Gerontologija

UVOD U SOCIJALNU GERONTOLOGIJU POJAM GERONTOLOGIJE I GERIJATRIJE  GERONTOLOGIJA (grč. geron=starac, logos=znanost)  znanost koja multidisciplinarno proučava promjene organizma tijekom procesa starenja i bavi se proučavanjem bioloških, psiholoških i socijalnih aspekata starenja  znanost koja proučava zakonitosti procesa starenja i probleme vezane uz stariju dob  OPĆA – bavi se teorijskim pristupima i metodama  PRIMIJENJENA – bavi se problemima vezanim uz zdravlje, problemima psihološke naravi i socijalnom gerontologijom Osnovno načelo gerontologije: Dodati život godinama (UN)! Načela Ujedinjenih naroda za starije ljude: neovisnost, društveno sudjelovanje, skrb, samoispunjenje, dostojanstvo  Socijalna gerontologija (Clark Tibbitts, 1943.)  predmet soc. gerontologije je društveni aspekt starosti, bavi se ulogom starih u poodmakloj dobi, odnosima među generacijama, kako sredina, društvo djeluje na starenje, odnos pojedinca i društva, društveni problemi u starosti, utjecaj gerontologije na razvoj socijalnih prilika u društvu.  ne ostavlja po strani utjecaj bioloških, fizioloških i psiholoških faktora na aktivnost pojedica i njegovo ponašanje u društvu, te prilagođavanju događajima i procesima starenja Ciljevi gerontologije • Objasniti zakonitosti procesa starenja • Razviti primjerene istraživačke metode za proučavanje starosti i starenja • Objediniti spoznaje iz različitih znanstvenih disciplina • Primjeniti znanja o starenju i starosti u sprečavanju i umanjivanju nepovoljnih učinaka Razvoj gerontologije  Elie Metchnikoff prvi je puta 1903. godine upotrijebio ovaj termnin u biološkoj studiji starenja  1938. god. Prva svjetska konferencija o starenju u Kijevu  1939. “Problemi starenja” (Coudry), poticaj istraživanjima starenja s aspekta biologije, psihologije, sociologije, ekonomije, demografije  1950. prvo udruženje gerontologa Razlozi razvoja gerontologije pol. 20.st. su: 1. produženje trajanja života (brončano doba – 18 godina, početak nove ere – 22 godine, 18.st.34 godine, 19. st. -41 god., danas 70/80 god.) 2. demografska eksplozija 3. procesi u obitelji (razvoj iz patrijahalne, višegeneracijske obitelji u dvogeneracijske, “sendvič generacija”)

Gerijatrija (grč. Geron=starac, iatreia=liječenje)  1909. - Ingnaz Nascher je utemeljitelj moderne gerijatrije u SAD, uočio specifičnosti zdravstvenih potreba starijih ljudi slično kao u pedijatriji.  Medicinska znanost koja se bavi proučavanjem bolesnih stanja u starijih ljudi te njihovim dijagnosticiranjem, liječenjem, njegom, rehabilitacijom i prevencijom bolesnog starenja.  Europski znanstvenici smatraju da je gerijatrija dio gerontologije, dok u SAD smatraju da su to 2 slične, ali odvojene discipline. Starost i starenje STARENJE POJEDINCA –  

proces tijekom kojega se događaju promjene u funkciji dobi. prirodna, normalna, fiziološka pojava, ireverzibilan i individualan proces koji nastupa u svakog čovjeka drugačije.

 kronološko starenje – broj godina proteklih od rođenja osobe;  biološko starenje - promjene, usporavanje i opadanje u funkcijama organizma s vremenom;  psihološko starenje - promjene u psihičkim funkcijama, vlastita percepcija i prilagodba ličnosti na starenje;  socijalno starenje - promjene u odnosu pojedinca koji stari i društva u kojem živi. Priroda starenja  Primarno starenje ( fiziološko, “uspješno” starenje) - normalni, fiziološki procesi koji su određeni unutarnjim, biološkim čimbenicima, koji su neizbježni i posljedica su sazrijevanja ili protoka vremena, (npr. menopauza u žena).  Označava involutivni proces harmoničnog usporavanja organa, tkiva i stanice organizma kao i njihovih funkcija.  Sekundarno starenje (patološko starenje) - vezano uz progresivna, ireverzibilna oštećenja; patološke promjene i opadanje s godinama koje je posljedica vanjskih čimbenika, uključujući bolest, okolinske utjecaje i ponašanje, (npr. utjecaj buke na slabljenje sluha Kada počinje starost  - STAROST- razdoblje u životnom vijeku čovjeka, rezultat procesa starenja i prestavlja pojavu odnosno stanje  prema klasifikaciji UN-a uzima se dobna granica od 65 godina  - prema kriterijima SZO starost dijelimo na raniju (65-74 god.), srednju (75-84 god.) i duboku starost od 85 godina i više

 Starost kao individualno stanje, stalno mijenja granice različitih adaptacijskih sposobnosti. Tako imamo  - kalendarska starost određenja s dobi od 65 godina nije istovjetna s biološkom starosti  biološka starost, kao izraz strukturalnih, metaboličkih i funkcionalnih promjena u organizmu  zakonska starost, kadav se ispunjavaju određene zakonske norme (umirovljenje)  - stariji ljudi nisu homogena skupina Kriteriji starosti  Kronološka dob (npr. nakon 65. godine života);  Socijalne uloge ili status (npr. nakon umirovljenja);  Funkcionalno stanje (npr. nakon određenog stupnja opadanja sposobnosti);  Subjektivna procjena (koliko se sama osoba osjeća starom). Znakovi starosti Biološka odrednica:  gubitak reproduktivne sposobnosti,  promjene u izgledu Psihološka odrednica:  osjećaj slabljenja,  shvaćanje životnih ograničenja,  osjećaj mudrosti Socijalna odrednica:  umirovljenje,  uloga bake – djeda Starost u prošlosti  - Stara Grčka – problemom starih bave se filozofi, liječnici, pisci (prvi su se s biološkim pojmom starenja susreli liječnici)  - stari su uživali veliki ugled i bili su jako dragocjeni zbog slabe pismenosti i kratkoće životnoga vijeka («životne knjižnice»)  Hipokrat (460-877pr.n.e.) – starost odgovara godišnjem dobu zimi, počinje u 56. godini, preporuča umjerenost u svemu te održavanje fizičke aktivnosti  Galen – trihotomija: mladost, zrelost, starost, starost nije patološka pojava, upute o higijeni i dijetetici (Gerocomica). Ideja o starosti kao prijelazu između zdravlja I bolesti  - Platon – o starosti kao vrlini mada može doći do senilnosti, zagovornik gerontokracije

 - Sokrat – veliča starost koja je sinonim za mudrost I duhovni mir Položaj starijih osoba u suvremenom društvu  Populaciju starih osoba često se smatra visoko vulnerabilnom po različitim kriterijma.  Stare osobe nerijetko su marginalizirane u pogledu svojeg društvenog utjecaja, ekonomski su slabije od mlađih dobnih skupina, zdravstveno su ugroženije itd.  Unutar populacije starih naročito je težak položaj žena koje žive duže od muškaraca i koje u odnosu na njih obično na raspolaganju imaju manje sredstava potrebnih za život  Starost je čest prediktor siromaštva.  Najveći rizik od siromaštva imaju starije osobe, umirovljenici/e, nezaposlene osobe, osobe s nižim stupnjevima obrazovanja, jednočlana kućanstva i jednoroditeljske obitelji (UNDP, 2006.)  Što se tiče starijih osoba, u rizičnu skupinu naročito spadaju umirovljenici ili osobe koje nemaju nikakvih mirovinskih primanja, a pri tome nemaju niti financijsku potporu izvanobiteljskih mreža.  Jedan od ključnih problema prisutnih kod starije populacije vezan je uz njihovu socijalnu isključenost.  Fenomen socijalne isključenosti starih ljudi može se odnositi na različite aspekte njihovog života, a obično uključuje:  dimenziju socijalnih odnosa,  participaciju u kulturnim aktivnostima,  pristup službama u lokalnoj zajednici,  isključenost iz susjedstva,  pristup i redistribuciju financijskih i drugih materijalnih dobara (Walker i sur., 2006.). STARIJI LJUDI U BUDUĆNOSTI 1. Obrazovanje i umirovljenje 1. Razina naobrazbe budućih starih bit će viša od one današnjih starijih ljudi. 2. Većina starijih umirovljenika danas su kvalificirani ili polu-kvalificirani radnici, a u budućnosti se može očekivati veći broj stručnih osoba. 3. Može se očekivati sve veći udio žena u skupini umirovljenika. 4. Budući stariji ljudi će imati bolje financijske prihode, ali će i očekivati bolju kvalitetu života. 5. Očekuje se veća prisutnost i aktivnost budućih starijih ljudi u javnom životu i politici . Potrebe za uslugama skrbi: 1. Novije su generacije starih ljudi tijekom života imale bolju zdravstvenu skrb od prijašnjih generacija starih ljudi. 1. Povećat će se zahtjevi za korištenjem stručnih usluga skrbi, zbog manje skrbnika u smanjenim obiteljima. 1. U obitelji, zbog produženog životnog vijeka sve će veći broj ljudi koji su pred ili tek u mirovini istovremeno skrbiti o vrlo starim i boležljivim roditeljima. Demografska kretanja

DEMOGRAFSKO STARENJE  (starenje naroda) je proces povećanja stanovništva starijeg od 60 ili 65 godina u ukupnoj populaciji  (KOEFICIJENT STARENJA, RH=15,7%  (N=693 540; M=12,4%, Ž=18,6%)  Demografske projekcije govore da će se starenje stanovništva nastaviti: one govore da bi u Hrvatskoj 2031. godine udio starijih osoba mogao iznositi od 21,8% do čak 25,4% (Mrđen, 2005). Uzroci demografskog starenja DEMOGRAFSKI ČIMBENICI:  - smanjenje nataliteta  - smanjenje mortaliteta  - emigracije VANJSKI ČIMBENICI:  - gospodarski  - društveni (političke krize, ratovi, epidemije, industrijalizacija…) Različiti uzroci u različitim zemljama i različita brzina njihova djelovanja. Odabrani pokazatelji demografskog starenja 1) Udio mladih (0-14) u ukupnom stanovništvu  Ako je taj udio 20% i manji, stanovništvo ima regresivan tip dobne strukture  RH=15,5% (Eurostat, 2007.) 2) Udio starih 65 i više godina u ukupnom stanovništvu  UN-ova podjela populacije prema udjelu starog pučanstva: 4% i manje = mlado stanovništvo; 4-7% = zrelo stanovništvo; 7-10% = staro stanovništvo 10% i više = vrlo staro stanovništvo  RH=17,2% (2007; Eurostat) 3) Smatra se da proces starenja počinje kada prosječna starost stanovništva iznosi 30 godina  RH= oko 40 godina (2006.)  Prema ovim pokazateljima, stanovništvo RH je staro Demografska predviđanja  Demografsko starenje je pojava na globalnoj razini te su odgovarajuće službe Ujedinjenih naroda iznijele sljedeća predviđanja (2002.):  Jedan od svakih deset ljudi u svijetu stariji je od 60 godina; do 2050. biti će to jedan od svakih pet stanovnika svijeta, a do 2150. jedan od svaka tri stanovnika.

 Većinu starijega pučanstva čine žene – oko 55%.  Najstariji stari ljudi (80 godina i više) dio su starijega pučanstva koji se najbrže povećava. Stogodišnjaci  Procjenjuje se da je ukupan broj stogodišnjaka (engl. Centenarians) u svijetu oko 450 000, a superstogodišnjaka (engl. Supercentenarians), tj. osoba starijih od 110 godina, oko 30.  RH – Prema popisu iz 2001. godine u Hrvatskoj su bile 84 osobe starije od 100 godina (0,002% ukupnog stanovništva Hrvatske), od čega 21 muškarac i 63 žene (1455 osoba u dobi 95+) Čimbenici dužine života  Nasljeđe  Spol  Uvjeti okoline (klima, zagađenost)  Prehrana (nemasna, mliječni proizvodi)  Tjelesna aktivnost  Umjereno pijenje alkohola i ne pušenje  Zdravlje  Prilagodljivost i dobra sposobnost suočavanja sa stresom MODELI SKRBI ZA STARIJE LJUDE IZVANINSTITUCIONALNA SKRB (OTVORENA)  Usluge u kući starije osobe: npr. dostava obroka, nabavka hrane, pomoć u kući, liječenje i njega u kući, radno-terapijske, kulturne i rekreativne, pravne, obrazovne, vjerske i socijalne usluge. INSTITUCIONALNA SKRB (ZATVORENA)  Ustanove za trajni smještaj i zbrinjavanje: domovi za starije i nemoćne osobe, za smještaj odraslih osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem te psihički bolesnih odraslih osoba Ustanove za kraći smještaj: gerijatrijske bolnice i odjeli Prednosti izvaninstitucionalne skrbi nad institucionalnom  Omogućuju zadovoljenje potreba najvećeg broja starijih ljudi - 98% živi sa svojim obiteljima ili kao samci u vlastitom domu.  Potiču aktivnost starijeg čovjeka, duže ga održavaju neovisnim i usporavaju starenje.  Odvijaju se u prirodnoj obiteljskoj sredini te su prihvatljiviji, dostupniji i prilagođeni su velikim individualnim razlikama među starijim ljudima.  Potiču korištenje postojećih i razvijaju nove oblike obiteljskih i lokalnih izvora pomoći i podrške.  Ne zahtijevaju ulaganje puno novca jer se temelje na dobrovoljnom radu, podršci članova obitelji, dobrosusjedskoj pomoći i malim privatnim uslužnim servisima u lokalnoj zajednici GERONTOLOŠKI CENTRI  Djeluju u sklopu domova za starije i nemoćne osobe.

 Gerontološki centar je multifunkcijski centar neposredne i integralne multidisciplinarne izvaninstitucijske skrbi starijih ljudi u lokalnoj zajednici gdje oni žive (U Zagrebu - 9 GC-a, u 2008. godini kroz njih je prošlo oko 10.000 starijih osoba)  Ideja centara je zadržavanje starijih osoba u njihovim domovima uz poboljšanje kvalitete života.  O korisnicima se brine interdisciplinarni tim stručnjaka; socijalni radnik, viša medicinska sestra, fizioterapeut, radni terapeut, liječnik.. U gerontološkim centrima mogu se izdvojiti tri osnovna područja djelovanja: 1. pomoć u zadovoljenju egzistencijalnih potreba u svakodnevnom životu: - organizacija prehrane u obliku dostave gotovih obroka u kuću, konzumiranje ručka u blagovaonici Gerontološkog centra; - uvođenje alarmnih sustava u suradnji sa Udrugom Prisutnost; - posudionica ortopedskih pomagala; 2. Savjetovališni rad i zdravstvena preventiva kao individualni ili grupni rad; 3. Kultura, zabava, sport, rekreacija provode se kroz kreativne radionice, društvene igre, grupe za dosjećanje, duhovne razgovore, glazbene slušaonice, poetske i zabavne večeri, novinarske sekcije, čitaonice, tjelovježbu za starije osobe, plesno-dramske grupe, škole plesa, plesne večeri i slično UDOMITELJSTVO ZA ODRASLE OSOBE  oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se odrasloj osobi osigurava zadovoljenje osnovnih životnih potreba koje iz bilo kojih razloga ne ostvaruje u vlastitoj obitelji, a nije ih u mogućnosti sama zadovoljiti.  U udomiteljskoj obitelji mogu biti smještena najviše 4 odrasla korisnika.  Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o najviše 2 odrasla ili starija korisnika.  Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom psihički bolesnom odraslom korisniku ili jednom tjelesno ili mentalno oštećenom odraslom korisniku. Dom za starije i nemoćne osobe  Dom za starije i nemoćne osobe prema Zakonu o socijalnoj skrbi spada u Dom socijane skrbi, koji se osniva u skladu s potrebama koje za određeno područje utvrdi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine, br.73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06, 79/07.)  Dom za starije i nemoćne osobe može osnovati općina, grad i Grad Zagreb te vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna i fizička osoba.  Dom može biti osnovan za najmanje 20 korisnika, a u jednoj građevini ne može biti smješteno više od 200 korisnika, a najmanje 70% kapaciteta obvezno je osigurati za jedinicu pojačane njege.  Dom za starije i nemoćne osobe je ustanova socijalne skrbi koja u okviru smještaja pruža sljedeće usluge:  stanovanje i prehranu,  brigu o zdravlju, njegu,

 održavanje osobne higijene i pomoći pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti,  organiziranja slobodnog vremena, pratnje i organiziranog prijevoza i  savjetodavnog rada.  Korisnicima su na raspolaganju liječnik, medicinske sestre, fizioterapeut, socijalni radnik, radni terapeuti.  Prema podacima godišnjeg izvješća Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi iz 2008. godine podneseno je 38 730 zahtjeva za smještaj u domove za starije osobe, kojima je osnivač županija, dok je smještajni kapacitet bio dovoljan za samo njih 10 347 Ageizam Diskriminacija  Diskriminaciju možemo odrediti kao identificiranje pojedinaca i grupa s određenim karakteristikama i njihovo tretiranje kao lošijih u odnosu na ljude ili grupe sa konvencionalno valjanim karakteristikama (Payne, 1991.).  Diskriminacijska praksa predstavlja intervencije, odluke i politiku koja direktno ili indirektno utječe na inferiorni status pripadnika manjina ( s obzirom na rasu, spol, dob, vjeru, uvjerenja i sl.).  Prema Etičkom kodeksu socijalnih radnika RH, čl. 2.: - socijalni radnici prihvaćaju i poštuju temeljna ljudska prava pojedinaca i grupa bez obzira na postojeće razlike među njima, što je u skladu s vrijednostima socijalnog rada koje su (prema Žganec, 2003.) određene kao: život, mir, sloboda, jednakost i nediskriminacija, pravednost, solidarnost, socijalna odgovornost, evolucija, nenasilje, odnos između ljudske vrste i okoline. Određenje ageizma (I  1969. - Robert Butler  odnosi se na pojavu sustavnog stereotipnog doživljavanja i diskriminiranja starijih ljudi zato što su stari;  nepriznavanje ili ograničavanje prava starosnih skupina (diskriminacija na osnovi kalendarske starosti);  ne prihvaća individualni pristup starijim osobama nakon određenog broja godina;  određivanje sposobnosti i propisivanje društvenih uloga isključivo na temelju životne dobi (Pečjak, 2001.). Diskriminacija se osjeća:  u ponašanju i stavovima stručnjaka u izbjegavanju i nevoljkom radu sa starijima,  u nestrpljivosti i osiguranju nerealno kratkog vremena za komunikaciju,  u naglašenoj autoritarnosti, zabranama i naredbama bez objašnjenja i pogovora,  stavu i podučavanju kao da se radi o maloj djeci (Duraković, 2007.). Uzroci ageizma  reakcija na osjećaj ugroženosti,  reakcija na frustracije i stresove,  ali i kao posljedica sve veće segregacije starijeg stanovništva (mlađe generacije imaju manje mogućnosti da upoznaju starije osobe te se u takvoj klimi razvijaju predrasude i mitovi) (Pečjak, 2001.). TIPIČNE PREDRASUDE O STARIM LJUDIMA  Ljudi su to sličniji što su stariji.  Stari ljudi postaju senilni.  Starost je doba mira i vedrine.

      

Stare ljude ne zanimaju spolni odnosi. Stari ljudi su krutih stavova. Stari ljudi nisu kreativni ni produktivni. Stari ljudi teško uče. Ljudi s godinama postaju ćudljivi. Stari ljudi su osamljeni. Što su ljudi stariji, to su više religiozni.

Mitovi i činjenice o nasilju nad starijim osobama  Kad ljudi ne raspolažu pravim činjenicama o nekoj pojavi, nastaje specifičan oblik uvjerenja – mit.  Kad se ponavljaju dovoljno često, postaju „općeprihvaćena mudrost“ i poprimaju privid dobro utemeljenih činjenica.  Ajduković i Pavleković (2004.) opisuju obilježja koja se vežu uz mitove o obiteljskom nasilju, a karakteristični su za kulturu zapadne civilizacije 20. stoljeća: – umanjivanje značaja problema i poricanje društvene odgovornosti, – prebacivanje odgovornosti za izloženost nasilju na žrtvu, – pronalaženje izvanjskih okolnosti kojima se može «objasniti» nasilno ponašanje, – prihvaćanje stanja i nevjerica u mogućnost promjene  Payne (2005.) opisuje različite mitove vezane uz nasilje nad starijim osobama.  MIT: Stare ljude najčešće zlostavljaju nepoznati ljudi.  ČINJENICA: U najvećem broju slučajeva zlostavljanja starijih u obitelji počinitelji su njemu poznate osobe, najčešće bračni drugovi ili drugi članovi obitelji.  MIT: Zlostavljanje starijih osoba se događa samo u nižim društvenim slojevima.  ČINJENICA: Nasilje nad starijim osobama se događa u svim duštvenim slojevim neovisno o socioekonomskom položaju.  MIT: Djeca koja zlostavljaju ostarjele roditelje su najvjerojatnije i sama bila zlostavljana.  ČINJENICA: Neka istraživanja govore o krugu zlostavljanja gdje djeca koja su zlostavljana odrastaju i sama u zlostavljače, ali nekoliko studija sugerira da zlostavljanje djece stvara odrasle koji zlostavljaju svoju djecu i/ili bračne drugove, ali ne roditelje.  MIT: Nasilje nad starijim osobama nije ozbiljan društveni problem.  ČINJENICA: Nasilje nad starijim osobama predstavlja osobni i društveni problem koji uključuje pravni, medicinski i socijalni aspekt. Nasilje nad starijim osobama u obitelji Uvod  pojam "zlostavljanje starijih osoba" prvi put su opisali Baker i Burston u British scientific journals 1975. godine kao «granny battering» (Neno i Neno, 2005.; McDonald i Collins, 2000.)  početkom 90-ih godina počinje se sustavno proučavati nasilje nad starijim osobama u obitelji

Određenje nasilja nad starijim osobama (I)  neujednačenost terminologije i definicija nasilja nad starijim osobama  Eastman (1988.; prema Giurani i Hasan 2000.) definirajući nasilje nad starijim osobama uzima u obzir «tjelesno, psihičko ili emocionalno zlostavljanje i nasilje odnosno kršenje temeljnih ljudskih, građanskih prava od strane osobe i/ili osoba koje imaju moć nad životom ovisne osobe».  Za razumijevanje izloženosti starijih različitim oblicima nasilja od izuzetnog značaja je dokument Svjetske zdravstvene organizacije «World Report on Violence and Health « (WHO, 2002.).  U tom dokumentu daje se suvremeno određenje zlostavljanja starijih kao »pojedinačnog ili ponavljajućeg čina ili nedostatka odgovarajućeg postupanja, koje se događa u bilo kojem odnosu očekivanja i povjerenja, a koje uzrokuje štetu, bol, nepriliku i/ili nevolju starijoj osobi«. Komponente zlostavljanja starijih osoba  odnos povjerenja 

namjera i motiv

 negativne posljedice Oblici nasilja  Nasilje nad starijim osobama može se općenito podijeliti na strukturalno nasilje, nasilje u ustanovama i individualno nasilje (Payne, 2005.).  Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije nasilje nad starijim osobama uključuje i razlikuje: 1. tjelesno, 2. psihičko, 3. seksualno, 4. financijsko ili materijalno zlostavljanje i 5. zanemarivanje (WHO, 2002). Psihičko nasilje  Može uključivati:  prijetnje o korištenju nasilja;  prijetnje da će ih napustiti i ostaviti same;  ruganje, nazivanje pogrdnim imenima, ponižavanje;  socijalno izoliranje i zabranjivanje posjeta:  laganje, tajenje informacija na koje imaju pravo;  ignoriranje i pretjerano kritiziranje, naređivanje. Materijalno nasilje  Može uključivati:  krađu novca starije osobe, mirovine ili druge imovine;  prodaju njihovih kuća ili vlasništva uz prevaru, zlouporabu punomoći starije osobe(npr. u slučaju skrbništva nad starijom osobom);  naplaćivanje većih cijena za stvari koje se kupe starijoj osobi;  ne vraćanje novaca nakon što su ga posudili od starije osobe;  prisila na mijenjanje oporuke;

 potpisivanje dokumenata umjesto njih Tjelesno nasilje  Može uključivati:  udaranje rukama, nogama ili određenim predmetima stariju osobu:  šamaranje;  spaljivanje dijelova tijela;  guranje i naguravanje;  podmetanje noge;  pljuvanje;  prisiljavanje starije osobe da ostane u krevetu ili stolici;  nanošenje ozljeda različitim vrstama oružja Seksualno nasilje  Može uključivati:  različite oblike seksualnog ponašanja, iskorištavanja i uznemiravanja bez volje i pristanka starije osobe;  neželjeno doticanje (stariji često nisu sposobni izraziti svoje negodovanje);  sve vrste seksualnog napada poput silovanja, izlaganje razgolićavanju i fotografiranju Zanemarivanje  čin propuštanja, namjerno ili nenamjerno ne pružanje osnovnih uvjeta za život i potrebne njege.  Može biti:  aktivno (uskraćivanje poštovanja i ljubavi, nezainteresiranost za dobrobit starih, namjerno odbijanje brige, pružanja pomoći, hrane ili lijekova) i  pasivno (neispunjavanje skrbničke uloge, nebriga koja proizlazi iz neupućenosti u potrebe žrtve Teorijska objašnjenja nasilja nad starijim osobama u obitelji ) situacijski model 2) teorija društvene razmjene 3) simboličko interakcijska teorija 4) teorija političke ekonomije 5) ekološki model ; → biološki i osobni činitelji → međuljudski odnosi → odnosi unutar zajednice → socijalne i kulturne norme Faktori rizika  faktori rizika specifični za žrtvu (npr. dob, spol, funkcionalna nesposobnost, kognitivno oštećenje) ↕  faktori rizika specifični za počinitelja (npr. ovisnost, financijske poteškoće, alkoholizam, njegovateljski stres) ↕  faktori rizika vezani uz zajednicu (npr. ageizam, nepovoljan položaj starijih osoba u društvu)) Posljedice zlostavljanja Četiri moguće dimenzije:

 tjelesna – bol, ozljeda, nesanica, problemi hranjenja i glavobolja,  psihološka - nijekanje, samookrivljavanje, nesigurnost, strah, mentalna konfuzija, anksioznost, nelagoda, depresija  društvena - ovisnost, povlačenje  bihevioralna (dimenzija ponašanja) - bijes, ljutnja, bespomoćnost, smanjena mogućnost suočavanja s problemima i suicidalni pokušaji Dosadašnje spoznaje  između 2% i 10% starijih osoba doživi neki oblik zlostavljanja i zanemarivanja.  Kanada - na 1000 starijih se prijavljuje 8,3 slučajeva nasilja  SAD - 3,2 % osoba starijih od 65 godina je doživjelo neki oblik zlostavljanja  VB - na uzorku od 2.130 starijih pokazalo se da je 5 % starijih osoba verbalno zlostavljano od strane člana obitelji, 2 % je tjelesno zlostavljano, a 2 % financijski iskorištavano  Istraživanja ukazuju na veliku "tamnu brojku" nasilja nad starima - tek 1 od 13 ili 14 slučajeva zlostavljanja se prijavi. 

Žene su češće žrtve nasilja nego muškarci – u 67 % do 92 % prijavljenih slučajeva.



"Stariji" stari (iznad 80 godina) su češće žrtve zanemarivanja.

 Najčešći počinitelji nasilja nad starijim osobama su odrasla djeca i supružnik METODOLOŠKI PROBLEMI 1. Problemi u definiranju pojmova: stariji, nasilje, oblici nasilja. 2. Mjerni instrumenti - nedostatak odgovarajućih upitnika, postojeći upitnici u pravilu nisu psihometrijski evaluirani, evidentiranje čestine se značajno razlikuje među istraživanjima. 3. Problemi u prikupljanju podataka - mala spremnost starijih osoba da govore o svojim iskustvima s obiteljskim nasiljem i ograničenja u pristupu posebno ugroženim starim osobama (socijalna izolacija Neprijavljivanje i neiskazivanje nasilja  sramota, strah;  osjećaj krivnje;  socijalna izolacija;  starija osoba može misliti da se to isto drugima ne dešava;  neki se boje posljedica ako otkriju svoju situaciju;  negativan odnos društva prema starijima;  stručnjaci često nisu dovoljno senzibilizirani za taj problem, nisu educirani i ne znaju što učiniti Nasilje nad starijim osobama u obitelji u Hrvatskoj  U Hrvatskoj se o pojavi nasilja nad starijim osobama u obitelji počelo pisati tek u posljednjih nekoliko godina, no prvenstveno na razini senzibilizacije profesionalne javnosti

 Prvi empirijski podaci o pojavnosti nasilja nad starima u obitelji u Hrvatskoj dobiveni su u preliminarnom istraživanju u kojem je sudjelovalo 303 starijih osoba (Ajduković, Rusac i Ogresta, 2008.)  Drugi smjer istraživanja u području nasilja nad starijima usmjeren je na ispitivanje stavova u svrhu senzibilizacije na problema nasilja nad starijima u obitelji (Ajduković, Muslić, Rusac i Ogresta, 2008.). Zakonska regulativa nasilja u obitelji  Ustav kao temeljni zakon u Republici Hrvatskoj promiče temeljne vrednote našeg društva. Tako se u čl. 23. navodi da: „ nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.“  Obiteljski zakon u čl.118 prepoznaje nasilničko ponašanje bračnog druga ili bilo kojeg punoljetnog člana u obitelji, a što tretira kao prekršaj.  Kazneni zakon (čl.215a) nasilničko ponašanje u obitelji opisuje kao čin kada: "član obitelji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj."  Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (čl.4) definira nasilje u obitelji kao:  “svaku primjenu fizičke sile i psihičke prisile na integritet osobe; svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol; prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva; fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne, verbalni napadi, vrijeđanja, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje; uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja; protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama; oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini." Pojavnost nasilja nad starijim osobama u obitelji na području Grada Zagreba Ciljevi : 1. Utvrditi oblike nasilja koje starije osobe doživljavaju u obitelji. 2. Dobiti uvid u povezanost funkcionalne sposobnosti i doživljenog nasilja u obitelji. 3. Dobiti uvid u povezanost psihičkog i fizičkog zdravlja starijih osoba i doživljenog nasilja u obitelji. 4. Dobiti osnovne pokazatelje o najčešćim počiniteljima nasilja nad starijima u obitelji. • •

U istraživanju je sudjelovalo 1000 osoba starijih od 65 godina, od toga 38% osoba muškog spola (N= 380) i 62% ženskog spola (N=620). Uzorak je konstruiran kao probabilistički uzorak sa slučajnim odabirom ispitanika unutar kućanstva.

Instrumenti: 1. Opći upitnik 2. Upitnik izloženosti starijih osoba nasilju (Ajduković, Rusac i Ogresta, 2008.) 3. Skala funkcionalne sposobnosti (Despot Lučanin, 1997.)

•

Tijekom lipnja i srpnja 2007. godine provedeno usmeno anketno istraživanje u kućanstvima. Nasilje nad starijim osobama u ustanovama  Nasilje nad starijima u ustanovama odnosi se na zlostavljanje starijih osoba smještenih u domovima za starije i nemoćne osobe, domovima za psihički bolesne odrasle osobe, bolnicama i ustanovama za trajnu brigu i njegu.  Žrtve ranjivije iz razloga što ovise o brizi i njezi osiguranoj u ustanovi.  Zlostavljanje je «...namjerno ili nenamjerno djelovanje koje predstavlja ili može izravno uzrokovati štetu starijoj osobi od strane formalnog ili neformalnog njegovatelja koji je s tom starijom osobom u odnosu povjerenja; kao i propuštanje osiguravanja osnovnih potreba ili zaštite starijih osoba od povrede» (McDonald, 2007.: 1).  Zanemarivanje je «...namjerno ili nenamjerno štetno ponašanje formalnog ii neformalnog njegovatelja kojem starija osoba vjeruje. Nenamjerno zanemarivanje je propust njegovatelja pri ispunjavanju dužnosti brige, no bez namjere da povrijedi stariju osobu; namjerno zanemarivanje događa se kad njegovatelj svjesno i svrhovito zapostavlja potrebe starije osobe što rezultira psihološkim, fizičkim ili mentalnim ozljedama starije osobe» (McDonald 2007.: 1). Faktori rizika  Individualni  osobine ličnosti osoblja, zloupotreba alkohola i droga, psihičke ili osobne poteškoće, problemi u odnosima s drugima, nedostatak vještina i znanja  Kod njegovatelja se također može javiti transfer ili kontratransfer, bilo to u smislu da u pacijentu vidi sebe kada ostari ili da vidi osobu iz svojeg osobnog života s kojom ima nerazjašnjene probleme. U takvim situacijama može doći do nasilnog ponašanja jer njegovatelj usmjerava svoje neprorađene osjećaje prema starijoj osobi (Garner i Evans, 2005.).  Psihosocijalni  Negativni stavovi o starima,  nepovoljni društveni uvjeti,  poremećaj intergeneracijske solidarnosti,  manjak svjesti i prevladavanje dobnih stereotipa unutar društva,  nedostatak pravnog okvira za zaštitu prava starijih osoba,  manjak transparentnih provjera o institucionalnim ustanovama,  manjak potencijalnih civilno-društvenih resursa (European Commission, 2008.). • Karakteristike korisnika  fizička nemoć , funkcionalna nesposobnost, uključujući kronične bolesti te osobe sa tjelesnim i mentalnim oštećenjima,  narušeno mentalno stanje – kognitivni poremećaji (depresija, demencija),  socijalni faktori (izolacija, siromaštvo, nizak socijalni status),  osobine starije osobe koje mogu mogu biti: agresivne, iritantne, ponavljajuće, zahtjevne, nezahvalne, fizički odbojne (u pogledu higijene), te mogu odbijati  Organizacijski  Izolacija ustanove – ustanove koje su udaljenije od društva mogu biti poprište zanemarivanja i zlostavljanja s obzirom na rijeđe posjete zbog čega nasilje može ostati nezamjećeno i skriveno

 Neusklađenost vještina – uspoređujući osobe koje su smještene u ustanove prije 10-15 godina i danas, javljaju se nove potrebe s obzirom na mentalne i tjelesne poteškoće korisnika  Sistemski problemi - nedovoljno osoblja, financijska ograničenja, slabo provođenje standarda, profesionalni stres, prebacivanje profesionalnog nezadovoljstva na korisnike koje je lakše napasti nego nadređene, neshvaćanje potrebe osoblja za profesionalnim razvojem Nasilje nad starijim osobama u ustanovama  Istraživanje sa 577 medicinskih sestara i njegovatelja iz 31 doma za starije i nemoćne osobe u New Hampshire-u. Osoblje je izjavilo da je opazilo sljedeća ponašanja:  36% osoblja je svjedočilo fizičkom zlostavljanju od kojih 10% priznaje da su počinili jednu ili više sličnih radnji,  21% osoblja svjedočilo je pretjeranom korištenju sredstava za smirenje,  17% osoblja svjedočilo je guranju, štipanju korisnika,  15% osoblja svjedočilo je udaranju i šamaranju,  psihološkom zlostavljanju svjedočilo je 81% osoblja što ukjučuje vikanje na korisnika u ljutnji, psovanje i vrijeđanje te neprikladno izoliranje korisnika (Canadian Network for the Prevention of Elder Abuse, 2009.; McDonald, 2007.; Garner i Evans, 2005.). Prevencija nasilja nad starijim osobama Blumerov model – opisuje razine procesa kod pojave društvenih problema:  pojava problema,  legitimizacija problema,  mobilizacija akcija,  formuliranje glavnog plana i implementacija plana (WHO, 2002.).  Senzibilizacija i edukacija stručne i šire javnosti!

          Uvod • -

Uvod Menopauza Andropauza Seksualnost u starijoj dobi Funkcijske i somatske promjene u starosti Određenje zdravlja Zdravlje u starijoj dobi, mortalitet i morbiditet Farmakoterapia Geroprofilaksa Tjelesna aktivnost u starijoj dobi Normalno starenje Sa starenjem organizma nastaju brojne fiziološke promjene Neke promjene smatramo posljedicom starenja, premda su posljedica bolesti Većina promjena nema većeg efekta na normalno funkcioniranje, osim pod utjecajem stresa Starost je neugodna zbog bolesti koje se javljaju, a ne zbog normalnih promjena

-

Normalne promjene u starosti reduciraju kapacitete reakcije na bolest Ozljeda ili infekcija kada smo mlađi samo usporavaju naše funkcioniranje. A u starosti mogu uzrokovati nesposobnosti - Promjene u jednom sustavu organa nisu nužno popraćene pojavama starenja u drugim organima Menopauza • Fiziološki proces kod žena, počinje između 45 i 55 godine, može ranije ali i kasnije; dijagnosticira se kada menstrualni ciklus izostane 12 mjeseci, posljedica je drastičnog smanjivanja proizvodnje hormona estrogena, gubitak reproduktivne funkcije • Kratkoročne posljedice: napadi vrućine, poremećaji sa spavanjem, promjene raspoloženja, povećanje tjelesne težine • Dugoročne posljedice: osteoporoza, bolesti srca i krvnih žila, demencije Andropauza • Fiziološki proces kod muškaraca, počinje između 40 i 55 godine života, ne uzrokuje trajan i nepovratan gubitak reproduktivne funkcije. •

Snižena razina testosterona i hormona DHEA može dovesti do: smanjene požude i potencije, depresivnosti, anksioznosti, nesanice, smanjene vitalnosti, bržeg umaranja, znojenja, razdražljivosti... Seksualnost u starijoj dobi • Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (2003) o seksualnosti se kaže da je ona središnji dio ljudskog bića kroz njegov cjeloživotni razvoj a uključuje seks, spolni identitet i uloge, seksualnu orijentaciju, užitak i reprodukciju. •

Kao integralni dio ljudskog razvoja kroz sve faze života, seksualnost uključuje fizičke, psihološke i društvene komponente Što je intimnost? • Kao što je tijelu potrebna hrana, tako mu je potrebna i ljudska interakcija. Svaka osoba instiktivno čezne za prisutnošću i dodirom druge osobe” •

Dodirivanjem osobe jača se osjećaj povezanosti, pokazuje samopouzdanje i uklanjaju se seksualne barijere

• Intimnost se može pojaviti bez seksualnog odnosa, ali i obratno (2005, Beers i sur.) Seksualnost u starijoj dobi • Psihološki klimakterij – svijest o starenju i manjoj privlačnosti i veliki strah da će spolno zakazati. • Impotencija i spolna suzdržljivost jesu česti, ali ni u kom slučaju nisu neizbježna pojava u starosti. • • • • •

Neke od predrasuda o seksualnosti u starijoj dobi su: 1. Većina starijih osoba je aseksualna. 2. Misli o seksu i zanimanje za seks kod starijih osoba su abnormalno i netipično ponašanje. 3. Seksualna aktivnost u starijoj dobi može naškoditi starijim osobama (Dijanić Plašć i Mamula, 2007.). Uzroci impotencije u starijoj dobi mogu se podijeliti na:

1. Fiziološke uzroke (šećerna bolest, visoki krvni tlak, neki lijekovi, bolest prostate)

1. Socijalne uzroke (osamljenost, nemogućnost nalaženja partnera, mnogi su i same žrtve predrasuda da spolni odnosi ne priliče starijim osobama (može dovesti do osjećaja krivnje) 1. Uzroke psihološke prirode (spolna zasićenost među partnerima i jedan drugome više nisu dovoljno zanimljivi, manjak privlačnosti, npr. osteoporoza “nagrđuje” tijelo, osobito pri hodu što umanjuje motivaciju) 1. Kombinirani organsko – psihološki uzroci (najčešći) (najtvrdokorniji i najčešči). Zbog starenja, u spolnim organima funkcijama dolazi do promjena koje same po sebi ne sprečavaju i ne umanjuju motivaciju za seksualnošću, ali kad postanu psihološki značajne, provociraju osjećaj straha (seksofobija) koji stariju osobu potpuno onemogućuju. Funkcijske i somatske promjene u starosti • Promjene imunološkog sustava – slabi s porastom dobi (10 do 20 puta slabiji nego u doba puberteta) (npr. gripa) • Promjene kože i potkožnog tkiva – koža postaje tanka, gubi se elastičnost, nabire se • Promjene mišića – mišićna masa smanjuje se za oko jednu trećinu ako se usporede dobi od 30 i 80 godina; ukupna voda u tijelu smanjuje se 10-15% u odnosu prema srednjoj dobi, prevencija tjelesnim vježbanje • Promjene kostiju – mineralni sastav kostiju se gubi za oko 10%; kod žena osobito izražen nakon menopauze, a što dovodi do fraktura, “smanjivanje u starosti” nije potvrđeno longitudinalnim istraživanjima • Promjene zuba i usne šupljine – oko polovica osoba u dobi iznad 65 godina nema više ni jednog zuba (važan čimbenik malnutricije); jezik podliježe atrofiji, gubi se osjet okusa i do 70 • Promjene organa za disanje – pluća manje elastična, smanjenje vitalnog kapaciteta pluća (važno pravilno disanje) • Promjene probavnog sustava – smanjuje se osjet okusa i mirisa, važan čimbenik je zdrava prehrana • Promjene jetre – aktivnost jetre se smanjuje pa se povećava osjetljivost na neke lijekove (npr. barbiturate), smanjuje se masa jetre i protok krvi kroz jetru • Promjene bubrega – ukupna masa bubrega od četvrtog do osmog desetljeća smanjuje se za oko 30% • Reprodukcijski sustav – kod žena prestanak reprod. Funkcije s menopauzom, kod muškaraca u dobnoj skupini 60-70 godina oko 70% aktivnih spermatozoida ostaje, dok se smanjuje na oko 50% u dobnoj skupini 80-90 godina • Promjene srca – minutni volumen srca se usporava • Promjene mozga – masa mozga se u starosti smanjuje od 7% do 10%, ta redukcija nije uvijek povezana sa smanjenom funkcionalnošću moždanog tkiva Određenje zdravlja • Rogers (1960.; prema Despot Lučanin, 2003.) – predložio da se zdravlje promatra kao kontinuum, kojemu su na suprotnim krajevima dobrobit i smrt sa “sivim područjem” oko sredine, gdje se osoba određuje bolesnom → “suboptimalno zdravlje” . •

Zdravlje - stanje potpune tjelesne, mentalne i socijalne dobrobiti, a ne samo odsustvo bolesti ili nesposobnosti (Defilipis i Havelka, 1984.; Despot Lučanin, 2003.).

• •

•

Socijalno zdravlje – stupanj u kojem osoba primjereno funkcionira kao član socijalne zajednice, što se odražava na tjelesno i psihičko zdravlje osobe (Despot Lučanin, 2003.). Pozitivno zdravlje – sposobnost suočavanja sa stresnim situacijama, sposobnost održavanja čvrstog sustava socijalne podrške, uklopljenost u zajednicu, visoki moral i zadovoljstvo životom, psihička dobrobit te tjelesno zdravlje i kondicija (Browling, 1991.; prema Despot Lučanin, 2003.). Funkcionalna sposobnost - sposobnost pojedinca za obavljanje svega neophodnog za osiguranje svakodnevnog samostalnog življenja neovisno o njegovoj kronološkoj dobi.

•

Funkcionalna sposobnost je kritični pokazatelj kvalitete života i zdravlja među starijim osobama, ponekad i važnija od prisustva neke bolesti.

•

Slabljenje funkcionale i kognitivne sposobnosti obično su najbolji prediktori mortaliteta, odnosno potrebe za institucionalnom skrbi starijih osoba.

•

Despot-Lučanin (2003) navodi da osobe sebe doživljavaju bolesnima prvenstveno kada bolest ometa aktivnosti njihovog svakodnevnog života, odnosno sposobnosti samozbrinjavanja i održavanja domaćinstva Subjektivna procjena zdravlja putem samoprocjene zdravstvenog statusa je sastavni dio epidemioloških istraživanja i istraživanja u zajednici (Congdon, 2001; Maslic Sersic i Vuletic, 2006.).

•

• •

Utvrđeno je da je subjektivno zdravlje, za većinu osoba, prvenstvena odrednica kvalitete življenja povezane sa zdravljem. Stoga je često uključena među pokazatelje kvalitete življenja povezane sa zdravljem, kao i funkcionalna sposobnost (Bowling, 1991.; Bosworth i sur.1999.; prema Despot Lučanin, Lučanin, Havelka, 2006.).

Zdravlje u starijoj dobi 6 “pravila” odnosa između dobi i zdravlja: 1. Bolest je češća među starijim osobama. 2. Većina bolesti uobičajenih za stariju dob ne počinje u starosti, već ranije u životu. Isto vrijedi i za pozitivno ili negativno zdravstveno ponašanje. 3. Starije osobe češće imaju višestruke poremećaje i oslabljena osjetila, što može djelovati na procjenu zdravstvenog stanja i liječenje 4. Ne slabe sve fiziološke funkcije s porastom dobi. Ne rezultiraju sve fiziološke promjene u procesu starenja bolešću. 5. Što je stariji organizam, to mu duže treba da se vrati u prvotno stanje nakon izlaganja jednakom stresu. 6. Za razliku od djetinjstva, kad je dob glavna uporišna točka za praćenje razvoja, kronološka dob u starosti pruža razmjerno malo informacija (Siegler, 1989., prema Despot Lučanin, 2003.). Rizični čimbenici nastanka ovisnosti starijih osoba o tuđoj njezi i skrbi (čimbenici bolesnog starenja)

1. 2. 3. 4. 5. 6.

DEBLJINA, POTHRANJENOST I NEPRAVILAN UNOS HRANE PUŠENJE, ALKOHOLIZAM I DRUGE OVISNOSTI TJELESNA NEAKTIVNOST ILI NEPRIMJEREN TJELESNI NAPOR NEPRAVILNO UZIMANJE LIJEKOVA STANJE ZUBALA NEPOŠTIVANJE PROPISA LIJEČENJA I UPUTA LIJEČNIKA (npr. pogrešno samoliječenje, nekorištenje pomagala..) 7. NELIJEČENO POVEĆANJE ARTERIJSKOG KRVNOG TLAKA 8. LOŠA OSOBNA HIGIJENA I NEHIGIJENA OKOLIŠA 9. IZLAGANJE VANJSKIM UTJECAJIMA 10. TJELESNI POREMEĆAJI (anemija, povišen šećer u krvi, povišen krvni tlak, inkontinencija, osteoporoza itd.) 11. PSIHIČKE PROMJENE (psihička neaktivnost, izloženost trajnom stresu, osamljenost, depresija, izostanak samoodgovornosti i samopomoći, nezainteresiranost za nove spoznaje i druge ljude..) MORTALITET OSOBA STARIJE ŽIVOTNE DOBI • Dobna struktura ukupnog mortaliteta u Hrvatskoj za 2003. godine pokazuje da najviši udjel od 78% ima dobna skupina starijih od 65 godina (40.933 od ukupno umrlih 52.575). • Stope smrtnosti žena u određenim dobnim skupinama su sljedeće: • 1,7/1000 za dob 0-64 godine • 18,5/1000 za dob 65-74 godine • 63,8/1000 za dob 75-84 godine • 188,5/1000 za iznad 85 godina • Stopa smrtnosti muškaraca u određenim dobnim skupinama su sljedeće: • za dob 0-64 je 4,1/1000, • za dob 65-74 godine je 36,7/1000, • za dob 75-84 godine 90,9/1000 i • iznad 85 godina 212,3/1000. Mortalitet • Vodeći uzroci smrti u Hrvatskoj 2006. godine u dobnoj skupini starijoj od 65 godina • 1. KARDIOVASKUARNE BOLESTI • 2. NOVOTVORINE • 3. BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA • 4. BOLESTI PROBAVNOG SUSTAVA • 5. OZLJEDE, TROVANJA I POSLJEDICE VANJSKOG IZROKA Morbiditet U hospitalizacijama žena starijih od 65 godina u 2007. godini najčešće su: • 1. bolesti cirkulacijskog sustava • 2. novotvorine • 3. bolesti probavnog sustava • 4. bolesti oka • 5. ozljede i otrovanja U muškaraca starijih od 65 godina liječenih u bolnicama Hrvatske najzastupljenije su 2007. godine:

• 1. bolesti cirkulacijskog sustava • 2. novotvorine • 3. bolesti probavnog sustava • 4. bolesti dišnog sustava • 5. bolesti genitourinarnog sustava (HZJZ, 2008.) Uobičajene kronične bolesti u starijoj dobi • Artritis • Osteoporoza • Dijabetes melitus • Bolesti srca i krvnih žila • Karcinom • Inkontinencija Sve bolesti u čovjeka nastaju u kombinaciji egzogenih i endogenih čimbenika. Artritis • OSTEOARTRITIS oblik koji pogađa zglobove koji nose težinu tijela, a to su koljena, kukovi i leđa, no može zahvatiti ruke i male zglobove šaka. rijetko se razvija prije 40-te godine života, no nakon 60-te zahvaća skoro svakog, u određenom obliku i stupnju. žene obolijevaju 3 puta češće u odnosu na muškarce. • REUMATOIDNI ARTRITIS tajanstveni autoimuni poremećaj u kojem je imunološki sustav prekomjerno aktivan te se okreće protiv sebe i pogrešno prepoznaje vlastite zglobove kao strana tijela i napada ih. rezultat svega je upala zglobova koja za posljedicu ima oštećenje hrskavice i tkiva važno je znati da se neke artritične tegobe mogu povući,a u nekim slučajevima su i izlječive primjenom adekvatne prehrane i promjena životnih navika. Osteoporoza • bolest u kojoj dolazi do smanjenja gustoće tkiva kostiju, pa kost postaje krhkija i lomljivija (frakture). • Službena medicina raspoznaje tri glavne grupe uzroka, a time i tri vrste osteoporoze: 1. menopauzalna osteoporoza - nastaje zbog pada razine spolnih hormona Nekoć je ovaj problem bio mahom “ženska tegoba”, no danas se uviđa kako i sve veći broj muškaraca, zbog pada muških spolnih hormona, može oboljeti od osteoporoze (najučestalija). 2. osteoporoza izazvana lijekovima - postala je čest problem, pogotovo kod osoba na terapiji kortikosteroidima. To je, primjerice, slučaj kod reumatoidnog artritisa, bolesti koja se uglavnom razvija u zrelijim godinama kada dolazi do menopauze, pa takvi lijekovi još dodatno potiču ubrzani gubitak koštane mase. 3. staračka osteoporoza . nastaje u visokoj životnoj dobi kada zbog općeg smanjenja metabolizma, te mirovanja, dolazi do gubitka gustoće koštanog tkiva. Šećerna bolest ili dijabetes melitus

• •

stanje kronične hiperglikemije jedan od najznačajnih faktora rizika za razvoj bolesti srca, jer utječe na ubrzani proces ateroskleroze i suženja krvnih žila. • čak 75% osoba sa šećernom bolesti umire od bolesti srca i krvnih žila • 2 glavna oblika šećerne bolesti su: - tip 1 (dijabetes melitus ovisan o inzulinu ili dijabetes koji se javlja u mladalačkoj dobi) i - tip 2 (ranije: dijabetes melitus neovisan o inzulinu ili dijabetes koji se javlja u zreloj dobi). Oba oblika imaju zajedničku osnovnu karakteristiku: povišene razine šećera (glukoze) u krvi uslijed apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina, hormona kojeg proizvodi gušterača. Bolesti cirkulacijskog sustava • Kardiovaskularne bolesti su bolesti srca i krvožilnog sustava, a glavne kliničke manifestacije se mogu podijeliti na one koje zahvaćaju: • • srce i srčani krvožilni sustav– koronarna (ishemična) bolest, • • mozak i moždani krvožilni sustav – cerebrovaskularna bolest, • • donje udove – okluzivna bolest perifernih arterija. – Prvi uzrok smrti u RH i u svijetu, rizičniji muški u dobi 65-74 g., a žene u dobi 75-84 g. – Rizični čimbenici: pretilost, prehrana, pušenje tjelesna neaktivnost, visok krvni tlak, visok kolesterol; rizici se kumuliraju Novotvorine • Karcinom – Nekontrolirana dioba stanica uzrokovana serijom mutacija na razini stanice – Mortalitet od raka u RH raste, a u SAD opada – Najčešće sijelo karcinoma: pluća – Spolne razlike: M – pluća, Ž – dojke – Rizični faktori: redovito pušenje; pretilost Karcinom dojke – 75-80% slučajeva iznad 50g. – Rizici: alkohol Karcinom prostate – Otkriva se oko 65-70g. – U etiologiji bolesti važnu ulogu imaju dob i obiteljska anamneza – češći kod onih s bratom/ocem oboljelim Inkotinencija • Inkontinencija – 20%Ž i 10% M; socijalni i emocionalni problem • Rizični čimbenici za pojavu inkontinencije su: • starija životna dob • kronične upale mokraćnih putova • neke neurološke bolesti • oštećenja mentalnih funkcija • nepokretnost • istodobno uzimanje nekoliko vrsta lijekova • višestruki morbiditet Farmakoterapija u starijih bolesnika • Farmakoterapija je izmijenila ljudsku povijest. • Starija populacija češće boluje od višestrukog istovremenog pojavljivanja bolesti, a time i do uzimanja više lijekova.

• • •

Prema nekim podacima: - čak 1/3 bolesnika starije dobi ne pridržava se uputa o uzimanju lijekova - oko 2/3 starijih osoba čini i ponavlja pogreške pri uzimanju lijekova (izraženije iznad 75 godina) • žene troše više lijekova Geroprofilaksa • Profilaksa obično označava skup zaštitnih mjera za sprečavanje neke opasnosti, prije svega bolesti. • Geroprofilaktičke mjere: 1. Farmakološka geroprofilaksa 2. Fizijatrijska geroprofilaksa 3. Geroprofilaksa putem psiholoških i socijalnih postupaka. Stanja bolesti i faktori životnog stila (Weg, 1887.; prema Schaie i Willis, 2001) Poremećaj/bolest Faktori životnog stila Srčane bolesti, povišeni krvni tlak, moždani udar

Puno masti, šećera i soli u hrani, sjedenje kao životni stil, pušenje, alkoholizam, neriješeni kontinuirani stres

Osteoporoza

Slaba prehrana (nedostatak kalcija, vitamina D, bjelančevina), nedostatak tjelovježbe, nepokretljivost

Kronične bolesti pluća

Pušenje cigareta, zagađenje zdraka, stres, navike sjedenja

Novotvorine

Stres, kancerogene tvari iz okoline, premala ili prejaka prehrana, zračenje, dodaci hrani, pušenje cigareta, kncerogene tvari na poslu , npr. azbest

Seksualna disfunkcija

Neznanje i stereotipni stavovi (stariji pojedinci i društvo općenito), posljedice lijekova, dulja razdoblja apstinencije, bolest

Potreba za prevencijom • Primarna prevencija – uključuje sprečavanje pojavljivanja bolesti (npr. mijenjanje negativnog zdravstvenog ponašanja) PRIMJER? • Sekundarna prevencija – ima za cilj dovoljno rano otkrivanje bolesti (samoinicijativno javljanje liječniku i preventivni (sistematski) pregledi PRIMJER? • Tercijarna prevencija – odnosi se na sprečavanje poremećaja i oštećenja koja može uzrokovati postojeća bolest. Npr. osnivanje klubova samopomoći i samozaštite od određenih bolesti. PRIMJER? Tjelesna aktivnost starijih osoba • Dosadašnje spoznaje - Dokazana uloga tjelesne aktivnosti u prevenciji i očuvanju fizičkog zdravlja Tjelesna aktivnost kao: → prediktor uspješnog starenja → determinanta dugovječnosti → medijator u suočavanju sa stresom - Manje informacija o važnosti tjelesne aktivnosti na psihološko funkcioniranje, no istraživanja općenito upućuju na efikasnost vježbanja u redukciji depesije, anksioznosti, stresa te poboljšanju raspoloženja

Obilježja starijih osoba koja se uključuju u tjelesne aktivnosti - dobro zdravlje - ranije iskustvo s vježbanjem - viša razina edukacije - percepcija dobrobiti vježbanja Obilježja neaktivnih starijih osoba - slabije zdravlje - veći indeks tjelesne težine - funkcionalna oštećenja - procjena osobne neefikasnosti - Nedovoljna informiranost o važnosti vježbanja • Učinci vježbanja u populaciji starijih osoba - Poboljšanje navike spavanja - Smanjenje kronične boli - Održavanje snage, stabilnosti, koordinacije, ravnoteže - Izbjegavanje padova i lomova - Veće životno zadovoljstvo MENTALNO ZDRAVLJE U STARIJOJ DOBI Mentalno zdravlje je ...  stanje blagostanja u kojemu pojedinac ostvaruje vlastite sposobnosti, uspješno rješava uobičajene životne stresove, radi produktivno i plodonosno, te je sposoban dati svoj doprinos i zajednici.  NEMA ZDRAVLJA BEZ MENTALNOG ZDRAVLJA!  Prevalencija mentalnih bolesti slična u svim dobima (22%).  Interes se mentalno zdravlje starijih osoba se povećava. Normalne” psihičke promjene u starenju  prvi znaci popuštanja početkom 4. desetljeća  stil, moral – stabilni cijelog života  predstava o sebi i samoprihvaćanje veći  okretanje od vanjskog k unutarnjem svijetu  reorganizacija sustava vrijednosti  naglašavanje humanitarnih crta umjesto mijenjanja prilagodba okolini Prijetnje mentalnom zdravlju starijih osoba 1. Nesigurnost 2. Slabi socijalni kontakti –izolacija 3. Depresija 4. Slabo fizičko zdravlje 5. Propadanje kognitivnih funkcija 6. Gubitak autonomnosti 7. Siromaštvo 8. Zlostavljanje 9. Ageizam Konzumacija alkohola u starosti Povijesni podaci - upotreba alkoholnih pića poznata je od najranijih početaka čovječanstva:

 Zakon kralja Hamurabija (2300 god. Prije Krista), određuje posebne restrikcije prodavačima alkoholnih pića  Toma Akvinski smatra pijanstvo smrtnim grijehom  Muhamed zapovijeda svojim vjernicima “da ne piju alkoholna pića” - koncepcija alkoholizma kao bolest priznata je u 19. st. 1935. – prva okupljanja skupina u SAD-u “anonimni alkoholičari” nakon II svj rata najznačajniju ulogu u prihvaćanju alkoholizma kao bolesti sa strane SZO ima E.M. Jellinek - Nakon drugog svj. rata Hals i Jacobson uvode liječenje antabusom  Alkoholizam je bolest, a alkoholičar bolesnik zbog prekomjerne i dugotrajne upotrebe alkoholnih pića, kod kojeg se javlja psihička i fizička ovisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji (SZO,1952.).  Alkoholizam je dugotrajno i prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića, koje dovodi do niza promjena u doživljavanju i ponašanju, te šteti zdravlju i onemogućava zadovoljavanje socijalno – ekonomskih zahtjeva, koje društvo na pojedinca postavlja (Petz, 1992.)  Alkoholizam kao oblik “bijega” – služi kao obrambeni mehanizam u frustraciji  Tijekom povijesti stvorilo se nekoliko stavova u odnosu na upotrebu alkoholnih pića: 1. liberalan stav u odnosu na pijenje, pijanstvo i alkoholizam; 2. osuđivanje pijanstva, alkoholizma za promoviranje tzv. normalnog pijenja i društveno prihvatljivog pijenja; 3. potpuna zabrana proizvodnje, trgovine i potrošnje alkoholnih pića  Uzroci alkoholizma u užem smislu riječi leže u:  A) biološkim faktorima (biološke teorije pokušavaju objasniti uzrok alkoholizma u biološkim strukturama čovjeka; npr. genetske teorije, endokrinološke teorije)  B) psihološkim (psihološke teorije polaze od gledišta da je alk. individualno psihološki problem, npr. egzistencijalni analitičari: alkohol ispunjava prazninu, osjećaj besmislenosti, teorije učenja: javlja se kao posljedica upoznavanja pozitivnog psihološkog efekta alkohola)  C) socijalnim faktorima (prema sociološkim teorijama, utjecaj okoline je važan. C1) Teorija devijantnog ponašanja – dijagnosticiranje alk. ovisi o društvenim normama, kombinacija faktora iz psihol. i sociol. Teorija C2) Kulturološke teorije – pojačana uporaba alk. Pića javit će se u kulturama s povećanom anksioznošću.  Alkoholizam je nastupio kad su prisutni slijedeći znakovi: 1. Povećana tolerancija na alkoholna pića. Ako se utvrdi da je osoba u razdoblju 6-12 mjeseci povećala količinu popijenog alkoholnog pića da bi postigla zadovoljstvo kažemo, da se tolerancija povećala. 2. Gubitak kontrole. Ako osoba svaki put kada pije, mora piti do pijanstva (ne može popiti manju količinu i na tome se zaustaviti) 3. Ovisnosti, ali je znatno više slučajeva s psihičkom nego li s fizičkom ovisnošću

 Konzumacija alkohola manje je učestala pojava u starijim nego u mlađim dobnim skupinama.  Kao razlozi smanjene potrošnje alkohola u starijoj dobi navode se: 1. pad individualne podnošljivosti alkohola, 2. rana smrt (prije šezdesete godine) teških potrošača alkohola, 3. moguće unakrsno, štetno djelovanje alkohola i drugih lijekova koje uzima jedna četvrtina populacije starije od 65 godina (Duraković i sur., 2007.)  Među starijim osobama postoje tri tipa pijenja alkoholnih pića: 1) one koji su ranije počeli zloupotrebljavati (prekomjerno piti) alkohol te nastavljaju s tim i u starosti, 2) one koji u starosti počinju pretjerano konzumirati alkohol (uslijed raznih stresova koji se javljaju u toj životnoj dobi), 3) osobe koje su u svom životu pile umjereno, s povremenim epizodama povećanog pijenja. - Ova skupina povremenih konzumenata može kasnije, u starosti, pokazati sklonosti strahu, depresiji i osamljivanju sa čestim periodima teškog alkoholiziranja (Duraković i sur., 2007.). Duševne komplikacija alkoholizma:  Patološko pijano stanje  Delirium tremens – česta akutna psihoza(nastaje nakon naglog prekida uzimanja alkoholnih pića, koja su prije toga godinama ekscesivno konzumirana, a simptomi alkoholnog delirija su: ubrzano lupanje srca, intenzivan strah, halucinacije)  Korsakovljev sindrom – kronični mozgovni poremećaj koji se javlja kod 1% alkoholičara, naročito nakon delirium tremensa, dominantni simptomi su poremećaji percepcije i pamćenja  Alkoholna halucinoza (pretežnog slušnog karaktera)  Psihoza ljubomornosti  Alkoholna demencija  Amnestički sindrom Intervju i stvaranje motivacije za liječenje alkoholzma (7 faza) 1. Razgovor o tome što je bolesnika navelo da potraži pomoć i u čemu se sastoje njegove poteškoće. 2. Razgovor o primarnoj obitelji i sadašnjoj obitelji, školovanju, profesionalnoj aktivnosti. 3. Informacije o ranijim zdravstvenim i eventualno društvenim poteškoćama su dobar uvod u četvrtu fazu. 4. Prelazi se na pitanja koja se odnose na uporabu alkoholnih pića, tzv. Prvu čašu, način kasnijeg pijenja, vrijeme kad je počeo prekomjerno piti i zbog čega, kad se pojavila ovisnost i koliko dugo traje. 5. Razgovor o poteškoćama u vezi s pijenjem alkoholnih pića (zdravstvenim, obiteljskim, radnim i duševnim) 6. Ako intervju vodi liječnik dobro je obaviti i tjelesni pregled ili uputiti osobu 7. Primjena savjetodavne psihoterapije, važno je jasno i odlučno izreći mišljenje o bolesti i potrebi liječenja. Liječenje i rehabilitacija Minimalni program liječenja i rehabilitacije morao bi se sastojati od: 1. Obiteljskog pristupa

2. Kluba liječenih alkoholičara u jedinicama zdravstvene zaštite Liječenje se može podijeliti i na: IZVANBOLNIČKO LIJEČENJE (poznato kao dispanzersko liječenje s grupnom ili obiteljskom terapijom) BOLNIČKO LIJEČENJE (stacionarno, u dnevnoj bolnici) Depresija Depresija je poremećaj u raspoloženju čije su karakteristike:  trajno tužno, tjeskobno ili “prazno” raspoloženje,  osjećaj beznadnosti i pesimizma,  osjećaj krivnje, bezvrijednosti, bespomoćnosti,  gubitak interesa i užitka u aktivnostima u kojima je osoba prije uživala, uključujući spolne odnose,  nesanica, prerano ili prekasno jutarnje buđenje,  gubitak apetita i/ili tjelesne težine, ili prejedanje i debljanje,  smanjena energija, umor, usporenost,  misli o samoubojstvu ili smrti, pokušaj samoubojstva,  teškoće u koncentraciji, pamćenju, odlučivanju,  trajni tjelesni simptomi koji ne reagiraju na liječenje.  → potrebno min. 5 simptoma koji se javljaju istovremeno u razdoblju od najmanje 2 tjedna i traju veći dio dana (Despot Lučanin, 2003.) Blaga – 2 osnovna i 2 druga simptoma Umjerena – 2 osnovna i 3 ili 4 druga simptoma Teška – 3 osnovna i 5 ili 6 drugih simptoma Jako teška (psihotična) – još prisutne sumanute ideje krivnje i propasti te halucinacije depresivnog sadržaja  Hrvatska gerontološka istraživanja potvrdila su kako je osamljenost glavni problem u starijih osoba.  Zbog socijalne izolacije, sklonije su trajnoj nepokretljivosti, koja je posljedično povezana s depresijom, ali i povećanom tjelesnom težinom ili pothranjenošću u starosti.  Najveći broj gerijatrijskih bolesnika rijetko se zbog takvog problema javi svom liječniku, a članovi njegove uže obitelji to smatraju normalnom pojavom u starosti.  Starija životna dob, stres, otuđenost, nezadovoljstvo, odlazak u mirovinu, gubitak bračnog partnera, odlazak djece, smanjenje potrebe i motivacije za aktivnostima koje su nekad bile normalan dio života, dodatni su "objektivni" okviri koji stvaraju pogodno tlo za depresivnu reakciju starijeg čovjeka.  U RH 15.1% hospitaliziranih zbog depresije +65g  Klinička depresija najčešća u mlađoj i najstarijoj dobi

 Osjećaji beznađa i tuge mogu postati toliko intenzivni da se samoubojstvo može činiti kao jedino rješenje.  Samoubojstvo  Učestalost raste s s dobi (RH 37%, SAD 20% +65g)  Češće muškarci 2.5:1 +65g, kod mlađih 3.4:1 Anksioznost  Socijalnu deprivaciju ličnosti u starosti i promjene u fiziološkom stanju organizma prate opća nesigurnost i neizvjesnost što dovodi do osjećaja (anksioznost) straha kod starijih ljudi.  Anksioznost može biti veća ili manja, javljati se samo u vezi s nekim situacijama ili biti kronično prisutna (psihoze).  Uzrok tom stanju često je sve veći osjećaj bespomoćnosti i približavanja smrti, napuštenosti i nepotrebnosti.  Strah se može otkloniti ili barem smanjiti ako se starom čovjeku osiguraju psihički i fizički uvjeti u kojima će se osjećati siguran. Hypochondria  Anksiozna preokupacija vlastitim tijelom ili dijelom tijela za koju osoba vjeruje da je bolesna ili da ne funkcionira dobro.  Hypochondria je česta kod starih ljudi, naročito kod žena.  Za liječenje i potrebu liječenja fizičkih simptoma i bolesti ljudi imaju više razumijevanja i prihvaćaju to kao ozbiljno, dok za neuspjehe u rješavanju životnih poteškoća ili psihičke patnje nema nikakve tolerancije Paranoidne reakcije  – česte su u starosti a pridonosi im socijalna izolacija, opća nesigurnost, život u osami, oslabljenost sluha itd.  paranoidne ideje u starosti češće su usmjerene na susjede, prolaznike, poštara ili članove domaćinstva koje se optužuje kao neprijatelje Poremećaji spavanja - duboko spavanje se bitno smanjuje, treba im duže vremena da zaspe, san je laganiji i češće dolazi do buđenja. Organske promjene mozga – primarne karakteristike organske promjene mozga jesu:  gubitak memorije,  dezorijentacija,  oštećenja intelektualnih funkcija i prosuđivanja itd. Demencije  Lat. Dementia, bezumnost, ludilo  Demencija je klinički sindrom obilježen stečenim gubitkom kognitivnih i emotivnih sposobnosti; progresivno

intelektualno propadanje; oštećenje sposobnosti pamćenja, rasuđivanja, orijentacije, učenja i vidno prostornih odnosa.  Demencije se obično dijele u dvije kategorije: 1. primarna demencija je direktno izazvana oštećenjem mozga, dok je 2. sekundarna demencija uzrokovana bolestima koje ne napadaju mozak direktno.  Primarna fiziološka promjena u mozgu, očigledna pri autopsiji, je opća atrofija cerebralnog korteksa zbog gubitka živčanih stanica, a naročito živčanih vlakana i dendrita. Kao uzroci takvih promjena spominju se promjene broja acetilkolinskih neurona, geni, aluminij, zarazne bolesti kao encefalitis i mengitis, neurološke bolesti kao Huntingtonova bolest, Parkinsonova bolest, te hidrocefalus s normalnim pritiskom.  Sekundarne demencije mogu nastati zbog niza bolesti ili stanja.  Značajan uzrok je depresija i to naročito ona koja uključuje psihomotoričko usporavanje.  Kada se povuče depresija, povuče se i demencija.  Ostali uzroci uključuju hormonalnu neravnotežu, lijekove i arterosklerozu, moždane udare, različite infekcije (AIDS, upala pluća) i slično Prevalencija demencije: –5% kod 70-godišnjaka, –10% kod 80-godišnjaka, –20% kod 90-godišnjaka.  Najčešći uzroci sindroma demencije u starijih osoba su Alzheimerova bolest i vaskularna demencija (ponekad se naziva i multi-infarktna demencija ). Alzheimerova bolest  Duraković i suradnici (2007.) navode da u Hrvatskoj ima 76.000 oboljelih od demencije, od kojih je najučestalija Alzheimerova demencija.  AB postaje vodeći javnozdravstveni problem koji osim oboljelog (u početnoj fazi), značajno pogađa i članove obitelji koji skrbe o bolesnoj osobi (skrb 24 sata, njegovateljski stres, razvoj psihosomatskih simptoma, “olakšanje” nakon smrti).  Nedovoljna senzibiliziranost za ovaj problem u RH Demencije  Alzheimerova bolest i ostali oblici demencije pogađaju 24 milijuna ljudi u svijetu.  Znanstvene procjene govore da bi do 2020. godine u svijetu moglo biti 43 milijuna oboljelih, a do 2040. godine čak 81 milijun oboljelih od demencije.  Liječenje i zbrinjavanje takvih bolesnika zahtijeva velike materijalne troškove, ali dovodi i do pojačanog stresa kod osoba koje zbrinjavaju takve bolesnike Simptomi demencije  Najvažniji pokazatelji demencije:  1. Zaboravljivost (ako se to događa često i ako je povezano s neobjašnjivim osjećajem zbunjenosti)  2. Poteškoće u izvršavanju poznatih aktivnosti (npr. zaboraviti da su spremali hranu, ostaviti će tavu na štednjaku i sl.)  3. Problemi u govoru (često se ne mogu sjetiti ni najjednostavnijih izraza i umjesto njih koriste neprikladne riječi zbog kojih je često teško razumjeti što su zapravo htjeli reći)

4. Problemi s orijentacijom u prostoru i vremenu (npr. mogu se izgubiti i u vlastitom susjedstvu, pri čemu zaboravljaju kako su se uopće tamo našli)  5. Smanjena sposobnost procjene (npr. za toplog dana će obući više košulja jednu preko druge, a za odlazak u kupnju će obući kućni ogrtač  6. Problemi s apstraktnim razmišljanjem (često uopće ne raspoznaju brojeve i nisu sposobni izvršiti najjednostavnije kalkulacije)  7. Zaboravljanje stvari (različite stvari zametnuti će na vrlo neobičnim mjestima, a nakon toga se neće sjećati gdje su ostavili te stvari)  8. Promjene raspoloženja i ponašanja (promjene raspoloženja i ponašanja se mogu dogoditi iznenada, bez nekog očitog razloga)  9. Promjene osobnosti (mogu se dogoditi značajne promjene osobnosti, pa čak i u vrlo kratkom vremenu – osoba koja je inače topla i prijateljski raspoložena može iznenada postati ljutita, ljubomorna ili stidljiva)  10. Gubitak motivacije (ponekad u potpunosti gube interes za svoj posao i hobije, bez da ih počnu interesirati neke druge stvari). Alzheimerova bolest  neurolog Alois Alzheimer je 1907. godine prvi opisao bolesnicu u dobi od 51 godine sa simptomima paranoidnih ideja, gubitka pamćenja i poremećaja govora, te je bolesnica nakon 5 godina od početka prvih simptoma umrla 

 AB - bolest stanica moždane kore, te oštećenja živčanih stanica, progresivna neurodegenerativna bolest, ireverzibilna, neizlječiva, uzrok nepoznat  na Alzheimerovu bolest otpada oko 2/3 svih demencija.  Duraković i suradnici (2007.) navode da u Hrvatskoj ima 76.000 oboljelih od demencije, od kojih je najučestalija Alzheimerova demencija.  AB postaje vodeći javnozdravstveni problem koji osim oboljelog (u početnoj fazi), značajno pogađa i članove obitelji koji skrbe o bolesnoj osobi (skrb 24 sata, njegovateljski stres, razvoj psihosomatskih simptoma, “olakšanje” nakon smrti).  Nedovoljna senzibiliziranost za ovaj problem u RH Simptomi Alzheimerove bolesti  bolesnik počinje zaboravljati svakodnevne činjenice, stvari (npr. imena ljudi, riječi, ključeve i sl.).  zaboravlja dogovore i obveze, te važne aktivnosti iz svakodnevnog života (npr. isključiti plinsko kuhalo, isključiti struju, zatvoriti slavinu i sl.).  na početku bolesti najčešće svjestan svoje nemoći, što kod oboljelog izaziva strah, depresivnost, uznemirenost, a često i agresiju.  Bolesnik se ne sjeća imena rođaka i bliskih osoba, ne prepoznaje ih, zaboravlja vlastito ime  Govor usporen zbog nedostatka pronalaženja odgovarajućih riječi  Snalaženje u prostoru postaje otežano, zbog čega oboljeli primjerice nije sposoban samostalno pronaći i odrediti put prema kući, ne može upravljati osobnim vozilom, niti slijediti upute kako pronaći cilj.  Ne zna upotrebljavati svakodnevne predmete u kući (pri jelu, održavanju osobne higijene, kuhanju, pranju i sl.)

 oboljeli može postati apatičan i nezainteresiran ili nemiran.  Počinje zanemarivati svoj izgled i neadekvatno se odijevati.  Postaje paranoidan, poremećen mu je ritam sna i budnosti, a javljaju se i obmane osjetila i halucinacije (npr. ogledala, prozori)  Bolesnik postaje potpuno nepokretan, te umire Dijagnosticiranje  Dijagnoza Alzheimerove bolesti katkada nije laka u bolesnika s ranim početkom bolesti, pogotovo ako su prvi simptomi i znakovi neobični, primjerice, nerazumijevanje govora (senzorna disfazija) ili nevoljni trzajevi skupine mišića (mioklonus).  U starijih bolesnika, pogotovo u početnom stadiju bolesti moguće je znakove demencije pripisati benignoj staračkoj zaboravljivosti i benignu staračku zaboravljivost proglasiti Alzheimerovom demencijom.  Konačna dijagnoza poslije smrti mikroskopskim ispitivanjem moždanog tkiva  Dijagnoza Alzheimerove bolesti ima i brojne socijalne i emotivne implikacije, pa je treba priopćiti bolesniku i njegovoj obitelji onda kada smo u nju sasvim sigurni.  Problem diferncijalne dijagnostike  Npr. MINI MENTAL STATE EXAM: 1. Koja je ovo godina? 2. Koje je godišnje doba? 3. Koji je mjesec? 4. Koji je današnji datum? 5. Koji je dan u tjednu? Skrb za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti  najzahtjevniji oblik skrbi s kojim se osoba treba suočiti, sukladno razvojnom stadiju bolesti  u početku više pati pojedinac, a u kasnijim fazama kada mentalna kontrola oslabi i bolest okupira osobu, smatra se da više pati obitelj odnosno skrbnik (Poredoš, 2003.)  obitelj čini najveći resurs u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti kada ona više nije u mogućnosti efikasno skrbiti o samoj sebi  Proces skrbi može se prikazati na sljedeći način (Day, 2008.):  1 do 18 mjeseci - skrbnik je samopouzdan, situaciju ima pod kontrolom i suočava se dobro s izazovima. Drugi članovi obitelji i prijatelji pomažu.  20 do 36 mjeseci - skrbnik uzima različite medicinske pripravke kako bi zaspao, te kako bi imao snage za obavljanje svakodnevnih zadaća. Sve više osjeća nedostatak komunikacije i pomoći od užeg i šireg obiteljskog okuženja.  38 do 50 mjeseci - osim što ima potrebu za sredstvima za umirenje i antidepresivima, fizičko zdravlje skrbnika sve je lošije. Bez intervencije obitelji, prijatelja i stručnih službi, skrbnik postaje tzv. indirektna žrtva bolesti, te se može javiti i potreba za cjelodnevnom skrbi i o njemu samom.  Sagorijevanje skrbnika - postojanje povezanosti spola i sagorijevanja skrbnika, pri čemu žene skrbnice iskazuju viši stupanj sagorijevanja u odnosu na muškarce. - Istraživanja su pokazala da žene pružaju više skrbi, iskazuju više poteškoća u socijalnim kontaktima, te se češće osjećaju usamljenijima, često iskazuju „gubitak sebe

Glavni izvori teškoća u pružanju skrbi  proizlaze iz čimbenika vezanih za: 1. oboljelu osobu kao primatelja skrbi (specifične karakteristike oboljele osobe, stavovi oboljelog prema skrbi i skrbniku), 2. pružatelja skrbi (skrbnički stres, preopterećenost primarnog skrbnika, sukob između roditeljske/radne uloge i uloge skrbnika i sl.), te 3. okolnosti primanja i pružanja skrbi (Čudina-Obradović i Obradović, 2006.). Tretmani AB  Medicinski tretman  Psihosocijalni način suočavanja s neizlječivom bolešću  Uključenost obitelji  “caregiver burden”  Podučavanja bihevioralnim metodama za održavanje funkcioniranja Vaskularna demencija  najčešće se razvija kao posljedica oštećenja mozga većim ili manjim infarktima po čemu je i dobila naziv - multiinfarktna demencija.  Visoki krvni tlak, dijabetes, pušenje te životna dob su glavni faktori rizika za razvoj ove bolesti.  Najčešće se javlja u muškaraca i to uglavnom nakon 70-te godine.  Simptomi: česta depresija i emoconalna labilnost (uvid bolesnika u vlastiti stanje djelomično očuvan), poremećaji pamćenja, smetnje orijentacije u vremenu i prostoru, nesposobnost učenja i pamćenja novih informacija, česte promjene raspoloženja, teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, gubitak motivacije i inicijative, teškoće u pisanju, čitanju i govoru, strah, tejskoba Parkinsonova bolest (PB)  PB je progresivan poremećaj centralnog živčanog sistema (1817. opisao engleski liječnik dr. James Parkinson, “drhtajuća paraliza”).  Parkinsonova bolest je okarakterizirana jakim nedostatkom dopamina. Taj nedostatak je uzrok simptoma PB.  Pogođeni su i muškarci i žene. Učestalost bolesti je značajno veća u grupi ljudi preko 50-te iako postoji alarmirajući porast pacijenata mlađe Primarni simptomi 1. Ukočenost - ako privremeno nije olakšana sa lijekovima, ukočenost je uvijek prisutna. Međutim, pojačava se tijekom kretanja. Često je odgovorna za izraz lica u obliku maske. Kod nekih pacijenata, ukočenost vodi osjećanju boli, posebno u rukama i ramenima. 2. Tremor (drhtanje) - oko 25% pacijenata doživljava jako slabi tremor ili ga uopće nemaju. Kada je prisutan, tremor može biti jači na jednoj strani tijela. Osim što pogađa ruke i noge, ponekad uključuje glavu, vrat, lice i čeljust. 3. Bradikinezija znači sporost pokreta. Ovaj simptom je obilježen zakašnjenjem početnih

pokreta, što je uzrokovano sporosti u prijenosu nužnih instrukcija od mozga prema određenim dijelovima tijela. Kada su upute primljene, tijelo sporo odgovara Sekundarni simptomi Oni uključuju:  depresiju,  poremećaj u spavanju,  vrtoglavicu,  konstipacija (zatvor),  probleme sa govorom, disanjem, gutanjem.  važno je uočiti da različiti pacijenti imaju različite simptome. LIJEČENJE PSIHIČKIH PROMJENA  3 skupine mjera: 1. Psihofarmakoterapija (često sastavni i nužni dio liječenja, npr. antidepresivi, male doze) 2. Psihoterapija (manje uspješni kod starijih nego kod mladih, aktivnija uloga terapeuta nego u psihoterapiji mladih) 3. Socioterapija (svrha je uspostavljanje skladnih psiholoških i socijalnih odnosa starijih osoba u zajednici, npr. grupe za dosjećanje) - MULTIDISCOPLINARAN PRISTUP Psihofarmakoterapija  okosnica psihijatrijskog tretmana u skupini osoba starije životne dobi.  Prednost farmakoterapije: dostupnost lijekova ovoj skupini pacijenata, naviklih na uzimanje lijekova za ostale bolesti.  Nedostaci farmakoterapije u starijoj dobi su učestalost neželjenih reakcija na lijekove, interakcije među lijekovima i interakcije lijeka s postojećom bolesti. Psihoterapija  Freud → 3 razloga zašto bi se moglo dogoditi da starije osobe nemaju koristi od psihoterapije: 1. starije osobe imaju smanjenu mentalnu “elastičnost” te su manje sposobni za promjenu, 2. nakupili su golemu količinu iskustva koje terapeutu može oteažati rad, 3. pridaju manje važnosti mentalnom zdravlju od mlađih osoba (Schaie i Willis, 2001.). Psihogerijatrija  Područje gerijatrije koje istražuje nastajanje i razvoj psihičkih promjena baveći se istovremeno prevencijom, liječenjem i rehabilitacijom starijih osoba sa psihološkim promjenama i psihičkim poremećajima.  Psihički poremećaji-raznolika stanja koja su po intenzitetu, simptomima, promjenama ličnosti i socijalnog ponašanja patološke i odražavaju se na socijalni život oboljele osobe. Psihogerijatrijsko savjetovalište  Kada je u pitanju mentalno zdravlje osoba trećeg životnog doba, u sistemu organizacije zdravstvene službe potrebno je razvijati i unapređivati specijalizirano psihogerijatrijsko savjetovalište.  U psihogerijatrijskom savjetovalištu radi stručni tim sastavljen od psihijatra, psihologa, pedagoga, medicinske sestre i socijalnog radnika.

 Zadatak savjetovališta je da rano otkrije psihoze i neuroze, da utječu na to da manje starijih osoba s ovim problemima bude bolnički liječeno, da održavaju njihov psihički tonus i volju za životom, da oboljele starije liječe ljekovima, razgovorima, savjetima, sugestijama, socio-terapijom.  Socijalni radnik u savjetovalištima: - treba pokazati znanje, razumijevanje, poštovanje ličnosti, - da se suočava sa svim teškoćama koje se javljaju, - da uviđa i rješava socijalne probleme, - da ima strpljenja i vremena slušati i - da obezbjedi iskrenu suradnju I povjerenje. Polazi od toga da je svaki pacijent problem za sebe, uzima socijalnu anamnezu, status, daje mišljenje Prepreke u tretmanu starijih osoba 1. trošak psihoterapije, 2. generaciju koja danas čini starije karakterizira da nije psihologijski zbrinjavana (mentalne bolesti kao naslijeđena stanja koja se ne mogu liječiti), 3. vjerovanja da ljudi ne idu posjetiti profesionalce za mentalno zdravlje osim ako stavarno nisu “ludi” , 4. strah starijih osoba da će biti zatvoreni u bolnicu 5. manjak interesa terapeuta (“korist intervencije  Skupina psihijatara dala je sljedeće razloge za negativizam: 1. Starije osobe pokreću strah kod terapeuta zbog vlastitog starenja. 2. Starije osobe suočavaju terapeuta s njegovim konfliktima u vezi s vlastitim starim roditeljima. 3. Terapeut se boji da stariji klijent neće regairati na tretman, što on tumači kao neuspjeh. 4. Čak i ako se stanje starijeg klijenta poboljša, terapeut osjeća da je tretman traćenje vremena jer je klijent i tako na domak smrti. 5. Kolege mogu kritizirati terapeutovo “bavljenje morbidnim temama kao što su starenje i smrt” (Komisija o starenju, 1971.; prema Schaie i Willis, 2001.) KOMUNIKACIJA SA STARIJIM OSOBAMA Preduvjeti uspješne komunikacije  Procjena senzornih sposobnosti - način komunikacije prilagođava se stanju sluha i stanju vida.  Procjena psihosocijalnih potreba –važno je čuti i vidjeti što se zbiva iz klijentove perspektive, npr. pitanje neovisnosti, straha da ne bude na teret drugima i sl.  Procjena sposobnosti suočavanja s problemima – uspješni načini u prošlosti mogu se koristiti kao pomoć u suočavanju s trenutačnim problemima.  Procjena emocionalnog stanja – važno je biti osjetljiv na neizražene strahove starijih, npr. da će ih smjestiti u dom.  Procjena potrebe za pomoći – dobro je ponuditi pomoć klijentu na način kojim se naglašava održavanje što duže neovisnosti, dati da preuzme odgovornost i sam donosi odluke. Upozoriti obitelj koja nedovoljno ili Komunikacijske vještine u radu sa starijim ljudima Slušanje 

Pokazati da slušamo - gledati u oči, dati neverbalne znakove (kimanje glavom, izraz lica), sjediti opušteno ili nagnuto prema govorniku.

 Otkloniti vanjske smetnje - npr., ne razgovarati na bučnom hodniku.  Otkloniti unutarnje smetnje - npr. brinuti hoćete li stići na autobus, pogledavati na sat. Govor  Važno ne samo što govorimo, nego i kako govorimo. Govoriti glasno, jasno, polako, okrenuti licem osobi da nam vidi usta, koristiti jednostavne rečenice i riječi.  Govor prilagođavamo stanju starije osobe - npr. stanju sluha, vida i sl. Opažanje  Opažamo ponašanje starije osobe i sve promjene u ponašanju. Svaka nagla ili neobična promjena može biti znak nečega - nastupa bolesti, pogoršanja bolesti, oporavka Ignoriranje 

Ponekad je nužno kad starija osoba privlači pažnju drugih na neprikladan način. Ne ignoriramo osobu, nego to ponašanje. Npr., zahtijeva da se njemu prvom obrati.

Ignorirati stariju osobu smijemo i kad radi nešto što nikom ne smeta - npr. dementna osoba slaže stolice u kuhinji. Fleksibilnost 

Među starijim osobama postoje velike individualne razlike, zato je važno svakome pristupiti na drugačiji način.  Iako se čini lakše primijeniti standardna rješenja nekih situacija ili problema, dugoročno se ne pokazuje uspješnim.  Individualni pristup rješavanju problema je težak, ali tako se postiže više učinka u radu. Poštivanje i prihvaćanje 

Stari ljudi su odrasli ljudi i tako se treba odnositi prema njima. Često su njihove navike drugačije od onih koje mi očekujemo ili ih želimo nametnuti, ali oni imaju pravo na njih.  Mi vidimo nemoćnog starca, ali iza tog izgleda on je cjelovita zrela ličnost, i treba ga poštovati. Poticanje neovisnosti  Bolje je učiniti nešto zajedno sa starijom osobom, nego umjesto nje - pomoći da ispuni obrazac, ali ne učiniti to umjesto nje, ako može.  

Strpljenje  Stari ljudi općenito postaju sve sporiji.  Požurivati stariju osobu može biti krajnje frustrirajuće i za stariju osobu, i za osobu koja skrbi o njoj.  Sa starijima moramo raditi i čekati duže da bismo postigli neke rezultate Komunikacija sa starijim osobama oslabljenog sluha  odrediti na koje uho bolje čuje, i usmjeriti govor na tu stranu;  pomoći osobi da se nauči služiti slušnim pomagalom;  govoriti jasno i glasno;  govoriti normalnom brzinom (najbolje 125 riječi u minuti);  ako zdravstveni djelatnik govori visokim glasom, neka ga pokuša sniziti, produbiti;  ako starija osoba ne razumije, ponoviti poruku drugim riječima;

              



govoriti okrenuti licem starijoj osobi, da si pomogne izrazom lica i pokretima usana u razumijevanju poruke; dopuniti verbalnu poruku neverbalnom komunikacijom - gestama, izrazom lica; ne stavljati ruku pred usta dok govorite, i ne žvakati hranu ili gumu; smanjiti buku u pozadini dok govorite, npr. ugasiti radio ili televizor; tražiti povratnu informaciju od osobe, da doznate koliko je čula. savjetovati osobu o korištenju naočala, držati naočale pri ruci; predstaviti se imenom pri ulasku u sobu i prije početka razgovora; stajati ispred osobe i koristiti pokrete glavom; verbalno objasniti svaku pisanu poruku - ako osoba naizgled čita, ne znači da je i vidjela što piše, zato pitanjima treba provjeriti razumijevanje poruke; primjereno osvjetljenje pomaže boljem viđenju; ukloniti sve opasnosti, npr. prepreke na putu ili bliještanje; riječima opisati put kojim vodite osobu i kamo ju vodite govoriti u kratkim rečenicama, ponavljati i davati upute jednu po jednu, npr.: »ustanite, obujte papuče, obucite ogrtač, ... itd.»; komunikacija dodirom djeluje umirujuće – obično se dodiruju šake, ramena, leđa i ruke – dodir pojačava verbalnu poruku, npr., dodirnemo ruku osobe i kažemo: «Idemo!»; ako ponavlja iste priče puno puta, pokušati je usmjeriti da kaže nešto što daje uvid u sadržaje koji nas zanimaju ili sažeti priču, npr.: «I tako ste se posvadili s bratom. Imate li još nekog brata ili sestru?»; u slučaju agresivnih reakcija na frustracije (tzv. katastrofične reakcije) maknuti osobu iz situacije koja je izazvala ispad ili odgoditi rješavanje situacije, npr.: «Idemo se prošetati, a poslije ćemo se dogovoriti o vježbanju».

Smetnje u komunikaciji sa starijim osobama  isprazne izjave - npr. starijoj ženi kojoj je umro suprug nije korisno reći “ njegove patnje su prestale” ili “s vremenom će se vaša bol smanjiti”; bolje je pitati “kako vam je?”, ili “želite li popričati o tome?”., jer to potiče osobu na komunikaciju.  davanje savjeta - npr. reći osobi “ u vašem stanju, morate započeti što prije s psihoterapijom, jer ćete pasti u depresiju” prekida daljnju komunikaciju; bolje je reći “bojim se da ćete pasti u depresiju obzirom na vaše stanje; što činite da biste održali svoje duševno zdravlje?”;  odgovaranje na vlastita pitanja - dati im vremena, npr. na pitanje “kako biste opisali svoju tegobe?” nije dobro požuriti s ponuđenim odgovorima “kao teške, podnošljive, blage?”, jer će osoba sama dati svoj odgovor ako ima dovoljno vremena, npr. “ osjećam blage tegobe”; Smetnje:  pretjerane pohvale ili pogrde - npr. ako kažete starijoj osobi ”odlično ste savladali planiranje svojih dnevnih aktivnosti”, onemogućili ste da postavi pitanja ili izrazi bojazni ili još nešto što je brine oko toga; pogrda kao “još niste napravili plan, najsporiji ste od svih” prekida komunikaciju; bolje je opaziti da osoba radi sporo, pa joj dati dovoljno vremena;  obrambeni stav na pritužbu - u slučaju da osoba kaže “nitko nije odgovorio na moj poziv prošle noći pa sam skoro umrla od brige” nije dobro braniti se izjavom “imali smo puno posla”; bolje pitati “što se zbivalo s vama prošle noći?”

roditeljsko ponašanje – ne se obraćati kao djetetu, npr. “sad ćemo malo pajkiti” ili “dušice draga”; ili ne odgovarati umjesto njih, npr. prijatelj pita stariju osobu: “kako ti je danas”, a netko drugi kaže: “danas je odlično”; Komunikacija s depresivnim klijentom  odvojiti dovoljno vremena za razgovor; 



suzdržavati vlastitu dosadu, frustraciju ili ljutnju;



pozorno opažati klijenta, verbalne i neverbalne znakove;

neverbalno pokazati suosjećanje i razumijevanje (nagnuti se prema klijentu, gledati ga u oči); Depresivni  objasniti svrhu razgovora; 



koristiti izraze potkrepljenja i facilitacije (“vidim da Vam je teško govoriti o tome”);

pitanja koja se postavljaju trebaju biti takva da osoba može odgovoriti kratkim i jednostavnim odgovorima. Komunikacija s tjeskobnim klijentom  biti smireni i odvojiti dovoljno vremena za razgovor;  objasniti da mnogi ljudi osjećaju tjeskobu;  ako osoba previše priča, usmjeravati ju sažimanjem i objasniti koje podatke trebate;  točno im kažite što očekujete od njih za vrijeme i nakon razgovora;  ako zahtijeva još objašnjenja, razuvjerite ga da će doznati sve što ga se tiče Komunikacija sa starim ljudima u ustanovama trajnog smještaja  Glavni problem starijih osoba u ustanovama - osjećaj ovisnosti koji potkrepljuje strogi raspored njege i aktivnosti. 



Potrebe za neovisnošću, za društvom, za razgovorom, za zabavom i za toplim odnosima, kao i svi drugi ljudi.



Pristup osoblja koje ne poštuje njihovu jedinstvenost i individualnost.

Kako poboljšati komunikaciju i zadovoljstvo ljudi:  Dobro je poticati osobe da sve što mogu sami za sebe učiniti, to i učine. 

Što manji broj različitog osoblja koje se bavi jednom osobom omogućuje uspostavljanje bliskijih odnosa i povjerenja, te pruža veću sigurnost starijoj osobi.

 Korisniji su češći kraći razgovori. Iskustva, očekivanja i motivacija za superviziju socijalnih radnika u domovima za starije i nemoćne osobe Uvod • Supervizija je “kreativni proces” u kojemu stručnjak u zajedništvu i suradnji sa supervizorom uči iz svojih iskustava, traži vlastita rješenja problema s kojima se susreće u radu, uključujući djelotvornije suočavanje sa stresom, sagledava situaciju korisnika i njegove resurse, svoje misli, osjećaje i resurse te odnos s korisnikom iz različitih perspektiva.

• • •

Integrirajući te različite aspekte profesionalne situacije stručnjak stvara pretpostavke da djeluje kao profesionalno kompetentna osoba. Tako supervizija osigurava kvalitetan rad s korisnicima psihosocijalnog rada.” (Ajduković i Cajvert, 2004.) Socijalni radnici zaposleni u domovima za starije i nemoćne osobe u svakodnevnom su kontaktu sa specifičnim problemima i potrebama starijih osoba, bolestima i smrti korisnika

•

Jedna od mogućih prepreka s kojom se stručnjaci mogu susresti u radu sa starijim osobama su predrasude i stereotipi, osobito kod mlađih zaposlenika (ageizam), nedovoljna educiranost za specifičnu i raznovrsnu problematiku starijih osoba, neadekvatni uvjeti rada, loša suradnja s obitelji i/ili rodbinom korisnika…

•

Supervizija kao profesionalna pomoć nužna je u radu socijalnih radnika koji su u svakodnevnom kontaktu sa starijim osobama.

•

U Hrvatskoj, unatoč određenim pokušajima, ideja o uvođenju supervizije u domove za starije i nemoćne osobe nije realizirana.

Cilj istraživanja Cilj istraživanja bio je ispitati informiranost, neposredna iskustva, motivaciju i očekivanja od supervizije socijalnih radnika zaposlenih u domovima za starije i nemoćne osobe. Istraživačka pitanja: 1. Ispitati i opisati znanje o superviziji te neposredna iskustva socijalnih radnika zaposlenih u domovima za starije i nemoćne osobe sa supervizijom. 2. Ispitati i opisati osobna i profesionalna očekivanja, nevoljkosti te motivaciju socijalnih radnika zaposlenih u domovima za starije i nemoćne osobe za superviziju. Sudionici • Istraživanje je provedeno sa 11 socijalnih radnica zaposlenih u domovima za starije i nemoćne koji čine predstavnike svih domova u Gradu Zagrebu. • Dob sudionica istraživanja, kreće se u rasponu od 29 do 54 godine i sve su osobe ženskog spola. Duljina radnog staža kreće se od 2 do 23 godine. •

Ovim socijalnim radnicima je uz mjesto rada, zajedničko i to da do sada nisu sudjelovali u superviziji kao djelatnici ustanova u kojima rade, iako su imali mogućnost da dobiju određena saznanja o superviziji kao načinu cjeloživotnog učenja (motivacijska radionica).

Postupak istraživanja • Podaci su prikupljeni terenskim polustrukturiranim intervjuom. • Intervjui su vođeni individualno na radnim mjestima socijalnih radnika (N=11) tako da su snimani na audio vrpci. • Prije svakog intervjua socijalni radnici su upoznati sa svrhom i ciljem istraživanja. • Sudionicima je zajamčena povjerljivost. S obzirom na:

•

prirodu istraživačkog pitanja (neposredna iskustva sa supervizijom),

•

manjku znanja o promatranoj pojavi,

•

svrhu istraživanja (produbljivanje razmjevanja o očekivanjima, motivaciji za supervizijom) kao i

•

veličinu uzorka (N=11) te eksploraciju tj. uvid u promatranu temu,

radi se o deskriptivnom kvalitativnom istraživanju u kojem je korištena kvalitativna analiza sadržaja, a jedinica analize bili su intervjui Obrada podataka U svrhu organiziranja prikupljenih podataka, koristio se postupak otvorenog kodiranja koji sadrži 3 različita postupka: 1. pripisivanje pojmova empirijskoj građi, 1. pridruživanje srodnih pojmova u kategorije i 3. analizu značenja pojmova i kategorija (Mesec, 1998.). Rezultati Znanje i neposredna iskustva socijalnih radnika zaposlenih u domovima za starije i nemoćne o superviziji Informiranost o superviziji (I) •

Profesionalna pomoć (Supervizija je metoda pomoći profesionalcima ...(1); ... oblik pomoći stručnjacima u pomažućim profesijama ...(3); ... pomoć pomagačima u poslu ... (7))

•

Kvalitetniji rad s korisnicima (pomaže da budemo još bolji i kvalitetniji s korisnicima...(7); ...unaprijediti svoj rad s korisnicima.(2))

•

Suočavanje sa stresom (...cilj je prevencija sagorijevanje na poslu, smanjtii stres na poslu...(1); ...da si pomognemo u nekim stresnim situacijama i događajima.(9))

•

Unaprjeđenje znanja (... i da se temeljem takvih iskustva uči i razvija.(6); ...da naučimo nešto novo...(8))

•

Razmjena iskustva i profesionalna suradnja (...da zajedno s kolegama mogu riješiti neki problem na poslu...(5); ...čuti starije kolege kako rade...(4)

Razlozi neposjećivanja supervizijskih radionica i konferencija • Nedostatak financijskih sredstava (…problem su financije…(7); Nema mogućnosti ići zbog financirana…(8);…financije su nedostatne…(2)) • Nedostupnost informacija (Pa nisam ni znala da su bile…(11); Ta mogućnost nije bila predstavljena i ponuđena od strane ustanove…(11); Nisam ni znala da je to bilo…(5))

• •

Odgovornost nadređenih (…ravnatelj je taj koji procjenjuje i odlučuje (4); …ravnatelj nas mora više okupljati i upoznavati s događanjima…(3); To je odgovornost nadležnih iz Ministarstva i Gradskog ureda da ponudi ...(1))) Osobna odgovornost (Moja je odgovornost što se nedovoljno raspitujem…(11); Pa svih skupa i nas samih što se očito nismo dovoljno interesirale…(7))

Razlozi nesudjelovanja u superviziji • Nepovjerenje (Ne bi se uključila u superviziju kada ne bi imala povjerenja u supervizora, bojala bi se da iznese stvari o kojima pričamo...ili da koristi te informacije za nešto drugo...(5); Mi se svi znamo, teško je razviti toliko povjerenja da ste sigurni da sve ostaje među vama...(1);) •

Prisutnost nadređenih (Osjećala bi nelagodu ukoliko bi bila meni nadređena osoba, npr. iz Grada...(4); Ne bi voljela da ravnatelj/ica bude u grupi, ne bi se mogla opustiti... (3); Kada bi ravnateljica bila u grupi, sigurno je da se ne bi mogla opustiti i otvoreno razgovarati...(3))

Osobna i profesionalna očekivanja, nevoljkosti te motivaciju socijalnih radnika zaposlenih u domovima za starije i nemoćne za superviziju Razlozi za uključivanjem u superviziju (I) •

Složene profesionalne situacije (obitelji ne žele uopće surađivati, smatraju da smo mi odgovorni za stariju osobu…» (7) ...imali smo gospođu koja je smještena kod nas, a od početka je protiv te odluke...(8);

•

Konfliktni odnosi (...gospodin optužio sestru da je ukrala protezu...(2); nesuradnja i neslaganje nas kolega...(4);...najgore je kada obitelj korisnika počne s optužbama...(5))

•

Smrt korisnika (...smrt korisnika na stambenom djelu, to su negativni osjećaj, bude teško...(6); ...loše se ponekad osjećam zbog posla.(10);...ovaj posao zna biti jako iscrpljujući...(3))

•

Sagorijevanje na poslu (Zbog toga da smanjim stres, da se lakše nosim s nekim situacijama (10); Da...zbog situacija koje su vrlo stresne za mene ...(9))

Očekivanja od supervizije • Značaj i važnost profesionalnog i osobnog rasta i razvoja (Rado bi se uključila jer treba raditi na sebi kada radite s ljudima, uvijek su neke nove situacije...(7); Uvijek dobro dođe novo znanje i da utvrdite ono što već znate...(9); Uključila bi se jer je to oblik kvalitetnog cjeloživotnog usavršavanja i učenje(4)). •

Prevencija profesionalnog stresa (Zbog toga da smanjim stres, da se lakše nosim s nekim situacijama (10); Da...zbog situacija koje su vrlo stresne za mene ...(9)) Odgovornost za neodržavanje supervizije • Odgovornost nadređenih (Organiziranje supervizije je odgovornost vodstva ustanove... (4); Odgovornost za neodržavanje supervizije je na ravnatelju...(5); Stvar je dobre volje ravnatelja i prioriteta koje on ili ona imaju kada su u pitanju supervizijske konferencije i radionice...(11); Poslodavac, ministarstvo i gradski ured su odgovorni ..(9)) Organizacija supervizije

•

Vrijeme održavanja (Treba se odvijati za vrijeme radnog vremena...(10); ...za vrijeme radnog vremena, zbog obveza nakon posla koje imam..(2); ...izvan radnog vremena (9)...)

•

Mjesto održavanja (Supervizija se treba održavati izvan doma, na neutralnom mjestu... (2); ...da se supervizija održava u nekoj posebnoj prostoriji...(5))

•

Dobrovoljnost sudjelovanja (Ne bi voljela da bude nametnuto od strane ravnatelja...važno je da bude dobrovoljno, a ne nametnuto...(1))

Struka i kompetencije supervizora • Pomažuće profesije (...da je socijalni radnik ili psiholog.(1); ...socijalni radnik, psiholog ili defektolog. (5); ..netko od pomažućih profesija.(11)) •

Komunikacijske vještine (Mora imati komunikacijske vještine.(2); Važno je aktivno slušanje...da zna slušati.(7); ...da je komunikativan i empatičan...(10))

•

Neutralnost i povjerljivost (...da je netko izvana a ne iz ustanove. Meni je najvažnije povjerenje.(5); ...da je osoba u koju ću imati povjerenja.(10))

•

Kompetencije kao pomagač (...da ima višegodišnje iskustvo rada u praksi... (4);...profesionalno iskustvo...(3))

•

Kompetencije kao supervizor (...da je educiran za to raditi.(7); ...znanje i vještine iz područja supervizije...(4); ...znanje o superviziji...(9))

Ograničenja istraživanja • glavno pitanje kvalitativnih istraživanja vezano je uz pitanje pouzdanosti i valjanosti podataka • tehnike za provjeru podataka: 1. Triangulacija (dobivanje podataka na različite načine) – Triangulacija sudionicima – Triangulacija teorijskim konceptima – Triangulacija dosadašnjim supervizijskim spoznajama 2. Korištenje audio zapisa. •

manjak iskustva istraživača u vođenju intervjua

Smjernice i preporuke za uvođenje supervizije u domove za starije i nemoćne osobe • Iako su u Hrvatskoj učinjene pripreme za sustavno uvođenje supervizije u sustav socijalne skrbi, socijalnim radnicima u domovima za starije i nemoćne osobe supervizija nije osigurana. Polazeći od toga, ključno je: 1) Uvođenje supervizije u domove za starije i nemoćne osobe. To uključuje: •

Informiranje svih relevantnih aktera (ravnatelji, stručni djelatnici, nadležni u MZSS i Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom) o važnosti superviziji i rezultatima ovog istraživanja.

• Prepoznavanje važnosti uvođenja supervizije jer: - doprinosi smanjivanju profesionalnog stresa i prevenciji sindroma sagorijevanja - potiče socijalne radnike na refleksiju o svome radu i odnosima. • 2) Stvaranje profesionalnog okruženja koje će promicati superviziju kao načina cjeloživotnog profesionalnog razvoja. To uključuje: •

Prepoznavanje supervizije kao profesionalnog standarda, neophodne profesionalne pomoći i podrške socijalnim radnicima, koja će omogućiti unaprjeđenje i razvoj znanja, razmjenu iskustava, bolju profesionalnu suradnju i kvalitetniji rad s korisnicima.

•

Važnost sudjelovanja socijalnih radnika na supervizijskim konferencijama i supervizijskim radionicama radi boljeg upoznavanja značenja supervizije, razmjene profesionalnih iskustava, znanja i informacija među stručnjacima.

•

Važnost stručnog usavršavanja socijalnih radnika jer dokazuje da su njihove potrebe za kontinuranim radom na njihovim osobnim i profesionalnim kompetencijama nužne u promicanju ideje o društvu znanja i cjeloživotnom učenju. Zaključak • socijalne radnice informirane su i prepoznaju gotovo sve značajke supervizije kao profesionalne pomoći; • razlozi neposjećivaja supervizijskih konferencija i radionicama su nedostatak financijskih sredstava; nedostupnost informacija; odgovornost nadređenih; osobna odgovornost; • postoje različite profesionalne potrebe i razlozi za uključivanjem socijalnih radnica u superviziju (smrt korisnika, nesuradnja i optužbe obitelji korisnika, profesionalan stres, konfliktni odnosi); • socijalnim radnicama potrebna su nova znanja i vještine, osobito u području prevencije profesionalnog stresa te bi uključivanje u superviziju doprinijelo osobnom i profesionalnom rastu i razvoju.