. 9 0 ‘ i n e d 1 . u t d s o / g d , n 2 a j p o k o t r s 5 i b l 2
hagioterapija
9 7 7 1 8 4 7 4 2 2 0 0 3
i
I S S N 1 8 4 7 4 2 2 5
hrvatski model duhovnog zdravlja zdravlja
av
PRETPLATITE SE PRETPLA NA ČASOPIS hagiohr!
S
A
D
R
Ž
A
J
Uvodnik3 MISLI
Orlova sloboda Prijave za pretplatu na časopis hagiohr primamo na telefon: 099 6924809 ili na mail: info@hagio.hr U prijavi je potrebno navesti:
ime i prezime, ulicu i broj, poštanski broj i mjesto, broj telefona. Pretplatnicima poklanjamo prvi iz serije cd-a o vjeri, vj eri, prof. dr. dr. Tomislava Tomislava Ivančića, a ostale po promotivnoj cijeni od 25 kn po komadu! (Cijena pojedinog cd-a u slobodnoj prodaji je 35 kn.) Pretplata u iznosu od 110 kn uključuje 4 broja časopisa hagiohr + poklon cd
te troškove poštarine unutar RH.
P O K L O N
C D
ZNANOST O DUHU
Duhovnost i religioznost u suvremenoj znanosti Hagioterapijom Hagioterapij om protiv migrene 9 Ovisnost12 EDUKACIJA
Studij hagioterapije – pneumatološka bol i patnja18 Kako uspjeti 22 DIJAGNOZA I TERAPIJA
Ateizam2 Voljeti sebe 0 PTSP! (drugi dio)
3
ŽIVOT NAKON ŽIVOT Ž IVOTARENJA ARENJA
Ozdraviti na duhovnoj razini38 Ozdraviti Napokon razumijem39 ZDRAVA OBITELJ
Zašto ne intimni odnosi prije braka?40 Razgovor koji liječi 2 Svetost Svet ost života je u njegovu nastanku 7 navika uspješnih obitelji 8 Hagioterapijski Hagioterapij ski pristup umjetnoj oplodnji 50 Biti majka54 Prosvjećenje prosvjete (drugi dio) 5 Ravnatelji pred izazovima 58 SVIJET OKO NAS
Obitelj u kapitalizmu 0 Žena – budućnost boljeg svijeta
2
HAGIO INFO
Međunarodni studij hagioterapije Duhovitošću do duhovnog du hovnog zdravlja 2
hagio.hr
5
U
V
O
D
N
I
K
Cijenjeni čitatelji, IMPRESSUM hagiohr hagioterapija – hrvatski model duhovnog zdravlja Odgovorni urednik Željko Pažin, dipl. oec. Glavna urednica Željka Kolar, dipl. novinarka Uredništvo Željko Pažin, Željka Kolar, Ivana Vranešić, Hrvoje Josip Bišćan Suradnici na ovom broju Tomislav Ivančić, Božo Skoko, Sanea Mihaljević, Marina Marinović, Silva Vrdoljak, Ivana Vranešić, Adrijana Lovrinčević, Mirko Ćosić, Lucija Murgić, Božena Sučić, Marija Gudek, Igor Grgić, Zdenko Babić, Daniel Vorih Lektura dr. sc. Marko Alerić Dizajn i priprema za tisak Ivo Mađor Marketing i distribucija Ivana Vranešić tel. 099 6924809 mail: info@hagio.hr Izdavač
Hagioasistent d.o.o. Pavla Radića 3, 33000 Virovitica Žiro račun: 23900012390001-11003657 1100365701 01 HPB
mogla bih pisati uvodnik prikladan za kraj godine, ali neću. Neću se osvrtati na izbore ili svinjsku gripu ni na ine događaje, ljude, komentare komentare u javnosti koji se žele nametnuti kao naša stvarnost. Svatko od nas ionako ima svoju stvarnost, stvarnost, i grubu i lijepu u isti mah, ali u svakom slučaju potpuno neovisnu o onome što se u njegovu susjedstvu, na političkoj ili medijskoj sceni, događa. Jer svatko u sebi najbolje zna kako se osjeća, gdje je zarobljen, gdje neostvaren, neostvaren, gdje mu nedostaje ljubavi, l jubavi, gdje želi biti bolji, uspješniji... To To je zapravo naša stvarnost. Sami sa sobom liježemo i ustajemo. Nitko nas ne može pronaći i oduševiti jer se često skrivamo i sami od sebe i jer jedva vjerujemo u oduševljenje. Nedavno su me opet shrvale negativne misli i zabrinutost. To To me povlačilo p ovlačilo u sve dublju ozbiljnost i gotovo sam se mogla promatrati kako silazim u nezadovoljstvo. No, pobunila sam se nad takvim stanjem i odlučila umjesto prihvaćanja toga lošeg raspoloženja, primijeniti nešto od hagioterapije. Nekoliko puta, mirno, bez uživljavanja i velikih očekivanja, rekla sam sebi: „Vjerujem da će sve biti dobro, mora biti dobro; ne vjerujem tim negativnim mislima; vjerujem da će biti dobro, vjerujem da će biti dobro, vjerujem da je samo ono dobro istina.“ Ubrzo sam zaboravila što sam si malo prije p rije ponavljala. Ipak, nije prošlo ni 15 minuta, a primijetila sam promjenu svog raspoloženja. Unatoč turobnoj atmosferi u tramvaju, u meni se nastanila vedrina, a one negativne misli kao da je netko vješto ukrao iz moje glave. Imala sam opet perspektivu i pozitivan stav, stav, i to nije bilo nešto trenutno! Kao dragocjenost nosim to iskustvo djelotvornosti hagioterapije. Taj komadić svoje intime otkrivam stoga što želim i sebe i vas, dragi čitatelji, podsjetiti na to kako naše „male“ i jedine bitne stvarnosti imaju svoju sunčanu obalu! Naša intuicija poznaje tu ljepšu stranu! Zašto ne bismo osvojili cijelim svojim bićem taj teren na kojem možemo biti napokon svoji na svome, sretni...? sretni...? U ovom broju otvaramo mnoga vrata i pokazujemo stepenice kojima se valja opet popeti u oduševljenje. Nastojeći Nastojeći ne „propovijedati“ da treba činiti ovo ili ono, istinom vas razbuđujemo, a konkretnim primjerima povlačimo u razumijevanje sebe i smisao svoga postojanja. Željka Kolar
Tisak
Printera grupa, Sv. Nedelja Nijedan dio časopisa ne smije se kopirati ili na bilo koji način koristiti bez odobrenja izdavača.
hagio.hr
3
M
I
S
L
I
.
.
Piše: Doris Napetschnig S njemačkog prev prevela: ela: Karolina Bućo, prof.
.
Orlova sloboda „H
agioterapija? Zvuči zanimljivo! Što je to?“ – najčešća je reakcija ljudi kada im kažem da se želim baviti hagioterapijom. Kada ljeti sjedim pred seoskom kućom svojih roditelja u Kärntenu, uvijek me nasmijava naš pas. Dok on laje na kokoši, one kokodačući bježe od njega. Redovito pogled uzdižem k plavetnilu neba jer volim promatrati kako škanjci mišari plove po njemu u elegantnim krugovima. Ponekad s obližnjih brežuljaka zaluta k nama čak i orao, kralj zraka! Kokoši, škanjci mišari, orao – svi su ptice, ali toliko različite. Kokoši su stalno na tlu i gotovo da ne upotrebljavaju krila pa je prostor njihova kretanja ograničen. Nasuprot njima, ptice grabežljivice kao da stalno razvijaju svoje umijeće letenja dok šire krila nebeskim prostrans prostranstvima. tvima. I među ljudima ima „kokoši“ i „orlova“. Hagioterapija, baveći se čovjekom, svime što on jest i može biti, podsjeća na to da čovjek po svojoj prirodi ima „krila orla“, ali često živi u zabludi da je „kokoš“.
Orao u kokošinjcu Neki je seljak u brdima našao orlovo mladunče koje je ispalo iz gnijezda. Uzeo Uzeo ga je i donio u svoj kokošinjac kako bi izrastao na sigurnom. Orao je, rastući uz kokoši, poput njih šetao po tlu i kljucao zrna. Jednog dana seljakov prijatelj lovac otkrio je orla u kokošinjcu i primijetio kako 4
hagio.hr
se uopće ne ponaša kao orao. Uzeo ga je iz kokšinjca i nekoliko puta bacio u zrak, ne bi li orao raširio krila i poletio. Ti su pokušaji bili bezuspješni. Orao bi napravio tek nekoliko zamaha krilima te se odmah spustio na zemlju i pridružio kokošima. Lovac se dosjetio što zapravo treba učiniti da se orao prisjeti tko je. Uzeo je orla, ponio ga na obližnje brdo i čekao izlazak sunca. Kad su se na obzoru pojavile prve zrake sunca, dogodilo se neočekivano: orao se rastegnuo, zatresao krilima, raširio ih i uz kliktaj počeo letjeti; najprije plašljivo, a zatim sve čvršće i odlučnije, ususret izlazećem suncu. Orao je samo trebao široke vidike i sjaj sunca da bi se ponašao kao orao.
Ljudski duh Po čemu ili na čemu čovjek može letjeti? Ostvarujući se u karijeri? Osvajajući nove tehnološke mogućnosti? Pripadajući nekoj vrhunskoj momčadi? Hagioterapija nas usmjerava na nešto sasvim drugo, ne na izvanjsko, nego na unutarnje: na naš duh! Duh bitno razlikuje čovjeka od svega ostalog stvorenog. Sasvim je pogrešna predodžba da je duh nešto odvojeno, što lebdi oko ljudskog tijela ili pak da je koncentriran samo u nekom kutku našeg tijela. Ne! Svaka tjelesna stanica prožeta je duhom. Tijelo i duh neodvojiva su cjelina, a hagioterapija se bavi očitovanjem duha u čovjeku.
„Hagioterapija? Zvuči zanimljivo! Što je to?“ – najčešća je reakcija ljudi kada im kažem da se želim baviti hagioterapijom.
Filozofija opisuje duh na temelju njegovih nj egovih svojstava: iskonskog povjerenja, sposobnosti čovjeka da razmišlja o samom sebi, kreativnosti, savjesti i njegove slobode da odlučuje i živi po vrijednostima.
je činiti što god želimo, a nešto sasvim drugo biti slobodan. Spoznaja nas dovodi na ispravan put.
To zvuči vrlo lijepo, ali u svakodnevici smo ipak suočeni s neslobodom, ovisnostima, osjećajima manje vrijednosti i besmisla, neznanja i nemoći. Čovjek koji ne živi i ne djeluje prema zdravim svojstvima svojstvima svog duha je poput orla iz priče koji je ispao iz gnijezda, iz svoje temeljne stabilnosti, i pri padu se ozlijedio. Zapravo, Zapravo, nema čovjeka koji nije iskusio bol i patnju. Hagioterapija s te strane promatra čovjeka, ali u njemu vidi i osnažuje „orlovske“ mogućnosti, unatoč njegovim „slomljenim krilima“. Hagioterapija čovjeka strpljivo i pažljivo vodi do temeljnog zdravlja, zdravzdravlja duha.
Ali tko određuje što je dobro, a što zlo? Iz povijesti čovječanstva znamo kako svaki čovjekov pokušaj da sam odredi mjerila završava katastrofom; sjetimo se samo komunizma i nacionalsocijalizma.
Jesmo li slobodni? Liječenje u hagioterapiji započinje spoznajom. Kao učiteljica, jednom sam za vrijeme odmora na igralištu opomenula grupicu učenika koji su se prejako ljuljali. Neki su uživali u toj igri, ali jedna djevojčica više nije željela biti na ljuljački. Kada Kada je djevojčica koja je pokretala ljuljačku morala sići protiv svoje volje, dobacila mi je ljutito: „Vi uvijek govorite da smo slobodni! Ali pogledajte! Mi nismo slobodni, ni ljuljati se onoliko visoko koliko želimo!“ Bila je u pravu, ali nije razumjela paradoks slobode – slobodni smo samo ako djelujemo ispravno, ako činimo dobro. Jedno
Kad čovjek pravilno osluškuje, u svojoj nutrini nalazi smjernicu; može čuti svoju savjest. Čovjek je može nijekati i ušutkavati, ali ništa ne može promijeniti činjenicu da nas savjest jasno upozorava kada idemo u krivom smjeru. Savjest nas može i krivo optuživati i držati nas kao priljepljenima na dnu. Uz hagioterapiju čovjek uči ispravno osluškivati i prihvaćati svoju savjest.
nam iskustvo te ljubavi. Orao s početka priče morao je najprije osjetiti zrake sunca da bi se usudio visoko poletjeti. Ali Ali netko ga je morao dovesti do tog izvora svjetla, jer je zaboravio svoj orlovski bitak. U hagioterapiji su hagioasistenti svjedoci iskustva bezuvjetne Ljubavi i neumorno ukazuju na Stvoritelja svega što postoji, vječnog Oca svakog čovjeka koji je nosio ljudsko lice i koji nam govori: „Predivno „Predivno je da postojiš.“ Za Njega je bitnije biti nego imati i sviđa mu se svaki nos, kako god bio oblikovan. Kao vjerni prijatelj nikoga ne odbija, npr. onoga koji nema studijsku diplomu ili onoga koji loše pjeva, već pomaže u tome da se svačiji talenti umnažaju i razvijaju. On je isplanirao svaki ljudski život i veseli se kada zajedno s njim radimo na projektu „moj život“. On zna da smo mi orlovi i da možemo letjeti.
Bezuvjetno voljen
Naučiti letjeti
No, nameće se pitanje: Odakle dolazi savjest? Time otvaramo i egzistencijalna pitanja poput: Odakle dolazi naš život? Kamo idemo nakon smrti? Možemo čitav život ignorirati ta pitanja, ali hagioterapijska praksa dobro zna koliki su strahovi i frustracije ljudi koji nisu odgovorili na pitanja odakle dolazi i kamo ide njihov život.
Napokon, ovo sve pišem jer sam samu sebe pronašla u anegdoti o orlu; bila sam svjesna svojih krila, ali ih nisam znala upotrijebiti. Skakala Skakala sam po podu i udarala krilima. Odjednom sam čula glas: „Samo hrabro, uspjet ćeš.“ Preplavili su me velika radost i pouzdanje! Sada vidim prostore i područja u mom životu u kojima trebam naučiti letjeti. S pogledom uprtim u sunce sve je moguće. Hagioterapija podiže čovjeka prema suncu i vodi ga na let. Zar to ne trebamo svi mi?
Savjest
Ipak, hagioterapija hagioterapija daje i oslobađajući odgovor: Svi dolazimo iz beskonačne ljubavi, idemo prema njoj i ona nas prati. Ali da bismo to mogli vjerovati, treba
hagio.hr
5
Z
N
A
N
O
S
T
O
D
U
H
U
Duhovnost i religi u suvremenoj zn U
posljednjih nekoliko desetljeća, a osobito posljednjih godina, zapadna civilizacija bilježi porast interesa za duhovno, što se može objasniti prirodpri rodnim čovjekovim traženjem „nekog višeg životnog smisla“. smisl a“. Povećani Povećani interes za duhovno nije mogao ostati nezapažen ni među znanstvenicima koji taj aspekt čovjekova bića nastoje racionalno objasniti.
Mjerljivost duhovnosti/religioznosti
Piše: dr. Senea Mihaljević, spec. psihijatar
6
hagio.hr
Prije dvadesetak godina istraživanja duhovnosti/religioznosti bila su rijetka. Među mogućim razlozima negiranja istraživanja duhovnosti bila je i poteškoća u objektivizaciji istraživanja nečega doživljenog kao nejasno i apstraktno. Naime, evaluacija znanstvenih istraživanja u konvencionalnoj medicini i psihologiji vrši se putem specijaliziranih upitnika i statističke obrade. Prividna nemogućnost evaluacije istraživanja duhovnosti utjecala je na manji interes znanstvenika za to područje. Ellison (1983) navodi da pojmovi kao što su „duhovnost“ i „well-being“ (dobro osjećanje) imaju subjektivna značenja koja je nemoguće operacionalizirati, zbog čega psiholozi ignoriraju duhovnu dimenziju kao dio ljudskog blagostanja. S druge strane, mnogi autori kritiziraju i redukcionizam tradicionalne znanosti - duhovnost se ne može mjeriti u okvirima prirodnih znanosti (Oldnall, 1996) jer se odnosi na pojmove kao što su ljubav, nada, smisao, svrha, a to su
pojmovi koji se ne mogu u potpunosti obuhvatiti tradicionalnim znanstv znanstveenim metodama (Colluci, 2008). Swinton (2001, citirano u Colluci, 2008) zaključuje da postoji potreba za razvojem novih metodologija i načina istraživanja duhovne dimenzije koji mogu obuhvatiti skrivene dubine ljudskih emocija i iskustva. U samom istraživanju tog područja vrlo je važno točno definirati pojmove religioznost i duhovnost. Naime, u zapadnoj se civilizaciji sve više i radije upotrebljava pojam duhovnost koji je puno širi od pojma religioznost (Colluci, 2009). Prema Koenigu (2000), duhovnost je osobno traganje za razumijevanjem odgovora na konačna pitanja o životu , o smislu te o odnosu sa svetim i transcendentnim koji može (ili ne mora) “voditi do” ili “podići od” razine religioznih rituala i formacije u zajednici. Religioznost je organizirani sustav vjerovanja, prakticiranja prakticiranja rituala i simbola stvorenih da jačaju bliskost sa svetim i transcendentnim (Bog, viša sila ili krajnja istina/realnost) istina/realnost) te da jačaju razumijevanje odnosa i odgovor odgovor-nosti prema ljudima s kojima čovjek živi u zajednici (Koenig, 2000). Neki autori smatraju da je ispravnije istraživati religioznost budući da je ona „konkret „konkretnija“, nija“, mjerljivija, egzaktn egzaktni-ija (mjeri se, npr. broj odlazaka na bogoslužje, broj pročitanih religioznih knjiga i sl.), dok je duhovnost navodno uključena u psihološke termine čime se ne
oznost nosti može postići odgovarajuća korelacija s psihološkom objektivizacijom (Hall i sur, 2008). Osim toga, mnogi smatraju kako nije dovoljno mjeriti religioznost u kategorijama „manje i više religiozan“, već je potrebno obuhvatiti dubinu kojom religioznost zahvaća čovjeka (Hall i sur., 2008).
Primjena duhovnosti/religioznosti Brojni su načini na koji duhovnost i religioznost mogu biti povezani sa „zdravim ishodima“. Prema Derviću i suradnicima (2004), zaštitni čimbenici religioznosti u vezi sa suicidalnošću jesu moralan stav i nizak stupanj agresivnosti.
Tome se mogu još dodati: zdrava suportivna mreža ljudi, kognitivno restruktiriranje, davanje smisla svakom događaju, unutarnja refleksija s posljedičnim jačanjem samopoštov samopoštovanja, anja, motivacije i sudjelovanje u unutarnjim promjenama, čemu su vanjske posljedice jačanje zdrave društvene mreže, osjećaj smi-
k a v o N e t n A : o t o f
hagio.hr
7
Z
N
A
N
O
S
T
O
D
U
H
U
...duhovnost je osobno traganje za razumijevanjem odgovora na konačna pitanja o životu...
sla, svrhe i vrijednosti (McIntosh i sur., 1993; Birnbaum & Birnbaum, 2004). Duhovnost i religioznost imaju, uostalom, dobrobit za fizičko zdravlje jer neizravno promoviraju zdrav način života (zabranjujući pušenje i korištenje droga, te potičući zdrav način prehrane i relaksaciju). Većina dosadašnjih istraživanja dokazala je da religioznost i duhovnost, u osobama koje traže psihijatrijsku pomoć, „leže“ kao moguć izvor snage, tj. kao izvjesna coping strategija, odnosno način suočavanja sa stresom (Koenig, 2000). Osim toga, postoje indicije da pacijenti istinski pogođeni svojom bolešću pokazuju veći interes za religiozno s ciljem traženja smisla za svoju patnju (Nađ i
sur., 2008). Patnja kao sastavni dio žisur., vota ima više kategorija, a ona specifično ljudska patnja neizostavno će tražiti svoj smisao i rješenje u duhovnosti i religioznosti (Ivan Pavao II., 1995). Osjećaj smislenosti može biti pojačan terapijom koja uključuje duhovnost i/ili religioznost. Frankl je svojom logoterapijom prvi otišao korak dalje od „obične“ psihoterapije u traženju smisla i „višeg cilja“ ljudske patnje (Frankl, ( Frankl, 1998). Wong (1998) je osmislio terapiju orijentiranu na osobni rast, a ne na probleme. Njegova je terapija „hibrid“ egzistencijalno-humanističke psihologije i kognitivno-bihevioralne terapije. D’Souza i Rodrigo (2004) razvili su kognitivno-bihevioralnu terapiju pojača-
nu duhovnošću („Spiritually-augmen(„Spiritually-augmented Cognitive Behaviour therapy“) koja uključuje tehnike orijentirane prema traženju smisla i svrhe (npr. smisao situacije u kojoj se netko nalazi kao i globalni smisao), a Propst Propst je dokazala da je primjena takve vrste terapije učinkovitija od same kognitivno-bihevioralne terapije kod oboljelih od depresije (Propst (Propst i sur., 1994). U Hrvatskoj je razvijen autenitični hrvatski model pružanja duhovne pomoći nazvan hagioterapija (Ivančić, 2003) koji pronalazi sve više prostora za integraciju u dosadašnju medicinu, osobito u onim područjima, odnosno u onim slučajevima kada dosadašnje terapijske spoznaje ostaju bez rezultata.
Iskorak hagioterapije u suvremenu znanost Hagioterapija kao znanstvena metoda ne samo pružanja duhovne pomoći već i istraživanja duhovne duše svoje znanstvene korijene ima u teološko-filozofskim pronalascima samog utemeljitelja. Njegovu filozofsko-teološkom načinu razmišljanja priključuje se sve veći broj znanstvenika koji dolaze iz okružja prirodnih p rirodnih (egzaktnih) (egzaktnih) znanosti, poglavito neuroznanosti. Neophodnost ujedinjenja tih različitih znanstvenih pristupa izražena je na Prvom međunarodnom znanstvenom simpoziju o hagioterapiji 2006. godine u Zagrebu. U Njemačkoj je izrađen i prvi doktorat na temu hagioterapije, a uslijedili su i drugi, npr.u Ukrajini i drugdje. Hagioterapija je prezentirana na brojnim simpozijima održanim na temu istraživanja u duhovnosti/religioznosti i bila vrlo zapažena. Kao terapijska metoda uvrštena je i u prvi psihoterapijski simpozij održan u PB Vrapče 2007.g., 2007.g., iako od toga 8
hagio.hr
laskavog priznanja ipak odudara činjenica da hagioterapija nije psihoterapija. Znanstvena Znanst vena tendencija hagioterapije ogleda se u provođenje odgovarajućih istraživanja i prezentaciji rezultata u znanstvenim časopisima. Dobre temelje za daljnja istraživanja daju već ona provedena u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu te u Centru za hagioterapiju u Slavonskom Brodu. Budući da se ovdje radi na duhovnom području, upitna je iskoristivost psiholoških metoda u evaluaciji pa se stoga otvara pitanje postavljeno na početku ovog članka – na koji način objektivizirati učinke duhovne pomoći? U stručnom radu hagioasistentice i teologinje Silve Vrdoljak, Vrdoljak, objavljenom u prošlom broju hagio.hr-a, možemo naslutiti otvaranje horizonta novih načina evaluiranja učinaka intervencija na duhovnom području, konkretno hagioterapije.
Migrena Piše: mr. sc. Marina Marinović, dr. med. Centar za duhovnu pomoć, Zagreb hagio.hr
9
Z
N
A
N
O
N
S
e morate imati neko osobito znanje medicine da biste znali što je migrena. Iako se u prosjeku javlja kod 5 do do 10% ljudi, zasigurno poznajete nekoga tko pati od toga specifičnog oblika periodičnih glavobolja. Zanimljivo Zanimljivo je da migrena može započeti već u dječjoj dobi, javljati se tijekom čitava aktivnog života, i u starijoj dobi, kao i da obično mijenja svoj karakter. Znajući, makar i otprilike, koliki može biti intenzitet i kakav tijek migrenoznih napada, možemo samo pretpostavljati koliko je otežan život osobama koje pate od migrena, kakav im je bračni život, u kakvoj atmosferi odrastaju djeca te koliko društvo troši na izgubljene sate rada, bolovanja i lijekove. Takvim osobama i članovima njihovih obitelji u životu je mnogo toga otežano i uskraćeno. Uzroci migrena su raznoliki (npr. alergije). One mogu biti provocirane fizičkim ili psihičkim opterećenjem, poremećenom probavom ili vezane uz vrijeme - labilnost
T
10 hagio.hr agio.hr
D
U
H
zračnog tlaka ili njegovo naglo smanjenje, zatim povezane s menstrualnim ciklusom i dr. Genetske predispozicije također mogu utjecati na tu neugodnu pojavu.
U
o mržnji usmjerenoj prema nekoj osobi iz njihova života.
Uobičajene terapije kod migrena nastoje ukloniti etiološke faktor faktoree i gotovo većina migrena liječi se samo simptomatski, jer se njihova etiologija ne može povezati povezati ni s jednim medicinski poznatim uzrokom! Takve Takve migrene zainteresirale interesir ale su i nas u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu te smo istraživali je li uzrok tih migrena u duhovnom području. Nakon utvrđenih uzroka pristupilo se i pružanju pomoći putem hagioterapije.
Kao razlog mržnje navedeno je: - osramoćenost u vrtiću - kriva optužba u školi - zlostavljanje u obitelji - pokušaj silovanja - nepravednost na radnom mjestu - prekid emotivne veze: ostavljenost - rastava braka - nesuglasice u obitelji - nepravedno riješeni imovinske odnose u obitelji i - sudski proces proces..
Na uzorku od 114 osoba koje su imale različite vrste glavobolja, kod njih 73 radilo se o medicinski utvrđenim migrenama. Upravo je kod te druge skupine upitnik kakav se provodi u hagioterapiji pokazao da kod 20 osoba postoji istovrsni uzrok migrene u duhovnom području. Radilo se
Mržnja je bila usmjerena prema: - odgajateljici u vrtiću - profesorici u školi - ocu koji je zlostavljao obitelj - mladiću koji je pokušao silovanje
Učestalost glavobolja (uzorak od 200 osoba)
86 (43%)
O
114 (57%)
Vrsta glavobolje (uzorak od 73 osobe)
32 (44%)
41 (56%)
Kada je svaka pacijentica dovedena dovedena do praštanja, odnosno nakon eireno terapije, migrene su potpuno prest prestale! ale!
- kolegi na radnom mjestu - pretpostavljenoj osobi na poslu - mladiću iz bivše emocionalne veze - bivšem suprugu - ženi koja je preotela supruga - svekrvi - rodbini zbog nasljedstva - susjedu zbog međe na zemlji. Svih 20 osoba bilo je ženskog spola u dobi od 29. do 55. godine, a većina ih je bila visokog obrazovanja, u braku s djecom i u radnom odnosu. Kod većine ispitanica migrena se pojavila u dobi od 20. do 35. godine, a u svim je slučajevima uzrokovala jaku iscrpljenost, nesposobnost za rad i teško funkcioniranje u obitelji i na poslu.
DUHOVNA TERAPIJA Prva terapija bila je pouka pacijenticama da je čovjek jedinstvena i nedjeljiva cjelina tijela, psihe i duha, te da postoji međuo-
visnost tih triju područja. Upoznati su s primjerima iz literature i prakse koji pokazuju da mržnja i nepraštanje mogu dovesti do niza oboljenja. Potom su pacijentice poučene da oprostiti nekome znači odmaknuti se od zla, a za to je potrebna osobna odluka. odluka. Na temelju pouke pacijentice su se odlučile za nastavak terapije u kojoj se agapo terapijom nadoknađivala ljubav, lj ubav, a pistis terapijom jačalo temeljno povjerenje. Eireno terapija bila je usmjerena na praštanje osobama prema kojima je bila usmjerena mržnja i prolazila se vrlo detaljno. Također se liječila grižnja savjesti, koja je bila prisutna kod svih pacijentica, a razvila se zbog nefunkcioniranja pacijentica u bračnom i obiteljskom životu, te na radnom mjestu za vrijeme glavobolja. Dinamis terapija upotrijebljena je samo kod jedne osobe.
S pomoću pneumato terapije posredovale su se kreposti: ljubav, povjerenje, praštanje, blagost i mir. Pacijentice su na pojedinačnu terapiju dolazile jednom tjedno po pola sata, u prosjeku 12 puta. Pokazalo se kako rad u duhovnom području posredno djeluje na migrene jer je već nakon agapo i pistis terapije kod pacijentica došlo do pozitivnih promjena u smislu smanjenja učestalosti i intenziteta glavobolja. Kada je svaka pacijentica dovedena do praštanja, odnosno nakon eireno terapije, migrene su potpuno prestale! p restale! Kontrola rezultata napravljena je nakon jedne godine, te nakon 5 i 8 godina. Ni kod jedne pacijentice glavobolja migrenoznog tipa nije se ponovila. Izlječenjem se njihov život i život njihovih bližnjih potpuno promijenio, a rad je postao puno kvalitetniji.
HAGIOTERAPIJA OZDRAVLJUJE Liječenje uzroka migrene u duhovnom području rezultiralo je prestankom migrenoznih migreno znih glavobolja. Na temelju toga može se zaključiti da etiologija migrena može biti i u duhovnom području. Uklanjanjem uzroka u duhovnom području, a zbog povezanosti duhovnog, psihičkog i fizičkog područja, migrene su izliječene. Uzimajući tu činjenicu u obzir, i liječenjem uzroka u duhovnom području, može se povećati broj izliječenih osoba od migrene,, čime hagioterapija daje doprinos u cjelovitom liječenju čovjeka. migrene hagio.hr agio.hr agi o.hr 11
Z
N
A
N
O
S
T
O
D
Ovisnost Silva Vrdoljak, hagioasistentica Centar za hagioterapiju Slavonski Brod 12 hagio.hr
U
H
U
O
visnost je nesposobnost za slobodu. Bit slobode je, prema B. Häringu, u sposobnosti za dobro. Vezanošću slobode, razaraju se sve strukture čovjeka. To se opaža na svim razinama osobe. Bit ovisnosti jest vezanost i nemoć slobode, a time i osobe. Postoje brojne ovisnosti: o drogi, alkoholu, cigaretama, o magijskim praksama i okultnim silama, o ljudima i njihovoj naklonosti, ljudskom obziru, o praznovjerju i idolopoklonstvu, o novcu, tjeskobi, suicidu, hrani i tzv. nove ovisnosti kao na primjer o on-line kockanju, igrama na sreću, internetu, radu, vježbanju tijela, modi, seksu ili nekontroliranom kupovanju (usp. N. Hrvatić).
Nove ovisnosti O ovisnostima o drogama, alkoholu ili pušenju vrlo se često i mnogo govori za razliku od tzv. novih ovisnosti kojima se pridaje vrlo malo pažnje, a one u podjednapod jednakoj mjeri vode destrukciji osobe i drugim posljedicama. Tako na primjer on-line kockanje postaje iz dana u dan sve rašireniji oblik kockahagio.hr 13
Z
N
A
N
O
S
nja. Procjenjuje se da je danas na internetu dostupno više od 1700 kockarskih adresa. Pristupačnost kockanju bez potrebe napuštanja doma značajno povećava rizik nastanka kockarskih problema. Mogućnost kockanja 24 sata iz vlastitog doma povećava rizik i od kockanja djece, zbog olakšanog pristupa uz mogućnost smanjenja percepcije vrijednosti novca. Opća percepcija javnosti o kockanju kao o relativno bezopasnoj aktivnosti uz jednostavnu dostupnost novih tehnologija otvara bez zaštite put dječjoj i adolescentskoj znatiželji i pokušaju iskušavanja sreće. Prema nekim procjenama utemeljenima na rezultatima studija u razvijenim zemljama oko 75% mladih je isproi sprobalo kockanje. Ovisničko se kockanje ponekad spominje kao „skrivena“ bolest jer ne postoje vidljivi fizički simptomi. Premda je u većini zemalja svijeta djeci zakonski zabranjen pristup kockanju i kockarskim aktivnostima, internet je ostavio dosta široka vrata mladima za pristup svijetu hazarda - bez praktične zaštite. Bitno je stoga podizati svjesnost o problemima i novih ovisnosti, educirati širu populaciju i preventivno djelovati (usp. A. Kljenak). Sve je više zabrinutih roditelja, supružnika i mladih koji traže izlaze iz svojih problema. Roditelji i partneri osoba s problemom ovisnosti često traže pomoć i za sebe jer ne znaju na koji se način suočiti s ponašanjem člana obitelji – ovisnika. Vrlo Vrlo često oni krive sebe jer nisu sposobni primjereno pomoći svom članu obi14 hagio.hr
T
O
D
U
telji. Često upotrebljavaju rečenicu: „Ne znamo gdje smo pogriješili u odgoju.“
Uzroci Prema istraživanjima, nekoliko je glavnih uzroka pojave ovisnosti među mladima, a mogu se podijeliti na: obiteljske, psihološke i društvene. Nema sumnje kako su nove ovisnosti rezultat slabljenja odgojnog utjecaja obitelji, suvremenog urbanog načina života. Sociološko okruženje je u današnje vrijeme nestalo ili se raspada. Ljudi su zbog posla prisiljeni na seljenje te se tako odvajaju od tradicionalne sredine koja im je posredovala religijske i moralne vrednote. Nastao je rascjep u samoj obitelji. Otac i majka moraju duže vrijeme boraviti na poslu. Djeca su prepuštena odgoju u vrtićima, školama ili samima sebi. Zbog različitog radnog vremena ili mjesta rada među supružnicima se gubi prisnost i nema komunikacije. Supružnici također postaju financijski neovisni, osobno raspolažu vlastitim novcem, a ne kako bi riješili obiteljske potrebe. Njih obiteljsko gnijezdo ne okuplja, nego oni doživljavaju da to gnijezdo moraju stalno graditi i uzdržavati. Te su veze preslabe i stoga vrlo brzo dolazi do pravog raspada obitelji ili obitelj funkcionira samo formalno (usp. T. Ivančić). Ono što se zapaža među mladima jest to da im se život u rastavljenoj obitelji želi prikazati kao aktivan i perspektivan. Djeca i mladi iz današnjeg naraštaja moraju se nositi s takvim životom i nemalen broj mladih koji su potra-
H
U
žili pomoć u CHT-u Slavonski Brod konstatiralo je da uzima najbolje od situacije u kojoj su malo kod oca, malo kod majke ili da čak uživaju u samostalnosti koju pruža život uz samohranog, ali aktivnog i zaposlenog roditelja. Sve su to razlozi zbog kojih je nemoguće na djecu prenositi odgojne principe i vrijednosti, koje izrastaju samo iz obitelji, jer govor o vjernoj zajednici braka u mnogim slučajevima postaje neuvjerljiv. Iskustvo rada s mladima potvrđuje da mladi jako čeznu za osobom (osobama) koje bi im mogle otkriti i posredovati duhovno-moralne vrijednosti u životu i još više, svojim primjerom to potvrditi (uzori u životu). Obilježje današnjih mladih je da su gotovo srođeni s idejom da na internetu mogu pronaći svaku informaciju koja im je potrebna i slobodno i ravnopravno izreći svoju misao. Odrasli su uz mobitele, računala, laptope i sve moguće aparate za zabavu i olakšanje i to smatraju redovnim stanjem stvari. Sociolozi im zbog toga pripisuju određenu nestrpljivost. Brže pamte i upijaju informacije, ali se teže koncentriraju i teže podnose zadatke za koje je potreban dulji misaoni napor, kao što je čitanje s razumijevanjem ili bilo koja aktivnost u kojoj se dulje mora obraćati pažnja na pojedinosti. Skloniji su brzom čitanju, tzv. skeniranju teksta i izdvajanju bitnog. Sustavna istraživanja novih ovisnosti i njihovih posljedica važna su zbog zaštitnog djelovanja unutar obitelji i škole. PrimarPrimar-
Izlaz iz ovisnosti treba treba početi iz središta osobe, iz duhovne dimenzije, gdje je sloboda.
na bi prevencija trebala biti interdisciplinarna ali u jednom dijelu usmjerena prema uključivanju mladih u kreativnost, odnosno oblikovanju programa kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.
Egzistencijalno-duhovni aspekt Egzistencijalno-duhovni ovisnosti Mnoga istraživanja na području ovisnosti u savjetovalištu za ovisnike previđaju čovjekovu egzistencijalno-duhovnu dimenziju. U istraživanju nastanka ovisnosti treba ići multidisciplinarno jer se na psihofizičkoj razini mogu nabrojiti samo neke predispozicije za ovisnost. Govori se o psihičkom, tjelesnom i socijalnom aspektu ovisnosti. Izlaz iz ovisnosti treba početi iz središta osobe, iz duhovne dimenzije, gdje je sloboda. Zato je prva i temeljna borba protiv ovisništva na razini duha i egzistencije (usp. T. Ivančić). Egzistencijalna razina govori nam o tome da je čovjek stvorenje, biće „od drugoga“. Čovjek intuitivno spoznaje da nije gospodar svijeta. Ušavši u svijet, čovjek doživljava ograničenost. On u svakom trenu može izgubiti život i ne može spasiti ono što mu je najvažnije. Nesigurnost u vezi s tim tko je čovjeku Stvoritelj, te čovjekova nemoć da sačuva život, sugerira mu da se osloni na ljude i da od njih traži sućut. On treba izraze emotivne ljubavi, afektivnih znakova nježnosti, sigurnosti da će u nečijem povjerenju živjeti bez b ez granica. Razočaranje nastaje kad čovjek otkrije da ljudi nisu apsolutna zaštita. Bit čovjeko-
ve egzistencijalne strukture strukture jest da je on stvorenje stvor enje ovisno o Stvoritelju. Čovjek je otjelovljeni duh ili oduhovljeno tijelo. Duh se očituje preko duše. On stoga prebiva u vegetativnoj, kao i u senzitivnoj, psihičkoj duši. No duh se osobito prepoznaje u strukturi duhovne duše, kako je nazivaju suvremeni teolozi i II. vatikanski koncil, ili besmrtnoj duši kako kaže Katekizam. Duša je jedna, ali ima razne moći i funkcije. Pod duhovnom dušom mislimo na čovjekovu osobnost, savjest, duhovni život, slobodu, intelekt, karakter, kulturnu kreativnost, religioznost, povjerenje… Duhovna duša vrhunac je duše, ona čovjeka čini čovjekom, izdiže ga ga iznad biljaka i životinja, čini ga vladarom stvorenja i Božjim suradnikom. Duhovna dimenzija čovjeka ima svoje prirodne moralne zakonitosti koje su vječne, što nam govore i moralna teologija i dokumenti Crkve. One vrijede za svakog čovjeka i u svim vremenima ljudske povijesti. Te zakonitosti nam otkrivaju da kad čovjek ljubi – doživljava d oživljava smisao života. Ako ga drugi ne ljube – osjeća se nekorisnim i krivim. Ako činimo nepravdu – ispunjamo jedni druge ogorčenošću, krivicama, agresivnošću i izazivamo svađe, sukobe, ratove. Ako nemamo zajedništva – osjećamo se sami, bespomoćni, poraženi, poniženi, obezvrijeđeni. Ako čovjek nema osobnosti – tada ovisi o mišljenjima drugih. Vrednote – dobrota, istina, ljubav, povjerenje, pravda, hrabrost, poštenje, razboritost, mudrost, razumnost, vjernost, poni-
znost, nježnost, darežljivost, praštanje – sve su to prirodne zakonitosti duha koje vode k duhovnom, a onda i psihosomatskom zdravlju (usp. T. Ivančić ). Čovjek nije izručen sudbini, nego slobodan. Prava je sloboda izniman znak Božje slike u čovjeku, kaže Koncil. Dostojanstvo čovjeka zahtijeva, dakle, dakle, da radi po svjesnom i slobodnom izboru, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili po čisto vanjskom pritisku. Ovisnost prouzrokuje patnju osobe, odnosno, svaka ovisnost poprima ulogu aktivnoga bijega od vlastitog života. Takav bijeg ima svoje duboke korijene, nedostatak smisla, egzistencijalnog razočaranja, čiji je znak, simptom – ovisnost. Citirajući Shopenhauera, Eugenio Fizzotti je u svom radu pod nazivom: Egzistencijalni poremećaj i ovisnost o drogi rekao: „Želja za užitkom nastupa kada želja za smislom nestaje.“ Ljudski život nije drugo doli d oli razvoj potrebe za odnosom koji po prirodi teži odnosu s Apsolutnim. Patnja čovjeka istinski potječe od nedostatka susreta s Apsolutnim. Dajući ovisniku smisao života koji nadilazi vremenski pojedinačne okvire, takva pomoć osovljuje ovisnika na vlastite noge. Istodobno, ovisnik dobiva iskustvo duha koje je snažnije od tjelesnih i psihičkih iskustava. Drugim riječima, ne digne li se čovjek na duhovnu i egzistencijalnu razinu, on ostaje na razini biljaka i životinja te ne može sagledati temeljne izvore svojih problema i pronaći rješenja (usp. T. T. Ivančić). Ivančić ). hagio.hr 15
Z
N
A
N
O
S
Iskustvo rada s osobama s problemom novih ovisnosti metodom hagioterapije u Centru za hagioterapiju u Slavonskom Brodu Tijekom 2008. i 2009. godine s problemima novih ovisnosti (on-line kockanju, internetu, računalnim igricama) u CHTu SB pomoć je zatražilo 16 osoba, dobne skupine od 16 do 27 godina. Sve su osobe katolici, ali su se udaljile od vjerničke prakse. Rad s ovisnicima odvijao se individualno, prema smjernicama prof. dr. T. Ivančića koje su razrađene u knjigama Ovisnost i sloboda i Dijagnoza duše i hagioterapija, te u stručnom studiju hagioterapije. Početni intenzivni rad s ovisnikom traje do šest mjeseci. Provodeći upitnik s ovisnicima, uočeni su sljedeći zajednički izvori njihove ovisnosti: 1. Netko je ponizio njihovu osobnost, dostojanstvo, povrijedio povrijedio ih svojim omalovažavanjem; 2. Nedostatak ljubavi i povjerenja od začeća (9 osoba) ili osoba sama sebe ne cijeni i ne prihvaća; 3. Okrnjena savjest, krivnja. Slobodno se odlučujući za ovisništvo, ovisnik je postao odgovoran za taj korak i zbog toga osjeća krivnju. Stupanj te krivnje različit je, već prema tome koliko je ovisnik u tim trenucima zaista bio slobodan, a koliko mu je sloboda bila onemogućena. Sloboda je dar i zadatak, i sva je predana čovjekovoj odgovornosti. odgovornosti. Čovjek ima odgovornost za ono što je učinio ili što je propustio. 16 hagio.hr
T
O
D
U
4. Nekreativnost. Čim čovjek ne stvara, tada je frustriran jer drugima ne daje od onoga što jedino on može napraviti. Ne razvija svoje sposobnosti i osjeća da je život beskoristan. Hagioterapijski izlaz iz ovisnosti: 1. Prihvaćanje osobe s problemom ovisnosti bez predrasuda. Taj prvi korak u izlazu iz ovisnosti zahtjeva da i sam hagioasistent mora biti na prikladnoj razini duhovne dimenzije. Finoća, strpljivost, dobrohotnost, razumijevanje -sve zajedno čine duhovni stav koji hagioasistent posreduje ovisniku pa i u slučaju ponovnog pada u ovisnost jer ovisnik treba i drugog čovjeka koji ima iskustvo duha i koji će ga podupirati u hodu prema slobodi. 2. Posredovanje spoznaje o temeljima ljudske egzistencije i duhovnoj dimenziji - put mudrosti. Ovisnicima se mudrosno, kognitivno kognitivno protumačilo p rotumačilo što to znači duhovna razina čovjeka, što im se to dogodilo da duhovna duša pati, boli i kako se može izaći iz ovisnosti. Zatim da se sve nemoći i ovisnosti događaju u razaranju transcendentala (istine, dobrote, ljubavi i jedinstva)) i da je zato bit izlaza iz ovisnosti jedinstva u obratu prema slobodi. Čovjek je stvorenje, ograničen je i logika ga tjera da traži neograničenu egzistenciju. On je u sebi sam, sam pati i boluje, treba nekoga tko će biti uz njega, smisao, pratitelja. Svi su ljudi grešni, svi su krivi, te pojedinac traži nekog nedužnog, nekog tko ima sućuti za
H
U
njega, tko ne osuđuje, nego oprašta. op rašta. Svi su ovisnici reagirali pozitivno i u toj fazi u njima se učvršćuje odluka da žele nastaviti proces izlaska iz ovisnosti.
3. Povezati ovisnika s Apsolutnim Bitkom – put bezuvjetne ljubavi. Ovaj put je najvažniji jer njime posredujemo ovisniku čvrst temelj, tlo za koje zna da više ne propada. Ovisnicima se posredovala prava stvarnost Boga, a to je da je On apsolutna dobrota, ljubav, istina, nježnost, vjernost. Osobito je ovisnike duboko dirnula spoznaja da mogu duhovno „upiti“ tu stvarnost, sjesti na Njegova Nj egova koljena, ruke, „zaroniti“ u Njegovu nježnost. Drugi korak u tom dijelu je pouka o neokrivljavanju roditelja ili bilo koga drugoga za nastalu ovisnost, jer čovjeka ne stvaraju samo roditelji nego i Stvoritelj koji je bio s njim u trenutku začeća i u svakom drugom trenutku života. Ljubav Stvoriteljeva prema čovjeku ostaje vjerna i ide za njim. Nakon pouke ovisniku posredujemo znanje kako se do Boga može doći. U tom did ijalogu ljubavi Boga i čovjeka, nedostatka ljubavi i povjerenja najviše ozdravlja bezuvjetna Božja ljubav. Navedeni put duhovnog zdravlja provodi se kroz molitvu kao razgovor s Bogom i kroz meditaciju sve dok osobe ne dobiju iskustvo da su voljene, vrijedne, dragocjene. 4. Oslobođenje od grižnje savjesti i krivinja – put povjerenja. Nakon što se ovisniku „donese tlo pod nogama“, potrebpotrebno mu je pokazati cilj, smisao, a to je Život. Ovisnicima se reklo – Isus je Život.
On ne traži da budeš dobar, već da vjeruješ u dobrotu. Učiti ih govoriti: „Ja vjerujem, bit će dobro.“ Osnovno je približiti osobu Isusa Krista. On je uzeo ljudsku osobu na sebe, sve zlo ponio u svoju smrt na križu i tamo uništio grijehe, ovisnosti, strahove i dr. Osobito je bitno ovisniku donijeti spoznaju da je sadašnji trenutak najvažniji. Sada može moliti oproštenje, početi vjerovati u ljubav i dobrotu, sada može Isusu sve reći. U „razgovoru“ s Isusom ovisnici svjedoče kako su poželjeli život bez ovisnosti, kako ponovno otkrivaju vlastite vrijednosti, kako im se vraća dostojanstvo. U ovom koraku izlaska iz ovisnosti ovisniku je bitno učvrstiti: a) Ima Netko tko ga voli. b) Njegov život je važan i dragocjen. c) Uspjet će ako vjeruje da je Bog Svemoćan i da štiti njegov život, ako vjeruje u dobrotu, ljubav, istinu. Ako je osoba ateist, tada mu treba reći: Život to si ti, to je tvoje postojanje. Život je isto što i dobrota, ljubav, vjernost.
5. Pomirenje. Slijedi pomirenje sa samim sobom, s Bogom i s drugima. Ovisnici s kojima se radilo govore o svojoj ogorčenosti na svoje bližnje, na Stvoritelja koji je stvorio svijet u kojem vlada nepravda, licemjerstvo,, te na same sebe što su „pali“ cemjerstvo u ovisnost i što nisu bili jači. j ači. Ponovno Ponovno im se posvijestila bitnost sadašnjeg trenutka i da se sada mogu pomiriti s bližnjima u duhu jer su tako povezani sa svim ljudima. Važna je spoznaja da je duh transpa-
rentan, svjestan svjestan i slobodan od prostora i vremena te da se misao na nekoga stvarno intuitivno i prenosi. To znači da opraštanje u duhu osjeti onaj kome smo oprostili, te da onaj koga molimo za oproštenje to duhovno čuje (usp. T. Ivančić). Ivanči ć). Iskustva ovisnika potvrđuju tu istinitost zakonitosti duha. One osobe koje su ih najviše povrijedile i omalovažavale počinju ih najviše cijeniti. Nakon ovog puta duhovnog zdravlja ovisnici najviše dobivaju snagu i volju da budu slobodni.
Rezultati • Od 16 ovisnika 11 je izašlo iz ovisnosti • S 4 ovisnika se još uvijek kontinuirano radi • 1 ovisnik je odustao
Zaključak
8. Put milosti odnosi se na molitvu da Duh Sveti ispuni oslobođenu dušu ovisnika i molitvu za kreposti.
Bit ovisnosti jest vezanost i nemoć slobode. Sloboda pripada razini duha i zato je glavni uzrok ovisnosti na duhovnom području. Egzistencijalno-duhovni pristup pomaže da se ovisnost sagleda u cjelini čovjekova bića. Kroz iskustvo rada s ovisnicima o on-line kockanju, računalnim igricama i internetu, dolazimo do istine da samo Apsolutni Bitak može biti oslobodilački. Religijski rečeno to je Bog, kršćanski shvaćeno Isus Krist. Ovisnicima je najsnažnije iskustvo da je Isus na njihovoj strani i da zakonitosti duha doista funkcioniraju u svagdanjem životu. Resocijalizacija Resocijaliz acija je vrlo bitna, a ona se postiže učenjem ovisnika discipliniranom duhovnom životu, moralnim vrijednostima, razvoju kreativnosti i otkrivanju vlastitih talenata.
9. Discipliniran duhovni život. Da bi se učvrstila sloboda, potrebno je rasti i razvijati se duhovno kroz svagdanju molitvu, obraćenički život, duhovnu literaturu. Priključuju se radu u skupini koju vodi iskusan hagioasistent.
Literatura: Ivančić,Tomislav: Ivančić,T omislav: Ovisnost Ov isnost i sloboda, Teovizija 2009. Ivančić, Tomislav: Dijagnoza duše i hagioterapija, Teovizija 2006. Ivančić, Tomislav: Hagioterapija PTSP-a, Teovizija Teovizija 2009. Zbornik sažetaka ( Kockanje I. hrvatski interdisciplinarni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem, Virovitica 2007.,urednici Elvira Koić,Veljko Koić,V eljko Đorđević.)
6. Razvoj kreativnosti. Dolazi do odluke i djelovanja u razvoju kreativnosti prema sposobnostima i talentima. Osobe se vraćaju kreativnim aktivnostima koje su imale prije ovisnosti ili otkrivaju nove sposobnosti za kreativnost (na primjer vraćanje glazbi, sportu, svakodnevnom radu na kreativan način). 7. Odluka o braćenju na slobodu. Ovisnici se nakon navedenih koraka sami odlučuju za slobodu, te ih se priprema za temeljnu životnu ispovijed i molitvu oslobođenja.
hagio.hr 17
E
D
U
K
A
C
I
J
A
Studij hagioterapij
bol i patnja Pripremila: Ivana Vranešić
N
akon što smo u prošlom broju saznali što je to duh, od čega se sastoji te koja je njegova uloga u našem životu, sada ćemo objasniti i pojmove pneumatološka bol i patnja duhovne duše. Najprije je korisno prisjetiti se da je svaki čovjek istodobno i duhovno i materijalno biće. Te se dvije stvarnosti ne mogu razdvojiti i stoga se moraju zajedno i liječiti. Čovjek je središte svega, vrhunsko biće, no zbog slobode koja mu je dana i iz koje djeluje ne može izbjeći izb jeći bolest. Ali svakom odlukom za dobro u njegov se život vraća zdravlje.
MORFOLOGIJA ZDRAVLJA I BOLESTI Zdravlje duhovne duše znači čovjekovu cjelovitost, zdravo funkcioniranje svih njegovih duhovnih organa. Čovjeku zdrave duhovne duše nije pogažena osobnost, on je siguran da ima čistu savjest, mudar je, inteligentan, konkretan, slobodan od svega, čestit i pošten... Kad je čovjek tako cjelovit, onda je duhovno zdrav. zdrav. Čovjek je biće od drugoga bića. Nitko od nas nije sebe naručio, napravio, ni htio. Bitno je prihvatiti ono što jesmo. Neprihvaćanje bilo čega u sebi ili na sebi znak je duhovne bolesti. Suprotno tome, svijest o tome da naš život ne ovisi o nama, da netko drugi vodi računa o našem životu, vodi u potrebu komunikacije sa Stvoriteljem, a ta je veza bit duhovnog zdravlja. 18 hagio.hr
„Bolest“ na duhovnom području znači da na duhovnoj duši postoji neki nedostatak, nedostaje ono što bi tu trebalo biti. ZdravZdravlje se postiže donošenjem onoga što nedostaje. Npr. Npr. ako je čovjek ohol, o hol, donosi se poniznost, ako je netko ovisan, potrebno ga je uvesti u slobodu... Hagioterapijom se pacijenta ne liječi, nego ozdravlja. ozdravlja. Kada čovjek psihički ili fizički oboli, čak i kada izgubi fizički život, duhovni život mu ostaje, on je vječan. No, kada je čovjek nemoralan, gubi sebe i postaje duhovno mrtav. Nedostatak duhovnog zdravlja kod čovjeka znači da on negdje u sebi doživljad oživljava bol i patnju. Bol je znak ugroženosti života u nekom području. Patnja je nemoć čovjeka da se oslobodi boli. Očaj je pak stanje napuštanja borbe za život.
u vjeri da će se sutra probuditi i živjeti, i da postoji nešto i iza smrti. Temeljna Temeljna bol i patnja nastaju u trenutku začeća i razvijaju se ako čovjek nema nekoga tko ga voli i u koga može imati povjerenja. Dijete u trenutku začeća zna što majka i otac misle, govore te reagira na sve još u majčinoj utrobi. Nedostatak ljubavi u tom razdoblju kod jedne trećine ljudi uzrokuje agresivnost, kod druge trećine neuroze neuroze,, a kod treće trećine agresivnost i autoagresivnost. Jedina je pomoć u povezivanje svakoga s bezuvjetnom ljubavi. Pomoć u tri koraka: - Tebe je Stvoritelj htio!
SUSTAVAN SUSTAV AN PRIKAZ P RIKAZ BOLI I PATNJE DUHOVNE DUŠE Tri su razine patnje duhovne duše:
3. Cjeloživotna bol i patnja - Ovdje razlikujemo tri moguće situacije: prva je situacija kada čovjek samog sebe ne voli, ne prihvaća i zbog toga samog sebe ranjava grijesima, negativnim mislima i riječima. Da bi se situacija promijenila, potrebno je prihvatiti sebe i samom sebi postati važan. Druga je situacija kada čovjeka stalno netko napada - roditelji, rodbina, bližnji... Oni koji su nam najbliži najčešće nas najdublje povrijede, razočaraju, čak i ostave. Izlaz iz te situacije je u opraštanju. Treća Treća je situacija ona u kojoj nas napadaju bolesti, nesreće, vremenske nepogode, neimaština i sl. Sve to u nama stvara strah, tjeskobu tjeskobu i osjećaj da nas netko kažnjava. To To je situacija svijeta - cijela se priroda pobunila jer
1. Egzistencijalna bol i patnja - Svaki je čovjek egzistencijalno teško bolestan i jednako ugrožen, i protiv toga ne može ništa učiniti. Čovjek se rađa i umire a da ga nitko ne pita želi li to. Nitko nema sudbinu u svojim rukama, a svi nose krivnje kriv nje i povrijeđeni su. Nitko nije izuzet iz egzistencijalne boli i patnje. Uslijed egzistenegzistencijalnog straha svima je jednako potrebno sigurno tlo pod nogama. 2. Temeljna bol i patnja - Izražena je u nemoći čovjeka da vjeruje. Ali čovjek je biće vjere i ne može drugačije živjeti osim
- Stvoritelj te uvijek bezuvjetno voli! - Oprosti sebi i drugima. Tako obnavljaš prijateljstvo sa svojim Stvoriteljem.
e - pneumatološka je čovjek postao zao, jer joj je postao neprijatelj. Kad zavolimo Stvoritelja, i priroda će biti na našoj strani. Rješenje te situacije je u povjerenju da će sve biti dobro.
često nema ispravnu sliku o sebi, o Stvoritelju i o drugima. Rješenje je u traženju istine koja će nas osloboditi, a ta je istina u Onome koji je stvorio nas i čitav svijet.
Specifikacija patnje duhovne duše Egzistencijalna, Egzisten cijalna, temeljna i cjeloživotna bolest može biti:
2. aksiološka patnja duhovne duše – patnja je nastala zbog grižnje savjesti i krive krivnje, a može biti dvostruka: kada sami sebe okrivljujemo - kada nas drugi okrivljuju, a nismo krivi. Važno Važno je čuvati se patnje kada nas drugi napadaju. To
1. kognitivna patnja duhovne duše – patnja je koja dolazi od krive spoznaje - čovjek
ćemo uspjeti kada shvatimo da druge trebamo ljubiti umjesto optuživati ih.
3. interpersonalna patnja duhovne duše – patnja je koju nam zadaju drugi ljudi. Izlaz je u tome da shvatimo kako i drugi ljudi pate te da je dovoljno uputiti im samo jednu lijepu riječ ili kompliment. 4. religiozna patnja duhovne duše – dolazi od toga što svi duboko patimo jer
hagio.hr 19
E
D
U
K
A
C
I
ne vjerujemo da nas Netko bezuvjetno voli i da ima netko tko nas je htio. Izvore zla u sebi možemo zatvoriti ako mislimo na ono dobro, spoznajemo istinu, vjerujemo u dobro, odlučujemo se za dobro i činimo dobro.
Aspekti patnje i boli duhovne duše 1. filozofski – duhovna je duša forma čovjekova tijela. Ozdravljajući na duhovnoj razini, čovjek se vraća u formu. Suprotno, kada čovjek nije čestit, karakteran, moralan, zapravo znači da je j e njegova forma, ono bitno po čemu je čovjek, narušena. 2. organski – duhovni organizam ima svoje organe, a svaki od njih može biti ranjen – savjest može biti pogažena, um zaveden (npr. nekom ideologijom), srce „slomljeno“, slobodna volja uništena (kod ovisnika i onih koji stalno griješe – lijeni su ili svadljivi...), kreativnost neostvarena (može uzrokovati, npr. depresiju ili suicid) itd. 20 hagio.hr
J
A
3. fenomenološki – nedostatak duhovnog zdravlja očituje se u negativnom sadržaju fenomena duhovne duše. Negativni su fenomeni duhovne duše: nezadovoljstvo, škrtost, mrzovolja, nemoć, nekultura, besmisao, razočaranje, nervoza, ovisnost, podložnost, lijenost, agresivnost, depresivnost, povučenost, nedjelotvornost i sl. ETIOLOGIJA BOLI I PATNJE DUHOVNE DUŠE Da bismo mogli pomoći čovjeku, važno je pronaći uzrok iz kojeg je bolest došla. Potom je potrebno pronaći izvor tog uzroka. Na duhovnoj je razini uzrok samo jedan - zlo, a izvori su bezbrojni. Zlo je ono što ugrožava i razara naše postojanje, a naše je postojanje život. Živjeti i postojati je, međutim, apsolutno dobro koje zlo ne može razoriti. Zlo nije netko ili nešto, ono je ništa; ono je nešto čega nema. Filozofi kažu da je zlo nedostatak dobra. Ono je samo u čovjekovim krivim odlukama,
odnosno kada se ne odlučuje za moralne vrednote, za ono što ostaje. Izvori zato mogu biti: egzistencijalni – npr. nemoć, strah temeljni – npr. krivnja, agresivnost, depresija cjeloživotni – npr npr.. uvrede, neuspjesi kognitivni – npr. neznanje, krivo znanje, sumnje aksiološki – npr. nemoral, poroci interpersonalni – npr. svađe, mržnja, klevete, nepraštanje religiozni – npr. ateizam, nevjera filozofski – npr. suprostavljanje transcendentalima, razaranje forme organski – npr. pogaženo dostojanstvo, dostoj anstvo, ranjena savjest fenomenološki – npr. svaka negativna misao, riječ. Potrebno je zatvarati izvore zla. Pri tome se čovjek ne smije suprotstavljati zlu, već uzvraćati dobrim. Samo s Apsolutnim mu se možemo suprotstaviti. U suradnji s Apsolutnim čovjek postaje neograničen. Čovjekova je jedina nada u stalnom obraćanju na dobro. To To je ono što ga oslobađa, po čemu postaje cjelovit i svjetlo za druge. Nastavlja se...
a j i d u t s a k i n o i d u s a v a j z I
E
D
U
K
A
C
I
J
A
Izjava Peo na uputio s zz B Z Z n Pr Pr mđud le l e t- i i. Nio na ri i bo rilc Hrv. Mđuti, r ak bil o o itio itio đ rilki d o ž ž sbt. sbt. Ocik ti čo na j o dčo lo, d- . . Tv Tv Ivčć čo j o uv uo hvć d i sbo u v i atit ati t u u tv. Facii o s mđ 400 i z cig ie o štv. I č ti s st st it u u u, o b s mo ć čk t, j i ultu- ki jči ri. U l kć bio j o nvi - i o o it rušto l, l, stiiti, il ei. D Nech č : Kli Bćo, .
hagi ha gioo.h .hrr 21
E
D
U
K
A
C
I
J
A
Kakoo uspjeti? Kak Ako pod životnim uspjehom smatramo životno i obiteljsko zadovoljstvo (a to bi nam ipak trebalo biti na prvom mjestu), znamo da je za životni uspjeh nemoguće pronaći jasan recept. On je, prije svega, rezultat zalaganja, sreće, ali i vjere. I tu nema privilegiranih jer sretni i uspješni na tom području podjednako mogu biti i bogati, i siromašni, i školovani, i neškolovani...
a š i r e P o i r a M : o t o f
Piše: dr. sc. Božo Skoko
22 hagio.hr
Znanje Kad je pak riječ o poslovnom uspjehu ili ostvarenju ostvar enju karijere u zanimanju koje ste odabrali, jasno je da ni tu nema recepta, ali ipak postoje neka pravila koja su zajednička najvećem dijelu uspješnih ljudi. Prije svega, većina njih će vam reći kako je riječ o upornosti i samo upornosti, o radu i samo radu... Međutim, to nije i presudno! Kako se vremena mijenjaju tako se mijenjaju i preduvjeti za uspjeh. Živimo u vremenu kada se - više nego ikada - traži kvalitetno obrazovanje. obrazovanje. Naime, upravo znanje postaje najtraženija roba na tržištu. O tome svjedoče pozivi američkih i njemačkih poduzetnika našim informatičarima, ali i visoke plaće koje za svoje poslove u našim vodećim tvrtkama primaju inženjeri, menadžeri i ostali profesionalci o kojima ovisi normalno funkcioniranje funkcioniran je poduzeća. Iako smo svjedoci brojnih stečaja, izostanka zasluženih plaća i sve težeg zaposlenja, statistike pokazuju da se za dobro školovane kadrove uvijek nađe radnih mjesta. A da su naši mladi svjesni potrebe za kvalitetnim obrazovanjem, svjedoči i pravi zamah u dodatnom obrazov obrazovanju, anju, od računalnih programa i stranih jezika do ko-
munikoloških tečajeva, što postaje uistinu unosan posao.
Osobnost Uz kvalitetno obrazovanje, doduše, potrebne su i neke dodatne sposobnosti, od kojih je često presudna vaša osobnost, odnosno način na koji komunicirate s okolinom i uopće način na koji u životu funkcionirate! Amerikanci Amerikanci su razvili cijele psihološke studije o tome kako bez pretjerane brige doći do uspjeha i zarade. Neke su pretpostavke svojstvene samo njima, a neke i mi možemo primijeniti u svakidašnjem životu. Ponajprije, u vremenu kad nas okružuje beznađe, važno je imati jaku nadu, viziju i jasan cilj. Ako nemate cilj u životu, onda ćete puno teže birati jasne putove na svakodnevnim životnim raskrižjima. Ako niste uporni, lako ostanete prosječni. Pritom se nemojte podcjenjivati jer biti širokih pogleda i ciljati visoko jest kao da otvarate neka čarobna vrata s kojih vam se širi pogled tako da možete vidjeti uvijek nove mogućnosti. Držite do sebe jer ono što drugi misle o nama vrlo je često samo refleksija naših vlastitih prosudbi o sebi. No pritom budite umjereni!
k a v o N e t n A : o t o f
Znajte da okolnosti ne čine ljude, već ih samo pokazuju u pravom svjetlu. hagio.hr 23
E
D
U
K
A
C
I
J
A
Okolnosti ne čine ljude, već ih samo pokazuju u pravom svjetlu.
Krenuti u akciju Nemojte se bojati aktivnosti. Zapamtite da i najdalje putovanje putovanje počinje prvim korakom. Ali morate ga učiniti, zakoraknuti! Kad ste učinili prvi korak, svaki vas daljnji korak vodi bliže cilju. Stoga taj prvi korak nikada nemojte odgađati za sutra, već ga učinite odmah. Da se jedne nedjeljne večeri nisam odlučio napisati prvu rečenicu ovoga teksta, zasigurno ga danas ne biste čitali. Znam da mnogi ljudi osjećaju strah i nemaju dovoljno samopouzdanja pa nalaze isprike. S druge je strane uvijek lakše tugovati nego se odvažiti i krenuti u akciju. No, kad pobijedite strahove i prestanete se brinuti, stvarate prostor i samopouzdanje za napredak. Umjesto da se osjećaju poraženo ili paralizirano zbog straha, uspješni ga ljudi svladavaju i idu dalje! Neke uplaši već prva životna prepreka; zaboravljazaboravljaju da je i najfascinantnija osoba u povijesti, Isus, tri puta pao pod križem, ali je 24 hagio.hr
svaki put ustao i krenuo dalje. Prava je rijetkost pronaći uspješne ljude koji cvile i tuguju zbog svojih neprilika. A možda je ta ista osoba svladala još teže prepreke na putu nego što možemo i zamisliti. Vaše Vaše su prilike p rilike takve kakve jesu i do sada su bile takve kakve su bile. Vrijeme Vrijeme je da se prestanete tužiti na sve oko sebe i tražiti krivce. Neka to bude stvar prošlosti, a vi otvorite novu stranicu! Znajte da okolnosti ne čine ljude, već ih samo pokazuju u pravom svjetlu. S druge strane, često nam jedan neuspjeh tako zamagli vidike da ne vidimo nove, možda možda još bolje mogućnosti. Sjetite se one stare poslovice: “Kad ti Bog zatvori vrata, uvijek ti odškrine prozor.” Samo, primjećujemo li mi to? Uz to, nemojte od sitnih vlastitih v lastitih pogrešaka stvarati nepremostive zidove. Pokušajte im se nasmijati i oni će nestati. Budite Budite manje reaktivni, a više aktivni!
Uvijek postoji mogućnost Ako vam se nešto ispriječi na putu, nemojte se ljutiti na sebe ili na svoje bližnje. To ionako neće riješiti vaš problem. Time samo gubite energiju. Pronađite alternativu jer ona sigurno postoji! Pritom uvijek budite svjesni onoga što vam ne ide od ruke. Vjerojatno ste izvrsni u nečem drugom pa zašto se ne biste tome posvetili... Jasno je da se ljudi uvijek boje promjena: promjene prebivališta, radnog mjesta ili promjene svog ponašanja, svojih pristupa stvarima ili ljudima u životu... U svojoj knjizi “Uspjeh nije slučajnost” dr. Lair Ribeiro tvrdi “Nastavite li činiti ono što ste prije uvijek činili, postizat ćete ono što ste prije uvijek postizali!” Pametnome dosta! Pametno okruženje Nitko ne zna sve na ovome svijetu. Mnogo toga nikada nećete ni naučiti. Zato se, što god radili u životu, nastojte okružiti struč-
Ono što je bilo pripada prošlosti, ali ono što je pred nama možemo urediti onako kako nam odgovara.
nim ljudima, po mogućnosti pametnijima od sebe! To To može biti presudna činjenica u vašem životu! Autori glasovitog bestselera „Funky Business“ zaključili su kako čovjek na tržištu vrijedi onoliko koliko ima znanja, bez obzira na to je li riječ o klasičnoj naobrazbi ili slučajno stečenim umijećima – od kuhanja do popravljanja automobila, te onoliko koliko poznaje kvalitetnih ljudi. Vaša socijalna mreža izniman je kapital u svakodnevnom životu. Od ljudi koje poznajete primate informacije, savjete, potporu… Oni vam otvaraju prozore u nove svjetove, povezuju vas i spajaju s drugima. Na vama je hoćete li i kako te kontakte iskoristiti.
Kako graditi vlastit imidž? Zapitajte se kakav imidž imate u društvu! Ono što drugi osjećaju prema vama i kako vas doživljavaju često također može biti presudno u vašem životu. Morate biti svjesni - rekao bi poznati američki psiholog dr. Richard Carlson - da će vaša nazočnost, ponašanje, poštenje i dobrota ostaviti postojan trag u svijesti onih s kojima se zateknete. To To ne znači da glumite ono što niste, već da jednostavno budete dobri i originalni i ostavite ne dobar, već savršen dojam! Pritom se nemojte bojati ljudi i njihove pomoći. Jednostavno budite neposredni i zatražite ono što želite. Zatražite pomoć, preporuku ili savjet ljudi koji vam ih mogu dati. Ljudi to obično cijene i radu pomažu jer je divan osjećaj kad vas netko treba. No, nemojte uvijek čekati da vam nešto zatreba pa onda zaskočiti osobu.
Izgradite odnose s ljudima prije nego vam Izgradite zatreba njihova usluga. I ne budite škrti prema ljudima oko sebe, već dajte! Dajte ono što imate, bilo da je riječ o novcu, usluzi ili samo osmijehu. Sve se to u životu stostruko vraća! Naravno, nemojte to odmah očekivati. Budite strpljivi i nemojte zazirati od uspjeha do kojeg dolazi sitnim koracima. Veselite se tuđem uspjehu. Jasno, katkad nije lako vidjeti člana obitelji ili susjeda koji je bolji od vas u nekom poslu. Ključno je znati da postoji dovoljna količina uspjeha za sve. Kad netko ostvari svoj cilj, time se zapravo povećava kolač za nas ostale! Jednostavno uvijek imajte na umu zlatno pravilo - Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi! Postanite pažljiviji prema ljudima, izrazite im zahvalnost, pokažite pokažite im da vam je do njih stalo, slušajte ljude, ponudite im svoju pomoć, budite još velikodušniji... Davati i primati su dvije strane istog novčića. Uz to izgradite kod ljudi velik stupanj povjerenja jer ljudi koje imate oko sebe zapravo su jedina prava vrijednost u ovome svijetu. Kako ćete to učiniti? Jednostavno odgovornošću za vlastite postupke, točnošću, ispunjavanjem obećanja, pouzdanošću... Jasno, nitko od nas nije savršen i svi mi griješimo i zakazujemo. Međutim, lakše je i mudrije izbjeći izbje ći obvezivanje nego iznevjeriti očekivanja! Uz to, pitanje je jesmo li sposobni priznati vlastite pogreške i ispričati se. Jednostavnim Jednostavnim priznanjem da smo smrtnici i čarobnom riječi “oprosti” stvaramo bliži odnos s drugima i njihovo povjerenje u nas raste.
Nikako nemojte vjerovati onoj uzrečici da čovjek u životu dobiva samo jednu pravu priliku. To To je potpuna izmišljotina.
Danas je prvi dan ostatka vašeg života Uvijek je važno znati kada se treba upustiti u nešto, kada zastati, a kada odustati. Mnogi su ljudi uspjeli zahvaljujući pravim procjenama. Nemamo uvijek istu energiju ili inspiraciju, a na kraju okolnosti se stalno mijenjaju. Nemojte se bojati zastati, pričekati trenutak inspiracije... Život Život nastojte prihvatiti s lakoćom. Njegujte smisao za šalu i naučite se smijati. Statistike pokazuju da su u životu uspješniji optimističniji ljudi! Opustite se i nemojte se brinuti zbog sitnica. Psiholog Carlson kaže da uvijek trebamo olako prijeći preko onoga čega se možda već za tjedan dana nećemo ni sjećati ili što će nam biti posve nevažno. Zapamtite da je svaka nova stvar već sutra polovna - zato ne paničarite u životu. Idite polako i sigurno! Napokon, postanite svjesni da samo vi držite kormilo svog života u svojoj ruci i da ćete opet isključivo samo vi jednog dana odgovarati za rezultate toga zemaljskog putovanja. Pritom si osvijestite da vaš život počinje u ovom trenutku i da je današnji dan prvi dan ostatk ostatkaa vašeg života! Ono što je bilo pripada prošlosti, ali ono što je pred nama možemo urediti onako kako nam odgovara. Mnogi koji u vječnost odoše ispred nas, na tome bi nam sigurno pozavidjeli! hagio.hr 25
D
I
J
A
G
N
O
Z
A
I
T
E
Ateizam Razgovor sa dr.sc. Tomislavom Ivančićem Razgovarala: Razgo varala: Željka Kolar
k a v o N e t n A : o t o f
26 hagio.hr
R
A
P
I
J
A
Z
atekla me nedavna vijest o skupini ljudi koji žele osnovati udrugu ateista zbog toga što se smatraju ugroženima i žele se zaštiti. Zašto se, u doba kada smo zapravo svi podjednako ugroženi, neki glasovi čuju glasnije od drugih? I zašto manjine uspijevaju privući toliku pozornost? Vidim to kao vapaj za razumijevanjem i poziv na dublju međuljudsku komunikaciju. Razumi jem da ni sama nemam dovoljno znanja i razumijev razumijevanja anja ateizma pa sam se u vezi s tim obratila profesoru Ivančiću koji je ležerno prihvatio moja pitanja, a iz i z razgovora razgovora sam otkrila kako ključ razumijevanja ateista i vjernika nije u ljudskoj, često površnoj, logici znanja i razmišljanja. Evo kako je tekao naš razgovor. hagio.hr 27
D
I
J
A
G
N
O
Z
A
I
T
E
R
A
P
I
J
A
u sebi sadrži i čak poznaje tu stvarnost. Jednostavno, svi intelektom spoznajemo Božju stvarnost. Često mi nakon predap redavanja pristupaju ljudi i govore kako im ništa novo nisam rekao jer sve što su čuli već postoji u njima, u njihovu srcu, a ja sam ih samo podsjetio na to, kao da bih to izvadio iz neke njihove arhive, posvijestio im i time im omogućio da od toga žive. Tako i Boga spoznajemo intuitivnom spoznajom a da to nismo uspjeli izraziti na racionalnoj razini. Ne postoji niti kod jednog čovjeka uvjerenje da Boga nema jer već od začeća intuitivno znamo da Bog postoji. Od Njega smo, naime, u začeću dobili svoju osobnost i čitavu duhovnu dušu. Stoga ateisti ne mogu reći da Boga nema.
Je li moguće zaista biti uvjeren da Boga nema? Još od Aristotela je jasno da je nemoguće biti ateist jer svaki čovjek spoznaje Boga koji je „nepokretni pokretač“. Suvremene neuroznanosti, logoterapija, filozofija, pa čak i fizika, argumentirano i znanstveno govoree o Bogu kao duhovnoj stvarnosti, govor koja sve drži u postojanju i djelovanju. Svjedoci smo da je prošlo vrijeme u kojem se govorilo da Boga nema. Zašto ateisti danas traže zaštitu osnivajući svoju udrugu? Jer su intelektualno uvjereni da Boga ima. Ateisti jednostavno više ne nalaze argumente za nevjeru u Boga. Oni ne bi nijekali Boga kada ne bi znali da ga ima. Svatko zna što pojam Boga 28 hagio.hr
Odakle ateizam? Ateizam je novog vijeka; nastao je u srcu kršćanstva. Svi koji su željeli postati kršćani najprije su trebali biti ateisti. Prvi kršćani, naime, nisu imali hramova, a grčke i rimske religije imale su velike hramove posvećene različitim bogovima. Prvi kršćani nisu priznavali bogove, ni grčke, ni rimske, ni germanske, ni slavenske. Oni su u Isusu iz Nazareta prepoznali utjelovutjel ovljenje Božjeg Sina, u njega i njemu vjerovali; živjeli kako je on živio i kako ih je on poveo; spoznali su da je on jedini put do Oca. Bog je, u izvornom smislu, Otac. Stoga su prvi kršćani smatrani ateistima i bili progonjeni zato što nisu htjeli poštivati rimske bogove, a vjerovalo se kako bogovi čuvaju Rimsko Carstvo te su kršćani
smatrani neprijateljima Carstva Carstva i bili pro- Kako su formalni vjernici povezani s gonjeni i mučeni. Možemo reći da je atei- pitanjem ateizma? zam nastao s kršćanima. Koncil kaže u enciklici Gadium et spes kako vjernici koji krivo tumače evanđeoTko su ateisti danas? sku vjeru i ne žive po njoj trebaju biti smaAteisti su ljudi koji ne žele priznati Boga, trani najvećim uzrokom ateizma. Mogli ne žele prihvatiti stvarnost Boga ili pre- bismo poći još i dalje dal je i reći da su zapravo poznaju samo religiju i nju zamjenjuju za pravi ateisti oni koji čine zlo jer Bog je apBoga te, ne želeći prihvatiti ni jednu relisolutno dobro, kaže filozofija. giju, nazivaju sebe ateistima. Ateisti Ateisti niječu određenu sliku Boga. Ima li istine u ateizmu? Činjenica je kako svaki čovjek, ateist ili ne, Razlikujmo istinu od ideologije. Istina želi biti dobar, želi ljubiti i ljubi svoju djepripada znanosti i pravednim ljudima, cu, svoju suprugu, pokušava biti pravea ideologija je najveći neprijatelj istine i dan... Prema tome, on je moralan, a moznanosti. Uzmimo Uzmimo za primjer nedavnu ralnost je duhovna dimenzija. Dobrota, ljubav, istina - to je Bog. Tako su ateisti u izjavu Stručnog etičkog povjerenstva Pepraksi vjernici, a u teoriji nevjernici. AteiAtei- trove bolnice u Zagrebu kako život postima smetaju načini na koji religije inter- činje začećem te je stoga svaki pobapretiraju Boga, kao i religiozni ljudi koji ne čaj zločin i kao takav nezakonit. Na to postaju bolji, a govore o Bogu a da sami su se čuli prigovori u našem Saboru da nisu slični Bogu. Ghandi je lijepo rekao: je o tom pitanju trebalo raspravljati sa„Bez vas kršćana mi bismo davno posta- borsko povjerenstvo, a ne stručnjaci Petrove bolnice. Drugim riječima, prigovor li kršćani.“ Trebalo bi svakog ateista posebno pitati iz Sabora je bio: „Zašto pitate znanstvešto on misli pod ateizmom. Zanimljiv Zanimljiv mi je nike, umjesto ideologe?“ Događa se da bio razgovor na tv-u između neuroznan- ideologija i dalje vlada. Primjer ideolostvenika Michaela Collinsa i autora knjige gije imamo uostalom u marksizmu koji „Iluzija o Bogu“ Richarda Dawkinsa koji je bio pokrivan riječju znanost, a danas se deklarira kao ateist, a tom je prilikom znamo da marksizam nije imao ništa sa rekao kako zna da mora postojati nešto, znanošću. Režim komunizma, marksizmora biti netko, ali mu smeta kako religi- ma i realsocijalizma bio je u sebi proturje interpretiraju i čak iskvare pojam Boga ječan i nehuman. Malo znanosti donosi ateizam, a čitava i odnos prema Bogu. To me dalje nuka na razmišljanje o tome znanost istinu. Tek je potpuna znanost kako su zapravo formalni vjernici, koji žive istina, a istina je Bog. Znanost donosi ateistički, izvor ateizma. Boga i razmišljajući o Bogu, čovjek biva
znanstven. I znanost danas dokazuje da je ateizam nemoguć. Ateizam je samo bolest čovjeka.
Kako doći do istine? Do istine se dolazi na razini duha i tu sposobnost ima svaki čovjek. Nemoguće je uspeti se na duhovnu razinu, a pri tome ne susresti Boga kao temeljnu istinu. Ateizam nastaje tamo gdje ljudi zatvaraju oči pred istinom. Ipak, u svakom ateistu postoji zrno Božje istine i u svakom postoji čežnja za Bogom i čežnja za ljubavlju. Možemo li spriječiti ateizam? Kada bismo voljeli ateiste, ne bi bilo ateizma. Kada poštujemo ateiste, ubrzo uviđamo kako su oni ljudi koji traže istinu života. Vjerojatno Vjerojatno se trude tr ude osnovati udrugu upravo da bi se zaštitili od pobožnih ljudi koji ih optužuju op tužuju i ne vole. Ako zavolimo bilo koga u svojoj okolini, vidjet ćemo kako se on mijenja, a s njim i mi. Ako zavolimo sebe, doživjet ćemo kako se sve mijenja. Kako zavoljeti? Tako da u sebi i drugima prepoznajemo ono vječno, neuništivo, ono zrno Božje istine, sjaj Božji, prisutnost Boga u sebi, u ateistima, u svima. Gledati to dobro i ući u savez s njim, surađivati s tim dobrim, duboko humanim i božanskim u sebi i u svakom čovjeku. hagio.hr 29
D
I
J
A
G
N
O
Z
A
I
T
E
R
A
P
I
J
A
Voljeti sebe Piše: Adrijana Lovrinčević, teologinja
VLASTITI PARADOKS Posvuda oko mene - na televiziji, na internetu, u časopisima – mnoštvo sugestija i aluzija na to kako trebam izgledati i ponašati se - da bi me drugi prihvatili. p rihvatili. Vanjski izgled čovjeka postao je imperativ oko o ko kojega se sve okreće. Više nije važan čovjek kao čovjek, nego njegov izgled. Zar je čovjek samo tijelo? A čovjek je daleko više od onoga što vidimo i kakvim nam se pokazuje. U subotnjoj šetnji gradom, promatrajući nepoznate prolaznike, uočila sam stotine kopija i jedva koji original. Zadivila sam se nad nekolicinom onih koje sam opazila kako otmjeno, nenametljivo, ali ponosno izražavaju svoju originalnost baš u svemu, od komunikacije do odijevanja... Kada sam nedavno bila na jednom vjenčanju, bilo je smiješno vidjeti deset jednako odjevenih ljudi. I dok sam se čudila drugima, shvatila sam kako sam i sama negdje, sasvim neprimjetno, izgubila svoju originalnost, a postala ona koja bez razmišljanja prihvaća sugestij sugestijee trendova. Iako uhvaćena u vlastiti paradoks, iskoračila sam na put novog otkrivanja i upoznavanja sebe. Konačan Konačan mi je cilj bio zavoljeti sebe!
NE PRISTAJEM Napokon, opterećuju me pokušaji da zadovoljim kriterije ljudi koji ne znaju tko sam, koji ne poznaju moje mogućnosti, ideje, ambicije... No, prvo s čime sam se suočila bila je činjenica da se teško odu30 hagio.hr
prijeti slici čovjeka koja se u današnje vrijeme promovira. Da nije tako, ne bi se toliki mučili raznim dijetama kako bi postigli „bolji“ izgled, ne bi se toliko ulagalo u održavanje mladenačkog izgleda. Razmišljanje me dovelo do zaključka kako je zadovoljstvo samim sobom nešto što se nalazi unutar mene same, a ne negdje izvan mene. Mogu biti izvana savršeno lijepa i svakodnevno primati komplimente na račun svog izgleda, ali što mi sve to vrijedi ako sam u sebi isprazna i ne volim se? S druge strane, poznajem one koji su i punašni i nespretni, ali čija me radost i vedrina uvijek zahvate kada sam u njihovoj blizini. Dakle, ipak je ključno ono što u sebi nosimo; ono moje unutarnje prelijeva se van te moj vanjski izgled dobiva poseban sjaj! Svaki je čovjek poseban i jedinstven. Nemoguće je da svi trebamo isto izgledati, voljeti iste stvari, sanjati iste snove, čeznuti za istim, imati iste vizije. Ako je to nemoguće, zašto ipak pokušavamo biti ono što nismo, kopije drugih kopija? Odlučila sam se upoznati, prihvatiti i zavoljet!
UPOZNATI SEBE Čitajući literaturu za koju sam osjećala da me izgrađuje, naišla sam na duboka pitanja kojima je svrha da meni otkriju mene. Svako pitanje sam posebno zablježila i na njega iskreno odgovorila. Odgovori su mi pomogli da vidim gdje sam, da se suočim s istinom i prestanem si lagati.
...prihvaćanje i onoga što mi se ne sviđa uvuklo me je u neku prekr prekrasnu asnu slobodu i pomoglo mi da samu sebe zavolim!
Što ti je u životu najvažnije? Voliš li sebe? Voliš li uistinu sebe? Poznaješ Po znaješ li sebe? Jesi li se već pogledao/la u zrcalo? Kako izgledaš? Poznaješ li svoje misli, svoje osjećaje, sve ono što je duboko u tebi zakopano? Znaš li svoje najdublje čežnje? Što u životu želiš postići? Čime si nezadovoljan/na? Čime si u svojoj prošlosti zadovoljan/na? Što želiš postati? Kamo želiš poći? PRIHVATITI SE I ZAVOLJETI Bilo mi je lako prihvatiti ono simpatično o sebi, ono što mi se na meni sviđa. Govorila sam si da prihvaćam svoju otvorenost, upornost…, ali prisjećajući se svojih dobrih strana, u isti sam se mah prisjećala i svega onoga što mi je bilo teško prihvatiti. No, iskreno prihvaćanje i onoga što mi se ne sviđa uvuklo me je u neku prekrasnu slobodu i pomoglo mi da samu sebe zavolim!
r a d r e S a j n š i V : o t o f
hagio.hr 31
D
I
J
A
G
N
O
Z
A
I
T
E
R
A
P
I
J
A
Cvijet je potrebno zalijevati jer inače vene, zar ne?
Isprva teško, a onda sve lakše i vedrije govorila sam si:
- Prihvaćam višak kilograma nakon poroda. - Prihvaćam nesigurnost koja se u meni često javlja. - Prihvaćam svoj karakter, svoje osjećaje. - Prihvaćam svoju nestrpljivost… Redom sam nabrajala sve što mi je dolazilo u misli i trudila sam se pronaći što više onoga što mi se ne sviđa kako bih se prihvatila do kraja. Polako su dolazili olakšanje i mir. Shvatila sam da je život predivan dar, da me je Stvoritelj želio i stvorio baš onakvu kakva jesam. Shvatila Shvatila sam da nema osobe kao što sam ja, niti će je ikad biti, i da je tako sa svakom osobom na zemlji. Svaki je čovjek original i samo 32 hagio.hr
je važno hrabro živjeti svoju originalnost. Zašto gledati tuđe talente i biti zavidan? Smisao je otkriti talente koji se skrivaju u nama samima te ih umnožiti! Tada Tada nastaje i istinsko zajedništvo među ljudima.
POPUT CVIJETA Prihvaćanje sebe nikad ne prestaje, ljubav ne prestaje, samo se iznova otkriva i treba je njegovati. Voljeti Voljeti sebe je poput cvijeta koji moram neprestano zalijevati da bi rastao, ljepše listao i mirisnije cvjetao. Cvijet je potrebno zalijevati jer inače vene, zar ne? Tako je i s prihvaćanjem i voljenjem sebe. U avanturi života nailazim, doduše, na situacije koje me čine ranjivom i u stalnoj sam opasnosti da zaboravim na sebe i istinu o sebi – da sam voljeno i željeno biće. Iz tih sam situacija naučila da je prihvaćati se i voljeti se svakodnevan hod, ali hod koji me čini živom!
O P O M E N A
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga sjetlost zijezda! Da ni za čim ne žališ ž ališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zijezda! Na som koncu mjesto u prah prijeđi sa u zijezde! Antun Branko Šimić
D
Pripremio: Mirko Čosić
I
J
A
G
N
O
Z
A
I
T
E
R
A
P
PTSP! (2 dio) Što je PTSP? Općenito, to je anksiozni poremećaj (biološki) koji se razvija nakon izloženosti strašnim (katastrofičnim) događajima koji izazivaju fizičku ili emocionalnu štetu (psihotraumu).Osoba je bila izložena traumatskom događaju, proživjela ga, prisustvovala mu ili se s njim suočila, događaju koji je predstavljao izravnu ili potencijalnu smrtnu opasnost, opasnost od ranjavanja ili ugroženost osobnog ili tuđeg fizičkog integriteta. Kao odgovor na traumatsku situaciju javio se intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti, užasnutosti, dezorganizirano, agitirano ponašanje. Primjeri traumatskih događaja - borbena iskustva - tjelesno ili seksualno nasilje - prirodne katastrofe - teške automobilske nesreće koje je osoba doživjela
I
J
A
- pogled na druge osobe koje su ozli jeđene ili ubijene u nesreći ili nasilnom činu - nazočnost takvim događajima - saznavanje za teške događaje koje su proživjele pojedincu bliske osobe (smrt, ozljeda, nasilje, bolest) - boravak u logoru, tortura Traumatski se događaj razlikuje od stresnoga jer će zbog intenziteta i vrste dovesti do patnje kod većine ljudi, neovisno o tome u kakvu su psihofizičkom stanju bili prije traumatskog događaja i bez obzira na raspoložive načine suočavanja s takvim događajem. Reakcije na traumatsko iskustvo smatraju se neizbježnima i univerzalnima, tj. opći je oblik posttraumatskih reakcija sličan kod svih ljudi. Rat je katastrofa golemih razmjera koja pogađa, većim ili manjim intenzitetom, cjelokupno stanovništvo. Posljedice su u tolikoj mjeri traumatične da znatno prelaze p relaze sposobnosti većine ljudi da se s njima su-
Subjektivno najteža ratna iskustva veterana Domovinskog rata s PTSP-om (Vojna psihologija, knjiga druga, Zagreb 2003., str. 405) 1. zarobljeništvo 2. nazočnost pogibiji suboraca 3. teže ranjavanje 4. skupljanje tijela poginulih boraca 5. izvlačenje iz neprijateljsko neprijateljskogg okruženja 6. držanje položaja pod jakom topničkom vatrom 7. blis bliska ka borba
92,3 % 79,2% 54,5% 52,9% 38,7% 36,4% 30,0% hagio.hr 33
D
I
J
A
G
N
O
Z
A
I
T
E
R
A
P
I
J
A
Upravo izvanredno teška vanjska situacija daje čovjeku priliku da duhovno poraste iznad samoga sebe.
očavaju. Uz različite prirodne pr irodne katastrofe i rat je jedna od kolektivnih stresnih situacija, no njegovi psihološki efekti različiti su od efekata mirnodopskih stresova. Traumatski se događaj uporno ponavlja po navlja i stalno ponovno proživljava na jedan od sljedećih načina:
IRITABILNOST („Sve me živcira…“)
- povra povratna tna i nametljiva mučna (intruzivna) sjećanja na događaj koja se javljaju u obliku slika, misli ili percepcije percepcije,, ili, npr. ponavljanom igrom kod djece s oponašanjem traume - ponavljanje uznemirujućih, zastrašu jućih snova o događaju ili kod djece snova neprepoznatljiva sadržaja - osoba se ponaša i osjeća kao da se traumatski događaj ponovno odvija i u budnom i u, npr. intoksiciranom stanju, kod buđenja (to se očituje iluzi jama, halucinacijama, disocijativnim flashback epizodama).
KRIVNJU PREŽIVJELOG („Trebao sam ja umrijeti umjesto njega…“)
Koje psihičke probleme izaziva PTSP? STRAH (od velikog broja ljudi, od zatvorenog prostora itd. ) ANKSIOZNOST (nemir, opsesivne misli i brige..) PANIČNE NAPADE (strah od gubitka kontrole, od ludila ) DEPRESIJU (gubitak nade, interesa, suicidalne misli) BIJES (intenzivne nasilne emocije ili akcije) 34 hagio.hr
NESPOSOBNOST OPUŠTANJA ( uvijek na straži (on guard), sve je “život ili smrt”, napad ili kriza) SRAM (osjećaj nelagode, izloženosti, nesposobnosti, povrijeđenosti)
IZOLACIJU („Fizički sam ovdje, a emocionalno daleko, negdje drugdje, nigdje...“) OTUĐENJE („Ja nisam sposoban ući u društvo, nemam ništa zajedničko s ljudima osim s veteranima sličnima sebi…“) PRETJERANU KONTROLU OVISNOST (kompulzivno trošenje alkohola ili droga, samomedikacija, samomedikacija, ovisnost o opasnostima, rizični sportovi) PARANOIDNU PSIHOZU SEKSUALNU IMPOTENCIJU POREMEĆAJE HRANJENJA I SPAVANJA Poveznica sa suicidom Polovina vijetnamskih veterana počinila je suicid (oružjem, vješanjem, izazivanjem ubojstva (suicide-by-cops), izazivanjem nesreća (viktimizacija). U
67% vijetnamskih veterana dijagnosticiran je PTSP nakon što su dospjeli u zatvor, zatvor, a 20% svih zatvorenika jesu ratni veterani. U Hrvatskoj i Europi suicid je najčešći uzrok smrti ljudi mlađe i srednje dobi. Osobe oboljele od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP) predstavljaju visokorizičnu skupinu za suicid. Posljedice rata situaciju u Hrvatskoj čine još težom. Profesor Robert B. Cialdini s Arizona State Universityja u svojoj knjizi Influence objavljuje statističke dokaze i psihološke uzroke epidemioloških razmjera samoubojstava u SAD-u u pojedinim razdobljima. Kad god bi neko samoubojstvo bilo popraćeno velikom medijskom pozornošću (senzacionalističko objavljivanje na naslovnoj stranici dnevnih novina), uočena je neuobičajena pojava. Tri Tri do četiri dana nakon objavljivanja članka, na području na kojem izlaze novine, bio bi zabilježen iznadprosječno velik broj samoubojstava, automobilskih i zrakoplov zrakoplov-nih nesreća. Sljedeći (nešto manji) vrhunac samoubojstava/nesreća samoubojstava/nesreća (u usporedbi s prosječnim vrijednostima) dogodio bi se tjedan dana poslije.
Šokantne statistike Proučavanjem statističkih podataka uočeno je da bi, ako je inicijalno samoubojstvo bilo takvo da je žrtva preminula sama, uslijedila ista takva samoubojstva u navedenom razdoblju. U slučaju
automobilskih nesreća nesreća radilo bi se o individualnoj pogibelji (npr. zalijetanju u drvo). Ako bi samoubojstvo, međutim, bilo izvedeno na način da je usput ubijeno još nekoliko ljudi, uslijedila bi samoubojstva sa sličnim popratnim pojavama. U slučaju automobilskih nesreća radilo bi se o neočekivanom izlijeta-
nju automobila u automobil iz suprotnoga smjera. Ako je inicijalni samoubojica bio u dobnoj skupini od 20 godina, uslijedila bi samoubojstva u istoj dobnoj skupini. Naoko nelogična statistika: nakon što bi samoubojstvo postalo vijest na prvim stranicama novina, došlo bi do
alarmantne pojave zrakoplovnih nesreća. Nesreće bi se povećale više od 10 puta (1000 posto) u usporedbi s uobičajenim brojem. Broj automobilskih nesreća također bi neuobičajeno porastao. Zagonetno je bilo, statistički gledano, to abnormalno povećanje broja auto-
k a v o N e t n A : o t o f
hagio.hr 35
D
I
J
A
G
N
O
Z
A
I
T
E
R
A
P
I
J
A
Polovina vijetnamskih veterana počinila je suicid (oružjem, vješanjem, izazivanjem ubojstva (suicide-by-cops), izazivanjem nesreća (viktimizacija).
mobilskih i zrakoplovnih nesreća u isto vrijeme. Krenulo se od pretpostavke kako nije riječ o nesrećama, već zapravo o imitirajućim, prikrivenim (kamufliranim) samoubojstvima. Da bi ta pretpostavka bila dokazana, bilo je potrebno pokazati kako su ishodi nesreća u tome razdoblju bili daleko smrtonosniji/fatalniji (krajnji cilj samoubojice i jest upravo smrt) nego u uobičajenim okolnostima. Statističke su usporedbe tu tezu potvrdile - prosječan broj ljudi poginulih u avionskim nesrećama tri je puta veći ako se nesreća dogodila tjedan dana nakon članka (objavljenog na prvoj stranici novina) nego ako se nesreća dogodila tjedan dana prije objavljivanja članka. Žrtve smrtonosnih automobilskih nesreća koje su se dogodile nakon objavljivanja članka umirale su 4 puta brže nego u uobičajenim okolnostima. Neki samoubojice izazivaju nesreću kako bi prikrili samoubojstvo, npr. zbog srama, zbog duga koji ne mogu otplatiti, zbog premije osiguranja koju poslije smrti žele osigurati obitelji, zbog ljubavnih jada i tomu slično. Prema statistikama izrađenima u SAD-u dva mjeseca nakon objavljivanja svakog samoubojstvaa na naslovnicama dnevnih samoubojstv novina u prosjeku bi 58 ljudi više nego što je uobičajeno počinilo samoubojstvo. To na neki način znači da je svaki članak o samoubojstvu prouzročio smrt pedesetosmero ljudi koji bi inače nastavili živjeti. 36 hagio.hr
Određena skupina ljudi pritisnuta problemima nakon što pročita članak o samoubojstvu druge osobe i sama se odluči ubiti imitirajući tu osobu. Kad sazna za samoubojstvo neke osobe, zabrinjavajuće velik broj ljudi odluči da je samoubojstvo prikladan način izlaska iz problema i za njih same. Što se daje veći publicitet prvom samoubojstvu to je veći broj kasnijih samoubojstava. Naglašeno publiciran članak sam po sebi uzrokuje automobilske i avionske nesreće, zaključuje profesor Cialdini u svojim istraživanjima.
Situacija naših branitelja Kada je riječ o našim braniteljima i trenutnoj situaciji s obzirom na aktualne političke okolnosti, zasigurno je najveći šok koji su oni doživjeli kao izravnu optužbu i poniženje izazvao više puta sadistički ponavljan termin haške optužnice: “zajednički zločinački pothvat”. Naši branitelji koji su časno i iskreno branili svoju obitelj, svoj grad i svoju domovinu sada su prikazani kao proračunati i svirepi „psi rata“, neljudi koji zaslužuju odstrel, pa se pitamo koji je put izlaska iz tog doista „neprijateljskog okruženja“? Oni ulaze u začarani krug krivnje i nemilosrdnih samoispitivanja: „ako je tako, zašto zašto sam išao u Domovinski rat?; tko me je stavio u ovu neizdrživu situaciju?; tko doista drži moj život i budućnost u svojim rukama?; uludo sam se žrtvovao?“
TRANSCENDENTNI PUT DO DUHOVNOG ZDRAVLJA* Naš je duh „poluga“ na koju se možemo osloniti i izaći iz svake bolesti i očajanja. Snaga čovjekove duhovne duše tolika je da se u njoj može sve ispraviti i izliječiti. Što čovjek više razvija svoje duhovne sposobnosti to se jasnije pokazuje njegova sloboda i zdravlje. Transcendentni put do zdravlja označava razne duhovne sposobnosti čovjeka koje omogućuju nadmoć naše spoznaje i volje nad nagonima i psihičkim prisilama. Duh je slobodan, što znači da osoba nije zarobljena u prošlim pogreškama, događajima događajima i patnjama koje ju tlače i iscrpljuju njezinu životnu snagu. Umjesto da pristaneš na samosažaljenje, možeš se okrenuti novosti života. To je početak izlaska iz smrtnog zagrljaja negativnih sjećanja i patnji. Upravo izvanredno teška vanjska situacija daje čovjeku priliku da duhovno poraste iznad samoga sebe. Dovoljno je zagledati se u djecu d jecu koja se igraju, prošetati gradom i osjetiti slobodu, slob odu, promatrati prolaznike, izloge, park te se nekako uz njih „prilijepiti“ kako bi naše misli krenule u drugom pravcu. Prošeći planinom, kroz šumu, zagledaj se u rijeku i jezero, jezer o, osluhni žubor vode i cvrkut ptica, pokušaj čuti kako pada lišće ili pahulje snijega i shvati da si upravo ti, onaj koji si godinama bio u rovu i koji si možda sada zaboravljen od svih, sve to oslobodio, da je to sada tvoje, da je to sada slobodna Domovina upravo i tvojom zaslugom. Pogledaj Pogledaj po školama, fakultetima, na radnim mjestima kako tvoji prijatelji i sugrađani sada mogu slobodno reći da su Hrvati, mogu slobodno zapjevati domoljubne pjesme jer je to sada naša zemlja. Tvoja Tvoja žrtva i tvoje suze trajno t rajno su upisani u knjigu koja se zove Domovina. Što će nam sve ako nema slobode! Ti si sebe zauvijek ugradio u slobodu Hrvatske i zlatnim si slovima upisan u ovu zemlju i u ove ljude, omogućio si bezbrižna jutra za toliku djecu, profesore, rad-
nike. Upijaj ta zrnca istine dok ne osjetiš da si se izvukao iz negativnih doživljaja prošlosti i prijetnji zamagljene budućnosti. Ako te boli neka rana, osjećaš se slabim, sjeti se da je bolesno tvoje tijelo ili tvoja psiha, ali da je duh zdrav. Duh je pokretač svega, on oživljuje tijelo i psihu, on je od Boga udahnut i tu je tvoja pobjeda i tvoja snaga. Odluči se zagledati u snagu koja je u tebi; tvoja odluka za zdravlje i optimizam povest će te na izvore snage i zdravlja koji su u Stvoritelju. Sjedni negdje u miru i prisili se gledati u duhu sebe zdrava, obnovljena, snažna i zaštićena. Opazit ćeš kako se mijenjaš kao biljka koju zalijevaš i koja više ne vene. Čovjeku se može oduzeti sve osim jednoga: temeljne ljudske slobode da u svim okolnostima izabere svoje držanje, da prihvati svoj vlastiti put. Tvoja snaga i pobjeda su u tebi. Budi hrabar i odlučan kao što si bio u ratu, svi čekamo tvoju odluku. Ako te stalne optužbe i negativnosti koje šire mediji uznemiruju, ako te ljute odluke političara, ne prepusti se negativnostima. Tvoj najopasniji neprijatelj su negativne misli koje te tjeraju u ropstvo i bolest. Kao što si se obranio i nisi pustio da te ubiju i zarobe neprijatelji u ratu, tako sad ne dopusti da te izrane i zarobe negativne misli o zloći i nesposobnosti ljudi. Nitko i nikada nema pravo činiti nepravdu – pa ni onaj tko je nepravdu pretrpio. Domovina kojoj si donio slobodu ne može biti uništena političkim manipulacijama, jer iznad svega stoji Bog koji štiti ono za što si se ti žrtvovao. Uđi u pouzdanje i mir i ponovno ćeš biti branitelj Domovine od zloće ljudi koji te žele izluditi. Ne zaboravi da je tvoja snaga poštenje, razumijevanje za ljude, rad i zdravo razmišljanje. Ne dopusti da te zahvate malodušnost, negativne misli i riječi, nasilje i nemoralan život. Dok misliš o zdravlju,
pobjedi, miru, praštanju, dobroti i istini, saveznik ti je sam Bog; ti i tvoja Domovina više ne možete propasti, nego samo pobjeđivati. To je tvoja nova životna bojišnica i na njoj trebaš svaki dan pobjeđivati. To je tvoj put u zdravlje i smisao. 1. Sada se trebaš suočiti sa stvarnošću, biti hrabar, ostati na nogama i pobijediti je. Obrati se pozitivnom i izvuci najbolje iz dane situacije. 2. Sada pokaži prkos i odvažnost: budi pun humora, ismij neugodnu situaciju ili neki svoj nedostatak. Iz inata misli na ono što te veseli i opušta. 3. Nemoj se boriti protiv teških misli - nemoj ih analizirati - nego govori sebi: ne bojim se, neka mi se dogode i najteže stvari, pa što. Tada Tada će u trenutku nestati tvoje boli i prijetnje. 4. Ako hoćeš biti bogat, nemoj škrtariti, nemoj varati u trgovini ili na poslu, nemoj lagati nego daji velikodušno. Vidjet ćeš kako ti se, nevjero jatno, sve vraća i obogaćuje te. 5. Budi sebi najvažniji, ljubi sebe, a sebe ljubiš ako radije sve izgubiš nego da budeš zao, da ružno govoriš, negativno misliš, griješiš, psu ješ, varaš. Sve smiješ izgubiti, ali sebe ne. 6. Dok imaš život, sve možeš postići i ispraviti. Stoga Stoga nikad nemoj pomisliti na to da si oduzmeš život. 7. Čuvaj se nerada i beskorisnosti jer to vodi u frustraciju, depresiju i suicidalnost. Radi bilo što, stvaraj nešto, misli, pomaži… 8. Tvoje dostojanstvo ne ovisi o onome što radiš i kakav si. Ti si dosto janstven već po tome što si čovjek. Nema malih ljudi. Budi karakteran, čvrst i stalan u dobru i u istini. Nastavlja se... *Prema Hagioterapiji PTSP-a Tomislava Ivančića.
hagio.hr agio.hr 377
Ž
I
V
O
T
N
A
K
O
N
Ž
I
V
O
T
A
R
E
N
J
A
Ozdraviti na duhovnoj duho vnoj razini dr. Katarina Mittermayer
K
ada sam prvi put došla na hagioterapijsko predavanje, nisam ni slutila kako će od tog četvrtka mnogo toga u mom životu postati drugačije. Budući da me oduvijek zanimalo proučavanje utjecaja čovjekova duha na njegov život i zdravlje, i godinama sam čitala knjige prof. Ivančića, došla sam na predavanje.. Na trenutak sam pomislipredavanje la: „Nadam se da ću izdržati dva sata sjedenja.“ Naime, nakon ranjavanja u obje noge u Domovinskom ratu 1992. godine (bila sam liječnica u 102. brigadi HV-a), patila sam od poremećene statike i trpjela jake bolove u kralježnici. Nisam mogla napraviti nikakav nagli pokret, „uklještenja“ su bila svakodne svakodnevna vna i sve sam češće završavala u rasteretnom položaju na tvrdoj podlozi. Godinama sam išla na razne terapije koje su mi samo privremeno pomagale. po magale.
shvatila sam da se može ozdraviti i na duhovnoj razini. 38 hagio.hr agio. r
Sve što sam čula te večeri na predavnju bilo je tako logično i zdrav zdravo. o. Oduševljena sam otišla kući, prepuna dojmova, a posebno su me se dojmile riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Jer tko hoće sačuvati život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene i radosne vijesti, spasit će ga. Što koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život“ (Mk. 8,34). Te večeri još nisam slutila što se dogodilo. Kada sam sljedećeg dana normal-
no ustala iz kreveta (ne četveronoške kao inače), a isto i drugog, trećeg, petog i desetog dana, shvatila sam da me od četvrtka navečer kralježnica više ne boli. Kako mi je kralježnica neobjašnjivo „preko noći“ – ozdravila, shvatila sam da se može ozdraviti i na duhovnoj razini. A samo sam drugačije čula i prihvapri hvatila davno izrečene Isusove riječi, osjetila veliku radost, i kao da je sve u meni sjelo na svoje mjesto. Shvatila sam da odreći se sebe ne znači izgubiti svoj identitet, već samo odreći se svog načina spašavanja života (karijera, novac…). Tko hoće sačuvati svoj život „na svoj način - po svome“, izgubit će ga, a tko se odrekne života „po svome“ i prihvati pri hvati mentalitet povijesne osobe Isusa, spasit će život. Što koristi čovjeku ako ima sve, a izgubi sebe! Kada se čovjek uistinu otvori toj vjeri, duh u njemu toliko ojača da ono što nas pritišće postaje lak teret. Bolest je često samo alarm da nešto poduzmemo, da se pokrenemo, da nešto shvatimo: kada se popnemo na duhovnu razinu, sve se mijenja i okreće na dobro! Sada će uskoro proći dvije godine i za to vrijeme kralježnica me ni jednom nije zaboljela!
D
I
J
A
G
N
O
Z
A
I
T
E
R
A
P
I
J
A
Napokon razumijem Piše: Barbara Ruttinger S njemačkog prev prevela: ela: Karolina Bućo, prof.
N
a studiju hagioterapije u Zagrebu kao da sam prvi put čula kako je najprije važno upoznati svoju nutrinu, vlastiti duh i njegove funkcije, a tek tada krenuti u suradnju sa svojim Stvoriteljem. To je zasigurno već mnogo puta bilo rečeno, ali mene kao da je mimoišlo. Dotad sam se uvijek trudila gledati samo Stvoritelja, a ne i samu sebe. Sada sam napo-
kon pogledala u svoje srce i svoju dušu i počela shvaćati što zapravo znači hagioterapija. Otkrila sam u sebi dubok strah zbog uvjerenja da nemam pravo na život ako nisam korisna. Oduvijek sam se trudila pomagati drugima i činiti korisne stvari. Čak su mnoge moje aktivnosti u hagioterapiji proizišle upravo iz tog straha, a ne iz moje osobnosti i ljubavi za čovjeka. Nakon što je uz pomoć hagioterapije taj strah uklonjen, u meni je nestao i veliki pritisak, a doživjela sam veliku slobodu. Mogu uživati u svom životu! Napokon sam uočila razliku između duhovnog i psihofizičkog područja te što
znači da je duh svjestan, a da je ono što psihologija naziva nesvjesnim duhovno područje. Uvidjela sam koliko sam u primjeni hagioterapije na sebi i svojim pacijentima do tada bila površna i često nisam ni prodrla do duhovnog područja. Imam dojam kako u hagioterapiji sada počinjem iznova, ponajprije sama sa sobom. Još jednom prolazim fenomene i organe svog duha; tu sam ustanovila mnoge bolesti i nedostatke. Ali upoznajem samu sebe i otvorenija sam za odnos sa Stvoriteljem. Sve u hagioterapiji sada puno bolje razumijem i s pacijentima radim na novi i bolji način.
hagio.hr 39
Z
D
R
A
V
A
O
B
I
T
E
L
J
Zašto ne intimni odnosi prije braka?! Piše: dr. Lucija Murgić
Neću to učiniti zato što te volim. 40 hagio.hr
N
isam stupila u intimne odnose pri je braka. Odlučila sam se na to promatrajući parove koji su već godinama u braku, a razlikuju se od drugih bračnih parova; izgledali su puno sretnije i na njima se vidjelo da se iskreno vole; njihova ljubav nije blijedjela. Osim toga, osjetila sam kako u meni već postoji čežnja za tim da odgodim užitak intimnog odnosa do braka, samo je bila prekrivena iskrivljenom slikom spolnosti društva u kojem se nalazim. Paradoks našeg vremena jest u tome da mladi imaju sve više partnera, a manje ljubavi; sve ranije stupaju u spolne odnose, sve kasnije ulaze u brak i sve se više rastavljaju; imaju bolji standard, a manje djece... Umjesto da uživaju u onome za što misle da je sloboda, djeluju nesretno i frustrirano. f rustrirano.
U ČEMU JE STVAR? Čovjek ne pripada sebi, nego je primio sebe, svoju osobu kao dar. Dobio je i svoju spolnost kao dar. Svaki Svaki se dar može mo že zloupotrijebiti ili upotrijebiti i čuvati kao dragocjenost. Osnovna zabluda vezana uz seksualnost jest mišljenje da će se stupanjem u intimne odnose dogoditi veća povezanost, da su oni dokaz ljubavi i da će ljubav s njima rasti. No, nakon intimnog odnosa pojavljuje se pitanje: „Zar je to to, zar je to sve?“ Tada Tada nastaje i razočaranje jer intimni odnosi zapravo uopće ne znače ljubav. S intimnim odnosom prije braka nestaje čarolije, prestaje potraga za ljubavlju i počinje utrka za užitkom, a cijela je spolnost svedena samo na spolni organ. Spolni je odnos samo znak; čin dovoljno zrele ljubavi, one koja vidi u drugoj osobi ono što želi zauvijek čuvati i u sebi zadržati.
k a v o N e t n A : o t o f
Spolnost u sebi nosi nešto veličanstveno, čudesno sveto i tajnovito jer tu nastaje novi život. Tu smo najsličniji Stvoritelju. To To je naša najnježnija intima; tu smo najosjetljivi i najranjiviji. Zlo koje se urotilo protiv čovjeka kao da nas baš tu želi najviše poniziti. Društvo usmjereno na seks, a ne na ljubav, srozano je na životinjsku razinu. Takav nepravilan odnos prema spolnosti i seksualnosti ostavlja duhovne i psihičke posljedice. Osim velikih razočaranja prirodne posljedice koje iz njega proizlaze su impotentnost, frigidnost, nesposobnost za brak... Kršeći taj prirodni zakon, sami patimo! Zato postoje pravila u odnosu na našu spolnost: ne zloupotrijebiti je, ne rastavljati brak, ne imati predbračne odnose, ne samozadovoljavati se. Ta nas pravila žele osloboditi za ljubav i uvesti u užitak hodanja, ljubavi, braka i spolnosti! Ne radi se o nekim nečovječnim Božjim
zapovijedima ili nečemu što Crkva brani, već o zakonitostima koje je Stvoritelj stavio u čovjeka i po kojima čovjek prirodno i najbolje djeluje. To je čovjekova mogućnost da iskusi neizrecivu sreću odnosa muškog i ženskog i bračne ljubavi.
NEĆU TO UČINITI ZATO ŠTO TE VOLIM! Zato, ako hoćemo u braku uživati i duboko voljeti, doživljavati ljepotu seksualnosti i biti sigurni da nas bračni drug neće iznevjeriti, onda prije braka treba šutjeti, promatrati, imati hrabrosti ne imati intimne odnose, već puno razgovarati i u zajednički proživljenom odricanju upoznavati jedno drugo, d rugo, iznutra se prepoznavati, urastati jedno u drugo kako bi se poslije i tijela spojila kada duhovna povezanost preraste u brak.
Važno je izbjegavati situcije u kojima bi nas nagon mogao zarobiti, a smoći hrabrost reći: „Neću to učiniti zato što te volim. Vjeruješ li mi da mi je j e toliko stalo do tebe da te želim imati za vječnost? Ne bismo li onda još malo pričekali s intimnim odnosima? Zar moramo učiti na svojim pogreškama, a ne na iskustvima onih koji su bili dovoljno hrabri i išli drugačijim putem?“ U braku ćete imati sasvim dovoljno vremena duhovno se prožimati sve do trenutka kada i tijela počnu govoriti istim jezikom. Seksualnost treba ogrnuti najnježnijim mislima, riječima, osjećajima i pogledima i slušati zakonitosti svoga srca. Idemo prkositi u ljubavi! Naše društvo treba ljude, ponajprije mlade ljude, koji vole sebe, vole svoju spolnost, žele duboko i iskreno voljeti svoga bračnog druga i imaju hrabrost živjeti drukčije. hagio.hr 41
Z
D
R
A
V
A
O
B
I
T
E
Razgovor koji liječi
L
J
Pripremila: Adrijana Lovrinčević, Lo vrinčević, teologinja teolo ginja
Kako bi dijalog u braku i obitelji bio smislen i uspješan, potrebno je dublje poznavati čovjeka te razgovarati tako da nas razgovor liječi. Moguće je ostvariti takav razgovor razgovor i s bračnim partnerom i s djetetom!
Prema predavanju Tomislava Ivančića
ČOVJEK JE PONAJPRIJE DUHOVAN
42 hagio.hr
Čovjek je pomalo tijelo, pomalo psiha, a ponajviše i ponajprije duh. Razlog za to je činjenica da u trenutku začeća StvoStvoritelj stvara osobu - udahnjuje svoj dah u čovjeka, a roditelji mu daju psihofizičku osobnost. Budući da je duh božanska dimenzija, čovjek je božansko biće. Po svom duhu čovjek ima sposobnost spoznaje bitka, odnosno postojanja; drugim riječima, ima sposobnost komunikacije sa svojim Stvoriteljem. Nadalje, duhovna dimenzija nosi i sposobnost autorefleksije, što znači da čovjek može gledati sama sebe. Po duhu je čovjek sposoban govoriti, misliti, razvijati znanost, biti kreativan, umjetnički i kulturno djelovati, biti slobodan od prostora i vremena... Duh daje tijelu uvijek nove i drugačije sposobnosti. Priznajmo si živimo li po duhu ili po tijelu. Tek kada podignemo pogled iznad svojih psihofizičkih ograničenja i djelujemo s razine koja nam je specifična i po kojoj smo ljudi – s duhovne razine – otvaraju nam se neizmjerne mogućnosti.
ti?“ Na ta pitanja nemamo odgovor i ta egzistencijalna nesigurnost čovjekov je osnovi problem. Zbog toga čovjek neprestano ima potrebu za tim da bude zaštićen. U svijetu u kojem se svi osjećamo nezaštićenima i u strahu od osude, silno tražimo nekoga tko bi nas zaštitio. Supruga čezne za zagrljajem muža; suprug treba riječi ohrabrenja...
TEMELJNO NEPOVJERENJE Dijalog ljubavi najvažniji je dijalog, a u tom smo dijalogu najviše zakinuti od trenutka začeća do treće godine života. Tada Tada postajemo oštećeni u temeljnoj sigurnosti, odnosno temeljnom povjerenju. U utrobi majke čovjek sve doživljava i sve čuje. Situacije koje doživimo u utrobi majke narušavaju naše temeljno povjerenje. Tako stečeno temeljno nepovjerenje ne mogu izliječiti drugi ljudi. lj udi. Ako Ako su roditelji bili i najsavršeniji, dijete je moglo doživjeti neki šok koji ga je učinio nesposobnim za primanje ljubavi (možda je moralo ostati u bolnici, ići u jaslice i sl.). Ono što pomaže je dijalog s Bogom.
EGZISTENCIJALNA NESIGURNOST
RAZGOVOR KOJI LIJEČI
Trajna su pitanja u čovjeku: „Čiji sam? Odakle sam? Zašto moram živjeti? Do kada ću živjeti? Kamo se ide nakon smr-
Svaka dobra riječ čovjeka liječi, a svaka riječ opomene ubija. Dok nas drugi opominju, samo želimo pobjeći iz takva svi-
jeta. Ljubav je jedini način da ostanemo i ozdravimo. I ljubav je najbolja odgojna metoda. Djeca bivaju ljubljena iz ljubavi koju žena ima za muža i muž za ženu. Ako muž ne voli ženu i obrnuto, dijete je u sebi rascjepkano, postaje shizofreno. Svaki je čovjek od Boga i to je najljepša istina koja liječi svakoga. Vjera u Boga je spoznaja da nas On ludo voli. Bog je temeljna funkcija našeg života. Dijalog s Bogom događa se kada čovjek počne razmišljati i posvješćivati si da ga je Bog htio i da pripada Njemu. U dijalogu s Bogom ne treba puno govoriti jer čovjeka liječi i mijenja ono što njemu Bog govori, a ne ono što čovjek kaže Bogu. Svakogaa najdublje liječi Svakog li ječi kada „upisuje“ u sebe da je željen i voljen od Boga. Roditelji mogu neizmjerno pomoći djeci ako im govore (čak i dok djeca spavaju) da ih vole i da ih Bog voli. Djeca to razumiju intuicijski.
LJUBAV I POVJERENJE Ljubav je ponajprije duhovna dimenzija i ne postoji samo na psihičkoj ili fizičkoj razini. Ljubav je kada nam je netko toliko dragocjen da želimo da zauvijek živi po-
kraj nas. Voljeti nekoga znači doživljavati da je u njemu naš smisao, da bez njega ne živimo, ne postojimo. postoj imo. Pokraj onoga tko nas voli znamo da možemo preživjeti sve smrti. Onaj tko nas voli neće nikada protiv nas reći niti jednu riječ, neće nas ogovarati, neće nas pustiti da plačemo, da gladujemo, da umremo. Kraj čovjeka koji nas voli možemo opušteno živjeti, biti sretni i svestrano se razvijati. Ljubav je zagledati se drugome u oči i reći: „Lijepo je što postojiš.“ Bit ljubavi je reći drugome: „Ne boj se, kraj mene nisi ugrožen, ja te nikada neću napustiti.“ Kada osjetimo da nas netko voli, tada nastaje sloboda. Imati povjerenje jedno u drugo znači dopustiti drugome da nas ima, odnosno da muž čitavog sebe daje ženi ž eni i obrnuto. Povjerenje je u međusobnom predanju. Potrebno je imati nekoga kome ćemo otkriti i izreći sebe. Kada izgubimo povjerenje i od drugoga doživljavamo napade, postajemo agresivni. Jedini je lijek tada zavoljeti agresivna čovjeka. Međutim, čista i potpuna ljubav je tek Bog; On je i jedini način da čovjek preživi.
KAKO PROMIJENITI MUŽA/ŽENU? Mijenjati drugoga možemo samo preko duhovne razine. Svakog čovjeka se može promijeniti. Evo nekoliko uputa koje pomažu u tom hodu:
1. Osobu mirno, u duhu, gledati u oči (to nije psihička vizualizacija) i reći: „Opraštam ti i razumijem te.“ 2. Reći u duhu: „Oprosti i ti meni.“ 3. Zavoljeti drugoga kao što Bog voli i posvijestiti posvijest iti si da nas drugi u svojim dubinama neizmjerno vole. 4. Zahvaljivati Stvoritelju što drugi postoji. Mnogi su se primjenjujući ovo promijenili. Ali, muž se neće promijeniti ako se ne promijeni i žena i obrnuto. Opraštajući, mijenjamo se u sebi i prema drugome te drugoga puštamo k sebi. Kada molimo za oprost, molimo za dopuštenje da pristupimo drugome, dr ugome, dođemo do njega. Voljeti Voljeti drugoga d rugoga znači prihvaćati pri hvaćati ga u potpunosti. Zahvaljujući Bogu za onoga koga želimo promijeniti, vjerujemo u promjenu. Tako Tako nastaje promjena u braku i u obitelji.
hagio.hr 43
Z
D
R
A
V
A
O
B
I
T
E
L
J
Svetost života je u njegovu nastan Pripremila: Božena Sučić, mr. pharm.
o tome zašto ne treba podržati medicinsku oplodnju.
NAŠ ZAKON O MEDICINSKOJ OPLODNJI „Zašto NE podržati medicinsku oplodnju?“ - stručno je predavanje održano potkraj listopada u dvorani Sveta Mati slobode na zagrebačk zagrebačkom om Jarunu, a koje je izazvalo veliku pozornost i raspravu. Vjerodostojni predavači dr. Albert Despot, specijalist ginekologije i opsetricije, voditelj Centra za ultrazvučnu dijagnostiku u Klinici za ženske bolesti i porode pri KBC-u Zagreb i viši asistent na Medicinskome fakultetu, pred habilitacijom u znanstveno-nastavno zvanje docenta, te dr. sc. Tonči Matulić, profesor moralne teologije i bioetike na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, besprijekorno su obrazlagali svoja stajališta. Oslanjajući se na njihovu raspravu, potičem čitatelje na razmišljanje
44 hagio.hr
U Hrvatskoj Zakon o medicinskoj oplodnji, izglasan 17. srpnja 2009. sa 77 glasova, dopušta oplodnju tri jajne stanice, a zabranjuje zamrzavanje zametaka čime se, prema nekima, svrstava među najkonzervativnije zakone u svijetu - uz bok Salvadora i Bangladeša. Međutim, iako je prije 5 godina zabrana zamrzavanja zametaka od europskih zemalja na snazi bila samo u Italiji, danas je ona na snazi i u Irskoj, Poljskoj, Poljskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Zakon ne određuje dob do koje je izvantjelesna oplodnja moguća, a medicinska je oplodnja omogućena nevjenčanim parovima pod uvjetom da dokažu da žive zajedno dulje od 3 godine. Također je predviđeno da dijete starije od 18 godi-
na ima pravo doznati ime donora, uz njegovu suglasnost. suglas nost. Također, Također, Zakon ne zabranjuje ništa osim miješanja ljudskih i životinjskih spolnih stanica i reproduk reproduk-cijsko kloniranje zametaka. Zakon još uvijek otvara mnogobrojna pitanja na području bioetike: o pravu na život, o napretku znanosti, o tome kada započinje život, o dostojanstvu ljudske osobe, o smislu braka... Zanimljivo pitanje može li se pravno regulirati status embrija, ima tužan odgovor jer iako Ustav RH u čl. 21 jamči dostojanstvo ljudske osobe, u Republici Hrvatskoj embrij se ne priznaje kao osoba te ne može biti pravno zaštićen. Područje medicinski potpomognute oplodnje zahtijeva zakon kojim će pravno biti zajamčena zaštita dostojanstva svih zainteresiranih. Zakon treba promicati pravdu i pravednost pa ne može obvezati ni jednu savjest na djelovanje, ponašanje ili postupanje, a ponajmanje kršćansku moralnu savjest.
ku PROBLEM NEPOLODNOSTI Prema općem stavu ginekološke struke, koji je naveden i u udžbeniku Medicinskog fakulteta za ginekologiju i porodništvo u Zagrebu, 15% bračnih parova je neplodno. Glavni razlog neplodnosti jest odgađanje prve trudnoće i prvog poroda. Trudnoća nije vezana uz cjelokupnu životnu dob žene, nego je vezana uz dob od 18. do 38. godine. Jedan od glavnih uzroka steriliteta žena jesu infekcije u generativnom sustavu koje se prenose spolnim putem. Do oštećenja toga sustava mogu dovesti i pobačaji. Drugi važan razlog jest disfunkcija jajnika. Naglašena je važnost medija i obitelji da odgojem promiču i omogućuju stjecanje uvjeta za rani porod, u doba kada je to prirodno. Novi podaci Hrvatskog Hrvatskogaa zavoda za javno zdravstvo zdravs tvo pokazuju da je j e u Hrvatskoj u 2007. godini nastavljen trend sve kasnijeg rađanja, pa se tako za dijete odlučuje
sve manje žena između 20. i 30. godine. Istodobno, sve sve više raste broj majki starijih od 35. godine. Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Hrvatskoj je u 2007. prijavljeno 10.609 10. 609 pobačaja, što je porast u odnosu na 2006. kada su bila 10.224 prekida trudnoće. Očekuje se da će nas 2031. godine biti manje za jedan cijeli Bjelovar. Bjelovar.
SKRIVENA ISTINA O UMJETNOJ OPLODNJI Upoznajući javnost s magistarskim radom dr. Branimira Petera o usporedbi poroda djece začete prirodnim putem i one začete “in vitro” oplodnjom, dr. Despot ističe da je u skupini začetoj IVF-om (umjetnom oplodnjom): - udio mrtvorođene djece značajno veći nego u skupini začetoj prirodnim putem (4,4% prema 1,26%)
- značajno veći broj poroda završava carskim rezom i da je dvostruko veći broj djece s malformacijama - udio višeplodnih trudnoća 40,2 posto, u odnosu na drugu skupinu u ko joj iznosi samo 1,53 posto, te da je - omjer prijevremenih pri jevremenih poroda 57,5 57,5 posto u odnosu na 8,5 posto. Magistarski je rad u Klinici za ženske bolesti i porode, dostupan je svima na uvid (pa i medijima), ali se o njemu šuti. Od 1980. do 2005. godine objavljene su čak 53 publikacije koje govore govore o rizicima povezanima s umjetnom oplodnjom. Čak i neovisno o liječenju neplodnosti, ženske osobe s otpornom neplodnošću izloženije su raznim oblicima raka od ostalih žena. Liječenjem neplodnosti raste rizik dobivanja raka, što osobito vrijedi za rak jajnika. Uz jajnik, povišenom su riziku od raka izloženi i jajovodi, dojka, maternica, pluća, štitnjača i debelo crijevo. Postoje Postoje i ozbiljne analize koje upozoravaju na po-
hagio.hr 45
Z
D
R
A
V
A
većan rizik od dobivanja brojnih bolesti i kod djece. Mnogi ni ne znaju da je za proces umjetne oplodnje potrebno oploditi više jajnih stanica, čime se stvara veći broj embrija nego što je to potrebno. Javnost je prije nekoliko mjeseci upozorena na to da se ne zna gdje je 100 embrija. Mogu li oni samo tako nestati? Dr. Despot je na temelju svega zaključio kako se danas u Hrvatskoj popularizira kultura smrti. Dr. sc. Tonči Matulić istaknuo je nužnost borbe bor be protiv totalne instrumentalizacije instrumentalizacije.. Oplodnja uz medicinsku pomoć može omogućiti roditeljstvo osobama koje to inače ne bi mogle postići. p ostići. Ipak, ta nas činjenica potiče na razmišljanje o jasnim posljedicama takvih zahvata jer su osobe koje traže medicinsku pomoć kod oplodnje često izvrgnute nedobronamjernoj manipulaciji čija je pozadina financijski interes. Osim toga, ti zahvati omogućuju, primjerice, da dijete bude rođeno bez skrbi oca, nakon smrti roditelja, da dijete rodi tzv. “zamjenska majka” koja genetski može biti sestra ili baka djeteta, da dije-
46 hagio.hr
O
B
I
T
E
L
J
te ne zna tko su mu majka i otac, braća i sestre, što čini mogućim incest... Sve te posljedice ugrožavaju ljudska prava, osobito prava djece. Također, potpuno je kriva svijest javnosti o tome da je umjetna oplodnja terapija liječenja neplodnosti budući da žena ne može začeti bez heterogene/homologne oplodnje. A mediji, i sami nedovoljno obaviješteni ili prikrivajući istinu, stvaraju atmosferu kao da je Crkva protiv života.
ZAŠTO JE CRKVA PROTIV? Praksa takozvane takozvane medicinski potpomognute oplodnje protivi se dostojanstvu ljudskog života u nastanku i dostojanstvu braka, zbog čega je Crkva moralno osuđuje, a svoj stav obrazlaže u „Naputku o poštivanju ljudskoga života u nastanku i dostojanstvu rađanja” - Donum vitae (1987., Kongregacija za nauk vjere). Enciklika „Evanđelje života - o vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga života” (1995., papa Ivana Pavao II.), sljedeći je snažan crkveni argument.
„Svako ljudsko biće uvijek se prima kao Božji dar i blagoslov. Ipak, s moralnog stajališta, rađanje koje je uistinu odgovorno prema onom koji se ima roditi mora biti plod braka. Ljudsko rađanje ima, naime, posebne značajke snagom dostojanstv d ostojanstva a roditelja i djece: rođenje nove osobe, kojim muškarac i žena surađuju sa Stvoriteljevom Stvoritelje vom moći, mora biti plod i znak uzajamnoga osobnog darivanja supružnika, njihove ljubavi i njihove vjernosti. Vjernost supružnika u bračnom jedinstvu podrazumijev pod razumijeva a obostrano poštovanje njihova prava da postanu otac i majka samo jedno uz pomoć drugog“ (Donum vitae).
Naputkom koji je odobrio papa Benedikt XVI. želi se izraziti veliko ‘da’ ljudskome životu, zaštiti braka, dostojanstvu ljudske osobe, zbog čega ‘ne’ u dokumentu treba gledati u pozitivnome svjetlu isto kao što se pozitivno gleda na ‘ne’ čovječanstva čovječanstva u pogledu kršenja ljudskih prava, rasizma,
Glavni razlog neplodnosti jest odgađanje prve trudnoće i prvog poroda.
ropstva, diskriminacije žena, djece i bolesnih osoba. Živimo u opasnom razdoblju ljudske povijesti kada čovjek ima golemu snagu tehnike, neuroznanosti, kemijske znanosti u svojim rukama koju može koristiti čak i za vlastito uništenje, i to sasvim legalno. Gotovo svi suvremeni zakoni pokušavaju čovjeka svesti na razinu životinje. Zato što joj je fizički sličan? A što je s njegovom duhovnom dušom? Pitamo li se kamo ide čovječanstv čovječanstvo? o? Crkva je protiv jer je za čovjeka i ne može dati prilog promicatelj p romicateljima ima kulture smrti i uroti protiv života.
ŠTO LJUDSKU OSOBU ČINI OSOBOM? Čine je bremenitost razumijevanja i samorazumijevanja, temeljna ljudska prava i dostojanstvo jer je stvorena na sliku Božju. Ljudsko je dostojanstv dostojanstvoo temelj prava na život. „Proces umjetne oplodnje je instrumentaliziranje dostojanstva ljudskog života“,
navodi dr. Matulić te posvješćuje kako čovjek po svojoj sličnosti s Bogom ima neotuđivo ljudsko dostojanstv dostojanstvo, o, koje nadilazi njegovu spolnu, rasnu, vjersku pripadnost, kao i moralnu ispravnost, a nadilazi i tehničke mogućnosti jednog povijesnog trenutka civilizacije. Na pitanje kada započinje život, zbog ocjene ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji, Etičko povjerenstvo Petrove bolnice u Zagrebu, sastavljeno od pročelnika svih zavoda, odgovorilo je da započinje začećem. Tom je izjavom otvoreno pitanje pobačaja. Pretpostavlja se da je Ministarstvo zdravstva u svom očitovanju objasnilo kako je zabranilo zamrzavanje zametaka jer je zametak živo biće te mu Ustavni sud mora zaštititi pravo na život. Prihvati li Ustavni sud takvo stajalište, posljedica može biti zabrana pobačaja koji nije medicinski opravdan. Napokon, dijete/ljudska osoba, došavši na svijet bilo kojim putem, ima pravo na ljudsko dostojanstvo jer je svetost ži-
vota u njegovu nastanku, a život započinje začećem. Općenito je poznato, i znanstveno dokazano, kako je za dijete najbolje da bude rođeno i odgajano u obitelji u kojoj se za njega brinu otac i majka, što je ujedno i pravo djeteta. Propis koji bi unaprijed lišio dijete skrbi drugoga roditelja ili posredno omogućio predaju djeteta istospolnomu paru očito ne promiče dobrobit djeteta i ne vodi računa o dostojanstvu osobe. “Ljudska osoba ima zapravo svoje ishodište u darivanju. Začeto čedo mora biti plod ljubavi roditelja. Ne može se ono ni htjeti ni začeti kao proizvod tehničkog, medicinskog ili biološkog zahvata: to bi značilo svesti ga na predmet znanstvene tehnologije. Nitko ne može dolazak djeteta na svijet podvrći uvjetovanostima uvjetovanos tima tehničke uspješnosti, vrednujući ih mjerilima kontrole i gospodarenja” (Donum vitae).
hagio.hr 47
Z
D
R
A
V
A
O
B
I
T
E
L
J
7 navika uspješni Stephen R. Covey Pripremila: dr. Lucija Murgić
U
sociološkim istraživanjima na ljestici vrijednosti obitelj uvijek i u svim društvima zauzima zauzima ili prvo ili jedno od prvih mjesta. U tome se svi slažemo. Ali, svojevrsnii je paradoks u tome što na tim svojevrsn ljestvicama količina utrošenog vremena, energije, spremnosti spremnosti na učenje i trud oko unaprjeđenja obiteljskih odnosa zauzima jedno od o d posljednjih mjesta. VeVećina ljudi, naime, ne razumije zašto se u tome treba truditi, učiti, razmišljati i planirati. U knjizi 7 navika uspješnih obitelji nije riječ o nametanju instant-rješenja, već o isticanju prirodnih zakona obiteljskog života i ljudskih odnosa koji vrijede onako kao što u prirodi vrijedi zakon sile teže. Knjiga nije popis zadataka već preporuka za utiskivanje dobrih navika u međuljudske odnose. Promjene koje će se potom događati djelovat će iznutra prema van, odnosno, drugim riječima, nema potrebe za tim da mijenjamo obitelj, već da krenemo od mijenjanja sebe, pri čemu je važno imati viziju i te se vizije pridržavati. Učenjem i ustrajnom primjenom spomenutih načela mogu se izazvati pozitivne promjene u svakoj situaciji, a te će promjene postati katalizator promjena unutar obitelji, ali i šire, u društvu. Autor u knjizi često za primjer uzima zrakoplo zrakoplov, v, simbol nade i uzbuđenja, koji povezuje s gradnjom izvrsne obiteljske kulture. I obitelji je, kao i zrakoplovu, važno da ima odredište, plan leta i kompas.
48 hagio.hr
Živimo u turbulentnim vremenima pa bez novih načina djelovanja i novih struktura obitelj neće moći uspjeti uhvatiti korak. Ova nas knjiga poučava o tome koliko je bitno redovito odvajati posebno vrijeme za obitelj, provoditi vrijeme sa svakim članom nasamo, imati na umu smisao i cilj obitelji. Potrebno Potrebno je vježbati djelovati na temelju načela i vrednota, a ne na temelju raspoloženja i trenutačnih okolnosti. To To znači biti proaktivan. Ta se sposobnost stvara korištenjem i razvijanjem četriju darova koje svi imamo: samosvijesti, savjesti, mašte i slobodne volje. Dobre navike proizlaze iz primarnih zakona ljubavi, a oni su: ljubaznost, ispričavanje, praštanje, odanost onima koji nisu prisutni, davanje i održavanja obećanja. Knjiga je namijenjena svima, od mladih koji tek planiraju zasnovati bračni život do djedova i baka koji s unucima ponovno prolaze razne faze djetinjstva, kao i parovima bez djece koji svoje odnose grade unutar šire obitelji. Osobita zanimljivost knjige jest u tome što nas podsjeće na temeljne zakone po kojima smo stvoren stvoreni.i. Predstavlja odskočnu dasku za naš način razmišljanja i ponašanja kojom ćemo uskočiti u ozračje veselja, pustolovine i uzbuđenja u obitelji. Također, knjiga je vrijedna pomoć u provođenju discipline bez kažnjavanja i utjecanju na člana obitelji koji ne želi slušati. Ima i snagu oja-
h obitelji e g i j n k a k u r o p e Pr čati obitelj kako bi se mogla oduprijeti destruktivnim utjecajima društva te poučava kako kvalitetno provesti vrijeme s obitelji. Dodatan poticaj posezanju za ovom knjigom svakako svakako mogu biti i podaci o autoru - suprug je i otac devetero djece, djed više od 30 unučadi, profesor organizacijskog ponašanja i poslodavstva, priznati autoritet u vodstvu, stručnjak za obitelj, profesor i savjetnik koji je poučavao milijune ljudi, obitelji, prvak gospodarstva, školstva i politike o moći načela i prirodnih zakona. Dobitnik je nekoliko počasnih doktorata, a časopis Times svojedobno ga je uvrstio u popis 25 najutjecajnijih Amerikanaca. Ameri kanaca. Temelj Temelj njenje gova djelovanja svakodnevni su duhovni život i molitva. Supruga autora knjige 7 navika uspješnih obitelji Stephena R. Coveya, majka devetoro djece, u predgovoru knjige piše: „Uspješne obitelji ne nastaju slučajno. U njih je porebno uložiti onoliko energije, domišljatosti, želje, vizije i odlučnosti koliko je uopće moguće. Za sve do čega vam je doista stalo, potrebni su vrijeme, promišljanje, planiranje i određivanje prioriteta. Na tome se mora raditi, mora se žrtvovati, morate to doista željeti i za to biti spremni platiti cijenu.“ hagio.hr 49
Z
D
R
A
V
A
O
B
I
T
E
L
J
Hagioterapijsk Hagioter apijskii p umjetnoj oplodnji Piše: Marija Gudek, hagioasistentica hagioasist entica u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu
U Centar za duhovnu pomoć dolaze i bračni parovi koji ne mogu ostvariti čežnju da dobiju dijete. Nekima su liječnici predložili umjetnu oplodnju. Znaju Znaju doći s pitanjem: „Zašto Crkva brani takav način začeća?“ Zar je moguće – medicina mi nudi rješenje, a Bog ne dopušta da ga ostvarim? Oni koji su već pokušali dobiti di jete takvim putem često drugači je razmišljaju. Nose u sebi neku neodređenu krivnju, tjeskobu i nemir. Sjećam se jednog muškarca koji je došao izravno iz bolnice, nakon što je dao spermu. Ono što ga je razočaralo i učvrstilo u spoznaji da to nije način na koji on želi ostvariti svoje roditeljstvo – bili su erotski časopisi koje mu je sestra ponudila.
50 hagio.hr
Posljednjih smo desetljeća svjedoci naglog razvoja znanosti, ali i mogućnosti primjene znanstvenih otkrića. Što su veće mogućnosti, veća je i odgovornost pred savješću. Smije li čovjek prihvatiti sve što mu je ponuđeno? Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća Van Rensselaer Rensselaer Potter u svom djelu „Bioetika – most prema budućnosti“ upozorava na potrebu uvođenja globalnih moralnih normi zbog naglog razvoja znanosti. Ako ne bude globalne moralne norme koja regulira zahvate u život, čovječanstvoo bi moglo nestati, jer će si čovječanstv tim zahvatima „srušiti most prema budućnosti“. Upravo je to problem bioetike danas, jer je ona (kao i etika općenito) podložna pluralizmu mišljenja. Liberalizam, utilitarizam ili kontraktualizam – vrlo će različito procjenjivati moralnost zahvata u život. Svi ćemo se složiti da je ljudski život vrhunska vrijednost, da on nikada ne smije postati predmet manipulacije, zloporabe i nepoštivanja, ali… kada i kako nastaje ljudski život? Kada nastaje čovjek kao osoba? Odakle život? Biologijske znanosti promatraju kako nakon oplodnje nastaje posve nova, jedinstvena ljudska jedinka. Genetski to više nije ni otac, ni majka, nego novo ljudsko biće – zigota, embrij, zametak… U tom sićušnom ljudskom biću dolazi do naglog umnažanja stanica, njihova tijesnog međusobnog povezivanja, te organiziranja prema planski jedinstvenom razvojnom
ristup procesu… U razvoju djeteta nema kvalitativnih skokova, nego pratimo kontinuirani razvoj. Hagioterapija promatra čovjeka kao biće u kojem je ujedinjena i materijalna i duhovna komponenta. Čovjek je duhovna duša, odnosno oduhovljeno tijelo već od začeća. Roditelji su u svom bračnom činu tek suradnici s Darovateljem života, koji u trenutku začeća čovjeku neposredno stvara osobnost. Sve upućuje na to da se od začeća u majčinoj utrobi razvija jedinstvena i neponovljiva osoba duha, psihe i tijela koja od svojih roditelja očekuje bezuvjetnu ljubav, prihvaćanje i sigurnost. Zato je za nas prihvatljiva jedino personalistička bioetika, koja u središte stavlja vrijednost ljudske osobe u njezinoj cjelovitosti, od začeća do prirodne smrti, respektirajući dostojanstvo i pravu narav čovjeka.
Na koji način IVF oplodnja ranjava čovjeka? Duh je potpun od začeća i od tada sve registrira. U čovjeka postoji sjećanje na svjesnoj razini (nakon 3.-5. godine), godine), a kod embrija se radi o pamćenju na staničnoj razini, koje je djelatno od začeća i utemeljeno na principima kvantne fizike i kvantne biologije (bioinformacija). Za duhovno područje bitna je ljubav i dijete je doživljava i upija od samog začeća. Zajedništvo i nježnost roditelja u dijete utiskuju svijest da je sigurno, zaštićeno i prihvaćeno. Sam postupak oplodnje in
vitro (u laboratorijskim uvjetima) ranjava dijete na samom početku života – dijete doživljava nedostatak ljubavi, a time manjak povjerenja, sigurnosti i zaštićenosti. Iako roditelji vjerojatno silno žele dijete, ono zbog spomenutih okolnosti nosi subjektivan doživljaj nedostatka ljubavi. Najčešće ulaskom u pubertet tako duhovno ranjena djeca reagiraju na dva načina: ili su nesigurna i povlače se u sebe ili postaju agresivna, najčešće prema roditeljima. Ta djeca često osjećaju i lažnu krivnju, pa postaju samoagresivna. Želja za samouništenjem može biti jasno artikulirana ili latentna, izražena u bavljenju rizičnim sportovima ili ulaženju u situacije koje su opasne po život. Drugi je problem u tome što se s namjerom uspješnije oplodnje in vitro oplođuje veći broj jajašaca i time dobiva veći broj embrija. Oni koji nisu dobili šansu da se prvi put prenesu u maternicu, zamrzavaju se na niskim temperaturama. Ne pruži li im se šansa da budu preneseni u maternicu majke gdje će se razvijati do rođenja, ostaju u zamrzivaču, ovisno o zakonskim propisima pojedine zemlje. Smrtnost embrija začetih u epruveti je velika. Prof. Sgreccia govori kako od 100 embrija oplođenih in vitro do majčinog naručja dođe njih tek 5! U nastojanju da se rodi jedno dijete, toliko njegove braće i sestara umire… Kod djece čiji je život započeo umjetnom oplodnjom, može se zamijetiti postojanje „sindroma nestalog blizanca“ (D. Chamberlain) i „sindroma preživjelog“ (B. Bayle) koji se javlja-
ju kao sjećanje djeteta na događaje vezane uz proceduru umjetne oplodnje – odabir i uništavanje manje vrijednih zametaka (tko ima pravo na to?!), zamrzavanje i odumiranje zametaka. Ta se psihopatologija kod preživjele djece javlja u dva oblika: prvi je obilježen krivnjom i podsvjesnim samooptuživanjem: „Ja sam živ – dakle odgovoran odgovor an sam za smrt ostalih.“ drugi je vezan uz osjećaj svemoći: ja sam neuništiv, ja sam nadživio ostale.
Hagioterapijski pristup U hagioterapijskoj praksi često sam susretala žene koje su pokušavale oplodnju in vitro. Kod njih su se mogli zamijetiti znakovi postabortivnog stresnog poremećaja: krivnja, bol duhovne naravi, potištenost… S obzirom na te simptome primjenjivala se i terapija. U Centar je dolazila i žena koja je nakon nekoliko neuspješnih pokušaja rodila djevojčicu. Razlog njezina dolaska bio je taj što se djevojčica trza u snu i čini joj se da tada proživljava neku bol. Majku smo poučili kako će djevojčici pomoći kroz duhovno područje. Nakon što je majka primjenjivala hagioterapiju i na sebi i na djevojčici, simptomi su nestali. Pamtim i slučaj petnaestogodišnje djevojke koju je majka dovela, zabrinuta, jer je njezina kći od uzornog djeteta postala agresivna prema roditeljima, ali i samoagresivna. Počela se samoozljeđivati i prijetiti samoubojst samoubojstvom. vom. Majci nije hagio.hr 51
Z
D
R
A
V
A
bilo jasno što se dogodilo, jer je njezina kći uvijek „imala sve što je poželjela“, ali i „puno ljubavi“. Iz upitnika koji je ispunjavala majka doznala sam da je kći rođena nakon heterologne oplodnje (sjemenom nepoznatog donatora). do natora). Zakonski je otac djevojčin ginekolog, koji obavlja i pobačaje. Djevojčina je patnja bila uzrokovana nedostatkom ljubavi, ali i odmakom roditelja od moralnih vrijednosti, te odmakom od istine… Uzimajući sve to u obzir, kroz hagioterapiju sam djevojci pop osredovala ljubav, povjerenje; te je učvršćivala u dobroti, istini i sigurnosti… Na hagioterapijske susrete dolazile su odvojeno i majka i kći. Majka je počela drugačije promišljati o vrijednosti života, a djevojka je zavoljela sebe, stekla radost, vedrinu i mir, te se uključila u neke kreativne aktivnosti. Među osobama koje su dolazile na hagioterapiju zbog nemogućnosti da do52 hagio.hr
O
B
I
T
E
L
J
biju dijete, uočavala sam vrlo raznolike uzroke: - strah od intimnosti zbog spolnog s polnog zlostavljanja koje je osoba doživjela u djetinjstvu ili mladosti (ponekad bračni par uopće nije imao intimne odnose)
- grižnja savjesti zbog učinjenog pobačaja - obiteljska situacija u kojoj je otac zlostavljao majku (npr. tukao ju je dok je bila trudna s osobom koja sada traži pomoć) - grijesi protiv života u obitelji (ili kod predaka). S obzirom na uzroke pomagala sam tim osobama da dođu do duhovnog zdravlja. Za sve njih bilo je temeljno važno da zavole i prihvate sebe… da svoj život prihvate kao najljepši dar, naprosto da se zadi-
ve nad tajnom života i da razvijaju povjerenje prema Stvoritelju. Poticala sam ih da povjeruju u ostvarenje svojih čežnji za djetetom, ali da ne budu usredotočeni na ono što im nedostaje, nego da u konkretnoj situaciji pronađu smisao života. Roditeljstvo se, osim kao tjelesno, ostvaruje i kao duhovno rađanje. Primjena hagioterapije u ovim slučajevima najprije se očitovala u obnovljenoj ljubavi i nježnosti među supružnicima. Nakon nekog vremena počele su stizati radosne vijesti i fotografije novorođene dječice…. „Zar bih ja otvorio krilo materino A da ono ne rodi? Zar bih ja koji dajem rađanje, zatvorio maternicu?“- kaže Bog tvoj. (Iz. 66,9)
DOMOVINA NA PUTU SLOBODE CD prof. dr. Tomislava Ivančića CD koji Vam predstavljamo sažetak je govora prof. dr. Tomislava Ivančića održanih u organizacijii Centra za bolji svijet u Zagrebu, na temu preobrazbe pojedinca i cijele Hrvatske. organizacij S raznih su strana dolazili poticaji za to da se govori prof. dr. Tomislava Ivančića povežu i tako postanu dostupni svima. Napokon smo to i učinili! Tijekom pilot-projekta pilot-projekta CD-e je dostavljen raznim pojedincima: seljacima, prosvjetnim djelatnicima,, studentima, sportašima, političarima, menadžerima, djelatnicima menadžerima, državnim dužnosnicima, od kojih su neki bili i ateisti, kako bi o njemu izrekli svoj sud. Svi su gotov gotovo o jednodušno reagirali: “Pa ovaj CD-e treba imati svaki čovjek ove zemlje kako bi normalno funkcionirao! Svi su bili oduševljeni. Puštanjem ovog CD-a u javnost zaokružujemo viziju moderne hrvatske trilogije. Nakon Bljeska i Oluje Oluje,, CD Domovina na putu slobode jest slobode jest poput vučedolske golubice koja u srce svakog Hrvata, i građanina g rađanina ove zemlje, donosi preobrazbu i novi poredak u kojem čovjek današnjeg današnjeg vremena oživljava svoj identitet. Jer: nitko nije kao ti! CD Domovina na putu slobode oslobađa čovjeka čovjeka za novu viziju i vjeru u sebe. Sve je ostalo praktična stvarnost. “Hrvatska je slobodna izvana, ali Hrvati nisu slobodni. Nije na nama da preuzimamo mentalitete Europe, već da se tako promijenimo da idemo preobraziti čitavu Europu...”
Narudžbe primamo na tel: 099 6924809 ili na e-mail: info@hagio.hr. Pretplatnicima Pretplatnic ima časopisa Hagiohr odobravamo popust od 20%. hagio.hr 53
Z
D
R
A
V
A
O
B
I
T
E
L
J
Biti majka Piše: Adrijana Lovrinčević, teologinja
B
iti majka nešto je najljepše na svijetu, ali usudila bih se reći i najteže. Ipak, to je predivan dar – moći u utrobi nositi novi život, rađati ga i ucijepiti u ovaj svijet. Često razmišljam o tome koliko je tajnovitosti u začeću; većina žena i ne zna kada se točno dogodilo začeće, tek nakon nekog vremena sazna da netko novi raste u njima. I sama neko vrijeme nisam ni slutila da se pod mojim srcem razvija novi život i samo zaključujem da se radi o prekrasanom misteriju. Cijela je naša spolnost neizreciv dar i toliko je ljepote ljepo te u njoj da je velika nepravda profanirati muškarca i ženu baš u toj savršenoj stvaralačkoj intimi.
TEK SADA RAZUMIJEM Nikad neću zaboraviti trenutak kada sam ugledala sina, primila ga u naručje, poljubila i pozdravila. Nakon godinu dana majčinstva priznajem kako nisu svi naši trenuci bili tako čarobni. Nekad sam nervozna i htjela bih da je sve po mom, a on radi baš suprotno. Ponekad se osjećam izgubljeno i silno mi treba vrijeme koje bih imala samo za sebe. Sve više shvaćam kolika je odgovornos odgovornostt biti majka. Dijete je poput praznog papira, ono što napišeš ostaje. Što ja upisujem u svoje dijete? Ljubav, Lj ubav, smirenost, smirenost, povjerenje, praštanje ili negativnost, laž, grubost? Shvaćam da sam samo čovjek i ne mogu uvijek biti savršena. Ne mogu ne pogriješiti, ali mogu se truditi da pogreške ne budu 54 hagio.hr
kobne. Od kada sam majka, sve više shvaćam i razumijem svoju majku. Prije sam joj mnogo toga zamjerala, a danas razumijem majčinsko srce. Svaka nova životna situacija donosi i neku promjenu. Dok dijete nije bilo dio naše obitelji, organizirala sam svoje dane kako sam htjela; nisam morala misliti ni na koga drugog osim na sebe i supruga. Kada nam se rodio sin, sve se počelo vrtjeti oko njega i njegovh potreba. Svakodnevica je postala sasvim drugačija. d rugačija. Golema je majčinska ljubav koja se rodila u meni sa sinom, ali istodobno doživljavam i kako mi je to dijete darovano samo na neko vrijeme, ono nije moj posjed. Spoznaja da mi je on darovan, d arovan, motivira motivira me da se mijenjam i budem što bolja majka!
KAKO NA KRAJ? Postoje dani kada sam smirena i puna strpljenja. Ali dođu dani kada mi baš smeta što je sve razbacao po stanu, što stalno ide za mnom i buni se kad mu nešto ne dam. Ima dana kada se zaigramo i nered mi ne smeta; kada se dugo šećemo i upoznajemo nove ljude. Ali ima dana kada nisam zaigrana, kada bih voljela pročitati neku knjigu ili barem na miru popiti kavu. No, najteže mi je vidjeti njegovo razočarano i uplakano lice zbog toga što mi on nije prioritet, ili kada svoju nervozu prenesem na njega. Zato, redovito na kraju dana, kada dođe vrijeme za spavanje, uzmem sina u naručje ili ga stavim u krevekreve-
k a v o N e t n A : o t o f
Spoznaja da mi je on darovan, motivira me da se mijenjam i budem što bolja majka!
našati i sl. Ali voljeti nekoga znači voljeti ono što on zaista jest. Dok mu tako govorim, ponekad je budan te pozorno sluša i duboko je smiren, ponekad zaspe. Uvijek mu govorim naglas, a poslije toga se sama osjećam smireno, kao da je sve loše toga dana nestalo, a ostalo samo dobro. To me jača, liječi i daje mi sigurnost da nema onoga što se OPRAŠTAM TI! Sada ja njemu opraštam ne može ispraviti. sve ono što je tijekom tog dana učinio, a mene je povrijedilo. VRIJEME SAMO ZA MENE tić i razmislim o danu koji je iza nas – u čemu sam ga povrijedila i u čemu je on mene povrijedio. Dok ga rukom nježno milujem, govorim mu: OPROSTI MI! Cijelim ga bićem molim da mi oprosti za sve ono što sam krivo učinila, za ono u čemu ga nisam razumjela i u čemu prema njemu nisam bila fer.
VOLIM TE ZBOG ONOGA ŠTO JESI, A NE ZBOG ONOGA ŠTO BI MOGAO BITI! U životu sam često svojim postupcima i djelima htjela zaslužiti nečiju ljubav. Kada sam postala majka, obećala sam sebi da ću to dijete voljeti zbog onoga što jest, a ne zbog onoga što bi moglo biti. Voljet ću njega, a ne slike o njemu kakav bi trebao biti. Svaki roditelj ima viziju o onome što bi njegovo dijete moglo raditi, kako se po-
Neobično mi je važno vrijeme u kojem se susrećem sama sa sobom i sa svojim Stvoriteljem. To mi daje snagu, polet i sigurnost za daljnji život. Kada sam uronjena u bezuvetnu ljubav svog Stvoritelja, tada sam sretna, ispunjena mirom, u središtu sebe. Iz odnosa s Njim donosim važne odluke za daljnji život, otkrivam sebe, smislenost života i put kojim trebam poći.
Znalo je proći i nekoliko dana bez tog, meni životno važnog „rituala“. Tada Tada je u meni rasla tjeskoba, napetost, nestrpljenje, nezadovoljstvo, nezadovoljstvo, a sve se odražavalo na obitelj. Osjećala sam se izgubljenom, kao da nisam kod kuće. Dok napokon nisam samoj sebi rekla: „Dosta je, ne možeš više tako“, i vratila se u normalu. Kada odvojim vrijeme za sebe, susretnem se sa svojim Bogom-Ocem, meni se snaga obnavlja. Cijeli dan bivam ispunjena strpljivošću, mirnoćom, snagom. To mi posebno pomaže u odnosu prema djetetu jer ono što nosim u sebi, to dajem i njemu. To iskustvo motivira me da tijekom dana uvijek pronađem vrijeme za sebe. Kada poštujem zakonitost svoje duše – da ona živi od komunikacije sa svojim Stvoriteljem – kada tako volim sebe, tek onda imam i mogu dati pregršt ljubavi svojim bližnjima. hagio.hr 55
P
R
O
S
V
J
E
Ć
E
N
J
E
P
R
O
S
V
J
E
T
Prosvjećenje prosvjete (2) Pripremio: Igor Grgić, prof. Prema predavnju Tomislava Ivančića
N
astavljamo putem uvođenja kvalitetnih promjena u hrvatskome školstvu. školstvu. Stručni skup koji je prof. dr. Tomislav Ivančić održao za odgojno-obrazovne odgojno-obrazovne djelatnike u Zagrebu potkraj lipnja i rujna u bitnome je kreirao moj životni put kao profesora te unio promjenu, nadu i svježinu o kojoj jednostavno moram pisati. Istine koje doista imaju snagu prosvijetliti našu prosvjetu, a koje iznosim u nastavku teksta, argumentiram primjerom iz vlastite profesorske prakse.
ČOVJEK JE VRHUNSKO BIĆE Upoznati mogućnosti duhovne dimenzije u čovjeku put je istinske promjene hr56 hagio.hr
E
Ako ja počnem vjerovati da mogu biti vrhunski profesor, tada će se početi mijenjati i moji učenici. ...učenici u sebi nose klicu vlastitog razv razvoja! oja! vatskoga društva i školstva. Po duhovnoj razini čovjek neizmjerno nadilazi samoga sebe. Ti nisi ono što jesi, već ono što možeš biti. Vjeruješ li u to? Promislimo li i pogledamo li oko sebe, uvidjet ćemo kako prečesto gledamo u probleme, bolesti, negativno negativno i time ti me zaboravljamo vjerovati da može biti bolje, drugačije. Time ujedno sužavamo vlastite prostore vjere. Ako ja počnem vjerovati da mogu biti vrhunski v rhunski profesor, profesor, tada će se početi mijenjati i moji učenici. Tada će i oni početi vjerovati da mogu postati vrhunski ljudi. Djeca znaju da to mogu, a u nama profes profesorima orima samo traže potvrdu za to. Mnogo sam se puta uvjerio u to kako su me učenici drugačije doživljavali onda kada sam sam vjerovao kako mogu biti vrhunski profesor. Primjećivao sam kako im je tada i moj predmet uistinu i zanimljiv i važan. Naprotiv, kada nisam vjerovao u sebe, događalo se suprotno. Kako velika odgovornost leži na nama, prosvjetnim prosvjetn im djelatnicima. Jesmo li je svjesni?
KAKO POKRENUTI ZAKONITOSTI DUHOVNE DIMENZIJE U SVOME RAZREDU? Gledati ispred sebe (u svojoj mašti) onaj razred s kojim je najteže raditi, promatrati ih kako su nemirni. Sada si predočiti sasvim drugu sliku istoga razreda, gledati te iste učenike kako slušaju sa zanimanjem i kako su na satu pažljivi.
Promatrajući ih tako u svojoj mašti, svome duhu, koncentrirano si govoriti: „Vjerujem da ćete vi biti najbolji razred.“ Zatim zapaziti što se događa u nama i čvrsto gledati pozitivnu sliku. Upravo u nama leže beskrajne snage i neizmjerne mogućnosti razvoja. Problem je u tome što mi ne vjerujemo u svemoć naše duhovne dimenzije. To je i najveći problem hrvatskoga školstva. Jer čovjek je velik onoliko koliko vjeruje. Čovjekov duh nema granica. Zato nemojmo biti ono što jesmo, ne idimo maleni ispod zvijezda. Svaki je čovjek poput žira; u početku je malen, ali kada ga zasadimo, on s vremenom naraste u velebni hrast. Kako profesori, tako i učenici u sebi nose klicu vlastitog razvoja! A profesor ih mora na to podsjetiti i dopustiti im da se razrastu.
MOJ SLUČAJ Osvjedočio sam se u djelovanje duhovne dimenzije u radu s razredom u kojem su učenici imali najviše problema u praćenju nastavnog procesa. Ušavši u razred, najprije bih im govorio kako kako vjerujem u svakogaa od njih i kako svatko od njih ima svakog talent koji treba razviti. Njihova je reakcija bila fascinantna. Ti isti učenici, s kojima je bilo vrlo teško raditi, sada su sa zanimanjem pratili nastavu. Na nekima od njih uistinu se vide promjene, a to je utjecalo na znatno kvalitetniji rad cijelog razreda. Primijenio sam samo neke zakonitosti duhovne dimenzije, a rezultati su bili zaista veliki.
ZNANSTVENA UTEMELJENOST Otkrića i zakonitosti duhovne dimenzije nisu mit, pjesništvo ili neka vjera bez temelja, već znanost. Sve znanstvene discipline otkrile su genijalne stvari na području čovjekova duha i upravo nas i to mora intrigirati i tjerati naprijed. Postalo je i znanstveno jasno da je duhovna dimenzija vrhunska dimenzija čovjeka. Zato moramo postati ono što možemo biti, a ne ono što jesmo. Mi nismo ono što nam govori naše tijelo, već ono što nam poručuje duh! Dok tijelo ide prema dolje, duh sve jače stremi prema gore. No, nitko nam neće dati da budemo veliki ljudi ako se sami ne odlučimo za to i to ne provedemo u praksi. POKUŠATI! Najprije je važno spoznati, odnosno steći uvjerenje da možemo biti vrhunski ljudi, profesori. Zatim se treba odlučiti za to i potom u to vjerovati, i to provoditi u djelo. Praktično to znači govoriti si: 1. Ja mogu biti vrhunski profesor. 2. Ja hoću biti vrhunski profesor. 3. Ja vjerujem - bit ću vrhunski profesor! Te 3 točke valja sebi izreći polako i naglas, te se u duhu, u svojoj mašti, gledati kao takvog. Naše su riječi rij eči odlučujuće, jer tek izgovorene misli naš organizam čuje i po tome djeluje! Nastavlja se... hagio.hr 57
P
R
O
S
V
J
E
Ć
E
N
J
E
P
R
O
S
V
J
E
Ravnatelji pred izazovima Razgovor s Emilom Božikovim Razovarao: Razov arao: Robert Šimić Ši mić
Nakon stručnog skupa ravnatelja osnovnih škola Hrvatske „Ravnatelj pred izazovima novog vremena“, održanog u Solarisu u blizini Šibenika potkraj listopada ove godine, uspio sam za razgovor zamoliti Emila Božikova, ravnatelja osnovne škole Brodarica i predsjednika Udruge ravnatelja osnovnih škola Hrvatske za Šibensko-kninsku županiju. Iako vjerojatnoo nije čest slučaj da učitelji invjerojatn tervjuiraju ravnatelje, ravnatelje, ipak sam se na taj zadatak dao u cilju promicanja kvalitetnih promjena u našem školstvu.
Koji su izazovi pred kojima se ravnatelji danas nalaze? Izazovi Izazo vi za ravnatelje počinju od trenutka ulaska u ured. Ti izazovi mogu biti formalni ili neformalni, unutar škole ili izvan nje. Kako bi na njih mogao kvalitetno odgovoriti, ravnatelj se, kao i zaposlenici u drugim područjima, mora stručno usavršavati. Kod usavršavanja je naglasak na trajnosti. Zato je Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola (HUROŠ) u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i organizirala ovaj stručni skup. Promjene u hrvatskom školstvu i za ravnatelje donose neke novosti. Kako se oni suočavaju s njima i što smatrate bitnim u tim promjenama? Novim zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, koji je 58 hagio.hr agio.hr
T
E
na snazi od 1. 8. 2008., ravnatelji nisu zadovoljni. Točnije, nisu zadovoljni dijelovima toga Zakona, osobito onim dijelom koji se odnosi na višu stručnu spremu. Naime, dosadašnji će ravnatelji moći raditi do 31. 12. 2011., a potom ići u reizbor. Od tog datuma oni s višom stručnom spremom više neće moći biti ravnatelji. ravnatelj i. Taj Taj će problem vjev jerojatno biti riješen time što će navedeni rok biti produžen do 1. 1. 2015. Spomenuti ravnatelji moći će se doškolovati do tog novog roka i to u RH. Trenutno ravnatelji mogu završiti diplomski studij u BiH. Također, nije riješen ni status ravnatelja. Taj posao zahtijeva profesionalizaciju. U tom su se smislu počele izdavati licence za ravnatelje, a Zakon o tome trebao bi doživjeti izmjene i dopune.
Jedan od predavača na strčnom skupu bio je i prof. dr. Tomislav Ivančić. Zašto? Prof.. Ivančić sigurno je jedan od najveProf ćih, ako ne i najveći autoritet na području ne samo filozofije i duhovnosti već i šire. Svojim predavanjima potiče ljude na to da život shvaćaju na drugačiji način. Svojim javnim djelovanjem iznimno utječe na sve ljude te smatram važnim da ga čuju oni koji sudjeluju u odgoju novih naraštaja. Njegova je pouka poput hrane za izgladnjelu dušu.
Koliko je danas odgoja i mudrosti u školi? Škola je neizostavno i odgojna ustanova, i sigurno joj je potrebna mudrost, osobiosobito ravnateljima, u većoj mjeri nego što je sada slučaj. To su kvalitete koje se mogu postići i stručnim usavršavanjima. Status ravnatelja posve je drugačiji nego prije, npr. npr. 20 godina; ravnatelj je i menadžer me nadžer
svoje škole, a to u uvjetima recesije nije lako. Potrebno nam je puno mudrosti.
Vaša je škola uključena u program Comenius. Kakav je to projekt i što vrijedno donosi školi? Da, uključeni smo u Comenius program koji je potprogram u programu cjeloži-
votnog učenje u koji se ubrajaju još i programi Leonardo da Vinci , Erasmus i Ludwig . Cilj Comeniusa je mobilnost, tj. komunikacija odgojno-obrazovnih ustanova i njihovih djelatnika, a sve u interesu zajedničkog nastupa na svjetskom i europskom tržištu rada i razmjene iskustava.
hagio.hr agio.hr ag gio. io.hr 59
S
V
I
J
E
T
O
K
O
N
A
S
Obitelj u kapitalizmu K
Piše: dr. sc. Zdenko Babić, doc.
ada ste posljednji puta ozbiljno razmišljali o izazovima pred kojima se danas nalazi obitelj? Kada ste se zamislili nad postmodernističkim tendencijama koje relativiziraju vri jednosti braka (i obitelji) ili registrirali da je obitelj potresena izazovima inherentnim tržišno-kapitalističkom modelu društvenih odnosa? Posvuda se piše i govori o tome kako je ekonomska kriza značajno pogodila gotovo sve tržišne ekonomije i mnogobrojne obitelji. Srž spomenutih izazova jest u usklađivanju radnih i obiteljskih obveza, odnosno ispravnom i čvrstom osobnom određenju prema životnim prioritetima.
OBITELJ POD STRESOM Pomirba profesionalnih i obiteljskih obveza nerijetko je izvor stresa za članove obitelji. Takav stres mogu uzrokovati nerazumijevan nerazumijevanje je i nezainter nezainteresiranost esiranost poslodavca za obiteljsku problematiku, neodgovarajuće i nefleksibilno radno vrijeme i sl., ali i situacije u kojima sami roditelji nisu dovoljno svjesni činjenice da su podlegli izazovu ‘prevelike orijentacije na karijeru i posao’. Stvarnost kapitalističkog društva poput dogme njeguje vrijednosti poput uspjeha, profita, novca i svakoga, da i nije svjestan, u taj mentalitet uvlači. 60 hagio.hr
UZIMAMO „ROG ZA SVIJEĆU“ Tranzicija iz centralno-planskih ekonomija i socijalističko-komunističkog modela društvenih odnosa u demokratsko-kapitalističkii model društvenih odsko-kapitalističk nosa donijela je veću slobodu, ali i nove probleme - neke nove ‘vrijednosti’ s kojima se trebaju naučiti nositi pojedinci, ali i obitelji tranzicijskih društava. Dok su lažne vrijednosti staroga dominantnog sustava uglavnom odbačene kao, npr. ‘kult vođe’ ili ‘ideološki monizam koji je tendirao totalitarizmu’ totalitarizmu’,, novi je sustav sa sobom donio nove vrijednosti, ali one ugrožavaju stabilnost obitelji. Jedna od takvih lažnih vrijednosti jest idolatrija uspjeha po svaku cijenu koji nam postaje poput nove ideologije sustava. Novi je sustav ‘vrijednosti’ sa sobom donio i svoja mjerila i načine mjerenja. Uspjeh se mjeri količinom moći i društvenog ugleda što ih donosi određena pozicija; novcem, automobilima i drugim simbolima iskrivljene vrijednosti. Naravno, biti uspješan nije samo po sebi loše, ali ako nam je vlastiti uspjeh cilj iznad dobrobiti onih oko nas i čak na štetu te dobrobiti, onda taj uspjeh ne samo da je loš nego predstavlja neuspjeh. IstiIstina je da u našem, kao i u svakom društvu, postoje pojedinci koji su zbog altruističnih motiva postali uspješni u očima drugih, ali njima ‘uspjeh ‘uspjeh i biti uspješan u očima svijeta’ nikada nije bio temeljni motiv djelovanja.
k a v o N e t n A : o t o f
Dakle, važno je razotkriti i posvijestiti si da u tržišnim demokracijama kapitalistički sustav odnosa silovito preko svojih glasnogovornika – medijskih kompanija – gura svoj sustav ‘vrijednosti’. Ako ga šutke prihvatimo, u trenutku kada shvatimo obmanu i činjenicu da smo uzeli ‘rog za svijeću’, već ćemo biti razočarani i apatični. Prihvaćanje igre ‘uspjeha’ kao motiva veže nas uz novu nevrijednost, karijerizam, odnosno pretjeranu orijentaciju na karijeru.
TAKAV JE TREND... TR END... Tim izborom obitelj počinje trpjeti jer je u drugom planu, a svi članovi osjećaju da su zakinuti. Jedan krivi izbor i pogrešno usmjerena snaga prerasta prerasta u vidljiv problem, nizanje ‘kriznih’ situacija, od kojih je krajnja raspad obitelji. To što je oko nas sve više neudanih i neoženjenih znači samo kako je dio mladih
već uhvaćen u taj vrtlog u kojem nemaju vremena za dublje druženje, dr uženje, neophodno u pronalaženju budućega bračnog partnera. Cijena koju plaćaju u obliku smanjenog vremena provedenog s najbližima i najdražima ipak je previsoka. Posljedica Posljedica je odgađanje ulaska u brak i zasnivanja obitelji. Što se može učiniti ako je trend takav? Uvijek postoji izbor!
A NEMILOSRDNO NEMI LOSRDNO ZAKONODAVSTVO? Obitelj nagrizaju i zakonska rješenja koja u svom temelju uvelike podilaze kapitalističkom sustavu i logici profita. Uzmimo na primjer zakon o radu trgovina nedjeljom zbog kojeg su mnoge majke prisiljene i taj dan u tjednu biti na radnom mjestu umjesto u obitelji. Dok u navedenim slučajevima sami snosimo odgovornost za izbor iskrivljene vrijednosti, ovdje se čini da ne možemo utjecati na okvire u kojima se nalazimo.
Ipak, postoji izbor. Izbor se ovdje odnosi od nosi na participiranje u politici tako da izaberemo one narodne predstavnike koji će znati obraniti ispravne vrijednosti u našem Saboru. Brak i obitelj svakako jesu ispravne vrijednosti.
DOPUSTITI SEBI ZAOKRET Jasno je da nam nije dovoljna svijest svijest o invaziji nevrijednosti u naše živote. Svijest treba isprovocirati naš beskompromisni zaokret od uspjeha po svaku cijenu, profita po svaku cijenu, karijerizma, egoizma, konzumerizma i pretjeranog individualizma prema biranju i življenju istinskih vrijednosti - zajedništva, skromnosti, skromnosti, radišnosti, altruizma, osjetljivosti za probleme drugih, požrtvovnosti, darežljivosti... Takav će obrat zasigurno obogatiti i nas i naš obiteljski život te nam pomoći u pronalaženju cjelovitijih odgovora za prevladavanje poteškoća vezanih uz usklađivanje radnih i obiteljskih odgovornosti. hagio.hr 61
S
V
I
J
E
T
O
K
O
N
A
S
Žena - budućnos Piše: Daniel Vorih
R
azmišljajući o svijetu oko sebe i tražeći temu za novi članak, provocirala provocirala me misao o ženi. Sâm sam se tome čudio i pitao se zašto, a onda mi je u mislima bljesnula rečenica: „Budućnost svijeta je u tome da ženu opet stavimo na prvo mjesto.“ Zamislio Zamislio sam se nad tim i ubrzo uvidio uvidio koliko je ta tvrdnja tvrdnja istinita. Odjednom, počele su mi navirati slike žena iz tv-reklama, s jumbo plakata, naslovnica raznih časopisa... Sjetio sam se kako je žena uglavnom naslikana gola, kako je iskorištavaju za reklamiranje sladoleda, piva, automobila, računala, za privlačenje gledatelja na razne kvizove, utakmice, za prodaju odjeće i tko zna za što još sve. Shvatio sam, to nije žena! To je zloupotreba žene s ciljem veće zarade. Žena je predstavljena kao sredstvo, mamac koji mora zadovoljiti određene standarde - biti nasmi ješena, lijepa, mršava... Vidim veliku prijevaru jer sve to nije žena!
r a d r e S a j n š i V : o t o f
62 hagio.hr
MAJKA Moj prvi susret sa ženom bio je s mojom majkom. To je, vjerujem, za svakoga najljepši susret. Od toga prvog susreta pa sve do danas doživljavam toplinu i nježnost njezina zagrljaja, ljepotu njezina osmijeha, ljubav i brižnost njezina pogleda, sigurnost da postoji netko tko me voli. Majka je žena u najljepšem smislu te riječi i najpotrebnije biće na zemlji. Može li itko reći nešto ružno o svojoj majci? Ne pobjesnimo li kada netko ružno govori o našoj majci ili je, ne daj Bože, psuje? A biti majka potencijal je svake žene. Što smo bez majki, gdje nam je budućnost bez njih? Što bih da me majka nije prihvatila i odlučila donijeti na svijet u porođajnim bolima? Što bih da me majka nije njegovala i othranila? Nema nikog tko me bolje razumije od moje majke, nema nema nikog tko će bolje pročitati moje srce od nje i nema nikog tko će podnijeti više „udaraca“ za mene. Sjećam se kako je jednom moja majka stala u moju obranu. Žestoko sam se svađao s nekim muškarcem oko auta. Bio je i stariji i jači od mene, a iz očiju kao da su mu sijevale munje od bijesa i želje da me rastavi na komade. Bio sam spreman na najgore, a onda je ispred mene stala moja majka, spremna spremna primiti udarce umjesto mene. Kada ju je pogledao, zaustavio se, zamislio zamislio i počeo se ispričavati. Kasnije joj je čak darovao bombonijeru kako bi se ispričao. To je žena koja nesebično voli i sve bi dala za svoje dijete.
t boljeg svijeta SESTRA
PRIJATELJICA
SUPRUGA
Imam i dvije mlađe sestre. Sestra je zaista predivan dar. Brine se za svoga bracu, pazi kako će se obući da se ne bi osramotio; iako je mlađa, savjetuje mi pri mome odabiru djevojke te dobro naslućuje koja nije dovoljno dobra. Poleti mi u zagrljaj kada nitko drugi neće i tješi me kada se s nekim posvađam. Sretna je zbog mog uspjeha, učinit će sve da mi pomogne, hvali se zbog mene pred društvom i zna da ću je uvijek štititi. Kome ne uzavre krv kada mu netko gnjavi sestru? Svaki će brat poletjeti bez razmišljanja u obranu svoje sestrice. A kako se tek sestra brine što će pokloniti svome bratu za rođendan, imendan, Božić? Sjećam se jednog Badnjaka. Sjedili smo za stolom iščekujući darove ispod bora. Mlađi su otišli na polnoćku u 20 sati, a darove ostavili pod borom. Usudio sam se proviriti ispod papira kojim je poklon bio umotan i ugodno se iznenadio. Poklon Poklon je bila pepeljara s porukom: „Dragi braco, ova pepeljara nije želja da prestaneš pušiti, nego da ti kažem kako te, pušio ti ili ne, nikad neću prestati voljeti.“ Bio sam shrvan, suze su mi klizile niz lice, l ice, nikada nisam dobio ljepši poklon! Tako jednostavan, a tako velik jer je sadržavao cijelo srce moje male sestre. Nedugo zatim prestao sam pušiti, a pepeljara je ostala uspomena na ljubav.
Još kao dječaku bilo mi je pravo otkriće kada sam shvatio kako djevojčice nisu samo dosadne, one koje se igraju s lutkicama i preskaču gumi-gumi. Trebalo je vremena da steknem prve prijateljice i uvidim razlike između njih i muških prijatelja. Otkrio sam kako nema vjernije prijateljice, suputnice, supatnice od žene. Ona se neće buniti ako si uspješniji od nje, već naprotiv, ona je tada ponosna. Njoj je važniji naš odnos od bilo kojeg projekta, dokazivanja i natjecanja. Ostavit će sve ako tebi trebaju rame za plakanje i širom otvorene ruke za iskreni zagrljaj. Na ženu se ne možeš dugo ljutiti, ona zna kako omekšati muško srce. Bit će strpljiva koliko god treba, ali vjerna i s vjerom da će sve ispasti dobro. Prijateljstvo Prijateljstvo sa ženom smiruje napetost, probuđuje nježnost, krijepi srce. Najljepše mi je kada sa svojom prijateljicom mogu biti iskren i isplakati dušu, kada i ona meni sve iskreno kaže i kada prepoznamo prepozna mo koliko značimo jedno drugome. Tada Tada dobijemo dob ijemo snagu činiti nemonemo guće i znamo kako granica nema kada je odnos utemeljen na povjerenju i iskrenosti. I vidim da se isplati biti iskren, da se isplati riskirati. Nekada nisu potrebne riječi, nekada je i šutnja dovoljna da se sve shvati. A lijepo je i kada žena ima svoj stav i kada ti ponekad odlučno kaže: “Budalo, zar ne vidiš da krivo radiš?“ Ona to kaže tako da se na nju ne mogu naljutiti.
Žena je lijepa. Osvaja svojom ljepotom i unosi je u svaki kutak Zemlje. Ona je vrijedna svake borbe. Ona treba muškarca koji će učiniti prvi korak pa da sve ostale učine zajedno. Ona želi biti uz muža i gledati s njime u istom smjeru. Ona uživa u tome da ga razveseli. Žena je muškarcu „drugi ja“, onaj emocionalniji. Ona treba muškarca kojem će se darovati, a on treba ženu za koju bi radio i s njome sve podijelio. Ona je majstorica u tome da od dječaka napravi muškarca i od grubijana šarmantnog čovjeka. Ona neće pobjeći u kafić utapati tugu u alkoholu. Žena je najbolji lijek za muškarca. Ona mu daje smisao života. Zbog žene je muškarac sve spreman učiniti, a bez nje bio bi neuspješan. Nitko ne može ljubiti dijete kao žena i brinuti se za obitelj kao ona. Ona je umjetnica za bliskost, ona je intuitivna i zato je najbolja savjetnica onima koji su dovoljno mudri da poslušaju njezin savjet. Ona želi muškarcu biti najvažnija, a zauzvrat će ga poduprijeti u njegovim probicima u znanosti, tehnici, politici, sportu... Koliko bi svijet bio ljepši kada bismo mi muškarci podigli ženu na prvo mjesto...
hagio.hr 63
I
N
F
O
Međunarodni studij hagioterapije Obavještavamo Vas da će se od 1. siječnja (u 19 sati) do 6. siječnja 2010. godine, u Zagrebu, u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29 a (pokraj Katedrale), u organizaciji Matične vrhovne uprave Zajednice Molitva i Riječ, održati Međunarodni studij hagioterapije (I.- IV. stupanj) pod vodstvom prof. dr. Tomislava Ivančića. Na studij se pozivaju svi zainteresirani za rad u hagioterapiji.
Kotizacija za studij iznosi 300,00 kuna, a 100,00 eura za kandidate iz zemalja EU i s drugih kontinenata, a uplaćuje se pri dolasku na studij. Studij će biti simultano prev prevođen ođen na njemački, engleski i talijanski jezik. u s u : j u s t u p a s t u d i j e t i p r i s U v j e no zdra v vn ki i duho v č i h i s p t a d ) i d n a - da je k dnju školu (SSS e r s u n e š r vr v a z nje - da ima najma in vjjerenju kršćan - da je po u v teerapiji d u hagio t a r a z v v i z o p a m - da i vo t lan ži vo teerapiji odi zdra v mora vo - da v cije u hagio t a m r o fo f i e b z a r ob - da je nakon iz t.. teen t ao hagioasis t k i ti t i d a r n a m e r sp
Uz p r r i ja jav u j je e p ot r re b no p r r iložit i: - potv r rd u o školsko j spr emi, kr sni list i dr ugi dokument o pr iml je jenim sakr amentima (ko pi ja ja) - kr atak živ otopis pr ema nav edenim uv j jeetima u k o j jeem tr eba nav esti i r azlog zbog ko j je eg se želi studir ati hagio ter api ja ja - potv r rd u o v j jeer ničko j pr ipadn osti i angažir anosti (ko j jo o j kr šćansko j denominaci ji ji pr ipada, ima li v j jeer ničk o iskustv o, j jee li d j jeelatan u sv o j jo o j župi ili za j jeednici, živ i li u skladu s uv j jeer en j jeem sv o j jee cr kv e), - potv r rd u župnika ili v oditel ja ja kr šćanske za j jeednice o psihičkom, mor alnom i v j jeer ničkom stan j ju u kandidata.
Navedenu dokumentaciju uz prijavu ne trebaju priložiti: članovi ZMR, svećenici, redovnici i redovnice te oni koji su tu dokumentaciju predali kod prijave za prošlogodišnje Međunarodne studije hagioterapije i evangelizacije. Molimo Vas da u prijavama obavezno navedete svoju adresu i broj telefona ili mobitela na koji Vas možemo dobiti. Svaki kandidat dužan si je za vrijeme održavanja studija osigurati smještaj u Zagrebu. Detaljnije informacije, kao i program studija, potražite na internetskoj stranici: www.zmr.hr ili nazovite: 00385 1 4817-505, odnosno pišite na adresu elektroničke pošte: uprava@zmr.hr . Prijave za studij potrebno je poslati na adresu elektroničke pošte: uprava@zmr.hr ili na poštansku adresu: Zajednica Molitva i Riječ, Kaptol 13, 10000 Zagreb.
64 hagio.hr
Duhovitošcu do duhovnog zdra zdravlja vlja `
- Z a aš š t t o o n e e s t u l l a az i im z ta ? m - u a n n e ? e š š k a u z a p ad at i i d t t t v vo a a o r a u r p a r r a a C v i it v - Z a rn r n o t e o g o e j l l a t or c to š t r o c a a . . t o o d a a m o s u u m i i r or a r a m m ek e k l o d v l i i v j d d i i e l l ež e a e g g o ž a o t t d d i in n e e - o i i C r rn n o o g o d g d o or ov r a a c v o c. . o r r i i
t a - u p i t j j l o t š š i p s a im V - M o l i m . a u ž j a o r u i i n n i v o g g r t u c a r a m u š k a k a m e t a m a s o i i l l i t s š e - S a š č . v a o d a p r o t a p u p i t m o l i i o - z a l o a m e t t j a k e ič - P r i č o j . . e k i b r o e n e v o z a a n e t c im k u p a ? M o l i m a k k n a b o t i i l e e o, j l o s - H a ik o v a k o l i k e t e ž a k i m m s d a V a ? im a t e r i m l t š a a š n a m a n i m D o oš š l la a p l la a v vu u š š a a s s v o oz a z i u p a č čk pi t a k o o g s a d r is p r u u g u p l la pi t a a a v v u u š š u u k a : : a k - ko o s N s a e k u e am p a už im ž al l a a n a a v o o D o z z o š a a č č š l la ko k a s o m? s a am d o o k r r u u ž ž n n n a o g t o o a z n n a o k ak ka k u a , u j j e e p s i s a a l l o o 3 3 0 0 i j a 0 0 p u a s ut t a s a a k r am r u už i l a ž a o k k o o I n n s t z n n t r ak a r u k a uk a . k t t o or r mi j e e r e e ka k p a a o al l a o d a a . N a a s s a a t o am o ć e e d r r u u g a Mo ž p l l av a ž d v u u š da š a a s a : s i k r : - r iv o o b r r o o j a al l a a ? ?
e j i j v d u j a a r o d a z g o v a D a r r o a R : m, e a a n š u z v o a a p l c u t o, e t j d u a i s i s o o n o d o n o o d k u p a ! a l i i d a p l a a a a n z m is a t o n i s
foto: Ante Novak
- Koliko je cijena šišanja? upita Josip frizera. - Sto kuna - odgovori frizer. - A brijanje - upita ponovno Josip. - Pedeset kuna - odgovori frizer. - Molim Vas da mi onda obrijete glavu - zamoli Josip.
: ij : z m i j n o k e z e k i d a e e n ž e t K a m a t i š t o s o s o o r p O n o g e . š a m e e n o š t o z ez a a j : i j m z e ć o . o t o š l o r o p p N a t a p o o l l i p u s t i, b - M a p k o : e z e ! ć k a o u u t r o v N a t E ! s t t i č a t a k a v s , E hagi ha gio. o.hr hr 65
P
J
E
S
M
A
HOĆU LI? Prihvatim l ne žio pua kz bsa ri, ć l shvatit bl am a uavać dit c c, n alać tg, uavać it a. Pe bžliv... Nam š n it li aa a, j de am . O j u nari, a am u gča b , aa a uli uli pata. p ata. S j tg ga e ti, idi am. S, am na shvati. Kčim m akim šm... ...Na šm... am JA... Lil Čć, đ. Lua
k a v o N e t n A : o t o f
66 hagio.hr
www.hkr.hr
103,5 97,9 106,7 98,6 91,3 104,5 100,0 104,1 107,9 98,7 107,9 104,5 95,5 90,4 104,9 103,2 97,8 102,4 103,9 Hotbird 13°E 12.520 MHz
Zagreb Split Istra i Rijeka Osijek Dubrovnik Gospić Knin Lika Slatina Slavonski Slav onski Brod B rod Srednja Dalmacija Šibenik Zadar Pelješac Vinkovci Virovitica Vrlika Vukovar Zapadna Slavonija Satelit
HRVATSKI KATOLIČKI RADIO, Voćarska c. 106, 10 000 Zagreb tel: +385 (0)1 46 09 999, fax: +385(0)1 4609 977 e-mail: hkr@hkr.hr, www.hkr.hr
z o o i d r a a
e u j l e e b b
Nitko
nije kao ti!
