko zatvorenih očiju i do vrha čela i njegove uzdignute crne kose, milujem ga dok iznutra gubim svijest. Gledajući ga jučer kako me čeka na oltaru, dok sam mu prilazila polako, bolno polako, pod očevom rukom, a sve što sam ţeljela jeste da potrčim, oduzeo mi je dah. Remington u crnom odijelu, kosa mu je bila tamna i uzdignuta kao nikada do sada, čvrsta ramena su mu ugodno popunila sako, njegov struk i kukovi udobno smješteni, a način na koji su me te zaigrane plave oči gledale dok prilazim... Ništa više nije postojalo kada sam ga pogledala u oči. Ništa za mene i ne postoji kada god pogledam u te oči. Nije u pitanju boja ili nijansa u pitanju je ono što vidim u njima. Svaku veličanstvenu, sloţenu stvar koja njega čini takvim kakav jeste. “Naša beba uskoro puni šest mjeseci, a ja zbog tebe još uvijek imam leptiriće,” šapnem tiho. On je muškarac. Moţda i ne zna za sve to u vezi leptirića, ali ja znam dovoljno za oboje. A upravo sada imam cijeli zoološki vrt u svom stomaku kada otvori oči i pogleda me. Sa istim tim plavim očima u koje ţelim da zurim po cijeli dan. Nagne glavu prema mojoj i spusti mi poljubac na usne, a toplina prostruji kroz moje biće kada hrapavim, slasnim glasom kaţe, “Ti si moja. Moja opsesija. Moj san. Moja nada. Moje srce,” a njegove grube ruke vršljaju po mom tijelu kao što su to radile cijelu prošlu noć.

181

Naš svet knjiga

“Reci mi opet da sam ja tvoja stvarnost, Remingtone,” molim ga, prateći prstima liniju njegove vilice dok me on gleda. “Ti si moja stvarnost, mali dinamitu. Ti si moje sve.” Stomak mi se stegne kada se sjetim pjesme koju mi je pustio. Apartman još uvijek miriše na ruţe. Ĉula sam da su mu se momci podsmjehivali, govorili mu da mi da nešto drugo osim ruţa, nešto manje starinsko. Nije htio da promjeni mišljenje. Njemu nije bitno šta bilo ko drugi misli o tome, bitno mu je samo ono što on vjeruje da one znače i iskoristio ih je da bi mi rekao nešto. Da bi mi rekao da me voli. Remington je jak na djelima, iako moţda toga nije ni svjestan. Uvijek se dokazuje, na tako mnogo načina, ko je on, kako se osjeća. I ja sam uradila nešto... za što se nadam će samo ispričati ono što ja ţelim da kaţem. Baš kao što njegove ruţe ili njegove pjesme pričaju meni. Stomak mi se steţe od nervoze, okrenem se prema noćnom ormariću i izvučem jednu gumicu za kosu, koju stavim oko svog zgloba. “Hoćeš li mi pomoći da zaveţem kosu?” Pitam ga i dodam mu gumicu. On sjedne i podigne mi kosu, volim to kako mi drţi kosu jednom rukom, a drugom pokušava da shvati šta da radi s njom. Zatim zastane i na nas padne potpuna tišina. Drţim dah kada on stavi gumicu za kosu na madrac pored nas, zatim mi prebaci kosu preko ramena i objema rukama otkrije moj vrat. Polako kao nikada prije, zavodi moje tijelo, moj um i moje srce, onako kako to samo on moţe, prati oblinu mog potiljka svojim grubim prstima. Slasni trnci prostruje kroz moje tijelo kad spusti svoju tamnu glavu do mog vrata, duboko muško zadovoljstvo koje odiše njegovim glasom je nepogrješivo. “Šta je ovo?” Promrmlja i lizne me njeţno. Osjetim kako me njegov jezik grbe po vratu i srce mi zbog njega zaleprša. “To je dokaz da sam ja tvoja,” izdahnem. Spusti glavu uz moje grlo i udahne me, prošapta, “Tako je,” zatim me okrene i uzme moja usta, pa 182

Naš svet knjiga

krene da me ljubi, dugo i snaţno. Remington Tejt. Moja ljubav, moj suprug, prelijepi otac moje bebe, ljubi me njeţno dok njegovi prsti miluju tetovaţu na mom potiljku, na kojoj jednostavno piše: REMI.

KRAJ

183