Kozarstvo

Kozarstvo

Dalmacija i otoci nikada nisu bili upućeni na intenzivnu stočarsku proizvodnju. Veći dio stočarske proizvodnje na tom prostoru oduvijek se odnosio na Dalmatinsku zagoru s prostranim kraškim poljima, submediteransko područje iza priobalne brdske barijere, koje se dobro moglo iskoristiti za ispašu stoke. Na granicama kraških polja s vremenom više ili manje prilagođenih intenzivnoj biljnoj proizvodnji, biljni pokrov najčešće čine niska šuma i šikara, pa je razumljivo što je oko 2/3 ukupnog broja ovaca i koza oduvijek bilo na rubovima većih kraških polja. I danas se veće populacije koza nalaze na ovim rubovima (Donja Neretva, Vrgorsko polje, Imotsko polje, Sinjsko polje, Petrovo polje, Vransko blato, Nadin-Polača, Benkovačko polje i Konavosko polje). Uzgoj ovaca proširen je na više otoka, poglavito sjeverne i srednje Dalmacije, ali intenzivan uzgoj koza nije toliko rasprostranjen. Prije pola stoljeća u sredozemnoj Hrvatskoj je bilo preko 200.000 koza (uglavnom

domaća). Usmjeravanje na turizam i sekundarne djelatnosti, te Zakon o zabrani držanja koza (1954. godine) naglo su smanjili broj koza. Prema Zakonu je bilo dopušteno držanje samo sanskih koza u stajskom uzgoju, pa se broj mliječnih koza koje je pučanstvo polustajski držalo do polovice osamdesetih godina naglo smanjuje. Početkom devedesetih na tom su području obiteljska gospodarstava držala oko 85.000 koza. Veći dio proizvodnje u kozarstvu odnosi se na potrošnju proizvoda unutar domaćinstva ili na skromnu prodaju na tržnici na malo. Populacija domaće šarene koze (ranije poznata kao balkanska koza) na Jadranu je svedena na minimum. Posljednjih nekoliko godina kreditira se razvitak uzgoja domaće koze i selekcioniranih pasmina visoke kakvoće (sanska i alpina koza), pa se pretpostavlja povećanje broja koza za oko 15%. Danas ih je na sredozemnomu području najviše na širem benkovačkom, sinjskom, dubrovačkom, splitskom i šibenskom području. Broj koza raste u blizini "velikih" mljekara (Split, Zadar) koje su izravno zainteresirane za preradu kozjega mlijeka. Proizvodnja kozjega mlijeka i mesa u stalnom je porastu i u svijetu. Razlozi tomu su: -

koze su efikasniji proizvođači mlijeka od krava, imaju manje hranidbene potrebe, daju mlijeko lakše probavljivo od kravljega, a pripisuje mu se i lijekovitost.

Jareće meso pripada u manje masna mesa, lako je probavljivo i na izbirljivom svjetskom tržištu cijenjeno i traženo. Zato se različitim mjerama podupire povećan~ broja koza u nas. Usprkos sve većoj potražnji, hrvatsko tržište (osobito neki njegovi dijelovi) slabo je opskrbljeno kozjim mesom, mlijekom i njegovim prerađevinama. Osobito nedostaje mlade jaretine u pojedinim dijelovima godine (Božić, Uskrs i Velika Gospa). Razvitkom turizma i dolaskom izbirljivih gostiju snavikom potrošnje kozjih proizvoda, doći će do porasta potražnje kozjega mlijeka, mesa i njihovih prerađevina. Osobito je važno što imamo velike mogućnosti proizvodnje navedenih proizvoda u čistomu okolišu. Koze su odlični čistači terena od različitih korova i nepoželjnog raslinja, pa doprinose poboljšanju kakvoće pašnjaka.

Za forum priredila Marica Draženović _________________________________ 1.

Evidentirano Jedna ruka drugu pere

Marica Administrato r

Postova: 6434

Odg: Kozarstvo « Odgovor #1 : Rujan 12, 2008, 18:47:00 »

Jedna od glavnih prednosti koza pred drugim domaćim životinjama je njihova velika sposobnost proizvodnje mlijeka. Razmjerno svojoj tjelesnoj težini, koza može proizvesti i do 20 puta veću količinu mlijeka tijekom laktacije, pa je najmliječnija životinja. Selekcionirana koza prosječno godišnje daje između 600 i 800 kg, a primjenom selekcije pojedina stada mliječnih pasmina mogu dati i do 1.200 kg mlijeka u laktaciji.

Meso je važan kozji proizvod. Meso starijih koza se manje rabi u ishrani, iako se troši i svježe i sušeno (kobasice). Jarad plemenitih pasmina je krupna i ima visoki prirast, pa je proizvodnja jarećega mesa ekonomski opravdana. Usmjeri li se na meso, nastoji se ostvariti tri jarenja u dvije godine. Veći broj jaradi se hrani majčinim mlijekom s obilnim dodavanjem sijena i krepkih krmiva. Jarad se tovi do klaoničke težine od 16 do 18 kg. Tako se od jedne koze dobiva 48 do 54 kg žive težine jaradi godišnje. Pri tovu do 25 kg od jedne koze se dobije prirast od 75 kg žive težine jaradi godišnje. Izgradnja velike farme i stočnih nastambi prilagođava se podnebiju, vrsti terena, željenoj proizvodnji, ... Mjesto izgradnje staje ili farme podrazumijeva širi i uži smještaj. Širi smještaj određuje mjesto gdje će biti gospodarsko dvorište, njegov odnos prema poljoprivrednom zemljištu, prometnicama i naseljima.Gospodarsko dvorište velike farme treba biti udaljeno od glavne ceste najmanje 500 m, ali mora biti dobro prometno povezano s izvorima hrane, vode i električne energije. Uži smještaj određuje točan položaj staja u gospodarskomu dvorištu, njihov odnos prema pratećim zgradama, unutarnjim prometnicama, stranama svijeta i smjerovima vjetra. Pravilan raspored pridonosi većoj proizvodnosti i boljem nadzoru.

Staje treba graditi na suhom i ocjeditom, malo povišenom, sunčanom mjestu. Posebice treba poznavat glavne hladne vjetrove toga kraja da bismo koze zaštitili od njih. Male staje u malim gospodarstvima ne grade se tik do stambenih zgrada zbog neugodnih mirisa. Staje ne smiju biti blizu gnojnice, smetlišta i zahoda. Veličina ovisi o broju grla, vrsti, dobi i proizvodnoj namjeni koza: - za rasplodne jarčeve 2,5 do 3 m2, - za rasplodne koze s jarićima 1,8 do 2,2 m2, - za jalove i neoplođene koze 1,3 do 1,5 m2. Kad se jarad odvoji od majki, treba osigurati 0,33 m2 prostora za svako jare u dobi 8 do 10 tjedana. Prostor za jarad obično se odvaja pokretnim pregradama visine 1,5 m, koje se mogu ukloniti nakon odbića. Veće i visoke proizvodne životinje trebaju više prostora. Mogu se uzgajati i u posebnim odjeljcima, u skupinama prema proizvodnji i reprodukciji. Veličinu staje moramo prilagoditi uzgojnom načinu. Moramo predvidjeti širinu hodnika za hranidbu i izgnojavanje, te prostor za ispust, koji je posebice važan ako koze ne idu na pašu. Ispust se gradi pokraj duže strane staje, a njegova površina treba biti jednaka površini staje. Na tavan kozarnika smješta se sijeno i slama. Za pripremanje silaže kukuruzne biljke ili klipa i spremanje sjenaže izgrađuje se horizontalni silos (betonski "trench" silos) tlocrtne površine oko 100 m2 (visina silažne mase 2,5 do 3 m). Na planinskim pašnjacima, gdje se ljeti muze i prerađuje mlijeko, za farme veće od 300 rasplodnih grla, mora se izgraditi dovoljno nadstrešnica sa svim potrebitim za zdravo dobivanje mlijeka i udobnu muznju. I nadstrešnice treba graditi na ocjeditom terenu, ne prestrmom, blizu pašnjaka i pojilišta.

Za forum priredila Marica Draženović ___________________________ __ 2. Evidentirano Jedna ruka drugu pere

Marica Administrator

Postova: 6434


Na planinskim pašnjacima koze se zadržavaju 4 do 5 mjeseci pa ih i tu treba zaštititi od vremenskih nepogoda nads rešnicama obično zatvorenim s tri strane. Za odraslo grlo potrebita površina poda nadstrešnice je oko 0,8 m2, a za mlađa grla 0,5 do 0,6 m2. U nadstrešnicama treba imati jasle za sijeno i valove za davanje koncentrata.

Ovisno o namjeni uzgoja (mlijeko, meso ili kombinirano) određuje se pasminski sastav osnovnoga stada. Jadranskom području odgovaraju kombinirana obilježja. Najčešće se domaća koza i istarska (mesne) križaju sa sanskom, alpina i srnastom kozom koje imaju dobru mliječnost. Za obiteljska gospodarstva se u našim uvjetima preporučuju osnovna stada s najmanje 120 rasplodnih grla, a zadovolje li se tehnički i organizacijski preduvjeti, mogu se preporučiti osnovna stada od 250 do 500 rasplodnih grla. - Na 120 koza treba imati 4 jarca i 25 rasplodne ženske jaradi, - na 250 koza 7 jaraca i 50 rasplodne ženske jaradi, - a na 500 koza 14 jaraca i 100 rasplodne ženske jaradi. Najveći dio godišnjih obroka koze čini paša ili košena zelena krma i brst. Travnjačke površine trebaju zadovoljiti potrebe za pašom, odnosno zelenom masom i osigurati dovoljno konzervirane hrane (sijena, sjenaže i silaže), a oranice koncentratnih krmiva: ječam, zob i kukuruz. Budući da bi na obali i otocima uzgajatelj sam proizvodio svu potrebitu hranu, te koristio dio pašnjaka lošije kakvoće, koje bi postupno kultivirao, predviđa se manje koza po jedinici površine.

Za stado od 120 do 150 rasplodnih koza trebalo bi osigurati oko 30 ha pašnjaka i 7 ha oranica za koncentrat. Ako se pašnjaci kultiviraju, koriste li se bolje i racionalnije, površine mogu biti nešto manje. - Za stado od 250 rasplodnih grla potrebito je oko 80 ha, a - za stado od 500 grla oko 136 ha oranica, pašnjaka i livada. Za osnovno stado od 120 do 200 rasplodnih grla s pomlatkom potrebita je uobičajena osnovna poljoprivredna mehanizacija (traktor, rotacijska kosa, okretač sijena i traktorska prikolica). Za uzgoj većega broja grla potrebita je dodatna oprema (skupljač sijena, samo utovarna prikolica, silokombajn i roI baler za sijeno). Od opreme za koze najvažnija je muzna oprema (muzni uređaj s elektromotorom, vacuum crpka i hladnjak za mlijeko). Koze imaju širok izbor hrane, manje su izbirljive, dobro iskorištavaju livade lošijega botaničkoga sastava, pa i neke korove. Brste grmlje, jedu lišće i mlade izdanke drveća (Iigno¬celulozne tvari). Najviše vremena potroše tražeći hranu i vodu. Ako mogu, biraju i razbacuju krmu, osobito voluminoznu. Osnovno je da obroci moraju sadržavati dovoljnu količinu i kakvoću svih tvari potrebitih za zdravlje, rast, reprodukciju i proizvodnju mlijeka. To se osobito odnosi na plemenite i križane domaće pasmine koza s plemenitim. Ljeti koze treba svaki dan puštati na pašu (najbolja hrana). Kozi težine 50 kg treba za uzdržavanje oko 3 kg dobre paše (toliko i za 1 litru mlijeka). Za 2 do 3 litre mlijeka koza treba od 9 do 12 kg paše dnevno. Mlada zelena krma s manje od 16% suhe tvari i prezrela s mnogo sirovih vlakana (celuloze) imaju slabiju vrijednost (manju mliječnost), a mogu izazvati i probavne smetnje. U stajskom uzgoju daje se pokošena zelena trava, a jako su vrijedne djetelinsko travne smjese s većim postotkom bjelančevina i kalcija. Daje li se kalcij u suvišku, postiže se proizvodnja oko 2,5 l mlijeka. Dodavanjem malo sijena, nadoknađuje se manjak celuloze. Posebno je važno da koza dobije svaki dan 0,5% kuhinjske soli (7 do 10 g dnevno po grlu) u hrani ili za lizanje.

Za forum priredila Marica Draženović _____________________________ 3.


Marica Administra tor

Postova: 6434


Zimi, u stajskoj hranidbi, daje se suha voluminozna krma, sijeno i silaža, gomoljasta (repa, krumpir i sl.) i druga krmiva. Zbog slabije hranidbene vrijednosti potrebito je zimi češće davati i krepka krmiva, žitarice i druge koncentrate u stalnim jednakim obrocima. Zrnatu krmu treba prekrupiti ili samljeti, jer se bolje iskoristi i lakše probavlja. Zimi se najbolja mliječnost postiže miješanim obrocima od dobrog sijena, kukurzne silaže (s 30 do 35% suhe tvari), sjenaže (dijelom sušene ili silirane trave), krmne repe, parenoga ili kuhanoga krumpira (vodu u kojoj se kuhao treba ocijediti i baciti), nusproizvoda (svježi repini rezanci, lom i otpad šećerne repe, pivski trop, ... ). Manjak sirovih proteina i fosfora u lošem livadnom sijenu i kukuruznoj prekrupi dopunjuje se Fosfonalom (20 g) ili dodatkom 0,3 kg posija i 25 g Benurala S. Zimi obrok, osim kalcija i fosfora, mora sadržavati i druge minerale i vitamine potrebite za mliječnost, rast ploda i reprodukciju.. Tablica: Prosječne potrebe stočne hrane za preporučena osnovna stada koza

Klikni na tabelicu da se poveća Koze se napajaju barem 3 puta dnevno, a bolje je ako stalno imaju svježu, čistu vodu. Potrebe za vodom ovise o krmi, godišnjem dobu, toplini i mliječnosti. Manje vode treba zimi ili uz pašu, zelenu i sočnu krmu. Zimi se preporučuje davati vodu kao topli napoj, s brašnom ili prekrupom žitarica, posijama, krmnim brašnom i sličnim. Više vode treba uz suhu krmu, sijeno i ljeti za velikih vrućina (iznad 30 do 35° C). Računa se 3,5 l vode na 1 kg suhe tvari hrane. Prosječna potrošnja pri 10 do 20° C je stalna. Koza treba na dan od 3 do 6 I tekućine iz krme ili pitke vode.

Jarad se rađa neotporna na uzgojene bolesti i bakterije okoliša. Već prvih sati nakon jarenja mora dobiti prvo mlijeko, kolostrum ili gruševinu.

Gruševina sadrži imunoglobuline (antitijela), koji jaradi daju otpornost i zaštitu od bolesti (pasivan imunitet). Jarad pri jarenju teži od 3,5 do 3,8 kg. Ovisno o pasmini i hrani, u prvomu mjesecu može imati prirast od 150 do 200 g. Praćenjem težine nadzire se pravilan razvoj. Jarad se tovi, ovisno o tržišnim zahtjevima, do težine od 8 do 12 kg, 18 do 20 kg ili do 30 kg. Trajanje tova i tehnologija prehrane određuje se po pasmini i želji za određenom kakvoćom mesa. Jarad se može toviti mlijekom, mliječnom zamjenom ili krmnom smjesom (koncentratom). Tekuću hranu (mlijeko) treba dobivati najmanje 5 do 6 tjedana nakon jarenja Već prvi tjedan treba jaradi davati suhu krmu (dobro sijeno), jer to pospješuje razvoj predželudaca i buragovih mikroorganizama. Potrošnja suhe hrane je mala dok jarad dobiva mlijeko po volji, obično prvih 4 tjedna. Nakon toga ograničujemo davanje mlijeka, što progresivno povećava potrošnju suhe hrane. Po prestanku davanja mlijeka, jarad brzo povećava potrošnju krmne smjese od 0,3 do 0,5 kg na 0,7 kg dnevno u dobi s 10 tjedana i 0,9 kg u dobi od 12 tjedana. U tim razdobljima vrlo je korisno davati, osim kompletnih krmnih smjesa sa svim hranidbenim sastojcima, dobro sijeno kao vuluminoznu krmu, jer pomaže bržem razvoju buraga i omogućuje uzimanje veće količine krme u kasnijem razdoblju. Prirast tjelesne težine u tom razdoblju treba iznosti od 100 do 150 g na dan.

Za forum priredila Marica Draženović ___________________________ __ 4.



Suvremeni tehnološki normativi predviđaju da sa 150 do 200 rasplodnih grla stalno zapošljava dva člana obiteljskoga gospodarstva (3.146 radnih sati u godini). Za veći broj grla (do 500) povremeno se koristi pomoć ostalih članova domaćinstva.

Za proizvodnju sijena treba 80 sati, za proizvodnju silaže i sjenaže 168, proizvodnju koncentrata 68, skupljanje i skladištenje slame 600, rad u staji zimi 1.000, rad u staji ljeti 800, rad u izmuzištu 430 sati. Troškovi ulaganja u suvremene uzgojne objekte po rasplodnom grlu su od 1.460 do 1.630 Kuna (1€ =7,125..). Vlastitim radom i racionalizacijom materijala, te troškove možemo smanjiti 30%. Za osnovne strojeve i opremu treba oko 219.000 Kuna, a vrijednost ukupne preporučene mehanizacije za stado od 500 rasplodnih koza je oko 390.000 Kuna. Prosječna veleprodajna cijena domaće koze je 1.260 Kuna po grlu, arasplodnog jarca 1.800 Kuna. Muzna oprema ovisi o kapacitetu farme, a nabavne cijene su od 11.160 za jednostavniji sustav, do 41.000 Kuna za kompletno izmuzište.

Ukupna ulaganja u preporučene kapacitete farme kreću se od 621.360 do 1.778.940 Kuna. Na temelju tehnoloških normativa za suvremen uzgoj koza dobrih gospodarskih odlika, proračunati su proizvodni rezultati farmi koza, te račun dobiti i gubitka koji se pravilnom tehnologijom mogu ostvariti i kod nas cijena mlijeka s državnom premijom je oko 3,6 Kuna po litri. Utovljena jarad na domaćem tržištu izravnom prodajom postiže cijenu od 360, a izlučene koze 500 Kuna po grlu. Prema podacima u tablici vidljiva je visoka gospodarska učinkovitost na farmi koza većega kapaciteta (značajno veća od osnovnoga stada ). Tablica: Okvirna ulaganja u zasnivanje farme koza u Kn

Tablica: Proizvodna obilježja farme koza različitog kapaciteta

* neto proizvodnja nakon hranidbe jaradi je oko 450 litara po grlu U prihode farmi se druge godine nakon ulaganja uračunava sva proizvedena jarad, a nakon pete godine se od proizvedene jaradi odbija ženska jarad koja se koristi za obnovu (remont) stada. U prihode se uračunava prodaja izlučenih koza, te državna naknada za ostavljeno rasplodno grlo. Prosječna prodajna iste veličine u ovčarstvu). Prednost koza je dobra prilagodba na lošije uvjete i iskorišta¬vanje siromašnijih pašnih površina. Za intenzivan uzgoj koza osnovno ograničenje su male poljoprivredne površine. Intenzivan uzgoj koza (osnovno stado s više od 200 grla), koji može značiti postignuće pune egzistencije i tri generacije članova obiteljskoga gospodarstva, moguće je, stoga, provoditi u dalmatinskom zaleđu. Konkurentnost drugim poljoprivrednim proizvodnjama i dobra prilagodba na siromašna pašna područja upućuje uzgoj koza na rubne djelove kraških polja, gdje su veće površine niskih šuma i šikarča.

Tržišne mogućnosti i isplativost ulaganja u osnutak farme koza slična su ovčarskoj na Jadranu. Proizvodni kapaciteti ovih područja određuju razvitak intenzivnoga uzgoja koza i ovaca na račun druge stočarske proizvodnje. Proizvodnja jaradi i kozjega mlijeka je u Hrvatskoj izrazito deficitarna. Jarad je visoko cijenjena u domaćoj i turističkoj potrošnji.

Za forum priredila Marica Draženović _____________________________ 5.


Marica Administra


tor

Postova: 6434

Posljednjih godina je značajno povećano zanimanje mljekara za "ekološke" proizvode (vrhnje, kefir, sir i druge prerađevine s kozjim mlijekom kao osnovnom sirovinom). Sa stajališta gospodarske učinkovitosti uzgoja koza, znacajna je mogućnost povezIvanja proizvodnje s turističkom potrošnjom, te mogućnost izravne prodaje registriranih proizvođača ugostiteljskim objektima na širem području regije. Osnovni preduvjeti rentabilne proizvodnje sa tehnološkoga stajališta su: kakvoća osnovnoga stada, težište na vlastitoj proizvodnji stočne hrane i pašnjačkom načinu držanja koza, dosljedno provođenje potrebitih tehnoloških postupaka i korištenje većinom vlastite radne snage. S ekonomskoga stajališta važna je, prije svega, izravna prodaja ili organizirana prodaja bez većega lanca posrednika. Sa stajališta sigurnosti proizvodnje značajna je mogućnost povoljnoga kreditiranja ulaganja u objekte, opremu i kvalitetna grla potpomognuta djelovanjem državnih ustanova, te stalna državna potpora za obnovu razvitak osnovnoga stada Tablica: Proračun gospodarskog učinka proizvodnje jaradi i mlijeka u Kn

* za ostavljeno rasplodno grlo oko 504 Knlgrlo za područja od posebne državne skrbi, brdsko-planinski dio, otoke i poluotok Pelješac, 360 Kn za ostala područja

Kozarstvo

Recommend Documents