Seminarski rad iz filozofije
Egzistencijalizam
Sarajevo, decembra 2009.
Plan casa: Cilj casa: • Sticanje novih znaja vezanih za temu referata i pobuđivanje interesa učenika za nastavnu jedinku.
Uvodni dio casa: (5 minuta) U ovom djelu časa planirana je mala diskusija koja će upoznati učenike sa našom temom. Pojmovi poput „egzistencije“ ili „egzistencijalizma“ su učenicima relativno poznati i spominjali smo ih u nastavi, posebno bosanskog jezika i književnosti
Glavni dio casa: (25 minuta)
1
•
Predstavljanje osnovnih predstavnika egzistencijalizma i njihovih ideja. Glavni dio časa je propraćen folijama i graficima.
Završni dio casa: (15 minuta) Uz mali kviz znanja ponovit ćemo osnovne dijelove našeg izlaganja. Najaktivniji učenici će biti nagrađeni plusevima i motivisani drugim nagradama. • Komentar profesorice i učenika. •
Nastavna sredstva: • Ploča • Grafoskop
2
Uvodni dio casa: U ovom dijelu postavit ćemo niz pitanja na koje će učenici odgovarati, kako bismo ih uveli u našu temu.
• Šta za vas znače pojmovi egzistencija i egzistirati? • Da li je u savremenom dobu, stresnom svakodnevnicom, ovakvim tempom života i sličnim faktorima, posebno ugrožena egzistencija? •
Da li je život apsurd\ besmisao?
3
Glavni dio casa: Egzistencija (od lat. existere=biti postavljen vani), ozbiljena bit (esencija), stvarno opstojanje neke stvari. Može se egzistirati nužno (Bog) ili nenužno (sve ostalo). *
Egzistencijalizam
je filozofski pravac koji se javlja nakon završetka Prvog svjetskog rata. Pitanja koja istražuje egzistencijalna filozofija su : čovjek, pojedinac, njegova sloboda, samoostvarenje i egzistencija. Ovaj pravac predstavlja reakciju na dotadašnju dominantnu filozofiju biti te se njime željelo nadvladati idealizam i pozitivizam. Egzistencijalisti tvrde: da pod pojmom „egzistencija“ podrazumijevaju način ljudskog postojanja, da egzistencija prethodi esenciji. Ovaj pravac je imao veliki utjecaj na umjetnost, a naročito na književnost. Ocem egzistencijalizma se smatra Danac Soren Kierkegaard, a najznačajniji predstavnici su:
Martin Heidegger Jean Paul Sartre Albert Camus Karl Jaspers Franz Kafka itd.
*Rječnik filozofskih pojmova- filozofija.org dr.sc A. Mišić, dr.sc. I. Macan, dr.sc. K. Krkač
4
Osnovna tema: egzistencija Egzistencija: Čovjekovo postojanje
Konačnost
Obilježja egzistencijalizma
Konkretna situacija
Egzistencija: odnos
Egzistencija: izbor ili projekt
Osobnost Sloboda: autentičnost i neautentičnost
Grafik 1: Obilježja egzistencijalizma * pri izradi grafika nam je pomogao tekst sa: www.filozofija.org/egzistencijalizam
5
Soren Kjerkegor (Søren Kierkegaard) 6
Soren Kierkegaard (5.maj, 1813 – 11.novembar, 1855), bio je danski pisac i filozof. Neki ga zovu i “danskim Sokratom“ i smatraju da je on, ustvari, protestantski teolog. Njegova filozofija se smatra prvim oblikom egzistencijalističke filozofije.“Najveći dio njegovih djela bavi se religijskim problemima kao što su priroda vjere, problemi kršćanske Crkve kao institucije, kršćanska etika i uopće teologija, ali i emocijama i osjećanjima ličnosti koja se afirmiše kroz različite odluke u životu.“ Kierkegaard je uvijek htio da bude jedinka koja snagu crpi iz sebe same i preuzima potpunu odgovornost za individualnu egzistenciju-jedinka usmjerena na otkrivanje unutrašnje istine.
Kierkegaardova gledišta Kierkegaard je smatrao da se pred pojedinca postavljaju pitanja koja nisu riješena u prirodnoj filozofiji i koja se u okviru filozofskih sistema ni ne mogu riješiti. Ako bi bilo tačno da se historija svijeta može definisati kao napredak duha ka vlastitoj biti ili da su moći pojedinca u pogledu saznanja onakve kakve ih je odredio Kant – da li se u tim saznanjima nalaze odgovori na pitanja šta određeni pojedinac da uradi sa svojim životom.Odgovori na ovakva pitanja možda su najznačajniji za pojedinca, ali opća znanja koja važe za svu prirodu ne nude te odgovore. Oni se kriju u samom pojedincu koji je nesvodiv na opće karakteristike čovjeka ili vremena u kojem egzistira. Mnoge teorije govore šta čovjek jeste i šta treba da bude, podrazumjevajući da se u tim odgovorima krije rješenje za sve ljude koje oni treba samo da slijede. Također je smatrao da čovjek nije religiozan po tome što se pridržava spoljašnjih zahtjeva vjere. “On je religiozan tek kada u samoj činjenici da vjeruje u stvari koje prkose prirodnom poretku,otkrije znak svoje slobode da bude ono što jeste tj. znak da on jeste nešto što izmiče općim znanjima, nešto individualno.“ U vjeri čovjek može pronaći snagu da se suprotstavi neopravdanim zahtjevima morala jednog vremena.
7
Pred kraj života je javno napao Crkvu i time izazvao veliki skandal.Umro je neshvaćen. Najpoznatije knjige: „Strah i drhtanje“ „Pojam strepnje“ „Ili-Ili“
Postati svoj, vlastiti,znači postati konkretan
Karakteristike Kierkegaardovog egzistencijalizma Za egzistenciju nema sistema,ona je sloboda duh,strepnja,nemir, očajanje,doživljaj grijeha-uvijek
Čovjekova subjektivnost se ogleda u religijsko-etičkim istinama
Grafik 2. Karekteristike Kierkegaardovog egzistencijalizma
8
* pri izradi grafika nam je pomogao tekst sa: www.filozofija.org/egzistencijalizam
Martin Hajdeger 9
(Martin Heidegger)
Martin Heidegger rođen je 26. septembra 1889. godine u njemačkom mjestu Messkirchu. Bio je vrlo originalan mislilac. Pored Husserla čiju je metodu preuzeo, na njega utječu Dilthey, Kierkegaard, a sam gaji veliko poštovanje prema Aristotelu i Kantu o kojem je i pisao. Iako je bio veliki sistematičar i logičar teško ga je razumjeti.
„Sein und Zeit“
To je napoznatije Heideggerovo djelo izdato 1927. , u prevodu „Bitak i vrijeme“. Namjeravao je izdati i drugi dio ovog djela, pod naslovom „Vrijeme i bitak“, međutim, naišao je na poteškoće i nikad ga nije završio. U ovom djelu Heidegger nastoji ponovo postaviti pitanje bitka, tj. problem koji je Platon nazvao velika bitka oko bitka. Heidegger se pita šta znači biti (sein). Da bismo to saznali trebamo spoznati gdje to bitak čovjeku postaje dostupan. Heidegger smatra da smisao bitka postaje dostupan u samom njegovom razumijevanju, mi već oduvijek znamo šta je bitak, imamo razumijevanje bitka. Prema njegovom mišljenju, bitak se može razumjeti u antropologiji. Čovjek se ne pojavljuje kao kamen, drvo, već se on ostvaruje, misli, djeluje. Ima svoj svijet bitka i bitka sa drugima.
10
On objašnjava analizu egzistencije čovjeka kroz strukturu egzistencije tubitka. To je uspio zahvaljujući analizi njenih sastavnih elemenata, među kojima je bitno spomenuti strah, strepnju i otvorenost čovjeka (tubitka). Čovjek nije sam, živi u beličnosti, a zadatak mu je da pronaže put iz toga i postane on sam. To mu postaje jasno baš u temeljnim raspoloženjima u kojima se nalazi (npr. strah).
Pitanje bica Heideggera je prvenstveno zanimalo šta bi se to moglo prevesti kao „biće“ i to ne biće kao „nešto“ već kao glagolska imenica nastala od glagola biti. Smatrao je da kod mnogih kritičara dolazi do nerazumijevanja važnosti razlike između bića (Seindenes) i onoga što mu zapravo i daje smisao, njegovog bitka (Sein). Da bi spriječio nesporazume, on je pokušavao da naglasi tu razliku, time što je Sein pisao sa „y“ (Seyn). To je tzv. „ontološka razlika“.
Da-sein i smisao bica
Da-sein je Heideggerov pojam za čovjeka i jedan od centralnih pojmova u njegovom djelu. U naš jezik se može prevesti terminom "bivstvovanje" ili "biti-tu". Samo čovjek ima odnos prema bivstvujućem (Seindenes) i samo čovjek može postaviti pitanje bića. „Biti-tu“ znači imati preontološko razumijevanje bića i ono je predviđeno za analizu putem koje se želi doći do smisla bića.Tako Heidegger i prekida sa tradicionalnom filozofijom za koju je polazna tačka bila uvijek kategorija čovjeka a ne njegov odnos prema biću. Ipak, taj projekat je ostao nedovršen
Aleteia To je grčka riječ koja se prevodi kao „istina“, „stvarnost“, „nesakrivenost“. Pomoću ovog pojma Heidegger je tumačio istinu kao nesakrivenost i razotkrivanje bitka.
Heidegger je hvatao ozbiljno filozofiju kao potragu za istinom i suštinom bitka tj. za ljuskom egzistencijom. Zato je potrebno prevladati tradicionalnu metafiziku čije je razmišljanje iskrivljeno kroz pojmove i vratiti se na polazne tačke njenih Slika 1. Naslovna strana Heideggerovog najpoznatijeg djela- „Bitak i vrijeme“ 1971.
11
pretpostavki razmišljanja. Tada se bitak pokazuje kao nešto konačno. U tome se može prepoznati ostatak teoloških razmišljanja koja su kod Heideggera prisutna i nakon napuštanja katoličke vjere (Heidegger se i školovao u početku za svećenika).
12
Alber Kami (Albert Camus) Albert Camus (7. novembar 1913. – 4. januar 1960.) je francuski filozof, književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost. 1935. dobija licence de philosophie, a 1936. diplomiora čistu filozofiju na Sveučilištu u Alžiru. On se smatra filozofom apsurda. Camus apsurdom smatra besmislenost čovjekovog života. Glavna tema njegovog književnog, kao i filozofskog opusa i jeste upravo apsurd, koja jedino u odnosu na kontekst, mijenja oblik. Književni rad Alberta Camusa je ostavio daleko više značaja nego njegov filozofski rad, ali je ipak njegov pojam apsurda utjecao na razvoj ideja kako u umjetnosti, tako i u filozofiji. Camus modernog čovjeka smatra bludnim monstrumom, a kao suprotnost tome navodi antičku Grčku, koja je „u svemu znala naći pravu mjeru“.
Stranac
Stranac je jedno od najpopularnijih Camusovih djela. Ovaj modernistički roman je uspio postići da se tadašnja generacija poistovjeti sa Mersaultom, junakom ovog romana, tj. njegovom ravnodušnošću prema društvu i institucijama te utiskom da ništa nema smisla, da je sve laž. Pobuna u Strancu proizilazi iz osude na smrt, a Mersault je samo volio život, u tome nema izlaza, sve je apsurdno.
Mit o Sizifu
To je knjiga Camusovih filozofskih eseja objavljena 1942. U njoj Camus analizira čovjeka kroz starogrčki mit o junaku Sizifu koji je osuđen da doživotno gura kamen uz strmu liticu. Kad dođe do vrha, kamen se vraća nazad, a Sizif ga mora opet gurati. Camus Sizifa smatra herojem apsurda. On smatra je i moderan čovjek na neki način Sizif. Za Sizifove muke nema kraja na vidiku, niti u tom guranju kamena ima svrhe niti smisla. Tako Camus smatra da ni čovjekov život nema smisla jer on vodi bitku za koju unaprijed zna da će je izgubiti.
13
Camus i Sartre I Camus i Sartre pokušavaju dati odgovore čovjeku, njihovom savremeniku kojeg ubija glad i zatupljuje jednoličan život, pokreće nepokretna masa i obilježavaju parole, na pitanja o smislu njegovog života. Sartreovi odgovori su usmjereni na konkretnu odluku i djelovanje svakog pojedinca jer upravo tako određuju sebe, a Camus smatra da svaki pojedinac može naći izlaz iz apsurda ili kroz vjeru, ili kroz društvenu organizaciju ili kroz umjetnost. Pored ovih sličnosti, postojalo je i niz polemika između Sartrea i Camusa. Egzistencijalistička filozofija se najbolje može iskazati objedinjenim stavovima Sartrea i Camusa : Temeljna teza egzistencijalizma je da čovjek svojim znanjem i čulima ne može spoznati smisao života, pa mu preostaju ili vjera ili apsurd. Jedino što je sigurno je da mi biološki i tjelesno postojimo (egzistiramo), a svaka druga esencija je izvan egzistencije. Znači, čovjek je u moralnom smislu apsolutno slobodan da bira sve varijante u životu jer ne postoji nikakva etička odrednica i čovjek se rađa i umire potpuno sam, bez obzira na sve društvene veze u svom životu.
14
Motiv: apsurdna situacija u kojoj egzistira čovjek
Karakteristike Camusovog egzistencijalizma Camus brani pravo na pobunu, kao čin otklanjanja nepravde.
Čovjek je kao i Sizif, osuđen da vječno gura svoj kamen, bez određene teorije,političkog pokreta ili nade koja bi ga oslobodila.
Grafik 3. Karakteristike Camusovog egzistencijalizma
* pri izradi grafika nam je pomogao tekst sa: www.filozofija.org/egzistencijalizam
15
Zan Pol Sartr (Jean Paul Sartre)
16
Jean-Paul Charles Aymard Sartre (21.juni, 1905 – 15.april, 1980) ,bio je francuski filozof, dramaturg, novelist, kritičar.Odgajao ga je djed po majci, profesor njemačkog jezika, koji ga je i upoznao sa klasičnom književnosti u vrlo ranoj dobi. Nakon što je pročitao Bergsonov „Esej o trenutnim podacima svijesti“ počeo se zanimati za filozofiju. Bio je inspirisan zapadnjačkom filozofijom, upijao je ideje filozofa kao što su Immanuel Kant, Georg Friedrich Hegel i Martin Heidegger, iz čijeg je i djela „La Transcedence de l'Ego“ nastao izvor za Sartreov egzistencijalizam. Najpoznatija djela: „Egzistencijalizam je humanizam“ „Bitak i ništa“ „Mučnina“
„Egzistencijalizam je humanizam“ Ovim djelom, koje je izdato 1946. godine, Sartr objašnjava egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. Smatra da “egzistirati“ znači naprosto biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može da odredi tu bit za sebe samoga: „Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet- i definiše sebe kasnije.“ Sartr smatra da je savremeni svijet okrutan, ružan, dehumaniziran i da je život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini-ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije. Zbog toga je egzistencija humanizam. Također naglašava da, po njemu, postoje dvije vrste egzistencijalista: prvi,koji su kršćani i među njima bi uvrstio Jaspersa i Gabriela Marcela, te drugi, ateistički egzistencijalisti gdje ubraja M.Heideggera, ostale francuske egzistencijaliste te njega samoga.
„Bitak i ništa“ 17
„Bitak i ništa“ je njegovo prvo filozofsko djelo izdano 1943. godine.Tu on razlikuje „Bitak po sebi“ (pour soi) i „Bitak za sebe“(en-soi). Bitak po sebi je masivna materija,vječna i ona sve u sebe uvlači dok je Bitak po sebi svijest .Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi. Čovjek je slobodan i odgovoran, ali nemoćan u odnosu na svijet - sve je slučajno. Slučajnost je apsolutna, savršena, bezrazložna.
Egzistencija dopuna marksizmu
Termin „egzistencija“ = način postojanja čovjeka,pojedinca. Svoje ideje o tome sažima u formuli „egzistencija prethodi esenciji“
Karakteristike Sartrovog egzistencijalizma
Pojam egzistencije je određen u smislu tradicionalnog suprostavljanja egzistencije i esencije
Centralni problemsloboda. Čovjek je osuđen da bude slobodan i upravo je njegova sloboda smisao njegove egzistencije
Djelo „Biće i ništavilo“ je Sartreov pokušaj zasnivanja ontologije.Postoje dvije vrste bića:po sebi i za sebe.
Grafik 4. Karakteristike Sartrovog egzistencijalizma * pri izradi grafika nam je pomogao tekst sa: www.filozofija.org/egzistencijalizam
18
Franz Kafka
19
Franz Kafka rođen je 3. jula 1883. godine u Pragu. Njegova porodica je bila veoma moćna u tom periodu. Završio je školu prava, a nakon završetka zapošljava se kao službenik- činovnik. Nakon što se razbolio kada je imao samo 41 godinu bio je svjestan da se njegov život lagano gasi, te je naredio svom prijatelju Maxu Brodu da spali sve njegove rukopise koje je on dotada stvorio. Max to nije uradio jer je bio svjestan vrijednosti Kafkinih djela koja je i objavio nakon Kafkine smrti. Kafkin opus se mogao podijeliti u više različitih žanrova gdje prva mjesta zauzimaju romani, pripovijetke, dnevnici, pisma.
Stil Jako je poštovao tadašnje poznate velikane evropske tradicionalne književnosti, poput Goethea, Heinea, Gogolja, Dostojevskog i drugih. U njegovim djelima se najviše osjeća prisustvo strepnje i nekog straha gdje su likovi pristisnuti osjećajem zbunjenosti i krivice koja ispunjava njihovu dušu. Ovaj oblik pisanja najviše se uočava u Kafkinim romanima „Proces“ (1925), „Zamak“ (1926), „Amerika“ (1915). Najveći uspjeh doživio je poslije Drugog svjetskog rata zahvaljujući upravo svojim djelima i likovima unutar njih koji su svojom napetošću, strahom od istine, borbom za realnošću dotakli sami vrh tadašnje književnosti. U jednom periodu je Kafka smatran nekim koga muci nesigurnost, bespomoćnost i određeni psihoanalitički kompleksi. Ipak, zahvaljujući svojoj originalnosti i djelima je postao jedan od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća.
„Proces“ Još jedno u nizu poznatih djela egzictencijalizma. Glavni lik je Jozef K. On se bori za spas vlastite egzistencije, odnosno opstanak u društvu punom izopačenih društvenih vrijednosti, te protiv mašinerije pravosuđa. Društvo ga ne razumije i on postaje osuđen u samom početku ni sam ne shvatajući zašto. Kafka ovdje naglasak stavlja na besmisao koji vlada svijetom, na zlo, lukavštinu i nepravdu, a Jozef K. predstavlja svakog od nas jer svi mi imamo šanse da dođemo u ovakvu situaciju.
20
Završni dio casa: Cilj ovog dijela je da učenici ponove najvažnije dijelove usvojenog gradiva pri prezentaciji seminarskog rada. Razred je podijeljen u sest grupa, četiri grupe po 4 učenika i dvije grupe od 5 učenika. Svaka od grupa izvlači papirić na kojem je objašnjen njihov zadatak. Na papiriću su po jedno pitanje iz materije obrađene u seminarskom radu i po jedan citat egzistencijalizma. Učenici imaju zadatak da odgovore na pitanje i da pokušaju objasniti citat. Citati uglavnom nose osnovne ideje egzistencijalizma. • I grupa Pitanje: 1.U kojem periodu se javlja egzistencijalizam : A Nakon zavrsetka Prvog svjetskog rata B Prije Prvog svjetskog rata C Nakon završetka Drugog svjetskog rata Citat: "Onaj koji saznaje - postoji, stoga dok on postoji, istina za njega ne postoji... Istina kao saglasnost mišljenja i bivstvovanja ne postoji, nego nastaje. Samim tim nema gotove istine". S. Kjerkegor • II grupa Pitanje: 2.Koje je najpoznatije Hajdegerovo djelo : A „Bitak i vrijeme“ B „Historijsko mišljenje“ C „Bitak“ Citat: "Apsurd je esencijalni koncept i prva istina.” A. Camus • III grupa Pitanje: 3. Glavna tema Camusovog filozofskog i književnog opusa je: A Prolaznost vremena B Ravnodušnost C Apsurd Citat: 21
"Ostavljam Sizifa u podnožju planine! Svoje breme uvijek iznova pronalazimo. Ali Sizif nas uči i višoj vjernosti, koja poriče bogove i podiže kamenje. I on smatra da je sve dobro. Od sada, ovaj svijet bez gospodara ne izgleda mu ni neplodan ni bezvrijedan. Svako zrno ovog kamena, svaki kristalni odsjaj ove planine pune noći, sam za sebe oblikuje jedan svijet. Sama borba da se stigne do vrha dovoljna je da ispuni ljudsko srce. Sizifa treba da zamislimo kao sretnog." A. Camus • IV grupa Pitanje: 4.Aleteia znači : A Neistina B Istina C Nerealnost Citat: “Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj.” J.P. Sartre • V grupa Pitanje: 5.Ocem egzistencijalizma se naziva: A Jean Paul Sartre B Albert Camus C Soren Kierkegaard Citat: „Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet - i definira sebe kasnije” J.P. Sartre • VI grupa Pitanje: 6.Po Kierkegaardu, gdje se nalazi snaga za suprotstavljanje neopravdanim zahtjevima morala jednog vremena: A U nauci B U prirodi C U vjeri Citat: "Ja se bunim; dakle postojim.” A. Camus
22
Sažetak:
Egzistencijalna filozofija
je zajednički naziv za skup filozofskih pravaca koji imaju dvije zajedničke karakteristike: pod pojmom „egzistencija“ shvataju način ljudskog postojanja te smatraju da egzistencija prethodi esenciji. Pitanja koja istražuje egzistencijalna filozofija su : čovjek, pojedinac, njegova sloboda, samoostvarenje i egzistencija. Nastala je kao odgovor na dotadašnju filozofiju biti nakon Prvog svjetskog rata. Otac egzistencijalne filozofije je Danac Soren Kirkegaard. Osnovna teza egzistencijalizma je da čovjek svojim znanjem i čulima ne može spoznati smisao života. On je jednostavno bačen u život protiv svoje volje i to čini osnovu apsurda. Jedino što je sigurno u životu jeste da mi tjelesno postojimo (lat. existere – postojati) ovdje i sada, u prostoru i vremenu.
Soren Kirkegaard:
smatrao da se pred pojedinca postavljaju pitanja koja nisu riješena u prirodnoj filozofiji i koja se u okviru fil. sistema ni ne mogu riješiti. Pojedinac je nesvodiv na opće karakteristike čovjeka ili vremena u kojem egzistira, odgovor na pitanja šta on jeste i šta treba da bude krije se u njemu samom. Smatrao je da čovjek nije religiozan po tome što se pridržava spoljašnjih zahtjeva vjere, već tek onda kada shvati da vjeruje u stvari koje prkose prirodnom poretku.
Martin Heidegger:
njega je prvenstveno zanimalo šta bi se to moglo prevesti kao „biće“. Pokušavao je da naglasi razliku između bića i njegovog bitka. Aleteia je grčka riječ koja se prevodi kao „istina“, „stvarnost“, „nesakrivenost“, a pomoću ovog pojma Heidegger je tumačio istinu kao nesakrivenost i razotkrivanje bitka. „Bitak i vrijeme“ je njegovo najpoznatije djelo.
Albert Camus:
smatra se filozofom apsurda,a pod tim pojmom podrazumijeva besmislenost čovjekovog života. Modernog čovjeka smatra bludnim monstrumom, a kao suprotnost navodi antičku Grčku, koja je „u svemu znala naći pravu mjeru“. Tvrdi da su tradicija i religija izgubili svoju snagu.
Jean Paul Sartre: smatra da “egzistirati“ znači naprosto biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može da odredi tu bit za sebe samoga. Tvrdi da je savremeni svijet okrutan i dehumaniziran. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini.
Franz Kafka:
je najpoznatiji po svom djelu „Proces“ gdje govori o besmislu koji hara svijetom, zlu, lukavštini i nepravdi. Egzistencijalne vrijednosti su sad ugroženije nego ikada. Glavni lik je Jozef K. On se bori za spas vlastite egzistencije, odnosno opstanak u društvu punom izopačenih društvenih vrijednosti, te protiv mašinerije pravosuđa.
Naš utisak: 23
U realizaciji ovog seminarskog rada učestvovale su sve tri članice grupe. Svakako smo bogatije za jedno novo iskustvo koje će nam poslužiti u daljem školovanju. Cilj seminarskog rada je razvijanje istraživačkog duha, usavršavanje kritičkog razmišljanja, razvoj timskog rada i dogovora, korištenje stručne literature itd. a prema našem mišljenju, taj efekat smo postigle. Pri realizaciji nismo imale nekih većih poteškoća jer je tema manje-više poznata i odgovarajuća literatura nam je bila lahko dostupna. Pored stručne literature, u istraživanju su nam pomogla i književna djela predstavnika egzistencijalizma, poput „Stranca“ i „Mita o Sizifu“ Alberta Camusa i „Procesa“ Franza Kafke. Također, korisne su nam bile i diskusije koje smo vodili na časovima bosanskog jezika i književnosti a vezane su za temu egzistencijalističkih književnih djela. Na samom kraju istraživanja osjećamo se ponosno i zadovoljno, bogatije za još jednu dimenziju našeg obrazovnog ciklusa.
Izvori informacija: 24
• Filozofija: udžbenik za gimnaziju, Muhamed Filipović, Sarajevo Publishing, 2003., str. 107-109 • „ Egzistencijalizam je humanizam“, Jean Paul Sartre, www.scribd.com, str. 10-48 • „Mit o Sizifu“, Albert Camus, Bosanska riječ, 2002. • „Stranac“, Albert Camus, Sarajevo Publishing, 2000. • „Sofijin svijet“, Jostein Gaarder, Znanje d.d., 1997. • http://bs.wikipedia.org/wiki/Egzistencijalizam • http://www.scribd.com/doc/14818223/EGZISTENCIJALIZAM • http://www.mycity.rs/Filozofija/Egzistencijalizam-SerenaKjerkegora.html • http://www.filozofija.org • http://hr.wikipedia.org/wiki/Franz_Kafka • http://hr.wikipedia.org/wiki/Martin_Heidegger • www.google.com
25
Komentar profesorice:
26
