ORFEJ - PITAGORA
PLATON - ISUS
dostiei, za mene si zivlja no ikada prije! Oslobodena zemaljskih lanaca, napajajuei se na grudima nebeskog svjetla, i dalje pratis moj rad i ja sam osjetio tvoj vjerni pogled kako nad njim bdi - sve do kraja koji mu je suden. Ako ijedan dio mene treba prezivjeti medu brae om nasom, u ovom svijetu kojim vlada prolaznost, zelio bih da to bude ova knjiga, avo svjedocanstvo jedne vjere i s drugima podijeljene vjere. Poput eleuzinskog plamena, okruzenog crnim cempresima i zvjezdolikim sunovratima, predajem je krilatoj dusi one koja me dovela do dna Misterija, kako bi govorila 0 svetoj vjeri i najavljivala 20ru velikog Svjetla!
dobivao sam kroz poruke pune simpatija, koje su mi stizale sa svih strana svijeta. Stizale su sa svih pet kontinenata. Uskoro se to osjetilo i u Francuskoj. Za vrijeme rata od 1914. do 1918., dobio sam niz pisama punih cestitki i razliCitih pitanja. Najozbiljnija od njih dola zila su sa bojista. Nakon toga je prodaja knjige krenula tako brzo da mi je moj vjerni prijatelj Andre Bellessort jednog dana rekao: Vi niste stekli sarno Vasu publiku, vee publiku uopeel/. Do danas su Veliki posveeenici dozivjeli vee 91-0 izdanje. BuduCi da su matrice koje su se koristile kod svih tih izdanja bile istrosene, knjizara Perrin je trebala ponovno slagati knjigu kao novo, pregle dano i preradeno izdanje. Koristim ovu priliku da izrazim zahval nost i postovanje uspomeni na gospodina Paula Perrina, covjeka veli kog obrazovanja i istancanog senzibiliteta, Ciji su sudovi bili toliko dalekosezni i sigurni da je upravo on bio prvi izdavac ove knjige i njezin odusevljeni zagovornik. Toplu zahvalnost dugujem i svojim prijateljima Alphonsu Rouxu i Robertu Veyssieu, koji su prvi dali 1/
9
1 Edouard Schure, son oeuvre et sa penseee, par Alphonse Roux et Robert Veyssie (Chez Perrin). 1914. 2 Un Celte d' Alsace, la vie et la pensee d'Edouard Schure, par Jean Dornis (Perrin). 1923
10
drustvenim zlom. Naivno isticuci krscansku vjeru usred polubarbarske Europe, kakva je jos bila u srednjem vijeku, krscanstvo je postalo najjacom moralnom silom koja je oblikovala dusu modernog covjeka. S druge strane, eksperimentalna znanost, koja se, pocevsi od sesnaestog stoljeca, zauzimala za legitimna prava razuma i njegovu neo granicenu slobodu, postala je najjacom intelektualnom silom; ona je promijenila lice svijeta, oslobodivsi covjeka stoljetnih lanaca i pruzajuCi neunistive temelje Ijudskom duhu. Ook se Crkva, koja, suceljena s prigovorima znanosti, nije mogla dokazati svoju osnovnu dogmu, zatvorila u sebe, kao u kucu bez prozora, suprotstavljajuci zakon razumu kao apsolutnu i neosporivu zapovijed, Znanost jet opijena svojim otkricima u fizickom svijetu, nastavila apstrahirati psihicki i intelektualni svijet te postala agnostickom glede metode i materijalistickom glede principa i svog konacnog cilja. Nasavsi se u procijepu izmedu njih dvije,
11
cija, koja vee traje duze od stotinu godina, posve sigumo nije prido nijela razvitku ljudskih sposobnosti, buduei da ih je jedne suprot stavljala drugima. Potakla je, medutim, poeziju i glazbu da progo vore pateticnim i grandioznim tonovima. No, ta napetost koja traje i sve vise se zaostrava u nase vrijeme izaziva suprotne uCinke. Kao sto kod bolesnika nakon groznice shjedi iznemoglost, tako je i napetost dovela do iscrpljenosti, gadenja, nemoci. Znanost se bavi sarno fizickim i materijalnim svijetom; moralisticka filozofija je izgubila moe nad inteligencijom; u izvjesnoj mjeri Religija jos vlada masama, ali ne i drustvenim vrhovima; jos uvijek velika u svom milosrdu, ona vise ne zraCi vjerom. Intelektualni vode naseg vremena ljudi su koji ne vjeruju ili pak skeptici, koji su lojalni i savrseno iskreni. No, oni sumnjaju u svoje umijece i gledaju se smijeseci se kao rimski proroci. Javno i privatno predvidaju drustvene katastrofe, ne nalazeci im lijeka iii svoja mracna prorocanstva uvijaju u omote opreznog eufemizma. Uz takva znamenja, knjizevnost i umjetnost gube svoj bozanski
12
jalnom smislu, dogada na svim planetima Suncevog sustava sto bit usput receno, predstavljalo sjajan temelj indukcije; pretpostavite cak ito da cerna jednoga dana doznati kakvi zitelji na,stanjuju satelite Siriusa i drugih zvijezda Kumovske Slame. Svakako, bilo bi prekrasno sve to znati, ali, hocemo li tada vise znati 0 totalitetu svih nasih zvjezdanih puteva, da i ne govorimo 0 tajanstvima Andromede ili Magellanovih maglica? Zbog toga nase vrijeme razvoj covjecanstva smatra vjecnim kretanjem prema istini koja je beskrajna, neizreciva i zauvijek nedostizna. To je koncepcija pozitivisticke filo,zofije Augusta Comtea i Herberta Spencera, koja je prevladavala sve do nasih dana. No, za mudrace i teozofe Istoka i Grcke, Istina je bila nesto posve drugo. Oni su bez sumnje znali da je ne mogu obuhvatiti ni uravnoI teziti bez sazetih znanja 0 fizickom svijetu, ali znali su i to da se ona prije svega nalazi u nama samima i u spiritualnom zivotu duse. Za njih je dusa bila jedina bozanska stvarnost i kljuc cijelog Univerzuma. 13
generaciju bez energije i volje, koja sumnja u sebe i u buducnost covjekovu. "Po djelima njihovim cete ih prepoznati", rekao je Isus i te se rijeci Ucitelja nad uciteljima mogu primijeniti kako na doktrine tako i na ljude. Da, namece se jedna misao: ili je istina covjeku oduvijek bila nedostizna, ili su je u velikoj mjeri bili spoznali najveci mudraci i prvi posvecenici na Zemlji. Ona se, dakle, nalazi u osnovi svih velikih reli gija i u svetim knjigama svih narada na svijetu. Treba je sarno tu znati pronaci i odatle je izvuci. Pogleda Ii se na povijest oCima koje otvara ta sredisnja is tina koju nam moze dati sarno unutrasnja inicijacija, covjek ostaje iznenaden i zadivljen u isti mah. Ono sto se tada otkriva nimalo ne nalikuje onome cemu uCi Crkva koja Otkrivenje ogranicava na krscanstvo i prihvaca ga sarno u njegovom prvobitnom smislu. Jednako je malo nalik onome sto poducava sasvim prirodna znanost na nasim Sveucilistima. Glediste i sredisnje istine znatno je sire. Ono sve religije
14
kakvom pergamentu niti su 0 svojim najvee im iskusenjima ni trenu cima najvisih bozanskih ekstaza govorili nijednom od svojih ucenika To je ono sto treba odgonetnuti. No, kada se jednom sagleda, poja vljuje se poput svjetlosti; to je savrsena organska cjelina koja je uvi jek u skladu sa samom sobom. 0 tome bi se moglo govoriti kao 0 reli giji vjecnoj i sveobuhvatnoj, u kojoj se otkriva ono sto lezi ispod stvari Kroz nju se otkriva lice ljudske svijesti dok nam povijest, kakvu m poznajemo, nudi sarno njezino mucno nalicje. Tu dosizemo do tocke u kojoj se radaju Religija i Filozofija da bi ih na drugom kraju elipse ponovno spojila integralna znanost. Ta tocka odgovara transcedent nim istinama. U njoj se susree u uzrok, podrijetlo i kraj napornog rada stoljeea. To je jed ina povijest 0 kojoj eu pisati u ovoj knjizi. Glede arijske rase, klica i jezgra njezine povijesti mogu se naei u Vedama. Povijesno se ona po prvi put kristalizira u trostrukom ucenju Krishne, koje brahmanizmu daje svoju moe i u religiju Indije utiskuj neizbrisivi pecat. Buddha, koji je prema brahmanskoj kronologij
1
Manethona vee pokazuju, da su sveeeniei Amon-Raa propovijedali visoku metafiziku, koja se u ponesto izmijenjenom obliku poducavala 3 na obalama Gangesa. Zajedno sa zidovskim prorokom, tu bismo mogli reei da "kamenje govori a zid odaje svoj krik". Poput "ponoenog sunea" koje je, kako se govori, blistalo za vrijeme Izidinih i Ozirisovih Misterija, Hermesova misao, staro ucenje 0 sun¢evoj rijeci plam~~lo je u grobovima kraljeva i blista i u papirusima Knjige mr.tvih, koje mumije cuvaju vee cetiri tisuee godina. " U Grckoj je ezoterijska misao i vidljivija i ra~vijenija no u drugim dijelovima starog svijeta; vidljivija, buduei da se odigravala kroz jednu izuzetno zanimljivu Ijudsku mitologiju i poput ambrozijske krvi tekla vena rna te eivilizacije, blistajuei kroz svaku poru Bogova poput mirisa i rOse nebeske. S druge strane, do te je duboke i
3
Vise
Masperoa.
16
0
tome mozete naci u vrijednim radovima Fran<;oisa Lenormanta i M.
egipatskoj metodi, na temelju trostrukog smisla svakog stiha i skor svake rijeCi prvih deset poglavlja Knjige postanka. Krseanska se ezoterija moze otkriti u Evandeljima, obasjanim esenskom i gnostickom tradicijom. Poput zive vode, ona izbija i Kristovih rijeCi i njegovih parabola, iz same dubine te doista neus poredive bOZanske duse. Istovremeno nam i Ivanovo evandelje nud kljuceve najintimnijeg i najuzvisenijeg Isusova ucenja i u punom znacenju donosi njegove poruke..Tu ponovno nailazimo na ucenje Trojstvu i bozanskoj RijeCi, koje je tisueama godina poducavano hramovima Egipta i Indije, no sada se javlja razradeno i uosobljen kroz lik princa medu posvecenicima, kroz lik najveceg Bozjeg sina Primjenjujuc i tu metod u, koju sam ja nazvao ezoterizmom u uspo redbi s povijescu religija, dolazimo do vaznih rezultata koji govor o drevnosti, trajanju i sustinskom jedinstvu svih ezoterijskih ucenja Valja priznatida je to znacajna Cinjenica buduci da pretpostavlja d su mudraci i proroci najrazliCitijih vremena i mjesta dosli d
GKADSKA KrfJrZNlrA
NOVA GRADI$KA ill
RefkoviCeva ulica 4
1
3. Psihologi]a koja govori 0 konstitueiji covjeka i evolueiji duse kroz lanae egzisteneija. 4. Fizika/ znanost 0 vlasti zemaljske prirode i njezinih svojstava. U tim se razlicitim sustavima induktivna i eksperimentalna metoda medusobno kombiniraju i kontroliraju i svakoj od njih odgo vara odredeno umijeee. Pogledamo li ih obrnutim redom i krenemo li od fizickih znanosti/ tada imamo: Speci]alnu medicinu/ koja se temelji na poznavanju okultnih svojstava minerala/ biljaka i zivotinja; Alkemi]u ili transmutaciju metala/ dezintegraeiju iii integraeiju mate rije uz pomoe univerzalnog agensa. To se umijeee praktieiral0 u Starom Egiptu 0 cemu izvjestava Olimpiodor koji ga naziva krizo pejom i argiropejom/ proizvodnjom zlata i srebra; 2. Umi]eee psikurgi]e koje odgovara snagama duse: magiji i sposobnosti prorieanja; 3. Nebesku horoskopi]u iIi astrologiju/ ili umijeee otkrivanja odnosa izmedu sudbine naroda i kretanja svemira odredenoga kretanjem zvijezda; 4. Teurgi]u/ uzviseno umijeee maga/ koje je toliko rijetko
18
sti. Individualnost, ljudska dusa, po svojoj je sustini besmrtna. Njezin se razvoj odvija silaznom i uzlaznom linijom kroz egzistencije koje su naizmjenicno duhovne i tjelesne. Reinkarnaeija je zakon njezina razvitka. Kad jednom dostigne savrsenstvo, na se oslobada i vraca Cistom Duhu, Bogu u svoj punoci njegove svijesti. Kako se dusa izdize iznad zakona borbe za opstanak, postajuci svjesna svoje Ijudskosti, uzdize se postupno i iznad zakona reinkarnaeije kad jednom postane svjesna svoje boianske sustine. Prespektive, koje se otvaraju na pragu teozofije, su ogromne, pose biee usporedi Ii ih se s onim uskim i beznadnim horizontom u koji materijalizam zatvara covjeka ili, pak, S onim naivnim i neprihvat Ijivim dokazima koje nudi erkvena teologija. Kada to shvatimo prvi put, preplavi nas osjecafudivljenja pred drhtajem beskraja. U nama se otvaraju ponori Nesvjesnoga, otkrivajuci nam mracne dubine iz kojih smo izasli ali i vrtoglave visine kojima stremimo. Ocarani tim beskrajem, ali i uzbudeni zbog putovanja koje nas ceka, htjeli bismo 19
pokornosti te materije mozemo zakljuCiti mnogo iz onog sto nam potvrduje jedan nedavni eksperiment glede prenosenja glasa s 4 pomocu svjetlosti. Cini se da su od svih znanosti spiritualizam u najvecoj mj ri kompramitirali zoologija i antropologija. Zapravo, one su mu posluiile tako sto su pokazale zakon i nacin intervencije - naCin na koji razumni svijet djeluje u zivotinjskom svijetu. Darwin je zavrsio s djetinjastom idejom 0 stvaranju, kakvu je zastupala stara teologija. U tom se smislu on jednostavno vratio ideji stare teozofije. los je Pitagora govorio: "Covjek je srodan zivotinji". Darwin je pokazao zakone kojima se priroda potCinjava ostvarenju bozanskog plana, instrumentalne zakone kao sto su: borba za opstanak, nasljede i ., Rijec je 0 Bellovu eksperimentu: Kad zraka sVjetla padne na ploCicu selena, ona je moze prenijeti na daljinu, na drugu plocicu od iste kovine. Ta se, pak, masa spaja s galvanskom baterijom na koju je prikljucen telefon. Rijeci izgovorene iza prve ploCice jasno se cuju na telefonu smjestenom iza druge - na taj je nacin zraka svjetlosti pos luzila kao telefonskf'vod. Zvucni su se valovi pretvorili u svjetlosne va love a oni u galvanske, da bi na kraju opet postali ono sto su i bili, tj. zvucni valovi.
20
se objasniti cak ni pojava neke organizirane stanice u neorganskom svijetu. Konacno, tu je (:ovjek koji zakljueuje i kruni niz bica; skla dom organa i savrsenstvom oblika on otkriva bozansku zamisao i predstavlja zivi pecat Univerzalne duse i aktivne Inteligencije. Obuhvativsi svojim tijelom i u svom tijelu sve zakone evolucije i cijelu prirodu, on ih podvrgava sebi i uzdize se iznad njih, te uz pomoc svijesti i slobode stupa u beskonaeno carstvo Duha. Eksperimentalna psihologija oslonjena na fiziologiju, koja od pocetka stioljeca nastoji ponovno postati znanoscu, dovela je danasnje znanstvenike do praga jednog drugog svijeta, do pravog svijeta duse u kojem, i dalje slijedeci zakone analogije, vladaju novi zakoni. Govorim 0 studijama i medicinskim nalazima ovog stoljeca u svezi sa zivotinjskim magnetizmom, somnambulizmom i drugim stanjima duse koja su razlicita od budnog stanja, od lucidnog sna preko dvostrukog videnja do ekstaticnih stanja. Moderna znanost se u tom podrucju tek pocinje snalaziti, dok se znanost antickih
21
Ako od eksperimentalne i objektivne psihologije prijedemo na intimnu i subjektivnu psihologiju naseg vremena, koja se izrazava kroz poeziju, glazbu i knjizevnost, naiei cemo na snazan dah ezote rijskog; taj nesvjesni ezoterizam prozima sva umjetnicka djela naseg vremena. Nikada zudnja za duhovnim zivotom, za nevidljivim svi jetom, koju su dugo potiskivali svjetovno misljenje i materijalisticke teznje znanstvenika, nije bila tako ozbiljna i stvarna kao danas. Tu teznju mozemo nad u jadanjima i sumnjama, u mracnoj melankoliji pa i blasfemijama nasih naturalistickih romansijera i dekadentnih pjesnika. Nikad dosad ljudska dusa nije toliko duboko osjecala svoju nedovoljnost, bijedu i nestvarnost svog sadasnjeg zivota, nikada vatrenije nije ona stremila prema nevidljivim onostranstvima, a da u njih ni sama nije vjerovala. Ponekad intuicija Ijudske duse uspijeva formulirati transcendentne istine koje nikako ne mogu postati dijelom 5
22
Vise
0
tome pogledati u lijepoj knjizi M. Ochorowitza: La suggestion mentale.
privlacnosti sredista neizrecive gravitacije, suncu inteligencije i Ijubavi." 0 Amielu se obicno govori kao 0 izuzetno inteligentnom poborniku Hegelova naCina razmisljanja, podvojenog moralistickom superiornoseu. Onog dana kad je napisao ove poticajne retke, predstavio nam se kao teozof veIike dubine. Nitko ne bi mogao razumljivije i jasnije izraziti samu bit ezoterijske istine. Ovaj ee pregled biti dovoljan dokaz 0 tome da se moderna zna nost i duh, bez svijesti i volje 0 tome, pripremaju na to da ponovno izgrade drevnu teozofiju, uz pomoe preciznijih instrumenata i na jos cvrseim temeljima. Prema Lamartinovim rijeCima, covjecanstvo je tkalac koji tka unatrag duz potke vremena. Doei ee dan kada ee, kad s drugog kraja baci pogled na svoje tkanje, moe i razumjeti cudesnu i velicanstvenu sliku tkanja kojeg je tijekom stoljeea istkalo vlastitim rukama, onu sliku koju je dotad moglo vidjeti sarno kao nekakav zamrseni splet niti koje se pruiaju prema nekom nepoznatom natrag. Toga ee dana pozdraviti Providnost koja se manifestirala u njem'Ll. r
23
Moglo bi se reei da svugdje gdje se nalazi bilo koji dio ezoterij skog ucenja, i one stvarno postoji u svoj svojoj sveukupnosti, buduei da svaki njegov dio pretpostavlja ili rada i sve druge dijelove. Veliki mudraci i istinski proroci posjedovali su to znanje, i to svaki od njih. Posjedovat ee ga i oni koji ee doei u buduenosti, kao sto su ga pos jedovali oni koji su zivjeli u proslosti. Svjetlo moze biti jace ili slabije, ali one ostaje svjetlom. Oblik, detalji i i primjene njegove mogu vari rati u beskraj, no osnova, odnosno njegovi poceci i njegov kraj ostaju isti. U ovoje se knjizi moze naei barem jedna vrsta postupnoga raz voja, sukcesivnog otkrivanja ucenja u njegovim razliCitim djelovima ito kroz iskustvo velikih posveeenika, od kojih se svaki nositelj jedne velike religije koja je pridonijela radanju danasnjeg covjecanstva i Cije posljedice obiljezavaju liniju evolucije koju i same opisuju, u njezi nom danasnjem ciklusu od starog Egipta i prvih arijskih vremena. fi
Anna Kingsford i Maitland: The perfect way of finding Christ, London, 1882.
I Znanost i Religija, ti cuvari civiIizacije, izgubile su svoj uzviSen dar, svoju magiju i snagu sigurnog i snaznog odgoja. Hramov· Indij i Egipta dali su nam najvee mudrace; grcki su hramovi radiIi pjes nike i junake. Kristovi apostoli bili su veliki mucenici i nakon nji rodeno ill je jos na tisuee. Usprkos svojoj prvobitnoj religiji, srednje vjekovna je Crkva stvarala svece i vitezove jer je vjerovala, jer je njoj, barem na mahove, djelovao Kristov duh. Danas ni Crkva, zat vorena u svoju dogmu, ni Znano t, zatvorena u svoju materiju n urniju vise stvoriti kompletnog covjeka. lzgubilo se umijee e stvaranj i oblikovanja dusa i ponovno ce bib pronadeno tek onda kad s Znanost i Religija, stopljene u jednu zivu silu, budu zajednicki prih va tile posla i slozno prionule na rad u svrhu dobra i spas covjecanstva. U tom smislu, Znanost ne bi trebala mijenjati svoj metode vee prosiriti svoja podrucja, dok bi se krseanstvo, n napustajuei tradiciju, trebalo potruditi bolje razumjeti njezine izvore duh i znacaj.
2
nadolazecim kataklizmama, neka se ne zagledaju u dubinu nebiea stvari, neka je prekriju onim u Sto jedino vjeruju - sjajnim velom, kojeg krasi lijepo ime ideala, misleei sarno 0 tome da su sve to tek tIapnje. Sto se, pak, tiee nas, sirote izgubljene djece, nas koji vjerujemo da je Ideal jedina Realnost i jedina Istina u ovom promjenjivom i prolaznom svijetu, nas koji vjerujemo u kaznu i ispunjenje obeeanja, u povijest rada ljudskog i u buduei zivot, nas koji, dakle, znamo da je ta kazna pot rebna i predstavlja ein nagrade Ijudskog bratstva, razuma svijeta i logike Bozje - za nas koji smo cijelim svojim bieem uta uvjereni, postoji sarno jedna odJuka koju mozemo prihvatiti: recimo tu Istinu bez straha i uzdignimo je sto je moguee vise, borimo se za nju i zbog nje i, usprkos ovoj konfuznoj stvarnosti, pokusajmo, liZ pomoe meditacije i indivi dualne intuicije, prodrijeti u Hram nepromjenjivih ideja, kako bismo se naoruiali nesaJomljivim Principima. To je one sto sam pokusao ueiniti ovom knjigom, nadajuei se da ee me drugi slijediti i Ciniti to jos bolj od mene. 26
mu zlatni mac, oruije pobjede. 1Yima krene putem sunca i okupi hrabre ljude u slavnoj Airyana-Vaeji, Cisto stvorenoj. Zend Avesta
o Agni!
Sveta vatro! Oeiseujuri plamenu! Ti, koja spavas u drvetu i plamenom buktis na oltaru, ti si srce irtve, vreli dah molitve, boianska iskra koja je skrivena u svakoj stvari i slavna dusa sunca. Vedska himna
podrijetla a tijelo, koje je proizvod zemaljskih elemenata, oplodeno je kozmickom sustinom. Zagrljaj Urana i velike Majke na jeziku se Misterija izrazava slikom dusa ili duhovnih monada koje dolaze oplo diti zemaljske kliee; bez tog bi ustrojiteljskog nacela materija bila tek neodredena inertna masa. Najvisi dio Zemljine povrsine, kojeg vedski pjesnik naziva maternieom zemlje, predstavljaju kontinenti i planine, u kojima je kolijevka ljudske rase. Nebo pak, kojeg lndijei nazivaju Varunom a Grci Uranom, predstavlja nevidljivi poredak, hiperfizicki, vjecni i intelektualni koji obuhvaca say beskraj Vremena i Prostora. U ovom cemo poglavlju razmatrati sarno zemaljsko podrijetlo ljudskog roda, na temelju ezoterijske tradieije, koju su potvrdile i antropologija i etnologija nasih dana. Cetiri rase koje danas nastanjuju zemlju, kc eri su Zemlje i razlicitih podrucja. Tijekom postupnog Stvaranja i radanja Zemlje jedan za drugim iz mora su se pomaljali kontinenti u vecim vremenskim razmaeima, koje su drevni sveceniei nazivali interdiluvijalnim 28
na posljednjih sedam iIi osam tisuca godina? Prema predajama brahmana, eivilizaeija je na nasoj zemlji nastala pred pedeset tisuca godina s ervenom rasom, na australskom konti nentu, dok su cijela Europa i jedan dio Azije jos uvijek bili pod vodom. Brahmanska mitologija spominje i rasu drevnih divova. U nekim pec'inama Tibeta pronadene su divovske kosti ljudi, Ciji koshlr vise podsjec'a na majmunski negoli na ljudski. Po svoj je priliei rijec 0 jednom prirnitivnom covjecanstvu, covjecanstvu koje je jos uvijek bliZe iivotinjskom negoli ljudskom svijetu, 0 covjecanstvu koje jos nije imalo artikulirani jezik, drustvenu organizaeiju i religiju. Ta se tri elementa uvijek javljaju istovremeno; upravo je u tome smisao one vazne trijade koju spominje bard kad kaze: Tri su stvari suvremene od davnina: Bog, svjetlo i sloboda ". Zajedno s prvim, jedva izgovorenim rijeCima II
7 Ovu podjetu covjecanstva na cetiri sukcesivne i prvobitne rase prihvacali su naj stariji egipatski svecenici. One su predstavtjene kao cetiri figure razticitih tipova i boja na crtezima grobnice Setija I u Tebi. Crvena je rasa nazvana Rot; zuta, aZijska rasa Amu; africka, crna rasa je nazvana Hatasiu, a libijsko-europska rasa tjudi svijetle pub i svijetle boje kose nazvana je Tamahu. - Lenormant: Histoire des peuples d'Orient, I.
29
nom poti~nuli. Premda je sjeeanje na to potpuno iscezlo iz nasih nar odnih predaja, oni su u njih ipak utisnuli svoj neizbrisivi pecat: strah od zmaja koji je bio znak njihovih kraljeva i ideju da je davo ern. Tu su uvredu protivnickoj rasi Crnci vratili rekavsi da je davo bijel. Religiozni centri Crnaca, za vrijeme njihove moei, bili su u gornjem Egiptu i Indiji. Njihovi gradovi s ogiomnim zidinama krasili su pla nine Afrike, Ka vkaza i sredisnje Azije dok im je drustvo bilo organi zirano potpuno teokratski. U vrhu su drustva bili sveeenici, zastrasujuei poput Bogova, a na dnu mnostvo plemena koja su lutala posvuda, plemena u kojima nije bilo ustrojenih porodiea ni zena rop kinja. Svecenici su posjedovali duboka znanja, poznavali su princip bozanskog jedinstva svemira i kult zvijezda, koji je pod imenom 8 sabeizam dosao i do bijele rase Medutim, izmedu znanosti crnih R. Vise 0 tomemoze se vidjeti u arapskih povjesnicara, te u Abul-Ghazi, genealoskoj povlJesh Tatara, 1 Mohameda Moshena, povjesnicara Perzije. - William Jones: Asiatic Researches. I Discours sur les Tartares et les Persans.
30
jela ceznju za nebom. Ook su se u nekim trenucima svadali s nebom i zeljeli se uspeti do njega, u drugim bi trenucima pred njim pada niCice i beskrajno obozavali njegovu velicanstvenost. Poput svih drugih, i bijela se rasa trebala osloboditi divljih nagon prije no sto je mogla postati svjesna sebe same. Njezini su posebn znakovi zed za osobnom slobodom, oprezni senzibilitet koji rad snagu simpahje i snazni urn, koji masti daje zamah idealizma i sim bolike. Ousevni senzibilitet doveo je do osjeeaja privrzenosti i nave muskarce da prednost daju sarno jednoj zeni; otuda sklonost te ras prema monogamiji, te bracnom i porodicnom principu. Potreba z slobodom, neodvojiva od potrebe za drustvom, stvorila je pleme izbornim principom, a savrsena moe zamisljanja kult predaka ko predstavljaju korijen i temelje religije kod naroda bijele rase. Socijalni i politicki princip oCitovao se onog dana kad se izvjesta broj poludivljih ljudi, opkoljen od jednog neprijateljskog plemena instinktivno okupio i izabrao najjaceg i najinteligentnijeg medu njim
3
au glasu joj ima neceg zapovjednickog. Sva zadihana i uzbudena, dovikuje im kako je u sumi vidjela Pretka rase, ratnika pobjednika iz prijasnjih vremena; njoj se javio herol. On ne zeli da se ova dva ratnika bore, vee da se sjedine protiv zajednickog neprijatelja. "To mi je zapo vijedila sjena velikog Pretka, to mi je kazao herol", vice uzbudena zena. ,,]a sam ga vidjela!" Ona vjeruje u one sto govori; uvjerena u to, uvjerava i druge. Zbunjeni, zaprepasteni, kao da ih je oborila neka nevidljiva sila, sukobljeni se mire i jedan drugom pruzaju ruku, gledajuei tu nadahnutu zenu kao neku vrstu bozanstva. Takvih je nadahnuea, kojima su slijedili nagli obrati u misljenju i ponasanju prisutnih, kod ljudi je bijele rase, tijekom njezine predpo vijesti, po svoj prilici bilo mnogo i u najrazliCitijim oblicima. Kod barbarskih je naroda upravo zena svojim senzibilitetom mogla pre dosjetiti nepoznato i vidjeti one sto je oku nevidljivo. Oogadaji poput 9
32
Fabre d'Olivet: Histoire philosophique du genre humain, tome 1.
lice grCi, rijeci postaju ritmicne aglas svecan dok teskim, zvucnim tonom recitira svoja prorocanstva. 10 Otuda potjecu stih, strofa, poe zija i glazba, za koje svi narodi arijske rase vjeruju da su bozanskog podrijetla. Ideja otkrica mogla se javiti sarno u susretu s tako neCim ito tako da su u isto vrijeme poceli izranjati religija i kult, svecenic
10 Svi oni koji su vidjeli pravog mjeseeara, bili su zapanjeni jedinstvenim dUSevnim uzbudenjem koje se budi u stanju njegova lueidnog sna. Onima koji nisu bili svjedoe nekog slicnog fenomena te u nj sumnjaju, navest cemo jedan odlomak slavnog David Straussa, kojeg ne mozemo osumnjiCiti za praznovjerje. On je kod svog prijatelja, dok tora Justinusa Kernera vidio slavnog "vidovnjaka iz Prevorsta" i opisao to ovako "Kratko nakon toga, vidovnjakinja je pala u magneticni san. Tada sam prvi put vidi spektakl tog cudesnog stanja ito, mogao bih reCi, u njegovu najCiscem i najljepsem obliku. Na tom je lieu bio izraz duboke patnje, ali istovremeno je bilo i uzviseno njezno, kao da je natopljeno nekim nebeskim sjajem; jezik kojim je govorila bio je Ci a ton odmjeren, svecan i muzikalan, kao neka vrsta reeitativa; najrazliCitiji su oSjeca navirali na takav naCin da bi ih i'ovjek mogao usporediti s nadolazenjem gustih oblaka cassvijetlih, cas mracnih, koji klize iznad duse, iii ih pak jos prate melankolicni povje larci i vedri nabori na povrsini vode, koji zvone na slrunama prekrasne Eolove harfe. (Trad. RLindau, Biographie generale, art. Kerner).
GBADSKA MJIZI'iICA NOVA GRADI$KA ill RelkoviCeva utica 4
3
koja je u to vrijeme bila tek na pocetku svoje borbe s ernima; borbe, koja ce potrajati stotinama godina. No, ubrzo su neizbjezno uslijedile korupeija i zloupotrebe te institueije. Osjetivsi se gospodarieama sudbine naroda, druidkinje su pozeljele zavladati njime. Buduci da im je inspiraeija sve vise slabila, pokusavale su vIa dati terorom. Trazile su Ijudske irtve i od toga napravile bitan element svog kulta, pri cemu su im pomagali herojski instinkti njihove rase. Bijeli su bili hrabri, prezirali su smrt; vee na prvi poziv, oni bi dolazili sami i u gomilama da bi se bacili pod nozeve krvavih sveeeniea. U tim su krvoprolieima gomile zivih hitale da se pridruze mrtvima, vjerujuCi da ee na taj naCin steei naklonost predaka. Kroz usta je prorociea stalna prijetnja lebdjela nad glavama prvih voda i na taj su naCin druidi u svojim rukama imali strasan instrument prevlasti.
11
34
Vidjeti 0 posljednjoj bitci izmedu Ariovista i Cezara u Cezarovim Komentarima
vljaju ih u njihove talioniee. Medutim, zarobljeniei koji su uspjeli pobjeci u svoju domovinu, donijeli su sobom umijeca i vjestine, te dijelove znanosti onih koji su ih pobijedili. Od ernih su naucili dvije vazne stvari: topljenje kovina i sveto pismo, tj. umijece da tajanstve nim hijeroglifskim znaeima ideje, koje im se jave, zabiljeze na kozama zivotinja, kamenu ili kori jasena; otuda vode podrijetlo keltske rune. NauCivsi se umijecu taljenja i kovanja, poceli su proizvoditi oruije, a sveto je pismo bilo izvor znanosti i religiozne tradieije. Borba izmedu bijele i erne rase je tijekom dugih stoljeca oseilirala od Pirineja do Kavkaza i od Kavkaza do Himalaja. Bijeli su spas nalazili u svo jim sumama; u njima su se skrivali poput divljih zivotinja, da bi u povoljnom trenutku ponovno krenuli prema naprijed. Kako su iz stoljeca u stoljece postajali sve vjestiji ratniei i bili sve bolje naoruzani, konacno su uspjeli pobijediti erne, te su razorili njihove naseobine, protjerali ih s europskih obala i sami osvojili sjever Afrike i sredisnji dio Azije, koji je bio naseljen tamnoputim plemenima. Mijesanje dviju rasa dogadalo se na dva razliCita nacina, mirnom
35
bijelih koji su pobijedili iIi onih koji su ostali Cisti 13 se, za razliku ad spomenutih, maze zapaziti tendeneija prema politeizmu, prema mitologiji i personaIizaeiji bozanstva, sto proizlazi iz njihove ljubavi prema prirodi i strastvenoga kulta predaka. Istim bi se razlozima mogla objasniti i glavna razlika u naCinu pisanja izmedu Semita i Arijaea. Zasto svi semitski narodi pisu s desne prema lijevoj strani, a svi arijski s Iijeve prema desnoj? Razlog koji navodi Fabre d'OIivet je ne sarno zanimljiv, vee i originalan i pred nasim oCima ozivljuje stvarnu viziju proslosti izgubljene u mraku vremena. Pozna to je da u predpovijesnim vremenima uopee nije bilo pisma u uobicajenom smislu rijeCi, tj pisma koji bi se sluzio narod. U nar odu se pismo pocelo koristiti tek s pojavom fonetskog pisma iii
12
13
36
U originalu: voyant - vidjelac, vidovnjak, (prim.prev.)
Tj. ne mijesani s Crnima, (prim. prev.)
u
li
svih drugih pisama arijske rase. Slova se krecu prema Suncu, koje izvor zivota na zemlji, ali gledaju prema sjeveru, domovini predak i tajanstvenom izvoru nebeskih svitanja. Semitski i arijski tok dvije su rijeke koje su do nas donijele sv ideje, mitologiju i religiju, umjetnosti, znanosti i filozofiju. Svaki ad ovih tokova sa sobom donio suprotnu koncepciju zivota, a Istin je samu moguce sagledati tek kroz njihovu ravnotezu i izmirenj Semitski tok sadrii apsolutne i uzvisene principe kao sto su idej jedinstva i univerzalnosti u ime jednog vrhovnog principa koji, ak se primijeni, dovodi do toga da se svi ljudi sjedine u jednoj jedins venoj porodici. S druge strane, arijski tok sadrii ideju uzlazne evo lucije u svim zemaljskim i nadzemaljskim kraljevstvima te, ukolik se primijeni, vodi prema beskrajnoj raznovrsnosti razvoja u im bogatstva prirode i brojnih stremljenja duse. Semitski genij silazi o Boga prema covjeku, a arijski se uzdize od covjeka prema Bogu; do jedan sebe vidi kao arkandela koji dijeli pravdu i dolazi na zeml
u njima je postojala sinteza. Bozanska zraka lebdjela je nad njihovim nasljednieima i gasila se; ali ona se pojavljuje uvijek iznova blistajuci, svakog puta kad se u nekom trenutku povijest neki prorok, junak ili vidovnjak popne na svoje ognjiste. Jer sarno iz tocke iz koje se krece eilj se moze vidjeti jasno kao sto sarno sjajno sunee moze osvjetliti putanju planeta. Svako se otkrice tako nastavlja, prolazeci tijekom svoje povijesti kroz razlicite stupnjeve i oblike poput prirode same, no u svojem je pocetku svako od njih potpuno identicno sa svojim izvorom, jedinst veno poput istine, nepromjenjivo poput Boga. Krecuc i se semitskim tragovima, preko Mojsija stizemo do Egipta <:iji su hramovi, prema Manethonu, posjedovali tradieiju stam tride setak tisuca godina. Krenemo Ii, pak, tragovima arijaea, doci cemo do Indije u kojoj se, kao rezultat osvajanja bijele rase, razvila prva velika eivilizacija. Indija i Egipat bili su dvije velike majke religija i poznavali su tajnu velikog posvecenja. Mi cemo uci u njihova
ti
ti
ie t·
ta
e· ~o
ra II
ra
je okruzllje, te velikim sveprozimajuCim Jedinstvom. Gdje su korijeni jedne takve civilizacije? Kako se, sred borbe pro tiv prirode i ratova medu rasama, mogao razviti tako uzviSeni duh Istrazivanja i pretpostavke moderne znanosti tu se zaustavljaju, al aka na ezoterican nacin protumaCimo religiozne predaje naroda, doc cemo do toga da je prva koncentracija arijske jezgre bila u Iranu, gdj je doslo do svojevrsne selekcije unutar same bijele rase tako da j jedan od osvajaca i zakonodavaca svom narodu dao religiju i zakon u skladu s duhovnim genijem bijele rase. Nairne, sveta knjiga Perzijanaca, Zend-Avesta, govori 0 tom dre vnom zakonodavcu po imenu Yima, i Zaratustra se, zasnivajuCi nov religijll, poziva na tog prethodnika kao na prvog covjeka kojem s obracao Ormuzd, zivi Bog, jednako kao sto se Isus Krist poziva n Mojsija. Perzijski pjesnik Firdusi tog zakonodavca naziva Djemom osvajacem Crnih. U indijskoj epohi, u Rarnajani, on se pojavljuje po imenom Rama, obucen je kao indijski kralj i okruzen sjajem jedn
3
I.
40
Fabre d'Olivet: Histoire philosophique du gnre humain. Tom l.
travnatim ravnicama, bez plemenitih kultura, ravnicama siroki poput pampasa, cula se jedino rika divljih zivotinja, rika bivola i ne krotivi galop velikih stada divljih konja, ciji su repovi leprsali n vjetru. Bijeli covjek, koji je nastanjivao te sume, nije vise bio peeins covjek. Sam je sebe vee smatrao gospodarem svoje zemlje. Vee je b je izmislio noz i sjekiru s kremenim vrskom, koplje i strijelu, praek i laso. Konacno je stekao i dva druga za borbu, dva izuzetna prij telja, koja su mu ostala vjerna do smrti: psa i kanja. Postavsi vjerni cuvarem njegove drvene kuee, domaei je pas cuvao mir i sigurno nJegova ognjista. Pripitomivsi konja, osvojio je zemlju i sebi potCin druge zivotinje te na taj nacin postao kraljem prostora unutar koj je iivio i kretao se. }asuei na svojim divljim konjima, ti su ridi lju letjeli poput bijesnih munja. Gonili su medvjede, vukove i divl bikove a panterama i lavovima, koji su u to vrijeme nastanjivali na sume, utjerivali strah u kosti. Tako je pocela civilizacija: sa zacecima porodice, kIana, plemen
Od najstarijih vremena vidovite su zene ispod drveca izgovarale svoja prorocanstva. Svako je pleme imalo svoju veliku svecenicu, kakva je kod Skandinavaca bila Voluspa, sa svojim zborom druidkinja. No te zene, koje su u pocetku bile plemenito nadahnute, vremenom su postale ambiciozne i okrutne. Dobre proroCice vremenom su se pretvorile u opake carobnice. One su ustanovile obieaj irtvovanja Ijudi i po dolmenima je neprekidno tekla Ijudska krv, uz zlokobni pjev svecenika i povike divljih Skita. Medu tim svecenicima bio je jedan mladi covjek, u najboljim godi nama, koji se i sam spremao postati svec enikom, ali njegova je dusa patila, a duh se njegov bunio protiv toga krvavog obreda. Taj se mladi covjek zvao Ram. Mladi je druid bio blag i odluean. Od najranije je svoje mladosti bio izuzetan poznava lac biljaka i njihovih eudesnih svojstava, cijedenja i pripremanja njihovih sokova. Jednako je tako dobro pozna vao zvijezde i njihove utjecaje. Cinilo se da zna proricati i vidjeti
cmim pjegama, dah bi postao zarazan, otekli i izjedeni Cirevima, zglo bovi bi se izobliCili i oboljeli bi izdahnuo u najstrasnijim mukama Dah zivih i miris umrlih sirili su strasni usud. Tako su uzasnuti Bije padali i umirali po svojim sumama, gdje su postajali plijenom ptic grabljivica. Ojadeni Ram uzalud je trazio naeina kako spasiti svoj rasu. Obieavao je meditirati pod hrastom, na jednoj sumskoj Cistin Jedne je veeeri, nakon duga razmisljanja 0 nevoljama koje su pogo dile njegovu rasu, zaspao u podnozju jednog drveta. U snu mu s uCinilo da ga po imenu doziva neki snazni glas i u jednom je trenutk povjerovao da se probudio. Pred sobom je ugledao eovjeka veliean stvena stasa, obueenog u bijelu haljinu druida, kao ion. Na ruci imao prsten i stap, oko kojeg se uvijala zmija. Zbunjeni je Ram neznanca upitao sto to znaCi. No, ovaj ga uze za rukU,' pomogne u d ustane i pokaza mu lijepu graneicu imele na drvetu u eijem je pod nozju lezao. "a Rame", reee mu, "ovo je lijek kojeg trazis". Potom i
4
obnove. Prema predaji bijelaca iz Europe, one tajanstveno biCe, koje je Ram vidio u snu i koje mu je pokazalo granCicu imele, naziva se Aesc-heyl-hopa, sto znaci "nada u spas je u drvetu". Grci su ga nazi vali Eskulapom, duhom medicine koji u ruci drii carobni stap u obliku kaduceja. Medutim, nakane su "mirom nadahnutog" Rama bile mnogo vee e. On je zelio izlijeCiti svoj narod od moraIne rane, koja je jos pogubnija od kuge. Nakon sto je u svom plemenu izabran za pogla vara sveeenika, svim je druidima i druidkinjama zapovijedio da pre kinu s prinosenjem ljudskih zrtava. Vijest je 0 toj zabrani doprla sve do oceana i dok su je jedni pozdravljali kao vatru spasenja, drugi su je smatrali uvredljivim svetogrdem. Sveeenice, Cija je moe bila ugrozena gromko su proklinjale dr:nika i zazivale njegovu smrt. Uz njih su stali i mnogi druidi, koji su u Ijudskim irtvama vidjeli jedir.i nacin vladanja. Dok su jedni Rama kovali u nebesa, drugi su ga pro klinjali. Usprkos tome, on nije odustao od borbe, vee je nastavljao,
je
ie
i u
)
e
11
la z \i )
novi san. Olujno je nebo bilo prekriveno mracnim oblacima koji su se lijen vukli nad planinama, dodirujuci njihove vrhunce prekriven sumama. Stojec i na stijeni, jedna se vitka zena spremala udari velicanstvenog ratnika, koji je svezan lezao pred njom. "U ime pre daka, stani!" kriknuo je Ram, pohitavsi prema zeni. Druidkinja ga prijeteci neprijatelju, pogleda pogledom ostrim poput noza. No, tom trenutku odjekne grom iz gusta oblaka i pod svjetlom se munj ukaie jedna blistava prilika. Suma problijedi, svecenica padne ka gromom osinuta, odveza se uzad na tijelu zarobljenika, te on izazo vno pogleda blistavog velikana. Ram niti ne zadrhta; u crtama je pr like, on, nairne, prepoznao one boiansko bice s kojim je vee jednom govorio u sjeni debelog hrasta. Ovoga mu se puta uCini jos mnog ljepsim buduci da je cijelo njegovo tijelo zracilo svjetloscu. Ram tad vidje da se nalazi u otvorenom hramu, sa sirokim stupovima. Na mj stu kamenog svetista uzdizao se oltar a kraj njega stajase ratnik, Ci
46
s oltara, simbol i provodnik nevidljiva ognja nebeskog sjedinit e porodicu, klan, pleme i sve narode jer ona je srediste zivuceg Bog ne zemlji. Ali da bi se poznjela ta zetva, trebalo je odvojiti zivot o kukolja; svi su se hrabri trebali pripremiti za odlazak iz Europe, kak bi osvojili novu zemlju, djevicanski netaknutu i Cistu. Tamo e e usta noviti svoj zakon, tamo ee zasnovati kult vatre koja obnavlja. Mladi ljudi zeljni pustolovine taj su prijedlog prihvatili odusevljenjem. Upaljene vatre, koje su na planinama odriavan mjesecima, bile su znak za masovnu selidbu svih onih koji su zelje slijediti Ovna. Strasna selidba, koju je predvodio ovaj veliki past nad pastirima, kretala se polako, usmjeravajuei se prema srcu Azij Prolazeci duz Kavkaza Bijeli su osvojili mnoge gigantske utvrd Crnih. U znak sjeeanja na te pobjede kolonije Bijelih su kasnije na st jene Kavkaza uklesali ogromne glave ovna. Ponosan na svoj uzvisenu misiju, Ram je svladavao jednu teskoeu za drugom, odgo netao je Il)isli, predvidao buduenost, lijeCio bolesne, smirivao on
i Ijubomoru, uvedena je znatno kasnije. Ram je ukinuo ropstvo i ubijanje, naglasavajuei da je porobljavanje covjeka od strane drugog covjeka uzrok svih zala. Klan, tu prvu skupinu bijele rase, sacuvao je, pak, takvim kakav je bio te njegovim clanovima omogueio da sami biraju svoje vode i svoje ~uee. No, najveea je Ramova zasluga u tome sto je zeni odredio novu ulogu. Tim je Cinom iskovao istinsko orude eivilizaeije. Sve do tada, muskarae je zenu dozivljavao samo na dva naCina: kao bijednu robinju u kuei, koju je ponizavao i surovo mucio iIi, pak, kao strasnu svee enieu pod hrastom iIi na stijeni, za Ciju se naklonost morao boriti; i probv svoje volje, bio je podlozan toj strasnoj i fas einantnoj carobniei, Cijih se prorocanstava plasio i pred kojom je drhtala njegova praznovjerna dusa. Ljudska irtva, pri kojoj zena zariva noz u sree svom okrutnom braninu, bila je zenina osveta muskareu. ZabranjujuCi taj strasni obred i ponovno uzvisujuei pred muskareem zeninu ulogu supruge i majke, Ram je od nje napravio 48
Ie e,
la
15
je ma
eta ied via
pocetak zemaljske i suncane godine, klijanje u prirodi u samom sre zime, drhtaj zivota u srcu smrti. Slavili su univerzalni poljubac koj nebo salje zemlji i pobjedonosno rodenje novog Sunca, kojeg na svi jet donosi velika Noe-Majka. Ram je tako ljudski zivot povezao s godisnjim dobima i kretanjim zvijezda, istovremeno svemu tome dajuei boianski smisao. Zbo toga sto je stvorio tako plodne institueije, Zaratustra ga je nazva "vodom naroda i najsretnijim kraljem", a indijski pjesnik Valmiki kOJi je drevnog junaka pribliiio novijem dobu i prikazao ga u svjetl jedne blistavije i naprednije civilizacije, dao je njegovu liku erte viso kog ideala. "Ram s oCima boje plavog lotosa", kaze Valmiki, "bjd gospodar svijeta, uCitelj svoje duse i ljubavi medu ljudima, otae majka svojih podanika. On je svima znao podariti Ijubav." Nastanjena u Iranu, na vratima Himalaja, bijela rasa jos uvijek nij bila gospodar svijeta. Trebala je njezina prethodniea doprijeti d Indije, do gla vnog sredista Crnih, tih dr:.evnih pobjednika ervene
4
15 Vrlo je zanimljivo da Zend-Avesta, sveta knjiga Perzijanaca, Zaratustru smatra nekim koga je nadahnuo Ormuzd, prorok Bozjeg zakona, te ga shodno tome smatra nastavljaeem jednog znatno starijeg proroka. Ispod simbolike antickih hramova, ovdje se mogu nazrij~ti niti velike objave covjecanstvu, koja medusobno povezuje istinske posveeenike. Evo tog znacajnog odlomka: 1. Zaratustra upita Ahura-Mazdu (Ormuzda, Boga svjetlosti): "Ahura-Mazda, ti sveti i presveti tvorce svih tjelesnih biea i svih nevi nih i cistih; 2. Koji je prvi covjek s kojim si se susreo, ti koji si Ahura-Mazda?" ... 4. Tada Ahura-Mazda odgovori: "Bio je to Iijepi Yima, onaj koji bjese na celu jednog skupa hvale dostojnog, 0 cisti Zaratustro;" ... 13. I ja mu rekoh: "Bdij nad svjetovima koji su moji i uCini ih plodnim ti, kao zastitnik njihov" ... 17. I ja mu dadohoruzje pobjede, ja koji sam Ahura-Mazda: 18. ZIatno koplje i mac od zlata .
... 31. Yima se tada uzdigne do zvijezda prema jugu, na putu kojim sunce ide.
... 37. Hodao je po zemlji, koju je uCinio plodnom. Ona je bila za tree inu veea nego
nekada . ... 43. I blistavi Yima okupi zbor najvrlijih ljudi u slavnoj Airjana-Vaeia, cisto stvo renoj. (Vendidad-Sade, 2. Fargard. - Preveo Anquetil Duperron.)
50
veliki miljenik naroda.
ti
lu
ao
go 10
Istine. Kraljevi i poslanici naroda ponudili su mu najvisu moe. Zatrazio je godinu dana da razmisli i ponovno je usnio san. Jer Duh, koji ga je nadahnjivao, govorio mu je u snu. Ponovno se vidio 1.1 sumama svoje mladosti. I sam je bio mlad i nosio lanenu haljinu kakvu nose druidi. Visoko na nebu blistao je mjesec. Bila je to sveta noe, Noe-Majka, kad su narodi oeekivali radanje sunca i nove godine. Rama je hodao is pod hrastova i kao nekada osluskivao glasov koji su dolazili iz sume. Tada mu se javi lijepa zena. Na glavi je imala prekrasnu krunu. Njezina divlja kosa bijase zlatne boje, koza joj bila bijela po put snijega a oCi joj sjale dubo kim plavetnilom kakvo se moze vidjeti nakon oluje. ana mu reee: "Ja sam bila divlja druidkinja, ali preko tebe postah Suprugom punom radosti. Sada je moje ime Sita. Ja sam zena koju si ti slavio, ja sam bijela rasa, ja sam tvoja supruga. 0, gospodaru i kralju moj! Zar nisi ti mene radi preplovio rijeke, oearao narode i pokorio kraljeve? Evo nagrade. Uzmi ovu knmu iz mojih ruku, stavi je na glavu i sa mnom 52
c.
h,
i i je ali :ao 1vi Dsa ber "Ja 10m
iam
nisi ~vo
om
vala niz njegovu bijelu bradu a iz dubine suma jedan je tuzni glas dozivao: "Rama! Rama!" Ali Deva Nahusha, Duh koji je blistao svjetloscu, uzvikne: "Za mnom'" I bozanski Duh ponese Ramu na jednu planinu na sjeveru Himavata. Nakon toga sna, koji mu je pokazao ispunjenje njegove misije Rama okupi kraljeve i poslanike naroda, te im rece: ,,}a ne zelim naJvisu vlast koju mi nudite. Cuvajte vase krune i postujte moj zakon Moj je zadatak zavrsen. }a se povlaCim zauvijek sa svojom bracom posvecenicima, u gore Airyana-Vaeia. Odatle, ja cu bdjeti nad vama Cuvajte bozansku vatru! Ako se ugasi, ja cu se pojaviti medu vama kao sudac i strasni osvetnik!" Na to se sa svojima povuce na brdo Albori, izmedu Balka i Bamyana, u boraviste koje poznaju sarno posveceni. Tu je ucio svoje ucenike one sto je znao 0 tajnama Zemlje i Velikog Bica. Nadaleko, od Egipta do Oksitanije, oni su raznosil svetu vatru, simboI bozanskog jedinstva stvari i rag Ovna, kao znak
53
10 Rogovi ovna mogu se naCi na glavama eijelog niza osoba na egipatskim spo menicima. Taj ukras kraljeva i velikih sveeenika bio je znak svceenicke i kraljevske inieijaeije. Otuda potjeeu i ona dva raga na papinoj tijari. 17 Evo kako zodijacki znakovi izrazavaju Raminu povijest, prema Fabre d'Olivetu, genijalnom mislioeu, koji je simbole proslosti tumaCio prema ezoterienoj tradieiji. 1. Ovan, koji juri s glavom okrenutom prema natrag, predstavlja trenutak kad Rama napusta domovinu, oka uprta u zemlju koju napusta. - 2. Razbjesnjeli bik mu se suprot stavlja, ali se po[oviea njegova tijela zaglibila u mulju, sto ga sprecava izvrsiti svoju nakanu; on pada na koljena. Kelti, oznaceni vlastitim simbolom, su se usprkos svojim naporima, kasnije njemu potCinili. 3. Blizanci oznacavaju Ramin savez s Turaneima. 4. Rak govori 0 njegovu posredovanju i njegovu vraeanju k sebi. 5. Lav govori 0 nje govoj borbi s neprijateljima. 6. Krilata Djeviea govori 0 njegovoj pobjedi. 7. Vaga 0 jed nakosti pobjednika i pobijedenih. 8. Skorpion 0 pobuni i izdaji. 9. Strijelae 0 osveti koju vrsi. 10. )arae, 11. Vodenjak i 12. Riba se odnose na moralni dio ave price. Ovakvo se tumacenje zodijaka moze smatrati koliko smjeIim, toliko i bizarnim. Medutim, nije dan astronom niti poznavatelj mitologije nisu nam ni izdaleka ponudili objasnjerije porijekla ni smisla tih tajanstvenih znakova nebeske karte, koju su ustanovili i poStovaIi narodi jos od pocetka naseg arijskog eiklu.sa. Hipoteza Fabre d'Oliveta moze nam barem olvoriti nove i siroke perspektive. - Vee sam rekao cia su ovi znakovi, cita Ii ih se obrnutim redom, kasnije na Istoku i u Gri'koj oznacavali razIiCite stupnjeve kroz
buduCi da su vedske himne njezine blistave zrake. Nude nam potom kljuc lndije i pokazuju nam, najzad, prvu kristalizaciju osnovnih ideja ezoterijskog ucenja svih arijskih religija. 18 No, ogranicimo se samo na kratki pregled, te pogledajrno gdje je jezgra vedske religije i kako se ona razvijala. kojeje trebalo proci da bi se stiglo do najvise inicijacije. Prisjetimo se samo najslavni jih znakova: Krilata Djevica oznaeava eednost koja osigurava pobjedu, Lav rnoralnu snagu, a Blizanci sjedinjenje eovjeka i bozanskcg duha koji zajedno Cine dva nepob jediva borea; Ukroceni Bik oznacava moe nad prirodom, a Ovan astralnu snagu Vatre iii univerzalnog Ollha, koji omogucuje najvisi stupanj inicijacije uz pomo<' poznavanja Istine. 18 Bramani smatraju Vede svojim svetim knjigarna par excellence. Oni u njirna nalaze znanost nad znanostima, buduci da sama rijee Veda znaei znanje. Ti su tek stewi privukli i oearali i europske znanstvenike, koji su u njima isprva vidjeli sarno patrijarhalnu poeziju, a tek potom otkrili ne sarno podrijetlo velikih indo-europskih mitova i nasih klasienih bog ova, vee i jedan znalaeki organiziran kult te izuzetno duboki religijski i metafizieki sustav. (Vidjeti: Bergaigne, La religion des Vedas, te lijep iosvjetljujuCi rad M. Augustea Barta, Les religions de l'Inde). Buduenost im sprerna i poslJednje iznenadenje: u Vedama se, nairne, moze pronaCi definicija okultnih sUa prirode, kaje moderna znanost uprava otkriva.
55
obmanjuje njihovim metaforama. Za njega je Savitri manje sunce no sto je to Vivasvati, stvaralacka snaga zivota koja ga potiee i potvrduje moe suneevog sustava. Indra, bozanski ratnik koji u svojim zlatnim kocijama juri nebom te baca gromove i uniStava oblake, olicava :noc tog istog sunca u zivotu atmosfere, u "velikoj prozraenosti zraka". Kad dozivaju Varunu (grckog Urana), boga beskrajnog sjajnog neba, koji obuhvaca sve stvari, vedski pjesnici idu jos dalje. "Ako Indra predstavlja aktivni i borbeni zivot, Varuna izrazava njegovu nepromjenjivu velicanstvenost. Nema niceg sto bi se moglo izjednaeiti s opisima koje nam 0 njemu nude Himne. Sunce je oko njegovo, nebo mu je ogrtae a uragan njegov dah. On je onaj koji je nebo i zemlju postavio na nerazorive temelje i onaj koji ih razdvaja. On je sve ueinio i sve saeuvao. Nista ne bi moglo naskoditi djelima Varuninim. Nitko u njega ne moze prodrijeti; ali on, on sve zna i vidi sve sto jest i sve sto ce biti. Svrhova nebeskih u kojima boravi u palaei s tisucu vrata, on odreduje let pticama u zraku i pravac ladama koje plove valovima.
56
drveta u kojem spava poput embriona u maternici, bilo da uzleti poput "Sina Valova", grmeCi gromom preko rijeka nebeskih, gdje su ga Akvini (nebeski konjanici) stvorili uz pomoc zlatnog kremena. On je pruijenac medu bogovima, prvosvecenik kako na nebu takoj na zem lji i sluiio je obred u boravistu Vivasvainom (nebo iIi sunce) i prije no sto ga je Matarisva (munja) donijela smrtnicima i prije no sto su ga stari zreci 20 Atarvan i Angiras ovdj dolje ustanovili kao zaStit nika, gosta i prijatelja ljudi. Gospodar i stvoritelj zrtve, Agni je postao nositeljem svih misticnih spekulacija koje se bave irtvom i htvovanjem. On rada bogove, organizira svijet, stvara i cuva uni verzalni iivot. Jednom rjecju, on je kozmogonijska moe. "Soma je slika i priIika Agnija. U stvarnosti, to je napitak od jedne fermentirane biljke koji se izlijeva u slavu bogova za vrijeme zrtvo vanja No, poput Agnija, i Soma ima svoj misticni Zivot. Njezino je
19 20
A.Barth, Les Religions de l'Inde.
Svecenici koji su prinosili irtve ( prim. prevo )
57
lz ovih dviju osnovnih ideja izvire i tree a, koja nije manje plodna. U Vedama je kozmogonijski 6n neprekidno irtvovanje. Da bi stvorilo sve sto postoji u svijetu, Vrhovno Bice zrtvuje sebe; ono se dijeli, kako bi, mogio izaci iz svog jedinstva. Ta se zrtva, dakIe, dozivijava, kao vitaina tocka svih funkcija prirode. Ova ideja moze na prvi pogied djelovati zacudujuce, no ako je poblize razmotrimo, vidjet cemo da je u njoj s2drzana klica cjelokupnog teozofskog ucenja 0 evoluciji Boga u svijetu i ezoterijske sinteze politeizma i monoteizma. lz nje ce se roditi dionizijska ideja 0 padu i iskupIjenju dusa, koja ce se potom prosiriti i na Hermesa i na Orfeja. Ona ce iznjedriti i ucenje 0 bozanskoj Rijeci, koje je objavio Krishna te dovrsio Isus Krist.
"] Bath, Les Religions de l'Inde. 22 Ono sto nesumnjivo dokazuje da je Soma predstavljala apsolutni zenski prin cip, jest cinjenica da su je kasnije brahmani poistovjec ivall s Mjesecom. Drugim rijeCima, u svim drevnim religijama Mjesec simbolizira zenski princip, dok Sunce simbolizira muski princip.
58
lao
ve bi ao 'ed da eiji
nJe se eo
'rin
gim lI\ce
koje se vraeaju i ponovno odlaze." U dvije rijeci, tu vf!2 nalazim ucenje 0 reinkamaciji, koje ee igrati glavnu ulogu u brahmanizmu budizmu, kod Egipcana i Orficara, u Pitagorinoj i Platonovoj filoz fiji, misterija nad misterijama, arkana nad arkanama. Kako da nakon svega ovoga u Vedarna ne vidimo velike smjero jednog organskog religijskog sustava, jedne filozofske koncepcije un verzuma? Tu ne nalazimo sarno duboku intuiciju 0 drevnim int lektualnim istinama, koja nadilazi svako istraZivanje, vee mozem naci i jedinstvo i sirinu pogleda u poimanju prirode i medusobno odnosa njezinih fenomena. Poput gorskoga kristala, svijest vedsko pjesnika zraci suncem vjecnih istina i u njegovoj blistavoj prizmi sja sve zrake univerzalne teozofije. OVdje su cak i stalni principi vidl viji negoli u drugim svetim knjigama 1ndije i u drugim semitskim arijskim religijama, zbog jedinstvene iskrenosti vedskih pjesnika transparentnosti te prvobitne religije, tako uzvisene i ciste. U to v jeme nije postojala razlika izmedu misterija i narodnog kulta. No, ak
drama, koju su kretnjama i plesom izvodile svete plesacice. U ovo~ je trenutku jos bilo kasti, ali bez strogosti i apsolutnih barijera. Ratnik je sveeenik i sveeenik ratnik, koji najcesee sluii gospodaru ili kralju. No, tada ee na scenu stupiti osoba skromna izgleda i velike buduenosti. Brada i kosa mu nisu njegovani, polugol je i prekriven crvenim dronjcima. Taj muni, taj usamljenik stanuje negdje pored sve tih jezera, u divljini i samoei, gdje se predaje razmisljanjima i askets kom zivotu. S vremena na vrijeme, on dolazi opomenuti vodu iIi kralja. Cesto ga odbijaju, ne slusaju njegove savjete; ali svi ga postuju i boje ga se. On vee ima nesumnjivu moe. Izmedu tog kraIja, u zlatnim kocijama, okruZenog svojim ratnicima, i tog polugolog munija, koji nema drugog oruija do svoje misli, rijeCi i pogleda, zapodjenut ee se borba. Strasni pobjednik ovoga puta neee biti kralj; bit ee to usamljenik, mrsavi prosjak jer on ee imati znanje i volju. Povijest te borbe povijest je brahmanizma, kao sto ee kasnije biti i povijest budizma i ona obuhvaea gotovo cijelu povijest Indije. 60
obuhvaca dvojicu drugih i svo troje je u Neizrecivom. Brahmansko ucenje. Upanisad
Ii u sebi nosis uzvisenu dusu koju ne poznajes. fer Bog boravi unutraSnjosti svakog covjeka, ali malo ga ljudi zna naCi. Covjek koji irtvuj svoje ielje i svoja djela Bicu iz kojeg proizlaze paced svih stvari i preko koje je sazdan sav univerzum, tom irtvom postiie savrsenstvo. fer onaj koji sebi pronade svoju sreeu i svoju radost te u sebi pronade i svoju svjetlos jedno je s Bogom. fer, znaj to, dusa koja je pronasla Boga oslobodena j ponovnog radanja i smrti, starenja i bola; ona pije vodu besmrtnosti. Bhagavad-Git
6
jedan od arijskih kraljeva Indije, stojec i u svojim zlatnim koeijama, nareduje vojskama slonova, konja i pjesaka. Jedan vedski svecenik ovako blagoslivlja svoga kralja, pred okupljenam gomilom: ,,Ja sam te doyen medu nas. Say narod te zeli. Nebo je cvrsto, zemlja je cvrsta, planine su cvrste, neka bude cvrst i kralj por diea." U jednom Clanu nesta kasnijeg zakona, Manava-Dharma-Sastra, moze se proeitati: "ani gospodari svijeta koji, u zudnji za oslobodenjem, u borbi poka zuju svoju snagu, nikad ne okrecuci liea svoga, nakon svoje smrti stizu ravno na nebo." ani se zapravo nazivaju potomeima bogava, smatraju se njiho vim protivnieima, spremni da i sami pastanu bogovima. Ideal je cavjekov: sinavska poslusnast, vojnicka hrabrost i asjecaj plemenite zastite u odnasu na svih. Sta se pak zene tiee, indijska je epapeja, ta sluskinja brahmal1a, pokazuje samo u ertama vjerne supruge. Ni Greka ni naradi Sjevera nisu u svojim paemama stvorili likove supruga taka tankocutnih, plemenitih i zanesenih kaa sta je bila 62
rasu i dalo joj mekocu. Pravo je eudo da su se, usprkos takvim mijesanjima, na vrhu te eivilizacije tijekom niza promjena uspjele odriati ideje bijele rase. Evo, dakle, kako bi mogla izgledati prikladno definirana etnicka baza Indije: s jedne je strane tu prisutan duh bijele rase sa svojim moralom i uzvisenim metafizickim teinjama, dok se s druge nalazi duh erne rase, sa svojim strastv nim energijama i svojom razornom snagom. Kako se taj dvostruki duh ocitovao u staroj religioznoj povi jesti Indije? Najstarije predaje govore 0 suncevoj dinastiji i mjesecevoj dinastiji. Kraljevi sunceve dinastije smatrali su se potomeima Sunea, dok su se oni drugi smatrali potomeima Mjeseea. No, ovaj je sim boJicki jezik otkrivao dvije oprecne religiozne koneepeije i govorio 0 tome da su se dvije kategorije vladara driale dvaju razliCitih kultova. Solami kult prikazivao je i velicao Boga kao musko bice. Oko njega se okupljalo sve one sto je bilo najCisce u vedskoj tradiciji: znanje 0 svetoj vatri i molitvi, ezoterijsko poimanje vrhovnog Boga, postivanje 63
nih strasti srusiti vedski oltar i ugasiti svetu vatru predaka? Ne, Indija je tek tada bila na pocetku svog religioznog razvitka. Ona ce prosiriti svoj metafizicki i organizatorski duh u instituciji brahmanizma. Sveeenici, koji su sluzili kraljevima i vodama pod imenom purohi tas (starjesine pri zrtvovanju vatri) postali su vee njihovi savjetnici i ministri. Bili su vrlo bogati i posjedovali veliki utjecaj. Uprkos tome, svojoj kasti oni nisu mogli ()sigurati suvereni autoritet, onu nedo dirljivu poziciju koja je iznad same kraljevske vlasti, bez pomoei jedne druge klase ljudi koja personificira duh Indije, sa svim onim sto je u njemu najdublje i najizvornije. Bili su to pustinjaci. Od vremena, do kojih sjeeanje ne dopire, ti su isposnici nastanji vali usamljena mjesta u dubini suma, na obalama rijeka iii planina, u blizini svetih jezera. Ljudi su ih katkada susretali same, katkada okupljene u zajednice, no uvijek su bili sjedinjeni u istom duhu. Ljudi . su u njima prepoznavali duhovne kraljeve, istinske gospodare Indije. Nasljednici starih mudraca, risija, samo su oni posjedovali tajnu 64
pustinjaka bijele rase koji su, s najdubljom pronicljivoseu i snaznom voljom iz dubine svojih suma vladali nemirnom dusom Indije. Upravo je iz krila tih pustinjackih zajedniea proizasla sveeenicka revolucija, koja je od Indije stvorila najsnazniju teokraeiju. Pobjeda duhovne moei nad zemaljskom, pobjeda pustinjaka nad kraljem, iz koje je rodena moe brahmanizma, dogodila se kroz jednog reforma tora prvog reda. Mireci dva zaraeena duha, duh bijele i duh erne rase, mireci solarne i lunarne kultove, ovaj je bozanski covjek postao istinskim tvoreem indijske narodne religije. Pored toga, svojim je ucenjem ovaj snazru duh donio svijetu jednu novu, izuzetno znacajnu ideju: ideju bozje rijeCi iIi bozanstva, koje se otjelotvoruje i manife stira kroz covjeka. Taj prvi mesija, prvi od starijih sinova Bozjih, bio je Krishna. Legenda 0 njernu je od presudne vainosti buduei da sazima i daje okvircijelorn brahmanistickom ucenju. No, u narodnoj se predaji ona moze naei sarno djelomicno, buduci da je snaga oblikovanja bila i 65
66
ponasali se prema njima kao prema sebi ravnima. No, otkako su sinovi Sunca bili unisteni ih otjerani sa svojih prijestolja, a njihovi se rijetki nasljednici skrivali po sumama kod pustinjaka, nepravda, ambicija i mrinja pocele su uzimati maha. Promjenjivi i prijetvorni poput zvijezda u noci, koje su uzimali za svoj simbol, lunarni su se kraljevi upustili u rat bez milosti. Jedan je medu njima uspio nadvladati ostale, koristeci se terorom i posebnom snagom prestiza. Na sjeveru Indije, na obali siroke rijeke, zablistao je snazan grad. lmao je dvanaest pagoda, deset palaca i stotinu vrata oivicenih tornjevima. S njegovih su visokih zidina leprsale raznobojne zastave nalik krilatim zmijama. Bila je to ponosna Madura, neosvojiva poput lndrine tvrdave. U njoj je vladao Kansa, neiskrena srca i nezasitne duse. Oko sebe je mogao podnijeti samo robove, buduci da je vjero vao cia posjeduje sarno ono sto je pokorio, a sve to sto je imao za njega nije predstavljalo nista u usporedbi s onim sto je tek htio osvojiti. Svi kraljevi koji su postovali lunarne kultove ukazivali su mu pocasti. 67
u tom bi trenutku nepovratno potpali pod vIast Kalayenija. U sva kom slucaju, postajali bi njegovi robovi. Ako bi u nekom trenutku i pomislili otkazati mu poslusnost iIi pobjeci od njega, uCinilo bi im se da pred sobom vide strasnog carobnjaka obavijenog svojim gmazo virna, vidjeli bi kako se na njih ustremljuju zmije koje sikte te bi zastali, paralizirani carolijom njihovih pogleda. Kansa je od Kalayenija zatrazio savez. KraIj Yavana obecao mu je vlast na zemIji, pod uvjetom da se ozeni nj govom kcerkom. Lijepa Nisumba, kcerka kraIja carobnjaka, sa svojim zlatnim uvo jcima i grudima crnim i cvrstim poput ebanovine, bila je ponosna poput antilope i okretna poput zmije. Njezino je lice bilo nalik gustu oblaku, na kojem se odrazava plavicasti sjaj mjeseCine, 06 su joj bli stale poput munja a njezina pozudna usta podsjecala su na meso crvenog voca 5 bijelim kosticama. Reklo bi se da je to sarna Kali, boiica Zelja. Uskoro ona zavlada srcem Kansinim i pobudi u njemu strast vrucu poput zeravice. Kansa je imao dvor pun zena raznih boja 68
Tada se Kansa priblizi vatri i upita sveeenika: "Reci mi onda, koja ce od mojih zena roditi gospodara svijetar U tom se trenu vatri priblizi i Devaki, kraljeva sestra. Bjese to dje vica priprosta srca, koja je svoje djetinjstvo provela u vezenju i tkanju Njezino tijelo je bilo na zemlji, no cinilo se da joj je dusa stalno u nebe sima. Devaki klekne ponizno, moleei Deve da dadu sina njezinom bratu i lijepoj Nisumbi. Sveeenik je naizmjence gledao cas u vatru, a cas u djevojku, te odjednom povika zacudeno: ,,0 kralju Madure, nijedan od sinova tvojih neee bib gospoda svijeta! On ee se roditi iz utrobe ove tvoje sestre!" Na te rijeCi obuze Kansu silno zaprepastenje, a Nisumbu gnjev Kad se nasla nasamo s kraljem, ona mu rece: "Devaki treba nestat ovog trenutka". "Kako da unistim svoju sestru?" odvrati Kansa. "Ako je Deve stite njihova ee osveta pasti na mene". "Onda", rece Nisumba gnjevno, "neka ona vlada na mom mjestu
6
n caseci easa, i skloni se kod pustinjaka. Devaki, koju je svecenik uputio ko da postupi, preobueena kao pokajnica, napusti Kansinu palacu te izade iz grada Madure, a da je nitko nije opazio. Rano izju tra, vojnici potraze kraljevu sestru, buduci da im je bilo nalozeno da je biju, no nadose samo praznu sobu. Kralj je saslusavao strazare gradskih kapija. ani su odgovarali da su vrata ostala zatvorena tije korn cijel oci, no u snu su vidjeli kako se mracne gradske zidine ruse p d jednom zrakom svjetIosti, i vidjeli su jednu zenu kako izlazi iz grada, pracenu zrakomsvjetlosti. Kansa je shvatio da neka mocna nevidljiva sila stiti Devaki. Otada ude strah u njegovu dusu i on poene mrziti svoju sestru smrtonosnom mrznjom.
70
pjesma kokila i tisuc'a ptica. Drvec'e je bivalo sve vece, suma Bve dublja i sve zamrsenija. Stabla su bila naslonjena jedno na drugo, lisc'e se slagalo i cinilo kupole i stupove koji su postajali sve vec'i. Hodajuc'i tim svijetom, Devaki bi se u nekom trenutku nasla u nekom od zelenih hodnika na koje je sunce bacalo slapove svjetla i u kojima su trulila stabla koje je bura polomila. U drugom bi se pak trenu zau stavila pod kolijevkama manga i asoke, odakle su visjele trake lijana i padale kise cvijec'a. Po sipraiju su skakali divlji jeleni i pantere, culo se kako divlji bivoIi lome granje iIi kako grupa majmuna, ispustajuci krikove, skace s jedne grane na drugu. Hodala je tako cijeli dan. Kad se spustila vecer, odjednom, iznad jednog bambu sovog stabla, ona spazi nepomicnu glavu jednog mudrog lona. On pogleda djevicu pametnim i zastitnickim pogledom te podize surlu, kao da je ieli pozdraviti. U trenutku suma postane svjetlijom i :.Jfed ocima Devaki prostre se krajolik pun dubokog mira i neke nebeske i rajske blagosti. 71
sovim ocima nade se pred kraljem pustinjaka: Vashistom. Sjedeei na kozi gazele i obucen u kozu erne antilope, prije je nali kovao bogu dostojnom postovanja negoli covjeku. Vee se sikora sezdeset godina hranio sam divljim plodovima. Kosa i brada bili su mu bijeli poput vrhova Himavata, koza mu je bila prozirna a pogled njegovih oCiju bio je prazan, kao da je tijekom dugih meditaeija navi kao gledati prema unutra. Spazivsi Devaki, on ustade i pozdravi je rijecima: "Devaki, sestro cuvenog Kanse, budi dobrodosla medu ~ama. Vodena Mahadevom, najvisim uCiteljem, ti si napustila svijet Jada radi svijeta uzitaka. Jer evo te kraj svetih risija, koji vladaju svo jim osjetima, sretni su zbog svoje sudbine te zeljni puta nebeskog. Vee dugo smo te cekali, kao sto noc iscekuje zoru. Jer mi smo oko Deva koje gleda svijet, mi zivimo u najguseim sumama. Ljudi nas ne vide, ali mi vidimo njih i slijedimo njihova djela. Na zemlji earuje mracno doba zelja, krvi i zlocina. Mi smo te izabrali za djelo izbavljenja, a kroz nas su te izabrali Deve. Jer u utrobi jedne zene 72
u molitvi. Kada mu se priblizi, on ustade, pogleda je dubokim tuz nim pogledom i tiho se udalji. Sumome prilike staraca, slika labuda i labudice i pogled mladog pustinjaka poeese joj se javljati u snovima, Pored izvora, bilo je drvo iz vremena do kojih sjecanje ljudsko ne dopire, drvo sa sirokim granama, kojeg su sveti risiji nazivali "drve tom zivota", Devaki je voljela sjediti u njegovoj sjeni. Cesto se tu uspa vljivala i imala eudne vizije. Kao da je mnostvo glasova pjevalo iz njegova lisca: "Slava tebi, Devaki' On ce doci okrunjen svjetloscu, s cistim fluid om koji se siri iz velike duse, i zvijezde ce poblijedjeti pred nJegovim sjajem. - On ce doci, i zivot ce izazvati smrt, i pomladit ce krv svih bie a. - Doc ice sladi od meda i od amrite, Cisc i od ja njeta bez mrlje i usta djevice, i sva ce srca biti obuzeta Ijubavlju. - Slava, slava, slava tebi, Devaki'''23 Jesu li to bili pustinjaci? Jesu Ii to bili Deve? Tko je to pjevao? Ponekad joj se Cinilo kao da se neki daleki utjecaj iii neka
23
Atharva Veda,
73
24 OvdJe je potrebna jedna napomena u svezi sa simbolickim smislom legende i stvarnim porijeklom svih onih koji su, tijekom povijesti, nazivani sinovima Bozjim. Prema tajnom ucenju Indije, a takvo je bilo i ucenJe posveeenika Egipta i Grcke, Ijudska je dusa kCi Neba jer je prije no sto se rodila na Zemlji ona prosla kroz eijeli niz zivota, i tjelesnih i duhovnih. Dakle, otae i majka radaju sarno tijelo djeteta, dok dusa dolazi iz drugog izvora. Ovaj se opei zakon nameee svima. I najveei proroci, i oni kroz koje }e govorila sarna Bozja Rijec, nisu mu mogli izbjeei. I doista, kad se prihvati predpostojanje duse, pitanje 0 tome tko je otae postane sekundarnim pitanjem.
74
rima, pred ocima svoje majke. Pastiri su ga zvali Blistavi jer vee i sarna njegova prisutnost, njegov osmij hi pogled njegovih veIikih ociju siriIi su radost gdje god bi se pojavio. Zivotinje, djeca, zene, muskarci, svi su ga voljeli i cinilo se da i on voli cijeIi svijet. Smijesio e svojoj majci, igrao se s ovcama is djecom svojih godina iii pr vo diD vrijeme u razgovoru sa starcima. Dijete Krishna bilo j neustrasivo i hrabro i cesto iznenadivalo svojim postupeima. Ponekad su ga n~a· zui u sumi kako lezi na mahovini, grleei mlade pantere i zavlaci im ruke u celjusti, a one ga se nisu usudivale ugristi. Ponekad bi ga, pak, obhrvala neka cudna mirnoca. Bio bi tada eudno udubljen u sebe, 15 To su duhovi koji, u cijeloj indij koj poeziji, imaju zadatak da budu uz one koji sklapaju brakove iz. ljubavi. ajvainije je u tom trenutku povjerovati d prorok dolazi iz bozanskog svijeta. A istinski Bozji sinovi t i potvrduju svojim zivotom i sv jom mrcu. No, drevni posveeenici nisu vjerovali da se to moZe objasniti obicnim ljudima. Neki od onih koji su se u svijetu javili kao boiji poslanici biLi su sinovi posve<'enika, a njihove su majke posjeCivale hramove, kako bi zacele dijete koj ce pripadati izabranima.
ne znam kada 'e e opet vratiti". Krishna ne rete niSta, ali zapadne u tako dubok san da se sva djeca prestrasi-e njega, kao da ih je obuzeo praznovjemi strah. Krishna ostavi svoje drugove, napusti njihove igre i, udublj n u svoje misIi uputi se sam na goru Meru. Lutao je tako tjednima. J dnoga jutra izade on na visoki vrh obrastao drvecem, odakle se pruzao pogled na planinske lance Himavata. Odjednom pored sebe ugleda visokog starca u bijeloj pustinjaCkoj haljini, kako u svjetlo ti jutamjeg rumenil stoji ispod ogromnog cedra. Cinilo se kao da ima stotinu godina jegova snjezno-bijela brada i celaYa glava blistali su velicanstve nim sjajem. Djecak pun zivota i stogodi-njak dugo u se gledali Starceve su se oei zado oljno odmarale na Krishni, ali je Krishna bi toliko ocaran time sto ga vidi, da je zanijemio od udivljenja. Premd ga je vidio prvi put, ucinio mu se poznatim. - "Koga trazis?" najzad ga upita starac. - "Moju majku." 76
zmija, hajd da branimo dobre i unistavamo zle". S lukom u ruci i macem 0 bokovima, Krishna i njegovi drugovi, sinovi pastira koji postadose ratnici, krenuve u napad na sume, boreei se protiv divljih zvijeri. Uz zavijanje hijena, sakala i tigrova, iz dubina suma mogli su se cuti pobjednicki uzvici mladiea pred pobijedenim zvijerirna. Krishna je ubijao i krotio lavove. Bio je objavio rat kraljevima i oslobadao je podjarmljena plemena. No, u njegovu je sreu i dalje vla dala tuga. j govo je srce imalo sarno j dnu duboku tajnu zelju, 0 kojoj nikome nije go orio: pronaci svoju majku i ponovno vidjeti onog cudnog plemenitog starea. On se sjeeao njegovih rijeCi: "Zar mi nisi obeCao da eu je ponovno vidjeti kad budem smr kao glavu zmije? Zar mi nisi rekao da eu pronaei voju majku kod Onoga koji se nikada 2' (est je vjerovanje u Indiji, da se askete mogu na odredenoj daljini manife ti rati kao vidljive prikaze, dok njih vo tijelo ostaj uronjcno u neku rstu kataleptickog sna.
77
jim prstenastim tijelom, Krishna mu maeem odsijece glavu i, oslobadajuci e tijela koje se jos uvijek uvijalo, mladi pobjednik s tri jumfalnim izgledom svojom lijevom rukom podize glavu zmije. Medutim, ta je glava jos bila ziva; jos uvijek je gledala Krishnu, te mu reee: "Zasto si me ubio, sine Mahadevin? Zar ti vjerujes da ces naCi istinu ubijajuci zive? Nerazumniee, naci ceS je sarno u vlastitoj ago niji. Smrt je u Zivotu, zivot je u smrti. Boj se keeri zmijske i prolivene krvi. Cuvaj e! Cuvaj se!" Govoreei tako, zmija izdahnu. Krishna ispu sti njezinu glavu i krenu ispunjen uiasom. Ali Kalayeni reee: ,,]a ovom covjeku ne mogu nista; jedino ga Kali moz ukrotiti svojim earima." Nakon mjesec dana ritualnog kupanja i molitvi na obali Gangesa, nakon sto se oeistio u svjetlosti suncevoj i misli Mahadevinoj, Kri hn se vrati u rodni kraj, kod pastira s gore Meru. ]esenski se Mjesec vojim sjajnim diskom uzdizao nad cedrovom sumom, a nocni je zrak ispunjavao miris divljih ljiljana, u Cijim su easkama tij korn dana zujale peele. Sjedeci pod jednim velikim 78
njeinim glasom progovori. "Oh! Krishna", reee ona, "zar ne vidis da te slusarno i da viSe ne mozerno spavati u svojim domovima? Oearale su nas tvoje pjesme, o junace, koji si obozavanja dostojan! Okovao nas je tvoj glas i vise ne mozemo bez tebe." "Oh l Pjevaj jos", reee jedna mlada djevojka, "podua nas kako da i mi pjevamo glasovima nasim." "Nauci nas plesati", doda jedna zena. Budeei se iz svog sna, Krishna dobrohotno pogleda Gope, reee im nekoliko blagih rijeci, te ih, uzimajuCi za ruke, posjedne na travnjak u jenci starog cedra, kojeg obasjavase blistava mjeseceva svjetlost. Zatim im ispriea sto je vidio u sebi samom: povijest bogova i junaka, Lndrine ratove i podvige bozanskog Rame. Zene i mlade djevojke slusale su ga ocarane. Njegova u kazivanja potrajala sv dok se nije razdanilo. Kad se ruzicasta zora ukaza iza planine Meru i kolibri zacvrkutase podno cedrova drveta, zene i djevojke Gope kra 79
liZavaju dvije Nandine kceri: Sarasvati i Nihdali. One sjedose pored nj gao Sarasvati mu stavi ruke oko vrata, zazveca sv jim narukvi cama, te mu reee:" aueivsi nas pjesmama i svetim plesovima, ti si od nas ueinio najsr tnije medu zenama; ali kad nas napustis, bit cern nesretnije od svih. Sto ce biti s nama, kad te vise ne budemo gledale? Oh! Krishna! Ozeni se s nama, s mojom estrom i sa mnom! Bit cerna tvoje vjerne supruge i nase oCi nece upoznati bol tvoga gubitka." Oak je Sarasvati tako govorila, NihdaIi sklopi vjede, te se einjase kao da je pala u ekstazu. "Nihdali, zasto zatvaras oei?" upita Krishna. "Ljubomorna je", odvrati Sarasvati, smijuci se. Ona ne zeli vid jeti moje ruke aka tvoga vrata". "Ne", reee Nihdali, zarum nivsi se. "Zatvorila sam oei da bih mogla dozivjeti lik tvoj, koji se urezao u najdublje dubine mag bica. Krishna, mozes otici; ja te nikada necu izgubiti! ... " Krishna se zamisli. SmijeseCi se, skine Sarasvatine ruke koje su
Kri hna se zaputi sam prema gori Meru. Sljedec noci, Gope se pono
vno okupise da nastave sa svojim igrama, ali uzalud su eekale voga ucitelja. On je bio nestao, ostavio im je sarno dah, miris svoga bica pjesme i svete plesove.
81
prema starom risiju, pustise ga da prode. Vashista se pribliZi prije stolju na kojem je sjedio Kansa pord Nisumbe, te mu reee: "Kansa, kralju Madure, teSko tebi, sine Bika, koji progonis usam ljenike po svetoj sumi! Tesko tebi, Zrnijina kceri, koja ga nadahnjujeS mrznjom. Blizu je dan vase kazne. Znajte da je Devakin sin ziv. On ce doei u oklopu od neprobojnih krljusti i u ramon te otj rati s tva jega prijestolja. A sada, drhtite i Zivite u strahu; to je kazna koju su yam odredile Deve." Ratnici, strazari i sluge nicice padose pred svetog stogodiSnjaka koji izade u pratnji svoje gazele, a da ga se nitko ne usudi dotaknuti No, od tog su dana Kansa i Nisumba sanjali 0 tome kako potajno uniStin kralja medu pustinjacima. Devaki j bila mrtva i nitko, osim Vashiste, nije znao da je Krishna njezin sin. Medutim, glas 0 njego vim podvizima dopro je i do kraljevih usiju. Kansa je razmisljao "Potreban mi je neki jaki covjek da me obrani. Onaj koji je ubio veliku zmiju Kalayenija, neee se uplasiti ni pusnnjaka." RazrniSljajuCi tako zapovijedi da kazu patrijarhu Nandi: "Posalji mi mladog junaka 82
"Krishna' , rece keerka kralja zmija, "Tvoje je celo mirnije od sni jegova Himavata a srce je tvoje poput udara groma. Svojom nevinoseu, ti blistas nad kraljevima zemaljskim. Nitko te ovdje nije prepoznao, ni ti sam sebe nisi svjestan. Iedino ja znarn tko si ti; Deve su te ucinili uciteljem ljudi; arno ja mogu te uciniti gospodarem svi jeta. ZeliS Ii to?" "Ako to Mahadeva progovara kroz usta tvoja", Krishna ce ozbiljno, "ti ces mi reCi gdje je moja majka i gdje eu pronaCi starca koji mi je govorio pod cedrovima gore Meru." "Tvoja majka?" odvrati Nisumba, prezrivo se nasmijavsi: "To ti ja posve sigurno ne mogu rei; sto se, pak, tice tvog starca, ja ga ni ne poznajem. Bezumnice! Ti hodas za svojim snovima i ni ne vidis blaga zemalj ka koja ti ja nudim. lma kraljeva koji no e krunu, ani u lJ U taroj su Indiji ove dvije duinosti najCeSCe iMe zajedno. Predvodnici kraljevskih koeija bili su znamenite osobe, naj~e~ce kraljevi ministri. U indijskoj se poeziji moie naci mnogo takvih primjera.
83
Progonjen nocu i danju pustinjakovim rijecima, kralj Madure rece svom predvodniku kocija: "Otkad je neprijatelj krocio u moju palacu, ja vise ne spavam mimo na svom prijestolju. Pakleni carobnjak po imenu Vashista, koji zivi duboko u sumi, bacio je na mene svoje cini. Otada te"ko disem; taj je starac zatrovao moje dane. Ali s tobom koji se ne bojis nicega, ni ja ga e vise ne bojim. Podi sa mnom u ttl pro kletu sumu. Jedan od uhoda koji poznaju sve staze i stazice odvest ce nas do njega. Cim ga ugledas, potrCi k njemu i udari ga u glavu prije no sto stigne prozboriti i rijec, prije no sto on pogleda tebe. Kad bude smrtno ranjen, upitaj ga gdje je sin moje sestre Devaki i kako se zave. Mir kraljevstva moga zavisi od te tajne." "Sudi spokojan", odvrati Krishna. Ja se nisam uplasio Kalayenija ni zmije Kali. Tko bi me mogao natjerati da uzdrhtim? Ma kako mocan bio taj covjek, ja eu doznati to sto ti taji." Preobuceni kao lovd, kralj i njegov vodic jurili su u svojim koCijama, s brzim tockovima, u oje su bili upregnuti bije ni konji. 84
"Kri hna, ubojico zmija, junace s planine Meru, zar se boji5?/I "Pa makar i zemlja drhtala i nebo se srusilo, ne bojim se!/I .,Ond~, na tavi!" Hrabri vodic ponovno osinu konje i kola ponovno pojure. No, oIuja postade tako jaka da su se pod njom povijala i golema toljetna tabla. Uznemirena 5uma bucala je poput rike tisuce demona. Grom udari pored putnika, slomljeni im baobab preprijeei put; konji se zau staviSe a zemlja zadrhta. "Taj tvoj neprijatelj je, dakle, neki bog/l, rece Krishna. "Mozda ga "titi sam Indra?/I "StiZemo na cilj", rece kraljev uhoda. "Po ledaj ovaj zeleni drvored. Na kraju njegovom nalazi se bijedna koliba. Tamo stanuje Vashista, veliki muni, koji hrani ptice i ne plasi se divljih zvijeri, a cuva ga jedna gazela. Ali makar mi krunu dao, ja ne idem daIje ni koraka." Cuvsi te rijeCi, kralj Madure problijedi: /IOn je tu? Stvarno? Iza tih stabala?" I skrivajuci se iza Krishne, promrmlja tiho, dok mu je
85
liko milja udaljenosti. Krishna je hodao mracnom alejom i odjednom se obreo pred Vashistom. Kralj pustinjaka je prekrizemh nogu sjedio na jednoj pro stirei, oslonjen na zid svoje kolibe. Bio je potpuno miran. [z njegovih slijepih oCiju blistala je unutarnja svjetlost svojstvena vidovnjaeima. Pribl..i.Zivsi mu se; Krishna ga odmah prepozna: "Uzviseni starae!" Osjeti duboku radost i postovanje ispuni cijelu njegovu dusu. Zaboravivsi na kralja, njegove koCije i njegovo kraljevstvo, klekne na koljena pred svecem, - i oboZavase gao Cinilo se da ga Vashista vidi. Njegovo tijelo, oslonjeno na zid kolibe, prozme lagani drhtaj; on pruii ruke da blagoslovi gosta i nje gove usne promrmljaSe sveti slog: AUM.28
28 U brahmanskoj inicijaciji, to znaci: vrhovni Bog, Bog-Duh. S ako od tih slova odgovara jednoj od bozanskih osobina, iii popularno govoreci, jednoj od osoba Trojstva.
Ote se krik, strasan krik, ali ne iz starcevih grudi nego Krishninih. Cuo je kako je strijela fijuknula pored njegovih usiju, vid je u tijelu sveca ... i cinilo mu se kao da se zabala u sarno njegovo sre do te se mjere njegova duSa poistovjetila s dusom risija. S tom ostro trijelom, dusu Krishninu probode bol cijeloga svijeta i prozme g do samog dna njegova bica. Medutim, Vashista stajase nepomieno, premda je strijela probo njegove grudi, sarno su mu se usne mieale. On promrmIja: "Sin Mahadevin, cemu taj krik? Ubijanje je uzaludno. Strijela ne maz pogoditi dU5U, i zrtva je pobjednik nad svojim ubojicom. Raduj s Krishna, sudbina se ispunila: ja se vracam Onome koji s nikada n mijenJa. Ali ti, izabranice njegov, spasioce svijeta, ustaj! Krishn Krishna!" Krishna se uspravi, u mei mu bijase mac; htjede se okrenuti prot kralja. Ali Kansa bijase pobjegao. U tom trenutku zraka jarke svjetlosti razdvoji erno nebo i Krishn
Bogu i TrojslVu, onako kako se ona razvijala od samog svog izvora. U Indijl se ta ideJa javila jos na fX>Cetku u svojoj transparentnoj simboli i, sa svojim dubokim metafizickim znacenjem. U drugom poglavlju pete knjige Vishnu-Purana, nakon -to j prikazano kako je Devaki, dodaje se: "Nitko nije mogao gledati Devaki, zbog svjetlo b koja j obavijala, a oni koji su miSlju sagledavali njezm sjaj, osjeeal" su nemir u duhu; govi, koji u smrtnicirna nevidljivi, pjevali u joj hvalospjeve, otkako se Vishnu zatvorio u njezmoj sobnosti. Govorili su: uTi ita beskonacna uzviSena Prakriti koja je nekada nosila Brahmu u svojoj utrobi; ti si potom bila boiica Rijeci, snaga Tvorca svjetova i majka Veda 0 ti, vjeeno bice, koje supstaneom sv jom razumijes susbnu svih stvor enih stvari, ti si bila jednaka sa stvaranjem, ti si bila zrtva iz koje je poteklo sve sto je stvoreno na zemlji; ti si drvo koje, trljanjem svojim rada vatru. Poput Aditi, ti si majka bogova; poput Diti, b si ona m u Datias, njihovim neprijateljirna. Ti si vjetl st iz koje se rada dan, i poniznost, rnajka istinske mudrosb; b si politika kralj va, majka reda; ti si ielja iz koje se rada Ijubav; ti si zadovoljstvo iz kojeg se rada potistenost; b si inteligencija. rnajka znanosb; b si strpljivost, majka hrabrosti; say v d nebeski i sve zvijezde tvoja su djeca; ti si ona koja prethodi svemu sto postoji ... Ti i sisla na zemlju radi spasenja svijeta. Suosjeeaj nama, 0 bofico; i budi milostiva prema svijetu, budi ponosna sto u sebi nosis boga koji podriava svijct." Ovaj odlomak dokazuje da su brahmani Krishninu majku poi tvojeeivali s univerzalnom supstancom i zenskim prin eipom prirodc. Oni su od nje napravili drugu osobu boianskog Trojstva, p etnog, jos nemanifesbranog trojstva. Otae, Nara (Yjeeno-Musko); majka. Nari
8
zajedno tvore atura naturans, da se po luiimo terminom Spinoze. Organizirani jet, Zivuci univerzurn, natura naturata, proizvod je stvaraiaCke Rij i koja se i s manifeslira u trostrukom obliku: Brah a, duh, koji odgovara boians om svi Vishnu, du~, odgovara Ijudskom svijetu; Shiva, njelo, odgovara prirodnorn svi U tri svijeta, muski princip i ienski princip (esenca i supstanca> podjednako su \'ni, a Vjeeno zensko se manifestira i tovremeno u zemaljsk j, IJudskoj i bozan prirodi. Izida je trostruka, Kibela takoder. Ako se stvari promatraju na taj na mozemo vidjeti da dvostruko troj tvo, troj tvo Boga i trojstvo svijeta, sadrii prin 1 okvir jedne teodiceje i jedne kozmogonije. Tr ba, da Ie, priznati da je ova osno ideja potekla iz Indij . Prihvatili su j vi veliki anticki hramovi, sve vel ike relig mnoge slavne filozofij . U apo tolskim vremenim i u prvim toljerima krSCan krScanski su posvecenici posto ali zenski princip vidljive i nevidljive prirode imenom Sv tog Duha, koji je prikazan kao golubica i oznacava zensku moe u s hramovima Azije i Europe. Premda je kasnije Crkva skril i izgubila kljuc te dr mistcrij ,njezin je smisao j s uvij k zapisan u simbolima.
odricanja potrajaIi su sedam godina. Tada osjeti on da je svojom bozan kom prirodom svladao svoju zemaljsku prirodu i da se dovoljno poistovjetio sa suncem Mahadeve da bi za luiio ime Bozjeg sina. Potom pozva k s bi pustinjake, mlade i stare, da bi im otkrio voje ucenje. Oni zatekose Krishnu prociseenog i veeeg; junak se bio preobrazio u sveca; ne bj "e izgubio svoju lavovsku snagu, ali bjeSe postigao blagost golubica. Medu onima koji su prvi pohitali k njemu bio je Arduna, jedan od potomaka solamih kraljeva, jedan od Pandava koje su Kurave LiSili prijestolja. U sreu je mladoga Ardune plamtjela vatra, ali bio je sklon sumnji i lako bi se obeshrabrio. On se strasno vezao uz Krishnu. Sjedeei pod cedrovima gor Meru, licem okrenut prema Himavatu, Krishna pocesvojim ucenicirna otkrivati istine nedostupne ljudima koji zive kao robovi svojih osjetila. Govorio im je 0 besmrt nosti duse, 0 njezinom ponovnom radanju i njezinom misticnom savezu s Bogom. "Tijelo", rekao bi on, "taj omotac duse koja u njemu 90
I to tako, ako se tijelo rastvori dok vlada Tama, neznanje, dusa koja je zamracena materijom ponovno biva privucena u matemicu nekog d nerazumnih bica. "To je tocno", reee Arduna. "Ali poduci na sada, sto se dogada, tijekom stoljeea, s onima koji su slijedili mudrost i koji ee, nakon smrti tijela, boraviti u boianskim svjetovima." "Covjek koga je smrt zatekla u stanju bogostovlja", odvrati Krishna, "nakon sto je mnogo stoljeca uzivao u nagradama zbog svojih vrlina u visim sferama, ponovno ce se vratiti u tijelo, u krugu jedne svete i postovanja dostojne obitelji. Ali takvu je vrstu obnove vrlo tesko postici u ovom zivotu. Covjek ovako roden, ponasa se isto kao prije, napreduje na isti naCin kao sto je to Cinio dok je bio u prethodnom tijelu i ponovno pocinje raditi kako bi se u avrsio u 30 Doslovni tekst tog ucenja, koj ce kasnije postati i Platonovo ueenje, moze se naei u prvoj knjizi Bhagavad-Gitc, u obliku dijaloga izmedu Krishne i Ardune. 31 Knjige XllI i XVIII Bhagavad-Gite.
91
Bieu. Covjek koji zrtvuje svoje zelje i svoja djela bieu od kojeg potjeeu principi svih tvari i preko kojeg je stvoren cijeli svijet, tom zrtvom svojom dostiie savrsenstvo. Duhovno sjedinjen, on postize tu duho vnu mudrost, koja je iznad obreda irtvovanja i odise dahorn boians kog blaienstva. Jer onaj tko svoju sree u i svoju radost pronade u sebi samom, onaj tko i svoju svjetlost otkrije u sebi, jedno je s Bogom. No, znajte to, duSa koja je nasla Boga oslobodena je ciklusa rodenja i srnrti starosti i bola, ona pije vodu besmrtnosti. 33 Tako je Krishna svoje ucenje tumaci ucenicima svojim i, unu tamjorn kontemplacijom, malo pomalo uzdizao ih do uzvi- nih istina, koje mu se bj hu otkrile u trenutku udarca grorna njegove vizije. Ook je govorio 0 Mahadevi, njegov je glas postao ozbiljniji, a crte njegova Iica svjetlij . Jednoga dana, ispunjen hrabrosti i znatizeljom, Arduna
32 33
92
Ibid., knjiga V.
Bhagavad-Gita, passim.
prirodi nisam podlozan zakonu radanja i umiranja i premda sam gospodar svih stvorenja, buduei da ja vIadam svojom prirodom, ja vlastitom snagom mogu sebe ueiniti vidljivim i svaki put kad u vijetu opadne vrlina i kad nepravda i grijeh zavladaju svijetom, ja postajem vidljiv i tako se pokazujem iz stoljeea u stoljeee radi spasa praved nih, uni~tenja zlih i ponovnog uspo tavljanja vrline. Onaj koji poznaje po istini moju prirodu, n vraea se u vijet radi ponovnog rodenja, on dolazi k meni."35 Govoreei tako, Krishna pogleda svoje ucenike s njeinoseu i blagonaklonoscu. Arduna uzvikne: IIGospodaru! Ti si nas uCitelj, ti si sin Mahadeve!
.l4 0 toj Krishninoj preobrazbi govori se u Bhagavad-Giti, knjiga XI. M femo je llsporediti 5 Isusovom preobrazbom, 0 kojoj govori Matej. Pogledati VIII poglavlj ovog djela. l5 Bhagavad-Gita, knjiga IV. Prijevod Emila Burnoufa. Usporediti sa Schlegelom ,Wilkin om.
93
94
Ako se druiis samo s dobrima, tvoji-ce primjeri biti izlisni; ne boj se iivjeti medu zlirna jer njih mozes privesti k dobru. Covjek vrline je nalik ogromnom stablu, cja ogromna sjena biljkama koje ga okrufuju daje svjeZinu zivota." Ponekad je Krishna, cija je dusa sada odisala mirisom Ijubavi, Ijupkim glasom govorio 0 odrieanju, 0 zrtvi, prika zujuci ih zavodIjivim slikama koje bi dirnule sree svakog slusatelja: "Kao sto zemlja podnosi one koji je gaze nogama i koji joj oranj m razdiru grudi, tako i mi moramo dobrirn vracati za zlo koje nam je pocnjeno. Cestit covjek mora pasti pod udareirna zlih, kao sto san dalovo drvo mirisom kadi sjekiru koja ga sjece." Kad bi poluuceni, nevjerni i oholi zatrazili da im objasni prirodu Boga, odgovarao bi im mudrim izrekama poput ove: IILjudsko znanje nije nista drogo doli tastina; sva dobra djela covjekova varljiva su, ako ih ne zna prinijeti Bogu. Bog voli one koji su smjerni u svom sreu i u svom duhu; njemu n treba nista drogo. Sarno beskraj i prostranstvo mogu pojmiti beskrajno; sarno Bog moze pojrniti Boga." 95
Vishnu i njegovom srcu donosi radost". Kroz takve je primjere Krishna propovijedao Vishnuov kult. Dok bi sin Devaki govorio, svatko tko bi ga slusao bio je oearan time sto moze osjetiti Boga tako blizu svoga srca. Indijom se pronio glas 0 proroku s gore Meru. Svecenici koji su bili svjedoci njegovu odrastanju te prisustvovali njegovim prvim pod vizima, nisu mogli vjerovati da se siloviti junak kojeg su poznavali prometnuo u takvoga sveea. Stari Nanda bjeSe umro, ali njegove dvije kcerke, Sarasvati i ihdali, koje je Krishna volio, bjehu jos zive. RazliCite su bile njihove sudbine. Razljueena Krishninim odlaskom, Sarasvati j potraiila zaborav u udaji. Udala se za covjeka iz plemenite kaste, koji ju je uzeo zbog njezine Ijepote, no kasnije ju je otj rao i pro dao jednom trgovcu. Tog je eovjeka Sarasvati toliko mrzila, da ga je ubrzo napustila i potom se odala 10vern zivotu. Jednoga dana, ocajna rca, mucena grizodusj m i dubokim raz earanjem, vratila se II svoj kraj, potajno krenuvsi u potragu za svojom sestrom Nihdali. Ova se 96
krotkosti i nadi. Upravo je jedio za stolom na gozbi kod jednog uglednog starjesine, kad dvije zene zatraziSe da ih izvedu pred proroka. Dozvolili su im da udu radi njihove pokajnicke odjece. Sarasvati i . ihdali padose nicice pred Krishnine noge. Lijuci bujicu suza, Sarasvati povika: Otkako si nas napustio, ja sam zivot provodila u zabludi i grijehu, ali ti me, Krishna, mozes spasiti, ako t zein ... " ihdali doda: "Oh! Krishna, kad sam te prvi put vidjel , znala sam da eu te voljeti zauvijek; sad kad te nalazim ponovno u tvojoj slavi, ja znam da si ti sin Mahadeve!" Tada mu obje poljubise no e. Radze rekose: Zasto ti, sveti riSi, dopustas da te ove zene iz naroda vrijedaju nerazumnim rijecima?1< Krishna im odgovori: "Pustite ih, neka olaks ju svoja srca; one su vrednije od vas. Jer jedna ima vjeru a druga ima Ijubav. Sara v ti, grijesnica, odsad je spasena jer je vj rovala u mene a Nihdali je u svojoj sutnji vise Ijubila istinu nego svi vi koji vicete 0 tome. Znajte, 97
halja; ali prije toga, pustite me da govorim nebeskom kralju, koji je moj kralj." I on poce govoriti 0 Mahadevi, 0 njegovoj velicini i njegovim oCito anjima. Kad je zavr io, vojnici polozise oruzje pred Krishnu, govoreei: " cemo te kao zarobljenika voditi pred naseg kralja, vee cemo za tobom poe'i kod tvoga." I ostadose pored njega. Doznavsi za to, Kansa se silno prestrasi. isumba mu rece: "PoSalji prve iz kraljevstva./f Tako i bi ucinjeno. ani krenuse u grad u kojem je Krishna pro povijedao. Obeeali su da ga nee'e slusati. Ali kad ugleda e sjaj nje gova pogleda, njegovo velicanstveno drzanje i postovanje koje je pobudivao kod ljudi, nisu mogli odoljeti a da ga ne posluSaju. Krishna im je govorio 0 unutrasnjem ropstvu, u koje zapadaju ljudi koji cine zlo i lobodi nebeskoj onih koji cine dobro. Ksatrije ispuni duboka radost i iznenadenje jer se odjednom osjetise oslobodeni velikog tereta. v
proroka velikog Vishnua. Pracen sjajnom svitom i pozdravljan ka oslobodilac,od naroda i od kSatrija, Krishna se pojavi pred kralje i kraljicom. "Ti i vladao sarno nasiljem i zlom", r ce Krishna Kansi, "i za luzio si tisuce smrti jer si ubio s etog starca Vashistu. Medutim, jo neces umrijeti. ]a zelim pokazati svijetu da neprijatelje n pobjedujemo ubijajuci ih, vee oprastajuci im." "Zli carobnjace!" rece Kansa. "Ti inti oduzeo krunu i kraljevstvo Dokrajci me." "Govoris poput bezumnika", rece Krishna. "Jer umreS Ii u stanj svoje nerazboritosti, tvrdoce i zloc.ina, bit ceS nepovratno izgublje za drugi zivot. Ako, naprotiv, pocnes ra~umjeti svoju ludost i kaja e u ovom zivotu, tvoja .e kazna u drugom zivotu biti manja i, u pomoc cistih duhova, Mahadeva ce te jednog dana spasiti." Ni umba se prigne kraljevu uhu te promrmlja: "Bezumnik Iskoristi ludllo nj gove oholosti. Dokle god je covjek ziv, postoji nad
Madure popeo jedan kralj solarnog kulta ida su, uz njegovu pomoc, brahmani po tali gospodari lndije, u namjeri da ga uniste sklopili u medusobno mocni savez. r Arduna je, sa svoje stran ,oko ebe oku pio ve kraljeve solarnog kulta bijele, arij ke i vedisticke tradicije. lz dubina mama u gradu Dvarki, Kri hna ih je pratio i upravlj 0 njima. Dvije su vojske stale nasuprot jedna drugoj i odlufujuca je bitka bila
36 ishnu-Purana, knjiga V, poglavlja XXII iX, prilicno jasnim rij ima govore o tom gradu: "Kri hna, dakle, odluci sagraditi utvrdu u kojoj bi plemc Yadu mogio naci sigurni zaklon 'i koja bi bila takva, da bi je i iene mogle obraniti. Grad Dvarka je bio zasticen vIsokim zidinarna, ukrasen vrtovima i vodoskocima i sj jan poput Amaravatija, lndrina grada." tom je gradu on zasadio stablo Parijata, cijim je bla gim rnirisom odi ala cijela zemlja. U s akome, t 0 bi mu se priblizilo, probudilo bi se sjeCanje na ranije zivote." To j stablo otito simbol bozanskog znanja i po vee nja, to j one isto stablo koje nalazimo u kaldejskoj lradiciji, odakle je preslo u zidovsku genezu. akon Krishnine smrti, grad je bio potopljen, drvo vr cen na n<:bo, ali j hram ostao. Ako u svemu ovome ima nekog povijesnog smisla, to bi znacilo, za one koji poznaju ultra-simbolitki i oprezni jezik In ije, da je neki tiranin razorio grad ida je inicijacija sve vise i viSe postajala tajnom.
trenutku kralja obuze silno saialjenje te rece, potpuno slomljen: "Dok gledam ovu gomilu ljudi kako juri prema smrti, osjecam kako me udovi izdaju, usta rni se suse, tijelo moje drhti, kosa rni se na glavi diZe a duh e moj uskovitlao poput oluje. Vidirn lose predznake. Iz ovog pokolja n ce izaci nikakvo dobro. Sto cern s kraljevstvima, sa zado voljstvima, pa cak i sa zivotom? Cak i oni sarni, zbog kojih zelirno kra jevstva, zadovoljstva i radosti, na nogama su, spremni da se tuku, zaboravljajuci na svoj zivot i na svoje dobro. Ucitelji, ocevi, sinovi, djedovi, ujaci, roditelji, svi su krenuli da ubiju jedni druge. ]a nemam zelje da ih ubijam, kako bili zavladao trirna svjetovima, jos manje da bili vladao svojom zemljom. Kakvo cu zadovoljstvo naci, ubijem Ii svoje neprijatelje? Nevjemici ce biti mrtvi, a grijeh 'e pasti na nas." "Kako te to", rece Krishna, "obuzeo takav strah, nedostojan mudrog, izvor bescasca koje nas izgoni s neba? Ne budi poput zene. Ustaj!" ]()]
biti ubijena. Ona nije radena i ne umire, ona nikad ne moze izgubiti one sto je imala oduvijek. Kao sto covjek odbacuje starn odj 'u da bi obukao novu, tako i utjel~vljena duSa odbacuje tijelo da bi primila druga tijela. Niti je mac sijece, niti je oganj pali, niti j voda kvasi, niti je zrak usi. Ona je nepropustljiva i nesagoriva. SnaZna, cvrsta, vjeena, ona prelazi preko svega. Ne bi se trebao brinuti ni zbog rodenja ni zbog smrti, 0 Arduna! Jer onome koji se rada, smrt jE; siguma, kao sto je sigumo da ce se roditi onaj koji urnire. Gledaj na svoju dUZnost bez protivljenja jer za pravog ksatriju nema niceg boljeg od pravedne borbe. Blago ratnicima koji u borbi vide otvorena vrata prema nebu! e prihvatis Ii ovu pravednu borbu, past ceS u grijeh, napustit ceS voju duinost i upropastiti svoj ugled. Sva ce bica govoriti 0 tvojoj vjecnoj sramoti, a za onog koji je bio slavljen, sramota je gora od smrti.37 J7
102
Pocctak Bhagavad-Gitc.
hrabrivati neprijatelja svoj m voljom i svojom snagom. Znao je da ce ga, kad se prestane br niti liZ pomoc svojih okultnih snaga, brzo i potajno stici udarac, koji je neprijatelj toliko dugo spremao. No, vakin je sin htio umrijeti daleko od ljudi, u samoCi Himavata. Tamo bi se osjetio mnogo bliZe svojoj blistavoj majci, uzvisenom starcu i suncu Mahadeve. Razmisljajuci tako, Krishna se zaputi u jedn usamljen i tuZno rnjesto, u podnozju visokih vrhova Himavata. Nikomu od njegovih ucenika ne pade na urn sto smjera. Sarno su Sarasvati i ihdali, zens kom intuicijom i svojom Ijubavlju, proCitale to u njegovim oeima. Shvativsi da on zeli umrijeti, Sarasvati mu se bad pred n ge, zestoko ga zagrli i vilene: "Ucitelju! Ne napliStaj nas!" Nihdali ga pogle a i re -emu jednostavno: lila znam kamo ti ides. Ako sm te voljele, dopusti nam da te lijedimo!" Krishn odvrati: IIU mom nebu, ljubavi nece biti niSta uskraceno. Powte!" 103
lorn, da bi svijet vjerovao u njegovu rijec." "ProtumaCi nam tu tajnu." "Razumjet cete je poslije moje smrti. Molimo." Sedam su dana oni molili i vrSili ritualne obrede. Cesto bi se lice Krishnino preobrazilo i izgledalo kao da zraci. Sedmoga dana, pred sam zalazak Sunca, dvije zene vidjeSe strijelce kako se penju prema njihovu obitavalistu. "Evo Kansinih strijelaca, koji te traze", rece Sarasvati. "Ucitelju, brani se!" Ali Krishna i dalje klecase pod cedrom, ne izlazeci iz molitve. Strijelci dodose; pogledase zene i pokajnike. Bili su to surovi vojnici, zutih i cmih lica. Videci lik sveca u zanosu, na trenutak zastadose. Najprije su se trudili izvuCi ga iz ekstaze, postavljajuci mu pitanja, vrijedajuci ga i bacajuci kamenje na nj. No, njega niSta nije moglo izvuci iz njegova mira. Tada se oni bacise na nj i svezase ga uz sta blo cedra. Krishna se prepustao tome kao u snu. Potom ga strijelci,
njihovo sveto ucenje tijekom stoljeca razvijalo, njegova je sustina ostala ista. Dakle, ne bismo mogli, poput vecine europskih znanst venika, tumaciti mit 0 Krishni govoree ida je to tek bajka zasnovana na sola morn mitu, koju je uljepSala filozofska masta. Mi ne vj rujemo da na taj nacin moze nastati religija koja traje tisucama godina, koja rada cudesnu poeziju, mnostvo velikih filozofija, religija koja odolijeva snaznom napadu budizma,38 mongolskim invazijama, muhamedancima i engleskoj kolonizaciji te i u svojoj najdubljoj deka denciji cuva osjecaj svoje drevnosti i uzvisenog podrijetla. e, na 38 Velicina Sakyamunija lezi u njegovoj uZvisenoj milosh, u morainoj reformi i socijalnoj revoluciji koju je proveo obaranjem mob okostalih ka tao Za tan je brah manizam pojava Buddhc znacila potres, sliean nom sto ga j pred tri to godina kate licizmu nanio protestantizam; on ga je naveo da stegne uzde za borbu i d se obnovi. Ali Sakyamuni nij nista dcdao ezotericnom ucenju brahman ,on je sam naglasio neke njegove dijelove. jegova je psihologija u osnovi ista, premda je isao drugacijim putem. (Vidjeti moj clanak: La egen e de Boud ha, Revue des Deux-Mondes, 1. srpnja, 1 85.
bozjoj, koja se javlja kroz covjeka. Ne-to ranije39 sam ukazao na filo zofski znacaj te osnovne koncepcije koja se, ako je se dobro shvati odraiava na sva podrucja znanosti, umjetnosti i zivota. Da bih zakljucio ova razmatranja, ogranicit Cll se na jos jedno povijesno raz matranje. Ideja da se Bog, 1stina, Ljepota i beskrajno Dobra svjesnom covj ku
To sto u ovoj knjizi ne piSemo 0 Buddhi nije posljedica naSeg n p zna anja nje govog mJesta u velikoj povorci po enika, vec zbog specijalno plana ovog djela Svaki od reformatora iIi filozofa k je smo ovdje izabrali, treba pokazati ucenje 0 Tajn jedno njegovo lie i jednu etapu njegova r zvoja. U tom je smislu Buddha dvostruk prisut n, s jedne strane zajedno s Pitagorom, preko kojeg sam prikazao ucenje 0 rein karnaciji i evoluciji duSa i, s druge, Isusom Kri tom, koji je sirom lstoka i Zapad prosirio s oje ucenj 0 bratstvu medu ljudima i uni erzalnoj milosti. Vrlo je zanimljiva i vrijedna citanja knjiga M.5inneta Esotherie Buddhism, koj neki pripisuju toboznjim ad ptima koji danas ziv na Tibetu. 0, ja u njoj, barem z sada, ne mogu vidjeti nista drugo doli jednu sretnu k n pilaciju brahmanizma budizma, s izvjesnim idej rna iz Kabale, Paracelsusa i nekih podataka koj n m nud modern znanost. 9 Vidjeti biljcsku 0 Devaki p vodom Krishnin vizije.
10
punjavala jedno drugo. Recimo odmah da njihova dodima toCka tv ri vitaini centar, ognjiste svog ezoterijskog ucenja. Ako se velike reli gije Indije, Egipta, Grcke i Judeje promatraju sarno izvana, mogu se vidjeti sarno ne Iaganja, praznovjerja i kaos. No, istrazite li simbole, proucite Ii tajne, potrazite Ii osnovu ucenja njihovih osnivaca i proroka, u njihovoj cete svjetlo ti otkriti sklad. Razlicitim cesto kri vudavim putevima, stize se do iste tocke, jednako kao sto prodiranje u tajne jedne d religija, dovodi i do drugih. Tada se dogada nesto cudno. Malo pomalo, u kugli koja se siri sve vise, mozemo vidjeti kako blista ucenj posvecenika u osnovi religija, kao sto bli ta Sunce, koje se pomalja iz svojih izmaglica. Svaka se religija pojavljuje kao jedan drugaciji planet. Sa vakom od njih mijenjamo atmosferu i nebeski smjer, ali unce koje nam osvjetljava put, uvijek je isto. 5 Indijom, velikom sanjalicom, uranjamo u san vjecnosti. Veliki Egipat, ozbiljan poput smrti poziva na na putovanje preko groba dok nas zanosna Grcka poziva na carobne svetkovine zivota, dajuCi svojim 108
109
o duso slijepa! naoruiaj e vatrom Misterija, i II zemal)skoj noCi, ti ces otkriti svog vjet/o nog Doojnika, tvoju rrebesku Oil-II. Slijedi bOZanskog vodll i neka on bude Duh 100). Jer u n)e ovim)e rukama kljue tvojih proslih i buduCih iivota. Poziv posvecenima iz Knjige mrtvih Oslufrnile glas koji govori Il vama i pogledajte u beskraj Prostom i Vremena. Tamo odjekllju pje5ma Zvijezda, gIas Brojeva i Izannonija S!erll. Svako je 511 nee jedna misao Boija i ,vaka je planeta jedan nachl te misli. Da biste spoznali boiju misao, 0 duse, vi silazite iIi se diiete m/leno pufem sedam planeta i njihavih edam neba. 5to Cine zvijezde? c mu govore Brojevi? Sto pokrecu Sfere? - 0 duSe, izgubljene iii spasene, oni go ore, oni pjevajll, oni pokrecll - vase sudbione! Fragment iz Hennesovih spisa
ni izdaleka jo' nismo uspj Ii prodrijeti u najdublje tajne njegove misli.
Ta tajna je - okultno ucenje njegovil1 svecenika. To ucenje, znanstveno kultivirano u hramovima i pomno zakrivenom vel om mi terija, poka zuje nam istovremeno dusu Egipt , tajnu njegove politike i nj govu kapitalnu ulogu u povijesti svij tao Nasi ovj nieari govore 0 faraonima istim tonom kojim g Yore o despotima Ninive i Babilona. Po njihovu je miSljenju, Egipat bio sarno jedna apsolutna i osvajacka monarhija poput Asirije i od pot nje se razJikuje sarno po tome sto je trajao nekoliko tisuca godina vise. RazmiSljaju Ii oni 0 tome da je u Asiriji kraljevstvo gazilo sveceniCki taJez kako bi ga uCinilo instrurnentom svoje vladavine, dok su u Egiptu vecenici vrsili nadzor nad kraljevstvom i ni u najtezim vremenima nisu abdicirali vec bi se nametali kraljevima, progonili despote i upravljali narodom i to kroz intelektualnu superiornost, ~o hampollion: L'Egypte sous far
111
politeizma, Egipat je sacuvao drevne temeIje svoje okultne teologije i svoje svecenieke organizacije. Odolijevao je vjekovima, poput pira mide u Gizi, dopola utonule u pijesku ali netaknute. Zahvaljujuci toj nepomicnosti sfinge koja Cuva svoju tajnu, zahvaljujuci tom granit nom otporu, Egipat je po tao os oko koje se razvijala religiozna misao eovjeeanstva na svom putu iz Azije u Europu. Judeja, Greka i Etrurija predstavljale su duse zivota, koje su blikovale razlieite civilizacije. No, otkuda 5U one crpjele svoje osnovne idej ,ako ne u organskim rezervoarima drevnog Egipta? Mojsije i Orfej su tvorili dvije suprome i eudesne religije, jedan snagom svog odIucn g mono teizma, drugi svojim bljestavirn politeizmom. Ali po kakvom se modelu oblikovao njiliov duh? Gdj je jedan nasao snagu, energiju i odvainost da jedan poludivlji narod pretopi poput bronce u peei, a drugi magiju koja je nay la bogove da duSi oearanih barbara progo yore poput skladne lire? U hramovima Ozirisa, u drevnoj Tebi, koju su posvecenici nazivali gradom sunca iIi suneanirn Kove gom, jer je sadrZavao intezu boianske znanosti i svih tajni posvecenja. 112
od tebe nece ostati niSta 0 im nevjerojatnih prica, d tebe ce trajati jedino r-ijeei iskle ane u kamenu." Medutim, mi ada zelimo ozivjeti jednu zraku og misterioznog sunca koje j sjalo u svetistima, slijedeci tajni put drevne egipat ke inicijacije, noliko koliko nam to dozvoljava ezotericka intuicija i st ljeca koja su prosla. 0, prije no sto krocimo u hram, b<)cimo jedan pogled na velike faze kroz koje j Egipat proSao prije doba Hiksa. Stara gotovo kao i temelji nasih kontinenata, egipatska civiliza cija seze do vremena stare crvene rase. 41 Monumentalna sfinga iz Cize, pored velike piramide, djelo jc te civilizacije. U vrijeme kad Delta (stvorena kasnije izlijevanjem ila) jos nije postojala, cudovisna I U jednorn zapisu iz vrem na C'etvrte dinastij govori se 0 sfingi, kao 0 spomeniku ije se porijeklo gubi u tami stolJeca, a nadena je slucajno vrij me vladavine tog kralja, zatrpana pustil'jskim pij korn pod kojim ·tajaSe zaboravljena tijekom ugih generacija. Fr. Lenormant: Histoire c l'Orient, II, 55. No, c tvrta na dinastija d vodi u 4000 godina prije Krista. Neka se po tome sudi 0 starosti spomenika nalvanog ling .
113
duha. Jer i prije Edipa, ni su znali da je odgovor na sfinginu zagonetku - covjek, mikrokozm • b zan ka snaga koja obuhvaea sve elemente i sve snage u prirodi. Crvena ra a je, dakle, ostavila sfingu da svjedoci 0 njezinu posta janju, da govori 0 tome kako je i 5ama postavljala velika pi nja i na neki naCin odgovarala na njih.
bog je planet Merkur, Cija je putanja asimilirana s kategorijom duhova, boianskih pokretaea. Jednom rijecju, Hermes upravlja podrucjem nadzemalj kog i nebeskom inicijacij m. U duhovnoj ekonomiji svi jeta sve su te stvari p vezane tajnim afinitetima, kao nekim nevidlji vim konopcem. lme Herme je talisman, koji sve to obuhvaca, magiCni zvuk koji ozivljuje sve to. U tome je tajna njegova ugleda. Grci, ucenici Egipeana, nazivali u ga Hermesom Trismegi tosom Hi triput velikim, buduci da su ga smatrali kraljem, zakonodavcem i svecenikom. On je predstavnik jednog doba u kojem su sv ceniCka, sudska i kraljevska vlast jos bile ujedinjene u jednom vladajucem tijelu. Manethonova kronologija Egipta to doba naziva epohom vla davine bogova. Tada jos nije bilo ni papirusa ni fonetskog pisma, ali vee je postojala sveta ideografija; sveceniCka se znanost zapisivala hijeroglifima na tupovima i zidovima kripti. Znatno obogacena, ona je kasnije stigla i u knjiinice hramova. Egipcani u Hermesu pripi i vaH cetrdeset dvije knjige- vitka po vecene okultnim ucenjima. GrCka knjiga, poznata pod nazivom Hermes Tri. megistos igumo adrii 115
ocima kao slike univ rzaln g zivota, ali prvi uzrok ostaje zakriven velom i do njega mozem doci tek onda kad prodemo kroz vrata smrti." Ta 0 je Herme na ulazu u kripte govorio 0 nepoznatom Bogu. Ucenici koji bi zajedno s njime prodirali dublje, naucili su ga upoznavati kao zivo bice.
42 "Ucena, ezoteriena teologija", kaie M. Ma pern, "je monoteishcna, jos od vre mena Starog Carstva. Tvrdnj 0 fundamentalnom jedinstvu boijeg hi 'a formalno J izraiena i vrlo snaino nagla~na u lekstovima koji PO~eCu i7 tog vremena. Bog j j dan jedini, onaj koji postoji po sustini postojanja, jedini koji Zivi u onome sto postoji, j ini . tvaralac na nebu i na zernJji. Istovremeno Otac, Majka i Sin, on stvara, da pot m tvo i biva to ilt Jest; te In osobe ne samo da ne dijele jedinstvo bOUin ke prirodc, v C i pndonose njegovom beskonacnom savdenstvu. Njegovi su alributi neizmjernosl, vjcCno t, nezavisn t, svemo<'na volja, bezgranicna dobrota. ,,0 stvara svojc vlastite udove, koji su Bogovi", kazu drevni tekstovi Svaki ad tih sekundamih bogo il, koji se smalraju identicI\Im Jednim Bogom, m ze stvoriti neki I ovi lip, odakle s njihove strane i na isti naan p tjeeu i drugi, nizi tip vi. - Histoire i1nciennc des pcuples de l'Onent
116
drugih zatvoren prema vanj kim utjecajima, nije mogao odolj ti tom univerzalnom zakonu. Pet tisuca godina prije nase ere, Ramina svjet lost, zapaljena u Iranu, obasjala je Egipat i postala zakonom Amon Ra, boga Sunca u Tebi, sto je omoguCilo niz p omjena. Menes je bio prvi kralj pravde, prvi faraon koji je postupao prema tom zakonu, no on se dobro Cuvao toga da Egiptu ne oduzme njegovu staru teolo giju, koja je bila i njegova vlastita. Umjesto toga, on ju je sarno priz nao i pro·irio, dodajuci joj i novi tip drustvene organizac'j : prvom je savjetu dodao sveeenstvo, tj. one koji poduCavaju, drugorn je povje ri pravdu a vladavina nad zemljom bila je povjerena jednom i dru gam. Ti su savjeti imali ovlasti i nadzor nad kraljevstvom, sto je podrazumijeval relativnu nezavisnost noma ili zajednica u t melju drustva. To je ana sto bismo mogli azvati vladavinom posvecenika. Za njih je karakteristiena svojevr na sinteza znanja, poznata pod ime nom Oziris (O-Sir-Is), int lektualnj go podar. Sirnboli u tog znanja velika pirarnida i maternaticki suncani sat. Faraon koji je u hramu dobivao voje inicijacijsko ime te na prijcstolju vrsio i svecenicku i 117
dU5U, jedno organizirano tijel0 posveeenika, cuvara drevnih znanja Hermesa i Amon-Raa. Sto je uCinila ta dusa? Povukla e u dubinu S 0iih svetiSta i okrenula sebi samoi, kako bi se bolje oduprla nepri jat Iju. Prividno e sveeenstvo pokori10 invaziji i naizgled priznal0 osvajace, koji su sa soborn donijeli zakon Bika i kult vola Apisa. Medutim, skriveni u hramovima, dva su savjeta u njima cuvala svoje znanj kao dragocjenu svetinjui svoju znanost, svoje tradicije, dre vnu i Cistu religiju a 5 njom i nadu u obnovu narodne dinastije. Upravo Su tada veeenici medu narodom rasirili legendu 0 Izidi i OZlrisu,o raskomadanorn Ozirisu i njegovu skorom uskrsnucu uz pomoc sina Homsa, koji j pronaSao dijelove -to ih je Nil raznio na sve trane. Narodna se masta poticala sveeanoscu javnih ceremonija. Nj gova ljubav prerna staroj religiji odriava1a se prikazivanjem nevolja boZice, njezinih jadikovki zbog gubitka svog nebeskog supruga i nadom da ce sve to biti ponovno pronadeno u njegovom sinu Horusu, bozanskom posr dniku. No, istovremeno su sveeenici pr sudili da ezoterijska istina treba ostati nedodjrljiva te su je zakrili 11
DTevna je inicijacija pocivala na razumijevanju covjeka, koje je i zdravije i obuhvatnije od naseg razumijevanja Mi SOl razdvojili odgoj tijela, duse i duha. Nase fizicke i prirodne znanosti, koje su svaka za ebe postigle veliki napredak, apstrahiraju princip duse i njezina postojanja u Univerzumu; na'a religija ne zadovolj va pot rebe razuma; naSa medicina ne zeli niSta znati ni 0 duSi ni 0 duhu. Suvremeni covjek trazi zadovoljstvo bez srece, sreeu bez znanja i manje bez mudrosti. U starirn vremenima nisu smatrali da se te stvari mogu razdvojiti. U svim se podrucjima Ijudskog Zivota vodil raama o trostrukoj prirodi covjekovoj. lnicijacija je postupno uzdizala ljud ko bice do vrtoglavih visina duha, odakle se mogio vladati zivo tom. "Oa bi mogao vladati", govorili su mudraci, "covjek treba pot puno stopiti svoje fizicko, moralno i intelektualno bire. No, to je sta panje moguce sarno uz pomoe simultanih vjezbi volje, intuicij i razuma. Sarno uz njihovu potpunu suglasnost moze covjek razviti svoje sposobnosti do nevjerojatnih granica. Osjeti su duse uspavani, intuicija ih moze razbuditi. Produbljenim studijem i staIn m 119
slijedile jedna za drugom . u svojoj svijesti stvorimo predodzbu njihovom najvisem otkricu.
120
0
do Elefantina. Graditeljski su radovi nastavljani bez predaha i u njlma su sudjelovali radnici s tri kontin nta. Dvorana sa stupovima u Kamaku, Ciji je svaki stup bio vi ok poput obehska Vend6me, bila je obnovljena; hram u Abidosu je obogacen prekrasnim kipovima, a dolina kraljeva grandioznim sp menicima. Gradilo se u Bubastu, Luksoru i Speas Ibsambulu. U Tebl je jedan trofejni stup pod j cao na zauzimanje Kadesha. Ramazeum u Memfisu bio je okruzen surnom obeliska, kipova i gigantskih monolita. U red te groznicav aktivno ti i bljeStava Zivota bilo je mnogo stranaca koji su, u tewji za M1sterijama, dolazili dalekih obala Male Azij iii s planina Trakije i zaustavljali se u Egiptu, privuceni ugle dom nj govih hramova. Stigav i u Memfis, 0 tali bi zadivljeni. Spomenici, spektakli, jayne svetkovine - ve to je na njih ostavljalo dojam bogatstva i veliCine. Nakon ceremonije kraljevog posvecenja, koja je obavljena u tajnosti svetista, vidjeli bi faraona kako izlazi pred narod 1, u pratnji dvanaestorice najvisih duznosnika, penje e na 1-1
mrtvih, 0 njezinim eudesnim vicima koji su se stavljali pod glave mumija, kao popudbina za onaj svijet; znao ja da Knjiga mrlvih u sim bolienom obliku govori 0 pUlovanju duSe na onaj svijet pr ma ucenju svecenika Amon-Raa. 5 neutazivim zanimanjem i nekim nejasnim drhtajem pomij ~ anim sa sumnjom, pratio je taj dugi put duse nakon zivota, njezino ispa.stanje u podrucju u kojem je stalno gorjela vatra, proei~ cavanje njezina zvjezdanog omotaca, njezin susret s losim vodom koji okreee glavu i dobrim koji gleda u oei, njezino pojavlji vanje pred vijecem od cetrdeset dva suca koja su sudila njezina djela na zemlji, njezino opravdavanje peed Thothom i, konaeno, njezin ula zak i preobrazenje u svjetlu Ozirisa. 0 moei te knjige i opeoj revolu ciji koju je egipatska inicijacija izazvala u duhovima ljudi, rni mozemo suditi na temelju odlomka iz Knjige mrtvih: "Ova je glava pronadena u Hermopoli u, ispisana pia vim znakovima na ploci od alaba lera,
4'
Vidjeti freske hramova u Tebi, reproducirane u knjizi Fran<;oisa Lenormant p glavlje 0 Egiplu u Mission des Juifs M.Sail I-YVes d' Alveydrea.
122
govoj ohitelji i hramu u kojem je ucio. Ako bi tijekom toga kratkog ali pronicljivog ispitivanja, hijerofant procijenio da je trazitelj nedo 5tojan Misterija, teskom hi mu ali neumoljivom kretnjom pokazao prema vratima. No, ako bi prodjenio da je traziteljeva zelja za isti nom istinska, zamolio bi ga da pode za njim. Prolazili su kroz hod nike sa stupovima, unutamja dvoriSta i potom kroz aveniju isklesaI1u u kamenu s pogledom na tvoreno nebo sa ajih u strana bile stele i sfinga, da bi dosli do malog hrama koji je sluZio kao ulaz u podzemne kripte. Vrata su hila zakrivena kipom Izide u prirodnoj velicini. BoZica je sjedila, u stanju duhoke meditacije i udubljenosti, drzec i na kolje nima sklopljenu knjigu: Njezino lice hijase prekrito velom, a pod kipom se moglo proCitati: Nijedan smrtnik nece podiCi moj eo. 44
Knjiga Mrtvih, pog[ LXIV
123
pomocnika odveia do vrata tajnog svetista. Usli bi u j dan mraeni vestibul kojem se izlaz nije mogao nazrijeti. Na obje strane te zIo· slutne dvorane, obasjane svjetloscu baklji, stranac bi vidio red kipova 5 ljudskim tijelima i glavama Zivotinja, lavova, bikova, ptiea gTablji viea koji su p drugIjivim izrazom u oeima pratili njegov prolazak. a kraju te mraene avenije, koju je tr bao prijeci ne progovorivsi ni rijeei, jedno nasuprot drugom, stajali su mumija i ljudski ko tur. ijemom bi kretnjom neokoresi aspirantu pokazali rupu u zidu nasu prot njega. Bio je to ulaz u jedan hodnik, tak nizak, da se moglo proCi sarno puzajuci. ,,]os uvijek se mozeS vratiti odakle si do~ao", rekao je jedan od pomoc nika. "Vrata svetista jos nisu zatvorena. U protivnom, trebas nastaviti ovim putem bez povratka." "Ostajem", rekao je novak, prikupljajuei svu svoju hrabrost.
~ Mi ovdj upolrebljavam grcke izraze, buduci da su nam jasniji od dgova rajuCih lermina iz 'gipalskih lWitaka
124
silame tepenice. Stepenice! To bi bio pas. Krenuo j prema dolje, ponovno e uspinjao, umaknuo je ponoru! Stepenice su se provlacile krozstijenu poput svrdla, kreeuci se spiralno. Putnik se najzad nade pred broneanim reSetkama, odakle e otvarao pogled na "iroki h d nik, poduprt snainim karijatidama. U meduprostorima na zjdu visili udva reda simbolicnih fresaka. Bilo ih je p dvanaest sa svake strane osvjetljavale su ih kristalne vjetiljk ,koje su u vojim rukama drZale prekrasne karija tide. Jedan mag, zvani pastophor (cuvar vetih simbola) otvori novaku \rratnic i primi ga s osrnijehom dobrodoslic . Cestita mu sto je sretno proSao kroz prva iskuSenja te ga povede galerijom, objasnjavajuei mu svete slike. Ispod vake slik je tajalo slovo i broj. Dvadeset dv simboLa,od kojih se sastojala abeceda okultne znanosti predstavljala su dvadeset dvije prve arkane, tj. apsolutne principe, kljuceve niverzuma koji, primijeni Ii ih se svjesno, postaju izvorom sve mudrosti i sve moei. Ti su se principi urezivali u pamcenje svojom podudamoscu sa sLovima svetog jezika i brojevima koji su se takoder 125
otvarale nove perspektive. Gledajuei te prekrasne slike koje su ga promatrale s mimom dostojanstvenoseu bogova, iza svake je od njlli, kao u svjeUosti munje, vidio niz v misli i lika, koji su mu se javljali u sjeeanju. Prvi je put naslutio unutra -njost svijeta, povezanu s miste riornim laneem uzroka. Vodeei ga tako, od slova do lova, od broja do broja, ucitelj je sv m uceniku objasnjavao misao arkana i vodio ga od Izide Uranije do kola Ozirisovih, preko lade gromom razrtlsene do plamleee zvijezde da bi ga najzad doyen do krune carobnjaka. "J rnaj dobro", go orio je pa tofor, "sto znao ova kruna; ona oznacava Vl.J volju koja e sjedinjuje s Bogom, kako bi manifestirala istinu i izvrsi!a pravdu, sudje)ujuci jos od ovog zivota u bozanskoj moei nad bieima i tvarima, ona je vjecna nagrada duhovima koji u 0 lohodeni." SluiiajuCi svog ucitelja, neofit j 0 jecao neku mjeiiavinu iznenadenja, straha i ushieenosti. Bile su t prve zrake iz svetiSta i i tina koju je nazrijevao, Cinila mu se poput zore nekog bOZanskog prisjecanja. No, iskuSenja jos nisu bila zavrsena. Zavrsivsi s govorom, pasto for je otvorio vrata kroz koja se uJazilo u usku za vodenu dvoranu,
gOYim je oOma upomo stajala arkana brojem X, prikazana kao tocak okacen za svoju os izmedu dva stupa. S jedne se strane uzdize Hermanubis, duh Dobra, lijep poput mladog efeba; s druge je strane Tifon, duh Zla koji, s glavom prema dolje, stremi prema ambisu. lzmedu njih dvojice, na vrhu kotaa sjedi sfinga drieci mac medu svojim kandzama. eodredeni zvuk neke lascivne muzike koji kao da je dolazio iz dubine pee ine, uCioio je da se slika pred njegovim ocima raspJine, Bill su to lagani oeodredeni zvuci, puni tuge i neizrecive ceznje. Nek.i je metalni zvuk skakljao ojegovo uho, mijeiiajuCi se s drhtavim zvu kom harfe u pozadini koje se cula flauta i p zudni uzdasi koji su ga obavijali poput toploga daha. Zaogmut tim vatrenim nom, stranac je zatvorio oei. Kad ih je ponovno otvorio, ugledao je kako se na
GIOOllSKA
Ii ICA III
NOVA GRADI$KA
R
0
a ulica4
127
tu ruku, okvasi li usne u tom peharu, bit ce izgubljen ... avijao se na yom leiaju, prikovan tim vatrenim zagrljajem. Nakon divljeg zada voljenja zelja, tekucina koju bijase popio bad ga u teiak san. Kad e probudio, bio j sam i prestrasen. Svjetiljka je bacala slabu svjetlost na njegov I iaj, koji je bio av u neredu. Pored njega je stajao jedan ovjek; bio je to hijerofant. Rekao mu je: IIPobijedio si svoja prva iskusen)a. Pobijedio si smrt, vatru i vodu, ali nisi mogao pobijediti ebe samog. Ti, koji teziS isinama duha i znanja, podlijegao si prvom isku' enju tvojih sjetila i pao si u ponor rna terije. Onaj tko zivi kao rob svojih osjetila, Zivi u tami. Ti si vi' e volio tamu nego svj tlost: ostani, dakle, u tami. 1a sam te upozorio na opasnosti kojima ces biti izlozen. Spasio si svoj fivot, ali si izgubio svoju sl bod . Ostat ees u smrtnim mukama rob hrama. Ako bi, naprotiv, neofit odbacio pehar i odbio zavodnieu, dola zilo je dvana t neokoresa naoruianih bakljama da ga trijumfalno povedu 1I lzidino svetiSt , gdje su ga eekali u polukrug poredani magovi, obuceni u bijele haljine. U dnu hrama, koji je bio raskosno 128
29
da zna, vee i da postane! Snagu je trebaLo stee i odricanjima. Drevni su mudraci vjerovaIi da covjek ne posjeduje istinu sve dok ona nije postala dijelom njegova intimnog biea, spontani ein njegove duse. No, u tom su dubokom radu asimilacije ueenika preptiStali njemu amom. Ueitelji mu ni u cemu nisu pomagali, i on jc eesto bio iznenaden njihovom hladnocom i ravnodtiSnoseu. Pazljivo su ga nadgledali, obvezivali ga da se dr:ii strogih pravila, traZili od njega apsolutnu posluSnost, ali mu nisu otkrivali niSta preko odredenih granica. Na njegov nemir i njegova pitanja, dgovarali su: "Cekaj i radi." On bi tada upadao u iznenadne pobune, gorka kajanja i strasne surnnje. Je Ii postao rebom smjelih varalica ill cmih magova koji u nekim srarnnim cilj m podjarmljivali njegovu volju? Istina je izmi cala, bogovi su ga napu tili, bio je sam samcat, zarobljenik hrama. lstina mu se pojavljivala u liku sfinge. A sfinga bi mu govorila: "Ja sam Sumnja!" J krilata zivotinja, s mirnom glavom zene i kandzama lava,o vodila ga je u vrell pijesak pustinje, da ga raslrgne. 130
polako ulazila nevidljiva i neopipljiva istina. U tom nijemom druStvu bezimenih sutljivih boz.anstava, od kojih je, einilo se, svako vladalo jednom sIerom zivota, poeinjao je osjeeati neSto novo: prvo je to bio silazak u dubine svog biea a potom jedno odvajanje od svijeta, sto ga je dovodilo do toga da e na neki naan osjeeao iznad stvari. Katkada bi upitao nekog od magova; IIHoce Ii mi jednoga dana biti dopusteno da miriSem miu Izidinu i vidim svjetlo Ozirisa?" Ovaj bi mu odgo vorio: To ne ovisi 0 nama. Mi ne mozemo od tebe napraviti ad pta, to trebas postati sam. Lotos dugo klija pod vodom, prije no sto nikne i rascvj ta se. Ne poiuruj cvjetanj boz.anskog cvijeta. Aka treba doei, doCi ee kad mu bude vrijeme. Radi i moli." I ucenik bi se tada 5 nekom tuinom radoseu ponovno vraeao svom ucenju i vojim meditacijama. OkuSao je strogi i blagi Sarm te sam ce kojom poput daha prolazi bice nad bicima. Tako su prola zili mjeseci i godine. Osjecao j kako se polako preobraiava, kako e potpuno mijenja. Strasti koje su opsj dal njegovu ladost udalja val su se poput sjena, a misIi koje su mu se sada javljale smijesile su II
131
po" ve -enika. Cistocom svoga srca, ljubavlju prema istini i snagom odri anja postao si je dostojan. Ali nitko ne moze prekoraCiti prag Ozirisov, ako nije prosao kroz smrt i uskrsnue'e. Mi e'emo te pratiti do kripte. Ne plasi se, jer ti si vee' jedan od nase brae' e." U sumrak su Ozirisovi svee'enici, s bakljama u rukama, pratili novog adepta u jednu podzemnu kriptu, koju su podupirala eetiri stup , postavljena na sfinge. U jednom se kutu nalazio otvoreni mram rni sarkofag. 46 46 Vjeruju~u Herodotu koji nije bio posvecenik i kome su egipatski svecenici ispricali sarno nekoliko zanimljivosti i prica, koje su se i inace pricale u narodu, arheo lo:z.i su dugo VTemena vjerovali da se u sarkofagu velike piramide u Gizi nalazi grob kralja Sestorisa. Medutim, grobnice egipatskih kraljeva su se nalazile na drugom mje stu. Unutraiinja i bizarna struktura piramida pokazuje da su one sluiile za inicijacijske obr e i tajne sluib Ozirisovih svecenika. U njima se naIazio zdenac istine, kojeg smo opisali. UZlaZ1\e stepen5ce i dvorana 5 arkanama. Soba nazvana kraljevom, u kojoj se nalazi s.1rkofag, bi! je mjcsto u koje su dovodili adepta uoci velikog <"ina njegove ini cijacije.1ste su takve konstrukcije bile gradene i u velikim hramovima Srednjeg i Gomjeg Egipta
njegovo tijelo nestaje, pocinje se oslobadati njegov eterieni dio, fluid njegova biea. Ulazi u ekstazu ... Kakva je one sjajna i daleka toeka, koja se jedva vidIjiva pojavl juje u crooj d bini tame? ana se priblizava, raste, pretvara se 1I peto kraku zvijezdu, oje zrake sjaje u svim dllginim bojama. Ta zvijezda oslobada i u tamu salje svjetlost magnetske snage. Sada je to sunce, koje ga vue u bijeli sjaj svog l zarenog centra. Ie Ii to magija ucitelja stvara tu viziju? Je Ii to nevidljivo postaje vidljivim? Je Ii to pritisak neb ske istine, plamteca zvijezda nade i besmrtnosti? Ona n taje; i na njezinu se mjestu pojavlj je p poljak cvijeta koji se rascvjetava u noei, nen a erijalnog cvijeta, ali cvijeta koji se 0 j ca jer irna dusu. Otvara se pred njim poput bijele ruie, siri svoje lance i on vidi kako drhti njezino lisce i njezina se caska oblijeva mmenilom. Je Ii to cvi jet Izide, mjsncna Ruza mudrosti koja u svom srcu cuva Ljubav? Ali gle, i na nestaje, gubi se poput daska mirisa. I tada, zanesen, osjeca kako ga preplavljuje topli rnilujuCi dah. Nak n krat e igr oblicima, oblak s zgusnj, va i pretvara u ljudski lik. To je lik zene, Lzide iz J33
Ozuisovoi. Jer odsad si j dan od nasm." Prebacimo se sada s hijerofantom i n vim posvecenik m na ops erv t rij hrama u mlaku raskos egipatske noei. Tamo je starjesina hrama n yom adeptu nudio v liko otkriee, govoreCi mu Hennesovu ':ij t. Ta vizija nije bila napisana ni na jednom papirusu. Zabiljeiena
j bila simOOliCnim znakovima na stelarna tajne kripte, koju je pozna
ao rno prorok. jezino se tumacenj od pontifa do p ntifa pre
nosilo usmenim putem. "Slu· jdobro", rekao je hijerofant, "ova vizija sadrZi vjeCnu povi j t svijeta i krug svih stvari."
Hermes odjednom osj ti kako ga preplavljuje cudesna s\oi tl t. Kroz njezine prozime valove promicala su prekrasni oblia svih bica. No, odjednom ga prekri zastrasujuca tama i prema njemu kr nuse vijugavi oblici. Hermes uroni u vlaini kaos pun dima i Zalu ne . e. Tada se iz ponoe zacu jedan glas. Bio je to krik vjetlosti. lz vlainih se dubina izvi jedan fini plaroicak i dade do eteriCnih visina. Herme krene za njim i ponovno e nade u prostranstvu. U ponon.l ka razmrsio i postao ja niji; korovi zvijezda rou pado' e na glavu, a gins sujet/osti ispuni beskraj. "Jesi li razumio to !ito si vidio!" upita Oziris Hermesa, koji j , zaro bljen u svom nu, jos visio 'zmedu neba i zemlje. "Ne", odVTati Hennes."U redu, shvatit ceS. Sada ceS vidjeti sto je clava vjecno t. Svjetlost, koju si najprije vidio, je bozanska Inte1igencija koja svoj m 47 Hmn ova Vizij se nalazi u zaglavlju knjige Hermesa Trismegisto pod Ime nom Poimandres. Drevna egipatska rradicija do nas j do!tla sarno u oblilm don Ie
izntijenjenog tilia al ksandrinca. Taj kapitalni fragm nt h.enneliCkog u~"nja ).i sam pokuSao rekonstruirati u smislu najv~e inicijadje i ezotericne inteze k ju predsti 1;<
nad njegovom glavom poput sedam prozirnih i koncentricnih kugIi u cijem je zvjezdanom srediVtu tajao on sam. Posljednje je nebo bilo opasano Mlijecnirn putem. U svakoj se kugli okretao po jedan pla net, prae'en duhom k ji je po obliku, znaku i svjetlosti bio drugaCiji od drugih. Ook se Hermes zaslijepljen razmisljao 0 njirna i njiho 'm vetieanstve irn kretanjima, glas mu reee: "Gledaj, sl s.aj i poimaj. Ti vidis s am sfera eitav g iivota. Kroz tih sedam sfera duse padaju i uzdizu se. Sedam Bogova je edam zraka RijeCi-Svjetla. Svaki od njih zapovijeda jednom sf rom Duha, jednom fazom ziv ta d "e. ajbIizi tebi je Bog Mjeseca, duh nespokojnog osmijeha, okrunjen jednim sre brnim srpom. On upravlja rodenjem i smreu. Osl bada duse od tijela i privlaei ih u svoju zraku. Iznad njega, bIijedi je Merkur. On s ojim kaducejem pokazuje put dusama koje se spustaju iii uspinju, a u kaduceju je s driano sv Znanje. Jos vise gore, sjajna je Venera koja drzi ogledalo Ljubavi i tu sve dus zaboravljaju na sebe i ponovno e prepoznaju. Iznad nje Bog Sunca podiZe svoju pobjednicku baklju vjeene Ljepote, a iznad njega Mar ·tla macem Pravde. a prije tolju 136
strasca kroz predj Ie Boli, Ljubavi i Smrti, sve dok ne stignu do svoje zemaljske tamnice gdje i ti sam stenjes, zaustavljen vatrenim zemlji rum sredistem, i odakle ti se bozanski zivot cini dalekim poput uza ludnog sna. "Mogu Ii duse umrijeti?' upita H rmes ,,Svakako", odvrati Ozirisov glas."U tom kobnom silazenju pogi baju mnoge. Dusa je kcerka neba i njezino je putovanje neka vrsta iskusenja. Ako u svojoj neobuzdanoj ljubavi prema materiji izgubi sjecanje na svoje boiansko porijeklo, boianska iskra koja je bila u njoj i koja je mogla po tati sjajnijom od zvijezde, vraca se u podrucje etericnog i postaje atom bez zivota - a dusa se raspada u vrtlogu grubih eI menata." 48 Sarno po sebi je razumljivo da su u egipatskom jeziku ti bogovi imali drugacija imena Medutim. rijee j 0 s dam kozmogonijskih Bogova koji se, sa svojim znacenjem i atributima. mogu na i u svim mitologijama svijcta. Svi zajedno vode porijeklo iz dre vne ezoteritne tradicije. Zapadna je tradicija usvojila latinska imena i mi cemo se. radi jasnoce, takoder sluiiti njima.
jeduju boZansko u sebi samima i zTaee ga kroz svoja djela. Stegni sada dusu vOju, 0 Hermese, i razvedri duh svoj, koji se bjeSe pomraCio dok S1 gledao daleke letove dusa, koje prelij eu sedam sfera i u njima se raspr kavaju poput buketa i kri. Jer i ti sam mozes ih slijediti; dovoljno je sarno da to poze i ti ceS se uzdignuti. Pogledaj kako se one skupljaju u roj i stvaraju bozanski koT. Sv ce od njih stati uz duh, koji joj je najmiliji. Najljepse Zive u predjelu Stmca, a najsnaz nije se uzdiZu do Saturna. Neke se uzdizu do Oca, m d m"Ci, buduei da su moei i same. Jer tamo gdje sve zavrsava, sve vjecno poCinje; i sedam sfera g yore zajedno: "Mudro t! Ljubav! Pravda! Ljepota! Velicanstvenost! Znanje! Besmrtnost!" "Eto", rekao je hijerofant, "sto je vidio stari Hermes i sto su nam preniJeli njegovi nasljednici. RijeCi mudraca up put sedam nota lire koje sadde Citavu mul.iku, sa svirn brojevima i zakonima svijeta. Hermesova vizija nalik je zvjezdanom nebu, cije su neizmjerive dubine posute sazvijezdirna. Za dijete, to je tek svod uresen zlatnirn cavlima; za mudraca, to je beskrajni prostor, u kojem se okrecu ·v
138
jet, Zivo nebo. Sedam sfera po ezanih sa sedam planeta simbolizi raju edam principa, sedam razliCitih stanja materije i duha, sedam razlititih svjetova koje svaki covjek i svako covjeean5tvo trebaju proei tijekom svoje evolucije kroz prostor jednog suncevog u tava. Sed m Genija iii sedam kozmogonijskih Bog va oznacavaju sedam visih duhova koji upravljaju svim sferama, a te su sfere i same nastale iz evoLucije, koja bijase neizbjezna. Dakle, za jednog drevn g posvecenika, svaki je veliki bog bio simbol i vladar nad legij rna duhova, koji svoj tip reproduciraju u tisucu varijanti i, iz svoje sfere, mogu djelovati na Ijude i n zemalj ke stvari. Sedam Duhova iz Hermesove vizije isto su "to i sedam Deva u Indiji, sedam Amshapandsa u Perziji, sedam v likih kaldejskih and la, sedam sefirota 49 iz Kabale iii sedam Arkan.dela iz krScanske Apokalipse. elika sed mica, koja obuhvaea svijet, ne titra sarno u sedam duginih boja,
4~ U Kabali se spominje desel sefirota. Tri prva sefirota pr dstavljaj.u bozansko trojstvo, a sedam ostalih pe onificira evolllcijll univerzuma.
13'1
su prosla kroz i'ta iskusenja kao i mi. Istinu treba mjeriti prema neCijem razumu, skrivati je od zlih jer ee oni od nje uzeti sarno dije love da bi ad njih napravili orude za unistenje. Zakljucaj lstinu u 8vom sreu i neka ona govori kroz tvoja djela. Znanje ee biti tvoja snaga, vjera tvoj m c, sutnja tvoj neprobojni oklop." Rijeei i tumacenja proroka Amon-Raa, koja su novom posveeeniku otkrila tako siroke horizonte 0 njemu samom i 0 Univerzumu, nesum nji 0 su na nj stavili dubok utisak, posebice onda kad mu bijahu izreceni na apservat riju jedn g hrama u Tebi, u lucid nom miru egi patske noei. Pod njegovim su nogama snivali stupovi, krovovi i bijele terase hramova, skriveni medu crnim masivima indijskih smokava i tamarisa. U daljini u e, poput v likih blokova, vidjeli kipovi Bogova. 50 Ovdje cerno navesti egipatske izraze za ttl sedmerostruku konstituciJu covjeka, koji se kasnije mogu sresti u K.. bali: chat - materijalno tijelo, anh - zivotna sita, ka etericni dv jnik ill astral no tijelo, hati - animalna dusa, ba - razumna dusa, cheybi spiritualn u~, Ku - bo:zanski duh. Razvoj tih osnovnih ideja zotericnog ucenja imamo u poglavlju 0 Orfeju i pose bice onom 0 Pitagori.
140
nio da je dostojan tog puta. On mu je otkrio rije<: velike enigme: "Samo jedna dusa, velika dusa S ega, dijeleci se, rodila je sve druge duse koje se kreeu Univerzumom." Naoruzan velikom tajnom, on se ukr cao u Izidin cun. Krenula je. Raznijevsi se po etericnim prostorima, plovio je u podrucjima izmedu zvij zda. Siroke zrake velike lOre vee su dodirivale pIava jedra nebeskih horizonata a zbor blazenih duhova, duhova Akhimu-Seku, koji stigose do svog vjecnog odmorista, vee je pj vao:"V tani, Ra Hermakuti! Ti, sunce duhova! Sretni su oni koji su u tvom cunu! U cunu milijuna godina oni klicu od radosti. Veliki boianski cik1us okoncao se radosno i proslavio sveti cun. Radost vlada u tajnoj kapelici. 0 ustani, ti, Amon-Ra Hermakuti! Sunce koje sarno ehe st aras!" I posvee enik je tada odgovarao ponosno: "Stigao sam u zernlju lstine i Pravde. Uskrsnuo sam poput Boga zivoga i blistarn u koru Bogova koji borave na nebu, jer i ja sam od njihove rase." Takve su ponosne misli i smjele nade ispunjavale duh adepta u nod nakon misticne vecanosti uskr nuea. Sutradan, pod svodovima
141
drugo ja, Cisto i svijetlo. 51 Inicijacija je bila zavrsena. Adept je bio posvecen za 0 'ri ova sveeenika. Ako je bio Egipeanin, ostajao je vezan za hram; ako je bio stranac, ponekad SU mu dozvolili da se vran u sv ju zemlju da bi tame ustanovio kult i vrsio svoju misiju. Medutim, prije no Mo bi otiSao, morae je polotiti sveeanu zakletvu da ce najstroze euvati sve tajne mama. Nikada nikome i ni u kojoj prilici nije smio odati one sto je vidio iIi CuO, ni otkriti Ozirisovo ucenje, osim pod trostrukim velom tajnih mitoloskih simbola. Ako bi tu zakletvu pogazio, prije iIi pos Hje cekala bi ga strasna smrt, bez obzira na to gdje se na1azio. No, ta je sutnja posta1a stitom njegove moCi. Vrativsi se na obale Jonskoga mora, u svoj uzavreli grad, izlozen pomamnim strastima u tom mnostvu ljudi koji su zivjeli kao da ne SI U egipatskom ucenju, ~ovjek se smatrao bicem koje je u ovom zivotu svjesno sarno svoje Zivolinjske i razumne du~, koje su nazivali hati i baL Najuzviseniji dio njegova bi 'a, spiritualna dusa i boz.1nski duh, cheybi i ku, postoje u njemu u stanju nesvjesne klice i razvijaju se nakon ovog zivota, kad i sam postaje Oziri om
142
143
Rijdi zapisane pod kipom Ptahmera, velikog svecenika u Memfisu - muzej Louvre
Najteia i namracnija od svetih knjiga, Geneza, sadrii onoliko tajni koliko sadrii rijeCi, i svaka ih rijd krije jos Citavo mnoStvo. Sveti Jeronim
Dijete proslosti i bremen ita buducnoscu, ta knjiga (deset prvih pogla vlja Geneze) nasljednik je sveukupne egipatske znanosti, ali ona u sebi nosi i klice buduCih znanosti. Ona sadrii ono sto je u prirodi najdublje i najtajanstvenije, ono sto duh moie pojmiti kao cudesno, ono sto je razumno i ono sto je najuzvisenije. Fabre d'Olivet:
"La langue hebrarque restituee.
(Discours preliminaire)
144
dab sjaj osnovne istine; ali svjetlo koje su iz nje izvukli lomilo se i dobijalo drugacije boje, ovisno 0 njihovu geniju i njihovoj misiji, ovisno 0 vremenima i mjestima. S Ramom smo prosli kroz arijsku inicijaciju, s Krishnom kroz brahmansku a sa svecenicima Tebe kroz inicijaciju Izide i Ozirisa. Mozemo Ii nakon svega toga ree ida nema terijalni princip najviseg Boga koji tvori sustinsku dogmu mono teizma nije bio poznat brahmanima i svecenicima Amon-Raa? Oni besumnje nisu smatrali da je svijet stvoren u trenutku, bozanskim hirom, kao sto bi to rekli neki nasi teolozi. Oni su zJ.1alacki i postupno, putem emanacije i evolucije, vidljivo izvodili iz nevidljivog a svijet iz nedokucivih dubina Boga. Dualizam muskog i zenskog potjecao je iz prvobitnog jedinstva, zivo trojstvo covjeka i univerzuma iz stva ralacke dvojnosti i tako redom. Sveti su brojevi oblikovali vjecnu rijec, ritam i instrument bozanstva. Uronjeni u kontemplaciju s manje ili vise snage i lucidnosti, oni su u duhu jedinstva otkrivali unutrasnju strukturu svijeta kroz strukturu vlastitoga bica. Jednako su tako u cistom zvuku komadica stakla, pronadenog u pijesku, nalazili one
145
ali po Cistoci, uzvisenosti i ucinkovitosti nije se mogla mjeriti s ucenjima egipatskih svecenika. U tom je kraljevstvu svecenstvo uvi jek imalo upravljacku ulogu. Egipatski su faraoni ostajali ucenici svecenika i nikada nisu postali grozni despoti poput babilonskih kraljeva. U Babilonu, naprotiv, unisteno je svecenstvo u principu bilo sarno instrument tiranije. Na jednom bareljefu iz Ninive moze se vid jeti kako pogrbljeni div Nimrod, svojim snaznim rukama davi mla dog lava, stezuci ga na svojim grudima. To je snazan simbol: jednako tako su kraljevi Asirije davili iranskog lava, herojski narod Zaratustrin, ubijajuci njegove prvosvec en ike, unistavajuci zajednice magova i udarajuci namete kraljevima. Ako su indijski risiji i egi patski svecenici svojom mudroscu u izvjesnoj mjeri omogucili vla davinu Providnosti na Zemlji, moze se reci da je u Babilonu vladala Sudbina, tj. slijepa i brutalna sila. Tako je Babilon postao centar tira nije i svjetske anarhije, nepomicno oko socijalnih oluja koje su u svoj kovitlac sve vise zahvacale cijelu Aziju; bilo je to strasno oko Sudbine, uvijek otvorene, Sudbine koja je vrebala narode, cekajuci da ih
146
simbole Starog i Novog Zavjeta, razumije da oni sadrze svu ezoteri jsku tradiciju proslosti, premda se ona cesto nalazi u izmijenjenom obliku, posebice kad je rijec 0 Starom Zavjetu, buduei da vee ina redaktora i prevoclitelja nije poznavala njezin prvobitni smisao. Tek tada postaje jasna uloga Izraela. Taj narod predstavlja nuznu kariku u lancu koji povezuje stari i novi ciklus, Istok i Zapad. Ideja mono teizma je dovela do ujedinjavanja covjecanstva pod jednim Bogom i pod istim zakonom. Medutim sve dok teolozi nastave Boga prikazi vati na djetinjast nacin i sve dok ga Ijudi koji se bave znanoseu budu ignorirali iii jasno i glasno nijekali, moralno, drustveno i religiozno jedinstvo na nasem planetu ostat ee tek zarka zelja iii postulat reli gije i znanosti, koje to ne mogu ostvariti. I obrnuto, to se organsko jedinstvo pojavljuje kao moguee Cim se ezoterijsko i znanstveno shvati da se upravo u bozanskom principu nalazi kljuc svijeta i zivota, te covjeka i drustva u njihovoj evoluciji. Konacno, krseanstvo, tj. Kristova religija, u svoj se svojoj veIicini i univerzalnosti javlja tek onda kad otkrijemo njegove ezoterijske rezerve. Tek tada se one
147
ideja, koju su prvi pronijeli Mojsije i proroci, preiivjela i siriia se sve dalje. Svojim daljnjim razvojem, prihvacena od krscanstva i Isiama, premda na nesto niioj razini, ona se nuino morala nametnuti bar barskom Zapadu te izvrsila izvjestan utjecaj i na samu Aziju. Otada je covjecanstvo gradilo, pobunjivalo se i ulazilo u duge mucne borbe, vrteci se oko te centraine ideje kao sto se svemirska maglica vrti oko sunca Cija je snaga organizira. Eto, u tom leii velicina Mojsijeva djela. Da bi izvrsio taj pothvat, najkolosalniji nakon predpovijesnog egzodusa Arijaca, Mojsije se posluio orudem, koje je vec bilo pri premljeno u okviru iidovskih plemena, posebice u onom koje se bilo naselilo u Egiptu, u dolini Goshen, iiveci u ropstvu pod imenom Beni-Jakova. Pri stvaranju monoteisticke religije, pomogli su mu i njegovi prethodnici - nomadski miroljubivi kraljevi, 0 kojima nam i Biblija govori kroz Abrahama, Isaka i Jakova. Pogledajmo na trenutak te Zidove i njhove patrijarhe; tek nakon toga cemo se pozabaviti likom njihovog velikog Proroka, koji je vrsio cuda u pustinji i onim mracnim nocima na Sinaju, gdje se uz 148
njihovim kamenim tamnieama, nakon sto bi ih zarobili ili opljackali vojniei asirskog kralja, katkada su se i sami odavali orgijama u Babilonu. Ponekad su ih zavodile moabske zene, smjele zavodniee erne koze i sjajnih ociju. One su ih navodile na to da obozavaju kamene i drvene idole, pa cak i strasni kult Moloha. No, onda bi ih odjednom preplavila zed za pustinjom i tada bi pobjegli. Vrativisi se u surove doline, u kojima se nije culo nista drugo doli rike divljih zvi jeri, u beskrajne ravniee u kojima se moglo orijentirati jedino uz pomoe nebeskih tijela i njihova kretanja, pod hladnim pogledom tih zvijezda, koje su obozavali njihovi preei, oni bi se sramili sebe. I kad bi im neki patrijarh, nadahnuti covjek, progovorio 0 Bogu jedinom, o Elelionu, Elohimu, Sabaotu, 0 Gospodu nad vojskama koji sve vidi i kaznjava krive, ova velika, divlja i krvozedna djeea bi saginjala glavu, padala na koljena i predavala se molitvi, prepustajuei se da
52 Ibrim, znaCi "onaj 5 druge strane,onaj 5 one strane koji je presao rijeku." Renan: Histoire du peuple d'Israel.
149
7). Ovaj odlomak, preveden na jezik nasih dana, govori 0 tome da je neki drevni semitski voda, po imenu Abraham, koji je po svoj prilici bio dobio kaldejsku inicijaeiju, CUO unutarnji glas koji ga je pozvao da povede svoj narod prema zapadu i nametne mu kult Elohima. Ime Isak, s prefiksom Is, po svemu sudeei oznacava egipatsku ini cijaciju, dok imena Jakova i Josipa govore 0 fenicanskom porijeklu. Ma kako bilo, po svoj je prilici rijec 0 tome da su tri patrijarha bili vode razliCitih plemena ida su zi vjeli u razlicitim vremenima. Mnogo vremena poslije Mojsija, izraelska ih je legenda stavljala u istu obi telj. Isak je postao Abrahamov sin, a Jakov sin Isakov. Drevni sveeenici su cesto koristili taj nacin da se intelektualno oCinstvo izrazi fizickim ocinstvom. lz te legendarne genealogije slijedi jedna vazna cinjeniea: monoteisticki kult se prosirio zahvaljujuei pustinjskim S3 54
150
Renan, Peuple d'Israel.
Rexit Achaemenias peter Orchamus, isque.
Septimus a prisco numeratur origine Bela
Ovidije, Me/am., IV, 212
vremeno odisuei mirom i blagoseu. Tu i tamo, is pod patrijarske legende izbija ezoterijska misao. Primjerice, kad je Jakov u Betelu u snu vidio ljestve, na Cijem je vrhu stajao Elohim a andeli se penjali i spustali po njima, u popularnom obliku tu mozemo prepoznati pojed nostavljenu verziju Hermesove vizije i ucenja 0 silaznoj i uzlaznoj evoluciji dusa. Jedna povijesna cinjenica iznimnoga znacaja, vezana za vrijeme patrijarha, pojavljuje se i u dva karakteristicna stiha. Rijec je 0 jed nom Abrahamovom susretu s jednim posvee enickim bra tstvom. Nakon sto je ratovao protiv kraljeva Sodome i Gomore, Abraham je krenuo iskazati postovanje Melkisedeku. Taj kralj je stolovao u svojoj tvrdavi, koja e e kasnije postai Jeruzalern. IIA Melkisedek, kralj Salema, iznese kruha i vina. On je bio svee enik Boga Svevisnjega. I blagoslovi Abrahama, rekavsi: 'Od Boga Svevisnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!'" CPostanak XIV, 18 i 19). Evo, dakle, kralja Salema, koji je veliki sveeenik istoga Boga kao i Abram. On ga sma tra visim od sebe, gospodarem i komunicira s njime uz pomoe kruha
151
Svejedno, napreduju, slijedeci tugaljivi i rezignirani korak deva. Kamo ih vodi taj njihov vjecni put? Patrijarsi to znaju; Mojsije ce im to reci.
152
znatizelje i osrednje inteligencije. Zbog svoje neodredene sklonosti prema okultnim znanostima postao je kasnije irtvom carobnjaka i primitivnih astrologa. Njegov skolski drug bio je jedan mladi covjek opora duha i cudnog, zatvorenog karaktera. Hosarsif55 je bio Meneptahov rodak, sin princeze iz kraljevog dvora, sestre amzesa II. Sin ili usvojeno dijete?56 To se nikada nije
Prema Manethonu, kojeg citira Filon, Hosarsif je prvo Mojsijevo ime u Egiptu. Biblijska prica (Izlazak, II, 1-10) Mojsija prikazuje kao Zidova iz plemena Levita, kojeg je faraonova kcerka nasla u trsju pored Nila, gdje ga bjese bacila lukava majka, kako bi ganula princezu i spasila dijete od progona jednakog Herodovim. -Nasuprot tome, Manethon, egipatski svecenik kojem dugujemo najtocnije informacije i podatke o faraonskim dinastijama, podatke koji su danas potvrdeni desifriranjem natpisa s grobnica, istice da Je Mojsije bio Ozirisov svecenik. To potvrduje i Strabon, koji je oba vijesti crpio iz istih izvora, tj. od egipatskih svecenika. -U ovom je slucaju egipatski izvor vredniji od zidovskog, buduci da egipatski svecenici nisu imali nikakvog inte resa da Rimljane iIi Grke uvjeravaju da je Mojsije bio jedan od njihovih, dok je nacio nalno samoljublje Zidovima nametalo potrebu da za osnivaca i utemeljitelja njihove nacije proglase covjeka iste krvi. Biblijska prica, uostalom, priznaje da je Mojsije odga jan u Egiptu, te da ga je njegova vlada poslala kao nadglednika Zidovima u Gosenu. 55
56
153
dila teske zadatke, a nad celom mu je vee lebdio neki prijeteei oblak. Zene su se bojale pogleda mladog levita, bojale su se njegovih oCiju dubokih poput grobnice i njegova nepomicnog lica, oducnog poput dveri Izidinog hrama. Moglo bi se ree ida su nesvjesno osjee ale neprijatelja zenskog roda u ovom budueem predstavniku muskog principa u religiji, barem u onom njegovom apsolutnom i neospor nom dijelu. Medutim, njegova majka, princeza iz kraljevskog doma, sanjala je 0 tome da njezin sin dobije prijestolje faraona. Hosarsif je bio inte ligentniji od Meneptaha; mogao se nadati da ee, uz pomoe sveeenstva, prisvojititi prijestolje. Premda su faraoni odredivali svoje nasljednike medu vlastitim sinovima, znalo se dogoditi da, u korist drzave, nakon smrti vladara, sveeenici prekinu lanac nasljedstva. Upravo to je kapitalna cinjenica, koja nam otkriva tajnu vezu izmedu mozaicne rcligije i egipatske iniciJacije. Kliment Aleksandrijski je vjerovao da je Mojsije bio naj dublje posvec'en u tajne egipatske nauke i da se bez toga ne moze razumjeti djelo tvorca lzraela.
154
Osmijeh gadenja prijede lieem Hosarsifa, koje je obicno bilo mirno i nepomicno po put bronee. "Ti bi zeljela", rece on, "da ja vladam ovim narodom koji obozava bogove s glavom sakala, ibisa i hijene? Sto ce od svih ovih idola ostati za nekoliko stoljeca?" Hosarsif se sagne, rukom zahvati pregrst finog pijeska i, pred ocima svoje zbunjene majke, pusti ga da kroz njegove mrsave prste tece na zemlju. "Nista vise od ovoga", doda. "Ti, dakle, prezires religiju nasih oceva i ucenje nasih svecenika?" "Naprativ! Ja tome tezim. Ali piramida je nepokretna. Trebala bi prohodati. Ja necu biti faraon: Moja je domovina daleko odavde... tamo... u pustinji!" "Hosarsipe!" rece mu prinee2ia prijekorno. "Zasto hulis Boga? Vatreni vjetar te donio u moju utrabu i, vidim to dobra, oluja ce te odnijeti! Ja sam te donijela na svijet a ne poznajem teo U ime Ozirisa, reci mi tko si i sto ces uciniti?" "Zar ja to znam 7 To sam Oziris zna: on ce mi to mozda reci. Ali,
155
kom. Vise od svega plasilo ih je to sto je bio cjelovit i nepopustljiv poput principa. Osjecalo se da ga nista ne moze ni saviti ni skrenuti sputa. Hodao je svojim nepoznatim putem kao sto se neko nebesko tijelo krece svojom nevidljivom putanjom. Pontif Membra se pi tao dokle ce dospjeti ta ambicija, koncentrirana u sebi samoj. Zelio je to saznati. Jednog je dana Hosarsif, zajedno s jos trojicom Ozirisovih svecenika, nosio zlatni koveeg, koji se za vrijeme velikih sveeanosti nosio ispred prvosvecenika. Taj je koveeg sadr.zao deset najtajnijih knjiga hrama, u kojima je bilo rijeei 0 magiji i teurgiji. Vrativsi se u svetiste s Hosarsifom, Membra mu reee: "Ti si kraljevske krvi. Tvoja snaga i tvoje znanje iznad su tvojih godina. Sto zelis?" "Ni"ta osim ovoga". I Hosarsif stavi ruku na sveti koveeg, kojeg su svojim blistavim krilima prekrivali zlatni jastrebovi. "Zelis, dakle, postati pontif Amon-Raa i egipatski prorok?" "Ne, zelim saznab ~to je u ovim knjigama." "Kako ces to saznati, kad to ne smije znati nitko osim
156
prema horizontu, ne videCi prolaznike koji bulje u njega. Oa, ako oho lost nagoni orla vezanog lancem da nakostrijesi svoje perje i, ispruzena vrata i otvorena pogleda, gleda prema suncu. Kao i svi jaki, pred kojima stoji neko veliko djelo, ni Hosarsip nije vjerovao da njime upravlja neka slijepa Sudbina; on je osjecao da tajanstvena Providnost bdije nad njim i vodi ga prema njegovu cilju. Za vrijeme obavljanja duznosti svetog pisara Hosarsif je bio pos Ian u nadgledanje Oelte. Hebrejska plemena u Egiptu, koja su nastanjivala dolinu Gosena, u to su vrijeme radila izuzetno teske poslove. Ramzes II je lancem tvrdava povezivao Peluzij i Heliopolis i za taj ogromni posao su sve egipatske nome trebale poslati odreden broj radnika. Beni-Izrael su dobili najteze poslove buduci cia su njihovi ljudi prije svega bili kamenoresci i ciglari. Nezavisni i ponosni, oni se pod stapovima egipatskih cuvara nisu savijali lako poput drugih, vec su se gundajuci opirali, a katkada bi i uzvratili udarac. Ozirisov svecenik nije mogao skriti svoje potajne simpatije za te nepokorne ljude "nesalomljiva vrata", <:iji su Preci, vjerni
Taj se kraj pruzao poput zelene linije izmedu Elamitskog zaljeva i Arapske pustinje. Izdaleka, preko morskog rukavea, mogli su se vid jeti mracni masivi Sinaja i njegov ogoljeli vrh. Ukljestena izmedu pust inje i Crvenog mora, zastieena jednim vulkanskim masivom, ta osam ljena zemlja bila je zastieena od najezdi. Taj je hram bio posveeen Ozirisu, ali tamo su postovali i vrhovnog Boga pod imenom Elohim. To svetiste etiopskog porijekla sluzilo je kao vjersko srediste Arapima, Semitima i ljudima erne rase koji su tezili posveeenju. Stoljeeima su tako Sinaj i Horeb bili misticni eentar monoteistickog kulta. Gola i divlja visina planine koja se, jedina, uzdizala izmedu Egipta i Arabije, pobudivala je misao 0 Bogu jedinome. Mnogi su Semiti tu dolazili kao hodocasniei, da bi slavili Elohima. Tu su ostajali po nekoliko dana u postu i molitvi pred peeinama i podzemnim hodnieima izdublje nim po padinama Sinaja. Prije toga, trebalo je oCistiti se i poduciti u hramu Madijan. U to se mJesto povukao Hosarsif. Veliki sveeenik Madijana iIi raguel (onaj kojeg nadgleda Bog) tada 158
Hosarsif se najprije htio posvetiti ispastanjima, koja je zakon posveeenika nametao ubojieama. Kad bi neki Ozirisov sveeenik poCinio ubojstvo cak i protiv svoje volje, gubio je benefieiju skorog uskrsnuea u "svjetlosti Ozirisa", privilegiju koju bi stekao prosavsi iskuSenja inieijaeije i koja ga je u svakom pogledu stavljala iznad obicnih Ijudi. Da bi okajao svoj zlocin i ponovno otkrio unutrasnju svjetlost, trebao se izloziti jos strasnijim iskuSenjima, trebao se jos jednom izloziti smrti. Nakon dugotrajnog posta i liZ pomoe odredenih napitaka, kan didata su dovodili u stanje letargicnog sna a potom bi ga odnijeli u podrum hrama. Tamo je ostajao danima, katkada i tjednima 59 . Za to Izlazak, HI, l. Kasnije (Knjiga 0 Brojevima, 1ll,1), nakon egzod usa, Aron i Marija, prema Bibliji, Mojsijev brat i sestra, zamjeraju mu sto se ozenio s Etiopljankom. Jitro, otae Sefore, bio je dakle te rase. 59 Putniei XIX. stoljeca mogli su vidjeti kako indijski fakiri nareduju da ih ljudi zakopaJu u zemlju, nakon Sto su bili u stanju kataleptickog sna, tocno odredujuci dan kad ih treba izvuci iz zemlje. Jedan je ad njih, nakan tri tjedna provedena u zemlji, naden tiv, zdrav i neozlijeden 57 5!l
159
Hosarsif probudio iz strasnog sna, osjetio se potpuno preobrazenim. Kao da se sva njegova proslost odvojila od njega, Egipat je prestao biti njegovom domovinom a pred njim se pruzala ogromna pustinja sa svojim nomadima lutalieama. To je bilo novo polje njegova djelo vanja. Gledao je Elohimovu planinu na obzoru i prvi put, poput olu jne vizije u oblaeima Sinaja, pred ocima mu prode njegovo poslanje: s tim ljudima koji su stalno u pokretu oblikovati jedan narod za borbu, koji bi predstavljao zakon vrhovnog Boga usred idolatrije kultova i anarhije naroda - narod koji bi u sljedeca stoljeca ponio istinu zapecacenu u zlatnom kovcegu inieijaeije. Tog je dana, da bi obiljezio pocetak novog razdoblja u svom zivotu, Hosarsif uzeo ime Mojsije, sto znaCi: Spaseni.
predao njihovu izucavanju. Kako bi ostvario djelo 0 kojem je razmisljao, trebao se opasati cvrstim pojasom. Prije njega su Rama, Krishna, Hermes, Zaratustra i Fo-Hi stvarali rel.igije za narode a on, Mojsije, zelio je stvoriti narod za jednu vjecnu religiju. Zbog toga je napisao svoj Sefer Bereshit, svoju Knjigu Principa, koja je predstavljala sintezu znanja proslosti is to vremeno pruzajuci okvir za buduca znanja, kljuc tajni, baklju posvecenika i tocku u kojoj se narodi susrecu i sjedinjuju. Pokusajmo vidjeti na koji je nacin Mojsije shvacao Genezu, Knjigu Postanka. Svakako, u njegovu je umu ona zraCila drugacijom svjetloscu, u njegovu je umu ona obuhvacala mnogo sire svjetove no 6(1 Sedam Jitrovih kceri, 0 kojima govori Biblija (Izlazak, II, 16-20) obto imaju sim bolicno znacenje, kao i cijela ova prica koja je do nas dosla u obliku legende i narod nog kazivanja, Vise ie no nevjerojatno da svecenik jednog velikog hrama naredi da stada napasaju njegove keen i da jednog egipatskog svecenika svede na ulogu pastira. - Sedam Jitrovih kceri simbolizira sedam vrlina koje posvecenik treba osvojiti, kako bi mogao otvoriti zdenac istine. Taj se zdenac, u prici 0 Agaru i Jismaelu, naziva "zdencem Zivog koji me vidi"
varijantu Mojsijeva zivota, ne proizlazi da u njemu nema nieeg istinitog. Prorokova misija se moze razumjeti prebacimo Ii je u sredinu u kojoj je rod en: u soIarni hram u Memfisu. Konaeno, i dubine same Knjige Postanka mogu se otkriti samo u svjetlosti baklji koje su otrgnute iz inicijacija Izide i Ozirisa. Religija se ne stvara bez posveeenika. Suci, Proroci i sva povijest Izraela potvrc1uju Mojsija; bez njega ne mozemo shvatiti ni samoga lsusa. Geneza sadrzi sustinu mojsijevske tradicije. Premda je pretr pjela odredene izmjene, pod prasinom stoljeea i zavojima u koje su je uvili sveeenici, ta mumija dostojna postovanja mora sadrzavati osnovnu ideju, zivu misao i zavjet proroka lzraela. Izrael se okrece oko Mojsija jednako tako sigurno i sudbinski kao sto se Zemlja okrece oko Sunca. No, i kad stvari postavimo na taj naCin, posve je drugo pitanje koje su i kakve bile osnovne ideje Knjige Postanka, sto je to Mojsije zelio ostaviti potomstvu piSuc i svoj tajni testament Sefer Bereshit. Problem se moze rijesiti samo s ezoterijske
162
da izraze svoju misao. "Prvi je bio jasan i jednostavan, drugi sim bolicki i figurativan a treci svet i hijeroglifski. Tako je, prema njihovu nahodenju, ista rijec uzimala jasni, figurativni iIi transcendentni smi sao. Takav je bio duh njihova jezika. Heraklit je savrseno izrazio tu razliku oznacavajuci je epitetima kao sto su: ana sta gavari, ana sta
znali, ana sta se skriva. 61 " U teogonijskim i kozmogonijskim znanostima egipatski su svecenici uvijek koristiIi treci naCin pisanja, no njihovi su hijeroglifi uvijek imali tri odvojena znacenja koja su odgovarala jedno drugom. Na prvi se pogled otkrivalo sarno povrsinsko znacenje zapisa, dok se dva druga nisu mogla razumjeti bez kljuca. Taj naCin enigmats kog i sazetog pisanja bio je u vezi s osnovnom dog mom Hermesova ucenja, prema kojoj isti zakon vlada svijetom prirode, Ijudi i bogova. Taj izvanredno koncizni jezik, nerazumljiv obicnom covjeku, za adepta je bio pun izuzetnog znacenja; svaki je njegov znak bio ~l
Fabre d'Olivet: Vers dares de Pythagore.
163
dostupni, mogue'e nam je doprijeti samo do njezina primarnog i infe riornog smisla. Htjeli to iii ne, njezini tumaci pa i sami teolozi, bilo da je riJec 0 ortodoksnima iIi pak 0 misliocima slobodna duha, hebre jski tekst vide samo kroz Vulgatu. Na taj im nacin izmice njegov istinski i duboki komparativni i uzviseni smisao koji je nista manje misteriozno skriven i u hebrejskom tekstu, koji svojim korijenima ponire sve do tajnog jezika hramova, do jezika kojeg je Mojsije pre radio, jezika u kojem svaki samoglasnik i svaki suglasnik imaju uni verzalno znacenje u odnosu na akusticku vrijednost slova i stanje duse covjeka koji ga stvara. Pred intuitivnima katkada to duboko znacenje bljesne iz teksta poput iskre; vidovitima se ono zna otkriti kroz fonetsku strukturu rijeCi koje je Mojsije stvorio iii usvojio; magicni slogovi u koje je Ozirisov posvee'enik izIio svoju misao nalik su zvucnom metalu u savrsenom kalupu. Proucavanjem fonetike, koja na sebi nosi pecat svetog jezika drevnih hramova, uz pomoc kabalistickih kljuceva od kojih neki sezu sve do Mojsija te, najzad, uz pomoc komparativnog ezoterizma, dopusteno nam je danas sagledati
164
hebrejskog teksta Knjige Postanka, Fabre d'Olivet je usjJoredivao hebrejski tekst s arapskim, sirijskim, aramejskim i kaldejskim, stocke gledista prvobitnih i univerzal nih korijena, nudeci nam njihov rjecnik dostojan divljenja, potkrijepljen primjerima uzetim iz svih tih Jezika, rjecnik koji moze posluziti kao kljuc za sveta imena kod svih naroda.Od svih ezoterickih knjiga 0 Starom Zavjetu, knjiga Fabre d'Oliveta daje naj sigurnije kljuceve. Pored ostalog, ona nam nudi sjajno izlaganje povijesti Biblije te van jske razloge zbog kojih je izgubljen njezin skriveni smisao kojeg sve do nasih dana ne poznaju ni znanost ni sluzbena teologiJa. Govoreei 0 toj knjizi, trebam spomenuti i jedno drugo, novije djelo koje je nastalo nakon nje i koje je, osim vlastite vrijednosti, privuklo paznju nekih nezavisnih istrazivaea na svog prethodnika. Rijee je 0 knjizi Mission des Juifs M. Saint-Yvesa d' Alveydrea (objavljena 1884, u izdanju Calmann-Levy). M. Saint- Yves svoju filozo fsku inicijaciju duguje knjigama Fabre d'Oliveta. Njegovo tumacenje Knjige Postanka u sustini je tumacenje koje nalazimo u djelu La Langue hebrai'que restituee, njegova metafizika je metafizika Vers dores de Pythagore a njegova filozofija povijesti i opei okvir posudeni su iz djela Histoire philosophique du genre humain. Prihvaeajuei osnovne ideje te im dodavsi materijale koje je oblikovao po svojoj volji, on je sagradio jedno novo zdanje stapajuei u skladnu cjelinu veliko bogatstvo i nejednake vrijedno sti. Pritom ga je vodio dvostruki cilj: s jedne je strane zelio dokazati da su Mojsijeva znanost i religija u pravom smislu obvezatni rezultat religijskih pokreta koji su mu prethodili u Aziji i Egiptu, sto je Fa bre d'Olivet vee osvijetlio kroz svoja genijalna djela; s druge je strane htio dokazati da je trojna i arbitrarna via davina, sastavljena od tri moei, ekonomske, pravno-sudske i religiozne iii znanstvene, u svom vremenima
165
lemski sveeenik izgovarao je jednom godisnje ime boije, progova rajuei ga slovo po slovo, na slijedeei nacin: Jod, he, vau, he. Prvo je slovo izraiavalo boiju misa0 63 i teogonijske znanosti, tri slova imena bil" posljedica ueenja posveeenika i sastavni dio reIigija antiekog ciklusa prije Grcke. Rijec je () autentienoj ideji M. Saint-Yvesa, 0 plodnoj ideji, dostojnoj najvise paznje. On je naziva synarchie iii vladavinom na osnovi principa; u njoj on nalazi organski soci jalni zakon koji ee predstavljati jedini spas u buduenosti Ovdje nije mjesto raspravi o tome do koje je mjere autor povijesno obrazlozio svoju tezu. M. Saint-Yves nerado navodi izvore; najeesce se sluzi jednostavnim tvrdnjama pri eemu se ne boji ni ris kantnih hipoteza, ako mogu poduprijeti njegovu unaprijed srnisljenu ideju. No, nje gova je knjiga izuzetno nadahnuta, sadrii mnogo ezoterienog znanja i obiluje strani cama sirokog daha, grandizonih slika, dubokih uvida i novih pogleda. Moja se gledista razliku od njegovih u mnogim tockama, posebice kad je rijee a razumijevanju samog Mojsija kojeg je, prema mom misljenju, M. Saint-Yves opisao u prevelikim i prele gendarnim razmjerima. Govoreei to, zelim naglasiti veliku vrijednost ove izuzetne knjige kojoj mnogo dugujem. Ma kakva bila misljenja 0 djelu M. Saint-Yvesa, treba se pokloniti pred cinjenicom da je on cijeli svoj zivot posvetio jednoj ideji. Treba pogle dati i njegove knjige Mission des Souverains i France vraie, u kojima M. Saint Yves odaje priznanje, premda s rnalirn zakasnjenjem i, reklo bi se, protiv svoje volje, svom ueitdju Fabre d'Olivetu. 63 U Spinoze: natura naturans.
166
predstavlja snagu koja pokreee ovaj iivot, privlacnost jednog sebe za sebe, u cemu je Geoffroy Saint-Hilaire vidio uzrok univerzalne gravitacije. Grci su to nazivali Eros, Ljubav ili Zelja. Primijenimo li sada ta dva znacenja na pricu 0 Adamu i EVi, vidjet eemo da je pad prvog para, cuveni istocni grijeh istovremeno postao i sirokim uvi janjem bozanske prirode sa svim njezinim kraljevstvima t rodovima i vrstama, uvijanjem u strasni i neizbjezni krug zivota. Ova su nam dva primjera omogucila da bacimo prvi pogled u U Spinoze: natura naturata. Evo kako Fabre d'Olivet objasnjava ime [EVE: "To ime u prvom redu nudi indi kativni znak zivota, dvostruko je i cini egzistencijalni zivi korijen EE ( ). Taj korijen nikada nile koristen kao ime i jedini je koji uziva takvu povlasticu. Jos od svog nastanka, on je ne samo glas vee jedinstveni glas iz kojeg proizlaze svi drugi: jed nom rjecju, glas (EVE) znaci bivanje. Kao sto se vidi i kao sto sam se u svojoj gramatici potrudio objas niti, ovdje je inteligibilni znak (Vau) u sredini korijena zivota. Uzimajuei taj glas posebna znacenja, kako bi od njega naCinio ime Biea biea, Mojsije mu je dodao znak potencijalne manifestacije i Vjecnosti (l) i na taj je naCin dobio (lEVE) u cemu je sadrzano znaeenje izmedu proslosti bez porijekla i budue nosti bez granica. Ovo cude sno ime, dakle, Zllaci doslovce: Bice koje jest, koje je bilo i koje ee biti. 64
65
167
kretanju. Nalazili su to u jednom drugom redu zakona koji se otkriva nasem razumu. Za anticku znanost bezgranicni univerzum nije bio sarno mrtva materija kojom vladaju mehanicki zakoni, vee zivo biee obdareno inteligencijom, dusom i voljom. Ta velika sveta zivotinja imala je bezbroj organa koji su odgovarali njezinim beskonacnim svo jstvima. Kao sto u ljudskom tijelu pokreti slijede iz duse koja misli i volje koja djeluje, tako je u ocima anticke znanosti vidljivi red svijeta bio tek odjek jednog nevidljivog reda, tj. kozmogonijskih snaga i spiritu alnih monada, kraljevstava, rodova i vrsta koje svojom neprestanom involucijom u materiju proizvode evoluciju iivota. Ook suvremena znanost promatra sarno vanjsko, sarno koru univerzuma, cilj je zna nosti antickih hramova bio proniknuti u unutrasnje i otkriti njegovo skriveno ustrojstvo. Ona nije izvodila inteligenciju iz materije vee je materiju izvodila iz inteligencije. Ona nije izvodila Univerzum iz sli jepe igre atoma vee je atome izvodila iz titranja Univerzalne duse. Jednom rijecju, ona se slijedom koncentricnih krugova kretaia od uni verzalnog prema pojedinacnom, od Nevidljivog prema Vidljivom,
zili od tog reda. Svi su oni priznavali Hermesa kao svog uCitelja. Vratimo se ponovno Knjizi Postanka. U misli Mojsija, tog drugog Hermesovog sina, prvih deset pogiavija Geneze Cine pravu ontolo giju prema redu i porijeklu principa. Sva sto zapocne mora jed nom zavrsiti. Knjiga Postanka istovremeno govori 0 evoluciji u vremenu i o stvaranju u vjecnosti, sto je jedino dostojno Boga. Zadrzavam si pravo da u poglavlju koje govori 0 Pitagori ponu dim zivu sliku ezoterijske teogonije i kozmogonije, u okviru koji je manje apstraktan od Mojsijevog i blizi modernom duhu. Usprkos politeistickom obliku i potpunoj razIiCitosti simbola, smisao ee te pitagorejske kozmogonije prema orfickoj tradiciji i Apolonovim svetistima u osnovi biti istovjetan smisiu kozmogonije izraelskog proroka. Kod Pitagore e e kozmogonija na neki naCin bib osvijetljena svojim prirodnim dodacima: ucenjem 0 dusi i njezinoj evo14ciji. U grckim se svetistima kozmogonija poducavala kroz simbole mita 0 Perzefoni, a nazivali su je i zemaljskom i nebeskom povijesti Psihe. Ta povijest, koja odgovara onome sto je krseanstvo nazvalo iskupljenjem,
nekog podzemnog hrama, svaki se od njih otvara u jednu galeriju okultnih istina koje svojim nepomicnim svjetiljkama osvjetljuju cijeli niz svjetova i vremena. Pokusajmo prodrijeti u njih, koristeci se kljucevima posvecenja. Potrudimo se proniknuti ute cudne simbole, te magicne formule sa svom njihovom evokativnom snagom, pokusajmo ih vidjeti onako kako ih je vidio Ozirisov posvec enik kada su u obliku plamenih slova izlazili iz peci njegovih misli. U jednoj kripti u Jitrovu hramu, Mojsije sjedi na sarkofagu sam i meditira. Zidovi i stupovi prekriveni su hijeroglifima i slikama koje predstavljaju imena i likove Bogova svih naroda na zemlji. Ti sim boli u sebi saiimaju povijest minulih vremena i govore 0 onima koja ce doci. SVjetiljka puna ulja stoji na zemlji i slabim svjetlom osvjet ljava znakove od kojih mu svaki govori svojim jezikom. No, on vise ne zapaia nista od vanjskog svijeta; on u sebi traii Rijec svoje knjige, lik svoga djela, Rijec koja c e postati Djelom. SVjetiljka se ugasila, ali pred njegovim unutarnjim okom, u tami kripte sjaji ime: IEVE 170
Za posveeenika one znaci: On, - Bogovi, Bog Bogova. 66 To vise nije biee uvijeno u sebe samog i u Apsolutno, vee Gospod nad svjeto virna, Cija se misao siri u milijunima zvijezda, pokretnih sfera ploveeeg univerzuma. "U pocetku Bog stvori nebo i zemlju." Ali ta su neba u pocetku bila sarno misao u bezgranicnom prostoru i vre menu, u kojima stolovase praznina i tisina. ,) Bozji je dah lebdio nad bezdanom."67 Sto ee prvo izaei iz njegova krila? Sunee? Zemlja? Neka
66 Elahim je mnaiina ad Ela, imena kaje su Zidavi i Kaldejci dali najvisem bieu. Sama rijec proizlazi iz korijena EI kaji aznai"ava pojmave kaa slo su: snaga, moe, ekspanzija, sla u sirem smislu znaci - Bog. H6a znaCi On i u zidavskam, kaldejskam, sirijskom, eliopskom i arapskom jeziku se upalrebljava kaa jedna od svelih imena bazanslva. - Fabre d'Olivel, La Langue hebraique resliluee. 67 Rouah Elahim, Bazji dah, figurativno oznacava kretanje prema ekspanziji;dilala ciju, U hijeraglifskam smislu rijeCi, la je snaga suprolna snazi lame, Aka rijec lama oznacava snagu kampresije, sazimanja, anda bi ruah znaCilo ekspanzivnu moe. U jed nom i u drugom moze se naei onaj vjecni 'suslav dviju suprolslavljenih sila koje su mudraci i znanslvenici svih vremena, ad Parmenida i Pilagare do Descarlesa i Newlana, vidjeli u prirodi i aznacavali ih razliCitim imenima,- Fabre d'Olivet: Langue hebra'ique.
171
A sto je posljednja rijec Stvaranja, sto je formula koja obuhvaea Biee u njegovu djelovanju, zivu Rijec u kojoj se pojavljuje prva i posljed nja misao apsolutnog Biea? To je: AOAMEVE Covjek-Zena. Taj simbol ni u kojem slucaju ne predstavlja prvi par ljudi na nasoj zemlji, kao sto se poducava u nasim crkvama i u sto vjeruju nasi egzegeti, vee Boga na djelu u univerzumu i tipizirani ljudski rod; univerzalno Covjecanstvo na svim nebesima. "Bog stvori covjeka na svoju sliku; i stvori musko i zensko." Taj bozanski par je univerzalna rijec kroz koju leve manifestira svoju vlastitu prirodu I>!l Dah, ... Elohim,... Svjetlost. Ta su tri imena hijeroglifski sazetak drugog i trec'eg stiha Knjige Postanka. Evo kako glasi hebrejski tekst trec'eg stiha, napisemo Ii ga nasim slovima - Wa - ia6mer Aelohim iehi-aoer, wa iehi aOeL Pogledajmo kako glasi doslo vni prijevod kOJi nudi Farbre d'Olivet: "I rece On Bice nad bic'ima: neka bude svjetlo; i bje sVjetlo (inteligibilna elementizacija)." Rijec roua koja oznacava dah nalazi se u drugom stihu. Moze se zapaziti da je rijec aour, koja znaci sVjetlost, zapravo rijec roua napisana i izgovorena obrnuto. Bozanski dah koji se vrac'a sebi samorn stvara inteligibilno svjetlo.
172
racija. Ne inkarnira se samo jednom vee stotine, tisuee puta, u sve grubljim i grubljim tijelima ovisno 0 zvijezdama na kojima obitava. Silazi iz svijeta u svijet... silazi i zaboravlja ... Crni yeo prekriva njezino unutarnje aka; preplavljuje njezinu bozansku svijest, zatamnjuje sjeeanje na nebo, ona tone sve dublje i dublje u gusto tkivo materije. Poblijedjela poput izgubljene nade, ona osjee a kako u njoj tinja slabasni plamen sjeeanja na nekadasnju sreeu! 1z te ee se iskre ponovno roditi i regenerirati i ana sama! Oa, Ajsa jos uvijek zivi u tom golom paru koji bez obrane i zastite pociva na divljoj zemlji, pod neprijateljskim nebom kojim grme gro movi i munje. 1zgubljeni raj? - To je beskraj neba prekrivenog velom, iza i ispred nje!
69 Knjiga Postanka, II, 23. Ajsa, Dusa, ovdje iZjednacena sa Zenom (u Vuk Danicicevom prijevodu Biblije nalazimo izraz covjeCica (prim. prev.), zena je Ajsa, Razuma, koji je iZjednacen s Covjekom. Ona Je od njega uzeta, ona je njegova nerazd vojna polovina, njegovo zeljeno svojstvo. lsti odnos postoji izmedu Dionizija i Perzefone u Orfickim misterijama.
173
I u tamnoj tisini kripte, Mojsije zacuje glas. On dolazi iz dubina njegove svijesti, titra poput svjetla i kaie mu: "Podi na Boiju planinu, kreni na Horeb. U
70 U samaricanskoj verziji Biblije uz ime Adam stoje epiteti univerzalni, beskonacni. Rijec je, dakle, 0 Ijudskom rodu, 0 covjekovoj vladavini u svim nebesima.
174
oblaka iz kojih palucaju zlokobne iskre svjetlosti. Tad ovim uskim prolazom zapuse strasan vjetar. Reklo b se da Elohim tame rusi one koji se pokusavaju boriti s njime i baca ih u bezdane gdje se na njih sruce valovi kisnih bujica. Madijaniti kazu da tame lutaju pakosne sjene divova, Refaima koji bacaju sa stijena sve one koji se pokuSavaju pribliziti svetome mjestu. Narodna predaja kaze da se Bog na Sinaju katkada pojavljuje u ognju koji bukti i grmi poput glave Meduzine s krilima grabljivice. Tesko onima koji vide njegovo lice. Vidjeti ga, znaci umrijeti. Tako su 0 tome pricali nomadi, uvecer, u onim pricama pod satorom dok spavaju kamile i zene. Istina je, medutim, da su se sarno najodvazniji meduJitrovim posvecenicima penjaii do pecina Serbala i tamo provodili cesto i po nekoiiko dana u postu i molitvi. Mudraci Idumeje tu su nalazili inspiraciju. Od davnina, do kojih ne sezu niti sjecanja, to je mjesto bilo posveceno natprirodnim vizijama, Elohimu iii duhovima svjetlosti. Nijedan svecenik ni lovac nisu pristajali da tame povedu nekog hodocasnika.
175
strasno. Poielio je da se okani svoje misije i uvuce u zemlju poput nekog bijednog gmizavca. No, glas ga pozva: "Mojsije l Mojsije! I on odgovori: "Evo me!" "Ne priblizavaj se. Skini obucu 5 nogu svojih. Jer mjesto na koje stupas - sveto je tlo." Mojsije zarine lice u ruke. Bojao se da ponovno ne vidi Andela i ne susretne se 5 njegovim pogledom. A Andeo mu rece: "Zasto drhtis preda mnom, ti, koji trazis Elohima?" "Tko si ti?" ,,Ja sam zraka Elohimova, suncani andeo, glasn&Dnoga koji jest i koji ee biti." "Sto zapovijedas?" "ReCi ees djeci Izraela: Vjecni, Bog vasih otaca, Bog Abrahamov, Bog Isakov, Bog Jakovljev me poslao k vama da vas izbavim iz zem Ije ropstva." "Tko sam ja", rece Mojsije, !Ida izbavljujem sinove Izraela iz 176
177
kisu strijela Hetita i Ainalecana koji su bili spremni raskomadati ga, izdvojiti taj narod pod sator Gospodnji sred naroda koji su se klanjali idolima, nametnuti mu monoteizam vatrenim stapom i u njemu pobuditi toliki strah, toliko divljenje prema Bogu jedinom koji se bjese inkarnirao u tijelu njegovu, koji e'e postati njegovim nacionalnim sim bolom, ciljem svih njegovih teznji i razlogom njegova postojanja. Takvo bijase necuveno djelo Mojsijevo. Egzodusom je upravljala i pripremala ga duga ruka kroz proroka, glavne izraelitske vode i Jitroa. Da bi izvrsio svoj plan, Mojsije je isko ristio trenutak kad je Meneptah, njegov stari drug u ucenju, koji je u meduvremenu postao faraonom, bio prinuden braniti se od strasne najezde vojske libijskog kralja Mermajua. Kako je sva egipatska vojska bila zauzeta na zapadnoj obali, nije mogla zaustaviti Hebreje te se masovna emigracija odvijala u miru. Tako je Beni-Izrael krenuo na put. Ta duga povorka karavana, sa satorima na ledima deva, pracena velikim stadima, krenula je
178
grupa Cinila sveeenstvo. Uz njih je oko Jahvinog proroka bilo oku pljeno jos 70 izabranih voda iii laika posveeenika, kojima je Mojsije prenosio svoje tajno ucenje i usmenu tradiciju, prenoseei na njih i dio svojih moei a katkada bi ih upoznavao i sa svojim inspiracijama i svojim vizijama. U sredini se grupe nosi zlatni covjek. Tu je ideju Mojsije posudio od egipatskih hramova, gdje je predstavljao tajnu teurgijskih knjiga; medutim, on ga je izmijenio prema modelu koji je odgovarao njego vim osobnim namjerama. Izraelski kovceg stite cetiri zlatna kerubina poput sfingi koje slice na cetiri iivotinje iz Ezekijelove vizije. Jedna ima glavu lava, druga glavu bika, treea glavu orla a cetvrta ljudsku glavu. One personificiraju cetiri univerzalna elementa: zemlju, vodu, zrak i vatru; kao i cetiri svijeta predstavljena slovima bozjeg tetragrama. Svojim krilima kerubini prekrivaju onoga koji daje milost. Taj ee kovceg bib instrument elektricnih i svjetlosnih fenomena koje je, zahvaljujuei svojim magicnim moeima, proizvodio Ozirisov sveeenik. Ti fenomeni, koje je legenda napuhala, rodit ee kasnije
vjetu je s Bogom." Kad zadu u prepirku, oni dodu k meni. Ja onda rasudim izmedu jednoga i drugoga; izlozim im Bozje zakone i odredbe." A tast Mojsijev rece mu: "Nije dobro to sto radis. Umorit ces se i ti i narod koji je s tobom. Taj posao je za te pre teiak; sam ga ne mozes obavljati. Nego poslusaj mene, ja eu te savjetovati i Bog ce biti s tobom. Ti zastupaj narod pred Bogom i Bogu podastiri njihove razmirice. Poducavaj ih 0 zakonima i odredbama; svracaj ih na put kojim moraju ici, upucuj ih na djela koja moraju vrsiti. A iz svega naroda izaberi ljude postene, koji se boje Boga, ljude pravedne, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisucnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. Neka oni sude narodu u svako doba. No, neka svaku vecu stvar iznesu pred tebe i neka sami sude male stvari. Olaksaj sebi breme, neka ga i oni s tobom nose. Ako tako uradis i Bog ti to odobri, mob ces izdriati i say ovaj narod odlazit ce kuci u miru."
strasbescutnu pustinju ispod planine kQju su Semiti posvetili Elohimu, onamo gdje on sam doiivio otkrivenje. Tamo gdje njega, proroka, bijase svladao njegov Duh, htio je i on svladati svoj narod i na celo mu utisnuti znak Jahve: Deset zapovijedi, taj moeni saietak moralnog zakona i transcendentne istine zapecaeene u hermetickoj knjizi kovcega. Nema niceg tragicnijeg od onog prvog dijaloga izmedu proroka i njegova naroda. Tu je bilo groznih scena, krvavih i strasnih prizora koji su se poput iiga vrelog gvoida utisnuli u obamrlo tijelo Izraela. Ispod razlicitih prosirenih verzija biblijske legende moiemo naslu titi mogucu realnost Cinjenice. Plemenski su vode bili smjesteni na uzvisini nazvanoj Faran, na ulazu u jedno divlje grotlo koje je vodilo u dubinu stijenja Serbala. Nad kamenim, vulkanima i olujama izbrazdanim terenom uzdizala se prijeteca glava Sinaja. Pred cijelim skupom, svecanim je gIasom 71 Egzodus, XVIII, 13-24. Na vainost ovog odlornka stocke gIedista drustvenog uredenja Izraela ukazao je MSaint-Yves u svojoj Iijepoj knjizi: Misija Zidova.
181
medu soborn. Bijahu to kceri Moaba, erne puti, njeznih tijela i raskosnih oblina. One su bile prilezniee ili sluskinje nekih voda Edomita, koji bijahu pristupili Izraelu. Sjetile su se vremena kad su bile sveceniee Astarota i kako su slavile orgije u east boginje u sve tim sumama rodnoga kraja. Osjetile su da je doslo vrijeme da pono vno zadobiju svoju vlast. Dolazile su okicene zlatom i raskosnom odjeeom te osmijehom na usnama, dolazile su poput klupka lijepih zmija koje izlaze iz zemlje uvijajuci pod suneem svoja tijela koja se presijavaju nekim metalnim sjajem. Mijesale su se s pobunjenieima, gledale ih svojim uiarenim oeima, grlile ih rukama na kojima zveease bakrene grivne i dodirivale ih svojim zlatnim jezieima: "Tko je konacno taj sveeenik i njegov Bog? On c e umrijeti na Sinaju. Refaimi ce ga baeiti u ponor. Nije on onaj koji ce plemena povesti u Kanaan. Neka djeea lzraelova prizovu bogove Moaba: Belfegora i Astarota! To su bogovi koji se mogu vidjeti i koji Cine euda! Oni ce ih povesti u zemlju Kanaansku!" Pobunjeniei su slusali moabske zene, te se uznemirise jos vise i iz gomile se poeese otimati poviei: "Arone, daj
se Mojsije ne vrati? Medutim, Mojsije se vratio. lz svoje duge meditacije, iz svoje samoee na brdu Elohima, donio je Zakon na kamenim plocama. 72 Usavsi u logor, vidio je piesove i bakanalije kojima se' bijase prepu stio njegov narod pred idolima Astarota i BeHegom. Kad se pojavio Ozirisov sveeenik, strani su se svecenici razbjeiali a pobunjenici: poceli oklijevati. U Mojsiju je uskipio bijes snazan poput vatre koja sve guta. On je razbio kamene proce i osjeealo se da ee isto tako slo miti i taj narod, osjecalo se da je Bog u njemu. Izrael je drhtao, ali je u pogledu pobunjenika kiptjela mrZtlja pre~ krivena strahom. Bila bi dovoljna sarno jedna rijeC, sarno jedan pokret oklijevanja vode-proroka pa da hidra anarhije i idolatrije podigne prema njemu svojih tisucu glava i kisom kamenja Fomete sveti! n U stara vremena je ono sto je bilo napisano na kamenu smatrano najsvetijim. Hijerofant iz Eleuzisa je posveeenicima cHao tekst skamenih tablica, a ani su se zaklin J
mala se na bijeg. No, u tom se casu neka cudna tama nadvi nad zem lju, vedro nebo prekri veo prasine, s Crvenog mora za puse ostri vjetar, pustinja dobi olovnoridu boju a ogromni se oblaei nagomilase iza Sinaja. Nebo odjednom postade erno. Udarei vjetra pocese nositi valove pijeska, zasijevase munje, gusti oblaei oblaka koji okruzise Sinaj pocese se kidati i slapovi kise slijevase se iz njih poput bujiea. Sijevalo je nad logorom a uskoro jekne i grom i njegova se jeka pro lomi u grotlima masiva i odjekne poput strasne lomljave koju je vjetar raznosio na sve strane. Narod vise nije sumnjao da je to bijes Elohimov kojeg Mojsije bjese prizvao. Keeri su moabske nestale. Idoli se rusili, vode padali niciee na zemlju, djeea i zene se skrivase ispod trbuha deva. Trajalo je to eijelu noe i eijeli dan. Gromovi su udarali u satore, ubijali ljude i zivotinje, zaglusna je grmljavina i dalje odje kivala eijelom pustinjom. Predvecer se oluja smirila, ali nad Sinajem su se jos uvijek pusili oblaei i nebo je i dalje bilo erno. Tada se na ulazu logora pojave sedam desetoriea, s Mojsijem na celu. U blagom odsjaju sunceva smiraja, 184
svoj zakon i svoj kult. Trebalo je ognjenim slovima u njegovu dusu utisnuti ideju Jahvea, a bez tih strogih mjera monoteizam nikada ne bi pobijedio politeizam koji je prodirao iz Fenicije i iz Babilona. Ali sto su to sedamdesetorica vidjela na Sinaju? U Ponovljenom zakonu (XXXIII, 2) se govori 0 kolosalnoj viziji, 0 tisucama svetaca koji se pojavise sred oluje na Sinaju, u svjetlosti Jahvinoj. Jesu li to mudraci drevnih vremena, drevni posvecenici Arijaca, Indije, Perzije i Egipta, svi plemeniti sinovi Azije, zemlje Bozje, dosli pomoCi Mojsiju da izvede svoje djelo do kraja te konacno pokrene svijest onih koji su mu pristupali? Duhovne sile koje bdiju nad ljudskim rodom uvijek su tu, ali se Yeo, koji nas od njih dijeli, podiZe sarno u znacajnim trenu cima i sarno pred rijetkim izabranima. Ma kako bilo, Mosije je sedam desetoricu nadahnuo ognjem boianskim i energijom svoje volje. Oni su bili prvi hram, prije Solomonovog: iivi hram, hram u pokretu, srce Izraela, kraljevstvo svjetlo Boga. Zahvaljujuci prizorima sa Sinaja i masovnoj egzekuciji pobunje nika, Mojsije je postigao snazan autoritet medu Semitima kojima je 185
Prema Petoknjiiju Mojsije savladava sve prepreke uz pomoc cuda koja su vise nego nevjerojatna. Uvijek mu je pri ruei Jehova, koji je shvacen kao osobni Bog. On se pojavljuje na satoru kao blistavi oblak koji se naziva slavom Gospodnjom. Jedino Mojsije moze tamo uei; neposveeeni koji se usude pribliziti padaju smrtno pogodeni. Sator asignacije, u kojem se nalazi kovceg, u biblijskoj priCi igra ulogu snazne elektricne baterije koja, kada se jednom napuni ognjem Jehovinim, moze zgromiti masu ljudi. Sinovi Aronovi, d vjesto pede set pristaliea Korejevih i Datanovih te cetrnaest tisuca ljudi iz nar oda bili su tako ubijeni. Stovise Mojsije je u odredenom trenutku izazvao potres koji je uniStio trojieu pobunjenickih voda, zajedno sa satorima i njihovim porodieama u njima. U posljednjoj priCi ima mnogo strasne i velicanstvene poezije, ali je ona obiljezena pecatom takvih pretjerivanja i doima se tako legendarno da bi djetinjast bio i svaki razgovor 0 njezinoj istinitosti. Ono sto iznad svega daje egzotican karakter tim prieama jest uloga neiskorjenjivog Boga koji se mijenja prema odredenoj priliei, a tu ulogu ovdje igra Jehova. On j
j
centrirati i poslati dalje. Tu silu brahmani nazivaju akasom, kaldejski magovi principom vatre a srednjevjekovni kabalisti velikim magijskim agensom. Stocke gledista moderne znanosti, mogli bismo je nazvati eterickom snagom. Moze je se privuci direktno iIi prizvati posredst yom nevidljivih svjesnih iii polusvjesnih agensa, kojima obiluje zemaljska atmosfera i koju su carobnjaci u stanju potCiniti svojoj volji. Ova se teorija ni po cemu ne protivi ni jednoj racionalnoj koncepciji svijeta; stovise, njome se moze objasniti cijeli niz fenomena koji bi zbog toga ostali neshvatljivi. Valja jos dodati da tim fenomenima upravljaju nepromjenjivi zakoni koji su uvijek proporcionalni inte lektualnoj, moraIn oj i magnetskoj snazi adepta. 73 Dva puta je opsada hrama u Delfima bila odbijena u istim okolnostima. Godine 480. prije Krista Kserksove su trupe opsjele svetiste, ali su ustuknuli pred olujom pracenom plamenovima koji su izlazili iz zemlje i padanjem velikih blokova stijena (Herodot). Godine 279. prije Krista hram je ponovno opsjednut ad strane Gala i Kimrisa. Delfe je branila samo mala grupa Foseana. Barbari su vrsili opsadu, ali u tre nutku kad je trebalo prodrijeti u hram, grunula je oluja i Foseani su pogazili Gale. 0 tome se govori u Jijepom djeJu Histoire des Gaulois Amedee Thierrya.
187
bili rijetki i ograniceni. Napuhale su ih svecenicke legende. Mojsiju je bilo dovoljno da takvom projekcijom fluida ubije nekog od pobun jenih voda ili nekog neposlusnog levita pa da zastrasi i smiri cijeli narod.
188
virna u svijesti Izraela; stoljeca mogu svojim valovima prijeci preko nemirne duse Ijudskoga roda, ali nece vise izbrisati ime Vjecnoga. Shvativsi to, Mojsije prizva Andela Smrti. Polozi ruke na glavu svog nasljednika Josue, ispred satora asignacije, kako bi Duh Bozji presao na njega, potom blagoslovi cijeli rod Ijudski preko dvanaest plemena Izraelovih te se zaputi prema brdu Nebo. Pratili su ga sarno Josua i dva levita. Aron je vee bio "dozvan k svojim ocevima", a i sveeenica Marija bijase krenula istim putem. Dosao je bio red i na Mojsija. o cemu je razmisljao stogodisnji prorok gledajuei kako nestaje sator Izraelov, dok se povlacio u veliku samocu Elohimovu. Sto je osjeeao dok mu je pogled bludio po obeeanoj zemlji od Galaada do Jerihona, grada palmi? Jedan istinski pjesnik74 , koji je majstorski osli kao njegovo dusevno stanje, stavio mu je usta ovaj krik: Gospode, iivio sam moran i usamljen. 74
Alfred de Vigny.
189
one radovale njegovu odlasku, ocekujue ida ee ponovno uzdiCi gia vu bm sjena Mojsijeva prestane bacati na njih predosjeeaj smrti? Besumnje, tako je razmisIjao Vizionar penjuei se pustim obroncima gore Nebo. Ljudi ga nisu mogli voljeti jer on je volio sarno Boga. Hoee Ii ipak njegovo djelo zivjeti? Hoee Ii njegov narod ostati vjeran svojoj misiji? Ah, fataina vidovitosti umirueih, tragicni daru proroka koji u posljednjem trenutku podizes sve velove! Kako se duh Mojsijev odvajao od zemlje, on je sagledavao strasnu stvarnost buduenosti; vidio je izdaje Izraelove, vidio je kako anarhija podize glavu, vidio je kraijevstvo koje e e smijeniti suce, zloCine kraijeva koji prljaju hram Gospodnji, svoju knjigu iskrivijenu i neshvaeenu, svoju deformiranu misao koju iskrivijuju sveeenici neznalice i hipokriti, otpadnistvo kraijeva, Judino bludnicenje s narodima koji se klanjaju idolima, uguseno sveto ucenje i proroke, koji su cuvali zivu rijec, koji su gonjeni sve do dubina pustinje. Sjedeei u peeini pod gorom Nebo, Mojsije je sve to vidio u sebi samom. No, Smrt je vee pruzaia svoje krilo na njegovo celo i stavijaia
190
na gori Sinajskoj. On ga uvede u duboko krilo nebeske Izide i prekri ga valovima vjecne svjetlosti, koja je Supruga Bozja. Daleko od zemaljskih predjela, oni su prolazili krugove dusa sve veeeg sjaja. Najzad mu Andeo Gospodnji pokaza duh carobne Ijepote i nebeske blagosti, koji zraCise takvim sjajem da andelov sjaj pored njega bijase poput sjene. On nije drzao mac koji kaznjava vee palmu posveeenja i pobjede. Mojsije shvati da ee on dovrsiti njegovo djelo i povesti ljude k Ocu, snagom Vjecno-Zenskog, bozanskom Miloseu i savrsenom Ljubavlju. I tada Zakonodavac pade na koljena pred Iskupiteljem i Mojsije poce obozavati Isusa Krista.
Kako se micu u bespuCima Univerzuma, kako se vrte i traie, te bezbro jne duse koje izbijaju iz velike duse SVijeta! One padaju s planeta na planet i u ponoru oplakuju izgubljenu domovinu ... To su suze, Dionize... Oh! Duse veliki, 0 boianski Izbavitelju, prihvati kceri svoje u tvoje krilo ad svjetlosti. Orfic7
Euridiko! 0 boianska Svjetlosti!" reee Orfej umiruCi. Euridika zabruja kidajuCi sa svih sedam iica lire njegove. - A njegova glava puna snova, nestajuCi zauvijek u rijeci vremena, jos uvijek dovikivase: Euridika! Euridika! Legenda a Orfeju
192
se nevidljivi Bog vraca iz zemlje Hiperborejaca u svojim kolima koja vode labudovi. Tada bi velika svecenica, odjevena poput Muze, okrunjena lovorovim vijencem i sa svetim trakama na celu, pred samim posvecenicima pjevala 0 rodenju Orfeja, sina Apolonova i jedne svecenice Bozje. Prizivala je dusu Orfeja, oca posvecenih, bla gozvucna spasitelja ljudi; Orfeja svemocnog, besmrtnog i triput okrunjenog u paklu, na zemlji i na nebu; koji, sa zvijezdom na celu, hoda medu zvijezdama i medu Bogovima. Misticni pjev svecenice u Delfima bio je aluzija na jednu od bro jnih tajni koje su cuvali Apolonovi svecenici i 0 kojima gomila nije znala. Orfej je bio ozivljujuci duh stare Grcke, onaj koji je probu- . dio njezinu bozansku dusu. Njegova lira sa sedam zica grlila je cijeli Univerzum. Svaka je od tih zica odgovarala jed nom svojstvu ljudske duse i sadriavala zakon jedne znanosti i jednog umijeca.
75 Po 5vOj je priIici rijec 0 Pitijinu tronoscu, koji je bio smjesten iznad pukotine u stijeni iz koje su se dizale omamljujuce pare. (prim. prev.).
193
sveeenika i po svojim faraonima, svim se snagama odupirao tom opeem razaranju, ali njegova se moe zaustavljala na Eufratu i oba lama Mediterana. Izrael je u pustinji uspostavljao princip muskog Boga i bozanskog jedinstva uz pomoe glasa Mojsijevog koji je grmio poput groma, ali zemlja jos nije cula njegove odjeke. Grcka je bila duboko podijeljena religijom i politikom. Brdoviti poluotok, koji je pruzao svoje fine pipke do Mediterana, i koji je bio okruzen vijencem manjih i veeih otoka, vee je tisueama godina bio nastanjen jednim izdankom bijele rase, koja je bila bliska Getima, Skitima i prvobitnim Keltima. Ta je rasa vee bila izloiena mijesanju 5 ranijim civilizacija i njihovim u~ecajima. Kolonije iz Indije, Egipta i Fenicije okupljale su se na obalama Grcke, ti Ijudi su nastanji vali njezine klance i doline rasa rna, obicajima i mnostvom bozan stava. Ispod nogu kolosa na Rodosu, koje su se uzdizale na molo virna njegove luke, prolazile su £lote 5 rasirenim jedrima. Cikladsko more, u kojem je za vedra dana moreplovac mogao vidjeti neke manje otoCiee iii koju obalu kako se pomalja na horizontu, bilo je izbrazdano 194
prilici bili isklesani prilicno grubo ali mornari su se prema njima odnosili s istim fetisizmom kao sto se danasnji mornari odnose prema svojoj madoni. I ti su svec enici posjedovali izvjesna znanja i boz anstvo koje su iz svog hrama nosili u stranu zemlju predstavljalo je za njih odredeno razumijevanje prirode, zbroj zakona, gradansku i religioznu organizaciju. U tim je vremenima, nairne, say intelektualni zivot dol,azio iz svetista. U Argosu su obozavali ]unonu, u Arkadiji Artemidu, dok je u Pafosu i Korintu fenicka Astarta postala Afroditom koja se rada iz morske pjene. U Atici se pojavio cijeli niz inicijatora. ]edna je egipatska kolonija u Eleuzinu donijela kult 1zide u obliku Demetre (Cerere), majke Bogova. 1zmedu brda Himet i Pantelik, Erehte je ustanovio kult bozice djeviee, kceri plavoga neba i druzice masline i mudrosti. Za vrijeme invazija, na prvi znak uzbune, stanovnistvo bi se povuklo na Akropolu i zbijalo se oko bozice kao oko zive pobjednice. Iznad lokalnih bogova vladalo je nekoliko muskih kozmogonij skih bogova. Ali zatoceni u visokim brdima i zasjenjeni sjajnom
195
sukobljavali se u krvavim ratovima. Ali iza Grcke bila je Trakija, divlja i sirova zemlja. Planinski lanci, Cije su padine bile prekrivene ogromnim hrastovima a vrhovi okrunjeni stijenama, pruzali su se prema sjeveru poput stjenovitih valova a njihovi su se masivi preplitali poput nerazrjesivih cvorova. Sjeverni su vjetrovi brazdali njihove ogoljele bokove a ceste oluje zasi pale su njihove vrhove. Pastiri koji su u tim dolinama napasali svoja stada i ratnici, koji su se borili na njihovim Cistinama, pripadali su onoj snaznoj bijeloj rasi, iz koje su potekli grcki Dorani. Muska rasa . 76 Prema drevnoj predaji Tracana, poeziJu je izumio Olen. Njegovo ime na fenickom jeziku znaCi - Univerzalno Biee. Apolon je istog korijena. Ap Olen iIi Ap Who Ion znaci Univerzalni Otae. U prvo vrijeme su Univerzalno Biee u Delfima obozavali pod ime nom Olen. Apolonov kult je uveo jedan sveeenik nova tor pod utjecajem ucenja 0 suncevoj rijeCi, koje se u ono vrijeme poducavalo u svetistima Indije i Egipta. Taj refor mator Univerzalnog Oca poistovjeeuje s njegovom dvostrukom manifestacijom: hiper fizickom sVJetloseu i vidljivim suncem. Medutim, ta reforma nije proizisla iz dubine svetista. Tek ee Orfej dati novu moe Apolonovoj suncevoj rijeci, nadahnuvsi je i elek trizirajuei je Dionizovim misterijama. (Vidjeti: Fabre d'Olivet, Les Vers dores de Pythagorel
196
Tamiris, koji je opjevao rat Titana i kojeg suoslijepile Muze, najavl juje unistenje kozmogonijske poezije novim postupcima. S Linusom, koji je u Grcku uveo melankolicne pjesme Azije i kojeg je ubio Heraklo, u Grcku je stigla emocionalna, hlzna i strastvena poezija, koju je u pocetku odbacivao muski duh Dorana sa sjevera. Prodor te vrste poezije istovremeno oznacava pobjedu lunarnog kulta nad Tl Prema Fabre d'Olivetu, rijec Trakija potjece od fenicke rijeei Rakhiwa, sto znaci etericni prostor iIi nebeski svod. U svakom slucaju, sigurno je da je i za pjesnike i za p05vecenike Grcke, kao sto su Pindar, Eshil iIi Platon, ime Trakija imalo simbo!icko znacenje; za njih je Trakija bila zemlja cis tog ucenja i svete poezije. Ta je rijec za njih imala filozofsko i povijesno znacenje. - U filozofskom smislu, ona je oznacavala podrucje duhovnog; cjelinu svih ucenja i tradicija odakle u svijet dolazi boianska inte ligencija. Povijesno, ta je rijec podsjecala na zemlju i rasu gdje su se rod iIi i procvjet ali dorsko ucenje i poezija, ti snazni izdanci drevnog arijskog duha, da bi potom, preko Apolonova svetista, s njima procvala i cijela Grcka. Koristenje ove vrste simbolike pot vrdita je i kasnija povijest. U Delfima je postojala klasa svecenika trakida. Oni su bili cuvari uzvisenog ucenja. U stara ju vremena sud Amfiktiona cuvala straia trakida, odnosno, clanovi garde posvecenika-ratnika. Spartanska tiranija je ukinula tu nepod mitljivu falangu i zamijenila je brutalnim najamnicima. Kasnije su se rijecju tracanski ironicno oznaeavali !judi koji su se s poboinoscu odnosili prema drevnim ucenjima.
197
povjerovati. Ta su dva kulta predstavljala dvije potpuno suprotne teologije, dvije kozmogonije, dvije religije i dvije organizaeije drustva. Uranski i solami kultovi imali su svoje hramove na vrhovima pla nina, muske svecenike i stroge zakone. Lunarni su kultovi vladali po sumama i dubokim dolinama, na njihovu su celu bile sveceniee koje su vrsile frivolne rituale i bavile se okultnim umijecima, koji su imali notu razuzdanih orgija. Izmedu svecenika solamog kulta i sveceniea
78 Strabon sa sigurnoseu tvrdi da je drevna poezija bila tek alegorijski jezik. Denis iz Halikarnasa to potvrduje i priznaje da su tajne prirode i najuzvisenija moralna shvaeanja bila prekrivena velom. Drevna se poezija nije nazivala jezikom Bogova sarno metaforicno. To tajanstveno i magicno znacenje koje cini njezinu snagu i njezin sarm saddano je u samom njezinom imenu. Vee ina lingvista rijec poezija izvode iz grckog glagola pOle'in, sto znaci: ciniti, stvarati. Izvana gledano, rijec je 0 jednostavnoj i posve uVjerljivoj etimologiji, ali ona nije sasvim u skladu sa svetim jezikom hramova, iz kojih je primitivna poezija potekla. Logicnije je prihvatimo Ii uno sto je smatrao i Fabre d'Olivet da rijec poiesis dolazi od fenickog phohe (usta, glas, jezik-govor, rasprava) i ish (vrhovno Biee, bice princip, u figurativnom smislu: Bog). Etrursko Aes ili Aesar, galsko Aes, skandinavsko Ase, koptsko Os (Gospodar) i egipatsko Oziris imaju isti korijen.
198
muskarcem. Kao carobnice, zavodnice i sveeenice koje prinose zrtve u krvi, one su gradile svoja svetista u divljim i zabacenim dolinama. Kakva je to mracna carolija, kakva pozudna radoznalost muskarce i zene vukla u samoeu te bujne bogate vegetacije? Coli oblici -lascivni ple sovi u dnu sume a potom smijeh, snazan krik - i stotine bakantica se bacalo na stranca kako bi ga smozdilo. Trazile su od njega da se zakune na potpunu podloznost njima i njihovim ritualima iii je bio osuden na smrt. Bakantice su pripitomljavale pantere i lavove, koje su onda dovodile na svoje svetkovine. Noeu, s rukama oko kojih su se uvijale zmije, padale bi na koljena pred trostrukom Hekatom, a potom bi plesuei freneticna kola zazivale podzemnog Bakhusa, dvo strukog spola i s glavom bika.79 Ali tesko strancu, tesko Jupiterovom 79 Bakhus s licem bika srece se u XXIX-Oj orfickoj himni. Rijec je 0 sjeeanju na jedan stari kult koji ni u kojem slucaju ne spada u cistu tradiciju Orfeja, buduci da je on potpuno oeistio i preobrazio Bakhusa iz narodne tradicije te od njega naeinio nebeskog Dioniza, simbol bozanskog duha koji prozima sva kraljevstva u prirodi
199
po ledima, a glazba koja mu je silazila susana u kutevima njegovih usta stvarala je jednu ljupku i tuznu boru. Njegove duboke plave oCi zraCile su snagom, blagoscu i magijom. Divlji su se Tracani klonili njegova pogleda, ali zene, upucene u umijeca carolije, govorase da se u njegovim oCima, kao u azurnom filteru, sunceve strijele mijesaju s milovanjima mjeseca. Cak i same Bakantice, iznenadene njegovom ljepotom, hodale su oko njega poput zaljubljenih pantera, ponosnih na svoju kozu isaranu pjegama, i smijesile se njegovim nerazumlji vim rijecima. Odjednom je taj mladi covjek, za kojeg se govorilo da je sin Apolonov, nestao. Govorilo se da je mrtav, da je sisao u pakao. No, on bjese krisom pobjegao u Samotrakiju, a potom otisao u Egipat, gdje je zatrazio azil kod svecenika u Memfisu. Prosavsi kroz njihove Zanimljivo je spomenuti to da cemo Bakhusa tih Bakantica ponovno sresti u liku Sotone s licem bika, kojeg su zazivali i oboza vali carobnjaci srednjeg vijeka za vrijeme svojih nocnih sabata. Rijec je 0 cuvenom Bafometu, zbog kojeg je Crkva optuzila Templare tvrdeci da su njegovi sljedbenici i na taj nacin ih zeleci diskreditirati.
200
inicijacije, stopio Zeusovu i Dionizovu religiju u jednu univerzalnu misao. Posvecenici su kroz njegova ucenja nalazili cistu svjetlost uzvisenih istina; ta ista svjetlost dopirala je i do naroda, u nesto blazem ali stoga ne manje blagotvornom obliku, kroz njegovu poeziju i carobne svetkovine koje je potaknuo. Tako je Orfej postao prvosvecenik Trakije, veliki svecenik Olimpijskog Zeusa i, za posvecenike, onaj koji je otkrio nebeskog Dioniza.
80
To je fenicka rijec, sastavljena od aour, svjetlost i raphae, izljecenje.
201
U samom sredistu svetista uzdiie se sada Jupiterov hram, masivan i nepristupacan poput kakve tvrda ve. Na ulazu, peristil s cetiri dorska stupa odvaja ogromne kolonet otvarajuei ulaz u mracni trijem. U zenitu, nebo je vedro, ali nad planinama Trakije jos bijesni oluja prelazeei preko njezinih brda i dolina, sve do mracnog oceana kojeg biju bure i oluje, a munje brazdaju svojom svjetloseu. Vrijeme je za prinosenje irtava. Sveeenici s planine Kaukaion pri nose samo irtvu vatre. Silaze niz stepenice hrama i prinose irtvu od mirisnog drveta, koju su prethodno upaIili bakljom iz svetista. Konacno, iz hrama izlazi pontifeks. Obucen u bijelu lanenu odjeeu kao i drugi, on na glavi ima krunu od mirte i cempresa. U ruci nosi iezlo od ebanovine s glavom od slonovace. Opasan je zlatnim poja som Ciji kristaIi bacaju tamne odsjaje, simbole tajanstvenog kralje vstva. To je Orfej. Za ruku vodi jednog ucenika, dijete iz Delfa koje, bIijedo i tre pereei od odusevljenja, ceka rijeCi velikog Nadahnutog drhtajem misterija. Orfej to vidi; i da bi ohrabrio upueenoga kojeg je izabralo 202
Jupiter je bozanski muz i zena, Muskarac i Zena, Otac i Majka. lz njihova svetog braka, 12 njihove vjeene svadbe neprestano izlaze Vatra i Voda, Zemlja i Eter, Noe i Dan, ponosni Titani, nepromjenjivi Bogovi i kolebljivo ljudsko sjeme. Profani ne znaju nista 0 ljubavi neba i zemlje. Tajne Supruga i Supruge otkrivaju se sarno bozanskim Ijudima. Ali ja zelim objaviti Istinu. Trenutak prije stijene je potresao grom i bljesnula munja poput iive vatre, poput plamena koji se siri a jeka je iz planina odzvanjala radosti puna. No, ti si drhtao, ne znajuc'i otkuda taj oganj dolazi ni sto je pogodie. To je muska vatra, sjeme Zeusovo, to je vatra stva ranja. Ona izlazi iz mozga i srca Jupiterovog i talasa se u svim bic'ima. Kada jekne grom, ona izbija iz njegove desnice. Ali mil njegovi svec'enici, znamo njezinu sustinu i uklanjamo se njezinim strijelama, a katkada ih i usmjeravamo.. A sada, pogledaj svod nebeski. Pogledaj svijetli krug sazvijeida na koji pada lagana traka Kumovske Slame, prah sunaca i svjetova. Vidis li kako blista Orion, kako svjetlucaju Blizanci i kako sjaji Lira. 203
se nade u jednoj sjenovitoj i mirisnoj dolini u kojoj mu radosni lahor sladostrasno milovase tijelo. U jednoj pecini spazi erzefonu. Lijepa tkalja je tkala yeo u kojem se vidjelo talasanje likova svih bica. Pred bozanskom djevicom on se zaustavi nijem od udivljenja. U tom tre nutku spazise ga ponosni Titani i slobodne Titanide. Prvi, ljubomorni zbog njegove ljepote, druge, obuzete ludom ljubavlju, bacise se na njega pomamno i raskomadase gao Potom, podijelivsi medu sobom njegove dijelove, skuhase ih u vodi a njegovo srce zakopase. Jupiter je zgromio Titane a Minerva je srce Oionizovo odnijela u Eter i tamo one postade vrelo sunce. Ali iz dima, koji se dizase iz tijela Oionizovog, izadose duse ljudi i uzdigose se na nebo. Kad blijede sjene budu stigle do plamteceg srca Bozjega, zapalit ce se poput pla menova i Oioniz ce uskrsnuti zivlji no ikada u visinama Empireja. Evo tajne Oionizove smrti. A sada poslusaj tajnu njegova uskr snuca. Ljudi su meso i krv Oionizovi; nesretni ljudi su razbacani nje govi dijelovi koji se traze unistavajuci se u zloCinu i u mrinji, u bolu i ljubavi kroz lanac od tisuca zivota. Vrelina vatre iz zemlje i ponor
204
zamisljen ispod trijema, s rukama naslonjenim na jednu stelu. Ucenik se vrati k njemu. "Blagozvucni Orfeju", rece mu, "voljeni sine Besmrtnika i blagog lijecnika dusa, od onog dana kada te cuh kako pjevas himne Bogovima na svetkovinama Apolonovim u Delfima, ti si ocarao moje srce i ja sam te slijedio posvuda. Tvoje su pjesme poput opojnog vina, tvoja ucenja poput gorkog napitka koji umornom tijelu olaksava breme i njegove udove ispunja novom snagom." "Mucan je put koji vodi odavde dolje prema Bogovima", rece Orfej, a cinilo se da prije odgovara nekom svom unutarnjem glasu negoli glasu svog ucenika. "Cvjetna staza, strmi brijeg i potom sti jenje nad kojim grme gromovi i oko njih ogroman prostor - to je sud bina Vidovitog i Proroka na zemlji. Dijete moje, ostani na cvjetnim stazama ravnice i ne trazi nista vise od toga." ,,5to vise se trudis ugasiti moju zed, ona raste sve vise", rece mladi posvecenik. "Ti si me poducio 0 onome sto je sustina Bogova. Ali reci mi, veliki uCitelju misterija, ti koji si nadahnut bozanskim Erosom, 205
svijetlila jedna egipatska svjetiljka Ciji je pIamen gorio noeu i danju, a podriavao je krilati duh od kovanog metala. U sanducima naCinje nim od mirisnog cedra stajali su brojni svici papirusa, ispisanih egi patskim hijeroglifima i fenickim pismom, te knjige koje na grckom jeziku bjese napisao Orfej a sadrzale su tajnu nauku umijeea magije. 81 Ucitelj i njegov ucenik ostadose u toj d vorani jedan dio noCi.
. 81 Medu brojnim izgubljenim knjigama koje su orfieari Creke pripisivali Orfeju, bIle su I Argonautiquae u kojima je razmatrano remek djelo hermetieara: Demetreida iii poema 0 majci Bogova kojoj odgovara jedna Cosmogonia; Svete pjesme Bakha iii elstl Duh, udodatku kojih je stajala jedna Theologia; da i ne govorimo drugim djelima pop.ut Yeo III mreza dusa, umijece misterija i rituala; Knjiga promjena, 0 kemiJi i alke mIJl; Konbantice III 0 taJnama zemlje i potresima; Anemoscopia, znanost 0 atmosferi, prirodnoj i magijskoj botanici, itd.
°
206
ljala iz cmog rasIinja na stijenju. Njegova suptilna svjetlost magnetske snage dosezala je do dubina; - i odjednom, carobna dolina bljesne okupana rajskom svjetloseu. Natrenutak se otkrila cijela sa svojim travnatim dolinama, sumarcima jasenova i topola, kristalno cis tim izvorima, peeinama zakrivenim brsljanom i ljupkom rjeCicom koja svojim tokom obavijase otoCice stabala iIi se uvijase oko isprepletena granja. Plavicasta izmaglica, neki sladostrasni san obavijali su bilje. Cinilo se kao da uzdasi nimfi dodiruju zrcalo izvora a iz nepomicnih se trski izvijaju njezni zvuci flauta. Nad svime je lebdjela tiha pjesma R2 Pauzanije prica kako je svake godine jedna povorka kretala iz Delfa u praveu doline Tempe cia tamo bere svete lovorove grani'iee. Taj vaziln obii'aj trebao je pods jetiti Apolonove ui'enike cia su oni vezani za tradiciju orfii'ke inieijacije i cia je prvo Orfejevo nadahnuce bilo i'vrsto cirevno stablo s kojeg Je hram uvijek ubirao mlade i svjeze grane. To stapanje apolonske i orfii'ke tradieije u povijesti se hramova pokazuje jos na jedan nai'in. U sustini, i'uveni spor izmedu Apolona i Bakhusa oko tronosea iz hrama i nema nekog drugog znai'enja. Legenda kazuje da je Bakhus ustupio tronozae svom bratu i povukao se na brdo Parnas. To znai'i da su Dioniz i orfii'ka tradieija ostali pri vilegijom posvecenika, dok je Apolon svoja proroi'ista okrenuo prema vani.
207
koza padala preko ramena i leda. Potom su dosli nadahnuti, posveeenici Bakhusa rastrgnutog, omotani kozama pantere, s purpur nim trakama u kosi i Bakhusovim stapom u rukama. ProlazeCi pored jedne peCine, vidjese kako niCiee leze posveeenici Hilda i Erosa iz podzemlja. Bijahu to ljudi koji oplakivase svoje roditelje ili umrle prijatelje. Tihim su glasom pjevali: "Hade! Hade! Vrati nam one koje si nam uzeo ili uCini da i mi sidemo u tvoje kraljevstvo." Vjetar je prodirao u pecinu i einilo se da dopire sve do ispod zemlje odakle se vracao poput zlokobna smijeha i samrtniekog huka. Iznenada se jedan posvecenik okrene prema ueeniku iz Delfa i reee mu: "Ti si prekoraeio prag Hada i tvoje oei vise nikada nece ugledati svjetlost zivih." Drugi ga dotakne u prolazu te mu rece u uho: "Sjeno, ti ces biti plijen sjene, ti koji dolazis iz Noci, vracas se u Ereb!" I udalji S2 treec i. Ueenik iz Delfa osjeti kako mu se od uzasa lede kosti te prosapta svom vodieu: ,,5to znaei sve ovo?" Cinilo se da ga sluga hrama nije ni euo. Reee sarno: "Treba prijeci most. Nitko nece izbjeCi eilj." 208
plastevima dolazile misticne ljubavnice, strastvene supruge i one koje iude za Afroditom. One se skrise iza jednog mracnog drveta, iza kojeg se neko vrijeme cuse vatreni pozivi, pomijesani s malaksalim jeca jima, a onda se malo pomalo smirise. Potom se iz mracnog sumarka oglasi strastveni kor <:iji se blagi glasovi vinuse prema nebu, zazi vajuei: "Erose! Ti si nas ranio! Afrodito! Ti si nam slomila udove ' Prekrili smo grudi nase kozom jelenceta, ali u prsima nasim nosimo krvavi purpur nasih rana. Nase je srce zeravica koja sve prozdire. Drugi umiru od siromastva; nas prozdire ljubav. Progutaj nas, 0 Erose! Erose! ili nas oslobodi, 0 Dionize! Dionize!" Priblizi se nova povorka. Te su zene bile potpuno obucene u odjeeu od cmog lanenog platna, iza njih su padali dugi velovi i sve bjehu slomljene nekom velikom zaloseu. Vodic ih nazva: anima kaje aplakuju Perzefonu. Na tom je mjestu stajao jedan veliki mauzolej pre kriven brsljanom. One klekose oko njega, raspletose svoje duge kose i pocese naricati glasno. Strofama zelje odgovarale su antistrofama bola. "Perzefono", govorase, "ti si mrtva, tebe je odnio Hid, ti si sisla 209
valova Lete! Podari nam cvijet za kojim zudimo i neka sunovrat procvjeta opet za sestre nase! Perzefono! Perzefono!" Ucenik je jos dugo hodao sa svojiI? vodicem. Prolazio je livadama na kojima cvjetase zlatoglav, hodao pod sjenkom topola praeen zalob nim mrmor m njihova granja, slusao turobne pjesme Ciji se zvuk vijo rio zrakom, ne mogavsi naslutiti odakle one stizu. Vidio je, objesene po drveeu, stravicne maske i vostane figure koje nalikovase djeci uvi jenoj u pelene. Tu i tamo rijekom su prolazile barke 5 ljudima tihim poput smrti. Najzad dolina postade sira, nebo se iznad visokih pla nina lagano osvijetli i zablista zora novoga dana. U daljini su se nazi rale mracne klisure Osa, izbrazdane ponorima iz Cijih su dubina virile izlomljene stijene. Nesto blize, ispod jednog planinskog prijevoja, na sumovitom je brijegu blistao hram Dionizov. Su.nce je vee zlatilo visoke vrhove gora. Kako su se ucenik i nje gOY vodic priblizavali hramu, vidjese kako sa svih strana stizu povorke mistesa, skupine zena i grupe posveeenika. Ta naizgled
radosni drhtaj. Prekriven purpurom, drZeei u rukama liru od slo novace i zlata, Orfej je blistao vjecnom mladoseu. On reee: "Pozdrav svima varna koji ste dosli da se ponovno rodite nakon bola zemaljskog, svima koji se u ovom trenutku ponovno radate. Pridite i pijte svjetlost hrama, vi koji dolazite iz noei, mistesi, zene, posveeenici. Dodite i radujte se, vi koji ste patili, odahnite vi koji ste se borili. Sunce, koje prizivam na glave vase i koje ee sijati u vasim dusama, nije sunce samrtnika; to je cisto svjetlo Dionizovo, veliko sunce posvecenika. Vasim proslim patnjama, trudom koji vas je vodio vi eete pobijediti, a onaj tko vjeruje u rijeci bozje, vee je pob jednik. Ier nakon dugog kruga mracnih egzistencija vi najzad izla zite iz bolnog kruga generacija i svi eete se, kao jedna dusa, naCi u svjetlosti Dionizovoj. Iskra bozanska koja nas vodi na zemlji je u nama; ona postaje baklja u hramu, zvijezda na nebu. Tako jaca svjetlost Istine! Slusajte kako titra Lira sa sedam struna, Lira Bozja... ana pokreee svjetove. CUjte je dobro' Neka vas prozme njezin zvuk... i otvorit ee se dubine
211
sveti poziv na novo rodenje i zivot, ponovljase ga tisuce grla, i planinske ga jeke sveudilj vracase. I pastiri kraj divljih klisura Osa, koji se duz suma kretase sa svojim stadima, odvracase: "Evohe!83
83 Krik Evohe! koji se zapravo izgovarao He, Vau, He, bio je sveti uzvik svih posveeenika Egipta, Judeje, Fenicije, Male Azije i Grcke. Cetiri sveta slova, izgovor ena redom: 10d-He,Vau,He predstavljala su Boga u njegovom vjecnom jedinstvu 5 Prirodom; ona su izraZavala totalitet Biea i zivi Univerzum. lod (Oziris) je oznacavao bozanstvo u pravom smislu rijeCi, stvaralacki duh, Vjecno-Musko koje je u svemu, posvuda i iznad svega zivoga. He-Vau-He predstavljalo je Vjecno-Zensko, Evu, lzidu, Prirodu u svim vidljivim i nevidljivim oblicima, koju on oploduje. Najvisa inicijacija, inicijacija kioja je obuhvaeala teogonijske znanosti i teurgijska umijeea, odgovarala je slovu lod. Jedan drugi red znanosti odgovarao je svakom od slova Eve. Poput Mojsija, i Orfej je cuvao znanja koja su odgovarala znaku lod (Jove, Zeus, Jupiter) i ideju jedinstva medu Bogovima za posveeenike prvog stupnja, ali je, preko poezije, umjetnosti i njihovih Zivih simbola, nastojao za to zainteresirati i narod. Zbog toga je povik "Evohe ' na Dionizovim svetkovinama izgovaran javno, buduei da se pret postavljalo da pored svecenika ima i mnogo onih koji su zainteresirani za misterije.
212
i mracne dubine. Nekoliko koraka odatle, zjapila je mracna pukotina u zemlji; iz nje je izlazio topli vjetar i <:inilo se da taj ponor vodi sve do same utrobe zemlje. Omanji oltar, na kojem su se dimile suhe lovorove granCice, i sfinga od grimiznog kamena cuvale su njezin ulaz. Vrlo daleko, na visini koju je bilo nemogue e izmjeriti, kroz jednu iskosenu pukotinu vidjelo se zvjezdano nebo. Ta blijeda zraka plavicaste svjetlosti izgledala je tako kao da oko svoda nebeskog uranja u taj ponor. "Ti si pio sa izvora svete svjetlosti", rece Orfej, "usao si Cistoga srca u sarna njedra misterija. Dosao je svecani trenutak kad eu te ja provesti do izvora zivota i svjetlo ti. Oni koji nisu podigli gusti Yeo, Cini se da je u tome sva razlika izmedu Mojsijeva i Orfejevog djela. I jedan i drugi dolaze iz egipatske inicijacije i posjedovali su ista znanja i istu istinu, ali su je primjenji vali na razlicite nacine. Mojsije iestoko i ljubomorno slavi Oca, muskog Boga. Nadzor nad tim on povjerava cvrsto organiziranom svecenstvu i narod podvrgava najstrozoj disciplini ne otkrivajuc i mu Orfej je bozanski obuzet Vjeenim-Zenskim i Prirodom, slavi je u ime Boga koji ga prozima i kojeg zeli potaknuti u boianskom covjeeanstvu Iz tih je razloga u svim misterijama Grcke krik Evohe l postao svetim krikom par excellence.
213
liza, one nas okruiuju i, premda je njihova ~ustina besmrtna, uzimaju oblik koji je uvijek promjenjiv, ovisno 0 narodima" vremenima i kra jevima. Bezboinik koji ih porice, boji ih se; poboian covjek ih oboiava premda ih ne poznaje; posveeenik ih poznaje, privlaCi i vidi. Ako sam se ja borio da ih nadem, ako sam prevladao smrt, ako sam, kao sto se kaie, siSao u pakao, ueinio sam to da bih ukrotio demone ponora, da bih prizvao bogove odozgo u moju voljenu Grcku, da bi se dubine Neba vjencale sa Zemljom i da bi prekrasna Zemlja zacula boianske glasove. Nebeska ljepota utjelovit e e se u tijelu iene, Zeusova vatra teei ee krvlju junaka; i prije no sto se ponovno popnu do zvijezda, sinovi ee Bogova blistati poput Besmrtnika. Znas li ti sto je Orfejeva Lira? Zvuk nadahnutih hramova poCiva u njoj. Strune su njezine Bogovi sami. Na njihov zvuk, Greka ee zati trati skladno poput lire i u sjajnim kadencama, u nebeskim harmo nijama propjevat ee i sam mramor. A sada, ja eu prizvati moje Bogove, neka se iivi pOjave pred tvo jim oeima i neka ti pokaiu, u jednoj proroekoj viziji, misticnu svadbu
214
Ja te prizivam, Suprugo mnogolika, mudra i gipka pod ognjem Muskarca vjecnoga. 1z najvisih prostranstava, iz najdubljih ponora, sa svih strana, dodi, priteci, ispuni ovu spilju svojim izljevima. Okruii sina Misterija dijamantnom tvrdavom i ucini da u dobrim njedrima tvojim ugleda Ouhove Ponora, Zemlje i Bogova." Na te rijeCi zacu se grmljavina iz dubina i cijela se planina zatrese. Hladan znoj oblije tijelo ucenika. Lik Orfeja gubio se u magli koja postajase sve gusea. Na trenutak se pokusao boriti protiv strasne sHe koja se bjese oborila ne njega, no njegov je urn bio pomracen a volja ga je napustala sve vise. Osjeeao se poput davljenika koji guta vodu punim plueima i Ciji strasni grc zavrsava u tami nesvjestice. Kad je ponovno dosao k sebi, oko njega je vladala noc, ispresije cana mutnim zuckastim zrakama svjetlosti. Ougo je gledao ne videci nista. S vremena na vrijeme osjetio bi kao da ga po kozi dodiruju nevidljivi slijepi misevi. Najzad mu se, maglovito, uCini da vidi kako seu tami micu monstruozni oblici kentaura, hidri, gorgona. Ali prva stvar koju je opazio posve jasno, bijase velika figura zene, koja je
215
upravljale uz pomoc bieeva. "Ouse, dzge,larve", govorahu one svo jim siktavim glasovima, lIne vjerujte nerazumnoj kraljiei mrtvih. Mi sma sveceniee mracnog zivota, sluzbeniee elemenata i eudovista koji prebivaju dolje, Bakantice na zemlji, Furije u Tartaru. Mi smo vase jecne kraljiee, 0 duse nesretne. Necete izaci iz prokletog kruga radanja, nasim cemo vas bieevima mi vratiti tamo. Uvijajte se zau vijek aka sistajucih prstenova nasih zmija, u CVOTU zelja, mrznje i kajanja./I I rascupane, one se oborise na stado izbezumljenih dusa koje se pod udareima biceva poeese okretati u zraku kao suho lisee zakovitlano vjetrom, evileci pritom dugo i tuzno. Vidjevsi to, Perzefona problijedi; nalikovala je prividenju mjesecara. Mrmljala je: "Nebo... svjetlost... Bogovi ... san! San, san vjecni:/I Uvenu njena kruna od maka, a 06 joj se suzise od strepnje. Kraljiea mrtvih na svojemu prijestolju pade u letargieni san - a potom sve nestade u tami. Vizija s promijeni. Ucenik iz Delfa nade se u raskosnoj zelenoj dolini. U pozadini se uzdizase gora Olimp. Pred jednim mraenim
na zemlju, s njega side Bog s tirsom i zaustavi se pred Perzefonom. Bio je blistav, kose su mu bile raspletene; u njegovim je ocima plam tjela sveta vatra svjetova koji ce se roditi. Ougo je njegov pogled lezao na njoj, a potom je pokrije tirsom. Pod dodirom tirsa rasevjetase se grudi njezine i ona se pocne smijati. On dodirnu njeno celo, ona otvori oci, lagano se uspravi i pogleda svoga supruga. Njezine oci, jos pune sna Erebovog, zablistase poput zvijezda. "Prepoznajes li me?" upita Bog. ,,0, Oionize!" rece Perzefona. "Ouse Bozanski, Rijeci Jupiterova, Svjetlosti nebeska koja blista u oblicju ljudskom! Uvijek kada me ti probudis, ja vjerujem da iivim po prvi put; u mom se sjecanju svjet ovi ponovno radaju, proslost i buducnost postaju besmrtna sadasnjost i ja osjecam kako u mom sreu blista eijeli svijet!" Istovremeno, iznad planina, u jednom proejepu izmedu srebrnih oblaka, pojavise se Bogovi i radoznalo se nagnuse prema zemIji. A dolje stajahu grupe muskaraea, zena i djeee, koji bjehu izasli iz dolova i pecina, te gledase Besmrtnike u nebeskom sjaju. Vatrene himne su se dizale iz hramova prac ene dimom mirisnih tra va koji se
stava lira. Udaljavala se, udaljavala i postalazvijezda. Tek tada ucenik opazi da se nalazi u kripti za evokacije i da je ona svjetlosna tocka zapravo onaj daleki otvor u peeini koji gleda u zvjezdano nebo. Kraj njega je stajala jedna velika sjena. On prepozna Orfeja s nje gOYim dugim uvojcima is plamteeim kristalom njegova zezla. "Dijete Delfa, otkuda dolazis?" upita ga hijerofant. ,,0 ucitelju posveeenika, carobnjace nebeski, cudesni Orfeju, usnio sam bozanski san. Je li to bila carolija magije iIi dar Bogova? Sto se to dogodilo? Je li se svijet promijenio? Gdje sam sada?" "Ti si osvojio krunu posveeenja i vidio si san moj: Grcku besm rtnu! No, izadimo odavde; jer, da bi se to ispunilo, ja trebam umri jeti a ti pozivjeti."
218
Najstariji medu svee enicima podize svoj strasni glas, te progovori poput suca: "Orfeju, ti za kojeg govore da si sin Apolonov, mi smo te imenovali pontifeksom i kraljem, dali smo ti mistieno zezlo sinova Bozjih, ti vladas Trakijom svojim svee eniekim i kraljevskim umijeeem. Ti si u ovom predjelu podigao hramove Jupitera i Apolona, ueinio si da u noei misterija zablista bozansko sunce Dionizovo. No, znas Ii ti sto nama prijeti? Ti, koji poznajes strasne tajne, ti koji si nam, vise od jednom, prorekao buduenosti koji si izda leka govorio svojim ucenicima, pojavljujuei im se u snu, ti ne znas sto se zbiva tu oko tebe. U tvojoj odsutnosti, divlje su se Bakantice, proklete svee enice okupile u dolini Heka tinoj. Pred vodene Aglaonikom, carobnjakinjom iz Tesalije, nagovorile su vode s obala Ebra da ponovno ustanove kult mracne Hekate, te prijete da ee unistiti hramove muskih Bogova i sve oltare Uzvisenoga. Zavedene njihovim vatrenim govorima, predvodene zapaljenim bakljama, tisuee ratnica Trakije vee logoruje u podnozju ove planine i sutra ee navaliti na hram, potaknute dahom i vodene zovom tih zena 219
kraj vladavini krvavih sveeenica. I znajte dobro, vi koji drhtite pred hordom Hekatinom, pobijedit ee Bogovi nebeski i suneani. A tebi starce, koji si posumnjao u mene, ostavljam zezlo pontifeksa i krunu hijerofanta. I!Sto ees ueiniti 7 1! zapita satarac prestraseno. ,,Ja eu se vratiti Bogovima ... vama svima, do videnja!1! Orfej izade, ostavljajuei zanijemjele sveeemie na njihovim tronoseima. U hramu nade ucenika iz Delfa i snazno mu stisne ruku: ,,Idem u tabor Traeana, podi sa mnom.1! Koracali su pod hrastovima; oluja je bila daleko a izme\iu gustog granja svjetlucale su zvijezde. !!Dosao je moj uzviseni trenutakl!, reee Orfej. I!Drugi su me raz mjeli, a ti si me volio. Eros je najstariji medu bogovima, kazu posveeenici; on drii kljueeve svih biea. Zato sam te uveo u dubinu Misterija, Bogovi su ti govorili, ti si ih vidio!I!... A sada, daleko od ljudi, u cetiri oka s njime, Orfej ee svom voljenom uceniku progovoriti o svojoj sudbini i sudbini koja njega eeka, ostavljajuei mu besmrtno I!
Ijudska lica opsjedali su me poput strahotnog uzasa. No, bm bi me majka stisla u svoje narucje, sreo bili njezin pogled i moja bi se dusa pocela prisjecati svog bozanskog porijekla. Ali ta je zraka zgasnula u tamnoj sjeni zemlje Jednog je dana moja majka nestala; umrla je. Odvojen od njezina pogleda i lisen njezine njeznosti, osjeeao sam kako me samoea plasi. Kada sam na jednom zrtveniku ugledao boju krvi, hram mi se ucinio uzasnim i tada sam sisao u mracne doline. Bakantice su bile potres moje mladosti. Tada je Aglaonika vladala tim divljim i strastvenim zenama. Svi su ih se bojali: muskarci i zene, cijeli narod. Aglaonika je disala mracnim zeljama i zestoko udarala sve sto joj je stajalo na putu. Oko sebe je sirila fatalnu privlacnost. Hekatinim paklenim umijeCima vukla je u svoju dolinu mlade dje vojke i ubla ih nj zinim obredima. Medutim, Aglaonika bjese bacila oko na Euridiku. Obuzela je perverzna zudnja prema toj djevici, obu zela je ljubav neobuzdana i kobna. Zeljela je tu mladu djevojku uvuei u kult Bakantica, ze1jela je pripitomiti i potciniti paklenim duhovima, zeljela je unistiti njezinu mladost. Vee je bila opsjela svojim
221
ledom Euridika-Orfej postadode supruinici zauvijek. Medutim, Euridika me grcevito stezala u svom zagrljaju i pre strasenom kretnjom pokazivala mi jednu peeinu. PribliZio sam se i vidio zenu kako sjedi. Bila je to Aglaonika. Kraj nje je stajao mali vostani kip Hekate; bozica je bila oslikana crvenim, bijelim i crnim a u ruci je drzala bic. Aglaonika je mrmljala carobne rijeCi, njezin se magijski tocak okretao a njezine oci, uprte u prazninu, kao da su samim pogledom gutale svoju irtvu. Polomio sam tocak, bacio Hekatu pod noge i, osinuvsi carobnicu pogledom, povikao sam: 'U ime Jupitera, zabranjujem ti, pod prijetnjom smrti, da misliS na Euridiku! Znaj da te se sin Apo1onov ne boji.' Preplasena Aglaonika uvi se poput zmije i nestade u peeini, dobacivsi mi pogled pun mrz.nje. Poveo sam Euridiku do prilaza moga hrama. Djevice Ebre, okrunjene zumbulima, pjevale su: 'Himen l84 Himenej!' oko nas; ja
!14
222
Brak, svadba, zajednica (prim. prev.).
ustraju te umiru uguseni; vee ina onih koji izadu zivi, ostaju ludi. Posto sam vidio sve one sto ni jedna usta ne mogu izreei, vratio sam se natrag do peeine i zapao u dubok, letargican san. Za vrijeme tog samrtnickog sna javila mi se Euridika. Plutala je u nekom nimbusu, blijeda poput mjeseceve zrake, te mi rece: 'Zbog mene si prosao kroz pakao, trazio si me medu mrtvima. Evo me, dosla sam na tvoj zov. Ja ne obitavam u krilu zemaljskom, vee u podrucju Ereba, na mracnom stoscu izmedu zemlje i mjeseca. Kruzim po ovom limbu, placuCi kao i ti. Ako me zelis osloboditi, spasi Grcku, darujuei joj svjetlost. Tada eu se i ja sarna, ponovno stekavsi svoja krila, uzdig nuti prema zvijezdama i ti ees me ponovno naei u svjetlosti Bogova. Sve dotad ja eu bludjeti ovim predjelom u kojem vladaju bol i nes pokoj ...' Triput sam pokusavao dohvatiti je, triput je nestajala iz mojih ruku poput sjene. Cuo sam sarno kao neki zvuk strune koja se kida, glas slab poput daha, tuZan poput oprostajnog poljupca, kako mrmlja: 'Orfej!' Cuvsi taj glas, probudio sam se. To ime, kojim me nazvala jedna 223
moj zakon do suda Amfiktiona. Dioniz je Sunee posveeenika, Apolon ee biti svjetlost Creke, a Amfiktioni euvari pravde." U meduvremenu, hijerofant i njegov ueenik bijahu stigli do naj dubljeg dijela doline. Pred njima se pruzala eistina, ogromno mraeno drveee, sa tori i ijudi koji su leZali na zemlji. U dubini SUllie su se gasile vatre i dogorijevale baklje. Orfej je mirno koracao sred Trakije, usnule i umorne od noene orgije. Jedan strazar, koji je jos bdio, upita ga za ime. "Ja sam giasnik Jupiterov, pozovi tvoje vode," odvrati mu Orfej. "Svecenik iz hrama! ... " Krik straZara odjekne eijelim poljem poput signala za uzbunu. Ljudi se uskomesase i poeese se hvatati za oruije, zaeuse se poviei dozivanja, zasvijetlise mace vi, a iznenadeni vode dotrease i okruiise pontifeksa. "Tko si ti? Sto traiis ovdje?" ,,Ja sam izaslanik hrama. Pozivam sve vas, kraljevi, vode i ratniei Trakije, da se odreknete borbe sa sinovima svjetla i priznate boiansku moc Jupitera i Apolona. Bogovi odozgo govore yam kroz moja usta.
pomalo Orfejevim glasom, poeese se okupljati oko njega te sjedose pored njegovih nogu, poput ukroeenih zivotinja. Jedne SU, pritisnute griznjom savjesti, mraenim pogledom tupo gledaIe u zemIju; druge su slusaIe kao ocarane. Ouboko ganuti, Tracani mrmljase medu sobom: "To sam Bog govori, to je sam Apolon oearao Bakantice!" Medutim, iz dubine sume vrebala je Aglaonika. Velika Hekatina sveeenica, vidjevsi nepomiene Traeane i Bakantice oearane jednom magijom, koja bjese jaea od njezine, osjeti da je to pobjeda neba nad pakIom, osjeti kako se, pred rijeCima bozanskog zavodnika, njezina prokletnicka moe poCinje osipati i nestajati u tami iz koje je i dosla. Izvan sebe od bijesa, u silovitom zaletu bad se na Orfeja: "To je Bog, kazete? A ja yam kazem da je to Orfej, eovjek kao sto ste i vi, carob njak koji vas je zavarao, tiranin koji je prigrabio krunu. Vi kazete da je to Bog? Apolonov sin? On? Sveeenik? Oholi pontifeks? Bacite se na njega! Ako je Bog, neka se obrani ... a ako ja lazem, rastrgnite me!" Aglaoniku je pratilo nekoliko voda ponesenih njezinim prokli njanjima i potaknuti njezinom mrznjom. Oni navalise na hijerofanta.
225
zlocina, nestadose u noci uz krikove ocajanja. Ueenik osta sam kraj tijela svog ueitelja. Kad je kobna zraka Hekatina osvijetlila krvavu lanenu odjecu i blijedo lice velikog posvecenika, njemu se uCini da dolina, rijeka, planine i sume jecaju poput velike lire. Svecenici su spalili Orfejevo tijelo i njegov pepeo prenijeli u jedno udaljeno Apolonovo svetiste, gdje ga obozavahu poput Boga. Nijedan medu pobunjenicima nije se usudio popeti u hram na Kaukaionu. Orfejeva tradicija, njegovo ucenje i njegove misterije tu su se nasta vili i odatle sirili po svim Apolonovim i Jupiterovim hramovima. Grcki su pjesnici govorili da je Apolon bio ljubomoran na Orfeja buduci da su ga prizivali cesce negoli njega. Istina je, medutim, da su pjesnici opjevali Apolona, ali su veliki posvecenici prizivali dusu Orfejevu, kao spasitelja i bozansko bice. Kasnije su Tracani, preobraceni u religiju Orfejevu, prieali da je on sisao u pakao kako bi nasao d usu svoje supruge ida su ga bakan tice, ljubomorne zbog njegove vjeene ljubavi, rastrgale; ali da je glava
Spoznaj samoga sebe - i upoznat res SVijet i Bogove. natpis na hramu u Delfima
Snivanje, San i Ekstaza traja su otvorena vrata, koja vode 5 onu stranu svijeta, odakle nam dolaze poznavanje duse i umijeee proricanja.
Evolucija je zakon Zivota.
Broj je zakon Univerzuma.
]edinstvo je zakon Boga.
228
dobra da je nekoliko stoljeca nakon toga jedan dio Grcke sumnjao u to da je taj veliki pjesnik i posvecenik, sin Apolonov, ikada zivio. Uzalud su posvecenici cuvali predaje 0 njemu tijekom vise od tisucu godina; uzalud su Pitagora i Platon govorili 0 njemu kao 0 bozans kom bicu koje je zivjelo na zemlji u Ijudskom obliku; sofisti i retorici vidjeli su u svemu tome sarno legendu 0 podrijetlu glazbe, personi ficiranu kraz njegov lik. Sve do nasHi. dana, znanstvenici dovode'u pitanje istinsko postojanje Orfeja. Oni se uglavnom oslanjaju na Cinje nice da ni Homer ni Hesiod nisu spominjali njegovo ime. Medutim, ta sutnja pjesnika moze se posve logicno objasniti zabranom koju su, glede ikakvoga spominjanja velikog posvecenika, nametale lokalne uprave. Orfejevi ucenici nisu prapustali nijednu priliku da sve mocnike pozovu pod uzviseni autoritet hrama u Delfima, pona vljajuci da bi sve nesuglasice, do kojih dolazi medu raznim driavi cama Grcke, trebalo iznijeti pred savjet Amfiktiona. To je smetalo i demagozima i tiranima. Homer, koji je po svoj prilici primio posvecenje u svetistu u Tiru, i Cija je mitologija predstavlja pjesnicki 229
Mozda bi je trebalo traziti u nesigurnoj demokraciji Atene, koja je u svakom trenutku bila spremna pretopiti se u tiraniju? IIi, pak, u pre torijanskoj gardi Pizistratovoj iIi u bodezima Harmodiusa i Aristogitona, skrivenim ispod grancica mirte? Bi Ii tu dusu zivota tre bal traiiti u brojnim gradovima Helade, Velike Grcke i Male Azije, u kojima Atena i Sparta predstavljaju dva medusobno oprecna tipa? IIi u svim tim demokracijama i tiranijama, koje su zavidjele jedna drugoj i u svakom trenutku bile spremne jedna drugu rastrgnuti? Ne, dusa Grcke nije bila tu. Ona se cuvala u njezinim hramovima, njezinim misterijima i njezinim posvecenicima. Ona je u Jupiterovu svetistu na Olimpu, u Junoninom svetistu u Argosu i Cererinom u Eleuzini; ona vlada Atenom, zajedno s Minervom, u Delfima blista s Apolonom, koji vlada svim hramovima i prozima ih svojom svjetloscu. To je srediste helenskog zivota, mozak i srce Grcke. Tamo odlaze uCiti pjesnici, koji uzvisene istine prevode u zive slike i na taj ih naCin predocavaju narodu, te mudraci koji ih sire dalje kroz profinjenu dijalekticku misao. Duh Orfejev lebdi svuda gdje se moze 230
sto nekadasnjih sveeenickih i agrarnih.kraljevstava, negdje je dola zila jednostavna i Cista tiranija, na drugim mjestima vojna aristokra cija a na trecima demokracija anarhicnoga tipa. Hramovi su bili nemoeni da sprijece raspad koji je prijetio Grckoj. I sami su osjeeali potrebu za jed nom novom pomoei. Neminovni slijed svih tih dogadanja bila je vulgarizacija ezoterijskog ucenja. Da bi Orfejeva misao mogla preiivjeti i siriti se u svom njezinom sjaju, bilo je pot rebno da se znanost hramova spusti u redove laika. Prerusena u razliCite oblike, ona se usuljala u glave civilnih zakonodavaca, u pje snicke skole i pod trijemove filozofa. Siree i je dalje, ti su potonji osje tili istu onu potrebu koju je svojedobno i Orfej prepoznao, kad je rijec 8S Amfiktionova zakletva sjedinjenih naroda pruza nam predodzbu 0 velicini i drustvenoj moci te institucije: "Zaklinjemo se da nikada necemo razarati gradove amfiktionske, te da nikada, ni u ratu ni u miru, necemo unistavati i zagadivati izvore, koji su potrebni za njihovo prezivljavanje. Ako se neka sila usudi upustiti u to, i mi cemo razoriti njezine gradove. Ako bezboznici odnesu ponude i zrtve iz hrama Apolonovog, zaklinjemo se da cemo upotrijebiti nase ruke, nase noge, nase glasove i sve snage nase protiv njih i njihovih suucesnika."
231
misao svog prethodnika, prilagodavajuci je novim vremenima i primjenjujuCi u njima, ali to njegovo tumacenje samo po sebi bilo je kreativan Cin. Orficke je misli slozio u jedan kompletan sustav te ih obogatio znanstvenim dokazima u svom ucenju i moralnim doka zima u svojoj odgojnoj instituciji i pitagorejskom redu koji je iz nje proizisao. Premda je mjesto Pitagorino u povijesti posve jasno i neosporno, on je ostao gotovo legendarna licnost. Glavni su razlog tome ljuti pro goni na Siciliji, Cija je on bio irtva i u kojima su zivote izgubili mnogi pitagorejci. Jedni su nestali u rusevinama svoje spaljene skole, drugi su umrli od gladi u jednom od hramova. Velikom mukom i uz veliku cijenu, Platon se uspio domoci jednog rukopisa svog ucitelja, koji je uostalom svoje ezoterijsko znanje zapisivao sarno tajnim znakovima i u simbolickom obliku. Njegova glavna djelatnost, kao i djelatnost svih reformatora, odvijala se putem usmenoga poducavanja. Ali sus tina njegova sustava moze se naci u Lizisovim Zlatnim stihovima , u Hijeroklesovim komentarima, u fragmentima Filolajusa i Arhitasa,
iz ezoterijskog ucenja Fu Hsia, proizisao jedan Lao Tse; na obalama Gangesa propovijedao je posljednji Buddha, Sakyamuni; u Italiji je etrursko sveeenstvo u Rim poslalo jednog posveeenika opremljenog sibilinskim knjigama. Bio je to kralj Numa koji je, uz pomoc mudrih institucija, nastojao obuzdati zastrasujuee ambicije rimskog Senata. Svakako, nije slucajno sto su se reformatori pojavljivali istovremeno kod tako razliCitih naroda. Njihove razlicite misije tezile su prema istom cilju. One su zivi dokaz tome da u odredenim razdobljima jedan isti duhovni tok tajanstveno prozima cijelo covjecanstvo. Odakle on dolazi? Iz onog bozanskog svijeta koji je nasim ocima nevidljiv, a veliki duhovi i proroci njegovi su izaslanici i svjedoci njegova postojanja. Prije no sto je u Grckoj kazao svoju rijec, Pitagora je prosao cijeli anticki svijet. Vidio je Afriku i Aziju, Memfis i Babilon, upoznao je njihovu politiku i njihov sustav inicijacije. Njegov burni zivot nalik je brodu prepustenom na milost i nemilost kovitlacu uzburkanog 233
234
raskosi. Pozvao je hetere 5 Lezbosa i dozvolio im da se nastane u palaCi blizu njegova d vora, a one su na svoje svetkovine pozivale mlade ljude iz grada te ih ucile najrafiniranijim oblicima sladostrasca. Te su svetkovine bile prac ene glazbom, plesovima i gozbama. Cuveni pjesnik Anakreont, kojega je Polikrat takoder pozvao na Samos, sti gao je na troveslarki s purpurnim jedrima i pozlacenim katarkama. DrieCi u ruci bruseni pehar, pred tim visokim dvorom pjevao je svoje njeine ode, mirisne poput kise njeznih ruia. Polikratova je sreca postala poslovicnom u cijeloj Grckoj. Njegov prijatelj, faraon Amazis cesto ga je upozoravao da ne izaziva druge srecom koja traje toliko dugo i osobito da se ne hvali njome. Na upozorenje egipatskog kralja Polikrat je odgovorio tako da je u more bacio svoj prsten, rekavsi: 1I0VU irtvu prinosim Bogovima." Sutradan je jedan ribar tiraninu donio dragocjeni prsten, kojeg je pronasao u utrobi jedne ribe. Cuvsi to, faraon je izjavio da prekida prijateljstvo s Polikratom jer bi tako neobicna sreca mogla na njega navuci osvetu Bogova. Bila ta prica istinita ili ne, izvjesno je da je Polikratov kraj bio tragican. Jedan od
235
jih putovanja upitali za savjet, bjese im obeeala da ee imati "sina koji ee koristiti svim ljudima, u svim vremenima". ProroCica je'supruz nicima savjetovala da odu u Sidon, u Feniciji, i da tamo, daleko od nezgodnih utjecaja domovine, zacnu, rode i podignu sina koji im je predodreden. Jos i prije njegova rodenja, roditelji su, u mjesecu lju bavi, svim svojim zarom zavjetovali to dijete svjetlosti Apolonovoj. Dijete se rodilo; kad je imalo godinu dana, majka ga je, prema vee prije danom savjetu jednog sveeenika iz Delfa, odnijela u Adonajev hram u jednoj dolini Libana. Tu ga je veliki sveeenik blagoslovio. Nakon toga se obitelj vratila u Samos. Partenisino dijete bilo je lijepo, blage naravi, skromno i puno osjeeaja za pravednost. U njegovim je oCima blistala intelektualna strast koja je svemu sto je cinio davala neku tajanstvenu snagu. Njegovi ga roditelji ni u cemu nisu sputa vali; naprotiv, od malih su nogu podriavali njegovu sklonost prema
H6 Biljka iz porodice verbenacea, koja raste' u mediteranskim krajevima i pridaju joj se umirujuca svojstva. (prim. prev.).
236
koji misli, kao neodvojivi dio nje same. Mudraci, koje je pitao za savjet, rekli su mu: "Od nje proizlazi sve. Nista ne nastaje iz nicega. Dusa dolazi od vode ili od vatre, ili od jednog i drugog. Ona je suptilna emanacija elemenata, iz kojih izlazi da bi se ponovno vratila njima. Prepusti se njezinom fatalnom zakonu. Jedina tvoja vrijednost bit ce u tome da nju spoznas i da joj se potcinis." Potom je promatrao svod nebeski i vat rena slova, sto ih u tim ne istrazivim dubinama prostora sazvijezda ispisuju na njemu. Ta su slova morala imati neko znacenje. Ta, ako i beskrajno malo kretanje atoma ima svoj razlog postojanja, kako bi onda nesto tako beskonacno veliko, ta razbacanost zvijezda cije grupiranje predsta vlja tijelo svijeta, moglo postojati bez razloga? Oh, da, svaki ad tih svjetova ima svoj vlastiti zakon i sve zajedno pokrece jedan Broj i to u savrsenoj harmoniji. Ali tko ce ikada desifrirati alfabet zvijezda? Junonini su mu svec enici rekli: "To je nebo Bogova, koje je bilo prije zemlje. Tvoja dusa dolazi odatle. Moli se njima da ti se dusa ponovno tamo vrati." 237
istinu, svaki je trijumfirao u svojoj sferi, ali mu nijedan od njih nije otkrivao svoj razlog postojanja. Tri su svijeta postojala nepromjenjiva, poput krila Demetrinog, poput svjetlosti zvijezda i poput ljudskog srca; ali sarno onaj koji bude pronasao suglasnost medu njima i zakon njihove ravnoteze, bit ee pravi mudrac, sarno ee on posjedovati bozansko znanje i moe da pomogne ljudima. Sarno se u sintezi tih triju svjetova krije tajna Kozmosa. Izgovorivsi tu rijec, koju upravo bjese otkrio, Pitagora ustane. Njegov se fascinirani pogled prikuje na dorsku fasadu hrama. To strogo zdanje pod cednim je zrakama Dijaninim djelovalo kao pre obrazeno. Ucinilo mu se da tu vidi idealnu sliku svijeta i rjesenje pro blema, za kojim je tragao. Iznenada mu se osnova, stupovi, arhitrav i trokutasti zabat ucinise kao nesto sto predstavljatrostruku prirodu covjeka i univerzuma, mikrokozmosa i makrokozmosa nad kojim stoluje bozansko jedinstvo, koje je i sarno trostruko. Kozmos kojim Bog vlada i prozima ga, bio je: Tetrada sveta, beskrajni simbol Cisti,
iivot i trud jednog Herkula. Ali gdje naci znanja potrebna da se jedan takav trud dovede do kraja? Ni Homerove pjesme, ni mudraci Jonije ni hramovi Grcke za to mu nisu bili dovoljni. Pitagorin duh, koji odjednom bjese stekao krila, zaroni u svoju proslost, zaroni u svoje rodenje obvijeno velovima i tajanstvenu Iju bay njegove majke. Pred ocima mu snaino izroni jedno sjeeanje iz djetinjstva. Sjeti se kako ga je majka, kad je bio star godinu dana, odvela u dolinu Libana, u hram Adonaja. Ponovno vidje sebe kao malo dijete, s rukama oko majCina vrata, usred ogromnih planina obraslih divovskom sumom; ponovno CD huk rijeke koja se obrusa vala poput slapa. Majka je stajala na terasi zasjenjenoj velikim cedrovima, a pred njom stajase svecenik velicanstvenog izgleda, s dugom bijelom bradom. SmijeseCi se majci i djetetu, izgovarao je rijeci koje Pitagora tada nije mogao razumjeti. Majka ga je cesto podsjeeala 87
Vers dOrE<;s de Pythagore, u prijevodu Fabre d'Oliveta.
mili, ali tek nakon duzeg oklijevanja i brojnih teskoea. UCinili su sve ne bi Ii mladiea sa Samosa obeshrabrili i naveli ga da odustane od svoje zelje. Medutim, mladi se redovnik strpljivo i hrabro podvrgao svim mukama i iskusenjima koji su mu bili nametnuti. Unaprijed je znao da do znanja neee stici ako u potpunosti ne ovlada voljom svoga biea. Njegovo je posveeenje potrajalo dvadeset dvije godine, pod vodstvom velikog svecenika Sonhisa. U poglavlju posveeenom Hermesu govorili smo 0 svim iskusenjima, svim napastima, uzasima i ekstazama kroz koje su prolazili Izidini posveeenici, sve do prividne i katalepticke smrti adepta i njegova uskrsnuea u Ozirisovoj svjetlo sti. Pitagora je prosao kroz sve te faze, zahvaljujuei kojima sva ta ucenja 0 RijeCi-Svjetlosti ili univerzalnoj Rijeci te 0 covjekovoj eva luciji kroz sedam planetarnih ciklusa za nj nisu ostala sarno na razini prazne teorije vee ih je kroz vlastito iskustvo i prozivio. Na svakom koraku tog vrtoglavog uspona iskusenja su bila sve teia i sve zaht jevnija. Stotinu je puta riskirao svoj zivot, posebice kad je htio ovla dati okultnim silama, opasnom praksom magije i teurgije. Poput svih
240
gledati stvari odozgo,sto mu je omogueilo da krugove zivota i znanosti promatra u jednom koncentricnom slijedu, da razumije involuciju duha u materiju, uz pomoe univerzalne kreacije, i njezinu evoluciju ili ponovni uspon prema jedinstvu, uz pomoe individualne kreacije koja se naziva razvojem svijesti. Pitagora bjese dostigao vrhunac sveeenickih znanja i vjerojatno vee pomisljao na povratak u Grcku, kada je u porjecju Nila izbio rat, noseei sa sobom sve nedace koje su i Ozirisova posvecenika povukle u jedan novi vrtlog. Vee odavno su azijski despoti razmisljali 0 tome kako unistiti Egipat. Njihovi ponavljani napadi tijekom niza staljeca popustali su pred mudroseu egipatskih institucija, pred snagam svecenstva i energijom faraona. Ali prastaro kraljevstvo, utoCiste Hermesove znanosti, nije moglo vjecno trajati. Kambis, sin pobjednika nad Babilonom, navalio je na Egipat sa svojim vojskama, brojnim i pohlepnim poput jata skakavaca te unistio instituciju faraonata, cije se porijeklo gubilo u tami stoljeca. Gledano ocima mudraca, to je bila katastrofa za cijeli svijet. Sve dotad, Egipat je za Europu 24]
covjeku, prirode koja dovodi do tako cudovisnog despotizma, koja sve baca pod noge i svojom odvratnom apoteozom covjecanstvu namece najneumoljiviju vladavinu sudbine! Prema Kambisovu nalogu, Pitagora je, zajedno s dijelom egipats kog svecenstva, prevezen u Babilon i tamo zatocen.88 Taj ogromni grad, kojeg je Aristotel usporedivao sa zemljom okruzenom zidi nama, bio je tada ogromno polje za promatranje. Drevni Babilon, ta velika bludnica kako su ga nazivali zidovski proroci, bio je vise no ikada, posebice nakon perzijskog osvajanja, pandemonij naroda, jezika, vjera i kultura, usred kojih je azijski despotizam podizao svoju kulu vrtoglave visine. Prema perzijskim predajama, njezino je podizanje vezano uz legendarnu Semiramidu. Govorilo se da je ona sagradila taj monstruozni bedem opasan s osamdeset pet kilometara dugim zidinama, Imgum-Bel, zidinama debelim toliko da su njima i\.<;
242
Taj podatak navodi jambJih U 5vOjOj knjizi Vie de Pythagore.
slagali u pogledu ezoterijskoga principa, sto dokazuje uloga proroka Danijela, koji je ostao prvi ministar ne sarno pod vladavinom Nabukodonosora, vee i za vladavine Baltazara i Kira, usprkos tome sto je govori() 0 Mojsijevom Bogu. Proucavajuei ta ucenja, te religije i te kultove, Ciju su sintezu jos uvijek poznavali izvjesni posveeenici, Pitagora je morao prosiriti svoje vee ionako siroke horizonte. Zahvaljujuei carobnjacima, nasljedni cima Zaratustre, u Babilonu je produbio svoje poznavanje magije. Ako su sarno egipatski sveeenici posjedovali univerzalne kljuceve tajnih znanosti, perzijski su carobnjaci uiivali reputaciju ljudi koji su unaprijedili praksu izvjesnih urnijeea. Oni su sebi pripisivali vjeStinu rukovanja onim okultnim silama prirode, koje su poznate pod nazi vom pantomorfna vatra i astralna svjetlost. Govorilo se da u njiho vim hramovima zavlada tama usred bijela dana, cia se svjetiljke pale same od sebe, vidjelo se kako Bogovi blistaju u sjaju i culo kako grme gromovi. Tu su netjel snu vatru carobnjaci nazivali nebeskim lavom, 243
svoju vjeru i, toliko koliko im je to bilo mogue e, svoju pravdu. Stojee i pred licem razlicitih despota, onako kako je Danijel stajao u jarni rnedu lavovima, uvijek u opasnosti da budu pozderani, oni su zadi vljavali kroteei divlju svemoenu zvijer svojom duhovnom snagom i polako joj izmicali tlo pod nogama. Nakon svoje egipatske i kaldejske inicijacije, dijete sa Samosa znalo je 0 svemu mnogo vise negoli njegovi uCitelji fizike i mnogo vise od svakog Grka onog vremena, bilo da je rijec 0 sveeeniku iIi, pak, 0 laiku. Poznavao je vjecne principe Univerzuma i nacine na koje se prirnjenjuju. Priroda mu bjese otvorila svoje ponore; debeli velovi materije poderali su se pred njegovim ocima kako bi mu pokazali cudesne sfere prirode ljudske spiritualnosti. U hramu Neith-Izide u Memfisu te u Belovom hramu u Babilonu bjese dobro nauCio tajne 0 proslosti religija, 0 povijesti kontinenata i rasa. Mogao je usporedivati
R9
244
Oracles de Zoroastre sabrani u Proklusovoj teurgiji.
lijecnika, zauzeo se za njega i postigao oslobodenje filozofa. Pitagora se, dakle, vratio u Samos nakon tridesetcetiri godine odsutnosti. Zatekao je svoju domovinu pritisnutu cizmom satrapa velikog kralja. Skole i hramovi bili su za tvoreni; pred perzijskim cezarizmom pjes nici i znanstvenici se bijahu razbjeiali poput jata lastavica. On je barem imao utjehu da cuje posljednji uzdah svog prvog ucitelja Hermodamasa i da vidi svoju majku Partenis, koja jedina nije sum njala u to da ce se on vratiti. Svi su drugi vjerovali da je taj avantu rist, sin zlatara sa Samosa odavno mrtav. Partenis, pak, nikada nije posumnjala u prorocanstvo Apolonova proroCista. Znala je da se pod bijelim haljama egipatskog svecenika njezin sin priprema za svoju uzvisenu misiju. Znala je da ce iz hrama Neith-Izide izaci blagotvomi uCitelj, blistavi prorok 0 kojem je sanjala u svetoj sumi u Delfima i kojeg joj pod libanonskim cedrovima bjese najavio Adonajev hijerofant. I sada je kikladskim plavetnilom jedna lagana barka nosila tu 245
246
nad Cijim divljim vrhovima bjesne oluje i udaraju gromovi. Iznenada, iz dubine mracnoga grotla izranja grad Delfi koji se, na svojoj stijeni ispod koje zjape ponori a nadvisuju je dva brezuIjka Parnasa, doima poput kakvog orlovskog gnijezda. Vee se izdaleka vidjelo kako bli staju broncani pobjednici, celicni konji te bezbrojni zlatni kipovi koji se proteiu duz svetoga puta, poredani poput straze junaka i Bogova oko dorskog hrama Febusa Apolona. Bijase to najsvetije mjesto Grcke. Tu je Pitija izricala svoja prorocanstva, tu su se okupljali Amfiktioni, tu se oko svetista kapela u kojima se nalazahu riznice zrtvenih ponuda, bijahu podigla sva helenska plemena. Tu su povorke muskaraca, zena i djece, pristizuei izdaleka, hodale svetom stazom da bi pozdravile Boga svjetlosti. Od vremena do kojih sjeeanje ljudsko ne dopire, religija je Delfe posve hla kao mjesto obozavanja. Tome je pridonio i smjeStaj Delfa, u samom sredistu Helade, njegova stijena, zastieena od napada i moguenost lake obrane. Bozja je prisutnost doticala mastu, a prestiz
247
pustio dva orIa, jednog za sunceva izlaska, drugog za sunceva zalaska i oni se se sreli u Delfima. Otkuda dolazi taj prestii, taj univerzalni i neprijeporni autoritet koji je od Apolona naCinio grckog Boga par excellence te uCinio da svojim n izrecivim sjajem on blista sve do nasih dana? Povijest nam 0 toj vainoj toeci ne govori nista. Upitate li govor nike, pjesnike i filozofe, dat ce yam sarno povrsna objasnjenja. Pravi je odgovor na to pitanje ostao tajnom hrama. Pokusajmo prodrijeti u nju. U orfickoj misli, Dioniz i Apolon predstavljali su dvije razlicite objave istog bozanstva. Dioniz je predstavljao ezoterijsku istinu, temelje i unutrasnjost stvari, sto je otvoreno sarno posvec enicima. On je cuvao misterije iivota, prosle i buduce egzistencije, odnose izmedu duse i tijela, neba i zemlje. Apolon je, pak, predstavljao personifikaciju iste te istine, ali primijenjene na zemaljski zivot i drustveni poredak. Inspirirajuci poeziju, medicinu i zakone, kroz divinaciju je otkrivao 248
luka", kako bi rekao Eshil. Apoldn se rodio iz velike noc i u Delosu; sve su bozice pozdravile njegovo rodenje; on hoda, stiscuci u rukama svoj luk i svoju liru, nje gove zlatne kovrce vijore na vjetru ana ledima mu odzvanja tobolac sa strijelama; more se veseli i cijeli se otok kupa u zlatnom plamenu njegova sjaja. To je epifanija bozanskog svjetla, koja svojom uzvisenom prisutnoscu stvara red, raskos i harmoniju; poezija je njihov velicanstveni odjek. Bog se vraca u Delfe i svojim strijelama probada cudovisnu zmiju koja je pustosila taj kraj i zagorcavala zivot cijeloj zemlji; on sada ozdravljuje zemlju i na tom mjestu podize svoj hram, sliku pobjede tog bozanskog svjetla nad tamom i nad zlom. U antickim religijama, zmija je istovremeno simbolizirala fatalni krug zivota i smrti i zlo koje proizlazi iz njega. No, medutim, upravo iz tog zivota, ako ga se shvati i savlada, proizlazi znanje. Apolon koji ubija zmiju, simbol je posvecenika koji prirodu prozima znanjem, ukrocuje je svojom voljom i prekidajuci sudbinski krug tijela, uzdize
249
Nastanjuje e tada u s etistu u kojem Pitija izrice svoja proroeanstva, tamo gdje je slusaju pjesnici i mudraci. Tada pjevaju slavuji i fontana Kastalije zubori svojim srebrnim valovima a zasljepljujuci potoci svjetlosti i glazbe nebeske dopiru do srca covjekova, sve do vena prirode same. 1z te hiperborejske legende poput zlatnih zraka izbija sama ezo tericka osnova mita 0 Apolonu. Z mlja Hiperborejaca zapravo je onaj svijet, carstvo pobjednickih dusa Cije astralne zore obasjavaju podrucja neizrecivih boja. Sam Apolon personificira imaterijalno inte ligibilno svjetlo iz kojeg potjece svaka istina. Sunce je sarno fizicka slika tog vjecnog neizrecivog svjetla. Cudesni labudovi koji vuku Apolonove koCije zapravo su pjesnici, bozanski duhovi, poslanici nje gove velike suneane duse, koji iza sebe ostavljaju drhtaj svjetlosti i zvuk nebeske rnelodije. Hiperborejski Apolon personificira, dakle, silazak neba na zemlju, inkarnaciju duhovne ljepote u krvi i mesu, plimu transcendentne istine koja dolazi putem inspiracije i divinacije.
250
kult Mitre. Mithras je muski oganj, a Mitra zenska svjetlost. Zaratustra doslovno kaze da je Vjecnost uz pomoe zive RijeCi stvorila nebesku svjetlost, sjeme Ormuzdovo, princip materijalne svjetlosti i tva me vatre. Za Mitrinog posveeenika, Sunce je sarno grubi odraz te svjet losti. U svojoj mracnoj peeini, Ciji je svod oslikan zvijezdama, on pri ziva sunce milosti, vatru Ijubavi, pobjednika nad zlom, onoga koji miri Ormuzda i Ahrimana, onoga koji <:isti i posreduje, koji obitava u dusi svetih proroka. U kriptama Egipta posveeenici su pod ime nom Ozirisa trazili to isto sunce. Kad se Hermes trudi proniknuti u porijeklo svih stvari, on najprije osjeea kako je uronio u etericne valove jedne velicanstvene svjetlosti u kojoj se micu svi zivi oblici. Potom, uronjen u tamu guste materije, cuje jedan glas i u njemu pre poznaje glas svjetlosti. Istovremeno iz dubina izbija oganj; u tom se trenutku kaos sreduje i osvjetlj~va. U egipatskoj Knjizi mrtvih duse s mukom plove prema toj svjetlosti u Izidinoj ladi. U Knjizi Postanka Mojsije je to ucenje usvojio u potpunosti. "Elohim rece: 'Neka bude 251
lost nije emisija materije koja isijava vee vibracija jednog elementa kojeg se ne da tocno odrediti, moralo se priznati i to da je cijeli pro stor ispunjen beskrajno suptilnim fluid om koji prozima sva tijela i preko kojeg se prenose valovi svjetlosti i topline. Tako smo se vratili idejama grcke fizike i teozofije. Newton, koji je cijeli svoj zivot pos vetio ispitivanju kretanja nebeskih tijela, posao je jos dalje. Taj eter je on nazvao sensorium Dei, ili Bozjim mozgom,~. organom putem kojeg bozanska misao djeluje kako u beskonacno velikom tako i u beskonacno malom. Isticuei ovu ideju, koja mu se Cinila nuznom da bi objasnio kretanje zvijezda, taj je veliki fizicar u velikoj mjeri plo vio vodama ezoterijske filozofije. Eter, kojeg je Newtonova misao pronasla u prostoru, Paracelzus ee pronaei na dnu svojih kotlova za destilaciju i nazvati ga astralnom svjetloscu. Taj neizmjerivi i svuda prisutni fluid koji prozima sve, tu suptilnu ali neminovnu pokretnu silu, tu svjetlost nasim ocima nevidljivu, koja je u osnovi svakog iskrenja i svakog svjetlucanja, jedan je njemacki znanstvenik 252
nas Pt.+tu nista ne sprecava da je shvatimo kao nesto toliko fluid no, suptilno i prodorno da na neki naCin moze postati homogenim duhu i posluziti mu kao savrsena odjeca. Upravo smo vidjeli da je moderna fizika, u svom nastojanju da protumaCi svijet, bila primorana priznati postojanje jedne univerz alne neizmjerive pokretne sile, da je cak konstatirala njezinu prisut nost i na taj se naCin, ni ne znajuCi za to, vratila idejama antickih teo zofija. Pokusajmo sada definirati prirodu i funkciju kozmickog fluida, prema filozofiji okultnog svih vremena. Nairne, u pogledu tog kapi talnog principa kozmogonije, Zaratustra se slaze s Heraklitom, Pitagora sa svetim Pa vlom, kabalisti s Paracelzusom. Ona vlada pos vuda, Kibela-Maja, velika dusa svijeta, vibrirajuca i plasticna kojom dah stvaralackog Duha upravlja po svojoj volji. Njezini su etericni 90 Taj je fluid Reichenbach nazivao odil. Njegovo je djelo na engleski jezik preveo Gregory i objavio ga pod naslovom: Researches on magnetism, electricity, heat, light, cristalization and chemical attraction. Lonodon, 1850.
253
gurnim slikama podrhtava u astralnoj svjetlosti, po kojoj se seta i buduenost sa zivim dusama koje neizbjeziva sudbina sili da sidu u tijelo. To je znacenje Izidinog vela i Kibelinog ogrtaca, u koji su utkana sva biCa. Sada je jasno da je teozofsko ucenje a astralnoj svjetlosti identicno s tajnim ucenjem a suncevoj rijeci, koje mozemo sresti u religijama Istoka i Grcke. Maze se vidjeti i to na koji se nacin to ucenje povezuje s ucenjem a divinaciji. Astralna svjetlost u njemu igra ulogu univer zalnog medija fenomena vizije i ekstaze i objasnjava ih. Ona je isto vremeno prijenosnik koji provodi kretanja misli i zivo zrcalo u kojem dusa sagledava stvari materijalnog i duhovnog svijeta. Kad se jed nom nade u tom elementu, duh onoga koji gleda prekoracuje granice uvjetovanosti tijelom. Mjera prostora i vremena za njega se mijenja. 91 Pogledati Bulletin de la Societe de psychologie physiologique kojem predsje dava gospodin Charcot, 1885. Posebno obratiti paznju na lijepu knjigu M.Ochorowicza De la Suggestion mentale. Paris, 1887.
254
sarno da se ne smanjuju, vee se na zapanjujuei na6n cak uveeavaju. Njegovo pameenje je jasnije, imaginacija zivlja a inteligencija bud nija. Konacno, i to je kapitalna cinjenica, razvija se jedan novi osjet
no
tome postoji obi Ina literatura, vrlo razlicite vrijednosti, kako u Francuskoj, tako i u Njemackoj i Eng!eskoj. Navest cemo ovdje dva djela u kojima se ova pitanja tretiraju na znanstveni naCin i to od strane ljudi koji zasluzuju da im se vjeruje. Prvo je ad njih: Letters on animal magnetism Williama Gregorya, London, 1850. -Gregoryje bio profesor kemije na Univerzitetu u Edinburgu. Njegova je knjiga duboka studija fenomena animalnog magnetizma, od sugestije do vizije na daljinu i lucidne vidovitosti, u subjekata koje je sam promatrao prema znanstvenoj metodi i s minu cioznom tocnoscu. Drugo je djeto: Die mystischen Erscheinungen der menschlichen Natur od Maximiliana Pertya, Leipzig, 1872. M. Perty je profesor filozofije i medicine na Univerzitetu u Bernu. Njegova knjiga nudi bogat repertoar svih okultnih fenomena koji imaju neku povijesnu vrijednost. Vrlo znacajno poglavlje 0 vidovitosti (Schlafwachen), koje se nalazi u prvom dijelu, obuhvac a dvadeset prica 0 mjesecarima zenama i pet prica 0 muskarcima mjesecarima, koje su ispricali lijecnici kaji su ih lijeCili. Jedna je ad najzanimljivijih prica o' vidovnjaku Weineru, kojeg je lijeCio sam autor. Pogledati i rasprave 0 magnetizmu Dupoteta i Deleuzea i izuzetno zanimljivu knjigu Die Scherin von Prevorst, Justinusa Kernera.
GRIDSK.4 MJIZl'flrA NOVA GRADrSKA
Relko~va ullca 4
ill
255
plana Univerzuma, ne dopustajuCi nam ipak da ga sasvim napustimo. Ali unutar vidovnjastva samog beskonacno je mnogo 93
Mnogi su od tih primjera navedeni u Gregoryevoj knjizi. Pisma XVI, XVIIi
XVIII. 94 Njemacki filozof Scheling priznavao je kapitalnu vaznost sonmnambulizma, kad je rijec 0 besmrtnosti duse. On je zapazio da se u stanju lucidnog sna dusa uzdize ina izvjestan nacin oslobada u odnosu na tijelo, sto se u budnom stanju svijesti nikad ne dogada. Kod somnambula sve govori 0 najviSoj svijesti, kao da je cijelo njihovo biee sazeto u jedno svjetlosno zariste u kojem se stapaju proslost, sadasnjost i buduenost. Oni ni u kojem slucaju ne gube sjeeanje; naprotiv, oni jasnije sagledavaju proslost, a ponekad se pred njihovim ocima u prilicno jasnom osvjetIjenju odvije i sarna budue nost. "Ako je tako nesto moguee u zemaljskom zivotu", pita se Schelling, "nije Ii onda sigurno da nasa spiritualna osobnost, koja nas slijedi kad prolazimo kroz dveri smrti, vee sada prisutna u nama, da se ona ne rada tek onda, vee se jednostavno oslobada i pokazuje Cim vise osjetima nije vezana za vanjski svijet 7 " Dakle, stanje pos lije smrti stvarnije je ad zemaIjskog stanja. Jer u ovom zivotu, sastavljenom od slucajno sti, mijesajuei se sa svime, one se bitno u nama jednostavno paralizira. To stanje, stanje buduenosti, Schelling nazi va vidovnjastvom. Duh, osloboden svega onoga sto je u zemaIjskom zivotu slucajno, postaje zivIji i snazniji: ono sto je zlo postaje jos gorim, ono sto je dobro postaje jos boljim.
256
stanju vidovitosti dusa u stanju tocno percipirati udaljena mjesta i Ijude koji nisu prisutni, logicno je pretpostaviti da u svojoj najvisoj egzaltaciji moze dozivjeti viziju jedne uzvisene i imaterijalne stvamosti. Prema mom misljenju, zadatak ce buducnosti biti da transcen dentnim sposobnostima Ijudske duse vrati njihovo dostojanstvo i socijalnu funkciju, reorganizirajuci ih pod kontrolom znanosti i na temeljima jedne doista univerzalne religije, koja ce biti otvorena za Nedavno je gospodin Charles du Prel podrzao istu tezu, potkrijepivsi je bogatim nizom Cinjenica i zapaZanja u svojoj lijepoj knjizi: Philosophie der Mystik (886). On polazi ad sljedece i'injenice: "Svijest 0 meni ne iscrpljuje svoj objekt. Duila i svijest nisu termini koji odgovaraju jedan drugom; oni se uzajamno ne pokrivaju buduCi da nemaju jednaki domet u prostoru. Podrui'je duse u velikom mjeri prelazi podrui'je svijesti." U nama, dakle, postoji jedno latentno ja. To latentno ja, koje se manifestira za vrijeme sanjanja i sna, istinsko je ja, nadzemaljsko i transcendentno ja i'ije je postojanje prethodilo mom zemaljskom la, koje je povezano s tijelom. Zemaljsko ja je podloino propadanju; transcendentno ja je besmrtno. Eto zbog i'ega je sveti Pavle napisao: "Jer sa zemlje ove mi krecemo u nebo."
257
proroci, prorocista i sibile budu jednostavno svrstani u podrucje praznovjerja. U antickim su vremenima divinaciju poznavali i prakticirali je na temelju vrlo jasnih principal sto se tice drustvenih i religioznih ciljeva. Usporedno proucavanje religija i ezoterijskih tra dicija pokazuje da je po vuda bila rijec 0 istim principima, premda su se oni primjenjivali na bezbroj razlicitih nacina. Ono sto je umijece proricanja diskreditiralo, bila jet jedna strane, korupcija koja je dovela do ajgorih zloupotreba i, s druge strane, Cinjenica da istinski duboko i Iijepo mogu proricati sarno bica izuzetne veliCine i cistoce duha. Proricanje, kakvo se prakticiralo u Delfima, temeljilo se na prin cipima koje smo upravo izlozili i tome je odgovarala i unutarnja orga nizacija hrama. Kao u velikim hramovima Egipta, one se sastojalo od umijeca i od znanosti. Umijece se sastojalo u pronicanju u daljinu, proslost i buducnost putem vidovitosti iIi prorocke ekstaze; znanost, pak, u odredivanju buducnosti u skladu sa zakonima univerzalne
258
kojima govori Herodot, kao sto su ono koje se odnosi na Kreza i ono koje se odnosi na bitku na Salamini, govore njemu u prilog. Sarlata nizam i korupcija su se umijesali kasnije, 0 cemu svjedoci prica 0 kralju Kleomenu koji je potkupio najvise medu svecenicama kako bi Demarata lisio kraljevstva. U jednom svom traktatu Plutarh raspravlja o razlozima gasenja prorocista, a cijeli je anticki svijet tu degenera ciju dozivljavao kao nevolju. U prethodnom je razdoblju proricanje bilo kultivirano s religioznom iskrenoscu i znanstvenom dubinom, sto ga bijase podiglo do razine visine istinskog svecenstva. Na procelju se hrama mogao proCitati natpis: "Spoznaj samoga sebe", a nad ulaznim vratima: "Neka onaj kome ruke vise nisu Ciste vise ne kroCi ovamo.'Te su rijeCi svakom prolazniku govorile da strasti, lazi i zemaljska hipokrizija ne smiju prekoraciti prag svetista i da u nje govoj unutrasnjosti ozbiljno i neustrasivo vlada bozanska istina. Pitagora je u Delfe dosao tek nakon sto je obisao sve hramove Grcke. Boravio je kod Epimenida u Jupiterovu svetistu Idean, 259
fera djelovala mucno, a nejasna slutnja fizicke ljubavi cinila im se kao silovanj duse, unistavanje njihova netaknutog djevicanskog biea. Nasuprot tome, bile su izuzetno osjetljive za sve one sto je miste riozno, na ve astralne ut'eeaje. Kad bi mjeseCina svojim blagim sja j m zalila tamne sumark oko fontane u Kastaliji, Teokleji se cinilo da vidi kako se bijela prividenja spustaju u njih. Cula je glasove i usred bijela dana. Kad bi je obasjal zrake unea koje se rada, njihovo bi je titranje uranjalo u neku vrstu ekstaze, gdje bi slusala pjesme nevidljivih korava. No, bila je izuzetno osjetljiva na sva praznovjerja i popularne idolatrije kulta. Kipovi su je ostavljali ravnodusnom, uza savala se zrtvovanja zivotinja. Nikome nije govorila 0 pojavama koje su uznemiravale njezin san. S instinktom kojeg posjeduju vidoviti ljudi, osjeeala je da Apolonovi sveeeniei ne zrace onom uzvisenom svjetloseu za kojom je ceznula njezina dusa. Oni su, medutim, pomno pratili svaki njezin korak namjeravajuei je izabrati za Pitonisu. Ona je osjeeala da je privlaci jedan visi svijet cije kljuceve nije imala. Tko
260
blizu j dno drugome, prepoznaju tako sto nesto duboko zatreperi u svakom od njih. Tako su se prepozna1i Pitagora i Teok1eja. Vee od sunceva izlaska Pitagora je imao duge razgovore s Apo1onovim sveeenicima, koji su sebe smatrali svecima i prorocima. Trazio je da mlada sveeenica tu bude prim1jena, kako bi se inicirala u njegovo tajno ucenje i pripremi1a za svoju ulogu. Mog1a jet dak1e, pratiti predavanja koja je uCite1j svakodnevno driao u svetistu. Pitagora je tada bio u najboljim godinama. Hosio je svoju bije1u ha1 jinu stegnutu na egipatski naCin, a purpurna traka obavijala je nje govo siroko celo. Oak je govorio, njegove su d uboke i mirne oCi poCivale na sugovorniku, obavijajuCi ga nekom toplom sVjetloseu. Cinilo se da i zrak oko njega postaje lakSi i produhov1jeniji. Susreti mudraca sa Samosa s najvisim predstavnicima grcke religije bili su veoma znacajni. Nije tu bila fiJec samo 0 proricanju i inspiraciji vee i 0 budue nosti Grcke i sudbini cijeiog svijeta. Znanja, naslovi i moei koje bjese dobio u hramovima Memfisa i Babilona
261
imala je osjeeaj da lista stranice knjige univerzuma. Vise nije gledala Bogove u njihovom Ijudskom oblicju vee u njihovoj sushni koja stvara stvari i duhove. Plovila je s njima, penjala se i spustala kroz pro stranstva. Ponekad bi joj se uCinilo da vise ne osjeea granice svoga tijela ida se rasprsava u beskonaenosti. Tako je malo pomalo njezina imaginacija ulazila u nevidljivi svijet i drevni otisci koje je otkrivala u svojoj dusi govorili su joj da je to bilo pravo i istinito, da je upravo to jedina stvarnost; sve drugo nije nista doli privid. Osjeeala je kako ee se uskoro njezine unutarnje oei otvoriti te ee iz te stvarnosti i sarna moe i eitati. S tih bi je visina uCitelj naglo spustao na zemlju pricajue i joj 0 nedaeama Egipta. Nakon sto joj je prikazao veliCinu egipatske zna nosti, govorio joj je kako je Egipat podlegao najezdi Perzije. Slikao joj je uzase Kambisa, opljackane hramove, spaljene svete knjige, govo rio joj je 0 Ozirisovim svec enicima koji su ubijeni iii prognani, 0 cudovistu perzijskog despotizma koji je svojom zeljeznom rukom
262
i zivot svog naroda. Na varna je da usporite dolazak usudnog casa, s varna Grcka treba zablistati i neka je uz vas obasja zraka Rijeci Apolonove. Narodi su ono sto od njih ucine njihovi Bogovi, ali se Bogovi prikazuju sarno onima koji ih prizivaju. Tko je Apolon? Rijec Boga jedinoga koja se vjecno manifestira u svijetu. Istina je dusa Bozja, njegovo tijelo je svjetlost. Mogu je vidjeti samo vidoviti, proroci i mudraci; ljudi mogu vidjeti samonjezinu sjenu. Proslavljeni duhovi, koje mi nazivamo herojima iIi polubogovima obitavaju u toj svjetlo sti, u legionima, u sferama kojima se ne zna broja. Eto pravog tijela Apolonova, sunca posvecenika, a bez njegovih se zraka na zemlji ne moze zbiti nista istinski veliko. Kako sto magnet privlaCi zeljezo, tako i mi nasim mislima, nasim molitvama i nasim djelima privlacimo bozansku inspiraciju. Na varna je da Grckoj donesete Rijec ApolonoVll i Grcka ce tada zablistati \Jesmrtnom svjetloscu!" Takvim je rijeCima Pitagora uspio duhu svecenika iz Delfa ponovno probuditi svijest 0 njihovoj misiji. Teokleja je njegove rijeCi 263
"Plivam u svjetlosti Orfejevoj... " "Sto vidis u buduenosti?" " eli e ratove, ... Ijude u bronci ... bijele pobjede... Apolon ponovno dolazi u svoje svetiste i ja eu biti njegov glas! ... Ali ti, njegov glasnik, avaj! avaj! Ti ceS me napustiti... i odnijet ees njegovu svjetlost u Italiju." I dalje zatvorenih ociju, vidovnjakinja je dugo govorila svojim melodicnim, zadihanim, ritmicnim g asom; zatim je odjednom, liZ duboki jeeaj, pala kao mrtva. Tako je Pitagora usu Cista ucenja u krilo Teoklejino i ugodio je poput lire koj zvoni na dah Bogova. Kad je jednom uzdigao na visine takve in piracije, ona je za njega postala poput baklje, poput milosti uz Ciju je pomoe mogao istraziti vlastitu sudbinu, proniknuti u mogueu budueno t i usmjeriti se prema nevidljivim predjelima bez obala. Taj prizor koji e odvijao pred njihovim ocima, duboko odisuc'i istinama koje je nadahnuo Pitagora, silno se dojmio zadivljenih
2
pod imenom pitagorejske sekte, koju se moze smatrati majkom pla tonske skole i kolijevkom svih idealistickih skola. Koliko god potomci bili plemeniti i njihovo ucenje uzviseno, preci su ih uveliko nadila zili. Platonska je skola potekla iz jedne nepotpune inicijacije; stoicka je skola vee izgubila pravu tradiciju. Drugi sustavi anticke i moderne filozofije predstavljaju manje ili vise sretne spekulacije, dok je Pitagorino ucenje bilo utemeljeno na eksperimentalnoj znanosti, uz koju je isla i kompletna organizacija zivota. Poput rusevina kakva nestalog grada, i tajne su reda i misli uCiteljeve danas zakopane duboko pod zemljom. No, pokusajmo ih ozivjeti. Za nas ee to biti prilika da prodremo do srca teozofskog ucenja, do tajne religija i filozofija te, u svjetlosti grckog duha, podig nemo jedan krajicak Izidinog vela. Mnogi su razlozi naveli Pitagoru da za centar svoga djelovanja izabere dorsku koloniju. Njegov cilj nije bio sarno da tajne ezoterijskog ucenja prenese krugu izabranih ucenika, vee da njegove principe
revoluciju. Govoreei 0 pocecima njegova rada u Krotonu, Porfirije i Jamblih ga opisuju vise kao kakvog carobnjaka negoli kao filozofa. U Apolonovom je hramu okupio mlade ljude i svojom ih rjecitoseu uspio izvuci iz ralja razvrata u koji bijahu upali. Zene je okupio u Junoninom hramu i nagovorio ih da svoje pozlacene haljine i say svoj nakit donesu tu i ostave u hramu, u znak pobjede nad tastinom i luk suzom. Strogost svojih ucenja umatao je u milost a iz njegovih se rijeCi izvijao plameni osjeeaj zajednice. Ljepota njegova lica, otmjenost nje gove osobe, cari njegove fizionomije i njegova glasa opijali su slusatelje, zavodeci ih svojom milinom. Zene su ga usporedivale s Jupiterom, mladi ljudi s hiperborejskim Apolonom. On je osvajao i za sobom vodio zapanjenu gomilu koja je nijema od uzbudenja, ocarana upijala njegove rijeCi opijajuci se vrlinom i istinom. Senat u Krotonu iIi Savjet tisuce bio je uznemiren pojavom dosljaka. Pozvao je Pitagoru da objasni svoje ponasanje i kaze nesto 0 sredst vima uz ciju je pomoe vladao nad duhovima. Za nj je to bila prilika 267
liko godina moglo se vidjeti kako se na prilazu u grad uzdize jedna gradevina okruiena sirokim gale ijama i prekrasnim vrtovima. Zitelji Krotona nazivali su je hramom Muza; i doista, u samom sredistu zdanja, u blizini skromnih ucite~evih odaja, nalazio se hram posvecen tim bozanstvima. Tako je rodena pitagorejska skola, koja je istovremeno postala i odgojni zavod, akademija znanosti i pravi mali grad modeliran pod vodstvom jednog velikog posvecenika. Tu se, kroz teoriju i praksu, kroz sjedinjenje religije i umjetnosti, postupno dolazilo do te znano sti nad znanostima, do tog magicnog sklada duse i razuma s uni verzumom, sto su pitagorejci smatrali najvecom tajnom filozofije i religije. Pitagorejska jeskola za nas od izuzetne vainosti, buduCi da pred tavlja najznacajniji pokusaj laicke inicijacije. Kao anticipacija buduce sinteze helenizma i krscanstva, plodove svoje znanosti ona je kalemila na drvo iivota; ona je upoznala tu unutrasnju i zivu realizaciju Tstine koja jedina moze dovesti do duboke vjere. Premda 268
ad ahata, a Jonsko je more svojim azurnim plavetnilom u daIjini zat varalo horizont. Katkada su se mogle vidjeti zene kako u svojim hal jinama razliCitih boja izlaze iz Iijevog krila zgrade i, kroz aleje cempresa, u dugim se povorkama spustaju prema moru, kako bi u hramu Ceres izvrsile svoje rituale. Cesto se moglo vidjeti kako se krecuCi iz de nag krila zdanja prema Apolonovu hramu penju povorke muskaraca, obucene u bijele haljine. Za utreptale duse mla dih znatiZeIjnika bila je privlacna pomisao da je skola posvecenika pod najvisom zastitom tih dvaju bozan tava, od kojih je jedno, Velika Boziea, cuvala duboke tajne 0 Zeni i 0 ZemIji, dok je drugo, suncev Bog, otkrivao tajne koje su se odnosile na Muskarea ina Nebo. Izvan velikog naseljenog grada i iznad njega smijesila se ta skala mali grad izabranih. Njezin vedri izgled privlacio je plemenite instinkte mladosti, ali nije se moglo vidjeti nista ad onoga sto se zbi valo unutar nje; bilo je pozna to sarno da se tesko moze stici do nje Jedna je obicna iiva ograda branila p; istup vrtovima uz Pitagorinu
269
njicavim pogledom i ne zbunjujuc'i ga zlobnim osmjesima. U areni su se vjezbale trke te bacanje koplja i diska. Toboze su se izvodile i borbe u obliku dorskih plesova, ali Pitagora iz svoje skole prognao borbe prsa u prsa, smatrajuCi da su one suvisne i cak opasne, buduCi da, uz snagu i okretnost, razvijaju oholost i mrznju. Smatrao je da ljudi Ciji je cilj razviti i prakticirati vrlinu prijateljstva ne bi trebali zapocinjati zivot tako sto ee se hrvati i valjati u pijesku poput divljih zvijeri; pravi se junak trebao znati boriti hrabro, ali bez bijesa jer nas mdnja Cini inferiornima u odnosu na bilo kojeg protivnika. NovopridoSli je slusao kako ueenici ponavljaju uCiteljeve rijeCi, ponosni na to sto mu mogu prenijeti svoju rano stecenu mudrost. Istovremeno su ga pozivali da slobodno izrazi svoje misljenje i suprot stavi im se. Ohrabren takvim prednostima, radoznali bi pretendent ubrzo otvoreno pokazao svoju pravu prirodu. Za to je vrijeme uCitelj izbliza pratio njegovo ponasanje i nacin razmiSljanja, ali ga nikada nije ni na sto prisiljavao. Pitagora bi se iznenada pojavio i promatrao 270
Znatno je teze bilo moralno iskusenje. Naglo, bez pripreme, jednog bi jutra ucenika punog nade zatvorili u jednu turobnu eeliju u kojoj nije bilo nicega osim golih zidova. Ostavili bi mu sarno jednu kamenu ploCicu i hladno mu nalozili da pronade smisao jednag ad pitagore jskih simbola, primjerice: "Sto znaCi trokut upisan u krug?" iIi pak: "Zasto dodekaedar unutar kugle predstavlja sifru univerzuma?" Ucenik je dvanaest sati ostajao u svojoj celiji sa svojom ploCicom i problemom kojeg je trebao rijesiti, bez ikakvoga drustva osim krcaga s vodom i komada suhog kruha. Potom bi ga odveli u dvoranu gdje su bili okupljeni novi ucenici. U toj je prilici njima bilo naredeno da bez milosti zadirkuju nesretnika, koji je mrzovoljan i izgladnio pred njima stajao poput krivca. "Eva novog filozofa" govorili su. Kako mu je lice ozareno! On ee nam ispricati svoja razmisljanja. Ne skrivaj pred nama ana sto si otkrio. Ti ees nam redom tumaCiti sve simbole. Jos
9S
Origen smatra da je Pitagora bio tvorac fiziognomije kao znanosti,
271
jih novih suueenika.
PRVI STUPANj - PRlPREMA Naukovanje j iivot pitagorejaca Tek tada je pocinjalo naukovanje nazvano pripremom (paraskeie), koje je trajalo barem dvije godine, a moglo se produziti i do pet godina. Novi ueenici iIi slusatelji (akousikoU su za vrijeme slusanja lekcija bili podvrgnuti pravilu apso utne tisine. Nisu imali prava sta vljati primjedbe ueiteljima ni raspravljati s njima. Bili su duzni s postovanjem primati one sto im je dana te poslije u sebi razmisliti 0 tome. Da bi se to pravilo utisnulo u duh novog slusatelja, pokazivali su mu kip zene obavijene dugim velom i s prstom na ustima. Bila je to Muza tisine. Pitagora nije vjerovao da su mladi ljudi u stanju razumjeti poeetak 272
prema domovini rada iz ljubavi koju smo u djetinjstvu osjetili prema svojoj majei. Roditelji nam nisu dani slucajno, kao sto to misli obic"l covjek, vee prema uzviSenom redu koji prethodi svemu i naziva se sudbinom i i nuznoseu. Njih treba postovati, a prijateIje birati. Pozivao je ucenike da se grupiraju dvoje po dvoje, prema afinitetima. Mlad je u starijem trebab traziti vrline za kojima je sam tezio, a obojiea su tezili prema onome sto je u zivotu najbolje. "Prijatelj je kao drugo ja Njega treba postovati kao Boga", govorio je uCitelj. Ako su pitagorejska pravila novom uceniku, slusatelju, nametala apsolutnu podloznost uCitelju, ostavljala su mu potpunu slobodu za sve car prijateIjstva; uz to podriavajuci sve v'rline, svu poeziju zivota i pu idea a. Tako su se budile duhovne snage pojedinaea, njihov je mora postajao zivlji i poeticniji, a pravila prihvacena s ljubavlju nisu vise predstavijaia prisilu vee su postala afirmacijom individualnosti Pitagora je zelio da njegovi ucenici dobrovoljno prihvate posiusnost.
273
duh novog ucenika, poput moe nih bozanstava koje je mogao vidjeti u velicanstvenosti sunceva zalaska. I strune su zlatne lire nastavljale podrhtavati titrajima ovih dubokih ucenja:
Postuj uspomenu Heroja dobroCinitelja, duhova polubogova. Iza tih stihova novi je ucenik mogao vidjeti kako, kroz yeo bozanske Psihe, blista dusa ljudska. Nebeski bi put zasjao poput svjet losnog udara. Kroz kult heroja i polubogova posveeenik je mogao naslutiti ucenje 0 budueem zivotu i tajnu evolucije univerzuma. Te se velike tajne njemu jos nisu otkrivale, ali su ga pripremali da ih shvati, govoreei mu 0 bieima koja stoje iznad covjecanstva, 0 bieima koje su nazivali herojima i polubogovima, 0 bieima koji vode i stite ljudski rod. Rekli bi mu da su ta biea posrednici izmedu svijeta ljudi i bozanskog svijeta i uz njihovu pomoe covjek im se moze postupno pribliziti, prakticirajuci herojske i bozanske vrline. "Ali kako komu nicirati s tim nevidljivim duhovima? Otkuda dolazi dusa? Kamo ide? 274
Tom proCiseavanju duse nuino je odgovaralo proCiscavanje tijela, se postize higijenom i strogom disciplinom u pogledu navika. Prvi zadatak posvecenika bio je - pobijediti svoje strasti. Onaj tko nije uspio svoje vlastito bice uciniti skladnim, ne moze razmisljati 0 nebeskom skladu. Medutirn, ideal pitagorejskog zivota nije imao veze s bilo kakvim asketizmom, buduei da se brak smatrao svetim. No, mladim su redovnicima preporuCivali cednost a posveeenicima umje renost, sto je bila moe koja je vodila prema savrsenstvu. "Ne pod legni strasti, osim onda kad se uskladis sa svojim nizim bicem", govo rio je ucitelj. Dodavao je da strast ne postoji sarna po sebi i usporedivao je s ,;pjesmom Sirene koja, kad joj se covjek priblizi, nestaje i na tom mjestu covjek moze naci sarno razlomljene kosti i komade krvavog mesa na stijenju koje su izlomile bure, dok je istinska radost nalik koncertu Muza, nakon kojeg u dusi ostaje osjeeaj nebeskog sklada." Pitagora je vjerovao u vrline zene posveeenice, ali je duboko prezirao obicnu, svjetovnu zenu. Uceniku, koji ga je jednom ~oje
275
bi se okupili u zajednickoj molitvi, pjevala se himna kozmogonijs kim Bogovima, nebeskom ]upiteru, Minervi-Providnosti, Dijani zastitnici mrtvih. Za to se vrijeme s otvorenog oltara izvijao dim sto raksa, mane iii tamjana i himna se, mijesajuci se s mirisima, blago sirila sumrakom, sve dok prve zvijezde ne bi izronile iz blagog pla vetnila. Dan je zavrsavao vecernjim obrokom, nakon kojeg bi najmladi nesto citao a najstariji komentirao. Tako je proticao dan pitagorejaca, bistar poput izvora i svijetao poput jutra bez oblaka. Godina se odvijala u ritmu velikih astro nomskih svetkovina. Tako su povratak hiperborejskog Apolona i svetkovanje Cererinih misterija okupljali mlade redovnike i posvecenike, muskarce i zene. Tu su se mogle vidjeti mlade djevo jke kako sviraju na lirama od slonovace, udate zene ovijene purpur nim haljinama iii haljinama boje safrana, kako naizmjenicno sviraju i pjevaju, harmonicno se njisuci u ritmu strofa i antistrofa, koje ce kasnije oponasati tragedija. Sred tih velikih svetkovina, gdje se cinilo
276
Konacno je dosao taj sretni dan, "zlatni dan", kako su govorili stari, taj blagoslovljeni dan u kojem je Pitagora najzad prihvatio novog ucenika, uvodio ga u svoje boraviste i svecanom ceremonijom ga pri mio u red svojih ucenika. Ucenik je, pod paskom, najprije dolazio u direktni odnos s uCiteljem; uvodili su ga u unutrasnje dvoriste uciteljevih odaja, koje je bilo rezervirano samo za one koji su uCitelju bili najvjerniji. Upravo otuda i potjece naziv ezoterijski (oni sto su unu tra), nasuprot egzotericnima (onima sto su izvan). Tada bi pocimala prava inicijacija. To se otkrivanje sastojalo u potpunom i promisljenom izlaganju okultnog ucenja, po principima koji su sadrzani u tajnoj znanosti 0 brojevima, sve do posljednjih tajni evolucije svijeta~ od sudbine i uzvisenih ciljeva bozanske Psihe pa do Ijudske duse. Ta je znanost 0 brojevima u hramovima Egipta i Azije bila poznata pod razliCitim imenima. Kako je u njoj bio skriven kljuc cjelokupnog ucenja, cuvali 277
vrhovnog ]EDNOG, Boga, izvora univerzalne harmonije. Znanost 0 brojevima bila je znanost 0 zivim silama, 0 boianskim svojstvima na djelu u svjetovima i u covjeku, u makrokozmosu i u mikrokozmosu ... Pronicuci u njih, raspoznavajuci ih i tumaceci njihovu igru, Pitagora je stvarao nista manje doli jednu racionalnu teogoniju ili teologiju. ]edna istinska teologija trebala bi obuhvacati principe svih zna nosti. Ona nece biti znanost 0 Bogu ne pokaze li da medu svim zna nostima 0 prirodi postoji povezanost ida u korijenu njihovom vlada jedinstvo. Ona zasluiuje svoje ime jedino onda ako moze biti orude i istodobno sinteza svih znanosti. Upravo tu je ulogu u egipatskim hramovima imala znanost 0 svetoj rijeci, koju je Pitagora formulirao i precizirao pod imenom znanosti 0 brojevima. Ona je pretendirala na to da pruzi kIjuc bica, znanosti i zivota. Pod nadzorom ucitelja, adept je trebao zapoceti tako da bi najprije razmisljao 0 njezinim principima pokusavajuci ih shvatiti vlastitom inteligencijom, a tek potom se mogao upoznati s njezinim mnogobrojnim primjenama u
dospjelo domoci upravljanja stvaralackom rijeci - a tako ih je malo dospjelo do tog stupnja - trebalo je svetu rijec srieati i to siovo po slovo, slog po slog. Pitagora je obicavao drzati predavanja u hramu Muza. Gradske su vlasti Krotona, na njegov urgentni zahtjev i prema njegovim naer tima, podigle taj hram u samoj blizini njegova boravista unutar jed nog zatvorenog vrta. Uceniei drugog stupnja tu su dolazili sami s uciteljem. U unutrasnjosti tog hrama, izgradenog u obliku kruga, moglo se vidjeti devet mramornih Muza. U samom eentru hrama bdjela je Hestija, svecana i tajanstvena, obvijena svojim velom. Lijevom je rukom stitila vatru na ognjistu a desnom pokazivala prema nebu. Kod Grka kao i kod Rimljana, Hestija ili Vesta bila je cuvariea bozanskog principa prisutnog u svim stvarima. Kao svijest 0 svetoj vatri, ona je imala svoj oltar u Delfima, u atenskoj Pritaneji kao i u najmanjoj vatri na ognjistu. U Pitagorinom svetistu, ona je simboli zirala sredisnju bozansku Znanost iIi Teogoniju. Oko nje su ezoteri
279
koje eete sagledati u sebi samima, imaterijalnih sila uzvisene ljepote. Kao sto one gledaju Vatru Hestijinu, iz koje izviru i koja im daje pokret, ritam i melodiju - tako i vi trebate uroniti u centralnu Vatru univerzuma, u bozanski Duh da biste se zajedno s njime rasprostrli u njegovim vidljivim manifestacijama." I tada bi Pitagora, svojom mocnom i neustrasivom rukom, uzdizao svoje ucenike u svijet oblika i realnosti; brisuci gran ice vremena i prostora, ulazio je s njima u veliku Monadu, u sustinu nestvorenog Biea. Pitagora je Jedno nazivao prvim sazdanim od harmonije, muske Vatre koja sve prozima, Duhom koji se pokrece sam od sebe, Nedjeljivim i velikim Ne-Manifestiranim, ciji efemerni svjetovi mani festiraju stvaralacku misao, Jedinstvenim, Vjecnim, Nepromjenjivim, skrivenim ispod mnogobrojnih stvari koje prolaze i mijenjaju se. "Sustina po sebi skriva se od covjeka", rekao je pitagorejac Filolaj. On poznaje sarno stvari ovoga svijeta u kojima se konacno prepliee s beskonacnim. Kako ih moze razumjeti? BuduCi da izmedu njega i 280
Hestijin oltar, prijestolje Jupitera!" Bog jet kao nedjeljiva supstanca, Jedinstveni broj koji sadrz Beskonacnost, njegovo ime je Otac, Stvoritelj iIi Vjecno-Musko, nj gOY je znak ziva Vatra, simbol Duha, sustina Svega. To je prvi princi Ali bozanska su svojstva nalik misticnom lotosu sto ga je egipats svee enik, Idee i u svom grabu, gledao kako izranja iz mraka noe Najprije je to sarno jedna svijetla tocka, potom se otvara poput cvije i njegovo se blistavo srediste rascvjetava poput ruze od svjetlosti ko
96 U transcendentnoj matematici se algebarski dokazuje da je nula pomnozena beskonacnoscu jednaka Jednom. U sustavu apsolutnih ideja nula oznacava neodreden Bice. Beskonacnost i Vjecnost u jeziku su hramova prikazivani kao krug iii kao zmi koja sama sebi grize rep, sto je oznacavalo Beskonacnost koja se pokrece sama ad seb No, ad trenutka kada se Beskonacnost odredi, ana stvara sve brojeve koje sadrzi svom velikom jedinstvu i kojima vlada u savrsenoj harmoniji. To je transcendentni smisao prvog problema pitagorejske teogonije, razlog ko Cini da velika Monada u sebi saddi sve male i da svi brojevi proizlaze iz velik jedinstva u pokretu.
2
gdje se dolaze utjeloviti te duse. Ona je potom :lena, druzica Covje kova. U covjecanstvu :lena predstavlja Prirodu; i savrsena slika Boga nije Covjek-Mllskarac sam, vee Muskarac i :lena. 1z njihove nepob jedive, ocaravajuce i sudbinske privlacnosti; iz pijanstva Ljubavi, gdje se ostvaruje san beskonacnih stvaranja i nejasna silltnja da Vjecno Musko i Vjecno-Zensko uzivajll II savrsenom jedinstvll u krilu Bozjemll. "Neka je, dakle, cast :leni, na zem1ji i na nebu", govorio je Pitagora zajedno sa svim antickim posveeenicima, "jer preko nje mozemo shvatiti tu velikll Zenu, Prirodu. Neka ona bllde njezina sveta slika i neka nam pomogne da se uspnemo kroz sve stupnjeve do velike Duse Svijeta, koja rada, cuva i obnavlja se, sve do boianske Kibe1e, koja pod svojim ogrtacem od svjetlosti za sooom vuce pleme dusa." Monada predstavlja sustinll Boga, Dijada njegovo generativno i reprodllktivno svojstvo. Ona stvara svijet, v'idljivi se Bog siri u prostoru i vremenu. No, stvarni je svijet trostruke prirode. Nairne, 282
10m, koji je djeljiv i pasivan. Smatrao je da je ana sto mi nazi varna dusom tijesno povezano s duhom, ali da ga oblikuje jedan treei pos redni element koji proizlazi iz kozmiCkog fluida. Dusa je, dakle, nalik etericnom tijelu koje duh tka i stvara u sebi samom. Bez eterienog se tijela, materijalno tijelo ne bi moglo pokrenuti i predstavljalo bi sarno bezivotnu inertnu masu. 97 Dusa ima oblik sliean obliku tijela koje ozi vljuje i nadzivljuje ga nakon njegova raspadanja iIi smrti. Potom ana, kako bi rekao Pitagora, a kasnije i Platon, postaje suptilnom koCijom koja uznosi duh prema bozanskim sferama ili ga pusta da ponovno padne u mracne predjele materije, ovisno a tome koliko je sarna dobra ili losa. No, konsti.tuiranje i evolucija eovjeka se ponavljaju u sve veCim krugovima, kroz cijelu Ijestvicu bica i u svim krugovima posto janja. Kao sto se Ijudska Psiha bari izmedu duha koji je privlaei i tijela
97
Isto ucenje nalazimo kod posvec'enika svetog Pavia, koji govori 0 spiritualnom
tijelu.
283
I Monada je princip njegov. Neusporediva je Pitagorina zasluga u tome sto je taj zakon formulirao s jasnoeom koju je posjedovao grcki duh. Od njega je napravio srediste svoje teogonije i temelj znanosti. Dok je u ezote rijskim spisima Platona zakon trojstva vee prekriven velom, kasniji ga filozofi uopee nisu razumjeli; do srii te koncepcije prodrijet ee tek u novijim vremenima nekolicina rijetkih posveeenika, koji su upueeni u okultne znanosti. 98 Sada se jasno vidi kakvu je siroku i cvrstu osnovu zakon 0 univerzalnom trojstvu pruzio klasifikaciji znanosti, cjelokupnom zdanju kozmogonije i psihologije. Kao sto se univerzalno trojstvo koncentrira u jedinstvu Boga ili u
98 Medu njima, u prvom redu valja spomenuti Fabre d'Oliveta). (Vers dores de Pythagore). Ovo zivo razumijevanje sila koje upravljaju univerzumom, prozimajuci ga odozgo prema dolje, nema niceg zajednicog s praznim i cisto metafizickim speku lacijama, u kakve, primjerice, spadaju Hegelove jednostavne igre duha poznate pod nazivom teza, antiteza i sinteza.
284
njegovoj strogosti. Tu vise nema personifikacije ni utjelovljenja; tu izlazimo iz vidljivog univerzuma i vraeamo se u Aplosutno. Vjecni vlada sam nad svijetom koji je pretvoren u prah. RazliCitost religija proizlazi, dakle, iz cinjenice da covjek moze ostvariti bozanstvo sarno kroz vlastito biee, dok Bog u svakom trenutku ostvaruje jedinstvo triju svjetova u harmoniji univerzuma. Ova bi posljednja aplikacija sarna po sebi mogla na neki magican naCin pokazati vrijednost Tetragrama, u redu ideja. Ne sarno da tu mozemo naei principe znanosti, zakon biea i njihovog naCina eva lucije, vee i razlog razlicitih religija i njihovog najviseg jedinstva. To je doista bio univerzalni kljuc. Otuda i ono odusevljenje s kojim 0 tome u Zlatnim stihovima Pitagore govori Lizis i tako se i danas moze razumjeti zasto su se pitagorejci zaklinjali tim velikim simbolom:
990
vlastitoj individualnosti (prim. prev.).
285
boianstva koji su evoluirali i ponovno se stopili u jednom novom jedinstvu. Zavrsavajuci tumacenje svoje teogonije, Pitagora je svojim uceni cima pokazao devet Muza koje personificirajuc i znanosti u grupama po tri i stojeci na celu trostrukoga trojstva koje je evoluiralo u devet svjetova, tvore, zajedno s Hestijom, boianskom Znanoscu, cuvari com primordijalne Yatre - svetu Dekadu.
TREeI STUPANJ - USAVRSAVANJE100 Kozmogonija i psihologija - Evolucija duse Ucenik je od ucitelja dobio principe znanosti. Zahvaljujuci toj prvoj inicijaciji, spala je gusta mrena materije, koja je prekrivala oei
H),)
286
Grcki: telei6tes.
svecenice kako bi, svojim iskustvima iii lucidnim rijecima iz svojih vidovitih snova, potvrdili ono cemu ih je ucitelj pOducavao. Materijalna evolucija i spiritualna evolucija dva su uzajamno obr nuta kretanja, ali se od vijaju paralelno i uskladeno na svim stupnje virna bica. Jedna se ne moze objasniti bez druge i, ako ih se pogleda zajedno, one objasnjavaju svijet. Materijalna evolucija predstavlja manifestaciju Boga u materiji preko duse svijeta koja u njoj djeluje. Duhovna evolucija predstavlja razradu svijesti u individualnim monadama i njihov pokusaj da, preko ciklusa zivota, dostignu bozanski duh iz kojeg su potekle. Gledati univerzum stocke gledista fizike iIi tocke gledista duha, ne znaCi gledati neki drugaCiji objekt; to znaCi sarno gledati svijet s dva suprotna kraja. Sa zemaljske tocke gledista, racionalno objasnjenje svijeta mora poceti materijalnom evo lucijom, buduci da je to ona strana koja nam se prva ukazuje; medutim, poticuci nas da vidimo na koji nacin univerzalni Duh dje luje u materiji i slijedimo razvoj pojedinacnih monada, ono nas malo
287
umu obicnog covjeka, koji ga dozivljava kao obicnu fiziku. Potrazimo, dakle, u njemu jednu vrstu kozmografije zivota dusa a ne nesto drugo. Sublunarno podrucje oznacava sfern u kojoj se osjeca zemaljska sila teza i naziva se krugom generacija iii krugom radanja. Posvecenici su pod tim podrazumijevali da zemlja za nas predsta vlja podrucje tjelesnog zivota. Tu se vrse sve operacije koje prate inkarnaciju i dezinkarnaciju dusa. Sfera sest planeta i sunca odgo vara uzlaznim kategorijama duha. Olimp, kojeg su poimali kao sfern koja se okrece, nazvan je nebom cvrstih tocaka, nebom postojanosti buduci da su ga usporedivali sa sferom savrsenih dusa. Ta naivna astronomija prekriva, dakle, koncepciju spiritualnog Univerzuma. No, sve nas vodi vjerovanju da su stari posvec enici, a posebno Pitagora, imali znatno tocnije pojmove 0 fizickom univerzumu. Aristotel izricito tvrdi da su pitagorejci vjerovali da se Zemlja krece oko Sunca. Kopernik potvrduje da je na ideju 0 tome da se zemlja okrece oko svoje osi dosao citajuci, kod Cicerona, kako je izvjesni 288
jeduje jedan djelie te Univerzalne duse, koji evoluira u njegovu krilu tijekom milijuna stoljeea, s odredenom snagom poticaja i s odredenom mjerom. Sile, pak, kraljevstva, vrste i iive duse, koje se sukcesivno pojavljuju u zvijezdama tog malog svijeta, dolaze od Soga, one silaze od Oca; drugim rijecima, emaniraju iz jednog neizmjenji vog i najviseg duhovnog reda, te iz lanca prethodne materijalne evo lucije, odnosno jednoga ugasenog suncevog sustava. Neke su od tih 101 Neke neobicne definicije, u obliku meta fora, koje su stigle do nas i potjecu iz uCiteljeva tajnog naucavanja, omogueuju nam da, u njihovom okultnom znacenju, odgonetnemo Pitagorino grandiozno poimanje Kozmosa. Govoreei 0 sazvijezdima, on Velikog i Malog Medvjeda naziva Rukama Rea-Kibele. U ezotericnom smislu, Rea Kibela predstavlja astralnu svjetlost kojil se kreee, bOZansku suprugu univerzalne vatre iii stvaralackog Duha kOji, koncentrirajuei se u suncevom sustavu, privlaCi imil terijalne sustine biea, dohvaea ih i omogueuje da udu u vrtlog zivota. Nazivao ih je i planetima Prozerpininih pasa. Ovaj se jedinstveni izraz moze shvatiti samo u ezo terickom smislu. Prozerpinil, boziea duSa, upravljala je njihovom inkarnacijom u mate riju. Pitagora je, dilkIe, plilnete nilzivao Prozerpininim psima, buduei da oni cuvilju i zadriavaju inkarnirane duse, kao sto mitoloski Kerber cuva duse u paklu.
289
je toliko suptilno i zivo da viSe nije atomsko, a ima svojstvo univer zalne prodornosti. To je prvobitni kozmicki fluid, astra Ina svjetlost iii dusa svijeta. Potom je Pitagora svojim ucenicima govorio 0 Aziji i Egiptu. Znao je da je zemlja u stanju fuzije prvobitno bila obvijena plinovitom atmosferom, k ja je, kondenzirajuei se neprestanim hladenjem, stvo rila mora. Po svom je obicaju tu ideju iznosio metaforicki govoreei da su mora nastala iz Saturnovih suza (kroz kozmicko vrijeme). Ali tada su se pojavila kraljevstva i nevidljive klice koje su plovile kroz etericnu auru zemlje, zaplieuei se u njezinu plinovitu haljinu da bi potom bile privucene dubokim njedrima mora i prvim konti nentima koji su se izdigli nad vodom. Biljni i zivotinjski svijet, jos uvijek smijesani, pojavili su se istovremeno. ezoterijsko ucenje prihvaea transformaciju zivotinjskih vrsta, ne samo prema sekundarnom zakonu selekcije vee i prema primarnom zakonu perkusije Zemlje od strane nebeskih sila i svih zivih biea od strane 290
silama prirode. Kako je bio obrazovan u egipatskim hramovima, Pitagora je imao, precizne pojmove 0 velikim revolucijama na zemaljskoj kugli. U indijska i egipatska ucenja spadalo je znanje 0 postojanju starog australskog kontinenta koji je dao crvenu rasu i jednu mocnu civi lizaciju, koju su Grci nazvali Atlantima. Ta su ucenja naizmjenicna izranjanja i uranjanja kontinenata pripisivala oscilaciji polova i sma trala da je na taj nacin covjecanstvo prezivjelo sest potopa. Svaki je interdiluvijalni ciklus zavrsavao dominacijom jedne velike Ijudske rase. Usred tih parcijalnih eklipsi civilizacije i Ijudskih svojstava, dola zilo je do jednog opceg uzlaznog kretanja. Tako se, dakle, stvarao Ijudski rod i tako su, kroz kataklizme na zemaljskoj kugli, na scenu stupale razlicite rase. Ali sto je najveca, najmucnija, vjecna tajna na toj Zemlji koju mi, radajuci se na njoj, dozivljavamo kao neizmjenjivu osnovu svijeta i koja i sarna plovi bez granicnim prostorom; sto je najveca tajna svih tih kontinenata koji 291
bismo kroz ta uska vrata prodrli u neizmjernost nevidljiva univer zuma, trebamo u sebi probuditi neposredni zivot oCiscene duse i naoruzati se bakljom Inteligeneije, inanoscu 0 prineipima i svetim Brojevima. Tako je Pitagora od fizie e kozmogonije prelazio na duhovnu. Nakon evolueije Z mlje, prieao je 0 evolueiji duse kroz svjetove. lzvan inieijaeije, to je ueenje poznato pod nazivom transmigracija dusa. Ni 0 jednom dijelu okultistiekog ueenja nije se toliko raspravljalo niti ga se osporavalo, kao sto je slueaj stirn, premda su ga i antieka i moderna literatura upoznale tek u naivno prerusenom obliku. Zbog opreza ili, pak, zbog zavjeta sutnje koji mu je branio prieati 0 onome sto zna, i sam je Platon, koji je najvise od svih filozofa pridonio popularizaeiji ueenja 0 transmigraeiji dusa, 0 tome naveo sarno fantastiene predo dzbe, koje katkada eak djeluju prilieno ekstravagantno. Sarno mali broj ljudi danas sumnja da su tom ueenju posveceniei mogli pristu pib i sa znanstvenog aspekta, da im je one moglo otvorib beskonaene 292
postajale su vidljive Ijudskom d uhu. Iz zlatnih i azurnih sfera, ispre sijeeanih svjetlosnim bitnostima, njihove su orbite tekle u beshaj. Tada bi uceniei, muskarei i zene, okupljeni oko uCitelja u pod zemnom dijelu Cererinog hrama, s uzavreIim osjecajima slusali
Nebesku povijest Psihe.
Sto je ljudska dusa? Djelic velike duse svijeta, cestiea bozanskog duha, besmrtna monada. Ali ako se njezina moguca buducnost otvara u nedokucivim divotama bozanske svijesti, njezino miste riozno radanje i proevat dopire do samih pocetaka organizirane mate rije. Da bi postala ono sto jest u sadasnjem rodu ljudskom, ona je tre bala proci kroz sva prirodna kraljevstva, kroz svu skalu bica razvi jajuci se postupno tijekom niza neizbrojivih egzisteneija. Duh koji oblikuje svjetove i zgusnjava kozmicku materiju u enormne mase manifestira se s razlicitim intenzitetom i sa sve vecom koneentraei jom u sukeesivnim kraljevstvima prirode. Slijepa i nerazgovjetna si1a u mineralu, individualizirana u biljei, polarizirana u senzibilitetu i 293
senzibilitet postaje instinktom a instinkt inteligeneijom. Sto se vise pali nemirna baklja svij sti, tim dusa postaje neovisnija 0 tijelu i sp sobnija zivjeti slobodno. Fluidna i nepolarizirana dusa minerala i.biljaka povezana je s elementima zemlje. DuSa zivotinja, koju snazno privlaci zemaljska vatra, boravi tu odredeno vrijeme kad napusti les a potom se vraea na zemljinu povrsinu da bi se ponovno inkarnirala u svojoj VTSti i nikada ne moze napustiti nize slojeve zraka. Ti nizi slojevi nastanjeni su elementalima iii iivotinjskim dusama koji imaju svoju ulogu u zivotu atrnosfere i vrse, veliki okultni u~ecaj na covjeka. Sarno ljudska dusa dolazi s neba i vraca se tamo nakon smrti tijela. Ali u kojem je periodu svog dugog kozmickog postojanja elemen tarna dusa postala ljudskom dusom? Kroz kakvu je retortu, kroz kakav etericni pIa men prosla da bi dospjela dotle? Transformaeija je bila moguca sarno u susretu s ljudskim dusama koje su vee bile pot puno formirane i koje su u toj elementarnoj dusi razvile njezin duho vni princip i poput vatrenog pecata utisnuli svoj bozanski prototip 294
jalizirao tek posto ~"- poceo inkarnirati na sve gusCim i guscim pla netima. Inkarnirajuci se sve dublje u materiji, covjecanstvo je izgu bilo svoje duhovne osjete ali je u sve surovijoj borbi s vanjskim svi jetom snazno razvilo razum, inteligenciju i volju. Zernlja je posljed nja ljestvica tog silaska u materiju, koju Mojsije naziva izlaskom iz raja a Orfej padom u sublunarni krug. Otuda se covjek moze poceti ponovno uspinjati teskom mukom prolazeci kroz krug9ve u nizu novih postojanja te ponovno otkriti svoje duhovne osjete, slobodnim vjeibanjem svog intelekta i svoje volje. T k tada, govorili su ucenici Hermesa i Orfeja, covjek svojim djelovanjem zadobiva svijest i posje dovanje boianskog; tek tada on postaje sin Boiji. I oni koji su na zem lji ponijeli to ime morali su, prije no sto su se pojavili medu nama, sici i ponovno se uspeti kroz tu zastrasujucu spiralu. Sto je, dakle, skromna Psiha bila na svom pocetku? Dah koji pro lazi, klica koja pliva, ptica nosena vjetrovima koja leti iz zivota u zivot. Pa ipak, iz brodoloma u brodolom, tijekom milijuna godina, ona je
295
kana dusa muci i otima rascijepljena izmedu svoja dva sud ruga, kao izmedu zagrljaja zmije koja je oko nje obvijena tisuc'u puta i nevidljiva duha koji je doziva, ali ciju prisutnost moze osjetiti samo kroz udare svojih krila i u kratkotrajnim odbljescima. Ponekad je to tijelo apsor bira do te mjere da moze vidjeti samo kroz njegove senzacije i kroz njegove strasti; zajedno s njime, ona se uvija u krvavim orgijama bijesa iii gustom dimu tjelesnog sladostrasc' a sv dok se sama ne prestrasi dubokom sutnjom nevidljivog suputnika. Ponekad je, pak, taj nevidljivi suputnik privuce i ona se do te mjere izgubi u visinama njegovih misIi da zaboravi na postojanje tijela sve dok je one nekim tiranskim zovom ponovno ne podsjeti na svoju prisutnost. Pa ipak, unutarnji joj gla govori da izmedu nje i nevidljivog gosta postoji neraskidiva veza dok ce smrt raskinuti njezinu vezu s tijelom. Ali njisuc'i se tako u vjecnoj borbi izmedu njih dvojice, dusa uzalud trazi srec'u i istinu. Uzalud trazi sebe samu u prolaznim senzacijama, u svojim mislima koje joj izmicu, u svijetu koji se mijenja poput
sarnom sadrzi besmrtni c\uh. Pitagora ga naziva suptilnim tijelom duse bl.!duci da je nakon smrti one odiZe sa zemlje. To spiritualno tijelo organ je duha, njegov senzitivni omotac, njegov instrument volje; to spiri tualno tijelo animira fizicko tij~lo, koje bi bez njega ostalo inertnom rnasom. Kad se umiruci ili mrtvi pojave pred oeima zivih, ani dolaze u tom svom dvojniku; na taj ih nacin zivi mogu vidjeti, ali to uvijek iziskuje posebno stanje zivcanog susta va kod onoga koji vidi. Suptilnost, mac i savrsenstvo spiritualnog tijela variraju u ovisnosti o kvaliteti duha u kojem se nalazi i medu sup taneama dusa, koje su utkane u astralnu svjetlost i istovremeno impregnirane neizmjerivim fluidima zemlje i neba, postoje znatno vece razlike nego medu zemalj skim tijelima i svim stanjima izmjerive materije. Premda je to astralno tijelo znatno suptilnije i savrsenije od zemaljskog tijela, one ipak nije besmrtno kao monada koju sadrzi. Ono se mijenja i prociscuje ovisno o sredinama kroz koje prolazi. Duh ga oblikuje i stalno preobrazava prema svojoj sliei, ne napustajuci ga ni u jednom trenutku; polako se 297
pada. No, ne biva tako s obicnim eovjekom eiji je zivot bio podijeljen izmedu materijalnih instinkata i uzvisenih tezn'i On se budi u polus vijesti, ukocen kao u nekom kosmaru. Nema vise ruku kojima bi se mogao uhvatiti za nesto ni glasa da bi mogao vikati, ali se i dalje sjeea i p ti, plutajuei limbom mraka i strahota. Jedina stvar koju tu moze vidjeti jest nazocnost vlastita lesa od kojeg se odvojio, no jos uvijek osjeea nepobjedivu privlacnost prema njemu. U njemu je prije iivio; sto se to sada dogada? Obuzet uiasom, trazi sebe u sledenim vijug ama mozga, u ohladenoj krvi vena ali se vise ne moze naei. Je Ii mrtav? Je Ii ziv? Zelio bi znati, uhvatiti se za nesto; no, ne vidi nista, nema nicega za sto bi se mogao uhvatiti. Sa svih ga strana obavija tama; svud oko njega, u njemu samom vlada potpuni kaos. On vidi same nesto i to nesto ga privlaCi i istovremeno ispunjava uzasom ... mracno svjetlueanje vlastita mrtvog tijela; i kosmar poCinje ispoeetka. To stanje moze trajati mjeseeima iii cak godinama. Njegovo tra janje ovisi 0 snazi materijalnih instinkata duse. 0, dobra iIi losa, ta 298
ponovno na Zemlju silnom snagom vjetra. Homer i Virgilije ih usporeduju s liseem koje vjetar nasi amo tamo, s jatima phea osamueenih olujom. U antickom je ezoterizmu Mjesee igrao veliku ulogu. Na njegovu lieu, okrenutom prema nebu, duse su navodno trebale procistiti svoje astralno tijelo prije no sto nastave svoj uspon prema nebu. Pretpostavljalo se takoder da heroji i duhovi jedno vri jeme borave na njegovu lieu okrenutom prema zemlji kako bi stekli odjeeu tijela koje odgovara nasem svijetu, prije no sto se u njemu ponovno rode. Na neki se naCin Mjeseeu pripisivala moe da magne tizira dusu prije zemaljske inkarnaeije i demagnetizira je prije no sto se ponovno rodi u nebu. Opeenito uzevsi, te tvrdnje, kojima su posveeeniei istovremeno pridavali realni i simbolicni smisao, znaCile su da dusa treba proei kroz jedno posredno stanje ciseenja i oslobadanja ad necistoea Zemlje prije no sto dalje nastavi svojim putem. No, kako opisati dolazak Ciste duse u svijet koji joj pripada? Zemlja 299
Sada vise nema prepreka; ona ce voljeti/ ona ce znati/ ona ce zivjeti bez drugih granica osim vlastitog zamaha. Ah, kakva je to cudesna i neobicna sreca! Snagom najdublje bliskosti/ ona se osjeca sjedinjena sa svim svojim suputnicima. Jer tamo/ na onome svijetu/ oni koji se ne vole bjeze jedni od drugih a sastaju se samo oni koji se medusobno razumiju. S njima ce ona slaviti bozanske misterije u najljepsim hra movima/ u najsavrsenijoj zajednici. Bit ce to zive pjesme/ uvijek nove/ i svaka ce dusa biti jedna nj'hova strafa i svatko ce tu u zivotu dru gih ponovno prozivjeti vlastiti zivot. Zatim ce set drhteci/ uzdignuti u jos vecu svjetlost/ v dena pozivom Poslanika/ krilatih Duhova/ onih koje nazivamo Bogovima, buduci da su izasli iz kruga radanja i smrti. Vodena tim uzvisenim inteligencijama/ ona ce nastojati sricati veliku poemu 0 okultnoj Rijeci/ te razumjeti one sto bude mogla doseci od simfonije Univerzuma. Primit ce postupne poduke 0 krugovima bozanske Ljubavi, pokusat ce vidjeti Bitnosti koje u svijet donose ozi vljujuci Duhovi; gledat c e proslavljene duhove/ zive zrake Boga nad 300
kraju svog Fedona, Platon daje, premda prilicno zaobilazno, dugi opis te duhovne zemlje. On kaze da je ona lagana poput zraka i okruzena etericnom atmosferom. U drugom zivotu, dusa, dakle, zadrzava svu svoju individualnost. 1z svoje zemaljske egzistencije, ona cuva sarno plemenita sjee'anja, a ona druga puMa da potonu u zaborav, koji su pjesnici nazivali valovima Lete. Oslobodena svojih prljavstina, Ijudska se dusa osjeca kao da joj se ponovno vratila svijest. 1z vanjske strane svijeta ona se vratila u njegovu unutrasnjost; Kibela-Maja, dusa svi jeta, ponovno je dubokom ceznjom privlaCi na svoje grudi. Tamo ce Psiha dovrsiti svoj san, onaj san koji je svaki cas bio prekidan i pono vno zapoCinjan na Zemlji. Ispunit ce ga po mjeri svojih zemaljskih napora i syjetlosti koju je stekla, ali tu e'e ga uvecati za stotinu puta. Njene razbijene nade ponovno ce procvjetati u sjaju zore bozanskog zivota; sumorni zalasci Sunca na Zemlji bit ce osvijetljeni blistavim danima. Oa, covjek je prozivio samo trenutak odusevljenja i samoza bora va, ta cista nota koja se otima iz disonantne ljestvice zemaljskoga
301
stvorile krila. One su neunistive jer same predstavljaju svjetlost; one vladaju svjetovima jer vide kroz njih. Ostale duse neumitni zakon vodi u ponovnu inkarnaeiju, u kojoj c e imati prilike suceliti se s novim kusnjama i uzdignuti se koji stupanj vise na ljestviei evolueije ili, pak, pogrijese Ii, pasti jos nize. Poput zemaljskoga zivota, i duhovni zivot ima svoj pocetak, svoj vrhunae i svoju dekadeneiju. Kada je taj zivot iserpljen, dusu obu zima tezina, vrtogla viea i melankolija. Jedna je nepobjediva sila pono vno vuce prema borbama i patnjama zemaljskog zivota. Ta je zelja pomijesana sa strasnirn bojaznima i neizmjernom boli sto napusta bozanski zivot. Ali vrijeme je doslo; zakon se mora izvrsiti. Osjecaj tezine se povecava i sve je mracnije u njoj samoj. Svoje svje-tlosne suputnike moze jos vidjeti sarno kroz koprenu i ta koprena postaje sve guscom i guscom i dusa predosjeca da se blizi vrijeme rastanku. CUje kako je zalosno pozdravljaju; stIze ljubljenih blazenika padaju na nju poput nebeske rose, koja ce u njezinu sreu zauvijek ostaviti
tkiva i mesa koji je stezu i ispunjavaju tamom. Ta daleka svjetlost sada je sarno sjaj koji gasne sve vise. I najzad, obuzima je strasna bol, steze je poput omce; jedan krvavi grc cupa je iz majCine duse i zakiva za tijelo koje se mice. Rada se dijete, bijedna zemaljska slika i vristi od uzasa. No nebesko se sjeeanje vratilo u tajanstvene dubine Nesvjesnog. Ono ce ponovno oZivjeti sarno uz pomoe Znanosti iIi, pak, kroz Bol, Ljubav ili Smrt. Zakon inkarnacije i dezinkarnacije otkriva nam, dakle, istinski smisao zivota i smrti. On predstavlja najvazniji evor u evoluciji duse i omogueuje nam da je slijedimo unatrag i unaprijed, sve do dubina prirode i bozanstva. Taj zakon nam, naime, otkriva ritam i mjeru, raz log i cilj njezine besmrtnosti. Apstraktna iIi fantasticna, u svjetlu tog zai
sto su vidjeli, rekli i uCinili za vrijeme svog lucidnog sna; no u jed nom od svojih snova savrseno se sjecaju onoga sto se dogodilo u prethodnom snu i katkada s matematickom preciznoscu mogu proreci sto ce se dogoditi u sljedecem snu. Cini se, dakle, kao da imaju dvije svijesti, dva naizmjenicna, medusobno odvojena zivota, od kojih svaki ima svoj raeionalni kontinuitet i koji se ovijaju oko iste individue kao sto se konop:::i razliCitih boja ovijaju oko neke nevidljive niti. Dakle, u cinjeniei da su stari pjesniei posvecenici san nazivali bratom smrti skriveno je vrio duboko znacenje. Kao sto yeo zaborava dijeli san od budnog stanja jednako kao sto se rodenjem i smrcu nas zivot dijeli na dva dijela koja vjecno izmjenjuju jedan drugog; jed nako tako, u beskonacnosti svoje kozmicke evolucije, nasa dusa naiz mjenicno plovi izmedu inkarnacije i spiritualnog Zivota, izmedu zemalja i neba. To naizmjenicno prelazenje iz jednog podrucja uni verzuma u drugo, to obrtanje polova njezina biCa jednako je potrebno 304
iivot spiritualnim rastom i ispunjenjem. Zivoti slijede jedan za drugim, ne nalikujuei jedan drugom ali su medusobno pov zani neumoljivom logikom. Premda svaki od njih ima svoj vlastiti zakon i svoju posebnu sudbinu, njihov se shjed odvija prema jednom opeem zakonu kojeg bismo mogli nazvati zakonom reoperkusije iivota. 102 Prema tom zakonu, one sto smo uCinih tijekom jednog zivota nuino se odrazava na sljedeei iivot..Covjek se ne rada sarno s instinktima i osobinama, koje je razvio u svojoj prethodnoj inkarnaciji, vee ee i naCin njegova postojanja u velikoj mjeri biti odreden dobrim ili losim koristenjem svoje slobode u prethodnom iivotu. Nema rijeCi ni djela koje ne bi imalo svog odjeka u vjecnosti, kaze jedna poslovica. Prema ezoterijskom ucenju, ta se poslovica moze doslovno primijeniti na svaki zivot. Prema Pitagori, prividne nepravde koje nam sudbina salje, tjelesne mane, bijeda, udarci sud 102
Brahmani i budisti taj zakon zovu Karmom.
305
prvog reda, bozanski proroci covjecanstva, sjeeali su se cak svojih prethodnih zemaljskih zivota. Prema legendi, Gautama Budhha, Sakyamuni u svojim ekstazama bijase pronasao nit svojih ranijih zivota a kaze se da je i Pitagora govorio kako se uz pomoe posebne milosti Bogova moze sjetiti nekih od svojih prethodnih zivota. Rekli smo da u nizu zivota dusa moze nazadovati iIi napredovati, ovisno 0 tome prepusti li se svojoj nizoj ili bozanskoj prirodi. Otuda slijedi vazna konzekvenca, bju je istinitost ljudska svijest oduvijek eutjela. U svim zivotima ima borbi koje treba izdr.zati, izbora koje treba uCiniti, odluka koje treba donijeti, a sve to sa sobom nosi bez brojne posljedice. Ali na uzlaznom putu prema dobru, koji prolazi kroz znaeajni niz inkamacija, mora postojati jedan zivot, jedna godina, jedan dan iIi mozda sat u kojem se dusa, koja je dospjela do pune svi jesti 0 dobru i zlu, posljednjim i odlucnim naporom moze uzdignuti do visine s koje vise ne moze pasti i otkuda pocinje njezin put prema vrhuncima. Isto tako, na silaznom putu prema zlu postoji jedna tocka
preklapaju. Svaki narod ima svoju mladost, svoju zrelost i svoj pad. Jednako je tako i s cijelim rasama: s crvenom, crnom i bijelom rasom koje su naizmjenicno vladale zemaljskom kuglom. Bijela rasa, koja je jos u punoj mladosti, do nasih dana jos nije dostigla svoju zrelost. Na svom ee vrhuncu iz svoga vlastitog bica ona iznjedriti jednu savrseniju rasu, ponovnim uspostavljanjem inicijacije i duhovnom selekcijom prihkom sklapanja bracnih veza. Tako se smjenjuju rase, tako napreduje covjecanstvo. Anticki su posveeenici u svojim predvidanjima ish jos dalje od modernih. Oni su pretpostavljali da ce doei trenutak u kojem ee velika masa individua koje Cine danasnje covjecanstvo prijeCi na neki drugi planet da bi tame zapoceli s jed nim novim ciklusom. U nizu ciklusa koji Cine planetarni lanac, cijelo ce covjecanstvo razviti intelektualne, spiritualne i transcendentne principe koje su veliki posveeenici u sebi samima kultivirali jos u ovom zivotu ito ee ih dovesti do opeeg procvata. Ne treba ni govo riti da takav razvoj iziskuje ne sarno hsuee vee milijune godina i da 307
m hanizam vee zivi organizam, nebesko kraljevstvo u kojemu duse putuju iz svijeta u svijet poput samog daha Bozjeg koji ih ozivljuje i pokreee. Koji je, dakle, konaeni cilj covjeka i eovjeeanstva, prema ezoteri jskom ueenju? Nakon tolikog niza zivota, smrti, ponovnih radanja, zatisja i mucnih budenja, ima Ii kraja Psihinim naporima? Da, kazu posveeenici. Kada dusa bude definitivno pobijedila materiju, kada, razvivsi sve spiritualne osobine, u sebi samoj pronade poeetak i kraj svih stvari, tada joj inkarnacija viSe neee trebati; tada ee svojim pot punim stapanjem s Bozanskom inteligencijom uei u bozansko stanje. Ako mi jedva mozemo naslutiti spiritualni zivot duse nakon svakog zemaljskog zivota, kako bismo mogli zamisliti taj savrseni zivot koji bi trebao uslijediti nakon niza tih spiritualnih zivota? To nebo nad nebesima bit eel u odnosu na stanja blazenstva koja je prije iskusila, one sto je ocean u odnosu na rijeke. Pitagora je smatrao da apoteoza eovjeka nije uranjanje u nesvjesno vee stvaralaeko djelovanje u 308
bozanske Psihe - besmrtan. Tim je svijetlim perspektivama Pitagora zavrsavao pricu 0 boianskoj Psihi. Posljednja je rijec zamrla na usnama mudraca, ali smisao Istine koju je nemoguce rijecima iskazati ostao je lebdjeti u nepomicnom zraku kripte. Svatko je vjerovao da je dovrsio san zivota i vee se probudio u velikom miru, u blagom oceanu jedinog i bez granicnog zivota. Uljane su svjetiljke mimo osvjetljavale kip Perzefone, koja stajase poput nebeske zetelice, a u njihovoj je svjet losti na svetim freskama svetista ozivljavala njezina simbolicna povi jest. Ponekad bi se, pavsi u ekstazu od melodicnog glasa Pitagorinog, neka sveeenica svojim drianjem i svojim svijetlim licem, doimala poput inkarnacije neizrecive Ijepote vizije. Ucenici bi je tada - obu zeti religioznim drhtanjem - gledali u tisini. No ubrzo bi uCitelj, polag anom i sigurnom kretnjom, tu nadahnutu proroCicu ponovno vracao k Zemlji. Malo pomalo, njezine bi se crte opustile i, otimajuei se iz ruku svojih druiica, ona bi padala u d uboku letargiju iz koje se budila 309
je ucenik istinu koju je iskusio trebao unijeti u dubine svoga bica, pokrenuti je i u praksi zivota djelovati u skladu s njom. Da bi dose gao taj ideal, trebao je, prema Pitagorinom ucenju, sjediniti tri savrsenstva: realizirati istinu u razumu, vrlinu u dusi, Cistocu u tijelu. Cistoca se tijela mogla odrzati brizljivom higijenom i umjerenoscu, ali se to nije smatralo ciljem vee sredstvom. Svako tjelesno pretjeri vanje ostavlja prljavi trag na astralnom tijelu, hvom organizmu duse a time i u duhu. Astralno tijelo, nairne, sudjeluje u svakom Cinu mate rijalnog tijela, koje bi bez njega bilo tek inertna masa. Potrebno je, dakle, da tijelo bude Cisto, kako bi i dusa bila Cista. Potrebno je zatim da dusa, koju razum stalno prosvjetljuje, zadobije hrabrost, samoza tajnost i predanost vjeri, jednom rjecju vrlinu te naCini od nje drugu
103 Epifanija iIi pogled odozgo; autopsija iIi direktan pogled; teofanija iIi manife stacija Boga, toliko korelativnih ideja i razIicitih izraza da bi se oznacilo stanje savrSenstva u kojem posveeenik; sjedinivsi svoju dusu s Bogom, sagledava potpunu Istinu.
310
104 Navest cemo dva cuvena primjera toga tipa. I jedan i drugi su apsolutno autenticni. Prvi se dogodio u starom vijeku. Njegov je junak cuveni filozof-carobnjak Apolonije iz Tijane. 1. primjer. - Drugi pogled Apolonija iz Tijane. "Dok se to (ubojstvo cara Domicijana) dogadalo u Rimu, Apolonije je sve vidio u Efezu. Klement je napao Domicijana oko podneva: istoga dana, u istom trenutku, Apolonijeje vodio raspravu u vrtovima u blizini Xistesa. Odjednom je malo spustio gIas, kao da ga je iznenada obuzeo strah. Nastavio je s raspravom, ali njegov gtas nije imao uobicajenu snagu, kao sto to biva s ljudima koji govore jedno a misle na drugo. Potom je usutio, kao da je izgubio nit onoga 0 cemu su raspravljali, u nekoliko je navrata sa strahom pogledao u zemlju, napravio tri ili cetiri koraka prema naprijed i uzviknuo: "Udri tiranina!" Reklo bi se da ne vidi odraz dogadaja kao u zrcalu, vee da gleda u dogadaj sam, u cije loj njegovoj stvarnosti, Efezani (jer cijeli je Efez bio nazocan ApoJonijevoj raspravi) su bili izvan sebe od' zaprepastenja. Apolonije je zastao kao netko tko s mukom traii izlaz iz neceg sumnjivog. Najzad je uzviknuo: "Budite hrabri, EfeZani, tiranin je danas ubi jen. Sto rekoh,danas l U ime Minerve! On je upravo ubijen u trenutku kada sam pre kinuo izlaganje." Efezani su mislili da se Apoloniju pomracio um: zivo su zeljeli da je is tina to sto im je rekao, ali su se bojali da iz tih rijeCi ne proizide kakva nevolja za njih ... No ubrzo su stigli glasnici koji su donijeli dobru vijest i potvrdili one sto Apolonije bijase vidio: buduci da ubojstvo tiranina, dan kada se to dogodilo, vrijeme oko pod neva, ubojica kojeg je Apolonije ohrabrio svojim uzvikom i druge pojedino sti - sve se to savrseno poklapalo s onim sto su mu Bogovi pokazali onog dana kad je raspravljao u Efezu. (0 ovom dogadaju pise Filostrat u Zivotu Apolonija iz Tijane).
311
svom povratku iz Engleske, iskrcao se u Gothenburgu. Gospodin William Castel ga je pozvao u svoj dom, u kojem se ubrzo okupilo druStvo od nekih petnaestak ljudi. Uveeer, oko sest sati, gospodin sewdenborg, koji bijase izasao, vratio se u salon bli jed i izvan sebe od uzasa i rekao da je u ovom trenutku izbio pozar u stockholmu, u sudermalmu, i da se vatra brzo siri u pravcu njegove kuee... Rekao je da je kuea jed nog njegovog prijatelja, Cije je ime kazao, vee pretvorena u pepeo ida je i u opasnosti i njegova vlastita. U osam sati, nakon novog izlaska, rekao je s radoseu: "Hvala Bogu, pozar je zaustavljen na tree oj kuei do moje." lste su veeeri obavijestili guvernera. sutradan ujutro, swedenborg je bio pozvan kod tog duznosnika, koji ga je pomno ispi tao glede vizije koju bjese imao. Sweden borg je toeno opisao pozar, njegov poeetak, kraj i trajanje. [stog se dana vijest prasirila po cijelom gradu. Ljudi su se uznemirili, tim vise sto im je i guverner svratio paznju na swedenborgovu viziju; mnogi su se ljudi zabrinuli za svoja dobra i za svoje prijatelje. U ponedjeljak uvecer u Gothenburg je stigla poruka, koju su trgovci iz stockholma bili poslali za vrijeme samog pozara. U tim je pismima pozar bio opisan bas onako kao sto je bilo receno. Sto se moze nave sti prativ autenticnosti ovog dogadaja? Prijatelj, koji mi je 0 njemu pisao, sve je to ispi tao ne samo u stockholmu vee, ima tome oko dva mjeseca, i u samom Gothenburgu; njemu su dobra poznate najvaznije kuee i mogao se detaljno obavijestiti kod ljudi u cijelom gradu, medu kojima jos uvijek zivi veeina svjedoka koji su sve to vidjeli vla stitim oeima. Oni se sjeeaju da se dogodilo onda kad je njima bilo toliko i toliko godina, dakle toeno pred devet godina, koliko ih je proteklo od 1759." (Pismo gospodici Charlotte de Knobloch, koje u svom djelu Vie de Swedenborg navodi Matter).
312
Porijeklo dobra i zla ostaje neshvatljivom misterijom za onoga tko si ne postavlja pitanja 0 pocetku i kraju stvari. Moral, koji ne vodi racuna 0 najvisem smislu covjekove sudbine, moze biti sarno utili tarnog i prilicno nesavrsenoga karaktera. Stovise, ljudska sloboda ne postoji uistinu za one koji se uvijek osjecaju zarobljenieima svojih strasti; uopce ne znaju za nju oni koji ne vjeruju ni u dusu ni u Soga i za koje je zivot tek jedan bljesak izmedu dva nistavila. Prvi zive kao zarobljeniei duse okovane strastima; drugi, pak, kao zarobljeniei razuma ogranicenog na fizicki svijet. Posve je drugacije s religioznim covjekom i istinskim filozofom i jos vise s teozofom posvecenikom koji istinu ostvaruje u trojstvu svog bica i jedinstvu svoje volje. Da bi shvatio porijeklo dobra i zla, posvec enik svojim duhovnim okom promatra tri svijeta. On vidi mracni svijet materije i animalnosti kojim vlada neumitna sudbina. Vidi i sjajni svijet Duha, koji je za nas nevid ljivi svijet, beskonacna hijerarhija oslobodenih dusa medu kojima vlada bozanski zakon a one same predstavljaju providenje na djelu. 313
Sudbina, dakle, vlada nad prosloseu, Sloboda nad buduenoseu a Providenje i jednim i drugim, odnosno sadasnjoseu, onim sto uvijek postoji i sto se moze nazvati Vjecnoseu. 105 Iz zajednickog djelovanja Sudbine, Slobode i Providnosti proizlaze brojne sudbine, paklovi i rajevi u kojima se kreeu duse. Buduei da je u nesporazumu s bozans kim zakonom, Zlo ni u kojem slucaju nije djelo Bozje, vee covjekovo i njegovo je postojanje sarno relativno, prividno i prolazno. Realno i vjecno postoji jedino Dobro, koje jest u vezi s bozanskim zakonom. Ni sveeenici Delfa i Eleuzine, ni filozofi posveeenici nikada nisu htjeli te duboke ideje otkriti narodu, koji bi ih mogao olako shvatiti i zlou potrijebiti. U Misterijima se to ucenje simbolicki predstavljalo koma danjem Dioniza, ali je one sto se nazi va patnjama Boijim za profane 105 Ta ideja logic no proizlazi iz Ijudskog i bozanskog trojstva, iz trojstva mikro kozma i makrokozma, 0 cemu smo govorili u prethodnim poglavljima. Metafizicke odnose izmedu Sudbine, Slobode i Providenja, deduktivnim je putem sjajno izveo Fabre d'OIivet u svojim komentarima vee spomenute knjige ZIatni stihovi Pitagore.
314
vno i nakon smrti, ako prihvatimo da kroz sve te zivote vlada zakon vracanja i protudjelovanja - tada mozemo razumjeti da su razlicito sti dusa, uvjeta njihova zivota i njihovih sudbina, sarno posljedice prijasnjih zivota i bezbrojni oblici primjene toga zakona. Razlike medu okolnostima u kojima se ljudi radaju i uvjetima u kojima zive proiz laze iz nejednaka koristenja slobodne volje u prethodnim zivotima, a intelektualne razlike medu njima iz Cinjenice da se duse ljudi koji tijekom jednog stoljeca prolaze Zemljom, nalaze na vrlo razliCitim stupnjevima evolucijske Ijestvice koja se kreee od poluanimalnog stupnja siromasnih rasa u nazadovanju do andeoskih stanja svetaca pa sve do nebeskog kraljevstva duha. U stvarnosti, Zemlja je nalik nekoj ladi a svi mi, koji na njoj obitavamo, nalik smo putnicima koji dolaze iz dalekih zemalja i u pojedinim se etapama rasprsuju po svim tockama horizonta. Ucenje 0 reinkamaciji nam, prema pravdi i vjecnoj logici, nudi razloge postojanja najsh'asnijih zala i najneopisivije srece. Lakse cemo razumjeti idiota ako znamo da njegova tupost, koje je on
315
da osjetimo, kako, poput magnetskog toka, jedan nevidljivi lanae povezuje sve svjetove. Snaga je bola u razumu duha. Oa, svi mudri i svi sveti, proroci i bozanski stvaraoci blistaju najuzbudljivijom lje potom onima koji znaju da su i sami potekli iz univerzalne evolucije. Koliko je zivota, koliko pobjeda trebalo proe i da bi se zadobila ta cudesna snaga? S kojih je dalekih, vee prijedenih, neba stigla ta svjet lost koju geniji nose u sebi? To ne znamo. Ali ti su se zivoti zivjeli i ta neba postoje. SVijest se naroda nije varala; ljudi su prepoznavali istinske proroke i nazivali ih sinovirna Bozjim, vjesnicima nebeskih dubina. Misiju je njihovu nadahnjivala vjecna Istina, stitile su ih legije nevidljivih sila i ziva je Rijec govorila kroz njihova usta! Postoji medu Ijudima odredena razlika koja proizlazi iz prvobitne sustine individua; druga, pak, proizlazi iz stupnja spiritualne evolueije do kojeg su dospjeli. Stocke gledista stupnja spiritualne evolueije, ljudi se mogu pod;ijeliti u cetiri klase, kojima su obuhvaeene i sve manje podjele i sve moguee nijanse.
316
trebali upravljati covjecanstvom. U tim ljudima strast nije ugasena, jer se bez strasti ne moie stvoriti nista; strast je ona vatra i elektrici tet koji proiima say duhovni svijet. No, kod njih su strasti postale slugama razuma, dok je u prethodnoj kategoriji obicno razum sluga strasti. 4. Najvisi ljudski ideal moie ostvariti cetvrta klasa ljudi, koji su vladavini duha nad dusom i instinktom dodali i snagu volje koja vlada citavim njihovim bicem. Potpuno svjesni svih svojih sposob nosti, vladajuCi nad njima, oni postiiu istinsko majstorstvo. Oni su ostvarili jedinstvo u okviru covjekova trojstva. ZahvaljujuCi toj cude snoj koncentraciji, koja sabire sve snage iivota, njihova volja, proji cirana u drugima, dostiie gotovo neogranicenu snagu, blistavu magicnu stvaralacku moe. To su ljudi prvoga reda, adepti, veliki posveeenici, uzviseni duhovi koji mijenjaju covjecanstvo. Tijekom sveu kupne povijesti covjekove, njih je bilo toliko malo da ih lako moiemo pobrojati; Providnost ih sije u velikim vremenskim intervalima, poput 317
mijenjajuci ustrojstvo svoga drustva. Grcka je, pak, sa svojim mobil nim temperamentom ubrzo presla iz aristokracije u demokraciju a iz nje u tiraniju. Vrtjela se u tom kobnom krugu poput bolesnika cije se stanje mijenja iz groznice u letargiju i natrag u groznicu. Mozda joj je takva vrsta izazova i trebala, mozda bez toga ne bi uspjela ostva riti svoje neusporedivo djelo koje se u prvom redu sastojalo u tome da duboku ali mracnu mudrost Istoka prevede na jedan jasan i un i verzalan jezik, stvarajuci Lijepo kroz svoju Umjetnost i utemeljivsi otvorene i razumne znanosti, nakon tajnih intuitivnih inicijacija Egipta. No, i ona svoju religioznu organizaciju i najuzvisenije inspiracije moze zahvaliti upravo principu inicijacije. Govoreci jezikom socijalnog i politickog uredenja, moze se reci da je ona uvijek zivjela u stanju 106 Ova klasifi~acija se pokJapa 5 cetiri stupnja pitagorejske inicijacije i predstavlja osnovu svake lnlcIJaclJe sve do one prvobitnih masona (iii tzv. reda slobodnih zidara), u kojima su se mogli naci dijelovi ezotericnog ucenja. Fabre d'Olivet, Les Vers dores de Pythagore.
318
vljati svoje duinosti supruge i majke, iena je trebala biti podvgrnuta poduei i posebnoj vrsti inieijaeije. Sasvim ienske inieijaeije, tj. iniei jaeije namijenjene iskIjucivo ienama potjecu upravo iz tog shvacanja. Zenska je inieijaeija postojala u Indiji, u vedskim hramovima, gdje je zena bila sveceniea domaceg ognjista. U Egiptu je ona povezana s Izidinim misterijima, dok je u Grckoj iensku inieijaeiju organizirao Orfej. Sve do kraja neznabostva, ona je evala u dionizijskim misteri jima te u hramovima Junone, Dijane, Minerve i Cerere. Sastojala se od simbolickih rituala, eeremonija, nocnih svetkovina. Uz to su sveceniee ili veliki svecenik aspirantieama davali posebne poduke glede najintimnijih stvari i bracnog iivota. Davali su im savjete i poducavali ih osnovnim pravilima odnosa medu spolovima, 0 raz dobljima u godini i mjeseeima koji su najpogodniji za zacece. Velika se vainost poklanjala fizickoj higijeni i moralu iene za vrijeme trudnoce kako bi se sveti (in donosenja djeteta na svijet izvrsio u skladu s boianskim zakonima. Jednom rijecju, iene su poducavane
319
bile dostojne, budio svijest 0 njihovoj istinskoj ulozi. Otkrivao im je kako se ljubav transformira kroz savrseni brak, u kojem se dvije duse medusobno stapaju i proiimaju, u samom sredistu zivota i istine. Nije li muskarac svojom snagom predstavnik principa i stvaralackog duha? Ne personificira Ii zena u svoj svojoj moei samu prirodu, u njezinoj snazi oblikovanja, u njezinim cudesnim, zemaljskim i bozans kim ostvarenjima? Kada se ta dva biea potpuno proimu svojim tije lorn, duSom i duhom, njihovo jedinstvo presonifikacija je univerzuma samog. No da bi mogla vjerovati u Boga, iena ga mora vidjeti kako iivi u muskarcu; i stoga muskarac treba biti posveeen. Sarno je takav muskarac sposoban svojim dubokim razumijevanjem zivota i svo jom stvaralackom voljom oploditi zensku dusu i transformirati je u skladu s bozanskim idealom. A taj mu idealljubljena zena uzvraca mnogostruko kroz svoje prekrasne misli, svoje uzviSene osjecaje, 107 Montesquieu i Michelet su gotovo jedini pisci koji su zapazali vrline grckih supruga. Ni jedan ni drugi, medutim, nisu naveli uzroke tome, koje ja ovdje navodim.
320
talnoseu; muskarci, pak, preziru lazi i tastine zene; krikovi mesa, nemoeni bijes zrtava sladostrasea, robovanje raspusnosti. U svemu tome, duboke strasti i silovite, snazne privlacnosti bivaju ugusene konvencijama i drustvenim institucijama. Otuda te ljuba vi pune oluja, moral.nih razaranja i tragicnih katastrofa, koje pre.dstavljaju iskljucivu potku modernog romana iIi drame. Reklo bi se da moderni covjek, koji ni u reIigijama ni u znanostima nije uspio naei Boga, uzalud ga pokusava pronaei u zeni. Premda je u sustini na pravom putu, on ne zna da ga i On u· Njoj i Ona u Njemu mogu pronaei sarno kroz posvecenje u velike istine. Izmedu tih dusa, koje se medusobno ne poznaju i koje ne poznaju ni same sebe, koje se rastaju katkada ocajnicki prokIinjuei jedna drugu, postoji neutaziva zed da proniknu jedna u drugu i da se medusobno potpuno prozmu, trazeei u tom stapanju neku nemogueu sreeu. Usprkos izopacenostima i zasieenjima, koji otuda proizlaze, to oeajnicko traganje je neizbjezno i izvire iz bozanskog nesvjesnog. Upravo ono moze predstavljati
321
jenjene zenama. Njezino su djelo oni junaei, umjetniei i pjesnici, Cijim se pjesmama, djelima isklesariim u mramoru i podvizima mi i danas divimo. Ona ih je zacela u tajni Ijubavi, oblikovala u svojim njedrima zudnjom za ljepotom, ona ih je rodila i stitila svojim materinskim krilima. Dodajmo da je za muskarea i zenu, koji bijahu posveceni, radanje djeteta imalo beskrajno Ijepsi i znacajniji smisao no sto ga ima za nas. BuduCi da su otae i majka znali da je dusa djetetova posto jala i prije njegova rodenja na zemlji, za njih je Cin zaceca predsta vljao sveti cin, poziv duse na inkarnaciju. Izmedu inkarnirane duse i majke, gotovo uvijek postoji duboki stupanj slicnosti. Kao sto zle i perverzne zene privlace demonske duhove, tako i njeine majke pri vlace bozanske duhove. Nije li ta nevidljiva dusa koju ocekuju, dusa koja ce doci i koja dolazi - tako tajanstveno i tako sigurno u isti mah - nesto posve bozansko? Bolno ce biti njezino rodenje, njezino zatocenje u tijelu. Ako se izmedu nje i neba koje je napustila spusti gush Yeo, ako se prestane sjecati svoje bozanske domovine - ona ce 322
323
j
'12
·'/fJjl.
stala je u njemu i potcinjavala njegovu okolinu. Grcki mag nije, dakle, bio na zalasku vee na vrhuncu svoje moei. Teano je privukao gotovo natprirodni sjaj kojim je blistala njegova osobnost. Ozbiljna i suzdrzana, trazila je od uCitelja objasnjenje misterija koje je voljela, ali Cijeg znacenja nije razumjela. Medutim, kada je u svjetlosti istine i u njeznoj toplini, koja ju je malo pomalo obuzimala, osjetila kako se njezina dusa rascvjetava blago poput misticne ruze s tisucu latica, kada je osjetila da zvuk njegovih rijeCi odjekuje do najtananijih dije lova njezina bica, ona se nijemo zagledala u uCitelja, ponesena bez granicnim odusevljenjem i strastvenom ljubavlju. Pitagora se nije trudio privuci je. On je bio naklonjen svim svo jim ucenicima. Sanjao jesamo 0 svojoj skoli, sarno 0 Grckoj, samo 0 buducnosti svijeta. Kao mnogi veliki adepti, ion se odrekao zena, kako bi se mogao potpuno posvetiti svom djelu. Magija njegove volje, duhovno posjedovanje tolikih dusa koje bijase oblikovao svojim dje lorn i k6je se bijahu vezale uza nj kao uz obozavanog oca, misticno 324
prozima njegovu dusu. U toj djevici, koju je strast uCinila zrelom, u toj djevici preobrazenoj mislju apsolutne odanosti, nasao je svoju suputnicu, u njoj je vidio najpotpunije ostvarenje svoga djela. Jednom nijemom kretnjom Pitagora nalozi mladoj djevojci da ustane i u uCite- ljevim ocima Teano je mogla procitati da su njihove sudbine odsada zauvijek spojene. Svojim vjencanjem s Teano, Pitagora je u svoje djelo utisnuo petat realizacije. Veza tih dvaju zivota njihovo stapanje bilo je potpuno. Jednoga dana, kada su uciteljevu zenu upitali koliko vremena treba zeni da se oCisti nakon sto je s muskarcem imala odnos, ona je odgo vorila: "Ako je imala odnos sa svojim mliZem, ona je cista istog tre nutka; no, ako je to bilo s nekim drugim, oCistiti se nee e nikada." Mnoge bi zene na to, smijesec i se, odgovorile kako, da bi se tako neSto moglo reci, treba biti Pitagorina zena i voljeti svog muza tako kao sto je Pitagoru voljela Teano. Imale su pravo. Nije brak one sto posvecuje Ijubav, vee je Ijubav 325
ga nazivali polubogom nimalo ne pretjeruju. Cinilo se da ta moe potjeee od euda, buduei da nikada nijedan filozof nije dozivio nesto slieno. Ona se osjeeala ne sarno u skoli u Krotonu i njezinim ogran cima po drugim gradovima duz talijanske obale, vee i u politici svih tih malih DrZava. Pitagora je bio reformator, u punom smislu rijeCi. Kao ahajska kolonija, Kroton je imao aristokratski ustav. Savjet tisuce, sastavljen od predstavnika velikih porodica, imao je zakonodavnu vlast i istovremeno nadgledao izvrsnu vlast. Postojale su i narodne skupstine, ali je njihova vlast bila ogranieena. Pitagora, koji je zelio da u Drzavi vlada red i harmonija, nije volio ni pritisak oligarhije ni kaos demagogije. Prihvaeajuei postojeei dorski ustav, jednostavno je pokusavao u nj unijeti novo ustrojstvo. To je bila smjela ideja: stvo riti znanstvenu moe koja bi bila iznad politieke moei, osigurati izbomi i savjetodavni glas u pitanjima od vitalnog znaeaja, postajuei time kljue svoda, najvisa moe regulacije u DrZavi. Iznad Savjeta tisuee, on je postavio Savjet tri stotine, koje je birao prvi savjet, birajuei sarno 326
nost. Tako se red pitagorejaca trudio postati glavom Drzave po cije loj juznoj Italiji. Imao je svoje ogranke u Tarantu, Herakleji, Metapontu, Regiumu, Himeri, Kataniji, A~rigentu i Sibarisu, a prerna Aristoksenu njegov se utjecaj sirio cak do Etruscana. Pitagorin je utje caj na vlade tih velikih bogatih gradova bio izuzetno jak, slobodan i miroljubiv. Svuda gdje god bi se pojavio, on je uspostavljao red, pravednost i slogu. Kad ga je pozvao jedan tiranin sa Sicilije, Pitagora je samom svojom rjecitoscu uspio doticnog uvjeriti da se odrekne nepravedno stecenog bogatstva i abdicira s prijestolja, kojeg bijase uzurpirao. Gradove je uCinio slobodnima i nezavisnima, a njihove zitelje medusobno sloznima. Njegovo je djelovanje do te mjere bilo dobrohotno da su, u gradovima u koje je dolazio, govorili: "On ne dolazi uCiti vee lijeCiti." Suvereni utjecaj tog velikog duha i velikog karaktera, ta magija duse i inteligencije izazivale su silnu zavist i mrznju njegovih neprijatelja, cemu se nije bilo [ako oduprijeti. Pitagorina je vladavina
nim napadom protivnika. Svaka osveta, bilo da je rijec 0 pojedincima iii pak 0 narodima, dovodi do povratnog udarca raspojasanih strasti. U ovom je slucaju Nemezis pokazala svoju najmracniju stranu, a posljedice svega toga pale su na Pitagoru i cijeli njegov red. Nakon osvajanja Sibarisa, narod je zahtijevao podjelu zemalja. Nezadovoljna onim sto bijase dobila, demokratska je partija predlozila promjenu ustava koja bi ukinula privilegije Savjeta tisuee i potpuno ukinula Savjet tri stotine, prihvaeajuei sarno jedan autoritet: opee pravo glasa. Prirodno je da su se pitagorejci, koji Cinjase dio Savjeta tisuee, usprotivili reformi koja je bila potpuno suprotna njihovim principima i u osnovi minirala strpljivo djelo njihova ucitelja. U to su vrijeme pitagorejci vee bili predmetom one pritajene mrznje, kakvu kod gomile uvijek izazivaju misteriji i superiornost. Njihov je politicki staY podigao protiv njih bijes demagogije, a osobna mrznja pojedinaca prema uCitelju dovela je do eksplozije gnjeva. 328
poviknu: 'Ucitelj je tako rekao!' Nije Ii to tiranin Krotona, najgori mc:du tiranima, nije Ii to mracni tiranin? Kakvo je to nerazorivo pri jateljstvo koje spaja sve clanove pitagorejske heterije, nije Ii ono nastalo iz gadenja i mrinje prema narodu? Na njihovim je ustima uvijek ona Homerova rijec, prema kojoj knez treba biti pastir svoga naroda. Oakle, narod za njih ne predstavlja nista drugo doli zablud jelog stada. Oa, i sarno postojanje reda permanentna je zavjera pro tiv narodnih prava. Ook on ne bude unisten, nece biti slobode u Krotonu." Nato je jedan od clanova narodne skupstine, voden osjecajem lojalnosti, povikao: "Neka se Pitagori i njegovim uceni cima dozvoli barem da dodu pred nasu skupstinu i opravdaju se, prije no sto ih se osudi!" No, Silon mu oholo odgovori: "Zar yam upravo ti pitagorejci nisu oduzeli pravo da sudite i odlucujete 0 jav nim pitanjima? S kojim bi pravom oni sada zahtijevali da mi njih saslusamo? Ni oni vas nisu pitali, kada su vas lisili prava da obavljate poslove, koje nalaze pravednost; na varna je, dakle, sada red. Stoga 329
pIjaju u politieko tijelo. No, njih je i daije vezivao osjeeaj njeznog bratstva te su se medusobno smatrali pripadnicima iste porodice. Jednog od njih, koji bijase zapao u bijedu i boiest, prihvatio je jedan gostioniear. Prije no sto je umro, Pitagorin je ucenik na vratima kuee nacrtao nekoliko tajnih znakova i rekao svom domacinu: "Budite mimi, netko od moje brace podmirit ee moj dug." Godinu dana lOS Tu verziju Pitagorine smrti nudi nam Diogen iz Laercije. Prema Disearhu, kojeg citira Porfirije, uCitelj je izbjegao masakr, zajedno s Arhipom i Lizisom Nakon toga je lutao od grada do grada, sve do Metaponta gdje se u hramu Muza pustio umrijeti od gladi. Stanovnici Metaponta vjerovali su, medutim, da je ucitelj, kojem su njegovi ucenici ukazali gostoprimstvo, mirnom smrcu umro U njihovom gradu. Ciceronu su pokazivali njegovu kucu i kucu njegovih ucenika, njegovo sjediste i njegov grob. Mnogo vremena nakon uciteljeve smrti, gradovi koji su najvise progonili Pitagoru, pocese se, s povratkom demokracije, otimati za cast da su upravo oni bili ti koji su Pitagori pruzili utociste i spas u trenutku propasti njegova reda. Gradovi u zaljevu Tarantskom otimali su se oko filozofova pepela s istim zarom, kako sto su se jonski grddovi svadali oko toga u kojem se od njih radio cuveni pjesnik Homer. Vise 0 tim spornim pitanjima, zainteresirani mogu naci u savjesnoj knjizi M. Chaigneta: Pythagore et la philosophie pythagoricienne.
330
Apolonov duh. Upravo taj je duh svojim patriotskim i religiozim dahom uspio umiriti rivalitet koji se bijase rodio izmedu Sparte i Atene. Taj je duh inspirirao Miltijada i Temistokla. Za vrijeme bitke na Maratonu vojnici su bili poneseni takvim entuzijazmom da su Atenjani povjerovali da vide kako se u njihovim redovirna bore dva ratnika, biJela poput svjetla. Jedni su u njima prepoznali Tezeja i Ehetosa, a drugi Kastora i Poluksa. Kada je Kserksova invazija, koja bjese deset puta snaznija od Dariusove, navalila kroz Termopile i pre pIavila Heladu, Pitifa j s visine svog tronosea izaslanieima Atene pokazala put spasa i Temistoklu pomogla izvojevati pobjedu u pomorskoj bici kod Salamine. Straniee Herodotovih opisa obiluju nje zinim zadihanim rijeCima: Napustite boravista i visoke brezuljke grada sagradenog u krug ..., vatra i strasni Mars, dolazeCi na sirijskim koCijama, razorit ce vase kule... hramovi se tresu, iz njihovih zidina kaplje hladan znoj, s njegova hrpta lije erna krv ... izadite iz mog svetista. Neka vas drveni zid stiti poput nerazorive tvrdave. Bjezite! Okrenite leda pjesastvu i brojnim konjanieima! 0, bozanska Salamino! 331
prolaze njihovim gradom. lz dubine grotla podize se para mracna poput najguseeg oblaka, odjekne grom i munja bljesnu nad glavama osvajaea. S vrhova Parnasa odvalise se dvije ogromne stijene te smrviSe veliki broj Perzijanaca. 110 lstovremeno iz Minervina se hrama zacu zapomaganje i plameni jezici siknuse iz zemlje pod nogama 109 U jeziku hramova izraz sinovi zena oznacavao je niZi stupanj inicijacije, a zena je ovdje oznacavala prirodu. Iznad njih stajali su sinovi covjecji (sinovi muskaraca) iii posvecenici Duha i Duse, potom sinovi Bogova iii posvecenici kozmogonijskih zna nosti te sinovi Boga iIi posvecenici najvise znanosti. Pitija naziva Perzijance sinovima zene, oznacavajuci ih tako prema karakteru njihove religije. Kad bi se uzele dosIovno, te rijeci ne bi imale smisla. 1HI "Jos se mogu vidjeti u zagradenom prostoru Minervinom", kaze Herodot, VIll, 39. Galska invazija, koja se dogodila tristo godina poslije toga, odbijena je na slican naCin. I tu je iznenada zapocela oluja, grom je u vise navrata pogodio Gale, zemlja je drhtaia pod njihovim nogama; vidjeli su natprirodne pojave; i ApoIonov je hram bio spasen. Clni se da ove Cinjenice potvrduju da su svecenicl iz Delfa posjedovali znanja o koristenju kozmicke vatre te znanja upravljanja nebeskim elektricitetom uz pomoc okultnih sila, kao sto su to cinili i carobnjaci Kaldeje. Vidi u knjizi Amedee Thierry Histoire des Gaulois, 1,246.
332
da bi se stiglo do njega? Proucavanje i razmisljanje tu nisu dovoljni. Iznad svega, tu je potrebna intuicija. Pitagora je bio adept, posvecenik prvoga reda. On je posjedovao snagu neposrednog duhovnog uvida, kljuc okultnih znanosti i duhovnog svijeta. Crpio je, dakle, iz samog izvora Istine. Svojim transcendentnim svojstvima intelektualne i produhovljene duse, on je dodao i minuciozno promatranje fizicke prirode, te smisao za izvanredno vjestu klasifikaciju ideja, uz pomoc najvise snage razuma - nitko nije bio pogodniji od njega da izgradi zdanje znanosti 0 kozmosu. I doista, to zdanje nije bilo nikada razoreno. Platon, koji je od Pitagore usvojio cijelu njegovu metafiziku, bio je potpuno svjestan njegova znaeenja, ali je ta znanja izlagao s manje strogosti, jasnoce i Cistoce. Aleksandrijska se skola kretala sarno gornjim katovima toga zdanja. Moderna znanost zauzela je njegovo prizemlje i ucvrstila njegove temelje. Brojne filozofske skole, misticne iii religiozne sekte nastanile su se u razliCitim prostorijama njegovim. No, nijedna
333
334
Pterosom jer je njezina vrlina da ih daje.
Platon: Gozba
Na nebu, nautiti znati vidjeti; Na zemlji, to je sjeeati se. Sretan je onaj koji je prosao Misterije; On poznaje izvor i kraj iivota.
Pindar
Nakon sto smo kroz lik Pitagore pokusali oiivjeti jednog od najvecih posvecenika Grcke i kroz njega prvobitnu i univerzalnu osnovu religiozne i filozofske istine, moiemo dopustiti sebi da pro govorimo 0 Platonu koji nije napravio niSta drugo do toj istini dao fantasticniji i popularniji oblik. Ali evo razloga koji ce nas na trenu tak zaustaviti pred plemenitim likom atenskoga filozofa.
335
samoga hrama, sagledavajuei valiku tajnu. Ali, prije no sto krenemo u Eleuzinu, poslusajmo na trenutak naseg vodica, bozanskog Platona. Neka nam on sam pokaze obzorja svoga zavicaja, neka nam isprica povijest svoje duse i povede nas k svom voljenom ucitelju.
336
okrunjenog mirisnim borovima i zujanjem pcela i mirnog Eleuzinskog zaljeva. No, tim su mracniji i nemirniji bili politicki obzori, koji okruzivase Platonovo djetinjstvo i mladost. Bilo je to vrijeme onog neusmiljenog peloponeskog rata, bratoubilackih borbi izmedu Sparte i Atene s kojom je zapoceo raspad Grcke. Prosli su dani medskih ratova, zaslo je sunce Maratona i Salamine. Godina Platonova rodenja (429. pr. Kr.) godina je smrti Perikla, najveeeg covjeka Grcke, nepotkupljiva poput Aristida, vjestog poput Temistokla, najsavrsenijeg predstavnika helenske civilizacije, covjeka koji ocaravase tu demokraciju potre senu nemirima i vatrenog rodoljuba, koji je usprkos tome znao i us red svih narodnih pobuna sacuvati mir jednog poluboga. Platonova je majka, svakako, morala svom sinu ispricati jednu scenu kojoj je i sarna bila svjedokom, scenu koja se dogodila dvije godine prije rodenja budueeg filozofa. Spartanci bijahu zaposjeli Atiku i Atenjani, koji se vee osjeease dobra no ugrozenima u svojoj nacionalnoj egzistenciji, borili su se cijele zime a dusa obrane bijase upravo Periklo. Te mracne 337
ruke u ruku, korurnpirajuCi tribune i suce. U poslovima od javnog interesa, Perikla bijase zamijenio Alkibijad. Taj tipicni predstavnik atenske zlatne mladeii odjednom je postao junakom dana. Kao politicki avanturist i zavodljivi spletkar, on je svoju domovinu, smijuei se, polako ali sigurno poveo u propast. Platon je to dobro zapazio; kasnije, on ee postati pravi znalac psihologije takvih karak tera. Pohlepnu iudnju za vlaseu, koja bijase obuzela dusu Alkibijadovu, on je usporedivalo s krilatim strsljenom "oko kojeg strasti zaodjenute u cvijeee, namirisane mirisima, opijene vinom i svim neobuzdanim zadovoljstvima koja idu lIZ njih, hitaju i zuje, hrane ga i podiiu, naoruzavajuei ga bodljom ambicije. I taj tiranin duse, kojeg prati ludilo, u svom se bijesu podiie i uznemiri, zapazi li oko sebe misli i osjeeaje postenih koji jos uvijek mogu pocrvenjeti; on ih tada ubija i progoni sve dok dusu ne oCisti od svake umjere nosh i ne ispuni je bijesom kojeg sam uzrokuje." Na atenskom je nebu, u vrijeme Platonove mladosti, bilo dovoljno mracnih oblaka. U svojoj dvadesetpetoj godini, on gledase kako
338
urodenom cednoseu. No, ona glavna, izvanredna i jedinstvena erta te duse bijase to sto se cinilo da vee po rodenju ona bijase sklopila ta janstveni savez s Vjecnoseu. Da, Cinilo se da u dnu njegovih krupnih ociju .live jedino stvari koje pripadaju vjecnosti; sve je drugo pred njima prolazilo poput privida koji se odrazavaju u dubokom zrcalu. lza vidljivih, promjenjivih i nesavrsenih oblika svijeta i biea, toj su se dusi ukazivali nevidljivi, savrseni~ vjecno blistavi oblici tih istih stvari i biea koje vidi duh, oblici koji predstavljaju njegove vjecne modele. Stoga je mladi Platon, jos znatno prije no sto bjese formulirao svoje ucenje, znatno prije no sto je cak i znao da ee jednoga dana biti filo zot, imao jasnu predodzbu 0 bozanskoj stvarnosti ldeala i njegovoj sveprisutnosti. Upravo se zbog toga Cinilo da, gledajuei kako se lelu laju zene, pogrebna kola, vojske, svetkovine i velike zalosti, njegov pogled vidi i nesto drugo i govori: "Zasto placu i zasto vriste od rado sti? Oni vjeruju da jesu, ali nisu. Zasto se i ja ne mogu vezati za one sto se rada i one sto umire? Zasto ja mogu voljeti sarno Nevidljivo koje se nikada ne rada i nikada ne umire, vee je zauvijek tu?"
se usavrsavao u slikarstvu, glazbi i poeziji. Cinilo se da upravo poe zija odgovara svim njegovim potrebama. U njoj su se najzad smirile njegove ceznje. Platon je 5 izuzetnom lakoeom vladao svim zanro virna. S jednakom je jacinom osjeeao ljubavnu i ditirambsku poeziju, epopeju, tragediju, i samu komediju sa svim onim finim atickim dos jetkama. Sto mu je nedostajalo da postane drugi Sofoklo te atensko kazaliste otrgne od dekadencije koja bijase neminovna? Imao je tak vih ambicija, a i mnogo podrske od svojih prijatelja. S dvadesetse dam godina vee bijase napisao cijeli niz tragedija, od kojih jednu stovise, namjeravase poslati na natjecaj. U to je vrijeme sreo Sokrata, koji u vrtovima Akademije raspra vljase 5 mladim ljudima. Govorio je 0 Pravdi i Nepravdi, 0 Lijepom Dobrom i Istinitom. Pjesnik se priblizi filozofu, poslusa njegovo kazi vanje i ponovno se vrati sutradan i sljedeeih dana. Kroz svega neko liko tjedana u njegovom se duhu desio potpuni obrat. Sretni mlad covjek, pjesnik pun iluzija vise se nije mogao prepoznati. Tijek nje govih misli, cilj njegova Zivota bijahu se potpuno promijenili. Kroz 340
posvecenika. Grcki je tip sofista suptilniji, umniji i agresivniji od dru gih, no taj se tip moze susresti kod svih civilizacija u fazi dekaden cije u kojima sofisti mile fatalno poput crva u lesu koji' se raspada. Zvali se oni ateistima, fatalistima ili nihilistima, sofisti svih vremena nalik su jedni drugima; oni uvijek negiraju postojanje Boga i Duse, tj. 1stine i uzvisenog Zivota. Sofisti Sokratova vremena: Gorgija, Prodikus i Protagora govorili su da nema razlike izmedu istine i pogreske. Snazno su se trudili dokazati bilo koju ideju i njezinu suprotnost, tvrdeci da nema druge pravednosti osim snage, niti istine koja ne bi bila tek subjektivno misljenje. Zadovoljni sobom, bonvi vani, skupo su naplacivali svoje satove i gurali mlade ljude u raz vrat, intrigu i tiraniju. Sokrat je sofistima pristupio sa svojom poslovicnom dodvora vajucom blagoscu i jednostavnoscu, kao neznalica koji bi zelio nesto nauCiti. 1z njegovih je oCiju blistao duh i dobra namjera. Potom bi ih, postavljajuci im niz pitanja, navodio na to dakazu nesto posve suprotno od onoga sto su tvrdili pred nekoliko trenutaka te time
341
sredinama. Pred svojim posvee enim ucenicima, Pitagora je spustao moral s kozmogonijskih visina dok je u Ateni, na javnom trgu, izmedu Kleona i Gorgije, Sokrat govorio 0 urodenom osjeeaju za Pravedno i Istinito, uz Ciju se pomoe ponovno stvara svijet i uspostavlja poremeeeni red u drustvu. I jedan i drugi, jedan u silaznom redu principa a drugi u uzlaznom redu, isticali su jednu te istu istinu. Pitagora predstavlja principe i metode najvise inicijacije; Sokrat naja vljuje doba otvorene znanosti. Ne zeleei napustiti svoju ulogu popu larizatora, on je odbio inicirati se u eleuzinske misterije no zbog toga nije posjedovao nista manje vjere ni osjeeaja za potpunu i uzvisenu istinu koju su poducavale velike misterije. Kad bi govorio 0 tome, izgled bi se Sokratov potpuno izmijenio, te se doimase poput nadah nutog Fauna, u kojem govori Bozji glas. Oci bi mu se zaiarile, zraka bi svjetlosti prosla nad njegovom eelavom glavom a iz njegovih bi ustiju izasla koja od onih jednostavnih i sjajnih sentenci koje osvjet Ijuju samo dno stvari. Zasto je taj covjek u potpunosti ocarao i svladao Platona? 342
No, Platonovi su prijatelji ocekivali da ga vide na seeni na kojoj su se ogledali mladi tragicari. On ih je pozvao u svoju kucu na veliku gozbu i svi se zacudise sto tu svetkovinu on prireduje bas u tom tre nutku. Obicaj je bio da se gozba priredi tek nakon sto se dobije nag rada i nakon sto nagradena tragedija vee bude odigrana. Nitko, medutim, nije odbio poziv kod bogatog sina obitelji, u kojoj su se Muze i Gracije sretale u drustvu Erosa. Vee je odavno njegov dom sluiio kao sastajaliste otmjene atenske omladine. Platon je za tu gozbu potrosio mnogo novaea. Stol je bio postavljen u vrtu. Mladi ljudi oboruzani bakljama svijetlili su uzvanieima. Gozbi su prisustvovale i tri najljepse atenske hetere. Gozba je trajala eijelu noe. Pjevale su se himne Amoru i Bakhu. Sviraciee flauti izvodile su svoje najslado strasnije plesove. Na kraju su zamolili Platona da odreeitira jedan od svojih ditiramba. On je ustao, smijeseei se, i rekao: IIOVO je posljed nja gozba koju priredujem. ad danas se odricem zadovoljstava zivota da bih se posvetio mudrosti i slijedio Sokratov nauk. Znajte svi: odricem se i poezije buduei da sam spoznao koliko je nemoena
343
povorei prekri sjena tuge i smetenosti. Kurtizane ustadose, baeise podrugljiv ljutiti pogled na doinaeina, te dadose slugarna znak da ih na lezaljkama odnesu iz ove kuee. Sofisti i pripadniei otmjenog drustva digose se sa stoia s ironicnim i zajedljivim rijeCima: "Zbogom Platone! Neka ti je sa sreeom' Vratit ees nam se ti ponovno! Zbogom! zbogom l " Pored njega ostadose sarno dvojiea ozbiljnih mladih ljudi. Platom uze svoje vjerne prijatelje za ruke i, ostavljajuei poluprazne amfore s vinom, rasevjetale ruze, lire i flaute u neredu razbaeane preko jos punih casal povede ih u unutrasnje dvoriste svoga doma. Tu vidjese, na malom oltaru, u obliku piramide nabaeane sveznjeve papirusa. Pjesnik uze zapaljenu baklju te sa smijeskom je prinese papirusima, govoreei: IIVulkane, dodi ovamo; Platon te treba!"lll Kad se plamen stisao,leprsajuei nestajuCi u zraku, dvojiea su pri jatelja zaplakala i u tisini se oprostila sa svojim budueim uciteljem. No, ostavsi sam, Platon nije plakao. Duboki mir i cudesna vedrina
III Fragment iz Platonovih sabranih djela, sacuvan pod naslovom: Platon spaljuje svoje pjesme.
344
345
neprijatelja driavne religije, Aeropag, sasvoje tocke gledista, imao pravo buduCi da je, negirajuci Bogove, Sokrat podrivao temelje atenske republikeo No, odmah cemo pokazati da ovakav naCin razmisljanja u sebi sadrii barem dvije duboke zablude. Podsjetimo se najprije na one sto se Victor Cousin usudio napisati na pocetku svojih napomena uz Sokratovu obranu u svom divnom prijevodu Platonovih spisa: "Valja reci da je Anitus bio gradanin dostojan postovanja, a Aeropag pravedan i umjeren sud i, ako bi se necemu trebalo cuditi, bilo bi to zbog toga sto Sokrat bijase osuden tako kasno i sto ga nije osudila jaca vecina," Uz pretpostavku da je i imao pravo, filozof, ministar javnog Obrazovanja nije vidio da bi istovremeno tre balo osuditi i filozofiju i religiju, kako bi se mogla slaviti jedino poli tika lazi, nasilja i samovolje. Jer ako filozofija moze doista dovesti u pitanje temelje drustvenog poretka, ona predstavlja samo pompoznu ludost; ako se jedna religija doista ne moze odriati bez zabrane tra ganja za istinom, ona nije nista drugo doli mracna tiranija, Pokusajmo biti pravedniji prema grckoj religiji i filozofiji,
346
Tko jet dakle, optuzio Sokrata? Eleuzinski sveeenici, koji pro klinjahu one koji bijahu izazvali peloponeski rat otresajuei prah sa svojih haljina u pravcu Zapada, ne izrekose protiv njega nijednu rijec. Delfijski mu je hram ukazivao najvise pocasti koje se mogu ukazati nekom zivom covjeku. Na pitanje sto Apolon misli 0 Sokratu, Pitija je odgovorila: "Nema slobodnijeg, pravednijeg ni razumnijeg"112 Dva su zastupnika optuzbe, govoreei protiv Sokrata isticala da on kvari omladinu i ne vjeruje u Bogove, no to je bio samo izgovor. Glede drugog dijela optuzbe, optuzeni je pobjednickim tonom svojim sucima odvratio: "Ia vjerujem u duh koji mi je blizak, imam, dakle, jake razloge da vjerujem i u Bogove koji su veliki duhovi Univerzuma." Otkuda onda ta nesavladiva mrznja koja se bjese osula na mudraca? On se borio protiv nepravde, razoblicavao je hipokri ziju i ukazivao na laznost tolikih ispraznih zelja. Ljudi ee oprostiti svaki grijeh i svako bezboznistvo, ali nikako ne prastaju onima koji
}12
Ksenofan' Sokratova obrana
vjerujem vise negoli ijedan od onih koji su me optuzili. Vrijeme je da se rastanemo, vrijeme je da ja umrem a vi da zivite. Kome je od nas dopao bolji dio? Nitko to ne zna, osim Boga."113 Sokra t ne sarno da nije zelio uzdrmati religiju i njezine nacionalne simbole vee je, naprotiv, Cinio sve da ih ucvrsti. Da ga je njegova domovina znala razumjeti, bio bi joj mogao predstavljati najveei oslo nae. Umro je poput Isusa, oprastajuei svojim krvnieima i za eijelo covjecanstvo postao modelom mudraea mucenika. On je, naime predstavljao konacno "stupanje na prijesto" individualne inieijaeije i otvorene znanosti. Vedri prizor Sokrata koji umire za istinu, raspravljajuei sa svojim ucenieima 0 besmrtnosti duse i u zadnjim satima svoga zivota utisnuo se u sree Platona poput najljepsega prizora i najsvetijeg misterija. To je bila njegova prva inieijaeija, njegova velika inieijaeija
113 Platon, Sokratova obrana. Pisac ne navodi doslovno Platonov tekst vee nek dijelove spaja iii slobodnije interpretira. Tocno je naveden samo dio teksta obiljezen navodnicima. (prim. prev.).
348
u kontakt s tamosnjim sveeenicima i primi Izidino posveeenje. On nije, poput Pitagore, postigao najvisi stupanj pri kojem se postaje adept i stjece stvarna i direktna sposobnost uvida u boiansku Istinu s moCima koje, sa zemaljske tocke gledista, predstavljaju natprirodne moei. Platon se zaustavio na tree em stupnju koji pruia savrsenu int elektualnu jasnoeu te vlast razuma nad dusom i tijelom. Potom je otisao u juinu Italiju, da bi se sastao s pitagorejcima, znajuei vrlo dobra da je Pitagora bio najveci medu grckim mudracirna. Po bajoslo vnoj cijeni kupio je jedan uCiteljev rukopis. Zahvativsi tako sa samog izvora ezoterijsku tradiciju Pitagore, iz njegove je filozofije posudio osnovne ideje i kostur vlastita sustava. 114 114 "Ono sto je Orfej objavljivao kroz nejasne alegorije", kaze Proklus, "Pitagora Je poducavao nakon svog posvecenja u orficke tajne a Platon je 0 svemu tome doznao cltajuci orficke i pitagorejske spise." To misljenje aleksandrijske skole 0 porijeklu pla tonskih ideja u potpunosti je potvrdeno komparativnim proucavanjem ezoterickih orfii'kih tradiclja, pitagorejske tradlcije I Platonovih spisa. To porijeklo, koje se stoljecima drzalo u taJnosti, otkrih su filozofi Aleksandrijske skole, buduci da su oni prvi objavdl ezotericno znacenje Misterija.
349
nJegovu domovinu 1zrak u kojem se bjese radio. Ti su dijalozi puni Jedmstvenog ostrog sarma; uz odusevljenje Delfima i Eleuzinom, Cit.~juei ih, mozemo uiivati u cudesnoj svjetlosti, atickoj soli, zaje dlJlvosti dobricine Sokrata, u finoj i uznositoj ironiji mudraca. Nema niceg lakSeg do pronaei u Platonovim spisima razlicite dije ~ove e.zoterijskog ucenja, otkrivajuei istovremeno izvore iz kojih ga Je crplO. Ucenje 0 idejama tipovima stvari, izlozeno u Fedru, pred stavlja. potvrdu Pitagorina ucenja 0 svetim Brojevima. 115 Timej nam d~nosl vrlo v~am.rsen i. nesreden pregled ezoterijske kozmogonije. UcenJe 0 dUSI, mlgraClJama duse i njezinoj evoluciji pravlaCi se kroz cijelo Platonovo djelo, ali nigdje se ne pojavljuje tako jasno i trans pare~:no kao u Gozbi, Fedonu i Legendi 0 Eru, koja se nalazi na kraju tog dlJaloga. Premda je Psiha tu zakrivena velom, pod njim ona bli sta u svoj svojoj ljepoti i dirljivosti, u svim svojim izuzetnim oblicima i sa svojom bozanskom milosc u. 115
350
Pogledati na koji je naCin to ucenje izlozeno u poglavlju posvecenom Pitagori.
koji su, u odsutnosti organizirane inicijacije, preko dvije tisuce godina ostali kao otvorena tri puta koja vode prema uzvisenom cilju. Ta se tri koncepta u jednakoj mjeri odnose na ljudski i na bozanski svijet; njihova je prednost u tome !'ito ih na apstraktan naCin dovode u vezu. Upravo ru se pokazuje popularizatorski i stvaralacki Platonov genije. On je na svijet bacio snopove svjetlosti, postavljajuci u isruliniju ideje Istinitog, Lijepog i Dobrog. Osvjetljujuc i jedno uz pomoc drugoga, pokazao je da je rijec 0 trima zrakama, koje prizlaze iz istog sredista svjetlosti da bi, spajajuci se, ponovno stvorile istu svjetlost, tj. Boga. SlijedeCi Dobro, tj. Pravedno, dusa se proCiscuje i sprema spoznati Istinu, sto predstavlja prvi i obvezatni uvjet njezina napredovanja. Slijedeci i sireei ideju 0 Lijepom, ona dostize intelektualno Lijepo, ono duhovno svjetlo koje je majka svih stvari, koje oblicima udah njuje zivot, ono svjetlo koje je supstanca i organ samoga Boga. Uranjajuci se u dusu svijeta, Ijudska dusa osjeca kako joj rastu krila. SlijedeCi ideju Istinitog, ona dosize cistu Esenciju, principe koje sadrzi Cisti Duh. Kroz istovjetnost svoga principa s boianskim principom, 351
uzvisena prisutnost Istine. Ideal je san 0 bozanskoj domovini i ialjenje za njom; Inicijacija, taj hram izabranih, predstavlja jasno sjecanje na nju i njezino posjedovanje. StvarajuCi kategoriju Ideala, posvecenik Platon stvorio je utociste i otvorio put spasa milijunima dusa koje do toga zivota ne mogu stiCi neposrednom inicijacijom, ali bolno ceznu za istinom. Platon je tako od filozofije napravio predvorje jednog buduceg svetista, u koje je pozvao sve ljude dobre volje. Idealizam brojnih njegovih sinova, bilo da je rijec 0 poganima ili, pak, 0 krscanima, doima nam se po put cekaonice na veliku inicijaciju. To nam objasnjava ogromnu popularnost i zracecu snagu platonskih ideja, <:iji temelji leze u ezoterijskom ucenju. Upravo stoga je atenska Akademija, koju je osnovao Platon, trajala stoljecima da bi se nastavila u velikoj Aleksandrijskoj skoli. Upravo zbog toga su prvi Crkveni Oci Platonu odavali cast, upravo zbog toga je iz njegove filozofije i sam sveti Augustin preuzeo dvije trecine svoje teologije. Prosle su dvije tisuce godina otkako je Sokratov ucenik ispustio svoj 352
Eleuzina postala sredistem inicijacije. Demetra i njezina keerka Perzefona bile su na celu malih i veli kih misterija i odatle potjece njihov prestiz. Ako je narod u Cereri postovao Majku zemlju i bozicu poljopri vrede, posvee enici su u njoj vidjeli nebesku svjetlost koja je Majka dusa i bozanska InteIigencija, majka kozmogonijskih bogova. Njezinom su kultu sluzili svee enici koji su pripadali najstarijoj sveeenickoj obitelji Atike. Oni su sebe smatrali sinovima Mjeseca, tj. onima koji su rodeni da budu posrednici izmedu Zemlje i Neba, anima koji potjecu iz sfere u kojoj se nalazi most izmedu dva podrucja, po kojem se duse spustaju i penju. Od pocetka se njihova uloga sastojala u tome da flU ovom ponoru jada pjevaju 0 ljepotama i radostima nebeskog bora vista te poducavaju razlicite nacine uz ciju se pomoe moze do njih doprijeti." Stoga su ih nazivali Eumolpidima, tj. "pjevacima blagotvornih melodija", koje na blag naCin preporadaju ljude. Eleuzinski sveeenici su oduvijek propovijedali veliko ezoteri jsko ucenje koje im je stiglo iz Egipta. No, tijekom stoljeea, oni su ga
354
dod'atna objasnjenja, jedan drugi glas koji je bacao novo svjetlo na tragicne predstave kakve su se odigraval na atenskim pazornicama. Tamo SUI u Bakhovom kazalistu, pred nemirnom gundajucom gomi lorn, zastrasujuce Melpomenine inkantacije zazivale zemaljskog covjeka zaslijepljena vlastitim strastima, kojeg u stopu slijedi Neme i sa svojim zlocinima i svom snagom pritisce neumoljiva Sudbina Cije zapletene puteve cesto ne mogase razumjeti. Tamo su se odriavale prometejske borbe, odjekivale kletve Erinija, a srce parali Edipovi krici ocajanja i izljevi Orestova bijesa. Tamo se osjecala vladavina mracnog Terara i kukavnog Sazaljenja. U Eleuzini, u krilu Cererinom, sve se to razjasnjavalo. Krug se stvari sirio pred ocima posvecenika i otvarao se njihov pogled. Prica 0 Psiru-Perzefoni svakoj je dusi pred stavljala zapanjujuce otkrice. Zivot se tumacio kao pokajanje ili iskusenje. Preko svoje zemaljske sadasnjosti i iznad njezinih granica, covjek je otkrivao zvjezdane prostore jedne proslosti i bozanske
110
Pogledati homersku himnu Demetri.
355
izlazile iz hrama obucene u haljine bijele poput snijega, ruke su im bile gole a na glavama su nosile krune od nareisa. Poredale bi se u visini stepeniea i dorskim naCinom intonirale ozbiljni reeitativ. Pratee svoje rijeCi velikim kretnjama ruku, izgovarale bi: ,,0 vi, koji zudite za Misterijama, evo vas sada na pragu Prozerpininom. Sve sto cete vidjeti, za vas ce predstavljati iznenadenje. NauCit eete da vas sadasnj zivot nije drugo doli pusto tkanje, nacinjeno od lailjivih i zbrkanih snova. San koji vas okruzuje krugom tame nosi svojim tijekom vase snove i dane vase, i valovi njihovih krhotina nestaju u daljini. No, iza njih siri se podrucje vjecne svjetlosti. Neka yam Perzefona bude sklona i neka vas poduCi kako da prijedete rijeku tame te stignete do bozanske Demetre." Tada bi proroCiea koja je vodila kor silazila za tri stube i svecanim glasom, praeenim zastrasujucim pogledom, izgovarala rijeCi pro kletstva: "Ali tesko onima koji su dosli oskrnaviti Misterije l Njihova ee izopacena srea Boiiea progoniti do kraja njihova iivota i neee pustiti svoj plijen cak ni u kraljevstvu sjena!"
356
noplavog dima. Sa sretnim izrazom liea, nesvjesna svoje ljepote, ona raznobojnim nitima veze dugacki Yeo. Pored nje stoji Demetra, nje zina majka, koja u kosi ima kalatos a u ruei drzi zezlo,) Hermes (glasnikMisterija, obraca se prisutnima): " Demetra nam daje dva izuzetna dara: plodove, da ne zivimo poput zivotinja, i posvecenje koje onima koji u njemu sudjeluju donosi njeznu nadu; daje nam to za kraj ovog zivota i za cijelu vjecnost. Obratite painju na rijeCi koje cete cuti i na stvari koje cete vidjeti," Demetra (ozbiljnim glasom): "Voljena kc eri Bogova, ostani u ovoj pecini do mog povratka i nastavi tkati moj Yeo. Nebo je tvoja domo vina, univerzum je u tebi. Ti vidis Bogove; oni dolaze na tvoj zov. Ali ne slusaj glas himbenog Erosa, odvrati oci od njegovih zavodljivih pogleda i ne haj za njegove perfidne savjete. Cuvaj se da ne izades iz pecine i nikada ne uberi zavodljive evjetove zemaljske; snazni i kobni miris njihov navest ce te da izgubis svjetlost nebesku i sjecanje na nju, Neka ruka tvoja veze moj Yeo; iivi sretno do mog povratka, zajedno s nimfama, tvojim druzicama, I ja cu te tada, na mojim
357
No, ja ga nikada nisam vidjela, ja ne poznajem njegov lik. Tko ee mi, dakle, naslikati lice njegovo?" Nimfe: "Ne sanjaj 0 tome? Cemu to uzaludno pitanje?" Perzefona (ustaje i odbacuje veo): "Eros! Najstariji i istovremeno najmladi medu Bogovima, nepresusni izvoru radosti i placa - jer tako su mi govorili 0 tebi - 0 strasni Boze, jedini nepoznati i nevidljivi medu Besmrtnicima, jedini zeljeni, tajanstveni Erose! Kakav nemir, kakav drhtaj, kakva vrtoglavica me obuzima na sam spomen tvog imena!" Kor: "Ne trazi da 0 tome doznas vise. Opasna su pitanja upropa stila Ijude, pa cak i Bogove." Perzefona (oCiju punih strave, uprtih u prazninu): "Je li to sjeeanje? Je li to strasni predosjeeaj? Kaos... Ijudi... ponor generacija, krik radanja, bijesni povici mrznje i ratova ... bezdan smrti! Ja cujem, vidim sve to i taj me ponor vuce, mami me k sebi, ja trebam u nj siei. Svojom me strasnom bakljom sam Eros vuce dolje. Ah! Umirem! 0, strasni snu, makni se od mene! (Prekriva lice rukama i jeca.) 358
kazu da si svemocan, a doimas se poput krhkog djeteta; kazu da si nevjeran, no, sto te vise gledam u oci, to se vise siri moje srce i sve vise povjerenja imam u tebe, 0 lijepi veseli djecace. Kazu da si ucen i vjest. Mozes Ii mi pomoci istkati moj veo?" Eros: "Vrlo rado. Tu sam, pored tebe, pored nogu tvojih. Kakav eudesni veo~ Kao da je natopljen plavetnilom oCiju tvojih. Kakve je cudesne likove u njemu izvezla ruka tvoja, no ipak, one su manje lijepe od bozanske vezilje koja sebe samu nikada nije vidjela u zrca}u.
(ObjesenjaCki se nasmije.) Perzefona: "Da vidim sebe samu! Je Ii to moguce? (Ona porumeni.) Ali, prepoznajes Ii ti ove likove?/I Eros: "Prepoznajem Ii ih? Povijest Bogova. Ali zasto si se zausta vila na Kaosu? Bitka tu tek pocinje. Zar neces istkati rat Titana, rodenje Ijudi i njihove ljubavi?" Perzefona: "Moje se znanje tu zaustavlja, ja nemam sjecanja. Hoces Ii mi pomoci istkati nastavak?/I Eros (dobaeuje joj vatreni pogled): /IDa, Perzefono, ali pod jednim
budi boiansko sjecanje ... Ponekad sam, dok snivah na nekom vrhuncu moje voljene zvijezde, koja se zlati pod vjecnim suncevim smirajem, budeci se, znala vidjeti kako na purpumom horizontu lebdi j~dna srebrna zvijezda u sedefnim njedrima blijedozelenog neba. Cmllo ml se tada da je to baklja besmrtnog supruga, bozanskog DlOTIlZa. A~i zvijezda je silazila i silazila... i u daljini gasnuo je sjaj bakl)e. Ova) cudesni cvijet nalik je toj zvijezdi." Eros: "Ja, koji preobraiavam i povezujem sve stvari, ja koji od male slike Cinim veliku, ja koji na zemlji mijesam nebo i pakao, ja koji u dublTIl oceana stvaram sve oblike, podigoh tvoju zvijezdu iz ponora 1 dadoh joj oblik cvijeta, kako bi ga ti mogla dodimuti, ubrati i pomi risa ti." Kor: "Pazi da ta carolija ne bude zamka!" Perzefona: "Koje je ime tog cvijeta?" Eros: "Ljudi ga nazivaju Narcisom, ja ga nazivam Zeljom. Vidi, kako te gleda, kako se okrece prema tebi. Njegove bijele latice drhte kao da su zive, iz srca njegova izvija se miris koji sladostrasc em
360
i onda ste, omamljeni carolijom, pali u zemaljski ponor i postali zatoceniei tijela. Vas sadasnji zivot nije nista drugo doli fatalni san. Istinski postoje sarno proslost i buducnost. Naucite se sjecati, nauCite predvidati.'" Dok se taj prizor odvijao, bijase se spustila noc i medu ernim cempresima u blizini malog hrama pocese se paliti pogrebne baklje. Gledatelji su se tiho udaljavali, praceni zalobnim pjevom hijerofant ida, koje dozivase: "Perzefono! Perzefono!!1 Male su misterije bile zavrsene. Neofiti su posta Ii misti, tj. zastrti velom. Vracali su se svo jim uobicajenim poslovima, ali pred njihovim je ocima lebdio veliki veo misterija. 1zmedu njih i vanjskog svijeta sada je stajao oblak. lstovremeno se u njihovu duhu bijase otvorilo njihovo unutarnje oko, kojim su maglovito promatrali jedan drugi svijet pun privlacnih oblika koji se kretase u ponorima, cas velicanstvenim cas mracnim. Velike misterije, koje predstavljase nastavak malih misterija a nazi vase ih Svetim Orgijama, sla vile su se u Eleuzini sarno svake pete
361
Najprije se ulazilo pod siroki trijem unutar vanjskog ogradenog prostora, gdje je glasnik, strasnirn prijetnjama i povicima: "Eskato Bebe[orf" tjerao nepozvane koji bi zajedno s mistima na neki naCin uspjeli doCi dotle. Miste bi, pak, pod prijetnjom smrti, zaklinjao da ne odaju nista od onoga sto ee vidjeti. Tada bi dodao: "Evo vas na podzemnom pragu Perzefoninom. Da biste razumjeli buduei zivot i vase sadasnje prilike, trebate proci kroz kraljevstvo smrti; to je iskusenje posveeenika. Trebate znati prevladati tamu da biste mogli uzivati u svjetlosti./I Potom bi na sebe navlaCili kozu laneta, sto pred stavljase sliku cijepanja i komadanja duse utonule u zivot tijela. Nakon toga bi gasili baklje i svjetiljke te ulazili u podzemni labirint. Najprije su misti tapkali po mraku, no uskoro se zacu buka, jecaji i strasm glasovi. Munje praeene snaznom grmljavinom proparase tamu. U njihovoj svjetlosti mogle su se vidjeti strasne vizije; cas bi se pojavilo kakvo cudoviste, himera iIi zmaj, cas covjek raskomadan pod nogama sfinge, cas kakva sablast. Te su pOjave bile tako iznenadne da se nije moglo dokuciti otkuda dolaze i kojom su 362
lijepa, cas odvratna, fluidna, prozirna i neuhvatljiva poput zraka, var ljiva i nestvama, nestajala bi jednako brzo kao sto bi se i pojavila, vrteci se, blistajuci, izazivajuci vrtoglavicu, obavijajuci svojom etericnom pojavnoscu zatravljene miste, kao da im zele preprijeciti put. Katkada bi Kibelin svecenik pruzio svoj kratki stapk u srediste bh isparavanja i Cinilo se da utjecaj njegove volje tom mnogolikom vrtlogu daje pomamnu brzinu i na uznemirujuci ga naCin ozivljuje. "Udite!" rekao bi Frigijac. Misti bi ustali i ulazili u krug. Vecina bi osjetila neki cudan dodir, druge bi nakratko dodirnula neka nevidl jiva ruka iii bi, pak, bili silovito baceni na zemlju. Zahvaceni uzasom, neki bi uzmaknuli i vracali se tamo odakle su i dosli. U krugu bi osta jali sarno najhrabriji, visekratno odolijevajuci iskusenju jer caroliju je mogla prekinuti sarno cvrsta odluka. 1l7 117 U ovakvim dogadajima suvremena znanost ne bi vidjela nista drugo doli najjed nostavnije halucinacije iii sugestije. Ezotericna znanost antike je, medutim, toj vrsti fenomena, kakvi su se za vrijeme Misterija cesto dogadali, istovremeno pripisivala i subjektivnu i objektivnu vrijednost. Ona je vjerovala u postojanje polusvjesnih
363
zivot do dna njegova i patio Ona vlada podzemnim moeima, vlada rica je medu mrtvima, i istovremeno strankinja u svom kraljevstvu. Blijedi osmijeh osvjetljuje njezino lice koje zatamnjuju sjene Pakla. Ah! U tom osmijehu, znanje je Dobra i Zla, neobjasnjivi car proziv Ijenog i nijemog bola. Patnja uei samilosti. S pogledom punim suosjeeanja, ona prima miste koji kleee pred njom i pred njezine noge
elementarnih duhova, bez individualizirane duse i razuma, kojima je ispunjena zemalj ska atmosfera, duhova koji, na neki nacin, predstavljaju duse elemenata. Magija je cin volJe pokrenut manevnranjem okultnih sila i katkada ih Cini vidljivima. Svojim rijecima ~,Pnroda je, na svim mjestima, puna demona", Heraklit zapravo govori 0 njima. Platon Ih naZlva demomma elemenata, a Paracelzus e!ementalima. Prema teozofskoj medi ClmXVI-og stolJeca, njih privlaCi covjekova magnetska atmosfera; oni se kroz nju elek trlZlrajU 1 po~taju.spos~bni nasebe navuci sve oblike koje mozemo zamisliti. Sto je covJek prepustemJl svoJlm strastlma, tim lakse postaje njihovom zrtvom, a da toga nije m sVJestan. Sarno Ih mag moze ukrotiti i osobi pomoci da ih se oslobodi. Medutim om tvore sfern vadjivih privida i ludosti koje covjek treba prevladati i osloboditi ih s prije no sto ude u sVijet okultnog. U svom zanimljivom romanu Zanoni, Bulwer te ele mentalne duhove naziva cuvarima praga. . 11~ ~ijec je 0 drvetu sna, kojeg spominje Vergilije u sestoj knjizi Eneade, u kojoj s s pJesmckom razradom reproduciraju glavni prizori iz Eleuzinskih misterija.
364
Dajmo sada rijee Porfiriju. Poslusajmo kako on opisuje najvisu inicijaciju u Eleuzini: "Okrunjeni vijencima od mirte, zajedno s drugim posvecenicima, ulazimo u predvorje hrama. Jos uvijek smo slijepi, ali uskoro ce nam hijerofant, koji se nalazi unutra, otvoriti oei. No, najprije - buduci da se ni u cemu ne treba zuriti - najprije, dakle, u svetoj vodi peremo ruke. Tek sa Cistim rukama i eista srca mozemo uci u sveti prostor. Dovode nas pred hijerofanta, koji nam iz kamene knjige eita stvari 0 kojima, pod prijetnjom smrti, ne smijemo govoriti nikome. Recimo sarno da je sve u skladu s mjestom i s okolnostima. Da niste u hramu, mozda bi yam se sve to <:inilo zapravo smijesnim, ali ovdje yam tako nesto ne pada ni na urn, dok slusate rijeCi starca, jer on je uvijek star, i gledate simbole koji pred vasim ocima otkrivaju svoje znacenje. 119 119 ZIatni predrneti, pohranjeni u kosari, bijahu: sisarka kao simbol plodnosti i radanja, zrnija spiralno uvijena kao simbol univerzalne evoluciJe duse koja svojirn obli korn evocira pad u rnateriju i iskupljenje putem duha te jaje koje podsjeca na sleru IIi boiansko savrsenstvo, tj. krajnji cilj covjekov.
365
bila rob svojih strasti. Njezin je zemaljski zivot iskusenje ili ispastanje prethodnih zivota. No, disciplinom se dusa moze proCistiti, udruze nim naporom intuicije, razuma i volje moze se sjetiti i predosjetiti te prije svega sudjelovati u velikim istinama kojima u prostranstvima onostranog treba potpuno ovladati. Tek tada ce Perzefona ponovno postati cista i svijetla Djevica neizreciva sjaja, ona koja daruje ljubav i radost. Ceres, pak, majka njezina predstavljala je u misterijama sim bol bOZanske inteligencije i intelektualnoga principa covjeka, s kojim se dusa treba spojiti kako bi postogla svoje savrsenstvo. Ako je vjerovati Platonu, Jamblihu, Proklu i ostalim filozofima aleksandrijske skole, elita posveeenika je u unutrasnjosti hrama imala ekstaticne i cudesne vizije. Ja sam naveo Porfirijevo svjedocenje. Evo
Te tajanstvene rijeCi u grckom jeziku nemaju nikakvog znacenja, sto u svakom su vrlo stare i potjecu s lstoka. Wilford smatra da poticu iz sans krta. Rl)eC Konx ~l dolazila od rijeci Kansha, sto bi znacilo: predmet najdublje zel.je Om od Oum, dusaBrahme, a P~x od Pasha - krug, izmjena, ciklus. Najvisi blagoslov Eleuzme mogao bl, dakle, znaCltl: "Neka sve tvoje zelje budu ispunjene' vrati s univerzalnoj dusi!" ' .120
slucaJud~kazu)eda
366
podjednako sluzi tijelu i odjec'i dusa, koje su najljepse pomisli Boga. Zbog toga je hijerofant, ako je posjedovao moc' da izazove te fenomene te posvec'enike dovede u odnos s junacima i bogovima (andelima i arkandelima) u tom trenutku bio izjednacen s Tvorcem, Demijurgom; bakljonosa sa Suncem, tj. hiperfizickom svjetlosc'u a Hermes s bozanskom rijecju koju tumaCi. Ma 0 kakvim vizijama bila rijec, kroz anticki se svijet pronosio glas 0 dubokoj radosti onih koji prisustvovase posljednjim objavama Eleuzine. Srca bi posvec'enika ispunila nepoznata srec'a i nadljudski mir. Cinilo im se da je zivot svladan, dusa oslobodena i strasni ciklus egzistencija ispunjen. Vidjeli su sebe kako zajedno plivaju u bozanskoj radosti, u neizrecivoj sigur nosti cistog etera univerzalne duse. Ozivjeli smo Eleuzinsku dramu, ukazujuc'i na njezino unutarnje i skriveno znacenje. Ukazao sam na nit vodilju koja pokazuje put kroz taj labirint; pokazao sam kakvo jedinstvo dominira nad velikim 121
Proklus, Komentar Platonove "Republike".
temelji izdr.zali i spasili je od raspada kojem drugi hramovi nisu mogli odoljeti. Dubinom svoga ucenja, velicanstvenoseu svojih inscenacija, Misterije su se odr.zale jos tri stoljeea, licem u lice s krseanstvom ciji se utjecaj sirio sve vise. Oni su tada povezivali onu elitu koja nije htjela, ne nijekajuei Isusa kao ocitovanje herojskog i bozanskog reda, zaboraviti staru znanost i sveto ucenje, dok je Crkva to vee u velikoj mjeri cinila. Bio je potreban Teodozijev ukaz kojim su zabranjene ceremonije eleuzinskog hrama, da se dokrajci taj uzviseni kult u koji magija grcke umjetnosti bijase uplela najvisa ucenja Orfeja, Pitagore i Platona. U mirnom zaljevu Eleuzine od utoCista anticke Demetre do danas nisu sacuvani nikakvi tragovi; sarno leptirica, Psihin kukac koji za proljetnih dana leti nad azurnoplavim zaljevom, podsjeea na to da je nekada davno velika Prognanica, ljudska Dusa, ovdje zazivala Bogove i trazila svoju vjecnu domovinu.
368
Nemojte misliti da sam dosao ukinuti Zakon i Proroke Ne dodoh da ih ukinem, vec da ih ostvarim. Matej, V,17
Svjetlo bijase u svijetu i svijet bjese stvoren prema njemu; ali ga svijet ne upozna. Ivan, 1,10
fer ce dolazak Sina Covjekova biti shean munji sto sijevne na 1stoku i rasvijetli sve do Zapada. Matej, XXIV, 27 369
tadasnje stanje stvari. Kako bih bolje objasnio novu toi'ku gledista koju zastupam, ja eu ovdje spomenuti sarno dvije glavne faze kroz koje je sa Straussom i Renanom ta studija prosla. Polazeci od stavova Hegelove filozofske skole i vezujuei se za kritii'ku i povije snu Bauerovu skolu, Strauss je, ne negirajuei lsusovo postojanje, pokusao dokazati da je njegov zivot, takav kakvim je prikazan u Evandeljima, tek mit, legenda koju je stvo rila narodna masta za potrebe krscanstva koje se radalo i prema proroi'anstvima Starog Zavjeta. Njegova teza, posve negativna, obranjena s izuzetnom ostrumnoseu i dubo kom erudicijom, predstavljala je, glede nekih detalja, istinski pronalazak, ali uzeta u cjelini, potpuno je neoddiva u pogledu bitnih toi'aka. Glavni je njezin nedostatak u tome sto ne objasnjava ni karakter lsusove osobnosti ni porijeklo krscanstva. Straussova studija lsusov zivot nalikuje jed nom planetarnom sustavu u kojem nema sunca, oko kojeg se planeti okrecu. No, u svakom slui'aju, njegovu djelu valja odati priznanje zbog toga sto je cijeli problem uspjelo prebaciti iz podrucja dogmatske teologije u podrui'je povijesti i kritii'kog ispitivanja tekstova. lsusov zivot gospodina Renana, pak, svoj sjajni uspjeh duguje visokim estetskim i literarnim vrijednostima i smionosti svoga pisca, koji se prvi usudio promotriti lsusov zivot u svjetlu psihologije i'ovjeka. Koliko je u tome uspio? Premda je knjiga kod i'ita telja polui'ila veliki uspjeh, vecina je ozbiljnijih kritii'ara ne smatra toliko vrijednom. lsus gospodina Renana zapoi'inje svoju karijeru kao bezazleni sanjar, odusevljeni i naivni moralist a zavrSava je kao zaneseni cudotvorac, koji je izgubio osjeeaj za realnost. "Usprkos svim obzirima povjesnicara, "kaze Saba tier, "rijei' je 0 kretanju jednog svetog duha prema ludilu. Krist gospodina Renana lebdi izmedu kalkulacija
370
se mogu izvuci iz tekstova i prica tumacenih na egzoterican nacin. Medutim, to nije problem koji bi se mogao rijesiti bez intuicije i ezotericne tradicije. Upravo sam, koristeci se tom ezotericnom svjetloscu, tom unutrasnjom bakljom svih religija, tom sredisnjom istinom svih plodotvornih filozofija, ja p.okuSao rekon strirati glavne crte Isusova zivota, vode<'i pritom racuna 0 svom dosadasnjem radu povijesne kritike koja je krCila teren. Ne osjecam potrebu za tim da ovdje jasno defi niram sto tocno podrazumijevam pod ezotericnom tockom gledista, sintezom Znanosti i Religije. Cijela ova knjiga govori 0 tome; na ovom bih mjestu sarno jednostavno dodao da su mi, u svezi s povijesnom i relativnom vrijednoscu Evandelja, kao osnova pos luzila tri sinopticka Evandelja (po Mateju, Marku i Luki) te Evandelje po Ivanu kao tajna ezotericnog ucenja 0 Kristu, pri cemu sam prihvatio naknadnu redakciju i sim bolicki smisao tog Evandelja. Cetiri Evandelja, koja jedna drugima mogu posluziti kao mjerilo kontrole, uspo redbe i eventualnih ispravki, podjednako su autenticna, premda na razliCite nacine. Evandelje po Mateju i Evandelje po Marku predstavljaju dragocjene Cinjenice u pog tedu Isusova djelovanja i javno izgovorenih rijeCi. Blago Evandelje po Luki omogucuje nam da prodremo u znacenje misterija skrivenih pod poetskim velom legende: dru gim rijeCima, to je Evandelje Duse, Zene i Ljubavi. Sveti Ivan razotkriva misterije. U njegovom Evandelju nalazimo pozadinu Isusova ucenja, njegovo tajno ucenje, smisao abecanja i ezotericne zalihe. Kliment iz Aleksandrije, jedan od rijetkih krscanskih epi skopa koji posjedovase kljuceve univerzalnog ezoterizma, to je Evandelje nazvao Evandeljem Duha. Ivan je proniknuo duboko u transcendentne istine 0 kojima je Ucitelj govorio i znao ih je rezimirati na pravi naCin. Stoga je njegov simbol Orao, Cija krila svladavaju prostranstva, dok ih njegovo plameno oko upija u cijelosti.
371
Eleuzini primani dousnici i kurtizane. Kada se dusa zgusnjava, reli gija postaje idolatrijom; kada se misao materijalizira, filozofija upada u skepticizam. Tako mozemo vidjeti Lukijana, tog mikroba koji se rada na lesu poganstva, kako se ruga mitovima, nakon sto im je Karnead odricao svako znastveno porijeklo. Praznovjerna u religiji, agnosticna u filozofiji, egoisticna i nes lozna u politici, opijena anarhijom i fatalisticki odana tiraniji: eto sto je postala ta bozanska Grcka koja nam je u besmrtnim oblicima Ije pote prenijela znanost Egipta i misterije Azije. Ako je itko shvacao sto nedostaje antickom svijetu, ako je itko junackim naporima i snagom svoga duha pokusao ponovno ga uzdig nuti, bio je to Aleksandar Veliki. Taj veliki osvajac, koji poput svoga oca Filipa bijase posvecen u misterije Samotrakije, svojim je djelom pokazao da je mnogo vise Orfejev sin negoli Aristotelov ucenik. Nema sumnje da je taj makedonski Ahil, koji se sa saCicom Grka preko Azije bijase uputio prema Indiji, sanjao 0 univerzalnom carstvu, no nije ga zelio ostvariti ugnjetavanjem naroda, unistavanjem religije i slobodne 372
Kakvo je porijeklo Rima? Rijec je 0 zavjeri gramzljive oligarhije u ime brutalne sile, gusenju ljudskog duha, Religije, Znanosti i Umjetnosti posredstvom obogotvorene politicke moei: drugim rijeCima, potpunoj suprotnosti istine prema kojoj vlada stice pravo upravljanja sarno uzvisenim principima Znanosti, Pravde i Ekonomije. 123 Citava rimska povijest tek je posljedica tog nepraved nog pakta, kojim su senatori najprije objavili rat Italiji a potom i ljuds kom rodu. Oni su dobro izabrali svoj simbo!. Broncana vuCica, nako strijesene dlake, koja svoju hijensku glavu pruza prema Kapitolu, slika je te vladavine, olicenje demona koji ce sve do kraja vladati dusom Rima. U Grckoj su barem oduvijek postovali svetiSta u Oelfima i Eleuzini. U Rimu su od samog pocetka odbacili Znanost i Umjetnost. 123 Tu tocku gledista, dijametralno suprotnu empirijskoj skoli Aristotela i Montesquieua, zastupali su veliki posve<'enici, egipatski sve<'enici, te Mojsije i Pitagora. Na nju je ukazao i podrobnije je s mnogo snage osvijetlio gospodin Saint-Yves u svom djelu La Mission des Juifs, 0 kojem je vee bilo rijeci.
373
druge sveeenike osim robova i sarlatana, unis'tavajuei posljednje cuvare ezoterijske tradicije u Caliji, Egiptu, Judeji i Perziji. Nastojao je ostaviti dojam kako obozava Bogove, no uistinu je obozavao sarno svoju VuCicu. U tom trenutku, u krvavom osvitu zore, pojavio se pred narodima posljednji sin te vuCice, koji svojim djelom u potpunosti izraiava duh Rima. Bio je to Cezar! Rim je osvojio sve narode a Cezar, kao njegova inkarnacija, prigrabio je za sebe svu vlast. On nije teiio sarno za time da bude vladar nad narodim vee je na glavi nosio i tijaru i kraljevski vijenac i prozvao se velikim pontifom. Poslije bitke kod Tapsusa slavljen je kao junak, nakon bitke kod Munde slavljen je kao bog a potom je u hramu Kvirinusa zbor sluibenika, koji su po njemu dobili ime sveeenika - julijevaca, postavio njegovu bistu. S kra jnjom ironijom i s cudnom logikom stvari, taj je isti Cezar, koje je sam sebe proglasio Bogom, usred rimskog Senata negirao besmrtnost 124 Svecenik cija je duznost postivanje pravila medunarodnog prava, posebice u slucaju rata. (prim.prev.) 125 Svecenik u sluzbi nekog bozanstva. (prim. prev.).
374
nesalomljivu vjeru? Zbog cega je taj narod, suocen s grckom deka dencijom i rimskom orgijom, ustao protiv njih poput proroka, glave pokrivene pepelom i oCiju iz kojih je plamtio strasni bijes? Zbog cega se usudio predvidjeti pad mocnika koji i njemu samom driase noz pod grlom i govoriti 0 nekakvoj konacnoj pobjedi, u trenutku kada se i sam blizio svom neizbjeznom unistenju? Ocito je to bilo moguce zbog toga sto je u njemu zivjela jedna velika ideja. Tu mu je ideju nametnuo Mojsije. Pod Josuom dvanaest plemena bijase podiglo jedno kameno svetiste s ovakvim natpisom: IIOVO je zavjet medu nama da je Jahve jedini Bog." Kako i zasto je izraelski zakonodavac od monoteizma napravio kamen temeljac svoje znanosti, svog drustvenog zakona i univerz alne religijske ideje, vidjeli smo u poglavlju posvecenom Mojsiju. Njegov je duh mogao razumjeti da od pobjede te ideje zavisi buducnost covjecanstva. Da bi je sacuvao, napisao je jednu hijerog lifsku Knjigu, sagradio zlatni Kovceg, uskrisio narod iz nomadske prasine pustinje. Pred svjedocima svoje duho,":ne ideje, Mojsije je
je naCinio stroge cuvare ezoterijske tradicije i Mojsijeve univerzalne religijske misli, nasuprot kraljevima koji uglavnom bijahu zaoku pljeni politickom idejom i nacionalnim ciljem. U tim su se bratstvima doista cuvali ostaci Mojsijeve znanosti, sveta glazba sa svojim naCinom izvodenja i svojim moe ima, okultni naCini lijecenja te umijece proricanja koje su veliki proroci i dalje razvijali, odani ideji svog velikog uCitelja. Proricanje je u najrazliCitijim oblicima i na najrazlicitije nacine postojalo kod svih naroda staroga svijeta. Medutim, vjera zasnovana na prorocima u lzraelu je dosegla takve razmjere, razinu i autoritet da je u dusi njegova naroda monoteizam postao jedinim mogueim nacinom dozivljavanja religije. Profetizam, kojeg su njihovi teolozi tumaCili kao direktnu komunikaciju s osobnim Bogom a naturali sticki filozofi negirali kao cisto praznovjerje, u stvarnosti je predsta vljao uzvisenu manifestaciju univerzalnih zakona Duha. "Opee istine koje vladaju svijetom", kaze Ewald u svojoj lijepoj knjizi 0 prorocima, "drugim rijeCima, Boije misli, nepromjenjive su i nedodirljive, posve
povijesti prorocK.e manifestacije bijahu udari groma i bljeskovi istine."126 To je izvor iz kojeg su divovi poput Iliie, Izaije, Ezekijela ill Jeremije erpili svoju snagu. U dnu svojih pecina iIi u kraljevskim palacama, oni doista bijahu cuvari Gospodinovi i, kao sto je Elizej rekao svom ucitelju Eliji,,,i konjaniei Izraelovi". Cesto su sa savrsenom jasnocom prorieali smrt kraljeva, propast kraljevstava i kazne koje ce zadesiti Izrael. Katkada bi se i prevarili. Premda je palilo sunee bozanske istine, prorocka je baklja u njihovim rukama cesto treperila iIi se cak gasila, potpirivana nacionalnim strastima. No, glede moralnih istina, prave misije Izraela i konacnog trijumfa pravde u okviru ljudskoga roda - nisu se pokolebali nikada. Kao istinski posveceniei, propovi jedali su prijezir prema vanjskim kultovima, ukinuce krvavih irtava, prociscenje duse i samilost. Njihova je vizija najvelicanstvenija onda kad govori 0 konacnoj pobjedi monoteizma i njegovoj oslobodilackoj i mirotvornoj ulozi u odnosu na sve narode. Ni najstrasnije nevolje
126
Ewald, Die Propheten. Uvod.
377
Jednako nepokolebljiva kao ta vjera u.buducu slavu Jeruzalema, .njegovu moralnu velicinu i religioznu univerzalnost, jest vjera proroka u Spasitelja iii Mesiju. Svi govore 0 tome; neusporedivi Izaija jedan je od onih koji to najjasnije vide i svojim neustrasivim jezikom najsnaznije izrazava tu vjeru: "Isklijat ce mladica iz panja Jisajeva, izdanak ee izbit iz njegova korijena. Na njemu ce duh Jahvin poCivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut ce ga strah Gospodnji: nece suditi po videnju, presudivati po cuvenju, vee po pravdi ce sudit ubogima i sud pray izricat bijednima na zemlji. Sibom rijeci svoje osinut ee sil nika, a dahom iz usta ubit bezboznika."128 Pred ovom se vizijom umiruje mracna duSa prorokova i postaje svijetla poput neba poslije oluje, podrhtava poput nebeske harfe i sve se oluje smiruju. Sada je pred nama doista lik Galilejca, kojeg on vidi svojim unutamjim okom: "Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje 127 128
378
Iza.ija, LXVI, 9-18.
Izaija, XI. 1-4.
skoj ideji, zamisljao ga je kao Davida, Salomona iIi novog Makabejca. Ali, tko god on bio, taj obnovitelj slave Izraelove, svi su u njega vjero vali, cekali ga i prizivali. Takva je snaga prorockog djelovanja. Kao sto je rimska povijest fatalno zavrsila s Cezarom, putem instinkta i paklene logike Sudbine, tako je i povijest Izraela slobodno vodila prema Kristu putem svijesti i bozanske logike Providnosti, koja se oCitovase kroz svoje vidljive predstavnike: proroke. 210 je fatalno osudeno na to da sarno sebi proturjeCi i unistava sarno sebe, buduei da predstavlja Lai; Dobro, medutim, usprkos svim prepre kama, u nizu vremena rada svjetlost i harmoniju, buduCi da je oplodeno Istinom. lz svog trijumfa, Rim je izvukao sarno cezarizam; iz svog unistenja, Izrael je iznjedrio Mesiju, sto jednom modernom pjesniku daje razloga za ovaj lijepi stih:"lz svog vlastitog brodoloma, Nada stvara one sto je zamislila!" Narode bijase obuzelo veliko cekanje. Cijelo je covjecanstvo, u
129
Izaija, LIII, 2-7.
379
udostoji se, cedna Lucino, stititi ga;
brat tvoj Apolon vee vlada.
Pogledaj kako se svijet njise na nemirnoj osi njegovoj,
pogledaj zemlju, mora, u njihovom beskraju,
nebo i njegov duboki luk, priradu svu
kako drhti nadajuci se stoljeeu koje ee doei!"131
130 To je ezotericno znacenje lijepe legende 0 kraljevima carobnjacima, koji iz unu trasnjosti Istoka dolaze pokloniti se djetetu u Betlehemu. 131 Ultima Cumoei venit jam carminis aetas,
Magnus ab integro soeclorum nascitur ordo,
Jam redit et Virgo, redeunt Saturnia regna;
Jam nova progenies coero demittitur alto.
Tu modo nascenti puero, quo ferrea primum
Desinet, ac toto surget gens aurea mundo,
Casta, faye; Lucina; tuus jam regnat Apollo.
Aspice convexo nutantem pondere mundum,
Terrasque, tractusque maris, coelumque profundum;
Aspice venturo laetantur ut omnia soeclo.
(Vergilije, Eklage, IV)
Hrvatski je prijevod napravljen prema piscevom, francuskom prijevodu. (prim.prev.)
380
Saloma, njegov zli duh, podstrekac njegovih najmracnijih zloCina. S dijademomna celu i grudima ukrasenim dragim kamenjem, svojim je oholim drzanjem ona vrebala zadnji kraljev izdah kako bi se konacno domogla vlasti. Tako je umro zadnji kralj Zidova. Upravo se u tom trenutku rodio buduci duhovni kralj covjecanstva 132 i rijetki posvecenici Izraela, skromno i u dubokoj tajnosti, u tisini su pripremali njegovu vladavinu.
132 Herod je umro u cetvrtoj godini prije nase ere. Racunanja kriticara se danas uglavnom stazu u tome da to bjese i godina Isusova rodenja. Pogledajte: Keim, Das Leben Jesu.
381
Legenda je oko Kristova rodenja istkala cudesne price. Premda je u toj legendi mnogo praznovjerja, u njoj se moze naci i niz psihickih istina koje su manje poznate, buduci da nadilaze uobicajenu per cepciju. Cini se da iz leg ndarne price 0 Mariji proizlazi cinjenica da je Isus, po majCinoj zelji, vee prije svoga rodenja bio posveeen prorockoj misiji. Slicne se stvari spominju i u svezi s mnogim juna cima i prorocima Starog Zavjeta. Ti sinovi, koje su njihove majke zavjetovale Bogu, nazivali su se nazireji. U tom je pogledu zanimljivo ponovno procitati pricu 0 Samsonu i Samuelu. Jedan je andea Samsonovoj majci navijestio da ce zatrudnjeti i roditi sina,) neka mu britva ne prijede po glavi, jer ce od majcine utrobe dijete biti Bogu posveceno - bit ce nazirej Bozji, i on ce poceti da izbavlja Izrael iz ruku Filistejaca. "134 Samuelova je majka sarna molila Boga da joj da 133 Ni u kom slucaj;t nije nemoguce da se Isus, slijedom nepredvidljivih okolno sti, rodio u Betlehemu. Cini se, medutim, da je predaja u tom smislu dio kasnijih legendi o svetoj obitelji i [susovu rodenju. 134 Suci, XIII, 3-5.
382
koje je kod Zidova jako skriveno i uopce se ne moie naci u njihovom sluibenom kultu, bijase sastavnim dijelom tajne tradicije posvece nika. Ono se javlja kod proroka. Jeremija ga istiee rijeCima: IIDode mi rijec Jahvina: 'Prije nego sto te oblikovah u majcinoj utrobi, ja te zna doh; prije nego sto iz krila majCina izade, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.'11136 Isus ce to isto reci zaprepastenim farizejima: IIZaista, zaista, kaiem Yam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.'" Sto od svega ovoga treba vezati za Mariju, majku Isusovu? Cini se da su, u prvim krscanskim zajednicama, Isusa smatrali sinom Marije i Josipa, buduCi da nam Matej donosi Josipovo rodoslovno stablo, kako bi dokazao da Isus potjece od Davida. Nema sumnje da su oni, poput nekih gnostiekih sekti, smatrali Isusa sinom kojeg je darovao Jahve, u istom onom smislu kao sto to bjese sa Samuelom.
135 136
Samuel, knjiga I, pog!. 1,11-20.
jeremija, I, 4.
istina koju otkriva stara ideja 0 Djevici-Majci. Indijski je duh vee bjese izrazio u legendi 0 Krishni. Evandelje po Mateju i Evandelje po Luki svojom su joj jednostavnoseu dali jedan poetski izraz vrijedan divljenja. IIZa dusu koja dolazi s neba, rodenje predstavlja smrt", kaze Empedokle, pet stotina godina prije Krista. Ma koliko uzvisen bio duh koji se inkarnira u tijelo, on privremeno gubi sjeeanje na cijelu svoju proslost i kada ga jednom zahvate zupcanici tjelesnoga zivota, razvoj njegove zemaljske svijesti biva podvrgnut zakonima svijeta u kojem se utjelovljuje. On pada pod snagu elemenata. Sto je uzvisenije njegovo porijeklo, tim ee veei napor uloziti u to da ponovno probudi svoje uspavane moCi i urodene bozanske osobine te da postane svje stan svoje misije. Da bi procvjetale, duboke i njezne duse trebaju tisinu i mir. Isus je rastao u tisini Galileje. Njegovi su prvi dojmovi bili bIagi, ozbiljni 137 0 tome se govori u apokrifnom Marijinom evandelju i Spasiteljevom djetin jstvu, sto je objavio Tischendorff.
384
trasnjost snagom duhovnog zivota. Tu je Isus dobio svoje prve poduke; u tom je domu kroz usta svog oca i svoje majke naucio Citati Rukopise. Od njegovih prvih godina, pred njegovim se ocima odvi jala duga, cudna povijest Bozjeg naroda uz godiSnje svetkovine koje su se u obitelji slavile Citanjem, pjevanjem i molitvom. Za vrijeme praznika sjenica su od granCica maslina i mirte radiIi kolibicu u dvoristu iIi na krovu kuee, u znak sjeeanja na pradavna vremena u kojima zemljom hodase pustinjski patrijarsi. Zapalili bi tada svijeee na sedmokrakom svijeenjaku, patom bi otvorili svitke papirusa i citali sveta predanja. Za dusu djecju Gaspod ne bijase prisutan sarno u zvjezdanom nebu, vee i u tom svijeenjaku koji svojim sjajem odrazavase njegovu slavu, u rijeCi ocevoj i u tihoj ljubavi njegove majke. Tako su veliki dani Izraela zibali Isusovo djetinjstvo, dani radosti i bola, njegov trijumf i prognanstvo, bezbrojna ponizenja i 138 Svi se sjecaju cudesnih opisa Galiteje, koje donosi gospodin Renan u svom djelu Zivot Isusov i nista manje znacajnih opisa E.Melchiora i Vogiiea Voyage en Syrie et en Palestine.
385
J
gmizase po obali mora. Izdaleka je gledao niske hramove s povije nim stupovima, okruzene mracnim sumareima iz kojih su, uz zalobne zvuke svirala, dopirale pjesme Astartinih svecenica. Njihov slado strasni krik, ostar poput boli, u njegovom je sreu budio duboke drhtaje strepnje i samilosti. Tada se Marijin sin uz osjecaj oslobodenja pono vno vracao u svoje planine. Penjao bi se na stijenu iznad Nazareta i ispitivackim pogledom motrio siroki horizont Galileje i Samarije. Gledao je Karmel, Gelboe, Tabor, goru Sihem, te stare svjedoke patri jarha i proroka. "Uzvisena mjesta" sirila su se u krug, uspravljajuci se u beskraju neba poput mocnih oItara koji cekase da im se prinese vatra i tamjan. Jesu Ii nekoga cekala? Medutim, rna koliko snazni bili utisci 0 svijetu koji okruzivase dusu Isusovu, svi su oni blijediIi pred uzvisenom, neizreeivom isti nom njegova unutamjeg svijeta. Ta se istina rasevjetavala u dubini njegova bica kao sto neki blistavi evijet izranja iz mracne vode. U trenueima pribranosti i samoce, ta je unutarnja svjetlost bivala sve 386
javala sa svim dusama? Nije Ii to bio izvor dusa i svjetova? On je nazva: Oeem nebeskim. 139 Taj izvorni osjecaj jedinstva s Bogom u svjetlosti Ljubavi, prvo je veliko Isusovo otkrice. Unutarnji mu je glas govorio da to otkrice zakljuca duboko u sebi, ali ta je svjetlost obasjala cijeli njegov zivot i dala mu nepobjediv osjecaj sigurnosti. UCinila ga je blagim i 139 Misticni anali svih vremena pokazuju da su neke izabrane duse, putem unu tarnje kontemplacije ili u obliku vizije, mogle proniknuti u moraine iii uzvisene istine najvisega reda. Taj je psihicki fenomen jos nedovoljno poznat suvremenoj znal10sti ali, usprkos tome, predstavlja neprijepomu Cinjenicu. Katarina Sijenska, kcerka jed nog siromasnog bojadisara, u svojoj je cetvrtoj godini imala izuzetno znacajne vizije. (Vidjeti u njezinu zivotopisu, kojeg je napisala gospoda Albana Mignaty, u izdanju Fischbachera.) Swedenborg, kao covjek znanosti, bogati duh, promatrac i mislilac, u svojoj je cetrnaestoj godini, i pri savrSenom zdravstvenom stanju, poceo dozivljavati vizije koje nisu imale nikakve veze s njegovim ranijim zivotom (pogledati Matterovu knjigu Vie de Swedenborg, u izdanju Perrina). Nije mi, svakako, namjera da ove fenomene usporedujem s onima koji su se dogadali u Isusovoj svijesti, vee jednosta vno zelim ukazati na tu univerzalnost unutarnje percepcije, koja je nezavisna od tjelesnih osjeta
387
bjese doiivio mnogo strasnih opsada. Krv je tekla potocima: rimske su legije vrsile pokolj po ulicama, masovna su razapinjanja skrnavila brda paklenim prizorima. Nakon tolikih uzasa, nakon poniZenja rim ske okupacije, nakon sto sanhedrin bijase desetkovan a pontif pret voren u obicnog roba, koji drhtase pred okupatorom, Herod je, kao po ironiji, ponovno sag radio hram jos velicanstveniji od Solomonovoga. Jeruzalem je jos uvijek bio sveti grad. Izaija, kojeg je Isus najradije Citao, naziva taj grad IIzarucnicom pred kojom ce kle knuti narodi". On je rekao: IIZidine ces svoje nazivati spasom, sla yom svoja vrata! K tvojoj svjetlosti koracaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja." 140 Vidjeti Jeruzalem i Jahvin hram bijase san svih Zidova, osobito otkako Judeja bjese postala rimskom provincijom. Dolazili su iz Pereje, iz Galileje, iz Aleksandrije i iz Babilona. Na putu, U pustinji, pod palmama, kraj bunara pjevali su psalme, uzdisali za pragom Gospodinovim, pogledom trazili Sionsku goru. 140
388
lzaija, LX, 3 i 18.
jarugama u kojima su se nalazili kamenolomi, bazeni, grobovi kraljeva, ono sto Jeruzalem opasuje pojasom mueenistva. Tu je vidio kako sumanuti izlaze iz spilja i bacaju prokletstvo na iive i mrtve. Spustivsi se potom sirokim stepenicama do zdenca Siloe, duboke poput cisterne, vidje kako se pored zute vode vuku povorke guba vaca, bogalja i nesretnika prekrivenih svim vrstama Cireva. Neodoljiva ga je zelja vukla da se zagleda u njihove oei i iz njih pije njihovu bol. Neki su od njega trazili pomoe, neki bijahu potisteni i bez nade, neki, pak, izgubljeni, te se Cinjase da vise ne mogu ni disati. Koliko im je vremena trebalo da postanu takvima! Isus se tada upita: "Cemu taj hram, ti sveeenici, te himne, ta zrtvovanja kad ne mogu izlijeCiti sve ove nevolje?" I odjednom, poput rastue e bujice suza bez kraja, osjeti kako se njegovo srce natapa bolom svih tih dusa, toga grada, toga naroda, cijeloga eovjeeanstva. Shvatio je da ga je to ispunilo neizrecivom srecom, sreeom koju nije mogao reei drugima. Ti pogledi, ti pogledi ocajnika nisu vise mogli izaei iz njegova sjecanja. Sumorna zarucnica, ljudska Patnja hodala je pored
390
rnedutirn, da je takvorn smjelorn i prornisljenorn pocetku prethodio dugi razvoj i istinska inicijacija. Isto je tako sigurno da je tu inicijaciju rnogao dobiti kod jedinog reda koji je u Izraelu toga doba cuvao istinske tradicije i nacin zivota kakvirn zivjese proroci. U to nirnalo ne surnnjaju oni koji su se, uzdizuei se iznad praznovjerja spisa i fiksne ideje pisanog dokurnenta, usudili istrazivati na koji su nacin stvari rnedusobno povezane duhovno. To ne proizlazi sarno iz blis kih veza izrnedu Isusova ucenja i ucenja Esenjana, vee i iz cinjenice da ni Isus ni njegovi ucenici 0 toj sekti nisu rekli ni rijeci. Zbog cega on, koji slobodno napadase sve religiozne stranke svoga vrernena nikada nije spornenuo Esene? Zasto ih nisu sporninjali ni apostoli ni evandelisti? Po svoj je prilici rijec 0 tome da su Esene srnatrali svo jirna, da su s njirna bili povezani zakletvorn Misterija i da se sekta bijase stopila s njirna, krseanirna. U Isusovo je vrijerne Esenski red predstavljao posljednje ostatke onog bratstva proroka kojeg bjese organizirao Samuel. Despotizarn ucitelja iz Palestine te zavist arnbicioznog i servilnog sveeenstva 391
podvrgnut ritualnim Ciseenjima, jos uvijek ne dolazeCi u dodir s ueiteljima reda. Da bi bio primljen u bratstvo, trebao je proei kroz jos dvije godine pripreme i iskusenja. Tek nakon "strasnih zakletvi" da ee postovati pravila reda i da nikome neee otkriti nijednu od njego vih tajni, mogao je sudjelovati u zajedniekim obrocima, koji su se sla viIi s velikom sveeanoseu i predstavlja1i su najintimniji dio kulta Esena. Odjeeu, koju su za vrijeme tih obroka nosili, smatrali su sve tom, te bi je skidali prije no sto bi ponovno prionuli na rad. Te bratske agape 143, prvobitni oblik Tajne Veeere, koju bjese ustanovio Isus, pocimale su i zavrsavale molitvom. Tu su se mogla euti prva tumaeenja svetih knjiga Mojsijevih i svetih knjiga proroka. Medutim, i pri tumaeenju tekstova kao i pri inicijaciji, postojala su tri razlicita znaeenja i tri razlicita stupnja. Vrlo je malo bilo onih koji bi dospjeli do treeeg stupnja. Sve to u zacudujueoj mjeri podsjeea na Josip, Rat Zidova, II, itd. Antikviteti, Xlll, 5-9; XVIII, 1-5.
Pillion, De la vie contemplative.
143 Zajednicki, prijateljski ruckovi (prim. prev.)
141
142
392
jedni su drugima ukazivali najiskrenije gostoprimstvo. Tako cerna vidjeti i Isusa, kako da svojim ucenicirna putuje od grada do grada, iz pokrajine u pokrajinu, sigurni da ce svugdje naci prenoCiste i biti ugosceni kako valja. "Moral je Esena bio izuzetno visok", kaze Josip. "Oni su se trudili obuzdati svaku stra t i svaki osjecaj bijesa. U medusobnim su odnosima uvijek bili dobrohotni, blagi i ispunjeni najdubljom vjerom. Njihova je rijec bila mocnija od zakletve i sma trali su da je u obicnom zivotu svaka zakletva suvisna i, stovise, uvredljiva. Sa zadivljujucom snag m duse i s osmijehom na usnama podnosili su i najokrutnija mucenja, radije no da prekrse i najmanju religioznu zapovijed."
144 Dodirne tocke izmedu Esena i Pitagorejaca: molitva za vrijeme sunceva izlaska, lanena odjeea, bratske agape, pripravnistvo u trajanju od godine dana, tri stupnja ini cijacije, organizacija reda i zajednica dobara kojima upravljaju starjesine, zakletva u vezi 5 Mist rijama, podjeJa ucenja u tri dijela 1. Znanost 0 univerzalnim princ:ipima ili teogonija, kOju Filon nazivase logikom; 2. fizika iii kozmogonija; 3. moral (etika), tj. sve one sto se odnosi na covjeka, znanost u kOju posebno bijahu posvccivani terapeuti.
393
shvatio da, pod pecatom svoje simbolike, Knjiga Pastanka sadrii jednu teogoniju i jednu kozmogoniju koje su toliko udaljene ad doslovnog smisla njezinih rijeei kao sto je najdublja znanost udalje na ad priea za malu djecu. Kontemplirao je 0 danima Elohima iii vjecnog stvaranja putem emanacije elemenata i stvaranja svjetova, a porijeklu dusa koje putuju i vraeaju se Bogu nizom progresivnih egzistencija iIi Adamovog kruga radanja. Duboko se ga dojmila velicina Mojsijeve misli, koja hotijase pripremiti religiozno jedinstvo naroda, stvarajuCi kult jedinstvenog Boga i utjelovljujuei tu ideju u jednom narodu. Potom su mu prenijeli ucenje a bozanskoj Rijeei, koje vee bjese poducavao Krishna u Indiji; to su ucenje prenosili i Ozirisovi . sveeenici u Egiptu, Orfej i Pitagora u Grckoj, a propovijedali su ga i 145 Zajednicke tocke izmedu ucenja Esena i Isusovog ucenja: Ljubav prema blizn jem, koju treba njegovati kao duznost prvoga reda, odbijanje zaklinjanja da bi se pot vrdila is tina, mrznja prema laZi, poniznost, institucija Vecere koja je ocito posudena iz bratskih agapa Esena ali joj je dodat novi smisao, smisao zrtvovanja.
394
Izraelovu. Svi su proroci cekali tog Mesiju. Proroci cak govorase 0 tome da ce se on ovoga puta nazivati Sinom tene, nebeske Izide, bozanske svjetlosti koja je Supruga Boga, buduei da ce svjetlost Ljubavi blistati u njemu iznad svih drugih, mocnim sjajem kakvog zemlja jos ne bjese upoznala. Te skrivene stvari, koje su patrijarsi Esena otkrivali mladom Galilejcu na napustenim plazama Mrtvoga mora, u samoci Engadija, ciniJe su mu se istodobno cudesnima i dobro znanima. S posebnim je uzbudenjem slusao starjesinu reda kad bi mu pokazivao i tumacio one rijeei koje jos i danas mozemo proCitati u knjizi Enohovoj: "Jos od pocetka Sin Covjecji bijase u tajni svojoj. Gospod ga drzase u bli zini svoje moei i pokazivase samo onima koje bjese izabrao... Medutim, kraljevi se prestrasise i nicice padose na zemlju i strava ih obuze kad ugledase sina ieninog kako sjedi na prijestolju slave svoje... J tada ce lzabrani pozvati sve sile nebeske, sve svece 5 neba i Bozju moe. Tada ce Kerubini, Serafimi, Ofanimi, svi andeli snage, svi andeli Gospodnji, tj. Izabranoga i druge siZe, koji slu2:e na zemlji i iznad voda, podignuti 395
posveeene prorocice. Noseei baklje i paime u svojim rukama, one su pozdravljale novog posveeenika obucenog u lanenu odjeeu, kao "Supruga i Kralja" kojeg su slutile i kojeg su mozda gledale posljed nji put! Potom bi mu starjesina reda, koji obicno bijase stogodisnji starac Oosip kaze da su Eseni zivjeli vrlo dugo), pruiio zlatni kalei, simb I najvise inicijacije, u kojem bijase vino iz vinograda Gospodnjeg, kao simbol bozanske inspiracije. Neki su kazivali da je svojedobno iz toga leza pio i Mojsije sa svojom sedamdesetoricorn. Drugi su, pak, smatraIi da taj ritual potjece jos iz doba Abrahama, koji od Melkisedeka bijase primio istu inicijaciju, kroz sim Ie kruha i vina. 147 Starjesine su kalez pruiali sarno covjeku, u kojem bi sa sigurnoscu prepoznavali znakove najvis~ prorocke misije. Samu tu misiju, 146 Knjiga Enohova. Pog!. XLVIII i LXI. Ovaj odlomak pokazuje cia je ucenje 0 RijeCi i 0 Trojstvu, kojcg nalazimo u Ibanovom Evandelju, u Izraelu postojalo mnogo prije Isusa a proizlazilo je iz osnova ezotericnog profetizma. U Knjizi Enohovoj, Gospodar duhova predstavlja Oca; Izabranik Sina a druga snaga Duh Sveti. 147 Knjiga Postanka, XIV, 18.
396
odjecu od devine dlake kao znak pokajanja ;kojeg je zelio nametnuti sebi i svome narodu buduCi da je najdublje suosjecao 5 patnjama Izraela i cekao njegovo izbavljenje. Zamisljao je, prema judejskoj ideji da ce Mesija doci uskoro, kao osvetnik i pravednik te, poput novog Makabeja, podici narod, prognati Rimljane, kazniti sve krivce te potom trijumfalno uci u Jeruzalem i, u miru i pravednosti, ponovno uspostaviti kraljevstvo Izraela nad svim narodima. Gomili je naja vljivao skori dolazak Mesije, dodavajuci da se za to treba pripremiti pokajanjem svojega srca. Posudivsi od Esena obicaj ritualnog pranja, na svoj ga je nabn transformirao i zamislio krstenje na Jordanu kao vidljivi simbol, kao javno vrsenje unutarnjeg Ciscenja koje je zahtije vao. Ta nova ceremonija, ta mocna propovijed pred ogromnim mnostvom ljudi okupljenih u pustinji, pred svetim vodama Jordana, izmedu surovih planina Judeje i Pereje, budila je mastu ljudi i pri vlacila gomile. Ona je podsjecala na dane slave starih proroka, pruzala je narodu one Sto nije mogao naCi u hramu: bijase to pravi unutrasnji potres koji je, nakon strahota pokajanja, budio neku 397
prema proroku, koji se bjese usudio dignuti svoj glas protiv tadasnjih mocnika i probuditi iz sna dusu Izraelovu. Ugledao je grubog kosmatog asketa, s vizionarskom lavljom gla Yom, kako stoji za drvenom propovjedaonicom, postavljenom ispod primitivnog satora, koji bjese pokr~ven grancicama i kozjim kozama. Oko njega, medu skrtim pustinjskim raslinjem, stajase nepregledna gomila ljudi, cijeli jedan logor; bilo je tu carinika, Herodovih vojnika, Samarieana, jeruzalemskih levita, Idemejaca s njihovim stadima ovaca, pa i samih Arapa koji su se tu zaustavljali, zajedno sa svojim devama, satorima i karavanima, privuceni tim "glasom koji je odje kivao po pustinji". A taj se glas orio poput groma nad okupljenim mnostvom. Govorio je. "Iskupite se, pripremajte puteve Gospodinu, oslobodite staze njegove!" Farizeje i Saduceje nazivao je "rodom zmi jskim", govorio je kako je "sjekira vee prinesena korijenu drveta", a govoreCi a Mesiji koji treba doc i, rekao je: ,,Ja vas krstim samo vodom, 148
398
Tacit, Anali, VI, 28, 31.
nada u usporedbi sa svjetloscu koju bjese opazio u ocima Nepoznatog, svjetloscu koja je, cinilo se, obasjavala cijelo njegovo bite? Ah! ako j1 taj mladi i lijepi Galilejac doista Mesija, tada je on vidio radost svojih dana! Ali njegova je uloga bila zavrsena, njegov je glas moran utihnuti. Od toga je dana jednim dubljim glasom koji drhtase od uzbudenja poceo govoriti: "Neka on raste a ja neka se smanjujem." Poceo je osjecati umor i tugu kakvu osjecaju ostarjeli lavovi, koji su se umorili od rike i koji se povlace u tisinu da bi docekali smrt... Je Ii on bio Mesija? Krstiteljevo je pitanje odjekivalo i u Isusovoj 149 Pozna to je, prema Evandeljima, da je Ivan odmah priznao Isusa za Mesiju i kao takvog ga i krstio. No, s time u vezi kazivanja su kontradiktorna. Nairne, nesto kas nije je Ivan, kao Antipin zarobljenik u Makerosu, pitao Isusa: IIJesi Ii ti onaj koji treba doti iii da drugoga cekamo?" (Matej, XI, 3). Ova kasnija sumnja pokazuje da, ako je Ivan sumnjao u to je Ii Isus Mesija iIi ne, onda nije mogao biti uvjeren u to. Medutim, buduci da su prvi redaktori Evandelja bili Zidovi, oni su pokusali prikazati Isusa kao nekog tko je svoju misiju i svoje posvecenje dobio od Ivana Krstitelja, zidovskog narodnog proroka.
399
Tu se ulazilo kroz dva dorska stupa, isklesana u grubom kamenu, koja bijahu slicna onima u boraviStu Apostola, u doIini Jozafat. Ostajalo se tu viseci iznad s~rmog ponora, kao u orlovskom gnijezdu. U dubini gratIa mogla se vidjeti vinova loza i Ijudske nastambe, a jos dalje Mrtvo more, nepomicno i sivo, i surove planine Moaba. Eseni su koristiIi ovo mjesto za povlacenje za one medu njima koji su se zeljeIi pOdvrgnuti iskusenju osame. Tu se moglo naci mnogo svitaka sa zapisima proroka, snazni mirisi, suhe smokve i tanki mlaz vode, Mo je predstavljalo jedinu hranu asketu u meditaciji. Na to se mjesto bijase povukao Isus. U svom je duhu najprije vidio cijelu povijest covjecanstva i, u skladu s time, odmjerio tezinu vremena u kojem je zivio. Prevladao je Rim, as njime i one sto su perzjiski magovi nazivali vladavinom Ahrimanovom, a proroci vladavinom Sotoninom, znakom Zvijeri, apoteozom Zla. Tama bjese preplavila covjecanstvo, tu dusu svijeta. Izraelski narod od Mojsija bjese primio kraljevsku i svecenicku misiju 400
bilo bolje otvoriti Ijudima srea kako bi ta bozanska istina prozela njihov razum putem unutamjeg otkrica i znanja; drugim rijeCima, ne bi Ii bilo bolje 0 kraljevstvu nebeskom propovijedati obicnim Ijudima, vladavinom Milosti zamijeniti vladavinu Zakona, preobraziti . covjecanstvo iz temelja, obnavljajuCi duse? Ali, tko ee pobijediti? Sotona iii Bog? Zli duh koji moenom silom vlada na Zemlji iIi bozanski duh koji vlada nevidljivim legijama nebeskim i spava u sreu svakog covjeka, skriven kao sto je iskra skri vena u svakom kamenCicu? Kakva bi sudbina zadesila proroka koji bi se usudio rastrgnuti yeo hrama, kako bi pokazao prazninu svetista, prkoseci istovremeno i Herodu i Cezaru? No, to je trebalo uCiniti! Unutarnji mu glas nije govorio: "Uzmi me kao veliku knjigu i pisi po njoj perom covjeka!" kao sto govorase Izaiji. Njega je Gospodinov glas pozivao: "Ustani i govori!" Trebalo je naei zivu rijec, vjeru koja je u stanju pomaknuti brda, snagu koja rusi tvrdave. Isus poce usrdno moliti. Ocljednom ga obuze nemir, silan nemir 401
ciniia plamtece ognjiSte, Vidoviti je pronieao u Istinu. Odjeknu grom; planina zadrhta i potrese se do temelja. Dosavsi iz dubine prostranstava, nagii nalet vjetra ponese Vidovitog na vrh Jeruzalemskog hrama. Krovovi i minareti blistali su u zraku poput sume od zlata i srebra. Iz Svetog nad Svetima razlijegose se himne. Sa svih su se oltara dizali valovi tamjana i viIi se oko nogu Isusovih. Trijemovi bijahu zakrceni narodom obucenim u svecane haljine, a prekrasne zene pjevahu mu himne vatrene Ijubavi. Odjeknuse trubije i stotine glasova uzviknuse: "SIava Mesiji! kralju Izraela!" "Ti ces biti taj kralj, budes li me oboZavao", rece jedan glas odozdo. "Tko si ti?" upita Isus. Novi ga nalet vjetra ponese kroz prostranstva i on se nade na vrhu jedne planine. Pod njegovim nogama u zIatnoj svjetlosti pruzala su se kraljevstva. "la sam kraIj duhova i prine zemlje", reee glas odozdo. "Ja znam tko si ti", rece Isus. "Tvoji su obliei bezbrojni, tvoje je ime Sotona. Pojavi se u tvorn zemaljskom oblicju." Pred Isusovim se oCima 402
civog Bka koje sarno sebe unistava, kako.bi se oeitovalo u svjeto vima. Istovremeno simbol zivota, srnrti i uskrsnuea taj se znak nala zio na podzemnim grobnicama, na obienim grobovima, na brojnim hramovima. Velieanstveni je kriZ rastao i pribli.iavao se, kao da ga priviaCi srce Vidovitoga. Cetiri su zvijezde plamtjele u svjetlosti moei i slave. "To je magieni znak Zivota i Besmrtnosti", reee nebeski glas. "Ljudi su ga nekada posjedovali, ali su ga izgubili. Zelis Ii im ga vra titi?" "Zelim", odvrati Isus. "Onda gledaj! Evo tvoje sudbine." Cetiri zvijezde naglo zgasnuse i odjednom nastade noe. Planine se zatresose od podzemne jeke i sa samoga dna Mrtvoga mora izroni mraena pianina, na kojoj se uzdizase crni kriz. Na njemu u mukama umirase razapet eovjek. Planinom se tiskala gornila demona urlajuei s paklenim smijehom: "Ako si ti Mesija, spasi se!" Vidoviti sirom otvori oei a potom padne nauznak i hladni ga znoj oblije cijelog, jer onaj raspeti covjek bijase on sam... Razumio je. Da bi pobijedio, trebao se poistovjetiti s tim uZasnim dvojnikom, kojeg sam bijase pozvao i stavio pred sebe kao kobni znak pitanja. LebdeCi u svojoj nesigurnosti J
J
403
izrnucene noge a nad Mrtvim se morem dizali pramenovi magle. Ali on vise nije bio isti. U neistrazivim ponorima njegove svijesti dogo dio se jedan kQnacni obrat. On bijase rijesio zagonetku svoga zivota, bijase pronasao mir i svega ga bjese ispunio duboki osjeeaj sigurno sti. Iz unistenja njegovog zemaljskog biea, kojeg je zgazio nogama i bacio u ponor, izronila je jedna nova blistava svijest; on je znao da je postao Mesija neopozivim Cinom vlastite volje. Ubrzo nakon toga, ponovno je sisao u selo k Esenima. Doznao je da je Antipa uhitio Ivana Krstitelja i bacio ga u tvrdavu Makerus. To ga znamenje nije uplasilo; naprotiv, on je u tome vidio znak koji mu je govorio da su stvari sazrele i da je doslo vrijeme za njegovu misiju. Objavio je Esenima da ee poCi u Galileju propovijedati "Evandelje kraljevstva nebeskog". To je znaCilo: velike Tajne pribliziti obicnim Jjudima i ucenje posveeenika prevesti na jezik njima dostupan. Slicna hrabrost ne bjese videna od vremena Sakyamunija, posljednjeg Buddhe, koji je, dimut silnom sarniloseu, propovijedao na obalama Gangesa.lsto je uzviseno suosjeeanje vodilo i Isusa. On mu je dodao 404
405
janske svijesti. Jednom rjecju, pokusao sam osvijetliti unutrasnju genezu Kristovu. Prihvati II se jednom ta geneza, ostatak mog zadatka bit ce znatno laksi. Javni zivot Isusov isprican je u Evandeljima. U tim kazivanjima ima razmimoilazenja, proturjecnosti, dodirnih toeaka. Tu i tame opet se pojavljuje legenda, koja prekriva neke miste rije iii pak pretjeruje u njima, ali iz sve te cjeline izdvaja se takva jedinstvenost misli i djela, tako mocan i originalan karakter da, Citajuc i iIi sluSajuci 0 njemu, nesavladivo osjecamo prisutnost jedne istinske s arnosti i Zivota. Nemoguce je preraditi te neponovljive price koje u svojoj djeejoj jednostavnosti ili u svojoj simbolicnoj lje poti govore znatno vise od bilo kakvih pretjerivanja. Medutim, ono sto danas treba uciniti, jest - osvijetliti Isusovu ulogu liZ pomoc tra dicije i ezoterijskog ucenja te pokazati transcendentni smisao i domete njegovog dvostrukog naucavanja. Koju je veliku novost donosio taj vec slavni Esen koji je s obala Mrtvoga mora dolazio u svoj galilejski zavicaj propovijedati Evandelje nebeskog kraijevstva? Cime ce on promijeniti lice svijeta? 406
svojom prisutnoseu. Slijedile su ga gomile; uz njega se vee bjese oku pio i velik broj ucenika. Nalazio ih je medu obicnim Ijudima, riba rima, Cinovnicima koji skupljaju cestarinu i druge poreze. Zelio je iskrene i Ciste ljude, smjele i snazne vjere i takve jeneodoljivo pri vlacio. BirajuCi svoje ucenike, rukovodio se svojim darom posjedo vanja onog drugog pogleda, darom koji u svim vremenima bijase svojstven Ijudirna od akcije, i iznad svega religioznim posveeenicima. Dovoljan mu je bio sarno pogled da ispita neku dusu. Nije imao pot rebe za nekim drugim dokazom i kad bi rekao: "Podite za mnom", ljudi bi ga slijedili. Kretnjom bi ruke dozivao one koji se bojase iIi oklijevase te bi rekao: "Dodite k meni svi koji ste umorni i optereeeni, i ja eu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uCite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako eete naei pokoj svojim dusama. Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako. "150 Pogadao je najskrovitije misli ljudi koji su, umorni i zbunjeni, u njemu prepoznavali uCitelja. 150
Matej, XI, 28-30.
407
srea, zed i glad za istinom i pravednoseu. Nakon toga dolaze blistave aktivne i pobjednicke vrline: milosrde, cistoea srea, srcanost i mucenistvo u ime pravde. "Blago onima koji su Cista srea jer ee Boga gledati!" Poput zvuka zlatnoga zvona na te se rijeCi, pred ocima slusatelja, nad glavom otvaraju nebesa osuta zvijezdama. U njima oni vide te cedne vrline, ali ne vise kao bijedne zene ispijena liea u sivim pokajnickim haljinama, vee transformirane u blazenstva, u dje viee od svjetlosti, ciji sjaj potamnjuje Cistoeu ljiljana i slavu Solomonovu. Lahor s palmi koje drze u rukama obavija srca njihova mirisnim dahom kraljevstva nebeskoga. Cudesno je to sto se to kraljevstvo ne prostire daleko tame, u nebeskim prostranstvima vee u unutrasnjosti onih koji su tu prisutni. Oni medusobno razmjenjuju poglede pune eudenja; siromasni u duhu odjednom postadose tako bogati! Moeniji od Mojsija, taj carobnjak duse dotaknuo je njihovo sree, iz njega je siknuo izvor besmrtnosti.
151
408
Ivan, I, 46-47.
Ako je takvo bilo javno i etiCko ucenje Isusovo, ocHo je da je, pored toga, svojim najblizim ucenicima ostavio u zalog jedno paralelno ucenje koje je objasnjavalo one javno, otkrivalo njegov smisao i pro diralo do samih temelja ezoterijske tradicije i njegova vlastitog iskustva. Tu je tradiciju Crkva grubo gusila vee od drugog stoljeca i mnogim danasnjirn teolozima vise nije poznat istinski domet Kristovih rijeCi s njihovim katkada dvostrukim iii trostrukim znacenjem, te u njima vide sarno njihovo primarno iIi doslovno znacenje. Za one koji su se dublje bavili proucavanjem Misterija Indije, Egipta i Grcke, ezoterijska misao Kristova ne ozivljuje sarno svaku i najmanju njegovu rijec vee i svaki cin njegova zivota. Taj se smisao vee moze naslutiti u trirna sinoptickirn evandeljirna, ali je potpuno vidljiv u Ivanovom evandelju. Evo jednog primjera koji dotice bitnu toCku Isusova ucenja. Isus je na prolazu kroz Jeruzalem. Jos ne propovijeda hramu, ali lijeci bolesne i p ducava prijatelje. Djelo ljubavi treba pripremiti teren na koji ee pa ti dobra sjeme. Nikodem, uceni Farizej, vee je CUD 409
Novo rodenje duhom iIi krstenje (nebeskom) vatrom znaCi usva janje te istine voljom, na nacin da ona postane krv i zivot, dusa sva kog djelovanja, svakoga Cina. Iz toga proizlazi potpuna pobjeda duha nad materijom, apsolutna vladavina spiritualizirane duse nad tije loin koje biva transformirano u poslusni instrument, vladavina koja budi njegove uspavane sposobnosti, otvara njegove unutamje osjete, omogueuje intuitivno videnje istine i neposredno djelovanje duse na drugu dusu. To je stanje ekvivalentno nebeskom stanju, koje je Isus Krist nazvao kraljevstvom Bozjim. Krstenje vodom ili razumska inicijacija predstavlja, dakle, poeetak novog rodenja. KrStenje duhom predstavlja potpuno novo rodenje, transformaciju duse vatrom razuma i volje i time, u izvjesnoj mjeri preobrazbu elemenata tijela; jednom rjeeju, radikalnu regeneraciju. Otuda slijede izuzetne sposobnosti koje .takva inicijacija pruia eovjeku. U tome je zemaljski smisao, izuzetnog teozofskog susreta izmedu
152
410
Ivan,
ur, 15.
antickom ezoterizmu, voda simbolizira fluidnu materiju koja je neo graniceno podlofua transformaciji, dok vatra simboiizira sarno duh, koji je jedan. Govoreci 0 novom rodenju vodom i duhom, lsus aludira na tu dvostruku transformaciju svog spiritualnog bica i svog fluid nog omotaca, sto svakog covjeka ceka nakon njegove smrti i bez c ga ne moze uri u kraljevstvo proslavljenih dusa i cistih duhova. Jer "sto je rodeno od tijela tijelo je (tj. vezano je lancima i prolazno); sto je rodeno od duha, duh je (tj. slobodno i besmrtno)."153 Tako je govorio lsus pred Nikodemom u tisini jeruzalemske nod. Mala svjetiljka, koja stajase medu njima, slabom je svjetloscu jedva osvjetljavala maglovita lica sugovornika i stupove visoke dvorane. Kako ne vjerovati u dusu, gledajuCi te oci cas tako blage cas ispun jen sjajem neke unutarnje vatre? Farizejski ucitelj vidje kako se rusi svo njegovo znanje, koje bjeSe pobrao iz knjiga, ali pred njim se ukaza i jedan novi svijet. Vidio je zraku u ocima proroka, kojem duga rida 153
Ivan, III, 6.
411
zivjeli prije Krista i poslije njega. Znanstvena se medicina bori s nevo Ijama tijela djelujuci na tijelo. Adept ili svetac, kao zariste spiritualne i fluidne snage, djeluje direktno na dusu bolesnika i, preko njegova astralnog tijela, na njegovo fizicko tijelo. Isto se dogada i kod svih oblika lijecenja pomocu magnetske sileo Isus djeluje snagom koja postoji u svim Ijudima, ali on djeluje visokom dozom te snage, mocnim i koncentriranim projekcijama te zivotodajne sileo Pisarima i Farizejima on daje svoju moe lijecenja tijela kao dokaz svoje moci oprastanja iii lijecenja duse, sto predstavlja njegov najviSi cilj. Fizicko izlijecenje na taj nacin postaje protudokazom moralnog izlijecenja, sto mu dopusta da covj ku kaze. "Ustani i hodaj!" Danasnja znanost zeli protumaCiti fenomen kojeg su ljudi starog i srednjeg vijeka nazi vali opsjednutoscu te tvrdi da je rijec 0 obicnom zivcanom poremecaju. Takvo je objasnjenje u svakom slucaju nedovoljno. Psiholozi, koji nastoje dublje prodrijeti u tajne duse, u tom fenomenu vide udvajanje svijesti, prodor jednog njezinog latentnog dijela. To pitanje dodiruje razliCite razine Ijudske svijesti koji djeluju cas na
apostolsku jezgru. Na pocetku svoga puta Isus se bijase pokazao u njihovu domu u Kafarnaumu, na obali Genezaretskog jezera, gdje su bacali svoje mreze. Kod njih je stanovao, poducavao i preobratio cijelu obitelj. Petar i Ivan dospijevaju u prvi plan 1postaju dvije glavne figure izmedu dvanaest apostola. Petar, covjek dobra i Cista srca, nai vnog i ogranicenog duha, koji se lako predavao i nadi i obeshrab renju, bijase covjek akcije koji je, svojom apsolutnom vjerom i svojim energicnim karakterom, znao i druge povesti za sobom. Ivan je, pak, bio covjek duboke i zatvorene prirode a njegov je entuzijazam bio toliko vatren da ga je Isus nazivao "sinom groma". Pored toga, bijase intuitivnog duha i njegova dliSa puna zara bijase gotovo uvijek usre dotocena na sebe samu, bijase sanjar i melankolik, koji je znao zapa sti u stanja vatrenog odusevljenja ali i apokaliptickog bijesa, no bijase sposoban i za najdublju njeznost 0 kojoj drugi nisu ni slutili, sarno je uCitelj znao u njemu vidjeti. Tih i zamisljen, on je jedini shvatio naj dublju misao uciteljevu. On ce biti Evandelist Ljubavi i Razuma bozanskog, ezoterijski apostol prvoga reda. 413
pravog Mesiju, spiritualno kraljevstvo; prenijeti im tu uzvisenu istinu, koju je on nazivao Oeem, tu uzvisenu snagu koju je nazivao Duhom, misterioznu snagu koja u nevidljivom spaja sve dtiSe; pokazati im svojom rjeeju, svojim zivotom i svojom smrcu, pravog sina Bozjeg; uvjeriti ih da su oni i svi Ijudi njegova braca i, ako to zele, mogu se ponovno sjediniti s njime; ne napustiti ih prije no sto njihovoj nadi otvori say beskraj nebeski. To je bilo eudesno djelo koje je Isus tre bao izvrsiti pred svojim apostolima. Hoce li mu povjerovati ili ne? To bijase dramaticno pitanje, koje se postavljase izmedu njih i njega. No, postojalo je jos jedno muenije i strasnije pitanje, pitanje koje poput teske kobi lebdjese nad njim samim. Uskoro cemo se vratiti na nj. Nairne, u tom je trenutku jedan val radosti preplavio tragienu misao u svijesti Kristovoj. Na Tiberijskom jezeru jos ne bjese zapu hala bura. Bilo je to jos galilejsko proljece Evandeija, zora kraljevstva Bozjeg, misticno vjeneanje posvecenika s njegovom duhovnom obi telji. Ta ga je obitelj pratila, putovala s njim kao sto u paraboli supruga prati povorka nimfi. Gomila vjernika stiskala se za stopama voljenog 414
"Sve ce joj biti oprosteno jer je mnogo voljela." Te uzvisene rijeci sadrze cijelo iskupljenje jer onaj koji oprasta, moze i osloboditi. Krist je preporodio zene i oslobodio ih, rna sto 0 tome govorio sveti Pavle ili Crkveni Od koji su deformirali njegovu misao, svodeci ulogu zene na to da bude robinja muskarceva. U vedskim su vre menirna zenu slavili, Buddha joj nije vjerovao, Krist ju je ponovno otkrio vracajuCi joj njezinu misiju ljubavi i divinacije. Posveeena zena predstavlja Dusu u Covjeeanstvu, Ajsu, kako ju bjese nazvao Mojsije, tj. Moe Intuicije, Sposobnost ljubavi i vidovitosti. Prkosna Marija Magdalena, iz koje, prema biblijskom kazivanju, Isus bjese istjerao sedam demona, postala je najvatrenijorn medu njegovim ucenicima. Po svetom Ivanu, upravo je ona prva primijetila bozanskog ucitelja, duhovnog Krista koji bjeS€ uskrsnuo iz groba svojega. Legenda je u toj strastvenoj zeni punoj vjere upomo htjela vidjeti najvecu Isusovu oboZavateljicu i posveeenicu srca i u tome se nije varala, buduci da upravo prica 0 Mariji Magdaleni predstavlja novo rodenje zene, kakvo je Krist i zelio. 415
cvrsta vedrina Isusova, bijase im jasno da je njegova dusa jos ovijena pokrovom jedne neizrecive tuge, koji ga odvajase od zemaljskih rado sti. Cemu ti mracni oblaci, koji se dizase od strane Jeruzalema? Sto znaCi taj vreli vjetar groznice i smrti Ciji je uZareni dah prolazio njihovim srcima kao sto prelazi preko posusenih bregova Judeje, koji svojom bojom podsjeease na mrtvace? Jedne noei... misteriozna zvijezda, jedna suza zasja u Isusovim oCima. Dvije zene zadrhtase i njihove tihe suze potekose spokojem Betanije; on je plakao nad covjecanstvom.
416
ga zlokobne munje, prvi vjesnici katastrofe. Oluja se srua na malu duho vnu obitelj, poput jednog od onih orkanskih vjetrova koji bjesne Genezaretskim jezerom i u svom bijesu lome i bacaju skromne ribar ske camce. Ucenici bijahu zaprepasteni, no Isus ostade potpuno miran; on je, nairne, ocekivao. Nemoguce bi bilo da njegove propovijedi i sve veca njegova populamost medu ljudima ne uznemire religiozne auto ritete Zidova. Nemoguce bi bilo, takoder, da se izmedu njega i njih ne zapodjene borba. Stovise, iskra moze zasvijetliti sarno takvim sokom. U Isusovo su vrijeme farizeji predstavljali kompaktno tijelo sasta vljeno od sest tisuca ljudi. Njihovo ime Perishin znacilo je izdvojeni iIi posebni. Zaneseni domoljubi, cesto junaci, ali oholi i uskogrudni ljudi, Cije porijeklo datirase iz vremena Makabejevog, predstavljali su dio nacionalne obnove. Pored pismene tradicije, oni su prihvacali i usmenu. Vjerovali su u andele, u buduci zivot, u uskrsnuce; medutim, tu ezoterijsku svjetlost, koja im dolazase iz Perzije, oni su utapali u tamu jedne grube, materijalisticke interpretacije. Striktno su se pridriavali zakona, ali su se najdublje protivili duhu proroka
417
sveeenici b nvivani, koji vjerovase jedino u vlastitu superiornost ne zeled nista drugo doli sacuvati moe, koja im je po tradiciji pripadala. Sto je u toj religiji mogao naCi Isus, posveeenik, nasljednik proroka, vidovnjak iz Engadija, koji je u socijalnom poretku trazio sliku bozanskoga reda, u kojem pravda vlada nad zivotom, znanost nad pravdom, a ljubav i mudrost nad svima trima? U hramu, umje sto najviSe znanosti i inieijacije, on je vidio materijalisticko neznanje i agnosticiozam koji se religijom koristio kao instrumentom moei; drugim rijecirna, 'U svemu tome nije vidio nista drugo doli sveeenicku prijevaru. U skolama i sinagogama, umjesto kruha zivota i rose nebeske koja pada u srea, vidio je sarno koristoljubivi moral pokri yen formalnom poboznoscu, tj. hipokriziju. A daleko negdje, nad svima njima, sjedeei na svom tronu s aureolom, vladao je svemocni Cezar, apoteoza zla i obogotvorenja materije, Cezar jedini tadasnji Bog na svijetu, jedini moguci gospodar Sadueeja i Farizeja, zeljeli ga oni ili ne. Je Ii Isus, koji kao, uostalom, i prorod ideju 0 dualnosti bjese 418
svog najopasnijeg neprijatelja. Tada su ga opsjeli s onom gradanskom podrugljivoseu, s onorn Iukavom opakoscu koja se obicno krije pod umilnim velom hipokrizije, koja im bjese svojst vena. Kao uceni Ijudi, ljudi od znacaja i autoriteta, trazili su do njega da im objasni razloge svoga druZenja s poreznicima i siromasnim Iju dima. Pitali su ga takoder zasto se njegovi ueenici usuduju subotom zeti fito iIi raditi na svojim njivama. Sve to za njih predstavljase tesku povredu njihovih propisa. Isus im je odgovarao blago i opsirno, s blagoscu i njeZnoscu. Na njima je iskusavao svoju rijee Ijubavi. Covorio im je 0 Ijubavi prema Bogu koji se vise raduje jednom ribaru pokajniku negoli nekolicini pravednika. Pricao im je parabolu 0 izgubljenoj ovci i zabludjelom sinu. Zbunjeni, oni bi usutjeli. No, kad bi se ponovno pribrali, nastavljali su sa svojim napadima, predba cujuci mu zasto bolesne lijeei subotom. "Hipokriti!" odgovarao je Isus, dok su mu oei ljutito sijevale, "Zar vi ne skidate lance s volova vasih kada ill. subotom vodite na pojilo i nije Ii i kcerka Abrahamova upravo toga dana bila oslobodena iz okova Sotoninih?" Ne znajuei 419
telja. Izaiji sluzite sarno ustima, vi ste licemjeri bez srca." Isus je i dalje vladao 5 born ali u toj je borbi po tajao 5 e velicanst veniji, kao da je rastao kroz nju. Sto su ga vise napadali, to se vise potvrdivao kao Mesija. Poceo je prijetiti hramu, proricao je nevolje koje ee zadesiti Izrael, nazivajuei ga poganskim i govoreei da ee Gospodin u svoj vinograd poslati druge radnik . Nato su s Farizeji u Jeruzalemu uznemirili. Videei da mu ne mogu zatvoriti usta ni uzvra titi mu prigovore, i sami su promijenili taktiku. Poceli su razmiSljati 0 tome na koji ga nacin mogu namarniti u zamku. Slali su izaslanike, ciji zadatak bijase navesti ga da kaze kakvo svetogrde, sto bi sanhedrinima omoguCilo da ga, u ime Mojsijeva zakona, uhite kao bogohulnika iIi da ga rimska uprava osudi kao pobunjenika. Otuda ona podmukla pitanja 0 zeni grijesnici i novcu kojeg je trebalo plaeati Cezaru. PronicuCi u namjere svojih neprijatelja, Isus ih je razoruza vaG svojim odgovorima, kao duboki poznavalac psihologije i vjesti str.ateg. Videei da ga ne mogu uhvatiti, Farizeji ga pokusavase zaplasiti tako sto su ga pratili u stopu. Vee ina ljudi, koji su radili za 420
pogoden; bjese to za nj poput kobnog signala za uzbunu. Cuvsi jet uzviknuo je: "Oni ga nisu prepoznali, vee su mu ucinili one sto su zeljeli; i Sin ee Covjecji stradati tako od njihove ruke!" Dvanaestorica se uznemirise; Isus je oklijevao na svom purn. Nije zelio da ga se domognu vee da im se vlastitom voljom preda onda kad njegovo djelo bude dovrseno; htio je predati im se kad dovrsi svoju prorocku misiju, u trenutku kojeg ee sam izabrati. Progonjen vee godinu dana i naviknut da svojim kretanjem i zametanjem tra gova izmice neprijatelju, obeshrabrivan od strane naroda koji se nakon dana odusevljenja njegovim propovijedima odavno bjese ohla dio prema njemu, Isus je jos jednom donio odluku da bjezi, zajedno sa svojim najblizim ucenicima. Stigavsi s dvanaestoricom do vrha jedna planine, jos jednom se osvrnuo da po posljednji put vidi svoje voljeno jezero, gdje je zelio uciniti da zablista zora kraljevstva nebeskog. Pogledom obuhvati sve te gradove koji mirovase uz obale ili seueureni lezahu uz planine, bijele gradove pod zlatnim velom sunceva smiraja, sve te drage zaseoke u kojima bjese posijao sjeme 421
neminovnom; bijase dospio u slijepu ulicu i jos nije znao kako naci izlaz iz nje. S druge strane, njegova se misao s beskrajnom briznoscu neprestano vracala njegovoj razbacanoj duhovnoj obitelji i, vise od sviju, dvanaestorici apostola koji su, odani i puni povjerenja prema njemu i njegovu ucenju, napustili sve Sto su imali - obitelj, posao, imetak - da bi ga mogli slijediti i sada su hodali pored njega, slom Ijena srca i ispunjeni dubokim razocaranjem zbog poraza Mesije u Ciju su pobjedu vjerovali. Je Ii ih mogao prepustiti sebi samima? Je Ii istina dovoljno duboko prodrla u njihova srca? Jesu Ii, usprkos svemu, vjerovali u njega i u njegovo ucenje? Jesu Ii znali tko je on? Zaokupljen takvim razmisljanjima, jednoga ih je dana upitao: "Za koga drie ljudi Sina Covjecjega?" Oni odgovorise: ,,Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za lliju, treci za Jeremiju iIi za jednoga od proroka." "A Vi", rece im, "za koga me driite?" "Ti si Krist, sin Boga zivoga", odgovori mu Simun-Petar. l54
154
Matej, XVI, 13-16.
putem dubokog unutarnjeg uvida. To je pravo, istinsko otkriee, zbog kOjega mu Krist We: "Ti si Petar - Stijena, i na toj stijeni sagradit eu crkvu svoju, i Vrata Pakla neee je nadvladati." Pritom na samog apo stoIa Petra Isus racuna tek u onolikoj mjeri u kolikoj ovaj bude imao svijest 0 tome. Trenutak kasnije kada se Petar ponovno otkriva kao obican covjek, plasljiv i ogranicen, ucitelj ga tretira posve drugaCije. Kad Isus svojim ucenicima objavi da ide u JeruzaJem gdje ce biti osuden na smrt, Petar poce protestirati: "Nek ti Bog bude milostiv, Gospodine! Boze sacuvaj! Tebi se takvo sto ne smije dogoditi." Medutim Isus se okrene prema njemu, kao da je u toj kretnji simpa tije vidio samog davola koji ga pokusava odvratiti od njegove misije, te mu rece: "Sotono, idi mi s ociju! Ti si sablazan za me jer tvoje misli nisu Bozje, vec Ijudske."155 I snaznom kretnjom zapovijedi: "Naprijed, kroz pustinju!" Uplaseni svecanim glasom i strogim pogledom nje gOYim, ucenici u tisini pognuse glave te ponovno krenuse na put
155
Matej, XVI, 21-23.
423
ziti ga; on ne bjese dosao baciti anatemu na Zemlju i njezine tajanst vene moei vee joj pokazati nebo. Njegovo je srce bilo dovoljno veliko, a njegovo ucenje dovo1jno siroko da obunvati sve narode i svim kul tovima kaze: "Podignite glavu i prepoznajte da svi potjecete od istoga Oca." Medutim, nalazio se tu, na krajnjem rubu Izraela, progonjen poput divlje zvijeri, stisnut, prigusen izmedu dva svijeta, koji su ga podjednako odbacivali. Pred njim stajase poganski svijet koji jos nije razumio, svijet u kojem jos njegova svijest bijase nemoe na; iza njega, pak, prostirao se zidovski svijet, narod koji je kamenovao svoje proroke i koji je zatvarao usi da ne bi Cuo svoga Mesiju; copori Farizeja i Saduceja vrebali su svoj plijen. Kakva mu nadljudska hrabrost, kakav necuveni napor bijahu potrebni da bi svladao sve te prepreke, da bi, preko poganske idolatrije i zidovske tvrdoee, stigao do srca tog covjecanstva koje je patilo i kojeg je on Ijubio cijelim svojim bieem, do srca covjecanstva kojem je htio podariti svoju rijec uskrsnuea? I tada njegova misao iznenada krenu una trag, niz Jordan, svetu rijeku Izraela, poleti iz hrama Panova prema hramu u Jeruzalemu: ta misao
na vrhu brda zajedno provedu noc. Prema legendi, rijec je 0 brdu Taboru. Tamo se izmedu uCitelja i tri najveca posveeenika medu nje gOYim ucenicima odigrao prizor kojeg Evandelja nazivaju Preobrazenjem. Prema Evandelju po Mateju, u prozracnoj tami istocnjacke noei, apostoli vidjese kako se pred njima ukazuje svjet Iosni obris lika njihova ucitelja, proziran i svijetao poput najciscega takla; njegovo lice blis ase poput Sunca, njegova odjeca zablista poput svjetlosti a potom se uz njega pojavise dva lika, u kojima oni prepoznas Mojsija i lliju. Nicic padose na zemlju. Kada se premIse iz svoje vizije, koja im se istovremeno ucini poput najdubljeg sna i najintenzivnije jave, vidjese kako pored njih stoji njihov ucitelj, dodirujuci ih da se probude. Preobrazeni Krist, kojeg bijahu vidjeli u svojoj viziji vise se nikada neee izbrisati iz njihova sjecanja. l56 Ali sto je vidio Isus sam, sto je osjetio, s 0 je prozivio za vrijeme te noei koja je prethodila odlucnom Cinu njegove prorock misije?
156
Matej, X II, 1-3.
425
zeli zagrliti 9vijet. Sinovi se Bozji tada bacise nicice, okrenuvsi lice prema zemlji; jedna grupa iena-andela dugih krila i oborenih ociju odnosi uiareni Kalez prema svodu nebeskom, obasjanom svjetlom. Hosana odjekuje od neba do neba, melodicno, ne12recivo... Ali On, i ne slusajuei je, uranja u ponor... Eto to se zbilo jednom u svijetu Bimosti, u krilu Ocevom, tame gdje se slave misterije vjecne Ljubavi i gdje se zvijezde kreeu lagano poput valova. To bijase Njegova zakletva, one sto bjese obeeao 12vrsiti, one zbog cega bijase roden, one zbog cega se i borio sve do toga dana. I tako se tom velikom zakletvom bliZio ispunjenju svoga djela, sa svom punoeom svoje bozanske svijesti netom izasle 12 ekstaze. Bijase to strasna zakletva; gorka bijase casa koju je trebao ispiti! Nakon pijanstva ekstaze, probudio se u dnu ponora, na obali mucenika. Nije vise bilo sumnje; vrijeme je doslo. Nebo je govorilo; zemlja je zvala upomoc. I tada, vracajuci se, stopu po stopu, Isus se ponovno spustio u dolinu Jordana i polako zaputio prema Jeruzalemu. 426
iz okolice i unutTasnjosti grada kako bi ga pozdravili. Pozdravljali su osloboditelja Izraela, koji ce uskoro biti okrunjen za kralja. Ovanaestorica apostola, koji ga pratise, jos uvijek su upomo gajili takve iluzije, usprkos izricitim prorostvima Isusovim. On sam, pozdravljeni Mesija, znao je da ide na mucenje i da ce njegovi ucenici u svetiste njegove misli prodrijeti tek nakon njegove smrti. Nudio se smjelo, pri punoj svijesti i s punom voljom. Otuda i njegova potistenost, otuda i njegova blaga vedrina. Ook je prolazio ispod kolo salnog trijema izdubljenog u mracnoj tvrdavi Jeruzalema, sve jaCi povici okupljene gomile odjekivase pod njegovim svodom i slijediSe ga poput glasa Sudbine, koja vreba svoj plijen: /lHosana sinu Oavidovu!" Tim je svecanim ulaskom Isus javno objavio religioznim autori . tetima Jeruzalema da prihvaca ulogu Mesije sa svim posljedicama koje iz toga slijede. SutTadan se pojavio u hramu, u velikom dvoristu gdje se trgovalo, i uputio se prema trgovcima stokom i mjenjaCima novca Cija su zelenaska lica i zaglusujuci zveket kovanica skrnavili 427
carinici i zene loseg iivota prije od vas uei u kralj vstvo Bozje." Potom ih kroz jednu parabolu usp redi s losim vinogradarom koji je ubio sina svog gosp dara ne bi Ii sam naslijedio vinograd te sam sebe nazove "kamenom ugaonim koji ee ih smrviti." Mozemo vidjeti da je takvim postupcima i takvim rijecima na svom putovanju u zido vsku prijestolnicu Isus sam sebi zelio presjeei svaku odstupnicu. lz njegovih su usta vee izlazile rijeei, koje same po sebi bijahu dovoljne za velike optuibe zbog kojih ee ga p gubiti: on je prijetio hramu i isticao da je Mesija. Njegovi u posljednji napadi ogorcili njegove neprijatelje. Od tog je trenutka njegova smrt, odluka 0 kojoj bijase vee donesena, bila sarno pitanje vr mena. Vee od njegova dolaska naju~ecajnijiclanovi sinhedrina, Saduceji i Farizej", koji se bijahu izmi rili u mrinji protiv ISl1sa, slozili su se da treba unistiti on ga "koji zavodi narod". Oklijevali su jedino zbog toga sto ga nisu zeljeli uhititi na javnom mjestu, buduei da use pribojavali narodnog otpora. Vee su se vise puta vratili vojnici, koje bjehu poslali da ga uhvate, osvo jeni njegovim rijeCima ili zaplaseni gomilom koja se oko njega tiskala. 428
Nakon sto je na taj nacin za sva vremena zigosao religioznu hipo kriziju i lazni svecenicki autoritet, Isus je borbu smatrao zavrSenom. Izasao je iz Jeruzalema, u pratnji svojih ucenika i uputio se prema Maslinovoj gori. Penjuci se prema njoj, ugledase odozgo Herodov hram u svoj njegovoj velicanstvenosti, s njegovim terasama, s njego vim sirokim stupovima, njegovom oplatom od bijelog mramora oblozenog jaspisom i porfirorn, ugledase kako blista njegov krov poplocan zlatom i srebrom. Obeshrabreni ucenici, predosjecajuci katastrofu, pokazase mu sjaj toga zdanja koje je uCitelj napustao. U njihovu se tonu osjecala jedna nijansa melankolije i zaljenja, buduci da su se do posljednjega trenutka nadali da ce stolovati tu kao suci Izraela, oko Mesije, okrunjenog pontifa-kralja. Isus se okrene, svojirn pogledom odrnjeri hram te im rece: "Vidite Ii sve ovo? DoCi ce vrijeme kada od svega ovoga sto vidite nece ostati ni kamen na kamenu." Vrijeme se trajanja Jahvinog hrama mjerilo moralnom vrijednoscu onih koji su ga ddali. Razumio je da fanatizam, netole rancija i mdnja ne predstavIjaju dovoljno jako oruzje u borbi protiv 429
i tvrdava Sion. Jos i danas, kada se na mracne doline Hinona i Jozafata spusta sumrak, iz tih brojnih dolina impozantno izranja taj Kristov i Davidov grad, kojeg Cuvaju sinovi Jismaelovi. Suncev smiraj zlati nje gove kupole i minarete, te se cini kao da jos uvijek cekaju andele pra vednike. Tu je Isus posljednji out svojim ucenieima govorio 0 buduenosti reI' gije koju bjese dosao stvoriti i 0 sud bini koja ceka covjecanstvo, dajuei im svoje zemaljsko i bozansko obeeanje, koje je najdublje povezano s njegovim ezoterijskim ucenjem. Jasno je da su nam redaktori sinoptickih Evandelja Isusove apo kalipticke govore prenijeli sarno u vrlo zbrkanom obliku, kojeg je tesko odgonetnuti. Njihovo se znacenje moze razabrati tek iz Ivanova Evandelja. Da je Isus doista vjerovao da ee se vratiti na oblaeima, nekoliko godina nakon svoje smrti, kao sto govori naturalisticka egze geza, ili, pak, da je mislio da ee se kraj svijeta i posljednji sud dogo diti na onaj nacin na koji ga predstavlja ortodoksna teologija, on bi bio sarno zaneseni prosvjetljeni i vrlo prosjecni vizionar a ne mudri posveeenik i uzviseni Prorok koji otkriva svaku rijec svoga ucenja i 430
zasjalo u drugim svjetovima. 1. Prvi sud govori 0 sudbini duse nakon smrti. ana je odredena njezinom intimnom prirodom i postupcima tijekom zemaljskog zivota. Ranije sam izloiio to ucenje, govoreci 0 susretu lsusovom s Nikodemom. Na Maslinovoj gori, on 0 tome govori svojim apo stolima: "Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdano sti, pijanstva i tjeskobnih briga za zivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan."157 I jos: "Zato i vi budite pripravni, jer Sin ce Covjecji doei u cas kad se ne nadate."158 2. Unistenje hrama i kraj Izraela. "Dici ce se narod protiv naroda i kralj vstvo protiv kraljevstva ...Vi cete biti gonjeni po svijetu... Zaista, kazem Yam, ovaj narastaj nece proCi dok se sve to ne zbude."159 3. Zemaljski cilj covjeeanstva koji nije fiksiran za neku odredenu epohu, vee treba biti ispunjen nizom ispunjenja koji stupnjevito Luka, XXI, 34.
Matej, XXIV, 44.
159 Matej, XXIV, 7-34.
157
158
431
biti sHean munji sto sijevne na istoku i svijetli sve do zapada."160 Isto tako, kada se upali sredisnja i spiritualna istina, ona osvjetljava sve druge i sve svjeto e. 4. Posljednji sud znaei kraj kozmieke evolucije covjecanstva ili nje gOY ulazak u konacno duhovno stanje. To je one sto perzijski ezote rizam naziva pobjedom Ormuzda nad Ahrimanom iIi pobjedom Duha nad materijom. Indijski ezoterizam to naziva potpunim usisa vanjem materije od strane Duha iIi krajem jednog Brahminog dana. Nakon tisuea i milijuna stoljeea treba doei vrijeme u kojem ee, preko niza rodenja i ponovnih rodenja, inkarnacija i regeneracija, sve indi vidue koje cine jedno covjecanstvo definitivno uei u duhovno stanje ili pak, unistene kao svjesne duse od strane zla, tj. vlastitim strastima sto simboHzira vatra pakla i skripanje zubiju. "Tada ee se ukazati na nebesima znak - Sin Covjeeji; tada ee proplakati sva plemena na zemlji i vidjet ee Sina Covjeejega gdje dolazi na oblacima nebeskim 160
Matej, XXIV, 27.
svaki od osnivaca razliCihh religija pridavao osobnu boju i oblik. Da bi te istine urezao u njihov duh i da bi olaksao njihovo sirenje, on ih je sveo na slike izuzetne smjelosti i silne energije. Slika koja otkriva, simbol koji govori bijase univerzalni jezik antiCkih posvecenika. On posjeduje jednu komunikativnu vrijednost, snagu koncentracije i traj nost kakva nedostaje apstraktnom pOjmu. Sluzec i se time, Isus je sarno slijedio primjer Mojsija i proroka. Znao je da njegovi ucenici nece odmah razumjeti ideju koju im bjese razlozio, ali je zelio da se ona vatrenim znakovima utisne u njihove duse, u kojima ee snaga koju je sadriavala njegova rijec dalje rash i sazrijevati tijekom nared nih stoljeea. Isus se osjeeao sjedinjenim sa svim prorocima koji zem ljom hodase prije njega, osjeeao je da iz njega progovara Rijec i Vjecni Zivot. U tom osjecaju jedinstva i solidarnosti s nepromjenjivom isti nom, pred tim beskrajnim horizontima uzvisene radosti koja se moze sagledati sarno u zenitu prvog Uzroka, usudio se svojirn potistenim 161
Matej, XXIV, 30-31.
dobiti svoj zivot, izgubit ee ga a oni koji ga zele izgubiti, dobit ee ga." Ispunjen dubokom miloseu, lsus ga je primio za ucenika, nadajuCi se da ce promijeniti njegovu prirodu. Kada je Juda vidio da stvari kreeu po zlu, da je Isus izgubljen i njegovi ucenici kompromitirani, a on sam frustriran u svim svojim nadanjima, njegovo se razocaranje pretvorilo u bijes. Nesretnik je potkazao onoga koji, u njegovirn oCima, bijase lazni Mesija i za kojeg je vjerovao da je i njega osobno obmanuo. Svojim pronicljivirn pogledom, Isus je vidio sto se d gada s njegovim nevjernim ucenikorn. OdluCio je da se vise ne uklanja sud bini cije su s neprobojne mreze sve viSe stiskale oko njega. Bilo je to uoci Pashe. Naredio je svojim ucenieima da pripreme objed u gradu, kod jednog prijatelja. Predosjeeao je da ce mu to biti posljednji i zato je htio da bude posebno svecan. Tako smo dosli do posljednjeg <':ina rnesijanske drame. Da bismo razumjeli dusu i djelo Isusovo u njihovu izvoru, trebali smo iznutra osvijetliti dva prva <:ina njegova zivota - njegovu inieijaeiju i njegovo javno djelovanje. Tu se odvijala unutarnja drama njegove svijesti. 434
domaein, ukrasio je dvoranu bogatirn tepihorn. Prema istocnjackorn obicaju, ucenici i uCitelj sjedili su trojica po trojica na sirokim diva nima, koji su se nalazili oko stoIa. Kada su donijeli pashalno janje, te vinom napunili case i zlatni kalez ukrasen dragirn kamenjem, Isus, koji je sjedio izmedu Ivana i Petra, rece: "Vruce sam zelio da blagu jem s varna ovu pashalnu veceru prije svoje muke, jer je, kazem Yam, sigurno viSe necu blagovati dok se ne ispuni u kraljevstvu Bozjemu."162 Nakon tih rijeci, lica se ucenika smracise i zrak postade tezak. "Ucenik kojeg je Isus volio" i koji je jedini sve razumio, u tisini lagano pognu glavu prema krilu uciteljevom. Prerna zidovskom obicaju, za vrijeme pashalnog objeda, jelo se u potpunoj tisini. Isus tada uze kruh i, blagoslovivsi ga, razlomi ga i ponudi ucenicima: "Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. avo cinite na moju uspo menu." Isto tako poslije vecere uze kalez i rece: "Ovaj je kalez Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva."l63 162 163
Luka, XXII, 15.
Luka, XXII, 19,20.
435
vezu izmedu sebe i svojih ucenika. To ee njegovoj proslavljenoj dusi dati bozansku moe nad njihovim sreima i sreima svih ljudi. Taj kalez istine, koji bjese dosao iz dubine prorockih godina, taj zlatni kalei posveeenja kojeg je njemu pruzao Starjesina medu Esenima, prizi vajuCi proroka, taj kalez nebeske ljubavi, kojeg su mu sinovi Boiji pruiili predajuCi mu ga u stanju najuzvisenijeg zanosa - taj kalez u kojem je sada gledao kako svjetluea njegova vlastita krv - pruiao ga je svojim voljenim ucenieima s neizreeivom njeinoseu posljednjeg oprostaja. Vide Ii apostoli, razumiju li tu iskupiteljsku misao koja obuhvaea svjetove? Ona blista u dubokom i bolnom pogledu kojim uCitelj skrece sa svog voljenog ucenika na onog koji ee ga izdati. Ne, oni to jos ne razumiju; oni tesko disu, kao u mucnom snu, u zraku se osjeea neki teski ruzicasti zadah i oni se pitaju otkuda dolazi fudna svjetlost koja obavija glavu Isusovu. Najzad im Isus govori da ee provesti noe u molitvi u vrtu Maslinovom i ustaje govoreei im: /lPodimo!/I Vise nisu sumnjali u to sto ee se dogoditi. 436
i Petar i oni ce pratiti ucitelja sve do suda, slomljena srca i duse prepustene sudbini. No, Isus bijase ponovno povratio svoj mir. Od toga trenutka nijedna zalba ni protest nece sici s njegovih usta, Sinedrij se u najvecoj zurbi sastao u punom sastavu. Usred noci dovedose Isusa preda nj, buduCi da je sud zelio sto prije zavrsiti s opasnim prorokom. Prinositelji htve, svecenici u purpurnim, zutim i ljubicastim tunikama s turbanom na glavi svecano sjedose u polu krug, U sredini, na visokom je sjedistu sjedio Kaifa, veliki pontif s migbahom na glavi. Sa svakog kraja polukruga, na malim sjedistima iznad kojih stajase stol, sjedila su d va pisara od kojih je jedan pred stavljao branitelja a drugi ttiZitelja, tj, advocatus Dei, advocatus Diaboli, Isus je spokojno stajao u sredini, obucen u bijelu esensku haljinu. Sluzbenici pravde oboruzani remenima i konopcima okruzise gao Njihove su misice bile gole, stisnute sake visjele su im uz bedra a pog led njihov bijase zao. Bilo je sarno svjedoka optuzbe, nijednog brani telja. Pontif je bio vrhovni sudac i glavni tuzitelj; sam proces su oni nazivali mjerom zastite javnoga reda u Cijem je interesu boriti se 437
zaobilazno, sto dokazuje da nije bio naivan i da je znao kakva mu se klopka sprema: "Ako vam ja to kazem, necete mi vjerovati; ali ako vas ja 0 tome upitam, necete mi odgovoritL" Ne uspjevsi svojom lukavoscu, Kaifa, koristeci se svojim pravom prvosvecenika, nastupi ponovno, ovoga puta u svecanijem tonu: "Zaklinjem te zivirn Bogom da nam reknes jesi Ii ti Mesija, Sin Bozji." Pozvan na taj naCin, da se odrekne svoje misije ili da je pofvrdi; Isus vise nije oklijevao. On odgo vori mirno: "Ti kaza. Ali ja varna kazem da cete poslije ovoga vidjeti Sina Covjecjega gdje sjedi s desnu Svemogucega i gdje dolazi na obla cima nebeskirn."l64 Izrazavajuci se tako prorockim jezikom Oanijelovim i u duhu knjige Enohove, esenski posvecenik Jehosua se ne obraca Ka'fi kao pojedincu. On zna da ga agnosticki Saducej ne moze razumjeti. On govori svim buduCim pontifima, svim svecenicima na Zemlji i kaze im: "Poslije moje misije, zapecacene smrcu mojom, v1adavina religioznog Zakona bez objasnjenja je 164
438
Matej, XXIV, 64
mora, zraceci vizionarski. Kazu da ima kipova koji placu, ali ima i bolova bez suza i nijemih molitvi zrtava koje uiasavaju njihove krv nike i progone ih ostatak njihova zivota. No, nije sve bilo zavrseno. Sinedrij je mogao izreCi smrtnu kaznu, no, da bi ona bila izvrSena, trebala je pomocna ruka i pristanak rim skih vlasti. Razgovor s Pilatom, 0 kojem detaljno izvjescuje Ivan, nije manje znacajan od onoga s Kaifom. Taj zanimljivi dijalog izmedu Krista i rimskog guvemera, u kojem silovite uvrede zidovskih svecenika i uzvici fanaticne gomile odjekuju poput kora u antickoj tragediji, koji velikoj dramskoj istini daje snagu uvjerljivosti. U njemu se ogoljuje dusa sudionika, on nam pokazuje sudar triju sukobljenih snaga: rimskog cezarizma, uskogrudnog judaizma i univerzalne reli gije Duha, koju predstavlja Krist. Pilat, koji bijase potpuno ravno dusan prema religioznim svadama, ali zabrinut zbog afere buduc i da se bojao da Isusova smrt ne izazove narodne nemire, saslusavao je Isusa vrlo obazrivo i nudio mu most spasa, nadajuci se da ce se ovaj posluziti njime. "Jesi Ii ti kralj Zidova?" "Moje kraljevstvo nije 439
Ali nijema i stoicka patnja galilejskog prorokaobucenog u purpurnu haljinu i s tmovom krunom na glavi, potresla ga je i izazvala u njemu dotad nepoznati drhtaj. U cudnoj i kratkotrajnoj viziji svoga duha, koje jedva bijase svjestan, promrmljao je: /lEcce Homo!/I Evo Covjeka! Surovi je Rimljanin bio smrvljen; on ce izreci oslobadajucu presudu. Medutim, svecenici sinedrija, koji su ga vrebali svojim pogledima i vidjeli koliko je uzbuden, uplasise se; osjecali su kako im izmice njihov plijen te se pocese lukavo dogovarati medu sobom. Potom, pruiajuci desnu ruku prema naprijed i okrecuci glavu hipokritskom kretnjom uzasa, povikase jednoglasno: /IOn se proglasio za sina Bozjega!" Cuvsi te rijeci, izvjescuje Ivan, Pilat se jos vise uplasio. Cega se uplasio? Sto je to ime moglo izazvati u bezvjernom Rimljaninu koji je iz svega srca prezirao Zidove i njihovu religiju i vjerovao sarno u politicku religiju Rima i u Cezara? Postojao je za to ozbiljan razlog. Premda su mu se pridavala razliCita znacenja, ime sin Boiji bijase prilicno rasireno u antickom ezoterizmu i rna koliko bio skeptican, 440
proslavljeni Krist zauvijek skinuti Cezaru oreol kojeg bijase uzurpi rao, tu bOZansku apoteozu, tu paklenu blasfemiju apsolutne moei. Posto je oprao ruke od krvi nevinoga, Pilat je izgovorio strasnu rijec: "Condemno, ibis in crucem." Nestrpljiva je gomila vee hrWa prema Golgoti. I evo nas na goloj uzvisini posijanom ljudskim kostima, sto se dize iznad Jeruzalema i nosi ime Gilgal, Golgota iIi mjesto lubanje, pusto mjesto na kojem su se od davnina vrsile najteze kazne. Golo brdo bez ijednog stabla; sarno se vjesala na njemu dizu. Tamo je Aleksandar Jane, zidovski kralj, zajedno sa cijelim svojim haremom prisustvo vao pogubljenju stotine zarobljenika; tame je Var razapeo dvije tisuee pobunjenika, tame je blagi Mesija, kojeg su proroci stoljeCima naja vljivali, trebao proCi kroz strasne muke, koje bjese smislio surovi duh Fenicana a usvojio neumoljivi zakon Rima. Ceta je legionara u velikom krugu opasala vrh brijega, kopljima odbijajuei posljednje vjernike, one koji bijahu posli za osudenikom. Tu su zene galilejske; zanijemjele od uzasa i ocaja bacaju se niCice na zemlju. Dosao je
441
zalaska. MoraIn su patnje slijedile i nadilazile one fizicke. Posveeenik se odrekao svojih moei; Bozji se sin gasio; ostao je sarno covjek koji umirase u najstrasnijim mukama. Na nekoliko ce sati izgubiti svoje nebo, kako bi mogao odmjeriti dubinu ponora ljudske patnje. Polako se uspravlja kriz sa svojom zrtvom i natpisom na njemu, koji pred stavljase posljednju ironiju prokonzulovu: Ova je kralj Zidova! Pred pogledom raspetoga u daljini se gubio Jeruzalem, sveti grad kojeg je on zelio proslaviti, a koji je na njega bacio anatemu. Cdje su njegovi ucenici? Nestali. Cuo je sarno uvrede Clanova sinedrija, koji su prosu dili da se vise ne treba bojati proroka i trijumfirali u njegovim samrt nim rnukama. "Spasavao je druge", govorili su, "a sam sebe ne moze spasiti!" Kroz te je blasfemije, tu pokvarenost, u jednoj groznoj viziji buduenosti Isus gledao sve zlocine koje ee u ime njegovo pociniti nepravedni vladari i fanaticni sveeenici. Sluiit ee se njegovim zna korn da bi proklinjali! Na njegovom krizu razapinjat ee druge! Nije ga sumorna sutnja neba, koje u ovom trenutku za nj bjese prekriveno velom, na vela na krik, vee svjetlost koja je za covjeeanstvo izgubljena:
vee postao prozracan? Za one pobozne zene, kojima su rimski legio nari dozvolili da se pribliZe kriZu i koje ridaju u njegovu podnozju, za prenerazene ucenike koji su se placuei povukli u jednu spilju u dolini Jozafat, sve je bilo svrS no. Mesija, koji je trebao sjesti na tron u Jeruzalemu umro je na krizu, bijedno i sramno poput najveeeg raz bojnika. Ucitelj je nestao, a s njime i nada, Evandelje, kraljevstvo nebesko. Nad malom se zajednieom stisnula sumorna tiSina i duboki ocaj, Slomljeni su cak Petar i Ivan. Sve oko njih je erno, ni u njihovoj dusi nema ni zrake svjetla. Medutim, kao sto je u Eleuzinskim miste rijama nakon najdublje tame slijedilo zasljepljujuee svjetlo, jednako tako i u Evandeljima nakon tog dubokog ocaja slijedi cudesna uzvisena radost. Ona ee zablistati iznenada poput Sunea koje naglo izranja na obzoru i od tog krika radosti zadrhtati ee cijela Judeja: On je uskrsnuo! Najprije je Marija Magdalena, hodajuei oka groba izbezumljena od bola, vidjela uCitelja i prepoznala njegov glas koji ju je pozvao po 443
brdu ispred pet stotina brace, koje bijahu okupili apostoli. Jos jed nom se ukazao i jedanaestorici apostola a potom su ukazanja pre stala. Medutim, vjera bijase stvorena, poticaj bijase dat i krscanstvo je pocelo zivjeti. Ispunjeni svetim plamenom, apostoli su poceli lijeCiti bolesnike i propovijedati Evandelje svoga ucitelja. Tri godine nakon toga, jedan mladi farizej po imenu Savao, voden Ijutom mrinjom prema novoj religiji, koji je krscane proganjao svom silinom svoje mlade duse, uputi se u Damask u pratnji svojih drugova. Na putu ga iznenada pogodi munja takvoga sjaja da je pao na zemlju. Say drhteCi, povice: Tko si ti?" I tada zacuje glas koji mu je govorio: ,,Ja sam Isus koga ti progonis, ali neces se moci oduprijeti mojim strijelama." Preplaseni poput njega, njegovi ga drugovi podigose. Bijahu culi glas, no nista nisu vidjeli. Mladicu zaslijepljenom munjom vid se povra tio tek nakon tri dana. 166 II
165 166
444
Marko, XVI, 15.
Djela, IX, 1-9.
Medutim, zelimo li stvari pogledati sarno stocke svjesnog povje snicara, tj. pogledamo Ii te autenticne cinjenice kao psihicke Cinje nice, trebamo imati na umu barem jednu stvar u koju nema nikakve sumnje a to je da su apostoli doista vidjeli Kristov lik ida je njihova vjera u njegovo uskrsnuee ostala nepoljuljanom. Cak i ako se odbaci Ivanovo kazivanje, pod izlikom da je njegovo Evandelje konacno redigirano stotinjak godina nakon Isusove smrti, ako se Lukino kazivanje 0 Emausu odbaci kao pjesnicka hiperbola, ostaju nam jednostavne i pozitivne tvrdnje Marka i Mateja, koje predsta vljaju sam korijen tradicije i krseanske religije. Ostaje nesto jos cvrsee, nesto sto uopee nije sporno, a to je Pavlovo svjedocenje. Objasnjavajuci Korineanima razloge svoje vjere i osnove Evandelja koje propovijeda, on im redom nab raja sest ukazanja Isusovih koja su slijedila jedno za drugim: Petru, dvanaestorici, grupi od pet sto tina ljudi "od kojih je veCina", kaze on, "jos na zivotu", Jakovu, okupljenim apostolima, te na kraju spominje i svoje videnje pred 445
prosudivanja bez tocnog vaganja i razumnog prebiranja po svim dokumentima, dodajmo da ne moze biti filozofske povijesti ako se ne izvodi iz velicine uzroka i posljediea. Moiemo zajedno sa Straussom, CeIseom iIi Renanom ne pridavati nikakvu objektivnu vrijednost uskrsnueu i na taj fenomen gledati kao na Cistu halu einaeiju. Medutim, u tom smo slucaju prisiljeni najveeu revolueiju u povijesti covjecanstva graditi na obmanama osjeta i Cistim tlapnjama duha. 168 Medutim, nemojmo se zavaravati, vjera u uskrsnuee predstavlja osnovu povijesnog krscanstva. Bez te eklatantne potvrde Isusova ucenja, njegova religija ne bi ni zapocela. Ta je cinjeniea izazvala totalnu revoluciju u dusama apostola. Od iidovske je svijesti, njihova svijest postala krscanskom. Za njih je pro slavljeni Krist iiv, on im je govorio, nebo je otvoreno, onaj svijet ulazi Korincanima, XV, 1-9. Slrauss je rekao: "Uskrsnuce se moze objasnili sarno kao vjesl pOlez sarlalana, kojim se sluzi svjelska povijesl, ein wellhislorischer Humbug." Rijec je viSe cinicna negoli duhovna i ne objasnjava vizije aposlola PavIa. 167
168
446
adepata nestala bez traga, izmedu ostalih tako je bilo s tijelom Mojsija, Pitagore i Apolonija iz Tijane i nikada se nije doznalo sto se dogodilo s njima. Postoji mogue nost da su njihovi poznati iIi nepoznati ueenici spalili njihove posmrtne ostatke kako bi se izbjeglo skrnavljenje od strane neprijatelja. Ma kako bilo, znanstveni aspekt i duhovna veliCina uSkrsnuea mogu se razumjeti sarno u ezoterijskom smislu. Kod Egipeana, kao i kod Perzijanaca mazdaistieke religije Zaratustrine, prije i poslije Isusa, u Izraelu kao i kod krseana prvih dvaju stoljeea, uskrsnuee se razumijevalo na dva naCina, od koji je jedan bio materijalistieki i apsurdan a drugi duhovan i teozofski. Nakon gnostiekih pritisaka, Crkva je usvojila prvu, narodnu, ideju dok druga predstavlja duboku ideju posveeenika. U prvom znacenju, uskrsnuee oznacava povratak u zivot materijalnog tijela, jednom rjecju, regeneraciju lesa koji se vee bio poceo raspadati; to je onda z3misljeno kao znak dolaska Mesije ili kao posljednji sud. Beskorisno je ukazivati na to 0 kakvom je grubom materijalizmu rijec i koliko je ta koncepcija apsurdna. Za posveeenika je uskrsnuee imalo posve 447
Uzvisene se duse tako pokazuju Ijudirna sarno u stanju dubokog sna iIi ekstaze. Tada su njihove tjelesne oei zatvorene i dusa, napola oslobodena od tijela, tada moze vidjeti i druge duse. Dogada se, medutim, da se neki veliki prorok, neki istinski Bozji sin manifestira pred svojima i u stanju budnosti, kako bi ih bolje uvjerio pogadajuci njihove osjete i njihovu imaginaciju. Na slican naein, dusa koja je izasla iz tijela moze svom spiritualnom tijelu na trenutak dati vidljivi izraz, katkada je se cak moze dodirnuti, uz pomoc posebnog magnetizma kojeg duh vrsi nad materijom posredstvom elektricnih sila atmosfere i magnetskih sila zivih tijela. Po svemu sudeci, upravo to se dogodilo s Isusom. Ukazanja 0 kojima nam govori Novi Zavjet naizmjenicno se krecu unutar jedne i druge kategorije, tj. duhovne vizije i oSjetiIne pojavnosti. Izvjesno je, medutim, da su ta ukazanja za apostole bila vrIo realna. Radije bi oni posumnjali u postojanje neba i zemlje negoli u svoj stvarni susret
169
448
Korincanima, XV, 39-46.
najavio svojim ucenicima. Ako je imao mo¢ da se nakon svoje smrti pojavi pr d njihovim ocima u svom tom pobjednickom sjaju, uCinio je to zahvaljujuci svojoj CistoCi i urodenoj snazi svoje duse stostruko uvecanima veIicinom njegova truda i djela koje je ispunio. Gledano izvana i sa zemaljske tocke gledista, mesijanska drama zavrsava na krizu. Prernda je sarna po sebi uzvisena nedostaje joj izvrsenje obecanja. No, pogleda Ii je se iznutra, iz dubine Isusove svi jesti i s nebeske tocke gledista, ona ima tri Cina, Cije vrhunce oznacavaju Iskusenje, Preobraienje i Uskrsnuce. Drugim rijeCirna, te tri faze predstavljaju Kristovu inicijaciju, potpuno Otkrivenje i Krunidbu njegova djela i u skladu su s onim sto su apostoli i POSy ceni krscani prvih stoljeca nazi ali misterijama Sina, Oca i Duha Svetoga. Potrebna krunidba Kristova zivota i nuini predgovor povijesnog razvoja krscanstva, rekao sam. Ladu, sagradenu na plazi, trebalo je pustiti u ocean. Osim toga, uskrsnuce predstavljase otvorena vrata svjetlosti prerna svemu sto nam je Krist navjestao. Ne treba nas fuditi cinjenica da su prvi krscani bili zasIijeplj ni njegovirn munjevitim J
J
449
pomorficnijem obliku, svojim se vlastitim genijem vezala uz prirodni i zemaljski zivot. To joj je omogueilo da otkrije, primjerice, besmrtne zakone Lijepog i formulira principe znanosti koji se temelje na opazanju. Medutim, s te toeke gledista, njezina koncepcija onostra nog se suiavala i postupno postajala sve tamnijom. Svojom sirinom i univerzalnoscu, Isus je obuhvatio obje strane iivota. U molitvi Gospodu, koja rezimira njegovo ueenje, on kaze: "Budi kraljevstvo tvoje kako na nebu tako i na zemlji." Nairne, kraljevstvo Bozje na zemlji znaCi ispunjenje moralnog i drustvenog zakona u svom nje govom bogatstvu, u svom sjaju Lijepog, Dobrog i Istinitog. Tako magija njegova ueenja, i na neki naCin neogranicena moe njegova sirenja leie u jedinstvu moralnog i metafiziekog, u vatrenoj vjeri u vjecni zivot, u zelji da on zapocne vee ovdje dolje putem aktivnog milosrda. Krist je dusi, pritisnutoj zemaljskim nedacama, rekao: "Ustani jer nebo je tvoja domovina; ali da bi povjerovala u to ida bi stigla tamo, potvrdi ga vee ovdje svojim djelom i svojom Ijubavlju!
uskrsnueem, imalo za covjecanstvo i sve one koje njegovo obeeanje sadrii za beskonacnu buduenost. Njegova rijec i njegova irtva posta vili su temelje nevidljivog hrama, cvrseeg i neunistivijeg nego sto su svi hramovi od kamena; ali to ee se djelo nastaviti i dovrSiti sarno u onoj mjeri u kojoj na njemu budu radili svaki covjek i sva stoljeea koja dolaze. Sto je taj hram? To je hram obnovljenog covjecanstva. To je moralni, drustveni i duhovni hram. Moralni je hrarn obnova ljudske duse, transformacija pojedinca uz pornoe ljudskog ideala, koji je kao primjer covjecanstvu pruien kroz Isusov lik. Zbog eudesnog sklada i punoee njegovih vrlina tesko ga je definirati. Uravnoteieni razum, misticna intuicija, ljudsko suosjeeanje, snaga rijeCi i djela, osjetljivost sve do bola, hrabrost sve do srnrti - nista rnu nije nedostajalo. U svakoj je kapi svoje krvi imao dovoljno duse da postane junak; no, koliko je jos i boianske blagosti bilo u tome! Ouboko jedinstvo junastva i ljubavi, volje i razuma, Vjecno-Muskog i Vjecno-Zenskog, cine ga cvijetom idealne ljudskosti. 451
eu 0 tome samo ovo: Socijalni rat u principu postoji u svim europs kim zemljama, buduei dane postoje ekonomski, drustveni i religi jski principi koje bi prihvatile sve drustvene klase. Jednako tako, i europske nacije nisu prestale zivjeti u stanju otvorenog rata ili oruza nog mira, buduCi dane postoji nijedan zajednicki federativni prin cip koji bi ih legalno povezivao. Njihovi interesi i zajednicke teZnje ne izviru ni iz jednog zajednickog autoriteta niti ih stite sankcije koje bi ustanovio neki najvisi sud. Premda je Kristov zakon prodro u indi vidualne svijesti i do neke mjere u drustveni zivot, nase politicke institucije jos uvijek vodi poganski i barbarski zakon. Danas je politicka moe posvuda izgradena na nedovoljnim temeljima. S jedne strane, ona se temelji na tzv. bozanskom pravu kraljeva, sto nije nista drugo doli vojna sila; s druge strane, na univerzalnom glasovanju sto, pak, predstavlja samo instinkt mase iIi neselektirani razum. Jednu naciju ne cini zbir neodredenih vrijednosti ili zbroj odredenih znamenki. Ona je zivo biee koje ima svoje organe. Toliko dugo dok 452
rajuei se integralnoj Znanosti, bozanskoj Umjetnosti i punoCi Zivota. Ali njegovo se obee anje ne moze ispuniti bez pomoci svih zivih snaga covjecanstva. Dvije su glavne stvari potrebne danas da bi se nasta vilo njegovo veliko djelo: s jedne strane, progresivno otvaranje eks perimentalne znanosti i intuitivne filozofije Cinjenicama koje pripa daju podrucju psihickoga, intelektualnimprincipima i duhovnim istinarna; s druge strane, potrebno je sirenje krseanske dogme u smislu tradicije i ezoterijske znanosti te, posljedicno, reorganizacija Crkve prema stupnjevanoj inicijaciji i to slobodnim neodoljivim kre tanjem svih krscanskih Crkava, koje su podjednako i pod istim nazi yom keeri Kristove. Potr~bno je da znanost postane religioznom a da religija postane znanstvenom. Ta d vostruka evolucija, koja se vee priprema, konacno ee i neminovno dovesti do izmirenja Znanosti i Religije na ezoterijskom planu. U pocetku to nece iei bez velikih teskoea, ali 0 tome ovisi buduenost europskog drustva. Transformacija krscanstva u ezoterijskom smislu povuCi ee za sobom i transformaciju judaizma i Islama, te regeneraciju bramanizma i 453
jih ruku. Njoj je namijenjena jedna ljepsa uloga, koja se sastoji u upravljanju svijetom vrseci socijalno djelo Kristovo, formuIirajuci njegovu inte gralnu misao, kruneCi Znanoscu, Umjetnoscu i Pravdom duhovni hram najvecega medu sinovima Boziim.
4. TFSTAMENT VELIKOG PRETKA 5. VE[)SKA RELIGIJA
52
55
II. KRISHNA 1. HEROJSKA INDIJA 2. KRALJ MADORE 3. DjEVlCA DEV AKI 4. KRISI-ININA MLADCJST 5. INlCijACIJA 6. UCENJE PC)SVECENIKA 7. POBJEDA ISMRT 8. SJAJ SUNCANE RIJECI
61
62
67
71
75
82
90
95
106
III. HERMES 1. SFINGA 2. HERMES 3. IZIDA - INICijACIJA - ISKUSENJA 4. OZIRIS - SMRT I USKRSNUCE 5. HERMESOVA VIZIJA
110
111
115
121
130
135
a) ISKUSENJE
b) PRVI STUPANJ - PRIPREMA c) DRUGI STUPANJ - OCISCENJE d) TRECI STUPANT - USA VRSA VANJE e) CETVRTI STUPANT - EPIFANIJA 5. PITAGORINA OBITEL}
269 272 277 286 310 324
VII. PLATON........................................................................................ 1.PLATONOVAMLADOSTlSOKRATOVASMRT 2.PLATONOVA INICIJACIJA I PLATONSKA FILOZOFIJA 3. ELEUZINSKE MISTERIJE
335 337 346 354
VITI. ISUS............................................................................................. 1. ST ANJE SVIJETAU VRijEME ISUSOVA RODENJA................. 2. MARTIA, RANE GODINE ISUSOVE 3. ESENI, IVAN KRSTITELJ - ISKUSENJE 4. ISUSOV JAVN! mOT 5. BORBA S FARlZEJIMA 6. POSLJEDNJE PUTOVANJE U JERUZALEM 7. OBECANJE I ISPUNJENJE
369 370 382 391 406 417 427 451
