Univerzitet u Sarajevu Stomatološki fakultet Katedra za preventivnu i dječiju stomatologiju Školska 2014/2015
PLANIRANJE TRETMANA U DJEČIJOJ STOMATOLOGIJI -Seminarski rad-
Mentor:
Student:
Mediha Selimović- Dragaš
Irma Delić, X semestar, grupa A Sarajevo, april 2015
0
UVOD: Dječija stomatologija je integralni dio stomatologije koji se bavi proučavanjem fizioloških i patoloških zbivanja u ustima djeteta ili jednostavnije rečeno, dječija stomatologija je cjelokupna stomatologija primjenjena na djeci (prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije-WHO: „Stomatologija je nauka i vještina prevencije, dijagnoze i liječenja bolesti, povreda i nepravilnosti zuba, vilica i usta.”).1 Stomatološki rad sa djecom se mora raditi prema prethodno definisanom i detaljno pripremljenom planu, budući da kod djece postoji dinamičan rast i razvoj oralnih struktura, sa izrazitim anatomo-histološkim karakteristikama koje se mijenjaju u zavisnosti od uzrasta djeteta. Stomatolog svakog pacijenta treba da planira i prilagođava individualno (prema uzrastu, somatskom razvitku i trenutnom emotivnom stanju djeteta) i ne smije da bude vođen zahtjevima roditelja za parcijalno rješavanje trenutno postojećih simptoma kod djeteta.2 Planiranje tretmana se donekle razlikuje u zavisnosti da li se radi o pacijentu koji dolazi na lični zahtjev ili kao dio organizovane grupe neke sistemske akcije ili programa.3 Plan treba da objedini tri programa: 1. Primarna prevencija- preventivni i profilaktički plan, 2. Sekundarna prevencija- rana dijagnostika i terapija prisutnih oralnih oboljenja, 3. Tercijarna prevencija- rehabilitacija oboljelog organa za žvakanje.4 Prva posjeta stomatologu bi trebala da bude u toku prvih 12 mjeseci djetetovog života (optimalno nakon nicanja prvog mliječnog zuba, tj. oko šestog mjeseca života) kako bi stomatolog mogao da procijeni stanje oralnog zdravlja djeteta, da ukaže na eventualne prisutne faktore rizika i da pravovremeno educira roditelje o pravilnom održavanju oralne higijene, kako bi se prevenirala pojava oboljenja ili nepravilnosti. 1 Djeca koja se rano suoče sa problemima zdravstvene prirode moraju što ranije prvi put da posjete stomatologa, da bi se sprovele preventivne mjere kako rizik osnovnog zdravstvenog problema (zaslađeni lijekovi i slično) ne bi negativno uticao na oralno zdravlje. 1 Optimalno bi bilo da dijete na prvi pregled dođe kada nema akutnih niti bolnih stanja u usnoj duplji, jer se na taj način postupno oslobađa neosnovanog straha i privikava na rad
1
u stomatološkoj ordinaciji. Stomatolog ne treba žuriti za vrijeme pregleda, mora da odaje sigurnost i da stvori ugodnu atmosferu za dijete.2 Stomatološki pregled je neophodno uraditi svakom djetetu iz dva razloga: Prvi, na osnovu anamneze i kliničkih parametara se ustanovi u kojoj mjeri je dijete izloženo riziku od nastanka karijesa i parodontopatije; Drugi, da bi se postavila dijagnoza i poduzela adekvatna terapija.1 U zavisnosti od karijes-rizika, pregledi će biti ponovljeni u kraćim ili dužim intervalima. Bilo bi poželjno stomatološki pregled obavljati dva puta godišnje, kako bi se omogućilo otkrivanje ranih simptoma, te brzo i bezbolno isti otklonili u početnim fazama razvoja.
DISKUSIJA:
2
Zdrava usna šupljina djeteta je uslov za pravilno žvakanje hrane, a kako bi se cijeli dječiji organizam mogao hraniti i razvijati, treba raditi na prevenciji bolesti, jer kod oboljelih zuba žvakanje će biti nepotpuno, a time i cjelokupan razvitak djeteta.1 U radu sa djecom stomatolog mora nastojati da sugestijom izazove takvo raspoloženje da dijete samo poželi da mu se uradi potrebni stomatološki tretman. Zbog toga je veoma važno da stomatolog poznaje psihološke tipove djece kako bi znao kako pristupiti malom pacijentu. Stomatolog treba da bude korektan prema djetetu, da pokaže interesovanje i poštovanje za pacijentovu ličnost, kako bi pridobio njegovo povjerenje. Ljekar će povjerenje i simpatije djece dobiti ukoliko ima veliko strpljenje za njih u svakom trenutku i ukoliko stomatološki tretman primjeni brzo i efikasno.1 Malu djecu ne bi trebalo odvajati od roditelja, naročito za vrijeme prve posjete, jer bi fenomen separacijske anksioznosti mogao dovesti do povećanja nivoa stresa kod djeteta, te negativno uticati na uspostavljanje komunikacije. 4 Stomatolog treba da bude vedar i da smireno razgovara s djetetom, bez povisivanja tona, kako bi time pomogao u savladavanju straha od tretmana.1 Vrste stomatoloških pregleda kod djece: Sistematski pregled je postupak kojim se u određenim grupama stanovništva, na osnovu anamneze, objektivnog kliničkog pregleda i drugih pomoćnih dijagnostičkih metoda, ispituje i ocjenjuje zdravlje usta i zuba, kako bi se omogućilo rano otkrivanje svih poremećaja i oboljenja, kao i pravovremeno preuzimanje preventivnih ili terapijskih tretmana. Vrši se periodično.2 Prvi pregled: Stomatološki pregled se najčešće definiše kao prva posjeta ili “prvi susret”. Znači da u jednoj kalendarskoj godini stomatolog može da ima onoliko prvih pregleda koliko je puta dijagnosticirao novo stomatološko oboljenje kod istog pacijenta. Npr. svi kariozni zubi se registruju jednom godišnje i sljedeće posjete u kojima se karijes sanira, obilježe se kao ponovne posjete, čak i ako stomatolog u toj godini utvrdi nove kariozne lezije. Međutim, ako pacijent dodje zbog druge bolesti, npr. herpetičnog stomatitisa, pregled se vodi kao prvi pregled.2 Kontrolni pregled je postupak kojim se provjerava zdravstveno stanje usta i zuba u cilju provjere ishoda liječenja ili prevencje. Obavlja se u različitim intervalima, a ovisi od pružene stomatološke usluge.2 Kod djece sa zdravim ustima i zubima, koji imaju 3
pozitivne navike i brinu o svom oralnom zdravlju, planiraju se kontrolni pregledi do dva puta godišnje, kako bi se provjerilo zdravlje i remotivisala djeca i njihovi roditelji.3 Ciljani pregled se još definiše kao “ponovni susret” sa pacijentom kod kojeg je stomatološkim ili sistematskim pregledom utvrđen visok rizik za pojavu određenih oboljenja, radi sprovođenja prevencije ili terapijskih mjera. Ciljani pregledi se rade kod trudnica, djece sa visokim karijes rizikom i slično. 2 Danas se za procjenu karijes-rizika koriste multifaktorijalni modeli koji predstavljaju aktuelno sredstvo za određivanje šanse za nastanak oboljenja ili ispitivanje oboljenja. Cariogram je jedan od takvih modela, a modeli CAT, CAMBRA i PreViser također funkcioniraju kao multifaktorijani modeli. Stomatološki pregled djeteta: Da bi stomatolog sproveo adekvatnu terapiju treba da postavi pravilnu dijagnozu. Pri tome se koristi određenim metodološkim principima. Počinje sa prikupljanjem informacija o pacijentu (anamneza), potom se vrši pregled glave i vrata (ekstraoralni pregled), klinički pregled usne duplje (intraoralni pregled), kao i registrovanje prikupljenih podataka u pacijentov karton (dokumntacija).2 Da bi ljekar dobio jasnu sliku o trenutnom stanju oralnog zdravlja od izuzetne važnosti je opšta procjena zdravlja pacijenta. Procjena opšteg stanja pacijenta započinje od trenutka kada se dijete pojavi u ordinaciji. Ljekar posmatra cjelokupnu pojavu sa osvrtom na tjelesnu strukturu (stas), pokretljivost (držanje) i sposobnost govora, a završava se uzimanjem anamnestičkih podataka.2 Kratak razgovor s pacijentom prije smještanja u stolicu, pored preciznije procjene njegovog opšteg stanja, dovodi i do opuštanja pacijenta, što će cjelokupni tretman učiniti mnogo prijatnijim.3 Nakon što ljekar dobije prvi utisak o stanju pacijenta, prelazi na uzimanje anamneze, najčešće u razgovoru sa pratnjom (heteroanamneza), dobije potrebne informacije o djetetu.
Anamneza treba da sadrži:
Generalije: Anamnezu počinjemo uzimanjem opštih podataka o pacijentu. Ime, prezime, pol, datum i mjesto rođenja, adresa trenutnog prebivališta i broj telefona.
4
S obzirom da su pacijenti djeca, potrebno je uzeti i opšte podatke o roditeljima ili starateljima uz naznaku o njihovoj stručnoj spremi i trenutnom zanimanju. Na prvoj strani stomatološkog kartona u posebnu rubriku se upisuju riziko-faktori (npr. Hemofilija, Dijabetes melitus...), ukoliko postoje.
Glavne tegobe: Predstavljaju razlog zbog kojeg je pacijent došao stomatologu. Važno je da stomatolog strpljivo i sa punim poštovanjem sasluša opis osnovnih tegoba pacijenta. Kod male djece često je veoma teško odrediti koji je zub uzročnik bola. Zbog straha od stomatološke intervencije, djeca često pokazuju na zub koji je najudaljeniji (npr. Ako dijete boli donji lijevi prvi mliječni molar, on će pokazati da ga boli gornji desni drugi mliječni molar).1
Sadašnja bolest (postojeća bolest): Opis glavnih tegoba koje pacijent opisuje svojim riječima, roditelj ili pratioc često ne sadrži dovoljno informacija koje bi pomogle da se dođe do prave dijagnoze- zbog toga je potrebno prikupiti što više informacija i činjenica o sadašnjoj bolesti. Potrebno je utvrditi početak, trajanje i težinu bolesti, kao i da li se pacijent već nekom javljao i da li mu je ukazivana pomoć.2
Lična anamneza (opšte zdravstveno stanje): Za postavljanje pravilne dijagnoze i adekvatnog plana terapije je izuzetno važno upoznavanje sa opštim zdravstvenim stanjem pacijenta, od rođenja pa do pojave prvih simptoma sadašnje bolesti. Neophodno je saznati sve o preležanim bolestima, naročito o bolestima infektivne, razvojne, hormonalne i nutritivne prirode. 2 Ukoliko dijete boluje od neke akutne infektivne bolesti, stomatološki tretman treba odložiti dok dijete potpuno ne ozdravi.3 Naročitu pažnju obratiti na hronična sistemska oboljenja, urođene anomalije, srčane smjetnje, alergijske manifestacije na lijekove i druge alergene, produženo krvarenje, kao i da li je dijete trenutno pod nekom medikamentoznom terapijom.2 Kod takvih pacijenata su potrebne konsultacije i dobra saradnja sa doktorom specijalistom koji liječi osnovno oboljenje, jer neki stomatološki tretmani zahtjevaju pripremu pacijenta. Priprema pacijenta za stomatološki tretman može podrazumijevati prilagodbu terapije koju pacijent ima za osnovnu bolest, posebnu pripremu i prilagodbu stomatološkog zahvata, te izbor lijekova koji se koriste u stomatološkoj terapiji. Stomatološki tretman treba
5
planirati prema prirodi i toku određene bolesti. Preliminarni plan ne razlikuje se za zdrave i medicinski kompromitovane pacijente, ali se poslije prilagođava individualnim mogućnostima i zdravstvenom stanju pacijenta. Kako bi se odredio rizik za pacijenta u sprovođenju stomatološkog tretmana, najčešće se koristi modificirani klasifikacioni sistem Američkog anestezionog društva (ASA I-IV).U svakodnevnoj upotrebi koristan je i sistem ABC, jer omogućuje mnogo više specifičnih informacija o izvođenju planiranog tretmana. Nakon detaljne anamneze, procjene rizika prema sistemima ASA i ABC, te kliničkog pregleda, pristupa se stomatološkom tretmanu.5 Modificirani klasifikacijski sistem ASA za procjenjivanje rizičnih pacijenata: o ASA I - zdravi pacijenti; o ASA II - pacijent s blagom sistemskom bolešu; o ASA III - pacijent s umjerenom ili ozbiljnom sistemskom bolešću koja ograničava, ali ne onemogućuje pacijentove svakodnevne aktivnosti; o ASA IV
-
pacijent s teškom sistemskom bolešću koja ograničava
svakodnevne aktivnosti i stalna je prijetnja životu.5 Sistem ABC: A. Antibiotics, Anesthesia, Anxiety, Allergy B. Bleeding C. Chair position D. Drugs, Devices E. Equipment, Emergencies5
Porodična anamneza: Postoje mnoga oboljenja usne šupljine koja se nasljeđuju. Npr. Amelogenezis imperfekta, dentinogenezis imperfekta, opalescencija dentina, ektodermalna displazija, osteogenezis imperfekta, rascjepi usana i palatuma, zatim oboljenja kao što su hemofilija, dijabetes, sifilis, tuberkuloza i druga. Stoga je od izuzetne važnosti upoznati se sa porodičnom historijom bolesti.2
Nakon anamneze, ljekar se fokusira na ekstraoralni pregled glave i vrata i usmjeri pažnju na eventualno prisustvo vidljivih promjena, otoka, ožiljaka, asimetrije kao i prisustva bolnih grimasa na licu pacijenta. 6
Nakon ekstraoralnog pregleda, ljekar intraoralnim pregledom ispituje stanje svih oralnih struktura, mekih (usne, bukalna sluznica, nepce, gingiva, jezik, pod usne duplje) i tvrdih tkiva (zubi i koštane strukture vilica). 1 Pri tome se trebaju uočiti sve nepravilnosti, ukoliko su prisutne. Pored inspekcije, perkusije i palpacije, koriste se i radiografske, laboratorijske i druge metode ispitivanja. Detaljni pregled se vrši uz pomoć stomatološkog ogledala i sonde. Pri pregledu, zubi treba da budu čisti i suhi. Pregled se vrši određenim redom, tj.od distalnog kraja desne strane gornje vilice do distalnog kraja lijeve strane, potom se prelazi na distalni kraj lijeve strane donje vilice i pregled se završi na distalnom kraju desne strane donje vilice. Nakon detaljnog pregleda, na stomatologu je da postavi dijagnozu. Za utvrđivanje definitivne dijagnoze najčešće se koriste i dodatna ispitivanja, kao što su radiografska snimanja, ispitivanja vitaliteta zuba, izrada studijskih modela, pojedine laboratorijske analize, kao i upotreba raznih diferencijalno-dijagnostičkih metoda. 6 U nekim slučajevima je neophodna multidisciplinarna saradnja pri procjeni oralnog zdravlja i različitih stanja kod djecem gdje učestvuju pedodont, pedijatar, internista, infektolog, ortodont, oralni hirurg itd.2 PLAN TERAPIJE: Ishod liječenja ovisi od pravilno postavljene dijagnoze i detaljno isplanirane terapije. Stomatolog je dužan dati dijagnozu za sve patološke promjene na zubima i njihovom potpornom organu, kao i za nepravilnosti u okluzalnom odnosu zuba i skeletu vilica.6 Važno je da se planom predvidi kompletna sanacija i da se ona u potpunosti realizuje. Opšti plan stomatološkog tretmana sačinjava stomatolog na primarnom nivou, određujući koje terapijske zahvate može da izvrši njegov tim, a za koji dio će pacijenta uputiti specijalisti (pedodontu, ortodontu, oralnom hirurgu itd.). Na uputnici se naznačava radna dijagnoza i šta je preduzeto u smislu dijagnostike i terapije, prije nego je pacijent upućen specijalisti. Pored stručne osposobljenosti stomatološkog tima, planiranje zavisi i od stanja opreme i snabdjevenosti određenim medikamentima i materijalima.
7
Stomatolog treba voditi računa o mogućnosti pacijenta da dolazi na stomatološko zbrinjavanje. Kod nekih pacijenata se stomatološki tretman mora završiti u jednoj posjeti (ako se radi pod opštom anestezijom) ili u kratkom vremenskom intervalu, tako da se plan sanacije tome prilagodi. Prijedlog plana stomatološkog tretmana daje se u pisanom obliku sa jasno definisanim fazama koje treba odraditi u određenim vremenskim intervalima ili određenom periodu. Stomatolog je dužan detaljno upoznati dijete i roditelje sa svojim planom i po potrebi prodiskutovati o njemu, eventualno ga korigovati u skladu sa njihovim zahtjevima i mogućnostima. Plan stomatološkog tretmana se upisuje u stomatološku dokumentaciju, a roditelj ili staratelj treba da potpiše, jer je to njegova pisana saglasnost da se predložene intervencije mogu izvesti kod djeteta.3 Planiranje stomatološkog zbrinjavanja djece se radi u tri faze: 1. priprema djeteta za stomatološko zbrinjavanje ( U dogovoru s roditeljima odredi se termin prve posjete. U ovoj fazi se može započeti sa ostvarivanjem nekih aktivnosti koje su sastavni dio plana stomatološkog zbrinjavanja, kao što su uklanjanje naslaga sa zuba, obuka pravilnom održavanju oralne higijene i slično. Primarni cilj je steći povjerenje djeteta i da se dijete oslobodi straha.); 2. utvrđivanje potreba za stomatološkim zbrinjavanjem djeteta (Osnov za donošenje plana stomatološkog zbrinjavanja je utvrđivanje faktora rizika, posebno navika i ponašanja u odnosu na opšte i oralno zdravlje, stanje opšteg i oralnog zdravlja uz dijagnostikovanje i registrovanje prisutnih oboljenja u datom momentu. Na osnovu dobijenih podataka utvrđuju se potrebe pacijenta i nivo na kojem se zbrinjavanje može obaviti.); 3. izrada prijedloga plana. Plan terapije se sastoji od liječenja neposrednog urgentnog stanja, izrade individualnog preventivnog plana i planskog sistematskog liječenja otkrivene patologije.1 Liječenje neposrednog urgentnog stanja kao što su bol, otok, trauma i slično, sastoji se od obaveznog ukazivanja prve pomoći, a zatim se u sljedećim posjetama planira sanacija postojećeg stanja.2 Kada u ordinaciju dođe dijete za zuboboljom, a danas je to ujedno najčešći razlog prvog dolaska djeteta kod stomatologa, stomatolog je dužan da prvo utvrdi koji je zub uzročnik
8
bola i odluči da li je potrebno uraditi rendgensko snimanje u cilju potvrde dijagnoze. Stomatolog uzima anamnezu od djeteta ili roditelja, pri čemu treba da sazna što više relevantnih podataka o bolu. Ukoliko se radi o anksioznom djetetu, veoma teško je dobiti bilo kakav relevantni podatak, jer takvo dijete često ili negira da bol postoji ili pretjeruje u njegovom opisivanju. Kliničkim pregledom se utvrđuje da li u regionu iz kojeg potiče bol postoji zub za dubljom karioznom kavitacijom. Rendgenografski snimak (kod manje djece to može biti i retrokoronarni snimak, jer je prijatniji od retroalveolarnog) jasno pokazuje granice karijesa i njegovu udaljenost od pulpne komore. Ako je uzročnik bola dentogena infekcija, na snimku se jasno uočava rasvjetljenje u furkaciji, kojom se infekcija širi kada je u pitanju mliječni zub. Kliničkim pregledom treba ispitati da li se neki zub patološki luksira, da li postoji otok, limfadenitis, apsces itd. Perkusija nije sigurna kada su u pitanju mala djeca i treba biti pažljiv pri njenom izvođenju da se ne bi zadala bol pacijentu. Testovi vitaliteta zuba kod male djece su također nepouzdani, naročito električni.1 Sistematsko liječenje se sastoji od pažljivo planiranih prioriteta koje treba sanirati. Budući da dijete veoma brzo prolazi kroz različite periode psihofizičkog razvoja (od dojenčeta do adolescenta), pri čemu se stanje u ustima jako brzo mijenja, sistematsko liječenje stomatolog mora da uskladi sa uzrastom pacijenta.2 Plan stomatološkog tretmana ovisi od brojnih faktora, kao što su: uzrast i psihološki tip djeteta, opšte stanje djeteta, tehničke mogućnosti itd.1 Kod djece sa “zapuštenim ustima”, stomatološki tretman treba započeti sa uspostavljanjem dobre oralne higijene (profesionalno uklanjanje čvrstih i mekih naslaga sa zuba, obuka i motivacija za pravilno i redovno održavanje oralne higijene), potom korigovati loše navike u ishrani i preporučiti redovnu primjenu fluorida, pa tek onda, po uspostavljanju dobre higijene planirati dalju sanaciju. U planu sanacije treba dati prioritet onim oboljenjima kod kojih se očekuje dobar i dugotrajan rezultat, a zube sa komplikacijama karijesa koji zahtijevaju dugotrajan tretman sa neizvjesnim ishodom predvidjeti za ekstrakciju.3 (jer ukoliko takve zube ne ekstrahiramo oni mogu djelovati kao potencijalno žarište za širenje infekcije). U ovisnosti od prisutne denticije kod djeteta, principi planiranja su sljedeći:
9
U mliječnoj denticiji prioritet imaju zubi koji najduže ostaju u vilici (drugi mliječni molari, očnjaci, a potom prvi mliječni molari- to su zubi potporne zone). Prvo je važno sanirati zube koji su najugroženiji (caries profunda), a ukoliko ima više zuba sa istim intenzitetom oboljenja, prvo se saniraju kaviteti na aproksimalnim površinama (zbog neposredne blizine pulpe, ali i da bi se onemogućilo migriranje agonista i prevenirala sekundarna uskost), pa tek onda kavitacije na okluzalnim površinama.2 Ovo je moguće kod djeteta koje je steklo povjerenje u stomatologa, međutim, u slučaju da ponašanje djeteta stomatolog nije stavio pod kontrolu, bolje je uraditi neki “lakši” zub, tj. superficijalni karijes, dok dijete ne bude spremno za veće zahvate.1 Kod pacijenata nepogodnih za saradnju u planu tretmana treba insistirati na sprovođenju mjera koje nisu neprijatne, a mogu zaustaviti progresiju bolesti ( npr. instrukcija i motivacija za oralnu higijenu, korekcija loših navika u ishrani, uklanjanje naslaga i poliranje zuba, primjena flurida) da bi se spriječile komplikacije i obezbijedilo očuvanje zdravlja na postojećem nivou dok se ne uspostavi dobra komunikacija i saradnja ili se obezbijedi potpuna sanacija na drugi način (npr. medikamentozna priprema i primjena anksiolitika, rad u opštoj anesteziji).3 Npr. Ukoliko dijete nije pogodno za saradnju, a prisutne su velike kariozne lezije, preporučuje se ručno uklanjanje karijesa (ekskavatorom), koliko je to moguće, a potom punjenje cink-oksid-eugenolom. Time će se zaustaviti progresija karijesa, ali će se i psihološki djelovati na dijete, smanjujući njegovu strah od nepoznatog.6 Terapija pulpitičnih mliječnih zuba predviđa se samo ako je saradnja sa pacijentom dobra i ako je mali broj pulpitičnih zuba. Gangrenozne mliječne zube u principu treba ekstrahirati.3 Bilo kakva hirurška intervencija predstavlja dramatičnu situaciju za dijete. Zbog toga je poželjno da se ekstrakcije planiraju nakon završene konzervativne terapije. Za to vrijeme dijete će prevazići strah i steći povjerenje u svog stomatologa.6
Kod mješovite denticije se prvo saniraju svi stalni zubi, a potom se pristupi sanaciji mliječnih zuba, slijedeći pomenute principe. 2 Mliječne zube sa
10
komplikacijama karijesa ili sa nesaniranim karijesom do godinu dana prije fiziološke smjene, treba ekstrahirati.3 Ako je u jednom kvadrantu jedan mliječni molar u potpunosti razoren karioznom lezijom, on će biti osuđen na ekstrakciju, time raste strateška važnost preostalih mliječnih zuba, koji će poslužiti za prihvatanje čuvara prostora.6
Kod stalne denticije, ukoliko su prisutni zubi za podjednakim intenzitetom oboljenja, postoje različita mišljenja o redoslijedu sanacije. Neki autori smatraju da prioritet treba dati zubima u frontu, jer se ispuni češće mijenjaju, veći je uspjeh endodontskog liječenja, a isto tako svaki gubitak prednjeg zuba iz estetskih razloga zahtjeva protetsku nadoknadu. Drugi autori smatraju da bi se prvo trebali sanirati bočni zubi, zbog njihove funkcionalne važnosti, iako su pacijenti manje motivisani za saniranje bočnih zuba.2 Glavni cilj stomatološkog tretmana jeste vraćanje funkcije zuba, a estetika je tek na drugom mjestu prioriteta.6 Ali najbitnije je da se planom predvidi kompletna sanacija i da se ona u potpunosti realizuje.3 Kod stalnih zuba sa različitim intenzitetom oboljenja, prioritet imaju zubi sa caries profunda u cilju sprečavanja progresije karijesa, a do definitivnog zbrinjavanja preduzimaju se profilaktičke mjere i sanacija superficijalnog karijesa. Komplikacije karijesa se zbrinjavaju odloženo, poslije ukazane pomoći.2 Plan terapije zavisi i od mogućnosti pacijenta da dolazi na tretmane. Npr. kod medicinski kompromitovane djece, ukoliko se dijagnosticira komplikovani duboki karijes, koji bi se kod zdrave djece tretirao direktnim prekrivanjem i ponovnom intervencijom poslije nekoliko mjeseci (step-wise tehnika), kod ovih pacijenata bi bilo najbolje uraditi vitalnu amputaciju sa definitivnim ispunom.3 Endodontski tretman kod djece se sprovodi, izuzev u urgentnoj stomatologiji (traume/frakture, bol), tek kad pacijet počne primjenjivati preventivne mjere (oralna higijena, upotreba fluorida i slično) i nakon sanacije dubokih karioznih lezija koje su prošle bez komplikacija. Endodontski tretman je kontraindiciran u “prljavim ustima” pacijenata! Endodontski tretman mliječnih zuba i višekorijenih zuba je kontraindiciran kod djece koja imaju kardiovaskularna oboljenja.1
11
Dokumentacija: Stomatološki karton čini osnov cjelokupne stomatološke dokumentacije. U karton se evidentira stanje oralnog zdravlja svakog pacijenta. Potrebno je zabilježiti bilješke o nalazima prikupljenim tokom pregleda djeteta, uključujući i dijagnoze, te bilješke o učinjenim zahvatima.4 Karton u dječijoj stomatologiji je dizajniran tako da se mogu unositi podaci stanja mliječne i stalne denticije za višegodišnji vremenski period, što omogućava praćenje i poređenje stanja za duži vremenski period. Nađeno stanje se označava skraćenicama, čije je značenje lako za korištenje, na osnovu legende skraćenica označenih na kartonu.3 Da bi sistematski pregled bio upotpunjen, na kraju svakog pregleda statusa zuba postoje informativna pitanja o oralnoj higijeni, stanju gingive i ostale oralne sluznice, prisustvu ortodontskih anomalija i obaveznoj šifriranoj dijagnozi stanja oralnog zdravlja po MKBu. Karton sadrži i mjesto za upisivanje izvršenih radova kao i prostor za značajna oboljenja i stanja kod pacijenata.2 U dječijoj stomatološkoj praksi reakcija djeteta i roditelja je izuzetno važan podatak za planiranje budućeg stomatološkog tretmana. Takve informacije trebaju biti zabilježene u standardnom obliku, koristeći
jednu od raspoloživih skala za procjenu reakcije na
stomatološki zahvat.4
ZAKLJUČAK:
12
Osnovni cilj stomatološkog tima jeste da svojim djelovanjem učine da dijete postane dobar pacijent, da dijete prihvati preventivni i terapijski tretman i na taj način obezbjedi oralno zdravlje. Prva posjeta stomatologu bi trebala da bude u toku prvih 12 mjeseci djetetovog života. Stomatološki pregled djeteta treba da se vrši najmanje 2 puta godišnje. Rad sa djecom ne smije dugo trajati, tretman treba da bude efikasan i bezbolan. Stomatolog treba da bude vedar i nasmijan i da odaje sigurnost i mir djetetu. Izbjegavati bučne instrumente ili upotrebu materijala sa jakim mirisom pri prvim posjetama, jer sve to može da poveća anksioznost i strah pacijenta. Ishod liječenja ovisi od pravilno postavljene dijagnoze i detaljno isplanirane terapije. Važno je da se planom predvidi kompletna sanacija i da se ona u potpunosti realizuje. Stomatolog ne smije da bude vođen zahtjevima roditelja za parcijalno rješavanje trenutno postojećih simptoma kod djeteta. U prijedlogu plana voditi računa o stručnoj osposobljenosti stomatološkog tima, o stanju opreme i snabdjevenosti određenim medikamentima ili materijalima. Voditi računa o stanju opšteg zdravlja, jer ukoliko dijete boluje od neke akutne ili hronične bolesti, bolest može zahtjevati odlaganje liječenja ili posebnu pripremu za planiranu stomatološku intervenciju. Plan ovisi i o prisutnoj denticiji. Voditi računa o mogućnostima pacijenta da se odaziva na terapijske ili kontrolne preglede. Veoma važno je upoznati dijete i roditelje ili staratelje o planiranim intervencijama i prilagoditi ga njihovim zahtjevima i mogućnostima ukoliko je to moguće. Plan stomatološkog tretmana treba da potpiše roditelj ili staratelj, jer je to njegova pisana saglasnost da se planirane intervencije mogu raditi kod djeteta.
13
Uspjeh stomatološkog tretmana ovisi od psihološkog tipa djeteta, od ranijeg iskustva djeteta sa stomatologom i stomatološkim tretmanima, ali isto tako ovisi i od sposobnosti stomatologa da utiče na ponašanje djeteta i pridobije njegovo povjerenje Uspjeh tretmana ovisi o motiviranosti roditelja ili staratelja da sarađuje u realizaciji plana i održavanja rezultata.
14
LITERATURA: 1
2
Gajić M, Lalić M.: Dečja stomatologija, Pančevo: Stomatološki fakultet, 2011; Beloica D, Vulović M, Gajić M, Stevanović R, Carević M, Ivanović M, et al.:
Dečja stomatologija, Beograd: Elit Medica, 2000; 3
Beloica D, Vulović M, Stevanović R, Carević M, Ivanović M, Vulićević Z, et al.: Dečja
stomatologija: praktikum, Beograd: Stomatološki fakultet, 2006; 4 5
Koch G, Poulsen S. Pedodoncija : klinički pristup. Zagreb: Naklada slap, 2004; Zukanović A, Gržić R: Stomatološko liječenje medicinski kompromitiranih pacijenta,
Zagreb: Hrvatska komora dentalne medicine; 2012; 6
Hubertus J.M. van Waes, Paul W. Stockli: Kinderzahnmedizin, Georg Thieme Verlag
Stuttgart, 2001.
15
