ovcarsko kozarski list broj_18.pdf

TISKARA "ZEBRA" GUNDULIĆEVA 42, 32100 VINKOVCI

^asopis za uzgajiva~e i ljubitelje ovaca i koza

TISKANICA - POŠTARINA PLAĆENA U POŠTANSKOM UREDU 32100 VINKOVCI

Godina IV - Broj 18 - O`ujak/Travanj 2009.

Svim čitateljima želimo sretan Uskrs!

Enterotoksemija

REPORTAŽA: Stručno putovanje u Portugal

Romanovska ovca

ISSN 1846-0070

TEMA BROJA: HRANIDBA OVACA I KOZA Rentabilnost u proizvodnji kozjeg mlijeka - Uvođenje BLUP-a - Pravilna mužnja koza i ovaca

Janjad i mlijeko

kad ih drugi nemaju

Uz hormonske spužvice Vi odlučujete o Vašoj proizvodnji!

Intervet International - Podruznica u RH 10 000 ZAGREB, Sarajevska 27, CROATIA - Phone/fax +385 1 6600 284 Mobile +385 91 343 44 22 - E-mail: [email protected]

Intervet

Schering-Plough Animal Health

UVODNIK

Časopis za uzgajivače i ljubitelje ovaca i koza GOD. IV, BR. 18, OŽUJAK/TRAVANJ ´09.

Osnivači: HRVATSKI SAVEZ UZGAJIVAČA OVACA I KOZA, HRVATSKI STOČARSKI CENTAR ISSN 1846-0070 Nakladnik i tiskar: Tiskarski obrt, nakladništvo i trgovina “ZEBRA” Gundulićeva 42, 32100 Vinkovci Tel: 032/332-717, Fax: 332-715 e-mail: [email protected] žiroračun: 2485003-1100202544 Za nakladnika odgovara: Silvija Benčević, Vinkovci, Gundulićeva 42 Glavni i odgovorni urednik: mr. sc. Zdravko Barać, Josipa Kosora 40, 23000 Zadar e-mail: [email protected] Zamjenik glavnog i odg. urednika: Anton Jureša Uređivački odbor: prof. dr. sc. Boro Mioč, prof. dr. sc. Vesna Pavić, prof. dr. sc. Velimir Sušić, prof. dr. sc. Jasmina Lukač Havranek, prof. dr. sc. Dubravka Samaržija, prof. dr. sc. Zvonko Antunović, mr. sc. Antun Kostelić, Anton Jureša, Erika Baranašić, Damir Buntić, dipl. ing., Danijel Mulc, dipl. ing., Darko Jurković, dipl. ing., Tatjana Sinković, dipl. ing., Jasna Govorčin, dipl. ing. i mr. sc. Zdravko Barać Lektor: Maja Bukna, prof. Pretplata za 6 brojeva iznosi 150,00 kn Za inozemstvo je 35 Eura Prilozi i savjeti objavljeni u “Ovčarskokozarskom listu” temelje se na stručnosti i iskustvu autora i “Ovčarsko-kozarski list” ne odgovara za slučaj štete ili neuspjeha. Pretisak preporučen i dopušten, ali uz obveznu napomenu: “Preuzeto iz Ovčarsko-kozarskog lista”. Rukopisi i fotografije se ne vraćaju. Časopis je upisan u Upisnik HGK pod rednim brojem 575

Poštovani čitatelji Ovčarsko–kozarskog lista, protekla dva mjeseca obilježile su aktivnosti izrade prijedloga novog Zakona u novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju. U Povjerenstvu koje je izrađivalo ovaj prijedlog Zakona aktivno su sudjelovali i predstavnici Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza. O iskustvima u radu i o tijeku rasprava piše nam potpredsjednica Saveza gđa Erika Baranašić. Ono što je najznačajnije za uzgajivače ovaca i koza, a zašto su se zalagali i predstavnici Saveza je: uvođenje jedinstvene stope plaćanja za sve ovce i koze starije od godine dana uz istovremeno zadržavanje prava na dodatno plaćanje za uzgojno valjane ovce i koze, zatim zadržavanje poticaja po litri mlijeka i zadržavanje poticaja za uzgojno valjani dio populacije hrvatskih izvornih pasmina. Evo što nam još donosi novi broj Ovčarsko-kozarskog lista. Hrvatski stočarski centar je Uredbom Vlade Republike Hrvatske dobio novo ime, ali i nove djelatnosti. Donosimo najvažnije izvatke iz ove Uredbe. Iz navedenih djelatnosti razvidno je da će i u vremenima koja su pred nama, u vremenima usklađivanja zakona iz područja poljoprivredne proizvodnje zakonima koji vrijede za članice EU, do jučer Hrvatski stočarski centar, a danas Hrvatska poljoprivredna agencija predstavljati značajan servis poljoprivrednim proizvođačima u Republici Hrvatskoj. Procjena uzgojnih vrijednosti, koja se uvodi za svojstva mliječnosti u kozarstvu Republike Hrvatske, predstavljat će u budućnosti i uzgajivačima i selekcionarima značajan alat u odabiru grla - roditelja budućih generacija. Predstavljamo nastavak članka o tome što je to BLUP i kako ga koristiti, kao i članak o dosadašnjem tijeku Projekta uvođenja procjene uzgojnih vrijednosti. Prof. Grgić u svom članku bavi se problematikom praga rentabilnosti u proizvodnji kozjeg mlijeka u uvjetima korištenja operativnog programa. Vjerujemo da će do idućeg izdanja našeg časopisa Operativni program razvoja ovčarske i kozarske proizvodnje proći svu potrebitu proceduru usvajanja i da ćemo ga nakon toga predstaviti uzgajivačima i u našem časopisu i na terenu. Kao temu broja odabrali smo širok pojam - hranidbu ovaca i koza, budući da donosimo više članaka o hranidbi, o utjecaju hranidbe na proizvodnju ovčjeg i kozjeg mlijeka (mr. Kiš), o tome kakvu voluminoznu krmu jedu koze (mr. Kiš), o značaju hranidbe koza u proizvodnji mesa i mlijeka (mr. Ladišić), te kraći članak o iznimno značajnom segmentu u svakodnevnoj proizvodnji, o kojem se inače malo priča (i piše), a to su potrebe, u ovom slučaju ovaca, za vodom (prof. Mioč). O enterotoksemiji, zaraznoj bolesti koja pogađa uzgoje i ovaca i koza, i od koje najčešće stradavaju janjad i jarad (nažalost, najčešće najbolja) piše nam doc. dr. Kostelić. I u ovom broju nastavljamo s prilozima naše najmlađe suradnice, inače apsolventice na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, kolegice Manuele, koja nam dolazi s, većini nam dobro poznate, farme koza s registriranom siranom na OPG-u Moravec. U ovom broju donosimo njezina zapažanja o mužnji - kako je pravilno sprovesti i kako postupati s vimenom nakon mužnje. Prof. Mioč donosi nam detaljan prikaz jedne od pasmina koja se uzgaja u Hrvatskoj - romanovske ovce. Nakon detaljnog opisa ove, jedne od najplodnijih pasmina na svijetu, i u idućim brojevima predstavljat ćemo pasmine ovaca i koza koje susrećemo u našim uzgojima. Što je sve vidjela i s čime se upoznala poveća skupina sastavljena od uzgajivača i stručnjaka za ovčarsku i kozarsku proizvodnju na stručnom putovanju po Portugalu, možete pročitati u opširnoj reportaži. Na zadnjoj stranici donosimo pregled ovogodišnjih stočarskih izložbi koje organiziraju Hrvatska poljoprivredna agencija i udruge uzgajivača pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, kao i prvu najavu mjesta i datuma jedanaestog savjetovanja uzgajivača ovaca i koza i jubilarne, desete po redu, izložbe hrvatskih ovčjih i kozjih sireva. Dakle, očekuje nas proljeće ispunjeno čitavim nizom ovčarsko-kozarskih predstavljanja, koja će se produžiti tijekom cijelog ljeta do duboko u jesen. Veselim se našim druženjima! Vaš urednik Zdravko Barać

SADRŽAJ  Iz Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza 4  Iz Hrvatske poljoprivredne agencije 5  Iz Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka 6  UZGOJ I SELEKCIJA - Procjena uzgojnih vrijednosti za svojstva mliječnosti u kozarstvu (2) 7  Uvođenje procjene uzgojnih vrijednosti za svojstva mliječnosti u kozarstvu RH 9  HRANIDBA - Potrebe ovaca za pitkom vodom 11  Kakvu voluminoznu krmu jedu koze 12  Hranidba koza 14  TEMA BROJA - Utjecaj hranidbe na kemijski sastav i kvalitetu mlijeka ovaca i koza 16  Prag rentabilnosti kozarske proizvodnje u uvjetima korištenja operativnog programa 20  VETERINARSKI SAVJETNIK - Enterotoksemija 22  SAVJETI PROIZVOĐAČA - Mužnja i postupak s vimenom nakon mužnje 25  PASMINE OVACA - Romanovska ovca 28  REPORTAŽA - Stručno putovanje u Portugal 31  Gastro kutak 35 

BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

3

IZ HRVATSKOG SAVEZA UZGAJIVAČA OVACA I KOZA U PRIPREMI NOVI ZAKON O NOVČANIM POTPORAMA

Predstavnici Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza, predsjednik Antun Jureša i potpredsjednica Erika Baranašić tijekom mjeseca siječnja i veljače sudjelovali su u radu Povjerenstva za izradu prijedloga novog Zakona o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju. Ono za što su se predstavnici Saveza zauzimali u radu Povjerenstva je: jedinstveno plaćanje za sva grla u što višem iznosu (za sva grla starija od godinu dana), zadržavanje dodatnih plaćanja za sva uzgojno valjana grla i zadržavanje poticaja za ovčje i kozje mlijeko. Erika Baranašić, potpredsjednica Saveza

ELEKTRIČNI ŠIŠAČI

HR - Vulinčeva 10 10310 Ivanić Grad 01-2882-811 www.gumex-eko.hr 4

Kao predstavnici Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza sudjelovali smo u radu Povjerenstva za izradu novog Zakona o državnim novčanim potporama u poljoprivredi i ribarstvu, koje je osnovalo Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR). Radom Povjerenstva predsjedao je državni tajnik u MPRRR gosp. Krešimir Kuterovac, dipl. ing. Kao glavni razlog za izradu novog Zakona istaknuto je kako se hrvatska poljoprivredna politika nalazi na prekretnici i kako nam predstoje velike promjene. Promjene su nužne kako zbog prilagodbi na sustav Zajedničke poljoprivredne politike EU (ZPP), tako i zbog toga što vrijedeći sustav ne može odgovoriti izazovima globalnih promjena koje se itekako odražavaju i na hrvatske proizvođače i hrvatski ruralni prostor. Utvrđeni dugoročni ciljevi hrvatske agrarne politike sukladni su ciljevima ZPP-a. Obje politike ističu nužnost stalnog jačanja konkurentnosti u poljoprivredi, ali ne zanemarujući ciljeve koji proizlaze iz njezine višeznačnosti; važni su primjeren standard poljoprivrednog stanovništva i poboljšanje kvalitete života u ruralnom prostoru, ali i održivo upravljanje resursima te briga za okoliš; očekuje se rastuća uloga poljoprivrede u pogledu sigurnosti hrane, ali i uloga u proizvodnji energije. Međutim, za razliku od ciljeva gdje postoji suglasje, uočljive su ogromne razlike u provedbenim instrumentima i mjerama politike u EU i RH. Najuočljivije su razlike u sustavu potpore. Za neke od postojećih razlika postoje logična objašnjenja primjene postojećih mjera koja proizlaze iz hrvatskih specifičnih problema u poljoprivredi, a za neke razlike je teško pronaći suvisla obrazloženja. Činjenica je da i EU sustav potpora nije idealan i da ima manjkavosti. Jedna od najvećih je da nije ujednačen za sve članice, što dovodi do određenih nerazumijevanja, ponajviše zbog nejednakih mogućnosti koje imaju članice. Međutim, dosadašnja iskustva pristupanja pokazuju da su svi ključni elementi EU sustava za svaku zemlju kandidata zapravo zadanost, jer je riječ o pravnom okviru što ga treba preuzeti i primijeniti. Stoga je logično očekivanje da će se postupnom i pravodobnom prilagodbom s kojom treba započeti od 2009. godine, na bolji način ostvarivati hrvatski dugoročni ciljevi, a to znači omogućiti održiv razvoj poljoprivrede i ruralnog prostora u Hrvatskoj i nakon ulaska u EU. Pravni okvir za provedbu prilagodbe sustava će predstavljati novi Zakon o potporama u poljoprivredi, a u skladu s našim pregovaračkim stajalištima, Republika Hrvatska se obvezala do konca 2008. izraditi navedeni zakon. Zbog kompleksnosti problematike koju pokriva ovaj dokument, zbog njegove iznimne političke osjetljivosti, implikacija na proračun u razdoblju 2009.-2011., a u kontekstu zahtjeva EK i vođenja pregovora s EU u poglavlju 11, predlaže se po provedenoj raspravi i definiranju svih ključnih elemenata, njegovo usvajanje na razini Vlade RH prije formalnog početka procedure donošenja novog zakona. Na taj bi se način učinkovitije provele pripremne aktivnosti u cilju proaktivne komunikacije Vlade i Ministarstva s ciljnim skupinama u razdoblju do usvajanja zakona u Hrvatskom saboru. U okviru odrednica koje su u velikoj mjeri sukladne zakonskoj regulativi EU i u okviru kojih treba biti izrađen novi Zakon o novčanim potporama, a što je od interesa za uzgajivače ovaca i koza, najčešće se spominje sljedeće: • u godini hrvatskog ulaska u EU vrijedit će osnovno pravilo prema kojemu nisu dopuštena proizvodno vezana izravna plaćanja u stočarstvu bez obzira na izvor financiranja; • u skladu s najnovijim izmjenama ZPP-a, iznimka u odnosu na prethodno navedeno osnovno pravilo bit će proizvodno vezana plaćanja za krave dojilje, te proizvodno vezana plaćanja za ovce i koze kao opcija koju može ali i ne mora primijeniti zemlja članica. Uvažavajući navedeno, početni prijedlog mjera, iznesen u radu Povjerenstva, za cjelokupan ovčarsko-kozarski sektor bio je: • zadržavanje dijela potpore sektoru proizvodnje ovčjeg i kozjeg mlijeka kroz poticaj po litri mlijeka (uz smanjenje jediničnog iznosa i objedinjavanje za proizvodnju na svim područjima) samo u prvoj godini primjene prilagodbe sadašnjeg sustava uz uvođenje jedinstvenog i povećanog jediničnog iznosa izravnog plaćanja po grlu za ovce i koze. Temeljem ponuđenog početnog okvira, temeljem isto tako svih primjedbi koje je Savez dao na taj okvir, temeljem prijedloga i zaključaka s Upravnog odbora Saveza po ovim pitanjima, u prijedlog novog Zakona ušla su plaćanja po sljedećim stavkama: • Jedinstveno plaćanje za sva ženska grla u ovčarstvu i kozarstvu starija od godine dana (povećano u odnosu na dosadašnjih 100,00 kuna, čime će se osigurati značajno viši iznos potpora za sektor ovčarstva i kozarstva); • Za uzgojno valjana grla uvodi se dodatno plaćanje (uz osnovno jedinstveno plaćanje); • Zadržava se poticaj za ovčje i kozje mlijeko u cijelom prijelaznom razdoblju (2009.-2010.) (jedinstveni iznos bez razlika na područje proizvodnje); • Poticaj po ha pašnjaka i livada (u iznosu značajno većem negoli dosada); • U okviru programa ruralnog razvoja nastavlja se poticati držanje uzgojno valjanih grla hrvatskih izvornih pasmina ovaca i koza u iznosu istom kao i do sada. Kako je prijedlog Zakona trenutno u fazi priprema (konzultacije sa savjetnicima Europske komisije) i kako su određene promjene još moguće, u narednom broju Ovčarskokozarskog lista iznijet ćemo i konačno utvrđene mjere i iznose u prijedlogu Zakona, a ako se događanja u svezi s donošenjem novog Zakona budu odvijala brže u odnosu na dinamiku izlaženja našeg časopisa, na sastancima Upravnog odbora Saveza obavještavat ćemo sve udruge članice i donositi stavove Saveza u svezi s ovom problematikom.


IZ HRVATSKE POLJOPRIVREDNE AGENCIJE

UREDBOM VLADE REPUBLIKE HRVATSKE HRVATSKOM STOČARSKOM CENTRU DODIJELJENO NOVO IME I DODATNE DJELATNOSTI Na sjednici od 26. veljače 2009. Vlada RH donijela je Uredbu o i izmjenama i dopunama Uredbe o Hrvatskom stočarskom centru, kojom je Hrvatski stočarski centar preimenovan u Hrvatsku poljoprivrednu agenciju, kojoj su uz novo ime dodijeljene i nove djelatnosti. Iz Uredbe izdvajamo dijelove koji se odnose na preimenovanje, sjedište i djelatnosti Hrvatske poljoprivredne agencije, a cijela Uredba objavljena je u Narodnim novinama br 28/09 od 4.3.2009. Iz uredništva

Na temelju članka 12. stavka 2. Zakona o ustanovama (»Narodne novine«, br. 76/93, 29/97, 47/99 i 35/2008), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine donijela URED-BU O IZMJENAMA I DOPUNAMA UREDBE O HRVATSKOM STOČARSKOM CENTRU. Članak 1. U Uredbi o Hrvatskom stočarskom centru (»Narodne novine«, br. 63/94, 93/96, 11/97, 48/2000, 8/2001 i 78/2003) u nazivu Uredbe riječi: »Hrvatskom stočarskom centru« zamjenjuju se riječima: »Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji«. Članak 2. U članku 1. stavcima 1. i 2. riječi: »Hrvatski stočarski centar (u daljnjem tekstu: Centar)« zamjenjuju se riječima: »Hrvatska poljoprivredna agencija (u daljnjem tekstu: Agencija)«, a riječi: »unapređivanja stočarske proizvodnje i biljnih kultivara« zamjenjuju se riječima: »u poljoprivredi«. U stavku 3. riječ: »Zagrebu« zamjenjuje se riječju: »Križevcima«. Članak 3. Članak 3. mijenja se i glasi: • Ciljevi su Agencije promicanje poljoprivredne proizvodnje. • Djelatnost Agencije čine sljedeći poslovi i zadatci: • Pomoć poljoprivrednim gospodarstvima pri podnošenju zahtjeva za ostvarivanje novčanih potpora u poljoprivredi i ruralnom razvoju; • Provedba sustava za identifikaciju zemljišnih čestica na lokalnoj razini; • Sudjelovanje u poslovima kontrole sustava plaćanja novčanih potpora u poljoprivredi i ruralnom razvoju; • Ažuriranje podataka o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, • Organizacija i provedba sustava označavanja domaćih životinja; • Ispitivanje kakvoće poljoprivrednih proizvoda; • Izrada i provedba sustava kvalitete u poljoprivredi i prehrambenoj industriji; • Razvoj poljoprivredne proizvodnje: • pomoć pri uspostavi udruga uzgajivača stoke; • organizacija prometa uzgojno valjanih grla stoke; • organizacija stočarskih izložbi i izložbi poljoprivrednih proizvoda; BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

• obavljanje uzgoja pojedinih vrsta i pasmina stoke u cilju provedbe uzgojnih programa i provjere rezultata uzgojno-selekcijskog rada; • ispitivanje proizvodnih svojstava svih vrsta i pasmina domaćih životinja; • obrada uzgojno-selekcijskih podataka i izračuni uzgojnih vrijednosti za sva matična grla; • sudjelovanje u izradi i provedbi programa zaštite i očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina i sojeva domaćih životinja; • izrada razvojnih programa stočarske proizvodnje, te njihovo praćenje u provedbi; • izrada tehnoloških i investicijskih studija stočarske proizvodnje, te praćenje i pomoć pri njihovu ostvarivanju; • informiranje i izobrazba proizvođača; • izrada stručnih i ekonomskih analiza, te • ostali poslovi koji pridonose razvoju poljoprivredne proizvodnje. • Sudjelovanje u poslovima provedbe mjera tržnih redova u stočarstvu; • Vođenje jedinstvenih registara domaćih životinja u vidu računalnih baza podataka; • Obavljanje i drugih poslova po posebnim propisima. Članak 9. Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Uredba je objavljena u Narodnim Novinama br. 28/09 od 4.3.2009. HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA DOMAĆIN OVOGODIŠNJE SKUPŠTINE ICAR-a (11.-14. svibnja 2009., Poreč) Od 11. do 14. svibnja Poreč će biti domaćin najvažnijeg ICAR-ovog okupljanja u 2009. godini. Naime, u ovom terminu održat će se redovita godišnja skupština ICAR-a, a predviđeno je i niz predavanja na temu „Nove metode u kontroli proizvodnosti domaćih životinja“. Radionice s nizom predavanja održavaju se pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Sva događanja će se odvijati u hotelu Diamant u Poreču. Detaljan program može se vidjeti na internetskoj stranici: www.hssc.hr/Icar/Icar.aspx

5

IZ MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE, RIBARSTVA I RURALNOG RAZVOJA

OBJEKTI ZA PRERADU MLIJEKA NA OPG – REGISTRIRANI I ODOBRENI OBJEKTI POD POSEBNIM UVJETIMA Mr. sc. Samir Kalit [email protected]

Od 17. listopada 2008. u Narodnim novinama objavljen je novi Pravilnik o vođenju upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registracija i odobravanja objekata u poslovanju s hranom (NN 125/08) koji mijenja dosadašnji način upisivanja objekata u Upisnik odobrenih objekata te podrazumijeva i izmjenu Pravilnika o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima kojima moraju udovoljiti objekti registrirani za obradu, preradu i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla na OPG-ima (NN 149/03). Dosadašnji odobreni objekti na OPG-ima ulaze u kategoriju „odobrenih objekata pod posebnim uvjetima“, s time da se javlja nova skupina objekata, takozvani „registrirani objekti“ koji omogućuju stavljanje na tržište svježeg sira i vrhnja u količinama prerade mlijeka do 12.000 L godišnje. Ova skupina objekata omogućit će vrlo pojednostavljen postupak registracije manjih prostora za proizvodnju svježeg sira i vrhnja, prvenstveno za gospodarstva koja proizvode svježi sir i vrhnje za čiju proizvodnju nije potreban veći broj prostorija, odnosno za gospodarstva koja prodaju svoje sireve na gradskim tržnicama (npr. popularne kumice u gradu Zagrebu). Ostala gospodarstva, koja proizvode različite vrste sireva u čijem se postupku proizvodnje primjenjuje zrenje, sušenje, dodavanje začina, dimljenje i slično, svoje objekte morat će provesti pod uvjetima odobravanja objekata pod posebnim uvjetima. Kakvi će zahtjevi biti postavljeni za objekte odobrene pod posebnim uvjetima, još nije određeno, s obzirom da se upravo sastavlja Odbor za izradu takvog Pravilnika koji će zamijeniti dosadašnji Pravilnik (NN 149/03). S obzirom na dosadašnja iskustva iz drugih zemalja EU, pretpostavka je da će biti potrebno pet do šest prostorija kako slijedi: prostorija za prijam mlijeka, prostorija za presvlačenje osoblja, sanitarni čvor, prostorija za preradu mlijeka i proizvodnju sira, prostorija za zrenje ili sušenje sira i eventualno prostorija za pakiranje sira. Raspored prostorija, oprema i uređenost prostorija bit će određeni asortimanom proizvodnje i kapacitetom dnevne prerade na gospodarstvu. S obzirom na specifičnost investicije u objekte za preradu mlijeka i proizvodnju sira na OPG-ima, zasigurno će izgradnju, uređenje i opremanje objekta voditi stručna osoba kao što je to bilo i do sada. Objekti odobreni pod posebnim uvjetima nosit će oznaku „P-broj odobrenja“. Postojeći, odnosno do

Časopis za uzgajivače ovaca i koza

tiska se uz financijsku potporu

Istarske županije

www.istra-istria.hr 6

sada odobreni objekti, na svoj broj odobrenja dobit će slovo „P“. Sljedeće važno pitanje koje se postavlja jest kakav će se sustav kontrole pitke vode, sirovog mlijeka i proizvoda provoditi u navedenim objektima. Koliko često će se u tu svrhu uzimati uzorci i koji laboratoriji će provoditi potrebne kemijske i higijenske analize mlijeka i sira? Važno je postaviti takav sustav koji će omogućiti svrhovitu i dostatnu kontrolu zdravstvene ispravnosti proizvoda, a ne će nepotrebno i pretjerano financijski opteretiti gospodarstva. Na kraju, vrlo je važno za svako gospodarstvo izraditi Vodič higijenske proizvođačke prakse na načelima sustava kontrole kritičnih kontrolnih točaka u proizvodnji (HACCP). Na temelju Odluke o raspoređivanju i korištenju sredstava namijenjenih za dodjelu financijske potpore organizatorima gospodarskih manifestacija i manifestacija kulturne baštine, sajmova i znanstvenih skupova iz područja djelokruga Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u 2009. godini (KLASA: 610-01/0901/36, URBROJ: 525-12-2-0460/09-1 od 2. ožujka 2009. godine), Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja objavilo je

NATJEČAJ

za dodjelu financijske potpore organizatorima gospodarskih manifestacija i manifestacija kulturne baštine, sajmova i znanstvenih skupova iz područja djelokruga Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u 2009. godini. Predmet natječaja je prikupljanje ponuda projekata gospodarskih manifestacija i manifestacija kulturne baštine, sajmova i znanstvenih skupova kojima će biti dodijeljena financijska potpora od strane Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u 2009. godini. Cilj natječaja je financijskom potporom potaknuti promoviranje domaćih proizvoda, proizvođača i proizvodnih područja, upoznavanje s novim znanstvenim i stručnim dostignućima te njihov transfer prema potencijalnim korisnicima. Rok za podnošenje zahtjeva je zaključno s datumom 27. ožujka 2009. Natječaj se u cijelosti može pročitati na internetskoj stranici: www.mps.hr/natjecaji/natjecaji.asp?nid=230


UZGOJ I SELEKCIJA

PROCJENA UZGOJNIH VRIJEDNOSTI ZA SVOJSTVA MLIJEČNOSTI U KOZARSTVU (2) Dobro je poznata činjenica da geni utječu na različita svojstva. Genetski utjecaj vidimo kao fenotipsku sličnost srodnika (blizanci, braća i sestre, …) s jedne, te kao fenotipsku različitost nesrodnih jedinki s druge strane (fenotip - skup svih vidljivih i mjerljivih značajki organizma nastalih kao posljedica njegova genotipa i interakcije s činiocima iz okoline). Što je jači utjecaj gena, to je veća sličnost srodnika i obrnuto. Gregor Gorjanc, dipl. ing. Marija Špehar, dipl. ing.

Dnevna količina mlijeka

UZGOJNE VRIJEDNOSTI ZA SVOJSTVA MLIJEČNOSTI U KOZARSTVU Za procjenu uzgojnih vrijednosti za svojstva mliječnosti u kozarstvu pa i u ovčarstvu upotrebljavaju se ista načela kao i u govedarstvu. Najprije trebamo podatke - fenotipske vrijednosti (količinu mlijeka, postotak mliječne masti i bjelančevina i broj somatskih stanica) i podrijetlo. Skupljanje tih podataka kod mliječnih životinja je vrlo dobro standardizirano s procedurama međunarodne organizacije za kontrolu proizvodnje ICAR-a, (www.icar.org). ICAR propisuje metode kontrole mliječnosti, ali i metode izračuna količine mlijeka u cijeloj laktaciji. Nekada se procjena uzgojnih vrijednosti obavljala na bazi rezultata cijele laktacije – laktacijske mliječnosti. Kod koza i ovaca je ovaj pristup nekako problematičniji nego kod goveda. Kod koza i ovaca jarad/janjad često siše mlijeko (slika 3) i tada u pravilu nema mužnje i kontrole mliječnosti. Između uzgajivača često postoje značajne razlike u dužini trajanja sisanja. Tako je usporedba količine mlijeka u cijeloj laktaciji uvijek problematična. Ptak i Schaeffer (1993.) prvi su uporabili takozvani test-day model, gdje se za procjenu uzgojnih vrijednosti ne koristi količina mlijeka u cijeloj laktaciji, nego količina mlijeka kod pojedinih kontrola mliječnosti – dnevna količina mlijeka. Prednosti test-day modela su u boljem modeliranju podataka (korigiramo fenotipske vrijednosti na dan mjerenja), većem broju podataka na životinju i posljedično većoj točnosti procjene uzgojne vrijednosti. Dodatna prednost test-day modela je u tome, da nije potrebno čekati do kraja laktacije. Uzgojne vrijednosti možemo procijeniti već nakon nekoliko kontrola mliječnosti. Kod koza i ovaca to je naročito dobro, jer mogu uzgajivači već prije pripusta na jesen izabrati najboljeg jarca/ovna na osnovi procijenjenih uzgojnih vrijednosti. Ta činjenica skrati generacijski

Razdoblje mužnje

Razdoblje sisanja

interval, a tako poveća genetski napredak u jednoj godini. Test-day model je danas standardni statistički model za analizu svojstva mliječnosti kod krava, koza i ovaca u cijelom svijetu. Uzgojne vrijednosti se još uvijek računaju koristeći metodu BLUP, a pomoću testday modela se bolje napravi „korekcija“ fenotipskih vrijednosti. U nastavku, na kratko ćemo predstaviti kako se uzgojne vrijednosti za svojstva mliječnosti kod koza računaju i koriste u Sloveniji. Prve procjene uzgojnih vrijednosti kod koza testday modelom u Sloveniji napravili su Andonov i sur. (1994.), a njihov rad nastavili su Brežnik i sur. (2000.). Procjene uzgojnih vrijednosti se kod koza i ovaca u Sloveniji rade rutinski, koristeći test-day model i metodu BLUP. Statistički (test-day) model uključuje sljedeće utjecaje: pasminu, stadij (dan) laktacije, redoslijed laktacije, veličinu legla, interakciju između stada i sezone jarenja, permanentni utjecaj životinje te aditivni genetski utjecaj. Na slici 4 prikazan je najznačajniji utjecaj na dnevnu količinu mlijeka, stadij laktacije. Ostali utjecaji su svakako važni, ali ni jedan, osim uzgajivača odnosno stada, nema tako jak utjecaj. Kod koza i ovaca utjecaj dana laktacije je još i jače izražen nego kod krava, jer kod koza i ovaca često imamo sezonsku proizvodnju, tako da kraj laktacije najčešće dođe na kraju ljeta ili u jesen. Stoga uz utjecaj dana (stadija) laktacije djeluje još i sezonski utjecaj (vrijeme, hranidba, …). Na slici 4 dobro se vidi kako je na početku laktacije manji broj podataka (vidno kao svjetlija boja), što predstavlja problem kod izračuna količine mlijeka u cijeloj laktaciji. Kod test-day modela takvih problema nema. U Sloveniji se izračunaju uzgojne vrijednosti za dnevnu količinu mlijeka (UVDKM), dnevni postotak mliječne masti (UVDPMM) i dnevni postotak mliječnih bjelančevina (UVDPMB) te dnevnu količinu mliječne masti (UVDKMM) i dnevnu količinu mliječnih bjelančevina (UVDKMB). Uzgojne se vrijednosti potom standardiziraju na prosjek 100 i standardnu devijaciju 12. Na kraju se izračuna agregatna uzgojna vrijednost, koju zovemo indeks bjelančevina i masti (IBM). Indeks daje dva puta veću ekonomsku težinu na količinu mliječnih bjelančevina nego na količinu mliječne masti:

Kontrole mliječnosti "test-day" Časopis za uzgajivače ovaca i koza

tiska se uz financijsku potporu Jarenje

Odbiće

Zasušenje

Slika 3 - Shema laktacijske krivulje i vezanih događaja kod koza i ovaca.


Zadarske županije www.zadarska-zupanija.hr

7

UZGOJ I SELEKCIJA složiti u jednu brojku/vrijednost - indeks (agregatna uzgojna vrijednost), koji nam omogućava ekonomski učinkovitu selekciju na više svojstva istodobno; • kod proizvodnje mlijeka najvažnija svojstva su količina mlijeka, postotak mliječne masti i bjelančevina te broj somatskih stanica; sva ta svojstva mogu se poboljšati selekcijom. Pozivamo Vas da na adresu časopisa uputite sva pitanja u svezi s problemima s kojima se susrećete u ovčarskoj ili kozarskoj proizvodnji. [email protected] Slika 4 - Laktacijska krivulja za alpsku pasminu u Sloveniji.

IBM = 1 × UVDKMM + 2 × UVDKMB Za svakog uzgajivača spremi se tablica u kojoj su za svaku životinju u stadu prikazane uzgojne vrijednosti i točnosti za sva nabrojena svojstva. Osim toga, za svako stado se numerički potraži lista najpovoljnijih jarčeva/ovnova, koji uzgajivačima nude najveći genetski napredak uz najmanji porast inbridinga u stadu. Uzgajivači mogu te rezultate gledati preko web stranica ili dobiti u pisanom izvješću. ZAKLJUČAK Umjesto zaključka ponovit ćemo bitne činjenice za razumijevanje koncepta uzgojne vrijednosti: • izmjeriti možemo samo fenotipsku vrijednost; • fenotipsku vrijednost možemo zapisati kao zbroj prosječne vrijednosti, genotipske vrijednosti i ostatka; • samo jedan dio genotipske vrijednosti prenosi se na potomke, taj dio zove se aditivna genotipska vrijednost ili uzgojna vrijednost; • uzgojne vrijednosti se upotrebljavaju za odabir životinja; • uzgojne vrijednosti možemo izračunati iz fenotipskih vrijednosti i podrijetla koristeći metodu BLUP; • kad poznajemo podrijetlo, uzgojne vrijednosti možemo procijeniti i za životinje bez fenotipskih podataka (npr. uzgojna vrijednost za količinu mlijeka za očeve); • uzgojne vrijednosti se često publiciraju s određenim prosjekom (npr. 100) i standardnom devijacijom (npr. 12), što znači da ima oko 15 % najboljih životinja uzgojnu vrijednost više od 112, a oko 5 % najboljih životinja uzgojnu vrijednost više od 120; • očekivanu uzgojnu vrijednost potomka možemo izračunati kao zbroj polovice uzgojne vrijednosti oca i polovice uzgojne vrijednosti majke; • u stočarstvu očevi često imaju točnije procijenjenu uzgojnu vrijednost jer za njih postoji veći broj informacija (podataka); • uzgojne vrijednosti različitih svojstva možemo

8





Međimurske županije

Bjelovarsko-bilogorske županije

www.medjimurska-zupanija.hr

Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo • www.bbz.hr BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

UZGOJ I SELEKCIJA

PREDSTAVLJANJE AKTIVNOSTI U DOSADAŠNJEM TIJEKU PROVEDBE PROJEKTA „UVOĐENJE PROCJENE UZGOJNIH VRIJEDNOSTI ZA SVOJSTVA MLIJEČNOSTI U KOZARSTVU RH“ Dana 5. ožujka u Varaždinu i 6. ožujka 2009. u Svetom Križu u Međimurskoj županiji predstavljene su aktivnosti u prvoj godini trajanja projekta uvođenja procjene uzgojne vrijednosti za svojstva mliječnosti metodom BLUP-a u kozarstvo Republike Hrvatske. Tom prilikom istaknuto je kako projekt provode Hrvatski stočarski centar, Udruga uzgajivača matičnih stada ovaca i koza Varaždinske županije i Regionalna udruga kozara i ovčara - RUKA iz Međimurske županije, u suradnji s Biotehniškom fakultetom iz Domžala, Republika Slovenija, te da se projekt financira iz triju izvora: Hrvatski stočarski centar, Međimurska županija i Varaždinska županija. Gost i kolega iz Republike Slovenije, jedan od najaktivnijih sudionika u provedbi ovog projekta, Gregor Gorjanc, dipl. ing., predstavio je dosadašnje aktivnosti. Tako se moglo čuti kako je najveći dio aktivnosti tijekom prve godine projekta utrošen na pripremu i „pročišćavanje“ podataka, nakon čega je prikazao prosjeke cjelokupne promatrane populacije koza za bitna svojstva (količina mlijeka, mast, bjelančevine, somatske stanice), te na kraju prikazao izračune uzgojnih vrijednosti, objasnio njihovu praktičnu primjenu i objasnio na koji način se tumače (čitaju) prikazane vrijednosti. Najveći dio prikazane prezentacije sadržan je u tekstovima koje smo objavili u ovom i u prošlom broju Ovčarsko-kozarskog lista, pa ovdje donosimo pregled onih slajdova koji se odnose na prikaz i tumačenje procijenjenih uzgojnih vrijednosti.

UV - primjer

(%) bjelančevina ima iskazanu pozitivnu uzgojnu vrijednost, pa je s obzirom na količinu mlijeka svojstvo količina bjelančevina (g) još bolje izraženo (+14,7 g u odnosu na prosjek populacije).

Standardizacija • UV izračunamo kao odstupanje od prosjeka • Standardizacija zbog lakšeg korištenja Raspodjela životinja

Mr. sc. Zdravko Barać [email protected]

Slaba (-)

40

60

Dobra (+) 5%

80

100

120

140

160

Standardizirana uzgojna vrijednost Slajd 2

Objašnjenje: kako je u praksi često teško pratiti rezultate procjene uzgojne vrijednosti prikazane na način kako je prikazano u prvom slajdu, radi lakšeg korištenja tih rezultata pristupa se njihovoj standardizaciji na način kako je prikazano u ovom slajdu. Srednja vrijednost svih procjena je 100; životinje s lijeve strane (ispod 100) su slabije od prosjeka populacije; životinje s desne strane (iznad 100) su bolje od prosjeka populacije; životinje s vrijednostima iznad 120 predstavljaju 5 % najboljih životinja u populaciji za određeno svojstvo. To se upotrebljava i za ona svojstva koja želimo smanjiti, npr. broj somatskih stanica – dobra životinja tako treba imati standardiziranu uzgojnu vrijednost za broj somatskih stanica iznad 100.

�B

Mlijeko (g)

Mast (%)

Mast (g)

Bjel. (%)

Bjel. (g)

IBM (g)

1

+494

-0.30

+11.6

+0.04

+14.7

+41.0

ID

Mlijeko (g)

Mast (%)

Mast (g)

Bjel. (%)

Bjel. (g)

IBM (g)

2

+8

+0.32

+8.2

+0.32

+2.3

+17.4

1

121

87

116

101

123

121

3

-142

+0.16

-3.4

+0.15

-3.9

-19.0

2

103

112

106

119

106

106

4

-419

-0.32

-16.1

+0.11

-13.2

-42.5

3

97

105

99

108

98

98

4

87

86

84

106

85

84

Slajd 1

Objašnjenje: Na ovaj način prikazane su procijenjene uzgojne vrijednosti s obzirom na prosječne vrijednosti cjelokupne populacije. Tako je životinja sa životnim brojem 1 bolja od prosjeka populacije za svojstvo količina mlijeka za 494 g, a za sadržaj (%) masti slabija od prosjeka za 0,30. Međutim, kako je ova koza u populaciji jako dobra za svojstvo količine proizvedenog mlijeka, jasno je da kod izračuna količine masti, bez obzira na „negativnu“ uzgojnu vrijednost za sadržaj (%) masti, ima pozitivne i dobre rezultate za količinu (g) masti. S bjelančevinama je situacija još bolja. Sadržaj BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

UV – primjer (standardizirano)

Slajd 3

Objašnjenje: U ovom slajdu prikazane su standardizirane vrijednosti iz slajda 1 tako da sada vidimo kako koza sa životnim brojem 1 za svojstvo mliječnosti ima procijenjenu uzgojnu vrijednost 121 (dakle, u 5 % najboljih koza), kako je nešto lošija za svojstvo sadržaj masti (%), ali dobra za količinu masti (g), te kako je jako dobra za svojstva sadržaj (%) i količina (g) bjelančevina.

9

UZGOJ I SELEKCIJA

Prezentacija za uzgajivače, 2009-02

Objašnjenje: Dogovoreno je kako će se u idućih 10 dana ispis po uzgajivaču na prikazani način dostaviti svim uzgajivačima uzgojno valjanih stada koza u Republici Hrvatskoj u kojima se provodi kontrola mliječnosti. Dakle, za svaku aktivnu kozu, uz pripadajući životni broj bit će iskazana svrstanost životinje unutar populacije, odnosno, njezino mjesto među svim kozama kojima je procijenjena uzgojna vrijednosti, te procijenjena uzgojna vrijednost za gore spomenute vrijednosti, kao i indeks bjelančevine-mast (IBM). Na ispisu će posebno biti razvrstani jarčevi, a posebno koze. Tablica razvrstanosti s obzirom na vrijednost radi se posebno za jarčeve, a posebno za koze, i to treba imati na umu prilikom čitanja ovih podataka. Uzmimo za primjer prvog navedenog jarca na prikazanom gospodarstvu: jarac sa ŽB 610455817 je po procijenjenim uzgojnim vrijednostima za sve jarčeve 9. po redu, odnosno pripada u 1 % najboljih jarčeva, a što je i jasno ako pogledamo procjenu za uzgojne vrijednosti po pojedinim svojstvima (podsjetnik!: sve iznad 100 je bolje od prosjeka, sve iznad 120 je praktično najbolje što se može naći u populaciji). Na kraju ovih predstavljanja je spomenuto kako će uzgajivači i selekcionari procjenom uzgojne vrijednosti dobiti značajan alat za kvalitetniji odabir grla roditelja budućih generacija, čime se svakako osigurava i značajniji selekcijski napredak za bitna proizvodna svojstva. Međutim, uzgajivačima je napomenuto kako je ovo samo jedan od alata te da pri odabiru grla i dalje treba voditi računa o vanjštini i zdravlju životinje, kako roditelja od kojih se bira, tako i mladih grla kada ih biramo za potencijalne roditelje buduće generacije.

10


tiska se uz financijsku potporu www.zagrebacka-zupanija.hr

Zagrebačke županije

Upravni odjel za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo • Ulica grada Vukovara 72/V • 10000 Zagreb



grada Obrovca

Obala kralja Dmitra Zvonimira 2 - 23450 Obrovac


TEMA BROJA: HRANIDBA OVACA I KOZA

POTREBE OVACA ZA PITKOM VODOM U organizmu ovce voda ima četiri glavne funkcije: 1. uklanjanje štetnih produkata probave i metabolizma; 2. Regulacija osmotskog krvnog tlaka; 3. proizvodnju izlučevina (slina i drugi probavni sokovi) i 4. termoregulaciju koja uključuje i gubitke evaporacijom iz kože i pluća.

Prof. dr. sc. Boro Mioč [email protected]

Poznato je da ovce dobro podnose nedostatak vode, ali bez vode smanjena im je proizvodnja. Istraživanjima je utvrđeno da su pašne ovce, u umjerenom klimatu, preživjele i bez dodavane vode, čak su se i ojanjile. Za vrijeme gladovanja životinja može preživjeti iako izgubi gotovu svu masnoću i polovicu bjelančevina, ali gubitak 1/10 vode iz organizma može biti fatalan. Uskraćivanje vode ili dehidracija značajno smanjuje količinu pojedene hrane što u životinja izaziva stres. Potrebnu količinu vode ovce podmiruju dijelom iz vode u obroku, dijelom s hranom u obliku rose i kiše te većim dijelom napajanjem. U svakom sustavu uzgoja, svakoj proizvodnoj namjeni, ovcama treba osigurati dovoljne količine pitke vode. Katkad je to jako teško, osobito ovcama koje obitavaju u tropskim i suptropskim područjima. Nedostatak vode u pustinjskim i tropskim zonama ograničavajući je činitelj konzumacije hrane i proizvodnosti grla. Međutim, tropskim ovcama potrebne su znatno manje količine vode u odnosu na one koje su nastale i uzgajaju se u umjerenim klimatskim zonama. Najbolje je da ovce stalno imaju na raspolaganju dovoljne količine vode kako bi ju mogle piti po volji. Ako se ovcama voda daje, onda je to potrebno učiniti 2-3 puta dnevno. Pojilice iz kojih se ovce napajaju moraju biti čiste, bez primjesa hrane, fecesa i drugih nečistoća. Poželjna temperatura vode je 16 ˚C; ne smije biti ledena, osobito tijekom gravidnosti. Na količinu konzumirane vode znatno utječe klima, količina i sastav konzumiranih krmiva, dob i razvijenost ovce te fiziološka faza. Tako ovce piju više vode ljeti negoli zimi, dok im je voda manje potrebna ako konzumiraju svježa voluminozna krmiva u usporedbi s konzumiranjem sijena i suhe krme. Tijekom proljeća, po jednom odraslom grlu treba osigurati 3 do 4 L vode, ljeti 5 do 6 L, a zimi 2 do 3 L. Dakle, prosječno je po jednoj ovci dnevno potrebno osigurati oko 5 L pitke vode, a janjadi dva puta manje. Prema određenim standardima preporučeni ukupan unos vode (L/kg ST) za ovce u suhostaju je (ne za gravidne i ovce u laktaciji) u količini do 2 L na temperaturi ≤ 15 ˚C; 2,5 L na 20 ˚C; 3,5 L na 25 ˚C; 5 L na 30 ˚C i 7 L na temperaturi od 35 ˚C. Navedene preporuke vrijede za pitku vodu koja ne sadrži više od 2.000 mg Ovce u suhostaju 1,78 2,18 2,45

ukupnih topljivih soli (UTS) L-1 ST i pri konzumaciji hrane koja ne sadrži više od 100 grama pepela kg-1 ST. Pri konzumaciji većih količina dušičnih tvari povećava se i potreba konzumiranja većih količina vode. Isto tako, ovce koje konzumiraju više mineralnih tvari piju više vode. U stajskom način držanja ovce obično piju vodu nakon konzumiranja hrane. Gravidne ovce, osobito pred kraj gravidnosti, kao i ovce u laktaciji, trebaju više vode od onih u suhostaju (tablica 1). Tijekom laktacije povećava se konzumiranje vode te ovce u fazi maksimalne sekrecije mlijeka dnevno mogu popiti i do 15 L vode.


Gravidne ovce Mjesec gravidnosti 2. 4. 5.

Pojilice moraju biti čiste, bez primjesa hrane ili fecesa.

Jedan fetus

Dva fetusa

1,88 2,73 3,39

2,22 3,32 5,23

Tablica 1 - Potrebne količine vode (L/kg ST) za ovce u fazi suhostaja i fazi gravidnosti



grada Sinja

Grad Sinj • Dragašev prolaz 10 • 21230 Sinj • www.sinj.hr

11


KAKVU VOLUMINOZNU KRMU JEDU KOZE Za koze se obično kaže da mogu jesti vrlo raznoliku hranu, odnosno da pojedu sve i svašta, tj. da su vrlo liberalne u pitanju hranidbe. Što je od toga istina i mogi li koze jesti i iskoristiti svu pojedenu krmu, prodiskutirat ćemo u ovom članku. Mr. sc. Goran Kiš [email protected]

SVJEŽA ZELENA TRAVA U HRANIDBI KOZA Svježu, zelenu travu smatramo najdostupnijom, s najviše hranjivih tvari, i ne manje važno, najjeftinijom hranom za koze. U proljeće zelena paša je probavljiva oko 80 % i ima vrlo visok sadržaj proteina (oko 20 % SP), te je većina vlaknastih dijelova biljke još uvijek visoko probavljiva. Zbog takve kvalitetne voluminozne krme koze mogu pojesti dosta proljetne paše i zbog visoke hranidbene vrijednosti pojedene hrane u tom vremenu mogu se očekivati i dobri proizvodni rezultati naših koza. Također, u koza koje su jele ovakvu mladu i hranjivu pašu, može biti zabilježen i brži rast odbite jaradi. Iznimka navedenim poboljšanjima proizvodnosti javlja se na tlima siromašnim nekim mikromineralima, odnosno kada je i paša njima siromašnija i ne zadovoljava u potpunosti sve potrebe koza, pa uz pašu moramo dodavati i dodatke. Na svježoj paši koze mogu biti podložne pašnoj tetaniji, naravno, ne u takvom obliku i pojavnosti kao u goveda. Pašnu tetaniju uzrokuje nedostatak magnezija i najčešće se javlja kad životinje u proljeće jedu bujnu i sočnu pašu. Prevencija tetanije u koza može biti dodavanje mineralnih dodataka s višim udjelom magnezija prije proljeća, odnosno, prije nego će ići na mladu pašu. SVJEŽA ZELENA PAŠA NE MOŽE BITI JEDINA HRANA ZA KOZE Kada nema dovoljno paše ili je premala da bi je koze mogle jesti, koze ne možemo držati i hraniti samo na pašnjaku. Neke biljne vrste koje imamo na našim pašnjacima imaju dosta malu hranjivu vrijednost, čak i onda kada su mlade i svježe zelene. Koze ponekad jedu i biraju na pašnjaku i drugu krmu osim mlade trave, pa ukoliko je pronađu, mogu jesti suhe prošlogodišnje biljke zajedno s mladim biljčicama ili, općenito, ne jedu samo one biljke koje se nama čine najboljima i najhranjivijima. Ukoliko je veći pritisak životinja na sam pašnjak, koze mogu jesti, bez opasnosti, više djetelina,

Koze brste

ukoliko ih ima na pašnjaku, i to do stadija kada one već prelaze u cvatove i stare su, odnosno, jedu i zaostale osušene biljke. HRANIDBENO PONAŠANJE KOZA Koze su vremenom evoluirale i prilagodile se životu u različitim okolišnim uvjetima, te se sada postavlja pitanje kako koze biraju hranu koju jedu. BIRANJE HRANE, SELEKTIVNOST Koze hranu biraju više od ovaca, te su se prilagodile iskorištavanju širokog raspona različitih biljaka koje nerijetko uključuju trnovite i biljke koje su okusom gorke, a koje ovce izbjegavaju. Također im je i njuška prilagođena takvoj hrani, pa mogu otkidati hranjive i mlade izdanke i listiće bodljikavog grmlja i skidati koru s pojedinih stabljika drveća i grmlja. Hraneći se na taj način, koze mogu preživjeti i u sušnim područjima gdje ovce ne bi mogle opstati. Prilagodba kozje njuške grickanju mladica ima i negativnu stranu jer je ona uska, te koza ne može jesti pašu ukoliko su biljke niske i kratke. Takvu pašu, zbog svoje široke gubice, mnogo bolje mogu iskorištavati goveda. Prilagodba koza iskorištavanju korova dobra je hranidbena strategija. Grmlje i korovi mogu imati i vrlo veliku hranjivu vrijednost, te je u istraživanjima utvrđeno da neke biljke - korovi, kao što su čičkovi i kupine, imaju višu hranjivu vrijednost i od nekih pašnjaka (tablica 1). Kod takvih biljaka koze biraju najbolje i najprobavljivije dijelove biljke s najvišom energetskom vrijednošću. Dio biljke

Jedu li Probavljivost Metabolička ga koze? ST % energija MJ/kg ST

Listovi

Da

70

10,5

Mlade stabljike

Da

73

11,0

Starije stabljike

Ne

51

7,5

Suhe stabljike

Ne

45

6,5

Tablica 1 - Hranjiva vrijednost pojedinih dijelova biljke kupine.

12


TEMA BROJA: HRANIDBA OVACA I KOZA UDIO PAŠE U ODNOSU NA BRST U hranidbi koza pojam brst podrazumijeva konzumaciju listića, izdanaka i grančica grmolikog bilja i drveća. Koze imaju posebnu prilagodbu brštenja zbog razdijeljene gornje usne, uske gubice i dugih nogu za penjanje. Prilagođene su toleranciji na različite kemijske spojeve koje proizvode biljke, te mogu svakodnevno prelaziti veće udaljenosti do dostupne hrane, nego su to u mogućnosti ovce. Ipak, nije najbolje kozu opisivati kao životinju koja samo brsti, a ovcu kao životinju koja pase. Kozu je najbolje opisati kao životinju koja jede kombinirano, odnosno, one su sklone brstu više od ovaca, ukoliko im je on dostupan, ali mogu boraviti bez problema i samo na paši. U istraživanjima o hranidbenom ponašanju koza i ovaca, kada su koze i ovce bile skupa na paši, te je pašnjak bio slabo opterećen, ove dvije životinjske vrste pokazale su različitu selektivnost prema pojedinim biljkama na pašnjaku. No, kada smo pašnjak više opteretili životinjama i kada su biljke bile malene i u ograničenim količinama, ovce su uvijek protjerale koze s površina gdje su one pasle. Istraživanja u prilikama kada životinje imaju dosta brsta pokazuju da povećanje broja koza, na takvim površinama, obično vodi ka smanjenju konzumacije brsta kako su biljke koje životinje jedu palatabilnije. PRILAGODLJIVOST Koze su u svojim hranidbenim navikama prilagodljivije i od ovaca i od goveda. One mogu promijeniti svoje sklonosti prema nekoj hrani vrlo brzo. Primjer je izbjegavanje pojedinih biljaka u rastu tako dugo dok ne počnu cvjetati i tek ih tada koze pojedu. Ova prilagodljivost može se primijeniti kako na selektivnost koza prema nekim biljkama, tako i na odnose paše i brsta koji jedu. To da su koze prilagodljive znači da u svojim hranidbenim navikama moraju biti i znatiželjne. Rezultat takvog ponašanja je da koze probaju hranu koja im se čini zanimljivom, te zbog toga imamo primjere da koze žvaču zaista svašta, našu odjeću, kante i sl. U nekim slučajevima ova znatiželja za probanjem novih stvari može koze doći i glave, ako pronađu i pojedu neku biljku koja je otrovna. POTREBA KOZA ZA GRUBOM VOLUMINOZNOM KRMOM Koze i ostali preživači za normalno funkcioniranje probavnog trakta i podmirenje potreba za hranjivim tvarima i energijom trebaju jesti voluminoznu krmu. No, tu se postavlja pitanje što je to gruba voluminozna krma, nije li sva voluminozna krma gruba? U rječnicima možemo naći razne definicije ovog pojma: 1. gruba, hrapava, „oštra“ krma, odnosno, 2. grube vrste ili dijelovi krmiva ili hrane za životinje manje hranjive vrijednosti. U stočarstvu se gruba krma i obroci sastoje od voluminozne krme i vlaknastih koncentratnih krmiva, te koncentrata. Koncentratni dio obroka se najčešće sastoji od cjelovitog ili prerađenog zrnevlja s ograničenim količinama grubih sastojaka. Općenito, voluminozni dio obroka ima visok sadržaj vlakana i lignina, te manju koncentraciju energije nego koncentratni dio obroka. Međutim, postoje i mnoge iznimke od ove definicije jer sastav pojedinih krmiva ovisi o biljnoj vrsti, godišnjem dobu, preradi, te još mnoštvu čimbenika koji mogu utjecati na hranjivost krmiva. Ponekad kažemo da naše koze trebaju grube voluminozne krme i onda kada su na paši. Paša je također voluminozna krma? Kroz istraživanja i praksu uvjerili smo se da nam je jarad većih težina prilikom odbića ukoliko su koze jele mladu pašu u proljeće. Mlada paša u proljeće obično sadrži više ili približno isto energije kao i visoko koncentrirana krmiva, kao što su pšenica ili ječam. BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

Pokusima je dokazano da koze superiornije probavljaju hranu u odnosu na ovce, i to 50 do 60 % od pojedene krme, te imaju bolju probavu vlaknastih komponenti obroka. Istraživanja pokazuju da koze bolje iskorištavaju manje probavljivu hranu nego ovce, no to svakako ne znači da se animalna proizvodnja u koza povećava kako se kvaliteta paše i voluminozne krme smanjuje. Proizvodnja mlijeka i mesa u koza i ovaca se smanjuje s padom kvalitete hrane koju životinje jedu. Obje životinjske vrste gube na tjelesnoj masi i proizvodnji mlijeka na visoko vlaknastoj gruboj voluminoznoj krmi, koja ima nisku koncentraciju dostupne energije. Za primjer možemo navesti životinje na paši u vrijeme ljetnih mjeseci, na suhim pašnjacima, kod kojih se primjećuje najbrži pad tjelesne mase. Važna karakteristika voluminozne krme je i ta da iskazuje velike razlike u hranjivosti, te se hranjivost pojedine krme kroz godinu kreće od izvrsne pa sve do vrlo loše. Kao zaključak možemo navesti da su koze prilagodljive i selektivne životinje kada su u pitanju krmiva koja jedu. Imaju veću sposobnost brstiti i probavljati lošije kvalitetnu krmu od ovaca. U proljeće i vrijeme dostupnosti mlade, svježe paše, koze će jesti najprobavljivije trave sa sklonošću za djetelinama i drugim nižim zeljastim biljkama, te ne postoje sigurni dokazi o njihovoj štetnosti za zdravlje naših koza. Ukoliko se obrok koji dajemo kozama sastoji pretežno od žitarica, da bi postigli maksimalnu konzumaciju hrane, oko jedne trećine obroka mora činiti gruba voluminozna krma. Izbirljiva i prilagodljiva priroda koza na brstu omogućuje im jesti vrlo hranjivu krmu iz mnogih biljaka koje smatramo korovom, te se koze najbolje mogu opisati kao mješoviti konzumenti krme koju jedu.



Grada Zagreba

Grad Zagreb - Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo - Avenija Dubrovnik 12/IV 13


HRANIDBA KOZA – UZ GENETIKU PRESUDAN ČIMBENIK PROIZVODNJE MESA I MLIJEKA Koliko je važna hranidba koza i o čemu ona ovisi? Hranidba koza ovisi o nekoliko čimbenika, kao što su način držanja, koji može biti ekstenzivan, vani na otvorenom, s ekstenzivnom ili malom proizvodnjom, te intenzivan s većom proizvodnjom, kako mlijeka, tako i mesa. Ekstenzivan način držanja koza danas u Hrvatskoj nalazimo na području Istre, Velebita, Dalmacije, u Zagori, u priobalnom području i na našim otocima. Koze se uglavnom hrane onim što u prirodi pobrste ili popasu. Neki stočari uz ovaj dio obroka hranidbu još nadopunjuju manjim količinama sijena, obično loše hranidbene vrijednosti, te manjom količinom krepke krme. Na ovakvoj hranidbi i proizvodnja mlijeka je mala, a mali su i prirasti mesa. Životinje su obično lakše, mršavije nego u intenzivnom uzgoju, s programiranom obilnom hranidbom. Mr. sc. Srećko Ladišić [email protected]

Za svakog stočara od presudne je važnosti znati procijeniti kvalitetu sijena, ali od još većeg značenja je znati proizvesti sijeno što veće kvalitete. Što određuje kvalitetu sijena? Kvalitetu sijena na prvom mjestu određuje vrijeme košnje, zatim način i brzina sušenja. U planinskim predjelima, primorsko-goranskim i primorskim područjima stočari uglavnom spremaju sijeno, dok se u nizinskim područjima, gdje su parcele puno veće, danas sve više za hranidbu koza sprema sjenaža. Vrijeme košnje je vrlo važno i kod spremanja sijena i kod spremanja sjenaže. Najbolje vrijeme košnje je u početku klasanja trava. Svaki stočar koji proizvodi voluminoznu krmu na vlastitim površinama trebao bi poznavati tehniku sastavljanja smjesa za sjetvu travnjaka. Ovomu se kod nas u Hrvatskoj oduvijek polagalo malo pozornosti, pa se čak išlo i za time da se smiješa sve i svašta, s pretpostavkom, pa nešto će ipak bolje uroditi, pa se tako miješa sjeme visokih i niskih trava, ranih, srednje ranih i kasnih trava. U Nizozemskoj, koja ima jako dobro razvijeno kozarstvo i ovčarstvo, a posebno govedarstvo, puno se radilo na tehnologiji travnjaštva, a posebno na istraživanjima travnih smjesa, travno-djetelinskih smjesa (TDS) i djetelinsko-travnih smjesa (DTS). Prilikom zasijavanja travnjaka morate voditi računa da su u smjesi zastupljene samo one vrste koje istovremeno sazrijevaju i koje spadaju u istu kategoriju po visini. Kako dijelimo različite vrste trava? Na rane, srednje rane i kasne, zatim na niske, srednje visoke i visoke trave. Sada pokušajte sami odrediti koje trave treba smiješati da dobijete što kvalitetniju voluminoznu krmu, bilo da je za pašu ili košnju, ili za košno-pašni način iskorištavanja, ili samo za košnju i proizvodnju sjenaže ili sijena. Proučavanje trava, njihovih karakteristika i pogodnosti za uzgoj vrlo je važno za svakoga stočara. Trave, djeteline i lucerna međusobno se razlikuju, daju različite prinose, pogodne su za različite klimate, jedne podnose lakše suhu klimu s manje oborina, druge traže znatno više vlage u tlu i zraku, različito reagiraju na kiselost tla, te na pozicije tla. Jedne dobro podnose močvarnija tla, dok druge podnose i bolje uspijevaju na suhim i ocjeditim pozicijama. Drugo, na kvalitetu sijena i sjenaže, hranidbeni sastav i, što je vrlo važno, ukusnost ili ješnost krme, značajno utječe botanički sastav tratine, naročito u smjesama TDS i DTS. Sve nas ovo upućuje da svaki stočar mora imati svoju stručnu literaturu, da mora skupljati stručne članke i da se naprosto mora baviti

14

Kozji ljepotan, snimljen na Sv. Nikoli na otoku Hvaru; hrana po izboru, brst i paša.

izučavanjem trava i djetelina, isto, recimo, kao i travari koji se bave ljekovitim biljem. Koze su životinje vrlo istančanog osjeta okusa i mirisa. Znatno više od krava ili ovaca. Ono što pojedu krave i ovce, koze često puta ne će i u jaslama ostavljaju iza obroka znatno više krme nego krave ili ovce. Koze se tako ponašaju i vani na paši. One su, za razliku od ovaca i krava, veliki probirači hrane. Kod proizvodnje sijena ili sjenaže za hranidbu koza znatno su bolje smjese trava ili smjese trava lucerne i djetelina TDS ili smjese lucerne, djetelina i trava DTS, nego monokultura čistoga talijanskog ljulja ili engleskog ljulja. Koze u stajskom načinu držanja koje nemaju mogućnosti izbora, privikle su se i prihvatile kvalitetnu sjenažu i sijeno čistih monokultura talijanskog ili engleskog ljulja naprosto samo zato što nemaju drugoga izbora. Obje ove vrste trava daju voluminoznu krmu dobrih hranidbenih svojstava i osiguravaju dobru proizvodnju mlijeka. Drugi takozvani intenzivan način držanja obično se odnosi na stajski način držanja u zatvorenom i ograničenom prostoru ili eventualno još i na pregonskom pašnjaku. Kod ovakvog načina držanja koze ovise isključivo o čovjeku i o hrani koju im čovjek pripremi. O ovoj hrani ovisi i proizvodnja koja se hranidbom nastoji osigurati da bude što veća. Prema većoj ili manjoj proizvodnji mlijeka ovise i hranidbene potrebe koza na hranjivim sastojcima krme. Po čemu se razlikuje krma ili hrana kojom hranimo naše koze i kakve sve vrste krme imamo? Krmu obično dijelimo na dvije vrste: na voluBROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)


Na parceli talijanskog ljulja, o hranidbenoj vrijednosti buduće sjenaže raspravljaju stočari koji uzgajaju tri različite vrste: s lijeva na desno: Svemir Čevis, 100 krava; Pero Mahovlić, 10 krava; Dubravko Vajdić, 80 koza; Mladen Petričević, 25 krava i Dražen Stipančić, 1.000 ovaca.

minoznu krmu, koja može biti u obliku svježe zelene mase, u obliku sjenaže, silaže ili sijena, te na krepku krmu koja može biti u obliku cijeloga zrna ili u obliku prekrupe ili samljevenog zrna. Znači, imamo voluminoznu krmu koja obično čini veći dio obroka, te krepku krmu koja čini manji dio obroka. Bez obzira radi li se o voluminoznoj ili krepkoj krmi, stoji pitanje: Što je važno za pravilnu hranidbu i za postizanje veće proizvodnje mlijeka, pravilan rast i razvoj ploda i mladih životinja, pripremu koza za laktaciju i održavanje dobre kondicije? Svakako, sadržaj hranjivih tvari, a to su bjelančevine, energija, minerali i vitamini. U hranidbi koza u cilju proizvodnje mlijeka, uz sastav hranjivih tvari, vrlo je važan kapacitet uzimanja hrane ili krme pojedine životinje, te ješnost odnosno ukusnost pojedine krme. Sadržaj hranjivih tvari u krepkoj krmi obično je standardan i nema velikih odstupanja kod pojedinih komponenti i njihovih vrsta i kategorija. Žito, soja, suncokret, kukuruz, kada jednom sazriju, imaju standardne količine hranjivih tvari. Tako je to odredio Stvoritelj, jer svako zrno je predviđeno da jednog dana bude posijano, da proklije i da iz njega naraste nova biljka, a za to je u početnoj fazi razvoja, dok se mlada biljka ne osamostali i ne počne sama hraniti, potrebna određena količina hranjivih tvari koncentriranih u zrnu pored jezgre koja u sebi nosi život i buduću biljku. Zato je zrno generativni dio biljke. Stabljika ili vegetativni dio biljke, odnosno voluminozni dio biljke, stvoren je samo da osigura stvaranje sjemena ili zrna i da poslije toga istrune. Zbog svrhe i namjene same stabljike, kako je to odredio Stvoritelj u svojoj providnosti, količina hranjivih tvari je u biljci promjenljiva u različitim fazama rasta ili, stručno rečeno, u različitim vegetativnim fazama razvoja (otuda i izraz „vegetacija“). Što čovjeku od biljaka treba da bi organizirao i osigurao veću ili manju proizvodnju mlijeka i mesa? Svakako hranjive tvari iz biljaka i njihovog zrnja; bjelančevine, zatim šećeri, škrob i celuloza u kojima je pohranjen najveći dio energije, zatim vitamini, minerali, i još čitav niz različitih kemijskih spojeva koje nalazimo u malim količinama, ali su vrlo važni biološki spojevi. Vrlo lijep mi je izraz „hrana kao lijek“. Jednako to vrijedi za životinju kao i za čovjeka. Nije samo ljekovito bilje ljekovito. Svaka je biljka na svoj način kako hranjiva, tako i ljekovita. Rekli smo da je količina hranjivih tvari u zrnju gotovo uvijek jednaka, a da se u stabljikama količina hraBROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

njivih tvari mijenja. Sada dolazi do izražaja čovjekovo znanje i umijeće da s polja pokupi i pospremi biljke kada u sebi imaju najveću količinu hranjivih tvari. Evo još jednog razloga za skupljanje i proučavanje stručne literature o krmnom bilju, načinima skupljanja, spremanja i skladištenja, da očuvamo što veću količinu hranjivih tvari koje su nam potrebne za proizvodnju mlijeka i mesa, kroz hranidbu naših životinja. Stvarno, svaki stočar treba biti mali učenjak i veliki stručnjak u svome zanatu. Samo oni stočari koji imaju više znanja i koji su bolje svladali umijeće svog zanata, mogu imati veće uspjehe u uzgoju i proizvodnji. Što veli knjiga? Knjiga veli da koza nije ni krava ni ovca. Tri zanata, tri znanosti, tri umješnosti. Razlika između ovaca i koza u procesu hranidbe je što koze uzimaju krmu u više navrata, u manjim obrocima i duže jedu nego ovce. Koza je znatno profinjenija i inteligentnija životinja od ovce i krave. Koza je, kako smo već rekli, veliki probirač hrane. Razlika između ovih triju vrsta je i u tome, u prirodi i ekstenzivnim uvjetima držanja, što koza spada u brsne, dok ovca i krava spadaju u pašne životinje. Tako koze u prirodi mogu podmiriti do 3/4 svojih hranidbenih potreba brstom grmlja i niskog raslinja. Kada se koze same hrane u prirodi, izabiru najprije hranjivije dijelove biljaka, sjeme, list, pa tek onda stabljiku. Ovu sposobnost ovce i krave nemaju. Ovce i krave nemaju tako dobro razvijen osjet okusa i mirisa i one će popasti i manje ukusne biljke, dok ih koze izbjegavaju. Zatim, u lošim uvjetima koze mogu pojesti više grube krme, koju mogu zadržati duže u probavnom traktu i bolje je probaviti nego ovce. U sljedećem broju Ovčarsko-kozarskog lista: Hranidbene potrebe mliječnih koza



općine Kolan Općina Kolan - Općinsko vijeće - Trg kralja Tomislava 6 - 23251 Kolan

15


UTJECAJ HRANIDBE NA KEMIJSKI SASTAV I KVALITETU MLIJEKA OVACA I KOZA Mlijeko ovaca i koza uglavnom se koristi za piće, proizvodnju sireva i manje za proizvodnju jogurta. Između svih čimbenika koji utječu na kemijski sastav i kvalitetu mlijeka ovaca i koza, hranidba čini jedan od najvažnijih. Hranidbom se također mogu prenijeti i sve otrovne i neželjene tvari u mlijeko i tako značajno smanjiti njegovu kvalitetu. U najvećem broju istraživanja, koja su se bavila ovom problematikom, najveća je pozornost posvećena sastavu mliječne masti i profilu masnih kiselina, te proteinima. Mr. sc. Goran Kiš [email protected]

Iz proizvedenog mlijeka ovaca i koza najviše se pravi sir te je važno znati da količina proizvedenog sira uglavnom ovisi o mliječnoj masti i ukupnim proteinima mlijeka i razlikuje se obzirom na vrstu sira koji proizvodimo. Najvažniji faktor koji utječe na koncentraciju masti i proteina u mlijeku sama je količina proizvedenog mlijeka. U koza, kao i u ostalih preživača, genetske i fenotipske karakteristike između ukupne količine proizvedenog mlijeka i količine masti i proteina u mlijeku u negativnoj su korelaciji, te se jednostavnije mogu nazvati „utjecajem razrjeđivanja“. Ova pojava „slabijeg“ mlijeka i povećanja proizvodnosti jače je izražena u nisko produktivnih grla i lokalnih pasmina i sojeva, nego u visoko proizvodnih pasmina. S povećanjem proizvodnje mlijeka laktoza se sintetizira i izlučuje mlijekom jednakom brzinom kao i mlijeko, dok sinteza masti i proteina ide sporije. Ovaj fenomen može se i matematički izračunati, te vrlo precizno procijeniti potencijalna proizvodnja sira. Tako da matematički izračunato, viša proizvodnja mlijeka daje više sira po grlu, iako bi pojedinačni parametri jednadžbe u početku prikazivali manju proizvodnju sira po jedinici litre mlijeka. Budući da je odnos između sadržaja mliječne masti i količine proizvedenog mlijeka varijabilniji nego odnos između sadržaja proteina u mlijeku i količine mlijeka, utjecaj i promjene na sastav mlijeka hranidbom lakše je za mast nego za protein, koji je u mlijeku relativno stabilan. Od svih komponenti mlijeka na mliječnu je mast najlakše utjecati hranidbom. Na sadržaj proteina može se utjecati samo lagano, dok se na koncentraciju mliječnog šećera, minerala i ostalih komponenti hranom utječe samo neznatno i većinom indirektno preko nekog drugog čimbenika. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA SADRŽAJ MASTI Na koncentraciju i količinu proizvedene mliječne masti utječe nekoliko hranidbenih čimbenika. Najvažniji su: 1) koncentracija, konzumacija i izvor hranidbenih nevlaknastih ugljikohidrata; 2) veličina čestica obroka i vlakana; 3) upotreba probiotika i kvasaca u obroku; 4) količina, fizičke osobine i sastav masnih kiselina hranidbenih dodataka masnoća u obrok; 5) prisutnost odrađenih prekursora masnih kiselina koji mogu utjecati na pad količine mliječne masti. Vlakna i nestrukturalni ugljikohidrati U mliječnih krava i ovaca najčešće se pozitivno opisuje veza između koncentracije mliječne masti i neutralnih detergent vlakana (NDV-a) iz obroka. Međutim, u mliječnih ovaca, kao najvažniji čimbenik iz

16

hrane koji utječe na mliječnu mast opisuje se energetski balans obroka. Kod koza, držanih pretežno vani, nije utvrđena povezanost između sadržaja mliječne masti i NDV-a. Suprotno spomenutom, utvrđeno je značajno povećanje mliječne masti (s 2,48 na 3,32%) u visoko mliječnih koza koje su hranjene obrokom u kojem smo povećavali udio kiselih detergent vlakana (KDV-a) s 14 na 26%. U spomenutim istraživanjima obrok bogat vlaknima nije značajno smanjio ukupnu proizvodnju mlijeka, kako se moglo očekivati, no u obroku koji ima 14% KDV ovaj sadržaj strukturnih vlakana ipak nije dostatan za potrebnu sintezu mliječne masti. Ovakav utjecaj manjka KDV-a obroka na smanjenu proizvodnju mlijeka utvrđen je i u koza srednje, te niske proizvodnosti. Općenito mišljenje koje se uvriježilo u proizvođača mlijeka glasi da sadržaj mliječne masti opada, posebno u tradicionalnim načinima držanja, s porastom udjela koncentrata u obroku. Znanstvena istraživanja u 80im godinama prošlog stoljeća dokazuju da povećanje koncentrata u obroku u vrijeme kasnog graviditeta ima pozitivan učinak na sadržaj masti i ukupnu proizvodnju mlijeka koza u ranoj laktaciji. U navedenom istraživanju koze su zadnjih šest tjedana gravidnosti BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

TEMA BROJA: HRANIDBA OVACA I KOZA jele 600 g koncentrata i imale za 11% više masti i 36% višu proizvodnju mlijeka od koza na obroku samo od sijena i 150 g koncentrata. Nadalje, obroci mliječnih koza u kojima su koncentrati bili zastupljeni 70 i čak do 88% od ukupne ST obroka, nisu imali negativan utjecaj na proizvednu mliječnu mast. Novija istraživanja u pašnih životinja dokazuju kako povećanje koncentrata u obroku ima pozitivan utjecaj na proizvodnju mlijeka bez utjecaja na količinu i udio mliječne masti. Na temelju navedenih primjera čini se da su mliječne koze manje osjetljive na manjak vlakana u obroku, nego ovce ili posebno mliječne krave, kod kojih bi ovakvi obroci bogati koncentratom izazvali tzv. „sindrom niske masnoće mlijeka“. Kvaliteta, sastav i građa ugljikohidrata, gustoća i veličina čestica obroka važne su osobine u obroku ovaca i koza. U istraživanjima s alpina kozama koje su jele obrok s visokim udjelom koncentrata, povećanjem veličine čestica sijena u voluminoznom dijelu obroka (s 2,8 na 3,9 mm) došlo je do povećanja vremena žvakanja i preživanja, te više proizvodnje mlijeka (MKM) uz povećanje sadržaja mliječne masti. Učestalije nego druge životinje, koze proizvode mlijeko višeg sadržaja proteina nego masti. Ovaj fenomen češće se javlja u koza koje jedu obroke bogate koncentratom, ali se mogu javiti i u koza koje jedu tradicionalniji obrok s više voluminoza. Dodavanje masnoća Koncentracija mliječne masti može biti pod utjecajem: 1) sadržaja masti - lipida iz obroka; 2) razine dodanih masnoća u obrok; 3) kvalitete pojedenih masnoća. Mnogi i raznovrsni izvori masti mogu biti korišteni u obrocima kako bi povećali energetsku vrijednost obroka ili promijenili sadržaj i sastav masnih kiselina mlijeka ovaca i koza. Nadalje, odgovarajući dodatak masnoća može popraviti obrnuti sindrom u kojem imamo pojavu smanjenja sadržaja mliječne masti ispod razine proteina u mlijeku, s posljedičnim padom proizvodnje sira iz takvog mlijeka. Masnoće se u obrok mogu dodavati na različite načine i njihov učinak je promjenljiv, ovisno o tipu masnoća koje dodajemo. Na početku laktacije dodavanje masnoća u obroku uzrokuje generalno povećanje proizvodnje mlijeka i mliječne masti neovisno o tipu izvora masti. Kasnije, tijekom laktacije, u sredini laktacije, masnoće imaju pozitivan utjecaj samo na sadržaj mliječne masti, dok je na kraju laktacije učinak dodavanja masnoća u obrok u tragovima. U mliječnih ovaca dodavanje masnoća u obrok ima sličan ili čak isti utjecaj na količinu mlijeka i sadržaj mliječne masti, dok za razliku od njih u mliječnih krava dodavanje masnoća nema nikakav utjecaj ili može dovesti i do smanjenja masti u mlijeku. Sastav mliječne masti izrazito je povezan s vrstom dodanih masnoća u obrok. Poznato je da dodavanje odgovarajućeg izvora masti u obrok može promijeniti sastav masnih kiselina mlijeka. Dodavanje bilo kojeg oblika biljnih masnoća dovodi do povećanja mliječne masti, dok se sadržaj mliječnih višestruko nezasićenih masnih kiselina (PUFA) linolne i linolenske, te derivata antikancerogene konjugirane linolne kiseline (CLA), rumenske (RA) i vakcenske (VA) kiseline izrazito povećava uz dodavanje slobodnih ulja u obrok, više nego dodavanjem njihovih cjelovitih zrna uljarica. Za prelazak ovih zdravstveno korisnih masnih kiselina iz obroka u mlijeko ovaca i koza, posebno je učinkovito ulje soje, te još učinkovitije ulje lana. Utjecaj dodanih masnoća i njihov prelazak iz hrane u mlijeko nije jednak za svaki tip osnovnog obroka koji ovce i koze pojedu. Zbog njihovog međudjelovanja, nije isto bazira li nam se osnovni obrok na livadnom sijenu ili BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

silaži kukuruza. Kada mliječnim kravama koje jedu obrok bogat koncentratima dodajemo još i biljna ulja, sadržaj masti u mlijeku značajno opada. U suprotnosti s upravo spomenutim, dodavanje biljnih ulja u obrok mliječnih koza, kada je on i siromašan vlaknima, dovodi do povećanja mliječne masti. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA SADRŽAJ PROTEINA Sadržaj ukupnih proteina u mlijeku ovaca i koza pod utjecajem je mnogih hranidbenih čimbenika. Ipak, u odnosu na razmatranje o mastima, raspon mogućih promjena u sadržaju proteina mlijeka značajno je uži i manje je mogućnosti za njegove promjene putem hrane nego u slučaju mliječne masti. Utjecaj energije obroka i fizičkog oblika voluminozne krme Upotreba ugljikohidratnih krmiva (žitarica) kao izvora energije u obroku mliječnih ovaca i koza može poboljšati iskorištenje dušika (N) iz obroka, tako da smanjuje razinu amonijaka u buragu i na taj način poveća sintezu mikrobnog proteina. Osim toga, uravnotežena dostupnost ugljikohidrata u buragu olaškava produkciju propionata, čime se smanjuje potreba aminokiselina za glukoneogenezom, koji tada postaju dostupniji za sintezu proteina u mliječnoj žlijezdi. Time se objašnjava zašto na ukupni protein kozjeg mlijeka značajan utjecaj ima koncentracija energije iz obroka, a naročito kada ta energija dolazi iz topljivih ugljikohidrata. U obroku koji sadrži visok udio koncentrata, zamjena ječma kukuruzom (ova krmiva se razlikuju u probavljivosti proteina) ne utječe na količinu proizvedenog mlijeka i koncentracije proteina u mlijeku, ali obrok koji sadrži ječam može uzrokovati probavne poremećaje. Hranidba koza obrokom koji se sastoji od dvaju oblika, fizičke forme voluminozne krme, sitne (u obliku peleta) i grube (3-4 cm sjeckanog sijena) nema utjecaja na sadržaj proteina i količinu proizvedenog mlijeka koza. Ipak, protein mlijeka životinja koje su jele finiji oblik voluminozne krme ima više kazeina i niži protein iz sirutke, te manje serumskog albumina od koza hranjenih grubljim sijenom. Ovakav utjecaj fizičkog oblika krme može se pripisati sporijoj ruminalnoj probavi proteina, koja može voditi k učinkovitijem iskorištenju dušika iz obroka u mliječnoj žlijezdi za proizvodnju mlijeka i sintezu proteina kada su koze hranjene krmom manje veličine čestica. Utjecaj obročnog proteina na sadržaj proteina mlijeka U nekoliko je hranidbenih istraživanja utjecaja proteina iz obroka na razinu proteina u mlijeku ovaca i koza zaključeno da protein hrane ne utječe na protein u mlijeku. Pa ipak, kada razina proteina u obroku raste s niskog (14% SP/ST u obroku) na odgovarajuću razinu od 17% proteina u ST, dnevna proizvodnja proteina mlijeka po životinji je porasla, bez promjena u koncentraciji ukupnih proteina mlijeka.



grada Benkovca

Grad Benkovac • Šetalište kneza Branimira 12 • 23420 Benkovac • http://www.benkovac.com 17

TEMA BROJA: HRANIDBA OVACA I KOZA Krmiva kao izvori proteina u obrocima ovaca i koza mogu imati utjecaj na udio i sadržaj proteina mlijeka. To se može objasniti razgradnjom proteina obroka u buragu i dostupnošću frakcije esencijalnih aminokiselina koje su razgradnju u buragu izbjegle. Zamjena proteinskog izvora koji je visoko razgradljiv u buragu (npr. sojina sačma) s nekim izvorom proteina koji je u buragu razgradljiv vrlo slabo, dovodi do smanjenja sadržaja ukupnih proteina u mlijeku, te sadržaja kazeina. Kada koze jedu obrok sličnog ili istog sadržaja ukupnih proteina (SP), ali različite probavljivosti u buragu, jer smo koristili različita krmiva kao izvore proteina (npr. zrna leguminoza, sačme suncokreta, kukuruzni gluten, pamukovo sjeme), od svih tih krmiva kukuruzni gluten pokazuje najviši sadržaj proteina, kazeina i ukupnog proizvedenog sira iz mlijeka tako hranjenih ovaca. Pa ipak, razlike u probavljivosti SP obroka ne mogu same kao jedan čimbenik objasniti promjene u sadržaju proteina u mlijeku. Tu činjenicu još više potvrđuju rezultati istraživanja u kojima smo imali u obroku soju tretiranu formaldehidom, extrudiranu i toplinski obrađenu, sve s ciljem smanjenja probavljivosti u buragu, dok je sastav mlijeka ostao nepromijenjen. Dobiveni rezultati sugeriraju da je za dobro razumijevanje sinteze proteina mlijeka ovaca i koza iz pojedenih SP obroka neophodno uzeti u obzir, ne samo kinetiku buražne razgradnje pojedenih proteina, nego i aminokiselinski profil u buragu nerazgradljive frakcije proteina. Temeljem svega navedenog za bolje razumijevanje veze između koncentracije proteina u mlijeku i proteina u obroku ovaca i koza, zbog njihove višestruke promjenljivosti, neophodna su daljnja znanstvena istraživanja s ciljem određivanja jesu li proteini iz hrane opravdan „alat“ u poboljšanju proteinskog sastava mlijeka koza. Utjecaj dodanih masti na sadržaj proteina mlijeka Općenito možemo reći da upotreba dodataka u obliku u buragu zaštićenih masnoća u obrok mliječnih koza ima svrhu povećanje konzumirane energije u visokoproduktivnih koza, naročito u početnoj fazi laktacije, te ne dovodi do izrazitijeg utjecaja na sadržaj proteina mlijeka. Najznačajnije smanjenje postotka proteina mlijeka (za -4,1%) imali smo u obroku u kojem dodajemo spojeve (sapune) kalcija s PUFA kiselinama, u odnosu na obrok bez dodanih masnoća. Ovaj rezultat u suprotnosti je s nekoliko istraživanja s ovcama i kravama kod kojih su dodani spojevi kalcija i masnih kiselina smanjili koncentraciju mlijeka u rasponima od

-3,2 do čak 15% u dodatku s palminim uljem. Smanjenje proizvedenog proteina mlijeka zbog dodanih masnoća u obroku ovaca i koza može biti uzrokovano samim smanjenjem ukupno proizvedenog mlijeka, u nekim primjerima. Ova smanjenja proizvodnje ukupnog mlijeka u suprotnosti je s proizvodnjom u mliječnih krava kod kojih dodane masti povećavaju proizvodnju proteina mlijeka ili su bez utjecaja na nju. Utjecaj krme bogate taninima na sadržaj proteina mlijeka Krma, odnosno, biljne vrste koje se pretežno koriste za brst, mogu biti bogate taninima i već je izrađeno nekoliko studija procjene učinka takvih taninoformnih biljaka na sastav i količinu proizvedenog mlijeka ovaca i koza. Na primjeru istraživanja sa Sarda kozama, držanim na paši, u zadnjoj fazi laktacije koze su brstile pretežno makiju s dominantnom tršljom (Pistacia lentiscus L.) čiji su listovi izrazito bogati taninima (22% ST), te bez i s malim dodatkom (50 g/grlu dan) polietilenglikola (PEG), kao najboljeg sredstva sa neutraliziranje antinutritivnog djelovanja tanina (smanjenja probavljivosti). Obrok koza koje su dobile PEG imao je bolju probavljivost i proizvodnja mlijeka je bila viša, no sadržaj proteina mlijeka ostao je nepromijenjen. I u koza koje su brstile mediteransko grmlje pretežno od vrsta; Quercus spp., Pistacia palestina, Pistacia lentiscus, Sarcopoterium spinosa, Rhamnus palatina i Calicitome villosa, te koncentrat s dodatkom 10g PGE u obroku, proizvodile su izrazito više mlijeka (1,00 vs. 1,46 kg/dan), no također bez utjecaja na koncentraciju proteina kroz laktaciju. Možemo zaključiti da visoke koncentracije tanina u obroku s nekim alternativnim krmivima značajnije smanjuju buražnu, mikrobnu aktivnost i probavu mikrobnog proteina i aminokiselina obroku. Međutim, antinutritivno djelovanje tanina možemo deaktivirati dodatkom PGE, te povećati ukupnu proizvodnju mlijeka i ustaliti koncentraciju mliječne masti i proteina, kao protutežu efekta razrjeđenja uzrokovanog povećanom proizvodnjom mlijeka. Mineralni sastav mlijeka Obično se sastav makro minerala (Ca, P, Mg, Na, Cl i S) u mlijeku hranidbom ne mijenja. Manjak pojedinih minerala može imati dugotrajno negativan učinak na proizvodnju mlijeka, ali ne i na sastav tih minerala u mlijeku. U koza su potrebe za Ca i P zbog njihove plodnosti više nego u ovaca, dok su i potrebe na Ca i P za rast jaradi veće nego za rast teladi. Međutim, mlijeko koza po sadržaju Ca (1,3 g/l) i P (0,9 g/l) slično je mlijeku krava. Poznavanje promjena u potrebama za mineralima tijekom laktacije neophodne su za podmirenje potreba za mineralima i dodavanje određenih mineralnih dodataka u obrok. Broj somatskih stanica Broj somatskih stanica (BSS) u mlijeku indirektno je povezan s hranidbom. Na primjer, slaba i nedostatna



Karlovačke županije

Karlovačka županija • www.kazup.hr

18


• obrok treba biti izbalansiran u odnosu energije i proteina, u smislu kvalitete krmiva i njihove probavljivosti, kako bi osigurali optimalnu mikrobnu fermentaciju u buragu i omogućili maksimalnu proizvodnju mlijeka i pojedinih komponenti mlijeka, • sadržaj kiselih detergent vlakana (KDV) u obroku mora biti viši od 18%, s ciljem osiguravanja proizvodnje mlijeka s odgovarajućim udjelom mliječne masti (>3% m.m.), • odnos voluminoza i koncentrata u obroku bi trebao biti viši od 45 - 55%, kako bi osigurali mliječnu mast višu od 3%, • veličina čestica voluminozne krme u obroku trebala bi biti veća od 3 mm, kako bi stimulirali aktivnosti žvakanja, • u obroku možemo koristiti i dodatke s kvascima zbog njihovog pozitivnog utjecaja na sadržaj mliječne masti, • u koza držanih ekstenzivno ili onih koje brste makiju s puno bilja bogatog taninima, dodavanje PEG u obrok ima pozitivan utjecaj na postotak proteina i povećanje same proizvodnje, • prekomjerna hranidba proteinima ili višak proteinskih dodataka u vrijeme mlade kvalitetne krme, trebao bi se izbjegavati, kako bi se smanjilo izlučivanje N mokračom, • dodatci masnoća u obrocima koza mogu se koristiti bez nekih bitnih negativnih utjecaja na sadržaj proteina u mlijeku.


NOVO!!! ZA SUHOZIDE I KRŠ!

hranidba može predodrediti životinje za metaboličke i infektivne poremećaje, koji povećavaju podložnost mliječne žlijezde upalama. U ovaca odgovarajuće uključivanje vitamina A (u obliku beta karotena), vitamina E i selena u obrok, može pomoći u očuvanju imunosnoj reakciji stanica mliječne žlijezde i smanjiti pojavu infekcija, koje mogu povećati BSS u mlijeku. Kada procjenjujemo utjecaj hranidbe na BSS u koza, utvrđeno je da obrok neizbalansiran u energiji, proteinima i mineralima povećava BSS kozjeg mlijeka. Praktične preporuke u hranidbi ovaca i koza za poboljšanje kemijskog sastava i kvalitete mlijeka Nekoliko je postupaka kojima se može popraviti kvaliteta mlijeka ovaca i koza, odnosno povećati proizvodnja mliječne masti i proteina:

ELEKTRIČNI ČUVARI


HR - Vulinčeva 10 10310 Ivanić Grad 01-2882-811 www.gumex-eko.hr 19

EKONOMIKA

PRAG RENTABILNOSTI KOZARSKE PROIZVODNJE U UVJETIMA KORIŠTENJA OPERATIVNOG PROGRAMA RAZVOJA U prošlom broju Ovčarsko-kozarskog lista prikazan je prag rentabilnosti kao važan pokazatelj gospodarskog položaja uzgajivača koza. Prag rentabilnosti predstavlja donju granicu proizvedenog mlijeka kojom gospodarstvo prihodima podmiruje sve troškove proizvodnje. Isto tako, korištenjem ovog pokazatelja može se odrediti koju najnižu prodajnu cijenu mlijeka gospodarstvo može podnijeti, a da ne posluje s gubitkom. Analizirana je promjena praga rentabilnosti u uvjetima porasta varijabilnih troškova u kojima najvažniji dio čine troškovi hrane. U ovom broju razmatra se promjena praga rentabilnosti u uvjetima sudjelovanja u Operativnom programu razvoja kozarske proizvodnje tako da se kapaciteti farme udvostruče s 50 na 100 grla. Prof. dr. Zoran Grgić [email protected]

20

(glavnica i kamate). Promjenljivi (varijabilni) troškovi mijenjaju se u masi, ali ne toliko po litri mlijeka, gdje su moguće racionalizacije, odnosno smanjenje troškova. Za proračun rentabilnosti same proizvodnje mlijeka korišteni su prihodi i troškovi koji se odnose samo na mlijeko. Trošak ostale kozarske proizvodnje je isključen na najjednostavniji i zadovoljavajuće točan način, tako što su ukupni troškovi kozarstva umanjeni za vrijednost ostalih prihoda od kozarstva (jarad, izlučene koze i poticaji koji se ne odnose na mlijeko). Ukupna vrijednost imovine gospodarstva prije investicije je 668.300 kn, a nakon ulaganja od 359.000 kn, ona iznosi 1,027.300 kn. Zbog razlike vrijednosti osnovnih sredstava prije i nakon ulaganja, dodatni troškovi amortizacije novih ulaganja su 12.500 kuna, a obveze prema kreditu su oko 18.670 kn godišnje. Ove dvije stavke će povećati fiksne ili stalne troškove proizvodnje. 450.000 400.000 350.000 419.400 300.000 250.000 200.000 150.000 269.400 100.000 50.000 0 opis imovine Objekt iznos kn

U Ovčarsko-kozarskom listu je već prikazano kako se jednostavnim ispunjavanjem određenih tehničkih pokazatelja u kozarskoj proizvodnji u obiteljskom gospodarstvu može izračunati cijena koštanja proizvodnje mlijeka. Cijeli postupak izračuna izrađen je u računalnom tabličnom kalkulatoru (Microsoft Excel), a dostupan je svim zainteresiranim uzgajivačima koza. Dovoljno je uputiti mail uredništvu časopisa (zdravko. [email protected]) ili autoru članka ([email protected]). PRIMJER POVEĆANJA FARME S 50 NA 100 MUZNIH KOZA S KOMERCIJALNOM PROIZVODNJOM MLIJEKA PO KOZI OD OKO 500 L Prag rentabilnosti je izračunat za proizvodnju tijekom 2007. godine kod jednog našeg odabranog obiteljskog gospodarstva s 50 grla koza. Prag rentabilnosti je za ovakvu proizvodnju pri prodajnoj cijeni od 4,00 kn na razini od 17.852 litara ili 357 litara po muznom grlu, što je oko 47,2 % punog kapaciteta 50 koza. Najniža prodajna cijena mlijeka s poticajima, pri kojoj bi gospodarstvo bilo „na nuli“ je 3,53 kn po litri prodanog mlijeka. U slučaju da se za 10 % povećaju troškovi hrane, potrebno je proizvesti čak 511 litara (154 litre više) po kozi da bi se podmirili svi troškovi proizvodnje. U tim uvjetima bi najniža prodajna cijena mlijeka mogla biti 4,01 kn po litri, da gospodarstvo ne bi poslovalo s gubitkom. Analizirano gospodarstvo ima proizvodnju od 540 litara mlijeka (prodaje se prosječno 501 litra) po kozi, tako da se u sadašnjim uvjetima radi o lako ostvarivoj proizvodnji potrebnoj za podmirivanje svih troškova proizvodnje. Operativnim programom razvoja ovčarsko-kozarske proizvodnje u Hrvatskoj, koji bi se uskoro trebao početi primjenjivati u praksi, predviđeno je kreditno poticanje povećanja kapaciteta. Gospodarstvima koja sada imaju 50 grla, nudit će se mogućnost povećavanja proizvodnje, što znači investiranje u objekte i opremu, te nabavku novih rasplodnih grla. Kako bi to izgledalo u praksi, na primjeru udvostručenja proizvodnje s 50 na 100 muznih koza i što bi to značilo za prag rentabilnosti budućeg poslovanja gospodarstva? Prije svega, ulaganjem će se povećati visina ulaganja u osnovna sredstva – objekte, opremu i stoku. Isto tako, povećat će se troškovi same proizvodnje i to oni fiksni – za amortizaciju dodatnih ulaganja i, što je još važno, za iznos troškova vraćanja kredita

387.100 337.100

220.800 61.800

Mehanizacija i oprema

sadašnja vrijednost

Stado

buduća vrijednost

Grafikon 1 - Usporedba ulaganja u osnovna sredstva sadašnje i buduće kozarske proizvodnje.


EKONOMIKA Opis

Jed.

Prije ulaganja

Nakon laganja

Razlika (novo-staro)

Indeks (osnovno=100)

Proizvodnja mlijeka Prihodi od mlijeka Prihodi ukupno Troškovi materijala i energije Troškovi rada tuđeg Troškovi rada vlastitog Neizravni troškovi Ukupni troškovi Troškovi – dodatni prihodi Financijski rezultat Dohodak Dobitak Utrošak rada vlastiti i tuđi

kg kn kn kn kn kn kn kn kn kn kn kn sati

25.380 101.520 151.070 75.916 6.500 23.893 38.580 144.889 95.339 68.654 30.074 6.181 933

50.760 203.040 273.040 138.926 14.778 47.787 69.018 270.508 200.508 119.337 50.319 2.532 1.942

25.380 101.520 121.970 63.010 8.278 23.893 30.438 125.619 105.169 50.683 20.245 -3.649 1.008

200 200 181 183 227 200 179 187 210 174 167 41 208

Tablica 1 - Proračun prihoda, troškova i dobitka u kozarstvu.

Podatci u tablici 1 pokazuju da se neto troškovi proizvodnje pri planiranom udvostručenju kapaciteta (s 50 na 100 muznih koza) povećavaju manje nego što je povećan obujam proizvodnje, ali isto tako, ostali prihodi farme nisu udvostručeni, pa je razlika bruto troškova i ekstra prihoda manja i neto troškovi su povećani 10 postotnih poena po jedinici kapaciteta (210 % u masi). Zbog toga ekonomske vrijednosti prihodovne strane – financijski rezultat i dohodak bilježe značajno slabiji rast, odnosno smanjenje po litri proizvedenog mlijeka, a dobitak farme bilježi pad za oko 36 kn po grlu. Gledano po proizvedenoj litri mlijeka, za oko 1,6 % su smanjeni troškovi materijala i energije, te investicijskog održavanja. Značajno smanjenje od 42,3 % bilježe troškovi amortizacije, dok troškovi rada i tuđih usluga po litri mlijeka rastu 45 %, a ostali neizravni troškovi su višestruko povećani, jer su u njih uračunati troškovi kredita. Cijena koštanja litre mlijeka raste s 3,53 kn na 3,71 kn, što je porast od 5,1 %. Prije ulaganja stanje Ukupno Materijal i energija Vlastiti i tuđi rad Investicijsko održavanje Amortizacija Ostali neizravni troškovi UKUPNO

57.583 13.051 2.734 20.422 1.550 95.339

Po kg mlijeka 2,13 0,48 0,10 0,76 0,06 3,53

Nakon ulaganja Ukupno 113.026 38.064 3.711 23.582 22.125 200.508

Po kg mlijeka 2,09 0,70 0,07 0,44 0,41 3,71

Razlika Cijene koštanja -0,04 0,22 -0,03 -0,32 0,35 0,18

Tablica 2 - Struktura neto cijene koštanja kozarske proizvodnje u gospodarstvu.

Cijena koštanja litre mlijeka je istovremeno i najniža prodajna cijena po kojoj gospodarstvo može prodavati mlijeko, a da nema gubitak. Za sadašnju proizvodnju je ta cijena 3,53 kn, odnosno 0,47 kn manje od sadašnje prodajne cijene mlijeka (s uključenim poticajima). S povećanjem kapaciteta u uvjetima otplate kredita cijena koštanja je 3,71 kn ili 0,29 kn manje od prodajne cijene. Prag rentabilnosti

Prvo stanje

Nakon ulaganja

Razlika

FT Cp vt Kilograma proizvodnje Kilograma proizvodnje po kozi Najniža prodajna cijena za proizvodnju 540 lit/koza

24.706 4,00 2,62 17.852 357

49.418 4,00 2,80 41.112 411

24.712 0,18 23.260 54

3,53

3,71

0,18

Tablica 3 - Određivanje praga rentabilnosti u gospodarstvu prije i nakon ulaganja.

Prema podatcima u tablici 3 vidljivo je kako tijekom otplate kredita gospodarstvo ima povećanje varijabilnih troškova za 0,18 kn po litri, što s udvostručenjem stalnih (fiksnih) troškova uvjetuje potrebu za nesrazmjerno većom proizvodnjom, kako gospodarstvo ne bi ulazilo u gubitak. Umjesto 357 litara mlijeka po kozi, bit će potrebno povećanje za 54 litre (porast 15,1 %), odnosno 411 litara po grlu. BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

Od gospodarstva se traži relativno značajno povećanje proizvodnje, ali s obzirom da je tehnološki kapacitet muznih koza procijenjen na 756 litara tijekom laktacije. Ovo znači da se od gospodarstva očekuje da ostvaruje 54,4 % moguće proizvodnje po grlu. U slučaju mogućeg povećanja varijabilnih troškova (hrana, energija, uslužni rad i sl.) za 10 %, cijena koštanja mlijeka bila bi 3,96 kn/litra ili skoro jednaka prodajnoj cijeni mlijeka (4,00 kn), a granicu rentabilnosti gospodarstvo bi ostvarivalo s 519 litara mlijeka po muznom grlu. Gospodarstvo bi praktično moralo proizvoditi istu razinu mlijeka koju ima danas.

ZAKLJUČNO RAZMATRANJE

Povećanjem kapaciteta proizvodnje s 50 na 100 muznih koza korištenjem Operativnog programa razvoja ovčarsko-kozarske proizvodnje u Hrvatskoj, cijena koštanja litre mlijeka u gospodarstvu povećala bi se s 3,53 kn na 3,71 kn. Dohodak gospodarstva tako bi se u vrijeme otplate kredita smanjio s 0,47 na 0,29 kn po litri mlijeka. Umjesto 357 litara mlijeka po kozi, bit će potrebno proizvoditi 411 litara da se ne ide u gubitak. Nužno povećanje proizvodnje je 54 litre ili za 15,1 % u odnosu na sadašnju proizvodnju. Tako bi gospodarstva proizvodila 54,4 % od tehnološki moguće proizvodnje, jer je potencijal muznih koza procijenjen na 756 litara mlijeka u laktaciji. U slučaju povećanja varijabilnih troškova za 10 %, cijena koštanja mlijeka bila bi skoro jednaka prodajnoj cijeni mlijeka, a granicu rentabilnosti gospodarstvo bi ostvarivalo s 519 litara mlijeka po muznom grlu, što znači da bi za prag rentabilnosti gospodarstvo praktično moralo proizvoditi istu razinu mlijeka koju ima danas. Svi su proračuni napravljeni za stalne, nepromjenljive prihode i troškove. Pretpostavljeno je zadržavanje iste razine prihoda po kozi (otkupna cijena mlijeka, prodaja jarića i izlučenih koza, poticaji po grlu i litri mlijeka te korištenim površinama). Prije ulaska u EU (posebno do 2003. godine i Zajedničke agrarne politike) sve su zemlje sadašnje članice značajno obnovile svoje kozarstvo, jer su poticaji u nekima od njih činili i preko 50 % ukupnih prihoda u kozarstvu. I danas se EU štiti od pritiska jeftinog uvoza iz Australije, Novog Zelanda i Urugvaja carinskim stopama od 97 do 99 %. Danas su poticaji u kozarstvu zemalja EU smanjeni u pravilu na 16,8 € + 7 € u područjima s otežanim uvjetima gospodarenja, što se ne pokazuje dovoljnim za opstanak kozarstva, jer se broj koza u većini zemalja EU smanjuje u posljednje dvije godine. Značajniji pad nije zabilježen u zemljama kao što je Španjolska, gdje je kozarstvo dodatno poticano. Porast broja koza i kozarske proizvodnje zabilježen je samo u Grčkoj, koja prema povijesnom načelu još dodatno potiče svoje kozarstvo. Gledajući sadašnje uvjete poslovanja u kozarstvu sa stajališta proizvođača, dobro je što i s otplatom kredita prag rentabilnosti postižu na relativno lako ostvarivoj razini proizvodnje mlijeka po grlu. Važno je samo dosljedno poštovati načela suvremene tehnologije u kozarstvu.

21

VETERINARSKI SAVJETNIK

ENTEROTOKSEMIJA Enterotoksemija je zarazna bolest koja nanosi velike štete u uzgojima ovaca i koza. Najčešće obolijeva janjad i jarad, dok se u odraslih životinja bolest rjeđe javlja. Kod vrlo mladih životinja bolest nanosi velike štete jer uvijek završava uginućem. Dr. sc. Antun Kostelić [email protected]

UZROČNIK I ŠIRENJE BOLESTI Enterotoksemiju uzrokuje bakterija Clostridium perfrigens koja se nalazi u okolini, odnosno u tlu, hrani i stelji. Za ovu bakteriju je karakteristično lučenje više tipova toksina (otrova). Izbijanju bolesti u uzgoju pogoduje loša higijena smještaja, hranidbe i prežderavanje koncentriranim krmivima i zelenom pašom. POGODNOSTI ZA RAZVOJ BOLESTI Bolest je povezana s prežderavanjem svježom travom, žitaricama ili gotovim smjesama. Obolijevaju najpohlepnije životinje u stadu, koje su i najjače, pa prilikom hranidbe koncentratom izguraju manje ili mlađe ovce. Bolest se može pojaviti pri nagloj promjeni hrane, npr. pri prelasku s lošijeg na bolji pašnjak. Često se pojavi u proljeće izgonom na zelenu pašu, a bolesti nema pri prelasku s paše na suhu krmu. ZNAKOVI BOLESTI Bolest obilježavaju živčani poremećaji i proljev. Vrlo brzo, obično ujutro nađemo mrtve životinje, a da prije toga nisu očitovale nikakve znakove bolesti. Ako bolest traje 2-3 dana, tjelesna temperatura je povišena (do 41,5 °C), životinje imaju proljev, ne jedu, nekoordinirano se kreću i imaju grčeve koji traju sve do uginuća. Ponekad im na usta i nos izlazi pjena pomiješana s krvlju, životinja se brzo sruši i ugine. LIJEČENJE Liječenje bolesti je upitno, jer je životinja u trenutku intervencije u takvom stanju da lijekovi ne stignu djelovati, pa je uginuće neizbježno. PREVENTIVA Suzbijanje bolesti ima mnogo veće značenje od liječenja. Bolest suzbijamo pravilnom hranidbom i vakcinacijom. Bitno je izbjeći naglu promjenu hrane, naročito prilikom uvođenja koncentriranih krmiva u obrok. Zatim, treba izbjegavati nagli prijelaz sa slabe na dobru pašu, odnosno, sa sijena na zelenu pašu. Kad prelaze na kvalitetan i bogat pašnjak, životinjama treba tijekom noći u toru dati dovoljne količine sijena da se izbjegne prežderavanje travom. Stado je potrebno tijekom 10 do 14 dana postupno navikavati na zelenu pašu i žitarice. Osim navedenog, važna je i higijena hranidbe, sijeno, a naročito smjesu moramo stavljati u jasle odnosno valove kako bismo izbjegli zagađenje hrane zemljom i balegom. U preventivi bolesti možemo koristiti i vakcine, međutim, važno je utvrditi isplativost njihove primjene. ENTEROTOKSEMIJA JANJADI I JARADI Bolest se u početku javlja u janjadi i jaradi staroj 1 do 4 dana, a kasnije u dobi od 2 i više tjedana. Vrlo brzog je tijeka, pri čemu sva oboljela janjad i jarad ugiba. Smrtnost se u uzgojima može kretati od 30 % pa čak do 100 %. Bolest se pojavljuje sezonski, u vrijeme janjenja i jarenja. Ako se zaraze životinje starosti 2 do 3 tjedna,

22

Slika 1 - Od enterotoksemije najčešće ugiba najjača janjad u stadu.

veći broj životinja može preboljeti zarazu. Nerijetko se bolest pojavljuje više puta u istom uzgoju. Vrlo često ugiba najjača i najvitalnija janjad (slika 1) i jarad bez prethodnih znakova bolesti. UZROČNIK I ŠIRENJE BOLESTI Bolest uzrokuje, isto kao i kod odraslih životinja, bakterija Clostridium perfrigens tip B. Mlada životinja se zarazi preko sise uprljane zemljom ili balegom, a može se, također, inficirati mlijekom u kojem se nalazi uzročnik bolesti. Vrlo čest uzrok bolesti je prejedanje žitaricama. POGODNOST ZA RAZVOJ BOLESTI • Tek rođene životinje su vrlo osjetljive prema uzročniku bolesti, jer ako se zaraze, obolijevaju već za 4 do 5 sati. Pogodovan čimbenik za izbijanje bolesti su sise uprljane zemljom ili balegom. Izbijanju bolesti pogoduje zaostajanje mlijeka u vimenu nakon sisanja. U tom mlijeku se mogu razmnožiti uzročnici bolesti, pa pri idućem sisanju janje s mlijekom unese uzročnika bolesti u organizam i vrlo brzo se razboli. Bolesti pogoduju loš smještaj, osobito hladnoća i vlaga. Izbijanju bolesti pogoduje i nedostatna hranidba u tijeku graviditeta, zbog čega je janjad i jarad slaba i neotporna, zatim prisutnost crijevnih parazita, te različiti meteorološki i klimatski čimbenici. Vrlo često obolijeva najveća janjad u uzgoju zbog prežderavanja



Osječko-baranjske županije Upravni odjel za poljoprivredu i gospodarstvo • www.obz.hr BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

VETERINARSKI SAVJETNIK mlijekom ili smjesom. Jarad i janjad skaču u jasle tijekom hranidbe odraslih živiotinja i prežderavaju se smjesom (slika 2).

Slika 2 - Prežderavanje janjadi koncentratom pogoduje razvoju bolesti.

ZNAKOVI BOLESTI Životinja prestaje jesti, zbog bolova u trbuhu bleji, javlja se proljev, balega je žutozelene boje i kašasta. Balega kasnije sadržava sluz i krv, a miris je veoma neugodan, po truleži. Zbog proljeva je područje oko čmara i stražnjih nogu jako uprljano. Tjelesna temperatura je povišena do 41 °C, a smrt nastupa unutar 12 sati od pojave prvih znakova bolesti, a da se pritom ne mora pojaviti proljev. Pri lakšem tijeku, bolest traje nekoliko dana. Kod perakutnog oblika bolesti janjad ugiba vrlo brzo bez vidljivih znakova bolesti. LIJEČENJE Bolest se teoretski može izliječiti, međutim, zbog vrlo brzog razvoja bolesti, kao i kod odraslih životinja, i uginuća, liječenje je neisplativo. DIJAGNOZA BOLESTI Na bolest sumnjamo na temelju dobi janjadi i jaradi, vremena uginuća, načina hranidbe i smještaja. Sigurnu dijagnozu postavljamo razudbom i izdvajanjem i identifikacijom uzročnika. Slični znakovi bolesti se javljaju i kod kokcidioze pa je zato potrebno napraviti razudbu uginulih životinja i pretragu balege kako bi se utvrdilo o kojoj bolesti se radi! PREVENTIVA BOLESTI Osnovna mjera u preventivi bolesti je držanje janjadi i jaradi u čistim stajama, zatim sprječavanje prežderavanja mlijekom ili žitaricama. Naročito važno je u vrijeme poroda životinje držati na suhoj i čistoj stelji. Bolest je najbolje suzbijati vakcinacijom ovaca i koza u zadnjoj trećini graviditeta, čime postižemo stvaranje kolostruma u kojem se nalaze protutijela koja nakon poroda i sisanja štite janjad i jarad.



općine Malinska - Dubašnica Općina Malinska-Dubašnica - Lina Bolmarčića 22 - 51511 Malinska BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

ŠUGA OVACA NA OTOKU KRKU Posljednje dvije godine ovčari na otoku Krku suočavaju se s problemom šuge u svojim stadima. Prema riječima ovčara, šuga se pojavila na području Stare Baške prije dvije godine, a zatim se proširila na područje Baške, Jurandvora, Vrbnika i Punata. Iako su uzgajivači uz pomoć nadležne veterinarske službe odmah pristupili liječenju, zbog specifičnog načina držanja i nemogućnosti istovremenog tretiranja svih ovaca i stada, bolest je još uvijek prisutna na otoku. Kako bi educirali uzgajivače o šugi, načinima liječenja i preventive, Centar za održivi razvoj otoka sjevernog Jadrana je 26. siječnja u vijećnici grada Krka organizirao stručno predavanje. Da je problem šuge ozbiljan problem na otoku pokazao je odaziv preko 40 uzgajivača. Vrlo zanimljivo predavanje pod nazivom Ektoparaziti opasnost dobrobiti i profitu održao je prof. dr. sc. Albert Marinculić iz Zavoda za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Na početku predavanja je naglašeno da šuga nije prešla s lisica na ovce, nego da je donesena na otok invadiranim ovcama odnosno ovnovima. Dovoljna je bila jedna bolesna ovca da se bolest proširi otokom. Posebna pažnja bila je posvećena načinu liječenja i odabiru lijekova. Uzgajivačima je preporučeno da ne koriste kupke, nego da liječenje provode preparatima koji se daju u mišić ili pod kožu. U liječenju svakako moraju tražiti pomoć nadležne veterinarske službe, ne trebaju sami odabrati i primjenjivati lijek. Dr. sc. Antun Kostelić iz Zavoda za opće stočarstvo Agronomskog fakulteta iz Zagreba održao je predavanje o osnovama zaštite zdravlja ovaca na otocima. U predavanju su opisane dvije bolesti koje su također donijete zaraženim ovcama s kopna (zarazna šepavost, infekcija Brucellom ovis). Nakon predavanja uzgajivači su postavljali predavačima brojna pitanja iz kojih su predavači upoznati s problematikom liječenja šuge. Kao što je napomenuto, uzgajivači imaju problem prilikom liječenja stada jer na nekim područjima pojedina grla ne mogu uloviti i tretirati pa su ona trajni izvor bolesti. Također, pojedini uzgajivači u liječenju koriste lijekove koji se ne smiju koristiti kod ovaca koje se muzu. Dr. sc. Antun Kostelić je naglasio da je ovo još jedan primjer kako pojedini uzgajivači zbog nepažnje na otok donose bolesti putem ovaca koje nabavljaju na kopnu. Na Krk je upravo na taj način, ovcama s kopna, u uzgoje unijeta zarazna šepavost, Brucella ovis i šuga.

23

štiti vaše ovce od

VELIKOG METILJA

VELIKI METILJ (Fasciola hepatica)

Jajašce velikog metilja

Razvojni ciklus velikog metilja

Veliki metilj

Za ovcu osobito veliku opasnost predstavlja veliki metilj. Učestalost velikog metilja veća je za vlažnih razdoblja s obzirom da se razvojni oblici nalaze u vodi ili pak vodenim puževima. Ovce se metiljima „zaražavaju“ uzimanjem trave na kojoj se nalaze tzv. metacerkarije i to u razdoblju od svibnja do listopada. Kao posljedica unošenja velikog broja metacerkarija, jetru napada veliki broj mladih metilja pristiglih iz crijeva. Lutajući po jetri mladi metilji nastoje pronaći put do žučovoda. Mladi metilji su vrlo agresivni te mogu uzrokovati oštećenja koja mogu dovesti i do uginuća ovce. Veliki gubitci nastaju i kao posljedica unošenja manjih količina metacerkarija tijekom dužeg razdoblja. Odrasli metilji mogu u ovci živjeti i četiri do pet godina pa se smatra da je dovoljna samo jedna zaražena ovca pa da ugrozi cijelo stado. Glavni znakovi metiljavosti su mršavost, bljedilo sluznica te otečenje donjeg dijela glave.

Kako se učinkovito boriti protiv metilja? Kontrola metilja temelji se na pravilnom liječenju i to sredstvima koja uništavaju mlade i odrasle metilje. 1. Uspješna kontrola velikog metilja temelji se na trokratnoj primjeni lijeka. Prvi puta lijek se primjenjuje u proljeće (travanj-svibanj) kako bi se uništili odrasli oblici i samim time spriječila kontaminacija tla i vode jajima. Liječenje treba ponoviti tijekom listopada, ali ovog puta lijekom koji je učinkovit protiv mladih metilja. Istim sredstvom liječimo ovce i u siječnju. 2. Učestalije liječenje treba se provoditi za vrijeme dugotrajnih vlažnih razdoblja. 3. Ovce koje su pasle na području koje se odlikuje uvjetima za razvoj velikog metilja treba obvezno liječiti prije nego se pripoje ostalom dijelu stada. 4. Protiv metiljavosti treba obvezno liječiti sve nove životinje. Nakon liječenja, životinje treba držati odvojeno tijekom sljedećih četrnaest dana. 5. Važno je onemogućiti ovcama ispašu u močvarnom području koje inače obiluje vodenim puževima.

Pouzdan partner za Pfizer Croatia d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 80 zdravlje vaših ovaca! tel. ++385 (0)1 3908 777 fax. ++385 (0)1 6390 499 24


SAVJETI PROIZVOĐAČA

MUŽNJA I POSTUPAK S VIMENOM NAKON MUŽNJE Mužnja je postupak kojim dobivamo mlijeko iz mliječne žlijezde ili vimena i možemo je obaviti ručno ili strojno, što se sve više koristi na farmama, kako zbog povećanog broja grla u stadu, tako i zbog boljih higijenskih uvjeta. Čitav je niz postupaka, u pripremi mužnje, tijekom mužnje i nakon završetka, kojima se osigurava i zaštita zdravlja muznih životinja i proizvodnja mlijeka dobre kvalitete. Manuela Moravec

Izmuzišta u kojima se obavlja strojna mužnja obično su odvojena od hranidbenog dijela staje. Izmuzeno mlijeko se sprema u kante, ali može i mljekovodom biti transportirano do tanka za hlađenje mlijeka, tj. laktofriza. Najčešće su takva izmuzišta modificirana i u skladu s ponuđenim prostorom, ali obično su u sustavu „riblja kost“, s dijelom gdje životinja uzima koncentrat, koji se automatski zatvara i fiksira joj glavu. Na farmama mliječnih krava priprema vimena je vrlo bitna kako bi se poboljšala kakvoća mlijeka, te postigao viši stupanj u proizvodnji. Također je dobro poznato da je higijena vimena u krava vrlo bitna baš zbog vlažnosti stelje i balege, dok je u koza vime puno čišće, zato što su stelja i balega puno suše. No, to ne znači da je vime u koza bez bakterija koje mogu promijeniti kvalitetu mlijeka u laktofrizu. Bakterije mogu ući u sisu preko sisnog otvora i izazvati mastitis. Kako bi se izbjegla loša kvaliteta mlijeka, poslije mužnje valjalo bi koristiti sredstvo za namakanje sisa koje će ih štititi od mastitisa. Najbolje se držati pravila po kojem je lakše sačuvati zdravlje koza i ovaca prevencijom, nego im „lijekovima vraćati“ zdravlje. Tijekom mužnje u zraku staje mora biti što manje prašine i mikroorganizama, kako ne bi došlo da zagađenja mlijeka, jer će higijenska kakvoća mlijeka biti veoma loša. Ako muzemo strojno, trebamo imati pripremljen cijeli sustav, koji uvijek prije mužnje mora biti temeljito opran i dezinficiran. Savjet: muzne jedinice, tj. kante i mljekovode treba temeljito oprati i dezinficirati odmah nakon mužnje, kako ne bi došlo do sasušenja mlijeka na stijenkama, što ne samo da će nam otežati kasnije pranje, već na taj način stvaramo idealnu podlogu za množenje različitih bakterija i mikroorganizama. Mužnju, ručnu ili strojnu, uvijek treba obavljati na sljedeći način: 1. Muzač mora oprati ruke sapunom ili odgovarajućim deterdžentom za pranje i dezinfekciju ruku (korisno je ruke namazati zaštitnom kremom).

2. Brisanje vimena, odnosno sisa suhom krpom možda se čini brzom i praktičnom metodom, no takvim postupkom možemo više štetiti kozama i ovcama nego što ćemo im pomoći, pogotovo ako krpica kojom brišemo vime služi za više životinja ili za čitavo stado. Iako krpica izgleda čisto, ona može zaraziti koze iz razloga što je s njom prethodno obrisano vime koze koja je u stanju subkliničkog mastitisa (nema vidljivih simptoma). Također valja znati da se takvom metodom nikada ne će skinuti sva prašina i prljavština. Najbolja priprema vimena je pranje sredstvom koje je za to predviđeno, te brisanje krpicom ili ubrusom koji usput mogu biti natopljeni specifičnim dezinficijensom. Ukoliko se koristi dezinficijens na kraju, valja paziti da se ne ošteti koža vimena. Kod nekih sredstava za pranje vimena nije potrebno da ubrusi i krpice sadrže dezinficijens, jer ga oni sami sadrže. Ne treba prati čitavo vime, samo u slučaju ako se na njemu prljavština skorila (zbog toga treba paziti da stelja bude suha i čista, što će nam uštedjeti vrijeme). Ipak, ako je vime čisto, ne treba ga prati često, no u tom slučaju mora se osigurati vlaga i toplina nastambe koje će spriječiti pretjeranu bakterijsku proliferaciju. Brijanjem dlaka s vimena smanjit će se površina gdje se bakterije mogu zadržavati, razmnažati i tako dospjeti do sisnog otvora. Muzač mora voditi računa o stanju i zdravlju kože vimena. Brisanjem i eventualnim pranjem sredstvom koje sadrži dezinficijens eliminirat ćemo većinu bakterijske populacije s vimena, odnosno sisa. Kad se sise operu, treba obvezno sisu osušiti, odnosno obrisati suhom krpicom ili ubrusom, za svaku kozu posebno. 3. Iz svake sise treba uvijek izmusti i pogledati prve mlazove na crnoj podlozi (specijalna posudica za pregled mlijeka). Na taj način imamo uvid u eventualno oboljenje vimena (mastitis, upala), tako da na vrijeme možemo poduzeti odgovarajuće liječenje, ali i spriječiti dodatnu kontaminaciju mlijeka. Mlijeko iz posudice valja baciti na gnojište. 4. Prije mužnje preporuča se lagano izmasirati vime od baze vimena prema sisama (od gore prema dolje). Mnogi muzači vrše tu masažu prilikom brisanja vimena. Masaža

Pravilan način kod ručne mužnje. Prvo se palcem i prstom do palca pritisne sisa na njezinom gornjem dijelu do samog vimena, a zatim se pritisne ostalim prstima. Poželjna je istovremena mužnja obiju sisa naizmjence.


25

SAVJETI PROIZVOĐAČA vimena ne smije se izostaviti, jer ne samo da potičemo epitelne stanice vimena na lučenje mlijeka, već na taj način kontroliramo i eventualnu pojavnost krpelja kojima je bezdlačno područje baze vimena i unutrašnja strana bedara mjesto izbora za njihovo parazitiranje. Prilikom pronalaska krpelja valja ih automatski ukloniti i to mjesto premazati jodnom tinkturom ili alkoholom. 5. Mužnju (ručno ili sustavom za mužnju) treba obaviti bez prekidanja nježne masaže vimena. Ukoliko muzemo sustavom za mužnju, pri kraju treba promasirati svaku polovicu vimena odozgor prema dolje kako bi se izmuzlo preostalo mlijeko, isključiti podtlak i pažljivo skinuti sisni sklop s vimena. Savjet: nakon mužnje bilo bi poželjno još jedanput izmasirati vime i izdojiti u kanticu za mlijeko jer upravo to preostalo mlijeko najčešći je uzrok pojave mastitisa vimena. To mlijeko se poslije može procijediti i staviti u laktofriz. 6. Nakon mužnje, sise možemo zaštititi od prodora mikroorganizama upotrebom sredstava koja su za to namijenjena. To je naročito važno jer životinja poslije mužnje, bilo puštena u boks ili ispust, obično liježe na stelju, feces ili blato, a kako je sisni kanal otvoren još narednih 30 min po mužnji, korištenjem ovih preparata stvaramo zaštitni film preko sisnog kanala i onemogućavamo dodatnu kontaminaciju vimena. 7. Pri strojnoj mužnji, u stajama s velikim brojem životinja koje imaju upalu vimena, prije stavljanja na vime sljedeće životinje, važno je sisne čaše uroniti u otopinu dezinficijensa za vime, a nakon toga ih dobro ocijediti. Može se isto tako najprije pomusti zdrave, a zatim životinje s upalom vimena. Ukoliko muzemo ručno, poslije svake životinje treba oprati ruke. 8. Na kraju mužnje mlijeko treba odmah transportirati u prostoriju za skladištenje, procijediti preko odgovarajućih filtera i uključiti laktofriz. Što brže uskladištimo mlijeko u laktofriz, to je bolja higijenska kvaliteta mlijeka jer na taj način kočimo rast postojećih mikroorganizama. To je naročito važno kod subkliničke (nevidljive) upale vimena koju ne možemo utvrditi kliničkim metodama, tj. inspekcijom (gledanjem), palpacijom (pipanjem) ili pregledom mlijeka na crnoj podlozi, a ni sama koza ne pokazuje nikakve kliničke znakove bolesti, već se bolest dijagnosticira tek kod brojanja somatskih stanica, mastitis testa ili pak kod bakteriološke pretrage mlijeka. Svaki ovaj gore navedeni korak mora biti strogo zadovoljen jer jedino na takav način sprječavamo kontaminaciju mlijeka mikroorganizmima i povećavamo higijensku kvalitetu mlijeka. Osvrnut ćemo se detaljnije na neke od postupaka. URANJANJE SISA PRIJE I POSLIJE MUŽNJE Uranjanje sisa u specifično sredstvo prije mužnje osigurat će nam čiste i dezinficirane sise, a sam postupak je lak i ugodan za muzača. Postoje dvije metode uranjanja sisa: umakanje sisa u za to predviđene čašice ili prskanje sredstva predviđenog za tu svrhu po sisama. Svaka metoda ima svoje prednosti i mane, no bitno je da se sredstvo nanese na čitavu površinu sise koja će ući u muzilicu. Umakanje u čašicu je brza i lakša metoda, uvijek smo sigurni da je čitava površina vimena obložena predviđenim sredstvom. Prskanjem će se utrošiti više vremena, te će se potrošiti 50 % više sredstva. Same čašice treba pomno isprati jer upravo nakon pranja sisa u njima se mogu naći mikroorganizmi koji bi mogli kontaminirati vime, odnosno sisu. Sadržaj čašice treba poslije svake mužnje baciti ili nešto prije, ukoliko se zaključi da je sadržaj prljav, odnosno kontaminiran. Naprotiv, kod prskanja je prednost to što sredstvo u prskalici ne dolazi u izravan kontakt s vimenom odnosno sisom. Srećom, danas postoje čašice s protupovratnim ventilom i dozatorom

26

Dezinfekcija sisa pomoću prskalica na izmuzištu.

količine sredstva, tako da će sadržaj ostati uvijek čist. Kod prskalice pak valja paziti da otvor kroz koji prolazi tekućina bude čist, te da jednoliko prska u svim smjerovima. Koju metodu izabrati ovisi o metodi iskorištavanja stada, o cijeni sredstava i ubrusa, kao i o raspoloživom vremenu. Umakanje sisa poslije mužnje je obvezno kako bi se smanjio broj novonastalih mastitisa u stadu. Poslije mužnje, sfinkteru (mišiću zatvaraču) treba određeno vrijeme da zatvori sisni kanal. U tom razdoblju (do zatvaranja) mikroorganizmi, pa i oni patogeni, imaju otvoren put u mliječnu žlijezdu i mogu uzrokovati upalu. Umakanjem poslije mužnje na sisi će se stvoriti tanki film, što će predstavljati barijeru ulazu patogenih mikroorganizama, a samim tim i barijeru mogućim infekcijama. Također bi bilo dobro da 30 minuta po mužnji životinje ostanu stajati, što će smanjiti mogućnost kontaminacije vimena preko kontaminirane stelje (još jedan dobar razlog da stelja bude čista).

Dezinfekcija sisa nakon mužnje uranjanjem u čašice koje sadrže za to predviđeni dezinficijens.

ZA PRANJE VIMENA I SISA UPOTRIJEBITI PRIPRAVKE PREDVIĐENE ZA TU SVRHU Posudicu, odnosno raspršivač ili čašicu treba obilježiti nazivom sredstva koji se nanosi, kako bi se izbjeglo, zbog moguće nepažnje, miješanje drugih pripravaka, što bi moglo oštetiti tkiva vimena i sisa. Nikako nije dopušteno upotrebljavanje proizvoda koji su predviđeni za kućnu higijenu. Ti proizvodi, ako i ne oštete vime, mogu najčešće dati lažnu sigurnost. Stoga valja koristiti proizvode koji su načinjeni na bazi klorheksidina ili joda. Takvi pripravci će pobiti većinu patogenih mikroorganizama.


SAVJETI PROIZVOĐAČA

Potrebno za ručnu mužnju: posudica za prve mlazove, čašica za umakanje sisa, te kantica.

POSUĐE ZA ČIŠĆENJE VIMENA I SISA UVIJEK MORA BITI ČISTO Potrebno je odabrati odgovarajuću posudu koju je lagano čistiti, a mora biti takva da svi tipovi sisa mogu ući u nju, kako bi se spriječilo nepotrebno rasipanje pripravka. Tijekom mužnje nužno je baciti otopinu odmah kada je zaprljana prljavštinom. Kontaminacija proizvoda će se lakše vidjeti ako je pripravak svijetle boje. Nikada se ne smije vraćati ostatak pripravka u izvorni spremnik, a čašicu je potrebno isprati pitkom vodom i ostaviti je da se suši nakon svake mužnje. Posudice predviđene za takvu vrstu aktivnosti treba upotrebljavati isključivo za higijenu sisa. PRATI VIME PO UPUTAMA PROIZVOĐAČA Neki proizvodi za pranje, odnosno namakanje vimena, prodaju se već razrijeđeni, no ukoliko nisu, treba se striktno držati uputa proizvođača. Tako će se izbjeći da otopina bude preslaba, pa kao takva ne će ostvariti svoju namjenu ili će biti prejaka, pa kao takva oštetiti vime. Ne treba dodavati nikakve omekšivače u otopinu, jer oni mogu umanjiti germicidno djelovanje. Naprotiv, treba upotrijebiti pripravke koji već sadrže omekšivače (hidrante). Pranje vimena se treba odvijati na suhom i čistom prostoru, a nikako tamo gdje se smrzava ili gdje je izvor izrazite topline. PRANJE VIMENA ZA HLADNOG VREMENA Za velikih hladnoća treba paziti da prilikom umakanja sisa ne dođe do pucanja kože na vrškovima sisa. Treba koristiti pripravke koji ujedno njeguju kožu (10 - 14 % glicerola, lanolina, sorbitola), pustiti da djeluje 30 sekundi do minutu, te poslije obrisati svaku životinju posebnom krpicom ili ubrusom. Upotrebom sredstava koji u sastavu imaju omekšivače (hidrante - emolijente) koža će biti mekana i glatka, ne će pucati, jer se u pukotinama inače zadržavaju neželjene patogene bakterije. Pranje mlakim sredstvom je bolje nego hladnim, jer će se sise prije osušiti, a i same životinje će biti zahvalne što su čišćene toplim umirujućim sredstvom. Pranje sisa hladnim sredstvom samo može senzibilizirati sise, koje postaju bolne, te ćemo uzrokovati nepotreban stres životinjama, što posljedično može uzrokovati manju proizvodnju mlijeka. Nije dobro prakticirati samo povremena, sezonska pranja ili kada je broj somatskih stanica povećan. Takva praksa može poremetiti rutinu mužnje i unijeti novu patologiju u stado. Umakanje sisa treba provoditi tijekom cijele laktacije. BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

PRIPREMITE SE ZA SEZONU ŠIŠANJA! - brušenje noževa - brušenje češljeva - pregled el. šišača - servis el. šišača

NOŽEVE I ČEŠLJEVE PRIMAMO I VRAĆAMO POŠTOM HR - Vulinčeva 10 10310 Ivanić Grad 01-2882-811 www.gumex-eko.hr 27

PASMINE OVACA

ROMANOVSKA OVCA Imajući u vidu sve veći interes sadašnjih („starih“), a nadamo se i budućih (za sada samo zainteresiranih) „novih“ uzgajivača romanovske ovce, namjera nam je ovim člankom navesti najvažnije odlike vanjštine, reprodukcijske i proizvodne odlike, kao i odlike prilagodljivosti i otpornosti na bolesti romanovske ovce. Na taj način uzgajivači će se pobliže upoznati s ovom pasminom, osobito oni koji nemaju osobnih iskustava, a uzgajivači romanovske pasmine moći će svoje rezultate usporediti s rezultatima iz drugih uzgoja, ponajprije s onima iz njezinog izvornog uzgojnog područja – Rusije. Prof. dr. sc. Boro Mioč [email protected]

PODRIJETLO I NASTANAK PASMINE Romanovska ovca nastala je u Rusiji tijekom 18. stoljeća. Ime je dobila po malom gradiću Romanov, smještenom u dolini rijeke Volge, sjeveroistočno od Moskve. Ruski znanstvenici nemaju zajedničko mišljenje oko podrijetla pasmine. Jedni tvrde da je nastala križanjem ovnova uvezenih sa Sicilije 1720. godine, ili iz Nizozemske 1754. godine s ovcama lokalnih pasmina. Drugi smatraju da je romanovska ovca nastala dugogodišnjom selekcijom kratkorepih nordijskih ovaca bez znatnijeg udjela krvi inozemnih pasmina. Genetske analize upućuju na veliku genetičku sličnost romanovske ovce s muflonom (divljom ovcom). Postoje indicije da su finska i romanovska ovca sličnog podrijetla, što djelomično potvrđuju i genetske analize. Pod navedenim imenom u literaturi se prvi put spominje 1802. godine. Romanovska ovca pripada skupini ovaca kombiniranih proizvodnih svojstava i jedna je od najplodnijih pasmina u svijetu. Najzastupljenija je u Rusiji, s tim da se uzgaja i u drugim europskim i neeuropskim zemljama. Od 1963. uzgaja se u Francuskoj i u ostalim europskim zemljama te u Južnoj Americi (Kuba, Venezuela), zatim u Izraelu, Alžiru i Egiptu. Uzgaja se i u Australiji i na Novom Zelandu. Usprkos njezinoj vrijednosti, broj romanovskih ovaca u Rusiji značajno je smanjen s 859.000 u 1960. godini na 456.500 u 1985. godini. Ima je i u nas, za sada u manjem broju, ali je dosta tražena radi uzgoja u čistoj krvi ili za povećanje plodnosti križanjem s različitim pasminama. Prema podatcima Hrvatskog stočarskog centra, u 2007. godini evidentirana su ukupno 2.253 romanovska grla, od toga 1.562 rasplodne ovce, 648 šilježica i 43 ovna. VANJŠTINA Postoje dva tipa romanovske ovce: to su crni (koji je poznatiji i rasprostranjeniji) te bijeli tip. U ovom članku detaljnije ćemo opisati crni tip uz napomenu da su proizvodne odlike navedenih tipova dosta slične, ali su različite vanjštine, osobito boje glave, trbuha i nogu. Bijeli tip (za razliku od crnog) potpuno je bijele boje (slika 2): glava, uške, noge, trbuh i cijelo runo. Uz to, runo bijelog tipa nema crnih grubljih vlakana pa je finije vune. Janjad crnog tipa romanovske ovce (slika 1) u prvim tjednima nakon janjenja crne je do crno-sive boje s krznom koje je bojom i kovrčama slično karakulu, ali je lošije kvalitete. S vremenom se udio bijelih vlakana povećava te odrasla grla imaju bijelo runo s manje-više zastupljenim crnim i/ili sivim vlaknima, osobito u predjelu oko vrata i grebena. Glava ovaca je mala i šiljata, u tjemenom dijelu zaobljena i bez rogova, potpuno crna ili se uzduž čela pa sve do nosa u pojedinih grla pruža karakteristična bijela pruga. U ovnova je glava nešto kraća i šira. Oči su velike, mobilne i pravilne; uške us-

28

Ovce romanovske pasmine (crni tip) s janjadi.

pravne i pokretne. Ovnovi (slika 3) mogu biti s i bez rogova, a čeona linija im je konveksnija nego u ovaca. Ovnovi imaju duži i uži vrat pokriven crnom dlakom (izgleda kao griva). Tijelo romanovske ovce srednje je razvijeno, čvrsto, zaobljenih rebara i skladno građeno. Leđa su srednje duga, ravna, prekrivena kratkom dlakom. Noge su visoke, čvrste, prekrivene, kao i trbuh, kratkom, crnom dlakom. Rep je kratak, karakterističnog zašiljenog završetka. Prosječna tjelesna masa janjadi u dobi od četiri mjeseca je 19,2 kg, a šilježica u dobi od osam, deset i dvanaest mjeseci 28,8 kg, 33,3 kg i 36,1 kg. Prosječna tjelesna masa odraslih ovaca znatno je veća i iznosi od 50 do 55 kg, a ovnova od 80 do 100 kg. Postoje mišljenja da je romanovska ovca plašljivija od većine drugih pasmina ovaca u svijetu. REPRODUKCIJSKE ODLIKE Romanovska ovca izrazito je ranozrela jer se prvi put tjera već u dobi između 6 i 7 mjeseci. U 6,8 % janjadi prvi estrus pojavljuje se s 4 do 5 mjeseci, u 18,2 % s navršenih 5 do 6 mjeseci, a u 36,4 % u dobi od 6 do 7 mjeseci. U uzgojima romanovske ovce u Mađarskoj prvi estrus u mlade ženske janjadi javlja se u dobi od 130 dana, a u Francuskoj između 12 i 16 tjedana, iako u toj dobi jajnici nisu u potpunosti tjelesno razvijeni. Međutim, mladu žensku janjad i šilježice ne smije se pripustiti već pri prvom mrkanju (estrusu) jer za to u tom trenutku nisu fizički pripravne, odnosno nedovoljne su tjelesne razvijenosti. Dobro hranjena romanovska ženska janjad sa 6 do 8 mjeseci postiže tjelesnu masu od 35 do 40 kg i najčešće se pripušta prije navršene prve godine života. I muška romanovska janjad brzo spolno dozrijeva te su normalno razvijeni i pokretljivi spermatozoidi utvrđeni u janjadi već u dobi između 3 i 5,5 mjeseci. Rast testisa u pozitivnoj


PASMINE OVACA je korelaciji s općim tjelesnim razvitkom. U većini europskih i sjevernoameričkih stada romanovske ovce prvi put se janje s dvanaest mjeseci. Tako se npr. u Kanadi romanovske ovce prvi put janje pri prosječnoj dobi od 372 dana i pri prosječnoj tjelesnoj masi od 46 kg. Dob šilježica pri prvom pripustu u izravnoj je svezi s veličinom legla, porodnom masom janjadi te prirastom i tjelesnom masom janjadi pri odbiću. Šilježice pripuštene s osam mjeseci janje u prosjeku 1,57 janjadi, koja je neposredno nakon janjenja teška 1,8 kg, a pri odbiću 18,6 kg. Međutim, romanovske šilježice, prvi put pripuštene nešto kasnije, s navršenih 12 mjeseci, prosječno janje 2,12 janjadi porodne mase od 2,3 kg, a janjad je pri odbiću teška 20,5 kg.

četiri mjeseca života je 20,9 %, s tim da je najveća smrtnost neposredno nakon janjenja, osobito u većim leglima. U dobrim hranidbenim uvjetima ovce se mrču 30 do 40 dana nakon janjenja, ponekad i prije (24 dana). Ovce se u prosjeku janje deset godina, s tim da su najplodnije u trećoj i četvrtoj godini.

Ovan romanovske pasmine. Bijeli tip romanovske ovce s četvero janjadi u leglu (OPG Baričević).

Osim ranozrelosti, važna odlika romanovskih ovaca je duga sezona spolne aktivnosti koja u Rusiji traje od kolovoza do ožujka, a u Francuskoj od rujna do veljače. Na području Urala (u hladnijim područjima) ovce se tjeraju tijekom cijele godine, odnosno 46 % ih se tjera krajem ljeta, 28 % tijekom jeseni, 16 % u proljeće i 10 % zimi, s tim da ovce pripuštene u svibnju daju 0,6 % janjadi manje od onih pripuštenih tijekom kolovoza. Koncepcija je vrlo visoka i kreće se u granicama između 90 i 96 %, ovisno o sezoni. Najviše ovaca koncipira (nerijetko i 100 %) pri jesensko-zimskom pripustu (od rujna do veljače), dok je najmanja koncepcija pri ljetnom pripustu, od lipnja do srpnja (42 %). Sam estrus prosječno traje oko 40 sati. Pasminska odlika je nešto kraće trajanje gravidnosti, prosječno od 144 do 146 dana, odnosno u granicama od 139 do 149 dana. Trajanje gravidnosti ovisi o broju fetusa pa jedan fetus ovce najdulje „nose“ (147,5 dana), dok je najkraća gravidnost ovaca s četiri fetusa (143 dana). Visoka plodnost najvažnija je odlika ove pasmine pa 100 romanovskih ovaca u Rusiji janji od 184 do 320 janjadi, ovisno o stadu, osobito o kondiciji ovaca. Prema izvornim ruskim podatcima, samo 17 % ovaca janji jedno janje, 51 % dvoje, a 32 % više od dvoje janjadi. Pojedine ovce janje i do devetero janjadi. Rekordna proizvodnja utvrđena je u Rusiji; jedna ovca u 12 janjenja ojanjila je 64 janjadi. Prosječna plodnost romanovske ovce u Francuskoj (utvrđena na 1.500 ovaca iz 6 stada) iznosila je 2,87 janjadi. Utvrđena je međuovisnost između tjelesne mase ovaca i veličine legla pa teže ovce daju više janjadi od lakših vršnjakinja (ovce 56 kg daju 3,2 janjadi : ovce 49 kg = 2,4 janjadi). Prosječna smrtnost janjadi izravno ovisi o veličini legla i uvjetima na farmi, odnosno o uzgajivaču i najčešće je u granicama između 8 i 20 %. Prema češkim iskustvima, prosječna smrtnost janjadi od janjenja do navršena BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

PROIZVODNE ODLIKE Klaonički pokazatelji i proizvodnja mesa. Tjelesna masa janjadi neposredno nakon janjenja i pri odiću najviše ovisi o veličini legla, kondiciji i tjelesnoj razvijenosti ovaca pri janjenju i spolu janjadi jer je muška janjad prosječno teža za 5 % od ženske romanovske janjadi. Janjad je nakon janjenja teška od 2,2 do 4,2 kg, a u dobi od 100 dana četvorci su teški oko 19 kg, a samci 28,4 kg. U prošlosti je romanovska janjad dosta korištena za proizvodnju krzna, dok je danas meso prvi proizvod romanovske ovce. Randman je dosta varijabilan i ponajviše ovisi o dobi janjadi i ovaca pri klanju i hranidbi. Randman muške janjadi zaklane u dobi od šest mjeseci i pri tjelesnoj masi od 30 kg iznosi 46,6 %, a u ženske janjadi zaklane s 28 kg randman je 46,1 %. Međutim, randman odraslih ovaca prosječne tjelesne mase 57 kg znatno je veći (53,7 %). Prednji dio trupa relativno je teži jer vrat, plećke i prsa čine 38 – 40 % trupa, noge 33 %, a slabinski dio 27 – 29 %. Međutim, trupovi ženske i kastrirane janjadi znatno su proporcionalniji. U trupovima muške janjadi nalazi se 3 – 4 % loja (najviše oko bubrega), 5 % u trupovima kastrirane janjadi, dok je najviše loja u trupovima ženske janjadi (7 %). Trup muške janjadi prekriven je slojem potkožnog loja koji je na leđnom dijelu debljine 3-4 mm, a u kastrirane muške janjadi 5,7 mm. Janjeći trupovi sadrže od 79 do 86 % nemasnog mesa (muška janjad), a ovčji 83 %. Janjad treba prosječno oko 4 kg mlijeka za kg prirasta; muška janjad neznatno manje (3,84 kg). Romanovske ovce uglavnom su dobre majke i 90 % njih odmah nakon janjenja (do pet minuta nakon partusa) prilazi janjadi i liže ih. Neke su ovce nakon janjenja (19 %) agresivnije u cilju zaštite potomstva, što se najčešće prepoznaje udaranjem prednjim nogama o pod, no u 60 % njih janjenje ne izaziva nikakve promjene ponašanja. Proizvodnja i kemijski sastav mlijeka. Najviše mlijeka proizvode romanovske ovce stare 6-7 godina između 15-og i 20-og dana laktacije. U prvih dvade-

29

PASMINE OVACA set dana ovce prosječno dnevno proizvedu od 2,3 do 2,58 kg mlijeka, odnosno u prvih 100 dana laktacije između 1,11 i 1,57 kg mlijeka. Iz navedenih podataka mliječnosti može se zaključiti da su romanovske ovce u mogućnosti mlijekom othraniti više od jednog janjeta. Najmanje mlijeka u prvih dvadeset dana laktacije daju prvi puta ojanjene ovce (0,82 kg/dan), a znatno više one u drugoj (1,87 kg) i trećoj laktaciji (1,93 kg). U SAD romanovske ovce u prva četiri mjeseca laktacije prosječno dnevno proizvedu 299 mL mlijeka. Mlijeko prosječno sadrži 15,9 % suhe tvari, 4,74 % masti, 5,5 % bjelančevina, 4,23 % kazeina, 0,89 % pepela, 0,29 % kalcija i 0,19 % fosfora. Iz ovih podataka uočljiv je nešto niži sadržaj suhe tvari te izrazito niski sadržaj mliječne masti. Međutim, određeni ruski autori ističu da mlijeko romanovskih ovaca sadrži oko 18 % suhe tvari te od 6,1 do 7,4 % mliječne masti. Utvrđena je čvrsta pozitivna korelacija između ukupne proizvodnje mlijeka u laktaciji i veličine legla. To znači da ovce s više janjadi u laktaciji proizvedu više mlijeka. Ovce s jednim sisajućim janjetom u prvih mjesec dana laktacije daju 37,8 L mlijeka, a one s tri sisajuća janjeta 69,3 kg ili oko 55 % više. Romanovske ovce imaju dobru perzistenciju laktacije osobito u razdoblju sisanja pa u prvom mjesecu laktacije prosječno proizvode 2,13 kg mlijeka dnevno, u drugom 1,73 kg i u trećem mjesecu 1,13 kg mlijeka dnevno. Uz to, broj sisajuće janjadi izravno se odražava na perzistenciju laktacije te ovce s troje sisajuće janjadi daju 1,03 kg mlijeka/dan, a one s dvoje janjadi 0,69 kg/dan. Nerijetko romanovske ovce imaju četiri sise jer je ta osobina visokonasljedna, s tim da proizvodnja mlijeka ne ovisi o broju sisa. Proizvodnja i kvaliteta vune. Od romanovske janjadi prvi put strižene sa 7 do 9 mjeseci dobije se 1,1 kg sirove vune, od one strižene s 10 do 12 mjeseci 1,9

30

kg, a od one strižene s 13 do 15 mjeseci dobije se 2,2 kg neprane vune. Odrasle, jednom godišnje strižene ovce daju od 2,2 do 2,5 kg sirove vune. Randman vune je između 60 i 70 %. Runo romanovskih ovaca sastoji se od finijih bijelih i grubljih crnih vlakana, a na jednom mm2 kože raste oko 30 vlakana. Kombinacijom dvaju navedenih tipova vlakana runo je naizgled sivo. Neposredno nakon janjenja puh je dug 1,54 cm, a vunska vlakna 0,08 cm. S devet mjeseci grublja vlakna duga su 5,31 cm, a puh 2,8 cm; prosječni promjer vlakna je od 20 do 24 µm, s tim da najfinija vuna raste na plećkama. U Rusiji se kožice romanovske janjadi koriste za proizvodnju krzna, a kvaliteta kožica najviše ovisi o starosti janjadi pri klanju. S dobi koža postaje deblja, čvršća i otpornija na kidanje te manje elastična. Prilagodljivost i zdravlje. Romanovska ovca, kao i svaka druga pasmina, najviše voli okružje slično onomu u kojemu je nastala, odnosno suhu i umjereno hladnu klimu; ne voli visoke temperature zraka, sparine i omorine. Njezinim premještanjem iz hladnijih klimatskih uvjeta sjeverozapadne Rusije u toplije područje Kazakstana smanjuje se plodnost ovaca za 15-20 % uz istovremeno povećanje smrtnosti janjadi, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Zaključno, romanovska ovca voli hladnije uvjete, slične onima u kojima je formirana kao zasebna pasmina. Toplo vrijeme odražava se na kvalitetu runa i odlike vlakana. Visoka temperatura okoliša djeluje na rad respiratornih organa, ubrzava disanje i povećava se rektalna temperatura. Stoga u lošijim okolišnim uvjetima romanovske ovce prosječno ne janje više od 1,8 janjadi. U usporedbi s većinom drugih pasmina, romanovska ovca manje je otporna na jaku invaziju strongiloza. Međutim, romanovska ovca je, prema određenim istraživanjima, otpornija na metiljavost (Fasciola hepatica).


REPORTAŽA

STRUČNO PUTOVANJE U PORTUGAL Hrvatski stočarski centar i Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza i ove godine su nastavili tradiciju organiziranja stručnog putovanja u neku od zemalja razvijene ovčarske i kozarske proizvodnje. Ove godine za destinaciju je odabran Portugal, zemlja članica Europske Unije, u kojoj se uzgaja oko 3 milijuna ovaca i oko 500 tisuća koza. Mr. sc. Zdravko Barać [email protected]

Organizatorima iz Hrvatskog stočarskog centra i Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza na putovanju su se pridružili stručnjaci s Agronomskog fakulteta iz Zagreba, iz županijskih upravnih odjela za gospodarstvo ili poljoprivredu, iz Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, iz tvrtki koje surađuju s hrvatskim uzgajivačima ovaca i koza … Nakon slijetanja u Lisabon, putovanje smo započeli u malom ribarskom i turističkom mjestu Nazaré, smještenom na obali Atlantskog oceana, koje nam je u sjećanju ostalo po prekrasnoj (naravno u ovo doba godine praznoj), više kilometara dugačkoj pješčanoj plaži i po činjenici da su upravo u ovom mjestu odsjeli i hrvatski nogometaši tijekom europskog prvenstva u nogometu, koje se 2004. godine održalo u Portugalu. Nakon ranojutarnjeg pogleda na Atlantik, odlazimo prema našim planiranim odredištima. Ubrzo se zaustavljamo u Fatimi, jednom od najvećih katoličkih svetišta u Svijetu. Nakon vrlo dojmljivog posjeta Fatimskom svetištu, odlazimo prema prvoj od tri sirane koje planiramo posjetiti. U sirani Lacticínios Leitão, LDA., u malom mjestu Nisa u blizini grada Tolosa, dočekuje nas vlasnica sirane koja nam se ljubazno stavlja na raspolaganje radi odgovora na pitanja o proizvodnji, pa tako ubrzo saznajemo kako gospodarstvo nema vlastitu proizvodnju mlijeka, već otkupljuje mlijeko od okolnih farmera. Otkupljuju se sve tri vrste mlijeka po prosječnim cijenama: za ovčje 1,1 €/litra, kozje 0,7 €/litra, kravlje 0,42 €/ litra. U sirani se dnevno prerađuje do 3.000 litara mlijeka za proizvodnju sira imena Queijo Curado (Queijo na portugalskom jeziku znači sir). Sir se proizvodi od mješavine ovčjeg i kozjeg mlijeka, a u zadnje vrijeme i kravljeg mlijeka, i to ne uvijek u istom omjeru, što ponajprije ovisi o godišnjem dobu. Dakle, saznajemo kako je i ovdje, kao i u Hrvatskoj, proizvodnja ovčjeg i kozjeg mlijeka sezonska, što vlasnike sirana, koje su prvenstveno usmjerene na proizvodnju ovčjih ili kozjih sireva, tjera i na otkup kravljeg mlijeka kako im sirane ne bi prekidale proizvodnju ni u jednom razdoblju tijekom godine. Proizvodnja sira u njezinoj obitelji započela je prije 50 godina, i u to vrijeme su prerađivali mlijeko s njihove farme u podrumu obiteljske kuće. Prije 10 godina su izgradili veću, moderniju siranu i započeli otkup mlijeka iz okolice prekinuvši proizvodnju mlijeka. Sir koji proizvode je vrlo sličan siru karakterističnom za to područje, Queijo de Nisa (kora sira je premazana paprom i slatkom crvenom paprikom; proizvodi se u tri veličine, ali nikada nije teži od pola kilograma; karakterističan kao i drugi portugalski sirevi po tome što se za sirenje kao sirilo koristi biljka čičak, odnosno njezina otopina u vodi ili mlijeku), i koji je inače zaštićen oznakom izvornosti, no kako proizvodnju u ovoj sirani karakterizira korištenje svih triju vrsta mlije-


ka, u različitim omjerima tijekom godine, vlasnica nije ni tražila spomenutu oznaku. Navodi kako i bez oznake prodaja ide izvrsno.

FARMA S 900 KOZA Nakon sirane, put nas dalje vodi još sjeveroistočnije, u unutrašnjost Portugala, na pedesetak kilometara od granice sa Španjolskom, u posjet farmi koza pasmine Murciana grenadina.

Murciana grenadina

Farma koza Baral u Alegretu je velika, dobro organizirana farma s 900 muznih koza. Kako nam navode naši domaćini, proizvodnja po kozi iznosi i do 900 litara u laktaciji. Prosječna plodnost je 2,3 jareta po kozi (kod prvog jarenja je 1,3). Jarad se nakon jarenja odmah odvaja od koze i hrani mliječnom zamjenicom, kako bi se odmah po prestanku lučenja kolostruma započelo s mužnjom i prodajom mlijeka. Mlijeko se prodaje zadružnoj sirani po prosječnoj cijeni od 0,7 €/L. Jarad za meso se prodaje s oko 40 dana starosti, po cijeni i od 5 € /kg žive vage. Rasplodne jarice se prodaju po cijeni od 200 €, a mladi jarčevi po 300 €. Nakon razgledavanja farme prisustvujemo večernjoj mužnji u moderno opremljenom izmuzištu s mljekovodom. Vlasnik nam na rastanku govori kako je iznimno zadovoljan

31

REPORTAŽA proizvodnjom i da je u planu izgradnja obiteljske sirane. Noćili smo u mjestu Fundão, iz kojeg se vidi najveći vrh Portugala, Estrela, na 1.993 m nadmorske visine. Idućeg dana, krećući se prema Portu, odrađujemo kraći predah u seoskoj trgovini tradicijskih proizvoda Casa do Queijo (u prijevodu - Kuća sira) u mjestu Celorico da Beira, gdje se prodaju delicije ovoga kraja: sirevi, salame, kobasice, vino, med, začinsko bilje, različiti proizvodi od vune i sl. Čuju se komentari i mišljenje kako bi i nama trebalo više tematskih trgovina kada su u pitanju proizvodi naših ovčara i kozara.

SIREVI S OZNAKOM IZVORNOSTI Put nas dalje vodi u okolicu mjesta Seia, do sirane São Giao, u kojoj se proizvodi portugalski ovčji sir Queijo Serra da Estrela zaštićen oznakom izvornosti (DOP-Denominação de origem protegida), gdje su nam ljubazni domaćini objasnili tehnologiju proizvodnje ovog sira. Sir je dobio ime po ovoj regiji iz koje potječe, a da bi mogao nositi oznaku izvornosti, mlijeko, kao i čičak koji služi za sirenje, mora biti isključivo iz ove regije - Serra da Estrela. Koristi se isključivo mlijeko ovaca pasmine Bordaleira da Estrela uzgajanih u istoj regiji. Ova obiteljska sirana dnevno prerađuje oko 190 litara ovčjeg mlijeka, s tim da dio tog mlijeka kupuju od lokalnih proizvođača ovčjeg mlijeka po cijeni od 1,25 € za litru. Osim sira proizvode i skutu.

Bordaleira da Estrela

Nakon što smo se oprostili od domaćina, odlazimo do još jedne sirane u istoj regiji. Druga sirana - sir istog naziva. U mjestu Carragosela dočekuje nas vlasnik sirane i seoskog turizma „Queijos Matias LDA“ gosp. Jose Matias. Ubrzo od vlasnika sirane saznajemo kako sirana otkupljuje ovčje mlijeko iz okolice, od 40 kooperanata koji uzgajaju istu pasminu ovaca - Bordaleira da Estrela, budući da, kao i na prethodnoj farmi, i ovdje

32

proizvode sir Queijo Serra da Estrela s oznakom izvornosti. Veličina populacije spomenute pasmine je oko 300.000 grla u Portugalu, a mliječnost joj je oko 0,6 litara dnevno, s 9 % mliječne masti i 6,8 % proteina. Obitelj Matias je nekada imala 1.500 ovaca, a sada se isključivo bavi otkupom i preradom mlijeka. Sirana u vlasništvu obitelji Matias je najveći proizvođač, godišnje oko 50 tona, oznakom izvornosti zaštićenog sira Queijo Serra da Estrela. Uz siranu predstavljena nam je i njihova turistička djelatnost, obiteljski hotel sa 6 apartmana, gdje posjetitelji turisti, sladeći se izvornim sirevima, uz bazen, mogu uživati u pogledu na vrhove Zvjezdane planine, kako bi se na hrvatskom zvala Serra da Estrela. Osim mekog sira Queijo Serra da Estrela, proizvode još tri proizvoda koja nose oznaku izvornosti, a to su: stari (zreliji) sir Serra da Estrela, ovčja skuta i ovčetina. Stariji sir Serra da Estrela proizvodi se od mlijeka pomuzenog u svibnju i lipnju, kada mu je kiselost nešto povećana pa brže otpušta sirutku, tvrđi je i zrije oko 4 mjeseca, nakon čega se premazuje crvenom paprikom i maslinovim uljem.

U sirani i seoskom turizmu Queijos Matias LDA

U PORTU – GRADU VINA RAZGOVARAMO O MLIJEKU Navečer stižemo u Porto - najpoznatiji svakako po slatkom, desertnom vinu, koje je i ime dobilo po gradu Vinho Porto. Ujutro nas u hotelu posjećuje glavni tajnik Nacionalnog Udruženja mljekarske industrije (ANIL – Associação Nacional dos Industriais de Lacticînios) gosp. Pedro Pimentela, koji nam predstavlja osnovne značajke proizvodnje mlijeka u njegovoj zemlji. Od gosp. Pedra saznali smo kako se u Portugalu godišnje proizvodi oko 2 milijarde litara mlijeka, da se uzgaja oko 310.000 krava i ima oko 10.000 proizvođača mlijeka. Oko 70 % te proizvodnje odvija se na kontinentu, a ostalih 30 % je na Azorima - otočnom dijelu Portugala. Kako je transport svježeg mlijeka zbog veće udaljenosti otežan, na Azorima se najveća količina mlijeka prerađuje u sireve, mlijeko u prahu i maslac. Najviše je zastupljena Holstein pasmina krava, a prosječna proizvodnja po kravi je 6.800 - 7.200 kg/godišnje na kontinentu i 5.000 kg/godišnje na Azorima. Udio pojedinih vrsta mlijeka u ukupnoj proizvodnji je: kravljeg 97 %, ovčjeg 2 % i kozjeg 1 %. Ono što je obilježilo portugalsku proizvodnju mlijeka ulaskom u EU je zapravo trend koji su prošle i druge zemlje: od tog razdoblja znatno se smanjio broj proizvođača mlijeka, ali je proizvodnja mlijeka po kravi rasla, tako da se ukupna godišnja proizvodnja mlijeka održava na istoj razini zadnjih desetak godina. U Portugalu ima oko 100 prerađivača (otkupljivača) mlijeka, od čega 6 najvećih prerađuje 80 % ukupno


Sudionici putovanja

proizvedenog mlijeka (Lactogal je po količini otkupljenog mlijeka na 16. mjestu u EU). Gosp. Pedro nas upoznaje i s činjenicom kako je od mnogobrojnih sireva koji se proizvode u Portugalu čak njih 16 zaštićeno određenom oznakom (izvornosti, zemljopisnog podrijetla ili tradicionalnog ugleda) priznatom na razini EU, a najviše ih je od ovčjeg mlijeka. Ukupno godišnje proizvode oko 80 milijuna litara ovčjeg mlijeka. Nakon ove korisne i zanimljive prezentacije, prije napuštanja Porta, u vinariji Calem, na ušću rijeke Duoro u Atlantski ocean, upoznajemo se s proizvodnim tehnologijama jednog od najpoznatijih brandova ne samo Porta, već i čitavog Portugala - desertnim vinom Porto, koje je i ime dobilo po gradu. Nakon toga opraštamo se od Porta, odlazimo u Lisabon i spremamo se za povratak u Hrvatsku. UMJESTO ZAKLJUČKA Zanimljivo i korisno putovanje. Stekli smo dragocjeno saznanje kako, između ostalog, i kroz ovčarske i kozarske proizvode Portugalci čuvaju svoj identitet. Naime, u Portugalu je 8 ovčjih, 1 kozji i dva sira od mješavina ovčjeg i kozjeg mlijeka zaštićeno oznakom izvornosti i na tržištu se pojavljuju kao originalan izvorni portugalski proizvod. Naročito je interesantan podatak kako je 5 svježih janjetina i 3 svježe jaretine zaštićeno ili oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla. Vraćajući se u Hrvatsku zapitali smo se i o našem aktualnom trenutku u ovčarstvu i kozarstvu te što nam je dalje činiti. Kroz sve rasprave tijekom putovanja i na samom kraju nametnulo se sljedeće mišljenje: Uz povećavanje proizvodnje, koje je u Hrvatskoj potrebno osigurati primjenom Operativnog programa razvoja ovčarske i kozarske proizvodnje i koji će na snagu stupiti, nadamo se, početkom mjeseca travnja, potrebno nam je i dobro smišljeno isticanje kvalitete ovčjih i kozjih proizvoda na tržištu, uključujući ostvarivanje prava na oznake zaštite kvalitete. Ovo dvoje zajedno čini osnovu daljnjeg jačanja našeg ovčarstva i kozarstva. BROJ 18 (OŽUJAK/TRAVANJ 2009.)

O PORTUGALU Portugal je država na zapadu Europe, na istoku i sjeveru graniči sa Španjolskom, na zapadu i jugu izlazi na Atlanski ocean. Prostire se na 92.391 km² i ima oko 10,5 milijuna stanovnika. Portugal je od 1986. godine članica Europske Unije. Ime Portugal, složenica je koja dolazi iz latinske riječi portus (u značenju luka) i drugi dio vjerojatno po plemenu Callaeci ili Gallaeci koje je obitavalo u ovom kraju. Postoji mogućnost da ime dolazi i po ranom naselju Cale (današnja Gaia s ušća rijeke Douro na atlantskoj obali (Portus Cale). Portugal je najzapadnija država europskog kopna koju okružuje s istočne i sjeverne strane Španjolska, a s juga i zapada Atlantski ocean koji ima veliki utjecaj na klimu, kao i na cijeli povijesni i gospodarski razvoj Portugala. Uz samu obalu Atlantika tlo nije najpodesnije za poljoprivrednu proizvodnju, pjeskovito je i na tom dijelu nema značajnije poljoprivredne proizvodnje. Tu raste bambus koji služi kao zaštita tla od erozije. U unutrašnjosti Portugala organizirana je proizvodnja mlijeka i povrća, velike su površine pod maslinom, a iznimno dobro je zastupljen i uzgoj hrasta plutnjaka. Portugal proizvodi oko 50 % cjelokupne svjetske proizvodnje pluta. Uz navedeno, od poljoprivredne proizvodnje treba izdvojiti vinogradarstvo, koje je dobrim dijelom u funkciji proizvodnje desertnog vina Porta.

33

REPORTAŽA

Sir Serra da Estrela jedan je on najpoznatijih portugalskih sireva s oznakom izvornog proizvoda. U sirani São Giao ukratko su nas upoznali s načinom proizvodnje: svježe nepasterizirano mlijeko se zagrijava na temperaturu od 30 ˚C kada mu se dodaje sol (23 g/L) i 0,6 % otopina čička u mlijeku koja služi kao sirilo. Ostavi se 45 minuta da se stvori sirni gruš koji se zatim bez rezanja i zagrijavanja umiješa rukama u grudu, stavlja u kalup i pod prešu 2 sata. Zatim se kalup vadi iz preše i sir ostaje u njemu još 8 dana u predzrionici u kojoj je temperatura 7 ˚C i relativna vlažnost 96 %, nakon čega se opere u toploj vodi čija je temperatura 25 ˚C, umota se u krpu i nakon toga se stavlja u zrionicu u kojoj je temperatura 12 ˚C, a relativna vlažnost 80-86 %. U zrionici ostaje narednih 40 do 45 dana, nakon čega ide u prodaju.

FATIMSKO SVETIŠTE Fatimsko svetište nalazi se 130 km sjeverno od Lisabona. Povijest Fatimskoga svetišta započinje 13. svibnja 1917. godine kada se, usred ratnih razaranja za vrijeme Prvoga svjetskog rata, Blažena Djevica Marija u mjestu Cova da Iria, u blizini Fatime u Portugalu, ukazala troje malih pastira: Luciji od Isusa, Franji Martu i Jacinti Marto. Gospa se djeci ukazivala idućih pet mjeseci, uvijek 13. u mjesecu. Posljednjem ukazanju, 13. listopada 1917., nazočilo je 70.000 ljudi. Kasnije se Gospa još dva puta ukazala Luciji, koja je u međuvremenu postala redovnica. Godine 1919. gradi se kapela ukazanja, a bazilika se počinje graditi 1928. godine da bi bila posvećena 7. listopada 1953. Fatima postupno dobiva službenu crkvenu potvrdu kao marijansko svetište svjetskih razmjera: godine 1930. mjesni biskup potvrđuje autentičnost ukazanja, a 1931. portugalski biskupi posvećuju Portugal Bezgrešnom Srcu Marijinu. Godine 1942. papa Pio XII. posvetio je Bezgrešnom Srcu cijeli svijet, a 1951. u Fatimi je okončana Sveta jubilarna godina. Papa Pavao VI. hodočasti u Fatimu na pedesetu obljetnicu ukazanja 13. svibnja 1967, a Ivan Pavao II. dolazi zahvaliti Fatimskoj Gospi za preživjeli atentat istoga dana, 13. svibnja, 1982. te 1991. godine. Godišnje se u Fatimskom svetištu okupi oko četiri milijuna hodočasnika i jedno je od najposjećenijih katoličkih svetišta u Svijetu.

VINO PORTO Još od 17. stoljeća ljudi uživaju u ovom desertnom vinu. Kad su Britanci razvijali svoju široku mrežu utjecaja tijekom kasne renesanse, bacili su oko i na Portugal, koji je služio kao polazišna točka za duga putovanja prema Karibima ili jugu Afrike. U pokušaju da umanje španjolski utjecaj u ovoj maloj državi, Britanci su počeli izvoziti vlastitu robu (uglavnom odjeću i druge kućanske potrepštine) na portugalske tržnice. Kada je Portugal konačno izvojevao samostalnost od Španjolske, uz sveprisutni britanski utjecaj, procvjetala je trgovina s Engleskom. Otprilike u isto vrijeme, Francuska i Engleska su razmijenile diplomatske iskrice, a 1678. godine susjedi preko Kanala su međusobno objavili rat, nakon čega su jedni drugima blokirali luke. Kad su Englezi počeli žaliti za francuskim vinima, trgovci vinom su znali da moraju hitno reagirati i ispuniti nekako prazninu, pa su rješenje započeli tražiti i u Portugalu. Međutim, nisu ga odmah pronašli. Prva vina koja su stizala iz Portugalskih vinskih regija su bila slaba, tanina i opora i nisu uspjela preživjeti duga putovanja do Engleske. Ali su Englezi bili očajni i počeli su vinu dodavati Brandy kako bi preživjelo putovanje. I Vinho do Porto je rođen! Pri proizvodnji Porto počinje kao topla, brzo fermentirajuća masa grožđa koja se energično i neprestano miješa bilo rukama ili strojem. Kada vino dosegne šest ili sedam posto alkohola, dodaje se 77 postotni alkohol od neutralnog grožđanog pića. Iznenadni šok od velike koncentracije alkohola u osnovi ubija kvasac i kompletno zaustavlja fermentaciju. Nakon tog procesa ostaje slatko utvrđeno vino koje sadrži od 18 do 20 posto alkohola. Iako u Portugalu proizvode mnoge različite tipove i stilove Porta, najčešće se izvoze samo tri vrste u druge zemlje: crveni, zlatni i vintage Porto. Crveni Porto je ono na što većina ljudi pomisli kada čuje riječ „Porto“. Slatki, duboko crveni i gotovo da ga možete prožvakati u teksturi, crveni Porto se radi od jako trapiranog crvenog grožđa i prikazuje džemaste voćne arome i okuse. Zlatni Porto se radi u svjetlijoj i lakšoj varijanti. Prolazi kroz nježniji proces materacije i često se radi u sušem stilu. Tada se vino utvrđuje i naknadno stavlja u bačve i boce kako bi odležalo barem šest godina. Vremenom se većina boje i zagasita struktura vina taloži ostavljajući zlatni produkt koji je sadržajno manje voćast i laganiji od crvenog Porta. Većina Porta, poput šampanjca, nije određena godištem. Proizvođači vole održavati konzistentnost godinu za godinom i zadržati određenu količinu svake berbe za miješanje s budućim serijama. Iako je ponekad berba određene godine tako dobra da se posebno obilježava (vintage), ne miješa se s drugima i čuva se desetak ili dvadesetak (a moguće je i više) godina prije nego se pusti u prodaju.

34


GASTRO KUTAK BRUSKETE SA SKUTOM

JARETINA S PERŠINOM

Sastojci za 4 osobe: 8 kriški kruha, 50 mL maslinovog ulja, 4 rajčice srednje veličine, 1 žličica Vegete, 200 g ovčje ili kozje skute, 2 češnja češnjaka, listići svježeg bosiljka. Priprema: Kruh popečemo u tavi bez masnoće, nakapamo ga maslinovim uljem i stavimo na toplo mjesto. Rajčice narežemo na kriške. U širu tavu stavimo preostalo maslinovo ulje, složimo kriške rajčica, pospemo Vegetom i kratko popečemo s jedne i s druge strane. Na svaku toplu krišku kruha stavimo plošku skute, a zatim krišku pripremljene rajčice. Bruskete pospemo nasjeckanim češnjakom i ukrasimo listićima bosiljka. Uz bruskete poslužimo salatu od rikule. Bruskete će biti ukusnije ako topli kruh pospemo prstohvatom Vegete, a tek onda na njega složimo nadjev.

Sastojci za 2 do 4 osobe: 1 kg jaretine, sol, 80 mL ulja, 20 g pšeničnog oštrog brašna, papar, 3 žličice nasjeckanog peršina. Priprema: Jaretinu narežemo na komade i kuhamo u slanoj vodi 30 minuta. Vatrostalnu posudu namažemo uljem, pospemo brašnom, paprom i peršinom, složimo jaretinu i zalijemo vodom u kojoj se kuhala jaretina. Pečemo u pećnici zagrijanoj na 200 °C oko 60 minuta. Poslužimo s kiselim mlijekom. Jaretinu pečemo tako dugo dok ne dobije hrskavu, rumenu koricu.

ŠPIKANA PROLJETNA JANJETINA

PEČENO POVRĆE S KOZJIM SIROM

Sastojci za 6 osoba: 100 g pancete, 4 češnja češnjaka, oko 2,3 kg janjetine od buta, 1,5 žlica Vegete, 4 žlice suncokretova ulja, 1 kg mladog krumpira, 200 g mrkve, 400 g mladog graška, 80 g crnih maslina. Priprema: Pancetu i oguljeni češnjak narežemo na štapiće. Janjeći but vrhom noža zarežemo na nekoliko mjesta i napravimo udubine. U udubine stavimo štapiće pancete i češnjaka. But natrljamo Vegetom, a zatim popečemo na ulju sa svih strana. Popečenu janjetinu stavimo u kalup zajedno s masnoćom. Podlijemo s malo vode, pokrijemo aluminijskom folijom i pečemo u pećnici zagrijanoj na 200 °C oko 2 sata. Tijekom pečenja janjetinu okrenemo i podlijevamo vodom. Oguljeni mladi krumpir narežemo na četvrtine, a mrkvu na kockice. Grašak skuhamo gotovo do kraja i ocijedimo. Potkraj pečenja janjetini dodamo kuhano povrće, masline, dobro promiješamo i zajedno pečemo još oko 20 minuta. Pečeni janjeći but narežemo i poslužimo uz povrće i salatu po želji. Dobro je pričekati da se janjeći but malo ohladi, a zatim narezati. Lakše će se rezati, pa ćemo dobiti ljepše i pravilnije komade za posluživanje.

Sastojci za 4 osobe: 250 g tikvica, 200 g crvene paprike, 250 g patlidžana, 1 žlica Vegete, 1 žlica maslinova ulja, 200 g kozjeg sira. Za umak: 2 žlice narezanog bosiljka, 3 žlice maslinova ulja, prstohvat mljevene gorušice, 1 češanj češnjaka, 1 žličica octa, prstohvat papra. Priprema: Tikvice, paprike i patlidžan narežemo na duge ploške, pospemo Vegetom i poprskamo uljem. Na teflon tavi popečemo pripremljeno povrće. Bosiljak pomiješamo s maslinovim uljem, gorušicom, nasjeckanim češnjakom, octom i popaprimo. Toplo povrće složimo na tanjurić, a po njemu rasporedimo narezani kozji sir i prelijemo pripremljenim preljevom. Poslužimo ukrašeno listićima bosiljka. Poželjno je u električnoj sjeckalici pomiješati nasjeckani bosiljak, maslinovo ulje, ocat, gorušicu i nasjeckani češnjak da bi dobili kompaktniju smjesu.


35

KALENDAR STOČARSKIH IZLOŽBI U 2009. GODINI u organizaciji Hrvatskog stočarskog centra i uzgajivačkih udruga i pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

NAJAVLJUJEMO!

MJESTO Kričke (Drniš) Koprivnica Slavonski Brod Velika Gorica Zlatar Rab Skakavac (Karlovac) Perušić Popovača Vrbovec MESAP - Čakovec Sinj Novalja Mali Lošinj Metković Brač - Gažul Višnjan Gudovac Brinje Alilovci Drenovci Bizovac

OPIS Stočarska izložba Stočarska izložba Stočarska izložba Stočarska izložba Stočarska izložba Ovčarska izložba Stočarska izložba Ovčarska izložba Stočarska izložba Stočarska izložba Stočarska izložba Stočarska izložba Ovčarska izložba Ovčarska izložba Stočarska izložba Stočarska izložba Izložba istarskog goveda Stočarska izložba Govedarska izložba Stočarska izložba Stočarska izložba Stočarska izložba

DATUM 9.5.2009. /subota 9. i 10.5.2009. /subota, nedjelja 9. i 10.5.2009. /subota, nedjelja 16.5.2009. /subota 23.5.2009. /subota 30.5.2009. /subota 30.5.2009. /subota 6.6.2009. /subota 6.6.2009. /subota 14.6.2009. /nedjelja 19.-21.6. 2009. /petak-nedjelja 20.6.2009. /subota 3.7.2009./petak 11.7.2009./subota 19.7.2009. /nedjelja 26.7.2009. /nedjelja 26.7.2009. /nedjelja 11.-13.9.2009./petak-nedjelja 19.9.2009. /subota 20.9.2009. /nedjelja 11.10.2009. /nedjelja 18.10.2009. /nedjelja

Jedanaesto savjetovanje uzgajivača ovaca i koza u Republici Hrvatskoj Deseta izložba hrvatskih ovčjih i kozjih sireva Poreč, 22. i 23. listopada 2009. Na internetskoj stranici

www.ovce-koze.hr mogu se saznati podrobnije informacije o djelovanju Saveza i pojedinih udruga članica Saveza.

Pozivamo Vas da na adresu časopisa uputite sva pitanja u svezi s problemima s kojima se susrećete u ovčarskoj ili kozarskoj proizvodnji. Stručnjaci koji pišu za Ovčarsko-kozarski list ponudit će Vam odgovore na Vaša pitanja.

[email protected]

Svi zainteresirani, koji se na bilo koji način bave ovčarskom ili kozarskom proizvodnjom, mogu postati suradnici „Ovčarsko-kozarskog lista“. Svoje tekstove ili prijedloge mogu dostaviti u uredništvo „Ovčarsko-kozarskog lista“ [email protected]

Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza poziva uzgajivače iz cijele Republike Hrvatske na osnivanje uzgajivačkih udruga na svim područjima gdje one još ne postoje. Savez će temeljem iskazanih inicijativa pružiti punu potporu i pomoć u osnivanju i daljnjem organiziranju novih udruga. E-mail adresa Saveza na koju se mogu poslati upiti:

[email protected]

Broj 19 (svibanj/lipanj 2009.) „Ovčarsko-kozarskog lista“ bit će otisnut i poslan na adrese svih pretplatnika u drugoj polovici mjeseca svibnja 2009.

ovcarsko kozarski list broj_18.pdf

Recommend Documents