Naslovi u ovoj seriji:
Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se reproducirati, pohraniti u sustav za pretraživanje ili prenijeti u bilo kojem obliku i na bilo koji elektronički ili mehanički način, kao ni fotokopiranjem ili snimanjem, bez prethodnoga pismenog odobrenja nositelja autorskih prava. © 2009 Brijbasi Art Press Limited India Office: A-81, Sector V, Noida, 201301 E-mail:
[email protected]
Kreativni direktor: Sanjay Dhiman Umjetnički direktor: Lalit Gupta Urednik: Dikssha Chopra Dizajn: Azad Singh Ilustracije: Yogesh Kumar Singh Rakesh Gurung, Kamal, Sushanta Kar, Sijo John, T.S. Azad, Ashish Verma, Naseem, Deepak, Suman & Suraj Shastri Prijevod: Lada Klaić Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se reproducirati, pohraniti u sustav za pretraživanje ili prenijeti u bilo kojem obliku i na bilo koji elektronički ili mehanički način, kao ni fotokopiranjem ili snimanjem, bez prethodnoga pismenog odobrenja nositelja autorskih prava.
Jednom davno nekom je drvodjelji dospio u ruke neobičan komad drva. Dao ga je svom prijatelju, majstoru Geppettu, koji je od njega naumio napraviti drvenoga lutka. Počevši izrađivati lutka, Geppetto je rekao samomu sebi: “Nazvat ću ga Pinokio.” Kad je lutak bio gotov, odjednom je oživio, izmigoljio se iz Geppettovih ruku i pobjegao. Geppetto ga je tražio i tražio. Našao ga je tek pet sati kasnije.
No kada mu je Geppetto naredio da se vrati kući, Pinokio je briznuo u plač. Odjednom je Geppetta zgrabio strog policajac i odveo ga u zatvor zbog zlostavljanja maloga djeteta. Kada se Pinokio vratio kući, isprevrtao je cijeli stan. Sutradan je Geppetto pušten iz zatvora kući. Zagrlio je Pinokija i rekao mu: “Sutra ćeš početi ići u školu s pravim dječacima.” “Idem u školu”, rekao je Pinokio sljedećega jutra.
Pinokio je na putu u školu vidio veliku gomilu ispred lutkarskoga kazališta. Istoga je časa prodao početnicu i kupio ulaznicu za predstavu. “Ja mogu glumiti bolje od ovih lutaka”, hvalio se Pinokio. Popeo se na pozornicu. Odjednom je otraga neki glas povikao: “Makni se s moje pozornice!” To je bio majstor lutkar. No primijetio je da se Pinokijeva gluma gledateljima jako svidjela. Bio je vrlo zadovoljan i dao je Pinokiju nekoliko zlatnika.
Na putu kući, Pinokio je sreo Lisicu i Mačka. Ubrzo se sprijateljio s njima i rekao im za zlatnike. To je u njima pobudilo gramzivost. Vezali su ga i objesili o stablo. “Visjet ćeš tako dugo”, rekli su mu, “dok nam ne kažeš gdje su zlatnici.” Pinokio nije htio reći, pa je opaki par razočarano otišao. Pinokio se smilio dobroj plavoj vili koja je živjela u blizini i ona ga je izbavila. Rekla mu je da ne smije lagati i da će mu nos narasti svaki put kada izgovori laž.
Sutradan ga je njegov prijatelj Karlo pozvao u Zemlju igračaka. Jednoga se jutra Pinokio probudio neugodno iznenađen. Ustanovio je da su mu izrasle dugačke dlakave uši! Zatim se cijeli pretvorio u magarca! Uskoro se pridružio cirkusu. Vodio je mukotrpan život dresiranoga magarca. Jednoga se dana pri izvođenju svoje točke spotaknuo i pao. Zbog toga je ostao hrom. Kako sada više nije bio ni od kakve koristi, gazda ga je bacio u more.
Njegovo je drveno tijelo plutalo na valovima sve dok ga nije progutao golem kit! Mislio je da će umrijeti. Kada je došao k sebi, oko njega je bilo mračno kao u rogu. Upadao je sve dublje u kitov trbuh. A onda je tamo našao svoga tatu kojeg je kit pojeo dok je tražio Pinokia! Pinokio je dugo grlio i milovao tatu: “Mislio sam”, rekao je, “da se više nikada nećemo vidjeti”.
Malo zatim počeli su se probijati prema izlazu iz kitova trbuha i dospjeli mu do ralja. Kit je spavao otvorenih usta! Na veliku sreću, sunčao se u plićaku. Zato su lako isplivali van i pobjegli. Na kraju su stigli kući. Geppetto je teško obolio. Pinokio je bdio po cijele noći pletući košare kako bi zaradio novac za tatino liječenje. Uskoro se pojavila plava vila i pretvorila Pinokija u pravoga dječaka zato što se tako lijepo ponio.
Pinokio je time bio oduševljen. Od tada je zauvijek sretno živio sa svojim tatom Geppettom.
