MALI POJMOVNIK STARE POVIJESTI Sveuĉilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za povijest Katedra za staru povijest
SPOMENICI NALAZIŠTA POJMOVI ZNANSTVENICI OSOBE PROŠIRENI POJM.
1-34(+1) 1-56 1-126(+15) 1-35 1-52(+5)
2 12 24 49 56 66
2
SPOMENICI 1. Anabaza- Ksenofontovo izvješće o «pohodu 10 000» Grč. anabaza= uspinjanje Ksenofont je bio rodom iz Atene, Sokratov učenik, no zbog podupiranja Sparte bio je prognan. Bio je plodan pisac povijesnih, filozofskih i političkih djela. 401. pr. Kr. Kir MlaĎi, namjesnik u M. Aziji je krenuo protiv svoga brata Artakserksa II. Mnemona, perzijskog cara, da ga zbaci s prijestolja. U svojoj je vojsci imao i 13000 grčkih plaćenika. U bitci kod Kumakse je Kir poginuo, te je većina njegove vojske prešla na Artakserksovu stranu. Grčki dio vojske je bio prevaren, voĎe su im poubijane, te oni biraju nove voĎe (meĎu njima je i Ksenofont) i kreću prema Grčkoj. Ksenofont je vojnike poveo na petomjesečni marš dug 2414 km do grč. kolonije Trapezusa na C. M, otkuda se u grupicama prebacuju u Grčku. Ksenofont je cijeli taj dogaĎaj opširno opisao, dajući toj stvari preveliko značenje. Iskustvo ovih grč. vojnika će poslije biti na korist Aleksandru jer su oni ipak upoznali prodiranje u Perzijsko carstvo. Ostala djela: Helenika i Kriopedia. U Arijanovoj Anabazi opisuje se vojna ekspedicija Aleksandra Velikog na Istok. 2. Castel sant Angelo – AnĊeoska tvrĊava – Hadrijanov mauzolej u Rimu GraĎevina cilindričnog oblika na kvadratnom podnoţju. Započeo ju je 135. car Hadrijan, a završio 139. Antonin Pio. Nekoć se na njoj uzdizao golemi carev kip, a danas kip arhanĎela Mihaela. U njoj je sahranjen pepeo cara Hadrijana i njegove ţene Sabine te drugi carevi sve do Karakale. 923. je mauzolej pretvoren u tvrĎavu, više je puta pregraĎivan i nadograĎivan, a u radovima su sudjelovali čak Michelangelo i Bramante. Danas sluţi kao muzej, s Vatikanom je spojena dugim hodnikom. 3. Disk iz Festa – ploĉa s koncentriĉnim nizom znakova iz palaĉe u Festu na Kreti, vjerojatno najstarije kretsko pismo
3 Disk od pečene gline na kojemu su s obje strane utisnuti tekstovi. Redovi tekstova idu spiralno od kraja prema središtu. Pismo, koje se naziva linearno A, je do danas ostalo nepročitano jer nije poznato kojim je jezikom pisano. Od tog su pisma Grci nakon osvajanja Krete formirali svoje najstarije pismo koje se naziva linearno B. 4. Diskobol – Mironov «Bacaĉ diska» Bacač diska kod Grka i Rimljana, tj. bacač ploče u Homerovo vrijeme od kamena ili ţeljeza, a u kasnije doba od bronce ili olova. Ona se bacala za vjeţbu i kod igara za natjecanje – bacanje diska jedno je od disciplina petoboja (skok u dalj, bacanje koplja, bacanje diska, rvanje, trčanje). Ploča je bila djelomično ukrašena gravurama, kako se vidi na sačuvanim primjerima i na prikazima s vaza. Najpoznatiji prikaz diskobola je onaj grčkog kipara Mirona iz Eleutere, koji je djelovao u 5. st. pr. Kr. Njegov je diskobol najstariji uspjeli pokušaj da se odstupi od kiparske konvencionalnosti (frontaliteta) i da se načini skulptura u pokretu- izvrsno je uspio realizirati moment najveće fizičke napetosti i mentalne koncentracije diskobola prije izbacivanje diska. Kratak zastoj izmeĎu snaţnog uzmaha, koji ruku s diskom dovodi u najviši poloţaj i zamaha kojim će ga naglo ispustiti i baciti u daljinu. Umjetnik smatra taj trenutak najkarakterističnijim u sloţenoj radnji bacanja diska. Sačuvane su nam samo brončane rimske kopije. 5. Dorifor – Polikletov «Kopljonoša» Brončani kip koji prikazuje snaţno i skladno modeliran lik nagog mladića. U antičkoj grčkoj skulpturi ta je statua kanon idealnih proporcija muškoga tijela. Teţina tijela je na desnoj nozi, a lijeva je u iskoraku. Opuštena desna ruka odgovara lijevoj nozi koja takoĎer miruje, lijeva ruka je dignuta, glava lagano okrenuta udesno. Tako rasporeĎena teţina i uravnoteţene kretnje odreĎuju stav koji u sebi sjedinjuje mirovanje i pokret, a naziva se kontrapost. Sačuvane su nam samo brojne mramorne kopije. Poliklet Stariji poznat je po kipovima atleta, Herinom kipu (hrizelefantina= zlato + slonovača) te po amazonki. 6. Erehtejon – Erehtejev hram – svetište na atenskoj Akropoli u kojem se štovalo više kultova Hram od panteličkog mramora na atenskoj Akropoli. Najljepši primjer atičko – jonskog arhitektonskog stila. GraĎen je izmeĎu 420. i 408. pr. Kr. (za vrijeme Peloponeškog rata), a arhitekti su bili Filoklo i Arhiloh. To je posljednji veliki hram graĎen na Akropoli. Glavni ulaz u svetište (jonski prostil) tvori sjeverni trijem s 4 stupa na fronti i 2 na bočnim stranama, sa ţrtvenikom u sredini i znamenjem Posejdonova trozuba. Iz trijema se ulazilo (kroz vrata s lijepo profiliranim dovratnikom) u zapadno predvorje s više ţrtvenika sagraĎeno iznad cisterne. Gornji dio njegove zapadne fasade je raščlanjen nizom polukolumna. Predvorje je imalo, uz ulazna, još troja vrata: - zapadna su vodila u otvoreni Pandrosejon (svetište Kekropove kćeri Pandrose) sa svetom maslinom, (njena sestra Aglaura štovala se u pećini na obronku Akropole) - juţna u tzv. trijem kora čiji je trijem nosilo 6 karijatida - istočna u Posejdonovu celu s izvorom slane vode i svetom zmijom, personifikacijom boga Erehteja koji je kasnije poistovjećen s Posejdonom. Erehteja je, prema predaji, Atena pronašla kao dijete i predala ga na odgoj Kekropovim kćerima Pandrosi i Aglauri. Istočni dio Erehteja zaprema cela Atene Polias, pred kojom je trijem sa 6 stupova.
4 Ornamentalna dekoracija arhitektonskih detalja je vrlo bogata, a od figuralne dekoracije, osim karijatida, sačuvani su fragmenti friza s figurama u reljefu. U vrijeme Bizanta sluţio je kao crkva, a u vrijeme Turaka kao harem. 7. Etemenanki – «Kula babilonska» - Mardukov zigurat u Babilonu Iskapanja njem. arheologa R. Koldeweya 1913. otkrila su dimenzije tog zigurata: 91 x 91 m. Imao je 7 terasastih katova te je vjerojatno bio visok 91 m. Na najgornjem katu bio je hram za «svetu» svadbu boga Marduka i vrhovne svećenice. Ne zna se točno vrijeme gradnje, a kombinacija je starog sumerskog načina gradnje s asirskim hramom – tornjem. Babilonski zigurat spominju domaći izvori i Herodot. Prema Biblijskoj priči toranj su gradili potomci Noe u ţelji da dostignu nebo. RasrĎen, Jahve je naveo graditelje da progovore različitim jezicima, te se tako oni više nisu mogli dogovarati i završiti kulu. Izraz «kula Babilonska» u prenesenom smislu znači pomutnju, nered, zbrku. 8. Farska psefizma – natpis iz Starog Grada na Hvaru Natpis o poslanstvu što su ga Farani, uz podršku Rima, odlučili uputiti u staru metropolu, na egejski otok Par (u sastavu Ciklada) moleći za pomoć jer je Far bio u teškoj situaciji. Parani su na otok stigli još 385./4., a sirakuški tiranin Dionizije im je pomogao da osnuju koloniju na mjestu današnjeg Starigrada. Iste godine kad se Pharos (Far) utemeljio, domaći Iliri, stanovnici otoka Hvara, pozvali su u pomoć svoje sunarodnjake s kopna da im pomognu istjerati koloniste. Oko 10000 Ilira je došlo u pomoć otočanima. Isejci (sa Isse) su poslali odred trijera, pozvani od Farana u pomoć. Lako su razbili flotu ilirskih brodica. Po grčkim povjesničarima je u prvoj poznatoj bitki izmeĎu Ilira i grč. kolonista poginulo 5000 Ilira, a 2000 su bile zarobljene. 9. Fasti consulares et triumphales Kronološki popis dodan kalendaru, a sastavljen na osnovu biljeţaka svećenika. Fasti ili zapisi konzula (eponimnih viših činovnika u Rimu) odnosno vojskovoĎa koji su slavili triumf u Rimu. Bili su izloţeni kao javni natpisi. Otkopani su na republikanskom forumu. Nazivaju se još i «fasti Capitolini» ili Kapitolski fasti po imenu muzeja u Rimu u kojem se sada nalaze (Museo Capitolino), a kamo ih je 1546. smjestio Michelangelo. Prvi put ih je objavio Gnej Flavije 304. pr. Kr., a kasnije ih je August sakupio i odredio da se uklešu u mramorne ploče na zidu sluţbenog boravišta pontifexa maximusa (vrhovnog svećenika), tj. regiji. Natpis je na 4 ploče s popisom svih konzula od početka republike i evidencijom njihovih trijumfa. Regija je izgorjela, a s njom i natpis te ga zajedno s regijom obnovio August. Neki fragmenti do danas nisu naĎeni. Od davnine je u Rimu pontifex maximus objavljivao graĎanima na početku godine «faste» dajući na znanje koji su dani radni (dies fasti), a koji su praznični (dies nefasti). Ti su se fasti razvili u sluţbene anale, ljetopise, jer su se kalendaru dodavale bilješke u tom smislu, Prije 2. st. pr. Kr. pontifex maximus je izlagao na zidu svoje rezidencije ploču s imenima magistrata i vaţnim bilješkama. Krajem 2. st. pontifex je objavio sve takve sačuvane ploče u publikaciji koja je dobila ime «annales maximi». Iz tih dokumenata potječu «fasti». a) Fasti consulares – «Konzularni fasti» popis konzula izloţen kao javni natpis u Rimu b) Fasti triumphales – «Triumfalni fasti» popis vojskovoĎa koji su slavili triumf s podatkom nad kime su odnijeli pobjedu, izloţen kao javni natpis u Rimu
5 10. Gavijarijeva vrata – vrata grada Akrolisa Akrolis je bio akropola grada Lisa. Lis se sastoji od gornjeg grada koji sluţi za trgovinu. Gornji i donji grad su za vrijeme Rimljana bili ujedinjeni u jedno naselje. Dobivaju i graĎansko pravo. Pokraj vrata, u utvrdi u naselju, nalazio se natpis kojeg je načinio rimski graĎanin Gavijari. (tamo je naĎeno i njegovo tijelo) 11. Ištarina vrata – sveĉani ulaz na «sveti put» u zidinama Babilona – gradska vrata Ištar je bila feničko-sirijska boţica neba i zemlje, plodnosti, materinstva, erotike, rata i mira. Bila je glavno zapadnosemitsko boţanstvo. Kult joj se s feničkim kolonijama proširio po cijelom Mediteranu. Štovana je zajedno s Baalom i prinošene su joj i ljudske ţrtve. Ištarina vrata, kao dio Baalovog hrama sagradio je Nabukodonozor II. oko 575. pr. Kr.. vrata su bila trostruko ukrašena s 575 reljefa koji prikazuju lavove kao Ištarine simbole, zmajeve mušušu kao Mardukove i bikove kao Adadove simbole. Likovi su bijele i svjetlosmeĎe boje na plavoj podlozi. Grad je bio opasan dvostrukim zidom s 8 velikih vrata od kojih su svaka bila posvećena jednom bogu. (Ištarina su sjeverna). Vrata su obnovljena i dio su zbirke u Staatliche Museen u Berlinu.
12. Kairos – reljef grĉ. boga sretnog trenutka, naĊen u Trogiru; takoĊer grĉki bog sretnog trenutka Kod starih Grka bog sretnog trenutka ili zgodne prilike koja je za pojedinca sudbonosna ili koju čovjek mora znati iskoristiti. Vjerovali su da kraj svakog čovjeka samo jedan put u ţivotu protrči Kairos. Tada treba biti brz i uhvatit ga za njegov dugi čuperak na čelu. Propusti li se ta prilika, smatralo se da je čovjek propustio sreću. Personificiran je kao nag dječak na kugli, s krilima na leĎima ili na nogama, s noţem i vagom u ruci; ćelav, samo s čuperkom kose na čelu. Sačuvano je vrlo malo spomenika s njegovim likom, a ističe se reljef iz Trogira raĎen u 1. st. prema Lizipovom originalu. Čuva se u samostanu Sv. Nikole. U antičkoj se literaturi izričito spominje Polikletov i Lizipov kip Kairosa. 13. Kamen iz Rossete – dvojeziĉni i tropismeni natpis temeljem kojeg je J. F. Champollion odgonetnuo hijeroglifsko pismo Kamen je pronaĎen na ušću Nila u gradu Rosseti (ara. Rashid) za vrijeme Napoleonova pohoda na Egipat. Napoleon je poveo sa sobom veliku skupinu znanstvenika da istraţe tu, Europljanima nepoznatu, zemlju. Champollion je 1822. pomoću Kamena iz Rossete, zahvaljujući riječima Ptolomej i Kleopatra, dešifrirao hijeroglife. U kamen je urezana objava egipatskog svećenika o proslavi krunidbe faraona Ptolomeja V. Objava je napisana na staroegipatskim hijeroglifima, demotskom pismu (tadašnjem egipatskom pismu), ta na grčkom. Počinje se razvijati egiptologija čiji je Champollion začetnik. Hijeroglifi su kombinacija slikovnog i fonetskog pisma pri čemu pojedini znakovi predočavaju pojam, drugi slog, a neki samo jedan glas. 14. Laokoontova grupa – kiparsko djelo trojice helenistiĉkih majstora s otoka Roda, prikazuje pogibiju trojanskog svećenika Laokoonta i njegovih sinova
6 Laokoont – trojanski svećenik čudesno pogubljen kako ne bi razotkrio grčku varku s drvenim konjem Prema grč. mitu Apolonov svećenik u Troji. Kada su Grci ostavili pred Trojom, kao navodni zavjetni dar za boginju Atenu, velikog drvenog konja koji je u utrobi krio neke od grč. junaka, Laokoont je savjetovao Trojancima da ne uvedu toga konja u grad, jer se u njemu krije kakva varka. Dok se Laokoont spremao da obavi ţrtvu iz mora su izronile dvije ogromne zmije koje su zadavile Laokoonta i njegova dva sina. Trojanci su smatrali da je to znak da trebaju ignorirati Laokoontov savjet te su uveli konja u grad. Taj je dramatski prizor prikazan u drugom pjevanju Vergilijeve «Eneide» i u čuvenoj mramornoj skulpturi, tzv. Laokoontova grupa koja se danas čuva u Vatikanskom muzeju. PronaĎena je u ruševinama na Eskvilinu u Rimu. Plinije st. spominje da je kip nekoć stajao u Titovoj palači. Originalno helenističko djelo vjerojatno je stajalo u Pergamu, a doneseno je u Rim kad je Atal oporučno svoje kraljevstvo ostavio rimskom narodu. Skulpturu su sredinom 1. st. pr. Kr. načinila tri rodska kipara: Hegezandar, Polidor i Atenodor Izraţene su skupine mišića, nemir na licu pri čemu emocije izbijaju na površinu.
15. Lapis niger – «Crni kamen» - posvećeni prostor poploĉan crnim mramorom u podnožju Komicija uz Forum Romanum Najstariji natpis grada Rima, iz 6. st. pr. Kr., uklesan na četvrtastom kamenom stupu koji se nalazi ispod ploče od crnog mramora. Nalazi se nadaleko od slavoluka Septimija Severa. Pod pločom se, po vjerovanju starih Rimljana, nalazio Romulov grob. Pored ostalog je i zabiljeţeno: Duenos med effeced. (Duenos je napravio.), a stil pisanja je bustrofedon – kako ore vol. 16. Lavlja vrata – utvrĊena vrata ukrašena lavljim motivima na ulazima u prapovijesne tvrĊave, npr. u Mikeni na Peloponezu i Bogazkoyu u Maloj Aziji Mikenska lavlja vrata potječu iz ranog 13. st. pr. Kr. dva kamena su pokrivena pločom na kojoj je stup, a sa strane se nalaze 2 lava (tj. lavice). Širina prolaza je 3 m, a i visina lavljeg reljefa je 3 m. Reljef ispunjava oblik trokuta, a lavice se prednjim nogama uspravljaju na stup koji je dolje širi, a predstavlja stup ţivota. Stup je moţda nosio ţrtvenik. Glave lavica nedostaju. To je prvi monumentalni reljef Grčke u prvi primjer timpana. Iz njega se razvio ukras zabata grč. hramova. Vrata u Hatuši (Bogazkoyu) potječu iz oko 1800. pr. Kr. to je najstarija kraljevska rezidencija. Zidovi utvrde su bili debeli oko 8 m. Lavovi na ulazima imali su umetnute oči i uspravno su sjedili. 17. Lumbardska psefizma – natpis o utemeljenju isejske naseobine na otoku Korĉuli Lumbarda je selo na istočnoj strani Korčule u kojoj je dokazana naseljenost od 6 s. Pr. Kr. prema antičkim autorima i numizmatičkom materijalu tu je bila utemeljena jedni Knidska kolonija u 6. st., ali ne zna se gdje se točno nalazila. Psefizma (odluka) se sastoji od nekoliko ulomaka grčkog natpisa, a radi se o ureĎenju zemljišnih odnosa izmeĎu stanovnika novoosnovane kolonije, tj. sklapanju ugovora izmeĎu isejaca i vlasnika zemljišta. Imovinski odnosi grčkih naseljenika na Korčuli se reguliraju, a daje se i popis naseljenika kojih je vjerojatno bilo i više od 200. Na natpisu je sačuvano 158
7 što potpunih, što fragmentiranih imena. Osim dorskih, spominje se i mnogo imena ilirskog podrijetla. Najstariji je sačuvani pisani spomenik iz naših krajeva, a pronaĎena je 1877. g. Tekst je podijeljen u tri stupca iznad kojih je stupac kontinuiranog teksta. Spominje se i gradnja gradskih zidina kojima nije naĎen trag. 18. Mauzolej – raskošna spomen-grobnica karijskog kralja Mauzola u Halikarnasu mauzolej – spomen-grobnica oblikovana kao zasebna zgrada, monumentalnog karaktera Mauzol je vladao kraljevstvom Karije, djelom Perzijskog Carstva od 377. do 353. g. pr. Kr. U to vrijeme učinio je Halikarnas jednim od velikih gradova na Egejskom moru. Izgradnja Mauzoleja, jednog od 7 svjetskih čuda, djelo je grčkog arhitekta Piteja i Satira, a dekoraciju su izveli Leohar, Skopas, Brijaksid i Timotej. Nakon Mauzolove smrti radove je nadgledala njegova supruga Artemizija. Prema Pliniju klesari su i nakon Artemizijine smrti odlučili dovršiti posao. Grobna komora okruţena jonskim stupovima dizala se iznad visokog četverokutnog podnoţja. Stupovi su nosili krov u obliku stepeničaste piramide, a na vrhu je bila kvadriga s figurama Mauzola i njegove ţene. Cijeli Mauzolej bio je ukrašen frizom Amazonomahije, kipovima Mauzolove obitelji i drugih stvarnih ljudi, bitkom Grka i neprijatelja s Istoka u stvarnoj veličini. Mauzolej je trajao dulje od svih ostalih čuda starog svijeta osim Keopsove piramide. Oštetio ga je potres, a konačno su ga razorili kriţari 1522. g. materijal su upotrijebili za gradnju tvrĎave za obranu od Turaka. Dijelovi se čuvaju u British Museumu u Londonu, a dijelovi u muzeju u Bodrumu kako se danas naziva Halikarnas. U širem značenju mauzolejem se naziva svaka grobnica monumentalnog karaktera (Mausoleum Hadriani, Mausoleum Augusti u Rimu, Mauzolej Galle Placidije u Ravenni, Lenjinov mauzolej u Moskvi itd.) 19. Megarska psefizma – odluka atenske skupštine o gospodarskoj blokadi Megare, jedan od triju povoda Peloponeskog rata Korint i Megara su bili konkurenti Ateni u trgovini, i Atena se htjela riješiti konkurencije. Megara je imala vaţan strateški poloţaj jer je dijelila Peloponez od srednje Grčke. Atenska skupština donijela je odluku da se Megari zatvore sve luke u atenskom posjedu, kao i atensko trţište, kao odgovor na izlazak Megare iz atičkog pomorskog saveza. Godine 432. članovi Peloponeskog saveza su, na zahtjev Megare i Korinta, odlučili Atenjanima objaviti rat. 20. Minerva Medica – «Minerva iscjeliteljica», jedno tumaĉenje kipa iz Varaždinskih toplica Minerva je bila rimska boţica mudrosti, zaštitnica umjetnosti i obrta. Njezin su kult Rimljani preuzeli od Etruščana i osobito je štovali kao zaštitnicu grada. Njezin se kult rano izjednačio s kultom grčke Atene. Minerva Medica je boginja ljekarica, a najpoznatiji njezin prikaz se nalazi u Varaţdinskim toplicama. U antičko doba Aqae Isae su bile termalno kupalište na području ilirskog plemena Iasa. Tamo se nalazi veliko nalazište. 21. Monumentum Ancyranum – «Ancirski spomenik» - natpis o Augustovom životu i djelima iz Ankare; Res gestae divi Augusti – «Djela božanskog Augusta» Rimski epigrafski spomenik koji sadrţava povijest vladanja cara Augusta koju je on sam napisao (Res gestae divi Augusti; Indeks rerum a se gestarum) Tekst je bio uklesan na dva stupa ispred careva mauzoleja u Rimu. Originalni natpis nije pronaĎen. Najbolje sačuvani prijepis je pronaĎen 1555. g. u Ankari na hramu posvećenom Augustu i Romi (Augusteum). Bio je urezan na mjedenim pločama na zidu predvorja hrama u
8 latinskoj verziji, a na vanjskom zidu hrama u grčkoj verziji. Drugi mu je naziv prema početnim riječima «Djela boţanskog Augusta». Sačuvale su se kopije na natpisima i u drugim dijelovima Male Azije: u Apoloniji pizidijskoj (grč. tekst) i u Antiohihi pizidijskoj (lat. tekst). Djelo je pisano odmjerenim i jednostavnim stilom. Car August podupirao je u duhu vlastite propagande i u dugu obnove rimske veličine i knjiţevne stvaraoce, osobito Vergilija i Horacija. I sam se okušao u pisanju, ali su nam njegova manja djela izgubljena. Za povijest rim. knjiţevnosti nam je vaţan njegov autobiografski spis, u kome je on opisao svoja politička i vojna djela. Osim što je bio prikazan u Rimu, bio je i prepisivan po mnogim gradovima Rimskog carstva. U njemu on opravdava svoja djela i idealizira udar koji je donio rimskoj drţavi novi oblik vlasti – principat. U tom njegovom manifestu stoje i njegove ţelje za budućnost Rima, kao npr.: obnoviti «mores maiorum», dobre običaje predaka, moral starih Rimljana i staru čestitu obitelj.
22. Muzej – «Hram muza» - izvorni naziv kompleksa Aleksandrijske knjižnice Naziv za ustanovu u kojoj se čuvaju, proučavaju i izlaţu, kronološki ili tematski, zbirke starina i umjetnina, prirodopisnih, tehničkih i sličnih predmeta. Kompleks aleksandrijske knjiţnice je ime dobio po Muzama, kćerima Zeusa i Mnemozine. Ina ih 9 i bile su zaštitnice umjetnosti i znanosti: Talija, Uranija, Melpomena, Polihimnija, Terpsihora, Erata, Kaliopa, Euterpa i Klio. Aleksandrijski muzej utemeljio je egipatski vladar grčkog podrijetla Ptolomej I Soter. 308. pr. Kr., a proširio ju je njegov sin Ptolomej II. To je bio hram, kultna institucija i prvi svjetski sveučilišni centar u kojemu su radili mnogi znanstvenici i umjetnici: Euklid i Heron Aleksandrijski, Ptolomej i Arhimed, Aristofan, Aristrah Samotraški. U helenističko je doba simbolizirala vrhunsko znanje, znanstvena dostignuća i slobodu mišljenja. Bila je središte helenističke kulture i najvaţnija biblioteka antičkog svijeta. U njoj su cvjetali knjiţevnost, filologija i egzaktne znanosti, najviše matematika, geometrija, fizika i astronomija. U sklopu muzeja nalazila se i biblioteka sa 700 000 svezaka. Dio se nalazio u kraljevskoj palači, a dio i u Serapeumu. Skupina od 70 rabina upravo je tu prevela Stari zavjet s hebrejskog na grčki. Tu je i Euklid postavio temelje geometrije, Arhimed formulirao principe fizike, Eratosten izračunao opseg zemlje, Kalimah napisao svoje brojne knjige itd. Knjiţnica je izgorjela 47. pr. Kr. kada je na nju prešla vatra kojom je Cezar zapalio egipatsku flotu boreći se u Aleksandrijskom ratu na strani Kleopatre. Hram Serapeum su uništili kršćani 319. g. najslavniju knjiţnicu svih vremena dokrajčili su Arapi koji su 642. g. punih 6 mjeseci svoje parne kupelji grijali vatrom zapaljenom od knjiţnih svezaka. 23. Olimpeijon – hram Zeusa olimpijskog u Ateni Za tiranije Pizistrata i njegovih sinova (druga pol. VI. st. pr. Kr.) počinje se sa izgradnjom Olympeiona – tada su udareni temelji ovog veličanstvenog Zeusovog hrama u kojem se nalazio i čuveni Fidijin kip Zeusa, smatran jednim od sedam svjetskih čuda. Počevši od Augusta, rimski carevi pokazuju interes za Atenu, te konačno 129. car Hadrijan završava izgradnju hrama. Nalazi se izmeĎu stadiona i Akropole. Taj je hram postao novi centar grada
9 («Hadrijanov grad»), koji je sa starim dijelom grada bio povezan tzv. Hadrijanovim vratima. Imao je 104 korintska stupa, od kojih se očuvalo samo 14. 24. Panteon – hram svih bogova u Rimu panteon – hram svih bogova; naziv za skup božanstava u jednoj politeistiĉkoj religiji grč. pantheion = hram svih bogova 1. prvotno antički naziv za hram posvećen svim bogovima. Panteon u Rimu je čuveni i do danas najbolje sačuvani arhitektonski spomenik iz antičkog Rima. Kruţnog je tlocrta (promjer i visina su 43,3 m), s dograĎenim trijemom na 16 raskošnih korintskih stupova. Na donji, nišama raščlanjeni cilindrični dio, nadovezuje se kasetirana kupola, u čijem je tjemenu kruţni otvor promjera 9 m koji omogućuje ulaz danjeg svjetla. Zidne su plohe raščlanjene s a 7 niša (polukruţnih i četverokutnih); svaka ima po 2 kanelirana stupa od raznobojnog mramora. U nišama su prvobitno stajali likovi antičkih boţanstava te Augusta i Agripe, a danas su u njima smješteni grobovi Rafaela, kralja Vittoria Emanuela II, Umberta I. Prvotni Panteon podigao je Marko Agripa 27. pr. Kr., a obnovio ga je car Hadrijan. Početkom 7. st. pretvoren je u crkvu S. Maria ad Martyes čemu duguje svoj opstanak. Od tada do danas doţivio je mnoge manje adaptacije i restauracije. 2. U kasnijem značenju, graĎevina posvećena kultu i mauzolej velikih ljudi. Takvu funkciju ima Pantheon u Parizu, jadan od najznačajnijih spomenika klasicizma, čija je fasada raĎena po uzoru na antički hram. U njoj su, pored ostalih, sahranjeni Berthelot, Braille, Hugo, Rousseau, Voltaire, Zola. 3. U povijesti religija, naziv za skup boţanstava u jednoj politeističkoj religiji 25. Parski reskript – natpis iz Starog Grada na Hvaru gdje je uklesan odgovor na Farsku psefizmu 26. Partenon – «Djeviĉin hram» - glavni Atenin hram na atenskoj Akropoli To je najljepši spomenik Akropole koje je graĎen u klasičnom dorskom stilu sa 8 stupova na pročeljima i 17 sa svake uzduţne strane. Hram Atene Partenos (Atene Djevice) je graĎen na starijim temeljima, vjerojatno izmeĎu 447. i 438. pr. Kr., a gradili su ga Iktin i Kalikrat u obliku dorskog periptera. SagraĎen je u Periklovo doba, nakon što su Perzijanci uništili stare hramove na Akropoli. U gornjem dijelu je iz penteličkog mramora, a stoji na postamentu od 3 stube. Plastična dekoracija hrama sastoji se od 92 metope (pojedinačne ploče s reljefom) na kojima su prikazane scene iz kentauromahije, amazonomahije, gigantomahije i drugih zbivanja i borbi koje su se odvijale pod zaštitom boţice Atene. Friz (kontinuirani reljef) iz unutrašnjeg dijela hrama, dug 160 m, prikazuje Panateneje, svečanosti u čast Atene. Zabati su bili ukrašeni scenama iz ţivota zaštitnice grada – roĎenje Atene iz Zeusove glave, njeno natjecanje s Posejdonom. Sve su te skulpture djelo Fidije i njegovih suradnika te su vrhunac starohelenske klasične umjetnosti. U unutrašnjosti hrama je stajala monumentalna hrizelefantinska statua Atene, visoka 9 m, djelo Fidije. Na bazi kipa prikaz je roĎenja Pandore. Kip je opisan kod grčkog autora Pausanisa iz 2. st. n. e. 27. Periegeza – Periegesis – «voĊenje uokolo», «Opis putovanja» - dio naslova više grĉkih zemljopisnih djela; vrijedan izvor za hrvatski povijesni prostor Pseudo Skimnova Periegeza i Periegeza Dionizija Periegeta Grč. periegesis = voĎenje uokolo. Starogrčki naziv za opis zemalja i gradova s njihovim znamenitostima, poput modernih «vodiča». Ta se knjiţevna vrsta kod Grka razvila vrlo rano. Pisci takvih opisa se nazivaju periegeti, a takvim se imenom nazivala i osoba koja je u ant.
10 Grčkoj strancima pokazivala i tumačila znamenitosti nekoga mjesta, svetišta, kraja. Dionizije Perieget je grč. pisac iz 2. st. Nadimak Perieget je dobio po tome što je napisao «Opis zemlje» u 1187 heksametara. To se djelo dugo upotrebljavalo kao školski udţbenik. Sačuvana je Pauzanijina Periegeza Helade iz 2. st. Ona je plod radova Polemona Perijegeta, Menodota, Demohora, Filohora i dr. koji su prepisivali natpise, popisivali zbirke i opisivali spomenike. 28. Peripl, Periplus – «oplovba» «Opis plovidbe oko…» - dio naslova više grĉkih zemljopisnih djela; vrijedan izvor za hrvatski povijesni prostor je Pseudo Skilakov Peripl Grč. peripluos od peri + pleo = plovim. U antičkog geografiji naziv za plovidbu uz obalu neke zemlje i za sam opis te plovidbe. Takvi su opisi poznati već kod Feničana. Pod imenom Pseudo Skilak nam je poznat anonimni grčki geograf iz 4. st. pr. Kr., pisac djela Kruţna plovidba. U tom djelu on opisuje obale Sredozemnog mora, meĎu ostalim i istočnu obalu Jadrana – od Istre do Epira. Nekada se to djelo pripisivalo Skilaksu iz Karijanide. 29. Res gestae divi Augusti – vidi 21
30. Serapej – grĉ. Serapeion, lat. Serapeum – Serapisova svetišta u Aleksandriji i Memfisu serapej – Serapisovo svetište Naziv za hram boga Serapisa, koji je bio vladar podzemlja. U starom je Egiptu bilo četrdesetak njegovih hramova. Najčuveniji su oni u Aleksandriji (grč. graditelj Parmenid s kultnim likom kipara Brijaksida; biblioteka s nekoliko tisuća svezaka; razrušen potkraj 4. st.) i Serapej u Memfisu (s nekropolom mumificiranih svetih bikova) Serapis je egipatsko – helenističko boţanstvo čiji se kult razvio u Egiptu na početku vladavine Ptolomejevića. Vladar podzemlja često identificiran s Apisom. Serapis je ujedno i bog sunca, neba, agrikulture i magije. Njegov se kult proširio po čitavom Rimskom carstvu i njegovih je hramova bilo posvuda. Najčuveniji je bio onaj u Rimu, na Martovom polju. 31. Stela Izraela – natpisna ploĉa iz posmrtnog hrama faraona Merenptaha u Tebi – meĊu zemljama i narodima što ih je faraon pobijedio naveden je i Izrael; prvi pisani spomen imena Izraela NaĎena je 1896. u posmrtnom hramu faraona Merenptaha (19. din.) u Tebi. Merenptah je preuzeo vlast nakon smrti svog oca Ramzesa II. Za svog vladanja morao je voditi nekoliko manjih ratova, a izmeĎu ostalog, poduzeo je i vojni pohod na Palestinu. Ime je dobila jer se u njoj prvi puta spominje ime Izrael. Da bi sagradio svoj posmrtni hram srušio je hram Amenofisa III. i njegov graĎevni materijal upotrijebio za gradnju. 32. Tabula Peutingeriana – Peutingerova karta – rimska cestovna karta Srednjovjekovna (11./12. st.) kopija antičke rimske cestovne karte koja vjerojatno originalno potječe iz 3. st. PronaĎena je u Benediktinskom samostanu Tegeinesse u Bavarskoj. Na uskoj i dugačkoj pergamentskoj traci podijeljenoj u 11 (prvobitno u 12) listova shematski je prikazano područje od Irske do Kine. Nedostaje list na kojem su se nalazile Hispanija i Britanija. Na karti su ucrtane ceste i gradovi, postaje i naselja te su prikazane i udaljenosti izmeĎu njih u rimskim miljama.
11 IzraĎena je u bojama, a arhitektonski objekti simboliziraju naselja. Otkrio ju je humanist Konrad Pickel – Celtic, a nazvana je po Konradu Peutingeru, koji se njome prvi bavio. Unatoč greškama i deformiranoj projekciji ostaje jedan od najznačajnijih izvora za poznavanje antičke geografije. Danas se čuva u Narodnoj biblioteci u Beču. 33. Tabulae Iguvinae, Iguvijske ploĉice – ploĉice s umbardskim obrednim tekstom iz današnjeg Gubbija u Italiji Od umbrijskih natpisa najpoznatiji su «iguvinijski» na 7 brončanih ploča naĎeni 1444. u umbrijskom mjestu Gubbio (Iguvium). To su «Tabulae Iguvinae» (današnji naziv), s vjerskim tekstom napisanim u prilično kasno doba (oko 3. st. pr. Kr.). One su najvaţniji epigrafski spomenik starog umbrijskog jezika i pisma vrlo sličnog etruščanskom. Sadrţavaju razne ritualno-religiozne propise i statue neke svećeničke bratovštine. 34. Teogonija – Heziodov spjev teogonija – postanak i podrijetlo bogova obiĉno vezana s kozmogonijom, tj. postankom svijeta i svemira Prikaz teogonije obično spojen s kozmogonijom, izlaganjem o postanku svijeta. Sačuvana je Teogonija (spjev: Ep o postanku bogova) grč. pjesnika Hezioda iz 7. st. pr. Kr. To je mitološki ep od 1022 heksametra u kojem se prikazuje postanak bogova i ujedno se velik broj grčkih boţanstava svrstava u neki sistem (bogovi neba, bogovi mora, bogovi zemlje i podzemlja). U uvodu Heziod govori kako su ga u pjesništvo uputile Muze kad je kao dječak pasao ovce u Helikonu. Ep se završava rodoslovljem mitskih junaka. Nastao je kao pjesnička sinteza mnogobrojnih grčkih i negrčkih mitova koji su vaţan izvor za poznavanje grč. religije. Taj je ep utjecao na kasniju religiozno-filozofsku tradiciju u grč. svijetu. Osim toga djela, Heziod je napisao i «Poslove i dane» u kojima donosu pohvalu radu, neke moralne pouke, savjete za gospodarstvo i na kraju radni kalendar. Tu je i mit o Pandori, prvoj ţeni, koja je uzrokom mnogih nevolja te nit o pet svjetskih doba: od zlatnog do ţeljeznog u kojem se pesimistički prikazuje kako se ljudi sve više izopačuju.
12
NALAZIŠTA 1. Aenona, kl. Ajnona, trad. Enona – Nin Naseljen još od neolitika (nekropola iz ţeljeznog doba). U ant. doba je municipij rimske Liburnije. UtvrĎen, mostovima spojen s kopnom i cestom povezan sa Zadrom. Do danas su sačuvani ostaci amfiteatra, foruma i Dijaninog hrama. PronaĎene su plastike rimskih imperatora. U rimskoj su nekropoli pronaĎene, izmeĎu ostalog: raskošne pektorale, brončani mačevi sa spiralnim završetkom na gornjem djelom drške, brončani privjesci u obliku stiliziranog ratnika, srebrna pločica s prikazom dviju ţenskih
13 glava. PronaĎen je zavjetni natpis posvećen liburnskoj boţici Anzotici koji se nalazi u Arheološkom muzeju u Zadru. Aenona je razrušena za vrijeme seobe naroda. U ranom srednjem vijeku je obnovljen te postaje središte ţupe i cijelo hrvatskih biskupa. Tu se nalazi i starohrvatska crkvica Sv. Kriţa i šesterostrana krstionica sa spomenom kneza Višeslava. 2. Akhetaton – «Atonovo obzorje»; prijestolnica Amenofisa IV. (Ehnaton); danas nalazište Tell – el – Amarna (arapski naziv nalazišta Akhetaton) Lokalitet kos Asyuta na srednjem Nilu. Danas je to nalazište Tell – el – Amarna po kojem se jedno čitavo razdoblje eg. povijesti naziva razdoblje Amarne. Tu se nalazio staroegipatski grad Akhetatona kojeg je u čast boga Atona izgradio Amenofis IV. (1364. – 1347. pr. Kr.). Osobito je vaţan nalaz sa oko 300 glinenih pločica (amarnski dokumenti) ispisanih klinastim pismom na babilonskom jeziku koji sadrţi diplomatsku korespondenciju Amenofisa III. i IV. S azijskim vladarima. Arheološka iskapanja su otkrila izvanredno bogat materijal – ostaci blokova stambenih zgrada, hramova, palače, kiparske radionice (kipara Thutmesa u kojoj je otkrivena poprsje Nefertiti). Amenofis je utemeljio monoteističku vjeru boga Atona, sunčevog diska te je i svoje ime promijenio u Ehnaton, tj. Onaj koji je odan Atonu. Prijestolnicu je iz Tebe prenio u novi grad Akhetaton. Promijenio se i umjetnički kodeks: faraon se daje prikazivati u intimnim obiteljskim prizorima, a prisutan je i naturalistički stil. Grad je graĎen po faraonovim uputama: široke ulice radi otvorenosti prema suncu, zgrade uklopljene u vegetaciju (grad-vrt), neobično raskošne palače. Grad je napušten nedugo nakon smrti vladara i prepušten propadanju. 3. Albona – Labin (Istra i Dalmacija) Izvorno prethistorijska liburnska gradina, pa rimska Albona. U rim. doba bila je municipij. Po Konstantinu Porfirogenetu stara hrvatska drţava dopirala je do Labina. Spominje ga Plinije, Ptolomej i dr. Otkriveni su brojni nadgrobni spomenici i zavjetni ţrtvenici od kojih je jedan posvećen domaćoj boţici Sontoli. U ranom srednjem vijeku jedan je od prvih pohrvaćenih gradova. Kasnije pod vlašću Venecije, Austrije po kratkotrajno i Francuske i naposljetku Italije. 1921. su rudari zbog nasilja Talijana digli ustanak i proglasili tzv. Labinsku republiku. 1943. je Labin, kao i cijela Istra, vraćen Hrvatskoj. 4. Amantija – ilirski grad u porjeĉju rijeke Aoja u Albaniji - počinje kovati svoj novac u 3. st. pr. Kr.
5. Ancyra; kl. Ankira, tr. Ancira, antiĉko ime današnje Ankare u Turskoj gdje je pronaĊen Monummentum Ancyranum Po tradiciji ga je osnovao kralj Mida u 7. st. pr. Kr. Stoljećima je bio glavni grad Frigije, a od 25. pr. Kr. rimske Galatije. U rimsko doba doţivljava procvat. Iz tog je vremena poznati Augusteum koji su Galaćani podigli u čast Augusta, a u njemu se nalazi Monumentum Amcyranum 6. Apollonija, Apolonija – korintska kolonija na ilirskom podruĉju, danas Pojani u Albaniji
14 Osnovali su ju Korkyra i Korint 588. pr. Kr. Danas su to veličanstvene ruševine kod manastira u Pojani u juţnoj Albaniji. To je bio grad u zemlji Ilira koji se nalazio na tračkoj obali Ponta. Od njega je počinjala Via Egnatia (trgovački put od Dyrrachiuma i Apollonije od Soluna). Rasadište grčke kulture i tehnologije na ilirskom području. Jedno kraće vrijeme bila je pod makedonskom vlašću – bio ju je osvojio Aleksandrov nasljednik Kasandar dok je vodio rat protiv kralja Glaukijasa. Od 229. pr. Kr. je pod posebnom zaštitom Rima – dobiva povlastice. Pod kraj republikanskog vremena vaţan trgovački i kulturni centar gdje August stječe svoje obrazovanje. Poznata kovnica novca. Sačuvani su ostaci gradskih zidina s kulama, teatar, odeon, jedan mali hram i portik u jonskom stilu iz helenističkog vremena. 7. Argyruntum, Argirunt – Starigrad Paklenica Nedaleko od Starigrada se, u antici, nalazilo naselje Argyruntum koje spominju Plinije Stariji, Ptolomej, Ravenat i dr. Za cara Tiberija stječe municipalnu autonomiju; grade se utvrde. Počeci naselja zasigurno seţu u prapovijesno doba, a i njegovo ime je predrimskog podrijetla. Od antičkih naselja istraţena je samo nekropola – otkopan je vrijedan i bogat kulturni inventar. Stakleno i keramičko posuĎe, primjerci nakita i sitna brončana plastika. Nalazi se datiraju u vrijeme ranijeg carstva (I. i II. st.), a čuvaju se u Arheološkom muzeju u Zadru. 8. Arupijum, Arupij – Prozor kod Otoĉca Podno brda Vitla se nalaze ostaci utvrĎenog naselja – gradine ilirskih Japoda (vjerojatno stari Arupium koji se spominje u antičkim izvorima). Japodsku je utvrdu 35. g. osvojio Oktavijan. Tu su se kriţale ceste koje su vodile iz Siscije i Senije za Iader. 1888. g. je pronaĎena nekropola sa bogatim grobnim prilozima. PronaĎeni su i brojni ostaci rimskih naselja, arhitektonski fragmenti, ulomci mozaika, grobovi, nadgrobni spomenici, sarkofazi, are, keramika, dva mitreja s reljefima koji prikazuju ţrtvovanje bika itd. 9. Asserija, Aserija – PodgraĊe kod Benkovca Rimski grad Aserija podignut je na mjestu starog naselja Liburna. Oko gradine su bili podignuti još i snaţniji bedemi, a unutar njih, umjesto skromnih ilirskih kuća, sagraĎene su monumentalne javne graĎevine. Sačuvani ostaci gradskih zidina, foruma, trjemova i slavoluka cara Trajana, koji je podignut 113. g. Brojni kameni spomenici i drugi arheološki nalazi s područja Aserije čuvaju se u Arheološkom muzeju u Zadru. 10. Byllis – ilirski grad, današnji lokalitet Hekal u Albaniji Vrlo se brzo razvija tijekom 4. st. pr. Kr. Centar je plemena Bilini. U 3. st. pr. Kr. pojavljuje se novac ilirskih i ilirsko-grčkih gradova u današnjoj Albaniji meĎu kojima je i Byllis. 146. g. pr. Kr. postao je rimski grad u rangu kolonije. Nalazi se na obali Jadranskog mora. Grad se nalazio na 30 ha zemlje i bio okruţen zidinama sa sedmero ulaza. Tijekom 3. st. pr. Kr. ekonomski je toliko ojačao da je bila sagraĎena agora, teatar sa 9000 sjedala, stadion i gimnazij. 11. Bogazkoy – nalazište hetitske prijestolnice Hatušaš u Turskoj Bila je vjerojatno najstarija rezidencija hetitskih vladara kroz 14. i 13. st. Iskapanja su vršena 1907.-1912. i 1931.-1939. u pećinama sa skulpturama i u ruševinama Hatuše. Značajan je nalaz arhiva s velikim brojem glinenih pločica koje sadrţe tekstove na hetitskom jeziku. Unutar kompleksa grada se ističu posebni urbanistički sklopovi: tvrĎava, donji i gornji grad. Čitav sistem zgrada je utvrĎen zidinama pojačanim kulama. Ispod glavne «kraljevske kule» vodi 70 m dug tunel, koji je sluţio kao komunikacija s unutrašnjošću grada za vrijeme ratnih operacija. U tvrĎavnom su sistemu posebno istaknuti arhitektonski detalji ulaznih vrata i portala – vrata «kraljevske kule» su flankirana velikim figurama sfinga, kraljevska vrata s
15 velikim ljudskim likovima, lavlja vrata s figurama lavova. To su megalitički spomenici kod kojih lukove formiraju golemi kameni blokovi. Velika palača unutar zidina prikazuje u tlocrtu četverokutno otvoreno dvorište oko kojeg se grupiraju četverokutne prostorije. Bilo je 5 hramova, a najveći je bio posvećen bogu oluje u dvorištu, nasuprot ulazu, nalazi se trijem s pilonima. Uz fragment sfinge, ističe se i protom lava s lavljih vrata preuzet iz inventara sumersko-akadske umjetnosti. 12. Deir – el – Bahri; dio doline kraljeva kod Tebe u Egiptu Egipatski lokalitet na lijevoj obali Nila nasuprot Karnaku, u blizini Tebe, kojeg je istraţivao francuski arheolog Gaston Maspero. Značajno nalazište s velikim hramom, posvećenim bogu Amonu. Dala ga je izgraditi kraljica Hatšepsut, supruga Tutmosisa II. Taj hram je jedan od najmonumentalnijih arhitektonskih spomenika starog Egipta. Oslanja se na kameni masiv brijega. Iz doline Nila se uzlazi do njega stepenastim terasama i rampama. Put hramu vodi kroz aleju sfinga, a pred njegovim su ulazom s pilonima vjerojatno stajala dva obeliska. Terase imaju sprijeda trjemove s poligonalnim stupovima, koji anticipiraju antičke protodorske kolumne. Obojeni bareljefi u trjemovima hrama prikazuju kraljičinu ekspediciju u zemlju Punt, roĎenje Hatšepsut i dr. S desne strane središnje terase vodio je put u podzemne odaje, a iz centra se uspinjao na gornju terasu, takoĎer okruţenu trjemovima i kolonadama. Odavde se prilazilo, dugim hodnikom, u svetište, uklesano u ţivu stijenu. Gradnju je vodio Senenmut, graditelj hramova u Karnaku i Luksoru. U kompleksu zgrada se nalazi i Anubisovo svetište te velika grobnica Mantuhotepa I. U osovini hrama iza brijega, u Dolini kraljeva, nalazi se kraljičina grobnica izdubljena u kamenu. Tu se nalazi i tajni hodnik s nekoliko mumija faraona Nove drţave. 13. Dimale – ilirski grad; uporište Demetrija Hvarskog, današnji lokalitet na brežuljku Krotina zapadno od Berata u Albaniji Ima etimološke veze s riječju MAL što znači BRDO. Današnji lokalitet na brdu Krotina gdje je arheolog-arhitekt Burhan Dautaj otkrio nekoliko keramičkih fragmenata – meĎu kojima su i keramički ulomci iz helenističkog doba s natpisom DIMALLITAN. Otkrićem tih ulomaka je lociran ilirski grad Dimallum u današnjem mjestu Krotine blizu Berata u Albaniji. Otkriveno je i kameno poprsje Ilirke obučene u narodnu nošnju (ogrtač s kapuljačom) koje potječe iz 3. ili 2. st. pr. Kr. 14. Dodona – antiĉko Zeusovo proroĉište u Epiru u blizini današnje Janjine u sjeverozapadnoj Grĉkoj Kao kultno mjesto postoji već u predhelensko doba, prije naseljavanja Grka. Zajedno s Zeusom se štovala i Diona. Svećenici su predskazivali budućnost po šuštanju lišća svetog hrasta, tj.po zvucima kimbala obješenih o njegove grane ili po ţuborenju potoka. Pitanja i odgovori su se pisali na brončane i mjedene pločice uz koje je pronaĎen i znatan broj epigrafskih spomenika. Od stare Dodone je sačuvana akropola s masivnim zidinama. Izvan akropole se nalazi teatar i samo svetište gdje su bili hramovi Zeusa, Afrodite i dr 15. Dyrrachium – Epidamnus, Dirahij – korintsko-korkirska kolonija na ilirskom podruĉju danas Durres u Albaniji, hrv.Draĉ, drugo antiĉko ime Epidamnus, Epidamno Osnovana 627. pr. Kr. pod nazivom Epidamnus, a Rimljani su je preimenovali u Dyrrachium. Jedno je vrijeme bio pod ilirskom upravom. Pretrpio je nekoliko lakših potresa. Tu su naĎena dva nadgrobna spomenika s ilirskim imenima. Uz grad se pruţala cesta Via Egnatia. 430. pr. Kr. grad je počeo kovati svoj novac koji je bio vrlo popularan kod Ilira. Nakon što su Rimljani osvojili Makedoniju pretvorili su ju u svoju provinciju. 146. pr. Kr. Dirahij je postao
16 rimski grad u rangu kolonije. Apijan je zabiljeţio priču po kojoj je grad Epidamnos osnovao barbarski, tj. ilirski vladar istog imena. Dirah (Dyrrhachios), sin njegove sestre, osnovao je lučki dio tog grada, pa su ga u tom djelu grada štovali kao heroja. Heraklo je slučajno ubio Dirahova sina Jonija i pošto je obavio pogrebne svečanosti, bacio je njegovo tijelo u more koje je prozvano Jonskim, a u čast pokojnika u gradu je podigao kenotaf. Jednako kao i Dirah, Jonije je u gradu Epidamnosu štovan kao heroizirani pokojnih 16. File – nilski otok s Izidinim svetištem (eg. Pi-lak, kop. Pi-lakh, ara. Bilak, grĉ. Pfilae Otok na Nilu kod Asuana. Zbog Asuanske brane poplavljen je od 11.- 6. mj. pa su stoga graĎevine preseljene na povišeno područje. Na otoku se nalazi Izidin hram; Hadrijanova vrata sa značajnim reljefima koji se odnose na kult boga Ozirisa. Istočno od Izidinog hrama je mali hram kojeg su izgradili Ptolomej II. Filopator i Ptolomej III. Euerget posvećen Hator-Afroditi. Tu je i Kiosk, najljepša graĎevina na otoku koje je graĎena u doba cara Trajana no ostala je nedovršena. Primala je procesije koje su išle u Izidin hram. 17. Finik – Phoenice, klas. Fojnike, trad. Fenice. – glavni grad Epira, danas selo Fink u Albaniji Glavni grad Epira nalazi se u njegovom sjevernom dijelu. Danas je selo u juţnoj Albaniji, u blizini grada Sarande. Nekada je bio strateški vaţan grad. U nazivu grada se odraţava vrlo vjerojatna prisutnost Feničana u juţnoj Iliriji. To je bio prvi grad kojeg je Teuta zaposjednula dok je prodirala prema Grčkoj. Iliri su ga zauzeli bez borbe, jer su se prethodno nagodili s posadom od 800 keltskih plaćenika. Ta je ilirska vojska ostala opkoljena u gradu jer je na njih krenula vojska epirskih gradova. Uz pomoć Skerdilaide se ilirska vojska uspjela probiti iz grada i razbiti opsadu. Tu je 205. pr. Kr. potpisan mirovni ugovor izmeĎu Filipa V. Makedonskog i Rimljana. 18. Girsu – grad u Mezopotamiji, danas Tello Godinama se smatralo da je Girsu bio Lagaš, ali on je u biti bio moguće religijsko središte, a ne i glavni grad drţave Lagaš. Grad Lagaš nalazio se juţnije od Girsua. PronaĎeni su brojni ostaci iz Ranodinastičkog razdoblja, iz doba dinastije Akada i iz III. dinastije Ura. Gudea je tu za sebe izgradio hram Eninnu. Gradska je boţica bila Ningirsu.
19. Hissarlik – nalazište Schliemannove Troje hissarlik - palaĉa Breţuljak na kojem je 1870. Schliemann počeo kopati Troju. Nalazi se 6 km udaljen od Dardanela, prema kopnu. Na tom je mjestu dosad iskopano 9 slojeva Troje, koji se dijele na nekoliko podslojeva i svjedoče o bojevima, osvajanjima, uništenjima i obnovama grada. Uzrok stalnih ratnih zbivanja leţi u strateški vaţnom poloţaju tog mjesta. Troja je vladala starim putem naroda kojim je išla razmjena dobara od maloazijske obale prema grč. kopnu i otocima, ali i prema Balkanu i unutrašnjosti Anatolije
17 20. Hortus Metrodori, «Metrodorov vrt» - položaj nekropole uz cestu na zapadnom izlazu iz Salone To je najveće i najbogatije pogansko groblje u kojem se ukopavalo od kasne republike do ranoga carstva. Salona je imala niz nekropola: najpoznatija i najprostranija se nalazila uz cestu koja je vodila u Tragurij («in horto Metrodori»). Nekadašnje figuralne stele ili bogato ornamentirani cippusi i grobne are kasnije su bile zamijenjene bogatim dekoriranim i figuro-narativnim sarkofazima od kojih oni najljepši nisu pronaĎeni u ovoj nekropoli iako su tu nesumnjivo bili (Hipolit i Fedra, lov na kalidonskog vepra, Kenrauromahija i dr.) Arhitektura nekropole koja se sastoji od neobično velikih i masivnih blokova navodi mnoge na pomisao da su to ostaci davnih irskih ili grčkih fortifikacija. 21. Ilij, Troja – stari grad u Troadi u Maloj Aziji na mjestu današnjeg Hissarlika Prema grčkoj legendi Troja je prozvana prema svom utemeljitelju Trosu, unuku heroja Dardana. Drugo ime, Ilij, izvedeno je iz imena Trosova sina Ila. Za vladavine jednoga od Trosovih potomaka, kralja Prijama, buknuo je rat izmeĎu Troje i grčkih gradova pod vodstvom mikenskog kralja Agamemnona. Rat je nakon desetogodišnje opsade završen razaranjem Troje. Tom dogaĎaju i dogaĎajima koje su nakon njega slijedili posvećen je niz grčkih epskih pjesama meĎu kojima su i Ilijada i Odiseja. Na bazi opisa bitaka i topografskih podataka u tim epovima Nijemac Heinrich Schliemann je uspio pronaći staru Troju. Sva iskapanja koja su se izvodila i nakon Schliemanna dokazala su da je Troja bila naseljena od brončanog pa do rimskog doba i u njenom se razvoju moţe odrediti 9 glavnih razvojnih slojeva. 22. Kalhu – Nimrud; lokalitet na ušću velikoga Zapa u Tigris, Irak Ruševine asirskoga grada i tvrĎave Kalaha (Kalhua), kojeg je utemeljio Salmanasar I. oko 1270. pr. Kr. Grad je razrušen oko 612. pr. Kr. od Medijaca. Otkrivani su ostaci 6 kraljevskih palača zatim hramova, fortifikacijskih objekata i zigurata te biblioteke. Bila je privremena rezidencija asirskih kraljeva, a ponovno ju je izgradio Asurnarsipal II u 19. st po Kr. Pored arhitekturne plastike naĎen je niz figura i reljefa raĎenih u slonovači, djelomično feničkog podrijetla. 23. Klos – lokalitet u Albniji, vjerojatno mjesto ilirskog grada Nikeje Danas se tamo nalaze ostaci snaţnih zidina ilirskog utvrĎenog naselja, koje upućuju na razvijen urbanizirani ţivot. Klos se nalazi blizu današnje Vlore u Albaniji. Postoji mogućnost da se to naselje nazivalo Byllis
24. Kompolje – japodsko nalazište kod Otoĉca u Lici Gradina u selu se redovito identificira s japodskom utvrdom Avendo; naseljeno od brončanog doba. Do sada je otkopano 475 grobova s bogatim prilozima od bronce, jantara, stakla i ţeljeza kao i nešto keramike. PronaĎene su i posebne karakteristične kape, većinom u ţenskim grobovima. Takve kape pronaĎene su i u nekim drugim japodskim nekropolama. Kolutasta su oblika, napravljene od tkanine ili koţe, ukrašene velikim brojem brončanih gumbi, a rjeĎe masivnim tondiranim torkvesima. Otkriven je i jedan primjerak dijadema u nekropoli no, pošto dijademi nisu karakteristični za japodsko područje, vjerojatno taj dijadem potječe od susjednih Liburna. Naročito značajni
18 nalazi pripadaju vremenu kulture s urnama. Nekoliko nalaza sitne plastike od jantara svjedoci su po prvi put utvrĎenih utjecaja arhajske grčke i etrurske kulture na tlu Japoda. 25. Korsabad – Dur Šarukin; mjesto u Iraku sjeverno od Mosula U antičko doba Dur Šurukin (grad Sargona II. koji je osnovao oko 700. pr. Kr.) Sargonova je rezidencija i glavni grad Asirije potkraj 8. st. pr. Kr. otkriveni su ostaci grada s bedemima, kulama i vratima. Plan grada je gotovo pravilni četverokut, a unutar zidina leţi oko 300 ha. Planirani grad imao je pravokutnu uličnu mreţu koja je samo djelomično istraţena, kao i struktura pojedinih stambenih dijelova. Najveću paţnju istraţivača zaokupili su ostaci veličanstvenih citadela. Unutar zidinama opasanog prostora citadele se nalazio kompleks mnogobrojnih administrativnih zgrada i stambenih zgrada dvorjanina. Palača je bila bogato skulpturalno dekorirana (krilati lamasu bikovi, reljefi koji prikazuju Sargonove vojne pohode). Gradski zid ima sedmora vrata. Ovaj veličanstveni ansambl kraljevske palače i hrama sa ziguratom i administrativnim zgradama po svom arhitektonskom i urbanističkom obliku svojevrsna je slika mezopotamske civilizacija; glavni pristup, upravni trakt, kraljeve odaje, ţenske odaje, zigurat s hramom, gospodarski trakt. 26. Lis (Lissos) – ilirski grad, hrv. Lješ, danas Lezhe u Albaniji Prapovijesno ilirsko gradinsko naselje na području Albanije. Stupnjem razvoja već u prvim fazama ţeljeznog doba (12-10. st. pr. Kr.) nadmašuje gradine na jadransko-dinarskom prostoru. Kasnije pokazuje karakteristike visokorazvijenog urbanizma, analogne onima grčkih polisa. Monumentalna tehnika kiklopskih zidina, akropole. Ugovorom izmeĎu Teute i Rimljana, nakon Prvog ilirskog rata, Lissos je postao najdonja granica do koje su smjele ploviti ilirske laĎe. 213. pr. Kr. potpao je pod vlast makedonskog kralja Filipa V. U 3. st. pr. Kr. pojavljuje se novac ilirskih i ilirsko-grčkih gradova, a na novcu iz Lissosa su, meĎu ostalim, prikazani okrugli ilirski štitovi, karakteristični ilirski šljemovi i ilirski brodovi. Provincija Dalmacija graničila je s Makedonijom blizu Lissosa. 27. Martovo polje – ravan uz Tiber, izvan zidina Rima gdje se obavljala smotra Rimljana pod oružjem Područje izvan zidina Rima, sjeverozapadno od Kapitolija uz rijeku Tiber. Na njemu su se u vrijeme republike odrţavale skupštine sazivane po centurijama (comitia centuriata – graĎani pod oruţjem). Potkraj republike i u carsko doba tu su podignuti mnogi javni spomenici: Panteon, Domicijanov stadion, Augustov mauzolej, Pompejev portik i teatar, Agripine i Neronove terme, Belonin hram…
28. Medinet Habu – položaj južno od Tebe na lijevoj obali Nila gdje se po predaji ukazao Amon; mjesto posmrtnog hrama Ramsesa III. Ostaci staroegipatskih graĎevina koje obuhvaćaju: mali peripterni hram XVIII. Dinastije, grobni hram saitskog doba, ostatke palače Amenofisa III. itd., a cijeli je kompleks okruţen visokim zidom s velikim vratima i isturenim tornjevima. Tu se nalazi hram od pješčenjaka posvećena bogu Amonu i golema palača s prijestolnom dvoranom, haremskim kućama… Ističe se monumentalni grobni hram Ramsesa III., bogato dekoriran reljefima iz ţivota faraona (Ramses u lovu na lavove)
19 29. Mesopotamos – Nekromanteion; Nekromantej – Proroĉište mrtvih na rijeci Aherontu u Tesprotiji, danas lokalitet Mesopotamos u Grĉkoj 30. Mogorjelo – kasnoantiĉka utvrĊena palaĉa kod Ĉapljine Lokalitet kod Čapljine u Hercegovini s ostacima očuvane ruševine velikog rimskog utvrĎenog objekta, vjerojatno villa rustica, s prijelaza 3. na 4. st. Otkrio ih je i arheološka istraţivanja vršio Patsch. 1899. i 1903. PronaĎeno je dosta gospodarskog oruĎa i rimskog novca. Izvan zidina je postojala nekropola. Čini se da je na tom mjestu već u 1. st. postojalo nekoliko objekata većeg poljoprivrednog imanja koji su u poţaru uništeni početkom 3. st. Na prijelazu iz 3. u 4. st. tu je sagraĎena velika vila četverokutne osnove. Njeni su uglovi bili zaštićeni kulama; tri su ulaza imala s obje strane takoĎer po jednu kulu. Sjeverni dio vile je sluţio za poljoprivrednu proizvodnju i za stanovanje radnika. U tu je svrhu bila adaptirana i «villa fructuaria» iz 1. st. te uklopljena u sistem graĎevina iz 4. st. U juţnom dijelu tog kompleksa nalazila se velika palača s nizom prostorija, povezanih otvorenim trijemom. Bila je ukrašena korintskim stupovima, mozaicima, zidnim slikama i mramornim inkrustracijama. Zgrade su propale oko 4000. g., moţda u najezdi Zapadnih Gota. Potkraj 5. st. su tu sagraĎene dvije bazilike. Ruševine su konzervirane. 31. Monetium, Monetij, Monecij – utvrĊeno japodsko naselje, vjerojatno današnje Brinje Na lokalitetu Sokolac ima nalaza iz brončanog doba (pinceta). U nedalekom Humcu je terasa s predrimskim, ilirskim (japodskim) opkopima. UtvrĎeno japodsko naselje, vjerojatno današnje Brinje. Oktavijan je zauzeo 34. pr. Kr., prije napada na glavni grad Japoda – Metulum. Smatra se ta je u rimsko doba tu bio Monetium (crjepovi sa ţigom SOLONAS). 32. Mrtvilo – položaj groblja antiĉke Isse jugozapadno od gradskih bedema se nalazila isejska nekropola. U ostacima grobova su naĎeni različiti predmeti meĎu kojima se posebno ističe keramika. 33. Naqsh – I – Rustam – dolina s grobnicama perzijskih vladara Lokalitet blizu antičke perzijske prijestolnice Perzepolisa, u Iranu. Tu su na strmoj stijeni isklesane grobne komore Darija I., Kserksa I., Artakserksa I, i Darija II., s reljefima iz ahamedinskog doba (Darije I. s dvorjanicima i predstavnicima naroda) i iz vremena Sasaniela (triumf cara Sapura I. nad carem Valerijanom). Darijevi natpisi sadrţavaju genealogiju agamenidskih vladara. Ispred Artakserksove grobnice stoji kvadratna zgrada na čijim su stijenama uklesani trojezični natpisi (partski, srednjoperzijski i grčki)
34. Naukratis, Naukratija, Naukracija – grĉka kolonija na nilskoj delti Antički grčki grad što su ga sredinom VII. st. osnovali Milećani u Egiptu na ušću Nila. Grad je (prema Herodotu) dao podići faraon Amasis. U toku nekoliko stoljeća vaţan je trgovački centar s vrlo razvijenom proizvodnjom keramike. Iskapanja od 1884. pa nadalje otkrila su niz hramova (Afrodite, Apolona i drugih boţanstava), mnogo keramike iz raznih grčkih gradova, natpisa i drugog zapadno od rukavca Rashid (Rosseta). Kao trgovački emporij doţivljava novčani uspon za vladavine faraona Amasisa II. ima razvijenu keramičku industriju i kuje vlastiti novac. U rimsko vrijeme bio je autonoman.
20 35. Nedinium, Nedin – Nadin Selo istočno do Zadra, ilirsko gradinsko naselje kao i Asseria (PodgraĎe), Varvarija (Bribir) i dr. U rano rimsko doba njegovi su stanovnici dobili rimsko graĎansko pravo. Gradski su temelji graĎeni od megalitskih blokova pod helenističkim utjecajem, vjerojatno iz I. st. pr. Kr. pronaĎen je votivni kameni spomenik posvećen lokalnom boţanstvu Larti, njoj je u čast bio podignut i portikat. U srednjem vijeku naselje je bilo obnovljeno, a antičke su utvrde popravljane u vrijeme Turaka. 36. Nesactium, Nesaktij, Nazakcij – Vizaĉe kod Pule Arheološki lokalitet oko 12 km sjeverozapadno od Pule. U ţeljezno doba političko, plemensko i vjersko središte ilirskih Histra. 177. se pred zidinama grada vodi odlučujuća bitka izmeĎu Rimljana i Histra u kojoj pogiba kralj Histra Epulon. Nakon pada Nesactiuma pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi. Arheološka istraţivanja vodila su se, s prekidima, od 1900 – 1934. otkrila su gradske zidine, obilan materijal iz prapovijesnog i rimskog doba. Iz vremena ilirske samostalnosti potječe nekropola s bogatim prilozima i ostaci naselja. Arheološkim je istraţivanjima otkriveno da su se najviše uzgajale ovce i koze. Od posebne vaţnosti su ulomci kamenih arhitektonskih detalja ukrašenih meandrom i spiralom, jedinstvene u ilirskoj umjetnosti. Pretpostavlja se da svi ti fragmenti potječu iz jednog prapovijesnog svetišta. Pod snaţnim utjecajem grčko-etrurskog svijeta i susjednih Veneta te drugih ilira, razvija se u Istri značajna umjetnička aktivnost koja je u Nesactiumu ostvarila najmonumentalnije spomenike što su na ilirskom tlu ponikli u toku prapovijesti. Riječ je o nizu kamenih kipova gotove prirodne veličine koji prikazuju domaća boţanstva. Najmonumentalnija je, a ujedno i najzanimljivija, figura gole ţene s djetetom u naručju, uklesana u visokom reljefu na čelu velikog kamenog bloka. Vrlo vjerojatno predstavlja kip domaće boginje plodnosti. Iz rimskog vremena očuvali su se ostaci kuća i drugih graĎevina (terme, gradske zidine) 37. Olimp – planina na granici Tesalije i Makedonije Planinski masiv u Tesaliji, najviša planina u Grčkoj (2918 m). Gotovo je uvijek obavijena oblacima. Na tako se visoku planinu, u doba drevne Grčke, nitko nije usudio popeti pa je bila idealno mjesto za smještanje zlatne palače bogova. U grčkoj mitologiji to je obitavalište bogova (12 najviših i njihove pratnje). Jedini koji se nikad ne uspinje na Olimp je Had sa svojom ţenom Perzefonom i boţicom Hekatom. Bogovi na Olimpu ţive u raskošnim palačama koje im je načinio Hefest. Tamo provode dane u razonodi, uţivajući nektar i ambroziju.
38. Olimpija – mjesto u Elidi na Peloponezu gdje su se održavale Olimpijske igre Starogrčko svetište (altis) u Elidi na Peloponezu, posvećeno kultu Zeusa i Here. Svake četvrte godine tu su se odrţavale panhelenske Olimpijske igre u čast Zeusa. To nije bio naseljen grad već svetište. Istraţeno je u iskapanjima 1875. – 1881. Najranije kamene graĎevine potječu iz 6. st. pr. Kr. Centralni je dio svetišta zidom ograĎeni prostor unutar kojeg se nalazi hram Zeusa, dorski peripter. U hramu se nalazila Fidijina hrizelefantinska statua Zausa u natprirodnoj veličini. Skulpture na zabatima hrama prikazuju borbe Lapida i kentaura i pripreme za utrku kola pred Zeusom i reljefi Heraklovih djela. Nedaleko od hrama je stajala statua krilate Nike, djelo Peonija. Sjeverno od hrama je peterostrana graĎevina, grob heroja
21 Pelopa i dorski hram Here (Heraion), jedan od najstarijih grčkih hramova. U njemu je stajao Praksitelov kip Hermes. Zapadno od Heraiona su ostaci okrugle jonske graĎevine – Filippeion koju je u 4. st. pr. Kr. sagradio Filip II., u njoj su se nalazile statue Aleksandra Velikog i njegovih predaka, rad kipara Leohara. Tu su još piritanje, ostaci egzedre koju je gradio Herodot Atički, niz riznica pojedinih grčkih gradova, hram Reje i dr. Pred terasom na kojoj su riznice nalazi se omanji dorski hram, dok se na istočnoj strani Olimpije nalazi graĎevina iz vremena helenizma, tzv. trijem jeke i omanja pravokutna zgrada nepoznate namjene. Izvan altisa se nalazi niz graĎevina iz helenističkog i rimskog doba: stadion, hipodrom. Buleuterij, palestra, gimnazij, gostinjac Leonidaion, trjemovi, terme, Neronova palača i dr. Tu su se natjecatelji natjecali za najveći trofej Olimpijskih igara, maslinovu grančicu koje se otkidala sa svetog stabla. Svetište je napušteno i razrušeno 393. po nalogu cara Teodozija II. koji je time ţelio konačnu pobjedu kršćanstva nad poganskim kultom antike. Danas se u Olimpiji, pomoću leče, pali Olimpijsko svjetlo koje se, prije Olimpijskih igara, nosi po gradovima svijeta. 39. Palmira – grad-država na sjeveru Sirijske pustinje, vrhunac u 3. st. pod Odenatusom Palmira je grčki i latinski naziv grada, a na natpisima iz 1100. pr. Kr. je pronaĎen naziv Tadmar, a u Bibliji se naziva Tadmor. Prema tradiciji osnovao ju je Solomon, kralj Izraela. Oaza s ruševinama antičkog grada u Sirijskoj pustinji na padinama breţuljaka koji zatvaraju ravnicu oko Damaska. Nalazište bojnih aramejskih i grčkih natpisa. Za vladavine Zenobije centar je moćne Palmirske drţave. Palmiru su zauzeli Rimljani 273. za cara Hadrijana i dali joj ime Hadrijanopolis, grad je zadrţao autonomiju. Palmirski knez Odenat, priznavajući rimsko vrhovništvo, postavlja jake temelje palmirskoj drţavi osvajanjima u Mezopotamiji. Grad, srušen za Aurelijana, koji je time uništio palmirsku drţavu, djelomično je restaurirao Diklecijan, a nakon njega Justinijan I. Središte grada je peripter posvećen Baalu s trodijelnom celom longitudinalne forme i asimetričnim peribolom. U arh. istraţivanjima naĎeno je oko 200 natpisa. Mali hram na sjeveru grada je dio arhitektonskog kompleksa posvećenog Baalu Šamimu. O postojanju drugih hramova saznajemo samo iz epigrafskih izvora. Hramovi su, unatoč grčko-rimskoj osnovnoj koncepciji, zadrţali orijentalna obiljeţja. Otkriveno je i kazalište, te privatne kuće s peristilima. U nekropolama s karakterističnim grobnicama u obliku kvadratnog tornja, naĎene su skulpture koje prikazuju graĎane grada; njihovi bogati kostimi su ukrašeni nakitom partskog tipa. Svi ti nalazi pokazuju da je umjetnost Palmire izraz sirijsko-anatolskih i helenističko-rimskih utjecaja. 634. su ju osvojili muslimanski Arapi, a 1089. ju je uništio potres.
40. Petra – prijestolnica Nabatejskog kraljevstva, biblijski Sela Središte zračenja nebatejske kulture i rezidencija nebatejskih kraljeva koji su vladali od početka 2. st. pr. Kr. pa do 105., kad je formirana rimska provincija Arabia Pertaea. U 3. st. gubi dotadašnje značenje zbog otvaranja novog trgovačkog puta (Perzijski zaljev – Palmira) i postupno je napuštena. Danas su to samo ruševine kraj Wadi Muse (Jordan). Karavanskom trgovinom su brzo uzdigla do golemog bogatstva, a bila je i vaţan trgovački centar. Ona leţi u dolini meĎu golim stijenama, na jugu Idumenske pustinje. Pristup skrovitom gradu čini dva km dug, uzak klanac. Grad se sastoji od hramova, stambenih kuća, spremišta i ostalih zgrada koje su najvećim djelom usječene u stijeni. Tu se nalazi i hram poznat kao Blago
22 faraona. Petra nije tipična za nebatejsku kulturu jer su veze s Rimom bile prečvrste: kombinacija helenističko-rimskih i orijentalnih elemenata, pećinski grobovi, hipogeji s monumentalnim fasadama, hramovi, odeon, teatar, gimnazij i dr. 41. Prirovo – poluotoĉić pred lukom antiĉke Isse, danas franjevaĉki samostan podignut na kazalištu iz rimskog doba Taj rimski teatar je vjerojatno graĎen na temeljima grčkog, a u 16. st. tu je podignut franjevački samostan. U moru pored poluotoka se nalaze ostaci grčke luke. Na poluotočiću, pored mjesta gdje se nalazilo kazalište, bile su cisterne s podom od bijelog mozaika. 42. Privilica – vrelo kod Bihaća, japodsko svetište Na izvoru rječice Privilice kod Bihaća je pronaĎeno svetište japodskog boţanstva Bindus (Neptun). PronaĎeno je nekoliko zavjetnih ara od kojih je jednu podigao T. Loantius, «praepositus et principes Japodum». Princepsi su u rimsko vrijeme bili glavari manje društveno-političke zajednice. Oni su izmeĎu sebe birali plemenskog prvaka – praepositusa. Princepsi su bili na čelu bratstava, te su time bili članovi plemenskog vijeća. Na čelu vijeća bio je praepositus. 43. Ras – Shamra; Ugarit Mjesto u Siriji, sjeverno od Latakije. U starom vijeku grad Ugarit. Iskapanja je od 1929. vršila francuska arheološka misija. Najstariji sloj pripada neolitičkom periodu (6. tis. Pr. Kr.), a najmlaĎi je iz 1200. pr. Kr, kada su grad uništili «narodi s mora». Najprije je bio pod domaćim vladarima, a u 14. st. pr. Kr. njime vladaju Hetiti. To je bilo istaknuto trgovačko središte istočnog Sredozemlja. Otkriveni su ostaci grada s brojnim kućama, popločanim ulicama, citadelom, hramovima i dr. Zanimljiva je kraljevska palača s brojnim prostorijama pronaĎenim oko centralnog dvorišta, podsjeća na palaču u Knossosu. U njoj je otkriven i bogat arhiv glinenih pločica ispisanih jednom vrstom klinastog pisma – ugaritskim klinastim pismom. Ugaritsko klinasto pismo spada meĎu najstarija alfabetska pisma, dešifrirano je. Stele, arhitektura, predmeti umjetničkog obrta i ostali objekti ugaritske umjetnosti pokazuju različite utjecaje, egipatske, babilonske, hetitske i u prvom redu kretsko-mikenske. 44. Sard – grad u M. Aziji; prijestolnica Lidije, kasnije perzijskog satrapa Vaţna postaja na Darijevom Kraljevskom putu koji je iznosio 2700 km; od Efeza do Suze. Godine 218. pr. Kr. grad je razorio Antioh III., vladar Sirije. Obnovljen je u 3. st. pr. Kr. te dolazi pod rimsku vlast. Sačuvani su ostaci Artemidina hrama, stadiona, teatra… Na tom su području otkriveni ostaci iz neolitičkog doba i nekropole iz lidijskog doba.
45. Savarija, Savarija – Szombathely Danas grad u zapadnoj Madţarskoj. Stara keltska naseobina Savarija. Pod istim imenom osniva 48. car Klaudije grad koji postaje središte provincije Pannonia Superior. Nalazi predmeta iz rimskog doba se čuvaju u gradskom muzeju. Car Dioklecijan dijeli 294. cijelu Pannoniu na 4 područja, a Savaria postaje središte Prve (Gornje) Pannonie. Na brdu Kalvaria su ostaci amfiteatra. Sačuvan je rimski podni mozaik iz 4. st. pr. Kr. Oko 445. Atila ruši grad. 46. Scar(a)bantija, Skarabantija, Skarabancija – Sopron, nj. Odenburg Grad u današnjoj Madţarskoj, blizu austrijske granice, pripojen plebiscitom 1921.
23 Tamo su pronaĎeni ostaci rane halštatske kulture. Stara keltska naseobina. U rimsko doba vojna naseobina. Jedini je nalaz rimskog foruma na zapadnom dijelu provincije Panonije. Na juţnoj strani foruma su ostaci zidina i sustava grijanja gradske vijećnice. Forum se koristio od sredine 4. st. Spominje ju Plinije u svome djelu «Naturalis Historiae». 47. Scardona, Skardona – Skradin na Krki U antičko doba isprva gl. Grad Liburnije zatim rimski municipij i sjedište konventa. Prvi podaci koji spominju ovaj grad su iz 33. pr. Kr. u vrijeme namjesnika rimske provincije Augusta koji je ovdje stolovao. 27. pr. Kr. je Dalmacija podijeljena u tri konventa (sudišta) od kojih je jedno bilo ovdje, a ostala dva su bila u Naroni i Saloni. Jedna je od najvaţnijih rimskih luka te vaţno prometno čvorište. Oko 615. su ju porušili Slaveni i Avari, a Hrvati ju ponovo podiţu. Od 530. se spominje kao sjedište biskupije. Kroz stoljeća grad je nekoliko puta razaran. Na lokalitetu Biskupija se nalaze ulomci antičkih mramornih reljefa. 48. Scodra, Skodra – Skadar Na obali Skadarskog jezera, Albanija. Isprva naseljen tračkim plemenima. Od sredine 3. st. pr. Kr. prijestolnica ilirskih kraljeva i utvrĎeno uporište Ilira Labeata. Tamo se kovao i novac. Kralj Gencije ga je morao predati Rimljanima. Pod Rimljanima dobio je graĎanska prava, te je za Dioklecijana postao glavni grad provincije Praevalis. Od rimskih vremena središta je episkopije. U Skadru, stoljećima vaţnom strateškom, privrednom i političkom centru moralo je biti mnogo umjetničkih spomenika, no oni su malo poznati. Dosadašnja ispitivanja su se odnosila na graĎevinske ostatke. 49. Selca – e – Posthme; Donje Selce, lokalitet u Albaniji s grobnicama uklesanim u stijenu Otkriveno je da se tu već krajem 5. st. pr. Kr. razvio napredan urbaniziran ţivot. Nakon pada pod rimsku vlast sve se više poprimaju karakteristike helenističkih gradova. PronaĎena je ukrašena pločica iz helenističkog doba na kojoj je prikazana borba Ilira i Makedonaca – dokaz izgleda ilirskih štitova. NaĎena je i pojasna ploča iz 3. st. pr. Kr. te ilirski grob izdubljen u stijeni i ukrašen jonskim stupovima. 50. Sopianae, Sopijane – Peĉuh Grad u Baranji u juţnoj Madţarskoj. Prvobitno keltsko naselje. Nastanjen i u rimsko doba. Jedna od četiri prijestolnice Panonije Valerije, nazvane po Dioklecijanovoj kćeri Valeriji, za njegove vladavine. Uz jugoistočni zvonik crkve se nalazi hipogej – podzemna graĎevina od opeke s bačvastim svodom iz 4. st. sa zidnim slikama iz toga doba.
51. Stridon – rodno mjesto Sv. Jeronima Sveti Jeronim (340. – 419./420.), jedan je od najučenijih ljudi svojega vremena, svetac, crkveni pisac, prevoditelj Starog Zavjeta s hebrejskog i Novog Zavjeta s grčkog na latinski. Taj je prijevod poznat pod nazivom Vulgata i danas je u uporabi u katoličkoj crkvi. RoĎen je, kako sam navodi u jednom svojem radu, u mjestu Stridonu, na granici provincije Dalmacije i Pannonije. Obrazovao se u Rimu. Povukao se 375. kao pustinjak, a 378. je zareĎen za svećenika u Siriji. 382. se vratio u Rim kao tajnik pape Damasa. Otišao je u Palestinu 385. i u Betlehemu osnovao samostan. U svojim spisima često spominje svoje
24 podrijetlo, a donosi i rijetke, ali vrlo vrijedne podatke o svojim sunarodnjacima. Točan poloţaj Stridona još nije utvrĎen. 52. otok Terra – u Egejskom moru, današnji oblik dobio je eksplozijom vulkana, nalazište naseobine minojske kulture, danas Santorini Oko 1500. pr. Kr. vulkanska erupcija uništila je naselja, a plimni val poplavio je otok. Uništena je pomorska flota te je time došlo do posrednog kraja minojskog doba. Evans i njegovi suradnici smještali su Atlantidu na Terru. Pojavile su se teorije kako je pad minojske civilizacije opisan u legendi o Atlantidi, jer je cijelo carstvo nestalo u kratkom roku. 53. Varvaria, Varvarverija – Bribir kraj Šibenika Bogato nalazište (od prapovijesti do Srednjeg vijeka). Na bribirskoj glavici iskopani su ostaci bedema i skulpturalni arhitektonski dijelovi rimskog grada Varvarie. Do dolaska Rimljana to je utvrĎena liburnska graĎevina. Kada ju osvajaju Rimljani (1. st. pr. Kr.) dobiva nove zidine i status municipija. Ističu se impozantne gradske zidine, zgrade za stanovanje opremljene cisternama za opskrbu grada vodom. Nalazi rimskog mauzoleja sa sarkofazima govore o visokoj razini stvaralaštva. Na rimskim je ruševinama nastao srednjovjekovni grad. Neki istraţivači identificiraju današnji Bribir s antičkim naseljem Arauzona. 54. Vizaĉe – vidi 37 55. Ugarit – vidi 44 56. Yazilikaja – hetitsko svetište u stjenovitom klancu svetište u kojem su isklesane na skupinama stijena slike karakteristične za razdoblje velike hetitske drţave. Reljefi na zidovima idu u rad najistaknutijih spomenika hetitske umjetnosti. U stijeni su dvije prirodne komore. U većoj, zapadnoj komori, na jednoj je strani prikazana povorka muških boţanstava, a na drugoj strani povorke ţenskih boţanstava. Središnja scena prikazuje hetitske glavne bogove i to boga oluje, boga neba, i gospodaricu hetitske drţave, ţensku glavnu boţicu. U ikonografskom inventaru je javlja motiv dvoglavog orla koji će se često primjenjivati kao heraldički motiv. Mnogo plastike, kao i reljefa s likovima bogova, ljudi i ţivotinja iz vremena Hatušilija III.; 13. st. pr. Kr.; ističu se vitkim formama i naglašavanjem pokreta tendenciju udaljavanju od shematiziranih i nepokretnih figura babilonske koncepcije i pribliţavanja egipatskim uzorima.
POJMOVI 1. ab Urbe condita – «od osnutka grada» (rimska ili Varonova Era) Varonova era – rimski naĉin raĉunanja vremena «od osnutka Grada» Kratica a. u. c. označava datiranje godina po rimskom kalendaru koje počinje sa godinom 753. pr. Kr. kada je, prema predaji, Romul utemeljio Rim. «Ab Urbe condita» je najvaţnije djelo rimskog historičara Tita Livija, dano u analitičkom obliku. Raspodijeljeno je u 142 knjige: od dolaska Eneje u Italiju pa do smrti vojskovoĎe
25 Druza 9. pr. Kr. Većina toga djela je izgubljena, ali iz sačuvanih dijelova saznajemo njegovu nekritičnost i neobjektivnost. Djelo je puno izmišljenih govora. Grčki i rimski pisci datiraju osnivanje Rima po Olimpijadama. U kasnije antičko doba prihvaćena je i danas je konvencionalno uzima «3. godina 6. olimpijade» ili 753. pr. Kr., datum koji je zabiljeţio Varon – «aera Varoniana». Varonov je datum u skladu i s Livijevim, a pribliţno i s onim u Kapitolinijskim fastima (752. pr. Kr.) 2. agri decumantes – polja pod desetinom – zemljište podložno podavanju, posebno u pozadini djela limesa izmeĊu Rajne i Dunava Domicijan je osvojio područje na liniji Rajna – Dunav i spojio rajnsko ratište s dunavskim. Decimirana polja. Ljudi koji su ovdje bili naseljeni su bili graničari koji su štitili limes od proboja barbara. 3. Aheront – rijeka u grĉkom podzemnom svijetu; rijeka u Epiru U grčkoj mitologiji jedna od četiri rijeke u Hadu preko koje starac Haron prevozi duše pokojnika. Prvi se put spominje kod Homera. Često označava čitav podzemni svijet. Tako se zvala i jedna rijeka u Epiru. Značenje imena ove rijeke je BEZ DNA ili BOLNA (Acheron). 4. akropola – «gornji grad» - utvrda na uzvisini, unutar ili pokraj gradske naseobine Grčki akropolis = gornji grad. U predhelensko doba takva se utvrda gradila po Grčkoj i M. Aziji (Mikena, Titint, Atena i dr.) na bregovima. Unutar debelih kamenih bedema (kiklopskih zidina) se nalazila palača vladara, hram lokalnog boţanstva i različite obrambene graĎevine. U vrijeme ratnih opasnosti akropola je sluţila i kao sklonište (refugium) okolnom stanovništvu. S razvitkom proizvodnje i napretkom vojne vještine akropola gubi svoju prvotnu vaţnost, jer se neposredno oko nje stvara novo naselje, centar obrta i trgovine. Za vrijeme grčke robovlasničke demokracije akropola sluţi i u reprezentativne i u kultne svrhe. 5. Amblem – simboliĉki znak, obilježje U prvotnom smislu, reljefni ukras, na npr. trbuhu vaze od kovine ili pečene gline. Lik koji sluţi kao oznaka nečijeg dostojanstva, simbol neke ideje, organizacije, pokreta itd. Amblemi s heraldičkim značenjem se pojavljuju od Srednjeg vijeka na štitovima, vazama, zastavama, upotrebnim i ukrasnim predmetima. Amblem je danas obično oznaka za alegorijski ili simbolički atribut. 6. amulet – predmet koji se nosi s apotropejskom namjenom Predmet kojemu praznovjerni ljudi pripisuju čarobnu moć (štiti od demona, uroka, bolesti i nesreće) i stalno ga nose sa sobom, obično oko vrata. To moţe biti svaki rjeĎi predmet (ţivotinjski zubi, neke vrste drveća, drago i poludrago kamenje, plemeniti metali i dr.). Upotreba amajlija je raširena kod primitivnih naroda, ali se javlja i u civiliziranim narodima, često u vezi s religijom (medaljoni, kriţići itd.) 7. anabaza – uspon Naslov dvaju antičkih historijskih djela. U jednom Ksenofont opisuje Kirovu vojnu protiv Artakserksa i povratak 10000 Grka, koji su bili plaćenici u Kirovoj vojsci. U drugom djelu Arijan prikazuje vojnu ekspediciju Aleksandra Velikog na Istok. U stilu i jeziku Arijanu je uzor Ksenofont.
26 8. anaksiride – hlaĉe, dio istoĉnjaĉke (perzijske, skitske) muške nošnje, za razliku od grĉke; posebno u Atisovoj ikonografiji Atis je bio, po grčkoj priči, mladi svećenik Reje Kibele, frigijske Velike Majke bogova. Ona mu je, zbog nevjere, oduzela razum. Njemu se u čast slavila velika proljetna svetkovina. 9. analisti – povjesniĉari koji opisuju dogaĊaje kronološkim redom, godinu za godinom (posebno prvi rimski povjesniĉari) Preteče historiografa u antičkom Rimu. Prikazivali su rimsku povijest po uzoru na stare rimske anale od mitskih početaka pa do svojih dana. Stariji analisti do početka 1. st. pr. Kr. (Kvint Fabije Piktor, Lucije Cincije Aliment i dr.) su pisali većinom grčki, a mlaĎi (Kvint Klaudije Kvadriginije, Valerije Ancijant, Kvint Elije Tuberon i dr.) latinski. Fabije Piktor je svojom knjigom Ljetopisi udario temelje rimskoj analistici. Analisti su pisali većinom nekritički i suhoparno. 10. ankh – egipatski simbol života Staroegipatski nh. Kriţ ţivota, kriţ s ručkom (lat. crux ansanta), lik koji je u starom Egiptu bio simbol ţivota i kraljevske časti. Smatralo se da, kad faraoni umru, dolaze pred Ozirisa, gospodara mrtvih, te da od njega dobiju ankh kao simbol obnovljenog ţivota. 11. apadana – kompleks perzijske carske palaĉe, posebno dvorana za sveĉana službena primanja Tip staroperzijske carske palače. Jezgra joj je kvadratna prijestolna dvorana hipostilnog tipa (redovi stupova što na sebi nose strop), a sa strane ju zatvaraju prigradnje u obliku tornjeva. Glavni su primjeri ove vrste graĎevina su ahemenidske palače u Suzi i Perzepolisu. Ovaj način konstrukcije upotrebljavao se već u egipatskim hramovima. Prototip takve palače javlja se na području hetitske arhitekture. Tip apadane se proširio na istok (indijski budistički hramovi u pečinama), a vjerojatno i u Etiopiju (crkveno graditeljstvo). 12. apotropejski – koji odvraća (pogibelj); pridjev kojim se oznaĉavaju predmeti, slike, znakovi koji štite od opasnosti, uroka, povrede… To su magični predmeti (amuleti, talismani, amajlije) koji čovjeka štite od zlih duhova, bolesti, uroka, nesreća, prirodnih katastrofa i sl., a često su umjetnički izraĎeni. Najčešće su u obliku demona, ljudskog i ţivotinjskog lika ili djela ţivog bića (oko). Apotropeji su i različiti obredi inicijacije i plesovi za zastrašivanje. 13. ara – žrtvenik, oltar Mjesto, ţrtvenik na kojemu se prinosi ţrtva boţanstvu. Shvaća se kao sveti znak boţanske prisutnosti, kao mjesto gdje se očituju bogovi, kao boţansko prijestolje gdje bog prima ţrtvene darove. Kao ţrtvenik, mogao je posluţiti prirodni kamen ili stijena. Kasnije ga čovjek gradi od nabijene zemlje, obraĎenog kamena, opeke i dr. poznati je ţrtvenik Ara pacis Augustae u Rimu. Glavni ţrtvenik koje su se prinosile ţrtve paljenice nalazio se obično ispred ulaza u hram i nazivao se altare. 14. aretalogija – pripovijest o djelima božanstava U kasnije doba grčko-rimske literatura priča u pohvalu nekog boţanstva. Priča o čudesnim djelima, uobičajena religiozna priča u kojoj se iznose izvanredne čudesne stvari i junačka djela nekog boţanstva ili poluboga. 15. atef – osobita Ozirisova kruna
27 Sastavljena je od bijele krune Gornjeg Egipta i crvenog perja. Kruna predstavlja znamenje kraljevskog dostojanstva i boţanstva 16. atribut – pridjevak; dio opreme, predmet ili biće pridjeljeno božanstvu, svecu ili dostojanstveniku kao njegov znak ili znak njegovog položaja lat. attributum = pridano, podijeljeno, pripisano U općenitom značenju, svojstvo, odlika, značajka. U ant. mitologiji Zeusovi su atributi orao i munja, Posejdonov je atribut trozub, Hermesovi atributi su kaducej, krilati šešir i obuća, Eskulapov zmija, Afroditin delfin itd. I u kršćanskoj ikonografiji imaju likovi apostola i svetaca svoje atribute koji su se trajno odrţali u slikarstvu, plastici i grafici sa sakralnim temama. Atribut treba razlikovati od simbola i alegorija; on je u pravilu predmet vezan uz lik, dok simbol ili alegorija zamjenjuju, tj. personificiraju neki pojam. 17. augustej, augusteum – svetište rimskog carskog kulta 18. autoktoni, autohtoni – samonikao, starosjedilaĉki, prastanovniĉki grč. autohtonija – iz same zemlje potekao (autos = sam, isti; hton = zemlja, tlo) Samoniklost, iskonska pripadnost zemlji, starosjedilaštvo. Pojam autohtonosti ima mitsko podrijetlo: neki su stari narodi vjerovali da su stvoreni od zemlje na kojoj ţive: npr. Egipćani su vjerovali da su izašli iz mulja Nila. Kod Grka izraz autohton (lat. terrigene) znači iskonskog pripadnika nekog kraja, starosjedioca, prastanovnika. Pridjev autohton danas znači: samonikao, izvoran, narodski, nastao bez stranog utjecaja, proizašao i vezan uz razvoj iz daleke prošlosti. Suprotno od alohton. 19. avers – prednja strana spomenika, npr. novca, medaljona, stele, isprave 19. a) revers – stražnja strana -//Termin u numizmatici, oznaka za lice ili glavu medalje ili novca (suprotna strana = naličje, revers ili pismo). Stariji novac ima na prednjoj strani figuru, a na straţnjoj negativ prednje figure ili otisak četvrtaste pločice na kojoj se kovao. Na medaljama sa na jednoj ili obje strane nalazi reljef s natpisom. Na aversu je obično portret, a na reversu alegorijski prikaz koji aludira na careve pothvate ili na političke, vojne ili religiozne dogaĎaje. 20. biga – dvopreg Antička dvopreţna (vuku ih dva konja) kola na dva kotača za utrkivanje u antičkom cirkusu. Kolima upravlja vozač – auriga, a na njima se vozi naoruţan borac. Poznata su u starom vijeku – Egipat, Mezopotamija te naročito Grčka i Rim.
21. Bitka kod Arginuntskih otoka – atenska pobjeda u Peloponeskom ratu 406. pr. Kr. Pomorska bitka u kojoj su Atenjani posljednji puta pobijedili Spartance u Peloponeskom ratu. Odvijala se blizu otoka Lezbosa. Uništenjem 70 spartanskih brodova su Atenjani ponovo uspostavili hegemoniju na moru. kako zapovjednici flote nisu mogli, zbog oluje, pokupiti i pokopati poginule, po povratku u Atenu stavljeni su pred sud eklezije. Svih osam stratega je
28 osuĎeno i pogubljeno, a meĎu njima je bio i Periklov sin. Kasnije je eklezija promijenila odluku i kaznila tuţitelje. 22. Bitka kod Himere – sirakuška pomorska pobjeda nad Kartažanima 480. pr. Kr. Himera je grčka kolonija na sjeveru Sicilije, osnovana oko 650. pr. Kr. Mornarica sicilskih Grka pod zapovjedništvom sirakuškog tiranina Gelona je potukla kartašku mornaricu kod Himere, po predaji, istoga dana kad se odvijala bitka kod Salamine – 28.08.480. No, Kartaţani su ipak osvojili i porušili grad. 23. cemeterij – gorblje (posebno kršćansko groblje) Progonjeni su se kršćani sakupljali od 1. st. u podzemnim grobnicama, gdje su vršili vjerske obrede. Najprije su ti cemeteriji pripadali bogatijim kršćanima. Od početka 3. st. ima sve više kolektivnih kršćanskih cemeterija koji se nazivaju po imenu pape. Takav je bio cemeterij pape Zeffina na Apijevoj cesti, kasnije nazvan imenom pape Kalista. Os 3. st. su se ukrašavale niše, kripte i kapelice cemeterija – katakomba slikama. Riba je simbolizirala Krista, ovca kršćanina, golubica duševni mir, sidro nadu, paun besmrtnost. Krist je prikazivan u obliku Orfeja. Često mu se davao lik «dobrog pastira» s ovcom (analogno grčkom Krioforosu). U katakombama su česte slike s prizorima iz Biblije. U ranokršćanskom periodu su naĎena podzemna groblja unutar privatnih groblja, koja su kasnije bila vlasništvo bratstava vjernika. Sastojala su se od galerija. Galerija se dijelila na posebne prostorije, a svaka prostorija se sastojala od niza grobova. Ulaz u prostoriju je bio pravokutan, a mogao se zatvoriti kamenom pločom koja je stajala vertikalo i mogla se nagurati na vrata. 24. Colapis, Kolapij – rijeka Kupa Rijeka u Hrvatskoj, koja je djelomično granična rijeka izmeĎu Hrvatske i Slavonije. Duga je 296 km, a porječje joj je veliko 11500 km2. Izvire u Gorskom Kotaru iz Kupeškog jezera, a utječe u Savu kod Siska. U gornjem i srednjem toku ima mnogo brzaca i slapova. Glavni pritoci zdesna su joj: Dobra, Korana, Glina, Petrinjčica, a slijeva: Čabranka, Kupčina i Odra. Plovna je za manja plovila. Na rijeci su podignute dvije hidroelektrane. Nekoć je plovidba na Kupi sezala do Karlovca. Oko te rijeke su ţivjeli Kolapljani, ilirsko pleme. 25. Colonia Iunonia – rimska kolonija na mjestu porušene Kartage Kartaga je bila antički grad i drţava na sjevernoj obali Afrike. Grad su osnovali Feničani iz Tira, vjerojatno potkraj 9. st. pr. Kr. Tokom vremena je postala najjača pomorsko-trgovačka sila na zapadnom Mediteranu. Imala je jaku flotu i pod njenom se vlašću nalazila čitava afrička obala, Baleari, Pitiuzi, dijelovi Sicilije i Sardinije. Zbog trgovačke konkurencije Kartaga je u više navrata ulazila u rat protiv trgovačkih kolonija na Siciliji. U 3. st. pr. Kr. ušla su u sukob sa Rimom i vodila s njim teške i dugotrajne ratove; Punske ratove. Nakon početnih uspjeha, Kartaga je u Trećem punskom ratu 146. pr. Kr. potpuno sravnjena sa zemljom. Posebnom zakonom, koji je donio pučki tribun Rubrije, odlučeno je da se osnuje kolonija Junonija bez obzira na prokletstvo koje je vezano uz taj kraj, a bačeno je nakon poraza Kartage. Tamo se trebalo preseliti 6000 ljudi pri čemu bi svatko dobio parcelu od 200 jugera. osnivanje na mjestu bivše Kartage bilo je u suprotnosti s političkom Rima jer nikada kolonije nisu osnivane izvan granica Italije. To su iskoristili optimati šireći priče kako su vukovi srušili granično kamenje postavljeno u Junoniji. Kolonija je ipak osnovana na mjestu Kartage 44. pr. Kr. imenom Colonia Iulia Carthago. 29. pr. Kr. je proširena i postaje glavni grad Africae proconsularis. 439. su ju osvojili Vandali, 533. Bizant te je tada preimenovana u Colonia Justiniana Carthago, a 697. razaraju ju Arapi. Danas je Kartaga grad u Tunisu.
29 26. damnatio memoriae – uništenje spomenika i natpisa i dokumenata o nepoćudnoj povijesnoj liĉnosti Po rimskom kaznenom pravu, pri smrtnoj osudi za veleizdajnike mogla se izricati i kao dodatna kazna damnatio memoriae. Tada je trebalo uništiti sve kopove podignute u čast osuĎenom, izbrisati njegovo ime sa svih sluţbenih natpisa, a ponekad i iz privatnih dokumenata. Nakon smrti cara Domicijana su senatori, koji su bili nezadovoljni njegovom vladavinom, naredili da se skinu svi njegovi kipovi s javnih mjesta i unište svi natpisi koji spominju njegovo ime. 27. determinativ – odrednica lat. determinare = označiti, odrediti, omeĎiti, bliţe odreĎenje nekog pojma vidi 16. atribut 28. Disciplina Etrusca – Etrušĉanska vještina; skup obrednih propisa i postupaka svojstvenih Etrušĉanima, osobita pri ispitivanju božje volje u raznim oblicima proricanja Dijeli se u tri djela: Libri Haruspicini – o proricanju iz utrobe ţrtvovane ţivotinje Libri Fulgurales – o divinizaciji putem prosvjetljenja Libri Rituales – o vjerskih ritualima kao i o Etruščanskom društvenom i političkom ţivotu Taj je naziv dao Ciceron kultnim činima i doktrini svećeničkog staleţa u Etruriji. Predstavlja posebnu religioznu tehniku ispitivanja boţanske volje. Moţda potječe od Kaldejaca, upotrebljavali su ju Etruščani od kojih ju preuzimaju Rimljani. Kultne propise Etruščani su precizno utvrdili i provodili. Etrurskim vračevima haruspicima je pripisivano umijeće odreĎivanja boţanske volje prema utrobi ţrtvovanih ţivotinja. Oni su osobito istraţivali jetru ţrtvovanih ţivotinja te prema njenom obliku ili deformaciji tumačili po pravilima. Postojali su modeli organa na kojima je na svakom djelu bilo upisano odgovarajuće područje. Kolegij svećenika augura ili auspicija odreĎuju boţansku volju promatranjem neba, prema udaru groma, upadljivim ponašanjem ptica i pomoću drugih prirodnih pojava. Tako se navodno Remu, prije utemeljenja Rima kao auspicij pojavilo najprije 6, a nakon toga 12 jastrebova. Riječ templum ne naznačuje prvobitno ništa drugo doli od augura štapom ograničeni prostor promatranja na nebu i odgovarajuće motrište na zemlji. Ti su čini i ta doktrina mnogo utjecali na razvoj rimske religije i vjerskih obreda. Rimljani su nekada slali svoju djecu da nauče te etruščanske propise i postupke. Na bojnom polju vojskovoĎa kao predznak promatra kako zoblju svete kokoši. Nijedna se valjana ţrtva ne moţe prinijeti bez promatranja utrobe s povoljnim ishodom. Bez auspicija, koje su povlastica najviših činovnika, konzula, ne moţe se izvršiti nijedan valjani drţavnopravni čin. Omnia (predznaci) i prodigija(zli predznaci) ipak ne dolaze sami od sebe pa ih stoga svećenstvo tumači prema političkoj svrsishodnosti. 29. djed, ĊeĊ – stup, prikaz Ozirisa Ozirisa su općenito prikazivali kao nepokretan lik koji sjedi ili stoji, a katkada i kao stup. Takav njegov prikaz kao stupa se naziva djed / ĎeĎ, a najvjerojatnije je bio prikaz plodnosti i vegetacije. Oziris je i kod samih Egipćana bio bog plodnosti i sunca. Ţena mu je bila Izida. Simbol Ozirisa bio je i bik Apis. 30. Efebija – mladenaštvo, dob izmeĊu djeĉaštva i zrelosti, u Ateni posebno razdoblje izmeĊu 18 i 20 godina. Dvogodišnji vojnički novicijat koji su prolazili efebi u Ateni i u mnogim drugim gradovimadrţavama. Atenski su mladići obavljali efebiju nakon završene više škole, oni se kao efebi (kadeti) izobraţavaju za vojsku. Nakon efebije su mladići stjecali punoljetnost. Kasnije se
30 efebija iz predvojničkog odgoja pretvorila u studij lijepih vještina kojemu su pristupala bogataška djeca. To se dogodilo zato što je u helenističko doba sve veće značenje dobila plaćenička vojska, te vojnički segment u efebiji odlazi sve više u pozadinu u korist izobrazbe u filozofiji i knjiţevnosti. U 3. st. nestaje efebije kao ustanove. Efeb (grč. odrastao mladić) je naziv za mladića od 18 godina, slobodnog podrijetla, atenskog drţavljanina. Poslije dokimasije (ispitivanja da li je zaista slobodnog podrijetla) uveli bi takvog mladića u vojnički popis njegove file. Efeb znači i lijep mladić, uzor skladnosti i ljepote. 31. emporij – grĉka naseobina – trgovište; pristanišno-trgovaĉki prostor u antiĉkim luĉkim gradovima grč. emporion = trţište, tovarište lat. emporium = trţište Oznaka za velika svjetska trţišta, velike uvozno-izvozne luke, odnosno prometne raskrsnice s velikim skladištima i jakom trgovinom. Pristanišno-trgovački prostor u antičkim lučkim gradovima. 32. enkarp – ukrasni vijenac s voćem Vijenac je u arhitekturi vodoravna istaka u obliku glatkog ili profiliranog pojasa koji jače ili slabije strši izvan zida. U prvotnom značenju vijenac je završetak zgrade ispod krovne strehe i sluţi za zaštitu od kiše. Postepeno se taj naziv proširuje i na slične istake koje dijele kat od kata ili se nalaze iznad podnoţja zgrade, prozora ili vrata. Forme i odlike vijenca su uvjetovane klimom te svojstvima materijala, konstrukcije kao i stilom. U egipatskoj arhitekturi vijenac je imao oblik naglašene uţljebine ispod koje je podmetak; bio je prekriven nizom vertikalnih dekorativnih ţljebova koji se završavaju listom. U grčkim klasičnim redovima vijenac je najviši od triju horizontalnih dijelova trebeacije i stoji neposredno iznad friza. Moţe se podijeliti na podloţni ili donji vijenac, gornji vijenac i ţlijeb u sredini za odvod kišnice. Grci su u kasnijoj fazi upotrebljavali i vijenac koji leţi direktno na arhitravu (Atenin hram, Piene). Etrurski su vijenci slični dorskima, ali su jednostavniji i grublji. Rimljani su prihvatili grčke uzore i prilagodili ih svome ukusu: vijenac je kod njih snaţniji, ali manje elegantan. Najvaţnija je inovacija primljena kod malih konzola (Koloseum, Panteon, Rim). U rimskoj arhitekturi javljaju se i vijenci od opeke. 33. enkaustika – slikanje voskom na tvrdoj podlozi, najĉešće drvenoj ploĉici Antički tehnološki postupak slikanja pomoću voska. Smrvljene boje se pomiješaju s ugrijanim i rastopljenim voskom i kod slikanja se u ţitkom stanju nanose na drvenu ploču ili zid koji ih djelomice upija. Kad očvrsnu zadrţavaju trajan sjaj, intenzivnost tonova i otpornost na vlagu. Već su Egipćani i stari Grci upotrebljavali enkaustiku kao jedan od načina slikanja na zidu. Preko helenističkog slikarstva prešla je u rimsko (Herkulanej i Pompeji). Značajni primjeri enkaustike su portreti na ploči s realističkim karakteristikama pronaĎeni na mumijama u El Fayumu u Egiptu nastali većinom u 2. st. 34. ensi – sum. upravitelj; vladarski naslov Na sumerskom znači veliki čovjek. To je vladarski i svećenički naslov u Starom Sumeru. Ta nam je titula poznata uz titulu lugal koja označava kralja kao vjerskog i svjetovnog vladara kome pripada čitava zemlja.
31 35. epikleza – pridjevak imenu božanstva, njegov dopunski naslov ili ime koje ga pobliže odreĊuje Pojam dolazi od grč. epiklesis = zazivanje U kršćanskoj liturgiji to znači zazivanje Boga preko Duha svetoga da se kruh i vino pretvore u Tijelo i Krv Kristovu. Primjer za epiklezu je Apolon delfijski, Venera roditeljica, Mars Ultor i sl. 36. euerget – dobrotvor, dobroĉinitelj; poĉasni naziv zaslužnim strancima u grĉkim gradovima; pridjevak vladara iz loze Ptolomejevića 37. fasti – kalendar i druge vrste kronoloških zapisa u Rimu, prema nazivu dies fasti za povoljne (od viših sila blagoslovljene) dane koji su se naznaĉivali u kalendaru Vrhovni svećenik (pontifex maximus) je u Rimu, u republikansko doba odjavljivao u pontifikalnom kalendaru ove kronološke zapise, dajući na znanje koji su dani radni (dies fasti), a koji su praznici (dies nefasti). Na dies fasti su se izricale pravne presude i sluţbeno se djelovalo. Popis je u početku bio dostupan samo patricijima, dok ga nije 305. pr. Kr. odjavio Gnej Flavije. Fasti su se razvili u anale jer su se samim kalendarima dodavale bilješke. Prema njemu je Ovidije spjevao djelo «Fasti» za prvih šest mjeseci godine. 38. feston – ukrasni vijenac od cvijeća i lišća lat. festus = svečan, praznički. Ukras od isprepletenih grana s kitama cvijeća, lišća, voća i vrpca. Najprije ukras na javnim zgradama i stupovima za vrijeme svečanosti (vješao se s jedne strane ulice na drugu te je tako poprimio oblik lanca), a kasnije je plastičan dekorativan motiv u arhitekturi. Javlja se u Grčkoj u 3. st. pr. Kr. kao reljef na sarkofazima i ţrtvenicima. Mnogo je primjenjivan u helenističko vrijeme kao ukras na javnim zgradama. U prvo vrijeme festoni imaju na svakom kraju bukranij, a kasnije tragične ili komične maske, svijećnjake, amorete i sl., a ponekad su upleteni i muzički instrumenti. 39. filipike – žestoki govori protiv odreĊene osobe Izraz je nastao po latinskom nazivu Philippicae za političke govora koje je Demosten odrţao protiv Filipa Makedonskog i o obrani atenskih posjeda na sjeveru. Ta je tri govora odrţao od 351. pr. Kr. do 340. pr. Kr. u atenskoj narodnoj skupštini. Demosten, čestiti antički rodoljub i najveći antički govornik je vodio ţestoku političku borbu protiv Filipa i njegovih pristaša u Ateni. On je ţelio postići da se svi grčki gradovi udruţe protiv Filipa i brane svoju slobodu, makar i u savezu s perzijskim carem koji je tada Grcima bio manje opasan od Filipa. Htio je da Atenjani sačuvaju svoje posjede na sjevernom egejskom primorju (ugroţene od Filipa) i da se sačuva demokracija koju su u grčkim gradovima domaći oligarsi htjeli srušiti Filipovom pomoći. Da bi to postigao, Demosten je, pred atenskim narodom, govorio slavne «Filipike», «Olintske» i druge govore i poduzeo sve što je mogao, ali grčki su se gradovi prekasno udruţili i u malom broju. Filip je bio jači. Poznate su i Ciceronove filipike – 14 govora protiv Marka Antonija.
40. folij, folium – list, osobito u staroj rukopisnoj graĊi lat. folium = list 1. Tanki, glatki listovi koji se proizvode od metala (aluminija, kositra, bakra, srebra, zlata) ili od plastičnih masa. Sluţe za ambalaţu, zaštitu različitih materijala i sl.
32 2. Oznaka za listove (ne stranice) knjige i registra. Prva stranica folije je folia recto, a druga je folia verso. Folije su označavane arapskim ili rimskim brojevima. U 16. stoljeću zamjenjuje se paginacijom. 3. Oznaka za papir formata 21 x 33 cm, odnosno 21 x 29 cm. 41. gema – ukrasni kamen s urezanim prizorom, za prsten ili drugi nakit Umjetnički obraĎen poludragulj (rjeĎe drugi kamen) koji sluţi kao amulet, pečatnjak i ukras. Moţe biti dekorirana figuralno ili ornamentalno, a katkad ima i natpis. Motivi na gemama su raĎeni udubljeno (intaljo) ili reljefno (kameja). Jedna od najpoznatijih antičkih kameja je «Gemma Augustea» koja slavi Augustove pobjede nad Panoncima i Delmatima 9. g., a izraĎena je 10. g. Kamen je oniks s bijelim slojem iznad crnog podijeljen na dva djela. Gornji dio: August sjedi na prijestolju s lituusom i ţezlom pokraj boţice Rome. Zdesna su tri figure; Eumena s vijencem od hrastova lišća, bog mora i boţica zemlje s rogom obilja. Lijevo su dva dječaka; princ Gaj Cezar, a sasvim lijevo Tiberije s dugim ţezlom izlazi iz kvadrige kojom upravlja Viktorija. Donji dio: zarobljene neprijatelje vuku za kosu i diţu na pobjednički spomenik. Prvi počeci izrade gema seţu u 3. tis. pr. Kr. – pečatni cilindri u Mezopotamiji. Kasnije se šire iz Egipta (skarabeji) preko Krete u Grčku. U doba helenizma nailaze na široku primjenu. Geme su poznavali i Etruščani, a u Rimskom Carstvu su u svestranoj uporabi. 42. gorgonej – Gorgonina glava kao apotropejski ili ukrasni motiv; predmet na kojem je prikazana Gorgone su bila, prema grčkom mitu, tri krilate sestre: Stena, Eurijala i Meduza, kćeri Forkisa i Kete. Nazvane su Gorgronama prema ţeni-aveti Gorgoni koju spominje Homer. Imale su zmije umjesto kose, a svojim su pogledom pretvarale svakoga u kamen. Meduzu, jedinu od njih smrtnu, ubio je Perzej. Njenu je glavu darovao Ateni koja ju je pričvrstila na grudi. Umjetnici antike su nastojali Gorgonama dati što strašniji izraz, ali se Meduza ipak često prikazivala kao lijepa ţena sa zmijama na glavi. Gorgonej se prikazivao na oklopu ili štitu kipa boţice Atene, a katkad i na oklopu rimskih careva. U arhajsko se doba javlja kao ornament na hramovima. Gorgonin je lik čest kod Grka i Rimljana kao amulet na grobovima, nadgrobnim spomenicima, kućama i novcu. Prototip vjerojatno potječe s istoka (Hetiti, Egipat) Faze u ikonografskom razvoju gorgneiona: 1. arhaički tip: 7.-5. st. pr. Kr. – kvadratna maska s prikazom čudovišta velikih usta s ispruţenim jezikom i zmijama na glavi 2. prijelazni tip: 450. – 300. pr. Kr. – demonska maska poprima ljudski lik 3. «lijepi tip»: uglavnom helenističko doba – prikazuje ljudsko lice patničkog izraza (Meduza Rondanini) Motiv Meduze, napose u vezi s Perzejem javlja se u okviru mitoloških prikaza u tal. renesansnom kiparstvu i slikarstvu, a često i u baroku i kasnije. 43. gramatej, gramateus; grĉ. pisar, tajnik; naslov dužnosnika u polisu Isi Imao je vaţnu ulogu u Etolskom savezu; savezni sekretar koji je bio biran na godinu dana 44. heka – faraonsko žezlo 45. hijerogramat – dostojanstvo i dužnost meĊu Izidinim svećenstvom u helenistiĉko doba
33 46. hipaspist – «konjanik – štitonoša»; teški konjanici u Grĉkoj U Makedoniji dio elitnog korpusa konjaništva kojima je jedno vrijeme za Aleksandra Velikog voĎa bio Seleuk I. 47. hrizelefantina – zlato i slonova kost; naĉin gradnje kipova od skupe tvari na drvenoj konstrukciji Tehnika izrade kipova reprezentativne namjene, naročito raširena u Grčkoj u 6. i 5. st. pr. Kr., a kasnije i u Rimu (ali u manjoj mjeri). Drvena jezgra kipa bila je obloţena pločicama od zlata (odjeća) i od bjelokosti (goli dijelovi tijela). Najčuveniji antički kipovi, raĎeni ovom tehnikom, su bili golemi Fidijini kipovi Zeusa u Olimpiji i Atene Partenos u Ateni. Nijedno djelo u ovoj tehnici nije sačuvano, ali antički izvori spominju velik broj hrizelefantinskih statua. 48. ikonografija – znanstvena disciplina, opisivanje, tumaĉenje i prepoznavanje umjetnina i likova na njima prema njihovim stalnim oznakama. -ikonografija pojedinog božanstva ili ljudskog lika – naĉin kako se on standardno prikazuje Pomoćna povijesna disciplina, a posebno u povijesti umjetnosti. Sluţi se deskriptivnom metodom, kojoj nije cilj donošenje estetskih sudova. Ona izdvaja iz umjetničkog djela figurativne elemente koji se kod istog sadrţaja ponavljaju, promatra ih izolirano i analistički, u vezi s općim razvojem umjetnosti, utvrĎujući kulturno-povijesne faktore koji su utjecali na kompoziciju lika, na njegov izraz, gestikulaciju, način odijevanja, odnos prema drugim likovima i pozadini. Ona analizira figuralna likovna djela po atributima, simbolima, amblemima i sličnim oznakama, tipičnim kod prikazivanja i karakterizacije pojedinog lika na slici ili kipu. Ikonografija je prvotno bila grana kršćanske arheologije, a u novije vrijeme njezino područje je prošireno na ispitivanje djela iz drugih religija, na portrete, alegorije, prikaze iz povijesti i sl. prvobitno je termin ikonografija (iz 17. st.) obuhvaćao opisivanje i studiju spomenika portretne umjetnosti (u slikarstvu i grafici, na gemama, medaljama, novcu) 49. interpretatio Graeca, interpretatio Romana – prikazivanje autohtonog božanstva pod imenom ili izgledom srodnog grĉkog ili rimskog božanstva Tako su neka boţanstva, primjerice ilirska, bila izjednačena s odgovarajućim grčkih ili rimskim boţanstvom. Najpoznatiji je onaj egipatske boţice Izide s rimskom Lunom ili grčkom Selenom, boţicom Mjeseca 50. imperium – vlast; podruĉje vlasti lat. imperium = zapovijed, vlast, drţava 1. U najširem smislu imperium u Rimu je ovlaštenje zapovijedanja, npr. oca nad sinom, gospodara nad robom 2. U pravno-političkom smislu to je najviša vojna i civilna vlast. Izvorno je u Rimu pripadala kraljevima, a u doba republike magistratima: konzulima, vojnim tribunima s konzularnom vlašću, pretorima, diktatorima. Od Augusta imperium znači i Rimsku drţavu (imperium Romanum) 3. U srednjem vijeku imperium označava svjetovnu vlast kralja nasuprot duhovnoj vlasti pape (sacerdotum) 4. Naziv za monarhističku drţavu na čelu koje stoji car – imperator 5. Naziv za pojedine kolonijalne drţave koje, pored metropole, obuhvaćaju i dominione, kolonije, protektorate i sl. (Britanski ili Francuski imperium) 51. interrex – meĊukralj
34 U antičkom Rimu u vrijeme kraljevstva, za vrijeme interegnuma, senatori su redom vršili, svaki po pet dana, najvišu vlast (takav se senator nazivao interrex). U vrijeme republike, ako iz bilo kojeg razloga niti jedan od dvojice konzula nije mogao obavljati svoju duţnost, konzulske bi poslove, do izbora novih konzula, redom vodio svaki senator. 52. ius agendi cum populo – pravo općena s narodom, jedno od prava puĉkih tribuna oko 493. pr. Kr. su uvedeni, kao institut rimskog ustavnog prava, pučki tribuni (tribuni plebis). Rimski je puk imao pravo na svoje zastupnike u senatu, koji su branili njihova prava i imali pravo sastajati se s pukom. Ius agendi cum populo / plebe – pravo raspravljanja s plebejcima; pravo sazivanja i voĎenja narodnih skupština Ius auxilii – pravo pomaganja svojih plebejskih štićenika; zaštita od svakog nasilja od strane patricija ili magistrata; iz ovog se razvilo pravo veta Ius intercedendi – pravo prosvjedovanja i onemogućivanja da se izvrše sudske ili senatske odluke Ius personis – pravo da liše slobode osobe koje su se opirale njihovim nalozima Ius coercendi, Ius pensionis – pravo prisiljavanja, pozivanja na odgovornost, zatvaranja U vršenju svojih funkcija bili su nepovredivi (sacrosancti). Tko bi ih povrijedio postao bi «sacer» - izvan zakona i zasluţio bio smrt. Krajem republike imali su i ius agendi cum patrigus – pravo voĎenja senatskih sjednica 53. ius provocationis ad populum – pravo priziva na narod; sastavnica rimskog graĊanskog prava Pravo svakog graĎanina da se pozove na narod ako mu postupak nekog magistrata ugroţava ţivot ili imovinu pa da time tu mjeru stavi van snage – Lex Valeria. Rimski vojnik osuĎen na smrt imao je pravo priziva na narodnu skupštinu («provocatio ad populum»). Saveznički se vojnici nisu mogli koristiti tim zakonom; to je i bio jedan od razloga zbog kojih je došlo do izbijanja Savezničkog rata (91- 88.) 54. isej, grĉ. isaion, lat. isaeum – Izidino svetište Izida (eg. Sit ili Isit). Boginja starih Egipćana, zaštitnica braka, medicine, zemljoradnje i plovidbe. Ţena i sestra Ozirisova, Horusova majka. U likovnoj umjetnosti je redovito prikazivana kao ţena koja doji dijete Horusa. Na glavi često ima kravlje rogove sa sunčanim diskom. U helenističko doba se njen kult širio i po grčkom svijetu, a brzo je prešao i u Rim. Sačuvan je Plutarhov religijsko-mistični spis «O Izidi i Ozirisu». Jedan od najpoznatijih iseja bio je na otoku File. 55. izocelan – s jednakim prazninama, jednako udubljen, uvuĉen; jednako položen 56. izodoman – jednakih mjera, dimenzija; osobito za visinu redova u kamenoj gradnji 57. kaducej – lat. glasniĉki štap, Merkurov atribut karikrikej, kerikej – grĉ. glasniĉki štap, Hermov atribut U antičkoj ikonografiji, malen glasnički štap s dva krila, obavijen dvjema zmijama, atribut glasnika bogova Merkura (Herma), boga trgovine, prometa, putova, tatova. Simbol je mira
35 (Rimljani su Kartaţanima poslali kaducej i koplje da izaberu mir ili rat) i trgovine. Asklepijev (rimski bog medicine) štap se takoĎer naziva kaducej pa je on i simbol medicine. 58. kalathos – ures na glavi helenistiĉkog božanstva grč. kalatos = košarica za vunu U antičkoj Grčkoj pletena košarica u kojoj su prelje drţale vunu. Prema Pliniju imala je oblik ljiljanove čaške, a darivala se mladoj djevojci da joj sluţi čitavog ţivota. U nju su se stavljali plodovi i cvijeće pa je zbog toga u likovnoj umjetnosti čest atribut Demetre. Grčka boţanstva plodnosti nose često pokrivala za glavu u obliku kalathosa. U helenizmu se, kao atribut plodnosti, širi i izvan granica Grčke. 59. karum – akadsko trgovište, tržnica; staroasirske naseobine izvan Asirije, posebno u Anatoliji Asirci su u mnogim mjestima osnivali svoje faktorije (karum) koje su imale neku vrstu diplomatskog statusa. 60. Ke, Que – asirski naziv za Kilikiju (Ciliciju) Kilikija je bila antička pokrajina ja jugoistoku Male Azije. U 2. tis. pr. Kr. zapadni je dio Kilikije propadao drţavi Arzawa. Kasnije je povremeno pod asirskom vlašću, a u 7. st. pr. Kr. samostalna je pod domaćim knezovima. Ulazi u sastav Perzijskog carstva, pa potpada pod drţavu Aleksandra Makedonskog, a nakon toga ulazi u drţavu Seleukida. U 2. st. pr. Kr. je bila jaki centar gusarstva, a od 103. pr. Kr. je rimska provincija. Sačuvano je dosta ranokršćanskih crkvenih spomenika. U srednjem vijeku je pod Bizantom. U razdoblju izmeĎu 1198. i 1375. samostalna je armenska kneţevina, tj. kraljevina. Mongolu su ju u nekoliko navrata opljačkali. U 15. st. dolazi pod tursku vlast. 61. kenotafij, cenotafij – prazan grob, grob za pokojnika ĉije je tijelo izgubljeno Simbolički grobni humak ili nadgrobni spomenik, podignut u domovini pokojniku koji je umro u tuĎini, utopio se u moru ili poginuo u ratu, a tijelo mu nije naĎeno. Običaj podizanja kenotafija je nastao kod Grka koji su vjerovali da pokojnik ne moţe naći mira ako mu tijelo nije propisno pokopano. Kenotafiji su se podizali i u Rimu, te u svim kasnijim povijesnim razdobljima. 62. khepri – eg. kotrljan, balegar, skarabej Kornjaš iz porodice Scarabaediae, u egipatskoj mitologiji simbol sunca i besmrtnosti. Već veoma rano kao pečati u Egiptu sluţe male figurice skarabeja od metala, kamena, staklene paste ili terakote. Na gornjoj konveksnoj strani urezan je lik skarabeja, a na donjoj ravnoj ime boţanstva, vladara ili vlasnika, figuralna scena ili ornamentalni motiv. Iz Egipta se uporaba skarabeja kao amuleta i pečata proširila u antičko doba po prednjoj Aziji, Cipru, Grčkoj i osobito Etruriji. 63. klaft – egipatsko muško pokrivalo za glavu ĉiji krajevi s obje strane lica trokutasto padaju na ramena
64. koinon, pl. koina, srednji rod – zajednica, što je zajedniĉko; savezi naroda, gradova
36 grč. zajednica, savez gradova balkanske Grčke u Etolski ili ahejski savez čime su Grci pokušali obraniti grčku slobodu od najezde Rimljana. Ti su savezi odigrali časnu ulogu posljednjih branilaca grčke slobode, osobito Ahejski prilikom najezde Rimljana. Etolci u Etolskom savezu su se u vrijeme makedonske hegemonije pokazali vrlo samostalnim i otpornim narodom iako su bili smatrani barbarskijima od ostalih Grka. Oko 280. pr. Kr. su osnovali vojnopolitički savez (Koion ton Aitolon) sa središtem u gradu Thermosu. Svi su učlanjeni etolski gradovi bili autonomni, a u obrambenom i napadačkom ratu su djelovali zajednički. Na zajedničkim su skupštinama birali zajedničkog vojskovoĎu i odlučivali o zajedničkim poslovima. Katkada su im se pridruţivali ostali Grci. Etolci su nastojali u svoj savez okupiti sve Grke oko Delfa koji su se nalazili u središtu drţava tog saveza, a i svi Grci su ih štovali. Etolski je savez ratovao s Keltima koji su se 279. pr. K. probili do Delfa. Ratovao je i s Makedoncima i nekim grčkim grupama, te se udruţio s Rimljanima protiv makedonskih Antigonida. Rimljani su raspustili savez 189. pr. Kr. Ahajski su gradovi osnovali svoj savez sličan Etolskom. Savez ahajskih gradova s vremenom je silno ojačao, a u njega su stupili gradovi Argolide, dijela Arkadije, Elide, Mesenije, Korint, Sikiont, Megara i drugi gradovi. Korint je uskoro postao glavno središte saveza. Imali su zajedničku skupštinu, financije i vojskovoĎu te su poduzimali vojne akcije. 65. Kokit – Rijeka jauka grč. kokytos = jadikovanje, jauk U grčkoj mitologiji hladna rijeka u Hadu. Tekla je iz Stiksa i utjecala u Aheront. Po njenim obalama lutaju duše pokojnika koje su ostale nepokopane. 66. ktoniĉki, htoniĉki – koji pripada zemlji, koji je u suradnji sa zemljom 67. komiciji – narodne skupštine u Rimu Dijele se na centurijatske, kurijatske i tributske komicije. Centurijatske komicije (comitia centuriata) – skupštine čitavog naroda podijeljenog na 193 centurije. Na njima su se birali viši magistrati (konzuli, pretori, cenzori), donosili zakoni (kasnije u tributskim komicijama) i sudilo u kriminalnim parnicama. Kurijatske komicije (comitia curiata) – skupštine rimskih patricija svrstanih u 30 kurija, najstarije po osnutku, gotovo beznačajne u doba republike (pravo podjeljivanja imperija magistratima i sl.) Tributske komicije (comitia tributa) – skupštine čitavog naroda podijeljenog na tribuse, birale su niţe i izvanredne magistrate i donosile zakone. Postojale su i komicije koje su sazivali pojedini magistrati u poslovima svog djelokruga (comitia consulata, comitia pretoria). U carsko doba tim je komicijama najprije oduzeta sudska, a zatim i zakonodavna vlast. Jedino im je ostalo formalno pravo da potvrĎuju činovnike koje je senat izabrao. 68. kora – djevojka; tip arhajskog ženskog lika u Grĉkoj Kora – Djevojka; božica Perzefona 1. Drugo ime za boţicu Perzefonu kojim su ju u Atici nazivali u Eleuzinskim misterijima 2. Tipiziran arhajski lik djevojke odjevene u hiton koji joj pada niz tijelo, u stojećem stavu kakvih je mnogo iskopano na atenskoj Akropoli, nekoliko u Delfina, na Delu i drugdje. Karijatide u arhitekturi su ime dobile po djevojkama iz lakedemonskog sela Kare koje su pri plesu nosile isti takav ukras na glavi kakav imaju i kore na Erehtejonu. Oči su im duguljaste, usta se smiješe («arhajski osmjeh»). Kosa je stilizirana sa simetrično postavljenim pletenicama. Kod kora vrijedi zakon frontaliteta koji kaţe da je gornji dio simetričan s obzirom na liniju nosa i prsa (nema bočnog naginjanja). Odjeća ima bočno stilizirane nabore.
37 U ruci drţe atribut (cvijet, ptica ili drugo). Muški pandan kore je kuros, ali se uvijek prikazuje nag. 69. kornukopije; cornu copiae – rog obilja, atribut više božanstava Rog napunjen plodovima, simbol obilja, plodnosti i sreće. Prema grčkom mitu taj rog potječe od koze Amalteje koja je u djetinjstvu dojila Zeusa na Kreti. Nju je Zeus, u znak zahvalnosti, pretvorio u zvijeţĎe, a jedan njezin rog je darovao svojim čuvaricama, nimfama Adrasteji i Idi. Po drugom mitu Almateja je bila nimfa, gospodarica koze koja je dojila Zeusa. Na antičkim spomencima javlja se kao atribut onih bogova i boţica za koje se smatralo da daju zemaljske blagodati. (Dioniz, Fortuna, Viktorija, Concordia, Pluton, Izida i dr.) Čest je motiv i kasnije, osobito u umjetnosti renesanse. 70. krater – vrsta grĉke posude, veliki vrĉ za miješanje pića Vrsta antičke trbušaste posude većih dimenzija sa širokim grlom i dvjema ručkama koje su obično prelazile u volute. Obično je bio izraĎen od pečene zemlje, a bilo ih je i od metala – bronce, srebra ili zlata. U krateru se miješalo vino s vodom i odatle pretakalo u manje posude u kojima se sluţilo kod stola. Sluţila je i kao votivni dar. Prvi se primjerci posuda sličnog oblika pojavljuju kod Asiraca i Feničana. Antički pisci spominju kratere od zlata i cizeliranog (paţljivo dotjeranog) srebra, kao i velike, bogato dekorirane vrtne i nadgrobne mramorne kratere. Obično stoji na tronošcu koji je katkad ukrašen. Krater – vojskovoĎa Aleksandra Velikog. 324. g. je poveo veterane Aleksandrove vojne na Istoku natrag u Makedoniju. Nakon Aleksandrove smrti 323. postao je, uz Antipatera, namjesnik u Makedoniji, Epiru i Grčkoj te je, zajedno s njim pobijedio Grke u Laminskom ratu kod Kranona 323. kratera je potukao i ubio u Kapadokiji 321. Aleksandrov vojskovoĎa Eumen. 71. kristogram – monogram Isusa Krista Monogram je skraćenica, šifra, znak sastavljen od jednog, dvaju ili više povezanih ili isprepletenih slova koji označuje ime, titulu, inicijale prezimena. Od 4. st. uvelike je raširen Kristov monogram sastavljen od dvaju početnih slova grčkog imena Hristos (X i P), a katkad im se dodaju A i Omega). Taj monogram, simbol Konstantinove pobjede, pojavljuje se do 10. st. na bojnim zastavama, epitafima, spomenicima, ali kasnije i na crkvenim predmetima i sl. U srednjem vijeku uobičajen je monogram na dekretima i poveljama svjetovnih i crkvenih vladara, često umjesto vlastoručnog potpisa. 72. kuduru – akadski- «dar u zemlji» – spomenik s natpisom o darivanju zemlje Kuduru je tipičan primjer kasitskog graditeljstva, vidi se u Inaninom hramu u Uruku. Kuduru je i granični kamen s reljefima, izvješćuje o vjerskim i pravnim shvaćanjima. 73. kuros – mladić; tip arhajskog muškog lika u grĉkoj umjetnosti termin kojim se obiljeţava odreĎeni tip statue mladića; pandan ţenskom liku kore; u arhajskoj grčkoj plastici. Namjena takvih statua je votivna i funeralna. Kuros je uvijek nag. Njegov je stav gotovo kanonski, preuzet iz egipatskih statua, ali je paţnja obraćena na individualnost. Fiksiran, lijeva je noga u iskoraku, ruke spuštene uz tijelo s lakim pregibom u laktu, kosa strogo stilizirana. Najznačajniji primjerci: statue s Akrpole u Ateni, tzv. Apolon Tenejski, kipovi – kolosi iz druge polovice 7. st. sa Suniona.
38
74. kvadriga – ĉetveropreg grč. tetrippon U antičko doba dvokolica s četiri usporedno upregnuta konja. Poznata je na Orijentu, kod Grka, Etruraca i Rimljana. najprije su to bojna kola s vozačem i jednim ratnikom, a kasnije trkača kola na Olimpijskim igrama, a u Rimu kola triufatora. Često su prikazivana u djelima grčkih i rimskih umjetnika, na novcu, gemama. Prikazuje se i u kasnijim razdobljima, osobito u renesansi i klasicizmu u prizorima iz antike, a katkada i u simboličkom značenju. 75. lemb – ilirski brod Kod Rimljana je lembus bio općeniti naziv za manji brod ili čamac. Ilirski lembos sa istočne obale Jadrana bio je čamac oštra pramca i finih linija s najviše deset veslača. Dno mu je bilo ravno pa je stoga čest bio u rijekama. Srednjovjekovni lembos Sredozemnog mora bio je trgovački brod na vesla sa 6 – 10 veslača na svakoj strani. Ima ponekad i jarbol s latinskim jedrom. Iliri su poznavali nekoliko vrsta brodova pa je moguće da su Grci i Rimljani pod nazivom lembos podrazumijevali svaki ilirski brod bez obzira na veličinu i oblik. O njima saznajemo od Polibija i Apijana koji su opisivali borbe Grka i Rimljana: prema Polibiju to je mali ratni brod u koji je stalo do 50 vojnika. 76. limes – granica lat. prvotno brazda ili meĎa na polju, zatim staza ili cesta koja vodi poljem; najzad granični nasip, utvrĎena granica U rimsko carsko doba (počevši od Tacita), utvrĎena je granica Rimskog Carstva – sistem fortifikacijskih objekata (zidovi, kasteli, nasipi, palisade) rasporeĎenih prema konfiguraciji tla i meĎusobno povezanih vojničkom cestom. UtvrĎene granične linije su postojale u svim krajevima carstva gdje je trebalo osigurati granicu od upada neprijatelja. 1. britannicus – Hadrijanov zid 2. donjogermanski (rajnski) – podudara se s donjim tokom rijeke Rajne od mora do Virodbacha kraj Ardenacha; nastao je iz linije pripravnosti za cara Augusta 3. gornjogermanski (retijski) – bio mu je često mijenjan poloţaj. Najpoznatiji i najbolje istraţen. Duţina mu je bila 548 km, a graĎen je od oko 90. g. pa do 160. g. Išao je pravcem: Rheinbrohl na Rajni – Zugmantel – Arnsburg – Stockstadt – Worth – Lorch 4. recijski – nadovezuje se na gornjogermanski i osigurava područje gornjeg Dunava. Lorch – Dambach – Ellingen – Eining na Dunavu 5. limes na srednjem i donjem Dunavu 6. arabicus – od Petre na jugu do Palmire na sjeveru; tu nema neprekinute, zatvorene granice jer se na tom području granice često mijenjaju 7. numidicus – u Africi; flavijevski su carevi podigli duţ najvaţnijih karavanskih putova kastelima utvrĎenu liniju limesa 8. limes u Engleskoj – postoje utvrĎene linije: najsjeverniju je utvrdio Antonin Pio, taj je nasip napušten 184. pod pritiskom Škotskih plemena. Juţno od njega leţi Hadrijanov nasip koji je probijen 283. g. Sačuvani su brojni ostaci i tragovi limesa (u našoj zemlji u Istri i duţ Dunava), a sistem utvrda likovno je prikazan na stupovima careva Trajana i Marka Aurelija. Duţ granice je vodila vojnička cesta na nasipu ispred kojeg je paralelno tekao rov. Nasip je često bio zaštićen palisadama ili kamenim zidom. Na odreĎenim razmacima tu su graničnu liniju osiguravale kule (castella) i izvidničke postaje (propugnacula, specula). Unutar linije su se nalazili utvrĎeni tabori iz kojih su jedinice polazile na limes.
39 Panonski limes spominje već i Tacit. Bila je to utvrĎena linija duţ Dunava o kojoj izvori govore još u 6. st. Na baranjskom odsjeku limes se moţe pratiti na potezu Osijek – Belje – Vardarac – Lug – Grabovac i Zmajevac – Batia. Od Osijeka na istok išao je linijom Dalj – Sotin – Ilok – Banoštor – Stari Slankamen – Surduk – Novi Banovci – Zemun. Na dunavskom odsjeku istočno od Beograda limes je ispitivan na potezu Ritopek – Orašje – Kostolac – Veliko Gradište – Donji Milanovac – Brza Palanka 77. lipsanoteka, spremnica za ostatke pokojnika; sinonim za moćnik Spremnica za relikvije, tj. ostatke tijela kršćanskih svetaca, blaţenih, mučenih i poštivanih preminulih ili za predmete koji su s njima bili u vezi. Maziva se moćnik jer se u njemu čuvaju moći svetaca. Postoje i drugi nazivi: reliquiarum, staurotheca, hierotheca, philacterium. Postoje i posebni nazivi za odreĎene vrste: arca, scinium, capsa, tabula, plenarium. Čuvaju se u crkvama ili crkvenim riznicama, a u privatnim bogomoljama i zgradama samo uz dopuštenje mjesnog ordinarija. Osobito se značenje pridaje relikvijarima s moćima mučenika. 78. logografi – pisci pripovijesti; prva generacija grĉkih znanstvenika povjesniĉara, kronografa i zemljopisaca 1. Grčki prozaisti u Joniji iz 6. st. pr. Kr. U epskom stilu pisali su o genealogijama, legendama, osnivanju gradova i o putovanjima u strane zemlje. Smatraju se pretečama historiografije. Pišu o onome što se pripovijeda, a to su obično lokalne legende, genealogije, priče o raznim mjestima i o osnutku gradova. Tekstovi su se djelomično recitirali, pa im je kao i epu glavna zadaća bila pobuditi u slušatelja osjećaj i umjetnički doţivljaj. Grčki logografi: Hekatej iz Mileta koji je kritičan prema tradiciji i piše kako se njemu čini istinito jer mu se Grčke predaje čine smiješnima i meĎusobno proturječnima, Helanik iz Mitilene začetnik je grčke kronografije. 2. retori u Ateni koji su za plaću i po narudţbi sastavljali sudbene govore 79. lucerna – svjetiljka uljanica Uljanica kao predmet koji sadrţi sredstvo za rasvjetu, javlja se već u prapovijesti. Najstariji poznati oblik je izdubljena kamena ploča sa fitiljem. Na taj se oblik nastavljaju glinene posudice u Mezopotamiji i u starom Egiptu, isprva niskog i kruţnog oblika, a punile su se mineralnim ili biljnim uljem. Izrazit oblik uljanice javlja se u Kretsko-mikenskoj kulturi u obliku posudice s dva izduţena kljuna za fitilj koje podrţavaju stupići. Ovakav su tip širili Feničani u Mediteranskim zemljama. U Grčkoj svjetiljka na ulje nadomještava baklju u kućnoj uporabi od 5. st. pr. Kr., a baklja se i dalje upotrebljava na svečanostima. Rimljani se već u 4. st. pr. Kr. sluţe uljanicom u kućnoj upotrebi preuzevši je od grčkih kolonista na jugu Italije. Iz Rima se uljanica proširila carstvom, preuzeli su ju i kršćani iako su u kultu zadrţali svijeće. Uljanica dobiva nešto drugačije oblike, pokriva se, dobiva drţak i otvore za ventilaciju, a fitilj se izduţuje. IzraĎuje se najčešće od gline i bronce, izuzetno od plemenitih metala i stakla. Takav se funkcionalni oblik zadrţao, a samo je ukras (mitološki prizori) zamijenjen biblijskim motivima. Uljanice koje su sluţile za rasvjetu hramova i dvorana imale su više fitilja i ušice za vješanje o strop, a sluţile su i za javnu rasvjetu (Antiohija) 80. lugal – sum. veliki ĉovjek; kraljevski naslov
81. mastaba – tip egipatske grobnice za vrijeme I. i II. dinastije, kasnije samo plemiĉke grobnice
40 arap. Klupa Po drevnom vjerovanju, golemo sjedište faraona. Naziv za staroegipatske grobnice izgraĎene od opeke ili klesana kamena u obliku niske četverostrane krnje piramide. U unutrašnjosti se nalaze prostorije s mumijama, kipovima pokojnika, kanopom itd. Zidovi su ukrašeni polikromnim reljefima. Mastabe su redovito grobnice visokih drţavnih duţnosnika, a podiţu se u blizini faraonove grobnice. Najveći dio poznatih mastaba potječe iz IV. I V. Dinastije. Podzemne grobnice s nadgradnjom u obliku mastaba postoje i iz III. dinastije. Veliko polje mastaba nalazi se uz Keopsovu piramidu. 82. menora – sedmerokraki svijećnjak, dio opreme jeruzalemskog hrama, židovski vjerski i kultni simbol Hebrejski svijećnjak. Sedmerokraki svijećnjak u središtu zavjetnog šatora. Naziv se upotrebljava i za svijećnjake Salomonova hrama, kao i za osmerokraki svijećnjak kojega Ţidovi upotrebljavaju za blagdana Hanuke. Na Titovu slavoluku u Rimu vide se obredni predmeti Ţidova, a meĎu njima i menora. Kad su 70. god. Rimljani ugušili Ţidovski ustanak i razrušili jeruzalemski hram Tit je uzeo menoru iz hrama i prenio svijećnjak u Rim. Danas se menora nalazi u grbu drţave Izrael. 83. mitrej – svetište Mitrinog kulta Svetište posvećeno kultu Mitre obično graĎeno djelomično ili potpuno pod zemljom. Mitri su najčešće bili ureĎenu u prirodnim ili umjetnim spiljama. GraĎeni su mitreji obično podzemne prostorije skromnih dimenzija, pravokutnog tlocrta u koje se silazi stepenicama. Strop je imao oblik bačvastog svoda. Usred prostorije se nalazio bunar ili izvor, a nasuprot ulazu kip, reljef ili rjeĎe slika Mitre sa suncem i dr. U unutrašnjosti se, uz zid nalaze povišena mjesta za vjernike. U središnjem, niţem djelu, su se obično nalazile votivne are. MeĎu najveće poznate Mitreje spada mitrej u Karakilinim termama u Rimu. Postojao je velik broj mitreja u Panoniji, Germaniji i drugim pograničnim provincijama gdje je mitraizam osobito bio raširen. Poznati su mitreji u kripti crkve S. Clemente u Rimu, u Londonu, Hedderheimu kod Frankfurta i dr. Najbolje sačuvani mitreji kod nas nalaze se u Cavtatu, Sisku i dr. Mitra je staro indoiransko boţanstvo sunca i svjetlosti koje je prvi puta spominje u 14. st. pr. Kr. u jednom spomeniku iz Bogazkoya. U spisima zoroastrizma javlja se kao dobri duh, vladar svijeta koji je ljudima, preko bika, dao biljke i ţivotinje da im sluţe. U hinduističkim Vedama je usko povezan s Varunom, boţanstvom koje kaţnjava krivce. Daje ljudima hrabrost i krepost, štiti pravednike, osigurava mir, zaštitnik je ugovora, saveza, prijateljstva. Kasnije se Mitra povezuje s babilonskim boţanstvom sunca Šamašom, a nakon propasti Perzijske drţave postaje vrlo omiljeno boţanstvo u Maloj Aziji. On je «nepobjedivi» pa zbog toga njegov kult brzo prihvaćaju rimski legionari. Od 2. st. taj se kult širi po cijelom Rimskom Carstvu. Mitrin kult ima mnogo formalnih dodirnih točaka s kršćanstvom, a i etički sadrţaj mitraizma mu je blizak, tako da su štovatelji Mitre prilično lako prešli na kršćansku vjeru. (bratska ljubav, krštenje, upotreba svete vode, nedjelja kao boţji dan, štovanje Mitrinog roĎendana, besmrtnost duše, posljednji sud, uskrsnuće, krepostan ţivot, a kao nagrada blaţeni ţivot na drugom svijetu). Razlike su u neprisustvovanju ţena kod ceremonija i kompromisu s politeizmom.
84. nekropola – grad mrtvih – groblje (posebno: pogansko groblje) grč. nekro + polis = grad mrtvih
41 Arheološki termin kojim se označuju groblja iz razdoblja prije pojave kršćanstva, a ponekad i kršćanska groblja. Oznaka za grobišta u starim kulturama, osobito većih, bolje graĎenih i ukrašenih. Osobito su poznate nekropole iz okolica starih gradova. Jedno od najpoznatijih je etruščanska nekropola u Cerveteriju. Veći i manji tumuli poredani su duţ središnjeg puta, odnosno nagomilani jedan iza drugoga. Unutrašnjost tumula sastoji se od dviju ili više prostorija koje svojim izgledom imitiraju kuće s leţajevima za mrtvace pored zida. H. Schliemann je u Mikeni otkrio unutar gradskih zidina nekropolu koja se nalazila nasuprot Atrejevoj riznici. 2. podzemna grobnica 85. ojkist (ekist) – voĊa grĉkih naseljenika pri osnutku nove naseobine Grci su se selili iz matične zemlje u razna vremena i osnivali naseobine. Najviše je grčkih naseobina bilo osnivano u 8., 7., i 6. st., a osnivale su se po cijelom Sredozemlju. Razlozi su bili mnogobrojni: bijeg pred osvajačem, političke borbe, ţelja za osvajanjem, savjet Delfijskog proročišta, ţelja pojedinca za avanturizmom, prijestupi te prenapučenost matičnog grada-metropole. Klasični postupak pri osnivanju grčkih naseobina imao je mnogo formalnosti. Prvo su se birali ojkisti – voĎe puta. Obično je bio jedan ojkist, a katkada ih je moglo biti više. On je prvo trebao ići po savjet o svemu u Delfijsko proročište. Ojkisti bi predvodili u zauzimanju zemljišta (borbom, kupnjom, sporazumom sa starosjediocima ili na drugi način), mjerenju i klasificiranju zemljišta. Dijelili bi zemlju – kleros i pritom dobivali njen najbolji dio. Najstariju literarnu predaju o osnivanju naseobina i o ojkistu nalazimo u Odiseji: Nausitoj je doveo Feačane na otok Sheriju, obzidao grad, podigao kuće i hramove i doseljenicima dodijelio zemlju. 86. ostrakizam – ĉasno progonstvo atenskih graĊana i glasovanje o njemu grč. ostrakismos Vrsta narodnog suda u antičkoj Grčkoj – Ateni, Argosu, Megari i Miletu. Primjenjivao se protiv onih graĎana koji su svojim odviše jakim utjecajem ugrozili demokraciju u polisu. Pravo glasa su imali svi graĎani (potreban kvorum 6000). Oni su na ostrokonu (glineni crijep) ispisivali imena graĎana koje su trebali biti prognani. Onaj na kojeg je pala većina, najmanje 6000 glasova, morao je u roku od deset dana otići u progonstvo na 10 godina. Nije se smatrao nečasnom osobom niti je gubio svoj imetak ili graĎanska prava, a mogao je biti i ponovno pozvan kući. Ostrakizam se upotrebljavao u 5. st. pr. Kr. Pod njegov su udar pali, meĎu ostalima, Aristid, Kimon, a mnoge su ličnosti učvrstile svoj poloţaj u drugim gradovima (Temistoklo). Posljednja osoba koja je ostrakirana bio je Hiperbolus 417. pr. Kr. Slična se ustanova javlja u 5. st. pr. Kr. u Sirakuzi pod imenom petalizam jer se glasovalo na listu masline. 87. panegirija – grĉ. sveopće okupljanje, npr. na panhelenskim (svegrĉkim) igrama Grčki gradovi i druga njihova kulturna središta su imala svoje vjerske praznike. U Ateni su se svake godine slavile Panateneje, a svake četiri godine Velike Panateneje. Osim toga su se svake godine slavile Tezmoforije (praznik ţena u čast Demetre) i Dionizije (Velike, Male ili Seoske, Lenejske i Antesterije). Spartanci i neki drugi Dorani su slavili Karneje, praznik Apolona Karnejskog. Neki su lokalni praznici postali plemenski, a drugi svegrčki. Zeusov praznik u Olimpiji, Apolonov u Delfima i na otoku Delu, Posejdonov na Korintskom Istmu i Heraklov u Nemeji su bili svegrčki praznici. Prigodom tih praznika Grci su sa svih strana dolazili na mjesto slavlja (panegyris = okupljanje svih), vršili kultne obrede i prireĎivali svakovrsna natjecanja. Svjetsku su slavu stekle Olimpijske igre.
42 88. panhelenske igre – svegrĉke igre Igre koje su se odrţavale u staroj Heladi: Istmijske, Nemejske, Pitijske i Olimpijske. Bile su posvećene bogovima u čijim su se svetištima odrţavale. Na njih su dolazili Grci iz svih plemena. Olimpijske igre su se odrţavale svake četiri godine u Olimpiji i bile su posvećene Zeusu. Zasjenile su sve ostale slične priredbe. Prve zabiljeţene Olimpijske igre su se odrţale 01.07.776. pr. Kr. U trećem stoljeću su Grci počeli svoje vrijeme računati prema olimpijadama- četverogodišnjem intervalu izmeĎu igara. Posljednje su odrţane 393. kad ih je rimski car Teodozije ukinuo. Na obroncima breţuljka Kronos se nalazilo gledalište za oko 50000 ljudi. Svi kandidati su se morali podvrgnuti prethodnom kriteriju u Elidi, gdje bi u gimnazijumu i u palestri vjeţbali za same igre. Ţene nisu sudjelovale u igrama, čak ni kao gledaoci. Prije natjecanja svi natjecatelji i suci morali su poloţiti svečanu zakletvu da će se boriti svečano i pošteno, odnosno da će biti pravedni u svojim sudovima. Igre su se odrţavale za prvog punog mjeseca ljetnog solsticija, a trajale su pet dana. Za trajanja igara je trajao sveti mir i sva su meĎusobna ratovanja u helenskom svijetu bila obustavljena. Prvi je dan bio posvećen religijskim ceremonijama i ritualu, a drugog su dana započinjala natjecanja. Trčanje je bilo osnova takmičenja. Na 18. igrama je uveden petoboj: trčanje, bacanje diska i koplja, skok u dalj i rvanje. Na 23. igrama je uvedeno šakanje, a kasnije pankration – neka vrsta šakanja i rvanja. Na 25. igrama se već odrţavaju natjecanja u trci četveroprega. Olimpijskim pobjednicima su se odavale najveće počasti, pjesnici su ih opjevali, a kipari sačuvali njihov lik u mramoru. Pitijske igre su starogrčke igre, natjecanja i svečanosti koje su se odrţavale u čast boga Apolona u Delfima od 568. pr. Kr. do kraja 4. st. Istamske igre su starogrčka natjecanja u atletici, trkama na kolima, konjskim trkama i muzici na Istmu kod Korinta. Odrţavane su svake druge godine u čast Posejdona, a prvi puta 589. pr. Kr. Nemejske igre su se odrţavale u dolini u Nemeji u Argolidi svake treće godine u čast Zeusa. Obuhvaćale su panhelenska muzička, gimnastička i konjanička natjecanja. Tu se nalazilo Zeusovo svetište, stadion, hipodrom i kazalište. Na obliţnjem je brdu Heraklo, prema mitu, ubio nemejskog lava. 89. panoplija – potpuna oružana oprema grĉkog teškog pješaka U antičko doba, naziv za potpuno naoruţanje teško naoruţanog pješaka. Hopliti su teško naoruţane (pješačke) čete. Njihov novi način borbe koji počiva na drukčijem i teţem naoruţanju uvedeno je od 8. st. pr. Kr. Oruţana oprema im se sastoji od koplja, mača, štita, metalne kacige, prsnog oklopa i nazuvaka. Obrambeni štit, koji je do sada visio na remenu oko vrata i ostavljao slobodne obje ruke, sada se nosi na lijevoj podlaktici na remenu pričvršćenom u središtu štita. Lijeva ruka uz to još drţi kariku pričvršćenu na unutarnjem donjem rubu štita. Navalno oruţje čine oko 9 stopa duga sulica koja se gura rukom za razliku od koplja koje se baca, i mač. Jedini problem je bio teška formacija i oprema pa je bilo teško goniti neprijatelja. Nakon uvoĎenja nove opreme i nove taktike Grci postaju najbolji ratnici na Sredozemlju i rado ih traţe kao plaćenike u Libiji, Babiloniji i Egiptu. 90. pektoral – prsni nakit Kriţ, štit ili kakva relikvija što je visoki svećenici nose oko vrata te im pada na grudi. Značajni pektoral pronaĎen je u grobu Tutankamona; ptica-duša s raširenim krilima. Pektoral se pojavljuje i kod Liburna. 91. pergamena – pisaĉa podloga od osobito obraĊene životinjske kože Pisaći materijal koje se pravi od ţivotinjskih koţa bez dlaka, močene, napete i zaglaĎene plovućcem i bijeljene kredom. Upotreba pergamenta za pisanje je poznata na Istoku (Egipat,
43 Asirija) od 2. tis. pr. Kr. U prvim stoljećima nove ere je postupno u grčko-rimskom svijetu potisnuo stari papirusni svitak. Sam naziv pergamena upućuje na antički grad Pergam u Maloj Aziji gdje se u 2. tis. jače proizvodio, a najjača proizvodnja je bila u helenističko doba. Mekani, gotovo bijeli pergament koji izvrsno upija gotovo svaku vrstu tinte sluţio je sve do kasnog srednjeg vijeka kao materijal za rukopise i slike kada ga je zamijenio papir. U 4. i 5. st. su u Konstantinopolu i Rimu se za vrednija rukopisna djela pergamena bojala ţarko crvenom bojom. Od 7. st. su se na pergameni ponajviše pisale povelje i isprave. Nakon izuma tiska pergamena se zbog svoje trajnosti upotrebljavala za priručna izdanja kao što su crkvene i školske igre. Pergamena je osim toga od davnina sluţila i za uvez knjiga, a upotreba odbačenih papira u tu svrhu sačuvala je mnoge dragocjene starije fragmente i palimpsete. Pergamena se takoĎer razapinjala na bubnjeve, tambure, timbale i slične instrumente. Zbog skupog načina proizvodnje listovi su često rabljeni i više puta, a raniji bi se tekst ostrugao. Takvi se više puta iskorišteni listovi nazivaju palimpsete, čiji se prvotni tekst primjenom fizikalnih metoda moţe učiniti vidljivim (fotografiranje pod ultraljubičastim svjetlom). 92. peripoli – grĉki momci u pograniĉnim ophodnjama, u Ateni dužnost mladića tijekom efebije 93. Piriflegeton – Plamena rijeka, u grĉkom mitu rijeka koja teĉe u Hadu oko Tartara grč. pyr = vatra + flegetho = gorim; Pyriphlegethon = koja vatrom plamti 94. polidinast – grĉ. moćnik, gospodar, vladar grada 95. proksen – grĉ. domaćin stranca, službeni gostoprimac i zastupnik stranih državljana u vlastitome polisu, a zauzvrat je u posebnoj ĉasti u polisu koji zastupa proksenija = gostoljubivost, sluţbena duţnost proksena GraĎanin nekog grčkog grada kojeg drugi grad imenuje da zastupa interese njegovih graĎana u gradu u kojem ţivi; gostoprimstvo, pravna, politička ili novčana pomoć. Zvanje proksena se dodjeljuje ukazom i predstavlja počast i duţnost 96. protoma – poprsje grč. protoma = njuška, bista Naziv za plastično ljudsko poprsje ili prednji dio ţivotinjske figure u funkciji dekorativnog elementa u antičkim likovnim i primijenjenim umjetnostima te u arhitekturi. Prikaz glave s vratom, te većeg ili manjeg dijela ramena. Donji dio je obično ravno odsječen. Često se nalazi na kvadratnom ili okruglom postolju. 97. princeps senatus – prvak senata U starom Rimu tradicionalan naziv za najuglednijeg člana Senata, onog senatora čije je ime prvo na popisu senatora. Obično je to bio najstariji bivši cenzor patricijskog roda. Na senatskim je sjednicama prvi iznosio svoje mišljenje i glasao. Takvi prvaci senata, kao Fabije Maksim Konaktator, Scipion Stariji i drugi bili su nekada najutjecajnije političke ličnosti republikanskog Rima. Titulu je posljednji nosio Valerije Flak 84. pr. Kr. Oktavijan je 27. g. kao cenzor isključio iz senata «nedostojne» te sastavio novi senat od 1000 članova. Na čelu mu je bio on kao princeps senatus – oţivio je titulu, a njome se ţelio distancirati od kraljevske ili diktatorske vlasti koju su mu nudili i naglasiti da stare republikanske ustanove ostaju. Imenom princeps je od tada nazivao svoj poloţaj u drţavi. On i njegovi nasljednici su isticali da njihova vlast nije regnum ni dictatura, nego da oni vladaju in nomine principis.
44 1. 01. 27. g. je tradicionalni datum osnivanja principata i Rimskog carstva. 98. psefizma – odluka narodne skupštine sa zakonskom snagom, zakon, spomenik na kojem je takav zakon uklesan da bi se javno izložio Po sadrţaju epigrafičari dijele najranije grčke natpise na: javne, vjerske, počasne, nadgrobne, privatne i druge. Javnim se nazivaju sluţbeni drţavni natpisni akti, zakoni, ugovori, odluke (psephismata). Ti natpisi su mnogobrojni, ali upotrebljivi kao izvor za povijest kasnijih vremena. Mnogi su natpisi «in situ», na mjestu na kojem su sačuvani. mnogo ih je i u zbirkama. Zaključak starogrčke pučke skupštine, koji je vrijedio samo za pojedine slučajeve i pojedine ljude, za razliku od nomosa koji je vrijedio za sve graĎane. Jedna od najpoznatijih je Megarska psefizma koja je bila jedan od povoda Peloponeskog rata. Jedan od takvih izvora, vrlo vaţan za naš povijesni prostor, je Lumbardska psefizma kojom se reguliraju imovinski odnosi na otoku Korčuli. 99. pšent (šenti) – potpuna faraonska kruna Ta dvostruka kruna se sastoji od bijele krune Gornjeg Egipta i crvene krune Donjeg Egipta. Egipatski su bogovi vrlo često prikazivani s tom krunom, posebno Horus s kojim su se faraoni poistovjetili. 100. psihopomp – pratilac, sprovoditelj duša; epikleza Herma, Merkura Hermo je grčki bog, zaštitnik putnika, pastira, lopova, trgovaca, glasnik olimpijskih bogova, sin Zeusa i Plejade Maje. Pandan u rimskoj mitologiji mu je bog Merkur. Oni su Psihopompi, oni koji prate duše pokojnika na drugi svijet i brinu se da one tamo sigurno stignu. U arhajskoj grčkoj umjetnosti prikazuju Herma kao bradatog muškarca odjevenog u kratki hiton i himation, a kasnije se prikazuje kao mladić. Atributi su mu: krilate cipele, putni šešir i kaducej (kerikeion). Najčuveniji njegov prikaz je Preksitelov kip «Hermes s djetetom Dionizom» iz Olimpije. 101. recto– sprijeda, na prednjoj strani verso – straga, na pozadini odreĊenje teksta na listovima-folijima rukopisne graĊe lat. verso = parna strana lista lat. recto, od rectus = prav – prednja neparna desna strana lista u knjizi - to su oznake za listove (folium), a ne za stranice. Prva strana folije je folio recto, a druga je folio verso. Folije su označavane arapskih ili rimskim brojevima. 102. rex sacrorum – kralj obreda; svećeniĉki naslov u Rimu Nekada je kralj bio glavni svećenik. Nakon ukidanja kraljevstva jedan je vjerski funkcionar imao naslov rex sacrorum (kao u Ateni bazilej), očito naslijedivši vjerske kompetencije koje je nekada imao kralj. Svećenik s naslovom rex sacrorum bio je podvrgnut vrhovnom svećeniku – pontifexu maximusu. Rimljani su počeli štovati četiri boga, koji su od obreda koji su im bili posvećeni postajali osobnosti. To su bili Jan, Jupiter, Mars i Kvirin i boţica Vesta. Svaki od četvorice bogova je imao osobnog svećenika, a rex sacrorum, koji je bio nasljednik kralja, bio je zaduţen za Jana. 103. satrap – upravitelj pokrajine Perzijskog carstva Prema medijskom i staroperzijskom zaštitnik drţave. U staroj Perziji kraljev namjesnik, upravitelj velike provincije. Područje satrapovog vladanja naziva se satrapija. Institucija i
45 naziv satrapa su postojali vjerojatno već u Medijskoj drţavi. U Perziji, za dinastije Ahmenida, do 330. pr. Kr. satrap je formalno priznavao kraljev suverenitet, ali je imao punu političku, administrativnu i sudbenu vlast, kovao svoj novac, ubirao porez i davao odreĎenu svotu kraljevskoj blagajni. U vrijeme Darija I. drţava je bila podijeljena na 20 satrapija koje su odgovarale nekadašnjim drţavama, a svaka se dalje dijelila na 6 satrapija. U razdoblju slabljenja centralne vlasti satrapska je vlast postala nasljedna. Osvojivši Perziju, Aleksandar Veliki zadrţao je administrativnu podjelu na satrapije, negdje je ostavio stare satrapske dinastije na vlasti, a drugdje je postavio na vlast svoje privrţenike, ali je vojsku i financije predao u ruke Makedonaca. Titula satrapa se zadrţala stoljećima, upravitelji u Armeniji su se tako nazivali u vrijeme rimske dominacije i u razdoblju Sasenida. Naziv je formalno ukinulo tek Justinijanovo zakonodavstvo. U prenesenom značenju satrap znači OKRUTAN VLADAR (sinonimi despot i tiranin). 104. senatus consultum ultimum – posljednja odluka senata; prelazak na posljednje stanje u Rimu Ubojstvo liktora Antilija od strane Grakhovih pristalica pruţilo je konzulu Liciju Opimiju, Grakhovom protivniku, povod za sazivanje senata. Senat bi konzulu dao posebne ovlasti u obliku tzv. consultum ultimum koje bi glasile neka konzuli zaštite drţavu. To je bio prvi slučaj davanja ovakvih ovlasti. 105. sinkretistiĉki – nastao miješanjem, povezivanjem i stapanjem razliĉitih sastavnica; osobni kultovi, vjerovanja, božanstva Izraz koji je po prvi puta upotrijebio Plutarh za koaliciju Krećana koji su se sjedinili pred zajedničkim neprijateljima. U povijesti religija, meĎusobnim utjecajima nastalo spajanje različitih kultova i religioznih ideja, primanje običaja i obreda od drugih, potisnutih religija. Za većinu se religija moţe reći da u svojim razvojnim fazama predstavljaju neki sinkretizam jer se prilagoĎavaju novim prilikama i idejama (sumersko-akadska religija). U uţem smislu sinkretističkima se nazivaju religije helenističkog doba (od 2. do 4. st.) koje su nastale prodiranjem orijentalnih elemenata u grčku i rimsku religiju. U zajedničkoj borbi protiv monoteističkog kršćanstva i antičko se poganstvo htjelo ujediniti u oboţavanju jednog boţanstva (npr. Mitre, Kibele, Izide). 106. Sinus Flanaticus – Kvarnerski zaljev Najstariji poznati naziv Sinu Flanaticus potječe iz antičkog doba. Prema glavnome lučkome centru Flanoni (Plomin) rimski su pisci i kartografi tako nazivali u prvom redu, dio Jadranskog mora izmeĎu Istre i Cresa. Taj se naziv već tada upotrebljavao u proširenom smislu, tj. za prostor od istarske do vinodolsko-velebitske obale. Kad je propala rimska Flanona, stari naziv je zamijenjen novim, Kvarner. U rimsko doba tu su bile luke Senia, Flanona i dr. 107. sisahtija (sejsehtheja) – stresanje tereta; Solonovo poništenje zakonskih odredbi o dužniĉkom ropstvu u Ateni Solon je tim zakonom oslobodio narod robovanja, onemogućio zajmove uz tjelesne zaloge, ukinuo privatne i drţavne dugove. Plutarh citira Solonove stihove u kojima se spominje skidanje kamena s duţničkih seoskih posjeda. Ukinuo je sa sisahtijom svaku hipoteku na zemlju duţnika, odstranio kamene stupove koji su zajmodavci bili postavili na njivama duţnika u znak zaduţenja te oslobodio sve koji su zbog duga bili u zatvoru ili ropstvu. 108. sistrum – egipatska udaraljka, glazbalo u obredima božice Izide. Uz bubanj jedna od najstarijih i najraširenijih muzičkih udaraljki, poznata svim narodima starog vijeka, preteča triangla. Vrsta udaraljke srodna čegrtaljki. Od 2600. pr. Kr. raširio se i
46 po Mezopotamiji, a kasnije se javlja i u svim antičkim kulturama Sredozemlja u nekoliko varijanti. Sastojao se od nekoliko zvonaca, metalnih koluta ili pločica pričvršćenih za metalni okvir. Kada se instrument zatrese oni zazvuče. Glazbalo se koristilo u obredima boţice Izide. Zadrţao se do danas u armenskom bogosluţju i u primitivnim oblicima u Africi. 109. stadij – grĉka mjera za dužinu Starogrčka mjera za duţinu, lokalno je varirala (u Olimpiji je iznosila 192 m) izmeĎu 179 i 213 m. U helenističko vrijeme bilo je i kraćih stadia. Na antičkim olimpijskim igrama organizirana su natjecanja u trčanju na 1 stadij (duţina stadiona) ili više. 110. stater – grĉka jedinica težine zlatnog i srebrnog novca Prvobitna mjera za teţinu, kasnije novčana jedinica u različitim antičkim metalističkim, zlatnim i srebrnim valutama. Vrijednost i teţina su mu varirali prema vremenu i mjestu kad se kovao. Perzijski zlatni stater (dereikos) teţio je 8,385 g. Eubejsko-atički zlatni stater (didrahmon) teţio je 8,7 g, a srebrni (tetradrahon) 17,4 g. Korintski srebrni stater (tridrahmon) 8,5 g. 111. stefanitsko natjecanje – natjecanje gdje pobjednik bude ovjenĉan, dobiva vijenac; prvenstveno panhelenske igre natjecanje je takmičenje kandidata za dobivanje nagrade za ostvarenje kakvog knjiţevnog, umjetničkog ili sportskog uspjeha. 112. stela – spomenik u obliku uspravne ploĉe U antičko doba vertikalna kamena ploča koja je sluţila u različite svrhe: kao nadgrobni spomenik (stela funereria), granični kamen, votivni spomenik (stela votiva) itd. Redovito ima natpis ili je ukrašena figuralnom ili geometrijskom dekoracijom. Stele s likom vladara postoje već u Mezopotamiji. U Grčkoj se najstarije stele javljaju u Mikeni: nadgrobne ploče ukrašene motivom spirale i prizorom iz lova. U klasičnoj grčkoj kulturi stela je najprije duguljastog oblika i u svom gornjem djelu ukrašena palmetom ili sfingom. U 6. st. pr. Kr. na steli se javlja ljudski lik u niskom reljefu (Aristionova i Alksenorova stela). U to vrijeme se u Sparti razvija poseban tip stele: niska ploča s prikazom pokojnika koji sjedi. U 5. i 4. st. pr. Kr. u Ateni umjetnost na stelama postiţe vrhunac: stele su skoro kvadratična oblika, mnoge dobivaju oblik edikule, a na njima su u visokom reljefu prikazani pokojnici. Iz tog su razdoblja poznate stele Hegese, stela Deksileja i niz drugih, posebno s atenskog groblja Dipilon. U Italiji se prve stele javljaju već u eneolitiku, a posebno su brojne one iz etrurskog perioda. Zanimljivi primjerci sa zaobljenim gornjim djelom od 5. do 4. st. pr. Kr. potječu iz Felesine (Bologna). U rimsko doba stela kao nadgrobni spomenik ulazi u opću upotrebu, posebno u područjima uz Rajnu i Dunav, kao i u juţnim provincijama carstva. Vrlo su česte i u našim krajevima.
113. Stiga, Styks – rijeka u grĉkom podzemnom svijetu Najznamenitija rijeka koja je tekla oko cijelog Hada. Preko nje Haron prevozi duše naplaćujući vozarinu – pokojniku se stavlja novčić u usta. Ime Styks znači mrţnja, a u nju su
47 se bogovi zaklinjali. Takvu zakletvu nije moguće prekršiti, jer bi ih to stajalo boţanske moći. Po mitu njome je tekla blatna i ledena voda. Personificirana Styks je kći Oceana i Tetije, najuzvišenija meĎu svojim sestrama. Njezina se hladna voda smatrala smrtonosnom, a njome je, prema legendi, bio otrovan Aleksandar Makedonski. 114. sufet – feniĉki dužnosnik, sudac Kanaanski šofet = sudac U starim feničkim gradovima i kolonijama dvojica, ponekad trojica, najviših duţnosnika koji su u svojim rukama drţali vrhovnu izvršnu i sudsku, a ponekad i vojnu vlast. U Kartagi, u kojoj je vladala oligarhija, na čelu drţave bila su dva sufeta koje je birala pučka skupština, a po čijim je imenima nazivana godina. 115. šakanaku – upravitelj, naslov vladara u gradu-državi Mari Najpoznatiji nositelj ove titule je kralj Zimrilim. 116. tel – ara. Tell; brežuljak nastao nizanjem naseobina na istome položaju tijekom više tisućljeća U arheologiji zemljani breţuljak nastao nakupljanjem otpadaka i uvijek novim gradnjama na istom mjestu kroz stoljeća. Na takvim mjestima vidljivi su slojevi i izmjenjivanje pojedinih tipova materijalnih kultura. Npr. Troja, Tell-el-Amarna. 117. taerodok, tearodok – grĉ. službeni domaćin teora 118. teor – grĉ. sveĉani poslanik u sakralne svrhe, ĉlan državnog hodoĉašća ili izaslanstva koje poziva na panhelenske igre 119. teorija – grĉ. službeno sveĉano izaslanstvo u sakralne svrhe; takoĊer i «pogled, gledanje» Sistem znanja ili shvaćanja o nekoj pojavi ili skupini pojava, zasnovan na uočavanju njihove bitne zakonomjernosti; naučno, uopćeno objašnjenje, interpretacija odreĎenog iskustva iz jednog principa; svaka naučna hipoteza, ako se potvrdi novim empirijskim činjenicama postaje teorija. 120. tholos – graĊevina okruglog tlocrta U antičkoj arhitekturi naziv za graĎevine kruţnog tlocrta. Najstariji poznati tholosi se javljaju u Mikenskoj kulturi (riznica Minijaca u Orhomenu, Atrejeva i druge riznice u Mikeni), u Etrurskoj kulturi, u prapovijesnoj kulturi Sardinije i u mnogim drugim prapovijesnim kulturama. U klasično helenističko vrijeme u Grčkoj tholos se u funkciji hrama ili heroona javlja relativno rijetko (u Delfima, Epidauru, Olimpiji, Samotraki), jednako kao i u rimskoj arhitekturi. (hram Rome i Auguste u Ateni, Vestin hram i Panteon u Rimu)
121. Tit(i)us, klas. Tit, Titij, trad. Tit, Ticij – rijeka Krka Krka je rijeka u Dalmaciji, izvire 3,5 km sjeveroistočno od Knina. Teče Kistanskom zaravni i kod Šibenika utječe u more. Duljina toka iznosi 75,2 km. Pored pritoka Krkića koji rijeka
48 prima neposredno nakon izvora, u Krku utječe potok Kosovčica, a u blizina Knina i Orašnica. Kod Knina Krka mijenja smjer i teče od SI prema JZ. 1898. prva hidroelektrana na Krki kod Skradinskog buka, a podignuto ih je oko 4. Skradinski buk ima turističko značenje. IzmeĎu Krke i Neretve se nalazi Duvanjsko polje sa središtem u utvrdi Delminija, glavnoj utvrdi ilirskog plemena Delmata, danas selo Borčani. Rimljani su tu utvrdu razorili 155. pr. Kr. 122. transhumacija – selilaĉki naĉin života stoĉarskih naroda; stoka se prema godišnjem dobu napasa na nizinama ili planinskim obroncima, a prati je ĉitava zajednica Uzgoj domaćih ţivotinja počinje u mlaĎe kameno doba. Prapovijesni čovjek je pripitomio nekoliko vrsta ţivotinja (ovca, koza, govedo, konj..). Od njih je dobivao razne proizvode, a kasnije se koristio i njihovom radnom snagom. Uzgoj stoke je bila prva privredna djelatnost koje se provodila najprije na nomadski način. Nomadi su pojedinci ili skupine ljudi koje nemaju stalno boravište, već se stalno sele od mjesta do mjesta, a mogu biti i lovci, sakupljači plodova, korijenja ili sitnih ţivotinja i stočari. Nomadi stočari su najbrojniji, a odrţali su se do danas u stepskim i pustinjskim oblastima (Arabija, stepski krajevi Azije), a donedavno ih je bilo i na Balkanskom poluotoku. Oni uzgajaju stoku prilagoĎenu odreĎenom području. Ţive isključivo od stočarstva. U novije doba u nomada stočara ima tragova rodovskog ureĎenja i feudalnih odnosa. Gotovo sav posao oko stoke obavljaju muškarci. Ţene odrţavaju sklonište, pripremaju hranu i brinu se za odgoj djece. 123. transliteracija – preslovljavanje; prijenos rijeĉi ili teksta iz jednog znakovnog sustava u drugi pri ĉemu je svaki pojedini izvorni znak prikazan posebnim znakom Prijepis slovima druge abecede. Prenošenje pisanog teksta iz jednog alfabeta u drugi. Ako se oba alfabeta podudaraju transliteracije se vrši slovo po slovo bez obzira na izgovor. Gdje to nije moguće, jer u alfabetu koje se prenosi nema odgovarajućeg slova, originalno se slovo zamjenjuje s onim koje označuje glas najbliţi izvorniku. Od transliteracije treba razlikovati transkripciju, tj. unošenje izgovora osobitim, u tu svrhu sastavljenim sustavom znakova. 124. tumul – grobni humak U prapovijesnoj terminologiji naziv za veći ili manji humak od zemlje ili nasuta kamenja pod kojim se nalazi jedan ili više grobova. Mrtvac je pokopan izravno na površini zemlje, u iskopanoj raki ili sagraĎenoj grobnoj komori. Kod zemljanih tumula obodnica je često obloţena kamenjem. Tumula ima na nordijskom području već u neolitiku; potkraj neolitika i u brončano doba običaj podizanja tumula je proširen na golemom području do juţne Rusije. Za srednjoeuropsko brončano doba tumul je karakterističan oblik groba. U mlaĎe ţeljezno doba tumuli postepeno nestaju, ali se gdjekad javljaju i u doba seobe naroda; na nordijskom su se području odrţali sve do vikinških vremena. 125. ureus – kobra, znak moći i apotropejski znak na krunama bogova i faraona Sveta egipatska kobra. U likovnoj umjetnosti Egipta, figura boţanstava faraona nose ureus na čelu, odnosno na dijademu ili kruni, kao apotropej i simbol vrhovne vlasti. Ureus je i simbol sunčane moći. 126. Zigurat – stepenasta graĊevina u Mezopotamiji, s hramom na vrhu Naziv za naročiti tip sakralne graĎevine na području drevne Mezopotamije. To je hram na niskoj, nepravilnoj umjetnoj terasi. Iz te jednostavno konstrukcije mezopotamskog
49 prapovijesnog doba postupno su se u I. i II. st. pr. Kr. razvili zigurati s više terasa koji imaju tlocrt pravokutnika ili kvadrata. Na najvišoj se terasi nalazio hram. Broj terasa je varirao, npr. zigurat u Babilonu koji spominje Herodot imao je 7 terasa koje su meĎusobno bile povezane trokrakim stubištem. Na području Babilonije svaki je grad imao jedan ili više zigurata. Kasnije se običaj graĎenja zigurata proširio na Asiriju i Elam. Najbolje sačuvane ruševine zigurata su one iz Ura. Zigurat je posvećen Nanni, a gradili su ga Ur-Nammu i njegov sin Šulgi oko 2000. pr. Kr. Najveće ruševine su iz srednjeelamskog doba (13. st. pr. Kr.), a nalaze se u Choga Zambilu. Drugi se nalaze u Ašuru, Minrudu, Kalhuu, Ninivi, Kujundţiku i DurŠarukinu te Khorsabadu iz novoasirskog doba (8. i 7. st. pr. Kr.), te u Borsippi i Babilonu iz vremena novobabilonske drţave ( 7. i 6. st. pr. Kr.).
ZNANSTVENICI 1.Geza Alfody
50 Madţarski arheolog i povjesničar starog vijeka, profesor u Heidelbergu. Proučavao rimsku arheologiju i historiju, napose provinciju Dalmaciju. Autor je monografije o stanovništvu rimske provincije Dalmacije i o osobnim imenima u toj provinciji temeljem epigrafskih izvora. 2. Šime Batović (r. 1927.) – hrvatski arheolog, prapovijesniĉar, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru i profesor arheologije na FF-u u Zadru. Osobiti radovi su o prapovijesti liburnskog, delmatskog i histarskog podruĉja Studirao arheologiju u Zadru. Predavao je na katedrama za prapovijesnu arheologiju i muzeologiju. Vršio iskapanja na nizu prapovijesnih nalazišta u sjevernoj Dalmaciji (Smilčić, Nin, Radovin). Objavljuje radove s područja prapovijesne arheologije (osobito neolitika i ţeljeznog doba) u vezi s nalazištima u Dalmaciji i primorju: «Neolitsko nalazište u Smilčiću», «Iz ranog ţeljeznog doba Liburnije», «Razvoj istraţivanja prapovijesti u Dalmaciji», «Stariji neolit u Dalmaciji». 3. Paul – Emile Botta (1802. – 1870.) – francuski arheolog, istraživao Korsabad Sin Carla Botta, tal. povjesničara i političara. Kao konzul u Mosulu prvi je počeo sa arheološkim iskapanjima koja su kasnije dovela do otkrića stare Ninive (1842.) 1843. je vršio iskapanja u Khorsabadu. Objavio je: «Ninivski spomenici», «Spisi, natpisi otkriveni u Korsabadu». 4. Josip Brunšmid (1858. – 1929.) – hrvatski arheolog, prvi profesor arheologije na Sveuĉilištu u Zagrebu, epigrafiĉar, numizmatiĉar Studirao povijest, zemljopis i polazio arheološko-epigrafski seminar na Bečkom univerzitetu. Ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu kojeg je i sistematski upotpunjavao. Osobitu paţnju posvetio je numizmatičkoj zbirci koja je postala jedna ud najureĎenijih i najbogatijih u Europi. Profesor klasične arheologije na Zagrebačkom sveučilištu. Ravnatelj Strossmayerove galerije. Predsjednik povjerenstva za čuvanje spomenika. Prvi je od naših znanstvenika istraţivao spomenike panonskih Slavena u ranom srednjem vijeku (groblje u Bijelom Brdu). Svoje je radove uglavnom objavio u Vjesniku Hrvatskog Arheološkog društva koji je jedno vrijeme i ureĎivao. ObraĎivao je domaću arheološku graĎu od prapovijesti do visokog srednjeg vijeka. Objavio je mnogobrojna djela: «Natpisi i novci grčkih gradova u Dalmaciji», «Arheološke zbirke iz Dalmacije i Panonije»… 5. don Frane Bulić (1846. – 1934.) – hrvatski arheolog, klasiĉni filolog, epigrafiĉar, istraživaĉ ranokršćanskih i starohrvatskih starina, dugogodišnji urednik «Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku» Studirao bogosloviju, a kasnije i klasičnu filologiju i arheologiju u Beču. Kao srednjoškolski profesor, a poslije i ravnatelj gimnazije, isticao se nacionalnim stavom, pa su ga austrijske vlasti 1896. umirovile. Nakon toga se, kao ravnatelj Arheološkog muzeja i konzervator, posvetio arheologiji. Rezultate svojih istraţivanja objavljivao je u «Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku». Svjetski ugled stekao je nakon uspješnih iskapanja starokršćanskih bazilika i groblja u Solinu. Istraţivao je i starohrvatske spomenike. Već 1888. izdao je prvu stručnu publikaciju o starohrvatskim spomenicima: «Hrvatski spomenici u kninskoj okolici». 1894. osnovao je u Splitu društvo «Bihać» za istraţivanje hrv. Spomenika iz ranog srednjeg vijeka. Istraţivao je i Riţinice pod Klisom sa zaduţbinom kneza Trpimira, Majdan kraj Solina, Bihaće kraj Trogira, a na Otoku u Solinu pronašao je i pročitao fragmentirani natpis kraljice Jelene iz 976. koji spominje dva hrv. Kralja: Mihajla Krešimira i Stjepana Drţislava. Posebne zasluge stekao je za očuvanje antičkih spomenika Dalmacije, prvenstveno
51 Dioklecijanove palače o kojoj je, zajedno s Lj. Karamanom, napisao posebnu studiju. Kao priznanje za velike znanstvene zasluge 1921. je dobio počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. 6. Pierre Cabanés Francuski arheolog i povjesničar starog vijeka. Profesor stare povijesti na sveučilištima u Clermont-Ferrandu i Sorbonne IV u Parizu. Napisao je monografije o Epiru i Ilirima. Organizirao tri znanstvena skupa o juţnoj Iliriji i Epiru. 7. Nenad Cambi (r. 1937.) – hrv. Arheolog, profesor arheologije na FF-u u Zadru. Radovi iz klasiĉne, provincijalne i ranokršćanske arheologije i povijesti umjetnosti. Ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu. Od 1976. honorarni, a od 1982. stalni profesor klasične i ranokršćanske arheologije na FF-u u Zadru. Predavao je na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu i Zadru. Kratko vrijeme je predavao i na fakultetima u Sloveniji, Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Predsjednik je Knjiţevnog kruga u Splitu. Bavi se problemima antičke i ranokršćanske umjetnosti, posebno arhitekture. Istraţivao je u Saloni, Naroni, Issi, Zmijavcima…Jedan je i od pionira podvodne arheologije. Njegova najnovija knjiga «Antika» bavi se povijesti antičke umjetnosti u Hrvatskoj. Ţeli osnovati studij povijesti u Splitu. Nedavno je proglašen akademikom. 8. Jean Francois Champollion (1790 – 1832.) – francuski orijentalist, dešifrirao hijeroglife Utemeljitelj egiptologije. U liceju u Grenobleu, pored klasičnih i semitskih jezika, proučavao je i koptski, pretpostavljajući da se pomoću njega moţe rekonstruirati stari egipatski jezik. Profesor povijesti na sveučilištu u Grenobleu. 1822. na temelju kamena iz Rossete sa demotskim, grčkim pismom i hijeroglifima, dešifrirao hijeroglife. Utemeljio egipatsku zbirku u muzeju u Louvreu. Član francusko-toskanske naučne ekspedicije u Egipat. 1830. postaje članom Francuske akademije. 1831. prvi profesor egiptologije na College de France. Objavio veći broj rasprava o jeziku starih Egipćana, geografiji i povijesti Egipta. 9. Howard Carter (1873. – 1939.) – engleski egiptolog, otkrivaĉ Tutankamonovog groba Učenik W.M. Flinders Petriea i od 1892. njegov asistent kod iskapanja u Tell-el-Amarni. Izvršio brojna iskapanja u Egiptu. Otkrio je niz kraljevskih grobova: Mentuhotepa, Amenofisa I.,Tutmosisa IV, kraljice Hatšepsut… Njegovo najveće otkriće je Tutankamonova grobnica, koju je otkrio 1922. zajedno s lordom Carnarvonom. To je bilo jedno od dotada najvećih otkrića u povijesti Egipta. Ta je grobnica, za razliku od ostalih faraonskih grobnica, bila gotovo netaknuta od pljačkaša, te je zbog toga njeno značenje za istraţivanje materijalne kulture Egipta iz 14. st. pr. Kr. golemo. Uklesana je u stijeni. Iz hodnika se ulazi u predsoblje, a iz njega u dvoranu sa sarkofagom, oslikanu zidnim slikama čija je tematika vezana uz posmrtni kult. Uz tu se dvoranu nalaze dvije prostorije za grobne priloge. Faraonova je mumija bila okićena bogatim nakitom i imala je zlatnu masku na licu. Pored nakita, u grobnici je pronaĎen golem broj drugih vrijednih nalaza (alabasterne posude, plastika, leţaljke, stolice, škrinje, itd.) Carter je sudjelovao u arheološkim časopisima, a objavio je : «Grobnica Thotmesa IV.» i «Grobnica Tutankamona».
10. Slobodan Ĉaĉe (r. 1946.)
52 Hrvatski arheolog i povjesničar, profesor stare povijesti na FF-u u Zadru. Radovi su mu osobito o prapovijesti i staroj povijesti Liburnije, te o grčkoj kolonizaciji na Jadranu i referentnim antičkim literarnim izvorima. 11. sir Arthur Evans (1851. – 1941.) – engleski arheolog, istraživaĉ Knosa, putopisac Ravnatelj Ashmoleam Museuma u Oxfordu. Vršio arheološka istraţivanja na Balkanu i iskapanja na Siciliji i juţnoj Italiji. Od 1900. kopao na Knososu na Kreti, gdje je otkrio bogate ostatke minojske kulture. Otkriveni ostaci bogate kulture pobudili su uvjerenja da je na Knososu pronaĎena Minojeva palača, njegova otkrića osvijetlila su prapovijesno doba egejskog područja i pruţila materijal za odreĎivanje kronologije egejske kulture. 1878. je uspio iz tadašnje Austro-Ugarske prokrijumčariti mramornu glavu carice Livije, Augustove supruge, te ju je odnio u Oxford. Tu je glavu «otkupio» od jednog seljaka iz Vida kod Metkovića, nekadašnje Narone. Taj je kip iz prve polovice 1. st. Ostatak tijela carice Livije danas je nalazi u Arheološkom muzeju u Splitu. Glava i tijelo su ponovno spojeni, ali samo na 6 god. koliko će trajati posudba glave splitskom muzeju. 12. Numa Denis Fustel de Coulanges (1830. – 1889.) – francuski povjesniĉar, istraživaĉ antike, najznaĉajnije djelo mu je «Antiĉka država» Profesor na sveučilištu u Strassbourgu. Od 1878. drţi katedru povijesti srednjeg vijeka na Sorbonni. Izvršio je znatan utjecaj na razvitak historijske nauke u Francuskoj. Najznačajnije mu je djelo «Antički grad». Ostala djela: «Povijest političkih institucija antičke Francuske», «Invazija Germana i svršetak carstva», «Porijeklo feudalnog sistema»… 13. Georg Friedrich Grotefend (1775. – 1853.) – njemaĉki paleograf i filolog, omogućio da se odgonetne klinasto pismo Napisao je dva djela o klinastom pismu. Bio je i jedan od prvih istraţivača staroitaličkih jezika: umbrijskog i oskijskog. Njegov široki interes je obuhvatio i mnoga druga područja: latinsku gramatiku, njemačku akcentologiju, povijesti i geografiju antike, itd. 14. Viktor Hoffiller (1877. – 1954.) – hrvatski arheolog, istaknuti epigrafiĉar Sveučilišni profesor i ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu. Objavio je niz radova iz područja prapovijesti, klasične arheologije i povijesti umjetnosti. Bio je urednik «Vjesnika Hrvatskog arheološkog društva». Priredio je i dva sveska «Corpus vasorum antiquorum» (prapovijesna keramika iz Dalja, Sarvaša, Velike Gorice i Vučedola). Sa B. Sariom je izdao «Antike Inschriften aus Jugoslavien». 15. Bedrich Hrozny (1879. – 1952.) – ĉeški jezikoslovac, tumaĉ hetitskog jezika Češki arheolog i orijentalist. Sveučilišni profesor u Pragu i Beču. Asirolog i hetitolog. Vodio je iskapanja u Kul-Tepe u Maloj Aziji. Riješio je zagonetku hetitskog jezika protumačivši značenje pločica iz Bogazkoya, pisanih hijeroglifima i babilonskih klinastim pismom. Prvi je ustanovio indoeuropski karakter hetitskog jezika. Napisao je brojna djela o Hetitima i njihovom jeziku.
16. fra Luka Jelić (1863. – 1922.) – hrv. povjesniĉar i arheolog. Istraživaĉ spomenika Zadra, Biograda, Nina
53 U Rimu studira teologiju i kršćansku arheologiju koju uči u Beču. Profesor kanonskog prava i crkvene povijesti na Zadarskoj bogosloviji, a ujedno se bavi arheološkim istraţivanjima i vrši duţnost konzervatora za Dalmaciju. S Franom Bulićem je 1892. osnovao starinarsko društvo «Bihać». Pisao je rasprave iz područja povijesti, umjetnosti i arheologije. Istraţivao je i arheološke spomenike na prostoru Zadra, Biograda i Nina. 17. Robert Koldewey (1855. – 1925.) – njemaĉki arheolog, istraživaĉ Babilona Bio je i arhitekt i sveučilišni profesor i kustos Staatliche Museen u Berlinu. Sudjelovao je pri iskapanju brojnih arheoloških lokaliteta u M. Aziji (Aos, Lesbos, Neandrija, Babilon i dr.). Proučavao je antičke gradove u juţnoj Italiji i na Siciliji. Djela: «Najstariji stanovnici otoka Lezba», «Grčki hram na Siciliji i u Donjoj Italiji», «Hramovi u Babilonu i Borsippi»… 18. Austen Henry Layard (1817. – 1894.) – engleski pravnik i diplomat, arheologamater, proslavio se istraživanjem palaĉe Asurnasirpala II. u Nimrudu Bio je podtajnik u Ministarstvu vanjskih poslova i ministar javnih radova. Od 1845. vodio je iskapanja u Mezopotamiji. Iskopao je Ninivu – asirsku prijestolnicu, pronašao Asurbanipalovu biblioteku, gdje se nalazio i ep o Gilgamešu. Njegovo najvaţnije djelo je «Natpisi na klinastom pismu sa asirskih spomenika», što znači početak sistematskog publiciranja spomenika pisanih klinastim pismom. 19. Nives Majnarić – Pandžić (r. 1938.) – hrvatski arheolog i prapovjesniĉar, profesorica arheologije na FF-u u Zagrebu. Radovi o bronĉanom i željeznom dobu u unutrašnjosti hrvatske Studirala arheologiju u Zagrebu. Proučava ţeljezno i brončano doba u kontinentalnoj Hrvatskoj. Vodila iskapanja brončanih naselja: Igrišće na Kalniku, Novigrad na Savi… Glavno djelo: «Keltsko-latenska kultura u Slavoniji i Srijemu». 20. Robert Matijašić (r. 1957.) - hrvatski arheolog i povjesniĉar. Ravnatelj Arheološkog muzeja Istre u Puli. Sada profesor stare povijesti na FF-ima u Puli i Rijeci. Radovi iz antiĉke arheologije i iz stare povijesti Istre. Studirao arheologiju i engleski jezik i knjiţevnost u Zagrebu. Bavi se antičkom arheologijom Istre. Vodio iskapanja u Puli: antička nekropola, javne zgrade uz Forum. 21. Julijan Medini (1939. – 1990.) – hrvatski arheolog i profesor stare povijesti na FF-u u Zadru. Radovi iz povijesti antiĉkih religija i kultova u obalnoj i središnjoj Hrvatskoj Studirao arheologiju na FF-u u Zadru. Bio je kustos Arheološkog muzeja u Zadru. Bavio se antičkim religijama i kultovima. Napisao pedesetak znanstvenih radova i rasprava. Sudjelovao je u istraţivanjima i konzervaciji antičkog kompleksa u Mulinama, na Ugljanu, rimskog Foruma u Zadru, hrama i insula u Ninu.
22. Theodor Mommsen (1917. – 1903.) – njemaĉki povjesniĉar, arheolog, antiĉar, nobelovac, autor nenadmašne povijesti Rimskog Carstva. Pokrenuo i sudjelovao u izdavanju brojnih izvora za staru povijest (CIL, MGH i dr.)
54 profesor na sveučilištu u Leipzigu, Zürichu, Wroclavu i Berlinu. Tajnik Berlinske akademije. Pokrenuo golemu ediciju «Corpus inscriptorum latinarum» u kojoj su uvrštavani svi natpisi na latinskom jeziku iz Rimskog Carstva. U svom glavnom djelu «Romische Geschichte» obraĎuje povijest, arheologiju, epigrafiju, filologiju, pravo te ţivot Rimljana u svim vidovima društvenog ţivota. Za tu je knjigu 1902. dobio Nobelovu nagradu. Povijest shvaća idealistički – kao borbu dobra i zla, u kojoj će na kraju pobijediti dobro. Sudjelovao je u radu pruskog Parlamenta kao član graĎanske ljevice. Odobravao je pruske imperijalističke ratove protiv Danske i Austrije, a za rata protiv Francuske je traţio bombardiranje Pariza. S pangermanskih pozicija u poslanici Nijemcima u Austriji (1897.) bezočno je napao Slavene. 23. Grga Novak (1888. – 1978.) – hrvatski povjesniĉar i arheolog, polihistor. Profesor stare povijesti na Odsjeku za povijest FF-a u Zagrebu. Predsjednik akademije. Bavio se politiĉkom, kulturnom i ekonomskom poviješću Dalmacije od najstarijih vremena do 20. st. Povijest, arheologiju i geografske znanosti je studirao u Zagrebu, Pragu i Beču. Doktorirao je 1913.. Istraţivao je Grapčevu spilju, Pokrivenik i Markovu spilju na Hvaru te Raču na Lastovu i td. ta njegova istraţivanja su otkrila dotad nepoznatu neolitičku skupinu našeg jadranskog prostora. Posebice se bavio grčkom kolonizacijom jadranskih otoka i obale. Obradio je sistematski mnoge dalmatinske gradova (Hvar, Vis, Split) i dalmatinsku povijest od najstarijih vremena do novijeg razdoblja, u vezi s tim studira i objavljuje izvorne materijale iz domaćih i stranih arhiva. 24. Konrad Peutinger (1465. – 1547.) – pravnik, gradski dužnosnik i patricij u Augsburgu, ljubitelj starina. Zaslužan sa oĉuvanje i znanstvenu prezentaciju Peutingerove karte Njemački humanist, bavio se očuvanjem njemačkih starina. Obavljao je političke funkcije u sluţbi Augsburga, Švapskog saveza i cara Maksimilijana I.. Objavio je, meĎu ostalim, velik broj latinskih natpisa, izdao Jordanesovu povijest Gota i povijest Langobarda Pavla Đakona. 25. Henry Creswick Rawlinson (1810. – 1895.) – vojnik i orijentalist, dešifrirao, neovisno od Grotefenda, klinasto pismo Engleski diplomat i asirolog. Od 1927. u vojnoj sluţbi u Indiji i Perziji, kasnije u političkoj misiji i Bagdadu i poslanik u Teheranu. Precizno je kopirao čuveni Darijev «Behistunski natpis» pročitavši, neovisno od Grotefenda, staroperzijski i babilonski dio teksta. Utvrdio je višeznačnost velikog broja znakova u asirskom klinastom pismu. Zovu ga ocem asirologije. 26. Duje Rendić – Mioĉević (1916. – 1993.) – hrvatski arheolog, povjesniĉar klasiĉne i ranokršćanske arheologije na FF-u u Zagrebu, ravnatelj Arheoloških muzeja u Zagrebu i Splitu, akademik HAZU. Radovi iz epigrafije, numizmatike te starovjekovne arheologije i povijesti hrvatskih zemalja Diplomirao na FF-u u Zagrebu. Od 1963. predsjednik Arheološkog društva Jugoslavije. Član arheoloških instituta u Berlinu i Firenzi. Bavi se preteţno kulturnom baštinom Ilire i razdobljem grčke kolonizacije na istočnoj obali Jadrana. Znatan dio tih radova je posvetio antičkoj epigrafiji i numizmatici. Vršio je arheološka iskapanja u Solinu, Budvi, Danili i dr. 27. Heinrich Schliemann (1822. – 1890.) – njemaĉki samouki znanstvenik, otkrivaĉ Troje, istraživaĉ Mikene
55 Do 1863. se bavio trgovinom te je tako stekao veliki imutak. Povukao se iz posla i posvetio arheološkim studijama. Proputovao je Siriju, Egipat i Grčku, a 1864. je poduzeo putovanje oko svijeta. Bio je talent za jezike kojih je govorio ili pisao 18. Proučavajući Homera oduševio se za staru grčku povijest, pa je na vlastiti trošak pokušao pronaći ostatke antičke Troje kod brda Hissarlika u M. Aziji. Na akropoli stare Mikene je iskopao grobove mikenskih vladara, a u Tirintu je otkrio kraljevsku palaču. Vršio je istraţivanja na Itaci i Orhomenu. Iako je bio amater stekao je velike zasluge u proučavanje prapovijesti Mediterana. 28. Aleksandar Stipĉević (r. 1930.) – arheolog i bibliotekar, autor bibliografija ilirološke literature i literature o antiĉkom razdoblju na hrvatskom povijesnom prostoru, autor monografija o Ilirima te djela iz povijesti knjige i bibliotekarstva Upravitelj knjiţnice HAZU, izvanredni profesor na FF-u u Zagrebu. Istraţuje umjetnost, religiju i ţivot starih Ilira te bibliografiju i povijest knjige i knjiţnica. Diplomirao je 1954. na FF-u u Zagrebu. 4956. radi na Institutu za historijske nauke u Zadru, a od 4957. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjiţnici u Zagrebu. Bavi se prapoviješću Dalmacije te umjetnošću i ekonomijom ranosrednjovjekovne povijesti. 29. Mate Suić (r. 1915.) – hrv. klasiĉni filolog, arheolog i povjesniĉar. Ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru, profesor arheologije i stare povijesti na FF-u u Zagrebu. Akademik HAZU. Interdisciplinarni radovi iz stare povijesti hrvatskog povijesnog prostora i iz hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti Diplomirao je klasičnu filologiju, arheologiju i povijest u Zagrebu, a doktorirao je povijesne znanosti. Bio je profesor klasične filologije u Zadru. Bavi se Liburnima, urbanizacijom Ilira i pitanjima rane povijesti Hrvata. Vodio je iskapanja u Mulinama na otoku Ugljanu, u Bitinu, Zadru. Djela: «Antički grad na istočnom Jadranu», «Zadar u starom vijeku»… 30. Jaroslav Šašel (1924. – 1988.) Slovenski arheolog i povjesničar starog vijeka. Niz radova iz stare povijesti jugoslavenskog prostora, korpus latinskih natpisa naĎenih i objavljenih na području Prve i Druge Jugoslavije do 1970. g. 31. Ćiro Truhelka (1865. – 1942.) – hrv. povjesniĉar, arheolog, etnograf, paleograf, numizmatiĉar. Prvi kustos i ravnatelj Zemaljskog muzeja u Sarajevu Povijest umjetnosti i arheologiju je diplomirao i doktorirao u Zagrebu. Kustos Strossmayerove galerije u Zagrebu. Iskapao ilirske grobove na Glasincu i nekim drugim lokalitetima. Pisao o prapovijesnim, rimskim i srednjovjekovnim nalazima, o turskim ispravama, rimskom i srednjovjekovnom novcu, o bosančici. Bavio se i albanologijom. Bio je profesor na sveučilištu u Skopju. Neka vaţnija djela: «Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistoričko», «Starokršćanska arheologija», «Srednjovjekovni stećci Bosne i Hercegovine», «Sojenica u Donjoj Dolini»… 32. Michael Ventris (1922. – 1956.) Engleski arhitekt, zajedno s filologom Johnom Chadwickom odgonetnuo linearno B pismo. Dešifrirao je natpise iz Mikene, Knossosa i dr., pisane kretskim linearnim B pismom. S Chadwickom je objavio rezultate istraţivanja koja utvrĎuju da je kretsko-mikenski jezik arhaični oblik grčkog jezika. Glavno djelo: «Documents of Mycenaen Greek».
33. John J. Wilkes
56 Engleski arheolog i povjesničar starog vijeka, profesor rimske povijesti na sveučilištu u Birminghamu te profesor grčke i rimske arheologije na Institutu za arheologiju University Collega u Londonu. Autor monografija o rimskoj provinciji Dalmaciji i o Ilirima. 34. sir Leonard Wolley (1880. – 1960.) – engleski arheolog, istraživaĉ Ura 1928. je počeo kopati kraj Ura i pronašao kraljevske grobove gdje su bili i ostaci ljudskih ţrtava koje su se prinosile pokojniku. Smatra se da ti nalazi potječu iz 4. tis. pr. Kr. Dokazao je postojanje nesemitskog naroda koji je došao izmeĎu Eufrata i Tigrisa i nametnuo svoju vlast Semitima – Sumerani. U breţuljku El-Obeid je pronašao hram boginje majke NinKursag. To je najstarija poznata graĎevina na svijetu. Dokazao je da se potopi u epu Gilgamešu i u Bibliji istovjetna povijesna činjenica. 35. Marin Zaninović (r. 1930.) – hrv. arheolog, profesor klasiĉne, ranokršćanske i provincijalne arheologije na FF-u u Zagrebu. Radovi iz navedenih podruĉja i radovi iz stare povijesti hrvatskog povijesnog prostora Diplomirao i doktorirao arheologiju na FF-u u Zagrebu. Redoviti profesor antičke provincijalne i ranokršćanske arheologije. Član suradnik HAZU-a. Istraţivao je na Hvaru, Korčuli, Pelješcu. Djela: «Ilirsko pleme Delmati», «Kninsko područje u antici», «Pharos od polisa do municipija», «Od Helena do Hrvata».
OSOBE
57 1. Agidi i Euripontidi – spartanske kraljevske obitelji Sparta je, od kad je prate povijesni dokumenti, uvijek imala dva kralja: jednog iz roda Agida, a drugog iz roda Euripontida. Vjerojatno su ta dva gensa imala velikih zasluga u osvajanju Lakonije. Kralja je nasljeĎivao onaj sin koji se prvi rodio nakon očeva dolaska na vlast. Spartanski kraljevi su imali kraljevski ugled, prva mjesta u svemu, najveće zemljoposjede. Oni su bili vrhovni zapovjednici vojske i na bojnom polju su imali neograničenu vlast, uz kontrolu efora. U doba mira imali su gotovo beznačajnu ulogu – bili su zaduţeni za kult kao svećenici dvaju Zeusovih hramova, rješavali su neka pravna pitanja i bili zaduţeni za ureĎivanje putova. Oba su kralja zajednički odlučivala, a nadzirali su ih efori. 2. Adad – semitsko božanstvo Babilonski Ramman. Sumerski i asirski bog groma, vjetra i nevremena, zao i dobar u isto vrijeme jer olujom ruši, a kišom napaja zemlju. Muţ je boginje Šale. Likovno je često prikazivan, osobito za Hamurabija. 3. Aleuadi – vladarka loza u Larsi u Tesaliji Potomci Aleue. Bili su na Kserksovoj strani u ratu s Perzijancima. 4. Anubis – egipatsko božanstvo Drugo ime mu je Anub. Egipatski je bog umrlih, pratitelj duša na putu u zagrobni ţivot (psihopomp). Prikazivali su ga kao čovjeka s pasjom, tj. šakalovom glavom ili kao šakala na zidnim slikama, reljefima i punoj plastici. Prema legendi sin je i pomoćnik Ozirisa. Njegova je funkcija u vezi s pogrebom i brigom za mrtvo tijelo. Zaštitnik je grobišta i pokojnika. Grci ga identificiraju s Hermesom , a spajanjem njihovih imena nastao je Hermanubis koji se u rimsko carsko doba prikazuje s pasjom glavom, ali Hermovim atributima. 5. Marko Vipsanije Agripa (60. – 12.) – Augustov vojskovoĊa, suradnik i zet Rimski vojskovoĎa, jedan od najznačajnijih ljudi Augustovog vremena. Zapovijedao je Augustovom vojskom u ratovima s Lucijem Antonijem 41. pr. Kr., Sekstom Pompejem 36. pr. Kr i Markom Antonijem 32./31. pr. Kr. Upravljao je Galijom, pobijedio barbare u Kimerijskom Bosporu i vratio legijske orlove koje je Mitridad prethodno zarobio. 16. pr. Kr. je Ţidovima potvrdio njihove privilegije. Bio je konzul, cenzor i tribun. Gradio je putove u Galiji, obnovio rimske vodovode, sagradio Panteon u Rimu, zasnovao kartu svijeta koja je kasnije raĎena prema njegovim podatcima (Orbis Pictus). 6. Lucije Anicije Galo – pretor u Iliriku, dobio Treći ilirski rat primivši predaju od kralja Gencija U vrijeme Trećeg ilirskog rata, rimski vojskovoĎa Lucije Ancije Galo je, na čelu 30000, vojnika krenuo prema snaţno utvrĎenoj Skodri, glavnom gradu Ilirske drţave gdje se sklonio kralj Gencije. Gencije nije dugo izdrţao opsadu rimskih legija pa se morao 168. pr. Kr. predati. Kralja je sa cijelom obitelji Lucije poslao u Italiju i to je bio kraj Ilirskog kraljevstva. 167. pr. Kr. Lucije je sazvao skupštinu ilirskih plemenskih glavara u Skodri i tu objavio «u ime senata i naroda rimskog» da su sva ona plemena i gradovi koji su prešli na stranu Rima prije pada Gencija slobodni i da ne trebaju plaćati danak. To se odnosilo na plemena Taulanata, Pirusta, Daorsa te na stanovnike gradova Rhizona, Ocinijuma i Lissosa. Ilirsko je kraljevstvo bilo podijeljeno na tri djela pod izravnom rimskom vlašću. 7. Antigonovići / Antigonidi – vladarska loza dijadoha u Makedoniji
58 Potomci Antigona I. Jednookog, kralja Makedonije, jedan od dijadoha Aleksandra. Zapovjednik pješadije u vojsci Aleksandra Velikog. 333. pr. Kr. postao je satrap velike Frigije, Likije i Pamflije. Stvorio je svoju drţavu u Aziji od Helesponta do Eufrata kojom su prolazili najvaţniji trgovački putovi iz Azije prema Sredozemnom moru. u Babilonu su 323. pr. Kr. najmoćniji Aleksandrovi vojskovoĎe podijelili meĎu sobom satrapije. Antigon je dobio Frigiju, Likiju i Panfliju, Lizimah Trakiju, Leonat Helespontsku Frigiju, Laomedon Siriju, a Ptolomej Egipat. Nakon raspodjele satrapija meĎu vojskovoĎama je nastala borba za vlast. Antigon i Leonat su odbili podrţati Eomena pri zauzimanju Kapadokije. Poslije pobjede nad vladarom Egipta, Ptolomejem I., u pomorskoj Bitci kod Salamije, Antigon se na Cipru 306. pr. Kr. proglasio kraljem. Poginuo je 301. u Bitci kod Ipsosa protiv udruţenih dijadoha koji su zatim podijelili njegovu drţavu. 8. Argejevići / Argeadi – makedonska vladarska loza Vladarska loza od 7. st. pr. Kr. pa sve do 309. pr. Kr. Kralja je iz plemićkog roda Argeada imenovalo plemićko vijeće, a vojna skupština potvrĎivala. Dinastija je od 5. st. učvrstila poloţaj prema plemstvu. Smatrali su sami sebe Heraklovim potomcima – prema predaji su tri člana roda Heraklida krenula istočno od svog rodnog mjesta. Naselili su se sjeverno od Tesalije, gdje je najmlaĎi od ove trojice braće – Peridika, osnovao kraljevstvo. Ovoj dinastiji pripadaju Filip Makedonski i njegov sina Aleksandar. Posljednji član ove dinastije je bio sin Aleksandra Velikog, Aleksandar IV., kojeg je ovaj imao s Roksanom, a roĎen je nakon smrti svog oca. 9. Atalovići / Ataltidi – vladarska loza dijadoha u Pergamu Poznata su tri kralja koje su vladala u 3. i 2. st. pr. Kr. Vladali su cijelim područjem M. Azije, Pergamom. Dinastija je dobila ime po Atalu I. – Atalidi. Atal je bio prvi azijski kralj koji je shvatio korisnost sklapanja saveza s Rimom. Nakon mira u Apameji 188. pr. Kr. Pergamsko se kraljevstvo prostiralo sve do Taurosa. Stara grčka kolonija u Joniji, Efez, postala je najvaţnija luka Pergamskog kraljevstva. Poseban je naglasak na trećem kralju, koji je oporučno ostavio drţavu Rimu 133. pr. Kr. nju je Rim formirao u novu provinciju Rimskog Carstva, tzv. Aziju – prvu rimsku provinciju na Azijskom kontinentu. 10. Balej – ilirski kralj iz sredine 2. st. pr. Kr. Bio je na čelu jednog dijela Ilirskog kraljevstva, nakon što je ono 167. pr. Kr. podijeljeno na tri dijela. Pokušao je zadrţati kakav-takav kontinuitet ilirske drţavnosti uz teške uvjete rimske okupacije. U početku je sjedište njegove drţave bio Rhizon (Boka Kotorska), a kasnije moţda Pharos. Osnivač je prve ilirske dinastije. Bio je poslušan rimski podanik, a o njemu znamo po novcu kojeg je kovao te je tako bio jedini ilirski vladar koji je u to vrijeme kovao novac. Na novcu je prikazana boginja Dijana. Jedan dio emisije je kovan u Rhizonu, a drugi na Hvaru. 11. Bardilej, Bardil – ilirski kralj, protivnik Filipa II. Makedonskog u radu 359. pr. Kr. Nasljednik makedonskog kralja Perdike, protivnik Filipa II Makedonskog. Filip II. je sakupio veliku vojsku i 359. pr. Kr. porazio ilirskog kralja Bardileja prisilivši ga da se povuče s makedonskog teritorija. Tada je ustanovljena granica izmeĎu Ilirije i Makedonije na Ohridskom jezeru. Bardilej je pravi osnivač prve dinastije koja vlada Ilirskom drţavom, a činilo ju je 9 kraljeva.
12. Bind – japodsko božanstvo
59 Ilirsko boţanstvo izvora i voda, posvjedočeno kod Japoda koji su stanovali u dolini Une, kod Bihaća; najznačajnije njihovo boţanstvo. Brojni natpisi iz Privilice kod Bihaća pokazuju da je bio identificiran s Neptunom. Ti ţrtvenici su vjerojatno u vezi s nekim hramom Bindusa u Privilici. Votivna ara, otkrivena u svetištu boţanstva Binda na izvoru Privilice kod Bihaća. Podigao ju je T. Lantius Rufus – «praepositus Iapodum», visine je 96, a širine 47 cm. 13. Demosten a) Demosten – atenski vojskovoĊa u Peloponeskom ratu 426. pr. Kr. opustošio Leukadu, neprestano ratovao s Etolcima. Sačuvao Atenjanima peloponesko uporište Naupakt, pobijedio Abrakijce, zaposjeo Pil, uništio spartansku flotu u Beociji odakle se morao povući. 413. pr. Kr. poraţen na Siciliji i zarobljen s vojskovoĎom Nikijom. Prema jednoj verziji izvršio je samoubojstvo, a prema drugoj je , zajedno s Nikijom, smaknut. b) Demosten (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr) – atenski govornik, protivnik Filipa II. Makedonskog i državnik Govorništvo učio kod Izeja. Već u dvadesetoj godini dobio proces protiv skrbnika, koji su mu upropastili očevinu. Poslije je bio učitelj govorništva i odvjetnik (logograf), pa je pisao govore za svoje klijente. Istakao se i u političkim govorima (filipike). Za Aleksandra Velikog se nije isticao u političkom ţivotu i uklonio se iz Atene. Kad je, nakon smrti Aleksandra, u Grčkoj buknuo ustanak, Demosten se ponovo angaţirao protiv Makedonaca, koji su ga osudili na smrt nakon pobjede kod Kranona i zauzeća Atene. On je, meĎutim, pobjegao na otok Kalauriju i tu popio otrov. 14. dijakrij – žitelji atiĉkog pobrĊa Dijakrije; stranka u Pizistratovo doba Nakon Solonova odlaska, u Ateni su se za vlast borile tri stranke: primoraca (na čelu Megaklom, teţili umjerenoj vladavini), ravničara (Likurg, ţeljeli oligarhiju), brĎana (Pizistrat; siromašni brĎani iz atičke zagore koji su smatrali da im je Solon dao malo, pa su traţili podjelu zemlje). Dijakrije je Pizistrat iskoristio da bi došao na vlast i uveo tiranidu u Ateni. 15. Publije Kornelije Dolabela – Augustov i Tiberijev legat u Iliriku Rimski vojskovoĎa, konzul i drţavnik. 47. pr. Kr., kao pučki tribun, obnovio je zakonski prijedlog o ukidanju dugova i osloboĎenju od strane zastupnika. Digao je ustanak u kojemu su sudjelovali plebejci i osuĎenici, a ugušio ga je Marko Antonije. Istakao se u pokretu gušenja «laţnog Marija». Od 14. do 20. upravljao je Gornjim Ilirikom (Dalmacijom). Planskom izgradnjom putova povezao je glavni grad provincije, Salonu, s unutrašnjošću. O njegovoj vladavini govore natpisi pronaĎeni na našem tlu. 16. Enkidu – junak iz mezopotamske religije i književnosti Lik iz sumersko-babilonsko-asirskog epa Gilgameš. Gilgameša veţe bezgranično prijateljstvo s čudnovatim divom Enkiduom, koji mu pomaţe u borbama s huvavima. Enkidu je odrastao meĎu divljim ţivotinjama. Kad pogine u boju, Gilgameša proganja misao o sudbini umrlih.
17. Epulon – histarski kralj, ubio se pri padu Nezakcija
60 Čim je sjeo na prijestolje započeo se pripremati za borbu protiv Rimljana. Oni su 178. pr. Kr. poslali protiv njega svoju vojsku s konzulom A. Manlijem Vulzunom na čelu. Epulon je poraţen na sjeveru Istre pa se povukao u utvrĎeni Nezakcij. Rimljani su skrenuli tok rječice koja je tekla podno grada te tako oduzeli opsjednutima pitku vodu. Histri su odlučili radije umrijeti nego predati grad neprijateljima. Ubijali su svoje ţene i djecu te ih bacali mrtve niz gradske zidine. Epulon se sam ubio mačem. Nakon pada Nezakcija pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi. 18. Aulo Gabinije – Cezarov ĉasnik, poražen od Delmata, izgubio bojne znakove Rimski vojskovoĎa, Pompejev pristaša. U juţno Italiji je izgradio Gabinijevu cestu (Via Gabinia). Predloţio je da se Pompeju da zapovjedništvo u ratu s gusarima. Bio je Pompejev legat u Aziji i Siriji, pučki tribun, pretor, konzul. 56. pr. Kr. je prognan iz rima jer je bio optuţen da ga je potkupio egipatski kralj Ptolomej Aulet kojeg je doveo na prijestolje. 49. pr. Kr. je pozvan natrag u Rim i, po Cezarovu nalogu, poveo je vojsku u Ilirik kako bi pomogla Liburnima u borbi protiv Delmata. Njegova se vojska teško probijala kroz zemlju Japoda, a zatim i Delmata koji su ju dočekali kod grada Synodiuma i gotovo uništili. Poraţen od Delmata i izgubivši bojne znakove, morao se povući u Salonu gdje je uskoro i umro. 19. Grabo – kraljevsko ime ili naslov kod Ilira Grabos je ilirski kralj, koji dolazi na vlast nakon Bardylisa (359./358.). Godine 256. pr. Kr. je sklopljen, na inicijativu Atenjana, protu-makedonski savez izmeĎu Atenjana, Peonaca i Ilira. U čast toga saveza je podignuta mramorna stela u Ateni na kojoj se spominje i Grabos, ilirski vladar. Porazio ga je Filip II. i tako je obuzdana moć Ilira u Makedoniji. 20. Hariesis – «Horus, Izidin sin» Ozirisovo boţanstvo. Preuzeo je neke funkcije sunčanog Horusa. Izida ga je rodila i skrivala. Dijete je bilo slabašno, stalno ţrtva spletaka Setha koji je na njega slao zmije i razne bolesti od kojih ga je spašavala Izida. Kao dijete – Harpokrat – dijete Horus. Prikaz: dojenče koje Izida doji. Zakrţljao od struka dolje moţda zato što je začet nakon očeve smrti ili je roĎen prije vremena. Kao dijete se prikazuje kako siše palac no nosi kraljevsku krunu i ureus. Kasnije je poistovjećen s novoroĎenim suncem i prikazan sa sunčevim kolutom i velikim perima. Rastao je kraj Buta, a Oziris je dolazio iz Carstva Sjena da ga poduči vještini ratovanja. Horus je htio osvetiti oca i majku. 21. Harmakis – «Horus na horizontu» ili «Horus na obzorju» Personificirao je sunce na izlasku i uvijek su ga personificirali s Kheprijem, simbolom uskrsnuća i vječnog ţivota. Harmakis je bio spremište najvećeg znanja. Prikaz: čovjek sa sokolovom ili ovnovom glavom, no najčuveniji njegov prikaz je sfinga kod Gizeha. Golemi lav s ljudskom glavom koji na glavi nosi kraljevski ukras i ureus. Nalazi se blizu Kefrenove piramide i to je njegovo lice. Sfinge su obično poistovjećivali s faraonom i to u njegovom besmrtnom vidu.
22. Harmodije i Aristogiton – tiranoubojice
61 Atenjani, dva prijatelja koji su, zbog javne uvrede Harmodijeve sestre, ubili tiranina Hiparha u Ateni 514. prilikom panatenejskih igara. Htjeli su ubiti i Hiparhovog brata i suvladara Hipiju, ali im nije uspjelo. Hipija je četiri godine nakon atentata protjeran iz Atene. Kasnije su ova dvojica atentatora posebno štovana kao mučenici jer se mislilo da ih je na atentat naveo politički, a ne osobni razlog. Hermodije je ubijen na mjestu atentata, a Aristogiton je umro na mučilištu. Atenjani su ih štovali kao osloboditelje i tiranoubojica, a podigli su im i spomenik na Akropoli koji je oko 510. pr. Kr. načinio Atenor. Kad ga je Kserkso otpremio u Suzu zamijenjen je drugim, djelom Kritije i Nesiota. Jedna kopija tog djela sačuvana je u napuljskom muzeju. Obojicu su opjevali pjesnici, meĎu kojima i Kalistrat. 23. Harueris – «Horus veliki», «Horus stariji» Haroeris ili Harver – jedan od najranijih Horusovih oblika. Potječe od sjedinjenja boga sokola s domaćim bogom Verom – onim koji je velik, bogom svjetla čije su oči bile sunce i mjesec. Stariji je Hatorin sin, a katkada i muţ, brat Ozirisa i Izide. Velika borba sa Setom koji mu je iskopao oči prenesena je na Horusa koji jedno oko daje Oziridu. Bio je pokrovitelj slijepih, a prikazivan je kako u ruci drţi oko. 24. Horakhti – «Horus horizonta», «Horus dvaju horizonata» Oblik Horusa starijeg, štovan na zapadnoj Delti, u Behdetu. Njegov kult proširen je i na Gornji Egipat. Horakhti je bio oblik Horusa, prilagoĎen heliopolnom sustavu. Nije bio potpuno poistovjećen s Raom; bio mu je sin koji je uništio njegove neprijatelje, dok je Ra bio zemaljski bog. Horus se u borbi pretvorio u sunčev kolut. Prikazi: krilati sunčev kolut na vratima svetište ili sokol u borbenim prikazima kako leti iznad faraona, drţi mlatilo kraljevskog dostojanstva i prsten vječnosti. 25. Imhotep – vezir i arhitekt faraona Djosera Ţivio je oko 2600. pr. Kr. Bio je vezir, arhitekt i graditelj faraona Djosera. Nosio je titulu «glavnoga graditelja Gornjega i Donjega Egipta». Bio je i čuveni pisac i liječnik. Podigao je stepeničastu piramidu u Saqqari – prvu graĎevinu potpuno od kamena. Napisao je niz djela iz područja medicine, arhitekture i poezije. Navodno je jedan njegov spis, nakon nekog vremena, preveden na grčki. Diviniziran je i u 1. tis. pr. Kr. štovan kao Imuthes, bog liječništva. Preuzeo je mnoge atribute boga Thota i naslov «prvi poglavar Ibisa». Njegov grob je bio posebno mjesto hodočašća, a njegovo svetište u Memphisu je nazvano Asklepion. 26. Katon a) Marko Porcije Katon Stariji Cenzor (234. pr. Kr. – 149. pr. Kr.) Rimski vojskovoĎa, političar i pisac iz Tuskula. Sudjelovao je u ratu protiv Hanibala. Kao konzul se oštro suprotstavljao pretjeranoj raskoši. Cenzorsku je sluţbu 184. pr. Kr. obavljao jako strogo pa je prema tome i nazvan Censorus (Cenzor). Uporno je traţio da se Kartaga razori. Kaţu da je svaki govor u senatu završavao riječima: «Ceterum conseo Chartaginam delendam esse.» Konzervativac, u opoziciji prema Scipionu MlaĎem, koji je podupirao širenje grčke kulture. Glavno djelo «Origines» je obuhvaćalo rimsku povijest od osnutka Rima i drugih italskih gradova pa do njegovog vremena. Istakao se i kao govornik. Napisao je enciklopediju korisnih znanja za svoga sina: «Praecepta ad filium». Od njegovog je knjiţevnog rada, osim u fragmentima, do danas sačuvano jedino «De agri cultura», prvo sačuvano rimsko prozno djelo.
b) Marko Porcije Katon MlaĊi Utiĉki (95. pr. Kr. – 46. pr. Kr.)
62 Rimski političar. Zalagao se za smaknuće Katilininih drugova. U graĎanskom je ratu uz Pompeja, a protiv Cezara. Nakon Pompejeva poraza 46. pr. Kr. kod Tapsa u Africi, ubio se u Utici i prema tome nazvan Utički. Smatran je idealnim likom stoičkog republikanca. 27. Kipselidi – loza tirana u Korintu Potomci Kipsela, tiranina u Korintu koji je podigao moć toga grada osnivanjem naseobina i proširivanjem trgovine. Gradio je sjajne graĎevine. Nakon tridesetogodišnje vladavine ostavio je vlast sinu Perijandru. Perijandar je, da bi pomogao manjim obrtnicima, zabranio dobavljanje robova. Tako bogatiji privrednik, koji se koristi robovskom snagom, nije mogao konkurirati slabijim obrtnicima. 28. Kritija i Nesiot – kipari, izgradili grupu Tiranoubojice Kritije i Nesiot su vjerojatno bili braća kipari. Djelovali su u prvoj pol. 5. st. pr. Kr. Čini se da su, u prvom redu, bili majstori brončane plastike. Oko 477. pr. Kr. su za grad Atenu načinili grupu Tiranoubojice koja, umjesto Antenorove starije grupe, nosi obiljeţja zakašnjele arhaike. Njima pripisuju i kip mladog efeba koji se čuva u Ateni, u Muzeju Akropole. Na Akropoli je naĎeno još pet baza s njihovim signaturama, meĎu kojima je i baza statue hoplitodroma Epiharna. 29. Sv. Kvirin – biskup Siscije, muĉenik Bio je biskup u Sisciji od 284. pa do svoje smrti 303. g. Ţivio je u vrijeme posljednjih velikih progona kršćana, koje je provodila rimska vlast, u vrijeme vladavine Dioklecijana i Maksimilijana. Dioklecijan je 303. g. izdao stroge zakone protiv kršćana na temelju kojih je bio i uhićen Sisački biskup Kvirin. Iz Siscije ga šalju u Savariju da ga tamo osude na smrt. Utopljen je u rijeci Sibaris (danas Guns), koja teče pokraj grada. Tom se prilikom zbilo čudo: kad je bačen u rijeku, dugo je ostao na površini i razgovarao s prisutnima. Kad je napokon potonuo, kršćani su izvadili njegovo tijelo iz rijeke i pohranili ga u crkvi u Savariji. Zbog provale Huna, tijelo je preneseno u Rim, od kuda se prenosi u crkvu Sv. Marije Boţje preko Tibera, gdje se i danas nalazi. 30. Melkart – gradski bog Tira, u helenistiĉko doba izjednaĉen s Heraklom U feničkom značenju «gospodar grada», plemenski bog Feničana, naročito zaštitnik Tira, prvotno moţda bog plodnosti ili ţivota i smrti, vjerojatno identificiran sa suncem. Štovan je u Kartagi, te drugim feničkim gradovima. Dat mu je lik ratnika i pomorca. Grci su ga poistovjetili s Heraklom. 31. Minos – kretski kralj Vjerojatno povijesna ličnost – prvi kraj Krete (o njemu pišu Homer i Tukidid), koji je, ušavši u mit, postao sin Zeusa i Europe, muţ Pasifaje. Prema tradiciji mudar zakonodavac i osnivač kretske moći i niza kretski gradova. Bio je i promicatelj kretske talasokracije, Knosos je bio njegova prijestolnica i središte njegove velike pomorske moći. Poslao je svoga sina Andrugelija da sudjeluje u igrama u Ateni gdje je i pobijedio, ali ga je od zavisti ubio Egeus, Atenski kralj. Minos je Atenjanima nametnuo danak; svakih devet godina morali su slati po sedam djevica i mladića, koji su bili hrana čudovištu Minotauru. Na Kreti mu je grčki umjetnik Dedal sagradio Labirint za Minotaura. Labirint se zvao palača sjekira – tako ga je zvao Evans jer su u njoj prikazane svete sjekire s dvostrukom oštricom – labris. One su bile simbol kraljevske vlasti. Tezej je uz pomoć Arijadne, jedne od Minosovih kćeri, ubio Minotaura. Minos je, progoneći Dedala, pronašao smrt na Siciliji. Grci su vjerovali da je Minos poslije smrti postao sudac u podzemnom svijetu uz Eaka i Radamanta. 32. Mytilios; Mitil(ije) – ilirski kralj oko 270. pr. Kr.
63 U juţnoj Iliriji – grčka kolonije Dyrrachion kuje novac koji vrlo brzo postaje popularan kod Ilira. Ilirizacijom tog grada pojavljuje se na novcu sve više ilirskih imena, pa se moţe govoriti o ilirsko-grčkom novcu. U seriji novca koji se tamo kuje pojavljuje se i novac ilirskih vladara Monouniosa i njegova nasljednika Mytiliosa. O ovom posljednjem imamo vijesti iz 270. pr. Kr. Vjerojatno je sudjelovao u Ilirsko-epirskom ratu. Stolovao je u Dyrrachionu (Dirahiju). 33. Mološani – narod u starom Epiru iz kojeg je vladarska loza Epirskog kraljevstva Najistaknutije antičko pleme u Epiru, čiji su vladari isprva vladali područjem oko Zeusovog područja u Dodoni, a kasnije čitavim Epirom. Njihov je kralj Pir II. ratovao kao saveznik Tarenata protiv Rimljana u Italiji. Tijekom povijesti su često povezivani s Makedonijom. Olimpija, majka Aleksandra Velikog je potjecala iz dinastije moloških kraljeva. Početkom 2. st. pr. Kr. došli su pod vlast Makedonaca, a 146. pr. Kr. pod vlast Rimljana. U antičko doba na glasu su bili mološki lovački psi. 34. Monounios; Monunije – ilirski kralj oko 280. pr. Kr. Nasljednik Bardileja II., a njega nasljeĎuje Mitilije. Uz Mitilija, prvi u nizu ilirskih kraljeva koji je kovao novac s vlastitim imenom u Dirahiju gdje je i stolovao. 35. Nabatejci – narod koji je u helenistiĉko vrijeme kontrolirao trgovaĉke putove izmeĊu Arabije i Sirije (oni koji svijetle) Arapski narod naseljen u 6./7. st. pr. Kr. na području oko Sinajskog poluotoka i uz sjeveroistočnu obalu Crvenog mora. Oko 400. pr. Kr. osnovali su drţavu s glavnim gradom Petrom koja se karavanskom trgovinom uzdigla do velikog bogatstva. Njihovo se područje ne ograničava samo na Petru već se širi duţ Akadskog zaljeva kojim su Nabatejci gusarili. Kasnije Gaza postaje vaţnim lučkim gradom za trgovinu s Egiptom. Nakon dugogodišnje borbe s arapskim kraljevima počinju igrati vodeću ulogu. Odrţavaju tijesne veze s Palmirom do 2. st. pr. Kr., te su ostaju samostalan narod. Vladar Areta III. (1. st. pr. Kr) znatno je proširio teritorij drţave, ali je i dalje bio prisiljen plaćati danak Rimljanima. Posljednji značajni vladar ne Areta IV. (4. pr. Kr. – 40.), koji je u odnosu na Rimljane očuvao gotovo potpunu samostalnost. Nabatejska se drţava odrţala do 104. g. kada su ju Rimljani pokorili i pretvorili u pokrajinu Arabiju. Jezik nabatejskih spomenika, jest aramejski. Religiozni kult su iskazivali na brdima i u spiljama «gospodaru neba» Dusaresu. 36. paraliji – žitelji antiĉkog priobalja Paralije, stranka u Pizistratovo doba Stranka primoraca, na čelu s Megaklom, Alkemenovim sinom, o kojima se govorilo da teţe za umjerenom vladavinom. Nazvani su paraliji – po mjestu gdje su ţivjeli (Paralija je obalni dio Atike) 37. pedijeji – žitelji ravnice Pedion u Atici; stranka u Pizistratovo doba Sitni trgovci, zanatlije i mornari. Bili su zainteresirani za razvoj atenske trgovine i pomorskih snaga. nazvani su stranka ravničara, koja je ţeljela oligarhiju. Vodio ih je Likurg, a za njih su uglavnom bili eupatrifi koji su bili oštećeni Solonovim reformama.
38. pentakosiomedimni – «koji ubiru 500 mjera»; prvi razred Atenjana u Solonovoj podjeli
64 U Solonovo doba graĎani su se dijelili prema imetku i prihodima. Najbogatijima su se drţali pentakosiomedimni, oni koji su imali godišnjih prihoda bar 500 medinma ţita ili u istoj vrijednosti ulja i vina. Prema razredima su odreĎene i porezne i vojne obveze. Pentakosiomedimni su imali najveća prava, ali i najveće obveze. 39. Pines a) Pines – Agronov sin, ilirski kraljević u vrijeme Prvog ilirskog rata, kasnije kralj Sin Agrona i njegove prve ţene Triteute, a maćeha mu je bila Teuta. Nakon što je pomogao vojno Makedoncima u ratu protiv Etolaca i izvojevao odličnu pobjedu, Agron neposredno nakon bitke umire. Na prijestolje stupa maloljetni Pines, ali stvarnu je vlast vršila njegova mačeha Teuta. Nakon što su pobijedili Ilire u Prvom ilirskom ratu 229./228. Rimljani su uţe ardijejsko područje, koje nisu zadrţali za sebe, prepustili maloljetnom Pinesu, a Teuta je morala abdicirati. Skrbnik Pinesa bio je Demetrije Farski, Teutin vojvoda. On se u vrijeme rata priklonio Rimljanima i predao im Korkiru, a od njih je na upravu dobio Far. Nakon Drugog ilirskog rata Rimljani su priznali prava maloljetnom Pinesu, čiji je skrbnik nakon Demetrija postao Skerdilaida. Umro je u 15 godini ţivota 217. pr. Kr. b) Pines – vladar Breuka u vrijeme Panonsko-delamatskog ustanka U Panonsko-delmatskom ustanku, koji je voĎen od 6. do 9. god., vrhovno zapovjedništvo pobunjenika imali su dva Batona i Pines. Jedan Baton i Pines vodili su Breuke koji su se najviše istakli. Tiberije je opkolio pobunjenike i onemogućio im dovoz hrane. Pines je zahtijevao da se nastavi borba, ali vojskovoĎa Baton je smatrao da Iliri ne mogu pobijediti snaţnu rimsku vojsku. Panonski su borci kapitulirali 8. god., jer se Breučki Baton nagodio s Rimljanima, izdao Pinesa i uzrokovao razdor na sjeveru. Kralja Pinesu su predali Rimljanima. 40. Silvan – italsko božanstvo šuma i polja, interpretatio Romana za domaće muško božanstvo na iliriĉkom podruĉju Silvan je bio italski bog šuma i pašnjaka, a njegov ilirski pandan bio je Vidasus. Redovit atribut Silvana je bila siringa – višecjevni instrument koji se pojavljuje već na statui iz Vača iz 5. st. pr. Kr. U Topuskom su otkriveni ostaci hramova i brojni natpisi posvećeni tom rimskom bogu, pa na osnovi toga zaključujemo da se ilirski Vidas, po svojim atributima poklapa sa Silvanom, a njegova pratilja Thana odgovara rimskoj Dijani. U Delmatskom je području pronaĎeno mnogo spomenika posvećenih Silvanu, Dijani i njenim pratiljama nimfama: poznat je votivni reljef Silvana i Dijane iz Opačića kod Glamoča, zatim votivni reljef Silvana i nimfa iz Zaloţja kod Bihaća, te votivni reljef Silvana i nimfa iz Garduna kod Sinja. 41. Skerdilaida a) Skerdilaida – ilirski kralj u vrijeme Demetrija Farskog Godine 219. pr. Kr., po odlasku Demetrija Farskog, postao je skrbnik ilirskom kraljeviću Pinesu kojemu je ujedno bio i stric. Naslijedio je kraljevića 217. pr. Kr. Spasio je opsjednutu ilirsku vojsku iz grada Foinike kano ih je Teuta prethodno poslala da zauzmu grad i dio Grčke. Dardanci su u to vrijeme počeli prijetiti Ilirskoj drţavi pa se Skerdilaida morao vratiti iz Epira u Ilirik. Prije nego je otišao sklopio je s Epiranima sporazum koji ih je stavio u zavisan poloţaj prema Ilirskoj drţavi. Kad je postao kralj bio je vjeran vazal Rima i branio je rimske interese na Balkanu, osobito protiv Makedonaca. Iskoristivši neprilike Rimljana koje im je zadavao Hanibal, Filip V. Je napao Skerdilaidu i zauzeo dio ilirske obale. b) Skerdilaida – ilirski kraljević, Gencijin sin
65 Nakon Gencijevog poraza kod Skadra, rimski pretor Lucije Ancije odveo je Skerdilaidu i njegov brod u Rim kao osobit trofej. 42. Šimun bar Kohba – «Šimun, sin zvijezde» VoĎa posljednjeg ustanka u Judeji. Povod za ustanak je bio pokušaj da se na mjestu porušenog Jeruzalema podigne grad Elija Capitolina, a na mjestu Jeruzalemskog hrama trebao se podići hram Jupitera Kapitolijskog, pod čijim se imenom trebao odrţavati kult cara Hadrijana. Šimun se proglasio za mesiju. Ustanici su zauzeli Jeruzalem i pruţili velik otpor. Nakon ustanka, Ţidovima je zabranjeno da ţive na tom prostoru. Šimun, predvodnik ratničke stranke Zelota, zarobljen je 135. g. i odveden u Rim u trijumfalnoj povorci, gdje je i pogubljen. 43. Telepinu a) Telepinu – hetitski bog vegetacije i plodnosti, sin boga oluje Tešuba Spominje se u mitu čija je glavna tema njegov nestanak, te posljedice koje on izaziva. Bog je bio veoma ljut, te je otišao u stepu i zaspao. Zemlju prekriva magla, ovca odbacuje janje, krava tele, nastaje suša i glad. Bog oluje kreće u potragu za sinom, no ne uspijeva ga naći. Zatim boţica Hanahanas šalje pčelu koja ga pronalazi. Tu se tekst prekida i nakon toga dolazi boţica Kumruseta, koja ga liječi. Tekst završava njegovim povratkom u kuću i obnavljanjem blagostanja. Telepinu se brine za kralja i kraljicu, te im poklanja vječni ţivot i snagu. b) Telepinu – hetitski kralj (1525. – 1500.) Prije njega su vladali veliki nemiri, vojni porazi i slabe ţetve. Njegov kralj prethodnik je bio ubijen. Nakon borbi za vlast on dolazi na prijestolje. Kako bi spriječio intrige, dvorska ubojstva i spasio zemlju, proveo je reformu nasljednog prava. Slijedi daljnji razvoj tehnike, a kraljevski grad u Hatuši je utvrdio sa zidovima debelim 8 m, a na juţnoj strani je bila Poterna (34 m dug podzemni hodnik). Kralj je ujedno i veliki svećenik. Nakon njegove smrti oboţavaju ga kao boga, a prikazuju mu i ţrtve. 44. Tamuz, Dumuzi – mezopotamsko božanstvo vegetacije i žita, Inanin i Ištarin partner Hebrejski Tamuz, sumerski Dumuzi. U asirsko-babilonskoj religiji bog biljnog svijeta i ţita. Staro agrarno boţanstvo personificirana sila ţivotne snage koja se očituje u nadiranju proljetnih voda, bujanju vegetacije i klijanju ţita, u rastu stada i obilju u vinogradima. U brojnim mitovima kralj Tamuz partner je boţice Ištar koja zajedno s njim silazi u podzemlje. S njom su oplakivali Tumuzovu smrt u njegovu kultu. 45. Tešub – hetitski bog oluje Prepoznatljiv je po znaku munje, a najčešće mu je prinošen bik koji ga simbolizira. Huritskog je podrijetla. Njegova ţena, glavna boţica Arina (Hepat ili Hebat) boţica je sunca. Ima vaţnu ulogu u hetitskim mitovima i obredima, a bio mu je posvećen jesenji kult. U hetitskom panteonu Tešub je bog vremena i suprug boţice Hepat pored koje se pojavljuje na samom vrhu izloţenih bogova u Yazilikaji. U glavnom gradu, Hatuši, kralj je predvodio obrede boga oluje i boţice sunca, nacionalnih bogova. Kralj je ujedno bio i veliki svećenik, te izaslanik boga oluje. Vrlo vaţan atribut bila mu je dvostruka sjekira i smatra se da su taj kult Krećani iz Knossosa preuzeli upravo od Hetita.
46. Untaš, Napirišta – kralj Elama (1275. – 1240.)
66 U vrijeme Untaša i kraljice Napirasu srednjoelamska drţava (1500. – 1000.) je cvala. U svetoj četvrti grada Dur, Untaša je sagradio peterokatni zigurat, a nakon toga i palaču. Na kipu kraljice Napirasu pronaĎen je tekst. Kip je brončan, bez glave, ruke su u molitvi. 47. Ur-Namu – vladar Ura, utemeljitelj III. dinastije, jedan od najznaĉajnijih vladara sumerske obnove Vladao je od 2111. pr. Kr. do 2046 ili 2094. Osnivač je dinastije grada Ura (2111. – 2003. pr. Kr.). Jedan je od najznačajnijih vladara sumerske obnove. U Babiloniji je osnovao drţavu stopljenog Sumera i Akada, a u naslovu mu je oznaka «brat Gilgameša» ili «sin kojeg je rodio Ninsun», te «kralj Sumera i Akada». Od njega potječe vapnenačka stela od 3 m koja prikazuje scene iz njegova ţivota te kako mu bogovi poklanjaju kraljevsko dostojanstvo kao i ulomci najstarijeg kodeksa sumerskih zakona koji su utjecali na Hamurabijev zakonik. Od toga su sačuvani samo fragmenti u kojima se očituje njegova briga za pravnu drţavu. 48. Publije Vatinije – Cezarov legat u Iliriku, osvojitelj Delminija Godine 59. pr. Kr. bio je pučki tribun i po njegovu je zakonu Cezar dobio na upravu Casalipinsku Galiju i Ilirik, s rokom od 5 god. i izvanredno širokim ovlastima te pravom da unovači dvije legije. Kao Cezarov legat, deblokirao je 47. pr. Kr. Salonu koju su opsjedali Delmati, a u Bitci kod Tauride (Šipunj kod Dubrovnika) i Pompejevo brodovlje. 49. Vercingentoriks – galski voĊa, Cezarov protivnik VoĎa Gala u ustanku protiv Cezara 52. pr. Kr. Nakon pobjede Gala kod Gergovije (danas Clermont ) Cezar se s ustanicima oštro obračunao – ubijeno je preko 40000 ljudi u gradu Avariku. Ustanak je postao sveopći pa su Rimljani uz pomoć germanske konjice natjerali Vercigentoriksa da se povuče u Alesiju. Tamo je, zbog nedostatka hrane, bio primoran na predaju. Zatim je odveden u Rim gdje je 46. pr. Kr. i pogubljen. 50. Verzo – delmatski vojvoda u borbama protiv Oktavijana kod Promone Kad je Oktavijan, kao Cezarov baštinik, potpuno skršio republikance pokušao je 35. pr. Kr. uz Agripinu pomoć pokoriti buntovna ilirska plemena. Nakon što je pokorio Japode i panonsku Sisciju, Delmati su mu pruţili snaţan otpor kod grada Promone. Grad je, s 12000 ljudi, branio Verzo, Delmatski vojvoda. Ilirska su plemena pokorena nakon pruţanja posljednjeg otpora u Sinodiju u tvrĎavi Setoriji. 51. Vidas – autohtono božanstvo u podruĉju Kolapljana i Segešćana, interpretatio Romana Silvan Ilirski bog šuma i pašnjaka, zaštitnik izvora. U Topuskom je otkriven ţrtvenik posvećen Vidasu i Thani, a njima su posvećene i četiri zavjetne are takoĎer pronaĎene u Topuskom. Atribut Vidasa je siringa. 52. Zimrilim – vladar države Mari (1775. – 1761.) Suvremenik kralja Hamurabija. Ostavio je izvanredno opseţan arhiv s tekstovima, pismima, pravnim i upravnim ispravama, sve na akadskom jeziku. Dvorski arhiv dokazuje da je Mari imao dobre političke odnose i trgovačke veze sa svim okolnim zemljama. Zimrilim je imao i dobru dojavnu sluţbu. Čuvena je i njegova palača u kojoj je dosad otkopano 260 dvorišta i prostorija. Tu se prvi put moţe govoriti i o slikarskoj umjetnosti – freske.
67 1. Aelia Capitolina – lat. Ajlija Kapitolina, trad. Elija Kapitolina; Jeruzalem, rang rimske kolonije 130. pos. Kr. Jeruzalem je 63. pr. Kr. osvojio rimski vojskovoĎa Pompej Veliki. 37. pr. Kr. Herod postaje kraljem Judeje. Tokom njegove vladavine koja je trajala do 4. pr. Kr. Herod je ponovo izgradio hram, utvrde i druge elemente u gradu. Nakon njegove vladavine postavljen je niz rimskih upravitelja. Od 26. do 36. vladao je Poncije Pilat koji je Isusa Krista osudio na smrt zbog izdaje. Ţidovi u Jeruzalemu su se pobunili protiv rastuće rimske vlasti 66. Te je godine grad okupirao Tit, sin cara Vespazijana koji je razorio Hram, osim Zapadnog zida. Grad je pretrpio gotovo potpuno opustošenje za vrijeme pobune koju je od 132. do 135. vodio Simon bar Kohba, tijekom koje su Ţidovi prognani iz grada. Pod carem Hadrijanom grad je bio obnovljen kao poganski i ime mu je promijenjeno u Aelia Capitolina. Grad je očuvao ime Jeruzalem, ali nije ponovo bio glavni grad sve do 1099. kad su ga osvojili Kriţari. 2. agrimenzor – lat. agrimensor, mjernik 3. akeramički neolitik – rano razdoblje neolitika, prije nego što se raširila proizvodnja i uporaba keramičkih posuda, cca 8500 – 7000 g. pr. Kr. na istočnom Sredozemlju Neolitik, kao razdoblje u prapovijesti, dolazi nakon mezolitika i karakterizira ga domestifikacija ţivotinja, počeci agrarne djelatnosti, sjedilački način ţivota, a time i nastajanje trajnih naselja kao što su sela i gradovi (Jerihon, Chatal Höyök itd.), pojačana trgovina, te formiranje kultura kao i proizvodnja keramike. Akeramički neolitik je rano razdoblje u kojem postoje svi elementi klasičnog neolitika samo što proizvodnja keramike nije masovna pojava, tj. nije raširena. 4. Akitu svečanost – akad., Svečanost Nove Godine, u Uru (bog Nanar), Babilonu (Marduk) i drugim mezopotamskim gradovima za različita boţanstva Najvaţnija svečanost koja se slavila za vrijeme proljetnog ekvinocija. Akitu svečanost je dobila ime jer su se vaţni rituali odvijali u Akiti, Mardukovom svetištu izvan Babilona. Svečanost je trajala 11 dana koji su uključivali rituale očišćenja, ţrtve, ……, a uključivala je i ţivopisnu povorku. Vrhunac je vjerojatno bio sveti vjenčanje izmeĎu Marduka i njegove svećenice u hramu na vrhu zigurata. 5. akroterij – grč., akrotérion; završni uzdignuti ukras na uglovima krova zgrade ili poklopca sarkofaga 6. Alalak – Tell Atčana; lokalitet na granici današnje Turske i Sirije. Iskopavao ga je Woolley, nastanjen od ranog do kasnog brončanog doba. NaĎeni arhivi s petstotinjak pločica pisanih klinastim pismom, akadskim jezikom. Iskopavan je 1940. te je omogućio nove poglede na Hetitsku kulturu. ………….. 7. Alepo – grad u Siriji, središte kraljevstva Janhad u 2. tis. pr. Kr. 8. amforisk – grč. amforískos, mala amfora 9. analisti – povjesničari koji opisuju dogaĎaje kronološkim redom, godinu za godinom (posebno prvi rimski povjesničari) 10. Lucije Ancije – pretor u Iliriku, dobio Treći ilirski rat primivši predaju kralja Gencija
68
11. Anšan – Tall-i-Malyan, vaţan centar Elama Elam je bio kraljevstvo u Aziji, sjeverno od Perzijskog zaljeva, a istočno od Tigrisa. Glavni grad je bila Suza, danas grad u Iranu Shush. Ostali vaţni gradovi su bili Awan, Simah, Madaktu i Dur-Untaš. Tokom elamitske povijesti vladari su imali titulu kralja Anšana i Suze. Anšan se identificira s današnjim Tall-i-Malyanom (Tappeh Marjan) u jugozapadnom Iranu. Elam se datira od 6. tis. pr Kr. Elamiti su govorili jezikom koji aglutinativnim? Jezikom koji nije u srodstvu s Sumerskim, Semitskim ili Indoeruopskim, ali su oko 3000 pr. Kr. prihvatili sistem pisanja susjednih Sumerana i razvili protoelamitsko pismo. Kasnije su pisali klinastim pismom. Grad Ur su razorili oko 2000. pr. Kr. te su imali velik utjecaj na vladare Babilonije, ali nakon dolaska Kasita doţivjeli su politički pad. U 12. st. bacaju Kasitsku dinastiju s prijestolje Babilonije te dolaze na vlast. Njihov je jezik u literarnoj i administrativnoj upotrebi. Ponovo dolaze na tron Babilonije u 8 st. pr. Kr., ali su pod stalnim napadajima od strane Asiraca, zatim Medije, te napokon ulaze u Perzijsko carstvo pod Kirom Velikim. Elamitski je upotrebljavan do 10. st. u iranskoj pokrajini Khuzestanu. 12. Apoksiomen – grč. «Strugatelj»; Lizipov kip mladog atleta koji strigilom uklanja prljavštinu s tijela, mramorna kopija u Musei Vaticani, brončani naĎen u podmorju kod Malog Lošinja, konzervira se u Zagrebu 13. atrij – lat. atrium, središnja prostorija rimske kuće, općenito: predvorje Rimske kuće, domus, bile su okrenute u unutrašnjost. Sastojale su se od ulaznog hodnika (fauces), atrija koji je bio s otvorenim krovom i bazenom u koji se skupljala kišnica, spavaonicama (cubicua), radnim sobama (tablinum), kuhinjom (culina), blagovaonicom (triclinium) i vrtom (hortus). Sobe s ulične strane ponekad su se otvarale na ulicu i sluţile kao prodavaonice. U vrijeme kasne republike i ranog carstva u kuću su pristizali i grčki utjecaji te su se u atrij postavljali grčki stupovi, a vrt je često okruţivan kolonadama (peristil). 14. augur – etruščanski i rimski svećenik, stručnjak za proricanje po letu i ponašanju ptica Tumačili su boţju volju prema auspicijima (znakovima). Promatrali su let i ponašanje ptica, udar groma ili druge pojave te tako odreĎivali volju bogova. Na temelju leta i ponašanja ptica odreĎivali su i templume, svete prostore boţje prisutnosti i štovanja. Za pravilno iščitavanje proročanstava koristili su se i disciplinom Etruscom. 15. Aulet – grč. Auletés, Frulaš, pridjevak vladara iz dinastije Ptolemejevića ……… 16. avilum – akad. Ljudi, slij slobodnih ljudi iz Hamurabijeva zakonika ………… 17. balzamarij – bočica za mirise …………. 18. basilica gemina – dvojna bazilika Antičke bazilike su korištene za sudske ili trgovačke potrebe. ………….
69 19. bel – akad. belu; gospodar, vladar, vlasnik. Titula boga Marduka. Bel je Kaldejska inačica Baala i neki smatraju da se poistovjećuje s tim bogom. Herodot je Bela poistovjetio s Zeusom i britanski orijentalist smatra da se razlikuje od sirijskog Baala. Kao Mardukova titula značila je jednostavno Gospodar. 20. bel biti - akad. naslov gospodara plamena 21. bit reduti – asir. kuća nasljeĎivanja, palača asirskog princa nasljednika 22. bustrofedon – grč.bus, govedo i stréfo, okrećem, «kako se volovi okreću», način pisanja slijeva nadesno i natrag, poput kretanja volovske zaprege na oranici
