da_se_ne_zaboravi_hrvatsko_etnicko_ciscenje_krajine.pdf

NEr ZABORAVI Hrvatsko Krajine D A S E N E Z A B O R A V IDA–SE H vatsko-e t n i c ketnicko o c i sciscenje cenje Krajine

1990 - 1995

Sadrzaj: - Predgovor -Zaboravljeni testament Jovana Raskovica - Republika Srpska Krajina - Istorijska, pravna i politicka utemeljenost - Zlocinacka akcija “Oluja” - Da se ne zaboravi - Genocid nad civilnim stanovnistvom Krajine - Zlocini hrvatske vojske i policije u Krajini - Brionski transkripti - Zlocini u “Oluji”, Djakomo Skoti - Pokolj moze da pocne - Zakon o obrani RSK - Odluka o proglasenju RSK - Odluka o proglasenju ratnog stanja - Naredba o povlacenju - Izvjestaji UN-a i medija - Hronika desavanja u RSK - Ispovjest uhapsenog Krajisnika - Ispovjest vojnika RSK - Sedam dana pakla do Srbije - Izjave svjedoka - Kroz hrvatska mucilista - Ubiti, protjerati, raseliti - Optuznica protiv Gotovine, Cermaka i Markaca - Lora - Lora, izvjestaj o zlocinima - Zlocini Tomislava Mercepa - Zlocini Branimira Glavasa - Optuznica protiv Glavasa - Zlocinacka akcija “Bljesak” - Na putevima lesevi i srpska krv - Zateknuti Srbi pod kamu, batinu ili uza zid - Iza hrvatske vojske masovne grobnice i pustos - Zrtve svjedoce - Medacki Dzep - Sjecas li se Medackog Dzepa - Medacki Dzep, svjedocanstva - Ovo je sve srpsko, koljite - Izgorjeli lesevi - Optuznica protiv Ademija i Norca - Ravni Kotari i Maslenica - Izjave civila - Miljevacki Plato - Zapisnik o ekshumaciji - Problem identifikacije poginulih - Izjave - Masakr na Koranskom mostu - Ubijanja u Paulin Dvoru - Ubijanja Srba u Gospicu i Lici - Ubijanja Srba u Pakrackoj Poljani - Spisak logora za Srbe u Hrvatskoj - Umjesto zakljucka - Zlocin nad Srbima je bio organizovan - Kratka geneza ustastva - Kako je unistena Krajina - Ne mogu i necu - Krajinaforce, o nama -Rijec autora Dodatak: - Bilten Veritasa povodom godisnjice “Oluje” - Optuznica

www.krajinaforce.com

Strana 1


1990 - 1995

" ... hrvatska nacionalna politička misao nije se mjenjala zadnjih 150 godina, otkada je stari kroatistički političar Starčević, koga su nazivali i nazivaju ga "ocem domovine", uspostavio misao da su Srbi u Hrvatskoj, a i Srbi općenito, remetilački faktor uspostavljanja hrvatskog nacionalnog bića i hrvatske države, pa do danas. Od Starčevica pa do Tuđmana ta se misao nije mjenjala. U različitim vremenima i u raznorodnim okolnostima ispoljavala se ova rasna i šovinistička misao u mnogostrukim agresivnim akcijama protiv srpskog naroda u Hrvatskoj. Antisrpska djelatnost se kretala od asimilacije do kompletnog fizičkog poništavanja biološke, žive mase srpskog stanovništva. U tom masovnom zločinu je bilo više strasti nego promišljenosti, više monstruoznosti nego preciznosti ..." JOVAN RAŠKOVIĆ, AKADEMIK PROF. DR. ČLAN SANU 31. jul 1992. godine


Strana 2


1990 - 1995

“Moramo oprosti, ali ne smijemo zaboraviti “. Davno izrečene riječi srpskog Patrijarha Gavrila Dožiča neposredno nakon završetka drugog svjetskog rata i stravičnog pokolja koji se tada desio nad srpskim narodom, ne tako davno su morale još jednom biti izgovorene od strane još jednog srpskog Patrijarha, Pavla Stojčevića. Iz, na žalost, istog razloga. Genocid nad srpskim narodom koji je počeo još davno, a možda se nije ni smirivao čak i za vrijeme godina kada su, na izgled, svi narodi u bivšoj Jugoslaviji živjeli u miru, ¨bratstvu i jedinstvu ¨, i nekom čudnom blagostanju, doživio je kulminaciju 1995 godine kada su stotine i stotine hiljade Srba protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta, pobijeni, opljačkani, bezbroj ljudi je nestalo da im se ni do danas trag ne zna, kada se krenulo da se jednom zauvijek izbriše trag i sjeme srpstva. Samo, sve mi se čini da se Patrijarsi i nisu morali truditi da izgovaraju te riječi nanovo i nanovo. Srpski narod ima neku čudnu osobinu da brzo oprosti, ali , na žalost, još brže zaboravlja. Zaborave se bitke, zaborave se zlodjela, zaborave se mučenja, hapšenja, ubijanja, zaborave se ljudi koji su ginuli braneći kućni prag, očevi i majke koji žale za svojim nastradalim sinovima. Kažu da Istoriju pišu pobjednici. Krive je i ispravljaju kako im volja, da li je sve to što se piše istina ili nije, nije važno, ko će se još oko toga zamarati. Srbima je dovoljno reći dvije tri lijepe riječi, dovoljno je da stasa samo jedna nova generacija, ako smo te sreće da uopšte i može stasati poslije svih tih zlodjela koja se čine decenijama nad nama, i gotovo – i oprošteno i zaboravljeno. Koračamo u budućnost, zar ne, kome trebaju podsjećanja? Mali broj ljudi ostaje da pamti, da otima od zaborava, da se lavovski bori da se Istina i dalje čuje i da se Istorija događaja ne iskrivljuje, i tom malom broju ljudi koji tako žive i dišu se priključila i mala, ali odabrana skupina ljudi sa Krajinaforce-a, na čelu sa Dj – Zombijem, i već godinama ne daju da se Istina ugasi i zaboravi. Ovaj put se DJ uhvatio u koštac sa do sada najvećim izazovom, da skupi svu tu Istinu i sačuva je na jednom mjestu od zaborava u jednu jedinstvenu knjigu koja u sebi sadrži maltene sva zlodjela počinjena na teritoriji Republike Srpske Krajine i širom Hrvatske nad srpskim stanovništvom. Od Plitivica do Medačkog Džepa, Maslenice do Ravnih Kotara, Miljevačkog Platoa i Pakračke Poljane, preko Gospića i stravičnih zlodjela u logoru ¨Lora ¨, pa sve do najvećih zločinačkih akcija ¨ Bljeska ¨ i ¨ Oluje ¨, sve je dokumentovano i ispričano u ovom dosad jedinstvenom sabranom djelu koje ima za cilj baš to – da se nikad ne zaboravi zločin nad srpskim stanovništvom počinjenim nad njim u periodu od 1990 do 1995 godine, ali koji se i dan danas nastavlja. Sakupljeno je na stotine dokumenata, priča, izjava svjedoka, potresnih svjedočanstava, spiskova i zapisa i ko želi da zna Istinu o tim krvavim događajima koja su se tada dešavala, naći će je ovdje. Obično bi na kraju predgovora jedne knjige trebalo napisati čitaocima ¨ a sada uživajte ¨, ali se to ovog puta ne može napisati, jer nema ovdje uživanja. Istina boli. Jedino što vam mogu reći je – NEMOJTE ZABORAVITI. Srbo Peuljanac


Strana 3


1990 - 1995

ZABORAVLJENI TESTAMENT JOVANA RAŠKOVIĆA Profesora dr Jovana Raškovića upoznao sam, na žalost, veoma kasno: u jesen 1985. godine, po preporuci Dobrice Ćosića. "Ima jedan psihijatar, zanimljiv sagovornik. Ako si voljan, upoznaću te s njim, pa obavite razgovor za novine." Sa zadovoljstvom sam prihvatio njegov predlog, ne sluteći šta će mi značiti poznanstvo i potonje prijateljstvo s Jovanom Raškovićem. Krajem avgusta 1985, otputovao sam u Primošten. U tom lepom gradiću, u jednoj skrovitoj uvali na obali mora, dr Rašković je imao porodičnu vilu, u kojoj je provodio najveći deo godine, gosteći svoje mnogobrojne prijatelje. Razgovor je trajao od tri popodne do 9,30 sati uveče! A trajao bi i duže da nas Tanja, Jovanova supruga, lekar-endokrinolog, nije nekoliko puta opominjala da smo neuviđavni prema njihovim gostima - supružnicima Mladenović: Tasi (književniku) i Lepi (uredniku u Međunarodnoj politici). Čekali su nas već dva sata da večeramo zajedno. Razlog naše "neuviđavnosti" bio je jednostavan: Jovan Rašković nije bio samo interesantan, već čudesan sagovornik. O svakoj temi, koju sam u razgovoru pokrenuo, izgovorio je celovit esej. Doktor Rašković je imao još jednu vrlinu: govorio je smireno, a istovremeno i duboko emotivno. Pogotovo, kada se prisećao stradanja Srba u Hrvatskoj za vreme Drugog svetskog rata, i isticao obnovljena strahovanja zbog rehabilitovanih ustaških znamenja i parola iz doba Pavelićeve NDH. Jovan i Tanja su otputovali na dvonedeljni odmor u Afriku, a u međuvremenu je odštampan novi broj "Intervjua" sa Jovinim likom preko cele naslovne strane. Dan kasnije zazvonio je telefon: "Hej, evo mi smo se vratili" - oglasio se Jova detinje - radosnim glasom. "Javljam se sa aerodroma i, kao svaki narcis, već sam pročitao intervju. Iznenađen sam da ste ga objavili u celini..." Intervju sa prof. Jovanom Raškovićem odjeknuo je u javnosti. Predosetio je šta će uraditi Milošević I što je za nas najvažnije - najavio je pojavu narcisoidnog i bezočnog političara koji uživa da ponižava svoje saradnike i, po pravilu i neminovno, svojom politikom uzrokuje veliku nesreću i razaranja u sopstvenoj državi i celom njenom okruženju. Rečju, sve ono što smo, nekoliko godina kasnije, otkrili i upoznali kao svojstva Slobodana Miloševića. - Historija je puna neobjašnjivih događaja, a nju su, nažalost, najčešće objašnjavali ideološki i pristrasno. Zavirite samo u udžbenike iz tog predmeta pa ćete se uvjeriti kako o jednom te istom događaju, o međunarodnom sukobu, svaka zemlja-učesnica sasvim različito svjedoči. U ljudskoj historiji je vrlo često dolazilo do velikih krvoprolića, a da se to ne može objasniti racionalnim razlozima. Takvih tumaranja historijom bilo je i biće dokle god bude čovjeka... Ideolozi greše kada tvrde da su ljudi za ovu ili onu ideologiju zbog toga što proklamira racionalne ciljeve. Naprotiv, samo one ideologije koje otvaraju breše za


Strana 4


1990 - 1995

iracionalno ponašanje - privućiće veliki broj ljudi. Kad bi čovjek bio racionalan, onda bi se morali upitati: otkud pojava fašizma u Nemačkoj, početkom tridesetih? U to vrijeme, na primer, na jednom mjestu govorili su slavni filozofi, profesori univerziteta ili čuveni pisci... I vrlo tačno tumačili tadašnju situaciju i racionalne izlaze iz nje. Njih je slušalo petnaestak intelektualaca. Na drugom mjestu, u nekoj minhenskoj pivnici, neki je kobasičar govorio nešto što ni sa gramatikom ni sa logikom nema veze, što niko nije razumio, pa čak ni on sam... Ali, njega je slušalo i oduševljeno mu aklamirala ogromna masa ljudi. Zašto? Zato što on sa njima iracionalno komunicira, zato što ih poziva da ispolje svoju agresivnost. A jedna od najdubljih ljudskih potreba je potreba za agresijom i razaranjem. Ona je češće i lakše pokretala ljude, nego ideja graditeljstva... Znam da će se mnogi naježiti na ovu tvrdnju, ali osnovne pokretačke snage takvih revolucija su zavist, nasilje i poziv na rušenje. U temelju svih tih ponašanja leži jedna opaka strast, a to je strast za vladanjem ljudima... Nama psihijatrima je ta priča potpuno shvatljiva. Svaka strast se upotrebom stišava i gubi... Čak i ljubav prema djeci ili požuda prema ženi, ako je realizirana i do kraja prihvaćena, vremenom se umara... Samo strast za vladanjem ljudima - upotrebom jača! Logički gledano to je besmislica. Ali, ona je smišljena... A ništa nije opasnije od smišljenih besmislica. Posle tog intervjua počeli smo češće da se javljamo jedan drugome i razmenjujemo vesti o javnim i privatnim događajima. Jova (već duže vreme oslovljavao sam ga tim imenom) i Tanja su često dolazili u Beograd i mi smo se redovno sretali ili kod Dobrice i Božice Ćosić, ili u mom stanu. Povremeno je društvo bilo i brojnije, poneki diplomati, gosti iz inostranstva... Filozofi Ljuba Tadić i Sveta Stojanović sa suprugom - Nevenkom i Anđelkom bili su naši zajednički i dugogodišnji prijatelji. Narednog leta, moja supruga Eva i ja proveli smo odmor u Raškovićevoj kući u Primoštenu, istovremeno sa Tasom i Lepom Mladenović i Matijom i Verom Bećković. Povremeno, pridruživali su se i drugi Jovini prijatelji i poznanici. I svi smo uživali u Tanjinom kulinarskom majstorstvu i u dobrim vinima, posebno - u babiču. Eva i ja smo želeli da učestvujemo u kupovini namirnica, tražeći u prodavnicama najkvalitetniji materijal. Međutim, sve što smo dobijali redovno je bilo znatno lošije od materijala koji je Tanja već imala, ili posle nas kupovala u toj istoj prodavnici, pa smo, na njihovo insistiranje, digli ruke od daljih pokušaja. Sve ovo ističem samo iz jednog razloga: godine 1986. Jovan Rašković i njegova porodica bili su veoma poštovani i omiljeni među svojim sugađanima Hrvatima, isto toliko koliko i među Srbima. Narednog leta, Eva i ja, otišli smo na Mljet, na kojem smo već godinama, ranije, provodili po mesec dana uživajući u njegovim prednostima nad drugim ostrvima: nacionalnom parku, dugom šetalištu oko dva jezera, noćnoj muzici zrikavaca, čistoj toploj morskoj vodi i svežoj ribi koju su nam naši domaćini Ivo i Frane Matana priređivali svaki dan. Na žalost, na Mljetu smo ostali svega tri dana. Još na putu, Evu je spopala neka drhtavica, osećala je nemoć u celom telu, a počeo je i vid da joj slabi. Mlada lekarka na Mljetu nije znala da joj pomogne. Pozvao sam Jovu telefonom i opisao mu njene tegobe. - Verovatno je posredi neki gadan virus, napao je nervne centre... Vratite se odmah u Beograd! Posle nekoliko zastrašujućih dijagnoza, naročito beogradskih oftalmologa, koji su tvrdili da ima tumor u mozgu i da je treba hitno operisati. Eva je, primljena na beogradsku neurološku kliniku kod prof. Zvonka Levića. O tome sam obavestio i Jovu. Dan-dva kasnije već se pojavio u Beogradu, posetio Evu i sa profesorom Levićem dogovorio se o načinu lečenja. Od tada, javljao se skoro svakog dana sa dva ista pitanja: kako je Eva i šta, inače, ima novo? Na prvo sam odgovarao podrobno - najpre, šta mi je profesor Lević saopštavao, a potom šta sam i lično zapažao... Posle kraće pauze Jova bi izgovorio: "Da, da... To je i meni rekao".


Strana 5


1990 - 1995

Šta će biti sa Srbima u Hrvatskoj Bio sam, neizmerno, ganut njegovom bezrezervnom i trajnom brižnošću. Početkom devedesetih godina među srpskim stanovništvom u Hrvatskoj zavladala je strepnja od prvih poteza nove hadezeovske vlasti. Jovan Rašković je osetio dužnost da te usplahirene ljude smiruje, da ih savetuje da ne čine ništa ishitreno i nerazumno. I oni su ga slušali. I tražili da im se sve češće obraća... Pozivali su ga i Srbi iz Bosne i Hercegovine, a početkom devedesetih i Srbi iz Srbije... Za takve napore trebalo je imati zdravlje sportiste. Znajući za njegove fizičke tegobe, pitao sam ga - kako sve to podnosi? - Ono što se mora, ne sme da bude deške - odgovarao je u početku. Vremenom, na njegovom licu primećivao sam umor, a bio je i sve snuždeniji. Interesovalo me je da li se, ponekad, oseća usamljen usred mase od nekoliko hiljada nepoznatih lica. Gledao me je pravo u oči, a onda zagrlio: "Pa ti već odavno slutiš... Osećam se itekako usamljen... Pogotovo, kada od mene očekuju i traže da im govorim ono što oni hoće da čuju, a ne - šta ja mislim... Ti nesrećni ljudi žele da se oslobode straha, bola i besa... I, tada im moram omogućiti da se prazne... Najviše me brine što njihov strah i ljutnju, osim aktuelne hrvatske vlasti, podgrijevaju i neki naši ljudi." Nešto kasnije, međutim, bio je još utučeniji: saopštio mi je turobnim glasom da ima velike muke sa Slobodanom Miloševićem. Ja sam to već bio saznao od jedne druge osobe. Čuo sam, takođe, da je Milošević, izvesno vreme, okupljao, grupu od desetak srpskih intelektualaca, među kojim je bio i Jova, da bi, navodno, čuo njihova mišljenja kako bi trebalo rešavati probleme Srba u hadezeovskoj Hrvatskoj. A stvarni razlog Miloševićevih poziva, ubeđen sam, bila je njegova namera da ih kontroliše i manipuliše njima. Zahtevao je od njih, između ostalog, da nikome ne govore o tim susretima... Jer, bože moj, neprijatelji Srba će onda... Većina njih bila je, na žalost, impresionirana, a nekolicina i fascinirana Slobodanom Miloševićem. Matija Bećković je posle prvih susreta s njim sročio čuveni aforizam: "Sloboda se piše sa - n"; Dobrica Ćosić izjavljuje u jednom intervjuu da je "nacionalna politika Slobodana Miloševića i realna i dobra"; Brani Crnčeviću je i rođena koža bila tesna dokle god se viđao s njim; Mihailo Marković je smislio društveni poredak koji do tada nigde nije postojao: bespartijski pluralizam!; Mića Milošević, predsednik Svesrpske zajednice, iz Švajcarske, izjavljivao je da je "spreman da Miloševiću dade - sve što zatraži! Itd, itd... Uglavnom, svima njima su usta bila puna jedinstvenog i neuporedivog Slobe. Govorili su kako je oštrouman, kako mnogo zna (!), kako je odličan strateg i kako su inostrani pregovarači ošamućeni njegovom harizmom. Zaista je teško objasniti kako talentovani i obrazovani ljudi mogu biti tako lakoverni. Osim, njihovom taštinom - što je vođa baš njih izabrao da im se poverava. I Jova je jednom, na prijemu, povodom republičkog praznika Srbije, izrekao neku patetičnu pohvalu Miloševiću. Sutradan sam ga pitao: "Jovane, šta Ti bi da se javno udvaraš Miloševiću?" - Velika muka, šta bi drugo? Do grla sam u živom blatu, pa sam pokušao da smirim njegovu podozrivost... Jova je i u svim narednim susretima s Miloševićem nastojao da mu da do znanja da nema, ama baš nikakvih vlastodržačkih, niti liderskih ambicija. Tih dana Milošević je ponovo okupio ovu grupu uglednih intelektualaca. Na tom sastanku, Jova je uporno molio da se zaustavi raspirivanje napetosti ne samo u Krajini, već i u celoj Hrvatskoj. Odmah na početku, naglasio je da je Hrvatska država i Srba, koji u njoj žive i da bi oni, prvenstveno, trebalo da se izbore za ista prava koje imaju i ostali građani Hrvatske. Svako drugo, a pogotovo - nasilno rešenje, bilo bi


Strana 6


1990 - 1995

na štetu Srba, jer ne bi dobili podršku međunarodne zajednice. Slobodan Milošević je zastupao sasvim suprotno mišljenje. Još za vreme Londonske konferencije o jugoslovenskoj krizi, on se, pripit, uveče, pojavio u apartmanu Dobrice Ćosića, sprdajući se sa pokunjenim saradnicima i ostalim članovima delegacije: "Šta je, uplašili ste se? Pa zar ne shvatate da smo ih već pobedili?!" Čuo sam posle da, u toj grupi Miloševićevih mudraca, Jovu Raškovića niko nije podržavao, bar ne, tu, pred Miloševićem. Zato sam ga i pitao: "Hoćeš li i dalje ići kod njega?" - Mora se, jer nemam drugog izbora. Dogod budem imao nade da ću spasiti nečije živote ja ću to činiti... Ne previđam ja ništa... Sećaš li se kad smo prvi put govorili o njegovoj aroganciji i taštini? I, zaista, već posle prvih Miloševićevih javnih nastupa, Jova je naučno analizirao njegove govore i utvrdio da pretežno upotrebljava zapovedne oblike konfliktnih glagola: morati, obračunati, suprotstaviti, sukobiti i dokrajčiti... Bavili smo se, takođe, i analizom njegovih naredbi i tuđih obaveza, koje iz tih naredbi proističu. Strah od Miloševićevog ludila Tada je prvi put o Miloševiću izrekao profesionalni sud: opak i zloslutni paranoik! Bila je žestoka vrućina dok smo šetali Knez Mihajlovom ulicom i Jova se oblivao u znoju. Zastrepeo sam da ga, možda, svojim ružnim slutnjama još više iznurujem. Hodali smo i ćuteli, još neko vreme kalemegdanskim stazama. Ipak, nisam izdržao a da ga ne upitam: - Jesi li Ti, do kraja, promislio, skim imaš posla i u šta se upuštaš? Odgovorio je bez premišljanja: "Jesam, i znam da mogu sve da izgubim!" - Mislio sam i na ono najvrednije što nam je dato - sam život. Ti bolje od miliona drugih znaš kako se ponašaju opaki paranoici i na što su sve spremni, ako sebi utuve u glavu da neko ugrožava njihov ego... Čupkao je svoju dugu bradu i polako rekao: "Mislio sam i o tome..." A onda me je dugo gledao svojim sjajnim, bistrim očima: "Svako ko je rođen da bude čestit, a i u porodici tako vaspitavan, živeće veoma bolan život. Jer, život je - ponoviću jedna banalnost - stalno trvenje između nesebičnih i sebičnih... A ovi drugi - mnogo češće pobeđuju". I tako je, po ko zna koji put, izbegao da direktno odgovori na moje pitanje. Na rastanku, pred hotelom "Moskva", gde su Tanja i on bili odseli, Jova me iznenada upita: "Šta misliš o ideji da organiziram jedan miran marš Krajišnika prema Zagrebu, a da nam se onda priključe i Srbi iz drugih oblasti Hrvatske". - Ako budeš mogao da sprečiš ljude da nose oružje, onda je to vrlo dobra ideja. Izloži je sutra na ručku, pa ćemo videti kako će je primiti naši prijatelji. Predložiću i da pozovemo neke poznate svetske novinare da pišu o pobudama marša... - I to je zanimljiva ideja. Tako bi svetska javnost mogla saznati o brojnim, nevinim žrtvama Srba u Drugom svetskom ratu i strahovima sadašnje generacije. da im se nešto slično može ponovit... A sutra je dobra prilika da proverimo tu ideju. Za Evu je sutrašnji dan bio veoma važan. Poštovala je i volela Jovu nežnije nego svog sopstvenog oca, i bila pred njim spontanija nego pred bilo kojim drugim našim prijateljem. Dok smo se nas dvojica šetali, ona je sa radošću kupovala materijal za Jovino omiljeno jelo, za sutrašnji ručak - pasulj sa suvim svinjskim rebrima. Na ručku će osim Tanje i Jove, biti Dobrica i Božica Ćosić, Anđelka i Sveta Stojanović i Nevenka i Ljuba Tadić. Posle ručka, kad smo se smestili u dnevnoj sobi, Jova je ležerno pomenuo mogućnost da Krajišnici organizuju jedan "gandijevski marš" prema Zagrebu. Ostali gosti su bili iznenađeni. Gledali su u Jovu, čekajući da potanko obrazloži svrhu te ideje. Jova je to učinio, naglasivši potrebu da, u bilo kojem političkom poslu, treba da obezbedimo podršku uticajnih zemalja Zapada.


Strana 7


1990 - 1995

- Što mi za sada - uopšte nemamo - zaključio je turobno. Sveta Stojanović se saglasio sa Jovom, ja takođe. Predložio sam da svako od nas, prisutnih u sobi, pozove nekog svog prijatelja, poznatog svetskog novinara. Dobrica i Ljuba su nedvosmisleno osporili smislenost celokupnog posla. Smatrali su da se željeni cilj ne bi postigao, a najmanje dobila međunarodna podrška. Dobrica je verovao da će velike sile priznati i poštovati i drukčija rešenja - a onda će to i Tuđman morati da prihvati. Jova se ponovo počeo znojiti. Rekao je umorno: "Meni nije dobro, hajmo Tanja, malo se odmorit..." Ustajući, Tanja je prekorno rekla: "Evo, pogledajte ga, znoji se, loše mu je, jer se prejeo fažola, ne zna stat... Vi ga jako poštujete, a on je još nedoraslo derište". Na njene zamerke, Jova je slavodobitno odgovorio: "Ja ću i večeras jesti isto to. Ješću pasulj kod Žike i Ružice Stojković." Bilo je četiri sata popodne kada su otišli u hotel "Moskvu". Izvesno vreme sam razmišljao kako smo mi Srbi razdrti: ni o tako pitomoj i jasnoj ideji kao što je miran protest ne mogu da se slože petorica odraslih ljudi u jednoj sobi! Oko jedanaest sati uveče, dok sam nešto čitao, zavonio je telefon: "Dragane, molim Te dođi, da se prošetamo. Nije mi dobro!" Iako je Jovin glas bio prilično čudan, odgovorio sam donekle nepromišljeno: "Mrzi me u ovo doba da izlazim. A Ti si se, verovatno, ponovo unesrećio jedući onoliki pasulj..." Posle male pauze, iz slušalice sam čuo Tanjin uplašen glas: "Nismo uopšte išli kod Ružice i Žike, a Jovi je stvarno loše!" Odjurio sam u "Moskvu" što sam brže mogao. U hotelskoj sobi zateknem neverovatan prizor. Tanja, koja mi je otvorila vrata, i koju sam dotle poznavao kao staloženu i vrlo odmerenu osobu, izgledala je smrknuta i nema. Samo mi je, prstom na usnama, dala do znanja da ništa ne pitam. Jova je sedeo na jednoj stolici, crven u licu, užagrenih očiju, raščupane kose, sa dva prsta peruti po obodu čela... Kao da ga je neko natrljao brašnom... Bio je potpuno drugi čovek od onoga s kojim smo se rastali nešto pre sedam sati. Usplahiren i očigledno satrven... Jedva smo ga Tanja i ja, zajedno, podigli iz stolice. Držeći ga ispod ruke, krenemo hodnikom. Pitam ga: "Jovo, šta se desilo?" A on i dalje ćuti... Milošević ne veruje srpskom Gandiju Tek kad smo izašli na ulicu i prešli prekoputa, na zapuštenu padinu prema Zelenom vencu, Jova progovori: - Čim smo ušli u hotelsku sobu zazvonio je telefon. Javio se Milošević. Tražio je da hitno dođem kod njega. Ja sam mu rekao da se ne osećam dobro i da bih morao da se malo odmorim. On se pravio da ne čuje šta ja govorim... Nastavio je po svome: "Profesore, moramo, hitno, nešto da se dogovorimo, radi se o važnoj stvari, poslaću Vam auto, crni audi, čekaće vas ispred hotela". Kad sam sišao dolje, shvatio sam da je taj auto već bio tu, još pri povratku u hotel. Čim sam stupio u njegov kabinet, on me je još na vratima osorno pitao: "Kakve su to gluposti o gandijevskom maršu?" Čuvrši to, zabezeknuo sam se. Pitao sam se da li tajna policija osim telefona, prisluškuje ceo moj stan? Odgovor sam dobio tek 2001. godine kad sam pročitao svoj debeli dosije, koji je Državna bezbednost počela da mi pakuje početkom 1981. godine. Pod objašnjenjem da se bavim "intenzivnom neprijateljskom aktivnošću na liberalističkoj osnovi"... i da po toj osnovi "kontaktiram veći broj bezbednosnointeresantnih lica, kako naših građana, tako i stranih diplomatskih predstavnika". Tom prilikom, sam saznao kako me je tajna policija ne samo prisluškivala, već i šta su sve kod mene radili, tokom pretresa. Lepo kažu: te i te rukopise, dokumente i knjige smo fotografisali, a ove i ove smo, zajedno, sa


Strana 8


1990 - 1995

magnetofonskim trakama obavljenih, ali i neobjavljenih intervjua - izuzeli! Umesto da tačno napišu - ukrali ili konfiskovali, kao što su govorili prvih decenija svoje vladavine. Najviše žalim za trakom i intervjuom sa Arsom Milatovićem, visokim funkcionerom KPJ, važnim kontraobaveštajcem, i bliskim saradnikom Aleksandra Rankovića, Titovim pratiocem prilikom prvog njegovog susreta sa Papom, i posleratnim diplomatom u Poljskoj i Albaniji. Bila je to zapanjujuća i potresna ispovest izuzetno pametnog čoveka, koji je u mladosti bio opijen komunističkim idealima, a onda, kako su godine promicale, sve više uviđao da je Tito, kao i mnogi njegovi potonji saradnici i uže okruženje, sve drugo samo ne pošteni i pravdoljubivi ljudi. Ispričao je niz trikova kojima se Tito služio da bi se surovo poigrao i u pokornosti držao mnoge funkcionere. Između ostalog, Arsa je rekao i da je Titov ogromni arhiv na Brdu kod Kranja, sadržavao optužujuću dokumentaciju ne samo o javnom, već o intomnom životu svakog iole značajnijeg rukovodioca Jugoslavije! Ali, da se vratim na potresnu Jovinu priču... Dakle, Milošević je nastavio sa vikom i pogrdama. Nasuprot njemu Jova je smirenim tonom pokušao da mu objasni da bi upravo jedan takav marš bio veoma pogodna prilika da se inostranoj javnosti detaljno predoči, šta se u Hrvatskoj dešava. Milošević je bio još kategoričniji: "Nikakav marš ne dolazi u obzir. Mora se i može razgovarati jedino oružjem! Sve drugo su gluposti i koještarije". Tvrdio je da svetski moćnici razumeju jedino jezik sile! Drugi povod zbog kojeg ga je zvao bio je sasvim konkretan: tražio je od Jove da potpuno uništi turizam u Hrvatskoj! Bilo bi to zgodan revanš Hrvatima za njihovu podršku šiptarskim rudarima i Azemu Vlasiju, za vreme štrajka u ugljenokopu Stari Trg, na Kosovu. Jova je usplahireno nastavio da objašnjava da je Hrvatska - država Srba koji u njoj žive, i da bi takav kriminogeni čin svim građanima Hrvatske doneo ekonomsku štetu, a možda i ljudske žrtve. Prenebregavajući sve što je Jova govorio, Slobodan Milošević je nastavio sa još povišenijim tonom i još nehsvatljivijim zahtevima. "Vi, profesore, treba da naložite krajiškim Srbima da isprovociraju nemire u Hrvatskoj". Jova mu je još jednom dao do znanja da se zgražava nad takvom zloupotrebom Srba u Krajini, da on nipošto nije pogodna ličnost za takve dogovore a pogotovo ne - za takve poslove! Prepirka je trajala do pola jedanaest sati uveče! Milošević mu nije dozvoljavao da ode! Jova je bio na smrt izmoren, a lomljena noga mu je bila potpuno paralisana. I kada se, sa najvećim naporom, podigao sa stolice, u nameri da napusti kabinet, usledio je najčudovišniji zahtev: "Čekajte, profesore, nisam još završio! Vi treba, takođe, da organizujete ubistva uniformisanih Srba u Krajini, milicionera i vojnika, pa da to pripišete zengama, a posle toga da povučete sve svoje poslanike iz Sabora!!!" - Mislio sam da ću se šlogirati istog tog trenutka - pričao mi je tada Jova... - Onda udahnem vazduha koliko sam mogao i odgovorim oštro koliko sam imao glasa: "Slušajte, gospodine predsjedniče, Vi i ja se definitivno ne možemo sporazumjeti... Ja sam humanista, a ne terorista! Molim Vas da me pustite, da se što dalje od Vas udaljim! Preneražen, slušao sam ga ćuteći sve vreme. Plašeći se da se ne sruši tu u parku, predložio sam da sednemo na neku klupu. - Ne, ne moram hodat da mi se noga malo povrati... Milošević je Tuđmanu nudio Srbe iz Hrvatske da ih nabije na kolac Taman krenemo, a on se zaustavi i uhvati me za rame: - Dragane, zapamti i zabeleži ovo što ću ti reći... On je potpuno sumanut! Videćeš, samo za jednu noć on će nas - sve Srbe - u Hrvatskoj i Bosni izdati i


Strana 9


1990 - 1995

ostaviti na cjedilu... Biće to "kristalna noć" za sve tamošnje nesrećnike... Uradiće to radi nekog sopstvenog profita. On je opsjednut samo sobom i vlašću, a ja se ne usuđujem o tome sada javno pričat... Zato Te molim da ovo zadržiš samo za sebe. Jednog dana ću o svemu tome progovorit i autorizovat sve što sam Ti sada rekao. Pri povratku u hotel, izrekao je još nešto: - Vidjećeš, on će me uskoro smaknuti... Naćiće već načina za to, možda već u toku sutrašnjeg dana... Bio je ljut kao ris što nisam oduševljeno prihvatio njegove sumanute ideje. U tom trenutku nisam shvatio šta hoće da kaže, a nisam se usuđivao ni da ga pitam - da li misli da će ga Milošević smaknuti sa predsedničke funkcije u Srpskoj demokratskoj stranci, ili smaknuti fizički, odnosno narediti da ga ubiju? Svim svojim bićem, svakim svojim damarom, od te večeri, osećao sam da, svi mi njegovi prijatelji, i njegova porodica počinjemo da gubimo Jovana. Da je tiranin rešio da ga satre... Vratio sam se kući raspamećen. Eva me je zabrinuto pitala: "Šta se to Jovi desilo?" Odgovorio sam nervozno, tek da nešto kažem: "Imao je neprijatan razgovor sa jednim svojim poznanikom i to ga je potreslo..." Ona se čudila: "Ko to može, i ima razloga da sa Jovom tako razgovara?" Odgovorio sam joj razdraženo: "U ovoj zemlji ima ludaka na svakom ćošku... Ostavi me na miru, molim te." Istuširao sam se, uzeo sedativ, da lakše zaspim, i ugasio svetlo, pokušavajući i dalje da odgonetnem smisao njegove zadnje rečenice. Mozak mi je bio potpuno blokiran. Zapravo, imao sam osećaj da je cela sadržina izbrisana... Bio sam nemoćan da bilo šta razložno smislim... Rešio sam da se više oko toga uzaludno i ne trudim. Kad je sedativ počeo da me opušta odjednom sam se setio Jovine rečenice: "Da će kasnije da mi autorizuje svoj iskaz." Sa olakšanjem sam zaključio da će Milošević samo da ga smakne sa predsedničkog položaja u stranci. Njegovo predviđanje ostvarilo se već kroz dva dana! Prema ranijem dogovoru, Jova je sutradan otputovao u Ameriku, da kod tamošnjih Srba prikupi pare za izgradnju modernijeg radio i televizijskog studija u Kninu. Dan kasnije, po njegovom odlasku, beogradski mediji su bučno oglasili da je Milan Babić osnovao Srpsku demokratsku stranku Krajine! Svakome je bilo jasno da je time razbijeno jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj, da će ubuduće početi međusobna gloženja, a da će konačan ishod biti njihov poraz. Malo docnije, štampa u Srbiji objavila je još jednu simptomatičnu informaciju. Ona je, ukratko, glasila: "Miroslava Mlinara, predsednika odbora Srpske demokratske stranke u Benkovcu, juče u noći, napalo je sa leđa nepoznato lice u nameri da ga brijačem zakolje! Međutim Mlinar je uspeo da otme brijač od napadača, posle čega je on pobegao u mrak!? Zahvaljujući tome, Mlinar je pretrpeo samo posekotine na vratu i dlanu ruke kojom je oteo brijač!" Po povratku iz Amerike, profesor Jovan Rašković je odmah posetio svog mladog prijatelja i štićenika, zamolivši ga da mu tačno opiše - šta mu se desilo... Mlinar je otprilike ponovio priču iz novina. Rašković mu je zatim pažljivo pregledao vrat i ruku. Na njima su bile jedva primetne površinske posekotine, vrlo stručno izvedene?! Potom ga je preneraženo upitao: "Zašto si, Miroslave obrukao sebe, Srpsku demokratsku stranku i mene, lično?" Slučaj preklanog Mlinara Mlinar je pokušao da ponovi priču iz novina, ali ga je Jovan Rašković prekinuo rečima: "Nemoj mene da lažeš, ja sam ljekar. Nijedan brijač se ne može držati stabilno u ruci. Pogotovo ako se dvojica otimaju o njega. Nemoguće je njime napraviti samo površinski rez, a ne oštetiti, istovremeno, i krvne sudove na vratu. Još manje je moguće da ti, Miroslave, napadaču otmeš brijač, a da ti on ne


Strana 10


1990 - 1995

iskasapi ruku." Posle toga, Mlinar mu je skrušeno odgovorio: "Bio sam prinuđen da to uradim!" Treći, još indikativniji događaj, desio se ne zadugo posle epizode sa Mlinarom. Bio je daleko monstruozniji i tragičniji nego prethodna dva. O tome su režimske novine u Srbiji svedočile po već oprobanom obrascu. "Nepoznato lice, mučki i iz zasede, ubilo je milicionera Stojana Galamonju. Sa velikom sigurnošću možemo pretpostaviti da su to učinile paramilitarne jedinice Republike Hrvatske". Odmah posle toga - gle čuda - iz Sabora Hrvatske su povučeni svi poslanici Srpske demokratske stranke. Mogućnost bilo kakvog miroljubivog i legitimnog dogovaranja je ukinuta. Za pregovaračkim stolom ostala su samo dva mizantropska velemajstora da svoju sebičnu i sumanutu zamisao ostvare - do kraja... Dok smo, tih dana, Jovan i ja šetali Knez Mihailovom ulicom, nabasali smo na Simu Dubajića iz Kistanja. Dolazio je iz pravca Saborne crkve. Čim je spazio Jovana, prišao nam je i, ne vodeći uopšte računa da li nas prekida u razgovoru, počeo je tiradu o svojoj religioznosti, redovnim odlascima u crkvu i odanosti Bogu... A onda, povišenim tonom da ga čuju i ostali prolaznici na ulici, napade Jovana: "Tebe, uopšte, ne viđam u crkvi... Svaki pravi Srbin, i pravoslavac, morao bi, bar jednom nedeljno, da ide u crkvu i da se moli Bogu za spas srpskog naroda"... Jova ga žustro prekide: "Simo, ja se Bogu molim u osami, meni nisu potrebna dva ili više svedoka..." Međutim, Simu nikakav odgovor ili primedba nije mogla posramiti. Nastavio je i dalje da bogorada, privlačeći pažnju sve većeg broja prolaznika. Dok je to njegovo "popovanje" trajalo, ja sam se prisećao Đilasovog intervjua s Džordžom Urbanom za engleski časopis "Enkaunter", iz sedamdesetih godina. Na pitanje Urbana zašto je naredio partizanskim jedinicama da, bez ikakvog istražnog i sudskog postupka streljaju nekoliko desetina hiljada Jugoslovena koji su, pred dolazak komunista na vlast, 1944. godine prebegli u Austriju, a Englezi ih, odmah potom, sve do jednog, isporučili partizanima? Đilasov odgovor je otprilike glasio: "Nisam ja to naredio. U to vreme sam bio u drugom delu Jugoslavije. Tamo je bio Edvard Kardelj, on je naredio streljanje preko komandanta tih jedinica generala Danila Baste. Streljačkom jedinicom komandovao je Sima Dubajić, Srbin iz Hrvatske, strah i trepet za sve protivnike komunizma." I na kraju, ne zaboravi jednu stvar - nasilje je najveća naslada svake revolucije! Čim je Sima predahnuo Jova je iskoristio priliku da ga upita: "Ko je ubio Stojana Galamonju?" Dubajića pitanje, uopšte, nije iznenadilo i odmah je odgovorio: "Nisam ja, to su uradili drugi." - Pa dobro Simo, što ubiste Srbina? - uporan je bio Jova. - Zato što je valjalo!!! - odgovario je samouvereno Sima Dubajić. - Nisam siguran Simo, da je baš tako. Naprotiv, sasvim sam siguran da se tako nešto nije smelo nipošto učiniti. Odvojivši se od Sime Dubajića, sledeću deonicu nismo puta ni reč progovorili. Slutio sam da se Jova, kao i ja, u sebi pitao - šta će biti sledeća Miloševićeva paklena zamisao? Ubrzo smo dobili očigledan odgovor. Bilo je to objavljivanje takozvanog fonograma razgovora Jovana Raškovića sa Tuđmanom i Slavenom Leticom u najtiražnijim hrvatskim glasilima. Jovan Rašković je, prema ranijem dogovoru sa Tuđmanom navratio kod njega, da utanače datum zajedničkog nastupa na Jelačićevom trgu u Zagrebu, na kojem bi pozvali sve građane Hrvatske da se smire i ne slušaju nikakve provokatore. Klopka kod Tuđmana


Strana 11


1990 - 1995

U međuvremenu, Tuđman je promenio mišljenje i odustao od te zamisli. Rašković se u njegovom kabinetu zadržao svega dvadesetak minuta, ubeđujući ga da je zajednički nastup nešto najdragocenije što mogu da učine. Tom prilikom, on je izrekao da "Srbi reaguju kao lud narod", ali ne u doslovnom već metaforičnom značenju. Ponovio je ono zapravo što su pre njega govorili i drugi mudri Srbi: Cvijić, Dvorniković, Isidora Sekulić i Bogdan Popović. Da su Srbi preosetljiv narod, brzo se uzrujaju pred spoljašnjim utiscima, nedovoljno vladaju svojim osećanjima i tada naprasito reaguju. Oni strasno vole i žele ono što vole, a kad su u tome osujećeni - "reaguju kao ludi". Rekao je, takođe, i da se brzo odljute i da pod uticajem dobre reči, njihove plemenite osobine izlaze na videlo, kao sunce posle kiše! Taj deo je izostavljen, a objavljena je gomila koještarija koju nijedan profesionalni spiker ne bi uspeo da izgovori ni za 60 minuta! Eto, toliko je bio dug, takozvani transkript, tog njihovog dvadesetminutnog susreta! Jovan Rašković je bezuspešno tražio da mu stave na uvid taj snimak. Nikada ga, naravno, nije dobio. Lično sam ubeđen da je taj podli čin zveden u dosluhu između Miloševića i Tuđmana, da bi profesora Raškovića osramotili kod svih Srba. Jer, baš u to vreme, oni su pravili svoje "istorijske" nagodbe u Karađorđevu. Prema svedočenju današnjeg predsednika Republike Hrvatske, a tadašnjeg predsednika Predsedništva SRJ Stjepana Mesića, Slobodan Milošević nikad nije mnogo mario za Srbe u Hrvatskoj. On je sagovornicima iz Hrvatske otvoreno govorio kako su Srbi u Hrvatskoj - građani Republike Hrvatske (vidite tu Jovinu istinu je naučio i kad mu se činilo zgodnim - koristio je) - i neka Franjo Tuđman s njima radi šta hoće - pa i neka ih nabije na kolac! Sve do tog kobnog razgovora, povodom mirovnog marša, Jovan Rašković je uživao opšte simpatije i neskriveno divljenje kod svih Srba. Na beogradskim ulicama, Jovan nije mogao napraviti ni nekoliko koraka, a da mu neko ne priđe i nešto toplo kaže, ili ga brižno upita. Javne ličnosti su ga pozivale da poseti njihove institucije. Nebrojeni su želeli da budu viđeni u društvu tog mudrog i jednostavnog čoveka. Jednom rečju, on je bio srpska ikona, koju je svako hteo, na ovaj ili onaj način, da unese u svoju kuću. Čim je objavljen taj "transkript razgovora", pozvao sam ga da napravimo intervju i da kaže šta se tačno desilo. Intervju je, međutim, puna dva meseca "šetao" od jednog do drugog tajnog čitaoca. Pretpostavljam da su i u tom iskazu tražili neku rečenicu, neku misao, ili neku zapetu koja bi im se učinila zgodna kao novi povod da ga ponovo ponize. Uporedo sa tom smicalicom oko odlaganja intervjua, javno se izvodila egzekucija nad njim. Ne samo da ga nijedna institucija nije više zvala u posetu, već su mu sva vrata na licu mesta zatvarana! U tom intervjuu sam ga pitao kako je mogao da bude toliko naivan da pred Tuđmanom izgovori bilo kakvu metaforičnu rečenicu? - Znam ja vrlo dobro ko je Tuđman i koliko su ograničene njegove intelektualne sposobnosti. Međutim, moja ontološka struktura je takva da ja svakome vjerujem. Ja nikada nikome nisam prilazio sa nepovjerenjem i ono je meni potpuno strana psihološka kategorija. Posle puna dva meseca, u "Intervjuu" je objavljen razgovor s Jovanom, povodom fonograma, ali taj tekst nije više mogao da upije prljavštinu koja je u međuvremenu prosuta. Istovremeno, to je bio i poslednji tekst u kojem se Jovan Rašković u Srbiji tretirao sa dužnim poštovanjem. Za sve ostale medije, on gotovo više nije postojao. Jedino je NIN, posmrtno, objavio njegov odgovor Vojnom tužilaštvu u Splitu, koje je protiv njega bilo podiglo optužnicu "da je inicirao, poticao i organizovao vojne djelatnosti, upravljene na ugrožavanje teritorijalne ukupnosti Republike Hrvatske!" Jovin tekst je imao naslov: Moje "oružje" - moje besede. Materijalno uništen, i psihički razoren, Jovan Rašković je kopnio iz dana u dan, naočigled svih nas koji smo ga poštovali i voleli.


Strana 12


1990 - 1995

Zamašno materijalno bogatstvo, koje su on i Tanja, svojim visoko-profesionalnim i marljivim radom, decenijama stvarali, nestalo je u roku od nekoliko meseci. Veliku porodičnu vilu u Primoštenu su raspomamljeni nacionalisti najpre opljačkali, potom zatrpali gradskim đubretom i na kraju spalili. Stan u Šibeniku je opljačkan do golih zidova, posle javne peticije za izgon porodice Rašković iz njegovog 60-godišnjeg prebivališta. Veliki privatni stan u Zagrebu, u kojem je živela njihova ćerka dr Sanda Rašković sa mužem i dvoje dece - oduzet je. Sanda je, gotovo bez odeće, izbačena, noću, na kišu, a potom šutirana ulicama...! Oba ova stana bila su opremljena probranim stilskim antikvitetima koje je Tanja godinama prikupljala. Jova je u Šibeniku imao impresivnu biblioteku, sa knjigama najznačajnijih pisaca sveta. Sve je to divljački razgrabljeno. Nisu mu čak dozvolili ni da uzme svoju plodnu i dugogodišnju prepisku s nekim od najuglednijih mislilaca današnjice. U nizu poniženja koja su mu priređivana, posle sukoba sa Slobodanom Miloševićem, pomenuću samo jedno. Početkom 1992. godine, na sednici Glavnog odbora Srpske demokratske stranke u Beogradu, Jovanu Raškoviću, koji je stvorio tu stranku i još uvek bio njen predsednik, nije ni dozvoljeno da govori! U jednoj od naših šetnji pitao sam ga: "Jovane, možemo li Eva i ja, bilo kako, da Ti pomognemo? Da li bi želeo da se, na izvesno vreme, negde skloniš i malo oslobodiš od ovog otrovnog vazduha i okoline? Ićićemo zajedno Tanja, Ti, Eva i ja. Samo reci, molim Te, gde želiš"... Pogledao me je s nežnošću i odgovorio: "Banja mi najviše nedostaje. Na nju sam navikao i bez nje ne mogu da živim..." Odgovorio sam tupavo: "U koju banju želiš da idemo?" Osmehnuo se i objasnio da on ne misli na klasičnu banju, već morsku vodu. Od kada mu je polomljena noga, i oštećen nerv, on je leči kupkama, u morskoj vodi. Dogovorili smo se da u Italiji pronađemo pogodnu kuću u nekom mirnijem mestu, na obali mora, gde je prilaz vodi lak i dno uređeno. Ostali bismo mesec dana. Izdani Rašković u Beogradu Eva i ja smo otputovali u Italiju i u jednom malom turističkom naselju, u Pedasu, pronašli baš takvu kuću kakvu je on želeo. Imala je dve velike spavaće sobe, dva kupatila, kuhinju, i ogromnu natkrivenu terasu. Nalazila se u lepom uređenom vrtu, sto metara od peskovite obale. Čim sam stigao u Beograd, pozvao sam ga telefonom i, ne pitajući kako mu je, saopštio da smo pronašli kuću kakvu je želeo. - "Slušaj Dragane, došao sam iz bolnice. Vrlo sam bolestan. Imao sam neke neodređene tegobe, koje su se u bolnici pojačale. Izašao sam na sopstveni zahtev. Ne osjećam se dobro, a s ovom odlukom hrvatske vlade da me proglase ratnim zlikovcem, ne smem ni ići u Italiju. Gde god da odem - gu me uhapsiti. Očajan sam, hajde da se nađemo." Bio sam konsterniran tom vešću... Tog dana sam, po velikoj vrućini, vozio preko hiljadu i dve stotine kilometara... Bio sam premoren i nesmotreno rekao: "Bolje bi bilo da se obojica večeras odmorimo, a da se vidimo sutra." To sutra,više nije postojao, niti će ga ikada biti. Dva sata kasnije javio mi se telefonom jedan - znanik: "Jesi li slušao vesti?" - Nisam, zašto? - Pa, umro je Jovan Rašković! Pošto sam se oporavio od prvog šoka, pozvao sam Tanju. Ona mi je, ukratko, ispričala da je Jova umro posle neprijatnog razgovora sa jednim novodoseljenim komšijom, komandantom specijalne jedinice, koji se nedavno vratio sa Kosova. Stanovao je iznad njih, i vršeći nekakve prepravke u svom stanu, isključio je vodu u celoj zgradi. Zbog velike žege i lekova, Jova se pojačano znojio... Ne mogavši da se okupa dva dana, onako hrom, popeo se gore, da komšiji objasni da je teško bolestan, i da ga najljubaznije zamoli da slavinu odvrne, bar privremeno, samo da


Strana 13


1990 - 1995

se spere i ranu očisti od znoja. Čim ga je Jova oslovio rečju - "susjede", on je počeo da se dernja, da ga psuje i naziva ustašom. Pretio je i da će ga ubiti! Zapanjen i preplašen, Jova je jedva sišao niz stepenište. Za njim je išao komšija, nastavljajući da mu preti: "... Ako se ikada još usudiš da me uznemiriš, premlatiću te!" Sklonio se u spavaću sobu, a Tanja je ostala kraj vrata da sluša pretnje razjarenog komandanta. Onda je čula tup udarac u spavaćoj sobi, pomislila da je neki teži predmet pao na pod. Kad se komšija, najzad, vratio u svoj stan, pošla je u spavaću sobu da vidi kako je Jovi. Preneražena zatekla ga je na podu, sa ustima punim pene. Umro je od edema pluća. Pozvala je odmah hitnu pomoć i objasnila šta se desilo. Ni posle 20 minuta niko se nije pojavljivao!? Onda je pozvala Božicu Ćosić, i tek na njenu intervenciju, stigla je ekipa hitne pomoći. Pogledali su ga kratko, prokontrolisali puls i konstatovali - smrt. I krenuli ka izlaznim vratima. Tada je Tanja zavapila. "Pa molim Vas, i on i ja smo vaše kolege. Pomozite mi bar da ga podignemo sa poda i stavimo na ležaj". Nevoljno su to učinili i brzo se udaljili iz stana. Tako je okončao svoj život akademik prof. dr Jovan Rašković. Tri godine kasnije, posle tragičnog egzodusa Srba iz Hrvatske i potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Radmilo Bogdanović, ministar unutrašnjih poslova Srbije u vreme Jovinog političkog delovanja dao je intervju "Nedeljnom telegrafu". Odgovarajući na pitanje: "Da li može da objasni tolike žrtve i tragičnu sudbinu zaraćenih naroda"? Radmilo Bogdanović je doslovno, rekao: "Da je bilo sreće, i da smo slušali Jovu Raškovića, on bi sada bio živ, a mi ne bismo imali izbeglice niti bismo izgubili Krajinu!" Razmislite samo šta ovaj njegov odgovor posredno nudi. Jer, on je ličnost koja je zaista imala uvid u sve događaje tog vremena. Bilo, mu je, siguran sam, itekako, poznato kakvu je sve šikanu proživljavao Jovan Rašković i ko ga je i zbog čega šikanirao. U toku osmogodišnjeg druženja s Jovanom Raškovićem, nebrojeno puta sam se uverio da je bio čestit i plemenit čovek. On nikada nije činio drugima ono što ne bi želeo da drugi učine njemu. On nikada nije zloupotrebljavao svoju intelektualnu snagu ni nadmoć svoga obrazovanja. On nijedan glas očajanja nije prečuo, a zatraženu pomoć nikad nije dobio. On je jedan od retkih ljudi, koji je, uvek, imao nage da sebe vidi očima drugih. On je težio da svakog sagovornika razume i učini ga razumnim. On je znao da saoseća s ljudima čak i kad greše. On je verovao u ljude i onda kada oni sami izgube veru u sebe. On je društvenu nepravdu osećao kao sopstveni propust, a ljudsku bedu kao ličnu nesreću. On je znao da bude smeren, i kako da se suoči s porazom i ne bude poražen. On je znao da stvara prijatelje, da ih neguje i da sačuva njihovu privrženost. On je jedan od retkih ljudi, koji je, uvek, imao snage da sebe vidi očima drugih. On je život gledao očima večnosti. On je, ukratko, bio jedinstven i lekovit prijatelj. Dragan Tanasic


Strana 14


1990 - 1995

Republika Srpska Krajina Republika Srpska Krajina bila je najzapadnija srpska drzava, koja je formirana 1991. godine odvajanjem od Republike Hrvatske. Republiku Srpsku Krajinu cinile su Sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun, Banija, Zapadna Slavonija, Istocna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. Prema podacima 1993. godine na teritoriju od 17 028 kvadratnih kilometara zivjelo je 435 595 stanovnika. Nastanak ove drzave bio je uzrokovan ozivljavanjem fasisfickih nagona hrvatskog naroda i neprijateljstva prema srpskom zivlju. Pouceni istorijskim dogadjanjima koja su se odigrala u Drugom Svjetskom Ratu, srpski narod je odlucio da na referendumu odluci o svojoj buducnosti i nastavku zivota u Republici Hrvatskoj. Tim referendumom velikom vecinom glasova izglasano je odvajanje od Republike Hrvatske i stvaranje nove drzave Republike Srpske Krajine. Na dan 19. Decembra 1991. godine na veliki hriscanski praznik Sv. Nikole usvojen je prvi ustav Krajine. Na ovaj nacin krajiski Srbi su pokazali da zele da zive u miru i slozi sto je tada moglo da pruzi samo odvajanje od Republike Hrvatske, stvaranjem demokratske i parlamentarne vlasti, kao i ostankom u okviru Jugoslavije. Ali ovaj cin donio je velike neprilike. Jos krajem 1990. godine poostravanjem tenzija u citavoj bivsoj Jugoslaviji i otcjepljenjem Slovenije, hrvatska vlast zapocinje sa naoruzavanjem i stvaranjem paravojnih formacija, koje su bile pod okriljem MUP-a i koje su pretstavljale ocigledno krsenje Ustava SFR Jugoslavije i njenih zakona koji su dozvoljavali prisustvo samo jedne vojne formacije tj. JNA. Tada Srbi koji su zivjeli u Hrvatskoj osjecajuci nesigurnost prouzrokovanu dogadjanjima i politickim potezima tadasnje vlasti, koji nisu postavljali neke sigurne uslove za nesmetan zajednicki zivot Srba i Hrvata u jednoj drzavi, odlucuju da sami pokusaju povesti neke politicke poteze koji su mozda mogli donijeti neke bolje uslove i sigurnost na tim prostorima. Ti potezi bili su potkrijepljeni i pojavljivanjem specijalnih odreda hrvatske policije koja je bila rasporedjivana na teritorijama sa vecinskim srpskim stanovnistvom. To su bili prvi koraci ka stvaranju drzavnosti Republike Srpske Krajine koja je zapoceta u Kninu, a kasnije je prosirena na sire prostore na kojima je srpsko stanovnistvo predstavljalo vecinu. Tadasnja drzava imala je u svom sastavu 28 opstina, ali nepogodnost rasporeda teritorija koji je bio veoma uzak pojas uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom stvarajuci jako dugacku granicu, i mali broj stanovnika bili su jako veliki preduslov za slabljenje odbrambenih pozicija Vojske RSK. Tako je u cestim ofanzivama HVO Republika Srpska Krajina ostajala bez mnogih svojih strateskih pozicija. Dolazak snaga UNPROFOR-a donosi jednu vrstu olaksanja, ali ne i prestanak borbi koje su trajale sve do Augusta 1995. godine, koji je bio i period najvece katastrofe srpskog naroda ako se uzmu u obzir desavanja u zapadnim dijelovima Republike Srpske koja je imala velike gubitke takodjer uzrokovane padom RS Krajine. Porijeklo same drzave na tom prostoru nije slucajno. Jos za vrijeme prvih seoba Srba, dok je Srbija bila okupirana Turskom vlascu Srbi su kretali na Zapad u potrazi za prostorima na kojima bi mogli da nesmetano nastavljaju svoj zivot. Takvim pomjeranjem doslo je do naseljavanja tadasnje Austrougarske monarhije. Monarsi su ponudili Srbima naseljavanje pogranicnih dijelova monarhije na granici


Strana 15


1990 - 1995

sa podrucjima pod Turskom vlascu. Srbi su to prihvatili uz povlastice koje su se odnosile na dodjelu zemljista i oslobadjanje od placanja poreza. Tako nastaje Vojna Krajina, po kojoj je i Republika Srpska Krajina dobila ime. Oslobadjanjem Bosne i Hercegovine od Turske vlasti prestala je i opasnost od napada Turaka na granice Austrougarske i tada prestaje da vazi uprava Vojne Krajine. Srbi koji su bili vojnici u Vojnoj Krajini nastavili su svoj zivot na tim prostorima sada kao slobodni zamljoradnici. Od tih vremena ovi prostori velikom vecinom naseljeni su pravoslavnih stanovnistvom. Ali, porijeklo srpskog Pravoslavog stanovnistva na tim teritorijama datira iz dublje proslosti, iako su masovna naseljavanja zapocela tek pocetkom XVI stoljeca. Prvi pomen Srba na tim prostorima datira sa pocetka IX stoljeca. S obzirom da se zna da je preseljenje Slavena na ove teritorije bilo u V stoljecu poslije Hrista moze da se vidi da Srbi na tim prostorima nisu samo doseljenici vec da su od ranih dana postavljanja teritorijalnih odnosa na Balkanu oni predstavljali punopravni clan. Ti prvi pomeni Srba vezu se za prostore Dalmacije na kojima su vjerovatno predstavljali vecinu stanovnistva. Da to nisu bile samo obicne grupice moze da se vidi i u dubokoj srpskoj kulturi na tim prostorima. Dva velika srpska manastira sagradjena su u vremenu prije pocetka napada Turaka na Srbiju, pa znamo da nije bilo ni pomena o nekakvim dotadasnjim pomjeranjima Srba. Ta dva manastira su Krupa sagradjena 1317 i manastir Krka sagradjen 1350. Ocuvanje vjere i kulture bio je jedini nacin sacuvanja srpstva na tim prostorima. Nasuprot tome srpsko stanovnistvo koje je zivjelo na prostorima Istocne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema naseljava te prostore od naseljavanja slavenskog stanovnistva u panonskoj niziji sa pocetka V stoljeca. Sve do danas svijest tog stanovnistva bila je podredjena svom porjeklu i ponosu koje moze da se vidi i u mnogobrojnim pokusajima pokrstavanja stanovnistva od pocetka masovnog naseljavanja na tim teritorijama za vrijeme Vojne Krajine. Ali, Srbi su uvijek ostajali vjerni svom porjeklu i nisu dozvolili da se nesto ucini van njihove volje i na njihovu stetu. Tako je doslo i do sukoba kada je hrvatska vlast krenula u program unistavanja srpske slobode i dostojanstva zavadjajuci narode koji su vec stoljecima zivjeli na istom teritoriju i od samih pocetaka zajednickog zivota slozno su kretali u borbu za ostvarivanje zajednickih prava potpomazuci jedni druge. Pocetak neprijateljstava iako nije bio drag ni jednoj strani zapocinje 1991. godine kada nastaju i prve granice izmedju tada dve drzave Republike Hrvatske koja se odcjepila od maticne drzave SFRJ i Republike Srpske Krajine koja je nastala kao reakcija na odcjepljenje Republike Hrvatske. Republika Srpska Krajina tada zapocinje svoju samostalnost koja je trajala sve do Augusta 1995 godine kada hrvatska vojska u akciji "Oluja" zaposjeda teritorije koji su bili pod Republikom Srpskom Krajinom, sem prostora istocne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema koji dolaze pod upravu Republike Hrvatske mirnim putem i pregovorima po zavrsetku rata u Republici Hrvatskoj i potpisivanju Dejtonskog sporazuma koji je strogo definisao sve probleme na spornim teritorijama. U toku svoje drzavnosti Republika Srpska Krajina je imala tri predsjednika. Po odvajanju od Republike Hrvatske prvi predsjednik bio je Milan Babic koji je zivio u Kninu i bio jedan od aktera za odvajanje Krajine od Republike Hrvatske u spornim periodima. Nakon njega vlast preuzima Goran Hadzic, srbin iz istocne Slavonije. Zadnji predsjednik izabran na demokratskim izborima 1994. godine bio je Milan Martic koji je obavljao svoju duznost sve do raspada drzave Augusta 1995. U Krajini su jednom odrzani parlamentarni i predsjednicki izbori. Glavni favorit na izborima bila je Srpska Demokratska Stranka koja je imala i najvise poslanika, kao i dotadasnja predsjednicka mjesta (iako je Milan Martic bio predstavljen od grupe gradjana njega je podrzavala SDS srpskih zemalja). Pored SDS (koji je bio podjeljen na "SDS srpskih zemaljana" i "SDS Krajine") na izborima je ucestvovala


Strana 16


1990 - 1995

i Srpska Radikalna Stranka, SocijalDemokratska Partija Krajine i Srpska Partija Socijalista. ISTORIJSKA, PRAVNA I POLITIČKA UTEMELJENOST SRBA U REPUBLICI SRPSKOJ KRAJINI Kada govorimo o istoriji srpskog naroda na području Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske, možemo zapaziti da je hrvatska istoriografija forsirala i glorifikovala srpske seobe, a posebno zapostavljala ili uopšte nije ni spominjala autohtonost srpskog naroda na tom području. U isto vrijeme srpski istoričari, u ime zajedništva, bježali su kao vrag od tamjana od te teme - autohtonosti srpskog naroda u Republiski Srpskoj Krajini i Republici Hrvatskoj. Srpska zvanična istoriografija, vrlo često i velikodušno odbacuje vijesti i svjedočenja antičkih pisaca (Plinija, Ptolomeja, Herodota i drugih), a i kasnijih srednjovijekovnih (Konstantina Porfirogeneta i drugih) o Srbima u njihovo doba. Istodobno naša srpska istoriografija prihvatila je tzv. istinu o sebi od pisaca germansko-skandinavske istorigorafije. Naša istoriografija slabo obrađuje krađu tj. falsifikate, otimačinu Hrvata po srpskoj istoriji u Republici Srpskoj Krajini i Republici Hrvatskoj, kako one iz srednjeg tako i one iz novog vijeka, pa i ove iz najnovijeg doba. Politička kultura i vojna istorija srpskog naroda u Republici Srpskoj Krajini i Republici Hrvatskoj prebogata je činjenicama (istorijskim izazovima), koje se ne mogu mimoići i pogaziti, kada se trezveno razgovara ili pak piše. Hrvati moraju znati da će svako nasilje nad istorijom i nad Srbima u Hrvatskoj, rađati trenutne ili buduće nesuglasice, nemire i ratove. Srbi ne bi smjeli dozvoliti, a Hrvati ih u tome trebaju podržati, da se pogaze: srpska prošlost, dostignuti nivo političkih i nacionalnih prava, njegovu srpsku kulturu i ukupnu duhovnu participaciju, njegova prava na imovinu i vijekovne zavičaje. Naime, samo fašistička politika i njeni građani mogu planirati uništavanje dijela svojih građana i svog naroda, samo zato što pripadaju ogranku drugih kultura i vjera. U međunarodnoj javnosti postoje brojne neistine zbog neznanja ili podmetanja lažnih podataka o srpskom narodu u Republici Srpskoj Krajini, koje se svode na dokazivanje da on nije svoj na svome, da je naselio tuđu zemlju, da su Srbi došljaci i skorojevići, da nisu državotvorni. Sve su to čiste laži i podmetanja s ciljem da se srpskom narodu nanese ogromna šteta, vređa i da se pribavi prezir u svijetu, te da se protjera sa svojih vijekovnih ognjišta i zavičaja. Srpski narod u Republici Srpskoj Krajini ima jako bogatu prošlost, naučna i kulturna dostignuća i svoju prebogatu i specifičnu tradiciju. Mnogi srpski istoričari zapleteni u mrežu jugoslovenstva i komunizma nisu istraživali svoje davne istorijske korijene. Njih je sputavala politika saveza jednakih. Neki istoričari su išli toliko daleko da su već na početku izrazili nevjericu u istorijske zapise - izvore o Srbima, nastale pre dva milenijuma u vrijeme Herodota, Plinija i drugih pisaca. Hrvatski istoričar Tomo Maretić, najbolji poznavalac Plinija kaže: "Taj Plinije Rimljanin koji živješe u doba Herodota ispisuje nekoliko imena, manje više tamnijih, ali na našu veliku radost jedno je među njima, ne samo posve jasno, nego i očigledno slavensko, a to su Srbi, ili kako ih Plinije piše Serbi..." Prof.dr Đorđe Janković, naš poznati arheolog, piše o Srbima u Republici Srpskoj Krajini, pa kaže: "Prvi sloj života Srba na prostorima Krajine je pouzdano


Strana 17


1990 - 1995

arheološki potvrđen iz 7. i 8. vijeka oko Knina, Drniša, Srba, Gračaca i Korenice). Ustanovljen je gromilama, posmrtnim spomenicima Srba IV-IX stoljeća". A franački hroničar Ajnhard spominje Srbe 822. godine u svojim analima, dakle 30 godina ranije nego što se spominje hrvatsko ime. On kaže: "Ljudevit Posavski, pobjegao je k Srbima u Dalmaciju". U pisanim istorijskim izvorima do danas to je prvi poznati istorijski izvor koji spominje Srbe na prostorima Republike Srpske Krajine. Za vrijeme dinastije Nemanjića i Kotromanića prostori Republike Srpske Krajine su se najčešće nalazili u sastavu te srednjovijekovne srpske države. Tadašnje srpske oblasti i država se nalazi u okruženju Vizantije, Ugarske i Venecije. Nemanjine zapadne granice su na rijekama: Krki, Zrmanji, Kupi i Savi. Svi Nemanjini nasljednici od Stefana Prvovjenčanog pa sve do cara Uroša zadržali su zapadne srpske granice, koje je posebno učvrstio car Dušan Silni, povjerivši Dalmaciju za Mladena Šubića, sina Đurđevog, koji umire 1348. godine, pa vlast u Dalmaciji preuzima Jelena Šubić (sestra Dušana Silnog). Sama izgradnja srpskih pravoslavnih manastira na Zrmanji (Krupa 1317) i na Krki (Krka 1350), pripisuju se kralju Milutinu i Jeleni Šubić. Dinastički srodnici Nemanjića, Kotromanići od bana i kralja Stefana Tvrtka I, pa do kralja Stefana Tomaša, zadržavaju zapadne srpske zemlje. Srbi zapadnih krajeva (posebno oko Cetine, Krke i Zrmanje) će vrlo aktivno učestvovati u borbama protiv Turaka, a posebno u Kandijskom ratu (1645-1669) kada se javljaju najistaknutiji nosioci srpske samosvijesti, koji su opjevani u narodnim pjesmama (Ilija Smiljanić, Janko Mitrović, Stojan Janković i Bajo Pivljanin). Na tim dalmatinsko ličkim prostorima izrasla je Mletačka vojna krajina, koja se dijelila na kotare, serdarije i sela. Vrhovni starješina je bio kolunel, u serdarijama serdari, a u selima harambaše. Međutim, već 1530. godine nastaje "Srpska Vojna Krajina", što je bio začetak državotvornosti Republike Srpske Krajine. Već je austrijski car Ferdinand II 1627. godine dodijelio Krajišnicima (Vlasima) diplomu, kojom im daje svoju carsku zemlju u zamjenu za danak u krvi - za vijerno služenje i vojevanje. Ovim dokumentom Vojna Krajina postaje Corpus Separatum, potpuno odvojena od ugarskog i hrvatskog kraljevstva i njihovih Sabora. Time je, u stvari, započeo proces pretvaranja Vojne Krajine u posebnu upravnu oblast unutar Habzburške monarhije. Car Ferdinand II je 1630. godine potvrdio tzv. "Statuta Valachorum" Srbima, tj. pravo vlasništva nad zemljom i pravo da je mogu prodati, što je bilo sasvim nešto novo tada u feudalnoj Evropi. Statuta Valachorum je bio prvi srpski ustav Srba u Habzburškoj monarhiji. U njima se govori o: opštinama, sudstvu, vlasništvu nad dobrima, privatnim i javnim deliktima, vojnim starješinama i dr. Po tom krajiškom ustavu Krajina je bila podijeljena na 6 generalata i 19 regimenti, koje su se dijelile na kompanije i čete. Car Franjo Josip I je 14.5.1887. godine donio "Zakon o uređenju prostora, crkve grčko-istočne i o upotrebi ćirilice u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji". Ovaj zakon je izričit i govori da Srbi imaju pravo da ispovijedaju svoju srpsku pravoslavnu vjeru i pravo na upotrebu ćirilice. Hrvatski sabor je 1867. godine usvojio izjavu da trojedna kraljevina priznaje narod srpski, koji u njoj stanuje, kao narod s hrvatskim narodom istovjetan i ravnopravan. Kada je Vojna Krajina 1881. godine ukinuta, tada se govorilo o formiranju posebnog srpskog parlamenta. Međutim u 19. vijeku se javlja i Ante Starčević - jedan od najvećih mrzitelja Srba na prostorima Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske. On u Hrvatskoj vidi samo Hrvate. On kaže: "U Hrvatskoj postoji samo jedan politički narod, a to su


Strana 18


1990 - 1995

Hrvati, Srbi su dio tog političkog naroda", što znači Srbi su Hrvati. I sam Antun Radić je još daleke 1914. godine i to 7. jula pisao u "Domu" za Starčevića: "Starčević je mrzio Srbe. On nije priznavao da ima Srba i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u Srbiji. Zato za sve Srbe u Hrvatskoj pisao je da su Cigani, Cincari, Vlasi. Oni su vlaška nakot zrio za sikiru. Oni su smet, oni su srbež na tijelu hrvatskog naroda". Srbi u Austro-Ugarskoj monarhiji podržali su Riječku rezoluciju 1905. godine i izglasali Zadarsku rezoluciju kojom daju iskrenu podršku Hrvatima da Dalmaciju prisajedine Hrvatskoj i Slavoniji pod uslovom pune ravnopravnost Hrvata i Srba. Srbi sa prostora Republike Srpske Krajine 1918. godine ulaze u sastav Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije. Već je predsjednik vlade Anton Korošec govorio da će Jugoslavija imati ulogu trojanskog konja prema nezavisnosti Hrvata i Slovenaca, pa je kazao: "Srbi su nam dali zlatnu kobilu Jugoslaviju, vratit ćemo im ragu". A vojvoda Mišić, poslije obilaska Hrvatske, marta 1919. godine rekao je kralju Aleksandru: "Iz svega što sam video i čuo, ja sam duboko zažalio što smo se mi na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom hrvatske zajednice. Svi oni jednako misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš stvar je propala. To nisu ljudi na čiju se reč možeš osloniti. To je najodvratnija fukara na svetu". Početkom II svjetskog rata, srpski narod u Hrvarskoj, je po prvi put ušao, ne svojom voljom, u sastav hrvatske države, koju su proglasili hrvatski fašisti 10.4.1941. godine, kao NDH. Srpski narod u Republici Srpskoj Krajini i Republici Hrvatskoj je tada stavljen van zakona, zabranjeno je srpsko ime, srpski jezik, srpsko pismo - ćirilica, srpska pravoslavna crkva. Srbima je zabranjeno kretanje, upotreba saobraćaja, posjećivanje lokala, bioskopa, pozorišta, kupanje u banjama. Srpska djeca su streljana: u staklu, plamenu, bebe su nabijane na bajonet, spaljene u kućama, kuvana u kotlovima. Časni i pošteni Hrvat Viktor NOvak je rekao za NDH: "iako nečovječno NDH, ogrezla u zločine više nego Hitlerova Njemačka, a imala je punu podršku Vatikana". Veliko je istorijsko pitanje: Zašto je većina Hrvata podržavala blok fašističkih zemalja i svoje predvodnike u NDH? Na ovo pitanje kad tad Hrvati moraju odgovoriti. Što pre, to za njih bolje. Na II zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom 1943. godine donosi se rezolucija u kojoj se kaže: "Nema, neće i ne smije biti Hrvatske u kojoj Srbima ne bi bila zajamčena puna jednakost i ravnopravnost". A III zasjedanje ZAVNOH-a u Topuskom 1944. godine donosi Deklaraciju o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske u čijem prvom članu piše: "Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni". Formulacija o potpunoj ravnopravnosti srpskog naroda u Hrvatskoj nalazi se u svim ustavima Narodne, odnosno Socijalističke Republike Hrvatske od 1947. do 1990. godine. Božićni ustav Hrvatske od 22.12.1990. godine pogazio je sva, kroz istoriju, stečena prava srpskog naroda u Hrvatskoj. Srpski narod je kao politički tj. konstitutivni narod izbačen iz ustava Hrvatske i stavljen u položaj nacionalne manjine. Ovo je bila direktna državna priprema za rat u Hrvatskoj, koji je Hrvatska namjerno vodila, što dokazuje i sam poglavnik dr Franjo Tuđman. On je još 1989. godine na Konferenciji diplomatskog kora u Njemačkoj (tko ga je pozvao?) rekao: "Kada ja budem predsjednik Hrvatske (ne ako budem) tlo u Krajini postat će crveno od krvi". Taj isti Tuđman je na Jelačićevu trgu u Zagrebu 24.5.1992. godine izjavio: "Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela. Ali mi smo procijenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske. Zbog toga smo vodili političke razgovore, a iza tih pregovora formirali oružane postrojbe. Da


Strana 19


1990 - 1995

nijesmo to uradili ne bismo došli do cilja. Znači, rat je bilo moguće izbjeći samo da smo odustali od naših ciljeva, tj. od samostalnosti Hrvatske". Poglavnik Tuđman je 1991. godine novinarki Tanji Torbarini izjavio: "Sretan sam što moja supruga nije ni Jevrejka ni Srpkinja". Dolaskom na vlast u Hrvatskoj HDZ i izbacivanjem Srba iz ustava Hrvatske, HDZ vlast razoružava stanice milicije sa većinskim srpskim stanovništvom, i šalje redarstvenike na rubna srpska sela i izaziva incidente (hapsi Srbe, maltretira, a i ubija). Srbi su bili prisiljeni da se organizuju u SAO Krajini 21.12.1990. godine da bi 19.12.1991. godine proglasili Republiku Srpsku Krajinu koja je trajala do 4.8.1995. godine. Prof.dr Marko Atlagić Beograd


Strana 20


1990 - 1995

Zlocinacka akcija “Oluja” 4. avgusta 1995. godine počeo dugo pripreman egzodus Srba iz Krajine. Sa svojih ognjišta prognano 280.000 Srba. U brutalnom napadu hrvatske vojske ubijeno 1.960 ljudi, spaljeno 40.000 srpskih kuća. U noći pre vojnog udara na RSK, Franjo Tuđman poručio svojim generalima: "Srbima zatvoriti sva vrata, pa ih onda uništiti!" RANO jutro, oko pet časova, petak, kiša granata pada po usnulom gradu. Gore kuće, prašte eksplozije, ljudi u panici izleću, dovikuju bližnje. Majke nedrima grle uplašenu decu, trče. Jauci jači od raketa, paraju nebo. Metež, panika, strah, opet bombe. Pao je Knin! Dan kasnije, u napušteni grad ušla je hrvatska vojska i na kninskoj tvrđavi istakla šahovnicu. Najčistiji srpski etnički prostor u bivšoj SFRJ, omeđen Dinarom, Manjažom, Velebitom i Petrovom gorom, za samo nekoliko dana očišćen je od srpskog življa. U drugoj najvećoj seobi Srba, za četiri dana, s Banije, Korduna, iz Like i severne Dalmacije, prognano je 280.000 Krajišnika! Pogrom je počeo na današnji dan, pre deset godina, napadom hrvatske vojske, policije i Hrvatskog veća odbrane na Republiku Srpsku Krajinu. Hrvatske snage udarile su snažnom artiljerijskom i raketnom paljbom po položajima Srpske vojske Krajine i svim gradovima. Pod najžešćom vatrom hrvatskog dalekometnog oruđa našli su se Knin, Petrinja, Obrovac, Benkovac, Glina, Kostajnica i Drniš. Ratna avijacija hrvatske vojske sinhronizovano je tukla aerodrom u Udbini, Petrinju, telekomunikacioni predajnik na brdu Ćelavac, posle čega su prekinute sve telefonske veze u RSK. Na Krajinu je krenulo 138.500 hrvatskih vojnika i policajaca. U brisanju svega srpskog učestvovalo je 700 tenkova i oklopnih transportera. Smrt je sejana iz 1.800 komada artiljerijskog oruđa, minobacača i raketnih sistema dometa do sto kilometara. Kolonu staraca, žena i dece, bombardovalo je 47 aviona i helikoptera. Srpski etnički prostor u Hrvatskoj konačno je očišćen, što je i bio glavni cilj "Oluje" u kojoj je ubijeno i nestalo 1.960 Srba.

Bihaćki džep PEŠADIJSKE jedinice Hrvatske vojske i specijalne brigade MUP najpre su udarile na ličkom i banijskom frontu, a ubrzo zatim i prema Drnišu. Hrvatskoj pešadiji podršku su pružile artiljerijske i oklopno mehanizovane snage HV. Na ličkom ratištu hrvatska soldateska se probijala iz smera Gospića prema Medaku i, dalje, Gračacu. Na Gračac koji je bio strateški važan za potpuno odsecanje Kninske Krajine i Like, krenule su i zloglasne hrvatske trupe sa velebitskog masiva. Najveće borbe na banijskom ratištu vođene su na potezu Gora - Graberje Glinska Poljana, na prilazima Petrinji, u rejonu Sunje i Dubice. Zamisao hrvatskih stratega bila je da, preko Banije izbijanjem u Dvor na Uni, dopru do Suve međe i tu se spoje sa jedinicama Petog bihaćkog korpusa muslimanske armije BiH.


Strana 21


1990 - 1995

Spajanje hrvatskih i muslimanskih snaga iz "bihaćkog džepa" planirano je i prodorom Tuđmanove soldateske preko Korduna. Zato je hrvatska vojska, iz Karlovca krenula na ovaj deo RSK, potpomognuta tenkovskim bataljonom. Iz Josip Dola, nadirući prema Plaškom, podršku im je pružala mehanizovana brigada. Plan je bio i da se jakim dejstvom u pravcu Vrhovina otvori mogućnost prodora prema Korenici i Plitvičkim jezerima. Oklopno mehanizovane jedinice HV silovito su napale i Drniš, udaljen samo dvadesetak kilometara od Knina. Na granice zapadnog dela RSK, Hrvatska je dovela sve elitne jedinice. Okosnice njenih snaga bile su profesionalna gardijska brigada i specijalne jedinice MUP. Rat je, dakle, vođen celom linijom fronta - od Orašja do Dubrovnika. Hrvatski radio neprekidno je emitovao poziv Franje Tuđmana upućen "građanima srpske nacionalnosti" u kojem se traži njihova predaja. Predsednikova egzaltiranost prekidana je marševima i borbenim pesmama. Hrvatska je optužila Srbe da su tokom noći, izmeću četvrtka i petka, bombardovali dvadesetak hrvatskih gradova, što je bio neprihvatljiv izgovor za agresiju na Srbe u Krajini. U toku napada na RSK, a dobrim delom i posle borbenih dejstava, opljačkano je, spaljeno i porušeno više od 40.000 srpskih kuća. Kolone tuge DOKUMENTACIONO-INFORMATIVNI centar "Veritas" evidentirao je 1.205 poginulih Srba civila, među kojima su 522 žene. Ubijeno je dvanaestoro dece! Sve što su zapadni Srbi baštinili pet vekova svoje istorije, za ta samo četiri dana otišlo je u nepovrat. Posle pokolja Srba kod Gospića, na koranskom mostu, u Zapadnoj Slavoniji, svakodnevnog bombardovanja Doboja, Srbobrana, Brčkog, raketiranja Knina, Benkovca, Korenice, Vojnića, Topuskog, Republika Srpska Krajina, praktično je prestala da postoji. Kada su prvi topovski plotuni pali na Knin, četrdeset hiljada Srba počelo je da beži. U opustošenom gradu, hrvatski gardisti zatekli su samo pet stotina ljudi, uglavnom starih i nemoćnih. Ubrzo je pala i Glina. Iako su Srbi i dalje držali veliki prostor i raspolagali silom koja je mesecima mogla da pruža otpor, prevladala je strategija povlačenja. Teritorija koju su kontrolisale srpske snage prostirala se od Topuskog, Vrginmosta, Vojnića i Turnja, na severu, do linije Duga Resa - Josipdol - Senj, na zapadu, i do Slunja, Lapca i Srba na jugu. Napadnuta sa trideset polaznih položaja Krajina je, po proceni vojnih analitičara, mesecima mogla da se brani. I Knin, s obzirom na geografski položaj, bio bi gotovo neosvojiv da su ga čestito branile samo dve brigade. I u drugim mestima Krajine više se bežalo nego ratovalo. Danas, deset godina posle drugog najvećeg egzodusa srpskog roda, na "Oluju" sećaju strašne slike nepreglednih kolona izbeglog i prognanog stanovništva. Uplašeni, izbezumljeni ljudi, noseći ono što su prigrabili u trenucima meteža i panike, krenuli su u neizvesnost. Put je bio dug, mučan, u kolonama se umiralo od tuge za ostavljenim kućama i brigom za bližnje. U selu Tomina, kod Sanskog Mosta, hrvatski borbeni avioni, u brišućem letu ustremili su se na izbegličku kolonu. Čuli su se jauci, delovi raskomadanih tela leteli su na sve strane. Tuđmanova noć odluke BRIONI, 31. jul, 1995, kasno veče. Franjo Tuđman obraća se svojim generalima: - Zatvoriti im sva vrata, pa ih onda uništiti. Sve može trajati najduže osam dana. Imamo podršku Nemačke i NATO, delom i Amerike. Stvar je hitna, Milošević je pristao na rešenje u Bosni, Jugoslaviji će biti skinute sankcije. Srbi u Krajini su potpuno demoralisani. Pregovore u Ženevi otpočećemo kao masku. Opravdanje da ih udarimo je njihov protivudar iz Knina i mi imamo povod, a s topovima ćemo da ih demoralizujemo do kraja...


Strana 22


1990 - 1995

Samo četiri dana kasnije, grunula je "Oluja". Na Krajišnike je udarilo 50.000 vojnika u 25 brigada, a za "čišćenje" terena bilo je zaduženo još 10.000 hrvatskih vojnika i 15.000 vojnika muslimanskog korpusa u pet brigada. U zloglasnom pohodu pridružila im se i policija. Artiljerija je udarila istovremeno po gradovima, naseljima i selima, ubijajući civile i stvarajući takvu atmosferu da su samo oni koji su hitno napuštali svoja ognjišta imali šansu da prežive. Tako su počeli prvi zbegovi i prve kolone izbeglica, što je Tuđmanovoj vojsci bio glavni strateški cilj. U "Oluji": Ubijeno 1.2o5 civila, 522 žene i dvanaestoro dece spaljeno i opljačkano 30.000 srpskih kuća

U 5 časova napadnut Knin, u 12.30 hrvatska vojska bez borbe ušla u napušten grad Mediji u Srbiji nisu objavili da je Hrvatska napala Krajinu PORED desetostruko jače hrvatske vojske, krajiški Srbi imali su za protivnika i najveću svetsku silu. Amerika nije samo nadzirala kompletnu akciju "Oluja", nego je i direktno inicirala. Zeleno svetlo Bele kuće i njenog tadašnjeg šefa Bila Klintona za napad na Krajinu, zvaničnom Zagrebu preneo je potpukovnik Ričard Herik, u to vreme vojni ataše američke ambasade u Hrvatskoj. Nekoliko dana pre nego što je grunula "Oluja", Herik je Markici Rebiću i Miroslavu Tuđmanu, šefovima hrvatske službe bezbednosti, predao poruku u kojoj se kaže da "SAD nema ništa protiv akcije, ali da sve mora biti čisto i brzo i gotovo za pet dana". Da je agresija bila brza govori podatak da je za samo četiri dana s Banije, Korduna, iz Like i severne Dalmacije prognano 280.000 krajiških Srba. A koliko je bila "čista" svedoči 2.000 ubijenih srpskih civila i zarobljenih vojnika. Prostor veličine današnje Slovenije, u kojem je živeo većinski srpski živalj, etnički je očišćen od svojih vekovnih stanara, a više od osamdeset odsto njihove imovine je opljačkano i spaljeno. KLINTONU SE ŽURILO KLINTON i njegova administracija nisu, međutim, imali identične stavove oko vođenja "Oluje". Piter Galbrajt, tadašnji američki ambasador SAD u Zagrebu, 2. avgusta, dva dana pre početka velikog srpskog egzodusa, u Beogradu je dobio potpis predsednika Vlade RSK Milana Babića, na plan 3-4. Mirovni sporazum, koji je Ameriku i svet trebalo da uveri da Slobodan Milošević neće poslati srpsku vojsku Krajišnicima u pomoć, nije omeo Franju Tuđmana u nameri da juriša na srpsku teritoriju. Plamen rata koji je zapalio 27. jula, na Brionima, uz podršku vojnog i civilnog vrha, nije mogao da ugasi čak ni mirovni sporazum potpisan u Beogradu, u prisustvu američkog diplomate. Detalje oko političke igre vođene u Vašingtonu nedavno je objavio i hrvatski nedeljnik "Nacional". Prvi put, na desetogodišnjicu velike srpske "seobe", Hrvati su javno priznali značaj američke podrške. U "Oluji", Hrvatska je iskorišćena da se preko nje udari po srpskim snagama, ne samo u Krajini nego i u Republici Srpskoj. Uz američki blagoslov, potpisana je i Splitska deklaracija. Franjo Tuđman i Alija Izetbegović dogovorili su da je hrvatskoj vojsci dopušten nesmetan ulaz na teritoriju BiH. Da bi se Krajini zadao najsnažniji udar, HV je tako izašla na Dinaru iznad Knina. Klintonov cilj bio je da se Milošević prisili na Dejtonski sporazum. Američkom predsedniku se žurilo jer je te, 1995, bio pred drugim izborima, a njegov


Strana 23


1990 - 1995

protivkandidat Bob Dol je od Kongresa tražio ukidanje odluke o embargu na uvoz oružja muslimanima u BiH. Ovo područje Balkana tako je postalo važno zbog unutrašnjih prilika u SAD i njegovog opstanka u Beloj kući. Bila je to Klintonova borba sa vremenom. Da bi zaustavio Dolovu inicijativu trebalo mu je brzo rešenje krize u Krajini. Klasičnu diplomatiju je zaobišao da na leđima ne bi imao Englesku i Francusku. Priprema za "Oluju" vođena je u najstrožoj diskreciji. O akciji nije znao čak ni Piter Galbrajt. Na direktnoj vezi sa Vašingtonom bio je vojni ataše. Iz dva razloga Amerikanci su izbegli pomoć engleskih i francuskih trupa. Prvo, nije im odgovaralo njihovo protivljenje naoružavanju muslimana. Zato su američki kontingenti stizali tajno, preko aerodroma u Tuzli. Drugi, indikativniji razlog vezan je za Klintonov strah od neuspeha akcije. U tom slučaju, Amerika bi se od hrvatske agresije, a svedoci ponekad nisu poželjni. Ali, kako je po oceni hrvatskog saveznika iz Vašingtona akcija uspela, Klinton i Holbruk su s ponosom priznali da su u njoj aktivno učestvovali! Direktna saradnja Hrvatske i SAD "o srpskom pitanju" počela je 1992. godine. Glavni koordinatori bili su general Džems Klaper, pukovnik Herik iz američke obaveštajne službe i Ivan Šarac koji se sa 17 godina, posle bekstva iz SFRJ, uključio u ustašku emigraciju u SAD. "Trgovina" je počela kada je Hrvatska Amerikancima dala ruske podvodne mine, najmodernija ruska torpeda i kripo zaštitu koju je koristila JNA. Američki "herkulesi - c 130" u velikoj tajnosti sletali su na splitski aerodrom i odatle prevozili važne pošiljke za SAD. MILOŠEVIĆ PRISLUŠKIVAN KAO nagrada, iz Vašingtona je stigla oprema za priskuškivanje koju su Hrvti uperili prema Srbiji i Crnoj Gori. Pretpostavlja se da su istovremeno snimali oko 20 hiljada telefonskih razgovora. Amerikanci su poslali i bespilotne letelice koje su, takođe, uz pojačane mere bezbednosti instalirane na malom aerodromu na Braču. Zahvaljujući njima Hrvati su mogli da snime sve položaje odbrane Krajine. Bezbednosnu odbranu Krajine "bušili" su i pojedini oficiri UNPROFOR. Posle incidenta sa nemačkim vojnim atašeom Hansom Šuanom koji je pokušao da sazna nešto više od bespilotnim letelicama, baza špijuniranja Krajine i RS prebačena je u Šepurine kod Zadra. Amerikanci su hrvatskoj vojsci ustupili snimke sa terena. Slika je satelitski prenošena u Pentagon. Planirajući "Oluju" Amerikanci su se plašili da će Milošević napraviti protivudar sa dve tenkovske brigade u istočnoj Slavoniji. Intenzivnim prisluškivanjem otkrili su da se to neće dogoditi jer su Beograd i Knin verovali u mirovni sporazum Babića i Galbrajta. Za svaki slučaj, Holbruk je hrvatskom ministru odbrane Gojku Šušku savetovao da se ne obazire na pritiske sa strane. To se, očito, odnosilo na ambasadora Galbrajta koji ništa nije znao o planovima Hrvata i Amerikanaca. Verujući i mirovni sporazum potpisan u Beogradu Galbrajt je postao trojanski konj svoje vlade u Vašingtonu. U noći između 3. i 4. avgusta, Amerikanci su zatražli da hrvatske jedinice u zoru isključe sve telekomunikacijske uređaje. Tako su lakše omeli i uništili srpsku telekomunikacijsku mrežu. U krajinske centre veza na planinama Đelavac i Plješevica Pentagon je za svaki slučaj poslao i avine koji su, čim je akcija odobrena, počeli da seju bombe. Vest da su američki avioni gađali protivavionsku bateriju iznad Knina objavljena je u svim hrvatskim medijima. Posle oštrog prekora Zagrebu, jer je obelodanjeno američko učešće u "Oluji", vest je hitno povučena. Ceo tok operacije Pentagon je satelitski pratio. Veruje se da su snimci sačuvani. AMERIČKA OBUKA


Strana 24


1990 - 1995

UZ obaveštajnu podršku i učešće avijacije u napadu na Krajinu, SAD su u MPRI, firmi ratnih veterana, obučavale hrvatske vojnike. Američka vlada za koju se pretpostavlja da je osnivač MPRI, angažovala je petnaest najboljih oficira. KOPALI OČI HRVATI su se na najbrutalniji način obračunavali sa krajiškim Srbima. Obdukcija stručnjaka VMA pokazala je da je tokom "Oluje" streljano 345 muškaraca i 64 žene. Obešeno je 7 muškaraca i 6 žena. Kundacima je masakrirano 8 muškaraca i 20 žena. Dvojici muškaraca i četiri žene izvađena je utroba. Među žrtvama kojima su ruke odsečene, otrgnute i polomljene je 5 muškaraca i jedna žena. Hrvatski bojovnici tridesetorici muškaraca i sedam žena odsekli su uši. Oči su iskopali trideset jednom muškarcu i 38 žena. Na telima tri muškarca i tri žene tragovi su pokazali monstruozno iživljavanje na genitalnim organima. Ženama su sekli dojke, a petnaestorici muškaraca su izrezali kožu na kaiševe ili otrgli delove lica. Jednom muškarcu su odsekli glavu. Kod 240 muškaraca i 55 žena ni obdukcija nije mogla da utvrdi način na koji su ubijeni. Po monstruoznosti ostaće upamćeno zverstvo nad trogodišnjom devojčicom. Mrtvu su je bacili svinjama. Živo spaljeno 96 žena i 35 muškaraca Na komade isečeno 16 žena i 17 muškaraca Noževima ubijeno 27 žena i 117 muškaraca PONOSAN na uspehe u "Oluji", Franjo Tuđman je u Predsedničkim dvorima, u Zagrebu, 24. avgusta 1995. godine, održao sastanak sa najvišim hrvatskim rukovodstvom i izaslanstvom Herceg-Bosne. U knjizi "Stenogrami o podjeli Bosne", čije delove prenosimo, jasno je da je akcija pripremana dugo, uz aktivnu podršku Amerike i Nemačke. Franjo Tuđman, predsednik Hrvatske: - Ako se svijet divi ovome što smo mi izveli munjevite podhvate od "Bljeska" od Zapadne Slavonije, do operacije Livno do Grahova, sada, "Oluja", Knin i sve to skupa, za mene osobno, čak i kao nekakvog čoveka koji se nekog vraga, na sreću ili nesreću, razumije i u vojnu povijest i vojna pitanja, to kako ste se vi održali, kako smo se održali, to je poseban fenomen. To govori o žilavosti, o spremnosti tih naših Hrvata tamo da se održe. Ali s druge strane i o jednoj pat poziciji što se tiče Srba. U njemačkim ili američkim krugovima ima onih koji su se pitali da li smo mi kadri izvest takve vojne podhvate kakve smo izveli od "Bljeska", "Ljeta", osobito sada "Oluje", a mi smo to bili kadri i jesmo i raspolažemo sa snagom pa su nas zaista znači morali priznati u Europi i u svijetu. Slušajte, Amerikanci i Nijemci su nam obećali ako ovo provedemo da ne idemo dalje u rat, da ostvarimo federaciju, obećali su nam ne samo kredite, nego i pomoć. Strateški cilj je bio da osiguramo dubinu hrvatskog teritorija. Gospodo, oslobađanje ovog teritorija središnje Hrvatske i ovog područja i takvog stanja u Hrvatskoj, sasvim je sigurno, da smo osigurali budućnost hrvatske države za buduća stoljeća. Sada već moraju računati sa nama čak kao i sa regionalnom silom. Krešimir Zubak, predsednik Vlade Herceg-Bosne: - Mi sada kontroliramo u kompaktnom dijelu ogromne teritorije, muslimani nisu učinili nikakav pomak. Jure Radić, ministar za obnovu: - Mi smo danas u Hrvatskoj u jednom velikom planu povratka oko 120 tisuća ljudi, ne samo u njihove kuće, nego i u sačuvane kuće u blizini njihovih kuća.


Strana 25


1990 - 1995

Franjo Tuđman: - Uputit ćemo proglas hrvatskim iseljenicima u svijetu i platit ćemo čartere ili brodove da vratimo stotine tisuća ljudi, Hrvata, iz svijeta, jer nam je zemlja pusta, pusta su sva ta područja koja su Hrvati napustili u BiH, pusto nam je sve ovo što smo sad oslobodili i u Zapadnoj Slavoniji, a osobito Knin, Banija, Kordun, Zapadna Hercegovina. Ima jedna grupa Hrvata u Paragvaju. Sasvim je sigurno ako im pošaljemo tamo čarter da će svi sjesti na avion i vratiti se. Mate Granić, ministar spoljnih poslova: - Danas kad smo oslobodili Knin i kad je budućnost hrvatske države osigurana, onda možemo čak i bez istočne Slavonije, bez Baranje, što se tiče hrvatske države, a dok su nam bili u Kninu budućnost hrvatske države nije bila osigurana. Danas mi znamo, sasvim sigurno, da ćemo sutra biti i u Vukovaru i na Dunavu. Franjo Tuđman: - Amerika je stala na stanovište da joj je Hrvatska sada i te kako važna i potrebna, daće nam financijsku potporu, pomoći u riješavanju, iako se tobož prave da oni nemaju utjecaj na Hag. Pavao Miljavac, general: - Netkome tko dođe iz Haga, mi ćemo prezentovati dokumenta da tu nema nikakvih niti planiranih niti provođenih ratnih zločina. Franjo Tuđman: - Molim, ne dopustiti da diraju u "Bljesak" i "Oluju". To je oslobađanje hrvatske zemlje, tu moramo biti odlučni. Taj sud je formiran protiv Miloševića. Možete reći, bilo je 30 nekih kriminalnih slučaja, poslije "Oluje", 20 je procesuirano. Ante Gotovina, general: - Njihovi časnici obavještajni, i Amerikanci dobro znadu da naše operacije sve su vođene po propisima i ratno pravo uvaženo. To nije problem ratnih zločina nego je to problem njihove politike. Mi se nemamo što njima opravdavati. Sada je došao trenutak da mi pokažemo da smo partneri i da nas trebaju gledati kao partnere. Oni u Hagu su bezobrazni, drski, bahati kad im to ide u korist i onda su prijateljski raspoloženi kad od toga imaju korist. Nije bilo ničeg, naše operacije su vođene točno po propisu. Markica Rebić, šef obaveštajne službe: - Mi imamo pravo kraj generala Petkovića koga pozivaju u Hag, imati čoveka iz Ministarstva odbrane koji će sijediti i zabranjivati mu da odgovori na neka pitanja. Čini mi se da je drastično različita situacija kad se pozivaju hrvatski generali u svezi sa "Olujom". Ante Gotovina: - Ja sam bio zapovjednik općinskog stožera. Prema tome, to se ne može skriti. Ali naša politika i mi nemamo razloga da se pravdamo nekome za slanje generala Petkovića kao zapovjednika Zbornog područja Ston, generala hrvatske vojske u Hag da svjedoči uz sve ono, imajući u vidu, da njihova obavještajna služba ga je skroz pokrila u ono vrijeme dok je bio u Bosni, svi službeni sastanci sa Srbima, sa muslimanima, sa međunarodnom zajednicom, svi njegovi telefoni, potpisani dokumenti, faksovi, sve je to bilo pokriveno. Franjo Tuđman, predsednik: - Nijedan hrvatski general ne treba da ide u Hag niti kao svedok, niti kao optuženi. AMERIKANCI NI LUK JELI... OPERATIVNA i tehnička podrška Amerikanaca u operaciji "Oluja" u Hrvatskoj se, naravno, negira. Razlozi su više nego jasni: diplomatski, ni danas ne bi bilo mudro zvanično uplitati SAD u "Oluju", jer bi to značilo da su znali da će doći do srpskog egzodusa. To bi i umanjilo ulogu koja se pridaje hrvatskoj vojsci. Da sve nije toliko tužno, smešne bi bile tvrdnje ovih dana u hrvatskoj štampi da je "Oluja" plod hrvatske ratne taktike! U jednoj od "prigodnih" analiza "Oluje", objavljene u "Vjesniku", piše da su tu "vojno-redarstvenu akciju u celosti


Strana 26


1990 - 1995

osmislili mlađi časnici Hrvatske vojske zamislivši da se, na području izduženom poput kifle, izvede vazdušno-kopnena bitka po uzoru na izraelsku kampanju u Libanonu 1982. godine, s razlikom da se u Hrvatskoj ratni sukob nije smeo otegnuti na tri meseca (što se dogodilo Izraelcima), nego je sve moralo da bude završeno za tri do pet dana". Tekst je nastavljen veličanjem uloge hrvatske vojske: - Već u prvom satu "Oluje", hrvatsko ratno zrakoplovstvo i dalekometni topovi na kopnu, razorili su glavne srpske komunikacione centre i uništili nekoliko vrlo važnih zapovednih mesta širom Krajine. Na primer, vazdušnu luku u Udbini i instalacije na Ćelavcu uspešno su napali hrvatski piloti, a ne američki lovci kako tvrde oni koji osporavaju taj hrvatski vojnički uspeh... Rat su od početka do kraja rešili odlično pripremljeni i vođeni hrvatski vojnici bitkom "lice u lice", a ne udari američkih lovaca - bombardera F-16 i F-15 kao ni predviđanja CIA. Hrvati se nisu držali klasičnih vojnih udžbenika... Srpska stradanja, spaljena sela, monstruozno pobijeni ljudi, o čemu su javno svedočili i zvaničnici UNPROFOR-a, kao ni egzodus skoro 300.000 Krajišnika - ne pominju se ni jednom rečju! PREMOREN i raskućen svet, rasut po njivama kraj puta nedaleko od Banjaluke, kao jalovo seme. Iza njih grad pod teretom beskućnika koji stižu mesecima, od pada zapadne Slavonije. Ispred, široki put. Za njih, on nema daljinu. Završava tu, kraj tvrde ledine, gde su našli dom pokriven nebom. Hladan vazduh ispunjen mukom i ljudskom nesrećom. Sa zemlje, diže se dah, nalik onom koji izbija iz grobova. I nagoni jezu. Razdire grudi. Stotine hiljada prognanika iz Krajine pošlo je na put bez imena. Kolone tuge i očaja vukla je nesreća i ono malo želje da se preživi. U zbegovima, tih teških avgustovskih dana 1995, kad je "Oluja" pustošila sve srpsko, našli su se i novinari "Novosti" Milena Marković i Vlasta Popović. Potresne priče o napaćenom narodu kojima su ukrali zavičaj i adresu više su od sudbinske muke, one su opomena. Nevoljnici, sa zavežljajima, bez uspomena. Samo strah. Ostade Tepljuh, selo između Knina i Drniša, mrak, u tri auta i dva kamiona četrdeset duša, i u toj gužvi dvadesetoro dece. Beba od deset dana. Marica Lukavac, umrla u toj koloni. Prepuklo joj srce. Sahranila je u Petrovcu. Jedva. Sakupili svi, koliko ih je bilo, 150 dinara za kopanje rake. Sami napravili krst. Pa, ponovo u kamionet bez cirade, samo registarske tablice KNN 25-14. - Ispred Prijedora, tukle su ustaše našu kolonu - govorili su tad Petar Šolić i Jordan Đosić. - Nismo verovali da će nas poterati iz naših kuća. A bilo nam sumnjivo. Nedelju dana pre bežanije, lokalni moćnici izveli iz grada svoju decu i naredili im da nikom ne pričaju da će otići. Znali su da će Knin pasti. A deca rekla deci. Nismo verovali, a i kuda bismo pošli? Trenutak između dana i noći najteži je za ovaj nesrećni narod, koji danima luta bez kuće i kućišta. Starina Srećo Babić iz Krupe, odbija dimove poslednje cigare, kao svoju muku, beskućničku, krajputašku da odagnava. - Nema više, vala, gotovo je - govori, otupeo i pomodreo. - Gasi se život! Imam tri sina na frontu. Imam i tri snaje i tri unuka. Ni za jedno ne znam gde su. Da li ću dočekati? Samo da čujem... Žena mlada u crnini, vukla je kozu na uzici. Vukla i galamila na onemoćalu životinju. Zamicale su među konjskim zapregama i nesrećnicima šćućurenim između njih. Onda se iz pravca gde je nestala žena, čula pesma. Grlo žene u crnini, koja je pevala u jecaju. - To je Boja Stojanova. Poludela je za sinom Aleksom. Imao je osamnaest meseci. Umro joj je na prsima, u koloni. Dugo ga nije ispuštala, nosila ga kilometrima... - i, ućutaše ljudi iz kolone. Trinaestogodišnja Jovana Čeko iz Ključa ne spava. Sedi iznad uzglavlja još mlađeg dečaka i devojčice. Ušuškava ih u neko ćebence. Noć je, hladna.


Strana 27


1990 - 1995

- Mama nas je ostavila, otišla u Kanadu, malo pred rat. Rekla nam je da ne može više da nas voli. Neka je, ali mi je teško. Brinem o bratu i sestri. I o tati, nije mu dobro, ima tri rane. Mlađa devojčica bunca u polusnu, doziva majku. Jovana plače. - Da nije bilo nekih dobrih ljudi, ostali bismo u Sani - priča Jovana. - Iz Ključa su nas povezli, pamtiću put dok sam živa. Koliko sam se krvi nagledala. Rukama sam zaklanjala pogled bratu i sestri. Sa njima, u koloni, Milenka, i njoj je samo trinaest godina. Ima vrućicu, danima. Tu je sa bakom. - Dva puta nam rušili dom, a to ni laste ne bi izdržale - priča Kata Drobnjak iz sela Grmuša, kod Dvora na Uni. Rampa kod Šimanovaca. U prvoj prikolici krava Lepa. Krava izbeglica. U drugoj, Kata. Iz kuće uspela da ponese samo fotografiju dece i na njoj osmesi koji su prošlost. - Nismo dobili odredište, kažu da smo mi starci, a s nama će lako - tuguje Kata. Znaš šta je meni? Meni je da stanem. Ali bih pre toga da prošetam moju Lepu po Beogradu, da je svi vide, spasla je mnogo dece usput, u koloni. Jedna kolona iz Suvog Dola krenula je 8. avgusta, lutala prema Dvoru na Uni, zatim krenula nazad, za Topusko, pa prema Sisku, konačno na autoput. Posle osam dana pakla stigli u Obrenovac. Nikola Kozlina imao je tada osamnaest godina. U staru "ladu" uvukao ga otac i rekao mu: "Vozi!" "Kako kad ne znam?" "Znaš!" I tako je do Beograda dovezao majku, sestru, babu, dedu. Nikola se seća mrtvih koje su sahranjivali pored puta. - Umreće mi beba, umreće mi Brankica - vapila je žena. Šest kilometar dalje, Nikola je zaustavio kolonu. "Ja, braćo, idem po mleko!" Svi su ćutali. Nikola je s limenom porcijom grabio ka proplanku. Oko njega je pucalo. Prolazio je pored ljudi, traktora, zaprega, gazio je gorobilje, a onda trčao ka proplanku, ka nekom čoveku izboranog lica koji je među mecima čuvao kravu. I kad je pružio ruku da mu deda namuze mleka, starac je prozborio: "Prosuo sam mleko. Svi moji su otišli. Ja samo čekam. Da dođu, da me ubiju". Nikola je uspeo da izmuze za punu manjerku. Krava je bila mirna. Čiča nije uzvratio pozdrav. Pričao je kako su krave bile srećne na proplanku. Brankica je popila neuzvareno mleko i uspela da tako mala dođe u jedan novi svet. Daleko od Krajine. ZAŠTO ZLOČINCI KAO HEROJI Krajina je ostala bez ljudi, zemlja je spržena, kuće opljačkane, zapaljene... Danas je to muzej zločina. Profesor dr Svetozar Livada, Srbin koji živi u Hrvatskoj, punih deset godina analizira jedan od najvećih zločina počinjenih nad civilnim srpskim stanovništvom posle Drugog svetskog rata. - Mitomanijom, zločin je pretvoren u pobedu, a zločinci u heroje - kaže za "Novosti" Livada. - "Oluja" je etničko čišćenje, to je bio planirani etnocid, kulturocid i ruralocid. Hrvatske nikada neće smeti da se suoči sa vlastitom istinom da je u brutalnom napadu za četiri dana ubijeno 1.960, a prognano 280.000 ljudi, uništeno 24.752 kuće, 13.000 privrednih objekata, 182 zadružna doma, 56 zdravstvenih stanica, 78 crkava, 29 muzeja, 181 groblje, 352 trgovine, 113 vodovoda, 96 trafostanica, svi srpski industrijski pogoni, 92o spomenika, 211 ugostiteljskih objekata, 410 zanatskih radnji. Livada kaže da se danas, deset godina posle pogroma, u svoje kuće vratilo svega 18.000 ljudi, a da je obnovljeno samo 2.700 srpskih kuća. Krajina je, po njegovim rečima, jedinstven primer da je 1.110 sela i naselja gde su Srbi bili većina praktično prestalo da postoji! - Nema biološke reprodukcije, nema institucija, osim krnje Pravoslavne crkve kaže Livada. - U svetlu ovog zločina, Hrvatska dan izgona srpskog življa slavi kao Dan domovinske zahvalnosti.


Strana 28


1990 - 1995

GUBITAK zavičaja gotovo je merljiv sa smrću dragog bića. Kao u snovima, prognani osećaju strahovito žive slike, mirise i zvukove izgubljenog kraja. Ta početna nostalgija gotovo je razarajuća. Dr Sanda Rašković Ivić, neuropsihijatar, bivši komesar za izbeglice i sama je, zbog rata u Hrvatskoj, morala da napusti dom. Sudbinu prognanika razume. Dramatičan izgon srpskog življa iz Krajine, u ljudima je stvarao višestruki bol. Rane napaćenog naroda vidala je i kao lekar, i kao čovek koji je doživeo sličnu sudbinu. Mnogo puta zabolela je tuđa muka, ali jednu ne zaboravlja: - Dežurala sam kada su mi doveli ženu koja je u izbegličkoj koloni izgubila devojčicu. Svoje mrtvo dete dete nosila je na rukama osamdeset kilometara. Dete je umrlo od dehidracije. Majka nije imala gutljaj vode da je napoji. Bežeći od oružja i smrti ljudi su ostavljali sve za sobom i kretali na put neizvesnosti. Mnogi nisu uspeli da dođu do Srbije i slobode. Umrli su u koloni. Bližnji, ako ih je bilo, sahranjivali su ih kraj puta. Lične drame pretapale su se u kolektivnu, razarajuću. I kad se "negde" stiglo, muci nije bilo kraj. Tek tada, sa opstankom i životom se trebalo suočiti. Našem novinaru Dušici Radeki, dr Sanda Rašković Ivić otkrila je psihološki profil izbeglice. Njega je "crtala" nepoznata sredina, novi ljudi. Bez igde ičega, moralo se ispočetka. Ali, kako? - Lek je suočiti se sa tugom i iz rana stvoriti nov život. Ali, to je težak proces. Na sreću, većina izbeglica je to uspela - kaže dr Rašković Ivić. Svaki prognanik, po njenim rečima, prošao je kroz tri faze. Optimizam, kao prva, javlja se neposredno posle bekstva, kad je čovek srećan što je spasao glavu i što mu je porodica na broju. Traje od nekoliko dana do nekoliko nedelja. Sledi realni pesimizam, kad naviru pitanja: šta me čeka, kako da se prehranim, gde ću da živim? U ovoj fazi, koja traje od šest meseci do godinu, čovek se suočava sa onim što je izgubio. Treća - depresivni pesimizam, može da se rastegne i na tri godine. - To je mučan period, kad se svet čini užasnim. Stiže nostalgija. Javlja se apatija, kad se budućnost ne nazire. Apatija može da uslovi i depresiju, kod labilnijih i paranoju. Ona je uzročnik i brojnih psihosomatskih bolesti - kaže dr Rašković Ivić. U kolonama čemera, na traktorima, u prikolicama, kamionima bez cirade, bilo je i mnogo beba, dece, staraca. Putovanje kojem su pretili smrt, žeđ, glad, meci, granatiranja, trajno je urezano u sećanje. Ono se ne zaboravlja. Po dolasku na odrednicu, sledilo je suočavanje sa novom sredinom. Mlađi, koji nisu imali svest o pripadnosti, brže su se adaptirali. Teže je išlo kod dece u pubertetu. Tako mladi, dok se tek "ukorenjuju", suočavali su se sa problemom opstanka. Stariji od 60 godina nisu bili spremni za promene. Njihove su rane najdublje. Oni su se tiho, gotovo nečujno, prepuštali sudbini kao usudu. Za sve - i za povratak, i za novi početak, trebalo je hrabrosti. Novo okruženje, ma kako blagonaklono, nije svima pružalo podršku. Problem, možda najdublji, bilo je razočaranje u maticu, od koje se očekivala zaštita. Zatekli su ih, takođe, iznureni ljudi, izmoreni nemaštinom, hiperinflacija, zemlja u izolaciji... Narod u Srbiji najbolje je primio prve kolone izbeglica, a kako su prolazile godine solidarnost se tanjila. Deset godina posle pogroma, u kolektivnim centrima ostali su stari i bolesni, udovice sa decom, porodice invalida. Oni i dalje žive teško, u skromnim, često nedostojanstvenim uslovima. Njihov dan je strašno dug i oni ništa ne očekuju. Tek ponekad, na vrhuncu te slabe nade, kažu: "Rešiće se nešto", a ni sami ne znaju šta je, zapravo, to. Želja da se, makar na tren, dođe na svoje, vidi svoja kuća, njiva, poljana, po rečima dr Rašković Ivić je normalno osećanje čoveka sa dušom. Od razorne nostalgije razdvaja ga samosvest da je sticajem životnih okolnosti odabrao drugi put, a da mu je novi grad u kojem je - novi zavičaj. Ako ode, isplače se, doživi katarzu i, po pravilu, zadovoljan se vrati svojoj kući - ovde.


Strana 29


1990 - 1995

I dr Sanda Rašković Ivić volela bi da ode u rodni kraj, ali kaže da nema snage da vidi srušenu kuću. - Odlazila su moja deca, a ja sam ih molila da mi slikaju predele, zalazak sunca, brda... Posle, dok su mi pokazivali fotografije, plakala sam, plakala je i moja ćerka. HRVATSKI bojovnici, u likvidaciji Srba, primenjivali su isprobane metode likvidacije - klali su, spaljivali, ubijali metkom u potiljak, bacali u jame. U "Oluji" koja je brisala sve srpsko, žrtve su kažnjavane i "novim metodama" -zamrzavali su ih i spaljivali hemikalijama. Obdukcija koju su obavili najpoznatiji stručnjaci sa VMA pokazala je svu monstruoznost zločinačkog krvavog pira. I kad je prestao svaki otpor SVK, agresor je ubijao ljude u izbegličkim kolonama, i do Une i preko Une, duboko na teritoriji Republike Srpske. Na putevima kojima su se kretale krajiške izbegličke kolone, ostajali su leševi. Na decu, žene i stare, udarale su artiljerijske granate, avionske bombe, pogađali su ih snajperski hici... Dokumentaciono-informativni centar "Veritas" deset godina slaže potresnu priču o - ubijanju naroda. U bolnoj evidenciji, kao usud ali i opomena, stoje imena 1.934 poginulih i nestalih Srba, od čega 1.196 civila. Polovina starija od 60 godina. Od ukupnog broja žrtava, samo u avgustu te bolne 1995, ubijeno je 1.883 ljudi. Ili, statistički precizno, po 68 dnevno! Savo Štrbac, rukovodilac "Veritasa" u Beogradu, novinaru "Novosti" Radetu Matijašu rekao je da su Hrvati pokupili i pokopali 911 srpskih leševa, najviše pod oznakom "nepoznat", od kojih je nešto više od polovine ekshumirano. Samo trećina je identifikovana dok se, po njegovim rečima, bezrazložno odlaže ekshumacija ostalih registrovanih grobnica. Za većinu sa spiska nestalih još ni leševi nisu pronađeni. - Oko 1.500 pripadnika Srpske vojske Krajine preživelo je hrvatski zatvor ali sa traumama za ceo život - kaže Štrbac. - Još 15 vojnika osuđenih za ratni zločin izdržava kaznu u nekom hrvatskom kazamatu. Oko 3.200 starih i nemoćnih, koji nisu hteli, ili nisu mogli, da napuste ognjišta, na silu je deportovano u logore za civile. Krajina je opustošena, opljačkana i zapaljena. Nisu štedeli ni crkve, kulturne, istorijske spomenike, ništa srpsko. Savet bezbednosti, osim "snažne osude hrvatske vojne ofanzive velikih razmera" (R 1009/95), nije kaznio agresora. Najveći paradoks "Oluje", kao i onog što joj je prethodilo - "Miljevački plato", "Maslenica", "Medački džep" i "Bljesak", prema rečima Štrpca, je u činjenici da je agresor bila članica UN, a Krajina zona pod zaštitom iste organizacije. A gde su krajiški Srbi, deset godina posle izgona? - I dalje smo, uglavnom, prognanici, beskućnici, apatridi i iseljenici. Oni koji su nas brutalno oterali iz naših domova zovu nas zločincima. I dalje postavljamo ista pitanja: kako možemo biti agresori u državi u kojoj smo bili konstitutivan narod, kako možemo biti zločinci kad su oni nas ubijali, dve trećine nas prognali, uništili nam svu privatnu imovinu i sve istorijske, kulturne i duhovne spomenike. A mi, krajiški Srbi, samo želimo da se vratimo u svoj zavičaj, na svoja imanja, u svoje stanove. Hoćemo da sakupimo kosti pobijenih rođaka i sahranimo ih po našim pravoslavnim običajima. Naš povratak, ako ga ikada bude, želimo da bude dostojan čoveka. U to, da budem iskren, sumnjam. Svesni smo da Hrvatska onemogućava ili otežava naš povratak služeći se diskriminišućim zakonima, na osnovu kojih su nam oduzeta mnoga ekonomska, građanska i politička prava. Posle dugo planiranog etničkog čišćenja, u koji je uložila mnogo potencijala, Hrvatska se dobrovoljno neće odreći svoje "demografske ravnoteže". Zato je u desetoj godini izgnanstva, licemeran prizvuk kojim čelnici hrvatske države javno govore o povratku Srba, kao prioritetnom državnom i nacionalnom pitanju. A, zapravo, ništa se nije promenilo na bolje. Naprotiv, državni mediji, vokabularom iz ranih devedesetih, propagiraju mržnju prema svemu što je


Strana 30


1990 - 1995

srpsko; povratnici se hapse i maltretiraju, uključujući i ritualna ubistva; ponovo odjekuju bombe i ruši se srpska imovina; napadaju se pravoslavne svetinje, znamenja i sveštenstvo, ponovo se ispisuju grafiti "Srbe na vrbe". I sve ovo, dešava se u godini u kojoj je Tužilaštvo Haškog tribunala izmenilo i dopunilo prvobitnu optužnicu protiv hrvatskih generala Ivana Čermaka i Mladena Markača. Zajedno sa generalom Antom Gotovinom oni se terete da su tokom i nakon operacije "Oluja", "sudelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je zajednički cilj bio prisilno i trajno uklanjanje Srba sa područja Krajine". Na optužnici je i celokupni hrvatski vojni i politički vrh iz ratnog perioda, na čelu sa pokojnim Franjom Tuđmanom. Za zločin se terete i mnogi neimenovani članovi iz vojnih, policijskih, političkih i stranačkih struktura. KAKO RANE ZALEČITI NI deset godina posle egzodusa Srba, Hrvatska ne uspeva, i ne želi, da reši srpsko pitanje po evropskim standardima - kaže Štrbac. - Prognani Srbi rešenje statusa u Hrvatskoj vide u primeni plana Z-4 s početka 1995, kojim im je međunarodna zajednica (UN, EU, SAD i Rusija) garantovala "državu u državi". Nadamo se da autori ovaj plan nisu pravili za "jednokratnu upotrebu" ili za tadašnje čelnike Hrvatske, RSK ili SRJ. Očekujemo reakciju međunarodne zajednice, posebno na implementaciji Plana Z-4, jer bi se donekle ispravila velika istorijska i ljudska nepravda, kojoj je i sama uveliko kumovala, prema Srbima iz Hrvatske. U novom domu Vojinovića tuga za ognjištem PUSTI, SINE, DA PLAČEM DRAGICU Vojinović (47) samohranu majku Dušana (27) i Dušanke (25), najgora nepogoda zadesila u selu Katinovac, Vrgin most. Muža Mileta dopremili godinu ranije sa VMA iz Beograda, i čim je legao u krevet rodne kuće, umro je. Vojinoviće je naš reporter V. Popović posetio u novoj kući, u novom zavičaju Rači Kragujevačkoj. Majka Dragica Vojinović: - Imali smo tako lepu kuću. Mali Dušan seo za volan traktora, puna prikolica razne, tuđe čeljadi. Kuda? U Glinu, prema Topuskom? Sin Dušan Vojinović: - Imao sam 17 godina, nisam bio mali. Video sam tenkove kako probijaju kuće, štale, gaze auta, stoku, mrtve ljude... Majka kuka što ni dokumenta nemamo. Majka Dragica: - Pobegli smo u šumu, kod Rujevca. Tri dana i tri noći u šumi. Lutali smo, mislili da hodamo prema Dvoru. Deca potpuno iznemogla od gladi. Tražim vodu, nađem neku baru, u jednoj bašti ovoliko male paprike. Gledamo kroz granje i žbunje krvavi pir ustaša. Sin Dušan: - Primetili smo džip Unprofora, ali nismo smeli da se javimo. Majka Dragica: - Mislila sam, ne mogu da izdržim, deca umiru, gube mi se, javiću se, pa neka nas pobiju. Unprofor nas odveo do nekog kamiona, dali deci da nešto jedu. Deca sve ispovraćala, stomak nije primao hranu. Onda, kamion sa izbeglicama prema Sisku. Zaustavljaju nas ustaše. Jedan mi je stavio cev puške u usta i pitao gde mi


Strana 31


1990 - 1995

je muž. Umro je - rekla sam. Vodili su nas putevima gde nije bilo toliko leševa, ali sam videla dovoljno. Sin Dušan: - Iznenada je stao naš kamion. Došle ustaše. Nema zaštite. Što ste stali? smejao se jedan. Šofer vam pobjegao? Vozač je bio mrtav, ležao na volanu, mozak mu bio raznet. Pobegli smo prema nekom groblju, a oni su pucali uvis. Uhvatio sam devojčicu od tri godine i trčao, osećao sam njen dah. Majka Dragica: - Eto Unprofora, strpaju nas u drugi kamion, a mi smo cele prethodne noći bili na groblju, gledali krstove i krstili se, neko dete je plakalo, čula sam da su mu i majku i oca ubili... Sin Dušan: - Nemoj, majko, opet. Majka Dragica: - Hoću. Nas su od Siska izmetom gađali, kamenovali nas, bacaju nam koske u prikolicu kamiona... Sin Dušan: - Oženio sam se majko, unuka čekaš. Tvoja ćerka, moja sestra, Dušanka se udala u ovdašnjem selu Miraševcu, dve ćerkice, tvoje unuke ima. Dobar čovek, Miloje Živanović nam dao plac, kuću smo izgradili... Eto, penje se pasulj uz pritku, imamo krompir, naći ću i ja posao, završio sam Mašinsku školu ovde u Rači... Možda će unuci opet u Krajinu. Majka Dragica: Pusti, sine, da plačem. DECENIJA od izgona četvrt miliona Srba iz Hrvatske u Americi protiče gotovo neprimetno. Profesor Univerziteta u Pensilvaniji Edvard Herman, šef tima međunarodnih stručnjaka koji su godinama ispitivali događaje u Srebrenici, ono što im je prethodilo i usledilo posle njih, jedan je od retkih glasova koji u SAD govori o operaciji “Oluja”. U knjizi “Proizvodnja saglasnosti”, sa koautorom Noamom Čomskim, Edvard Herman je ukazao na ulogu masovnih medija u SAD, kao agenata američke elite i vlade. U poglavlju “Vredne i bezvredne žrtve”, dao je snažne dokaze da se žrtve američkih zvaničnih neprijatelja i ciljeva smatraju “vrednim”, daje im se velika pažnja i odaje počast, dok su žrtve SAD i njihovih klijenata “bezvredne” i njihove patnje se ignorišu. U intervjuu našem dopisniku iz Amerike, Dubravki Savić, profesor Herman razotkriva dvostruke standarde po kojima su žrtve proglašavane zločincima, i obratno. - Kako su Jugoslavija i Srbija bile meta SAD, njihove žrtve u Srebrenici su brzo prihvaćene (i zapravo preuveličane), da se meta i neprijatelj (Jugoslavija i Srbija) okarakterišu u lošem svetlu i opravdaju neprijateljske akcije protiv njih. S druge strane, jugoslovenske i srpske žrtve, poput onih u hrvatskoj Krajini, nisu vredne, i prema našoj analizi, ignorisane su. Slučaj se izvanredno uklapa u te analize, pokazujući različit tretman striktno povezan sa političkim interesom - kaže Herman. SREBRENICA KAO POKRIĆE Na pitanje zašto događaje u Srebrenici dovodi u vezu sa onim što se događalo u Zapadnoj Slavoniji i Krajini, Herman kaže: - Jedan od razloga je što sam želeo da pokažem pristrasnost medija zbog fokusiranja na Srebrenicu i ignorisanje ili potcenjivanje operacije “Oluja”, jer se ne slažem sa političkom koja podvlači pristrasnost. Zainteresovan sam i za istinit bilans rata u Bosni u kome nije bilo jednostavno dobrih i loših momaka.


Strana 32


1990 - 1995

Pristrasnost medija se zasnivala na nepoštenom prikazu događaja i vezama. Srebrenica je čak služila kao pokriće za operaciju “Oluja”, ali to nikad ne biste zaključili čitajući američke medije. Uloga SAD u operaciji “Oluja”, prema Hermanovim rečima je nesporna. On kaže da je Amerika bila partner Hrvatske u operaciji - snabdevajući je obaveštajnim podacima, plaćenim savetnicima, čak izvesnom direktnom vojnom pomoći. Takođe, Hrvatsku je štitila u Međunarodnom krvičnom sudu za prethodnu Jugoslaviju odbijajući da obezbedi satelitske dokaze o hrvatskim akcijama. Da je Haški sud poštena organizacija pre nego ruka NATO i SAD, hrvatski zvaničnici bi bili suđeni za ratne zločine u operaciji “Oluja”. Dok se Bela kuća u vreme operacije “Oluja” nije mnogo osvrtala na izgon Srba iz Krajine, tadašnji medijator EU, bivši premijer Švedske Karl Bilt je izjavio: “Ako prihvatimo da je u redu da Tuđman očisti Hrvatsku od Srba, onda kako, zaime Boga, možemo da stavljamo primedbe ako Jeljcin očisti Čečeniju ili jednog dana Milošević pošalje armiju da očisti Albance sa Kosova?” Ovu izjavu Herman danas ovako komentariše: - Ima u njoj vrednosti, ali i slabosti. Mogli smo da osudimo izgon i ubistva u Srebrenici (ne samo u Čečeniji) da smo bili u stanju da prihvatimo izgon i ubijanje u Krajini. Progon iz Krajine je bio daleko masovniji od onoga u Srebrenici, i po mom mišljenju, zasnovanom na dostupnim materijalima, najmanje podjednak broj civila je ubijen u operaciji “Oluja” kao i u “srebreničkom masakru”. Hrvati nikada nisu odvojili žene i decu kada su opustošili srpsku Krajinu. Dok je samo jedno žensko telo identifikovano u 17 grobnica otkopanih pored Srebrenice do 1999. godine, više od 350 žena i dece je ubijeno u operaciji “Oluja”. Takođe, Miloševićeva armija nije čistila Albance dok NATO nije počeo bombardovanje, a čak i tada Albanci i Srbi su podjednako bežali, dobrim delom od NATO bombi i pretnje ratom. I HAG PRISTRASAN Na pitanje kako sudi o preduzetim akcijama haškog suda u vezi sa operacijom “Oluja”, Herman kaže: - Kontrast u tretmanu je dramatičan - zvaničnici bosanskih Srba bili su odmah optuženi, čak i pre nego što su činjenice sakupljene, dok civilni i vojni lideri uključeni u masakr u Krajini uglavnom nisu nikada optuženi. Ideja da bi američki zvaničnici trebalo da budu optuženi zbog svoje uloge nikada čak nije pokrenuta. Ponašanje haškog suda se uklapa u model politički pristrasnih suđenja zasnovanih na svrsi organizacije, njenom finansiranju, osoblju i generalnoj integraciji u NATO operacije, koju je dobro opisao Majkl Mendel u “Kako Amerika može da umakne ubistvu? Prema Hermanovoj oceni samo će žrtve američkih neprijatelja uživati simpatije i pomoć “međunarodne zajednice”. SAD i njene države -klijenti mogu da pate i biće teško pritisnuti da bi dobili olakšice, čak i kada su predmet masovnog etničkog čišćenja - što je jasno danas kada Izrael nastavlja da preuzima palestinsku zemlju i uklanja one koji nisu Jevreji, dok zemlja koja etnički čisti ne samo da nije kažnjena, već prima pomoć. - Oluja" je bila pravo etničko čišćenje uz nasilje, i da su tako nešto Srbi uradili, bilo bi označeno kao “genocidno” - kaže profesor Herman. - To samo po sebi ne može da se toleriše, posebno u svetlu ogromne hipokrizije u vezi sa Srebrenicom i etničkim čišćenjem na drugim mestima, ali jedino onim koje su počinili Srbi.


Strana 33


1990 - 1995

NEŽNA BOMBARDOVANjA HIPOKRIZIJA oko takozvanog “pomirenja”, priznanjem bosanskih muslimana kao žrtava, uz potpuno nepriznavanje žrtava Srba iz Krajine i Bosne, uočljivo je i neprihvatljivo. Ono nema nikakve veze sa pravim pomirenjem. U stvari, to je u funkciji unapređenja interesa bosanskih muslimana, održanja slabe Srbije u zavisnom položaju, stavljanja “humanitarne intervencije” NATO u pozitivno svetlo i pripreme sveta za sledeća nežna bombardovanja. Reporter "Novosti" sa prognanim Svilokosima SAMO KAD BIH USNULA Izbeglički kamp. Rača Kragujevačka. Beskućnici se jadaju u pero V. Popoviću. Ljubica (75), majka Ranka Svilokosa govori: - Položaji pali, sela zapaljena već opustela, kažu mi: hajde u prikolicu. Čekajte, kažem, šta ću sa kravama, svinjama, ovcama, šljiva rodila! Stara žena Ljubica umorna: - Oni meni kažu: idemo! Nas jedanaest u traktorskoj prikolici. Mi, gole duše. Ljubičin san Ranko: - Čujemo da nam je presečen odstup. Nema rezervnog položaja! Rankova žena Dragica: - Ujutru je počelo da puca, 4. avgust. Sela bliže linijama već izbegla. Mislim, dva dana nas tuku, šta je sad? I ranije su navaljivali, mi se sklonimo, pa se vratimo u Jošavicu. Dođe vest iz Komareva, bežite. Kuda, mrak ti ... Deca i ja po dve majice u rukama i u prikolicu. Idemo prema Glini, tamo su naši. Pitam se, gde je moj Ranko. Poneli po veknu hleba. Rankov sin Goran (23): - Išao sam u školu u Blinji, školski raspust ko školski raspust. Završio sedmi razred. Mi smo bili samo klinci. Video sam drugare u konjskim zapregama. Rankov sin Zoran (20): - Najviše mi bilo žao Reksa, mog psa terijera. Ostao, a imali smo i dve mačke, žutu i tigrastu. Rankov sin Goran: - Nije bilo goriva. Samo se čuje: teraj dalje, teraj dalje! Za uvo me neko povukao. Gledao sam devojčicu kako je bacaju u raku, a njen otac poludeo i neće da krene, zakrčio put... Rankova majka Ljubica: - Sada ništa ne boli. Ranili me, a nogu mi u putu kroz Bosnu uhvatila gangrena. Odsekoše bol tek u Subotici. Sada i ova druga izdade, više ne mogu na štake. Volela sam kad pozlati pšenica, kad šljive zaplave voćnjakom, onoliki kukuruzi kad pobede polje. Sada samo želim da mirno usnim i nikada se ne probudim. Eto, deca moja se opet pokućila. Znaš postoji jedna reč: kasno. Za mene je kasno. VEĆINSKA hrvatska politička i naučna javnost "Oluju" smatra akcijom hrvatske vojske u domovinskom ratu protiv pobunjenih Srba, "velebnom akcijom i najsjanijom deonicom domovinskog rata". To je, po njima, legitimna, pravedna, odbrambena i oslobodilačka akcija u cilju odbrane od velikosrpske agresije, gde nema zločina i etničkog čišćenja, jer su navodno Srbi sami otišli, upravo onako kako su Srbi napustili Sarajevo i okolinu posle Dejtona. Kako Srba nije bilo na prostoru Krajine kada je ušla hrvatska vojska to nije ni mogla počiniti zločine ni etničko čišćenje. Dakle, radi se o "samoizgonu". Službena Hrvatska je, prema izjavama, i dalje ponosna na svoju "Oluju", a zločine i etničko čišćenje naziva ekcesima.


Strana 34


1990 - 1995

Dr Momčilo Pavlović, istoričar, u razgovoru sa našim novinarom Zoranom Nikolićem objasnio je uzroke i posledice velikog srpskog egzodusa iz Krajine. Pavlović smatra da se stradanje civila i dalje gleda kroz prizmu nacionalističkih osećanja i potežu argumenti koji su zemlju uveli u krvavo kolo. Naspram hrvatskom licemerju, prema njegovim rečima, stoji dominantno mišljenje među Srbima da se radi o smišljenom i dugo pripremanom planu, uz pomoć SAD, da se ne samo zauzme Knin nego i da se protera celokupno srpsko stanovništvo ("potrebno je da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu", kako je govorio Tuđman). U prilog se navode dokumenta i razgovori Tuđmana i hrvatskih generala na Brionima, optužnica Haškog tribunala, i konačno kvalifikacija akcije kao etnocid, genocid i etničko čišćenje. - U trijumfalističkom nastupu hrvatske vojske počinjeni su brojni zločini nad civilnim stanovništvom, stvorena je klima nesigurnosti, straha i progona, kao rezultat propagande i govora mržnje, ali i pojedinačnih zločina nad Srbima nekoliko godina pre "Oluje" (zločin na Koranskom mostu, Gospiću, Sisku, Zadru, stradanje na stotine civila u operaciji "Bljesak") - kaže Pavlović. - Opšta klima nesigurnosti za Srbe, tragična sećanja na Drugi svetski rat, iskazivanje radikalnog hrvatskog nacionalizma, ustaška ikonografija i vokabular s jedne, i politička težnja Srba da se stvori sopstvena država i uverenje da se sa Hrvatima ne može živeti, dovela je do tragedije naroda Krajine.

ČISTO OD SRBA HRVATSKA vojska sistematski je uništavala sela i srpsku baštinu, crkve, spomenike, groblja. U Hrvatskoj je 1991, živelo oko 6o.ooo Srba a danas ih je manje od 20.000. Deset godina kasnije, čitav prostor nekadašnje Republike Srpske Krajine i dalje je manjeviše očišćen od Srba, imovina poharana i razvučena, sela popaljena a deklarativne izjave i mogućnosti za povratak, ne nude veliku nadu u povratak, pomirenje i trajni suživot na tim prostorima. O pozivu hrvatskog rukovodstva da se Srbi vrate u svoje kuće gde će im biti garantovana sloboda, Pavlović smatra da prvo treba videti koliko se Srba vratilo, kako je regulisalo svoja imovinska i druga prava, da li su stvoreni uslovi za povratak i trajni opstanak, koliko je kuća obnovljeno, kako se hrvatska država odnosi prema imovini ali i ukupnoj baštini Srba. Hrvatska, da bi pokazala svoje evropsko humano lice, čini ove pokušaje, ali potrebno je videti stvarne efekte tih poziva. Ako iza poziva ne stoji i iskrena akcija i politička volja onda je to samo mrtvo slovo na papiru. Srbima je potrebno garantovati ne samo bezbednost nego i sva imovinska prava, pravičnu naknadu i konačno stavranje ekonomskih uslova za povratak i održiv opstanak na svojim vekovnim ognjištima. Na pitanje kako komentariše Tadićev poziv Mesiću da se odredi prema "Oluji", Pavlović kaže: - Tadić, ili njegovi savetnici ne poznaju situaciju ili pozicije lidera bivših jugoslovenskih republika a posebno Mesića. Nerealno je očekivati da ljudi koji su učestvovali u destrukciji Jugoslavije sada promene mišljenje. U tom smislu je poziv predsednika Tadića potez koji je unapred osuđen na neuspeh.


Strana 35


1990 - 1995

Tragedija naroda republike Srpske Krajine je ogromna, posledice etničkog čišćenja su direktno potrle ukupnu istoriju Srba na tim prostorima - kaže Pavlović. - I nije problem samo u zločinima, problem je i u pravičnoj kazni, svesti o zločinu, praštanju i prevazilaženju prošlosti, zarad budućnosti. Dok se u Hagu sudi srpskom vojnom i političkom rukovodstvu, za "Oluju" optužba se svela na nekoliko generala. Ima li odgovornosti za "Oluju", i kako će ne samo optužnica nego i presuda, ako ikada bude doneta, okarakterisati ovu akciju. Međutim, jedno je akcija, drugo su zločini, a treće posledice etničkog čišćenja, vidne i danas. Zločin se ne može pravdati nikakvim razlogom, pa ni državnim, domoljubnim. A, može li normalan čovek biti ponosan na zločin? ODUVANI NA KRAJ SVETA "Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vređaju i progone". Sledeći ove biblijske zakone, sveštenik Momčilo Vukša (42) pune dve decenije među svojim narodom širi misiju dobrote. Posle završene najstarije bogoslovije u manastiru Krka počeo je u Biogradu na moru 1986, nastavio u Benkovcu i Strmici kod Knina, sve do "Oluje" koja ga je, posle kratkog službovanja

u Despotovcu, odvela u Australiju. Malo Srba na ovom dalekom kontinentu nije čulo za oca Momčila iz Džilonga kraj Melburna, koji poslednjih šest godina do svojih parohijana preleti i po nekoliko hiljada kilometara. Našem novinaru Danijeli Kljajić, Momčilo Vukša je otkrio kako je posle "Oluje", tamo daleko, stvorio Krajinu u malom i zašto se bori za opstanak svakog srpskog ognjišta u rasejanju. Sve vreme rata, ovaj misionar dobrote i duhovnosti, proveo je na prvoj liniji fronta, verujući i učeći svoj narod da Gospod nikada ne ostavlja one koje voli. - Takvo zlo ne bih nikom poželeo. Malo nade skupljene u zavežljaj i mnogo želje da se preživi... Ubrzo, sa porodicom sam došao u Srbiju, u Milivu kod Despotovca (parohija manastira Manasija). Na poziv Srpske eparhije iz Melburna otišao sam u Australiju - seća se otac Momčilo. U Australiji i na Novom Zelandu danas živi oko 142.000 Srba. Od 1991, došlo ih je više od 42.000 iz raznih krajeva bivše Jugoslavije, u 32 parohije. U dva srpska manastira u Ilejnu i Kamberi naši zemljaci se okupljaju uglavnom o velikim praznicima, a otac Momčilo ne krije da za pojedine parohijane nedeljno pređe i po nekoliko hiljada kilometara. - Nedavno sam u Tasmaniji, gde ima 505 Srba, proveo nedelju dana. Svetog Nikolu u Hamiltonu, na granici sa Južnom Australijom, slave samo dve porodice. Zavetovao sam se da ću u svojim parohijama obići svaku srpsku porodicu, osveštati svaki pravoslavni dom. Snagu mi uvek daje velika ljubav prema ljudima i našoj crkvi. U Daftonu kod Melburna ima dosta Srba iz Krajine. Okupljeni oko Kulturnog kluba "Nikola Tesla", slave Svetog Iliju, igraju balote. Baš kao nekad u zavičaju. Sinu je, poštujući korene, dao ime Jug-Bogdan i upisao ga u Srpsko KUD "Šumadija", koje pri crkvi okuplja srpsku mladež od 5 do 25 godina. - Što ste od otadžbine dalji, ona vam je srcu bliža, kaže otac Momčilo. Ma gde da smo, neka nas svi putevi vode u Srbiju. Tamo su nam koreni. Ako ih izgubimo, neće biti ni nas, ni srpskog imena.


Strana 36


1990 - 1995

NI deceniju posle druge najveće srpske seobe, 28o.ooo izbeglih u "Oluji", nije se ni primaklo rešenju nevolja, obezbedilo sigurnu egzistenciju. I oni, malobrojniji, koji žele natrag u Krajinu, ne mogu da vrate imovinu, nemaju zaposlenje... Neretko ih čekaju provokacije, diskriminisani su gotovo na svakom koraku. Prognanici kojima je Srbija pružila utočište i utehu, uglavnom nemaju siguran krov nad glavom. Opstanak za njih znači - raditi bilo šta, po bilo koju cenu. Preteško i jednima, i drugima. U sumornoj analizi izbegličkog statusa Dragiša Dabetić, republički komesar za izbeglice je našem novinaru Ivani Milićević izneo alarmantne pokazatelje. Od ukupno 537.ooo izbeglica registrovanih u Srbiji, polovina je pobegla u naletu “Oluje”. Prema prošlogodišnjem popisu, od registrovanih 14o.ooo prognanika, većina je iz Hrvatske. Kad im se pridruže i oni koji su uzeli državljanstvo SCG, broj je zabrinjavajući - punih 35o.ooo! - Takozvano statističko smanjenje izbeglih ne znači da se njihov problem rešava, već da u najvećoj meri oni samo menjaju status - naglašava Dabetić. - Samo brige ostaju iste. Ni decenija nije bila dovoljna da se svima pomogne, ili oko povratka, ili u integrisanju u ovdašnju zajednicu. Zvanično, u Hrvatsku se vratilo 58.5oo izbeglica iz Srbije, mada podatak treba uzeti sa rezervom. U red za domovnicu mnogi su stali samo da bi vratili imovinu, a žive ovde. Drugi su se vratili kućama, a zadržali i srpsko državljanstvo za “ne daj Bože”. Hrvatske vlasti, međutim, tvrde da se u Krajinu, na svoja ognjišta vratilo duplo više - čak 117.000 prognanih. U Komesarijatu za izbeglice nemaju precizan uvid koliko je vlasnika prodalo svoje kuće i imanja i po kojim cenama. Hrvatske vlasti nerado o tome govore. Razumljivo, jer je većina stanova i kuća prodata ispod svake ekonomske računice. Da bi dobili bilo šta, Srbi iz Krajine prodavali su imovinu i deset puta jeftinije kuće i njive odlazile su u hrvatske ruke i za pet, deset hiljada evra! Teško je i nabrojati nevolje povratnika. Zbog čestih incidenata ugrožena im je bezbednost. Strah seju i spiskovi hrvatske policije sa osumnjičenima za ratne zločine. Mnogo krajiških Srba ne može da vrati stanarsko pravo, obnovi kuće... - Jasno je da pitanje izbeglica ne može da se vuče u nedogled i zato se Vlada Srbije zalaže za njihov što brži zakonski status - ističe komesar. - To podrazumeva dva ravnopravna pravca - povratak i integraciju. Ne zalažemo se samo za fizičko vraćanje, nego i za dobijanje svih izgubljenih prava. Povratak u Hrvatsku teži je nego u Bosnu. Stalo nam je da rešimo sve što te procese koči. Jedan od uslova za uključivanje izbeglica u normalan život je ukidanje kolektivnih centara. To podrazumeva i trajno rešenje njihovog stambenog statusa. U dramatičnom trenutku, kada su se iz Krajine ka Srbiji slivale tužne kolone prognanika, utočište im je pruženo u nekoliko stotina kolektivnih centara. U njima je živelo više od 8o.ooo ljudi iz Hrvatske i Bosne. Ovakav smeštaj je privremen i nužno zlo. Nažalost, mnogi su i danas na istom mestu, kao pre deset godina. - Kolektivni centri postepeno se prazne - napominje Dabetić. - Mnogi ih napuštaju sami, pronalaze posao, snalaze se. Ti ljudi su žilavi, ne stide se posla i grčevito se bore za opstanak. Trenutno, u Srbiji je 12o centara sa 4.5oo stanara, od kojih je oko 4o odsto iz Hrvatske i Bosne. Međunarodna zajednica, posebno UNHCR, dobrim delom, izdržavali su rad kolektivnih centara. Danas, međutim, 95 odsto novca za centre izdvaja se iz republičkog budžeta, što Srbiju mesečno košta milion evra. Preko noći ih je nemoguće pogasiti sve, mada ih je pre četiri godine bilo tri puta više. Zatvaranje, kažu u Komesarijatu, ide po planu koji prate programi stambene gradnje, raspodele građevinskog materijala, novčane pomoći od 13o.ooo dinara, smeštaja u ustanove socijalne zaštite... Za najstarije i nemoćne sagrađeno je šest gerontoloških centara. U Srbiji je izgrađeno više od 3.ooo stanova, što znači da je krov dobilo najmanje 1o.ooo izbeglica. Većina je iz Hrvatske. U toku je gradnja još 2oo, a italijanska


Strana 37


1990 - 1995

vlada obećala je finansiranje 67o domova. Srpska vlada uskoro bi trebalo da potpiše sporazum sa Bankom za razvoj Saveta Evrope za kredit od 2o miliona evra i zidanje 4oo stanova. Do kraja 2006. godine, prema prognozama komesara, izgradiće se oko 5.ooo stanova, u kojima će živeti više od 2o.ooo prognanih. - To je - dodaje Dabetić - naizgled malo prema ukupnom broju izbeglih. Ali, prema ekonomskoj moći Srbije, ne možemo više. Donatori su se odavno povukli, jer nas više ne smatraju kriznim područjem. Započeli smo i program kupovine starih seoskih domaćinstava. Tako ćemo udomiti oko 5o porodica. Sami biraju kuće, do određene vrednosti. Ne ograničavamo ih teritorijalno, jer bi bilo surovo još jednom seliti ljude kojima je izgnanstva i selidbi previše. Uprkos teškim uslovima, ograničenim sredstvima za pomoć, incidentima pri povratku, republički komesar veruje da će pitanje izbeglica biti rešeno do kraja naredne godine. Ipak, Evropa će morati još da pomogne kako u ostvarenju plana da svi prognani novu, 2007. dočekaju ili u starim domovima u Hrvatskoj, ili kao žitelji Srbije, sa rešenim stambenim pitanjem i poslom. POTPIS NAJLAKŠI PREDSTAVNICI vlada BiH, Hrvatske i Srbije sastali su se u januaru u Sarajevu i potpisali deklaraciju, prema kojoj bi pitanje svih izbeglih u regionu trebalo da bude rešeno do kraja naredne godine. Izrađena je “mapa puta”, kojom je predviđen povratak, ali i programi integrisanja. Radne grupe sastale su se u Beogradu, a slede dogovori u Zagrebu. Dabetić kaže da je najlakši deo posla bilo potpisivanje Sarajevske deklaracije, ali njena primena ide mnogo teže. RASULI SE OKO 2o.ooo Krajišnika živi u inostranstvu. Najviše ih se skućilo u Americi, Kanadi i Australiji. Rasuli su se i po celoj Srbiji. U Beogradu dom je našlo 39.5oo, a u Vojvodini 3o.ooo ljudi. Prirodnim odlivom, umiranjem, iz registra je izbrisano oko 2o.ooo prognanih. Dalmatinske svetinje niču iz pepela, ruševina, stradanja FOTIJE VRAĆA VERU POSLE "Oluje" i masovnog progona zapretila je opasnost da vera pravoslavna koja je Srbe na tom prostoru održala blizu hiljadu godina, nestane. Najteže je bilo na području Like i Dalmacije gde je ostao samo jedan sveštenik. Deo crkava je porušen, najviše oštećeno i opljačkano, a tri pravoslavna manastira ostala su bez monaha. Dolaskom novoustoličenog vladike Dalmatinskog Fotija u Šibenik, u sedište Dalmatinske eparhije 1997, oživeli su drevni dalmatinski manastiri - Krka kod Kistanja iz 1350, Krupa kod Obrovca iz 1317, Dragović na reci Cetini iz 1450, i najstariji i najznačajniji duhovni centar, manastir svetog Arhangela na reci Krki. Petorica kaluđera povratnika su oživeli bratstvo manastira, a odlukom Svetog sinoda SPC preporođena je i bogoslovija "Sveta tri Jerarha" koja je kao prva regularna škola kod Srba osnovana još 1615. godine. - Bogoslovija danas ima 50 učenika - rekao je vladika Fotije našem novinaru Radetu Matijašu. - Dobili smo i prve maturante koji će nastaviti dalje školovanje na pravoslavnim fakultetima po svetu. Obnavljamo i manastirsku riznicu. Obraćali smo se Ministarstvu kulture u Zagrebu, ali sredstva nismo dobili. Posle velike tragedije, eparhija Dalmatinska je postala veliko gradilište. Nema ni jedne crkve, niti crkvene opštine gde se ne obnavlja i gradi. Radovi odmiču sporo jer para nema dovoljno. Najteže je u Dragoviću na reci Cetini između Vrlike i Sinja. Još im nisu priključili struju i vodu.


Strana 38


1990 - 1995

U eparhiji je dvadeset parohijskih sveštenika, a u tri manastira osam monaha i monahinja. Pet iskušenica je u Šibeniku za koje je osnovan novi manastir u selu Oćestovo kod Knina posvećen Svetoj velikomučenici Nedelji. To će biti prvi ženski manastir u Dalmatinskoj eparhiji. Od bogatstva i crkvene imovine tek je desetina vraćena i to u Zagrebu i Rijeci. Problem je statusa sveštenika koji imaju državljanstvo i pasoš BiH. Oni su u Dalmaciji stranci sa produženim boravkom i nemaju zdravstveno i socijalno osiguranje. Vladika kaže da pokrštavanje nije stalo. - Srećom, počeli smo sa pravoslavnom veronaukom u školama, tamo gde ima pravoslavne dece. Najviše ih je u Kninu, više od 200, u Benkovcu 30, a u Kistanjama 25 učenika. Počeli smo i u Imotskom, u Konjevratima kod Šibenika. Najteže je u velikim gradovima Zadru, Šibeniku i Splitu, gde još uvek ne možemo da dođemo do naše dece, a znamo da ih ima. Najveći crkveni sabor je Preobražanje Gospodnje u manastiru Krka, 19. avgusta. U dva dana dođe i 1o.ooo vernika. antrfile NOVI MANASTIRI SVETA Lazarica na Dalmatinskom Kosovu i Sveti Vasilije Ostroški u Crnogorcima kod Imotskog novi su manastiri. Lazarica je ediktom blaženopočivšeg vladike Dalmatinskog Irineja još 1939. bila proglašena manastirom, ali tek zalaganjem vladike Fotija, 28. juna ove godine ona je postala metoh mnogo starijeg brata manastira Krke. Kako u Imotskoj krajini i u susednoj Hercegovini ima Srba, a nema manastira, vladika Fotije hram Svetog Vasilija Ostroškog, proglasio je manastirom. Ovih dana počela je izgradnja konaka i formiranje bratstva. "RAZLIKA između škole ovde, i škole tamo je u tome što kod nas učiteljica spremi pismenu vežbu, a mi joj počnemo pričati ko je sve zaklan, pa ona zaboravi pismenu vežbu!" Dragan Mioković iz Gračaca, ovako je te 1995, doživeo novu školu u kojoj se, ni kriv ni dužan, našao sa još mnogo prognane i tužne dece. Imao je tada samo jedanaest godina. Danas bi više voleo da ga znaju kao stručnjaka za kompjuter. Ali, sudbina je uredila da ostane poznat kao dečak traktorista iz izbegličke krajiške kolone. U Beograd je poneo sećanje i tri mede. Žive slike kuće u Grabu, dvorišta, tarabe koju je s drugom decom preskakao, nepreglednih njiva i krajiških proplanaka, tako mali umeo je da podeli sa novim dotad nepoznatim ljudima kojima je bila zanimljiva priča o dečaku i traktoru. Danas je nešto tiši, bez želje da misli vrati u prošlost. Golobradi dečak postao je simbol stradanja dece Krajine. I niko ga nije pitao želi li on to. U osmodnevni maraton uvukli su ga rat i mržnja a on je samo znao da svoju deonicu mora da istrči jer je nagrada bila - život. Dragan je vozio teški traktor, na preteški put. Neki ljudi videli da dete neće izdržati pa su mu pomogli, do Beograda. Iza njega, kolima je išla njegova majka i mlađi brat. Tata mu je poginuo. Bio je vojni policajac. U patroli ga je udario vojni kamion. Nisu imali svetla. Njegova majka je gledala kako joj muž gine. Kad je izbio rat, Dragan je imao sedam godina. Tek je pošao u školu. U razredu je imao i druga Hrvata. Bežanije se Dragan ovako seća: - Ujutru je počelo granatiranje. Prvo čuješ ispaljenje, pa posle tri sekunde kao kad najjače opali grom. Oni su gađali s Velebita, s Crnog vrha. Onda je otišao stric u komandu i rekli su mu da je pao strateški vrh Alan. Može biti da vi ne znate za Alan? Ako padne Alan Gračac im je ovako na dlanu. Mogu tuć kako hoće.


Strana 39


1990 - 1995

Imali su tri sata za pakovanje. A pakovali su samo ono što im se našlo pod rukom. U crnu kesu za smeće. Žao mu je bilo što svoj kompjuter nije poneo. Kad su ga tada upitali je li u koloni bilo teže deci ili starima Dragan je rekao: "Stari samo ćute!" I vozio je krivim cestama, jednako odgovoran kao ono malo odraslih ljudi oko njega. Nije znao gde ide. Dragan je završio srednju školu "Nikola Tesla". Radi u dobroj firmi. I dalje je podstanar. Živi u Beogradu, sa majkom i bratom Duškom. Nada se da će za godinu, dve kupiti stan. Kad su ga tako malog upitali šta bi voleo da bude kad poraste, Dragan je rekao: - Voleo bih da pravim kompjuterske programe. Ali, ne sa ratnim igricama. Radio bih svemirske programe. Znaš, tamo ne ginu ljudi, a opet se igraš! SRPOM ZAKLALI STARCA DUŠAN Vidić star 81 godinu zaklan je srpom u selu Karinu, između Obrovca i Benkovca u severnoj Dalmaciji. Zločin se dogodio 18. maja ove godine a jedini razlog zbog kojeg je starac ubijen je što je - Srbin! Među Srbima u Hrvatskoj zavladao je strah jer su se njihove slutnje obistinile višemesečne pretnje, grafiti opasne sadržine i sitniji fizički izgredi imali su samo jednu poruku - "ovde niste dobro došli!" Netrpeljivost bosanskih Hrvata koji su se posle "Oluje" doselili u ove krajeve kulminirala je svirepim ubistvom starca. - Baka mi je rekla da je deda, kao i svakog jutra, pošao po hleb i na vratima joj rekao šta da skuva za ručak - pričao je Dušanov unuk Dragan. - Neko pokušava da kaže da je deda ubijen iz koristoljublja, ali to nije tačno. Pa deda je imao novca samo za hleb. Srbi iz Karina nisu smeli ništa da govore. O monstruoznom zločinu javnost je prvi obavestio dr Milorad Pupovac, predsednik Srpske demokratske samostalne stranke. Vidno potresen, Pupovac je taj događaj okarakterisao kao kampanju protiv izbeglih Srba i njihovog dolaska na lokalne izbore u Hrvatsku i mogućnost da u nekim sredinama preuzmu vlast ili u njoj participiraju. - HDZ u Kninu pokušava da okupi sve hrvatske stranke u stilu "svi Hrvati protiv Srba", kako bi SDSS, koja je pobedila u toj opštini bila sprečena da učestvuje u vlasti - rekao je Pupovac. - Ako se Srbima i deset godina posle "Oluje" otvoreno kaže da se s njima ne može, onda je to zabrinjavajuća poruka , tim pre što je SDSS jedna od najjačih Sanaderovih karata za put u Evropu. U Civljanima 15. maja načelnik opštine Jakov Gutić, nosilac liste HDZ, zverski je premlatio Borisa Vukelića, sa liste SDSS. Tri dana ranije, u Benkovcu, Milan Marić napao je šesnaestogodišnju kelnericu koja je odbila da kaže "točno". U Zagrebu je pred Vaskrs pretučen dečak srpske nacionalnosti samo zato jer je pomagao u pravoslavnoj crkvi. Neposredno pre ubistva starca Dušana Vidića u nekoliko susednih mesta osvanuli su grafiti sa porukom: "Srbe na vrbe" i velika slova U sa krstovima u sredini. A samo dan ranije, u Vukovaru je na stambeno-poslovnu zgradu u kojoj su prostorije Partije podunavskih Srba bačen eksploziv. Bombe su bačene i na zgradu opštine Borovo Selo i Trpinje, u kojima je na poslednjim izborima pobedila SDSS. Većinu Srba koji su posle pogroma i mučenja u izbeglištvu smogli snagu da se vrate na svoja vekovna ognjišta ovakvi događaji nesumnjivo pritiskaju i plaše. Ali, nepokolebljivi su u nameri da - ostanu, spremni da se u oči pogledaju sa svim iskušenjima. Čak i kad kao usud i opomena nad srpskom slobodom u Hrvatskoj lebdi srp kojim je zaklan starac Dušan.


Strana 40


1990 - 1995

DA SE NE ZABORAVI POČELO je u zoru, 4. avgusta 1995. Republiku Srpsku Krajinu iz svih pravaca napalo je 3oo.ooo Tuđmanovih bojovnika. Na Knin je palo 2.5oo granata. Američki avioni F-16 bombardovali su centre veze na Plješevici i Velebitu. U dugim zbegovima, Srbi su pod kišom granata, krenuli u egzodus preko Banjaluke prema Srbiji. U Krajini pre "Oluje" živelo 45o.ooo Srba. Od 1991-1995. ukupno ubijeno 6.765 Srba. Nestalo 2.67o Krajišnika. Iz srpkih grobnica u Hrvatskoj ekshumirano samo 5oo tela. Podaci o izbeglim nepotpuni. Prema rezultatima popisa iz 1991. i 2.oo1. u Hrvatskoj nedostaje više od pola miliona Srba! U Srbiju izbeglo više od 4oo.ooo Srba. Dom u Republici Srpskoj pronašlo 6o.ooo, a u Crnoj Gori 15.ooo Srba iz Krajine. U Americi, Australiji i Evropi privremeno je oko 4o.ooo prognanika. U Hrvatsku se vratilo samo 6o.ooo Srba. Podaci o povratnicima u Hrvatsku kontradiktorni. Komesarijat i izbeglička udruženja u Srbiji imaju podatke o 6o.ooo Srba, Hrvatska tvrdi da ih je 11o.ooo jer je među povratnike upisala sve koji su došli da uzmu lična dokumenta. Pravo na penziju ostvarilo manje od polovine - samo 20.000 Srba. Hrvatska, protivno svim međunarodnim konvencijama, odbija da isplati zaostale penzije u periodu 1991-1995. Najveći problem povratka su oduzeta stanarska prava. Na području Krajine i Hrvatske Srbi su ostali bez 5o.ooo stanova. Iako se pred Međunarodnim sudom pravde u Strazburu, zbog diskriminatorskog postupka hrvatske vlasti, vode brojni sporovi, Hrvatska je ovih dana oduzete srpske stanove poklonila svojim "braniteljima". Hrvatska državna agencija je na prevaru otkupila više od 1oo srpskih kuđa za koje bivši vlasnici nisu dobili ni dinara. U Hrvatskoj je procesuirano 4.5oo Srba za navodna najteža dela ratnog zločina, sve u cilju zastrašivanja povratnika. Najavljeni spisak od 97o Srba koji su optuženi ili osuđeni u odsustvu, još nije stigao u Beograd iako je to Hrvatska obećala pre mesec dana. Mnogi Srbi uhapšeni su u međuvremenu po povratku u Hrvatsku na osnovu namontiranih i izmisljenih optuznica. Proces dogovorenog transfera zatvorenika Srba iz hrvatskih zatvora u Srbiju je veoma sporo. Za šest meseci od potpisivanja sporazuma hrvatskog i srpskog pravosuđa u zatvore u Srbiju prebačeno samo pet Srba, dok na dalji proces čeka još 6o Srba u hrvatskim kazamatima.


Strana 41


1990 - 1995

KOMITET ZA PRIKUPLjANjE PODATAKA O IZVRŠENIM ZLOČINIMA PROTIV ČOVEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA BEOGRAD

GENOCID NAD CIVILNIM STANOVNIŠTVOM REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE U AVGUSTU 1995. Pripadnici Hrvatske vojske otpočeli su 04. avgusta 1995. godine iz više pravaca iz Hrvatske i iz ranije okupiranih područja u Bosni i Hercegovini - Grahova i Glamoča napad na Republiku Srpsku Krajinu u kojoj su živeli Srbi i uz vojna dejstva započeli su i sistematsko uništavanje civilnih objekata i imovine i izvršili brojna ubistva civilnog stanovništva u prvom redu staraca, žena i dece. Dejstvujući nesrazmerno jačim vojno-policijskim snagama, uz neprestano granatiranje celog prostora Krajine, civile koje nisu odmah poubijali primorali su da napuste svoje domove i da krenu u izbeglištvo. Iako je kretanje izbeglica na traktorima, zapregama, motornim vozilima, pa čak i pešice bilo uočljivo, hrvatske snage su ih granatirale iz artiljerijskih oruđa ili bombardovale iz aviona, da bi na nekim mestima izvršili i pešadijske prepade. Posledice vojnih napada na izbegličku kolonu su posebno bile vidne na prostoru oko Gline, na putu Glina - Dvor i tokom kretanja kroz Republiku Srpsku. Na tim mestima napada ostajali su leševi ubijenih, uništena vozila, razbacane stvari, što su pripadnici hrvatske policije i vojske, pošto su zabranili svaki pristup međunarodnim posmatračima i pripadnicima snaga UN, uklonili, za šta su imali očigledno unapred pripremljene ekipe. Deo kolone koja se kretala auto-putem kroz Hrvatsku bila je sistematski napadana i od strane hrvatskog stanovništva iako su hrvatske vlasti preko predstavnika Ujedinjenih nacija dali garancije za miran prolazak. Ti napadi bili su najizraženiji u Sisku, gde su izvlačili Srbe iz kolone, prebijali ih, a neke čak i ubili. Njihova vozila su kamenovali i pljačkali ih, a sve to u prisustvu pripadnika hrvatske policije i vojske koji su umesto da obezbede nesmetan prolaz kolone, kako je bilo garantovano, bili posmatrači onoga što se događalo. Tako su stanovnici Krajine, pošto su prvo ostali bez svojih domova najčešće ostali i bez one svoje imovine koju su na brzinu poneli sa sobom. Posledica ovih akcija je proterivanje iz Republike Srpske Krajine između 230.000 i 250.000 Srba. Hrvatske vojne i policijske snage su neposredno po okončanju vojne akcije na celom prostoru Krajine preduzeli mere "čišćenja terena" po srpskim mestima, a to je u stvari bio finalni deo sprovođenja genocida nad srpskim stanovništvom Krajine, koji se sastojao u fizičkoj likvidiciji onih koji su ostali. To su najčešće bili starci, koji su ostali da čuvaju svoju imovinu i domove u kojima su i rođeni ili nisu


Strana 42


1990 - 1995

mogli da se kreću zbog starosti i bolesti. Oni su bili masovno ubijani najčešće na svojim kućnim pragovima, sva njihova imovina bila je opljačkana, a ono što nije odneto zapaljeno je. Pljačkanje, paljenje, rušenje kuća i ubijanje preostalih civila sprovodilo se (i još se sprovodi) sistematski, uz uklanjanje tragova dela. Pripadnici Međunarodnih humanitarnih organizacija i međunarodni posmatrači često su i sami bili svedoci posledica ovih akcija. Saslušani svedoci, pored ostalog, iznose da su pripadnici hrvatske vojske i policije ubijali i Srbe starije od 70 godina, kao i žene. Veći broj tih lica ubijen je na svirep način i njihovi unakaženi leševi ostajali su na njivama gde su radili, na kućnim pragovima ili su izgoreli u zapaljenim kućama. Zabeležen je slučaj ubistva klanjem devedesetogodišnje starice u kući, ubistva prethodno vezanih građana koji su potom zapaljeni, ubijanje slepe starice pucanjem u potiljak, ubistva odsecanjem glave i ruku, ubistva sekirom, navlačenje ovčije mešine preko glave pre ubistva, itd. Hrvatske vlasti su, po zauzimanju Krajine, veliki broj lica uhapsili i odveli u logore, gde su bili izloženi najsurovijem postupanju. za koje su adaptirali čak i škole i sportske hale. Nije poznat broj uhapšenih preostalih Srba. Veći centri za zatvaranje bili su u Zadru, Šibeniku, Splitu, Kninu, zatim u Sisku, Karlovcu, Kutini, Gospiću, Novskoj, Ivanić Gradu i Sinju. U tim logorima je sprovođeno mučenje i nehumano postupanje i najrazličitije mere pritisaka nad zatvorenicima. U nekim od ovih logora nije dozvoljen pristup predstavnicima međunarodnih humanitarnih ili drugih organizacija. Pljačka, razaranja domova i uništavanja domaćinstava za vreme i posle hrvatske vojne akcije, dovela je do napuštanja sredine u kojoj su Srbi živeli od davnina (pisani dokumenti o Srbima na ovim područjima datiraju iz 822. godine; na područje Like, Korduna, Banije i Slavonije masovnije doseljavanje Srba odvijalo se u šesnaestom i sedamnaestom veku - na poziv austrijskih careva), negujući specifičnu kulturu na sredokraći između pravoslavlja i katoličanstava. Srpski narod je bio prinuđen da ostavi i svoje svetinje - crkve i manastire, muzeje, istorijske spomenike i bogate riznice kulturno-umetničkog blaga, kao i grobove predaka. Ostavili su i oko 950 spomenika kulture, 80 biblioteka i preko 122 škole. Ako se sve ovo posmatra zajedno sa podacima iz ranijih izveštaja Komiteta, proizlazi kontinuitet u progonu Srba od vremena stvaranja nezavisne Hrvatske. Formiranje stranke Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), referendum i druge akcije hrvatskih političkih prvaka pred građanski rat, tekli su uz preteću i agresivnu propagandu prema Srbima. Izbornom pobedom i preuzimanjem vlasti HDZ je počela realizaciju programa čišćenja Hrvatske od Srba, svuda i na svakom mestu. Srbi su prvo bili predmet verbalnih ili fizičkih napada: na ulici, u trgovini, na radnom mestu, u stanu ili kući; ispisivani su grafiti, tražilo se oružje, izmišljali su se snajperisti, pretilo se preko telefona, upućivale su se poruke sa zahtevima za napuštanje Hrvatske, obeležavali su se stanovi Srba, prisluškivali i isključivali telefoni, tražene su izjave o lojalnosti, upadalo u stanove bez zakonskog osnova, premlaćivani su pojedinci, otpuštalo se s posla, dok se u drugoj fazi vrše hapšenja i ubistva. Na pojedinim područjima prema Srbima sprovodene su i masovne likvidacije, npr. u Pakračkoj poljani, Marinom selu, u Zapadnoj Slavoniji, u Vukovaru, Osijeku, Gospiću, Sisku, Zadru, Brodu, Zagrebu, Splitu i dr. Imovina Srba - stanovi, kuće, vikendice, lokali, kao i kulturno-istorijski spomenici, minirani su i porušeni u velikom broju mesta, sve u funkciji konačnog uklanjanja Srba iz Hrvatske. U nekim sredinama (u Dubrovniku i Zagrebu) sprovedeno je i pokrštavanje Srba.


Strana 43


1990 - 1995

Celokupna aktivnost prema Srbima koordinirana je s državnog vrha Hrvatske sa namerom da Srbi kao nacionalna, etnička i verska grupa u Hrvatskoj potpuno nestanu ili da se svedu na zanemarljiv broj. Preostali Srbi u Hrvatskoj stavljeni su u takve uslove života koji vode njihovom potpunom istrebljenju kao nacionalne, etničke ili verske grupe. Sve to ukazuje da se u Hrvatskoj vodila organizovano i vodi sistematska i planska aktivnost usmerena na potpuno uništenje Srba u Hrvatskoj, a iza koje stoji vladajuća politika Hrvatske. Kao posledica genocidnog plana hrvatskih vlasti Srbi su od konstitutivnog elementa hrvatske državnosti postali manjina, svedena od 12% na najviše 3% stanovništva Hrvatske. Podaci koji se prezentiraju bazirani su u prvom redu na izjavama svedoka. Njih mogu da dopune oni dokazi koje su sakupili pripadnici Ujedinjenih nacija, kao i predstavnici drugih međunarodnih organizacija.

1

Kolona izbeglica iz Krajine koja je krenula preko Gline bila je presretnuta i napadnuta i tom prilikom ubijeni su mnogi civili. Posle toga je deo kolone posredstvom UNPROFOR-a, a na osnovu postignutog dogovora sa hrvatskim vlastima o maršruti izbegličke kolone, nastavio kretanje prema Petrinji, Sisku i dalje, kroz Hrvatsku, autoputem Zagreb-Beograd. O tome šta su sve preživljavali govore svedoci koji su se nalazili u koloni: 1.1. Svedok 276/96-1 navodi: ... Moja jedinica se našla u okruženju kod Topuskog. Tada je, uz posredstvo UNPROFOR-a, došlo do pregovora između pukovnika Čede Bulata i hrvatskog generala Stipetića koji je postavio uslov da moramo da predamo svo teško i lako naoružanje i da u koliko to ne učinimo da će hrvatska vojska napasti civile u koloni izbeglica koja se nalazila na putu Vrginmost - Glina - Žirovac - Dvor na Uni. Čedo Bulat je odlučio da predamo naše naoružanje što smo i učinili i ja sam sa kolonom tenkova došao do Gline, gde smo predali naoružanje. Ovi pregovori su vođeni tri dana, 7., 8., i 9. avgusta 1995. godine. Međutim, Hrvati se nisu držali dogovora i njihova vojska je izvršila masakr nad civilima u koloni, kako sam to kasnije saznao. Pošto smo predali tenkove u Glini neki od nas su se presvukli u civilna odela, a neki su ostali u uniformama i privatnim automobilima krenuli smo putem GlinaPetrinja-Mošćenica, gde smo izašli na auto put Zagreb-Beograd. Kada smo stigli u Mošćanicu tu nas je sačekao špalir hrvatskih vojnika i civila koji su nas kamenovali. Tom prilikom stakla na mom vozilu su bila porazbijana, iako su nam kazali prethodno da nam je put slobodan. Iz automobila su izvlačili neke ljude i tu ih tukli. Tako su iz kolone izvukli Č.B. iz sela Č. kod Vrginmosta koga su hrvatski vojnici linčovali...


Strana 44


1990 - 1995

1.2. Svedok 300/96-5 navodi: ... U avgustu 1995. godine kada su Krajinu napale hrvatske oružane snage ja sam krenuo u izbeglištvo. Moja porodica je bila u koloni izbeglica na traktoru sa prikolicom. Kod Gline kolona je bila prekinuta i deo izbeglica se vratio, među njima i moja porodica. Između Gline i Topuskog hrvatska vojska je postavila nagazne mine da bi onemogućila kretanje kolone. No, to nije bilo jedino zlo koje je snašlo civile u koloni. Pripadnici hrvatske vojske u maskirnim uniformama su napali civile, pljačkali ih i iz traktorskih prikolica uzimali stvari koje su našli za shodno, a onda ih gurali u stranu, lomili, prevrtali, palili. Zatim su ih teškom mehanizacijom sabili u zemlju i zatrpali visokim slojem zemlje. Tako je prošla i moja porodica. Ostali smo bez traktora, bez prikolice i bez stvari koje smo poneli. Dve žene iz kolone koje su bile pribranije i hrabrije osmelile su se da se prijave komandantu hrvatske jedinice sa zahtevom da se traktori vrate. To se ovom nije dopalo. Naredio je da obe budu zarobljene i to je i sprovedeno. Radi se o M. i Lj. Ove žene su imali između 45-50 godina. One su završile u logoru u Karlovcu. Tu se kolona zadržala puna tri dana. Onda se moja porodica pridružila M.L. koji je nekim čudom sačuvao svoj traktor, te smo se malo vozili, a više smo pešačili pored traktora i tako smo stigli do Siska. Tu su nas gađali kamenjem. Stalno su nas kamenovali...

1.3. Svedok 62/96-5, zemljoradnik iz okoline Vrginmosta, rođen 1930. godine svedoči: ... Sa drugim seljacima krenuli smo u koloni, na taktoru. U koloni je bilo i seljačkih kola i automobila. Mlađeg sveta u toj koloni retko je bilo. Kada smo stigli u Glinu muslimani i Hrvati u uniformama su presekli kolonu. Oni su počeli da pucaju. Ja i moji smo poskakali sa traktora. Tada su naišla dva autobusa. U toj opštoj gužvi i pometnji ja sam uspeo da ubacim unuku i ženu u autobus. U tom autobusu bilo je dosta leševa jer se pucalo sa svih strana. Ti autobusi su otišli ka Topuskom. Tu se posle jedan dan pojavio UNPROFOR koji je omogućio da kolona prođe iz Topuskog za Glinu. Prolazeći pored onog istog mesta od prethodne noći gde je bio zajednički napad Hrvata i muslimana video sam da je neko u međuvremenu buldožerom rasturio i bacio niz put oba moja traktora i stvari na njima. Sve je bilo uništeno i razbacano, ne samo ta dva moja traktora nego i zaprežna kola i sve drugo što se kretalo u koloni, kao i automobili. Ja sam se našao u jednom autobusu pa smo krenuli ka Beogradu preko Siska. Pored auto-puta velika grupa ljudi je napala našu kolonu. Bacali su kamenice. Bilo je povređenih ljudi i u kolima i na traktorima, a na našem autobusu je razbijeno vetrobransko staklo. Povređen je vozač i još neki ljudi u autobusu.


Strana 45


1990 - 1995

Ja sam te noći kod Gline video puno ranjenih i poginulih žena, staraca i dece. Koliko je toga bilo ne mogu reći. Bio je mrak. Pucalo se sa svih strana, tada je nastao opšti haos u koloni. Ja sam srećom ostao živ jer su naišla ta dva autobusa...

1.4. Svedok 116/96 navodi: ... Mi smo sa kolonom stigli u Topusko, odakle smo 9. avgusta 1995. godine krenuli prema Glini. U Glini su nas sačekali hrvatski vojnici koji su nam pretili, pljuvali nas, vikali na nas. Nastavljajući put prošli smo Petrinju i istog dana, 9. avgusta, približili smo se Sisku, gde nas je dočekalo puno omladine koji su na nas bacali kamenje, pa su nam porazbijali sva stakla na vozilu marke "Jugo" u kome smo se kretali. Morali smo da sagnemo glavu da bi se nekako zaštitili. Jednog momenta moja kćerka je počela da vrišti i kada sam se okrenula videla sam da je moja majka bila pogođena iznad desnog oka, da joj rana krvari ali nismo imali čime da zaustavimo to krvarenje pa smo pokušali to da učinimo peškirom. Okolo su bili pripadnici hrvatske vojske koji nisu dozvoljavali da izađemo iz vozila, već su nas terali da idemo dalje. Blizu Siska našli smo na pripadnike UNPROFOR-a koji su stajali sa pripadnicima hrvatske vojske koji su vikali na nas i pretili nam, a pripadnici UNPROFOR-a su se samo smejali, tako da nismo smeli od njih da tražimo pomoć. Moja majka, Komadina Desanka iz Donjih Budački kod Karlovca, rođena 1924. godine, povređena je kamenom 9. avgusta oko 19 časova, a sutradan ujutru oko 6 časova izdahnula je u Županji. Bila je zdrava i u kolima pored njenog sedišta ostala su dva kamena: jedan veličine jajeta, a drugi veći od pesnice sa oštrim ivicama, kojima je bila pogođena. Kada smo stigli u Šid tu smo moju majku sahranili...

1.5. Svedok 300/96-8, učenik, star 17 godina, navodi: ...Ja sam zbog povrede bio na rehabilitaciji u banji Topusko. Bio je avgust 1995. godine. Pucalo se na sve strane. U jednom trenutku doneo sam odluku da pođem svojoj kući. Krenuo sam kroz Glinu. Nisam znao da je grad pao. Odmah su me uhvatili. Podneli su mi nož pod grlo, pucali mi iznad glave, tukli najviše po glavi, po telu i nogama. Pretili su mi i vukli me od mesta do mesta po gradu i to je bilo od podneva do ponoći. Onda su me pustili i kazali da ću svakako biti njihov i da ću biti pogubljen. To su mi govorili hrvatski vojnici koji su bili u maskirnim uniformama. Uspeo sam da se izvučem iz Gline i vratim u Topusko. Prošlo je pet dana. Bilo je užasno, nije bilo vode, nije bilo hrane, nije bilo svetla. Bili smo u obruču, pa sam pošao sa kolonom izbeglica auto putem prema Zagrebu i Beogradu. U Sisku su nas Hrvati kamenovali, tako da smo jedva žive glave izvukli.


Strana 46


1990 - 1995

Sve je to na mene ostavilo teške posledice. Ja više nemam sna. Desi mi se da u toku dana osetim takvu napetost da bih se valjao po podu. Pijem dosta lekova po preporuci lekara. Redovno se javljam psihijatru na preglede, ali me nervoza nikako ne prolazi. Ne znam kada ću ozdraviti. Proteklo je više od šest meseci, a moje stanje ništa nije bolje. U Petrinji sam bio vrlo dobar đak, a sada sam ovde skoro nikakav...

1.6. Svedok 300/96-10, radnik, rođen 1958. godine u Vojniću, svedoči: ... Na dan 6. avgusta 1995. godine ja sam sa svojom jedinicom bio na položaju kod Topuskog. Celog dana čuo se plač žena i dece i rad traktorskih motora. Prošla su tri dana i 9. avgusta mi smo dobili naredbu da predamo naoružanje koje smo imali i da krenemo ka Jugoslaviji. Ja sam se pridružio koloni izbeglica. Nisam znao šta je sa mojima. Kod Gline ta kolona je prekinuta i ja sam posle video traktorske prikolice i razne stvari koje su ležale pored puta sa leve i desne strane. Sve to je bilo oštećeno. Kad smo prošli Petrinju pojavilo se jedno vojno vozilo u kome je bilo nekoliko hrvatskih vojnika u maskirnim uniformama. Kada su naišli pored nas stali su i rekli "Srbi, hoćemo da vas koljemo". Ja sam osetio neopisiv strah. Oni su počeli pred nama da se dogovaraju o planu kako će da nas poubijaju. Na sreću tada je naišlo vozilo policije i oni su nas uzeli u zaštitu... 1.7. Svedok 300/96-11 navodi: ... Ja sam sa ženom i troje dece pošao u vozilu marke "Jugo" sa kolonom izbeglica. Kod Topuskog smo zadržani tri dana i četiri noći. Tu se formirala kolona izbeglica i onda smo krenuli prema Glini. Ostao sam bez vozila koje se pokvarilo i morao sam sa ženom i troje dece da pređem na jednu prikolicu. Tri dana nam je trebalo da pređemo rastojanje od 250 km kroz Hrvatsku. Iako smo svo vreme bili pod pratnjom međunarodnih snaga bilo je više incidenata. Naša kolona je kamenovana od strane Hrvata duž celog puta...

1.8. Svedok 257/96-1, panzioner, rođen 1925. godine, svedoči: ...Ja sam živeo u mestu Utinja, opština Karlovac. To mesto je granatirano 5. avgusta 1995. godine posle čega su moje komšije počele da napuštaju selo. Sused mi je rekao "Šta čekaš?", pa sam se ja sa suprugom na traktoru uključio u kolonu srpskih izbeglica. Od Utinje kolona se kretala prema Vrginmostu i na tom putu kolona civila je tučena topovima, ali ja nisam video da li tom prilikom bilo ranjenih ljudi u koloni i da li je neko izgubio život. Od Vrginmosta nastavili smo kretanje prema Topuskom, gde smo zadržani tri dana i i dalje putem Glina-Petrinja-Sisak.


Strana 47


1990 - 1995

Kada smo stigli u Glinu prišao mi je jedan hrvatski vojnik sa automatskom puškom i rekao svom drugu vojniku pokazujući na mene "da ubijemo starog", ali ga je taj njegov drug sprečio da to učini. Kolona srpskih civila je kamenovana dok je prolazila kroz Sisak. Ja sam više puta kamenovan i pogodila su me dva-tri kamena po telu od kojih sam imao rane. Kamenovana je i moja supruga kojoj su razbijene naočari. Kada smo prolazili kroz Kutinu takođe su nas kamenovali i vikali su nam: "Cigani! Cigani!"...

1.9. Svedok 680/95-18 navodi: ... Mnogi traktori i druga prevozna sredstva su se usput kvarili, ali vojnici i policajci nisu dozvoljavali nikakve popravke niti zadržavanja, već su terali Srbe da idu dalje kako znaju i umeju. Putnici iz pokvarenih vozila su se tada prebacivali u druga prevozna sredstva, ostavljajući pored puta svoja pokvarena vozila sa svim stvarima. Kada smo oko 10. oktobra 1995. godine prolazili kroz Sisak bili smo kamenovani od strane civila. Iz kamiona Poljoprivredne zadruge iz Vrgin Mosta izvučeni su vozač i putnici, pa je kamion opljačkan, a putnici i vozač su morali da se prebace na traktore u koloni. Kroz Hrvatsku smo putovali neprekidno dva dana i dve noći bez odmora...

1.10. Svedok 221/96, koji se povlačio na traktoru u koloni iz Topuskog, svedoči: ... Ja sam bio na traktoru sa još 4-5 osoba i kada je kolona došla u Sisak u jednom momentu jedan hrvatski policajac mi je prišao s leđa i udario me kolcem u potiljak, psujući mi pri tome majku četničku. Od zadobijene povrede krvario sam dva sata. U Sisku su povređene i neke žene iz kolone...

1.11. Svedok 138/96 navodi: ... Krenuli smo u koloni i prvi put smo bili zaustavljeni u Glini, 6. avgusta 1995. godine gde smo ostali četiri dana, posle čega su nam rekli da možemo krenuti u pratnji UNPROFOR-a prema Sisku. Kod Siska smo doživeli kamenovanje kolone i tom prilikom stakla na kolima su mi polupali i dobio sam udarac kamenom u glavu. Bilo je mnogo povređenih u koloni. Drugi su bili povređeni mnogo teže nego ja. Usput sam video puno izvrnutih traktora i kola...


Strana 48


1990 - 1995

1.12. Svedok 336/96 navodi: ... Kolona je bila presečena ispred Gline. Zavladala je velika panika. Iz Gline se čula pucnjava i detonacije. Tu smo ostali tri dana i tri noći a za to vreme trajali su pregovori između hrvatskih vlasti, UNPROFOR-a i naših predstavnika. Posle smo saznali da će biti dozvoljen prelaz preko hrvatske teritorije. Ja sam se tada vratio u Topusko gde su upale hrvatske snage koje su počele da vrše teror nad stanovništvom. Neki naši vojnici su zadržali oružje i oni su trebali da budu obezbeđenje kolone. Ta lica su pohvatana, pa su neki kasnije pušteni, a neki su ostali zatvoreni. Ne znam šta se sa njima desilo. Tada je bio ubijen Simo Krnjić iz Slunja. Kada je krenula kolona iz Topuskog do Gline razdaljinu od 12 km smo prelazili puna 24 sata. Potom smo krenuli ka Petrinji. Usput su Hrvati vršili razne psihološke pritiske. Na izlasku iz Petrinje postojao je punkt UNPROFOR-a, ali je sa njima imala kontakt samo hrvatska policija. Tada smo primetili da su oni jako prisni sa hrvatskom policijom. Kada smo stigli u Sisak proveli su nas kroz željezaru u Sisku pa smo onda krenuli prema Popovači i tada smo bili zaustavljeni. Kod Popovače su nam nudili kiselu vodu i hranu. Ja sam uzeo samo kiselu vodu i osetio sam neku mučninu i sećam se da je ukus te vode bio bljutav. Usput sam imao halucinacije. Mislim da je u tu vodu nešto bilo podmetnuto. Usput su Srbi iz kolone bili maltretirani od strane Hrvata. Oduzimali su im traktore. Tako su oduzeli traktor Stevi Gušiću iz Vojnića. Ta maltretiranja su se najčešće dešavala noću i tada je milicija uključivala jaka rotaciona svetla da bi što manje bilo primećeno iživljavanje Hrvata nad Srbima u koloni...

1.13. Svedokinja 303/96-1, stara 32 godine, navodi: ... Ja sam iz Vojnića krenula u koloni izbeglica 6. avgusta 1995. godine sa suprugom i dvoje dece. Kada smo stigli do Gline kolona je bila presečena. Saznala sam da je na čelu kolone bilo ubijeno više lica. Dva dana smo u šumi čekali pregovore, a onda su nam dozvolili da preko Petrinje krenemo prema Sisku i dalje ka Srbiji. Kada je naša kolona naišla pred Sisak bili smo kamenovani od strane hrvatskog stanovništva. Prvi kamen je pogodio moje dete u glavu i napravio rasekotinu kod slepoočnice. Povređeno je i dete B.M. Sva vozila u našoj koloni su bila oštećena od kamenovanja...


Strana 49


1990 - 1995

1.14. Svedok 62/96-1, seljanka iz okoline Vrgin Mosta, svedoči: ... Ja sam do 4. avgusta 1995. godine živela u selu Stipanu, opština Vrgin Most sa mužem i dvoje dece. Po podne 4. avgusta krenuli smo traktorom koji je vozio moj sin star 16 godina. Krenuli smo sa drugim izbeglicama iz Krajine prema Glini. Kada smo došli do Gline napadnuti smo od strane ustaša. Najpre su avioni nadletali kolonu i padale su bombe. Posle su pucali sa strane po koloni. Kada smo došli u centar Gline bilo je negde oko 20,30 časova. Tu su presekli kolonu. Čuo se plač i krici staraca i žena. Moj dever je povikao "Bežite, pobiće nas sve!" Tu je dosta naroda izginulo. Ja sam uzela svoga sina od 9 godina i dete od brata koje ima 10 godina pa smo potrčili, preskočila sam jednu ženu koja je ležala. U tom bežanju naišli smo na jedan autobus koji nije imao svetla. Vozač je rekao da ide nazad u Topusko. Ušli smo u autobus i on nas je vozio kroz neku šumu od Gline prema Topuskom noću. Autobus je bio pun žena, dece i staraca. U Topusko smo stigli oko 4 sata. Ljudi su tražili pomoć od UNPROFOR-a ali su im oni rekli da čekaju odobrenje. Onda smo autobusom krenuli prema nekoj šumi. Tu smo naišli na muslimane koji su počeli da pucaju na kolonu i tukli su sa svih strana. Vozač je okrenuo autobus nazad i vratio se u Topusko gde smo sedeli dva dana, a trećeg dana krenuli prema Glini autobusom autoputem koji ide iz Zagreba prema Beogradu. Usput hrvatsko stanovništvo i vojska su nas kamenovali, gađali su nas kamenjem i vojska i civili. Bilo je među nama dosta povređenih, ali smo svi ćutali i trpeli. U autobus je ušao neki naoružan hrvatski vojnik, repetirao pušku i pitao nas gde idemo. Mi smo svi ćutali. Polupano je stakla na autobusu. Kada smo stigli u Beograd nije bilo ni jedno celo staklo na autobusu. Decu smo morali da stavimo ispod nogu, a stvari na decu da ih zaštitimo od kamenica. Bilo je tu dece i od 5-6 meseci. Jedna žena je dete od godinu dana zatrpala pelenama od kojih se ono ugušilo...

1.15. Svedok 271/96, koji je živeo u Kupljensku, opština Vojnić, navodi: ... Ja sam bio prinuđen da bežim za Srbiju, pa sam 4. avgusta krenuo u svom vozilu "Zastava 101". Kroz Hrvatsku smo se kretali u koloni u kojoj je bio veliki broj putničkih i teretnih vozila, kao i traktora. Svaku kolonu je predvodilo policijsko vozilo hrvatske policije. Kretali smo se 3-4 dana i noći kroz Hrvatsku do Lipovca. Hrvati su nam davali vodu za piće, nakon čega se onima koji su je pili "spavalo", na osnovu čega smo pretpostavili da su prethodno u tu vodu stavili neko omamljujuće sredstvo. Kada sam se približavao Lipovcu iz mraka su istrčala tri ili četiri čoveka sa nekim motkama u rukama koji su pritrčali mom vozilu i počeli udarati po vozilu pa su mi porazbijali sve prozore i napravili oštećenja na limu...


Strana 50


1990 - 1995

1.16. Svedok 141/96 navodi: ... Ja sam sa ženom živeo u selu kod Vojnića i bavio sam se poljoprivredom. Kada je počelo granatiranje Vojnića 6. avgusta 1995. godine mi smo pošli da bežimo. Kretali smo se u koloni na traktoru i išli smo prema Glini i dalje prema Sisku. Kada smo stigli u Staklenik tu su nas Hrvati napali i moja žena, koja je bila na traktoru, počela je da beži. Tada je moja žena povređena i posredstvom UNPROFORA vratila se kući u selo i tamo bi i sada trebalo da se nalazi. Ja sam se tu u toj gužvi razdvojio od nje i krenuo sam na nekoj drugoj prikolici, pošto sam svoj traktor sa prikolicom morao da napustim u Stakleniku. Išli smo preko Siska i dalje prema Beogradu. Usput smo bili kamenovani. Našu kolonu su kamenovali Hrvati, kako civili, tako i uniformisani pripadnici hrvatske vojske i policije. Bilo je dosta povređenih jer je mnoge kamenje udarilo po glavi. Najviše smo bili kamenovani u Sisku...

1.17. Svedok 505/96-3, izbeglica iz Vojnića, stara 44 godine, svedoči: ... Na brzinu sam spakovala šta se dalo spakovati, upalila sam traktor i sa sinčićem se uputila u pravcu Gline, gde su nas zarobili i odveli u logor. Pre zarobljavanja naišla je hrvatska vojska i policija i mi smo se dali u bekstvo nazad prema Topuskom. Pucali su po koloni iz raznog oružja, bilo je mnogo mrtvih i ranjenih...

1.18. Svedok 228/96, vozač iz okoline Vojnića, rođen 1953. godine, navodi: ...Ja sam 6. avgusta traktorom krenuo prema Glini. Usput nas je hrvatska avijacija tukla. UNPROFOR je obećao da će da nas zaštiti i odvede na granicu. Međutim, UNPROFOR se nije pojavio, tako da smo ostali bez zaštite i prepušteni na milost i nemilost hrvatskoj vojsci. Na dan 7. avgusta 1995. godine na oko kilometa od Gline mene su zarobili hrvatski vojnici. Bio je srećan onaj srpski vojnik koji je uspeo da prethodno skine uniformu i zameni je civilnim odelom, jer su sve one koji su bili u uniformama tukli kundacima, šutirali nogama i udarali čime su stigli. Postavili su nas na zemlju da sedimo sa rukama za vratom. Nisu nam davali ni hranu ni vodu.


Strana 51


1990 - 1995

Onda je došla hrvatska vojna policija pa su nas zatvorili u neku baraku i tamo ispitivali. Svakoga su prilikom ispitivanja tukli. Po dvojicu su vezali sa lisicama, a kada više nisu imali lisice vezivali su nas žicom ili nekim debelim kanapom. Tako vezani sedeli smo u baraci. Tu nas je bilo oko 50. Odatle smo odvedeni u Sisak...

1.19. Svedok 339/96-2, izbeglica iz Korduna, svedoči: ...Ja, moja supruga i naš sin smo 6. avgusta 1995. godine krenuli našim automobilom prema Banja Luci i usput smo sustigli kolonu izbeglica u okolini Vrginmosta. Tu je bilo dosta izbeglica koji su išli zaprežnim kolima, traktorima i pešice. Kada smo bili u blizini Gline hrvatska vojska je granatirala kolonu i video sam da su dve devojke poginule u jednom vozilu marke "Golf" koji je bio ispred nas, a koji je ima registarske tablice Gline. Čuli smo da su Hrvati srušili most kod Dvora na Uni i da je tu bilo zarobljenih Srba, da je bilo velike pljačke, da su Srbima oduzimana vozila, novac i druge vredne stvari...

1.20. Svedok 451/96, iz okoline Slunja, rođen 1939. godine, svedoči: ...Od Topuskog vratili smo se nazad, pa smo išli kroz šumu "Vranuša". Onda smo saznali da je čelo kolone presečeno od strane V muslimanskog korpusa. Tada su hrvatski vojnici okružili našu kolonu i zadržali nas dva dana. Znam da su dolazili autobusi koji su odvozili izbeglice, a mi koji smo imali traktore smo ostali. Video sam da su ustaše iz kolone odvele jednog Srbina, ne znam njegovo ime, samo znam da se on više nije vratio. Posle toga smo krenuli prema Glini. Tada sam video iza neke ograde da je bio obešen jedan čovek, a da je drugom bila odsečena glava. Onda smo stigli u Glinu u pratnji hrvatske policije i produžili dalje prema Petrinji. U Petrinji sam video da se na putu sa obe strane nalaze gomile kamenja. Pored njih stajali su civili Hrvati koji su gađali kolonu izbeglica sa kamenjem i psovali. Video sam da je tu stajalo dosta oštećenih vozila, da su razbijena stakla na njima i da su pojedinim ljudima razbijene glave. Na auto-putu kroz Hrvatsku kada bi se koji traktor pokvario policajci su dolazili sa dizalicom i odnosili te traktore u nepoznatom pravcu...

1.21. Svedok 303/96-8, penzioner iz okoline Krnjaka, star 57 godina, svedoči:


Strana 52


1990 - 1995

...Mi smo bežali kako i gde je ko mogao. Pošto sam ja invalid, čekao sam dva dana na polazak autobusa iz Topovskog za Srbiju. Bilo nas se skupilo oko 300 ljudi. Tu smo bili opljačkani od strane pripadnika hrvatske vojske. Opkolili su nas i držali pred uperenim puškama više od jednog sata. Tu su nam govorili svašta. Tada je došao novi gradonačelnik Topovskog. On je prvo pitao da li među nama ima pripadnika hrvatske narodnosti. Na to njegovo pitanje niko nije potvrdno odgvorio. On nas je pitao pred kim mi bežimo. Tada su se hrvatski vojnici bili uklonili. Taj gradonačelnik nam je rekao da je za nas obezbeđen prevoz radi našeg odlaska iz Topovskog za Srbiju i zaista u toku tog dana došlo je 8 autobusa "Čazmatransa" iz Bjelovara i tim autobusima smo mi preveženi u Srbiju. Pored puta kojim smo se kretali video sam da je bilo puno prevrnutih traktora...

1.22. Svedok 328/96-15, zemljoradnik iz okoline Vrgin Mosta koji sada kao izbeglica živi u Zrenjaninu, svedoči: ... Mi smo krenuli iz sela Čremušnica na traktoru. Kolona je bila duga i bilo je puno ljudi sa svojim porodicama, kako iz mog sela tako i iz okolnih sela. Normalno smo se kretali dok nismo došli negde iz Gline i to je bilo 6. avgusta oko 19,30 časova. Tu su hrvatske oružane snage presekle kolonu i tada je iz zolje pogođen jedan traktor u kome su bili ljudi na jedno 50 metara ispred mene. Ja nisam mogao da vidim čiji je to bio traktor, da li je bilo poginulih, jer je tada došlo do velike panike i ljudi su bežali. Ja sam tada sišao sa traktora i pošto sam invalid, jedva sam uspeo da dođem do drugog traktora gde se nalazila moja žena. Video sam da nam prilaze hrvatski vojnici koji su pucali na ljude koji su bežali ili se nalazili oko traktora. Tada sam primetio da jedan hrvatski vojnik ide prema meni. Bio sam tada u sedećem položaju. On mi je prišao i uperio automatsku pušku u pravcu mog lica. Bio je od mene udaljen oko 6 metara. Počeo je da puca. Tom prilikom pogodio me je u predelu usta sa desne strane i metak mi je ušao kroz usta sa desne strane i izašao mi na levu stranu lica, iznad levog oka. Osetio sam da me nešto peče i da me hvata nesvestica, a onda me je ovaj vojnik pogodio još jednim metkom u predelu ramena. Tada sam izgubio svest i ne sećam se šta se dalje dešavalo. U neko doba noći probudio sam se. Nisam mogao da ustanem. Bio sam teško ranjen. Leva strana lica bila mi je oduzeta. Uspeo sam nekako da se oslonim na točak od traktora. Tada sam čuo glsove koji su me dozivali. Pošto sam bio teško ranjen nisam mogao da odgovorim. Tom prilikom sam od P.M. saznao da su kod traktora pogođeni Ranka Radanović, Milka Radanović i Stevan Komadina, koji više nisu davali znake života, a da je više njih ranjeno. Pošao sam tada da pronađem svoju ženu. Nekako sam došao do kraja prikolice, ali nje nije bilo tu. Tada su mi prišla dva hrvatska vojnika, ja sam ih zamolio da me ubiju, jer je to bolje nego da se dalje mučim. Oni mi ništa nisu odgovorili. Negde su otišli i doneli nosila i ubrzo sam se našao u bolničkim kolima. Odneli su me u Sisak u bolnicu gde su me stavili na sto i skinuli su me. Odeća mi je bila krvava. Tu je bila i hrvatska policija koja je počela da me ispituje ko je organizovao kolonu i druge stvari. Ja nisam mogao da im odgovaram.


Strana 53


1990 - 1995

Sutradan sam prebačen bolničkim kolima u Zagreb u bolnicu Rebro, a potom u bolnicu Dubrava, gde sam operisan prvi put i ponovo 16. decembra 1995. godine. Tu su me ponovo posetili iz hrvatske policije. Oni su mi rekli da sam proglašen za ratnog zločinca. Rekao sam im da sam invalid i da zato nisam vojni obveznik i da nisam učestvovao u borbi. Na kraju su mi dozvolili da napustim Hrvatsku krajem decembra 1995. godine. Ostao sam bez nove kuće od 120 m2 , 12 lanaca zemlje, ostale su mi priključne mašine, 6 krava, 18 svinja. Moju suprugu nikad više nisam video. Čuo sam da je sahranjena negde u Glini, ali ne znam gde...

1.23. Svedok 284/96-4, izbeglica iz Vrgin Mosta, rođena 1950. godine, svedoči: ...Kad je narod počeo da beži ja nisam imala nikakvo prevozno sredstvo, te sam nosila svoga supruga na leđima jer je on šlogiran, pa su me prihvatili u neku traktorsku prikolicu. U toku noći ispred Gline kolona se zaustavila. Počela je pucnjava. Kolona je bila napadnuta od strane Hrvata. Pošto je kolona stala, sav narod koji je bio u kolima, na traktorima i u kamionima, pobegao je van puta levo i desno da bi se sklonili. Ja sam cele noći ostala pored traktorske prikolice, jer nisam mogla da bežim sa mužem koji je nepokretan. Pošto sam cele noći bila na putu primetila sam da su hrvatski vojnici prilazili našem narodu koji se bio sklonio pored puta i da su ih ubijali i klali. Najviše su nanosili povrede noževima. U toku te noći veliki broj ljudi je poginuo i ranjen je. Čulo se vrištanje dece. Kada sam čula zapomaganje dece ja sam bila izgubljena i praktično nisam znala za sebe. U Topuskom smo ostali 2-3 dana, a onda smo krenuli u nekom autobusu kroz Hrvatsku. Usput su civili hrvatske nacionalnosti kamenovali autobus. Gađali su nas kroz prozore. Tako je veliki broj ljudi zadobio povrede. Iza mene u autobusu je sedela jedna starija žena, koja je zadobila udarac kamenom po glavi i od zadobijenih povreda je preminula...

1.24. Svedok 328/96-1, izbeglica iz Topuskog, svedoči: ... Mi smo krenuli sa kolonom izbeglica 6. avgusta 1995. godine. U traktoru koji sam ja vozio bilo je ukupno 13 osoba. Kada smo bili pred Glinom saznao sam da je kolona presečena i opkoljena od strane hrvatske vojske. Ljudi iz kolone su se razbežali ostavljajući traktore. Posle par dana rekli su nam da možemo da idemo putem Glina-Petrinja-Sisak za Srbiju. Ja sam bio u drugoj turi koja je brojala oko 500 vozila. Ispred Petrinje kolona je zaustavljena. Tu su me trojica Hrvata - civila izvukli, psujući mi majku četničku i govoreći "sad ćeš videti šta su ustaše, kad te zakoljemo". Oni su me srušili i počeli su da me šutiraju nogama, vičući "kolji četnika". Ja sam uspeo nekako da se odbranim od


Strana 54


1990 - 1995

njih i uhvatio sam se za automobilska vrata, ali su ta tri Hrvata počela da me vuku za pantalone i iscepali su mi nogavicu koja je ostala u njihovim rukama, a ja sam uspeo da uskočim u jedan automobil. Ispred mene u koloni bio je jedan šleper koji je zaustavljen u Lipovači. Tom prilikom video sam da su iz ovog šlepera izneli jednu stariju ženu koja je bila mrtva. Čuo sam od vozača da je ta žena nastradala na taj način što su na mostu Hrvati pustili blok od betona koji je pao na ciradu i taj blok je ženu pogodio u glavu. To je bila žena starosti oko 60 godina. Usput Hrvati su nas gađali svim i svačim, kamenjem, ciglama, crepom. Sva vozila u našoj koloni bila su oštećena. Na kombiju mog komšije B.D. video sam da su sva stakla bila polupana, a on je imao povrede glave...

1.25. Svedok 524/96-2, izbeglica iz Vojnića koji sada živi u Srbiji, svedoči: ...Ja i moja porodica bili smo u dve različite kolone. Moja žena sa decom i majka su krenuli pravcem Vojnić - Glina - Dvor na Uni. Ja sam bio u koloni koju su Hrvati pustili da preko Siska i Hrvatske dođe u Jugoslaviju. Nas u koloni su kamenovali Hrvati, koji su bili pored puta. Najdrastičnije bilo je kod Siska. U samom Sisku hrvatska policija uopšte nije intervenisala. Video sam kada je petoro ljudi umrlo u koloni, što zbog povreda, što zbog drugih razloga. Ne znam njihov identitet. Video sam da odnose njihova tela. Što se tiče imovine, sve mi je ostalo u Hrvatskoj - stara kuća i nova u izgradnji, kao i 13 jutara zemlje. U Jugoslaviju sam došao čak bez ličnih dokumenata...

2

Drugi deo kolone izbeglica se kretao preko Žirovca koji se nalazi između Gline i Dvora na Uni i oni su bili napadnuti od strane hrvatske i muslimanske vojske (V Korpus Armije tzv. BiH). 2.1. Svedok 668/95-1, koji je star 17 godina, kretao se na traktoru u koloni civila - izbeglica iz svog sela kod Vrgin Mosta. On svedoči: ...Kada smo se 8. avgusta 1995. godine na putu od Gline približavali Dvoru na Uni, u prvi sumrak, naša kolona je bila napadnuta iz zasede. U tom momentu ja sam se kretao pešice pored svog traktora. Tom prilikom bio sam teško ranjen u obe noge, a ranjen je bio i moj drug J.D. koji se nalazio u neposrednoj blizini, dok je treći mladić koji je bio sa nama poginuo. Osvestio sam se tek u Beogradu, u Vojno-medicinskoj akademiji, gde mi je amputirana desna noga, dok mi je leva noga u veoma teškom stanju... 2.2. Svedok 680/95-17 se povlačio sa grupom izbeglica iz Vojnića i kada su se našli na putu između Gline i Dvora na Uni, na oko 20 km ispred Dvora pripadnici


Strana 55


1990 - 1995

Petog muslimanskog korpusa napali su kolonu izbeglica, pa su počeli ubijati civile u koloni i pljačkati njihove stvari. On navodi: ...U krugu od 50 m video sam da su ubili pet lica, dok su ranili B.B. iz Karlovca koga sam poznavao. Narednog dana na istom mestu video sam oko 15 leševa ubijenih civila među kojima je bilo i žena...

2.3. Svedok 257/96-4 svedoči: ...U Brezovom Polju na putu između Gline i Žirovca 7. avgusta su napali nas u koloni. Tada je ubijen veliki broj civila. Među njima je bilo dece, žena i odraslih muškaraca. Ta kolona se kretala prema Bosanskom Novom. Ja sam se kretao na kolima koja su vukli konji. Kada je kolona stigla do Gline tamo su već uveliko padale granate te smo nastavili kretanje prema Brezovom Polju. U tom mestu sam video da je granata pala na jednu fabriku i da je tom prilikom poginula jedna žena. U Brezovom Polju smo prenoćili, a narednoga dana smo stigli do mesta zvanog Žirovac gde smo naišli na žestoku paljbu od strane Muslimana i Hrvata i gde je kolona bila presečena. Ja sam bio negde u sredini kolone, a najviše mrtvih je bilo u koloni iza mene i sumnjam da je iko od njih uspeo da pobegne. Jedan traktor sa prikolicom je bio pogođen iz aviona i odleteo je u param-parčad. Niko sa njega nije preživeo. Dok se kolona kretala iz Žirovca ja sam na više mesta, nedaleko od puta nailazio na mrtve ljude, među kojima je bilo dosta dece. Kada smo prešli Brod i prelazili preko mosta, na samom mostu, kao i pre i posle mosta takođe sam viđao veliki broj mrtvih i ranjenih i dosta bačenog oružja. Sećam se da mi je jedan ranjenik pružao ruke da mu pomognem, ali ja mu nisam pomogao, niti sam mogao, niti sam imao vremena za to. Nas je najviše tukla hrvatska avijacija, s tim što je vršeno i granatiranje. Prešli smo u Bosanski Novi i tu nas je opet dosta izginulo. U koloni izbeglica poginuo je Stevo Vorkapić iz Vorkapića kod Vrginmosta, kao i jedan čovek čije je ime Matija iz sela Katinovac kod Vrginmosta...

2.4. Svedok 300/96-1, rođen 1933 godine, po zanimanju zemljoradnik, navodi: ...U bežaniju smo pošli rano izjutra u 4 časa. Vrlo brzo smo stigli do Gline. U toku puta čula se pucnjava topova.


Strana 56


1990 - 1995

U toku prepodneva 7. avgusta 1995. godine zatekli smo se u blizini Žirovca. Ja sam bio na traktoru i opet je usledio napad na kolonu i tu sam video leševe ubijenih žena. Najmanje četiri. Nisam ih prepoznao...

2.5. Svedok 300/96-3, invalid, rođen 1930. godine, navodi: ... Živeli smo u selu Brdo Selo do 4. avgusta 1995. godine kada smo sa dva traktora i dve traktorske prikolice pobegli. Kolona izbeglica u kojoj smo se nalazili je u Glini bila granatirana. Bežali smo dalje prema mestu Žirovac i na putu je bilo još jedno granatiranje. Kada smo došli do Žirovca gađali su nas. Napad je bio oko 10 časova pre podne. Na moje oči poginulo je šest lica, muškaraca, žena i dece. Prizor je bio strašan. Srbi iz kolone su se razbežali a ja sam ostao na mestu pošto nemam desnu nogu, a sa štapom i štakom nisam mogao da se krećem. Video sam i trojicu ranjenih. Dvojica su bila ranjena u grudni koš, a jedan u levu nogu i teško su zapomagali. Jako su krvarili. U ovom napadu moja porodica je ostala bez oba traktora i obe prikolice, bez svih stvari koje smo poneli. Najteže mi je palo što sam ostao bez svih dokumenata i novca koji smo poneli sa sobom...

2.6. Svedok 300/96-6, pred saradnikom komiteta je ispričala da je sa majkom bila u koloni izbeglica koju su napali pripadnici hrvatske vojske i da je bila očevidac ubistava jednog broja civila. Na zapisniku od 12.03.1996. godine istražni sudija Okružnog suda u Kruševcu je konstatovao da je svedokinja izjavila: "Ja imam nameru da se vratim u Hrvatsku. Ja ne bih svedočila o događajima vezanim za izbegličku kolonu." Pošto je poučena na obaveze svedoka, svedokinja je izjavila: "Ja ipak ostajem pri svojoj odluci da ne svedočim. Ja se nadam da ćete za mene i moju odluku imati razumevanja." Istražni sudija je potom konstatovao da je svedokinja plakala sve vreme boravka u sudnici.

2.7. Svedokinja 277/96, rođen 1957. godine, svedoči: ...Mene je agresija hrvatske vojske na Krajinu zatekla u Vrgin Mostu, gde sam od ranije živela. Ja sam popodne 6. avgusta 1995. godine zajedno sa komšinicom sela u traktor i krenula prema Glini. Uveče smo stigli u Glinu i videla sam da je kolona izbeglica bila presečena napadom hrvatske vojske iz obližnje šume.


Strana 57


1990 - 1995

Krenuli smo prema Žirovcu zaobilaznim putem kroz šumu. Na putu Glina - Žirovac - Dvor na Uni ja sam videla veliki broj ubijenih meštana iz Vrgin Mosta, gde sam živela. Među ubijenima sam prepoznala Arlov Bogdana, Borata Nenada, Janić Ljubicu, Jovanović Simu, Komadina Stevana, Kortuk Ljubicu, Linta Adama, Mraović Macu, Mraović Mileta, Nišić Dušana, Novaković Svetu, Radanović Ranku, Radojčević Ljubicu, Radojčević Miljkana, Stanojević Stanka, Torbica Maru, Torbica Maricu, a videla sam još i mnoge druge čija imena ne znam. Svi ovi civili su ubijeni na putu Glina - Žirovac - Dvor na Uni. Posle Žirovca na putu prema Dvoru na Uni napali su nas pripadnici hrvatske i muslimanske vojske zajedno. U koloni je nastala velika panika i strah. Morali smo da napustimo traktore i vozila, a zatim smo pešice preko mosta prešli Unu i stigli u Bosanski Novi...

2.8. Svedok 341/96-76, zemljoradnik, iz okoline Vrginmosta, rođen 1934. godine, svedoči: ... Kada je narod počeo da beži svako je sa sobom poneo šta je mogao. Ja sam išao sa porodicom preko Tupuskog, Gline i Žirovca prema Dvoru na Uni. Ispred Dvora na Uni kolona je napadnuta. Bilo je dosta mrtvih i ranjenih. Tu je od strane hrvatske vojske ubijen Miladin Vergaš, iz sela Pecke kod Vrginmosta, star oko 55 godina. Moga brata i snahu su tu uhvatili i odveli ih u logor u Sisku. Svi smo bežali kako je ko znao i umeo. U toj panici i strahu niko nije vodio računa ni o kome. Ja sam bežao zajedno sa decom i jedino decu nisam ostavljao. Ni po koju cenu se nisam hteo odvojiti od njih, jer samo mene imaju (majka im je ranije umrla). Nisam uspeo ništa sa sobom da ponesem, čak ni ličnu dokumentaciju. U selu mi je ostalo od stoke 4 krave i 19 svinja, traktor i druge poljoprivredne mašine. Traktor nisam mogao da povezem jer nisam imao goriva. Saznao sam da je to sve opljačkano...

2.9. Svedokinja 341/96-75, domaćica, iz okoline Vrginmosta, rođena 1928. godine, svedoči: ... Početkom avgusta 1995. godine ja i muž smo napustili kuću. Povlačili smo se sa drugim narodom i negde ispred Dvora na Uni kolona je zaustavljena jer su nam hrvatski vojnici presekli put. Tu je bilo svega i svačega, u toj panici i bežanju. Hrvatski vojnici su pucali u nas. Moj muž je ostao na traktoru, a ja sam počela da bežim u kukuruz. Više ga nisam videla. Tada je poginuo moj komšija Stevo Vorkapić, od oca Marka, iz sela Vorkapića, opština Vrginmost. Mislim da je to bilo 7. avgusta. U toj koloni poginulo je još civila i vojnika. Posle sam videla da su svinje jele leševe. Koliko je bilo ubijenih ne mogu da kažem.


Strana 58


1990 - 1995

Ja sam pobegla preko kukuruza u neku šumu. Tu sam videla jednog Srbina starca koji je, dok su mu prilazili hrvatski vojnici, aktivirao bombu i tako se ubio...

2.10. Svedok 341/96-39, medicinska sestra iz Vojnića, rođena 1954. godine, svedoči: ... Kada smo stigli pred Glinu ja sam čula granate i eksplozije. Kada smo prolazili kroz Glinu videla sam avione koji su bacali granate na kolonu i čula sam eksplozije. Pošli smo kroz Glinu i stigli do Klasnića gde mi se automobil pokvario, pa smo ga ostavili i krenuli dalje, tako da smo u selo Žirovac stigli pešice. Na ulazu u Dvor na Uni i kroz sam Dvor videla sam mrtve pored puta. Kako su oni poginuli ne znam. U Žirovcu su ubili majku moje prijateljice Ane Đurić...

2.11. Svedok 341/96-29, domaćica, stara 31 godinu, navodi: ...Imala sam kuću sa pomoćnim prostorijama, štalom, senicima, imala sam dosta zemlje. Početkom avgusta 1995. godine bili smo prinuđeni da sve to napustimo. Ja sam se zatekla na unskom prelazu iz Dvora u Novi Grad, kada je došlo do presecanja kolone od strane pripadnika Petog muslimanskog korpusa i hrvatske vojske. Kolona je ovde napadnuta i presečena. Ja sam bila među poslednjima koji su uspeli da se izvuku. Saznala sma da je naša kuća u selu zapaljena i uništena, pa mi sada nemamo gde da se vratimo...

2.12. Svedok 247/96, domaćica, iz sela Podgorje, opština Karlovac, rođena 1946. godine, navodi: ...Ja sam sa porodicom živela u selu Podgorje kod Karlovca gde smo se bavili poljoprivredom. Mi smo napustili selo među poslednjima, 6. avgusta 1995. godine. Krenuli smo traktorom. Trećeg dana kada smo došli u blizinu Žirovca hrvatska vojska nas je zasula vatrom iz raznog oružja. Bilo je tu puno ubijenih. Opkolili su nas, trebalo je spašavati glavu. Ja sam se razdvojila od sina i snahe. Pripadnici hrvatske vojske su nas saterali u neku kuću, a onda su nam naredili da bežimo. Posle toga napala nas je muslimanska vojska. Među ubijenima bio je i vlasnik kuće u koju su nas hrvatski vojnici bili saterali. Njega su zaklali...


Strana 59


1990 - 1995

2.13. Svedok 335/96 navodi: ...Dok se kolona kretala iz Žirovca prema Dvoru na Uni iznenada je bila presečena od strane muslimanskih i hrvatskih oružanih snaga. Tom prilikom vršeno je maltretiranje i iživljavanje nad izbeglicama. Otimana su materijalna sredstva. Đuro Martinović bio je tom prilikom ranjen, iskrvario je i za njega se ništa ne zna. Takođe sam saznala da je cela porodica Nikole Novakovića iz sela Dunjaka kod Vojnića izginula, da je granata pogodila prikolicu u kojoj se nalazila porodica Nikole Novakovića. Takođe je poginuo i Nikola Tomić iz sela Šljivljak. Kod Dvora na Uni ubijen je Nikola Pjevac iz Široke Rijeke kod Vojnića, koji je rođen 1950. godine. Vidić Nevenka iz Rajić Brda kod Vojnića je ubijena blizu Dvora na Uni. Prilikom ulaska u Dvor na Uni video sam puno mrtvih ljudi. Tu sam zapazio oko 50 leševa. Prilikom izlaska iz Žirovca poginuo je Rade Tarabuk iz Dunjaka kod Vojnića. Posebno su maltretirali D.Z. iz Rajić Brda kod Vojnića, kome su tom prilikom oduzeli 5.000 DEM....

2.14. Svedok 166/96-2 navodi: ...Ja sam se zatekao 6. avgusta 1995. godine u Dvoru na Uni. Video sam kolonu izbeglica sa Korduna. Hrvatska vojska je otvorila vatru na tu kolonu iz vatrenog oružja. Tom prilikom poginulo je dosta lica iz kolone. Pretežno su to bile žene...

2.15. Svedok 51/96-7, radnica, rođena 1968. godine koja sada živi kao izbeglica u Srbiji, svedoči: ...Ja sam živela u Plaškom i imala sam dete od 11 meseci. Na dan 4. avgusta 1995. godine data je uzbuna, zvonila su zvona u crkvi. Počeli smo da se povlačimo prema Slunju. Formirala se kolona na traktorima, putničkim vozilima, konjskim zapregama, kultivatorima, a neku su išli na biciklu. Kolona je bila nepregledna. Bila sam na prikolici, a traktor je vozio moj suprug. Kod Tupuskog pukla nam je guma na traktoru, pa smo se prebacili na zaprežno vozilo koje su vukla dva konja. U mestu Žirovcu kolona je zaustavljena. Moj suprug sa svekrom i mojom starijom kćerkom krenuo je prema Dvoru na Uni. Ja sam ostala u jednoj kući u Žirovcu da dete presvučem i nahranim. Tu je jedan čovek, star 60-70 godina uzeo bombu,


Strana 60


1990 - 1995

aktivirao je i ubio se. Jedan drugi čovek, koji je bio ranjen, tu je umro, pa su i jednog i drugog sahranili u Žirovcu. Oko podne krenuli smo pešice prema Dvoru na Uni. Videla sam da jedna kuća pored puta gori, a dva-tri aviona su nadletala kolonu izbeglica. Bili su u niskom letu i nije mi poznato čiji su to bili avioni. A onda su se pojavili hrvatski vojnici. Jasno sam videla šahovnice na njihovim uniformama. Govorili su da se predamo i ko ima oružje da preda. Oni su počeli da izdvajaju izbeglice iz kolone i odveli su 15 srpskih vojnika u šumu, kao i žene, decu i starce. Kada su zarobljene vojnike i civile odveli u šumu ja sam iz tog pravca gde su oni otušli čula pucnjavu iz automatskog oružja i imala sam utisak da su meci leteli iznad nas. Nastavili smo pešice ka Dvoru na Uni, u koloni. Sa nama su pošli i Jovo Grković, Boško Klipa, Milan Pošmuga, Jovo Pošmuga i Milan Mrkonjić. Ja sam njih videla da su bili u koloni kada su krenuli iz Topuskog, a šta je dalje sa njima nije mi poznato, samo znam da se oni vode kao nestali. Ja sam bežala plašeći se od svega što sam videla i doživela. Pored puta u jarku videla sam dve žene koje su bile mrtve. Jedna je bila punija, seda i sa kratko podšišanom kosom, druga je takođe bila starija žena, mršava. Nije mi poznato kako su one ubijene. Ja sa prešla preko njih jer drugo izbora nisam imala...

2.16. Svedok 341/96-146, izbeglica iz Obrovca, svedoči: ...Najstrašnije je bilo kada smo ulazili u Bosnu kod mosta Dvor. Tu je kolona bila prekinuta i na tom mestu pucalo se sa svih strana. Usput sam videla mrtve ljude pored puta. Neki su ubijeni, a neki umrli. Situacija je bila takva da se gledalo da se spase živa glava i nije se mogla obraćati pažnja na poginule ili umrle. U Dvoru kada je počelo pucanje moja familija je jednostavno napustila traktor i sakrili smo se u neki kanal. Pokupili smo samo ono što nam je bilo pri ruci da bi spasli živu glavu. Na tom mestu poginula je moja strina Anđelija Đurić iz Vojnića, koja je rođena u selu Radonje. Nju je na moje oči rafal presekao. Ostavili smo je tako na drumu jer smo gledali što pre da spasemo živu glavu. U koloni izbeglica jedna žena je rodila dvojke, ali kako nije bilo nikakve medicinske pomoći u takvim uslovima ona je posle dva dana sa oba novorođenčeta umrla...


Strana 61


1990 - 1995

2.17. Svedok 439/96, domaćica, rođena 1958. godine, koja je živela u selu kod Topuskog, svedoči: ...Ja sam živela u selu sa troje dece koja su rođena 1984., 1987. i 1989. godine i sa svekrvom koja ima 60 godina. Bavili smo se zemljoradnjom i moj muž je bio ranjen u kičmu i od tada je nepokretan i u to vreme bio je na lečenju. Kada je pao Knin ja sam rano izjutra natovarila traktor i sa svekrvom i decom krenuli smo prema Dvoru na Uni. Išli smo u koloni i kada smo prešli 12 - 15 km između Crnog Potoka i Dvora na Uni presekla nam je put hrvatska vojska. To je bila hrvatska pešadija koja je upala u kolonu i počeli su klati. Ja sam videla da su zaklali jednu ženu i jednog čoveka iz Katinovaca, ali njihova imena ne znam. Nastala je opšta panika, vika i kuknjava. Tada je i hrvatska avijacija počela da baca bombe. Bila sam primorana da ostavim traktor u Glini, pa sam nastavila dalje peške sa troje dece i starom svekrvom. Prenoćili smo u šumi kod Žirovca. Ujutru smo autobusom u koji su primljeni žene i deca nastavili put prema Dvoru na Uni. Tu su nam presekli put Hrvati i muslimani zajedno. Bili smo u okruženju Hrvata i muslimana tri dana. Za to vreme su nas bombardovali. Tu je dosta Srba izginulo. Peške smo nastavili dalje i došli kod nekog sela odakle smo železnicom prebačeni do Banja Luke. U selu Crni Potok ostala nam je celokupna imovina, a kasnije sam saznala da je naše selo spaljeno...

2.18. Svedok 341/96-139, penzioner, star 60 godina, navodi: ...Kada smo bili na domaku Gline bili smo pri kraju kolone izbeglica koja se kretala raznim prevoznim sredstvima. Kolonu su počeli da nadleću avioni. Iz njih su pucali i bacali bombe. Video sam posle da su neki automobili u koloni goreli. Kada je prošao napad aviona mi smo se ponovo vraćali u vozila i nastavili vožnju put Gline. Zadnji deo kolone je bio presečen od strane hrvatske pešadije. Na tom delu je bilo mnogo mrtvih, ranjenih i zarobljenih. Kada smo došli u Žirovac, hrvatska pešadija je ponovo presekla kolonu. Bilo je ponovo mrtvih i ranjenih. Mi smo ostavili dva traktora i poneli smo ono što smo mogli da nosimo u rukama. Peške smo krenuli prema Dvoru na Uni. Ja sam kod kuće ostavio 5 krava, 4 svinje i oko 100 komada živine. U moju kuću u Vrgin Mostu čuo sam da se posle 5 dana uselila neka hrvatska porodica...

2.19. Svedok 459/96, izbeglica iz okoline Slunja, rođen 1952. godine, svedoči: ...Ja sam rođen u selu Žrvnica kod Slunja gde sam živeo od rođenja pa sve do 6. avgusta 1995. godine kada sam bio prinuđen da se, sa svojim roditeljima, suprugom i decom povlačim sa kolonom izbeglica prema Srbiji. Na mom trktoru smo išli prema Topuskom. Kolona je bila velika i stvorila se gužva, pa smo iz


Strana 62


1990 - 1995

Topuskog krenuli prema Žirovcu. Tu su nas napale ustaše i tu je bilo puno ubijenih i ranjenih. Moja supruga je bila otišla da nađe hleb, pa sam ja pošao za njom da je tražim i kada sam se vratio ne mestu gde sam ostavio traktor sa ocem, majkom i decom nije bilo ni traktora, niti ikoga. Oca, majku i sinove uhvatile su ustaše blizu Žirovca. Oca koji je star 70 godina odveli su u logor u Sisku, a majku sa decom koja su stara 12 i 14 godina su odveli i zatvorili u neku kuću. Majku sam uspeo da pronađem sa decom u Prijedoru posle 5-6 dana, a suprugu u Banja Luci, dok mi je ostac došao u Srbiju, gde ja sada živim posle tri meseca. Ja sam majku morao, pošto je bila teže povređena, da u ručnim kolicima vozim prema Dvoru na Uni, a potom smo u nekom traktoru otišli do Banja Luke. Između Žirovca i Dvora na Uni vrlo često viđao sam leševe ubijenih i ranjene ljude. Naročito su ostavili upečatljiv utisak ranjeni ljudi kojima nije bilo vremena da se pomogne, pa su oni bili ostavljeni na milost i nemilost hrvatskim koljačima. Ja sam u selu ostavio dve kuće, jednu na sprat veličine 8 h 9 metara i staru veličine 12 h 6 metara, kao i štalu u kojoj sam imao 10 krava i 20 svinja. Imao sam 18 hektara obradive zemlje, dva traktora i sve priključne mašine. Bez svega sam ostao i procenjujem slobodno da to vredi oko 600.000.- DEM. Sve mi je to propalo...

2.20. Svedok 488/96, penzioner, rođen 1922. godine iz okoline Vrgin Mosta, čiji preci su živeli u Krajini od pre trista godina za šta svedok nudi rodoslov, svedoči: ...Ja sam imao 23 jutra zemlje, dve kuće, dve štale, traktor sa svim priključnim mašinama i najgrublje procenjujem da je sve to sve vredelo 2,5 miliona maraka. Sve to sam morao da napustim 4. avgusta 1995. godine. Pošao sam sa svojim traktorom i dve prikolice na koje smo smestili deo pokućstva i najnužnije stvari. Kada smo ušli u Glinu otvorena je minobacačka vatra, a potom su počeli da nas mitraljiraju dva klipna aviona. Nastala je panika. Mine su pogodile kolonu. Bilo je mrtvih, a bilo je i ranjenih. Sutradan kod Žirovca napale su nas jedinice V muslimanskog korpusa i tu je bilo dosta ubijenih i ranjenih. Pred Dvorom na Uni dva hrvatska aviona su nas ponovo tukla. I tu sam video da su na više mesta pale mine i da je bilo više poginulih i ranjenih osoba. Nisam bio u prilici da u tom haosu i toj masi ljudi koji su bili izbezumljeni nekoga prepoznam od poginulih ili ranjenih. Kada smo bili na oko 15 km ispred Dvora na Uni kolona je ponovo bila napadnuta od strane pripadnika V muslimanskog korpusa. Ja sam bio prinuđen da sa suprugom sa dve prikolice uzmem najosnovnije stvari u tri torbe koje smo stavili na bicikl, te smo produžili dalje pešice. U toj gužvi nestala je moja supruga i kasnije nju su Hrvati zarobili i bila je u logoru u Sisku. Ja sam pešice uspeo da stignem do Dvora na Uni, a odatle u Srbiju...


Strana 63


1990 - 1995

2.21. Svedok 452/96, izbeglica iz Plaškog, svedoči: ...Ja sam krenuo sa traktorom putem Slunj-Vrgin Most- Topusko-Glina. Kad smo ušli u Glinu hrvatske oružane snage su počele da tuku kolonu izbeglica. Bilo je dosta ranjenih i poginulih. Video sam da je jedna granata ispred mene pogodila traktor i tu je bilo dosta mrtvih. Dalje sam video jednog mrtvog čoveka i dvoje dece. Bila je dosta velika gužva, bilo je puno naroda, bilo je vriske, cike i jauka. Na putu su čak uporedno išle tri kolone. U Glini su tenkovi prešli preko Anke Trbojević, žene srednjih godina iz Plaškog. Kada smo ulazili u Brčko već je bila noć, jedan sat posle ponoći i tu nas je hrvatska vojska ponovo tukla. Pošto je bila noć ne znam da li je bilo mrtvih i poginulih...

2.22. Svedok 524/96-2, izbeglica iz Vojnića, koji sada živi u Srbiji, svedoči: ...Ja i moja porodica bili smo u dve različite kolone. Prvo su krenuli moja žena sa decom i moja majka. Pokupili su najnužnije stvari i sa traktorom i prikolicom krenuli su da se povlače pravcem Vojnić - Glina - Dvor na Uni. Majka i žena su mi pričale da su ih kod Dvora na Uni napali pripadnici muslimanske vojske iz pravca Bihaća i Kladuše, a s druge strane iz pravca Siska hrvatska vojska. Pucali su po koloni izbeglica - civilima, ženama, deci. Bilo je mnogo mrtvih i ranjenih. Žena je ostavila traktor i prikolicu i sve ono što je ponela. Uhvatila je decu za ruke i bežala prema šumi. Tako je uspela da se spase i da pređe u Bosnu...

3

Kolona izbeglica koji su napuštali Krajinu kretala se i kroz Bosnu i Hercegovinu, i na putu Bosanski Petrovac-Ključ kolona je takođe bila napadana i bombardovana od strane hrvatske avijacije. Tom prilikom je dosta civila izginulo.

3.1. Svedok 333/96-9 navodi: ...To je bilo u avgustu 1995. godine, čini mi se 6. avgusta.


Strana 64


1990 - 1995

Toga dana ja sam bio na dužnosti u policijskog stanici, kada smo obavešteni da je bombardovana kolona izbeglica na putu AVNOJ-a između Bihaća i Jajca i to u selu Janjila, koje je udaljeno 15 km od Petrovca prema Ključu. Ja sam izašao na lice mesta i izvršio sam uviđaj. Put je bio zakrčen izbelicama koji su išli peške, motornim vozilima ili zaprežnim vozilima, kao i na traktorima. Sa sobom su terali stoku, tako da smo se jedva probili do mesta događaja. Kada smo stigli na lice mesta mogli smo da konstatujemo da su pored puta, gledano prema Ključu, s leve strane pale tri bombe, a na sredini kolovoza četvrta bomba. Ove bombe su pogodile jedno putničko vozilo marke "Ford" koje je kada smo stigli gorelo. Iza tog vozila bio je pogođen i jedan šleper koreničke registracije, a u njemu na vozačkom sedištu je bio vozač koga smo zatekli bez glave. Vozilo je bilo u plamenu. Iza tog vozila bio je šleper koji je bio u plamenu. U blizini zadnjeg kraja šlepera video sam dvoje dece koja su bila zahvaćena plamenom. Ne bih mogao da procenim kog su pola, niti uzrasta deca bila, samo znam da se radilo o deci koja su već bila mrtva. Od tog prizora bilo mi je muka i izgubio sam svest. Na tom prostoru bilo je još mrtvih. ukupno 11 civila iz izbegličke kolone izgubilo je život. Sva ta lica su identifikovana i ja sam imao popis njihovih imena. Svi mrtvi bili su iz Korenice...

3.2. Svedokinja 715/95-9 koja je 7. avgusta 1995. godine pošla iz Drvara u kamionu izbeglica, svedoči: ...Kada smo došli na područje Gornje Bravske, sela Uzelci, naišli su avioni hrvatskog vazduhoplovstva koji su bombardovali kolonu izbeglica sa područja Krajine. Tom prilikom bio je pogođen od avionske bombe jedan šleper blizu mesta gde sam se ja zatekla. Na tom šleperu po mojoj proceni bilo je 50-60 izbeglica - civila i po mojoj proceni niko od njih nije preživeo, dok je okolo bilo izuzetno mnogo ranjenika i ubijenih. To sam videla kada sam prošla pored tog šlepera koji je goreo. Taj pogođeni šleper bio je sa područja Krajine, a bombardovanje je izvršio hrvatski avion koji je bacio dve bombe ili rakete na kolonu izbeglica. Pored ovog šlepera bio je pogođen još jedan kamion, koji se posle toga zapalio. Da li je u tom kamionu bilo ljudi ja ne znam...

3.3. Svedok 341/96-117, radnik, rođen 1959. godine, svedoči: ...Kada je 4. avgusta 1995. godine počela agresija Hrvatske na Krajinu ja sam sa porodicom krenuo prema Jugoslaviji, da bih sačuvao živu glavu. Ostavio sam i kuću i zemlju i stoku, kao i radno mesto.


Strana 65


1990 - 1995

Vozio sam traktor sa najnužnijim stvarima koje smo na brzinu mogli da pokupimo. Kada smo izlazili iz Bosanskog Petrovca prema Ključu, pojavio se jedan avion koji je nadletao kolonu. Na jednom delu puta prema Ključu na jednoj uzbrdici naišao sam na stravičan prizor. Dva šlepera sa hranom - konzervama bila su pogođena i potpuno uništena, a tu se nalazilo desetak ubijenih ljudi i dece koje je pogodila granata. Video sam oko desetak leševa unakaženih i izgorelih. Nikoga od njih nisam prepoznao. U koloni sam putovao 8 dana i 8 noći sa traktorom, dok nismo stigli u Jugoslaviju. Moj stric V.N. koji je nalazio u autobusu kao vozač pričao mi je da je na koridoru kod Brčkog kolona izbeglica granatirana od strane muslimana, da je jedna granata pogodila putničko vozilo i da su 4 lica iz tog vozila bila ubijena...

3.4. Svedok 341/96-132, vozač, star 47 godina, svedoči: ...Iz Krajine smo krenuli 4. avgusta 1995. godine. Povlačio se kako je ko znao i umeo i čime je imao. Kod Bosanskog Petrovca, otprilike 2 km kada se izađe iz Petrovca prema Ključu video sam da se prvo pored kolone izbeglica spustio jedan helikopter koji je počeo da deli hleb ljudima u koloni. Mislio sam da se radio o našem helikopteru. Kasnije se ispostavilo da je ustvari bio neprijateljski helikopter, najverovatnije hrvatski koji je samo sleteo pod izgovorom da podeli hranu, ustvari da izvidi situaciju i da skupi ljude na gomilu. Podigao se i otišao u pravcu Bihaća. Posle kratkog vremena doleteo je jedan avion i video sam kada je ispalio tri rakete na izbegličku kolonu. Video sam kada je pogođen jedan šleper. Čuo sam jauke i video sam vatru. Pored šlepera pogođeno je nekoliko vozila i traktora sa ljudima koji su se povlačili u koloni. Video sam da je bilo mrtvih, ali ne znam koliko. Stvorila se panika u koloni i ljudi su nastojali što pre da napuste to mesto, bojeći se ponovljenog napada na kolonu. Bio sam očevidac i jednog događaja kod Brčkog. Na otprilike 4-5 km kada se izađe iz Brčkog prema Bijeljini, video sam kada je jedno vozilo bilo pogođeno i kada ga je zahvatila vatra. Odletelo je u vazduh i rasprslo se. Put je vodio pored Save, sa druge strane je bila hrvatska teritorija. Videli su se njihovi položaji. Sa te hrvatske strane je pogođeno ovo vozilo. Od te silne eksplozije sigurno je da su svi putnici u vozilu bili pogođeni...

3.5. Svedok 458/96, penzioner iz Teslingrada, rođen 1929. godine, svedoči: ...Ja sam pošao sa ženom i taštom na traktoru bez prikolice koja mi je bila uništena od bombardovanja. Iz Lapca smo se uputili u velikoj koloni izbeglica prema Bosanskom Petrovcu, gde su hrvatski avioni bombardovali čelo kolone. Ja sam bio u sredini kolone na traktoru...


Strana 66


1990 - 1995

3.6. Svedok 426/96-1, koji je u avgustu 1995. godine radio u stanici policije u Petrovcu, svedoči: ...Ja se ne sećam tačno datuma, ali znam da je to bilo u avgustu 1995. godine. Toga dana kretala se nepregledna kolona izbeglica iz Kninske krajine preko Petrovca u pravcu Ključa. Ja sam bio u auto patroli kada sam dobio zadatak da izađem na lice mesta jer su hrvatski avioni bombardovali izbegličku kolonu u blizini sela Janila, na 15 km Petrovca u pravcu Ključa. Teško smo se probijali kroz kolonu koja se kretala u pravcu Ključa. Sve su to bile izbeglice iz Kninske krajine. Kretali su se na zaprežnim kolima, na kamionima, traktorima, putničkim automobilima i pešice. Kada smo stigli na lice mesta zatekli smo haotično stanje. Više teretnih i putničkih vozila je gorelo, a narod se razbežao po okolnim livadama u strahu da avioni ne bombarduju ponovo kolonu. Tu smo izbrojali 11 poginulih civila, a bilo je i više povređenih. U jednom vozilu marke "mercedes" na zadnjem sedištu goreli su leševi dvoje dece. U neposrednoj blizini bio je i leš muškarca bez glave. Bio je još jedan dečiji leš. Povređeni su otpremljeni u bolnicu, a leševi su sakupljeni i upućeni u Petrovac. Tvrdim da tada u koloni nije bilo nijedno vojno vozilo, niti je bilo ikakvog naoružanja, niti vojnika. Sve su to bili civili...

3.7. Svedok 426/96-3, koji je u avgustu 1995. godine bio na službi u policijskoj stanici u Petrovcu, svedoči: ...Radio vezom obavešteni smo da je bombardovana kolona izbeglica iz aviona. Otišli smo na lice mesta na 15 km od Petrovca prema Ključu u blizini sela Janjile zatekli smo veliki haos na putu. Gorela su vozila u koloni i trava pored puta. Više leševa bilo je razbacano pored zapaljenih vozila. Video sam da su na zadnjem sedištu jednog putničkog "mercedesa" izgorela dva deteta. Ispred tog vozila bio je leš muškarca bez glave. Bio je veći broj povređenih izbeglica koji su krvarili i jaukali, pa je pristupljeno njihovom prebacivanju u bolnicu u Petrovcu. U koloni nije bilo vojske, već su sve to bili civili. Tom prilikom poginulo je 11 lica iz kolone, a lakše i teže je ranjen veći broj. Od lica koja smo zatekli na licu mesta saznali smo da je avion na kome je bila hrvatska oznaka bombardovao kolonu...

3.8. Svedok 426/96-2, koji je u avgustu 1995. godine radio u bolnici u Petrovcu, svedoči:


Strana 67


1990 - 1995

...Iz pravca Janjila čula se eksplozija, posle čega je dat znak za vazdušnu opasnost što je nas sve u Petrovcu iznenadilo. Ubrzo zatim saznali smo u bolnici da je hrvatsko vazduhoplovstvo bombardovalo izbegličku kolonu koja se kretala iz pravca Petrovca prema Ključu. Počeli su da pristižu ranjenici u bolnicu i bio je primljen veliki broj ranjenika. Sve su to bili civili. Sećam se da je tada doveženo i 11 leševa. To su bili civili koji su stradali od bombardovanja...

3.9. Svedok 303/96-9, stara 65 godina, izbeglica iz Krajine, svedoči: ...I kada smo stigli u jednu šumu na području Bosne bili smo bombardovani iz aviona. Ko nas je to bombardovao, da li hrvatska ili muslimanska vojska ja to ne znam. Bilo je dosta povređenih i poginulih civila. Ja ne znam ni jedno od tih lica po imenu...

3.10. Svedok 341/96-136, zemljoradnik, iz Svračkovog sela kod Korenice, rođen 1936. godine, koji sada kao izbeglica živi u Srbiji, svedoči: ...Tog jutra 4. avgusta 1995. godine svi moji seljani i ja seli smo na traktore i sa nešto stvari krenuli smo prema Lapcu. Kada smo stigli na putu od Bosanskog Petrovca prema Ključu proleteo je jedan avion koji je počeo da baca bombe na kolonu. Posle sam od sina saznao da je tada poginulo 7 ljudi u koloni i da je bilo više ranjenih. Saznao sam da su sve kuće u Svračkovom selu minirane i da je celo selo sravnjeno sa zemljom i to ne u napadu "Oluja", nego kasnije ...

3.11. Svedok 346/96, obućar iz Benkovca, rođen 1942. godine, koji sada živi kao izbeglica u Srbiji, svedoči: ...Na putu Bosanski Petrovac-Banja Luka, neposredno iza Bosanskog Petrovca, uočio sam jedan veliki šleper i dva putnička vozila odmah pored puta, na bankini, kako gore. Vozila su bila potpuno uništena i obavijena plamenom. U ovim vozilima nisam video nastradale, ali u okolini sam čuo da je tu nastradalo 10-15 ljudi...

3.12. Svedok 520/96, domaćica iz Palanke, između Knina i Gračaca, stara 36 godina, svedoči: ...Mi smo formirali kolonu izbeglica i krenuli smo prema Petrovcu. Ja sam pokupila najnužnije stvari koje sam potrpala u džakove pa sam ih stavila na motokultivator koji je imao malu prikolicu, u koju sam stavila oba deteta, stara 2 i po i jednu


Strana 68


1990 - 1995

godinu i potovarili najnužnije stvari, pa sam zajedno sa kolonom ostalih meštana krenula prema Petrovcu. Sutradan sam videla avione koji su bombardovali kolonu. Putovali smo 8 dana. Videla sam da je bilo mrtve dece pored puta kojim smo prolazili. Kako su oni poginuli ja to ne znam. Videla sam i sahrane pored puta. Urezala mi se u pamćenje jedna žena koja je na rukama nosila malo dete koje je bilo mrtvo. Ona je išla peške prema Banja Luci...

4

O tome šta su sve doživeli pojedinci iz kolone, koje su hrvatski policajci uhapsili, ilustrovaćemo primerima:

4.1. Svedok 279/96, penzionisani oficir, rođen 1936. godine, koji se zatekao početkom avgusta 1995. godine u Krajini, da bi otuda prebacio svoju rođaku, svedoči: ...Ja sam se kretao u svom automobilu sa ženom i taštom putem Vojnić - Glina Dvor na Uni, obzirom da je Franjo Tuđman u saopštenju koje je non-stop emitovano na hrvatskom radiju govorio da smo bezbedni ukoliko se krećemo u koloni navedenim pravcem. U Vidoševcu 7. avgusta 1995. godine ja sam se prijavio jednoj hrvatskoj jedinici. Svi smo bili civili. Smešteni smo u restoranu "1001 noć" u Vidoševcu, a zatim su razdvojili muškarce od žena. Tu su me odmah počeli da tuku rukama i nogama. U jednom momentu su me oborili na pod, raširili mi noge, a zatim su me nekoliko puta snažno udarili u genitalije od kojih udaraca sam izgubio svest. Kada sam se osvestio ponovo su nastavili da me tuku preteći da će me ubiti. Jedan od njih mi je tada rekao da me neće odmah ubiti jer je za mene predviđena "lagana smrt". I dalje su nastavili da me tuku, a u jednom trenutku su me izveli iz te prostorije, i guruli me tako da sam se ja sa lisicama na rukama skotrljao niz 15-tek stepenika. Zatim su me podigli i odveli iza kafane gde su mi naredili da sednem na neki panj, pa je onda svaki od hrvatskih vojnika prošao pored mene, udario me po glavi, leđima ili grudima. Ta tortura trajala je oko tri sata. Iste večeri odveli su me u štab hrvatske vojske u Glinu u jednu hladnjaču. Izveli su me pred hrvatskog generala Petra Stipetića, predstavljajući me kao četnika i srpskog generala. General Stipetić, koji me je poznavao, obzirom da smo obojica bili na službi u bivšoj JNA rekao je da će moj slučaj ispitati sud. Odatle su me odveli u Petrinju u kasarnu bivše JNA. Tu smo izvedeni iz vozila, a jedan policajac mi je prišao i vezao metalnu žicu dugačku 2 metra oko vrata, zatim me je proveo kroz špalir vojnih policajaca dugačak oko 30 metara. Policajci su stajali u razmaku od metar do metar i po i odmah su počeli pendrecima i nogama na kojima su imali čizme i rukama da me tuku svuda po telu osim po


Strana 69


1990 - 1995

glavi. Tako vezanog preveli su me kroz taj špalir i ponovo vratili natrag. Posle toga sam se onesvestio. Tako su dobili batine i R. i M. Kada sam došao svesti odveli su me u fiskulturnu salu u Sisku, u logor u kome je tada bilo oko 130 Srba. U tom logoru sam boravio od 7. do 11. avgusta 1995. godine i tu sam sam evidentiran od Međunarodnog crvenog krsta. Na dan 11. avgusta odveden sam sa još 50 lica autobusom u karlovački zatvor. Među nama bila su i 4-5 maloletnika, starih 15-16 godina. Usput su pripadnici vojne policije koji su nas sprovodili terali da pevamo ustaške pesme. Ja nisam hteo da pevam pa sam zbog toga dobio nekoliko udaraca pendrekom po laktovima, jer smo morali da držimo sklopljene ruke na potiljku i da celo vreme budemo u pognutom položaju i non-stop gledamo u pod autobusa. Pred zatvorom u Karlovcu gde je autobus stao policajci su pozvali narod koji je počeo da se okuplja oko autobusa da nas linčuju, govoreći okupljenima da smo mi četnici i teroristi koji smo bombardovali Karlovac. Pošto je karlovački zatvor bio prepun, odvedeni smo u zatvor Remetinac u Zagrebu. Uspust jedan kapetan, koji je bio komandant jedinice koja je obezbeđivala naš prevoz, rekao je: "možemo vas vezati, tući i po potrebi i ubiti", nakon čega je jedan policajac sa pištoljem u jednoj, a pendrekom u drugoj ruci počeo da gazi po nama. Tom prilikom L.D. je dobio takve batine da 15 dana nije mogao da se oporavi od povreda. Potom sam bio u Remetincu u Zagrebu do 13. decembra 1995. godine kada mi je održano suđenje u Vojnom sudu u Karlovcu kojom prilikom je doneta presuda kojom sam oslobođen. Vratili su me u Remetinac odakle sam istog dana pušten na slobodu. Iz Zagreba bez novca i bez ikakvih ličnih dokumenata oskudno obučen otišao sam kod jedne poznanice u Karlovac, gde sam bio pod stalnom prismotrom policije sve do 23. januara 1996. godine, kada sam uz pomoć Međunarodnog crvenog krsta sa još 7 lica došao za Beograd...

4.2. Svedok 350/96-2, izbeglica iz Vrgin Mosta, svedoči: ...U koloni civila ja sam krenuo prema Glini 6. avgusta 1995. godine. Sledećeg dana oko 12,30 časova kolonu su napali pripadnici hrvatske vojske na mestu zvanom Brezovo polje. Kolona je napadnuta sa svih strana, pa je bila prekinuta. Nastala je opšta panika i metež. Ljudi su se razbežali i počeli da se kriju po obližnjim šumama i kukuruzima. Kada sam izašao iz jednog šumarka video sam puno leševa u civilnim odelima u kanalu pored puta. Takođe video sam puno kamiona, traktora i putničkih vozila koja su bila uništena. Narednu noć proveo sam u jednom šumarku. Sledećeg dana počeli su iz minobacača da bombarduju šumu. Ja sam se skrivao do 13,30 sati, pa sam izašao na obližnji put i predao se pripadnicima hrvatske policije. Tada sam bio obučen u civilno odelo i bio sam naoružan.


Strana 70


1990 - 1995

Odveli su me u neko selo u blizini Gline. Pripadnici hrvatske vojske i policije koji su se tu zatekli počeli su da me vređaju i psuju, a zatim su me tukli. Tukao me je ko god je hteo, rukama, nogama na kojima su imali vojničke čizme i kundacima od pušaka, svuda po telu. Onda su me odveli u Glinu u neku školu gde je bilo najviše žena, dece i staraca. Vezanog su me uveli u hodnik i naredili da se okrenem prema zidu i sa uzdignutim rukama na kojima sam imao lisice, stanem uz zid. Tu su me tukli rukama, nogama i gumenim palicama. Više puta sam padao u nesvest, pa ne znam koliko je to vremena trajalo. Sav sam bio natečen i obliven krvlju. Pošto su odvojili žene, decu i lica starija od 60 godina u toj školi nas je ostalo stotinak muškaraca od 17 do 60 godina. Svakih pola sata hrvatski policajci su nas u toku noći izvodili u hodnik i tukli čime su stigli. Najviše gumenim palicama. Te noći pucali su iz automatskog oružja iznad naših glava. Cele noći nismo spavali. Sutradan su nas odveli u sportsku dvoranu u Sisak. Tu su nas pretresli i oduzeli nam vrednije stvari. Potom smo bili ponovo premlaćeni. Odveli su nas u fiskulturnu salu u kojoj sam zatekao oko 1.000 zatvorenih Srba, muškaraca starosti od 17 do 70 godina. Među njima je bilo i lakše ranjenih. U toku noći odveden sam kod islednika koji mi je udario dva šamara. Jedan broj zatvorenih Srba je te noći odveden u nepoznatom pravcu. Šta je sa njima bilo ne znam. Hrvatski policajci sprečavali su predstavnike MCK da nas registruju tako što su pojedince sakrivali u neke druge prostorije. Odatle su nas odveli autobusima u Zagreb, u zatvor u Zrinjevcu, pa kako tamo nije bilo mesta vraćeni smo u Karlovac, ali ni tamo nije bilo mesta, pa smo ponovo vraćeni u Zagreb, u logor Remetinac. Tu sam ostao od 10.08.1995. godine do sredine januara 1996. godine. Bio sam smešten u ćeliju broj 145 sa još 9 Srba. Hranu smo dobijali redovno, ali je obrok bio kao "za mačku", pa sam za vreme boravka u ovom logoru smršao 27 kg. U međuvremenu su me vodili u Karlovac na suđenje gde sam osuđen na 5 godina zatvora. Nisam imao branioca. Posle suđenja vratili su me u Remetinac. Za vreme boravka u ovom logur tri Srbina su umrla, ali ja ne znam od čega. Pojedince su stražari tukli, uglavnom noću, bez ikakvog povoda...

4.3. Svedok 711/96-2, rođen 1938. godine, svedoči: ...Agresija Hrvatske na Krajinu zadesila me je u Benkovcu, u koji su 9. avgusta 1995. godine ušli hrvatski vojnici. Oni su me pokupili i odveli u neki podrum, a 11. avgusta odveli su me u zatvor u Zadru, gde sam ostao 5 dana, da bi me 16.


Strana 71


1990 - 1995

avgusta prebacili u Okružni zatvor u Šibeniku, gde me nisu maltretirali, ali su druge ljude tukli. U februaru 1996. godine prebacili su me u zatvor u Splitu i tek u martu 1996. godine dobio sam optužnicu, a do tada nisam imao nikakvo rešenje o pritvoru. U toj optužnici pisalo je da sam ja tokom 1991. godine bio pripadnik neke specijalne jedinice vojske Republike Srpske Krajine. To je bilo netačno jer sam ja od aprila 1991. do februara 1992. godine neprekidno bio na lečenju u bolnici u Benkovcu, gde je trebalo da ostanem i duže vremena, pošto sam imao operaciju butne kosti. Posle toga su me odveli na "Ostrvo mladosti" Oboljan, gde sam ostao do 17.10.1996. godine, kada sam na osnovu tzv. "oprosta" posredstvom Crvenog krsta prešao na teritoriju Jugoslavije...

4.4. Svedok 527/96, zemljoradnik iz okoline Sinja, sada izbeglica u Srbiji, rođen 1928. godine, svedoči: ...Hrvati su počeli da pale susedna sela i da ubijaju stanovništvo, pa sam ja sa suprugom krenuo u pravcu Knina. U Kninu smo od strane hrvatske vojske zatvoreni u zgradu škole "Srpski junaci", gde smo ja i supruga bili od 4. avgusta do 15. septembra 1995. godine. Ja i supruga smo sve vreme bili zajedno. Nas su maltretirali, govorili su nam da smo četnici i da će nas poklati, ali nas nisu tukli. U tom logoru bilo nas je oko 350-400 Srba. Spavali smo na podu, a hranu smo dobijali jedanput dnevno. Mi stari smo mogli da izlazimo u dvorište radi šetnje. Prilikom takve jedne šetnje video sam da je kombijem dovezeno oko 10 mladih ljudi - Srba, i da su ih Hrvati tom prilikom tukli rukama, nogama i kundacima od pušaka. Ja sam bio smešten u prizemnom delu zgrade, a i iznad nas, na spratu, je bilo zatvorenika i u toku noći više puta smo čuli jauke sa sprata. Na spratu su bili smešteni i mlađi Srbi...

4.5. Svedok 710/96-2 navodi: ... Ja sam uhapšen 06.08.1995. godine u Benkovcu u blizini svoje kuće kada sam pošao da se prijavim vlastima. Preko radija je bilo naređeno da se svi koji su se zatekli u gradu jave u centar grada. Mene su odveli u Benkovac u Oopštinski sud, gde su mi uzeli podatke i tom prilikom dobio sam nekoliko udaraca od strane policajca. Odatle su svi - žene, deca, starci i vojno sposobni stanovnici prevezeni u Zadar.


Strana 72


1990 - 1995

Istog dana od strane pripadnika hrvatske vojne policije sproveden sam u Zadar zajedno sa J., koji je vidno bio tučen. Imao je modrice svuda po telu. Prilikom prevoženja nismo mogli međusobno da pričamo jer je to bilo zabranjeno. Po dolasku u Zadar bio sam smešten u logor koji su nazivali "Centar za vojne obveznike muškarce" u sportskom centru Mozire, gde smo bili smešteni u rukometnoj sali i spavali smo na podu. Za ostale građane logor je bio u srednješkolskom centru u Zadru. U tom logoru sam proveo tri dana. Za to vreme su me tukli palicama, udarali me rukama i pesnicama. Tukli su me tako što bi me naterali da ruke dignem u vis, pa su me me onda udarali po rebrima i ispod pazuha. U logoru sam bio od 6. do 9. avgusta 1995. godine kada sam prebačen u bolnicu u Zadar koja se nalazi kod hotela Kolovare. U bolnici sam bio zbog povrede koju su mi naneli prilikom saslušanja u Benkovcu, u predelu lica, jer mi je bila natečena desna strana lica i vilica. Imao sam probleme i sa vidom, a osećao sa i vrtoglavicu. U Zadru u civilnom zatvoru sam bio od 22.08.1995. godine do 18. aprila 1996. godine. U ćeliji sam bio sa šestoricom zatvorenika. Nismo smeli da govorimo između sebe. Tu mene nisu fizički maltretirali, ali dobacivali su nam "Gde ste Srbi? Gde vam je velika Srbija? Gde vam je Republika Krajina?" i psovali su nam srpsku majku. U susednoj ćeliji jedan mladić se obesio...

5

Za vreme napada i posle zauzimanja Republike Srpske Krajine hrvatske vojno policijske formacije, pristupile su sistematskom "čišćenju" terena. Tada su ubijali civile i ratne zarobljenike, pljačkali i palili njihovu imovinu, odvodili stoku. Na okolnosti šta se događalo u Krajini posle zauzimanja od strane Hrvatske vojske saslušano je više desetina svedoka.

5.1. Svedok 679/95-41 navodi: ...Na dan 4. avgusta 1995. godine oko 5 časova otpočelo je sistematsko granatiranje Gline od strane hrvatske vojske iz pravca Novog Sela Glinskog, gde je bila zona razdvajanja i jedinice UNPROFOR-a.


Strana 73


1990 - 1995

Granatirani su isključivo civilno objekti u Glini koji su, kao i ceo grad, bili nebranjeni. Najviše granata pogodilo je bolnicu i mesta oko bolnice. Granatiranje Gline nastavljeno je i 5. avgusta u ranim jutarnjim časovima koje je trajalo celog dana, a koje je bilo potpomognuto od hrvatske avijacije čiji su avioni često nadletali grad i bombardovali Glinu, kao i okolna srpska sela. Otpočelo je i bombardovanje puta Glina - Dragotina i Dvor na Uni, kojim se evakuisala pored stanovništva i vidno obeležena kninska bolnica. Prilikom bombardovanja uništeno je putničko vozilo sa oznakom crvenog krsta u kome su se nalazila četiri ranjenika sa vozačem i medicinskom sestrom. Svi oni su izgubili život. I na dan 6. avgusta kolona civila koji su se povlačili iz Gline bila je bombardovana od strane hrvatske avijacije. I tom prilikom bilo je žrtava...

5.2. Svedok 303/96-8, penzioner iz Donjeg Skrada, star 57 godina, koji je inače invalid, svedoči: ... Na dan 5. avgusta 1995. godine kada je počela ofanziva hrvatskih oružanih snaga na Republiku Srpsku Krajinu, među prvima je napadnuto moje selo Donji Skrad, koje se nalazili na granici prema Hrvatskoj. Hrvatske snage su otpočele napad na selo 5. avgusta 1995. godine u 5 sati. Tada je nastalo paljenje srpskih domova. Ja sam pobegao u šumu. U tom napadu hrvatske vojske ubijen je Ljuban Končalović u svom kukuruzu, gde se bio sklonio, a takođe je ubijena i njegova majka Stana ili Stanka, koja je bila stara preko 90 godina, kao i supruga Ljilja, stara oko 60 godina i još starica Kata Mitrović, koja je imala oko 80 godina. Ove tri žene su se bile sklonile u podrum Ljubana Končalovića, gde su sve tri bile zaklane, pa je pored njihovih leševa bio bačen ubijeni pas. Tada su bile spaljene kuće Pere Ležajića, Vojina Gazibara, Miloša Vučkovića, Obrada Popovića, Mihajla Popovića, a takođe je spaljena i moja kuća. Celo selo je spaljeno. Kuće su spaljene do temelja i tada je izgorelo sve što je moglo da gori. Mi smo tada bežali gde je ko mogao...

5.3. Svedok 229/96 navodi: ...Ja sam zarobljen 4. avgusta 1995. godine kao pripadnik vojske Republike Srpske Krajine. Bilo nas je šestorica zarobljenih u grupi kada su nas doveli u Knin, gde su nam dozvolili da sednemo na jedan zid. Sa nama je bio i Milojević Sava iz sela Polača kod Knina, star oko 50 godina, koji je u jednom momentu nešto rekao jednom hrvatskom vojniku, koji ga je odmah poveo iza zida i tu ga ubio iz automata.


Strana 74


1990 - 1995

Odatle su nas odveli u kasarnu u Kninu. Usput su nas tukli kundacima pušaka po glavi, leđima i grudima. Psovali su nam majku srpsku i četničku i pretili da će da nas pobiju. Nas su zarobili pripadnici VII varaždinske brigade, čiji je komandant bio Korada. Zatvorili su nas u podrum kasarne u kome nije bilo svetla i tu su nas celu noć tukli. Tom prilikom jedan njihov vojnik je ubio jednog zarobljenog Srbina iz pištolja. Taj vojnik je bio ranjen pa su ga terali da radi, ali kako to nije mogao, ubili su ga iz pištolja. U ovom logoru u kasarni smo ostali 36 dana pre nego što su nas odveli u zatvor u Zadar...

5.4. Svedok 275/96 navodi: ...Prilikom ulaska hrvatske vojske u Knin početkom avgusta 1995. godine, hrvatski vojnici su ubili Nikolu Draganića, čija je žena bila sa mnom u kampu UNPROFOR-a i još dve osobe čija imena ne znam. Od Mirjane Mirković iz Kovačića kod Knina saznao sam da su hrvatski vojnici, kada su ušli u Knin, odveli njenog sina starog 22 godine i zeta čije ime ne znam u nepoznatom pravcu i da o njima ništa ne zna. Kada smo razmenjeni oni nisu bili na spisku za razmenu...

5.5. Svedok 126/96-1 navodi: ... Moji su u noći između 4. i 5. avgusta 1995. godine otišli za Srbiju u koloni izbeglica, a ja sam ostao kod kuće u uverenju da hrvatske vojska neće doći do mog sela Žagrović. Sutradan ujutru došli su kod mene Milka Petko i njen sin Ilija koje sam od ranije poznavao. Oni su pobegli iz Knina, pa su svratili kod mene. Popodne oko 5 sati hrvatska vojska je ušla u Žagrović. Video sam da su moje komšije Dimitra Rašula i Đuru Rašula hrvatski vojnici isterali iz njihovih kuća. Tada sam rekao Iliji Petko i njegovoj majci Milki da beže u šumu. Ja sam ostao kod kuće da bih sklonio neke stvari, pa sam i ja pobegao u šumu, a uveče sam se prikrao svojoj kući, pa pošto sam se uverio da nema hrvatskih vojnika ušao sam u svoje dvorište i tada sam tu zatekao Petko Iliju koji je bio mrtav i video sam da je zaklan. Ležao je na leđima. Dalje, na oko 50 m, ležali su mrtvi Dimitar i Đuro Rašula i Milka Petko. Svo troje su bili ubijeni najverovatnije iz vatrenog oružja. Video sam da gori i kuća Đurđije Rašule i usput sam video i leš jednog muškarca kome je na glavi bila navučena ovčija mešina, tako da ga nisam prepoznao. Sledećih dana ja sam se krio i svi leševi su bili tu na istom mestu sve dok se ja, 24. avgusta, nisam prijavio u bazu UNPROFOR-a u Kninu, gde sam ostao do 17. septembra 1995. godine...


Strana 75


1990 - 1995

5.6. Svedok 126/96-6 navodi: ...Snage hrvatske policije su 5.08.1995. godine ušle u moje selo Žagrović sa jednim oklopnim transporterom i počeli pucati po okolnim kućama i rušiti ih. Selo je bilo skoro napušteno od stanovnika, a i ja sam se spremao da odem. Čuo sam kada su hrvatski policajci razgovarali sa starcem Dmitrom Rašulom zvanim "Mile". Pitali su ga ima li ikoga u selu, našta je on odgovorio "nema nikoga" a potom sam čuo "nemojte mene". Zatim su se čuli pucnji. Hrvatski policajci su nastavili put, a ja sam izašao iz svog skloništa i video sam da kraj asfaltnog puta Dmitar Rašuo leži mrtav. Posle ovoga sam pobegao iz Žagrovića...

5.7. Svedok 257/96-5 navodi: ...Ja sam zarobljen 4. avgusta 1995. godine zajedno sa grupom civila, meštanima moga sela Čista Mala. Toga dana su u selu ubijeni Popović Darinka, Lalić Boja, Lalić Draginja i njen sin Nikola, koji su bili u svojim kolima, kao i Lalić Anica, koju su hrvatski vojnici pozvali da pođe sa njima i kada je ona to odbila ubili su je. Lalić Draginja je bila starija žena, starosti oko 70 godina, imala je bolesne kukove i teško se kretala. 4. avgusta u naše selo rano ujutru oko 5 časova palo je 4-5 granata. Mi se nismo plašili jer je u našem selu bila baza UNPROFOR-a. Međutim, hrvatski vojnici su ušli u naše selo i pomešali se sa vojnicima UNPROFOR-a... 5.8. Svedok 257/96-6 navodi: ... Na dan 4. avgusta 1995. godine u jutarnjim časovima dok sam se nalazio u selu Čista Mala upala je hrvatska vojska koja je pucala iz pešadijskog oružja. Oko 9 časova na udaljenosti od mene oko 50 m ubijena je Lalić Božica, koja je bila zajedno sa svojim mužem Jovanom na traktoru na kome su pokušali da se izvuku iz sela. Ona je pogođena metkom iz pešadijskog oružja, a njen muž je uspeo nekako da se izvuče. To se dogodili u neposrednoj blizini njihove kuće. Tom prilikom ubijena je i Darinka L. Popović ispred svoje kuće. Ja nisam video kada je ubijena, ali sam čuo pucnjavu u neposrednoj blizini njene kuće, a istog dana njen muž mi je ispričao da je ona ubijena. Istog dana ubijene su i Lalić Boja, Lalić Anica, Lalić Draginja i njen sin Nikola, a ubijen je i Korda Mirko iz Đevrske star 35-37 godina...

5.9. Svedok 211/96 navodi: ...Kada je hrvatska vojska 12. avgusta 1995. napala Komić, njihova vojska je ušla iz dva pravca u selo. Tom prilikom su zapalili kuću Lavrnić Save i Petra u kojoj su njih dvoje izgoreli. Radi se o majci i sinu. Kasnije kada je prošla ofanziva ja sam bila u njihovoj kući i videla ostatke njihovih kostiju. Spaljena je i Pavlica Mika, koja je bila slepa. Bila je slabo pokretna. U svojoj kući ubijena je i Ćurčić Staka kojoj su odsekli glavu...


Strana 76


1990 - 1995

5.10. Svedok 212/96 navodi: ... Ja sam rođen u selu Komić i za vreme napada hrvatske vojske na naše selo povukao sam se u šumu, tako da nisam video šta se dogodilo. Onda kad sam se vratio u selo video sam da je kuća Jele Ugarković bila zapaljena i video sam njene kosti u kući. Takođe je bila zapaljena i kuća Save i Petra Lavrnića koji su u svojoj kući izgoreli. Video sam pored kuće Stake Ćurčić da je ona bila zaklana i da joj je glava bila odsečena bačena preko puta. Radi se o starijoj ženi koja je imala oko 80 godina...

5.11. Svedok 210/96-1, zemljoradnik, star 58 godina, koji sada živi kao izbeglica u Apatinu, navodi: ... Ja sam za vreme napada hrvatske vojske bio u selu Poljice, u svojoj kući, zajedno sa sestrom koja je u međuvremenu umrla. Koliko se sećam to je bilo 12. avgusta kada su hrvatski vojnici došli u selo Poljice iz pravca glavnog puta i ja sam se tada sa sestrom sakrio. Videli smo da je Sunajko Rajko iz Poljica, star oko 85 godina koga su hrvatski vojnici zatekli u blizini njegove kuće i koji je vrlo teško čuo, bio okružen od grupe od oko dvadesetak hrvatskih vojnika. Video sam da su oni sa njim nešto razgovarali. Posle sam čuo pucanj iz pušaka i kasnije, kada su hrvatski vojnici otišli i kada sam se ja narednog jutra vratio svojoj kući zatekao sam Sunajko Radeta mrtvog sa prostrelnom ranom ispod srca... Siguran sam da on nije bio naoružan kad su naišli hrvatski vojnici i bio je u civilnoj garderobi. Ti hrvatski vojnici kada su ušli u Poljice, redom su palili kuće, sena, štale i sve ostalo. Sa Radetom bila je u kući i njegova žena, ali šta se sa njom dogodilo ja ne znam. Kasnije je nismo videli. Hrvatski vojnici su zapalili kuću u kojoj se nalazila Mara Ugarković, stara oko 80 godina koja je živa izgorela. Takođe je spaljena kuća Save Lavrnić koja je bila stara oko 90 godina i njenog sina Petra koji je bio star oko 60 godina, pa su oboje tom prilikom izgoreli u kući. Zaklana je i Staka Ćurčić...

5.12. Svedok 210/96-5, rođen 1946. godine, koji je živeo u Klapovici, Opština Korenica, svedoči: ...Iz mog sela Klapovice svi su pobegli 5. avgusta. Međutim, ja, moja majka i brat nismo napuštali Klapovicu, obzirom da je moj brat bio nepokretan, a majka stara 86 godina. Hrvatski radio je bio objavio da civilima neće činiti ništa nažao i da možemo slobodno da ostanemo kod kuće. Inače u našem selu bilo je 9 domaćinstava i svi smo se bavili poljoprivredom i stočarstvom.


Strana 77


1990 - 1995

Hrvatska vojska prošla je kroz Klapovicu 7. avgusta 1995. godine. Nisu ulazili u kuće i samo su upalili sena. Prošla su tri-četiri dana i niko nas nije uznemiravao. Onda je naišla hrvatska vojska koja je krenula da pljačka naše selo. Prvo su opljačkali radionicu Dušana Lončara koji je bio najbogatiji u selu, pa su je onda zapalili, a zatim su zapalili i kuću Dušana Lončara. Toga dana druge kuće nisu dirali. Na dan 12. avgusta video sam da je naišla kolona hrvatske vojske od stotinak vojnika i dva transportera. Oni su skrenuli u susedno selo Poljice. Ja sam tada bio na jednom brdu poviše naše kuće. U tom selu je živelo oko tridesetak domaćinstava. Ubrzo sam video dim iz prve kuće u Poljicama, zatim je hrvatska vojska počela da pali redom kuću po kuću, a čula se i pucnjava. U Poljicama, koliko ja znam, bilo je ostalo 8 civila i to su uglavnom bili stariji ljudi. Ja sam se krio u šumi dva dana, a onda sam rešio da vidim šta se dogodilo u Poljicama i Komiću. Otišao sam u Poljice. Odmah na ulazu naišao sam na zapaljena domaćinstva Boška Mirkovića i Miloša Mirkovića. Primetio sam da je stoka lutala oko kuće. Bile su zapaljene i kuće Radeta Mirkovića, Ruže Mirković i Jove Mirkovića. Tu je bilo i ubijene stoke. Kuće su bile zapaljene do temelja. Onda sam naišao na leš Radeta Sunajka, koji je rođen 1910. godine. Njegov leš sam zatekao ispred kuće Gojka Mirkovića. Njegovu suprugu nisam video, ali je ona najverovatnije izgorela u njihovoj kući koju je zapalila hrvatska vojska. Krenuo sam dalje da vidim da li ima živih, pa sam tako naišao na M.G. Saznao sam šta se događalo u Poljicama i Komiću kada je upala hrvatska vojska. Od Jele Lavrnić sam saznao da su njenoj majci hrvatski vojnici odsekli glavu i da su majku i kuću zapalili. U jednoj kući u Komiću izgoreli su muž i žena, stariji ljudi koji su bili nepokretni, kao i još jedna stara i nepokretna žena, koja je izgorela u svojoj kući. Posle smo odlučili da zatražimo pomoć od UNPROFOR-a čija je baza bila u Klapovici. Oni su nas prihvatili i kod njih u bazi ostali smo do 16. septembra, kada je izašla kolona izbeglica iz Knina kojoj su nas priključili. Tako smo došli u Srbiju...

5.13. Svedok 443/96, trgovac iz Knina, rođen 1938. godine, koji sada kao izbeglica živi u Beogradu, svedoči: ...Knin je bio osvojen 5. avgusta 1995. godine od strane hrvatske vojske. Ja sam se priključio koloni vozila Evropske zajednice, koja se kretala u pravcu kasarne "Južni logor", gde je bio stacioniran UNPROFOR. Dok smo išli prema kasarni "Južni logor" video sam više leševa. Ispred prodavnice "Standard konfekcije" na trotoaru je bio leš muškarca u civilu za koga znam da se preziva Sinobag. Kod restorana "Balkan" prema parku primetio sam leš joj jednog muškarca koji je na sebi imao civilno odelo. Pored puta koji vodi od mosta na Krki ka "Južnom logoru" primetio sam na jednom mestu u kanalu pored puta dva ili tri leša


Strana 78


1990 - 1995

muškaraca koji su bili u civilnim odelima, a dalje pedesetak metara video sam tri leša muškaraca koji su imali maskirne uniforme. Na raskrsnici kod bolnice prema selu Marići video sam kada su hrvatski vojnici uhapsili mog komšiju Mišu Matkovića i Žarka Vukmirovića zvanog "Kuđo" i odvezli ih u vozilu marke "Tojota" u nepoznatom pravcu. O njihovoj sudbini se ni do danas ništa ne zna. Kada sam 15. avgusta 1995. godine došao svojoj kući zatekao sam je otvorenu, a unutra stvari razbacane. Primetio sam da mi neke stvari nedostaju. U moju kuću 22. avgusta dolaze tri pripadnika hrvatske vojske. Oni su me psovali, vređali i terali da radim sklekove na podu. Tom prilikom su mi oduzeli putnički automobil marke "Zastava 101", radio-kasetofon, muzičku liniju i još neke druge stvari. Posle njihovog odlaska ja sam otišao kod komandira stanice bezbednosti da prijavim ovaj slučaj, ali mi je on rekao da se obratim vojnoj komandi. Kada sam se vratio kući posle pola sata došla su ista tri lica koja su mi oduzela automobil i druge stvari. Jedan od njih mi je rekao "ipak si išao da nas prijaviš miliciji". Tom prilikom ponovo su mi pretresli stan, a onda su mi naredili da sednem, pa su me udarali kundakom po glavi. Udarali su me i nogama. Bio sam obliven krvlju. Prislanjali su mi i pištolj na slepoočnicu i pucali mi pored uha. Posle toga ja nisam smeo da spavam kod kuće. Obratio sam se UNPROFOR-u, pa smo uz njihovu pomoć 16. septembra preveženi u Srbiju. U Kninu mi je ostala kuća veličine 11 h 7 m i druga veća kuća u izgradnji, automobil, zemlja...

5.14. Svedok 456/96-1, izbeglica iz Benkovca, svedoči: ... Ja sam bio na traktoru i 7. avgusta 1995. godine mi smo prošli selo Srb, kada je došlo do napada avijacije na kolonu i tom prilikom je poginulo više ljudi. Lično sam video da su od granate poginuli Velimir Stelja, Branko Stelja i njegovo dete. Druga lica koja su nastradalaa nisam poznavao, a bio je opšti metež, pa ne mogu da se izjasnim o broju nastradalih. Usput sam video da je 9 lica umrlo od gladi u koloni i da je od toga bilo 6-oro dece i tri odrasla lica, jer mi 5 dana nismo imali ni hleba ni vode i gledao sam kako roditelji sahranjuju ovu decu pored puta po velikoj vrućini...

5.15. Svedok 429/96 navodi: ...Kada je 06. avgusta 1995. godine hrvatska vojska zauzela Biljane Gornje, desetak starijih lica koja su ostala u selu odveli su u logor u Zadru. Posle toga oni su bili prebačeni u Oton kod Knina, a 20. septembra 1995. godine oslobođeni su i vraćeni u selo Biljane Gornje. U selu su svoje kuće zatekli opljačkane.


Strana 79


1990 - 1995

Krajem oktobra 1995. godine Dušan Dukić, rođen 1930. godine, zatečen je obešen u pomoćnom objektu svoje porodične kuće. Bio je obešen konopcem za jednu gredu, a na sebi je imao garderobu koja je na više mesta bila pocepana. Stvari u toj prostoriji su bile razbacane. Slučaj je odmah prijavljen lokalnoj policiji čiji su predstavnici narednog dana došli na lice mesta i sastavili zapisnik, posle čega je izvršena obdukcija u bolnici u Zadru. Konstatovane su brojne povrede na telu nanete tvrdim i tupim predmetima, a konstatovane posekotina na glavi, kao i brojne ogrebotine, najverovatnije nanete noktima. Nekoliko dana nakon sahrane Dukićevog leša zapaljena je njegova porodična kuća, zajedno sa još petnaestak srpskih kuća u neposrednoj blizini...

5.16. Svedok 504/96, poljoprivrednik, star 58 godina, svedoči: ...U mom selu Banatskom Grabovcu kod Petrinje ostalo nas je 4. avgusta 1995. godine svega petorica: B.I., star 74 godine, J.J., star 68 godina, Č.Đ., star 61 godinu i G.D., stara 90 godina. Kada je došla hrvatska vojska ja sam im se prijavio i oni su me pustili kući. Nas su svakoga dana po jedanput obilazile vojne vlasti. Tako sam ja bio u selu 22 dana, a onda su ponovo došli vojnici i kada su izlazili iz mog dvorišta jedan od njih je podigao pušku i pucao u mene i ranio me u levi kuk. Kod kuće sam tako ranjen prenoćio, a sutradan, kada je došla njihova patrola, našli su me ranjenog i pitali su me ko me je ranio i ja sam rekao da me je ranila patrola hrvatskih vojnika koji su dolazili prethodnog dana. Onda su me odveli u bolnicu u Sisku, gde sam ostao 15 dana, pa su tada došla dvojica policajaca i odveli su me u Sisak u istražni zatvor. Zatvorili su me sa S. Njega su tukli i on je pao, pa su ga ponovo udarali po glavi. Tukao ga je sve dok drugi stražar nije povikao: "dosta više!". Onda je taj stražar skinuo svoju šapku sa šahovnicom i naredio meni i S. pa smo mi morali da ljubimo tu šahovnicu. Posle su me odveli u Zagreb u zatvor Remetinac. Tamo sam ostao punih 9 meseci. Vodili su istragu protiv mene zbog oružane pobune sve do 20. maja 1996. godine, kada su me pustili. Kada sam izašao iz zatvora pitali su me da li želim da ostanem u Hrvatskoj ili da idem u Srbiju. U mom selu su na mojoj kući poskidali vrata i prozore i pokupili sve. Nisam tamo imao gde da odem...

5.17. Svedok 51/96-6, radnica, rođena 1941. godine, sada izbeglica u Srbiji, svedoči: ... Ja sam ostala u selu Gojkovac - Glinice i kada je došla hrvatska vojska odmah su počeli da popisuju srpsko stanovništvo. Kada je trebalo da pribavim domovnicu i putovnicu, kao i ostala dokumenta mene su detaljno ispitivali i tražili da im


Strana 80


1990 - 1995

pružim podatke o našoj vojsci i to ko je komandovao vojskom, koje su brigade bile, kako su se zvale, koliko je vojnika u brigadi bilo. Ja sam im govorila da mi ti podaci nisu poznati, te nisam mogla da dobijem domovnicu i putovnicu, kao i druga lična dokumenta. Građani Slunja koji su ostali bili su u nemilosti Hrvata. Bila sam očevidac kada su Hrvati pljačkali i palili sela Cvijanović Brdo, Gojkovac, Duvnjak, Krstinja i sva ostala sela koja se pružaju prema Vojniću. Pre nego što su palili i rušili kuće oni bi ih najpre opljačkali i oduzeli sve što su našli i to: stoku, žito i ostale sve vredne stvari. Hrvatska vojska je uključivala neki alarm, koji je sličan alarmu na uzbunu, čega smo se mi građani plašili. Oni su govorili da su taj alarm nabavili u Americi da bi sakupljali stoku, jer se stoka kad čuje taj alarm okuplja na određenom mestu, gde se taj alarm nalazi. Lično sam videla da se stoka sakuplja i teretnim vozilima negde su je odvozili. U selu Glinici kraj Gojkovca bilo je ostalo ukupno 25 Srba...

5.18. Svedok 483/96-2, iz okoline Vojnića, svedoči: ... Pre Dvora na Uni u izbegličku kolonu su se ubacivali muslimani i Hrvati i sejali strah i paniku među narodom, širili dezinformacije. Govorili su da se ne može ići dalje, da se narod treba vratiti nazad, a sve sa ciljem kako bi što više naroda izginulo. Avioni su tukli kolonu. Znam da je izginulo dosta naroda. Video sam pored puta mrtve ljude...

5.19. Svedok 524/96-2, izbeglica iz Vojnića, svedoči: ..Pošto sam bio pripadnik civilne zaštite, ja sam se među poslednjima povuka iz Vojnića. Zbog toga sam bio svedok razaranja grada. Prvog dana, 4. avgusta 1995. godine, nije bio napadnut grad, niti bombardovan, ali posle dva - tri dana počeli su polako sve više da bombarduju gradsko jezgro i da sistematski uništavaju grad Vojnić. Cilj je bio da se uništi grad, da srpsko stanovnštvo ne bi imalo gde da se vrati...

5.20. Svedok 616/96-2, poljoprivrednik iz okoline Knina, rođen 1922. godine, svedoči: ...Kada je hrvatska vojska napala na Krajinu 5. avgusta 1995. godine ja sam bio u Đevrsačkom polju i čuvao sam svoje ovce. Tu su me dva pripadnika hrvatske vojske uhapsili. Jedan od njih mi je rekao da je ustaša i da će me odmah ubiti. Uperio je pušku u mene, ali je u tom momentu naišao J.P. koji me je prepoznao i rekao tom "ustaši", koji je hteo da me ubije, da to ne čini, već da me vodi u Đevrske, što je on i učinio. Nakon dolaska kod Rakića kuće zatekao sam još 5-6 civila i video sam da pripadnici hrvatske vojske pale srpske kuće u Đevrskama.


Strana 81


1990 - 1995

Pored puta sam video leševe žena i muškaraca različite starosti koji su na sebi imali civilna odela. Oko podneva nas desetak odvedeni smo u Šibenik, u jednu fiskulturnu salu, gde sam zatekao tridesetak zatvorenih Srba. Video sam da su M.P. i M.M. iz sela P. bili toliko prebijeni da se nisu mogli kretati. Ujutro je nas četrdesetak muškaraca i žena različite starosti brodom iz Šibenika odvedeno u logor na ostrvo Obonjan. Smešteni smo u šatore po nas 10 i spavali smo na vojničkim krevetima. Ja nisam odvođen na prinudni rad, ali znam da su drugi zatvoreni Srbi odvođeni na zidanje baraka. Ja sam registrovan od strane Međunarodnog crvenog krsta, čiji su me predstavnici obilazili i donosili humanitarnu pomoć. Ja sam u ovom logoru proveo godinu dana, od 5. avgusta 1995. do 9. avgusta 1996. godine. Za to vreme protiv mene nije vođen nikakav sudski postupak. Uz pomoć MCK sam oslobođen i 9. avgusta 1996. godine došao sam u Beograd, kod sina, gde se i sada nalazim. Za vreme boravka u logoru nervno sam oboleo, a takođe dobio i bruh. Od imovine u selu Međarima ostale su mi dve kuće i pomoćni objekti od 500m2 dva traktora i sve priključne mašine, oko 200 ovaca, nešto koza i jedna krava...

5.21. Svedok 411/96-36, iz sela Varivode, koji sada živi kao izbeglica u Srbiji, svedoči: ...Moja majka, koja je stara 76 godin,a bila je bolesna, te sam ja u avgustu 1995. godine rešio da ostanem sa njom. U mom selu Varivode ostalo je još 13 mahom starih i iznemoglih osoba. Video sam kada su kuće u susednom selu Đevrsko bile zapaljene od strane hrvatske vojske, a zapaljeno je i nekoliko kuća u mom selu. Ja sam morao da se krijem kako me ne bi videla hrvatska vojska i policija koje su često navraćale u selo. Krio sam se u pojati na senu. Odatle sam video kada su dolazili pripadnici hrvatske vojske i tražili nešto po selu. Na ulaznim kapijama od dvorišta stavili su bele marame kao znak da nekog ima u kući, da iste ne bi bile paljene. Hrvatska vojska i Hrvati iz susednih sela dolazili su i kod moje kuće, pa su oduzeli sve poljoprivredne mašine, jedan veći i jedan manji traktor, putničko vozilo marke "Zastava 101", stvari iz kuće, pa čak i moju ličnu odeću. Moja kuća je ostala prazna. Sa nje su skunuli čak i vrata i prozore. Sve je to odnela hrvatska vojska i Hrvati civili. Oni su palili srpske kuće.


Strana 82


1990 - 1995

U avgustu mesecu došao je jedan ustaša koji je počeo da maltretira moju majku. Drvenim kolcem debljine ruke udarao je moju majku i od nje tražio marke, koje ona nije imala. Ja sa bio primoran da izađem i taj ustaša me je udario pesnicom u levo oko i rasekao mi je arkadu, a onda je tim drvenim kolcem počeo da udara i mene. Pitao me je zašto nisam pobegao sa ostalima i gde su mi marke. Kod mene je našao samo 150.- dinara koje mi je oduzeo. Onda je pucao u moje stado ovaca i tako je ubio 20 ovaca, a ostale su se razbežale. Na dan 28. septembra 1996. godine oko 16 časova video sam da se kroz selo kreće nekoliko uniformisanih hrvatskih vojnika koji su bili naoružani automatskim puškama i noževima. Uveče oko 20 sati čuo sam pucnjavu iz automatskih pušaka. Ta pucnjava čula se u nekoliko intervala. Tog dana u našem selu ubijeni su Jovan i Milka Berić, Mara Rajković, Marko Berić, Spiro Berić, Dujo Dukić i Mirko Pokrajac. Ja nisam video kada su sva ova lica ubijena, ali nakon pucnjave u večernjim satima 28. septembra sutradan u selu ovih lica nije bilo. Njihove leševe je hrvatska vojska prebacila iste noći za Knin, gde su ih sahranili. Odmah posle tog događaja ja sam odlazio kod kuće Duje Dukića pa sam u njegovoj kući video tragove krvi preko kojih je bilo razmazano ulje, da bi se ti tragovi prikrili. Na dan 5. februara 1996. godine hrvatski vojnici su me uhvatili u šumi. Odatle su me odveli u Šibenik, gde sam zatvoren u kasarnu. U "Slobodnoj Dalmaciji" i "Areni" o meni je izašao članak kao ratnom zločincu...

6

Osim neposrednih izvršilaca, naredbodavaca i saučesnika za učenjene zločine su odgovorni i najviši politički funkcioneri i vojni komandanti Republike Hrvatske jer su znali ili imali osnova da znaju da će njihovi potčinjeni izvršiti te zločine pa nisu preduzeli potrebne mere da ih u tome spreče, odnosno da se učinioci kazne.


Strana 83


1990 - 1995

7

DOKAZ: 658/95-1; 668/95-1, 2; 679/95-41; 680/95-4, 17, 18; 715/95-1, 9; 51/96-6, 7; 62/96-1, 5; 80/96-8; 116/96; 126/96-1, 6; 138/96; 141/96; 149/96-3, 4; 166/96-2, 3; 210/96-1, 5; 211/96; 212/96; 221/96; 228/96; 229/96; 246/96; 247/96; 257/96-1, 4, 5, 6; 271/96; 275/96; 276/96-1; 277/96; 279/96; 284/96-4; 300/96-1, 3, 5, 6, 8, 9, 10, 11; 303/96-1, 8, 9; 328/96-1, 15, 24, 26, 28; 333/96-9, 12; 335/96; 336/96; 339/96-2; 341/96-29, 36, 39, 75, 76, 117, 132, 136, 139, 146, 147; 346/96; 350/96-2; 382/96-15; 411/96-36; 426/96-1, 2, 3; 429/96; 439/96; 442/96; 443/96; 451/96; 452/96; 456/96-1; 456/96-3; 458/96; 459/96; 482/96-2; 483/96-2; 485/96; 487/96; 488/96; 489/96; 504/96; 505/96-3; 515/96; 520/96; 524/96-2; 527/96; 536/96; 581/96; 584/96; 616/96-2; 668/96-1; 669/96-2; 671/96; 710/96-2.

8

Dokumentaciono-informacioni centar "Veritas" sačinio je spisak nestalih Srba sa područja Krajine u periodu od avgusta 1995. godine i u 1996. godini koji je dopunjen podacima Komiteta. Za najveći broj lica koja se nalaze na ovom spisku nesumnjivo je utvrđeno da su bili žrtve ratnih zločina. O tome kako su ubijeni govore i neki od svedoka čiji su iskazi u ovom materijalu citirani. Kraj


Strana 84


1990 - 1995

ZLOČINI HRVATSKIH VOJNIH I POLICIJSKIH SNAGA U KRAJINI Vojne i policijske snage Republike Hrvatske za vreme i posle vojne i policijske akcije na Republiku Srpsku Krajninu - počev od 04.08.1995. godine, višestruko i ozbiljno su povredile odredbe međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, posebno odredbe koje se odnose na zaštitu civila, nevojnih objekata, kulturnih dobara i dr. Obim i način kršenja odredaba međunarodnog ratnog i humanitarnog prava od strane hrvatskih vojnih i policijskih snaga još uvek je predmet istraživanja i dokumentovanja od strane Komiteta, nevladinih organizacija, kao i organa UN. Prema dosadašnjim saznanjima, imajući u vidu i sistematičnost, način, isplaniranost, kao i cilj i posledice hrvatskih akcija (proterano oko 250.000 Srba, ostalo oko 5.000), može se osnovano da se tvrdi da su u Krajini, od strane vojske i policije Hrvatske, izvršene brojne radnje krivičnog dela genocida nad Srbima koji su ovde živeli vekovima. Napadom na Krajinu faktički je obesnažen status UNPA zona Jug i Sever (Krajina), kao, u ranijem slučaju, status zone Zapad (Zapadna Slavonija) - i time, prekršen i Sporazum o prekidu neprijateljstava od 29.08.1994. godine, sklopljen pod okriljem OUN, druge rezolucije OUN, Vensov plan i dr.

I

Regularna Hrvatska vojska je pre napada na Krajinu, 04. avgusta 1995. godine, mesecima dejstvovala i iz međunarodno priznate BiH, napadajući srpske gradove Glamoč i Grahovo, gde su artiljerijom i iz drugih oruđa i oružja gađali i civilne ciljeve, rušili kuće i druge objekte i naterali civile u izbeglištvo. Napad na Krajinu izvršen je planski iz više pravaca - iz okupiranih Grahova i Glamoča, iz pravca Petrinje - prema Glini i iz Ogulina - prema Saborskom. Na delu prema Bihaću, pripadnici hrvatske vojske i policije sadejstvovali su sa pripadnicima 5. korpusa muslimanske vojske. Ispaljeno je više desetine hiljada granata bez biranja samo vojnih ciljeva, a upotrebljene su i desantne helikopterske grupe uz sadejstvo pripadnika specijalnih jedinica MUP i brojnih gardijskih brigada HV. Posledice vojne akcije 04. i 05.08.1995. godine na Krajinu, po civilne objekte i po civile (granatiranje i dr.) nisu u potpunosti sagledane zbog brzog zaposedanja prostora Krajine i zbog nedostupnosti lica mesta, posle povlačenja srpske vojske i civila iz Krajine i nedozvoljavanja pristupa, prvih dana po agresiji, i samim organima UN i drugima. Nije do kraja sagledan obim stradanja civila (ubistava granatiranjem i na drugi način), niti obim rušenja civilnih objekata, crkava, kulturno-istorijskih spomenika i sl. Procenjuje se, na osnovu do sada prikupljenih podataka, izveštaja nevladinih, međunarodnih i drugih organizacija i na osnovu


Strana 85


1990 - 1995

drugih podataka, da je je u napadu na RSK i u kasnijim akcijama koje su usledile, ubijeno i nestalo više hiljada Srba. O napadima pripadnika Hrvatske vojske na kolone izbeglica civila, koje su se iz svih delova Krajine kretale ka Republici Srpskoj, odnosno ka SR Jugoslaviji, raspolaže se sa znatno više podataka i dokaza. Izbegličke kolone su granatirane iz artiljerijskih oruđa, bombardovane iz aviona, a na nekim mestima na njih su izvedeni i pešadijski napadi iz zasede. Za jedan deo kolone sa područja Gline i Banije, na relaciji Lonjskog polja kod Siska, koji se kretao auto-putem prema Beogradu, još uvek nije utvrđeno šta se dogodilo. Teške povrede humanitarnog i ratnog prava, pripadnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga počinili su (i još čine) prilikom tzv. akcija čišćenja terena po srpskim mestima, neposredno po završavanju vojnih operacija. Pljačkanje, paljenje, rušenje kuća i ubijanje preostalih civila (uglavnom staraca koji nisu hteli ili nisu mogli da izbegnu) sprovodilo se (i još se sprovodi) sistematski, uz uklanjanje tragova dela. Neutvrđeni broj lica hrvatski vojnici ili policajci odveli su u logore u Splitu, Zadru, Šibeniku, Karlovcu, Kutini, Gospiću, Ivanić Gradu i drugim mestima. U nekim od ovih logora nije dozvoljen pristup predstavnicima međunarodnih humanitarnih ili drugih organizacija. Oko hiljadu civila Srba, među kojima najveći broj staraca, žena i dece, sklonili su se u bazu UNPROFORA u Kninu, tražeći da im se omogući odlazak u RS, SRJ ili u druge države. Na traženje hrvatske strane, predstavnici snaga UN u Kninu isporučili su hrvatskoj strani, 40 lica pod izgovorom da su izvršili ratne zločine. Preostali Srbi koji su potražili utočište u bazi snaga OUN u Kninu, posle saznanja šta se desilo njihovoj rodbini i komšijama kao i objektima, materijalnim dobrima i dr, nisu hteli da ostanu u Krajini , već su i oni došli u SRJ. Akcija invazije Krajine predstavlja kontinuitet hrvatske politike i akcije na planu etničkog čišćenja "međunarodno" priznate Hrvatske - od Srba. Posle vojnih i policijskih akcija, počev od 1991. godine - Medački džep, Miljevački plato, Maslenica, Zapadna Slavonija, Kninska Krajina, a uz predhodno plansko i dugotrajno zastrašivanje i različite oblike pritisaka na Srbe, uključujući i ubistva, iz Hrvatske je proterano preko 500.000 Srba. Posle nasilne secesije, u ukupnom broju stanovništva, Srbi u Hrvatskoj čine oko 2-3%, što je smanjenje za oko 9% od 12%, koliko je Srba živelo u Hrvatskoj pre građanskog rata. U međuvremenu, Hrvatska postepeno prilagođava svoje zakonodavstvo u oblasti ljudskih prava novonastaloj unutrašnjoj međunacionalnoj strukturi, čime vrši "legalizaciju" etničkog čišćenja bez primera u savremenom svetu.

II

Za vreme samog napada na Krajinu bilo je masovnog ubijanja civila bez ikakvog vojnog opravdanja, posebno kada se zna da ni sama srpska vojska nije pružala


Strana 86


1990 - 1995

značajniji otpor. Takođe, granatirane su i kolone izbeglica čije su posledice bile vidne do kraja avgusta, posebno na prostoru oko Gline, na putu Glina - Dvor i na drugim delovima kretanja izbeglica kroz Hrvatsku i RS. Hrvatska policija je duže vreme uklanjala razbacane stvari postradalih (ubijenih i ranjenih) srpskih izbeglica. O posledicama napada na kolonu izbeglica postoje i informacije o masovnim grobnicama u slunjskoj Opštini, o pogibiji najmanje 80 lica iz kolone i drugih civila Srba na području Gline i dr.

Ljudi su ubijani prilikom povlačenja, granatiranjem kolone od strane HV, pešadijskim napadima iz zasede i sadejstvom u tim akcijama sa 5. korpusom muslimanske vojske. Registrovana su sledeća krivična dela ratnih zločina ubistva civila: 05.08.1995. godine, grupa od dvadeset srpskih civila kamionom se prevozila prema selu Kovačići i dalje, prema kompleksu UNCRO. Kod sela Kovačići, grupa vojnika HV je otvorila vatru na kamion i ubila tri lica: Dragićević Nikolu, Andić Jovu i Bilbija Peru, iz sela Polače. Dragičević Mari, supruza ubijenog Nikole, na levoj šaci, metak ispaljen iz puške hrvatskog vojnika, istom prilikom, razneo je nekoliko prstiju. Hrvatski vojnici su još tri lica ranili i ostavili ih da leže na putu. Hrvatski vojnici su uhapsili preživela lica iz kamiona. 05.08. Hrvatski vojnici su oko 10.00 časova zaustavili traktor sa prikolicom, kojom se prevozilo 13 srpskih civila prema mestu Vrbniku, i naredili Stojakov Živku i njegovoj devojci da siđu sa prikolice. Stojkov je bio nenaoružan i nije uopšte bio u vojnoj službi u Krajini. Čim su sišli sa prikolice, jedan hrvatski vojnik je ispalio u telo Stokova ceo šaržer iz automatskog oružja i usmrtio ga na licu mesta. Devojci ubijenog su pretili da će da je siluju. Posle nekoliko časova, ostavili su je kod UNCRO u Kninu. Sudbina ostalih 11 civila iz traktorske prikolice nije poznata. Nisu viđeni u kompleksu UNCRO. 05.08. Duković Nenad i Duković Nedeljka, bračni par iz Knina, sa bebom od 45 dana i brat Nedeljke, Mirković Dragan, sklonili su se, prilokom granatiranja Knina u soliter u centru grada. Sutradan ujutro su ih pronašli hrvatski vojnici. Nenada i Dragana Mirkovića su odveli sa sobom, a Nedeljku sa bebom u kompleks UNCRO. Od tada Nedeljka ne zna ništa o sudbini muža i brata, a njihova imena se ne nalaze ni na jednoj listi koji su hrvatske vlasti dale UN, niti na spiskovima raseljenih lica. 06.08. Lice koje se sklonilo u kompleks UNCRO u Kninu, izjavilo je predstavnicima MHF da je u Kninu, duž Ulice Kralja Petra, videlo tela 20 ubijenih civila, među kojima su bila i tela žena i dece. 06.08. Pred svojom kućom je ubijen Borojević (Ljubana) Đuro iz Borojevića, Opština Kostajnica. Imanje mu je zapaljeno. Takođe je ubijen i Borojević (Nikole) Miloš, rođen 1948. godine, iz istog sela. Miloš Borojević je zaklan i spaljen zajedno sa kućom. 06. 08. Bračni par - Dobre Luka, star 91 godinu i Dobre Milica, stara 89 godina iz sela Prukljen, ubijeni su i zapaljeni s kućom.


Strana 87


1990 - 1995

06. i 07.08. hrvatska avijacija je bombardovala kolone izbeglica na teritoriji Republike Srpske. Kod mesta Petrovac, bombama je ubijeno 10 lica, a teže ranjeno 50 (u Memorandumu SMIP-a, navodi se da o ovom zločinu postoje TVsnimci); kolona izbeglica bombardovana je iz hrvatskih aviona "Mig-21" i na pravcu Novi Grad - Prijedor. Tom prilikom je ubijena Galagoža Marta iz Vrgin Mosta, starica, a njen sin Galagoža Rade, invalid, ranjen. Ranjena su istom prilikom još tri lica, među kojima i dvoje dece. 06 - 08.08. U selu Joševci kod Gline, pronađeno je telo starca sa odsečenom glavom bez obe ruke, a u jednom seniku su pronađeni ostaci najmanje četiri spaljene osobe. Dve su identifikovane kao Matijević Cvijo i Matijević Desanka, supružnici . 06 - 09.08. Na putu Jabukovac - Kostajnica, u klancu ispred zaseoka Donja Pastruša, nađeno je oko 30 uništenih traktora, koji su prevozili oko 100 lica, sa tragovima proboja od metaka, koji su pripadali izbeglicama koje su se njima prevozile. Tvrdi se da su ovi ljudi ubijeni sa uzvišice zvane Žilić od strane pripadnika Domobranske bojne iz Slunja i 2. gardijske brigade HV. 06 - 08.08. Najmanje deset civila je ubijeno na Veljunu, između Slunja i Karlovca 06 - 08. U selu Dobropoljci kod Benkovca, prilikom sakupljanja civila radi odvođenja u sabirne centre, hrvatski vojnici su ubili Šaponja Tome Petra, samo zato što je prilikom naredbe da legne na zemlju i ne gleda, instiktivno okrenuo glavu. Neutvrđenog dana, avgusta meseca, u selu Otonu kod Knina, hrvatski vojnici su tražili od Srbina, koga su zatekli, da im zakolje tele. Dok je on izvršavao tu naredbu, začuo je rafal iz automatskog oružja. Vojnici su mu upravo ubili majku koja je bila rođena 1906. godine. 08.08. U Dvoru na Uni je ubijeno 5 starih iznemoglih lica. 09.08. Na putu od Gline prema Dvoru na Uni, kod mesta zvanog Trgovi, izvršen je pešadijski napad iz zasede na kolonu izbeglica. Jedno lice je ubijeno, a svedok ranjen u ruku. 09.08. ili 10.08. u Jašovici kod Petrinje, ubijen je Stupar Slavko, star oko 60 godina. Ubijen je klanjem i dotučen sekirom, a zatim spaljen. U istom mestu, pored njega je ubijeno još 10 Srba. 09.08. ili 10.08. u mestu Donji Hrastovac kod Siska, ubijen je Božić Stevo, star 70 godina. 10.08. Jedan starac je ubijen nedaleko od Knina, sat vremena pošto su ga policajci UN, pre toga, videli živog. Konstatovano je da je ubijen mecima u potiljak. 11.08. Ekipa Evropske posmatračke misije u selu Golubić pronašla je telo starijeg čoveka kome je pucano u glavu i desnu stranu tela. 12.08. ili 21.08. u selu Komiću kod Udbine, u svojoj kući, spaljena je, nepokretna, Ugarković Mara, rođena 1921. godine, Lavrnić Petar, rođen 1933, godine i njegova majka Sava, rođena 1903. godine. Takođe, u istom selu, u


Strana 88


1990 - 1995

svojoj kući, kod škole, ubijena je, a potom spaljena Pavlica Mika, rođena 1904. godine. U zaseoku Poljice, ubijena je Mirković Boja. Svedoci su videli i leš Ćurčić Stake, stare oko 80 godina, u blizini njene kuće. Svedok je kasnije čuo da su u zaseoku Poljice ubijeni i starci Sunajko Rade (1909.) i Sunajko Mika(1912.). 16.08. U Žagroviću, kod Knina, ekipa UN za ljudska prava otkrila je tela četiri lica, od kojih su tri bila sa rupom od metka na glavi, a četvrto u stanju raspadanja, pa nije mogao da se utvrdi ni pol ni uzrok smrti. Ubijeni su bili stari oko 50 godina. Jednom od tih lica bila su razneta tri prsta na jednoj ruci. Pradstavnicima UN, hrvatski general Čermak, na pitanje u vezi sa pronađenim leševima, odgovorio je da u okolnim brdima verovatno postoji 200-300 tela sa rupama od metka u glavi. 16.08. u selu Zvijerinac pronađena su tri leša ubijenih srpskih civila. 16.08. u selu Svinjica nađena su dva tela neidentifikovanih civila, a četiri lica (Malbaša Jove Dejan, Vukelić Milana Bogdan, Grba Dušan i Milaković Nikola) vode se kao nestala. Svi su prethodno bili uhapšeni. 17-19.08. Misiji Međunarodne helsinške federacije, koja je obišla Krajinu, hrvatski general Čermak je predao spiskove (4 spiska za period od 06 do 13.08.) za koje je tvrdio da sadrže obaveštenja o navodnim telima pokopanim u masovnoj grobnici u Kninu. Članovi misije su, proučicši dokumente, konstatovali da se na spiskovima, koje je sačinjavala hrvatska policija Šibenske županije, nalaze podaci za tela 104 civila, od kojih su neki identifikovani, a neki nisu, kao i da nije tačno da su sva ta lica pokopana na kninskom groblju, već da se radi o civilima (spiskovi sadrže i podatke o poginulim vojnicima) čija su tela pronađena od strane hrvatskih vlasti u Strnici, Kosovu, na putu Gračac-Otrić, u Otriću, Žegaru, na groblju u Kninu (41 civil prema tom spisku treba da je sahranjen u Kninu), u kninskoj bolnici, Biljanima Gornjim, Donjem Srbu, na putu Srb - Donji Lapac, u šumama oko Srba, Bruvna, Mazina, Podgrada, Bukovića, u Golubiću, Kovaćićima, Plitvicama, Ličkom Petrovom selu, Udbini, na putu Kakma Polače, u Čistoj Mali, Kričkama, Ivoševcima, Frkašiću, Biočinama, u Donjem Lapcu, Bjelini, Žitniću, Drnišu i dr. Prema podacima iz samih spiskova, 31 civil sahranjen je na groblju u Zadru, 3 civila u Korenici, 16 civila u Gračacu. Za 12 civila ne daje se mesto pokopa. Hrvatska strana je tvrdila Misiji da su pokopu civila, koji su poginuli u akciji napada HV, a koje su oni pokupili, prisustvovali predstavnici MKCK - i to u svim fazama postupka. Proverom kod MKCK, ustanovljeno je da ta tvrdnja nije tačna. 17.08. u Daruvaru, NN lice bacilo je granatu na kuću Srbina i usmrtilo ga. 18.08. u selu Hristovac Gornji, nađeno je telo Stojković Mileta. 18. 08. u selu Kakanj, južno od Knina, hrvatski vojnici su ubili dva lica. 21.08. u selu Bijeli Klanac kod Krnjaka, članovi porodice Matijević tragajući po selu za svojim rođacima Matijević Cvijom i Matijević Desankom, starim oko 65 godina, u njihovoj kući otkrili su dva leša koja su bila delimično izgorela. Još (najmanje) dva delimično izgorela tela uočili su u blizini iste kuće i, takođe, leš deteta starog oko 10 godina, koji je bio u raspadanju, a delimično su ga pojele životinje. 25.08. u selu Grubori pronađeni su leševi 5 osoba, među kojima Grubor Miloš, rođen 1915. godine, ubijen sa dva metka u glavu, Grubor Jovo, star 65


Strana 89


1990 - 1995

godina, ubijen na njivi, dok je čuvao krave, Grubor Marija, stara 90 godina, zapaljena je u kući, Grubor Milka, stara 51 godinu, ubijena pokraj kuće i Karanović Đuro, star 45 godina. Zločin su počinili pripadnici regularne Vojske Hrvatske 27.08. u selu Gošiću kod Đevrske, ubijena su osmorica srpskih civila, svi oko 70 godina stari, od kojih sedam sa prezimenom Borak. Ubijeni su : 1. Savo Borak, 2. Vasilj Borak, 3. Grozdana Borak, 4. Marija Borak, 5. Kosa Borak, 6. Milka Borak, 7. Dušan Borak i 8. Joko Mažibrada. Svi ubijeni tajno su sahranjeni na kninskom groblju pod rednim brojem od 550 do 554, bez imena i prezimena. MUP Hrvatske odbio je da preda rodbini tela ubijenih da bi prikrio ratne zločine. Krajem meseca avgusta, u selu Golubiću su pronađeni ostaci pet ubijenih lica; Krajem meseca avgusta, u Radasnici su pronađena tela dvojice ubijenih muškarca. Glava jedne žrtve bila je bačena 50 metara dalje od tela. 11.09. Ekipa Posmatračke misije EZ našla je u Kninu tela dve starije žene, kojima je pucano u glavu; 12.09. u Kninu je nađeno telo Srbina, koga su hrvatski vojnici prethodno maltretirali; 18. 09. na području Mokrog Polja hrvatski vojnici su provalili u kuću Srpkinje stare 82 godine. Jedan od njih je pucao starici u usta i istovremeno joj zario nož u prsa i na taj način je usmrtio. 24. 09. sin je prijavio hrvatskoj policiji u Kistanju nestanak, iz sela Kakanj, gde je živeo, svog 85-godišnjeg oca. Telo oca pronašao je kasnije u bunaru. Radi se o Šarić Dušanu, kome su aktivisti Međunarodnog Crvenog krsta 18.09. donosili humanitarnu pomoć U Specijalnom izveštaju Posmatračke misije Evropske Zajednice od 29.09.1995. godine, koji ima oznaku "poverljivo", pored ostalog se navodi i sledeće: "postoje mnogobrojni izveštaji o ubijanju Srba, naročito na području Knina, gde je u jednom trenutku nalaženo po po šest leševa dnevno. Najčešći način ubijanja je prerezano grlo ili metak u potiljak ... postoje mnogobrojni znaci da se vrše ubijanja. Međutim, često je teško doći do samih područja da bi se utvrdilo šta se stvarno dogodilo. Ekipa PMEZ iz Knina pokušala je 10.08. da istraži i utvrdi činjenice u vezi sa upornim glasinama da Hrvatska vojska spaljuje leševe u jednoj crkvi u Kninu. Pristup nije dozvoljen ... 29.08. ekipa PMEZ posetila je masovne grobnice u Gračacu i izbrojala 71 grob ... Još ima mnogo Srba o kojima se ništa ne zna i PMEZ prikuplja imena nestalih lica... ". 28.09. u selu Varivode kod Kistanja, na pragu svojih kuća, ubijeno je, a tela im unakažena - 9 srpskih civila, starosti od 60 do 85 godina. Ubice su bile u uniformama Hrvatske vojske. 29.08. u Kistanju, u svojoj opljačkanoj kući, nađena je mrtva osamdesetogodišnja starica. Ubili su je hrvatski vojnici. 29.09. u selu Zrmanja Vrelo ubijen je 50-togodišnji Srbin na sledeći način: u njegovu kuću, gde mu je bila majka, prethodno su upala četvorica naoružanih


Strana 90


1990 - 1995

hrvatskih vojnika probudila ga, prislonila mu cev od puške na vrat, odvela ga u obližnju šumu i ubila ga sa četiri hica ispaljena u grudi. Krajem meseca septembra 1995. godine, u zaseocima pored Zrmanje, izvršena su sledeća ubistva: u zaseoku Gudura, ubijen je Marčetić Milan, star 47 godina; u zaseoku Milanovici, ubijen je Šujica Dušan, star 72 godine; (Marčetić Milana i Šujicu Dušana ubili su pripadnici Hrvatske vojske, njih desetak, koji su na sebi nosili pancir prsluke); Takođe, u Milanovici su ubijeni i Milanović Vlado, star 50 godina, Marčetić Boro i Komazec Gojko, star 57 godina (na dan ubistva viđen u policijskoj stanici u Gračacu, inače, pronađen je sa tri metka ispucana u predelu želuca); U zaseoku Čanci, ubijen je Čanak Đuro, star 80 godina (sin mu je poginuo kao hrvatski gardista), starica Vujanović Marta (89 godina); u Oton Polju ubijena je Vujanović Marta, stara 87 godina; u Palanci je ubijen Brkić Dušan. Krajem meseca septembra, u selu Brdo kod Vojnića, hrvatski vojnici su ubili Grudić Rajić Stanku; a u Pločama kod Gradačca, Banjeglav Milku, koja je najpre skalpirana pa onda ubijena; Krajem meseca septembra, Mandić Đura iz Tominog Gaja kod Gračaca, ubijen je posle mučenja (odsecanje ruku i glave). Posle identifikacije, MUP nije dozvolio rodbini da sahrani pokojnika. Pripadnici UN u Krajini, posle hrvatske vojne operacije u Krajini, do početka novembra o.g. u bivšem sektoru "Jug", pronašli su oko 1000 grobova. Ne precizira se da li se radi o civilima ili o vojnicima, niti se identifikuju imenom i prezimenom lica pokopana u njima. Navodi se da se u pojedinim grobovima nalazi i po 7 sahranjenih Srba. Hrvatski helsinški komitet saopštio je javnosti (početkom novembra 1995. godine), da je do početka novembra 1995. godine utvrdio postojanje 715 grobnih humki sa krstovima: u Korenici - 21, Vrliki - 6, Mandićima - 6, Vodoteču - 8, Dvoru - 77, Petrinji - 142, u Malom Sasu - 14, Glini - 38, Gornjoj Oraovici - 7, Krbavici - 2, u Miklunanušiću - 15, u Karamarkovićima - 5, Poljani - 2, Ostojićima - 5 i u Vranjićima - 4. Ne zna se koliko je lica u kojoj grobnici sahranjeno, jer hrvatske vlasti ne dozvoljavaju pregled grobnica za koje i sami tvrde da su u njima sahranjeni Srbi; u Gračacu postoje masovne grobnice. U saopštenju HKK navodi se da je avgusta meseca na groblju u Gračacu sahranjeno 59 Srba, pogubljenih početkom meseca, a potom još 81 Srbin, pogubljen na kraju meseca. Početkom oktobra, na istom groblju, sahranjena su još 124 Srbina, a krajem oktobra još 156. Prvog novembra pojavilo se još 247 grobnih humki sa krstovima.

III

Posle okončanja vojno-policijske akcije i zauzimanja prostora Krajine, hrvatske vlasti su sprovele(i još sprovode) sistematske mere pretraživanja terena. Tom prilikom se, pored ubijanja civila, pljačkalo, palilo ili rušilo sve preostalo srpsko - kuće i domaćinastva; odvođena je stoka; preostali civili, uglavnom starci, odvođeni su u logore, gde su podvrgavani istragama uz mučenje i maltretiranje i najrazličitije mere pritisaka. U napred citiranom "poverljivom" Izveštaju Posmatračke misije Evropske zajednice, u kojem se razmatra kršenje ljudskih prava protiv Srba i srpske imovine nakon vojne akcije u avgustu, pored ostalog se


Strana 91


1990 - 1995

navodi, da su "praktično sve kuće opljačkane, a mnoge i spaljene do temelja i to mnogo kasnije posle prestanka borbi..." i dalje: "U nekim slučajevima teško je razdvojiti c pljačkuc od c paljevinec , s obzirom da se ovo uglavnom dešava u kombinaciji. Odvija se nezakonito uzimanje u posed i to na celom osvojenom prostoru uz pristanak (mada prećutan) najviših hrvatskih vlasti. Pljačka obuhvata i odvođenje stoke bilo žive ili nakon ubijanja. Jedinice Hrvatske armije, pojedinci i građani bili su odgovorni za većinu incidenata ". "Razmere uništavanja, uglavnom putem spaljivanja seoskih područja i većine malih sela su alarmantne. Posledice su stvarno onemogućiti Srbima da se vrate svojim kućama. Najveći deo imovine u sektoru Jug je delimično ili potpuno uništen. Gradić Kistanje, zapadno od Knina potpuno je uništen.". Prema izveštajima i drugih međunarodnih organizacija, koji su sukcesivno pristizali, kao i prema drugim raspoloživim podacima, rušenje i paljenje je bilo očigledno: Na području između Knina i Drniša, gde je duž 18 km puta gorelo 45 srpskih kuća; u dva odvojena navrata (17 - 18 .08.) posmatrači UN na ovom potezu primetili su grupe za podmetanje požara - jedna grupa bila je obučena u vojne maskirne uniforme i usmeravala je protivtenkovsko oružje i zapaljiva sredstva prema kućama na području Buljaša, između Knina i Drniša. Južno od Drniša, u pravcu Knina i u bližoj okolini, na stotine zgrada je spaljeno i opljačkano. Knin je posle završetka vojnih dejstava sistematski i potpuno opljačkan, a pljačke su sprovele tzv. 4. i 7. jurišna jedinica HV, koje su prve ušle u grad. Drugi talas pljačke sproveli su pripadnici civilne i vojne policije; Ekipa vojnih posmatrača UN otkrila je da je 21 zgrada teško oštećena. U Ivoševcima su pronađene dve kutije mina PMA-2R, koje se koriste za miniranje puteva i kuća. Misija je u blizini uočila 4 priadnika Specijalne policije Hrvatske. Većina zgrada je, u različitoj meri, bila oštećena od požara i pljačke. Kistanje je potpuno spaljeno i opljačkano. Jedina neoštećena zgrada bila je pravoslavna crkva. Pema procenama Misije, crkva je namerno ostavljena neoštećena. Srušene su i zgrade škole i pošte. Na ovom području su primećeni "zvaničnici" u civilnim odelima sa mapama kako pokazuju kuće, a kasnije su neke od tih zgrada viđene u plamenu. U Kistanju je 17.08. viđena grupa od 4 hrvatska vojnika kako se kreću oko zgrada. Još dok je misija MHF boravila u ovom mestu, počeo je da kulja dim iz iz zgrada na glavnoj ulici koja vodi u pravcu Knina. Na Baniji i Kordunu u vojnoj akciji, kao i posle toga, porušeni su civilni objekti u gradovima: Glini, Petrinji i Topuskom, a sela: Dugo selo, Trepča, Kirinje, Katinovac, Grmuša, Staro selo, Bović i dr, popaljena su posle vojne akcije. Donji Lapac je 70 procenata uništen; sela Siverić, Kosovo, Vrbnik, Radučić, Kričke, Ivoševci, Žagrović su znatno oštećena. Znaci sa nazivima sela na mnogim mestima su uklonjeni. Srb je potpuno spaljen i opljačkan.


Strana 92


1990 - 1995

U 240 sela u bivšem sektoru Jug, prema izjavi portparola UN od 27. 09.1995. godine, 73% objekata je spaljeno. Svaka kuća u selu Frkašić kod Korenice, opljačkana je i vandalski uništena; zapaljene su kuće u Debelom Brdu i stotine kuća na potezu od Srba do Otrića. Uništene su kuće (sektor Sever) u Javniću, Kosni, Donjem Žirovcu, Bruvnu, Gornjem Klasniću i Paukovcu. Komandant mirovnih snaga za sektor Jug, A. Foran, izneo je 12. 10. da je obilaskom 389 sela na ovom području registrovano 16.578 spaljenih ili teško oštećenih srpskih kuća. Hrvatske vlasti su po zauzimanju Krajine veliki broj lica uhapsili i odveli u logore za koje su adaptirali i škole i sportske hale. Nije poznat broj uhapšenih preostalih Srba. Veći centri zatvaranja bili su u Zadru, Šibeniku i Splitu, Kninu, zatim u Sisku, Karlovcu, Kutini, Gospiću, Novskoj, Ivanić Gradu i Sinju. U logorima je sprovođeno mučenje i nehumano postupanje nad zatvorenicima U bazi UNPROFORA u Kninu sklonilo se preko 750 Srba, koje su hrvatske vlasti držale pod blokadom, stalno insistirajući da im se isporuče "ratni zločinci", ne pružajući pri tom konkretne podatke o traženim licima. Među ovim licima je bilo najviše staraca, a takođe je bilo i dece od 1 do 14 godina starosti. Šest stotina lica, od preko 700 koja su bila u bazi UN u Kninu, izjavilo je, ubrzo, da žele da se isele (što su kasnije i učinila), jer iz iskustva veruju da ih hrvatska vojska neće zaštiti. Kasnije su pristigla u Srbiju i uglavnom izbegavaju da svedoče izgovarajući se rodbinskim vezama u Hrvatskoj i sopstvenom nesigurnošću u budućnosti. Bilo je slučajeva korišćenja zarobljenih Srba kao živih štitova. (Primer sa 11 lica iz Doma za retardirane, kod Topuskog). Pripadnici UNPROFORA su jedan broj ovih lica, pronašli ubijene. Od tih lica, jedno lice je bilo u invalidskim kolicima. O pojedinačnim slučajevima maltretiranja i nehumanog postupanja izvestila je i Posmatračka misija EZ u pomenutom poverljivom izveštaju. U kampu UNCRO za sektor JUG, posmatračka ekipa razgovarala je sa starijim Srbinom iz Markovca koga su teško pretukli hrvatski vojnici. Jednu staricu od 81 godine, iz istog sela, hrvatski vojnici su tukli drškom od pištolja. Postavljali su je uza zid i ispaljivali hice oko njene glave. Hrvatski vojnici su četiri druga muškarca verbalno vređali, a jednog od njih su dva puta pretukli: jednom kada im je pokazao dokument o svom hrvatskom državljanstvu. U bivšem sektoru Zapad, koji su Hrvati okupirali posle majske agresije, 21. i 22. avgusta, Hrvati sa šahovnicama u automobilima vređali su i maltretirali Srbe u dva mala sela južno od Pakraca. Neki od njih su ulazili u kuće Srba i vršili zastrašivanja. Kod Vrgin Mosta je 10.08. grupa Hrvata pretukla 17 srpskih izbeglica (13 muškaraca i 4 žene). Predstavnici UN sprečeni su da intervenišu. U Sisku su hrvatski civili izvlačili Srbe iz kolone koja se 07. avgusta kretala kroz grad i premlaćivali ih, lupali im automobile, zasipali ih kamenicama i đubrivom, pljačkali ih i sl, uz otvoren pristanak hrvatskih policajaca i vojnika koji su obezbeđivali prolaz kolone.


Strana 93


1990 - 1995

IV

Pljačka, razaranja domova i uništavanja domaćinstava za vreme i posle hrvatske vojne akcije, dovela je do napuštanja sredine u kojoj su Srbi živeli od davnina, negujući specifičnu kulturu na sredokraći između pravoslavlja i katoličanstava. Srpski narod je bio prinuđen da ostavi i svoje svetinje - crkve i manastire, muzeje, istorijske spomenike i bogate riznice kulturno-umetničkog blaga, kao i grobove predaka. Ostavili su oko 950 spomenika kulture, 80 biblioteka i preko 122 škole. Nije poznata sudbina manastira Krke, Krupe (navodno zapaljen, freske izgorele) i drugih, koji datiraju od najranijih dana srpskog postojanja na ovim prostorima. Prema nedovoljno proverenim podacima, umetničko blago manastira Krka (koji datira iz četrnaestoga veka) je opljačkano, kao i blago 43 pravoslavne crkve sa prostora Bukovice i Ravnih Kotara i drugih delova Krajine. Pravoslavna eparhija Dalmatinska više praktično ne postoji.

V

Hrvatska je posle vojno-policijskih akcija na Zapadnu Slavoniju i Krajinu, pristupila unutrašnjoj pravnoj legalizaciji novonastalog stanja proizašlog iz proterivanja Srba sa njegovih etničkih prostora. Hrvatski Sabor je 21. septembra 1995. godine usvojio Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, kojim pod državnu kontrolu stavlja svu nepokretnu imovinu prognanih Srba, a takođe i imovinu drugih vlasnika - nedržavljana Hrvatske. Takođe, postavljaju se i faktički neostvarljivi uslovi za eventualni povratak Srba - traženje dokumenata (domovnice, lične karte, izvoda iz knjiga rođenih, dokaza o vlasništvu nad imovinom i dr.) do kojih se faktički ne može doći uz istovremeno davanje kratkog vremenskog roka. Istovremeno, u brojnim sudskim procesima Srbima se sudi za pobunu i ratne zločine, uz izricanje presuda bez prava na adekvatnu odbranu. Od početka nasilne secesije od SFRJ, Hrvatske vlasti, rukovođene planovima i programima vladajuće HDZ na čelu sa dr Franjom Tuđmanom, stavile su srpski živalj u nepodnošljive uslove življenja, vršile najraznovrsnije i sistematske pritiske i ubistva i naterali ga na iseljavanje iz gradova i sela. U preduzimanim vojnim akcijama u građanskom ratu - prema Srbima, hrvatske vlasti su ispoljile otvorenu genocidnost, ne ostavljajući tragove življenja Srba u mestima gde su oni pre sukoba bili većina. (Primeri Medačkog džepa, Miljevčkog platoa, Ravnih Kotara, Mirlović polja, Maslenice, Zapadne Slavonije, Kninske Krajine i dr. ) Slučajevi masovne likvidacije Srba u Gospiću, Pakračkoj poljani, ubistva porodice Zec u Zagrebu, rušenje objekata u vlasništvu Srba u Zadru i njihovo proterivanje, masovna otpuštanja s posla zbog "nelojalnosti" i niz sličnih primera širom


Strana 94


1990 - 1995

Hrvatske, takođe su delovi planske strategije prema Srbima u Hrvatskoj u cilju izmene etničke slike i svođenja njihovog procenta u učešću u stanovništvu Hrvatske na ispod tri procenta.

Dodaci: 1. Transkripti razgovora Franje Tudjmana sa njegovim generalima na Brionima iz kojih je vidljivo da su svi zlocini "Oluje" unapred planirani i u detalje dogovoreni.

Brionski transkripti Predsjednik: Gospodo, u politickom smislu još nešto nisam vam rekao. Bildt, vi znate tko je Bildt, zamijenio je Owena, bio je ovih dana u Beogradu i dogovorio je sa Miloševicem takvo rješenje politicke krize u Bosni, na tlu bivše Jugoslavije da Miloševic prizna Bosnu i Hercegovinu na osnovu prijedloga Kontaktne skupine. Prema tome 49, 51 Federacija, Konfederacija i tako. S time, da ako to ucini, da mu se za rok od 9 mjeseci, suspendiraju sve sankcije. To je znaci Miloševic pristao. Iza toga stoji Rusija, Francuska i Engleska. Mi smo sa svoje strane poduzeli sve korake da i Njemacka i Sjedinjene Americke Države pruže otpor tome, jer to ostavlja otvoren problem hrvatskih podrucja i to je svojevrstan nacin pritiska na nas. Ali, to govori u tom smislu, to spominjem zato da svoje operacije moramo tako zamisliti, tako provesti da nedamo povoda Jugoslaviji, Miloševicu i njihovim prijateljima na zapadu da prihvate intervencije Jugoslavije na hrvatskom tlu. Mislim da, to je sada admiral rekao, ako sacuvamo, mislim da cak mi se možemo, medu nama receno i pomiriti sa gubitkom Dravskog mostobrana jer ako bi oni napali sa svim snagama taj mostobran Drave u Osijeku, mi bismo jako teško to mogli zaustaviti. Ako bi tu zapoceli rat, onda za zapad, zapocinjemo rat i sa Jugoslavijom. A, oni se kao što rekoh boje znaci Jugoslavija, Rusija, Islam, svjetski rat itd. Znaci, sa strateškog i politickog vojnog gledišta mi možemo zanemariti cak i taj mostobran, jer on nije od takvog znacenja. Ako riješimo ovo, onda cemo ono rješavati u kasnijem razdoblju. Razumije se, to može dovesti do toga da oni granatirjau Osijek ili Vinkovce. Dvojim da bi pošli u osvajanje Osijeka. Davor Domazet: Ne, ja sam rekao da tu može Jugoslavija da se ukljuci. Predsjednik: Zato ja to i kažem. Sada još nešto, u toj našoj operaciji ne znam generale šta je bilo sa Abdicem. Mi


Strana 95


1990 - 1995

moramo Abdica prisiliti da stane na našu stranu i da prema Velikoj Kladuši, znaci da tamo naidemo ne na protivnicke snage, nego li na Muslimane koji ce stati na našu stranu. Mislim da u vojnim razmatranjima to treba imati u vidu. Abdic je bio za suradnju s nama, pa je Izetbegovic bio protiv itd. Zvonimir Cervenko: Ono gospodine Predsjednice što sam vam rekao, razgovor je bio sa njim, obavljen je. On nece sa nikakvim Muslimanom iz Hrvatskes razgovarati i mislim da je on ostao na svojim pozicijama kao što jeste, barem za sada. Predsjednik: Dobro, ostao je na svojim pozicijama, ali ako mi podemo u ofenzivu onda mu treba reci, ako ceš biti na srpskoj strani onda ceš doživjeti poraz, a ako ostaneš neutralan i prideš na našu stranu onda imaš osiguranu buducnost. To treba djelovati i vojnicki i politicki. Sada, Udbinu, rekao je admiral pod kontrolu. To vjerojatno treba granatiranjem uništiti. Znate šta je, strateški gledano šta je nedostatak ovog našeg razmatranja plana? Lijepo je to da treba sada admiral zatvoriti im i preostala troja vrata, ali im nedaš nigdje izlaza. Nema izlaska da se.... lijepo je to da je rekao sada admiral zatvoriti im preostala troja vrata, ali im ne daš nigdje izlaza. (... da se zatvara...) Da se izvuku, da pobjegnu, nego ih prisiljavaš da se bore do kraja, što nam namece vece angažiranje i vece gubitke. Prema tome, molim, dajte da uzmemo u razmatranje i to, jer oni jesu demoralizirani, apsolutno, i vec kao što su se iseljavali iz Grahova i Glamoca, kad su se naši prisiljavali, tako se vec dijelom iseljavaju iz Knina. Prema tome, dajte da uzmemo, u vojnom razmatranju, i tu mogucnost da im negdje ostavimno put, da se mogu dijelom izvuci. (... tu je Dvor na Uni..) DA, ali ovaj Dvor na Uni je gore, ali ovo ovdje... Davor Domazet: Gospodine Predsjednice, ovdje je put, i dva, zato smo u planiranju operacije imali, na ovome dijelu, ostavlja se ovaj put, ovdje je licko, ovo gdje je Srb, ovdje je pored Srba. Tu se ostavlja put i mogu izici, i drugi put, ostavlja se Dvor na Uni, jer mi tek u završnom, tek izbijemo na Kostajnici postupno napredujemo i puštamo da izlaze, necemo mi zatvoriti to. Tako da ima dva kljucna puta. Predsjednik: Da, da si okašamo da što prije to. Davor Domazet: O tome smo i razmišljali. Zvonimir Cervenko: Gospodine Predsjednice, samo kratko, ovo smo mi detaljno rapsravili i plan kompletne operacije je onakav kakav jest, dobar, i izvršili smo sve pripreme da možemo to uciniti. Ukoliko nema politickih oportunosti da se donese odluka da se ide na sve, ja predlažem - da se umjesto sutra ujutro krene za jedan ili dva dana kasnije, i da se barem ide na prvu etapu, prvu fazu ovog našeg kompletnog plana. Predsjednik: Šta to znaci, prvu etapu? Davor Domazet: Dobro, prva etapa strateški nakon operacije, tako treba... i, slijedece. Prvu etapu, zauzimanje Ljubova, stavljanje pod nadzor Udbine. Napad snaga zbornog podrucja Split i specijalnih snaga MUP-a, s padina Velebita na Gracac, i stvaranje uvjeta u drugoj etapi, izbijanja na Otric. Podrazumijeva napadno djelovanje na... Predsjednik: Koliko bi ta prva etapa trajala? Davor Domazet: To je dva do tri dana, dva dana, najmanje, ne, nece više... (...


Strana 96


1990 - 1995

na to, jedan dan.) Ante Gotovina: Tu imamo samo snage druge bojne, 9 gardijske, sa specijalnim postrojbama. Davor Domazet: Da, pa i ne treba više, ne treba više. Ante Gotovina: Da, sa specijalnim postrojbama MUP-a, bez ikakve jedne potpore, jacih oklopnih snaga u prodoru. Morat cemo ih stvoriti, znaci ona ne bi bila više od... Davor Domazet: Dalje, u tom istom prvom dijelu operacije je prodor snaga 1. gardijske brigade i ostalih snaga zbornog podrucja, sjeverno i južno od Plitvickih jezera. Znaci, otklanjanje opasnosti djelovanja po Zagrebu. Zvonimir Cervenko: Da, Zagreb, Karlovac i Sisak. Davor Domazet: Da, i isto tako, od Karlovca, i isto tako prodor i izbijanje u Kostajnici. To je prva etapa operacije, i ona je normalno ta i rješava sve kljucne probleme. Zvonimir Cervenko: Gospodine Predsjednice, i nema pola krajine. Davor Domazet: Ona je presjecena, krajine, svi vitalni objekti strateški su pod nadzorom, stvoreni su uvjeti za drugu etapu operacije, koja isto toliko traje. Dr Miroslav Tudman: Da se prereže ovdje dolje, ili ne, s Velebita, ovdje? Davor Domazet: Ovjde? (Da.) Ne, ne , uzima se komunikacija, i izbija se na Gracac, na Velebitu, ne, tek u druogj etapi se uvodenjem 7. ili 4. brigade izbija se na Otric, kao kljucnu tocku, ono isto što i... na pravcu prema Grahovu, i onda i potpuno je odsjeceno, cjelokupno, sve njegove snage, i ostavlja mu se samo ta komunikacija za izlaz. Predsjednik: Dobro, kod toga što radi Gotovina s ovim snagama, koje je imao tamo? Davor Domazet: Ne, on s ovim snagama tu ne radi ništa, jer on je sve napravio što treba, samo ceka njihov udar. Predsjednik: Cekaj, cekaj, pa bolje je da on radi, negoli da ceka protuudar. Ante Gotovina: Ja imam jedan prijedlog, koji se može uklopiti u plan nacelnika Glavnog stožera, a to je s one strane BiH. Ako mi dozvolite, ja bih ga i obrazložio. (Listaju po karti...) Ovaj plan se uklapa u plan operacije od nacelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, a ide iz istoka prema zapadu, tj. iz BiH, vec s postojecih položaja Bosansko Grahovo, i isto tako šire podrucje Glamoca. Vrijednost ove operacije je povezivanje snage 2. krajiškog korpusa, izbijanje na Vitorog i time stvaranje uvjeta za izbijanje na Jajce, i rješavanje problema Jajca. Drugo, s ovim pravcem, kao u prvoj fazi operacija bi primila... Operacija, u isto vrijeme, kada krecu snage sa zapada prema istoku, krenule bi snage 3. bojne 126. pukovnije 1. Hrvatskog gardijskog zdruga i specijalnih postrojbi MUP-a Hrvatske i HercegBosne, u pravcu crvene zemlje, i time stavlja kompletno Knin pod kontrolu. Time bi uvezale i glavne snage 7. kninskog korpusa na obrnau Knina. Druge snage, tu ja imam jedan zahtjev, a to je da s Armijom BiH dogovorimo dvije brigade iz sastava BiH, koje bi bile pridodate i operativno podredene združenom stožeru ovdje HVO, ali i HV. One bi imale zadacu da idu sjeverno u pravcu... da idu na


Strana 97


1990 - 1995

spajanje u pravcu Kulen Vakufa sa snagama 5. korpusa, koji prodire u pravcu Kulen Vakufa. S ovim ovdje uvezivamo jedan dio snaga 2. krajiškog korpusa, a s udarom u pravcu Kulen Vakufa s dvije strane, i dalje... i bok, iz pravca juga prema sjeveru Kulen Vakuf, i od pravca sjevera prema jugu Kulen Vakufu, uvezivali bi ostale snage 2. krajiškog korpusa i one koje su došle iz zrinskog korpusa, poslije obaviještajnih podataka obavještajne službe. Tek poslije, kada imamo rezultat s ove strane, naše snage koje idu u pravcu Zapadne Bosne, sigurno da bi oni orijentirali jedan dio njihovih snaga, da bocno udare u snage zbornog podrucja Gospic iz zbornog podrucja Split, i iz pravca, ono što imamo padine Velebita, u pravcu Gracaca, te su u pravcu Otrica. Tek tog trenutka, poslije jednih dobrih provjerenih podataka, angažirao bih snage 7. gardijske brigade i 4. gardijske brigade - da obuhvatom izbijaju u pravcu Otrica, i time kompletno razbijaju bocno snage koje bi išle u pravcu snaga zbornog podrucja Gospic, i ostalih zbornih podrucja, Split, zajedno sa specijalnim postrojbama MUPa, i time bismo kompletno razbili njihove glavne snage 7. korpusa, 15. lickog korpusa i zatvorili drugu komunikaciju, tj. izlaz iz Knina u pravcu Gracaca i dalje prema Bosni, a ovaj vec imamo pod kontrolom, kod Knina, u pravcu Drvara. Mi bismo dobili, jedno, uvjet da idemo dalje prema Jajcu, s ove strane, jer izbijamo na planinu Vitorog, odakle kontroliramo kompletno prostor u pravcu Jajca. S ove strane bismo mogli ostvariti ono što je spajanje sa Zapadnom Bosnom. A, drugo, kompletno zatvaranje južnog sektora, i time rješavanje problema južnog sektora u Hrvatskoj. Predsjednik: Gospodo, u nacelu prihvacam ovakvo razmišljanje. Kod toga mi jedino još nešto fali, a to je da u ovakvoj sitauciji kad ce biti, ako mi predemo u opce ofanzivno djelovanje na citavom podrucju, da ce u Kninu zavladati još veca panika nego što sada vlada. Prema tome, treba predvidjeti i neke snage, koje ce izravno djelovati prema Kninu, a osobito, gospodo, prisjetite se - koliko je hrvatskih mjesta i gradova razoreno, u Kninu jošnije danas tako... Prema tome, morati cemo riješiti s UNCROM i time, i to, itd. Ali, jako bi bilo dobro, prema tome, opravdanje za ovakvu akciju je njihov protuudar od strane Knina, itd, pa prema tome, i imamo izliku da udarimo, ako možemo s topništvom, kao možete po... da se demolarizacija do kraja... ne samo ovo... Ante Gotovina: Gospodine Predsjednice, u ovom trenutku mi kompletno s našom tehnikom kontroliramo Knin,. Nije uopce to, ako je zapovjed za udar na Knin, mi ga za nekoliko sati rušimo, kompletno. S oklopnim snagama, srednjim, vecim dometom raketni sustav. Mi smo na 20 km zracne linije ovdje od prevoja... 20 km od centra Knina. Snage koje idu na Knin s 400 dobrih pješaka iz 3. bojne 126. pukovnije, koji su svi iz ovog kraja, i poznaju odlicno taj kraj, a imaju razloga da se bore tu, i ovog trenutka ih je teško držati na uzdi. Prvi hrvatski gardijski zdrug, koji ima 300 pješaka, koji se ovog trenutka u ovom prostoru i dokazao, i u svakom slucaju, na te pješake, možemo na to racunati. Specijalne postrojbe MUP-a Hrvatske i Herceg-Bosne, koji imaju 350 odlicnih pješaka, koji su se pokazali u ovome, i u operaciji, kao izvanredni. Znaci, da mi imamo negdje oko tisucu dobrih pješaka, uvježbanih za desantiranje, znaci za brzo prebacivanje na ovom teškom terenu, mi lako možemo ovladati Kninom, bez ikakvog problema. Predsjednik: Ukljucujuci, uzeto razmatranje da i vrtoletni desant napravite. Ante Gotovina: Da, i to mislim. Stvar, što ovdje dobivamo... udarom s ovog praca, mi kompletno s ostalim dijelom 126. pukovnije, koja je iz ovog kraja, spuštamo se putem, koji je vec probijen u pravcu Uništa, spajamo se sa cestom na Uništu, izbijamo u pravcu Svilaje s ostalim snagama i kompletno zatvaramo ovaj prostor, od Svilaje u pravcu Uništa, i oslobadamo, i stavljamo pod kontrolu cijeli ovaj dio ovdje...


Strana 98


1990 - 1995

Predsjednik: Gospodo generali, casnici, iako ne smijemo uciniti ništa nepromišljeno, ali treba poci od toga da znaci da smo postigli takve uspjehe, od Zapadne Slaveonije, i sada u Bosni, da smo stekli povjerenje naroda, da imamo raspoloženje vojske, da imamo potporu i dobro dijela svjetske javnosti, a demoralizaciju protivnika toliku da ne može biti veca. Prema tome, treba nam i smjelosti. Znaci, nije samo da imamo pod kontrolom, nego da ga što prije zauzmemo i da dobije malo, da mu platimo. Prema tome, ništa avanturisticki, ono što bismo pretrpjeli gubitke da bi postigli uspjehe. Ali, ipak mislim da nam je bolja politicka situacija toliko povoljna da moramo imati u glavi i u Knin uci što prije. Ante Gotovina: Ovog trenutka, sa ovih pozicija, mi vidimo, imamo ovo, i usporedimo kao Sljeme, kad vidimo Zagreb, evo takva je sada situacija. Zvonimir Cervenko: Gospodine Predsjednice, ako bih ja mogao Anti reci, da ne vjerujem da on može s postojecim snagama to uciniti, jer ce vrlo brzo kroz nekoliko dana biti u poziciji da se brani, a vrlo teško da ovo može... Predsjednik: Cekajte, malo cekajte, on polazi od toga, da sa zapada pode u to. Prema tome, koje bi to bile sprske strane koje bi se mogle suprostaviti i našim snagama s podrucja Grahova, a sa zapada. (Miješanje glasova.) Ante Gotovina: Ja mislim da je ovo pocetak... Predsjednik: Mi moramo graditi svoje uspjehe dalje na... (šuštanje s papirima.) Davor Domazet: Gospodine Predsjendice, ova operacija ovdje, te razine, ona da, dapace, ona rješava onaj glavni postulat, koji je ostao... a to je što potpuno na ovome... S tim, buduci da je general Gotovina sa snagama koje ima, na onom dijelu planirao uci u Otric, a to je jedna od drugih kljucnih tocaka koje jesu... (... pokazuje kartu.)... vidite, ovdje tu, u tome, ta raskrsnica, u tim snagama uci, i rješava onu drugu kljucnu tocku. Ante Gotovina: Janso. I, još nešto, sada nam je bliže izici na Otric.... Davor Domazet: Ali, i još više, pod jednim - ako vi gledate samo izolirano taj dio, a bez operativne, ili strateške razine, onda on ima sasvim jednu drugaciju projekciju. Kažemo, snage sa zapada, postavljam pitanje odmah - koje snage? Ako su nam 4. i 7. brigada tu, kao nositelj udara za to, znaci, mi moramo ovo ovdje... Ante Gotovina: Ako ste predvidjeli da izbijate na Gracac s 2. bojnom... gardijske brigade, s ovim postrojbama... (Z. Cervenko: Ma ne...) Davor Domazet: Ne, ne tako, nemojte. Ova operacija ide i ona može dati prema ofanzivnosti, dominanti, kao duh, kao takav. Mora se biti i sa zapada, a sa zapada smo i mijenjali, zato i nema na ovim novim planovima 7. brigade, jer se nalazi tu. A, sa snagama generala Markaca i ostalim snagama zbornog podrucja, ukljucujuci i 2. bojnu 9. brigade, mora izvršiti ovu prvu etapu zauzimanja prezida, kao kljucne tocke, onda ona ima ulogu, ova operacija, ovdje kao što je tu... Ante Gotovina: Toga trenutka je još puno lakše izbiti s ove strane na Otric. Davor Domazet: To je jedina dvojba, gospodine Predsjednice, prebacivanje vec snaga, koje jesu, jer manevar bi bio zaista težak, i normalno je da ne dolazi u obzir.


Strana 99


1990 - 1995

Predsjednik: Ne, pa nema, dakle, prebacivanje odavde, pa na zapad, to je glupost. Davor Domazet: Da, zato to i kažem, to je jedina promjena. Ali, isto tako, zborno podrucje Split sada mora napraviti snage dostatne da ih može podržati, jer smao izbijanje Muškovice rješava stvar, jer moramo držati rijeku... (To može, da...) Ostali dio operacije ide vec po razradenome.... Ante Gotovina: Ja to garantiram, izbijanje na Muškovicu, sa snagama koje imamo ovoga trenutka. Predsjednik: Dajte da malo vidimo prvo reagiranje na ovaj moj odgovor, i na sadašnju situaciju u svijetu. Dakle, vec sam vam rekao, glavni tajnik NATO-a, upoznao ga je moj ambasador, i zauzet ce se za razumijevanje naših. HFP odgovor na reagiranje na moj odgovor, sinocnji. Pismo s vrlo tvrdim tonom Hrvatski predsjednik je kategoricki odbio, hrvatske vlasti se boje moguceg srpskog napada na Istocnu Slavoniju. Ako krajiški Srbi ne primijene 6 tocaka sporazuma, prisustvovat cemo razbuktavanju u regiji, koje bi moglo dovesti do proširenja rata. Ukoliko se sporazum poštuje, možda nece biti eskalacije rata tijekom slijedecih 2-3 dana. Izjavio je Ricahrd Holbrooke. I, Richard Holbrooke je u State Departmentu, americkom, zadužen za to. HP. Hrvatski predsjednik je rekao da ponuda nije dovoljna. On ocigledno nije jako zainteresiran da UN nadgledaju aktivnosti njegovih jedinica, dok se pokušavaju probotii kroz Bosnu prema Kninu. Tudman je isto rekao da odbija pregovarati s vodom hrvatskih Srba, Marticem, ili bilo kojim drugim ratnim zlocincem. Glasnogovornik UN Ganes je rekao kasno navecer, da je na Srbima slijedeci korak. Ako su spremni poštivati dogovor, onda cemo vidjeti napredka. Ako se sutra nece napadati Bihac, ako konvoji humanitarne pomoci stignu do bihaca, bez prepreke, to znaci da dogovor vrijedi. Vec prije hrvatskog odbijanja zapadnih snaga bosanskih Srba, general Ratko Mladic je rekao - da dogovor nece mijenjati njegove planove da ponovno osvoji sva podrucja izgubljeno u korist Hrvata tijekom zadnjih nekoliko dana. Zašto je Karadžic dao naredbu nacelniku Milovanovicu, a ne Mladicu? Zvonimir Cervenko: Zato što je jaci od Mladica. Davor Domazet: Dakle, sukobi izmedu Karadžica i Mladica, i Mladic je pod utjecjaem Miloševica, a Milovanovic je izravno pod Karadžicem, to je raskol izmedu njih. Predsjednik: Da li se Mladic javio? Davor Domazet: Mladic se nalazi trenutno u Mrkonjicgradu, a zapovijedno mjesto Milovanovica je u Drvaru. Ante Gotovina: To su vam dvije struje, jedna Pale, jedna Banja Luka. Predsjednik: Reuters: Zapanjujuca hrvatska ofenziva koja je preplavila dva grada i ogrmno podrucje, prisilila pobunjene krajinske Srbe, da popuste u napadima na zapadnobosansku enklavu Bihac, te da pristanu na razovor s neprijateljem. Ali u Zagrebu hrvatski predsjednik Tudman odbija Akashijeve prijedloge. Dogovor kojem nedostaje precizan termin za provodenje, ipak predstavlja veliki ustupak od strane Srba. No, nije jasno da li je to samo srpska varka, kako bi kupili vrijeme za pregrupiranje snaga, nakon što je na to podrucje stigao general Ratko Mladic. (Da, Mrkonjicgrad...) AFP i Reuters. Britanski ministar obrane Michael Portiljo, izjavio je na odlasku u Washington gdj ece boraviti 24 sata kako bi razgovarao o Bosni da ne želi zvuciti melodramaticno, ali da hrvatska intervencija sada otvara perspektivu otvorenog rata, u svakom


Strana 100


1990 - 1995

slucaju izmedu Hrvata i bosanskih Srba, što nas jako zabrinjava. Radio Korenica, vijest u 10 sati. Hrvatski predsjednik Tudman izjavio je jucer navecer Yasushi Akashi. U vijestima se dalje prenosi prijedlog, njihov prijedlog Banja Luka, ne javlja predsjedniku pismo Akashiju, spominje jedino Mladiceve prijetnje prigodom njegovog boravka... Zvonimir Cervenko: Milovanovic je veci strucnjak od Mladica, to je bez svake sumnje. Predsjednik: Sada, slušajte, ne znam, u tu procjenu se ne bih sada, ali Mladica ste razumjeli, ne može se poreci da je.... Ante Gotovina: Bolji je vojskovoda. Predsjednik: Da, bolji je vojskovoda, da i drzovit je, i on koristi. Slušajte, on, kao i Karadžic i Miloševic koristi do sada to nejedinstvo Europe, Francuske, Engleske, Njemacke i Amerike, i prema tome, oni su iskoristili to do maksimuma. Druga stvar je što oni sada nemauu snaga. Slušajte, kada oni nisu uspjeli poslije našeg "Bljeska" u Zapadnoj Slavoniji da nam osvoje Oraški džep, onda je to najbolji znak, a to im je trebalo kao lijek, da dopustili nekakvu objedu, i da bi stvorili tu granicu na Savi. Tako da je to znak poprilicne njihove bespomocnosti, u cjelini uzevši, što ne treba potcjenjviati, ali moramo i to s tim racunati, i, evo, da, ako nisu mogli s Orašjem ovladati, kako bi sada nas mogli ugroziti na bilo koijem podrucju, osobito s pametno isplaniranim i odlicno provedenom našim ofenzivnim djelovanjem. Mislim da ovu ideju, koju je general Gotovina iznio, da je treba uzeti u obzir, da ne dolazi uopce u obzir prebacivanje tih snaga na zapadno podrucje, nego djelovanje, njihovo djelovanje s tog podrucja prema Kninu, prema zapadu. Niste mi ništa kazali šta možemo, kad vec tako pode, što možemo u odnosu na Benkovac. Da li oni u Benkovcu imaju neke snage, ili su gore? Ante Gotovina: Sve te snage ovog trenutka, su, po obavještajnim podacima koje imamo, iz službe sigurnosti, maksimalno pripadnika benkovacke brigade, koji su iz sastava Obrovac, Benkovac, Đelevske, Kistanje, bili su na prostoru Grahova, Glamoca. Tamo su te njihove glavne snage razbijene. Znaci, ovog trenutka je njihov moral nizak, i njihov povrfatak sigurno u Benkovac, i u te brigade, i ofanziva u tom pravcu je upitna. Mi imamo dostatne snage za obranu, u tom prostoru, a naša brza ofanziva bi sigurno primorala te njihove snage, koje su sposobne za protuudar, da ih povucenmo u pravcu sjevera. Predsjednik: Možemo u pravcu sjevera, ali i onda mi pripremite i neke manje jedinice da udu u Benkovac. Da li to razumijete? Ante Gotovina: Da, jasno, to su domace postrojbe. Predsjednik: Treba imati smjelosti, u jednoj opcoj demoralizaciji, i slušajte, koliko imate iskustva, imam ga ja iz rata, koliko vi imate iskustva - u jednoj opcoj demoralizaciji gdje se oni više ne mogu pouzdati da ce dobiti pomoc. Tu treba imati smjelosti, itd.... Ante Gotovina: Da, od tog ratnog lana, koji je vec odobren, to je sve predvideno, znaci, one snage, koje su u obrani, odredene.... povoljna situacija, krecu u... Davor Domazet: ...kao snage za gonjenje, dani su im tocno pravci, vrlo male snage, gdje ulaze u dubinu. Predsjednik: Da li ima netko od vas nekih novih prijedloga ili mišljenja, kada


Strana 101


1990 - 1995

možemo poci u jednu takvu operaciju, sveukupnu operaciju. Prema tome, s tim da tu trebate planirati. Ovo što je Domazet iznio, ali, to ipak precizirati, koje su to tocke, koji su to pravci koje tocke moramo, s kojima moramo ovladati, da bismo protivnika kasnije potpuno dotukli, prisilili na kapitulaciju. S tim što sam rekao, i ovo što smo kazali, da im ovdje treba dati izlaza da mogu.... Jer, važno je da im ti civili, da podu, pa ce onda i vojska, i kada kolone podu, to djeluje psihološki jedni na druge. Ante Gotovina: Vec sada ima veliko iseljavanje civila iz Knina, koji odlaze za Banja Luku i Beograd. Znaci da mi, ako nastavljamo ovaj pritisak vjerojatno za neko vrijeme, nece biti toliko civila, nego onih, koji moraju ostati, koji nemaju mogucnosti otici. Predsjednik: Da li je moguc udar na Knin, da ne pokažemo logor, koga UNCRO tamo, UNPROFOR.... Ante Gotovina: Mi možemo jako precizno, ovog trenutka, djelovati po Kninu, bez da ciljano u vojarnu, u kojoj se nalazi smješten UNCRO. (Imamo sve snimke, i tocno se zna to...) Davor Domazet: U toj južnoj vojarni, a njegove snage su sjeverno. Prema tome, može se vrlo precizno gadati, a da se nikako ne dode pod djelovanje, u.... malo južnije od Knina, to su precizno.... Ante Gotovina: Ovoga trenutka ni jedno naše oružje ne djeluje bez navodenja, znaci, neposredno se navodi. Predsjednik: To znaci ipak malo zahtiejva ovako, prema tome, da nam nije glavna zadaca spajanje prema Bihacu, nego... i to ipak zahtijeva pomjeranje dosadašnjih planova. Koliko vam treba i za dvoršenje plana i za eventualno pregrupiranje snaga. Da li ce to zahtijevati pregrupiranje snaga? Zvonimir Cervenko: Dva dana, ne više. Predsjednik: General Crnjac, što? Miljenko Crnjac: Gospodine Predsjednice, ja isto smatram da bi nam bilo potrebno 2-3 dana da bi izvršili pregrupiranje snaga, jer ovo je sada novi momenat, general Gotovina planira 7. i 4... znaci, treba dovesti snage, dublje. Druga stvar, ne znamo, ja do sada nisam znao gdje ce 5. korpus djelovati. Ako ce djelovati prema generalu Gotovini, onda se odmah mijenja situacija i prema meni i prema Norcu. Inace, 5. korpus je u onom našem planiranju, bilo da bi on djelovao prema Slunju, i prema stožernom brigadiru Norcu. Sad abi 5. korpus najvjerojatnije trebao ici s njima, i dogovoriti da djeluje prema Kulen Vakufu, odnosno da djeluje dolje... Predsjednik: Koliko ima Dudakovic, 5. korpus? Ante Gotovina: Ima 15.000 (Ima?) Da, da, ima, ali ima on još 10, al ih nema s cime naoružati, i to je problem. Da ali 15.000 ima. Predsjednik: Dobro, može makar fingirati djelovanje i prema zapadu i prema jugu. Zvonimir Cervenko: bilo bi najbolje da ide prema jugu. Davor Domazet: Ne, ne, njegov je Kulen Vakuf, i neka ide s bosanske strane


Strana 102


1990 - 1995

granice. Predsjednik: Znam, ali to ne znaci, ako ide na Kulen Vakuf, s brigadom.... s nekakvom satnijom ne može tamo. (On ce vezati te stvari.) Miljenko Crnjac: Da, tako je, to bi trebalo dogovoriti, ali snage, koje bi došle, tu gdje je bila planirana 7. trebati ce im 2, 3 dana upoznavanje prostora, terena, itd, ja bar to tako razmišljam. Mirko Norac: Nisi dobro slušao, tamo gdje ce doci 7. doci ce sa druge strane 7, to je ista stvar, i i ne mijenjamo ništa s druge strane, ovo dolazi, i ništa se ne mijenja, nikakve snage. Ovo je najlakši manevar, i najbrži, ali isti je, ali, cilj je isti, Ante i smo se razumjeli odmah. (Da, bitan je cilj.) Da, dolazi na isto mjesto, samo sa druge strane. Ante Gotovina: Da, sa druge strane, a sa ove strane je puno bliže, nego prebacivanje. (Nemamo više...) Mirko Norac: Imamo ovo ovako, ovdje ... (listaju kartu...) Predsjednik: Šta je Markacu tu zadaca, tko zauzima Ljubovo? (Norac.) Mirko Norac: Predsjednice, sukladno zadacama i ratnom planu mi smo apsolutno sve poduzeli, znaci, apsolutno smo izvršili sva pregrupiranja snage, i doveli ih u ocekujuce rajone, grupirali... i domobilizirali smo i postrojbe, i uspostavili i ovo, svake brigade, doveli postrojbe, i domobilizirali postrojbe i doveli ih u ocekujuce rajone. Jedino još nije pregrupiran 1. brigada, koja bi trebala doci tijekom dana, ili sutra. Meni, što se tice ovoga dijela, maksimalno je potreban jedan do dva dana, znaci da sam apsolutno spreman za izvršenje, u cijelosti, operacije, u jednom dijelu spajanja, i s 5. korpusom, i dva pomocna pravca, na pravcu Canak, Trnavac, ispred Korenicko vrelo, ispred Korenice. I, drugi mi je pomocni pravac Ljubovo, gdje bih zrakoplovnu luku stavio pod kontrolu. Znaci, ja bih to mogao maksimalno još jedan dan, koji bi mi bio potreban da to tako, mada su mi sve postrojbe spremne. Predsjednik: Znaci, s tim da bi trebao ici pomocnim snagama prema Bihacu, a glavnim snagama bi išao južno prema Kninu i Korenici. Mirko Norac: Ne, ne, glavni pravac napada mi je, sukladno o ratnom planu. Glibodor, Licka jesenica, Saborsko, Drežin grad, a pomocni pravci su mi južno od Plitvickih jezera. Gojko Šušak: A, njegove brigade i Markac mu je ovdje na ovom pravcu , jer djeluje s Markacem. Predsjednik: Generale, to je bilo u skladu, takav plan. Mislim da tu treba male korekcije, to je bilo u skladu s tim planom, da nam je važno prodor do Bihaca i samo presijecanje neprijatelja. Ali, sada nam nije glavno, to je pomocni pravac, pomocna zadaca, sada prodor prema Bihacu. glavno nam je sada udar po protivniku i ovladavanje podrucjem. Mirko Norac: Gospodine Predsjednice, jedino jedan prijedlog, ako dopustite onda bih mogao ici prema Lapcu, ovaj dio snaga,koji se pregrupira, pregrupira 1. brigadu, uvesti s pravca Ljubova, i uvesti je dolje, odnosno preko Debelog brda, i prema Lapcu, tako da zatvorimo taj pravac, a snage 5. korpusa Armije BiH, onda bi se zajedno spojili sa snagama i zbornog podrucja, i odsjecali bi taj dio. S tim da onda moramo blokirati Korenicu.


Strana 103


1990 - 1995

Predsjednik: Da, da, to i se cini tako, Da, šta? Dr Miroslav Tudman: U tom slucaju ako ovo bude izvedeno u roku od, ne znam, 48 sati, nece ovi imati vremena da se ovi izvuku vani. (Da, onda ga zatvaramo). Da, zatvaramo ga onda. (Miještanje glasova.) Da, onda ide malo južnije od Bihaca, tako da ostane ovaj put. A, ovaj ovdje, imaju vremena da se izvuce. (Ako idemo uv ecu dubinu...) Davor Domazet: General Gotovina ide istocni smjer, izbija ovdje, mi zauzimao Velebit i Gracac stavljamo pod nadzor i kmunikaciju, a ovdje ostavljamo prostor. Ne treba bitno mijenjati korekciju plana, samo neki pravac, a ovdje presjecamo, ovo sjeverno i južno od Plitvica i stvarmao uvjete da oslobodimo Slunj kao koridor, kao takav, tako da ce 5. korpus se moci usmjeriti u jednom i drugom pravcu. Mislim da neke velike korekcije sada nisu potrebite, samo priprema završna dva, tri dana. Mladen Markac: Gospodine predsjednice, da se ukljucim, moja zadaca u ovom planu na mikrorazini vezano za gospodina Norca-mi krecemno sa Velebita - ovdje je Sv. Rok i tu je cesta Obrovac - spuštamo se sa Velebita (ovo plavo) i imamo zadacu da dodemo, blokiramo Gracac i oslobodimo... Predsjednik: S tim kad i kažeš da blokiraš Gracac imaj na umu da može biti takva situacija, panika u Gracacu da udeš i što prije udeš, da javiš da si ušao u Gracac i svi vi koji cete biti, jer ce to djelovati psihološki u takvim situacijama, psihološki utjecaj pada pojedinih mjesta je veci negoli da dva dana tuceš sa topovima, granatama itd. Mladen Markac: U našem operativnom planu je bila 7. brigada - mi smo trebali stvoriti povoljne uvjete za daljnje uvodenje, s tim da u isto vrijeme Hrvatska vojska ide prema Obrovcu i na Muškovce. Znaci, u isto vrijeme se to odraduje i stvara prostor. Medutim, ovim sada što iznosi gospodin Norac, znaci nije promjena zadace... Predsjednik: kad podete ovdje, oni ce Obrovac sami napustiti. Mladen Markac: Nema promjene zadace, s tim da gospodin Norac ide gore. Znaci, njih stavljamo ovdje u džep i odatle možemo krenuti prema Norcu, a Norac krenuti prema Lapcu i prakticki smo ovaj citav prostor iselili. Ovo se sve uklapa i prakticki to dobiva s ovim planom koji je gospodin Gotovina predložio, prakticki se citavo to podrucje stavlja pod... Predsjednik: Shvatite gospodo, da je situacija u njihovim redovima takva, pa oni su napustili Glamoc, Ante, koliko, dva dana prije nego što smo mi ušli, i samo Grahovo, a kakva ce tu situacija biti nakon tih pobjeda Hrvatske i još su glupi pa govore kako Hrvatsku vojsku vode americki generali i NATO-ovi avioni. To je jedna opca psihoza demoralizacije. Samo mi ne smijemo dopustiti grešku da nas negdje, razumijete, nanesu neke nepotrebne gubitke. Zvonimir Cervenko: Gospodine predsjednice, mi kod Ante Gotovine moramo se cuvati, mi ne smijemo doživjeti nikakav poraz ovdje. Ovo što oni namjeravaju, to ni pod kakvu cijenu... Predsjednik: Momentalno oni nemaju nikakvih snaga... Davor Domazet: Što više cekamo, ... I što sam rekao u svom izlaganju, ove snage što su oni pripremali, rekao sam da ne mogu u najpovoljnijim uvjetima sve


Strana 104


1990 - 1995

da angažiraju, ne mogu 4 do 5 dana. Prema tome, mi dva dana imamo pripremu, tri dana smo ispred njih. Dr Miroslav Tudman: Ovo je realno za ocekivati kad se ovo ocisti, pa kada se izvuku snage onda se oni mogu pripremiti nakon deset dana. Za to vrijeme mi cemo ovo sve ocistiti. Predsjednik: Treba nam umjesto utorka cetvrtak... (Glasovi: U cetvrtak ujutro) Ali dotle bi trebalo, molim vas lijepo, da nam daju povoda, da provociraju. Zvonimir Cervenko: Jedino da Markaca zadužimo za to. Mladen Markac: ... i optužimo ih da su nas napali diverzantski da imaju namjeru ici prema Maslenici, da imaju namjeru ici preko Velebita na prometnicu od Karlobaga prema Starigradu, žele to presjeci i zato smo morali intervenirati. Davor Domazet: Mislim da bi bilo najbolje - na sljedeci nacin: da zrakoplovnu Udbinu - oni koriste, napravimo jednu eksploziju da su zrakoplovstvom udarili i tako maskiramo sve naše pravce, a nama se otvara... Predsjednik: I ovdje da vrše protunapad na Grahovo, naši su odbacili i idu naprijed. Treba isto tako gore na sjeveru u odnosu na Kostajnicu... Vladimir Zagorec: Mi bi njima predsjednice, morali otvoriti džep, ali oni kad pocnu bježati oni ce morati negdje bježati, prema Kninu nece, prema Kostajnici, moramo otvoriti negdje džep gdje ce oni pobjeci - Dvor na Uni. Ante Gotovina: Bio im je patrijarh, održao je molitvu, liturgiju Dvor na Uni i išao je u Knin - promijenio je - trebao je ici na Banovinu, ali je promijenio, otišao je u Knin. Predsjednik: Je li istina da je Arkan s njime? Ante Gotovina: Da, oni ga cuvaju gospodine predsjednice. Zvonimir Cervenko: Ja bih molio predsjednika da preciziramo ako oni pocnu granatirati Osijek, da li tamo što uciniti gospodine predsjednice? Predsjednik: Ponovno ponavljam, ne smijemo se dati isprovocirati da mi damo povoda Jugoslaviji da stupi u rat, razumijete? Vladimir Zagorec: To bi bio povod da mi dolje krenemo. Predjednik: Mi nismo kadri, bilo bi glupo da idemo istovremeno na istocnu Slavoniju i na Baranju, tu bismo izgubili podršku onih prijatelja koji nas podržavaju suzdržano. Ako tuku Osijek, oni ce se iskompromitirati politicki pred svijetom, a što bismo mi mogli tuci, neko selo? Zvonimir Cervenko: Nemamo adekvatnog cilja. Ante Gotovina: Jedino Beli Manastir, ništa više. ni približno drugo. Predsjednik: To jedino ako možemo udariti po nekoj bateriji, ne ništa drugo. Gospodo, znate ta odluka da idemo ima i svoje politicke i gospodarske financijske i druge strane. Znaci, ona ns košta izravno, a mobilizacija i sve to skupa, neizravno, a što takoder izravno, vjerojatno da nece samo biti povecanja turizma negoli ce i ovi koji su tu otici. Ali, to je razlog da ne možemo ceprkati. Znaci,


Strana 105


1990 - 1995

idemo da onda riješimo jug i sjever, razumijete. Prema tome sljedece godine cemo imati Hrvatsku i turizam, a isto tak oslobadamo snage da krojimo granice Hrvatske u Bosni, razgranicenje. Prema tome, to što sada odluke koje donosimo i provedba tih odluka je od golemog povijesnog znacenja. Zvonimir Cervenko: Još jednu stvar gospodine predsjednice, ako dozvolite, ja bih volio da gospodin Zagorec ovdje jasno kaže da li on u stanju logisticki podržati nas sa svim sredstvima koje mi tražimo. Ja znam koliko cega imamo, ali to je jako bitno. Vladimir Zagorec: Logisticki mi možemo podržati jedan dio - popis imaš medutim, utrošak streljiva koji je bio na Glamocu i Bosanskom Grahovu je relativno velik. Mene sada samo zanima i ja molim sve zapovjednike da se obrati pažnja na utrošeno streljivo u ovim operacijama. Mi u pricuvi imamo za nekih 5 dana, medutim, treba obratiti pažnju na topništvo, recimo koristi se 100 mm za tenkove, T-55, puno više nego 130 ili 122 za topove. Ante Gotovina: Da, ova je operacija bila najviše izražena tenkovska borba. Vladimir Zagorec: Da, tu se tenk možda koristio više kao top, jer ovog streljiva topnickog ima. Ante Gotovina: Jer to je tako brdovito zemljište, da topovi 130 i 122, raketnim sustavom dolazi manje do izražaja jer nisu to visoravni nego više tenkovska borba, znaci brz prodor. Vladimir Zagorec: Za par dana je 3,4 tisuce granata, 100 mm ispucano. Predsjednik: Gospodo, ja sam pred svima vama, a posebno pred nekim tu generalima govorio da u citavom tom svom ratu zaista trošimo streljiva kao da smo Rusi ili Amerikanci. Prema tome, tu se više služiti sa manjim jedinicama, diverzantskim djelovanjem i sa iznenadnošcu, udarom manjih snaga, pješackih, pa i ovim helikopterskim, odnosno vrtoletnim, desantima tamo gdje se ne ocekuje, ali se može postici daleko veci ucinak negoli - jasno je, a kad bismo imali dovoljno onda bi i ja bio za to da najprije sve uništimo sa granatiranjem, pa da onda krenemo. Vladimir Zagorec: Gospodine predsjednice, ja garantiram da cemo imati sve, odnosno imamo opskrbljeno sve, samo još jednom molim sve da smanje, da se ide puno realnije. Nepopularno je, ja baš ne dajem sve prema zahtjevima, a jer ako se da onda se i potroši, znaci, idem onako... Predsjednik: Ali poveži medusobno i prosudba da tamo gdje treba dati, treba dati, a svi vi, znaci, ne razbacivati nego štediti. Što se nas tice i sada Granic ide na sastanak sa Velajatijem itd, pokušati cemo isto tako to riješiti. Davor Domazet: Gospodin ministar zna taj prostor i tu su bunkeri bili tako utvrdeni da smo mi slali pješadiju, a išli smo frontalno tenkovskim udarom, imali bismo stotine mrtvih... Ante Gotovina: Avione spuštamo, što naše, što muslimanske, uzimamo, medutim, ja bih vas molio, od onog sastanka, mi nismo dobili ni jednog centra. Sve ovo u zadnjih šest mjeseci, ministar jako dobro zna, išlo na rijec, od onih raketa S-300 pa nadalje. Predsjednik: Kašpar dati ceš mi predsjednika Vlade kad završimo razgovor.


Strana 106


1990 - 1995

Ante Gotovina: Ja sam vam zadnji puta rekao dug je 70 milijuna dolara bio zadnji puta, sada je vec malo veci. Nije problem, ali barem nešto da damo. Predsjednik: Jasan je problem. (Upadica: Drugih problema nece biti) Još malo u smislu promidžbe. Dajte ova dva dana - mislim da bi trebalo ici ovako - afimirati našu pobjedu, mislim da u promidžbenom smislu nismo dovoljno dobro iskoristili, cuo sam, znaci, govorilo se o 200, 250 mrtvih, to je ponovio i ovaj Šoric, a Ante Gotovina mi kaže da su imali 317, prema tome, dajte radi podizanja morala u redovima Knina, javite i objavite to, 300, 350, pokažite ta tri tenka koja ste zarobili i koja su u uporabi. Davor Domazet: Sama grahovacka brigada priznaje 400 van stroja, sada što mrtvih i što ranjenih... (Upadica: I topnicki divizion zarobljenih) Predsjednik: To treba kazati. Davor Domazet: Mi smo ekipirali trecu brigadu HVO sa topništvom koje je zarobljeno. Predsjednik: To dajte radi poboljšanja klime u našim redovima, a razumije se i njihovim, i u svjet. Gledajte, taj svijet, cak i naši prijatelji, oni su sve to - naših akcija, robovali nekoj ideji da su Srbi toliko nadmocni da smo mi bespomocni i od Maslenice pa nadalje, otkaza UNPROFOR-a, stalno su me upozoravali doživjeti cete poraz itd. Sada smo ih malo uvjerili, ali dajte te podatke - tenkove, te topnicke baterije, gubici, znaci, od danas, sutra, prekostura stlano to ponavljati na televiziji, na radiju i ovo da oni napadaju, da pokušavaju to napadima, da je ovo samo manevar njihovo izvlacenje, da nisu napustili podrucja koja su osvojili u Bihacu itd. Dr Miroslav Tudman: Da li ovdje da se na radiju prenosi poruka koji su im putevi otvoreni za izvlacenje? Predsjednik: Da, to bi trebalo reci - ne da su im otvoreni, negoli da je opaženo da se civili izvlace tim i tim putevima. Dr Miroslav Tudman: Da li to možemo negdje na pocetku akcije reci. Da li možemo objaviti da im se da do znanja da se tu izvlace civilima? Predsjednik: Da, reci da polaze sa civilnim automobilima, kolima itd. Dr Miroslav Tudman: Ali ceš zatvoriti neke putove, pa da im kažeš u kom smjeru da ide da imamo što manje poslova. Predsjednik: Gdje je taj prijelaz? (Dr. M. Tudman: Kod Srba.) Dr Miroslav Tudman: Evo, ovdje na auto-karti je još lakše vidjeti. To je Kulen Vakuf, Srb, dobro sam rekao. Predsjednik: Ima dalje put? Ante Gotovina: Ima, izide na Bosanski Petrovac, prema Drvaru, ovdje, vidite. Dr Miroslav Tudman: Treba reci da nije moguce proci sa tenkovima i topovima. Predsjednik: Ima li nešto nacelno još razjasniti? Gojko Šušak: Imam ja pitanje. Gotovina-Markac, vremenski koliko do spajanja


Strana 107


1990 - 1995

vas dvojice? Ante Gotovina: Poslije mene je potrebno cetiri dana sa dvije strane. Mladen Markac: 8 do 9 dana sve skupa, ako general Gotovina ima cetiri dana rada, znaci da se spusti, da napravi ovu operaciju, mi smo predvidjeli 4 dana da bi došli ispred Gracaca. Predsjednik: To nije osam dana, nego treba istovremeno poci, pa znaci za cetiri dana. Mladen Markac: Pitanje je kilometraže gospodine predsjednice: Mi sve radimo na nogu, pješaštvo je na cesti, nema komunikacije. (Predsjednik: Kolika je to kilometraža) 18 km od sadašnjeg položaja do Gracaca. Predsjednik: Ne trebate za 18 km cetiri dana. Mladen Markac: To je konfiguracija tla, to se ide pješice. Do granice ima isto toliko. Ante Gotovina: Mi smo skratili s ove strane, i ja sam tocno na 20 km od Otrica. Gojko Šušak: Da li se ti sreceš s njim u Gracacu? Ante Gotovina: Ne, u Otricu. Gojko Šušak: Zato pitam. Ante Gotovina: Ali ne treba on mene docekati u Otricu. Kad sam izbio u Otric ja sam prekinuo komunikaciju fizicki. Ja neovisno o tome radim. Kada on prekine, prekinuo je sve komunikacije, nema više ništa, a mi smo izbili u Gracac, ušli smo u Gracac. Ne treba se spajati. Ovo je Otric, on u Gracac i stvar je riješena, to je cilj operacije. Oni ne trebaju ici unutra u ovaj prostor, tako da se operacija odvija... Predsjednik: Ti izbijaš na Otric i ovdje se spuštaš na lijvoj strani i vidiš kakva je situacija u Kninu, pomoc razaranjem jednog dijela i po mogucnosti uci. Mladen Markac: Gospodine predsjednice, cim mi osvojimo Celavac kao centar veze i prakticki mozak tog dijela oni su gotovi sa sistemom veza i prakticno to ce biti totalno rasulo. Zvonimir Cervenko: Gospodine predsjednice, ja bih molio - Domazet, dajte mi objasnite kako ce se ovi centri veze, kojim redom, kojim fazama? Davor Domazet: U prvom udaru, to bi bio pocetak operacije, ide se na zapovjedno mjesto 18. brigade u Bunicu što stvara uvjete... njihovog sustava i omogucava snagama - izbije se na Ljubovo i stavi pod nadzor. I drugo, u istom tom udaru Celavac, Celavac idemo s razloga što mu ostavimo samo dio veza izmedu Knina i preko Petrove gore da ih mi slušamo, to zrakoplovom idemo. (Upadica: Misliš sa Plomina kad govoriš o Kninu?) Iz Plomina na Plješivicu i ostavljamo da mi slušamo to sa operativno strateške veze, a uništavanje Celavca, skidamo mu sve operativne i takticke veze na prostoru VII. i XV. korpusa. Nakon toga kada krene operacija sjevernog dijela, idemo na Petrovu goru, ostavljamo Zrinsku goru isto tako da samo taj jedan dio veza slušamo i na kraju završava se sa Zrinskom gorom.


Strana 108


1990 - 1995

Predsjednik: Što je sa tim njihovim pokretnim s kojima mogu eventualno rampama... (Upadica: Mislite na protuzracne...) Predsjednik: Zemlja-zemlja. Ante Gotovina: Oni ne mogu, imaju ureden položaj u Maji (?) i normalno sa Arkanom mogu sa prostora - znamo te pozicije, tako da cemo to topništvom pokušati neutralizirati a ako osjetimo u eletkronickom izvidanju da se oni nalaze u pokretu, onda cemo zrakoplovstvom ici izravno na njih. Predsjednik: To mislim, da ne zaboravite. Ante Gotovina: Ne, to smo planirali. Predsjednik: U citavoj ovoj operaciji, slušajte, gdje moramo ici na prekidanje veza izmedu njih i zauzimanje kljucnih položaja jako bi rado vidio neki vrtoletni desant na nekakve takve tocke koje su važne, a gdje nemaju velike snage. Nisam cuo ni jedan, imate li? Ante Gotovina: Imamo po planu, jer ako gledate ovu kartu ovdje, vi ne možete probijati nego tek drugi dan oklop, znaci poslije 24 prva sata ne možete, tu inžinjerija radi, ali ubacivanje grupa sa helikopterskim desantom, sa prizemljenjem mi zauzimamo ove glavne vrhove i tu im omogucavamo prodor inženjerije i iza inžnjerije protuoklopne snage. Ja imam tu samo 24 sata da probijem put i da spojim ta dva puta - da izbijem direktno sa cestom na Otric. Znaci, prvih 24 sata služimo se samo pješadijom, topnickim udarom i desantiranjem u prostorima. Tu na ovoj karti to možete vidjeti, to je ovaj greben. Poslije kada smo oslobodili snage onda možemo i desantirati unutar Ravnih Kotara, kada smo izbili na Otric sa ostalim snagama se približimo njemu južnije. Predsjednik: Možda se spustiš na kninsku tvrdavu da zaštitiš UNCRO tamo. Dr Miroslav Tudman: Nema toliko helikoptera. Predsjednik: Što više smjelosti razumijete, to više uspjeha. Dr Miroslav Tudman: Onda može 20 ljudi stati u helikopter. Ante Gotovina: Imamo Herkulesa u Šepurinama. Dr Miroslav Tudman: Ja da ti dodam Cesnu kao vodica. Predsjednik: Dajte jasno ovih dva dana pregrupirajte ali i odmorite vojsku dan prije toga. Gojko Šušak: Gospodine predsjednice, mi smo sagledali što bi mi napravili, a sada ostaje ono što ako? Prvo, što ako oni bombardiraju Osijek i Vinkovce, a pocinju izbjeglice kretati prema Zagrebu. Znaci treba stožer Vlade postojati koji ce taj prihvat organizirati. To moramo unaprijed vidjeti. Predsjednik: Sazovi sa predsjednikom Vlade znaci jedan uži stožer sa to. Sa vojnog gledišta zadaca samo udar po njihovim bitnicima. Gojko Šušak: To znamo, ali govorim ako oni pocnu granatiranje, mi cemo imati i do sto tisuca možda izbjeglica. Panika se može stvoriti, oni ga mogu tako granatirati da stampedo nastane preko noci. Sada, kako se tu postaviti, tu moramo biti mi organizirani da ne izazovemo mi paniku ovdje, onda su oni


Strana 109


1990 - 1995

napravili protuefekat. To je jedno. Predsjednik: I zaustaviti ih na podrucju Đakovica, ne dopustiti da idu dalje. Gojko Šušak: Drugo, mi moramo dati zapovjednicima jasno na terenu gospodine predsjednice što ako UNCRO pocne djelovati, to nije iskljuceno. Ja sam sinoc, Kanadani, onako kako se ponašaju to bi mogli uciniti. Bit ce takvih stvari. Mi moramo dati ciste naputke njima. To je jedno. Drugo, ja sam mislio predsjednice, to je jedan stožer. Drugi stožer je odnos sa UNCROM netko tk oje stalna kontakt osoba, a uvezi je s nama i da s njima to rješava, da dobijemo naputke, jer ce se stvari odvijati prebrzo da bi se onda mogli tražiti okolo i sazivati. To je drugi problem koji se meni pojavljuje. I trece, gospodine predsjednice, ja nisam siguran, Ante ti si rekao da ova akcija ide u redu, s time da dobiju dvije brigade od Armije BiH da krenu prema gore. Ante Gotovina: Bilo bi dobro kada bi... Gojko Šušak: To je nerealno za ocekivati, kada bi imali, neceš ih dobiti za dva dana, mogao bih ih dobiti za dva tjedna i to što bi dobio. To je jedno. Drugo, njihovo vozilo prema Kulen Vakufu, nije realno da ce oni to napraviti, jer bi onda Abdic koristio priliku i on može malo osloboditi toliko da provocira, ali ništa drugo da napravi. Predsjednik: Abdicu treba prenijeti moju poruku, ne da samo sotane neutralan, nego li da suraduje sa hrvatskim snagama. Gojko Šušak: Ali ne zapovijeda Abdic jedinicama, nego Srbi predsjednice. I onda dok Abdic te probleme riješi... Predsjednik: Neka se Abdic znaci tih Srba rješava. Ante Gotovina: Gospodine predsjednice, cetiri dana, znaci dva dana poslije pocetka operacije, dvije brigade muslimanske mi smo uvijek dobili ako bude tako. Gojko Šušak: Cekaj malo, ne idemo mi u akciju Ante ako, to ako, je dobro došlo, ali mi moramo znati tocno što smo u stanju napraviti. Ante Gotovina: Vi ste primijetili da ja strelicu nisam ni stavio prema Kulen Vakufu, nego sam reka oda bi to bio moj zahtjev. Gojko Šušak: Cekam lao, ali znaci li to da oni mogu tebe vezati protunapadom tako da ti ne možeš ici u napad. Ante Gotovina: Ne, nego cu morati osloboditi jedan dio snaga za bocnu zaštitu. Predsjednik: Ne mogu vezati, ne mogu, nemaju oni te snage da vežu sve snage, to je sasvim sigurno. Pitanje je, ukoliko može on ofenzivno djelovati prema zapadu, ovisno o tome da li ceš dobiti, ali to moraš s manjim snagama riješiti. Ante Gotovina: Bilo bi idealno kada bi 4. korpus krenuo prema Kulen Vakufu i kada bismo dvije brigade uputili u pravcu Kulen Vakufa, to bi bilo idealno. Dr Miroslav Tudman: Tu treba racunati ako se ovo pomice za dva dana, znaci ovi ce onda imati jedno cetiri, pet dana od završetka operacije, imat ce vremena da prebace ove snage i tamo ceš trpiti napad. To im je jedina šansa da oslabe pritisak na Knin. Prema tome, trebat ce utvrditi, tu ce biti pritisak i treba s time racunati.


Strana 110


1990 - 1995

Gojko Šušak: Trece, predsjednice, samo da još završim. Možemo li mi imati vašu suglasnost, ali s time da onda idemo i u rizike ako izgubimo. Ja mislim da bi to psihološki imalo efekat na njih da mi, nakon prvog dana operacije po Benkovcu, Obrovcu riskiramo baciti letke s necim što bi moglo i nastradati, ali da znademo onda unaprijed da je to nešto što smo riskirali, ali ih pozvati u vaše ime, kakav god letak napraviti, nakon prvog dana operacije, u njemu kazati putove kojima se mogu izvlaciti, napraviti tako da izazove ovakva pomutnja kakva je još duplo veca. Ali onda treba riskirati, i naci ljude, a ja vjerujem da ih ima koji ce riskirati to napraviti. Predsjednik: Jedan letak ovako, znaci opce rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se vec povlacite preko itd., a mi vas pozivamo da se ne trebate povlaciti, mi vam jamcimo... Znaci, na taj nacin im dati put, a jamciti tobože gradanska prava itd. Dr Miroslav Tudman: Ako mogu reci, ovo se pokazuje ipak da oni slušaju više radio i televiziju nego letke. Bolje je ici preko radija i televizije... Predsjednik: Preko radija i televizije, ali i s letkom. Gojko Šušak: Ici s letkom, ali ga baciti medu njih. Sam njegov osjecaj da si ti uspio, biti nad njime, baciti mu ga, to je nešto izazvalo. Predsjednik: Slažem se, to isto tako dokazuje našu snagu. Dobro, ici cemo s time. Gojko Šušak: Još jedno gospodine predsjednice, u tom slucaju mi bi trebali ili nekoga od vašeg ureda, da ovaj stožer ponovno da uspostavimo za promidžbu. Mi smo taj stožer uspostavili u Posušju, ali sada se to vraca u Zagreb dana, trebamo nekoga iz vašeg ureda koji ce biti kontakt osoba. Je li Rajakovicka, ona treba biti u Zagrebu na licu mjesta, da to funkcionira kao i zadnji puta. Predsjednik: To je sada ovo pitanje, ovo što si kazao i za UNCRO, to znaci Šarinica. Što se mene tice, da li je sigurnije koordinirati, upravljati iz Brijuna ili iz Zagreba. Gojko Šušak: Psihološki bi bilo jako loše da koordinirate odavde predsjednice zbog puka. To bi bila pozicija, mnogi bi to iskoristili na jedan nacin, znaš vojska, gine, a vi... u tom kontekstu je tako. S druge strane opet, znajuci vašu neopreznost, možda je bolje stajati ovdje nego u Zagrebu. To možemo dogovoriti, ali iz Zagreba da koordinirate akcijom. Mislim da je to bolje. Predsjednik: Apsolutno politicki to je bolje. Gojko Šušak: To je jedno, drugo bit ce i ambasadora predsjednice, Galbraith i svi koji ce biti tamo... Predsjednik: Oni ce dignuti rep. Gojko Šušak: Oni su svoje obavili, oni ce ostati. Kada to sve uzmemo u obzir gospodine predsjednice moja prosudba je da prije petka mi ne možemo krenuti. Zvonimir Cervenko: Gospodine predsjednice, ja se ponovno vracam na ono da mi iz postojecih naših planova koji su razradeni, koji su jasni, pripreme su izvršene, da kao za cilj, prva faza toga plana i onda u toj fazi da se vidi što dalje.


Strana 111


1990 - 1995

Predsjednik: Ništa, što dalje. Gojko Šušak: Nema prve faze, nego idemo. Zvonimir Cervenko: Idemo do kraja, molim, to ce biti ona prekretnica. Gojko Šušak: Ako psihološki ideš s pravom fazom, onda staneš... Zvonimir Cervenko: Ne, necemo zaustavljati, niste me razumjeli gospodine ministre. Gojko Šušak: Predsjednice, ja isto predlažem koliko je kod Markac sposoban njih nagovoriti na provokacije, njega oni po Velebitu mogu negdje gadati, to nam nece biti neko pokrice. Norac skupa s njime bi trebao isprovocirati da možda i po Gospicu ili necemu lupnu dvije granate. Mislim, treba po naseljenom mjestu, tamo gdje je Markac to je pod Velebitom, mogu lupati cijeli dan. Svi su unutra, i Norac je unutra, i Markac je unutra. Predsjednik: Ne mora ulaziti... Gojko Šušak: Ali on isto ima pravac, nisu oni ludi predsjednice, tehnika je otišla daleko. UNPROFOR snima pravac ne znamo da li ce ih pustiti. Predsjednik: Dobro, neka on snima, kada mi završimo u cetiri, pet dana. Gojko Šušak: Dobro, ali zašto bi, kada imamo pravi nacin izvodenja toga. Norac: ... izvršiti sa minobacacem ili tijekom noci ili tijekom dana taj prostor, paliti nekoliko projektila. Gojko Šušak: I zadnje gospodine predsjednice, ako bi bio Šarinic, koji vec je u kontaktu sa ovim glavnim zapovjednikom tu, oni bi ipak na svojoj razini svaki trebali uspostaviti neki kontakt da kažu ovima koliko vremena treba unapirjed da to daju. Mladen Markac: ... nisu na vrijeme oni htjeli dati, ovaj puta bi im trebalo dati samo sat vremena, samo da se sakriju. Gojko Šušak: Jer, tamo smo imali razumijevanja, tamo je bio Argentinac, ja sam mu dao dva, aon je reagirao za jedan. Tako bih ja i ovdje predsjednice da dademo, da Hrvoje da ili tko vce je ovome glavnome dva, a oni daju jedan. Predsjednik: Onda cemo gospodo ovako, u cetvrtak cu ja doci u Zagreb, reci cu i Šarinicu, bit cemo u Zagrebu, pregovori ce se voditi u Ženevi u cetvrtak, a vi dotle sve pripremite. Odnosno nocas samo možete javiti, a onda sutra ili prekosutra... (Upadica: Provokacije sutra i prekosutra) Da. Gojko Šušak: I za petak, ja mislim da bi Gotovina toga trebao biti nasvjesniji, da i Gardijski zdrug i svi oni koji trebaju ici, svi su oni na odmoru vec. Predsjednik: Što da li? Gojko Šušak: Puštati ih kuci, mislim da ne. Možemo ih dva dana smjestiti da se odmore, to nije problem. Miljenko Crnjac: Ja imam prijedlog za drugi dan predsjednice, ne znamo kada ce biti akcija, ali da zapojednici Zbornog podrucja dodu u Glavni stožer da


Strana 112


1990 - 1995

dogovorimo akciju po vremenu i u prostoru. To bi morali dogovoriti i da mi to znademo. Predsjednik: Cekajte, danas je ponedjeljak, a vi se nadite u srijedu. Mladen Markac: To cemo mi organizirati. Predsjednik: Ali u srijedu, to se možete sada odmah dogovoriti, u srijedu u Glavnom stožeru i u koliko sati. Gojko Šušak: Imaju veze, ne moraju se sada dogovoriti. Predsjednik: Bolje je sada to dogovoriti, nego po vezama. Zvonimir Cervenko: Gospodine predsjednice, mi imamo operativni tim koji zna što radi. Prema tome, Crnjac, mi bismo vas pozvali i bez da ste ovo sada rekli. Predsjednik: Znam, ali je dobro da se nadete ponovno zajedno radi osobnog uskladivanja. Kinkel obecava da ce nas Njemacka podržavati, ali da ih obavijestimo unaprijed o tome. Bit ce problem glavni sa tim UNCRO-vcima, sa japanskim bubama. Njihov je prijedlog, Akashi je raspravljao s njima pet sati, da bi onda podnio prijedloge da ce oni UNCRO stati prema Bihacu da nas sprijeci i da ce staviti promatrace na Dinaru. Gojko Šušak: Ali oni se uvrede predsjednice, on govori na grnaice Bihaca i srpske krajine, nema Hrvatske u sporazumu. Ja u Ženevu išao ne bih. Predsjednik: Cekaj, idem u Ženevu zato da prikrijem ovo, a ne da tamo razgovaram. Necu poslati ministra, nego cu poslati pomocnika ministra unutarnjih poslova. To je u cetvrtak. Prema tome, da prikrijem ovo što spremamo za dan poslije. Tako da mi suzbijemo bilo kakv argument u tom i takvom svijetu da mi nismo željeli razgovarati, nego smo željeli samo ono što... Znaci, poduzet ce Rusi u Ujedinjenim narodima sve moguce da se utjece na Zagreb da se Zagreb suzdrži. Da hrvatska ofenziva, prije svega da hrvatski Srbi odustanu od ofenzive na Bihac. Rusi su isto protiv akcije bosanskih Srba, da bi to kompliciralo i vodilo ne samo diplomatskom nego i... Znaci, vi se sastajete u srijedu, kada, u koliko sati? Zvonimir Cervenko: To cemo razriješiti. Predsjednik: Kada cete, dogovorite se sada. Zvonimir Cervenko: Gospodine predsjednice vidimo koje probleme imamo, ja njih lako o tome obavijestim gospodine predsjednice. Mi se sastajemo gotovo svaki dan. Predsjednik: Druga je stvar vi u Stožeru, ali sa zapovjednicima da se sastanete. Zvonimir Cervenko: Dobro, znaci u srijedu u 16.00 sati. Predsjednik: Znaci u duhu ovoga što smo sada razgovarali, nacelno usuglasiti se na tome. Kažem da je bolje da se sada dogovorite. (Upadica: Srijeda, 10 sati ujutro). Svak vi za sebe napravite programe, u Stožeru cjelovite ujednaciti, i onda, ne samo po danima, nego po satima usuglasite kako ce stvari ici. Pola sata cete ostati na rucku i onda možete otici. Kraj


Strana 113


1990 - 1995

2.

ZLOCINI U "OLUJI" Izmedju 5 sati ujutro 4. avgusta i 18 sati 7. avgusta 1995. operacijom nazvanom "Oluja", 150.000 hrvatskih vojnika zaposeda teritoriju tzv. Republike Srpske Krajine i "cisti" teritoriju od naroda koji je tu ziveo pet vjekova. Mediji cjelog svjeta pratili su nekoliko dana ove dramaticne, krvave i po srpski narod tragicne dogadjaje, a onda je nastala - tisina. Djakomo Skoti, poznati italijanski publicista iz Rijeke, nije hteo da cuti.Vodio je dnevnik o ovim dogadjajima "da bi sacuvao sjecanje na zlocine koji su precutani, ili za koje se nije znalo, cija pozornica su bile teritorije na koje nisu bili usmereni medjunarodni reflektori". Njegovo svedocanstvo, koje je izazvalo bjes hrvatskih nacionalista i koljaca, postalo je zvanican dokument Haskog tribunala.

Pocetak pakla Iz jednog izvestaja Misije OUN u Hrvatskoj prevodim i sastavljam hronoloskim redom dokumente koji se odnose na niz povreda ljudskih prava koje je pocinila hrvatska vojska tokom operacije ponovnog osvajanja Krajine (4-8. avgusta) i narednih dana. 5. avgust ‘95. U tek okupiranom Kninu, prilikom prenosenja u bolnicu, tela nekoliko srpskih vojnika ubijenih u borbi izvadjena su iz plasticnih vreca i osakacena. Jedan hrvatski odred otvara vatru na osmatracko mesto ceskog bataljona UNCRO: pet plavih slemova je ranjeno. Njihova evakuacija je sprecena, zbog cega dva vojnika OUN umiru od gubitka krvi. Hrvatske snage bombarduju iz bacaca kolonu srpskih civila u bekstvu na putu izmedju Gline i Dvora. Za tri minuta eksplodira sest granata koje ubijaju cetiri osobe i ranjavaju deset. 6. avgust ‘95. Sedamnaest plavih slemova (sedam Indonezana, pet Danaca, tri Jordanca i tri Ukrajinca iz glavnog staba UNCRO ) uzeti su kao taoci od strane srpske vojske u Topuskom. Hrvatski vojnici iz brigade "Puma" pocinju sa pljackom u Kninu. Na putu Drnis-Knin Plavi slemovi nailaze na leseve cetvorice iskasapljenih civila. U Korenici hrvatski vojnici ulaze u sediste ceskog bataljona i silom odvode dvojicu mladica srpskih civila koji su dobili azil. U Gracacu hrvatske trupe pocinju da pljackaju stanove: sve kuce su delimicno razorene, pet ih je potpuno demolirano, sest je zapaljeno. Zapaljena je i zgrada u kojoj su kancelarije i stanovi vojnih posmatraca OUN. Jedna kuca u Kninu, u blizini kasarni, dignuta je u vazduh. Cetiri kuce u centr grada su zapaljene. Hrvatski vojnici su opljackali jednu kucu udaljenu 50 metara od Plavih slemova. U Vrbniku se registruju eksplozije i pozari: celo selo je u plamenu. U Rastevicu jedan hrvatski vojnik pljacka kucu ispred logora kanadskog bataljona. 7. avgust ‘95. U Dvoru, naoruzani ljudi u uniformi (Hrvati i bosanski Muslimani) masakriraju devetoricu hendikepiranih Srba. U mesto Ceranje Donje usle su hrvatske trupe: opljackane su sve kuce, pet ih je zapaljeno. Zapaljena je jedna kuca u Miranju, zapaljene su dve kuce u Dagodnji.


Strana 114


1990 - 1995

U Kninu su spaljene druge dve kuce; u toku je pljacka svih stanova. Pored toga sto prisvajaju vredne predmete koje nadju, vojnici kradu veliki deo civilnih automobila koji stoje po ulicama, ukljucujuci one koji se nalaze ispred sedista OUN (PHAO). Opljackano je i posmatracko mesto Sc-43-Gd koje pripada UNCRO. U Gracacu je opljackano i spaljeno sediste vojnih posmatraca OUN. U istom mestu hrvatska policija je pokupila i natovarila u velika automobilska vozila stoku srpskih seljaka. Hrvatska policija je napala Plave slemove kenijskog bataljona, pokusavajuci da ih razoruza i odvuce u Sibenik. Posle pregovora, pusteni su na slobodu. 8. avgust '95. U Slunju je zapaljeno sediste civilne policije OUN. Hrvatski policajci pokrali su iz sedista svu opremu, opljackavsi uz to Biro za humanitarne i politicke poslove OUN. U Kninu je prevodilac OUN isamaran i zapreceno mu je smrcu od strane hrvatskih vojnika. Drugi prevodilac i dva funkcionera OUN drzani su kao zarobljenici i zlostavljani dva sata. Tri kuce su dignute u vazduh. Stanovi posmatraca OUN potpuno su opljackani od strane hrvatskih vojnika koji nastavljaju da kruze gradom opijajuci se i paleci kuce. Hrvatska policija nadgledala je pljacku kuca i stoke koju su vrsile grupe lica duz puta izmedju Drnisa i Pakovog Sela. U Surlama i Soviljima gore kuce. Posmatraci OUN konstatuju da je njihovo sediste u Podkonju opljackano i iz njega odneseni svi uredjaji. 9. avgust ‘95. Hrvatski civili, policajci i vojnici jurisaju na konvoj srpskih izbeglica na jugu Siska. Trideset pet kuca u plamenu izmedju Knina i Kosova. Isto toliko je razorenih i crnih od dima, spaljenih prethodnih dana. Hrvatske trupe pljackaju i pale kuce u Kistanju. Na putu Knin-Drnis sest kuca u plamenu. Sa puta se vide stubovi dima kako se dizu iz kuca rastrkanih po poljima. Izmedju Kacme i Polace nadjen je les coveka od oko 65 godina ubijenog sa pet hitaca u ledja, dva u zadnjicu i jednim u potiljak. Dvadeset pet minuta pre nego sto je nadjen les, covek je vidjen ziv, kako ga pogledom kontrolise hrvatska policija koja ga je cak fotografisala u blizini mesta na kojem je kasnije ubijen. 10. avgust ‘95. Na putu Knin-Drnis 40 kuca u plamenu. Gore i polja zita. Hrvatski vojnici kruze podrucjem u dva kamiona sa kantama benzina i sekirama. U Drnisu gori veliki broj kuca. U Srbu hrvatska policija pljacka kuce. U Oklaju brojne grupe hrvatskih i bosansko-hrvatskih vojnika zauzete su pljackanjem gradica; veliki deo kuca gori. U Kninu je jedna kolona hrvatske vojske prosla ispred sedista OUN ispaljujuci rafale iz automatskog oruzja; jedan rafal je pogodio unutrasnjost logora kanadskog bataljona. U Kninu hrvatski vojnici, posto su skinuli tablice sa svih automobila koje su zatekli napustene po ulicama, prisvojili su ih i krstare u njima. Sve prodavnice su opljackane. 10-11. avgust ‘95. U toku noci zapaljene su kuce u selima Lunici, Ruzici, Djitici, Kuci, Krikici, Treskavica, Civljane i u gradicu Donji Lapac. Dva sela, smestena na raskrscu Plaski Otocac, opljackana su i velikim delom razorena. Po zidovima kuca ostavili su svoju vizit kartu (natpise i simbole) vojnici prve brigade "Tigrovi" i 119. brigade hrvatske vojske. 11. avgust ‘95. U Glini su opljackane prodavnice. U Gracacu je pronadjena zena od oko 80 godina na izdisaju. Pre dva dana ustreljena je iz puske sa male udaljenosti: jedan metak joj je prosao kroz desni obraz a drugi se spljostio na lobanji ne probivsi je. Pomoc joj je pruzila indonezanska medicinska ekipa. Dva sela, smestena na raskrscu Plaski Otocac, opljackana su i velikim delom


Strana 115


1990 - 1995

razorena. Po zidovima kuca ostavili su svoju vizit-kartu (natpise i simbole) vojnici prve brigade "Tigrovi" i stodevetnaeste brigade hrvatske vojske. Jedna kuca u Grabovcu u plamenu. U Civiljanima se nastavljaju pljacke. Hrvatske trupe i specijalne policijske snage upadaju u kuce. U Kistanju i Dvrskoj se primecuje veliko prisustvo hrvatskih trupa. Dva gradica su skoro potpuno u plamenu. Vojnici hrvatske vojske i civili koji su dosli od Bihaca iz Bosne zauzeti su pljackanjem grada Otocca. Gori nekoliko kuca duz puta iz Sinja. U Podkonju je zapaljena jos jedna kuca. Na potezu od Knina prema Strmici nastavlja se sa pljackanjem kuca. Nastavlja se sa paljenjem kuca u gradu Otoccu. Nove kuce u plamenu u Kninu, Benkovcu i Rastevicu. U Donjem Lapcu hrvatski vojnici pretrazuju i pljackaju kuce. Razoreno je 95 odsto grada. Kuce koje su postedjene zaposeli su oficiri hrvatske vojske i vojne policije. 12. avgust ‘95. U Cetini, hrvatski vojnici naoruzani puskama i sekirama idu od kuce do kuce i podmecu vatru. Jedan vojni posmatrac OUN uhapsen je i zadrzan dva sata u policijskoj stanici u Vrliki. U Deringaju (84 km od Knina) primeceno je 15 pozara. U Kninu, u jednoj kuci, ubijena su iz puske dva muskarca, od 65 i 90 godina. To se dogodilo pre sedam dana kada su hrvatski vojnici usli u kucu i poceli da je pljackaju. U okolini Sibenika nekoliko kuca i dalje je u plamenu. U blizini Donjeg Lapca, vojni posmatraci OUN cuju rafal iz pravca sela Neteka, kuda se, pre 10 minuta, uputilo nekoliko hrvatskih vojnika. Kada su stigli na mesto, posmatraci zaticu les mladica od 25-30 godina, u civilnom odelu, pogodjenog na vise mesta po telu, od nogu do potiljka. Dve zgrade u plamenu na sektoru Udbine; jedna kuca u plamenu u Brocancu. 13. avgust ’95. Vojnici petog bosansko-hercegovackog armijskog korpusa i civili, vidjeni su kako pljackaju mesto Ostojici u kotaru Gline. Opljackane stvari se prevoze u Bosnu kamionima i kolicima. Izmedju Gline i Zirovca primecuju se pljacke velikih razmera; unistavaju se kamioni, traktori i automobili koje su Srbi napustili. Mnoge kuce su u plamenu. U Vrginmostu zapaljeno je pet kuca. U dolini Benkovca dizu se deset stubova dima. Stizu vesti o novom paljenju kuca u Kistanju i okolini. U Donjem Lapcu 60 odsto kuca je razoreno. 14. avgust ’95. Patrole vojnih posmatraca OUN zaticu u Kistanju nekoliko civila koji podmecu pozare po kucama. Operativne ekipe za ljudska prava javljaju da su gradici Kistanje, Dverske i Otric potpuno obavijeni plamenom: najmanje 200 kuca gori na ovom prostoru. U Kistanju plamen je progutao 90 odsto kuca. Kistanje, posle podne: hrvatske civilne vlasti sa katastarskim mapama u rukama, oznacavaju neke kuce koje su jos citave. Tri sata kasnije i ove kuce su u plamenu. U Rudelama jedna kuca u plamenu. U M. Planciniku, dva traktora vuku isto toliko prikolica natovarenih opljackanim stvarima. Idu u pravcu Benkovca. Operativne ekipe za ljudska prava (HRAT) obavestavaju iz Donjeg Lapca: vidjeni su hrvatski policajci i vojnici kako stoje oko tela jednog muskarca u civilnoj odeci. Covek je usmrcen metkom u potiljak. 15. avgust ’95. U Dvoru je najveci deo kuca spaljen ili na drugi nacin razoren. U Zrmanji i Vrelu nove kuce u plamenu; jedna kuca u plamenu u Vugonju; dve kuce u plamenu u Karin Slavi; dve kuce u plamenu u Benkovcu. U Gracacu civilna policija OUN otkriva sveze iskopane jame na groblju okrenutom ka Velebitu. Izbrojane su 22 jame, svaka duboka 50, siroka 80 i duga 200 centimetara. U Benkovcu, Otricu i Drnisu druge kuce u plamenu. 16. avgust ’95. U Blinji pljackaju kuce.U Gracacu, dok policajci UNCIPOL-a vrse inspekciju


Strana 116


1990 - 1995

pravoslavnog groblja, na njih ispaljuju pet puscanih hitaca iz pravca Velebita. Posmatraci OUN upozoravaju na mnoge kuce u plamenu u Komalicu, Kistanju, Bakariji, Vrhovinama, Banjeglavu i Mandicu. U Koslovcu je vidjena velika patrola hrvatskih vojnika, koja je, kruzeci kroz mesto u civilnom kamionu, pljackala kuce. Operativne ekipe za ljudska prava u izvidjanju duz puteva javljaju da mnoge kuce gore u Padjenima, Jovicima, Otoccu i Drnisu. U ovim mestima videli su vojnike hrvatske vojske. Komanda hrvatske vojske optuzuje posmatrace OUN i jednu ekipu filmskih snimatelja da su podmetnuli vatru u jednu kucu u Jovicima. Televizijska ekipa WTN, akreditovana kod mirovnih snaga OUN u Hrvatskoj, pokusala je u stvari da snimi kucu u plamenu; sedam hrvatskih vojnika uhapsili su snimatelje, zaplenili video-kasete, ukrali 1000 nemackih maraka i ubili psetance maskotu televizijske ekipe. Ovo se dogodilo u blizini Drnisa. U Zagrovicu su nadjena tela cetvorice muskaraca, cija smrt je nastupila pre nedelju dana, na sebi su imali samo gacice i majice. Ubijeni su metkom u potiljak. 17. avgust ’95. U Tusilovicu su zapaljene dve kuce. Na celom podrucju Slunja pljackaju kuce. U centru Slunja grupe vojnika podmecu pozare po kucama. Sa osmatrackog punkta ukrajinskog bataljona javljaju: jedan vojnik takozvane Republike Srpske ubijen je iz puske, njegovo telo je poliveno benzinom i zapaljeno.Golubic: 20 kuca u plamenu; druge dve u Radopolju isto toliko u Kolarini. U Kninu, u centru grada, na 200 metara od novog sedista vojnih posmatraca OUN, podmetnut je pozar u jednu kucu. 18. avgust ’95. Vojni posmatraci OUN javljaju: kuca u plamenu u Korenici, 10 u Velikoj Kopini. U ovom poslednjem mestu palikuce deluju u prisustvu vojnika koji, po dolasku dzipa sa posmatracima, ostecuju dzip udarcima kundaka. U Bribirskoj Glavi trojica hrvatskih vojnika zateceni su kako pljackaju kuce. Posle toga podmecu vatru u pet stanova. U selu Morpolaca, u okolini Sibenika, posmatraci su izbrojali 21 kucu koje su nedavno unistene u pozaru. Na istom podrucju, u selu Zazvicu, izbrojali su 20 kuca koje su nedavno spaljene. Grupe civila su zatekle kako pljackaju druga stanista. Civili su i pljackasi zateceni u pljackanju kuca u Kozlovcu, na podrucju Zadar-Benkovac. 19. avgust ’95. Vojni posmatraci OUN uspevaju u toku dana da stignu do mesta Kaldrma, Kistanje, Vakani, Siroka Kula, Serdari i Stenjajica i da zabeleze sledece: Celo selo Kaldrma je unisteno pozarom, osim jedne kuce ispred koje su vidjena cetiri policajca i jedan civil. Jedan sat kasnije i ta jedina kuca je zapaljena. Druge kuce, u toku dana, gore u Kistanju (1), Vakanima (1), Serdarima (3), Sirokoj Kuli (3). U ovom poslednjem selu kuce koje nisu unistene pozarom, opljackane su. U mestu je vidjeno 30 hrvatskih vojnika. U Stenjajici su vidjeni vojnici kako provaljuju u kuce. Jedan od njih je ubacio bombu u jedan stan. Izmedju Topuskog i Grabovca osam kuca je nedavno zapaljeno. 20. avgust ’95. Dve kuce zapaljene u Srbu i osam u Suknovci. Celo selo Bodobol, pedesetak kuca, obavijeno je plamenom. Kuce u plamenu i u Cupicima, u Palanki, Bibicima, Cenicu, Potkosi i Manovcu. Ovde je vidjeno osam vojnika, koji su stigli kamionom, kako idu po kucama. U Cenicu je opljackana stoka a iz kuca su odneti kucni elektricni aparati i drugi uredjaji, pod nadzorom policije. U Podkonju cetiri vojnika opljackali su kuce koje se nalaze neposredno iza sedista vojnih posmatraca OUN. 21. avgust ’95. Vojni posmatraci OUN na sektoru sever Krajine konstatuju da je u Roknici, gde nije bilo borbi, 90 odsto kuca, stala i senika zapaljeno. Na sektoru jug devet kuca


Strana 117


1990 - 1995

zapaljeno je danas u Brtonji, Zagradini, Gornjem Miranju, Orci, Pravicu, Kozlovcu, Benkovcu i Karin Slani... Celo selo Kaldrma je unisteno pozarom, osim jedne kuce ispred koje su vidjena cetiri policajca i jedan civil. Jedan sat kasnije i ta jedina kuca je zapaljena. U Krajini, od 350.000 Srba ostalo ih je malo vise od 2-3.000, uglavnom starih. Odlucili su da odu i mnogi od onih koji su pobegli u kasarnu OUN u Kninu, njih nesto vise od 800. Od ovih, otputovace ih 627, drugi ce ostati: 60 jer zele da ostanu na svojoj zemlji; 54 jer su napusteni bolesni u bolnicama, gde se jos nalaze, i ne bi znali kuda da idu; drugih 60 zadrzale su hrvatske vlasti koje ih optuzuju za ratne zlocine i oruzanu pobunu. Srbi koji su izbegli iz Krajine nasli su utociste u Bosni (oblast Banjaluke), u Vojvodini i u Beogradu. Na teritoriji bivse Jugoslavije nalazi se vise od tri miliona izbeglica, milion i po ih je naslo gostoprimstvo u inostranstvu. Vlada iz Zagreba jos nije iznela broj ubijenih srpskih vojnika (zvanicno prema hrvatskoj vladi ima ih 600) u operaciji Oluja, jer, kaze hrvatski general Cermak, "iz dana u dan po sumama se pronalaze novi lesevi, od kojih su 10 odsto civili". Najveci problem je sakupljanje stoke koju je narod napustio prilikom bezanja. Prilikom ciscenja zauzetih suma nijednog "pobunjenika" ne hvataju zivog. Ne prave od njih zarobljenike. Evo sada price o jednoj Srpkinji od 95 godina iz Lickog Osika, u Lici, nedaleko od Ogulina. Lika, "najsrpskija" od oblasti koje su sacinjavale drzavicu Krajinu je opustosena zemlja, spaljena zemlja. Prezimena i vekovne loze vise nemaju nikakvog znacenja, nestali su, spaljeni sa albumima fotografija, sa pismima, sa odecom, sa namestajem i pocrnelim zidovima kuca. Licki Osik, u Lici, bio je "najsrpskiji" deo ove srpske oblasti Hrvatske, gde se preostali Srbi mogu izbrojati na prste. U Lickom Osiku jedina gradjevina koja je ostala netaknuta je velika fabrika oruzja koja ce, uskoro, zaposliti 1.300 Hrvata, objasnjavaju sluzbenici Politickog ureda hrvatskog Ministarstva odbrane, zaduzeni da budu vodici domacim i stranim novinarima koji se nalaze u poseti ovoj oblasti. Dva pitanja ostaju bez odgovora. Zasto su srpski sluzbenici iz bivse Krajine ostavili "neprijatelju" ovu fabriku a da nisu u njoj podmetnuli nijednu od tolikih eksplozivnih naprava koje medjutim inzenjerci hrvatske vojske traze po poluporusenim javnim zgradama ovog gradica, zidanim u stilu 60-ih godina? Zasto ih hrvatska artiljerija uopste nije gadjala? Jedini stanovnik Lickog Osika koji je ostao na teritoriji opstine je baka Knezevic. Ne kazuje ni ime, "vazan je rod", kaze. Loza Knezevica, objasnjava, vise vekova potice odavde. Zasad hrvatske vlasti ne znaju kuda da posalju ovu zenu rodjenu 1900. prepustenu svojoj sudbini u samoci prazne stare drvene kuce. Licki Osik je imao, i jos ima, dva spomenika: jedan podignut Titu, a drugi heroju Pokreta otpora Marku Oreskovicu. U Drugom svetskom ratu Licki Osik bio je ceo na strani Tita i partizana. Sada, potpuno spaljen i opustosen, to je kraj koji ocekuje da opet dobije stanovnike kada ponovo pocne proizvodnja u fabrici oruzja. Da li ce novo stanovnistvo koje bude doslo, ne vise srpskog roda, ostaviti spomenike da stoje? I do kada ce ziveti baka Knezevic? Da li ce je ostaviti u njenoj usamljenoj baraci izvan varosice, u mestu Ljubovu? Sme li se ostaviti sama zena od 95 godina? "Zivela sam sa svojom kcerkom i njenim muzem. Ona Srpkinja, on Hrvat. Pobegli su pesice, nisam mogla da ih pratim". U ovo malo reci je cela prica o ratu koji je prezivela baka Knezevic pocetkom avgusta. Bistrog uma, ostala je sa nadom u povratak kcerke i zeta. "Stoka ce im pocrkati ako se ne vrate, morace se vratiti", kaze zena misleci na krave i na svinje koje su ostale bez gospodara. Ne tiste je godine, vec neizvesna buducnost. Ne hvali se prosloscu. "Zivelo se sirotinjski. Nailazili su cas jedni, cas drugi, svako je nesto odnosio a nikad nikoga nisi uspevao da zadovoljis. Za sve su krivi oni gore, gospoda, narod se uznemirio i


Strana 118


1990 - 1995

pocela je kavga. Jos se cudim kako se sve ovo desilo. Uvek sam govorila: pustite narod na miru, ali oni nisu, napujdali su pse i evo, sve se narodu svalilo na ledja". Razgovor skrece na zivot sa kojim jos mora da se suocava. "Nicega vise nemam, cak ni sibica da zapalim vatru, nemam nikoga da mi pravi drustvo. Doci ce zima i bicu sama bez ikoga da mi spremi drva, bez ikoga". Sagovornik vadi iz dzepa upaljac i poklanja ga baki Knezevic, koja ga, hitro stavlja u dzep crne suknje. Zatim nastavlja da govori: "Mozda ce se moja kcerka vratiti, druga kcerka zivi u Americi, a sada ce i ova otici kod nje. Kad bi bar i ja mogla da odem!" Ko je slusa sta govori ne nalazi reci da je utesi, pa ipak joj kaze, kao da se pridrzava nekog obicaja: "Doci ce bolji dani". "A sta ja da radim, sine moj?" Zatim ponovo pita: "Da li bi znao da mi kazes kako da stignem u Ameriku do moje kcerke?" Niko ne zna sta da joj kaze. Ubrzo ce doci zima i ova zena bice jos usamljenija u opustosenoj zemlji, u spaljenoj zemlji. Sredjujem beleske koje sam napravio pre nekoliko dana tokom putovanja kroz "juzni sektor" bivse Krajine koje je organizovao Politicki ured Ministarstva odbrane Hrvatske. U severni sektor jos nije moglo ni da se priviri a i sada nijednom stranom novinaru nije dozvoljeno da tamo udje. Juznim sektorom se moze proci samo putem koji su odredili, u pratnji desetina policajaca i vojnika specijalnih odeljenja. Prakticno mozes da vidis ono sto zele da ti pokazu, uz obavezne komentare, objasnjenja i obavestenja pratilaca. Oni, na primer, iz visevekovne istorije Knina jedino podvlace: "Ovde su sahranjeni prvi hrvatski kraljevi, koji su ovde vladali izmedju X i XI veka" Srbi su ovde, medjutim, dosli tek "u periodu izmedju dva svetska rata". Duz puta dugog dvadesetak kilometara koji smo presli autobusom zagrebackog Generalturista, u koji su bili ukrcani novinari i njihovi uniformisani vodici, jos su se videli kamioni, traktori i druga automobilska napustena vozila, sa izduvanim gumama. Kakvu sudbinu su doziveli njihovi vozaci i ljudi sto su bezali na prikolicama koje su vukli traktori? Evo nekih odgovora vodica: "Neki su pobegli u sume, brzo cemo im uci u trag". Tura do Gracaca bila je prava mora. Gradic je ostao gotovo netaknut ali potpuno pust; tri vojne patrole formirale su sanitarni kordon oko novinara, savetujuci im da se ne udaljavaju mnogo od autobusa jer "po sumama se jos krecu cetnici". Iz Gracaca u pravcu Srba vodi put, kojim je isla vecina srpskog stanovnistva napustajuci ovo podrucje, dok drugi krak vodi u Licki Osik. Tragovi pljacke su ocigledni. U Lickom Osiku ostale su samo rusevine. I dalje smo u Lici, selo Podlapaca. To je bila mala hrvatska enklava sa 800 stanovnika u Dolini Krbave kako se govorilo do ‘700, danas Krbavskom Polju, nastanjenom gotovo iskljucivo Srbima. U 1991, posle secesije Krajine, Hrvate su poceli da isteruju iz njihovih kuca. U 1993, kada je hrvatska vojska nahrupila u takozvani "Medacki dzep", sejuci razaranja i praveci pokolje, Srbi su se osvetili isteravsi iz Podlapace vecinu Hrvata. Ipak njih 95 uspeli su da izdrze cetiri godine pod banditskom vladom RSK. Spasili su ih, kazu, u pocetku "nekoliko Srba, suseda" a kasnije Plavi slemovi iz ceskog bataljona. Kada su, 6. avgusta 1995, u Podlapacu stigli hrvatski vojnici iz 9. gardijske brigade, posto su podigli zastavu sa sahovnicom na seoskoj katolickoj crkvi, pozvali su 95 hrvatskih stanovnika da im se pridruze u slavlju. Ali ovih 95 hrvatskih stanovnika ostali su kao prikovani na pragovima svojih kuca, bez osmeha, bez ijednog znaka odobravanja, sa licima bez izraza nemi pred sunarodnicima oslobodiocima. "Nisu imali cak ni hrabrosti da iskazu radost", napisao je jedan vojnik opisujuci dogadjaj. Navikli su da se plase bilo kojeg vojnika u uniformi, bilo kojoj uniformi. Hrvatski vojnici, koji su se vratili kuci na kratko odsustvo, pricaju da se u brdima iznad Podlapace i Krbavske ravni jos krije vise od 300 srpskih civila izbeglica: staraca, zena i dece. Plase se samo kad cuju rec "ustasa", za njih sinonim "hrvatskog vojnika". Po Ravni su rastrkana napustena sela, pusta, delimicno spaljena, i brojne lesine konja i krava, zajedno sa ugljenisanim automobiskim vozilima. Hrvatski vojnici jos ne krecu u lov na ove begunce "jer niko ne zeli da rizikuje zivot po tim


Strana 119


1990 - 1995

sumovitim brdima", pise ratni dopisnik Novog lista iz Rijeke, Nenad Bunjac. I zatim "morace ipak da izadju iz suma i jazbina sa prvim snegom, da bi sisli u dolinu u potrazi za hranom". U medjuvremenu su im zapaljene kuce ispod velebitskog lanca. Medju selima iznad kojih su ova brda je majusno selo Budisavljevici, rodno mesto Jovanke Budisavljevic udovice Broz, koja je ranije bila supruga Josipa Broza-Tita vise od trideset godina. I ovo selo je gotovo potpuno unisteno u plamenu, a mozda je unistena i rodna kuca Jovanke koja zivi u Beogradu. Mozda, jer nema nikoga koga bismo mogli da pitamo koja je to kuca pred koju je, pocetkom ‘50-ih, postujuci prastaru tradiciju srpskog seoskog stanovnistva, dosao licno Tito da se predstavi i pokloni Jovankinoj majci. Ona je bila nepismena seljanka, ali visoka i snazna kakvi su svi licki gorstaci. "Ko je ovaj?", upitala je kcerku pokazujuci na jugoslovenskog predsednika. "To je moj covek!", odgovorila je Jovanka. Smrcu tog coveka otvorilo se poglavlje raspada federativne i socijalisticke Jugoslavije koju je on stvorio. 23. avgust Sreo sam prijatelja F.V. , sunarodnika iz Rijeke, lekara, koji se vratio kuci na nekoliko dana odsustva. Potresen je. Priznaje mi da ce, cim mu se ukaze prilika dezertirati iz vojske i zauvek napustiti "ovu poganu zemlju". Kaze da je video uzasne stvari u bivsoj Krajini, ali ne navodi koje. Hrvatska vlada se sastala radi suocavanja sa problemom ponovnog naseljavanja Krajine koja je ociscena od srpskog stanovnistva. Vec su gotovi spiskovi sa 103.000 lica koja ce se doseliti u ove krajeve narednih nedelja. Medju njima ih je oko 70.000 koje su Srbi oterali a koji ce sada doci da zaposednu kuce Srba, jer su njihove bile unistene 1991. Ministar Jure Radic "se distancirao od izolovanih slucajeva pljacke i unistavanja dobara koji su se dogodili poslednjih dana" i zatrazio od kolega iz Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrasnjih poslova da "sprece ponavljanje takvih slucajeva" i radi toga sto u poslednje vreme mnoge medjunarodne organizacije optuzuju hrvatsku stranu za zlocine izvrsene za vreme i posle Operacije Oluja. Pada mi na pamet intervencija u hrvatskom parlamentu poslanika opozicije, Vladimira Bebica iz Rijeke, koji je krajem proslog marta izjavio: "Danas su u Hrvatskoj sve brojniji oni koji traze stan jer je previse kuca koje smo unistili u ovom ratu, a nista se ne gradi". "Koje smo to kuce unistili?" upitao je poslanik partije na vlasti Vice Vukojevic. Bebic je odgovorio: "One Srba oko Zadra, Gospica, u Slavoniji i drugde, koje su zapaljene ili dignute u vazduh dinamitom uz geslo "spaljujmo i unistavajmo, tako nece imati gde da se vrate". U tom istom periodu dnevne novine Novi list iz Rijeke (29.III.95) objavile su spisak od preko 400 imena hrvatskih visih sluzbenika koje je nagradio predsednik-general Tudjman besplatnom dodelom stanova. Jedna vila je dodeljena generalu Praljku, koji je stekao taj cin, kada je kao pukovnik, naredio da se topovskim granatama razrusi stari most u Mostaru, izazvavsi gnev celog civilizovanog sveta. Svet se tih dana pitao kako to da jedan general bosanske vojske, iako hrvatske etnicke pripadnosti moze u isto vreme da bude general vojske u Hrvatskoj i da primi kao nagradu jednu od najlepsih vila u Zagrebu zato sto je porusio spomenik velike istorijske i umetnicke vrednosti. Damir Bajin, predsednik Regionalnog savjeta Istre, mobilisan zajedno sa bratom u Operaciji Oluja a koji se danas vratio kuci, izjavio je u Pazinu da "vojna pobeda nema istu vrednost kao politicka pobeda"; "Hrvatska postupa kao da bi htela da preobrazi pobedu u poraz, ako se ima u vidu njeno drzanje prema srpskim izbeglicama, odnosno predlog za izmenu ustava koji dovodi u pitanje povratak izbeglog srpskog stanovnistva na svoju zemlju". Od Turanja, ispred Karlovca, do Drnisa u Dalmaciji ima oko 250 kilometara puta. Glavna saobracajnica prolazi kroz sela i gradove obeshrabrujuce puste. Paznju onoga ko gleda TV (ili putuje) privlace na stotine krava, ovaca, svinja i isto toliko konja, rasturenih gotovo na sve strane. Lutaju poljima u potrazi za hranom, a


Strana 120


1990 - 1995

narocito za vodom. Duz puta se vide brojne lesine uginulih krava jer vise dana nisu muzene. Tek sada se pocinje sa prikupljanjem preostale stoke i njenim upucivanjem u sabirne centre Like. Hrvatskim seljacima do danas je dodeljeno 700 goveda, 3.000 ovaca, 80 konja. U Drnis je dovedeno 4.000 grla stoke. 24. avgust U vreme medjunarodne fudbalske utakmice izmedju hrvatskog tima Hajduk (Split) i grckog Panatenaikos, koja se igrala na stadionu Kantride u Rijeci, ultrasi dalmatinskog tima navalili su na ulice rijeckog centra i okomili se na italijansku zastavu istaknutu pored Hrvatske na balkonu redakcije Radio rijeke na Korzu. Poletele su uvrede, a zatim su neki "fanaticni navijaci" , ocigledno podstaknuti nekim opsesivnim antiitalijanskim izjavama predsednika Tudjmana iz tih dana, povodom ratnih operacija u Krajini, nastojali da se popnu na balkon da bi zapalili nasu trobojku. Policija ih je u tome sprecila. U Gospicu, lickom gradu gde je vec 1991. bilo izvrseno jedno od prvih etnickih ciscenja (bilo je izgnano 8.000 Srba od ukupno 15.000 stanovnika, stanovi su demolirani dinamitom a pravoslavna crkva je doslovno sravnjena sa zemljom), hrvatski ministar prosvete, gospodja Vokic, sazvala je direktore svih skola iz ovog kraja povodom ponovnog otvaranja skolske godine. Tom prilikom je podvukla vaznost jednog svog raspisa o "etnickom upisu", koji zabranjuje deci hrvatske etnicke pripadnosti da posecuju skole talijanske manjine u Hrvatskoj. U vezi sa tim Vokiceva je rekla da je imala razgovor sa italijanskim ambasadorom u Zagrebu. Misli, umirujuci ga da se ne zadire u prava manjina. "A bilo kako bilo rekla je u Gospicu - polemike su bezkoriisne"; ona ce nepokolebana nastaviti svojim putem, ne obaziruci se na negodovanja. "Hrvatska deca moraju pohadjati hrvatske skole!" i po tom pitanju u Hrvatskoj niko nema pravo na slobodan izbor. To je neprobojan zid sagradjen kamenjem najmracnijeg nacionalizma. Nazalost prisutni na sastanku pozdravili su ministrova resenja bucnim aplauzom. Patriotizam pre svega. Hrvatski ministar inostranih poslova Mate Granic objavio je, "prve zvanicne rezultate o ukupnim gubicima koje smo imali za vreme operacije hrvatske vojske u bivsoj Krajini": Hrvatska strana oplakuje 174 mrtva i oko 1.400 ranjenih (podaci koji pobijaju one koje je dao predsednik Tudjman prosle nedelje kada je izjavio da je medju Hrvatima bilo vise od 200 palih), dok su Srbi imali 524 poginula (od kojih 24 civila), ali su samo 124 od njih identifikovani. "Broj poginulih Srba nije konacan; on se odnosi samo na juzno podrucje bivse Krajine". Prijatelj iz Bolonje, koji se angazovao u organizaciji "Blagosloveni graditelji mira" Don Albina Bicotija, napisao mi je pismo o tome kako su on i njegovi prijatelji pokusali da se domognu Sarajeva u dane praznika polovinom avgusta. Sa njima je bio i don Antonio Maci. Ukupno ih je bilo 180, predvodjenih don Albinom koji je imao nameru da u glavnom bosanskom gradu podigne "sator zajednickog zivljenja", ali, bili su zadrzani u Kiseljaku, 20 kilometara pre cilja. Kiseljak je pod zapovednistvom bosanskih Hrvata. "Stojte ili pucamo". To je bilo cetvrto putovanje koje je organizovao don Albino a mnogi od njih, oko 200 ucesnika, bili su veterani misija u Bosni; ali pred puscanim cevima morali su da se zaustave. Krenuli su 8. avgusta i zaustavili se radi odmora u Splitu, u Hrvatskoj, u klimi bremenitoj trijumfalizmom Hrvata zbog ponovnog osvajanja Krajine. Jedan letak protiv oruzanog nasilja na srpsko-hrvatsko-bosanskom jeziku primljen je kao objava rata, provokacija, i zbog toga sto je hrvatski jezik podvrgnut radikalnom ciscenju izbacivanjem svih termina i izraza koji podsecaju na srpskog "neprijatelja". Jos gore su prosli na vojnoj kontrolnoj rampi u Kiseljaku, gde ih je zaustavio pistolj koji je jedan pijani vojnik HVO uperio u slepocnicu fratra iz Trenta: "Ili cete otici odavde ili cu povuci oroz". Putovanje se zavrsilo pesacenjem u Mostar, grad koji je jos podeljen izmedju Muslimana i Hrvata. Posle sporazuma o federaciji, koji je na snazi oko dve godine, Mostar je trebalo da postane grad simbol saveznistva i ponovo uspostavljenog prijateljstva Hrvata i Muslimana iz Bosne. Medjutim on je tamo i pokazuje da se zidine mrznje i


Strana 121


1990 - 1995

nepoverenja ne ruse. Stoji da pokaze kako je Hrvatska vise nego ikad odlucna da svoje zastave ne pomeri cak ni za milimetar, niti u Mostaru, niti u Kiseljaku, niti u Glamocu, niti bilo gde drugo. 26. avgust Casni Furio Radin (Pula), jedini narodni poslanik italijanske nacionalne zajednice Istre i Kvarnera u parlamentu Hrvatske objavio je otvoreno pismo generalnom konzulu Hrvatske u Trstu, Miroslavu Bertosi (i on iz Pule) u kojem se, pored ostalog, raduje zbog cinjenice sto kod obicnih ljudi u Hrvatskoj "postoji visok stepen italofilije" ali, u isto vreme, podvlaci visok stepen italofobije generalapredsednika Franje Tudjmana. "Idite i procitajte njegove govore u kojima se pominju Italija i Italijani, ukljucujuci naravno i oni iz Istre i Kvarnera: naci cete veoma malo italofilije. A to kazem sa gorcinom..." Suvise cesto, a Istra to pokazuje, jedna fobija je izazivala drugu fobiju ... Tudjmanova italofobija je vec poprimila vid politickog programa koji usmerava delovanje drzave. U taj kontekst se uklapa zloglasni dekret Ministarstva prosvete koji taksativno zabranjuje hrvatskoj deci iz Rijeke i Istre da pohadjaju skole u kojima se nastava odvija na italijanskom ili na jeziku drugih manjina. Taj dekret oznacava pocetak ukidanja skola manjina, a na prvom mestu italijanske manjine u Istri, koje je do sada pohadjao - u duhu vekovnog zajednickog zivota i multikulturalnosti - znacajan procenat dece koja nisu italijanska. Pored toga to je nasrtaj na civilizacijske vrednosti koje su multikulturalnost i zajednicki zivot stvorili u ovom regionu; i duboko negativan cin (pre svega antiustavan) segregacije na nacionalisticko-rasistickoj osnovi. Nazalost, ovaj dekret je samo jedna od mnogih karika u dugom lancu nasrtaja na prava koja je stekla italijanska manjina a koje je podstakao Tudjmanov rezim u poslednjih pet godina. Naredne godine skole italijanske manjine u cijim razredima bude manje od 22 ucenika, bice ukinute. U Rijeci, primera radi, od cetiri osnovne i nize srednje skole ostace samo jedna. To ce biti pocetak kraja opstanka autohtone italijanske etnicke zajednice u toj regiji. Savetujemo svim Srbima, iliti "cetnicima", da sto pre napuste istarsku teritoriju. Ako to ne ucinite, bicete likvidirani na brutalan nacin. Vase kuce bice spaljene a vase zene silovane, jer nisu nista drugo do cetnicke kurve. Pratimo u stopu vase kretanje, znamo sve o vama. Vratili smo se sa fronta da bi vas zaklali. Zbog toga vas pozivamo da napustite nasu hrvatsku Istru do 30. avgusta 1995. Podsecamo vas da ce vas "crna istarska ruka" svuda dostici. Da vam jebem srpsku majku. Takav letak, koji je potpisala toboznja "Istarska crna ruka" zvana "Ucka" (Monte Maggiore), dostavljan je na adrese hrvatskih gradjana srpske i crnogorske nacionalnosti u raznim mestima istarskog poluostrva. Nijedne hrvatske novine nisu objavile pismo koje je u Zagreb poslao nemacki ministar inostranih poslova Klaus Kinkel u kojem izrazava negodovanje zbog masakra koje su izvrsili Hrvati u bivsoj Krajini; danas medjutim sve objavljuju odgovor hrvatskog ministra inostranih poslova Mate Granica, koji reakciju Nemacke definise kao "apsurdnu i tendencioznu" i odbacuje "zabrinutost zbog navodnih zlocina od strane hrvatske vojske prema Srbima i njihovoj imovini". Sef hrvatske diplomatije optuzuje "neke medjunarodne posmatrace" da su preterali u svojim izvestajima. Za hrvatsku vladu "radilo se samo o izgredima koje su ucinili pojedini vojnici zedni osvete, a to je vec poznata stvar". Juce se o toj stvari na gotovo identican nacin izrazio ambasador Hrvatske u OUN, Mario Nobilo, koji je govorio o "incidentima izazvanim duhom osvete prema srpskim civilima i njihovoj imovini". Vlada iz Zagreba ne govori o broju "ekscesa", ali mnogi povratnici iz istarskih brigada HV tvrde da su ljudi "zedni osvete" bili vecina u vojsci koja je ponovo osvojila Krajinu. Dok citam Granicevo pismo, koji uz sve to tvrdi da njegova vlada "cini sve sto je moguce da bi drzala pod kontrolom celu situaciju na oslobodjenim teritorijama",


Strana 122


1990 - 1995

jedan predstavnik srpske manjine u Rijeci mi telefonira moleci pomoc za desetak staraca i starica koji "nemaju licne karte, nemaju socijalne iskaznice niti status izbeglica" a sklonili su se u Rijeku. Ali ko su oni? To su Srbi iz bivse Krajine, tipicni "primeri" onih par stotina civila koji nisu hteli, ili mogli, da beze iz toga kraja. Sada hrvatske vlasti izgone i njih. Ovi koji su dosli u Rijeku ne znaju od cega da zive i kod koga da se smeste. Odmah sam telefonirao prijateljima iz Sommacampagna i Cologna Veneta i zamolio ih za solidarnost. Pruzice pomoc. Na sektoru jug bivse Krajine, hrvatski vojnici su provalili u bazu kenijskog bataljona u Krickama, razoruzali strazare i uzeli oruzje i municiju. U Kninu se nastavlja odiseja 720 srpskih civila koji su se sklonili u kasarnu Plavih slemova. Hrvatske vojne vlasti zahtevaju da im se izruce njih 62 koji su unapred proglaseni "ratnim zlocincima" (sudovi su obavesteni: presuda je vec objavljena). Prete da ce bazu drzati u opsadi sve dok im "zlocinci" ne budu izruceni. Hrvatski predsednik Tudjman proslavio je trijumf pobede u Krajini putujuci sa nekoliko stotina ljudi iz drzavnog vrha specijalnim vozom od Zagreba do Splita, kroz ponovo osvojene krajeve. Na svakoj stanici odrzao je govor. U Krajini odakle je autohtono stanovnistvo nestalo, docekali su ga policajci, vojnici i bojovnici partije na vlasti, dovedeni specijalno za tu priliku iz drugih krajeva Hrvatske. Ali u Karlovcu i Gospicu, gradovima na krajnjim rubovima bivse Krajine, i u Splitu, glavnom mestu Dalmacije, bile su autenticne mase, koje su likovale uz zastave, muzicke kapele, patriotske pesme, direktan televizijski prenos iz helikoptera i sa zemlje. Govoreci u Splitu Tudjman je otvoreno najavio skoru kolonizaciju Krajine. Bekstvom Srba iz tog kraja ostalo je oko 300.000 zemaljskih poseda i isto toliko kuca bez vlasnika zbog cega se sada, kako je rekao, treba postarati da se u domovinu vrate stotine hiljada Hrvata rasejanih po svim kontinentima. Oni se moraju vratiti u zemlju njihovih predaka, bio je kategorican. Samo pre dva dana, Tudjman je gnevno negirao da je hrvatska vojska u Krajini dejstvovala drukcije osim pristojno. Ovaj put je morao da dopusti da je bilo "zloupotreba", koje su pocinili njegovi vojnici, ipak opravdavajuci ih. "Zloupotreba" je eufemizam koji treba prevesti: sistematska pljackanja, kuce za kucom, u celom regionu, ubijanja civila i spaljivanja celih sela. Spaljivanja koja su zaustavljena kada je, dve nedelje posle "oslobadjanja" teritorije, od vlade iz Zagreba najzad stiglo upozorenje, "da je gradjevinska imovina bivse Krajine vlasnistvo nacije i treba ga zastititi". U svom danasnjem govoru, Tudjman je jos jednom odbacio optuzbu za etnicko ciscenje i nije imao nijednu rec milosti za 200.000 i vise srpskih civila primoranih da beze u strahu. U Kninu je cak izbegao da Srbe nazove imenom, oznacavajuci ih sa "oni". Oni su, rekao je, nestali za tri-cetiri dana a da nisu imali vremena da pokupe svoje prljave pare i svoje gace, nestali su kao da ih nikada nije ni bilo... Nikada vise nece moci u srcu Hrvatske da sire kancer koji je razarao bit hrvatske nacije.... Ni ovaj put, najzad, nije se odupro iskusenju da ispljune otrov prema zapadnoj strani Jadrana, uplicuci ponovo "italijanski imperijalizam" u kontekstu jedne optuzbe upucene Srbima iz Hrvatske koji su "1941. sklopili sporazum sa fasistickom Italijom protiv Nezavisne Drzave Hrvatske". Etiketa "fasisticka" koja je data Italiji iz 1941. je na mestu. Tom tvrdnjom, medjutim, "istoricar" Tudjman politicki rehabilituje znatno gori fasizam, onaj ustaski "Nezavisne Drzave Hrvatske" koji je, za pocetak, otkrio svoj imperijalisticki karakter okupirajuci celu Bosnu i Hercegovinu, pripojivsi sebi i deo Srbije do periferije Beograda (Zemun). Ta "Nezavisna Drzava Hrvatska" koja je, rodjena kao miljenik (kratkotrajni) naci-fasizma, na prvom mestu italijanskog fasizma (iz Italije u Zagreb bio je otpremljen "poglavnik" Ante Pavelic), zavrsila je neslavno padom naci-fasizma. Ta "Nezavisna Drzava Hrvatska" satelit sila Osovine koja je sklopila politicko-vojni savez sa Musolinijem i Hitlerom da bi doprinela izgradnji "novog evropskog poretka".


Strana 123


1990 - 1995

Ono sto Tudjman ne moze da svari je cinjenica da, uprkos musolinijevskom fasizmu, italijanske vlasti u Dalmaciji nisu ostale indiferentne pred prvim pokoljima koje su hrvatske ustase izvrsile nad srpskim stanovnistvom u obliznjoj Lici; zbog toga su ucinile da prestanu, stavljajuci Srbe iz te oblasti pod zastitu italijanske okupacione vojske. Tudjman bi mozda vise voleo da su ustase potpuno istrebile stanovnistvo koje nije hrvatsko resavajuci vec tada "srpsko pitanje" u Hrvatskoj? Onako kako su resili "pitanje" hrvatskih i bosanskih Jevreja, od kojih su jedini koji su uspeli da se spasu od unistenja - malo vise od 3.000 - bili oni koji su uspeli da prebegnu na teritoriju okupiranu od Italijana u Hercegovini, Lici i Dalmaciji? Citam u jednom dnevnom listu rezultate demoskopskog istrazivanja koje je u Italiji obavila agencija Explorer: 40 odsto anketiranih Macinijevih sunarodnika odgovorilo je - na pitanje ko su ti koji su najsramniji, najpodmukliji na svetu - da medalju za nevaljalstvo zasluzuju Srbbi. Tako je i u najdemokratskijoj Italiji, masmedijski balkanski tam-tam uspeo da utice na svest i da demonizuje ceo narod. Propaganda rezima iz Beograda poistovecuje par stotina naci-fasista sa hrvatskim narodom, definisuci ga kao "ustase". Uvek ista prica. U danasnjem broju, trscanski dnevni list Il Piccolo objavljuje optuzbu Paola Rumiza pod naslovom "Hrvatsku opljackali gospodari rata". Hrvatska u ovom slucaju je bivsa Krajina. Clanak je napisao neko ko nerado govori lose o Hrvatskoj, neko ko je (to priznaje i u ovom clanku) do sada cesto "zatvarao oci pred izolovanim slucajevima koji su mu ogavni". Ali sada "pred onim sto se desava u Krajinama posle banditske vladavine prokonzula iz Beograda" ne moze da cuti. Lici na novi sport - prica Rumiz - odlazak ujutro vozom za Knin (iz Splita putuje vec nedelju dana) "u soping po napustenim kucama" Srba "i povratak uvece sa punim torbama", a da policija ne mrdne ni prstom. A radi se, ne zaboravite, o pljackanju onoga, sto je ostalo posto su desetine hiljada vojnika napunili ranceve izmedju 5. i 20. avgusta. Rumiz govori o "sistematskim otimacinama". "Lopovi nailaze kao skakavci, ulaze ne samo u kuce Srba koji su tek otisli, nego i u one Hrvata koji jos treba da se vrate... Ukratko, pravi pravcati Divlji zapad. Nije to samo neizbezna anarhija koja dolazi posle rata. To je cin koji izgleda nalazi uporiste i u organizacionim vrhovima novog hrvatskog poretka koji je ponovo uspostavljen u Kninu. Uporiste u HV", vojsci koja je, izgleda, sada uvucena u biznis nekretninama koji je na tapetu, za racun HDZ, vladajuce partije. I objasnjava u cemu se sastoji biznis: "Od Gline do Knina, od Korenice do Petrinje mnoge napustene kuce ne dodeljuju hrvatskim izbeglicama nego takozvanim junacima Operacije Oluja. Na mnogim kucama moze se procitati "HV occupated house"; druge su spaljene da bi se obeshrabrio moguci povratak. Izgleda da u Kninu licno generalni komandant trzista, general Ivan Cermak, koordinira u rekordnom vremenu prodaju imanja koja su Srbi napustili, ne onima iz sabirnih logora koji nista nemaju, nego bogatim klijentima iz Tudjmanove partije". I dalje: "I eto, tako bi Knin, posto je bio simbol mucenistva a zatim ponovnog osvajanja, ako se ponovo ne uspostavi zakonitost, za nekoliko dana mogao da postane simbol sramote." "Sada je sve pod rizikom da bude uprljano od lopova i siledzija, koji u ime hrvatstva, prozdiru Hrvatsku". Hrvatska vlast, ne samo ovom prilikom, pokazala je da ne ume da resava politicke konflikte. Sa svom verovatnocom metod upotrebljen prema Srbima nece moci da se prenese u uznemirenu Istru niti da se primeni na radnike u nemirima. Ukoliko bi neko hteo da zameni i sopstveni narod to nije moguce. Uz preinacene uloge izgleda da se ponovo igra ista predstava. Da je sa Hrvatima isto tako tesko ziveti kao i sa Srbima izgleda da smo u neku ruku shvatili. Sada postaje sve ociglednije da ce Srbi morati da budu zamenjeni sa nekim drugim, u nekim slucajevima mozda sa Istranima a u drugim sa Hercegovcima. 28. avgust ’95. Prilikom putovanja vozom koji ga je odveo iz Zagreba u Split kroz "Krajinu",


Strana 124


1990 - 1995

pracen sa vise od 1.000 hijerarha, predsednik partije na vlasti i sef hrvatske drzave dao je Slobodnoj Dalmaciji intervju, indikativan po mnogo cemu. Splitski dnevni list objavljuje ga danas. "Vrhovnik" je poceo time, da je iskorenjivanje sa hrvatske teritorije secesionisticke "Republike srpske Krajine" i celokupnog njenog stanovnistva ucinilo da, kako je rekao, najzad niko vise sa hrvatske teritorije nece moci da ugrozi nasu slobodu, kako je bila ugrozavana od Knina i svega onoga sto je on znacio kao cetnicka jazbina... Na konstataciju novinarke Olge Ramljak koja ga je intervjuisala, da se cesto Hrvatima pripisuje krivica za bekstvo Srba iz Hrvatske i dolazak u tu zemlju hrvatskih izbeglica izgnanih zbog reakcije iz Vojvodine i iz Bosne i na pitanje, da li je ovaj masovni fenomen egzodusa stanovnistva mogao da se izbegne i kakve ce biti njegove posledice, Tudjman je dao jednu izjavu. Rekao je, jos krajem 1992, prilikom susreta do kojeg je doslo u Zenevi izmedju hrvatske i srpske delegacije, to jest izmedju mene sa jedne strane i Dobrice Cosica i Milosevica sa druge, radi usaglasavanja koraka koje treba preduzeti na putu normalizacije odnosa, bilo je odluceno da se otvore diplomatskli uredi Hrvatske u Beogradu i Srbije u Zagrebu... Uredi koji od pre nekoliko godina funkcionisu regularno. Ali lideri Hrvatske i Srbije su se sporazumeli i da "dozvole dobrovoljno preseljavanje naroda sa odgovarajucih teritorija". Bilo je zaista lako predvideti - nastavio je Tudjman - da jedan deo stanovnistva nece pristati da zivi u nezavisnoj Hrvatskoj i da ce se za jedan deo hrvatskog stanovnistva, od Kosova do Vojvodine, stvoriti nepovoljna klima za dalji ostanak u Srbiji. Nasa ideja bila je dakle, da dodje do jedne humanitarne razmene stanovnistva u sklopu istorijske nuznosti i normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa, ali i buducnosti tih odnosa. Medjutim, desilo se sto se desilo i, van tragedije toga sveta, rezultati ce biti pozitivni jer cemo izbeci da trpimo ulogu Srba u Hrvatskoj koju su oni imali od turskih vremena do danas... Sada se shvata razlog zbog kojeg Milosevic nije intervenisao da odbrani "bracu Srbe u Hrvatskoj". Sporazum o njihovom tamanjenju i o "humanitarnoj razmeni stanovnistva" bio je postovan. A Tudjman, kao ni Milosevic, nema nikakvog razloga danas da lije suze zbog tragedije jednog miliona Srba i Hrvata koji su iskorenjeni iz zemalja njihovih predaka, njihove vekovne istorije. Za Tudjmanovu Hrvatsku je vazno da se otarasila 500-600.000 Srba, da je sa svoje teritorije iskorenila ono sto su lideri partije HDZ oznacili kao "vekovni srpski rak u hrvatskom telu" Novinarka je obelodanila novu pojavu: nemaju svi Hrvati koji su 1991. bili primorani da napuste Krajinu, nameru da se tamo vrate sada kada su Srbi isterani otuda. Tudjman je odgovorio da ce hrvatske vlasti morati da poduzmu neophodne mere, pribegavajuci obaveznim odlukama i zakonskim dekretima da bi primorale ljude da se vrate u taj kraj i da se usele u kuce koje su na raspolaganju, u kuce koje su ostale citave. Ne bi bilo lose, naprotiv, da se pribegne radnim obavezama za celo stanovnistvo Hrvatske... U Hrvatskoj se radna obaveza sastoji u vojnom regrutovanju za izvodjenje javnih radova. dobara koja je napustilo srpsko stanovnistvo "Krajine"? Jednostavno, odgovorio je Tudjman: vlasnistvo nad kucama i zemljom koja je nekada pripadala vecini (srpskoj) stanovnistva precice na drzavu. I dalje: odluka je vec doneta na sednici Nacionalnog saveta za bezbednost: bice objavljeni zakoni na osnovu kojih ce napustena dobra biti podrzavljena. To ce dozvoliti hrvatskim izbeglicama koje stizu iz Bosne, iz Vojvodine i iz Srema, ali i drugim Hrvatima, da se nastane (u Krajini) sa sigurnoscu da nece biti isterani iz tih kuca... Tudjman je, jednom recju, od sada iskljucio bilo kakvu pomisao na povratak Srba u njihove kuce i na njihovu zemlju u Hrvatskoj; od sada je resio da nacionalizuje ta dobra, jer to je u interesu - objasnio je - ne samo ljudi koji ce otici tamo da zive, nego i hrvatske drzave. Resicemo stvar ili modifikujuci zakon i za to je vec


Strana 125


1990 - 1995

zapocela parlamentarna procedura, ili vladinim dekretom koji ce imati snagu zakona. Vladi sam vec uputio direktivu u tom smislu. Ali predvidjenih izmena ima mnogo. Za pocetak, Tudjman ima nameru da raspusti Zagrebacki parlament, zatim da izmeni ustavni zakon o pravima manjina il da ih suzi ali, narocito da bi izbrisao "Oblasti sa autonomnom upravom" koje je trebalo da funkcionisu u regionima sa vecinom srpskog stanovnistva i da bi se ponistila norma izbornog zakona koja se odnosi na "proporcionalnu zastupljenost srpske manjine i drugih nacionalnih manjina u Parlamentu Hrvatske". Uzimajuci u obzir cinjenicu da su "Srbi dobrovoljno napustili Hrvatsku doslo je do stvaranja takve situacije - rekao je Tudjman u intervjuu - koja je sama po sebi ukinula norme ustavnog zakona o pravima manjina i odgovarajuce norme izbornog zakona. Mi ne cinimo nista drugo nego uzimamo na znanje ovu novu stvarnost... Tudjmanov cilj je da postigne, pored ostalog, sve vise licne vlasti i da ucini dinamicnim proces "hrvatizacije Hrvatske" cija sledeca meta ce biti Istra. HDZ, Tudjmanova partija, drzi vec pet godina vecinu u Parlamentu i moze da ucini, kao sto je uvek cinio, gotovo sve ono sto hoce. Uprkos tome Tudjman hoce sto je moguce pre da raspusti skupstinu. Zasto? Jer nisu svi poslanici njegove partije jastrebovi, i nisu svi uvek bili disciplinovani. Osim toga, ekonomska i socijalna situacija je katastrofalna, kriminal je dostigao visoki nivo, favorizovan korupcijom u svim domenima partije na vlasti jer bi, u normalnim vremenima i u demokratskim uslovima, on bio potucen. Sada Tudjman ne tolerise poraze, jos manje razlicita misljenja; trazi od svojih apsolutno pokoravanje i neogranicenu vlast. Posto je postao drzak zbog vojnih pobeda u zapadnoj Slavoniji, u Bosni i u "Krajini", zeli da ih do kraja iskoristi i dodje do plebiscita, do apsolutne dominacije njegovog rezima i do isto tako apsolutne komande nad sopstvenom partijom uz sigurnost dovodjenja u Parlament i u vladu potpuno potcinjenih osoba, povodljivih i poslusnih pred kultom njegove licnosti. Tako, jos pre nego sto su sadasnji parlament i vlada mogli da se izjasne, vrhovnik Tudjman je odlucio, putem jednog obicnog intervjua, da nametne zemlji prevremene izbore, do kraja ove godine. I da bi sebi osigurao triumf, sam on ce biti na celu liste HDZ, partije koja je od 1990. zasela na vlast u Hrvatskoj. Vrhovnik ne tolerise poraze Bicu na celu liste moje partije - objasnio je Tudjman jer bez partije apsolutne vecine kakva je HDZ, ne bih mogao da dobijem cvrstu vladu, ne bih mogao da dobijem vecinu u Parlamentu i, prema tome, ne bih mogao da donosim odluke od takve vaznosti kakve sam donosio do sada i koje su dovele do oslobadjanja ovog regiona, do Operacije Munja, do Operacije Oluja, do Leta Devedesetpete (teritorijalnih osvajanja u zapadnoj Bosni, regionu Bihaca (a da bi se omogucilo Leto Devedesetpete bilo je potrebno da se stvori Hrvatska republika HercegBosna i hrvatsko-bosanska vojska... Republika i vojska koje bosanski Muslimani vide kao trn u oku ali koje bi u Tudjmanovim planovima hrvatsko-muslimansku federaciju morale da dovedu do toga da postanu privezak Hrvatske, preko konfederalne veze koja bi imala svoje uporiste u Zagrebu, svakako ne u Sarajevu. 30. avgust ’95. Posle Operacije Oluja u Krajini, cela Hrvatska se preobrazila u pogranicnu vojnu krajinu a granice Balkana su se premestile na granice Austrije, Madjarske i Italije. Predsednik Hrvatske moci ce svoje buduce politicke govore da zapocinje sa "Hrvatice i Hrvati", jer osim Hrvata u Hrvatskoj nije ostao niko, Hrvatska je postala jednonacionalna ameba... To su reci koje je na jednoj konferenciji za stampu izgovorio Vladimir Bebic, poslanik iz Rijeke, jedini clan parlamenta iz partije Socijaldemokratska unija. Dodao je: od hrvatske politike celom svetu je muka u stomaku. Posle Operacije


Strana 126


1990 - 1995

Oluja, Krajina je postala spaljena zemlja u koju se vise nece vratiti njeni stanovnici. Takozvano oslobodjenje Krajine, ciji narod je pobegao pred oslobodiocima, nije rezultat nadmoci hrvatske vojske, koja prakticno nije naisla ni na kakav otpor, nego dogovora Zagreba i Beograda, ciji finale ce se odigrati u Bosni podelom te zemlje. Scenario takozvanog humanitarnog egzodusa stanovnistva napisali su mnogo ranije Tudjman i Milosevic i na njih pada krvica za ovaj ratni zlocin... Gledam, slusam i ne mogu da poverujem svojim ocima i svojim usima: italijanska TV, koja se odlicno vidi u raznim krajevima Hrvatske, javlja da je desetak hrvatskih vojnika stiglo u opstinu San Patrinjano u Korianu, u Italiji, da bi se podvrgli lecenju zavisnosti od droge. Vojnici, svi veoma mladi potvrdili su da su "bili kljukani drogom" pre no sto bi bili upuceni na front da se bore da bi bili otporniji na odbojnost prema uzasima rata u Bosni i Krajini. Ako nisam pogresno shvatio, lokalne novine opstine San Patrinjano donose niz intervjua sa vojnicima koji govore o heroinu koji su oficiri lekari davali najslabijima i onima koji su odredjivani za najopasnije akcije. Droga "je bila prepisivana kao medicina za dusu, kao lek koji ti dopusta da zaboravis i pomaze ti da nastavis". Nije prvi put, uostalom, da se koristi droga da bi se povecala otpornost vojnika u borbi. Heroin, prica Davor, 29 godina, "deljen je dva puta na dan: odlazio sam u poljsku ambulantu da bih podigao moju dnevnu dozu, pola grama ujutro i pola uvece". "Bio mi je zaista potreban - govori drugi u novinama - da bih imao hrabrosti da se suocim sa onim groznim borbama u kojima si, da bi preziveo, morao ti prvi da ubijes; da bih zaboravio plac i prestravljena lica dece pored tela mrtvih roditelja.; da ne bi ispovratio svu zuc koju imas u sebi, kad vidis svoje drugove uzasno osakacene granatama". Deljenje droge, prema pricama vojnika objavljenim u mesecniku, ponekad je kasnilo i "iako nisi mogao da budes suvise zavisan od krize apstinencije, posle dva dana iznenadne teskobe zbog potrebe za drogom bile su jake: tako smo jednog dana sisli u grad i uperivsi masinku u glavu jednog dilera, nabavili smo drogu". Vojnici su zatim potvrdili da su takodje deljeni alkohol i psihofarmaci raznih vrsta, "ali da bi se obavile opasnije akcije, da bi se napadala sela, da bi se hladnokrvno klalo i ubijalo, pomazu snazniji anestetici i jedan toksikoman nakljukan heroinom ili kokainom je idealan". Nocas u 2.00 sata, pocela je vazdusna operacija NATO na srpsko-bosanske polozaje oko Sarajeva radi razaranja vojnih polozaja. Odmazda NATO bila je veoma ostra. Do 6.00 jutros 57 aviona Sjedinjenih Drzava, britanskih, holandskih i francuskih, koji su posli iz Italije i sa nosaca aviona Ruzvelt u Jadranskom moru, unistili su radarske, raketne i artiljerijske polozaje ne samo na brdima oko Sarajeva nego i one koji se nalaze oko Tuzle i Gorazda. Oko 17.15 srpska raketa oborila je jedan francuski miraz 2000: dvojica pilota iskocili su padobranima. U 21.00 nastavljeni su nocni napadi... Spremam se da legnem kad faks poce da zuji. Tanja Olujic, bivsa direktorka Televizijskog studija u Rijeci, koja je izbrisana sa tog mesta kada je Tudjman dosao na vlast u Hrvatskoj (Tanjina "krivica": srpske je narodnosti), daje mi nekoliko belezaka. "Mogu ti posluziti za pripovetku", dopisuje na dnu poruke faksom. Beleske se odnose na dozivljaj jedne zene od 75 godina koja je dosla u Rijeku iz Krajine. To je prica o Danici R. Njena kuca se nalazi na glavnom kamionskom putu Like, na mestu gde skrece prema Udbini. Danicini sin i brat napustili su kucu i selo da bi se pridruzili beskrajnim kolonama srpskih izbeglica koji su napustili Krajinu u dane hrvatske "Oluje". Danica nije htela sa njima, odlucila je da ostane u svojoj kuci u kojoj je, jedva pre dva meseca, umro njen muz. "Ovakva kakva sam, slaba i bolesna, kuda da idem?". Kada su dosli hrvatski vojnici, zatekli su je u kuci, u njenoj crnoj udovickoj haljini. Jedan od vojnika odmah je nasrnuo na nju. Pokusao je da zavuce ruku medju


Strana 127


1990 - 1995

staricine dojke, trazeci, kako je rekao, sakriveni novac. Zena se pobunila. Ni njen muz nikada tokom 50 godina braka, nije sebi dozvolio tako nesto. Vojnik je udario staricu. I njegovi drugovi poceli su da je udaraju nogama i rukama, i najzad su iz staricinog grudnjaka izvukli smotuljak od 3.000 nemackih maraka. "Vidis? Cetnikinja je htela da nas povuce za nos!". Da bi je kaznili iscepali su joj kamama svu haljinu koju je imala na sebi, svo rublje koje su zatekli u kuci, svu odecu koju su nasli u ormarima. Uzeli su zatim televizor i telefonski aparat; izvadili su iz frizidera hranu, razbacali je po zemlji i izgazili. Posto su zavrsili sa pljackom, otisli su iz kuce, i ostavili staru zenu okrvavljenu, slomljenu od bola, bez hrane, bez svetla, bez vode, bez obuce i bez odece. Malo kasnije naisao je neki drugi vojnik. potresen izgledom ove izmrcvarene zene, otisao je da nadje hleba i vode nasao je i nesto paradajza i sve to doneo sirotoj nesretnici. Na kraju joj je ostavio 100 kuna (nesto oko 35.000 lira) i upitao da li ima nekog od rodbine. Da, zena je imala rodjake u Rijeci. Posle nekoliko dana, dobri vojnik telefonom je obavestio rodjake Danice R.: "Ziva je i ceka vas. Dodjite po nju". Kada je dosla u Rijeku, srpska starica se jada samo zbog jedne stvari: Zbog toga sto ne zna ime onog vojnika koji je spasio. Mladic u uniformi rekao joj je samo da je Istranin iz Buzeta. Druga prica je o Mileni S. zeni od 29 godina. Hrvatska vojska vec je pocela da se siri po Krajini i doslo je do opsteg bezanja stanovnistva. Milenina majka trkom se uputila kuci, sa njive, da bi pustila stoku iz stale, zgrabila nekoliko stvari pa i sama pobegla. Milena, manje uzurbana, isla je za njom na vecoj udaljenosti. Kada je stigla u selo, Kijanje Gornje, jedno od tolikih rastrkanih sela Like, nije zatekla vise nikoga. I njena majka je bila nestala i njena kuca bila je prazna. Sta da radi? Svuda okolo odjekivale su eksplozije granata i rafali iz automatskog oruzja. Milena je odlucila da se zatvori u kucu i ceka. Napustila je kucu samo kada je, posto je pala noc, u naselje iznenada upala patrola hrvatskih vojnika. Uspela je da se izvuce iza kuce, neprimecena. Posto je tako umakla plaseci se grupnog silovanja, mlada zena lutala je nekoliko dana po sumama. Jednog dana cula je kako je neko doziva: "Ej, mala!". Zena se okrenula. Iz jednog automobila u kojem su bila cetiri coveka u maskirnim uniformama i sa crnim maramama vezanim oko glave, iznenada je ispaljen rafal. Cetiri metka pogodila su devojku koja je pala u jarak nedaleko od puta. Auto sa vojnicima se udaljio, devojka je ostala da lezi u jarku, celu noc. Od cetiri rane, dve su bile teske. Padala je kisa. Devojka je vise puta pokusavala da ustane, ali nije uspela ni da se pokrene. Nasli su je drugi hrvatski vojnici koji su prolazili tuda sledeceg jutra. Podigli su je, konstatovali da jos dise i odneli je u bolnicu u Gospicu. Iz Gospica su je prebacili u rijecku bolnicu, gde rane polako zarastaju. Milena ne zna sta je bilo sa njenom porodicom, ne zna kuda da ide kada bude otpustena iz bolnice, ni ko ce platiti troskove njenog lecenja. Ljubomir S. i njegova zena ziveli su u selu Nunic, u blizini Knina. Ostali su kod kuce, cekajuci hrvatsku vojsku, ali nisu ih pustili da ostanu u svojoj kuci. Vojnici sa sahovnicom na uniformi odveli su ih rekavsi im: "Idemo za trenutak do komande, da stavite jedan potpis i odmah cete se vratiti natrag". Put je dugo trajao. Ljubomir i njegova zena, on 70 a ona 65 godina, bili su iskrcani u jednom koncentracionom logoru podignutom na periferiji Zadra, "Sabirnom centru". Posle nekoliko dana odveli su ih u Rijeku gde imaju jednog sina. Sin ih je okrepio ali, posto nije bio u stanju da ih izdrzava, savetovao im je da se vrate u Krajinu, u svoju kucu. Ljubomir i njegova zena vratili su se u Nunic, selo koje je pre rata bilo nastanjeno pola Srbima a pola Hrvatima. Hrvati su se vratili; jedini Srbi koji su nasli netaknutu kucu i stoku su oni, Ljubomir i njegova zena. Javili su sinu da su dobro i da kucni susedi Hrvati dobro postupaju sa njima. U selu Grulovicu, u blizini Kistanja, ostalo je 11 stanovnika, svi Srbi i svi stariji. Danima su podvrgnuti saslusavanjima u policiji, koja ih ipak ostavlja u njihovim kucama. Policija medjutim ne sprecava - grupe pljackasa, najcesce civila, da


Strana 128


1990 - 1995

kruze selom i pljackaju kuce. Policija uopste ne reaguje. U Plaskom i u drugim mestima Korduna kuce koje su napustili Srbi vec su dodeljene Hrvatima koji su stigli iz Banjaluke. Zaposedaju se i one kuce ciji vlasnici se nalaze u Hrvatskoj i hrvatski su gradjani... Poslednja "pricica". Nju sam, medjutim, procitao u jednom hrvatskom istarskom listu. U jedno srpsko selo koje je ostalo gotovo potpuno pusto na oslobodjenoj teritoriji, dovucena je i izlozena na malom glavnom trgu lesina jedne od hiljada uginulih krava posle bekstva vlasnika. Oni koji su organizovali ritual izlaganja prethodno su kravi odsekli vimena, iskopali joj oci, rasporili telo celom duzinom. "Hteli su tako da ostave poruku". Da li treba objasnjavati kome je bila namenjena? Onom malom broju Srba, koji su svi veoma stari i koji su ostali u selu. Nocas u 2.00 sata, pocela je vazdusna operacija NATO na srpsko-bosanske polozaje oko Sarajeva radi razaranja vojnih polozaja. Odmazda NATO bila je veoma ostra. Do 6.00 jutros 57 aviona Sjedinjenih Drzava, britanskih, holandskih i francuskih, koji su posli iz Italije i sa nosaca aviona Ruzvelt u Jadranskom moru, unistili su radarske, raketne i artiljerijske polozaje ne samo na brdima oko Sarajeva nego i one koji se nalaze oko Tuzle i Gorazda. Oko 17.15 srpska raketa oborila je jedan francuski miraz 2000: dvojica pilota iskocili su padobranima. U 21.00 nastavljeni su nocni napadi... Spremam se da legnem kad faks poce da zuji. Tanja Olujic, bivsa direktorka Televizijskog studija u Rijeci, koja je izbrisana sa tog mesta kada je Tudjman dosao na vlast u Hrvatskoj (Tanjina "krivica": srpske je narodnosti), daje mi nekoliko belezaka. "Mogu ti posluziti za pripovetku", dopisuje na dnu poruke faksom. Beleske se odnose na dozivljaj jedne zene od 75 godina koja je dosla u Rijeku iz Krajine. To je prica o Danici R. Njena kuca se nalazi na glavnom kamionskom putu Like, na mestu gde skrece prema Udbini. Danicini sin i brat napustili su kucu i selo da bi se pridruzili beskrajnim kolonama srpskih izbeglica koji su napustili Krajinu u dane hrvatske "Oluje". Danica nije htela sa njima, odlucila je da ostane u svojoj kuci u kojoj je, jedva pre dva meseca, umro njen muz. "Ovakva kakva sam, slaba i bolesna, kuda da idem?". Kada su dosli hrvatski vojnici, zatekli su je u kuci, u njenoj crnoj udovickoj haljini. Jedan od vojnika odmah je nasrnuo na nju. Pokusao je da zavuce ruku medju staricine dojke, trazeci, kako je rekao, sakriveni novac. Zena se pobunila. Ni njen muz nikada tokom 50 godina braka, nije sebi dozvolio tako nesto. Vojnik je udario staricu. I njegovi drugovi poceli su da je udaraju nogama i rukama, i najzad su iz staricinog grudnjaka izvukli smotuljak od 3.000 nemackih maraka. "Vidis? Cetnikinja je htela da nas povuce za nos!". Da bi je kaznili iscepali su joj kamama svu haljinu koju je imala na sebi, svo rublje koje su zatekli u kuci, svu odecu koju su nasli u ormarima. Uzeli su zatim televizor i telefonski aparat; izvadili su iz frizidera hranu, razbacali je po zemlji i izgazili. Posto su zavrsili sa pljackom, otisli su iz kuce, i ostavili staru zenu okrvavljenu, slomljenu od bola, bez hrane, bez svetla, bez vode, bez obuce i bez odece. Malo kasnije naisao je neki drugi vojnik. potresen izgledom ove izmrcvarene zene, otisao je da nadje hleba i vode nasao je i nesto paradajza i sve to doneo sirotoj nesretnici. Na kraju joj je ostavio 100 kuna (nesto oko 35.000 lira) i upitao da li ima nekog od rodbine. Da, zena je imala rodjake u Rijeci. Posle nekoliko dana, dobri vojnik telefonom je obavestio rodjake Danice R.: "Ziva je i ceka vas. Dodjite po nju". Kada je dosla u Rijeku, srpska starica se jada samo zbog jedne stvari: Zbog toga sto ne zna ime onog vojnika koji je spasio. Mladic u uniformi rekao joj je samo da je Istranin iz Buzeta. Druga prica je o Mileni S. zeni od 29 godina. Hrvatska vojska vec je pocela da se siri po Krajini i doslo je do opsteg bezanja stanovnistva. Milenina majka trkom se uputila kuci, sa njive, da bi pustila stoku iz stale, zgrabila nekoliko stvari pa i sama pobegla. Milena, manje uzurbana, isla je za njom na vecoj udaljenosti.


Strana 129


1990 - 1995

Kada je stigla u selo, Kijanje Gornje, jedno od tolikih rastrkanih sela Like, nije zatekla vise nikoga. I njena majka je bila nestala i njena kuca bila je prazna. Sta da radi? Svuda okolo odjekivale su eksplozije granata i rafali iz automatskog oruzja. Milena je odlucila da se zatvori u kucu i ceka. Napustila je kucu samo kada je, posto je pala noc, u naselje iznenada upala patrola hrvatskih vojnika. Uspela je da se izvuce iza kuce, neprimecena. Posto je tako umakla plaseci se grupnog silovanja, mlada zena lutala je nekoliko dana po sumama. Jednog dana cula je kako je neko doziva: "Ej, mala!". Zena se okrenula. Iz jednog automobila u kojem su bila cetiri coveka u maskirnim uniformama i sa crnim maramama vezanim oko glave, iznenada je ispaljen rafal. Cetiri metka pogodila su devojku koja je pala u jarak nedaleko od puta. Auto sa vojnicima se udaljio, devojka je ostala da lezi u jarku, celu noc. Od cetiri rane, dve su bile teske. Padala je kisa. Devojka je vise puta pokusavala da ustane, ali nije uspela ni da se pokrene. Nasli su je drugi hrvatski vojnici koji su prolazili tuda sledeceg jutra. Podigli su je, konstatovali da jos dise i odneli je u bolnicu u Gospicu. Iz Gospica su je prebacili u rijecku bolnicu, gde rane polako zarastaju. Milena ne zna sta je bilo sa njenom porodicom, ne zna kuda da ide kada bude otpustena iz bolnice, ni ko ce platiti troskove njenog lecenja. Ljubomir S. i njegova zena ziveli su u selu Nunic, u blizini Knina. Ostali su kod kuce, cekajuci hrvatsku vojsku, ali nisu ih pustili da ostanu u svojoj kuci. Vojnici sa sahovnicom na uniformi odveli su ih rekavsi im: "Idemo za trenutak do komande, da stavite jedan potpis i odmah cete se vratiti natrag". Put je dugo trajao. Ljubomir i njegova zena, on 70 a ona 65 godina, bili su iskrcani u jednom koncentracionom logoru podignutom na periferiji Zadra, "Sabirnom centru". Posle nekoliko dana odveli su ih u Rijeku gde imaju jednog sina. Sin ih je okrepio ali, posto nije bio u stanju da ih izdrzava, savetovao im je da se vrate u Krajinu, u svoju kucu. Ljubomir i njegova zena vratili su se u Nunic, selo koje je pre rata bilo nastanjeno pola Srbima a pola Hrvatima. Hrvati su se vratili; jedini Srbi koji su nasli netaknutu kucu i stoku su oni, Ljubomir i njegova zena. Javili su sinu da su dobro i da kucni susedi Hrvati dobro postupaju sa njima. U selu Grulovicu, u blizini Kistanja, ostalo je 11 stanovnika, svi Srbi i svi stariji. Danima su podvrgnuti saslusavanjima u policiji, koja ih ipak ostavlja u njihovim kucama. Policija medjutim ne sprecava - grupe pljackasa, najcesce civila, da kruze selom i pljackaju kuce. Policija uopste ne reaguje. U Plaskom i u drugim mestima Korduna kuce koje su napustili Srbi vec su dodeljene Hrvatima koji su stigli iz Banjaluke. Zaposedaju se i one kuce ciji vlasnici se nalaze u Hrvatskoj i hrvatski su gradjani... Poslednja "pricica". Nju sam, medjutim, procitao u jednom hrvatskom istarskom listu. U jedno srpsko selo koje je ostalo gotovo potpuno pusto na oslobodjenoj teritoriji, dovucena je i izlozena na malom glavnom trgu lesina jedne od hiljada uginulih krava posle bekstva vlasnika. Oni koji su organizovali ritual izlaganja prethodno su kravi odsekli vimena, iskopali joj oci, rasporili telo celom duzinom. "Hteli su tako da ostave poruku". Da li treba objasnjavati kome je bila namenjena? Onom malom broju Srba, koji su svi veoma stari i koji su ostali u selu. Kao sto je uobicajeno, jedine istine o onome sto se desava u bivsoj Jugoslaviji dolaze od posmatraca OUN sa terena. Predstavnik svetske organizacije u Zagrebu Kris Ganes saopstio je danas da sa teritorije sektora jug i sever Krajine, koja je vec vise od 20 dana pod punom kontrolom vojnih i civilnih vlasti Hrvatske, "i dalje stizu vesti o novom pljackanju i paljenju kuca koje vrsi hrvatska vojska". Takodje i dalje se nailazi na leseve ubijenih osoba. Izvestaji posmatrackih ekipa OUN svakodnevno pominju pretnje upucivane Srbima koji su ostali u Zapadnoj Slavoniji ("Krajinu" su Hrvati oslobodili prvih dana maja) da bi i njih primorali da odu, a ostalo ih je malo vise od 2.000. U Kninskoj "Krajini" i Glini medjutim, od


Strana 130


1990 - 1995

250.000 Srba, ostalo je manje od 1.000 a i njih poslednjih dana primoravaju da se isele. U Rijeku je stiglo desetak staraca, na dalmatinsko ostrvo Obonjan prognano ih je 89, drugi su razbacani po raznim mestima Hrvatske. "Uprkos opomenama upucenim hrvatskim vlastima - rekao je Ganes - one jos nisu naredile da ove akcije prestanu, ili se naredjenja iz Zagreba ne postuju." Prema nekim izvorima, otkrivena je jedna masovna grobnica kod Petrinje, ali Ganes nije o tome obavesten. Citam dokument koji je sastavila misija Medjunarodne helsinske federacije za ljudska prava a koji se odnosi na Krajinu. "Snima" delimicno situaciju na onoj teritoriji koju su Hrvati ponovo osvojili, onako kako se ona predstavila misiji u dane 17-19. avgusta. U razgovorima koje je imala sa predstavnicima 710 srpskih civila iz Knina i okoline, koji su se sklonili u kasarnu Plavih slemova (gde se i sada nalaze), saznalo se da gotovo svi nameravaju da odu iz Hrvatske jer "ne veruju da bi, kada bi se vratili u svoje kuce, bili zasticeni od hrvatske vojske ili policije, plase se da bi im bili ugrozeni zivoti ako ostanu u Hrvatskoj". "Oni zele da odu, nije vazno u koju zemlju, samo da tamo nije rat, da bi mogli da zive u miru a da ne budu instrumentalizovani od politickih lidera. Za mnoge od ovih izbeglica ovo je vec drugi ili treci egzodus." "U razgovoru sa njihovim predstavnicima, Bankom Pupovcem, Dusanom Colakom i Sandrom Oliveric, doznali smo da su mnogi razmatrali mogucnost da ostanu u Hrvatskoj (to je razlog sto nisu izbegli iz Krajine pred hrvatskom vojskom, nego su samo potrazili utociste i dobili ga, u kasarni OUN), ali posto su neki od njih napustili sabirni logor i videli pljacke, pozare i razaranja kojima su bile izlozene njihove kuce i kada su saopstili drugima koji su se sklonili u kasarnu sta su videli, vecina izbeglih odlucila je da ode iz ove zemlje." "Mnogi od izbeglica sa kojima smo razgovarali plasili su se da nam daju podatke o sebi. Od vise od 700 izbeglica, samo njih sestoro osetili su se dovoljno zasticeni da nam ispricaju sta im se dogodilo." Izvestaj zbog toga spaja kazivanja ovih sest osoba, ali podvlaci: "Pretpostavljamo da ima veoma mnogo takvih slucajeva." Prvu pricu je ispricao Vineto Dragicevic. Grupa od 20 srpskih civila, putovala je 5. avgusta kamionom u pravcu logora Plavih slemova. Kada su se priblizili selu Kovacici primetili su grupu hrvatskih vojnika koji su smesta otvorili vatru na vozilo i ubili tri osobe ranivsi druge tri koje su ostale napustene na putu, bez pomoci. Jednoj starijoj zeni, Mari Dragicevic, ciji muz je ubijen iz zasede, otkinuli su nekoliko prstiju desne ruke. Pucao joj je u ruku, iz pistolja, sa male udaljenosti, jedan hrvatski vojnik. Zatim su ostali preziveli civili odvedeni kao zarobljenici. Vineto Dragicevic uspeo je da pobegne i preda se Plavim slemovima. U poimenicnom spisku ubijenih, ranjenih ili zarobljenih, koji je hrvatska vojska predala posmatracima OUN, nema imena ubijenih, ranjenih ili uhvacenih kod Kovacica. Druga prica. Nenad Dukovic, njegova zena Nedjeljka, njihovo novorodjence od samo 45 dana i Nedjeljkin brat, Dragan Mirkovic, nalazili su se u svojoj kuci kada je pocela kanonada hrvatske artiljerije u zoru 5. avgusta, malo pre 5.00. Kada je nastupilo vece, za vreme pauze u bombardovanju, izasli su iz kuce da bi nasli neko bolje skloniste. Dok su bezali, njihov auto se blokirao zbog kvara, usred jedne ulice u Kninu. Posto su napustili auto, potrazili su utociste u podrumu velike stambene zgrade u centru grada. U zoru 6. avgusta, po zavrsetku poslednjeg teskog bombardovanja, zaculi su glasove hrvatskih vojnika koji su se kretali ulicama grada ispaljujuci nasumice rafale u raznim pravcima. Vojnici su prodrli i u zgradu u koju su se sklonili clanovi omanje porodice Dukovic, pronasli ih i smesta naredili dvojici muskaraca, Nenadu i Draganu da podju sa njima. Zena sa novorodjencetom odvedena je medjutim u logor Plavih slemova. Uprkos svim traganjima, Nedjeljka (ona je izvor ove price) nije vise uspela da dodje do vesti o muzu i bratu. Nestali su kao da ih nije ni bilo. Njihovih imena nema u spiskovima koje su hrvatske vlasti dostavile predstavnicima OUN i Medjunarodnog


Strana 131


1990 - 1995

Crvenog krsta. Treca prica. Trinaest osoba putovalo je prikolicom koju je vukao poljoprivredni traktor, kada ih je u blizini Vrbnika 5. avgusta, oko 10.00 ujutro, zaustavila jedna patrola hrvatske vojske. Jednoj mladoj zeni i njenom momku u vojnickoj uniformi, ali nenaoruzanom, Zivku Stojakovu, vojnici su naredili da sidju sa prikolice. Cim su njih dvoje stali na zemlju, jedan hrvatski vojnik je bez ijedne reci uperio svoju automatsku pusku Ak-47 na Stojakova i ispalio jedan rafal. Ubio ga je presekavsi ga u visini grudi. Devojku, medjutim, koja je bila primorana da se skine, silovali su na smenu svi vojnici patrole, u prisustvu drugih civila koji su ostali u kolima. Kada su svi zadovoljili svoje seksualne nagone, nasilnici su krenuli da likvidiraju i devojku. Na srecu spasena je dolaskom vece grupe vojnika jednog odeljenja iz Varazdina. Oni su je odveli posle nekoliko sati pred logor Plavih slemova i tu je ostavili. Devojka, koja je prijavila dogadjaj misiji Medjunarodne federacije iz Helsinkija, nije znala da kaze sta je bilo sa ostalih 11 civila. U logor OUN u Knin nisu nikada stigli. Cetvrta prica. Ratomira Tatomira iz Knina, godiste 1943. i Dragoljuba Cupavica iz Otona, godiste 1967, uhvatli su hrvatski vojnici, ali njihova imena ne pojavljuju se ni u jednom zvanicnom spisku zarobljenika. Osoba koja je ispricala o njihovom hvatanju medjunarodnoj komisiji, tvrdi da je videla i vise od 20 leseva civila muskaraca, zena i dece - u blizini kuce koja nosi broj 1 u ulici Kralja Petra u Kninu. Peta prica. Nikola Bjelov, koji se sklonio u kasarnu Plavih slemova u Kninu, vratio se u svoj stan u gradu sa namerom da tu ostane, pod hrvatskim vlastima. Bio je 7. avgust. U svom stanu zatekao je cetiri vojnika hrvatske vojske koji su ga napali i izudarali nanevsi mu niz ozleda, izbacivsi ga posle toga iz stana. Nije mu ostalo nista drugo nego da se vrati u logor OUN gde se i sada nalazi. Sesta prica. Jedna starija zena vratila se u svoj stan u Kninu da uzme dragocenu cevcicu potrebnu onima koji zbog traheotomije imaju otvor na dusniku a kojom se sluzio njen muz. Ona i muz su inace nasli utociste u logoru OUN. Zatekla je stan opljackan i polurazrusen. Vratila se u logor praznih ruku ali, na srecu, nepovredjena. U stanu je bila zatekla nekoliko hrvatskih vojnika koji su, posto vise nisu imali sta da opljackaju, pretresli zenu i uzeli joj poslednji novac koji je imala: 100 nemackih maraka. Jedan vojnik joj je rekao: "Nisu vam vise potrebne marke, mozete se posluziti kunama". Zlocini specijalne grupe palikuca Hrvatska vlada je tvrdila da je 21. avgusta povodom poznatog napada hrvatske vojske iz Krajine pobeglo 154.079 Srba i da ce svi biti dobrodosli u Hrvatskoj ako pre ili kasnije pozele da se vrate. Jedva nekoliko dana posle toga Zagreb je negirao bilo kakvu mogucnost pravog i jednostavnog povratka ovih svojih gradjana, ostavljajuci otvorena vrata samo "pojedinim licima" cije ce molbe za povratak na sopstvena imanja i kuce, uz obavezne dokumente koje je nemoguce dobiti, biti resavane od slucaja do slucaja. Ni cifra izbeglica ne deluje istinito. Razni izvori uvecavaju na preko 250.000 broj Srba, hrvatskih gradjana, koji su napustili teritoriju takozvane Krajine. Najvisi predstavnici hrvatske vlade i sam sef drzave Tudjman odbili su kao lazne i neosnovane optuzbe upucene hrvatskoj vojsci da je povredila gradjanska i ljudska prava u operaciji ponovnog osvajanja Krajine (5-7. avgusta) i posle toga. "Cinjenice su u velikoj kontradikciji sa ovim tvrdnjama", cita se u ranije navedenom izvestaju Medjunarodne federacije za ljudska prava iz Helsinkija (IHF), koja je prikupila obimnu dokumentaciju o "sistematskom razaranju i pljacki srpskih kuca i javnih zgrada od strane hrvatske vojske (HV), hrvatske civilne policije i specijalnih grupa palikuca", odeljenja koja jos uvek nastavljaju svoju akciju na ovoj teritoriji.


Strana 132


1990 - 1995

"U Krajini se nastavljaju pljacke i podmetanja pozara" rekli su i juce predstavnici OUN u Hrvatskoj. Kontradiktorne su isto tako tvrdnje i podaci hrvatskih vlasti koji se odnose na civilne zrtve ratne operacije i na ukupan broj mrtvih u Krajini, tvrdi izvestaj IHF, i nastavlja: "Postoje indicije o jednoj masovnoj grobnici na kninskom groblju i drugim kolektivnim grobnicama, ali u ovim okolnostima ne raspolazemo tacnim informacijama". Sa druge strane "veliki broj opljackanih i ostecenih zgrada koje je zabelezila ova komisija IHF na teritoriji Knina, i nedavna odluka hrvatske vlade koja nalaze svim srpskim izbeglicama koje su napustile Hrvatsku, a koje zele da se vrate u svoje kuce, da priloze uverenje o hrvatskom drzavljanstvu izdato od opstinskih vlasti u kojima se sada nalaze izbeglice", (to jest u Srbiji i u krajevima Bosne i Hercegovine pod srpskom kontrolom) "pokazuju da hrvatska vlada nema nimalo volje da stvori uslove koji bi olaksali Srbima povratak". Informacije koje je prikupila misija IHF - koju cine Dardan Gasi, Viljem Hejden, Petra Klajn, Petar Mrkalj (Hrvat) i Bjorn Engesland - pokazuju da su u Krajini uveliko bila povredjena ljudska prava i medjunarodni zakoni, cak iako su hrvatske vlasti prakticno sprecile clanove misije da izadju izvan grada Knina, obrazlazuci ovo ogranicenje kretanja nemogucnoscu da garantuju sigurnost i nepovredivost licnosti. Prikupljene informacije, stoga su parcijalne i ne obuhvataju veliki deo teritorije Krajine sa koje su medjutim stigle prijave krsenja ljudskih prava. U izvestaju se cita da "hrvatske vlasti nisu uspele da objasne na ubedljiv nacin pljackanje i spaljivanje kuca, ubijanje civila i sudbinu nestalih". I dalje: "Raspolazemo neposrednim dokazima o sistematskim paljevinama i pljackanju stambenih kuca, javnih zgrada i privatnih preduzeca od strane hrvatske vojske, civilne policije i specijalnih policijskih jedinica, koje su izvrsene posle prvih 30 sati Operacije Oluja". Sama misija IHF bila je svedok zlocina koje su pocinile specijalne "grupe palikuca" i opisuje nekoliko dogadjaja. "Vojnici jedne specijalne grupe, opremljeni protivtenkovskim oruzjem i bacacima plamena usmerili su ovo oruzje na kuce za stanovanje u sektoru Bulajusa, izmedju Drnisa i Knina (neposredno zaledje Dalmacije)". "Na teritoriji koja okruzuje Kistanje, lica u civilnoj odeci, koja su se predstavila kao drzavni sluzbenici gadjali su stambene kuce koje su, odmah posle njihove akcije, bile vidjene obavijene plamenom". "Ova misija IHF posetila je 17. avgusta Kistanje i videla grupu od cetiri vojnika kako ulazi u kuce i kako se krece oko zgrada u glavnim ulicama naselja. Dok je misija jos bila prisutna u mestu, stubovi dima poceli su da se dizu iz zgrada na glavnom putu koji vodi u Knin". "Na jugu gradica Drnisa, u pravcu Knina i u neposrednoj okolini Knina, stotine zgrada su opljackane i zapaljene. Varosica Kistanje, koja je imala oko 2.000 stanovnika, na kraju je potpuno opljackana i spaljena. Selo Srb izgleda potpuno spaljeno. Gradic Donji Lapac je razoren 70 odsto. Mesta Siveric, Kosovo, Vrbnik, Raducic, Kricka, Ivosevici i Zagrovic ozbiljno su ostecena. Mnoga od ovih sela nemaju vise ni table sa svojim imenima, uklonili su ih hrvatski vojnici. Prolazeci ovim krajevima clanovi misije su videli veliki broj kuca u poslednoj fazi dogorevanja. Kada je nastupilo vece, 18. avgusta, dok su se prebacivali iz Knina u Drnis, clanovi ove misije zaustavili su se i fotografisali jednu unistenu zgradu koju nisu videli da gori kada su pored nje prosli ujutro istog dana. Misija se vratila na isti deo puta u sumrak 19. avgusta i fotografisala druge kuce dok su dogorevali njihovi ostaci. Ove kuce nisu vidjene da gore toga dana, u rano jutro, kada je misija prvi put prosla tim krajem". "Clanovi misije videli su i kuce na kojima je bilo napisano "Hrvatska kuca" i "Ne diraj, ovo je hrvatska kuca", a takodje i kuce iznad cijih vrata ili sa prozora su se


Strana 133


1990 - 1995

vijorile hrvatske zasrave". Izvestaj se kasnije zadrzava na situaciji u bivsem "glavnom gradu" Krajine: hrvatska bombardovanja postedela su centar Knina ali, kruzeci po gradu autom i pesice, clanovi misije "konstatovali su da su i kuce koje je artiljerija postedela, sistematski i potpuno opljackane. Najveca steta ucinjena je pljackanjem". Uz to: komisija vojnih posmatraca OUN konstatovala je u Kninu da je 21 zgrada tesko ostecena a 23 druge pretrpele su manja ostecenja od bombardovanja topovima hrvatske vojske na pocetku operacije ponovnog osvajanja, dok su druge 24 tesko ostecene a 23 su pretrpele manja ostecenja od pozara podmetnutih posle osvajanja. Postoje brojne informacije objavljene od strane vlasti iz Zagreba koje se odnose na civile zatecene u Kninu posle prvih 30 sati Operacije Oluja, ali sve su medjusobno kontradiktorne. Posto je ovo konstatovao, izvestaj misije IHF tvrdi da su njegovi clanovi imali priliku da razgovaraju sa raznim osobama koje su se zatekle u gradu za vreme ulaska hrvatske vojske u njega, posle bombardovanja topovima. "Zadrzavajuci se na ovim razgovorima izgleda da su pljacku u prvom talasu izvrsila odeljenja cetvrte i sedme Brigade HV koja su prva usla u grad". Sa svoje strane predstavnik OUN u Zagrebu izjavljuje da su "pljackanja u drugom talasu izvrsena od strane policije i specijalnih policijskih jedinica". "Clanovi misije IHF imali su vise puta priliku da vide grupe vojnika kako voze automobile bez tablica, pretrpane robom opljackanom po kucama i prodavnicama". Na lokalitetu Ivosevici, clanovi misije pronasli su dve naprave Ma-23, nagazne mine koje su koriscene i za razaranje kuca i puteva. Nekoliko minuta posle ovog pronalazenja, cetiri policajca iz specijalnih jedinica, koji su izbili iza jedne kuce, pojavili su se na ulici i uputili trkom ka mestu gde su stajali clanovi misije IHF. U jednom trenutku podelili su se na dve grupe i uperili oruzje, spremni da otvore vatru. Odustali su kada su se uverili da clanovi misije nisu bili srpski civili. Posto su ih podvrgli brzom saslusavanju, "pozvali" su ih da napuste zonu kojom jos "haraju srpski teroristi" kako su rekli i koja je zbog toga nesigurna. Igra sa ciframa "Gotovo sve kuce na tom lokalitetu koje su videli clanovi misije bile su u razlicitom stepenu ostecene pozarima i pljackom". I dalje: "U Kistanju su clanovi misije konstatovali da je jedina zgrada koja je ostala netaknuta, pravoslavna crkva. Kada su upitali jednog pukovnika hrvatske vojske zaduzenog za informisanje kako to da crkve nisu bile porusene, odgovorio je: "Ne zelimo da licimo na Srbe". Ovaj odgovor je veoma zanimljiv, narocito jer hrvatske vlasti tvrde da su pljacke i paljevine delo pojedinih hrvatskih civila obuzetih osvetnickim osecanjima i da je vlastima tesko da sprece ovaj izliv emocija. Ako hrvatski civili ruse srpske kuce, zasto nisu porusili sve pravoslavne crkve? I ako su hrvatske vlasti uspele da zastite sve pravoslavne crkve, izbegavajuci njihovo rusenje, zasto ne uspevaju da zastite srpske kuce?". Hrvatski komandant vojnog okruga Knina, general Ivan Cermak, predao je misiji IHF tri poimenicna spiska koji, po njemu, sadrze informacije o 86 osoba sahranjenih u zajednickoj grobnici na Kninskom groblju i cetvrti dokument u kojem se ponavljaju imena tih osoba i navode datumi i mesta na kojima su ubijene i datum i mesto na kojem su sahranjene. Mesta u kojima su se dogodila ubistva: u Strmici i Kosovu; duz puta izmedju Gracaca i Otrica; Otric i Zegara; bolnica u Kninu; Gornji Biljani i Donji Srb; na putu izmedju Srba i Donjeg Lapca; u sumama Srba, Bruvna, Mazina, Podgradja, Bukonica; u kasarnama Golubica i Knina; u Cistoj Maloj, Kricki, Ivosevicima, Frkapicima, Biocini; u jednoj kuci u Donjem Lapcu; u Bijelini, Zitnicu, Smrdjelima i Drnisu. Ispitujuci i uporedjujuci ove spiskove/dokumente bez napora se moze zakljuciti da su lazirani ili improvizovani. Ali pre zadrzavanja na ciframa, misija saopstava sledece: hrvatski oficir za vezu


Strana 134


1990 - 1995

sa stranim posmatracima, Karolj Donda, potvrdio je da su u svim fazama identifikovanja i sahrane leseva prisustvovali i saradjivali predstavnici Medjunarodnog Crvenog krsta. Pre povratka u Bec 21 avgusta, clanovi misije IHF doznali su u zagrebackom sedistu Medjunarodnog komiteta Crvenog krsta da ih niko nije konsultovao, niko od njih nije prisustvovao ni identifikaciji niti sahrani leseva ni na kninskom groblju niti bilo gde drugo! Dan pre dolaska misije IHF, .posmatraci OUN izbrojali su u zajednickoj grobnici 96 Hrvata. General Ivan Cermak izjavio je misiji IHF da su u toj grobnici bila sahranjena 84 vojnika, od kojih 74 bosanska Srbina (!) i dva civila. Spiskovi koje je on sam predao misiji, medjutim, kazuju da su sahranjeni: 16 civila i 7 vojnika ubijenih izmedju 6 i 7 avgusta, 4 civila i 22 vojnika ubijena izmedju 8 i 9 avgusta, 21 civil i 28 vojnika ubijenih izmedju 10 i 13 avgusta. Sabiranjem se dobija cifra od 41 civila i 62 vojnika, ukupno 130! Ali ova "mrtvacka" igra sa ciframa nije zavrsena. Na pitanje o civilnim gubicima, 18 avgusta, general Cernak je odgovorio da je ubijeno 108 vojnika ARSK (Armija Republike Srpske Krajine); 18 civila bili su zrtve bombardovanja Knina a drugih 15 civila nadjeni su mrtvi u okolini Knina. Iz dokumenata koje je predao sam Cermak proizilazi da su druge zrtve operacije, srpski vojnici i civili, sahranjene na grobljima u Zadru, Gracacu i Korenici: 31 civil i 8 vojnika na groblju u Zadru, 3 civila i 18 vojnika na groblju u Korenici, 16 civila i 18 vojnika u Gracacu. Na kraju se navode 12 civila i 14 vojnika za koje se ne zna gde su sahranjeni. Zbir mrtvih je: 62 civila i 58 vojnika koji, zajedno sa onima vec navedenim u spiskovima, cine ukupno 101 civila i 120 vojnika samo za okrug Knin. Ali u spisku se ne pojavljuje nekoliko desetina civila ciji leseve je pronaslo i identifikovalo osoblje OUN, tako da se moze pretpostaviti da su Cermakovi spiskovi, pored toga sto lice na podvalu, uveliko nepotpuni. U izvestaju IHF se cita: "Iz razgovora koje su vodili clanovi misije sa izbeglicama u kasarni OUN u Kninu saznali smo za mnoge slucajeve u kojima su civili posluzili kao mete pa su ubijeni ili ranjeni. Brojna su isto tako bila svedocenja onih koji su, bezeci u pravcu kasarne Plavih slemova, videli na putu mnoge leseve. Ove izbeglice bili su svedoci ubistva, ukupno 24 civila i dvojice vojnika. Nabrojali su isto tako 8 ranjenih i 18 nestalih civila. Nijedna od ubijenih osoba, koje su oni naveli, ne nalaze se u spiskovima koje su nam predale hrvatske vlasti. Jedna zena je izjavila da je videla mnoge leseve, gotovo sve civile, na putu koji je presla da bi dosla u kasarnu". I dalje: "Cetiri lesa civila pronasla je u Zagrovicima 16. avgusta jedna grupa OUN za ljudska prava. Tela su lezala oko nedelju dana: tri su imala na glavi rupe od metaka, cetvrti se nalazio u stanju raspadanja zbog cega nije bilo moguce utvrditi uzrok smrti. Trojica, ubijenih hicima u glavu sa male udaljenosti, imali su oko pedesetak godina: jednom od njih bila su otkinuta tri prsta desne ruke (palac, kaziprst i srednji prst koje Srbi spajaju da bi se prekrstili na pravoslavni nacin). U Zvjerincu, les jednog civila nadjen je ispred spaljene kuce". General Alen Foran, Kanadjanin, izjavio je da je video 22 lesa zena, muskaraca i dece (dva u vojnim uniformama), razbacana po glavnoj ulici koja vodi u kninsku bolnicu. Osoblje OUN videlo je nekoliko civila ubijenih pri pokusaju da se domognu kasarne Plavih slemova, pogodjenih granatama hrvatskih bacaca ispred glavnog ulaza u ovu kasarnu. Tela ovih civila nikada nisu predata sluzbenicima OUN. Jedan civilni posmatrac OUN, koji se prikljucio grupi "Akcija za ljudska prava", izjavio je da je civilnih zrtava bilo daleko vise nego sto su prijavile hrvatske vlasti. Kaze da je video, kruzeci putevima oko Knina, mnoge napustene automobile, izbusene mecima i sa tragovima krvi na sedistima. Na ulicama grada video je isto tako "nesto sto je licilo na masovne grobnice" a sve zgrade imale su tragove pljacki, razaranja, pozara. Poverenik hrvatske vlade za civilna pitanja u Krajini, Petar Pasic, izjavio je misiji


Strana 135


1990 - 1995

IHF 18. avgusta da je veliki deo razaranja koja su se dogodila u Krajini posle njenog oslobadjanja delo civila podstaknutih duhom osvete, ali posmatraci imaju i previse dokaza da su ona bila delo vojske i specijalne policije. Potvrdivsi nalaze posmatraca OUN, clanovi misije su napisali da su videli "mnogo automobila i traktora izresetanih mecima i drugih civilnih vozila koja su zdrobili tenkovi, koja su takodje nosila tragove krvi". Jedan stariji vojni posmatrac, pukovnik Stajner Hjertnes, izjavio je misiji IHF da je dva dana posle prestanka topovskih bombardovanja Knina mogla da se cuje neprekidna pucnjava iz individualnog oruzja po gradskim ulicama i kucama i u okolnim zonama; nije se radilo o borbama niti o pucnjima zbog slavlja, nego o pravim akcijama ciscenja, jedne gradske cetvrti za drugom, kuce za kucom: o lovu bez milosti na stanovnike koji nisu uspeli da umaknu. Drugi oficir je takodje izjavio da je naisao na jednog vojnika hrvatske vojske koji je govorio perfektno engleski americkim akcentom; rekao je za sebe da je placenik na celu jedne grupe naoruzanih specijalista za likvidaciju "cetnika". I dalje prema izjavi pukovnika Hjertnesa, placenik mu je pokazao les coveka koga je on ubio samo jednim metkom u potiljak posto se taj covek vec bio predao. Prema svedocenju pukovnika Hjertnesa, hrvatska artiljerijska kanonada na Knin u prvih 31 sat "Oluje" bila je skoncentrisana na tri vojna cilja: zgradu u koju je smestila svoje sediste "vlada" Krajine, kasarne vojske Krajine u severnom delu grada i vojna skladista na istoku Knina. Topovska paljba tako je izvedena - izjavio je pukovnik - da poseje paniku u masu stanovnistva i srpskih vojnika. IU poslednjim satima njihovog boravka u zoni Knina, u ponedeljak 21. avgusta 1995, clanovi misije IHF zabelezili su ovaj dogadjaj koji se desio u selu Bijeli Klanac, u opstini Krnjak: rodjaci dveju zrtava hrvatske vojne operacije pronasli su u svojoj spaljenoj kuci ostatke ljudskih tela delimicno ugljenisanih, Desanke i Cvije Matijevica, oboje starih oko 65 godina. U blizini ove iste kuce, clanovi misije pronasli su druga dva lesa i ona delimicno izgorela. Nekoliko metara dalje od ovih tela, bio je pronadjen les jednog deteta od oko 10 godina. Pretpostavlja se da je ono, posto je uspelo da pobegne iz kuce pre nego sto su ga dohvatili plameni jezici, bilo ubijeno hicem iz puske ili pistolja. Telo je bilo u poodmaklom stanju raspadanja kada je pronadjeno i verovatno su ga u medjuvremenu delimicno pojeli psi i svinje. Zamoljen da dâ objasnjenje o lesevima srpskih vojnika i civila koji su pronadjeni sa rupama od metaka u glavi, najcesce na potiljku i uglavnom o "egzekucijama po kratkom postupku" ili koje su hladnokrvno izvrsene ocigledno sa male udaljenosti, general Cermak je dao sledeci odgovor: "Po ovim brdima mogu se verovatno pronaci jos 200 ili 300 leseva sa rupom u glavi". Egzekucije po kratkom postupku? 1. septembar 95. U Pazinu, predsednik istarske regije Lucano Del Bjanko (veliki Hrvat uprkos imena i prezimena) pozeleo je dobrodoslicu za povratak kuci mladicima iz Istre povratnicima iz kampanje u "Krajini". Kada je ponovio pozdrav i na talijanskom jeziku, omanja grupa pocela je da zvizdi, ali je ucutkana jednodusnim aplauzom ostalih 2.000 prisutnih mladica u uniformi. Manifestacija u cast mladih vojnika koji su se tek vratili sa fronta odrzana je i u Umagu, jednom od malobrojnih istarskih gradica u kojem se - uzimajuci u obzir visoki procenat pripadnika italijanske etnicke skupine - pored hrvatske, na trgu vijorila i zastava Italije. Medjutim, kada je noc poodmakla i kada se svecanost blizila kraju, neko je hteo da uzme i odnese, kao trofej otet od "neprijatelja", Tudjmanu mrsku trobojnicu. Kome bi moglo da bude drago zbog ove, ko zna koje po redu uvrede nanesene jednoj nacionalnoj zajednici, nasoj, koja je hrvatskoj vojsci ipak dala stotine mladica. Javio se jedan od najblizih saradnika Tudjmana, jedan od jastrebova partije na vlasti, Vladimir Seks, potpredsednik parlamenta. Na pitanje o sudbini teritorija na


Strana 136


1990 - 1995

kojima su do 4. avgusta 1995. bili u velikoj vecini Srbi i, kao takve, predmet zastite posebnog ustavnog zakona kojim su bili stvoreni "autonomni okruzi" Knin i Glina, odgovorio je: Taj deo ustava koji se odnosi na Srbe nema vise razloga da postoji, demografska slika u Hrvatskoj se promenila. Za nekoliko meseci bice potrebno raspisati novi popis stanovnistva da bi se utvrdio tacan broj pripadnika etnickih i nacionalnih manjina i, na osnovu toga, ponovo definisao ustavni zakon... Seks nije uradio nista drugo nego objasnio Tudjmanovu zelju, vec izrecenu 26. avgusta. Dakle, Zagreb je definitivno porekao obecanje da ce prihvatiti bez ogranicavanja prava srpske izbeglice koje su pobegle iz Krajine kada budu zeleli da se vrate, bez obzira kada to bude, na svoju zemlju i u svoje kuce. Obecanje je dao licno Tudjman na pocetku Operacije Oluja i Tudjman ga je pogazio tri nedelje kasnije. Sada Hrvatska ima nameru da uvede kruta merila koja ce prakticno spreciti povratak tog stanovnistva. Sada svi prizivaju boga pod nacionalnom zastavom, ali manjinama je sve teze da zive u senci pobednika i crkava okicenih zastavama. Predstavnik OUN u Zagrebu, Kris Ganes, izjavio je danas da se i dalje nastavljaju pljacke i paljevine u severnom i juznom sektoru bivse Krajine. Radi se o pojavama koje su poprimile siroke razmere. Posebno su pogodile zone koje okruzuju male gradove Otocac, Korenicu, Sinj, Donji Lapac, Plavno. Izmedju mesta Zverinac i Drnis nijedna kuca nije postedjena od vatre. Hrvatske vlasti su nametnule velika ogranicenja kretanju posmatraca OUN duz puta juzno od Gracaca. Na putu izmedju Plavce Drage i Slunja, 50 kuca koje su prekjuce bile netaknute, danas su pretvorene u pocrnele razvaline. Resenje problema srpskih izbeglica, koje su se od 5. avgusta sklonile u kasarnu OUN u Kninu, nije nadjeno ni posle niza novih razgovora koje su najvisi predstavnici UNCRO imali sa Tudjmanovim predsednickim uredom. Hrvatske vlasti insistiraju na svom zahtevu da im se izruce 62 osobe koje se smatraju ratnim zlocincima ili krivcima za oruzanu pobunu protiv hrvatske drzave. OUN sa svoje strane insistira na zahtevu da okrivljeni budu saslusani u kasarni Plavih slemova, da bi se sprecilo da budu izlozeni mucenju. Drago Pilzel, teolog svetovnjak i jedan od najpoznatijih katolickih publicista u Hrvatskoj, koga smatraju predstavnikom crkvenih vrhova rijecke nadbiskupije, posvecuje svoj nedeljni komentar u dnevniku Novi List otkricima misije IHF koja se odnose na pljacke, paljevine i masakre koji su se dogodili u Krajini posle oslobadjanja tog regiona; zlocine kojima je delom bio svedok, posto se pridruzio medjunarodnoj istraznoj misiji. Pilzelov komentar (pod naslovom "Drzava nije sakrament") pocinje podsecanjem ekstremista zagrebackog nacional-sovinizma da, demokratija ima smisla samo ako postuje dostojanstvo ljudske licnosti. Pred dokazanim gnusnim delima pocinjenim u Krajini, a tvrdoglavo negiranim od strane hrvatske vlade, kaze dalje, ova nasa demokratija, iako cesto samo simbolicna i sacinjena od praznih formi, nalaze nam da dignemo nas glas optuzbe. Desava se medjutim da biva optuzen za izdaju nacije i drzave onaj koji prijavljuje zlocine i kritikuje zablude rezima. Nastavljajuci sa svojim zakljuccima, Pilzel je obznanio tesku klimu koja je odavno nastupila u Hrvatskoj, ali koja je postala jos teza u euforiji zbog avgustovske pobede u Krajini uz svakodnevno neprekidno "velicanje mitova nacije i drzave" i proganjanje kritickih i slobodnih duhova koji se optuzuju za "antinacionalno delovanje". Postala je tekuca praksa optuzivanje za "antihrvatsku propagandu" svakoga ko se rukovodi "principima nepovredivosti dostojanstva ljudske licnosti i njenih dobara". Nazalost, dodaje, i doajen hrvatskog katolickog novinarstva, don Zivko Kustic, clankom koji se proslih dana pojavio u Glasu koncila (Glas koncila, Zagreb), da je, ujedinio svoj glas sa glasovima onih koji bi hteli da eliminisu sa scene celu jednu kategoriju licnosti, to jest nezavisne intelektualce, branioce ljudskih prava, jednu vrstu osoba koje nestaju u opstem procesu totalitarizacije u koju smo uvuceni... Ubedjen sam - nastavlja Pilzel - da bi dobronamernost don Zivka Kustica i ovaj


Strana 137


1990 - 1995

put dosla do izrazaja da se pridruzuo clanovima misije Medjunarodne federacije iz Helsinkija i Hrvatskog komiteta Ihf, u poseti krajevima oslobodjenim nedavno i, zajedno sa nama, i video sve ono sto se tamo desilo a sto nije smelo da se desi posle "Oluje... Dajuci svoja zvanicna obrazlozenja, i katolicki komentator Pilzel podvlaci da je takozvana "Srpska republika Krajina" bila cetiri godine "negacija svakog ljudskog prava" i zbog toga osudjena na propast: "Pravda, zaista, zeli da zlocinacka ruka bude zaustavljena i da prestanu zlocini". Postalo je svakako neophodno da se oruzjem oslobodi hrvatska teritorija iz koje su izgnani - kao zrtve nasilja srpskih secesionista, sa ranjenom dusom i telom - oko 70.000 hrvatskih drzavljana; i bilo je nemoguce da u tako sirokoj operaciji kakva je bila "Oluja" od 4-7 avgusta budu postedjeni civili. Ali ne mogu se umanjiti ili negirati zlocini pocinjeni u operaciji, ne mogu se precutati plodovi nasilja i mrznje koji su nikli na hrvatskom stablu; ne moze se sakriti, pred toliko mnogo dokaza, da je primarni cilj (a ne posledica) ratne operacije, osim ponovnog osvajanja teritorije, bio istrebljenje srpskog stanovnistva. Da su mrznja i osveta vodili umove i dela oslobodilaca pokazuju "pljacke, paljevine i nasilja" koje je pomenuo javno, eto, i Pilzel, koji smatra da je veoma opasno odustati od zahteva za bar minimum postovanja ljudskih prava, onaj minimum od kojeg smo jos uvek daleko... Katolicki komentator zakljucuje svoja razmisljanja isticuci: a) hrvatska vlada nastavlja da tolerise zlocine u Krajini; b) pokusava (bezuspesno) da ih zataska i da ucutka onog ko ih prijavljuje; c) sprecava svaku neposrednu inicijativu za olaksanje povratka gradjana srpske etnicke pripadnosti "koji bi, medjutim, imali sva moralna i gradjanska prava da se vrate posto su bili primorani da pobegnu u dugim kolonama izazvani "Olujom". unutar zemlje i u inostranstvu neprijatelje Hrvatske, kao sto to rade Tudjman i razni don Zivko Kustici suoceni sa prijavama zlocina. Pravi neprijatelji Hrvatske su oni koji, kako tvrdi Pilzel, "i dalje pljackaju, podmecu pozare i ubijaju" ili - kako je rekao izaslanik vlade iz Zagreba upucen u Krajinu, Petar Pasic - "ljudi koji su laki na obaracu" "koji trose ljudske zivote bez ikakvog razloga, orobljavaju Hrvatsku, huskaju siromasne protiv siromasnih, svaki dan bezocno lazu, suzavaju prostor slobode i demokratije". Pilzel se pita: jesu li nam mozda prijatelji oni koji izjavljuju, kao sto cini ministar Bosiljko Misetic u ime nase vlade, da Hrvatska ne zeli da u njoj zive osobe koje pripadaju nekom drugom narodu? Jesu li to mozda oni koji, u ime vlade, imaju nameru da legalizuju pljacke izvrsene u toku operacije "Oluja", objavljujuci novi Zakon o nacionalizaciji? Jesu li to oni koji nesretnim izbeglicama iz banjalucke biskupije i iz Vojvodine nude Hrvatsku kao konacno resenje, misleci tako da poboljsaju hrvatsku demografsku situaciju? Da li su to oni koji obeshrabruju povratak hrvatskih i muslimanskih izbeglica u Bosnu i Hercegovinu podrzavajuci tako srpske masmedije koji optuzuju katolicku crkvu da je organizovala egzodus katolika iz njihovih kuca i njihovih parohija?.. Zlocini koje su pocinili razni Karadzici, Mladici, Seselji, Arkani i drugi srpski lideri u bivsoj Jugoslaviji, dobro su poznati. Ali njihova gnusna dela ne mogu sluziti kao alibi hrvatskim ekstremistima na svim nivoima, "koji kompromituju legitimnost i kredibilitet hrvatske drzave i njene demokratije". Zlocini srpskih lidera ne smeju opravdati hrvatske zlocine niti spreciti hrvatske demokrate da se bore za bolju Hrvatsku, za Hrvatsku koja nece tolerisati pokolje, pljacke, razaranja i da se bore cak - zasto da ne - sve dok hrvatski predsednik Tudjman ne prestane da se pretvara u Titovu karikaturu, oponasajuci sve njegove negativne osobine. Hrvati i Muslimani koji napustaju Bosansku Krajinu (Bosanska Krajina, oblast Banjaluke) bezeci u Hrvatsku preko reke Save, u visini Davora, bili su protagonisti jednog incidenta koji je mogao da izazove uzasnu tragediju: velika skela koja je, zaslugom Eme Bonino i novcem Evropske Unije popravljena da bi isla i vracala se


Strana 138


1990 - 1995

od jedne do duge obale reke, vec posle svog prvog prelaska potopljena je na bedan nacin. Izbeglice - do sada ih je preslo 17.000, skoro 1.000 na dan - vratili su se malim camcima koje su iznajmljivale srpske camdzije za skupe pare. Oni koji su se ukrcali na skelu uspeli su na jedvite jade da se spasu. Da bi sredila tu skelu, Evropska unija je izdvojila 7.500 maraka. Pocev od poslednjeg dana avgusta, vlada iz Zagreba ima nameru da uputi sve kontingente izbeglica na teritoriju zapadne Bosne koju je okupirala hrvatska vojska, a tacnije u Glamocku Ravan i na visoravan Bosanskog Grahova odakle je isterano srpsko stanovnistvo u ofanzivi krajem jula i pocetkom avgusta. Po povratku kuci prelistavam na brzinu hrvatske novine. Nastavlja se pobednicka euforija i isto tako, nazalost, prizori divljastva u Krajini. Objavljeno je nekoliko dokumenata Hrvatskog Helsinskog komiteta. Prijavljuju nove dogadjaje koji su se desili na severnom sektoru regiona koji je oslobodjen i ociscen od Srba. U selu Hrastovac Gornji pronadjen je les Mile Stojakovic; u selu Svinjica pronadjena su druga dva lesa neidentifikovanih civila. Odvela ih je vojska ili policija, vise se nisu vratili a cetvorica civila su nestali bez traga: Dejan Jove Malbasa, uhapsen u Usticima, Bogdan Milana Vukelic, Dusan Grbe i Nikola Milakovic, sva trojica uhapseni u Lickim Jesenicama. Na severnom sektoru bivse Krajine "paljevine kuca su bile manje brojne od onih registrovanih na sektoru Knina, ipak pljacke su bile sistematske i totalne". U Rusevici, petnaest dana posle oslobadjanja regiona, jos su se mogli videti vojnici hrvatske vojske kako voze traktore koji vuku prikolice krcate opljackanim stvarima. U selu Vilin Kriz, u blizini Krstinja, prizor se ponovio pred grupom posmatraca Komiteta. I tako je bilo svuda, bez izuzetka. Poneko, na srecu, jos nalazi hrabrosti da prstom ukaze na zlo. Drugo danasnje zlo je programirano preseljavanje (neki govore o deportaciji) hrvatskih izbeglica iz Karadziceve Bosne u krajeve zapadne Bosne koje kontrolise hrvatska vojska. Dnevne novine Novi List iz Rijeke ostro komentarisu tuzni dogadjaj koji je slucajno izbio na videlo zbog pobune onih izbeglica koji su stigli u Sibenik posto su putovali tri-cetiri dana, pod dramaticnim uslovima, kroz Hrvatsku. Dalmatinski dnevnik Slobodna Dalmacija, koji je prvi otkrio dogadjaj, daje naslov "Bili smo oteti!", objasnjavajuci da su hrvatske vlasti, ukrcavsi kontingent od 240 izbeglica u pet autobusa, odvojili su na silu clanove jedne te iste porodice, tako da su rodjaci nekolicine tih nesretnika, svojim automobilima pratili autobuse koji su kruzili Hrvatskom bez zaustavljanja, osim kada bi dozvoljavali putnicima da obave svoje telesne potrebe pokraj puta, posle cega su odmah nastavljali jurnjavu u nepoznato. Odrediste se doznalo tek kada su se izbeglice najzad pobunile, u Dalmaciji, odbijajuci da da odu na ravan Glamoc-Grahovo koja je ostala pusta posle bekstva srpskog stanovnistva. Prema namerama Zagreba, upravo taj region morace da bude naseljen Hrvatima koji su oterani iz Banjaluke. U danasnjem Novom Listu iz Rijeke, Jelena Lovric objavljuje: Izbeglice izjavljuju da su bili nasilno zatvoreni, oteti. Zbog toga zahtevaju da se vrate u Davor da bi se ponovo spojili sa clanovima porodice od kojih su odvojeni... Druge izbeglice, u konvojima kao sto su oni sto su stigli u Dalmaciju a upuceni u Glamoc, dosli su u razna mesta na teritoriji Hrvatske, koja su nedavno "oslobodjena". Hrvatske vlasti obecavaju svima posao i smestaj u kucama odbeglih Srba. Tesko je reci kako ce se zavrsiti ova nova drama, ali vlada iz Zagreba svakako ne postuje dostojanstvo ovih nesretnika. Na njih se gleda samo kao na "ljudski materijal" koristan za naseljavanje, iliti hrvatizaciju, teritorija otetih od Srba, u Hrvatskoj i Bosni. Oni su etnicki materijal - pise Lovriceva pogodan da popuni prostore koji su ostali prazni. gurnosti hrvatske drzave... Hrvatskoj je potreban sto veci broj Hrvata, kako je rekao Tudjman, da bi naselili novooslobodjene krajeve. Manje ili vise istu stvar rade Karadzic i Milosevic gurajuci srpske izbeglice koje su pobegle ili izgnane iz Hrvatske da zaposednu


Strana 139


1990 - 1995

kuce Albanaca i Hrvata na Kosovu, Hrvata i Madjara u Vojvodini, Hrvata i Muslimana izgnanih iz bosanskog regiona Banjaluke. Ono sto se desava u Hrvatskoj jasno je najavio Tudjman, koji je, otvoreno priznao -pise Lovriceva- sve ono u sto se godinama sumnjalo. U takozvanom "vozu slobode", podstaknut euforijom trijumfa a i necim drugim, otvoreno je rekao da smatra kako je to sto je Krajina ispraznjena od Srba osnovni uslov postojanja i sigurnosti hrvatske drzave... Tudjman je doslovno rekao: Buducnost hrvatske drzave nije mogla da bude sigurna sve dok su se Srbi nalazili u Kninu... Uz to Tudjman nije krio olaksanje zbog njihovog odlaska, otkrivajuci na taj nacin - pise Lovriceva - kako je poziv da ostanu na toj teritoriji, koji je uputio stanovnistvu na pocetku operacije ponovnog vojnog osvajanja Krajine bio upucen samo da bi spasio obraz pred svetom... Sada je (u govoru iz "voza slobode") taj narod nazvao, kako je rekao, karcinomom, malignim tumorom koji je, u srcu Hrvatske, razarao hrvatsko nacionalno bice. I dodao: Nema mogucnosti za povratak na prijasnje stanje... Nije pozvao taj narod da se vrati. Naprotiv, cinicno im je pozeleo sretan put, proprativsi zelju mnostvom vulgarnih izraza, ruznih, nedostojnih jednog drzavnika, dozvoljavajuci da mu iz srca izadju reci iz kojih su kiptele mrznja i osveta. Komentatorka Novog lista odmah zatim dodaje: Ovde se radi o preciznom programu etnickog ciscenja kako bi rekao ministar inostranih poslova Kinkel, sto dokazuje poziv koji je Tudjman vise puta uputio svim Hrvatima rasejanim na sve cetiri strane sveta, od Banjaluke i Vojvodine do Cilea i Novog Zelanda, da se pripreme za povratak u Hrvatsku. Hrvatska je prazna i ima potrebu da bude popunjena, ponovio je vise nego jednom, obecavajuci da ce onima koji se budu vratili biti dodeljene napustene kuce i imanja. Proglasio je za prioritetni zadatak nacionalne politike povratak Hrvata u domovinu, od kojeg je jedino vaznije oslobadjanje Vukovara... Prema komentatorki, drugim recima radi se o opciji "Svi Hrvati u jednoj drzavi", koja je identicna onoj koju je svojevremeno lansirao Milosevic za Srbe. Opcije koje pretpostavljaju, upravo, etnicko ciscenje, istrebljivanje i premestanje celih naroda, biblijski egzodus koji se odvija pred nasim ocima. Egzodus koji je, uostalom, vec pre tri godine dogovorio Tudjman sa Cosicem i Milosevicem, kako je ovaj prvi otkrio u razgovoru sa novinarima Slobodne Dalmacije pre nekoliko dana. Naravno, prema Tudjmanu bila je dogovorena "humana razmena stanovnistva", "dobrovoljno premestanje" ali ne uspeva sve sto se naumi. Posle se videlo - da kazemo kao Jelena Lovric - da je projekat razmene izmedju Hrvata i Srba, i drugih etnickih grupa, mogao da bude ostvaren samo na surov nacin, ratnim sredstvima. Drukcije mnogi gradjani ne bi pristali da napuste svoje kuce... Ali nehumanost postupanja i izvrseni masakri na raznim stranama, nisu obeshrabrili hrvatskog predsednika, koji je uz sve to u onom poznatom intervjuu rekao: Izuzimajuci tragediju ovih ljudi, rezultati ce biti pozitivni, izbeci cemo da trpimo ulogu Srba u Hrvatskoj koju su imali od turskih vremena do danas... U punom skladu s Tudjmanom bio je ministar Jure Radic koji je, kada se sreo sa grupom Hrvata koji su izbegli iz Srema, tvrdio da premestanje naroda moze da izazove frustracije kod izbeglica ali, sa nacionalne tacke gledista je pozeljno... Komentar Lovriceve: Hrvatska zuri da popuni oslobodjene teritorije da bi sprecila srpsko stanovnistvo koje ih je napustilo i da pokusa da se vrati. Zbog toga je odlucila da vrati iz Nemacke sve hrvatske izbeglice, koje su do sada tamo nasle utociste, da bi naselili pustu Krajinu, cime ce u isto vreme, uterati u kasu neku marku od nagrade koju ce dobiti od nemacke vlade. Mozda se i u srpske kuce podmecu pozari (nezavisni posmatraci kazu, sistematski) da bi se obeshrabrile srpske izbeglice koje misle da se vrate... Holbruk, koga je Klinton poslao u bivsu Jugoslaviju, nedavno je razjasnio: "Srbi iz Krajine imaju pravo da se vrate u Hrvatsku. U protivnom imaju pravo na naknadu za napustenu imovinu". Ponasajuci se onako kako se sada ponasa, Hrvatska


Strana 140


1990 - 1995

pokazuje da je spremna da plati naknadu (u nekoj daljoj buducnosti) umesto da primi natrag srpske izbeglice. Sa druge strane, naknada ce biti onoliko niza koliko vise Hrvata bude primorano da napusti kuce i zemlju u Srbiji, ili u onom delu Bosne koji je pod kontrolom srpskih vlasti. Jednog dana drzave bivse Jugoslavije ce medju sobom poravnati dugove, razmenjujuci na papiru "imanja doticnih drzavljana izbeglica". Srbija i Hrvatska smatrace cak i da su zaradile: iako nista nisu investirale, dobile su ono sto su zelele. Uz mogucnost, kao dodatak, da instrumentalizuju izgnanike za politicke, partijske, izborne ciljeve. I jedan i drugi rezim moci ce da se prave kako su dobri deleci tudje kuce i imanja onima koji su sve izgubili i koji su izgnani iz sopstvene kuce i rodjene zemlje da bi se obreli u novim, stranim krajevima (uprkos etnickoj pripadnosti), gde ce biti neprekidno ucenjivani zbog krova koji im je "poklonjen". Ali, kao sto se videlo, plan rezima iz Zagreba predvidja i naseljavanje one teritorije u Bosni i Hercegovini na koju je Hrvatska stavila svoju sapu: regiona jugozapadne Bosne, na prvom mestu zone Glamoca i Grahova, gde je Tudjmanova vojska pobola svoju zastavu rugajuci se bosansko-muslimanskom "savezniku". Za vreme istorijskog putovanja "vozom slobode", Tudjman se preterano hvalisao da je ostvario svoj plan "pojacavanja krhke hrvatske kifle". O "hrvatskoj kifli" govorio je prvi put pre pet godina, za vreme prve izborne kampanje, objasnjavajuci kako Hrvatska ne moze da bude bezbedna u svojim sadasnjim granicama. Bilo je jasno da je njegov plan podrazumevao izmenu granica republike i razmenu stanovnistva. Sve ono sto se ne moze postici bez rata. Danas Tudjman tvrdi da ce stvaranjem hrvatsko-muslimanske bosanske federacije i pripajanjem ove Republici Hrvatskoj, u formi konfederacije, "kifla" postati velika pogaca. Nije slucajno ministar Jure Radic, jedan od najuzih Tudjmanovih saradnika u vrhu partije na vlasti i drzave, vise puta ovih dana ponovio da su bosanske teritorije Glamoca i Grahova "vekovne hrvatske teritorije", iako su do pre svega nekoliko nedelja bile naseljene iskljucivo srpskim starosedeocima. Govoreci o ovim teritorijama i najavljujuci nameru zagrebacke vlade da ovde smesti jedan deo Hrvata izgnanih iz regiona Banjaluke, Radic se ovako izrazio: Otici cete u susednu Bosnu, na teritoriju pod hrvatskim suverenitetom, koju stiti hrvatska puska... I ova razmisljanja su prisutna u komentaru Novog Lista koji dodaje: Sada u ovu prljavu igru i u ovu trgovinu ljudskim bicima pokusavaju da uvuku i Crkvu. Mozda zbog toga, sto ce uz njenu pomoc, projekat biti lakse ostvaren; mozda da bi uprljali Crkvu, da bi ponistili njen nekadasnji polozaj, kada je kao barbarski ocenila projekat takozvanih "humanitarnih razmena" stanovnistva. I akcenat koji se ovde stavlja na hrvatsku katolicku crkvu je u vezi sa onim sto je rekao ministar Radic, koji je zahtevao od klera iz regiona Banjaluke da se stavi na celo hrvatskih izbeglica i da ih vodi u krajeve koje su napustili Srbi "koji su deo vekovnog hrvatskog prostora" i u koje zbog toga mora ponovo da se naseli hrvatski narod... Prosle nedelje bila je odrzana specijalna misa za Hrvate koji su, tek pristigli iz regiona Banjaluke, odvedeni u Vrginmost da nasele taj gradic Krajine kojeg su napustili Srbi. Bila je to prva misa u istoriji toga kraja, a dobila je, medjutim, poseban znacaj i zbog prisustva visokih funkcionera hrvatske drzave. Verski obred je prenosila, direktno, televizija iz Zagreba, mozda da bi se stavilo do znanja celom hrvatskom narodu - pise Novi List - da projekat naseljavanja uziva blagoslov Crkve... Na teritorijama "oslobodjenim" od srpskog stanovnistva u Hrvatskoj i susednoj Bosni i Hercegovini svestenicima se obecavaju razne privilegije. Fratrima se nude zemljista pogodna za podizanje samostana i crkava. Trapistima koji su oterani iz Banjaluke ponudjeno je da se presele u Lapac, u Krajini, gde nikada do sada nije bilo katolickog manastira. U jednom susretu sa glavnim vikarom Franjevackog reda, ministar Radic je predlozio, da se u oslobodjenim krajevima, izmedju


Strana 141


1990 - 1995

Rijeke, Gracaca i Karlovca, osnuje nekoliko novih samostana kao zarista zivota i duhovne obnove hrvatske nacije... Ostaje otvoren problem katolickog biskupa iz Banjaluke, monsinjora Franje Komarice. Kuda ce s njim, u Glamoc ili u Korenicu? To je jedini svestenik, do sada, koji nije hteo da napusti Bosnu koju kontrolisu Srbi, podnoseci najgore progone. Kazu da ce krupna, brza i efikasna vojna akcija NATO protiv srpskih polozaja oko Sarajeva, koja je obavljena u ovim prvim danima septembra kao reakcija na "masakr u trznici" (39 mrtvih i 80 ranjenih), navesti Karadzica i druge srpskobosanske vodje (i one iz Beograda) da popuste, da najzad pregovaraju o miru, da prestanu sa ovim uzasnim ratom koji je do sada prouzrokovao, od Hrvatske do Bosne i Hercegovine, gotovo 300.000 mrtvih. Samo u Sarajevu ubijeno je 12.500 ljudi, od kojih su 2.000 bila deca. Ali sta ce doneti pregovori? Kakva je prava namera odgovornih iz velikih sila i same trojice "velikih" iz bivse Jugoslavije, Milosevica, Tudjmana i Izetbegovica? Da li je jos moguce vaskrsnuce Bosne i Hercegovine kao unitarne, nezavisne i suverene drzave, demokratske, multietnicke i multikulturalne. Ili ce doci do federacije kantona manje ili vise etnicki "cistih"? Ili do federacije triju nacija? Ili do konfederacije federacija? Ili ce se zavrsiti tako sto ce biti podeljena izmedju Hrvatske i Srbije? Da li ce Srbi, Hrvati i Muslimani iz Bosne i Hercegovine moci da zive zajedno u jednoj drzavi posle toliko mnogo zlocina koje je pocinila svaka strana za vreme ovog rata sistematskim "etnickim ciscenjem", deportacijama i proterivanjima celokupnog stanovnistva? Voleo bih da gresim (jer sam ubedjen da bi samo jedinstvena i demokratska Bosna mogla u buducnosti da izbegne sukobe) kada smatram da ce nosioci vlasti u Beogradu i u Zagrebu i oni koji su u Bosni ukaljani najgorim zlocinima (a to nisu samo Mladic i Karadzic), na kraju nametnuti takozvanu "novu stvarnost" kao jedino moguce resenje, a to znaci deobu Bosne i Hercegovine, njenu podelu na dva skoro jednaka dela, od kojih ce jedan pripasti Srbima a drugi Hrvatima i Muslimanima. Srpski deo ce stupiti u savez sa Srbijom, unutar srpsko-crnogorske federacije (nova Jugoslavija), dok ce muslimansko-hrvatski deo stupiti u savez sa Hrvatskom. Hrvatsko-muslimanska konfederacija, ipak, tesko ce moci dugo da traje, ako se imaju u vidu duboka razmimoilazenja koja postoje izmedju Sarajeva i Zagreba, bojazan Muslimana da ce postati obicni sateliti Hrvata, i suvise ocigledne teznje Zagreba da uspostavi svoju politicku prevlast u muslimanskoj Bosni u kojoj, u medjuvremenu, opstaje i jaca takozvana "Hrvatska republika Herceg-Bosna". Ova poslednja, pre ili kasnije, zatrazice "ujedinjenje sa rodnom grudom" a Zagreb nece imati primedbe na ponudu za prisajedinjenjem. U krajnjem slucaju, dobice se Bosna podeljena na tri dela: srpski, hrvatski i muslimanski, od kojih ce dva zavrsiti kao sastavni delovi Srbije i Hrvatske a treci se pretvoriti u malu drzavu bosanskih Muslimana, Malu Bosnu Bosnjaka, kako sami sebe nazivaju Muslimani iz toga kraja. Malu Bosnu koja bi postala naslednik i nastavljac sadasnje Republike Bosne i Hercegovine priznate od OUN. Slaba satisfakcija. Mnogo puta Tudjman je u proslosti ponavljao da, nije bilo i nece biti moguce da Jugoslavija prezivi kao multinacionalna drzava, da nije moguca egzistencija multinacionalne Bosne i Hercegovine... O tom pitanju Milosevic je uvek imao isto misljenje. Dvojica "neprijatelja" se slazu. Onako kako su se slozili i kako se slazu, o neophodnosti preseljavanja i razmene stanovnistva radi stvaranja "etnicki cistih" teritorija. Kada rat jednom bude zavrsen, nadajmo se uskoro, vodje iz Beograda i Zagreba, namecuci punu pokornost "Republici Srpskoj" u Bosni i "Hrvatskoj republici Herceg-Bosni", dovrsice proces "ciscenja" koji je zapocet u vreme ovog prljavog rata i velikim delom zavrsen zahvaljujuci njemu koji je iz njihovih kuca i sa njihove zemlje isterao 3/5 Muslimana iz Bosne, 2/5 Hrvata i vise od 300.000 Srba.


Strana 142


1990 - 1995

A medjunarodna zajednica? Voleo bih da gresim, ali se bojim da ce potvrditi (ratifikovati) podelu i etnicka ciscenja, prihvatajuci tako logiku srpskog i hrvatskog nacionalizma koji ce doziveti da im najzad budu krunisani snovi o velikoj Srbiji i o velikoj Hrvatskoj. Gubitnici ce biti Muslimani iz Bosne koji ce, svedeni na enklavu u prostoru bivse Jugoslavije, izgubiti ekonomsku nezavisnost i bice primorani, da bi preziveli, da podnose i politicki tesku a svakako ne prijatnu "naklonost" dvojice "velikih" Balkanaca. Ili ce pokusati da se otarase neugodnih zastitnika trazeci pomoc od islamskih drzava, pretvarajuci se tako u elemenat smetnje i nestabilnosti na Balkanu. 3. SEPTEMBAR 95. Imajuci u vidu prevremene izbore, hrvatska vlada je dozvolila penzionerima - po naredjenju Tudjmana - celog meseca septembra da putuju drzavnom zeleznicom a da ne plate kartu. Udruzenje penzionera pitalo je vladu kako to, da umesto ovih "neverovatnih septembarskih setnji" koje su besplatne, penzionerima nije vraceno trinaest mesecnih penzija koje im drzava duguje vec tri godine. Radi se o jednoj od mnogih politickih manipulacija koje se nizu u Hrvatskoj posle "Oluje" u Krajini radi uvecavanja moci vladajuce Tudjmanove partije. Pisac Vlado Gotovac komentarisao je u svom poznatom stilu i rekao da ovaj rezim nastoji svim sredstvima da iskoristi vojnu pobedu kako ne bi polozio racuna pred javnim mnjenjem o losim postupcima koji su se dogodili u poslednje cetiri godine. U ime pobede, hrvatski narod morao bi da oprosti otimacine i druge zlocine, da zaboravi poraznu ekonomsku situaciju i poraznu situaciju u svojim nacionalnim institucijama. U ime pobede, hrvatski narod bi morao da zaboravi grehove onih koji su pre cetiri godine poveli Hrvatsku u propast i na put totalitarizma... Iz Goslara, u Nemackoj, organizacija Dehos-Forum za Hrvatsku, ili "vrhovni demokratski parlament Hrvata" nastanjenih u toj zemlji, njih oko 400.000, poslala je masmedijima u Hrvatskoj jedan dokument koji se nije svideo Tudjmanu. Dosad je Dehos bio predstavnik vlade iz Zagreba u Nemackoj i bice to i dalje. Ovoga puta, medjutim, doslo je do izuzetka: reakcija udruzenja hrvatskih patriota u Nemackoj na ono sto se dogodilo u Operaciji oluja u Krajini zvuci kao optuzba. U svom prvom delu dokument izrazava likovanje "zbog brze pobede postignute u vojnoj operaciji koja je dovela do reintegracije Krajine u drzavno telo Hrvatske" i nastavlja pa kaze da ostaje gorak ukus reintegracije bez reintegrisanih. U njihovim redovima Hrvata u inostranstvu i u jednom delu hrvatske dijaspore ostavila je mucan utisak cinjenica, svima ocigledna, da je u krajevima Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Hrvatske u toku masovno etnicko ciscenje, biblijski egzodus naroda, ostvaren na etnicko-rasnoj osnovi, sa ciljem da se stvore etnicki homogene teritorije tamo gde su narodi vekovima ziveli zajedno. Nije dovoljno reci da su hrvatski drzavljani srpske etnicke pripadnosti okrenuli ledja svojoj hrvatskoj domovini, slivajuci se u kolone izbeglica koje su se uputile na istok. Treba takodje reci da su njihove kuce bile opljackane i da se preventivno pljackaju, pale i demoliraju, pa se mnogi iz organizacije pitaju kakva je razlika izmedju onoga sto se dogodilo 1991. i onoga sto se dogadja 1995. Vec dve godine, ali sada sa posebnim intenzitetom, u toku je isterivanje sa njihove zemlje stanovnistva razlicite etnicke pripadnosti: Hrvata, Madjara, Bosanaca i Srba iz Vojvodine, Bosne i Hercegovine, iz Hrvatske i iz Sandzaka. Mnogi veruju da je sve ono sto se dogodilo u tim krajevima bilo dogovoreno. Pocelo se sa ciscenjem Hrvata iz istocne Slavonije, Baranje, Vukovara, Iloka; nastavilo se sa isterivanjem Muslimana iz Bijeljine, istocne Bosne, iz Prijedora i progonom stanovnistva koje je pogodjeno 1993. oruzanim sukobima izmedju Hrvata i Muslimana u Bosni. Ova nasilno, menjanje demografskih struktura uslo je sada u zavrsnu fazu. U Hitlerovo vreme to se zvalo "Die EndlÎsung", Hrvatska ima lepsu definiciju: "humanitarno preseljavanje". Za vreme II svetskog rata


Strana 143


1990 - 1995

njegove zrtve su bili Jevreji, sada bi verovatno trebalo to da budu Muslimani iz Bosne. Cinjenica je da se mnogima u Hrvatskoj oteo uzdah olaksanja kada su Srbi sa ponovo pripojenih teritorija, koje su sada puste, otisli manje vise dobrovoljno. Mnogi su dosli do fatalnog zakljucka da narodi bivse Jugoslavije mogu bez sukoba da zive jedino u sopstvenim etnicki cistim rezervatima. Ako je tako - a izgleda da su se neke licnosti koje poznajemo postarale da tako bude - onda sva ova barbarska proterivanja i ova preseljavanja stanovnistva, ne humana nego nehumana, jedino su resenje: bolno, brutalno, divljacko, tipicno balkansko, ali nazalost jedino. Ili bice bar dotle dok glavni organizatori ovih seoba naroda budu imali vlast i podrsku da ostanu na vlasti. epoha. Radi svog interesa, Evropa nikada nece moci da prihvati pobornike "etnicke higijene". Poslednji pobornici takvog barbarskog mentaliteta izvrsili su samoubistvo u prolece 1945. ispred rusevina bunkera Kancelarije Rajha u Berlinu... 4. SEPTEMBAR ’95. Pesnik i knjizevni kriticar Vlado Gotovac, koji je bio na celu "hrvatskog proleca" 70-ih godina i izdrzao osam godina zatvora zato sto je organizovao i vodio pokret za otcepljenje Hrvatske od jugoslovenske federacije, danas je jedan od glavnih lidera Socijal-liberalne partije i zestoki protivnik Tudjmanovog rezima. Na jednoj konferenciji za stampu u Osjeku rekao je: "Prividno se nalazimo pred dobrocudnim trijumfalizmom ovog rezima i cak pomalo komicnim. To je, medjutim, hrvatski put u totalitarizam. U svom pocetku totalitarizam uvek izgleda smesan, covek veruje da su to smesni neozbiljni ljudi, nesposobnjakovici, poluprimitivci, neznalice... Na kraju se uveri da su to opasni tipovi. Ova opasnost danas preti Hrvatskoj. U Hrvatskoj se stvara jednopartijski rezim, partija na vlasti zeli da dominira na svim nivoima, zeli da odstrani svaku opoziciju, da ucutka sve slobodne duhove, da izbrise svaki pluralizam." Istog misljenja je i Marko Veselica, drugi predstavnik hrvatskog nacionalizma, koji se istakao 70-ih godina, a koga je Tito tada odstranio. Veselica je sada lider Hriscansko-demokratske partije Hrvatske, koja iako je bliska Tudjmanovoj partiji, pokusava da spasi politicki pluralizam. Rekao je da smo na pragu totalitarizma, a da demokratiji predstoji skora smrt. Veselica je pored toga javno ukazao na situaciju koja je vec ostavila svoj pecat na kraj ovog leta 1995. uoci prevremenih politickih izbora krajem oktobra i pocetkom novembra. Za mesec dana, nudeci ministarske polozaje i polozaje u diplomatiji, direktorska mesta u velikim drzavnim preduzecima i druge privilegije, Tudjman je uspeo da prevede u redove svoje partije brojne predstavnike opozicije, ali narocito najjace nevladine partije, socijalno-liberalne. Ova partija, koja je jos pre mesec dana zauzimala 16 odsto mesta u Saboru (parlamentu), danas je svedena na 8 odsto zahvaljujuci prelascima na drugu stranu barikade. Instrumentalizacijom vojne pobede u Krajini i Bosni, Tudjman nastoji da ukloni i poslednje prepreke na svom putu ka diktaturi. U medjuvremenu nametnuo je vladi, a vlada ce nametnuti parlamentu (imajuci u vidu da vec u sadasnjoj skupstini partija na vlasti drzi apsolutnu vecinu mesta), novi izborni zakon koji povecava na 5 odsto glasova donju granicu za ulazak u parlament, na 8 odsto ako je lista formirana od dve partije i na 11 odsto ako su udruzene vise od dve partije. U grupaciji od 40 i vise malih partija opozicije koje sada postoje u Hrvatskoj, beznacajnih musica pred slonom od Tudjmanove partije, na proslim izborima jedva sest ih je uspelo da predju prag od 3 odsto, a od ovih samo dve su presle 5 odsto. Moze se zamisliti sta ce se dogoditi naredne jeseni. Vesto manevrisuci vojskom i policijom koje su veoma jake i odane rezimu, sa svim masmedijima koji su neposredno ili posredno u rukama drzave i sa drugim sredstvima kojima raspolaze, Tudjman ce biti apsolutni gospodar. Da li ce Hrvatska dobiti novog Causeskua?


Strana 144


1990 - 1995

PIzborni zakon nije jedini novi zakon koji ce Tudjman izglasati u Saboru pre nego sto bude raspusten narednih nedelja. Danasnji hrvatski listovi obavestavaju da je na jucerasnjoj sednici vlada odlucila da podnese dva predloga zakona zahvaljujuci kojima ce sam parlament biti gotovo ociscen od predstavnika nacionalnih manjina. Prvi zakon, ukinuce praksu popisa stanovnistva u razmaku od deset godina, namecuci vanredni popis stanovnistva u prvih 15 dana aprila 1991. Vec sledeceg proleca. Podnoseci Nacrt zakona potpredsednik Bosiljko Misetic je rekao da je od poslednjeg popisa, onog od aprila 1991, demografska struktura nezavisne i suverene Hrvatske pretrpela duboke promene: prvo zbog srpske agresije u leto ‘91 a zatim zahvaljujuci hrvatskoj vojnoj operaciji "Oluja" koja je uklonila iz Hrvatske najveci deo srpske etnicke grupacije. Radi donosenja zakona o popisu stanovnistva bice nametnut hitan postupak: bez rasprave u komisijama, skracena rasprava u sali parlamenta, glasanje po najkracem postupku. Insistirajuci na "demografskim poremecajima do kojih je doslo u Hrvatskoj", potpredsednik je razjasnio sta se zeli postici popisom stanovnistva i razlog zbog kojeg je hrvatska vlada postavila nepremostive prepreke da bi sprecila povratak srpskih izbeglica u Hrvatsku. Poslednji popis stanovnistva, onaj iz 1991, pokazivao je prisustvo u Hrvatskoj oko 600.000 drzavljana srpske etnicke pripadnosti. Na osnovu podataka kojima danas raspolaze vlada iz Zagreba, od 1991. i kasnije, njih oko 300.000 (tacno 299.525) bili su primorani da napuste teritoriju Hrvatske, zbog cega bi osoba koje su ostale, rastrkanih skoro iskljucivo po vecim gradovima zemlje, trebalo da bude malo vise od 280.000. Zeleci, u prvom redu da proveri brojnost nacionalnih manjina i da pruzi vladi osnovna saznanja radi programiranja i ostvarivanja politike "hrvatizacije Hrvatske", popis stanovnistva u aprilu 96. posluzice da se postave prepreke: pripadnika manjinskih grupa ima toliko i nijedan vise nece biti priznat. Pod pretpostavkom (ali to nece smeti da se dogodi) da se izvestan broj hrvatskih drzavljana izbeglica srpske, madjarske, italijanske itd, etnicke pripadnosti vrati u Hrvatsku do 2001, vlada ce se uvek i samo pozivati na popis stanovnistva iz (96. Politicki imperativ je "da se brzo radi"; ko je unutra unutra je, ko je vani ostaje vani. Nije slucajno sa zakonom o prevremenom popisu stanovnistva povezan drugi zakon koji je vlada juce odlucila da podnese: on predvidja obustavljanje nekoliko odredbi sadasnjeg "Ustavnog zakona o pravima i slobodama etnickih i nacionalnih manjina Republike Hrvatske". Izmene dovode do ukidanja dva "okruga sa specijalnim samoupravnim statusom" na teritoriji bivse Krajine (Knin i Glina), gde je srpska etnicka komponenta bila vecinska. Posto je bila doslovno ociscena u "Oluji", ne postoji namera da se izbeglicama dopusti da se vrate. Misetic je potvrdio da, posto se vidi da srpska komponenta ne moze vise da racuna na dovoljno brojnu celinu neophodnu za osnivanje okruga sa specijalnim statusom, oni ce biti ukinuti... Taj zakon, navodim usput, odnosi se i na druge manjine kojima se etnicko-jezicka prava garantuju samo ako na odredjenoj teritoriji prelaze 8 odsto stanovnistva. Na zavrsetku zasedanja, hrvatski premijer Nikica Valentic najavio je da ce se naredna sednica izvrsnog odbora odrzati 7. septembra u Kninu, bivsoj prestonici bivse Krajine. Tacno mesec dana posle pobede. U medjuvremenu hrvatska Narodna banka iskovala je jubilarni zlatnik: dukat "hrvatskog kraljevskog grada Knina". I on slavi oslobadjanje Krajine, ili bolje - da to kazemo recima guvernera banke - odsecanje glave cudovisnoj tvorevini po imenu srpska Krajina... Za pet godina Tudjmanovog rezima, hrvatska Narodna banka emitovala je sedamdesetak jubilarnih moneta i medalja, od njih su dve - od zlata i od srebra sa likom "vrhovnika". Srpska Narodna partija, koja je osnovana u Hrvatskoj pre nekoliko godina pod okriljem Tudjmana da bi umanjila znacaj radikalnog pokreta Srba "pobunjenika" u


Strana 145


1990 - 1995

Krajini, podnela je u Zagrebu "Izvestaj Donji Lapac" koji je potpisao predsednik partije Milan Djukic; on je i jedan od potpredsednika hrvatskog parlamenta. Djukic, na koga su mnogi Srbi iz Hrvatske gledali kao na izdajnika jer je vise puta dozvolio da bude instrumentalizovan od strane zagrebackog rezima, sada je i sam presao medju "pobunjenike". Izmedju ostalog, zbog toga sto ga je do pre dva dana policija sprecavala da stupi nogom u Krajinu i da ponovo, posle pet godina odsustva, vidi svoj rodni Donji Lapac. Kada se najzad vratio, 22 dana posle "oslobodjenja", zatekao je grad 90 odsto opustosen; medju porusenim kucama su i njegova, kuca njegovog brata i kuca njegovog oca. Pustosenja su izvrsili, u danima i sedmicama koji su dosle posle zavrsetka ratnih operacija, pljackasi i palikuce koji i danas kruze ovim krajevima u uniformama hrvatske vojske ili u uniformama odeljenja specijalne policije. Djukic kaze da kada je stigao, jednostavno nije prepoznao predeo koji poznaje od kada je rodjen; nestao je. Zatekao je medjutim tragove koje su ostavili divljaci koji su veci divljaci od Marticevih ljudi. Od njegove kuce ostale su samo sablasne, ali ponosne i tvrdoglave, rusevine. Eto i slucaj Donji Lapac pokazuje da hrvatske vlasti nastavljaju sa sistemom ciscenja i nameravaju da stvore etnicki cistu hrvatsku drzavu... To je bio komentar drugog srpskog poslanika u hrvatskom parlamentu (koji mozda nece moci da bude ponovo izabran na izborima naredne jeseni), Veselina Pejinovica, koji je najvise predstavnike hrvatskog rezima nazvao "ideolozima zla". Zatim je upitao, kako to da se hrvatskim drzavljanima srpske etnicke pripadnosti koji su izgnani iz Krajine brani povratak na njihovu zemlju, ako to jednom budu hteli, dok Hrvati iz Australije, Kanade i drugih zemalja sveta, cak iako su strani drzavljani, iako su napustili Hrvatsku pre 50 godina, mogu da se vrate kada zele? Tudjman im je obecao imanja i kuce Srba izgnanih iz Krajine. Na svojoj svakodnevnoj konferenciji za stampu u Zagrebu, Kris Ganes je rekao da su iz bivse Krajine i danas stigle informacije o nastavljanju pljackanja i paljenja kuca. To se dogodilo u Polaci, Debelom Brdu, Benkovcu, Predoru, Milankovcima, Ostojicima, i Kostajnici. Vojni posmatraci OUN zabelezili su razaranje pravoslavne crkve u selu Cetina i rusenje pravoslavne crkve u Cerovlju. U selu Ivosevici pronadjen je les starijeg coveka sa glavom odvojenom od tela. U Podkonju je nadjeno telo jedne izmrcvarene starice. Na fudbalskom stadionu Banjaluke, u srpskoj Bosni, oko 2.000 osoba koje su izbacene iz svojih kuca, ocekuju da budu prebacene preko reke Save. 5. SEPTEMBAR ‘95. Partija HDZ, koju je osnovao i kojom jos predsedava Franjo Tudjman, u odnosu na broj stanovnika zemlje, "najjaca je politicka partija u Evropi". To je trijumfalisticka izjava koju je dao njen generalni sekretar Zlatko Canjuga na jednoj konferenciji za stampu odrzanoj uoci prevremenih politickih izbora koje je zahtevao Tudjman. Pored toga izrazio je sigurnost da ce HDZ pobediti sa veoma visokim procentom, hvaleci se zatim cinjenicom da je u mnogim zemljama sveta HDZ osnovala svoje filijale: cak u Maleziji i Portugalu. Prema rukovodiocu partije na vlasti u Hrvatskoj, ova zemlja dozivljava danas najplodniji period svoje istorije. Na optuzbu upucenu rezimu da krece ka jednopartijskom sistemu i u totalitarizam, Canjuga je odgovorio da je to laz, da oni nisu do tada ukinuli nijednu partiju, a ima ih mnogo. Mozda previse, pedesetak, sve sitno busenje koje malo vredi a tesko zivi. Sa svoje strane, komentarisuci nedavno, ko zna koje po redu, odbijanje Saveta Evrope da primi Hrvatsku u svoje redove, potpredsednik HDZ Ivan Milas je izneo tvrdnju da Savet Evrope nema nikakvog znacaja u evropskom politickom zivotu. I da nije toliko vazno, za nas, da budemo primljeni u institucije Evropske unije, nego je vazna cinjenica da je Hrvatska postala odlucujuci centar u ovom delu sveta!...


Strana 146


1990 - 1995

Kao da hoce da odgovori na toliku osionost, dnevnik Novi list iz Rijeke objavljuje danas dugi intervju sa Florijanom Andreasom Slenhefenom, Austrijancem rodjenim u Nemackoj, autorom mnogobrojnih dela iz oblasti politicke sociologije. Prema ovom naucniku Hrvatska nema nikakve sanse da udje u Evropu i postane njen deo. I ne samo zato sto je zemlja koja jos ima nameru da vodi rat. Glavna prepreka je u prirodi rezima iz Zagreba koji je radikalno nacionalisticki i previse ksenofobican. Osim veoma malo izuzetaka, ne postoji slobodna stampa, masmedije kontrolise rezim. Zatim, veoma su ocigledne simpatije sadasnjeg hrvatskog rezima prema pokojnom ustaskom rezimu takozvane Paveliceve Nezavisne Drzave Hrvatske; a to je jedini slucaj u Evropi, nostalgije za nacizmom i fasizmom na drzavnom nivou. U Hrvatskoj vrhovi vojske i drugih vaznih drzavnih institucija, pojedini ministri i vrhovi najvisih vlasti, gledaju sa simpatijama na sve ono sto je apologija nacifasizma, na sve ono zbog cega se - u Nemackoj, Austriji, Holandiji, Belgiji i drugim evropskim zemljama - zavrsava na sudu i u zatvoru. Ovaj neofasisticki stav rezima u Hrvatskoj svakako nije dobra preporuka za Evropsku uniju... Austrijski naucnik pored toga tvrdi da je za evropski ukus u Hrvatskoj suvise totalitarizma i autokratije, premalo smisla za stvarnu demokratiju... naravno, rat moze uvek da bude dobar alibi, ali bar oni, naucnici, umeju da "citaju" razne rukopise i simbole i da iz njih izvuku potrebne zakljucke. Hrvati uveliko grese ako misle da se izvan Hrvatske ne zna za njihove pogresne postupke i da se oni ne analiziraju. Zasto ih cine, on ne zna i to nije njegov problem. On ne zivi u Hrvatskoj i nema nameru da u njoj zivi... Koliko dugo ce Evropa zatvarati oci pred gusenjem demokratije u Hrvatskoj i pred jarmom koji trpi hrvatski narod i nacionalne manjine u Hrvatskoj? Medjunarodni sud za ratne zlocine pocinjene na teritoriji bivse Jugoslavije, sa sedistem u Hagu, objavio je danas optuznicu protiv pukovnika Ivice Rajica, bosanskog Hrvata, bivseg komandanta Druge operativne grupe HVO za sektor Kiseljak, Kresevo i Vares. Pod pretpostavkom da hrvatske vlasti odluce da ga predaju sudijama, morace da odgovara zbog masakra izvrsenog u oktobru 1993. u muslimanskom selu Stupni Do, u centralnoj Bosni. To selo bilo je potpuno unisteno, posto je osvojeno: 16 golorukih civila koji su pali u ruke clanova Rajiceve milicije, bili su zaklani; mali broj prezivelih uspeo je da pobegne. U Kninu je general-pukovnik Ivan Cermak odrzao konferenciju za stampu, sazvanu kasno uvece, da bi obavestio kako je velika grupa neprijateljskih srpskih vojnika, posredstvom Plavih slemova OUN, odlucila da se preda hrvatskim vlastima, izasavsi iz svojih sklonista na obroncima Velebita. Jedan strani novinar iskoristio je priliku da podseti general-pukovnika Ivana Cermaka: "Gospodine generale, vrhovne vlasti Hrvatske, ukljucujuci Vas, vise puta su demantovale masovna ubistva, pljacke i paljevine u Krajini posle oslobadjanja ove teritorije. Medjutim, ovi zlocini se nastavljaju pred nasim i vasim ocima. Sta kazete na to?" General je progutao pljuvacku i odgovorio da se dogadjaju slucajevi bezakonja, a da su medju najnegativnijima slucajevi nasilnog zaposedanja stanova. Je li to sve sto je prihvatio? Nastavio je kako je vec dao naredjenje da se uhapse vojnici koji kaljaju hrvatsku vojsku i hrvatsku drzavu. Dovescemo ih pred vojni sud u Splitu i svim sredstvima cemo spreciti nezakonite postupke. Dosad bi trebalo da je uhapseno desetak vojnika krivih "za nezakonite postupke". To je sve... Postojala je jednom u Labinu, u Istri, nezavisna radio-stanica, LAE. Nju je vlada iz Zagreba ugusila. Jos jedan dokaz o, kada im je to potrebno, gusenju masmedija koji nisu po volji rezimu. Na hrvatskoj drzavnoj TV, parlamentarne opozicione partije imaju samo po cetiri minuta nedeljno da izloze svoje programe i svoja misljenja. Suocen sa takvom situacijom, Dobroslav Paraga, predsednik Hrvatske partije prava (desnica), smatrao je neophodnim da optuzi rezim za pokusaj da od Hrvatske napravi zemlju kojom dominira samo jedna partija, nedemokratsku drzavu. Izjava je data u emisiji "Zivot partija" u okviru koje se danas nude famoznih cetiri minuta


Strana 147


1990 - 1995

malom broju partija koje su zastupljene u Saboru. Predstavnik Hriscanske demokratske unije Marko Veselica izjavio je sa svoje strane kako je takozvani proces mira u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u stvari ozakonjenje genocida. Hrvatske opozicione partije dosad su izbegavale sukob sa rezimom i tako postale taoci rata. Dosao je cas da prestanu sa ovim potcinjavanjem. Tudjmanov rezim, koji je krenuo u totalitarizam, pokazuje da vlast shvata na azijatski nacin, po kojem narod sluzi vlasti a ne obrnuto. Gradovi mucenici u Bosni i Hercegovini, u pravom smislu reci su Sarajevo, Mostar i Banjaluka. Vise puta sam se pitao kako to da se toliko tragedije skoncentrisalo na ove gradove obrusivsi se na njihovo izmuceno stanovnistvo. Danas, dok sam prekopavao po hrpi isecaka iz novina koja nastavlja da raste i koju retko koristim, pojavila se slucajno jedna stranica bivseg zagrebackog nedeljnika Danas, koji je ukinut od strane Tudjmanovog rezima da bi se ucutkao jedan demokratski glas u Hrvatskoj. Navodi rezultate demoskopskog istrazivanja obavljenog izmedju 9. i 11. maja 1991, pre nego sto je poceo bratoubilacki rat u bivsoj Jugoslaviji. Drzava koju je stvorio Tito, opasno se potresala. Kada je ljudima postavljano pitanje kako vide buducnost Bosne i Hercegovine, ovo su bili odgovori: nastavice da bude jedna od republika federativne Jugoslavije; postace suverena drzava u sklopu jugoslovenske konfederacije; nestace kao drzavna celina u podeli izmedju Srbije i Hrvatske; ili, postace nezavisna i suverena drzava sama za sebe bez federativne ili konfederativne veze sa Jugoslavijom. Za prvo resenje, a to jest za kontinuitet jugoslovenske federacije izjasnilo se: 91 odsto stanovnistva u Banjaluci gde su Srbi bili (i jesu) vecina, Hrvati na drugom a Muslimani na trecem mestu po broju; 86 odsto u Sarajevu gde je zajednicki zivot izmedju Muslimana (u vecini), Srba i Hrvata bio uvek uzoran; 83 odsto u Mostaru gde je procenat Hrvata, Srba i Muslimana bio podjednak. Vece Regija hrvatskog parlamenta sazvano je za 15. septembar. Trebalo bi da odobri po najkracem postupku Nacrt zakona o popisu stanovnistva koji je zahtevao Tudjman za 1996. i predlog ukidanja nekih normi Ustavnog zakona o pravima i slobodama etnickih manjina u Hrvatskoj. Ukidanja ce biti definitivno usvojena u Vecu predstavnika koje je sazvano za septembar. Danas je bio "istorijski" dan za hrvatsku vladu, koja se premestila iz Zagreba u Knin da bi tamo odrzala sednicu tacno mesec dana posle bekstva srpske secesionisticke "vlade" iz ove "prestonice" Krajine. Hteli su i na ovaj nacin da potvrde ponovno osvajanje teritorija. Ministri, koji su se sastali u staroj mletackoj tvrdjavi, suocili su se sa problemom povratka hrvatskih izbeglica (potpuno ignorisuci srpske izbeglice) i odlucili da najkasnije kroz nedelju dana objave dekret koji ce "obavezati" na povratak u ranija mesta boravka porodice koje su bile primorane da napuste Krajinu u vreme pobune Srba. Ministar za obnovu i razvoj, Jure Radic, rekao je da ce sve krenuti nabolje kada se vrate izbeglice. I ne samo da ce oni imati obavezu da se vrate, nego i oni koji su pre 75 godina bili primorani da napuste ove krajeve (ukljucujuci ustase iz dijaspore). Zatim je dodao da je zbog operacija "Bljesak" i "Oluja", kojima je hrvatska vojska ponovo osvojila teritoriju zapadne Slavonije i Krajine, unisteno 30 odsto stambenih dobara, ali je ipak ostalo jos 123.000 stanova koji mogu da budu popravljeni i stavljeni na raspolaganje novim naseljenicima... To je sinteza zvanicnog saopstenja. Edita Vlahovic, rijecka novinarka koja je otisla u Knin da bi iz blizine pratila dogadjaj, izvestava da su ovaj put ministri mogli da vide i na licu mesta se uvere da se zivot tesko vraca u oslobodjene krajeve: mnogo stoke luta duz puteva i oko pustih kuca. Tu i tamo se vide lesine krava u raspadanju, a takodje vide se spaljene i opljackane kuce. Neki su pokusali da sacuvaju svoje kuce od unistenja pribegavajuci zastiti pod hrvatskom zastavom koju su istakli na prozoru ili natpisima tipa: "Vlasnik pripada udruzenju dobrovoljnih hrvatskih boraca", "Ovo je hrvatska kuca", "Ovo je moja kuca, ja sam Hrvat". Sto se tice ostalih, izvestava Edita, vide se stubovi dima kako se dizu


Strana 148


1990 - 1995

u nebo. Knin je sablastan grad, preplavljen olosem, obavijen smradom lesina stoke u raspadanju. Iako su ministri zapusili nozdrve i pokrili oci da ne bi culi ni videli, nisu mogli da ne saslusaju izvestaje podnesene na zasedanju predsednika sest oblasti na koje je podeljena teritorija bivse Krajine. Za pocetak je receno da nisu organizovani prikupljanje i briga o napustenim govedima, ovcama i konjima, tako da je, ko god je hteo, mogao da prisvoji i odvede stotine i hiljade grla stoke. Kuda? Ne zna se, potvrdio je ministar Unutrasnjih poslova Jarnjak. Iz podataka kojima raspolaze proizilazi da je ne manje od 15.000 grla "izvezeno" u druge krajeve Hrvatske. O pljackama je referisao predsednik oblasti Zadar-Knin Sime Prtenjaca, koji je rekao da se i danas pustose preduzeca i fabrike, odnose uredjaji i masine pa cak i gradjevinski materijal, izjavivsi da je nemocan pred vojskom koja vedri i oblaci pa tako u ovim okolnostima nije moguce funkcionisanje civilnih vlasti, spasavanje uredjaja i imanja, a jos manje zapocinjanje proizvodnje... U nekim podrucjima vidja se jos mnogo ljudi u vojnim uniformama, slozio se s njim ministar Jarnjak, dok je premijer Valentic izjavio da nisu svi oni koji nose uniformu redovni vojnici hrvatske vojske; jos ima paravojnih grupa kojih se treba osloboditi. To je jedini nacin, dodao je, da se ponovo vrati normalno stanje na teritoriju na kojoj, s obzirom na okolnosti, ni nadlezne vlasti ne znaju ko zapoveda. Ako do pocetka zime u napustene kuce, a koje su do sada postedjene od pozara, ne budu mogli da se smeste ljudi, nista nece ostati citavo. Izgleda dok raspustene i nekontrolisane fasisticke cete, sastavljene od nacistickog taloga rezima, nastavljaju putem zlocinackog i mafijaskog patriotizma, da su se sefu vlade i nekim njegovim ministrima najzad otvorile oci nad ponorom u koji se radikali ekstremne desnice (koje Tudjman previse stiti) spremaju da strmoglave Hrvatsku. Najveci broj ljudi iz egzekutive - izvestava Edita Vlahovic - shvatio je da u sledeca dva-tri meseca treba uciniti sve sto je moguce da bi se spasilo bar ono malo sto nije unisteno u ratu i posle "Oluje". Premijer je dao rok od osam dana da se prikupi sva stoka koja jos nije ukradena, ciji broj se racuna na oko 170.000 grla, uklone necistoca i rusevine koje su zakrcile puteve, najzad formiraju komisije i utvrde kriterijumi za dodelu stanova i kuca. Pored ovih problema, iz svega se moze zakljuciti da su najvise vlasti drzave uvidele da se nalaze pred teritorijom bivse Krajine, doslovno i totalno opustosenom od strane oslobodilaca i pred inostranim svetom koji vidi i zna za ovu sramotu. Upravo zbog toga se priprema teren da se prevali odgovornost za ovaj zlocin ne na stvarno odgovorne, nego na "paravojne grupacije" ili na "civile preobucene u vojne uniforme". Zbog svega toga mozemo prigovoriti onome sto pise novinarka Edita Vlahovic, koja kaze da nije pitanje ko nosi ili ne nosi uniformu hrvatske vojske da bi mogao, u svoje ime, da pljacka i pali, nego sto ga u tome hrvatske vlasti nisu sprecile i sto nisu kaznile odgovorne. Jednoj grupi "dobrovoljaca mira", u Zagrebu pre nekoliko dana, predstavnica srpske dijaspore u Hrvatskoj, Milka Kajganic, po profesiji viktimolog, izjavila je da tvrdnja hrvatskih vlasti, prema kojoj hrvatski vojnici nisu pocinili nikakav zlocin u Krajini, nije tacna. Za vreme Operacije Oluja ubijeno je 60.000 Srba, a Krajina je opustosena i okrvavljena. Pre ili posle izbice na povrsinu odgovornosti i krivci. Ona ima dokaze da su tri dana posle "Oluje" Hrvati pocinili genocid nad Srbima koji su ostali u Krajini. Genocid za koji su odgovorne i Ujedinjene nacije, dodala je, pocinjen na prostoru koji su stitili Plavi slemovi OUN. Vesti o pokoljima civila, pljackama, paljevinama i drugim razaranjima do kojih je doslo za vreme i posle hrvatske vojne operacije u Krajini i sama cinjenica da je Hrvatska dva puta pribegla oruzanoj akciji u razmaku od svega nekoliko meseci, ove godine, radi resavanja problema koji su vec bili sazreli da budu reseni mirnim putem, doveli su do prvih posledica na medjunarodnom planu: Savet Evrope odbio je kandidaturu Zagreba. Narednog oktobra dolazi jedna delegacija iz Strazbura u Hrvatsku da razjasni situaciju u Krajini i saslusa objasnjenja koja Tudjmanov rezim bude umeo da pruzi..


Strana 149


1990 - 1995

Nove granice i stare lazi Dnevnik Vecernji list iz Zagreba, organ rezima, pise da kada bi se u nekom istrazivanju Hrvatima postavilo pitanje da izaberu izmedju ulaska u Knin (i sutra u Vukovar) i ulaska u Evropu, odgovor bi bio jednoglasan: za svakog gradjanina Hrvatske oslobadjanje okupiranih teritorija ima apsolutno prvenstvo. Da li su, medjutim, u inostranstvu u stanju to da shvate? I dalje, aludirajuci na cinjenicu da je Hrvatska jos jednom ostavljena pred vratima, ne toliko sto je ponovo osvojila Krajinu nego, pre svega, zato sto je iz nje izgnala srpsko civilno stanovnistvo, izazvavsi krvavi egzodus i zbog masovnih izleta vikendom u Krajinu, kako je jedan novinar (ocigledni svedok) francuskog dnevnog lista Liberasion eufemisticki nazvao pljacke, masakre i razaranja koji su usledili posle "briljantne Oluje", isti zagrebacki list pise da se radi o dogadjajima koji su koliko neugodni, toliko i stetni. Na kraju, iako priznaje da su ti "neugodni dogadjaji" za civilizovani svet nesto veoma opterecujuce (a uz to opte recenje, narocito ako se ne otvore kapije, prag Evrope moze da postane veoma visok, visi nego sto je u stvarnosti) potpisnik teksta uzvikuje izvestaceno preterujuci, kako hrvatski put prema Kninu i Vukovaru vodi uvek u Evropu! 8. SEPTEMBAR ‘95. U danasnjem susretu petkom sa domacim novinarima akreditovanim pri "Banskim dvorima" u Zagrebu bio je na redu ministar rada i socijalne pomoci Jozo Skara. Glavna tema njegove konferencije za stampu "ponovno naseljavanje Krajine" posle etnickog ciscenja. (Uzgred: na teritorijama ociscenim od Srba, koji su ih naseljavali za vreme vojnih operacija 1-2. maja, u zapadnoj Slavoniji i 4-8. avgusta 1995, u Krajini, ostalo je 2.107 stanovnika, od kojih je 748 dosad steklo pravo na penziju.) Mnogi ljudi, rekao je ministar, ispoljili su interes da se presele na ove teritorije da bi ih oziveli. Prema jednom istrazivanju Instituta za zaposljavanje,vec 7.000 osoba se upisalo u spiskove kolonista, spremnih da idu na "nove granice". U ovaj broj ukljuceno je 4.000 nezaposlenih (medju njima je i 340 Istrana) koji nameravaju da podignu kuce u Kninu, Benkovcu, Obrovcu i drugim urbanim centrima "oslobodjenog" kraja. Dosad niko nije trazio da postane zemljoradnik. Teritorija je, medjutim, velika i da bi ozivela potrebno je bar 300.000 ljudi, tako da je vlada uvek nameravala da pribegne mobilisanju zdravstvenog, skolskog osoblja, iz drzavnih i paradrzavnih ustanova, ali i raznim dekretima radi prisilnog preseljavanja stanovnistva, na prvom mestu isbeglica bez krova nad glavom koji su izbegli u Hrvatsku posto su izgnani iz Bosne i Hercegovine. To su prvi kolonisti nove granice. Ne priredjuju trke konjskih zaprega da bi zaposeli sto bolja mesta, ali ih gotovo silom ukrcavaju u autobuse, da bi ih nakupili i prebacili u Baniju, Kordun i Liku, mnogo manje gostoljubive od plodnih ravnica u kojima su rodjeni i ziveli do sada, zbog popunjavanja etnicke praznine koju su ostavili Srbi iz Krajine, najvecim delom brdovite i krsevite. Hrvatski vladini listovi dobro paze da ne opisu ove nove koloniste onako kako izgledaju, ocajni. Ne, oni su patriote koji "zele da doprinesu izgradnji slobodne i nezavisne Hrvatske oslobodjene ropstva na koje su ih primoravali Srbi, oduvek gospodari drzave i federalne vlasti". Dopusta se, medjutim, da ima teskoca sto se tice povratka Hrvata u Krajinu, koji su iz nje bili isterani 1991. Izgledalo je da ce posle cetiri godine iscekivanja trkom krenuti putevima koji vode u oslobodjene krajeve, na njihova imanja i u kuce, medjutim ne: mnogi ne zele vise da se vrate. Zbog toga Vlada, rekao je Skara, razmislja o mogucnosti da ponovo naseli te krajeve "u kontekstu aktuelnog problema nezaposlenosti u Hrvatskoj", ukidajuci "mnoge povlastice" (?) koje uzivaju nezaposleni. U stvari, ukratko, bice donesen novi veoma restriktivan zakon o radu. Zbog posledica velikog broja stecaja preduzeca, u medjuvremenu ce, narednih nedelja biti otpusteno od 20.000 do 50.000 radnika koji ce se prikljuciti broju od 233.000 nezaposlenih do sada upisanih u uredima za


Strana 150


1990 - 1995

nezaposlene. I u ovoj masi nezaposlenih Vlada namerava da pronadje nove koloniste za Krajinu i zapadnu Slavoniju. Sa izuzetkom jednog istarskog dnevnog lista, nijedan hrvatski masmedij nije preneo vest o tome da je sadasnji predsednik Saveta bezbednosti OUN Italijan Paolo Fulci objavio izjavu Saveta, kojom se osudjuje Hrvatska zbog povrede ljudskih prava u takozvanim "oslobodjenim" krajevima. Optuzuju se vlasti iz Zagreba zbog "tragedije koja je pogodila srpsko stanovnistvo izgnano iz Hrvatske posle hrvatske ofanzive i zbog krsenja ljudskih prava od strane Hrvatske". U vezi s tim pominje se izvestaj generalnog sekretara OUN od 23. avgusta, u kojem je vec izneta optuzba zbog ovog krsenja (ni taj izvestaj nije nikad objavljen u Hrvatskoj), pa se podvlaci: "Savet bezbednosti deli misljenje generalnog sekretara da je masovni egzodus lokalnog srpskog stanovnistva stvorio krizu velikih razmera". Pored toga izrazava se zabrinutost zbog krsenja ljudskih prava "koje se manifestuje paljenjem kuca, pljackanjem imovine i ubijanjem civila", zbog cega se zahteva od hrvatske vlade da smesta ispita ovu situaciju i da "preduzme neophodne mere da se prestane sa ovim zlocinima". U izjavi se podseca da ce odgovorni za ove zlocine biti izvedeni pred Medjunarodni sud u Hag. Na dnevnoj konferenciji za stampu, predstavnik OUN u Zagrebu Ganes, podsetio je danas da jos nije sklopljen nikakav sporazum sa hrvatskim vlastima o sudbini 800 i vise Srba koji su nasli utociste u kasarni Plavih slemova u Kninu. Vreme prolazi i vojnici OUN se pripremaju za odlazak. Kakva ce biti sudbina ovih civila? Hrvatske vlasti nastavljaju sa zahtevima da im se izruce 62 lica za koja kazu da su "ratni zlocinci", dok komanda Plavih slemova i dalje zahteva da ovi "zlocinci" budu saslusani u kasarni, pred medjunarodnim posmatracima. Hrvati su, osim toga, do sada odbijali da predaju precizne poimenicne spiskove, sa navodjenjem zlocina koje su navodno pocinile ove 62 osobe, pristajuci samo da puste zene i decu. Ali oni nece da idu bez svojih oceva i supruga. U komandu Plavih slemova "nastavljaju da stizu i ovih poslednjih sati - potvrdio je Ganes - informacije o pljackanju i paljenju kuca u bivsim sektorima sever i jug u Krajini". Medjunarodni posmatraci ukazuju na sela Rudele i Frkasic u blizini Korenice, kao na poprista najnovijih zlocina. Druge kuce su zapaljene i u selu Debelo Brdo. Grupa posmatraca OUN registrovala je 6. septembra, na putu izmedju Donjeg Lapca i Otrica, koji prolazi kroz Srb, nekoliko stotina kuca u plamenu. Osim toga, opljackane su gotovo sve kuce u selima koja okruzuju Glinu. Paljevine i pljacke izvrsene su i na teritoriji koja se nalazi izmedju Bosanskog Grahova i Drvara (zona zapadne Bosne), koju kontrolise vojska iz Zagreba koja je ovu teritoriju otela od Srba proslog meseca. U zoni severno od Kistanja i u blizini Knezevica (ponovo smo u Krajini) "hrvatska vojska i civili prete smrcu malobrojnim srpskim prezivelim stanovnicima". Najzad, na celoj teritoriji bivse Krajine "i dalje se pojavljuju izmasakrirani lesevi civila". Ganes kaze da je protestovao kod generala Ivana Cermaka i da je slao izvestaje u OUN. "Tesko je reci da li hrvatske vlasti daju podrsku pociniteljima ovih zlocina dodaje - ali tesko je verovati da hrvatska vojska nije u stanju da spreci sopstvene vojnike da pljackaju i pale stotine kuca na teritoriji koja je potpala pod hrvatski suverenitet. Od hrvatskih vlasti dobijamo najraznovrsnija objasnjenja ovih dogadjaja, ali mi im vise ne verujemo: dokazi koje imamo pokazuju da lazu!" Zbog toga sto je kritikovala vladu u jednom intervjuu koji je dala Radiju Slobodna Evropa o sadasnjoj situaciji u Hrvatskoj, predsednik opozicione partije Dalmatinska akcija, doktor Mira Ljubic-Lorger, javno je, na hrvatskom drzavnom radiju, nazvana "izdajnikom domovine". Uvek se tako desava: opozicionarima se onemogucava da se sluze domacim medijima, a kada tu mogucnost dobiju izvan zemlje, stavljaju ih na stub srama kao izdajnike. "Posebno skandalozno" izgledalo je komentatoru drzavnog radija to sto je gospodja Lorger pomenula "opljackanu i spaljenu oblast", tek oslobodjenu Krajinu. U stvari, Lorgerova je bila veoma


Strana 151


1990 - 1995

predostrozna i "patriotska" u svojoj izjavi za Radio Slobodna Evropa. Rekla je da u dane kada nase vojnike salju kuci da bi uzivali u nekoliko dana odsustva posle oslobadjanja Krajine, odeljenja policije i drugih takozvanih specijalnih jedinica, koja su ostala na terenu zajedno sa grupama civilnih sakala, pod zastitom pojedinih mocnih "rasova" rezima, zure da ukaljaju nasu vojsku, nasu pobedu i nasu drzavu, pljackajuci i paleci. Ona smatra kako ima pravo da zahteva da bruka i sramota, koju su izazvali ovi pljackasi i palikuce, ne padne na celu hrvatsku vojsku. Neka budu kaznjeni oni koji su pljackali i palili, neka rezim prestane da ih stiti, neka odvoji svoje zlocince od nasih casnih ljudi! 10. SEPTEMBAR ‘95. Potopljena lavinom neoborivih dokaza, pritesnjena mnogim lazima i precutkivanjima, hrvatska vlada morala je da prizna da su ponovo osvojene teritorije Krajine preko mesec dana na milosti i nemilosti pljackasa, palikuca i ubica. Vlasti iz Zagreba nisu, medjutim, ni sada promenile svoju cud. Umesto da sve prihvate, prihvatili su samo jedan deo. A to su ucinili zaobilazeci odgovornost. U sasvim kratkom saopstenju koje se pojavilo danas u novinama, sa potpisom Politicke direkcije Ministarstva odbrane, tvrdi se da je operativna istraga civilne i vojne policije, koja je vodjena na sirokom podrucju Knina, dopustila da se utvrdi kako su zlocinacke radnje - otimacine, kradje, pljacke, paljevine kuca i protivpravno zauzimanje stanova - delo civila preobucenih u vojnike. Protiv njih bice podnesene prijave i bice otvoreni sudski postupci. Prilikom "patriotske svecanosti zbog kanonizacije jednog hrvatskog sveca", svetog Marka iz Krizevaca, kardinal Franjo Kuharic, primas katolicke crkve, rekao je, izmedju ostalog, vernicima da nazalost u oslobodjenim krajevima, danas vidimo pustos, jad, porusena svetilista; a to je posledica cinjenice sto u srcima pocinilaca ovih zlocina nema humanosti, nema ljubavi, nema boga. Da li je optuzba upucena Srbima koji su u Krajini porusili mnoge katolicke crkve posle avgusta 1991, ili Hrvatima koji su stostruko uvecali razaranja posle 4. avgusta 1995? Kardinal je dodao da ne smemo uzvracati na zlo istom merom, ne smemo da mrzimo, ni da pljackamo, niti da palimo. Imamo pravo da se branimo, postujuci ono sto je nase. Moramo suzbijati sve ono sto je zloba u nasim srcima. Jedan umetnik iz Rijeke, slikar poreklom iz Vojnica, u bivsoj Krajini, uputio se u rodnu kucu, svega nekoliko kilometara severno od Karlovca i zatekao je opljackanu. Navracao je tri puta u dve nedelje i svaki put primecivao nove pljacke. Poslednji put, prekjuce, umetnik iz Rijeke iznenadio je dva pljackasa koji su dosli sa kamionom da bi natovarili lustere, kucne elektricne aparate i ono sto je jos ostalo u kuci. Da bi izbegao najgore, posto se nasao pred uperenim pistoljem, pustio ih je da odu sa plenom i zakljucao kucu. Siguran je, kaze, da ce iduce nedelje zateci citave samo zidove. Ministar obrazovanja Hrvatske Ljilja Vokic ponovo krece u napad na skolu talijanske manjine u Istri i Kvarneru. Dala je intervju zagrebackom dnevniku Novi vjesnik i zadrzala se veoma opsirno na svom ozloglasenom raspisu koji zabranjuje upisivanje dece vecinskog u skole manjinskih naroda, rekavsi izmedju ostalog kako samo italijanska manjina upisuje hrvatsku decu u svoje skole ali da oni nece dozvoliti da hrvatska omladina gine da bi posle sinovi Hrvata ucili italijanski kao svoj glavni jezik! U klimu vladajuceg zanosa u Hrvatskoj posle vojnih pobeda koje su izmedju maja i pocetka avgusta dovele do ponovnog osvajanja zapadne Slavonije, Korduna, Banije, Like i prostranih teritorija zapadne Bosne (Glamoc, Grahovo), ministar Vokic htela je da ubaci i svoj deo superpatriotizma. Zaboravljajuci, medjutim, da kaze kako su u bivsu Krajinu upucivani i mnogobrojni Italijani iz Istre i Rijeke da se bore i ginu, a ne samo mladi Hrvati. Nastavljajuci na liniji najprostackijeg patriotizma, Vokiceva je tvrdila da je dobila "pisane poruke podrske" svom raspisu od "mnogih gradjana, skolskih radnika i ustanova iz Istre". Ukratko, organizuje pravu pravcatu antiitalijansku kampanju


Strana 152


1990 - 1995

protiv zajednice koja je, vec ranije isuvise progonjena, dovedena do izumiranja. A u toj kampanji sluzi se, bez oklevanja, lazima. Nije italijanska manjina ta koja upisuje hrvatsku decu u svoje skole. Jednostavno svake godine su to hrvatski roditelji koji uporno nastoje da upisu svoju decu u italijansku skolu iz najraznovrsnijih razloga: jer je u porodici italijanski jezik domaci, jer u porodici ima italijanskih predaka i zbog veoma mnogo drugih razloga. Niko ne moze naterati roditelja da prijavi svoju nacionalnu pripadnost, to je stvar njegove volje. Ali za gospodju Vokic prvenstvo ima cilj, "hrvatstvo" Hrvatske. Presretna je kada se deca srpske, slovenacke, makedonske, madjarske, albanske, slovacke nacionalnosti, itd (puna ih je Rijeka i Istra) upisuju u hrvatske skole, pribegava, medjutim, bilo kojem sredstvu samo da bi sprecila da i jedno jedino hrvatsko dete posecuje skolu koja nije hrvatska. Gospodja Vokic tvrdi u intervjuu, da "oni" sami verovatno bolje znaju zasto to rade. "Oni" su direktori skola italijanske manjine. Aludira na cinjenicu da u Hrvatskoj prisustvo hrvatske dece u italijanskim skolama cesto sluzi da ih spase od zatvaranja. Ako bi ih pohadjala samo deca ciste italijanske "rase", svele bi se, u nekim slucajevima, na pet-deset ucenika po razredu. Ali to je upravo cilj koji zeli da postigne, kada, praveci se da se drzi doslovno zakona i ustava, kaze (u intervjuu), da se raspis zasniva na clanu ustava koji utvrdjuje da je u Republici Hrvatskoj u upotrebi hrvatski jezik, kao i na zakonu iz 1979, u kojem se kaze da se skole na jezicima manjina osnivaju samo za pripadnike nacionalnih zajednica, dodajuci, da se organizacija italijanske zajednice u Hrvatskoj (i Sloveniji), Italijanska unija, oseca ugrozenom sto god mi uradimo. Oni smatraju kako imaju pravo na 10 ucenika po razredu, dok drugi mogu da ih imaju i 40. Oni misle da je to normalno... Gospodja Vokic zaboravlja, medjutim, da kaze kako postoji veoma duboka razlika izmedju skola vecine i manjinskih skola. Ako u Rijeci, gde Hrvati imaju 23 osnovne skole, jedna od njih bude morala da se zatvori zbog malog broja ucenika, ostale bi druge 22. Nedovoljan broj ucenika u italijanskim skolama, medjutim, hronicna je cinjenica, normalna za manjinu i dovoljno je da se samo malo povisi prag (odredjen je na 22 ucenika po razredu) da bi se dovela u pitanje egzistencija svih italijanskih skola. A to ce se dogoditi kada se primeni raspis Vokiceve. U intervjuu, cak, tvrdi da se prava italijanske nacionalne zajednice ni na koji nacin ne povredjuju, jer ona i dalje ima svoje skole, svoje ucenike. Ali dokle ce imati svoje skole ako se primeni raspis? Koliko ce biti ovih ucenika? U stvarnosti, gospodju je bas briga za sudbinu italijanske manjine; naprotiv, jedina njena briga je da stvori pretpostavke za uklanjanje ove manjine (i drugih) sa teritorije Hrvatske. Dovoljno je da se zadrzimo na njenoj cinicnoj recenici u kojoj kaze da ima u stvari 900 italijanskih ucenika i deset skola na italijanskom jeziku. U isto vreme svaka hrvatska skola ima 900 ucenika. Sada, ostavimo po strani cinjenicu sto nije tacno da svaka hrvatska skola ima 900 ucenika (stvarno ih ima od 100 do 500, retko vise, a problem se, ipak, tice izgradnje skola), gospodja Vokic zaboravlja da objasni da su 900 italijanskih ucenika i deset skola na italijanskom jeziku rastrkani po veoma prostranoj oblasti. Da li mozda treba svesti deset skola na samo jednu i okupiti u jednoj jedinoj skoli 900 italijanskih ucenika iz Rijeke i Pule udaljenih 110 kilometara, zajedno sa onima iz Rovinja, Poreca, Umaga, Buja itd? Gospodja Vokic dobro zna da to nije moguce, tako da je to sto ona govori cinicno, nedostojno jednog ministra. I cudno mi je sto italijanski ambasador u Zagrebu nije stavio nikakav prigovor. U intervjuu ministar Vokiceva tvrdi da je italijanskom ambasadoru rekla da je uverena da se postuju nacionalna prava Italijana i drugih manjina, ali da se zbog nacionalnog dostojanstva stiti i hrvatski narod. U stvari, izgleda da je hrvatskom narodu ugrozen opstanak prisustvom stotinak hrvatskih ucenika u italijanskim skolama, koji su, gotovo uvek oni Istrani i Rijecani ciji su neki deda ili baba, stric ili strina ili neko drugi italijanski predak i koji vec vekovima zive zajedno sa


Strana 153


1990 - 1995

Italijanima. Da bi zastitila "nacionalno dostojanstvo hrvatskog naroda", vlada iz Zagreba spremna je da iskopa grob manjinama. Poslednja primedba. Gospodja Vokic smatra da je samo italijanska manjina osporavala raspis, samo su se Italijani osetili ugrozeni njime. Odgovor je: "Raspis koji zabranjuje upisivanje hrvatske dece u manjinske skole neposredno pogadja madjarsku manjinu u Hrvatskoj. Ovim raspisom ne dobijamo nikakvu mogucnost da osnivamo skole za nasu decu." To je deo izjave Demokratske zajednice Madjara Hrvatske, koja nosi datum 9. septembar 1995. Lider madjarske zajednice Laslo Horvat istakao je da "samo 10 odsto madjarske dece u Hrvatskoj ima sada mogucnost da uci madjarski jezik i to samo dva ili cetiri casa nedeljno" u okviru mesovitih skola. Dodao je da "asimilacija madjarske manjine u Hrvatskoj ne samo da nije zaustavljena, nego je poprimila sire razmere od one u bivsoj Jugoslaviji". Suvise cesto najvisim predstavnicima hrvatske drzave i vlade puna su usta fraza ove vrste: "Manjinama obezbedjujemo najvisi nivo prava, najvisi na svetu". Stvarnost je potpuno drugacija. Nekoliko meseci posle upisa, u novoj skolskoj godini koja je vec pocela, Ministarstvo obrazovanja iz Zagreba najavljuje da ce u italijanske skole doci inspektori da pripreme prelazak u hrvatska odeljenja ucenika upisanih u prve razrede italijanskih skolskih ustanova. "Etnicki dekret" stvara haos, ali hrvatske superpatriote klicu odobravajuci. Uobicajena dnevna konferencija za stampu predstavnika Plavih slemova u Zagrebu, Krisa Ganesa: vojnici OUN napustaju Hrvatsku (dosad ih je otislo 1.400); u bivsoj Krajini i dalje se pojavljuju novi lesevi civila, gotovo svi starijih ljudi; nastavljaju se i pozari. U Kostajnici su medjunarodni posmatraci registrovali razaranje drugih pet kuca; novih pozara je bilo takodje u Lickom Petrovom Selu i u drugim mestima bivseg "Sektora Sever". Prema procenama Krisa Ganesa, poslednjih dana u Krajini su podmetnuti pozari u oko hiljadu kuca. Predsednik karlovacke oblasti Josip Jakovcic izjavio je da je 52 odsto teritorije kojom on upravlja bilo izlozeno pljacki i razaranju. Kuca u kojima se moze stanovati ima jos u Slunju i Plaskom, a nista nije ostalo citavo u opstinama Bakovic, Cetingrad i Saborsko: "Sve je unisteno". Na teritoriji osam opstina, koje obuhvataju i tri grada, od srpskog starosedelackog stanovnistva ostalo je jedva 280 osoba, od kojih oko 200 u Plaskom. Ova i druga saopstenja sadrzana su u jednom intervjuu koji se danas pojavio u Novom listu iz Rijeke. Nezavisne dnevne novine ustupile su siroki prostor i lideru Srpske narodne partije u Hrvatskoj Milanu Djukicu, rodjenom u Donjem Lapcu u Krajini. Zato sto se suprotstavio secesionistima sunarodnicima iz toga kraja, pre pet godina, Djukica je Tudjman naimenovao za ministra; posle toga vrhovnik mu je savetovao da osnuje partiju Srba vernih Hrvatskoj i nagradio osnivaca ove partije imenovanjem za potpredsednika Hrvatskog parlamenta. Sve ovo nije sprecilo hrvatske drzavne masmedije, od TV do novina, da vode protiv potpredsednika Hrvatskog parlamenta sistematsku kampanju mrznje. Zbog otpora, Djukic je odveo svoju partiju na barikade opozicije. Operacija Oluja tesko je pogodila i njega i njegovu porodicu. Njegov otac od 75 godina i mladji brat sa zenom i dvoje maloletne dece ulili su se u reku izbeglica i danas se nalaze u Apatinu, u Vojvodini. Ako bi i pozeleli da se vrate, ne bi to mogli jer su kucu u kojoj su ziveli do 5. avgusta, zapalili oslobodioci. Kucu Milana Djukica, medjutim, porusili su 1991. njegovi srpski zemljaci nepokorni vladi iz Zagreba. Poslanik Djukic kaze da je posle "Oluje" Hrvatska povratila deo svoje teritorije, ali to je opustosena teritorija, u kojoj nema zivota bez hrvatskih drzavljana (srpske etnicke pripadnosti) koji su vekovima ziveli na ovim ognjistima koja su danas razorena. Da li je to rezultat fatalnog spleta okolnosti ili preciznog plana? Za Djukica ono sto se dogodilo sastavni je deo programa koji je razradio hrvatski rezim. Proveravajuci izjave najvisih hrvatskih politickih ljudi, vidi se da je hrvatski nacionalni program, kako ga oni zovu, ili program partije na vlasti, bio usmeren


Strana 154


1990 - 1995

na konacno resenje problema Srba u Hrvatskoj, na uklanjanje jednom zauvek Srba iz Hrvatske. Srbi su morali da budu unisteni, morali su da nestanu ili da budu svedeni na beznacajni entitet. To je bio cilj vojnih operacija "Munja" i "Oluja". Cetiri godine - sazimajuci nastavak Djukicevog kazivanja - hrvatski vrh lagao je medjunarodnu zajednicu uveravanjem kako postoji dobra volja da se pronadje politicko resenje. Ove volje nikada nije bilo, niti se ikada pomisljalo na bilo kakav ustupak Srbima u Hrvatskoj. Rezultat na kraju je sledeci: Srbi u Hrvatskoj svedeni su na 2 odsto. Izvrseno je etnicko ciscenje. Da li se nazire ili ne mogucnost povratka onih koji su otisli otuda? Da li je istina ono sto kazu Tudjman i drugi hrvatski lideri da su Srbi iz Krajine otisli svojom voljom sa jasnom namerom da se vise ne vrate? Djukic odgovara da srpsko stanovnistvo nije zelelo da napusti ognjista predaka u Krajini, ni Hrvatsku, njihovu vekovnu domovinu. Odlazeci, gotovo svi su zakljucali vrata svojih kuca, svi su otvorili stale da stoka izadje napolje kako ne bi uginula. Da su odlucili da se vise ne vrate, verovatno bi oni sami zapalili svoje kuce i stale, i sve unistili. Kaze da je bio u Baniji i na Kordunu i video napustene traktore jer je put kojim je stanovnistvo bezalo bio presecen ili im je nestalo goriva. Stvari koje su bile natovarene na ove traktore navode na pomisao da su izbeglice imale nameru da se nakratko udalje od kuce i domognu se suma sklanjajuci se od borbi, da bi se kasnije vratili kada prestanu ratne operacije. Nosili su flase sa uljem, vrece krompira, brasno, tiganje, kisobrane, stare pokrivace (dobre su ostavili kod kuce), duseke, nepromocivo platno i plasticne zavese. Da su mislili da odlaze zauvek natovarili bi na prikolice i televizore, vredne stvari, neki deo namestaja. Medjutim stvari od vece vrednosti ostavili su kod kuce, po koje im, eto, nisu dozvolili da se vrate. U vezi sa tim Djukic je pomenuo ono sto je Tudjman tvrdio u svom govoru iz "voza slobode" za vreme putovanja od Zagreba do Splita kroz oslobodjene krajeve. On kaze da njegove reci otkrivaju da Hrvatska ne zeli da se Srbi vrate. Tu i tamo bice dozvoljen povratak pojedincima, ali nista drugo. Ostaje plan sistematskog etnickog ciscenja, kako proizilazi iz izjava drugih istaknutih licnosti hrvatskog rezima. Oni ne vode brigu o povratku srpskih izbeglica, nego o popisu stanovnistva koje je ostalo u spaljenom delu Hrvatske, o ukidanju propisa ustava o zastiti manjina, koji su uostalom vec mrtva slova na papiru... Od pocetka, misljenje je Djukica, hrvatske vlasti bile su usmerene na etnicko ciscenje. U Obrovac, na primer, u prvim satima Operacije Oluja, u zoru, u petak 4. avgusta, stigli su razni autobusi radi evakuacije stanovnistva. To se ponovilo i u drugim mestima. Evakuisani, medjutim, nisu ostali u Hrvatskoj, nego su bili prebaceni direktno u deo Bosne pod kontrolom Srba. U vezi sa tim Djukic kaze kako je neko govorio o "humanitarnim deportacijama" stanovnistva, drugi pojasnjavaju da je sve to deo sporazuma izmedju Tudjmana i Milosevica. Ostaje cinjenica da je ceo jedan narod iskorenjen protiv svoje volje. Intervjuisani se narocito ljuti na Tudjmana koji je pokazao, rekao je, da je sejac mrznje i lazljivac. U "govoru iz voza" tvrdio je kako su se u Krajini vodile teske borbe. Ja ne znam sa kim se borila hrvatska vojska - reci su Djukica - ako se uzme u obzir da su, kako je sam Tudjman dodao u tom govoru, Srbi odmaglili a da sobom nisu poneli ni svoje prljave gace ni svoj prljavi novac. Da tacno je, Srbi su otisli ostavljajuci ne samo njihov nevazeci novac, nego i nemacke marke koje su zavrsile u dzepovima hrvatskih vojnika. Najnoviji dogadjaji koji su se desili u Krajini pokazuju da Srbi mozda nisu bili cistiji od Hrvata, ali sigurno ni prljaviji od njih. U vandalizmu i pljackanju imovine, Hrvati nisu postedeli cak ni srpske gace. Govor mrznje koji je odrzao Tudjman od Zagreba do Splita pruza malo nade u povratak Srba na njihova ognjista... Poslanik Djukic je zatim ispricao ono sto je video prilikom nedavnog putovanja u Krajinu, iskljucujuci oblast Like koja mu je bila zabranjena. Tamo gde mu je bilo dozvoljeno da ide, video je mnoge opustosene kuce i veoma malo ljudi. Veoma


Strana 155


1990 - 1995

malo ih je ostalo, uglavnom sve stariji ljudi. Posto su bili zatvoreni u sabirne logore radi saslusavanja, mogli su da se vrate svojim kucama, uz obavezu da se prijave policijskim stanicama radi dobijanja novih dokumenata. Medjutim kada su se pojavili na salterima, uhapseni su i odvedeni ne zna se gde; izgubio im se svaki trag. Kada je hrvatska vojska usla u moj rodni gradic, Donji Lapac, bio je netaknut. Idite i vidite na sta lici sada, sa spaljenim i opustosenim kucama. Lapac je bio mesto sa najvisim procentom srpskog stanovnistva na teritoriji Hrvatske. U godinama 1991-1995. (do pocetka avgusta) nijedna od hrvatskih porodica nije bila isterana otuda. To je bio uzoran grad po medjuetnickom suzivotu i toleranciji. Nije bilo mrznje izmedju suseda. Uprkos rezimu koji su uveli secesionisticki lideri, Hrvati su ostali. Djukic je pomenuo porodicu Miljkovic, Hrvate koji su posle izbora iz 1990. usli u Opstinski savet. A onda, kada je naisla hrvatska vojska, podelili su sudbinu sa srpskim zemljacima i oni kao izbeglice. Zajedno sa Miljkovicima u izgnanstvo krenulo je i nekoliko lekara, i oni Hrvati, koji nikada nisu napustili svoje pacijente Srbe iz istog gradica. Tudjman je rekao da je "Knin uvek bio hrvatski grad" u etnickom smislu a da su Srbi postali vecina tek izmedju dva svetska rata. Sef hrvatske drzave, po profesiji istoricar - primetio je Djukic - nije procitao knjigu koju je objavio Hrvatski savez, Kninski almanah iz 1993. u kojoj, crno na belo, stoji da su vec 1857. Srbi cinili vecinu stanovnistva. Ta i druge Tudjmanove lazi proizasle su iz mrznje i frustracije, on ne zeli da Hrvatska bude drzava njenih gradjana, zeli da izbrise svaki trag koji bi podsecao da je ovde zivelo srpsko stanovnistvo. Ali u tome nece uspeti. Djukic je dodao, da ako se srpskom stanovnistvu ne omoguci da se vrati na sopstvenu zemlju, bice u pitanju genocid. Izborna kampanja do koje ce doci u Hrvatskoj naredne jeseni bice burna izborna kampanja u kojoj nece izostati atentati, a moglo bi da bude i mrtvih. Rekao je to Slaven Letica, bivsi Tudjmanov licni savetnik, a sada njegov kriticar, na jednom skupu "intelektualaca angazovanih u borbi za dominaciju etike nad politikom". Letica je ubedjen da ce, ako ne bude zaustavljena, Tudjmanova partija uspostaviti totalitarni sistem u zemlji zauzimajuci mesto koje je imala Komunisticka partija u Titovo vreme. Vec sada, rekao je Letica, sistem tako funkcionise da neko moze da dobije funkciju ministra ekonomije zato sto je postao Tudjmanov prijatelj za vreme partije tenisa. Tudjmanova Hrvatska - dodao je Letica - je zemlja u kojoj je 50 porodica za svega nekoliko godina preuzelo kontrolu nad 80 odsto nacionalnog profita; mnogi od ovih novih milijardera stekli su novac pljackajuci drzavnu imovinu. Sada im je potrebna snazna vlast bez opozicije, da ne bi bili primorani da odgovaraju zbog izvrsene otimacine. Sa ovom poslednjom tvrdnjom potpuno se slaze jedan politicki covek sa levice i autor nekoliko knjiga, po imenu Miko Tripalo. Miko Tripalo je predsednik Partije socijaldemokratske akcije Hrvatske. Dalmatinac, bio je jedan od najblizih Titovih saradnika za vreme partizanskog rata i u posleratno vreme ali, krajem 60-ih, poveo je nacionalni pokret takozvano "Hrvatsko proljece" koji je posejao seme radikalnog demokratskog zaokreta u celoj Jugoslaviji (novi Ustav iz 1974.) a i docnije secesije Hrvatske i Slovenije. Godine 1990, kada su preovladali ekstremisticki elementi, pokret je pao u ruke Franje Tudjmana koji, posto je stupio u savez sa organizacijama ustaskih emigranata u raznim evropskim i vanevropskim zemljama, krenuo je putem ekstremne nacionalisticke desnice, dok je Miko Tripalo ostao vezan za pozicije demokratske levice. Na danasnjem susretu u Zagrebu, sezdesetdevetogodisnji Dalmatinac napravio je nekoliko osvrta koji mi izgledaju vise nego zanimljivi. Poceo je time sto je rekao da se Tudjman koristi vojnom operacijom, koja je dovela do ponovnog osvajanja Krajine, da bi pripisao pobedu iskljucivo sebi i svojoj partiji-rezimu, ciji hijerarsi upotrebljavaju bez ustezanja izraze kao "vojska HDZ-a", pretvarajuci u zborove svoje partije povorke, vojne parade i druge manifestacije koje se u Hrvatskoj


Strana 156


1990 - 1995

organizuju svakodnevno, vise od mesec dana, da bi se slavila pobeda. Sve je delo Tudjmana i njegovog rezima, kaze Tripalo, osim jednog jedinog izuzetka: pocinjenih zlocina, koji se i dalje vrse u oslobodjenim krajevima posle zakljucenja Operacije Oluja. Prema Tripalu, posto su prvi jurisni odredi vojske i policije, zajedno sa nekoliko domobranskih pukova, zavrsili gotovo bez izgreda svoje operacije, na sceni Krajine pojavila se treca grupa "oslobodilaca" koja je dala znak za pocetak pljackanja napustenih kuca, podmecuci pozare po celim selima i varosicama. Ovde nije rec o ovoj ili onoj bandi pljackasa, nego o posebno organizovanoj operaciji pljacki i podmetanja pozara, iza koje stoje ljudi rezima i partije na vlasti. Dakle, radi se o monstruoznom planu, cije korene treba traziti u mnogim stavovima partije na vlasti koji se odnose na etnicko ciscenje drzave. Takodje je primetio da su predstavnici nekoliko stranih i domacih humanitarnih organizacija, koji su dosli u Krajinu, posto su videli situaciji, zakljucili da je za hrvatsku policiju bilo vaznije da spreci fotografisanje pozara i pljacki, umesto da spreci pljackase i palikuce da vrse svoja dela. Miko Tripalo jos vise je produbio hirurski rez kada je optuzio Tudjmana da je sklopio tajne sporazume sa Milosevicem na stetu Hrvatske: uprkos svim datim obecanjima, nas vrhovnik nije objasnio ko je naredio 1993. hrvatskoj vojsci da se povuce iz severne Posavine, omogucavajuci na taj nacin Srbima da stvore onaj koridor koji je ovih godina imao zivotnu vaznost za njihove polozaje u zapadnoj Bosni i Krajini. I dalje, da se sve vise u hrvatskoj politickoj praksi, gomilaju takozvani slucajevi koji cekaju objasnjenje: od ubistva politickog lidera Ante Paradzika, do eksplozije skladista municije na lokalitetu Duboki Jarak sa krvoprolicem koje je izazvala, i tako redom. 12. SEPTEMBAR ‘95. Komanda Plavih slemova prebrodila je teskoce: izgleda da je resen problem 800 civila srpske etnicke pripadnosti koji se vec 40 dana nalaze pod zastitom u kasarni OUN u Kninu. Hrvatske vlasti koje su njih 60 proglasile ratnim zlocincima pre nego sto su ih izvele pred sud, pristale su danas da pokrenu formalni sudski postupak, posle cega ce "okrivljeni" biti izruceni izvan Hrvatske. Njihove porodice ostace in loco do zakljucenja procesa. Optuzeni su, a optuzbe jos nisu pismeno obrazlozene, za terorizam i genocid prema hrvatskom narodu. Ko ce izvesti pred sud Hrvate zbog istih takvih zlocina izvrsenih izmedju avgusta i septembra 1995? Klima terora koja je uspostavljena u Krajini dovela je do iseljavanja iz podrucja Knina drugih 1.500 srpskih civila koji, posto su puni poverenja ostali kod svojih kuca, prvo deportovani u tri sabirna centra koje je osnovala specijalna hrvatska policija u Zadru, Sinju i Sibeniku, a zatim pusteni danas posle dugih, danonocnih saslusanja. Sta li su im radili da bi i njih, malo preostalih, naveli da se oproste od rodne zemlje? Hrvatska biskupska konferencija, koja se danas sastala u Zagrebu, izglasala je danas protivrecan dokument o bekstvu 250-300.000 srpskih civila iz Krajine. U jednoj tacki kaze se da su lokalni srpski politicki i vojni rukovodioci i Pravoslavna crkva odgovorni za egzodus srpskog stanovnistva, jer su ih oni primorali da napuste ovaj kraj, dok se u drugoj izrazava "zaljenje" katolicke crkve zbog cinjenice sto je posledica akcije hrvatske vojske i policije, iako indirektno, bila egzodus velikog broja gradjana srpske etnicke pripadnosti sa teritorije na kojoj je doslo do pobune protiv Republike Hrvatske. U prvoj tacki stav Crkve potpuno je saglasan sa stavom Tudjmanovog rezima. Veoma bliska stavu rezima je i ocena biskupa o punoj legitimnosti vojne operacije "koja je ponovo uspostavila red i mir" (?!) na ponovo osvojenim teritorijama. Ne moze se medjutim razumeti da li se odnosi na Hrvate ili na Srbe (nadam se da vazi i za jedne i za druge) tacka u kojoj biskupi podvlace "pravo svakog pojedinca da se vrati svojoj kuci" pa obecavaju podrsku "naporima za povratak izbeglica". Zatim biskupi kazu da su zabrinuti vestima prema kojima su neki pojedinci i grupe uzeli pravdu u svoje ruke, paleci kuce i ugrozavajuci na drugi nacin tudju imovinu. Cak ako su ova dela velikim delom podstaknuta licnim osvetama,


Strana 157


1990 - 1995

duznost je drzavnih vlasti da stite lica i imovinu u oslobodjenim krajevima... Kao sto moze da se vidi, blaga optuzba u odnosu na zlocine koji su uveliko dokumentovani i mnogo ostrije osudjeni proteklih nedelja od pacifistickih organizacija i branilaca ljudskih prava. Ali nije se moglo ocekivati vise od vrha jedne katolicke crkve, hrvatske, tradicionalno nacionalisticke i notornog saveznika najreakcionarnijih rezima: od onog bana Jelacica, pod austrougarskom imperijom, do ustaske "Nezavisne Drzave Hrvatske" za vreme II svetskog rata, do Tudjmana. Glas "protesta" biskupa (koji mnogo toga precutkuje) dize se posto je rezim iz Zagreba preduzeo sve moguce mere da predupredi povratak srpskog stanovnistva u Krajinu i jedva mesec dana posto su svi moguci zlocini pocinjeni u tom regionu. Od 8. avgusta pa nadalje odrzane su stotine misa na razvalinama sto i vise crkava porusenih u Krajini; da li je uopste moguce da nijedan pop nije video plamen i dim celih sela koja su pred njihovim ocima zapalili "pojedinci i grupe" osvetnika? Biskupi nerado potvrdjuju i optuzuju zle volje one hrvatske zlocine koji su razbesneli samog premijera Valentica ( koji je sve manje omiljen Tudjmanu) kada je, po dolasku u Knin 7. septembra, video kako se ruse sve kulise na trijumfalnoj pozornici iza koje se krila sramota i krv "Oluje". Preko Helsinskog odbora za ljudska prava (Ivan Zvonimir Cicak, Zagreb), stize mi popodne drugi deo izvestaja misije OUN u Hrvatskoj. Odnosi se na period 22. avgusta-5. septembra 1995. i kao i prvi (sazeto naveden na pocetku ovog dnevnika), navodi zlocine pocinjene u oblastima Like, Korduna i Banije (bivse Krajine), posle ponovnog osvajanja tih krajeva i isterivanja srpskog starosedelackog stanovnistva. I ovog puta dajem veoma suzenu sintezu. 22. AVGUST 95. Drugih deset kuca zapaljeno u Vrginmostu. Vidjene su kako gore 23 kuce i 10 ambara izmedju Vrginmosta i Vojnica. U Vojnicu gori 35 kuca, od kojih su 17 unistene vatrom. Tri kuce gore u Mandiga Dragi, druge dve gore u Nateki. U Stegnjajicu jedna starija zena nadjena je mrtva u bunaru. Izgleda da se radi o samoubistvu koje se dogodilo posto su se dvojica hrvatskih terorista, naoruzani sa Ak-47, pojavila u njenoj kuci, gde je zivela sa muzem, zapretivsi joj smrcu ako ne napusti kucu i imanje do sutra. Muzu se izgubio svaki trag. 23. AVGUST 95. Pet kuca kuca gori u Zaluznici. Oko kuca u plamenu vidjeni su brojni hrvatski vojnici. Mnoge kuce gore i u Velikoj Popini. Jedna kuca gori u Stojanovicima. U Slunju je potpuno unisteno ili spaljeno 20 kuca. 24. AVGUST 95. U Vojnicu, nad jednom mentalno zaostalom devojkom, nekoliko hrvatskih vojnika izvelo je fizicko i seksualno nasilje posto su je odvukli u svoj logor. I danas su u vise manjih gradova brojni pozari podmetnuti po kucama: U Gracacu dve zgrade su potpuno unistene, ukljucujuci i onu koja je bila izabrana da bude sediste civilne policije OUN; nekoliko kuca gori u selima Miocac, Biocic i Vukasin; cetiri kuce gore u Doljanima gde je zabelezeno prisustvo jednog kontingenta hrvatske vojske. Do sada je u Doljanima vatrom unisteno 30 stambenih zgrada. U toj zoni vidjeni su i hrvatski policajci, ali nijedan od njih nije intervenisao da bi zaustavio palikuce. Vojnici hrvatske vojske vidjeni su i u Srbu kako se spremaju da opljackaju i natovare na kamion namestaj ukraden u jednoj kuci. 25. AVGUST 95.


Strana 158


1990 - 1995

U varosici Grubori, koja je vise puta pljackana i paljena, od jutros gori drugih 20 kuca i nekoliko stala; u selu je vidjeno 10 pripadnika hrvatske specijalne policije u maskirnim uniformama. Operativna ekipa HRAT, koja je dala ova obavestenja, vratila se popodne u isto mesto i tamo pronasla leseve dvojice izmasakriranih starijih muskaraca: jednog od oko 70 godina nadjenog na podu spavace sobe, u pidzami, ubijenog metkom u potiljak; drugog od oko 65 godina, koji je nadjen u polju sa prerezanim grlom. U Glini, cetvoricu muskaraca srpske etnicke pripadnosti, stanovnike mesta uhvatili su hrvatski policajci i odveli u upravu policije, gde ih je cele noci divljacki tuklo sest policajaca u civilu. Nove kuce zapaljene su u selima Mazin, Biskupija, Vrhovine, Grubori. U ovom poslednjem mestu gorelo je petnaest kuca. Deset automobila hrvatske policije bilo je parkirano dva kilometra od sela. Les muskarca u civilnoj odeci nadjen je u Zoricima, kraj poplocanog puta. 26. AVGUST 95. U blizini mesta Prejiv nadjeno je telo muskarca, od priblizno 20 godina, u civilnom odelu. U Gruborima je nadjen treci les, jedne zene od oko 90 godina, ugljenisan, u ostacima njene spaljene kuce. Nove kuce zapaljene su danas u Gracacu (vidjena je patrola hrvatske policije kako prolazi pored kuce u plamenu). U istom mestu nadjen je les jednog vojnika Republike Srpske Krajine ubijenog metkom u glavu. 27. AVGUST 95. U Gruborima nadjena su druga dva lesa: muskarac od 41 godine i zena od 51. Tela su nadjena u polju. Oboje su ubijeni metkom u potiljak i u slepovcnicu. U selu Hamlet, kod Golubica, nadjeni su lesevi cetiri starije osobe u civilnoj odeci; nekoliko kuca u plamenu. 28. AVGUST 95. U blizini Plaskog zapaljena je jedna usamljena kuca. Tri kuce zapaljene su izmedju Ozanica i Primislja. Jedna kuca gori u dolini Palanke. Kod Dverske vidjena su lica u vojnim uniformama i druga u civilu dok su tovarila namestaj i druge stvari uzete iz opljackanih kuca. 29. AVGUST 95. Vojni posmatraci sa sektora sever bivse Krajine obavestavaju: u Muzdekama palikuce su unistile 60 odsto kuca, dve jos gore; U Kamanici zapaljena je prva kuca; u Bozicima ima 70 odsto kuca koje su zapalile palikuce; u Radasnici su nadjeni lesevi dvojice civila, od kojih je jednome odsecena glava. Operativne ekipe za ljudska prava obavestavaju iz sektora jug: u Borovicima sest hrvatskih vojnika podmetnuli su pozar u nekoliko kuca posto su ih opljackali. Njihovu operaciju prekinuo je dolazak medjunarodnih posmatraca, tako da su se hitro rasturili napustajuci selo. 30. AVGUST 95. U Donjoj Zrvnici (Culibrki) zapaljene su dve kuce. Iz varosice Rebicka, u blizini Udbine, dizu se gusti stubovi dima: gore bar cetiri kuce. Podmetnuta je vatra i u cetiri kuce u Stikadi, kod Gracaca. U Gracacu dogoreva jedna kuca, u drugoj je pozar tek podmetnut. Sa raskrsnice Donji Lapac-Gracac primecen je stub dima kako se dize iz sume koja se nalazi u pravcu Donjeg Lapca. Petnaest kuca je u plamenu u cetiri-pet sela duz puta koji iz Gracaca vodi u Obrovac. Na ovom


Strana 159


1990 - 1995

podrucju vise puta u toku dana vidjeni su ljudi u maskirnim uniformama hrvatske vojske kako tovare na kamione opljackane stvari razne vrste (masine za pranje vesa, frizidere, masine za pranje sudja, itd). Pljacka se i u Vrelu, Korenici i Gornjoj Vrhovini, gde se ponavljaju scene sa hrvatskim vojnicima koji u automobile i kamione tovare najraznovrsnije stvari. 31. AVGUST 95. Sve kuce koje su nanizane duz puta izmedju Plavac Drage i Slunja sistematski su opljackane. Primecen je veliki broj mrtvih goveda i druge stoke. U Lickoj Jesenici plamen je unistio 50 zgrada, 90 odsto kuca u selu. U Carovljanima je porusena crkva. U Donjem Mekinjaru, delu Tolica, primecena su mnoga lica kako tovare u kamione namestaj i kucne aparate, pokradene u opljackanim kucama. U Svrackovom Selu primecena je grupa naoruzanih Hrvata, od kojih su neki u uniformama hrvatske policije, kako se pripremaju da tovare stoku u jedan kamion. Od mesta na kojem se put za Otric ukrsta sa putem za Donji Lapac, citavo podrucje sa leve strane zabranjeno je za vojne i civilne posmatrace OUN zbog operacije "ciscenja terena" koju izvodi hrvatska vojska. Vide se gusti stubovi dima kako se dizu iz te zone. 1. SEPTEMBAR 95. Kuce u plamenu u Majdanu, Zivkovica Kosi. Cetingradu i Dejanovicima u sektoru sever. Trinaest kuca u plamenu u Benkovcu, i druge u Strmici, kod Knina, u Gracacu, Trljugama, Gornjem Pulcu, Debelom Brdu, Polcu, Vrhovinama, Udbini, Otricu, u sektoru jug. Iz Otrica se vide stubovi dima kako se dizu iz obliznje sume sa desne strane puta za Donji Lapac. U Donjem Mekinjaru nastavljaju se pljacke. U Cetini je pravoslavna crkva potpuno izgorela. U Svrackovom Selu vidjeni su hrvatski vojnici i policajci kako stoku opljackanu po selima tovare u kamion. U gradu Kninu jedna ekipa HRAT za civilna prava posetila je 10 zarobljenika pripadnika vojske "Krajine" zatvorenih u jednoj skoli: vidi se da su icrpljeni i povredjeni sa ociglednim tragovima udaraca po licu. U Ivosevicima je nadjen les civila starog izmedju 75 i 80 godina, bez glave. Glava je pronadjena u svinjcu. 2. SEPTEMBAR 95. Vojnici hrvatske vojske posmatraju kako gori jedna kuca u Gruboronicima. Kuce u plamenu u Prederu, Kostajnici i Milankovicima, mestima u kotaru Glina. U kotaru Knin posmatraci civilne i vojne policije OUN i ekipa HRAT su zabelezili: dve kuce u plamenu u Biskupiji, dve kuce u plamenu na putu Knin-Drnis. Ogroman pozar u okolini Knina izbio je oko 21.00; hrvatska specijalna policija zabranila je osoblju OUN da ispita slucaj; kasnije je pronadjeno pet kuca unistenih do temelja. U selu Cvijanovici vidjena su dva hrvatska vojnika iz Cetvrte splitske brigade kako se odmaraju pored jedne kuce u plamenu; druga kuca gorela je na obliznjem brezuljku. 3. SEPTEMBAR 95. U noci 3. septembra zapaljeno je 18 kuca u Donjoj Mlinogi. U toku dana zapaljene su: tri kuce u Ladesicima, dve u Carevom Selu, isto toliko u Zraljama i dve u Potcetni a cetiri u Skoricima. U Strmici su vidjeni jedan hrvatski vojnik i dva policajca pokraj jedne kuce u plamenu; u Cvijanovicima zapaljene su druge dve kuce, vidjeni su hrvatski vojnici u blizini ... Posmatraci OUN podnose bilans za protekli mesec avgust: u 140 sela delimicno ili potpuno unisteno je 9.964, ili 69


Strana 160


1990 - 1995

odsto stambenih jedinica. Bilansom nisu obuhvaceni gradovi. 4. septembar 95. Jedanaest kuca izgorelo je danas u Mrsiki. U Zafarima spaljena je i unistena polovina kuca, sve su bile opljackane. U Plaskom u jednoj ledari nadjena su tela dvojice ljudi, jednog u civilnom odelu drugog u uniformi. U Babicu, severno od Kistanja, zena od 65 godina nadjena je u automobilu, ubijena sa dva metka u glavu. Vojni posmatraci OUN videli su je zivu 1. septembra; jedan od njih pomogao joj je i da pokrene motor otklonivsi kvar. U Maloj Polaci hrvatski vojnici zateceni su u pljacki. Nastavlja se 5. septembar 95. Pet kuca zapaljeno je u Josavici. U Frkasicu, kod Korenice, opljackane su sve kuce, neke i vise puta. Sve sto nije odneseno, unisteno je. Nekoliko kuca je zapaljeno. Buduci da hrvatske vlasti cute, moracemo da sacekamo neki drugi izvestaj stranih "njuskala". Vracamo se na danasnji datum, 12 septembar. U hrvatskom delu Mostara, Vrhovni sud takozvane Hrvatske Republike HercegBosne, suocen sa optuznicom koju je podigao Medjunarodni haski tribunal protiv pukovnika vojske bosanskih Hrvata Ivice Rajica (vidi deo ovog dnevnika koji se odnosi na 6. septembar), poveo je postupak protiv ovog oficira zbog zlocina pocinjenih 1993. i pocetkom 1994. Medjutim, dok haske sudije pozivaju Rajica da odgovara zbog masakriranja stanovnika jednog muslimanskog sela u blizini Kiseljaka, mostarske sudije ignorisu taj zlocin i optuzuju Rajica i njegova dva zamenika da su naredili, ili izvrsili, ubistvo pet vojnika i podoficira bosanskih Hrvata, sve na podrucju Kiseljaka. Mostarski proces, medjutim, odmah je obustavljen i odlozen sine die zbog niza formalnih povreda postupka koje su prijavili advokati odbrane. 5. SEPTEMBAR 95. Pet kuca zapaljeno je u Josavici. U Frkasicu, kod Korenice, opljackane su sve kuce, neke i nekoliko puta. Sve sto nije odneseno, unisteno je. Nekoliko kuca je zapaljeno. Buduci da hrvatske vlasti cute, moracemo da sacekamo neki drugi izvestaj stranih "njuskala". Vracamo se na danasnji datum, 12 septembar. U hrvatskom delu Mostara, Vrhovni sud takozvane Hrvatske Republike HercegBosne, suocen sa optuznicom koju je podigao medjunarodni Haski tribunal protiv pukovnika vojske bosanskih Hrvata Ivice Rajica (vidi deo ovog dnevnika koji se odnosi na 6. septembar), poveo je postupak protiv ovog oficira zbog zlocina pocinjenih 1993. i pocetkom 1994. Medjutim, dok haske sudije pozivaju Rajica da odgovara zbog masakriranja stanovnika jednog muslimanskog sela u blizini Kiseljaka, mostarske sudije ignorisu taj zlocin i optuzuju Rajica i njegova dva zamenika da su naredili, ili izvrsili, ubistvo pet vojnika i podoficira bosanskih Hrvata, sve na podrucju Kiseljaka. Mostarski proces, medjutim, odmah je obustavljen i odlozen sine die zbog niza formalnih povreda postupka koje su prijavili advokati odbrane. Na izlasku iz palate pravde, javlja zvanicna hrvatska agencija HINA, Rajica i drugove masa je docekala dugim aplauzom, kao "prave hrvatske heroje". Pored toga, agencija javlja da je u dolini Lasve odrzana jedna manifestacija "povratnika iz rata, hrvatskih patriota" koji su zahtevali oslobadjanje Rajica i drugih "heroja, zahvaljujuci kojima je centralna Bosna ostala hrvatska"; i bila ociscena od Muslimana. Povratnici su nosili transparente sa parolom: "Rajicu i drugovi, svi mi smo sa vama!" Hrvatska stampa tome se raduje i danas, opet iz Mostara, saopstava da je vojska hrvatske drzavice Herceg-Bosne otela od bosanskih Srba nove teritorije, posle onih Grahova, Glamoca i Kupresa, "razbila i oterala neprijatelja, oslobadjajuci region koji ide od Drvara u Sipovo do reke Vrbas, zajedno sa strateski vaznim planinama Demirovac i Vitorog, do prevoja Mliniste i puta prohodnog za kamione koji vodi u Banjaluku i Sanski Most". U stvarnosti, u tom bosanskom regionu bori


Strana 161


1990 - 1995

se nekoliko brigada vojske iz Zagreba potpomognutih od HVO, vojske bosanskih Hrvata. Sutra se ocekuje odgovor na zalbu koju je Ustavnom sudu Hrvatske podnela Italijanska unija Istre protiv raspisa Vokiceve koji nalaze iskljucivanje iz italijanskih skola ucenika hrvatske nacionalnosti, bez obzira na volju njihovih roditelja. Istarska regija izrazila je punu podrsku stavu italijanske manjine. 13. SEPTEMBAR 95. Kao i obicno i danas dnevnik Novi list otvara svoje stranice za pune besa tekstove podrzavalaca rezima i nekolicini retkih intelektualaca koji nisu izgubili kriticki duh i osecanje za demokratiju. U svojoj nedeljnoj rubrici koja nosi naslov "Hrvatski horoskop", Drazen Vukov Colic pise da su oslobodjene teritorije radikalno "ciscene i ociscene" jos pre nego sto je vlada mogla da zapocne bilo kakav program obnove; jedva da je ostao koji stan za one koji bi trebalo da vrate zivot u ove novooslobodjene krajeve. Osobe snabdevene pismima i cudnim potvrdama odnele su iz nekoliko fabrika sve masine... U Benkovcu je pokradeno 70 odsto pokretne imovine koja je tamo ostavljena. U celoj toj prici sve vise se rasplamsava svadja izmedju civilnih i vojnih vlasti, a prete smrcu cak novinarima poznatim po svojoj pokornosti vladajucim krugovima zbog toga sto su poceli da opisuju pljacke koje su izvrsili oni koji su izdali svoje nedodirljive politicke ideale. Malo njih uspeva da se oslobodi misljenja, dok putuju po bivsoj Krajini, da se nalaze u nekoj ukletoj zemlji koja kaznjava sve svoje stanovnike neizbeznim izgnanstvom, kao da ovaj krseviti kraj i ovaj okrvavljeni kamenjar moraju ponovo da budu oslobodjeni posle oslobadjanja. Zadovoljan je sto ce Sisak, Karlovac, Zadar, Sibenik i mnogi drugi hrvatski gradovi, ubuduce biti zasticeni od brutalnih napada srpske artiljerije. Zadovoljan je sto se zavrsilo mucenistvo Bihaca. Ali na Operaciji Oluja ostaje utisnut zig ideologije i rezima. Ideologija je netolerantna, iskljuciva, rezim pociva na jednopartijskoj strukturi. Osim toga ova vojna operacija dovela je stari hrvatski kraj i sugradjane srpske etnicke pripadnosti, do ljudske tragedije. Ovaj odgovor je prvi, na niz pitanja o ponovnom osvajanju Krajine i o politici Tudjmanovog rezima, koji je dao hrvatski pisac Ivo Banac, rodjen u Dubrovniku, profesor na Jelskom univerzitetu u Sjedinjenim Americkim Drzavama, koji se sada nalazi u Hrvatskoj radi niza skupova. Tacno je, Operacija Oluja prekinula je neprirodnu situaciju, potvrdio je autor nekoliko dela istorijske i politicke esejistike, no da li je samo to ili pretezno to bio cilj koji je hteo da se postigne operacijom? Integrisanje Krajine u drzavno telo Hrvatske podrazumevalo je teritoriju i stanovnike zajedno, ili samo teritoriju? Tudjman i ortaci, odgovara Banac, hteli su da ponovo zauzmu teritoriju, a da isteraju stanovnistvo i postigli su taj cilj. Da su hteli integraciju Srba koji su naseljavali Krajinu, Tudjman i njegovi ne bi primenili metod etnickog ciscenja i u neokupiranim krajevima Hrvatske. Pribegavajuci prinudnom iseljavanju, atentatima, otpustanjima s posla i drugim aktima diskriminacije i u tim krajevima, od 1991. pa dalje, "metla" etnickog ciscenja pomela je stotine hiljada Srba. Sada se kaze kako ce posle "oslobadjanja" Krajine moci kucama da se vrate 2/3 Hrvata koji su bili primorani da je napuste ‘91. Da li to mozda znaci da Hrvatska ne smatra svojim sinovima izbeglice iz avgusta 1995? Tako je i Tudjman to ne krije. U jednom intervjuu u nedeljniku Fokus (8 septembar), predsednik Hrvatske je tvrdio kako u svakom slucaju povratak Srba ne bi bio u interesu srpskohrvatskih odnosa. Jos ranije u "govoru iz voza" Tudjman je ironicno pozeleo srpskim izbeglicama sretan put bez povratka, objasnjavajuci da je to uslov bezbednosti hrvatske drzave. "Sreca razdvajanja" je tudjmanovska teza koju je posle nekoliko dana razradio jedan komentator na drzavnom radiju. Objasnio je da je kako za Srbe tako i za Hrvate dobro da zive odvojeno. I sijamski blizanci -


Strana 162


1990 - 1995

rekao je - hirurski se razdvajaju da bi zziveli sretno. Isti taj "gigant novinarstva" objasnio je Tudjmanovu filozofiju kada je rekao da bi i minimalno prisustvo srpskog stanovnistva u Krajini bilo izvor novih sukoba. Neki narodi, jednostavno, ne mogu da zive zajedno. Predsednik hrvatskog parlamenta Mihanovic, covek koji u svakom govoru velica ideologiju, istoriju i "heroje" nacifasistickog ustaskog pokreta, covek koji svakog casa klice "vrhovnom vodji" Tudjmanu, rekao je, komentarisuci bekstvo Srba iz Krajine u jednom zvanicnom govoru, neka samo idu da zive tamo gde se osecaju srecno. Zasto da ih unesrecimo time sto cemo ih vratiti? Pisac Ivo Banac pominje jednu izjavu koju je Tudjman dao 18. avgusta (Sudbina srpskih izbeglica je sada njihov licni problem i problem onoga ko ih vodi), komentarisuci je ovako: Pokusajte da zamislite kako sutra 3/4 stanovnika Rijeke, bezeci u Italiju, predje camcima preko Jadrana, dok sef drzave ciji su oni drzavljani ravnodusno izjavljuje da je to licni problem tih izbeglica i onoga ko ih vodi. Ma u kakvom to svetu zivimo? U stvari sadasnji hrvatski rezim, visegodisnjom upornom udarnom propagandom antisrpske mrznje, cijoj efikasnosti su doprineli antihrvatska propaganda srpskih nacionalista iz Beograda i zlocini koje su pocinili lideri bosanskih Srba, uspeo je: prvo, da do te mere ulije pravi strah medju srpsko stanovnistvo Krajine da ga navede da odbije bilo kakvu hrvatsku vlast; drugo, da razori kod vecine hrvatskog stanovnistva svest o tome da su Srbi (bili) sastavni deo Hrvatske. Rukovodiocima bivse Krajine -tvrdi Banac- bilo je mrsko cak pocetno slovo "H" iz imena Hrvatska, dok nas predsednik Parlamenta kaze za Srbe iz Hrvatske da su "kurdsko-vlaskoanadolsko-cigansko-bugarsko-grcko-srpske izbeglice"! Nalazimo se pred najvecim ciklusom nasilnih seoba naroda do kojih je ikada doslo posle XVIII veka. Licno smatram da se radi o zlocinu. Iskorenjen narod donosi zlu kob sebi i drugima. Gradovi Rijeka i Zadar, decenijama posle egzodusa Italijana i danas nose pecat etnickog ciscenja. Moj Dubrovnik je pun novih dosljaka kojima ce biti potrebne mnoge godine pre nego sto shvate vaznost novog ambijenta u kojem su se obreli. U novopripojenim krajevima Hrvatske i u velikom delu Bosne proces prilagodjavanja - pod pretpostavkom da do njega dodje - staanovnistva koje je iscupano iz korena, trajace generacijama. To znaci da tokom mnogih decenija nece biti ni kontinuiteta ni stabilnosti. Ali postoji jos nesto. Iskorenjivanjem Srba iz Krajine i Hrvatske otisao je i deo nase istorije i nase kulture... Sejanje mrznje i rat proizveli su u Hrvatskoj (i ne samo u njoj) i uzasni sveopsti autizam, neosetljivost prema ljudskim tragedijama, narocito ako se ticu neprijatelja, Srba, kao onih koji beze iz svojih kuca. Kako objasniti ovu pojavu? Mrznjom i sumnjicenjem, strahom i zeljom za osvetom, nagomilavanjem premnogo bola i premnogo nepravde. Zatim, u Hrvatskoj postoji vodjstvo koje smatra da je ova destruktivna energija pozitivan i stimulisuci faktor za ciljeve nacionalne politike. Hocu da kazem da Hrvatskom vladaju ljudi koji i danas redu, zakonitosti, funkcionisanju demokratije, svemu onome sto formira moderno civilizovano drustvo, predpostavljaju mrznju. Jedina ugledna licnost koja je ovih dana podigla svoj glas protiv haosa i mrznje bio je biskup iz Sibenika, monsinjor Badurina. Premalo. Ivo Banac zavrsio je svoj izliv nezadovoljstva podsecajuci da je samo jedan hrvatski drzavni list, Vecernji list iz Zagreba preneo (7. avgusta) osudu koju je izgovorio papa protiv hrvatske vojne operacije u Krajini i protiv svih onih koji resenje problema traze na bojnom polju umesto da izaberu pregovaracki sto. Cak je i glavni organ hrvatske katolicke crkve, Glas Koncila, cenzurisao papu i, umesto da prenese njegove reci, objavio (3. septembra) uvodnik don Zivka Kustica u kojem se, prema Bancu, utrkuju sa rezimskim listovima u sejanju druge mrznje. U njemu se isticu sledece teze: mi Hrvati smo okruzeni neprijateljima koji nas oduvek ne podnose; neki od nasih neprijatelja se kriju, a mnogi od nasih prijatelja se stide da pokazu prijateljstvo; i katolici mogu da budu neprijatelji; ako su nasi neprijatelji gori od nas, zasto ocekujete od nas da budemo bolji od njih? Postoji pravi ekumenizam i onaj lazni, kao sto postoje pravi i lazni pacifizam:


Strana 163


1990 - 1995

moramo sami da odlucimo o izboru. Najzad, Tudjman ne laze, Medjunarodna helsinska federacija je ta koja daje lazne izvestaje o pokoljima. Drugi doprinos politici getoizacije u Hrvatskoj dao je Ustavni sud, koji je pozvan da proceni da li je legitiman ili ne raspis ministra obrazovanja koji zabranjuje upisivanje dece vecinskog naroda u skole manjine (vidi dnevnik 24. i 26. avgusta, 10 septembra). Odbijajuci zalbu koju je podnela Unija Italijana Istre i Rijeke i Opstinski savet Rovinja u Istri, Sud, iako je izjavio da "nije kompetentan" da ocenjuje, u stvari je osnazio raspis i njegove zlokobne posledice. Prema Sudu, raspis se ne moze smatrati pravnom normom, on je samo obavestenje: obavestava skolske i predskolske ustanove da postoji zakon koji treba primeniti na upisivanje u decje vrtice i skole manjina. Sud potvrdjuje valjanost vazecih zakona i tvrdi da postojanje specificnih skola za manjine treba shvatiti kao nacin njihove zastite (?!). Sudije Suda daju do znanja da, iako pripadaju sistemu javnog obrazovanja, skole etnickih manjina namenjene su iskljucivo ucenicima, tako da raspis Vokiceve ni na koji nacin ne ogranicava njihova prava. Sto se tice, medjutim, slobode roditelja da izaberu za svoju decu skole koje ce pohadjati, ustavne sudije podvlace da ova sloboda nije neogranicena; oni ne mogu da odlucuju samostalno i nezavisno od nacionalne pripadnosti. Gradjani hrvatske etnicke pripadnosti (vecinski narod) nemaju pravo da se sa njima postupa kao sa pripadnicima manjinskih etnickih skupina. Nadlezan ili ne, Sud nije tajio svoja politicka ubedjenja. Jer ovde se radi o politici. Ne treba da se iznenadjujemo. Raspis Vokiceve i stav koji je zauzeo Sud sastavni su deo - kako bi rekao predsednik Italijanske unije, Djuzepe Rota - "corbuljine koja se odavno kuva". Vec pre dve godine hrvatsko ministarstvo trazilo je precizne podatke o nacionalnoj pripadnosti ucenika upisanih u skole italijanske manjine. Mera koju je preduzela Vokiceva povezana je sa jasnom ideologijom etnocentrizma koja je u Hrvatskoj razvijana poslednjih pet godina. To je doprinos, moze se dodati sa Mauricijem Tremulom, drugim predstavnikom vrha italijanske zajednice u Hrvatskoj, onoj politici koja nastoji da postavi sve gusce i vise ograde koje izdvajaju "konstitutivni narod nacionalne drzave" Hrvatske od drugih gradjana koji tom izabranom narodu ne pripadaju. Stav koji je zauzeo Sud, prividno neutralan, smokvin je list koji ne uspeva da pokrije sramotu jedne politicke stvarnosti koja udaljava etnicke skupine i narode, koja stvara nova ogranicenja i deobe, iz kojih proizilazi teska klima mrznje i strahova u kojoj je lakse vecini da asimilira manjine, u konkretnom slucaju da iz italijanskih skola udalji svoje sunarodnike koji nisu sposobni da budu heroji. Strah sprovodi kako jedno tako i drugo. Hrvatska je i ovaj put iskoristila priliku da potvrdi neprijateljstvo prema demokratiji, prema zajednickom zivotu i prema toleranciji. 14. SEPTEMBAR 95. Situacija postaje sve dramaticnija iz casa u cas, za Srbe iz Bosne stesnjene kao sto jesu izmedju cekica, neprijateljskih upada aviona NATO i nakovnja, udarne ofanzive snaga bosanskih Hrvata i Muslimana (u toku od utorka) uprkos mlakim i formalnim protestima zapadnih saveznika i pozivima americkog Stejt dipartmenta Muslimanima i Hrvatima da se uzdrze od naknadnih vojnih akcija da ne bi doveli u opasnost mirovnu inicijativu Vasingtona. I Savet bezbednosti OUN izrazio je svoju "zabrinutost" zbog ofanzive. U zapadnoj Bosni, ipak, hrvatske snage nastavljaju napredovanje. Danas je agencija HINA iz Zagreba objavila: "Od 15.00 sati 13. septembra, hrvatski gradovi Jajce i Drvar su pod kontrolom hrvatskih snaga i u hrvatskim rukama. Operacija koja je dovela do njihovog oslobadjanja trajala je 92 sata. Oslobodjeno je oko 2.000 kvadratnih kilometara teritorije". Dakle, bosansko-muslimanski saveznici su upozoreni: bosanski gradovi Drvar i Jajce (u ovom poslednjem,


Strana 164


1990 - 1995

novembra 1943, Tito i njegov partizanski parlament proglasili su radjanje federativne Jugoslavije) su hrvatski, pripadaju Hrvatima, Hrvatska prosiruje svoju teritoriju na zapadnu Bosnu... Hrvatsko-bosanske trupe (HVO) i trupe iz Zagreba (HV) osvojili su i Sipovo. Nova teritorija koja je osvojena produzetak je oblasti Glamoc-Kupres-Grahovo u kojoj su se Hrvati prosirili izmedju jula i avgusta. Od Srba su oteti i gradici Donji Vakuf i Kulen Vakuf, oba su osvojile bosanskomuslimanske trupe: juce Donji Vakuf, danas Kulen Vakuf. Ovo drugo mesto nalazi se u severozapadnom kraju Bosne, oko 40 kilometara od Bihaca. Sada bosanskomuslimanske snage napreduju iz "bihackog dzepa" u pravcu jugoistok, nadajuci se da ce osvojiti Kljuc i Bosanski Petrovac i povezati se posle toga sa hrvatskim snagama u Jajcu. Tokom ove ofanzive, teritorija koju kontrolise vojska Karadzica i Mladica do danas je smanjena za 6-8 odsto. Imajuci u vidu da su Srbi vec prihvatili u nacelu podelu na 51 odsto prema 49 odsto u korist hrvatsko-bosansko-muslimanskog entiteta i na taj nacin pokazali da su spremni da za pregovarackim stolom ustupe znatan deo od sadasnjih 68 odsto teritorije koju sada kontrolisu, ne moze se razumeti zasto su Muslimani i Hrvati odlucili da je zauzmu oruzjem. Da bi osvojene teritorije ocistili od srpskog stanovnistva? Izgleda da je upravo tako. Ali od sada - dok zajedno likuju i nazdravljaju vojnim pobedama - Hrvati i bosanski Muslimani stvaraju in loco pretpostavke da se sukobe medju sobom u skoroj buducnosti. Jabuka razdora: prisustvo i/ili prevlast odgovarajucih etnickih skupina. Komandant hrvatskih trupa koje su osvojile Jajce napisao je u jednom proglasu: "Danas smo se vratili sa ponosom i svima stavljamo do znanja da smo ovde, u Jajcu". Zatim je pozvao sve Hrvate poreklom iz Jajca, bilo gde da se nalaze da se vrate "da bi ziveli na svojim vekovnim ognjistima". Dodao je da je od Jajca otvoren put za Banjaluku... U istom trenutku komandant Sedmog armijskog korpusa armije bosanskih Muslimana Mehmed Alagic izjavio je da, nastavljajuci operacije u pravcu Mrkonjic Grada, njegove snage imaju kao krajnji cilj Banjaluku: "U Banjaluci cemo prirediti smotru bosanskih snaga". Ko ce stici prvi: Hrvati ili Muslimani? U ovoj ofanzivi, Hrvati i Muslimani iskoristili su oslabljenost srpskih snaga, koje su tesko bombardovane tokom vise dana na celoj teritoriji Bosne koju one kontrolisu, od strane vazdusnih snaga NATO. Ove snage su potpuno unistile glavne vojne ciljeve, od artiljerijskih baterija Banjaluke pogodjenih raketama Tomahavk do polozaja na planini Ozren i na podrucju Doboja. Dosad su avioni NATO ukupno obavili 3.500 borbenih misija, dok su Snage za brze intervencije oko Sarajeva pucale vise od 1.350 puta. Sada avioni NATO mogu "nekaznjeno da lete nebom iznad Bosne". Ulazeci u Drvar, Jajce, Sipovo, Donji Vakuf i Kulen Vakuf, hrvatske i muslimanske trupe zatekle su ove gradove i varosice potpuno prazne. Vec proslih dana hiljade srpskih civila, obuzetih panikom zbog priblizavanja hrvatsko-bosanske vojske i "Tigrova" iz Zagreba, pamteci ono sto se dogodilo sa civilnim stanovnistvom Krajine i na podrucju Glamoc-Grahovo, napustili su kuce i polja i dali se u bekstvo. I velika varos Mrkonjic Grad, direktno ugrozena, ostala je pusta. Vise od 40.000 izbeglica u ovom casu krenulo je i nastavlja da se krece prema zoni Banjaluke i u sam grad koji se pretvorio u ogromni izbeglicki logor. Nalazimo se pred tragedijom ogromnih razmera. Po putevima centralne Bosne koji vode u Banjaluku vec danima se primecuje gusto kretanje automobila, kamiona i traktora natovarenih izbeglicama. To je prizor koji iz blizine podseca na bekstvo stotina hiljada izbeglica iz Hrvatske za vreme prve polovine proteklog avgusta. U Banjaluci se vec nalazi preko 50. 00 srpskih izbeglica koji su pobegli iz Hrvatske i nekoliko hiljada civila primoranih na egzodus iz zapadne Bosne. Kuda sa drugih 40.000? Strepi se od epidemija: Kuce i druge zgrade pretrpane su izbeglicama, higijenski uslovi su teski. Zabrinjava i elektricna energija: grad je ostao bez svoje hidrocentrale, koja se


Strana 165


1990 - 1995

sada nalazi u rukama Hrvata, u Jajcu, na reci Vrbasu. Slusajuci na radiju ova imena - Jajce, Glamoc, Banjaluka, Gornji i Donji Vakuf, Mrkonjic Grad i druga - secam se bataljona "Mateoti" i "Garibaldi" (koji ce se kasnije ukljuciti u brigadu "Italija") koji su bili veoma angazovani, posle oktobra 1943, u borbama protiv cetnika, ustasa i nemaca, uz partizane, upravo u ovim krajevima. U hrvatskom parlamentu sedi romansijer i akademik Hrvatske Ivan Aralica. Njega je za senatora imenovao predsednik Tudjman. Aralica je i savetnik za kulturu predsednika drzave. Po naredjenju predsednika Tudjmana, Aralica je nedavno vodio orkestar Hrvatskog narodnog kazalista u Australiju i Novi Zeland gde zivi nekoliko desetina hiljada poreklom Hrvata i jake "kolonije" ustaskih politickih emigranata. U Melburnu je bio gost na rucku kod Hrvata vlasnika restorana, nekoga Ive Pajica, poznatijeg kao "Ive Ustasa". Po hodnicima parlamenta Aralica se grohotom smejao ponavljajuci recenice tipa "udri Srbina", "ubi Srbina, kolji Srbina", kojima je Ive Ustasa zacinjavao svoje ucene razgovore sa piscem senatorom. Ovaj poslednji, kasnije, kada se uozbiljio, u sali parlamenta je ucestvovao u debati o ustavnom zakonu o pravima manjina, cije ukidanje je predlozio rezim. Treba ga ukinuti, potvrdio je Aralica, jer kada je bio donesen ("voljom Evropske unije") Srba je bilo vise od 25 odsto stanovnistva u Hrvatskoj i bilo je potrebno da im se obeca izvesna autonomija. Sada, imajuci u vidu da ih "po nasoj proceni nema ni 4 odsto", zakon se suspenduje. Srpski problem - dodao je - sada se svodi na problem manjina; hrvatski narod ne mora vise da deli suverenost sa drugim narodima... Objasnjavajuci razloge koji su naveli srpsko stanovnistvo da napusti Hrvatsku, Aralica je pojasnio da se "Srbi odlikuju posebnom psiho-socioloskom strukturom". Oni su, kao prvo, oduvek bili branioci srpskog imperijalizma na hrvatskoj teritoriji a, posto se sada ovaj imperijalizam povlaci i oni odlaze. Srbi, zatim, ne podnose odvojenost od porodice i posto gotovo svaka srpska porodica u Hrvatskoj i u Bosni ima/imala je svoje ogranke u Vojvodini i u Srbiji, nisu mogli da podnesu nove granice koje su nastale i koje razdvajaju pojedine ogranke porodice, odlaze da bi se ponovo okupili. Na kraju, i dalje po Aralici, srpsko stanovnistvo nije pobeglo iz Hrvatske da bi izbeglo progone (pisac ovih redova seca se rijeckih zidova prekrivenih plakatima na kojima su mogle da se procitaju parole: "Srpski petokolonasi, napolje iz Hrvatske" i "Srbe na vrbe"), ne zbog toga sto su zaplaseni hiljadama atentata, ne zbog toga sto su iz Krajine isterani oruzjem, nego zbog toga sto "ne mogu da podnesu sto su od konstitutivnog naroda koji ucestvuje u suverenitetu drzave degradirani na etnicku manjinu". Ali neka bude sasvim jasno: progoni u Hrvatskoj ne stede Hrvate koji misle drukcije od ljudi rezima koji je nametnuo Tudjman. Jedna od najcuvenijih zrtava ovog proganjanja je Stipe Mesic, covek koji je sa Tudjmanom osnovao nacionalisticku partiju HDZ, covek koji je bio poslednji predsednik kolektivnog predsednistva jugoslovenske Federativne Republike kojega je nametnuo Tudjman da bi je sahranio, covek koji je dugo bio predsednik hrvatskog Parlamenta, covek koji je prosle godine - posto vise nije mogao da podnosi Tudjmanov totalitarizam - pocepao na dva dela partiju na vlasti forrmirajuci novu partiju demokratske orijentacije. Rezim ga je kaznio, prvo time sto ga je udaljio sa duznosti predsednika Parlamenta, zatim udaljavanjem sa svih polozaja koji su bili vezani za ovu duznost. Danas je, najzad, isteran i iz kuce. Da, iseljen je iz stana koji mu je dodeljen kao funkcioneru parlamenta i koji je bio njegov jedini stan. "Slucaj Mesic - pise u jednom saopstenju koje je dala jedna partija opozicije, ne partija zrtve - pokazuje jos jednom da u Hrvatskoj ne funkcionise pravna drzava. Ovde je u praksi na snazi sirenje straha da bi se zastitila samovolja drzave, ili pojedinaca i grupa koji sebi prisvajaju pravo da deluju u ime drzave. Nalazimo se pred jednim od hiljada nezakonitih iseljavanja i drugih zloupotreba u raspolaganju stambenom imovinom".


Strana 166


1990 - 1995

Posto se pre nekoliko dana spustila zavesa na zlocine koje su, na ponovo osvojenim teritorijama Krajine, pocinili "pojedinci i grupe civila preobucene u hrvatske vojnike", masmediji iz Zagreba iznenada su otvorili poglavlje "Hiljadudevetstodevedesetiprva". Da bi skrenula paznju javnog mnjenja sa pljacki, ubistava, podmetanja pozara i drugih brutalnosti koje se desavaju ovih dana, ili bar da bi dovela na isti nivo tasove na terazijama, zvanicna agencija HINA danas je objavila dve grozne vesti. Prva kaze da je pocelo utvrdjivanje mesta na kojima se nalaze, na teritoriji bivse Krajine, masovne grobnice u kojima bi trebalo da su bez imena sahranjeni Hrvati koji su ubijeni za vreme pobune 1991. godine. U drugoj vesti se kaze da je u blizini grada Petrinje, u Baniji pronadjena i istrazena jama duboka vise metara, iz koje su izvadjeni ostaci 17 muskaraca pripadnika hrvatske policije i hrvatske nacionalne straze, jedinica koje su - uoci stvaranja prve vojske Hrvatske - bile upucene na teritorije gde je izbila srpska pobuna sa namerom, koja tada nije uspela, da je uguse. 15. SEPTEMBAR 95. Na obliznjem ostrvu Pag, u Novalji, oko 5.000 lica - prakticno celo stanovnistvo gradica - ucestvovalo je na sahrani pukovnika vojne policije Ivana Sanka, 32 godine, jednog od heroja hrvatske tajne sluzbe tokom rata. Umro je u Zagrebu tacno pre nedelju dana pod sumnjivim okolnostima. Rodjen na kvarnerskom ostrvu, bio je licni Tudjmanov prijatelj i pripadao je tvrdom krilu partije na vlasti. Istakao se u toku bitke za Vukovar (1991) i narednih godina obavljao je tajne misije u Gospicu, u Lici i u Beogradu. Uspeo je cak da prodre u "vucju jazbinu", u Kninu, gde je pripremio teren za hrvatsku ofanzivu u avgustu, posto je bio izbacen padobranom, sam, u zoni Plitvica sa zadatkom da putem radija koordinira buduci napad. Prema hrvatskoj drzavnoj agenciji za stampu, pukovnik je poginuo u saobracajnom udesu na osmom kilometru autoputa Zagreb-Karlovac. Putovao je zajedno sa nekom nedovoljno identifikovanom Irenom O., koja je bila ranjena. Cudno je da u belesci agencije nije uopste nagovesteno koliko je pokojnik bio poznat, od cijeg kraja su se oprostili kao da se radi o nekom nepoznatom, cak i u rijeckom Novom listu. Ali kasniji nekrolozi koje su objavili prijatelji, rodjaci i saborci dopustaju da se rekonstruise lik ovog coveka. Otkuda zvanicno cutanje? U Rijeci i okolini postavljaju ovo i druga pitanja. Niko nije video telo, koje je stiglo u zatvorenom sanduku iz hrvatske prestonice. Gde je ta Irena O. koja, izgleda, nije primljena ni u jednu zagrebacku bolnicu? Kud su se dela brda dokumenata koja je covek iz najpoverljivijih misija prikupio poslednjih kljucnih dana Operacije Oluja? Na sahrani se proneo glas da je pukovnik Sanka previse znao i da je mozda postao nezgodan. Citam u listu Il Piccolo iz Trsta hroniku Maura Mancina iz Zagreba: "Nebom bruje lovci-bombarderi NATO koji lansiraju svoje rakete i u podrucju Doboja, stotinak kilometara istocno od Banjaluke. Zemljom se siri potmuli zvuk gusenica hrvatskih i muslimanskih tenkova koji nastavljaju svoje napredovanje prema uporistima bosanskih Srba. To je zvucna kulisa u poslednjim casovima vatrenih okrsaja u centralno-severnoj Bosni!". U muslimanske ruke pao je i Bosanski Petrovac, u koji su delovi bosanskog Petog armijskog korpusa usle jutros u zoru. Mesto se nalazi 50 kilometara juzno od Bihaca, na pola puta izmedju ovog grada i Banjaluke i 10 kilometara iza Kulen Vakufa, koji je osvojen juce. Danas, nastavljajuci napredovanje, trupe generala Atifa Dudakovica stigle su pred vrata gradica Kljuca, 20 kilometara istocno od Petrovca. Istovremeno trupe bosanskog Sedmog armijskog korpusa, one koje su osvojile Donji Vakuf, nastavile su da napreduju u pravcu severoistok, i one u pravcu Kljuca. Druge bosansko-muslimanske snage su se, medjutim, spojile sa hrvatskim trupama u zapadnoj Bosni, tacnije u Ostrelju, mestu koje se nalazi izmedju Bosanskog Petrovca i Drvara.


Strana 167


1990 - 1995

Ova hrvatsko-muslimanska operacija, nazvana "Maestral" (ko zna medjutim zasto je izabran ovaj osvezavajuci vetar posle toliko "Oluja"), izazvala je egzodus srpskog stanovnistva ogromnih razmera koje je u ovim krajevima bilo vecinsko. Vec ima 90.000 izbeglica koje se krecu prema Banjaluci i Doboju. Ponovio se "tragicni obred" biblijskih kolona ocajnika, sa uvek uobicajenim starcima, zenama i decom, koji pod neprestanim pljuskovima i po zagusljivoj vlaznoj vrucini, na uobicajenim traktorima, ali i u kolima koja vuku konji i volovi, pokusavaju da se domognu spasa krecuci se prema prijateljskim krajevima posto su na brzinu napustili svoja stanista, ugrozeni paljbom hrvatskih i muslimanskih topova i mitraljeza. Iz Banjaluke, grada koji je vec pretrpan izbeglicama prebaceni su prema Sanskom Mostu i Prijedoru. U biltenima agencije HINA iz Zagreba uvek upotrebljavaju rec "oslobodioci" i glagol "oslobadjati", ali niko od stanovnika nije ostao da doceka i pozdravi ove oslobodioce. Nigde i nikad. "Oslobodjeni" beze zahvaceni panikom, sa mrznjom u srcu. A civilne vlasti bosanskih Srba (iz regiona Banjaluke) ne znaju vise gde da smeste ovaj narod izbeglica koji iza sebe ostavlja bez ljudi veliku oblast centralne i zapadne Bosne. Izbeglicama koje su stigle ili koje stizu iz Bosanskog Petrovca, Jajca, Donjeg Vakufa, Sipova, Drvara, Kulen Vakufa, Kljuca, pripojilo se 30.000 nesretnika u bekstvu sa podrucja planine Ozren, tucenog napadima aviona NATO usmerenim na oblast Doboja. Veoma je tesko dostaviti pomoc ovim izbeglicama, pored ostalog, zbog toga sto su u prekidu mnogi putevi i zbog mostova koji su unisteni teskim bombardovanjima iz vazduha. Komandanta bosanskog Petog armijskog korpusa, generala Dudakovica, kojega Muslimani smatraju najvecim herojem ovoga rata, intervjuisali su kod Vakufa tri novinara iz Rijeke: Snjezana Pavic, Sanja Despot i Nenad Rabersak iz Novog lista koji to danas objavljuje. Vi od mene ocekujete - kaze Dudakovic - odgovor na pitanje kada ce se zavrsiti rat, ali ja vam ga ne mogu dati.. Za mene pregovori, dogovori i mirovni planovi Evropske unije, NATO i OUN, nemaju nikakvu vrednost. Dok ponovo ne uspostavimo vlast bosanske vlade na celoj teritoriji Bosne i Hercegovine nece moci da se kaze da je rat zavrsen. Ja i moji vojnici necemo prestati da se borimo sve dok Bosna i Hercegovina, koja je hiljadu godina unitarna, bude i dalje deljena i komadana, niti cemo prihvatiti podelu Bosne. Ubrzo cemo osloboditi i Krupu i Novi, Prijedor i Sanski Most. Necemo se zaustaviti do reke Drine! Dakle, medjunarodni mirovni planovi i ratni planovi Hrvata i bosanskih Muslimana sudaraju se u Bosni i Hercegovini. Hrvati i Muslimani, izgleda, smatraju kako je, da bi dobili teritorije koje koje su im dodeljene na papiru najbolje da ih osvoje oruzjem i da ih ociste od srpskog stanovnistva, koje bi, ako ostane u svojim kucama, "otvorilo" pitanje mnogo-nacionalnosti koje u balkanskim zemljama suvise smeta nacionalistima svih boja. Generalni sekretar NATO, Klas, pravi se da je ljut, posto proizilazi da su napadi koje su izvrsili avioni Atlantskog pakta fakticki dali vazdusnu podrsku pesadiji i oklopnim kolima Hrvata i Muslimana. Izvesno je da zbunjuje lakoca kojom se odvijalo napredovanje hrvatske vojske i one bosanske. Posmatraci smatraju da su se Srbi, svesni da ne mogu dobiti vise od 49 odsto bosanske teritorije, procenat koji im je dodeljen planom Kontakt grupe i SAD, povukli sa mesta koja su ih manje zanimala ili koja bi, u buducnosti, bila teze odbranjiva. I vec danas "vlada" Karadzic-Mladic umanjuje posledice poraza, govoreci o strateskom povlacenju radi smanjenja sirine fronta. Po cenu teritorija zapadne Bosne, Srbi smeraju da zadrze kontrolu nad istocnom Bosnom i koridorom za Banjaluku u Posavini, koridorom koji je 1993, u doba rata izmedju Hrvata i Muslimana, Tudjman prepustio bosanskim Srbima povukavsi iz Posavine trupe bosanskih Hrvata. Sa svoje strane, osvajanjem Bosanskog Petrovca, bosanski Muslimani su postigli jedan od svojih glavnih ciljeva: da teritorijalno spoje oblast Bihaca ("dzep") sa preostalom bosanskom teritorijom


Strana 168


1990 - 1995

koju oni kontrolisu. Iz ovog ugla posmatrano, moglo bi da se zakljuci da su vojne operacije zavrsene i sve tri strane u sukobu mogle bi prvo da prihvate prekid vatre a zatim zapadni plan koji je uostalom potvrdjen osvajanjem na bojnom polju. Ali pravi se i druga pretpostavka: poneseni uspehom, Hrvati i Muslimani mogli bi da ne budu vise zadovoljni sa 51 odsto Bosne. U tom slucaju Banjaluka i njena oblast bice sledeca meta armija iz Sarajeva i Beograda. A moglo bi da se potvrdi cak ono sto predvidja general Dudakovic: Muslimani, narocito ako budu dobili drugo oruzje od islamskih zemalja, mogli bi da zatraze celu Bosnu i Hercegovinu... A posle toga? Ono posle mozda je vec pocelo: teritorijalna podela izmedju Muslimana i Hrvata. Teska deoba koja bi mogla da dovede do novog rata izmedju sadasnjih saveznika. Ne mogu se zaista zaboraviti strasne reci koje je izgovorio hrvatski poslanik Drago Krpina, jedan od zamenika Franje Tudjmana na celu partije na vlasti u Hrvatskoj i u "Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni", koji je nedavno potvrdio: "Srbi su samo trenutno opasnost broj jedan za Hrvate; prava dugotrajna opasnost su Muslimani". A od opasnosti do neprijatelja mali je korak. 16. SEPTEMBAR 95. Prekori zagrebacke i sarajevske vlade od strane NATO, SAD i OUN ne zaustavljaju napredovanje raspomamljenih hrvatskih i muslimanskih trupa u severozapadnoj Bosni, gde su do sada naisli na slab ili na nikakav otpor od strane snaga bosanskih Srba, ciji komandant Ratko Mladic je primljen u bolnicu u Beogradu. U ruke saveznika koje cini hrvatsko-muslimanska federacija pao je i Sanski Most, sediste opstine u oblasti Banjaluke, varosica rasuta na obe obale reke Sane, udaljena 60 kilometara od Banjaluke , 28 od Prijedora i 70 od Bihaca. Veliki deo stanovnistva Sanskog Mosta, oko 20.000 ljudi, pobegao je. Hrvatskomuslimanska ofanziva. Tako je hrvatsko-muslimanska ofanziva, u razmaku od nedelju dana, stvorila drugih 100.000 izbeglica Novosti koje dolaze iz Banjaluke u koju se stustio veliki deo ovih ljudi prepustenih sami sebi, govore o gradu na ivici kolapsa, o ulicama i trgovima poplavljenim rekom izbeglica koji su se ulogorili po javnim zgradama i na otvorenom, bez dovoljno hrane i pokrivaca, bez lekova i higijensko-sanitarnog materijala. Zaguseni su i prilazni gradski putevi; velika ljudska nesreca, jednom recju, dostigla je nepodnosljive razmere. Hans Niberg, predstavnik Visokog komesarijata OUN za izbeglice, situaciju je nazvao "katastrofalnom". Izbeglice se krecu najraznovrsnijim prevoznim sredstvima, od kola koja vuku konji do traktora, od cudno skrpljenih kamiona do starih i isluzenih automobila FiatZastava. Posle gubitka, uglavnom surovih i krsevitih krajeva koje su protekle nedelje okupirale hrvatsko-muslimanske trupe, bosanskim Srbima ostalo je manje od 55 odsto Bosne i tesko da ce ustupiti jos teritorije. Povukli su se, kazu, iz neodbranjivih podrucja da bi se koncentrisali na onih 49 odsto teritorija koje su im, ipak, dodeljene planom "pax americana". Povodom prve godisnjice od prve posete jednog pape Hrvatskoj, hrvatski katolicki pisac Drago Pilzel objavljuje danas u Novom listu nekoliko svojih veoma gorkih opaski o "slepim jahacima Apokalipse" kako on naziva "nadmene, bahate, naduvene, slavohlepne, ambiciozne, prostacke i stetne" lidere iz Zagreba "koji ovih dana privode kraju proces "srbizacije" hrvatske politike i uvode politicki primitivizam u politoloske prirucnike koji ce biti napisani onda kada budemo shvatili da smo usli u jos nepoznate dimenzije totalitarnog drustva". I dalje kaze, da militarizam sa hrvatskim obelezjem nesumnjivo nosi u sebi izvesnu crtu osvete. Ali to ne bi smelo da sluzi kao alibi u ocenjivanju Operacije Oluja. Ovaj militarizam visi nad nama kao stalna pretnja. Nastavljajuci, pisac se zaustavlja na duhu osvete koji se hrani nacionalizmom i terorizmom u zemlji podsecajuci na poruku mira koju je uputio papa Djovani Paolo II u Zagrebu, septembra 1994 i prebacuje hrvatskim biskupima sto "nisu


Strana 169


1990 - 1995

podigli svoj glas osude slozene problematike koja je nastala u Hrvatskoj posle vojne i policijske akcije "Oluja", suoceni sa krsenjem ljudskih prava u ponovo osvojenim krajevima, suoceni sa sve manje demokratskom slikom i socijalnim nepravdama u celoj zemlji". "Masovno bekstvo srpskog stanovnistva iz Hrvatske, koje za partiju na vlasti predstavlja "definitivno resenje srpskog problema"; suvise ceste sovinisticke, nacionalisticke i izjave koje duboko degradiraju najvise hrvatske vlasti; nastavljanje sa masakriranjima civila, sa podmetanjima pozara i unistavanjem dobara: sve ovo bi zahtevalo mnogo angazovaniji odgovor" crkvenih vlasti. One bi, dodaje Pilzel, morale da izbegavaju da daju i najmanji alibi drzavnom i paradrzavnom terorizmu. U duhu papinih govora neophodno je da se jednom zauvek slomi spirala mrznje, odbacujuci logiku osvete... Posle papine posete Hrvatskoj, tokom godine dana objavljene su u toj zemlji fotomonografije o tom dogadjaju, knjige sa papinim govorima, zbirke eseja o vernosti hrvatske nacije rimskoj crkvi, iskovane su medalje, emitovane postanske marke; Tudjman je ucestvovao u oko stotinu misa, pa ipak... Najveci katolici, upravljaci iz Zagreba - konstatuje Pilzel - odbili su u praksi papske poruke: umesto kulture mira, tolerancije, solidarnosti i dijaloga medju ljudima i grupama razlicitih identiteta i ubedjenja, nastavljeno je sa propovedanjem i sejanjem mrznje; nista nije ucinjeno da se uspostavi pravda, niti je povedena borba protiv zlocina; jos ne postoji drzava prava. Umesto da se izgradjuju veze izmedju naroda sa razlicitim religioznim verovanjima i kulturama, vodi se sistematska politika deobe, diskriminacije i cak fizicke likvidacije onih koji su drukciji; raspirena je vatra najekstremnijeg nacionalizma. Sve dok se sef drzave bude ponasao kao sto se ponasao dok je jezdio kroz ponovo osvojenu Krajinu, odgovarajuci izrekom iz Starog zaveta "oko za oko, zub za zub" onima koji nam u celom svetu prebacuju zbog paljenja srpskih kuca u oslobodjenim krajevima Hrvatske, ne moze se ocekivati da bilo koji gradjanin smogne u sebi snage da raskine sa takvom Hrvatskom, sa takvim hrvatskim patriotizmom u ovoj drzavi. U ocima hrvatskih vlasti veoma malo znace pravda i pravna drzava i tesko je verovati, sve dok bude tako, da ce vecina ljudi prestati da se plasi pred farsom od demokratije kakva je ova sadasnja i ona koja se nazire u najavljenim izborima... 17. SEPTEMBAR 95. Izgleda da su se Hrvati i Muslimani u Bosni zaustavili ili gotovo zaustavili, posto su zagospodarili sirokim podrucjima u kojima je muslimanska ili hrvatska etnicka skupina bila u manjini ili je nije ni bilo. Izetbegovicev Peti armijski korpus stigao je pred vrata Bosanske Krupe. Sarajevo moze da odahne, mozda je zavrsena opsada koja je trajala tri i po godine: srpski topovi su povuceni sa visova koji dominiraju nad prestonicom Bosne i Hercegovine. U medjuvremenu, nastavlja se masovno bekstvo civilnog stanovnistva iz centralne Bosne ka severu. Civili koji su pobegli iz Jajca, Kljuca, Drvara, Prijedora, Sanskog Mosta i drugih varosica koje su osvojile hrvatske i muslimanske trupe (siroka oblast koja je prakticno ostala bez svojih stanovnika), zakrcili su puteve koji vode u Banjaluku. Ovaj grad, u koji se vec ulilo 75.000 izbeglica, nema vise mesta da primi i ostale; zbog toga preusmeravaju kolone prema istoku. Stizu i vesti o surovim postupcima "oslobodilaca". U Donjem Vakufu 6.000 srpskih izbeglica koje su tamo uhvacene u zamku snose posledice pobednicke euforije razjarenih muslimanskih vojnika. U Hrvatskoj su 34 od oko 1.000 srpskih civila iz Krajine, koji se se sklonili u kasarnu Plavih slemova u Kninu, izruceni hrvatskim vojnim vlastima koje su ih, optuzivsi ih za dela terorizma, genocida i oruzane pobune, odvele u zatvore u Zadru, Splitu i Sibeniku. Drugih 700 civila ukrcani su u 25 autobusa i upuceni


Strana 170


1990 - 1995

prema Srbiji. Tako je Krajina ociscena i od poslednjih ostataka starosedelackog stanovnistva koje nije hrvatsko. U vezi sa tim, za vreme jedne ceremonije povodom dodele visokih odlikovanja zasluznim patriotima, predsednik Tudjman je danas izjavio u svojoj zagrebackoj rezidenciji da je krunisan san zbog kojeg su ziveli, patili i umirali Hrvati tokom svoje duge istorije. Neka od visokih odlikovanja dodeljena su pojedincima koji su u II svetskom ratu "nameravali da se bore za neki drugi ideal, ali uvek za Hrvatsku" u redovima ustasa. U istarskom Vodnjanu sastali su se predstavnici tridesetak zajednica Italijana iz Hrvatske. Razgovaralo se o situaciji u kojoj je jos jednom italijanska manjina u Hrvatskoj "stisnuta gvozdenim klestima dekreta i mera" sa namerom da je oslabe, narocito u skolskom sistemu koji je sada poremecen. Tokom cetiri sata izbili su gnev, razocarenje i gorcina koje su izazvali raspis Vokiceve i niz vladinih mera koje su zavele klimu stetnu po Italijane, cije skole su izlozene opasnosti da nestanu. Predsednik Italijanske zajednice, Djuzepe Rota optuzio je ko zna koji po redu ministarski dekret koji je poslednjih dana pogodio skolu kao malj: italijanski jezik, koji se do sada ucio kao drugi jezik ili "jezik sredine" u hrvatskim skolama na dvojezicnim teritorijama Istre, ponovo je postao strani jezik. Vaspitacice koje su u Labinu prosle godine drzale nastavu u italijanskom decjem vrticu morale su prestati to da rade zbog snaznih pritisaka vladajuce partije. Nastavnici italijanskog maternjeg jezika u vecinskim skolama mnogih gradova zastraseni su dotle da se ne usudjuju da zakorace u ucionice za vreme uzine. U Bujama zgrada u kojoj je italijanska skola ne ispunjava uslove, skolska godina nije mogla da pocne - a prosle su dve nedelje od pocetka - ali Ministarstvo obrazovanja to uopste ne brine. "Uskoro cemo biti zatvoreni u kavez", izjavio je Rota. Najnovije mere protiv Italijana u Hrvatskoj, dodao je, posledica su samovoljnog zaokreta vlade iz Zagreba prema ekstremnoj desnici i zbog toga "mi se ne borimo samo za nasa prava, nego za afirmaciju ljudskih prava u ovoj zemlji". Veoma gnevan je i stari nastavnik Pjetro Nutricio iz Opatije: "Tudjman nas zatvara u geto, samo nam jos fali radi raspoznavanja zuta traka oko ruke. U svakom slucaju ostajemo ponosni sto smo Italijani". 18. SEPTEMBAR 95. Bosna je, sada, podeljena na pola. Hrvatske i muslimanske trupe kontrolisu 50 odsto bosanske teritorije. Srbi, koji su kontrolisali 70 odsto ove teritorije, izgubili su od nje 20 odsto za svega nekoliko nedelja, tako da sada drze nesto vise od dela koji im je dodeljen. Karadzic i Mladic mogu tako da opravdaju poraze pred svojim javnim mnjenjem govoreci da su zapadne teritorije najudaljenije od Srbije napustili iz strateskih razloga, odlucni, medjutim, da se vise ne povuku ni koraka nazad. Izgleda da se u slozeni mozaik ovih dogadjaja veoma dobro uklapa danasnja opomena Vasingtona upucena vladi u Sarajevu da "smesta prekinu" ofanzivu na severozapadu protiv Srba, "da ne pokusavaju da na bojnom polju rese one probleme koji se mogu resiti za pregovarackim stolom" i zbog toga sto se deoba teritorija vec priblizila odnosu 51 prema 49 sto je u osnovi americkog plana. Ako bi Srbi izgubili jos teritorija to bi otezalo sporazum i nagnalo bi Beograd da vojno intervenise i podrzi bosanske Srbe. Parlament Bosne i Hercegovine, iako nerado, danas je prihvatio plan Sjedinjenih Drzava koji predvidja podelu zemlje na dva entiteta: srpsku republiku i hrvatskomuslimansku federaciju povezane medjusobom tankim vezama koje bi spasile privid jedinstvene drzave. Ipak Izetbegovic odbija da zaustavi ofanzivu, odlucan u nameri da se na pregovorima pojavi kao trijumfalni pobednik koji je opkolio Banjaluku, neprijateljsko utvrdjenje, a da nema obavezu da ga osvoji. I Zagrebu su pobede udarile u glavu. Potpredsednik Bosiljko Misetic - zvani "Tudjmanova usta" - izjavio je pred televizijskim kamerama da je cilj Hrvatske "oslobadjanje" cele severozapadne Bosne, ukljucujuci Banjaluku.


Strana 171


1990 - 1995

I da je potpuno u hrvatskom interesu da podrucje Banjaluke postane deo Federacije hrvatsko-muslimanske. Primarni interes Hrvatske u ovom casu je da se granici sa teritorijom federacije... To je, u stvari, pravi razlog sto trupe iz Zagreba ucestvuju u ofanzivi. Poslednjih sati, ipak, hrvatske snage nisu dalje napredovale, dok su muslimanski Peti i Drugi armijski korpus, napredujuci prvo na zapad a zatim na istok, zatvorili krug oko varosica Prijedor i Bosanski Novi (Peti korpus) usmeravajuci se prema gradu Doboju (Drugi korpus). U svakom slucaju nijedan drugi naseljeni centar od nekog znacaja nije osvojen; a to usporavanje ofanzive podudara se sa prekidom neprijateljskih napada aviona NATO na srpske polozaje. Pogorsava se, medjutim, tragedija izbeglica. Hrvatski mas-mediji je ignorisu, ili najvise sto pominju je da "nesreca sada pogadja one koji su do juce bili progonitelji". Reci bez milosti za nevine ljude koji su bili i jesu zrtve rata. Sa svoje strane, vlasti bosanskih Srba, nespremne i u nemogucnosti da se suoce sa neocekivanim dogadjajem, zatvorile su kapije Banjaluke (koja je vec pretrpana zbog prevelikog broja izbeglica) pa oko 20.000 ljudi, posto su naisli na zatvoren ulaz u grad, sada lutaju bez cilja po njegovoj krajnjoj periferiji. Unutar najveceg bosanskog grada koji kontrolisu Srbi, uz stanovnike koji u njemu zive i kojih ima vise od 200.000, nagomilalo se 80.000 izbeglica koji "pokusavaju da pobegnu od svoje sudbine uz poljske logore i vatre improvizovane duz ulica opkoljenog grada. Oboleli, starci i deca, dremaju mokri i prljavi po plocnicima". Ovo je opis jednog reportera koji dolazi izdaleka. "Izvan grada, bez cilja, bez hrane, kruze drugi ocajnici koje je napustila sudbina". Vlasti koje su novim talasima izbeglica zabranile ulazak u Banjaluku, pokusavaju da ih upute u druga podrucja. Na drumu se formirala kolona, duga 70 kilometara, od malih traktora i seoskih kola sa desetinama hiljada ljudi na njima koji se drze za nesto malo pokucstva nabacanog bez reda po senu za konje, uz oskudne namirnice. Kolona se proteze drumom koji povezuje Banjaluku sa Derventom i vodi na istok, u Srbiju. Vlasti pokusavaju da smeste jedan deo izbeglica u Bosanski Brod, dok su druge grupe preusmerene cak prema Prijedoru i Sanskom Mostu, prvom , ugrozenom od hrvatsko-muslimanskih snaga dok je drugi vec pao u njihove ruke. Nadaju se milosti pobednika. Drugi "put egzodusa" srpskog bosanskog stanovnistva je onaj koji, silazeci sa visova Ozrena vec skoro potpuno opkoljenog od muslimanske armije, vijuga prema Doboju, koji je takodje grad izlozen opasnosti; njegova periferija je na dometu artiljerije trupa koje imaju kao obelezje tri ljiljana. Doboj su dosad preplavili 14.000 izbeglica. Humanitarni konvoji se naprezu da prodju zakrcenim putevima. Razna svedocenja potvrdjuju da se gnev srpskog stanovnistva, narocito izbeglica, ovih dana okrece protiv politickih vodja koji su ih gurnuli u ovu beznadeznu avanturu. Na suprotnoj strani, snage koje su preuzele vlast na teritorijama otetim od bosanskih Srba ne bave se problemom izbeglica nego, udovoljavajuci volji Sarajeva i Zagreba, brinu se jedino da ucvrste odgovarajuci vojni i politicki polozaj. Hrvati i Muslimani u Bosni saveznici su koji sumnjaju jedan u drugoga i vode razlicitu politiku. Bosanski parlament je izjavio danas, da navedem odmah primer, da ce popis stanovnistva iz 1991. ostati osnova na kojoj ce morati da se temelji struktura vlasti u svim krajevima zemlje. Hrvatska, medjutim, polazi od situacije koja je stvorena kao posledica etnickih ciscenja (kao sto radi u sopstvenoj kuci: posto je ocistila srpsko stanovnistvo iz Krajine, sprema se da pristupi prevremenom popisu stanovnistva u aprilu naredne godine). Tudjman je dao azil Fikretu Abdicu, izjavivsi da ce ovaj porazeni sluga dvaju gospodara moci slobodno da se bavi poslovima, a u buducnosti, ako to bude zeleo, i politikom. Parlament iz Sarajeva, (takodje danas) zaduzio je Predsednistvo republike da zahteva od Hrvatske izrucenje Abdica optuzenog za


Strana 172


1990 - 1995

ratne zlocine. Time se ne zavrsavaju razlike. Hrvatsko-muslimansko saveznistvo, koje je vec jednom raskidano, u opasnosti je da opet bude raskinuto sada kada su okolnosti nametnule (ili medjunarodna zajednica) da svaki od partnera racuna samo na sopstvenu snagu, znajuci da je jaci ako ima veci manevarski prostor za vreme pregovora. Ako Muslimani budu otisli da pregovaraju sa 15 odsto bosanske teritorije (koliko su od nje kontrolisali do proslog jula) postace "Bantustan Hrvatske", kako bi rekao italijanski novinar Gvido Rampoldi. Sada su, medjutim, stigli do 25 odsto, izjednacivsi se sa hrvatskim udelom. Prema agenciji za stampu iz Zagreba, regularnoj hrvatskoj vojsci pripada 75 odsto zasluga za pobede postignute u poslednja dva meseca, 15 odsto otpada na 20.000 ljudi vojske bosanskih Hrvata (HVO ) a samo 10 odsto rizicnih na Muslimane". Vec je ova procena izazivanje, upaljacki fitilj polemike koja ce gotovo sigurno dovesti do najzescih sukoba u bliskoj buducnosti. Hrvati su stavili do znanja da zele veci komad. Gore navedenim procentima zasluga morala bi da odgovara podela na teritorije kojima ce se upravljati. Muslimani ne kriju da su razocarani. Izetbegovicevi ljudi ne mogu da svare recenice kao "Jajce i Drvar, najhrvatskiji gradovi", podsecajuci da su padu Jajca u srpske ruke 1992. pogodovali nasrtaji Hrvata na Muslimane u Bosni, sto su se prosirili u krvavi rat medju njima koji se protegao na gotovo celu 1993. Sta ce se sada dogoditi sa ovom vrstom vojne pogranicne oblasti koju su Hrvati stvorili u Bosni? Da li ce bosanska hrvatsko-muslimanska federacija uspeti da odoli novoj zagonetci raspodele osvojenih teritorija? Da li ce Hrvatska i dalje insistirati na spajanju bosanske Federacije sa Hrvatskom u formi konfederacije? U zagrebackom parlamentu, koji se pre dva dana sastao zbog izglasavanja 12 zakona, ministar inostranih poslova Granic rekao je da su "hrvatske pozicije kako one u pregovorima tako i one na vojnom planu - sada veoma jake" (burno odobravanje). Presao je medjutim preko pitanja jednog poslanika koje se odnosilo na "trvenja i carke" do kojih je doslo izmedju hrvatskih trupa i muslimanske vojske u tek oslobodjenoj varosici Bosanskom Petrovcu. Hrvatska vlada, Ministarstvo javne uprave, odbacili su grb i zastavu Istre: oblik stita na grbu nije u skladu sa heraldickim tradicijama; ne dopadaju se venac i vimena istarske koze; rogovi su joj suvise kratki; nije dobar ni trostruki grumen zemlje (simbol tri starosedelacke etnicke grupacije poluostrva) na koji se oslanja koza. Ako se zeli da grumen ostane, upozorava Ministarstvo, onda srednji grumen treba da bude visi, jer simbolise hrvatsku etnicku skupinu koja je (preo)vladajuca! Sastanak na vrhu u Zagrebu. Predsednici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Tudjman i Izetbegovic, u prisustvu Klintonovog izaslanika, Holbruka, postigli su sporazum o "neophodnosti da nastave ka integraciji funkcija dvojne federacije u Bosni i Hercegovini. Da li je to prvi korak ka likvidaciji takozvane "Hrvatske republike Herceg-Bosne"? Nije receno da ce se to dogoditi. Sto se tice teritorija koje su osvojile hrvatske i muslimanske trupe tokom poslednjih nedelja, za vreme spojene ofanzive protiv Srba, vlada potpuna nesaglasnost, tako da "je dogovoreno da se do kraja sukoba odgodi resenje" koje ce se pronaci "kroz politicki dijalog" i prema tome nece moci da bude prejudicirano "identitetom oslobodilackih snaga". OUN nastavlja da "osudjuje" hrvatsko-muslimansku vojnu eskalaciju u Bosni. Savet bezbednosti opominje Zagreb i Sarajevo da ne koriste situaciju radi sopstvene prednosti, zahteva da se smesta prekine vatra, izrazava duboku "zabrinutost zbog teskoca civilnog stanovnistva". Da li su to uobicajene jalove reci? Posto se u Zagrebu susreo sa britanskim ministrom inostranih poslova Malkolmom Rifkindom, hrvatski ministar inostranih poslova Mate Granic izjavio je da su "hrvatske snage zaustavile dalje napredovanje prema Banjaluci". Rifkinda je primio i predsednik Tudjman, koji mu se zakleo da su "hrvatske snage prekinule ratne operacije u zapadnoj Bosni jos pre dva dana".


Strana 173


1990 - 1995

Rifkind je to primio na znanje, isticuci da "treba izbeci drugu humanitarnu katastrofu, koja bi mogla da poveca na 250.000 broj izbeglica" koje je do sada prouzrokovala hrvatsko-muslimanska ofanziva. U isto vreme kada elektronska sredstva informisanja prenose uveravanja koja su dali Tudjman i Granic, predstavnik OUN u Zagrebu Ganes obavestava da su juce jake snage hrvatske vojske presle reke Unu i Savu izmedju Dvora, Bosanske Kostajnice i Bosanske Dubice i prosirile se preko granice. Ove snage, rekao je Ganes "mogle bi da imaju zadatak da stvore tampon-zonu duz hrvatske granice, na bosanskoj teritoriji, kao sto je vec ucinjeno u zapadnoj oblasti Bosne". U ovoj operaciji, hrvatska artiljerija tukla je gradove Bosanski Novi, Bosansku Dubicu, Knezicu i Svodnu, dok su avioni sa sahovnicom bombardovali srpske polozaje u Bosanskom Novom i Sanskom Mostu. Ovoga puta doslo je, medjutim, do odlucnog reagovanja srpskih snaga koje su, posto su se reorganizovale u poslednjim satima, uspele da blokiraju dalje napredovanje neprijateljskih snaga kako na banjaluckom frontu, tako i na ozrenskom frontu gde je novi napad Izetbegovicevih snaga odbijen. Predstavnik OUN u Zagrebu precizirao je da snage bosanskih Hrvata, snage bosanskih Muslimana i regularna hrvatska vojska, kontrolisu sada 48 odsto teritorije Bosne i Hercegovine. Linija fronta se manje vise stabilizovala i ide od Dvora na reci Uni do granice izmedju Hrvatske i Bosne, do Sanskog Mosta, Mrkonjic Grada i Jajca, da bi se popela duz reke Vrbas do Donjeg Vakufa. Posebno su aktivne muslimanske snage, ali i one - uprkos pobednickim tonovima biltena - vec nekoliko dana slabo napreduju. Danima se ponavlja da je varosica "Sanski Most opkoljena i da se nalazi pred oslobadjanjem" od snaga Petog armijskog korpusa, ciji cilj, posle osvajanja Bosanskog Petrovca, Kljuca i Bosanske Krupe je zauzimanje Prijedora na 25 km od Banjaluke. To je izjavio komandant jedinice, Atif Dudakovic, koji medjutim nije umeo da objasni razlog zbog kojeg je, posto je nekoliko dana pre toga najavio skori pad Mrkonjic Grada, koji su kasnije osvojile trupe bosanskih Hrvata (HVO ), ovaj grad vracen srpskom entitetu (Republici Srpskoj) u februaru-martu 1996, sprovodjenjem ispravki demarkacionih linija utvrdjenih Dejtonskim ugovorom. Pre nego sto su se povukli iz grada, Hrvati su ga u najvecem delu razorili. Pored toga utvrdjeni su uzasni masakri koje su izvrsile hrvatske snage: na pravoslavnom groblju varosice izbila je na videlo velika masovna grobnica iz koje su, krajem marta ili pocetkom aprila ‘96, u prisustvu izaslanika Haskog tribunala, izvadjena tela 181 srpskog civila i vojnika ubijenih za vreme ofanzive bosanskih Hrvata pocetkom jeseni 1995. Veliki deo zrtava imale su smrskane lobanje. U trenutku predaje u stampu ove knjige, utvrdjivanje i trazenje drugih masovnih grobnica je u toku u 26 okolnih mesta. Medju mestima gde su utvrdjeni masakri koje su izvrsili bosanski Hrvati i Muslimani su Celebic, Tarcin, Capljina i Lora, sve bivsi zarobljenicki logori. U logoru Celebic, u zoni Kupresa, centralna Bosna, vijorila se crna zastava sa ustaskim "U", posvedocio je Relja Mrkajic, lekar, bivsi srpski internirac. "Bili smo primorani da udjemo u logor izmedju dva reda hrvatskih vojnika koji su nas toliko tukli da su nam i kosti prebili". Mesecima je ovaj lekar pozrtvovano lecio opekotine na telima svojih nesretnih drugova, izazvane elektricnim udarima i usijanim gvozdenim alatkama koje su upotrebljavali mucitelji. Bilo je takodje "nasilja nad zenama koje se ne moze imenovati" u obliznjem logoru Musala, starom sportskom centru "pretvorenom u arenu uzasa". Zatvorenici su bili "primoravani da pevaju hrvatske svecane pesme dok su bicevani do smrti". Ko bi odbio cekalo ga je mucenje. Onaj koji je ulazio u hrvatski ili muslimanski logor znao je da ce morati da plati za zlocine i grozote koje su negde drugo pocinili bosanski Srbi. Dudakovic jos nije osvojio Mrkonjic Grad, niti je uspeo da uspostavi saobracaj putem prohodnim za kamione izmedju Jajca i Kljuca, gradova koje su odavno osvojile snage bosanskih Hrvata i Muslimana. Prema Dudakovicu, njegove snage su do sada razbile tri srpske brigade i ubile od 900 do 1.300 neprijateljskih


Strana 174


1990 - 1995

vojnika. Najzad, "preuzata je civilna uprava u naseljenim mestima iz kojih je pobeglo celokupno srpsko stanovnistvo". Drugo saopstenje dala je komanda Drugog bosanskog armijskog korpusa da je "posle teskih borbi danas oslobodio drugih 50 kvadratnih kilometara teritorije na planini Ozren". Muslimanske snage stigle su pred vrata Bosanskog Petrovog Sela, "prestonice" srpske enklave na Ozrenu. Medju planinskim selima do kojih su doprle snage bosanskih Muslimana je i Vrbak, u kojem je zauzet top iz kojeg bi trebalo da je ispaljen smrtonosni projektil koji je proteklog 25 maja napravio pokolj u Tuzli ubivsi 75 osoba, najvecim delom mladih i ranivsi drugih 150. Javljeno je za vojne operacije neocekivano i iz podrucja Mostara, gde se mesecima nije pucalo. Muslimani iz Bosne i Hrvati napali su iznenada srpske polozaje, ali su odbijeni. Na ovom sektoru Hercegovine muslimanske trupe koncentrisane su duz linuje Mostar-Nevesinje, Nevesinje-Konjic i Konjic-Kalinovik, dok su Hrvati angazovani duz glavne saobracajnice Capljina-Stolac. Izmedju Muslimana i Hrvata medjutim nisu mnogo srdacni odnosi. Hrvati nisu nikada prikrivali, uglavnom u Mostaru i u Hercegovini, svoju duboku mrznju protiv "Turaka" ili "balija" kako oni sa prezirom nazivaju bosanske Muslimane; i, gde god da su krocili, isticali su zagrebacke barjake na crkvama i na opstinama. Grad Jajce, koji su okupirali Hrvati, ali koji je simbol bosanske drzavnosti, pretvorio se u jabuku razdora. Neki posmatraci misle da ce se, "ako Hrvati i Bosanci budu osvojili Banjaluku, ravnoteza predvidjena mirovnim planom potpisanim u Zenevi, raspasti u paramparcad". Danas niceg novog o izbeglicama. Uvek ista muka. Prema izvorima OUN, onih koji su u severnom delu Bosne upali u klopku, ima 87.000: 7.000 onih koji su pristigli u podrucje Doboja a najvise njih u Banjaluku i njenu oblast. Prvi novinari koji su se vratili u Plitvice bili su praceni gustom povorkom vladinih funkcionera, oficira policije i vojske. Dopisnik lista La Voce napisao je ono sto su mu ispricali ti funkcioneri i ti ljudi u uniformama, ali mu nisu mogli staviti povez preko ociju. Odakle je dosao "razorni bes"? "Malo njih je ocekivalo da ce zateci sve kao sto je bilo nekada. Cudo Nacionalnog parka, pustog ali netaknutog, nadovezuje se na posebnost predela koji ga okruzuje, posebnost koja brine turisticke vodice jer ce za koji mesec morati da organizuju izlete koji se priredjuju na jezerima. Kako cemo objasniti na primer nemackim turistima, koji ce posmatrati iz autobusa dok budu isli u Plitvicki park, rusevine, razvaline, ostatke kuca, da je sve to izazvala ljudska ruka, slepa i razorna mrznja? Jedna za drugom nizu se tipicne kuce, ali bez krovova, bez prozora; kuce od kojih su ostali samo noseci zidovi i oni cesto pocrneli. Rat je posejao ova razaranja, ali mnoge kuce su namerno unistene posle vojnih operacija, porusene posle bekstva Srba. Zasto? "Bilo je neophodno da se to ucini jer su stanovnici lezali na eksplozivu, na granatama, to su bili pravi pravcati arsenali", objasnjavaju vodici novinaru. Zagonetno objasnjenje koje novinar ne razjasnjava. Cak ako se i prihvati da je u tim srpskim kucama bila pronadjena municija, da li je bilo neophodno da se uniste? Da bi kaznili koga? Ne izostaju zatim novosti koje donose oslobodioci: nasilna promena toponima. Tako je Srpsko Polje, postalo Hrvatsko Polje. To pokazuje nova tabla sa kovanicom. Istorija se falsifikuje kao sto se to radilo u Istri od 1953. i kasnije, a jos vise posle 1990. Pise dopisnik: "Zajedno sa onim sto je punjen slamom i jedan drugi medved, od krvi i mesa, umakao je od rata i kruzi ovim krajem zdrav i ziv". Secam se da sam u zagrebackom Vjesniku procitao, pre nekoliko godina, da su "srpski pobunjenici masakrirali cak i medvede u zoni jezera". Sada citam u La Voce del Popolo da je srpsko stanovnistvo koje je pobeglo ostavilo desetine hiljada konja, goveda, svinja i druge stoke. Ali sada je "ostalo malo te stoke. Najveci deo je prikupljen u sabirnim centrima, ili je - ironicni je komentar cicerona - zavrsio na raznju. Sto se tice ratnog plena, kazu da su u jednom podrumu hrvatski vojnici pronasli 700


Strana 175


1990 - 1995

litara alkoholnog pica od sljiva, poznate sljivovice. Sta je bilo s njom? Pa dobro, zna se, vojnici su tog dana nazdravljali... ". Ne kaze se sta su kasnije radili pijani vojnici. U malim plitvickim vilama "na prozorima su jos zavesice, na prozorskim naslonima saksije sa cvecem, na balkonima poneka lezaljka. Ali nigde zive duse". Operacija Oluja hrvatske vojske imala je efekat neutronske bombe, one sto unistava ljude a spasava stvari. Sa izuzetkom Plitvica-varosi, medjutim, u celoj Krajini ni stvari nisu sacuvane. Razaranja koja su izvrsena posle operacije, strahovita su i sumiraju se sa tragedijom covekove smrti. 20. SEPTEMBAR 95. Srbi u Bosni povukli su vise teskog oruzja, vise od 350 komada koliko je predvidela OUN, iz zastitne zone, na 20 kilometara oko Sarajeva. To su potvrdila tri generala-komandanta Plavih slemova koji su, medjutim ostro osudili bosanske Muslimane sto su ispalili dve granate iz bacaca na srpsku cetvrt na periferiji Sarajeva. Zajednicka ofanziva Muslimana i Hrvata stoji u mestu.. Da kazemo kao hrvatska novinska agencija HINA, "vojna situacija postepeno se stabilizuje". Nema nikakvog napredovanja na podrucju Banjaluke, ni u pravcu Bosanskog Petrovca, niti u pravcu Doboja. Jesu li se zadovoljili apetiti? Da li je to posledica ostrih opomena OUN i zemalja NATO? Ipak, treba ukazati na jedan izuzetak: jedinice regularne vojske iz Zagreba, koje su juce presle preko reke Save kod usca Une, tamo gde tok reke oznacava granicu izmedju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uputile su se ka Prijedoru. Hrvatska vlada se tako jos jednom pokazala kao lazljivac: upravo juce je potpredsednik Granic objavio prekid svih vojnih akcija. Imajuci u vidu udaljenost snaga Petog armijskog korpusa bosanskih Muslimana od Prijedora, Tudjman je pozurio da posalje svoje trupe sa naredjenjem da krenu napred u istom pravcu sa suprotne strane. Dva psa oko jedne koske, ali jedan od njih je kod svoje kuce, a drugi je presao preko granice. Prema poslednjim vestima, ima ne manje od 116.000 izbeglica koji se tiskaju u Banjaluci. Strahuje se da bi drugih 50.000 moglo da izbegne iz Prijedora da bi se izmakli ispred hrvatske pretnje. Bolnice su pune ranjenih i obolelih koji ne dobijaju nikakvu pomoc. Banjaluka je ostala gotovo bez lekova, hrane i prevoznih sredstava. Novi oblaci se gomilaju nad mirovnim procesom zbog "teskih napetosti" izmedju Sarajeva i Zagreba, koji su saveznici vise po imenu nego na delu. Gomilaju se neresena unutrasnja pitanja federacije, kako stara tako i nova. Jedan zapadni diplomata je rekao: "Hrvatsko-muslimanska federacija u Bosni jos ne postoji zakonski, medjutim jasno je da je Sarajevo slabiji partner". Ministar inostranih poslova iz Zagreba dao je obavestenje da je formirana mesovita hrvatsko-muslimanska komisija da bi se suocila sa problemima koji su iskrsli po pitanju bihackog aerodroma "Zeljava", oko kojeg se otima i jedna i druga strana. Radi se o tome da treba povuci demarkacionu liniju izmedju dve zemlje pocev od podrucja aerodroma koji "se nalazi delimicno na hrvatskoj teritoriji". Zasad, odluceno je, njime ce se upravljati suvlasnicki, a posle ce se videti... List Delo iz Ljubljane, izvestavajuci o tekucem misljenju u Sloveniji, pise da veoma malo njih veruje da ce se rat u Bosni uskoro zavrsiti. Poslanicka skupstina hrvatskog parlamenta je raspustena. Novi narodni predstavnici (do sada 137, ubuduce 127) bice izglasani 29. oktobra. Tako je rekao Tudjman i tako je i bilo. Na svojoj poslednjoj sednici, Sabor je prihvatio dva zakona: izborni i zakon o popisu stanovnistva. Sve amandmane opozicije odbila je glasacka masina partije na vlasti koja ima apsolutnu vecinu u zakonodavnom organu. Popis stanovnistva, drugi u Hrvatskoj u ovoj deceniji i prvi u istoriji zemlje posle


Strana 176


1990 - 1995

nezavisnosti, bio je nametnut - kako je objasnjeno - jer demografska slika koja je dobijena marta 1991. potpuno se raspala. I to je tacno: stotine hiljada ljudi, najvecim delom srpske etnicke pripadnosti, napustili su zemlju ili su iz nje bili isterani; velike mase premestene su iz jednog kraja u drugi (Istra je dozivela pravu invaziju u cilju radikalnije hrvatizacije); duboko je izmenjena etnicka struktura. Ali zar nije trebalo sacekati rezultate popisa koji ce se obaviti u prvoj polovini aprila 1996? Nije, rezim je vec utvrdio koliko predstavnika ce moci da imaju pojedine nacionalne manjine: trojicu Srbi, po jednog Italijani i Madjari, Cesi i Slovaci zajedno, jos jednog druge etnicke zajednice od nekog znacaja: Rusini, Austrijanci, Ukrajinci i Nemci. Dvanaest sedista bice rezervisano za Hrvate iz dijaspore rasejane po svetu, poznatu rezervu "vrhovnikove" partije, koji je, 1990. godine, prvi put stupio na vlast, pre svega zahvaljujuci finansijskoj pomoci iz dijaspore starih ili neo-ustasa; dijaspora je nastavila da ga subvencionise i na izborima iz 1992. i 1993. Njen uticaj na politiku zemlje bice mnogo jaci. Pribegavanje prevremnim izborima, prema objasnjenju koje su u Parlamentu dali poglavari HDZ, postalo je neophodno ne samo zbog "demografskih promena do koji je doslo u zemlji" nego i zbog prelaska, cak 24 clana parlamenta razlicitih pripadnosti u druge partije. Prelasci koji su neznatno oslabili parlamentarnu vecinu Tudjmanove partije (koja se popela na vlast sa 40 odsto glasova od onih koji su glasali i sa jedva 27 odsto od ukupnog broja onih sa pravom glasa). Sada, posto zeli da bude apsolutni gospodar i ukloni bilo kakvu ozbiljnu demokratsku kontrolu, autokrata iz Zagreba se oslanja na plebiscitarnu vecinu, zeli da svede opoziciju na pravi i obicni ukras, na "demokratski" paravan iz kojeg se krije stvarna diktatura. I tako, ovaj put nije bilo administrativnih izbora koji su uvek vezivani za one parlamentarne. Ne koriste rezimu, jer na lokalnom nivou, od opstina do oblasti, nema nikakvog oblika ozbiljne samouprave; sve je centralizovano, sve zavisi od centralne vlade, lokalne ustanove mogu da odlucuju samo o pitanjima od male vaznosti i, kao da to nije dovoljno, kontrolna vlast poverena je vladinim poverenicima i komesarima koji su postavljeni uz predstavnike i predsednike opstina. U danasnjem dnevnom listu Novi list citam naslov koji kaze: "Tudjmanova drzava postala je drzava kriminalaca". Dobro sintetizuje dugi napis Dragutina Hlada, potpredsednika Nezavisnih demokrata (bivsih tudjmanovaca). Podsecajuci na "ogromne uspehe" kojima se Tudjman hvalisao u nedavnim govorima, Hlad ih nabraja, pocev od "pljacke narodne imovine" kroz privatizaciju; partija na vlasti pokusava da zabasuri ovu pljacku podsticuci u Hrvatskom narodu najnize nacional-sovinisticke instinkte. "I ne samo to. HDZ je postala partija fasisticke oligarhije cija jedina uloga je, ciji jedini zadatak je legalizacija ove pljacke i zastita interesa pljackasa". "Kada se jedna drzava i jedan rezim pretvaraju u drzavu i rezim kriminalaca, ona radi u korist kriminalaca i zivi u kriminalu. Hrvatski narod se nije borio za slobodu i nezavisnost da bi njime upravljala saka kriminalaca". I dalje: "Tudjman se hvalise da je ukljucio u Ministarstvo inostranih poslova 200 Hrvata iz dijaspore, ali sta je bilo sa 100.000 Hrvata koji su pobegli iz Hrvatske od kada je Tudjman stupio na vlast i u trenutku kada nam je potrebno da ponovo ozivimo prostrane regione koji su ostali opustoseni? Je li to uspeh?". I jos: "Je li mozda uspeh sto Hrvatska postaje Eldorado sverca i medjunarodnog organizovanog kriminala, zemlja u kojoj nema pravne drzave, gde Ministarstvo finansija pribegava teroristickim metodama da bi unistila male preduzimace koji politicki nisu po volji rezima?". "Moze li se govoriti o pravnoj drzavi kada u predsednikovoj pretorijanskoj gardi sluze obicni delinkventi i lica osumnjicena da su ratni zlocinci?". Posto je nazvao Tudjmana "Sadam Husein made in Hrvatska", Dragutin Hlad nabraja niz cinjenica kao dokaz nepostojanja slobode i demokratije u zemlji koju on naziva "Tudjmanistan" i "Hajduckistan". Ogranicavamo se na mali broj


Strana 177


1990 - 1995

primera: "Da nije mozda anomalija sto predsednik republike, u svojstvu predsednika svih gradjana, nastavlja da bude predsednik partije i nosilac liste kandidata HDZ na izborima?". A sta cemo sa pravom glasa koje je dato dijaspori? Na stranu to sto ce gradjani Australije i Hercegovine moci da odlucuju o sudbini Hrvata u Hrvatskoj, ostaje pitanje broja: rezim kaze da Hrvata u inostranstvu ima 420.000 i da ce imati 12 poslanika. Iz kojeg popisa stanovnistva je izvukao ovaj broj? I zasto da bude po jedan poslanik na svakih 40.000 emigranata dok je za birace u domovini odnos jedan poslanik na 80.000? I ko daje pravo Tudjmanu da deli Hrvate na one koji su pobornici HDZ i one koji to nisu, da oznaci prve kao patriote a druge... Drugi su mozda izdajnici? I kao da to nije dovoljno, putem raznih kanala, na prvom mestu dnevnih novina i periodicne stampe, partija na vlasti pokusava uporno da proturi tezu prema kojoj je prezivljavanje Hrvatske vezano za vodjstvo jakog coveka, koji ima neogranicenu vlast, a taj bi trebalo da bude Tudjman, koga je vec neko predlozio za dozivotnog predsednika. On sam, motivisuci odluku koju je doneo pre mesec dana da se ide na prevremene izbore, tvrdi da mu je potrebna cvrsta vlada svrstana na liniji njegove partije, "drugim recima potcinjena vlada, njemu slepo pokorna, koja bi mu omogucila da on licno neometano vlada. Je li to demokratija?". Zavrsavajuci, Dragutin Hlad pise da je sloboda Hrvatske "ugrozena iznutra od onih koji su stvorili sistem antivrednosti, netolerantan prema razlikama... ".Postajemo zabe u mrtvilu kraljevstva Tudjmanistan, zivimo u zemlji u kojoj je i intelektualna elita pocela da lize stopala nosiocima vlasti, klicuci Tudjmanu i njegovoj kohorti pljackasa". U intervenciji ovog lidera opozicije odrazava se nesumnjiivo klima izborne kampanje. Isto se ne moze reci za dnevni list Delo iz Ljubljane koji objavljuje rezultate demoskopskog istrazivanja iz kojeg proizilazi da se u Sloveniji, gde je ipak snazno negodovanje protiv Miloseviceve Srbije, koji je nazvan "krvnik sa Balkana" i gde su znatne simpatije prema katolickoj Hrvatskoj, Tudjman dopada malom broju ljudi. Ima cak i onih koji ga smatraju ratnim zlocincem (4,3 odsto). Vecina Slovenaca smatraju hrvatskog bivseg komunistickog generala "sasvim bledom fotokopijom predsednika Tita, ciji je bio samo najverniji i ponizni sluga tridesetak godina". Pored toga Slovenci su bili sokirani cinjenicom da "generalisimus" nastoji da se samoproglasi dozivotnim predsednikom nove hrvatske drzave, u kojoj je ogromna vecina stanovnika, zahvaljujuci upravo njegovoj "dalekovidoj" politici, dovedena do bede. Pre nego sto je raspusten, hrvatski parlament ukinuo je odredbe ustavnog zakona o manjinama koje se odnose na autonomiju krajeva pretezno nastanjenih Srbima. Pored toga Srbima izbeglim iz Hrvatske pod pritiskom vojnih operacija "Bljesak" i "Oluja", koje su od zapadne Slavonije i Krajine nacinili puste teritorije, ostavljeno je 90 dana vremena da se vrate ako zele da sacuvaju vlasnistvo nad imanjima, koja je, u medjuvremenu, zaplenila hrvatska drzava. Inace, u ovom trenutku nijedna vlast u Srbiji, Bosni, Madjarskoj ili u drugim zemljama u kojima su izbeglice nasle utociste, nema pravo da izda ovim nesretnicima pasos ili neki drugi dokument koji bi im dopustio da se vrate... Oni su zarobljenici zatvorenog kruga, jednog opakog komplikovanog mehanizma. U vezi sa tim lider Srba u Hrvatskoj, Milan Djukic, ucestvujuci danas u debati u parlamentu pre glasanja, rekao je da zakoni koje je nametnuo rezim nastoje da sprece povratak srpskih izbeglica koji su pobegli iz Krajine. Cak su zakoni ustaske drzave za vreme II svetskog rata, dodao je, bili liberalniji i tolerantniji prema Srbima od ovih koji su doneseni Tudjmanovom voljom... 21. SEPTEMBAR 95. Reka srpskih izbeglica i dalje se uliva u Banjaluku. Krecu se kola pokrivena ceradama, slicna kolima americkih pionira, drugi idu pesice sa malim stadima


Strana 178


1990 - 1995

ovaca i koza. Prema izvorima bosanskih Srba, komanda hrvatske vojske otvorila je vatru na jednu kolonu izbeglica i ubila 12 zena i dece. Medjunarodni komitet Crvenog krsta obavestava da u poslednja cetiri meseca civila, koji su bili primorani da napuste njihove kuce u Bosni ranije kontrolisanoj od Srba, ima 380.000. Njima treba dodati 200.000 i vise Srba koji su izbegli iz hrvatske Krajine. Ofanziva snaga Muslimana, bosanskih Hrvata i regularnih trupa iz Zagreba protiv bosanskih Srba, je "verovatno prestala". Srbi su, sa svoje strane povukli 250 artiljerijskih orudja i bornih kola sa podrucja oko Sarajeva, za koje se sada smatra da je "izvan opasnosti". Ali moze li se zaista reci da je rat pri kraju? Ne znam koliko se moze verovati izjavama kao sto je ona koja je danas data u Zagrebu: Vlada Republike Hrvatske, sporazumno sa vladom Federacije Bosne i Hercegovine, odlucila je da ne poduzima dalje akcije bilo koje vrste u zapadnom regionu Bosne i Hercegovine koje bi mogle dovesti do sukoba u Banjaluci. Hrvatska vojska koja operise na teritoriji Bosne i Hercegovine ... zavrsice svoje ogranicene vojne operacije na ovom podrucju u sto je moguce kracem roku. Treba se nadati da ce Hrvatska, jedina koja je izvukla korist iz ovog rata koji traje preko cetiri godine, biti zadovoljna teritorijama koje je osvojila u Bosni i da ce smatrati mnogo vaznijim mir od nekoliko kvadratnih kilometara vise ili manje u pravcu Banjaluke, levo ili desno od ovog grada. U Mostaru, gde za cetiri i po meseca evropska uprava nije uspela da sastavi dva dela grada koje dele Neretva i neprijateljstvo izmedju Muslimana i Hrvata, vlasti istocnog Mostara odbile su da potpisu dokument izuzetno vazan za prezivljavanje bosanske Hrvatsko-muslimanske federacije. Dokument koji se odnosi na pojacanje i koriscenje dveju hidrocentrala i na snabdevanje elektricnom energijom i vodom grada i podrucja doline koju preseca reka. To je novi elemenat napetosti koji se dodaje tolikim nesporazumima, komplikacijama i uzajamnim sumnjicenjima. Da pojacaju ove napetosti stizu aneksionisticki predlozi hrvatske ekstremne desnice, koja je u koaliciji sa Tudjmanovom partijom. "Hrvatska patriotska partija" zahteva podelu Bosne, sto ce reci pripajanje Hrvatskoj prostranih bosanskih podrucja, pozivajuci se na istorijsko pravo tamo gde hrvatska etnicka skupina nema vecinu, tako da hrvatskom granicom obuhvati veliki deo zemlje sa kojom se granici: "Takozvana turska Hrvatska, to jest zapadna Bosna do reke Vrbas, pripaja se Republici Hrvatskoj kao teritorija istorijski hrvatska, zajedno sa oblastima Bosne i Hercegovine, do linije: reka Vrbas, Banjaluka, Jajce, Travnik, Bugojno, Prozor, Konjic, Stolac, Bileca, kao hrvatska regija u geopolitickom smislu". Sef posmatraca Evropske unije u Hrvatskoj, Danac Lenart Lesli, kada se danas u Splitu sastao sa predsednikom opstine dalmatinskog glavnog grada nije bio preterano diplomata u izrazavanju svoga misljenja njemu a, preko njega, vrhu u Zagrebu. Hrvatska, tvrdio je, nece moci tako brzo da racuna na pomoc Evrope posle onoga sto se dogodilo u Krajini danima i nedeljama posle ponovnog osvajanja. Ono sto su evropski posmatraci videli u tom regionu, narocito u zoni Knina i svim mestima u zaledju Zadra, baca tamnu mrlju na hrvatsku vladu. Dodao je: "Evropu ne zanimaju hrvatske politicke partije i naredni izbori u Hrvatskoj, medjutim veoma je zainteresovana za demokratske procese; a sve navodi na bojazan da se Hrvatska krece ka jednopartijskom sistemu". Optuzba za zlocine pocinjene u Krajini posle Operacije Oluja dosla je i od predsednistva Saveza antifasistickih boraca Hrvatske, organizacije bivsih partizana koja je sada potisnuta na marginu drustveno-politickog zivota. Ova organizacija je zahtevala od zagrebacke vlade da "preduzme energicne mere protiv onih koji su se upustili u podmetanja pozara i pljacke" i osudila sa indignacijom "nastavljanje prakse napada na spomenike antifasistickoj borbi". Posebno je konstatovano da, dok skupovima onih koji su se u II svetskom ratu borili u redovima ustasa i kolaboracionista redovno prisustvuju predstavnici vlade,


Strana 179


1990 - 1995

nisu se mogli videti ni na jednoj od 350 manifestacija antifasista u toku ove godine. Ova diskriminacija je iznad svega u protivrecnosti sa onim govorima u kojima Tudjman velica "izmirenje i jedinstvo svih Hrvata u domovini i u svetu". Poslednji od ovih govora koji je odrzan pre pet dana, komentarise La Voce del Popolo iz Rijeke: "Podele koje su postojale u zemlji - pise direktor dnevnog lista na italijanskom jeziku - izgledaju sada kao da se mogu prevazici zahvaljujuci revizijama istorije koje stavljaju znak jednakosti izmedju fasizma i komunizma". Tudjman moze da "zadovoljno konstatuje kako su konacno zajedno Hrvati koji su pre vise od 50 godina pucali jedni na druge, jedni partizani, drugi ustase". Da li je zaista tako? Ako je zaista postavljen "znak jednakosti", zasto su vlasti uklonile do sada preko 3.000 spomen-ploca i dozvolile da se unisti najmanje 2.000 spomenika koji su podsecali na partizansku borbu? Vojnu intervenciju Hrvatske u istocnoj Slavoniji i u Baranji, poslednjem komadu teritorije koja je jos u rukama lokalnih Srba koji su se pobunili protiv vlasti iz Zagreba 1991. godine, treba spreciti po svaku cenu. Ona bi se zavrsila neizbezno masovnim bekstvom stanovnistva, to jest etnickim ciscenjem, kao sto se dogodilo za vreme i posle Operacije Bljesak u zapadnoj Slavoniji 1-2. maja i Operacije Oluja u Krajini (Lika, Kordun i Banija) prve nedelje avgusta: reci Gavena Hjuita, britanskog ambasadora u Zagrebu. Nije dovoljno vratiti u te krajeve hrvatske izbeglice, treba stvoriti uslove da bi oni mogli da zive zajedno sa Srbima koji imaju jednako pravo da zive na svojoj zemlji u Hrvatskoj. I ovo su reci britanskog diplomate koji je sustinski prigovorio hrvatskim upravljacima da su na stetu srpskog stanovnistva izvrsili takvo "ciscenje" kakvo na sav glas osudjuju kada pogadja njihov narod. U hrvatskim krajevima koji su ponovo osvojeni pocetkom maja i u prvoj dekadi avgusta ove godine ostalo je 2.000-3.000 osoba, uglavnom starijih. Danas hrvatska vlada saopstava da su posle operacije Bljesak u zapadnoj Slavoniji uhapsena 64 Srbina, a posle Operacije Oluja u Krajini 851 Srbin, koji su svi optuzeni za oruzani ustanak protiv Hrvatske i za ratne zlocine. Prakticno svi muskarci pod oruzjem, zarobljeni ili uhapseni u borbi, proglaseni su zlocincima. Ni na koga nije primenjena amnestija koju je Tudjman obecao onima koji budu polozili oruzje. Hrvatska sekcija Helsinskog odbora za ljudska prava poslala je otvoreno pismo zagrebackoj vladi u kojem prijavljuje dva slucaja: sa jedne strane Tudjmanov rezim nagoni hrvatske izbeglice, koji su pobegli ili isterani iz Krajine 1991, da se vrate u taj kraj i na silu prisvaja i hrvatske izbeglice koji su pobegli ili su isterani iz Bosne koju kontrolisu Srbi; sa druge strane pribegava svim mogucim lukavstvima da bi sprecila povratak u Hrvatsku i na njihova imanja Srbima koji su izgnani ili su masovno izbegli iz Krajine i iz zapadne Slavonije. Naveden je i jedan dogadjaj koji duboko uznemiruje: cetiri porodice hrvatskih gradjana, Srba iz Krajine koji su pobegli zajedno sa zemljacima u Srbiju za vreme operacije Oluja, odlucili su da se vrate kuci. Srpske vlasti su ih pustile da odu, madjarske vlasti su ih pustile da predju srpskomadjarsku granicu i dozvolile im da predju preko njihove teritorije do hrvatske granice, na prelazu Barc-Terezino Polje, ali hrvatske vlasti nisu ih pustile da udju. Traze im "nove hrvatske isprave" koje nisu hteli da im izdaju ni ured hrvatskog predstavnistva u Beogradu niti hrvatska ambasada u Budimpesti. Na taj nacin, vec danima ljude generacije izmedju 1915. i 1925, dakle stare izmedju 70 i 80 godina, najvecim delom obolele, podsticu da se vrate u Srbiju da tamo umru. To je humanost najveceg katolika Tudjmana, lazljivca koji je, pritisnut zapadnim silama, uputio poziv Srbima iz Krajine, hrvatskim drzavljanima, da se vrate u svoju zemlju. Pokazalo se da je taj poziv opaka sprdnja. U stvari Tudjman ne zeli da se izbegli ili izgnani Srbi vrate i na taj nacin ponovo otvore "srpsko pitanje" u Hrvatskoj koje je, kako je imao obicaj da kaze u nekoliko govora, smatra on, zauvek resio "iscupavsi vekovnu rak-ranu" iz hrvatskog tela.


Strana 180


1990 - 1995

Jedan hrvatski kolega ne suvise privrzen rezimu, Damir Maricic, u jednom svom napisu obnavlja secanje na dogadjaj zabelezen u Zadru novembra 1944, nekoliko dana posle ulaska jugoslovenskih trupa u ovaj grad. Neki Bepi, gradjanin Zadra koji ce otuda kroz koji mesec otici u Italiju kao jedan od mnogih izgnanika, osvrnuo se i procitao na mnogim vratima kuca - postedjenih od angloamerickih bombardovanja - natpis "zauzeto". Misleci da ta rec oznacava neko jugoslovensko prezime, Bepi je uzviknuo: "Kakva velika porodica ovi Zauzeto!" Jugosloveni koji su se u to vreme slivali u osvojeni grad, prisvajajuci protivpravno stanove i kuce koje su napustili italijanski stanovnici, ispisivali su na vratima ili po zidovima rec "zauzeto", ili svoje prezime. Ista stvar se dogadja sada u bivsoj Krajini ociscenoj od Srba, pocev od neposrednog zaledja Zadra. Osvajaci su pozurili da napisu rec "zauzeto" uz dodatak "Hrvat" na kucama koje su prisvojili. Na onima koje je postedeo osvajacki bes "oslobodilaca". Drzeci se onoga sto je rekao hrvatski premijer Valentic na sednici izvrsnog odbora koji je odrzan u Kninu posle osvajanja grada, na teritoriji Krajine ostalo je slobodno 123.000 stanova u koje je vlada iz Zagreba nameravala da useli 123.000 hrvatskih izbeglica. Sada, iako je vec takoreci gotova stvar da se srpsko izbeglo stanovnistvo nece vratiti - jer im nece biti omoguceno da se vrate - izgleda da za ostale izbeglice ili hrvatske naseljenike nece tako brzo biti mesta. Nema stanova! Avanturisti svih vrsta, uobicajeni "heroji patriotskog rata" i pravi pravcati kriminalci, izbacuju veoma retke vlasnike koji su ostali, izbacujuci i hrvatske izbeglice koje su se vratile kuci, sejuci teror, prisvajajuci kuce, stanove, prodavnice, industrijske pogone, zemlju. Sama vlada, posto je nedeljama davala odresene ruke "patriotima"-kriminalcima sada uvidja da ne raspolaze ni stanovima koje bi morala da dodeli lekarima i drugom sanitetskom osoblju (samo u Kninu potrdebno ih je 150), uciteljima osnovnih skola, nastavnicima srednjih skola, policajcima, vojnim sluzbenicima, cinovnicima raznih drzavnih i opstinskih ureda. Situacija je haoticna ne samo u Kninu, nego i u Benkovcu, u Obrovcu i u drugim podrucjima Like, ali dovoljno je ostati u Kninu da bi se dobila slika nesrece koja je sveopsta. U Kninu i u drugim manjim gradovima Krajine, na imanjima i u kucama Srba, Tudjman i njegov rezim hteli bi da ustolice Hrvate iz dijaspore koje dovode uglavnom iz Australije i Latinske Amerike (Cilea i Argentine na prvom mestu) gde su nasli utociste ustase koji su pobegli iz Jugoslavije krajem II svetskog rata; Hrvate koji su pobegli iz Bosne i Hercegovine i iz Vojvodine; veterane pobednickih bitaka ponovnog osvajanja, ali i mnogobrojne njegove emisare kojima je - posto su mu slepo sluzili u najraznovrsnijim "misijama" - Tudjman obecao kucu i polozaj u "oslobodjenim" krajevima. Ministar zdravlja, Andrija Hebrang, zali se na cinjenicu da od 600 zdravstvenih radnika, koji su pobegli iz Krajine 1991. godine i smestili se negde drugo, sasvim mali broj njih zeli da se vrati. Isto se desava i sa skolskim radnicima, a cak i sa izbeglicama koji su bili zaposleni u nekim industrijskim sektorima. Kao izbeglice i hrvatske patriote, imali su prednost pri zaposljavanju u Istri, u Rijeci i u drugim gradovima Hrvatske koje nije pogodio rat i sada nemaju mnogo volje da se vrate u Krajinu. Ali ako stari stanari starosedeoci ne zele da se vrate - i zbog toga sto se osecaju neprijatno uz kolonizatore koji su dosli ili koji dolaze iz dalekih krajeva i zemalja, koji su za njih stranci iako su im sunarodnici - postoji medjutim nekontrolisani priliv i nezadrziva trka u zauzimanju kuca i stanova od strane avanturista i kriminalaca svih vrsta. Kao da nije bilo dovoljno, "nastavlja se sa pljackanjem i paljenjem kuca", pise Damir Maricic. I to se ne dogadja samo po gradovima nego i po selima. "U seoskim podrucjima, nazalost, celokupna stambena imovina je unistena obavestio je predsednik oblasti Zadar-Kninn, Sime Prtenjaca, ministra za useljavanje Marijana Petrovica - a ja nemam nameru da ispitujem nacine i uzroke ovih razaranja". Oni su uostalom dobro poznati. Srpske vlasti Krajine dopustile su razaranje kuca izbeglih Hrvata, hrvatske vlasti nisu ni prstom mrdnule da bi sprecile, posle ponovne okupacije oblasti, unistavanje imovine Srba.


Strana 181


1990 - 1995

Na podrucju gde je u aprilu 1991. zivelo 450.000 ljudi, danas nema mesta ni za 20.000. Razaranja, uz dopustenje ili bez, nije vazno, pocela su od 8. avgusta da bi se sprecio povratak odbeglih Srba; danas Zagreb uvidja da nije u stanju da zaustavi palikuce i pljackase i konstatuje gorko da ne moze da obezbedi smestaj cak ni svojim cinovnicima u tom kraju koji se tretira kao ratni plen na tipican srednjovekovni nacin. "Za mnoge su novooslobodjeni krajevi - kaze Maricic postali Eldorado". Hrvatski predsednik Franjo Tudjman uklonio je sa komandnog polozaja generala Vinka Verbanca (Istranina po rodjenju) i predao ga disciplinskoj komisiji "zbog posledica jedne vojne akcije koju je preduzeo na sopstvenu inicijativu". Ima nesto mutno u svemu tome, ali danasnje saopstenje "Vrhovnika" ne daje objasnjenje. Izgleda da je do nezeljene vojne akcije doslo u Bosni. Odnosi izmedju Hrvata i Muslimana u Bosni i izmedju Sarajeva i Zagreba postali su veoma zategnuti; to su rivalski odnosi. Do krvavih sukoba izmedju jedinica saveznickih vojski nije doslo samo kod Bosanskog Petrovca (kazu "greskom") nego i juzno od grada Jajca. Mrtvih je na desetine. Jedinice Sedmog bosanskog korpusa pokusale su da udju u grad koji su zauzeli Hrvati, a ovi su odgovorili otvaranjem vatre. Od Jajca, u kojem su ranije Muslimani bili u vecini, Hrvati bi hteli da naprave prestonicu "Republike hrvatske Herceg-Bosne". Pored toga oni bi, iako cine svega 14 odsto stanovnistva, hteli da zadrze u posedu svu teritoriju (oko 21 odsto) koju su do sada osvojili da bi podrzali ofanzivu saveznika protiv Srba, naduvavajuci tako ne dvojnu federaciju, nego svoju "republiku". I, indirektno, "rodnu grudu" Hrvatsku. Nisu slucajno hrvatske trupe, prodiruci u Bosnu da bi pomogle bosanskim Muslimanima, proglasile oblasti Glamoca i Grahova "istorijski hrvatskim teritorijama" isticuci svuda samo hrvatske zastave, pa su cak u Jajcu, koje su proglasili "drevnim hrvatskim kraljevskim gradom", istakli zastavu vecu od one koja se vije u Kninu, koja je duga 20 metara. Dolaskom Hrvata u Bosnu, posvuda nestaju zastave sa tri Izetbegoviceva ljiljana; svaka teritorija koju su "oslobodile" hrvatske snage u Bosni smesta se pripaja "Republici hrvatskoj Herceg-Bosni", iako bi morala da bude ustanovljena bar uprava Hrvatsko-muslimanske federacije. U istocnom Mostaru, vlada "Republike hrvatske Herceg-Bosne" pozurila je da donese zakone na osnovu kojih je ta "republika", secesionisticka kao i ona srpska Karadziceva, prosirila svoju nadleznost na sve teritorije koje su hrvatske trupe "oslobodile". Grad Glamoc - etnicki oduvek srpski, kao sto su to uvek bili Grahovo, Drvar, Popovo Polje i sva naseljena mesta u tom kraju do Trebinja - sada zaposedaju hrvatski kolonisti da bi Dalmaciji, od sada pa ubuduce, stvorili hrvatsko etnicko zaledje, to jest bezbedno, iako se uglavnom radi o kraskom kamenjaru. U muslimanskom Jajcu, kuce koje su izbegli stanovnici ostavili prazne ne vracaju Muslimanima nego dodeljuju Hrvatima koji su dosli iz Banjaluke. Da li su onda mogle izostati napetosti? Vlada iz Zagreba cuti o hrvatskim apetitima u Bosni, ali govore njene novine. U njima se nizu komentari kojima zele da pokazu kako je oslobadjanje Bosne zasluga hrvatske vojske, a da se Izetbegovicevi generali kite hrvatskim perjem. Van metafore, istina je da Tudjman osvaja Bosnu za sebe, ne za Izetbegovica. Projekti ova dva gospodina uzajamno se iskljucuju. Samo u jednom su slozni: i jedan i drugi zele da otmu od Srba odredjene teritorije. Ipak Tudjman se u jednom slaze sa "zajednickim neprijateljem", Srbinom Milosevicem: u tome sto zele da podele Bosnu na stetu Muslimana. Pravi ciljevi hrvatske politike otkrili su se u vezi sa Banjalukom. Jos pre nego sto su se hrvatska i bosanska vojska priblizile Banjaluci, Tudjman je pustio svoga glasonosu da govori: politicki sekretar hrvatske vladajuce partije, Zlatko Canjuga, vikao je na sav glas kako je "Banjaluka oduvek bila hrvatska a takva ce i ostati" dodajuci, uzgred, da su Tudjman i njegova partija nadmasili velicinom poduhvate hrvatskih kraljeva Tomislava i Zvonimira, pod kojima je srednjovekovna Hrvatska


Strana 182


1990 - 1995

dostigla vrhunac svoga sjaja. Potom je nagovestio "povratak Hrvatske u Banjaluku i, ako je moguce, na reku Drinu" jer "hrvatske zemlje u Bosni i Hercegovini fundamentalno su zainteresovane za stvaranje hrvatske nacionalne drzave". Geografske karte Bosne, koje je stampa ovih dana objavila u Zagrebu, tretiraju Hrvatsko-bosansku federaciju kao tampon-zonu izmedju Hrvatske i Srbije i prema tome kao tampon -drzavu pod hrvatskim protektoratom. U hrvatske apetite u Bosni vise niko ne sumnja, ali moguce su dve varijante: a) podela na tri dela po etnickom principu, pracena pripajanjem srpskog entiteta Srbiji, hrvatskog entiteta Hrvatskoj i osnivanjem "male Bosne" u vidu autonomne drzave pod hrvatskim protektoratom; b) obnova formalno unitarne Bosne ali sastavljene iz dva entiteta: Republike Srpske i Hrvatsko-muslimanske federacije, koja bi bila potpuno ukljucena u interesnu zonu Hrvatske, ili konfederalno povezana sa Hrvatskom. Unutar Hrvatsko-muslimanske federacije, ili "Velike Hrvatske", muslimanima (iz Bosne) bio bi dodeljen status autonomije. Na jedan ili na drugi nacin, izmedju "Velike Srbije" i "Velike Hrvatske", muslimani iz Bosne zavrsili bi kao u indijanskom rezervatu. U jednom intervjuu koji je dao austrijskom Focus-u, hrvatski predsednik Tudjman tvrdi da "Muslimani mogu i dalje da se oslanjaju na Hrvatsku samo kroz Federaciju (dvojnu)", inace ce im i ova mogucnost biti uskracena. O kakvom "oslanjanju" se radi shvata se u nastavku intervjua, u kojem Tudjman tvrdi da je "u istoriji, veliki deo Bosne geopoliticki pripadao Hrvatskoj" i da su "po poreklu, po jeziku, istorijski i politicki, Muslimani pretezno Hrvati". Dakle, veliki deo Bosne je hrvatski, veliki deo Muslimana iz Bosne su Hrvati. Srbi kao Karadzic i Mladic pokusali su da istrebe Muslimane, Tudjman i njegovi hteli bi da ih asimiliraju i tako ucine da nestanu kao etnicka skupina. To je stav identican onome koji je Tudjman ispoljio "daleke" 1977. u pismu zaverenickom prijatelju u inostranstvu, Bruni Busicu. Pismo se tek ovih dana pojavilo u zagrebackom casopisu Obzor, koji je blizak predsedniku. Citamo: Sto se tice Muslimana njima se priznaje kulturno-verska posebnost, ali se medjutim snazno podvlaci njihovo hrvatsko poreklo i jezik; oni su Hrvati koji su postali Muslimani posle okupacije otomanske pretezno hrvatskih teritorija. Republika Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska su nerazdvojno spojene geopoliticki (strateski, ekonomski i mrezom komunikacija), tako da bi bilo pogubno za muslimansku zajednicu ako bi se odvojila. Dakle, ovo je bila i ostala Tudjmanova teza: veliki deo Bosne je bio i ostaje hrvatska teritorija koja je u proslosti bila okupirana; zbog toga njeno oslobadjanje danas cini legitimnim njeno vracanje Hrvatskoj. Sa hrvatizacijom Muslimana iz Bosne i hrvatizacijom teritorija bosanskih Srba koje su osvojene i etnicki ociscene, kao posledicama. To je povratak politici Ante Pavelica, ustaskog poglavnika Nezavisne Drzave Hrvatske koja je bila po volji Hitlera i Musolinija. Za vreme "vodje" Pavelica, Hrvatska je formalno bila kraljevina cija je kruna kruna velikog kralja Zvonimira - bila ponudjena princu iz porodice Savoja, Ajmonu, ali on se tom krunom nikada nije krunisao. U stvari bila je vicekraljevina pod nominalnim protektoratom fasisticke Italije, defakto kolonija nemackog Treceg rajha. Hrvatska je danas predsednicka republika u kojoj vecinom u parlamentu, vladom i svim institucijama drzave manevrise jedan covek, Franjo Tudjman, koji je predsednik partije na vlasti, sef drzave, vrhovni komandant vojnih snaga i koji deluje kao autokrata koji namerava da postane kako ga je nazvao jedan opozicioni list - "Ban Franjo Zvonimir II". Razgovor o banu (titula koja je dodeljivana kraljevskim guvernerima kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije u kontekstu austro-ugarske imperije) zapoceo je raspustanjem hrvatskog parlamenta, ili zbog razloga radi kojih je, iako raspolaze apsolutnom vecinom u Saboru, Tudjman odlucio da raspise izbore 29. oktobra. Jedan od njegovih zamenika, Vladimir Seks, otvoreno je izjavio da je partiji na vlasti cilj da osvoji 2/3 vecine sto ce joj omoguciti da izmeni ustav, a da nista ne


Strana 183


1990 - 1995

trazi od opozicije. Izmena ustava trebalo bi da dovede do prosirenja vlasti predsednika. Koje vlasti, buduci da je vec ima svu? Prema nedeljniku Globus iz Zagreba, koji se poziva na poverljive izvore, ne samo da ce se prosiriti vlast sefa drzave, nego ce Hrvatska iz republike biti pretvorena u Banovinu, pod kraljevskom vladavinom "bana" Franje Tudjmana. Ovaj se vec ponasa kao suveren sa titulama "Vrhovnik" i "Otac domovine". Na svakom koraku ispoljava svoju opsednutost ili sklonost prema svecanim uniformama, cinovima vrhovnog zapovednika, paradama: prema svim manifestacijama licne vlasti. Ukratko Tudjman je vec sada nadahnut carskim uzorom. Sama njegova predsednicka rezidencija u zvanicnim saopstenjima, oznacava se umesto "palata", kao "Predsednicki dvor". U ovaj "Dvor", kada saziva novinare, mogu da udju samo urednici i komentatori kojima je on naklonjen i oni iz "Drzavnosti" organa njegove partije. Kada na nekom sektoru nema novina, nedeljnika ili casopisa, koji se uklapaju u njegove kriterijume, osnuje ih i resi problem. Tako je nedavno, osnovao list za "patriotsku kulturu" Hrvatsko slovo i takozvani humoristicki list koji se okomio na maltretiranu opoziciju. Nedavno je, pre nego sto je raspusten parlament, njegov predsednik Nedjeljko Mihanovic, bivsi knjizevni kriticar i akademik, podneo predlog koji bi u demokratskoj zemlji izazvao prezir onoga na koga se odnosi, ali Tudjmanu se dopao: predlog da bude imenovan za dozivotnog predsednika. Prema Mihanovicu "od vremena kralja Zvonimira Hrvatska nije imala drzavnika zasluznijeg od Franje Tudjmana, oca domovine". Za tri dana u Njujorku bi trebalo da se sastanu ministri inostranih poslova Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali vlada iz Sarajeva (Izetbegovic) odbija da ucestvuje. Rat se, u medjuvremenu, ponovo rasplamsao: u "Brckom koridoru", koji spaja Srbiju sa delom Bosne koji kontrolisu Srbi, duz granice sa istocnom Hrvatskom, muslimanske trupe su naglo krenule u masovnu ofanzivu, koja, medjutim, nije imala uspeha. Bosanskim Muslimanima je cilj da izoluju Banjaluku i Doboj, ali pokazalo se da je protivnik zilav; nema nameru da ustupi druge teritorije. Stavise, bilteni govore o intenzivnim srpskim napadima na "Oraski dzep" i na teritoriju Ravne-Brcko. Ovaj poslednji grad bombardovale su hrvatska i muslimanska artiljerija tako da je medju stanovnistvom bilo mrtvih i ranjenih. Mir je doveden u pitanje pretnjama hrvatskog generalisimusa-predsednika. U veoma euforicnom govoru koji je odrzao u Vinkovcima, 17 kilometara jugoistocno od Vukovara, okruzen pravom gomilom ministara i generala, ocima okrenutim i rukom ispruzenom u pravcu onog komada zemlje (4,5 odsto od Hrvatske) koji je jos u rukama Srba iz istocne Slavonije i Baranje, Tudjman je rekao da je prosle godine obecao da ce doci vozom iz Zagreba da se sastane sa njima, i da je odrzao obecanje. Obecao je i gradjanstvu Splita da ce vozom doci u taj grad i odrzao je obecanje. U stvari isao je helikopterom. Obecao je - kaze - gradjanstvu Splita da ce vozom doci u taj grad, prolazeci kroz Knin, a u tom vozu je bila cela Hrvatska. Sada, veli, obecava im pred celom Hrvatskom da ce ubrzo biti u Iloku, u Vukovaru i takodje u Baranji. To se zaklinje Hrvatska, ona iz domovine i iz dijaspore; to je garancija da je buducnost hrvatske drzave i na Dunavu. Zive, rekao je, i pripremaju se za taj trenutak. Svecana izvestacenost i stil tipicni za Tudjmana, coveka koga jos nije prosla opijenost slavom zbog nedavnih vojnih pobeda. Sa tom razlikom sto je u Krajini imao pred sobom malu i nemotivisanu vojsku, prepustenih svojoj sudbini od strane Beograda, dok je na Dunavu postrojena vojska jugoslovenske Federalne Armije (srpsko-crnogorske). Preteci proglas Vrhovnika i odbijanje Sarajeva da ode na pregovore mogli bi da poniste sve mirovne napore. Ali dokle ce oni voditi igru? Vec je suvise vremena proslo od 8. septembra iz Zeneve. Danas je direktor USAID, americke agencije za medjunarodni razvoj, J. Brajan Etvud, u pratnji ambasadora Sjedinjenih Drzava u Zagrebu, Galbrajta, posetio Vojnic, Glinu, Petrinju i druga mesta severne oblasti bivse Krajine. Hrvatske vlasti


Strana 184


1990 - 1995

izabrale su ovu zonu jer slucajevi pljacke, paljevina i masakra nisu bili tako cesti kao u juznoj oblasti koja je ponovo osvojena. Ono sto su videli, ipak, bilo je dovoljno Galbrajtu da kaze da, ako Hrvatska hoce da povrati poslednji svoj komadic koji je jos u rukama Srba, - istocnu Slavoniju i Baranju - mora dobro da se cuva od ponavljanja zloocina koji su pocinjeni u Krajini i da se "srpski problem u Hrvatskoj ne svodi samo na oblast ljudskih prava, nego je kljucni problem za reintegraciju istocne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema. SAD zahtevaju da na ovoj teritoriji bude pronadjeno resenje koje ce omoguciti povratak hrvatskim i madjarskim izbeglicama koji su pobegli posle srpske secesije, a u isto vreme Srbima da obave svoj zadatak" i sprece etnicko ciscenje na svoju stetu kako se to dogodilo u Krajini. Srbi koji su tamo ostali bele su vrane, a i njih love. Jedna od najcescih intelektualnih vezbi u Hrvatskoj je citanje izmedju redova, citanje nekih stranih novina ili pracenje programa stranih televizija, da bi se utvrdile neke neprijatne istine o zemlji koje rezim krije. Kao sto je ona koja se krije iza saopstenja Vrhovnika Tudjmana, koje je podeljeno juce, o "udaljavanju generala Vinka Verbanca sa njegovog polozaja i pocetku disciplinskog procesa protiv njega" zbog posledica vojne akcije koju je samovoljno poduzeo. U bilo kojoj demokratskoj zemlji vest kao sto je ova, o nekom generalu koji je izazvao politicku ili vojnu karastrofu (samo to moze da bude u pitanju), pojavila bi se na prvim stranicama novina i to sa najvecim slovima, sa svim mogucim pojedinostima. Ovde je gurnuta u poslednje redove saopstenja o unapredjenjima mnostva oficira, pod naslovom koji najavljuje samo to, a ne govori o ovom lisavanju cina. Rijecke dnevne novine Novi List je jedini koji je u vezi sa tim imao svoj komentar: "Postoji opasnost da u trazenju istine o ovom dogadjaju do nje dodju strane novine pre od nasih, tacno onako kako se vec dogodilo sa otkrivanjem istine koja se odnosi na razbojnicko ponasanje u Krajini posle "Oluje". Pocetkom 1990, na prvom kongresu HDZ, nacionalisticke partije koju je osnovao i vodio Franjo Tudjman, Srbi u Hrvatskoj (u to vreme njih oko 800.000, ili 12 odsto ukupnog stanovnistva od cetiri i po miliona) bili su oznaceni kao problem broj jedan koji treba da bude resen, optuzeni da su postali gospodari Hrvatske, da su skoncentrisali u svojim rukama do 90 odsto represivnog aparata drzave, da zauzimaju veliki deo rukovodecih mesta u preduzecima, u diplomatiji i u administraciji i najzad da zauzimaju nezasluzeno mesto u Ustavu deleci sa hrvatskim narodom suverenost zemlje. Posle prvih visepartijskih izbora i pobede HDZ, ova partija je potvrdila da ce odmah ostvariti izborni program i iskljuciti Srbe iz zemaljske vlade i Ustava. U stvari, hrvatski drzavljani srpske etnicke pripadnosti bili su izbaceni iz vojske, policije, sa odgovornih mesta iz administracije, iz ustanova, iz skola, iz fabrika; bili su takodje izbaceni iz Ustava i svedeni na "nacionalnu manjinu". Istovremeno je protiv njih pokrenuta snazna klevetnicka kampanja po formi rasisticka (ali nisu bile postedjene druge nacionalne manjine) sve do satanizacije. Po zidovima Rijeke, dobro se secam, pojavili su se natpisi (a i plakati) koji su Srbe oznacavali petom kolonom koju svim sredstvima treba izbaciti iz Hrvatske. Na reakciju Srba u krajevima gde su cinili vecinu stanovnistva, ali i po gradovima nije se dugo cekalo: optuzivsi Tudjmanov rezim kao proustaski (i zbog toga sto su ponovo uvedeni u upotrebu simboli i utvare tog fasistickog pokreta koji je za vreme II svetskog rata pobio stotine hiljada Srba, Jevreja i hrvatskih partizana), zatrazili su kulturnu autonomiju i, u isto vreme se naoruzali, plaseci se vojne represije koja je uostalom pretila. Kada je Tudjman zaista poslao policijske snage da bi vojno okupirao Krajinu, Srbi iz toga kraja podigli su barikade od drvenih trupaca na prilaznim putevima i uzeli puske u ruke iza barikada. Zgusnuti politicki dogadjaji koji su obelezili period mucnog otcepljenja Hrvatske (i Slovenije) od Jugoslavije (25 juna 1991. bila je proglasena nezavisnost) i komplikovani proces prelaska sa monopartizma na politicki pluralizam, doprineli


Strana 185


1990 - 1995

su da se komplikuje pobuna Srba u Hrvatskoj. Ohrabreni i iz Beograda, oni su i sami polagali pravo na samoopredeljenje do otcepljenja i proglasili prvo "Autonomnu oblast Krajine" a, posle toga, "Republiku Srpsku Krajinu". U Krajini i Slavoniji bilo je opkoljeno oko 450.000 Srba. Drugi su bili rasuti po najvecim gradovima Hrvatske. U to vreme, prezauzet kampanjom nacionalisticke promocije hrvatskog etnocentrizma i satanizacijom Srba, Tudjman nije ni pomislio da ode vozom ili autom u Knin ili u druga podrucja naseljena srpskom vecinom; preko radija, televizije ili novina mogao je reci da ih je smatrao gradjanima sa jednakim dostojanstvom i pravima, ali to nije ucinio; nije ih pozvao da zajedno sa Hrvatima i sa drugim etnickim manjinama stvore novu hrvatsku demokratsku drzavu. Uputio im je medjutim reci prezira, neprijateljstva, mrznje. Na narodni referendum, kojim su Srbi plebiscitarno izglasali autonomiju u okviru hrvatske drzave, Tudjman je reagovao pokusajem da ugusi pobunu u krvi. Posto je na brzinu uvezao oruzje iz raznih zemalja, narocito iz Madjarske, osnovao je vojsku sastavljenu od preventivno ociscene policije i od novostvorene Nacionalne garde. Da Tudjman nije pojahao konja nacionalisticke mrznje prema svemu sto nije hrvatsko, da je dozvolio Srbima iz Hrvatske kulturnu autonomiju koju su trazili, tesko da bi doslo do rata. Tek u prolece 1992, popustivsi pod zapadnim pritiscima, Tudjman je pristao da u hrvatskom parlamentu izglasa Ustavni zakon o pravima srpske etnicke grupacije, pravima daleko sirim od onih koja su Srbi iz Hrvatske trazili 1990. Tim zakonom, u stvari, Srbima je bila garantovana proporcionalna zastupljenost u drzavnim organima i siroka politickoadministrativana autonomija u Krajini. U stvari Tudjmanovo "popustanje" bilo je jedna od njegovih mnogobrojnih lazi. Taj zakon su nametnuli Evropa i OUN kao nezaobilazan uslov za medjunarodno priznanje Hrvatske kao nezavisne i suverene i kao uslov, takodje, za prijem ove nove drzave u skupstinu Ujedinjenih nacija. Ali, u samom trenutku kada je Tudjman davao naredjenje clanovima parlamenta iz njegove partije (to jest vecini u parlamentu) da izglasaju zakon, objasnio im je da je to bila gorka pilula koju ne treba progutati, nego drzati pod jezikom da bi mogla da se ispljune kada se ukaze prva prilika; tako se upravo i desilo pre nekoliko dana, posle potpunog isterivanja Srba iz ponovo osvojene Krajine. U medjuvremenu, izmedju proleca 1992. i "Oluje" avgusta 1995, ovaj zakon nije primenjivan. I neka hronicaru ovde bude dopusteno da podseti zaboravne na sledece: neprijateljski prema bilo kakvom ustupku na polju demokratije, usanceni u svojoj hrvatskoj nacionalistickoj iskljucivosti, Tudjman i njegovi uporno su se opirali svojim zapadnim starateljima, tako da je posle dugih i zamornih pregovora sa delegacijom zagrebacke vlade, Evropska unija bila primorana da izdiktira sam zakon, clan po clan Tudjmanovim emisarima. U trenutku glasanja u parlamentu poslanik Bosiljko Misetic, svojevremeno ministar pravde, koji se popeo na govornicu da bi odbacio predlog zakona, nazvao ga je "klopkom za hrvatski narod". Onda je priskocio desna Tudjmanova ruka, tadasnji potpredsednik, Vladimir Seks i zapusio mu usta. Misetic je dao ostavku, zakon je bio usvojen. (Danas je Misetic podpredsednik i Tudjmanova desna ruka...) Ipak, na skupovima koji su posle toga organizovani u zemlji, poglavare tudjmanovske partije brinulo je kako da objasne da je taj zakon nuzno zlo, neophodno da bi se prikazala slika dostojna postovanja Hrvatske u inostranstvu. Rezim iz Zagreba mogao je tako da se pohvali pred stranim delegacijama, ambasadorima, drzavnicima, posmatracima da ima "najbolji zakon na svetu o pravima manjina", znajuci dobro da je taj zakon bio papir za bacanje. U stvari ostao je neprimenjen u Krajini, jer je oblast izdvojena iz hrvatskog suvereniteta, a nije bio primenjen ni u drugim krajevima slobodne Hrvatske. Kada bi poneki poslanik skrenuo paznju na to, Vrhovnik, ili neko u njegovo ime, odgovarao je iznenadjeno i srdito: Ma kako se usudjuje da trazi dlaku u jajetu u pravima manjina, kada je cetvrti deo Hrvatske okupiran od strane Srba? Hrvatska drzava


Strana 186


1990 - 1995

ima mnogo vaznijih stvari da se njima bavi, nego da proverava postoji li ili ne neki sudija srpske etnicke pripadnosti, da li ima i Srba u izvrsnim organima drzave. Uostalom, sta mi da radimo ako niko ne voli da mu Srbi dosadjuju sa svojim problemima. Treba imati strpljenja, sacekajte da Hrvatska bude potpuno slobodna, da pobunjena Krajina bude ponovo ukljucena u hrvatski suverenitet, pa ce onda zakon o pravima manjina biti primenjen na celoj teritoriji Hrvatske, ukljucujuci i Krajinu. Danas kada smo stigli do "potpunog oslobadjanja" Hrvatske, prva stvar koja je uradjena, bila je ukidanje ovog zakona! Papir za bacanje, upravo tako. Vise puta za protekle tri godine, poslanici opozicionih partija u hrvatskom Parlamentu trazili su otvaranje debate o pitanju Srba u Hrvatskoj. Rezim je to uvek odbijao tvrdeci da tu nema sta da se razjasnjava, sve je vec jasno: Srbi, pa i oni iz Krajine, hrvatski su drzavljani; kada njihove secesionisticke vodje budu uklonjene, kada Krajina bude ponovo vracena u narucje Hrvatske i Srbi iz te oblasti uzivace potpuno sva prava koja su osigurana hrvatskim drzavljanima i ona specificna garantovana nacionalnim manjinama. Vise puta Tudjman je tvrdio da je, po njemu, 90 odsto Srba sa okupiranih teritorija zelelo da se vrati pod hrvatsku suverenost, ali su bili taoci 10 odsto ekstremista koji su ih terorisali. U isto vreme, medjutim, njegovi doglavnici i novine njegove partije nastavilli su otrovnu kampanju demonizacije srpske manjine u Hrvatskoj (na mrznju patriota cesto su ukazivali i italijanski "iredentisti" iz Istre), sistematski sireci osecanje netrpeljivosti, sovinizma, mrznje. Na kraju, hrvatski drzavljani srpske etnicke pripadnosti postali su svi ubice i lopovi, neprijatelji protiv kojih treba pokrenuti hajku, zarazna bolest koju treba iskoreniti. Biti Srbin u Hrvatskoj isto je sto i biti sugav pas. "Srbi u Hrvatskoj nikada nece moci da budu lojalni gradjani. Prema njima uvek treba biti na oprezu". "Svi Srbi su kriminalci". "Oni su stranci u Hrvatskoj; najbolje bi bilo da svi odu u Srbiju". "Srbi su opasni". "Sa Srbima nikada vise necemo moci da zivimo zajedno". To su neke od fraza koje se najcesce cuju iz usta poglavara tudjmanovskog rezima. Vec su usli u terminologiju tekuce politike. Rezultat: iz istrazivanja lista Bumerang iz Osijeka, proizilazi da 70 odsto Hrvata sumnja u lojalnost Srba u Hrvatskoj prema zagrebackoj drzavi. Onoga ko samo pokusa da ospori ove sovinisticke tvrdnje smatraju neprijateljem i izdajnikom domovine. Nastavlja se O ovoj temi citam opsirno zapazanje novinarke Sanje Modric koje ce biti objavljeno u sutrasnjem izdanju dnevnika Novi list. To je dosije u kojem se ukazuje na cinizam tudjmanovske politike. Naslov je: "Kako je reseno srpsko pitanje u Hrvatskoj". Na jednom mestu autorka navodi primer dvolicnosti tudjmanovskog rezima sazdanog na lazima: na jednoj strani su zvucne fraze, namenjene izvozu, o demokratiji, slobodi, gradjanskim i ljudskim pravima, na drugoj cinjenice. "I dalje su nepoznati i nekaznjeni oni koji su digli u vazduh 10.000 kuca i prodavnica gradjana srpske etnicke pripadnosti na slobodnoj teritoriji Hrvtaske" (izvor podataka: ministar inostranih poslova Mate Granic), ostavljajuci bez krova i bez posla najmanje 30.000 gradjana srpske etnicke pripadnosti. Mnogobrojnim Srbima koji su rodjeni u Hrvatskoj, ili decenijama nastanjeni u Hrvatskoj, osporeno je hrvatsko drzavljanstvo posle otcepljenja Hrvatske od Jugoslavije; nekoliko hiljada Srba je nasilno isterano iz svojih stanova, pod pretnjom oruzja hrvatskih uniformisanih terorista: to se dogadjalo u svim gradovima od Rijeke do Splita, od Osjeka do Pule, od Zagreba do Zadra i drugde. Nijedan drzavni organ nije ih zastitio, nijedan sud nikada nije kaznio teroriste. Tudjman i njegovi ministri masu Ustavom kada odu u inostranstvo, na inostrane kongrese ili kada prime u posetu strane drzavnike; ovaj Ustav krsi se svakodnevno. Rezim sazdan na lazima O ovoj temi citam opsirno zapazanje novinarke Sanje Modric koje ce biti objavljeno u sutrasnjem izdanju dnevnika Novi list. To je dosije u kojem se


Strana 187


1990 - 1995

ukazuje na cinizam tudjmanovske politike. Naslov je: "Kako je reseno srpsko pitanje u Hrvatskoj". Na jednom mestu autorka navodi primer dvolicnosti tudjmanovskog rezima sazdanog na lazima: na jednoj strani su zvucne fraze, namenjene izvozu, o demokratiji, slobodi, gradjanskim i ljudskim pravima, na drugoj cinjenice. "I dalje su nepoznati i nekaznjeni oni koji su digli u vazduh 10.000 kuca i prodavnica gradjana srpske etnicke pripadnosti na slobodnoj teritoriji Hrvatske" (izvor podataka: ministar inostranih poslova Mate Granic), ostavljajuci bez krova i bez posla najmanje 30.000 gradjana srpske etnicke pripadnosti. Mnogobrojnim Srbima koji su rodjeni u Hrvatskoj, ili decenijama nastanjeni u Hrvatskoj, osporeno je hrvatsko drzavljanstvo posle otcepljenja Hrvatske od Jugoslavije; Nekoliko hiljada Srba je nasilno isterano iz svojih stanova, pod pretnjom oruzja hrvatskih uniformisanih terorista: to se dogadjalo u svim gradovima od Rijeke do Splita, od Osjeka do Pule, od Zagreba do Zadra i drugde. Nijedan drzavni organ nije ih zastitio, nijedan sud nikada nije kaznio teroriste. Tudjman i njegovi ministri masu Ustavom kada odu u inostranstvo, na inostrane kongrese ili kada prime u posetu strane drzavnike; ovaj Ustav krsi se svakodnevno. Za vreme i posle operacije ponovnog osvajanja Krajine, dogodilo se da su se svi Srbi iz toga kraja, celokupno stanovnistvo, "preselili" izvan granica Hrvatske. Procene Zagreba o egzodusu variraju sada od 120.000 do 180.000 osoba, broj upisanih prognanika u Srbiji posle 5.8.1995 je oko 410.000. Zasto su otisli? Zasto nisu pobegli samo oni ekstremisti kojih je, prema Tudjmanu, bilo 10 odsto od stanovnistva? Zasto su i drugi napustili vekovna ognjista, svu svoju nepokretnu imovinu, imanja i kuce? Odgovora ima vise: neki su otisli zbog zlocina koje su pocinili u proslosti; drugi jer nisu zeleli da zive u macehinskoj Hrvatskoj; neki jer su poslusali naredjenje da odu, drugi jer su se plasili krvolocnosti "oslobodilaca", svi ostali su jednostavno pobegli sa ratnog poprista, pred razaranjima i ispred smrti koju je sejala topovska paljba, mitraljezi... Najvise njih, mozda, nadali su se da ce se vratiti, ali put povratka ostao je zatvoren. I sto se tice Tudjmana ostao bi zatvoren zauvek. Sto se tice hrvatskog Ustava (i medjunarodnog prava) izbeglice imaju pravo da se vrate, da zive u Hrvatskoj ali, posto se radi o Srbima, i dok se ne umesa medjunarodna zajednica, hrvatske vlasti sluzice se svojim sopstvenim Ustavom kao toalet papirom. Metamorfoza se dogodila u razmaku od svega nekoliko nedelja, pise Sanja Modric. Na pocetku Operacije Oluja, Tudjman je poverovao da ce spasiti obraz pred svetom uputivsi Srbima iz Krajine poruku (koju je malo njih primilo, imajuci u vidu da se hrvatska TV nije jasno videla u secesionistickom podrucju) u kojoj ih je pozvao da ostanu u Hrvatskoj, u svojim kucama, kao hrvatski drzavljani kojima su garantovana sva gradjanska i politicka prava i pravo vlasnistva u demokratskoj zemlji. Posle zavrsenog osvajanja, utvrdjeno je da je onih koji su ostali bilo malo vise od 3.000 pojedinaca, skoro sve starijih, nesposobnih, obolelih. Ali Tudjman je dobro pazio da izbegle stanovnike ne pozove da se vrate. Nije izgovorio vise nijednu poruku. Tudjman je, medjutim, pozurio da ponovi da je problem izbeglica od sada problem Srbije. Hrvatska, rekao je, pored ostalog, nece uzimati u obzir kolektivni povratak svojih izbeglica srpske etnicke pripadnosti, bice ispitivani samo "pojedinacni slucajevi". I svi treba da se raduju, od Tudjmana do poslednjeg poglavara, jer je "srpsko pitanje u Hrvatskoj najzad reseno". U Hrvatskom Ustavu stoji: "Nijedan hrvatski drzavljanin ne moze da bude lisen hrvatskog drzavljanstva, nijedan hrvatski drzavljanin ne moze da bude izgnan iz svoje domovine". Ocigledno ovi ustavni principi ne vaze za drzavljane srpske etnicke pripadnosti. Prvi ih krsi sef drzave, cuvar Ustava. On krsi, u isto vreme, Medjunarodni sporazum o gradjanskim i politickim pravima koji je potpisala i Hrvatska. Ona Hrvatska koja je, odmah posle ponovnog zauzimanja Krajine, zaplenila kuce Srba,


Strana 188


1990 - 1995

mali broj onih koje su ostale citave, da bi uselila u njih Hrvate koji su pobegli iz Bosne i iz Srbije, stvorivsi na taj nacin situaciju u kojoj izbeglice srpske etnicke pripadnosti, i kad bi se vratili na svoju zemlju, ne bi imali gde da zive, jer su njihove kuce date drugima ili su spaljene ili dignute u vazduh dinamitom. Procitajmo sta Tudjman tvrdi 26. avgusta u "vozu slobode" u vezi sa "humanitarnim" proterivanjima koja se smatraju "pozitivnim". Bosiljko Misetic, potpredsednik, izjavio je tog istog dana da "nije u interesu Hrvatske da u njoj zive osobe koje nisu hrvatske etnicke pripadnosti". Vladimir Seks, potpredsednik Parlamenta, onaj koji je 1992. zacepio usta Miseticu, najavio je sa svoje strane da ce pitanje imovine koju su napustili Srbi biti "sukcesivno resavano" (!?). Za Ivicu Kostovica, drugog potpredsednika, povratak izbeglica srpske etnicke pripadnosti u Hrvatsku, neresiv je problem, jer "Hrvatska nije potpisala nikakav ugovor sa vlastima Jugoslovenske federacije o povratku srpskih izbeglica". Ministar za izbeglice i prognane Adalbert Rebic, svestenik, tvrdi da je hrvatskim drzavljanima srpske etnicke pripadnosti "bilo lako da odu, ali ce biti tesko da se vrate" jer ce "biti mnogo administrativnih problema". U medjuvremenu vojnici i oficiri hrvatske vojske (hrvatske novine navode "pojedine uniformisane individue") i neidentifikovani civili, nastavljaju da pljackaju, da unistavaju i da pale kuce odbeglih Srba, Tudjman odbacuje ustavni zakon o pravima manjina, a njegova vlada donosi uredbu o vanrednom popisu stanovnistva (april 1996) koji ce "pokazati pravo stanje" nove hrvatske demografske geografije. Medjutim, jos pre nego sto je dobio podatke, odlucuje da Srbi imaju pravo samo na tri predstavnika u Parlamentu. To znaci - pod pretpostavkom da to neko jos nije shvatio - da vrh hrvatskog rezima ne zeli vise da primi u Hrvatsku izbeglice srpske etnicke pripadnosti i ucinice sve da ih zadrzi van granica, gazeci i Ustav, pribegavajuci i razmeni stanovnistva sa Srbijom (koja je uostalom vec u toku). Nedavno je novinar austrijskog lista Focus upitao Tudjmana: "Da li cete dozvoliti da se vrate u Hrvatsku 410.000 Srba iz Krajine?". "Vrhovnik" je odgovorio: Ne verujem da ce se vratiti, inace ne bi ni otisli. Nezamislivo je da se svi vrate. U svakom slucaju nije u interesu normalizacije srpsko-hrvatskih odnosa. Ipak u pojedinim slucajevima dozvolicemo povratak da se ne bi reklo da krsimo ljudska prava... Nazalost, hrvatski intelektualci cute. Sta je sa humanizmom pesnika? Tone u bezdanu bezakonja i niko ne dize glas. Jedna gospodja iz Zagreba ciji su rodjaci pobegli u Srbiju iz Knina, uputila se u bivsu prestonicu Krajine da bi od hrvatskih vlasti dobila uverenje o drzavljanstvu za te njene rodjake. Moraju licno da dodju, odgovoreno joj je, jer je tako odredila vlada. Ali kako mogu da dodju ako nemaju hrvatski pasos? "Ne znam sta da vam kazem". Gospodja se obratila upravi policije gde joj je receno: "Prema onome sto znamo o tome, nije predvidjen nikakav povratak". U stvari i pojedinacni povratak ljudi je moguc samo teoretski: administrativne procedure su toliko komplikovane da je apsolutno nemoguce doci do cilja. Za povratak je potreban pasos, a nema ga nijedna izbeglica. Da bi se dobio potrebna su razna uverenja koja hrvatske vlasti izdaju samo neposredno zainteresovanima koji bi, da bi ih zatrazili i dobili, morali da dodju u Hrvatsku, a to ne mogu bez pasosa. Zacarani krug. Neko je rekao: hrvatski drzavljani srpske etnicke pripadnosti koji su pobegli iz Hrvatske, "poklon su Tudjmana Milosevicu", ili "usluga koju je Milosevic ucinio Tudjmanu" u etnickom ciscenju ili "humanitarna razmena stanovnistva". Sjedinjene Drzave ce garantovati integritet Bosne koja ce, kada se postigne mir, nastaviti da postoji sa svim atributima drzave, formirane od dva entiteta (Republike srpske i Hrvatsko-bosanske federacije) koji ce imati pravo da stupe u "specificne odnose" sa Srbijom i Hrvatskom ipak bez prava na otcepljenje. Na bojnim poljima nastavljeni su sukobi, ali bez znacajnih pomeranja. U protivnapadu Srbi su ponovo osvojili varosicu Mrkonjic Grad (Italijani iz brigade "Garibaldi"2 secaju ga se jer su ga oteli od cetnika, boreci se uz Titove partizane za vreme II svetskog rata) i uspeli su da zaustave muslimanske trupe pred


Strana 189


1990 - 1995

vratima Sankog Mosta. Borbe na ovom sektoru bile su veoma silovite tokom cele nedelje. Postoji razlog: Pre nego sto se u Njujorku postigne sporazum o prekidu vatre, snage vlade iz Sarajeva (Peti i Sedmi armijski korpus) htele bi da se spoje upravo na sektoru Mrkonjic Grada, koji ima prvorazrednu stratesku vaznost da bi se dovrsilo opkoljavanje Banjaluke. I u "posavskom koridoru", u visini Brckog, bilo je borbi (artiljerijskih dvoboja) ali je propao pokusaj Hrvata i Muslimana da zaustave prolazak srpskih vojnih konvoja u pravcu Banjaluke. Hrvatsko-bosanska artiljerija tukla je grad Brcko. Jasno je da je i taj "koridor" dobio posebnu vaznost: ako bi hrvatske i muslimanske snage uspele da ga blokiraju, "Republika srpska" iz Bosne bi se ugusila. Nalazimo se na paradi hipokrita i fariseja. Zarko Domljan, jedan od jastrebova hrvatskog rezima, potpredsednik Parlamenta i visoki poglavar Tudjmanove partije, ucestvuje u Strazburu na jesenjem zasedanju Skupstine Saveta Evrope. Pritesnjen prigovorima zbog radikalnog etnickog ciscenja izvrsenog u Hrvatskoj na stetu srpskog stanovnistva Krajine i zapadne Slavonije, branio se ponavljajuci do besvesti frazu koja je u Hrvatskoj vec postala slogan, posto je "Vrhovnik" prvi izgovorio: Srbi su napustili Hrvatsku svojom slobodnom voljom, niko ih nije oterao. Domljan je sa svoje strane jos dodao: "Srpski narod izvan Srbije je glavna zrtva politicke filozofije pansrpstva". Drugi clan hrvatske parlamentarne delegacije, Ivo Skrabalo uspeo je da iscedi jednu suzu kada je rekao: Najvecem broju nas, u Hrvatskoj, duboko je zao sto su Srbi otisli iz bivse Krajine gde su ziveli "300 godina", ali nisu ih oterale hrvatske vlasti, otisli su pre bilo kakvog kontakta sa hrvatskom vojskom i policijom i uprkos ponovljenim pozivima predsednika i premijera Hrvatske da ostanu u Hrvatskoj, gde su im bila garantovana gradjanska i sva druga prava... Da li je moguce nesto bezocnije, cinicnije i lazljivije od ovoga? Koja prava su bila garantovana ovim ljudima, bilo ih je 2-3.000 koji nisu pobegli, a sacekali su dolazak hrvatske vojske? Ubijaju ih po pet-sest na dan (a svi su stariji), u kuce im podmecu pozare; ko izbegne masakr isteruju ga iz tog podrucja... "OUN i dalje dobija obavestenja o pljackanju i paljenju kuca na bivsem Sektoru jug (Krajine) koje vrse pojedinci u uniformama hrvatske vojske". To je danas u Zagrebu izjavio portparol mirovnih snaga, Kris Ganes. Vojnici OUN su izvestili: nekoliko hrvatskih vojnika, koji su stigli jednim kamionom, poceli su da pljackaju stanove u selu Koncarev Kraj; duz puta izmedju Strmice i Sepine Poljane sva sela su opljackana i spaljena. Nastavlja se u medjuvremenu kolonizacija Krajine. Danas su 300 Hrvata, koji su isterani iz Banjaluke i Doboja, dobili kuce Srba u nekoliko sela oko Petrinje. U ovom kraju vlada haos. "Vlasti su nespremne da organizuju kontraegzodus", podvukli su rukovodioci Zajednice za izbeglice Hrvatske na svojoj danasnjoj skupstini u Zagrebu. I zeleznicari se zale na nepodnosljivu situaciju koja je stvorena u zeleznickom saobracaju u Krajini: nedostaju lokomotive i vagoni, na liniji od Ogulina do Knina 40 prelaza u nivou je nezasticeno, masinovodje ne mogu da uspostavljaju vezu sa stanicama, vozovi saobracaju sa velikim rizikom. Na podrucju Plitvickih jezera, nacionalnom parku ponovo otvorenom za turizam, jos su zatvorene osnovna skola i ambulanta, samo je jedna prodavnica ponovo otvorila prozorske kapke... Istrazivanje koje je obavila humanitarna organizacija "Veritas" ustanovilo je da se u civilnim i vojnim zatvorima Hrvatske nalazi 880 Srba iz Krajine, prakticno svi oni od 18 do 60 godina, koji su uhvaceni u civilnoj ili vojnoj odeci za vreme Operacije Oluja. Drugih 3-4.000 civila, svi iznad 60 godina, zatvoreni su, medjutim, u sabirnim logorima. Prvi su podvrgnuti inkvizitorskom postupku uz optuzbu da su pocinili ratne zlocine, drugi su rasuti od Kutine do Sibenika bez ikakve perspektive da ce skoro izaci iz logora. Sasvim mali broj onih koji su ostali na teritoriji Krajine su bolesni ili nesposobni da se staraju o svojim najnuznijim potrebama, ostali su bez ikoga svoga, bez


Strana 190


1990 - 1995

imovine, bez sredstava za zivot, liseni licnih dokumenata i zive u stalnom strahu da ce biti poubijani. Jos jedan dokument: Petar Mrkalj, angazovan u ime hrvatskih pacifista u Helsinskom odboru za ljudska prava, izjavio je pre tri dana u Zagrebu: Sve mere i postupci hrvatskih vlasti, pokazuju da za Srbe, osim minimalnih izuzetaka, nema povratka u Hrvatsku. Oni su izgnani upravo radi ciscenja Hrvatske od njihovog prisustva, da bi se radikalno resilo vekovno pitanje Srba u Hrvatskoj. Kuce koje su Srbi napustili na novooslobodjenim teritorijama spaljuju se posto su opljackane i niko ne sprecava ove zlocine. Sve ovo deo je jednog plana... U oslobodjenim selima - a Mrkalj je tome svedok, posto je poslednjih dana vise puta posetio Krajinu - kamioni bez registracije i tablice odlaze i dolaze, odnoseci sve ono sto se jos moze opljackati, pokrasti i natovariti... Onom malom broju Srba koji su ostali, uzimaju stoku, elektricne generatore koji su ih snabdevali elektricnom energijom, traktore, sve. A njihova prava? Ne postoje: bilo koji delinkvent, u uniformi ili ne, moze da ih ubije kao pse. Selo Sjenicak, u blizini Karlovca, imao je oko 800 kuca u trenutku oslobadjanja. Vec dva meseca svakog dana po nekoliko njih izgori u pozaru, za koji dan nece ostati nijedna. Nekoliko policajaca je priznalo da nije u pitanju plata, smesta bi skinuli uniformu, stid ih je. Niko od njih ne uspeva da zaustavi palikuce, boje se osvete. U srpskim kucama koje jos nisu unistene, smestili su se Hrvati proterani iz Bosne i Srbije. Novo stanovnistvo vec je potpuno zauzelo varosice Vrginmost, Vojnic, Krnjak, Tusilovic i druge; novim kolonistima kuce se ustupaju na 10 godina posle cega ce moci da ih otkupe. Ako tako stoje stvari, pita se Mrkalj, jasno je sta se misli o pravim vlasnicima Srbima koji su prognani ili pobegli. Ako neko i uspe da se vrati, gde ce da stanuje? Ne treba se cuditi, dakle - zakljucuje Mrkalj - sto su i one srpske porodice koje su imale nameru da se vrate u svoje kuce posto su izbegle opasnost od borbi za vreme operacije Oluja, a izgleda da prvi spiskovi kandidata za povratak sadrze vise od 10.000 imena, morale da odustanu. A to je bio i ostao cilj koji je Tudjman hteo da postigne, jer ih vise ne zeli. Kaze Mrkalj: Ja ne radim nista drugo nego samo pisem pisma Tudjmanu, vladi i drugim hrvatskim vlastima, ali ne dobijam odgovor... U Strazbur, umesto Domljana i Skrabala, trebalo je da posalju ovog pravednog, a nemocnog coveka. Ali i bez njega i uprkos Domljanu i Skrabalu, Parlament Evropskog Saveta je i ovako zauzeo pravedan stav. U zavrsnom dokumentu o stanju u bivsoj Jugoslaviji zahteva se od hrvatske vlade da "postuje sporazum postignut sa OUN 6. avgusta, time sto ce davati obavestenja i prihvatiti prisustvo stranih posmatraca i garantovati elementarna prava onima koji zive na njenoj teritoriji". Zahteva se pored toga da "u sto kracem mogucem roku budu preduzete mere koje ce omoguciti povratak lica koja su postala izbeglice zbog operacije Oluja i da se postuje puno ostvarenje njihovog prava na imovinu". Reagovanje hrvatske vlade na ove zahteve "bice veoma vazno u cilju ispitivanja molbe za prijem u Savet Evrope koju je podnela Hrvatska". Prema informacijama Visokog komesarijata OUN za izbeglice, koje su danas dali u Zagrebu, u poslednja dva meseca rat je u bivsoj Jugoslaviji pretvorio u izbeglice vise od 570.000 osoba, od kojih su 450.000 Srbi izgnani iz hrvatske Krajine, oko 40.000 Muslimani izgnani iz enklava Zepe i Srebrenice, drugih 80.000 Srbi koji su izbegli sa teritorije zapadne Bosne koju su osvojili Hrvati i Muslimani. U medjuvremenu ubrzava se kolonizacija Krajine, u koju vlada iz Zagreba naseljava i hrvatske izbeglice koje su pobegle iz Banjaluke. Druge upucuju u Mostar i na teritorije "Republike hrvatske Herceg-Bosne". Ukupno, dosad je preseljeno na jednu i drugu teritoriju 6.826 lica kojima su ustupljene na "koriscenje" kuce koje su napustili Srbi. U samoj Hrvatskoj tema dodeljivanja stanova je u prvom planu: da bi dodelili kuce i stanove licima koja su se istakla patriotizmom u ovom ratu, nasilno se iseljavaju porodice cija je krivica sto nisu hrvatske narodnosti ili sto nisu po volji rezimu. Danas je objavljen dokument hrvatskog Helsinskog odbora za ljudska


Strana 191


1990 - 1995

prava koji prijavljuje "novi talas nasilnih iseljavanja" i navodi, kao primer, nekoliko slucajeva. Kao sto je slucaj gospodje L.M. koju su posle brojnih poseta radi "upozorenja" od strane naoruzanih vojnika, posetivli malo uljudniji "gosti": dva oficira i jedna zena, Tatjana Ulri, advokat iz Ministarstva odbrane Hrvatske. Cim su usli, jedan od oficira je iscupao telefonske zice, dok je drugi uveo u stan 15 vojnika. Usledila su druga nasilja i zlostavljanja. Prica se zavrsava ovako: gospodja L.M. se nasla na ulici, isterana iz kuce, a da nije mogla da ponese ni svoju zensku tasnu... Dokumenat navodi dvadesetak sucajeva, jedan dramaticniji od drugoga i na kraju kaze da je scenario uvek isti: grupe naoruzanih vojnika, pijanih ili ne, provaljuju u stanove obicno kada su stanari odsutni i zaposedaju ih. Kada medjutim zateknu legitimne vlasnike, brutalno ih izbacuju, preteci im vatrenim oruzjem ili nozem pod grlom. Policija, ako i kada intervenise, ogranicava se na zapisnicko konstatovanje zauzimanja stana od strane terorista u uniformi, ne dozvoljavajuci isteranoj porodici da se vrati u svoj stan. U nekim slucajevima, umesto one koji su nasilno usli u stanove i zaposeli ih, policija hapsi, saslusava zrtve nasilja i preti im dok ne povuku prijavu. Ovi slucajevi, kojih ima veoma mnogo, dogadjali su se i dogadjaju se u skoro svim gradovima Hrvatske, ali narocito u Splitu i Zagrebu. U blizini Kulen Vakufa, Vojni posmatraci UNPROFOR-a otkrili su 15 leseva izmasakriranih ljudi. Kulen Vakuf nedavno su ponovo osvojile trupe bosanskih Muslimana. Osam zrtava bili su vojnici, dvojici od njih odsecene su glave. Drugih sedam bili su civili, od kojih tri zene. Poodmaklo stanje raspadanja tela navodi na zakljucak da je smrt nastupila u vreme kada su Izetbegoviceve trupe stigle u ovo podrucje. U Hrvatskoj se dogadjaji kao sto je ovaj otkrivaju skoro svuda na teritoriji bivse Krajine. Danima se ocekuje vazan dokumenat cije sastavljanje je u toku u Hrvatskom helsinskom odboru, koji ce, kako mi kaze jedan prijatelj iz Zagreba, dati veoma jasnu sliku pocinjenih zlocina. Danas, u medjuvremenu, u hrvatskom glavnom gradu, sastao se Gradjanski odbor za ljudska prava. Zabelezio sam nekoliko izjava: U Hrvatskoj se ne dogadja nista sto se vec nije dogadjalo u totalitarnim rezimima. Stvoreno je stanje totalne nesigurnosti u kojem je sve dozvoljeno. Postoji pravo na pljacku i kradju, koje drzava osudjuje samo recima, ali u stvarnosti ih ohrabruje. Najtragicnije je sto hrvatski rezim formalno prihvata sve evropske norme, ali je stvarnost uzasna. U ovoj zemlji sigurni su samo oni koji se utrkuju u klicanju rezimu. To su reci Stjepana Mesica, clana Odbora, bivseg predsednika hrvatskog Parlamenta. Mesic je izjavio da u Hrvatskoj imamo veliku nestasicu stanova i suvise spaljenih kuca... I dodao je da je Hrvatska jedina zemlja na svetu u kojoj se, posle zavrsenog rata, dozvoljava unistavanje imovine koja je postedjena od ratnih razaranja. A zbog ovih zlocina niko nije uhapsen... Zoran Pusic, predsednik Odbora, objavio je da su 85 odsto Srba koji su pobegli iz zapadne Slavonije i 70 odsto onih koji su napustili Krajinu, zahvaceni ratnim operacijama, izrazili zelju da se vrate. Ali u tim krajevima "kuce Srba su vecinom unistene" i, kao da to nije dovoljno, "rezim se protivi povratku izbeglica". To je naknadna povreda ljudskih prava, koja podrazumevaju povratak izbeglica u zemlje u kojima su rodjeni, povratak koji, da kazemo kao i Sadako-Ogata, poverenik OUN za izbeglice u bivsoj Jugoslaviji, "je odlucujuci elemenat za trajan mir u regionu". Jedine izbeglice koje, po rezimu iz Zagreba, imaju pravo da se vrate u rodne krajeve su Muslimani. Tudjman zeli sto pre da ih se otarasi. Na prvom mestu medju nepozeljnima su oni na koje je italijanski novinar, Masimo Nava, u listu Korijere dela sera naisao za vreme svoga "Puta u krug napustenih". Prilazem njegovo svedocenje ovim beleskama izvedenim iz informacije zvanicne hrvatske agencije HINA: "Muslimani iz Velike Kladuse, smesteni u Kuplenskom, predstavljaju tezak problem za Hrvatsku, problem o cijem resenju ce doneti


Strana 192


1990 - 1995

odluku Nacionalni savet za odbranu i nacionalnu sigurnost na svojoj narednoj sednici". Radi se o 35.000 Bosanaca iz Velike Kladuse koji se boje, ako se budu vratili, represalija bosanske vlade protiv koje su se borili do pre dva meseca. Evropski posmatraci njihov polozaj ocenjuju kao dramatican: u uslovima u kojima ih je ostavila hrvatska vlada "nece uspeti da prezive iducu zimu". Zamenik hrvatskog premijera Ivica Kostovic tvrdio je u vezi sa tim: Ne mozemo ih zadrzavati na nasoj teritoriji, njihov trajni smestaj je neprihvatljiv: ne zelimo ih na ovoj teritoriji niti imamo nameru da ih smestimo negde drugo u nasoj zemlji... Inace Izetbegoviceva vlada ih smatra izdajnicima i uopste ne namerava da im da amnestiju. A evo svedocenja Masima Nave, od 18. septembra; 11 dana kasnije situacija se pogorsala: "Vojnic. Nermin Basic je plavokosi decak sa dva velika plava oka koja su naucila da vise ne placu. Podize carsav i gotovo stidljivo, pokriva sa dve muske carape jos sveze oziljke pod kolenima. Jak je Nermin. Sa madraca na podu, uspeva da se na rukama dovuce do madraca sa drugim ranjenicima. To radi i nocu kada mu se vrate njegove more. Brzo je naucio da se sam snalazi. Mama ga je napustila kada je imao 9 meseci. Zenu kod koje je odrastao ubila je granata koja je njemu odnela noge. Nermin je sam dosao do bolnice i mogao je samo da zatvori oci kada su mu namestali kozu i kosti, bez anestezije. Nermin ne moze da racuna na medjunarodna takmicenja u solidarnosti i puteve nade kao deca iz Srebrenice. On pripada narodu napustenih, kategoriji izbeglica kojima je cak uskracen status zrtve. Postoji i ovaj krug, u balkanskom paklu. U njemu su se nasli Muslimani Fikreta Abdica, koje je njihov sef uvukao u prljavu dvostruku igru, a sada ih svi odbacuju. Ima ih vise od 30.000, nagomilanih kao stoka na nicijoj zemlji, 30 kilometara juzno od Karlovca, na granici izmedju Bosne i Hrvatske. Rasklimatani automobili i konjske dvokolice idu gore-dole i raznose pakete od rodbine koja je zaustavljena na ulazu u logor. Nekoliko zena guraju jedna kolica prema ambulanti. Druge pripremaju kafu i kuvaju krompire na poljskim furunama koje se dime izmedju muva i otpadaka. Neko razbija brigu gosteci se cigaretama i alkoholom i pokriva tugu muzikom iz suka. Prvi koji su dosli zatvorili su se u male vile porusene u toku borbi i napustene. Jedino vode ima dovoljno: one sto dolazi sa neba i pretvara logor u beskrajnu blatnjavu lokvu. Nema hrane, lekova i medikamenata za amputacije, antibiotika za decu iscrpljenu od dizenterije. I medjunarodna solidarnost ovde tesko dopire. Druge izbeglice, uglednije, imaju prednost. Tek je ovih dana stigao prvi konvoj italijanske Kooperacije. U njemu su jedan lekar Hrvat, jedan mladi lekar Italijan, Djanluka Kvalji, jedan pedijatar Norvezanin i nekoliko sanitaraca Muslimana. "Postoji opasnost od epidemija. Po ovim sumama jos ima leseva koje treba sahraniti. Njima su se hranile svinje lutalice koje ljudi ubijaju da bi utolili glad." Uklete izbeglice morale bi da se vrate u Bosnu na podrucje Velike Kladuse, u njihove logore i njihove kuce, odakle su pobegli kada su Hrvati oslobodili Krajinu i razbili opsadu Bihaca. Ali boje se osvete brace Muslimana iz Bosne, na koje su mesecima pucali. Divljacki rat koji je podelio porodice i one koji su zajedno ziveli. Da bi se razlikovali od vojnika Petog bosanskog korpusa, Abdicevi vojnici stavljali su zutu tracicu na istu uniformu. "Moja zena ima tri brata. Dva su se borila sa Bosancima, a jedan sa Abdicem. Telefonirali su jedan drugome sa polozaja da se ne bi poubijali", seca se Nihad Puric, bolnicar. "Ja sam pucao na sve da bih odbranio kucu i porodicu". Hteli bi da ostanu u Hrvatskoj, ali Zagreb, koji je vec pretrpan izbeglicama Hrvatima, ne moze da trpi ove ljude na svojoj teritoriji, koji su bili prvo saveznici, a kasnije neprijatelji. I tako, ukleti, cekaju naredjenja svoga vodje, koji je "Babo" caca Abdic, veliki mocnik iz Velike Kladuse, kojem duguju sve: zaposlenje i predratno blagostanje, ovovremene patnje i pokolje. Abdic je iz svoje kuce-


Strana 193


1990 - 1995

dvorca u Velikoj Kladusi, upravljao Agrokomercom, prehrambenim kolosom iz bivse Jugoslavije i poslovao je sa svima. Izetbegovicev protivnik u predsednickoj kampanji u Bosni, Abdic se zanosio ludim snom o carstvu u bihackom dzepu iz kojeg bi mogao da nastavi sa svojim trgovackim poslovanjem. Zbog toga se udruzio sa Hrvatima protiv Bosanaca, a zatim sa Srbima protiv Muslimana. Njegovi vojnici zaustavljali su humanitarne konvoje upucene opkoljenoj braci u Bihacu. Vec proslog leta bili su primorani na ocajnicko bekstvo pred napredovanjem vojske iz Sarajeva i nasli su utociste u Krajini koju su zauzeli Srbi. Za njih je igra sa ovim tragicnim saveznistvima postala obaveza: sa Srbima su ponovo osvojili Veliku Kladusu. "Bili smo opkoljeni", pravdali su se neki porodicni glavari, nameravajuci da sagrade drvene barake jer ce mozda morati da prezime. "Hteli smo da zivimo u miru sa svima, nikada nismo prihvatali Izetbegovicev fundamentalizam koji nas je upropastio". Stvari ne stoje tako, ali odanost ovih radnika i seljaka vodji (15.000 ih je radilo u Agrokomercu) je totalna: "Ako Babo hoce, vraticemo se. Ako Babo nece, ostacemo". Babo ne moze da izdaje naredjenja. On je zatvoren u jednom zagrebackom hotelu. Supruga Fazila, lepa gospodja, crnka, secajuci se mozda iscezlog bogatstva, zivi izdvojena na ulazu u logor. Jedan veliki mercedes parkiran je u blatu. Fazila ponavlja ono sto svi kazu: "Ne vracamo se jer se bojimo. Hocemo da zivimo u miru, ali moraju da nas zastite". Za nju i njenu porodicu nece biti problema: tri sina studiraju u Rijeci, jedan je u vojsci u Zagrebu, hrvatsko drzavljanstvo daje sigurnost. Oko dva meseca posle zavrsetka Operacije Oluja u Krajini, hrvatska drzavna televizija nastavlja da nam unosi u kuce panoramu velicanstvene tvrdjave u Kninu, vidjenu odozgo, na kojoj vijori zastava duga 20 metara, scene u kojima se osmehuju lica uniformisanih oslobodilaca, da reprizira delove euforicnog govora koji je odrzao Tudjman, scene povorke ministara i poglavara, radnika koji pocinju da obnavaljaju ovo ili ono postrojenje, retke dece koja se igraju, vozova koji ponovo idu zeleznickom prugom Like: sve je televizijski veselo i optimisticno u bivsoj Krajini, sada kada je ociscena od starog stanovnistva i sirom otvorena novim kolonizatorima (ali i lopovima, pljackasima, palikucama, ubicama). Bivsi glavni grad Krajine, pisu u jednoj reportazi o Kninu dopisnici Novog lista Sanja Modric i Nenad Rrebersak, "u stvari je grad fantom, grad senki". Tamo se vide: domace pokucstvo bivsih stanovnika razbacano po ulicama, jos se tamo oseca zadah rata; zabelezena je demografska eksplozija muva; prodavnice su ostale demolirane i prazne posle pljacki; beli decji pokrivac sa medvedicima u boji gaze vojnicke cokule. Prozori razorenih kuca su zatvoreni, zaluzine spustene. Natpisi po zidovima kuca su poruke i upozorenja koje upucuju novi posednici: "Ovo je sada hrvatska kuca", "Ovde stanuje Hrvat izbeglica", "Ovde je invalid patriotskog rata, Hrvat"... Knin je pust, ali tu je poslovnica Hrvatske lutrije koja vas poziva da okusate srecu, da se obogatite. To su mnogi vec uradili, pljackom. "A Bog gleda sa neba, cuti i belezi u svoju knjigu. Progovorice kada bude trebalo", pisu iz Rijeke dopisnici. Vladin izaslanik iz Knina, Petar Pasic, kaze da nam pisanje o paljevinama i drugim stvarima ne cini cast, nije lepo. Dvoje novinara primecuju mu da su svojim ocima videli srpske kuce kako gore. Eno tamo, gledajte: u pravcu Drnisa, u selu Kalanji u plamenu su poslednje tri kuce... Da, ali ne treba pisati o tome. Na kraju, Sanja i Nenad moraju da obecaju kako nece vise pisati o ovim stvarima, i zbog toga sto na oslobodjenoj teritoriji nije vise nista ostalo sto moze da se spali ili opljacka. Donji Lapac, na primer, ceo je spaljen, njegovi delovi i sela crni su kao ugalj. Ali izaslanik je uporan: Ne, ne, stvari treba posmatrati i ocenjivati u kontekstu... sve ostalo je antihrvatska propaganda!. Prema popisu iz 1991, opstina Knin imala je malomanje od 43.000 stanovnika: 38.888 srpske nacionalnosti, 3.886 hrvatske


Strana 194


1990 - 1995

nacionalnosti. Za vreme srpske secesije, ostalo je samo 258 Hrvata, drugih 3.000 bili su oterani. Za vreme Operacije Oluja, skoro svi Hrvati koji su bili ostali u Kninu pobegli su u Srbiju zajedno sa 97 odsto njihovih zemljaka srpske etnicke pripadnosti. Kako to? Zamenik izaslanika u Kninu, Veljko Djakovic, odgovara da to nije nimalo cudno: "Bili su izdajnici". U sluzbi Plavih slemova, kao tumac u Kninu, bio je jedan Hrvat. I on je odbio da ostane kada su dosli Tudjmanovi vojnici i sluzbenici. Sanja i Nenad pokusavaju da intervjuisu jednog hrvatskog vojnika, rodjenog upravo u Kninu, bivseg izbeglicu koji se vratio kuci u uniformi, ali bez osvetnickog duha. U pocetku odbija bilo sta da izjavi, zatim moli da ga ne fotografisu i kaze: Mogao sam puno toga da vam ispricam, svinjarija, ali ne smem, zabranjeno mi je da govorim. Molim vas, ne unistavajte me... Na kraju otvara srce: Ma ukratko, ovde se vise ne moze ziveti, ovo vise nije onaj grad koji sam ja poznavao... Ja, iz Knina, kako mogu da zivim bez naroda iz Knina? Bili smo navikli da zivimo sa nasim Srbima, a sada su otisli. Sta imam ja da delim sa ovima sto su dosli iz Vojvodine i iz Banjaluke? Ko njih zna? Srpske kriminalce treba osuditi, ali kakvo zlo su ucinili jadni srpski ljudi? To su ljudi kao i mi, treba ih pustiti da se vrate i da zive sa nama. Sta nam fali ako zivimo zajedno? Drukcije misli jedna zena, Milka Granic, koja je zauzela malu radnjicu i u njoj otvorila krcmu za vojnike. Dosla je iz Splita da bi stogod ugrabila. Ciji lokal je ovo bio ranije? A sta ga ja znam? Ciji god da je bio, taj je otisao, hvala Bogu. A sada sam tu ja. Ja sam velika katolkinja. Dok to govori krsti se, ali to sam rekla i mom zupniku u Splitu: umela bih da zakoljem Srbina, ako bi trebalo. Jer njih treba klati. Rucak kod Milke mnogo kosta. Naplacuje 24 kune porciju "cevapcica" koji u Zagrebu ili u Rijeci kostaju 10. To je njen patriotizam. Malopredjasnji vojnik, koji ne zeli da kaze svoje ime, otkriva da Milka u stvari nije vlasnica lokala, ona ga samo vodi za racun jednog oficira hrvatske vojske. Kod ustupanja nekretnina koje su napustili Srbi postoji lestvica po pravu prvenstva: na prvom mestu su "branioci domovine", povratnici iz rata, ratni invalidi i njihove porodice. Tek kad se zadovolje njihovi apetiti, dolaze na red stanovnici Knina. Zameniku komandanta garnizona, majoru Gojevicu, postavljeno je pitanje, da li je prestalo podmetanje pozara u srpske kuce na podrucju opstine Knin. Svakako, prestalo je. Da li se radi nesto da se ustanovi ko su autori zlocina pocinjenih do sada? To je stvar policije, pitajte njih. Da li je medju vojnicima bilo palikuca? Srazmerno malo vojnika su podmetali pozare po kucama. I da li je taj mali broj vojnika uhapsen? Ne, ni protiv jednog vojnika nije podignuta nikakva optuzba, ali... - dize uvis kaziprst desne ruke - to ne smete napisati. Seticu se ja vas ako jos jednom dodjete u Knin!. Jos jedan susret sa vladinim izaslanikom u Kninu, Petrom Padicem. Postavljeno mu je pitanje. Kako ce moci da se vrate u svoje kuce hrvatski drzavljani srpske nacionalnosti koji su pobegli iz Knina i iz Krajine. Nikako, odgovara. Oni su sada gradjani druge drzave. Stavljaju mu primedbu da to nije tacno, oni ostaju hrvatski drzavljani izbeglice u drugoj drzavi. Pa dobro, ali gde im je uverenje o drzavljanstvu? Ova opstina im ga nije nikada izdala. Podsmeva se. Malopredjasnja zena, koja slusa razgovor u svojoj krcmi, hoce jos nesto da doda: Ja ti kazem da je samo mrtav Srbin dobar Srbin. Samo mrtav je dobar! Velika je katolikinja i veliki patriota ova gospodja koja je dosla iz Dalmacije, da bi nesto ugrabila. Evropski poslanici postavili su Tudjmanu i njegovom rezimu teske uslove. Od njega se trazi da preduzme "bez odlaganja" mere koje ce dozvoliti povratak u domovinu 350.000-400.000 ljudi koji su bili primorani da napuste Hrvatsku zbog vatrenih "bljeskova" i "oluja". Od tog rezima se zahteva da izvede pred sudove one koji su pre, za vreme i posle vojnih operacija, brutalno pogazili ljudska prava. Vlada iz Zagreba uporno je nedeljama i mesecima ponavljala da nije bilo krsenja ljudskih prava. Na kraju je nesto priznala: bilo je sporadicnih zlocina. Sada daje saopstenje za OUN da je sudski gonjeno 370 lica koja su uhvacena u pljackama,


Strana 195


1990 - 1995

kradjama, podmetanjima pozara i ubistvima: 266 civila, 75 policajaca i 35 vojnika. Ali o ovim sudjenjima niko ne zna nista, niko nije cuo da se o njima govori, verovatno ih nije ni bilo. Novi list iz Rijeke misli da se radi o cistoj lazi. Ovaj dnevni list dodaje: "Ako sef drzave, koji vodi i spoljnu politiku, smatra da je isterivanje Srba iz Krajine uslov za sigurnost i stabilnost Hrvatske, kao sto je Tudjman vise puta rekao i ponovio, onda ima malo nade da ce Hrvatska pozuriti da srpskim izbeglicama obezbedi uslove za povratak zbog tamo nekakvog lepog Saveta Evrope". Komentatorka Jelena Lovric pise da "zbog svih samara koje je primio od Evrope i Amerike" radi etnickog ciscenja izvrsenog u Hrvatskoj i zbog bezbrojnih ratnih zlocina izvrsenih ovih poslednjih meseci, narocito u prolece-leto 1995, "treba sumnjati da rezim iz Zagreba zeli da uvede Hrvatsku u evropsko drustvo". Mnogi poglavari tudjmanovskog rezima vise vole da budu daleko od Evrope nego da ih ona primora "da poprave svoj nacin delovanja i da zaustave sopstvenu samovolju". Ocekivalo se da ce sa oslobadjanjem Krajine pravna drzava stici u Knin i da ce se ucvrstiti u celoj Hrvatskoj. Dogodilo se medjutim da je Knin nastavio da bude teritorija kradje i pljacke, sa razlikom sto sada Hrvati kradu i pljackaju na svoju sopstvenu stetu; anarhija i pravo jacega uzimaju maha kao gomila divljaka s kraja na kraj zemlje. Ako nesto moze nekaznjeno da se uradi u Kninu, zasto to isto da se ne uradi i u Zagrebu? Tako ovih poslednjih dana naoruzane grupe u uniformama hrvatske vojske krstare i centrom Zagreba, ulaze u kuce i izbacuju ljude iz njihovih stanova. Juce posle podne, u Mariji Bistrici, zavrseno je trece hodocasce hrvatske vojske u svetiliste Majke Bozije, najpoznatiji nacionalni hram Hrvata. Poglavar hrvatske Katolicke crkve , nadbiskup i kardinal Franjo Kuharic, odrzao je visoko patriotski govor, u kojem medjutim nije izbegao da osudi, u prisustvu 3.500 vojnika, oficira i politickih izaslanika, zlocine pocinjene na nedavno oslobodjenim teritorijama Krajine koji su prikovali Hrvatsku na medjunarodni stub srama. Mogao je da digne svoj glas vec krajem prve dekade avgusta, pre nego sto su pokolji i razaranja uzeli maha, ali treba ceniti i ono malo sto je danas rekao protiv "pljackasa i palikuca koji su sejali razaranja i pustosenja takvih dimenzija da sigurno ne cine cast hrvatskoj vojsci", protiv onih zlocinaca "koji su uvredili celu Hrvatsku, ceo hrvatski narod". Verovatno je i do ruku hrvatskog kardinala dosao prvi izvestaj o misiji grupe posmatraca Evropske unije obavljenoj u Krajini. U dokumentu se tvrdi da su, od 18. septembra posetili 240 srpskih sela u kojima su pre "oslobodjenja" postojale 18.232 kuce. Od ovih je vise od 13.000, ili 73 odsto, potpuno ili delimicno unisteno eksplozivom ili vatrom u danima i nedeljama koje su usledile posle ulaska hrvatske vojske u ovaj region. U vezi sa egzekucijama po kratkom postupku, Hrvatski helsinski odbor za ljudska prava obavestava da se lesevi zrtava, prenose helikopterima i drugim transportnim sredstvima vojske i Ministarstva unutrasnjih poslova, na groblja u Gracacu i Kninu i tamo sahranjuju. U saopstenju komiteta, koje je potpisao predsednik Ivan Zvonimir Cicak, demantuje se medjutim vest prema kojoj je u Hrvatskoj uhapseno i izvedeno pred sud oko 300 lica za zlocine pocinjene u nedavno oslobodjenim krajevima. Ova lica, precizira se, bila su samo saslusana, i jos su na slobodi. Drzeci se svedocenja veoma malog broja lica koja su prisutna u selima, njihovi zemljaci koji su, zajedno sa njima odbili da se prikljuce kolonama izbeglica, jednostavno su nestali bez traga ili su uhapseni i odvedeni ko zna gde posle "oslobodjenja". Na dan 20. septembra, Srba koji su ostali u Krajini bilo je 3.500; danas ih je mnogo manje. Predstavnik OUN u Kninu, Alen Roberts, potvrdio je da, pocev od ofanzive u avgustu, hrvatska vojska "nikada nije prestala da izvodi sistematsku operaciju pljackanja, unistavanja vatrom i fizicke likvidacije civila Srba koji su ostali"; sva srpska sela bez razlike unistena su u celini ili velikim delom, tako da u njih ne mogu da se vrate stanovnici koji su iz njih pobegli.


Strana 196


1990 - 1995

"Uprkos ponovljenim pozivima upucenim hrvatskim vlastima da intervenisu, malo je ili nije nista ucinjeno da sve ovo prestane", dodao je Roberts. U Hrvatskoj se "nastavljaju pljacke i podmetanja pozara po kucama" na teritoriji Krajine. Tamo postoji opasnost od navikavanja i na ove svakodnevne uzase ako se uzme u obzir njihovo napadno ponavljanje. Za vreme danasnje konferencije za stampu u Zagrebu, sef posmatraca OUN Kris Ganes je objasnio da su "pocinioci ovih zlocina osobe odevene u vojne uniforme" i da "pojava pljackanja napustenih kuca u bivsim sektorima sever i jug ulazi u novu fazu, i sve vise zabrinjava". U tom smislu da nisu postedjene ni kuce koje su jos nastanjene, cije vlasnike -Srbe naravno - pljackasi jednostavno likvvidiraju. Sada prijave ubistava, pljacki i paljevina, pritiskaju Hrvatsku sa vise strana, ali Tudjman, koji ide okolo slaveci i trijumfujuci, nastavlja da ih ignorise. Iz njegove totalne nebrige nije ga pomerio ni uzasan masakr, do kojeg je doslo 28. septembra, o cemu je vest, njemu dobro poznata, stigla tek danas: "Dvanaest starijih Srba ubijeno je metkom u potiljak a njihova iskasapljena tela su vojnim helikopterom prebacena i sahranjena na nekom skrivenom mestu", kako se izrazio Kris Ganes, sa izvesnom nepreciznoscu. Dokument sa podrobnim opisom zlocina, dao je medjutim Hrvatski helsinski komitet za ljudska prava. Masakr ce nositi ime "Varivoda", sela u kojem se dogodio, nedaleko od varosice Kistanje. Dokument pocinje sa ukazivanjem na dosadasnje cutanje rezima (i to ne samo o ovom dogadjaju) koje je za osudu: "Sada se vec radi o nekoliko stotina ubijenih ljudi, uglavnom starijih, dok se za mnoge ne zna kako su zavrsili posto su ih iz njihovih sela odvela uniformisana lica i od tada se o njima vise nista ne zna.". Sto se tice masakra iz Varivoda, navode se imena osoba koje su ubijene - precizira se - oko 17.30 proslog cetvrtka: Jovan Beric i njegova zena Milka, on 75 godina a ona 71; Ljubo Dujo Dukic i njegova zena Mara, od 75 i 70 godina; Mirko Pokrajac i Milan Pokrajac od 85 i 70 godina; Mara Beric od 70 godina i Rajko Beric od 69; Jovan Beric od 60; Marko Beric i Vukica Beric osamdesetogodisnjaci. U selu je zivela i Bojanka Milosevic, rodjena Beric, koja je po kazivanju policije pod njenom zastitom smestena u kninsku bolnicu. Kuca ove zene u Varivodama je spaljena. Dva dana posle pokolja, u subotu 30. septembra, sluzbenici policije izvrsili su uvidjaj u Varivodama, bilo je prisutno sest policajaca u uniformama i jedan u civilu, kojima je komandovao Adem Mehmedovic iz uprave policije u Zadru. Po zidovima kuca u kojima je ubijeno 12 starijih osoba bilo je tragova krvi i komada zgnjecenog ljudskog mesa. Rodbina zrtava koja zivi u raznim krajevima Hrvatske, nije uopste obavestena o sudbini rodjaka, niti je mogla da prisustvuje sahrani, koja je obavljena u masovnoj grobnici na groblju u Kninu. Hrvatski helsinski odbor za ljudska prava pokusao je vise puta da stupi u kontakt sa odgovornima iz Ministarstva unutrasnjih poslova u Zagrebu, ali se nasao pred zidom cutanja. (Specijalne suzbe civilne i vojne policije su pod komandom generala Miroslava Tudjmana, "Vrhovnikovog" sina.) Odbor medjutim istice postojanje mnogobrojnih indicija na osnovu kojih se zakljucuje da je masakra kao sto je onaj u Varivodama bilo i u drugim mestima i obecava da ce o njima obavestiti javnost posto proveri ove informacije. Posto je izmasakrirao Krajinu - izjavio je rijecki poslanik Vladimir Bebic u jednom predizbornom govoru - Tudjman sada pretvara celu Hrvatsku u Krajinu. Mozda je to njegova najveca zasluga, i dobro je ucinio predsednik hrvatskog parlamenta, Nedjeljko Mihanovic, sto je predlozio da se Tudjman proglasi za dozivotnog predsednika, "Jer posle kralja Zvonimira u Hrvatskoj nije bilo zasluznijeg drzavnika od njega". Jasusi Akasi, specijalni izaslanik Generalnog sekretara OUN u bivsoj Jugoslaviji, pozvao se na masakr u Varivodama (25 km jugoistocno od Knina, Krajina) i rekao danas u Zagrebu:


Strana 197


1990 - 1995

"Ovaj, ko zna koji po redu, zlocin protiv Srba koji su ostali u Hrvatskoj posle ofanzive u Krajini pokazuje neophodnost uvodjenja medjunarodne kontrole radi zastite prezivelog srpskog stanovnistva koje danas zivi u strahu od progona". "Postojala je nada da ce se jedan deo srpskih izbeglica vratiti u Krajinu, ali neprekidne vesti o povredama ljudskih prava, pljackanju paljenju kuca, stvorili su atmosferu koja ne doprinosi povratku srpskih izbeglica. Cak i ono malo onih koji su ostali, primorani su da zive u klimi neprijateljstva i straha i sada zahtevaju da odu". A to je ono sto hrvatska vlada zeli. Ona je, preko svog predstavnika u Staklenoj palati, Marija Nobila, cinicnom bestidnoscu odbila "izjavu" osude Saveta bezbednosti u kojoj se: a) "zahteva od hrvatske vlade da u potpunosti postuje prava srpskog lokalnog stanovnistva, ukljucujuci pravo ostanka i/ili bezbednog povratka na svoju zemlju"; b) da "pokrene istragu o svim slucajevima povrede ljudskih prava"; c) da "preduzme mere za sprecavanje ovih zlocina". Savet bezbednosti "pored toga poziva hrvatsku vladu da ukine sva ogranicenja za povratak izbeglica i za vracanje njihovih imanja". Sta je rekao, u vezi sa ovim dokumentom, gospodin Nobilo? Ponovio je, kao u nekoj pozorisnoj predstavi, reci i fraze koje vec dva meseca izgovaraju poglavari hrvatskog rezima: Srbi koji su napustili Hrvatsku ne mogu svi da se smatraju izbeglicama; najveci deo od 120.000 Srba koji su napustili Hrvatsku ucinili su to svojevoljno, uprkos pozivima od strane hrvatskih vlasti da ostanu. Oni nisu bili primorani da odu, niti su prognani. Njihov odlazak bio je dobrovoljan a prema medjunarodnim konvencijama, lica koja dobrovoljno napuste neku zemlju ne smatraju se izbeglicama... Na stranu lazi o broju Srba koji su pobegli iz Hrvatske, o iskrenosti poziva koji su im upuceni od strane hrvatskih vlasti da ostanu, o nacinu i okolnostima njihovog bekstva, o rezimu terora koji je uveden u Krajini, nije recena nijedna rec. Jasna je samo opaka zelja da se Hrvatska ocisti od nezeljenog naroda, da se vekovni "srpski problem" u Hrvatskoj smatra resenim izgonom ovog naroda. U medjuvremenu saznalo se za neke nove pojedinosti o pokolju u Varivodama. Posmatraci OUN dobili su neposredne dokaze da je pokolj izvrsila jedna patrola od tri-cetiri vojnika. Tragovi krvi i komadici mesa zrtava nadjeni su u osam kuca i izvan njih; pobijena lica, starije osobe, izmedju 66 i 84 godine, ubijene su na pragovima svojih stanova. To je na danasnjoj konferenciji za stampu rekao predstavnik OUN Kris Ganes. Istovremeno je hrvatski Helsinski odbor za ljudska prava objavio tekst dokumenta u kojem se tacno navodi da je ustanovljenih zrtava bilo devet a da su druge tri osobe nestale. Pronadjene su cetiri prezivele osobe: osamdesetogodisnja Vukica Beric i Mirko Dobrijevic smesteni su od 26. septembra u kninsku bolnicu gde se nalazi i Milka Beric, sa teskim povredama zadobijenim u pozaru koji su u njenu kucu podmetnuli pocinioci masakra; ziv je i sedamdesetsedmogodisnji Milan Pokrajac pronadjen bez svesti, bez pamcenja, u hodniku svoje kuce u koju je takodje podmetnut pozar. Jednog od svedoka pokolja, cetrdesetdvogodisnju Bojanku Milosevic, rodjenu Beric, policija je zadrzala dva dana u istraznom zatvoru u Kninu i podvrgla neprekidnom isledjivanju, posle cega je nestala bez traga. Pre "oslobadjanja" Varivode su imale 600 stanovnika; pre masakra, na dan 11. septembra, bilo ih je jos samo 17; sada, ako se oduzmu mrtvi, nestali i smesteni u bolnicu, u selu nije ostao vise niko. Dokument hrvatskog Odbora za ljudska prava zavrsava se vescu o otkrivanju najnovijih masovnih grobnica na groblju u Gracacu: stalno ih cuvaju policajci koji nikome ne dozvoljavaju da im se priblizi. Imam u ruci dokument koji obuhvata izvestaje operativnih timova UNCRO za ljudska prava (skraceno "HRAT"), od Visokog komesarijata OUN za ljudska prava i od posmatraca Evropske unije, svih u Hrvatskoj. U uvodu, ovog dokumenta koji cemo nadalje zvati "Izvestaj UNCRO", utvrdjuje se da je nepotpun, da se radi o


Strana 198


1990 - 1995

beleskama za dokument koji ce biti dopunjen u roku od mesec dana. Odnosi se na teritoriju Krajine koja je pogodjena Operacijom Oluja pocetkom avgusta 1995; opisani dogadjaji odnose se na period posle zavrsetka vojne operacije. I ovde se govori, recimo to odmah, o ubistvima, kradjama, pljackama, paljevinama i drugim uzasnim zlocinima pocinjenim protiv srpskog stanovnistva, a i iz ovog dokumenta moze se zakljuciti da je vojna operacija u Krajini izvedena prvenstveno da bi se obavilo radikalno etnicko ciscenje i definitivno prognalo srpsko stanovnistvo iz ovih krajeva. Na dan 6. avgusta ove godine, izmedju hrvatske vlade i Jasusija Akasija u ime OUN, bio je sklopljen sporazum zahvaljujuci kojem je bila dozvoljena posmatracima UNCRO, kontrola postovanja ljudskih prava u tek "oslobodjenoj" Krajini. Vec sutradan su operativne ekipe cinovnika OUN (HRAT i PHA) i grupe za vezu sa hrvatskom civilnom policijom i sa vojnim posmatracima (Plavim slemovima) pocele da se krecu po ovom podrucju, nailazci odmah na hiljade prepreka i zabrana koje su postavljane od strane hrvatskih vojnih vlasti. Od tada nije prosao ni jedan dan a da nisu zabelezeni zlocini svih vrsta koji su pocinjeni uz dopustenje ili pod zastitom hrvatske vojske i policije. U dokumentu, kao u sadrzaju neke knjige, zlocini se telegrafski beleze sa naznakom datuma, mesta i izvora informacija. Zahvata vreme od 7. avgusta do 12. septembra, dakle nedostaje jos period u kojem su - i zbog upada u Krajinu pravih pravcatih bandi kriminalaca protiv kojih vlasti nisu ni prstom mrdnule - pljacke, podmetanje pozara u kuce i masakriranje srpskog stanovnistva postali sveopsta pojava. "Vlasti (hrvatske) iz Knina najzad su dozvolile OUN da poseti groblje. Devedeset i sest krstova pobodeno je na cetiri masovne grobnice, od kojih je jedna veoma velika. Krstovi su sasvim jedan uz drugi (oko 70 cm udaljeni jedan od drugog). Imena mrtvih ispisana su na manje od 20 grobova. S...C Kada je ceta civilne policije OUN pokusala sa iskopavanjem na drugom mestu koje je izgledalo kao masovna grobnica bez krstova, na nju su zapucali. Nije bilo ranjenih. Nasa ceta izbrojala je 22 sveze humke od kojih je samo mali broj obelezen krstovima a samo pet ih je bilo sa imenima. Zabelezene su nove kuce spaljene 15. avgusta u okolini Benkovca, Otrica i Drnisa... ". Druga zabeleska u izvestaju, takodje od 16. avgusta, odnosi se na masakr cetiri osobe u mestu Zagrovici (koje je vec pominjano u ovom dnevniku pod datumom 31. avgust) i na pronalazenje tri lesa u Zverincu i Golubicima... Sutradan, 17. avgusta, bilo je zabelezeno: "Regionalni centar posmatraca EC u Zagrebu obavestava da se spaljivanje kuca u sektoru jug nastavlja. Posto se radi o pojavi sirokih razmera, koja pogadja imanja onih koji nisu Hrvati, smatra se da je posao razaranja uskladjen, naredjen i podrzan od najvisih vlasti. Nemoguce je proceniti tacne razmere razaranja, ali smatra se da je 60-80 odsto imanja na bivsem sektoru jug delimicno ili potpuno unisteno. Televizijska ekipa WTN, akreditovana kod snaga OUN, pokusala je da snimi kucu u plamenu u blizini Drnisa; sedam hrvatskih vojnika koji su se tu zatekli uhapsili su snimatelje, odvukli ih u jednu kucu, zaplenili video-kasete, pod izgovorom kontrole dokumenata prisvojili 1.000 maraka uzetih iz novcanika jednog kamermana. I tako, dan za danom, svuda se bez kraja nastavlja divljacko masakriranje civila, spaljivanje kuca, svuda se nailazi na vojnike i civile zatecene u pljacki i podmetanju pozara, ponovo na leseve ubijenih civila pre nekoliko sati ili dana, nove grobove iskopane na grobljima u Kninu, Gospicu, Gracacu i drugde. Brojevi zlocina neprekidno rastu svaki put kada medjunarodni posmatraci obidju teren. Zagonetan je slucaj sela Grubori koji je u izvestaju opisan pod datumom 28. avgust. "Ekipa HRAT pronasla je leseve pet osoba nedavno poubijanih u selu Grubori. Celo selo, dvadesetak kuca i drugih zgrada, spaljeno je pre tri dana. Iz


Strana 199


1990 - 1995

prikupljenih svedocenja proizilazi da su ujutro 25. avgusta desetak policajaca specijalnih jedinica prodrli u Grubore i primorali stanovnike da se udalje, posle cega su podmetnuli vatru u kuce. Kada su nasi posmatraci stigli na mesto dogadjaja, tog istog dana, zatekli su nekoliko zena obuzetih panikom, dok nas je nekoliko seljaka cekalo u blizini njihovog unistenog sela. Toga dana, posto je od nas obavesten, hrvatski general Ivan Cermak je obecao da ce prekinuti sa ovakvim stanjem stvari, ali nijedan predstavnik vlasti nije se udostojio da poseti unisteno selo. Uvece 25. avgusta nasa ekipa se vratila na mesto i tamo je zatekla druga dva lesa: telo starijeg coveka od oko 70 godina na podu svoje spavace sobe, u pidzami, ubijenog metkom u potiljak i drugog muskarca od oko 65 godina nadjenog sa presecenim grlom u polju pored njegove kuce. Kada je ekipa napustila selo, u njemu su ostali jedan muskarac i sest zena, svi u poodmaklim godinama, koji su odbili nasu ponudu da ih prebacimo u grad. Zene su plakale, vidno potresene. Sutradan, kada se vratila na mesto, ekipa HRAT je pronasla ugljenisane ostatke coveka od 90 godina u rusevinama njegove spaljene kuce; 27. avgusta, u istom mestu, na jednoj njivi nadjeni su lesevi muskarca i zene, od 41 i 51 godine. Ubijeni su metkom u glavu. Hrvatske vlasti tvrde da su pozari u Gruborima izazvani nekontrolisanim bombardovanjem tokom jedne antiteroristicke operacije izvedene radi isterivanja prezivelih grupa vojske "RSK" na ovoj teritoriji". Na dan 4. septembra, ekipa HRAT belezi u svoj dnevnik dogadjaj koji se desio u Ivosevicima. Vojni posmatraci OUN pronalaze 23. avgusta les nedavno ubijenog muskarca. Prekosutra se vracaju u mesto i primecuju da je les prekriven carsavom; radi se o muskarcu od 75-80 godina. Navracaju jos jednom 2. septembra u selo i primecuju da je les jos tamo, samo je pomeren tri metra, sada pokriven sa dva cebeta na koja je postavljen videorikorder. Kada su cebad uklonjena, otkriveno je da je lesu odsecena glava. Glava je, posle kratkog traganja, pronadjena u jednom svinjcu... O ovim i drugim monstruoznim otkricima, vojni posmatraci nastavljaju da blagovremeno obavestavaju hrvatske vlasti, zahtevajuci od njih da zaustave pljackase, ubice, palikuce, da se prestane sa ovim uzasnim zlocinima, ali bez ikakvog rezultata. U vezi sa ovim nalazimo jednu zabelesku od 25. avgusta: "Juce, u susretu sa generalom Cermakom skrenuta je paznja hrvatskoj strani na ovu pojavu neprekidnih pljacki i paljenja kuca. U pocetku je general pripisivao ova dela delinkventima preobucenim u uniforme hrvatske vojske, ali je kasnije priznao da se njegova nadleznost prostire na ogromnu teritoriju zbog cega nije u stanju da drzi pod kontrolom svako podrucje. Izjavio je da iskreno osudjuje ove pojave, koje su suprotne politici hrvatske vlade". OUN nastavlja da protestuje protiv ogranicavanja slobode kretanja nametnutog nasim posmatracima od hrvatskih vlasti na teritoriji severoistocno od Knina. U pismu juce upucenom generalu Cermaku, komandant Plavih slemova sektora jug upozorava da su ekipe HRAT primetile guste stubove dima kako se dizu iznad suma unutar prostora koji je zabranjen za nas nadzor. Zahtevao je od vlasti da ukinu ogranicenja kretanja i da prestane paljenje kuca. Na kraju je postavio pitanje: kako to da hrvatske vlasti, koje su pokazale da uspesno kontrolisu bilo kakvo kretanje nasih ekipa na ovoj teritoriji, ispadaju nesposobne da prekinu ova neprekidna dela masovnog razaranja imovine?... ". Odgovarajuci 5. septembra na neprekidne zalbe posmatraca OUN na nametnuta ogranicenja njihovog kretanja i na nastavljanje pljackanja i razaranja kuca srpskog stanovnistva u regionu, general Cermak tvrdi da je "ostao zaprepasten vasim izjavama o isterivanju siromasnih i jadnih stanovnika sa njihove zemlje". Za Cermaka su "izrazi prejaki" a "optuzbe neosnovane", radi cega zahteva od posmatraca OUN da "ukazu bar na jedan slucaj isterivanja ljudi iz njihovih kuca i paljenja njohovih stanova". Istog dana kada je stiglo pismo hrvatskog komandanta kninskog garnizona, nekoliko posmatraca OUN prisustvuju pozaru


Strana 200


1990 - 1995

dveju zgrada u mestu Cvijanovici i primecuju dvojicu hrvatskih vojnika, koji sa oruzjem u rukama, drze na odstojanju nezeljene posmatrace od njihovih saboraca palikuca. Pozvan telefonom da dodje na mesto dogadjaja da bi se uverio u cunjenice, general naredjuje de se odgovori kako nije u sedistu garnizona... Na dokumente koje je svojevremeno podneo Visoki komesarijat OUN protiv povrede ljudskih prava, i UNCRO, takodje o pokoljima, pljackama i paljevinama u Krajini, o sistematskoj povredi ljudskih prava posle "oslobodjenja" Krajine koje je donela Oluja, hrvatske civilne vlasti, koje triumfuju zbog toga sto su "resile srpsko pitanje u Hrvatskoj", reaguju na isti nacin kao i general Cermak: "Nije istina", "Radi se o usamljenim slucajevima" a, u svakom slucaju, "Preteruje se da bi se diskretitovala Hrvatska", ili "Radi se o politickim pritiscima - na Hrvatsku koji se ne mogu tolerisati". Za hrvatske masmedije, osim sasvim malog broja izuzetaka (Feral Tribune iz Splita i Novi list - Glas Istre iz Rijeke) zlocini koje su Hrvati pocinili u Krajini i drugde su tabu tema. Mora da su tabu tema i za strano javno mnjenje. Ustvari, u drugim zemljama Evrope, mali broj novinara je o tome pisao i to veoma pristrasno. Poneki kolega, bar je zvanicne hrvatske izvestace optuzio za opstrukciju.. Insistiranje u nastojanju da se na konferencijama za stampu dobiju odgovori (odgovori koje medjutim nisu davali)) tumaceno je kao antihrvatska predrasuda i zelja da se ukalja hrvatska borba za slobodu. Sa nedostatkom patosa kod mnogih stranaca prema toj borbi i paznjom koju su pokazali prema Srbima u bekstvu neukusno su se obracunali: Postoji razlika izmedju hrvatskih i srpskih izbeglica, koje beze jer svaki od njih ima bar po jednog Hrvata na savesti i isto tako bezi na traktoru koji nije njegov, ljutito je napisala "ostrascena" hrvatska novinarka, Maja Freundlich. To su samo beleske uzete nasumice sa jednog zvanicnog skupa na kojem su strani novinari obelezeni, u najboljem slucaju, kao povrsni, arogantni i neznalice, (optuzba koja ponekad ima veze sa istinom, ali ovde je formulisana tako da posluzi kao izgovor). Umesto sto se ustremljuje na novinare, za Zagreb bi bilo bolje da razmisli o strategiji koje se drzao za vreme rata, koja je veoma slicna onoj saveznickoj iz zalivskog rata, i mozda njena kopija, koja nije doprinela ugledu vojnika sa sahovnicom, kao sto ista strategija 1991. nije tada doprinela ugledu zapadnih sila. Jos pre no sto je izbio sukob, pokrenula se vojna propagandna masina sa ciljem da spreci svaku "privatnu inicijativu" novinara cak i kada nije mogla da nanese stetu bezbednosti operacije: kamermane agencije Rojter, APTV i TV Svajcarska, na primer, zadrzala je vojna policija iz Zagreba (i oduzela im materijal) jer su snimali vojnike u jednom regrutnom centru koji su sa ulice mogle da vide stotine prolaznika. Cela ratna zona bila je naravno odsecena na pocetku bitke, ali danima posle pobede ostala je off limits za strance: ubrzo je postalo lakse privatnim gradjanima da je posete nego novinarima. "To radimo zbog vase licne sigurnosti", vise puta je ponovio predstavnik hrvatske vojske, general Ivan Tolj, a njegov prezrivi osmeh kazivao je svima da cak ni on u to ne veruje. U vreme rata za nezavisnost ovakvu vrstu uvidjavnosti imali su generali jugoslovenske armije, sa druge strane fronta. Mladen Lackovic, predstavnik ministra unutrasnjih poslova i bivsi ugledni komunista bio je jos odredjeniji na Radio Zagrebu: preko telefona je kamermane .Asosijeted presa koji su trazili propusnicu nazvao "placenicima koji rade zbog sopstvene plate a ne zbog interesa Hrvatske". Posle hrvatske agresije, jedini nacin da se posete ovi krajevi duze vremena bila su kolektivna putovanja turistickim autobusima Ministarstva odbrane unapred utvrdjenim putnim pravcem i sa vodicima u sivo-zelenim uniformama. Strana


Strana 201


1990 - 1995

stampa tako je danima imala obezbedjene prenose bezopasnih "fotokopiranih" izvestaja. Za vreme jednog od ovih izleta domaci novinar objasnio je fotografu Rojtera: "Dobro je, za vas ostale, sto vas ovuda voze autobusom. Ovde ima i ruznih stvari pa bi neko mogao da stekne pogresan utisak. Mi medjutim imamo neophodnu sposobnost za autocenzuru". Ceo sistem odnosa sa stampom je centralizovan u rukama dve osobe, kako za davanje obavestenja tako i za dobijanje propusnica. Bilo je cesto ocigledno prilikom kontakata sa policijom i vojnicima da su iz Zagreba na vreme stigla jasna, mozda preteca upozorenja da pred novinarima drze zatvorena usta. I danas vojnici ne govore, pomalo iz straha, pomalo zbog uticaja shvatanja rasirenog u javnosti da razgovarati sa njima znaci "biti spijun", izdati domovinu. To je vise nego logicno u drzavi kakva je Hrvatska u kojoj, cesto, privatni gradjani optuzuju svoje dnevne listove da ruse ugled zemlje kada se usude (obratite dobro paznju na razliku) da napadnu vladu ili partiju koja je izrazava. 4. OKTOBAR ‘95. Pod izgovorom "samoodbrane" lovci bombarderi NATO danas su imali tri naleta na protivavionske polozaje bosanskih Srba u centralnoj i juznoj Bosni. Avioni su banuli iznenada posto je nekoliko letelica Atlanskog saveza bilo "uhvaceno" od strane srpskih radara. Ostre borbe vodjene su danas na visovima Ozrena. Posto su ponovo osvojile mesto Otoku u zapadnoj Bosni, i otele ga od muslimanskog Petog armijskog korpusa, snage bosanskih Srba prestale su sa borbama i zaustavile se u blizini Bosanske Krupe. U blizini Bihaca, medjutim, doslo je do teskog sukoba izmedju "saveznickih" vojnika HVO bosanskih Hrvata i muslimanske armije. Navodno je poginulo sedam vojnika. Holbruk nastavlja svoju pregovaracku misiju putujuci tamo-amo, od Sarajeva do Beograda. Ministarstvo unutrasnjih poslova Hrvatske danas je kategoricki demantovalo tvrdnje Hrvatskog helsinskog odbora za ljudska prava o pronalazenju masovnih grobnica na groblju u Gracacu, masovnih grobnica do kojih policija zabranjuje pristup. Ministarstvo tvrdi da se radi samo o jednoj grobnici u kojoj su sahranjena "sva tela sakupljena posle borbi na podrucju Gracaca". Ona se nalazi izvan groblja, pored pravoslavne crkve; policija "stiti ovu zonu" da bi sprecila unistavanje crkve i drugih objekata pravoslavne vere od strane eventualnih palikuca. Sto se tice raznih pokolja i uzasnih razaranja do kojih je doslo posle okupacije Krajine, Ministarstvo za njih kaze da su "potpuno neosnovani, netacni i neistiniti" informacije sadrzane u raznim dokumentima posmatraca, upadajuci u kontradikciju kada kaze da su se "hrvatske vlasti postarale da rasvetle sve okolnosti pod kojima je doslo do ovih tragicnih dogadjaja. Rezultati istrage koju vode snage reda bice stavljeni na raspolaganje sudovima a zatim dati u javnost". U istom saopstenju se tvrdi da prijave povreda ljudskih prava "nastoje, a to nije prvi put, da diskredituju bez ikakvog dokaza hrvatsku policiju"; radi se o ko zna kojem po redu "pokusaju da se ukaljaju i diskredituju hrvatske civilne i vojne vlasti, sa ciljem da se pred svetom stvori slika o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj se ne postuju ljudska prava i zakoni". Saopstenje je, vidi se, reakcija na prijavu masakra koji je otkriven u Varivodama i koji su priznale, iako nevoljno i posle mnogo precutkivanja, same hrvatske vlasti. Mesta tog masakra, navodim uzgred, prikazala je CNN uz veoma dokumentovan komentar Kristijane Amanpur. Ovom mom dnevniku, medjutim, poveravam svedocenje dvojice rodjaka zrtava iz Varivoda. Kad su 29. septembra stigli u mesto, to jest sutradan posle masakra, oni su se nasli pred hrvatskim policajcima koji su im zabranili da udju u selo rekavsi da se u njemu vrsi "vojna vezba", zbog


Strana 202


1990 - 1995

cega im je "savetovano" da se smesta vrate. J. B. je izjavio: "Najzad, rekao sam sebi, u Varivode je stigla policija. Najzad, pomislio sam prestace pljacke i pozari. Ali prica o vojnim vezbama nije mi bila ubedljiva. Ponovo sam seo u auto, napravio veliki krug i pokusao da udjem u selo sa suprotne strane, gde nije bilo policije. Vec kod prve kuce video sam ljudsko telo delimicno pokriveno carsavom; malo dalje stajala je velika grupa policajaca a u sredini medju njima bila je jedna seljanka koja je sedela, odsutnog pogleda. Dok sam stajao, razmisljajuci da li da pridjem ili da se udaljim, sa ledja me je iznenadio policajac koji je poceo da se izdire na mene. Pitao me je, stalno vicuci, da li sam ulazio u kucu pored koje je lezalo ono telo, da li sam ga dirao. Na kraju me oterao". Drugi svedok, S. Z. dosao je sa nekoliko paketa namirnica koje je nameravao da preda nekim starijim osobama iz sela. Policajci su mu rekli da ne moze nikome da ih preda, "ni danas, ni sutra, niti ikada vise". Zatim su mu savetovali da ode, jer tamo nema sta da trazi.. "Posto sam video da je medju policajcima bila jedna seljanka, koju su pre sedam dana nozem ranili pljackasi, pomislio sam na najgore, pa sam i ja seo u kola i smesta se udaljio iz Varivoda. Otisao sam u Split u kucu Toncija Majica iz Dalamtinskog odbora za ljudska prava i dao sam mu potpun spisak osoba koje su zivele u Varivodama do trenutka kada su poslednji put bili u tom selu". Istoga dana ovaj spisak je poslat faksom hrvatskom Odboru za ljudska prava sa sedistem u Zagrebu. Od ministra unutrasnjih poslova Ivana Jarnjaka 30. septembra zatrazeno je da intervenise, a tek uvece 2. oktobra to ministarstvo je izdalo svoje prvo saopstenje o pokolju. Ne bi to uopste ucinilo, verovatno, da prethodno nije bilo dokumenata Hrvatskog helsinskog odbora i posmatraca OUN. Gospodin Jarnjak je, ocigledno, shvatio koliko dugo se ovaj dogadjaj moze precutkivati. Uprkos tome u saopstenju koje je dalo ministarstvo, pominje se samo mali deo. Ne kaze se, na primer, da je na dan koji je prethodio masakru selo sistematski opljackano, da se mali broj stanovnika koji su ostali (koji su kasnije pobijeni) spasili bekstvom u sume. Kada su se vratili u selo sa nadom da ce ih zastititi policija, pobila ih je - kaze prezivela Bojanka Milosevic - banda vojnika u crnim kosuljama koja je stigla jednim kamionom. Jesu li to bili hrvatski vojnici ili placenici? Nazalost, Varivode nisu usamljen slucaj. Danas je, u Zagrebu, Hoze Ajala Laso izdao saopstenje, Visokog komesarijata OUN za izbeglice, u kojem pise da se na teritoriji Krajine "nastavlja sa namernim pljackanjem i paljenjem kuca koje su pripadale Srbima". Neprekidno ponavljanje ove pojave "izaziva zabrinutost", pa se dodaje da su na ovim teritorijama "otkrivena tela mnogih osoba ubijenih tokom dva meseca koji su usledili posle zavrsetka vojnih operacija". Na telima pojedinih zrtava "nadjeni su tragovi mucenja". Da li ce posle 30. novembra, dana kada ce Plavi slemovi OUN napustiti Hrvatsku, biti jos medjunarodnih posmatraca da budno prate nasilje nad ljudskim pravima u Hrvatskoj? Hrvatske vlasti u Zadru cija se administrativna nadleznost proteze do podrucja Knina i bivse Krajine, nastavljaju da precutkuju pokolj u Varivodama, gde je devet starijih Srba, 28 proslog meseca, iskasapljeno od strane uobicajenih "nepoznatih" lica. Odbijaju cak da kazu sta se desilo sa jedina tri prezivela stanovnika koji su, ostajuci u svom selu, na taj nacin pokazali zelju da svoje dane zavrse u sopstvenoj kuci. Ali ne poubijani. Iduci tragom ovog zlocina, predstavnici Amnesti internesenela iz Zagreba objavili su da je "vise od 120 osoba, svi preko sezdeset godina, pobijeno za poslednja dva meseca u Krajini gde su i onih nesto vise od 3.000 stanovnika, koji su ostali posle bekstva zemljaka iz njihovog kraja, sada primorani da odu pognute glave pred stalnim pretnjama smrcu, dok im kuce pljackaju i pale. Amnesti internesenel kao primer navodi slucaj jedne zene od 82 godine koja je ostala u selu Mrko Polje: 18. septembra cetiri vojnika su usla u njen stan, stavili su joj cev od puske u usta i


Strana 203


1990 - 1995

zapretili da ce je ubiti ako ne preda novac koji drzi u kuci. Navodi se i nedavni slucaj u selu Gubori gde su ubijene cetiri osobe, od kojih jedan starac od 80 i jedna starica od 90 godina. Sto se tice podmetanja pozara u srpske kuce u ovom kraju, medjunarodna organizacija tvrdi da "sistematsko unistavanje kuca predstavlja kolektivno kaznjavanje nametnuto prezivelom stanovnistvu da bi se sprecio povratak onih koji bi, posto su pobegli pocetkom avgusta, sada hteli da se vrate" Jedan dokument Hrvatskog helsinskog odbora za ljudska prava, objavljen danas, otkriva da je na teritorijama "oslobodjenim " pocetkom avgusta u Hrvatskoj "unisteno vatrom ili eksplozivom oko 14.000 gradjevina: kuca, skola, fabrika, drustvenih prostorija, crkava, agroindustrijskih objekata. Dosad je zvanicno zabelezena smrt nekoliko stotina osoba", dok su posmatraci OUN pronasli i obelezili "velinki broj masovnih grobnica" bez imena i bez krstova, "rasutih po poljima i po sumama, iskopavanih rucno ili sa kopacicama". Dosad hrvatske vlasti nisu dozvoljavale ekshumaciju. "Medjutim veliki je broj lica koja su odvedena od strane uniformisanih ljudi i kojima se izgubio svaki trag". Hrvatski helsinski odbor pored toga izjavljuje da su lazne vesti koje objavljuju hrvatski listovi prema kojima je nekoliko stotina lica uhapseno zbog zlocina pocinjenih u Krajini. Dosad, medjutim, niko nije pozvan na odgovornost i "nikakva mera nije preduzeta da se zaustave ova divljastva". Takodje danas, Hrvatski helsinski odbor stavio je na raspolaganje domacem i medjunarodnom javnom mnjenju cetiri druga dokumenta: hronologiju krsenja ljudskih prava u Krajini; hronologiju krsenja ljudskih prava u zapadnoj Slavoniji; izvestaj Visokog komesarijata OUN protiv povrede ljudskih prava; specijalni izvestaj posmatraca Evropske unije o povredi ljudskih prava na stetu Srba i njihove imovine nakon hrvatske vojne operacije od 4-8. avgusta. Posto sam proteklih dana dosao do njih, vec sam se delimicno u ovom dnevniku posluzio tim dokumentima. Mogu samo da dodam nekoliko primedbi sadrzanih u izvestaju evropskih posmatraca (skraceno "ECMM") koji "snima" stanje samo do 18. septembra. Ubistva. Prva brojna ubistva civila dogodila su se vec u toku borbi, bez ikakvog opravdanja vojne prirode. Posmatraci su bili svedoci, na primer, topovske paljbe na jedan konvoj srpskih izbeglica u blizini Gline. Posle dvadeset dana, 27. avgusta, mogla se jos videti na obe strane puta Glina-Dvor velika kolicina licnih stvari koje su izbeglice ostavile da bi se izvukle od kise granata. Vise puta su posmatraci imali nacina da pronadju leseve civila cija smrt nije izazvana ratnim akcijama: bili su hladnokrvno ubijeni, preklani ili ubijeni iz puske. Ova ubistva bila su izvedena radi doprinosa uspehu kampanje "etnickog ciscenja", jer su njihovi izvrsioci imali nameru da zastrase mali broj Srba koji su ostali na teritoriji i da ih navedu da krenu u izgnanstvo. Nije slucaj sto su ubistva bila posebno brojna (po sest na dan) u podrucju Knina gde su "najcesci metodi likvidacije metak u potiljak i klanje". Tako su, 11 septembra ubijene iz puske dve starije zene iz Knina; jedan Srbin, ubijen 12. septembra u istom podrucju: vojnici su ga prvo mucili a onda zaklali; jedan Srbin je 17. avgusta u Daruvaru raznet bombom koja je ubacena u njegov stan; u zoru 23. avgusta metkom u potiljak ubijena je, u istom mestu, jedna zena, Srpkinja. Prema hrvatskoj policiji iz Daruvara smrt muskarca je posledica samoubistva a smrt zene je nastupila zbog iznenadnog prestanka rada srca. Izvestaj se prosiruje na razmatranje drugih slucajeva ubistava pa prelazi na nabrajanje i opisivanje bezbrojnih slucajeva mucenja i neopisiva maltretiranja srpskih civila koji su ostali a na kraju su i oni primorani da napuste "oslobodjene" krajeve (poglavlja 87 i 98 izvestaja). Pljacke i podmetanja pozara. Tacka 9 bavi se pljackama. Odmah se objasnjava da je tesko odvojiti pljacke od podmetanja pozara jer su se obicno dogadjali i dogadjaju se skoro istovremeno". U toku a narocito posle operacije Oluja, princip "grabi sve sto mozes" primenjen je "na celoj ponovo osvojenoj teritoriji uz


Strana 204


1990 - 1995

precutnu saglasnost najvisih struktura vlasti u Hrvatskoj. Skoro sve kuce su pretrazene u trazenju vrednih predmeta bilo koje vrste". Nije postedjena ni stoka, koja je odneta ziva ili zaklana. Posmatraci ECMM konstatovali su ipak neku vrstu selekcije prilikom pljacke: manje vredni predmeti ostavljani su skoro svuda, narocito ako su teski. Pocinioci pljacki bili su odeljenja i pojedini vojnici hrvatske vojske, a na teritoriji Topuskog, Dvora i Donjeg Lapca i Peti korpus bosanske armije. Sto se tice pozara, izvestaj tvrdi: kuce su paljene po celoj Krajini a cak i danas, vise od pet nedelja iza poslednjih borbi, nastavljaju se podmetanja pozara. Siroke razmere pojave unistavanja vlasnistva onih koji nisu Hrvati, navodi na pomisao da podmetaci pozara "nisu bile samo bande pljackasa, a u svakom slucaju podmetanja pozara tolerisana su od strane hrvatskih vlasti". I dalje: "Sirina razaranja je alarmantna, narocito u vecini malih sela. Rezultat ce biti efikasno sprecavanje povratka Srba u njihove kuce; ali bice takodje tesko ponovo nastaniti ovu teritoriju". U izvestaju se racuna da je unisteno 60 odsto kuca u Krajini i 30 odsto u zapadnoj Slavoniji. Proizilazi da su unistena sva sela. Medju gradovima koji su potpuno opustoseni pozarima je Kistanje, zapadno od Knina. Medjutim, medju gradovima koji su gotovo u celini postedjeni je Drnis, koji je pre 1991, imao vecinom hrvatsko stanovnistvo. Gradovi sa manje razaranja ipak su Knin, Benkovac i Obrovac u koje dovode strane delegacije. Slika se medjutim pogorsala i procenti razaranja su povecani proticanjem vremena posle druge polovine septembra jer pljacke i podmetanja pozara uopste nisu prestajali do ovih prvih dana oktobra. U vezi sa tim u izvestaju se moze procitati i ovo zapazanje: "U pozadini ovih bezumnih razaranja vatrom postoji princip utemeljen u kulturnoj tradiciji Balkana po kojoj je porodicna kuca vise od bilo cega drugog, simbol vlasnistva. Razaranje neprijateljeve kuce je najteza uvreda koja mu se moze naneti, jer se spajaju zelja za unistenjem i zelja da se vlasnik zauvek udalji od svog imanja". Ovde se, ipak, ne radi o uvredama ili osvetama, nego o pravoj pravcatoj politici koju vodi rezim iz Zagreba pribegavajuci zlocinu. Bila su dva cilja koje je sprovodio ovaj rezim i oba su postignuta: "Ponovo osvojiti teritoriju koja je izgubljena secesijom Krajine" i "uciniti da nestane mnogobrojna i nepozeljna etnicka manjina", kako pise u dokumentu ECMM koji, na kraju konstatuje i komentarise: "Hrvatska vojska je pokazala i otvorila put bekstva ovog stanovnistva koje je, sa svoje strane bilo ubedjeno da nema buducnost u hrvatskoj drzavi. Mali broj Srba koji su ostali u Krajini posle operacije Oluja izlozeni su neprijateljskoj politici koja se pretvorila u ubistva, pljackanje kuca, spaljivanje imovine...". U danasnjem izdanju novina Novi list objavljeno je veoma kratko pismo Darka Paravica, bivseg predsednika Vojnog suda u Rijeci i heroja "patriotskog rata" (1991-1992). On izmedju ostalog pise: Kao pravnik i humanista osecam potrebu da odgovorim na poziv svoje savesti i vicuci iskazem moje negodovanje zbog svakodnevnih ubijanja civila u oslobodjenim krajevima. Hrvatska drzavo, probudi se! Ne odvracaj pogled od nevinih, starih i nemocnih zrtava! Ne izazivaj Boga! Oslobodi me od ovog osecanja krivice i srama! Uzvikujem svoj protest jer to je jedino sto mogu da ucinim... Na zavrsetku ovog dela dnevnika zelim da prikazem geografsku kartu jedne nesrece ogromnih razmera koja je pogodila bivsu Jugoslaviju bratoubilackim ratom i politickim kriminalom "etnickog ciscenja" koje je izgleda bilo prethodno utvrdjeni cilj onih koji su podstakli ovaj rat. Ova geografska karta snima postojece stanje polovinom septembra 1995. Ponovno osvajanje Krajine od strane hrvatskih trupa izazvalo je bekstvo oko 250.000 Srba iz tog regiona, uz koje idu drugih 300.000 gradjana Hrvatske srpske etnicke pripadnosti, primoranih da napuste krajeve ove zemlje koji nisu zahvaceni ratom, zbog sistematske kampanje proganjanja, zastrasivanja i nastraja na zivot. Posle bekstva celokupnog srpskog stanovnistva iz Krajine,


Strana 205


1990 - 1995

"elementi van kontrole" hrvatskih snaga doslovno su opljackali sve kuce (cak i fabrike) u ovom regionu, spaljujuci ih na hiljade da bi sprecili povratak izbeglica u svoje kuce i na svoja imanja. (Pljackasi i palikuce ukaljali su se i zlocinima protiv humanosti; neki izvori govore o oko 60.000 pobijenih civila za vreme bezanja ili posto su pronadjeni po sumama i planinama, kuda su bili pobegli da bi se sklonili od borbi..) Tragedija stanovnika Korduna, Banije, Like i zapadne Slavonije (koji su cinili takozvanu Krajinu) izazvala je, kao odgovor na to, nova etnicka ciscenja od strane bosanskih Srba a cak i u Srbiji, gde su primljene izbeglice iz Krajine. Ustvari iz regiona Banjaluke, koji kontrolisu bosanski Srbi, prognano je oko 20.000 Hrvata i Muslimana koji su nasli utociste u Hrvatskoj, gde su vlasti smestile ove izbeglice na teritorijama koje su u Krajini i zapadnoj Bosni (zona Bihaca) napustili Srbi. Na uskom koridoru izmedju Krajine (Hrvatska) i bivse "Autonomne regije zapadne Bosne", u blizini Vojnica, nagomilano je oko 40.000 izbeglica Muslimana koje je ofanziva zagrebackih trupa proterala iz Velike Kladuse. Mnoge od ovih izbeglica odbijaju da se vrate u region Bihaca jer se boje osvete "drzavnih" trupa, jer su oko dve godine podrzavali secesiju Fikreta Abdica, coveka koji je, posto se pobunio protiv Vlade u Sarajevu, nastojao da ostane prijatelj i Srbima i Hrvatima. Abdic se sada nalazi u Zagrebu, pod zastitom Tudjmana.

Kraj

3. Pokolj Srba moze da pocne PORUKA DR. FRANJE TUĐMANA HRVATSKIM GRAĐANIMA SRPSKE NACIONALNOSTI

Dana 4. avgusta 1995. čitano sa svih hrvatskih radio stanica na svakih sat vremena (P R E P I S) Budući da su propali svi dosadašnji pokušaji, pa i jučerašnji pregovori u Ženevi, i hrvatskih vlasti i međunarodne zajednice za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih krajeva; Budući da začetnici pobune u Hrvatskoj, Martić i dr., umjesto da se odazovu pozivu za mirnu reintegraciju, nastavljaju rat protiv hrvatske države i zajedno sa kolovođama pobune u Bosni, Karadžićem i dr., kuju nove osvajačke planove za zajedničko osvajanje zaštićene zone Bihać, što Hrvatska ne može


Strana 206


1990 - 1995

dopustiti; Budući da hrvatski i bosanski Srbi ne samo da sprječavaju povratak prognanika već i nastavljaju s progonom nesrpskog stanovništva; Budući da srpski ekstremisti od samih početaka pobune pa i sada prizivlju u pomoć ostatke talijanskog fašizma, nudeći podjelu hrvatskog teritorija između talijanskog i srpskog imperijalizma; Budući da razularene paravojne srpske postrojbe, i dalje vrše terorističke napadaje na civilno pučanstvo od Slavonije do Dalmacije, granatiraju hrvatska područja i gradove Otočac, Gospić, Karlovac, pa i za vrijeme dok u Ženevii s hrvatskom delegacijom vode političke razgovore o mirnoj reintegraciji, ponovo bombardiraju i područje Dubrovnika gdje su pale nove ljudske žrtve; I budući da su svi pokušaji, te države i međunarodne zajednice, da pobunom otuđeni dijelovi hrvatskog teritorija budu na miran način vraćeni pod hrvatski suverenitet bili odbačeni i izigrani, hrvatska je država prinuđena da poduzme vojno-redarstvene korake za ponovno uključivanje navedenih okupiranih područja u svoj ustavno-pravni poredak. Prisiljeni smo na takvu odluku da bismo, nakon četiri godine uzaludnog pregovaranja stali na kraj daljem izigravanju hrvatske i međunarodne javnosti i da bismo osigurali početak vraćanja prognanika na njihova ognjišta. Stoga u ime demokratske vlasti Hrvatske: Pozivam pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe da predaju oružje hrvatskim vlastima uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema važećim hrvatskim zakonima. Pozivam inicijatore pobune da shvate uzaludnost svoga pothvata i njegovu štetnost za srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ako ustraju u pobuni, da se predaju hrvatskim vlastima i prihvate oprost ili pravično suđenje za svoje prijestupe. Pozivam hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da će im se dati sva građanska prava i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu hrvatskom ustavu i Ustavnom zakonu uz prisutnost međunarodnih promatrača. Pozivam predstavnike Srbije i Crne Gore (i njihove SR Jugoslavije) da prestanu podupirati ekstremiste s okupiranih hrvatskih područja, što se očitovalo i na jučerašnjim ženevskim pregovorima na kojima je sudjelovao i jugoslavenski otpravnik poslova kad su hrvatski Srbi odbili prihvatiti mirnu reintegraciju okupiranih područja. To bi bio prvi korak prema općem rješenju hrvatsko-srpskih odnosa na čitavom interesnom prostoru dva susjedna naroda, odnosno normalizacije odnosa na osnovama međunarodnog priznanja. Odlučni smo da prekinemo patnje i neizvjesnost hrvatskih prognanika s okupiranih područja, a da hrvatskim Srbima zajamčimo ljudska i etnička prava u ustavno-pravnom poretku demokratske Hrvatske. Zagreb, 4. kolovoza 1995. godine


Strana 207


1990 - 1995

4. A 025-016

ZAKON O ODBRANI RSK Glava I. Osnovne odredbe Član 1. Ovim zakonom uređuju se prava i dužnosti koje građani, republički organ i organizacije, organi i organizacije jedinica lokalne samouprave, organizacije koje obavljaju javnu službu ili javnu delatnost, preduzeća i druga pravna lica (u daljem tekstu: građani, državni organi, preduzeća i druga pravna lica) i Srpska Vojska Krajine (u daljem tekstu: Vojska) u miru i ratu ostvaruju i izvršavaju u odbrani suverenosti, teritorije i nezavisnosti Republike Srpske Krajine (u daljem tekstu: odbrana zemlje). Član 2. Odbrana zemlje se ostvaruje: 1. organizovanjem i pripremanjem snaga za izvršavanje zadataka i odbrani zemlje, odnosno za suprotstavljanje ili odvraćanje neprijatelja od napada na zemlju; 2. učešćem građana u oružanoj borbi i drugim oblicima suprotstavljanja neprijatelju do konačnog otklanjanja ili prestanka opasnosti za zemlju; 3. izvršavanjem i drugih poslova i zadataka od interesa za odbranu zemlje, u skladu sa obavezama utvrđenim planovima iz člana 5. ovog zakona i odlukama državnih organa pripremljenim za slučaj stanja neposredne ratne opasnosti ratnog stanja, vanrednog stanja ili ugrožavanja mira u svetu. Član 3. Kad utvrdi obim i stepen opasnosti koja predstoji ili je nastupila za odbranu zemlje ili za bezbednost zemlje Skupština Republike Srpske Krajine proglašava: 1. stanje neposredne ratne opasnosti - ako postoji opasnost od napada ili drugog oblika spoljnjeg ugrožavanja odbrane zemlje ili bezbednosti zemlje, 2. ratno stanje - ako predstoji ili je otpočeo napada na zemlju, 3. vanredno stanje - ako nastupe unutrašnji nemiri većih razmera kojima se nasiljem ugrožava odbrana zemlje i bezbednost zemlje, kad su ugroženi slobode i prava čoveka i rad državnih organa ili kad nastupe prirodne i druge opasnosti i nesreće koje u velikim razmerama ugrožavaju živote i zdravlje građana i njihovu imovinu i materijalna dobra. Član 4. Stanje neposredne ratne opasnosti, proglašavaju se za celu zemlju.


ratno

stanje

ili

vanredno

stanje

Strana 208


1990 - 1995

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, vanredno stanje se može proglasiti i na delu teritorije. Član 5. U slučaju stanja neposredne ratne opasnosti, ratnog stanja ili vanrednog stanja: 1. građani, državni organi, preduzeća i druga pravna lica preduzimaju mere i radnje u skladu s obavezama utvrđenim Planom organizovanja priprema za odbranu, Planom opšte mobilizacije i odlukama koje Vlada u vezi sa tim donese; 2. komande, jedinice i ustanove Vojske postupaju u skladu s planovima pripravnosti, mobilizacije i upotrebe Vojske i naredbama predsednika Republike. Neposredne obaveze pojedinih izvršioca iz stava 1. t. 1. i 2. ovog člana utvrđuju se izvodom iz Plana odbrane zemlje. Planove iz stava 1. tačka 1. ovog člana (u daljem tekstu: Plan odbrane zemlje) predlaže Vlada a planove iz stava 1. tačka 2. nadležni organ Vojske. Član 6. U slučaju napada na zemlju, svi građani u zemlji i svi građani koji se nalaze na putovanju ili privremenom boravku van Republike Srpske Krajine (u daljem tekstu RSK), komande, jedinice i ustanove Vojske, predstavnici državnih organa i organizacija i organi upravljanja u preduzećima i drugim pravnim licima, dužni su da, ne čekajući poziv ili naređenje, postupe po svom ratnom rasporedu i obavezama utvrđenim Planom odbrane zemlje, odnosno izvodom iz tog plana i odlukama i merama Vlade. U slučaju napada na zemlji građani iz stava 1. ovog člana koji nemaju određen ratni raspored dužni su da se, ne čekajući poziv ili naređenje, odmah jave nadležnom područnom organu ministarstva odbrane (u daljem tekstu: nadležni područni organ) radi određivanja obaveze u odbrani zemlje iz člana 21. ovog zakona. Član 7. U slučaju napada na zemlju, stanja neposredne opasnosti, ratnog stanja ili vanrednog stanja predsednik Republike, u skladu s odlukama Vrhovnog saveta odbrane (u daljem tekstu: VSO) naređuje mere pripravnosti Vojske, mobilizaciji i upotrebu Vojske i druge mere i radnje koje Vojska preduzima radi sprečavanja i otklanjanja opasnosti koje ugrožavaju odbranu zemlje i njenu bezbednost. Član 8. U slučaju ugrožavanja mira u svetu, Vlada naređuje preduzimanje mera za odbranu zemlje, i mera i radnji potrebnih za izvršavanje obaveza RSK predviđenih Poveljom Ujedinjenih nacija ili drugim međunarodnim i međudržavnim ugovorima zaključenim u skladu s tom poveljom. Član 9. Niko nema pravo da zaključi ili potpiše kapitulaciju, da prihvati ili prizna okupaciju zemlje ili njenog dela, niti da spreči građane da se bore protiv neprijatelja koji je napao zemlju. Ako deo teritorije RSK bude zauzet, građani, državni organi, preduzeća i druga pravna lica, komande, jedinice i ustanove Vojske, koji su ostali nepokoreni na toj


Strana 209


1990 - 1995

teritoriji, dužni su da postupaju po propisima RSK i izvršavaju odluke i naređenja republičkih organa koji se odnose na odbranu tog dela teritorije. Član 10. Građani, državni organi, preduzeća i druga pravna lica, dužni su da obaveštenja i podatke o odbrani zemlje koje saznaju u izvršavanju svojih obaveza, utvrđenih ovim zakonom i drugim republičkim propisima ili na drugi način, čuvaju kao vojnu, službenu ili državnu tajnu. Poslove bezbednosti i zaštite koji se odnose na odbranu zemlje obavlja nadležna služba Vojske, a određene poslove služba ministarstva unutarnjih poslova, u skladu sa zakonom kojim se uređuje bezbednost zemlje. Član 11. Mobilizacijom građani, državni organi, preduzeća i druga pravna lica i Vojska iz mirnodopske organizacije i stanja prelaze na ratnu organizaciju, uslove rada i stanje za vođenje rata. Mobilizacija po obimu može biti opšta ili delimična, a po načinu izvršenja - javna ili tajna. Član 12. Opšta mobilizacija obuhvata: građane, državne organe, preduzenja i druga pravna lica, komande i jedinice i ustanove Vojske i materijala sredstva za potrebe odbrane zemlje i može se narediti u slučaju proglašenja stanja neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja. Opšta mobilizacija se provodi po Planu odbrane zemlje i u skladu s propisima i odlukama nadležnih republičkih organa za sve izvršioce iz stava 1. ovog člana. Član 13. Delimična mobilizacija obuhvata: deo građana, deo određene delove državnih organa, preduzenja i drugih pravnih lica i komandi jedinica i ustanova Vojske i deo materijalnih sredstava za potrebe odbrane zemlje i može se narediti u slučaju proglašenja vanrednog stanja, stanja neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja. Član 14. Delimična mobilizacija može se narediti i radi provere spremnosti za izvršenje mobilizacije, u okviru planiranih vežbi, kontrole i ostvarivanja nadzora nad organizovanjem priprema za mobilizaciju. Mobilizaciju iz stava 1. ovog člana za građane, državne organe, preduzeća i druga pravna lica i materijalna sredstva naređuje Ministarstvo odbrane, po odobrenju Vlade, a za komande, jedinice i ustanove Vojske i vojne obveznike raspoređenje u Vojsku - starešine na komandnim dužnostima u Vojsci koje, u skladu sa odlukom VSO, ovlasti Predsednik Republike.

Član 15.


Strana 210


1990 - 1995

Organizovanje i pripremanje građana za oružanu borbu i druge oblike oružanog otpora vrši se u jedinicama i ustanovama Vojske i jedinicama i organima Ministarstva unutrašnjih poslova. Član 16. U odbrani zemlje Vojska je glavna oružana sila i nosilac oružane borbe i svih drugih oblika oružanog suprotstavljanja neprijatelju. Vojska objedinjava sve učesnike u oružanoj borbi i komanduje svim borbenim dejstvima. Član 17. U slučaju proglašenja vanrednog stanja, stanja neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja, jedinice i organi Ministarstva unutrašnjih poslova mogu biti upotrebljeni za izvršavanje borbenih zadataka, odnosno vođenje borbe ili pružanje oružanog otpora. Te jedinice i organi u izvršavanju borbenih zadataka potčinjavaju se starešini Vojske koji komanduje borbenim dejstvima. Odluku o upotrebi jedinica i organa MUP za izvršavanje borbenih zadataka donosi VSO. Član 18. U miru i ratu jedinice i ustanove Vojske popunjavaju se vojnim obveznicima iz stalnog i rezervnog sastava i dobrovoljcima, kao i materijalnim sredstvima iz ratnih rezervi i materijalnim sredstvima iz popisa. Rezervni sastav jedinica i organa Ministarstva unutrašnjih poslova popunjava se vojnim obveznicima. Član 19. Pripadnici Vojske koji učestvuju u oružanoj borbi dužni su da se u svim okolnostima pridržavaju pravila međunarodnog ratnog prava i drugih pravila o humanom postupanju s ranjenicima i zarobljenicima i o zaštiti stanovništva. Član 20. Propise o organizovanju, pripremanju i izvršenju pripravnosti i planiranju u oblasti odbrane donosi Vlada.

mobilizacije,

merama

Glava II PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA Član 21. Prava i dužnosti građana u odbrani zemlje su:


Strana 211


1990 - 1995

1. vojna obaveza, 2. učenje u civilnoj odbrani i zaštiti, 3. obučavanje za odbranu zemlje, 4. radna obaveza, 5. materijalna obaveza Prava i dužnosti iz stava 1. ovog člana građani izvršavaju u skladu sa odlukom, naredbom ili rešenjem podružnog organa Ministarstva odbrane (u daljem tekstu: nadležni podružni organ) 1. Vojna obaveza Član 22. Vojnu obavezu građani izvršavaju pod uslovima i na način koji su propisani zakonom. 2. Učenje u civilnoj obrani i zaštiti Član 23. Učenje u civilnoj odbrani i zaštiti sastoji se od obaveze izvršavanja određenih dužnosti u jedinicama i organima obrazovanim za zaštitu i spasavanje civilnog stanovništva i materijalnih dobara od ratnih razaranja i prirodnih i drugih nesreća i opasnosti. Obavezu iz stava 1. ovog člana imaju svi građani od navršenih 15 do navršenih 60 godina (muškarci) odnosno 55 godina (žene), osim lica na službi u Vojsci i organima i jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova. Obaveze iz stava 1. ovog člana oslobađaju se trudnice i majke koje imaju dete mlađe od sedam godina, odnosno dva deteta ili više dece mlađe od deset godina, kao i lica nesposobna za učenje u jedinicama i organima civilne odbrane i zaštite. 3. Obučavanje za odbranu zemlje Član 24. Svi građani, prema svojim sposobnostima i pod uslovima propisanim odredbama člana 23. st. 2. i 3. ovog zakona, imaju pravo i dužnost da se obučavaju za odbranu zemlje. Propise o obučavanju građana za odbranu zemlje u smislu stava 1. ovog člana donosi Vlada. 4. Radna obaveza Član 25. Radna obaveza građana sastoji se u izvršavanju određenih poslova sastoji se u izvršavanju određenih poslova i zadataka za vreme ratnog stanja, stanja neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja. Radnu obavezu imaju svi za rad sposobni građani koji su navršili 15 godina, a nisu raspoređeni na službu u Vojsci. Pripadnici organa Ministarstva odbrane i organa i jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova radnu obavezu izvršavaju u tim organima. U toku izvršavanja radne obaveze ne može se organizovati štrajk. Vlada donosi propise o organizovanju i izvršavanju radne obaveze. Član 26.


Strana 212


1990 - 1995

Starešina Vojske na položaju može u ratu, za neodložne potrebe izvođenja borbenih dejstava, narediti radnu obavezu građanima u zoni borbenih dejstava ako nadležni organ nije u mogućnosti da izda takvo naređenje, o čemu obaveštava pretpostavljenog starešinu i nadležni organ određen propisima iz člana 25. stav 4. ovog zakona. 5. Materijalna obaveza Član 27. Za potrebe odbrane zemlje građani su dužni da daju: motorna, prevozna i specijalna vozila; građevinske i druge mašine; sredstva i uređaje veze; plovne objekte; zgrade i zemljišta; luke, pristaništa i instalacije za plovidbu, snabdevanje, održavanje i remont plovnih objekata; vazduhoplove, aerodrome, pumpne stanice i skladišta; oružje, jahaću, tegleću i tovarnu stoku, kao i druga potrebna materijalna sredstva. Sredstava iz stava 1. ovog člana popisuje nadležni područni organ. Građani čija su materijalna sredstva popisana za potrebe odbrane zemlje dužni su da ta sredstva, na zahtev nadležnog područnog organa dopreme na određeno mesto u stanju koje omogućava njihovu namensku upotrebu. Nadležni područni organ može zahtevati da se ta sredstva dopreme i radi pregleda ili upotrebe u vojnoj vežbi. Građani koji ostanu bez popisanih materijalnih sredstava ili čija sredstva postanu tehnički neispravna ili neupotrebljiva, ili na tim sredstvima nastanu bitne promene tehničke prirode, dužni su da o tome odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, obaveste nadležni područni organ. Član 28. Ako za vreme ratnog stanja jedinice Vojske ne mogu na redovan način da se snabdevaju neophodnom hranom, pogonskim materijalom, ogrevom i drugim sredstvima, nadležni područni organ, na zahtev starešine Vojske na položaju, može narediti da građani ili njihova domaćinstva daju neophodna materijalna sredstva. Ako usled ratnih uslova nadležni područni organ nije u mogućnosti da vrši svoju funkciju, izvršavanje materijalne obaveze može narediti starešina iz stava 1. ovog člana. Član 29. Materijalnu obavezu imaju i strani državljani koji stalno borave na teritoriju RSK, osim onih koji su na službi u diplomatskim, konzularnim i drugim predstavništima stranih država i međunarodnih organizacija. Član 30. Vlasniku materijalnih sredstava uzetih za potrebe odbrane zemlje pripada naknada. Član 31. Vlada određuje materijalna sredstva, propisuje evidenciju tih sredstava, način njihovog uzimanja i visinu naknade za dopremanje i korištenje, kao i postupak za


Strana 213


1990 - 1995

utvrđivanje naknade za oštećena, uništena ili nestala sredstva uzeta za potrebe odbrane zemlje. Glava III PRAVA I DUŽNOSTI PREDUZEĆA I DRUGIH PRAVNIH LICA Član 32. Na zahtev Ministarstva odbrane, preduzeća i druga pravna lica iz člana 33. ovog zakona dužna su da prvenstveno proizvode predmete, odnosno vrše usluge od posebnog interesa za odbranu zemlje. Međusobna prava i obaveze preduzeća, drugih pravnih lica i Ministarstva odbrane u vezi s proizvodnjom predmeta, odnosno vršenjem usluga iz stava 1. ovog člana utvrđuju se ugovorom. Vlada određuje predmete, odnosno usluge koji su od posebnog interesa za odbranu zemlje. Član 33. Preduzeća i druga pravna lica koja proizvode predmete od posebnog značaja za odbranu zemlje ili su osposobljena za takvu proizvodnju, ne mogu menjati namenu proizvodno-tehnoloških celina, koje služe za proizvodnju tih predmeta, bez saglasnosti Vlade, odnosno organa uprave. Ako Vlada, odnosno organ uprave ne da saglasnost iz stava 1. ovog člana, dužni su da preduzeću nadoknade stvarnu štetu koja je zbog toga nastala. Preduzeća iz stava 1. ovog člana određuje Vlada. Član 34. Preduzeća u oblasti drumskog, železničkog, vazdušnog i pomorskog saobraćaja, saobraćaja na unutrašnjim plovnim putevima i poštansko-telegrafsko-telefonskog saobraćaja i drugi nosioci sistema veza dužni su da za vreme ratnog stanja, stanja neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja, kao i pri mobilizaciji Vojske, prvenstveno vrše usluge koje naredi Ministarstvo odbrane. Za te usluge preduzećima pripada naknada stvarnih troškova. Vlada donosi propise o uslugama iz stava 1. ovog člana, načinu utvrđivanja visine naknade stvarnih troškova za te usluge i njihovom plaćanju. Član 35. Pri projektovanju, izgradnji i rekonstrukciji investicionih objekata značajnih za odbranu zemlje i izradi prostornih i urbanističkih planova, preduzeća i druga pravna lica - investitori dužni su da se pridržavaju posebnih uslova i zahteva u pogledu potreba odbrane zemlje. Preduzeća i druga pravna lica koja pripremaju i izvršavaju prostorne i urbanističke planove, ka i organi koji te planove donose, dužni su da u pogledu potreba odbrane zemlje i zaštite od ratnih razaranja postupaju u skladu s propisanim merama i zahtevima Ministarstva odbrane. Vlada određuje vrste objekata ili pojedina objekte i prostorne i urbanističke planove iz stava 1. ovog člana, postupak obaveštavanja o projektovanju, izgradnji i rekonstrukciji tih objekata i način postavljanja zahteva. Član 36. Preduzeća i druga pravna lica koja se bave naučnoistraživačkim radom i razvojem ili koja pripremaju naučno istraživačke i razvojne projekte, dužna su da


Strana 214


1990 - 1995

u svoje istraživačke i razvojne programe, na zahtev Ministarstva odbrane ili samostalno, uključe i istraživanja značajna za odbranu zemlje i rezultate tih istraživanja dostave Ministarstvu odbrane. Podatke iz stava 1. ovog člana Ministarstvo odbrane može da koristi isključivo za potrebe odbrane zemlje i da u tu svrhu odobri njihovo korišćenje. Član 37. Pri izboru, izgradnji i razvoju velikih tehničkih sistema u oblasti veza, informatike, vazduhnog i železničkog saobraćaja, elektroenergetike, vodosnabdevanja i drugim oblastima od interesa za odbranu zemlje, kao i pri nabavkama tehničkih sredstava značajnih za funkcionisanje tih sistema, investitori cu dužni da usklade te sisteme s potrebama odbrane zemlje i da o svojim programima razvoja upoznaju Ministarstvo odbrane. Ministarstvo odbrane može od investitora zahtevati da usklade sisteme iz stava 1. ovog člana s potrebama odbrane zemlje. Investitor je dužan da postupi po tom zahtevu. Vlada određuje sisteme i tehnička sredstva iz stava 1. ovog člana i propisuje postupak obaveštavanja o izboru, izgradnji i razvoju tih sistema, nabavkama tehničkih sredstava i postavljanju zahtev iz stava 2. ovog člana. Član 38. Prilikom standardizacije i tipizacije proizvoda, objekata i uređaja od posebnog interesa za odbranu zemlje, organ nadležan za standardizaciju i tipizaciju dužan je da ih prilagodi potrebama odbrane zemlje i, u vezi s tim, pribavi saglasnost Ministarstva odbrane. Uvoz i izvoz proizvoda, objekata i uređaja iz stava 1. ovog člana odobrava Vlada. Član 39. Preduzeća i druga pravna lica koja upravljaju šumama sa posebnom namenom za potrebe odbrane zemlje dužna su da, pri donošenju šumsko privredne osnove, ispunjavaju zahteve koje im postavi Ministarstvo odbrane ili drugi organ koji šumu koristi za potrebe odbrane zemlje. Vlada proglašava šume s posebnom namenom za potrebe odbrane zemlje, odobrava šumsko privredne poslove i ostvaruje nadzor nad radom preduzeća i drugih pravnih lica koja upravljaju tim šumama.

Član 40. Odredbe člana 25. o radnoj obavezi i čl. 27., 28., i 30. i 31. ovog zakona o davanju materijalnih sredstava za odbranu zemlje odnose se i na preduzeća i druga pravna lica. Glava IV PRAVA I DUŽNOSTI DRŽAVNIH ORGANA 1. Predsednik Republike


Strana 215


1990 - 1995

Član 41. Predsednik Republike, u skladu sa odlukama Vrhovnog saveta odbrane: 1. naređuje sprovođenje Plana odbrane zemlje; 2. komanduje Vojskom u miru i ratu; 3. utvrđuje vojno teritorijalnu podelu zemlje. 2. Vrhovni savet odbrane Član 42. Vrhovni savet odbrane: 1. usvaja Plan odbrane zemlje; 2. donosi odluke o upotrebi Vojske i o drugim pitanjima na osnovu kojih Predsednik Republike komanduje Vojskom; 3. procenjuje moguće ratne i druge opasnosti za odbranu zemlje i bezbednost zemlje; 4. utvrđuje potrebe opremanja i naoružanja za odbranu zemlje; 5. utvrđuje potrebe za uređenje teritorije za odbranu zemlje; 6. utvrđuje strategiju oružane borbe i pravila upotrebe snaga za odbranu zemlje i vođenje rata; 7. odobrava osnove planova i programa obučavanja za odbranu zemlje i osposobljavanja za rad na poslovima odbrane zemlje; 8. obavlja i druge poslove urvrđene zakonom. Predsednik VSO stara se o sprovođenju odluka VSO. O poslovima iz stava 1. ovog člana VSO obaveštava predsednika Skupštine RSK. 3. Vlada Član 43. Vlada: 1. izvršava zakone i druge propise i opšta akta Skupštine koji se odnose na odbranu zemlje; 2. naređenje mere pripravnosti i opštu mobilizaciju; 3. u skladu sa Planom odbrane zemlje, organizuje pripreme građana, državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica za odbrane zemlje; 4. utvrđuje kriterijume za raspoređivanje građana i normative materijalnih sredstava za potrebe popune Vojske i druge potrebe odbrane zemlje; 5. donosi odluke i preduzima mere za rad državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica za vreme vanrednog stanja, stanja neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja; 6. stara se o razvoju kapaciteta za proizvodnju predmeta naoružanja i vojne opreme i o njihovom prometu; 7. stara se o obezbeđenju potrebnih materijalnih i financijskih sredstava za izvršavanje Plana odbrane zemlje i za obezbeđivanje robnih rezervi za potrebe zemlje u slučaju vanrednog stanja, stanja neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja, kao i potrebnih sredstava za finansiranje priprema u delatnostima od posebnog značaja za odbrane zemlje; 8. organizuje zaštitu tehničko-tehnoloških sistema i sistema veza i naređuje mere kripto zaštite i bezbednosti prenosa poverljivih podataka i informacija; 9. organizuje veze za potrebe državnih organa i režim njihove upotrebe za vreme ratnog stanja, stanja neposredne ratne opasnosti i vanrednog stanja; 10. organizuje Službu osmatranja i obaveštavanja za potrebe državnih organa; 11. obavlja i druge poslove u oblasti odbrane zemlje za koje je nadležna po Ustavu i zakonu.


Strana 216


1990 - 1995

4. Ministarstvo odbrane Član 44. Ministarstvo odbrane obavlja upravne i stručne poslove koji se odnose na sprovođenje politike odbrane zemlje i ostvarivanje sistema odbrane, i to: 1. planiranje i pripremanje opšte mobilizacije, organizovanje priprema za odbranu zemlje i izvršavanje drugih obaveza utvrđenih Planom odbrane zemlje; 2. planiranje, ostvarivanje i sprovođenje vojne obaveze i drugih obaveza građana u odbranu zemlje i popuni Vojske; 3. uređivanje i pripremanje teritorije za potrebe odbrane zemlje; 4. obučavanje za odbranu zemlje i školovanje za rad na poslovima odbrane i bezbednosti zemlje; 5. opremanje i naoružanje za potrebe odbrane zemlje; 6. naučnoistraživački rad od značaja za odbrane zemlje; 7. usklađivanje organizacije veza u zemlji i potrebama Vojske i pripremanje opšteg režima upotrebe veza u slučaju ratnog stanja, stanja neposredne ratne opasnosti i vanrednog stanja; 8. organizovanje i funkcionisanje ratnog režima plovidbe ha moru i unutrašnjim plovnim putevima; 9. organizovanje veza i kriptozaštite za potrebe državnih organa i državnih organizacija; 10. organizovanje i pripremanje kapaciteta za proizvodnju predmeta naoružanja i vojne opreme i obezbeđivanje prioriteta proizvodnje za potrebe Vojske; 11. statistička istraživanja i evidencije od interesa za odbranu zemlje 12. druge uprave i stručne poslove u vezi sa sprovođenjem zakona, drugih propisa i opštih akata Skupštine u oblasti odbrane zemlje koji su mu stavljeni u nadležnost zakonom. Član 45. Ministarstvo odbrane obavlja inspekcijske poslove u bezi sa izvršavanjem zakona i drugih propisa i planova i mera koji se odnose naročito na: 1. organizovanje i usklađivanje priprema za odbranu zemlje, 2. borbenu gotovost Vojske, 3. sprovođenje odluka i akata Predsednika Republike, Vrhovnog saveta odbrane i Vlade, 4. ostvarivanje i usklađivanje organizacije veza u smislu člana 44. tačka 7. ovog zakona. Član 46. U vršenju inspecijskih poslova iz člana 45. ovog zakona ovlašćena lica imaju i dužnost: 1. da proveravaju pripreme i izvršenje mobilizacije, pripreme za odbrane zemlje i sprovođenje odluka i mera Vlade i drugih nadležnih republičkih organa o tim pripremama; 2. da narede otklanjanje neusklađenosti; 3. da obustave izvršenje mera ili radnji koje nisu u skladu s Planom odbrane zemlje dok nadležni organ ne donese odluku o tome; 4. da pružaju stručnu pomoć organima čije pripreme kontrolišu i da o utvrđenom stanju i preduzetim merama obaveste nadležne organe. Kontrolisani organi su dužni da postupe po nalazima ovlašćenih lica inspekcijske poslove. Član 47.


Strana 217


1990 - 1995

Ministarstvo odbrane obavlja poslove u vezi sa izgradnjom vojnih i drugih objekata od posebnog značaja za odbranu zemlje i izgradnjom investicionih objekata u vojnom krugu za potrebe Vojske. Vlada donosi propise o pravima i dužnostima organa pri izgradnji objekata iz stava 1. ovog člana, tehničkoj i drugoj dokumentaciji za te objekte, vođenju potrebnih evidencija o izgradnji objekta, nadzoru nad izgradnjom i održavanju tih objekata. Član 48. Radi izvršavanja zakona i drugih propisa koji se odnose na odbranu zemlje, Ministarstvo odbrane može državnim organima i organizacijama, jedinicama lokalne samouprave, preduzećima i drugim pravnim licima davati instrukcije za obavljanje poslova koji se odnose na odbranu zemlje i vršiti nadzor nad izvršavanjem propisa u toj oblasti, osim u poslovima iz delokruga drugih republičkih organa i organizacija i tražiti izveštaje o izvršavanju propisa u oblasti odbrane za čije se izvršavanje organi i organizacije odgovorni. Državni organi, preduzeća i druga pravna lica iz stava 1. ovog člana dužni su da postupe po instrukcijama i zahtevima Ministarstva odbrane. 5. Drugi državni organi Član 49. Državni organi i organizacije koji nisu navedeni u ovom zakonu ostvaruju svoja prava i dužnosti u oblasti odbrane zemlje u skladu sa Ustavom i zakonom i drugim propisima i izvršavaju obaveze utvrđene Planom odbrane zemlje i odlukama Vlade o organizovanju priprema za odbranu.

Glava V CIVILNA ODBRANA I ZAŠTITA 1. Osmatranje i obaveštavanje Član 50. Radi otkrivanja i praćenja svih vrsta opasnosti od ratnih dejstava i prirodnih i drugih nesreća koje mogu ugroziti stanovništvo, Vojsku i materijalna dobra i radi obaveštavanja i uzbunjivanja građana, državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica o tim opasnostima u miru i ratu, organizuje se Služba osmatranja i obaveštavanja. Član 51. Državni organi, preduzeća i druga pravna lica, koji se u okviru svojih delatnosti bave osmatranjem i utvrđivanjem određenih pojava, a naročito hidrometeorološke, vatrogasne i seizmološke službe, zdravstvene službe, službe


Strana 218


1990 - 1995

radiološke zaštite, službe u oblasti poljoprivrede, vodoprivrede, elektroprivrede, pomorstva i druge službe, dužni su da Službi osmatranja i obaveštavanja i njenim organima odmah dostavljaju podatke značajne za civilnu odbranu i zaštitu. Elektroprivreda i vodoprivreda preduzeća i druga pravna lica koja koriste hidrosisteme dužna su da, preko državnih organa nadležnih za uzbunjivanje stanovništva na ugroženim područjima i da svojim sredstvima pružaju pomoć u obaveštavanju i uzbunjivanju stanovništva. Član 52. Znaci za uzbunjivanje su jedinsveni za celu teritoriju RSK i sa njima se stanovništvo mora blagovremeno upoznati. Član 53. Služba osmatranja i obaveštavanja popunjava se licima koja su obavezna da učestvuju u jedinicama i organima civilne odbrane i zaštite. Pripadnici Službe osmatranja i obaveštavanja nose jedinstvene oznake. Član 54. Propise o organizovanju i radu Službe osmatranja i obaveštavanja, obavezama državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica u pogledu obaveštavanja u smislu člana 51. ovog zakona i određivanju znakova za uzbunjivanje i oznakama Službe osmatranja i obaveštavanja donosi Vlada. 2. Zaštita civilnog stanovništva Član 55. Građani, državni organi, preduzeća i druga pravna lica organizuju se, pripremaju i učestvuju u zaštiti civilnog stanovništva i materijalnih i drugih opasnosti u miru i ratu. Član 56. Sredstva za ličnu i kolektivnu zaštitu, oprema jedinica i organa za zaštitu civilnog stanovništva, skloništa i drugi objekti namijenjeni za zaštitu i spasavanje stanovništva, materijalnih i drugih dobara koje utvrdi Ministarstvo odbrane, moraju odgovarati standardima za tu opremu, sredstva i objekte. Član 57. Radi lične zaštite od ratnih dejstava i drugih opasnosti, građani sami obezbeđuju sredstva za ličnu zaštitu ako im takva sredstva nisu obezbeđena po drugom osnovu. Državni organi, preduzeća i druga pravna lica i građani koji su vlasnici stambenih, poslovnih, javnih i drugih zgrada i objekata ili upravljaju njima, obezbeđuju sredstva i opremu za kolektivnu zaštitu u tim zgradama i objektima. Vlada utvrđuje liste sredstava za ličnu i kolektivnu zaštitu koja su dužni da obezbede građani, državni organi, preduzeća i druga pravna lica, kao i vlasnici zgrada i drugih objekata. Član 58. Radi zaštite od ratnih dejstava, državni organi, preduzeća i druga pravna lica, u okviru svojih prava i dužnosti, dužni su da obezbede da se stanovništvo i materijalna i druga dobra smeste u skloništa i druge objekte za zaštitu.


Strana 219


1990 - 1995

Pri izgradnji zgrada u gradovima i privrednim centrima, kao i u drugim neseljenim mestima koja su, prema proceni nadležnog državnog organa mogla biti cilj napada u ratu, državni organi, preduzeća i druga pravna lica, kao i građani pri izgradnji zgrada u svojini, dužni su da obezbede izgradnju skloništa ili drugih objekata za zaštitu stanovništva i materijalnih i drugih dobara. Član 59. Sredstva za skloništa i druge objekte za zaštitu, u smislu člana 58. stav 2. ovog zakona, obezbeđuje investitor. Visina sredstava iz stava 1. ovog člana određuje se prema investicionoj vrednosti objekta i godišnjoj poreznoj stopi koju utvrdi nadležni organ. 2.1. Jedinice civilne zaštite Član 60. Jedinice civilne zaštite obrazuju državni organi, preduzeća i druga pravna lica, u skladu s Planom odbrane zemlje, a mogu ih obrazovati i građani na dobrovoljnom principu. Jedinice civilne zaštite nemenjene su za zaštitu i spasavanje stanovništva i materijalnih i drugih dobara od ratnih razaranja, prirodnih i drugih nesreća i drugih opasnosti u miru i ratu na teritoriju za koju su obrazovane. Jedinice civilne zaštite popunjavaju se licima koja su obavezna da učestvuju u jedinicama i organima civilne zaštite i dobrovoljcima. Jedinice civilne zaštite, ekipe i drugi oblici organizovanja koji se obrazuju radi zaštite i spasavanja stanovništva, materijalnih i drugih dobara, kao i komunalna i građevinska preduzeća i druga pravna lica uključuju se prema Planu odbranu zemlje, u akcije zaštite i spasavanja od ratnih razaranja, prirodnih i drugih nesreća i opasnosti u miru i ratu i postupaju po uputstvima organa nadležnih za te poslove. Član 61. Propise o organizovanju i radu, opremanju i osposobljavanju jedinica civilne zaštite i drugih oblika organizovanja zaštite civilnog stanovništva, kao i o sprovođenju mera zaštite i spasavanja, donosi Vlada. 2.2. Jedinice civilne odbrane Član 62 Za vreme ratnog stanja, a po potrebi, i u slučaju neposredne ratne opasnosti, od lokalnog stanovništva mogu se organizovati straže, patrole i jedinice civilne odbrane radi zaštite od napada na civilno stanovništvo i njegovu imovinu, obezbeđenja objekata koji služe civilnoj nameni. Jedinice iz stava 1. onog člana obrazuju se, po odluci Ministarstva odbrane, od građana koji ne podležu vojnoj obavezi i vojnih obveznika koji nisu raspoređeni u Vojsku, jedinice i organe unutrašnjih poslova, jedinice veze za potrebe državnih organa i Službu osmatranja i obaveštavanja. Odlukom iz stava 2. ovog člana uređuju se i organizovanje, rad, opremanje i osposobljavanje jedinica civilne odbrane. Pripadnici jedinica civilne odbrane i njihova oprema, sredstva i objekti moraju biti vidljivo obeleženi međunarodnim znakom civilne zaštite. Član 63.


Strana 220


1990 - 1995

Građani koji su uključeni u straže, patrole i jedinice civilne odbrane naoružanju se lakim oružjem za održavanje reda i za samoobranu. Član 64. Stražama, patrolama i jedinicama civilne odbrane komanduju državni organi nadležni za poslove civilne odbrane i zaštite. Starešina Vojske na položaju komandanta bataljona ili višem položaju može jedinicama iz stava 1. ovog člana davati posebne zadatke u pogledu odbrane i zaštite civilnog stanovništva i materijalnih dobara i kutrolisati ih u zoni svoje odgovornosti. 2.3 Evakuacija Član 65. U slučaju neposredne ratne opasnosti, ratnog stanja ili vanrednog stanja, u skladu s Planom odbrane zemlje može se narediti evakuacija stanovništva, odnosno pojedinih kategorija stanovništva (deca, starci i dr.) sa određenog dela teritorije, kao i evakuacija državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica, zajedno sa imovinom za koju to bude naređeno. Član 66. Evakuacija iz člana 65. ovog zakona naređuje Vlada i određuje teritorije za razmeštaj evakuisanog stanovništva i imovine. Evakuaciju civilnog stanovništva organizuju i sprovode državni organi nadležni za poslove civilne odbrane i zaštite. Evakuaciju na teritoriji ugroženoj ili zahvaćenoj ratnim dejstvima može narediti starešina Vojske na položaju komandanta brigade, odnosno puka ili višem položaju. Član 67. Vlada propisuje organizaciju i rad državnih organa i organizacija na teritoriji sa koje je evakuacija izvršena. Glava VI BEZBEDNOST MERE ZAŠTITE Član 68. Građani, državni organi, preduzeća i druga pravna lica dužni su da odgovarajućim merama štite tajne podatke o odbrani zemlje i izvršavaju propisane i naređene mere za zaštitu tih podataka. Tajnim podacima o odbrani zemlje, u smislu ovog zakona, smatraju se dokumenti, podaci o borbenim i drugim materijalnim sredstvima, objektima, merama i radnjama i drugi podaci čije bi otkrivanje moglo naneti štetu odbrani i bezbednosti zemlje. Vlada propisuje kriterijume za utvrđivanje podataka značajnih za odbranu zemlje koji se moraju čuvati kao državna ili službena tajna, kao i obavezne mere za njihovu zaštitu. Predsednik Republike propisuje kriterijume za utvrđivanje podataka o Vojsci koji predstavljaju vojnu tajnu, stepen vojne tajne i mere za njihovu zaštitu.


Strana 221


1990 - 1995

Državni organi, preduzeća i druga pravna lica dužni su da utvrde koji se podaci od interesa za odbranu zemlje iz njihovog delokruga smatraju tajnim podacima i da odrede mere i postupak za zaštitu tih podataka. Član 69. Tajni podaci o odbrani zemlje mogu se predati radi prenosa i prenositi tehničkim sredstvima veze samo uz primenu mera kripto zaštite. Član 70. Ako to zahtevaju potrebe odbrane zemlje, građanima RSK i strancima ili samo strancima može se ograničiti sloboda kretanja, boravka ili nastanjivanja u pojedinim mestima i zonama (u daljem tekstu: zabranjene zone). Vlada određuje zabranjene zone na kopnu i u unutrašnjim morskim vodama i donosi propise o obeležavanju zabranjenih zona.

Član 71. Radi bezbednosti ljudi, imovine i zaštite interesa odbrane zemlje za vreme izvođenja vojnih vežbi, ministar odbrane može ograničiti slobodu kretanja na određenom području na kome se vežba izvodi i , u saradnji s nadležnim organom, odrediti mere za obezbeđenje tog područja. Starešina Vojske na položaju komandanta brigade, odnosno puka ili višem položaju može u ratu, u rejonu, zoni i na prostoru izvođenja i pripremanja borbenih dejstava, privremeno ograničiti slobodu kretanja. Član 72. Zabranjeni su osmatranje, snimanje i pristup vojnim objektima i objektima koji su određeni kao objekti od posebnog značaja za odbranu zemlje i rejonima tih objekata na kojima se, bez saglasnosti Ministarstva odbrane, ne mogu graditi drugi objekti. Zabranjeni su osmatranje, snimanje i pristup u rejonima u kojima se premer i istraživanje zemljišta mogu vršiti samo uz saglasnost Ministarstva odbrane. Vlada određuje objekte, odnosno rejone iz stava 1. ovog člana i propisuje mere za njihovu zaštitu, kao i način obeležavanja zabrane osmatranja, snimanja i pristupa tim objektima i rejonima. Član 73. Radi zaštite interesa odbrane zemlje, Vlada može zabraniti zapošljavanje stranaca u preduzećima i drugim pravnim licima koja su od posebnog značaja za odbranu zemlje i zabraniti saradnju sa stranim licima. Član 74. Strana lica ne mogu na teritoriju RSK samostalno vršiti naučna i druga istraživanja ili na drugi način prikupljati podatke u oblastima značajnim za odbranu zemlje. Državni organi, preduzeća i druga pravna lica koji vrše naučna i druga istraživanja u oblastima značajnim za odbranu zemlje na teritoriju RSK zajedno sa stranim licima ili za potrebe tih lica, ili, u saradnji sa stranim licima, daju


Strana 222


1990 - 1995

podatke značajne za odbranu zemlje, dužni su da prethodno pribave odobrenje Ministarstva odbrane. Vlada propisuje oblasti naučnih i drugih istraživanja i vrste saradnje iz stava 2. ovog člana, kao i postupak i uslove za izdavanje odobrenja iz tog stava. Član 75. Na teritoriju na kojoj se nalaze vojni objekti ili drugi objekti namenjeni odbrani zemlje ne mogu se vršiti istraživanja bez odobrenja Ministarstva odbrane. Ministarstvo odbrane ukinuće rešenje o odobrenju izdato u smislu stava 1. ovog člana ako nakladno utvrdi da to zahtevaju interesi odbrane zemlje. Član 76. Snimanje iz vazduha teritorije RSK za potrebe premera zemljišta, istraživanja i prostornog uređenja i za druge potrebe privrede i nauke i razvijanje i umnožavanje snimaka, osim odgovarajućih vojnih ustanova, mogu vršiti i preduzeća i druga pravna lica koja za to ovlasti Vlada. Stranim licima zabranjeno je snimanje iz vazduha teritorije RSK bez prethodne saglasnosti Ministarstva odbrane. Član 77. Snimci teritorije RSK iz vazduha mogu se objaviti samo po odobrenju Ministarstva odbrane. Član 78. Premer i istraživanje zemljišta (geodetski, geofizički, geološki, hidrološki i dr.) u rejonima objekata od posebnog značaja za odbranu zemlje mogu vršiti vojne ustanove, kao i preduzeća i druga pravna lica koja za to dobiju saglasnost organa iz člana 75. stav 1. ovog zakona. Radovi na premeru zemljišta u graničnom pojasu i priobalnom moru i radovi na povezivanju sa odgovarajućim premerima susednih zemalja mogu se izvoditi samo po odobrenju Ministarstva odbrane. Član 79. U kartografske i druge publikacije ne smeju se unositi podaci o vojnim objektima, rejonima i drugim objektima iz člana 72. ovog zakona, kao ni drugi podaci koji su od interesa za odbranu zemlje. Vlada određuje podatke iz stava 1. ovog člana. Član 80. Vlada donosi propise o postupku za izdavanje odobrenja za snimanje iz vazduha teritorije RSK za potrebe premera zemljišta i obalnog mora i za izdavanje kartografskih i drugih publikacija. Član 81. Radi zaštite interesa odbrane zemlje, Vlada utvrđuje zadatke i poslove od posebnog značaja za odbranu zemlje koje u državnim organima, preduzećima i drugim pravnim licima treba stititi primenom posebnih mera bezbednosti, kao i kriterijume za popunu radnih mesta na kojima se ti zadaci i poslovi obavljaju.


Strana 223


5.

1990 - 1995

Odluka o proglasenju RSK

Na osnovu člana 9 . stav 2 . tačka 1. i člana 15. stav 2. Statuta Autonomne Oblasti Krajina i člana 1. i 2. Odluke o sprovođenju Statuta SAO Krajine,člana __________ Statuta Opštine _______________________________, Skupština Opštine ________________ u funkciji dijela skupštine Srpske Autonomne Oblasti Krajina, na sjednici Vijeća mjesnih zajednica od _____________, društvenopolitičkog vijeća od ________ i Vijeća udruženog rada od __________ , donosi STATUTARNU ODLUKU o promjeni Statuta SAO Krajine Član 1. Stav 1. člana 1. Statuta SAO Krajine mijenja s i glasi: '' Srpske Autonomna Oblast Krajina oblik je teritorijalne autonomije u sastavu Federativne Jugoslavije, u okviru koje svi nastanjeni građani samostalno ostvaruju prava i ispunjavaju dužnosti utvrđen Ustavom, državnim zakonima i Statutom SAO Krajine''. U stavu 2. člana 1. brišu se riječi : '' U Ustavu Republike Hrvatske''. Član 2. U tački 7. i 8. stava 2. člana 6. brišu se riječi : ''Republike Hrvatske''. U tački 11. stava 2. člana 6. i u stavu 3. brišu se riječi :'' Republiek Hrvatske!, a umjesto njih stavlja riječ '' Federacije u odgovarajućim padežima ''. Član 3. U članu 9. stav 2. tačka 14. brišu se riječi '' Republike Hrvatske '' , a umjesto njih stavlja riječ: '' Federacije '' . U članu 9. stav 3. brišu se riječi : '' Saboru Republike Hrvatske '', a umjesto njih stavljaju riječi : '' Skupštini Federacije '' Član 4. Ova Statutarna odluka o promjeni Statuta SAO Krajine stupa na snagu danom proglašenja od strane Izvršnog vijeća SAO Krajine, a nakon što je usvoji većina skupština opština udruženih u SAO Krajinu.


Strana 224


1990 - 1995

6. Odluka o proglasenju ratnog stanja Na osnovu člana 78.stav 1. tačke 6. i 7. Ustava Republike srpske Krajine («Službeni glasnik "RSK" » broj 1/92) ODLUKU O PROGLAŠENJU RATNOG STANJA

Član 1. Proglašavam ratno stanje na celoj teritoriji Republike Srpske Krajine. Član 2. Ova Odluka stupa na snagu odmah.

Knin, 22.01.1993. g. Broj:03-3-20/1/93 PREDSJEDNIK Goran Hadžić s.r

PREDSEDNIK REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE KABINET PREDSEDNIKA Str.pov.38-10 22.01.1993.g.

Na osnovu Ustava Republike Srpske Krajine , član 78.točka 5. i 6. a u cilju odbrane od agresije RH: PROGLAŠAVAM ratno stanje na celoj državnoj teritoriji Republike srpske Krajine, NAREĐUJEM opštu mobilizaciju po Planu odbrane, Oružane snage , vlade i svi državni organi će se u skladu sa Planom odbrane u potpunosti i neprekidno angažovati na svojim zadacima u oblasti odbrane zemlje.

PREDSEDNIK REPUBLIKE Goran Hadžić


Strana 225


1990 - 1995

7. Naredba o povlacenju:

REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA VRHOVNI SAVJET ODBRANE Knin, 4. august 1995. godine 16.45 časova Broj: 2-3113-1/95. Zbog novonastale situacije izazvane otvorenom opštom agresijom Republike Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu i nakon prvih početnih uspjeha u odbrani došlo je do ugrožavanja velikog dijela teritorije Sjeverne Dalmacije i dijela Like, zbog toga

ODLUČUJEMO

1. Da se pristupi planskoj evakuaciji sveg za borbu nes - posobnog stanovništva iz opština Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac. 2. Evakuaciju sprovoditi prema pripremljenim planovima pravcima koji izvode prema Kninu i dalje preko Otrića prema Srbu i Lapcu. 3. Za evakuaciju zatražiti pomoć od komande UNPROFOR Sektor "Jug" sa sjedištem u Kninu.

Knin, 4.08.1995. godine

OVJERENO U GŠ SVK U 17,20 sati 04.08.1995. godine i zavedeno pod gore navedenim brojem.


PREDSJEDNIK REPUBLIKE Mile Martić

Strana 226


1990 - 1995

8. POSMATRAČKA MISIJA EVROPSKE ZAJEDNICE TIM 2 SPECIJALNI IZVJEŠTAJ ... u periodu od 7. do 22. avgusta tri tima PM EZ posmatrala su sistematsko uništavanje, uglavnom spaljivanje, imovine na području bivše RSK. Gruba procjena je da je između 60 i 80% imovine u bišem Sektoru jug potpuno ili djelomično uništeno. Paljevine su sprovođene vrlo velikim intenzitetom od strane uniformisanih vojnika RH po naređenju komande unutar područja koja su striktno kontrolisana od strane hrvatske vojske i civilne policije. PREOSTALI SRBI. Veoma je teško u ovom momentu procijeniti tačan broj preostalih Srba u bivšem Sektoru jug. Ali nesigurna procjena je 2-5% od nekadašnje populacije. Preostalo stanovništvo su većinom stari muškarci i žene. Samo u štabu UN Sektora jug u Kninu možemo naći djecu i mlađe ljude (uključujući vojnike) koji su pobjegli kod UN zbog nedostatka vremena da odu u RS ili SRJ i zbog cjelokupnog tretmana. Hrvatske vlasti odvode Srbe u dva takozvana Sabirna centra u Gospiću i Zadru u svrhu evidentiranja. (Ali ovaj postupak još nije obuhvatio sve ljude!). Tokom ovog vremena oni mogu odlučiti gdje žele živjeti u buduće. Neke od njih su preuzeli rođaci Hrvati koji će voditi brigu o njima. Trenutno poznati ili procijenjeni brojevi: -

oko 700 u Zadru i smješteni u školama oko 80 u Gospiću i isti broj ratnih zarobljenika u gospićkom zatvoru 710 u Kampu UN u Kninu procijenjeni broj od 50-100 ljudi više ili manje krije se u gradu Kninu nepoznat ali mali broj u ostalim selima širom zemlje.

ŽIVOTNI USLOVI U BIVŠOJ KRAJINI. Iako je komadant kninske vojne oblasti objavio snažan poziv svim Srbima na oslobođenom teritoriju obećavajući im hranu, prvu pomoć, posao ... takve akcije i pogodnosti za Srbe nisu uočene. Jedina pomoć koju oni dobijaju je od međunarodnih organizacija. Pitajući ljude za razlog ostanka uobičajeni odgovori su: mi smo prestari da napustimo našu domovinu i ne želimo ništa više. Za vrijeme operacije Oluja sva stoka je odvedena ili ubijena i u sklopu enormne pljačke i uništenja životni uslovi za ove ljude više ne postoje. Jedini izuzetak od uništavanja su bile izabrane zgrade kao pravoslavne crkve, škole, fabrike i zgrade korisne u budućnosti. Puka je činjenica da su centri velikih gradova pošteđeni velikih razaranja kao i zone blizu hrvatskih obalnih gradova, još uvijek traje određeno razaranje i razaranje širokih razmjera čitavih zajednica u unutrašnjosti na koje ukazuju različiti faktori. U ovom času je ispod svake sumnje da je paljenje čitavih sela, pomoću benzina koji su dobavljali hrvatski vojni kamioni, namjerno koordiniran i naređen proces odobren od najviših organa vlasti. Cilj nije ništa drugo nego sprečavanje krajiških Srba da se vrate na svoja imanja i druga dobra smještena izvan većih gradskih centara pod hrvatskom kontrolom.


Strana 227


1990 - 1995

ZAKLJUČAK Etničko čišćenje je riječ često korištena u sukobu. Pojavljuje se u mnogo različitih varijanti, a odgovorni su mnogi. Ono što je primjećeno od posmatrača Evropske zajednice u posljednje dvije nedjelje nakon operacije Oluja najbolje se može opisati kao čišćenje i efikasno sprečavanje povratka Srba koji su uglavnom živjeli kao poljoprivrednici na tom području...

23. avgust 1995. godine

Soren Liborijus

9. THE INDEPENDENT HRVATI PALE I UBIJAJU IZ OSVETE U Kistanjama nailazim na etničko čišćenje krajiških Srba u punom jeku, sa nagomilanim tijelima i poharanim zgradama. Hrvatska vojska uništila je sve kuće u Kistanjama: male niske kuće, dvospratnice, austro-ugarske zgrade od klesanog kamena, nagorjele ruševine još uvijek okružene stablima čije je lišće potamnjelo od plamena. Niti jedan Srbin neće se više vratiti ovdje. U Đevrskama, susjednom selu, naišao sam na kuću koja je još uvijek gorjela, a plamenovi lagano puzili po krovu. Hrvatska ima mnogo vremena da dovrši etničko čišćenje regiona Krajine, sada kad je svjetska pažnja ponovo zaokupljena bosanskim paklom. Sela bez kuća, zemlja bez ljudi. Čudno je kako to sve prirodno izgleda, prevrnuti automobili, odjeća razbacana po ulici, prazne konzerve piva koje su ostavile hrvatske tobože elitne trupe, Budvajzer i Karlovačko svijetlo i ponegdje konzerve Hajnekena razasute po baštama i putevima. U centru Kistanja Hrvat je udario kamionom u spomenik te smrskao ćirilicom napisana imena srpskih mučenika koji nisu mogli ni zamisliti - pošto su se suprostavili Njemcima i njihovim saveznicima Hrvatima u II svjetskom ratu - da će njihov identitet biti konačno izbrisan nakon pola stoljeća od pobjede civilizovanog svijeta nad fašizmom. Na drugoj strani Knina, na putu za Strmicu, Edvard Flin, iz UN tima za zaštitu ljudskih prava i ja, naišli smo na tunel pun dima s druge strane napuštene željezničke pruge za Bihać. "Hodaćemo polako jer moraš paziti na ono šta je na putu", rekao je on pošto smo se lagano spuštali ka niskom željezničkom mostu i naišli na potpuno novu dvospratnu kuću zahvaćenu plamenom. Milju dalje zapuhnuo nas je smrad. Samo par dana prije Hrvati su se bavili time da uklone raspadajuće tijelo srpskog vojnika koji je ubijen metkom u potiljak par časova iza uspješnog hrvatskog oslobođanja Krajine prošlog mjeseca. Vojnici UN-a nalaze oko Knina nedavno ubijenih srpskih civila i to u omjeru šest dnevno. To se ne objavljuje, naravno, jer svijet posmatra Sarajevo.


Strana 228


1990 - 1995

U Gruborima, prošle nedelje specijalne snage hrvatske vojske provele su tzv. kampanju čišćenja u dolini Plavna. Kasnije su pripadnici UN-a pronašli dva starija muškarca ubijena, jednog s metkom u potiljku a drugi sa prerezanim grkljanom. Izvjesni hrvatski general Čermak objavio je da su Grubori bili četničko uporište. Slijedećeg dana UN je našao još tri srpska leša, među njima i leš žene od oko 90 godina. Svaki put kada smo zaustavili automobil - na putu za Strmicu, u Kistanjama ili Đevrskama - stiglo bi civilno ili auto hrvatske policije, a uniformisana lica bi nas gledala zlovoljno ili pitala za razlog našeg prisustva. Nitko, poslije svega, ne želi da objavljuje njihova ratna zlodjela - pa čak i da američki ambasador po povratku u Zagreb izjavi da ovdje nema etničkog čišćenja. U Orliću, 26. avgusta, dva posmatrača Evropske unije naišla su na tri hrvatska vojnika koji su potpaljivali farmu. O kakvom se događaju radi najbolje se vidi iz njihovog zvaničnog izvještaja. " Pokušali smo razgovarati sa njima, ali jedan od njih je napunio oružje, govoreći da je vatra već juče bila zapaljena. Bila je to savršena laž, pošto je vatra upravo bila zapaljena, ali draže nam je bilo da pobjegnemo". Svako bi radije da pobjegne iz Krajine, izuzev nekolicine preostalih Srba - možda samo 5% od ukupnog srpskog stanovništva. Ali izvještaj Evropske unije iz Krajine od prošle nedjelje povjerljiv dokument koji sam u potpunosti pročitao - govori sam za sebe. "Dokazi o zločinima, u prosjeku šest leševa dnevno, i dalje izranjaju, leševi od kojih su neki svježi a neki raspadnuti, uglavnom su od stariji ljudi. Mnogi su ubijeni metkom u potiljak ili su zaklani, ostali su unakaženi. Stariji civili iz izoliranih područja, kako ljudi kažu, odnedavno se smatraju nestalim ili su pritvoreni. Brojni (hrvatski) pozivi Srbima da se vrate, garancije o građanskim pravima i pravima na imovinu, također stižu sa svih nivoa. Međutim, srpski domovi i zemlja i dalje se pale i pljačkaju. Suprotno zvaničnim izjavama kojim se optužuju Srbi koji su bježali i nekontrolisani elementi, zločine su počinili hrvatska vojska, hrvatska policija i hrvatski civili. Nismo primjetili pokušaje da se to zaustavi i sve ukazuje na politiku spržene zemlje. Istorija zahtijeva od svijeta da se prisjeti kako su Srbi palili kuće svojih susjeda Hrvata kada su proglasili svoju nezavisnost od Hrvatske 1991. te istjerali Hrvate koji su živjeli u Krajini sa identičnom namjerom; da bi ih spriječili da se vrate. Ali naravno, Hrvatska - za razliku od tzv. i sada nepostojeće Republike Srpske Krajine - želi da se pridruži Evropskoj uniji, želi da se njene trupe obuče po evropskom standardu (Amerikanci su im već pomogli) i želi da bude dio evropske demokratije. I Hrvatska može slobodno tražiti pomoć od Evropske unije za obnovu škola i kuća koje njene "elitne" trupe pale u žestini etničkog čišćenja.

4. septembar 1995. godine

Robert Fisk

10.


Strana 229


1990 - 1995

PAD REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE I POSMATRAČKA ULOGA UN-a ... (L57A/R57A) Od 135.000 Srba koji su živjeli u južnom sektoru, UN je ustanovio da je ostalo samo oko 2.000. Svi koji su bili u mogućnosti pobjegli su u strahu do sada tradicionalnih posljedica pobjede u ovoj zemlji. Značajno je da je plan Hrvatske vojske uključivao i odredbu o momentalnom uklanjanju dokaza borbi i razaranju, uključujući uklanjanje poginulih i ranjenih od granatiranja, čišćenje ulica u području Knina i Drniša gdje je pripremljeno precizno kontrolisano TV emitovanje i novinarsko izvještavanje. Iza ove maske mi smo još uvijek nailazili na ratni haos i etničko čišćenje, dva mjeseca kasnije, od trenutka kad je borba završena. (L58/R58) Hrvatska vojska počinje sistematsko pljačkanje sela i gradova, uključujići spaljivanje zgrada i usjeva, zatim obijesno ubijanje i neograničenu pljačku stoke. Nedjeljama hrvatska vojska i specijalne snage policije su ulazile po drugi put u neka mjesta. Spaljivali su kuće koje su već bile potpuno uništene. Moj hrvatski kolega, general Čermak mi je stalno govorio da oni vrše čišćenje da bi bili sigurni da je područje očišćeno od četnika. To je izgleda uključivalo ubijanje do posljednjeg srpskog terorističkog psa. (L59A/R59/A) Postojala je očigledna metoda u razaranju. Ponekad su to bili teško naoružni kordoni specijalne policije i misteriozne vatre u toku noći, drugi put su to bili vojnici na dnevnom svijetlu koji kao da su željeli dobrodošlicu gledaocima s kamerama. (L60/R60)Tu su i izvještaji civilne policije UN-a o batinanju i pojedinačnom ubijanju ali kao što sam već rekao jedna strana hrvatske vojske uspjela je u tom, da gotovo niko nad kim bi se moglo počiniti nasilje nije ostao. Ipak, sistematsko pljačkanje sela i ono malo preostalog stanovišta nastavilo se nedjeljama. Čak i udaljenija sela i poljoprivredna imanja su bila planski uništena, isključujući svaku mogućnost opstanka na toj zemlji za preostale Srbe ili za one koji bi mogli razmisliti o Tuđmanovom javnom pozivu za povratak. (L65/A/R65A) Sedma brigada hrvatske vojske, Pume, koja je prva stigla u Knin, počela je pljačkanje ispred moje komadne, baš kad su njihove vođe stajale na kapiji govoreći mom potčinjenom puk. Andreju Lesliju da su oni disciplinovani profesionalci čije su trupe pod strogom kontrolom. Ovaj video je tada snimljen...

12.10.1995.


KOMANDANT UN ZA SEKTOR JUG BRIGADNI GENERAL Alan Forand

Strana 230


1990 - 1995

11. UJEDINJENE NACIJE A/50 GENERALNA SKUPŠTINA 03.11.1995. PEDESETA SJEDNICA STANJE LJUDSKIH PRAVA U PRETHODNOJ JUGOSLAVIJI HRVATSKA

2. Povrede ljudskih prava koje su se dešavale nakon operacije Oluja ... 23. Na osnovu do sada prikupljenih dokaza, vidi se da su povrede ljudskih prava i humanitarnog prava koje su počinjene tokom i nakon operacije Oluja obuhvatili: a) ubijanje civila u povlačenju; b) artiljerijska vatra iz teškog naoružanja kojom su gađani ciljevi u gradovima bez vojnog značaja, uključujući i stambena naselja u Glini i Kninu; c) ubijanje preostalih srpskih civila; d) nezaštićenost preostalih pripadnika manjinskog stanovništva, koje uglavnom čine ovisni o drugima, stari, fizički i mentalno hendikepirani, kao i duševni bolesnici. Ovim grupama lica nedostaju slijedeći oblici zaštite i brige: odgovarajuća policijska zaštita, lične dokumenta, osnovne životne namirnice, osnovna zdravstvena zaštita, pravo na penziju i ostali oblici pomoći. Pored toga, lica koja nisu prijavljena, ne mogu da podnesu zahtjeve da se ponovo spoje sa svojim porodicama; e) prijetnje i maltretiranje koje nad srpskim manjinskim stanovništvom sprovode hrvatski vojnici i policajci, kao i hrvatsko civilno stanovništvo; f) masovno paljenje kuća u vlasništvu Srba koji su pobjegli; g) masovno pljačkanje srpskih kuća koje vrše hrvatski vojnici, policajci i civili; h) zauzimanje kuća koje pripadaju srpskom stanovništvu, a u nekim slučajevima i deložacija Srba koji su ostali.

3. Ubijanje civila ... 24. Osoblje na terenu Centra za ljudska prava je primilo brojne izvještaje o ubijanjima, bez vojne potrebe, koja su se de šavala u bivšem Sektoru jug i sjever kako za vrijeme, tako i nakon završetka vojne operacije, kada je hrvatska vojska pre uzela kontrolu u regionu. Predstavnici UN su otkrili preko 120 tijela, a izvještaji o ubijanjima su bili posebno brojni na području Knina. Prema dobijenim informacijama, uobičajeni način ubistva je bio ispaljivanje metka u potiljak ...


Strana 231


1990 - 1995

Zagreb, 4. kolovoza 1995. godine

12. TIME EVROPA ZLOČINI HRVATSKE HRVATI ISKORISTILI AMERIČKI NAČIN IZJEDNAČENJA TERENA DA BI ISTJERALI SRPSKU MANJINU ... ono što je stajalo iza američke politike podrške Hrvatskoj je da izjednači igralište kojim su vojno dominirali Srbi sa svojim zalihama oružja. Ali, neposredan rezultat je bio etničko čišćenje širokih razmjera koje je počinila hrvatska vojska u područjima uzetim silom, naročito u Krajini. "Granatirali su civile da bi uništili volju Srba za borbu", prisjeća se kanadski pukovnik Andrej Lesli, šef štaba UN-a smještenog u krajiškom gradu Kninu kada je Hrvatska započela avgustovski napad. "Znali su da nema vojnika u nijednom od ovih gradova." Pa ipak, više od 2.000 granata palo je samo na Knin tokom prvog dana. "Za 24 časa", kaže Lesli, "Knin je pao sa 35.000 stanovnika na 500 živih i 500 mrtvih. Potom su potpuno opljačkali grad", dok je većina stanovništva u strahu pobjegla. Hrvatski zvaničnici, iako priznaju uništavanje širom Krajine, pripisuju to Hrvatima izbjeglicama koji su bili bijesni kada su se vratili i našli svoje kuće uništene od strane Srba. Oni koji su bili svjedoci ovom haranju, kažu da su to bili ljudi u uniformama, a ne civili. "Ponašanje hrvatskih vojnika je bilo užasno", kaže Lesli. "To mora da je bila vladina politika." Kao posljedica vojne akcije, nekih 170.000 Srba pobjeglo je iz Krajine te sedmice u najvećem etničkom čišćenju otkako su ratovi na Balkanu počeli 1991. Danas ne više od 7.000 Srba, uglavnom starijih žive u Krajini. Mnogi se kriju. "Tražimo životinje ili tragove stopala u snijegu" kaže Soren Fisk, radnik Crvenog krsta iz Danske. "Ne izlaze iz svojih popaljenih domova. Ne kupaju se. Ne čiste kuće. NJihove porodice su pobjegle. Samo sjede i čekaju da umru."

11. mart 1996. godine


Džejms Džekson

Strana 232


1990 - 1995

HRONIKA REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE 1989. GODINA

28.02. U Kninu održan srpski miting upozorenja O1.04. U Osijeku eksplodirala bomba ispod prozora Dopisništva "Politike". 08.07. U Kistanjama održana Osnivačka skupština SKDa "Zora" 09.07. Na Dalmatinskom Kosovu, kod crkve Lazarice, obilježena 600-godišnjica Kosovske bitke. Po nalogu hrvatskih vlasti prekinut je kulturno umjetnički program. Uhapšeno je 20 Srba i sprovedeno u šibenski zatvor. 11.07.Uhapšen Jovan Opačić, predsjednik SKD_a "Zora", što je bio signal upozorenja za srpski narod. 25.11.0držana Druga osnivačka skupština SKD_a "Zora" u Plavnu. Tek poslije ove skupštine vlasti su dozvolile registraciju.

1990. GODINA

04.0l.Predsjednik KUD "Zora" Jovan Opačić potpisao protestno pismo povodom fizičkog napada na književnika Zdravka Krstanovića. 07.01. Trojica maloljetnika li Šibeniku provalili u Pravoslavnu crkvu Presvete Bogorodice, uzeli zastavu SPC i zapalili na Tvrđavi Sv. Ane. 13.01.U Topuskom formiran Inicijativni odbor za osnivanje SKUD "Sava Mrkalj." 15.01.Republički sekretarijat za pravosuđe i upravu SRH odobrio upis Srpskog kulturnog društva "ZORA" u registar društvenih organizacija. 22.01.Hrvatska i slovenačka delegacija napustile 14. Vanredni kongres SKJ 30.01.U Donjem Lapcu (Motel Kamensko), održan politički skup na kojem se razgovaralo o političkom organizovanju srpskog naroda. Skupom je rukovodio akademik Jovan Rašković. Zaključeno je da se osnuje politička stranka koja će biti povezana s nekom strankom u Srbiji opšte jugoslavenske orijentacije. Spomenuto je vezivanje za najavljenu Demokratsku stranku Srbije. 03.02.U Beogradu održana Osnivačka skupština Demokratske stranke Srbije. 11.02.U Vojniću održana Osnivačka skupština Jugoslavenske samostalne demokratske stranke. Za predsjednika je izabran mr Mile Dakić, za potpredsjednike: dr Milan Vujnović i ing. Mirko Zorić, za generalnog sekretara Vukašin Zorić. 15.02.0držan Zbor Srba u Karlovcu. Prilazi s Korduna su bili blokirani. Do sukoba i fizičkih obračuna došlo je u Cerovcu i na Slunjskim Brdima. Na Zboru su govorili: Miloš Vučković i Milić Knežević. 17.02.U Kninu formirana Srpska demokratska stranka. Za predsjednika je izabran akademik Jovan Rašković. 18.02.U Zagrebu osnovan ogranak Jugoslavenske samostalne demokratske stranke. Za predsjednika je izabran dr Milan Galogaža. 24.02.U Zagrebu, predsjednik HDZ-a dr Franjo Tuđman izjavio: "Nezavisna Država Hrvatska nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz


Strana 233


1990 - 1995

povijesnih težnji hrvatskog naroda". 26.02.U Srbu osnovan Mjesni odbor SDSa. Za predsjednika je izabran David Rastović 04.03.0držan miting srpskog naroda na Petrovoj gori. Govorili su: Dmitar Obradović, predsjednik SO Vrginmost, Dušan Pekić, general pukovnik Jandre Bjelivuk i Milka Kufrin, predstavnica SUBNORa Hrvatske. 07.03.U Rijeci održana osnivačka skupština Narodne radikalne stranke, kao ogranak iste stranke u Beogradu, čiji je predsjednik Veljko Guberina. . 09.03.U Zagrebu u prostorijama Kulturno informativnog centra akademik Jovan Rašković predstavio Srpsku demokratsku stranku. Za predsjednika zagrebačkog ogranka SDSa izabran je advokat VladoIvković. 17.03.U Topuskom formirano SKUD "Sava Mrkalj". Govorili su Nebojša Devetak, Anđelko Anušić, Jovan Radulović, Stanko Korać i drugi. Za predsjednika je izabran Mile Bosnić Pokrenuta je inicijativa o izdavanju "Srpskog glasa". l8.03.U Benkovcu, na Osnivačkoj skupštini HDZa, Boško Čubrilović uperio pištolj plašljivac u Dr Franju Tuđmana. Ovaj incident je zaoštrio međunacionalne odnose u Hrvatskoj. 24.03.U Glini osnovan Opštinski odbor SDSa. Za predsjednika je izabran Petar Kralj. Govorio je akademik Jovan Rašković. 25.03.Prethodne noći u Iloku nepoznate osobe oštetile 17 nadgrobnih srpskih spomenika. 31.03.Na zidovima pravoslavne crkve u Splitu osvanule parole: "Pravoslavni gubite se !" i " Kurvini sinovi". 10.04.U Kninu donesena Odluka o zaključivanju Dogovora o udruživanju opština dalmatinskog područja i osnivanju Koordinacije, što je značilo početak srpskog autonomnog organizovanja 20.04.U Kninu održan predizborni miting komunista i socijalista na kojem je govorio Borislav Mikelić, član CK SKJe. 22.04.0držan prvi krug višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Najveći broj glasova dobiva HDZ. U Kninu SDS osvaja 83% glasova za odbornička mjesta i 3 poslanička mjesta u Saboru Hrvatske (Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba i Radoslav Tanjga). 06.05.0držan drugi krug višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Pobijedila je antisrpski opredeljena HDZ, na čelu s dr Franjom Tudmanom, koja je osvojila 41,5% glasova. 18.05.U Benkovcu izboden nožem Miroslav Mlinar, predsjednik Mjesnog odbora SDS, poslije čega su zamrznuti odnosi sa Saborom Hrvatske. Na godišnjoj skupštini "Solidarnosti" u Beogradu Vuk Drašković izjavio: "Još jednom apelujemo na razum Hrvata i pozivamo ih da se uljude". 06.06.S0 Knin donijela Odluku o pokretanju inicijative za formiranje Zajednice opština Sjeverne Dalmacije i Like. 10.06.U Vukovaru osnovan Opštinski odbor SDSa. Govorio je dr Jovan Rašković. 27.06.S0 Knin donijela Odluku o formiranju Zajednice opština Sjeverne Dalmacije i Like. 01.07. Na Dalmatinskom Kosovu, kod crkve Lazarice, proglašena Zajednica opština Sjeverne Dalmacije i Like. 03.07. Radnici SUPa Knin poslali protestno pismo Saveznom i Republičkom SUPu da ne prihvataju "šahovnicu" za svoj simbol. Privremeno predsjedništvo ZO Sjeverne Dalmacije i Like uputilo poziv svim opštinama u kojima je većinsko srpsko stanovništvo da se priključe ZO Like i Dalmacije. 05.07.U Knin došli predstavnici SUPa Šibenik da "urazume" miliciju da moraju prihvatiti "šahovnicu". Narod i radnici SUPa Knin. na čelu s Milanom Martićem,


Strana 234


1990 - 1995

održavaju miting podrške svojoj miliciji, oko zgrade Stanice javne bezbjednosti. Odlučeno je da se odbace svi pritisci uvođenja srbofobične simbolike u Kninu. 14.07.Počeli "Dani srpske kulture u Kninskoj Krajini", koji su trajali do 28. jula. Na Kninskoj tvrđavi je posebno zapažen govor Matije Bećkovića. 25.07.U Srbu održan Veliki srpski sabor na kojem su govorili: akademik Jovan Rašković, Jovan Opačić, mr Mile Dakić i dr Milan Babić. Usvojena je Deklaracija o.suverenosti i autonomiji srpskog naroda i Odluka o formiranju Srpskog nacionalnog vijeća. Sabor Hrvatske donio Odluku da "šahovnica" postaje državni simbol Republike Hrvatske. Ovo je izazvalo nezadovoljstvo srpskog naroda jer su pod tim simbolom u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske klana srpska djeca i srpsko civilno stanovništvo. 27.07.U Okučanima održana Osnivačka skupština SDSa. 08.08.Skupština SFRJ usvojila amandmane na Ustav po kojima se uvodi višestranački sistem. 10.08.U Vinkovcima Molotovljevim koktelom zapaljena knjižara Branke Erić. l3.08.Predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović primio delegaciju Srba iz Knina u kojoj su bili Milan Babić, David Rastović i Bogoljub Popović. I7.08.MUP Hrvatske poslao policajce u više srpskih opština Sjeverne Dalmacije i Like s ciljem da oduzmu oružje rezervnog sastava milicije i onemoguće pripreme i sprovođenje prvog srpskog plebiscita. Srbi su odgovorili podizanjem barikada. Predsjednik SO Knin dr Milan Babić proglasio ratno stanje, zbog učestalih hrvatskih napada na srpski narod i zavođenja državnog terora. 24.08.Za člana Predsjedništva SFRJ iz Hrvatske izabran, umjesto Stipe Šuvara, Stjepan Mesić. 27.09.Počeli srpski nemiri na Baniji zbog pokušaja dislokacije naoružanja teritorijalne odbrane iz milicijskih stanica. Specijalne jedinice MUPa Hrvatske hapse 360 Srba. Srbi Petrinje se sklanjaju u kasarnu JNA. Dramatični događaji su trajali do 30. septembra. 30.09.Srpsko nacionalno vijeće, na osnovu plebiscita, proglasilo srpsku autonomiju. 03.10.Blokirani su svi cestovni prilazi prema Kninu, a obustavljen je i željeznički saobraćaj. 22.10.Jugoslavenska samostalna demokratska stranka podnijela tužbu Raselovom sudu protiv Republike Hrvatske i njenog vrhovništva zbog priprema genocida nad srpskim narodom u Hrvatskoj. U oktobru održan sastanak u manastiru Krupi, kod Obrovca. Učestvovali su predstavnici TO Obrovca, Knina, Benkovca, Donjeg Lapca, Gračaca i predstavnici SDSa. Predloženo je formiranje vlastite krajiške oružane sile, čemu su se suprotstavili Milan Babić i Pero Štikovac. 20.12.Skupština opštine Vojnić usvojila Zaključak o neprihvaćanju Nacrta Ustava Republike Hrvatske u kojem srpski narod gubi istorijsku poziciju političkog naroda. 21.12.Srpsko nacionalno vijeće i Privremeno predsjedništvo Zajednice opština Sjeverne Dalmacije i Like usvojili Statut SAO Krajine i proglasili Srpsku Autonomnu Oblast Krajinu. 22.12.Hrvatski sabor u Zagrebu usvojio Ustav kojim je srpski narod u Hrvatskoj stavljen u poziciju nacionalne manjine. 26.12.Skupština Slovenije proglasila samostalnost ove republike. Statut SAO Krajine usvojile SO: Knin, D.Lapac, Gračac,Obrovac,Benkovac, Korenica i Vojnić.

1991. GODINA


Strana 235


1990 - 1995

04.01 .Izvršno vijeće SAO Krajine formiralo SUP Krajine. Za sekretara je imenovan Milan Martić. U Zagrebu osnovano Vijeće za zaštitu ustavnog poretka RH u kojeg su imenovani: Josip Manolić, Stjepan Mesić, Žarko Domljan, Milan Ramljak, Franjo Gregorić, Martin Špegelj, Josip Boljkovac, Franjo Golem i Hrvoje Šarinić. Simo Rajić podnio ostavku na funkcije: potpredsjednika Sabora, predsjednika Saborskog odbora za pravosuđe i upravu i zastupnika u Saboru Hrvatske. 07.01. U Šidskim Banovcima formirano Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju, Baranju i Zapadni Srem. 08.01. Predsjednik SAO Krajine dr Milan Babić obavijestio Sabor i Vladu Hrvatske da predstavnici opština SAO Krajine neće dolaziti u Zagreb. 09.01. Predsjedništvo SFRJ donijelo Odluku kojom se naređuje rasformiranje svih paravojnih formacija u Jugoslaviji. Hrvatska i Slovenija odbile sprovođenje ove odluke. 10.01.Predsjednik Izvršnog vijeća opštine Glina i predsjednik SO Kostajnica razgovarali u Zagrebu, suprotno stavovima predsjednika SAO Krajine. Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće SAO Krajine podržali Naredbu Predsjedništva SFRJ o razoružanju svih paravojnih formacija. 12.01.U Titogradu osnovano Udruženje Srba iz Hrvatske. Za predsjednika je izabran Velimir Radinović. Skup je pozdravio u ime CK SK Crne Gore Drago Šofran izjavivši: "Bilo šta da se dogodi, Knin nije bio niti će biti sam". Povodom hapšenja petorice građana srpske nacionalnosti u Karinu, Izvršno vijeće i Predsjedništvo SO Obrovac zatražili zaštitu od JNA. Opštinski odbor SDS Karlovac uputio javni protest povodom napada na člana SDSa Iliju Šaulu. Počela koncentracija hrvatske policije na granicama SAO Krajine. Mjestimično je došlo do otvaranja vatre između hrvatske policije i srpskih seoskih straža. 17.0 1. Ustavni sud Jugoslavije osporio Odluku Vlade Republike Hrvatske o plaćanju posebnih taksa na imovinu građana koji žive u Srbiji. MUP Hrvatske formulisao stav da svi policajci potpišu posebnu izjavu ako žele dobiti lični dohodak. To je bio način masovnog otpuštanja s posla za policajce srpske nacionalnosti. U 01 sat počeo rat između SAD i Iraka vazdušnim napadom SAD. U Obrovcu održan srpski protesni miting na kojem je govorio akademik Jovan Rašković i upozorio da : "Prijetnje i hapšenja Srba nisu osnova za zajednički život" U Šibeniku uhapšena ekipa RTV Beograd (Krste Bijelić, Tefik Zujović i Damjan Popadić). Uhapšeni su i trojica advokata: Radomir Kužet, Milan Dupor i Savo Štrbac. U Vukovaru se sastali ministri unutrašnjih poslova Hrvatske i Srbije: Josip Boljkovac i Radmilo Bogdanović. 19.01.Dobrica Ćosić izjavio u Kruševcu: "Ideja o konfederaciji Jugoslavije je vulgarno i političko lukavstvo" 21.01. U nekim selima Korduna izvršen referendum za izdvajanje srpskih sela iz opština Karlovac i Duga Resa. Stanovnici Okučana se izdvojili referendumom iz sastava opštine Nova Gradiška i pripojili opštini Pakrac. 22.01..Bezbjednosni organi JNA uhapsili Đuru Dečaka zbog ilegalnog uvoza oružja u Hrvatsku. U Beogradu vođeni razgovori između Slobodana Miloševića i Alije Izetbegovića. Istaknuta je puna saglasnost da se sačuva Jugoslavija. 23.01.Savezni sekretarijat za narodnu odbranu izdao saopštenje da će JNA razoružati sve paravojne formacije, ako to odmah ne učine vlasti u Hrvatskoj. Predsjednik Srbije Slobodan Milošević u Beogradu razgovarao s predsjednikom i potpredsjednikom Srpskog nacionalnog vijeća dr Milanom Babićem i mr Milom Dakićem. 24.01.Vojne vlasti uhapsile veći broj lica li Hrvatskoj koja su osumnjičena da su naoružavali paravojne formacije u Hrvatskoj.


Strana 236


1990 - 1995

U Beogradu razgovarale delegacije Srbije i Slovenije na čelu sa Slobodanom Miloševićem i Milanom Kučanom. Predsjednik Hrvatske dr Franjo Tuđman izjavio na sjednici Hrvatske vlade da će Sabor suspendovati sve savezne propise. 25.01.Predsjedništvo SFRJ izdalo saopštenje o obaveznoj demobilizaciji rezervnog sastava milicije u Hrvatskoj. Istog dana je emitovan film o ilegalnom uvozu oružja u Hrvatsku pod vodstvom Martina Špegelja, ministra odbrane Republike Hrvatske. Sobranje Makedonije usvojilo Deklaraciju o nezavisnosti Republike Makedonije. U Beogradu razgovarale delegacije Hrvatske i Srbije, koje su predvodili dr Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. U Sarajevu razgovarale delegacije Bosne i Hercegovine i Crne Gore, koje su predvodili Alija Izetbegović i Momir Bulatović. Srpsko nacionalno vijeće Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema uputilo zahtjev i podršku Slobodanu Miloševiću da svi Srbi ostanu u jednoj državi. 26.01.U Borovu Naselju pronađen mrtav krunski svjedok o ilegalnom uvozu oružja u Hrvatsku, Zvonko Ostojić, koji je u filmskoj emisiji teško optužio HDZ I Martina Špegelja. Predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća dr Milan Babić izjavio da je kapitulirala lažna demokratska politika HDZa. Ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Josip Boljkovac izjavio: "Mi ćemo upotrebiti sva sredstva i oružje i Srbi više nikada u Hrvatskoj neće biti ono što su bili dok bude nas". 28.01.Martin Špegelj izjavio da Hrvatska neće sprovesti Odluku Predsjedništva SFRJ od 9. 1. 1991. godine. . 30.01.U Ljubljani razgovarale delegacije Crne Gore i Slovenije koje su predvodili Momir Bulatović i Milan Kučan. Alija Izetbegović izjavio u Sarajevu, da ako se izdvoje Slovenija i Hrvatska, da će organizovati referendum u Bosni i Hercegovini o izdvajanju ili ostajanju Bosne i Hercegovine u sastavu Jugoslavije. 31.01.Vojni sud u Zagrebu izdao nalog za privođenje Martina Špegelja zbog ilegalnog uvoza oružja. Predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća dr Milan Babić izjavio u intervju u "Politici" da dok postoji HDZ da se politička kriza u Hrvatskoj ne može riješiti mirnim putem i da srpskohrvatski odnosi ne mogu biti u nadležnosti MUPa Hrvatske. U Splitu najavljeno formiranje "Ustaške mladeži". Radnik Splitskog brodogradilišta Velimir Ronkulin izjavio: "Došlo je vrijeme da se skine hipoteka zločinstva sa imena ustaša". Stranka demokratskih promjena u Zagrebu dala saopštenje u kojem ističe da ne prihvata da je Martin Špegelj politički odgovoran, a ako jeste da odgovara samo Hrvatskom saboru. Predsjednik Hrvatske vlade Josip Manolić izjavio da Martin Špegelj neće biti hapšen. 01.02.Jedanaest zastupnika Sabora Hrvatske srpske nacionalnosti: Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Slavonije napustilo učešće u radu Sabora Hrvatske. Predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović uputio telegram Franji Tuđmanu u kojem kaže da će se "u sprovođenju Naredbe Predsjedništva Jugoslavije ići do kraja". 02.02.U Kninu održan protestni miting zbog ugroženosti srpskoga naroda u Hrvatskoj, pod naslovom" Za slogu i jedinstvo svih Srba", na kojem je prisustvovalo oko 20.000 ljudi. Govorili su: Jovan Opačić, Zdravko Zečević, Marko Atlagić, David Rastović, Velibor Matijašević, Mirko Rađen i Ljubica Šolaja. 03.02.U Gospiću održan protestni miting srpskoga naroda, pod naslovom: "Miting svih Srba Like i svijeta". Prisustvovalo je oko S.OOO ljudi. Govorili su: Rade Čubrilo i dr Nikola Varićak. U opštini Vrginmost organiziran referendum o priključenju SAO Krajini. U Lipiku održano zasijedanje Regionalne skupštine SDSa za područje Slavonije i Baranje ( 26 opština ).


Strana 237


1990 - 1995

04.02.U Karlovcu srpski stanovi, u toku protekle noći obilježeni krstićima, što je izazvalo srpski revolt i zabrinutost. Republički sekretar za unutrašnje poslove Srbije Radmilo Bogdanović izjavio: " Srbija će voditi računa o svom narodu, ma gde živeo i radio". 05.02.Predsjednik Hrvatske dr Franjo Tuđman odgovorio na pismo Borisava Jovića u kojem kaže, da Martin Špegelj može odgovarati samo Vladi Hrvatske. 06.02.Predsjednik SDSa BiH dr Radovan Karadžić, na konferenciji za štampu izjavio: "Hrvatski državotvorci izgleda ne mogu da zamisle svoju državu bez genocida". 06.02.Vojo Nenadić uložio sredstva s Jugopetrolom i preuzeo benzinsku pumpu u Kninu. 08.02.U Beogradu zasjedalo Predsjedništvo Jugoslavije. Predstavnik Hrvatske nije doputovao, a predstavnik Slovenije napustio sjednicu. Milošević je izjavio: "O Jugoslaviji treba da odlučuju oni koji u njoj žele da ostanu, a ne oni koji hoće da je napuste". 10.02.0bjavljena vijest da Vatikan namjerava dati Hrvatskoj kredit od 4 milijarde dolara da pomogne HDZ i raspad Jugoslavije. 11.02.U Kninu odlučeno da će se mijenjati imena ulica. Predloženo je da se glavna Ulica maršala Tita zove Ulica kralja Petra Prvog Oslobodioca. 12.02.MUP Hrvatske pokušao uspostaviti milicijsku stanicu na Plitvicama, alije u tome spriječen. 15.02.Redarstvenici Hrvatske okupirali Plitvice. Sekretar SUPa Krajine Milan Martić zatražio da odmah napuste područje Korenice. To je zatražilo i Predsjedništvo Jugoslavije, pa su se redarstvenici povukli. 16.02.U Donjem Lapcu usvojena Deklaracija o položaju i pravima srpskog naroda u Hrvatskoj. 17.02.Karlovac blokirala hrvatska policija u kojem je trebalo održati protestni miting srpskog naroda. 18.02.Predsjednik i sekretar SDSa u Karlovcu, Momir Lazić i Nikola Vučinić privedeni u stanicu policije na informativni razgovor. . 19.02.U Kninu održan miting na kojem je govorio akademik Jovan Rašković. 21.02. Sabor Hrvatske donio Odluku da savezni zakoni ne važe u Hrvatskoj. U Zagrebu počelo zasijedanje Sabora Hrvatske na kojem su suspendovani svi savezni zakoni koji nisu u skladu s Hrvatskim ustavom. 25.02.Pred Komisijom za ljudska prava UN u Ženevi govorio predsjednik SAO Krajine dr Milan Babić. 26.02.Srpsko nacionalno vijeće Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema usvojilo Deklaraciju o suverenoj autonomiji srpskog naroda. Vojni tužilac JNA podigao optužnicu protiv ministra odbrane Hrvatske Martina Špegelja za krivično djelo oružane pobune. 28.02.U Kninu, Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće SAO Krajine usvojili Rezoluciju o razdruživanju Republike Hrvatske i SAO Krajine, koja ostaje u državi Jugoslaviji. Akademik Jovan Rašković iz Knina preselio za Beograd, gdje je izabran za direktora Naučno istraživačkog centra "Sv. Sava". Na sjednici SO Knin vođena žestoka polemika o nazivu ulica. Donesena je i Odluka da se prekine s uplaćivanjem osnovnog poreza na promet Republici Hrvatskoj. Skupština opštine Kostajnica smijenila predsjednika Vinka Miočevića i predsjednika Izvršnog vijeća Nikolu Rajčića Jovan Opačić izjavio u Kninu: "Demokratija, koja se pravi samo za jedan narod i to na račun drugih naroda, nije ništa drugo nego fašizam". Održan zbor Srba u Plaškom, na kojem je rečeno: "Nećemo šahovnicu na srpskoj glavi". Govorili su Nikola Medaković i Miloš Vučelić. Donesena je Odluka o izdvajanju Mjesne zajednice Plaški iz sastava opštine Ogulin i priključenju SAO Krajini. 0l.03.Predsjednik SAO Krajine dr Milan Babić održao konferenciju za štampu u


Strana 238


1990 - 1995

Međunarodnom pres centu Beograd. Izjavio je da srpski narod SAO Krajine želi ostati u Jugoslaviji i da nema sukoba s akademikom Jovanom Raškovićem. Na konferenciji za štampu u Novom Sadu predstavnici SNV Slavonije; Baranje i Zapadnog Srema objelodanili Deklaraciju o proglašenju SAO Krajine Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema. Istaknuto je da u koliko prestane postojati Jugoslavija ili ako se preobrazi u skup zajedničkih država, da će srpska autonomija ući u sastav matične države srpskog naroda. Predsjednik SDSa akademik Jovan Rašković izjavio da nije bio na proglašenju razdruživanja SAO Krajine i Hrvatske, ali da to pozdravlja i da je u Kninu bio sa srcem. Dodao je da bi Krajina mogla imati velike neprijatnosti, čak dotle da oružjem brani svoj suverenitet. 02.03.Sukob hrvatske policije i srpskog naroda u Pakracu. Zbog nasilja održane su brojne demonstracije u srpskim opštinama, a posebno u Pakracu i Dvoru na Uni. Istoga dana u Pakrac su ušle i jedinice JNA, a intrevenisalo je i Predsjedništvo Jugoslavije. Mupovci su se povukli, ali su ostavili pustoš u zgradi SO Pakrac i u Vladičinom dvoru. 03.03.Na Ušću, u Beogradu održan miting za mir i slobodan život. Otvorio ga je dr Mihajlo Milojević. Govorili su: Gordana Rujević, Dušan Matković, Radovan Pankov i Antonije Isaković. U hrvatskom selu Kijevo, kod Knina hrvatski civili napali automobil u kojem su bili predsjednik Izvršnog vijeća SO Knin, Veljko Popović i predsjednik Vijeća udruženog rada Nebojša Mandinić. U Karlovcu, kristalna dvorana Hotela Korana, održan javni protestni skup srpskih intelektualaca iz Banije, Korduna, Gorskog kotara i Bele Krajine. Govorilo se o položaju srpskog naroda kroz istoriju u Hrvatskoj i u novonastalim okolnostima. Uvodno su govorili: Uroš Funduk, Jovo Bižić, Jovica Radojčić, Janko Veselinović i drugi. 04.03.U Pakracu boravili članovi Predsjeništva SFRJ: Stipe Mesić, Nenad Bućin i Bogić Bogićević. Bili su prisutni: savezni sekretar za unutrašnje poslove Petar Gračanin, ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Josip Boljkovac i načelnik Štaba 5. vojne oblasti general potpukovnik Praščević. Borci l.hrvatskog korpusa NOV u Zagrebu održali skup (oko 500 prisutnih) na kojem su istakli da niko nema pravo na rasprodaju Jugoslavije. O5.03.Policija SAO Krajine uklonila barikade koje su postavili Hrvati sela Kijeva. U Karlovcu boravio američki konzul Majki Ainik. Vodio je razgovore s predstavnicima HDZa i SDSa. Hrvatski specijalci zaposjeli most na rijeci Savi kod Jasenovca. 06.03.U Zagrebu Franjo Tuđman najavio formiranje Odreda narodne zaštite. 06.03.Predsjednik Hrvatske vlade Josip Manolić uputio protestnu notu predsjedniku Srpske vlade u kojoj se odbacuju stavovi vlade Srbije o događajima u Pakracu. Uspostavljena direktna autobusna linija Janjevo - Zagreb kojom mladi Janjevci odlaze u redove MUPa Hrvatske. Predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga dostavio službeni zahtjev Saboru Hrvatske da se posmrtni ostaci dr. Ante Pavelića prenesu iz Madrida u Zagreb. 07.03. Noću 6. na 7. marta u Daruvaru eksplozivom raznesen kiosk "Politike". Forum Srba Bele krajine, Gorskog kotara, Korduna, Banije, Pokuplja i Žumberka istakao da Vojna krajina nikada nije bila hrvatska zemlja. U Splitu formirana stranka Nezavisna Država Hrvatska. 11.03.Patrijarh Pavle posjetio Pakrac. 14.03.Predsjedništvo SFRJe, poslije trodnevne rasprave nije usvojilo, Prijedlog Štaba vrhovne komande JNA o podizanju borbene gotovosti JNAe. Protiv su glasali: Janez Drnovšek, Vasil Tupurkovski , Stjepan Mesić i Bogić Bogićević. Time je Jugoslavija gurnuta u kaos međunacionalnog i vjerskog rata. Masovno okupljanje naroda oko zgrade SO Vrginmost Narod, predvođen s SDS-


Strana 239


1990 - 1995

om traži smjenu predsjednika Dmitra Obradovića i zabranu unošenja šahovnice na područje opštine Vrginmost. Delegacija SDSa Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema pregovarala s Franjom Tuđmanom u Zagrebu. I5.03.Predsjednik SO Sinj Jerko Vukas razgovarao u Kninu s Milanom Babićem. U Kostajnici izabran predsjednik SO Vaso Obrenović. 16.03.U Gračacu formiran SDS Krajine, čime je akademik Jovan Rašković i formalno prestao biti glavnim liderom SDS na području SAO Krajine, kojeg je formirao Nenad Bućin podnio ostavku na članstvo u Predsjedništvu Jugoslavije zbog nemirenja s procesima svjesne razgradnje Jugoslavije. Istoga dana ostavke su podnijeli Borisav Jović i Jugoslav Kostić. Oni su izjavili da više ne žele učestvovati u radu Predsjedništva SFRJ. U Zagrebu održan miting protiv svađa i podjela. Govorila je Miljana Jakelić, predsjednica 10 SK PJ. 16.03.Član Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić izjavio "Ova zemlja mora biti savez suverenih država." 17.03.Prosvjetni radnici SAO Krajine u Kninu zaključili daje zvanični jezik u SAO Krajini srpskohrvatski. U Zagrebu održan 1. kongres Socijal demokratske stranke Hrvatske na kojem je zaključeno da ova stranka podržava otcjepljenje od Jugoslavije. Predsjednik SDS BiH dr Radovan Karadžić izjavio: Vrijeme je da se svi Srbi i sve srpske stranke ujedine na poslu spašavanja srpske budućnosti. 18.03.Skupština opštine Knin, na osnovu Rezolucije o razdruživanju Republike Hrvatske i SAO Krajine, koju su donijeli Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće SAO Krajine, donijela Odluku o primjeni zakona i drugih propisa na području SAO Krajine. Odlukom je precizirano da se u SAO Krajini primjenjuju zakoni i propisi savezne države i SAO Krajine. Na istom zasijedanju je donesena i Odluka o odvajanju od Republike Hrvatske. Na konferenciji za štampu SPS u Beogradu, akademik Mihajlo Marković i Vladimir Štambuk istakli, da je Srbija za modernu federaciju. Na vanrednoj sjednici SO Knin, dr Milan Babić izjavio, da će SAO Krajina priznati Republiku Hrvatsku, ako ona prizna SAO Krajinu. Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju, Baranju i Zapadni Srem najavilo razdruživanje s Republikom Hrvatskom. 09.03.Sve opštine SAO Krajine potvrđuju Rezoluciju o razdruživanju s Republikom Hrvatskom. General Stevan Mirković u Prokuplju izjavio da u Jugoslaviji neće biti građanskog rata. 20.03.Na vanrednim sjednicama SO Benkovac i Obrovac usvojene su odluke o izdvajanju iz sastava Hrvatske. Rečeno je: Narod Krajine koristi prirodno pravo na samoopredeljenje kao akt samozaštite i odgovornosti prema sebi i zemlji u kojoj živi. Na inicijativu SKD Prosvjeta u Zagrebu ponovo osnovan Privrednik koji je prestao radom 1947. godine. Zaključeno da će mu biti osnovni zadatak da objedini kapital Srba u Hrvatskoj i da ga plasira u razvoj srpskih nerazvijenih krajeva. 21.03.Na konferenciji za štampu u Kninu dr Milan Babić rekao da će Srbi Krajine ići svojim putem. Babić je kritikovao Vuka Draškovića rekavši: "Izjavom daje izdvajanje Krajine opasan i nepromišljen potez Vuk Drašković je još jednom pokazao lažno srboljublje i od SPO ćemo tražiti da se izjasni o izjavi svoga lidera". 23.03.S0 Vojnić donijela Odluku o izdvajanju iz sastava Hrvatske. 26.03.Evropska zajednica objavila Deklaraciju u kojoj je rečeno da "Ujedinjena i demokratska Jugoslavija" ima najbolje šanse da se integriše u Evropu. U Zagrebu, američki parlamentarci, koji su došli u organizaciji Helsinške komisije za ljudska prava, razgovarali s predstavnicima Srba iz Hrvatske. S američke strane bili su: Denis Dekosini, Helen Delić Bentli, Robert Doran, Bob Maks Even, Bil Ričardson i Kej Šo. Srpsku stranu su zastupali predstavnici SDSa. akademik


Strana 240


1990 - 1995

Jovan Rašković, Lazar Macura, Petar Džakula, Ilija Sašić i Milan Vujnović, predstavnici JSDSa: mr Mile Dakić, potpredsjednik SNV SAO Krajine i Vukašin Zorić, generalni sekretar JSDS, kao i dvojica intelektualaca iz Zagreba: Simo Rajić i dr Drago Roksandić. U Zagrebu završena istraga protov Željka Ražnjatovića Arkana, Dušana Bandića, Zorana Stefanovića i Dušana Carića, koje optužnica tereti za za pripreme oružane pobune u Hrvatskoj. Kraj rudarskog okna u Modrinom Selu, kod Knina, eksplodiralo 500 kg dinamita, što je nanijelo veliku štetu okolnim selima. Skupština opštine Dvor na Uni donijela Odluku o izdvajanju iz Republike Hrvatske. 27.03.U Kninu boravio ministar za Srbe van Srbije Stanko Cvijan Predsjednik SAO Krajine dr Milan Babić uputio otvoreno pismo dr Franji Tuđmanu, u kojem kaže da je veoma iznenađen, da kao domaćin sastanka u Splitu nije pozvao predsjednika SAO Krajine. 28.03.U Splitu održan prvi od šest najavljenih sastanaka predsjednika jugoslavenskih republika. Uoči sastanka učesnici su dali kratke izjave: Milošević: "Dogovor, ali ni na čiju štetu", Tuđman: "Samo konfederacija ili miran razlaz", Bulatović: "Split- početak raspleta", Kučan: "Ubrzati postupke u razdruživanju", Izetbegović: "Jugoslavija može opstati bez Slovenije, ali ne bez Hrvatske", Gligorov: "Izbjegavati oštre i jednostrane ocjene" U Novoj Pazovi održan zbor podrške otcjepljenju SAO KIajine. Govorili su Jovan Rašković, Mirko Jović, Milan Paroški i Miroljub Pavlović. Rašković je rekao: "Stvaranje SAO Krajine je gromobran koji i dalje stoji i pod kojim se Srbi lagodno i zaštićeno osjećaju ". 29.03.Skupština opštine Knin donijela zaključak da se u posjetu Knina pozove predsjednik Srbije Slobodan Milošević. 31.03.Specijalci MUPa Hrvatske napali srpske položaje na Plitvicama, što se može smatrati početkom hrvatsko srpskog rata. Donesena Odluka u Borovu Selu o prisajedinjenju: Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema Republici Srbiji. 02.04.lzvršno vijeće SAO Krajine donijelo Odluku o prisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji i o raspisivanju referenduma. 06.04.Specijalci MUPa Hrvatske ponovili napad na srpski Pakrac. 12.04.lzvršno vijeće SAO Krajine raspisalo referendum srpskog naroda za 12. maj za prisajedinjene Srbiji. 16.04.Sastanak Milošević - Tuđman u Karađorđevu, gdje se razgovaralo o specijalnim temama nedostupnim za javnost. 17.04.Skupština opštine Knin, donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o sprovođenju Statuta SAO Krajine. 30.04.U Kninu održana konstituirajuća sjednica Skupštine SAO Krajine. Za predsjednika je izabran poslanik iz Gline Velibor Matijašević. 02.05.Srbi Borova Sela odbili napad specijalaca MUPa Hrvatske. Poginulo je 13 hrvatskih specijalaca. Ubijen komandir hrvatske policijske stanice u Polači (Benkovac) Franko Lisica iz Bibinja. 03.05. Hrvatske vlasti uništile u ;Zadru oko 350 srpskih kuća i lokala, bila je to, tako zvana "kristalna noć" 05.05.Franjo Tuđman u Trogiru pozvao hrvatski narod na pobunu protiv JNA. 06.05.HDZ organizovao demnostracije protiv JNA u Splitu. Ubijen je vojnik Saša Gešovski, a slika davljenja vojnika Svetlanča Naceva obišla svijet. HDZ počeo prikupljati potpise za uskraćivanje boravka članova SDS u Šibeniku: Jovanu Raškoviću, Branku Popoviću i Marku Dobrijeviću. U tvornici elektrodai ferolegura u Šibeniku zatraženo da radnici srpske nacionalnosti potpišu dokumenat o lojalnosti Republici Hrvatskoj, što je izazvalo nezadovoljstvo i napuštanje posla. 09.05.Predsjedništvo SFRJ donijelo Odluku o postavljanju JNA između teritorije s većinskim srpskim stanovništvom i ostalih dijelova Hrvatske.


Strana 241


1990 - 1995

12.05.Sproveden referendum na području SAO Krajine o prisajedinjenju Republici Srbiji. 15.05.Stjepan Mesić nije izabran za predsjednika SFRJ. 19.05. U Hrvatskoj održan referendum o odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije. 28.05.Na stadionu NK "Zagreb" izvršena smotra Zbora narodne garde Hrvatske. Savezna država nije reagovala. 29.05.Skupština SAO Krajine izabrala prvu vladu SAO. Krajine na čelu s dr Milanom Babićem i proglasila Statut SAO Krajine. 01.06. "Vjesnik" objavljuje da je "slučaj Mlinar" režirao Jovan Rašković i da je Mlinar dobrovoljno glumio žrtvu koju kolju. 05.06.0rgani bezbednosti u Splitu uhapsili vinovnike zločina, davitelje Svetlanča Nanceva i ubice Saše Gešovskog. 17.06.Hrvatska stranka prava usvojila Lipanjsku povelju u kojoj se traži obnova Nezavisne države Hrvatske na cjelokupnom povijesnom i etničkom prostoru sa istočnim granicama Subotica - Zemun - Drina - Sandžak - Boka Kotorska. 21.06.Državni sekretar SAD Džejms Bejker na kraju posjete SFRJ izjavio da SAD podržavaju cjelovitu i demokratsku Jugoslaviju. 24.06. U Banja Luci potpisan Dogovor o privrednoj, političkoj i kulturnoj saradnji SAO Krajine i ZO Bosanske Krajine. 25.06.Hrvatska i Slovenija proglasile potpunu državnu nezavisnost. 26.06.Upad specijalaca MUPa Hrvatske u Glinu. Srpske snage izvršile napad na policijsku stanicu. Savezno izvršno vijeće izdalo Naredbu o zabrani uspostavljanja republičkih graničnih prelaza unutar teritorija SFRJ. Savezni SUP i JNA su zaduženi za provedbu Naredbe. 27.06.Jedinice TO Slovenije napale jedinice i kasarne JNA. Počeo je kratkotrajan rat kojeg je JNA izgubila uz znatne žrtve.Skupština SAO Krajine dopunila Vladu na sjednici u Bosanskom Grahovu. Milan Martić je postavljen za minista odbrane što on nije prihvatio. To je početak stalnih nesporazuma između njega i Babića koji će prerasti u trajnu netrpeljivost i nesreću za RSK. U Bosanskom Grahovu održana zajednička sjednica skupština SAO Krajine i Bosanske Krajine. Usvojena je deklaracija o ujedinjenju. 0l.07.Pod pritiskom Evropske zajednice Predsjedništvo SFRJ izabralo Stjepana Mesića za predsjednika SFRJ koji će na ovoj dužnosti biti do 5. decembra. 04.07.Hrvatske policijske snage, preko područja Vrginmosta ušle u Topusko. 06.07.Hrvatske oružane snage napale srpsko stanovništvo u Staroj Tenji. 11. 07.Željeznička pruga minirana na tri mjesta između Benkovca i Škabrinje. 18.07.Predsjedništvo SFRJ donijelo odluku o povlačenju JNA iz Slovenije. 22.07.Pokušaj hrvatskih snaga da okupiraju Plaški, ali su odbijene. 27.07.Srpske snage protjerale snage MUPa Hrvatske iz Gline. 01.08.Franjo Tuđman pozvao Hrvate da budu spremni na opšti rat. Otpočele su borbe u Dalju, Erdutu, Osijeku, Dardi, Vukovaru i Kruševu. 03.08.U Dalju srpske oružane snage izvršile masovni zločin nad civilnim stanovništvom. 04.08.Na Šarčevom raskršću, kod Kmjaka, nepoznata lica iz zasjede ubila trojicu hrvatskih policajaca, što je doprinjelo daljnjem zaoštravanju međunacionalnih odnosa. 17.08.Hrvatske snage napale Srbe u Mirkovcima. 20.08.Vlada SAO Krajine donijela Odluku da se uspostavi jedinstven sistem TO Krajine, kao dijela oružanih snaga SFRJ. 21.08. Tenkovske jedinice Kninskog korpusa stigle u neposrednu blizinu Zadra. Uslijedila je Naredba iz Beograda da se obustave daljnja napredovanja.Jedinice Novosadskog korpusa oslobodile Beli Manastir. 22.08.Hrvatske oružane snage izvršile genocid nad Srbima u Grubišnom Polju, Pakracu i Daruvaru. Hrvatske oružane snage upale u sela opštine Caprag, na Baniji: Kinjačku, Bestrmu, Brđane i Čakale. Tom prilikom je ubijeno 15 srpskih civila.


Strana 242


1990 - 1995

23.08.JNA i TO Slavonije i Baranje oslobodile Baranju i stigle do Osijeka. 0l.09.Ratno vazduhoplovstvo JNA zaplijenilo avion ugandske kompanije sa tovarom naoružanja za Hrvatsku. Uhapšen je organizator toga posla Anton Kikaš. 03.09.Predstavnici 12 zemalja Evropske zajednice u Hagu dogovorili da bivši ministar Velike Britanije lord Karington bude koordinator mirovne konferencije o Jugoslaviji. Vodile se borbe oko Masleničkog mosta. 04.09.Hrvatske oružane snage počinile stravičan zločin nad Srbima u Gospiću. Mnogi su ubijeni i spaljeni ili obješeni na bandere. 05.09.Papa Jovan Pavao II pozvao 800 miliona katolika da mole za spas Hrvatske. 07.09.Počela Međunarodna konferencija u Hagu o Jugoslaviji. 09.09.U Bosanskoj Otoci uhapšen Milan Martić. Hrvatska je zahtjevala njegovo izručenje, ali je uz posredovanje JNA pušten i prebačen u Knin. 11.09.Vođene jake borbe oko Skradina i Masleničkog mosta. 13.09.Hrvatske snage kod Karlovca zarobile generala JNA Milana Aksentijevića i grupu oficira. 15.09.Kod Gospića poginuo Đorđe Božović - Giška, legendarni komandant Srpske dobrovoljačke garde. 16.09.S područja Poligona Cerovac povučena 580. artiljerijska brigada JNA. 21.09.Hrvatska policija izvršila masakr nad 13 rezervista JNA na Koranskom mostu kod Karlovca. 25.09.Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 713. o uvođenju embarga na isporuke oružja za područje Jugoslavije. 03.10.Krnje Predsjedništvo SFRJ proglasilo neposrednu ratnu opasnost. 04.10.U Hagu dato saopštenje o dogovoru da se problem Srba SAO Krajine rješava u Potkomitetu za nacionalne manjine. Hrvatska artiljerija prvi put tukla Vojnić. 05.10. Vođene žestoke borbe u blizini Osijeka, Nove Gradiške, Siska, Pakraca i Dubrovnika. S područja Korduna otputovala Loznička brigada. 08.10.Sabor Hrvatske donio Odluku o raskidu državotvorne veze s Jugoslavijom i proglasio državnu samostalnost Hrvatske. Proglašena potpuna samostalnost Republike Slovenije. Dat je rok da se JNA povuče do 18. oktobra.13.10. Na područje Korduna došla 9. zaječarska brigada JNA, pod komandom potpukovnika Mome Momčilovića. 16.10. Vlada Republike Hrvatske dala rok JNA da se povuče s područja Hrvatske do 10. novembra. 16. 1O.Predsjednik SAO Krajine dr Milan Babić donio Ukaz o proglašenju Zakona o osnivanju Privredne komore SAO Krajine. 18.1O.U Hagu predložena deklaracija o Jugoslaviji, prema kojoj se republike SFRJ smatra ju suverenim i međunarodno priznatim državama. 29.10.Ministri inostranih poslova Evropske zajednice u Briselu odlučili da se uvedu ekonomske sankcije Srbiji ako do 4. novembra ne prihvati predloge lorda Karingtona. 02.11.Formirane tri kordunaške brigade (2. za Vojnić, 3. za Slunj, 4. za Vrginmost ). 03 .11.Hrvatske snage protjerale Srbe Zapadne Slavonije iz 18 srpskih sela. 04. 11.Realizirana akcija izvlačenja Kasarne " Logorište " iz Karlovca uz gubitke od 26 mrtvih i 67 ranjenih vojnika. 08.11.Ministri Evropske zajednice na sjednici u Rimu donijeli Odluku da se uvedu sankcije prema Jugoslaviji. 09.11.Predsjedništvo SFRJ uputilo zahtjev Savjetu bezbjednosti o hitnom upućivanju mirovnih snaga u Jugoslaviju. 18.11. Vlada SAO Krajine donijela Odluku po kojoj se snage međunarodne zajednice mogu razmjestiti samo na linije razgraničenja. Poslije višemjesečnih borbi jedinice JNA zauzele Vukovar. 21.11.Američki ambasador Voren Zimerman odogovornost za krizu u Jugoslaviji pripisao Srbiji i JNA.


Strana 243


1990 - 1995

U Kninu Skupština SAO Krajine smijenila predsjednika Velibora Matijaševića, dipl. ekonomistu i izabrala za novog predsjednika Milu Paspalja, iz Gline. 23.11.U Ženevi Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Veljko Kadijević dogovorili prekid rata i dali saglasnost na Vensov plan. 27.11.Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 727 na osnovu zahtjeva vlade Jugoslavije o slanju mirovnih snaga u Jugoslaviju. 28.11.Na sektoru Cetingrada, pod nerazjasnjenim okolnostima, poginuo komandant 2. kordunaške brigade potpukovnik Tomislav Ranković, koji se zalagao se za stvaranje autohtone krajiške vojske i protiv šverca i korupcije. 02.12.Savjet ministara Evropske zajednice odlučio da ekonomske sankcije budu uvedene samo prema Srbiji i Crnoj Gori. 05.12.Hrvatski Sabor opozvao Stjepana Mesića iz Predsjedništva Jugoslavije. Mesić je tada rekao: "Mislim, da sam obavio zadatak. Jugoslavije više nema!" 19.12.Ustavotvorna skupština SAO Krajine u Kninu usvojila Ustav i proglasila Republiku Srpsku Krajinu. Za prvog predsjednika izabran je dr Milan Babić. Premijer SFRJ Ante Marković podnio ostavku. 23.12.Savezna Republika Njemačka priznala Sloveniju i Hrvatsku. 26.12.1z pravca Karlovca, prema Turnju i Kamenskom vojska i policija Hrvatske krenula u ofanzivu s ciljem da se probiju kroz Utinjsku dolinu za Vrginmost i Vojnić. Borbe su vođene 3 dana u kojima je poginuo veliki broj hrvatskih vojnika.

1992. GODINE

03.01.U Sarajevu potpisan Sporazum o angažovanju snaga UN na području Jugoslavije. 08.01.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 727 o slanju predhodnice međunarodnih snaga u Jugoslaviju. Predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević uputio otvoreno pismo predsjedniku Republike Srpske Krajine dr Milanu Babiću, na koje je Babić javno odgovorio 12. januara. 13.01. Vatikan priznao Hrvatsku i Sloveniju. 15.01.Evropska Zajednica priznala Sloveniju i Hrvatsku. 17.01.Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve izdao Saopštenje o pravu srpskog naroda na samoopredeljenje. 27.0I.Pregovori između predstavnika RSK i Maraka Guldinga u Kninu završili bezuspješno. 30.01.U Beogradu počela trodnevna sjednica krnjeg predsjedništva SFRJ, predstavnika Srbije i Republike Srpske Krajine. Babić i njegova Vlada nisu dali saglasnost na Vensov plan. Umjesto Babića suglasnost je dao predsjednik Skupštine RSK Mile Paspalj 2. februara. Na sjednici krnjeg Predsjedništva delegaciju RSK general Blagoje Adžić nazvao bagrom. Predsjednik Rusije Boris Jeljcin najavio da će Rusija priznati Sloveniju i Hrvatsku. 03.02.U Kninu održan masovni zbor podrške Milanu Babiću zbog odbijanja da potpiše Vensov plan. 04.02.Butros Gali izjavio da na teritorij i pod zaštitom UN neće važiti hrvatski zakoni. 05.02.Političko vodstvo Sktlpštine opštine Vojnić podržalo Vensov plan. Policija RSK u Udbini ometala učesnike na sastanku SDSa koji su zastupali tezu da Vensov plan. treba prilagoditi srpskoj strani. Politički aktiv SO Gračac prihvatilo Vensov plan, na osnovi uvjeravanja pukovnika Stojana Španovića. 06.02.Zoran Đorđević javio iz Vašingtona u Knin da se Vensov plan ne smije prihvatiti, jer u Americi postoji raspoloženje da se usvoje neke primjedbe RSK.


Strana 244


1990 - 1995

U Gračacu predstavnici SDSa Krajine: dr Ljubica Šolaja, Petar Štikovac, Momir Lazić, Dušan Vještica i Mile Dakić razgovarali s predstavnicima JNA i policije o Vensovom planu. Predstavnici JNA su bili: general Ratko Mladić, pukovnici Stojan Španović i Kasun, te načelnik Stanice javne bezbjednosti Dragičević. Vlada RSK podijelila teritorij RSK na 4 okruga: sjevernodalmatinski, lički, kordunaški i banijski. 07.02.S0 Gračac raspravljala o Vensovom planu. Protiv usvajanja I.verzije plana govorili su: Dušan Vještica, Lazar Macura i Mile Dakić. Izraziti pobornik Plana je bio pukovnik Stojan Španović. Generalni sekretar UN Butros Gali dao izjavu, da se trupe UN neće povući iz zaštićenih zona Krajine dok se ne nađe političko rješenje, da raspored snaga UN neće prejudicirati političko rješenje, da područja pod zaštitom UN neće biti pod zakonima Hrvatske, da će snage UN štititi lokalno stanovništvo za vrijeme i poslije demilitarizacije. 09.02.Skupština Republike Srpske Krajine u Glini, pod predsjedanjem Mile Paspalja, prihvatila bezuslovno Vensov plan. Nagovješteno je smjenjivanje predsjednika Republike dr Milana Babića. Na skupštini su pored ostalih prisustvovali: Branko Kostić, Jugoslav Kostić i general Blagoje Adžić. 10.02.U Kninu sjednica Vlade RSK. Dogovoreno je da Babić objavi us lovno prihvatanje Vensova plana. Umjesto toga on je samoinicijativno na popodnevnoj sjednici Skupštine isforsirao Odluku o referendumu za ili odbijanje Vensova plana. Akademik Jovan Rašković ponovo objavio ideju o kulturnoj autonomiji Srba u Hrvatskoj. 12.02.Milan Babić zatražio da UN uvedu protektorat nad RSK. 13.02.Vojna policija JNA zatvorila u Kninu Bogoljuba Bjelanovića Rođu, člana Glavnog odbora SDS Krajine, zato što je napustio položaj iz protesta prema postupcima JNA, zauzmi pa vrati. Iz Knina JNA i policija RSK počeli masovno vraćati dobrovoljce koji su došli iz Srbije. 14.02.U Kistanju održana politička tribina o Vensovom planu. O zamkama za srpski narod govorili su Lazar Macura, Uroš Funduk i Mile Dakić. 15.02.U" Večernjim novostima" najavljen odlazak Milana Babića. Citirana je izjava Mile Paspalja i Dušana Jovića" Kninska skupština i najavljeni referendum Krajišnika o prihvatanju Vensova plana obična su lakrdija kojom se Srbi u Krajini dodatno zbunjuju." 16.02.Mile Paspalj sazvao u Glini sjednicu Skupštine RSK. Prema zvaničnim izjavama većina poslanika se izjasnila za pokretanje postupka o smjeni predsjednika Repubilike dr Milana Babića i Vlade RSK. 17.02.U Beogradu, na konferenciji za štampu Milan Babić 'izjavio da je glinsa skupština neustavna inelegalna. 18.02.U Kninu zasijedala kninska Skupština RSK koja je podržavala Milana Babića. Usvojen je Babićev prijedlog da Skupština pređe u stalno zasijedanje. Podržano je pismo Butrosu Galiju i odgađanje zakazanog referenduma. Ministar policije Milan Martić izdao Naredbu br. 1834/1 kojom se povlači straža ispred Srpskog radio Knina i dobrovoljci s teritorije RSK. 21.02.Savjet bezbjednosti usvojio rezoluciju 743 s kojom se odobrava početak mirovne misije u Jugoslaviji i formiranje UNPROFORa. U Kninu zasijedala kninska Skupština RSK. Osuđen je stav Branka Kostića koji je u Glini tražio bezuslovno prihvatanje Vensovog plana. 26.02.Skupština Republike Srpske Krajine u Borovu Selu smjenila predsjednika Republike dr Milana Babića i Vladu Riste Matkovića. Za predsjednika Republike izabran je Goran Hadžić a za mandatara Vlade mr Zdravko Zečević. 28.02.Hrvatska vojska napala na širokom frontu zaleđe Zadra i Šibenika. Na obe strane je bilo mrtvih i ranjenih. Objavljena imena penzionisanih generala, među kojima su Veljko Kadijević i Stane Brovet. 29.02.Ustavni sud RSK u Kninu poništio sve odluke i amandmane Paspaljeve skupštine u Borovu Selu.


Strana 245


1990 - 1995

01.03.Muslimani u Sarajevu na Barščaršiji pucali na srpske svatove. Ubijen je otac mladoženje, Nikola Gardović i ranjen pravoslavni sveštenik Radenko Miković, te spaljena srpska zastava. U Golubiću kod Knina proslavljen početak rada Škole za policiju RSK. Prisustvovali su pored ostalih: Sejdo Bajramović, Jugoslav Kostić, Goran Hadžić i Milan Martić. Vlada Zdravka Zečevića smijenila direktora Srpske RTV Knin Lazara Macuru i za novog direktora postavila Branka Marjanovića. Bosanski Srbi proglasili otcjepljenje od BiH, proglasili Ustav i formirali Vladu. Snage Ujedinjenih nacija počele preuzimati odgovornost za zaštićena područja Krajine. 02.03.U Beogradu (Hotel Ekscelzior), Mile Paspalj rekao pred grupom kordunaških generala da je Jugoslavija priznala RSK, da on posjeduje takav dokumenat, ali je to tajna. 05.03.U "Politici ekspres", objavljen članak "Skupština donosi Ustav". U njemu piše: "Srpski narod u krajinama ne može da bude obuhvaćen Zakonom o pravu naroda na samoopredelenje". 21.03.Skupština RSK, pod predsjedavanjem Mile Paspalja zasijedala u Kninu. 27.03.Na sjednici Hrvatskog sabora jedan zastupnik je rekao za srpski narod:" To je rijetka zvjerad, koje i nema na kugli zemaljskoj". 30.03.Turski predsjednik Demirel izjavio da je Genšer poludio, da se Njemačka ponaša gazdinski u Evropi. 01.04.Na Zagrebački aerodrom Pleso sletio prvi strani putnički avion iz Rusije TU 154 M. 04.04.Ve1ika narodna skupština Srpske Oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema donijela Odluku o proglašenju Statuta Srpske Oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema. 06.04.U Brislu Evropska zajednica donijela odluku o priznanju države Bosne i Hercegovine. 07.04. Na Palama proglašena Srpska Republika BiH. SAD priznale Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu. 08.04.Srpske snage zauzele Kupres. 11.04.U Kninu došlo do sukoba izmedu dr Milana Babića i predsjednice SDS Krajine dr Ljubice Šolaje oko problema formiranja Srpske vojske Krajine. Babić je predlagao formiranje Garde. . Iz Beograda stigli gosti za svečanost formiranja Srpske vojske: Mirko Jović, Veselin Đuretić, Kiro Radović i Nada Lazarević. 12.04.Na Kninskom Kosovu, kod crkve Lazarice, formiran Puk srpske vojske Krajine "Petar Mrkonjić". Za komandanta je postavljen Rade Čubrilo, načelnika Štaba Stevo Četnik, načelnika bezbrdnosti Dušan Stoisavljević, načelnika pozadine Rajko Ilić, načelnika za propagandu Milan Stojanović. Na svečanosti su govorili: dr Veselin Đuretić, Mirko Jović i Milan Babić. Bogosluženje i posvetu zastave obavio je sveštenik Nikola Škrbić. 16.04.Evropska zajednica naredila povlačeilje svih oružanih sastava iz BiH do 28. aprila. 17.04.Američka diplomacija osudila Srbiju za rat u Bosni. Vodene žestoke borbe oko Šamca, Višegrada i Foče. 8.04.Pripadnik UNPROFORa u Glini silovao maloljetnicu. 19.04.Vodene žestoke borbe kod Lasinje na rijeci Kupi. Na srpskoj strani su poginula dvojica boraca. 22.04.U Veljunu došlo do sukoba između UNPROFORa i srpskih boraca, jer su " plavci" izjavili da su došli štititi hrvatski naroda. 28.04.Proglašena Savezna Republika Jugoslavija. 29.04.Glavni odbor SDSa Krajine smijenio predsjednicu dr Ljubicu Šolaju i izabrao za predsjednika dr Milana Babića. U posljednja 2 dana na kninskom ratištu poginulo 9 srpskih boraca i ubijeno 10 Srba u selu Crno kod Zadra. 02.05.Vođene borbe u Sarajevu. Muslimani su opkolili Dom JNA i zgradu Komande generala Kukanjca.


Strana 246


1990 - 1995

04.05.Predsjedništvo Jugoslavije donijelo odluku o povlačenju JNA iz Bosne u roku od 15 dana. 06.05.U Brislu počela Konferencija o Jugoslaviji. General Blagoje Adžić podnio ostavku. Grupa oficira iz Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva upala u Generalštab i pokušala izvršiti državni udar. 12.05.Vlada RSK uvela vanredno stanje zbog pojave hrvatskih diverzantskih trojki. 13.05.Na Ravnoj gori podignut veličanstven spomenik Draži Mihailoviću. Govorio je Vuk Draškovič, a parastos vodio vladika Irinej. 15.05.Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 752 o pogoršanju situacije u BiH. U Tuzli muslimanski ekstremisti napali na kolonu vojnika JNA koja se povlačila iz Bosne za Srbiju. Prema nezvaničnim podacima ubijeno je oko 200 vojnika. Deveta Zaječarska brigada avionom" Kikaš " napustila teritorij RSK. U toku svog ratovanja na Kordunu imala je 57 mrtvih i 120 ranjenih vojnika. 18.05.Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 753 kojom se daje preporuka za prijem Hrvatske u UN. Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 754 kojom se daje preporuka za prijem Slovenije u UN. U Kninu zasijedala Skupština RSK na kojoj su prisustvovali akademik Jovan Rašković dr Milan Babić. Usvojena je Deklaracija o političkim ciljevima Republike Srpske Krajine. 19.05.Republiku Srpsku Krajinu napustila JNA. 20.05.Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 755 kojom se predlaže prijem BiH u UN. 23.05.U Njujorku, na zasjedanju Generalne skupštine: Slovenija, Hrvatska, Bosna Hercegovina primljene u članstvo OUN. 27.05.U Sarajevu eksplozivna naprava usmrtila 16 i ranila preko 100 ljudi koji su bili u redu za kupovinu kruha. 28.05.Sveti Sinod SPC dao saopštenje u kojem se osuđuje politika vladajuće Socijalističke stranke u Srbiji. 29.05.General Nambijar pregovarao u Kninu. 30.05.U Njujorku, na prijedlog Francuske, Britanije, SAD, Belgije, Maroka i Mađarske, Savjet bezbjednosti uveo sankcije protiv Srbije i Crne Gore (Rezolucija SB broj 757). Vlada Srbije uputila oštar protest Vladi Srpske Republike Bosne i Hercegovine zbog bombardiranja Sarajeva. Vojska bosanskih Srba napustila Modriču. Uslijedilo je paljenje srpskih kuća. 08.06.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 758 o otvaranju Sarajevskog aerodroma. 14.06.Izrael prihvatio sankcije protiv Srbije (Crne Gore. 15.06.Dobrica Ćosić izabran za prvog predsjednika SRJ. 17.06.Predsjednik Srbije Slobodan Milošević primio delegaciju Beogradskog univerziteta koja je tražila njegovu ostavku. 18.06.Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 760 o izuzetcima u zavodjenju sankcija protiv Jugoslavije za medicinske pošiljke i hranu. U Banjaluci umrlo 11 beba zbog nedostatka kisika. 21.06.Hrvatske snage izvršile agresiju na međurječje Krke i Čikole (Miljevački plato) iako je to područje pod zaštitom UN. Zarobljeno je, pa ubijeno 40 srpskih vojnika. 23.06.Hrvatska artiljerija tukla Knin. 26.06.Predsjednik Srbije Slobodan Milošević predložio stvaranje grčko jugoslavenske konfederacije. 28.06.U Beogradu demonstracije DEPOSa. Zatražena ostavka Slobodana Miloševića. 29.06.Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 761 o stavljanju Sarajevskog aerodroma pod kontrolu UNPROFORa. 30.06.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 762 o Ružičastim zonama u Hrvatskoj. Zatraženo je od Republike Hrvatske povlačenje njene vojske na položaje prije 21. 06. i obustava vojnih akcija na područja pod zaštitom UN. U Benkovcu, u stanu Rajka Ležajića, pripadnici zvanicne vlasti batinali dr Milana


Strana 247


1990 - 1995

Babića i Rajka Ležajića. 04.07.Ministar unutrašnjih poslova RSK Milan Martić osudio pojave separacije Korduna i Banije od ostalih dijelova Krajine. Kritika je uslijedila poslije sastanka rukovodstava opština Korduna i Banije u Glini 16. juna. Na Topličkim kosama, nedaleko Topuskog teško je ranjen predsjednik SO Vrginmost Dmitar Obradović. Automobil kojeg je Dmitar vozio pogođen je s 36 metaka. Umro je u Bolnici na Petrovoj gori. 12.07.Na Oplencu podignut Spomenik Kralju Petru Oslobodiocu. Na Drini, između Srbije i Semberije otvoren Pavlovića most.UNPROFOR preuzeo garancije'za granicu između Korduna i Hrvatske. Milan Panić izjavio:" Ako mi se Milošević ne pokori, neka ga Bog čuva". 13.07.Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 764 o bezbjednosti Sarajevskog aerodroma. 14.07.Milan Panić izabran za prvog predsjednika Vlade SRJ. 25.07.U Srbu sportskim susretima proslavljena 2. godišnjica Srpskog sabora. 28.07.U Beogradu iznenada umro akademik Jovan Rašković, osnivač i prvi predsjednik SDS, čovjek širokih vidika, naučnik, izraziti masovik, govornik, borac za mir i mimo rješavanje svih sporova. Probijen Koridor prema Srbiji, od Modriče do Brčkog. 06.08. U Beogradu Srpska akademija nauka i umetnosti organizovala simpozij o zločinima u tekućem ratu. Uvodno su govorili akademik Samardžić i dr Milan Bulajić. 07.08. Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 769 kojom se zavodi embargo uvoza i izvoza svih roba između Jugoslavije i svijeta i o proširenju sastava UNPROFORa. 13.08.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 770 o humanitarnoj pomoći BiH. 18.08.Vlada RSK imenovala Državnu komisiju za ratne i zločine genocida. 25.08.Delegacija RSK otputovala u London na konferenciju o Jugoslaviji. 26.08.U Londonu počela konferencija o Jugoslaviji uz učešće 40 delegacija. 14.09.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 776 o podršci Londonskoj konferenciji. 22.09.Generalna skupština isključila SRJ iz svojih redova. 05.10.Skupština RSK odbila verifikaciju Izvještaja predsjednika Gorana Hadžića o učešću na pregovorima u Londonu. 06.10.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 779 o demilitarizaciji Prevlake. Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 780 o formiranju Komisije eksperata za humanitarno pravo. Vojska bosanskih Srba zauzela Bosanski Novi. 09.10.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 781. o zabrani vojnih letova nad BiH, a na osnovi zahtjeva Alije Izetbegovića. 10.10. U Glini KUD "Sava Mrkalj" organizirao političku tribinu na kojoj je Mile Paspalj podnio uvodno izlaganje o srpskim seobama. 16.10.Formirana Vojska Republike Srpske Krajine. 23.10. Vojska SRJ se povukla s Prevlake. 29. 10.Vojska bosanskih Srba zauzela Jajce. 31. 10.Skupštine RS i RSK usvojile zajedničku deklaraciju o vojnom savezu. 04.11.Hrvatski sabor usvojio Zakon o zaštiti Republike Hrvatske od terorističkih aktivnosti. 09.11. Prekinut koridor kod Brčkog. Žestoke borbe vođene oko Lončara i Orašja. 10.11.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 786 o postavljanju posmatrača na aerodromima BiH, Hrvatske i SRJ. . l6.11.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju o proširenju sankcija prema SRJ "da ništa od izvoza ne skreće u SRJ". 19.11. U Kninu pregovori sa Sajrusom Vensom i Robertom Ovenom. Krajišku delegaciju su činili: Zdravko Zečević, Milan Martić, Boro Martinović i novi ministar vanjskih poslova Slobodan Jarčević. Hrvatski vojnici kod Zemunika Gornjeg, kod šume Kraljevac, ubili Mirka Subotića (33) i njegovu snahu Dostanu Subotić (22).


Strana 248


1990 - 1995

21.11.Kod Brčkog poginuo novinar Dušan Tepšić (30), sekretar za informisanje pri Ministarstvu za unutrašnje poslove RSK. 01. 12.Zvanično formirana Srpska vojska Krajine. 08.l2.Predsjednik Srbije Slobodan Milošević govorio u Sremskoj Mitrovici i rekao: "Srbija neće umrijeti od stida!" 11.12.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 795 o slanju UNPROFORa u Makedoniju. 14.12.U Zagrebu, pred svojim stanom ubijen Milan Krivokuća rodom iz Utinje, Srbin, sindikalni lider hrvatskih željezničara. l8.12.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 798 o silovanju žena" posebno muslimanki" u BiH. 29.12.Skupština SRJ izglasala nepovjerenje predsjedniku Vlade Milanu Paniću. Hrvatski sabor završio raspravu o podjeli Hrvatske na preko 400 opština i županije.

1993. GODINA

01.01.U Ženevi Vens i Oven okupili predstavnike zaraćenih strana u Bosni. 06.01.Predsjednik SRJ Dobrica Cosić se obratio svim Jugoslavenima i rekao da Srbima predstoje politička i vojna kapitulacija ili rat s najmoćnijim državama Svijeta, da je samo 1915. godina bila gora od 1993. godine za srpski narod. 09.01.U Ženevu otputovali Dobrica Ćosić, Slobodan Milošević i Momir Bulatović. 11.01.Na sektoru Bosanskog Novog u nuslimanskom iznenadnom napadu poginulo 59 Srba, a 160 se smatra nestalim. 17.01.U Vojniću ubijen Đuro Đukica Eror. 20.0 l.Bil Klinton zvanično promovisan u 42. predsjednika SAD. Skupština RS na Palama prihvatila Načela Ustava o Bosni i Hercegovini. 22.01.Agresija hrvatske vojske na zaštićenu zonu Ravnih kotara. Između Gračaca i Malog Alana hrvatske snage, na prevaru iz zasjede ubile 22 pripadnika policije RSK. 24.0 l.Načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general Života Panić zatražio od UN povlačenje hrvatske vojske iz Ravnih kotara, jer da će u protivnom SRJ uputiti RSK svu moguću pomoć. 25.01.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 802 kojom osuđuje Hrvatsku zbog agresije na. Ravne kotare.U Gračacu sahranjeni posmrtni ostaci poginulih srpskih policajaca. 27.01.U Bosni počeli sukobi velikih razmjera između hrvatske i muslimanske vojske. 29.01. Objavljen podatak daje u hrvatskoj januarskoj agresiji na Ravne kotare poginulo 60, ranjena 142 srpska vojnika. 30.01.Francuski nosač "Klemanso" uplovio u vode Jadrana. 31.01.U Vojniću sahranjena četvorica poginulih boraca na benkovačkom ratištu (Vila Drago, Banda Branko, Dragić Milan i Stamenko Borić ). 07.02.U Vojniću sahranjeni Predrag Vila i Željko Rajić koji su poginuli na južnom ratištu. 12.02.Premijer Zdravko Zečević preuzeo i funkciju ministra odbrane, poslije smjenjivanja pukovnika Stojana Španovića. 15.02.Milan Martić izjavio da je ministar odbrane Stojan Španović neregularno smijenjen. Vlada RSK, na prijedlog Milana Martića imenovala Davida Rastovića za direktora Srpske RTV Knin. 16.02.Alija Izetbegović dobio nagradu od islamskih zemalja za širenje islama. 17.02.U Njujork otputovala delegacija RSK u kojoj su: Goran Hadžić, Mile Paspalj i Slobodan Jarčević. 18.02.Ruski parlamenat donio Qdluku: "Hrvatskoj uvesti sankcije ili ukinuti


Strana 249


1990 - 1995

sankcije SRJ". 19.02.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 807 o privremenom produžetku mandata UNPROFORa u Hrvatskoj, BiH. 22.02.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 808 o formiranju Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za kršenje međunarodnog humanitarnog prava. 01.03.Goran Hadžić, Mile Paspalj i Slobodan Jarčević pregovarali u Ženevi. 13.03.Na Turnju, kod Karlovca 13 dobrovoljaca iz Srbije, nepažnjom prešli na područje Hrvatske, gdje su razoružani i zarobljeni. l8.03.Predsjednik RSK Goran Hadžić smijenio premijera Zdravka Zečevića, a za novog mandatara odredio Đorđa Bjegovića. 19.03.Hrvatske snage na dalmatinskom ratištu zaposjele Moseć. 28.03.Skupština RSK prihvatila Odluku predsjednika Republike Gorana Hadžića o uskraćivanju mandata Zdravku Zečeviću i davanju povjerenja za sastav nove Vlade Đorđu Bjegoviću. 31.03.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 815. kojom prejudicira političo rješenje Krajine, suprotno smislu Vensova plana. Produžen je mandat UNPROFORa. Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 816. o pooštrenju zabrane letova nad BiH 03.04.U Vankuveru se sastali Bil Klinton i Boris Jeljcin. Hrvatska artiljerija granatirala Obrovac. 18.04.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 820. o podršci Vens-Ovenovom planu, kojim se potvrđuje teritorijalni integritet i politička nezavisnost Republike BiH. Pooštrene su sankcije protiv Srbije i Crne Gore. Počela praktična kontrola neba iznad BiH 28.04.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 821 kojom SRJ odstranjuje iz Ekonomskog i Socijalnog savjeta UN. 30.04.Bil Klinton načelno odobrio bombardovane srpskih selektivnih ciljeva u Bosni. Predsjednik RSK Goran Hadžić u Ženevi, a u Kninu sastanak s predsjednicima opština. Monika Seleš u Hamburgu ubodena nožem. 01.05.U Ateni, predsjednik Mitotakis domaćin sastanka na kojem su: Dobrica Ćosić, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Radovan Karadžić i Mate Boban. 02.05.U Ateni Karadžić potpisao Vens Ovenov plan. Ratifikacija Skupstine predvidjena 5. maja. 05.05.Na Palama zasijedala Skupština RS. Gosti su bili: Mitotakis, Milošević, Ćosić i Bulatović. 06.05.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 824 o bezbjednosti i zaštićenim zonama u BiH. Skupština RS nije prihvatila Vens Ovenov plan. 09.05.U Mostaru žestoke borbe između muslimanske i hrvatske vojske. 10.05.Alija Izetbegović zatražio da se Hrvatska proglasi agresorom u BiH. l3.05.Predsjednik SRS dr Vojislav Šešelj pri pretio raketama onim zemljama koje ustupaju baze s kojih će se tući ciljevi u Bosni. 14.05.U Beogradu sazvana zajednička sjednica skupština: Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Za temu rasprave je određen Vens Ovenov plan. Poslanici RS i RSK se nisu odazvali zbog mogućnosti preglasavanja. 16.05.U Knin, pred zgradu Vlade i Glavnog štaba, došli tenkisti s 2 tenka i 8 oklopnih transportera. Traženo je smjenjivanje Gorana Hadžića i Mile Paspalja. 17.05.U Kninu boravio visoki komesar za ratne zločine, Kanađanin, Viliam Fenrik. Bio je gost Vlade i Državne komisije za ratne i zločine genocida RSK. 25.05.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju o osnivanju Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. 01.06.Skupština SRJ smijenila predsjednika SRJ Dobricu Ćosića. 02.06.U Beogradu oštre demonstrtacije protiv režima. Poginuo je jedan milicioner, a više ih je ranjeno. 03.06.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju o upotrebi vazdušnih snaga u BiH. 05.06.Sjednica Skupštine RSK u Petrinji. Raspravljano je o profanisanoj temi


Strana 250


1990 - 1995

ujedinjenja s RS. Baranjci su tražili smjenu Mile Paspalja.06.06.Predsjednik Hrvatske, dr Franjo Tuđman iz Moskve nastavio put za Peking. 07.06.U Travniku i okolici oštar rat između hrvatske i muslimanske vojske. 09.06.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 838 o uvođenju posmatrača na granici između BiH i SRJe. Franjo Tuđman rekao u Pekingu da je dobio saglasnost, da svim sredstvima obračuna s "pobunjenim Srbima". Vojska RS prihvatila na Vlašiću izbjeglu hrvatsku vojsku i narod s područja Travnika i Viteza. 18.06. Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 842 o povećanju broja pripadnika UNPROFORa u Makedoniji. Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 843 o razmatranju prava na pomoć područjima bivše Jugoslavije. Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 844 o povećanju broja pripadnika UNPROFORa u BiH. U Kninu, na Tvrđavi otvorena izložba slika Milića od Mačve. 19.06.Franjo Tuđman primio više desetina Srba koji žive u Hrvatskoj, pretežno penzionisanih političara i generala.U RSK počeo referendum o spajanju RSK i RS. 20.06.Na području RSK završen Referendum o pripojenju Republike Srpske Krajine Republici Srpskoj. 23.06.Isplaćena plata vojnicima RSK, čiji prosjek iznosi oko 3,500.000 dinara. Crni kurs njemačke marke danas iznosi 900.000 dinara. Skupština RSK verificirala rezultate referenduma. 24.06.Poginuo pukovnik Dragan Tanjga, načelnik Štaba dalmatinskog korpusa na obroncima Svilaje. Skupština SRJ izabrala za predsjednika SRJ Zorana Lilića. U Kninu promovisana knjiga pjesama Miće Jelića Grnovića: "Krajina moja sudbina". 27.06.SAD raketirale Centar iračke obavještajne službe u Bagdadu. 28.06.Kod crkve Lazarice, na Dalmatinskom Kosovu, održana centralna proslava Vidovdana. 30.06.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 847 o produženju mandata UNPROFORa u Hrvatskoj. 02.07.Hrvatska artiljerija granatirala Obrovac i Karin. 14.07.Kordunaško banijski šinobus naišao kod Gline na podmetnute protiv tenkovske mine. Poginule su 2 osobe, 14 teže i 20 lakše ranjeno. 15.07.Hrvatska artiljerija tukla Korenicu. 18.07.0d podmetnute mine na glinskom vodovodu poginula 4 lica, među kojima i Velibor Matijašević, bivši predsjednik Skupštine SAO Krajine. 27 .07.Franjo Tuđman kritikovao Aliju Izetbegovića. Rekao je da se svijet čudi da im je Tito priznao naciju 01.08.Predsjednik Vlade RS.K Đorđe Bjegović kritikovao Vitalija Čurkina zbog priprema Erdutskog sporazuma. Artiljerija RSK tukla Maslenički most, Zemunik i branu Peruču. 04.08.Hrvatska artiljerija tukla Korenicu sa oko 60 granata. 05.08.U Muljavi, Petrova gora, boravili: Radovan Karadžić, Goran Hadžić, Mile Paspalj i Momčilo Krajišnik. 11 .08.Prosječna plata službenika u Vladi RSK je 200,000.000 dinara, koliko košta jedna šteka boljih cigareta. 20.08.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 857 o kandidatima za sudije Međunarodnog tribunala. 24.08.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 859 o podršci integritetu BiH. 05.09.U Kninu jedno jaje je plaćano 30,000.000 dinara. Na crnom tržištu 1 DM se plaća po 350,000.000 dinara. 07.09.Hrvatska artiljerija tukla Drniš. Poginulo je više civila. 09.09.0ružane snage Republike Hrvatske izvršile agresiju na srpska sela u Južnoj Lici (Medački džep). Ubijeno je oko 80 Srba. 10.09.Hrvatska artiljerija tukla Vojnić sa 16 granata. Artiljerija RSK je uzvratila na


Strana 251


1990 - 1995

grad Karlovac. U Banjaluci pokušaj vojnog puča, pod nazivom: "Septembar 93."organiziranog vjerojatno izvana. 12.09.Vojska RSK uputila projektil zemlja- zemlja u blizinu Velike Gorice. 13.09.Artiljerija Vojske RSK tukla Karlovac. 14.09.Na području Vrginmosta oboren hrvatski avion MIG 21 kojim je upravljao Miroslav Peris. U Ženevi Tuđman i Izetbegović potpisali sporazum o regulisanju odnosa između Hrvata i muslimana u Bosni. 16.09.U Banjaluci poslije pregovora predstavnika RS i Kriznog štaba "septembar 93" okončan pokušaj vojnog puča. 17.09.Hrvatska artiljerija tukla okolicu Knina i Benkovac gdje je ubijeno dvoje djece. 18.09.Hrvatska strana predala srpskoj strani u Lici 51 leš ubijenih civila u Medačkom džepu. 19.09.Ubačena teroristička grupa na područje Gline ubila dvojicu srpskih boraca. 26.09.U Velikoj Kladuši proglašena Autonomna pokrajina Zapadna Bosna. Fikret Abdić jednoglasno izabran za predsjednika Ustavotvorne skupštine. 28.09.U Internacionalnom pres centru Beograd, promovisana brošura "Krvavi septembar u Lici", autora Mile Dakića i Svemira Popovića. Alija Izetbegović naredio uvođenje vojne uprave u Zapadnoj Bosni. Franjo Tuđman dao ultimatum Generalnoj skupštini UN, da u toku 48 sati usvoji hrvatske zahtjeve ili da se snage UNPROFORa povuku iz Hrvatske. 29.09.Mile Paspalj izjavio u Beogradu da je razgovarao sa Slobodanom Miloševićem i da će Srbija braniti Krajinu u slučaju hrvatske agresije. 30.09.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 869 kojom je produžen mandat UNPROFORa u Hrvatskoj i BiH. 04.10.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 871 koja objedinjava sve prethodne. Predsjednik Rusije Boris Jeljcin naredio da tenkovi topovima tuku na zgradu Parlamenta. Svjetske agencije su javile da ima oko 500 mrtvih. Svjetska TV mreža je prikazala zgradu Parlamenta u plamenu. 05.10.Ruska vojska zauzela Bijeli dom u Moskvi u kojem je bilo oko 1700 ljudi. 10.10.Skupština RSK donijela Deklaraciju o odbacivanju Rezolucije 871. 14.10.Srpski patrijarh Pavle gostovao u Kninu. Njegov domaćin je bio Milan Babić. Političke strukture Republike nisu učestvovale u dočeku i slavlju. Na ulicama Knina je bilo oko 30.000 ljudi. U Kninu, na Tvrđavi otvorena izložba "Balkanski ratovi", koju je uredio prof Đorđe Mitrović. 16.10. Skupština RSK usvojila Platformu za pregovore s Hrvatskom. Goran Hadžić i Mile Novaković odbili da prisustvuju pod izgovorom da ne žele sud bez argumenata. 20.10.Predsj.ednik Srbije Slobodan Milošević raspustio Skupštinu Srbije, "jer nije dostojan prezentant srpskog naroda." . 21.10.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 877 o imenovanju tužioca Međunarodnog tribunala. 22.10.U Beogradu Fikret Abdić i Radovan Karadžić potpisali prekid neprijateljstava između Autonomne Pokrajine Zapadne Bosne i Republike Srpske. Hrvatske vlasti isporučile, kod Otočca, srpskoj strani 15 leševa ubijenih civila i vojnika u agresiji na Ravne kotare. Na Plitvicama zasijedala Skupština RSK. Usvojen je zaključak o pokretanju odgovornosti za gubitak Medačkog džepa. 02.11.Predsjednik RSK Goran Hadžić u Norveškoj pregovarao s predstavnicima Hrvatske. 11.11.U hrvatskom granatiranju Benkovca poginulo dvoje Srba i 4 ranjeno. 25. l1.Knin obljepljen plakatima nove stranke SPSa ( Srpska partija socijalista ). 27.11.TV Beograd počeo s oštrom medijskom kampanjom u korist Milana Martića.


Strana 252


1990 - 1995

09.12.U Kninu (Dom Vojske i milicije), promotivni skup kandidata za predsjednika Republike Milana Martića. 12.12.Na području Republike Srpske Krajine održani prvi višestranački izbori. Najviše poslaničkih mandata je osvojila SDS Krajine. 14.12.Izborni štab Milana Martića objavio nepriznavanje izbornih rezultata za predsjednika Republike. 16.12.Poslije nove denominacije dinara, kada je brisano 6 nula, cijena DM na crnom tržištu je 220.000 dinara. 23.12.Radio Beograd najavio novu denominaciju dinara od 1. januara 1994. Ovoga puta se ukida 9 nula. 25.12.U Karlovcu minirana zgrada Gornjokarlovačke eparhije SPC u Radićevoj ulici. 29.12.Vlada RSK zabranila rad Srpske RTV u Kninu. Republička izborna komisija najavila 2. krug predsjedničkih izbora za 23. januar u kojem će učestvovati kandidati: Milan Babić i Milan Martić. 30.12.Na crnom tržištu se u Kninu prodavala jedna DM za bilion dinara, a u Beogradu istoga dana poslijepodne po 5 biliona dinara. Inflacija u protekloj godini je bila 1165 milijardi puta.

1994.GODINA

03.01.U Kninu počela radom TV pod kontrolom RSK. 07.0 I.Poslije denominacije najvrednija novčanica je od 10.000 dinara. Tri ovakve su trebale za 1 DM. Fikretove i srpske snage 21. kordunaškog korpusa, vodile žestoke borbe sa snagama 5. muslimanskog korpusa oko Pećigrada i M.Kladuše. 10.01.Počeo Samit NATO pakta u Briselu. Na političkoj sceni su prijetnje bombardovanja sepskih položaja u Bosni. U Beogradu umro književnik Mladen Oljača. 11.01.Tuđman i Izetbegović u Bonu dogovorili prekid vatre između hrvatske i muslimanske vojske u Bosni. 17.01.U Ženevi počeli razgovori o zaustavljanju rata u BiH 19.01.Mate Granić i Vladislav Jovanović potpisali Zajedničku izjavu o otvaranju Jugoslavenskog predstavništva u Zagrebu i Hrvatskog ureda u Beogradu do 15. februara. 20.01.U Kninu održan Martićev promotivni skup. U Gračacu, Đorđe Bjegović i Petar Škundrić govorili afirmativno o ličnosti Milana Martića. 23.01.Drugi krug izbora u RSK za predsjednika Republike u kojem su učestvovali, kandidat SDSa Krajine dr Milan Babić i nezavisni kandidat Milan Martić. Poslije silne medijske podrške iz Srbije Republička izborna komisija je proglasila pobjedu Milana Martića. 24.01.SRJ najavila uvođenje super dinara. 01.02.Vojislav Šešelj, predsjednik SRS i Milan Babić, predsjednik SDSa Krajine potpisali protokol o koaliciji dviju stranaka. 05.02.U Sarajevu, na pijaci od eksplozije poginulo 66 ljudi i 197 ranjeno.


Strana 253


1990 - 1995

07.02.Butros Gali izrazio spremnost da snage NATO bombarduju srpske položaje u Bosni. 09.02.NATO dao bosanskim Srbima ultimatum da povuku teško naoružanje oko Sarajeva. 10.02.Pjer Sori, kandidat za ministra vanjskih poslova Švedske zatražio bombardovanje Beograda. Započeli trojni pregovori u Ženevi između: Karadžića, Silajdžića i Ekmečića. 12.02.U Kninu zasijedala konstituirajuća Skupština RSK. Za predsjednika je izabran Branko Vojnica iz SRS, za potpredsjednike: Marko Atlagić i Milan Ernjaković 28.02.Avioni NATO pakta oborili 5 aviona RSK iznad bosanskog teritorija. Srpski lovci su, pričalo se u Kninu, bombardovali muslimansku fabriku oružja u Travniku. 02.03.U Vašingtonu potpisan muslimansko hrvatski pakt usmjeren protiv Srba. 04.03.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 900 o pomoći Sarajevu. 06.03.Počele oštre borbe u Lici. Hrvatske snage su zauzele Golo Trlo. 09.03.Mate Granić i Hari Silajdžić na pregovorima u Moskvi. l7.03.Predsjednik Republike Milan Martić predložio za mandatara Vlade RSK Borislava Mikelića. 18.03. U Vašingtonu svečano potpisan antisrpski pakt između Hrvata i muslimana. Skrojena je muslimansko hrvatska federacija u Bosni i konfederacija s Hrvatskom. Skupština Srbije izglasala Vladu Mirka Marjanovića. 20.03.Franjo Tuđman izjavio da su prava Srba u Hrvatskoj ispod nivoa političkih prava Šiptara na Kosovu. Drugog dana zasijedanja Skupštine RSK u Kninu, premijer Đorde Bjegović podnio ostavku svoje Vlade. 21.03.Predsjednik Republike Milan Martić za pregovorače s Hrvatskom odredio: Slobodana Jarčevića, Milu Novakovića i pukovnika Rakića. 22.03.U Zagrebu, u Ruskoj ambasadi počeli hrvatsko krajiški pregovori. 31.03.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 908 o povećanju pripadnika UNPROFORa i poštovanju integriteta Republike Hrvatske i BiH. 21.04.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 913 o deblokadi Goražda. 26.04.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 914 o povećanju osoblja UNPROFORa za 6500 vojnika, 150 vojnih posmatrača i 275 civilnih policajaca. 13.05.Srbija proslavila Dan službe bezbednosti, dan kada je Josip Broz izdao naredbu za formiranje zloglasne OZNe. 17.05.Ruski patrijarh Aleksej II na Palama. HDZ zatražila smjenjivanje Josipa Manolića i Stipe Mesića. 18.05.U Podgoricu doputovao ruski patrijarh Aleksej II 20.05.U Kninu, na Tvrdavi otvorena izložba poklonjenih slika, čiji su autori umjetnici iz Srbije. Promovisane su dvije knjige: " Manastir Krka",autora mr Slobodana Mileusnića i "Srpska Krajina istorijski temelji i nastanak",autora mr Mile Dakića. 26.05. U Beogradu (Međunarodni pres centar), izvršena promocija prve knjige, štampane u prestonici RSK Kninu: "Srpska Krajina, istorijski temelji i nastanak",autora Mile Dakića. 31.05.U Sarajevu Skupština muslimansko hrvatske federacije izabrala za predsjednika Federacije Krešimira Zubaka, za potpredsjednika Ejuba Ganića. 01.06.0bjavljeno da je Radovan Karadžić dobitnik ruske književne nagrade, Mihail Šolohov . 03.06.Zakazani pregovori u Ženevi nisu održani zbog nedolaska muslimanske delegacije. Osuđeni su Srbi jer se nisu povukli 3 km od Goražda. Ministar informisanja RSK Borivoje Rašuo uputio pismo predsjedniku RSK Milanu Martiću u kojem ga optužuje za kršenje Ustava i Zakona o štampi. 04.06.U Benkovcu otvorena izložba" Ikonopis Ravnih kotara ". Izložbu su priredili Mišo Savić i Nikola Kusovac.


Strana 254


1990 - 1995

Predsjednik Republike Srpske Krajine Milan Martić otputovao u Ženevu. 05.06.U Kninu promovisana knjiga "Cetinska krajina", autora Veljka Đurića Mišine 08.06.U Kninu, na Tvrđavi, promovisana knjiga "Sveti Spas u Cetini", autora Veljka Đurića, Mišine. 09.06.Na izvoru Cetine, nedaleko crkve "Sveti Spas", održan narodni zbor i postavljena bista vladike Nikodima Milaša. 12.06.Alija Izetbegović zapretio Zapadu novim oružjem, sveopštom muslimanskom mobilizacijom ratom protiv Evrope. 14.06. U Kninu boravio Piter Galbrajt. Ponudio je Srbima RSK ograničenu autonomiju, što rukovodstvo RSK nije prihvatilo. Ministar informisanja u Vladi RSK obavijestio pismom predsjednika RSK Milana Martića da neće učestvovati u protokolu priprema za boravak Pitera Galbrajta u Kninu. Franjo Tuđman posjetio Sarajevo, poslije čega je, kako navode hrvatski mediji "zrakomlatom otputovao u Novu Bilu". Predsjednik Republike Srpske dr Radovan Karadžić primljen kod ministra inostranih poslova Rusije Andreja Kozirjeva u Moskvi. 16.06.Služba za informisanje MUPa RSK izdala Saopštenje za javnost o hapšenju 148 lica osumnjičenih za razna krivična djela, ubistva, pljačke i krađe. Hapšenje je, prema Saopštenju, izvršeno" na osnovu dogovora u Topuskom i Belom Manastiru" (a ne na osnovu zakona !) 17.06.U jutarnjim satima, u Topuskom, ubijen Siniša Lončar Paraga, istaknuti borac Korduna i komandant "Crnih pantera". 22.06. Rusija potpisala dokumenat iniciran od SADa "Partnerstvo za mir" 28.06. U Kninu, na Tvrđavi, otvorena izložba "Solunski front". Na Dalmatinskom Kosovu proslavljen Vidovdan. Prisustvovalo je oko 7000 Srba. Govorili su: Milan Martić i vladika Longin. Otkrivenje spomenik srpskom guslaru, rad kipara Đorđa Jovanovića. U Parizu zasijedala Kontakt grupa i razmatrala razgraničenja u Bosni. 01.07.Vođene teške borbe između snaga 5. korpusa i vojske Fikreta Abdića. 02.07.Hrvatske vlasti organizovale svoje izbjeglice u ometanju rada UNPROFORa u Hrvatskoj. Skupština RSK izglasala nepovjerenje predsjedniku Okružnog suda Knin Risti Matkoviću, bliskom saradniku Milana Martića. 04.07.Na Plitvicama fonniran Savez novinara RSK. Za predsjednika je izabran Davor Lukač. 07.07.0bjavljena "ultimatum karta" za razgraničenja u Bosni. 15.07.U Zagrebu hrvatski predsjednik dr Franjo Tuđman i turski predsjednik Demirel, potpisali antisrpski pakt. 18.07.Skupština Republike Srpske razmatrala plan Kontakt grupe. Hrvatski sabor usvojio Dokument kojim traži punu vlast u "Ružičastim zonama." 19.07.Skupština RS kovertirala odgovor na Plan Kontakt grupe koji je sadržavao 3 tačke: pravo na samoopredelenje, izlazak RS na more, ukidanje sankcija SRJ. 20.07.Skupština RSK raspravljala o paketu vojnih zakona. 23.07.U Beogradu formirana Jugoslovenska udružena levica (JUL). 27.07.Ruski ministar odbrane Pavel Gračov posjetio SRJu. 03.08.Počela sjednica Skupštine RS na kojoj se razmatraju pritisci da se usvoji Plan Kontakt grupe. Zasijedala Vlada RSK na kojoj je razmatrana situacija vezana za pritiske na Srbe u Bosni. Vlada Srbije dostavila ultimativno pismo rukovodstvu bosanskih Srba u kojem je pisalo i ovo: " Nemojte se skrivati iza referenduma". 04.08.Skupština RS donijela Odluku da se diktat Kontakt grupe uputi na referendum. Na Plitvicama zasijedala Skupština RSK. Tema: Situacija u Bosni. Donesena je Odluka, na osnovu Referenduma od 21. juna 1993. o ujedinjenju s Republikom


Strana 255


1990 - 1995

Srpskom. Vlada Republike Srbije donijela Odluku o prekidu svih ekonomskih veza s Republikom Srpskom. 05.08.Avioni NATO pakta izvršili zračni napad na srpsku vojnu tehniku nedaleko Sarajeva. Radovan Karadžić uputio odgovor Miloševiću i Vladi Srbije na Odluku o prekidu ekonomskih odnosa s RS. Predsjednik Vlade RSK Borislav Mikelić izjavio da je Odluka Skupštine RSK o ujedinjenju s RS preuranjena. U Kninu razgovarali Hrvoje Šarinić, Borislav Mikelić i Milan Babić. 12.08.Vođene borbe oko Male Kladuše između snaga 5. korpusa i vojske Fikreta Abdića 16.08.Avion koji je vozio oružje za 5. muslimanski korpus oboren kod Ćorkovače. 18.08.Na vanrednom zasijedanju Skupštine RSK, predsjednik Skupštine RSK Branko Vojnica dao podršku rukovodstvu RS i kritikovao stavove i postupke rukovodstva Srbije. 19.08.Predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević primio predsjednike opština: Banije, Like i Korduna. Tom prilikom je izjavio: Uostalom, za sve vas ima ovde mesta. 20.08.Snage 5. muslimanskog korpusa, jutros u 6 sati provalile u Veliku Kladušu. Fikretovi vojnici se povukli bez borbe, a s njima i oko 60.000 muslimanskih civila. 22.08.Francuski ministar inostranih poslova Alen Žipe izjavio da će se francuske snage povući iz Bosne ako se ukine embargo na uvoz oružja bosanskim muslimanima. 26.08.U Topuskom održano savjetovanje prosvjetnih radnika RSK koje su pozdravili: predsjednik Vlade Borislav Mikelić i vladika gornjokarlovački Nikanor. Skupština Republike Srbije usvojila Plan Kontakt grupe o Bosni. Zoran Đinđić predložio sklapanje konfederativnog ugovora između SRJ i RS. 27.08.U Republici Srpskoj referendum o prihvatanju ili odbijanju Plana Kontakt grupe. U krugu DIPa Vrginmost eksplodirala mina ručne proizvodnje. Jedno lice je poginulo i dva ranjena. Skupština Republike Srbije usvojila Plan Kontakt grupe za Bosnu i Hercegovinu. 30.08.U Borovu Selu kindapovan ministar unutrašnjih poslova RSK Ilija Prijić. Kao izvršioci se spominju: Radoslav Kostić i Ilija Kojić. Prijić je odvezen do Bijeljine s pognutom glavom među nogama i tamo pušten. 01.09.U Kninu, na Tvrđavi, završno veče tradicionalnog Kninskog pozorišnog festvala s predstavom: "Sveti Georgije ubija aždahu". 07.09.U Kninu razgovori vodstva RSK s Ovenom i Stoltembergom o otvaranju Autoputa. Glavni štab Vojske RSK izdao službeno saopštenje da će se ispitati okolnosti kako su ubijeni srpski vojnici u Bojni nedaleko Velike Kladuše. 13.09.Ubijen novinar i voditelj TV Republike Srpske Risto Đogo u Zvorniku. 19.09.Mirko Jović izjavio preko TV RS da bi Slobodan Milošević mogao doživjeti sudbinu dinastije Obrenović. 20.09.Zasijedala Vlada RSK. Najavljeno je smjenjivanje direktora "Iskre" Zdravka Jankovića. Pokrenuto je pitanje smjene predsjednika Skupštine RSK Branka Vojnice. 02.l0. U RSK se pojavio letak s potpisom Ivana Milasa( ? ) u kojem se poziva srpski narod da prihvati državu Hrvatsku. 04.10.Na Plitvicama počelo međunarodno savjetovanje: "Razvoj prirodnih, antropoloških, i društvenih nauka u zapadnim srpskim zemljama." 05.l0.Stupile na snagu Odluke o djelomičnom ukidanju sankcija SRJ (otvaranje Beogradskog


Strana 256


1990 - 1995

aerodroma, linije Bar-Barij, kulturna razmjena i sport ). Na Beogradski aerodrom sletio prvi avion poslije djelomičnih ukidanja sankcija u kojem je doputovao Vitalij Čurkin. l4.l0.U Topuskom počeo dvodnevni simpozij geografa i istoričara iz RSK, RS i SRJ pod naslovom "Geografija i istorija srpskih zemalja", u organizaciji Ministarstva prosvjete RSK. Suorganizatori su: Filozofski fakultet Petrinja, Ministarstvo za veze sa Srbima van Srbije Beograd i Predstavništvo Vlade RSK iz Beograda. 25.10.Skupština RSK izglasala nepovjerenje predsjedniku Branku Vojnici. Potpredsjednici dr Milan Ernjjnjaković i Marko Atlagić podnijeli ostavke. Za novog predsjednika je izabran Rajko Ležajić, za potpredsjednike Borislav Bogunović i Đorđe Bogunović. 27.10.Predsjednik Vlade RSK Borislav Mikelić sa saradnicima razgovarao s predstavnicima Republike Hrvatske na Zagrebačkom aerodromu. 01.11.U Banjaluci počelo zasijedanje Sv.Sinoda Spc. Tema zasijedanja su srpski raskoli i osuda blokade RS. Na bihaćkom ratištu počela srpska kontraofanziva. 03 .11.U Kninu pregovori delegacija Republike Hrvatske (šef Hrvoje Šarinić) i Republike Srpske Krajine (Milan Martić, Milan Babić, Borislav Mikelić i gen. Mile Novaković). Hrvatsko muslimanske snage zauzele Kupres. Ministar informisanja u Vladi Borislava Mikelića, Boro Rašuo podnio ostavku. 08.11.U Zagrebu pregovori između RH i RSK. S hrvatske strane: Šarinić, Morić, Pašalić, Olujić, Mršić i Stipetić, sa srpske: Mikelić, Petrović, Drača, Krička i Jakšić. 10.11.Zasijedala Skupština RSK. Vođena je rasprava o pregovorima s Hrvatskom i rekonstrukciji Vlade. Ministar unutrašnjih poslova Ilija Prijić optužio mnoge za šverc i kriminal. Snage bosanskih Srba izbile u predgrađe .Bihaća. 14.11.Predsjednik Vlade RSK Borislav Mikelić, na čelu delegacije pregovarao s predstavnicima Hrvatske u Zagrebu. , 16.11.Vojska Fikreta Abdića, potpomognuta od 21. kordunaškog korpusa počela napad na V. Kladušu, koju drže snage 5. muslimanskog korpusa. Na Petrovoj gori pao helikopter Vojske RSK. Poginuo je pilot, a suvozač teško povrijeđen. 18.11.Jedinice Fikreta Abdića zauzele Stari grad Kladušu. U Vukovaru zasijedala Vlada RSK. 19 .11.Skupština RSK na sjednici u Vukovaru smijenila ministra unutrašnjih poslova Iliju Prijića. Savjet bezbjednosti izglasao Rezoluciju 958 kojom se odobrava NATO paktu da na zahtjev UNPROFORA može tući položaje u RSK. 21.11.Avioni NATO pakta tukli Aerodrom na Udbini (avioni SAD, Engleske, Francuske i Nizozemske). Poginuli su: Branko Jerković i Darko Galović. Teško su ranjeni: Ratko Bjelobaba, Đuro Egić, Željko Uzelac i Željko Ivanišević.


Strana 257


1990 - 1995

22.11.Vojnici s bihaćkog ratišta upali u kancelariju predsjednika opštine Knin Drage Kovačevića, ministra Milana Babića i demolirali namještaj. Svjetske informativne agencije javile da je Bihać pred padom. 23.11.U Beogradu razgovarali: Milošević, Akaši i Martić. 25.11.Avioni NATO tukli srpske položaje vojske RS kod Japre i Benkovca, te raketne položaje Vojske RSK na Šamarici. General Vojske RS Milovanović pozvao 5. muslimanski korpus na predaju. 25.11.Avioni NATO tukli položaje Vojske RS na krupskom ratištu. 26.11. Ruski ministar inostranih poslova kod predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. 29.l1.Hrvatski sabor raspravljao o sudbini Bihaća. 01.12.U Kninu sjednica Skupštine RSK. Raspravlja se o bezbjednosnoj situaciji i o pregovorima s Hrvatskom (o otvaranju autoputa, vodoopskrbi, naftovodu i elektroprivredi). 02.12.Snažni artiljerijski napadi na Veliku Kladušu. Snage 21. kordunaškog Korpusa podržavaju napade Fikretovih boraca. Na granici prema 5. muslimanskom korpusu ubijena sedmorica srpskih boraca s područja Dvora na Uni. Radi se o nepažnji i prevari. Snage HVO napreduju prema Bosanskom Grahovu. Bosanski Srbi odustali od zauzimanja Bihaća. U Zagrebu Hrvoje Šarinić i Borislav Mikelić potpisali Sporazum o ekonomskoj saradnji. 10.12.Hrvatske snage nastavile napredovanje prema Grahovu i visovima Dinare. 14.12.U toku posljednjih 10 dana u Bolnicu "Sv. Sava" u Kninu, dopremljeno 240 teških ranjenika s područja B. Grahova. Posebno teške gubitke je imala studentska brigada. U Kninu vojni istoričar Prelević održao predavanje o cerskoj bici, a iz toga bogat kulturno umjetnički program Vojnog duvačkog orkestra, baletnog studija Ane Tomić i sastava "Zlatne strune". 17.12. Snage Fikretove Narodne odbrane, potpomognute od Kordunaškog korpusa zauzele Veliku Kladušu. 21.12.Na Palama i u Sarajevu bivši predsjednik SAD Džimi Karter posreduje između srpske i muslimanske strane, neutrališući srpsku stranu da ne uništi 5. muslimanski korpus. U Osijeku (Radićeva ulica), minirana pravoslavna crkva. "Politika",objavila članak "Hrvatske ljevice" pod naslovom "Hoće Krajinu bez Srba". Džimija Kartera u Beogradu primio Slobodan Milošević. Otvoren Autoput kroz područje Zapadne Slavonije. 25 .12.Hrvatska artiljerija snažno tukla Bosansko Grahovo. Fikret Abdić objavio, za sutra, veliki povratak svojih izbjeglica s Korduna u Kladušu. Dnevni list "Borba" iz opozicione prešao na stranu režimske štampe. 27.12.Jasuši Akaši zatražio od Milana Martića da ukloni srpske simbole s Autoputa.


Strana 258


1990 - 1995

1995. GODINA

04.01. U Splitu Hrvatska stranka prava obilježila 35. godišnjicu smrti dr Ante Pavelića. Govorili su Ante Đapić i Ivan Gabelica. Pavelić je označen kao veliki hrvatski državotvorac. U Vrginmostu počelo uređivanje kuće za boravak ili rezidenciju Milana Martića. Neki misle da je to rezultat sukoba s Mikelićem i Babićem. 12.01.Hrvatska otkazala gostoprimstvo UNPROFORu s 31. martom ove godine. Borislav Mikelić u Zagrebu pregovarao s Hrvojem Šarinićem. 13.01. Savjet bezbjednosti produžio suspenziju sankcija SRJ za narednih 100 dana. 14.01.Peti muslimanski korpus u kontra ofanzivi zauzeo selo Klokot kod Bihaća. 17.01.Na HTV "TV parlament". Prijetnje Krajini su uputili Mate Granić i Gojko Sušak. U Srpskom radio Kninu više radnika suspendirano. 21.01.Vlada imenovala 27 članova Prosvjetnog savjeta RSK. 23.01.U Bosni generala Majkla Ruoza zamijenio general Rupert Smit. 30.01. U Kninu boravili predstavnici Plana Z-4 . Srpsku stranu zastupali: Milan Martić, Borislav Mikelić, Milan Babić, Lazar Macura i Rajko Ležajić, koji su odbili da prime Plan Z-4 od američkog ambasadora Pitera Galbrajta, dok ne dobiju garancije da se UNPROFOR neće povući iz Hrvatske. Plan Z-4 nudi Srbima: valutu koju izdaje NB Hrvatske, granice gdje je po popisu stanovništva 1991. bila srpska većina, biranje svoga predsjednika na 5 godina, samostalno sudstvo, ministarstva i ministre, pravo na ekonomsko vezanje za ostale države. Hrvatska priznaje krajiške zakone, upotrebu srpskog jezika i ćirilice, zastavu i grb Krajine, Krajišnici ne služe vojsku. Predsjednik Republike Hrvatske dr Franjo Tuđman izjavio da Hrvati i Srbi u Hrvatskoj ne mogu biti dvije ravnopravne strane. 01.02.Piter Galbrajt izjavio "Jasno je da međunarodna zajednica ne želi u Hrvatskoj ciparski sindrom." 08.02.U Kninu vanredna sjednica Skupštine RSK na kojoj je predviđena rasprava o Planu Z-4. Na prijedlog predsjednika Milana Martića i uz podršku Milana Babića, Skupština je aplauzom prihvatila stav da se Plan Z-4 ne uzme u razmatranje. 11.02.U Kninu formirano Društvo za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije 1912.-1918. Za predsjednika je izabran mr Mile Dakić, za potpredsjednike profesori: Milojko Budimir i Svemir Popović. 15.02.U Kninu održana konstituirajuća sjednica Prosvjetnog sabora RSK. Prije službenog dijela priređen je dirljiv kulturno umjetnički program (zbor, balet, gitara, recitacije). Predsjednik SRS Vojislav Šešelj smijenio Radu Leskovca, a ovaj proglašava odvajanje radikala RSK od centrale u


Strana 259


1990 - 1995

Beogradu. 16.02. U Domu vojske RSK ( Knin ). promocija SPSa Krajine. Iz Beograda su došli: Mihajlo Marković, Petar Škundrić i Smi1ja Avramov (svi rodom iz područja današnje RSK ). Na pitanje da li će SRJ priznati Hrvatsku u avnoj skim granicama, odgovorio je Mihajlo Marković: "Niko u Srbiji i SRJ nema smjelosti da to učini. Takav bi odmah morao napustiti vlast". ' 20.02.Fonniran Savjet narodne odbrane Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. 23.02.U Belom Manastiru počeo naučni skup" Baranja srpska zemlja." Sala je bila dekorisana grbom RSK i slikom Slobodana Miloševića. Neko je prigovorio, pa je donesena i slika Milana Martića. 24.02.Muslimani 5. korpusa ponovo iznenadili Banijce i Kordunaše. Ima više mrtvih, ranjenih i zarobljenih srpskih boraca. 02.03.U Kninu završeno zasijedanje Skupštine RSK na kojoj je zatraženo smjenjivanje predsjednika Vlade Borislava Mikelića. 03.03.Predsjednik RSK Milan Martić zatražio smjenjivanje premijera Borislava Mikelića, optužujući ga za šverc, korupciju i lično bogaćenje. 06.03.Slobodan Milošević primio čelno rukovodstvo RSK. 07.03.Milan Martić na TV Knin rekao da Borislav Mikelić mora otići. 08.03.U Kninu boravili predstavnici Međunarodnog tribunala za ratne zločine. U Kninu održana sjednica Skupštine RSK. Najavljena smjena Borislava Mikelića nije uslijedila. Izabrana su dvojica ministara: Slobodan Perić, ministar unutrašnjih poslova, Drago Kovačević, ministar za informisanje. 10.03.Predsjednik Republike Milan Martić sazvao Vrhovni savjet odbrane. Njegovom pozivu nisu se odazvali Borislav Mikelić, predsjednik Vlade i Rade Tanjga, ministar odbrane. Novoimenovani ministar unutrašnjih poslova nije pozvan na sjednicu, jer mu je Martićeva grupa zabranila ulazak u Ministarstvo. 12.03.Predsjednik Republike Hrvatske dr Franjo Tuđman izjavio, da će UNPR8FOR ostati i dalje u Hrvatskoj. U srpskom Sarajevu muslimanski snajperisti ubili dvije djevojčice. U bihaćkom regionu raste napetost zbog nestanka hrvatskog general bojnika Vlade Šantića. 15.03.Počelo dvodnevno zasijedanje Vlade RSK. 16.03 .Predsjednik Republike Milan Martić zabranio da novoimenovani ministar unutrašnjih poslova RSK Slobodan Perić ulazi u prostorije svoga ministarstva. Hrvatska artiljerija otvorila vatru po srpskim položajima južno od Drniša. 21.03.Uhapšen ministar odbrane RSK dr Rade Tanjga, ali je ubrzo pušten. 22.03.Vojislav Šešelj održao promotivni skup svoje stranke u Kninu. 31.03.Savjet bezbjednosti usvojio Rezoluciju 981 o organizaciji UNCROa U 'Kninu nepoznate osobe provalile u stan ministra odbrane RSK dr Rade Tanjge. Nepoznate osobe podmetnule požar u katoličkoj crkvi Sv. Jakov u Kninu. 11.04.Na Suvoj Međi, između 39. banijskog korpusa i 5. muslimanskog korpusa vođene žestoke borbe.


Strana 260


1990 - 1995

Kod Vojinovca ( Plaški ) ubijen vojnik UNPROFORa. Hrvatska televizija prikazala kako Hrvatska stranka pt:ava slavi 10. april dan NDHe. 21.04.U Petrinji održan sastanak Odbora za Jasenovac, gdje su došli do izražaja nesporazumi između rukovodstva RS i RSK, odnosno Mikelića i Karadžića. Delegacije se nisu mogle složiti ko će biti glavni govornik na komemoraciji. 24.04.Prošireni Savjet odbrane RSK donio Odluku o privremenom zatvara-nju Autoputa. 28.04.Kod Benzinske stanice Novska hrvatski državljanin nožem zaklao Srbina Tihomira Blagojevića. Poslije nekoliko sati brat ubijenog Tihomira pucao na kombi u kojem ubija dvojicu i ranjava petoricu Hrvata. 01.05.U 5,30 sati hrvatska vojska počela agresijom na Zapadnu Slavoniju, pod nazivom "Bljesak". Hrvatske snage zauzele Jasenovac. 02.05.Klaus Kinkel zatražio povlačenje hrvatske vojske iz Zapadne Slavonije. Savjet bezbjednosti zatražio prekid neprijateljstava i povlačenje hrvatske vojske. Počelo srpsko raketiranje Zagreba projektilima iz "Ognja". Kod Stare Gradiške oboren hrvatski avion Mig 21. Hrvatske snage ušle u Okučane. Vodstvo bosanskih Srba održalo Skupštinu SDSa srpskih zemalja. 03.05.Rukovodstvo RSK u Kninu utvrdilo tekst sporazuma o prekidu vatre u Zapadnoj Slavoniji. 04.05.U Kninu sahranjen Srđan Čoka, pisac tekstova u rok grupi "Minđušara". Poginuo je u Zapadnoj Slavoniji. Hrvatske vlasti nisu dozvolile Jasušiju Akašiju da obiđe područje Zapadne Slavonije. 06.05.Hrvatska vojska na putu prema Oklaju ubila dvojicu srpskih boraca iz Radučića. 08.05.Muslimanski vojnici ubili četvoricu Srba i četvoricu zarobili kod Cetingrada. 09.05.Predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević primio predstavnike RSK. U Brezovoj Glavi Dragan Mandić ubio oficira II. kordunaške brigade Branka Čiču. 10.05.U manastiru Moštanici (Bosanska Dubica), patrijarh Pavle održao pomen jasenovačkim žrtvama i žrtvama Zapadne Slavonje. Među prisutnima bili su Radovan Karadžić, Biljana Plavšić i Nikola Koljević. 13.05.Poslije brojnih uzmicanja, Radovan Karadžić pozvao da se RS i RSK ujedine. Babić i Mikelić nisu reagovali. Skupština RSK sazvana za 17. maja. 16.05.U Kninu zasijedao Vrhovni savjet odbrane RSK. Usvojen je zahtjev generala Milana Čeleketića da podnese ostavku. Za novog komandanta Vojske RSK postavljen je general potpukovnik Mile Mrkšić, rodom iz opštine Vrginmost. U Kninu priređena promocija prvog krajiškog romana "Nevini đavo", autora dr Branka Zinaića. 17.05.Sindikat RSK organizirao miting podrške Milanu Martiću. Na udaru je bila politička sprega Babić - Mikelić. Vodstvo mitinga je preuzelo Radio televiziju Knin i udaljilo direktora Dušana Badžu, bliskog saradnika Milana Babića.Koordinacioni odbor mitinga je zatražio:


Strana 261


1990 - 1995

raspuštanje skupštine, smjenu Vlade, raspisivanje izbora, poboljšanje položaja vojske i ratnih invalida. 19.05.U Bijeljini organizovan simpozij na kojem su učestvovali predstavnici muzejsko arhivskih ustanova RS, RSK i SRJe. Pomoćnik ministra za kulturu Srbije Begenišić je rekao: "Podeliti srpsku kulturu i srpsko nacionalno biće nisu mogli učiniti strani.osvajači, a to neće moći niti nacionalni glavari, ma o kome se radilo. Vi slažete vremena." 23.05.Vlasti SRJ nisu dozvolile prelaz granice za djecu 8. razreda osnovne škole iz Knina. Osnovci su krenuli da upoznaju istorijske znamenitosti Srbije. 26.05.Avioni NATO pakta tukli srpske položaje u širem rejonu Pala i Sarajeva. Snage bosanskih Srba zarobile oko 200 pripadnika UN i povezale uz bandere na mjestima vjerojatnog napada NATO avijacije. 28.05.U ranim jutarnjim satima kod Kremena (Slunj), oboren helikopter u kojem se nalazio ministar Izetbegovićeve Bosne, Irfan Ljubijankić. Poginulo je ukupno 7 lica. Iz pogođenog helikoptera su ispadale njemačke marke. Mnogi su u trenu postali milioneri. Skupština RSK smjenila predsjednika Vlade Borislava Mikelića i podržala Plan ujedinjenja RS i RSK, kojeg je izradila zajednička komisija. 30.05.U Kninu zasijedali poslanički klubovi koji će predlagati novog premijera. Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem formirali Koordinaciju. Za predsjednika je izabran Goran Hadžić. Njen cilj je otcjepljenje od RSK. 01.06.U Kninu izvršeno krštenje Doma penzioneza li novo ime "Hotel Spas". U Bijeljini sastanak najviših rukovodstava RS i RSK. Vođena je rasprava o ujedinjenju. Obe delegacije su isticale potrebu hitnog ujedinjenja, ali je iza toga došlo do naglog obrta diskusije i raspoloženja. U Kninu su završeni radovi na preuređenju čuvene Gimnazije u rezidenciju predsjednika Republike. Narod se šegači i šapuće da je to jedini način da predsjednik Republike Srpske Krajine i njegovi saradnici imaju gimnaziju. 02.06.Bosanski Srbi kod Banjaluke oborili američki avion F-16 04.06.Počela jača hrvatska ofenziva na sektor Dinare. 05.06.Srpski narod izbjegao iz Civljana i Cetine. Hrvatske snage zauzele Crni Lug, nedaleko Bosanskog Grahova. 06.06.Komandant UNPROFORa Bemar Žanvije u Kninu razgovarao s predstavnicima Vojske RSK. 11.06.U Kninu ubijen pripadnik Kenijskog bataljona Jongia i ranjen Čeh, vozač kombibusa. Srpski vojnici su pokušali oteti kombibus. 12.06.Milan Babić određen za mandatara Vlade RSK. 16.06.Skupština RSK donijela jednoglasnu odluku o ujedinjenju s Republikom Srpskom. 18.06.Eksplodirao vojni avion pri sletanju na Udbinski aerodrom. 19.06.Novi komandant Vojske RSK gen. Mile Mrkšić mobilisao sve šofere zaposlene u ministarstvima RSK. U SRJ je u toku masovna mobilizacija Srba krajiškog porijekla. Njih više hiljada je


Strana 262


1990 - 1995

uključeno u Vojsku RSK. Samo na slunjskom poligonu nalazi se oko 3000 nasilno mobilisanih Srba. Vojne vlasti Republike Srpske pustile iz zatvora, posredstvom lovice Stanišića, posljednjih 26 pripadnika UN, od 388 koliko ih je bilo uhapšeno zbog bombardovanja srpskih položaja. 20.06.Karl Bilt preuzeo funkciju Lorda Ovena, koji je podnio ostavku zbog neprincipijelnih postupaka međunarodne zajednice na Balkanu. 28.06.Na Vidovdan, na vojnom poligonu kod Slunja, formiran Korpus specijalnih namjena Vojske RSK. Najsnažnije naoružanje iz ostalih jedinica izdvojeno je za ovu vojnu formaciju. Korpus je izvršio vojnu paradu, pred čelnim ličnostima i pred više hiljada prisutnog naroda RSK. 30.06.General Ratko Mladić izjavio da jedva čeka susret s Nijemcima u Bosni. 03.07.Predsjednik RSK Milan Martić primio u Kninu Karla Bilta i Torvalda Stoltemberga. 04.07.Zakazana vanredna sjednica Skupštine RSK u Mirkovcima. U opštini Dvor proglašeno ratno stanje. UNPROFOR upozorio na gomilanje hrvatske vojske na ličkom i dalmatinskom ratištu. Primjećeno je gomilanje hrvatske vojske na Dinari. Predsjednik RSK Milan Martić primio predsjednike političkih stranaka u RSK. 05.07. Hrvatska artiljerija snažno tukla Bosansko Grahovo. 06.07. U Kninu, na Tvrđavi otvorena 13. tradicionalna kninska likovna manifestacija. 11.07. Vojska RS zauzela Srebrenicu. Vojska RH zauzela visove Šator planine u Zapadnoj Bosni. 12.07.Skupština RSK nije održana il Mirkovcima, jer je pojedinim poslanicima onemogućen ulaz u Istočnu Slavoniju. Borislav Mikelić oštro kritikovao mandatara Vlade RSK, dr Milana Babića zbog smanjivanja broja ministara, jer je to po njemu koncentracija vlasti u krugu Kninjana. Na kampanju ujedinjenja s RS, on gleda kao na bacanje prašine u oči narodu da se prikrije sramota pada Zapadne Slavonije. 13.07.Muslimanske snage 5. korpusa upale iza srpskih položaja na slunjskom području. Ubile su Nikolu Novakovića i zarobile sedmoricu Srba. 14.07.Na Baniji ubijen devizni inspektor Ministarstva za finansije RSK Nikola Velebit. Priča se da je ušao u trag šverca s naftom vladajuće mafije. 07.07.U Italiji se iskrcali prvi vojnici za brze intervencije u Bosni. 18.07.Vođene žestoke borbe oko Žepe u Bosni. Policija u Vojniću hapsila dezertere. Uhapšeni su upućeni na Dinam. 20.07.Savjet bezbjednosti osudio srpsko osvajanje Žepe. Hrvatska zaprijetila napadom na RSK ako se ugrozi Bihać. 22.07.Ćetvorica boraca 11. kordunaške brigade dopremljena mrtva. Poginuli su u borbi s 5. muslimanskim korpusom. . Franjo Tudman i Alija Izetbegović u Splitu potpisali, pod pritiskom SAD, antisrpski protokol. 25.07.Hrvatska artiljerija snažno tukla Grahovo. Bilo je mrtvih i ranjenih. Vanredna sjednica Hrvatskog sabora, tobože zbog rebalansa budžeta. Tražena je saglasnost da se


Strana 263


1990 - 1995

napadne RSK. Sazvana vanredna sjednica Skupštine RSK za 27. juli u Topuskom. Patrijarh Pavle najavio dolazak u Glinu 30. jula, da održi parastos ubijenim Srbima od 29. jula do 3. avgusta 1941. godine u pravoslavnoj crkvi Rođenja Bogorodice (1564 ubijenih). U Velikoj K1aduši donesena Odluka da se ubrzo proglasi Republika Zapadna Bosna. Hrvatske snage iznenadile Srbe na Dinari i ubile četvoricu srpskih boraca, sedmoricu ranili. Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu podigao optužnicu protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Milana Martića Atif Dudaković, komandant 5. muslimanskog korpusa izjavio da Bihać neće pasti. 26.07.U Kninu, na Tvrđavi izvršena promocija novog broja lista "Vojska Krajine". Žestoke borbe oko Grahova. U Dalmatinskom korpusu Vojske' RSK proglašena opšta mobilizacija. Fikret Abdić proglasio Republiku Zapadnu Bosnu. 27.07. Hrvatske snage zauzele Bosansko Grahovo. Skupština RSK u Topuskom izabrala Vladu RSK, koju je sastavio premijer dr Milan Babić. Hrvatske snage ovladale područjem Glamoča. 30.07.Srpski patrijarh Pavle boravio u Glini, gdje je predvodio parastost posvećen žrtvama ustaškog zločina 1941. godine. Patrijarh Pavle je posvetio spomen ploče na kojima su uklesana 1564 imena ubijenih Srba u crkvi, na čijim su temeljima komunističke vlasti sagradile Dom kulture. Patrijarh Pavle doputovao u Knin. Građani Knina toplo pozdravili dolazak kapetana Dragana. Jasuši Akaši pregovarao s rukovodstvom RSK. General Ratko Mladić organizovao konferenciju za štampu u Kninu. Hrvatska artiljerija tukla selo Strmicu nedaleko Knina. Radovan Karadžić naredio kontraofenzivu na Grahovo i Glamoč, pod komandom generala Manojla Milovanovića. 01.08.Predstavnički dom SAD izglasao Odluku o ukidanju embarga na uvoz oružja bosanskim muslimanima Hrvatski radio objavio lažnu vijest da su "pobunjeni Srbi artiljerijom tukli Gospić". Muslimanske snage 5. korpusa uništile 3 tenka Vojske RSK i jedan tenk zarobili. 02.08.Najavljeni pregovori delegacija Republike Hrvatske i Republike Srpske Krajine u Ženevi. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman uslovio pregovore puštanjem naftovoda i pruge preko Knina. Vlada RSK odredila Milivoja Vojnovića da pregovara u Ženevi s hrvatskom stranom. Predsjednik Martić je odredio svoje pregovorače koji će s ministrom inostranih poslova Vojinovićem putovati u Ženevu: Iliju Prijića, savjetnika predsjednika Republike, generala Milu Novakovića i Lazara Macuru, predsjednika Odbora za međunarodne odnose Skupštine RSK. Glavni štab Vojske RSK demantirao vijesti hrvatskog radija o granatiranju Gospića. Na veče hrvatska televizija objavila opštu opasnost za grad Karlovac. 03.08.Hrvatska televizija anketirala hrvatsku javnost za napad na RSK. Za napad


Strana 264


1990 - 1995

se opredijelilo 73% anketiranih. Za 10 sati zakazani hrvatsko-srpski pregovori u Ženevi, uz posredništvo Torvalda Stoltemberga. Predsjednik Vlade BiH Hari Silajdžić podnio ostavku. 04.08.U 5 sati Hrvatska napala na Republiku Srpsku Krajinu, pod šifrom "Oluja". Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman uputio poziv Srbima da se predaju. Iz 11. kordunaške brigade poginula četvorica boraca. Hrvatski avion tukao Spomenik na Petrovoj gori, ali ciljeve nije pogodio. Srbijanski mediji nisu objavili hrvatski napad na RSK. Predsjednik Vlade RSK Milan Babić u Beogradu. Više puta je nazivao predsjednika Republike Milana Martića da ne smije raketirati Zagreb. Milan Martic potpisao akt o povlačenju iz RSK pod naslovom "Odlućujemo" 05.08.U 12,30 hrvatske snage su bez borbe ušle u Knin. Hrvatske snage zauzele Sv. Rok kod Gračaca. Lansirane su lažne vijesti preko srpskih medija o napadu na Osijek i Vinkovac, te o zauzimanju sela Nuštar. 06.08.Sredstva informisanja u Srbiji isticala sukob Karadžića i Mladića. Mediji u Srbiji su davali šture izvještaje iz Krajine, tek pri kraju informativnog programa. Sve radio stanice u Srbiji su emitovale zabavni i veseli program. Borci 11. kordunaške brigade napredovali u pravcu Karlovca. Bez znanja Štaba kordunaškog korpusa "Orkan" prebačen u RS, preko mosta između Dvora i Bosanskog Novog. Kroz Republiku Srpsku kolone u kojima je oko 250 000 izbjeglih Krajišnika. Poslije prelaza u Srbiju kolone su posredstvom policije usmjeravane u pravcu Kosova. 07.08.U Topuskom održan sastanak Štaba 21. kordunaškog korpusa, proširen s predstavnicima civilnog i policijskog sektora. Vojska 5. muslimanskog korpusa ušla u Veliku Kladušu. 08.08.U Topuskom održan prošireni sastanak Štaba kordunaškog korpusa na kojem su komandanti referisali o stanju u jedinicama i na terenu poslije povlačenja s prvih borbenih linija. Vojska 5. muslimanskog korpusa prešla rijeku Glinu i ušla u selo Crni Potok. Hrvatski general Petar Stipetić nazvao komandanta Kordunaškog korpusa pukovnika Čedu Bulata zatražio bezuslovnu kapitulaciju. U 13 sati su uspostavljeni lični kontakti pukovnika Čede Bulata, Toše Pajića i generala Stipetića. Razgovori su nastavljeni u 19 sati u selu Jukincima. Sa srpske strane su učestvovali: Tošo Pajić, Čedo Bulat, Dragan Kovačić, Đuro Škaljac i Slobodan Blagojević. 09.08.U Beogradu održan miting podrške RSK. Govorili su Antilohije Radović i Vojislav Koštunica. Nedaleko od Gline potpisana predaja 21. kordunaškog korpusa. Dokumenat su potpisali: hrvatski general Petar Stipetić, ministar unutrašnjih poslova RSK Tošo Pajić, pukovnik Čedo Bulat, komandant Kordunaškog korpusa i potpukovnik Dragan Kovačić, komandant 11. kordunaške brigade. 10.08.Boris Jeljcin primio Slobodana Miloševića u Moskvi. 12.08.Hrvati iz okolice Banjaluke upućeni da nasele Baniju i Kordun. Intenzivno


Strana 265


1990 - 1995

naseljavanje Vrginmosta i Vojnića počelo 17. avgusta. 12.11.U Erdutu potpisan Osnovni sporazum o Oblasti Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema. Potpisnici su: Hrvoje Šarinić i Milan Milanović. Ovaj dokumenat su potpisali i svjedoci: Piter Galbrajt, ambasador SAD u Hrvatskoj i Torvald Stoltemberg, posrednik Ujedinjenih nacija. 21.11.U Dejtonu postignut Opšti okvirni sporazum za mir 11 Bosni i Hercegovini, koji je potpisan u Parizu 12. decembra. U njemu se ne govori o sudbini Republike Srpske Krajine i protjeranom srpskom narodu. Hrvatska okupacija je podržana od međunarodne zajednice, pa i etničko čišćenje srpskog naroda iz Hrvatske. FUSNOTE I. dr Tomislav Maretić: Slaveni u davnini, Zagreb, 1889. str. 54. 2. Franjo Rački: Povijest Slavena, str. 35. 3. Vidi knjige Sime Lukina "Srbi u davnini", Olge Luković Pjanović "Srbi narod najstariji" i dr Jovana Deretića "Zapadna Srbija" 4. prof. dr Đorđe Janković: Arheološki spomenici Srba zapadno od Dinare i Une, rukopis. Rezimea kod autora, str. 1 5. Legende kažu da je izgrađen na mjestu molitve apostola Pavla. 6. Katalog: Republika Srpska Krajina, korjeni državnosti i nastanak, Knin 1993., str.18. 7. dr Jovan Deretić: Zapadna Srbija, BONART Nova Pazova 1998., str. 157. 8. Milan Radeka: Kordun u prošlosti, "Prosvjeta" Zagreb 1989.str. 96. 9. prof. dr Vojin S. Dabić: Karlovački generalat 1530. -1746., rukopis, str. 411 10. Manojlo Grbić: Karlovačko vladičanstvo , reprint SKD "Sava Mrkalj", Topusko 1990., str. 37. Il. akademik Jovan Rašković: Luda zemlja, Plavi jahač, Beograd 1990, str. 357 12. prof. dr Vojin S. Dabić, Karlovački generalat, izd. Svetog arhijerejskog sinoda SPC, 2000. god. str. 63, 71, 84, 94, 117,127 13. Milan Radeka: Gornja Krajina, Zagreb 1975, str. 127. 14. Franz Frazz: Cjelovita topografija karlovačke vojne krajine, reprint, Gospić 1988, str.3 1. 15. Mirjana Gros: Počeci moderne Hrvatske 1850.-1860., str. 34. i 35. 16. Laza Kostić: Sporni predeli Srba i Hrvata, Čikago-Ilinois 1957., str.97 17. Hrvatske pravice XVIII, str. 197. 18. Gordana Krivokapić - Jović: Srpska narodna samostalna stranka 1903 - 1914, SKD "Prosvjeta" Zagreb 2000. godine, str. 15. 19. Vidi Aleksandra Lazarević: Srbi u Hrvatskoj u svijetlu muzeologije "Prosvjeta", Zagreb 1996.str 67. 20. Organizatori pogroma su bili pripadnici ekstremnog ogranka Stranke prava, pod vodstvom Josipa Franka ( prim. aut. ) 21. dr Ivan Ribar: Iz moje političke suradnje, "Naprijed" 1965., str.133. 22. Dušan Kašić: Manastir Gomirje ,izd. Muzeja SPC 1997., str. 3 23. Jovan Radojčić: Srbi, Srpska Krajina, Dalmacija, Slavonija, Hrvatska, "biografski leksikon", izd. Comerce sistem 0.0. , Beograd 1994. 24. Vidi: Svetozar Borak: Srbi katolici, Novi Sad 1998.,str. 23 25. podaci o poznatim Srbima iz Hrvatske, pretežno iz citiranih djela: Jovana Radojčića, Aleksandre-Sanje Lazarević, Vasilija Krestića, Dragana Subotića i


Strana 266


1990 - 1995

kataloga izložbe" 13 vekova Srba u Dalmaciji, Slavoniji i Hrvatskoj", Sremski Karlovci 1997. 26. Radomir Smiljanić: Srbi i Hrvati Gordijev čvor evropske politike, rukopis, kod autora, str. 18. 27. Tekst razgovora, zabilježio sekretar kralja Aleksandra, Milorad Pavlović, objavljen u knjizi M. Dakića, Srpska krajina, Knin 1994, str.35.. 28. Miloš Crnjanski: Politički spisi, "Sfairos" I 986. str. 65. 29. Radomir Smiljanić, cd., str. 1. 30. Miroslav Krleža: Godina tisućudevetstotinadevetnaesta,"Republika", travanj 1954.,br. 4. str. 277. i 278. 31. "Politika ekspres" od 9. februara 1991. godine. 32. dr Veselin Đuretić:Upotreba Rusije i Zapada, Beograd 1997., str. 19. 33. Isto, str. 21. 34. Isto, kao 27 i 28, str. 20 35. dr Veselin Đuretić, Nasilje nad srpskim ustankom, Beograd 1997., str. 21 36. "Proleter", br. 28. , od decembra 1932., str. 1. i 2. , u Arhivu Jugoslavije. 37. prof. dr Branko Petranović i Mr Nikola Žutić: 27. mart 1941. , NIC OM, Beograd 1990., str. 59. . 38 Iz knjige Radomira Smiljanića: Požar na Trgu Marksa i Engelsa , Nova knjiga, Beograd 1989. , str. 56 39. dr Gojko Vezmar: Ustaško- okupatorski zločini u Lici 1941.-1945. , rukopis. 40. Akademik Milorad Ekmečić: Zbornik o Srbima u Hrvatskoj 4, Beograd, 1999., str.27 41. Prvi korpus NOV Hrvatske, HAK 1987. str. 409 42. dr Dragan Subotić: Srpska knjiga i štampa u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, BINA, Beograd, 1997.str. 55. 43. dr Životije Đorđević: Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, ABC Beograd, 1997., str.7. 44. Koncentracioni logori, "Vjesnik" 1944. str. 113. 45. Mile Dakić: Petrova mi gora mati. Zagreb, 1983. str. 166. 46. dr Ljubo Boban, Hrvatska u arhivima izbjegličke vlade 1941.-1943., str. 284, 285 47. Vidi knjigu Petra Zinaića: Genocid na Kordunu i okolici 1941.-1945., Stručna knjiga, Beograd, 1996. 48. O ustaškim i komunističkim zločinima u Lici, vidi knjigu Mirka Rapaića: Lička tragedija, izd. "Srpska reč" 1999. 49. "Spomenica pravoslavnih sveštenika 1941.-1945.", izd. Beograd 1960. 50. Svjedočenje jednog od učesnika kod autora. . 51. dr Životije Đorđević, cd, str. 7. 52. Vidi pismo Veljka Guberine kardinalu Kuhariću: "Tri pitanja kardinalu", "Politika", od 8. marta 1991. godine. 53. U Gornjem Sjeničaku na Kordunu, Đuro Bižić Jurko je dobio zadatak da učestvu je u zakopavanju pobijenih "ustaša". Donio je kući punu torbu indeksa i đačkih knjižica ubijenih učenika i studenata iz Kragujevca i okolice, koji su se zbog straha povlačili prema Austriji, krajem aprila i početkom maja 1945. godine. Egzekucija je izvršena kod sela i šume Muljci. 54. Vjesnik JNOFH, Zagreb, 1970., tačka 11, str. 496 55. Iz Rezolucije 2. zasijedanja ZAVNOHa U Plaškom, oktobra 1943., Simpozij o Petrovoj gori, JAZU, Zagreb 1972. str. 575, ili Katalog Republika Srpska Krajina, Knin 1993., str. 34. 56. Jovan Ostojić: Geneza hrvatskog fašizma, rukopis kod autora, str.13. 57. Glasnik srpskog istorijsko kulturnog društva" Njegoš", br. 56., Čikago, decembra 1986., str. 67. i 68. 58. Hrvatske pravice, str.225 59. dr Milan Bulajić: Genocid nad Srbima, knj.4., Beograd 1989., str. 1164.


Strana 267


1990 - 1995

60. dr Veselin Đuretić: Nasilje nad srpskim ustankom, Beograd 1997. str. 26 61. Vidi "Politiku ekspres" od 27. oktobra 1991. godine. 62. Akademik Dragan Nedeljković, u Predgovoru knjizi Sime Zarića: Na haškom raspeću, Štit M , Beograd 1999. , str. 10. 63. Dragan Vukšić: Prilog za portret promašene politike, Beograd, septembar 2000.god, str. 4 64. Kao 53, str. 10 65. General mr Milisav Sekulić: Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda izdala, NIDDA Verlag GmbH, 1997. str. I I. 66. prof. dr Smilja Avramov: "Postherojski rat Zapada protiv Jugoslavije", izd. IDI Veternik, Beograd, 1997. ,str. 155. 67. konstituisana 30. aprila 1991. (prim. aut.) 68. Tekst objavljen u Glasniku Krajine, br.6, str. 1., od 2. jula 1991. godine 69. mr Mile Dakić: Srpska krajina, Knin 1994. , str. 60. 70. Savo Štrbac: Zločini nad Srbima na prostoru Hrvatske u periodu 1990- 1999., Rukopis u Centru za strateške studije, Univerziteta u Beogradu, str. 13. 71. o zločinima vidi knjigu prof. dr Vojina S. Dabića: Persecution of Serbs and Ethnic Cleasing 1991-1998. Documentes and testimonies, Beograd 1998 i knjigu: Nestala lica na području Hrvatske, izd. "Veritasa", januar 2001. godine. 72. mr Slobodan Mileusnić: Duhovni genocid 1991. 1995. 1998., izd. Muzeja SPC, Beograd, 1997. str. 235 i 236 73. Mirko Rapaić, cd, str. 359. 74. Akademik Vasilije Krestić: Genocidom do velike Hrvatske, Matica Srpska 1998., str. 145. 75. Iz rukopisa prof. dr Vojina Dabića: Progon Srba i etničko čišćenje Hrvatske 1991. 1998. godine, koji je kod autora. 76. kao predsjednik JSDS u Hrvatskoj imao sam priliku da više puta razgovaram s Franjom Tuđmanom uoči izbora 1990. godine. Zamjerio sam mu na isticanju ustaške ideologije, tvrdeći da je nacionalni sukob neizbježan. Obećavao je politički zaokret i izostavljanje ustaške simbolike poslije pobjede na izborima ( prim. aut. ) 77. Veljko Guberina: "Svedok" od 4. marta 1997. str.38 78. Vidi: Milisav Sekulić, Knin je pao u Beogradu, NIDDA Verlag Gmb Homburger 2000, str. 263 79. Đakomo Skoti, Zločini u Oluji, Danas od 14. juna 2001. godine 80. "Jutarnji list", Zagreb, od 22. avgusta 2001. 81. "Politika", od 23. avgusta 2001. 82. Novosti, br. 41. Zagreb 22. septembra 2000 godine, str. 3. 83. Dokumenat u Prilogu 84. Razgovor s Dobricom Ćosićem reproducirao Marko Dobrijević (nekadašnji sekretar SDSa Krajine i do 1991. bliski saradnik akademika Jovana Raškovića ), pred autorom i Milanom Gaćešom u Udruženju za pomoć izbjeglicama i prognanicima iz Hrvatske 3. avgusta 200 I. godine. 85. Izjava dogogradonačelnice opštine Petrinja Gordane Dumbović "Politika" od 13. avgusta 2001, ili "Hrast" izdanje Info pula UPIHa i CRSa, broj 21 86. Ivan Zvonimir - Čičak, Identitet, br.52, str.5 i 6, od jula 2001. godine 87. "Hrast" broj 20, nedjeljnik UPIHa i CRSa, od 12. avgusta 2001. godine str.26 88. Đakomo Skoti: Zločin u Oluji, feljton, zapis 22. i 25. avgusta 1995. "Danas" od 7. avgusta 2001. 89. Nedjeljna "Dalmacija" od 10 avgusta 2001. godine, str.4. 90. Dr Smilja Avramov: Opus Dei, Idij- Veternik, Bgd, septembar 2000. godine, str. 16 91. akademik Vasilije Krestić; cd. str. 148


Strana 268


1990 - 1995

92. akademik Dragan Nedeljković: Drama civilizacija na Balkanu, Zadužbina "Petar Kočić" Banja Luka - Beograd, 1999., str. 127. 93. prof. dr Dušan Siđanski: Federalistička budućnost Evrope, Prosveta 1996. str. 405 94. prof. dr Vojislav Vukčević, TV intervju Vesne Vojvodić, na Studiju B, 4. januara 2000. godine, u 20 sati. 95. Vidi: Čedo Višnjić, Kordunaški proces, "Prosvjeta" Zagreb 1997. 96. "Ličke novine", od 3. decembra 1996. 97. "Veritas" Nestala lica na području Hrvatske, Beograd-Banja Luka 2001., str. 12 i 13 98. NIH, br. 2647, od 20.09.2001 Mr MILE S. DAKIĆ

Ispovjest uhapsenog Krajisnika Dragan Milanko (47) je 2002. u okviru »Idi - vidi« posjete koju su organizovali Danski savjet za izbjeglice i UNHCR, krenuo u Hrvatsku da izvadi dokumenta za sebe i svoju porodicu. Stigao je samo do graničnog prelaza u Bajakovu. Tamo je izveden iz autobusa i na osnovu "tjeralice" koju je za njim raspisao Opštinski sud u Zadru, putovanje završio u istražnom zatvoru. Mjesec dana po povratku u Beograd, Dragan Milanko govori o tome na koji je način uhapšen i kako je tekao proces koji je hrvatsko pravosuđe vodilo protiv njega .

- Iskreno, dugo sam se lomio oko toga da li da idem u rodni Obrovac, kako bi izvadio papire za sebe i svoju porodicu. Moja supruga je nepokretna već pet godina, ali nikako nismo bili u mogućnosti da dobijemo njenu radnu knjižicu ili potvrdu o radnom stažu kako bi ovdje mogla isposlovati invalidsku penziju. Fond PiO u Beogradu službenim putem više puta od svojih kolega iz Zagreba je tražio ovu potvrdu, ali nikakav odgovor nije stizao. Mislim da je to pospješilo moju odluku da krenem u Hrvatsku. Početak putovanja nije nagovjestio da bi bilo šta moglo krenuti krivim putem, tim prije što sam od Danskog savjeta za izbjeglice dobio uvjeravanja da je Ured za prognanike i izbjeglice Vlade Hrvatske provjerio moj dosije i da u njemu nema ničega spornog. O tome sam obavješten i pismenim putem, a taj akt potpisao je predstojnik Ureda Lovre Pejković. Međutim, na graničnom prelazu Bajakovo izveden sam iz autobusa, uz obrazloženje da je protiv mene Policijska uprava u Zadru raspisala potjernicu.

Optužnica Prenoćio sam u policijskoj stanici Otoka i narednog jutra u pratnji dvojice


Strana 269


1990 - 1995

policajaca sproveden u Istražni zatvor u Zadar. Tu sam saznao da je Vojno tužilaštvo u Splitu krajem 1992. godine protiv mene podiglo optužnicu za teritorijalno ugrožavanje RH. Međutim, pošto je 1998. godine počeo da se primjenjuje zakon o oprostu, kako bi me i dalje teretili, prekvalifikovali su to djelo i optužili me za pronevjeru društvene imovine. Ta optužnica teretila me je kao rukovodioca u JP "Osiguranje" Zadar, koje se bavi fizičko- tehničkom zaštitom imovine. U optužnici se navodi da sam tokom 1991. godine, kao rukovodilac Poslovne jedinice Obrovac, koja je bila ispostava JP "Osiguranje", odbio naredbu direktora poduzeća Ante Marinovića da u centralu preduzeća vratim određeno naoružanje i druga sredstva. Radi se, naime, o 14 pištolja, 9 pušaka M-48 i dvije automatske puške, kao i određenu količinu municije. Takođe, optužen sam da sam otuđio i dva osobna automobila. Sve su to bili razlozi da se protiv mene pokrene krivični postupak i raspiše potjernica. Kao otežavajuća okolnost, rečeno mi je da sam ja to sve uradio s ciljem da vojno i tehnički pomognem neprijatelja, odnosno kako su oni naveli, nelegalne oružane snage "SAO Krajine". Presuda Mislim da im je, u stvari, najviše smetala moja funkcija predsjednika SO Obrovac koju sam obavljao tokom rata. Ovaj zaključak sam donio čitajući njihove novine u kojima je posebno isticana ta dimenzija u komentarima moga slučaja. Kad govorim o optužnici, koliko je ona imala loše uporište, može se vidjeti i po tome što se ni na jednoj od dvije rasprave, nije ni pojavio direktor JP "Osiguranja" Zadar, podnosilac prijave protiv mene. Dok sam čekao drugu raspravu izrečena mi je tzv. mjera opreza, tako da u tih osam dana nisam smio napustiti zadarsku županiju. Sve ovo vrijeme proveo sam u Golubiću kod mog prijatelja Miće Dragičevića. Po okončanju druge rasprave Općinski sud u Zadru donio je oslobađajuću presudu. Obrazloženje suda je bilo da ja nisam prisvojio navedeno oružje i automobile, a da politički kontekst događaja nije imao uticaj na postojanje kaznenog djela pronevjere. Odnos hrvatskih vlasti prema meni, od izvođenja iz autobusa do sudskog procesa, bio je korektan i krajnje profesionalan. Nemam niti jednu primjedbu na njihovo ponašanje, ali ipak zatvor je zatvor, i to svakom čovjeku teško pada. Osjećao sam se, uprkos tome, dosta opušteno iz prostog razloga što sam znao da nisam kriv. Pouka Nakon svega ovoga želim da kažem da su hrvatske vlasti mojim hapšenjem ispunile najmanje tri cilja. Zastrašili su jedan dio našeg naroda, koji želi da ide u posjete Idi-vidi. Pojedinci koji su se mislli trajno vratiti, bar u moj kraj, o tome razmišljaju sa određenom dozom straha. Treći cilj koji su ispunili je taj da su kod svog javnog mnjenja pokupili poene pričom "eto vidite, mi privodimo i hapsimo Srbe". I pored svega, svima onima koji nisu učinili teža krivična djela poručujem da ako


Strana 270


1990 - 1995

žele da idu u Hrvatsku, to i urade. Neka ipak budu spremni na mogućnost da im se desi nešto slično kao i meni. Ovo govorim zbog toga što ne smijemo dozvoliti da nas zaplaše, a ja ću to svojim ličnim primjerom i dokazati. Sredinom avgusta ponovno idem u Hrvatsku s nadom da završim poslove koje, zbog onoga što mi se desilo, nisam uspio uraditi - zaključuje priču o svom slučaju Dragan Milanko. Podrške Odmah po hapšenju, ljudi iz Zajednice Srba iz Hrvatske i BiH, preduzeli su sve pravne radnje, angažovali advokata, i što je meni u tim trenucima bilo najbitnije, posjetili moju porodicu, obećavši joj da će snositi sve troškove postupka i pomoći financijski do mog izlaska iz zatvora. Izuzetan interes za moj slučaj pokazao je i Savo Štrbac, direktor "Veritasa". Takođe dugujem zahvalnost i dr. Miloradu Pupovcu, predsjedniku SNV i Slobodanu Uzelcu iz zagrebačke "Prosvjete" koji su javno istupali povodom svega onoga što se meni tih dana događalo. Veliku podršku pružili su mi mediji u Jugoslaviji. Porodica Porodica Dragana Milanka doživjela je veći stres od njega. Pored bolesti supruge, koja je pet godina nepokretna i kreće se samo u invalidskim kolicima, ovo je još jedna nesreća koja se na njih obrušila nakon "Oluje". Dragan, njegova supruga Radmila (41), kćerka Dragana(19) i sin Damir (15) trenutno su smješteni u jednoj sobi samačkog hotela "Dom" u Beogradu. U više navrata od Komesarijata za izbjeglice tražili su adekvatniji smještaj. Nažalost, u tome nisu imali uspjeha. Sve se završavalo na obećanjima. Nadaju se da ih najavljena raspodjela stanova za izbjeglice neće mimoći, jer ispunjavaju sve kriterijume. Imaju samo jednu želju - da žive kao sav normalan svijet. Obostrana korist Na drugoj raspravi u Opštinskom sudu u Zadru bili su prisutni i predstavnici UNHCR-a. Oni su neposredno prije donošenja presude razgovarali sa Draganom Milankom i njegovim advokatom Lukom Šuškom o detaljima optužnice. Nakon oslobađajuće presude, pojedinci iz hrvatskog pravosuđa hvalili su se pred predstavnicima međunarodne zajednice da ovakav epilog »slučaja Milanko« potvrđuje Hrvatsku kao demokratsku državu. Kraj


Strana 271


1990 - 1995

Ispovjest vojnika Vojske Republike Srpske Krajine JAKOVO, kod Beograda, decembar 2003. Ovo je moj sin Dejan. Ima 15 godina. Ide u gimnaziju u Zemunu. Odličan je đak. Zreo čovek. U muci sazreo. E, sine, bez očeve ruke si stasavao... Sad, kad me pitaju šta mi je za ovih osam godina bilo najteže, kažem: To što sam propustio njegovo detinjstvo. A ovo... Ovo je moja Ružica (pokazujuci sliku). Bila je vezana za kolica, tačno onoliko, koliko sam ja bio u zatvoru. Dobro je to svoje stanje podnosila. Ma, bila je žena, div. Ali pokleknu, taman kad smo se Srbije domogli, u prvim danima moje slobode. Čini mi se da je samo čekala da se vratim. Da vidi da ja mogu da brinem o Dejanu. A, posle svega, ja sam uništen čovek. PAKRAC, 1. maja 1995. godine. Čuvali smo svoje kuće. Šta ćemo drugo. U uniformama, pod oružjem, svi Srbi od reda. Sad, kad pomislim na to vreme... možda meni i nije bilo do oružja, ali ne možeš mimo ljudi. Onda je udarila hrvatska vojska. Akcija nazvana “Bljesak”, pronose se glasovi da je sa zapadnom Slavonijom gotovo. Ko u to da poveruje? Brzo smo bili u okruženju. Odsečeni od Republike Srpske. Nije se imalo kud, negde je već dogovoreno da se predamo. Mi smo tražili da oružje preuzmu snage UN, a ne hrvatska vojska. Tako je i bilo, ali... TRI dana posle ... Ovako razoružane, hrvatska vojska nas ponovo napadne. Pohapsili su sve što je moglo da se pohapsi. Neke su posle saslušanja pustili, nas sedamnaest zadržali. Bila je noć, nikad mračnija. Poveli su nas nekim kombijem do brda, čuka nekih. Usput stanu, izvedu nas, pa udri. Ne znam koliko se puta kombi, tako zaustavljao. Znam da je mladiću do mene od prvih udaraca popucala koža na butinama, licu. Ne znam šta je bilo s njim. Zaustavljaju nas u jednoj kući. Opet tuku. Pred zoru, izvode jednog po jednog. Mi, u kući, čujemo jauke spolja. Onda se sve utiša i to traje koji minut, pa opet zapomaganje, opet udarci. Kad je došao red na mene, vezali su mi ruke na leđa sa žicom. Žicu stezali kleštima. Iscrpljenost i bol su me oborili. Osetio sam udarac odozgo. Osetio sam hladan metal na rukama, iza. Ispod stegnute žice provukli su, valjda neku sajlu, šta li, i vezali je za cevi od grejanja na tavanici. Podigli me, tako, da visim. Sećam se još četvorice u istoj prostoriji, bili su istom položaju. Izgubio sam svest. BJELOVAR, od 7. do 12. maja 1995. Osetio sam strašne bolove u predelu bubrega, napadi su bili tako jaki, da su me obarali. Dugo nisam znao gde se zapravo nalazim, a bio sam u zatvoru, sportskog centra u Bjelovaru. Ovde podižu optužnicu protiv mene za ratni zločin. Bio sam u šoku. U optužnici navode da sam, kao komandir minobacačke baterije,


Strana 272


1990 - 1995

komandovao napad na civile, da su dvojica ranjena. Neki advokat, Srbin, poručio mi je da ne strahujem, da ću biti optužen samo za oružanu pobunu i da ću brzo na slobodu. SLAVONSKA POŽEGA, septembar 1995. godine “Veljko Plećaš“, čujem kao kroz san. I vidim sa sam pred sudskim većem. Optužnica za oružanu pobunu preinačena u ratni zločin. Čujem: “Devet godina zatvora”. Reči mi se usecaju. Zidovi se primiču, tavanica pada. Guši me u grlu. Prohodale nemani sa slika. Ne vidim. Ništa ne vidim. Onda vidim lik svog deteta i Ružice. ... Koji dan posle u posetu Ružicina majka dovela Dejana. On tek pošao u školu. Pitam ga gde je mama. On spusti glavu. Zatresoše mi se ramena. Ružica je nešto popravljala oko kuće, pala sa merdevina i povredila kičmu, napukla joj i pluća od udara. U bolnici je. Od tada je vezana za invalidska kolica. A govorio sam joj idite u Srbiju. Kad su otišli svi, idite i vas dvoje. Nije htela. Nadala se da ću ja brzo na slobodu. Čekala me tako osam godina i četiri meseca i podizala sina. SLAVONSKA POŽEGA, septembar 1997. godine Već drugu godinu sam pod velikom dozom lekova. Nepravdama mi je razorila dušu. Depresija me nagoni na najgore. Stanje mog psihičkog zdravlja bilo je takvo, da su me prebacili u zatvorsku bolnicu u Zagreb. Šaka lekova opet nije dovoljna da se smirim. Pokušavam da u tami otvorim prozor. Da vidim lik deteta. Nema ga. Ni Ružicinog lika nema. Ni svetlosti. Ništa nema, ni mene nema. LEPOGLAVA, septembar 1998. godine Koji je danas dan, pitam čuvare. On kaže, nedelja. Sećanje na nedelje kod kuće, miris žganjaca (kačamak s lukom). Ubi me tuga sećanja. Velim, dobro sam dok se sećam. A koji je ovo mesec? “Septembar”, čujem odgovor. A godina, pitam. Niko ne odgovara. Opet mi je loše. Čujem da neko kaže: “Nema dana, godine, deveti je ovo krug proklete Lepoglave”. I taj glas to ponavlja. Vrti i melje, melje, kao vodenički kamen. Sipa mi u lice. LEPOGLAVA, avgust 2003. godine Idem kući. Ružica je pre ovog 29. avgusta bila u bolnici, nije joj bilo dobro. Dejan bio da je poseti. Mahao joj dok ga je gledala s prozora. On se vratio i rekao joj: “Mama šta ću i ja kod kuće, kad tamo nikog nemam”. Idem kući. Izdržao sam osam godina i četiri meseca. Osam meseci “pomilovan”. Ja, “ratni zločinac”. Da li ću ikada, ikome uspeti da ovo ispričam? Da li ću biti u stanju da ispričam? ... Kad sam stigao kući, poljubio sam prag. Gledam sina. Čovek. Ružica ne plače, samo joj se lice izvilo u bolan grč. Rešio sam, idemo u Srbiju. Velim to ženi. Samo je tiho rekla “dobro”. Opet sam poljubio prag. Ružica u kolicima, Dejan i ja, krenuli smo. JAKOVO, 17. septembar 2003. Vidim, Ružici nije dobro. Sve sam mogao da pomislim, ali da nas smrt može tako, odjednom da razdvoji... e to nikada nisam pomislio. Legla je da se odmori. Ruke spustila na grudi. Čujem, teško diše. Mislim da je od povreda, onih od pre osam godina. Umrla je odjednom. Samo joj je suza ostala na obrazu, dugo, živa i sjajna. JAKOVO, decembar 2003. godine


Strana 273


1990 - 1995

Još me progone slike. Kuća u kojoj su nas vezane na sajli podizali da visimo. Bjelovar, Požega, Lepoglava, pokušavam da zaboravim. Pomažu mi lekari. Mogao bih, siguran sam u to, uz snagu moje Ružice, diva žene, lakše da prekoračim ove dane. l PUT KROZ TAMU E, da je ona danas sa mnom, bilo bi sve drugačije - kaže Veljko Plećaš. - Ona je ona svetlost koja je sinu i meni uvek pokazivala put kroz tamu. I onako, u kolicima, čini mi se držala se uspravnije nego ja u najtežim trenucima. Kad sam joj govorio da ode u Srbiju, da me ne čekaju, odgovorila mi je: “Veljo, mogu ja i sa Hrvatima. Svuda ima dobrih ljudi”. NEMA PRAVDE IMA pravde, videćeš, govorila je Veljku Ružica. Vraćala mu se ova ženina rečenica u najtežim trenucima osmogodišnjeg robijanja. Ružici je verovao. U pravdu - nije. Kakva je to pravda, da kroz ovo prođeš i da ožiljci posle traju. OGNJIŠTE UZELI DRUGI VELJKO Plećaš radio je u drvnoj industriji u Pakracu. Staž, punih jedanaest godina. Voleo bi opet negde da radi. Nada se da će biti posla, samo dok se malo oporavi od svega što ga je pogodilo. U Pakracu mu ostala imovina, “ratnom zločincu” sve porušeno. On zato nema pravo da obnavlja ognjište.


Strana 274


1990 - 1995

Sedam dana pakla do Srbije Sa majkom je prešao put od 540 kilometara. Sa pet godina naučio je da vozi traktor. "Kud kolona, tu i mi. Kretali smo se sporo, išli smo na Slunj, pa u Petrinju, Glinu i dalje u Dvor na Uni, pa u Republiku Srpsku. Sećam se da sam čvrsto držao volan i samo jednom prebacio iz prve u treću. Ali, dobro me je slušao!", priseća se Nikola, dok mu lagani osmeh prelazi preko prerano ogrubelog lica. "Nikola je bio kao u transu, malo je spavao, često se gubio, nije znao šta nam se dešava, ali je vozio bez i jedne greške", kaže njegova majka Milica Nikola Vezmar iz sela Begovca, kod Ogulina, sa trinaest godina prošao je sa majkom pakao "Oluje" vozeći traktor čitavih 540 kilometara punih sedam dana! "Te kobne noći, u našoj porodičnoj kući bili smo samo ja i majka. Stariji brat je bio na odsluženju vojnog roka u Benkovcu, a tata se zadesio na poslu u Vojniću. Već izjutra, čim je počela ta krvava "Oluja", selo je bilo u panici. Nismo znali šta da radimo. Očekivali smo da se tata vrati sa posla, onda bi nam lakše bilo, ali on nije mogao k nama. Negde predveče, videli smo da sve naše komšije počinju da beže. Ni mi nismo imali izbora, morali smo za njima, u zbeg. U toj strašnoj panici, majka i ja nismo uspeli da iz kuće iznesemo ni jednu jedinu stvar ili fotografiju... Jedino smo seli na traktor i krenuli prema Slunju", priča danas, prvi put posle deset godina dvadesettrogodišnji Nikola Vezmar. Za samo nekoliko minuta Nikolin život, ali i život njegove majke Milice (48), oca Milana (55) i brata Miloša (30), izmenio se iz korena. U jednom trenu izgubili su sve što su godinama mukotrpno sticali - kuću i okućnicu, brojno pokućstvo i stoku, tri jutra bregovite kordunaške zemlje, sve uspomene... "Bilo je strašno! Granate su non-stop padale oko sela, nismo imali struje, strah se uvukao u narod. U toj panici sam se potpuno pogubila. Da mi je samo čovek bio u kući... Ali, morali smo bez njega i Miloša da krenemo. Nikolin život bio je najvažniji", uključuje se u razgovor majka Milica. Mali Nikola je, kako tvrde roditelji, bio dobro i poslušno dete, a uz oca i brata je od malih nogu naučio da vozi traktor. Ta sposobnost spasla je život njemu i njegovoj majci. "Već sa pet-šest godina tata me je seo na traktor. Malo-pomalo vozio sam prvo oko kuće, a posle i na imanju. Vozio sam iz zadovoljstva, ni slutio nisam koliko će mi to znanje koristiti. Ali, tog nesrećnog dana bio sam primoran da sednem za traktor, nisam imao pravo na grešku", seća se Nikola. "Traktor sam kupio u Novom Sadu, još 1985. godine, i dan-danas imam papire za njega. Još uvek je sa nama, eno ga u garaži. Ponosno ga čuvamo i samo ponekad s njim uradimo nešto za naše potrebe. Nikada ga nećemo prodati!", ponosno kaže domaćin porodice Milan.


Strana 275


1990 - 1995

"Nisam ni slutila da zauvek napuštamo kuću. Bilo nam je rečeno da će selo biti granatirano i da ćemo ići u Slunj, tamo prenoćiti i sutra se vratiti. Pitala sam Nikolu može li vozi, kroz plač mi je rekao: "Mogu majko, ajmo!", i danas, kao i tada, kroz suze priča Milica. Seli su na traktor bez prikolice, a u koloni su autobusom pošli i Milanovi roditelji, koji su živeli blizu njih, u istom selu. "Kud kolona, tu i mi. Kretali smo se jako sporo. Išli smo na Slunj, pa u Petrinju, Glinu i dalje u Dvor na Uni, pa u Republiku Srpsku. Sećam se da sam čvrsto držao volan i samo jednom prebacio iz prve u treću. Ali, dobro me je slušao!", priseća se Nikola, dok mu lagani osmeh prelazi preko prerano ogrubelog lica. "Nikola je bio kao u transu, malo je spavao, često je dremao za volanom i gubio se. Nije znao šta nam se dešava, ali je vozio bez ijedne greške. Bdila sam nad njim, plašila sam se da ga san ne prevari pa da se prevrnemo. Sreća u našoj nesreći bila je što nas je i traktor odlično služio. Mnogi nisu bili te sreće nego, kad se vozilo pokvari, samo ga sklone s puta, pa peške nastavljaju. Često su nas nadletali hrvatski avioni, negde oko Dvora na Uni, začuli smo eksplozije. Brzo se pročulo da je kolona pogođena i da među našima ima mnogo mrtvih i ranjenih. Nekako smo nastavili put, gde smo zaticali jezive prizore mrtve bebe, decu, stare... koji su stradali od iznemoglosti i gladi, vrućine, bombi i granata. Žalost i tuga!", priča Milica Vezmar.

Kroz pakao "Oluje" Nikola i Milica, sa stotine hiljada srpskih prognanika, putovali su čitavu nedelju dana! Nikola je neumorno vozio punih 540 kilometara i tek 11. avgusta stigli su u selo Putinci, kod Rume, gde i danas žive. "Za to vreme malo smo spavali, onako, kraj puta, na travi. Vrućine su bile užasne, nismo se kupali čitavu sedmicu i retko smo jeli. Ali, uspeli smo! Živa glava!", priča Milica. Dok je trajao egzodus, Nikola i Milica nisu imali nikakve vesti od Milana i Miloša. "Mi smo već bili zbrinuti, ali me je izluđivalo što nema njih dvojice. Tražili smo ih na sve strane i tek posle četiri dana, 15. avgusta, stigao je Miloš, sa još jednom kolonom naših nevoljnika, a dva dana kasnije i moj Milan. Našoj sreći nije bilo kraja! Ponovo smo svi bili na okupu", priča Milica. Kada su najzad stigli u Putince, gde je Milica imala tetku, smestili su se kod Milana i Ljubice Savić, gde su bili 15


Strana 276


1990 - 1995

dana. "Rekli su nam: Osećajte se kao kod svoje kuće. Lepo su nas prihvatili, nikada im to nećemo zaboraviti", kaže Milan. Ubrzo je novi, posleratni vihor bacio ovu porodicu daleko od Putinaca, u Prizren, na Kosovo i Metohiju. Tamo su u izbegličkom smeštaju proveli tri meseca, pa su prešli u selo Mali Popović kod Jagodine, gde su živeli Milanovi roditelji. Posle četiri godine ponovo su se vratili u Putince. U međuvremenu, promenili su dva postanarska stana, a novac obezbeđuju radeći izuzetno teške poslove. "Ja i Nikola kopamo kanale za struju. Prvo bager načne do dubine od pola metra, a posle mi nastavljamo ručno da se kablovi ne bi pokidali. Radimo šest dana nedeljno, od sedam do pet, kod Milana Bjelaša Kike u Inđiji i zadovoljni smo", kaže stariji Miloš. Milan Vezmar, koji je u rodnom mestu bio putar, danas je noćni čuvar u pilani, čiji je vlasnik Milan Božić. Porodica Vezmar pokušala je u nekoliko navrata da dobije vize za Australiju ili neku drugu, bogatiju i srećniju zemlju, ali nisu u tome uspeli. Kažu da će opet probati jer od povratka na rodno ognjište nema ništa. "Ja i burazer smo mladi i jaki. Možemo i hoćemo da radimo i zaradimo. Bog nam je dao snage da sve ovo izdržimo, daće Bog da se opet skućimo", kaže na kraju Nikola, istinski junak koji je prošao kroz pravi pakao velikog egzodusa srpskog naroda.

IZJAVE SVJEDOKA VAGIĆ SAVO, sin Ilije, rođen 30.10.1946. u Kričkama, opština Drniš ... u Gaju (punkt UNPROFOR-a u Kričkama) 7.08.1995. rekli su mi da su tu ubili jednog čovjeka i vodili me da ga prepoznam. Leš je bio u septičkoj jami odakle mu je virila samo glava. Radilo se o Živku Kričkiću, starom oko 70 godina ... Beograd, 22.01.1996. godine

NIKOLA VUČKOVIĆ, sin Jove, rođen 21.05.1960. godine u Polači, opština Knin ... tačno u 5,05 dana 04.08.1995. iz pravca Grahova započelo je snažno grantiranje Korita, Podinarja, sela Polače i Knina. Granatiranje je bilo jako i neselektivno. Vidio sam da su po Kninu, i to kod Elektrodistribucije, Dizel depoa i Breskvika, gdje su isključivo stambeni objekti, padale granate. Cijeli dan je trajalo


Strana 277


1990 - 1995

granatiranje. Uveče je počela evakuacija stanovništva i vojske. Nas četvorica, Zoran Todorović, Stevo Todorović, Željko Mirković i ja predajemo se hrvatskim policajcima koji su bili pod pratnjom vojnika UN. Dovoze nas u Dom vojske u Kninu. Tu nas čekaju novinari i kamere, dajemo izjave za hrvatski radio i televiziju, po scenariju kako su nam oni naredili ... Beograd, 09.06.1996. godine

DAVOR RADIĆ, sin Mirka, rođen 27.09.1974. godine u Kninu ... kod mosta na Krčiću, uz sami ribnjak, odvedeni smo sa ceste pored kuće neke žene, mislim da se zove Anica. Kratko nakon što smo ovdje dovedeni 05.08.1995., u dvorište je doveden Sava Mirković star oko 50 godina. Doveli su ga tri hrvatska vojnika, pripadnici 7 gardijske brigade, od kojih je jedan bio po nadimku Žućko. Sav je bio žut, žute kose i žutih obrva. Njega posebno opisujem jer je on poslije ubio Savu Mirkovića. Sava je razgovarao desetak minuta sa Žućkom. U jednom momentu Žućko je rekao: "Nećeš se ti sa mnom zajebavati, sada ću ja tebi pokazati, tko sam". Izvodi Savu preko dvorišta, van kapije 5-6 metara. Ostali hrvatski vojnici kažu da se Žućko šali da ga neće ubiti. Međutim, Žućo je naredio Savi da stane tu odmah pored jednog grma, uperio u njega automatsku pušku i opalio dugi rafal. Smrtno pogođen Sava se samo stropoštao, ne izustivši nikakav uzvik, ni bola ni iznenađenja. Pred ulazak u autobus vežu nas lisicama po dvojicu, i onako vezane udaraju pendrecima, šakama, nogama, zapravo s čim uhvate. Tokom cijele vožnje isto tuku, čak se i mijenjaju kada se umore. Udaraju po glavi i leđima. U autobusu moramo pjevati ustaške pjesme i njihovu himnu. Poslije svake pjesme smo govorili "mi smo Srbi, mi smo govna." Dolaskom u Zadar morali smo ljubiti zemlju. Dok smo klečali dobivali bi udarce nogom u prsa i stomak. Odvode nas u sportsku dvoranu na Mocirama. U dvorani svaki pola sata preko razglasa, puštaju himnu "Lijepa naša", a mi svi mormao ustati, staviti ruku na prsa i pjevati ... Beograd, 29.01.1996. godine

ČEDO JOKIĆ, sin Gojka, rođen 20.06.1974. godine u Kninu ... predao sam se u grupi od nas četvero 05.08.1995. godine oko 18 sati na raskrsnici za Biskupiju i Šarena jezera kod tunela, na magistralnom putu Knin Split. U vreme predaje iz pravca Knina na traktoru je naišla grupa pripadnika 4. gardijske brigade iz Splita. Skočivši sa traktora, traže od pripadnika 7. GB, kojima smo se predali, da nas odmah kolju. To im nisu dozvolili, ali su ipak dozvolili da svakog koji se nalazio na cesti, dobro pogledaju. Čuo sam da su se predstavili da su iz Potkonja i iz Vrpolja, te da su radili prije u kninskom TVIK-u. Među nama su navodno prepoznali šestoricu i njih su odmah izdvojili. Odvukli su petoricu do tunela. Jedan gardista počinje odmah iz blizine sa 2-3 metra, da puca cijelim okvirom metaka po nogama vojnika, zatim mijenja okvir i puca im po prsima, a treći okvir metaka ispaljuje dok su ovi vojnici već mrtvi ležali na cesti. Isti


Strana 278


1990 - 1995

gardista odveo je našeg, onog šestog vojnika izvan tunela, nije se čuo pucanj, a on se vratio sam ... Beograd, 30.01.1996. godine

SRĐO SLADAKOVIĆ, sin Petra, rođen 21.10.1946. godine u Biovčinom Selu, opština Knin ... 06.09.1995. godine, u našu kuću u Biovčnom Selu upada grupa ustaških* vojnika. Traže marke, kune i dinare. Tuku nas i odmah vežu, mene i ćaću, jednog za drugog, i govore nam da će nas zapaliti zajedno sa kućom. Iz ormara vade robu i bacaju na hrpu ispred nas. Zatim jedan dolazi i upaljačem pali robu. Vatra je odmah zahvatila i moje nogavice, posebno nogavicu lijeve noge. Ustaše su izišle kada su vidjeli da nas je zahvatila vatra. Uz pomoć ćaće nekako sam se uspio odvezati i vatru ugasiti. Lijeva noga mi je bila u teškim opekotinama. Srećom u to vrijeme u kuću mi dolazi komšija Simo Dobrota pa me prebacuje u kninsku bolnicu. Pošto u Kninu nisu radili plastične operacije, odvoze me u Zadar. Tu mi vrše tri operacije i u bolnici ostajem 42 dana. Po izlasku iz bolnice odlazim u sud, dajem izjavu istražnom sudiji, odvode me u zatvor u samicu, a sutradan me prebacuju u Split, u OZ Bilice. Ponovo me saslušavaju, određuju pritvor. Ovaj sudija, na moj zahtjev ispravlja u izjavi koju sam dao sudu u Zadru, da se nisam opekao vrelom vodom u kuhinji, što je lažno upisao zadarski sudija, nego da su me zapalila nepoznata lica, koja su mi 06.09.1995. godine banula u kuću ... Beograd, 14.03.1996. godine

* "USTAŠA" je izraz za Hrvata, odnosno za Hrvatskog vojnika koji potječe iz Drugog svjetskog rata kada su Hrvati u fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na monstruozan način pobili preko milion Srba. Egzekutori tog zločina, Hrvati za sebe su govorili da su ustaše, kao što je i Nezavisna Država Hrvatska imala ustaške simbole. Pod istim simbolima Hrvati su stvorili i sadašnju Republiku Hrvatsku.

RAJKO GUŠA, sin Petra, rođen 25.08.1956. godine u Zemuniku Gornjem, opština Zadar ... 07.08.1995. u Parčićima su već bile ustaše i palili su kuće. Bilo je i pljačkaša. U jednoj šumi, blizu sela, zadržali smo se pet dana. Gledali smo sve vrijeme kako se pale i pljačkaju kuće. Sa ovog mjesta vidjeli smo kako gore Kistanje, Kolašac i Biovčino Selo ... Beograd, 23.10.1996. godine

STEVAN GRUJO, sin Dušana, rođen 01.10.1936. godine u Uzdolju, opština Knin


Strana 279


1990 - 1995

... dana 05.08.1995. godine, oko 16 sati krenuo sam iz sela sa traktorom. Sa mnom je bila moja žena Marija i Pera Borjan, udova Aćima, i Miloš Borjan, sin Stevana, rođen 1969. godine u selu Uzdolju. Kada smo došli u Vrbnik Polje zaustavila su nas četri rezervista Srpske Vojske Krajine i jedan civil i povezli smo ih prema Kninu. U blizini crkve Sv. Nikole, koja pripada selu Vrbnik, zaustavili su nas hrvatski vojnici, a bilo ih je oko 15 do 20. Sa traktorom je upravljao Miloš Borjan i na naredbu hrvatskih vojnika Miloš je zaustavio traktor i odmah nam je naređeno da siđemo sa traktora. Tada je neko zapucao i ranio jednog hrvatskog vojnika. Ja nisam vidio ko je pucao ali pretpostavljam da su pucali hrvatski vojnici jer naših vojnika u blizini nisam vidio. Rezervisti koji su bili sa nama na traktoru imali su oružje - puške AP i PAP i predali su ih hrvatskim vojnicima. Čim je ovaj hrvatski vojnik ranjen, jedan hrvatski vojnik koji je bio u grupi koja nas je zaustavila, odmah je pucao iz AP pojedinačno i to najprije u rezerviste (4) i zatim u Miloša Borjana i na kraju u onog civila. Svima je pucao u tijelo iz blizine od oko 2-3 metra. Vidio sam da je metak Milošu Borjanu prošao kroz stomak i izišao s druge strane kroz kaiš. Ja sam se sklonio iza traktora i taj isti vojnik htio je i u mene pucati ali kako su mi žena Marija i sestra od ujaka Pera plakale, nije me ubio. Ova grupa hrvatskih vojnika meni, ženi i Peri naredili su da idemo u pravcu južne kasarne u Kninu, gdje se nalazio UNPROFOR. Moj traktor i sva roba na traktoru ostao je na licu mjesta. Nisu nam dali da bilo šta uzmemo sa traktora. Ovaj vojnik koji je ubio šestoricu ljudi dok su nas pratili prema kasarni cijelo vrijeme držao mi je uperenu pušku u leđa. Ovaj vojnik koji je ubijao imao je maramu oko glave (marama je bila smeđa) i imao je zagaravljeno lice. Po govoru (više puta mi je rekao "da mi jebe ćetnićku majku dosta je meni vas ćetnika, sve ću vas pobiti") zaključio sam da bi mogao biti ili iz primorja ili sa otoka pošto nije znao da izgovori slovo č. Bio je srednjeg rasta a mogao je imati oko 30-35 godina. Dok smo išli prema kasarni UNPROFOR-a naišli smo na još jednu grupu hrvatskih vojnika i vidio sam kako vuku sa ceste u jarak dvojicu vojnika RSK. Jedan je još pokazivao znake života a drugi je bio mrtav. U onoga koji je pokazivao znake života iz neposredne blizine pucao je isti onaj vojnik koji je ubio onu šestoricu kako sam predhodno opisao. Pucao mu je u glavu. Uskoro su nas predali u kasarnu UNPROFOR-a. Iz kasarne UNPROFOR-a prešao sam u Jugoslaviju 15/16.09.1995. godine... Beograd, 04.10.1995. godine

MILAN LETUNICA, sin Ilije, rođen 12.07.1933. godine u Gošću, opština Knin ... dana 04.08.1995. godine, rano ujutro oko 5 sati, probudila nas je žestoka artiljerijska paljba koja je obuhvaćala cijelo naše područje i oko Benkovca, zatim Stankovaca, prema Promini i Bribiru, ali su se zapravo najviše čule detonacije oko i u pravcu Knina. U toku tog cijelog dana zadržavam se u našem selu Gošću. Do kasno uveče nismo ni čuli da je počela evakuacija. Kada sam saznao šta se dešava, moju ženu Mandu (rođena 1932. godine u Grulovićima, kod Kistanja) šaljem u zbijeg zajedno sa mojim komšijom Milošom Borkom. Moje selo broji 37 kuća sa oko 50 stanovnika, a te večeri u selu ostaje nas


Strana 280


1990 - 1995

dvanaestoro. Negdje oko 11 sati otišao sam spavati ali nisam mogao zaspati. Cijelu noć sam slušao traktore i aute kako u kolonama prolaze i biježe prema Kninu. Ujutro sam obišao selo. U selu sam našao Savu Letunicu (1922.), Marka Letunicu (1931.), Mariju Letunicu (1925.) i Gojka Ležajića (1930.), svi iz zaseoka Letunice, a u zaseoku Borci našao sam Mariju Borak, udovu Save (1914.), Kosu Borak, Tume (1925.), Grozdu Borak, Vase (1922.), Vasilja Borka, Vasilja (1925.), Savu Borka, Vasilja (1927.), Dušana Borka, Stevana (1940.,po zanimanju lugar) i Borak Milku, udovu Mile (1919.). U zaseoku Žeželji nisam našao nikoga. U nedjelju su u selo došli vojnici ustaške vojske, pretresali su kuće, odnosili su lovačke puške i što su našli od vojničke opreme. Nisu me tukli, samo su me ispitivali kako se zovem, da li ima još četnika u selu i gdje mi je familija. Rekli su da bi bilo bolje da sam i ja otišao. Drugi dan po odlasku ovih vojnika dolaze drugi vojnici u uniformama, naoružani i u grupama po troje do petero. Dolaze u osobnim automobilima. Pljačkaju sve. Najprije janjce i telad. Kasnije svinje, krave i konje. Iz kuća uzimaju šporete, frižidere, škrinje, telefone i sve drugo što se sa sobom moglo ponjeti. Ja sam bježao u šumu kad su oni dolazili, a od mojih komšija koji su ostali, kad bi pljačkaši došli, tražili su da se sklone i da ih ne smiju gledati što to oni rade. Stalno bi pucali kad bi prilazili i došli u selo. Dolazili bi obično u 9 ujutro a odlazili oko 3 popodne. Uveče i po noći ne bi dolazili. Pljačkanje je bilo sistematsko svaki dan. Otprilike sedam dana, pošto su moje komšije izbjegle, oko 14 sati čula su se dva pucnja iz pravca kuće Ležajić Gojka. Sava Letunica je baš tada krenula po vodu na Gojkovu gusternu. Našla ga je mrtva u avliji. Pogođen je sa jednim metkom u predjelu grudi, a drugi metak je ostavio trag na bradi. Pozvala je mene, Marka i Mariju. Otrčali smo tamo i vidjeli pljačkaše koji su upravo odlazili. Gojka smo sahranili noću, na našem groblju u Gošiću. Preko dana nismo smjeli jer smo se bojali da će nas sve pobiti. Tih dana obilazi nas MKCK, tim iz Benkovca. Sve su nas popisali, dali nam hrane, rekli su nam da smo bezbedni, da nam nitko neće ništa naškoditi, te da će nas obilaziti redovno i donositi nam hranu. Nas jedanaest svaki dan smo bili u neposrednom kontaktu, bježali smo kad bi nailazila vojska koja pljačka i uvečer se ponovo vraćali u kuće. Pred kraj mjeseca, negdje oko 16 sati popodne, vidio sam jedno auto bijele boje kako ulazi u Gošić. Sakrio sam se u jednoj ogradi i promatrao. Poslije par minuta sam čuo pucnjavu po nekoliko metaka iz automatske puške iz sela. To je trajalo kratko. Poslije desetak minuta isti auto se vratio u pravcu odakle je i dojurio. Odlazim kući, a odmah mi u kuću dolazi Bogdan Dobrić, Špire (1925.) koji mi je sav uzbuđen rekao da su svi u zaseoku Borci pobijeni. Odlazimo najprije u kuću Dušana i Milke Borak. Milka je krunila kukuruz i tako ubijena, a Dušan je sjedio u avliji i tako je streljan. Ubijeni su sa više metaka u grudi. U kući Save Borka, nalazimo Savu, Grozdu i Vasilja, svi su presječeni rafalima. U dvorištu susjedne kuće nalazimo Kosu isto ubijenu sa više metaka u prsa, a u kući do nje nalazimo Mariju Borak koja je isto krunila kukuruz i ubijena sa više metaka niže vrata. Uveče je došao Živko Borak iz Zadra i prijavio ovaj masakr policiji u Benkovcu.


Strana 281


1990 - 1995

Nikoga od mojih ubijenih komšija nismo dirali, svi su ostali onako kako su ubijeni i na istim mjestima, sve do jutra. Ujutro je došla vojska i policija, bilo ih je desetak. Vidio sam da su slikali leševe, posipali nekakvim prahom i stavljali ih u crne vreće. Ja sam im morao reći podatke o godištima i o njihovim imenima. Odvezli su ih u Knin i zakopali na gradskom groblju. Po ovom događaju nitko iz MKCK nije dolazio. Nas sada četvero, već u strahu da ćemo i mi biti ubijeni, odlučujemo napustiti Gošić. Sava odlazi u Šibenik, Marko i Marija odlaze u UNPROFOR u Knin, a ja odlazim u Zadar. Tu ostajem kod Srećka Egića sedam dana. Odlazim poslije toga u sabirni centar u Zadru gdje sam čuo da je ovdje umrlo 15 starijih ljudi iz Bukovice. Vidio sam i 8 nepokretnih starih lica. Ovdje ostajem jednu noć i sutradan idem u konvoju prema Sremskoj Mitrovici, a u SRJ stižem 17.09.1995. godine ... Beograd, 17.07.1996. godine

JOVAN MANOJLOVIĆ, sin Branka, rođen 19.01.1950. godine u Čistoj Maloj, opština Knin ... dana 10.08.1995. godine Jovo Mlinar, Zoran Gnjatović i ja smo se predali u Erveniku.Tu su nas vrlo brzo ispitali i zajedno u grupi sa nekoliko civila ukrcali u jedan kombi i odvezli u Benkovac. Mene i Gnjatovića izdvajaju iz grupe i odvode u jednu posebnu prostoriju. Tu nalazimo još četvoricu ljudi. Ovdje su nas u grupi tukli od 10 ujutro do 23 sata. Po tri-četiri ustaše su ulazile kod nas u smjenama i tukli sa čime god su stigli. Tukli su nas kocem, čizmama, tjerali da ližemo krvavi pod, trpali cigarete u usta i stavljali po šaku soli, ali nam nisu dali vode. Jedan mlađi ustaša, oko 25 godina starosti, Zoranu je rekao da ga poznaje jer da ga je Zoran tukao u Benkovcu 1991. godine. Taj ustaša je tukao Zorana svim i svačim. Zatim ga je zajašio, i tukao ga ciglenim blokom po leđima. Nešto prije 23 sata neko je pozvao Zorana i on je izišao iz prostorije. Oko 23 sata smo i mi ostali izišli, ali ja više Zorana nisam vidio. Ovaj isti ustaša je odgrizao zubima uvo Zoranu ... Beograd, 16.01.1996. godine

DRAGAN VOLFAND, sin Ivana, rođen 26.11.1953. godine u Smederevu ... dana 10.08.1995. godine zarobljen sam u Podinarju. Uhvaćen sam od strane hrvatske policije i odmah prebačen u Split u zatvor Lora. Već na samom ulazu u zatvor počinju da me tuku i maltretiraju. Tučen sam najviše prilikom isljeđivanja, i to nogama, najčešće čizmom, raznim palicama u predjelu leđa, prsiju, testisa i tabana. Tabani su mi bili toliko otečeni, da iako nosim broj cipela 42 zasigurno ne bih mogao obuti cipele broj 46. Uz ovo prebijanje, gašene su mi cigarete na rebrima, a tjeran sam da gutam upaljene pikavce. Svaki dan, u popodnevnim satima, svih mjesec dana koliko sam proveo u Lori, iza vrata mi je stavljano gumeno crijevo iz koga je niz leđa tekla hladna voda, najmanje dva sata. Od hrane sam morao jesti stonoge, bube iz dvorišta zatvora, a dešavalo se da po cijelu noć moram držati živu žabu u ustima, da bi je ujutro, kad dođe straža, morao živu progutati. Često su mi vezali žicu za nogu i uho i puštali struju preko poljskog telefona. Kad


Strana 282


1990 - 1995

bih ožednio davali bi mi vodu sa rastopljenom soli, od čega sam, uz strašne bolove u stomaku, više puta padao u nesvjest... Beograd, 18.01.1996. godine

VINETU DRAGIČEVIĆ, sin Nikole, rođen 04.09.1960. godine u Polači, opština Knin ... ujutro 05.08.1995. godine oko 10 i 30 sati na raskrsnici u Kovačiću naišli smo na tri hrvatska tenka, praćena sa pješadijom, koji su, čim su nas ugledali, bez upozorenja otvorili vatru, posebno po traktoru sa civilima među kojima je bilo najviše starijih ljudi iz Polače. Na traktoru su odmah poginuli moj otac Nikola Dragičević, Save, (1935.), Sava Čeko, Milana, star oko 50 godina, a teško je bio ranjen Mile Dragičević, Stevana, (1933.), za kojeg sam kasnije čuo da je tu umro, a ranjeni su još i Jovo Andić zvani Žungul, Pera Bilbija (1926.) i Marija Dragičević (1946.), kojoj su od rafalne paljbe otkinuta tri prsta lijeve ruke. Mi iz "Zastave 101" koja se kretala iza traktora smo pobjegli u pravcu starog mosta na Krki ispod Krčića, ali smo se sutradan predali na istom mjestu. Po zarobljavanju odmah smo počeli tovariti leševe u ovaj traktor. Pokupio sam leš moga oca i Save Čeke, te leševe još dvojice civila, njih dva, oba muškarci starosti iznad 60 godina.Traktor sa leševima hrvatski vojnici su odvezli u pravcu groblja. Taj traktor sam još jednom vidio u gradu kod kasarne, bio je pun leševa, sve civili. U kasarni najviše sam tučen od kapetana Ante iz Ružića iz sastava 4 GB iz Splita. Najviše me tukao čizmama po prsima i slabinskom dijelu držeći sjekiricu u ruci i preteći da će mi sa njom odsjeći glavu. Za istog kapetana morali smo utovariti dva kamiona pokradenih stvari po Kninu, najviše televizora i video rekordera, koje kamione smo tovarili na Vedrom Polju. Kamioni bi u zadnjem dijelu bili maskirani sa sanducima od granata kako bi se prikrila opljačkana roba ... Beograd, 16.01.1996. godine

JOVAN GRUBOR, sin Tanasije, rođen 8.07.1927. u Plavnu, opština Knin ... dana 4.08.1995. godine, rano ujutro, otišao sam u Plavanjske uvale da kosim djetelinu. Cijeli dan sam zajedno sa Savom Gruborom, Savinim (1927.) mojim prvim komšijom, kosio, a u sumrak se vratio u selo. Preko dana nismo čuli intenzivno pucanje, bolje reći samo po koji put. Na putu do kuće sreo sam Savu Đurić, koji mi je rekao da je cijela Krajina napadnuta te da bi bilo najpametnije da se spakujem i da bježim. Tad još nije bilo velike gužve niti panike u selu. Inače moje selo je imalo 24 porodice, preko 70 seljana u 24 kuće. Negdje pred jutro 5.08.1995. godine probudile su me komšije da se evakuišemo iz sela i da bježimo prema Srbu, jer, kako su govorili, da ustaše pale i da kolju sve redom. Obzirom da sam imao problema sa lijevom nogom i nisam bio sposoban za bilo kakvo pješačenje, odlučio sam da ostanem kod kuće u našem zaseoku. Sa mnom su ostali: Sava Grubor, Savin (1927.), Miloš Grubor, Markov,


Strana 283


1990 - 1995

(1915.), njegova supruga Milica (1919.), Jovo Grubor, Damjanov, (1922.), njegova surpuga Milica, (1925.), Marija Grubor, žena Jakova, (1929.) i njena zaova Milica kći Steve (1944.), Jovo Grubor, Jovana, (1930.), supruga mu Dušanka, (1929.), njegova majka Marija (1905.), Milica Karanović, Lukina, (1927.) i njen sin Đuro (1954.). U selu se skrivamo jedino u toku noći. Ne spavamo u kućama nego u trapovima, po ogradama, jer nismo htjeli da nas više spava na jednom mjestu. 8.08.1995. godine prvi put u selo dolazi ustaška vojska. Njih pet vojnika, tražili su put do planine Orlovice. Nisu nikoga tukli niti provocirali. Tražili su naše vojnike. U selu bijaše sve mirno do 25.08.1995. godine. Tog dana imali smo poziv od ustaških vlasti da ujutro dođemo kod škole radi popisivanja i odlaska iz sela, dalje ko to želi, ili ostanka. Nas sedmero je otišlo prema školi radi popisa dok je njih šest ostalo. Uz put smo sreli dosta hrvatske vojske koji su išli u pravcu našeg zaseoka. Navodno da su krenuli radi obezbeđenja pruge zbog prolaska voza na relaciji Zagreb - Split. Za jedno pola sata iz pravca Grubora vidio se dim i vatra i čula se pucnjava . Bilo nam je jasno da su vojnici išli da pale i ubijaju, a ne da obezbeđuju prugu. Za kratko cijelo selo je bilo u plamenu. Tada su u zaseok otrčale Mika Grubor, Milica, Mara i Milica Karanović. Nas dva muškarca i jedna žena je ostala kod škole. Nismo imali hrabrosti da krenemo prema kućama. Ipak poslije jedan sat vremena, oko podneva, došao sam u zaseok. Od 24 kuće samo tri nisu bile zapaljene. Zapaljeni su svi stogovi sijena, djeteline, sve staje, sva stoka koja je bila na polju je pobijena, a koja je bila vezana u štali tu je i izgorila. Popaljeno i pobijeno je dosta stoke, 7 krava i 10 prasadi. Čak ispod moje kuće sam našao tri svinje rasporene bajonetom, a prethodno pogođene metkom. Kod kuće Jovana Grubora, Jovinog, (1930.) njega smo zatekli sveg krvavog i izmasakriranog, bio je zaklan. Imao je 14 uboda nožem. Njega smo stavili u ćebe i odnijeli u kuću. U kući Miloša Grubora, Markovog, (1915.) našli smo ga ubijenog pored kreveta u sobi. Pored njega je pronađeno 14 čaura. Njega smo ostavili u kući. Sutradan je u selo stigla ustaška vojska, a poslije nje UNPROFOR. Mi smo u međuvremenu pronašli ubijenu Milicu Grubor i Đuru Karanovića, koji su ubijeni na livadi. Ubijeni su iz vatrenog oružja. U kući od Marije Grubor, Jovine, našli smo je izgorjelu. Kosti Jove Grubora, Damjanovog, nismo našli, vjerovatno je izgorio sa kućom, a kosti su ostale u šutu. Čuo sam da su nagorjele kosti Marije Grubor (1905.) ustaše stavile u kutiju od keksa i bacile u yak. Svi pobijeni tog nesretnog 25.08.1995. godine, sem Jove Damjanovog, sahranjeni su na groblju u Kninu. O ovom slučaju UNPROFOR, na čelu sa Alunom Robertsom, zna sve. 27.08.1995. godine zaseok je još jednom zavijen u crno, što nije izgorilo i popaljeno sada je sravnjeno granatiranjem. Tog dana, negdje popodne oko 16 sati, iz pravca Došnice i mosta Vundukova, otvorili su artiljerijsku paljbu po zaseocima Grubori, Karanovići i Zorići. Grubori su sada sravnjeni sa zemljom, a kuće u Karanovićima i Zorićima nisam vidio, ali su sigurno i one uništene ili oštećene. Poslije ovog događaja istjerani smo iz zaseoka, nas sedam, i 28.08.1995. godine u ponedjeljak svi smo prebačeni u Srednjoškolski centar u Kninu gdje ostajemo sve do 10.09.1995. godine kada smo prebačeni u Južnu kasarnu kod UN-a, a 16.09.1995. godine u konvoju od 1200 izbjeglica dolazimo u SRJ ... Beograd, 14.03.1997. godine


Strana 284


1990 - 1995

BOSA ŠARE, udova Krste, dj. Grkinić, rođena 18.10.1940. u Ramljanima, opština Knin ... u selu Uzdolju 4.08.1995. godine ostajemo ja i moj muž Krste (1931.), Milica Šare (1922.), Jandrija Šare (1932.), Sava Šare, udova Tode (1915.), Miloš Ćoso, Petra (1923.), Rade Šare, Petra (1943.), Dragan Junjga, Todora (1945.), Milica Junjga (1918.) i Ljuba Ćoso, žena Miloša (1924.). U subotu od svijetlećih i zapaljivih metaka zapaljena je pojata i kuća Jove Injca, te kuća Milana Šare. Ujutro oko 8 sati u nedjelju kada sam izašla iz kuće, vidjela sam tri ustaška vojnika. Ispred kuće Save Šare na putu sam vidjela i Đuju Berić, Stevu Berić, Janju Berić, Bosiljku Berić i Miru Berić. Tu su nas sve sakupili i naredili nam da krenemo, nas 9, u pravcu Progona (bjeli put ispod kuća koji ide u pravcu polja pored tvornice). Kad smo došli na glavnu cestu, jedan od ustaša je uzeo Bosu i krenuo prema Kningipsu, a drugi je uzeo Miru i krenuo u pravcu Čenića uz cestu, govorivši "lipih cura, rađaćete lipe hrvatiće". Treći ustaša ostaje sa nama. Vraća nas ponovo uz Progon i uz put govori "ne tira vas Tuđman, već ja ustaša". Bosu i Miru tada gubim iz vidokruga. Nas sedmero sada na zapovjed sjedamo, tu na pola puta Progona. Tad je vidjevši komšiju Miloša Ćosu između kuća, zatražio da dođe do nas. Miloša je sjeo zajedno sa nama. Ustaša je zatražio da se primaknemo jedno uz drugo. Tada kaže, više za sebe: "vruće mi je, nemam ja šta da ćekam". Skida pušku i puca rafalom u nas. Mene metak pogađa s lijeve strane iza uha, a drugi metak je ušao s lijeve strane butine a izašao u visini karlične kosti. U nas je ispalio cijeli šaržer metaka. Kada me je udario prvi metak pala sam na desnu stranu, nisam izgubila svijest, a odmah potom usljedio je onaj drugi metak u butinu i krta. Nakon kraćeg vremena sam ustala i krenula prema mužu Krsti. Bio je ranjen u obe noge ispod koljena i preko pasa. Vidjela sam da plavi. Muž mi je tada rekao: "Gotovo je, ti bježi u brdo i vataj se krša." Ostali nisu pružali znakove života. Na zemlji je ležalo njih sedmero ubijenih, svi su bili civili. Milica je dobila metak u glavu. Mozak joj je bio prosut, do nje je Stevo koji je dobio metak u pluća, iza njega Jandrija, pa Janja, Đuja i Ćoso. Bježim u šumarak poviše Šarinih kuća. Osjećam slabost, tu sjedam i gubim svjest. Ujutro se ne mogu micati, nemam snage. Tada vidim da su ustaše zapalile kuću Mile Injca. Ostajem na ovom mjestu cijeli dan. Poslije podne vidjela sam kako ustaše ubijaju tri krave na njivama ispod kuća. 8.08.1995. godine silazim u kuću Dragana Junjge. Odavde sam vidjela da u kuću profesora Nikole i Smilje Berić ulaze tri vojnika. Uzeli su frezu, a kuću su zapalili. Sa lopatom koju su našli u dvorištu, ubili su tele koje se zateklo u dvorištu, natovarili ga na frezi i krenuli u pravcu Drniša. Stali su kod kuće Jove i Đuke Berić. Zapalili su je. Tog dana su zapalili i kuću Svete Bogdanovića. Ujutro, 18.08.1995. godine u kuću dolaze ustaški vojnici. Mene odvode do autobusa i vode u bolnicu. Kada sam prošla pored mjesta streljanja, nije bilo krvi, sve je bilo očišćeno, samo sam vidjela nekoliko cipela ... Beograd, 03.05.1997. godine


Strana 285


1990 - 1995

BOŽO ŠUŠA, sin Save, rođen 6.01.1959. godine u Kolašcu, opština Knin ... oko 9 sati 5.08.1995. godine vidio sam da u Knin ulazi hrvatska vojska iz pravca Strmice i preko Crvene zemlje. Prolaze glavnom cestom, idu najprije tenkovi a onda nailazi i pješadija. Čuo sam komandu "ubijaj sve redom". Vidio sam kako su na dvije freze ubili oko 15 starijih ljudi kod crkve Sv. Jakova. Ove dvije freze bile su sklonjene sa ceste da propuste kolonu tenkova. Kada su naišli pješadinci pokosili su ih rafalima. Čuo sam kako su neke žene molile "djeco ne ubijajte nas" ali nije bilo milosti. Žene su najprije bile izranjavane a potom dokusurene. Ubili su ih pripadnici 7 gardijske brigade (Varaždinci) kako su ih zvali Pume. To jutro u naselju Marići, sa desne strane na trotoaru, gledano u pravcu Strmice, vidio sam još jedno ubistvo. Naime, naišao je jedan naš vojnik, mladić. Digao je ruke i prišao mu je jedan hrvatski vojnik, pripadnik 7 gardijske brigade, i prislonio mu pištolj na sljepoočnicu i pucao mu u glavu. Mladić se srušio mrtav. 11.08.1995. zajedno sa Dušanom Pekićem odlazim u zgradu MKCK da od njih zatražimo zaštitu. Međutim, u MKCK samo nas registruju i odmah pozivaju hrvatsku policiju koja nas odvodi u kasarnu na Senjak. U kasarni su nas tukli njih četrdesetorica. Tukli su nas čizmama i bejzbol palicama. O glavu su mi prebili partviš. Meni su stavili zvono od ovce i ja sam morao blejati kao ovca i revati kao magarac. Sa zvonom su me slikali. Tortura se nastavila u zatvoru na Katalinić Brigu u Splitu. Ovdje su me ispitivali SIS-ovci (državna bezbjednost). Prilikom ispitivanja stavljali su me na struju od poljskog telefona. Na rukama sam imao lisice i na svaku ruku bi prikačili po jednu žicu. Čim malo zavrti osjećaš jaku bol u grudnom košu kao da će grudni koš prsnuti od širenja. Uslijed stavljanja na struju zbog nesnosnih bolova više puta sam gubio svjest ... Beograd, 13.11.1996. godine

MILJANKA FILIPOVIĆ, kći Race, rođena 01.06.1959. godine u Gostilju, opština Čajetina ... oko 10 sati 05.08.1995. godine, stigli smo u Knin. Odmah po prelasku mosta na rijeci Krki, kod prve kuće sa desne strane, zaustavili su nas petorica hrvatskih vojnika. Živko Stojakov je izašao iz kabine, bez naoružanja uzdignutih ruku, i pošao prema njima. Tada sam i ja već iskočila iz prikolice i pošla za Živkom. U tom momentu, bez ikakvog povoda, hrvatski vojnik je u Živkove grudi ispalio kratki rafal. Drugi vojnik, koji je bio sa strane, već kad je Živko pao i kad je bio mrtav, pucao mu je u glavu jednim metkom. Tada skačem na vojnika koji je prvi pucao izgrebavši mu lice, ali sam bila sprečena od ostalih vojnika. Tada mi je naređeno da se skinem, tako da sam ostala u gaćicama i majici. Tako razgolićenu natjerali su me da krenem u pravcu centra grada ... Beograd, 26.10.1995. godine

SLAVKO RNJAK, sin Vase, rođen 21.07.1946. godine u Bukoviću, opština Benkovac ... ujutro na dan 4.08.1995. godine oko 05,15 sati počelo je granatiranje. Vidio


Strana 286


1990 - 1995

sam da su granatirane Ceranje i Kolarina, a onda i kasarna u Benkovcu. Po Benkovcu su granate padale svuda. Vidio sam da je pogođena kuća mesara Petra Drače i Jove Drče kod pijace. Tučena je i kasarna na Kuklju. Rajko Guša i ja se nismo htjeli predati i odlučili smo da krenemo prema Kninu. Došli smo u Parčiće 7.08.1995. i vidjeli smo kako hrvatska vojska i civili, uglavnom je bilo sve u vojnoj uniformi, pljačkaju i pale, odgone stoku. Mi smo se krili u šumi. Odatle smo vidjeli kako su sva sela gorjela, posebno Kistanje ... Beograd, 24.10.1996. godine

SMILJA ERAKOVIĆ, kći Vase, rođena 18.10.1962. godine u Drnišu ... oko 15.00 sati 5.08.1995. godine iz podruma na raskršću u Kninu izvode nas i postrojavaju u kolonu po dvoje. Prilikom postrojavanja dvojica ustaša oduzimaju mi 5000 DM, nešto JU dinara, koje su odmah iscjepali. Skidaju mi vjenčani prsten. U koloni su većinom žene, djeca i starci. Idemo cestom u pravcu mosta na Krki. Kod robne kuće nailazimo na prve leševe. Uz put srećemo ustaške vojnike, koji nas pljuju, deru se, prete, nose televizore, uzimaju auta, stavljaju televizore i ukradenu robu na tenkove, tenkovima gaze automobile i dr. Cestom ima puno leševa civila. Puno je i krvi na asfaltu. U kamp UN ulazimo oko 17.00 sati. Dan uoči odlaska konvoja u SRJ, primim nekakvo rješenje po kom sam ja počinila navodno neke ratne zločine. 16.09.1995. godine predata sam sa još 37 ljudi hrvatskim policajcima koji me odvode u zatvor u Šibenik. Nakon saslušanja istražnog sudije odvode me u samicu. Iz samice ne izlazim nikako puna tri mjeseca. Niti me puštaju na slobodu, niti me više saslušavaju. Ne dozvoljavaju mi da idem u šetnju. Nikakvu optužnicu, niti druge papire nisam dobila, sem rješenja o produženju pritvora.Oslobođena sam 10.01.1996. godine, a 25.01.1996. godine, nas šestoro iz Šibenika krećemo u vozilu MKCK za Beograd. Vozimo se preko Benkovca, Obrovca, Gračaca i Korenice. U ovim mjestima nismo vidjeli nikoga, sve je pusto, a sela uz cestu su sva spaljena. Nema ni ptica, nema ni ljudi, sve je opustošeno. Do Karlovca je sve pusto. Tek tu počinjemo da srećemo ljude i automobile ... Beograd, 18.03.1996. godine

DAVOR OBRADOVIĆ, sin Zdravka, rođen 5.10.1972. godine u Sisku, živio u Petrinji ... 6. avgusta 1995. godine nalazio sam se sa pripadnicima odreda Crvene beretke u Bosankoj Kostajnici. Dobili smo naređenje da krenemo u Dvor na Uni da držimo odstupnicu koloni prognanika koji su se kretali prema Novom Gradu. U Dvor smo došli oko 15 sati. Nedugo nakon toga pojavljuju se pripadnici 2. gardijske brigade Gromovi sa vojnim transporterima. Kad su primjetili kolonu civila odmah su otvorili vatru iz teškog mitraljeza po njima. Mi nismo smjeli otvarati vatru, jer smo se bojali da bi time više ugrozili živote civila. Ja sam u tim trenutcima vidio nekoliko žena i dijete (oko 5 godina) kako leže na cesti krvavi, bez ikakvih znakova života. Tada smo dobili naređenje da se povučemo, jer je prijetila opasnost od opkoljavanja. Naime, nas je bilo tridesetak, a njih je bilo pet puta više a imali su u sastavu tenkove i transportere. Tada smo prešli rijeku Unu i prešli na teritoriju RS ...


Strana 287


1990 - 1995

Beograd, 16.01.1996. godine

MIODRAG KRAGULJAC, sin Milana, rođen 20.11.1969. godine u Topuskom ... dana 06.08.1995. godine zajedno sa kolonom civila, staraca, djece i žena kretao sam se iz pravca Stipana prema Glini. Pred mostom u Glini, uvečer oko 23 sata, bili smo napadnuti od hrvatske vojske koji su na tom mjestu ubili desetak civila, među njima nekoliko djece i žena. Tu smo se razbježali. Negdje oko 3 ili 4 sata ujutro iz pravca Gline čula se žestoka pucnjava. Ustaše su ponovo krenule preko mosta na Glinici, zarobivši veći broj civila, dok su kod bolnice napravili pravi pokolj nad civilima i vojskom koji su se tu zatekli u okruženju. Mile Maslić mi je pričao da je tu ubijeno najmanje 150 muškaraca, žena i djece. Da ne bi ovo mjesto pokolja vidjeli, kada su me zarobili i vozili pored mjesta pokolja, tovareni smo i prevoženi u velikoj hladnjači - kamionu. Odvezeni smo u sportsku dvoranu u Sisak, gdje je odmah počelo maltretiranje i batinanje sa čizmama i palicama prilikom ispitivanja. Tukli su me u predjelu bubrega, padao sam u nesvjest, a pet dana sam mokrio krv. Od zdravstvene pomoći pružili su mi samo polijevanje vodom ... Beograd, 18.01.1996. godine

BRANKO SUZIĆ, sin Miloša, rođen 17.01.1937. u selu Kobiljak kb. 40., opština Dvor .... 26.08.1995. pobjegao sam u kamp UNPROFOR-a kod ukrajinskih vojnika na samom izlazu iz sela Kobiljak. U kampu su mi vojnici UN-a obećali da će me prebaciti na slobodnu teritoriju pa su me odvezli u Žirovac, a iz Žirovca u Glinu. Međutim, dolaskom u Glinu umjesto da nastavim na slobodnu teritoriju završio sam u zatvoru. Pošto kod sebe nisam imao nikakvih dokumenata, UN je izvršio provjeru nazvavši hrvatsku policiju. Nakon toga me je jedna žena Engleskinja, povjerenik za humanitarno pravo, povela u hrvatsku policiju radi dobijanja dokumenata. Dokumenta nisam dobio, ali sam zadržan u policiji, gdje su me počeli odmah mučiti. Iako nisam pušač morao sam pušiti cigaretu za cigaretom, a ujedno su mi na prste lijeve i desne ruke stavljali kleme i spajali sa jakim akumulatorom. Tu su me mučili oko dva sata, da bi nakon toga na moja leđa stavili i pričvrstili sa žicom zastavu trobojku sa srpom i čekićem, koju mi je policija u drugoj smjeni ujutro sa leđa skinula ... Beograd, 15.01.1996. godine

DRAGAN TARBUK, sin Stojana, rođen 6.08.1949. godine u Balincu, opština Glina ... u sredu 9.08.1995. godine u selo Balinac ulazi ustaška vojska. Pljačkaju, najviše televizore i bijelu tehniku, odvoze kamionima, te pale jednu kuću i plast sjena. Do subote sve vreme su pljačkali sve što se moglo na kamione staviti. Sa njima su poslije dolazili i neki civili koji su odvozili traktore i poljoprivredne mašine.


Strana 288


1990 - 1995

Kada su završili sa pljačkanjem oko 17 sati u subotu odlaze iz sela i povlače se u Selište. U našem selu tada je ostalo svega 12 ljudi, svi stariji od 70 godina. U narednih nekoliko dana pljačkanje se nastavlja ... Beograd, 11.06.1996. godine

RADE MASLIĆ, sin Pavla, rođen 27.09.1917. godine u Stipanu, opština Vrginmost ... nalazio sam se na cesti za Topusko, oko 250 m ispred raskrsnice kod glinske bolnice. Ovaj dio kolone sačinjavali su samo civili. Oko Gline čula se žestoka paljba. U suton 6.08.1995. je napadnuta naša kolona. Kolona je presječena, umješali su se hrvatski vojnici. Viču "četnici na hrpu". Jedan koji kaže da je iz Viduševca, nadodaje "ja ću vas ubijati". Odvajaju muškarce, hapse i pucaju. Djecu, žene, i nas starije odvajaju na drugu stranu. Moja ćerka, Maslić Zorka (1950.) krenula je zajedno sa mnom prema grupi koju su već skupljali ustaški vojnici. U jedan moment ona je pošla nešto brže. Baš u tom momentu sa 5-10 m ustaški vojnik je na nju ispalio 3-4 metka. Bila je pogođena i htjela se nakon pada podignuti i upravo kada se podizala onaj vojnik je ispucao cijeli okvir metaka u nju. Nisam ni smio da joj priđem. Ubili bi odmah i mene. Nisam se smio ni okrenuti. Uzdignutih ruku krenuo sam prema ovoj grupi zarobljenih. Tada sam dobio i jak udarac u leđa. Tada su teško ranjena dva mlađa čovjeka. Niko im nije pomogao. Ostali su bugareći i moleći za pomoć. Nešto niže od nas, isto ovako, iz blizine, ubijen je civil, moj poznanik Miljkan Radojčević (star oko 65 godina, rođen u Dugom Selu, opština Vrginmost, oženjen, mjesto ukopa mu se ne zna). Posebno naglašavam da niko od onih ljudi u koloni, a naravno ni moja ćerka, nije bila naoružana, niti u uniformi ... Beograd, 15.08.1996. godine

LJUBICA ROMČEVIĆ, žena Milana, kći Nikole rođena 20.01.1948. godine u Dugom Selu, opština Vrginmost ... dana 06.08.1995. godine pridružili smo se koloni civila koji su se kretali u pravcu Žirovca. Kada je kolona kod Žirovca napadnuta, vratili smo se prema Glini. Kod bolnice smo stigli oko 19 sati kad je na nas otvorena vatra od hrvatske vojske. U koloni su bila većinom, starija lica, muškarci, žene i nejač. Odmah po otvaranju vatre, zajedno sa jednom ženom i dvoje djece, sklonila sam se iza nekih kamiona, a odatle smo prešli u neku šupu u kući do bolnice, gdje ostajemo do jutra. Tokom cijele noći čuli smo pucnjeve, lomljavu stakala na vozilima koja su bila u koloni iz koje smo, zapravo, mi pobjegli. Primjetili smo da je šuma nasuprot bolnice reflektorima bila osvjetljivana te da se u tom pravcu cijelu noć pucalo. Ujutro oko 7 sati čuli smo pozive hrvatskih vojnika na predaju. Izašli smo iz šupe pred glavni ulaz bolnice i krenuli prema školi. Vidjela sam najmanje 6 ubijenih civila, sve starija lica, među njima je bio moj stric Miljkan Radojčević, star preko 70 godina iz Donjeg Sela, kao i tragove svježe krvi. Kada sam vidjela taj prizor pognula sam glavu i tako ušla u školu. U školi se


Strana 289


1990 - 1995

zadržavamo kratko, odakle nas odvoze u Ivanić Grad, gdje ostajemo do 22.08.1995. godine. Dana 22.08.1995. godine odvoze me u Sisak, a odatle u zatvor u Karlovac, gdje me isljeđuju. Sutradan, 23.08.1995. godine, prebačena sam u zatvor Remetinac u Zagrebu. U Karlovcu, rješenjem vojnog suda, određen mi je pritvor u trajanju od 30 dana, zbog krivičnog djela oružane pobune zbog učešća u intedantskoj službi ... Beograd, 22.01.1996. godine

MILAN SLIJEPČEVIĆ, sin Mirka, rođ. 28.07.1941. godine u selu Brnjeuška, opština Glina ... povlačimo se u šumu poviše Glinskog Trtnika u bunker. Pošto smo odlučili da se ne predajemo, u bunker smo nanjeli hrane i posteljine. Sa vrha šume smo pratili šta se dešava. Hrvatska vojska u Gornji Trtnik ulazi u ponedjeljak, 07.08.1995., pljačkaju i pale. Poslije dolaze zajedno vojnici i civili odnose bijelu tehniku, traktore, stoku i sve što se moglo odnijeti. Dana 24.08.1995. godine vidio sam policiju kada je došla ispred moje kuće u Brnjeuški i sa zoljom pucala u kuću. To je bila policija iz Siska. Oni su čuli da se skrivamo u šumi ali nas nisu mogli naći, te su iz nemoći pucali u nju. Tih dana zapalili su tri kuće u Brnjeušci i par sjenika, te 6 kuća u Gornjem Trtniku ... Beograd, 17.06.1996. godine

GORAN ŠARAC, sin Dragomira, rođen 08.10.1959. godine u Karlovcu, ... u Sisku, 10.08.1995.,sa obe strane ceste i na nadvožnjaku u više grupa su nas dočekali hrvatski vojnici, civili i policajci. Dok su vojnici i civili divljali sa kamenicama i željeznim šipkama, policija je stajala, gledala, a nije intervenisala. Na autobusima sva su stakla polupana. Morali smo ležati na podu da bi se zaštitili od kamenica. Bilo je dosta ranjenih. U koloni nisam primjetio UN vozila ... Beograd, 27.02.1996. godine

MIRKO MRKOBRADA, sin Petra, rođen 28.12.1961. godine u Karlovcu ... negdje 4 kilometra prije Gline, 06.08.1995., tuče hrvatska artiljerija, a u tri naleta i po 2 borbena aviona bombarduju izbjegličku kolonu. Tada je stradalo najviše civila sa područja opštine Vrginmost. Vidio sam najmanje 30 leševa. U ovoj koloni bili su sa 3 vozila i predstavnici MKCK, koji mogu posvjedočiti o ovom napadu. Mislim da je to tim iz Vojnića. To veče uspjeli smo proći Glinu i doći u selo Ravnorašće. Tu je kolona opet presječena. Hrvatska vojska iz BOV-ova puca po koloni. Opet ubijanje, samo u mojoj neposrednoj blizini ubijeno je najmanje 10 žena, starijih muškaraca, civila ...


Strana 290


1990 - 1995

Beograd, 19.03.1996. godine

MILE KARAPANDŽA, sin Marka, rođ. 21.08.1947. godine, Gornja Trebinja 28,opština Karlovac ... dana 04.08.1995. godine prilikom razmjene vatre sa ustašama, zarobljen sam na desnoj obali Kupe u mjestu Brođani. Uz velike batine odvode me u mjesto Rečicu, na lijevu obalu Kupe. Tu nastavljaju torturu. Tuku me čizmama po cjelom tjelu, šakama i štakama, od čega sam stalno u besvjesnom stanju. Izbijaju mi i dva prednja zuba iz donje vilice. U takvom stanju odvode me u sabirni centar u Ozlju, gdje me zadržavaju 2-3 dana, ali zbog stanja u kakvom sam bio nisu me mogli saslušavati pa su me prebacili u zatvor Karlovac. U Karlovcu sam malo povratio snagu i svjest, ali je tortura nastavljena i kada me nisu tukli zatvorski čuvari, morao sam se tući sa mojim kolegama koji su bili zatvorenici. Pored toga čak su me oblačili u žensku odjeću i vodili od ćelije do ćelije radi "kurvanja". To mi je nanosilo strašne patnje, iako me niko nije seksualno napastvovao. Često su puštali i muziku, na koju smo morali da plešemo iako to nije bila muzika za ples. To je jako zabavljalo zatvorske čuvare. U Karlovcu već počinjem osjećati posljedice od batina po glavi. Slabije vidim, čujem sve lošije, gubim ravnotežu, osjećam utrnjenost desne strane lica, kao i bolove u kičmi i desnoj strani rebrenog luka. Tražio sam liječničku pomoć ali je nisam dobio. Iz zatvora Karlovac prebacuju me dana 20.09.1995. godine u zatvor Remetinac u Zagreb. U Svetošimunskoj bolnici utvrđeno je da sam od udaraca pretrpio oštećenje mozga sa komplikacijom lošeg vida i sluha kao i poremećaj centra za ravnotežu, te naprsnuće dva rebra na desnoj strani prsa ... Beograd, 18.01.1996. godine

MIRKO KLJAIĆ, sin Luke, rođen 10.08.1959. godine u Ploči, opština Gračac ... u sredu 9.08.1995. ustaše ulaze u Ploču. Pljačkaju i pale. U četvrtak rano ujutro nastavljaju dalje prema selu Kik. Prvo ga pljačkaju pa pale. Prema šumi u kojoj smo bili ispaljuju rafalnu paljbu nesumice, te ispaljuju nekoliko zolja. Povlačim se dublje u šumu. Sutradan se ponovo prikradam na ivicu šume, odakle gledam kako ustaški vojnici pljačkaju stoku, odvoze konje, krave i svinje, ubijaju pse. Sve se ovako ponavlja narednih nekoliko dana. Sredinom avgusta u selu više nema nikoga. Nema kuća, popaljene, nema stoke nema nikakvih stvari, sve je opustošeno. Preko dana nismo smjeli paliti vatru, niti se pojavljivati iz šume jer su selom prolazili i vojska i civili koji su pljačkali. Što se više primicala jesen, postajalo je hladnije. Počele su i jesenje kiše. Rezerve hrane bile su sve manje. Po šumi sam počeo skupljati šljive, drenjine, lješnjake. Glad je počela da pritišće. Oko 1. novembra pao je prvi snjeg. Odlučujemo se da bi šumom prešli u Bosnu, pa tih dana vršimo pripreme. Međutim, 20.11.1995. godine zarobljava nas hrvatska policija ... Beograd, 13.06.1996. godine


Strana 291


1990 - 1995

NEDJELJKO ORLIĆ, sin Ilije, rođen 5.10.1957. godine u Otočcu ... 19.09.1995 zbog bolova i fiksatora u nozi prebačen sam u Svetošimunsku bolnicu u Zagrebu. Tu ostajem četri mjeseca. Tretman je ovdje užasan, gore je nego u zatvoru, ne daju nikakvih lijekova, stalno nam prijete. Bolesnicima su vadili svaki dan krv u velikim količinama. Nekima i po četiri puta dnevno. Često im je dolazilo zlo. Dvojica su umrla. Jedan čak poslije davanja injekcije, a drugi je preminuo od velikih batina. Mislim da se zvao Milan Jazavac. Do mene u sobi ležao je Ranko Rosić iz okolice Karlovca, iz Sjeničaka, star 22 godine. Imao je tešku povredu glave. Doktori su zavijajući mu glavu od flastera i gaze napravili na čelu veliko latinično slovo U. Doktor Marušić je dao ideju zajedno sa bolničarom Antom, pa su zajedno njih dvojica napravili ustaški znak na glavi bespomoćnog ranjenika. On dugo nije bio pri svjesti ... Beograd, 11.03.1997. godine

NENAD DEVIĆ, sin Ljubomira, rođen 14.08.1962. godine u Gornjim Rankovićima opština Teslić ... dana 4.08.1995. godine zatekao sam se na položaju u selu Dabar. Ja sam se nalazio u prvom rovu do neprijatelja. Sa mnom je bio još i Dušan Jokić. Držali smo položaj do oko 13 sati toga dana. Kad je stalo granatiranje izišao sam iz rova na jedno uzvišenje. Odatle sam vidio da gore kuće nama iza leđa. Nestalo nam je municije i ja sam Jokiću rekao da ide po municiju. Dušan se vratio i reče mi "ajmo". Ja sam pomislio da je on vidio naše i krenuo sam pored Dušana i odmah sam upao među grupu ustaša. Počeli su me tući sa kundacima. Oborili su me na zemlju i zavezali. Dok sam bio na zemlji čujem viču "drži ga, baci pušku" i vrlo brzo su savladali i Dušana te ga svezanog bacili pored mene. Žarko Gavrilović je bio u drugom bunkeru, a sa njim su bili Nikola Putica, Vlado Bobić i još jedan kojeg su zvali Kockar. Na Žarkov rov su bacili 5-6 zolja i zvali ih na predaju. Pozivali su ih megafonom. Kockar je bio izvukao bombu, ali Žarko ga je spriječio. Ustaše su govorile da im neće ništa ako se predaju. Na kraju su se predali. Odmah poslije predaje jedan ustaša je nožem zaklao Kockara jer ga je navodno prepoznao. Čuo sam da je Kockar vikao nemoj me zaklati. Odvlače ga u bunker, a zatim bunker pale i viču "biće pečenja"... Beograd, 25.10.1996. godine

SAVA STJELJA, iz Zagrada, rođena 1926. godine u Polači, opština Benkovac ... dana 4/5.08.1995. godine, noću oko 1 sat krenula sam iz Zagrada za Benkovac. Vozio nas je Slavko Munjes u svom traktoru. Sa mnom su bila i moja djeca. U Benkovcu smo prešli u kamion Rade Ostojića iz Biljana Gornjih. Moj muž Branko i sin Mirko krenuli su iz Zagrada sa osobnim kolima "Mercedes 200D", sa kojim je upravljao Mirko. Sa njima je bio i Dušan Ivaneža, s tim da je Dušan sjedio na mjestu suvozača. Pored mene u kamionu su bili Mirkova žena Vedrana i djeca Savo (8) i Aleksandra (3), te još ljudi iz Zagrada. Cijelim putem Mercedes je išao iza kamiona jer je pratio nas i snabdjevao nas sa hranom i vodom.


Strana 292


1990 - 1995

U Petrovcu je kamion ostao bez goriva, a onda nam je jedan čovjek ponudio gorivo ako mu povezemo robu, na što je vozač pristao. U nedjelju smo nastavili put od Petrovca prema Ključu. Kada smo odmakli od Petrovca nekih 12-15 kilometara, čula sam zvuk aviona a odmah zatim i detonacije. Pošto je auto bilo pokriveno ceradom ja nisam vidjela te avione. Inače kolona se lagano kretala a nakon detonacija kamion se zaustavio i mi smo počeli svi iskakati iz kamiona vani. U kamionu je bilo i ranjenih. Čim sam izišla vani, pošto je Mercedes bio odmah iza kamiona, vidjela sam sina Mirka bez glave. Dušan Ivaneža je sav krvav po glavi izišao vani iz automobila. Moj muž Branko je i dalje sjedio nepomično na zadnjem sicu, a krv mu je curila iz usta. Neko je doviknuo "ovi su mrtvi". Na autu Mercedesu bilo je razbijeno vjetrobransko staklo. Vidjevši tu scenu žalim iz sveg glasa i pogledom tražim unuke koji su se razbježali pored ceste. Uskoro su se pojavili žena Mirkova i oboje djece. Vedrana je bila ranjena u mišicu lijeve ruke. Vrlo brzo kod nas se pojavio jedan vojni kamion i vojska pa su nas sve potrpali u taj kamion, dok su na licu mjesta ostali i kamion sa kojim smo putovali i Mercedes i još neka vozila. Još dok sam bila blizu Mercedesa vidjela sam da je ovo auto počelo goriti. Vjerovatno se zapalilo gorivo koje se nalazilo u gepeku. Poslije sam čula razne priče i jedni su govorili da je auto potpuno izgorio i da su u njemu izgorjela i tijela sina mi i muža. Drugi su opet govorili da tijela nisu potpuno izgorjela. Ni danas nisam saznala pravu istinu, a voljela bih je saznati, i ako je bilo što ostalo od njih da saznam gdje su njihovi ostaci sahranjeni. U vrijeme ovog događaja moja snaja Vedrana bila je pred porođajem. Otišla je u bolnicu oko 24.08.1995. godine, a porodila se 29.08.1995. godine. U toku porođaja Vedrana je umrla ne vidjevši bebu. Rodila je žensko dijete i dali su joj ime Tanja ... Beograd, 16.01.1996. godine

DUBAJIĆ ŽELJKO, sin Mile, rođen 2.05.1965. godine u Donjem Lapcu, opština Donji Lapac ... 06.08.1995. kretao sam se u izbjegličkoj koloni od Petrovca prema Ključu. U jednom momentu je iznad kolone u brišućem letu nadletio avion. Uskoro se ponovo začuo zvuk aviona a iza toga i detonacije. Odmah poslije detonacije ja sam izbačen iz vozila vani pored ceste. Josipa i njena kćerka ostali su u vozilu. Vozilo je bilo izbušeno sa gelerima. Kad se razišao dim i kad sam došao svjesti, skočio sam iz jarka i najprije sam vidio svoju sestru kako leži na cesti bez glave. Izlazi iz vozila i Josipa i traži sina i pronađe ga u kabini kamiona mrtva sa razmrskanom glavom. Dara Drča je bila još živa, ali pogođena svuda po tijelu. Do Petrovačke bolnice je umrla. Dušan je bio ranjen u nogu i glavu. Vidio sam ga pored kamiona. Preživio je ali je ostao bez desnog oka .... Beograd, 04.11.1996. godine Svjedoke saslušali advokati Savo Štrbac I Radivoj Nikolić u prostorijama VERITAS-a


Strana 293


1990 - 1995

Kroz hrvatska mucilista “Ono što ostane to je ulazak gardista. Pokupe dvadesetak zatvorenika i odvedu ih, vrati se pola njih. I tako svake večeri” Petar Fjodorov je blag čovek; teško biste u njemu prepoznali penzionisanog pukovnika, još manje čoveka koji je prošao strašnu torturu u hrvatskim mučilištima. Do 1991. bio je nastavnik u Vojnoj akademiji u Karlovcu, gde je živeo sa svojom porodicom, verujući u miran razlaz jugoslovenskih naroda, ako ga uopšte bude bilo. Počelo je sa zaglavljivanjem papira u bravu stana, obeležavanjem poštanskih sandučića vojnih lica, pa sandučića Srba u Karlovcu, nastavilo se legitimisanjem na ulici i učestalim telefonskim pozivima: Još ste tu?! Ako vas sledeći put nađemo, nećete biti živi! Započelo je i vrbovanje: Čujte, voleli bismo da u našoj vojsci imamo oficira ruske nacionalnosti. Sigurno ćete dobiti visok čin! - Preći ću, ako vidim da je još koji Rus prešao na vašu stranu!, odgovarao je potpukovnik Fjodorov. Onda su na kasarnu u Karlovcu doletele prve mine; neoprezni poručnik Manojlović biva preklan u jednoj kafani, metak iz snajpera pogađa ciglu iza glave Petra Fjodorova... U opkoljenoj kasarni nastaje nesnosno stanje, voda se pije iz radijatora. Potom je načelnik vojne škole general Damjanović održao govor: Ko želi da napusti kasarnu, neka ode. Ko bude želeo da se vrati, vrata su mu otvorena. Hrvatski kadar je otišao. Meni se, ubrzo, dogodio infarkt, morao sam na VMA. U naš stan se odmah uselio ambiciozni potporučnik Radetić, kome sam predavao. Pošto sam bio omiljen u školi, trebalo me je ocrniti i Radetić je u mom stanu “pronašao” gomilu oružja i lekova (sin mi je lekar), tako sam postao učesnik “četničke zavere”. Otišli smo kod tašte u Tušiloviće kod Karlovca; pošto platu nisam dobijao, počeo sam se baviti poljoprivredom. Živeli smo na samoj graničnoj liniji, nismo imali problema sa komšijama Hrvatima, osim kad su tamo dolazile njihove jedinice iz Hercegovine i sa Banije, nije se moglo živeti od njihovih snajpera. Zagorci su bili simpatični, kad dođu na smenu, kažu nam: Bog dečki, mi smo iz Zagorja, 15 dana ste mirni! Bila je tu Umpa zona, prilično je bilo mirno. Želeo sam da pomognem meštanima, kaptirao sam izvore da stoka pije čistu vodu, pokušao da nađem pogodno mesto za turbine jer nije bilo struje, i zajedno sa meštanima uspeo da napravim novi most preko Korane. Stari je odnela bujica, ljudi su morali da idu 50 kilometara preko Slunja da bi došli do ambulante. Most je pušten u saobraćaj na Mitrovdan ‘94. RUSKI PUKOVNIK: Neočekivano je krenula “Oluja”, čuli smo proglas Tuđmana i Šuška: Građani, idite u koloni, niko vas neće dirati! Sa ostalima smo krenuli putem Vojnić, Vrgin Most, Glina, Žirovac, Dvor na Uni. Zbeg je milio u šest kolona i bio bombardovan kod Gline, izgorelo je mnogo vozila. Naravno, niko to nije očekivao, smatrali smo da nas štite UN. Zašto bi dirali civile? Glinski korpus se povukao u dubinu, ostale su male jedinice na prvim položajima, praktično 180 hiljada hrvatskih vojnika okomilo se na nezaštićen narod. Na potezu Glina, Vrgin Most, Topusko, u okruženju se našlo 30 hiljada izbeglica. Da bih zaobišao krkljanac, išao sam šumskim putem preko Petrove gore, i našao se 200 metara ispred kolone. Nas stotinak civila na mostu pred Glinom okružile su hrvatske jedinice. Krenem ka njima, najednom zapucaju i ubiju ženu koja je stajala nekoliko metara iza mene. Viknem: ja sam vojno lice, u ime Ženevske konvencije hoću da razgovaram sa vašim starešinom! Onesvestio me je udarac po glavi. Kad sam došao sebi, vidim da su muškarce izdvojili i čujem kako se vesele što su ulovili “ruskog pukovnika”. Postrojava se vod vojnika, jedan im komanduje: Poređajte ih uza zid! Pušku puni! Od straha, ljudi su počeli da padaju, nesvesno vrše nuždu, plaču, zapomažu. Jednom do mene kažem: Bol traje sekundu, nemoj tu da kukaš, da se ovi iživljavaju.


Strana 294


1990 - 1995

Potom se vojnicima komanduje: Ostav, prazni oružje! Stojimo i dalje uza zid, sad bacaju konzerve među nas i gađaju ih iz pištolja. Bila je to antiteroristička jedinica Sisačke županije, pod komandom Đure Brodarca. - Gde je taj! - Evo ga! Vezuju mene i trojicu policajaca u uniformama, odvode nas, jednog po jednog. Počinje premlaćivanje, šutiranje uz psovke: Majku ti četničku! Nisam mogao da ustanem; slomili su mi rebra, a stalno očekujem nešto još gore. Onda su me gurnuli niz stepenice, sa drugog sprata. Njihov štab bio je u hladovini, pored bunara, čujem kako pričaju: Šta ćemo da radimo sa ženama i decom? - Primetiće ovi iz Unprofora, vodićemo ih hladnjačama. Stavili su mi lisice, ostale muškarce, njih 26 uvezali su žicom i počeli da ubacuju u hladnjaču. Mene i ovu trojicu policajaca ubacili su u jedno vozilo, u gepek - Za vas nema milosti, osuđeni ste na smrt, govorili su. Vozilo se negde zaustavlja, čujem naše pratioce kako se hvale: Gospodine generale, uhvatili smo jednu veliku zverku! Tišina, general se ne odaziva. Poklopac na prtljažniku se otvara, ugledam Petra Stipetića, zamenika glavnog načelnika štaba Hrvatske vojske. Poznajem ga od 1956, sedam godina radili smo zajedno u Školi za rezervne oficire u Bileći. Predavao je taktiku, ja zaprečavanje. Nije me prepoznao. Glava mi je bila izobličena; ko god je dolazio, šutirao me je u leđa, onako vezan udarao sam glavom o zid. Pita: Ko si ti? - Zar me ne prepoznaješ, Fjodorov! Trgne se, opsuje: Jebem ti sunce! Šta ćeš tu?! Okrene se vojnicima koji nas vode, kaže: Ispitati slučaj. Ako je kriv, dati ga na sud, ako nije odmah ga pustite! ISLEĐIVANjE: Noć je. Dovode nas na mesto gde je trebalo da se obavi egzekucija. Izlazi desetak ustaša, kažu: Jeste li ih doveli? - Nema ništa od toga, Stipetić ne dozvoljava, odgovaraju im naši čuvari. Počeli su da psuju i Stipetića da je jugooficir, da i njega treba likvidirati... Dovode nas u Petrinju, u njihov štab. Gardisti nam priređuju “toplog zeca”. Vezuju su mi žicu oko vrata, vuku me i tuku nogama, rukama, palijama. Izdržao sam u jednom pravcu, u drugom sam dobio jak udarac u slabinu i onesvestio sam se. Kad sam došao sebi, vidim da dovoze hladnjaču sa onih 26 ljudi. Bilo mi je drago što nisu izgoreli u Železari. Otvorili su hladnjaču, samo jedan je bio na nogama, neki Željko Pavlović. Ostali su popadali jer su im uključili grejanje, ostali su bez kiseonika. Od one žice, sav sam odran po licu i vratu. Sad idemo za Sisak, tamo je sabirni logor. Dolaze puni kamioni i autobusi vezanih ljudi; neke odvode vezanih očiju, komešanje. Doveli su nas u sportsku halu, gde se nalazi 200 zatočenika i desetak policajaca sa pendrecima u rukama, razmeštenih oko njih. Utrča jedan gardista i upre prstom u mene, kaže: Ovaj je četnički general! Nastaje prebijanje, pred tih dvesta ljudi. Više ne osećam udarce, samo molim boga da vidim otvorena vrata. Pokušaću da bežim, neka me odmah likvidiraju. Ili ću skočiti glavom kroz prozor. Četvorica me vode na saslušavanje. Kako se pokrenem, imam utisak da mi neko stavlja užarenu lopatu u stomak. Proćelavi islednik tera stražare napolje. Oni bi da uživaju u mojim mukama - Pa, mi moramo... - Napustite prostoriju, kategoričan je. Vidim dva policijska oficira, stoje na prozorima. Moja namera da skočim se izjalovila. Islednik me posmatra, izobličenog, kaže: Ne odobravam takve stvari. Kažem: Ja sam u penziji, nisam bio ni u kakvim vojnim formacijama, živeo sam kod tašte! Pričam i gledam flašu kisele vode - Mogu li? - Samo izvolite. - Mogu li još malo? - Služite se! Ne mogu da verujem; čitavu večnost nisam pio vodu. Do tada su se iživljavali i tako što su mi davali prljavu vodu. Pričam i osećam da mi se gubi glas, ne čujem samog sebe. Opet pijem vodu, opet šapćem. Ipak, voda i normalan razgovor malo su me povratili. - Vi se odlično branite, kaže islednik, ali ja vam ništa ne verujem! Kao oficir, sigurno ste učestvovali u ratu! I da znate, ja vas poznajem iz Bileće! Ohrabrim se, kažem: Pa, kakav sam bio? Bili ste jedini viši oficir koji je normalno komunicirao s vojskom. Ali, nemojte da mislite da vam sada verujem! Dozvolio mi je i da se umijem i nije mi vezao ruke kad sam odlazio. Vidim da se atmosfera


Strana 295


1990 - 1995

promenila nabolje, i policajci se drugačije ponašaju prema meni. Samo što sam se malo opustio, dolazi po mene njihova vojna bezbednost. Nekakav krupan satnik, kaže: Nisu nam potrebni pratioci, pa ko bude jači od nas dvojice! Kao duhovit je; jedva se držim na nogama, on je grdosija. U toku ispitivanja, stalno mi govori: Nije istina, lažeš! Kažem: Vi ste pametan i kulturan čovek, tražite moj iskaz i ja ću vam ga dati, a vi odlučite da li je to istina ili nije. Kad sam rekao da je kulturan, kao da sam ga podstakao da se uljudnije ponaša. Sledi razgovor sa islednikom državne bezbednosti. Ispostavilo se da ga je moj sin operisao. Smeje se, kaže: Da je znao šta će se desiti njegovom ćaći, sigurno bi me zaklao na operaciji! Prošla su isleđivanja, ali ne i maltretiranja u sisačkom logoru. Kao, u poverenju mi šapnu: Čuli smo od oficira da će vas ujutro likvidirati! Posle dolazi drugi, kažu: Pošto ste vojno lice, odabrali smo vam časnu smrt streljaćemo vas! Koljemo samo četnike. Pomislim, hvala bogu, samo da mi ne vade oči! Sad, ma koliko sumnjali u njihove reči, ne možete da spavate. Ne znate ni koje je doba, stalno gori svetlo. Sutradan dolaze, razmahali se - Šta je to, je l’ smo se dogovorili da ga više nećemo videti ovde! KOD SVETE NEDELjE: Posle sedam dana provedenih u logoru, vode nas u mesta u kojima smo radili. U autobusu nam ne daju da sedimo na sedištima, moramo na pod, jedan za drugim raširenih nogu sa rukama za vratom. Jedan pratilac repetira pištolj, u drugoj drži pendrek, tera nas da pevamo ustaške pesme. - Pevaj! Kome je do pesme? Stiže udarac pendrekom u moj vrat, drugi po glavi. Primetili su da ne otvaram usta. U Karlovcu je samo jedan ostao da nas čuva, i odmah počeo da mitinguje - Ovo su četnici koji su vas bombardovali, klali i maltretirali! Odjedanput se iskupila velika gomila, hoće da nas linčuju. Počeli su da pljuju po autobusu, ovaj viče: Nemojte, to je hrvatski autobus! Vraćaju se ostali čuvari, kažu: Nema mesta u zatvoru! Jedan predlaže: ‘Ajde da ih pobijemo u Jamadolu! Mislim, dajte već jedanput, učinite to da se rešim muka! Vode nas starim putem; sigurno nas vode u Kerestinec, tamo su streljali. Kad smo došli kod raskršća za Svetu Nedelju, vidim, skreću za Zagreb. Ostalima šapćem: Ne vode nas na streljanje! Odveli su nas u novi logor, u Remetinec. Uvedu nas u jednu malu prostoriju, na kojoj se zidovi zatvaraju električnim putem. Naguraju nas, morali smo da stojimo dignutih ruku. Brzo nam je ponestao kiseonik i više ljudi se onesvestilo. Počnem da pričam viceve, što kažu, od muke. Smejemo se; zid se otvara, prozivaju nas i pretresaju. Tražim naočare u kesi, vidim da je sat nestao, napipam metak. Stavio ga je neko od stražara, bio sam blizu prozora i izbacio ga. Da su ga pronašli, ne bih se dobro proveo. Odmah sam zatražio lekarsku pomoć, počeo sam da mokrim krv i krvarim iz usta. Hematomi su se otvorili, svuda po telu. Doktorici Žgeli, ljutoj što su me doveli noću, kažem: Molim vas, dajte mi nešto da sprečim krvarenje! Dala mi je nešto i uzela mokraću za pregled. Zapravo, bila je to krv, ne mokraća. Vidim da je logor dobro organizovan: dali su nam tuševe, oprali smo se, dali nam ležajeve. I nisu nas tukli. Imate šetnju od dva sata, imate redovne obroke, doduše u tanjirima veličine tacne za kafu, ali bili smo mirni. Došli su iz UN, popisali nas. Kome nisu dozvolili da bude popisan, odveden je tobož na lekarski pregled. Odmah sam intervenisao. Naučio sam i ostale da kažu ko je bio sa njima, koga su odveli. Posle je jedna službenica UN pitala: Ima li ko šta da kaže? Javio sam se. Tri i po sata pričao sam toj Švajcarkinji kroz šta sam prošao, plakala je. Plakao sam i ja, proradile su emocije. Naznačila je da svaka sledeća poseta Crvenog krsta prvo pita za mene. Zaista, to se kasnije redovno dešavalo. KOMŠIJA PAVLOVIĆ: Stigla je prva optužnica, za oružanu pobunu po članu 235. Promenjena je posle nekoliko dana, optužen sam za podrivačku i terorističku delatnost po članu 4. zakona koji je donet po hitnom postupku. Kažu mi: Morate imati advokata po službenoj dužnosti! - Meni ne treba advokat, nisam kriv! - Mi ćemo vam ga dati! I pojavi se taj advokat, moj komšija Pavlović, iz Karlovca. Obradovao sam se, avaj! Na prvom ročištu, on me je počeo napadati. Kažem: Ja


Strana 296


1990 - 1995

ne želim vas za advokata, sam ću se braniti! - Nastradaćeš ako se sam braniš! Još više ću nastradati sa vama! Moja supruga je bila puštena iz logora, posle dve nedelje. Kad je došla da me poseti, preko Crvenog krsta, rekao sam joj: ‘Ajde ti, idi. Ne mogu da pričam! Bio sam u jadnom stanju, za tih mesec dana smršao sam 30 kilograma. Hteli smo da angažujemo advokata Silvija Degena, rekao je: Čujte, to je teška optužnica, više politička. On će dobiti 15 do 20 godina robije, mogu mu omogućiti da dobije osam. Ali, moj izlazak na sud košta 5 000 maraka. Supruzi kažem: Nemoj da se zadužuješ! Neću živeti duže od nekoliko meseci, kamoli osam godina. PSIHA: Došlo je suđenje. Bila je smejurija od optužnica za onih 26 ljudi, iz hladnjače. Pita sudija: Šta si bio u vojsci? - Pešadinac! - Tri godine zatvora! Artiljerci su dobili šest godina zatvora, tenkisti devet. Mada su bili obični civili, niko od njih nije ni bio u uniformi. Prva optužnica za mene bila je da sam ‘srbočetnik’ - pridružio se njihovim formacijama u činu pukovnika, dao im logističku podršku, napravio most za prelazak diverzanata. Pobio sam te tačke optužnice. Ustane tužilac Zdravko Car, kaže: Odustajem od optužbe! Sud je doneo odluku da se oslobodim izdržavanja kazne! Na moje zaprepašćenje, sudsko veće, zapisničari, i oni koji su prisustvovali suđenju, počnu da aplaudiraju. Bila je to prva oslobađajuća presuda u Hrvatskoj. Ostao sam još mesec i po, tobož pod zaštitom policije. Stanovao sam na četvrtom spratu, svaki dolazak lifta izazivao mi je užasan strah - doći će da me linčuju. To se nije dogodilo; 26. januara došao je po mene Međunarodni Crveni krst, odveli su me na granicu. Stajao sam sat i po, nije mi bilo prijatno. Bilo je slučajeva da ponovo hapse na granici i podignu novu optužnicu, po drugom osnovu. Protiv mene to nisu mogli: prvi put su me optužili po članu 235. za oružanu pobunu, pa su ga sami ukinuli. Pa za podrivačku i terorističku delatnost, optužnicu koju sam pobio. Lopov nisam, nisu imali za šta da me optuže. Kad sam prešao na ovu stranu granice, počeo sam da jecam... Znate, moja psiha... Povređenost je doživotna. Tri meseca iz kreveta sam ustajao uz pomoć drugih. Ali, to se zaleči, ono što ostane to je ulazak gardista. Okupe dvadesetak zatvorenika i odvedu ih, vrati se pola njih. I tako svake večeri. Kad sam prvi put sanjao zatvor, morala je da dođe Hitna pomoć. Često mi se događalo da kad izađem u grad, ne znam gde sam. U Novom Sadu, Karlovcu ili Beogradu? Od one trojice srpskih policajaca koji su bili sa mnom, jednom je potpuno opala kosa, drugi je osedeo a treći je izvršio samoubistvo, kad je izašao na slobodu. Ljudi koji su me tukli bili su mladi. Danas, ja ih ne mrzim, znam da su bili zavedeni tom ludačkom nacionalističkom retorikom. Hteli su da pokažu svoje veštine: da padnem od prvog udarca, da me onesveste jednim udarcem... Oni koji su ubijali nedužne ljude, moraju biti kažnjeni. Prosto, da bi ljudski rod nastavio da živi normalno. Sada sam podneo tužbu Međunarodnom sudu pravde u Strazburu, zbog suđenja civilima na vojnom sudu. Mada sam 30 godina radio u Hrvatskoj, zabranjeno mi je useljavanje “zbog interesa Republike Hrvatske”. Iako je ministar pravosuđa Šeparević napisao da se slaže da mi treba dati nadoknadu za duševnu patnju koju sam pretrpeo. U mom slučaju izgleda, prvi put su priznali za svoja nedela. A ljudi kad čuju za logoraše, ponašaju se kao da smo okuženi. Svi nas izbegavaju; država nas se stidi zbog toga što nam ništa nije pomogla, stide nas se i oni koji su nas mučili... Ali mi ne možemo da nestanemo. LjUBIŠA STAVRIĆ Pakračka poljana Bilo je mnogo leševa pored Žirovca, svi su spaljeni u Železari Sisak. Pričali su mi


Strana 297


1990 - 1995

ljudi koji su u kamione tovarili te leševe. Jedan od njih je sada u Kanadi, drugi se vratio u Hrvatsku. Dvojica su preživela Pakračku poljanu, gde je ubijeno 2 500 ljudi, u jednog Matiju ispucali su rafal, metak ga nije takao, drugi je morao da pojede uvo od komšije, da bi preživeo.

Ubiti, proterati, raseliti! OPTUŽNICA haškog tužilaštva protiv trojice hrvatskih generala - Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka, raspolaže mnogo većim dokaznim materijalom nego što se dosad mislilo. Ne radi se samo o količini, nego i o njihovoj verodostojnosti i snazi. Temelj optužnice protiv hrvatskih generala je 17 transkripata sastavljenih u kabinetu bivšeg predsednika Franje Tuđmana, obelodanio je nedavno zagrebački "Nacional". Prema mišljenju haškog tužilaštva, ti transkripti dokazuju da je postojao plan etničkog čišćenja Srba s područja nekadašnje Republike Srpske Krajine, iza kojeg je stajao politički i vojni vrh hrvatske države. Dosad se mislilo da je transkript Tuđmanovog sastanka s najvišim vojnim i političkim vrhom, 31. jula 1955. na Brionima, jedini ključni dokaz kojim haško tužilaštvo raspolaže protiv hrvatskih generala. Međutim, tužilaštvo je uspelo da dođe do niza drugih značajnih transkripata, prema kojima je plan isterivanja Srba iz Hrvatske započeo još 1992. u skladu s Tuđmanovom idejom o "humanom preseljenju stanovništva. MORAJU NESTATI OVAJ nedeljnik je stekao uvid u sadržaj optužnice haškog tužilaštva na 44 stranice protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, u kojem Tužilaštvo iznosi pregled materijala kojim će dokazati odgovornost trojice generala za zločine nad srpskim stanovništvom pre, tokom i posle operacije "Oluja", u razdoblju između jula i septembra 1995, kao i dodatak od 16 stranica s raznim aneksima u kojima su popisane srpske civilne žrtve. Ti zločini, prema tužilaštvu, počinjeni su etničkim čišćenjem koje je smišljeno u sklopu zajedničkog zločinačkog poduhvata. Republici Hrvatskoj i optuženim generalima neće biti lako da sruše tezu haškog tužilaštva o zločinačkom poduhvatu koja, ako se dokaže, može imati dalekosežne negativne posledice za međunarodni položaj Hrvatske, ali i za njenu bližu i dalju prošlost. Kako bi se dokazalo postojanje takve organizacije, haško tužilaštvo u optužnici polazi od Tuđmanovog brionskog sastanka s najvišim vojnim i političkim vrhom, na kojem je doneta odluka o napadu na RSK i u samom uvodu dokazivanja postojanja zločinačkog poduhvata navodi Tuđmanovu izjavu: "... važno je da se ti civili pokrenu i tada će ih slediti vojska, i kada se kolone pokrenu, to će imati psihološki efekat jednih na druge." Tužilaštvo navodi kako je na istom sastanku Tuđman naglasio: "...moramo izvršiti takve udare da Srbi praktično moraju nestati." Na Tuđmanovu izjavu tužilaštvo je nadovezalo i izjavu Ante Gotovine s istog


Strana 298


1990 - 1995

sastanka: "Veliki broj civila već napušta Knin i kreće se prema Banjaluci i Beogradu. To znači, ako nastavimo s ovakvim pritiskom, verovatno za neko vreme neće ostati puno civila nego samo oni koji su morali da ostanu jer nisu imali mogućnosti da odu." Tužilaštvo objašnjava tu Gotovinovu izjavu tvrdeći da je 2. avgusta 1995. on na terenu definisao prirodu spomenutog "pritiska" na civilno stanovništvo izdajući naređenje za udare "na gradove Drvar, Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac vatrom iz topova". ETNIČKO RAZGRANIČENJE KAD objašnjava postojanje zločinačkog poduhvata, tužilaštvo se ne bavi toliko vojnim aktivnostima, već to objašnjava s nekoliko važnih činjenica i izjava najviših hrvatskih državnih zvaničnika još od 1992. Tužilaštvo smatra da je cilj proterivanja Srba iz Krajine, zapravo, bio dugoročni interes predsednika Tuđmana povezan s idejom o potrebi etničke homogenosti nacija na određenom prostoru. Tuđman je, prema tvrdnjama tužilaštva, etničku rascepkanost na prostorima Jugoslavije video kao istorijski problem koji može biti rešen, na primer, preseljeljem stanovništva s jednog područja na drugo. Bilo je to razumno rešenje za Tuđmana i njegove najbliže saradnike, kao i za srpske zvaničnike, za njih je preseljenje dva naroda bilo od zajedničkog interesa, tvrdi tužilaštvo. U septembru 1992. bosanski Srbin Nikola Koljević, visoki zvaničnik tadašnje "Republike Srpske", predstavio je Tuđmanu takav plan. Tuđman je 8. januara 1992. izjavio: "Treba biti otvoren za razgovore o teritorijalnom razgraničenju, što je prihvatljivo gledajući istorijski, pokazalo se kako je takvo razumevanje problema ne samo potrebno nego je i u smislu preseljenja stanovništva i tako dalje..." Tuđmanov savetnik i nekadašnji premijer Hrvoje Šarinić, 29. avgusta 1995, prema predsedničkim transkriptima, prepričavao je Tuđmanov razgovor s Miloševićem, kojem je rekao: "Reći ću vam nešto protiv svojih ličnih etičkih načela, ali, što pre bude Srba manje u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji, biće bolji naši budući odnosi. Autonomna regija unutar Republike Hrvatske bila bi potencijalni trojanski konj za srbijansku politiku. Milošević je rekao: "Šta s tim?" A ja sam dodao, gospodine predsedniče, šta će se dogoditi ako napustimo situaciju kao što je ova. Tada sam mu rekao o 4,5 miliona ljudi koji su se preselili posle Drugog svetskog rata i rekao sam mu da ne treba da upotrebljavamo velike reči poput etničkog čišćenja, ljudi se sele kako bi stvorili normalno okruženje u kojem se može trgovati i slično..." U obrazloženju zločinačkog poduhvata tužilaštvo ističe kako se odlučnost da hrvatske teritorije u granicama Hrvatske budu dovoljno hrvatski reflektirane i u Tuđmanovom odbijanju kada su u pitanju neki teritorijalni ustupci. Tuđman je, tvrdi tužilaštvo, odbio potencijalni sporazum prema kojem je bilo predviđeno da regija bosanske Posavine na severu Bosne i Hercegovine pripadne Hrvatskoj. On je to posmatrao tako da bi, ako se hrvatskom entitetu vrati Posavina, on morao da vrati 300.000 izbeglih hrvatskih Srba u Hrvatsku, što nipošto nije hteo. HTEO POSAVINU U RAZGOVORU sa saradnicima 18. septembra 1995. Tuđman je dodao kako se, umesto da se sprovodi spomenuta ideja, bosanski Hrvati iz Posavine treba da se nasele u zapadnoj Slavoniji koju su Srbi napustili posle akcije "Bljesak". Tome u prilog, tvrdi Tužilaštvo, ide i izjava tadašnjeg hrvatskog premijera Nikice Valentića koji je posle operacije "Bljesak" izjavio: "Srpski problem u zapadnoj Slavoniji je rešen. Nema više od hiljadu preostalih ljudi, uglavnom starijih žena, i nema više od 300 do 400 osoba koje predstavljaju nekakve političke faktore."


Strana 299


1990 - 1995

Posle je Tuđman na sastanku sa saradnicima 28. septembra 1995. istakao da je globalni povratak srpskih izbeglica u Hrvatsku neprihvatljiv i da čak povratak od 150.000 Srba može biti problematičan. Podsetio ih je kako bi se 300.000 Srba vratilo u Hrvatsku da je Hrvatska preuzela kontrolu Posavine. Osim toga, rekao je Tuđman, povratak Srba u Hrvatsku značio bi isto kao da si im dao hrvatsku teritoriju: "Stoga, ako želite bosansku Posavinu nazad, samo napred i vratite zapadnu Slavoniju, samo napred i vratite sve što ste uzeli. Morate gledati problem bosanske Posavine u tom kontekstu", završio je govor Tuđman. Tužilaštvo tvrdi i da je državni vrh učinio sve da se Srbi ne vrate u Hrvatsku. Doneta je uredba o tome da hrvatska država privremeno preuzme privatnu imovinu i pri tom je rečeno da se svi kojima je imovina privremeno oduzeta, moraju u roku od 30 dana javiti kako bi potvrdili vlasništvo nad tom imovinom. Suočeni s nedavnim ratom, strahom od osvete i vrlo kratkim rokom za prijavu, malo ko se od izbeglih Srba odlučivao da dokaže vlasništvo nad imovinom u Hrvatskoj, stoji u navodima tužilaštva. Tuđmanov savetnik Hrvoje Šarinić 30. avgusta 1995. izjavio: "Trebamo biti ohrabreni načinom na koji se stvari odvijaju u zapadnoj Slavoniji. To je vrlo pozitivno za nas, jer se niko nije vratio." Osim toga, kad je Šarinić 22. avgusta 1995. predložio: "... treba da dovedemo Hrvate hitno na to područje i da ih klonizujemo i ne dozvolimo po bilo koju cenu dolazak više od 10 odsto Srba ponovo", Tuđmanov odgovor bio je jasan: "Čak i na 10 odsto." NAJVIŠE DOKAZA SA BRIONA ZA najveći deo dokaza o zločinačkom poduhvatu u vreme "Oluje" tužilaštvo je za optužnicu upotrebilo transkripte iz kabineta predsednika, 17 predsedničkih transkripata s raznim datumima na 28 mesta u optužnici: 12 puta transkript s Tuđmanovog sastanka s vojnm vrhom na Brionima neposredno uoči "Oluje" 31.jula 1995, dva puta transkript od 26. septembra sa sastanka nistra odbrane Gojka Šuška sa Tuđmanom, po jedan transkript od 17, 22. i 30. avgusta 1995. 11. 18, 22, 26. i 28. septembra 1995. 24. novembra, 12. decembra i 12. maja 1995. 8. januara i 29. avgusta 1992. 17. novembra 1994. i 23. marta 1999. Na njima su zabeleženi razgovori Tuđmana s Hrvojem Šarinićem, Šuškom, Nikicom Valentićem i Jurom Radićem. Tuđman poželeo, generali ubijali! DOKAZUJUĆI planiranje i izvođenje zločinačkog poduhvata hrvatskih vlasti protiv Srba, haško tužilaštvo najpre navodi Tuđmanov sastanak od 31. jula na Brionima s generalima Gotovinom, Markačem, Čermakom i drugim. I pri tom navodi izjave koje nedvosmisleno potvrđuju hrvatske planove o granatiranju civilnih područja, psihološkim operacijama, sistematskom ubijanju, proterivanju, paljenju i mučenju Srba, objavio je zagrebački "Nacional" donoseći najzanimljivije delove optužnice protiv hrvatskih generala, pod oznakom "šok iz Haga". Razmatrajući na Brionima operativni plan za napad, Tuđman je izjavio kako opšta ofanziva treba da prouzrokuje veliku paniku u Kninu. Upozorio je svoje saradnike da se "sete koliko je hrvatskih sela i gradova bilo uništeno tokom rata" i upozorio ih "da se to još nije dogodilo s Kninom", ali sadašnja situacija omogućava "vrlo dobro opravdanje za takvu akciju". Gotovina je Tuđmanu rekao: "Gospodine predsedniče, u ovom trenutku mi potpuno kontrolišemo Knin našim topovima. To nije problem, ako je naređenje da se napadne Knin, uništićemo i njega i njegovu okolinu za nekoliko sati..." Gotovina je, prema tvrdnjama tužilaštva, to i učinio 2. avgusta 1995. svojim


Strana 300


1990 - 1995

naređenjem da se napadnu specifični ciljevi, neprijateljske prve linije, komandna mesta, komunikacijski centri i topovski položaji srpske vojske, kao i gradovi Drvar, Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac. Prema njegovim naređenjima, Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac i mnoga druga mesta, gradovi i sela napadani su neprekidno dva dana, iako je bilo malo vojnih ciljeva ili gotovo u svim slučajevima nijedan vojni cilj. NAREđENjE: SRAVNAJTE SVE! IZ obaveštajnih izveštaja hrvatske vojske od 5. avgusta 1995. potvrđeno je da su vojne operacije bile uspešne: "Većina gradova, Knin, Gračac, Plaški, Petrinja, Dubica, bili su direktno na udaru, što je prouzrokovalo spontani ili organizovani odlazak civila." Iz toga je vidljivo, tvrdi haško tužilaštvo, kako je Gotovina sproveo ono što je Tuđman naglasio: izazvati takve udare da će Srbi praktično nestati. Kada je reč o psihološkim operacijama, tužilaštvo navodi da je, osim što je topovskim udarima napadala civilna područja, hrvatska strana emitovala lažne vesti i bacala iz vazduha letke lažnog sadržaja o tome kako "Vlada Republike Srpske Krajine" požuruje da evakuiše civile. Ministar odbrane Šušak na sastanku 31. jula 1995. naglasio je: "Mi ćemo ih obavestiti kojim putevima mogu da se izvlače, ali ih formulisati tako da izazovu konfuziju među njima." Na istom sastanku Tuđman je rekao: "To znači da im dajemo izlazak, dok se s druge strane pretvaramo kako im garantujemo civilna ljudska prava i tome slično." U poglavlju izveštaja tužilaštva koji se odnosi na ubijanje, paljenje i pritvaranje polazi se od toga da su Hrvatska vojska i Specijalna policija ušle u gotovo napuštene gradove i sela. Srbi su bili razdvajani, stariji i nemoćni na jednu stranu, mlađi i sposobni na drugu, pri čemu su bili izloženi maltretiranjima. Individualno i u saradnji, tvrdi tužilaštvo, Gotovina, Markač i Čermak svojim snagama su sprovodili operaciju čišćenja. Prema raspoloživoj dokumentaciji, tužilaštvo ne zna tačan broj ubijenih i nestalih Srba. Prema tvrdnjama "Veritasa", ubijena si ili nestala 1.594 Srbina, od čega desetoro dece i 358 žena, dok je, prema podacima hrvatske vlade, 911 Srba ubijeno, a od tog broja polovina je bila civila, a sahranjeno je 336 civila. Prema izveštaju posmatrača Evropske komisije od 26. avgusta 1995. gruba procena uništene imovine u sektoru jug bila je 60-80 posto ukupne imovine Srba na tom području. Paljenja su, prema istom izveštaju, naširoko činili uniformisani pripadnici Hrvatske vojske, i to na područjima koja su strogo kontrolisale vojna i civilna hrvatska policija. Prema tvrdnjama zvaničnika UN, "napuštena imovina svakog Srbina" bila je opljačkana. GOTOVINA NAREđIVAO ZLOčINE GOTOVININU odgovornost za zločine u "Oluji" tužilaštvo će dokazivati i svedočenjima predstavnika snaga UN i EU u Hrvatskoj i njihovom dokumentacijom, ali i time što je Gotovina potpuno nadzirao i naređivao jedinicama Hrvatske vojske i vojne policije. Pozivajući se na niz vojnih izveštaja generala Gotovine o kretanju njegovih jedinica, tužilaštvo smatra da je "Gotovina komandovao snagama dok su sistematski palile i pljačkale srpske kuće i tokom njegovih raširenih napada, uključujući ubistva". Tezu da je Gotovina naredio zločine tužilaštvo izvlači iz toga što su zločin počinile osobe u čvrstoj hijerarhiji, što je bilo mnogo učesnika, što su napadi bili sistematski i trajali nedeljima. Prema tvrdnjama tužilaštva, Gotovina je bio svestan kriminalnih radnji svojih potčinjenih. Iste jedinice raspoređene u operaciji "Oluja", posebno 4. i 7. gardijska brigada, pljačkale su i palile srpsku imovinu tokom operacije "Ljeto 95" od 25. do 30. jula 1995. na području opštine Knin. Gotovini su bile poznate takve aktivnosti, o čemu govore i zapisi iz operativnih dnevnika.


Strana 301


1990 - 1995

General Gotovina, prema tvrdnjama tužilaštva, bio je potpuno informisan o svemu što se događa, jer su ga međunarodni predstavnici od početka operacije upozoravali na povrede ljudskih prava, primao je stalne izveštaje od svojih snaga na terenu, sam je mogao da vidi posledice u Kninu, mediji su u svemu iveštavali. Prema navodima tužilaštva, komandant UN sektora jug general Alain Forand prvog dana "Oluje" protestnom porukom upozorio je Gotovinu zbog napada na civile. I posle toga "Gotovina je nastavio sledećeg jutra da granatira istim intenzitetom", kaže tužilaštvo. Na pitanje generala Foranda zašto nije zaustavio paljenje i pljačku, Gotovina mu je odgovorio da ne može da kontroliše neke jedinice na terenu i da je to za njegove ljude način da se osvete. ČERMAK RAZORIO KNIN U IZVEŠTAJU haškog tužilaštva stoji ne samo da su generali delovali zajedno i znali za zločine, nego da su, poput Čermaka, i učestvovali u prikrivanju zločina i širenju netačnih informacija kako bi se zavarali međunarodni posmatrači. To mu se posebno zamera u slučaju ubijenih Srba u selu Grubori, jer u svojim navodima tužilaštvo iznosi kako je Čermak samo dan posle ubistava boravio u Gruborima i zatim prikrio zločin šireći lažne informacije. Pred sudom će se pokazati i vojna dokumentacija, poput naredbi generala Čermaka, i dokumentacija o njegovoj koordinaciji i susretima s generalima Gotovinom i Markačem 25. avgusta 1995. Tužilaštvo tvrdi, pozivajući se na hrvatsku vojnu dokumentaciju, da je Čermak kao komandant kninskog garnizona imao efektivnu kontrolu nad jedinicama HV tog područja i nad vojnom policijom i da je zato mogao da spreči zločine i da kazni počinioce ili pokrene postupak protiv njih. Pozivajući se na njegove komande, tužilaštvo tvrdi da ih je Čermak izdavao vojsci, vojnoj policiji i civilnim vlastima. Tužilaštvo smatra da su zločini koje su počinili njegovi potčinjeni bilo toliko očigledno da je Čermak morao za njih da zna i bez upozorenja međunarodnih predstavnika. Komandan UN snaga u sektoru jug general Alaine Forand izvestio je, osim generala Gotovinu, i generala Čermaka o pljački i paljenju, a to su, prema izveštaju, učinili i drugi predstavnici međunarodnih snaga. MARKAčEVE KAZNENE HORDE KAD je reč o generalu Mladenu Markaču, tužilaštvo ga za zločine učinjene za vreme "Oluje" najviše tereti dokumentacijom specijalne policije i dokumentacijom o njegovoj koordinaciji vojnih aktivnosti s generalima Gotovinom i Čermakom. Tužilašvo u kontekstu predsedničkih transkripata kojima dokazuje zajednički zločinački poduhvat spominje Markača kao osobu odgovornu na brionskom sastanku, ali mu ne pripisuje konkretnu ulogu u sastanku na kome je, prema tužiocima, planirano etničko čišćenje. Navodi se da su trojica optuženih generala sa svojim snagama koordinirano sprovodila čišćenje na terenu. Takođe se protiv generala Markača ne najavljuju gotovo nikakvi dokazi iz međunarodnih izvora poput UN ili posmatračke misije EZ. Tužilaštvo će ga povezati uz aktivnosti ne samo policije, odnosno jedinica specijalne policije koje su bile pod njegovom ingerencijom, nego i uz artiljerijske i raketne jedinice HV koje su mu u operativne svrhe bile pretpotčinjene. Odlukom tadašnjeg zapovednika glavnog komandanta HV Zvonimira Červenka, Markač je bio lično odgovoran za deo "Oluje" koji su izvodile snage specijalne policije, tvrde iz tužilašva. "LOVILI" SRPSKE STARCE ODMAH pošto je Specijalna policija uspostavila svoj štab u Gračacu, 5. avgusta 1995, najmanje devetoro starijih Srba bilo je ubijeno ili nestalo iz grada. Između


Strana 302


1990 - 1995

5. i 7. avgusta 1995. Specijalna policija bila je u blizini Kijana, gde je 14 srpskih civila ubijeno ili nestalo, 5. avgusta bili su blizu sela Grab, gde su pronađena dva ubijena starija srpska civila. Dva dana kasnije pripadnici Specijalne policije ušli su u selo Mazin, gde je pronađeno sedmoro starijih srpskih civila. Istog dana ušli su u Donji Lapac, gde su nestala devetorica civila. "DOBRO ODRAĐEN POSAO" U MESTU Obljaj kraj Donjeg lapca ubijene su tri starije žene srpske nacionalnosti, a u selu Dnopolje istoga dana, 3 kilometra severnije od Donjeg Lapca, nestalo je četvoro starijih srpskih civila. I 27. avgusta 1995. pripadnici Specijalne policije bili su u Golubiću kraj Knina, gde je istog dana ubijeno četvoro srpskih civila. Tužilaštvo tvrdi da su i Markača podređeni o svemu obaveštavali i da je primio izveštaje obaveštajnih struktura HV, policije i drugih obaveštajnih agencija. Markač je znao za učestvovanje svojih potčinjenih u zločinima u Donjem Lapcu i Gruborima, jer je tamo stigao neposredno posle događaja, dokazivaće tužitelji. Tokom poseta ministra unutrašnjih poslova Ivana Jarnjaka razorenom Donjem Lapcu, navodi tužilaštvo, pohvaljeni su pripadnici specijalne policije za "dobro obavljen posao". Vecernje Novosti 12.04.2007


Strana 303



1990 - 1995

Strana 304



1990 - 1995

Strana 305



1990 - 1995

Strana 306



1990 - 1995

Strana 307



1990 - 1995

Strana 308



1990 - 1995

Strana 309



1990 - 1995

Strana 310



1990 - 1995

Strana 311



1990 - 1995

Strana 312



1990 - 1995

Strana 313



1990 - 1995

Strana 314



1990 - 1995

Strana 315



1990 - 1995

Strana 316



1990 - 1995

Strana 317



1990 - 1995

Strana 318



1990 - 1995

Strana 319


1990 - 1995

LORA EKSKLUZIVNO VIŠE SVJEDOKA USTUPILO ’SLOBODNOJ DALMACIJI’ SVOJE ISKAZE U SLUČAJU RATNOG ZLOČINA U VOJNOM ZATVORU LORA ’PRAVOSLAVNOG SVEĆENIKA I MENE PRISILJAVALI SU NA ORALNI SEKS’ NA SMRT PREBIJEN U bloku "C" su se događala najzloglasnija zvjerstva. Vidio sam zatvorenike koji su bili na smrt prebijeni, a neki i ubijeni. Batinama je podlegao Duško Jelić. Vidio sam kad su ga tukli i kad je pao na pod. Stigla je Hitna pomoć, ali kasno. Od dasaka od kutija za streljivo skovali smo sanduk za pokojnika, stoji u iskazu jednog od svjedoka Proteklih su mjeseci, temeljem Sporazuma o međudržavnoj suradnji i pravnoj pomoći između Hrvatske i BiH, odnosno Srbije, iskaze dali brojni svjedoci koji su bili zatočeni u Lori, a koji danas žive u Trebinju i Beogradu. Kako neslužbeno doznajemo, iskazi su uzimani samo od zatočenika koji su u vojnom zatvoru bili službeno evidentirani, a dio njih nam je, nakon dugotrajnih razgovora i nagovora, ustupio svoje iskaze uz zahtjev da im ne objavimo identitete, na što smo, naravno, pristali. Zbog toga ćemo se pri prenošenju dijelova iskaza svjedoka koristiti izmišljenim inicijalima. Svjedok K.P. uvodno navodi da je zarobljen 7. lipnja 1992. godine na području Čapljine. Bio je na redovnom odsluženju vojnog roka, a zarobili su ga pripadnici Hrvatske vojske. Navodi da je bio ranjen u lijevo rame, te da je preko Gruda prebačen u splitsku bolnicu gdje su mu previli ranu. Nakon osam dana iz bolnice su ga prebacili u Loru gdje je bio do 14. kolovoza 1992. kad je razmijenjen u Nemetinu. O zatočeništvu u Lori kaže: Crne rukavice "...Sjećam se Tonća Vrkića koji je bio zamjenik upravitelja zatvora, a upravitelj zatvora je bio Tomo Dujić, ali kad sam ja došao, on je u to vrijeme bio odsutan i došao je oko 15-ak dana prije razmjene, tako da je Vrkić obavljao tu dužnost. Za Bungura, Botića, Gudića, Vrkića, a kasnije i Dujića mogu reći da su bili opasani, da su nas tukli i zlostavljali, spajali su nas na struju, odnosno na poljski telefon. Meni osobno je to radio Anđelko Botić i Ante Gudić. To su mi radili na način da bi me pozvali s kruga da dođem da telefoniram kući i kad bih došao, sjeli bi me na stolicu i onda su mi vezali žice za uši, a drugi kraj žice je bio vezan za telefon. Okretali su ručicu i puštali struju i sve dok mi ne bi potekla krv iz lijevog ramena. To su mi radili više puta i to ne samo meni nego i ostalim zatvorenicima i mogu reći da njihova smjena nikad nije prošla bez mučenja i zlostavljanja. Emilio je bio šef smjene i djelovao je povučeno, ali kad bi na ruke stavio crne rukavice, a to su bile kožne rukavice bez prstiju, onda bi se nekome crno pisalo. Udarao bi po nama bejzbolskom palicom i tukao nas je po svim dijelovima tijela, a neke i po glavi. Sjećam se da je od nas tražio da ’beremo grožđe’, a to je značilo da stanemo licem prema zidu, da dignemo ruke visko iznad glave i u tom bi nas položaju on udarao bejzbolskom palicom po leđima i bubrezima." U travnja 1992. godine pripadnici HVO-a su u blizini Čapljine zarobili civila S.L. i odveli ga u Metković gdje su ga, zajedno s još nekim zarobljenicima, četiri dana držali u podrumu. Nakon toga su ih prebacili u Loru i smjestili ih u blok "C".


Strana 320


1990 - 1995

"Mene su odmah smjestili u taj dio u samicu, a kako sam uvijek nosio bradu, pa i tada, vjerojatno su me zbog toga i prozvali Vojvoda. Za cijelo vrijeme mog boravka u Lori nije bilo dana kada me nisu tukli... Sjećam se da nas je jedno jutro Tomo Dujić, upravitelj zatvora, izveo u šetnju i tada su doveli tri Crnogorca i tu je Tomo jednom od njih izbio oko pendrekom, a oko je palo na pod i igralo, meni se čini čitavu vječnost, iako je to trajalo kratko. Ja sam to vidio svojim očima. Tu ih je i premlatio, a nama je rekao da ćemo i mi završiti kao oni. Što je kasnije bilo s tim ljudima, ja ne znam, ali mislim da su ubijeni. Kasnije sam kontaktirao s njihovim obiteljima i znam da se oni nisu vratili kući i da nikad nisu razmijenjeni... U bloku ’C’, u jednoj prostoriji desno od ulaza, koja je navodno bila trpezarija, prikopčavali bi nas na struju tako što bi nam stavljali žice na uši i na palce od noge, a drugi kraj žice bi bio prikopčan na poljski telefon koji bi oni vrtjeli i puštali struju.

Ponižavajući odnos To su meni radili svaki dan i to po nekoliko puta. To je bila specijalnost Tome Dujića, a to su radili i drugi. Tu u bloku ’C’ bio je i jedan pravoslavni pop, Zoran Perković, koji je bio na službi u Kupresu i tamo je zarobljen. Mene i njega su prisiljavali da jedan drugome ’pušimo’ spolni organ i to bismo morali raditi dok bismo bili priključeni na struju, što sam prije opisao, a što je bilo posebno ponižavajuće. Na ovo nas je najviše prisiljavao Tomo Dujić, a samo priključivanje na struju i batinanje su svi radili. Također bih za Tomu Dujića napomenuo da je imao neke gumene rukavice koje bi navlačio na ruke i onda bi nam ruke zavlačio u čmar, govoreći pri tom da traži Karadžića, Miloševića i druge..." Danas četrdesetogodišnji Z.J. u službenom iskazu navodi da su ga, kao pripadnika rezervnog satava bivše JNA, prvih dana travnja 1992. godine u Gabeli nedaleko od Čapljine zarobili pripadnici Hrvatske vojske. Prvo su ga odvezli u Metković, a zatim u Opuzen, odakle su ga vojnim vozilom prebacili u Loru gdje je, kako navodi, od zarobljenika zatekao jednog oficira bivše JNA, neke civile i Vladimira Žarkovića koji je bio toliko pretučen da ga je jedva prepoznao, a znao ga je od ranije. "(...) Po dolasku u Loru zatvorili su me u samicu gdje sam proveo 20-ak dana. To je bilo 20 dana pakla. Dobivao sam batine iz sata u sat, jednostavno bi otvorili ćeliju, ušli unutra i tukli me dok ne bih pao u nesvijest. Zatim bi donijeli kantu vode da me osvijeste pa bi me nastavili udarati. U svemu tome najviše je prednjačio i najsuroviji je bio Ante Gudić... Ta osoba je bila dosta visoka, vitka, štoviše žilava, i imao je tipični splitski akcent. S Antom Gudićem je u društvu najviše bio Anđelko Botić. On je nizak, crn, oštre kratke kose. Koliko sam ja shvatio, oni su uvijek bili u paru u smjeni. Po surovosti, sadizmu i prebijanju zatvorenika uopće nije zaostajao za Antom Gudićem. Ova dvojica su bili stražari u Lori, a upravitelj zatvora je bio Tomislav Dujić. S njim je često bila i njegova supruga, ne znam joj ime, koja je također nosila vojnu uniformu policije. Po okrutnosti je bila poznata osoba po prezimenu Giljanović, s nadimkom Giljo, i za njega sam doznao da je bio profesionalni boksač u bivšoj državi... Tukli su nas raznim predmetima, bejzbolskim palicama, motkama, držalima, lancima i svim što bi im došlo pod ruku, a tukli su nas po čitavom tijelu.


Strana 321


1990 - 1995

Nikad nije pronađen S osobama koje sam već naveo u zlostavljanjima je sudjelovao i jedan Zlatan koji je često bio drogiran. Anđelko Botić i Ante Gudić izveli bi mene i ostale zarobljenike, postrojili bi nas licem uza zid, glava gore i onda bi nas udarali bejzbolskim palicama sve dok ne bismo pali u nesvijest. Mene osobno Dujić nije tukao, ali po pričanju drugih zarobljenika, znam da je tukao njih i da je u tome upravo prednjačio. Osobno sam bio prisutan više puta kad bi zatvoreniku stavio pištolj u usta i okinuo, tako da bi ovaj od šoka pao u nesvijest jer nije znao da u pištolju nema metaka. Isto tako sam bio prisutan kada bi izvadio spolni organ i mokrio po zatvorenicima... U bloku ’C’ su se događala najzloglasnija zvjerstva u Lori... Vidio sam zatvorenike koji su bili na smrt prebijeni, a neki čak i ubijeni. Tamo je od batina podlegao Duško Jelić. Ja sam vidio kako su ga udarali i kada je pao na pod, tada su sve nas zatvorenike istjerali van. Stigla je Hitna pomoć, ali je bilo kasno. Tko je od stražara bio, ne mogu točno reći, ali znam sigurno da je bio prisutan zapovjednik zatvora Tomo Dujić. Posebno napominjem da smo ja i Vladimir Žarković od dasaka od kutija za municiju skovali sanduk za Duška Jelića koji je u ranim jutarnjim satima ukrcan u osobno vozilo ’mercedes’ i odveden u meni nepoznatom pravcu i koliko ja znam, nikad nije pronađen... Sjećam se zarobljenika Bojana Vesovića iz Srbije. Bio je ranjen u nogu i nije mogao hodati, a bio je smješten u ćeliji preko puta moje u bloku ’C’. Njega su posebno tukli, bio je sav izubijan i nije mu pružena nikakva liječnička pomoć. Osobno sam gledao kako su ga stražari tukli, a on bi po cijeli dan i noć zapomagao i jaukao. Po mojoj procjeni bio je psihički skrenuo. Siguran sam da mu je zadnji koji mu je bio u ćeliji bio Ante Gudić koji ga je tukao i nakon toga više nisam čuo glasa od Vesovića kojega su inače zvali Beli Orao jer je navodno bio pripadnik ’Belih orlova’. Njegov leš nisam vidio, ali smo zaključili da je mrtav jer se iz njegove ćelije više nisu čuli urlici i zapomaganja." Krajem svibnja 1992. godine zapovjednika jedinice rezervnog sastava bivše JNA, danas četrdeset šestogodišnjeg T.N., u selu Velja Međa nedaleko od Trebinja zarobili su pripadnici HVO-a. U njegovoj je jedinici bilo 18 vojnika, devet iz vojne policije i devet iz komande.

Luburićev unuk "U borbenoj su nam akciji poginula dva čovjeka i ja sam, da spriječim daljnju pogibiju naših ljudi, naredio predaju jedinici HVO-a. Naglasio bih da su pripadnici jedinice koja nas je zarobila, odnosno kojoj smo se predali, bili izuzetno korektni prema nama i nije bilo nikakvog maltretiranja. Kamionom smo s ona dva mrtva tijela prevezeni u Metković. Mislim da je bio Metković, iako nisam baš siguran. Tu smo zatvoreni u nekakvo sklonište i u tom prostoru smo proveli iduće dvije noći. Za to vrijeme u tom su prostoru počela prva maltretiranja. Od osoba koje su nas tu maltretirale izdvojio bih osobu koja je za sebe govorila da je unuk Maksa Luburića. Ta osoba je prednjačila u svemu... Nakon dva dana autobusom smo prevezeni u Split, a ona dva mrtva tijela ostala su u Metkoviću... Prema mom mišljenju, ali nisam siguran jer su nam oči bile zavezane, kad se autobus zaustavio, mislim ispred kompleksa Lora, tu je bilo mnogo ljudi, a to znam jer smo čuli glasove, iako nismo vidjeli, te je onaj unuk Maksa Luburića nudio da mogu birati za 100 maraka koga će tući. Gomila ljudi je nagrnula na autobus i on se od silnog guranja ljuljao.


Strana 322


1990 - 1995

Šake, noge, palice U zgradi su nas postrojili uza zid. Lica su nam bila okrenuta prema zidu, naredili su nam da dignemo ruke u vis i da ’beremo grožđe’. Dok smo držali ruke u zraku, oni su nas po leđima tukli policijskim palicama, šakama, nogama, a za to vrijeme su jednog po jednog odvodili u prostorije zatvora gdje su nam uzimali podatke. Ta smjena koja nas je zaprimila, a to sam kasnije saznao dok sam bio u zatvoru, bila je smjena Tonća, prezime mu ne znam. Imao je plave brkove, a njegovi stražari su bili Anđelko i Ante Gudić. Tonći je od nas uzimao podatke i po tome sam zaključio da je on vođa smjene. Pri uzimanju podataka morali smo kleknuti pored stola, sve što smo imali kod sebe staviti na stol i dati podatke. Za to vrijeme ponekad bi ušao neki od stražara i udario nas nogom po tijelu... Kao komandira posebno su me maltretirali na način da su me po cijelu noć izvodili iz ćelije. Svaki sat do sat i pol izveli bi me na hodnik gdje bi me udarali nogama i šakama. Nakon toga bi izveli nekog drugog i to je trajalo po cijele noći iz dana u dan. U tome je prednjačila upravo ona smjena koja nas je primila, dakle osobe Anđelko, Ante Gudić, tu bi bio i Tonći, a ponekad i osoba po nadimku Suljo. Dok sam bio u zatvoru, čuo sam od Trebinjaca da je Duško Jelić smrtno stradao. Kroz prozor sam vidio kako zatvorenici kuju sanduk od dasaka za Jelićev ukop", naveo je svjedok T.N.

Lovačkom puškom pucao mi je u ruku i preponu

"Posebno se sjećam Tome Dujića, bio je upravitelj zatvora. On mi je iz lovačke puške iz neposredne blizine propucao lijevu ruku u predjelu pazuha, a isto tako me je propucao i u lijevu preponu, također iz lovačke puške. Staklom mi je prerezao desni dlan i danas se vide ožiljci na njemu, kao i ožiljci od rana iz vatrenog oružja... To bi bilo obično navečer kad bi se on napio pa bi izveo nas zatvorenike iz bloka "C" i vodio bi nas na plato gdje se nalazila jedna kućica za psa i tu nas je prisiljavao da ulazimo u tu kućicu i da lajemo kao psi jedni na druge. Također je on znao doći u ćeliju i tu bi mene, ali i druge zatvorenike, udarao drvenim palicama, policijskim pendrekom, šakama, nogama, a isto tako nas je znao izvesi u dvorišni krug gdje nas je tukao čime je stigao", naveo je svjedok S.L.

Pranje čeličnom četkom

"Također bih spomenuo i Vladu Savića iz Nevesinja. On je posebno bio na meti Anđelku Botiću. Tukao ga je čim bi stigao i kad bi stigao. Prisiljavao ga je da se pere čeličnom četkom i nekim deterdžentom tako da je bio sav u ranama. Toliko ga je maltretirao da je ovaj na kraju poludio. Što je s njim stvarno bilo, ne znam. Mislim da je ubijen jer je jednog dana jednostavno nestao... Mene su posebno mučili, od osoba koje su to radile u sjećanju su mi ostali Tomo Dujić, upravitelj zatvora, stražari Anđelko Botić i Ante Gudić, zatim Zlatko Sulemanović, te osobe


Strana 323


1990 - 1995

po nadimku Ćop i Giljo, vozač Hitne pomoći i medicinske sestre", navodi jedan od svjedoka.

Mučenja strujom

"Od mučenja i zlostavljanja izdvojio bih mučenje strujom koje su radili na način da bi nas u prostoriji za saslušanje, s rukama vezanim na leđima, sjeli na stolac. Nakon toga bi nam na spolni organ spojili žice od poljskog telefona, a također bi ih spajali i na uši i na nos, pa bi oni stvorili toliki napon koji je bio do 110 volti i to bi trajalo satima dok nam ne bi počela izlaziti voda na usta. Tom prigodom oni bi nas ispitivali koga si ubio, koliko si ubio, a kako to stvarno nisam uradio, na svaki naš negativni odgovor oni bi samo pojačali intenzitet struje i to mučenje bi trajalo satima", naveo je svjedok Z.J.

Crnogorcima odsijecali uši

Svjedok K.P. navodi da je dolazila jedna osoba s nadimkom Čop koja ih je tukla tako jako da su od batina padali u nesvijest. Sve je to znao Tonći Vrkić koji je, tvrdi on, dovodio osobe izvan Lore, odnosno dopuštao im je da ulaze i da ih tuku, a Vrkić i Dujić su dovodili i vojnike i svi zajedno su ih tukli. "...Pričalo se da su dvojici Crnogoraca odsjekli uši, a jednome izvadili oko i da su ta dvojica umrla od batina. To su mi pričali zatvorenici, a točno tko, ne mogu se sjetiti... Nisam bio u bloku ’C’ i o njegovom postojanju sam saznao od zatvorenika iz svoje ćelije jer su oni svi prošli kroz blok ’C’ Od zatvorenika sam čuo da su u tom bloku ’C’ stavljali zatvorenike na struju, a to mi je pričao i pilot Panić kojega su na taj način mučili... Smjena o kojoj sam prije govorio izvodila je zatvorenike na lažna strijeljanja na način da bi pucali pored glava."

Jedan obrok tjedno

"Posebno bih napomenuo da me jedne prigode Anđelko izveo iz ćelije i doveo u prostoriju gdje su bili stražari, te mi je naredio da čučnem pored peći i da molim ’hrvatskog miša da iziđe i to tako da ga ne smijem uvrijediti’. A za to vrijeme, dok sam ja bio u tom položaju on, Ante Gudić, i još neki stražari koji su se tu nalazili udarali su me nogama... Osim fizičkog, bilo je i puno oblika psihičkog maltretiranja. Tjerali su nas da ulazimo u pseće kućice i da lajemo kao psi, zatim da pjevamo ustaške pjesme, a hrana je bila izuzetno loša jer bismo za sedam dana dobili samo jedan suhi obrok bez kruha", stoji u jednom od iskaza. Slobodna Dalmacija 14.9.2005 Kraj


Strana 324


1990 - 1995

KOMITET ZA PRIKUPLjANjE PODATAKA O IZVRŠENIM ZLOČINIMA PROTIV ČOVEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA BEOGRAD ZLOČINI GENOCIDA NAD SRBIMA U LOGORU "LORA" U SPLITU U PERIODU 1991.-1997. GODINE

novembar 1998. godine 1

UVODNE NAPOMENE

Od juna 1991. do avgusta 1995. godine na teritoriji Republike Hrvatske (republike u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) vođen je surov i bespoštedan građanski međunacionalni, međuetnički rat. No, pored ratnih dejstava, strahota i razaranja koje su neminovni i nužni pratilac vođenja ratnih operacija po svom karakteru, značaju, prirodi i posledicama posebno se izdvaja genocidno delovanje hrvatskih vojnih vlasti, pojedinaca i grupa prema srpskom stnovništvu (civilima, ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima). Upravo o pojedinim takvim ponašanjima koja su poprimila masovni karakter govori i ovaj materijal. Naime, od početka ratnih dejstava je na teritoriji Republike Hrvatske, u Splitu, u prostoru bivše vojno pomorske oblasti kompleksa bivše Jugoslovenske Narodne Armije "Lora", posle njenog povlačenja, u delu vojno-istražnog zatvora JNA, formiran logor u kome su od 1992. do 1997. godine zatvarani Srbi i to civilno stanovništvo, ranjenici, bolesnici i ratni zarobljenici koji su hapšeni i zarobljavani širom, ne samo Hrvatske, već i Bosne i Hercegovine. Tako se u ovom logoru našlo Srba iz: Gabele, Duvna (Tomislavgrada), Kupresa, Bjelovara, Splita, Livna, Dubice, Benkovca, Čapljine, Trebinja, Nevesinja, Mostara, Teslića, Klepaca, Odžaka, Karlovca... Logor za zarobljene Srbe u "Lori" praktično neprekidno funkcioniše od početka rata na teritoriji Republike Hrvatske do danas. Logoraši (zatvorenici) čije izjave sadrži ovaj materijal su ga napustili tek 1997. godine pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice, u prvom redu Međunarodnog crvenog krsta. Za sve vreme njegovog postojanja logor je karakterisalo najsurovije, bestijalno postupanje prema zatvorenim Srbima, sistematsko, kontinuirano u dužem vremenskom periodu. Smeštajni uslovi u logoru su bili nepodnošljivi i surovi, nisu zadovoljavali ni najelementarnije potrebe zatvorenih lica. Zatvorenici su, naime, bili smešteni u ćelije bez inventara, niti je bilo kakvog nameštaja, spavali su na betonu ili patosu, a ako su i imali krevete (gvozdeni kreveti sa žicama i šipkama) to je bilo samo u retkim slučajevima. Imali su neredovnu, nedovoljnu i lošu ishranu, pa se čak dešavalo da i po tri ili više dana uopšte nisu dobijali nikakvu hranu. Često se dešavalo da su zatvorenici za vreme


Strana 325


1990 - 1995

ili posle obroka tučeni od stražara. Kada bi i dobijali hranu, onda je ona bila ili vruća ili preslana, a zatvorenici su terani da je pojedu za kratko, unapred određeno vreme (što je bilo nemoguće). Obroci su se sastojali od parčeta hleba i paštete ili džema, tako da zatvorenici po više dana (čak i po dvadeset) nisu mogli da idu u VC radi obavljanja fizioloških potreba. Pored toga zatvorenici nisu imali nikakvu ili su imali neadekvatnu lekarsku negu iako su bili tučeni, prebijani od glave do pete, sa ranama, podlivima, razderotinama, otečeni, krvavi i deformisani. Ne samo da su uslovi života bili krajnje nehumani, nečovečni i surovi, već je na osnovu obimne dokumentacije - u prvom redu ličnih izvora dokaza (izjava svedoka očevidaca-logoraša i samih žrtava) i materijalnih izvora dokaza (medicinske i druge dokumentacije) - nepobitno utvrđeno da su nad pripadnicima srpskog naroda, i to samo zato što su pripadnici ove nacionalne grupe i pravoslavne veroispovesti, masovno, kontinuirano, sistematski, u jednom dužem vremenskom periodu, vršeni ratni zločini protiv civilnog stanovništva, ratni zločini protiv ranjenika i bolesnika, ratni zločini protiv ratnih zarobljenika, odnosno zločini genocida koji su imali samo jedan cilj - da se Srbi kao nacionalna grupa na području Republike Hrvatske, gde su imali vekovna ognjišta i pripadnici pravoslavne veroispovesti u potpunosti istrebe (unište, zatru) na ovim prostorima. Jasno je da ovaj materijal govori samo o jednom segmentu takvog genocidnog ponašanja hrvatskih vojnih i političkih struktura prema srpskom stanovništvu na ovim prostorima, ali je i to kroz više do sada prikupljenih i obrađenih slučajeva više nego dovoljno da se izvede jedan takav optužujući zaključak. Tim pre jer se logor "Lora" nalazio pod direktnom upravom vojne policije Hrvatske vojske, pa je stoga logično da je u njemu realizovana samo volja političke odluke iz Zagreba. Zločini ovakvog zamaha, obima, dinamike, vrste, težine, surovosti ukazuje da su njihovi izvršioci upravo svoje delovanje preduzimali na samo sa saznanjem, već i pod direktnim nadzorom i nalogom samog političkog i vojnog vrha nove hrvatske vlasti. Tekst je zasnovan samo na jednom, do sada prikupljenom i obrađenom broju slučajeva stradanja Srba, pri čemu je gde god je to bilo moguće, navedeno i ko je neposredni izvršilac, odnosno naredbodavac, a ko žrtva (oštećeni) ili svedok očevidac. Svi navedeni zločini su potkrepljeni dokazima. No, pretenciozno bi bilo reći da on sadrži sve primere mučenja, zlostavljanja, surovog, nehumanog postupanja, nanošenja smrtnih posledica ili teških telesnih povreda ili teškog narušavanja zdravlja zatvorenih lica. Sigurno je da će mrak logorskih zidova skriti mnoge tajne bestijalnosti i surovosti.

Genocidni zločini nad Srbima u logoru "Lora" u periodu od 1992. do 1997. godine mogu se sistematizovati na: - namerno ubijanje logoraša (civila i ratnih zarobljenika) na razne načine i raznim sredstvima; - zločini protiv civilnog stanovništva u vidu nanošenja teških telesnih povreda, teškog narušavanja zdravlja, mučenja, nečovečnog postupanja, zlostavljanja, nanošenja velikih fizičkih i duševnih patnji; - zločini protiv ratnih zarobljenika u vidu nanošenja teških telesnih povreda ili


Strana 326


1990 - 1995

teškog narušavanja zdravlja, mučenja, surovog i nečovečnog postupanja, zlostavljanja i nanošenja velikih fizičkih i duševnih patnji;

Na kraju su poimenično, sa relevantnim dokazima, navedeni naredbodavci i neposredni izvršioci zločina (upravnici logora, njihovi zamenici ili pomoćnici, logorski stražari, pripadnici vojne policije i dr.).

2

NAMERNO UBIJANjE SRBA LOGORAŠA

Za vreme postojanja i funkcionisanja logora "Lora" u Splitu u periodu od 1992. do 1997. godine nepobitno je utvrđeno da je ubijen jedan broj Srba - civila i ratnih zarobljenika i to bilo da su ubijeni iz vatrenog ili hladnog oružja, ili da su umrli od posledica zadobijenih teških telesnih povreda ili teškog narušavanja zdravlja. Prema raspoloživim podacima može se zaključiti da je ubijeno više od dvadeset pet lica.

1. PETAR SPREMO, Srbin iz Begovog Sela kod Kupresa, rođen 2. januara 1945. godine, od oca Slavka. Posle zarobljavanja 5. aprila 1992. godine sproveden je u logor u Kupresu, potom u Šujice, pa potom u "Loru" gde je prebijen, mučen i zlostavljan usled čega je preminuo 18. aprila iste godine. Njegovo telo je predato srpskim vlastima prilikom razmene 26. juna 1993. godine. O njegovom ubistvu govore sledeći iskazi svedoka: 1) Svedok 333/96-6 navodi: "U Splitu su nas najpre doveli pred zgradu SUP-a gde su nas ponovo tukli i prebijali. Od tih batina umro je u "Lori" Petar Spremo iz Kupresa". 2) Svedok 333/96-11 navodi: "U "Lori" su odmah počeli da nas tuku, tako da su nas sve prebili. Tada su nam oduzeli sve vredne predmete. Od mene su oduzeli 20-, a od moga sina 100- DEM. Dokumente su nam takođe oduzeli. Posle prebijanja smestili su nas u ćelije. Ja sam bio u ćeliji sa mojim sinom, a tu su bili i M.R. i M.Lj. Tu je od nas odmah odvojen Petar Spremo koji je imao teške povrede, a kasnije je umro i njegovo je telo razmenjeno". 3) Svedok 333/95-23 navodi: "U Splitu smo odveženi u krug pomorske oblasti


Strana 327


1990 - 1995

gde se nalazio centar hrvatske vojne policije. Tu smo, kao i u Gornjem Brišniku, izlazili iz kamiona jedan po jedan. Dočekali su nas hrvatski policajci i tukli. Ispred mene na tri metra nalazio se Petar Spremo. Jedan hrvatski vojnik ga je snažno udario drškom pištolja po glavi od kog udarca je on pao i udario temenom o ivičnjak, posle čega je ostao da leži nepomičan. Njega od tada nisam više video. Isti taj vojnik i mene je snažno udario drškom pištolja po glavi od čega mi je prsla lobanja na četiri mesta, pa sam sav bio obliven krvlju". 4) Svedok 420/95-2 navodi: "Znam da je u "Lori" ubijen Petar Spremo iz Begovog Sela i to na taj način što je bio udaren palicom po glavi, od čega je pao u komu da bi nakon nekoliko dana izdahnuo". 5) Svedok 426/96-50 navodi: "Hrvatski vojnici su u "Lori" prilikom dolaska udarili Petra Sprema, mog daljeg rođaka, sa metalnom polugom po glavi i on je kasnije podlegao". 6) Svedok 426/996-53 navodi: "Od zadobijenih udaraca prilikom prolaska kroz špalir policajaca, neposredno posle toga, podlegao je moj brat od strica Petar Spremo jer je dobio udarac u predelu glave od čega su mu polomljene temene kosti". 7) Svedok 547/96-40 navodi: "Ističem i to da je pre mog odlaska za Zadar u "Lori" umro Petar Spremo, od oca Slavka, iz Begovog Sela. On je umro od udaraca zadobijenih u "Lori" jer je tamo strahovito tučen".

2. STOJAN ZUBIĆ, civil, uhapšen u Kupresu O njegovom ubistvu govore iskazi svedoka: 1) Svedok 333/96-11 navodi: "U "Lori" su odmah počeli da nas tuku, tako da su nas sve prebili. Tada su nam oduzeli sve vredne predmete. Od mene su oduzeli 20-, a od mog sina 100- DEM. Dokumente su nam takođe oduzeli. U "Lori" je sa nama bio i Stojan Zubić koji je imao teške povrede i u Splitu je operisan. On je sa nama razmenjen, ali je odmah po dalasku u Knin umro". 2) Svedok 420/95-2 navodi: "Takođe mi je poznato da je Stojan Zubić, koji je bio uhapšen u Kupresu i koji je tamo zadobio teške povrede prilikom batinanja, dva dana nakon razmene umro od posledica povreda od batina koje je dobio u Kupresu i u "Lori".

3. RATKO i LjUBO MILIĆ (braća), DUŠAN NIKIĆ, SLAVKO DRAGOLjEVIĆ i ČIVČIĆ u grupi od osam-devet Srba O njihovim ubistvima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 334/97-19, koji je sa grupom od oko 80 Srba sa Kupresa dovezen u Split aprila 1992. godine, navodi: "Posle tri dana boravka u "Lori" grapa nas od oko 70 uhapšenih Srba iz Kurpesa vezana je i potovarena na kamion koji nas je povezao u pravcu Duvna. Negde oko Drniša kamion je stao i videla se u blizini puta iskopana velika jama pored koje je radio buldožer. Tu su stajali ljudi koji su imali motorne testere u rukama. Hrvatski vojnici koji su nas doveli skinuli su sa


Strana 328


1990 - 1995

kamiona 8-9 Srba iz naše grupe: braću Ratka i Ljubu Milića, Dušana Nikića, Slavka Dragoljevića i Čivčića koji je bio gluvonem, a ostalima se imena ne sećam. Doveli su ih do te jame i poubijali".

4. VLADO SAVIĆ iz Nevesinja, DRAGAN JELIĆ I ČUČAGA O njihovim ubistvima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 485/95 koji je u logoru "Lora" bio od 10. aprila do 12. avgusta 1992. godine navodi: "Poznato mi je da su u "Lori" ubijeni Vlado Savić, Dragan Jelić i Čučaga". 2) Svedok 111/95-2, potpukovnik bivše JNA, u logoru "Lora" je boravio od 26. aprila do avgusta 1992. godine. On navodi: "Poznato mi je da su od batina podlegli Duško Jelić iz Trebinja, Savić Vlado iz Nevesinja i Vesović Bojan koga su zvali "Orao"". 3) Svedok 182/95-2 u logoru "Lora" je boravio od 26. aprila do 2. maja i od 20. maja do 10. avgusta 1992. godine i navodi: "U ovom logoru je ubijen i Savić Vlado, vojnik rezervista, rodom iz Nevesinja. Video sam ga nekoliko puta i u više navrata su nas zajedno tukli, a on je bio potpuno izobličenog lica i naduven od batina. Glava mu je bila sva u ranama. Jednom prilikom je navodno odveden u bolnicu i posle toga ga niko više nije video. od Č. i Ž. sam čuo da su videli njegov leš". 4) Svedok 67/94-2 navodi: "U bloku pored nas je bio Z.S. iz Čapljine, za koga sam čuo da je sada u Trebinju, jedan Savić iz Nevesinja i Vesović Bojan zvani "Orao" iz Srbije. Njih dvojicu su takođe mučili i tukli. Savić je bio sav natečen i modar. Za Savića su nam rekli da je razmenjen jer je on iznenada nestao iz bloka". 5) Svedok 67/94-3 navodi: "Sećam se Savića iz Nevesinja koji je takođe bio u bloku "C". On je bio unakažen, sav natečen, a sećam se da su mu uši bile ogromne i bio je u jako lošem stanju, a jedne prilike je nestao iz bloka. Stražari su rekli da je odveden na razmenu". 6) Svedok 67/94-1 navodi: "Takođe se sećam Savić Vlade iz Nevesinja kojeg smo zatekli u bloku "C" i sećam se da sam bio užasnut njegovim izgledom. Bio je sam izudaran, natečen i modar i nikada do tada nisam video da onako mogu da budu natečene uši, koje su bile ogromne i modre. I njega su redovno tukli, a 10-15 dana posle našeg dolaska nestao je iz bloka "C". Čuvari su nam rekli da otišao na razmenu". 7) Svedok 445/94-26 navodi: "Dok sam ja bio u "Lori" nije bilo smrtnih slučajeva među nama iz bloka "A", ali sam video kada su Ž.V. i Č. čije ime ne znam od sanduka za municiju pravili jedan mrtvački sanduk, a kasnije sam saznao da je to bilo za nekog Jelića koje je stradao u bloku "C".

5. Grupa boraca Nikšićkog korpusa bivše JNA i to: LUKA GAZIVODA, SIMOVIĆ RATKO zvani "MALIŠA", BAROVIĆ DUŠAN zvani "DUKA", ADžIĆ LUKA


Strana 329


1990 - 1995

O njihovim ubistvima govore sledeći iskazi svedoka: 1) Svedok 333/94-21 koja je u logoru bila od 11. do 14. aprila 1992. godine navodi: "Mi žene iz Kupresa bile smo izdvojene u posebnoj ćeliji. Nas su nazivali četničkim kurvama, psovali su nas i vređali. Bile smo prinuđene da peremo klozete, kupatila i zidove od krvi. U susednim ćelijama su tukli zatvorene muškarce, a nas su dovodili da gledamo kako ih tuku. Bila sam prinuđena da gledam i kako tuku mog muža. Tukli su ih bukovim drvetom, drvenim palicama, kundacima. Moj muž je bio sav modar i obliven krvlju. Bile smo prinuđene da gledamo kako su tukli četvoricu Crnogoraca iz Nikšića. Njih su 13. aprila 1992. godine tako pretukli da je jedan od njih sutradan umro. Sutradan su nam vezali oči i strpali nas u neki kombi u koji su ubacili mrtvački sanduk bez poklopca u kome se nalazilo telo tog ubijenog Crnogorca i trojica Crnogoraca koji su ostali živi. Ja sam opipala unutrašnjost sanduka i osetila sam da se u njemu nalazi još uvek toplo telo ubijenog Crnogorca. Iz "Lore su nas odvezli u Duvno". 2) Svedok 333/95-2, domaćica iz Kupresa, zatvorena u ovom logoru u proleće 1992. godine navodi: "U "Lori" su izdvojili nas žene. Bilo nas je pet i smestili su nas u zasebnu ćeliju pored ćelija u kojima su bili muškarci. U tom zatvoru sam ostala petnaest dana. Stražari su svakodnevno tukli zatvorene muškarce u susednim ćelijama. Otvarali su naša vrata i prisiljavali su nas da gledamo kako muče i batinaju muškarce. Preko puta naše ćelije bila je ćelija u kojoj su bila smeštena četiri Crnogorca iz Nikšića. Gledala sam kako ih po ceo dan tuku i kako ih muče. Luku Gazivodu su tako pretukli da je ostao ležeći i nije davao znake života. Sutradan sam čula neko zakivanje dasaka. Kasnije sam videla mrtvački sanduk koji su uveče izneli u krug". 3) Svedok 445/94-17 navodi: "Jednom prilikom sam u krugu zatvora video četiri zatvorenika za koje sam saznao da su Crnogorci, a bili su krvavi i naduveni od batina i dobro sam zapamtio da su dvojici bile odsečene uši. Znam da su ovde proveli dva dana, a šta je sa njima bilo ne znam. Međutim, u međuvremenu Č. i ja smo dobili nalog i napravili smo dva sanduka. Kada su ovi Crnogorci nestali ja i Č. smo prali jedan kombi koji je bio sav krvav, pa pretpostavljam da su oni živi ili mrtvi tim kombijem odvezeni". 4) Svedok 510/96-13 navodi: "Poznato mi je da je jedan rezervista iz Nikšića teško masakriran (odsečene su mu uši) i da je umro. Mislim da se preziva Barović, ali nisam siguran. I Luka Adžić iz Nikšića, Ramova ulica br. 14, je ubijen. Umro je u teškim mukama. Ja sam ga dva puta kupao jer je ležao nepokretan na podu, a počeo je živ da se raspada. Ne znam gde je sahranjen". 5) Svedok 420/95-2 navodi: "Jednom vojnom starešini koga su zvali "Crnogorac" stražari su odsekli uši i naterali ga da ih pojede. Takođe sam primetio da je u zatvoru bilo i nekoliko zarobljenih pilota". 6) Svedok 164/95-2 navodi: "Sećam se da su Luku Adžića iz Nikšića naterali da pojede svoju bradu koja je bila duga i koju su mu obrijali. Morao je da pojede svaku dlaku. Koliko znam, Luka Adžić je umro oko mesec dana po izlasku iz zatvora i sahranjen je u Nikšiću". 7) Svedok 340/94-3 navodi: "Dok sam bio u "Lori" jednog dana, ne sećam se datuma, u ćeliji broj 3, koja se nalazila preko puta ćelije u kojoj sam ja bio, a u kojoj su se nalazila četiri Crnogorca, dvojica od tih Crnogoraca su podlegla usled batina koje su dobili. Ja sam lično video kako su jednom od njih odsekli uvo, čini mi se levo, a zatim sam čuo kako ih tuku, da bih kasnije saznao da su oni tog


Strana 330


1990 - 1995

dana podlegli povredama. Jedan od ovih Crnogoraca koji su podlegli je bio visok i širok i jak čovek, star između 30 i 40 godina, a uhvaćen je oko Bijelog Polja u Mostaru. Navodno je ubijen zbog toga što su ga optužili da je silovao i poklao časne seste u Bijelom Polju. Drugi je bio mršav, crnomanjast, star do 27 godina, a druge podatke o njemu ne znam. To je onaj kome su pre ubistva odsekli uvo. Ne znam šta je bilo sa telima ubijenih". 8) Svedok 445/94-33 navodi: "Dobro se sećam jedne prilike kada smo šetali po krugu, i mada smo uvek morali da gledamo u zemlju, ipak sam uspeo da spazim tu tri Crnogorca, od kojih je jednome, preda mnom, jedan vojnik nožem odsekao uvo, a drugome iskopao oko. Oni su inače bili potpuno deformisani, krvavi i nikakvi. Kasnije sam čuo od stražara da je tu noć jedan od ove trojice podlegao, ali kakva je njihova sudbina, ja ne znam". 9) Svedok 445/94-18 navodi: "Izvodili su nas u dvorište, terali satima da gazimo legionarskim korakom koji brzo umara zato što se nejednakom snagom gazi na obe noge i za to vreme da pevamo pesme. Tada bi sa nama bili zatvorenici iz drugih delova zatvora. Najviše je morao da peva pokojni Luka Adžić iz Nikšića, a mi smo pratili. Luka je po razmeni umro u Nikšiću". 10) Svedok 437/94-2 navodi: "Dobro se sećam da su jedno veče doveli dva Crnogorca za koje mislim da su uhvatili na trebinjsko-dubrovačkom ratištu, a video sam da su bili u vojničkim uniformama, pa su ih uveli u jednu ćeliju u blizini naše te sam čuo njihove jauke i udarce. Tukli su ih celu noć. Ujutro, kada su nas izveli u šetnju pre doručka, izveli su i tu dvojicu pa sam video da skoro ne mogu da stoje na nogama. Bili su obliveni krvlju, glave su im bile nadute, oči zatvorene, a odeća na njima sasvim pocepana. Posle doručka poređali smo se i svi smo tu dobili "degeneke", a zatim su nas vratili u ćelije, pa ja ove Crnogorce više nisam viđao. Pošto se oni sutradan nisu pojavili, pretpostavljam da su podlegli pvredama. Posle ovog događaja ne sećam se tačno da li je prošao jedan ili dva dana nas petoricu su uveli u ćeliju u kojoj su tukli Crnogorce da je očistimo. Ona je bila sva krvava, a krvi je bilo i po zidovima i podu". 11) Svedok 418/95-2 navodi: "Od prve trojice Crnogoraca kada smo došli u Duvno od batina je umro jedan Crnogorac koji se zvao Barović Dušan, zv. "Duka", iz Nikšića". 12) Svedok 445/94-3 navodi: "Sećam se da je bio i jedan aktivni vojnik Crnogorac koji je jednog dana odveden na razmenu, a kasnije sam čuo da je umro usled povreda zadobijenih u "Lori"". 13) Svedok 259/94-6 navodi: "Jedno veče, ne sećam se tačnog datuma, oko pola noći, Tomo Dujić, koji je izgleda imao poseban pik na mene, izveo me je iz moje ćelije i odveo u drugu prostoriju. Tamo sam zatekao pet muškaraca koji su bili obučeni u standardne uniforme JNA, pa sam zaključio da su to pripadnici JNA. Po govoru sam shvatio da su to Crnogorci. Ovi ljudi su bili toliko izmrcvareni, polomljenih ruku i nogu, da je to na mene ostavilo jedan težak utisak. Ovaj prizor nikada neću moći da zaboravim. Koliko se sećam svima su im bile odsečene uši, odnosno čini mi se da je samo jednom od njih ostalo jedno uvo. Oni su bili poređani po podu, tako što su neki bili naslonjeni na zid, a neki od njih u poluležećem položaju. Nekima od ovih ljudi su već bile izvađene oči, a nekima su preda mnom oči vadili. Sećam se kako je jedan od mučitelja jednom od njih zabio nož u jezik i povukao nož, te mu je tako odsekao jezik. Jednom od ovih Crnogoraca nisu izvadili oči, tako da je mogao da vidi šta se dešava, pa su zatim počeli da kolju jednog po jednog. Klali su ih tako što su ih rukama držali za kosu, a nožem sekli u predelu vrata. Tom prilikom svakom je bila glava odvojena od


Strana 331


1990 - 1995

tela. Ako je neko i pokušao da se odbrani brzo je bio savladan, pošto je mučitelja bilo pet, a oni su svi bili prebijeni i u jako teškom stanju. Na kraju je ostao živ samo onaj kome nisu izvadili oči. Jedan od mučitelja je poređao tri noža, jedan pored drugog i rekao mu da bira nož kojim će ga zaklati. Ovaj mučenik, kome je zaista bilo dosta muka i poniženja, upro je rukom u jedan od noževa. Jedan od mučitelja, nisam tačno siguran koji, ali čini mi se da je to bio onaj koji je zahtevao da bira nož, potpuno je pobesneo - više je ličio na zver nego na čoveka - i munjevitom brzinom dograbio je taj nož i za delić sekunde prišao Crnogorcu i jednim zamahom odvojio mu glavu od trupa. Beživotno telo se prevrnulo, a glava je ostala u vazduhu, pošto ju je ovaj rukom držao za kosu. Ovo je bio stravičan prizor koji se jedva može opisati. Dok je ustaša držao glavu, oči zaklanog su bile otvorene, a takođe i usta i ona su se u takvom stanju otvarala i zatvarala nekoliko puta. Od ovog prizora i zlikovci su se uplašili. Kada je, posle izvesnog vremena, onaj koji je držao glavu došao k sebi iz sve snage ju je tresnuo o zid, tako da se ona jednostavna rastavila i video sam mozak kako treperi". 14) Svedok 64/94-1 navodi: "Sećam se jednog vojnika rezerviste iz Kragujevca koji je zarobljen kao ranjenik. Njega su tukli po ranama i podlegao je povredama. Ja sam ga lično sahranio pored zatvorske žice prema moru. Učestvovao sam i u sahrani trojice Crnogoraca koji su takođe umrli u logoru, ali ne znam njihova imena".

6. DUŠKO JELIĆ iz Trebinja; BOJAN VESOVIĆ, zvani "Beli orao", vojnik iz Kragujevca, od oca Miroslava i majke Ilinke; NENAD KNEŽEVIĆ iz okoline Šibenika; BULOVIĆ (ili VULOVIĆ) pravnik iz okoline Benkovca. O njihovim ubistvima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 63/94-1 koji je u logoru "Lora" boravio od aprila do 14. avgusta 1992. godine navodi: "Sećam se jednog vojnika, rezerviste iz Kragujevca, koji je zarobljen kao ranjenik. Njega su tukli po ranama i podlegao je povredama. Ja sam ga lično sahranio pored zatvorske žice prema moru". 2) Svedok 181/95-2 navodi: "Od posledica mučenja umrlo je nekoliko zatvorenika. Pouzdano znam da je od batina umro Duško Jelić iz Trebinja, Bojan Vasović iz Kragujevca i Knežević, Srbin iz Kaštela pored Splita, koji je bio ranjen u ruku i nogu, a dotukli su ga stražari Anđelko Botić i Ante Gidić u zatvorskom klozetu pored moje ćelije.". 3) Svedok 111/95-2, potpukovnik JNA, koji je u logoru "Loru" bio od 26. aprila do avgusta 1992. godine navodi: "Po dovođenju u "Loru" smešten sam u blok "C" za koji sam kasnije video da je deo logora koji je služio za najgora mučenja. Tu čak ni predstavnici Međunarodnog crvenog krsta nisu imali pristup. Poznato mi je da su od batina podlegli: Duško Jelić iz Trebinja, Savić Vlado iz Nevesinja i Vesović Bojan, koga su zvali "Orao", a rodom je iz Kragujevca, Knežević Nenad iz okoline Šibenika, koji je pokušao bekstvo, ali je ranjen i posle izvesnog vremena je umro, i Bulović, pravnik iz Benkovca, koji je ubijen kao opomena ostalima zbog Kneževićevog bekstva. Ubili su ga Ante, Anđelko Botić i Emilio Bunger". 4) Svedok 182/95-2 navodi: "Znam da je u ovom logoru ubijen Bojan Vesović iz Kragujevca koga su zvali "Beli orao". Njega su strahovito mučili i ja sam često slušao njegove krike i jauke. Nikada ga nisu izvodili iz ćelije, a po priči vojnika koji su mu nosili hranu, on je bio potpuno prebijen i nije mogao da hoda jer su


Strana 332


1990 - 1995

mu obe noge polomljene. Mrtvački kovčeg za njega su pravili zatvorenici u logoru. Od posledica mučenja umrli su u ovom logoru Bjelić Duško, koji je sahranjen u krugu logora i još dvojica civila, mislim da su iz Splita. Jedan od njih se preziva Knežević. On je pokušao bekstvo, ali je prilikom pokušaja bekstva ranjen i tako ranjenog su ga doveli u dvorište logora gde su ga pretukli zbog čega je ubrzo i umro. Nakon toga stražari su za primer ostalima ubili još jednog civila koji se prezivao Bulović". 5) Svedok 499/95-2 navodi. "Poznato mi je da je u zatvoru bio uhapšen i jedan vojnik pod imenom Dragan, prezime mu ne znam, zvali su ga "Beli orao" jer je pripadao formaciji "Belih orlova", mada je pre toga bio na redovnom odsluženju vojnog roka. Mogao sam u svojoj ćeliji čuti kako ga svakodnevno, tj. svake noći, maltretiraju - tuku, jer su se krici iz sobe za ispitivanje čuli cele noći. Nakon tog perioda o njemu nisam ništa više čuo, samo znam da je nestao, ali negde u maju i junu (mislim da je tada bilo) pričali su mi zatvorenici V.Ž. i M.Č. da je "Beli orao" ubijen i da su ga oni sahranili negde u blizini zatvora "Lora". Takođe mi je poznato da su uhvaćena i dva Srbina iz Splita od kojih je jedan prilikom sprovođenja iz bloka "A" u blok "C" odgurnuo stražara i počeo da beži. Tom prilikom je bio ranjen u nogu i kroz stomak te je uhvaćen i dovučen u krug zatvora. On je tom prilikom tučen do nesvesti od stražara koji ga je uhvatio, a najviše ga je tukao stražar koji je imao nadimak "Emilio", a koji je bio komadir straže. On ga je tukao čizmom, tj. nogom u glavu dok ovaj nije izgubio svest, a i kada je ostao potpuno nepokretan i kada se uopšte nije micao on je i dalje udaran i ostao je da leži. Nakon toga sam čuo da su ga navodno prebacili u bolnicu, ali ja mislim da je već bio mrtav. Ni njega, ni onog drugog Srbina iz Splita više nisam viđao, a pričalo se po zatvoru da je i on ubijen. Samo su u ćeliji gde je bio zatvoren nađene njegove cipele, tako da je verovatno on ubijen i odnesen. Ja znam da je u zatvoru, u vreme dok sam ja bio, ubijeno bar deset zatvorenika. Još više detalja o tome znaju V.Ž. i Č.M". 6) Svedok 67/94-1 navodi: "Mislim da je bio 14. maj 1992. godine kada je podlegao Jelić Duško. Samo je pao mrtav, a nas su odmah prebacili u drugu ćeliju, a D. i G. su naredili da ga iznesu i stave u sanduk ispred vrata. Sanduk se pravio od drvenih sanduka koji služe za municiju. Sećam se i mladića kome je ime Bojan, a zvali su ga "Bijeli orao" ili "Orlić". On je bio sam u jednoj ćeliji. Njega su posebno teško mučili. Bio je sasvim go, neverovatno mršav, pravi kostur. Njega su najviše maltretirali, udarali i mučili. Jedno jutro sam primetio kada su čuvari doneli doručak, da on leži u svojoj ćeliji na leđima. Telo mu je potpuno žuto. Nas su odmah vratili u ćelije. Čuo sam kako se kuje sanduk i kako u hodniku čuvari nešto šapuću. Kasnije ga nikada više nisam video". 7) Svedok 67/94-3 navodi: "Sećam se događaja sa dva civila iz Splita i znam da su nakon ovog događaja jednog od njih, koji je mogao da ima 50 godina, doveli kasnije u naš blok "C". Taj dan se začula pucnjava u krugu i odmah su nas ugurali u ćelije. Gledao sam kroz prozor kako su jednog od civila koji je očito bio ranjen u nogu doneli u krug i kako su ga stražari krvnički udarali, a najviše ga je udarao baš Gudić Ante. Udarali su ga sve dok telo nije postalo beživotno, nakon čega su ga nekud odneli. Drugog civila koji je doveden u naš blok nisam video, ali sam čuo urlike i znao sam da ga tuku. Sutradan ga više nije bilo u našem bloku, a jedan zatvorenik iz Srbije, kojeg ne znam po imenu, mi je rekao da je on u ćeliji našao samo krv i cipele tog civila". 8) Svedok 67/94-2 navodi. "U ovom bloku pored nas bio je Z.S. iz Čapljine, za koga sam čuo da je sad u Trebinju, te takođe jedan Savić iz Nevesinja i Vesović Bojan zvani "Orao" iz Srbije. Njih dvojicu su takođe mučili i tukli - Savić je bio sav natečen i modar, a Vesović je bio živi kostur. Ono malo hrane što su nam davali


Strana 333


1990 - 1995

najčešće su uskraćivali Vesoviću, njega su samo tukli i to redovno i bez prestanka i jedne prilike on je nađen mrtav. Za Savića su nam rekli da je razmenjen jer je i on iznenada nestao iz bloka". 9) Svedok 481/95 navodi: "Nisam očevidac neposrednih ubistava zatvorenika, ali sam čuo prilikom razmene da je neki mladić Bojan iz Kragujevca ubijen u zatvoru i da iz tog razloga nije razmenjen, kao i neki Savić Vlado". 10) Svedok 445/94-42 navodi: "Ja sam bio smešten u bloku "C", a u ćeliji preko puta mene je bio smešten Bojan iz Kragujevca. On je imao prostrelnu ranu na natkoljenici, ne znam koje noge. Zarobljen je u borbi i ta rana nije previjana već se zagnojila. Videlo se da je to stara rana. On je bio jako mršav i videlo se da je u teškom i psihičkom i fizičkom stanju. Iz njegove sobe je smrdelo jer je tu bilo i izmeta pošto mu nisu dozvoljavali da ide u klozet. Rana mu se zagnojila i smrdela je, a pa sam ja pokušavao da mu pomognem tako što sam mu ranu prao vodom, jer nikom od nas nisu pružali nikakvu medicinsku pomoć. On nije uopšte imao odeću i tu je bilo samo jedno ćebe koje je bilo u krvi i gnoju. Ja procenjujem da je on umro jedno mesec dana nakon mog dolaska u ovaj logor. Ja sam video da je došao stražar jednog jutra i da je otvorio njegovu ćeliju, zvao ga je, ali on nije odgovarao i onda smo videli da je mrtav. Posle toga njegovo telo su izneli, a čulo se da se pravio i sanduk za njega. Ja sam već ranije objasnio da je od zadobijenih povreda umro u "Lori" i Jelić Duško iz Trebinja". 11) Svedok 67/94-4 navodi: "Nisam video Jelić Duška i mladića sa nadimkom "Bijeli orao", ali sam kasnije saznao da su oni podlegli od batina u ovom bloku". 12) Svedok 445/94-28 navodi: "Sada se prisetih da je u zatvoru ubijen neki Jelić iz Trebinja, a što sam čuo od drugih zatvorenika". 13) Svedok 470/95-3 navodi: "Dok sam bio u logoru ubijen je neki Goran, zvali su ga "Beli orao" i jedan mladić iz Splita, koji je pokušao bekstvo, a kome su prilikom ubistva nabijali neke šiljke u nogu". 14) Svedok 164/95-2 navodi: "Dok sam se nalazio u logoru "Lora" sećam se da su stražari ubili jednog zarobljenika koji je pokušao pobeći. Ovaj čovek je bio ranjen i tako ranjenog su ga tukli. Ja sam video upravnika Tomu Dujića kako skače po ovom zarobljeniku koji je kasnije umro. Ja mu ne znam ime i ne znam gde je sahranjen. Sećam se da je u "Lori" od posledica mučenja podlegao i jedan mladi vojnik koji je bio uhvaćen negde oko Knina, ja mu ne znam ime i ne znam odakle je bio. Terali su ga da govori da je bio u "Belim orlovima". Drugi zarobljenici su gledali kako teško muče ovog čoveka: lomili su mu prste na rukama, zabijali mu eksere pod nokte. Ne znam gde je ovaj čovek sahranjen. Sećam se i jednog mladića iz mesta Krekovi kod Nevesinja koji je meni izgledao drogiran. Stražari su sa njim cirkuzirali po krugu. Sećam se da je on jedne noći sa još pet ljudi odveden iz logora "Lora" i šta je dalje bilo sa njim ne znam". 15) Svedok 510/96-13 navodi: "U vezi ubijanja ratnih zarobljenika u "Lori" bio sam očevidac sledećeg: Jednog dana Knežević Nenad, rodom iz Benkovca, koji je živeo u Kaštelima, je pokušao bekstvo. Sprečili su ga otvaranjem vatre. Pogođen je tri puta. Nije mi poznato gde je sahranjen. Ratni zarobljenik Vulović, nisam siguran u ime, bio je u prisustvu Kneževića kada je pokušao da beži, ali sam Vulović nije pokušao bekstvo. Ja sam se nalazio iza njih dvojice, zajedno sa R.I., u pratnji stražara Botić Anđelka i Gudić Ante. Posle sprečavanja bekstva Kneževića i njegovog hapšenja, stražari i pripadnici interventnog voda su otpočeli sa fizičkim zlostavljanjem Vulovića. Tukli su ga, šutirali čizmama, od čega je iste


Strana 334


1990 - 1995

noći umro. Ja ne znam gde je on sahranjen, iako sam ja zajedno sa Č.M. pravio sanduk. Povodom ovog događaja data mi je napisana izjava koju sam ja morao potpisati, a u kojoj je pisalo da je Vulović stradao prilikom pada sa stepenica i da je fizički napao stražara, što u stvari nije tačno. Za Jelića iz Trebinja mogu da kažem sledeće. Jednog jutra dovezli su šest trebinjaca, među kojima je bio i Jelić. Ja sam ga uneo u ćeliju. Bio je u teškom stanju od batina. Da li iste ili naredne večeri, ne znam, naređeno mi je od strane dežurnog stražara Bungur Emilija da zajedno sa Č. skujem sanduk. Posle toga stražar Rambo me je pitao da li znam gde je šesti trebinjac. Ja sam mu rekao da ne znam, ali da su mi rekli da skujem sanduk. U kasnijim kontaktima sa trebinjcima saznao sam da je onaj teško isprebijani ratni zarobljenik kome sam pomogao da uđe u ćeliju bio taj Jelić i da je umro. On je prebačen kombijem van kruga zatvora. Nije mi poznato gde je sahranjen. Vojnik iz Kragujevca po imenu Bojan je mučen i umro je u teškim mukama. Ja sam ga dva puta kupao jer je ležao nepokretan na podu, a počeo je živ da se raspada. Umro je još jedan čovek, star oko 55 godina, ali ja o njemu ne znam ništa". 16) Svedok 445/94-17 navodi: "Č.M. i ja smo morali da pravimo sanduke u koje smo stavljali tela onih koji su podlegli povredama, a pravili smo ih od sanduka za municiju. Sećam se da smo tako napravili sedam-osam sanduka, ali mi tela ubijenih nismo stavljali u njih, tako da ne znam ko je sve podlegao. Pošto sam nosio hranu zatvorenicima u blok "C" od njih sam čuo koji su zatvorenici umrli pa sam tako saznao za: Jelić Dragana iz Trebinja; Savić Vladu iz Krekova (Nevesinje); Bojana, starog 19 godina, iz Kragujevca, koji je bio ranjen i koji je umro u najgorim mukama; Knežević Nenada iz Benkovca, koji je imao kuću u Kaštelama i sa kojim je bio još jedan koji se preziva Bulović, imena se ne sećam, iz okoline Benkovca. Kada su njih dvojica pokušali da beže prvog su ranili, a drugog je izgazilo desetak njihovih policajaca koji su došli. Gledao sam kako ga gaze".

8. Piloti JNA - SLOBODAN MEDIĆ, PANTIĆ PETAR i MIRKO ZEČEVIĆ, civil, star 63 godine, sa Kupresa, O njihovim ubistvima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 181/95-2 navodi: "Razmenjen sam 14. avgusta 1992. godine. U grupi za razmenu, u kojoj je trebalo da bude nas šestorica, nije razmenjen pilot Medić. Čuo sam da je vraćen sa razmene zato što su mu bile odsečene uši i nos. Kasnije sam od jednog Srbina čuo da je jednom prilikom u kafani slučajno čuo razgovor nekih hrvatskih vojnika od kojih se jedan hvalio da su ubili jednog pilota na taj način što su ga živog ispekli na ražnju u Širokom Brijegu. Pretpostavljam da se radi o Mediću, jer je on jedini pilot koji je ostao nerazmenjen". 2) Svedok 445/94-32 navodi: "Piloti koje sam zatekao bili su u jako lošem stanju i prebijeni su ranije, pre nego što smo mi stigli, pa ih u to vreme dok sam ja tu bio nisu mnogo mučili, ali pred naš polazak u Zagreb ponovo su počeli da ih prebijaju. Ja nisam video, ali sam čuo od momaka koji su zarobljeni ranije na Crnoglavu, da su iz njihove grupe dvojica podlegla od batinanja koje su dobili". 3) Svedok 467/94-8 navodi: "U susednu ćeliju su doveli ranjenog pilota i Mirka Zečevića, starca od 63 godine, sa Kupresa. Pilot je bio teško ranjen u jednu nogu po celoj njenoj dužini, a Mirko u ruku sa prelomom. Nešto kasnije su doveli još jednog pilota koji je oboren na "GALEBU". Mogli smo ih videti samo kada su se


Strana 335


1990 - 1995

slučajno istovremeno otvarala vrata i na našoj i na susednoj ćeliji. Po noći su se torture nastavljale. Imali smo ponovo nekoliko poseta. Tukli su čak i onu dvojicu teško ranjenih, kasnije su ih odveli navodno u bolnicu jer su bili na izdisaju. O njihovoj sudbini dalje ne znam ništa." 4) Svedok 418/95-2 navodi: "Petra Pantića su skoro najviše tukli nogama, rukama, palicama, nekim daskama i drugim, te je on od ovih batina izdahnuo. Znam da je napravljen neki drveni sanduk, te je leš stavljen u ovaj sanduk".

9. VELIKI BROJ NEIDENTIFIKOVANIH LOGRAŠA SRBA O ubistvima većeg broja neidentifikovanih Srba - civila i ratnih zarobljenika govore iskazi svedoka: 1) Svedok 234/95-6, koji je u logoru "Lora" bio sredinom 1992. godine navodi: "Veliki broj logoraša je umro od batina, pa su ih u krugu logora polili benzinom i spaljivali". 2) Svedok 245/97-3, pilot JNA, koji je kidnapovan u Mostaru i boravio u logoru "Lora" u novembru i i decembru 1991. godine navodi: "Dana 30. novembra 1991. godine MUP Hrvatske me je predao organima Vojne policije ZNG u Splitu koji su me odveli u njihov štab smešten u nekadašnjem objektu JNA "Lora". Četvrtog dana mog boravka u ovom logoru čuo sam jauke, pucnje i užurbanost uz komentar "vidi ovog četnika, već deset minuta neće da umre, nego se još trza". U ovom logoru sam ostao do 3. decembra 1991. godine". 3) Svedok 547/96-39 navodi: "Jedne noći negde oko 15. aprila 1992. godine u ćeliji koja se nalazila pored ćelije u kojoj sam ja bila sa ostalim ženama nekoga su strahovito tukli. Čuli su se udarci, psovke, krici i jauci iz te ćelije i u jednom trenutku je nastala tišina. Sutradan ujutro su izneli iz te ćelije jednog čoveka koji je bio pokriven ćebetom, a isti je umro. On je prema pričanju bio Srbin iz Mostara, ali njegovo ime i prezime ja ne znam. Nas žene su naterali da uđemo u tu ćeliju i da je operemo, pa sam videla da je u toj ćeliji bilo mnogo krvi po betonu i zidovima". 4) Svedok 454/94-28 navodi: "Kod nas u bloku nije bilo smrtnih slučajeva, ali smo stalno čuli krike iz bloka"C", a jedne noći sam video kako prave sanduke neki zarobljenici, mislim da su bili mladi vojnici koji su zarobljeni kod Čapljine. Kovanje sanduka sam video, a zatim sam video stavljanje sanduka u jedan kombi, ali nisam video da su leševi stavljani u sanduke. Kasnije sam video da peru taj kombi koji je unutra bio krvav. Ne znam ko je ubijen i koliko ih je bilo, ali su se stražari hvalili da su ubili neke iz Srbije koji su bili pripadnici "Belih orlova" ". 5) Svedok 445/94-42 navodi: "U "Lori" je ubijen mladić starosti možda oko 30 ili više godina za koga sam čuo da je bio aktivni sportista. Pričali su da je bio instruktor džudoa. On je bio izveden u dvorište gde su ga tukli i u jednom momentu on je pokušao da beži, pa je preskočio jednu ogradu. Tada su pripucali, ranili ga i uspeli da ga uhvate. Počeli su svi da ga tuku, pa su ga tako ubili". 6)Svedok 259/94-6 navodi: "U "Lori" je bilo još mnogo likvidacija dok sam bio tamo i prvi i drugi put, ali nikada nisam bio tako direktno prisutan kao u ovim slučajevima koje sam opisao. Za likvidacije sam znao i po tome što se čulo kada nekoga tuku i prebijaju, a kasnije se sazna da je podlegao povredama. Isto tako


Strana 336


1990 - 1995

često smo morali da brišemo i peremo krv koja je bila po hodnicima, po zidovima i po podovima, pa je i to bio znak da je bilo likvidacije u zatvoru. I ja sam više puta čistio krv. Jednom prilikom kad nisam dobro očistio krv sa poda, jer od batina koje sam doživeo nisam mogao da se savijem kako treba, naišla je žena Tome Dujića i naterala me da ližem pod. Jednom prilikom kada sam izveden iz samice radi čišćenja krvi video sam da pokušavaju jednog krupnog i visokog čoveka, koga su zaklali, da stave u jednu crnu kesu koja je bila namenjena specijalno za mrtvace. Oni su leš satarom presekli na dva dela i tako u delovima stavili u tu kesu. Posle nekoliko dana u toku noći opet su me izveli sa još devet ljudi na isto mesto radi klanja. Te noći nije bio tu Dujić, već su bili: Anđelko koji je bio još svirepiji od Dujića, jedan koga su zbog umetnosti klanja nazivali "Umetnik" i jedan koga su iz istih razloga zvali "Doktor". Od ovih ljudi koji su dovedeni na klanje zapazio sam da jedan ima odsečeno uvo. Pre samog klanja nisu nas mučili. Klanja su vršili tako što su noževima u rukama prilazili žrtvi, neke hvatali za ruke i ramena, a jedan je hvatao žrtvu za kosu jednom rukom, a drugom rukom u kojoj je bio nož odsecao glave. Ovom prilikom zaklano je osam ljudi. U svakom od ovih slučajeva glava je bila odvojena od tela. Igrom slučaja i ovog puta dolaskom jednog ustaše meni je spašen život. Kada je bio na redu jedan za koga mislim da je rodom iz Kupresa ili okoline, a inženjer je visoke struje, ušao je jedan ustaša i sprečio dalje klanje govoreći da je bilo dosta za taj dan. Pošto je bilo skoro jutro trebalo je na vreme ukloniti krv i odneti leševe, pa zaključujem da je i to bio razlog da se prekine sa klanjem".

*

Na osnovu raspoloživih dokaza o stradanju Srba - civila, ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika u logoru "Lora" u Splitu za vreme njegovog postojanja od 1991. do 1997. godine može se nepobitno zaključiti da je ubijeno više od dvadeset identifikovanih lica i to:

PETAR SPREMO - civil, STOJAN ZUBIĆ - civil, RATKO MILIĆ - civil, LjUBO MILIĆ - civil, DUŠAN NIKIĆ - civil, SLAVKO DRAGOLjEVIĆ - civil, ČIVČIĆ, nepoznatog imena (gluvonem) - civil, VLADO SAVIĆ - vojnik rezervista,


Strana 337


1990 - 1995

DRAGAN JELIĆ - civil, ČUČAGA, nepoznatog imena - civil, LUKA GAZIVODA - vojnik, RATKO SIMOVIĆ "MALIŠA" - civil, DUŠAN BAROVIĆ - vojnik, LUKA ADžIĆ - vojnik, DUŠKO BJELIĆ - civil, BOJAN VESOVIĆ zv. "BELI ORAO" - vojnik, NENAD KNEŽEVIĆ - civil, BULOVIĆ, nepoznatog imena - civil, SLOBODAN MEDIĆ - pilot JNA, PETAR PANTIĆ - pilot JNA, MIRKO ZEČEVIĆ - civil, MILAN VULIĆ - civil, GRBIĆ RANKO - civil, BORO IVKOVIĆ - civil, DUŠKO JELIĆ - civil,

Pored identifikovanih lica postoje podaci da je u logoru od posledica prebijanja, mučenja, telesnog i psihičkog zlostavljanja umro i veći broj neidentifikovanih lica i to: civila kuprešana i drugih. Iz toga se može izvesti zaključak da je najmanje trideset Srba za vreme postojanja ovog logora likvidirano u njemu ili umrlo u teškim mukama od posledica prebijanja, nečovečnog postupanja i zlostavljanja. Pri tome se, takođe, može reći da u ovim postupanjima hrvatskih vojnih i civilnih policijskih vlasti nije bilo razlike između postupaka prema Srbima - civilima (starcima, ženama) i Srbima - ratnim zarobljenicima i ranjenicima, bez obzira da li su ova lica sa teritorije Hrvatske ili teritorije Bosne i Hercegovine.


Strana 338


1990 - 1995

3

ZLOČINI PROTIV CIVILNOG STANOVNIŠTVA

U logoru "Lora" koji se nalazio u sastavu i pod nadzorom organa vojne policije Republike Hrvatske u celom periodu ratnih dejstava na teritoriji Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine i to počev od 1991. godine pa sve do 1997. godine zarobljeni Srbi - civilno, neboračko stanovništvo (muškarci i žene) su bili kontinuirano, sistematski izloženi najrazličitijim vidovima mučenja, nečovečnog, nehumanog, surovog, ponižavajućeg postupanja pri čemu su im nanošene teške telesne povrede, teško narušavanje zdravlja, fizičke i duševne patnje trajnog karaktera, sa doživotnim posledicama. Praktično su logorske vlasti razradile čitav sistem mera i postupanja za uništenje (fizičko-telesno i psihičko) i istrebljenje srpskog naroda koji je u ovom logoru dobio različite vidove i oblike svog pojavnog ispoljavanja i manifestovanja. Svi načini i postupci mučenja, maltretiranja, bestijalnog, gotovo animalnog, nečovečnog odnosa prema zatočenim Srbima praktično pokazuju da je neiscrpna mašta u funkciji mržnje prema drugom narodu i pripadnicima druge veroispovesti. Kroz ubistva, mučenja, telesna povređivanja, nanošenja telesnih i duševnih patnji i trauma, premlaćivanja svih delova tela vaskrsavaju ustaški duhovi iz perioda Drugog svetskog rata i zamisli ustaške ideologije na ovim prostorima. Zločini protiv civilnog stanovništva - pripadnika srpskog naroda i pravoslavne veroispovesti, koji su i preduzimani upravo u nameri da se na ovaj način uništi srpski narod i njegovo prisustvo na području Republike Hrvatske, ali i određenih krajeva u Bosni i Hercegovini, ispoljili su se na sledeće načine:

batinanje zatvorenika rukama, nogama, gumenim crevima, palicama, bezbol palicama, vodovodnim cevima, lancima, elektroprovodnicima; "telefoniranje" u vidu priključivanja pojedinih, naročito osetljivih, delova tela zatvorenika (uši, prsti na nogama i rukama, polni organi) na indukovanu električnu struju iz poljskog telefona; prolazak zatvorenika kroz špalir batinaša; prisiljavanje zatvornika da jedan drugog nose po zatvorskom krugu, da se čučeći trkaju;


Strana 339


1990 - 1995

pretnja da će biti ubijeni, da će biti bačeni u more, da će ih pojesti ribe, pretnja smrću klanjem ili puštanjem dresiranih pasa vučjaka; prisiljavanje zatvorenika da pevaju ustaške pesme, hrvatsku himnu, pesme u kojima se vređa srpski narod; prisiljavanje zatvorenika da po tri dana i tri noći ne smeju da sednu niti legnu, već da sve vreme provedu stojeći; prisiljavanje zatvorenika da sami sebi kopaju rake u dvorištu logora; psovanje, vređanje, zlostavljanje zatvorenika, nazivanje pogrdnim imenima; polivanje zatvorenika hladnom vodom iz šmrka koji je povezan za hidrant; prisiljavanje zatvorenika da jašu jedan drugoga četvoronoške i da se tako trkaju; prisiljavanje zatvorenika da do iznemoglosti trče po logorskom krugu, a potom tako zagrejane i oznojene polivaju hladnom vodom iz šmrka; prisiljavanje zatvorenika da se međusobno udaraju otvorenim dlanom, pesnicama, nogama, da se šamaraju; prisiljavanje zatvorenika da ližu i ljube "lijepu" hrvatsku zemlju, zatim pod i šolju u VC-u; pretnja ubistvom zatvorenika na taj način da se oni prisiljavaju da glavu stave na panj dok su stražari zamahivali sekirom; psovanje četničke majke; držanje zatvorenika po celu noć u buretu sa vodom; prisiljavanje zatvorenika da mokri leže goli na žicama od gvozdenog kreveta po celu noć; prisiljavanje zatvorenika da ljube pse vučjake; čupanje ili brijanje na suvo brade zatvorenika i potom prisiljavanje zatvorenika da istu pojede; pretnja zatvoreniku da neće izaći živ iz logora, a ako i izađe, da će biti kao biljka u kolicima; dozvoljavanje građanima Splita i bolničkom osoblju i pacijentima u bolnici Firule da tuku zatvorenike na razne načine; organizovanje lažnih ili fingiranih streljanja zatvorenika; prilikom vožnje zatvorenika u kombiju ili na kamionu u punoj brzini naglo zaustavljanje pri čemu se se oni valjali i udarali u vozilu jedan o drugoga; gašenje cigareta po telu, glavi i ustima zatvorenika;


Strana 340


1990 - 1995

prisiljavanje zatvorenika da rade sklekove ili gimnastiku do iznemoglosti; gaženje čizmama po leđima zatvorenika koji leži na podu; gnječenje čizmama prstiju ruku i nogu zatvorenika; prisiljavanje zatvorenika da kopaju rupe, da rade u kamenolomu bez potrebnog alata, golim rukama; onemogućavanje zatvorenicima da fiziološke potrebe redovno obavljaju; uskraćivanje zatvorenicima vode za piće; prisiljavanje zatvorenika da jedu žive puževe, školjke, crve, gliste; prisiljavanje zatvorenika na javno vršenje međusobnih seksualnih odnosa, perverzija, homoseksualnih odnosa i masturbacije; prisiljavanje zatvorenika da po ceo dan gledaju u sunce; huškanje pasa vučjaka na zatvorenike; prisiljavanje zatvorenika da ulaze u kućice za pse i da laju; prisiljavanje zatvorenika da imitiraju pojedine životinje: pse, mačke, bika; stavljanje cevi pištolja u usta zatvorenika uz pretnju ubistvom na ovaj način; prisiljavanje zatvorenika da goli leže na užarenom betonu u dvorištu po suncu ceo dan; bacanje komada hleba među gladne zatvorenike koji se otimaju četvoronoške kao psi; prisiljavanje zatvorenika da jedu tucani kamen i pesak; "traženje četnika" - uvlačenje ruke čuvara u analni otvor zatvorenika u cilju "traženja četnka" u njegovom telu; prisiljavanje zatvorenika da pužu po betonu i da se međusobno trkaju, a ko stigne na cilj poslednji bio bi pretučen do besvesti; "imitiranje aviona" - posebna vrsta mučenja koja se sastojala u prinuđavanju zatvorenika da trče po logorskom krugu sa raširenim rukama kao avioni u bombardovanju, a drugi zatvorenici su imitirali pucanje na avione kako bi ih oborili; prisiljavanje zatvorenika da zubima pregrizu svoje vojničke čizme; dovođenje u logor muške dece od 7-8 godina starosti koja su mokrila po zatvorenicima; prisiljavanje zatvorenika da jedu fekalije iz VC-a;


Strana 341


1990 - 1995

"ruski rulet" - prisiljavanje zatvorenika da pucaju u sebe iz revolvera; O pojedinim oblicima nanošenja telesnih povreda i teškog narušavanja zdravlja, mučenja, zlostavljanja, bestijanog, surovog i animalnog postupanja od strane zatvorskih stražara i uprave zatvora "Lora" prema uhapšenim Srbima - civilima govore iskazi pojedinih svedoka. No, jasno je potpuno da, prvo, to nisu svi oblici mučenja i ponižavanja kojima su zatvoreni Srbi bili podvrgnuti za vreme svog boravka u ovom surovom logoru, kao što ni navedeni iskazi svedoka koji su potkrepljeni i odgovarajućom medicinskom dokumentacijom nisu i jedini. Sigurno je da su kroz ovaj zloglasni hrvatski vojni logor prošli mnogi drugi Srbi koji, ili još nisu dostupni zvaničnim organima koji se bave prikupljanjem i proučavanjem građe o počinjenim zločinima na našim prostorima za vreme ratnih sukoba u periodu 1991. do 1995. godine, ili nisu u mogućnosti da iskazuju o periodu boravka u ovim "fabrikama smrti i poniženja", smatrajući da vreme pomaže zaboravu, te beže od ponovnog diranja u stare rane.

1) Svedok 103/96-2 navodi: "Posle boravka u logoru u Duvno (Tomislavgradu) u aprilu 1992. godine nas 15 Srba je potrpano u jedan kamion i odvedeno u Split. Kada smo stigli u Split bila je već noć, pa su nas izveli ispred jedne zgrade koja se nalazila u okviru luke "Lora" i tu su nas hrvatski vojnici tukli oko sat i po vremena. Posle su nas ponovo potrpali u kamion i odvezli u Zadar".

2) Svedok 160/96-3 navodi: "U logoru "Lora" bio sam samo tri dana u martu 1992. godine. Tu su nas pripadnici vojne policije ispitivali na razne načine i mučili. Meni je jedan od vojnih policajaca stavio nekakve žice na slepoočnice dok je islednik koji je sedeo za stolom okretao dugme na aparatu koji je stajao pred njim, pa sam prilikom okretanja tog dugmeta osećao strujne udare. Takva mučenja su trajala po desetak minuta, a kada se završilo moje ispitivanje nastavili bi sa ispitivanjem drugih zarobljenika. Svaki put sam čuo njihove jauke. U ovom logoru su nas tukli i električnim palicama".

3) Svedok 160/96-4 navodi: "U Splitu smo bili u "Lori" tri dana u martu mesecu 1992. godine i za to vreme ispitivanje je trajalo neprekidno tri dana i tri noći. U tom logoru su nas tukli rukama, nogama, električnim palicama, kundacima od oružja i na druge načine. Pomoću nekog aparata na koji su bile prikačene žice puštali su nam struju. Tu su dovodili i građane sa ulice da bi nas i oni tukli. Dovodili su i pse i puštali ih u ćelije gde smo se mi nalazili".

4) Svedok 160/96-5 navodi: "Kada smo u martu 1992. godine došli u "Loru" tu su nas najpre odvojili po ćelijama, pa su nas pojedinačno izvodili na ispitivanje. Tom prilikom koristili su struju. To mučenje sa strujom je trajalo neprekidno tri dana i tri noći, sa pauzama koje su trajale najviše po jedan sat. Stalno su se čuli jauci iz prostorija gde se vršilo ispitivanje. U ćelije su dolazili i civili sa ulice, pa su nas i oni tukli. Dovodili su i pse.".


Strana 342


1990 - 1995

5) Svedok 333/96-4 navodi: "Kada su nas u aprilu 1992. godine dovezli u "Loru" prvo su nas izveli na jedan poligon za obuku gde su nas postrojili, a zatim su nas sve sistematski prebili. Sveštnika P. su izveli i pred nama obrijali nožem. Kada smo krenuli iz Kupresa njega su ogrnuli belim čaršavom kako bi ga što više ponizili. Posle prebijanja odveli su nas u zatvor "Lora". Prvo su nas pretresli i oduzeli nam sve stvari od vrednosti, šta je ko imao. Meni su oduzeli sat, nešto novca i dokumente. Nikakvu potvrdu o tome nisam dobio. Te stvari nam nisu vratili, iako su rekli da će to učiniti. Posle prebijanja smestili su nas u ćelije. Ja sam bio u ćeliji sa još sedmoricom drugova. U "Lori" smo bili pet-šest dana. Za to vreme smo jednom dnevno dobijali nešto malo za jelo i po malo vode za piće. U "Lori" su nas neprekidno mučili tako što su stražari upadali u ćelije i prebijali nas. Izvodili su nas i napolje jednog po jednog, ili u grupama i tukli. Tukli su nas ili u hodniku ili u krugu zatvora u toku celog dana, ali je najviše toga bilo uveče kada padne mrak. To je bilo svakodnevno dok smo boravili u ovom logoru. Poseban specijalitet im je bio da nas odvedu u jednu prostoriju gde su nas kvasili, a zatim štipaljke vezane kablom na induktorski telefon kačili jednu za uvo, a drugu za polni organ i okretanjem ručice propuštali struju kroz naša tela. To su meni radili, a znam da su to isto i drugima činili. Ovo je izazivalo jake bolove, padao sam u nesvest, pa se dešavalo i duže vremena da ne mogu da se osvestim. Neke moje drugove su izvodili napolje i govorili da će ih streljati. Tražili su od njih da kažu svoju poslednju želju. Posle su pucali preko njih i tako ih zastrašivali. Neke su hteli da zakolju i prevlačili su im nož preko vrata. Tako su nas stalno držali u strahu. Pored niza povreda koje sam zadobio, mislim da je najteža bila ona koju sam dobio prilikom tuče na poligonu u Splitu. Tada sam udaren nekom kuglom po glavi te sam imao veliku ranu iz koje je tekla krv, tako da sam dosta krvi izgubio".

6) Svedok 333/96-6 navodi: "Prvo su nas u Split doveli pred zgradu SUP-a i tamo su nas ponovo tukli i prebijali. Odatle su nas odveli u vojno-istražni zatvor "Lora" gde su nas smestili u ćelije. Ja sa bio u ćeliji broj "4". Tu nas je bilo devetoro. Ovde sam ostao nekoliko dana i tu su nas svoro svakog sata izvodili iz ćelije jednog po jednog i tukli. Najviše su nas tukli po tabanima i dlanovima".

7) Svedok 333/96-10, iz Kupresa, rođen 1948. godine, navodi: "Kada smo došli u Split ispred zgrade SUP-a su nas izbacili iz kamiona i tu su nas sve ponovo sistematski pretukli. Sticajem prilika mene tu nisu tukli. Odatle smo odveženi u zatvor "Lora" u Splitu. Dok su nas vozili prema "Lori" vozač je naglo ubrzavao kretanje vozila, a zatim bi naglo prikočio ili oštro skrenuo u krvinama, tako da smo svi leteli po vozilu i padali jedan preko drugog, a pošto smo već bili prebijeni, trpeli smo još veće bolove. U "Lori" su nas od prvog dana tukli. Posle dva-tri dana ja sam odveden na saslušanje gde me je ispitivao jedan krupan čovek, težak preko 100 kg koji mi je rekao da je iz Rame. On je star oko 30 godina i dosta je visok i razvijen. Tukao me je palicom po svim delovima tela i nogama. Zatim me je bacio na pod i dok sam ležao na stomaku skakao mi je po leđima. Tu su bile jedne od najstrašnijih batina koje sam dobio. Posle tog saslušanja vratili su me u ćeliju, a uveče je ponovo došao taj iz Rame, sa još jednim manjim crnim čovekom, pa su me izveli u hodnik, gde me je taj drugi tukao sa kolcem pri čemu sam izgubio svest. Tu je bio još jedan treći čovek koji me je vukao za uši.


Strana 343


1990 - 1995

Posle tog prebijanja ja sam bio u teškoj krizi, pa su moji drugovi iz ćelije zvali stražara te su me prebacili u bolnicu. Tamo su me lekari snimili i tražili da ostanem u bolnici pošto sam bio u teškom stanju, ali ovi koji su me doveli iz zatvora nisu hteli da me ostave, nego su me ponovo vratili u "Loru", u ćeliju br. "1", u kojoj su se nalazili oni koji su bili više pretučeni. Do tada sam bio u ćeliji br. "4". Tu su bile neke palače na koje nisam mogao da legnem pošto sam bio sav u ranama i sve me je bolelo. Nisam mogao da ležim nego sam samo sedeo. Od bolova nisam mogao ni da spavam".

8) Svedok 333/96-11 navodi: "U "Lori" su odmah počeli da nas tuku tako da su nas sve prebili. Tada su nam oduzeli sve vredne predmete. Od mene su oduzeli 20-, a od mog sina 100- DEM. Dokumente su nam takođe oduzeli. Posle prebijanja su nas smestili u ćelije. Ja sam bio u ćeliji sa mojim sinom, a tu su bili i M.R. i M.Lj. Druge noći po dolasku u "Loru" stražari su prozvali mene i mog sina, pa su nam odmah stavili lisice na ruke i prebacili nas u Duvno, u stanicu milicije, da bi nas posle tri-četiri dana vratili u "Loru". Te noći kada su nas vratili u "Loru" odmah su nas pretukli".

9) Svedok 333/96-7, koji je u logoru "Lora" u Splitu bio u periodu od 14. maja 1995. do 2. aprila 1996. godine, navodi: "Grupa od nas 16 zarobljenih Srba iz logora u sportskoj dvorani u Bjelovaru prebačena je 13. maja 1995. godine u "Loru" u Splitu, gde smo zatekli dvojicu ranije zarobljenih Srba. Naša grupa je boravila u "Lori" oko 11 meseci i od nas 16, devetoro je razmenjeno 2. aprila 1996. godine. Ostali su ostali u "Lori". U "Lori" smo bili smešteni u ćelije po četvorica u bloku "C". Povremeno sam bio premeštan iz jedne u drugu ćeliju. Od prvog dana dolaska u "Loru" maltretirali su nas na razne načine. Neprekidno su nas tukli, psovali, nazivali pogrdnim imenima. Kada bi neko ušao u ćeliju od njihovih, morali smo da stojimo mirno sa pognutom glavom i da gledamo u zemlju, ruke su morale da nam budu na leđima. Pored svakodnevnih prebijanja meni su gasili cigarete po glavi, terali me da radim sklekove sve dok ne padnem od umora, udarali me, gazili po leđima, gnječili čizmama prste na rukama i nogama. Nastojali su da nas uvek na neki način ponize. Terali su nas da kopamo rupe, a šta je svrha toga nije mi poznato, jer kada je jednom naišao upravnik i video šta radimo, to je zabranio. Terali su nas da satima, a to je nekada trajalo po ceo dan i noć, pevamo njihove nacionalne pesme, što je bilo veoma iscrpljujuće. Dobijali smo po tri obroka dnevno, ali vreme da to pojedemo je bilo ograničeno. Supu smo morali pojesti za samo jedan minut, a ona je bila vrela. Za glavno jelo smo imali jedan i po do dva minuta, tako da smo većinom ostajali gladni, jer za to kratko vreme ne bi mogli ništa da pojedemo. Higijenu nismo mogli redovno da održavamo, bilo je teškoće i sa obavljanjem fizioloških potreba, pošto je bila samo jedna VC šolja, pa smo morali ponekad da čekamo na red i da trpimo. Pranje je bilo hladnom vodom, a ponekad su nas kupali tako što su nas polivali jakim mlazom vode, a to nije bilo ono što čovek treba da preduzme radi održavanja higijene. Ponekad su nam onemogućavali da fiziološke potrebe obavljamo redovno, normalno, jer nam nisu dozvoljavali da idemo u klozet, pa smo to morali da činimo u ćeliji u bocu od koka-kole ili u peškir. Kada bi to otkrili onda bi nas tukli.


Strana 344


1990 - 1995

Često su nam uskraćivali vodu, nisu nam davali da je pijemo, a ni hranu. To se obično dešavalo posle napornog rada. Poseban vid mučenja bio je rad u kamenolomu gde smo morali da lupamo kamen i da ga nosimo, što je bilo jako iscrpljujuće obzirom da je bilo leto, a posao smo morali da obavimo iako za to nismo imali potreban alat. Kamen smo lomili metalnim šipkama i sa nekoliko krampova, što je bilo gotovo nemoguće uraditi. Nikakvu lekarsku pomoć nismo dobijali. Jednom prilikom kada sam imao jake bolove u grudima, pošto sam posumnjao da su mi rebra polomljena posle prebijanja, zatražio sam da idem kod lekara, ali mi je to bilo uskraćeno. Veoma često su me udarali po polnim organima, tako da su mi testisi bili jako otekli. Najviše nas je tukao Tadija Bokanović i Grujica Nikša - pripadnici antiterorističke vojne policije, Tomo Dujić - bivši upravnik zatvora "Lora", Ivica Baban - koji je mene najviše prebijao i mučio i naneo mi prelome rebara, gasio cigarete po glavi, gazio po leđima i po rukama, Zdenko Jović - stražar, vojni policajac koji nas je najviše mlatio za katolički Božić, kada smo dobili najviše batina. To su ljudi koji su nas najviše tukli, ali dolazili su i drugi. Svako ko je došao mogao je da nas tuče. Neki su dolazili i dovozili svoja kola da ih peremo, pa su nas pri tome tukli. Jedan od njih je bio Polja, koga su zvali i "Boško", kao i neki stariji čovek sa brkovima koga su zvali "Dabro", koji nas je udarao kundakom od puške. Pored ostalog terali su nas da šamaramo jedan drugog i pri tome smo morali jako da udaramo. Ako neko ne bi jako udarao svog druga oni bi ga prebili. Zato je Č.M. dobio 180 šamara. Nas je evidentirao Međunarodni crveni krst, ali dvojica od nas - D.V. i M.Č. bili su uvek skrivani kada su dolazili predstavnici Crvenog krsta i prebacivani u neki drugi zatvor".

10) Svedok 427/95-7, penzioner iz Splita, rođen 1940. godine, navodi: "Mene su odveli u "Loru" 22. avgusta 1992. godine. Tu su me predali dežurnima koji su mi rekli da pođem sa njima da telefoniram u Srbiju. Uveli su me u jednu prostoriju gde se nalazio induktorski telefon, pa su mi žice telefona zakačili za prste i okretanjem ručke telefona puštali struju. Od te žice i danas imam ožiljke na kažiprstima obe ruke. Za to vreme su me tukli bezbol palicama po glavi. Potom su me odveli u ćeliju u koju su me smestili samog. Narednog dana oko 9 časova došao je u obilazak ćelije dežurni oficir vojne policije. Išao je od ćelije do ćelije i redom je tukao sve zatvorenike. Kada je ušao u moju ćeliju rekao je da su kod mene u kući pronašli bombu. Onda je prišao i počeo da me tuče pesnicama u grudi i u stomak. Neko vreme posle njega došao je i dežurni stražar u zatvoru Tonči Rogušić. On me je prilikom obilaska takođe tukao i šutirao nogama. U toku dana dolazili su i drugi vojni policajci koji su nas tukli. Tako je bilo čitavog dana, a i noću nismo imali mira. Sledećeg dana dežurni oficir je bio Zoran Sulejmanović, koji je takođe tukao mene i ostale zatvorenike. On me je jednom prilikom naterao da stavim šlem na glavu koji nije bio pričvršćen, a zatim me je u čučećem položaju naterao da čistim zatvorske klozete. Pri tome mi je zapretio da će me prebiti ako mi padne šlem sa glave. Sa njim u smeni je bio i Zoran Čulina koji me je jednom pretukao tako da nisam mogao da stojim, pa me je naterao da ustanem i u stavu mirno stajao sam ceo dan. Za to vreme on je povremeno dolazio u ćeliju i opet me tukao. To njegovo iživljavanje je trajalo sedam časova. Pošto je on predao smenu, ja sam to veče zadobio strahovite bolove u nogama i jedna noga mi je počela oticati pa sam zatražio lekarsku pomoć. Odveli su me u bolnicu Firule. Tokom vožnje vozač je naglo kočio i u krivinama namerno zanosio kombi, tako da sam ja bio izubijan od tumbanja u vozilu. U bolnici sam dobio neke injekcije. Nakon toga izveden


Strana 345


1990 - 1995

sam u hodnik i u tom momentu naišli su vojni policajci Sević i Čović, koji su, čim su me ugledali, počeli da govore ostalim pacijentima da sam ja četnik, pa su se pacijenti okomili na mene, pljuvali me i vređali. Lekove koje mi je lekar prepisao nisam dobio. Sledećeg jutra u ćeliju je došao jedan stražar sa psom. On je psa, koji je lajao, huškao na mene. Takođe sam svakodnevno odvođen na "telefoniranje" gde su nam puštali struju. Takođe su nam stražari pretili da će nas pobiti i baciti u Kevinu jamu u blizini Splita, na planini Kozjak. Kada su me odveli u vojni sud na saslušanje, sudija je rekao stražaru da me vodi kod doktora Ivančevića u KBC Firule koji me je pregledao i dao nalaz i mišljenje da sam zadobio teške telesne povrede. Potom sam odveden u zatvor Bilice, gde sam bio od 26. avgusta do 4. novembra. Iz Bilica sam 4. novembra vraćen u "Loru", gde sam ostao do razmene. U "Lori" sam bio ponovo tučen i maltretiran".

11) Svedok 715/95-7 penzioner, star oko 62 godine, koji je bio ranjen od strane hrvatskih vojnika prilikom upada u njegovo selo, nakon čega je lečen u bolnici u Livnu i bolnici u Splitu, odakle je prebačen u logor "Lora", navodi: "I pored toga što sam bio nezalečen, u "Lori" su me smestili u samicu u kojoj sam ostao par dana kada su me posetili i registrovali predstavnici Međunarodnog crvenog krsta. Oni su me pitali da li sam bio tučen, ali ja nisam smeo da im kaže da jesam. Nakon odlaska predstavnika Crvenog krsta prebačen sam u zajedničku prostoriju u kojoj je bilo 5-6 uhapšenih Srba koji su bili strahovito isprebijani, u krvi, modri i otekli. Njih su svakodnevno više puta izvodili i tukli. Takođe su i mene tukli. U "Lori" sam ostao dva meseca. Za to vreme ležao sam na golom podu bez ikakvog prostirača i pokrivača. Od hrane smo dobijali samo jedanput dnevno po parče hleba koje nije bilo teže od 50 grama i, najčešće, po malo paštete. U ovom logoru uhapšeni Srbi su na različite načine maltretirani. Terali su nas da lajemo kao psi, da čučeći trčimo, da jedan drugog nosimo, da jedan drugog udaramo. Pri tome stalno su nam govorili da ćemo biti pobijeni, da će nas baciti u more gde će nas pojesti ribe. Terali su nas i da pevamo pesme: "Drinu ćemo pregaziti, a Srbiju zapaliti" i druge pesme kojima se vređa srpski narod".

12) Svedok 315/96-2, koji je pre rata živeo u Zagrebu, a sada je u izbeglištvu u Srbiji, posle 38 dana lečenja u bolnici Firule, od zadobijenih povreda, odveden je u logor "Lora", navodi: "Po dolasku u Loru 31. jula 1992. godine obukli su mi vojnu uniformu i u tom logoru sam ostao do 19. jula 1993. godine. Od prvog dana dolaska u ovaj logor počinju moje nove muke. Počinju fizička maltretiranja i iživljavanja. Tučen sam svim i svačim: rukama, nogama, palicama. U mučenju su posebno prednjačili Mladen Tolušić, Saša Vidović, Rešid Hodžić, Slavko, čije prezime ne znam, Tonči Vrgić, Tomo Dujić, koji je bio i upravnik "Lore", Mirko Galić, komandir 72. bojne, kao i drugi čijih imena ne mogu da se setim. Ja ceo period boravka u logoru pokušavam da zaboravim. Da bih ispričao šta mi se sve dešavalo u Lori treba mi mnogo vremena, a ja nemam nikakve koristi da se svega toga sećam i bolje je da ne znam ništa i da se što manje prisećam tog vremena i da živim još malo ovo života kao čovek".

13) Svedok 34/96-1 navodi: "Kad smo izašli iz kamiona u zatvoru "Lora" su nas


Strana 346


1990 - 1995

tukli, a onda je neki vojnik udario kundakom Spremo Petra, koji je od tog udarca pao i izgubio svest".

14) Svedok 234/95-6 u logoru "Lora" boravio je sredinom 1992. godine i on navodi: "Ja sam iz bolnice Firule posle 4-5 dana boravka prebačen u "Loru" u Splitu gde me je na ulazu sačekao Vrgić Tomo zvani "Tonči" rečima: "Evo novog četnika", pa me je udario nogom u predelu vilice koja mi je već bila polomljena na tri mesta. Vilica je popucala, pa su me ponovo vratili u bolnicu gde mi je bez anestezije ponovo nameštena vilica i postavljene žice. Odmah nakon toga sam opet vraćen u "Loru". Bio sam smešten na odeljenju "C". Tu su me maltretirali na neviđen način. Davali su mi elektrošokove, pošto su mi vezivali žice na uho i polni organ. Terali su nas po danu, po strahovitoj vrućini, da se bosi krećemo po krugu zatvora sve dok nam ne poteče krv iz tabana. U "Lori" sam bio dva meseca i za to vreme spavao sam na golom betonu. Svakodnevno su nas tukli. Pretili su da će nas likvidirati. Hrana je bila izuzetno loša. Dobijali smo po parče hleba i malo paštete. Najteže mi je padalo što nam nisu dozvoljavali da pijemo vodu iako je teperatura bila 40° C. Terali su nas i da silujemo žene kojih je bilo 10-15 u tom logoru, a one su bile stare od 10 do 60 godina. Naređivali su nam da se skinemo goli i da uđemo u prostoriju u kojoj su nas čekale gole žene".

15) Svedok 702/96-2 u logoru "Lora" je proveo petnaest dana u decembru 1993. godine navodi: "Odmah nakon dolaska nekoliko stražara me je pretuklo u prostoriji u kojoj sam primljen i evidentiran. Odatle sam prebačen u ćeliju u kojoj sam zatekao jednog Srbina. U toj ćeliji bio je mali prozor koji je uvek bio otvoren, bez obzira što je napolju bilo jako hladno. Prva tri dana taj Srbin koji je bio sa mnom u ćeliji i ja morali smo neprekidno da stojimo između kreveta. Tri dana i tri noći nas su neprestano čuvali stražari koji nam nisu dozvoljavali da sednemo, niti da legnemo. Za to vreme su nam samo jedanput dali nešto hrane da pojedemo. Kasnije su nas stražari terali da radimo sklekove do besvesti, a ko bi prvi posustao, dobijao bi udarac čizmom u leđa ili u stomak. Stražari bi noću, kada bismo legli, upadali u našu ćeliju i komandovali da ustanemo. Davali su nam tada krampove i lopate, izvodili nas u dvorište gde smo sami sebi kopali rake. Kada bi završili iskopavanje, i to svaki za sebe, naterali bi nas da uđemo u iste, a stražari su nišanili pištoljima u nas. Pojedinim Srbima nisu davali alat za kopanje raka, već su morali golim rukama, bez alata, da kopaju. U tom logoru jedan stražar mi je na telu nožem istetovirao šahovnicu. Meni je u "Lori" bio zabranjen svaki kontakt sa drugim zarobljenim Srbima".

16) Svedok 333/95-21, tehničar iz Kupresa, rođena 1956. godine u logoru "Lora" je boravila od 11. do 14. aprila 1992. godine, navodi: " Mi žene iz Kupresa bile smo izdvojene u posebnoj ćeliji. Nas su nazivali četničkim kurvama, psovali su nas i vređali. Bile smo prinuđene da peremo klozete, kupatila i zidove od krvi. U susednim ćelijama su tukli zatvorene muškarce, a nas su dovodili da gledamo kako ih tuku. Bila sam prinuđena da gledam i kako tuku mog muža. Tukli su ih bukovim drvetom, drvenim palicama, kundacima. Moj muž je bio sav modar i obliven krvlju".


Strana 347


1990 - 1995

17) Svedok 333/95-23, u logoru "Lora" je boravio u proleće 1992. godine, navodi: "U Splitu smo odveženi u krug pomorske oblasti gde se nalazio centar hrvatske vojne policije. Tu smo, kao i u Gornjem Brišniku, izlazili iz kamiona jedan po jedan. Dočekali su nas hrvatski vojnici i tukli. Ispred mene, na 3 metra, nalazio se Petar Spremo. Jedna hrvatski vojnik ga je snažno udario drškom pištolja po glavi. Isti taj vojnik je i mene snažno udario drškom pištolja po glavi, od čega mi je prsla lobanja na četiri mesta, pa sam sav bio obliven krvlju. U "Lori" smo smešteni u grupama u jednu ćelija od po 20 zatvorenika. U toj ćeliji sam ostao tri dana. Za to vreme ispitivao nas je i tukao ko god je hteo od stražara. Tukli su nas i ponižavali na razne načine. Terali su nas da uđemo u kućice za pse i da lajemo kao psi. Mene su izvodili na šetalište i tamo su me tukli, govoreći da ličim na Radovana Karadžića. Tukli su me sve dok nisam pao u nesvest. Kada sam došao k sebi, rekli su da ličim na Momčila Krajišnika, pa su me opet tukli. Jedna od najponižavajućih situacija dogodila nam se u "Lori". Tu su pojedine od nas terali na perverzije. Jedan drugom morao je da uzme polni organ u usta ili da međusobno polno opšte. To se dogodilo pok. Milu Spremu, svešteniku P.Z., Š.L., Z.B. i drugima. Nisu nam dali ništa od hrane niti vodu za piće sva ta tri dana dok smo boravili u "Lori".

18) Svedok 333/95-20, tehničar iz okoline Kupresa, u logoru "Lora" je boravio u aprilu 1992. godine, navodi: "Iz Duvna su nas doveli ponovo u "Loru". Tu su nastavili sa našim mučenjem, tukli su nas raznim predmetima, vezivali su nas za neke rešetke, polivali vodom i priključivali na naša tela struju niskog napona. Kasno noću u ćeliju su upadali policajci sa maskama na licu, ili bez njih, koji su prethodno bili po kafanama. Oni su nas tukli i nad nama se iživljavali na razne načine. U "Lori" me je izvodio Musa iz Širokog Brijega kod Lištice. On mi je nož prislanjao na grlo i pretio da će me zaklati. On je rekao da će me streljati i pred izvođenje na egzekuciju sveštenik Z.P. je morao da mi čita opelo. Bilo je krajnje neizvesno šta nam se može desiti svakog trenutka, kako danju, tako i noću. Posle 17 dana vezali su nam ruke i oči, natovarili nas u kamion i odvezli u Zadar".

19) Svedok 333/95-22, domaćica iz Kupresa, rođena 1953. godine, u logoru "Lora" boravila je u proleće 1992. godine, navodi: "U "Lori" su izdvojili nas žene. Bilo nas je 5 i smestili su nas u zasebnu ćeliju pored ćelija u kojima su bili muškarci. U tom zatvoru sam ostala 15 dana. Za to vreme maltretirali su nas na razne načine. Pored ostalog, jedan od stražara - musliman, star oko 20 godina, izvodio me je 4-5 puta u dvorište zatvora gde mi je cepao odeću, prinosio nož na grlo i pokušavao da me siluje. Na isti način postupao je i sa D.M. Stražari su svakodnevno tukli zatvorene muškarce u susednim ćelijama. Otvarali su naša vrata i prisiljavali nas da gledamo kako muče i batinaju muškarce. U logoru su najviše tukli B.L. Tri puta su ga izvodili i govorili da će ga zaklati. Čula sam njegovu kuknjavu i udarce i krkljanje i mislila sam da ga stvarno kolju. Neki od stražara su dolazili sa krvavim rukama i govorili nam da su ga zaklali. Posebno su mučili njegovu suprugu koja je sa mnom bila zatvorena".


Strana 348


1990 - 1995

20) Svedok 195/97-44, uhapšen avgusta 1995. godine u svom selu pored Bosanskog Grahova prilikom upada hrvatske vojske, navodi: "Preko Duvna odveli su me u Split i smestili u logor "Lora". Prilikom ulaska u Loru sačekao me je špalir hrvatskih vojnika i civila koji su u rukama imali palice, komade drveta i električne provodnike. Udarali su me nemilosrdno dok nisam prošao kroz taj špalir, a posle su me smestili u samicu. Iz te prostorije čuo sam krike i jauke iz drugih prostorija i to se događalo neprekidno i danju i noću. Video sam prilikom izvođenja iz te prostorije da je u drugim prostorijama bilo mnogo uhapšenih Srba. Često su me izvodili na saslušanja i svaki put su me udarali. Pitali su me u kojim jedinicama sam bio, kakvo sam naoružanje imao, iako ja nisam bio u srpskoj vojsci. Zadržan sam u "Lori" sedam dana i za to vreme sam dobijao po jedan obrok dnevno koji se sastojao od male količine neke čorbe i malog parčeta hleba. Iz "Lore" su me odveli u mesto Aržana i smestili u neko skladište gde je bilo još desetak uhapšenih Srba sa kojima nisam mogao da kontaktiram. Tu su me takođe ispitivali i tukli, da bi me posle 7 dana vratili ponovo u "Loru". U "Lori" su nastavili sa ispitivanjem i tamo sam uvođen u neku prostoriju u kojoj je sa svih strana pod velikim pritiskom duvao vetar. Ne znam o čemu se radi, ali znam da je to izazivalo strahoviti pritisak na disajne organe i na uši. Boravio sam ponovo u "Lori" 4 dana, a posle toga odveli su me u Turjance kod Sinja. U "Lori" bi mi naredili da stanem pored zida sa podignutim rukama u vis i tada su me udarali sve dok ne bih pao na pod, a potom, dok sam ležao, šutirali bi me nogama".

21) Svedok 249/97-3, rođen 1941. godine, u logoru "Lora" je boravio u periodu od 14. maja 1995. do 1. aprila 1996. godine, navodi: "Na samom ulazu u "Loru" sačekao nas je špalir hrvatske policije, pa kada smo mi prolazili, oni su nas strahovito tukli svuda po telu drvenim i gumenim palicama, komadima elektroprovodnika čija je debljina oko 3cm, zatim nekim lancima, nogama i rukama. Skoro svake večeri hrvatski policajci su nas pitali da li smo se kupali, a potom su naređivali da svi potpuno goli izađemo iz prostorije, nakon čega su nas po nekoliko sati prskali iz šmrka hladnom vodom pod jakim pritiskom. Pripadnici hrvatske policije koji su obezbeđivali logor vrlo često su nas izvodili iz ćelija u hodnik i naređivali da se krećemo četvoronoške. Oni su nam tada sedali na leđa i mi smo morali tako da ih nosimo kroz hodnik. Takođe, i to najčešće u noćnim časovima, su nas isterivali u krug logora gde smo morali da ulazimo u kućice za pse i da iz njih lajemo. Terali su nas da bosi trčimo po pet krugova oko zgrade logora, iako je zgrada bila ogromna. Ako bi neko zaostao prilikom trčanja, oni su ga besomučno udarali svuda po telu i to najčešće rukama i nogama. Video sam pojedine uhapšene koji su imali mnogo ožiljaka po rukama od gašenja cigareta, a takođe mi je poznato da su pojedine uhapšene Srbe terali da jedu perje ubijenih ptica i da gutaju žive gliste i crve. Mene i ostale uhapšene koji su se nalazili u "Lori" izvodili su svakog dana ujutru na obavljanje fizičkih radova koji su se sastojali u vađenju kamena i zidanju nekih kućica. Radili smo nekada i više od 12 časova dnevno, tako da smo bili iscrpljeni od teškog rada. Hrana je bila veoma loša i u malim količinama. Policajci koji su nas čuvali terali su nas da za pet minuta pojedemo obrok koji nam je sledovao, a pre ručka svaki uhapšenik je morao da se krsti po katoličkoj veroispovesti. Jednom prilikom i to, mislim, u avgustu mesecu 1995. godine nakon pada Knina nama su pokazali uhapšenog Srbina čije je ime Miloš, koji je bio strahovito isprebijan. Naredili su Milošu da skine veš i mi smo videli da je njegovo telo bilo svo modro i da su se na istom ocrtavali tragovi od udaraca nekim predmetima. Miloš je bio potpuno nepokretan, otečen i krvav. Pripadnici hrvatske policije su


Strana 349


1990 - 1995

nas terali da ustajemo svake noći u 00 časova i da pevamo hrvatsku himnu, zatim u glas da izgovaramo "Mi smo ustaše!". Takođe su nas terali da pevamo razne ustaške pesme".

22) Svedok 249/97-40, advokat, rođen 1947. godine, boravio je u logoru "Lora" od 16. maja 1995. do 2. aprila 1996. godine, navodi: "Odmah po dolasku u "Loru", po izlasku iz vozila, dočekao nas je špalir hrvatskih policajaca koji su u rukama držali drvene i gumene palice i komade cevi za vodovod sa kojima su nas 22-23 dovedena Srbina do besvesti udarali dok smo prolazili između njih. Posle ovoga postrojili su nas, pa smo stajali nekoliko časova na suncu. M.G. je pao na beton od sunčanice. Nakon toga su nas postrojili uz neki zid, pa su nas udarali po leđima i glavi nogama, drvenim i gumenim palicama i pesnicama, nakon čega su nam naredili da uđemo u jedan hodnik. U tom hodniku bilo je puno vrata, a pokraj svakih vrata je stajao po jedan policajac i kada sam se ja pojavio u blizini prvog policajca, on me je sačekao udarcem pesnicom ili nogom, govoreći "ne tamo, nego ovamo". Kada se pojavim kod drugih vrata, na isti način me je dočekao drugi policajac i to se ponavljalo sve do kraja hodnika, kada su me ugurali u jednu prostoriju u kojoj je stajao jedan strašno razvijen policajac koji mi je naredio da se skinem go, nakon čega me je tako izudarao da ja nisam osećao delove tela. U "Lori" su nas svakodnevno terali da uđemo u kućice za pse, da lajemo u određeno vreme, a nakon toga su nas isterivali iz kućica i terali da pevamo hrvatsku himnu i ustaške pesme. Hrvatski policajci su nas terali da trčimo po krugu, pa kada se potpuno zagrejemo i oznojimo, onda su nas tuširali hladnom vodom direktno iz hidranta, pod jakim pritiskom. Svakog dana su nas terali da kleknemo na kolena i da se odupremo rukama o beton, a hrvatski policajci su nas tada jahali i terali da trčimo kao konji, četvoronoške. Takođe su nas terali da se međusobno udaramo otvorenim dlanom i pesnicama, kao i da jedan drugog udaramo nogama što jače možemo. Sećam se da su nas terali da jedemo puževe sa školjkama, zatim da jedemo neke crve i gliste. Posebno ističem da su mene hrvatski policajci terali da ljubim i ližem hrvatsku zemlju, a ostale su terali da ližu šolju u klozetu i da onanišu. Za sve vreme mog boravka u "Lori" iz drugih prostorija su neprestano dopirali krici i jauci uhapšenih Srba, a naročito posle pada Knina".

23) Svedok 249/97-8, radnik, rođen 1953. godine, boravio je u logoru "Lora" od maja do avgusta 1992. godine, navodi: "Prvo maltretiranje sam doživeo kada su mi stražari doneli za doručak neku mutnu toplu vodu koju ja nisam mogao da pijem, pa je jedan stražar prišao i pljunuo u tu posudu, a potom mi naredio da to popijem. Kada sam to učinio, on me je više puta udario pesnicom, zatim palicom, a potom me udario više puta nogama na kojima su bile teške vojničke čizme, nakon čega sam se ja onesvestio. Kada sam se osvestio bio sam sav modar, krvav i otečen od zadobijenih udaraca. Sutradan su mi stražari vezali ruke na leđa, zatim naredili da kleknem, a potom su mi odozgo, preko leđa, stavili jedno metalno bure. Nakon toga dva policajca su, držeći nekakve duge i debele komade drveta, otpočeli da udaraju po tom buretu. Od buke koja je nastajala od udaraca po tom buretu ja sam se onesvestio. Od tada, pa u toku daljeg boravka u logoru "Lora", svakog dana sam stavljan pod to bure bar jedanput. Iz prostorije u kojoj sam se ja nalazio izvođeni su drugi uhapšeni Srbi i odvođeni su u podrumsku prostoriju gde su im priključivali struju za razne delove tela, a


Strana 350


1990 - 1995

potom uključivali induktor. Meni to nisu radili, ali su mi to pričali drugi zatvorenici koji su bili u prostoriji sa mnom. Mene su pripadnici hrvatske policije koji su obezbeđivali logor vešali za ruke tako što bi mi stavljali na levu i desnu ruku po jednu lisicu, a potom su me podizali desetak centimetara od patosa i lisice kačili za metalne rešetke na vratima, tako da sam visio na rukama. Dok sam visio, udarali su me palicama po leđima i drugim delovima tela. Hrvatski policajci su u "Lori" praktikovali da u noćnim časovima upadaju u prostorije gde su se nalazili uhapšeni Srbi i tamo su nas strahovito tukli svim i svačim po svim delovima tela, najviše u predelu bubrega i grudnog koša. Hteo bih i da istaknem da su hrvatski policajci mene i ostale uhapšene u logoru "Lora" terali da pijemo mokraću i da se međusobno udaramo do onesvešćivanja. Posebno su nas hrvatski policajci mučili sa hranom i vodom. Davali su nam svaki treći ili četvrti dan po malo vode i to na 50 uhapšenih su davali 1,5 litar vode. Za vreme boravka u "Lori" dobijali smo jedanput dnevno hranu i to nekoliko kašika tople vode i malo parče hleba koje nije bilo veće od kutije šibica. Morali smo tu hranu da pojedemo za dva minuta, a ako neko ne bi uspeo to da učini bio bi strahovito tučen. Izvodili su nas svakog dana po dva časa da boravimo u kućicama za pse i da iz tih kućica neprekidno lajemo".

24) Svedok 93/97-24, iz Duvna, uhapšen je 11. aprila 1992. godine i posle dva dana boravka u MUP-u u Duvnu odveden u Split, navodi: "Ispod cirade kamiona u kome su nas 15 vozili iz Duvna, video sam da su nas doveli u Split i da smo došli u "Loru" gde je bio veliki logor za Srbe. Pošto tu nije bilo mesta za nas, istukli su nas pripadnici hrvatske vojske sa bejzbol palicama, a udarali su nas i rukama i nogama i ponajviše šutirali čizmama. Posle tuče koja je trajala sat vremena ponovo su nas stavili u isti kamion pa smo krenuli prema Zadru".

25) Svedok 334/97-19, koji je sa grupom od oko 80 Srba sa Kupresa doveden u Split 7. aprila 1992. godine i u "Lori" ostao tri dana, navodi: "Kada su nas dovezli u Split, u krug neke kasarne, kamion u kome smo se nalazili naglo je ukočio, pa smo se mi onako vezani sudarali telima. Potom su nam naredili da svi izađemo i tu su nas tukli, pa ponovo naredili da se popnemo na kamion i odvezli su nas u "Loru". Na ulazu u "Loru" sačekao nas je špalir hrvatskih vojnika. Prolazeći kroz taj špalir oni su nas udarali raznim predmetima. Imali su komade vodovodne cevi dužine 70-80 cm, debljine oko 3cm, komade gumenih creva, komade elektroprovodnika, komade drveta i druga sredstva kojim su nas tukli. Većina nas koji smo prolazili kroz taj špalir je padalo, a hrvatski vojnici su nas tada šutirali nogama. U logoru smo smešteni po 12-oro i više u prostorije koje su bile veličine 2dž2 m. Tako nismo mogli ni da čučnemo, ni da sednemo, već smo svo vreme stajali naslonjeni jedan na drugog. Iz te prostorije izvodili su nas u drugu i tamo su nas na sve moguće načine mučili. Prvo su nas udarali sa raznim predmetima, a posle su nam priključivali struju, tako što su jedan kraj provodnika vezali za ud, a drugi za ruku ili uvo, a potom su puštali struju, što je izazivalo strahovite bolove. Posle toga dali su nam po pola kilograma soli koju smo morali da progutamo, ali nam nisu dali ni kap vode. Život u "Lori" bio je nepodnošljiv. U prostorije u kojima smo bili zatvoreni svake noći su ulazili hrvatski vojnici sa noževima u rukama, preteći da će nas poklati. Tom prilikom tražili su dobrovoljce i posle njihovog izvođenja čuo se pucanj. Čuo sam takođe da su izvodili i klali ljude. Čuo sam njihove krike i posle toga krkljanje, kao kad se preseče grkljan. Stalno su govorili da će nas poubijati. Izvodili su nas u


Strana 351


1990 - 1995

krug logora, pa su nas terali da se krećemo na kolenima preko tucanog kamena, naređivali da uđemo u kućice za pse i da iz istih lajemo kao kerovi. Za ta tri dana boravka u "Lori" ništa nam nisu dali da jedemo, niti su nam dali vodu da pijemo, a neprekidno smo bili podvrgnuti strahovitom mučenju. Posle tri dana boravka u "Lori" grupa nas od oko 70 uhapšenih Srba iz Kupresa vezana je i potovarena na kamion koji nas je povezao u pravcu Duvna".

26) Svedok 334/97-32, uhapšen u Drvaru 13. septembra 1995. godine i posle dvomesečnog mučenja u Zadru prebačen u logor "Lora" gde je ostao dva meseca, posle čega je u martu 1996. godine razmenjen, navodi: "U "Lori" sam bio smešten u ćeliji sa još jednim Srbinom i tu sam ostao dva meseca. I u "Lori" su me svakog dana, po više puta, izvodili na saslušanje i svaki put me tukli i maltretirali. Zahtevali su da priznam ono što nisam učinio, pa kada ja na to ne bih pristao, oni bi me tukli. U prostoriji gde su me saslušavali pripadnici vojne policije nalazili su se rekviziti sa kojim su mi pretili da će me mučiti. Tu su se nalazili sekira, malj, panj, komad drveta, komadi metalnih cevi, komadi električnih provodnika i nož. Policajci su mi naređivali da stavim glavu na panj, a oni su uzimali sekiru i zamahivali sa njom, psujući mi majku četničku, preteći da će da mi odseku glavu. Zamahivali su i maljem i pretili da će me i sa njim ubiti. U "Lori" sam ležao na gvozdenom krevetu i imao sam samo jedno ćebe koje sam koristio kao pokrivač i kao prostirač. Hrana je u "Lori" bila nešto bolja nego u Zadru i svakog dana smo imali dva obroka. Za svo vreme boravka u hrvatskim logorima nisam se kupao niti presvlačio".

27) Svedok 507/97-2, rođen 1949. godine, u logoru "Lora" je boravio od sredine maja 1995. do 30. avgusta 1996. godine i ponovo u martu i aprilu 1997. godine, navodi: "U logoru "Lora" bili smo skoro svakodnevno tučeni, podvrgnuti gladovanju i raznim poniženjima. Terali su nas na silu da jedemo crve i puževe. Držani smo po celu noć u buretu sa vodom, polivali su nas ledenom vodom iz gumenih creva, a posle toga smo mokri i smrznuti morali da ležimo na golim žicama od gvozdenih kreveta. Vodili su nas na najteže fizičke radove u logoru. Takvo fizičko i psihičko maltretiranje trajalo je sve dok nas nisu prebacili u Knin 30. avgusta 1996. godine. Meni su izbijeni skoro svi zubi u donjoj vilici, tako da su mi ostala samo dva zuba u donjoj i nekoliko zuba u gornjoj vilici. Od posledica mučenja dobio sam epilepsiju. Danas imam stalne bolove u predelu bubrega i rebara".

28) Svedok 485/95 u logoru "Lora" je boravio od 10. aprila do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Kada sam stigao u zatvorskoj ćeliji sam zatekao samo jedno mokro ćebe, a ja sam bio u bolničkoj pidžami. Od hrane smo dobijali samo neke otpatke stavljene u najlon kesu koju bi nam ubacivali kroz rešetkasta vrata, govoreći nam "Jedite srpske svinje". Svakodnevno sam vođen na ispitivanja i mučenja. Najviše su me mučili Dujić Tomo, Livaja Ivica, Šolić, Giljanović i neki Bane, bivši bokser, negde iz Slavonije. Priključivali su me na struju, usled čega mi je krv curila na nos, usta i uši, a nakon toga su me tukli. Posle svega bi mi bacali kantu hladne vode na glavu. Tukli su me po tabanima, glavi, a najviše po rani koju sam imao na desnoj nozi. Za sve vreme boravka nijednom mi niko nije previo ranu, niti sam dobio čist zavoj.


Strana 352


1990 - 1995

Devojka Toma Dujića, po imenu Tanja, je svakodnevno dolazila u logor i predstavljala se kao medicinska sestra. Nju smo morali da ljubimo u čizmu i da je zamolimo za lekarsku pomoć. Svi oni koji bi od nje zatražili pomoć bili su odvođeni u neku od prostorija odakle bi se vraćali izubijani i unakaženi. Za vreme boravka u ćeliji nikada nisam imao mira, ni danju, ni noću. Uvek bi neko od gardista otvarao vrata i prebijao me do besvesti. Najveće torture i batine su pretrpeli P.G., Đ.N, L.J., P.M. i B.D. Njih su priključivali na struju i udarali ih bezbol palicama. Đ.N. su slomili noge tri puta, P.G. su lomljena rebra, A.L. je pokidana brada koju je on zatim morao pojesti, B.D. je udaran po kičmi, K.M i P.M. su polomljene vilice".

29) Svedok 205/94-20 . koji je boravio u logoru "Lora" samo jedan dan sredinom aprila 1992. godine, navodi: "Odmah po dolasku u "Loru" mene i još desetak zatvorenika izveli su na neku poljanu. Tada su došli vojni policajci sa metalnim cevima dužine oko 50 cm i debljine 3/4 cola. Sa tim cevima su nas tukli po svim delovima tela. Ja sam bio ranjen, ali se nisu obazirali na to. Sa tim cevima su mi polomili desnu ruku na tri mesta, a levu na dva mesta u nadlaktnom predelu, kao i ramenu kost. Ta tuča je trajala oko dva sata i kada sam od tih udaraca pao, policajci su počeli da me gaze i udaraju nogama. Tom prilikom su mi izbili sve zube koje sam imao".

30) Svedok 181/95-2 u logoru "Lora" je boravio od 19. aprila do 11. avgusta 1992. godine, navodi: "Odmah po dolasku u ovaj logor u moju ćeliju su ušli upravnik Tomo Dujić i Nikša Zaninović, prethodni upravnik, koji mi je rekao da ću, ako ikada budem živ izašao iz zatvora, biti kao biljka i u kolicima. Odmah su počeli da me tuku čime su stigli, rukama, nogama, drškama od pištolja i kundacima automata. Tomo Dujić mi je stavio u usta cev od pištolja i pretio da će me ubiti. Skoro svakodnevno su me tukli, kako stražari, tako i civili koji su dolazili u posetu stražarima koji su nas zatvorenike pokazivali kao četnike. Prilikom poseta civila stražari su me terali da pred njima puzim po betonu i da se na taj način trkam sa ostalima, a poslednji koji bi stigao bio bi pretučen. U tučama se posebno isticao Giljanović Zvonko i izvesni Perišić, zvani "Rambo". Ova dvojica su uživala u prebijanju zatvorenika. Tukli su nas pesnicama, nogama i palicama za bezbol. Naterali bi zatvorenike da se okrenu prema zidu, da na zid stave ruke iznad glave, a noge odmaknu od zida, tako da nam telo ostane u kosom položaju, a onda bi nas udarali po bubrezima i slabinama. Ovo je najčešće radio Dujić. Tukli su nas i po stomaku i grudnom košu i pri tom nas terali da stojimo mirno, sa rukama podignutim uvis i da duboko dišemo. Prilikom izdisanja udarali bi nas po stomaku. Od ovakvog batinanja meni su polomljena tri rebra na obe strane grudnog koša, tako da mi je morala biti ukazana lekarska pomoć u bolnici Firule. Mom kolegi P. je bilo polomljeno 11 rebara od kojih mu je jedno rebro probilo plućnu maramicu. Giljanović je imao posebne načine iživljavanja. Prilikom svakog obilaska zatvorenika u ćelijama terao nas je da raportiramo, a raport se sastojao u tome što smo morali svaki put da izgovaramo da smo pripadnici četničke okupatorske vojske koji ubijaju nedužne Hrvate i muslimane, pa ako to neko ne bi ponovio bez greške dobijao bi batine. Prilikom poseta predstavnika Međunarodnog crvenog krsta morali smo unapred da naučimo spremljeni tekst koji bismo izgovarali pred njima, a ako bi od toga


Strana 353


1990 - 1995

odstupili i požalili se na nešto, posle odlaska delegata Crvenog krsta usledile bi batine. Upravnik Tomo Dujić je bio inicijator i izvršilac mnogih iživljavanja i mučenja zatvorenika. On je najčešće primenjivao mučenje strujom. Ja sam četiri puta podvrgavan tom mučenju. Ono se sastojalo u tome što bi me izvodili iz ćelije vezanih očiju i odvodili u Dujićevu kancelariju. Tamo bi me vezali lisicama za stolicu, a onda bi mi Dujić na ušne školjke stavljao elektrode i pomoću nekog transformatora bi uključivao struju visokog napona tako da sam imao osećaj da će mi oči ispasti iz očne duplje, kao i osećaj da me neko seče testerom. Od strujnog udara osećao sam se omamljenim, ali nisam gubio svest, pa pretpostavljam da je jačina struje bila podešena da ostanemo pri svesti. Jedna od zabava čuvara u zatvoru je bila da nateraju zatvorene Srbe da uđu u kućice za pse i da odatle laju kao psi. P.G. su terali da trči po krugu sa raširenim rukama i da imitira avion u bombardovanju, a ostali zatvorenici su imitirali pucanje na njega. L. je morao ustima da sakuplja otpatke po dvorištu.".

31) Svedok 182/95-2, boravio je u logoru "Lora" od 26. aprila do 2. maja i od 20. maja do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Batinanje je bilo svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama i gumenim palicama. Pored stražara, slobodan pristup našim ćelijama su imali i pripadnici hrvatske vojne policije i civili koji su nas takođe tukli i maltretirali. Pored svakodnevnih batinanja mučili su nas i strujom. Ja sam nekoliko puta mučen na ovaj način, a mučenje se sastojalo u tome što bi mi na prste ruku vezali provodnike, a potom induktorom poljskog telefona proizvodili struju. Najteže batine sam dobio 1. maja 1992. godine kada je u moju ćeliju ušao Giljanović sa još dvojicom, koje znam po nadimku "Bane" i "Pepi", koji su pretukli mene i Đ.N. Naterali su me da se licem okrenem prema zidu sa podignutim rukama, a oni su me rukama i palicama udarali po leđima. Meni su sva leđa bila modra, a polomili su mi nekoliko rebara od kojih mi je jedno probilo plućnu maramicu. Đ. je pao u komu, pa je morao da dođe zatvorski lekar da interveniše. Narednog dana sam prebačen u bolnicu Firule gde sam ležao do 20. maja pod lažnim imenom Jurčević Ante. Po povratku u zatvor nastavljeno je sa torturom. Pored fizičkog mučenja bilo je i drugih vidova, naročito psihičke torture. Tako su nas svaki put kada bi stražari ušli u ćeliju terali da pozdaravljamo ustaškim pozdravom, da pevamo ustaške pesme i na razne načine nas ponižavali i degradirali kao ljude. Izvođeni smo na lažna streljanja. Ovde sam ostao do 12. avgusta 1992. godine kada sam prebačen u sabirni centar Kerestinac kod Zagreba. Odatle sam 14. avgusta 1992. odveden na razmenu".

32) Svedok 205/94-13, penzioner, koji je u logoru "Lora" boravio od juna do avgusta 1992. godine, navodi: "U ovaj logor sam doveden iz bolnice gde sam lečen mesec dana i mada je, zbog brojnih povreda, na otpusnoj listi koja je predata upravniku zatvora Tomi Dujiću pisalo da je potrebno da se javljam u bolnicu svakog drugog dana radi nastavka lečenja - on uopšte nije dozvolio da mi se pruži ma kakva medicinska pomoć. Tretiran sam kao ratni zarobljenik mada sam penzioner. Imao sam oznaku "RZ 139". Prvo sam smešten u blok "B", pa posle u "C". Tretman prema meni je bio veoma loš, pa sam od povreda ponovo zadobio prelom rebara i oštećenje bubrega, kao i paralizu leve strane. Zbog toga sam, nakon otpuštanja iz ovog zatvora - putem razmene - lečen bolnički tri nedelje. U ovom logoru su nas zatvorenike terali da se međusobno neprekidno tučemo i po 5-6 sati dnevno i da stojimo na suncu dok


Strana 354


1990 - 1995

ne popadamo. Zbog svega ovog sam od 86 kg, koje sam imao u vreme pritvaranja, spao na svega 50 kg telesne težine".

33) Svedok 221/94-4 je boravio u logoru "Lora" od juna do avgusta 1992. godine i on navodi: "Bio sam zatvoren u bloku "A", u ćeliji br. 6. Jedne noći su svi zatvorenici bili isterani u hodnik i naterani da skinu vojničke čizme koje su imali na nogama, jer su bili zarobljeni kao vojnici, i da se sa čizmama vrate u krevet. Naređeno nam je da pregrizemo čizme, a ko to nije mogao da učini, on nije ni spavao. Niko od nas nije uspeo u tome, iako smo svi morali da grizemo čizme sve do zore, tako da nismo spavali celu noć.".

34) Svedok 221/94-10 profesor u penziji, boravio je u logoru "Lora" od juna do avgusta 1992. godine, navodi: "Za vreme boravka u "Lori" svakodnevno sam bio tučen, a jednom prilikom kada sam mahinalno hteo da zaštitim rebra od udaraca, dobio sam udarac bezbol palicom po desnoj podlaktici kojom prilikom su mi polomljene obe kosti podlaktice, što je konstatovano i na rentgenskom snimku nakon razmene. Stražari su primetili da su mi obe ruke slomljene, ali i pored toga vezali su mi ruke lisicama i zakačili ih za kuku koja je držala cevi od radijatora i potom nastavili da me tuku sve dok nisam izgubio svest. Pošto su me vodom osvestili odveli su me u obližnju kancelariju i naredili da stavim šake na sto sa ispruženim prstima, pa su me udarali pendrekom po njima. Od preloma mi je ruka bila natečena i pomodrela, ali mi lekarska pomoć nije ukazana. Tek posle razmene mi je pružena lekarska pomoć".

35) Svedok 365/94-4, boravio je u logoru "Lora" u maju i junu 1993. godine, navodi: "Bio sam izložen najrazličitijim vidovima ponižavanja i prebijanja, iako sam bio ranjenik. U ovom logoru sam bio mesec i po dana i za to vreme su tri puta iz grada dovodili mušku decu staru 7-8 godina, a zatim bi pojedinačno zatvorenike, među kojima sam bio i ja, izvodili iz ćelija u dvorište, gde bi nas naterali da sednemo na beton, a po jedno dete bi popeli na stolicu pored koje je zatvorenik morao da sedi i odozgo, sa te stolice, dete je mokrilo po zatvoreniku. Posle toga bi ga vratili u ćeliju, a izveli sledećeg".

36) Svedok 365/94-7, rođen 1974. godine, boravio je u logoru "Lora" u junu i julu 1993. godine, navodi: "Bio sam izložen tučama bez obzira što sam bio povređen i bez noge koja mi je amputirana i što sam se kretao na štakama. Jednom su me naterali da legnem potpuno go na pod koji su polili vodom, pa su mi žice induktorskog telefona vezali za uho i za palac leve noge a zatim pustili struju. Strujni udari su izazivali grčeve i velike bolove. Puštali su struju sve dok mi nije pošla krv na usta i uši".

37) Svedok 113/98-19 uhapšen prilikom zauzimanja Bosanskog Grahova od strane hrvatske vojske 28. jula 1995. godine, a u logoru "Lora" bio zatvoren od 10. aprila do 1. maja 1996. godine i ponovo od septembra 1996. godine do 1. maja 1997. godine, navodi: "Dok smo bili u "Lori" radili smo teške fizičke radove


Strana 355


1990 - 1995

koji su trajali dnevno i po deset i više časova. Pri tome su nas hrvatski vojni policajci za svaku sitnicu tukli i maltretirali."

38) Svedok 93/97-25, prosvetni radnik iz Duvna, uhapšen 6. aprila 1992. godine i sledećeg dana doveden u logor "Lora" navodi: "U "Loru" je dovedeno iz Duvna nas 15 Srba. Tu su nas sve stravično pretukli. Tukli su nas svim čime su stigli, a sledeće noći su nas odveli u Zadar".

39) Svedok 55/95-15, uhapšen 8. maja 1992. godine u Posavini, navodi: "Posle lečenja u bolnici KPD u Dubravama odveden sam u Split, u "Loru". Tamo su me terali da uđem u kućicu od kera i da po celu noć lajem da bih navodno čuvao logor. Pored toga terali su nas da glavu stavljamo u blato i da je držimo sve dotle dok se taj ustaša ne bi zadovoljio. Terali su nas da trčimo, a kada se oznojimo onda su nas polivali hladnom vodom. Tukli su nas palicama po raznim delovima tela. U predelu leđa i danas imam vidne tragove. Terali su nas u "Lori" da se popnemo na drvo i da pevamo pesme o Juri i Bobanu, Anti Paveliću i druge. Hrana je bila izuzetno loša i u malim količinama, a uglavnom se sastojala od jednog obroka svakog drugog dana. Taj obrok se sastojao od parčeta hleba i malo kuvane hrane od dve-tri kašike. U "Lori" sam zadržan oko mesec i po dana, a odatle sam prebačen u Ljubuški. U "Lori" su primenjivani naročiti metodi mučenja. Na suncu bi vezali logoraša koji bi po ceo dan bio bez vode i hrane, a ustaše su ga prilikom prolaska tukli nogama, rukama i drugim sredstvima. Terali su logoraša da stavlja ruke u vrelu vodu usled čega su iskakali plikovi i izazivali užasnu bol. Posle svake tuče ustaše su pretile da, ako bi neko pitao, ne smemo reći da su povrede nastale usled tuče, već da su nastale usled pada sa kreveta, ili da su opekotine nastale zato što sam prao veš ili ruke, a nisam znao da je voda vrela.".

40) Svedok 437/94-2, uhapšen 8. aprila 1992. godine u Čapljini, navodi: "Čim smo stigli u "Loru" pretresli su nas, a zatim smestili u ćelije u bloku "C". Uskoro su nas odveli na kupanje gde smo se okupali hladnom vodom, a pošto nije bilo peškira onako mokri smo se obukli i vratili u ćelije. U ovoj ćeliji, koja je imala betonski pod na kome smo spavali, proveli smo nekoliko dana, da bi nas posle toga prebacili u drugu ćeliju u istom bloku u kojoj su bile palače i nekoliko ćebadi. U "Lori" smo bili od 11. do 26. aprila 1992. godine. Ovde su nas učili kako moramo da se ponašamo, pa je svako kada bi bio upitan morao da se predstavi pošto bi na određeni način oslovio toga koji ga pita sa "gospodine" ili drugi odgovarajući način, a zatim bi morao da saopšti svoje podatke, da kaže gde je uhapšen i zbog čega, pa sam ja uvek morao da govorim da sam uhvaćen kao naoružani pripadnik neregularne četničke organizacije, iako to nije bilo tačno, jer sam bio u civilu i nenaoružan prilikom hapšenja. Po ceo dan smo morali da pevamo ustaške pesme kojima bi se hvalile njihove vođe, a isto tako i pesme kojima su Srbi vređani. Mene su odredili kao najstarijeg u ćeliji da, kada uđe neki ustaša, pošto svi ustanemo, prvi podignem ruku i pozdravim ustaškim pozdravom "Za dom spremni", a ostali bi morali da odgovore u glas "Spremni!".


Strana 356


1990 - 1995

Dok smo tu bili neprekidno su nas tukli i to tako što bi upadali u ćelije i tukli sve redom, a pojedince bi izvodili i napolje i u hodniku ih prebijali. Mene lično nisu izvodili napolje, ali su često izvodili G.T. i D.T. Isto tako znam da su mnogo mučili P.Z., sveštenika iz Kupresa, koji je bio u ćeliji preko puta naše. Njih trojicu su često prikačinjali na struju i to u jednoj susednoj prostoriji u blizini naše ćelije, ali ja to nisam video, već su mi oni pričali kako to izgleda. Prilikom ručka prvo su nas terali da trčimo u krug, a posle jela su nas vodili u ćelije i udarali i to uglavnom šutirali čizmama. Veoma često kada bi nas iz kruga vraćali u ćelije onome koga bi prozvali govorili bi da se oproste od drugova jer ga vode na streljanje, da bi mu zatim naredili da legne i prinosili pištolj prema glavi, kao da hoće da ga ubiju. Pored stražara u ćelije su upadale ustaše koje bi se vraćale sa fronta, osvetljavali bi nas baterijama, a zatim bi redom sve tukli. Naročito su nas jako tukli ako su u borbi izgubili nekog svog. U ovim prilikama svi su dobijali batine, pa sam i ja tučen sa ostalima. Najčešće su nas gazili čizmama. Dok smo bili u "Lori" hrana je bila užasna, nikakvog kvaliteta i bilo je malo, a obroci su bili više-manje redovni, ali obzirom na kvalitet i količinu sve je bilo nedovoljno za normalno održavanje života. I vode nije bilo dovoljno, a bilo je zapovednika straže u čijoj smeni nam uopšte nisu davali vodu, a isto tako ni nuždu da obavimo. U vezi sa ovim sećam se da je više puta D.T. hteo da ide u VC, ali ga nisu pustili, pa je on mokrio u cipelu i to posle prosipao kroz prozor. Isto tako nekoliko puta nije mogao da izdrži bez vode pa je mokrio u cipelu i pio svoju mokraću. Verovatno je on imao najveću potrebu za vodom jer je bio najviše mučen. Dana 26. aprila 1992. godine su nas odvezli kamionom u Zadar".

41) Svedok 426/96-61 uhapšen 5. aprila 1992. godine u Kupresu navodi: "Dovezli su nas ispred logora "Lora". Na ulazu sa jedne i druge strane sačekao nas je špalir policajaca koji su imali u rukama komade električnog kabla, komade metalnih cevi, palice, oružje, komade drveta i druga priručna sredstva, pa kada smo mi vezani, u koloni prolazili između njih, oni su nas nemilosrdno udarali. Većina nas je od zadobijenih udaraca padala, a oni su nastavljali da nas tuku. U "Lori" smo zatvoreni u ćelije po nas deset. Posle smeštaja u ćelije hrvatski policajci su otpočeli da nas pojedinačno izvode u drugu prostoriju, navodno radi saslušanja. Tamo su mi naredili da legnem preko stola, a policajci, od kojih je jedan imao gumenu palicu u ruci, a drugi komad drveta dužine oko 60-80 cm, su stajali sa jedne i druge strane stola, su bez ikakvog ispitivanja počeli da me udaraju. Udarali su me do onesvešćivanja, a kada bih se osvestio onda su mi naređivali da stanem uza zid, a potom me je jedan od njih hvatao za glavu i udarao njom o zid sve dok ne poteče krv iz glave. Posle toga su me vraćali u ćeliju i odvodili druge. Ja sam, kao i svaki drugi iz moje grupe, kada sam se vraćao sa navodnog ispitivanja izgledao jako loše. Bio sam otečen, krvav i sav modar od udaraca koje su mi nanosili. Ja sam zadržan u "Lori" oko sedam dana. Za sve vreme boravka po nekoliko puta dnevno smo izvođeni i tučeni. Pretili su nam da ćemo biti umoreni na najsvirepiji način, psovali su nam majku srpsku i majku četničku. Izvodili su nas i postrojavali pored zida, a potom pucali preko nas. U noćnim časovima izvodili su jednog po jednog, s tim što su mu saopštavali da ga vode na klanje i toga su vraćali u drugu


Strana 357


1990 - 1995

ćeliju, a da mi stvarno nismo znali šta se desilo sa izvedenim. Terali su nas da pevamo ustaške pesme "Evo zore, dana", da pozdravljamo sliku Ante Pavelića. Neke su podvrgavali elektrošokovima vezujući im faze za ruke ili druge delove tela, ali ja taj tretman nisam doživeo. Za sve vreme boravka u "Lori" dobili smo po parče hleba i malo paštete, a vodu nam nisu dali. Jedna mala pašteta je deljena na 20 uhapšenih, a parče hleba je bilo težine oko 50 grama".

42) Svedok 76/94, koji je posle hapšenja boravio u više zatvora, kao i u "Lori", o čemu navodi: "U kasarnu "Lora" smo stigli oko 01 sat posle ponoći i tada me je ispitivao jedan od njihovih vojnih policajaca. Nakon toga me je poveo u sobu gde me je 5-6 bojovnika tuklo vrećama punim peska da mi se udarci ne bi poznavali jer je sutradan trebalo da bude izvršena razmena. Nakon tih batina odveden sam u ćeliju".

43) Svedok 195/97-10 o stradanju svoga supruga, inače teškog duševnog bolesnika (od epilepsije) u logoru "Lora" navodi: "Iako je moj muž nestao 19. septembra 1995. godine ja sam tek sredinom decembra preko Međunarodnog crvenog krsta saznala da se on nalazi u logoru "Lora". Moj muž je inače nervno oboleo i nije bio u vojsci Republike Srpske Krajine jer je bolovao od epilepsije".

44) Svedok 200/94-1 navodi: "Pošto 19. septembra 1992. godine nije uspela razmena u Pakovu Selu kod Knina nas su uveče oko 11 časova dovezli u vojni kompleks "Lora". Uveli su nas u jedno izbetonirano dvorište. Nisu nam ništa dali da jedemo, nego su nas tako, dok smo ležali na tom golom betonu, tukli. Negde oko 3 sata posle ponoći su nas šmrkom sa vodom isprskali".

45) Svedok 418/95-2, uhapšen 3. aprila 1992. godine na svom radnom mestu u Duvnu i sproveden u logor "Lora", navodi: "U logoru "Lora" smo bili smešteni u uskim ćelijama sa gvozdenim vratima. Nisu nam davali ništa da jedemo i da pijemo. Ujutro su nas pozvali da podignemo jednog čoveka koji je bio u drugoj ćeliji, pa smo mi pokušali da ga podignemo ali u tome nismo uspeli pa smo odustali. Ja sam tada prepoznao da se radi o Spremo Petru iz Kupresa koga sam od ranije poznavao. Bio je toliko izubijan da je sve vreme zapomagao, ali se nije mogao podići. Tog istog dana su nas prebacili u "C" odeljenje. Čim su nas smestili po ćelijama na svaka dva sata su ulazili HDZ-ovci i tukli nas čime su stigli: rukama, nogama, policama, a mene su stavljali i na struju. Imao sam modrice po telu, ali su zarasle. Kada su me stavljali na struju, ja sam sav odskakao, a posle isključenja sam bio skoro mrtav. U "Lori" smo dobijali po malo hrane i to konzervu od 100 grama na dvojicu i po jednu kriščicu hleba".


Strana 358


1990 - 1995

46) Svedok 420/95-2, sveštenik iz Kupresa, navodi: "Kada smo stigli u "Loru" jedan po jedan smo izlazili iz kamiona i tom prilikom smo prolazili kroz špalir stražara koji su nas palicama nemilosrdno batinali. Nakon toga su nas raspoređivali po ćelijama. U početku sam u ćeliji bio sam, a kasnije su dovedena još trojica iz okoline Kupresa. Kad su ih doveli u ćeliju video sam da su bili pretučeni, a jednom od njih su stopala bila skroz isprebijana, tako da mu se koža gulila sa stopala. Ovde sam proveo dve noći i dva dana i za to vreme su svakodnevno u ćeliju ulazili stražari i hrvatski vojnici - crnokošuljaši i non-stop su nas tukli palicama. Ja sam posebno bio izložen tuči i maltretiranju. Zadobio sam na stotine udaraca, a kada bih se onesvestio vukli su me tako po hodnicima zatvora. U "Lori" sam svakodnevno bio izložen tuči, maltretiranju, poniženju i raznim drugim vidovima nečovečnog ponašanja. Jednom prilikom su me uveli u neku prostoriju, vezali mi oči i stavili me da sednem u stolicu, a zatim su mi na slepoočnice prikopčali neke žice pa su me polivali vodom i u isto vreme puštali struju. Nakon ovakvog mučenja ponovo su me odvodili u ćeliju gde sam bio tučen, a jednom prilikom su me tri dana držali razapetog na rešetke zatvorske ćelije. Posle ovih tortura ponovo su me mučili putem struje i to tako što su mi prikopčavali žice poljskog telefona na prste i onda okretali telefon i tako izazivali protok struje. Na ovaj način su mučili i ostale zatvorenike. Znam da su jednom Srbinu iz Čapljine ove žice stavljali na testise. Stražari su se iživljavali sa nama i na taj način što su nas terali da se bijemo između sebe, da jedan drugome vršimo bludne radnje, a mene su nagonili da sa jednom zarobljenom Srpkinjom iz Kupresa imam seksualni odnos. Ja ovo nisam mogao da učinim, pa sam zbog toga bio izložen još većem batinanju. Nakon ovog hrvatski vojnici su naredili toj Srpkinji da izigrava konja, a meni su rekli da je jašem. Zatim su nas terali da noktima grebemo zidove i čistimo natpise na njima. U nekoliko navrata su nas izvodili na streljanje, a onda su pucali pored nas. Prvih pet dana boravka u "Lori" nisam dobijao ni hranu ni vodu, dok su nam kasnije davali dva puta dnevno da jedemo i to tako što bi nas 12 dobijalo jedan tanjir i jednu veknu hleba. Po mojim procenama u ovom logoru je bilo zatvoreno oko 150 ljudi, ali se taj broj često menjao, tako da je nekada bilo više, a nekada manje. Među zatvorenicima je bilo običnih vojnika bivše JNA, vojnih starešina, civila i pet žena. U "Loru" sam doveden 7. aprila 1992 .godine, a napustio sam logor posle 20 dana".

47) Svedok 426/96-50 uhapšen 7. aprila 1992. godine u Kupresu navodi: "Prilikom dolaska u "Loru" sačekali su nas hrvatski vojnici u špaliru sa jedne i sa druge strane. Svaki od vojnika imao je po neki predmet u rukama kao što su bokser, gumena palica, komad električnog provodnika, komadi metalnih cevi i slično. Izudarali su nas tako da je većina padala u nesvest i nije mogla da se kreće. Pretresli su nas pre toga i oduzeli nam novac, satove, zlatninu ukoliko je neko imao i dokumenta. Rasporedili su nas u tri ćelije po dvadeset uhapšenih. Ćelije su bile veličine oko 3h2m i nas 20 uopšte nismo mogli da legnemo, nego smo stajali. Odmah posle smeštaja hrvatski policajci su otpočeli da nas izvode u druge prostorije i bez ikakvih ispitivanja udarali nas nemilosrdno. Kad nas uvedu u


Strana 359


1990 - 1995

drugu prostoriju u njoj je bilo više hrvatskih vojnika koji su naređivali da stanemo uza zid sa podignutim rukama uvis i tada bi počeli sa udaranjem. Udarali su me najčešće palicama u predelu grudi i leđa i nogama na kojima su bile čizme u predelu stomaka i slabina. Prilikom tuče ja sam se onesvešćivao i padao na patos, a oni su me udarali nogama i rukama, a posle su me iznosili i vraćali u istu prostoriju. Prilikom udaranja su me pitali: "Gde su ti sada Karadžić i Mladić?".

48) Svedok 426/96-51, uhapšen 5. aprila 1992. godine u Kupresu, navodi: "Dovedeni smo u "Loru" i prilikom ulaska tamo nas je sačekao špalir hrvatskih vojnika, i sa jedne i sa druge strane, koji su nas prebijali, tako da se niko nije mogao držati na nogama. Od zadobijenih udaraca posle kraćeg vremena preminuo je moj brat od strica Petar Spremo. Zadržani smo u "Lori" jedan dan i za to vreme smo mnoštvo puta bili izvođeni na tuču. Tamo su nas tukli kundacima od oružja, komadima električnih provodnika sa izolacijom, gumenim palicama, komadima metalnih cevi, nogama na kojima su bile čizme, te pesnicama. Iz logora smo otpremljeni u Zadar".

49) Svedok 426/96-53, uhapšen aprila 1992. godine u Kupresu i sa 60 civila sproveden u logor "Lora" navodi: "U "Lori" su nas sačekala dva špalira vojne policije koji su držali u rukama komade metalnih cevi dužine oko 80 cm, gumene palice, električne provodnike sa izolatorom dužine oko 60-80 cm, a debljine u prečniku oko 3-4 cm, boksere, oružje i drugo. Prilikom prolaska kroz špalir policajci su nas udarali tako da je većina od udaraca bila oborena na zemlju i onesvešćena. Od zadobijenih udaraca neposredno posle toga podlegao je povredama Petar Spremo koji je dobio udarac u predelu glave od čega su mu polomljene temene kosti. Pre ulaska svima nama su oduzeti satovi, prstenje, novac i sl. U "Lori" su nas desetak smestili u jednu ćeliju. Tu su na podu bile keramičke pločice i nije bilo nikakvog nameštaja. Posle smeštaja hrvatska policija je otpočela da nas izvodi. Prilikom izvođenja saopštavali su onome koga izvode da ide na klanje, ali su ga posle strahovitog mučenja, priključivanjem struje na obe ruke i nanošenja udaraca svim mogućim načinima, vraćali u drugu prostoriju, tako da mi nismo znali da li je taj koji je izveden zaklan ili nije. Tek kasnije smo videli da je to bila samo obmana radi unošenja još većeg straha među nas. Ja sam sa grupom uhapšeni zadržan u "Lori" 4-5 dana i za sve to vreme izvođen sam na saslušanja i svaki put udaran do besvesti. Pitali su me u kojoj četničkoj jedinici sam bio, ko je bio komandant, sa kakvim smo naoružanjem naoružani, koliko sam Hrvata zaklao, ko su nam rukovodioci, kojoj stranci pripadam. Teretili su me da sam klao Hrvate, iako to nisam činio, niti sam bio vojnik. Terali su nas da pevamo ustaške pesme: "Evo zore, evo dana", zatim da pozdravljamo Pavelićevu sliku, da pozdravljamo njihove policajce podizanjem ruke i rečima: "Za dom, spremni". Iz "Lore" sam sa 45 uhapšenih Srbe prebačen u Zadar".

50) Svedok 426/96-63, uhapšen aprila 1992. godine i sa grupom civila sproveden u logor "Loru" navodi: "Kada smo dovezeni u Split kamion je ispred neke kasarne


Strana 360


1990 - 1995

nekoliko puta naglo kočio, tako da smo se mi međusobno udarali jer nas je bilo puno u kamionu, pa je tada stao. Naredili su nam da izađemo iz kamiona. Tamo su nas sačekali hrvatski vojnici koji su nas po silaženju sa kamiona strhovito tukli. Udarali su nas komadima drveta koji su imali u rukama, palicama, nogama na kojima su bile čizme, pesnicama. Pri nanošenju udaraca psovali su nam majku srpsku i majku četničku i naređivali da se međusobno udaramo. Pretili su nam da ćemo svi biti pobijeni. Posle ulaska u krug "Lore" postrojili su nas uza zid i naredili da dignemo ruke uvis, a potom su prilazili svakom pojedinačno i pitali ga od kada je u četnicima, a potom ga udarali. Udarali su ga nogama, rukama, palicama, komadima metalnih cevi i sl. Većina od nas nije mogla da izdrži na nogama te udarce već je morala da padne, a policajci su ga tada udarali nogama i šutirali. Zatvorili su nas u neke prostorije po grupama, a pre toga su izvršili pretres i oduzeli nam sve stvari koje smo imali pri sebi. U toku noći ulazili su hrvatski policajci u prostorije u kojima smo bili zatvoreni, pa su nam naređivali da se udaramo međusobno, da se međusobno psujemo, a neke su izvodili iz tih prostorija i tamo tukli. Mi smo svi bili otekli, modri i krvavi od udaraca koje smo zadobili. Neprekidno su nas vređali i pretili nam da ćemo svi biti poubijani.".

51) Svedok 547/96-39, uhapšena početkom aprila 1992. godine u Kupresu zajedno sa 65 muškaraca i četiri žene i sprovedena u logor "Lora", navodi: "Nas žene su odvezli u Split u logor "Lora" i smestili u jednu ćeliju. U toj ćeliji je pod bio od betona i nije bilo nikakvog ležaja. Posle smeštaja u ćeliju mi smo čule krike i jauke iz drugih ćelija koje su se nalazile u istoj zgradi. Krici su se čuli naročito u noćnim časovima i to više puta u toku noći, a posebno u kasnim noćim časovima. Te krike je bilo veoma teško slušati. U ćeliju u kojoj sam bila ja i još tri žene u noćnim časovima su ulazili maskirani hrvatski vojnici koji su nam psovali majku srpsku i majku četničku, podnosili noževe pod vrat i pretili nam da će nas poklati. Molili smo vojnike da nas ubiju iz vatrenog oružja, da nas ne kolju. Međutim, oni se na te molbe nisu osvrtali. Udarali su nas pesnicama, s tim što su nam najpre vezivali oči, tvrdeći da ćemo kad-tad biti ubijene. Posebno ističem da su mene i žene u mojoj ćeliji često izvodili do drugih ćelija u kojima su tukli uhapšene Srbe sa područja Kupresa, Duvna i drugih mesta, a posebno su to činili kada su tukli nekoga koga poznajemo. Terali su nas da prisustvujemo kada su tukli muža M.B. Dok sam se nalazila u logoru "Lora" prvih 4-5 dana nama ženama nisu davali ništa da jedemo. Vojnici koji su dolazili u našu ćeliju govorili su da će nas tako držati dok ne skapamo od gladi. Prvi put su nam dali po parče hleba i malo sira posle pet dana, a od tada pa do kraja mog boravka u tom logoru davali su svaki drugi ili treći dan po parče hleba i malo kuvane hrane. Pred kraj boravka u ovom logoru znam da su hrvatski vojnici odsekli uvo uhapšenom Srbinu iz Mostara D. Svaki put kada bi vojnici ulazili u našu ćeliju mi smo morale da pozdravljamo sa "Za dom spremni", a oni su nam tada, držeći noževe u rukama, podnosili iste pod vrat i pretili da će nas zaklati. Bile smo ubeđene da nikada žive iz ovog logora nećemo izaći jer su svakog dana u nas uterivali strah. Vojnici su prilikom ulaska kod nas izgledali grozno, jer su bili maskirani, a i sama njihova pojava sa noževima u rukama izazivala je strah visokog intenziteta kod nas".


Strana 361


1990 - 1995

52) Svedok 547/96-40, uhapšen u aprilu 1992. godine u Kupresu navodi: "Doveden sam u grupi 65 uhapšenih Srba iz Kupresa i okolnih sela i zatvoren u "Lori" u ćeliju broj 1. U krugu logora zatekli smo grupu uhapšenih Srba iz Kupresa koja je bila postrojena u krug, a u sredini kruga je bio pop Z.P. kome je jedan hrvatski vojnik čupao bradu. Pop je kukao od bolova, a ostali prisutni hrvatski vojnici su se smejali. Pre nego što smo uvedeni u ćelije vojnici su nam naredili da stanemo uza zid i da podignemo ruke. Tada su nas oni pretresli i oduzeli nam sve: novčanike, prstenje, satove. Psovali su nam majku srpsku i tvrdili da nijedan od nas neće živ izaći iz logora. Udarali su nas tada nogama na kojima su bile čizme, pesnicama, kundacima, cevima od oružja, komadima metalnih cevi, palicama, komadima drveta u vidu držalice za sekiru i lopatu, letvama i drugim sredstvima koja su im se našla u rukama. Udarali su nas po svim delovima tela, a naročito u predelu bubrega, leđa, kičme i slabina. Jedan od hrvatskih vojnika davao mi je da pijem nešto mutno iz neke flašice koja je veličine četvrt litre. Pošto ja nisam pristao, on je otišao dalje. Ne znam šta je u toj flašici bilo, ali sam siguran da se radilo o nekom otrovu. Posle smeštaja u ćelije hrvatski vojnici su otpočeli sa izvođenjem jednog po jednog uhapšenog iz svake ćelije. Nisam znao kuda ih vode. Iz moje ćelije je odveden N.D., ali je posle izvesnog vremena vraćen sav modar, krvav i isprebijan. Ja sam shvatio da su ga vodili na ispitivanje i da su ga nemilosrdno tukli. Izveli su i mene u jednu prostoriju u kojoj je bio jedan čovek na patosu pokriven ćebetom, a ispod ćebeta su virile samo noge. Hrvatski vojnik mi je odmah po ulasku u tu prostoriju rekao, pokazujući na toga koji je ležao na podu verovatno mrtav, "ovako ćeš i ti proći ako ne kažeš sve što te budem pitao". Pitao me je ko je rukovodilac SDS u Kupresu, ko su rukovodioci u Donjem i Gornjem Malovanu i drugim selima, ko su članovi SDS poimenično, ko je organizovao i skupljao oružje, koliko ja pušaka imam i gde se nalaze. Pošto ja nisam imao oružja, niti sam znao ko su rukovodioci SDS-a, sve odgovore sam dao negativno. Vojnik mi je tada naredio da legnem na beton. Prišao mi je i stao nogama preko mojih, a potom mi kleknuo na grudi i stavio nož preko grkljana. Pritiskao me je nožem. Ja ne znam koliko je to trajalo. Počela je pena na usta da mi izlazi, a taj vojnik je ustao i naredio mi da i ja ustanem. Naredio mi je potom da kleknem, a potom je uzeo neku držalicu dužine oko 80 cm i prečnika 5-6 cm, pa me je počeo njome udarati po leđima. Od prvog udarca najverovatnije da sam se onesvestio i pao, a posle toga kada sam se osvestio bio sam sav mokar, a hrvatski vojnik me je držao za revere. Verovatno me je polivao vodom, pa me onda podigao sa patosa. Doveo me je, držeći me za jaknu od kaputa, do ćelije u kojoj sam bio i potom udario nogom u leđa i ja sam pao u ćeliju na beton. Svi su iz te ćelije bili isprebijani tako da nisu mogli da ustanu. Podizali smo jedan drugoga. Tu smo ostali 5-6 dana, a potom smo vezani i odvedeni u Zadar".

4


Strana 362


1990 - 1995

ZLOČINI PROTIV RATNIH ZAROBLjENIKA

U logoru "Lora" za vreme trajanja rata su bili zatočeni ne samo Srbi - civilno, neboračko stanovništvo, već i jedan broj ratnih zarobljenika. Tu su u stvari bili vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka, vojnici rezervisti, piloti ili vojnici Vojske Srpske Krajine, ili Vojske Republike Srpske koji su na ratištima širom Republike Hrvatske ili Bosne i Hercegovine uhvaćeni i zarobljeni. I oni nisu bili pošteđeni kontinuiranog, permanentnog, sistematskog iživljavanja, nečovečnog, surovog premlaćinjava, nanošenja fizičkih i psihičkih povreda i boli. Za hrvatske stražare, logorske čuvare ili vojne policajce je bilo potpuno svejedno koga imaju u svojim rukama kao sredstvo ili objekat iživljavanja - da li civila (muškarca ili ženu), ranjenika, bolesnika ili ratnog zarobljenika. Bitno je da se u njihovim rukama nađe Srbin, dakle predstavnik ili pripadnik srpske nacionalnosti i pravoslavne veroispovesti, pa da se na njega obruše surovošću i bestijalnošću kakvu samo bolesni um može da smisli i izvede.

Zločini protiv ratnih zarobljenika - srpskih vojnika i oficira - su se u logoru "Lora" tokom njegovog postojanja, u periodu od 1991. do 1997. godine, ispoljili na sledeće načine:

batinanje: rukama, nogama, cevima za vodovod, gumenim crevima, palicama, bezbol palicama, električnim palicama, kundacima od oružja, lancima, komadima elektroprovodnika; polivanje zarobljenika hladnom vodom iz šmrka pod pritiskom iz hidranta; prolazak zarobljenika kroz špalir stražara (batinaša); "telefoniranje" - povezivanje pojedinih delova tela zarobljenika: ušiju, polnih organa, slepoočnica, prstiju ruku ili nogu na indukovanu električnu struju iz poljskog telefona; izvođenje zarobljenika na lažno, fingirano streljanje; skidanje zarobljenika i držanje bez odeće na suncu po ceo dan, prisiljavanje da gledaju u sunce po ceo dan; prisiljavanje zarobljenika da piju slanu vodu; fizičko maltretiranje; prisiljavanje zarobljenika da pevaju ustaške pesme ili hrvatsku himnu; prisiljavanje zarobljenika da danonoćno slušaju ustaške pesme;


Strana 363


1990 - 1995

prisiljavanje zarobljenika da pozdravljaju ustaškim pozdravom "Za dom spremni!", da govore kako su ustaše i sl.; iživljavanje žena i dece - civila nad zarobljenicima; puštanje i huškanje pasa vučjaka u ćeliju na zarobljenike; bacanje hleba među zarobljenike koji se otimaju kao psi; prskanje suzavca u oči zazarobljenika; zašivanje rane pored oka zarobljenika žicom; besciljno dugovremeno trčanje zarobljenika po logorskom krugu i pravljenje sklekova posle iscrpljujućeg rada na lomljenju kamena u kamenolomu bez alata ili sa malo neadekvatnog alata; prisiljavanje zarobljenika na lizanje čizama stražara; prisiljavanje zarobljenika da pojedu vruću i slanu hranu u što kraćem vremenu; stavljanje zapaljene cigarete na ruku, uvo i druge delove tela zarobljenika; paljenje upaljačem pojedinih delova tele zarobljenika; lomljenje vilica zarobljenicima i namerno loše nameštanje da ne zaraste ili da nepravilno zaraste; prisiljavanje zarobljenika da se bosi kreću po zatvorskom krugu, po vrućini, dok ime ne poteče krv iz tabana; pretnja smrću (ubistvom, klanjem, sakaćenjem, puštanjem dresiranog vučjaka) zarobljeniku; nedozvoljavanje zarobljeniku da pije vodu po ceo dan na vrućini od skoro 40° C; držanje zarobljenika u prostoriji gde su ranije boravili psi; prisiljavanje zarobljenika da se kreću četvoronoške; jahanje zarobljenika po logorskom krugu, kao konja; prisiljavanje zarobljenika da ulaze u kućice za pse i da laju kao psi, a drugi da mjauču kao mačke; prisiljavanje zarobljenika da jedu žive puževe sa kućicom, perje ubijenih ptica, kore pomorandže, žive žabe, gliste; prisiljavanje zarobljenika na težak fizički rad: vađenje kamena u kamenolomu, gradnja kuća; prisiljavanje zarobljenika da se krste po katoličkoj veroispovesti;


Strana 364


1990 - 1995

prisiljavanje zarobljenika da po jakom suncu trče po logorskom krugu, a zatim oznojene i zagrejane prskaju hladnom vodom pod pritiskom šmrkom iz hidranta; prisiljavanje zarobljenika da se međusobno udaraju pesnicama i nogama do onesvešćivanja; prisiljavanje zarobljenika da ližu i ljube hrvatsku zemlju; prisiljavanje zarobljenika da ližu šolju u klozetu i pod VC-a; prisiljavanje zarobljenika na masturbaciju; udaranje zarobljenika po testisima; prisiljavanje zarobljenika da piju toplu, mutnu vodu u koju je zatvorski stražar prethodno pljunuo; stavljanje i vezivanje metalnog bureta na leđa zarobljenika i dobovanje po buretu; vešanje zarobljenika tako da su im ruke vezane lisicama za metalne rešetke na vratima; prisiljavanje zarobljenika da piju mokraću; prisiljavanje zarobljenika da javno polno opšte između sebe; vožnja zarobljenika u kombiju i u punoj brzini naglo zaustavljanje tako da su se oni vezani valjali po podu i sudarali; prisiljavanje zarobljenika da pojede pola kilograma soli bez davanja vode; prisiljavanje zarobljenika da na golim kolenima pužu preko tucanog kamena; prisiljavanje zarobljenika da ljube vučjaka; stavljanje u usta zarobljenika cevi od pištolja uz pretnju okidanjem; prisiljavanje zarobljenika da se takmiče u puzanju po logorskom krugu; prisiljavanje zarobljenika da trče po logorskom krugu sa raširenim rukama kao avion u bombardovanju, dok su drugi zarobljenici imitirali pucanje na avione da ih obore; prisiljavanje zarobljenika da ustima skupljaju otpatke po logorskom dvorištu; prisiljavanje zarobljenika da jedu pileće kosti ili opuške od cigareta; nedozvoljavanje zarobljenicima noću da spavaju stalnim upadanjem stražara u ćelije i buđenjem i batinanjem; gaženje čizmama prstiju na slomljenoj nozi zarobljenika;


Strana 365


1990 - 1995

"igranje kola" - u dvorištu bi se zarobljenici uhvatili u krug, a prvi i poslednji su bili spojeni elektrodama za izvor električne struje; prisiljavanje zarobljenika na homoseksualne odnose; brijanje zarobljenika na suvo nožem i prisiljavanje da pojede svoju sopstvenu bradu; dozvoljavanje da civili (žene i deca) pljuju i psuju majku četničku zarobljenicima; dozvoljavanje pijanim građanima - civilima da tuku i maltretiraju zarobljenike; prisiljavanje zarobljenika da danju rade teške fizičke poslove, da kopaju kanale i rovove, a nedozvoljavanje noću da spavaju i da se odmore; prisiljavanje zarobljenika da okopavaju ili kose travu oko logorskog kruga u delu koji je bio miniran. O pojedinim oblicima zločinačkog i genocidnog ponašanja ustašoidne nove hrvatske vlasti prema uhvaćenim Srbima - ratnim zarobljenicima, njihovom stradanju i mučenju u logoru govore iskazi pojedinih svedoka - žrtava i samih očevidaca.

1) Svedok 145/96-3, zarobljeni major JNA koji je u logoru "Lora" boravio od juna do avgusta 1992. godine, navodi: "Prilikom dolaska u zatvor u "Lori" sačekala su nas dvojica stražara koji su nas polivali vodom i tukli oko dva sata. Zatim su jednog po jednog pozivali "na telefoniranje". Onaj ko je bio pozvan bio je vezan žicom za prste na ruci, a zatim su drugi kraj žice privezali na poljski telefon i okretali ručicu induktora. Jednom su mi induktorsku struju puštali na slepoočnice i preko prstiju na nogama. Izvodili su nas i na lažna streljanja. Postojili bi nas u vrstu, a potom su između nas pucali iz pištolja. Mene su četiri puta vodili na takva streljanja. Sve ovo činili su nam pripadnici vojne policije i hrvatske vojske koji su bili stacionirani u "Lori". Bili smo smešteni po ćelijama. U ćelijama nije bilo nikakvog inventara, niti nameštaja, tako da smo spavali na betonu. U toku dana i noći svako je mogao da uđe u ćeliju i da nas tuče. Najmanje sam bio prebijan po tri puta na dan, a jednog dana sam za 24 časa bio pretučen 14 puta. Najčešće su to radili nogama, palicama, a u više navrata su koristili bezbol palice i gumena creva. U ovom logoru bilo je tada zatvoreno oko 50 Srba. Od toga 13 vojnika koji su bili zarobljeni u Gabeli, zajedno sa kapetanom Dušanom Gidićem koji je posle prišao Hrvatima i učestvovao u maltretiranju zatvorenika. Jednom prilikom mene i M. su izveli u dvorište zatvora, skinuli nas gole i naterali da popijemo čašu slane vode, a zatim su nas držali na suncu čitav dan tako da smo dobili opekotine po čitavom telu. Posle toga su nas pretukli tako da, gde god sam bio udaren, sa tog mesta mi se skinula koža. Hranu smo dobijali samo kada bi to palo na pamet stražarima. Tako se dešavalo da nismo dobijali hranu i po tri dana. Svakog dana su preskakali po neki obrok. Kada smo dobijali obrok hrane obavezno smo bili pretučeni pre, ili posle obroka, a u više navrata i za vreme samog obedovanja.


Strana 366


1990 - 1995

Pored fizičkog maltretiranja bili smo izloženi i psihičkom maltretiranju. Po čitav dan su preko kasetofona puštali ustaške pesme. Terali su nas i da pozdravljamo ustaškim pozdravom. U zatvor je dolazila komisija Međunarodnog crvenog krsta koja je obavljala razgovor sa zarobljenicima i u nekim prilikama delili su cigarete. Nas petoricu su skrivali oko mesec i po dana i tek posle toga došli smo u kontakt sa predstavnicima Crvenog krsta. Dok smo bili u "Lori" stražari su dovodili civile, među kojima su bile i žene, da nas tuku i da se iživljavaju nad nama. Tri puta sam vođen u bolnicu radi pregleda, ali me tamo nisu hteli pregledati jer sam bio "četnik" i rekli su da oni četnike ne pregledaju. Pored zarobljenika u "Lori" je bilo i civila koje su predstavljali da su bili vojnici ili snajperisti. Mene su prilikom svakog prebijanja terali da priznam da sam bacao decu u mešalice za beton. Posle 50 dana boravka u "Lori" poveli su nas na razmenu".

2) Svedok 160/96-5 navodi: "Dok smo bili u logoru "Lora" u oči su nam prskali suzavac. Jednom vodniku bivše JNA je vršena intervencija na oku u bolnici u Splitu. Međutim, umesto konca ranu su mu zašili žicom, te je izgubio vid na to oko".

3) Svedok 333/96-8, oficir Vojske Republike Srpske Krajine, rođen 1974. godine, svedoči: "Iz sportske dvorane u Bjelovaru prebačen sam u maju 1995. godine u Split, u logor "Lora", gde sam ostao do razmene 2. aprila 1996. godine. Dok smo bili u "Lori" od prvog dana su nas mučili na razne načine, a najčešće su to činili prebijanjem, tako što nas je tukao svako ko god je ušao u ćeliju. Pored toga izvodili su nas pojedinačno u hodnike i tamo tukli, a noću su nas obično izvodili u zatvorsko dvorište i tu nas prebijali. Pored svakodnevnih prebijanja maltretirali su nas i tako što smo morali dugo da trčimo, da radimo sklekove, pa su nas iscrpljene ujutru vodili u kamenolom da lomimo kamen sa nekoliko gvozdenih šipki i nekoliko krampova, da bi na povratku u ćelije ponovo nastavili sa mučenjem. Prvih dana po dolasku u "Loru" mene su izvodili na saslušanje, pa me je jednom pretukao Tadija Bokanović tako što me je udarao pendrekom po glavi i leđima. Tada sam dobio 50 udaraca u glavu. Za to vreme dva puta sam padao u nesvest. Drugi put me je saslušavao Miljenko Dražić, koji me je prebio nekom drvenom motkom. On me je povredio po članku desne noge, a kada sam kasnije zatražio lekarsku pomoć ona mi nije pružena. I dan-danas imam od toga izbočinu i otežano hodam. Verovatno je bio u pitanju prelom koji je zarastao. Jednom kada smo u dvorištu kopali zemljište naišao je Bokanović i naredio mi da za 30 sekundi optrčim oko zatvora. Pošto za to vreme nisam mogao da optrčim oko zatvora, on mi je zbog toga naredio da ispružim ruke, pa me je držalicom od metle tukao po šakama, a onda mi je ponovo naredio da trčim, pa kako ni tada nisam uspeo da optrčim oko zatvora za 30 sekundi, ponovo me je tukao. Posle trećeg trčanja izvadio je pištolj i udario me po glavi, tako da mi je naneo povredu koja mi je krvarila. On se bio posebno okomio na mene i zlostavljao me i tukao mnogo više nego druge. Pored prebijanja terali su nas da satima i danima pevamo njihove pesme. Terali su nas da ližemo klozet jezikom. To je mene terao da činim Stipe Lekić, a zatim smo morali da im ližemo čizme na šta nas je najviše terao Grujica Nišev i Jerko Maleš. Jednog dana u junu 1995. godine, posle ručka, stražar Robert Bjelokapić izveo je jednu grupu nas zarobljenika i odveo nas u deo kruga zatvora gde je bio neki ispucali beton i naredio da kopamo zemlju ispod tog betona. Rekao nam je da su tu kosti naših, da ćemo ih videti i da ćemo mi isto tako proći. Mi smo kopali, a on nas je neprestano tukao. U jednom momentu naišao je


Strana 367


1990 - 1995

upravnik Buzov, naredio da prekinemo taj posao i da nikome ne smemo da pričamo. Kasnije su na tom mestu sazidali roštilj. U "Lori" smo dobijali po tri obroka dnevno, ali smo to morali da pojedemo za vrlo kratko vreme, tako da smo većinom ostajali gladni. Jednom prilikom stražar Grbeša je H.M. stavio zapaljenu cigaretu na ruku i on nije smeo da se pomakne dok cigareta nije izgorela, a pri tome ga je pekla po koži. Zatim mu je cigaretu gasio u uho. Palio ga je i upaljačem. V. i M. su krili od Crvenog krsta koji ih nije popisao. Kakva je njihova sudbina ja ne znam".

4) Svedok 234/95-6, boravio je u logoru "Lora" sredinom 1992. godine, navodi: "Bio sam smešten na odeljenju "C". Tu su me maltretirali na neviđen način. Kada su mi pronašli legitimaciju Crvenog krsta prebacili su me iz samice u odeljenje "A". Tamo sam zatekao oko 20 Srba, uglavnom pripadnika JNA i četvoricu avijatičara. Svi oni su bili izmučeni, modri, otečeni i u krvi. Zatekao sam i grupu zarobljenih pripadnika JNA iz Gabele. Njih je posebno mučio Dževad Mitić, bivši zastavnik, iz Busovače. Njih su tukli po celu noć".

5) Svedok 245/97-3, pilot JNA, kidnapovan u Mostaru i zatvoren posle toga u logoru "Lora" u novembru i decembru 1991. godine, navodi: "Dana 30. novemra 1991. godine MUP Hrvatske me je predao organima vojne policije ZNG u Splitu koji su me odveli u njihov štab, smešten u nekadašnjem objektu JNA. Ne poznajem Split, pa ne znam o kom se objektu radi. Predat sam jednom operativcu koji mi je naredio da skinem uniformu i tako u gaćama me držao nekoliko sati. Terao me je da mu kažem nekakve podatke koji nisu imali nikakve veze sa mojim statusom. U toku ispitivanja me je tukao. Za vreme ispitivanja ja sam gubio svest. Svako naredno ispitivanje je bilo propraćeno batinama, s tim što su se islednici menjali. Batine su bile praćene pretnjama da će me ubiti, zaklati ili osakatiti. Prostorija u kojoj sam boravio kada nisam ispitivan se nalazila u podrumu ovog objekta. Ta prostorija je imala rešetke na prozoru, a osećao se zadah i neprijatan miris boravka psa. Bilo je puno dlaka. U nekoliko navrata čuo sam režanje psa i njegovo grebanje po vratima da bi ušao u moju ćeliju jer je očigledno on tamo ranije boravio. Na ispitivanje sam odvođen u prostoriju na spratu. Svi odlasci na ispitivanje su bili uz batine, pretnju likvidacijom mene i moje porodice. Pretili su da će meni dati odsečene prste ili glavu mog deteta. Jednom prilikom su mi pretili da će na mene pustiti dresiranog vučjaka da me on "ispita". Četvrtog dana mog boravka u ovom logoru čuo sam jauke, pucnje, užurbanost uz komentar " vidi ovog četnika, već deset minuta neće da umrĺ, već se trza". U ovom logoru sam ostao do 3. 12. 1991. godine".

6) Svedok 249/97-3, rođen 1941. godine, u logoru " Lora" je boravio od 14. 05.1995. do 01.04.1996 godine, navodi: "U toku boravka u "Lori" , a naročito posle okupacije od strane hrvatske vojske područja Republike Srpske Krajine, veoma često su po grupama dovođeni zarobljeni srpski vojnici iz Knina i okoline i tu su strahovito tučeni. Video sam nekoliko puta te vojnike koji su bili do te mere isprebijani da se uopšte nisu mogli kretati i da su od glave do pete svi modri, otečeni i krvavi. Jednom prilikom i to mislim u avgustu mesecu 1995 godine posle


Strana 368


1990 - 1995

pada Knina nama su pokazali uhapšenog Srbina čije je ime Miloš i koji je strahovito isprebijan. Naredili su Milošu da skine veš mi smo videli da je njegovo telo bilo skoro sve modro i da su se na istom ocrtavali tragovi od udaraca nekim predmetima. Miloš je bio potpuno nepokretan, otečen i krvav".

7) Svedok 249/97-40, advokat, rođen 1947., u logoru "Lora" je boravio od 16.05.1995. do 02.04.1996. godine, navodi: " Za sve vreme mog boravka u " Lori" iz drugih prostorija dopirali su neprestano krici i jauci uhapšenih Srba, a naročito nakon pada Knina. U to vreme dovodili su zarobljene Srbe iz Knina i okoline pa su ih strahovito tukli. Jednom prilikom sam video jednog zarobljenog srpskog vojnika koga su hrvatski policajci strahovito tukli do te mere da su mu testisi otekli tako da su bili do kolena, a takođe sam video jednog vojnika kome su hrvatski policajci prebili levu nogu" .

8) Svedok 249/97-8, radnik, rođen 1953. godine, boravio je logoru "Lora" od maja do avgusta 1992. godine navodi: " Hteo bih da istaknem da su hrvatski policajci mene i ostale uhapšene u logoru "Lora" terali da pijemo mokraću i da se međusobno udaramo do onesvešćivanja. Vojnike bivše JNA su terali da međusobno polno opšte" .

9) Svedok 15/93, pre rata oficir JNA, navodi: " Kada sam prebačen u zatvor " Lora" bio sam mučen na taj način što su u moju ćeliju dovodili pse vučjake kojima su čuvari naređivali da me napadnu pa bi meni posle toga naređivali da ljubim pse. Upravnik logora Tomo Dujić me je tukao bezbol palicom, a tukli su me i stražari koji su nosili crne maske preko lica. U ovom logoru sam proveo tri dana i četiri noći u martu 1992. godine i za to vreme nisam dobio ništa za hranu" .

10) Svedok 63/94-1 kao vojnik na odslenju vojnog roka u Gabeli zarobljen 17. aprila 1992. godine i odveden u logor " Lora" gde je boravio do 14. avgusta iste godine, navodi: " Smeštajni uslovi u ovom logoru su bili teški. Po nekoliko nas je spavalo na betonu sa samo po jednim ćebetom. Terali su nas da radimo u obližnjem mestu Dračevac gde smo bili izvodili građevinske radove. Prilikom vraćanja u krug logora skidali su nas gole i terali nas da trčimo po krugu logora tako goli, da pevamo ustaške pesme, a oni su nas posle oznojene polivali sa šmrkovima hladne vode. Povremeno sam dobijao batine jer su me vodili kao redovnog pripadnika JNA, a prema nama je bio nešto blaži tretman. Dobrovoljce i rezerviste su besomučno tukli i mučili. Oni su bili smešteni u bloku "C" i ja sam slušao zapomaganje tih vojnika. Sećam se potpukovnika L. koji je bio u "C" bloku, a potom prebačen u moje odeljenje. Njega su tukli bezbol palicama svuda po telu. Bile su mu natekle uši i glava. Nad njim su se posebno iživljavali pijani stražari HVO kada su se vraćali iz grada. Video sam kada su ga terali da liže pod od NjC-a i da jede kore od pomorandži pri tome tukući ga nemilice. Vojnik rezervista Savić Vlado je svakodnevno tučen i mučen. Kasnije sam čuo da je umro i da je sahranjen odmah tu, pored zatvora.


Strana 369


1990 - 1995

Sećam se i jednog vojnika rezerviste iz Kragujevca koji je zarobljen kao ranjenik. Njega su tukli po ranama i podlegao je povredama. Ja sam ga lično sahranio pored zatvorske žice prema moru. Učestvovao sam u sahrani trojice Crnogoraca koji su takođe umrli u logoru, ali ne znam njihova imena".

11) Svedok 181/95-2 u logoru " Lora" je boravio od 19. aprila do 11. avgusta 1992. godine, navodi: " Upravnik Tomo Dujić je bio inicijator i izršilac mnogih iživljavanja i mučenja zatvorenika. On je najčešće primenjivao mučenje strujom. Ja sam četiri puta podvrgavan ovom mučenju. I druge zatvorenike su mučili na ovaj način, a to su posebno činili prema zarobljenim rezervistima bivše JNA. Njima su žicom ili spajalicom bušili ušne školjke pa bi tu žicu zavrnuli u obliku minđuše i na nju prikačili elektrode. Kad su nas vodili na ovo mučenje strujom govorili bi da idemo da se telefonom javimo kući. Ž.V., Č. i S.V. su ove elektrode prikopčavali i na polne organe. Razmenjen sam 14. avgusta 1992. godine. U grupi za razmenu u kojoj je trebalo da bude nas šestorica pilota, nije razmenjen pilot Medić. Čuo sam da je vraćen sa razmene zato što su mu bile odsečene uši i nos. Kasnije sam od jednog Srbina čuo da je jednom prilikom u kafani slučajno slušao razgovor nekih hrvatskih vojnika od koji se jedan hvalio da su ubili jednog pilota na taj način što su ga živog ispekli na ražnju u Širokom Brijegu. Pretpostavljam da se radi o Mediću jer je on jedini pilot koji je ostao nerazmenjen" .

12) Svedok 111/95-2 potpukovnik bivše JNA, pilot, boravio je u logoru "Lora" od 26. aprila do avusta 1992. godine navodi: " Po dovođenju u "Loru" smešten sam u blok "C" za koji sam kasnije video da je deo logora koji je služio za najgora mučenja. Tu čak ni predstavnici Međunarodnog crvenog krsta nisu imali pristup. Imao sam povrede koje sam zadobio prilikom spuštanja iz mog aviona kada je ovaj oboren (povredio sam kičmu, izgorela mi je koža na desnoj ruci, a prilikom doskoka na zemlju polomio sam i desnu nogu na tri mesta), zbog čega sam osećao jake bolove te sam tražio da mi se ukaže pomoć. Sutradan su me odvezli u bolnicu u Firulama, ali me tamo lekari nisu primili da ležim jer po njima nisam imao povrede koje bi tražile moju hospitalizaciju. Stražar koji me je dovezao u bolnicu pod nadimkom " Rambo" me je odmah vratio u " Loru" govoreći da simuliram. Te me je prijavio i upravniku Tomi Dujiću pa su odmah počeli da me tuku. Tukli su me i po dovođenju u ćeliju. Tom prilikom je prebijen i P.G. koji je bio sa mnom u ćeliji. Leđa su mu bila sva crna od batina. Nakon ovoga "Rambo" mi je doneo da jedem pun tanjir kuvanog pirična u kome su bile pileće kosti, a na vrhu jela zaboden opušak cigarete. Terao me je da to sve pojedem, a kada sam rekao da ne mogu, počeo je da me tuče pendrekom po glavi. Od ovih udaraca sam počeo da gubim svest, a tada me je naterao da ispružim levu ruku i zdravu nogu, pa je onda nastavio da me tuče po ovoj ruci i nozi. Od zadobijenih udaraca noga mi je otekla i bila je potpuno crna. Prvih 15 dana su me svakodnevno tukli po nekoliko puta i to ne samo stražari već i gardisti koji su dolazili sa strane kao i civili. Noću su puštali ustaške pesme i udarali u vrata ćelija tako da nismo mogli da spavamo. Za ovih petnaestak dana oslabio sam 18 kg. Posle toga su me nešto manje tukli jer im je zatvroski lekar skrenuo pažnju da će me ubiti ako tako nastave. Od tada su me tukli po zdravim delovima tela. U tučama su se naročito isticali stražari: Botić Anđelko, Gudić Ante, Bungur Emilio i Sulimović Zoran zvani "Sule". Prilikom posete delegacije Međunarodnog crvenog krsta P.G. se požalio da je dobio batine pa smo posle toga


Strana 370


1990 - 1995

više prebijani. P. su tako tukli bezbol palicama da se od batina sav tresao. Nakon ovog su nam naredili da prilikom sledećeg dolaska MCK modrice na telu objašnjavamo padom sa kreveta i niz stepenice, a ne od tuče. Najteže batine smo P. i ja dobili 1. maja 1992. godine. Tada je u ćeliju upao Giljanović i tako me prebio da sam pao u komu. Intervenisao je zatvorski lekar koji me je jedva povratio u život. Taj Giljanović je često dolazio u zatvor i mučio zatvorenike. Uživao je da me maltretira u dvorištu tako što bi mi čizmom gazio prste polomljene noge koji su bili van gipsa sve dok mi prsti ne bi prokrvarili. Mučili su nas i na druge načine. Mene su jednom prilikom stražari Bungur Emilio i Botić Anđelko odveli u Dujićevu kancelariju gde su mi stavili žice poljskog telefona na prste pa su onda okretali induktor od čega se stvarala struja što je kod mene izazivalo nesnosne bolove. Nekima su žice stavljali i na polni organ i onda puštali struju. Ž.V. su žice probadali kroz uši i prilikom puštanja struje on bi počeo da se cima tako da su mu ušne školjke bile pokidane. U dva navrata stražari su organizovali javno mučenje strujom u zatvorskom dvorištu čiji je inicijator bio Botić Anđelko. On bi odvojio 10-12 zatovrenika i naredio im da se uhvate za ruke, ruke prvog i zadnjeg bi spojio kablovima, a zatim puštao struju. Ukoliko bi neko od zatvorenika prekinuo lanac bio bi kažnjavan batinama ili bi bio teran da drugog zatvorenika nosi na leđima i trči u krug. Ovaj vid mučenja stražari su nazivali "igranje kola" . Primenjivani su i drugi metodi mučenja. Prisiljavali su nas da se između sebe šamaramo pri čemu bi nas stražari pretukli ako bi procenili da naša šamaranja nisu dovoljno jaka. U ovome se isticao Dževad Mekić zvani " Brzi" koji je pre rata bio podoficir JNA i u logoru imao status zarobljenika, ali je brzo prešao na hrvatsku stranu. Maltretirali su nas i Gidić Duško i Hodžić Rešid koji su takođe imali status zarobljenika. Prilikom svakog ulaska stražara u ćeliju morali smo da ga pozdravimo ustaškim pozdravom: "Za dom, spremni" . Morao sam da izgovaram tekst koji su nam dali da naučimo napamet i koji se odnosio na moje generalije uz koje sam morao da kažem da sam pripadnik srbo-četničke, komunističke, agresorske vojske koja ubija nedužni hrvatski i muslimanski narod, nemoćne starce, žene i decu. Morali smo da pevamo ustaške pesme. Neke zarobljenike su terali da uđu u kućice za pse i da laju, a L. su naterali da mjauče kao mačka, dok bi ostali na njega lajali. P.G. su terali da trči sa raširenim rukama i oponaša avion, a ja sam štakom trebao da oponašam pucanje u njega kao protivvazdušna odbrana. Kada bi ga, po oceni stražara, oborio, P. je morao da padne na zemlju i tada bi ga stražari mučili i tukli. Vodili su nas na kupanje šmrkom i pod jakim mlazom smo trpeli nepodnošljive bolove zbog povreda koje smo imali od batina. Posle toga su zatvorenike terali da satima trče u krug, da se trkaju puzeći po betonu sve dok im laktovi i kolena ne raskrvare, da ustima skupljaju otpatke sa dvorišta, a zatim da to progutaju. Zatvorenici su bili podeljeni u tri kategorije i prema njima je bio različit tretmen. Najbolje su prolazili obični vojnici koji su služili vojni rok. a najteže doborovoljci. Najgori odnos je bio prema nama pilotima. Prema zarobljenim starešinama su se iživljavali i na taj način što su im naređivali da jedan drugom stavljaju polni organ u usta i da između sebe imaju homoseksualne odnose. Prvi put sam saslušan tek posle mesec i po dana boravka, ali ni tada nisam dobio nikakvo rešenje, niti su mi rekli zašto me optužuju. Od zatvorenika koji su posebno bili mučeni žele bih da istaknem: T. G. koji je posle mučenja izgledao kao starac. A.L. su uši od batina bile potpuno otečene i ličile su na dve lopte, a glava mu je bila prosečena na dva mesta, a terali su ga da pojede svoju bradu koju su mu nasuvo obrijali. R.D. je bio toliko puta tučen da


Strana 371


1990 - 1995

mu je na butini desne noge mišićno tkivo počelo da truli, pa mu je taj deo hiruškim putem odstranjen, P.M. je od batina bila polomljena vilica na tri mesta tako da nije mogao da govori, a ruka mu je bila prosečena nožem, Z.S. su bila polomljena rebra koja su probila plućnu maramicu i operisan je bez anestezije, C.N. je polomljena ruka, L. J. i P.M. su skinuli potpuno gole i osam sati su ih u stavu mirno držali na najvećem suncu dok sve dok L. nije izgubio svesti, a obojica su imali opekotine. Razmenjen sam 14. avgusta 1992. godine" .

13) Svedok 182/95-2, boravio u logoru "Lora" od 26.04. do 2.05. i od 20.05. do 12.08. 1992. , navodi: "U ovom logoru je ubijen vojnik rezervista Savić Vlado, rodom iz Nevesinja. Video sam ga nekoliko puta i u više navrata su nas zajedno tukli, a on je bio potpuno izobličenog lica i naduvan od batina. Glava mu je bila sva u ranama. Jednom prilikom je navodno odveden u bolnicu i od tada ga više nisam video" .

14) Svedok 126/94, vojnik na odsluženju vojnog roka u Gabeli gde je u aprilu 1992. godine zarobljen sa još 14 vojnika i tri starešine, prebačen u Split u logor " Lora" gde je boravio do razmene 14. avgusta 1992. godine, navodi: "Za vreme boravka u ovom zatvoru nas zatvorene vojnike bivše JNA su terali da se međusobno tučemo tako što bi nas podelili na dve vrste pa bi nas terali da jedan drugog udaramo pesnicama u glavu pri čemu su nas stražari kažnjavali ako vide da simuliramo tuču. Terali su nas da nosimo jedan drugog na ramenima i da pri tome trčimo, pa kad padne onaj koji je nosio, onda je njega morao da nosi onaj koga je do tada nosio. Terali su nas da stojimo na suncu po više časova u podne pri čemu su mnogi padali u nesvest. Često su nas noću budili povicima "ustaj bando" pa bi nas isterali u krug i naređivali da čistimo kako bi nas na taj način sprečavali da noću spavamo" .

15) Svedok 482/95-2, vojnik na rednovnom odsluženju vojnog roka u Gabeli , u aprilu uhapšen i odveden u logor "Lora" odakle je u avgustu 1992. razmenjen navodi: " Skladište JNA u Gabeli čuvalo je nas 15 vojnika koje su činili Srbi i muslimani pošto su Hrvati i Slovenci i Albanci već ranije napustili ovu jedinicu. Dana 13. aprila 1992. godine kapetan Gidić je organizovo izlazak vojnika iz kasarne tako što je došao civilni kombi kojim je upravljao, kako nam je rekao, njegov kum i mi smo ušli u taj kombi. Kada smo sa tim kombijem izašli iz kasarne, na oko kilometar udaljenosti ispred nas su izašli hrvatski vojnici, opkolili nas i sa uperenim automatima nam saopštili da smo zarobljeni. Razoružali su nas i odveli u njihov garnizon u mestu Duboka gde su nas saslušali, a potom nas odveli u Split, u kasarnu Dračevac gde smo maltretirani i ispitivani, a odatle odvedeni u vojni zatvor "Lora" gde smo ostali četiri meseca. Spavali smo na podu po šestorica u ćeliji. Svakodnevno su ulazili u našu ćeliju i mi smo tada morali da ustanemo, da stanemo mirno i da ih pozdravljamo fašističkim pozdravom: desnom rukom i uzvikom: " Za dom, spremni" . Zatim su nas vređali i iživljavali se nad nama. Udarali su nas palicama svuda po telu, vezivali nam lisicama za krevet. Poseban vid mučenja je bilo prisiljavanje zatvorenika da igraju " srpsko kolo" tako što bi pojedincima prikačili žicu na prste,


Strana 372


1990 - 1995

a zatim bi ih naterali da se međusobnim držanjem za ruke uhvate u kolo, a zatim bi puštali struju koja je izazivala strujne udare tako da smo skakali kao da igramo kolo. Dovodili su njihove građane da nas gledaju "kako izgledaju četnici", a tu je bilo i ljudi koji su nas pljuvali i psovali nam majku četničku. Komandant logora nas je budio noću i zahtevao od nas da satimo trčimo po krugu logora i da pevamo ustaške pesme sve dok ne popadamo od umora. Kada bi pali, onda bi nas tukli. Preko dana su nas vodili da kopamo rovove i da radimo druge teške fizičke poslove. Mučili su nas i tako što nam nisu davali hranu po nekoliko dana, a i kada bismo je dobili bila je u malim količinama. Vodu smo dobijali samo kada radimo, a u ćeliji ne. Prilikom poseta predstavnika Crvenog krsta dobijali smo cigarete i druge poklone. Međutim, osoblje logora bi nam nakon odlaska delegacije pokupilo ono što smo dobili od Crvenog krsta"

16) Svedok 483/2 navodi: " Hrvati su na nas u toku februara i marta 1992. godine otvarali vatru na skladište JNA u Gabeli koje je čuvalo petnaestak vojnika koje su činili samo Srbi i muslimani pošto su Hrvati i Slovenci već ranije napustili ovu jedinicu. Kapetan Duško Gidić koji je komandovao skladištem je dobijao uputstva da treba da ostanemo u skladištu i da branimo gotovo prazno skladište jer je oružje već ranije bilo evakuisano, a zapravo se kasnije pokazalo da smo mi bili njegovi taoci. On je 14. aprila 1992. organizovao " izmeštanje" vojnika tako što je njegov prijatelj iz Gabele došao kamionom u kasarnu u koji su ušli svi vojnici pošto je Gidić rekao da će nas taj kamion prebaciti na srpsku teritoriju. Umesto toga na izlazu iz Gabele nas je sačekala zaseda koji su postavili pripadnici HVO koji su nas razoružali i iz Gabele koja se nalazi na području bivše Bosne i Hercegovine prebacili nas u Hrvatsku u Split. Najpre su nas odveli u kasarnu Dračevac gdesu nas selektovali po nacionalnosti. Pošto sam rekao da sam Srbin sa Kosova dobio sam batine. Posle toga smo prebačeni u logor "Lora" kraj Splita gde su Srbi smešteni u jednu ćeliju, a zastavnik, kapetan Gidić i tri vojnika muslimana u drugu ćeliju. U ovaj logor je stalno dolazio izvesni "Giljo" koji je bio u policijskoj uniformi i koji je tukao mene i ostale zatovrenike u kancelariji, u ćeliji i u krugu logora upotrebljavajući palicu. On me je više puta gazio svojim čizmama po prstima i drugim delovima tela. Od tada sam bio jako otekao, a na pitanje stražara od čega mi je to, morao sam da odgovorim da me " boli zub" . Nisam smeo da kažem istinu jer bi me u protivnom ponovo tukli. Terali su nas da okopavamo ili kosimo travu u krugu logora koji je bio miniran i da izvodimo druge radove. Zatvorenici su mučeni strujom. Davali su nam telefonsku slušalicu da se navodno javimo svojima pa bi uključivali struju što bi izazivalo strujne udare. To je bila specijalnost čuvara logora, mislim da se zove Gudić. Njemu su se često pridruživali zastavnik Mehić i kapetan Gidić. U tom logoru su se nalazili i njihovi dezerteri hrvatske nacionalnosti kojima je takođe dozvoljeno da nas muče. Izvodili su nas u krug logora i terali da trčimo dok ne popadamo. Nosili smo jedan drugog, a ko padne dobijao bi batine palicom po leđima. Uz to morali smo obavezno da pevamo ustaške pesme i da pozdravljamo fašističkim pozdravom. Izvesno vreme sam bio zatvoren sa pilotima srpske nacionalnosti koji su još mučeni. U krugu logora je postojala kućica za pse pa se dešavalo da nas izbace iz ćelije u krug pa su pojedincima naređivali da uđu u tu kućicu i da do iznemoglosti laju kao psi. Svaki drugi-treći dan u logor su dolazili pijani građani i redom nas sve tukli


Strana 373


1990 - 1995

čime su stigli: rukama, nogama, bezbol palicama i drugim predmetima. Kupali su nas tako što bi nas potpuno gole postrojili uza zid, a onda bi mlaz vode pod jakim pritiskom usmeravali u predeo polnog organa što je izazivalo veoma jake bolove. Pozdravljanje je bilo obavezno sa podignutom rukom uvis i povik " Za dom, spremni" . Mučili su nas upravnik logora Tomo i njegova supruga. Mučenja su sprovođena prema svim zatvorenicima. U mučenjima nas zatvorenika su učestvovali i čuvari logora. Izvesni Giljo i Gudić. Tukao nas je i Mekić Dževad. Bilo je i slučajeva lažnih streljanja. Postrojili bi logoraše uza zid pa bi u njih uperili prazan pištolj. U tome je posebno prednjačio upravnik logora Tomo Dujić, stražar Gudić, policajac Giljo, zastavnik Mehić i kapetan Gidić. Pored ratnih zarobljenika u logoru su bili smešteni i civili - starci, žene i deca. Bili smo razvrstani u više kategorija. Ja sam bio u bloku " A" gde su bili moji vojnici, piloti i rezervisti. U bloku " C" gde su posebno surovo postupali bili su smešteni dobrovoljci i rezervisti bivše JNA. Zatvorenici iz tog bloka nisu pokazivani predstavnicima Međunarodnog crvenog krsta. Kada je dolazila ekipa Međunarodnog crvenog krsta zarobljenike iz bloka "C" koje su najviše tukli krili su u posebnim bunkerima koji su bili ispod zatvora blizu mora. Mi smo pokazivani Crvenom krstu dvadesetak dana posle dolaska u ovaj logor, ali nismo smeli reći da smo u logoru tučeni, mučeni i kako nečovečno se prema nama postupa. Hrana je bila veoma loša. Majčešće smo dobijali po parče hleba i malo džema za ceo dan. Mesa uopše nije bilo. Hrana je bila nekvalitetna i davana nam je u malim količinama. Od takve hrane prvih dvadesetak dana nisam mogao da idem u klozet. Lekarsku negu nismo imali. U stvari, nismo ni smeli da se prijavimo da idemo kod lekara jer smo od drugih zatvorenika saznali da su neki koji su se prijavili da odu na lekarski pregled dobijali batine i da su ih boli špricevima. U ovom logoru sam ostado do 14. avgusta 1992. godine kada smo prebačeni u Kerestinac odakle smo 16. avgusta odvedeni na razmenu. Od posledica mučenja imam oslabljen sluh" .

17) Svedok 488/95-2, boravio u logoru " Lora" od 13. aprila do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Bio sam na odsluženju redovnog vojnog roka u toku 1992. godine i nalazio sam se na dužnosti stražara na obezbeđenju skladišta u Gabeli. U toku februara i marta 1992. godine Hrvati su otvarali vatru na skladište koje je čuvalo nas 15 vojnika. Telefonske veze kasarne su bile prekinute. Pošto smo bili izloženi vatri i granatiranju morali smo da se predamo nakon čega su nas kombijem odveli u Neum gde su nas popisali po nacionalnosti, a zatim su nas autobusom sa pratnjom odvezli u Dračevac u kasarnu gde su započeli sa maltretiranjem, šamaranjem, tučom i pretnjama. Oko jedan sta posle ponoći su nas prebacili u vojni zatvor " Lora" u Splitu. Pre puta su nam rekli da nas vode na klanje. Bili smo smešteni u ćelije po četvorica. U mojoj ćeliji je bio zastavnik Dževad Nekić iz Busovače koji se priduržio Hrvatima i učestvovao u maltretiranjeu zatvorenika, naročito kada bi ga napili. Kapetan Duško Gidić, Srbin, oženjen muslimankom se takođe pridružio Hrvatima i maltretirao druge zatvorenike sem vojnika iz naše jedinice. Rešid Hodžić vojnik iz naše jedinice je određen za kuvara u zatvoru, on je delio hranu i pošto je bio u dobrim odnosima sa stražarima takođe je učestovao u tuči zatvorenika.Hrvati su i nas ostale ubeđivali da ostanemo sa njima i pređemo na njihovu stranu uz pretnju da će nas ubiti sledeći put ako nas uhvate. U našu ćeliju su danonoćno upadali hrvatski vojnici koji su imali crne pletene kape navučene na glave sa prorezima za oči, nos i usta. Imali


Strana 374


1990 - 1995

su maskirne uniforme, a neki su bili i u civilnim odelima. Spavali smo na betonskom podu i prilikom svakog ulaska Hrvata u ćeliju morali smo da ustajemo i da pozdravljamo sa fašističkim pozdravom: sa podignutom desnom rukom i uzvikom: " Za dom, spremni". Upravnik zatvora je bio Tomo Dujić iz Travnika i on je tukao zatvorenike gumenom palicom i pendrekom. Njegov zamenik je bio Tonči Vrkić koji je bio još gori od njega. On je tukao zatvorenike do iznemoglosti, naročito posle 22 časa kada je bilo povečerje. Kroz zidove smo slušali krike ljudi koje su tukli. Nekad se to dešavalo i preko dana. Mene je najviše tukao Gudić Ante, mislim da je iz Splita, visok mršav čovek. On me je šamarao, psovao, pretio mi na razne načine, Korišćeni su različiti načini mučenja. zatvorenici su mučeni i strujom. U ovaj logor su dovodili i ljude iz drugih zatvora govoreći im da će iz razmeniti, a u stvari su ih tukli i prebacivali iz logora u logor. Hrana je bila veoma loša. Ponekad je nismo ni dobijali, a davali su nam uglavnom ono što je preostalo hrvatskoj vojsci. Za vreme mog boravka u ovom logoru 4-5 puta su nas obilazili pripadnici Međunarodnog crvenog krsta. Pre njihovog dolaska Hrvati su sređivali zatvor i nas jer su unapred znali kada će oni doći. Pripadnici Crvenog krsta nisu obišli blok "C" koji je bio najgori."

18) Svedok 69/98-1, pripadnik vojske Republike Srpske Krajine, zarobljen 10 avgusta 1995. i do kraja 1995. godine boravio u logoru " Lora" navodi: " U logoru " Lora" bilo nas je otprilike 20 zarobljenika. Ja sam bio smešten u ćeliju sa još dvojicom Srba. Tu su postojala četiri kreveta, ali su nam oduzeli dušeke, a nismo imali ni posteljinu tako da smo spavali na gvožđu. Tortura u " Lori" bila je takva da su stražari hvatali žive žabe, stavljali nam ih u usta i terali nas da ih jedemo. Znalo se da će onaj ko ne pojede žabu biti u nemilosti. Nemislost se sastojala u tome što su mene na primer po mesec dana vezivali u lance sa rukama ispruženim u vis dok sam sedeo na kamenu. Vezivali su mi kanap tako što su omču stavljali oko mojih testisa, a onda bi me vezali da visim. Tada su me strašno tukli. Kada bi tražio vodu, sipali bi nam po kilogram soli u vodu i to smo morali da pijemo. Vezivali su nas za telefone, a to su bili telefoni koji su ranije postojali na železnici i na njima se vrti ručica. Njih su koristili za mučenje tako što bi jedan kraj žice vezali za palac na nozi, a drugi zakačili na uvo i okretanjem su proizvodili struju. To je direktno pogađalo u srce. Ja sam zaboravio imena tih ljudi koji su me mučili mada mi njihovi likovi svake noći navraćaju u snu. Znam da su neki od njih bili iz Hercegovine. Dok sam bio u "Lori" svašta mi se dešavalo. Ja te muke ne mogu nikom da objasnim. Ja sam uspeo da pobegnem iz logora tako što sam jedne noći tražio da idem u klozet pa kada me je on izveo ja sam uspeo da preskočim zid i da preplivam do UNPROFOR-a koji su mi uzeli izjavu pa su me ponovo vratili u "Loru" . Tada mi je bilo svejedno da liće me ubiti ili ne. U "Lori" sam sa 85 kg. spao na 37 kg. Psihički sam bio potpuno uništen" .

19) Svedok 124/96 kao vojnik bivše JNA zarobljen kod Karlovca u avgustu (ili u septembru) 1991. godine, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: " Posle tri meseca prebačen sam u toku noći iz Karlovca u Split, u logor "Lora" . Tamo sam takođe bio zatvoren u jednom podrumu ukupno 38 dana. Savkodnevno sam bio izložen tučama i maltretiranju. Mnoge od stražara koji su me tukli lično poznajem


Strana 375


1990 - 1995

jer se radi većinom o Hrvatima iz Ogulina i Gospića kojima sam lično stavljao drvene lamperije u kuće. Ovde bi me tukli na taj način što bi njih petorica ili šestorica ulazili u prostoriu u kojoj sam bio zatvoren, a zatim bi me tukli rukama, nogama, kundacima, bezbol palicama i ženskim najlon čarapama napunjenim peskom. Iz ovog podruma me nigde nisu izvodili osim u klozet, a što se tiče uslova života, oni su isti kao i u Karlovcu. Od zadobijenih batina sam nekoliko puta gubio svest".

20) Svedok 84/98-5, vojnik Republike Srpske, zarobljen na glamočkom ratištu 28.jula 1995. godine, o svom boravku u "Lori" navodi: U " Lori" smo bili smešteni u prostorije zatvora gde smo veoma kratko zadržani. Za sve vreme boravka u zarobljeništvu bio sam izložen strahovitim tučama i maltretiranjima od čega i danas osećam velike posledice. Imam prelom rebara sa desne strane i osećam bolove u predelu grudi, leđa i glave. Oslabio mi je vid od udaraca u predelu glave, a imam i česta krvarenja iz stolice".

21) Svedok 548/96-5, majka vojnika vojne policije u Mostaru u pratnji pukovnika Tome Pušare koji je bio uhapšen i viđen je u logoru " Lora" pa navodi: " U toku 1993. godine P.I. prosvetni radnik u okolini Foče ispričao mi je da je bio zarobljen te da je jedno vreme boravio u logoru "Lora" u Splitu i da je tamo video moga sina u junu 1992. godine. Kada je P. razmenjen saznao sam da su mu u međuvremenu žena i ceca ubijeni. Do sada sam se obraćala svim mogućim orzanizacijama preko kojih sam očekivala da nešto saznamo o svom sinu, ali nikakav odgovor nisam dobila tako da ništa ne znam iako verujem da je on živ. Kasnije je isporučen leš pukovnika Pušare koji je pronađen na mestu gde su napadnuti, ali telo moga sina nije razmenjeno pa stoga verujem da je još živ" .

22) Svedok 288/94-9, zarobljen 24. aprila 1992. godine kao rezervista JNA od strane HVO u Mostaru, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " U avgustu ili septembru 1992. godine, ne mogu da se tačno setim, ja sam bio potpuno iscrpljen i sa 90 kg. gelesne težine spao sam na 43 kg sa grupom logoraša prebačen sam u nekadašnji vojno-istražni zatvor "Lora" u Splitu, navodno na nekakav oporavak. Međutim, tu je nastavljnjeno mučenje kao i u Ljubuškom. Tukli su me palicama, kablovima, šakama, nogama i sl., a najčešće su me mučili stujom koju su propuštali kroz telo prikopčavajući kablove na ušne školjke i genitalije. Poznato mi je da su nekim logorašima bušili uši i tako uvezivali kablove. Struju su propuštali različite jačine podešavajući njen intezitet putem induktorskog telefona. Hranu sam dobijao svaki peti dan, neki od logoraša su dobijali češće, a neki i svaki osmi dan. U " Lori" sam bio oko 10-15 dana. Poznato mi je da su mene kao i druge logoraše mučili Tomo Dujić, ravnatelj u zatvoru, potom stražari koji su se zvali "Dugi", "Tonči" i dugi čijih se imena ne sećam. Posle "Lore" sam vraćen u Ljubuški".

23) Svedok 445/94-27, zarobljen 27. maja 1992. godine kao rezervista JNA u Veljoj Međi, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " Po dolasku u " Loru" su nas postrojili uza zid licem prema zidu i rukama iznad glave i sistematski sve do


Strana 376


1990 - 1995

jednog prebili. Posle batina su nas pretresli, ali ništa nisu uzueli pošto nam je ranije sve uzeto, osim što su mi uzeli vojnu knjižicu. Tu su nas ošišali, a za to vreme su nas drugi tukli. Mene su odmah odatle odveli u neku prostoriju pa su me priključili na induktorksi telefon i propuštali struju kroz mene, a žice su mi vezali za ruke, uši i nos. Dok sam se grčio od bolova i dok me je struja tresla oni su mi gurali pištolj u usta i pretili da će me ubiti. Prilikom guranja pištolja u ussta slomili su mi kutnjak sa desne strane u gornjoj vilici. Posle mučenja tog dana smestili su nas u ćelije, a ja sam smešten u ćeliju broj tri u bloku " A" . Za sve vreme boravka u " Lori" neprekidno su nas tukli, opa je sve to nemoguće opisati po redu. Sve ovo vreme su nas tukli i to tako što bi upadali u ćelije i tu nas prebijali. izvodili su nas pojedinačno i prebijali ispred ćelije u hodniku ili izvodili ispred i tamo prebijali. Skidali su nas gole i tako tukli. Mene su sigurno više od tri, četiri puta, a redovno svaki dan izvodili i danju i noću i prebijali, a samnom tukli i pilota P. Dok su me tukli govorili su mi gde mi je Sloba, hoće li mi on pomoći i sl. Najčešće su udarali bezbol palicama koje su bile teške tako da sam posle svaka dva, tri udarca padao u nesvest, a oni bi me polivali vodom i nastavljali da tuku. Pored muškaraca tukla nas je i jedna žena koja je navodno bila iz policije, smeđa, mršava, mlađa, nosila je mini suknju i bacila je jednu mrvu hleba i tražila zatim da licem rovim po betonu i tražim zrno dok ga ne nađem. To je trajalo oko sat i po dok tu mrvu hleba nisam našao, a ona me je neprekidno udarala palicom po rebrima i drugim delovima tela, pljuvala, grdila i vređala. Više puta su me odvodili u jedno pravo kupatilo sa NjC-om i tamo su me tukli više puta dok nisam padao, a kada padnem polivali bi me vodom i nastavljali da biju. Dobro se sećam da su me u taj NjC odveli jedne noći oko 3 sata ujutro pa su govorili da su saznali da sam ja bio komandir u vojsci i zbog toga su me tukli. Pored svakodnevnih batinjanja mučili su nas i tako što su nas terali da satima trčimo i da nosimo jedan drugog na leđima, da trčimo po krugu i imitiramo avione kako lete, da izigravamo psa i mačku, a izmišljali su još i mnoge druge stvari, a za sve vreme su nas redovno tukli. Satima smo zatim morali da pevamo ustaške pesme i pesme kojima se povređuju Srbi. Terali su nas neprekidno da gledamo u sune po sat-dva pa bi od toga obnevideli, a inače smo na suncu stajali nekada i satima da bi nam zatim dali da pijemo slanu vodu ili nešto drugo što je sve povećavalo naše muke i uništavalo naš ionako veoma osetljiv organizam. U " Lori" je hrana bila loša, a dešavalo se i da nam po nekoliko dana ne daju ništa da jedemo. Higijenu nikako nismo održavali sem što su nas oni nekoliko puta polivali vatrogasnim šmrkom i mokre vraćali u čelije. U NjC nismo mogli da idemo kada hoćemo pa se dešavalo i duže vremena da nam nisu davali da odemo do NjC-a što je isto tako bilo veoma mučno. Iz " Lore" su nas vezane, jednom hladnjačom, prebacili u Kerestinac" .

24) Svedok 499/95-2, vojnik na odsluženju vojnog roka uhapšen aprila 1992. godine u Gabeli, o boravku u logoru " Lora" navodi: Po dolasku u logor "Lora" u ćelijama smo bili smešteni po šestorica bez hrane i vode, spavali smo na betonu samo sa jednim ćebetom. Ujutro je otpočelo naše mučenje. Postrojeni smo u dvorištu ovog zatvora gde nas je upravnik zatvora zvao na pojedinačna ispitivanja. Osim toga oni su nas terali da radimo u kasarni sve vrste poslova. Čistili smo hodnike, prali auta, kopali travu. Kada me je pozvao Toma Dujić pitao


Strana 377


1990 - 1995

me je šta tražim u Bosni kada sam Srbin, da li mi je otac u četnicima, govorio mi je da smo svi mi Srbi isti i da nas treba pobiti i tom prilikom me je udario dva puta pesnicom u stomak. Odmah zatim potpuno bez razloga izvadio je pištolj, repetirao i stavio mi ga u usta govoreći sad ću da te ubijem. Tom prilikom me je povredio pištoljem jer mi je rasekao usne tako da je potekla krv. Tako me je držao u neizvesnosti pet minuta nakon čega mi je opet naredo da idem da radim. Ja sam od drugih vojnika čuo da je upravnik Dujić najsuroviji u celom zatvoru i da lično maltretira, bije, a čuo sam da je dosta njih ubijeno u zatvoru i da je u mnogima i Dujić učestvovao. To su mi govorili rezervisti koji su bili u logoru. Nakon mesec dana boravka u " Lori" dovedeni su i piloti JNA i to P.G. major N.M. , kapetan D i potpukovnik Đ. Mogu reći da sam prilikom dolaska ovih pilota primetio, pošto sam prolazeći kroz hodnike zatvora mogao da ih vidim kroz rešetke na vratima, da su u vrlo lošem stanju. Bili su tučeni i izmučeni, a pilotu P. su bila polomljena rebra, što mi je kasnije i sam potvrdio. Njega su posebno mučili i tukli. To su izvodili tako što su instalaciju poljskog telefona - induktora priključivali na uši, ruke, a zatim puštali struju. Posle takvih tortura, on je padao u nesvest. Ja sam inače svakodnevno iz svoje ćelije mogao čuti kako se iz kanelarije "sobe za ispitivanje" upravnika Dujića čuju krici i jauci kao posledica uključivanja na struju i batine. Nakon takvih mučenja pilot P. je morao ići, odnosno biti nošen u bolnicu jer je ,verovatno, imao ozbiljne povrede. Mi smo i dalje radili sve poslove po krugu zatvora i dalje smo bili u režimu vrlo loše i oskudne ishrane. Najviše su tukli rezerviste i to one uhapšene na trebinjskom ratištu kao i pilote. Gledao sam svojim očima kako ih u krugu kasarne logora biju pendrecima, bezbol palicama dokle god daju znake života. Posebno mogu da kažem da su uhvaćene oficire JNA terali da idu po krugu a da su vojni policajci pucali pored njih iz pištolja. Takođe sam čuo da su rezervisti tokom noći posle batinjanja od strane stražara izvođeni navodno na streljanje posle čega bi ih opet vraćali u ćelije i batinali. U logoru " Lora" sam bio do 12. avgusta 1992. godine kada su nas autobusima prebacili do Zagreba".

25) Svedok 204/95-4, zarobljen 23. oktobra 1992. godine kao pripadnik Hercegovačkog korpusa JNA u Glavici kod Huma, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " U Splitu smo ostali u " Lori" do razmene 19. decembra 1993. godine. Najteža su bila prva dva meseca kada je bilo maltretiralja, mlaćenja, vređanja i ostalih ružnih stvari. Nakon dva meseca sve je to smanjeno, ali su vođeni psihološki metodi mučenja kao na primer čupkanje trave pet-šest sati u krugu zatvora, ustajanje noću, pevanje noću itd. Zatim se situacija naglo pogoršala dolaskom u " Loru" zarobljenika G.D. Znalo se desiti da ne spavamo po dve, tri noći zaredom, a sutradan bi išli na uobičajeno teške radove. Uvedena je fiskultura, ali bi se to pre moglo nazvati jednim kulturnim načinom mučenja jer bi ponekad ista trajala i po 4-5 sati. Kada je maltretiranje prešlo svaku meru nas šest zatvorenika se obratilo glavnom komandantu policije u Splitu koga smo susreli radeći u krugu komande vojne policije, gospodin Budimir se zove. On je nekon naše priče sutradan došao u logor i smenio 4-5 ljudi i postavio novog upravnika zatvora i naglasio da treba biti humaniji tretman prema nama. To je bilo negde oko 1. septmbra 1993. Od tada pa do izlaska iz logora cirka 3,5 meseca imali smo ukupno bolji tretman i ostalo. Mogli smo se javljati doktoru ili da se u slučaju novog ekscesa obratimo njemu" .


Strana 378


1990 - 1995

26) Svedok 160/96-3, uhapšen kao dovrovoljac bivše JNA 2. marta 1992. godine, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: "Iz vojnog zatvora u Šibeniku prebačeni smo u logor " Loru" . U tom zatvoru smo bili tri dana gde su nas pripadnici vojne policije ispitivali i na razne načine mučili. Lično meni je jedan od vojnih policajaca stavio nekakve žice na slepočnice, dok je islednik koji je sedeo za stolom okretao neko dugme na aparatu koji je stajao pred njim te sam prilikom okretanja tog dugmeta osećao stujni udar. Tada sam shvatio da me muče upotrebom struje, a takvo mučenje je trajalo svaki put do desetak minuta. Kada bi završilo moje ispitivanje nastavljalo bi se sa ispitivanjem drugih zarobljenika i svaki put sam čuo jauke. Nakon tri dana provedena u logoru "Lora" gde su nas tukli i električnim palicama ponovo smo prebačeni u vojni zatvor u Šibeniku" .

27) Svedok 164/95-1, potpukovnik bivše JNA, uhapšen 16. juna 1992. godine, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: "Kada smo dovedeni u glavnu zgradu mornaričkog centra koju sam prepoznao jer je tu ranije bila vojno-pomorska akademija, tu su nas postrojili i ovaj što je stao ispred stroja nam je rekao: "E, sad se nalazite u ustaškoj državi. Ovde su vam vlasti ustaše iako svi pripadamo hrvatskoj vojsi, ali smo većinom ustaški opredeljeni i svi smo 80% desno orijentisani" . Posle ovoga dolazi njih pet-šest i oni su počeli da nas tuku. Udarali su nas nogama, šakama udarali su nas sve dok nije došao kako oni kažu "glavni bojovnik koji je rekao da se nalazimo u državi Ante Pavelića. Posle njega dolazi deset ljudi u uniformama i oni počinju da nas tuku. Tukli su nas svim i svačima, a zatim su nas bacali niz stepenice, bilo je tridesetak stepenica, a zatim nam naređivali da se ponovo vraćamo nazad i ponovo bi nas udarali i bacali niz te stepenie. Zatim su nam naredili da se postrojimo uz jedan zid i naredili da se skinemo goli. Zatim su nam naredili da dignemo ruke i rekli da ko bude pisnuo da će ga zaklati, potom je počelo degeničenje. Tukli su nas sve dok suncie nije granulo i dok zora nije počela da rudi, udarali su nas nogama, šakama, drvenim motkama. Udarci su bili krvnički tako da smo skoro pali u nesvest. Posle jedno sat udaranja doveli su šmrk i sa jakim vodenim pritiskom iz tog šmrka počeli da nas natapaju vodom jedno pola sata, a zatim su naredili da se obučemo. Mi smo se obukli i pošto sam bio prvi sa desne strane, stražar me pita da li sam ja L. pukovnik. Rekao sam da jesam, ali ne pukovnik već potpukovnik. On mi je na to opsovao majku i rekao da li sam čin dobio u četnicima i potom su me počeli tući i od tada su me zvali " puki". Pitali su me gde mi je žena. Rekao sam da je u Zagrebu i pitali su me da li bi joj se javio telefonom, a zatim su me odveli u jednu malu kućicu i video sam telefon M 63, poljski, Tu su mi na jedan prst nabili kabl, a na drugi prst drugi kabl, a zatim su počeli da vrte ovim telefonom. Struja je počela da udara do velikog mozga, vrtili su tako jedno petnaest minuta i uz užasne muke pao sam u nesvest. Struja koju proizvodi poljski telefon deluje na čoveka tako da mu razara mozak i nervni sistem. Ja i danas imam ožiljke na prstima kao posledicu mučenja sa indukovanom strujom. Posle ovoga su nas petoricu strpali u jednu ćeliju u kojoj smo proveli taj dan. Oko 14. časova toga dana došli su i otvorili vrata na ćeliji. Tražili su da izađemo vani i pošto smo tražili vodu dali su nam neku prljavu kantu da iz nje pijemo vodu, a ni su nam dali da kantu operemo. Voda iz te kante nam je trajala tri dana, pili smo je u ćeliji. Jedno pola noći nas nisu dirali. Posle ponoći su došli njih četvorica i tražili su da izađemo u hodnik. Tu su nas tukli jedno sat vremena. Tukli su nas palicama, nekakvim gvozdenim predmetima, palicama za bezbol sa kojom su


Strana 379


1990 - 1995

udarali po glavi, po nogama, prstima i stomaku, a sa nekim drvenim predmetima su udarali po kičmi zatim nas okreću napred i iz trka nas udaraju nogama u pluća. Izbrojao sam da su me udarili 170 puta i da smo skoro pali u nesvest kada su nas ponovo ubacili u ćeliju u kojoj ja nisam mogao spavati. Znam dobro da nisam spavao dva mesea. Izgubio sam san, izgubio sam osećaj za jelo. Nisam mogao ništa da jedem. Samo sam žednio i stalno sam pio vodu iz one prljave kante. Mislim da sam dnevno gubio po pola kilograma telesne težine. Ja sam osetio kako polako nestajem, da se topim. Kad sam došao u zatvor imao sam 86 kg. a izgubio sam oko 30 kilograma. Sutradan oko 11 časova ponovo su se otvorila vrata na ćeliji. Ušla su njih četvorica. Jedan koji je išao iza njih dao nam je po jedno parče hleba. Bili smo gladni i pojeli smo. Nisu nas dirali do 19-20 časova. Tada su otvorili vrata na ćeliji i videli smo da u hodniku ima masa. Video sam trojicu u crnim odelima. Rekli su da je došao da nas poseti glavni bojovnik, ustaški unuk Ante Pavelića. Video sam da ima na kapi hrvatsku zastavu, hrvatski grb, a preko toga grba slovo " U" Svi koji su pripadali HOS-ovcima imali su na grbu slovo " U" i crno odelo, ali svi oni rade zajedno i svi imaju isti cilj, tako su govorili, a to je hrvatska država i hrvatski režim, Posle ove priče počela je tučnjava. Tukli su nas dva sata. Nema predmeta čime nas nisu udarali, da bi ponovo bili vraćeni u ćeliju i celi mesec dana smo dobijali svaki dan degenek, a bilo je dnevno i po 14 puta, ali sigurno u proseku za vreme boravka u "Lori" batine smo dobijali 9-10 puta dnevno. Sve ovo su nam radili uz jednu poriju hrane, hleb ujutru ili daju ili ne daju. U početku su nas po jedno tri dana mučili sa glađu. Nisu nam davali hranu, a posle tri dana donesu hranu, nekad daju tri jela, nekad dva, a sve to zavisi od ljudi koji su na straži koji ocenjuju sami da li treba da jedemo ili ne. Kasnije smo osetili da je to najgori blok " C" i to smo osetili na svojoj koži jer tu navaljuju svi. Dolazili su da nas tuku pripadnici raznih vojski, civili, bilo je tu uniformi HOS, HVO, njihovih policija i pričalo se među zatvorenicima da je u ovom bloku umrlo četiri čoveka od batina. U blok " C" ,pored muškaraca koji su dolazili da nas tuku, dolazile su i žene. Sećam se jedne noći je došlo pet, šest žena iz Mostara, da sam im ja srušio kuću, da sam im uništio familiju, a zatim su te žene počele da me udaraju, užasni su udarci od ženske štikle. Udarali su me tim štiklama jedno sat vremena i mogu reći da užasno bole slabine od udaraca od ženske štikle. Zatim su mi ove žene, pošto su sve bile pušači, gasile cigarete ubacujući ih u čizmu. U ćeliji sam izbrojao 40 zapaljenih igareta koje su bile u mojim čizmama, sve su mi noge izgorele, plikovi su bili užasni. Posle ovog udarali su me palicama od nogu prema glavi, to su bile palice sa dosta železa da bi mi posle uključivali poljski telefon i posle mučenja sa indukovanom strujom vraćali me u ćeliju. U ćelijama bloka "C" ja sam ostao oko mesec dana. Posle intervencije nekog čoveka iz bezbednosti iz Metkovića prebačen sam u blok "B". Ovde je smeštaj bio bolji nego u bloku " C" , ali metodi mučenja su i ovde bili isti. Svaki dan tučnjava, svaku noć tučnjava, ali razlika je bila u tome što smo ovde mogli da se najedemo. U ovom bloku nismo ništa radili, samo smo jeli i boravili u ćeliji i čekali da dođu da nas tuku. Ovde sam ostao sedam dana. U ćeliji nas je bilo šestorica. Sećam se dobro jednog brkatog čoveka koji se zvao Tonči Giljanović. On me je terao da priznam da sam živu decu hrvatsku i muslimansku u Mostaru bacao u mešalicu za betom. To nisam mogao da priznam tako da me je on jedno pedeset puta udario u obadve noge svojim nogama na kojima je imao čizme i od tih udaraca sva mi je noga otekla i plava, kako jedna, tako i druga. Imao sam na nogama velike rane od kojih ožiljke nosim i danas. Posle ove njegove torture mene su zvali " mešalica" jer su mi stavili na teret da sam decu ubijao u mešalicama za beton. Posle bloka "B" ponovo su me vratili u blok "C".


Strana 380


1990 - 1995

Jedno veče u blok " C " došli su četiri stražara, rekli su da idu u prekomandu i tražili od mene da sa njima provedem sat vremena. Zaista su me tukli čitav sat, ne znam više čime me nisu udarali da bi na kraju ponovo uključili indukovanu struju i okretali telefon jedno pola sata tako da sam skoro pao u nesvest, a zatim su me vratili nazad u ćeliju. Posle ove posade stražara došla je nova smena koja je bila blaža od ove. Tukli su nas dva tri puta dnevno i jednom tokom noći. Sećam se da sam jednom bio na ispitivanju kod upravnika Tome Dujića. On je tražio dam podatke koliko tenkova i sa koliko oružja raspolaže jedinica u kojoj sam bio i u jednom momentu on je otvorio neku kasu, uključo aparat u strujno kolo od 220 V. Jednu žicu mi je vezao za jedno uvo, a drugu za drugo uvo. Pritisnuo je dugme i meni je mozgu počelo da grmi. To je užasna stvar. Držao me je tako pet minuta dok mi pred očima igraju samo dve boje - crna i bela. Ponovo je nastavio da me ispituje koliko imamo tenkova i na kraju kada se zadovoljio nekim proizvoljnim brojem koji sam rekao, on mi je rekao da me više neće mučiti, ali da ću danas platiti. Upravnik Dujić Tomo me je izveo u krug zatvora skupa sa kapetanom P.M. u 9 sati ujutro na sunce na užaren asfalt, skinuo nas je gole i tu nas je držao na suncu punih 18 sati. Držao nas je sve do zalaska sunca. Za to vreme mi smo bukvalno izgoreli, možda nas je dva puta poprskao vodom i dao nam možda jednu litru vode u kojoj je bila razmućena so i tu slanu vodu smo morali popiti. Na ovom suncu mi smo dobili obekotine drugog stepena. Sećam se da sam se uspeo obući kada je sunce zašlo, a zatim mi je upravnik Dujić naredio da uzmem kramp i da idem nešto kopati. Znam da sam krenuo 15 m i izgubio svest. Sutradan u zoru sam tek došao svesti, bio sam zamotan u beli čaršav i čuo sam stražara kako raspravljaju da li sam živ. Bilo ih je strah da nisam umro jer nas je Međunarodni crveni krst pre dva dana evidentirao kao zarobljenike i dao nam karticu sa ličnim podacima i brojem pod kojim smo evidentirani. Ja ovu karticu nisam uspeo da iznesem tako da ne znam pod kojim sam brojem evidentiran. Kada su videli da sam živ, sutradan su mene i kapetana odveli u bolnicu. Dok smo u bolnici čekali lekara tukli su nas svi koji su prolazili, neko bi nas udarao rukom neko nogom. Lekari su ocenili da sam ja u lošem zdravstvenom stanju pa sam pet dana ostao u bolnici gde sam imao operaciju na grudnom košu koju mi je radio hirug Štambuk Vlado. Nakon operacije ja sam ostao pet dana i za to vreme je odnos lekara i medicinskog osoblja bio dosta korektan. Posle par dana ponovo sam vraćen u " Loru" i pošto sam bio u bolesničkoj uniformi nisu me tukli celu sedmicu, da bih naredne sedmice počeo dva tri puta dnevno dobijati batine. a oko 23 sata u toku noći batine bi dobijali svi. Mene su poštedeli udaraca u grudni koš i više su me tukli po slabinama i stomaku. U ovoj sedmici sećam se posete četvorice stražara koji su me pitali koga imam od familije i kada sam rekao da imam dve kćeri, oni su mi rekli da će nada mnom izvršiti obradu da više nikada u životu ne mogu da imam želju za seksom.Okrenuli su me zidu, digao sam ruke i pitali su me da li znam odakle ide sperma. Kada sam rekao da ne znam, rekli su mi da ona ide iz kičme i da kičmu više neću imati. Nastavili su da me tuku palicam po slabinama i preponama. Izdržao sam 150 udaraca i rekli su mi da moram da izdržim 300 udaraca i da posle njih neću više imati odnos sa ženom. Udarali su me sve dok nisu nabrojali 300 udaraca, a zatim su mi maramicom vezali oči, raširio sam noge, a zatim su me počeli udarati palicama i nogama, prvo u pluća, zatim u stomak, a zatim po polnim organima. Posle četiri udarca u polni organ ja više nisam znao za sebe. Izgubio sam svest i tako izgubljenog su me bacili u ćeliju. Čitavu noć se nisam mogao pomaći niti okrenuti ni levo ni desno i to su bile strašne muke. Četvorica stražara koji su me tukli svi su radili u logoru i to. Gudić Ivica Hodžić Rešid, Sulejmanović Zlatko i stražar po imenu Ivica iz sela Škrbinja kod Zadra, mislim da se preziva Ivković.


Strana 381


1990 - 1995

Posebno mi je u logoru "Lora" ostao u sećanju Dožder Zoran. On je zajedno sa jednim zastavnikom Muslimanom bio specijalista za udarce po glavi, posebno ušima. Mene je jednom prilikom tako izudarao po ušima, uglavnom udara rukama pljoštimice po ušima i meni je od tih udaraca glava bila natekla, uši su mi bile pune krvi tako da sam posle ove torture završio u bolnici gde mi je na oba uva izvršena operacija tako da mi je glava belim zavojem bila zamotana nekoliko dana i to me je spasilo u logoru da me ne tuku po glavi. Posle ovoga za dan dva ovaj zastavnik Musliman me je terao i morao sam da držim glavu u NjC šolji punih pola sata, glava mi je bila potopljena u izmet ljudski. Pored svega što su nam radili u logoru "Lora" radili su i druge stvari. Sećam se da su terali nas zarobljenike da jedan sa drugim imamo polni snošaj, da jedan drugome ližemo zadnjicu i polni organ, to su bile užasne stvari, stvari koje ubijaju ljudsko u čoveku. Gledao sam svojim očima druge zarobljenike kako im flaše i palice nabijaju u čmar. Morali smo svakodnevno da pijemo vodu iz flaše sa pikavcima, morao sam da pijem mokraću, a drugi su morali da jedu svoju ošišanu kosu, obrijanu bradu i izmet. morali smo gaziti legionarski korak do iznemoglosti, a usto pevati njihove ustaške pesme, morali smo lajati, režati, nabijai su nas u pseću kućicu. Jedni druge smo morali šamarati do iznemoglosti. Ja sam video da su jednog Crnogorca vešali u ćeliji da visi do iznemoglosti, gledao sam druge zarobljenike kako ih teraju da udaraju glavom o zid sve jače i jače sve dok ne izgube svest. Mene su jednom prilikom sa još trojicom ljudi izvodili na streljanje. Njih sedam je pucalo u nas koristeći manevarsku municiju. Šta s sam doživeo u logoru "Lora" voleo bih zaboraviti, ali urezalo mi se u svest i sigurno da ovo mučenje nikada neću zaboraviti " .

28) Svedok 445/94-42 ,zarobljen kao pripadnik bivše JNA 11. aprila 1992. godine na području opštine Stolac, o svom boravku u logoru " Lora " navodi: " Od batina koje sam zadobio u " Lori " i sada imam ožiljke na leđima, jer su mi se te rane bile zagnojile tako da mi se košulja prilepila, a ja nisam imao čime da ih previjem. Te rane su mi smrdele i pred dolazak komisije Crvenog krsta vodili su me na previjanje u neku bolnicu, ne znam kako se zove. Mene su u stvari pokazali Crvenom krstu mesec dana nakon dospevanja u zatvor iako je ova komisija dolazila i ranije, ali mene nisu pokazali. U stvari nas su pred dolazak Crvenog krsta izvodili u neke druge prostorije i tamo nas sakrivali. Jednog dana došao je u našu ćeliju upravnik Tomo Dujić i to u toku noći. On je bio pijan i doveo je još trojicu. Naredio nam je da se skinemo goli i onda nas je naterao da jedan drugom sisamo ud. Onda je izveo iz naše ćelije V.D. i naredio mu da legne pa je onda pišao po njemu, a onda je izvadio pištolj i pucao pored njega" .

29) Svedok 67/94, zarobljen kao rezervista bivše JNA 27. maja 1992. godine u trebinjskoj opštini, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: " Prvo su nas pretresli do gola, nakratko saslušali, a potom su nas postrojili uza zid tako da prstima noge i nosom dodirujemo zid, a držali smo ruke uvis, pa bi potom jedan policajac po imenu Anđelko Botić palicom udarao i to u predelu od glave do visine krsta, a drugi Gudić, udarao je naniže. Udarali su nas krvnički tako da su slomili dve palice, a jednu su slomili na meni. Kada bi njih dvojica iznemogli nastupao bi treći, jedan debeli, crni policajac i on bi nas udarao i gazio čizmama. Pustili su muziku do kraja da se ne čuju naši krikovi, ali je i pored toga sve odzvanjalo od naših krikova jer su bolovi bili stravični. Svi su oni bili u ustaškim uniformama na


Strana 382


1990 - 1995

kojima su bile ustaške oznake. Tako je počela tortura i u "Lori" koja se nastavila svakodnevno jer su se tuče, mučenja i maltretiranja dešavala u svako doba dana i noći. Izvodili su nas jednog po jednog pa bi nas tukli, dolazili su i civili iz grada bez ikakve kontrole, uz dopuštanje čuvara i oni su nas nemilice tukli svim i svačim. Stražari su nas mučili tako što smo morali napraviti za jedan minut 60 pravilnih sklekova, a ukoliko neko pogreši, tada bi ga udarali po leđima i često bezbol palicama i moralo se ponavljati sa sklekovima iz početka. Nagonili bi nas da do iznemoglosti trčimo po krugu pevajući ustaške pesme na temperaturi od 400 C nakon čega bi nas skidali gole i vatrogasnim šmrkom promera 110mm nas kupali što bi jako bolelo jer je celo telo bilo od rana, a nakon toga bi nas gole ubacivali u ćelije koje su bile hladne i promajne. Hranu ne bismo dobijali po pet dana, a i ono što su donosili bile su splačine. Nisu nam davali vode, samo su tuče i maltretiranja bila svakodnevna.Nagonili su nas da se uvlačimo u pseće kućice i da lajemo, a oni su nas vezali. Često su nas tukli u NjC-u i to tako da smo morali nasloniti ruke uza zid i odmaknuti se nogama što dalje od zida da smo u pognutom položaju nakon čega bi nas udarali bezbol palicama sve dok ne bismo pali u nesvest nakon čega bi nam po glavi posuli kantu vode i čim dođemo sebi odmah moramo da skočimo na noge. Ako to ne uradimo, udarali bi nas čizmama sve dok ponovo ne bi pali u nesvest. Nakon tih tortura NjC bi bio potpuno krvav i tada smo morali da jedemo našu zgrušanu krv. Ako bi na putu do ćelije sa nekoga pala kap krvi morao se vratiti nazad i lizati tu krv. Često su dovodili i žene iz grada koje su nas vređale i tukle. Sećam se jedne koja je imala običaj pored samog uva ispaliti rafal ili rafalom pucati prema nama namerno nas ne pogađajući, ali bi gađali u našu neposrednu blizinu. Osmi dan po dolasku u "Loru" nas je registrovao Međunarodni crveni krst, a prethodno su nas postrojili i upozorili da se ne smemo žaliti da smo maltretirani, a da za modrice kažemo da smo pali sa kreveta i sl. inače ćemo nestati u mukama tako da niko nije smeo reći istinu onima iz Crvenog krsta. Ja sam u zarobljeništvu zadobio povrede u vidu preloma 9 rebara koje povrede mi je zadao Ante Gudić nogama i bezbol palicama, a pored toga povređena mi je desna ruka i zglob lakta, ožiljci po celom telu, prisutne su mi redovne glavobolje, konstatovan mi je psihofizički sindrom i proglašen sam trajnim invalidom u procentu 60%."

30) Svedok 445/94-3, zarobljen kao rezervista bivše JNA u okolini Trebinja 27. maja 1992. godine, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: " Kada smo došli u "Loru" u krugu zatvora su nas sve postrojili, skinuli smo sve sa sebe i pretresli su nas gde su pokupili sva dokumenta i upisivali naše podatke. I ovde su me pitali za koga sam glasao, pa sam je rekao za SDS, pošto su nas sve pretresli onda su redom počeli da tuku jednog po jednog, pa su svakog pitali za koga je glasao. Primetio sam da su sada mnogi govorili drugo nego ranije da bi izbegli degeneke, ali to nikoga nije spasilo jer su bez obzira na odgovor dobijali batine. Mene su isto pitali za koga sam glasao, pa sam ja ponovio ono što sam rekao ranije jer sam mislio da imaju podatke iz Metkovića, Međutim, bez obzira na moju iskrenost dobro su me prebili tako da su to najgore batine koje sa dobio. Ovde kada smo stigli bila je smena u kojoj su bili Ante (koji nije imao prednje zube), Mali Anđelko, jer je bio malog rasta i svi oni su nas dobro isprebijali. Posle moje izjave da sam glasao za SDS Anđelko me je izdvojio od ostalih, doveo do jedne posude i naredo mi da perem čarape. Ja sam prao čarape, a on me je iz sve snage udarao laktovima naročito po leđima i bubrezima i odmah ispod vrata i


Strana 383


1990 - 1995

iz sve snage udarao je nogama po grudima i rebrima, a na nogama je imao tvrde mornarske čizme koje su inače poznate kao najgrublja i najčvršća obuća u armiji. Kada su nas sve ovako isprebijali smestili su nas u jednu ćeliju i to mene sa još šestoricom. Ostale su rasporedili u dve sobe. Ove su se prostorije nalazile u bloku " A " . U ovoj sobi su bili kreveti na sprat, ali je bilo šest kreveta tako da su dvojica morala da spavaju u istom krevetu. U " Lori " je inače bilo četiri smene stražara, a u svakoj je bilo po tri stražara koji su radili 8 sati dnevno, a četvrta se odmarala. Kada je došla nova smena sve su nas izveli napolje, poskidali gole i rekli da će nas kupati. Zatim su nas polivali vodom iz dve jaka vatrogassna šmrka, mislim da je pritisak vode bio najmanje 8 atmosfera. Mlazevi su bili toliko jaki da sunas zanosili i obarali. Davali su nam neki sapun pa smo se mi okupali, a potom smo mokri obukli svoje uniforme i bili vraćeni u svoje ćelije. Inače dok smo ovde bili hrana je bila slaba, vode nije bilo dovoljno, pa je to uz sve druge muke otežavalo naš položaj i jako ugrožavalo naše zdravlje. Za poslednjih šest dana dobili smo 2 paštete od pos 100 grama, dva džema od šipuraka po 50 gr,. 4 cedevita bombone i 12 tabli pti ber keksa i to je bilo sve za šest dana. Ovde su nas mučili na razne načie pa ću nabrojati samo najznačajnije jer je sve nemoguće opisati, a sve je vodilo da uništi naše zdravlje, sve ono ljudsko u nama i da nas onesposobi za ceo život da budemo ljudi i da možemo da živimo normalim životom. Terali su nas da satima pevamo pesme u kojima se hvale ustaše, a ko nije hteo da peva dobijao je degeneke. Radili smo fiskulturu tako što smo morali da trčimo i da nosimo jedan drugoga, pa se dobro sećam da sam ja u jednoj takvoj prilici na leđima puna četiri sata nosio pilota P., a on se žalio da ne može da drži mene oko vrata pošto je bio prebijen i iznuren. Mislim da tada nije imao više od 30 kg. U takvim prilikama obično bi se zamenjivali, pa kada je došao red na njega da siđe sa mene, ja da uzjašim na njega, on to nije mogao, a Anđelko čija je smena tada bila rekao je: Kuvare, nastavi ti " , tako da sam ga ja nosio sve vreme. Morali smo da kopamo rovove, da kopamo bašte, dvorište i da obavljamo druge poslove, ribali smo hodnike, a za to vreme su nas tukli. Često su me u ovakvim prilikama ispitivali o Trebinju i o pojedinim ljudima u ovom gradu. Dobro se sećam jedne prilike kada su me naterali u NjC-u da se rukom oduprem o dve šolje, da budem u sagnutom položaju, a tukli su me nogama i palicama Ante i Anđelko sve dok me nisu složili, odnosno dok nisam izgubio svest tako da posle ne znam šta je bilo samnom jer sam se osvestio tek u sobi sa drugim zatvorenicima. Posebno je krvoločan bio upravnik Toma jer je on lično mučio zatvorenike na razne načine, a posebno ih je tukao bezbol palicom. Čuo sam da je neke zatvorenike prikačinjao na struju, a jednom prilikom kada sam bio kod njega na ispitivanju meni je vezao žice za uši i uključivao struju tako da sam doživeo više uzastopnih strujnih udara " .

31) Svedok 481/95, vojnik na odsluženju redovnog vojnog roka u JNA zarobljen 20. aprila 1992. o svom boravku u logoru "Lora" navodi:Posle smo odvedeni u logor " Lora" gde sam proveo mesec dana u bloku "B". U ovom bloku su se nalazili vojnici koji su bili prijavljeni Crvenom krstu i piloti. Pored ovog bloga postoji i blok "C" gde su se nalazili vojnici i druga lica koja nisu prijavljeni Crvenom krstu. Svi smo mi bili podvrgnuti raznim mučenjima i maltretiranjima, ali s obzirom da sam se nalazio u bloku "B" ova mučenja su bila donekle


Strana 384


1990 - 1995

podnošljivija s obzirom da je Crveni krst imao o nama evidenciju. Nasuprot nama, lica koja su se nalazila u bloku "C" su na razne načine mučena i maltretirana, jer o njima nije postojala evidencija. U zatvoru "Lora" svi smo bili smešteni u ćelijama i obično smo se nalazili po šest u ćeliji. Svakodnevno smo bili tučeni od strane vojnika i civila i to rukama, nogama, raznim palicama i bezbol palicama. Dobijali smo hranu i vodu, ali to nije bilo redovno, sve je bilo u minimalnim količinama koliko da održimo goli život" .

32) Svedok 67/94-4, zarobljen kao rezervista bivše JNA 27. maja 1992. godine u trebinjskoj opštini, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: " U logoru " Lora" su nas smestili u blok "A" i odmah nakon prijema su počeli da nas tuku i tako je bilo za vreme čitavog boravka ovde. Različiti su bili načini našeg maltretiranja. Pored batina koje su bile svakodnevne na razne načine su nas mučili. Tako su često nas zatvorenike kupali tako što bi nas skinuli gole pa pod pritiskom prskali iz vatrogasnih šmrkova što je bilo jako bolno obzirom da smo svi prethodno bili izubijani. Naterali su nas da trčimo bez prekida 2-3 sata pa bi onda morali nositi jedan drugoga, a ukoliko bi neko prestao da trči ili bi pao, tada bi dobijao posebne batine. U paviljonu bi čuvar često nas zatvorenike poveo u NjC, naredio bi da se rukama držimo za pisoar i da telo pognemo, a onda bi palicom za bezbol udarao svom snagom po telu. Ovakva maltretiranja, batine i poniženja su bila svakodnevna, ali koliko sam mogao da primetim izbegavali su da udaraju po glavi odnosno po licu da se ne bi videli tragovi. Nisam bio u bloku " C" ali sam čuo za njegovo postojanje jer smo svakodnevno u svako doba dana i noći iz ovog bloka čuli vrisku i batinjanja. Hrane je bilo užasno malo tako da smo svi izgubili na težini 15-20 kilograma."

33) Svedok 67/94-5, zarobljen 30. maja 1992. godine kao pripadnik JNA na trebinjskoj opštini, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: " Kada su me doveli u blok "C" jedva sam davao znake "života. Ujutro su me digli i naterali da se na suvo obrijem i počelo je ispitivanje. U stvari to i nije bilo ispitivanje već iživljavanje. Udarali su me nogama, kundacima, šakama, palicama, mučili su me strujom tako što bi kablove induktorskog telefona prikopčavali na palčeve, a kasnije i za uši, pa bi okretali ručicu telefona, a nakon takvih tortura bi me vraćali u ćeliju u kojoj nije bilo kreveta već sam imao samo jedno ćebe, a pod je bio od pločica. Što se tiče čuvara u zatvoru ne zna se ko je bio gori i ko više udara i maltretira. Tukli su me svakodnevno po čitav dan. Tonči je dovodio nekakve žene i davao im palicu kojom su me udarale, a nakon svakog udarca ja sam morao reći " hvala gospođo dođite opet" . Izvodili su me u krug gde su po dva tri sata zatvorenici morali jedan drugog da šamaraju. a ako po njihovoj proceni šamari nisu dovoljno jaki. tada bi dobili posebne batine. Terali bi nas da se uvučemo u pseće kućice, da lajemo, da ujedamo jedan drugog, a ako ujedi nisu takvi da poteče krv, onda bi nas udarali. Protiv mene je bio pokrenut i krivični postupak pred vojnim sudom u Splitu zbog navodnog uvistva nekakvih baba u Kojevom dolu i taj postupak nije nikada


Strana 385


1990 - 1995

dovršen. Ali postojanje tog postupka su koristili za nova maltretiranja, pa su me bezbroj puta izvodili iz ćelije na streljanje, čitali bi presudu sa mojim podacima, a u presudi je bilo navedeno da me sude na smrt streljanjem zbog genocida. Potom bi streljački vod pucao, ali ćorcima pa su mi naredili da se pravim mrtav i pokrivali me ćebetom. U ovom mučenju se posebno isticao Gudić koji je pored ostalog nas zatvorenike nagonio da međusobno stavljamo u usta jedan drugome polni organ. Nagonio nas je da po čitav dan po krugu " beremo grožđe" odnosno da se ponašamo kao da beremo grožđe, da se provlačimo između stolica, dovodili su civile iz grada koji su nas takođe tukli i maltretirali, kupali su nas vatrogasnim šmrkom po noći. Leti po najvećoj žegi su nas nagonili da goli legnemo na beton pa bi čitavo telo bilo od plikova, morali smo da pevamo ustaške pesme, davali su nam nekakve tegove da ih nosimo po krugu, a noću su nas budili svaki čas i tukli, hrana nikakva i vrlo retko, ali se znalo desiti daje stražar baci u smeće, a neće da nam da" .

34) Svedok 67/94-2, pripadnik TO, zarobljen kod Stolca 13. maja 1992. godine, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: "U ovom logoru sam bio smešten u bloku " C" . Teško je opisati šta nam je sve rađeno dok smo ovde bili. Međunarodni crveni krst nas je obišao i evidentirao tek polovinom juna kada smo prešli u normalan paviljon što je za nas bio ogromni napredak jer je tamo bilo hrane, bili su i kreveti, a batinjanje nije bilo svakodnevno. Što se tiče bloka "C" tu smo mučeni svakodnevno i bez prestanka i po danu i po noći. Ne znam koj sve nije ulazio i tukao nas. Dolazili su civili, žene iz grada i tukli su nas palicama, nogama i svačim. Od strane čuvara smo mučeni na posebne načine od kojih je bio najgori sa strujom uz pomoć induktorskog telefona čije žice bi nam vezali za uši. Dolazili su čak i zatvorenici Hrvati, kriminalci koji su bili u redovnom paviljonu, pa su nas i oni tukli. U zarobljeništvu sam zaradio povrede kosti potkoljenice od udarca čizme, ogromnu ranu na leđima, radio sam i operaciju jer je došlo do trovanja tkiva ispod rane. Slomljeno mi je i jedno rebro" .

35) Svedok 67/94-6, pripadnik rezernog sastava bivše JNA, zarobljen 26. maja 1992 u trebinjskoj opštini, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: " Kada su nas dovezli u kasarnu "Lora" , tu su nas odvezali, postrojili i odmah je počelo udaranje palicama do iznemoglosti, a čim bi neko pao, prilazili su i udarali ga nogama sve dok ne ustane. Tako izubijane su nas smestili u paviljon "B" u ćelije gde sam zatekao dvojicu pilota. A.G. i G. čije prezime ne znam. Bili su isprebijani, a G. su bile polomljena rebra. Njih su posebno mnogo tukli i uvek je neko dolazio da ih tuče, verovatno zato što su bili piloti. Rzlličite i neverovatne su bile metode kojima smo mi mučeni. Obično udaranje svim i svačim, palicama, bezbol palicama, šakama, nogama je bilo svakodnevno, odnosno svakog momenta, u svako doba dana i noći. Ulazio je ko je i kada hteo i udarao nas koliko je mogao. Dolazili su vojnici sa ratišta, dolazili su i civili iz grada, devojke, radili su od nas šta su hteli i iživljavali se kao najkrvoločnije životinje. Pored toga imali su i drugih metoda tako smo od prvih dana jedno veče oko 4 sata bez prestanka trčali krugom nakon čega su nas skinuli gole i šmrkom iz hidranta kupali što je obzirom na povrede bili jako bolno. a nakon toga su nas terali u ćelije u kojima je bila promaja. Bacili bi nam koru hleba u krug pa bi nas terali da se otimamo četvoronoške kao psi, nagonili su nas da se uvlačimo u


Strana 386


1990 - 1995

pseću kućicu i da lajemo, gasili su nam cigarete po telu, uključivali su na naša tela induktorski telefon. morali smo jedan drugog da nosimo i da trčimo kao i da šamaramo jedan drugoga, a ukoliko neko ne bi mogao ovo da uradi, posebno bi ga tukli do iznemoglosti. Nagonili su nas da pevamo ustaške pesme, izvodili su nas na streljanje jednog po jednog pa bi onaj na koga je opaljeno iznad glave morao da beživotno padne pa kada izvedu drugoga ovaj bi pomislio da je streljanje pravo. Kakve su torture bile može se videti po tome što sam za prvih 15 dana smršao sa 115 na 80 kg. a ja kao i svi ostali smo bili crni od modrica od glave do pete" .

36) Svedok 445/94-34, zarobljen kao pripadnik Hercegovačkog korpusa 12. septembra 1992. godine u trebinjskoj opštini, o svom boravku u loguru "Lora" navodi: "Posle zadržavanja u bolnici izveli su me napolje i onda su me u nekom parku prebili i potom odveli u " Loru" i smestili u blok "C" . Mene su izlovali u neku samicu gde sam ostao tri meseca. Dok sam bio ovde prebijali su me u samici, u hodniku ispred samice i napolju, stavljali su me na struju više puta, dovodili su neke ženske da me tuku koje su me tukle pendrecima, nisu mi davali ni da jedem ni da pijem dugo vremena tako da su me skršili. Dok bi druge vodili da rade mene bi držali u ćeliji i tukli" .

37) Svedok 445/94-28, kao rezervista bivše JNA zarobljen 27. maja 1992. godine u trebinjskoj opštini, o svom boravku u logoru "Lora" sve su nas izveli napolje, postrojili uza zid i sistematski isprebijali. Pored stražara tu je bio i veliki broj civila pa su nas i oni prebijali zajedno sa njima. Posle prebijanja su nas pretresli pa su uzeli ono što nam je ostalo pošto su nas i u Metkoviću pretresli i pokupili novac i satove, a meni su uzeli švajcarske marke i priličnu sumu dinara, mislim u vrednosti preko 100 DEM. Zatim su nas sve ošišali, a neki su se i okupali pa sam među njima bio i ja. Odmah nakon toga su me odveli u jednu prostoriju. Tu sav video N.P. koji je stajao vezanih očiju pa su mi ova dvojica rekla da mu skinem povez sa očiju, a kada sam ja to počeo da činim onda su počeli da me tuku nogama, rukama, pendrecima i svima čime su stigli tako da sam više puta padao u nesvest, pa su me kvasili po nogama da me povrate, a najviše su me udarali po prsima i nogama. Nakon prebijanja morali smo da trčimo u krug pa su nas za to vreme opet tukli, a terali su nas i da pevamo ustaške pesme, pa ko pogreši opet je dobijao batine. Sećam se da sam ja umesto " ajme meni" viknuo " lele meni" pa me je stražar Anđelko izdvojio na stranu i tukao dokle god sam mogao da stojim. Prilikom ove tuče pitali su mene a i druge ko je šta nosio od oružja. Ovo je trajalo do 2-3 sata po ponoći, a onda su nas razmestili u ćelije. Bio sam u ćeliji br. 4 u bloku "A". Naša ćelija je bila kaznena, pa su unutra dovodili one koje su najviše tukli. Za vreme boravka u ovom zatvoru svaki dan, danju i noću su nas prebijali i tu su nas tukli bezbol palicama. Tukli su nas u ćelijama, izvodili u hodnik ispred ćelija i izvodili u krug zatvora i tu nas prebijali. Terali su nas da trčimo po ceo dan i za to vreme su nas tukli, a nisu nam davali ni vodu ni hranu. Jednom je to trajalo neprekidno pet dana da nam nisu davali ništa da jedemo. Bio sam jedan od onih koje su najviše prebijali i dobro se sećam kada su jedne noći oko 23 časa mene i B. M. izveli u NjC Anđelko i Ante i tu su nas prebijali svim i svačim tako da su tom prilikom slomili meni rebra i to se desilo dok sam ležao na zemlji i kada me je podizao snažno me je udario bezbol palicom po grudnom košu, a udarao me je i dok sam ležao na zemlji pa mislim da su mi tada i rebra polomljena.


Strana 387


1990 - 1995

U toku tuče kada više nisam mogao da stojim on mi je ruke vezao konopcem za cevi od pisoara tako da ne bi padao dok me tuče pa je i dalje nastavljao sa tučom. Obojica su bili pijani. Pored batinjanja često su nas noću izvodili u krug, terali bi nas da se skinemo goli zatim polivali hladnom vodom iz vatrogasnih šmrkova pa nas tako mokre vraćali u ćelije. Terali su nas da jedan drugog bijemo sve dok ne padnemo. Više puta su pucali između nas da bi nas zastrašili, a to su činile i neke žene i devojke koje su dovodili. Izvodili su nas u hodnik i podnosili bajonet pod grlo i hteli su da nas kolju pa se dobro sećam da su jednom prilikom izveli mene i K. S. pa nam je nož podnosio neki čiji je sin stradao, a njega u pustili stražari da to čini. Meni je samo držao nož pod grlo, a K. je i zasekao. Terali su nas da neprekidno po nekoliko sati pevamo ustaške pesme i pesme kojima se Srbi vređaju. Ubacivali su nam suzavac u ćelije i zatvarali prozor i vrata tako da smo se gušili, a suzavac nam je pekao oči i izazivao jako kašljanje. Jedna od najtežih tortura je bila to što smo onako izranjavani i izubijani morali da trčimo po krugu i da nosimo jedan drugog na leđima, a nismo imali snage za to pa su nas oni tukli zbog toga što ne možemo. Isto kao i druge i mene su nekoliko puta priključivali na žicu induktorskog telefona a zatim propuštali struju kroz mene, a žicu su vezivali na ruke i uši, a to je radio upravnik Tomo, a pored ovog sam čuo da su žice vezali i za polne organe. Govorili su da je to detektor laži i da hoće da saznaju istinu od nas. Strujni udari su bili toliko jaki da mi se telo grčilo i osećao sam strahovite bolove. Mene nisu, ali sam video druge da su ih tereli da izigravaju psa i mačku i da se jure pa su morali da se zavlače u kućice za pse, a pri tome su ih tukli i polivali vodom. U zatvoru je bila loša hrana, a već sam spomenuo da su nas izgladnjivali tako da je to otežavalo naše muke. Da bi išli u NjC morali smo da tražimo dozvolu od stražara, a oni nam to duže vreme nisu davali" .

38) Svedok 445/94-32, kao rezervista bivše JNA zarobljen 27. maja 1992. u trebinjskoj opštini, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " Kad smo stigli u logor " Lora" odmah su nas po izvođenju iz autobusa sistematski isprebijali jednog po jednog. Posle prebijanja su nas ponovo pretresli, a onda su mene ponovo prebili i to u NjC-u gde sam morao da se držim za neke livene cevi, a dvojica su me tukli čizmama i nekim toljagama. Jedan od njih je bio upravnik Tomo Dujić, a drugi stražar Gudić Ante. Posle su me vratili u krug gde su bili i ostali pa su nas opet sve redom tukli, a zatim su nas razmestili po ćelijama. Bio sam u ćeliji broj 5 u bloku "A" . Posle su me prebacili u ćeliju "3" . Za sve ovo vreme dok sam bio u ovom zatvoru neprekidno su nas tukli i danju i noću i to tako što bi nas izvodili u krug pa smo tako naslonjeni uza zid morali da klečimo ili da ležimo pa su nas besomučno udarali raznim predmetima i to naročito bezbol palicama Tukli su nas u hodniku i u drugim prilikama kada bi ko stigao. Više puta su me izvodili samog i prebijali, uvek je to bio upravnik Tomo i neko od stražara. Pored redovnog batinjanja izlagali su nas strujnim udarima, ali sticajem prilika ja ovo nisam doživeo. Jednom prilikom je Toma Dujić našao neki polomljeni kramp i gvozdenim delom krampa me udario po čelu pa od te povrede i danas ima jasan ožiljak na čelu. Sećam se jedne druge prilike kada me je jedna žena žuta, mršava, mlada, a imala je na sebi uniformu izvela u krug i tu je bilo nekoliko stražara i civila pa je jedan od njih rekao koji je mucao da mu je sin ubijen na jednom brdu koje su držali Srbi pa su me onda svi zajednički pretukli udarajući me svim i svačim po svim delovima tela. Prilikom tuče mnogi su padali unesvest i tada bi prestajali da


Strana 388


1990 - 1995

ih tuku, pa sam i ja pokušao da izigravam da sam onesvešćen, ali su oni tačno po očima prepoznavali ko je stvarno u nesvesti i kada su videli da hoću da ih prevarim nastavljali bi i dalje da me tuku. Pored ovog terali su nas da satima trčimo po krugu i da nosimo jedan drugoga i pri tome su nas tukli, a bilo je teško nekoga nositi jer smo već svi bili iscrpljeni usled stalnog batinjanja i nedostatka hrane. Terali su nas da satima pevamo ustaške pesme što je bilo iscrpljujuće, morali smo da izujemo čarape i na gole noge da obujemo čizme i tako da trčimo, a pošto su čizme bile grube, to je izazivalo rane na nogama. Bilo je zatvorenika koji su morali da izigravaju psa i mačku, da laju jedan na drugoga i da se zavlače u pseću kućicu koja je bila u krugu. Piloti koje sam tu zatekao bili su u jako lošem stanju, prebijani su ranije pre nego što smo mi stigli pa ih u vreme dok sam ja tu bio nisu mnogo mučili, ali su pred naš odlazak u Zagreb ponovo počeli da ih prebijaju. Hrana je bila loša, a dešavalo se i nekoliko dana, a jednom čak i šest dana da nam nisu dali ništa da jedemo. Za poslednjih nedelju dana ukupno su nam dali veoma malo hrane".

39) Video zapis o razgovoru nekoliko logoraša koji su boravili u logoru "Lora" .

40) Svedok 445/94-17, zarobljen kao dobrovoljac bivše JNA 22. marta 1992. godine kod Gornje Hrasne, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: Odavde su me odveli u "Loru" gde me je saslušavao Levaja Ivica. Na ovom ispitivanju su me pitali o istim stvarima i odmah su počeli da me tuku. Posle prebijanja smestili su me u jednu ćeliju u bloku " A" gde sam oko prvih deset dana bio sam i tu su mi stražari dali instrukcije kako moram u zatvoru da se ponašam, pa kada bilo ko od njih uđe u ćeliju moram da ustanem i da ga pozdravim ustaškim pozdravom " Za dom, spremni" , zatim da se predstavim punim imenom i prezimenom i da kažem da sam zarobljen kao nelegalno naoružani srpski četnik. Čim bi izgovorio reč četnik oni bi počeli da me tuku i da me psuju. Ovako je svaki zatvorenik morao da se predstavlja. Dok sam bio u ćeliji sam, svaki dan su kod mene dolazili stražari koji su me besomučno tukli. Udarali su me čizmama, palicama, bezbol palicama, a udarci čizmama su bili najgori tako da sam tada bio mnogo prebijen, a dlanovi su mi bili potpuno naduveni, a prsti ukočeni, a stopala su bila naduvana, izubijani prsti, a po celom telu sam bio izudaran. U ovom periodu mi je bilo slomljeno više rebara. Za ovo vreme je Giljanović ulazio u moju ćeliju i trenirao boks na meni tako da me je satima pesnicama udarao po svim delovima tela. Usled ovih prebijanja nisam mogao da ustanem niti da se pomerim, a za to vreme nisam ništa jeo niti sam mogao do bolova i zaobijenih povreda. Ovakva prebijanja su bili najčešći i svakidašnji oblik mučenja pa je teško sve nabrojati i svaki slučaj posebno opisivati. Pored ovoga redovno su zatvorenike priključivali na struju pa su meni to radili prvog dana kada su me doveli kada su me i prebili. Mene su Giljanović i Levaja prikačili na struju tako što su mi krajeve žice vezali oko ušiju i probili kroz uvo, pa su okretali ručicu induktorskog telefona i puštali struju tako da sam se sav tresao. Prilikom potresa struje kako sam se trzao, tako mi se resica u predelu levog uva


Strana 389


1990 - 1995

raskinula pa se i sada vidi taj ožiljak. Kasnije su me više puta stavljali na struju, a sećam se kada je to bilo sledeći put da su me skinuli golog i naredili da legnem po mokrom betonu i tada su mi žicu vezivali na sve delove tela pa i na polni organ. Pošto su mi uglavnom oči bile vezane, nisam tačno video ko je sve tu bio, ali ih je bilo puno i tom prilikom su me tukli. Dosta zatvorenika je podvrgavano mučenju sa stujom. Morali smo svaki dan da satima pevamo pesme u kojima se hvale ustaše ili kojima se omalovažavaju Srbi. M.Č. i ja smo po njihovom naređenju morali da napravimo od dasaka jednu kućicu za pse pa su zatvorenike zlostavljali tako što su ih terali da jedan izigrava psa, a drugi mačku pa bi se oni tako jurili po krugu kao pas i mačka, pa je na komandu onaj koji je izigravao psa morao da se zavlači u kućicu. Za to vreme oni su zatvorenike tukli. Izlagali su nas na suncu s tim što su nas izvodili napolje i skidali gole pa posle dugog boravka kada bi ožedneli i bili iscrpljeni nisu nam davali vode. Izvodili bi nas u toku noći, sipali nam vodu u čizme i terali da trčimo po nekoliko sati dok ne popadamo od umora. Posle ovoga bi nas postrojili uza zid licem prema zidu i sa rukama iznad glave naslonjenim uza zid i onda bi nas tukli. Ovako su nas tukli i u drugim prilikama, a ne samo posle trčanja. Video sam kako pilote teraju satima da trče po krugu raširenih ruku i da oponašaju letenje aviona i dok bi oni ovako trčali, stražari bi ih tukli. Na komandu da su pogođeni morali su da padnu na beton. Često se dešavalo da nas postroje u dva reda, jedan naspram drugog i terali su da se međusobno udaramo do besvesti. Svaki zatvorenik je po više puta tučen tako što bi bio nateran da se popne na prste i pruža ruke i da mrda prstima kao da nešto bere, a zahtev je bio da se "bere grožđe" i pri tome bi najviše dobijali batine. To je bio specijalitet Tončija. Više puta smo morali da gutamo upaljene cigarete pa sam više puta morao da zinem i da mi jedan zatvorenik upaljenu cigaretu gasio na jeziku i zatim terao da to progutam. Pored toga bilo je i drugih načina mučenja, maltretiranja, fizičkog i duševnog, ali svega ne mogu da se setim i detaljno objasnim. Mučili su nas i tako što nas nisu hranili dovoljno, a bilo je perioda kada je hrane bilo, ali su je prosipali samo da je nama ne daju. Bilo je i slučajeva da su nas tukli i prilikom jela. Mene nisu terali da pijem mokraću, ali sam od drugih čuo da su njih terali i to. G. T. i D. T. i mog rođaka S. dok je bio u bolnici u Splitu i dok je ležao terali su ga da iz guske pije svoju mokraću. Jednom prilikom sam u krugu zatvora video četiri zatvorenika za koje sam saznao da su Crnogorci. Bili su krvavi i naduvani od batina i dobro sam zapazio da su dvojica imali odsečene uši" .

41) Svedok 164/95-8, uhapšen kao rezerni oficir 16. juna 1992. godine u Podveležju, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " Kada smo došli u logor " Lora" prvo su nas postrojili u jednom hodniku i tu su nas policajci za koje su rekli da su bokseri udarali golim rukama po čitavom telu dok ne izgubimo svest. To udaranje je trajalo puni sat vremena s tim da su nas stalno posipali hladnom vodom. Posle su nas izveli na poligon i tu su nas stražari udarali svakih 2-3 sata i to pendrecima, bezbol palicama, drvenim motkama, a zatim su okretali vodene šmrkove na nas. Potom smo smešteni u blok "C" - to je zloglasni blok gde se prema ljudima postupalo brutalno i zverski i u ovom bloku su vršena ispitivanja i najbrutalnija mučenja. Ovde smo doživeli psihičke i fizičke torture nad nama, torture koje ljudski um ne može smisliti. Bili smo tučeni svaki sat vremena, a nekada bi prošlo i po pet sati da nas ne tuku. Sve bi zavisilo od raspoloženja stražara koji su tada na dužnosti. Ti stražari su dovodili ljude sa vana, bilo je i civila, koji su dolazili i tukli nas. Morali smo priznati na ispitivanju koliko smo


Strana 390


1990 - 1995

Hrvata i Muslimana zaklali, ubili, silovali, morali smo po naređenju da gledamo u jednu tačku i ako skrenemo pogled bili bi isprebijani. Bilo je ljudi sa mnom kao L. J. i P. M. koji su dnevno gubili i do 6 kg. telesne težine, jer je temperatura u ćeliji bila 500C a kada bi nas izvodili vani na sunce temperatura se pela i na 600C i ljudi su dobijali opekotine drugog stepena, bar sam ja imao takve, zatim smo razapinjani na vrata ćelije sa raširenim rukama i nogama i to bi trajalo po 30 minuta dok ne izgubimo svest. U zatvoru su nam pokazivali sprave za vađenje očiju, za davljenje, vešanje, vađenje zuba, govorili su nam da je palo Trebinje, da je sve poklano u Gacku, da će na Drinu doći za 2-3 dana. Morali smo da pužemo po 2-3 sata, da na željezne rešetke stavljamo ruke i noge po kojima su policajci udarali pendrecima, ja sam kao profesor morao da zarobljenicima držim čas " Velika Srbija" i morao sam na zidu da crtam granice, a zatim sam morao da vršim prozivku određenih ljudi radi provere znanja, pa smo morali jedni druge šamarati i udarati, a ako to ne bi uradili dobijali bi batine od stražara koji su ovo posmatrali i radili sa velikim uživanjem, pojedini od njih su mi i izgledali kao nenormalne ličnosti, sadisti i psihopate. Morali smo po nekoliko sati, u stvari do iznemoglosti da radimo filskulturu, vodili bi nas da gledamo televiziju, prikazivali bi nam šta Hrvati rade, a zatim bi nas tukli, morali smo držati ruke uvis uzdignute kao da beremo grožđe dok bi nas policajci udarali, morali smo lajati, gazili smo legionarski korak i njihove vežbe po nekoliko sati pri tom pevajući ustaške pesme kao " Evo zore, evo dana" , zatim " Oj kupreško ravno polje, što pozoba Crnogorce, od tisuću i pedeset, ostade ih samo deset i to deset uhvaćeno i na kolac nabijeno" . Zatim su nam čitali spiskove ko će od nas biti streljan, ko će ići navodno na razmenu, a kada bi pročitali ime mi smo morali da se predstavljamo. Ja sam se tako predstavljao kao koljač prve klase. Moje muke počinju posebno od 21. jula 1992. kada je list " Slobodna Dalmacija" objavila imena zločinaca iz Gacka među kojima je bilo i moje ime. Morao sam priznati da sam klao ljudi po Kuli Fazlagića i to potpisati. Terali su i mene i druge da ločemo iz posuda namenjenih za to, upaljačem su nam palili kosu, terali su zarobljenike da jedu svoju kosu i bradu, ja nisam imao prilike da jedem kosu, ali sm kao i drugi morao da jedem izmet ljudski i mokraću da pijem jer su nas terali da jedan drugome pišamo u usta. Zabijali su nam prste u oči i meni se činilo, dok su mi ovo radili, da su mi oči vani izvađene i nije mi ni danas jasno koliko mogu prsti da se onako sabiju u očnu duplju. U flašu su nam sipali mokraću, pikavce i druge otpatke i terali nas da to pijemo. Udarali su nas pendrecima po preponama i govorili su tako da će udarati dok četnik ne okilavi" . Gasili su nam pikavce po telu, a zatim smo ugašeni pikavac morali da progutamo. Gurali su nam flaše i palice u čmar, zatim kantu đubreta nabijali na glavu, terali su nas da glavama udaramo u zid i to sve jače dok ne izgubimo svest, zatim su nam oni čupali kosu i bradu. Posebno su se iživljavali terajući nas na seksualne nastranosti, dovodili bi nam prostitutke i tražili da spavamo sa njima, a pošto za to nismo bili sposobni, onda bi nas te žene udarale, terali su nas da jedan sa drugim imamo polni snošaj, a kada to neko ne bi bio u stanju da uradi bio je tučen čitav dan bez prestanka. Morali smo jedan drugome da ližemo zadnjicu. Posebno su uživali kada su tražili da se mi zarobljenici udaramo međusobno, tražili su da se udaramo sve dok jedan drugome ne izbijemo dva zuba, zatim su meni oko vrata stezali kanap na način da ga stežu čitav dan stalno ga pritežući - to su zvali davljenje. Kod upravnika u logoru je bila električna stolica. Ja sam vođen na tu stolicu, ali nije uključivana. To je samo bio način da nas prestraše i iznude od nas razna druga priznanja u pravcu da smo zločinci.


Strana 391


1990 - 1995

Sećam se dobro da sam jednom neprekidno tučen pedeset sati na poligonu i izdržao sam sve to, ali ne znam ni sam kako. Posebno mučenje je bilo sa indukovanom strujom kako su to oni zvali " telefoniranje". Naime, vežu žicu za preste, zatim puste struju i čovek se toliko trese da se telo diže od zemlje, ja sam se grčio toliko da sam lebdio u zraku. Sve ovo razara nervni sistem. Bilo je ljudi pa su im žicu vezali za uši i polni organ, prste od nogu, a posle ovoga su svašta priznavali i potpisivali. Ja sam mučen pomoću indukovane stuje bar tridesetak puta i sada imam ožiljke na prstima od posledica ovog mučenja. Od mene su tražili da pričam pred kamerama, a snimali su i druge i pri tome iznuđivali razna priznanja da smo klali, ubijali žene, decu, civile i to Hrvate i Muslimane. Od mene su tražili da držim čas istorije " Srbi najgori narod". Dovodili su nam hrvatske funkcionere iz zemlje i inostranstva da nam drže predavanje u kojima su ponižavali srpski narod govoreći da taj narod nema pravo na Krajinu, govorili su nam da smo mi Srbi samokršteni i pušteni pa smo morali da učimo njihove molitve i terali da se krstimo sa pet prstiju i govorili su nam da su nam izvadili krv i da smo svi mi više katolici. Ja sam u " Lori" pokušao žiletom da izvršim samoubistvo rezanjem vena, ali me je u tome sprečio pilot P.D. Sve ovo što sam ispričao samo je kap vode u moru u odnosu na ono što je rađeno meni i drugima. Hrana u logoru je bila deljena tri puta dnevno, a nekad i po dva puta, a sve bi zavisilo od stražara koji su na smeni. Dešavalo se da nam po dva dana ne daju hranu, a jednom pet dana nisam ništa pojeo. Ovde sam izgubio 20 kilograma svoje težine" .

42) Svedok 510/96-12, zarobljen kao pripadnik Podgoričkog korpusa bivše JNA 22. marta 1992. godine na području neumske opštine, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " Posle izlaska iz bolnice prebačen sam u zatvor "Lora" u Splitu. Ovde sam bio maltretiran fizički na taj način što sam iako sam bio operisan, batinjan i terali su me da pevam ustaške pesme i da salutiram. Kao i ostalim zatvorenicima i za mene je plasirana priča koju sam morao ponavljati prilikom predstavljanja, a njen sadržaj je sledeći: " Ja sam S.Ž. rođen ... od oca... i majke ... u ... uhvaćen kao nelegalno naoružani srpski četnik koji ubija, maltretira i tuče nevini hrvatski narod" . I ostali zatvorenici su morali pričati nametnuta im nedela, a kao drastičan primer želeo bih da navedem primer potpukovnika L. Z. koji je morao pred svima nama i ostalima da priča kako je decu bacao u mešalicu za beton. Ta priča je morala biti detaljna i obuhvatiti uključivanje mešalice za beton, sipanje vode, zatim cementa pa do načina uzmanja deteta i stavljanja u mešalicu. Sve ovakve i sllične priče su još više razjarivale stražare i i ostale posetioce što je doprinosilo još žešćoj torturi zatvorenika. Tako su jednog dana potpukovnik L. i kapetan P. skinuti potpuno goli sa lisicama na rukama iza leđa, prislonjeni uz metalna vrata na temperaturi oko 360C proveli 9-12 časova bez vode i hrane uz povremeno najavljivanje da će doživeti šok posle čega je sledovalo posipanje hladnom vodom. Posle toga je L. pao u nesvest i u takvom stanju prebačen je u bolnicu".

43) Svedok 445/94-33, kao rezervista bivše JNA zarobljen 8. aprila 1992. godine u selu Muminovača, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: "Po dolasku u "Loru" smestili su me samog u jednu od četiri ćelije u bloku "C" . Prebili su me u ćeliji, izvodili napolje i tamo prebijali i to danonoćno. Pored ovih neprekidnih tuča prikačinjali su me na struju na induktorski telefon i propuštali struju kroz mene, a jednu su mi žicu stavljali u uvo tako što su ovo probušili i kroz to provukli žicu, a


Strana 392


1990 - 1995

drugi kraj na polni organ i pomerali ručicu. Ovo su radili sa mnom svaki čas tako da ne mogu približno da kažem koliko je to puta bilo. Terali su nas da šamaramo jedan drugoga sve dok onaj drugi ne bi pao u nesvest. Terali su nas da satima stojimo na suncu i da gledamo u sunce dok ne padneš u nesvest pa sam i ja više puta padao u nesvest zbog iscrpljenosti. Terali su nas da jedan drugog nosimo po krugu, a za to vreme su nas tukli. Pored ovog morali smo neprekidno da pevamo ustaške pesme. Dobro se sećam dok sam još bio u ćeliji došla je jedna zgodna plava žena koja mi je pokazala obnažene grudi rekavši da joj se dopadam, ali ja sam već bio isprebijan i sklupčao sam se u jedan ugao ćelije i nisam uopšte hteo sa njom da razgovaram pa je ona povikala kako hoću da je silujem. Tada je u ćeliju upao Toma, upravnik zatvora sa stražarima pa su me do besvesti tukli u ćeliji, a zatim su me izveli napolje i tamo nastavili da tuku. Dobro se sećam jedne prilike kada smo šetali po krugu, a morali smo uvek da gledamo u zemlju, ali sam ipak uspeo da spazim tri Crnogorca od kojih je jedan drugome preda mnom odsekao nožem uvo, a drugom iskopao oko. Oni su inače bili potpuno deformisani, krvavi i nikakvi. Mene su izvodili napolje i pucali su mi iz lovačke puške u mišicu leve ruke ispod ramena, u levu butinu i ispod pupka sa leve strane, a iz pištolja u desnu ruku ispod ramena. Pored ovoga bilo je i drugih oblika mučenja, svakodnevnog maltretiranja, vređanja, ali mi je to teško sada opisati, a ja želim što je moguće više da zaboravim jer me i sama pomisao na to što sam preživeo potresa. Sada se setih da su imali gvozdenu stolicu kojoj je skinut naslon koji je verovatno od drveta pa su virile samo šipke pa su mene terali da se uhvatim za tu stolicu, nagnem iznad tih šipki, a oni su me terali da imitiram da vozim auto, a oni su me gurali odpozadi tako da su me šipke udarale po grudima i probijale kožu. Terali su nas da imitiramo psa i mačku, mačku i miša, da se jurimo, zavlačimo u kućicu za pse. U " Lori" je bila jako loša hrana tako da su nas morili glađu, a dešavalo se i duže vremena da nam ne daju da jedemo. Mene i sveštenika P. Z. su više puta terali da jedan drugome " pušimo" polni ud. To smo radili dok smo bili vezani za struju pa su oni propuštali struju kroz nas i istovremeno nas tukli. Tu je uvek bio upravnik Tomo koji je inače bio najgori i učestvovao je u svim našim mučenjima. Prilikom ovih batinjanja meni je slomljeno 9 rebara sa obe strane, ali kojom prilikom su mi slomljena rebra ne znam jer je batinjanja bilo toliko da ne mogu da opišem svaki pojedinačni slučaj. Morali smo da ih pozdravljamo sa ustaškim pozdravom "Za dom, spremni" , a svaki od nas je morao da se predstavi na drugi način. Ja sam morao da kažem svoje podatke i da sam uhvaćen kao nelegalno naoružani četnik, a zvali su me "vojvoda" , pa prema tome kako su koga nazivali tako su ga i mučili pa sam verovatno zbog toga što su me prozvali vojvodom i bio tako strašno mučen. Prilikom ovih batinjanja ja sam više puta padao u nesvest pa su me polivali vodom da me osveste i redovno nastavljali i posle tog da me tuku. Kada sam usled toga što mi se dogodilo bio potpuno skršen jedno veče su me odveli u bolnicu pa me je doktor pregledao i rekao da moram da se lečim, ali oni to nisu hteli, pa su me vratili nazad".

44) Svedok 445/94-26, kao rezervista bivše JNA zarobljen 27. maja 1992. godine u trebinjskoj opštini, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: "Čim smo stigli u


Strana 393


1990 - 1995

"Loru" odmah su nas sistematski sve prebili, posle toga pretresli, a zatim posle daljih tuča u toku noći su nas smestili u ćelije u bloku "A". Sećam se da sam bio u ćeliji broj 7 i tu sam proveo 14 dana. Ovde su nas svaki dan batinali tako što su upadali u ćelije i u ćelijama na tukli danju i noću, a zatim bi nas pojedinačno izvodili ispred vrata ćelija ili u krug i tu prebijali, a zatim bi nas odvodili u umivaonu gde su nas prebijali tako da su mene tamo vodili desetak puta pa sam morao da se naslonim rukama na pisoare, a oni bi me prebijali. Pored stražara dovodili su i civile da nas tuku. Dobro se sećam jedne ženske osobe koja je rekla da trenira džudo, stara oko 25 godina, plave kratke kose, visoka oko 165 cm pa nas je tukla zajedno sa upravnikom Tomom i stražarom Antom. Tom prilikom su me naterali da kanapom za čišćenje puške vežem I. oko vrata pa je on morao da se popne na stolicu kao da će izmaći stolicu i da se tako obesi pošto sam ja drugi kraj vezao za rešetke prozora. ćelije. Kada sam ovo uradio oni su me napali da sam hteo da obesim druga pa je posle on sišao sa stolice, skinuli su mu burmu sa ruke, bacili je, o on je morao četveronoške da ide i da traži burmu. Posle ovog prebijanja samo što smo vraćeni u ćeliju, unutra su ušli neki koje do tada nisam video i među nas bacili suzavac tako da su nas oči pekle i gušili smo se. Jednom prilikom, datuma se ne sećam, oko 23 časa, upravnik Tomo me je izveo u hodnik i tražio da kažem da li je I.Đ vodnik, a ja to nisam hteo da mu kažem, pa me je on prebio bezbol palicom i tom prilikom mi je zadao 37 udaraca. Posle ovog odveo je Č. S. mog druga, koji je bio isto zatvoren, pa je njemu naredio da nas tuče, što je ovaj morao da čini a i jedan i drugi su me tako snažno udarali da sam posle svakog udarca padao na zemlju. Iste noći posle ovoga Tomo i Ante su me izveli iz ćelije iz kruga zatvora i rekli mi da će me baciti u more, ali to nisu učinili nego su me ubrzo vratili u ćeliju. Uobičajeno je bilo mučenje sa strujom pa su i mene tri puta vodili pa su mi dva puta priključivali žice za uši, a jednom za uvo i nos i okretanjem ručice induktorskog telefona propuštali kroz mene struju što je bilo jako bolno. Ceo sam se tresao i doživljavao strahovite muke. Izvodili su nas noću u krug i gole polivali mlazevima hladne vode. Posle smo se oblačili mokri i tako su nas vraćali u ćelije. Terali su nas da satima trčimo i to tako što bi trčali bosim nogama u čizmama koje su razvezane što je žuljilo noge, stvaralo plikove i strahovoto bolelo. Isto tako morali smo da trčimo i da nosimo jedan drugog na leđima dok ne bi popadali. Bez obzira koliko smo trčali, opet su nas tukli palicama Terali su nas da satima pevamo njihove pesme i pesme kojima se ruže Srbi. Morali smo satima da trčimo po krugu i da imitiramo let aviona, a za to vreme smo bili tučeni. Ovo su najviše morali da rade zarobljeni piloti. Izvodili su nas napolje i terali da čupamo travu i da je jedemo . Morali smo da imitiramo psa i mačku, da se jurimo, međusobno da se grebemo i ujedamo, a onaj koji bi bio pao morao je da se zavlači u kućicu koja je tu bila. I ja sam ovo radio više puta. Jednom su M. K. udarali krampom po telu tako da su ga raskrvarili, a tom prilikom su mu urezivali nožem crte po čelu, a pre toga smo dobili velike batine. Hrana je bila loša i nedovoljna, dešavalo se i po nekoliko dana da nam ne daju da jedemo, tako da jednom prilikom sedam dana nismo hleba videli, a dva puta su nas po čitav dan držali na vrelom suncu tako da je sve ovo uz mučenja otežavalo ionako naše jako teško stanje i uništavalo nas telesno i duševno. Pored ovog nisu nam dozvoljavali duže da idemo u NjC što je povećavalo naše tegobe. " .

45) Svedok 445/94-25, kao vojnik bivše JNA zarobljen 27. maja 1992. godine u trebinjskoj opštini, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: " Kada smo stigli u


Strana 394


1990 - 1995

"Loru" sve su nas jednog po jednog razvezivali, prislanjali uza zid i sa rukama iznad glave oslanjali na zid i sistematski pretukli. Tukli su nas policijskim palicama i drugim predmetima. Posle tuče su nas pretresli. Prilikom pretresanja oduzeli su mi sat, dokumenta i novac u vrednosti od dve plate. Posle pretresanja odvodili su nas jednog po jednog u tu prostoriju pa sam i ja otišao gde sam morao da kleknem i da dajem podatke o sebi i tu su me tukli. Posle ovoga nas ponovo vraćaju u krug zatvora i nastavljaju sistematski da nas biju, a posle su nas odveli da se okupamo i da odelo obučemo na mokro telo. Posle kupanja opet su nas postrojili uza zid pa je unutra upalo najmanje 20-30 njih i tukli su nas palicama tako što bi jedan išao od jednog do drugog i udarao iza vrata, sledeći po leđima, a iza njega po bubrezima i tako redom, a po mojoj proceni ovo prebijanje je trajalo oko dva sata. Nakon ovoga nas raspoređuju u ćelije, a nakon pola sata ponovo nas izvode napolje, postrojili su nas uza zid, a zatim nas vatrogasnim šmrkovima polivali, tukli tim šmrkovima, zatim nas bacali na nas komade drveta odnosno gredice koje su služile kao klocne za podmetanje pod automobil kada mu se skinu točkovi i drugim predmetima. Ovo je trajalo do tri sata ujutro kada su nas vratili u ćelije. Već sledeće jutro ponovo su nas izveli napolje i sistematski prebili, a zatim su nas terali da trčimo u krug do iznemoglosti, a za to vreme su stajali u krugu i prilikom trčanja nas udarali. Za sve vreme boravka u "Lori" neprekidno smo tučeni, a prva tri dana je bilo neprestano i sistematski i svaki od nas je bio isprebijan. Pored tuče na krugu tukli su nas i pojedinačno tako što su nas izvodili iz ćelija, odvodili u umivaonu i tamo prebijali. Tri puta sam išao onamo. Mene su terali da se rukama oslonim na pisoare, a da noge razmaknem što dalje mogu, a oni bi tada tukli po svim delovima tela, a ja nisam znao gde će i kada da me udare. Jednom prilikom sam morao da operem jednu plastičnu posudu pa su me tada iznenada zgrabili i uvukli u jednu prostoriju gde je bio veliki drveni sto pa su me položili na taj sto, stavili pod glavu posudu pa me je jedan zarezao nožem po grlu lagano, a zatim su mi rekli da ću ovde da ležim dok sva krv ne iscuri u tu posudu. Uskoro zatim je nastala neka nova gužva pa su mi naredili da se vratim u ćeliju. Tako sam se spasao jer je u zatvor došla neka njihova inspekcija. Jedan od omiljenih oblika mučenja bilo je izlaganje struji, vezivanje žice induktorkog telefona i okretanje ručice. Mene su dva puta tako mučili pa su mi vezali za uši žice i okretali ručice i propuštali struju tako da sam dobijao jake strujne udare od kojih mi se celo telo treslo. Terali su nas pošto nas postroje jedan prema drugome da se besomučno udaramo dok jedan od nas ne padne. Terali su nas da po dvorištu čupamo travu i da je jedemo. Odvodili su nas na smeće gde su bačeni otpaci hrane, a koji su već bili ucrvljeni pa su nas terali da ovo jedemo. Sve ovo sam morao i ja da radim. Pored ovoga terali su nas da satima pevamo ustaške pesme ili pesme kojim se vređaju Srbi što je bilo veoma iscrpljujuće. Pored ovoga svakodnevno smo vređani, maltretirani, naređivano nam je da ne smemo da kažemo da smo tučeni nego smo morali da ispričamo neku priču kako smo povređeni, strogo je bio određen način kako smo morali da se predstavljamo, da ih pozdravljamo ustaškim pozdravom. Morali smo da trčimo po krugu i da nosimo jedan drugog i za to vreme da pevamo, a oni bi nas tukli. Morali smo da imitiramo psa i mačku, da jedan drugog grebemo i ujedamo, da se zavlačimo u pseću kućicu, da igramo neke njihove "trule kobile" tako što bi jedan stao uza zid, a drugi bi se zatim zaletao i skakao na naša leđa. Pored ovoga što je bilo jako ponižavajuće je što smo dobijali malo hrane, a dešavalo se i po nekoliko dana da ne dobijamo ništa. Izlagali su nas satima suncu i davali nam slanu vodu da pijemo i ko zna šta sve stavljali u tu vodu, a mi smo morali to da pijemo jer su nas na to terali. Dešavalo se i po nekoliko dana da neko nema stolicu, a onda odjednom svi dobijemo proliv što


Strana 395


1990 - 1995

znači da su nam, verovatno, nešto stavljali u hranu".

46) Svedok 445/94-21, kao rezervni vojnik bivše JNA zarobljen 27. maja 1992. godine u trebinjskoj opštini, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: "Kada smo stigli u "Loru" postrojili su nas, odnosno pre postrojavanja, pretresli su nas, oduzeli novac i druge vredne predmete, meni su oduzeli 150 DEM u novcu i sat marke " Seiko" , zlatan lančić sa priveskom. Dokumenta nisam imao jer sam ih spalio pred zarobljavanje. Dok su me pretresli i uzimali podatke druge su sistematski tukli tako što je svaki morao da stane uza zid licem prema zidu sa rukama iznad glave i oslonjen na zid, a oni su besomučno udarali palicama, nogama na kojima su bile čizme i tako su postupali sa svima nama. Posle ovoga smo se okupali, odredili ko je u kojoj ćeliji pa su nas ponovo izveli napolje i opet prebijali, usput su nas i vređali. Posle su nas vratili u ćeliju Od prvog dana počela su strahovita mučenja, a najviše su nas prebijali i tukli. Nekada bi ušli u ćelije pa nas udarali ili izvodili ispred ćelije i tu tukli, ali najviše i najteže je bilo kada bi nas izvodili napolje i tamo prebijali. Mene su redovno tri puta svake noći dok sam bio u "Lori" izvodili napolje i prebijali i to su bile sistematske tuče, a mene su ovako prebijali jer sam u vojci bio snajperista. U toku dana nije bilo sistematskih tuča već bi nas tukao ko je, gde i kada stigao. Dovodili su i civile da nas tuku pa su jednom prilikom doveli jednog čoveka kome je sin poginuo i taj me je tukao i za to vreme plakao. Pored tuča mučili su nas i strujom pa su i mene tako, koliko se sećam, tri puta prikačinjali na induktorski telefon tako što bi mi žice vezali za prste, a zatim okrećući ručicu telefona puštali struju. Drugima su žice vezali i za druge delove tela i to za uši, polne organe i na druga mesta. Što se tiče batinjanja mislim da sam tu dobio najteže batine. Terali su nas da satimo trčimo po krugu dok od umora ne popadamo, terali su nas da trčeći po krugu imitiramo avione ili automobile, za to vreme bi nas tukli. Morali smo da imitiramo psa i mačku, pa bi jedan bio pas a drugi mačka. Tako smo morali da se jurimo, pas je morao da se zavlači u jednu kućicu za pse koja je tu bila. Lično ja ovo nisam radio, ali sam video da to čine sa drugima. Ovakva iživljavanja su posmatrali svi koji se tu zateknu, a ne samo osoblje zatvora. Jednom prilikom dok smo tako trčali po krugu jedan od stražara je pucao iz pištolja neposredno iznad nas u zid pa smo mislili da će nas pobiti. Upravnik Tomo Dujić je imao običaj u proseku svaki dan da mi zavlači cev od pištolja u usta i da ga repetira kao da će me ubiti. Pored ovog psihičkog i fizičkog maltretiranja nisu nam davali dovoljno hrane a i vodu su nam uskraćivali jer nismo mogli da pijemo kada smo hteli, a pošto smo trčali po suncu i u uniformama bili smo iscrpljeni i žedni od umora. Za poslednjih dana boravka u "Lori" dali su nam 3-4 konzervice po 50 gr. paštete, ribe i džema i jedan vojnički dvopek što nije bilo dovoljno ni za jedan dan, a kamo li za svih sedam dana. Pre nego što je dolazio Međunarodni crveni krst zastrašivali su nas i naređivali da ne smemo govoriti da smo tučeni i mučeni pa sam, između ostalog, rekao iako sam bio modar po celom telu, da sam povređen jer sam pao".

47) Svedok 67/94-1, zarobljen kao pripadnik TO Trebinje 13. maja 1992. godine, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: U " Lori" su nas uveli u deo za koji sam kasnije saznao da je blok "C" gde se nalaze četiri ćelije, hodnik i NjC, a ulazi se


Strana 396


1990 - 1995

na sporedni ulaz. Tu nas smeštaju u ćelije i tek tada počinje pravo mučenje. Ja više ne znam koliko to traje, ko sve i čime udara, samo znam da traje danima Ulaze u ćeliju i udaraju, biju nogama, šakama, palicama. Sećam se da je najgore bilo kada su nas mučili strujom i to tako što su koristili induktorski telefon tako što bi žice pričvrstili za uši i okretali ručice telefona, a udari struje su bili takvi da sam mislio da ću izludeti. Nekoliko prvih dana nismo ništa dobijali od hrane. Primetio sam kasnije da su svraćali i civili iz grada koji su nas takođe tukli, dolazili su i nekakvi uniformisani i ne znam ko sve nije dolazio. Najviše batina smo primili noću, samo bi se otvorila vrata ćelije i unutra bi ušao neko ili nekoliko njih i divljački bi udarali kuda bi i kako stigli. Nekoliko dana nakon našeg dolaska jedne noći su nas izveli na kupanje, a to je bilo vatrogasnim šmrkom i hladnom vodom iz hidranta pod velikim pritiskom , mlazom vode, što je bilo jako bolno zbog ranijih povreda , nakon čega su nas mokre vraćali u ćeliju. Nema reči da se opišu sva zlostavljanja koja su nama rađena i iživljavanja nad nama. Pored krvničkog batinjanja iživljavali su se pa smo jedan drugog morali da šamaramo međusobno, a ako to ne učinimo dovoljno jako onda je sledila kazna u vidu teških batina. Umesto induktorskog telefona kasnije su uveli ispravljač od 110 V koji bi takođe priključivali, a naređivali su nam da se prilikom udara struje ne smemo ni mrdnuti i ukoliko bi to činili sledile su batine, a udari su bili takvi da bi bacili telo tako da su batile ponovo bile neminovne. Pored ostalog sećam se da su mi naredili da kosim travnjak u krugu koji je bio zapušten, a to su naredili meni jer su pretpostavljali da je bivša JNA minirala okolno zemljište. U slučaju da bi kosom zakačio nešto, konzervu ili nepoznati predmet naređivali bi mi da stanem na to radi provere da li je to mina. Što se tiče hrane nje ispočetka nije nikako bilo da bi nam kasnije davali nešto malo hrane koja je bila vrlo loša. Prvih 15 dana boravka u ovom zatvoru bili smo na ivici života, bez ikakve orijentacije za vreme i mislio sam bez ikakve šanse da ostanemo živi".

48) Svedok 67/94-3, kao pripadnik srpske vojske zarobljen 14. maja 1992. godine iznad Stoca, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " U " Lori" sam smešten u bloku "C" gde sam zatekao svoje drugove iz Trebinja koji su pre mene bili zarobljeni. U ovom bloku od dolaska su mučenja i udaranja bila raznovrsna. Sećam se da je odmah po mom dolasku upravnik Tomo Dujić pitao da li će neko da telefonira pa sam se, ništa ne sumnjajući, prijavio i poveo me je u drugu prostoriju gde sam primetio induktorski telefon. U prvi mah nisam ništa posumljao, ali sam kasnije video da su kablovi telefona slobodni, odnosno da nisu u zidu. Tada mi je Tomo zamotao kablove oko prstiju i počeo da vrti telefon, a strujni udar je bio toliko jak da sam kao oparen odskočio i zbacio žice sa sebe nakon čega me je Tomo počeo tući i naredio mi je da ponovo sednem pa mi je prikopčao telefonske žice za uši i zapretio da se ne smem mrdnuti pa je potom naizmenično vrtio telefon i udarao me nogom u prsa. Obzirom da sam bio novi, tih dana sam primio najviše batina jer svi oni koji su dolazili da tuku tražili su novog, odnosno mene. Tako su prve noći mog boravka došla dva čoveka, mladić i stariji u uniformi i tukli su me dugo sve dok nisam pao s nogu, a kada sam pao onaj stariji mi je počeo skakati po nozi i teže mi je povredio Ovakve tuče i batinjanja su se nastavljali i bili redovni. Tukli su nas službenici zatvora, čuvari, dolazili su civili, žene, njihovi zatvorenici koji su bili u zatvoru zbog nekih prekršaja. Tukli su palicama, električnim palicama, palicama za bezbol. Nagonili su nas da po čitavu noć pevamo ustaške pesme, a čim prestaneš, udaraju te bez milosti. Hranu su nam


Strana 397


1990 - 1995

davali svaki treći dan. Terali su nas da šamaramo jedan drugog pa ako nisu bili zadovoljni jačinom šamara tada bi udarali i onog ko šamara i onog drugog. Terali su nas da nosimo jedan drugug i da ga pri tome udaramo, kupali su nas šmrkovima i to obično u 2-3 sata noću, izvlačili više puta na streljanje i pucali u nas ćorcima, nagonili su nas da se na suvo brijemo žiletima".

49) Svedok 445/94-18, kao rezervni oficir bivše JNA zarobljen 16 juna 1992. godine u Podveležju, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: Po dolaku u "Loru" prvo smo odvedeni u zgradu komande gde su nas postrojili po činovima pa je došao njihov komandant koga smo morali da pozdravimo ustaškim pozdravom. Dok smo tako stajali prošao je jedan njihov i B. R. snažno tresnuo po licu tako da je prokrvario. Posle ovoga mene je upravnik izveo pred vrata zgrade u dvorištu sa jednim pratiocem pa me je kao zagrlio, a ovaj drugi je počeo da me udara karate udarcima. Govorio je na japanskom nazive ovih udaraca i tražio od mene da ih ponovim. Tu su nas uveli u dvorište, skinuli lisice sa ruku, skinuli gole i postrojili uza zid licem prema zidu i tada su počeli da nas tuku pendrecima, bezbol palicama, debelim kablom koji smo mi zvali " petožilac" koji se savijao prilikom udaranja po telu tako da je ostavljao masnice i s jedne i s druge strane. Kako je ko padao od iznemoglosti uza zid, tako je bio odvođen u jedan ćošak gde je stajao induktorksi telefon pa su ga priključivali žicama na taj telefon i okretanjem ručice puštali struju. Kada sam pao i mene su priključili na taj telefon i propuštali struju kroz mene tako da mi se celo telo treslo i bacalo od strujnih udara i odskakalo od tla. Oni su govorili da treba da se javim Mladiću na telefon. Posle ovoga ispolivali su nas, onako umorne i prebijene, vodom iz vatrogasnih šmrkova i zatim su nas ubacili u ćeliju koja je bila 2,5 dž 2,5 m gde smo bili u prvo vreme. Torture su odmah počele, upadali su u ćeliju i tukli nas odreda. Dovodili su i civile da nas tuku i žene pa se dobro sećam kako su me, jednom prilikom, tri žene iz Mostara dobro isprebijale. Izvodili su nas u hodnik pa su nas tamo tukli, a odvodili su nas i u jednu prostoriju koja je bila u nizu sa našom ćelijom, a predviđena je za mučenje pa su nas tamo tukli. Tamo su nas prikačinjali na onaj induktorski telefon, ali i na struju od 220 V gde je bio ispravljač sa regulatorom jačine struje pa su struju čas pojačavali, čas smanjivali i tako nas mučili. Ovo su radili mnogo puta pa sam ja takav strah dobio od struje da kasnije ni u terapijske svrhe nisam dozvolio da me prikače na bilo šta što propušta struju. Ove batine i tuče je bilo toliko da sam jednog dana izbrojao da su 14 puta upadali u našu ćeliju i prebijali nas do besvesti. Morali smo satima da pevamo ustaške pesme, odnosno pesme u kojima su oni hvale i pesme kojima se Srbi vređaju. Izvodili su nas i u dvorište gde su nas terali da satima gazimo legionarskim strojevim korakom koji brzo umara zato što se nejednakom snagom gazi sa obe noge i za to vreme smo morali da pevamo pesme. Više puta su nas izlagali suncu napolju od 10 do 16 časova popodne kada je najjače sunce, a puštali su da teče voda pored nas dok su nas terali da pijemo morsku vodu, tako da nas je žeđ strašno mučila. U ćeliji blizu naše bila su četvorica pilota pa su P.G. terali da nama drži predavanje kako je leteo i kako je oboren pa je on tom prilikom morao da imitira let aviona, a mi smo to morali da ponavljamo pa ko ne bi znao, dobijao bi degeneke. Više puta su nas odvodili da gledamo televiziju i prikazivali su vesti na kojima smo videli Trebinje. kako se ustaše ljube i raduju kao da je Trebinje palo, odnosno da su ga osvojili. Ovo bi nas porazilo i ubijalo u nama ono malo snage što nam je ostalo. Posle izvesnog vremena prikazali bi nam slične scene iz Nevesinja što nas je još više pogađalo i tako za više različitih gradova. Više puta su organizovali fiktivna streljanja pa su


Strana 398


1990 - 1995

nas izvodili napolje, postrojavali i pucali iznad nas. Ovako su mene više puta streljali. Pored ovoga i niza fizičkih i psihičkih tortura mučili su nas glađu i žeđu tako što su nam uskraćivali hranu i vodu što je još više otežavalo naš položaj i ubijalo sve ljudsko u nama. Hijgijena nije bila nikakva, u NjC smo mogli da idemo samo kada nas stražar pusti, oni su nam to često uskraćivali pa se dešavalo da i po dva dana nisu dozvoljavali da idemo u NjC. Ne sećam se tačno datuma, ali mislim da je bilo krajem jula 1992. godine, doživeo sam jedno od najtežih batinjanja gde mi je razbijena leva strana lica i polomljena zigomatična kost, izbijena dva zuba, polomljena donja leva vilica, napukla arkada iznad levog oka. Posle ovoga sam prebačen u bolnicu u Firulama gde su me pregledali, slikali i rekli da mi nije ništa, dali aspirin i da stavljam hladne obloge, ali umesto obloga jedan me je u liftu snažno udario u polni organ. Pred sam polazak iz " Lore" po danu upali su stražari unutra i izveli me u prostoriju za mučenje gde su me tukli tao što su mi rekli da stojim uspravno, da zatvorim oči i dignem ruke uvis, a oni su me sa svih strana udarali što je posebno teško da se podnese jer udarci dolaze iznenada i sa strane odakle se čovek ne nada, a uvek se misli ako bi pogledao bar bi psihički mogao da se pripremi za udarac. Tukli su me dok nisam pao na tlo i izgubio svest jer su me tu i nogama gazili dok sam ležao na podu. Osvestio sam se u ćeliji i osećao jake bolove u predelu desnog grudnog koša. Terali smu me da se zavlačim u kućicu za psa i da izigravam psa, a moj kolega je izigravao mačku i penjao se na tu kućicu pa je on nastojao da me ogrebe, a ja da njega ujedem za ruku. Posle ovoga smo menjali uloge, pa sam ja bio mačka, a on pas. Dodajem da su jednom sve zatvorenike postrojili u dvorište u dve vrste okrenute licem u lice i naterali da se šamaramo sve dok jedan ne padne. Motiv je bio da se udara što jače i da se drug preko puta obori jer su rekli ko ne padne oni će ga sami tući, a ko ostane na nogama on će biti pošteđen. Preko puta mene je bio jedan zidar iz Omiša pa me je on udario svojim ogromnim rukama kao lopatama tako da me je brzo srušio na zemlju, a potom su me tukli stražari. Posle ove tuče oglušio sam se na oba uva" .

50) Svedok 470/95-3, vojnik na odsluženju redovnog vojnog roka u bivšoj JNA u Gabeli, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " U jutarnjim časovima su nas oterali u "Loru" . Odmah su nas smestili u ćelije i to po šestorica u jednoj. Tu je izvršena klasifikacija ko je koje nacionalnosti. Mene to veče niko nije tukao, ali moje drugove jesu. Od kako su nas zarobili do zatvaranja u " Loru" nismo dobili ništa za jelo. Ovde smo zatekli dvojicu zatvorenika Č. i Ž. koji su bili civili. Njega su obukli u uniformu i Ž je morao da govori: Ja sam Ž ilegalno sam se naoružavao, četnički sam vojskovođa, silovao sam žene i decu. Sve je on to morao da kaže i nama i da izrazi kajanje. Posle bi ga vratili u svoju ćeliju. Režim u logoru je bio sledeći: kada bi bio na dužnosti stražar Gudić dolazio je u ćeliju uz psovke " četničku vam majku" i morali smo svi da ustanemo iz kreveta i da podignemo desnu ruku uvis i da glasno viknemo " Za dom, spremni" . Ukoliko to neko ne uradi on je dobijao batine. Stavi rukavice, uzme bezbol palicu ili pendrek i bije po svim delovima tela. Isterivao nas je noću napolje da trčimo u hol zgrada koji je bio ograđen žicom dok ne popadamo, a uz to smo morali da pevamo ustaške pesme.


Strana 399


1990 - 1995

Ubrzo posle našeg dolaska u logor "Lora" dovedena su i četvorica pilota. Oni su najgore prošli. Njih su toliko tukli skoro svakih pet minuta da su bukvalno bili polomljeni. Nisu mogli sami ni da uzimaju hranu pa smo ih mi hranili i donosili im vodu. Najviše ih je tukao zapovednik i stražar Gudić. Gudić ih je u mom prisustvu mučio: vezivao im je i puštao im struju na polne organe i prste ili im na prste zakači žice a u isto vreme daju telefonsku slušalicu kao da se javljamo kući. U tom momentu se sav strese, a stražari se smeju i uživaju. Jednog zarobljenika koji je imao 60 godina terali su na oralni sa seks sa jednim popom koji je takođe bio zatvorenik. Terali su nas da stalno radimo u krugu i van logora. Kopali smo i čistili travnjake i uređivali te njihove kancelarije. Premeštali smo i pakovali njihove magacine sa municijom. Za to vreme dok radimo dolaze i civili da nas biju i pljuju."

51) Svedok 164/95-6, zarobljen kao vojnik rezervista bivše JNA iznad Stolca, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: " U logoru " Lora" u Splitu tukli su me gumenim palicama, palicama za bezbol, debelim spletom kablova, šakama , nogama, gusenim poklopcem od šahta, drvenom gredom 15dž15dž100 cm, zatim smo mučeni poljskim telefonom odnosno indukovanom strujom proizvedenom u ovom telefonu te nekom specijalnom napravom kojom su struju iz gradske mreže transformisali u napon od 100V pa su sa ovom strujom uz pomoć nekih kablova i štipaljki mučili zatvorenike tako što bi im štipaljke obično prikopčavali na uši i pomoću tastera uključivali i isključivli struju i to su bile nezapamćene muke kada se telo grči i trese. Najteže su nas tukli civili koji su se vraćali iz grada u kasnim noćnim satima, a bili su pod uticajem alkohola. dolazili su da nas tuku i pripadnici HVO, HOS, ZNG. U ovom logoru meni su polomili prvo četiri, a posle još jedno rebro, a od snažnih udaraca izglavili su mi i levo rame. U "Lori" smo tučeni više puta dnevno i u svako doba dana i noći. Jednog dana mene su tukli u četrnaest navrata, inače svakoga časa u zatvoru su se mogla čuti zapomaganja zatvorenika. Jednom prilikom posmatao sam kako su zatvoreniku B. D. prikopčali induktorski telefon i vrteli ručicu telefona sve dok mu krv nije udarila na uši, potpukovnika L. i kapetana P. su naterali da popiju litar vode u koju su prethodno razmutili 25 dkg soli, zatim ih skinuli gole, vezali gole, vezali im ruke na leđa i tako ih držali na jakom letnjem suncu od 11-18 časova bez vode, samo su ih povremeno polivali vodom po grudima. Od ovog mučenja potpukovnik je doživeo nervni slom, a obojica su dobili izuzetno jake opekotine po čitavom telu i završili su u bolnici. Sve nas zatvornike su terali da idemo četvoronoške između pojstrojenih gardista i da pri tome imitiramo oglašavanje mačaka, petlova, pasa i drugih životinja a pri tome su nas gardisti udarali nogama i svim onim što im se našlo pri ruci. Ovde je bilo fizičkih maltretiranja koja su vršena nad nama koje neću zaboraviti i psihičkih maltretiranja u cilju ubijanja volje u čoveku tako da smo morali kukurikati, lajati kao psi, hodati raširenih ruku i govoriti "mi smo crne ptice" . U ovom zatvoru nisu nam dozvoljavali da spavamo, terali su nas na razne seksualne izopačenosti, znam da su oficire terali da svoje polne organe stavljaju drugom u usta i to sam i ja morao raditi".

52) Svedok 164/95-2, zarobljen kao dobrovoljac bivše JNA 20. aprila 1992. godine u Šehovini, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " Čim sam posle operacije doveden u zatvor " Lora" šakom u oko i nogom u stomak me je udario Gidić Duško bivši oficir JNA koji je prišao hrvatskoj strani. Posle toga odveli su me u samicu u bloku "C" i tu sam tih dana bio stalno tučen, a nisu mi davali ništa da


Strana 400


1990 - 1995

jedem ni da pijem. Ovde su me tukli čim su stizali, najviše palicama i to bodimice u bubrege, a udarali su me stražari HV, pripadnici HOS koji su, takođe ovde bili zatvoreni jer su nešto pogrešili. Dana 2. maja 1992. godine mene su izveli u krug zatvora gde je bila ekipa Hrvatske televizije i novinari hrvatskih listova. Doneli su plastičnu lutku i plastični nož, a meni su stavili periku - dugu bradu i kosu i šubaru sa kokardom i tražili su od mene da pokažem kako sam klao Muslimane po Fazlagića kuli. Ja sam se pri tome morao predstaviti: " Ja sam J.K. - četnik iz Gacka, a oni su nastavili sa komentarom, koljač iz Gacka i ja pokazujem na koji sam način klao i ubijao Hrvate i Muslimane, a sve je to snimala njihova televizija. Sećam se da sam posle ovoga vraćen u ćeliju u koju su došli Bane, bivši bokser, upravnik Tomo Dujić i Tonči, izveli su me u kupatilo i tukli nogama. šakama, čime su stigli i tako najmanje sat i po, a kada više nisam mogao stajati dvojica su me držala, a treći me udarao palicom po leđima i bubrezima bodimice i sve dok nisam izgubio svest. Otvorili su vodu na mene i tako me ostavili u kupatilu da ležim. Kasnije je došao stražar sa dva zatvorenika i stavio me pod hladan tuš, a zatim su mi obukli mokro odelo i odneli me u ćeliju do ujutro. Posle su me prebacili u drugu ćeliju koja je imala krevet, a ujutru su me odveli u bolnicu gde je snimak pokazao polomljenih 12 rebara. Isti dan sam vraćen iz bolnicie i prebačen u blok "B" , u zajedničku ćeliju. Gudić Ivica je mene tako mučio da je na tetovažu koji sam imao na levoj podlaktici gde je bilo istetovirano" JNA" gorio cigaretom sve dok je nije uništio, a zatim me odveo u kupatilo, vezao lisicama za prozor i drvenom palicom tukao pola sata po čitavom telu tako da sam sav bio modar i u otocima. Posle udaranja on me je naterao da obrišem kupatilo koje je bilo puno moje krvi, a zatim me naterao da popijem tu krvavu i sapunjavu vodu koju sam skupio po podu, takođe mi je nožem rezao prste desne ruke tako da je i danas imam vidljive tragove tog rezanja. Posle ove tučnjave ponovo sam vezan za rešetke u kupatilu gde su me tukli bezbol palicama, pa sam izgubio svest, uključili su hladnu vodu na mene, a drugi zatvorenici su mi pričali da sam tako u vodi ležao sat i po vremena. Inače u zatvoru "Lora" meni i drugim zarobljenicima su stražari i civili koje su puštali u zatvor i pripadnici HOS radili i priređivali najveće muke, udarali su nas pendrecima, drvenim motkama, bezbol palicama, vodenim šmrkovima, zatim su nas držali na jaekom suncu dok ne dobijemo opekotine i sećam se da je sa opekotinama teško stradao potpukovnik J.L., zatim bi nas vezali za rešetke da visimo u ćeliji do 30 minuta, jedni druge smo morali da udaramo. morali smo raditi fiskulturu i do iznemoglosti i pri tome gaziti legionarski korak, morali smo da lajemo i da pevamo ustaške pesme, sećam se da smo pevali " Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana" , zatim " Sarajevo ispod Trebevića, bićeš opet Ante Pavelića" , zatim bi nas gonili da pevamo i naše pesme i govorili su da pevamo četničke pesme. Terali su nas da jedemo svoju kosu i dlake sa brade, meni su jednom otkinuli malo kose i to sam morao pojesti, sećam se da su L.H. iz Nikšića naterali da pojedu svoju bradu koja je bila duga i koju su mu oni obrijali, zarobljenici su morali jesti svoj izmet i piti mokraću, a to sam i ja radio, stražari su nas terali da pijemo vodu iz flaše u kojoj su razni otpaci, satima su meni i drugima flaše i palice gurali u čmar, posebno su bili udarci pendrekom po preponama. Dok bi radili u krugu oni bi nam na glavu nabijali kantu sa smećem, a zatim bi nas terali da udaramo glavom u zid sve jače i jače dok ne izgubimo svest. Terali nas na razne bludne radnje, jedni drugima smo morali da držimo u ustima polni organ, da ližemo zadnjicu, zatim bi nas stražari davili vezivanjem kanapa


Strana 401


1990 - 1995

oko vrata, a posebno teška mučenja su bila sa indukovanom strujom koju su proizvodili poljskom telefonom, a nama bi vezivali žice za uši, nekad za prste, a nekima su vezivali i za polni organ. Terali su nas da se krstimo kao rimokatolici."

53) Svedok 340/94-3, zarobljen kao rezervista bivše JNA 8. aprila 1992. godine, o svom boravku u logoru "Lora" navodi: " Kada smo stigli u Split skinuli su nam lisice i poveze sa očiju, uterali su nas u jedno zajedničko kupatilo gde su nas natereli da se istuširamo i obrijemo. Tu sam se pogledao u ogledalo i prosto nisam mogao da poverujem koliko sam propao, a i moji drugovi su strašno izgledali. Nakon ovoga su nam oduzeli dokumenta i vrednije stvari koje smo imali pri sebi. Posle ovoga su nas smestili u ćelije u bloku " C" , a tu su smeštali one koje su proglasili da su najopasniji, pa su ovde zatvoreninici više i mu čeni. Ja sam bio u prvoj ćeliji. U " Lori" su nas mučili svaki dan neprekidno. Jedno od čestih mučenja je bilo priključivanje na struju pa su tako u više navrata mene i Lj.B. zajedno sa lisicama vezali za neka metalna vrata u hodniku sa rukama vezanim iznad glava za ta vrata a bose noge su bile u vodi na podu hodnika. Zatim su nam vezivali električne provodnike za uši, palčeve nogu, polne organe, pa puštali struju preko induktorskog telefona. Struja je tako delovala na mene da se vilica ukoči, a oči igraju kao klikeri tako da sam imao osećaj da će da iskoče iz glave. Pri tome su nam postavljali pitanja, ali bez obzira koliko sam se trudio da otvorim usta, nisam mogao. Dok je jedan okretao telefon i puštao struju, drugi su me tukli čime su stizali - pesnicama, kablovima, kundacima raznim predmetima. Posle ovoga bi nas naterali da operemo pod svojim košuljama pa da ih ponovo obučemo i tako mokre su nas terali u ćelije. Isti postupak je bio i sa drugima. Postrojavali bi nas u hodnik i terali nas da se podignemo na nožne prste, podignemo ruke u vis, pokrećemo prste ruku kao da nešto beremo govoreći nam da beremo voće, a zatim su nas u tom položaju tukli. Terali su nas da puzimo sve dok ne bi oderali kolena, upadali su u naše ćelije po danu i noći i u ćelijama nas tukli. U zatvoru je postojao poseban režim pa kad bi bilo koji od njih došao svaki zatvorenik je morao da ustane sa podignutom rukom i da pozdravi " Za dom, spremni" . Svaki je morao kada ga pitaju ko je da kaže ime i prezime i da izgovori da je " nelegalno naoružani srpski četnik koji je uhvaćen u hrvatskoj zemlji" . Terali su nas da satima pevamo ustaške pesme neprekidno, a ko nije pevao njega su tukli. Nismo smeli da kažemo da nas je u zatvoru neko tukao nego je svako morao da kaže neki drugi način kako je zadobio povredu, kao na primer da je pao i udario glavom u neki predmet i sl. Pored ovog svakodnevnog batinjanja bilo je i drugih oblika mučenja. ali ja sam bio u lošem stanju da sada ne bih mogao sve detalje da opišem. U " Lori" su nas slabo hranili, a ni higijenu nismo mogli nikako da održavamo. Nuždu smo vršili u NjC, ali nas nisu uvek puštali da idemo u NjC što je zavisilo od stražara" .

54) Svedok 467/94-8, oficir bivše JNA, uhapšen u Mostaru, o svom boravku u logoru "Lora", navodi: " Po dolasku u "Loru" izveli su nas u jedan hodnik i okrenuli smo lice prema zidu. Ruke su bile još vezane. Čekali smo tako jedno vreme stojeći jedan pored drugoga, a zatim se pojavi Dugonjče. Poznao sam ga po glasu jer ga nisam mogao videti. Počeo je nečim da udara F. uz psovke i pretnje. Govorio mu je da će platiti što je kao Musliman u četnicima i što je oženio Srpkinju. Udarajući ga govorio mu je da će mu presesti "srpska p... " . Onda je prešao na mene. Prve udarce sam osetio po laktovima. Osećao sam jake bolove,


Strana 402


1990 - 1995

a čini mi se nije jako udarao. Kasnije sam zaključio da je to bila električna palica. Do tada nisam ni znao šta je to i kakvo dejstvo ima jer nikada nisam imao sukoba sa zakonom. Ruke su postale teške i bez kontrole. Zatim je prešao na šake i prste. kljucao je sitno i često prebirao od ramena do palca. Onda po leđima. Podbijao je ispod rebara i po bubrezima. U jednom momentu sam i video kako u ruci drži tu palicu - bela, kratka, široka kao dlan ruke. Kad je pretražio leđa prešao je na butne mišiće i ispod kolena po listovima. Činilo mi se da pucaju vene i izgubio sam kontrolu. Noge su počele da klecaju. a nisam iz više osećao. Tako me je obrađivao dok se nije umorio i zadovoljio. Povremeno se vraćao i na F. zatim je mene uveo u jednu kancelariju za uzimanje podataka. Ne znam ko je tu sedeo za stolom i nisam mogao videti jer mi je pratilac Ivan rekao da kleknem na kolena i stavim čelo na sto. Podaci su bili veoma šturi, samo me pitao za ime i prezime i da li sam zdrav. Uz to i mesto rođenja. Kad je ovaj zapisao i napomenuo da sam odličnog zdravstvenog stanja pomislio sam da će me upotrebiti za prodaju organa. Već ranije sam čuo da to čine. Tada po leđima osetih palicu. Duga, crna, ona što se koristi za demonstracije. Zamahivao je silovito uz stenjanje kao da cepa drva. Pitao me je koliko imam godina. Onda je počeo da odbrojava od jedan do 34. Ostatak do četrdeset obrazložio je da je jedna od Pavelića, jedna od Artukovića, jedna od Ludviga Pavlovića, jedna od Tuđmana, jedna od Tita, a zadnja od njega lično. Za to vreme je F. pao u hodniku pa je otišao da ga udarcima natera da ustane.Posle te prve splitske lekcije poveo nas je sa još jednim pratiocem u ćeliju.. Išli smo nekud okolo. Usput nas je Ivan nagovarao da trčimo do ograde. To nismo mogli jer su nam mišići otkazivali od električne palice, jedva smo kontrolisali noge i pri hodanju. Izvadio je pištolj i otkrio nameru da bi pucao u nas uz izgovor da smo hteli pobeći kroz ogradu u kojoj je bila oveća rupa. Stigli smo u odjel "C" niz male stepenice, kroz hodnik, ćelija krajnja desno. Drugi pratilac je otvorio vrata. Ćelija je bila prazna. Na vratima Dugonjče poče opet da nas udara, čas jednog, čas drugog, šakama i nogama u stomak. Koristi sve svoje borilačke veštine i ne gleda gde će udariti. Nije se zadovoljio u prijemnoj pa je nastavio ovde ili se malo odmorio od udaranja. Udarao je dok se opet nije zamorio i zadihao. Bela pena mu je navaljivala na usta kao u besnog psa. Isto kao da mu je žao da ode od nas. Mi smo već popadali po podu. Za pozdrav udario nas je još nekoliko puta nogom u stomak i leđa. Bili smo na izdisaju. Napokon nas je ostavio. Izgleda da se nije zasitio pa je otvorio susednu ćeliju i tamo nekoga opet udarao. Nastala je grobna tišina. U jednom ćošku F., a u drugom ja. Gledamo očajnički jedan na drugoga, a niko nikome ne može pomoći, Pokušavamo se podići, ali to ne uspevamo. Uz velike napore napravismo sedeću pozu dugo smo se tužno gledali. Plakali smo bez suza, jecali bez glasa. Nismo dugo razgovarali, a time ni odmorili od batina kada se začuo krekun na vratima. Ušla su četvorica. Iz nekog reda ustali smo i stali mirno. Oni su nam odmah izneli njihova pravila ponašanja, a to su: kada neko uđe u ćeliju treba stati mirno, podignutom rukom pozdraviti sa uzvikom " Za dom, spremni" . Zatim se trebalo predstaviti kao ratni zločinac sa podacima. Posle tih podataka treba se okrenuti u ćošak, podići ruke uvis i raširiti noge. To pravilo je važilo od tog trenutka pa sve dok smo tu bez obzira ko ulazio u ćeliju i koliko puta. Kad smo ovo uvežbali nekoliko puta, onda su oni počeli vežbati udarce. Telo je već bilo toliko izudarano da je košulja vređala. A kako su novi udarci padali po starim ranama osećali smo višestruku bol. Mene su tukla dvojica. a F. druga dvojica. Pljuštale su palice po leđima, po nogama, po stopalima, po rukama i šakama. Kada bi malo skliznuo prema podu oni bi se izdirali i uz udarce naređivali da se uspravim u prvobitni položaj. Video sam da je bolje izdržati kada se ne može. Nismo se dovoljno ni odmorili, a ono opet neko na


Strana 403


1990 - 1995

vratima. Naredba sledi da izađemo vani. Odveli su nas u susednu prostoriju. Bilo je to trpezarija sa jednim stolom U dva tanjira je bilo već usuto nekih špageta i policajci narediše da večeramo. Osećao sam glad, ali vilice ne mogu da žvaću. Vode nema, a gutati ne mogu, telo već gori od temperature. Dok mi ovo jedemo naši čuvari za svaki zalogaj udaraju palicom po leđima, ramenima i glavi. Morali smo pojesti sve. Po završetku večere. F. odvedoše u ćeliju, a jedan policajac mi naredi da sednem na stolicu koja je bila ispred jednog stola. Nešto mi je pripremio iza leđa. Osetio sam da mi veže ruke za stolicu. Zatim mi je nešto svezao za palčeve. Pomislio sam da je to krpa ili najlon pa hoće da mi prži ruke. Drugi policajac je sedeo naspram mene i rekao mi da će me sada njih dvojica ispitivati i da moram sve o sebi pričati od rođenja do tog vremena. Počeo sam sa svojom pričom kad me najedamput prekide peckanje struje. Shvatio sam odmah šta mi je svezao, ali o toj spravi sa poljskim telefonom saznao sam tek nešto kasnije, a mnogo puta isprobao. Što brže okreće ručicu struja je jača, a maksimum je 110 V . Na prvi pogled reklo bi se da nije jaka u odnosu na napon u domaćinstvu gde je trenutni udar, ali ovde te drži onoliko koliko on hoće i ovakav način više razara telo. Ispočetka me povremeno peckalo i činilo mi se da mogu podneti, ali kada je to postalo duže i jače, postalo je nepodnošljivo. Struja prožima telo, oči se kreću, skoro da gubim svest. Glava hoće da prsne i mimo voljnje krik se otme iz usta. A oni ne daju da se galami. Za ućutkivanje je metod: šaka soli u usta. Ne smeš ispljunuti, a gorčinu ne smeš progutati. Nagriza odmah žedno grlo, dovodi do ludila, a kasnije navali krvu na usta. Ispitivali su me tako nekoliko minuta i ponovo vratili u ćeliju. Ova mučenja, batinjanja, "ispitivanja", priključenja na struju su bili svakodnevna za sve vreme boravka u ovom zatvoru" .

55) Svedok 259/96-6, zarobljen 8 aprila 1992. godine u Čapljini, o svom boravku u logoru " Lora" navodi: " Kada je vozilo ušlo u " Loru" u krug logora prilikom izlaska iz vozila dočekalo nas je više njih i odmah su nas počeli tući. To mora da su bili ljudi koji su obučeni u borilačkim veštinama, a zapazio sam preko poveza da pripadaju vojnoj policiji pošto su imali bele opasače. Udarali su nas pesnicama, vrhovima prstiju, sečimice šakom za vrat, odnosno rubom dlana, tako da smo odmah tu prebijeni. Udarci su bili brzi, ali veoma jaki i bolni pa zato i pretpostavljam da su to ljudi koji znaju kako treba da se tuče. Među prvima koji su nas tukli uspeo sam da zapazim jednoga koga su zvali Musa. Nakon ove tuče uveli su nas u jednu prostoriju gde su nam skinuli poveze sa očiju i skinuli nas gole, zatim su nam oduzeli sve vrednije stvari koje smo imali i dokumenta. Meni su oduzeli sat marke " Seiko" koji mi je uspomena na brata, 450 DEM i oko 20 miliona naših dinara, što je bilo 2-3 plate. Kada su mi uzimali marke opsovali su mi srbočetničku majku i neko od njih je rekao: " Gledaj u čemu ga četnici plaćaju". Stvari koje su mi oduzeli stavljali su u svoje džepove i to odmah pred nama. Kad sam ovo video uplašio sam se da neću živ odavde izaći čim uništavaju moja dokumenta. Posle oduzimanja stvari onako gole su nas ubacili u jednu prostoriju gde su nas polivali hladnom vodom govoreći da smo mi "ušljivi četnici" . Nakon polivanja naterali su nas da stanemo ispred zida i da se rukama naslonimo na zid, a zatim su nas udarali bezbol palicama te potom odvukli u ćelije. Mene su prvo odvukli u ćelije u bloku "C" . Od kako sam uhapšen nisam ništa dobio od hrane, a isto tako ni drugi. Ovde su


Strana 404


1990 - 1995

nam dali nešto od nekog jela koje je bilo bljutavo i neukusno i sasvim malo po količini. Slabo su nas sve vreme hranili, a hranu nismo ni dobijali svaki dan. Jedan hleb su nam delili na 20 delova tako da je svako dobijao po jednu šniticu za ceo dan. Od ovakve ishrane bili smo stalno iscrpljeni pa se sećam da sam jednog dana kada me je glad strašno mučila glasno rekao da bih pojeo vojničku čizmu da mi je neko da. To su čula dvojica ustaša koja su prolazili hodnikom, ušli su u ćeliju, sećam se, jedan od njih je bio Anđelko, a drugi ne znam ko i na njihovo pitanje rekao sam da sam tražio da pojedem čizmu jer sam gladan. Oni su otišli i doneli mi četiri šnicle i ceo hleb te su me naterali da to pojedem preteći mi da ako to ne učinim ili ako od hrane dam nešto drugima koji su sa mnom u ćeliji da će me zaklati. Sve ovo sam pojeo, a zatim još jednu veknu hleba. Kako mi je danima bio prazan stomak i kako sam gladovao ova naglo uneta velika količina hrane stvorila mi je tegobe tako da sam se mučio od bolova, a oni su uživali u tome. Vodu smo dobijali retko i to najčešće na svakih 5 ili 7 dana. Davali su nam po jednu plastičnu flašu od 1,5 l vode na nas pet u ćeliji. Pri tome su nam govorili da je voda skupa i da su oni dobri čim nam daju vodu. Malu nuždu smo vršili tako što smo tražili da idemo u NjC pa su nas oni nekada odvodili tako, a nekada nisu tako da smo to obavljali u ćeliji. Dešavalo se da smo zbog nedostatka vode pili i sopstvenu mokraću. Što se tiče velike nužde, tu su nas izvodili do NjC-a međutim, zbog slabe ishrane retko smo imali potrebe za tim. Prvi put sam imao potrebu posle 19 dana i kada su me odveli do NjC zahtevali su da to obavim za minut. Pošto nisam mogao, jeo sam sapun tako da sam tek sutradan imao veliku nuždu. Inače bilo je zatvorenika koji i po 40 dana nisu imali veliku nuždu. Jednom prilikom kada su nas izvodili u šetnju u krug, a to se dešavalo jednom u 7 ili 10 dana jedan od ustaša me je naterao da jedem kore od pomorandži govoreći da mi trebaju vitamini. U "Lori" su nas stalno tukli i prebijali i davali nam degeneke, a to znači teške batine sa bilo kakvim predmetima i po svim delovima tela. Tukli su nas ili u ćelijama ili izvodili napolje ili pojedinačno ili u grupi, a za tuču i mučenje upotrebljavali su razne predmete i sprave. Kada bi se umorili tukući nas onda su nas terali da jedan drugog udaramo tako što su nam naređivali da stanemo jedan preko puta drugog i to obično u dve vrste tako da gledamo jedni drugima u lice. Zatim bi nas primorali da se međusobno udaramo. Ukoliko bi neko slabije udario onda bi oni njega tukli tako da su terali zatvorenike da iz sve snage udaraju svoje drugove. Prinuđivali su nas na protivprirodni blud tako da smo morali jedan drugom da sisamo polne organe. Naročito je bio težak slučaj koji je priređen pravoslavnom svešteniku Z.P. iz Kupresa. Za njega su govorili da je đavo, a ne sveštenik. Jednog dana su ga doveli kod nas u ćeliju i skinuli golog. Zatim su naredili i nama da se skinemo goli pa je on ležao na podu, a mi smo svi jedan preko drugog legli po njemu. Ovo je bilo tako bolno i ponižavajuće. U više navrata su ovog svešenika priključivali na induktorsku struju, a zatim ga terali da klekne na kolena i dovodili mene golog a njega terali da ustima hvata moj polni organ. Terali su ga da grize moj polni organ, a ako to ne bi činio dovoljno snažno, pojačavali bi struju. U takvim situacijama i ja sam bio prikačen na struju i uvek smo padali u nesvest. Ovo je činjeno više puta sa mnom i sa Z., ali to je rađeno i sa drugim zatvorenicima koji su bili u bloku "C" , tako da sam i ja više puta ovako mučen, a ne samo sa Z. Ovo mučenje je vršeno u jednoj pomoćnoj prostoriji čiji je pod bio od betona, a pod su kvasili vodom tako da nas je stuja odmah tresla kada bi ušli u tu prostoriju i kada bi nas vezali tim žicama. Struja je stvarana pomoću induktorskog telefona tako što je ručica okretana. Što se ručica brže okretala, struja je bila jača. Na ovaj način najviše su mučili zatvorenike Anđelko i njegov drug s kojim je stalno bio, a naročito je voleo da čini Toma Dujić. U ovoj vrsti mučenja je naročito


Strana 405


1990 - 1995

uživala žena Tome Dujića. Pored ovoga ona je uživala u tome da pita zatvorenike "hoćeš li p... " , a zatim snažno udarala po polnim organima pošto bi nas naterala da raširimo noge. Jednom prilikom me je izvela napolje iz ćelije i naredila mi da "berem grožđe" . Nisam razumeo šta hoće, a ona mi je podviknula da hvatam maglu. Ni ovo mi nije bilo jasno. Posle toga me je naterala da ispružim ruke uvis i kao da nešto berem, a za to vreme me je ona udarala pendrekom po telu, naročito po rebrima i iza vrata. Koliko se sećam sa njom sam imao tri ovakva kontakta kada me je mučila, a znam da je to radila i sa ostalim zatvorenicima. Meni je jako bila mučna i možda najteža tortura koja se zvala " traženje četnika" . Jednog dana upravnik Tomo Dujić me je izveo iz ćelije i rekao mi da mora da traži četnike - Šešelja i Miloševića jer su ušli u mene. Naredio mi je da legnem, a potom na ruku stavio crvenu rukavicu koja je bila do lakta. Zavukao mi je ruku u čmar i počeo da mi steže unutrašnje organe. Ovako mi je nanosio užasne i neopisive bolove a došlo je i do velikog krvarenja. Ovo je činio dok se nisam onesvestio. Lično je Dujić ovaj postupak ponovio sa mnom više puta i to je najčešće radio u ovoj pomoćnoj prostoriji koja je bila u blizini naše ćelije. Jedno veče oko pola noći Toma Dujić koji je izgleda imao poseban pik prema meni izveo me je iz moje ćelije i odveo u drugu prostoriju. Tamo sam zatekao pet muškaraca koji su bili obučeni u standardne uniforme JNA pa sam zaključio da su to pripadnici JNA. Po govoru sam shvatio da su to Crnogorci. Ovi ljudi su bili toliko izmrcvareni, polomljenih ruku i nogu da je to na mene ostavilo snažan utisak, a ovaj prizor nikaa neću zaboraviti. Svima su bile uši odsečene, koliko se sećam ali mi se čini da je samo jednom od njih ostalo jedno uvo. Oni su bili poređani po podu, neki je bio naslonjen na zid, a neki su bili u poluležećem položaju. Nekima od ovih ljudi bile su oči izvađene, a nekima su preda mnom oči vadili. Sećam se kako je jedan od ovih mučitelja jednom zabio nož u jezik i povukao je nož te mu tako odsekao jezik. Jednom od ovih Crnogoraca nisu izvadili oči tako da je mogao da vidi šta se dešava pa su zatim počeli da kolju jednog po jednog. Klali su ih tako što su ih rukama držali za kosu, a nožem sekli u predelu vrata. Tom prilikom svakom je glava bila odvojena od tela. Ako je neko pokušao da se odbrani, brzo bi bio savladan pošto je mučitelja bilo pet, a oni su svi bili prebijeni i u jako teškom stanju. Na kraju je ostao živ samo onaj kome nisu izvadili oči, jedan od mučitelja je poređao tri noža, jedan pored drugog i rekao mu da bira nož kojim će ga zaklati. Ovaj mučenik kome je bilo dosta muka i poniženja upro je rukom u jedan od noževa. Nisam tačno siguran, ali mislim da je to uradio onaj koji je i zahtevao da bira nož potpuno je pobesneo i više je ličio na zver nego na čoveka i munjevitom brzinom dograbi taj nož i za dellić sekunde prišao je Crnogorcu i jednim zamahom odvojio mu glavu od trupa. Beživotno telo se prevrnulo, a glava je ostala u vazduhu pošto ju je ovaj drugom drukom držao za kosu. Ovo je bio stravičan prizor koji se jedva može opisati dok je ustaša držao glavu, oči zaklanog su otvorene, a takođe i usta i ona su se u takvom stanju otvarala i zatvarala nekoliko puta. Od ovog prizora su se zlikovci uplalšili. Kada je posle izvesnog vremena ovaj što je držao glavu došao k sebi iz sve snage ju je tresnuo od zid da se ona jednostavno rastavila i video se mozak kako treperi. Bio sam u očajnom položaju i sada mi nije jasno kako sam sve ovo mogao da izdržim i podnesem jer sam očekivao da i mene zakolju svakog trenutka. Utom je naišao jedan čovek koji verovatno pripada rukovodećim ljudima koji se očigledno zgrozio ovim prizorom i rekao im da je dosta klanja i zar im nije malo koliko su poklali prethodnu noć. Obratio se meni i pitao me iz koje sam ćelije i naredio im da me tamo odvedu. Ovako sam izbegao sigurnu smrt jer sam sigurno i ja doveden u tu prostoriju da bi me zaklali. Inače, prostorija je bila sva u krvi još kada sam ja došao tako da je sve to sa prizorom koji sam video i sa događajima kojima sam prisustvovao u meni izazvalo jedan strahovito težak utisak. Sve ovo je činio Toma Dujić sa četvoricom ljudi iz zatvorske straže, jedan od njih je Musa.


Strana 406


1990 - 1995

Posle nekoliko dana u toku noći opet su me izveli sa još devet ljudi radi klanja na isto mesto. Te noći ovde nije bio Dujić već Anđelko koji je bio još svirepiji od Dujića kao i njegov drug. Jedno lice koga su zvali "Umetnik" i "Doktor". Od ljudi koji su dovedeni na klanje zapazio sam da je jedan imao odsečeno uvo. Pre samog klanja nisu nas mučili. Klanje su vršili tako što su sa noževima u rukama prilazili žrtvi, neke hvatali za ruke i ramena, a jedan je hvatao žrtvu za kosu jednom rukom, a drugom rukom u kojoj je bio nož odsecao glavu. Ovom prilikom zaklano je osam ljudi. U svakom od ovih slučajeva glava je bila odvojena od tela. Igrom slučaja i ovog puta dolaskom jednog ustaše meni je spašen život. Kada je bio na redu jedan za koga mislim da je iz Kupresa, a inženjer je visoke struje, ušao je jedan ustaša i sprečio dalje klanje govoreći da je bilo dosta za današnji dan. Pošto je bilo skoro jutro trebalo je ukloniti krv i odneti leševe pa zaključujem da je i to bio razlog da se prekine sa klanjem. Da bi nas ponizili u naše ćelije su dovodili svoju mladež i to decu 10-12 godina obučenu u ustaške uniforme okićene šahovnicama. Njima smo morali da ukazujemo počast i da izvikujemo parole kao što su: " Za dom, spremni,za Antu Pavelića". Isto tako smo morali da pevamo ustaške pesme koje smo morali da naučimo u svim logorima kroz koje smo prošli. Pevanje pesama se ponavljalo u velikom broju sllučajeva i u raznim prilikama. U više navrata su noću dovodili srpske devojčice. Po izgledu se videlo da su bile zlostavljane i uplašene. Kad bi ih doveli, nas su postrojavali i pitali ko će sa njima da ima polni odnos. Bilo kako da smo postupili doživljavali smo strašne batine. Ako bi neko rekao da hoće da ima polni odnos sa njima, besomučno su ga tukli kao i onoga ko to nije hteo, a svako je morao da se izjasni o tome. U jednoj takvoj prilici sam dobio dosta batina, ali, čini mi se manje od ostalih jer sam im rekao da imam ćerku koja ima godina kao i ove devojčice, a nisam u mladosti bio ljubimac takvog života. Verovatno su me na neki način prihvatili tako da su me manje tukli nego druge. Drugi put kad sam bio u " Lori" u upravnikovoj kancelariji je montirana električna stolica na koju su nas stavljali da sedimo, vezivali žicom tako što bi jednu žicu metalnom štipaljkom pričvrstili na uvo, kako su meni činili, a nekima su bušili uši i golu žicu provlačili kroz uvo. Drugu bi žicu vezivali za polni organ, a potom uključivali u struju i pomoću jenog dugmeta pojačavali ili smanjivali jačinu struje. Ovo je najviše radio Tomo Dujić i to u pripitom stanju, a možda i nije bio pripit već samo u dobrom raspoloženju jer je uvek pevao ustaške pesme kada je dolazio, a posle toga je sledilo mučenje. Ovo su radili i drugi. Inače je ovu napravu Tomo zvao "SDS" jer je zatvorenika koga je hteo da muči na električnoj stolici pozivao na taj način što je govorio da ga SDS zove na telefon, a zatim bi ga odvodio u svoju kancelariju i tamo mučio. dok je mene stavljao na električnu stolicu i puštao struju, sedeo je za stolom i pio rakiju. Retko je kada ovo sam radio već su sa njim bili i drugi. Kada bi uključio struju čitavo moje telo se treslo i svi damari su mi bili napregnuti, a isto tako i mišići da sam mislio da će mi oči ispasti. I zubi su mi se tresli, a struja je bila uključena sve dok ne padnem u nesvest. Neke zatvorenike su terali da jedu fekalije koje su stavljali u neku kesu. Ovo je doživeo moj brat D. a terali su ga po hodnicima da kupi pikavce i šibice i zatim da ih jede. Njega su terali svaki dan da jede i istucani kamen govoreći da je to vitamin koji mu je potreban. Pored ovoga ostalo mi je u sećanju mučenje dvojice starešina JNA, potpukovnika J. i kapetana P. Njih su prisiljavali da priznaju zločine koje nisu učinili sa namerom da bace ljagu na JNA. Oni su izvođeni pred stroj i pred svima nama


Strana 407


1990 - 1995

priznavali te navodne zločine i da nas vređaju. Mi smo znali da to nije istina" .

V

ZLOČINI GENOCIDA

Ubijanje, teško telesno povređivanje, nanošenje telesnih i duševnih povreda zdravlja ili patnji, odnosno stavljanje pojedinih civila, ranjenika, bolesnika ili ratnih zarobljenika u posebno teške, surove i nečovečne životne uslove, uz sistematsko, kontinuirano izgladnjavanje i dehidriranje, držanje u nehigijenskim životnim uslovima, predstavlja genocid nad pripadnicima srpskog naroda. Sva ova protivpravna postupanja zatvorske odnosno logorske uprave, stražara, čuvara ili policajaca, odnosno pripadnika regularnih vojnih i policijskih snaga Republike Hrvatske koja su ispoljena u logoru za Srbe "Lora" u Splitu za sve vreme trajanja ovog logora, praktično od početka ratnih dejstava na teritoriji Republike Hrvatske 1991. godine pa sve do 1997. godine kada su ovaj logor napustili i zatočenici o čijim izjavama se radi, sadržana su u ovom materijalu prvenstveno kroz iskaze samih žrtava - svedoka očevidaca. No, prema raspoloživim podacima može se zaključiti da u ovom logoru još uvek ima zatvorenih Srba. Sva ova ponašanja hrvatskih vojnih, policijskih i civilnih vlasti u logoru "Lora" preduzeta su u nameri da se pripadnici srpske nacionalnosti i pravoslavne veroispovesti istrebe, uklone sa ovih prostora koji su istorijski više vekova naseljavali i to ne samo sa prostora koji su danas u sastavu Republike Hrvatske već i prostora koji pripadaju Bosni i Hercegovini. U ostvarivanju ovog cilja hrvatske vlasti nisu birale načine, sredstva i metode postupanja već su se surovo, nečovečanski obrušile na žene, starce, civile, ratne zarobljenike bez obzira da li su zdravi, bolesni ranjeni ili povređeni, prenebregavajući pri tome da li se radi o licima koja su državljani Republike Hrvatske ili su iz Bosne i Hercegovine.

6


Strana 408


1990 - 1995

KARAKTER I PRIRODA TELESNIH POVREDA I NARUŠAVANjA ZDRAVLjA KAO POSLEDICA IZVRŠENIH ZLOČINA

O vrsti, karakteru, prirodi i stepenu oštećenja telesnog integriteta i narušavanju telesnog i duševnog zdravlja zarobljenih Srba, civila, ranjenika, bolesnika i ratnih zarobljenika, koje su pretrpeli za vreme boravka u hrvatskom logoru " Lora " u Splitu, a koje su direktno nastupile kao posledica neposredno preduzetih pojedinih oblika radnji ispoljavanja ratnih zločina i zločina genocida govore i nalazi i mišljenja lekara - sudsko medicinskih veštaka. Ovi nalazi praktično potkrepljuju iskaze svedoka žrtava i očevidaca o surovom, nečovečnom i bestijalnom postupanju hrvatskih vojnih, civilnih i policijskih vlasti prema uhvaćenim Srbima. Naravno da je ovo samo jedan i to manji deo materijala sudsko-medicinskih veštačenja telesnog i duševnog zdravlja Srba koji su manje ili više vremena proveli u zarobljeništvu u logoru " Lora". Ali i ovi podaci dovoljno govore o surovosti postupanja logorske uprave i zatvorske straže i uslovima te atmosfere koja je vladala u ovom logoru čije se posledice ogledaju u nanetim telesnim povredama i drugim oblicima narušavanja i ugrožavanja telesnog i duševnog zdravlja žrtava zločina.

1) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-3 govori nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog veštaka T1: " Ustanovljeni ožiljci u temenom predelu, na levom laktu, levom kolenu i na levoj potkolenici u predelu oba skočna zgloba i na levoj strani grudnog koša nastali su na mestu zadobijenih povreda u ovim predelima Na osnovu izgleda ožiljaka i anamnestičkih podataka verovatno su ovi ožiljci nastali na mestu razderina, nanesenih tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju palice, čizma, kundak i dr). Ustanovljeni koštani ožiljci - kalusi na VIII i IDž rebru sa desne stran u istoj liniji nastali su na mestu preloma rebara sa lakom dislokacijom. Ovi prelomi naneseni su najmanje jednokratnim aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, koleno, noga, udarac čizmom, kundakom i dr.), i ovi prelomi sami za sebe predstavljali su u vreme nanošenja tešku telesnu povredu. Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvio se posttraumatski stresni sindrom sa slikom anksiozno depresivno neurotske reakcije".

2) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-4 govori nalaz i


Strana 409


1990 - 1995

mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 2: "Ustanovljeni ožiljci na levoj potkolenici nastali su na mestu zadobijenih povreda u ovim predelima. Na osnovu izgleda ožiljka i anamnestičkih podatka moguće je da su ovi ožiljci nastali na mestu razderina, nanesenih tupinom mehaničkog oruđa (u koje spadaju palica, čizma, kundak i dr.). Ustanovljeni koštani ožiljak - kalus na V metakarpalnoj kosti desne šake nastao je na mestu preloma ove kosti. Ovaj prelom nanesen je najmanje jednokratnim aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, koleno, noga, udarac čizmom, kundakom i dr.) i ovaj prelom sam za sebe procenjeno predstavljao je u vreme nanošenja tešku telesnu povredu. Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvio se u posttraumatski stresni sindrom sa predominantnom depresivnom slikom neurotičkog karaktera".

3) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-5 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 3: "Ustanovljeni zvezdasti ožiljci na čelu i potkolenicama nastali su na mestu zadobijenih povreda u ovim predelima. Na osnovu izgleda ožiljaka i anamnestičkih podataka moguće je da su ovi ožiljci nastali na mestu razderina, nanesenih tupinom mehaničkog oruđa (u koje spadaju palica, čizma, kundak i dr.). Ustanovljeni crtasti brkljasti ožiljak na levoj podlaktici nastao je na mestu povrede, a na osnovu izgleda ožiljka i anamnestičkih podataka - moguće sekotine - nanesene oštricom mehaničkog oruđa. Sadašnjim pregledom je ustanovljena smanjena pokretljivost u levom ramenom zglobu sa otokom iznad levog ramena, posledica je pretrpljene povrede iščašenja levog ramenog zgloba. Ova povreda je mogla nastati uvrtanjem ruke i u vreme nanošenja i sama za sebe procenjeno predstavljala je tešku telesnu povredu. U vreme i po zadobijanju ove povrede oštećeni je mogao trpeti bol veoma jakog intenziteta praćen strahom velikog intenziteta. Na osnovu medicinske dokumentacije i sadašnjim pregledom ustanovljenih nedostaka gore levo II, III, VI i VII, gore desno II, III, IV, V i VI zuba kao i V zuba dole levo može se zaključiti da su ovi zubi "rasklimatani" dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa zbog čega su morali biti izvađeni. Ustanovljeni koštani ožiljci - kalusi na V i VI rebru sa desne strane u lopatičnoj liniji nastali su na mestu preloma ovih rebara bez dislokacije. Ovi prelomi naneseni su najmanje jednokratnim aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, koleno, noga, udarac čizmom, kundakom i dr.) i ovi prelomi sami za sebe procenjeno predstavljali su u vreme nanošenja laku telesnu povredu. Ustanovljeni koštani ožiljak - kalus na VII rebru sa desne strane u visini zadnje pazušne linije nastao je na mestu preloma ovog rebra, bez dislokacije. Ovaj prelom nanesen je najmanje jednokratnim aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, koleno, noga, udarac čizmom, kundakom i dr.) i ovaj prelom sam za sebe procenjeno predstavljao je u vreme


Strana 410


1990 - 1995

nanošenja laku telesnu povredu. Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvio se posttraumatski stresni sindrom sa slikom depresivne reakcije neurotičnog tipa".

4) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-6 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 4: "Ustanovljeni ožiljci na leđima nastali su na mestu zadobijenih povreda u ovim predelima. Na osnovu izgleda ožiljaka i anamnestičkih podataka moguće je da su ovi ožiljci nastali na mestu razderina nanesenih tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju palica, čizma, kundak i dr.). Ustanovljeni poprečni ožiljak u korenu leve šake sa naddlanene strane nastao je na mestu zadobijene povrede. Na osnovu lokalizacije, izgleda ožiljka kao i anamnestičkih podataka moguće je da je ovaj ožiljak nastao na mestu "usecanja" lisica u kožu".

5) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-13 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 11: "Sadašnjim pregledom ustanovljeni koštani ožiljak u predelu prednjeg zida tela leve gornjovilične kosti praćen izbočenjem mekog tkiva leve polovine lica nastao je na mestu preloma gornjovilične kosti nanesenog direktnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju kundak, palica, pesnica, noga i dr.). Ovaj prelom predstavljao je u vreme nanošenja i sam za sebe procenjeno tešku telesnu povredu, a po njegovom zadobijanju oštećeni je morao trpeti bolove jakog intenziteta praćene strahom velikog intenziteta. Ustanovljeni ožiljak u predelu leve obrve nastao je na mestu povrede. Na osnovu izgleda ožiljka i anamnestičkih podataka verovatno je da je isti nastao na mestu zadobijene razderine nanete tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, noga, čizma, palica i dr.). Na osnovu medicinske dokumentacije proizilazi da je oštećeni zadobio prelome VI, VIII i DžI rebra sa desne strane. Ovi prelomi naneseni su tupinom mehaničkog oruđa. Ustanovljeni brojni mali ožiljci na koži desne potkolenice raspoređeni na ukupnoj površini oko 15 h 5 cm svojim karakteristikama ukazuju da su nastali najverovatnije na mestu zadobijenih razderina, ove razderine nastale su višekratnim direktnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa male površine. Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvio se posttraumatski stresni sindrom sa slikom anksiozno-depresivnog reagovanja neurotičnog tipa".


Strana 411


1990 - 1995

6) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-15 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 13: "Ustanovljeni ožiljci na koži desne nadlaktice na osnovu izgleda i svojih karakteristika i anamnestičkih podataka ukazuju da su mogli da nastanu na mestu ulazne i izlazne rane nanesene projektilom ispaljenim iz ručnog vatrenog oružja. Ova povreda za sebe sama u vreme nanošenja predstavljala je tešku telesnu povredu. Ustanovljeni ožiljak na koži leve nadlaktice na osnovu izgleda i svojih karakteristika i anamnestičkih podataka ukazuje da je mogao da nastane na mestu ulazne rane nanesene projektilom ispaljenim iz ručnog vatrenog oružja. Ova povreda sama za sebe u vreme nanošenja predstavljala je tešku telesnu povredu. Ustanovljeni ožiljak na dlanu desne šake nastao je na mestu povrede, a na osnovu svojih karakteristika i anamnestičkih podataka mogao je da nastane tangencijalnim delovanjem oštrice mehaničkog oruđa. Ustanovljeni ožiljci na koži levog preponskog, potpreponskog i kuknog predela nastali su na mestu ulaznih rana ustrelina nanesenih dramlijama sačmenog snopa ispaljenim iz ručnog vatrenog oružja iz blizine, a što potvrđuje i raspored dramlija u mekom tkivu ovog predela vidljiv na učinjenom rentgenskom snimku. U vreme nanošenja ova ustrelina je predstavljala tešku i po životu opasnu telesnu povredu. Poluzgrčenost IV i V prsta leve i desne šake sa nemogućnošću aktivnih i pasivnih pokreta istih predstavlja direktnu posledicu zadobijenih ustrelina u predelu obe nadlaktice (gde su sadašnjim pregledom ustanovljeni ožiljci kože), ali se ne može isključiti da je ovo delom i posledica zadobijenih povreda nastalih direktnim delovanjem tupine mehaničkog oruđa - udarom u predeo prstiju šaka. Zbog nastalih posledica u vidu zgrčenosti prstiju na šakama i brojnih velikih i nepravilnih ožiljaka po telu, postoji unakaženje. Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvio se posttraumatski stresni sindrom sa slikom anksiozno- depresivnog reagovanja i suicidalnim razmišljanjima."

7) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-16 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 14: "Ustanovljeni koštani ožiljci - kalusi na VII i VIII rebru sa desne strane u istoj liniji nastali su na mestu preloma ovih rebara sa lakom dislokacijom. Ovi prelomi naneseni su najmanje jednokratnim aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, koleno, noga, udarac čizmom, kundakom i dr.) i ovi prelomi sami za sebe procenjeno predstavljali su u vreme nanošenja tešku telesnu povredu. Ustanovljeni koštani ožiljci - kalusi na VII i VIII rebru sa leve strane u istoj liniji nastali su na mestu preloma ovih rebara, sa lakom dislokacijom. Ovi prelomi naneseni su najmanje jednokratnim aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, koleno, noga, udarac čizmom,


Strana 412


1990 - 1995

kundakom i dr.) i ovi prelom sami za sebe procenjeno predstavljali su u vreme nanošenja tešku telesnu povredu. Ustanovljeni ožiljci na glavi i u predelu desne potkolenice nastali su na mestu zadobijenih povreda, a na osnovu izgleda ožiljaka i anamnestičkih podataka moguće je da su nastali na mestu razderina nanesenih tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju čizma, palica, kundak i dr.)."

8) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-17 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 15: "Ustanovljeni ožiljci u predelu desne potkolenice nastali su na mestu zadobijenih povreda, a na osnovu izgleda ožiljka i anamnestičkih podataka moguće je da su nastali na mestu razderina, nanesenih tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju kundak, palica, gaženje čizmom i dr.). Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvilo se reaktivno depresivno reagovanje."

9) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-18 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 16: "Ustanovljeni ožiljak na glavi nastao je na mestu zadobijene povrede, a na osnovu izgleda ožiljka i anamnestičkih podataka moguće je da je nastao na mestu razderine nanesene tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju čizma, kundak, palica i dr.). Ustanovljeni ožiljci u predelu desnog skočnog zgloba sa istanjenom i perutavom kožom oko njih nastali su na mestu površinastih rana, a na osnovu izgleda ovih ožiljaka i anamnestičkih podataka moguće je da su ove površinaste rane nastale dugotrajnim nošenjem duboke obuće - čizama bez čarapa ("na golu kožu"). Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvio se posttraumatski stresni sindrom sa slikom anksiozno-depresivnog reagovanja i paranoidnim interpretacijama. Epi symptomatica suspecta per anamnestica."

10) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-19 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 17: "Kao posledica preživljene traume i boravka u zarobljeništvu razvilo se psihosomatsko reaktivno stanje".

11) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-20 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 18: "Ustanovljeni ožiljci na prstima obeju šaka, desnoj podlaktici i levoj nadkolenici


Strana 413


1990 - 1995

nastali su na mestu zadobijenih povreda, a na osnovu izgleda ožiljaka i anamnestičkih podataka moguće je da su nastali na mestu sekotina nanesenih oštricom mehaničkog oruđa (u koje spadaju nož, bajonet, kama i dr.). Ustanovljeni ožiljci na levoj nozi nastali su na mestu zadobijenih povreda a na osnovu izgleda ožiljka i anamnestičkih podataka moguće je da su nastali na mestu razderina nanesenih tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju čizma, kundak, palica i dr.). Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvio se posttraumatski stresni sindrom sa slikom anksiozno-depresivnog reagovanja."

12) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-22 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 20: "Ustanovljeni ožiljak na levoj bubnoj opni nastao je na mestu njenog rascepa nanesenog aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa široke površine u predeo leve ušne školjke. Ova povreda na osnovu svojih karakteristika verovatno je naneta udarcem šake u predeo leve ušne školjke. Rascep bubne opne predstavljao je u vreme nanošenja i sam za sebe procenjeno tešku telesnu povredu koja je za sobom ostavila trajnu posledicu u vidu umanjenja sluha. Ustanovljeni ožiljci na gornjoj usni i desnom jagodičnom predelu nastali su na mestu zadobijenih povreda, a na osnovu izgleda ožiljaka i anamnestičkih podataka verovatno je da su nastali na mestu razderina nanesenih tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju čizma, kundak, palica i dr.). Ustanovljeni koštani ožiljci - kalusi na VII i VIII rebru sa desne strane u istoj liniji nastali su na mestu preloma ovih rebara sa istom lakom dislokacijom. Ovi prelomi naneseni su najmanje jednokratnim aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, koleno, noga, udarac čizmom, kundakom i dr.) i ovi prelomi sami za sebe procenjeno predstavljali su u vreme nanošenja tešku telesnu povredu. Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvio se posttraumatski sindrom sa slikom depresivnog reagovanja."

13) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 445/94-24 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka T 22: "Karakteristike ustanovljenog ožiljka u desnom preponskom predelu uz nedostatak desnog testisa u mošnicama i desnoj semenoj vrpci ukazuju da je desni testis uklonjen operativnim putem, a na osnovu izgleda i karakteristika samog ožiljka kao i anamnestičkih podataka može se prihvatiti da je ova operacija izvršena na oko dve godine pre učinjenog pregleda. Na osnovu izvršenog pregleda i ustanovljenog nalaza, životnog doba oštećenog kao i anamnestičkih podataka verovatno je da je operativno uklanjanje testisa bilo indikovano prethodnom teškom povredom ovog testisa. S obzirom na odsustvo promena na koži mošnica u vidu ožiljaka može se zaključiti da je do povrede testisa onda došlo direktnim delovanjem tupine jako zamahnutog


Strana 414


1990 - 1995

mehaničkog oruđa ("gaženje cokulama", "šutiranje nogom"). Teška povreda testisa zbog koje se potom vrši njegovo operativno uklanjanje "semikastracija" u vreme zadobijanja izaziva izuzetno jak bol koji može dovesti do neurogenog šoka i gubitka svesti. Zbog toga se ovako teška povreda testisa kvalifikuje kao teška i po život opasna telesna povreda. Ustanovljeni ožiljci na potkolenicama nastali su na mestu zadobijenih povreda, a na osnovu izgleda ožiljaka i anamnestičkih podataka moguće je da su nastali na mestu razderina nanetih tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju gaženje i šutiranje čizmom, udaranje kundakom, palicom i dr.). Ustanovljeni koštani ožiljci - kalusi na III, IV, V, VI i VII rebru sa desne strane u istoj liniji nastali su na mestu preloma ovih rebara bez dislokacije. Ovi prelomi naneseni su najmanje jednokratnim delovanjem tupine zamahnutog mehaničkog oruđa široke površine (u koje spadaju noga, udarac čizmom, kundakom i sl.) i ovi prelomi sami za sebe procenjeno predstavljali su u vreme nanošenja tešku telesnu povredu. Ustanovljeni koštani ožiljci - kalusi na V i VI rebru sa desne strane u istoj liniji nastali su na mestu preloma ovih rebara bez dislokacije. Ovi prelomi naneseni su najmanje jednokratnim aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, noga, udarac čizmom, kundakom i dr.) i ovi prelomi sami za sebe procenjeno predstavljali su u vreme nanošenja laku telesnu povredu. Ustanovljeni koštani ožiljci - kalusi na VI i VII rebru sa leve strane u istoj liniji nastali su na mestu preloma ovih rebara sa znatnom dislokacijom. Ovi prelomi naneseni su najmanje jednokratnim aktivnim dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju pesnica, koleno, noga, udarac čizmom, kundakom i sl.) i ovi prelomi sami za sebe procenjeno predstavljali su u vreme nanošenja tešku telesnu povredu. Kao posledica doživljene traume za vreme provedeno u zarobljeništvu razvio se posttraumatski stresni poremećaj sa anksiozno-depresivnim reagovanjem i suicidalnim razmišljanjima."

14) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 55/95-15 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka MO 9: "Ustanovljeni ožiljci na levom lopatičnom i slabinskom predelu nastali su na mestu zadobijenih povreda u ovim predelima. Na osnovu izgleda ovih ožiljaka i anamnestičkih podataka verovatno su ovi ožiljci nastali na mestima zadobijenih razderina nanesenih tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa u koje spadaju noga, palica, kundak, čizma i dr."

15) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka MO 17: "Ustanovljeni ožiljci na desnom temenom i međulopatičnom predelu, na levom ramenu, levoj nadlaktici, desnom kolenu i desnoj nadkolenici nastali su na


Strana 415


1990 - 1995

mestima zadobijenih povreda u ovim predelima. Na osnovu izgleda ovih ožiljaka, rentgenskog nalaza, nalaza pri sadašnjem pregledu kao i anamnestičkih podataka najverovatnije da su ovi ožiljci nastali na mestima dejstva delova eksplozivnog rasprskavajućeg sredstva - gelerima. Sve ove povrede skupa procenjene u vreme nanošenja predstavljale su tešku telesnu povredu opasnu po život. Kao direktna posledica pretrpljenih povreda ostala je potpuna nepokretljivost iz leve ruke u levom ramenom zglobu uz atrofiju mišića leve ruke i znake traumatskog oštećenja brahijalnog pleksusa, a što je sve skupa dovelo do unakaženja i umanjenja opšte životne i radne sposobnosti u znatnom stepenu. Ustanovljeni ožiljak na čelu nastao je na mestu zadobijene povrede u ovom predelu, a na osnovu izgleda ožiljka i anamnestičkih podataka verovatno na mestu zadobijene razderine nanesene tupinom zamahnutog mehaničkog oruđa (u koje spadaju noga, palica, kundak, čizma i dr.)."

16) O stepenu, prirodi i karakteru povrede svedoka 259/94-3 govori nalaz i mišljenje sudsko medicinskog veštaka: "Svi ožiljci na telu su rezultat zarašćivanja na koži nastalih dejstvom zamahnutog mehaničkog oruđa čije se vreme nastajanja ne može sa sigurnošću ustanoviti tako da su mogla ceneći okolnosti slučaja nastati i u periodu od 8.4. do 14.8.1992. godine. Prema obliku, promerima i lokalizaciji ožiljci na glavi, odnosno rane na glavi najverovatnije su nastale dejstvom tupine mehaničkog oruđa (prskotina kože), na desnoj strani grudi šiljkom mehaničkog oruđa (ubodina) i oštrice mehaničkog oruđa (sekotina), na desnoj potkolenici najverovatnije tupinom mehaničkog oruđa (razderina) i na dlanu leve šake dejstvom većeg broja šiljaka mehaničkog oruđa (ubodine). Sve rane iz kojih su nastali gore navedeni ožiljci kako pojedinačno tako i zbirno predstavljaju laku telesnu povredu. Prelomi rebara leve strane grudnog koša (6-8) nastali su dejstvom tupine mehaničkog oruđa i predstavljaju tešku telesnu povredu u momentu nastajanja, a prelomi rebara (6-9) sa deformitetom zida desne strane grudnog koša i izlivom krvi u grudnu duplju nastali su dejstvom tupine mehaničkog oruđa i predstavljaju tešku telesnu povredu opasnu po život u momentu nastajanja. Nagnječine tela i obe šake sa deformitetom levog ručja nastale su dejstvom tupine mehaničkog oruđa i predstavljaju zbirno laku telesnu povredu isto kao i prelomi I i II zuba gore desno. Na osnovu nalaza i mišljenja lekara lečioca i psihologa sve povrede konstatovane na telu oštećenog u okolnosti u kojima su nastale ostavile su trajne posledice kako u psihičkoj (depresija, autodestruktivne tendencije, psihomotorna inhibiranost, gubitak samopoštovanja, emotivna labilnost, otežano socijalno prilagođavanje i dr.) tako i u neurološkoj sferi (oštećenje perifernih živaca ruku i nogu, parestezije i jaki bolovi po celom telu, slabost distalnih mišića ruku i nogu i dr.). "


Strana 416


1990 - 1995

7

UČINIOCI IZVRŠENIH ZLOČINA

Sve genocidne zločine u logoru "Lora" u Splitu izvršili su ili su naredili njihovo izvršenje pripadnici vojnih, policijskih i civilnih vlasti Republike Hrvatske. O tome postoje nepobitni dokazi - iskazi samih logoraša (zatvorenika) - očevidaca i žrtava koji su sami bili izloženi pojedinim ili grupnim radnjama genocidnih zločina. Spisak naredbodavaca, upravnika logora, njihovih pomoćnika, neposrednih izvršilaca pojedinih zlodela u liku zatvorskih stražara, vojnih policajaca i dr. naveden u ovom materijalu nije definitivan niti konačan. Naime, odgovornost za zločine koji su u logoru "Lora" u periodu 1991. do 1997. godine izvršeni nad Srbima, samo zato što su pripadnici srpske nacionalnosti i što su pravoslavne veroispovesti ne sme da bude svedena samo na neposredne izvršioce. Bio bi to veliki i gotovo neoprostiv greh prema svim žrtvama koje su umrle ili povređene usled primene nečuvenog terora prema njima za vreme boravka u ovom logoru. Utvrđivanje identiteta izvršilaca i nalogodavaca ovih zločina u logoru "Lora" izvršeno je na osnovu svedočenja samih žrtava - logoraša.

7.1. NAREDBODAVAC

1. MATE LAUŠIĆ iz Zagreba, ul. Trg Kralja Petra Krešimira br. 1, komandant vojne policije Republike Hrvatske u čijoj je nadležnosti bio i vojni logor "Lora" u Splitu

7.2. UPRAVNICI LOGORA


Strana 417


1990 - 1995

1. BOŠKO IVICA, koji je izdavao naređenja da se vrše i neposredno vršio pojedine zločine. O tome svedoči iskaz svedoka: 1) Svedok 507/97-2, boravio je u logoru "Lora" od sredine maja 1995. godine do 30.8.1996. godine i u martu i aprilu 1997. godine navodi: "Komandir zatvora "Lora" bio je Ivica Boško, koji je učestvovao u svim našim maltretiranjima u kojima su se isticali i stražari Nikša Grujo, Tadija, Bobanj i Vanja čija prezimena nisam zapamtio."

2. BUZOV MIROSLAV, koji je izdavao naređenja i neposredno učestvovao u vršenju pojedinih zločina. O tome svedoči iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-8 navodi: "U junu 1995. godine posle ručka stražar Robert Bjelokapić izveo je jednu grupu nas zarobljenika i odveo nas u deo kruga zatvora gde je bio neki ispucali beton i naredio da kopamo zemlju ispod tog betona. Rekao nam je da su tu kosti naših, da ćemo ih videti i da ćemo i mi isto tako proći. Mi smo kopali, a on nas je neprestano tukao. U jednom momentu naišao je upravnik Buzov, naredio da prekinemo taj posao i da nikome ništa ne smemo da pričamo. Kasnije su na tom mestu sazidali roštilj."

3. DUJIĆ TOMO, zvani "CRNI", iz Vukovara, izdavao je naređenja i neposredno učestvovao u vršenju ratnih zločina. O tome govore iskazi svedoka: 1) Svedok 333/96-7, boravio je u logoru "Lora" od 14. maja 1995. do 2. aprila 1996. godine, navodi: "Najviše su nas tukli Tadija Bokanović i Grujica Nikša, pripadnici antiterorističke vojne policije, Tomo Dujić, bivši upravnik zatvora "Lora". 2) Svedok 315/96-2, navodi: "U mučenju su posebno prednjačili Mladen Tolušić, Saša Vidović, Rešid Hodžić, Slavko, čije prezime ne znam, Tonči Vrgić, Tomo Dujić, koji je bio upravnik "Lore", Mirko Galić, komandir 72. bojne, kao i drugi čijih imena ne mogu da se setim." 3) Svedok 15/93, pre rata oficir JNA, navodi: "Upravnik logora Tomo Dujić me je tukao bejzbol palicom, a tukli su me i stražari koji su nosili crne maske preko lica." 4) Svedok 485/95, boravio je u logoru "Lora" od 10. aprila do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Svakodnevno sam vođen na ispitivanja i mučenja. Najviše su me mučili Dujić Tomo, Livaja Ivica, Šolić, Giljanović i neki Bane, bivši bokser, negde iz Slavonije."


Strana 418


1990 - 1995

5) Svedok 181/95-2, u logoru "Lora" boravio je od 19. aprila do 11. avgusta 1992. godine, navodi: "Odmah po dolasku u ovaj logor u moju ćeliju su ušli upravnik Tomo Dujić i Nikša Zaninović, prethodni upravnik koji mi je rekao da ako ikada budem živ izašao iz zatvora da ću biti kao biljka u kolicima. Odmah su počeli da me tuku čime su stigli: rukama, nogama, drškama od pištolja i kundacima automata. Tomo Dujić mi je stavio u usta cev od pištolja i pretio da će me ubiti. Naterali bi zatvorenike da se okrenu prema zidu, da na zid stave ruke iznad glave, a noge odmaknu od zida tako da nam telo ostane u kosom položaju, a onda bi nas udarali po bubrezima i slabinama. Ovo je najčešće radio Dujić. Tukli su nas i po stomaku i grudnom košu. Upravnik Tomo Dujić je bio inicijator i izvršilac mnogih iživljavanja i mučenja zatvorenika. On je najčešće primenjivao mučenje strujom. Ja sam četiri puta podvrgavan ovom mučenju. Ono se sastojalo u tome što bi me izvodili iz ćelije i vezanih očiju dovodili u Dujićevu kancelariju. Tamo bi me vezali lisicama za stolicu, a onda bi mi Dujić na ušne školjke stavljao elektrode i pomoću nekog transformatora bi uključivao struju visokog napona tako da sam imao osećaj da me neko seče testerom." 6) Svedok 182/95-2 boravio je u logoru "Lora" od 26. aprila do 2. maja i od 20. maja do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Upravnik logora je bio Tomo Dujić, a zamenik Vrkić Tonči. Upravnik je bio glavni inicijator iživljavanja nad zatvorenicima i lično je učestvovao u torturi nad zatvorenicima. Mene je nekoliko puta tukao, a najgore batine od njega sam dobio posle delegacije Međunarodnog Crvenog krsta kojoj sam se požalio da sam u zatvoru tučen." 7) Svedok 483/95-2, navodi: "Mučili su nas upravnik logora Tomo i njegova supruga. Mučenja su bila sprovođena prema svim zatvorenicima. Bilo je i slučajeva lažnih streljanja. Postrojili bi logoraše uza zid pa bi u njih uperili prazan pištolj. U tome je posebno prednjačio upravnik logora Tomo Dujić, stražar Gudić, policajac Giljo, zastavnik Mehić i kapetan Gidić." 8) Svedok 488/95-2, koji je u logoru "Lora" boravio od 13. aprila do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Upravnik logora bio je Tomo Dujić i on je tukao zatvorenike gumenom palicom i pendrekom. Njegov zamenik Tonči Vrgić bio je još gori od njega." 9) Svedok 445/94-42, navodi: "Od osoblja zatvora znam da se Tomo Dujić, star oko 30 godina ili možda i mlađi upravnik logora za koga se pričalo da se borio u Vukovaru i da je među poslednjima izašao, isticao što je nas zatvorenike tukao i mučio sa strujom sa induktorskim telefonom." 10) Svedok 67/94-3, navodi: "U mučenju su se posebno isticali upravnik Tomo Dujić, Grančić Frane, Vrkić Tonči, zamenik upravnika, nekakav Dožder koji je takođe radio u upravi."


Strana 419


1990 - 1995

11) Svedok 340/94-3, navodi: "U "Lori" nas je najviše mučio Toma, za koga znam da je bio neki šef, star između 30 i 40 godina, visok, crnomanjast, druge podatke ne znam, on je mene stavljao na struju i više puta tukao kao i ostale zatvorenike." 12) Svedok 164/95-2, navodi: "Sećam se da sam posle ovoga vraćen u ćeliju u koju su došli Bane, policajac HV, inače bivši bokser iz Lištice, Dujić Tomo, upravnik logora i Giljanović Tonči, policajac HV. Oni su me izveli u kupatilo i tukli me nogama, šakama, čime su stizali i tako najmanje sat i po, a kada više nisam mogao stajati dvojica su me držala, a treći me je udarao palicom po leđima i bubrezima bodimice i sve tako dok nisam izgubio svest. Otvorili su vodu na mene i tako me ostavili u kupatilu da ležim. Mene je najviše tukao upravnik Dujić Tomo i stražar Gudić Ivica iz Splita. Dok sam se nalazio u logoru "Lora" u Splitu sećam se da su stražari ubili jednog zarobljenika koji je pokušao pobeći, u stvari ovaj čovek je bio ranjen i tako ranjena su ga tukli. Ja sam video Dujić Tomu kako skače po ovom zarobljeniku koji je kasnije umro." 13) Svedok 445/94-32, navodi: "Više puta su mene izvodili samog i prebijali, a uvek je to radio upravnik Tomo Dujić, a sa njim je uvek bio neko od stražara. Jednom prilikom je Toma Dujić našao neki polomljeni kramp i gvozdenim delom krampa me je udario po čelu, a od te povrede i danas se jasno vidi ožiljak na mom čelu" 14) Svedok 445/94-17, navodi: "Dok sam bio u ćeliji svaki dan su dolazili kod mene pored ostalih i Tomo Dujić, nizak, mršav, crn "kao Ciganin", suvonjavog lica, nije bio stariji od 25 godina, upravnik zatvora. Oni su me besomučno tukli svaki dan. Udarali su me čizmama, palicama, bejzbol palicama, a udarci čizmama su bili najgori tako da sam tada bio potpuno prebijen, a dlanovi su bili potpuno naduveni, prsti ukočeni, a stopala naduvena, izubijani prsti, a po celom telu sam bio izudaran. U ovom periodu mi je slomljeno više rebara." 15) Svedok 445/94-28, navodi: "Odmah nakon toga odveli su me u jednu prostoriju i to upravnik Tomo iz Vukovara, visok, crn, dosta mršav, a sa njim je bio još jedan stražar koji nije imao zube. Tu sam video N.P. koji je stajao vezanih očiju pa su mi ona dvojica rekla da mu odvežem povez sa očiju, a kada sam to počeo da činim, onda su počeli da me tuku nogama, rukama, pendrecima i svime čime su stigli tako da sam više puta padao u nesvest, pa su me kvasili po nogama da me povrate, a najviše su udarali po prsima i nogama. Nakon prebijanja morali smo da trčimo u krug pa su nas za to vreme tukli, a terali su nas i da pevamo ustaške pesme, a ko pogreši dobijao je batine." 16) Svedok 445/94-27, navodi: "Po dolasku u "Loru" odmah su nas postrojili uza zid sa licem prema zidu i rukama iznad glave i sistematski su nas sve prebili. Ovom prilikom tu je bio upravnik zatvora Toma, stražar Anđelko, Gudić Ante i još neki. Posle batina su nas sve pretresli. Mene su odmah odatle odveli u jednu prostoriju, tu je bio jedan


Strana 420


1990 - 1995

mlad momak i ovaj crni (Toma) pa su me priključili na induktorski telefon i propuštali struju kroz mene, a žice su mi vezivali za ruke, uši i nos. Dok sam se grčio od bolova i dok me je struja tresla oni su mi gurali pištolj u usta i pretili da će me ubiti. Prilikom guranja pištolja u usta slomili su mi kutnjak sa desne strane u gornjoj vilici." 17) Svedok 445/94-26, navodi: "Ovde su uvek bili prisutni batinanju upravnik Tomo, stražar Ante. Pored njih i drugih stražara, oni su dovodili i civile gde su nas i oni tukli. Dobro se sećam jedne ženske koja je rekla da trenira džudo pa nas je ona zajedno sa upravnikom Tomom i stražarom Antom tukla. Tom prilikom su me naterali da sa kanapom za čišćenje puške vežem I. oko vrata pa je on morao da se popne na stolicu kao da će izmaći stolicu i da se tako obesi pošto sam ja morao da drugi kraj kanapa vežem za rešetke od prozora ćelije. Kada sam ovo uradio napali su me da sam hteo da obesim svoga druga pa je on posle toga sišao sa stolice, skinuli su mu burmu sa ruke i bacili, a on je morao četvoronoške da ide i da traži burmu. Jednom prilikom, ne sećam se datuma, oko 23 časa, Tomo upravnik izveo me je u hodnik i tražio da kažem da li je I.Đ. vodnik, a ja to nisam hteo da mu kažem pa me je on prebio bejbol palicom i tom prilikom mi je zadao 37 udaraca. Posle toga doveo je Č.S. mog druga koji je bio isto zatvoren pa mu je naredio da me tuče što je ovaj morao da čini, a i jedan i drugi su me snažno tukli pa sam posle svakog udarca padao na zemlju. Ovom prilikom prebijen je i I.Đ. i N.P. koji je bio toliko prebijen da su ga u nesvesnom stanju ubacili u ćeliju. Iste noći posle ovoga Tomo i Ante su me izveli iz ćelije iz kruga zatvora i rekli da će da me bace u more, ali to nisu uradili." 18) Svedok 445/94-33, navodi: "Dobro se sećam još dok sam bio u ćeliji da je jednom prilikom došla jedna zgodna plavuša koja mi je pokazala obnažene grudi rekavši da joj se dopadam, ali ja sam već bio isprebijan i sklupčao sam se u jedan ugao ćelije i nisam uopšte hteo da razgovaram s njom pa je ona povikala kako hoću da je silujem, a tada je u ćeliju upao Toma sa još nekim stražarima koji su me do besvesti tukli u ćeliji, a zatim me izveli napolje i tamo nastavili da me tuku. Mene i sveštenika P. su više puta terali da jedan drugom "pušimo" polni ud. to smo radili dok smo bili vezani za struju pa su oni propuštali struju kroz nas i istovremeno nas tukli. Tu je uvek bio upravnik Tomo koji je inače bio najgori i učestvovao je u svim mučenjima." 19) Svedok 499/95-2, navodi: "Nakon provedene noći u ćelijama u kojima smo bili smešteni po šestorica bez hrane i vode ceo dan spavali smo na betonu samo sa jednim ćebetom došlo je jutro kada je otpočelo naše mučenje. Tog jutra postrojeni smo u dvorište ovog vojnog zatvora gde nas je upravnik Tomo Dujić zvao na pojedinačna ispitivanja. Osim toga oni su nas terali da radimo u kasarni sve vrste poslova, čistili smo hodnike, prali auta, kopali travu. Kad je mene pozvao upravnik Tomo pitao me je šta ću ja, šta tražim u Bosni kada sam Srbin, pitao me je da li mi je otac u četnicima, govorio mi je da smo svi mi Srbi isti, da nas sve treba pobiti i tom prilikom me je udario dva puta pesnicom u stomak. Odmah zatim potpuno bez razloga izvadio je pištolj koji je repetirao preda mnom i stavio mi ga u usta govoreći - sad ću da te ubijem. Tom prilikom povredio me je pištoljem, rasekao mi je usne tako da mi je išla krv. Tako me je držao u neizvesnosti pet minuta nakon čega me je oterao da radim. Ja sam od drugih vojnika čuo da je upravnik Dujić najsuroviji u celom zatvoru i da lično maltretira i bije, a čuo sam da je dosta njih ubijeno u zatvoru i pričalo se da je u dobrom delu tih ubistava učestvovao i


Strana 421


1990 - 1995

upravnik lično. To su mi govorili rezervisti koji su bili u logoru. Ja sam inače svakodnevno iz svoje ćelije mogao čuti kako se iz kancelarije "sobe za ispitivanje" upravnika Dujića čuju krici i jauci kao posledica uključivanja u struku i batina." 20) Svedok 67/94-1, navodi: "U ovom mučenju, maltretiranju i udaranju najviše se isticao upravnik zatvora Tomo." 21) Svedok 288/94-9, navodi: "U "Lori" sam bio 10-15 dana. Poznato mi je da su mene i druge logoraše mučili Tomo Dujić, ravnatelj u zatvoru i stražari koji su se zvali "Dugi" i Tonči i drugi kojima ne znam imena." 22) Svedok 67/94, navodi: "Od mučitelja u "Lori" najžešći je bio upravnik Tomo Dujić, a za njim nisu zaostajali ni ostali radnici zatvora među kojima se opet isticao posebno Tomo Dujić." 23) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali stražari službenici zatvora, a među njima i Tomo Dujić, upravnik." 24) Svedok 445/94-21, navodi: "Dobro se sećam da me je jednom prilikom Toma Dujić izveo napolje i tukao zajedno sa mlađim bratom Perišićem. Tukli su me bejzbol palicama po celom telu, a kada bi pao u nesvest i pao na tlo onda su me udarali po rukama da bi se osvestio. Četiri puta sam padao u nesvest pa su me dizali i na kraju nisu mogli da me ovako osveste, pa su me polivali vodom. Upravnik Toma je imao običaj u proseku svaki dan da mi zavlači cev od pištolja u usta i da repetira kao da će me ubiti. Da li je to radio i drugima, ne znam, ali je to meni činio." 25) Svedok 67/94-4 navodi: "Različiti su bili načini našeg maltretiranja. Pored batina koje su bile svakodnevne na razne načine bi nas mučili, pa bi često nas zatvorenike kupali tako što bi nas skinuli gole pa pod pritiskom prskali vatrogasnim šmrkovima što je bilo jako bolno obzirom da smo svi prethodno bili izbatinjani. Naterali bi nas da bez prekida trčimo 2-3 sata pa bi onda morali nositi jedan drugoga, a ukoliko bi neko prestao da trči ili bi pao, tada bi dobijao posebne batine. U ovom našem mučenju prednjačio je upravnik Tomo Dujić." 26) Svedok 164/95-8, navodi: "Upravnik u logoru "Lora" je bio Dujić Tomo, a mene su od reda tukli neprestano." 27) Svedok 164/95-6, navodi: "U logoru "Lora" meni su prelomili prvo četiri, a drugi put jedno rebro, a od


Strana 422


1990 - 1995

snažnih udaraca izglavili su mi i levo rame. U ovom zatvoru do besvesti su me tukli Gudić kome ne znam ime i drugi, a posebno raniji upravnik Tomo iz Vukovara." 28) Svedok 259/94-6, navodi: "Na ovaj način mučenja sa uključivanjem na induktorsku struju najviše je mučio zatvorenike Toma Dujić. Meni je bila jako bolna i možda najteža tortura koja se zvala "traženje četnika". Jednog dana upravnik Tomo Dujić me je izveo iz ćelije i rekao mi da mora da "traži četnike" - Šešelja i Miloševića jer su ušli u mene. Naredio mi je da legnem, a potom na ruku stavio crvenu rukavicu koja je bila do lakta. Zavukao mi je ruku u čmar i počeo da mi steže unutrašnje organe. Ovako mi je nanosio užasne i neopisive bolove a došlo je i do velikog krvarenja. Ovo je činio dok se nisam onesvestio. Lično Toma Dujić je ovaj postupak ponovio sa mnom više puta i to je najčešće radio u jednoj pomoćnoj prostoriji koja je bila u blizini ćelije. To je prva prostorija sa desne strane kada se ulazi u taj blok sa glavnim hodnikom. Jedno veče ne sećam se tačno datuma oko pola noći Toma Dujić koji je izgleda imao poseban pik na mene izveo me iz ćelije i odveo u drugu prostoriju. Tamo sam zatekao pet muškaraca koji su bili obučeni u standardne uniforme JNA pa sam zaključio da su to pripadnici JNA. Po govoru sam shvatio da su to Crnogorci. Ovi ljudi su bili toliko izmrcvareni, polomljenih ruku i nogu, tako da je to na mene ostavilo jedan težak utisak, a ovaj prizor nikada neću moći da zaboravim. Svima su bile odsečene uši, koliko se sećam, ali mi se čini da je tako i da je samo jednom ostalo jedno uvo. Oni su bili poređani po podu, neki je bio naslonjen na zid, a neki su bili u poluležećem položaju. Nekima od ovih ljudi su bile izvađene oči, a nekima su preda mnom vadili oči. Sećam se kako jedan od mučitelja zabi nož u jezik i povukao je nož tako da mu je odsekao jezik. Jednom od onih Crnogoraca nisu izvadili oči tako da je mogao da vidi šta se dešava pa su zatim počeli da kolju jednog po jednog. Klali su ih tako što su ih rukama držali za kosu, a nožem sekli u predelu vrata. Tom prilikom svakom je glava bila odvojena od tela. Ako je neko i pokušao da se odbrani, brzo bi bio savladan pošto je mučitelja bilo pet, a oni su bili prebijeni i u jako teškom stanju. Na kraju je ostao živ samo onaj kome nisu izvadili oči. Jedan od mučitelja je poređao tri noža, jedan pored drugog i rekao mu da bira nož kojim će ga zaklati. Ovaj mučenik kome je zaista bilo dosta muka i poniženja upro je rukom u jedan od tih noževa. Nisam tačno siguran, ali mislim da je to uradio jedan onaj koji je zahtevao da bira nož, potpuno je pobesneo i više je ličio na zver nego na čoveka i munjevitom brzinom dograbio je taj nož i za delić sekunde prišao tom Crnogorcu i jednim zamahom mu odvojio glavu od tela. Beživotno telo se prevrnulo, a glava je ostala u vazduhu pošto ju je ovaj drugom rukom držao za kosu. Ovo je bio stravičan prizor koji se jedva može opisati. Sve ovo je činio Toma Dujić sa još četvoricom ljudi iz zatvorske straže, a jedan od njih je bio Musa. Drugi put kad sam bio u "Lori" u upravnikovoj kancelariji je montirana električna stolica na koju su nas postavljali da sedimo, vezivali žicama tako što bi jednu žicu metalnom štipaljkom pričvrstili za uvo kako su meni činili, a nekima su bušili uši i golu žicu provlačili kroz uvo. Drugi bi žicu vezivali za polni organ, a potom uključivali struju i pomoću jednog dugmeta pojačavali ili smanjivali jačinu struje. Ovo je najviše radio Tomo Dujić i to najviše u pripitom stanju, ali je bio u dobrom raspoloženju jer je uvek pevao ustaške pesme kada je dolazio a posle je sledilo mučenje. Ovo su radili i drugima ali je bilo mnogo manje stavljanja na električnu stolicu kada Dujića nije bilo tu. Inače on je ovu spravu zvao "SDS" jer kada je zatvorenika hteo da muči na stolici pozivao ga je iz ćelije da "SDS zove na telefon".


Strana 423


1990 - 1995

4. GRANČIĆ FRANE, rodom iz Imotskog je izdavao naređenja i neposredno učestvovao u vršenju zločina nad zatvorenicima u logoru. O tome govore iskazi svedoka: 1) Svedok 111/95-2, potpukovnik bivše JNA, navodi: "Posle ubistva Knežević Nenada iz okoline Šibenika, koji je pokušao bekstvo smenjen je Tomo Dujić, a za novog upravnika je postavljen Frane Grančić rodom iz Imotskog." 2) Svedok 67/94-3, navodi: "U našem mučenju su se posebno isticali upravnik Tomo Dujić, Grančić Frane, navodno poručnik legije stranaca." 3) Svedok 510/96-13, navodi: "Najviše su maltretirani piloti. Bio sam prisutan kada je Đ. rekao upravniku Granić Frani da neće da promeni dres posle čega je dobio batine."

5. ZANINOVIĆ NIKŠA ili TONČI je naređivao ili neposredno učestvovao u izvršenju zločina nad logorašima u logoru "Lora". O tome govore iskazi svedoka: 1) Svedok 181/95-2, navodi: "Odmah po dolasku u ovaj logor u moju ćeliju su ušli upravnik Tomo Dujić i Nikša Zaninović, prethodni upravnik koji mi je rekao ako ikada budem živ izašao iz logora da ću biti kao biljka u kolicima. Odmah su počeli da me tuku čime su stigli: rukama, nogama, drškama od od pištolja i kundacima od automata." 2) Svedok 445/94-42, navodi: "Od osoblja zatvora ja znam: Tonči Zaninović, star između 35 i 40 godina bio je zamenik Dujića. On me je priključivao na struju s tim što mi je zakačio za uši krajeve žica. Ti udari su izazivali strahovite bolove u glavi, tresli smo se. Pored ostalog imao je običaj da nas tuče a onda kada bi nas prebio i ne bi mogli da ustanemo, doneo je induktorski telefon pa bi nas prikačio, pustio struju i tada smo morali da skočimo pa bi nastavio da nas tuče ponovo."

7.3. NEPOSREDNI IZVRŠIOCI ZLOČINA

1. BABAN IVICA, pripadnik antiterorističke vojne policije učestvovao je u


Strana 424


1990 - 1995

zločinima o čemu govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-7, boravio je u logoru "Lora" od 14. maja 1995. godine do 2. aprila 1996. godine, navodi: "Ivica Baban koji je mene najviše prebijao i mučio, naneo mi je prelome rebara, gasio cigarete po glave, gazio po leđima i rukama."

2. BANIĆ ili BANOVIĆ BANE, bivši bokser iz Slavonije. O njegovim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 485/95, boravio u logoru od 10. aprila do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Svakodnevno sam vođen na ispitivanja i mučenja. Najviše su me mučili Dujić Tomo, Livaja Ivica, Šolić, Giljanović i neki Bane, bivši bokser iz Slavonije. Priključivali bi me na struju usled čega mi je krv curila na nos, usta i uši, a nakon toga su me tukli. Posle bi mi bacili kantu hladne vode na glavu. Tukli su me po tabanima, glavi, a najviše po rani koju sam imao na desnoj nozi." 2) Svedok 185/95-2, navodi: "Najteže batine sam dobio 1. maja 1992. godine kada je u moju ćeliju ušao Giljanović sa još dvojicom koje znam po nadimku "Bane" i "Pepi" koji su pretukli mene i Đ.N. Naterali su me da se licem okrenem prema zidu sa podignutim rukama, a oni su me rukama i palicama udarali po leđima. Meni su sva leđa bila modra, a polomili su mi i nekoliko rebara od kojih je jedno probilo plućnu maramicu. Đ. je pao u komu pa je morao da dođe zatvorski lekar da interveniše." 3) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora među njima i Bane, bokser rodom iz Pakraca." 4) Svedok 164/95-6, navodi: "U "Lori" smo tučeni više puta dnevno i u svako doba dana i noći. Po udarcima sam zapamtio nekog boksera Baneta." 5) Svedok 499/95-2, navodi: "Nas su takođe ispitivali uz šamare i pogrdne reči time da su pojedine vojnike bez razloga verovatno iz mržnje što smo Srbi tukli više, a naročito se u tome isticao jedan vojnik hrvatske vojske Bane, vojni policajac. Najgori je bio blok "S". U njemu su najviše mučili zatvorenike. U mučenju se pored upravnika isticao Bane, vojni policajac. Najviše su tukli rezerviste i to one uhvaćene na trebinjskom ratištu kao i pilote." 6) Svedok 445/94-17, navodi: "Umro je u najgorim mukama Knežević Nenad iz Benkovca, a imao je kuću u Kaštelama, a bio je sa njim još jedan koji su pokušali da beže, pa su prvog ranili,


Strana 425


1990 - 1995

a drugog je izgazilo desetak njihovih policajaca koji su došli i to sam gledao kako gaze, a među njima je bio Giljanović, Čop, Bane bokser, koji je mogao biti iz Metkovića ili okoline. Od osoblja u zatvoru "Lora" pamtim Baneta iz interventnog voda, znam da je iz Metkovića i da je bio bokser. Ovi iz interventnog voda su nas tukli gore nego neki stražari. Bili su pravi razbijači." 7) Svedok 164/95-2, navodi: "Sećam se da sam posle ovog vraćen u ćeliju u koju su došli Bane policajac HV, inače bivši bokser iz Lištice, Dujić Tomo i Giljanović Tonči. Oni su me izveli u kupatilo i tukli me nogama, šakama i čime su sve stigli i tako najmanje sat i po, a kada više nisam mogao stajati dvojica su me držala, a treći me je udarao palicom po leđima i bubrezima bodimice i sve tako dok nisam izgubio svest. Otvorili su vodu na mene i ostavili me u kupatilu da ležim." 8) Svedok 67/94-5, navodi: "Što se tiče čuvara u zatvoru nije se znalo ko je od njih gori i ko više udara i maltretira. Bio je tu jedan Tonči, bokser Banović, zatim Giljanović. Tukli su me svakodnevno po čitav dan."

3. BEK, stražar u zatvoru. O njegovim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 420/95-2, navodi: "Imena stražara kao i upravnika zatvora, ja ne znam jer nam to niko od stražara nije govorio. Znam da su se oslovljavali nadimcima pa tako pamtim i nekog "Beka"."

4. BJELOKAPIĆ ROBERT, zvani "CRNI", iz Hercegovine. O njegovim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-8, navodi: "U junu 1995. godine posle ručka Robert Bjelokapić, stražar je izveo grupu zatvorenika i odveo nas u krug zatvora gde se nalazio neki ispucali beton i naredio da kopamo zemlju ispod tog betona. Rekao nam je da su tu kosti naših, da ćemo ih videti i da ćemo i mi isto tako proći. Mi smo kopali, a on nas je neprestano tukao."

5. BOBANj, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 507/97-2, u logoru "Lora" boravio je od sredine maja 1995. godine do 30. avgusta 1996. godine i opet u martu i aprilu 1997. godine, navodi: "Komandir zatvora u "Lori" je bio Ivica Boško, koji je učestvovao u svim našim maltretiranjima u kojima su se posebno isticali i stražari Nikša Grujo, Tadija, Bobanj i Vanja čija prezimena nisam zapamtio."


Strana 426


1990 - 1995

6. BOKANOVIĆ TADIJA, zvani "MRKI", iz Hercegovine, pripadnik antiterorističke vojne policije o čijim zločinima govore iskazi svedoka i to: 1) Svedok 333/96-7, boravio je u logoru "Lora" od 14. maja 1995. godine do 2. aprila 1996. godine, navodi: "Najviše nas je tukao Tadija Bokanović i Grujića Nikša." 2) Svedok 333/96-8, navodi: "Prvih dana po dolasku u "Loru" mene su izvodili na saslušanje pa me je jednom dobro pretukao Tadija Bokanović tako što me je udarao pendrekom po glavi i leđima. Tada sam dobio 50 udaraca u glavu. Za to vreme sam dva puta padao u nesvest." 3) Svedok 507/97-2, u logoru "Lora" boravio je od sredine maja 1995. godine do 30. avgusta 1996. godine i u martu i aprilu 1997. godine, navodi: "Komandir zatvora u "Lori" bio je Ivica Boško koji je učestvovao u svim našim maltretiranjima u kojima su se isticali i stražari Nikša Grujo, Tadija, Bobanj i Vanja čija prezimena nisam zapamtio."

7. BOTIĆ ANĐELKO, stražar u logoru, zvani "Mali Anđelko", o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 111/95-2, potpukovnik bivše JNA, pilot navodi: "Poznato mi je da su od batina podlegli Jelić Duško iz Trebinja, Savić Vlado iz Nevesinja i Vesović Bojan, koga su zvali "Orao", a rodom je iz Kragujevca, Knežević Nenad iz okoline Šibenika je pokušao bekstvo, ali je ranjen i posle izvesnog vremena je umro, a Bulović, pravnik iz Benkovca je ubijen kao opomena ostalima zbog Kneževićevog bekstva. Ubili su ga Ante, Anđelko Botić i Emilio Bunger." 2) Svedok 182/95-2, navodi: "Batinanje je bila svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama, gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima naročito su se isticali: Dožder Zoran, braća Perišić, Tonči Rogošić, Ante Gudić, Botić Anđelko, Bungur Emilio, Bribudić Joško, Paraga, Vidinić i Sulimanović Zoran, zvani "Sule"." 3) Svedok 67/94-5, navodi: "Ujutru su me digli, naterali da se na suvo obrijem i počelo je ispitivanje, u stvari to nije bilo nikakvo ispitivanje već iživljavanje, a vršili su ga Anđelko Botić i Gudić Ante, dva najveća krvnika koje sam u životu ikada video. Udarali su me nogama, kundacima, šakama, palicama, mučili su me strujom tako što bi kablove induktorskog telefona prikopčavali na palčeve, a kasnije i za uši, pa bi okretali ručicu telefona, a nakon takvih tortura vraćali bi me u ćeliju gde nije bilo kreveta, već sam imao jedno ćebe, a pod je bio od pločica."


Strana 427


1990 - 1995

4) Svedok 445/94-28, navodi: "Po dolasku u "Loru" sve su nas izveli napolje, postrojili uza zid i sve sistematski isprebijali. Pored stražara bio je tu i veliki broj civila pa su nas i oni prebijali zajedno sa njima. Od ovih koji su nas tukli sećam se stražara Anđelka pa su nas i oni tu prebijali, a kasnije su bili najgori jer su nas najviše tukli i mučili zatvorenike. Terali su nas da trčimo u krug i da pevamo ustaške pesme, a ko pogreši dobijao je batine. Jednom sam umesto "ajme meni" viknuo "lele meni" pa me je stražar Anđelko izdvojio na stranu i tukao sve dokle sam mogao da stojim. Bio sam jedan od onih koje su najviše prebijali i dobro se sećam jedne noći oko 23 časa mene i B.M. su izveli u NjC Anđelko i Ante i tu su nas prebijali svim i svačim tako da su meni slomili tom prilikom rebra, dok sam ležao na zemlji i kada me je podizao snažno me je udario bejzbol palicom po grudnom košu." 5) Svedok 445/94-32, navodi: "Tukli su nas u hodniku i u svim drugim prilikama kada bi nas ko stigao i prebio. Više puta su me izvodili samog i prebijali, a to je radio upravnik Tomo Dujić, a s njim je uvek bio neko od stražara, pa se sećam da je bio i Anđelko, crn, mršav, star do 30 godina, niskog rasta." 6) Svedok 445/94-3, navodi: "Anđelko je bio malog rasta, pa su ga zvali "Mali Anđelko", pa su nas on i drugi ovde prebijali." 7) Svedok 164/95-6, navodi: "U logoru "Lora" meni su prelomili prvo četiri, a drugi put jedno rebro, a od snažnih udaraca izglavili su mi i levo rame i u ovom zatvoru mene su do besvesti tukli Gudić, izvesni Anđelko i drugi." 8) Svedok 445/94-27, navodi: "Po dolasku u "Loru" odmah su nas postrojili uza zid sa licem prema zidu i rukama iznad glave i sistematski nas sve do jednog prebili. Ovom prilikom tu je bio upravnik Tomo, stražar Anđelko, Ante. Posle batina su nas pretresli. Tu su nas šišali, a za to vreme Anđelko i drugi nas nisu tukli. Mene su sigurno više od tri četiri puta, ali redovno svaki dan izvodili danju i noću i prebijali, a sa mnom su izvodili i druge zatvorenike. Mene je najviše tukao Gudić, Anđelko, Suljo." 9) Svedok 67/94, navodi: "Pretresali su nas do gola, nakratko saslušali, potom su nas postrojili uza zid tako da prstima noge i nosom dodirujemo zid, a držali uvis pa bi potom jedan policajac kome je ime Anđelko Botić udarao palicom u predelu glave do visine krsta, a drugi Gudić je udarao naniže i udarali bi krvnički tako da su tada slomili dve palice, a jednu su slomili na meni." 10) Svedok 445/94-21, navodi: "Pored Tome Dujića tu je bio stražar Gudić Ante, a sa njim stalno u smeni Anđelko koga su zbog malog rasta zvali "Mali Anđelko", pa su se njih dvojica naročito isticali u prebijanju zatvorenika, a sa njima je bio i Sulejmanović. Njih trojica su me uvek u toku noći izvodili pa su me besomučno tukli."


Strana 428


1990 - 1995

11) Svedok 67/94-4, navodi: "U ovom našem mučenju su prednjačili upravnik Tomo Dujić te stražari Gudić Ante, Anđelko, kome ne znam prezime i Sulejmanović." 12) Svedok 259/94-6, navodi: "Slabo su nas hranili za sve vreme boravka u "Lori". Od ovakve ishrane smo bili iscrpljeni pa se sećam jednog dana kada me je glad strašno mučila glasno sam rekao "kako bih pojeo vojničku čizmu da mi je neko da". To su čula dvojica ustaša koji su prolazili hodnikom pa su ušli u ćeliju, jedan Anđelko, a drugi ne znam kako se zove i oni su mi kada su čuli da sam gladan, doneli mi četiri šnicle i ceo hleb te su me naterali da to pojedem preteći da će me u suprotnom zaklati. Kako mi je danima stomak bio prazan i kako sam gladovao ova naglo uneta velika količina hrane stvorila mi je tegobe tako da sam se mučio od bolova, a oni su uživali u tome. Mene su kao i druge priključivali na induktorsku struju sa poljskog telefona. Na ovaj način najviše su mučili zatvorenike Anđelko i njegov drug, a naročito je to voleo da čini upravnik Tomo. Posle nekoliko dana u toku noći opet su me izveli sa još devet ljudi na isto mesto radi klanja. Te noći ovde nije bio Dujić već su bili Anđelko, koji je bio još svirepiji od Dujića i njegov drug. Od ljudi koji su dovedeni na klanje zapazio sam da je jedan imao odsečeno uvo. Pre samog klanja nisu nas mučili. Klanja su vršili tako što su sa noževima u rukama prilazili žrtvi, neke hvatali za ruke i ramena, a jedan je hvatao žrtvu za kosu jednom rukom, a drugom rukom u kojoj je bio nož odsecao glavu. Ovom prilikom zaklano je još osam ljudi. U svakom slučaju glava je bila odvojena od tela. Igrom slučaja dolaskom jednog ustaše, meni je spašen život." 13) Svedok 67/94-3, navodi: "U našem mučenju posebno su se isticali upravnik Tomo, Grančić Frane, Vrkić Tonči, a tukao nas je i stražar Botić Anđelko. Od svih je bio najgori Gudić Ante, a nije zaostajao ni Botić Anđelko." 14) Svedok 445/94-42, navodi: "Od osoblja zatvora sećam se Botić Anđelka. On je omanji, visok oko 170 cm, star oko 25 godina. Zajedno sa Antom Gudićem bio je u smeni. I to je bila najgora smena za nas zatvorenike. On je imao običaj da tuče bejzbol palicom. Tukao je i mene tom palicom." 15) Svedok 510/96-13, navodi: "Ratni zarobljenik nisam siguran u ime je bio u prisustvu Kneževića, kada je pokušao da beži, ali sam Vuković nije pokušao bekstvo. Ja sam se nalazio iza njih dvojice u pratnji stražara Botić Anđelka i Gudić Ante. Posle sprečavanja bekstva Kneževića i njegovog hapšenja stražara i pripadnici interventnog voda su otpočeli sa fizičkim zlostavljanjem Vulovića. Tukli su ga, šutirali čizmama od čega je iste noći umro." 16) Svedok 445/94-17, navodi: "Najviše su terali zatvorenike da izigravaju psa i mačku Gudić, Botić, Tonči i neki drugi. Izlagali su nas na sunce s tim što su nas izvodili napolje i skidali gole pa posle dugog boravka kada bi ožedneli i bili iscrpljeni nisu nam davali vode. Tukli su nas u raznim prilikama, a ne samo posle trčanja. Ovo trčanje su prvo uveli


Strana 429


1990 - 1995

Gudić i Botić, a kasnije su uveli svi stražari. Botić Anđelko se posebno isticao u tuči i mučenju zatvorenika."

8. BOŠKO, zvani "POLjA", o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-7, u logoru "Lora" je boravio od 14. maja 1995. godine do 2. aprila 1996. godine, navodi: "To su ljudi koji su nas najviše tukli, ali dolazili su i drugi. Svako ko je došao mogao je da nas tuče. Neki su dolazili i dovozili svoja kola da ih peremo pa su nas pri tome tukli. Jedan od njih je bio "Polja" koga su tako zvali i Boško, kao i neki stariji čovek sa brkovima koga su zvali "Dabro", koji nas je udarao kundakom od puške."

9. BOŠNjAK BORO, pripadnik interventnog voda iz Vukovara (Borova naselja) o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 445/94-17, navodi: "Dok sam bio u toj ćeliji svaki dan su dolazili kod mene Levaja, Giljanović i Bošnjak Boro iz Vukovara, pripadnik vojne policije, do 35 godina star, visok oko 180 cm, malo je imao "rahitične noge", jer kada je hodao kolena su mu bila raširena, a imao je izrazite crne brkove. Oni su me besomučno tukli svaki dan." 2) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali između službenika zatvora Bošnjak Boro iz Borova naselja, pripadnik interventnog voda."

10. BRIBUDIĆ ili PRIBUDIĆ JOŠKO, o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 182/95-2, navodi: "Batinanje je bilo svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama, gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima pored ostalih naročito se isticao Bribudić Joško." 2) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično najviše su tukli i maltretirali službenici zatvora od kojih posebno ističem Pribudić Joleta, stražara." 3) Svedok 445/94-17, navodi: "Prigudić Josip, zvani "Jole", stražar srednje visine do 25 godina star, bio je veoma loš, a mučio nas je na isti način kao i ostali, tukao me je."


Strana 430


1990 - 1995

11. BUDALIĆ, stražar iz okoline Mostara, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 445/94-17, navodi: "Od zatvorskog osoblja koji su me mučili i maltretirali sećam se između ostalih Budalića, ime ne znam, iz okoline Mostara, visok, smeđ, više plav, dobro građen i jak. On je tukao sve zatvorenike."

12. BUNGUR ili BUNGER EMILIO, stražar u logoru o čijim zločinima svedoče iskazi svedoka: 1) Svedok 111/95-2, navodi: "Poznato mi je da su od batina podlegli Jelić Duško iz Trebinja, Savić Vlado iz Nevesinja i Vesović Bojan koga su zvali "Orao", a rodom je iz Kragujevca, Knežević Nenad iz okoline Šibenika je pokušao bekstvo, ali je ranjen i posle izvesnog vremena je umro, a Bulović, pravnik iz Benkovca je ubijen kao opomena ostalima zbog Kneževićevog ubistva. Ubili su ga Ante, Anđelko Botić i Emilio Bungur." 2) Svedok 182/95-2, navodi: "Batinanje je bila svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama i gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima naročito su se isticali: Dožder, braća Perišić, Tonči Rogošić, Ante Gudić, Botić Anđelko, Bungur Emilio, Bribudić Joško, Paraga, Vidinić i Sulimanović Zoran, zavni "Sule"." 3) Svedok 164/95-2, navodi: "Pored upravnika i stražara HV sećam se da su zarobljenike tukli Hodžić Rešid, izvesni Emilio, Sulejmanović, zatim stražar Vidović." 4) Svedok 499/95-2, navodi: "Poznato mi je da su uhvaćena dva Srbina iz Splita od kojih je jedan prilikom sprovođenja iz bloka "A" u blok "S" odgurnuo stražara i počeo da beži. Tom prilikom je bio ranjen u nogu i kroz stomak pa je uhvaćen i dovučen u krug zatvora. On je tom prilikom tučen do besvesti od stražara koji su ga uhvatili, a najviše ga je tukao komandir straže Emilio. On ga je tukao čizmom nogom u glavu dok ovaj nije potpuno izgubio svest kada je ostao potpuno nepokretan i nije se micao." 5) Svedok 164/95-6, navodi: "U logoru "Lora" u Splitu meni su prvo prelomili četiri, a drugi put jedno rebro, a od snažnih udaraca izglavili su mi i levo rame i u ovom zatvoru do besvesti su me tukli Gudić, izvesni Anđelko, zatim Emilio, Dožder, Tonči i ostali." 6) Svedok 445/94-42, navodi: "Od osoblja zatvora znam da je to bio Emilio, čije prezime ne znam."


Strana 431


1990 - 1995

7) Svedok 510/96-13, navodi: "Za Jelića iz Trebinja mogu da kažem sledeće: jednog jutra dovezli su šest Trebinjaca među kojima je bio i Jelić. Ja sam ga uneo u ćeliju. Bio je u teškom stanju od batina. Da li iste ili naredne večeri ne znam naređeno mi je od strane dežurnog stražara Bungur Emilija da zajedno sa Č. skujem sanduk. Kasnije sam čuo da je umrli Jelić." 8) Svedok 164/95-1, navodi: "Sećam se da su nas u logoru tukli i prema nama nečovečno postupali kao stražar po imenu Emilio, rodom iz Kaštela, Vidović, stražar i Tonči Vrkić."

13. VANjA, čije prezime još nije poznato, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 507/97-2, navodi: "Komandir logora u "Lora" bio je Ivica Boško, koji je učestvovao u svim našim maltretiranjima u kojima su se isticali i stražari Nikša Grujo, Tadija, Bobanj i Vanja čija prezime nisam zapamtio."

14. VIDINIĆ, čije prezime nije poznato, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 182/95-2, navodi: "Batinanje je bila svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama, gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima su se naročito isticali Dožder Zoran, braća Perišić - Damir, zvani "Rambo" i Davor iz Sinja, Tonči Rogošić, Ante Gudić, Botić Anđelko, Bungur Emilio, Bribudić Joško, Paraga, Vidinić i Sulimanović Zoran, zvani "Sule"."

15. VIDOVIĆ SAŠA, o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 315/96-2, navodi: "U mučenju su posebno prednjačili Mladen Tolušić, Saša Vidović, Rešid Hodžić, Slavko, čije prezime ne znam, Tonči Vrgić, Tomo Dujić, koji je bio upravnik logora, Mirko Galić, komandir 72. bojne, kao i drugi čijih imena ne mogu da se setim." 2) Svedpl 67/94-3, navodi: "Sećam se stražara braće Perišić, Davora i Damira kao i Viktora iz Dugog Sela, zatim Sulejmanović Zlatka, zvanog "Sule" i stražara Vidović Saše. Od svih nabrojanih jedini koji nas nije tukao bio je Vidović Saša." 3) Svedok 164/95-1, navodi:


Strana 432


1990 - 1995

"Nabrojao sam imena upravnika i stražara koji su nas tukli u logoru i prema nama nečovečno postupali kao stražar po imenu Emilio, rodom iz Kaštela, Vidović, stražar iz Mostara, sećam se da je zamenik upravnika bio Tonči Vrkić." 4) Svedok 164/95-2, navodi: "Pored upravnika i stražara HV u zatvoru "Lora" sećam se da su zarobljenike tukli Rešid Hodžić, izvesni Emilio, Sulejmanović Zlatko, Dožder Zoran, Vidović, stražar HV rodom iz Mostara." 5) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali stražari službenici zatvora, a među njima i stražar Vidović."

16. VIKTOR, čije prezime nije poznato, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 67/94-3, navodi: "U našem mučenju posebno su se posebno isticali upravnik Tomo Dujić, Grančić Frane, Vrkić Tonči, Dožder, Giljanović, Gudić Ante, Botić Anđelko, Rogošić Tonči, svi oni su nas tukli svim i svačim, mučili i maltretirali. Sećam se još i čuvara braće Perišić, Davora i Damira i Viktora svi su iz Dugog polja."

17. VRKIĆ ili VRGIĆ TOMO ili TONČI, iz Splita, o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 315/96-2, navodi: "U mučenju su posebno prednjačili Mladen Tolušić, Saša Vidović, Rešid Hodžić, Slavko, čije prezime ne znam, Tonči Vrgić, Tomo Dujić, koji je bio upravnik "Lore", Mirko Galić, komandir 72. bojne, kao i drugi čijih imena ne mogu da se setim." 2) Svedok 234/95-6, navodi: "Ja sam iz bolnice Firule posle četiri-pet dana boravka prebačen u "Loru" u Splitu gde me je na ulazu sačekao Vrgić Tomo, zvani "Tonči" u rečima: "Evo novog četnika" pa me je udario nogom u predelu vilice koja mi je već bila polomljena na tri mesta. Vilica je popucala pa su me ponovo vratili u bolnicu gde mi je bez anestezije ponovo nameštana vilica i postavljene žice. Odmah nakon toga sam vraćen u "Loru". 3) Svedok 485/95, navodi: "Za svo vreme boravka u ćeliji nikada nisam imao mira ni danju ni noću. Uvek bi neko od otvarao vrata i prebijao me do besvesti. Upravnik logora bio je Tomo Dujić, a njegov pomoćnik Vrkić." 4) Svedok 63/94-1, navodi:


Strana 433


1990 - 1995

"Upravnik ovog logora bio je Tomo Dujić koji je često dolazio među zatvorenike i tukao ih prilikom svakog obilaska. Od stražara se sećam Tončija, Ramba, Naciste. Imena im ne znam pošto su se oslovljavali po nadimcima." 5) Svedok 182/95-2, navodi: " Upravnik ovog logora bio je Tomo Dujić, a zamenik Vrkić Tonči." 6) Svedok 488/95-2, navodi: "Upravnik logora bio je Tomo Dujić i on je tukao zatvorenike gumenom palicom i pendrekom. Njegov zamenik Tonči Vrgić bio je još gori od njega. On je tukao zatvorenike do iznemoglosti naročito posle 22 časa kada je bilo povečerje. Kroz zidove smo slušali krike ljudi koje su tukli. Nekad se to dešavalo i preko dana." 7) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima i Vrkić Tonči, zamenik upravnika." 8) Svedok 164/95-2, navodi: "Posle ove tučnjave ponovo sam bio vezan za rešetke u kupatilu gde su me tukli bejzbol palicom i to Gudić Ivica i stražar po imenu Anđelko ne znam prezime. Ovde sam izgubio svest pa su uključili hladnu vodu na mene. Drugi zarobljenici su mi pričali da sam u ovoj vodi ležao sat i po vremena. Posle ovoga na smenu je došao Perišić Davor, stražar HV i naredio mladim vojnicima zarobljenicima da me skinu i drže pod hladnim tušem još 15 minuta. Posle ovoga su me obukli i vratili u ćeliju. Posle ovoga zamenik upravnika Tonči Vrkić naredio je stražarima da me ne smeju tući." 9) Svedok 164/95-1, navodi: "Nabrojao sam imena upravnika i nekih stražara, a sećam se još nekih imena koja su nas tukli u logoru i prema nama nečovečno postupali kao Emilio, rodom iz Kaštela, Vidović, stražar iz Mostara, sećam se da je zamenik upravnika u "Lori" bio Tonči Vrkić." 10) Svedok 67/94-3, navodi: "U našem mučenju su se posebno isticali upravnik Tomo Dujić, Grančić Frane, Vrkić Tonči, zamenik upravnika i drugi." 11) Svedok 164/95-6, navodi: "U logoru "Lora" u Splitu meni su prvo prelomili četiri, a drugi put jedno rebro, a od snažnih udaraca izglavili su mi i levo rame i u ovom zatvoru do besvesti su me tukli Gudić, izvesni Anđelko, zatim Emilio, Dožder, Tonči, Sulejmanović, Tonči Vrkić i upravnik Tomo Dujić." 12) Svedok 445/94-17, navodi: "Umro je u najgorim mukama Knežević Nenad iz Benkovca, a imao je u kuću u Kaštelima, a sa njim je bio još jedan koji su pokušali da beže pa su prvog ranili, a


Strana 434


1990 - 1995

drugog je izgazilo desetak njihovih policajaca koji su došli i to sam gledao kako ga gaze, a među njima su bili Giljanović, Čop, Bane bokser, Pobro, Gudić, Botić i Vrkić, koji je bio zamenik upravnika." 13) Svedok 288794-9, navodi: "U "Lori" sam bio 10-15 dana. Poznato mi je da su mene i druge logoraše mučili Tomo Dujić, ravnatelj u zatvoru i stražari koji su se zvali "Dugi" i Tonči i drugi čijih se imena ne sećam." 14) Svedok 499/95-2, navodi: "Najgori je bio blok "S" u kome su najviše mučili zatvorenike. U mučenju se posebno isticao upravnik Tomo Dujić, njegov zamenik Tonči Vrkić, neki Bane, "Rambo" i još neki Tonči." 15) Svedok 164/95-8, navodi: "Upravnik u logoru "Lora" bio je Dujić Tomo i Vrkić Tonči, mene su tukli svi stražari, a najviše Gudić Ivica, a imena drugih u logoru ne znam."

18. GAVRILOVIĆ NENO, stražar o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima Gavrilović Neno, dežurni."

19. GALIĆ MIRKO, komandir 72. bojne o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 315/96-2, navodi: "Od prvog dana dolaska u "Loru" počinju moje nove muke. Počinju fizička maltretiranja i iživljavanja. Tučen sam svim i svačim: rukama, nogama, palicama. U mučenju su posebno prednjačili Mladen Tolušić, Saša Vidović, Rešid Hodžić, Slavko čije prezime ne znam, Tonči Vrgić, Tomo Dujić, Mirko Galić, komandir 72. bojne kao i drugi čijih imena ne mogu da se setim." 2) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima Galić Mirko, zapovednik vojne policije za srednju Dalmaciju 72. bojne."

20. GIDIĆ DUŠKO, bivši kapetan JNA iz Smedereva, rođen 16. oktobra 1955. godine u Požarevcu, od oca Novice, pristupio Hrvatskom vijeću odbrane o čijim zločinima u logoru "Lora"govore iskazi svedoka: 1) Svedok 111/95-2, navodi:


Strana 435


1990 - 1995

"U tučama zatvorenika naročito su se isticali Botić Anđelko i ostali. Primenjivani su i drugi metodi mučenja. Maltretirali su nas i Gidić Duško i Hodžić Rešid koji su takođe imali status zarobljenika." 2) Svedok 483/95, navodi: "Zatvorenici su mučeni strujom. Davali bi nam telefonsku slušalicu da se navodno javimo svojima pa bi uključivali struju što bi izazivalo strujne udare. To je bila specijalnost čuvara logora, mislim da se zvao Gudić. Njemu su se često pridruživali zastavnik Mehić i kapetan Gidić. Bilo je i slučajeva lažnih streljanja. Postrojili bi logoraše uza zid pa bi u njih uperili prazan pištolj. U tome je posebno prednjačio upravnik logora Tomo Dujić, stražar Gudić, policajac Giljo, zastavnik Mehić i kapetan Gidić." 3) Svedok 488/95-2, navodi: "Bili smo smešteni u ćelije po četvorica. U mojoj ćeliji je bio zastavnik Dževad Mekić iz Busovače koji se pridružio Hrvatima i učestvovao u maltretiranju zatvorenika naročito kada bi ga napili. Kapetan Duško Gidić, oženjen muslimankom se takođe pridružio Hrvatima i maltretirao druge zatvorenike sem vojnika iz naše jedinice." 4) Svedok 470/95-3, navodi: "Kapetan Gidić je boraveći u logoru zadobio njihovo poverenje pa je dolazio sa njima da nas maltretira. Najviše je tukao dobrovoljce i psovao im četničku majku. Nosio je njihovu uniformu sa natpisom na rukavu "ZNG". Mene i vojnike iz Gabele nije tukao jer nije smeo iz njemu poznatih razloga." 5) Svedok 164/95-2, navodi: "Čim sam doveden u krug zatvora šakom u oko i nogom u stomak udario me je Gidić Duško, inače Srbin iz Čačka, aktivni kapetan JNA. Gidić je u ovom logoru kao zarobljenik imao povlašćeni položaj kod ustaša jer je odmah prešao na njihovu stranu dokazujući se tučnjavom i maltretiranjem zarobljenika." 6) Svedok 164/95-6, navodi: "U logoru "Lora" u Splitu su mi prvo prelomili četiri rebra, a drugi put jedno rebro, a izglavili su mi i levo rame. U ovom zatvoru do besvesti su me tukli: Gudić, izvesni Anđelko, Emilio, Dožder, Tonči, Sulejmanović, Tonči Vrkić, kapetan Duško Gidić, koji je po nacionalnosti Srbin i za njega kažu da je hrvatskoj vojsci predao skladište u Gabeli." 7) Svedok 445/94-42, navodi: "Od osoblja zatvora ja znam sledeća lica i to: Gidić Duško, koji je bio aktivni kapetan, po nacionalnosti Srbin, predao je Hrvatima neko skladište, mislim u Gabeli. On je prvo bio zatvorenik, pa je odbio da ide na razmenu. Gidić je držao kafe kuhinju." 8) Svedok 467/94-8, navodi: "Oteturao sam se ponovo u stroj. Kada sam stao tamo okrenuo sam se prema


Strana 436


1990 - 1995

krugu i primetio našeg kapetana iz skladišta u Dretelju Duška Gidića, šetao se po pisti u farmerkama i njihovom maskirnom prslučetu." 9) Svedok 510/96-13, navodi: "Siguran sam da su na stranu HV prešli sledeći ratni zarobljenici među kojima i Gidić Duško, koji je bio na službi u Čapljini, Mostaru, a kasnije u skladištu u Gabeli gde je i zarobljen. Tretiran je kao prebeg. Imao je povlašćeni položaj i ulogu da gardistima, civilima, policajcima govori o našim "nedelima". Psovao je, tukao zatvorenike i ubeđivao ih da pređu u HV."

21. GILjANOVIĆ ZVONKO, zvani "GILjO", iz Metkovića, o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 510/96-13, navodi: "Bio je jedan Tonči bokser, zatim Banović, pa Giljanović, zvani "Giljo" i tukli su me svakodnevno po čitav dan." 2) Svedok 67/94-3, navodi: "U našem mučenju su se posebno isticali upravnik Tomo Dujić, Grančić Frane, Vrkić Tonči, Dožder, Giljanović, zvani "Giljo" navodno instruktor specijalnih jedinica koji je redovno dolazio i tukao nas." 3) Svedok 445/94-17, navodi: "U prostoriji gde su me ispitivali, odmah su počeli da me tuku Levaja i Giljanović za koga znam da je bio bokser iz Splita, star najviše 35 godina, nizak, dobro građen, nabijen sa malo većim zaliscima, kratko potšišan, a bio je komandir interventnog voda njihove policije. U ovom periodu meni je slomljeno više rebara. Za ovo vreme Giljanović je posebno ulazio u moju ćeliju i trenirao boks na meni tako da me je satima pesnicama udarao po svim delovima tela. Usled ovih prebijanja 15 dana nisam mogao da ustanem niti da se pomerim, za to vreme nisam ništa ni jeo. Pored ovog zatvorenike su priključivali na struju pa su to i meni radili. Mene su Giljanović i Levaja prikačili na struju tako da sam se sav tresao." 4) Svedok 485/95 u logoru "Lora" boravio je od 10. aprila do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Svakodnevno sam vođen na ispitivanja i mučenja. Najviše su me mučili Dujić Tomo, Livaja Ivica, Šolić, Giljanović i neki Bane, bivši bokser negde iz Slavonije. Priključivali su me na struju usled čega mi je krv curila na nos, usta i uši, a nakon toga su me tukli." 5) Svedok 181/95-2, u logoru "Lora" boravio je od 19. aprila do 11. avgusta 1992. godine, navodi: "U tučama se posebno isticao Zvonko Giljanović i izvesni Perišić, zvani "Rambo". Ova dvojica su uživala u prebijanju zatvorenika. Tukli su nas pesnicama, nogama i palicama za bejzbol. Naterali bi zatvorenike da se okrenu prema zidu da na zid


Strana 437


1990 - 1995

stave ruke iznad glave, a noge odmaknu od zida tako da nam je telo ostajalo u kosom položaju, a onda bi nas udarali po bubrezima i slabinama." 6) Svedok 111/95-2, potpukovnik bivše JNA, pilot koji je u logoru "Lora" boravio od 26. aprila do avgusta 1992. godine, navodi: "Najteže batine smo P. i ja dobili 1. maja 1992. godine. Tada je u ćeliju upao Giljanović i tako me prebio da sam pao u komu. Intervenisao je zatvorski lekar koji me jedva povratio u život. Taj Giljanović je često dolazio u zatvor i mučio zatvorenike. Uživao je da me maltretira u dvorištu tako što bi mi čizmom gazio prste polomljene noge koji su bili van gipsa sve dok mi prsti ne bi prokrvarili." 7) Svedok 182/95-2, boravio u logoru "Lora" od 26. aprila do 2. maja i od 20. maja do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Pored stražara slobodan pristup našim ćelijama imali su i pripadnici hrvatske vojne policije i civili koji su nas takođe tukli i maltretirali. Od pripadnika vojne policije naročito se isticao Zvonko Giljanović, zvani "Giljo". Najteže batine sam dobio kada je u moju ćeliju upao Giljanović sa još dvojicom koje znam po nadimku "Bane" i "Pepi" koji su pretukli mene i Đ.N. Naterali su me da se licem okrenem prema zidu sa podignutim rukama, a oni su me rukama i palicama udarali po leđima. Meni su sva leđa bila modra, a polomili su mi i nekoliko rebara od kojih je jedno probilo plućnu maramicu. Đ. je pao u komu pa je morao da dođe zatvorski lekar da interveniše." 8) Svedok 483/95-2, navodi: "U ovaj logor je stalno dolazio izvesni "Giljo" koji je bio u policijskoj uniformi i koji je tukao mene i ostale zatvorenike u kancelariji, u ćeliji i u krugu logora upotrebljavajući palicu. On me više puta gazio čizmama po prstima i drugim delovima tela. Od tuče sam bio jako otekao, a na pitanje stražara od čega mi je to, morao sam da odgovorim da me "boli zub". Nisam smeo da kažem istinu jer bi me u protivnom ponovo tukli. U mučenjima nas zatvorenika su učestvovali i čuvari logora izvesni "Giljo" i Gudić. Bilo je i slučajeva lažnih streljanja. Postrojili bi logoraše uza zid pa bi u njih uperili prazan pištolj. U tome je posebno prednjačio upravnik Tomo, stražar Gudić, policajac Giljo, zastavnik Mehić i kapetan Gidić." 9) Svedok 164/95-1, navodi: "Sećam se dobro jednog brkatog čoveka koji se zvao Giljović Tonči. On je mene terao da priznam da sam živu decu hrvatsku i muslimansku u Mostaru bacao u mešalicu za beton. To nisam mogao da priznam tako da me je on jedno pedeset puta udario u obadve noge svojim nogama na kojima je imao čizme i od tih udaraca mi je noga otekla i plava kako jedna tako i druga, imao sam velike rane na nogama od kojih i danas imam ožiljke. Posle ove torture mene su zvali "mešalica"." 10) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene su lično najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima i Giljanović, inače Bokser, komandir voda crvenih beretki. Svakodnevno sam mu bio vreća za trening jedanput, dvaput, a kasnije je za udaranje umesto pesnica koristio pendrek, drške od metle, bušio mi je uši i priključivao na struju."


Strana 438


1990 - 1995

11) Svedok 164/95-6, navodi: "U logoru "Lora" u Splitu meni su prelomili prvo četiri, a drugi put jedno rebro, a od snažnih udaraca izglavili su mi i levo rame i u ovom zatvoru su me do besvesti tukli Gudić, izvesni Anđelko, Emilio, Dožder, Tonči, Sulejmanović, zatim "Gilja" i drugi." 12) Svedok 164/95-2, navodi: "Sećam se da sam posle ovoga vraćen u ćeliju u koju su došli Bane policajac HV, Dujić Tomo, upravnik zatvora i Giljović Tonči, policajac HV. Oni su me izveli u kupatilo i tukli me nogama, šakama i čime su sve stizali i tako najmanje sat i po, a kada više nisam mogao stajati dvojica su me držala, a treći me udarao palicom po leđima i bubrezima bodimice i sve tako dok nisam izgubio svest. Otvorili su vodu na mene i ostavili me u kupatilu. U susednoj ćeliji bili su piloti P.G. kome je taj dan pukla plućna maramica, a tukao ga je Giljović Tonči i P. je odveden u bolnicu gde je ležao 18 dana."

22. GRBEŠA, čije je ime nepoznato rođen 1974. godine ili 1975. godine o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-8, oficir Vojske Republike Srpske Krajine navodi: "Jednom prilikom stražar Grbeša je H.M. stavio zapaljenu cigaretu na ruku i on nije smeo da se pomakne dok cigareta nije izgorela, a pri tome ga je pekla po koži. Zatim mu je cigaretu gasio u uvo. Palio ga je i upaljačem."

23. GRUJO NIKŠA, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 507/97-2, u logoru "Lora" boravio je od sredine maja 1995. godine do 30. avgusta 1996. godine i u martu i aprilu 1997. godine, navodi: "Komandir zatvora je bio Ivica Boško koji je učestvovao u svim našim maltretiranjima u kojima su se isticali i stražari Nikša Grujo, Tadija, Bobanj i Vanja, čija prezimena nisam zapamtio."

24. GUDIĆ ANTE, iz Splita, o čijim zločinima govori više svedoka: 1) Svedok 111/95-2, potpukovnik bivše JNA, pilot u logoru "Lora" boravio je od 26. aprila do avgusta 1992. godine, navodi: "U tučama su se naročito isticali Botić Anđelko, Gudić Ante, Bungur Emilio i Sulimanović Zoran, zvani "Sule". Poznato mi je da su od batina podlegli Jelić Duško iz Trebinja, Savić Vlado iz Nevesinja i Vesović Bojan koga su zvali "Orao", a rodom je iz Kragujevca, Knežević Nenad iz okoline Šibenika je pokušao bekstvo, ali je ranjen i posle izvesnog vremena je umro, a Bulović, pravnik iz Benkovca je ubijen kao opomena ostalima zbog Kneževićevog bekstva. Ubili su ga Ante, Anđelko Botić i Emilio Bungur."


Strana 439


1990 - 1995

2) Svedok 182/95-2, u logoru "Lora" boravio je od 26. aprila do 2. maja i od 20. maja do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Batinanje je bila svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama, gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima su se naročito isticali Dožder Zoran, braća Perišić - Damir, zvani "Rambo" i Davor iz Sinja, Tonči Rogošić, Ante Gudić, Botić Anđelko, Bungur Emilio, Bribudić Joško, Paraga, Vidinić i Sulimanović Zoran, zvani "Sule"." 3) Svedok 483/95-2, navodi: "Zatvorenici su mučeni strujom. Davali bi nam telefonsku slušalicu da se navodno javimo svojima pa bi uključivali struju što bi izazivalo strujne udare. To je bila specijalnost čuvara logora, mislim da se zvao Gudić. Mučili su nas upravnik logora Tomo i njegova supruga. Mučenja su sprovođenja prema svim zatvorenicima. U mučenjima nas zatvorenika učestvovali su i čuvari logora izvesni Giljo i Gudić. Bilo je i slučajeva lažnih streljanja. Postrojili bi logoraše uza zid pa bi u njih uperili prazan pištolj. U tome je posebno prednjačio upravnik Tomo, stražar Gudić, policajac Giljo, zastavnik Mehić i kapetan Gidić." 4) Svedok 488/95-2, navodi: "Mene je najviše tukao Ante Gudić, mislim da je iz Splita, visok mršav čovek. On me je šamarao, psovao, pretio mi na razne načine. Korišćeni su i različiti načini mučenja." 5) Svedok 445/94-21, navodi: "Pored Tome Dujića tu je bio stražar Gudić Ante, a sa njim stalno u smeni Anđelko koga su zbog malog rasta zvali "Mali Anđelko", pa su se njih dvojica naročito isticali u prebijanju zatvorenika, a sa njima je bio i neki Splićanin Sulejmanović. Njih trojica su me uvek u toku noći izvodili i maltretirali." 6) Svedok 164/95-8, navodi: "Upravnik u logoru "Lora" bio je Dujić Tomo i Vrkić Tonči, mene su tukli svi stražari, a najviše Gudić Ivica." 7) Svedok 67/94-4, navodi: "U ovom našem mučenju su prednjačili upravnik Tomo Dujić te stražari Gudić Ante, Anđelko kome ne znam prezime." 8) Svedok 445/94-28, navodi: "Po dolasku u "Loru" sve su nas izveli napolje, postrojili uza zid i sve sistematski isprebijali. Pored stražara bio je tu i veliki broj civila pa su nas i oni prebijali zajedno sa njima. Od ovih koji su nas tukli sećam se stražara Anđelka i drugoga koji se zove Ante, pa su nas i oni tu prebijali, a kasnije su bili najgori jer su nas najviše tukli i mučili zatvorenike." 9) Svedok 445/94-3, navodi: "Ovde kada smo stigli bila je smena u kojoj su radili Ante kome ostale podatke ne


Strana 440


1990 - 1995

znam, a sećam se da je bio bez prednjih zuba i Anđelko koga su zbog malog rasta zvali "Mali Anđelko", pa su oni ti koji su nas dobro isprebijali." 10) Svedok 124/96, navodi: "Od stražara u "Lori" poznata su mi sledeća lica: jedan po imenu Ante iz Gospića, jedan po imenu Emir, musliman iz Zvornika, star 27 godina i drugi." 11) Svedok 67/94, navodi: "Pretresali su nas do gola, nakratko saslušali, potom su nas postrojili uza zid tako da prstima noge i nosom dodirujemo zid, a ruke držali uvis pa bi potom jedan policajac kome je bilo ime Anđelko Botić udarao palicom i to u predelu glave do visine krsta, a drugi to je bio Gudić je udarao naniže i udarali bi krvnički tako da su tada slomili dve palice, a jednu su slomili na meni. Kada bi njih dvojica iznemogli, nastupao je treći. Ja sam u zarobljeništvu zadobio povrede u vidu preloma devet rebara koje mi je zadao Ante Gudić iz Splita nogama i bejzbol palicom, a pored toga povređena mi je i desna ruka i zglob lakta, imam ožiljke po celom telu." 12) Svedok 67/94-2, navodi: "Što se tiče bloka "S" tu smo mučeni svakodnevno bez prestanka. Najgori od njih je bio Gudić koji nas je tukao svaki dan, nogama, palicama i koji je pravi mučitelj. Kupali su nas na krugu vatrogasnim šmrkom svaku treću noć pa bi nas nakon toga ugonili u ćelije gde smo spavali na podu od pločica bez ćebadi." 13) Svedok 445/94-26, navodi: "Ovde su uvek bili prisutni batinanju upravnik Tomo, stražar Ante, visok oko 190 cm, plav ima čičkavu pomoć, a nema koliko sam zapazio jedan zub. Iste noći Tomo i Ante su me izveli iz ćelije iz kruga zatvora i rekli mi da će da me bace u more, ali to nisu učinili pa su me vratili u ćeliju. Terali su nas da satima trčimo i to tako što bi trčali sa bosim nogama u čizmama koje su razvezane što je žuljalo noge, stvaralo plikove i strahovito bolelo. Isto tako morali smo da trčimo i da nosimo jedan drugog na leđima dok ne bi popadali. Bez obzira kako smo trčali udarali bi nas palicama. Ovo je najviše radio Ante." 14) Svedok 445/94-27, navodi: "Po dolasku u "Loru" odmah su nas postrojili uza zid licem prema zidu i rukama iznad glave i sistematski nas prebili do jednog. Ovom prilikom tu je bio upravnik Tomo, stražar Anđelko, stražar Gudić Ante i drugi. Mene je najviše tukao Gudić, Anđelko. Dok su me tukli govorili su mi gde mi je Slobo, hoće li mi on pomoći i sl." 15) Svedok 445/94-42, navodi: "Od osoblja zatvora ja znam sledeća lica između kojih i Gudić Antu, stražara, starog oko 25 godina. Zapamtio sam da je posebno tukao Bojana iz Kragujevca, koga su zvali "Orlić". Imao je običaj da prvo na ruke navuče rukavice, kako je govorio "da ne prlja ruke" pa bi onda uzimao pendrek i njime tukao. On je mene svega par puta udario. U smeni je uvek bio sa Botić Anđelkom." 16) Svedok 67/94-5, navodi:


Strana 441


1990 - 1995

"Ujutru su me digli, naterali da se na suvo obrijem i počelo je ispitivanje, u stvari to nije bilo nikakvo ispitivanje već iživljavanje, a vršili su ga Anđelko Botić i Gudić Ante, dva najveća krvnika koje sam u životu ikada video. Udarali su me nogama, kundacima, šakama, palicama, mučili su me strujom tako što bi kablove induktorskog telefona prikopčavali na palčeve, a kasnije i za uši i okretali ručicu telefona. U ovom mučenju se posebno isticao Gudić koji je pored ostalog nas zatvorenike nagonio da stavljamo u usta jedan drugome polni organ. Nagonio nas je da po čitav dan "beremo grožđe" odnosno da se ponašamo kao da beremo grožđe, da se provlačimo između stolica, a dovodili su i civile iz grada koji su nas takođe tukli i maltretirali, kupali su nas vatrogasnim šmrkom po noći i dr." 17) Svedok 67/94-3, navodi: "U našem mučenju posebno su se isticali upravnik Tomo Dujić, Grančić Frane, Vrkić Tonči, Dožder, stražar Gudić Ante, Botić Anđelko, Rogošić Tonči i drugi. Od svih je bio najgori Gudić Ante. Gudić je svaki dan morao doći da batina zatvorenika Bojana koga su zvali "Beli orlić" i zadnju noć pred njegovu smrt ga je takođe izbatinao. Sećam se događaja sa dva civila iz Splita. Gledao sam kroz prozor kako su jednog civila koji je očito bio ranjen u nogu doneli na krug i kako su ga stražari krvnički udarali, a najviše ga je udarao baš Gudić Ante. Udarali su ga dok telo nije postalo beživotno." 18) Svedok 445/94-17, navodi: "Najviše su terali zatvorenike da izigravaju psa i mačku Gudić, Botić, Tonči, kome ne znam prezime i neki drugi. Izlagali su nas suncu s tim što su nas izvodili napolje i skidali gole pa posle dugog boravka kada bi ožedneli i bili iscrpljeni nisu nam davali vode. Izvodili bi nas u toku noći, sipali nam vode u čizme i terali da trčimo po nekoliko sati dok ne popadamo od umora. Posle ovoga bi nas postrojili uza zid sa licem prema zidu i rukama iznad glave naslonjenim uza zid i onda bi nas tukli. Ovako su nas tukli u raznim prilikama, a ne samo posle trčanja. Ovo trčanje su prvo uveli Gudić i Botić, a kasnije su uveli i drugi stražari. Kad je Knežević Nenad pokušao da beži, bio je još jedan sa njim, pa su prvog ranili, a drugog je izgazilo desetak njihovih policajaca koji su došli i to sam gledao kako ga gaze, a među njima su bili Giljanović, Čop, Bane bokser, jedan koga su zvali "Pobro", a od stražara tu su bili Gudić, Botić i Vrkić. Gudić Ante, stražar, visok, suv, znam da je ranije bio milicioner u Splitu jedan je od najistaknutijih mučitelja u zatvoru." 19) Svedok 164/95-1, navodi: "Četvorica stražara koji su radili u logoru HV su: Gudić Ivica, Hodžić Rešid, Sulejmanović Zlatko i stražar po imenu Ivica iz sela Škrbinje kod Zadra, mislim da se preziva Ivković." 20) Svedok 510/96-13, navodi: "Ratni zarobljenik nisam siguran u ime bio je u prisustvu Kneževića, kada je pokušao da beži, ali sam Vulović nije pokušao bekstvo. Ja sam se nalazio iza njih dvojice zajedno sa R.I. u pratnji stražara Botić Anđelka i Gudić Ante. Posle sprečavanja bekstva Kneževića i njegovog hapšenja stražari i pripadnici interventnog voda su otpočeli sa fizičkim zlostavljanjem Vulovića. Tukli su ga, šutirali čizmama od čega je iste noći umro." 21) Svedok 164/95-6, navodi:


Strana 442


1990 - 1995

"U logoru "Lora" u Splitu meni su prelomili prvo četiri, a drugi put jedno rebro, a od snažnih udaraca izglavili su mi i levo rame i u ovom zatvoru do besvesti su me tukli Gudić kome ne znam ime i izvesni Anđelko, Emilio, Dodžer, Tonči, Sulejmanović i drugi." 22) Svedok 164/95-2, navodi: "Mene su i dalje nastavili da tuku svakodnevno jer su govorili da sam specijalac i koljač. Mene je najviše tukao upravnik Tomo Dujić i stražar Gudić Ivica iz Splita. Gudić me je tako mučio da je tetovažu koju sam imao na levoj podlaktici gde je bilo istetovirano JNA gorio cigaretama dok je nije potpuno uništio, a zatim me je odveo u kupatilo svezao ruke lisicama za prozor i drvenom palicom tukao pola sata po čitavom telu tako da sam bio sav modar i u otocima. Nakon ove tučnjave ponovo sam bio vezan za rešetke u kupatilu gde su me tukli bejzbol palicom Gudić Ivica i stražar po imenu Anđelko, ovde sam izgubio svest pa su uključili vodu na mene." 23) Svedok 259/94-6, navodi: "U više navrata sveštenika P. a i druge zatvorenike su priključivali na struju iz poljskog telefona. Na ovaj način su najviše mučili zatvorenike Anđelko i njegov drug s kojim je stalno bio. Posle nekoliko dana opet u toku noći izveli su devet ljudi. Te noći nije bio Dujić, već su tu bili Anđelko, njegov drug Ante još jedno lice koje su zbog umetnosti klanja zvali "Umetnik" i jedan koga su iz istih razloga zvali "Doktor". Od ljudi koji su dovedeni na klanje zapazio sam da jedan nema uvo. Pre samog klanja nisu nas mučili. Klanja su vršili tako što su sa noževima u rukama prilazili žrtvi, neke hvatali za ruke i ramena, a jedan je hvatao žrtvu za kosu jednom rukom, a drugom rukom u kojoj je bio nož odsecao glavu. Ovom prilikom zaklano je osam ljudi. U svakom od ovih slučajeva glava je bila odvojena od tela. Igrom slučaja i ovom prilikom dolaskom jednog ustaše, meni je spašen život."

25. "DABRO", nadimak stražara nepoznatog imena i prezimena, starijeg sa brkovima o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-7, navodi: "To su ljudi koji su nas najviše tukli, ali dolazili su i drugi. Svako ko je došao, mogao je da nas tuče. Neki su dolazili i dovozili svoja kola da ih peremo pa su nas pri tome tukli. Jedan od njih je bio "Polja" koga su tako zvali i Boško, kao i neki stariji čovek sa brkovima koga su zvali "Dabro", koji nas je udarao kundakom od puške."

26. DOŽDER ili DODžER ZORAN, iz Splita, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 182/95-2, navodi: "Tukli su nas rukama, nogama i gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima naročito su se isticali pored ostalih i Dožder Zoran." 2) Svedok 67/94-3, navodi:


Strana 443


1990 - 1995

"U našem mučenju su se posebno isticali upravnik Tomo, Grančić Frane, Vrkić Tonči, nekakav Dožder Zoran koji je takođe radio u upravi." 3) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali od službenika zatvora Dožder Zoran, narednik." 4) Svedok 445/94-17, navodi: "Dok sam bio u ćeliji kod mene su dolazili Levaja, Giljanović, Bošnjak Boro, Tomo Dujić, Dožder Zoran iz Dugog Polja kod Splita, star oko 30 godina, visok, debeo, krezav, Sulejmanović Zlatko." 5) Svedok 164/95-1, navodi: "Posebno mi je u logoru "Lora" ostao u sećanju Dožder Zoran, rodom iz Kaštela kod Splita i zajedno sa jednim zastavnikom muslimanom bio je specijalista za udarce u glavu, posebno u uši."

27. DRAŽIĆ MILjENKO, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-8, navodi: "Drugi put me je saslušavao Miljenko Dražić koji me je prebio nekom drvenom motkom. On me je povredio po članku desne noge, a kada sam kasnije zatražio lekarsku pomoć ona mi nije pružena. I danas imam izbočinu, a otežano i hodam. Verovatno je u pitanju prelom koji je zarastao.

28. "DUGI", nadimak stražara nepoznatog imena i prezimena o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 288/94-9, navodi: "Poznato mi je da su mene i druge logoraše mučili Tomo Dujić, ravnatelj, stražari koje su zvali "Dugi", Tonči i drugi čijih se imena ne sećam." 2) Svedok 124/96, navodi: "Od stražara u "Lori" poznata su mi imena: Ante iz Gospića, Emir, musliman iz Zvornika, Hodžić Huso iz Kalesije, jedan sa nadimkom "Jasko", Meho iz Tuzle, zatim jedan sa nadimkom "Dugi", star oko 30 godina, smeđ ili plav i jedan sa nadimkom "Pepi"."

29. EMIR, nepoznatog prezimena iz Zvornika, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 124/96, navodi:


Strana 444


1990 - 1995

" Od stražara u "Lori" poznata su mi sledeća lica: jedan po imenu Ante iz Gospića, jedan po imenu Emir, musliman iz Zvornika, star 27 godina i drugi."

30. JASKO, nepoznatog imena i prezimena, stražar u logoru o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 124/96, navodi: "Od stražara u "Lori" poznata su mi imena: Ante iz Gospića, star 35 i 40 godina, crn, visok; zatim jedan po imenu Emir, musliman iz Zvornika, star 27 godina, Hodžić Huso iz Kalesije, star 28 godina, jedan sa nadimkom "Sake", musliman iz Brčkog, star oko 27 godina; jedan pod nadimkom "Jasko", musliman iz Zenice, jedan pod nadimkom "Meho" iz Tuzle, star oko 23 godine, zatim jedan sa nadimkom "Dugi", star oko 30 godina, smeđ ili plav i jedan sa nadimkom "Pepi"."

31. JOVIĆ ZDENKO, vojni policajac o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-7, navodi: "Zdenko Jović, stražar u logoru, vojni policajac koji nas je najviše mlatio za katolički Božić, kada smo i dobili najviše batina."

32. LEKIĆ STIPE, stražar, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-8, navodi: "Pored prebijanja terali su nas da satima i danima pevamo njihove pesme. Terali su nas da ližemo klozet jezikom. To je mene terao da činim Stipe Lekić, a zatim smo morali da im ližemo čizme."

33. LIVAJA ili LEVAJA IVICA, o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 485/95, navodi: "Svakodnevno sam vođen na ispitivanja i mučenja. Najviše su me mučili Dujić Tomo, Livaja Ivica, Šolić, Giljanović i neki Bane, bokser negde iz Slavonije." 2) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene su lično najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora među kojima i Livaja Ivica." 3) Svedok 445/94-17, navodi: "Dok sam bio u ćeliji sam svaki dan su dolazili kod mene Levaja, Giljanović, Bošnjak Boro iz Vukovara i drugi pa su me besomučno tukli. Udarali su me


Strana 445


1990 - 1995

čizmama, palicama, bejzbol palicama, a udarci čizmama su bili najgori, tako da sam mnogo puta bio prebijen, dlanovi su mi bili potpuno naduveni, a prsti ukočeni. Pored ovoga zatvorenike su redovno priključivali na struju, pa su i meni to radili prvog dana kada su me doveli kada su me i prebili. Mene su Giljanović i Levaja prikačili na struju tako što su mi žice vezali oko ušiju i krajeve žica probili kroz uvo i jedno i drugo, pa su okrećući ručicu induktorskog telefona puštali struju tako da sam se ja sav tresao. Prilikom potresa struje kako sam se trzao tako da mi se resica u predelu levog uha raskinula pa se i sada vidi taj ožiljak. Kasnije su me više puta stavljali na struju."

34. MALEŠ JERKO, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-8, navodi: "Pored prebijanja terali su nas da satima i danima pevamo njihove pesme. Terali su nas da ližemo klozet jezikom. To je mene terao da radim Stipe Lekić, a zatim smo morali da im ližemo čizme na što nas je najviše terao Grujica Nišev i Jerko Maleš."

35. MEKIĆ ili MEHIĆ DžEVAD, zvani "BRZI", bivši zastavnik JNA iz Busovače koji se priključio hrvatskoj strani o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 111/95-2, navodi: "Primenjivani su i drugi metodi mučenja. Prisiljavali su nas da se između sebe šamaramo pri čemu bi nas stražari pretukli ako bi procenili da naša šamaranja nisu dovoljno jaka. U ovome se isticao Dževad Mekić, zvani "Brzi", koji je pre rata bio oficir JNA i u logoru imao status zarobljenika, ali je vrlo brzo prešao na hrvatsku stranu." 2) Svedok 483/95-2, navodi: "Tukao nas je i Mekić Dževad. Bilo je i slučajeva lažnih streljanja. Postrojili bi logoraše uza zid pa bi u njih uperili prazan pištolj. U tome je posebno prednjačio upravnik logora Tomo Dujić, stražar Gudić, policajac Giljo, zastavnik Mehić i kapetan Gidić." 3) Svedok 234/95-6, navodi: "Zatekao sam grupu zarobljenih pripadnika JNA iz Gabele. Njih je posebno mučio Dževad Mekić, bivši zastavnik iz Busovače. Njih su tukli po celu noć." 4) Svedok 164/95-1, navodi: "Posebno mi je u logoru "Lora" ostao u sećanju Dožder Zoran, rodom iz Kaštela kod Splita i zajedno sa jednim zastavnikom muslimanom bio je specijalista za udarce u glavu, posebno u uši. Mene je jednom prilikom ovaj inače raniji aktivni zastavnik musliman, rodom iz Busovače, a koji je bio na službi u Gabeli tako izudarao po ušima rukama pljoštimice i meni je od tih udaraca glava bila natekla, uši su mi bile pune krvi tako da sam posle ove torture završio u bolnici gde mi je


Strana 446


1990 - 1995

na oba uva izvršena operacija tako da mi je glava belim zavojem bila zamotana i to me je spasilo u logoru "Lora" da me ne tuku po glavi. Posle ovoga za dan-dva, sećam se da me je ovaj zastavnik musliman terao i morao sam da držim glavu u poljskom NjC punih pola sata, glava mi je bila potopljena u izmet ljudski." 5) Svedok 510/96-13, navodi: "Siguran sam da su na stranu HV prešli sledeći ratni zarobljenici, a među njima Mekić Dževad, zastavnik JNA, radio u vojnoj policiji u Sarajevu (po njegovoj priči), a kasnije u skladištu u Gabeli. Imao je još povlašćeniji položaj od Gidića. Maltretirao je ratne zarobljenike, a posebno pilota P.G. Stražari su mu dali nadimak "Brzi" zbog brzine kojom je udarao šamare." 6) Svedok 470/95-3, navodi: "Zastavnik Mekić je takođe bio obučen u njihovoj uniformi i postupao je vrlo brutalno i maltretirao je zarobljenike." 7) Svedok 124/96, navodi: "Od stražara u "Lori" poznata su mi imena: jedan po imenu Ante iz Gospića, jedan po imenu Emir, musliman iz Zvornika, Hodžić Huso iz Kalesije, jedan sa nadimkom "Sake", jedan sa nadimkom "Jasko", jedan sa nadimkom "Meho" iz Tuzle, star oko 23 godina, zatim jedan sa nadimkom "Dugi" i jedan sa nadimkom "Pepi"."

36. MUSA TOMISLAV, bivši vojnik JNA, rodom iz Kočerina kod Širokog brijega o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 333/95-20, navodi: "U "Lori" me je izvodio Musa iz Širokog brijega kod Lištice. On mi je nož prislanjao na grlo i pretio da će me zaklati. On je rekao da će me streljati i pred izvođenje na egzekuciju sveštenik Z.P. je morao da mi čita opelo. Bilo je krajnje neizvesno šta se može desiti svakog trenutka, kako danju tako i noću." 2) Svedok 485/95, navodi: "Čuvari su se menjali petnaestodnevno ili mesečno. Upamtio sam braću Perišić, Filipovića, rodom iz Vira kod Posušja, Tončija iz Splita, Musa Tomislava, bivšeg vodnika JNA rodom iz Kočerina kod Širokog brijega. On mi je pokazivao ustašku značku koja mu je ostala od pokojnog dede i govorio je da je došlo vreme da i on baca Srbe u Šurbaničku jamu kao što je to činio njegov deda 1941. godine." 3) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima je bio i Musa Tomislav rodom iz Kočerona kod Širokog brijega." 4) Svedok 259/94-6, navodi: "Među onima koji su nas tukli uspeo sam da zapazim jednoga koji se zvao Musa,


Strana 447


1990 - 1995

a kasnije sam saznao da je od Širokog brijega i da je bio vojni policajac JNA u Sarajevu. Nakon ove tuče doveli su nas u jednu prostoriju gde su nam skinuli poveze sa očiju, skinuli nas gole, a zatim nam oduzeli sve vrednije stvari kao i dokumenta. Meni su oduzeli ručni sat marke "Seiko" koji je bio uspomena na brata, 450 DEM i oko 20 miliona naših dinara što je bilo oko 2-3 moje plate. Kada su mi oduzimali marke opsovali su mi srbočetničku majku, a neko od njih je rekao: "Gledaj u čemu ga četnici plaćaju."

37. "NACISTA", čije ime i prezime nije poznato o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 63/94-1, navodi: "Od stražara se sećam Tončija, Ramba, Naciste. Imena im ne znam pošto su se oslovljavali po nadimcima."

38. NIKŠA ili NIŠEV GRUJICA, pripadnik antiterorističke vojne policije o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 333/96-7, navodi: "Najviše su nas tukli Tadija Bokanović i Grujica Nikša, pripadnici antiterorističke vojne policije. To su ljudi koji su nas najviše tukli, a dolazili su i drugi." 2) Svedok 333/96-8, navodi: "Pored prebijanja terali su nas da satima i danima pevamo njihove pesme. Terali su nas da ližemo klozet jezikom. To je mene terao da radim Stipe Lekić, a zatim smo morali da im ližemo čizme na što nas je najviše terao Grujica Nišev i Jerko Maleš."

39. OBRADOVIĆ ŽELjKO, zvani "LACA", rodom iz Bajrovca kod Svitave (Čapljina), o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima je bio i Obradović Željko, zvani "Laca". On je dolazio u zatvor radi maltretiranja ratnih zarobljenika, inače je iz HOS iz Čapljine i Metkovića."

40. OŠANIĆ LUKA, vojni policajac iz Metkovića, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima


Strana 448


1990 - 1995

i Ošanić Luka, vojni policajac iz Metkovića."

41. "PARAGA", čije ime i prezime nije poznato, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 182/95-2, navodi: "Batinanje je bila svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama, gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima naročito su se isticali: Dožder Zoran, braća Perišić, Tonči Rogošić, Ante Gudić, Botić Anđelko, Bungur Emilio, Bribudić Joško, Paraga, Vidinić i Sulimanović Zoran, zvani "Sule"."

42. PAŠALIĆ TVRTKO, zamenik Galić Zdravka, zapovednika 72. bojne vojne policije za srednju Dalmaciju, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima i Pašalić Tvrtko, Galićev zamenik."

43. "PEPI", čije ime i prezime nije poznato, o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 182/95-2, navodi: "Najteže batine sam dobio 1. maja 1992. godine kada je u moju ćeliju upao Giljanović sa još dvojicom koje znam po nadimku "Bane" i "Pepi" koji su pretukli mene i Đ.N. Naterali su me da se licem okrenem prema zidu sa podignutim rukama, a oni su me rukama i palicama udarali po leđima. Meni su sva leđa bila modra, a polomili su mi i nekoliko rebara od kojih je jedno probilo plućnu maramicu. Đ. je pao u komu pa je morao da dođe zatvorski lekar da interveniše." 2) Svedok 124/96, navodi: "Od stražara u "Lori" poznata su mi sledeća lica: Ante iz Gospića, Emir iz Zvornika, Hodžić Huso iz Kalesije, "Sake" iz Brčkog, "Jasko" iz Zenice, Meho iz Tuzle, "Dugi" i jedan sa nadimkom "Pepi"."

44. braća PERIŠIĆ DAMIR, zvani "RAMBO" i DAVOR iz Sinja, o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 485/95, boravio u logoru "Lora" od 10. aprila do 12. avgusta 1992. godine, navodi: "Čuvari su se menjali petnaestodnevno ili mesečno. Upamtio sam braću Perišić, Filipovića, rodom iz Vira kod Posušja, Tončija iz Splita, Musa Tomislava, bivšeg


Strana 449


1990 - 1995

vodnika JNA rodom iz Kočerina." 2) Svedok 63/94-1, boravio je u logoru "Lora" od aprila do avgusta 1992. godine, navodi: "Od stražara se sećam Tončija, "Ramba", "Naciste". Imena im ne znam pošto su se oslovljavali po nadimcima." 3) Svedok 181/95-2, u logoru "Lora" boravio od 19. aprila do 11. avgusta 1992. godine navodi: "U tučama se posebno isticao Giljanović Zvonko i izvesni Perišić, zvani "Rambo". Ova dvojica su uživala u prebijanju zatvorenika. Tukli su nas pesnicama, nogama i palicama za bejzbol. Naterali bi zatvorenike da se okrenu prema zidu da na zid stave ruke iznad glave, a noge odmaknu od zida tako da nam je telo ostajalo u kosom položaju, a onda bi nas udarali po bubrezima i slabinama. Ovo je najčešće radio Dujić. Tukli su nas po stomaku i grudnom košu i pri tome nas terali da stojimo mirno sa rukama podignutim uvis i da duboko dišemo. Prilikom izdisaja udarali bi nas po stomaku. Od ovakvog batinanja meni su polomljena tri rebra na obe strane grudnog koša tako da mi je morala biti ukazana lekarska pomoć u bolnici Firule. Mom kolegi P. je morala biti ukazana lekarska pomoć jer mu je polomljeno 11 rebara od koji mu je jedno rebro probilo plućnu maramicu." 4) Svedok 111/95-2, navodi: "Stražar kojime je dovezao u bolnicu pod nadimkom "Rambo" me je odmah vratio u "Loru" govoreći da simuliram. To je prijavio i upraviku Tomi Dujiću pa su odmah počeli da me tuku. Tukli su me i po dovođenju u ćeliju. Tom prilikom je prebijen P.G. koji je bio sa mnom u ćeliji. Leđa su mi bila crna od batina. Nakon ovog "Rambo" mi je doneo da jedem pun tanjir kuvanog pirinča u kome su bile pileće kosti, a na vrhu jela zaboden opušak cigarete. Terao me je da sve to pojedem, a kada sam rekao da ne mogu počeo je da me tuče pendrekom po glavi. Od svih udaraca počeo sam da gubim svest, a tada me je on naterao da ispružim levu ruku i zdravu nogu pa je onda nastavio da me tuče po ovoj ruci i nozi. Od zadobijenih udaraca noga mi je otekla i bila je gotovo potpuno crna." 5) Svedok 182/95-2, navodi: "Batinanje je bila svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama i gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima naročito su se isticali: Dožder Zoran, braća Perišić - Damir, zvani "Rambo" i Davor iz Sinja, Tonči Rogošić, Ante Gudić, Botić Anđelko, Bungur Emilio, Bribudić Joško, Paraga, Vidinić i Sulimanović Zoran, zvani "Sule"." 6) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima i Perišić Davor i Perišić Grga, dežurni." 7) Svedok 67/94-3, navodi: "U našem mučenju posebno su se posebno isticali upravnik Tomo Dujić, Grančić Frane, Vrkić Tonči, Dožder, Giljanović, Gudić Ante, Botić Anđelko, Rogošić Tonči, svi oni su nas tukli svim i svačim, mučili i maltretirali. Sećam se još i čuvara braće Perišić, Davora i Damira i Viktora koji su iz Dugog polja."


Strana 450


1990 - 1995

8) Svedok 445/94-21, navodi: "Dobro se sećam da me je jednom prilikom Toma Dujić, upravnik logora izveo napolje i tukao zajedno sa mlađim bratom Perišićem, pošto su tu bila dva brata Perišića stražari. Tukli su me bejzbol palicama po celom telu, a kada bi pao u nesvest i padao na tlo onda su me udarali po rukama da bi me osvestili. Četiri puta sam padao u nesvest pa su me dizali i na kraju nisu mogli da me ovako osveste, pa su me polivali vodom. Posle su me uneli u ćeliju." 9) Svedok 445/94-42, navodi: "Od osoblja zatvora ja znam sledeća lica: Perišić Damir, zvani "Rambo" iz nekog mesta kraj Splita, star oko 35 godina. Bio je stražar. Prema meni bio je korektan.Perišić Davor, brat Damirov, mlađi od njega. On mnogo nije zalazio u naš blok i o njemu malo znam." 10) Svedok 445/94-33, navodi: "Mene i sveštenika P. su više puta terali da jedan drugom "pušimo" polni ud. To smo radili dok smo bili vezani za struju pa su oni propuštali struju kroz nas i istovremeno nas tukli. Tu je uvek bio upravnik Tomo, koji je inače bio najgori i učestvovao je u svim našim mučenjima, a sećam se da je bio i Filipović, ne sećam se imena od Imotskog, mlad dečko i "Rambo" star oko 35 godina." 11) Svedok 164/95-8, navodi: "Prema meni su se fino odnosili stražari Perišić Rambo i njegov brat. Kada su oni bili na dužnosti nisam bio udaran, a to je puno značilo za život i opstanak u logoru." 12) Svedok 67/94-4, navodi: "U našem mučenju su prednjačili upravnik Tomo Dujić te stražari Gudić Ante, Anđelko Botić, te stražari Sulejmanović, zvani "Sule". Sećam se i dvojice čuvara braće Perišić od kojih jedan koga su zvali "Rambo" nije bio loš, a drugi je bio dosta nezgodan." 13) Svedok 445/94-3, navodi: "Prvo veče po dolasku u zatvor kada je izvršena smena stražara došla je grupa stražara u kojoj su bili Suljo Suljković ili Suljkanović i jedan koga su zvali "Rambo", ali mu druge podatke ne znam, a treći stražar te smene ne znam kako se zove niti mogu da ga opišem. Stražari ove dve smene su bili najsuroviji i najviše su nas mučili." 14) Svedok 499/95-2, navodi: "Dalje mogu reći da je najgori bio blok "S" u njemu su najviše mučili zatvorenike. U mučenju se posebno isticao upravnik Tomo Dujić, njegov zamenik Tonči Vrkić, neki Bane, vojni policajac i neki "Rambo" i još neki Tonči. Najviše su tukli rezerviste uhvaćene na trebinjskom ratištu kao i pilote." 15) Svedok 420/95-2, navodi:


Strana 451


1990 - 1995

"Imena stražara kao i upravnika zatvora ja ne znam jer nam to niko od stražara nije govorio. Znam da su se samo oslovljavali nadimcima pa tako pamtim nekog "Beka", "Žutog" i jednog "Ramca"." 16) Svedok 67/94-1, navodi: "U ovom mučenju, maltretiranju i udaranju najviše se isticao upravnik zatvora kojem je ime Tomo. Sećam se još čuvara kojem je prezime Perišić, a ime "Rambo" i on nas nije mnogo udarao." 17) Svedok 467/94-8, navodi: "Njih petorica kao zveri u ljudskoj koži navalili su na nas kao manijaci. Prozivali su jedni druge po nadimcima i svaki je bio za nešto stručan. Čini mi se da je jedan od njih rekao: "Hajde Rambo, ti si stručnjak za bubrege"

45. "POBRO", čije ime i prezime nije poznato, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 445/94-17, navodi: "Umro je u najgorim mukama Knežević Nenad iz Benkovca, a imao je kuću u Kaštelama, a bio je sa njim još jedan. Oni su pokušali da beže, pa su prvog ranili, a drugog je izgazilo desetak njihovih policajaca koji su došli i to sam gledao kako gaze, a među njima su bili: Giljanović, Čop, za koga znam da je bio bokser, Bane bokser, jedan koga su zvali "Pobro" i drugi, a od stražara tu su bili Gudić, Botić i Vrkić."

46. RAKIĆ EDIN, vojnik bivše JNA koji je prešao na hrvatsku stranu o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 510/96-13, navodi: "Siguran sam da su na stranu HV prešli sledeći ratni zarobljenici među kojima i Rakić Edin, vojnik, zarobljen u Gabeli koji je imao status prebega."

47. RESIĆ ALMAZ, iz Rudog, vojnik bivše JNA koji je prešao na hrvatsku stranu o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 510/96-13, navodi: "Siguran sam da su na stranu HV prešli sledeći ratni zarobljenici, a među kojima i Resić Almaz iz Rudog, vojnik zarobljenik u Gabeli koji je maltretirao i tukao ratne zarobljenike."

48. ROGOŠIĆ TONČI, o čijim zločinima govore iskazi svedoka:


Strana 452


1990 - 1995

1) Svedok 427/95-7, navodi: "Neko vreme posle njega došao je dežurni stražar u zatvoru Tonči Rogošić. On me je prilikom obilaska takođe tukao i šutirao nogama." 2) Svedok 182/95-2, navodi: "Batinanje je bila svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama, gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima naročito su se isticali Dožder Zoran, braća Perišić - Damir, zvani "Rambo" i Davor iz Sinja, Tonči Rogošić, Ante Gudić, Botić Anđelko, Bungur Emilio, Bribudić Joško, Paraga, Vidinić i Sulimanović Zoran, zvani "Sule"." 3) Svedok 67/94-3, navodi: "U našem mučenju posebno su se posebno isticali upravnik Tomo Dujić, Grančić Frane, Vrkić Tonči, nekakav Dožder, jedan Giljanović, stražari Gudić Ante, Botić Anđelko, stražar Rogošić Tonči, navodno bokser, oni su nas tukli svim i svačim, mučili i maltretirali." 4) Svedok 67/94-5, navodi: "Što se tiče čuvara u zatvoru nije se znalo ko je od njih gori i ko više udara i maltretira. Bio je jedan Tonči bokser, zatim Banović, Giljanović, zvani "Giljo" i tukli su me svakodnevno po čitav dan. Tonči je dovodio nekakve žene i davao im palicu kojom su me udarale, a nakon svakog udarca ja sam morao reći: "Hvala gospođo, dođite opet"." 5) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora među kojima i Rogošić Tonči, stražar."

49. "SAKE", čije ime i prezime nije poznato, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 124/96, navodi: "Od stražara u "Lori" poznata su mi imena: Ante iz Gospića, Emir iz Zvornika, Hodžić Huso iz Kalesije, jedan sa nadimkom "Sake", musliman iz Brčkog, star 27 godina, jedan pod nadimkom "Jasko", "Dugi" i "Pepi"."

50. SEVIĆ, čije ime i prezime nije poznato, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 427/95-7, navodi: "Nakon toga izveden sam u hodnik i u tom momentu su naišli vojni policajci Sević i Čović koji su čim su ugledali mene počeli da govore ostalim pacijentima da sam ja četnik, pa su se pacijenti okomili na mene, pljuvali me i vređali. Lekove koje mi


Strana 453


1990 - 1995

je lekar prepisao nisam dobio."

51. SLAVKO, čije prezime nije poznato, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 315/96-1, navodi: "U mučenju su posebno prednjačili Mladen Tolušić, Saša Vidović, Rešid Hodžić, Slavko čije ime ne znam, Tonči Vrgić, Tomo Dujić koji je bio i upravnik "Lore", Mirko Galić, komandir 72. bojne kao i drugi čijih se imena ne mogu da setim."

52. SULEJMANOVIĆ ili SULIMANOVIĆ ZORAN, zvani "SULE", o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 427/95-7, navodi: "Sledećeg dana dežurni oficir bio je Zoran Sulejmanović koji je takođe tukao mene i ostale zatvorenike. On me je jednom naterao da stavim šlem na glavu koji nije bio pričvršćen, a zatim me je u čučećem položaju naterao da čistim zatvorske klozete. On mi je pri tome zapretio ako mi padne šlem sa glave da će me prebiti. Sa njim je u smeni bio i Zoran Čulina." 2) Svedok 111/95-2, navodi: "U tučama zatvorenika naročito su se isticali Botić Anđelko, Gudić Ante, Bungur Emilio i Sulimanović Zoran, zvani "Sule"." 3) Svedok 182/95-2, navodi: "Batinanje je bila svakodnevna pojava. Tukli su nas rukama, nogama, gumenim palicama. U batinanju i iživljavanju nad zatvorenicima su se naročito isticali Dožder Zoran, braća Perišić - Damir, zvani "Rambo" i Davor iz Sinja, Tonči Rogošić, Ante Gudić, Botić Anđelko, Bungur Emilio, Bribudić Joško, Paraga, Vidinić i Sulimanović Zoran, zvani "Sule"." 4) Svedok 67/94-1, navodi: "U ovom mučenju, maltretiranju i udaranju najviše se isticao upravnik zatvora kojem je ime Tomo. Sećam se još čuvara kojem je prezime Perišić, a ime "Rambo" i on nas nije mnogo udarao. Čuvar Sulejmanović Zoran, zvani "Sula", po nacionalnosti musliman, nas je redovno tukao, a jedne prilike je od D. i G. uzeo zlatan lančić i burmu i od tada ih više nije tukao." 5) Svedok 445/94-3, navodi: "Prvo veče po dolasku u zatvor kada je izvršena smena stražara došla je grupa stražara u kojoj su bili Suljo Suljković ili Suljkanović i jedan koga su zvali "Rambo", ali mu druge podatke ne znam, a treći stražar te smene ne znam kako se zove niti mogu da ga opišem. Inače u "Lori" je bilo četiri smene stražara, u svakoj je bilo po tri, a radili su po 8 sati dnevno, jedna za drugom dok se četvrta odmarala. Stražari ove dve smene su bili najsuroviji i najviše su nas mučili."


Strana 454


1990 - 1995

6) Svedok 67/94-4, navodi: "U ovom mučenju su prednjačili upravnik Tomo Dujić, te stražari Gudić Ante, Botić Anđelko, Sulejmanović zvani "Sule", koji je mene posebno tukao ispočetka, a kasnije manje jer me je angažovao da mu popravim auto." 7) Svedok 445/94-42, navodi: "Od osoblja zatvora ja znam sledeća lica, a među njima jedan je Sulejmanović Zoran, star oko 25 godina, visok oko 185 cm, smeđ, stražar. On je pušio marihuanu. On je od D.V. uzeo burmu ili lančić kao i od G.Lj. Jednom je uzeo lančić, drugom burmu da ih ne bi tukao. On je nekad imao običaj da nas počasti cigaretama. Jedne noći kad je otvorio vrata, mi smo mislili da će da nas bije, a on nam je ubacio jedan hleb, vruć iz pekare. Mene nije tukao, ali je druge tukao. On je imao običaj npr. meni da da cigaretu, a drugoga lupi nogom u glavu." 8) Svedok 445/94-21, navodi: "Pored Tome Dujića i ovih koje sam spomenuo tu je bio stražar Gudić Ante, a sa njim stalno u smeni Anđelko koga su zbog malog rasta zvali "Mali Anđelko", pa su se njih dvojica naročito isticali u prebijanju zatvorenika, a sa njima je bio i Sulejmanović. Njih trojica su me uvek u toku noći izvodila i dovodila dva muslimana koji su inače bili pripadnici JNA pa zarobljeni pa su me prebijali." 9) Svedok 67/94-2, navodi: "Jedan od čuvara sa nadimkom "Sule" nas je iz početka sve tukao, ali najviše M. a jedne prilike je meni rekao da skinem zlatan lančić, a V. da skine prsten i samo je rekao "ovo ste meni poklonili" i od tad nas više nije tukao." 10) Svedok 445/94-32, navodi: "Više puta su me izvodili samog i prebijali, a to je radio upravnik Tomo Dujić, a s njim je uvek bio neko od stražara, pa se sećam da je od njih bio neki Anđelko, zatim stražar Suljo, čije prezime ne znam, star do 30 godina, visok, plav, a bilo je i onih kojih se sada ne sećam." 11) Svedok 445/94-25, navodi: "Ovde sam prvi put čuo za stražara sa nadimkom "Sule" kako su ga zvali, a mislim da se preziva Suljević, ali nisam siguran, a i da je Hrvat nisam siguran. On je plav, dosta visok, srednje razvijen, a kasnije je bio jedan od onih koji su nas najviše mlatili i mučili." 12) Svedok 445/94-27, navodi: "Mene su sigurno više od tri-četiri puta, ali redovno svaki dan izvodili i danju i noću i prebijali, a sa mnom su zajedno tukli i pilota P., a i neke druge. Mene su najviše tukli Gudić, Anđelko, jedan sa nadimkom "Suljo", koji je plav, mlađi momak, visok sa malo valovitom kosom, a dobro sam upamtio da ima zelene oči. Dok su me tukli, govorili su mi gde mi je Slobo, hoće li mi on pomoći i sl." 13) Svedok 164/95-1, navodi:


Strana 455


1990 - 1995

"Četvorica stražara koji su mene tukli svi su radili u logoru u "Lori" i to: Gudić Ivica, Hodžić Rešid, Sulejmanović Zlatko i stražar po imenu Ivica, iz sela Škrbinje kod Zadra." 14) Svedok 445/94-17, navodi: "Dok sam bio u ćeliji svaki dan su dolazili kod mene: Levaja, Giljanović, Bošnjak Boro, Tomo Dujić, Dožder Zoran, Sulejmanović Zlatko, plav, srednje visine pa su me besomučno tukli svaki dan. Udarali su me čizmama, palicama, bejzbol palicom, a udarci čizmama su bili najgori." 15) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima i Sulejmanović Zlatko, stražar." 16) Svedok 164/95-2, navodi: "Pored upravnika i stražara HV u zatvoru "Lora" sećam se da su zarobljenike tukli Hodžić Rešid iz Srebrenice, bivši vojnik JNA, zatim izvesni Emilio, zatim Sulejmanović Zlatko, takođe stražar HV koji je bio rodom iz Splita." 17) 164/95-6, navodi: "U logoru "Lora" u Splitu meni su prvo prelomili četiri, a drugi put jedno rebro, a od snažnih udaraca izglavili su mi i levo rame. U ovom zatvoru do besvesti su me tukli stražari Gudić, kome ne znam ime, izvesni Anđelko, zatim Emilio, Dožder, Tonči, Sulejmanović, upravnik Tonči Vrkić, raniji upravnik Tomo iz Vukovara i drugi."

53. TANjA, čije prezime nije poznato, devojka Tome Dujića, upravnika logora "Lora" o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 485/95, navodi: "Devojka Tome Dujića, Tanja je svakodnevno dolazila u logor i predstavljala se kao medicinska sestra. Nju smo morali da ljubimo u čizmu i da je zamolimo za lekarsku pomoć. Svi oni koji bi od nje tražili pomoć bili su odvojeni u neku prostoriju odakle bi se vraćali izubijani i unakaženi." 2) Svedok 483/95-2, navodi: "Mučili su nas upravnik logora Tomo i njegova supruga. Mučenja su bila sprovođena prema svim zatvorenicima. U mučenjima su učestvovali i čuvari u logoru." 3) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene su lično najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima i Dujić Tanja, koja je radila u kriminalističkoj službi." 4) Svedok 445/94-26, navodi:


Strana 456


1990 - 1995

"Sećam se dobro jedne ženske koja je rekla da trenira džudo, stara oko 25 godina, plave kratke kose, visoka oko 165 cm, pa nas je ona dobro tukla, a jednom prilikom izvela je iz ćelije mene i I.Đ. pa nas je tukla zajedno sa upravnikom Tomom i stražarom Antom." 5) Svedok 445/94-27, navodi: "Pored muškaraca tukla nas je i jedna žena koja je navodno bila iz policije, smeđa, mlađa, mršava, nosila je mini suknju i oko pasa palicu. Jednom prilikom me je izvela u krug i bacila jednu mrvu hleba i tražila je da licem rovim po betonu i tražim to zrno dok ga ne nađem. To je trajalo oko sat i po dok tu mrvu nisam našao, a ona me je neprekidno udarala palicom po rebrima i drugim delovima tela, pljuvala, grdila i vređala." 6) Svedok 259/94-6, navodi: "Strujom su najviše mučili zatvorenike Anđelko i njegov drug s kojim je stalno bio, a naročito je to voleo da čini Toma Dujić, upravnik zatvora. U ovoj vrsti mučenja je naročito uživala žena Tome Dujića koja je bila vojni policajac jer je u takvoj uniformi dolazila. Pored toga ona je uživala da pita zatvorenike "hoćeš li pizde", a zatim bi snažno udarala po polnim organima pošto bi nas naterala da raširimo noge. Jednom prilikom ona me je izvela napolje iz ćelije i naredila mi da "berem grožđe". Nisam razumeo šta hoće, a ona mi je podviknula da "hvatam maglu". Ni ovo mi nije bilo jasno. Posle toga naterala me je da ispružim ruke kao da nešto berem, a za to vreme me je udarala pendrekom po telu i to pogotovo po rebrima i iza vrata. Koliko se sećam sa njom sam imao tri ovakva kontakta kada me je mučila, a znam da je to radila i sa drugim zatvorenicima."

55. TOLUŠIĆ MLADEN, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 315/96-2, navodi: "U mučenju su posebno prednjačili Mladen Tolušić, Saša Vidović, Rešid Hodžić, Slavko, čije prezime ne znam, Tonči Vrgić, Tomo Dujić, koji je bio upravnik logora, Mirko Galić, komandir 72. bojne, kao i drugi čijih imena ne mogu da se setim."

56. FILIPOVIĆ, nepoznatog imena, rodom iz Vira kod Posušja o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 485/95, navodi: "Za svo vreme boravka u ćeliji nikada nisam imao mira ni danju ni noću. Uvek bi neko od gardista otvarao vrata i prebijao me do besvesti. Čuvari su se menjali petnaestodnevno ili mesečno. Upamtio sam braću Perišić, Filipovića, rodom iz Vira kod Posušja." 2) Svedok 445/94-33, navodi: "Mene i sveštenika P. su više puta terali da jedan drugom "pušimo" polni ud. To


Strana 457


1990 - 1995

smo radili dok smo bili vezani za struju pa su oni propuštali struju kroz nas i istovremeno nas tukli. Tu je uvek bio upravnik Tomo, koji je inače bio najgori i učestvovao je u svim našim mučenjima, a sećam se da je bio i Filipović, ne sećam se imena od Imotskog, mlad dečko, oko 24-25 godina, visok oko 1,80 cm." 3) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene su lično najviše tukli i maltretirali stražari, a posebno Filipović Tonči."

57. FRANIĆ MARIO, zapovednik vojne policije za Omiš o čijim zločinima svedoči iskaz svedoka: 1) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali stražari, a posebno Franić Mario, zapovednik vojne policije u Omišu, koji je inače trenirao ful kontakt sa Cikotićem."

58. HODžIĆ REŠID ili REŠAD vojnik bivše JNA, vojni rok služio u Gabeli, rodom iz Srebrenice, o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 315/96-2, navodi: "Od prvog dana dolaska ovaj logor počinju moje nove muke. Počinju fizička maltretiranja i iživljavanja. Tučen sam svim i svačim: rukama, nogama, palicama. U mučenju su posebno prednjačili Mladen Tolušić, Saša Vidović, Rešid Hodžić, Slavko čije prezime ne znam, Tonči Vrgić, Tomo Dujić, Mirko Galić, komandir 72. bojne kao i drugi čijih imena ne mogu da se setim. Ja ceo taj period boravka u logoru pokušavam da zaboravim." 2) Svedok 111/95-2, navodi: "Maltretirali su nas i Gidić Duško i Hodžić Rešid koji je takođe imao status zarobljenika." 3) Svedok 488/95-2, navodi: "Rešid Hodžić iz naše jedinice je određen za kuvara u zatvoru. On je delio hranu i pošto je bio u dobrim odnosima sa stržarima takođe je učestvovao u tuči zatvorenika. Hrvati su i nas ostale ubeđivali da ostanemo sa njima i pređemo na njihovu stranu uz pretnju da će nas ubiti sledeći put ako nas uhvate." 4) Svedok 510/96-13, navodi: "Siguran sam da su na stranu HV prešli sledeći ratni zarobljenici, od kojih je jedan bio Hodžić Rešid, vojnik iz Srebrenice. Imao je status prebega. Najviše je on maltretirao ratne zarobljenike i to na taj način što je pored batinanja prosipao hranu ratnim zarobljenicima tako im ne dajući da jedu. Nekima čak nije donosio hranu po dva - tri dana."


Strana 458


1990 - 1995

5) Svedok 164/95-6, navodi: "U logoru "Lora" u Splitu meni su prelomili prvo četiri, a drugi put jedno rebro, a od snažnih udaraca izglavili su mi i levo rame. U ovom zatvoru do besvesti su me tukli Gudić kome ne znam ime, izvesni Anđelko, zatim Emilio, Dožder, Tonči, Sulejmanović, upravnik zatvora Vrkić Tonči, raniji upravnik Tomo iz Vukovara, zatim bivši vojnik JNA Hodžić Rešid iz Srebrenice koji mi je slomio tri, četiri rebra udarajući me čizmom i gredom." 6) Svedok 164/95-2, navodi: "Pored upravnika i stražara HV u zatvoru "Lora" ja se sećam da su zarobljenike tukli Hodžić Rešid iz Srebrenice, bivši vojnik JNA, zatim izvesni Emilio, Sulejmanović, a bili su tu i drugi." 7) Svedok 445/94-42, navodi: "Od osoblja zatvora ja znam sledeća lica, a među njima i Hodžić Rešida iz Srebrenice. Star je oko 20 godina, bio je aktivni vojnik. On je dosta tukao L. i druge aktivne oficire koji su bili u "Lori"." 8) Svedok 470/95-3, navodi: "Vojnik Rešid Hodžić je zarobljen kad i mi. Posle zarobljavanja određen je da radi u kuhinji. Čuo sam da je maltretirao rezerviste i dobrovoljce, ali nas vojnike nije tukao. Kod njega smo mi vojnici imali čak i privilegije." 9) Svedok 445/94-32, navodi: "Moram da naglasim da je Rešet Hodžić iz Bajine Bašte koji je bio aktivno vojno lice u JNA i zarobljen u Gabeli prišao uz njih i priključio se osoblju logora u tuči i zlostavljanju zatvorenika. On je pretukao P.N. koji je zajedno sa mnom zarobljen tako da mu je slomio nekoliko rebara.

59. ČOVIĆ, vojni policajac o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 427/95-7, navodi: "Zbog povreda od posledica prebijanja odveden sam u bolnicu u Firulama. U bolnici sam dobio neke injekcije. Nakon toga sam izveden u hodnik i u tom momentu su naišli vojni policajci Sević i Čović, koji su čim su me ugledali počeli da govore ostalim pacijentima da sam ja četnik, pa su se pacijenti okomili na mene, pljuvali me i vređali. Lekove koje mi je lekar prepisao nisam dobio."

60. ČOP, stražar o čijim zločinima govore iskazi svedoka: 1) Svedok 445/94-17, navodi: "Umro je u najgorim mukama Knežević Nenad iz Benkovca, a imao je u kuću u Kaštelima. Bio je sa njima još jedan koji su pokušali da beže pa su prvog ranili, a


Strana 459


1990 - 1995

drugog je izgazilo desetak njihovih policajaca koji su došli i to sam gledao kako ga gaze, a među njima su bili Giljanović, Čop, za koga znam da je bio bokser, visok, crn, Bane bokser, Pobro, Gudić, Botić i Vrkić." 2) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično najviše su tukli i maltretirali stražari, a među njima je bio i Čop, bokser, vojni policajac."

61. ČULINA ZORAN, o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 427/95-7, navodi: "Sledećeg dana dežurni oficir bio je Zoran Sulejmanović koji je takođe tukao mene i ostale zatvorenike. On me je jednom naterao da stavim šlem na glavu koji nije bio pričvršćen, a zatim me je u čučećem položaju naterao da čistim zatvorske klozete. Pri tome mi je zapretio da će me prebiti ako mi padne šlem sa glave. Sa njim je u smeni bio i Zoran Čulina koji me je jednom tako pretukao da nisam mogao da stojim pa me je naterao da ustanem i u stavu mirno stajao sam tako celi dan. Za to vreme on je povremeno dolazio u ćeliju i opet me je tukao. To njegovo iživljavanje trajalo je sedam časova."

62. ŠIMIĆ, kome nije poznato ime o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 510/96-13, navodi: "Mene lično su najviše tukli i maltretirali sledeći službenici zatvora, a među njima i Šimić koji je radio u kancelariji vojne policije, inače je glavni snabdevač oružjem i pomoći iz Nemačke. Njegov otac radi u Nemačkoj 25 godina i poklonio je četiri vlastita automobila HV."

63. ŠOLIĆ, čije ime nije poznato o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 485/95, navodi: "Svakodnevno sam vođen na ispitivanja i mučenja. Najviše su me mučili Dujić Tomo, Livaja Ivica, Šolić, Giljanović i neki Bane, bivši bokser, negde iz Slavonije."

64. NN. STRAŽAR u logoru rodom iz Rame, čije ime i prezime se utvrđuje, star oko 30 godina, krupan, visok, razvijen, težak preko 100 kg prema opisu o čijim zločinima govori iskaz svedoka: 1) Svedok 333/96-10, navodi: "U "Lori" su nas prvog dana tukli. Posle dva-tri dana ja sam odveden na saslušanje gde me je ispitivao neki krupan čovek, težak preko 100 kg, rekao je


Strana 460


1990 - 1995

da je iz Rame. On je star oko 30 godina i dosta je visok i razvijen. On me je tukao palicom po svim delovima tela i nogama. Zatim me je bacio na pod i dok sam ja ležao na stomaku, skakao mi je po leđima. To su bile jedne od najstrašnijih batina koje sam dobio. Posle tog saslušanja vratili su me u ćeliju, a uveče je ponovo došao taj iz Rame sa još jednim manjim, crnim čovekom pa su me izneli u hodnik gde me je taj drugi tukao kolcem pri čemu sam gubio svest. Tu je bio još jedan treći koji me je vukao za uši. Posle tog prebijanja, bio sam u teškoj krizi, pa su moji drugovi iz ćelije zvali stražare te su me prebacili u bolnicu." ***

Podaci o neposrednim izvršiocima, podstrekačima, pomagačima i naredbodavcima - mučiteljima u logoru "Lora" koje su dali svedoci, očevici i same žrtve njihovog bestijalnog, surovog i nečovečnog orgijanja su nepotpuni i delimični. To je razumljivo kad se ima u vidu činjenica da su se zločinci sami među sobom sporazumevali uglavnom i oslovljavali po nadimcima. A žrtve su bile izvrgnute strahovitom, dnevnom i noćnom fizičkom i psihičkom iznurivanju, maltretiranju, bestijalnom prebijanju tako da u stanju između jave i sna, nesvesti često i nisu mogli da zapaze svoje mučitelje, niti da ih zapamte odnosno da ih se kasnije sete. Jer prisećanje na njih je budilo i otvaralo rane na preživljene muke u logoru.

8 ZAKLjUČAK

Iz ovog materijala, autentičnog, zasnovanog u prvom redu na iskazima svedoka oštećenih, samih žrtava bestijalnog, animalnog, surovog i nečovečnog orgijanja i postuupanja kojima su permanentno, sistematski, kontinuirano bili podvrgnuti za sve vreme boravka u logoru za Srbe "Lora" u Splitu i sudsko medicinske dokumentacije može se izvesti nepobitan zaključak da su hrvatske vojne, policijske i civilne vlasti od početka ratnih dejstava na teritoriji Republike Hrvatske dakle počev od 1991. godine osnovale logor za Srbe (civilno stanovništvo, muškarce, žene, staro i mlado, ranjenike, bolesnike odnosno ratne zarobljenike) i to samo zato što su pravoslavne veroispovesti, bez obzira da li su zarobljeni ili uhvaćeni na teritoriji ove Republike ili na teritoriji Bosne i Hercegovine, da su za sve vreme postojanja logora uz znanje i blagoslov zvaničnih vlasti iz Zagreba sprovodili sistem mera ubijanja, telesnog povređivanja, narušavanja telesnog integriteta i zdravlja ljudi, surovo, nečovečno postupanje, nanošenje fizičkih i psihičkih patnji, stavljanje pripadnika srpske nacionalne grupe u takve životne uslove koji su imali samo jedan cilj - a to je da ove prostore zauvek i odjednom očiste od srpskog naroda, stvarajući etnički čiste hrvatske prostore. U tekstu je naveden samo jedan deo ispovesti logoraša koji je bio dostupan i do sada obrađen. No, svakako da to nisu i jedine tragične sudbine ljudi koji su u


Strana 461


1990 - 1995

ratnom vihoru uhapšeni i odvedeni u "Loru". Navedeni materijal pruža niz primera bestijalnih postupaka logorske uprave i logorskih stražara, ali i drugih (npr. civila iz Splita) kojima su praktično samo ispoljeni pojedini oblici ili vidovi zločina genocida. Pri tome je gde god je to bilo moguće navedeno i ko je neposredni izvršilac ili naredbodavac ovakvih postupaka. Navedeni načini, sredstava i postupci mučenja prema zatočenim Srbima ukazuju na neiscrpnu maštu u funckciji mržnje prema drugom narodu i drugoj veroispovesti. Kroz ubistva, nanošenje teških telesnih i duševnih povreda, patnji, boli i trauma, premlaćivanje do iznemoglosti svih delova tela, mučenje, zlostavljanje, vaskrsavaju ustaški duhovi iz perioda drugog svetskog rata i zamisli ustaške ideologije koja je bila u osnovi genocida nad Srbima u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, u čijem su sastavu bile Hrvatska i Bosna i Hercegovina.

ZLODELA SLAVONSKOG JASTREBA Hag čeka Merčepa KAMEN krivice zbog razrovanog Vukovara i smaknuća oko 200 Hrvata na poljoprivrednom dobru “Ovčara”,uz pristrasnu arbitražu međunarodne zajednice još prvih godina rata započetkog 1991.godine,okačen je o vrat Srbima u Hrvatskoj,naročito onima u Istočnoj Slavoniji. Poslednjih trinaest godina činilo se da nikoga,pa ni Hag,ne zanima tragedija,odnosno ubistvo ili nestanak oko 200 vukovarskih Srba u leto 1991.godine, uoči tromesečne opsade grada na Vuki,ali ovih dana u hrvatskom tisku uveliko se najavljuje suđenje komandantu tih zlodela,Tomislavu Merčepu. Gotovo da je manje bitno da li će se slučajem Merčep baviti haški ili sud u Zagrebu.Važno je da se makar i sa ove vremenske distance razgrnu vukovarske ruševine pod kojima već trinaest godina čekaju zatrpane srpske tragedije čiji vinovnici,takođe ne treba da ostanu nekažnjeni. Hrvatska javnost zatečena je saznanjem da Tribunal u Hagu već sedam godina ima opsežan dosije na osnovu kojeg može da podigne optužnicu protiv “slavonskog Napoleona”, kako su Merčepa zbog izrazito niskog rasta,prozvali ratni izveštači iz Slavonije.Istragu je,na osnovu dogovora sa Gramamom Bluitom,tadašnjim zamenikom haškog tužioca, 1996. i 1997.godine sproveo beogradski profesor i tada predsednik Srpskog informacionog centra u Beogradu Vojin Dabić sa grupom svojih saradnika i haških istražitelja. Istraga je bila usmerena na prvu fazu terora nad vukovarskim Srbima,od maja do septembra 1991.godine.Za stradanje njih oko trideset, bez svake sumnje,odgovornost


Strana 462


1990 - 1995

snosi upravo Merčep,tvrdo slavonsko krilo HDZ-a i vođa hrvatskih ultranacionalističkih grupa koji je činio sve da eliminiše Srbe sa te teritorije. Na osnovu svedočenja više od 600 Srba,ali i Hrvata,Dabić i saradnici prikupili su dokaze da su pripadnici hrvatskih oružanih formacija ,kao i lično Merčepovo obezbeđenje,U Vukovaru od 3.maja do 14 septembra 1991. godine uhapsili više od 100 Srba,koje su potom mučili u podrumu vukovarskog Sekretarijata narodne odbrane ,prostorijama kluba dizača tegova i Kajakaškog kluba “Dunav”. Hapšeni su mladi i stari ugledni Srbi,ali i oni koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni.Ovakav izbor žrtava trebalo je da bude poruka svim Srbima da niko od njih ne može da bude siguran da baš on neće biti naredna žrtva. Mnogi od uhapšenika su nestali ,a pojam “nestali” u Vukovaru u vreme kada je Merčep bio prvi čovek Sekretarijata narodne odbrane ,bio je sinonim za ubijanje.TEla nekoliko žrtava izranjala su kasnije iz Dunava,neka i na teritoriji SRbije.Stručnjaci Medicinskog fakulteta u Novom Sadu 1991. godine obducirali su nekoliko NN leševa iz Dunava. Beživotna,izmučena tela spaljivana su,bacana u ribnjake ili zatrpavana u bezimene grobnice.Na sličAn,monstruozan način ubijeni su ili su zauvek nestali : ZOran Filipović,VLado Skeledžija,SAvo DAmnjanović,Branko Mirjanić,Mladen Mrkić,Slavko DragišIć,Bogdan Bogdanović,Željko Pajić,Obrad Drača,Miodrag Nađ,LJuban Vučinić... - Dosije o Merčepu osvetljava taj teški period uoči izbijanja rata u Vukovaru koji potvrđuje da je to bio čitav jedan mehanizam proizvođenja straha,a upravo strahom i terorom terani su Srbi iz svog vekovnog zavičaja -kaže danas profesor Dabić i dodaje da upravo ti događaji najbolje objašnjava genezu sukoba u bivšoj Jugoslaviji. A kako se država Srbija odnosila prema žrtvama svojih sunarodnika u bivšIm jugorepublikama,najrečitije govori upravo primer dosijea o Merčepu. Profesor Dabić je tih godina uputio pismo Slobodanu MIoševiću da država sakupi dokumentaciju kojom bi se kada dođe vreme,moglo izađi pred mećđunarodnu zajednicu i tražiti kazna za krivce. - To,naravno,nije učinjeno,pa naša država danas gotovo da ne raspolaže nikakvom ozbiljnijom dokumentacijom,a pred Tribunal u Hagu,vi ne možete samo izaći sa verbalnim tvrdnjama o nekom zločinu i očekivati da se pravda istera do kraja ukazuje profesor Dabić i dodaje da kada današnja Vlada Srbije tvrdi da želi dvosmernu komunikaciju sa Hagom,ona očigledno nemaju predstavu šta to znači jer ni MIloševićevi naslednici nisu ništa ozbiljnije preduzeli na prikupljanju dokumentacije.Čak ni za stradanja Srba na Kosovu. Tako ni za dosije o Merčepovim zlodelima,nije bio zainteresovan niko iz srpske vlasti. Da poduhvat prof.Dabić ,po svemu sudeći,nije bio uzaludan,svedoče i poslednje vesti iz Haga da se Tribunal,ipak neće zažmuriti na zlodela Tomislava Merčepa.


Strana 463


1990 - 1995

SRBA SVE MANJE SRBI u Vukovaru su od davnina bili najbrojnija etnička zajednica,a hrvatsko stanovništvo u odnosu na srpsko,uvek je bilo u manjini.Tako je na,primer,u vukovarskom srezu 1931. godine bilo 46.100 stanovnika - 19.300 Srba,12.200 Hrvata,7.500 Nemaca i 7.100 Mađara,Slovaka,Rusina i Ukrajinaca. Promene strukture stanovništva na štetu Srba započete su tokom i posle Dugog svetskog rata ,masovnim prinudnim pokatoličavanjem i likvidacijom Srba od strane ustaša. Prema popisu stanovništva 1981.godine,u Vukovaru je živelo najviše Hvata - 30.157 hiljada(37 odsto),Srba 26 .146 hiljada (31 odsto),Jugoslovena 18.o60 (22 odsto),a ostalih 7.850 (10 odsto).Srbi su u to vreme bili konstitutivnio narod u Hrvatskoj,a u samostalnoj Hvatskoj su nacionalna manjina.

Tuđman preti silom SAMO najoptimističniji Vukovarci verovali su da bi dolazak proleća 1991. godine mogao da rastera tamne oblake, vesnike ratnog ludila. Nadvili su se nad ovim gradom prethodnih meseci, posle prvih višestranačkih izbora u SFRJ, kada je u Hrvatskoj pobedila ekstremna Hrvatska demokratska zajednica predvođena osvedočenim nacionalistom dr Franjom Tuđmanom, ljutim zagovornikom ostvarenja “tisućuljetnjeg sna o samostalnoj hrvatskoj državi”. Među žiteljima grada na Vuki koji su verovali da će sve to ipak mirno proći, ponajmanje je bilo Srba. Oni su tada u Hrvatskoj činili petinu stanovništva, a u dotadašnjem hrvatskom ustavu imali su status konstitutivnog naroda. NJihov strah od samostalne Hrvatske temeljio se na krvavom istorijskom iskustvu iz Drugog svetskog rata. Ustaše su samo na potezu Dudik, na oko dva kilometra od centra Vukovara, 31. jula 1941. streljale i u osam grobnica zakopale 455 Srba. Samo pet decenija docnije, duboki sukob komunističkih rukovodstava tadašnjih republika nagoveštavao je ponovo ono najgore - rat... Ovaj grad od 1945. do 1990. godine smatran je prototipom komunističkog industrijskog centra. U njemu su sagrađeni brojni privredni giganti čiji proizvodi nisu nalazili očekivano mesto na tržištu. Samo Fabrika obuće “Borovo” upošljavala je čak 22.000 radnika! Političkoj krizi prethodila je teška ekonomska situacija, a ona je još 1989. godine u Vukovaru izazvala teške socijalne potrese, praćene dugim i povremeno dramatičnim radničkim protestima. Vukovar, u kojem je dotadašnja komunistička vlast gušila svaki pokušaj ispoljavanja nacionalnog identiteta žitelja, postajao je sve ozbiljnije poprište


Strana 464


1990 - 1995

međunacionalne netrpeljivosti. OSIM teškog istorijskog iskustva, nespokoj Srba pojačavala je i činjenica da su u ovaj grad, u sve većem broju počeli da pristižu ekstremni hrvatski nacionalisti. Među njima sve više je bilo kriminalaca i bosova tadašnje jugoslovenske alko-mafije, poput Marina Pliše, Vinka Žanića i Josipa Dufeka. Oni su postali novi gospodari Vukovara i uporište HDZ-a, čiji je ogranak u Vukovaru osnovan 19. marta 1990. godine. Zbog svega toga, vukovarski Srbi i Jugosloveni, koji su zajedno činili apsolutnu većinu u gradu sa oko 85.000 stanovnika, na prvim višestranačkim izborima 22. aprila 1990. godine u kandidatima SKH-SDP Ivice Račana videli su slamku spasa. Zahvaljujući njihovim glasovima, Račan je u Vukovaru dobio 64,55, a HDZ samo 26,22 odsto glasova. Tuđmanova stranka, međutim, odnela je ubedljivu pobedu u drugim delovima Hrvatske. Vukovar je Tuđmanu postao trn u oku, kako zbog većinskog srpsko-jugoslovenskog življa, tako i zbog činjenice da se teritorija ove opštine graniči sa Republikom Srbijom koja se tada energično suprotstavljala raspadu SFRJ i osamostaljenju Hrvatske. - Šta to umišljaju ti bedaci, tamo? Da će Vukovar ostati u Jugoslaviji? - ljutio se Tuđman na Srbe i Jugoslovene i svojim “jastrebovima” u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu Vladimiru Šeksu, Branimiru Glavašu i Tomislavu Merčepu dao odrešene ruke da “Vukovar dovedu u red”. Dramatični događaji smenjivali su se iz dana u dan - nezadovoljni odlukom odborničke većine u novoj vukovarskoj skupštini da odbiju amandmane na Ustav Hrvatske kojima se Srbima oduzima status naroda, odbornici tzv. hrvatskog bloka tražili su ostavku gradonačelnika Slavka Dokmanovića... Uzalud, jer zbog ubedljive većine Srba i deklarisanih Jugoslovena, smena nije bila moguća legalnim, demokratskim putem. ZATO je HDZ, sa Tuđmanovim blagoslovom, počeo pripreme za nasilno preuzimanje vlasti - prve veće količine oružja HDZ je podelio svojim organizacijama u Slavoniji i Baranji već u jesen 1990. godine. Haškim istražiteljima, koji su sa beogradskim istoričarom prof. Vojinom Dabićem, tadašnjim predsednikom Informacionog centra, genezu sukoba u Hrvatskoj i stradanje vukovarskih Srba istraživali 1996. i 1997. godine, Marin Vidić Bili (HDZ) posvedočio je da se “u okviru HDZ-a formirala služba unutrašnje bezbednosti koja je imala zadatak da prati osobe srpske nacionalnosti”. Svesni ozbiljnosti situacije, gradonačelnik Dokmanović i predsedenik Izvršnog odbora Vukovara Stipe Lovrenčić, 9. aprila 1991. godine, uputili su Tuđmanu pismo u kome ga upozoravaju da je stanje u Vukovaru krajnje kritično, da se civilnom stanovništvu deli oružje, te da svakog trenutka preti eskalacija međunacionalnih sukoba. Na njihov vapaj zvanični Zagreb se nije ni osvrnuo. Sve glasnije zveckalo je oružje i, konačno, zaglušilo poslednji glas razuma i pokušaj da se spreči vukovarska tragedija u kojoj su u proleće i leto žrtve najpre bili Srbi, a u otvorenom ratnom sukobu od septembra do novembra iste godine, Srbi i Hrvati zajedno. HAPŠENJE HADŽIĆA


Strana 465


1990 - 1995

TENZIJE između Srba i Hrvata u istočnoj Slavoniji prerasle su u potpuni raskol 31. marta 1991. godine, kada je hrvatska policija na putu Plitvice - Karlovac uhapsila lidere Srpske demokratske stranke u Vukovaru Gorana Hadžića i Borivoja Savića. Hapšenje je iste večeri prikazano na HRT-u, što je bila neskrivena poruka da se srpsko pitanje u Hrvatskoj neće rešavati političkim sredstvima, nego silom. Srbi su postavili barikade na ulazu u svoja mesta, što je okarakterisano kao “balvan revolucija”, a hrvatske vlasti su posle nekoliko dana pustile Hadžića i Savića, ne podignuvši optužnice protiv njih, za koje nije bilo nikakvog osnova.

Vreme tihog pakla OSLOBAĐANJEM srpskih lidera Gorana Hadžića i Borivoja Savića, 3. aprila 1991. godine, zaustavljeni su međuetnički sukobi, ali između Srba i Hrvata već je zjapio preduboki ponor nepoverenja. Na ulazima u većinska srpska i hrvatska naselja, nicale su barikade i kontrolni punktovi. Olovo se osećalo i u vazduhu i u “zraku”. Prva žrtva bio je Srbin Stevan Inić (1928) iz sela Bršadin, nadomak Vukovara. NJega je 1. maja 1991. metkom iz pištolja, ispaljenim u glavu, ubio Hrvat Đuro Gelendžer, pripadnik partijske milicije HDZ-a. NJegovo ubistvo, dramatično je odjeknulo među Srbima, ali i u redovima neostrašćenih Hrvata. Bio je to prvi korak na putu za pakao. Već sutradan, 2. maja, usledio je drugi, još pogubniji korak, kada je više od pedeset pripadnika tada već potpuno etnički čiste hrvatske policije, iznenada upalo u Borovo Selo, najveće srpsko naselje u vukovarskoj opštini. Zloupotrebili su dobru volju srpskih žitelja koji su očekujući razgovore o smirivanju situacije, uklonili barikade na prilazu selu. Umesto pomirljivim rečima, ”mupovci” i “zenge”naoružali su se pravim oružjem i upotrebili ga čim su iskoračili iz autobusa. Pale su žrtve na obe strane, jer ni Borovoseljani nisu goloruki čekali uniformisane “pregovarače”. Širenje oružanog sukoba sprečila je JNA koja se, po naredbi tadašnjeg Predsedništva SFRJ, a po modelu “tampon zone”, isprečila između suprotstavljenih strana. NAŽALOST, samo nakratko. Barikade, sve izraženije, opasale su vukovarska naselja, sa izuzetkom nekoliko nacionalno meštovitih mesta kao što je Sotin. Tamo je pala nova žrtva - Miodraga Nađa (1966) na ulici je presrela i sa pet metaka u glavu ubila grupa HDZ - policajaca. Ovaj, kao i prethodni incidenti, bili su povod Tuđmanu da u Vukovaru stacionira 210 vojnika iz redovnog i 460 iz rezervnog Zbora narodne garde (ZNG). NJihova su ovlašćenja bila nedefinisana, samim tim i neograničena, a za zapovednika imenovan je 10. juna 1991. godine Tomislav Merčep, dotadašnji predsednik vukovarskog ogranka HDZ. Stupanjem Merčepa na dužnost sekretara Sekretarijata narodne odbrane u Vukovaru,


Strana 466


1990 - 1995

Tuđman je konačno ostvario svoj naum - oteo je ovaj grad iz ruku srpskojugoslovenske većine, legalno izabrane na prvim višestranačkim izborima 1990. godine. Vukovar više nije bio jedini grad u Hrvatskoj u kojem na vlasti nije HDZ. Merčep je bio surovi gospodar Vukovara do 13. avgusta 1991. godine, kada je zbog sukoba sa samim vrhom HDZ-a prekomandovan u Zagreb na mesto ministra unutrašnjih poslova Hrvatske. Prema kasnijim iskazima oko 600 Srba, ali i Hrvata, čija su svedočenja deo opsežnog “dosijea Merčep” dostavljenog Hagu još 1997. godine, dva i po meseca bila su dovoljno dug period da se gotovo u potpunosti realizuje plan o etničkom čišćenju Srba iz Vukovara i okoline. Bilo je to prvo etničko čišćenje na prostoru SFRJ, a plan je usvojen 15. marta 1991. godine na sastanku vodećih predstavnika HDZ-a u prostorijama MZ ”Alojzije Stepinac” u Borovu Naselju. O detaljima sastanka, Mirko Nikolašvić, predsednik ogranka HDZ u Borovu Naselju, svedočio je kasnije haškim istražiteljima i beogradskom profesoru Vojinu Dabiću, koji su za Tribunal i sačinili dokumentaciju o Merčepovim zlodelima. Nikolašević je kazao: - NAKON što smo razgovarali uopšte o teškoj ekonomskoj situaciji, sećam se da je Merčep diskutovao o tome da se mora raščistiti sa Srbima koji ne prihvataju novu hrvatsku državu. Otvoreno je rekao da će ti Srbi biti proterani milom ili silom... Plan je podrazumevao bespravno upadanje u srpske kuće i stanove, oduzimanje automobila, nasilno privođenje Srba na saslušanje i likvidacije. Psihozu straha u srpskim redovima Merčep i njegovi ljudi postizali su i sračunatim širenjem glasina o postojanju spiskova za likvidaciju, rafalima po srpskim kućama i kafićima... Posebno efikasan način pritiska bile su telefonske pretnje smrću Srbima ukoliko blagovremeno ne napuste Vukovar. Dešavalo se da “dobronamerni” anonimni glas upozori suseda Srbina da je na spisku za likvidaciju. Veliki broj saslušanih svedoka potvrdio je da im je na ovakav način prećeno od kraja 1990. do polovine 1991. godine. Takve pretnje najčešće su shvatane ozbiljno i mnogim Srbima bile su više nego dovoljan povod za tiho izbeglištvo, tu, blizu preko Dunava, u somborsku ili apatinsku teritoriju. Bilo je i odvažnih Srba koji su ignorisali pretnje i upozorenja. Jedan od njih, LJuban Vučinić iz Borova Naselja ostao je u svojoj kući i posle upozorenja da je na spisku za likvidaciju. Samo nekoliko dana docnije, 22. jula, uhapšen je, ubijen i bačen u Dunav. POVERLJIVO PISMO MARIN Vidić Bili, poverenik hrvatske vlade u Vukovaru, koji je u leto 1991. odgovornost za stanje u gradu delio sa Tomislavom Merčepom, uputio je 18. avgusta te godine strogo poverljivo pismo Franji Tuđmanu u kojem ga obaveštava da Merčep i njegovi saradnici sprovode teror nad stanovnicima grada na Vuki. "Okružen sumnjivim ljudima i kriminalcima, koji bespravno upadaju u privatne stanove, pljačkaju ih, nasilno privode građane na saslušanje, pa čak vrše i egzekuciju,


Strana 467


1990 - 1995

Merčep je stvorio u Vukovaru opću psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom što je rezultiralo općim bijegom iz grada ...", pisao je Vidić hrvatskom predsedniku. Vidić je pismo uputio Tuđmanu, ali i Ivici Račanu (SDP), Savki Kučar (HNS), Draženu Budiši (HSLS) i Marku Veselici (HDS) u kojem ih upozorava da “dosadašnju pogrešnu politiku psihoze straha neopravdava kompletno hrvatsko pučanstvo, koje se smatra oblaćenim, kompromitiranim i ne želi dalje snositi odgovornost za takvu politiku. "Budući da smatramo da nismo u mogućnosti da lokalnim snagama raščistimo situaciju, molimo Vas da nam hitno uputite kompetentne ljude koji će legalnim institucijama vlasti pomoći da se stanje što prije normalizira", vapio je Vidić. Uzalud. Tuđman, Račan, Kučar, Budiša niti Veselica nisu odgovorili. Vukovar je nezadrživo srljao u rat.

Dnevnik zengovke Piplice PSIHOZA, pretnje likvidacijom i opšte nasilje Merčepovih formacija osnovni su uzrok masovnog bekstva srpskih stanovnika iz Vukovara u prvoj polovini 1991. godine. Prvi zbegovi krenuli su maja te godine, kada je prema svedočenju dr Juraja NJavre, aktiviste HDZ-a i šefa hirurškog odeljenja vukovarske bolnice, “primjećeno masovno iseljavanje Srba iz vukovarske općine”. Preplašeno srpsko stanovništvo odlazilo je u Republiku Srbiju gde se, prema izveštajima Republičkog zavoda za statistiku u Beogradu, od hrvatskog terora sklonilo 13.734 vukovarskih Srba. Gotovo svi su se otisnuli u izbeglištvo pre 1. avgusta 1991, mesec dana uoči početka borbi za Vukovar. Za preostale Srbe, njih oko 12.000, koji nisu želeli ili nisu mogli da odu, rodni grad postao je pakao. Pripadnici hrvatskih oružanih formacija, kao i ličnog Merčepovog obezbeđenja, od 3. maja do 14. septembra 1991. godine uhapsili su u Vukovaru više od stotinu Srba koje su zatim nedeljama mučili u podrumima opštinskog Sekretarijata narodne odbrane, prostorijama sportskih klubova (dizača tegova i kajakaškog kluba) i u atomskim skloništima. Pravila u izboru žrtava nije bilo - hapšeni su mladi i stari, srpski nacionalisti, ali i Jugosloveni kojih je tada u Vukovaru, uz Hrvate (37 odsto) i Srbe (31 odsto), bilo najviše - 22 procenta. Hadezeovska vlast znala je da ne može da računa na naklonost Jugoslovena u nameri da otcepi Hrvatsku od SFRJ. MERČEPOVCI su se u batinanju “neposlušnih” Vukovaraca rukovodili logikom da nijedan Srbin i Jugosloven u kojem preovlađuje srpski gen ne može da bude siguran da baš on nije sledeća žrtva. A kada su ljudi uplašeni, napuštaju svoje kuće i stanove, što je i bio krajnji cilj plana o progonu Srba koji je HDZ, predvođen predsednikom vukovarskog ogranka stranke Tomislavom Merčepom, usvojio 15. marta 1991. godine na tajnom sastanku u Borovu Naselju. Saslušavanja uhapšenih Vukovaraca, prema njihovom svedočenju haškim


Strana 468


1990 - 1995

istražiocima, svodilo se na batinanje, mučenje i ponižavanje. U tome su, tvrde svedoci, učestvovali: Tomislav Merčep, Nebojša Hodak Ćeno, Josip Horvat Mađar, Josip i Dražen Gažo, Goran Mađarević, Siniša Rimac, Željko i Vinko Mažar, Aleksandar Saša i Damir Đumić Tapir, Ivica Kasalo, Ivica Arbanas, Blago Zadro, Oliver Brdar, Zlatko, Ivica i Davor Lojd, Ivica Meočević, Vlado Balen, Igor Mikula, Pero Drejić i Ksenija Piplica. Bez obzira na težinu povreda zadobijenih u nekom od improvizovanih Merčepovih zatvora, uhapšeni i sticajem okolnosti kasnije oslobođeni Srbi, bili su pravi srećnici, jer su izbegli ono najgore - likvidaciju. Neki sunarodnici, međutim, posle hapšenja su godinama vođeni kao “nestali”. Ispostavilo se da je pojam “nestali” u vreme Merčepove vladavine gradom bio sinonim za ubijeni. Tih dana zauvek su nestali: Savo (Stojko) Damnjanović (1959), Slavko (Dušan) Miodrag (1938), Vlado (Nikola) Skeledžija (1930), Branko (Vlado) Mirjanić (1935), Mladen (Đorđe) Mrkić (1938), Slavko (Žarko) Dragišić (1933), Bogdan Bogdanović (1950), Željko (Milić) Pajić (1960) i Obrad Drača(1953). Na spisku nestalih nekoliko godina bili su i Slobodan Vučković, Milenko Đuričić, LJuban Vučinić, Zoran Filipović i Bogdan Stupar. NJihovi uporni srodnici uspeli su da ih pronađu i identifikuju međU NN telima, izvađenim iz Dunava. Dunav je tih meseci progutao na desetine vukovarskih Srba. O tome su svedočili sami egzekutori. U dnevniku Ksenije Piplice, Merčepove saradnice, zabeležen je slučaj hapšenja Branka Mirjanića, Slavka Miodraga i Vlade Skeledžije. NJih su “zengovci” uhapsili u porodičnim kućama oko ponoći 30. jula 1991. godine i odveli ih u nepoznatom pravcu. NJihove supruge uzalud su pokušavale da u Merčepovom štabu saznaju nešto o njima. Tražile su ih baš tamo, jer je u Vukovaru bilo dobro poznato da naređenja o hapšenjima izdaje lično “slavonski Napoleon”, koji je zabrinutim suprugama uredno i smireno odgovarao da nema nikakvih informacija o nestaloj trojici. SVEDOČENJE “zengovke” Piplice, međutim, otkrilo je nekoliko godina kasnije da su trojica Srba likvidirana već nekoliko sati posle hapšenja. Piplica je u svom dnevniku, pod datumom 30. jul 1991. godine, zabeležila: “U četiri posle ponoći išla s nekoliko njih na Dunav, kod klanice. Pucala u tri zarobljenika i gurnula ih u Dunav. Čekali da svane i vratili se u 6.30 na silos.” Ovu dnevničku zabelešku Pilica je detaljnije objasnila u Vojnom sudu u Beogradu, gde joj je, pošto su je zarobili pripadnici JNA, suđeno za ratne zločine. - Ja sam se na silosu “Đergaj” nalazila sa Naserom i otišli smo jedno veče kod Merčepa u štab - izjavila je optužena Piplica. - Tamo smo zatekli i Arbanasa, a kad sam se vratila iz klozeta, njega i Nasera nije bilo. Rečeno mi je da će se brzo vratiti. Vratili su se sa jednim civilom, a onda smo otišli u kombi gde su bila još dvojica zarobljenika, krenuli smo Željko Mažar, Naser, Arbanas i ja zajedno sa zarobljenicima prema Dunavu. Piplica je dalje opisala da su civilima naredili da stanu licem prema Dunavu. Mažar je


Strana 469


1990 - 1995

uzeo automatsku pušku, a ona pištolj. On je ispalio rafal, pa ona, kako je tvrdila, nije stigla da opali nijedan metak. - Nakon što su ovi civili pali, Šmok je prišao i ispalio mi po jedan metak u glavu, a onda smo ih Mažar i ja uhvatili za odeću i gurnuli u reku - potvrdila je pripadnica ZNG, a sve indicije govore da su streljana trojica upravo bili Miodrag, Skeledžija i Mirjanić. Merčepovi oružnici likvidirali su Srbe najčešće na samoj obali Dunava, a potom ih bacali u reku. Voda je netragom odnela mnoga beživotna tela, a nekoliko desetina njih izvađeno je iz reke i obducirano u Vukovaru, Novom Sadu i Beogradu. NASILNA SMRT DR Zdravko Tomašević, specijalista patolog na odeljenju za patološku anatomiju i cito-dijagnostiku vukovarske bolnice, u kapeli na Bugarskom groblju u Vukovaru, obducirao je šest NN muških leševa, izvađenih iz Dunava kod Vukovara, Iloka i Opatovca u periodu od 12. jula do 22. avgusta 1991. godine. U svim slučajevima utvrđeno je da je smrt bila nasilna, a uzrok je bilo vatreno oružje.

Opaki Merčepov plan KORISTEĆI se neograničenim ovlašćenjima, pripadnici redovnog i rezervnog sastava hrvatske policije i Zbora narodne garde, kao i dvadesetak članova ličnog obezbeđenja Tomislava Merčepa često su u leto 1991. godine, pretežno noću, i bez sudskog naloga upadali u srpske stanove i kuće. Maltretirali su vlasnike tražeći, navodno, skriveno oružje. U jednoj od takvih akcija koju je naredio Merčep, ubijen je u svojoj kući Jovan Jakovljević (1940), zvani Rakijica. On je prva žrtva u Merčepovoj akciji koju su on i saborci jednostavno zvali “čišćenje”. Jakovljević je bio šef odeljenja za sportsku opremu u vukovarskoj robnoj kući. Asortiman robe na njegovom odeljenju podrazumevao je i lovačko oružje i razne vrste revolvera. Kada su se u Vukovaru, početkom maja, dogodili prvi incidenti, Jakovljević je pokupio svo oružje i predao ga na čuvanje u obližnju kasarnu JNA. Po naredbi Merčepa, koji je tada, držeći svu vlast u rukama, bio “bog i batina” u gradu (komandant specijalnih policijskih snaga, funkcioner MUP-a), Jakovljević je krajem juna bio prinuđen da svo oružje iz kasarne vrati u robnu kuću gde je čuvano u sefu. Za mesto gde je sakriven ključ od sefa, znali su samo Jakovljević i njegova koleginica M. P. Prava drama za Jakovljevića i njegovu porodicu počela je u prepodnevnim satima 29. juna. NJemu se telefonom javila koleginica M. P. i obavestila ga da je Merčep naredio da svo oružje iz sefa mora biti predato u Opštinski sekretarijat za narodnu odbranu, kojim je “slavonski Napoleon” lično rukovodio. Po dogovoru sa koleginicom, Jakovljević je telefonom obavestio svog direktora Ivana Ivankovića gde se nalazi ključ od sefa i potom sa suprugom i sinom seo da gleda televiziju.


Strana 470


1990 - 1995

U POPODNEVNIM satima, međutim, pred kućom Jakovljevića počeli su da se okupljaju naoružani policajci i “zenge”, koje je predvodio njihov komšija Zdravko Komšić. Oni su blokirali kuću Jakovljevića, ali satima ništa nisu govorili niti preduzimali. Tek uveče oko 23 časa, zapovedili su da Jovan izađe, preteći da će mu, u suprotnom, dići kuću u vazduh. Pošto je otvorio vrata svog doma, Jovan je presečen rafalom iz automatske puške. Hrvatsko pravosuđe nikada nije povelo istragu o ovom zločinu, mada je za njega znalo. Najobimnija akcija "čišćenja" srpskih kuća izvršena je 4. jula u Borovu Naselju. Učestvovalo je nekoliko stotina hrvatskih policajaca i vojnika kao i veći broj pripadnika HDZ-policije čiji je zadatak bio da u ovom etnički mešovitom predgrađu Vukovara pokazuju srpske kuće. Svedoci su među njima prepoznali: Franju Antolića, Stipu Ferinca, Josipa Gnezdu, Zorana Gotala, Emila Glavaša, Tomislava Jukića, Marinka Jozičića, Đuru Kašovskog, Josipa i Vladu Lulića, Željka i Peru Marića, Ivicu Mioka, Šimuna Miličevića, Zdravka Majstorovića, Mladena Mirosavljevića, Ivicu i Stipu Obradovića, Ivana Matanovića, Vinka i Anđelka Palaca, Damira Poljakovića, Željka Raca, Vladimira Rudelku, Gorana Srenčića, Franju i Josipa Vodopiju, Duju Volodera, Matu Vulčika i Željka Žulja. Akcije “čišćenja” Borova Naselja, a zatim Krive Bare i Lužca, organizovane su, navodno, zbog potrage za oružjem, ali je njihov pravi cilj bio drugačiji - da se od Srba očiste periferni delovi Vukovara. Merčep je, naime, smatrao da uprkos brojnosti, njegove snage koje su kontrolisale sve prilaze i izlaze u tim delovima grada, nisu bezbedne sve dok tu živi makar i šačica Srba. Zato je Merčep naredio da se, po ranije pripremljenom planu, protera srpsko stanovništvo iz Ličke ulice, Stare i Nove Banijske, Vlasinske, Kozaračke, Plitvičke i drugih ulica u severnom delu Borova Naselja. Krajnji cilj, po svedočenju Marina Vidića, u to vreme poverenika hrvatske Vlade za Vukovar, bio je da na strani barikada koje drže Hrvati aposlutno ne bude nijednog Srbina. SHODNO tom cilju, akcija je sprovedena krajnje nasilnički - naoružani hrvatski vojnici i civili, nasumice pucajući, upadali su u srpske kuće i pretresali ih. Čuvši pucnjavu, većina Srba iz tih delova grada, preko njiva, pobegla je u obližnje Borovo Selo. Oni koji nisu hteli da napuste svoje kuće, pohapšeni su: Pajo Tanjić, Radovan Mitrović, Vaskrsije Borković, Stanojko Jovanović, Milan Medić, Mirko i Saša Vorkapić, Cvijetko i Uroš Tomić i Danijela Ubiparipović. Naročito tragičnu sudbinu imali su Stojan Stojanović(1941) i Savo Bingulac (1939). Naoružani “merčepovci” provalili su u kuću Stojanovića, demolirali je, a Stojana najpre zlostavljali, pa mu neobuvenom, uzdignutih ruku iznad glave, naredili da trči niz ulicu. Kada se posle stotinak metara okrenuo licem prema svojim progoniteljima, rafalom iz automatske puške ubio ga je “hadezeovac” Mladen Mirosavljević. Istog dana, 4. jula 1991, Merčepovi ljudi pretresli su i kuću Save Bingulca u Kozaračkoj ulici. Za vreme pretresa on se sa suprugom krio u jednom delu kuće, ali su ga vojnici i policajci pronašli. Posle višesatnog maltretiranja, nakon što nisu našli


Strana 471


1990 - 1995

traženo oružje, merčepovci su otišli. Tek što su Bingulčevi odahnuli, iz dvorišta komšije Josipa Vodopije ispaljen je na njihovu kuću tromblon i teško ranio Savu, otkinuvši mu levu potkolenicu i stopalo desne noge. Od posledica teškog ranjavanja i neadekvatnog lečenja u vukovarskoj bolnici, kojom je upravljala dr Vesna Bosanac, Savo Bingulac umro je 17. januara 1992. u bolnici u Sremskoj Kamenici. ZAŠTO NISTE BEŽALI SRBI koji u Merčepovoj akciji čišćenja 4. jula 1991. godine nisu pobegli iz svojih kuća, većinom su bili pohapšeni. Kada je jedna meštanka upitala hrvatskog vojnika Stipu Obradovića zašto je uhapsio njenog muža, ovaj je odgovorio: "A, što niste bežali?" U akciji, čiji je prvenstveni cilj bilo etničko čišćenje, a ne potraga za oružjem koje navodno skrivaju srpski civili, ubijeno je i ranjeno više desetina Srba.

Merčep krije žrtve KADA je iz Vukovara, zbog ratne psihoze, straha, masovnih hapšenja i likvidacija već pobegla većina Srba, 24. jula 1991. godine, predsednik Hrvatske dr Franjo Tuđman posetio je ovaj grad, da, kako je tada rekao, pomogne u rešavanju konflikata. Mislio je, pri tom, na konflikte “nastale između mjesnih zajednica koje su se samoinicijativno zabarikadirale i odvojile od ostalih djelova općine”. Hrvatski predsednik primetio je i da je “u takvim uvjetima teško živjeti i zato treba pružiti šansu tim našim građanima da se ponovo otvore i da nastavimo mirno živjeti”. Mada su ove Tuđmanove reči, u prvi mah zvučale kao nagoveštaj spremnosti za politički dijalog, Srbi su to protumačili kao krajnje licemerje jer predsednik se za njih “zabrinuo” tek posle dva i po meseca sistematskog progona. U Vukovaru tih dana, kao i u većini prigradskih naselja pod Merčepovom kontrolom, nije funkcionisala nijedna institucija sistema, a etnički čista hrvatska policija, nije činila ništa da zaštiti građane srpske nacionalnosti od divljanja Merčepovih ljudi. Zato su se preostali Srbi osećali sigurno samo u zabarikadiranm selima, gde su bili u većini. Tako nisu nikoga ugrožavali, ali su uspevali da ostanu van domašaja Merčepove represije. Istovremeno, hrvatska policija i ZNG u Vukovaru nisu imali dovoljno snage da oružanom akcijom deblokiraju srpska sela i nasilno uspostave u njima vlast ili da ih, kao druge delove Vukovara, etnički očiste. TOKOM međuetničkog rata u Republici Hrvatskoj (1991-1996.) hrvatske snage likvidirale su više od deset hiljada Srba. Pri tom su nastojale da uklone i sakriju mrtva tela, praktikujući najčešće sahranjivanje u neobeležene grobnice, spaljivanje leševa ili bacanje u ribnjake i reke. Ovakva “sistematičnost” nije bila samo posledica namere hrvatskih vlasti da od svetske javnosti prikriju tragove zločina svojih vojnih snaga, već i rešenosti da spreče Srbe da ponovo obeležavaju svoja stratišta i podižu na njima spomenike kao što su činili na mestima ustaških zločina u Drugom svetskom ratu. Haškim istražiocima koji su 1996. i 1997. godine ispitivali hrvatske zločine nad


Strana 472


1990 - 1995

srpskim civilima u Vukovaru, Pilip Karaule, komandant 3. bataljona 204. brigade ZNG u gradu na Vuki, posvedočio je da je upravo ova strategija bila vodilja Merčepovim snagama u akcijama “čišćenja” srpskog stanovništva iz Vukovara. Zato su vukovarski Srbi likvidirani najčešće noću na obali Dunava, ili su, ako su ubijeni na nekom drugom mestu, naknadno bacani u reku. Voda je tog proleća i leta 1991. godine na desetine Vukovaraca odnela čak do Novog Sada i Beograda. Takva sudbina zadesila je i Slobodana Vučkovića, Bogdana Stupara, Obrada Draču, Milenka Đuričića, LJubana Vučinića, Zorana Filipovića... SLOBODAN Vučković (1955), vratio se u Vukovar posle višegodišnjeg rada u Nemačkoj. Na svoju nesreću, 1991. godine odlučio je da se skrasi u rodnom gradu i da otvori privatnu firmu. Znao je da u gradu vlada napetost, ali u nedostatku informacija, potcenio je ozbiljnost sukoba. Ubrzo je shvatio je da je sve ozbiljnije nego što mu se činilo. Uhapšen je 7. jula na osnovu dojave njegovog komšije Ante Lopandžića da je neprijatelj hrvatske države. Takva optužba u naelektrisanoj atmosferi, bila je ravna smrtnoj presudi. Vučković je mučen u improvizovanom zatvoru MZ ”Nikola Demonja”. Dunav kod Vukovara 11. jula izbacio je njegovo telo, a obducenti su konstatovali: ”Oljušten gornji deo kože sa celog tela, prerezan grkljan na levoj strani, napukla lobanja i prostrelne rane”. Bogdan Stupar (1950) i Obrad Drača (1953) iz vukovarskog naselja Ostrovo krenuli su 29. jula 1991. da posete svoje porodice u Baču, na srpskoj strani. Ubrzo su uhapšeni, opljačkani i mučeni u sedištu Merčepovog opštinskog Sekretarijata narodne odbrane. Likvidirani su u Vučedolu, na obali Dunava. Prema beleškama jednog hrvatskog inspektora, Stuparevo telo 31. jula te godine pronašao je u Dunavu Hrvat Tomislav Marić. Na Stuparovom telu bile su uočljive modrice, posekotine i prostrelne rane. Dračino telo, takođe unakaženo modricama, posekotinama i prostrelnim ranama, 1. avgusta iz Dunava kod Vučedola izvadio je meštanin Vlatko Koza. Milenka Đuričića (1953), poznatog po nadimku Švabo, bez ikakvog povoda 13. jula u hotelu za samce u Borovu Naselju uhapsio je Nebojša Hodak Ćeno, pripadnik ZNG i jedan od najbližih saradnika Tomice Merčepa. NJegovo unakaženo telo (prelom grudne kosti i 17 rebara) izvađeno je iz Dunava 17. jula 1991. kod Begeča. U Vojvodini kod Sremske Kamenice, 28. jula 1991. godine, iz Dunava je izvađeno i telo LJubana Vučinića (1943) koga su Merčepovi ljudi uhapsili 22. jula. Unakaženo telo Zorana Filipovića (1969) iz vukovarskog naselja Lužac, pronađeno je osam dana kasnije u Dunavu kod vojvođanskog mesta Susek. MINIRANJE KUĆA KUĆE uhapšenih Srba Merčepovi ljudi su vrlo često dizali u vazduh. Spisak miniranih kuća je predugačak, a uporedo su skrnavljeni i privredni objekti u srpskom vlasništvu. Među ostalima, 1991. godine minirane su kafane: ”Krajišnik” (15. aprila), ”Sarajka” (3. maja), ”Tufo” (3. maja), ”Brdo” (6. maja), ”Maliraj” (28. juna), "Popaj" (2. jula), ”Točak” (21. jula), ”Čokot bar” (24. jula), ”Šid” (30. jula).


Strana 473


1990 - 1995

Franjo igra tenis POSLE više od dva meseca sistematskog zastrašivanja srpskog stanovništva u Vukovaru i okolini, i najsurovije likvidacije oko 100 srpskih civila, Tomislav Merčep je sredinom avgusta 1991. godine smenjen sa mesta komandanta specijalnih policijskih snaga i prekomandovanu Zagreb. Tuđman je to uradio gotovo preko noći, ali ne zato što je mislio da je Merčep prevršio meru u iživljavanju nad Srbima, već stoga što se sa svojim miljenikom oštro sukobio u vezi sa planovima za odbranu Vukovara. Ovaj grad, do proleća 1991. godine, komunistički prototip višenacionalnog sklada i berićeta, za nekoliko meseci pod Merčepovom komandom za srpske stanovnike postao je poprište strave iz kojeg je polovina od 26.000 Srba već bila izbegla. Preostali su se zabarikadirali u svojim mestima gde su bili u većini. Hrvatska policija i formacije Zbora narodne garde, mada naoružani do zuba, nisu se usuđivali da oružanom akcijom deblokiraju zabarikadirana srpska sela i nasilno uspostave svoju vlast. U gradu je postojao jak garnizon JNA koji je u slučaju hrvatskog napada na srpska sela mogao da interveniše. Regularna vojska još uvek postojeće SFRJ delovala je tih meseci po naredbi armijskog rukovodstva, odnosno Predsedništva SFRJ, ne mešajući se otvoreno u srpsko-hrvatske sukobe. U STRATEGIJI “tampon zone”, međutim, nije bilo doslednosti. Pripadnici JNA su 2. maja u Borovu Selu organizovali akciju spasavanja hrvatskih policajaca, ali nisu micali iz kasarne 4. i 25. jula u vreme Merčepove najžešće akcije “čišćenja” srpskih stanovnika u Borovu Naselju i Lužcu. Sa izuzetkom rezervista iz Vukovara, pripadnici JNA slobodno su se kretali gradom i u vreme kada vukovarski Srbi, zbog sistematskog progona i straha, nisu smeli ni da izlaze u svoja dvorišta. Tih dana je i strateškom laiku bilo jasno da se približava sukob između Tuđmanove policije, čiji cilj je bilo osamostaljenje Hrvatske, i JNA, koja je trebalo da spreči da i ova republika, poput Slovenije, ode iz zagrljaja bratstva i jedinstva. Znajući to, Merčep je od Tuđmana tražio da brojčano pojača policiju, da se već jednom krene u konačni obračun, te da hrvatske snage što pre izađu na Dunav, na granicu sa Srbijom. Tuđman je, osluškujući moguće reakcije Vatikana i Nemačke, bio znatno oprezniji. Znao je da bi u sukobu sa JNA poginulo na hiljade Hrvata: - Ja to, Tomice, moram gledat iz drugog ugla - pokušavao je tog 13. avgusta Tuđman da objasni svom miljeniku. - Za Hrvatsku je bolje da pogine dvije tisuće, nego dvjesto tisuća Hrvata. Merčepa, rođenog Vukovarčanina, poznatog po prgavoj naravi, ova “predsjednikova” računica toliko je razjarila da je svog poglavnika zasuo mnoštvom uvredljivih reči, posle kojih više nikada nisu sasvim izgladili odnose. Merčep je posle rata napustio HDZ i osnovao svoju Hrvatsku pučku stranku, a više puta je biran na čelnu funkciju Udruge dragovoljaca domovinskog rata. Nedavno je, gostujući na HRT- u, jetko rekao


Strana 474


1990 - 1995

da je hrvatski predsednik toliko bio “zabrinut” za Vukovar da je u vreme najtežih borbi, uoči pada grada u srpske ruke, igrao - tenis! U svakom slučaju, Tuđman je na sugestiju Josipa Manolića, gotovo u tajnosti, povukao Merčepa u Zagreb na mesto pomoćnika ministra MUP-a. Pet dana kasnije, 18. avgusta 1991. godine, poverenik hrvatske vlade u Vukovaru Marin Vidić Bili, uputio je poverljivo pismo Tuđmanu u kojem ga obaveštava da je Merčep u Vukovaru prethodnih meseci uzurpirao vlast, okružio se kriminalcima koji su upadali u privatne kuće, pretili Srbima, nasilno ih privodili i vršili egzekucije. - TAKVIM ponašanjem stvorio je u gradu opću psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom, što je rezultiralo masovnim bijegom iz grada, totalnom blokadom rada policije, ZNG, organa uprave i stvorilo opću konfuziju - upozoravao je Vidić, koji je u početku “delio” vlast sa Merčepom, dok ovaj nije potpuno preuzeo grad u svoje ruke. Da Vidićeva reakcija nije tada bila podstaknuta samo ličnom sujetom, nego i ljudskim porivom, pokazalo se sedam godina kasnije, kada je bio pozvan da u Hagu svedoči protiv bivšeg vukovarskog gradonačelnika Slavka Dokmanovića, optuženog za ubistvo oko 200 Hrvata na PP ”Ovčara”. Vidić nije želeo da svedoči protiv Dokmanovića čak ni kao zaštićeni svedok, što je šokiralo hrvatsku javnost. U svom prilično hrabrom pismu Tuđmanu, Vidić je upozorio hrvatskog predsednika da se zbog progona srpskog življa pošteni Hrvati smatraju “oblaćenim i kompromitiranima”. Vidićevo pismo nije ni najmanje uticalo na promenu kursa Tuđmanovog “broda” pod imenom “samostojna Hrvatska”, ali je u haškom dosijeu Merčep jedan od najubedljivijih dokaza o zlodelima “vukovarskog Napoleona”. Bude li slučaj Merčep zaista dospeo pred sud, bez sumnje, Vidić će biti jedan od najneprijatnijih svedoka po “vukovarskog Napoleona.” PRVI SUKOB SA JNA PRVI ozbiljniji incident između naoružanih pripadnika HDZ i JNA dogodio se 20. avgusta 1991. godine kada su u vukovarskoj pošti napadnuti vojnici Dejan Lazarević i LJubo Braduljević, koji su tu svakodnevno dolazili po pisma i novčane pošiljke za vojnike u kasarni. Mada je to bio ozbiljan nagoveštaj novih, još žešćih sukoba, komanda garnizona i vrh vukovarske policije pokušali su da umanje njegov značaj. Zajednička istraga nije dovedena do kraja jer su hrvatske snage narednog dana blokirale kasarnu. Naredni incident izbio je 25. avgusta kada su hrvatske snage podmetnule eksploziv pod kamion JNA. Poginuo je jedan vojnik, a četvorica su ranjena. Sukovi su se nizali, a 14. septembra počeo je rat. U dva meseca strahota, palo je na hiljade žrtava na obe strane, s tom razlikom što je Hrvatska uz pomoć svetskih sila i moćnih medija obezbedila oreol žrtve. Sudbine likvidiranih stotinu i više srpskih civila u Vukovaru, godinama su ostale zatrpane pod ruševinama ranjenog grada.


Strana 475


1990 - 1995

Dosije "Merčep" čeka ODLUKOM da Tomislava Merčepa 13. avgusta 1991. godine iz Vukovara prekomanduje u Zagreb, hrvatski predsednik dr Franjo Tuđman iznenadio je većinu svojih najbližih saradnika. Sve izuzev Josipa Manolića, na čiji predlog je dotadašnji “bog i batina” za srpske civile u Vukovaru postavljen na čelo Jedinice za posebne namene MUP-a Republike Hrvatske. U ovu paravojnu formaciju Merčep je uključio deo svojih vukovarskih saboraca i grupu novih ljudi, koji su zatim u ostalim delovima Hrvatske nastavili da čine zločine nad Srbima, prvenstveno u Pakračkoj poljani. Okosnica Merčepove grupe za zločine nad srpskim civilima u nešto zapadnijim delovima Hrvatske bili su: Nikola Cvetanović (Merčepov zamenik), Đemo Paloš, Igor Bikola, Monib Suljić, Siniša Rimac, Nebojša Hodak, Snežana Ivanović, Miroslav Plišević. Merčep je u zločine uključivao i ljude koje je je nalazio na terenu. Tako je u Pakračkoj poljani istomišljenike i saučesnike imao u Antunu Jurgecu, Nikoli Rukavini... U nagoveštajima iz Haga da bi Merčep do kraja ove godine mogao da sedne na optuženičku klupu, na osnovu dosijea koji su 1997. godine sačinili haški istražioci i beogradski istoričar prof. Vojin Dabić, predsednik tadašnjeg Informacionog centra u Beogradu, Merčep se ne tereti samo za zločine nad srpskim civilima u Vukovaru, nego i u Pakračkoj poljani. U PAKRAČKOJ poljani Merčep je napravio čitav sistem logora i mesto za likvidaciju civila koji su tu dovođeni, podvrgavani najstrašnijoj torturi, a zatim u još strašnijim mukama likvidirani - kaže danas prof. Dabić koji je istražujući Merčepov krvavi rukopis uspeo da identifikuje 176 srpskih žrtava u Pakračkoj poljani iz 20 naselja u daruvarskoj, pakračkoj, novskoj, kutinskoj i zagrebačkoj opštini. Sva ova naselja bila su van područja ratnih sukoba, što po zaključku prof. Dabića jasno ukazuje na to da je Merčepov zadatak bio da ovde još drastičnije nego u Vukovaru nametne Srbima psihozu. Cilj je bio istovetan - etnički očistiti ove delove Hrvatske. Žrtve su zakopavane u sistem grobnica u koje su zakopavane manje grupe likvidiranih Srba. Prva grobnica, sa 19 tela, otkrivena je u leto 1993. godine. Ekshumacojom je rukovodio Šerif Basioni, šef komisije eksperata Ujedinjenih nacija. Planove za ekshumaciju čitavog lanca grobnica sačinio je Kanađin D. B. Nikolson, šef istražnog tela civilne policije koja je u okviru UNPROFOR-a bila stacionirana u Hrvatskoj. Neočekivano, ekshumacija tela srpskih žrtava, međutim, zaustavljena je već posle iskopavanja prve u nizu srpskih tajnih grobnica. U decembru 1993. godine, prof. Dabić se u Ženevi sa Basionijem dogovorio da treba ekshumirati sve grobnice, kako srpske, tako i hrvatske, da sve žrtve budu dostojno sahranjene, a njihovi preživeli srodnici da najzad odahnu. To se, međutim, nije dogodilo. - Državne strukture u Hrvatskoj, a i kod nas, sprečile su to, a Basioni, mada se protivio tome, morao je da odustane - otkriva “Novostima” prof. Dabić, ali naglašava


Strana 476


1990 - 1995

da su sačuvane mape svih 97 srpskih grobnica u Hrvatskoj i njihovo iskopavanje u svakom trenutku moguće je nastaviti. PREPREKA za svakako najpravedniji pristup, ekshumaciji žrtava na obe strane, 1993. godine u Hrvatskoj je bila potreba da se prikriju svi hrvatski zločini nad Srbima, a na našoj strani jedini problem bila je “Ovčara”. Jedan od retkih iz Miloševićevog tima koji su podržavali otkopavanje “Ovčare” bio je tadašnji šef diplomatije Vladislav Jovanović. Ovu masovnu grobnicu Hrvata, ubijenih neposredno pošto su srpske snage 18. novembra oslobodole grad, međunarodna zajednica locirala je već 1992. godine, a ubrzo zatim Madlen Olbrajt došla je u Vukovar i tražila od tadašnjeg predsednika Gorana Hadžića da je lično odvede tamo. ”Ovčara" je ekshumirana 1996. godine. Istina iz Pakračke poljane veoma je važna, jer su tu likvidirani Srbi sa šireg prostora Hrvatske, kako bi se raširio strah na sve Srbe u Hvatskoj. Kolike su realne šanse da Merčep zaista sedne na optuženičku klupu? - To je bilo verovatno sve dok Milošević nije isporučen Hagu, a od tada su te šanse znatno umanjene jer Tribunal je svestan da bi rasvetljavanje Merčepovih zločina prilično uzdrmalo njihovu optužnicu protiv Miloševića - smatra prof. Dabić i otkriva da su tužioci koji su prethodili Karli del Ponte bili veoma raspoloženi da sude Merčepu. Del Ponteova, međutim, ne pokazuje tu spremnost, i u najboljem slučaju, prema proceni Dabića, ”vukovarskom Napoleonu” sudiće se u Hrvatskoj. Ali, pošto će biti teško doći do svedoka Merčepovih zločina, sud na kraju teško da će imati na osnovu čega da mu izrekne pravu kaznu - zaključuje autor dosijea “Merčep”, koji u haškoj fioci čami već sedam godina kao jedno do svedočanstava da zbog minulog rata i Hrvati i Srbi imaju čega da se stide, ali da nemaju pravo da žrtve zaborave.

RAČAN ĆUTAO VEĆ sama činjenica da je Merčepova Jedinica za specijalne namene formirana pri MUP-u Hrvatske, linija krivice preko Vladimira Šeksa, Branimira Glavaša, Ivana Vekića, penje se direktno do Tuđmana. Jedinica je manje učestvovala u ratnim dejstvima, njen prioritet bila su dejstva u pozadini. Koliko su hrvatski vrhovnici bili upoznati sa Merčepovim zlodelima, svedoči i slučaj poznatog srpskog komuniste Sime Rajčevića iz Kutine, koji je uhapšen dok je išao na sastanak sa Račanom, a zatim likvidiran. Srodnici žrtve apelovali su na Račana, ali budući predsednik hrvatske vlade nije ni prstom mrdnuo. (KRAJ)

Feral Tribune 01. septembar 1997 godine


Strana 477


1990 - 1995

Zlocini Branimira Glavasa "ODMAH likvidirati i onog drugog." riječi su koje je, kako tvrdi bivši pripadnik Branimirove osječke bojne, izrekao Branimir Glavaš 1991. godine nakon što je jedan mučeni srpski civil pokušao pobjeći iz logora u kojem su bili mučeni i ubijani srpski civili s osječkog područja. Tjednik Feral Tribune u novom broju donosi ekskluzivnu priču sastavljenu na osnovu iskaza kojeg je 6. srpnja Državnom odvjetništvu dao bivši pripadnik tzv. Branimirove osječke bojne (BOB). On je, mučen grižnjom savjesti, odlučio javno progovoriti o ubojstvima civila u Osijeku, a cijeli se iskaz nalazi u Državnom odvjetništvu, što je Feralu potvrdio i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Ubojstva civila u Osijeku nisu nepoznanica, međutim, ona su do danas ostala uvelike nerazjašnjena. No, svjedok pokajnik do u detalje je ispričao u čemu je on osobno sudjelovao, kao i što je vidio svojim očima te kakvu je Glavaš imao ulogu u svemu tome. Glavaš je u vrijeme ratne 1991. godine obavljao dužnost sekretara za narodnu obranu, a kasnije je postao prvi čovjek obrane Osijeka. Svjedok je jasno potvrdio kako je Glavaš tada, ne samo znao za privođenja i mučenja civila, nego ih je osobno naređivao, te se bez njega ništa nije radilo. "Nalazio sam se, s još nekoliko stražara u neposrednoj blizini garaža u koje su dovođeni civili. Rečeno nam je da se radi o četnicima, opasnim i naoružanim ljudima koji su radili na rušenju suvereniteta RH. Također nam je rečeno da na svaki pokušaj bijega otvorimo vatru." - tvrdi svjedok događaja, bivši pripadnik BOB-e. U iskazu punom detalja svjedok je opisao kako je ispitivanje provođeno tako da su ispitivači u garažu ulazili s navučenim kapama preko glave i bejzbol palicama nakon čega su se čuli tupi udarci. Ulazili su u parovima, a nakon svakog izlaska odlazili su prema Glavaševu uredu iz kojeg bi se opet upućivali prema garažama. Svjedok je također spomenuo imena dvojice Srba za koje zna da su tada ubijeni, a riječ je o Đorđu Petroviću i Čedomiru Vučkoviću. "Nakon ispitivanja u garažama, u dvorištu zgrade sadašnje osječke Županije, premlaćeni i polumrtvi zatočenici su ukrcavani u hladnjaču novosadskih registracijskih oznaka i odvoženi prema Dravi. Jednom prigodom je iz hladnjače ispao polumrtav čovjek, što je izazvalo Glavašev bijes." - tvrdi svjedok te dodaje kako se Glavaš smirio tek idući dan kada je čuo da je civil pronađen mrtav na osječkom Aninom groblju. Svjedok je opisao još jedan događaj u kojem je Glavaš osobno zapovjedio da se likvidira zarobljeni srpski civil. "Tog ljetnog osječkog dana, kad se već počeo spuštati sumrak, izmučen od boli jedan od dvojice zatočenika u garaži pokušao je potražiti spas. Čuli su se tupi


Strana 478


1990 - 1995

udarci s unutrašnje strane garaže, a potom i škripa vrata. Jedan od zatočenih, sredovječni čovjek u bijeloj košulji kratkih rukava, koji ni po čemu nije sličio na opasnog četnika, izašavši iz garaže dočekan je hicima. Pucala su najmanje dvojica stražara i čovjek je brzo pokošen. U dvorištu današnje upravne zgrade Županije nastala je strka. Čuvši pucnjeve, druga zatočena osoba od straha se nije ni pomaknula." - opisuje očevidac. "Tada se pojavio Glavaš. Naredio je da se druga osoba iz garaže smjesta likvidira. Odmah likvidirati i onog drugog. Baš tako je rekao." - tvrdi u svom iskazu očevidac događaja. Feral nadalje piše kako je kroz garaže u dvorištu današnje zgrade Županije u Dubrovačkoj 30, prošlo nekoliko desetaka ljudi, a svi su oni ispitivani na isti način. Osim u garažama u Dubrovačkoj ulici, zarobljenici su ispitivani i mučeni i u jednoj privatnoj kući koja se nalazi na istoj adresi, a svjedok događaja navodi kako je u nekoliko navrata bio u toj kući te da mu je poznato što se ondje događalo. Jednako tako o događajima u spomenutoj kući poznato je bilo i Branimiru Glavašu bez kojega se nije moglo ništa odvijati, tvrdi svjedok. On nadalje navodi kako je postojao još jedan punkt za ispitivanje i mučenje zatočenih civila, a radi se o kamionu osječke tvrtke "Mobilia" koji je bio smješten u bivšoj vojarni JNA tzv. "Crvenoj kasarni". "U tom je kamionu bilo smješteno nekoliko vojnika zarobljenih iz vojarni bivše JNA, no većina u kamionu su bili civili. U kamionu su bili zaključani najmanje tjedan dana, a tamo su i jeli i obavljali nuždu." - tvrdi svjedok. "Osobno sam vidio kada se nakon nekoliko dana zatočeništva, jedan civil nekako izvukao i sakrio pod vozilo. Stražari i vojnici su ga primjetili i počeli vikati da izađe ispod vozila, no on je to odbijao. Tada su ga ispod kamiona izrešetali." - priča bivši pripadnik BOB-e. I na kraju, dokle je išla uloga Branimira Glavaša tijekom rata možda najbolje svjedoči priča o atentatu na "Oca Slavonije" koju je u rujnu 1991. objavio Slobodni tjednik pokojnog Marinka Božića. List je tada objavio priču prema kojoj je na Glavaša pokušan atentat, a tom je prilikom atentator ubijen. Uz tekst je objavljena fotografija mrtvog muškarca u bijeloj košulji kratkih rukava koji je bio potpisan kao Đorđe Petrović. No Feralov novinar je isražajući priču došao do frapantnog podatka kako na slici nije Petrović već Čedomir Vučković na čijem su licu bile vidljivi tragovi od kiseline iz akumulatora, za koju svjedok tvrdi kako su ju zatočenici BOB-e tijekom ispitivanja morali piti. Šokantno je i to da se imena Petrovića i Vučkovića nalaze na popisu poginulih civila u monografiji "160. osječka brigada", a Slobodni tjednik je tog istog Petrovića prije više od deset godina proglasio opasnim četnikom i atentatorom na Branimira Glavaša. Feral Tribune Glavaš naredio likvidacije srpskih civila 1991. Branimir Glavaš naredio je 1991. i 1992. likvidaciju više desetina nevinih osječkih civila srpske nacionalnosti, tvrdeći da ruše hrvatsku državu, preneo je riječki Novi list , pozivajući se na izjavu direktnog svedoka događaja koji je želeo da ostane


Strana 479


1990 - 1995

anoniman. Glavaš je donedavno bio jedan od najviših funkcionera vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Danas je poznat kao "odmetnik" iz stranke posle sukoba sa predsednikom Ivom Sanaderom . Početkom devedesetih je bio sekretar za narodnu odbranu Osijeka. Anonimni izvor Novog lista novinarima je potvrdio da je 1991. i 1992. bio pripadnik tzv. BOB-a, jedinice poznate kao "Branimirova osječka bojna", koja je izvršavala Glavaševa naređenja. Nakon što je prošle nedelje o tim događajima govorio i glavnom državnom tužiocu Mladenu Bajiću , iznoseći mu i dokaze koji potvrđuju njegovu priču, svedok je Novom listu rekao da postoje još neki svedoci tih događaja i da su neki od njih spremni da daju izjavu nadležnim državnim organima. Svedok tvrdi da je bio svedok brutalnih mučenja i ubistava, da je neka od njih i lično video, a pri tom iznosi i pojedinosti torture i ubistva dvojice civila Đorđa Petkovića i Čedomira Vučkovića u garaži današnje zgrade Osječko-baranjske županije u Osijeku. Na pitanje novinara koliko je ubistava Branimir Glavaš naredio, svedok je odgovorio da, po skromnijoj proceni, taj broj prelazi nekoliko desetina osoba. "Ne znam kakav to mentalni sklop mora da bude pa da Glavaš mirno spava poslije svega što je učinio. Volio bih da se suočim sa Glavašem i nadam se da će se to uskoro i dogoditi. Pokazaću mu i pismene dokaze", rekao je svedok, dodajući da ga danas grize savest zbog toga što je u tome učestvovao i da mu je iskreno žao zbog toga što se dogodilo. "Izvršavao sam naređenja, poštovao hijerarhiju. Odbrana Osijeka tada je već počela. Svjestan sam što sam počinio, mada znam da su mi rečene potpuno pogrešne informacije. Spreman sam da se izvinim pojedinačno svakome ko je nekoga izgubio", izjavio je svedok Novom listu . On navodi i da je je Branimir Glavaš tačno znao da u smrt šalje nevine civile koji, iako su Srbi, nisu imali nikakve veze sa napadom na Hrvatsku. "Tijela ubijenih većinom su bačena u Dravu, ali dio ih je završio na periferiji Osijeka, u Bajeru", objasnio je svedok. Sam Branimir Glavaš ove optužbe demantuje i iznosi svoju verziju istine, prema kojoj je za sva ubistva i likvidacije bio odgovoran tadašnji zapovednik Regionalnog štaba odbrane Slavonije, a današnji predsednik Sabora Vladimir Šeks, koga optužuje da ceo slučaj pokušava da iskoristi za konačni stranački obračun s njim. Međutim, neimenovani svedok Novog lista tu tvrdnju negira. Novi list na kraju teksta navodi da je glavni državni tužilac Mladen Bajić potvrdio da je primio kompletnu izjavu svedoka. Patriot

Haški dokumenti protiv Glavaša Zlostavljanja u „crvenoj kasarni” Hrvatskoj dostavljena dokumentacija o zločinima počinjenim nad zarobljenim vojnicima JNA i Srbima u osječkoj kasarni


Strana 480


1990 - 1995

Od našeg stalnog dopisnika Zagreb, 1. novembra – Dok bivši „gospodar rata” u Osijeku Branimir Glavaš čami u zagrebačkom pritvoru, pred domaću javnost izlazi sve više detalja o krvavim zbivanjima u najvećem slavonskom gradu tokom 1991. godine, kojima je osnovni ton i takt davao upravo Glavaš. Tako današnji „Globus” otkriva da dokumentacija haških istražitelja u vezi s Glavašem, koja je nedavno dostavljena Hrvatskoj, govori o zločinima koji su te godine počinjeni nad zarobljenim vojnicima JNA i srpskim civilima u nekadašnjoj osječkoj „crvenoj kasarni”. Tu kasarnu hrvatske snage zauzele su 15. septembra 1991. godine i u njoj zarobile vojnike i civile koji su se tu sklonili. Koliko ih je bilo i šta se s njima dešavalo do danas se službeno ne zna, ali više svedoka ispričalo je haškim istražiteljima o mučenjima i drugim ratnim zločinima koji su tamo počinjeni. „Crvena kasarna” zatim je služila kao sedište i skladište Glavaševoj specijalnoj jedinici BOB (Branimirova osječka bojna), u koju su dovođeni srpski civili iz grada i okolnih mesta. Hrvatski komandant te kasarne bio je i Šimun Bubalo, otac sadašnjeg osječko-baranjskog župana Krešimira Bubala, koji je na tu funkciju došao uz pomoć Glavaša. Šta se sve dešavalo u bivšoj „crvenoj kasarni” tek će se saznati, jer na osnovu dostavljenih dokumenta iz Haga uskoro predstoji i domaća istraga o tome. Glavaš iz svog pritvora već poručuje kako je i to „sve izmišljeno”, a da su svi zarobljenici u njoj imali „bele čaršave i televizore”, dok su hrvatski vojnici navodno „spavali na podu”. Kako je u stvarnosti izgledala ta Glavaševa „velika briga” za zatočene i nove detalje iz istrage objavljuje najnoviji „Nacional”. Tako je uz pomoć četiri bivša pripadnika Specijalne uskočke satnije, koji su odlučili da pred istražiteljima „otvore dušu”, i tadašnje Glavaševe sekretarice Gordane Getoš (njen otac Andrija, povratnik iz emigracije, bio je tada šef vojne tajne službe SIS u Osijeku i vrlo blizak Glavašu) potpuno rekonstruisan mehanizam zločina kojim je rukovodio lično Glavaš. Najkraće prepričano, Glavaš je oformio tajnu jedinicu SUS na čelu s povratnikom iz emigracije Ivicom Krnjakom (do 1967. bio oficir JNA i zatim emigrirao u Belgiju), koja je u svom sastavu imala tzv. kiler vod (vod za likvidacije), čije je pripadnike određivao lično Glavaš. Delovali su u tri trojke, tako da jedni za druge nisu znali, a međusobno su se poznavali samo po nadimcima. Jedna trojka je, po nalogu Glavaša (koje je prenosila Gordana Getoš), privodila srpske civile, druga trojka ih je u kući izbeglog Srbina u Dubrovačkoj ulici mučila, a treća trojka odvodila na obalu Drave, vezivala lepljivom trakom i ubijala. Ta „ubilačka” trojka imala je dva stalna člana (Stjepan Bekavac zvani Buše, koji je umro odmah posle rata, te sada uhapšeni Dino Kontić), a likvidator je uvek bio novi član koji nije znao šta će morati da uradi dok mu u ruke ne bi dali specijalnu pušku „MGV long rajfl” kalibra 22 i naredili da ubije žrtvu. Bila je to neka vrsta inicijacije novog člana SUS-a. Ako bi se pokolebali, zapretili bi im da će i oni „plivati Dravom” ukoliko ne izvrše naredbu, a o nesretnim žrtvama govorili bi im da su antidržavni elementi, pripadnici KOS-a ili da, navodno, navode minobacačku vatru po Osijeku. Zanimljiv je i detalj da je policija po anonimnoj prijavi 2002. godine uhvatila Ivicu Kranjaka u krivolovu na jelene, a u pretresu kuće koju je dobio od vlasti pronađeno je i oružje bez dozvole, među kojim i navedena specijalna puška iz koje su ubijani srpski civili. Međutim, tada se još niko nije usudio da protiv njega pokrene i proces zbog ubijanja Srba, ali je odgovarao za ubijanje jelena. Politika 02.11.2006.


Strana 481


1990 - 1995

"NIŠTA SE NIJE DOGAĐALO BEZ GLAVAŠEVA ZNANJA" 26. travnja, 2007. Feral Tribune "Ivica Krnjak sigurno je osobno odgovoran za sva ubojstva, te je izvjesno da je on sam jedan od izvršitelja. U to vrijeme Krnjak je bio jedino i isključivo odgovoran Branimiru Glavašu, koji je bio apsolutni gospodar na ovom području i ništa se nije moglo dogoditi mimo njegovog znanja, a posebno su SUS i Ivica Krnjak djelovali prema njegovim zapovijedima", rekao je pukovnik Ivan Grujić u razgovoru s policijskim inspektorom 15. listopada 2001. Pukovnik Ivan Grujić, aktualni pomoćnik ministrice Jadranke Kosor, 15. je listopada 2001. policiji dao iskaz koji teško tereti Branimira Glavaša. U tom iskazu Grujić ne ostavlja nikakve sumnje da je upravo Glavaš bio osoba koja je davala naloge Ivici Krnjaku, zapovjedniku Samostalne uskočke satnije, kojeg pak, Grujić smatra ne samo odgovornim za ubojstva civila, već ga opisuje i kao počinitelja. Grujićev iskaz policiji datira iz vremena prve velike istrage o ubojstvima civila u Osijeku 1991. i 1992. godine, no ta je istraga, unatoč mnogim dokazima i izjavama svjedoka, ostala bez rezultata. Glavaš je tada bio još vrlo moćan, a Račanova Vlada, uplašena onim poznatim mitingom podrške Mirku Norcu na splitskoj Rivi, te kasnijih problema s generalima Gotovinom i Bobetkom, bila je sretna što pravosuđe ne otvara još jedan slučaj ratnih zločina. No, Grujićev iskaz iz listopada 2001. važan je i zbog toga što je iznesen četiri godine prije dolaska u Osijek sadašnjeg načelnika Policijske uprave Vladimira Fabera. Naime, Glavaš i njegovi istomišljenici, a naročito njegovi odvjetnici, optužuju Fabera kako je "fabricirao" dokaze, te kako je policija – kao u slučaju ključne svjedokinje protiv Glavaša, Gordane Getoš-Magdić – činila prisilu ne bi li iznudila priznanja. Grujić nije bio izložen nikakvoj prisili, u to je vrijeme bio predstojnik Vladinog ureda za zatočene i nestale, Faber je bio daleko od Osijeka, a dokazi protiv Glavaša ipak su postojali. Juhine juhe juha Međutim, ono što je rekao policiji u listopadu 2001. Grujić više nije ponovio. Osječka je policija u to vrijeme bila puna Glavaševih kadrova i više je nego sigurno da se Grujićev iskaz, dok se još nije osušila tinta s printera, našao u Glavaševim rukama. Od tada, Grujić govori samo uopćeno, ne navodeći nikakve konkretne podatke, a naročito se pazi spominjanja Glavaša i njegovog dovođenja u bilo kakvu vezu s ratnim zločinima 1991. i 1992. godine. Njegov iskaz, onako kako je prenesen u optužnici koja je prošlog tjedna podignuta protiv Glavaša i još šestorice, u odnosu na ono što je govorio u listopadu 2001., juhine je juhe juha. U iskazu koji je dao policiji 15. listopada 2001. godine Grujić kaže kako mu je poznato postojanje "tajnog zatvora" u Dubrovačkoj ulici 30 u Osijeku, te navodi kako su taj zatvor držali Ivica Krnjak i njegova Samostalna uskočka satnija (SUS). "Ivica Krnjak sigurno je osobno odgovoran za sva ubojstva, te je izvjesno da je on sam jedan od izvršitelja. U to vrijeme Krnjak je bio jedino i isključivo odgovoran Branimiru Glavašu, koji je bio apsolutni gospodar na ovom području i ništa se nije moglo dogoditi mimo njegovog znanja, a posebno su SUS i Ivica Krnjak djelovali prema njegovim zapovijedima. Svjestan je da je to teško dokazati, jer materijalnih dokaza nema, a radi se o vrlo opasnim ljudima koji niti danas ne prežu ni od čega", rekao je Grujić, prema zabilješci, u razgovoru s policijskim inspektorom 15. listopada 2001.


Strana 482


1990 - 1995

Grujićev iskaz ima osobitu težinu jer je u vrijeme kada su se u Osijeku događali zločini zbog kojih je prošloga tjedna protiv Glavaša i Krnjaka, te još petero drugih okrivljenika podignuta optužnica, bio operativac Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP). Dakle, saznanja koja je imao bila su daleko kvalitetnija od onih koja su mogle imati osobe podalje od informacija koje su se slijevale u SZUP. Teza o "vrlo opasnim ljudima" koji su sudjelovali u likvidaciji civila na Dravi (koja je u medijima, zbog činjenice da su prije egzekucije svi bili vezani samoljepivom ambalažnom trakom nazvana "akcija selotejp") prvi se put pojavila u izvješću Policijske uprave Osijek 1992. godine, u vrijeme dok je na njenom čelu bio Mato Šalinović. U toj zabilješci stoji i ovo: "Početkom ratnih sukoba u gradu Osijeku je izvršen veći broj ubojstava na osobama srpske nacionalnosti na taj način što su osobe odvođene iz stanova i kuća zlostavljane a nakon toga odvođene na desnu obalu rijeke Drave kod ugostiteljskog objekta 'Bastion' gdje su im prethodno vezane ruke i usta samoljepivom trakom a nakon toga iz vatrenog oružja ubijana u predjelu glave i bacana u rijeku Dravu." "Vrlo opasni ljudi" Potom slijede opisi ubojstava nekoliko osoba koje su likvidirane na taj način, a čija se imena spominju i u optužnici prošloga tjedan podignutoj protiv Glavaša, Krnjaka, Gordane Getoš-Magdić i još četvero optuženih. No u policijskom dokumentu iz 1992. godine u kojem se o tome govori, vrlo je važan zaključak, koji je potpuno istovjetan Grujićevom tvrdnjama iznesenim 2001. godine o "vrlo opasnim ljudima" koji su u to bili umiješani. U tom, policijskom dokumentu iz 1992. godine, doslovce stoji: "Iz gore opisanog osnovano se sumnja da su ova kaznena djela izvršili Krnjak Ivan i saučesnici. Utvrđeno je da je Krnjak Ivan zapovjednik diverzantskog voda u I. Operativnoj zoni, da se radi o vrlo opasnim osobama gdje se kriminalističku obradu ustručavao vršiti SIS, te je dogovoreno da se kriminalistička obrada vrši u dogovoru sa MUP-om i Hrvatskom vojskom kada budu stvoreni uvjeti." Teza o "opasnim ljudima" koju u svom iskazu, govoreći o pripadnicima Samostalne uskočke satnije (SUS), na čijem je čelu bio Krnjak, iznosi Grujić, bila je dakle poznata još 1992., što jasno stoji u policijskoj zabilješci iz tog vremena. Vratimo se, međutim, ostalim detaljima iskaza pukovnika Ivana Grujića, iznesenih policiji u listopadu 2001. godine. "Upitan o drugim osobama koje bi s Krnjakom sudjelovale u odvođenjima i egzekucijama, navodi da ne raspolaže s tim imenima, no to su sigurno najbliži Krnjakovi suradnici, među kojima je sigurno njegov brat. Koliko se sjeća misli da su se likvidacije događale kod streljane Pampas. Što se tiče ostalih imena, navodi da je Andrija Getoš bio (i danas je) izuzetno blizak s Glavašem, te je bio zadužen za obavještajnu djelatnost (praćenje događaja i prikupljanje informacija), dok je Krnjak bio izvršitelj. To je bio trojac koji je najviše surađivao, no ne misli da bi Getoš sudjelovao u ubojstvima, odnosno upuštao se u likvidacije", stoji u policijskoj zabilješci iz 2001. godine. Grujić, međutim, u svom iskazu spominje i Gordanu Getoš-Magdić, Glavaševu blisku ratnu suradnicu, a sada trećeoptuženu u "slučaju selotejp". "Poznato mu je da se u tim ubojstvima spominjala i neka djevojka, ne raspolaže imenima", stoji dalje u policijskoj zabilješci s razgovora vođenog u listopadu 2001., "no ne isključuje da bi to mogla biti Gordana Getoš, Andrijina kći kao i njen suprug. S druge strane ne može biti siguran, jer su ipak Getoši djelovali u drugom smjeru


Strana 483


1990 - 1995

(obavještajnom), tako da je Andrijina supruga, Vesna, bila visoko politički pozicionirana u Hrvatskom narodnom vijeću." Snaga dokaza Da je takav iskaz Grujić ponovio i pred istražnim sucem Kovačem koji je vodio istragu o "slučaju selotejp", Glavaševa sudbina bila bi posve zapečaćena. No, Grujić je, kao i toliki drugi svjedoci, drastično reterirao od svojih prvih izjava. Izjave svjedoka, koje su dane pred istražnim sucem, nevjerojatno su ublažene, promijenjene ili obavijene zastrašujućom amnezijom. Glavaševi odvjetnici i on sam zato i traže skidanje tajnosti s tih iskaza kako bi dokazali javnosti da "nitko od 147 svjedoka ne tereti Glavaša". Slična stvar dogodila se i s iskazom Gordane Getoš-Magdić, koja je pred policijom, ali kasnije i pred istražnim sucem, teško teretila Glavaša, označavajući ga mozgom mračne akcije u kojoj je stradalo najmanje 10 civila. Stisnuta raznim pritiscima i prijetnjama, kao i mnogi drugi svjedoci, Gordana Getoš-Magdić pokušala je taj iskaz učiniti nevažećim, tvrdeći da je sve što je rekla od nje iznudila policija. No, ona je svoj iskaz, za razliku od pukovnika Grujića, ponovila i pred istražnim sucem, pa on – opet za razliku od Grujićevog – ima pred sudom snagu dokaza. Dugogodišnji osječki gradonačelnik, dr. Zlatko Kramarić, koji je i u ratu obavljao tu funkciju, također je bitno mijenjao svoj iskaz pred istražnim sucem u odnosu na ono što je govorio pred policijom. Kramarić nije ni prikrivao da je reterirao i izostavio neke važne dijelove svog iskaza u strahu od moguće odmazde. Priznao je to nekim svojim najbližim suradnicima, rekavši kako se ne želi izlagati riziku da ga netko negdje napadne u kakvom mračnom prolazu. Naravno, Glavaš i njegovi odvjetnici imaju sve Kramarićeve iskaze i ako ih nisu dobili prije, imali su pravo uvida u njih čim je započela sudska istraga. "Razlika onoga što je Kramarić govorio pred policijom i onoga što je izjavio pred istražnim sucem, najbolje se može iskazati brojkama", rekao je za Feral jedan poznati osječki odvjetnik. "Onoga na koga se taj iskaz odnosi poštedio je bar 3-4 godine robije." General Karlo Gorinšek, nekadašnji zapovjednik I. operativne zone, koji se u vrijeme ratnih zločina za koje je sada optužen Glavaš, nalazio u Osijeku, također je bitno ublažio svoje stavove govoreći o onome što je znao. Pazio je da ne umoči Glavaša, a njegove izjave razlikovale su se kao nebo i zemlja od onoga što je ranije, dok je obnašao dužnost zapovjednika u Osijeku, ali i kasnije, o Glavašu govorio novinarima. Svoje izjave naročito je počeo selektirati u vrijeme i poslije suđenja za ubojstva u Paulin Dvoru. U tom selu kraj Osijeka početkom prosinca 1991. u jednoj noći likvidirano je 19 osoba – 18 srpske i jedan mađarske nacionalnosti. Njihova tijela kasnije su prikrivana u vojnom skladištu Lug, kraj Osijeka, zakopana ispod vojnog otpada, da bi tajno, nekoliko godina kasnije, bila prenesena u Liku. Ondje su, prilikom neke druge ekshumacije otkapana u plastičnoj buradi, u mjestu poznatom kao Rizvanuša. Suđenje za taj masakr održano je u Osijeku, a kao svjedok pojavio se i Gorinšek. Nastojao je proći što nezapaženije, bojeći se da ne dođe do postavljanja pitanja o zapovjednoj odgovornosti, budući da je Nikola Ivanković osuđen za taj zločin, bio u jedinici koja je bila podređena Gorinšeku. Gorinšekov izbor Čini se da Gorinšeku ta kooperativnost neće biti honorirana. Na dan kad je pritvoren, za vrijeme one parade u generalskoj uniformi, Glavaš je novinarima


Strana 484


1990 - 1995

podijelio dva dokumenta, uopće se ne obazirući što na jednom piše "vojna tajna, strogo povjerljivo". Iako nije poznato je li taj dokument deklasificiran, general Glavaš dijelio ga je novinarima kao da je riječ o reklamnom letku kakvog trgovačkog lanca. Tim dokumentom, a riječ je o zapovijedi kojom tadašnji brigadir Karlo Gorinšek, formira 1. diverzantsku četu Operativne zone Osijek, te drugim, također s datumom 1. prosinca 1991., koji za zapovjednika imenuje Ivicu Krnjaka. Glavaš želi dokazati da nije on, već Gorinšek, taj koji je odgovaran za ono što je Krnjak radio. Ta slaba slamka spasa, očito se Glavašu činila jako važna, jer je dokumente najavljivao kao "ekskluzivu", držeći satima pod svojim prozorom novinare, dok im to nije i podijelio. Glavaš očito takvih "ekskluziva" ima još jer se dobar dio dokumenata iz vojnih arhiva očito nalazi na njemu dostupnom mjestu, gdje su sklonjeni za "ne daj bože". Pitanje je, međutim, kako će se na suđenju, kada se pojavi kao svjedok, sada držati Gorinšek. Hoće li se u hrvatskoj sudnici događati ono što se sada nagovještava kao veliki generalski obračun u Haagu, ili će ustrašeni Gorinšek i dalje pokrivati Glavaša, bez obzira što ga ovaj gura u živo blato zločina. Izbor je dakako na Gorinšeku. Kad bi u nas istražni suci zaista radili svoj posao i kad se ono što čine ne bi svodilo na puko "što nam možete reći o spomenutom događaju"; kada bi se uspoređivalo što je neka osoba ranije rekla policiji, a što govori pred istražnim sucem; kada bi u pitanju doista bila istraga a ne sastavljanje zapisnika o nečijim monolozima i kada bi napokon netko odgovarao pred zakonom za davanje lažnih, friziranih ili umivenih iskaza, zacijelo bi bilo mnogo pitanja za Ivana Grujića i druge, koji su, ne samo u "slučaju selotejp", drastično mijenjali svoje iskaze. Neki su to činili pod prijetnjom, neki u strahu od "vrlo opasnih ljudi" koje je spominjao i Grujić, a neki iz pragmatičnih razloga i vlastite komocije. Tako je moguće da iskazi iz svoje početne faze, do dolaska na sud, prežive evoluciju, pa na kraju među njima postoji sličnost kao između amebe i slona.


Strana 485


1990 - 1995

Optužnica u kaznenom predmetu protiv Branimira Glavaša: REPUBLIKA HRVATSKA ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNlŠTVO U OSIJEKU BROJ: K-DO-76/06 Osijek, 16. travnja 2001. ŽK, MK, DK/AL

ŽUPANIJSKOM SUDU U OSIJEKU

Na osnovi članka 42. stavka 2. točke 4. u vezi s člankom 203. stavkom 2. ZKPa podižem OPTUŽNICU protiv 1) BRANIMIRA GLAVAŠA , sina Ljube i Zore r. Pandžić, rođenog 23. rujna 1956. u Osijeku, Hrvata, drž. RH, s prebivalištem u Osijeku. Šetalište P. Preradovića 7, dipl. pravnika, pismenog sa završenim pravnim fakultetom, zastupnika u Saboru RH, razvedenog, oca jednog djeteta, vojsku služio, dobrog imovnog stanja, neosuđivanog, odlikovanog, brani se sa slobode, 2) IVICE KRNJAKA, sina Mije i Marije rođ. Jurišić, rođenog 27. srpnja 1942. u selu Kelešinka, općina Podgorač, drž. RH, Hrvata, s prebivalištem u Kozjaku, Kozjak 1, umirovljenika, oženjenog, oca četvoro djece, lošeg imovnog stanja, pismenog, sa završenom vojnom školom, vojsku služio, osudivanog, odlikovanog, nalazi se u pritvoru Zatvora u Osijeku od 19. listopada 2006. u 17.18 sati, 3) GORDANE GETOŠ-MAGDIĆ, kćeri Andrije i Edine rođene Ibrahimbegović, rođene 17. svibnja 1968. u Osijeku. s prebivalištem u Osijeku. Vukovarska 6, Hrvatice, drž. RH, višeg trenera sportske rekreacije, pismene, sa završenom višom školom, udane, majke jednog djeteta, umirovljenice, dobrog imovnog stanja, neosuđivane, odlikovane, nalazi se pritvoru Zatvora u Osijeku od 19. listopada 2006. u 1.30 sati, 4) MIRKA SIVIĆA, zvanog Sivi i Sivko, sina Pavla i Ane rođene Serenče, rođenog 2. travnja 1956. u Subotici, Republika Srbija, s prebivalištem u Jagodnjaku, Ive Lole Ribara 1, s boravištem u Beketincima, Čepinska 64, Hrvata, drž. RH i Republike Srbije, umirovljenika, mesara, pismenog, sa završenom srednjom školom, oženjenog, oca dvoje djece, vojsku nije služio, lošeg imovnog stanja, neosuđivanog, odlikovanog, nalazi se u pritvoru Zatvora u Osijeku od 16. listopada 2006. u 22.00 sata,


Strana 486


1990 - 1995

5) DINE KONTIĆA, sina Zvonka i Mire rođ. Marijanović, rođenog 26. rujna 1962. u Osijeku, s prebivalištem u Osijeku. Daruvarska 7, Hrvata drž. RH, umirovljenika, oženjenog, oca dvoje djece, vozača, pismenog, sa završenom srednjom školom, vojsku služio, neosuđivanog, lošeg imovnog stanja, nalazi se u prtvoru Zatvora u Osijeku od 19. listopada 2006. u 19,55 sati, 6) TIHOMIRA VALENTIĆA, sina Jure i Kate rođ. Mandić, rođenog 21. studenog 1966. u Osijeku, s prebivalištem u Tenji, Sv. Ane 93a, Hrvata, drž. RH, umirovljenika, oženjenog, oca troje djece, pismenog, sa završenom osnovnom školom, vojsku služio, neosuđivanog, dobrog imovnog stanja, nalazi se u pritvoru Zatvora u Osijeku od 19. listopada 2006. u 19.40 sati, 7) ZDRAVKA DRAGIĆA, sina Antuna i Jule r.Slivečko, rođenog 9. veljače 1963. u Donjoj Motičini , s prebivalištem u Osijeku, Daruvarska 7, s boravištem u Ernestinovu, Školska 14a, Hrvata, drž. RH, ekonomskog tehničara, pismenog, sa završenom srednjom školom neoženjenog, oca jednog djeteta, vojsku služio, lošeg imovnog stanja, neosuđivanog, nalazi se u pritvoru Zatvora u Osijeku od 19. listopada 2006. u 14.2S sati. da su: tijekom studenog i prosinca 1991. godine, u Osijeku, u vrijeme obrane grada Osijeka od oružanih napada tzv. Jugoslavenske narodne armije i njoj pridruženih poravojnih postrojbi pobunjenog lokalnog srpskog stanovništva na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, suprotno odredbama članaka 3. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata te odredbama Članka 4. stavka 1. i stavka 2. točke a), članka 5. stavka 3. i Članka 13. stavka 2. Dopunskog protokola ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), 1-okr. Branimir Glavaš obnašajući dužnost sekretara Općinskog sekretarijata za narodnu obranu i djelujući kao stvarni, a od 7. prosinca 1991. i kao formalni zapovjednik obrane grada Osijeka, 2-oki. Ivica Krnjak kao zapovjednik posebne postrojbe za diverzantsko-izviđačke namjene Operativne zone Osijek, 3-okr. Gordana Getoš-Magdić kao zapovjednica voda u toj postrojbi, a ostali okrivljenici kao pripadnici njenog voda, nakon što je tijekom ljeta 1991. godine Branimir Glavaš zapovjedio 2-okr. Ivici Krnjaku i 3-okr. Gordani Getoš-Magdić da iz redova provjerenih i pouzdanih osoba osnuju postrojbu za posebne izviđačko-diverzantske namjene, koja bi bila pod njegovim nadzorom, te nakon što su oni tu postrojbu osnovali, u više navrata zapovijedao im da protuzakonito lišavaju slobode civile srpske i drugih narodnosti, zlostavljaju ih i usmrćuju, što su 2-okr. Ivica Krnjak i 3-okr. Gordana Getoš-Magdić prihvaćali) sudjelovali i sami u izvršenjima pojedinih zapovijedi i njegove zapovijedi radi provedbe prosljeđivali sebi podređenim pripadnicima navedene postrojbe, među kojima sada pokojnom Stjepanu Bekavcu te 4-okr. Mirku Siviću, 5-okr. Dini Kontiću, 6-okr. Tihomiru Valentiću, 7-okr. Zdravku Dragiću i drugim za sada nepoznatim vojnicima, koji su te civile neosnovano uhićivali, zlostavljali i odvodili ih do rijeke Drave i tamo ubijali, pa su tako: a) neutvrđenoga dana početkom mjeseca studenoga 1991. godine, nakon što su dobili zapovijed da usmrte nepoznatog muškarca koji je bio zatočen u kući u Dubrovačkoj ulici broj 30, Stjepan Bekavac te 4-okr. Mirko Sivić i njihov za sada nepoznati suborac otišli u navedenu kuću, preuzeli samoljepivom trakom svezanog nepoznatog muškarca starog oko pedeset godina i kombi vozilom ga odvezli na desnu obalu Drave u blizini Tvrđe te tu Stjepan Bekavac i 4-okr. Mirko Sivić u tog muškarca ispalili više hitaca iz pištolja i gurnuli ga u rijeku Dravu, uslijed čega je nepoznati muškarac preminuo,


Strana 487


1990 - 1995

b) dana 26. studenog 1991. godine, Stjepan Bekavac te 6-okr. Tihomir Valentić, 7-okr. Zdravko Dragić i 3-okr. Gordana Getoš-Magdić iz obiteljske kuće u Sisačkoj ulici broj 11 odveli Branka Lovrića, lišili ga slobode i zatvorili u kuću u Dubrovačkoj ulici broj 30, iz koje su ga u pobliže neutvrđeno vrijeme nepoznati pripadnici naprijed navedene postrojbe odveli na obalu rijeke Drave i usmrtili, c) dana 3. prosinca 1991. godine, Stjepan Bekavac te 6-okr. Tihomir Valentić i 7okr. Zdravko Dragić prema primljenoj zapovijedi da liše slobode Aliju Šabanovića, sačekali ga ispred njegove stambene zgrade broj 119 u naselju Sjenjak, uhitili ga te ga odvezli i zatočili u podrumu kuće br. 30 u Dubrovačkoj ulici, nakon toga Stjepan Bekavac i 4-okr. Mirko Sivić prema dobivenoj zapovijedi otišli u tu kuću te ga ispitivali i unatoč njegovim molbama da ga ne tuku više puta ga snažno stisnutim šakama udarali u trbuh, prsa i glavu, uslijed čega je on padao na pod, da bi ga u pobliže neutvrđeno vrijeme za sada nepoznati pripadnici navedene postrojbe odvezli iz navedene kuće na obalu rijeke Drave te ga tamo usmrtili pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu, a nakon toga ga bacili u rijeku Dravu, d) dana 7. prosinca 1991. godine, primivši zapovijed da liše slobode i usmrte Radoslava Ratkovića, Stjepan Bekavac te 6-okr. Tihomir Valentić i 7okr.Zdravko Dragić iz kuće u Ul. Feđe Milića 4d odveli Radoslava Ratkovića, prevezli ga do kuće broj 30 u Dubrovačkoj ulici, gdje su mu vezali ruke samoljepivom trakom, tukli ga i ispitivali o njegovoj navodnoj neprijateljskoj djelatnosti, da bi ga nakon njihovog odlaska dvojica novo pridošlih nepoznatih vojnika nastavili tući, te ga potom odvezli na obalu rijeke Drave kod Tvrđe, kamo je 5-okr. Dino Kontić radi likvidacije Radoslava Ratkovića dovezao 7-okr. Zdravka Dragića i gdje je u prisutnosti 2-okr. Ivice Krnjaka, Stjepan Bekavac 7okr. Zdravku Dragiću dao automatsku pušku „MGV" i rekao mu da puca u Ratkovića, pa je on ispalio jedno streljivo i pogodio Ratkovića u obraz, uslijed čega je ovaj pao u vodu, da bi tada netko od prisutnih gurnuo u ruke 7-okr. Zdravku Dragiću automatsku pušku «kalašnjikov», te je on iz te puške ispalio prema Radoslavu Ratkoviću još jedan hitac, ali je Radoslav Ratković ipak uspio preživjeti i isplivati iz Drave, nakon čega je po zapovijedi 1-okr. Branimira Glavaša 3- okr. Gordana Getoš-Magdić naložila za sada nepoznatom pripadniku svoje postrojbe da ode u Opću bolnicu Osijek i Radoslava Ratkovića usmrti, ali u tome nepoznati pripadnik postrojbe nije uspio zbog prisutnih policijskih djelatnika u bolnici, e) tijekom studenog i prosinca 1991. godine, nakon što su na način opisan u uvodu primili zapovijedi da uhite i usmrte više civilnih osoba, za sada nepoznati pripadnici navedene postrojbe: -13. studenog uhitili Jovana Grubića, vezali ga samoljepivom trakom, doveli na obalu rijeke Drave te ga usmrtili udarcem tupo-tvrdim predmetom u glavu i bacili ga u rijeku Dravu, - 7. prosinca iz njegove kuće u Mrežničkoj ulici 4 odveli dr. Milutina Kutlića, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave te ga usmrtili pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu i bacili ga u rijeku Dravu, - u prvoj polovini prosinca iz njegove kuće u Vrtnoj ulici 12 odveli Svetislava Vukajlovića, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave te ga usmrtili pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu i bacili ga u rijeku Dravu, - neutvrđenog dana tijekom prosinca uhitili Petra Ladnjuka, odveli ga na obalu rijeke Drave te ga usmrtili pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu i vrat i bacili


Strana 488


1990 - 1995

ga u rijeku Dravu, - neutvrđenog dana tijekom prosinca uhitili jednu nepoznatu žensku osobu, vezali je samoljepivom trakom, odveli je na obalu rijeke Drave te ju usmrtili pucajući joj iz vatrenog oružja u glavu i bacili je u rijeku Dravu, - 25. prosinca uhitili Milenka Stanara, tukli ga nanijevši mu mnogostruke ozljede tijela i unutarnjih organa, svezali konopcem i usmrtili bacivši ga sa željezničkog mosta u rijeku Dravu, - 28. prosinca iz kuće u Wilsonovoj ulici 19 odveli Bogdana Počuču, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave te ga usmrtili pucajući mu u glavu iz vatrenog oružja i bacili ga u rijeku Dravu, dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba 1-okr. Branimir Glavaš, 2-okr. Ivica Krnjak i 3-okr. Gordana Getoš-Magdić naredili da se civilno stanovništvo ubija i nečovječno postupa prema njemu, a 4-okr. Mirko Sivić, 5-okr. Dino Kontić, 6-okr. Tihomir Valentić i 7-okr. Zdravko Dragić ubijali civilno stanovništvo i nečovječno postupali prema njemu, pa da su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZ RH. STOGA PREDLAŽEM: 1) da se protiv okrivljenika Ivice Krnjaka, Gordane Getoš-Magdić, Mirka Sivića, Dine Kontića, Tibomira Valentića i Zdravka Dragića pritvor produlji temeljem članka 102. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 104. stavkom 3. i člankom 107. stavkom 1. ZKP, a protiv okr. Branimira Glavaša pritvor odredi temeljem članka 102. stavka 1. točke 4. ZKP. 2) da se pred Županijskim sudom u Osijeku održi glavna rasprava, 3) da se na glavnu raspravu pozovu te kao okrivljenici ispitaju Branimir Glavaš (2746-2747), Ivica Krnjak (1319, 1356, 1502, 4391 - 4392), Gordana GetošMagdić (240-248, 1337, 1363, 3384-3386), Mirko Sivić (11-25, 127-129, 140, 3046-3052, 3820), Dino Kontić (1332, 1357, 3910, - 3918, 3958), Tihomir Valentić (1325-1326, 1358-1359) i Zdravko Dragić (188-195, 1342-1344, 1360-1361, 3819), 4) da se na raspravu pozovu i kao svjedoci ispitaju: - ugroženi svjedok pod pseudonimom «Drava» (26-30) na način propisan člankom 329. stavkom 4. ZKP u vezi s člankom 238.a do 238.d ZKP (spis Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-Rz-3/06), - Željko Amšlinger (82951), Željko Babić (2954), Vlado Frketić (3262), Karlo Harth (3234), Ivan Šomodi (2956), Zoran Mareković (3236), Saša Malčić (2974), Siniša Mak (2975), Branimir Peterner (2976), Marijan Škarić (2994), Ivan Vučak (2996), Jurica Maganić (2975), Stjepan Antolašić (1532, 3967), Zdenka Hmura (2999), Tomislav Čombor (3001). Josip Brandt (3006), Srećko Pauzar (1546), Marija Lovrić (1528), Danijel Bogdanović (4026), Boris Bobetić (1531), Nevenka Vuković (1544), Miroljub Mihajlović (4028), Dragan Jovančević (3008), Zita Šabanović (1542), Zdenko Blašković (3020), Smilja Marković


Strana 489


1990 - 1995

(3523), Stjepan Marković (3019), Davor Kudrić (3022), Josip Lučić (3011), Radoslav Ratković (3320), Marija Prole (3208), Josip Hanzer (3211), Elizabeta Sprečkić (3210), Desanka Dragičević (3521), Erika Kutlić (3943), Krešimir Dorić (3261), Zvonko Gruden (3264), Smiljka Vukajlović (3632), Miodrag Vukajlović (3633), Mirjana Zelinac (3265), Jelica Grubić (3326), Ramona Tkalec (3526), Snježana Marček (3273), Marica Čiček (3274), Emil Kalić (3275), Predrag Novaković (3524), Ivan Saler (3289), Zdravko Pejić (3874), Esad Šabanović (3290), Ivica Prašnički (3291), Drago Grubić (3582), Radoslav Brandić (3292), Pavle Vratarić (3243), Javorko Bebek (3240), Slavko Teofilović (3350), Željko Vojvodić (3242), Šimo Ivašković (3246), Anton Škrabić (3244), Zoran SeverSmrček (3120), Dragan Sever-Smrček (3122), Milena Vujičić (3295), Žcljko Bilandžić (3124), Robert Frkelić (3215), Daut Ismailji (3213), Robert Maras (3296), Siniša Krnić (3238), Matija Horvat (3206 ), Goran Vrban (4289), Borislav Mamula (3247), Ljubica Stanar (3323), Milan Buljan (3579), Nikola Kutleša (3126), Slavko Kit (3249), Mladen Pajtler (3580), Marko Radonić (3778), Davor Krtić (3336), Rajko Stojanović (4318), Darije Papa (3867), Mladen Pavlovsky (3276), Karl Gorinšek (3940), Eduard Bakarec (3271), Krešimir Lekić (4265), Ivan Vitić (3635), Zlatko Kramarić (4263), Ivan Cvitković (42S8), Milan Baričević (3793), Tihomir Petrinšak (3872), Tatjana Škrbić (3770), Zoran Leko (37134), Borivoj Starčević (4286), Tomislav Pintarić (3772), Milan Starčević (3785), Srećko Lovrinčević (4282), Ivan Grujić (3583), Ivica Holjevac (4200), Tihomir Apari (3868), Božidar Buhin (4267), Josip Kelemen (3948), Marin Krizmanić (3870), Vlajko Petrović (3780), Marijan Ivić (3792), Mato Zamolinski (3876), Izabela Jurkić (3773), Zvonko Jurman (3775,4009), Željko Vrselja (4023), Zoran Stanar (3325), Rade Opačić (4266) i Zoran Gaćina (4283), 5) da se na raspravu pozove i kao vještak ispita dr. Boris Dumenčić, 6) da na raspravi u dokazne svrhe budu pročitani i pregledani: Odluka Hrvatskog sabora o potvrđivanju odluke Mandatno-imunitetnog povjerenstva (3097) te obavijest o odluci Mandatno-imunitetnog povjerenstva Hrvatskog sabora o davanju odobrenja za pritvaranje i pokretanje kaznenog postupka protiv Branimira Glavaša (1601-2769); zapovijed zapovjednika Operativne zone Osijek (1498); zapovijed Štaba za obranu Slavonije i Baranje (3251); te podaci iz personalne evidencije MORH za okrivljenike Ivicu Krnjaka (252), Gordanu Getoš-Magdić (253-255) te za okr. Ivicu Krnjaka, Gordanu Getoš-Magdić, Tihomira Valentića, Dinu Kontića, Zdravka Dragića i Mirka Sivića (3942, 43834390); podaci o stažu osiguranja za okr. Gordanu Getoš-Magdić (4230-4236); zapisnici o uviđajima (256-258,263-264, 266-267, 272-274, 279-281, 283-285, 289-291); fotodokumentacija očevida (294-299, 300-303, 304-307, 308-313, 314-318, 319-322, 324-330, 3559-3569) te fotodokumentacija vještačenja osobnog vozila (4138-4167); rješenje Općinskog suda u Osijeku o proglašenju nestalog Branka Lovrića za umrlog (693-694); potvrda Policijske uprave osjećko-baranjske o privremenom oduzimanju predmeta (951-959); dokumentacija vještačenja rukopisa (960-964, 967); medicinska dokumentacija za ošt. Radoslava Ratkovića (347-353, 447-452); nalaz i mišljenje dr. Željka Vojvodića o pregledu posmrtnih ostataka ošt. Jovana Grubića (1188); zapisnici sekcija br. 820/91 za nepoznatu žensku osobu (2900-2904), br. 67/92 za ošt. Aliju Šabanovića (2905-2909). br. 26/92 za ošt. Petra Ladnjuka (2910-2915), br. 19/92 za ošt. Bogdana Počuču (2917-2920). br. 847/91 za ošt. Milenka Stanara (2922-2927), br. 814/91 za ošt. Svetislava Vukajlovića (2929-2934), br. 810791 za ošt. Milutina Kutlića (2963-2966), br. 806/91 za nepoznatu mušku osobu (3298-3304), br. 330/2006 za nepoznatu žensku osobu (35103511) i br. 329/2006 za nepoznatu mušku osobu (3514-3516); nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine (3308-3315,3360-3362,3364-3365); nalaz vještaka


Strana 490


1990 - 1995

Laboratorija za analizu DNA Medicinskog fakulteta u Osijeku (3453-3455), 7) da se na raspravi pročitaju: podaci o imovnom stanju za okrivljenike Mirka Sivića (160), Gordanu Getoš-Magdić (1505), Zdravka Dragića (1506), Tihomira Valentića (1507), Dinu Kontića (1508) i Branimira Glavaša (2798); podaci o osuđivanosti i prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenike Zdravka Dragića (1509,1511), Gordanu Getoš-Magdić (1510, 1512), Ivicu Kmjaka (1518, 1564), Dinu Kontića (1519, 1566), Tihomira Valentića (1568, 1579) i Branimira Glavaša (2802). O b r a z l o ž e nj e Protiv okrivljenika provedena je istraga zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove optužnice. Okrivljenici su svoje obrane dali u prisutnosti svojih branitelja i to Mirko Sivić, Zdravko Dragić i Gordana Getoš-Magdić tijekom ispitivanja u policiji na način propisan člankom 177. stavkom 5. ZKP, a njih troje te i svi ostali okrivljenici pred istražnim sucem kod privođenja, odnosno naknadno u tijeku provođenja istrage. Okrivljenik Mirko Sivić ispitan u policiji 17. listopada 2006. godine branio se da je do nastanka ratnih okolnosti 1991. godine živio u Jagodnjaku i radio kao mesar u poduzeću «Belje», a onda je bio prisiljen evakuirati obitelj u Beketince, a on je pristupio postrojbi ZNG u tvornici «Mara» u Osijeku, gdje je raspoređen u intendantsko odjeljenje 1. bojne 3. gardijske brigade. U jesen 1991. godine k njemu je u to poduzeće došla osoba koja se predstavila kao Goca iz Zbornog područja te u prisutnosti njegovog zapovjednika Mate Zamolinskog objasnila mu da se formira jedna postrojba za posebne namjene, da je ona u zapovjedništvu njegove bojne za njega dobila suglasnost da može napustiti tu svoju matičnu jedinicu i prijeći u ovu koja se formira, ukoliko on to želi, a govorila mu je i za određene beneficije koje će imati kao pripadnik te postrojbe. On je uz odobrenje Mate Zamolinskog prihvatio njen prijedlog i odmah se s Gocom odvezao u jednu kuću koja je bila baza za grupu pripadnika te postrojbe. Bili su smješteni u podrumskom prostoru te kuće koja se nalazila u jednoj ulici ne tako daleko od Policijske uprave. Goca ga je upoznala s ostalim pripadnicima grupe koji su tu već bili. Pravilo je bilo da smiju znati samo svoje nadimke, pa je tako on upoznao osobe po nadimcima Buše i Tićo, više se ne sjeća nadimka treće osobe, dok je kasnije u tu grupu pristupio njegov poznanik Josip Zdravčević zvani Jole i Ustaša. Goca mu je rekla da im je ona jedina veza sa Zbornim područjem, da će oni sve zapovijedi i zadaće dobivati izravno od nje, a ako nje nema, mogu se obraćati Bušeu. On tada nije imao saznanja od koga je Goca dobivala zapovijedi, ali je kasnije tijekom 1992. godine kada se već vratio u svoju matičnu 3. gardijsku brigadu doznao da je Goca kći Andrije Getoša i da je dok je on bio u toj njezinoj jedinici ona istovremeno bila i tajnica Branimira Glavaša. Kod dolaska u bazu Goca mu je objasnila da se, ukoliko ima potrebe otići u grad, mora javiti njoj, Bušeu ili Tići te da može izlaziti samo u njihovoj pratnji, pa ga je tako jedne prilike u posjet obitelji vozio Buše, a jednom u posjet matičnoj postrojbi Tićo i to osobnim vozilom «Yugo» crvene boje, bez registracijske oznake, koje je uglavnom bilo parkirano pred bazom i koje su koristili Tićo i Buše. Nekoliko dana nakon dolaska u bazu Goca je došla i kratko nasamo popričala s Bušeom, a sat ili dva nakon njenog odlaska Buše je njemu i Joli rekao da se pripreme, jer da će uskoro morati položiti ispit da bi se vidjelo zaslužuju li daljnji ostanak u postrojbi. Sutradan u večernjim satima Buše mu je rekao da se spremi, pred bazu je stigao jedan bijeli kombi te su se njih dvojica, uz nepoznatog vozača, odvezli njime do Dubrovačke ulice, a usput mu je Buše rekao da treba koknuti jednog starog koji je antidrzavni element. Kuća do koje su došli u Dubrovačkoj


Strana 491


1990 - 1995

ulici bila je prizemnica, kroz kolni ulaz zatvoren dvokrilnim vratima od metala i stakla ulazilo se u tzv. ajnfort, kroz njega u dvorište, gdje se izlaskom na dvorište s desne strane u obliku slova L nalazio drugi krak kuće u kojem su se nalazile dvije prostorije. Vozač je kombi uvezao u ajnfort i tu ostao, a Buše i on otišli su u taj dvorišni dio kuće. Tamo je u prvoj prostoriji bio stražar koji im je otvorio vrata druge prostorije, a u toj prostoriji zatekli su na stolicama muškarca i ženu starosti oko 50 godina. Muškarcu su ruke bile na leđima zavezane ljepljivom trakom, a glava mu je također u visini usta horizontalo uokrug bila obljepljena istom takvom trakom, dok žena nije bila vezana. Muškarca su uzeli i poveli van, a dok su to radili, žena ih je uhvatila i pokušala zaustaviti, ali ju je Buše snažno odgurnuo tako da je pala na pod, pa su muškarca izveli i smjestili u kombi. Nakon kraće vožnje našli su se na obali Drave između zgrade u kojoj se nalazio «Caritas» i jednog igrališta. On i Buše izveli su muškarca iz kombija, Buše je tog muškarca postavio licem prema Dravi, repetirao pištolj i dao ga njemu uz naredbu da puca u muškarca. On je pištolj usmjerio u pravcu gornjeg dijela leda tog muškarca, povukao okidač, ali nije došlo do opaljenja, pa je Buše otklonio zastoj, ponovno mu dao pištolj i naredio da puca. On je pucao u gornji dio leđa tog muškarca, vidio je da je ovaj ipak ostao stajati, ali nagnut gornjim dijelom tijela prema naprijed. Tada mu je Buše uzeo pištolj iz ruke i još dva puta pucao u tog čovjeka te ga nogom gurnuo u Dravu. Kad su se vratili u bazu, tu je bila Goca, pitala je Bušea kako je prošlo, a on je odgovorio daje bilo dobro, uz popravni. Sutradan mu je Buše dao zdravstvenu i osobnu iskaznicu koje je oduzeo tom nepoznatom muškarcu i naredio mu da ih spali na roštilju koji se nalazio na otvorenoj terasi njihove baze, pri čemu on nije mogao otkriti identitet te osobe, jer ga je Buše kontrolirao. Nekoliko dana nakon toga vidio je i da Tićo na tom roštilju također pali jednu zdravstvenu iskaznicu. Dan nakon njega i Jole je zajedno s Bušeom otišao na «polaganje ispita)), on nije znao o čemu se radilo, ali je po naknadnom ponašanju Jole zaključio da se te večeri nešto čudno dogodilo. Taj njegov zaključak potvrdio se kada je sutradan došla Goca i raspitivala se što se to dogodilo. Buše je odgovorio da se taj u koga je Jole pucao ranije bacio u vodu, a Jole se opravdavao da mu je zadrhtala ruka. Goca je pred svima rekla da je taj čovjek sada u bolnici i da ga čuva policija. Nekoliko dana nakon ovog događaja Goca je u bazu donijela jedan papirić, dala ga Bušeu i rekla mu da su to pitanja na koja trebaju dobiti odgovore. Kada je Goca otišla, Buše mu je rekao da pođe s njim te su se odvezli do one iste kuće u Dubrovačkoj ulici. Usput mu je Buše rekao da idu ispitati tipa koji je zatajio da ima sina u JNA. Kao i prvi put vozilo su uvezli u ajnfort te kuće, otišli u dvorišni dio kuće, tamo su u prvoj prostoriji zatekli stražara koji im je otvorio vrata druge prostorije, a u njoj je na stolici sjedio njemu nepoznat čovjek ruku zavezanih ljepljivom trakom na leđima. U razgovoru s tim čovjekom saznao je da se on toga dana spremao na posao i izašao iz kuće te da su ga tu dočekale nepoznate osobe, ugurale u vozilo i dovezle u tu kuću gdje se nalazio. Buše je oslobodio ruke tom čovjeku i ispitivao ga o sinu koji je bio u JNA te o posjedovanju radio-stanice, a nakon toga ga je tukao šakama te naredio njemu da ga tuče, ali je taj čovjek negirao sve optužbe. To je trajalo desetak minuta, kad se na vratima začulo kucanje. Kad su otvorili, pred vratima je bila Goca i pitala ih što ima novog. Objasnili su joj da taj čovjek ne zna ništa, da govori da je častan, a Goca im je rekla da se njih dvojica vrate u bazu i da će ona otići po daljnje instrukcije. Osim ova dva opisana slučaja on je jedne prilike dobio zadatak da zajedno s Tićom ode u ul. Zeleno polje radi nečijeg privođenja također u Dubrovačku ulicu. Vozili su se onim istim automobilom «Yugo», ali su naišli na zatvorenu kuću. U razgovoru s Tićom i Bušeo saznao je da je u sklopu njihove jedinice za posebne namjene djelovalo još nekoliko takvih grupa kao njihova, ali da grupe nisu smjele znati jedna za drugu. Dok je boravio u ovoj postrojbi, jedne je prilike Goca dovela u bazu njemu nepoznatog muškarca i predstavila ga kao satnika Ivicu Krnjaka te je bilo govora o odlasku njihove postrojbe u


Strana 492


1990 - 1995

oslobađanje Antunovca. U tu ih je akciju Ivica Krnjak i odveo dan ili dva nakon ovog razgovora, ali se od akcije odustalo. Ovu postrojbu su on i Jole odlučili napustiti iznenada i spontano, jer je on smatrao da je u nju samovoljno i došao pa tako može i otići, ali su se pri tome bojali da ih ostali iz grupe ne napadnu pa su se tog dana kad su otišli iz baze trčeći uputili do središta grada i otuda se tramvajem dovezli do poduzeća «Mara». Okrivljenik je nadalje kod dovođenja istražnom sucu 18. listopada 2006. godine iskazao da ostaje kod obrane dane u policiji. Svojoj obrani dodao je da nije vidio u koji dio tijela je Buše ispalio hitac tom čovjeku koga su doveli na likvidaciju do Drave. Opisujući oružje iz koga su pucali rekao je da je to bio pištolj koji je s gornje strane imao horizontalno položen plastični okrugli okvir. Također je dodao da je pored Bušea, Tiće i Jole u grupi s njim bio još i jedan nadimkom Crni. Inače se nije slagao s metodama kojima se morao služiti dok je bio pripadnik grupe, ali se bojao otvoreno tome usprotiviti, jer je mislio da bi bio likvidiran. Na ispitivanju kod istražnog suca 19. listopada 2006. godine dodao je svojoj obrani da nije gledao u čovjeka u koga je na obali Drave pucao, a kako taj čovjek nije pao, on je u uvjerenju da ga uopće nije pogodio. Ponovno ispitan kod istražnog suca 9. veljače 2007. godine okrivljenik Mirko Sivić izjavio je da povlači sve svoje do tada dane obrane, i onu iz policije i one kod istražnog suca, jer da je obrana u policiji jednim dijelom od njega iznuđena iskorištavanjem njegovog teškog zdravstvenog stanja. Okrivljenik Ivica Krnjak ispitan je najprije u tri navrata i to 20. i 21. listopada te 2. studenog 2006. godine, ali se u sva tri navrata branio šutnjom. No, 3. travnja 2007. godine on je pred istražnim sucem dao svoju obranu. U obrani je naveo da je bio pripadnik Hrvatske vojske od 1. srpnja 1991. do 30. lipnja 1006. godine, s tim da je od 1. srpnja pa do 1. prosinca 1991. godine obnašao dužnost referenta obavještajne službe, a od 1. prosinca postavljen je po zapovjedi Karla Gorinšeka za zapovjednika diverzantske satnije. Ta satnija je stvarno formirana nakon polaganja prisege 19. siječnja 1992. godine i tada je dobila naziv Samostalna uskočka satnija. Njezin zadatak je bio djelovanje na crti bojišnice i u neprijateljskoj pozadini, a nije imala područje djelovanja u gradu Osijeku. Okrivljenik Branimir Glavaš nije u razdoblju od listopada do prosinca 1991. godine njemu bio nikakav vojni zapovjednik, pa mu tako nije mogao izdavati niti zapovjedi za ubojstva civila. Okrivljenica Gordana Getoš-Magdić nikada nije bila zapovjednik niti jednog voda u Samostalnoj uskočkoj satniji. Ona je zapravo bila pripadnica Sigumosno-informativne službe i odgovarala je zapovjednoj strukturi te službe. Samostalna uskočka satnija brojala je oko 502 osobe, a tko je sve bio njen pripadnik, on to ne zna te se takvi podaci mogu potražiti u Ministarstvu obrane RH. Tako mu nije poznato jesu li okrivljenici Dinko Kontić i Zdravko Dragić bili pripadnici ove postrojbe, Stjepan Bekavac nije bio pripadnik postrojbe, dok mu je poznato da Tihomir Valentić jeste, ali ne zna u kom razdoblju. Satnija je imala tri voda. Prvi je bio smješten u Banovoj ulici i zapovijedao mu je Vlado Frketić. Drugi je vod bio smješten u Dubrovačkoj ulici i zapovijedao mu je Matija Horvat. Treći vod bio je smješten u Divaltovoj ulici i zapovijedao mu je Ivan Šomodi. Na lokaciji u Dubrovačkoj ulici drugi vod prešao je između Božica 1991. i Nove godine, a prije toga u toj kući također je bila smještena Hrvatska vojska, ali njemu nije poznato koja je to postrojba bila. Tajni vod unutar Samostalne uskočke satnije nije nikada postojao, a niti je on čuo da bi u Keršovanijevoj ulici bio smješten dio njegove postrojbe. Od izdavanja zapovjedi za formiranje satnije pa do polaganja prisege unutar postrojbe provodile su se samo radne pripreme, dakle skupljalo se oružje i ljudstvo te se tražio smještaj. Zapovijed za formiranje diverzantske postrojbe mogla je doći samo iz dva izvora, ili od zapovjednika Zbornog područja kao što


Strana 493


1990 - 1995

je i bio slučaj, ili od Ministarstva obrane RH. Zbog toga Branimir Glavaš nikako njemu nije mogao dati zapovijed za formiranje diverzantske postrojbe, jer to nije bilo u njegovoj nadležnosti. On nije imao nikakve veze s Branimirom Glavašem, on mu nije bio nadređeni, niti mu je izdavao zapovijedi. Poriče sva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret i brani se da nema nikakve veze s ubojstvima civila, a isto tako niti postrojba kojom je on zapovijedao. Što se tiče Radoslava Ratkovića, naveo je da nikada nije čuo za tu osobu. Sjeća se osobe po prezimenu Mamula i to zbog toga što ga je jedne prilike zapovjednik 1. bojne 106. brigade HV Ivan Šoltić pozvao da dođe u zapovjedništvo te postrojbe u Kolodvorskoj ulici u Retfali da bi ispitao jednu osobu koju su kao navodnog četnika doveli pripadnici Šoltićeve postrojbe. Nakon što je došao u navedeno zapovjedništvo i ispitao Mamulu, odlučio je da se ta osoba pusti i čak ga je osobno s pripadnicima 106. brigade HV prepratio njegovoj kući. Što se tiče «Pete kolone» u gradu Osijeku, njome su se bavile Sigurnosnoinformativna služba i Služba za zaštitu ustavnog poretka. Osobu po prezimenu Amšlinger zna, bio je pripadnik njegove postrojbe, ali je s njim u konfliktu od kada je zamijetio da unutar postrojbe nestaje oružje i streljivo, zbog čega je došao s navedenim u konflikt. Okrivljenik Dino Kontić ispitan je 20. i 21. listopada 2006. godine, ali se u oba navrata branio šutnjom. No, 19. veljače 2007. godine u pisanom je obliku istražnom sucu dostavio svoju obranu. U tom podnesku objašnjava da se prethodno branio Šutnjom, jer je zaključio da se protiv njega iznose neistine. Nadalje je naveo da se u ljeto 1991. godine nakon povratka iz Njemačke aktivno uključio u obranu RH pristupivši pričuvnom sastavu MUP. U studenom 1991. godine čuo je da se osniva jedna postrojba za izviđanje i diverzantske akcije pa je zajedno s Milanom Plazibatom krajem tog mjeseca otišao u OSNO i prijavio se u Samostalnu uskočku satniju. Ta se postrojba tek popunjavala i nije imala neke akcije, nego tek jednu početkom prosinca radi oslobađanja Antunovca, ali je i ta akcija obustavljena. Zbog toga se on razočarao i najviše vremena je provodio sa starim suborcima u naselju Jug II te kod Nemetina. U Samostalnoj uskočkoj satniji se samo formalno vodio i svega je u nekoliko navrata odlazio u tu postrojbu da se raspita što se događa. Ne odgovara istini da je on sudjelovao u odvođenju Radoslava Ratkovića na likvidaciju, te u potvrdu toga navodi da ga Ratković kod davanja svog svjedočkog iskaza nije prepoznao. Pored toga smatra da je i sam Ratkovićev iskaz suprotan navodima istražnog zahtjeva. Također navodi da su dokaz da optužbe nisu istinite i njegovi odlasci u Republiku Srbiju, što sigurno ne bi činio da je sudjelovao u likvidaciji Srba, a Srbi su mu i među najboljim prijateljima. Okrivljenik Tihomir Valentić pred istražnim je sucem 20. listopada 2006. godine iznio svoju obranu . U njoj navodi da je u HV stupio u srpnju 1991. godine u 3. gardijsku brigadu, a od studenog te godine pa do 1994. godine bio je u Samostalnoj uskočkoj satniji. Baza te postrojbe bila je u jednoj kući u Retfali, a zapovjednik mu je bio Ivica Krnjak, dok je jedan od dozapovjednika bio Matija Horvat. Sjeća se da je jedno vrijeme u toj postrojbi bio i Dino Kontić, ali ne s njim zajedno i on ne zna gdje je Kontić bio smješten. Sve do siječnja 1992. godine on je zbog ranjavanja u Sarvašu bio pošteđen aktivnosti u Samostalnoj uskočkoj satniji. Poznavao je osobu prezimenom Bekavac, a nadimkom Bušo, koji je bio u navedenoj postrojbi 1991. godine, ali ne zna što je Bekavac radio. No, on s njim nije bio ni u kakvoj akciji. Za nadimke Jole, Ustaša, Sivko i Sivac branio se da mu ništa ne znače, a isto tako da ne poznaje Mirka Sivića ni Josipa Zdravčevića. Poznavao je Gordanu Getoš, jer je ona supruga njegova bratića Ivice Magdića. S njom se sastajao u Keršovanijevoj ulici, poznato mu je da je bila u Samostalnoj uskočkoj satniji, ali ne zna što je radila i koje su bile njene funkcije.


Strana 494


1990 - 1995

U dopuni svoje obrane 21. listopada 2006. godine okr. Tihomir Valentić iznio je da s Ivicom Krnjakom on nije išao ni u kakve akcije. Kada se i sastajao s Gordanom Getoš, razgovarali su o porodičnim stvarima. U kući u Kersovanijevoj ulici nije bila nikakva baza, u njoj nije bila stacionirana vojska, a ako je i bilo vojske, to je netko Magdićevima dolazio u posjete. Zdravka Dragića uopće ne poznaje. Imena oštećenika iz ovog predmeta ništa mu ne znače, a on nije sudjelovao u likvidaciji niti jedne osobe. Dinu Kontića upoznao je preko svog bratića Ivice Magdića i koliko zna Kontić je bio na Jugu II u postrojbi Mate Šabića. Od Gordane Getoš-Magdić on je čuo da je Kontić pripadnik Uskočke satnije, ali on ga tamo nikada nije viđao. Okrivljenik Zdravko Dragić ispitan je u policiji 19. listopada 2006. godine. U svojoj obrani izjavio je da se ljeti 1991. godine dragovoljno uključio u obranu RH i najprije bio u jedinicama pričuvnog sastava MUP. Zbog toga što je u tom svojstvu prošao specijalističku obuku za izviđačko-divetzantska djelovanja, želio se uključiti u takve postrojbe. U razgovoru sa svojim zetom (sestrinim mužem) Dinom Kontićem o toj svojoj želji doznao je da Kontić zna jednu osobu s kojom bi mogao razgovarati o tome i povezao gaje s Gordanom Getoš. Iz razgovora s njom zaključio je da je ona zapovjednica unutar jedne postrojbe za posebne namjene te se s njom dogovorio da se priključi toj postrojbi. Sutradan je s Dinom Kontićem otišao u bazu te postrojbe u Keršovanijevoj ulici. Kasnije je saznao da se ta postrojba zove Samostalna uskočka satnija. Baza postrojbe nalazila se u velikom podrumu te kuće u Keršovanijevoj ulici, a u gornjem dijelu kuće živjela je Gordana Getoš sa svojim suprugom Magdićem. Tu je upoznao ostale pripadnike postrojbe i to po nadimcima Buše i Tiho, postrojbi je pripadao i njego zet Dino Kontić, a nakon nekoliko dana upoznao je i zapovjednika postrojbe Ivicu Krnjaka. On ih je uskoro poveo u jednu akciju na Antunovac, ali se od te akcije odustalo. Nakon te akcije jednog je dana dobio nalog od Bušea i Tihe da odu po nekog KOS-ovca i dovedu ga na razgovor.Išli su vozilom «Yugo» crvene boje s razbijenim bočnim staklom u ul. Feđe Milića. Bili su odjeveni u maskirne odore i naoružani. Na ulaznim vratima kuće pozvonili su Buše i Tiho, iz podruma je izašla jedna žena, oni su joj rekli da traže Radoslava Ratkovića, a tada se pojavo jedan muškarac. Buše mu je rekao da su došli po njega radi razgovora te su ga odvezli navedenim vozilom u Dubrovačku ulicu u jednu dugačku prizemnicu s velikom metalnom ustakljenom kapijom. Izveli su Ratkovića iz auta, prošli kroz haustor, i odveli ga u dvorišne nusprostorije. Tu je ili Buše ili Tiho zavezao Ratkoviću ruke ljepljivom trakom te su njega ostavili da čuva Ratkovića. Čuvao ga je oko dva sata i s njim je razgovarao, a kako je bio razdražen, udario je Ratkovića otvorenim dlanom ruke u glavu. Kad su se Buše i Tiho vratili, rekli su mu da se on može vratiti u bazu. Više se ne sjeća što se dalje događalo s njim, ali je iste večeri ponovo vidio Ratkovića. Naime, sjeća se događaja na obali Drave u Tvrđi kraj «Elektrinog» igrališta i Bastiona. Tamo su bili prisutni Ivica Krnjak, Buše, Dino Kontić i još neke osobe, a njega je u autu dovezao Dino Kontić. Zajedno s Kontićem sišao je stepenicama do najnižeg podesta s obzirom na nizak vodostaj Drave, a tu je stajala osoba vezanih ruku i s ljepljivom trakom preko usta. Pored te osobe stajao je Buše i još jedna osoba. Buše mu je pružio repetiranu automatsku pušku «MGV» s dobošem na gornjem dijelu i prigušivačem te mu naredio da puca u tu vezanu osobu. On je uzeo pušku te stojeći iza leđa tog čovjeka pušku usmjerio u njegov potiljak. Tada je taj Čovjek okrenuo glavu prema njemu i on je prepoznao Ratkovića. Bio je u šoku i uplašen, ali se bojao za sebe, nije znao kako da se izvuče te je povukao obarač i pogodio Ratkovića u obraz pa je ovaj pao u vodu. Netko od prisutnih vidio je ubrzo da je Ratković živ, a kako je on već bio spustio «MGV» na zemlju, gurnuli su mu u ruke «Kalašnjikov» i naredili da puca u Ratkovića koji se nalazio u Dravi. On je


Strana 495


1990 - 1995

ispalio jedan metak, ali pri tome nije ciljao u Ratkovića. Penjući se stepenicama rekao je Ivici Krnjaku da je bezvezan osjećaj ubiti čovjeka. Dan ili dva nakon tog događaja u bazu je došla Gordana Getoš i obavijestila ih da je Ratković preživio i da se nalazi u bolnici, spočitavajući mu njegovu nesposobnost. Još je rekla da je ona preko svojih ljudi uspjela spriječiti otpremu pisma koje je Ratković napisao i pokazala im je to pismo, ali ga nije čitala. Sljedeće privođenje osobe prezimenom Lovrić iz Sisačke ulice obavili su zajedno on, Gordana Getoš, Buše i Tiho. To su obavili tako da su do Lovrićeve kuće došli autom. Kada su pozvonili otvorila im je ženska osoba srednjih godina i pozvala Lovrića. On je došao, bilo je očito da se baš tada brijao, rekli su mu da pođe s njima na razgovor pa se Lovrić obukao i krenuli su svi autom, ali se on više ne sjeća što je dalje bilo i to zato što misli da je on negdje usput izašao iz auta. Sudjelovao je ju još jednom privođenju osobe po imenu Alija koji je živio u stambenoj zgradi na Sjenjaku. Do navedene zgrade dovezao se zajedno s Bušeom i Tihom crvenim «Yugom», a u razgovoru s njima čuo je da je navedena osoba četnik, snajperist ili KOS-ovac. Ne sjeća se više što je bilo s tim čovjekom. Inače zapovijedi za privođenja dobivali su Buše ili Tiho od Gordane Getoš ili Ivice Krnjaka, a on je tek preko njih dvojice saznao što treba učiniti. Pred Božić 1991. godine zbio se događaj koji dobro pamti. Nalazio se u kafiću «Jazz» u većem društvu, bila je tu i Gordana Getoš, dostaje popio i razgovarao je s mnogim osobama, a između ostalih i s jednom mlađom muškom osobom, možda i maloljetnom, za koju je saznao da će biti novi pripadnik njihove postrojbe. Nakon ponoći napustio je društvo i otišao kući. Sutradan su po njega došli Buše i Tiho, odveli ga u bazu u Keršovanijevu ulicu, a tu su se već nalazili Gordana Getoš, Dino Kontić i taj mladi dečko kojeg je upoznao prethodne večeri. Gordana Getoš spočitavala mu je daje odavao tom dečku sve što radi njihova postrojba i da ih tako sve dovodi u opasnost. Tiho je vikao na njega i udario ga nogom u glavu, a Buše mu je prišao i zavezao mu ruke ljepljivom trakom te mu tom trakom oblijepio i usta. U očima Dine Kontića vidio je suze, a Gordana Getoš naredila je Kontiću: «Ti si ga doveo, ti ga i čokni.». Zbog šoka se ne sjeća kako se s Kontićem našao u automobilu, jedno vrijeme Dino ga je vozio po gradu, a onda ga je oslobodio ljepljivih traka i pustio iz vozila. Od tada on više nije bio pripadnik opisane postrojbe. Kod dovođenja istražnom sucu 21. listopada 2006. godine okrivljenik je svojoj obrani dodao da on ne zna koje su funkcije obavljali Buše i Tiho u njihovoj postrojbi, ali se Buše postavljao inicijativno. U akcije se išlo nakon razgovora Gordane Getoš s Ivicom Krnjakom, a Gordana je izdavala zapovijedi. Dodao je i to da on ne zna tko je dovezao Ratkovića na mjesto likvidacije na Dravi. Čuo je za nadimak Ćif i pretpostavljao je da se radilo o Ivici Krnjaku. Grupu su činili on, Buše i Tiho, a njegov zet Dino Kontić bio je u drugoj grupi, ali on ne zna s kim, samo ga je vidio par puta da razgovara s Gordanom Getoš. Dopunjujući obranu okrivljenik je 21. listopada 2006. kod istražnog suca rekao da on nije želio ubiti Ratkovića, ali se bojao za sebe pa je pucao onako negdje. Opisujući Tihu prisjetio se da se volio igrati oružjem i da ga je boljelo koljeno te je zbog toga šepao. Dana 9. veljače 2006. godine okrivljenik Zdravko Dragić iskazao je kod istražnog suca da odustaje od svih svojih ranijih obrana, jer da je pročitavši spis zaključio da se radi o konstrukcijama i neistinama te da će se nadalje braniti šutnjom. Okrivljenica Gordana Getoš-Magdić dala je svoju obranu u policiji pred svojim braniteljem 20. listopada 2006. godine. U obrani je navela da je tijekom 1989. godine volonterski radila kao tajnica u stranci HDZ. Zbog sigurnosnih razloga


Strana 496


1990 - 1995

premješteni su u podrum Centra za obavješćivanje te je tu zajedno s Mirelom Đurić obavlja poslove tajnice u uredu Branimira Glavaša, koji je bio sekretar OSNO. Na radno mjesto tajnice došla je na njegov poziv. U srpnju ili kolovozu 1991. godine Branimir Glavaš povjerio joj je da pomogne u popuni jedinice za posebne namjene koju je tada formirao Ivica Krnjak. Taj zadatak je dobila, jer je Glavaš u nju imao veliko povjerenje, od prvih dana sudjelovala je u podjeli oružja i poznavala je velik broj ljudi. Krnjak je imao svoj ured iznad ureda OSNO i zajedno s njim radili su Antolašić, Amšlinger i još nekoliko njoj nepoznatih osoba. Krnjak je često dolazio u ured kod Glavaša i razgovarali su nasamo. Zbog povjerenog zadatka ona nije napuštala svoj posao u OSNO, nego je samo pomagala Krnjaku koji nije poznavao grad i ljude koji bi mogli ući u tu jedinicu, i to odabirući ljude sa popisa osoba koji su se dobrovoljno javljali u OSNO i čekali raspored. Odabir je obavljala i na temelju poznanstva te odlascima u postrojbe po neke vojnike. Za odabrane obavljala je sigurnosnu procjenu, razgovarala je s njima i upućivala ih Krnjaku. Krnjak je inače bio podređen Branimiru Glavašu. Sjeća se da je ovakav način odabrala Stjepana Bekavca zv. Buše, Dinu Kontića, Zdravka Dragića, Tihomira Valentića zvanog Tiho i jednog mesara prognanog iz Baranje. Ukupno je u toj postrojbi bilo oko 60 odabranih osoba. Neki su ušli i na preporuke Krnjaka i Glavaša. Zapovjedništvo postrojbe bilo je u Zapovjedništvu obrane grada u Županijskoj ulici, kat iznad ureda Branimira Glavaš. Zbog sigurnosnih razloga pripadnicima postrojbe nisu se smjela znati imena i prezimena, a takvu odluku donijeli su Krnjak i Glavaš na jednom sastanku i ona je tu odluku prenosila svima koji su ušli u jedinicu. Ova postrojba je 27. travnja 1992. godine preimenovana u Samostalnu uskočku satniju. U njenom sastavu bilo je više vodova razmještenih po gradu pri čemu pripadnici tih vodova nisu znali jedni za druge. Jedan je vod bio u Keršovanijevoj ulici, jedan u OŠ «Rade Končar», jedan u Donjem gradu, jedan u OSNO u županijskoj ulici, jedan u Dubrovačkoj ulici, a jedan u Retfali. Što se tiče popune postrojbe, ona je imala više sastanaka s Glavašem i Krnjakom te je na tim sastancima od njih dobivala upute za popunu, što će govoriti odabranima o ponašanju, napredovanju u postrojbi i slično, a zapovjedi koje je dobivala od njih dvojice, ali i od Amšlingera, prenosila je zapovjednicima ili drugim osobama u navedenim vodovima. Razlog što je ona bila veza između Glavaša i Krnjaka te pojedinih vodova u SUS-u bio je u tome što je ona kod Glavaša imala iznimno povjerenje. Zapovjedni je dobivala usmeno ili pismeno, izravno od Glavaša ili Krnjaka, a kod pismenih radilo se o papirićima s imenom neke osobe i ulicom te razlozima zbog kojih nekoga treba privesti i ispitati kao npr. radi li se o «petoj koloni», ima li kontakte s neprijateljem, ima li rodbinu kod neprijatelja i slično. Ove je papiriće osobno dobivala u OSNO od njih dvojice ili ih je uzimala sa njihovih stolova, kada njih nije bilo, a gdje su joj oni te papiriće ostavljali. Na papirićima nije pisalo što s tim ljudima učiniti nakon što se privedu i ispitaju. Tako se sjeća slučaja odvođenja Branka Lovrića. Bila je rana jesen kada je od Glavaša dobila zadatak da se javi u Poštu i o Lovriću razgovara s direktorom. U razgovoru je saznala da Lovrić ne dolazi na posao, prenijela je to Glavašu, a on joj naredio da ga treba uhititi i privesti, jer je antidržavni element. Tada je s dva do četiri pripadnika postrojbe otišla do Lovrićeve kuće, sjeća se da im je otvorila ženska osoba, a tada je izašao i Lovrić na traženje bez otpora pošao s njima. Odvezli su u Dubrovačku ulicu, Lovrića su odveli u podrum, a ona se nije tu više zadržavala, go je obavijestila Glavaša da je Lovrić priveden. Kad je nakon nekoliko dana u razgovoru sa svojim vojnicima saznala da je Lovrić ubijen, posvađala se zbog toga s Glavašem. U toj svađi on joj je prijetio, govorio joj da mu ne dolazi na posao, da će i ona plivati i da će ih sve zbrisati sa zemlje. Ona je prijetnje ozbiljno shvatila, jer je znala kako je u jednom slučaju s Glavašem prošao Goran Vrban kojeg su u sjedištu HDZ-a zlostavljali. Glavašu nije bilo strano obračunavati se i sa svojim ljudima. I dalje je nakon ove svađe radila kao tajnica u OSNO, ali je Glavaš bio na nju ljut i nije ju pozdravljao. Nakon nekoliko dana pozvao ju je i


Strana 497


1990 - 1995

prigovorio da je u postrojbu angažirala nesposobne ljude. Pokazao joj je pismo koje je nakon neuspjele likvidacije pisao neki čovjek iz bolnice i naredio joj da riješi problem. Ona pretpostavlja da je pismo Glavašu donio Amšlinger, jer je on prethodno bio kod Glavaša. Dobivši takvu naredbu, ona je otišla u Keršovanijevu ulicu i dala je naređenje jednom pripadniku postrojbe za koga se sjeća da je bio medicinski tehničar, a kasnije policajac, da ode u bolnicu i ubije tog čovjeka. Ovaj je otišao, ali se vratio i rekao da nije uspio, jer da je taj čovjek u bolnici čuvan. Ona je tada obavijestila Glavaša o ovome i misli da je i on sam slao nekoga u bolnicu da usmrte tog čovjeka. Kasnije je saznala da se taj čovjek zove Ratković. O ovim događanjima razgovarala je s Ivicom Krnjakom želeći izaći iz njegove postrojbe, čemu se on nije protivio. Krnjak je inače znao za zapovjedi koje je ona primala od Glavaša i prenosila ih u postrojbu. O ostalim ubojstvima tvrdi da ne zna ništa i da nije u njima sudjelovala, iako je čula da ih je bilo. Također joj nije poznat nadimak Ćif. U vezi sa slučajem Ratković Glavaš joj je još naredio i da se riješi onoga koji je bio odgovoran za neuspjeh u tom slučaju. Smatrala je daje Glavaš time mislio na njegovu likvidaciju. To je bio Zdravko Dragić. Šurjak Dine Kontića. Ona je otišla u Keršovanijevu ulicu i prenijela Dini Kontiću Glavaševo naređenje, ali rekavši da samo zaplaši Dragića kao primjer ostalima. Početkom 1992. godine dva je mjeseca bila u Njemačkoj, a nakon toga formalno je i dalje bila tajnica u uredu Branimira Glavaša da bi od travnja 1992. godine i službeno bila u Samostalnoj uskočkoj satniji. Tvrdi da osobno nije nikoga ubila, niti je nazočila likvidacijama. Prilikom privođenja istražnom sucu okrivljenica je 21. listopada 2006. godine u iskazu pred istražnim sucem ostala kod obrane dane u policiji. Kod sljedećeg ispitivanja pred istražnim sucem 22. listopada 2006. godine iznosila je svoje spoznaje o prijetnjama koje joj se događaju u zatvoru. Iznova dajući obranu pred istražnim sucem 28. prosinca 2006. godine okrivljenica je iskazivala o navodnim pritiscima u policiji prilikom njezinog prvog ispitivanjima, o zlouporabama od strane njenog branitelja te o iskorištavanju njenog teškog psihičkog stanja kako bi se dobio njezin iskaz. Tvrdi da je nevina, da ništa što je iskazivala u policiji nije istina te je opozvala takvu svoju obranu. Okrivljenik Branimir Glavaš dao je svoju obranu 23. listopada 2006. godine pred istražnim sucem. U obrani je naveo da je od listopada 1990. do 2. studenog 1991. godine obnašao dužnost sekretara za narodnu obranu u OSNO u Osijeku. Vojne dužnosti obnašao je od 2. studenog 1991. godine kada je postao pomoćnik zapovjednika obrane grada, a zapovjednik mu je bio Eduard Bakarec. Kao sekretar za narodnu obranu on je po zapovijedima iz Ministarstva obrane te iz Zapovjedništva za istočnu Slavoniju, a kasnije iz Zapovjedništva Operativne zone Osijek, obavljao mobilizaciju, ali nije imao nikakve ovlasti formirati vojne jedinice. Za Samostalnu uskočku satniju više je saznao poslije rata nego u vrijeme rata te mu nije poznato kada je formirana ta postrojba i koje je zadaće obavljala. Ivicu Krnjaka poznavao je iz regionalnog kriznog štaba gdje je on bio od samog dolaska Vladimira Šeksa za predsjednika tog štaba, a štab je bio smješten kat iznad OSNO. Misli da je Šeks dao Krnjaku i Grošelju naputke za formiranje neke sigumosno-obavještajne službe. Krnjaka se još sjeća iz situacije u vezi s rušenjem batinskog mosta te u vezi financijske pomoći radi proizvodnje streljiva. Samostalna uskočka satnija nije bila pod Zapovjedništvom obrane grada. On je pod svojim zapovjedništvom imao samo 106. brigadu, dio 130. brigade, 135. brigadu, Samostalni bataljun pri Zapovjedništvu obrane grada te jednu formaciju specijalne policije. Gordanu


Strana 498


1990 - 1995

Getoš-Magdić poznaje od 1990. godine kao tajnicu mladeži HDZ, ali ona nikada nije bila njegova tajnica u OSNO. Znala je povremeno pomoći kao dobrovoljac kod povećanog obima posla, tako da je kuhala kavu ili posluživala stranke, a budući da je imala samo osnovnu školu, nisu joj se ni mogli povjeriti bilo kakvi ozbiljniji poslovi. On joj osobno nije davao nikakve naloge niti zaduženja pa ni za formiranje neke jedinice za specijalne namjene, a priče o nekakvim ceduljicama gluposti. Kada je prešao u Zapovjedništvo obrane grada, bili su smješteni u zgradi bivšeg SUBNOR-a. Imena okrivljenika kao pripadnika SUS-a su mu nepoznata. Također mu ništa ne znače ni imena oštećenika, osim dr. Kutlića čijoj je supruzi na zamolbu Đure Perice trebao pomoći u vezi nestanka muža, a za Ratkovića saznao je kroz medije. Slučajeve nestanaka i ubojstava u studenom i prosincu 1991. godine nisu istraživale vojne vlasti, jer je to bila zadaća civilne policije. Obrane okrivljenika Ivice Krnjaka, Dine Kontića, Tihomira Valentića i Branimira Glavaša, što se tiče inkriminacija iz ove optužnice, nisu istinite, a obrane okrivljenika Mirka Sivića, Zdravka Dragića i Gordane Getoš-Magdić nisu istinite u onim dijelovima u kojima su naknadno mijenjane ili povučene, jer su u suprotnosti s činjenicama koje su tijekom istrage utvrđene brojnim prikupljenim dokazima. Dapače, obrane okrivljenika Mirka Sivića, Zdravka Dragića i Gordane Getoš-Magdić koje su oni prvotno dali pred svojim braniteljima ili pred istražnim sucem, a prije nego što su ih naknadno izmijenili ili povukli, međusobno su sukladne, upotpunjujuće, podudarne ostalim u istrazi pribavljenim dokazima i stoga vjerodostojne. Prije svega treba istaknuti da su tijekom predistražnog, a u najvećoj mjeri tijekom istrage, ispitani brojni svjedoci koji su imali izravna ili neizravna saznanja o događajima koji su predmet istrage, te su prikupljeni brojni tzv. materijalni dokazi o svim odlučnim i važnim činjenicama glede počinjenog kaznenog djela. Tako je u pred istražnom postupku u Županijskom sudu u Zagrebu u skladu s odredbama članaka 238.a do 238.d kao svjedok ispitana osoba pod pseudonimom «Drava». On je izjavio da se početkom kolovoza 1991. godine, kad je počeo rat, priključio sanitetskoj službi 106. brigade ZNG, a nakon dva mjeseca prešao je u sanitet 3. gardijske brigade HV, gdje je načelnik saniteta bio dr. Starčević. U studenom 1991. godine pozvan je u ured dr. Starčevića, te je tu zatekao jednu djevojku duge plave kose u odori HV, a s njom je bio jedan muškarac također u takvoj odori. Kasnije je doznao da se zovu Gordana GetošMagdić i Dino Kontić. Rekli su mu da su čuli da je hrabar, da je sudjelovao u najgorim situacijama i da mu je nadimak Mali Ujo te da njima trebaju takvi ljudi za jednu diverzantsko-izvidačku specijalnu jedinicu. On je pristao preći u tu njihovu jedinicu te ga je Gordana odvezla vozilom «BMW» u podrumske prostorije jedne kuće u Keršovanijevoj ulici. Tu je bilo više uniformiranih muških osoba i jedan dječak od oko 15 godina. Kasnije je saznao da je to bio Fehir. U prvo vrijeme on je njima u tom podrumu nosio hranu iz Studenskog doma, a u to su ga uputili Valentić i Kontić. Na raspolaganju su imali jedan «BMW», jedan bijeli kombi, crveni «Yugo» i zeleni «Stojadin». Tu u podrumu kuće s vremenom je upoznao osobe Stjepana Bekavca zvanog Buše, Sivića koji je došao iz 3. gardijske brigade gdje je radio u kuhinji, Tihomira Valentića, Josipa Zdravčevića i još jednog muškarca za kojeg zna da je kasnije radio u kafiću kod spomenika šetaču. Nakon desetak dana upoznao je i zapovjednika postrojbe Ivicu Krnjaka koji im je došao u posjet. Nakon tog Krnjakovog posjeta dobio je zadatak da s Bekavcem i Valentićem ode u akciju do kuće nekog doktora, išli su zelenim «Stojadinom», ali u kući nije bilo nikoga. Sutradan je u akciju išao s Valentićem, Bekavcera i Zdravčevićcm crvenim «Yugom» u jednu kuću koja je


Strana 499


1990 - 1995

imala ostakljena aluminijska vrata u Dubrovačkoj ulici. Kad su pozvonili, pojavio se muškarac od 50 do 60 godina, jake tjelesne grade, odjeven u tamnije hlače, svijetlosmeđu vestu, ispod nje kariranu košulju, a na glavi je imao kapu zvanu «Šepka» žućkaste boje, dok je na nogama imao papuče. Nakon kraćeg razgovora nastalo je naguravanje, taj čovjek je pokušao pobjeći, zvao je u pomoć, u naletu na Zdravčevića oborio ga je na tlo, a Valentić i Bekavac su ga uhvatili, vratili u kuću i odveli kroz hodnik te kuće u podrum. Bekavac je tom čovjeku samoljepivom trakom oblijepio glavu u visini usta, a također i ruke zavezao takvom trakom iza leđa i posjeo ga na stolicu. Bekavac i Valentić su ga tukli palicama napravljenim od telefonskih kablova i govorili mu da je KOSovac, UDB-aš i četnik. Nakon toga podigli su tog čovjeka odveli ga do auta i odvezli se na obalu Drave. Bekavac i Valentić izvukli su ga iz auta, odveli do Drave i tu mu je Bekavac ispalio dva hitca u potiljak. To se dogodilo u prosincu jedne večeri oko 20,00 ili 21,00 sat, bilo je zamračenje i potpuni mrak. Nakon što je taj čovjek pao u vodu, Bekavac je naredio Zdravčeviću da ga dovrši i dao mu «Škorpion». Zdravčević nije pucao u tog čovjeka, nego je ispalio dva hitca u vodu te bacio «Škorpion» u Dravu. Te noći i svi oni drugi iz njihovog podruma otišli su nekamo, ali on ne zna kamo i tko s kim. Kada su se vratili u bazu, čuo je kako Kontić priča Bekavcu da su oni promašili svog čovjeka, da je taj isplivao iz Drave, da se nalazi u bolnici, a dok je to pričao onaj vojnik za kojeg zna da je kasnije radio u kafiću kod spomenika šetaču se zacrvenio i pognuo glavu. Dok je boravio u postrojbi čuo je od Bekavca, Gordane Getoš i Konuća da je Krnjak odlazio kod Glavaša. Sjeća se da su Gordana Getoš, Kontić i Bekavac negodovali kad im se Krnjak postavljao kao šef, jer je Gordana Getoš, bila zapovjednik u njihovoj postrojbi, a Bekavac i Kontić njeni zamjenici. No, on je ipak shvatio da je SUS, čiji je zapovjednik bio Ivica Krnjak, bio nadređen njihovoj postrojbi. Dok je boravio u postrojbi trebala je biti provedena akcija oslobađanja Antunovca skupa sa «Branimirovom osječkom bojnom» i drugim dijelovima SUS, ali postrojba «BOB» nije došla. Sjeća se da je tada do Krnjaka došao kurir, predao mu pisanu zapovijed govoreći da je to naredba od Branimira Glavaša, da se akcija prekida i da se vraćaju nazad. Ispitan u istrazi svjedok Karl Gorinšek je naveo da je na čelo Operativne zone Osijek došao 12. rujna 1991. Za termin Uskočka satnija je čuo, a navodi da se konkretno radilo o diverzantskoj satniji za koju se neki htjeli da se zove Uskočka. Tu diverzantsku satniju je zatekao u vrijeme kada je došao na čelo operativne zone. Tom postrojbom zapovijedao je okr. Ivica Krnjak. On nije sudjelovao u odabiru kadra koji je ulazio u sastav te satnije, ne zna tko je odabirao ljude za tu postrojbu, on o tome nije konzultiran, a za okr. Branimira Glavaša navodi da je on mogao imati doticaja sa odabirom kadrova kroz mobilizaciju jer je to dužnost sekretarijata za narodnu obranu kojem je on tada bio na čelu. Okrivljenik Branimir Glavaš formalno nije bio nadređen ovoj diverzantskoj satniji, ali je mogao dolaziti u doticaj s tom postrojbom kroz svoju funkciju zapovjednika obrane grada Osijeka. Smatra da je ta satnija imala neke veze sa SIS-om, pri čemu dodaje da zapovjednici brigada i zapovjednici operativne zone po ustrojbenoj hijerarhiji nisu bili nadređeni snagama sigurnosti i vojne policije, te da je vertikala zapovijedanja kod snaga sigurnosti išla od najnižih postrojbi prema višim i tako sve do Ministarstva obrane RH, te u tom slučaju informacije iz tih službi nisu dolazile do njega. Zapovjedništvo tih postrojbi (SIS-a i Vojne policije) išlo je neposredno iz vrha, te zaključuje da je veza između SIS-a i diverzantske satnije bila neupitna budući da je on toj satniji zapovjedio samo jednu akciju i to rušenja batinskog mosta, dok joj druge zapovjedi nije izdavao, te zaključuje da je to mimo njegovog znanja činio netko drugi, a pretpostavlja da je to SIS. Poznavao je načelnika centra SIS-a Mirka Grošelja, on je imao svoju vertikalu zapovijedanja


Strana 500


1990 - 1995

i od njega je između ostalog bio upozoren i na pripremu atentata koji se protiv njega spremao kao zapovjednika operativne zone. Vezano za ubojstva građana Osijeka srpske narodnosti i pronalaska leševa u rijeci Dravi nije mu bliže ništa poznato niti mu je tko o tome službeno išta referirao, a vezano za 5. kolonu u gradu navodi da su nadležni za ta pitanja bili službe SIS-a, SZUP-a i civilne policije. Svjedok Ivan Grujić je naveo da je tijekom 1991. pa sve do 1. travnja 1992. godine radio kao operativac u SZUP-u Centar Osijek, a nakon toga prešao je u Sigurnosno informativnu službu Centar Osijek u kojoj se zadržao do rujna 1992. Nema osobnih spoznaja o ubojstvima građana srpske narodnosti u kritično vrijeme ali je o tome čuo iz drugih posrednih izvora. Koliko je njemu poznato uglavnom se radilo o osobama srpske narodnosti iz pošte i bolnice. Poznata mu je postrojba pod nazivom Samostalna uskočka satnija, te zna da je tom satnijom zapovijedao okr. Ivica Krnjak. Nakon što je u travnju 1992. prešao u SIS od načelnika te službe Mirka Grošelja saznao je da se u Dubrovačkoj ulici vrše određene istrage, Grošelj je koristio izraz «bezvezne istrage» te je zbog takvih istraga Grošelj s nekim došao u sukob, ali mu nije poznato s kim. Nije mu poznata formacijska struktura Samostalne uskočke satnije ali iz tog vremena zna da je jedno od sjedišta te satnije bilo u Dubrovačkoj ulici, a za ostala sjedišta te postrojbe saznao je kasnije iz medija. Okrivljenicu Gordanu Getoš-Magdić poznaje kao kćer Andrije Getoša sa kojim je zajedno radio u SISu. Za nju zna da je bila tajnica u HDZ-u, poznato mu je da je sudjelovala u Domovinskom ratu i da ima status branitelja, viđao ju je u odori no nije mu poznato kojoj formaciji je pripadala. Navodi da je njegov djelokrug rada bio antiterorističko djelovanje agresora, a u sklopu toga je predmet interesa odjela kojem je on pripadao bilo i djelovanje 5. kolone u gradu Osijeku. Navodi da je postojala određena koordinacija između službi SZUP-a i SIS-a. Smatra da je moguće da su informacije vezane za ubojstva civila u Osijeku odlazile u centralu u Zagrebu, i misli da je pokojni Mirko Grošelj o svojim spoznajama koja su se događala u Osijeku obavještavao svoju vertikalu, dakle slao podatke u Zagreb jer je isti sustav slanja podataka bio kako u SIS-u tako i u SZUP-u, što znači da su se dokumenti radili u tri primjerka, od kojih je jedan uvijek odlazio prema centrali navedenih službi u Zagreb. Pojašnjava da je načelnik njegovog odjela u kojem je on radio kao operativac bio Mladen Igali. Načelnik operative, tj. načelnik svih odjela bio je Zdravko Pejić, a načelnik centra SZUP-a Osijek bio je Branko Budić. Iz razgovora sa kolegama koji su radili očevide na ovim ubojstvima, saznao je da su tijela ubijenih bila vezana ljepljivim trakama i da im je pucano u glavu. Tada se nije govorilo o selotejpu, već se govorilo da su to «plivači». Svjedok Zdravko Pejić bio je u razdoblju od 12. siječnja 1991. do 12. srpnja 1992. načelnik operativnih poslova službe za zaštitu ustavnog poretka Centra u Osijeku. Za kritično vrijeme navodi da je kroz operativni rad na terenu došao do podataka da je okr. Branimir Glavaš moralna kičma obrane grada, ali da je bio autokrat čvrste ruke i da je htio pod svaku cijenu staviti sve strukture pod svoju kontrolu pa tako i SZUP. Navodi kako je primjera radi nakon pogibije Josipa Rcihl Kira, tadašnjeg načelnika PU, te dolaskom Mate Šalinovića na njegovo mjesto okr. Glavaš vršio veliki pritisak na Zagreb da se Mato Šalinović razriješi funkcije načelnika PU, a također je tražio i njegovo razrješenje te odlazak Branka Budića sa mjesta načelnika SZUP-a Centar Osijek. Navodi kako su u prvo vrijeme iz Zagreba dobivali upute da se nikako ne dozvoli utjecaj Glavaša na SZUP, međutim, kako smatra, kasnije je politika izabrala Brammira Glavaša, a oni su dali ostavke. U odnosu na tzv. slučaj «Selotejp», SZUP nije specijalno istraživao te slučajeve jer je za službu daleko veći interes predstavljalo stradavanje hrvatskog življa u Osijeku u vrijeme agresije, pa su se ovi


Strana 501


1990 - 1995

pojedinačni slučajevi i pogibije građana Osijeka srpske narodnosti jednostavno utopili u opći broj žrtava. Pri tome, navodi kako ga je jedino zaintrigirala smrt Bogdana Počuče, što ga je osobno pogodilo, budući da je on bio suradnik SZUPa, lojalni Srbin te je skupljao vrijedne podatke o problematičnim Srbima. Smatra da je on bio žrtva loše reputacije svog brata Janka Počuče te da je vjerojatno ubijen greškom. Poznavao je pokojnog Mirka Grošelja od kojeg je i saznao najveći broj informacija u vezi sa pojedinim događajima iz tog vremena, poznato mu je da se Mirko Grošelj uglavnom kretao u krugu vojnih osoba te da je pisane tragove u vezi sa ubojstvima prosljeđivao prema Zagrebu. Pri tome, navodi da se kroz operativni rad vezano za ubojstva u Osijeku spominje najmanje 10 osoba imenom i prezimenom, a navedene podatke je njegova služba proslijedila prema centrali u Zagrebu. Ispitan tijekom istrage u dva navrata 3. studenog 2006. i 23. veljače 2007. svjedok Stjepan Antolašić je izjavio da je od 14. studenog 1991. pa do 1999,. bio načelnik Vojno obavještajne službe za Operativnu zonu Osijek, a da je tu službu on i osnovao. Zapovijed je dobio od generala Špegelja, a u vrijeme njegovog dolaska u Osijeku je postojala sigurnosna informativna služba tzv. SIS. Operativnom zonom u to vrijeme je zapovijedao Karl Gorinšek, a u zapovjedništvu je zatekao jednu skupinu okupljenu oko okr. Ivice Krnjaka. Procijenio je da mu niti jedna od tih osoba izuzev Mile Nekića ne odgovara za formiranje vojnoobavještajne službe, te je od svih zatečenih osoba zatražio da isprazne prostorije koje su bile namijenjene službi koju je trebao formirati što je od strane tih osoba kao i okr. Ivice Krnjaka prihvaćeno uz negodovanje. Okr. Gordanu Getoš-Magdić je sretao u zapovjedništvu operativne zone, nije mu poznat status koji je ona u Hrvatskoj vojsci imala, ali zna da je sudjelovala u diverzantskoj skupini koja je vršila vojna djelovanja prema okupiranom selu Antunovac, te mu je poznato da je ona bila voditeljica ove skupine. To je zapamtio naročito stoga što se radilo o ženi, te je vidio jednom prilikom da je ona postrojila 10 pripadnika ove diverzantske skupine u holu zgrade sadašnje županije. Nosila je odoru i imala je naoružanje. Okr. Ivicu Krnjaka poznaje duži niz godina budući su jedan i drugi rođeni u istom selu, zna da je bio podoficir u JNA, da je bio padobranac, nakon čega je napustio JNA te da je osuđen zbog terorizma na 12 godina zatvora, a također je za vrijeme dok je i sam služio u JNA čuo od jednog podoficira Srbina da je ovo za terorizam Ivici Krnjaku sve bilo namješteno. Od zapovjednika operativne zone Karla Gorinšeka saznao je da se formira jedna jedinica kojom će zapovijedati Ivica Krnjak, a namjena te jedinice bile su diverzantske djelatnosti. Sjeća se da je Somborska skupina bila iz ove postrojbe. Nije mu poznato gdje je bilo sjedište Samostalne uskočke satnije, za Keršovanijevu ulicu u Osijeku ne zna po imenu gdje se nalazi, ali navodi kako je jednom prilikom zajedno sa okr. Krnjakom, okr. Gordanom Getoš-Magdić i još jednom nepoznatom osobom bio u jednoj praznoj kući, koja je bila interesantna za smještaj izviđačke postrojbe, radilo se o većoj kući sa podrumom, a nakon što mu je pojašnjeno gdje se nalazi Keršovanijeva ulica dozvoljava da bi se ta kuća mogla nalaziti upravo u toj ulici. Koliko mu je poznato između zapovjednika obrane grada okr. Branimira Glavaša i zapovjednika Operativne zone Osijek Karla Gorinšeka bilo je određenih napetosti. Samostalna uskočka satnija bila je u okviru zapovjedništva Zbornog područja odnosno operativne zone i koliko on zna okr. Branimir Glavaš nije imao službenih doticaja s ovom postrojbom. Njegova služba (VOS) razmjenjivala je podatke sa SIS-om i SZUP-om, pri čemu je više kontakata bilo sa SIS-om, a u toj razmjeni informacija nije bilo govora o ubojstvima stanovnika Osijeka srpske nacionalnosti. Svjedok Zlatko Kramarić je u kritično vrijeme bio predsjednik Skupštine općine Osijek. Negdje u studenom 1991. do njega je došla gospođa Kutlić te mu se požalila da joj nema supruga. Pokušao joj je pomoći i zatražio je informacije od Zdravka Pejića koji je tada bio u SZUP-u i ovaj ga je obavijestio da se u Osijeku dešavaju nekakve loše stvari. Misli da je u


Strana 502


1990 - 1995

to vrijeme Pejić već raspolagao iskazom Ratkovića koji je bio jedan od preživjelih koji su preživjeli egzekucije na Dravi. Zbog navedenih događaja napisao je pismo tadašnjem ministru pravosuđa Bosiljku Mišetiću u kojem je zatražio pomoć državne vlasti radi razjašnjenja navedenih događaja i uspostave mira i sigurnosti u gradu. U kontaktima koji su u to vrijeme bili česti s Predsjednikom Franjom Tuđmanom bilo je govora o tome da sustav mora funkcionirati i da se ne smije dopustiti da pojedinci uzimaju pravdu u svoje ruke. Početkom siječnja 1992. u Osijeku je u prostorijama općine Osijek povodom ovog njegovog pisma održan sastanak na kojem su sudjelovali ministar pravosuđa Mišetić, gospodin Ramljak, tadašnji republički tužitelj Željko Olujić, ministar unutarnjih poslova Vekić, zamjenik ministra obrane Ivan Milas, a iz Osijeka načelnik PU Mato Šalinović, Davor Krtić kao predstavnik osječkih sudova, tadašnji županijski državni odvjetnik Krunislav Olujić, on kao predsjednik skupštine općine, te Karl Gorinšek ispred vojnih struktura, pri čemu za njega nije baš potpuno siguran. Na tom sastanku nije se posebno govorilo o imenima koja bi bila odgovorna za takvo stanje, odnosno o pojedinim počiniteljima kaznenih djela, ali se ipak spominjao tzv. Čepinski slučaj i osoba Freda Marguša kao osobe osumnjičene za počinjenje više kaznenih djela. Njemu osobno nisu bile poznate razmjere pljački, ubojstava i provala u stanove, ali je tijekom tog sastanka iznošen podatak da je stopa porasta kriminaliteta u odnosu na godinu dana ranije iznosila oko 900 %. Na sastanku nije vođen nikakav zapisnik, niti su na kraju tog sastanka donijeti neki formalni zaključci. O svom odnosu sa okr. Branimirom Glavašem u tom vremenu navodi da je između njih bilo određenih konceptualnih razlika u pristupu pojedinim problemima, a što se tiče sudjelovanja okr. Branimira Glavaša na sastanku koji spominje, navodi da se ne može točno sjetiti da li je okr. Branimir Glavaš na tom sastanku bio prisutan ili ne. Svjedokinja Izabela Jurkić izjavila je da je u Samostalnu uskočku satniju pristupila 9. rujna 1992. Radila je kao administrativni referent u zapovjedništvu te postrojbe. Njezin neposredni zapovjednik je bio okr. Ivica Krnjak. Okr. Gordanu Getoš-Magdić poznaje i navodi da je ona bila pripadnica Samostalne uskočke satnije zadužena za SIS. Dolazila je jednom do dva puta u zapovjedništvo. Tu se sastajala sa okr. Ivicom Krnjakom, pri čemu nije nosila odoru. Okr. Dinu Kontića ne poznaje osobno, ali to ime i prezime viđala je kroz papire tj. njegovo ime nalazilo se u osobnom kartonu djelatnika. Isto tako poznaje i okr. Tihomira Valentića i on je bio pripadnik samostalne uskočke satnije. Za lokaciju u Dubrovačkoj ulici navodi da se tamo nalazio jedan vod samostalne uskočke satnije, a nije joj poznato da je na toj lokaciji bio nekakav zatvor. U kritično vrijeme ona nije bila pripadnik Hrvatske vojske, zbog toga ne zna kada su pojedini pripadnici uskočke satnije stupali u tu postrojbu. Svjedok Danijel Bogdanović je tijekom 1991. i 1992. godine bio šef odjela analitike u SZUP-u Osijek. Nije radio na predmetima koji se odnose na ubojstva građana srpske nacionalnosti u Osijeku u kritično vrijeme, a o tome je čuo od drugih. Smatra da bi o tim događajima više mogao znati Ivan Grujić, te da se službeni podaci o navedenim ubojstvima nalaze u MUP-u u 4. odjelu analitike. U vezi sa popisima za likvidaciju njega su jednom prilikom upozorili Mladen Pavlovsky i Branimir Golubić da se pripazi jer se nalazi na Glavaševoj listi za odstrjel. Ova dvojica su to kasnije zanijekali. On je ovo upozorenje ozbiljno shvatio i kako navodi nakon toga se čuvao. Sjeća se da je daleko prije 1990. otac Branimira Glavaša bio predmetom obrade službe u kojoj je on radio i prije rata, a za sve to je znao i okr. Branimir Glavaš. Okr. Glavaš nije mu nikada direktno prijetio, no tijekom 1991. i 1992. na svakom sastanku na kojem je on prisustvovao po svojim šefovima Branku Budiću i Zdravku Pejiću dobivao je informacije da on stalno postavlja pitanje njegovog izbacivanja iz službe jer je


Strana 503


1990 - 1995

uhićivao njegovog oca. Tijekom istrage ispitan je i svjedok Marko Radonić koji je izjavio da je u razdoblju studeni - prosinac 1991. godine bio pomoćnik načelnika za kriminalitet u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, a šef odsjeka u tom sektoru bio je Milan Baričević. Vezano za pronalaske leševa civilnih osoba u Dravi policija je te poslove odrađivala koliko je to bilo moguće u tadašnjim uvjetima obzirom na učestala granatiranja i veliki broj kako civilnih žrtava tako i vojnih žrtava kroz borbena djelovanja. Posebno se sjeća slučaja jedne osobe koja je isplivala iz Drave, a radilo se o Ratkoviću koji je prebačen u bolnicu kojom prilikom mu je policija pružila adekvatnu zaštitu. Zna da se na tom slučaju radilo vrlo ozbiljno budući da su tada prvi put imali nekoga tko je preživio likvidaciju. Zna da se oko tog slučaja spominjala Dubrovačka ulica, a u to vrijeme nisu imali nekih posebnih naznaka tko bi bio odgovoran kako za ovo ubojstvo tako i druga ubojstva civilnih osoba, ali zna da se pričalo da su počinitelji pripadnici Hrvatske vojske, odnosno uniformirane osobe, a u to vrijeme uniforme su nosili i oni koji nisu bili u sastavu Hrvatske vojske. Zaštita je preživjelom Ratkoviću dodijeljena opreza radi, premda nije bilo nekih posebnih naznaka i prijetnji da bi netko dovršio ovo kazneno djelo, budući da se radilo o pokušaju ubojstva dodijeljena mu je klasična policijska zaštita postavljanjem pozornika, a više se ne sjeća da li je tu zaštitu pružala jedna ili više osoba. O određivanju zaštite ošt. Ratkoviću ne postoji pisani nalog, već se radilo isključivo o nalogu rukovoditelja, a taj nalog je mogao izdati bilo tko, tko je rukovodio operativnim dežurstvom. Također kako navodi, nakon što se počelo ozbiljnije raditi na ovim ubojstvima, ona su se prestala događati. Svjedok Milan Baričević je u razdoblju listopad - prosinac 1991. bio zaposlen u Policijskoj upravi te je bio dodijeljen na rad u Prvu policijsku postaju Osijek gdje je bio šef odsjeka za suzbijanje općeg kriminaliteta. Bio je upoznat sa svakom dojavom o kaznenom djelu i sa pronalaskom svakog leša u to vrijeme. Vezano za pronalaženje mrtvih tijela civilnih osoba u Dravi na lice mjesta upućivane su ekipe za očevid sa krim. tehnikom i operativci su poduzimali potrebne radnje, a što je sve završavalo pisanjem kaznenih prijava. Nema konkretnih spoznaja o počiniteljima navedenih ubojstava. Poznato mu je da je jedna od žrtava, Radoslav Ratković preživio likvidaciju te je nakon zbrinjavanja u bolnici doveden u Policijsku upravu gdje su s njim obavili kratak razgovor. Iz rada na ovom predmetu poznato mu je da je prije pokušaja likvidacije Ratkovića imenovani bio odveden u neku kuću u Dubrovačkoj ulici. Operativnim radom je utvrđeno da je u toj kući bila smještena Hrvatska vojska, da se radilo o nekoj posebnoj satniji koja je i na drugim lokacijama u gradu mimo vojarne imala stacionirane dijelove svoje postrojbe. Za sve vrijeme dok se Radoslav Ratković nalazio u bolnici nad njim su vršili nadzor djelatnici druge policijske postaje. O svim pronalascima leševa dostavljena su izvješća MUP-u RH u Zagrebu. U vezi sa slučajem Ratković također je dostavljeno izvješće MUP-u, a upravo u konzultaciji s njima je Ratković odveden pred istražnog suca kako bi tamo dao svoj iskaz budući je htio napustiti RH. U to vrijeme je egzistirala uputa MUP-a da ukoliko policija dođe do spoznaje da su kakvo kazneno djelo počinili pripadnici HV da se daljnja obrada tog kaznenog djela vrši u suradnji s vojnom policijom, a jedini izuzetak je bila situacija ukoliko bi vojne osobe počinile kazneno djelo u krugu vojnog objekta gdje je bila isključiva nadležnost vojne policije. Lokacija kuće u koju je odveden Ratković prije samog pokušaja likvidacije utvrđena je na način što je sam Ratković prilikom odvoženja na sud pokazao operativama iz vozila kuću u Dubrovačkoj ulici u kojoj je bio zatočen neposredno prije odvođenja na Dravu.


Strana 504


1990 - 1995

Svjedok Slavko Teofilović navodi da se ne sjeća točno godine, ali misli da je bila 1993., kada je postupao kao istražni sudac jer su mu policijski službenici dojavili da je pronađen jedan leš na rijeci Dravi te je s očevidnom ekipom automobilom došao do Bijelog Brda, a potom su išli čamcem nizvodno po rijeci Dravi prema ušću Drave u Dunav i na lijevoj obali Drave, više na obali, pošto se voda bila vidno povukla, uočili su jedno tijelo. Ne sjeća se detalja, no zna da je sačinio zapisnik o očevidu. Ne sjeća se je li obdukcija tog tijela vršena, a bilo je vidljivo da je tijelo starijeg datuma, bilo je odjeveno u odjevne predmete, a identitet leša utvrđen je pomoću rodbine. Radilo se o Jovanu, Jovi ili Jovici Grubiću čija je supruga bila sudac Okružnog suda u Belom Manastiru i koji je bio sahranjen na mjesnom groblju u Mirkovcima. Pomoću zubala vršena je identifikacija i sjeća se da je ta mrtva osoba imala dva gornja prednja zuba jedan preko drugoga i misli da je to sigurno zapisano u zapisniku o očevidu, a jedan primjerak zapisnika dao je oštećenikovoj supruzi. Rodbina i supruga pokojnika prepoznali su ga po ovom zubalu i garderobi. Ispitan tijekom istrage, svjedok Radoslav Ratković naveo je da je tijekom prosinca 1991. bio kod svog šogora u Ul. Feđe Milića u Osijeku, kućni br. 41d. Bio je tamo sa suprugom pošto je morao svoju kuću napustiti, a inače je stanovao u Novom Tenju, u Osječkoj ulici. Dana 7. prosinca 1991. u kuću njegova šogora po njega su došla tri čovjeka koja su bila obučena u maskime odore. Bilo je to negdje poslije 16,00 sati. Bio je mračak i nije obraćao posebnu pozornost na te osobe. One su mu rekle da mora ići s njima na informativni razgovor, pa je svjedok mislio da ga trebaju nešto vezano uz njegov posao. Pošao je s njima, sjeli su u jedan tamno-crveni automobil tipa zastava «Yugo» te su ga te tri uniformirane osobe odvezle u Dubrovačku ulicu. Kasnije je saznao, poslije ovih događaja, da se radi o kućnom broju 30. Kada su ga dovezli u kuću u Dubrovačkoj ulici, proveli su ga kroz hodnik i to u jednu dvorišnu zgradu odnosno ljetnu kuhinju. Išao je stubama dolje u jednu prostoriju gdje su ga pregledali i pretražili. Tada mu nisu ništa uzeli. Usput su mu postavljali pitanja o tome s kojim četnicima surađuje, što je njega zbunilo i tada je shvatio da ovo neće biti razgovor vezan za njegov posao. Bilo je i fizičkog maltretiranja. Te tri uniformirane osobe su ga tukle nogama, šakama, a jedan od njih mu je i drškom pištolja razbio nos i povrijedio uho. Ovo fizičko maltretiranje dogodilo se u drugoj prostoriji, u koju su ga odvele uniformirane osobe, a u njoj, u kutu je primijetio petrolejsku lampu koja je gorjela prigušenom svjetlošću. U toj prostoriji vidio je i stolicu s naslonom oko koje je bilo dosta krvi. Ova trojica koja su ga tukla rekla su mu da će on već govoriti kada dođ šef ili Ćif, a potom su napustila tu prostoriju. Čuo je korake na stubama te je mislio da su sva trojica otišla, no tada ga je netko pitao pusi li i po tome zaključio da je netko od njih ipak ostao. Jedno vrijeme bilo je mirno, a nakon otprilike 15 do 20 ili 30 minuta, čuo je korake i u tu prostoriju su ušle do tada njemu nepoznate dvije osobe, a s njima je bio i jedan od ove trojice koji su ga doveli. Postavljali su mu ista pitanja, na što im nije mogao odgovoriti i tada su mu vezali ruke i usta, stavivši mu nekakvu gvalju u usta, s tim da su ga prethodno izveli iz prostorije i odveli u onu prvu prostoriju, a oblijepili su mu usta širokom salotejp ambalažnom trakom, kojom su mu vezali i ruke na leđima. Pošto je bio sav isprebijan nije mogao hodati, a tom prilikom mu je osoba, koja se nazivala Ćif oduzela sve dokumente i novčanik s dvomjesečnom plaćom i rekao nekom drugom da se to sve poništi jer svjedoku to više neće trebati, a novac je stavio u svoj džep. I ta osoba koja se nazivala Ćif tukla ga je nekom palicom u navedenoj prostoriji. Nakon što su ga izvukli na ulicu, stavili su ga u jedan automobil, a to je bio neki drugi automobil, a ne onaj kojem su ga dovezli do spomenute kuće. Radilo s o zelenom osobnom automobilu marke «Audi» u koji je sjeo zajedno s navedenom trojicom koji su ga odvezli iz Dubrovačke ulice, preko Bulevara, sve do Tvrđe, gdje su skrenuli lijevo prema


Strana 505


1990 - 1995

Bastionu i tada su krenuli kroz neku ledinu prema ranije utabanom putu. Izvukli su ga iz automobila i odveli do stuba koje vode k Dravi. Tada mu je netko postavio pitanje i rekao da je posljednja prilika da se izvuče i kaže o svojoj svezi s četnicima, a kako ništa nije mogao govoriti zbog oblijepljenih usta, samo je slegnuo ramenima i tada je uslijedio s lijeve strane pucanj. Osjetio je nogom udarac u leđa i pao je u vodu. Misli da je Drava bila prilično niska, jer je odmah po padu u vodu koljenima osjetio dno. Odgurnuo se od dna i nekako došao do površine vode, a selotejp preko usta nije dobro držao jer je bio neobrijan, a i voda je učinila svoje, pa je mogao uhvatiti zrak. Tada je uslijedio drugi pucanj i hitac ga je pogodio kroz otvorena usta i izašao otprilike na istom mjestu na kojem je izašao i prvi hitac. Tada je zaronio i ronio prema obali, a kada je izašao iznad vode, primijetio je da se svjetla automobila okreću. Došao je do obale i trljao rukama o kamen kako bi potrgao selotejp kojim je bio vezan, dovukao se do stubišta i uspuzao na obalu i zastao da se odmori. Tada je primijetio da iz smjera Bastiona dolazi automobil i vidio da je to onaj isti automobil kojim je i on bio dovezen. Pomislio je da se uniformirane osobe vraćaju da provjere je li živ ili mrtav, te se sakrio u jednu žardinjeru. Vidio je da iz navedenog automobila trojica izvode jednog isprebijanog čovjeka i pod svjetlima vozila vidio je na tom čovjeku tragove krvi. Tog čovjeka su također odveli do istih stuba i u tog čovjeka je pucano, no ne može točno reći u koji dio tijela. Pucano mu je s leđa i čuo je par koraka i da je tijelo pljusnulo u vodu. Ljudi koji su ga doveli odmah su otišli, a on je dalje puzao i sjeća se da se osvijestio u bolnici. Poslije su ju rekla da su ga pripadnici Zbora narodne garde našli kod Kuginog spomenika i da su ga svojim sanitetskim vozilom odvezli u bolnicu Ne može podrobnije opisali ljude koji su sudjelovali u spomenutom događaju, jer je proteklo mnogo vremena, ne sjeća se jesu li imali oružje, a siguran je da ljudi koji su po njega došli nisu imali dugo oružje. Dvojica su ušli u dvorište njegova šogora i jedan je bio viši i blond, a drugi niži, bucmast, široke glave i kovrčave kose, a drugih detalja se ne može sjetiti. Trećega koji je upravljao automobilom, nije dobro zapazio. Ne zna koji je od trojice ostao čuvati njega i nuditi mu cigaretu, jer ga nije vidio, ali kada su se pojavila druga dvojica koje do tada nije vidio, spomenuti bucmasti, široke glave i kovrčave kose, bio je s njima. Osoba koja je kasnije došla, koja se nazivala Ćifom, bio je otprilike njegove visine ili viši, imao je podulje lice i isturenu bradu i bio je polupognutog položaja tj. držanja, a na drugom nije ništa posebno uočio. Posljednje pitanje misli da mu je postavila osoba po nadimku Ćif. Osoba koja je vozila automobil držala ga je ispod lijevog pazuha, dok ga je ispod desnog pazuha držala osoba širokog lica i kovrčave kose. Nakon nekoliko dana ležanja u bolnici, tj. nakon četiri dana, dr. Hanzer mu je donio «Glas Slavonije» i pitao ga zna li da je i dr. Kutlić taj isti dan, kada i on, stradao pa je svjedok zaključio da je osoba koju je vidio pod svjetlima automobila kritične večeri dr. Kutlić, jer je i on imao neki karakterističan hod, a ta osoba koja je bila tada vučena i koja se samo pomagala bodom, bila mu je nekako poznata. Svjedok navodi da nikada nije rekao da je vidio da su pred njim ubili dr. Kutlića jer su to novinari sve iskrivili. Svjedokinja Ljubica Stanar navela je da je njen sin Milenko Stanar, na Badnjak 1991. godine, išao čestitati Badnjak susjedi. Nakon toga je išao Milanu Buljanu u kuću čestitati Badnjak, ali ga ovaj nije pustio u kuću. Pošto je Milenko Stanar otišao od kuće, navedeni Milan je došao do nje i pitao je zašto je Milenko njemu zvonio, pa kada je čuo za razlog, psovao joj je i psovao njen Božić. Ona je na to Milanu Buljanu rekla da je bolje da ih sve pobiju, a Milan Buljan je rekao da će Milenko i biti ubijen. Navečer istoga dana njen sin Milenko Stanar otišao je u osnovnu školu Jovan i Milena Radivojević čestitati Badnjak hrvatskoj vojsci, a kada ih je počastio, Nikica Kutleša mu je rekao da će idućeg dana


Strana 506


1990 - 1995

dobiti najljepšu uniformu, što je Milenko sve njoj ispričao. Nedugo nakon toga rekao je da ide svom ujaku u Babjak, a to je bilo oko 2 sata poslije ponoći. Pošto je otišao, više se nije vratio. Idućeg dana saznala je od brata da Milenko Stanar nikad nije bio kod njega. Nakon nekog vremena, dok se šetala parkom, od jednog čovjeka po imenu Ante Mrkonjić i poštara saznala je da je njen sin Milenko Stanar ubijen, bačen u Dravu i da je pronađen kod Elektroslavonije, a kada im je rekla da se ne radi u tom slučaju o njenom sinu, već o dr. Kutliću, oni su joj potvrdili da se to dogodilo dr. Kutliću, ali i njenom sinu Milenku. Kasnije je od nekih drugih ljudi saznala da je njen sin navodno odveden iz gostionice «Šangaj», da su ga vezali žicom i bacili u bajer. Ovo je prijavila policiji, a od policije je otišla u «Ukop», gdje je kroz dokumentaciju utvrdila da je njen sin pokopan na Retfalačkom groblju, te da je tada direktor groblja organizirao da njegovo tijelo bude prebačeno na Anino groblje. Za Babjak je njen sin trebao ići autobusom ili šinobusom, a vidjela je da je njen sin otišao nekim automobilom. Svjedok i oštećenik Zoran Stanar, sin Milenka Stanara, nije imao neposrednih saznanja o nestanku svoga oca, a glede imovinsko pravnog zahtjeva izjavio je da će se o njemu naknadno izjasniti. Svjedokinja i oštećenica Jelica Grubić navela je da je dana 13. studenog 1991. posljednji puta vidjela supruga Jovicu Grubića. Toga dana odvezla ga je do društva IPK-a automobilom, odakle je on otišao na posao u Hrvatske šume. Dva do tri dana prije toga govorio joj je da treba ići na službeni put u Valpovo vezano za bolovanja radnika. Negdje oko 11,30 sati toga dana počeo je topnički napad, a kada se malo smirilo, ona je nazvala Hrvatske šume da bi provjerila je li njen suprug otišao na službeni put. Javila joj se ženska osoba koja je rekla da ne zna o tome ništa, pa je svjedokinja ponovno zvala oko 13,00 sati i također nije dobila odgovor. Kasnije je razgovarala i s direktorom Vratarićem koji joj je rekao da joj je suprug otišao na službeni put u Valpovo zajedno s vježbenikom Goranom Komlencem. Goran Komlenac je opovrgnuo ovu informaciju, pa je svjedokinja cijelu noć čekala hoće li joj se suprug javiti, a idućeg dana došao joj je pravnik iz Hrvatskih šuma Javorko Bebek i rekao da je njen suprug pobjegao u Mirkovce ili Baranju, što ona nije povjerovala. Oko 15. studenog 1991. prijavila je nestanak svoga supruga policijskoj upravi. Kontaktirala je i istražnog suca Šimenića raspitujući se je li njen suprug možda pritvoren, no on joj je odgovorio da nije. Istoga dana ju je kod kuće dočekala Jadranka Petrijevčanin, koja je bila njena susjeda, te joj je rekla da je saznala da je automobil kojim je njen suprug otišao na službeni put vraćen i da joj je to rekao Javorko Bebek. Nakon toga zvala je Vratarića i tražila da se s automobila uzmu otisci prstiju i da se vidi tko je vratio automobil, nakon čega joj je Vratarić odgovori da se otisci neće uzimati, već da će se automobil otvoriti rezervnim ključevima, ali da će biti prvo pregledan da bi se utvrdilo je li miniran. Nekoliko dana kasnije razgovarala je s dvojicom policajaca, Josipom Županićem i Milutinom Kotrljanovićem u svezi s nestankom svoga supruga, a 22. studenog 1991. napustila je Osijek. Za sudbinu supruga saznala je za vrijeme dok se nalazila u Belom Manastiru, gdje je radila kao istražni sudac i tada joj je policajac Milutin Milivojević rekao da je 1992. godine bio na jednom uviđaju kada su pronašli jedan leš kod Sarvaša na Dravi, kod mjesta koje se zove Lopovski put. Na očevid je išao sudac Teofilović, policajac Milivojević i njen djever, oni su joj donijeli dijelove odjeće i ona je prepoznala da se radi o odjeći njena supruga, a donesena joj je i selotejp traka koju je navodno imao na očima. Na toj traci ostalo je tragova kose. Ovoj identifikaciji bio je prisutan liječnik dr. Vojvodić te joj je rečeno da je kod leša pronađeno karakteristično zubalo i to da je desni sjekutić išao na lijevu stranu, a da je nedostajao zub gornja petica, što su sve bile karakteristike njenog supruga. Kada je bio sačinjen fotoelaborat, ona ga je


Strana 507


1990 - 1995

pregledala i prepoznala da se radi o posmrtnim ostacima njenog supruga. Jednom prilikom, kada je bila u vijeću koje je sudilo Petru Vukasu, saznala je da se u gostionici pričalo da je njen muž bio svezan selotejpom i bačen u Dravu. S obzirom na dokumentaciju koju je priložila u sudski spis, svjedokinja tvrdi kako je nesporno da su spomenuti posmrtni ostaci bili ostaci njenog supruga Jovice Grubića. Svjedok Davor Krtić naveo je da je u srpnju ili kolovozu, odnosno u prvoj polovici rujna 1991., do dolaska Karl Gorinšeka, bio član kriznog stožera, a to je postao nakon što je za to zamoljen od strane Vladimira Šeksa da kao pravnik pomogne vezano za poslove koji se obavljaju u tom kriznom stožeru i to što se tiče pravne strane djelovanja. Naime, pukovnik Pejić tražio je pravnika koji bi im davao određene upute u svezi s primjenom konvencija, vojne stege i slično. U krizom stožeru je neformalno obavljao funkciju predstojnika ureda predsjednika kriznog stožera i u tom svojstvu vodio je organizaciju dnevnog rada kroz kontakte s novinarima, vodio sastanke, te primao roditelje branitelja. S vojnim dijelom nije imao ništa. Dok je bio član kriznog stožera, svakodnevno su gospoda Šeks i Pejić imali sastanke na koje je gospodin Pejić dovodio i vojne zapovjednike, a tamo je često bio prisutan i Branimir Glavaš. Svjedok se tamo upoznao s okr. Ivicom Krnjakom koji nije bio pozivan na navedene sastanke. Poznato mu je da je okr. Gordana Getoš-Magdić radila u Sekretarijatu za narodnu obranu kod Branimira Glavaša, no nije mu poznato što je radila. Tada je bila još djevojčica. Ona je bila ta koja mu je donijela propusnicu za nesmetano prelaženje kroz straže, što mu je bilo potrebno za kretanje do posla i natrag. Poznato mu je da je bilo razmimoilaženja između policije i zbora narodne garde. O tome je čuo na sastanku na kojem su bili prisutni predsjednik Županijskog suda u Osijeku, županijski i općinski državni odvjetnik, šef policije, Zlatko Kramarić, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Ivan Vekić, Ivan Milas i Bosiljko Mišetić. Tu se radilo o nekoj pomirbi koja su se trebala obaviti između Vekića i Glavaša. Na tom sastanku bilo je govora da policija mora obavljati svoj posao, a Ivan Vekić je govorio da se policija sprečava u obavljanju poslova od strane vojske. Svjedok Ivan Saler naveo je da stanuje u Dubrovačkoj ulici i preko puta njegove kuće nalazi se kuća br. 32, a vlasnik te kuće bio je čovjek kojem je ime bilo Mito. Imao je srpsko prezime kojega nije zapamtio. Zna daje taj Mito imao svinjogojsku farmu u Bilju. Negdje u jesen 1991. taj Mito je jedne noći odselio. Kuća koja je bila njegovo vlasništvo bila je jedno vrijeme prazna, a nakon kraćeg vremena u nju se uselila Hrvatska vojska. Radilo se o oko 20-tak vojnika, no ljudi koji su se u toj kući zadržavali brzo su se mijenjali. Nakon otprilike tri godine, u toj kući ostao je živjeti Matija Horvat. On je bio i zapovjednik vojsci koja se prije nalazila u toj kući. Inače, vojska iz te kuće koristila je većinom rabljene osobne automobile. Svjedok Esad Šabanović naveo je da je Alija Šabanović bio njegov polubrat po ocu. Zadnji puta, prije no što je Alija nestao, čuo se s njim telefonom, a to je bilo 1. prosinca 1991. godine. Svjedok tada nije bio u Osijeku. Pričao je s Alijom i on mu je rekao da ima izvjesnih problema, no nije konkretizirao o čemu se radi. Inače, Alija je bio šef voznog parka u «Gradnji» i svjedok mu je rekao da će se ti problemi riješiti, da će se ponovno uskoro čuti u ponedjeljak, utorak ili srijedu. Poslije ga je zvao više puta, no nije ga uspio dobiti. Došao je u Osijek, u obiteljsku kuću u Čepinu i počeo ga tražiti. Alijina supruga Zita, koja je bila u Mađarskoj, vratila se i rekla mu da je Alija nestao, a njihov sin bio je u Rovinju sa školom. Svjedok je na svoju ruku istraživao, koliko je mogao, i sjeća se da mu je pok. Alija pričao, dok su još bili u kontaktu, da su mu počeli nestajali kamioni i radni strojevi iz voznog parka, a on je u stvari rekao vozačima da te


Strana 508


1990 - 1995

kamione parkiraju dalje kod svojih kuća kako ne bi bili grupirani i ne bi bili oštećeni od granatiranja. Kroz to svoje istraživanje došao je do spoznaja da je Alija Šabanović desetak dana prije no što su čuli da je pronađen mrtav, bio u ugostiteljskom objektu «Bendek» s nekim ljudima i da je od tih ljudi tražio da se vrate kamioni i strojevi jer će ih u suprotnim prijaviti policiji. Dana 22. siječnja 1992. na Patologiji Alijina supruga Zita ga je prepoznala i tada su saznali za njegovu sudbinu, a sahranjen je 13. veljače 1992. na Aninom groblju. Alija nije bio srpske narodnosti, a po njegovom nestanku ljudi su pričali kako je otišao u Beograd gdje je imao sina koji je bio podoficir u bivšoj JNA. Tijekom istrage svjedok Ivica Prašnički naveo je daje Aliju Šabanovića poznavao od prije rata kroz njihovo poslovno prijateljski odnos. Sjeća se da je bio početak mjeseca prosinca 1991. godine kada ga je nazvao Alija Šabanović i pitao ga zašto ga je tražio kod kuće kada ga je mogao naći na radnom mjestu, a svjedok mu je odgovorio da ga uopće nije tražio, jer je tada bio ranjen i imao nogu u gipsu tako da se teško kretao. Alija mu je tada ispričao da su mu susjedi rekli kako su ga tražila dvojica uniformiranih muškaraca od kojih je jedan bio viši i jači, a drugi niži i crnomanjast, nalik na «Cigu», te pitao svjedoka nije li ga možda tražio Stipe Kordić. Svjedok mu je tada dao telefonski broj Kordića, a Alija je rekao da će ga sutra posjetiti s društvom i nešto mu donijeti. Međutim, Alija mu se nije javljao pa je svjedok nazvao «Gradnju», gdje je Alija radio, i pitao što je s njim, a iz «Gradnje» su mu rekli da ne znaju, odnosno rekli su mu da se nije pojavio na poslu. Nakon otprilike 7 ili 8 dana sreo je Živka Ilakovca koji mu je rekao daje Alija «zbrisao», a o daljnjoj njegovoj sudbini saznao je iz novina. Svjedokinja Milena Vujčić navela je da joj je vrlo malo poznato o odvođenju Radoslava Ratkovića. Ne sjeća se točno kada se taj događaj zbio, no bila je ranjena 29. studenog 1991., a to je bilo nakon tog ranjavanja. Bila je sa suprugom u kući obitelji Prole, jer su im oni bili prijatelji. Kod njih su se sklanjali u podrum. Osim njih, u tom podrumu su bili Radoslav Ratković i njegova supruga te Marija Prole. Njen suprug u tom času nije bio u podrumu, jer je otišao kući nahraniti svinje. Bila je večer i u jednom trenutku došle su dvije muškc osobe koje su tražile Ratkovića i tada je on izašao iz podruma, a njegova supruga je pala u nesvijest, pa se svjedokinja skrbila za nju i nije obraćala pozornost na došljake, pa uopće ne zna kako su te osobe izgledale. Svjedok Robert Maras naveo je da je po preporuci svoga prijatelja, u mjesecu ožujku ili travnju 1992., pristupio u Samostalnu uskočku satniju. Bio je pripadnik voda kojim je zapovijedao Matija Horvat i bili su smješteni u Dubrovačkoj ulici. Poznato mu je da je Samostalna uskočka satnija imala još jedan ili dva voda koji su bili smješteni u osnovnoj školi u Divaltovoj. Jednim je zapovijedao Ivan Šomođi, a drugim Vlado Frketić. Ne zna sigurno jesu li oba voda bila smještena u osnovnoj školi. Okrivljenicu Gordanu Getoš-Magdić upoznao je 1993. kada je jednom prilikom išao u zapovjedništvo u Paradžikovu ulicu, jer je trebao Ivicu Krnjaka. Tada je vidio tamo i upoznao okr. Gordanu Getoš-Magdić, a upoznao ih je Krnjak. Nije s njom razgovarao o tome što je ona tamo radila i ne sjeća se kako je bila obučena. Od ostalih okrivljenika poznaje još Tihomira Valentića kojeg je upoznao 1994. godine i to kada se drugi puta priključio Samostalnoj uskočkoj satniji. Tihomir Valentić mu nije nikada pričao što je ranije radio u spomenutoj postrojbi. Svjedok Eduard Bakarec naveo je da je u početku Domovinskog rata bio 15 dana zapovjednik 3. gardijske brigade. Nakon toga je s Branimirom Glavašem formirao 106. brigadu HV, a do 7. prosinca 1991. bio je i zapovjednik obrane grada, nakon čega je na to mjesto došao okr. Branimir Glavaš. Inače, Branimir


Strana 509


1990 - 1995

Glavaš je od 7. studenoga 1991. bio pomoćnik zapovjednika obrane grada za IPD. Formiranjem 106. brigade svjedok je postao njen zapovjednik i imao je dvije funkcije, bio je i zapovjednik obrane grada i zapovjednik 106. brigade još mjesec dana. Nakon toga je prešao u zborno područje za pomoćnika za koordinaciju. Poznato mu je da je Samostalna uskočka satnija imala jedno vrijeme zapovjedništvo u Tvrđi, nedaleko njegove lokacije. Viđao je okr. Ivicu Krnjaka u zbornom području, a u Tvrđi ga nije viđao. Zna da je jednom prilikom okr. Ivica Krnjak od njega tražio da mu se osiguraju uniforme JNA i njihovi činovi radi obavljanja nekog zadatka. Samostalna uskočka satnija nije imala veze sa zapovjedništvom obrane grada. Branimir Glavaš je radio kao organ uprave, a poznato mu je da su zgradu Županije čuvali stražari, a misli da se radilo o pričuvnoj policiji. Po privatnoj liniji saznao je za pojedina ubojstva građana srpske narodnosti i tako je čuo za slučaj dr. Kutlića, šahista Počuču i Slavka Frangeša koji je navodno ubijen kod Drave. Za vrijeme tih zbivanja, bilo je slučajeva da su pripadnici HV, koristeći tada vojne iskaznice, upadali u stanove i protupravno vršiti pretragu stanova, mobilizaciju vozila te je onda dogovoreno da će svjedok izdati posebne iskaznice na kojima će biti samo dozvola da mogu nositi oružje bez svih drugih ovlaštenja. Svjedok se sjeća svoje zapovijedi od 23. srpnja 1991. kojom je izričito zabranio ulazak pripadnika HV u stanove, pretrage stanova, dizanje kuća u zrak, paljenje, osim na izričiti zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova. Koordinacije između tadašnjih službi nije bilo. O sastavu Samostalne uskočke satnije saznao je po privatnoj liniji, budući da je bratić njegove supruge bio u toj formaciji i privatno je od njega saznao da je Samostalna uskočka satnija imala tri voda. U formiranju 106. brigade osim njega i Branimira Glavaša sudjelovao je i Mladen Pavlovsky. Svjedok Krešimir Dorić naveo je da je tijekom rata boravio u roditeljskoj kući u Mrežničkoj ulici, nasuprot kuće dr. Milutina Kutlića, Negdje u prosincu 1991. godine, tijekom prijepodneva, razgovarao je s dr. Kutlićem i dogovarali su se za ručak. To prijepodne vidio je da su s dr. Kutlićem razgovarale i dvije mlađe uniformirane osobe, jedna je bila viša, a druga niža. Nosili su maskime uniforme i misli da su te osobe bile naoružane kratkim oružjem. Vrlo kratko su se zadržali, a došli su starijim automobilom marke «Zastava» koji nije imao zadnja stakla. To popodne se još jednom vidio s dr. Kutlićem, a te večeri zvala ga je njegova supruga iz bolnice i zamolila da provjeri je li njen suprug kod kuće, jer se ne javlja na telefon. Otišao je do kuće dr. Kutlića, kucao je, no njega nije bilo. Idućega jutra saznao je da je dr. Kutlić nestao. Svjedok Vlado Frketić naveo je da je na samom početku rata sudjelovao u formiranju prve Izviđačke diverzantske desetine. On joj je bio i zapovjednik. Neposredno nadređen mu je tada bio Karlo Gorinšek, kao zapovjednik operativne zone. S okr. Ivicom Krnjakom prvi puta se susreo kada je zajedno s njegovom desetinom sudjelovao u jednoj akciji u Tenjskom Antunovcu. On se do tada bavio obavještajnim radom. Samostalna uskočka satnija formirana je otprilike u vrijeme približno kada je bila akcija na Tenjski Antunovac, s tim da se ne sjeća je li to bilo prije ili poslije te akcije. Zapovjednik Samostalne uskočke satnije postao je okr. Krnjak, a ona se sastojala od tri voda. Svjedok je bio zapovjednik prvog voda i taj vod je imao bazu u Donjem gradu. Drugim vodom je zapovijedao Matija Horvat i oni su imali bazu u Dubrovačkoj ulici, dok je treći vod bio smješten u Osnovnoj školi u Divaltovoj ulici i njime ja zapovijedao čovjek po prezimenu Zlosa, a njegovog imena se svjedok ne sjeća. Navodno je postojao i četvrti vod, no to svjedok samo pretpostavlja, jer mu je za jednu akciju u Tenjskom Antunovcu okr. Krnjak dodijelio četiri vojnika, koje do tada nije poznavao, a o vremenu održavanja te akcije svjedok je osobno išao izvijestiti te ljude u ulici za koju misli da je Keršovanijeva. Nije ulazio u


Strana 510


1990 - 1995

kuću u toj ulici, već se tom prilikom samo kroz rolete pojavila jedna starija sijeda glava i svjedok je tu osobu pitao je li tu gospođica Gordana, a ova osoba ga je pitala zašto ga to zanima. Svjedok je tada spomenuo okr. Krnjaka i osoba sa sijedom glavom mu nije ništa odgovorila, već ga je upitala zašto ju treba. Svjedok je rekao da će biti akcija u Tenjskom Antunovcu i da se toj akciji priključi onaj tko se treba priključiti. Svjedok je inače samo načuo da tim četvrtim vodom zapovijeda okr. Gordana Getoš-Magdić. Misli da je Samostalnoj uskočkoj satniji bio nadređen Karl Gorinšek kao zapovjednik operativne zone, a okr. Branimira Glavaša nije viđao. Poznato mu je ime i prezime dr. Radomir Nedeljković i zna da je taj liječnik maltretirao jednog ranjenog gardista. On u tom slučaju nije ništa postupao, ali mu je poznato da je Matija Horvat išao provjeravati je li taj doktor kod kuće kako bi ga pitao zašto tako postupa s ranjenicima. Termin killer vod mu je poznat, a prvi puta je za to čuo kada je išao kod Josipa Lucića tijekom 1992. godine. To je bilo kada je Josip Lucić došao na čelo zapovjedništva Zbornog područja. Pri susretu s njim uočio je da Josip Lucić drži pištolj ispod novina na stolu, pa ga je pitao zašto to čini, a ovaj mu je rekao da su ga upozorili da je svjedok killer. Tom prilikom svjedok mu je rekao da je killer ali za čelnike i za pripadnike JNA, na Sto se Josip Lucić nasmijao i izbacio metak iz cijevi te su dalje nastavili razgovarati. O ubojstvima građana srpske narodnosti na Dravi saznao je iz medija. Vod Matije Horvata je bio prešao u Dubrovačku ulicu par dana prije ili par dana kasnije od akcije u Tenjskom Antunovcu. Okr. Ivica Krnjak je imao zapovjedništvo u školskoj ulici. Između svjedoka i okr. Ivice Krnjaka dolazilo je do razmimoilaženja odnosno neslaganja u vojnim pitanjima u svezi sa završetkom akcije batinski most. Inače kod njega u vodu je bila osoba po imenu Zoran Mareković, a ne sjeća se je li s njim razgovarao o postojanju četvrtog voda u Samostalnoj uskočkoj satniji. U početcima postojanja spomenute postrojbe svjedok je sam birao ciljeve, a kasnije je to preuzeo okr. Ivica Krnjak koji je postrojbu i opremao. Svjedok Zvonko Gruden naveo je da stanuje u Mrežničkoj ulici u kojoj je stanovao i dr. Milutin Kutlić čija se kuća nalazi dvije kuće dalje od njegove. Ne sjeća se datuma, no misli da je bio mjesec prosinac, kada je zadnji put vidio pokojnog dr. Kutlića, Kod njega je bio oko 16,00 sati kritičnoga dana i zadržao se oko 15 minuta. Nakon toga je otišao svojoj majci odnijeti jelo. Kada se nakon oko pola sata vratio, zvala ga je supruga pokojnika dr. Kutlića i zamolila da ode vidjeti je li on kod kuće te da joj javi to u bolnicu, pošto je ona bila u dežurstvu. Otišao je do kuće dr. Kutlića, ali su vrata bila zaključana. To je prenio supruzi dr. Kutlića, a ona je rekla da će odmah doći, s tim da on bude tamo pa da zajedno pregledaju kuću. Nakon što je supruga došla, otključala je vrata i svjedok je pregledao gornji, a ona donji dio kuće. Nisu dr. Kutlića zatekli u kući, nije bilo ništa sumnjivo i nitko u kuću nije provalio. U kući ništa nije bilo ispreturano, samo je slušalica bila maknuta s telefona. Nakon desetak dana, supruga dr. Kutlića mu je rekla daje doktor ubijen i da ga je prepoznala u prosekturi. Svjedokinja i oštećenica Mirjana Zelinac navela je da je za vrijeme rata otišla s kćerkom u Rijeku kao prognanik, dok je njen otac Svetislav Vukajlović ostao sam u Osijeku. S njim je kontaktirao njen tadašnji, a sada bivši suprug. Njen suprug joj je u jednom kontaktu rekao da njenog oca nije vidio dulje vrijeme. U siječnju 1992. svjedokinja je došla u Osijek i potražila oca. Zatekla je kuću u sasvim normalnom stanju, ali oca nije bilo. Tada joj je jedan susjed rekao da je njen otac posljednji puta viđen 4. ili 5. prosinca 1991., da je imao zavijenu ruku i da su ga par puta tražili uniformirani ljudi. Kasnije, 28. veljače 1992. vratila se s kćerkom u Osijek i tada su ljudi pričali da je njen otac nađem mrtav u Dravi.


Strana 511


1990 - 1995

Otišla je u bolnicu gdje joj je rečeno na odjelu za obdukcije da je vršena obdukcija nad njenim ocem i da je identificiran po otiscima prstiju. Nakon toga je otišla u tužiteljstvo gdje su joj dali na uvid dokumentaciju kojom su raspolagali o tom slučaju. Postavlja imovinskopravni zahtjev i zainteresirana je za kazneni progon okrivljenika. Svjedok Karlo Harth naveo je da je tijekom 1995. saznao da mu je Dimitrije Radovanović otuđio ovce u Baranji. Saznao je da Dimitrije Radovanović ima kuću u Osijeku, u Dubrovačkoj ulici br. 30 pa je pokrenuo sudski spor protiv njega i na ime otuđenih ovaca uspio je dobiti vlasništvo pola te kuće. U toj kući je zatekao Matiju Horvata koji mu je rekao da tu živi sa svojom šogoricom. Inače, poznaje osobu po prezimenu Amšlinger i s njim je razgovarao o toj kući u Dubrovačkoj ulici odnosno rekao mu je da je on vlasnik te kuće, a Amšlinger mu je rekao da je on tu kuću pronašao za potrebe Hrvatske vojske. Pošto poznaje Baranju, u nekoliko navrata bio je vodič Samostalne uskočke satnije kroz Baranju, a s okr. Ivicom Krnjakom sreo se jednom prilikom u Paradžikovoj ulici. Svjedok Zoran Mareković naveo je da je u Samostalnu uskočku satniju pristupio 3. siječnja kada je došao u Osijek i odmah neposredno po dolasku upoznao je okr. Ivicu Krnjaka. Bio je u diverzantskom vodu kojim je zapovijedao Drago Zlosa i bili su smješteni u osnovnoj školi u Divaltovoj ulici. Bilo ih je 20, a osim ovog njihovog diverzantskog voda, poznato mu je da je postojao izviđački vod koji je bio smješten negdje u Donjem gradu i kojim je zapovijedao Vlado Frketić te da je postojao logistički vod koji je bio smješten u Dubrovačkoj ulici kojim je zapovijedao Matija Horvat. Kasnije, kada se Vlado Frketić prebacio u Domobransku pukovniju, jednom prilikom je s njim razgovarao, a taj razgovor je bio u njegovoj kući. Vlado Frkctić je došao k njemu kući i razgovor je trajao oko sat vremena. Razgovarali su o svemu i svačemu i tada je njemu Frkctić rekao da postoji i četvrti vod Samostalne uskočke satnije tzv. killer vod. Svjedok je bio šokiran kada je to čuo budući da ga je taj naziv killer vod šokirao. Vlado Frketić mu je rekao da je zapovjednica toga voda bila okr. Gordana Getoš-Magdić, odnosno tada ju je znao kao Gordanu, a inače je Gordanu doživljavao, kao i svi oni, kao obavještajca pri zapovjedništvu koja se bavila obavještajnim i kontraobavještajnim poslovima. Tijekom inkriminiranog razdoblja Gordanu je vidio samo nekoliko puta. Vidio ju je jedno dva puta prije akcije batinski most i dva puta poslije akcije Batinski most. Ne sjeća se kako je bila obučena. Inače, prisegu su polagali u osnovnoj školi u Divaltovoj ulici i koliko se sjeća i Gordana je tamo došla, ali je odmah otišla unutra u školu, što znači da se s njom vidio samo u prolazu. Na prisezi je bila i njihova kuharica Katica Miličcvić, a ostalih se žena ne sjeća. U razgovoru s Vladom Frketićem nije se spominjala lokacija na kojoj bi se nalazio taj Killer vod, no svjedok se sjeća da su se jednom prilikom, kada se išlo na gađanje u Đakovo, zaustavili negdje u blizini podvožnjaka koji se nalazi na putu kada se ide prema Sjenjaku i tada je u autobus kojim su išli ušlo još nekoliko ljudi. Ne sjeća se točno kada je to bilo, ali misli da je to bilo poslije same akcije. S Vladom Frketićem nije razgovarao čime bi se bavio taj Killer vod, a inače, s okr. Ivicom Krnjakom se nije baš slagao, ali je poštovao hijerarhiju. Poštovao je imenovanog okrivljenika kao zapovjednika, bez obzira na svoje mišljenje o njemu. Unutar voda oslovljavali su se nadimcima, imenima i prezimenima. S drum vodovima nisu kontaktirali često, jer je tako zapovijedao okr. Krnjak kao zapovjednik. U pravilu su sami radili na svojoj fizičkoj spremi, ali nekoliko puta su imali zajedničke fizičke treninge s ostalim vodovima. Svjedok Siniša Krnić naveo je da je 1991. godine bio zaposlen u PU osječkobaranjskoj i da je radio kao inspektor u Drugoj policijskoj postaji. Sjeća se da je


Strana 512


1990 - 1995

jednog prijepodneva tadašnji zapovjednik Druge policijske postaje njemu i kolegi, kao dežurnim inspektorima, povjerio obavljanje zadatka koji se sastojao u tome da su trebali obaviti razgovor u tadašnjoj Općoj bolnici Osijek vezano za jednu osobu koja je pronađena na obali Drave. Kolega i on su otišli u bolnicu, i dežurni liječnik ih je odveo do muškarca koji je bio ranjen u predjelu glave. Imao je metalne šipke na licu zbog povrede vilice. S njim su tada obavili razgovor, iako teško, jer je zbog povrede teško govorio. U tom razgovoru saznali su da je oštećenik bio odveden iz svoje kuće od strane nekih osoba koje su njemu bile nepoznate i da je bio odveden u Dubrovačku ulicu. Ne sjeća se je li oštećenik spomenuo broj kuće ili je opisao kuću. Nakon razgovora kolega i on su otišli i pronašli tu kuću Inače, oštećenik je rekao da je potom bio odveden na rijeku Dravu gdje mu je pucano u glavu te da je vjerojatno pao u vodu gdje je još jednom na njega pucano i da je isplivao negdje kod Kožare ili niže, gdje je pronađen i odveden u bolnicu. Svjedok i drugi inspektor su o tome načinili službene dokumente koji su proslijeđeni njihovim zapovjednicima, odnosno pretpostavljenima, a što se dalje s njima radilo ne zna jer je to bilo u nadležnosti Sektora kriminalističke policije. Jednom prilikom je postupao i u svezi s osobnim vozilom marke «Mercedes», zelene boje. U postaji je bila prijavljena krađa ili nestanak tog vozila, opisane su bile i pojedinosti, tj. mjesto gdje je vozilo bilo parkirano, dani su podaci o vozilu i pojedinosti koje su prethodile odvoženju vozila. Po prijavi se radilo o dva do tri čovjeka u maskirnim odorama. Raspisana je bila potraga za tim vozilom i ubrzo je pronađeno u jednoj ulici u Donjem gradu. Svjedok je s nekoliko policajaca došao bio do tog vozila i zatekao ga je zaključano. Dok su konzultirali pretpostavljene u postaji vozilo je bilo nestalo s te lokacije i nakon nekoliko dana ponovno je pronađeno parkirano u šupi u blizini Drave. Tada je bilo otključano i bili su ga prebacili u policijsku postaju. Svjedok je naveo da inače poznaje obitelj Prole i misli da se radilo o njihovom vozilu, a obitelj Prole ga je kasnije zamolila da to vozilo skloni i on ga je sklonio u policijsku postaju. Ispitan tijekom istrage svjedok Javorko Bebek naveo je da je tijekom 1991. godine radio u Hrvatskim šumama. S njim je u pravnom odjelu radio i pokojni Jovica Grubić. On je bio zadužen za kadrovska pitanja. Osobno nema saznanja u svezi s njegovim nestankom. Sjeća se da je bio kraj studenog ili početak prosinca 1991. kada je Jovica Grubić trebao ići na službeni put u Valpovo i Đakovo službenim vozilom marke «Renault 4», a trebao je ići na dogovor s liječnicima za neke mirovinske komisije. Ujutro je taj dan otišao, a navečer je svjedoka telefonom nazvao njihov tadašnji vježbenik Gordan Komlenac i rekao da mu se javila supruga Jovice Grubića, Jelica Grubić i da mu je rekla da Jovica Grubić nije došao kući. Sutradan se Jovičina supruga raspitivala za Jovicu, a i svjedok je osobno otišao do nje i pokušao nešto saznati o njenom suprugu, ali mu to nije uspjelo. Nakon desetak dana primijetio je iza Supermarketa na parkiralištu vozilo kojim je Jovica Grubić trebao ići na službeni put i zajedno s vježbenikom Komlencem utvrdio je da je auto zaključan. Prijavili su to policiji jer su sumnjali da bi vozilo moglo biti minirano. Nakon dva do tri dana dobili su obavijest da im je vozilo mobilizirano za potrebe Hrvatske vojske. U rujnu ili listopadu 1991. Jovica Grubić se na poslu žalio da su ga zvali telefonom i upućivali mu prijetnje, kao i da mu je policija bila u kući i da mu je oduzela pištolje. Svjedok Željko Vojvodić naveo je da je tijekom ratnih godina radio kao liječnik opće prakse u ambulanti u Bijelom Brdu. Ne sjeća se točno dana, ali zna da je jednom prilikom od njega zatraženo da po zahtjevu istražnog suca u Vukovaru ode obaviti pregled jednog tijela odnosno leša. Osobe koje su mu to javile rekle su mu da odmah napusti radno mjesto i da se spakira. S njim u pratnji bilo je nekoliko ljudi iz policije i istražni sudac iz Vukovara. Došli su do


Strana 513


1990 - 1995

obale rijeke Drave, ukrcali se u čamac i negdje u visini Sarvaša, ali sa suprotne strane, kod Kopačkog rita, došli su tim čamcem do tijela koje je svjedok trebao pregledati. Tijelo je bilo u visokom stupnju raspadanja i detalja se svjedok ne sjeća. Zna da se radilo o muškom tijelu i da je jedan policajac vršio identifikaciju pomoću fotografije i pri tome je bio bitan karakterističan položaj gornjih sjekutića. Misli da se spominjala osoba po prezimenu Grubješić ili Grubić. O tom pregledu i svjedok je osobno sastavio dokument kojeg svjedok prepoznaje nakon što mu je predočen od strane zamjenika ŽDO koji je taj dokument predao u sudski spis. Svjedok Pavao Vratarić naveo je da je Jovica Grubić radio kao dipl. pravnik u Hrvatskim šumama i tijekom studenoga 1991. godine trebao je ići na službeni put u Valpovo i Đakovo i tada je zadnji puta bio s njim u kontaktu. Jovica Grabić je koristio službeni automobil marke «Renault 4», a sa službenog puta nije se vratio. Automobil je nakon nekoliko dana pronađen na parkiralištu u centru grada pa su zbog straha da auto nije miniran pozvali policiju koja je vozilo pregledala, ali ga i mobilizirala. Nakon toga supruga Jovice Grubića je nazivala telefonom i tražila da se podnese kaznena prijava. Nikada službeno nije saznao što se dogodilo s Jovicom Grubićem, već je sve saznao iz javnog pogovora i medija. Svjedok Antun Škrabić naveo je da stanuje u Osijeku, Dubrovačka 28a, a na toj adresi stanovao je i tijekom 1991. godine. Njegova kuća graniči s kućom na broju 30. Između tih kuća postoji visoki zid i sjeća se da je vojska u kuću broj 30 došla 15. kolovoza 1991., nakon čega je vojska dolazila i odlazila iz te kuće, a u njoj je sa svojom obitelji stanovao i Matija Horvat. Radovanovići, koji su inače stanovali u toj kući u Dubrovačkoj ulici broj 30, otišli su jedno mjesec dana prije no što su počeli napadi na Osijek. S njima se nikada nije poslije toga čuo, niti zna gdje su oni sada, jedino je nakon svršetka rata jednom prilikom bila njihova kćer kod svjedoka i čuo je da ona inače radi kao profesorica u Dalju. Svjedok Šimo Ivašković naveo je da je Svetislav Vukajlović bio njegov susjed i da je stanovao u kući preko puta njegove. Ne sjeća se datuma, niti mjeseca, zna samo da je bilo prohladno, kada se pred kućom zaustavio jedan automobil marke «Jugo», bio je crvene boje, a zadnje staklo i još jedno bočno bilo je prekriveno maskirnom ceradom. Vidio je da su iz automobila izašle tri osobe u maskimim odorama i bile su naoružane. Raspitivale su se za Dragoljuba Srsenića i Luku Salajića, a to su dvije osobe koje također stanuju u ulici u kojoj stanuje i svjedok. O Svetislavu Vukajloviću nisu ništa pitali. Svjedok je tada vidio da je jedna od tih osoba otišla do kuće Svetislava Vukajlovića, a draga dvojica su šetali po ulici. Nakon toga svjedok je otišao u kuću i više nije vidio ovaj automobil te je kroz prozor izvirivao na ulicu i vidio da su automobil preparkirali te da automobil sada stoji ispred kuće Svetislava Vukajlovića. Nakon toga svjedok je izašao nakon pola sata iz kuće i došao do ograde te vidio da se zatvaraju lijeva vrata od vozača na automobilu «Yugo» i da taj automobil napušta ulicu, ali u tom cijelo zbivanju nije vidio Svetislava Vukajlovića. Nakon ovog događaja Svetislava Vukajlovića uopće više nije vidio. U proljeće je saznao od kćeri Svetislava Vukajlovića, koja je dolazila obrađivati vrt, da joj je otac poginuo, odnosno da je upucan i sahranjen na Aninom groblju. Svjedok Borislav Mamula naveo je da živi u Petrijevcima i da mu je dana 2. studenog 1991. netko pozvonio na vrata. Otvorio je vrata i ugledao petoricu uniformiranih ljudi s oznakama ZNG na odorama. Rekao im je da upadaju unutra, još je povukao jednog za rukav, smatrajući da su došli prijateljski. Međutim, jedan od ovih je repetirao pištolj i uperio mu ga u glavu, pri čemu ga


Strana 514


1990 - 1995

je pištoljem slučajno pogodio u oko. Ovi ostali, koji su imali kalašnjikove, ušli su unutra i odmah su mu stavili lisice na ruke. Odveli su ga u jednu od prostorija u kući gdje živi, te su pretraživali kuću tražeći oružje. Svjedok je imao oružja u kući i za to je imao oružani list. Imao je «Magnum 357», streljački pištolj call. 22, jedan karabin «Zastava», a u tom pretraživanju jedna od osoba ga je udarila čizmom u glavu od čega je svjedok pao, dok je dragi rekao neka napravi samo jedan nagli pokret i da će ga ustrijeliti. Svjedok je na to rekao da je lako ustrijeliti čovjeka koji je vezan lisicama, no ovaj mu je odgovorio: «Zašto ne». Nakon pretraživanja kuće odvezli su ga iz Petrijevaca u džipu. Držali su mu za vrijeme vožnje nož u rebrima i ne zna gdje su ga odvezli. Ne može se očitovati koliko je vremena trajala vožnja, a nekako do njemu poznatih mjesta brojao je pruge koje su prešli. Držali su ga dva dana u jednoj prostoriji bez jela i pića, jedino su mu dali malo vode. Tada je došao okr. Ivica Krnjak, a to je bilo dragi dan. Pitao ga je je li bio na WC-u i pošto je negativno odgovorio, skinuli su mu s jedne ruke lisicu tako da je mogao otići obaviti malu nuždu. Kada se vratio, stavili su mu ponovno ruku u lisice i tada mu je okr. Krnjak ponudio konjak i onda je rekao osobi po imenu Krešo da napise popis oduzetih stvari. Taj Krešo je nešto pisao i svjedoku su postavljana pitanja poznaje li određene osobe. Kakav god odgovor bio, svjedok je dobio batina, no nije vidio tko mu je postavljao pitanja, niti tko ga je udarao jer je imao jastučnicu na glavi. To se sve događalo nakon što mu je okr. Krnjak ponudio konjak, no tada Krnjaka nije vidio. Tukla ga je u stvari samo jedna osoba koja ga je inače čuvala i koja ga je maltretirala stavljajući mu pištolj u usta i prijeteći mu. Nakon dva dana bio je prebačen u drugu kuću. Tada nije znao ni gdje se ta druga kuća nalazi, ali zna da je bio u nekoj prostoriji u podrumu. Primijetio je da u toj prostoriji ima zamrzivač, i u toj kući je bio oko 5 dana. I kada su ga vozili u ovu drugu kuću, imao je jastučnicu također na glavi, a po dolasku u tu drugu kuću više mu je nisu stavljali na glavu, jer je bila natopljena krvlju. Kasnije je o tome pričao s istražiteljima iz Zagreba i opisao im je podrum te kuće, te su ga oni odveli do jedne kuće i on je tada prepoznao taj podrum i tada je saznao da se radi o Dubrovačkoj ulici. Nakon pet provedenih dana u drugoj kući došao je okr. Krnjak s još jednom osobom te su ga stavili u automobil i vratili ga u Petrijevce. Nakon određenog vremena vraćene su mu neke stvari, a u pitanju su bili neki filmovi, stare slike i video-kazete, a kada je upitao osobe koje su mu vraćale stvari gdje su ostale stvari, pri čemu je prvenstveno mislio na oružje i fotoaparate, rekli su mu da oni s tim nemaju ništa. Nikada nije saznao zašto je pušten, niti zašto je bio lišen slobode i zašto se s njim postupalo na opisani način. Inače, prvi puta jastučnica mu je stavljena na glavu u Petrijevcima. Osoba koja ga je tukla i maltretirala bila je visine oko 1,80 metara, stara oko 20 godina i imala je crnu kovrčavu kosu. Svjedok Slavko Kit naveo je da je od 26. srpnja do 4. listopada 1991. bio načelnik tehničke službe te da je 4. listopada 1991. prešao u protuobavještajni rad i bio načelnik sigurnosti operativne zone u zapovjedništvu. Tada je 16. studenog 1991. vidio jedan dokument o novoformiranoj službi koja se zvala Sigurnosno informativna služba, a u Osijeku je oformljen Centar Sigurnosno informativne službe na čelu kojega je bio pokojni Mirko Grošelj, dok je svjedok bio njegov podređeni. Sjeća se da je bilo govora o formiranju nekakve izviđačko-diverzantske postrojbe. Već je bila ranije formirana postrojba i o njoj se govorilo kao o Samostalnoj uskočkoj satniji. Ne zna tko je bio zapovjednik te postrojbe, ne zna o kakvoj se jedinici radilo, a zna da je okr. Ivica Krnjak u njoj nešto bio, ali ne zna što. Misli da je ta postrojba bila podređena Zapovjedništvu operativne zone. U dvorištu tadašnje županije vidio je određeni broj ljudi, te je zaključio da bi se radilo o postrojbi koja vrši osiguranja i zaključio je da okr. Branimir Glavaš ima nekog utjecaja na te ljude iz te postrojbe. Misli da su se ti ljudi nazivali Prištapska bojna. Naime, jednom prilikom, kada je trebao preuzeti


Strana 515


1990 - 1995

neka tehnička sredstva i nije imao za to ljude, pukovnik Franjo Pejić ga je uputio na okr. Branimira Glavaša kako bi on osigurao pomoć i tom prilikom je okr. Branimir Glavaš rekao jednom od svojih ljudi, predstavivši mu svjedoka, da mu oni pomognu, odnosno da ga slušaju i da rade ono što svjedok od njih bude tražio. Ne zna je li okr. Gordana Getoš-Magdić bila pripadnica Sigurnosno informativne službe, no Grošelj je bio čelnik čovjek i o tome nikada nije pričao sa svjedokom, no svjedok zna da je Mirko Grošelj i svojoj supruzi dao značku vojne policije. O pojmu Branimirova bojna je čuo, a misli da su to propagirali oni koji su bili pripadnici Prištapske postrojbe, koja je u stvari bila formacija na nivou satnije. Čuo je i za pojam zaštitna četa i smatra da se tu u stvari radilo o toj istoj postrojbi koju se nazivalo i Prištapska bojna. Ta postrojba je u stvari bila postrojba nižeg ranga i nije bila u sastavu neke veće postrojbe. Svjedok je za načelnika sigurnosti Operativne zone imenovan po zapovijedi generala Ivana Štimca od 4. listopada 1991., a drugi dan je došla i zapovijed o njegovim referentima načelnicima određenih rodova službe, a to su bili Mirko Grošelj, Mladen Pavlovski i Emil Kalić. Okr. Ivica Krnjak je u listopadu 1991. bio u kancelariji nasuprot njegove i radio je obavještajne poslove, a s njim je radio Mile Nekić. Negdje sredinom listopada 1991. stigao je i Stjepan Antolašić. Svjedokinja i oštećcnica Snježana Marček navela je da je pokojnik Petar Ladnjuk njen otac. Inače, ništa joj nije poznato o njegovoj sudbini, osim što joj je jednom prilikom njen šogor Stjepan Čiček došao javiti da joj je otac pronađen mrtav. Svjedokinja Marica Čiček navela je da je kći pokojnog Petra Ladnjuka. Nije živjela s ocem. On je živio sam u kući, a obilazio ga je njen suprug Stjepan Čiček. Jednom prilikom ga više nije našao kod kuće, pa su prijavili nestanak oca i naknadno je saznala da je nađem mrtav u Dravi. Svjedok Emil Kalić naveo je da je početkom Domovinskog rata prvo obnašao funkciju savjetnika za sigurnost u operativnoj zoni, a 9. veljače 1992. uz ovu funkciju postao je i načelnik sigurnosti riječne rame flotile. Zna da je Samostalna uskočka satnija bila u sklopu zapovjedništva operativne zone i zna da je okrivljenik Ivica Krnjak bio zapovjednik te satnije. Svjedok se zajedno sa Slavkom Kitom bavio protuobavještajnim radom i imao je kancelariju u tadašnjim prostorijama općine, a sadašnje Županije. Bila je to zgrada u dvorištu, a kancelarija je bila na prvom katu. Viđao je okr. Krnjaka i da on dolazi na brifing kod zapovjednika Karla Gorinšeka i kod svog načelnika Antolašića. Okr. Branimira Glavaša je viđao, susretali su se, jer je svjedokova kancelarija bila nedaleko njegove, odnosno imao je još jednu kancelariju u prostorijama u prizemlju. Svjedok Mladen Pavlovsky naveo je da je do 15. rujna 1991. obnašao dužnost zamjenika sekretara Sekretarijata za narodnu obranu. U to vrijeme sekretar tog sekretarijata bio je okr. Branimir Glavaš. Dana 15. rujna 1991. svjedok je prešao u Sigurnosno-infbrmativnu službu tzv. SIS i u njoj se zadržao do 31. siječnja 1995. Osobno mu ništa nije poznato u svezi s ubojstvima građana srpske narodnosti na Dravi, jer u okviru svoje funkcije nije pokrivao to područje i radio na tim pitanjima. Poznato mu je da je zapovjednik Samostalne uskočke satnije bio okr. Ivica Krnjak. Ne zna točan datum formiranja te postrojbe jer kroz evidenciju ureda za obranu taj datum nije definiran. Nije mu poznat niti ustroj te satnije. Po logici stvari zna da je ta satnija bila podređena prvo operativnoj zoni, koja je kasnije prerasla u Zborno područje Osijek, a koje je zamijenjeno Zbornim područjem Đakovo. Poznato mu je da je okr. Branimir Glavaš 7. prosinca 1991. bio postavljen za zapovjednika obrane grada, a Samostalna uskočka satnija nije potpadala pod zapovjedništvo obrane grada


Strana 516


1990 - 1995

budući je pod zapovjedništvo obrane potpadala 160, 106. 130, i 135. brigada HV. Okr. Branimir Glavaš nije imao neku postrojbu kojom bi isključivo on zapovijedao. Dana 20. lipnja 1991. osnovana je zaštitna četa. Zapovjednik zaštitne čete bio je Nikola Jaman. Ona je potpadala pod zonu odgovornosti Štaba za zapovijedanje obrambenim snagama istočne Slavonije, što je kasnije preraslo u Operativnu zonu Osijek. Zaštitna četa bila je formirana naredbom izvršnog vijeća od 20. lipnja 1991. zbog mogućnosti oružane pobune na ovom području i sukladno mjerama pripravnosti. Branimir Glavaš, kao sekretar Sekretarijata za narodnu obranu, odgovarao je Izvršnom vijeću, općini i ministru obrane. Zaštitna četa je brojala 121. pripadnika po formacijskom ustrojstvu. Bojna osječkih branitelja nastala je 1996. godine i to da bi se riješio status osobama koje su zadužile oružje tijekom 1991. pa do njihovog prelaska u neku formalnu vojnu postrojbu ZNG ili HV. Nikoli Jamanu, kao zapovjedniku zaštitne čete, pretpostavljeni zapovjednik bio je pukovnik Franjo Pejić. Kada je formirano zapovjedništvo obrane grada to je bio Franjo Čebić, a iza Franje čebića Eduard Bakarec. Koliko mu je poznato, iako u to vrijeme nije bio u sekretarijatu za narodnu obranu, općinski sekretarijat za narodnu obranu nije sudjelovao u mobilizaciji osoba za Samostalnu uskočku satniju. Nije bilo prelazaka iz SIS-a u Samostalnu uskočku satniju i nije bilo nekakvih personalnih preklapanja između te dvije formacije. Stjepan Antolašić je bio prvo referent u operativnoj zoni za obavještajne poslove, a kasnije je postao načelnik službe za obavještajne poslove. Prije Stjepana Antolašića referent za obavještajne poslove bio je okr. Ivica Krnjak- SIS nije imao nikakve sveze s obavještajnim poslovima, odnosno sa službom obavještajnih poslova. Nije mu poznato kako je okr. Ivica Krnjak prešao iz Službe za obavještajne poslove na čelo Samostane uskočke satnije. Od lipnja 1991. godine postojale su iskaznice pričuvnog sastava Zbora narodne garde te su takve iskaznice uz pripadnike ZNG imali i pripadnici zaštitne čete, a takve iskaznice izdavao je okr. Branimir Glavaš kao sekretar. Do travnja 1991. postojale su samo policijske snage kao oružane postrojbe. Dana 18. travnja 1991. formira se zbog narodne garde u okviru Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima, a ZNG se definirao kao oblik redarstvenih snaga koje su ulazile i potpadale pod Ministarstvo unutarnjih poslova. Po zapovijedi zapovjednika operativne zone Karl Gorinšeka od 7. studenog 1991. osnovao se Samostalni bataljuna zapovjedništva obrane grada, a zapovijed je izvršena 11. studenog 1991. U samostalni bataljun zapovjedništva obrane grada ušla je i zaštitna četa i studenska četa, a samostalnim bataljunom zapovjedništva obrane grada zapovijedao je Dubravko Lukić-Jezerčić, da bi kasnije iz tog samostalnog bataljuna 8. siječnja 1992. nastala 106. brigada HV koja je također bila pod zapovjedništvom Jezerčića. Okr. Branimir Glavaš je iz civilne strukture u vojne prešao u studenom 1991., kada dolazi na mjesto za odnose s javnošću IPD i to u zapovjedništvo obrane grada kojim je tada zapovijedao Eduard Bakarec. Okr. Gordana Getoš-Magdić, kao i Marela Đurić, dolazile su u prostorije sekretarijata za narodnu obranu, bile su u prijemnoj kancelariji i znale su se javljati na telefon u prijamnoj kancelariji. Gordana Getoš-Magdić bila je tajnica općinskog odbora HDZ-a u to vrijeme. Ispitan tijekom istrage svjedok Mato Zamolinski iskazao je da je negdje u kolovozu 1991. stupio u Hrvatsku vojsku u 3. gardijsku brigadu. Bio je zapovjednik kuharske desetine u toj brigadi a ona je bila smještana u prostorijama bivše tvrtke «Mara». U navedenom prostoru bila je smještena jedna bojna navedene brigade, a on je bio odgovoran za nekih 25 vojnika koji su bili zaduženi za pripremu hrane. Sjeća se da je negdje nakon pada Baranje u tu postrojbu pristigao okr. Mirko Sivić zv. Sivko, te da je on bio mesar. Poznato


Strana 517


1990 - 1995

mu je da je okr. Mirko Sivić negdje u listopadu napustio svoju matičnu postrojbu te da je iz nje izbivao negdje oko mjesec do mjesec 1 pol dana kada se ponovno vratio u «Maru». Nisu mu poznati razlozi Sivićevog odlaska iz postrojbe niti razlozi njegovog povratka u tu istu postrojbu. Sa Mirkom Sivićem nije bio prijatelj, između njih je bio odnos zapovjednika prema vojniku kao i sa svim drugim vojnicima, a njega je zapamtio po tome što je bio izbjeglica iz Jagodnjaka i bio je jedini Baranjac u njegovoj desetini. Ne sjeća se da li je po njega netko došao ili je otišao sam, ali mu je poznato da je Mirko Sivić negodovao zbog toga što radi u kuhinji te je govorio da ne želi biti mesar već vojnik. Svjedok Borivoj Starčević je izjavio da je u jesen 1991. bio pripadnik 3. gardijske brigade, a budući da je liječnik bio je načelnik saniteta u toj brigadi. O ubojstvima građana Osijeka srpske nacionalnosti i pronalasku leševa u rijeci Dravi ima spoznaje samo iz medija. Poznavao je određene članove postrojbe tzv. BOB-a, a nije mu poznato ništa o zatvoru u Dubrovačkoj ulici. Navodi da je površno poznavao okr. Gordanu Getoš-Magdić, a također poznaje i njezinog oca Andriju Getoša. Zna da je Gordana Getoš bila u uniformi, da je radila nešto u općini, ali mu nije poznato čime se bavila i kojoj je postrojbi pripadala. Izvjesno vrijeme je u svojstvu načelnika saniteta 3. gardijske brigade bio smješten u «Mari». Ime i prezime Josip Zdravčević ništa mu ne govori, ne može reći da li je ta osoba radila kod njega u sanitetu. Sjeća se da je u to vrijeme bilo odlazaka iz saniteta u druge postrojbe, ali se sada više ne može sjetiti identiteta osoba koje su odlazile iz saniteta. U to vrijeme se sve rješavalo u hodu, pa se znalo događati da zapovjednici drugih postrojbi pitaju za neke njegove dečke, nakon čega bi bio dogovoren njihov prelazak u neku drugu postrojbu. Svjedok Vjenceslav Bill je naveo da je negdje u srpnju 1991. pristupio u Prištapsku bojnu kojom je zapovijedao okr. Branimir Glavaš. U vezi sa ubojstvima građana srpske nacionalnosti i pronalaska leševa u rijeci Dravi navodi da je jednom prilikom sa Zdenkom Farkašom bio u zimskoj luci i tada je vidio jedan leš muškarca, omanjeg stasa. Tom prilikom je Farkaš tražio od njega da ubije Matu Šabića, te mu je i priprijetio ukoliko to ne učini da će proći kao taj muškarac kojeg su izvadili iz Drave. Navodi kako nikada nije čuo da bi okr. Branimir Glavaš direktno zapovjedio da se netko privede ili likvidira, ali bi svojim ljudima znao govoriti da neka osoba smeta ili da ga je ta osoba naljutila, nakon čega bi to bilo sasvim dovoljno «slobodnim strijelcima» da tu osobu likvidiraju. Za sebe navodi da je i sam bio «slobodan strijelac» te imao sve ovlasti i mogao je likvidirati koga je htio. Čuo je za Samostalnu uskočku šamiju od Bekavca zvanog Buše. Njega zna od malena i on mu je prvi dao do znanja da je ova Samostalna uskočka satnija umiješana u likvidacije na Dravi. Prema tim saznanjima u te likvidacije nisu bili umiješani isključivo ljudi iz Samostalne uskočke satnije već su to činili i neki drugi, kako navodi «iz iseljeništva». Svjedok Goran Vrban je izjavio da je do prosinca 1991. bio zapovjednik postrojbe policije ZNG-a. Radilo se o postrojbi veličine satnije koja je u to vrijeme bila u sklopu 106. brigade HV-a. U prosincu 1991. ta satnija potpala je pod zapovjedništvo obrane grada. U to vrijeme zapovjednik obrane grada bio je okr. Branimir Glavaš. Navodi kako je u vrijeme, dok je on zapovijedao ovom postrojbom vojne policije, bilo pokušaja od strane pokojnog Mirka Grošelja načelnika SIS-a da se privode određene civilne osobe, no on je to odbio smatrajući da je vojna policija pod ingirencijom 106. brigade HV-a. U to vrijeme zapovijedi su bile uglavnom usmene. Poznato mu je da je okr. Glavaš kao zapovjednik obrane grada htio objediniti sve snage sigurnosti zbog kaotičnog stanja koje je u to vrijeme vladalo, dizanja kuća i automobila u zrak, te pojedinih postrojbi koji su se bavili kriminalnim radnjama. Osobe koje je


Strana 518


1990 - 1995

privodila vojna policija odvođene su u zatvor na Pampasu, ali su kasnije u pravilu te osobe završavale u policijskoj upravi. Svjedok Zoran Gaćina je izjavio da je 20. listopada 1991. sukladno dogovoru ministra unutarnjih poslova i ministra obrane iz SZUP-a prešao u ministarstvo obrane kao djelatnik uprave SIS-a. U Centru SIS-a u Osijeku zadržao se do sredine 1992. nakon čega prelazi u Glavni stožer Hrvatske vojske. U vezi sa ubojstvima građana srpske narodnosti u Osijeku i pronalaska leševa u rijeci Dravi nema osobnih saznanja i nije mu poznato da bi ti događaji bili predmet rada službe. Njegova zadaća u okviru SIS-a bila je koordinacija rada sa civilnim službama. Poznato mu je da je načelnik centra SIS-a u Osijeku bio Mirko Grošelj te da je on svakodnevno informirao o događajima okr. Branimira Glavaša kao zapovjednika obrane grada, a također i Karla Gorinšeka u zbornom području. Sjeća se da su u vezi sa stanjem sigurnosti u Osijeku održana dva sastanka i to jedan početkom 1992. u hotelu «Termia» u Bizovcu. Tom prilikom bilo je govora o pojavama miniranja objekata u gradu, te je zaključeno da se to više ne smije tolerirati. Drugi sastanak je održan negdje u ljeto 1992. Na tom sastanku je okr. Glavaš sudjelovao kao predsjednik izvršnog vijeća, također su prisutni bili ministri unutarnjih poslova i obrane te šefovi civilnih i vojnih službi. Razgovor je vođen o stanju sigurnosti u Osijeku. Na tom sastanku okr. Glavaš je energično istupao i tražio određene kadrovske promjene, Osijek je već poprimao epitet «Grada slučaja», a sjeća se da je tom prilikom bilo govora o ubojstvu Mate Šabića a također su spominjani i slučajevi ubojstava na Dravi. Poznaje Andriju Getoša koji je također bio djelatnik SIS-a. Navodi da je djelatnik SIS-a imao ovlasti uhititi i privesti osobu na ispitivanje u prostorije SIS-a, a također u pojedinim slučajevima to se moglo tražiti i od vojne policije. U slučaju civilnih osoba zajednički je sudjelovao jedan operativac SIS-a i jedan operativac SZUP-a svaki u svojoj domeni. Na razini bojne Hrvatske vojske djelovao je jedan pripadnik SIS a, a unutar jedne brigade se nalazio načelnik SIS-a koji je pokrivao tu brigadu. Djelatnici SIS-a imali su horizontalnu i vertikalnu odgovornost prema nadređenima. Horizontalno je djelatnik SIS-a odgovarao zapovjedniku postrojbe kojoj bi pripadao, a vertikalno je odgovarao nadređenom službeniku SIS-a u postrojbi višeg ranga pa tako sve do djelatnika SIS-a pri zbornom području, odnosno Centru SIS-a Osijek tj. Centrali u Zagrebu. U vrijeme kada se on nalazio u SIS-u nije imao spoznaja o Samostalnoj uskočkoj satniji te ne zna tko je u toj postrojbi bio pripadnik SIS-a. Poznato mu je da je Mirko Grošelj imao neposrednog uvida u stanje sigurnosti u Samostalnoj uskočkoj satniji. To mu je poznato s obzirom da je s Mirkom Grošeljem znao razgovarati vezano za ove događaje, ali su to po njemu sve bila nagađanja i dezinformacije. Misli, ali nije siguran, da je za sigurnost u Samostalnoj uskočkoj satniji bio zadužen Andrija Getoš. Svjedok Rade Opačić u svom iskazu navodi da je u Samostalnu uskočku satniju pristupio krajem 1991., da je zapovjednik njegovog voda u to vrijeme bio Vlado Frketić, a vod je bio smješten u Donjem gradu u Miškininoj ulici. Pripadnici voda su bili uglavnom dečki iz Erduta i Aljmaša koje je poznavao, a zna da je jedan od zapovjednika bio još i Matija Horvat, nakon čega je za zapovjednika došao okr. Ivica Krnjak. Njegov vod je negdje između Božića i Nove godine 1991. prešao na novu lokaciju u Dubrovačkoj 30, gdje su se zadržali do ožujka 1992. U vrijeme kada je on sa tim vodom došao u Dubrovačku 30 nitko nije bio dovođen niti zatvaran. Siguran je da je u Dubrovačku 30 došao između Božica i Nove godine 1991. jer su neposredno prije toga posjekli jedan bor, kako bi ga ukrasili, a isto tako mu je Vlado Frketić pokazivao glavu od šarana, a sve to se događalo još u Miškininoj ulici. Ispitan tijekom istrage svjedok Miroljub Mihajlović navodi da je do 31.


Strana 519


1990 - 1995

prosinca 1992. radio u policiji na upravno-pravnim poslovima nakon čega je dobio otkaz. U vezi s informacijama o ubojstvima građana srpske narodnosti i pronalaska leševa u rijeci Dravi zna samo iz javnog pogovora i putem tiska. Nakon odlaska iz policije postao je predsjednik zajednice Srba Slavonije i Baranje, u okviru koje zajednice je postojao ured za zaštitu ljudskih prava. U više navrata su u taj ured dolazile osobe koje su između ostalog prijavljivale i nestanak članova svoje obitelji. Tako je došao do informacije o nestanku odnosno pogibiji Milenka Stanara, a to mu je prijavila njegova majka. Dr. Kutlića je osobno poznavao i bili su prijatelji. Zajedno sa Erikom Kutlić, suprugom pokojnog Milutina Kutlića i njegovim sinom ga je sahranio najprije na Novom groblju, a nakon toga je prebačen na Anino groblje. U vezi sa nestankom Branka Lovrića informacije je dobio od njegove supruge Marije, koja mu je rekla da je negdje između 10,00 i 10,20 sati njezinog supruga odvela grupa od tri uniformirane osobe u automobilu, a medu tim osobama je jedna bila žena. Jednom prilikom u Vukovaru na sastanku sa generalom Kleinom upoznat je sa izjavom predstavnika udruge izbjeglih Srba da je prema svjedočenju jednog električara iz bolnice on bio zatočen u zatvoru u Dubrovačkoj ulici. O zatvorima se govorilo u Uredu za ljudska prava, pri čemu se konkretno govorilo o zatvoru u općini, a drugi zatvori spominjali su se kako navodi imaginarno. Tijekom rada u zajednici Srba u kontaktu s osobama koje su prijavljivale nestanke članova svojih obitelji nikada se nije spominjao niti jedno konkretno ime počinitelja odnosno osobe odgovorne za ove nestanke, već se u pravilu govorilo da ljude odvode po tri osobe u maskirnim odorama. Ispitana tijekom istrage svjedokinja Desanka Dragičević, djevojački Počuča, izjavila je da je 23. studenog 1991. nakon pada Vukovara sa svojim suprugom napustila Osijek i otišla u Zagreb. Predlagala je i svom bratu pokojnom Bogdanu Počuči da i on dođe u Zagreb, ali on je to odbijao i stalno joj govorio da Glas Slavonije mora izlaziti, a on je inače radio u tiskarskom poduzeću «Štampa». Često je s njim kontaktirala telefonom, a posljednji puta su se čuli 27. prosinca 1991. Tada joj se požalio da ga nazivaju i da mu prijete. Sljedećeg dana, 28. prosinca, s njim se više nije mogla čuti, budući da nije odgovarao na pozive pa je nazvala susjeda Predraga Novakovića kako bi od njega dobila neke informacije o Bogdanu. Od njega je saznala da je toga dana negdje oko 15 sati njezin brat Bogdan Počuča odveden, i da su ga odvele tri nepoznate osobe. Njezin muž i brat su odmah potom došli u Osijek i pokušavali saznati što se dogodilo sa Bogdanom ali u tome nisu uspjeli. Nakon toga i ona je došla u Osijek te je 7. prosinca u Policijskoj upravi od načelnika Šalinovića saznala da je Bogdan Počuča pronađen mrtav u zimskoj luci gdje je «isplivao». Navodi da je njezin brat Bogdan Počuča imao garsonjeru u Keršovanijevoj ulici, ali da u tom stanu nije mogao boraviti jer su se u njega nasilno uselile neke druge osobe. Misli da je on s tim osobama imao problema. U taj stan je došla u pratnji vojnih policajaca kako bi uzela odjeću za sahranu pokojnog brata, a tom prilikom je u stanu zatekla jednu žensku osobu koja ju je upitala «Je li živ», a također u stanu je zatekla i dva muškarca. Svjedok Predrag Novaković u istrazi je naveo da stanuje u Osijeku u Wilsonovoj 17, a kuća na broju 19 je bila obiteljska kuća Janka Počuče. Janko Počuča je sa suprugom i dva sina napustio Osijek, a nakon njihovog odlaska u tu kuću je dolazio njegov brat Bogdan Počuča. Čini mu se da je dana 28. prosinca 1991. Bogdan bio kod njega u kući te da ga je pozvao na ručak. Nakon što je Bogdan otišao iz njegove kuće iz svoje radne sobe vidio je ispred kuće obitelji Počuča jedno manje vozilo koje se zaustavilo na cesti u visini dvorišnih ulaznih vrata obiteljske kuće Počuča. Iz tog vozila su izašle tri uniformirane osobe od kojih su dvojica bili mladi i vitkog stasa, dok je treći bio stariji, niži i korpulentniji. Misli da su navedene osobe bile opasane revolverima. Sve to se


Strana 520


1990 - 1995

događalo u poslijepodnevnim satima negdje oko 15,00 sati. Nije stalno obraćao pažnju na to vozilo, te je u jednom trenutku vidio da tog vozila više nema. Čekao je da Bogdan Počuča dođe na ručak kako su se dogovorili, a kako nije dolazio nakon jedno sat vremena je otišao do ulaznih vrata u Počučinu kuću, lupao je i dozivao ali se nitko nije javljao. U kontaktima sa Bogdanom Počučom ovaj mu se žalio da mu se prijeti preko telefona, da su prijetnje ozbiljne i da ne zna što bi poduzeo. Nakon ovog događaja Bogdanu Počuči se izgubio svaki trag. Ispitan tijekom istrage svjedok Ivan Vitić iskazao je da je poznavao pokojnog Bogdana Počuču kao šahistu budući se i sam bavi šahom. Bogdana su svi zvali Simo po njegovom ocu. Toga dana kada je nestao on je u prijepodnevnim satima bio s Bogdanom Počučom u kući njegovog brata u Wilsonovoj ulici. Oko podneva je otišao na ručak, a tom prilikom su se dogovorili da se ponovno nađu poslijepodne kako bi nastavili igrati šah. Toga poslijepodneva, kada je došao pred kuću u kojoj je boravi Bogdan Počuča, ulazna vrata od kuće su bila zaključana, pa je on nakon toga dolazio još dan ili dva no Bogdana Počuče više nije bilo. Ne sjeća se točno kojeg dana je zadnji put vidio Bogdana Počuču a zna da je to bilo negdje između Božića i Nove godine. Od Predraga Novakovića je saznao da je Bogdan Počuča nestao. Nakon toga se počeo raspitivati što se dogodilo s Bogdanom Počučom, te mu je ubrzo Vito Vuletić, također iz kruga šahista, rekao da je Bogdan Počuča pronađen u Zimskoj luci ubijen. Sa dvojicom poznanika je išao u «Glas Slavonije» kako bi dali oglas o smrti i pozvali ostale šahiste da dođu na Bogdanov pokop, no tada mu je Ivo Medak koji je bio kod urednika «Glasa Slavonije» rekao kako se taj oglas ne može dati i da se ne može objaviti datum sahrane. Poznato mu je da je Bogdan Počuča dobivao prijetnje putem telefona, zna da se on nije bavio politikom, da nije isticao svoju nacionalnost, a čak nije niti znao što je Počuča po nacionalnosti dok mu on to sam nije rekao. Isto tako zna da je pokojni Počuča imao stan negdje u blizini mirovinskog zavoda, ali da su se u taj stan uselile neke nepoznate osobe, te mu je Bogdan pričao da je pokušao u taj stan ući, ali su ga te osobe otjerale prijeteći mu oružjem. Njemu i njegovim prijateljima šahistima nitko nije pobliže objasnio zašto se oglas o smrti Bogdana Počuče ne može objaviti. Svjedokinja Tatjana Škrbić je izjavila da nema neposrednih saznanja o ubojstvu Bogdana Počuče, već je to kasnije čula. Tijekom 1990. i 1991. je bila zaposlena u «Štampi» gdje je bila komercijalni direktor. U to vrijeme je bilo uobičajeno da se svakog jutra održava sastanak kolegija direktora kojem je i sama nazočila. Jednog jutra je taj kolegij održan bez nje, a ubrzo nakon toga je sazvan i održan sastanak radničkog savjeta bez poziva i priprema i na toj sjednici radničkog savjeta pročitana je odluka suda kojom se Branimir Glavaš imenuje prinudnim upraviteljem u «Štampi». S obzirom da je «Štampa» do tada uspješno poslovala, na toj sjednici radničkog savjeta su svoje negodovanje izrazili ona i pokojni Bogdan Počuča. Nakon toga u razdoblju od listopada 1991. do siječnja 1992. sa petogodišnjim djetetom je bila kao prognanica u Zagrebu. Kada je čula da su Bogdana Počuču našli ubijenog odmah se sjetila te sjednice radničkog savjeta. Također joj je bilo čudno što poduzeće nije sudjelovalo u troškovima sahrane premda je to do tada bilo uobičajeno za djelatnike poduzeća. Također Bogdanu Počuči nije održan na pogrebu nikakav govor. Kasnije je čula da je sve to u stvari bilo zabranjeno od strane poduzeća tj. direktora «Štampe», a općenito u to vrijeme o nestanku i ubojstvu Bogdana Počuče nije bilo zgodno razgovarati. Svjedokinja Marija Lovrić u svom je iskazu izjavila da se ona 1991. godine sa dva sina sklonila u Njemačku, pa u Zaprešić, a suprug Branko koji je radio u Pošti ostao je u Osijeku. Posljednji put se sa suprugom čula telefonom 25.


Strana 521


1990 - 1995

studenog 1991. godine. Sutradan ju je u Zaprtšić nazvala podstanarka Nevenka Vuković i javila da je tog dana troje naoružanih ljudi u uniformama odvelo njenog supruga na informativni razgovor. Jedno od njih bila je mlada žena plavo obojane kose, jedan je bio mladi muškarac, a jedan stariji muškarac. Došli su velikim autom «BMV» tamnosive boje, a vozila je ta ženska osoba. Također joj je ispričala da su se nakon pola sata istim autom vratili ta ženska osoba i jedan muškarac i odvezli njihov auto «Zastava 101» iz garaže. Ona je došla u Osijek 28. studenog 1991. godine i prijavila nestanak muža policiji i Crvenom križu, ali suprug nikada nije pronađen. U Osijek se sa sinom vratila 19. siječnja 1992. godine i do 3. ožujka te godine boravila je kod roditelja, jer joj je kuća bila pogođena projektilima. Sjeća se da je u njihovoj ulici u jednoj privatnoj kući bilo smješteno deset pripadnika HV mlađe dobi, s kojima je komunicirala. Od muževog kolege s posla Dragana Jovančevića saznala je da je njezin suprug za vrijeme jednog žestokog topničkog napada na Osijek u skloništu Pošte imao sukob sa zaposlenikom Pošte Zoranom Lekom. Taj isti Jovančević rekao joj je i da saznanja o njenom mužu ima jedan njegov učenik, pa je ona tako od te osobe saznala da je on njezinog muža vidio jednom prilikom u Policijskoj postaji u Donjem gradu, a ona zna da muž nije odvođen u policiju prije 25. studenog 1991. godine. Svjedokinja Žita Šabanović navela je da je njen suprug Alija bio šef mehanizacije u poduzeću «Gradnja». Ona je 22. studenog 1991. otišla u Mađarsku s ocem, a sin je bio sa školom u Rovinju. Posljednji se put čula sa suprugom 2. prosinca 1991. Pokušala ga je dobiti sutradan, ali se na telefon nitko nije javljao. Zamolila je susjede da provale u stan, što su oni učinili, ali u stanu nisu nikoga zatekli i sve je bilo u redu. Provjeravala je i u njegovom poduzeću, ali su joj rekli da suprug nije došao na posao. Tada je otputovala u Rovinj, misleći da je suprug možda otišao k sinu, ali ga nije bilo ni tamo. Njegov nestanak prijavila je 9. prosinca 1991. u II policijskoj postaji te je dala i oglas u «Glasu Slavonije». Na oglas joj se javio susjed Mirko Grošelj i s njim je nadalje kontaktirala u vezi nestanka supruga. Od susjeda je saznala da su dan prije njegovog nestanka njenog muža tražile dvije uniformirane osobe, a dolazile s i nakon njegovog nestanka. Inače, suprug je imao sina iz prvog braka koji je bio u Beogradu, zaposlen u JNA, ali je sa tim sinom bio posvađan. Svjedokinja Nevenka Vuković bila je krajem studenog 1991. godine podstanar u kući Branka Lovrića, a osim nje u kući je tada bila i njegova majka. Toga dana kada je Lovrić odveden ona je spavala, jer je prethodno radila noćnu smjenu. Probudila ju je sirena za opću opasnost, a uto je zvonilo i zvono na vratima kuće. Pogledala je kroz prozor i vidjela dvoje mladih ljudi u uniformama HV. Jedno je bila žena duge izbijeljene kose, a jedno mladić srednje visine, mršav, s crnom beretkom. Došli su velikim srebrnim autom, a za volanom je uoćila starijeg jačeg muškarca. Branku Lovriću rekli su da mora poći s njima te se on obukao i bez protivljenja otišao. Kod ulaska u auto ponašali su se prema njemu kao kada policajci postupaju s kriminalcima i ona se zbog toga uplašila. Sjeća se da su 7 dana ranije ta ženska osoba i taj mladi muškarac također bili na ulaznim vratima Lovrićeve kuće i raspitivali se za Sarajevsku ulicu. Nakon što su Lovrića odveli, za 15-tak minuta došao je ponovno taj veliki sivi auto, iz njega je izašao onaj stariji muškarac i odvezao Lovrićevo osobno vozilo. U njihovoj ulici u jednoj su kući boravili neki vojnici koji su vidjeli ovo Lovrićevo odvođenje, pa su joj savjetovali da i ona ode iz Lovrićeve kuće. Svjedok Srećko Pauzar naveo je u svom iskazu da je do 1992. godine radio u poduzeću HPT. Sjeća se da je u drugoj polovini 1991. godine k njemu iz županije dolazila Gordana Getoš-Magdić raspitivati se da li se provode neke sigurnosne mjere kontrole telefona u županiji i tada je govorila da joj je šef


Strana 522


1990 - 1995

Ivica Krnjak. Svjedok Željko Amšlinger naveo je da je on u listopadu 1991. godine radio u Sigurnosno informativnoj službi, a zajedno s njim u SIS-u bio je i Ivica Krnjak. Krnjaka je Karl Gorinšek 1. prosinca 1991. godine imenovano za zapovjednika Samostalne uskočke satnije, a on je prešavši također tada iz SIS-a u SUS u toj postrojbi obavljao zadatke logističara. Ta je postrojba imala pet vodova: jedan u Dubrovačkoj sa zapovjednikom Matijora Horvatom, jedan u Sarajevskoj sa zapovjednikom Vladom Frketićem, jedan u Keršovanijevoj sa zapovjednikom Gordanom Getoš-Magdić, jedan u Tvrđi sa zapovjednikom Miroslavom Markovićem i jedan u Divaltovoj sa zapovjednikom Zlosom. No, on ne zna kada su vremenski formirani ti vodovi niti kada su im postavljani zapovjednici, jer nisu svi postavljani u isto vrijeme. U vodu u Keršovanijevoj bio je okr. Dino Kontić. On osobno kao logističar tražio je pogodnu kuću za smještaj voda kojim je zapovijedao Matija Horvat te ih je smjestio u kuću u Dubrovačkoj ulici. Poznato mu je da je u toj kući jednom bio zatvoren neki Mamula, ali ne zna da je inače u toj kući bio nekakav zatvor. Mamula je navodno snimao zapovjedništvo i stoga mu je Krnjak dao nalog da to provjeri. Tada su još obojica radili u SIS-u. On ne zna tko je Mamulu doveo u tu kuću u Dubrovačku ulici, ali kada je tamo došao s njim razgovarati, vidio je da je Mamula prethodno bio tučen. Provjerama je utvrdio da Mamula nije bio nizašto kriv. O tom je napisao izvještaj Krnjaku te su Krnjak i on Mamulu odvezli kući u Petrijevce. Sjeća se da je jedne prilike od Kmjaka dobio nalog da ode u bolnicu i da donese jedan papirić, on je to učinio, papirić nije čitao i predao ga je Krnjaku. Kasnije je to donošenje papirića iz bolnice povezao sa slučajem Radoslava Ratkovića. Od Krnjaka je također dobio i zadatak da privede dr. Nedeljkovića u Zapovjedništvo Operativne zone radi ispitivanja zbog navodnog sabotiranja liječenja jednog ranjenika, no tog liječnika nije pronašao. Tada su i Krnjak i on radili u SIS-u i to je bio jedan od operativnih zadataka. Sličan zadatak od Krnjaka je dobio i za Živanu Puzavac koja je radila na Ortopediji, po nju je išao njenoj kući zajedno s Matijom Horvatom, ali je nisu našli. Jedne prilike dobio je zadatak od Krnjaka da zajedno s Gordanom Getoš-Magdić opservira jednu žensku osobu u poduzeću «Obnova». Tako se postupalo po prijavama građana koje su dolazile u obavještajnu službu o djelovanju tzv. Pete kolone. On zapravo ne zna po kojoj je osnovi Gordana Getoš-Magdić dolazila u SIS, ali se tamo zadržavala sve dok je Ivica Krnjak nije postavio za zapovjednicu voda u Keršovanijevoj. Do tada njemu uopće nije bilo jasno njezino svojstvo. On je i za vod u Keršovanijevoj našao tu kuću, jer je imala siguran podrum. Još dok je on bio u SIS-u, postojao je jedan izviđački vod koji je pripadao obavještajnoj službi ili Operativnoj zoni. Okrivljenika Branimira Glavaša nije viđao da bi dolazio u prostorije SIS-a ili SUS-a. Također, osobe koje su ubijene i bačene u Dravu nisu dovođene i obrađivane u prostorijama SIS-a ili SUS-a, niti je njemu Ivica Krnjak ikada zapovjedio da učini bilo što nemoralno. Svjedok Željko Babić izjavio je da je pripadnikom SUS-a postao početkom rujna 1991. godine i to u vodu koji je bio smješten u Donjem gradu, a zapovjednik voda bio je Vlado Frketić. Krajem studenog 1991. godine vod se podijelio i on je s još 15-20 vojnika pod zapovijedanjem Matije Horvata prešao u Dubrovačku ulicu. Zapovjednik SUS-a bio je Ivica Krnjak. Zadatak voda bilo je izviđanje, a samo su jednom imali zadatak dobiven od Vlade Frketića da u naselju Sjenjak izviđaju navodno djelovanje tzv. Pete kolone. Njemu nije poznato da bi jedan od vodova SUS-a bio u Keršovanijevoj ulici. Svjedok Ivan Šomođi stupio je u HV početkom 1991. godine i radio je u SIS-u u dvorišnoj zgradi Županije sve do osnivanja Samostalne uskočke satnije tj. do


Strana 523


1990 - 1995

studenog ili prosinca 1991., godine. Zapovjednik SIS-a bio mu je Ivica Krnjak koji je osnivanjem SUS-a postao zapovjednikom te postrojbe. Postrojba je imala tri voda, jedan u Donjem gradu sa zapovjednikom Vladom Frketićem, jedan u Miškininoj ulici sa zapovjednikom Matijom Horvatom, koji je negdje 1991. godine prešao u Dubrovačku ulicu, te treći vod kojim je zapovijedao Dragan Zlosa. Nije mu poznato da je postojao još jedan vod u Keršovanijevoj ulici. Sjeća se da su pripadnici SUS-a bili Gordana Getoš-Magdić, Dino Kontić, Tihomir Valentić i Stjepan Bekavac. Gordanu Getoš-Magdić viđao je u zapovjedništvu SUS-a, ali ne zna u kom je svojstvu ona tamo bila. Svjedok Tomislav Čombor pristupio je 1. listopada 1991. izviđačkodiverzantskoj jedinici koja je bila pri obavještajnoj službi, a zapovjednik im je bio Ivica Krnjak. Zapovjedništvo te postrojbe bilo je smješteno u zgradi Općinskog sekretarijata za narodnu obranu. Samostalna uskočka satnija formalno je počela postojati nakon 15. siječanja 1992. godine i od tada je on bio pripadnik te postrojbe i to u vodu kojim je zapovijedao Vlado Frketić. Kako se broj ljudi u tom vodu povećavao, vod se podijelio na dva voda i jedan se preselio u Dubrovačku ulicu krajem 1991. godine. Još je jedan vod bio u Tvrđi, jedan na Sjenjaku i jedan u blizini željezničke pruge, a u kojem je viđao Gordanu Getoš-Magdić i nekoliko muških osoba koje nije poznavao. Iz SUS-a je otišao 16. ožujka 1992. Svjedok Josip Brandt naveo je u svom iskazu da je u SUS pristupio 15. ili 16. prosinca 1991. godine, iako se ta postrojba tada još nije tako zvala, a taj naziv dobila negdje iza 4. siječnja 1992. godine. U postrojbu je pristupio tako što je bio na teretnu u Feričancima gdje su dragovoljce za SUS tražili Ivan Vučak i Ivica Krnjak. On je pripadao vodu koji je bio smješten u Divaltovoj ulici, a zapovjednik mu je bio Drago Zlosa. Svjedok Dragan Jovinčević naveo je da je prije Domovinskog rata bio zaposlen u PTT-u. S početkom ratnih zbivanja počela su međusobna trvenja i šikaniranja među zaposlenima. Tako je čuo da je jedne prilike u podrumu gdje su se sklanjali od granatiranja bio napadnut Branko Lovrić i da je sukob imao sa inženjerom u PTT-u Zoranom Lekom. Kasnije je čuo od jedne osobe da je Branko Lovrić odveden u podrum II policijske postaje i da bi mu više o tome mogao reći njegov bivši učenik Tomislav Joković koji je tada bio zamjenik zapovjednika u toj postaji i koji je promijenio prezime. Prilikom jednog razgovora s Brankom Lovrićem ovaj mu je ispričao da mu je jedne večeri često zvonio telefon, da se on svima javljao i da je u jednom od glasova koji mu je prijetio skraćivanjem glave prepoznao glas Branimira Glavaša, jer da je ranije imao prilike s njim razgovarati. Također mu je rekao da je zbog tog telefonskog poziva bio jako uplašen. Osim Lovrića čuo je da je u Drugu policijsku postaju također bio odveden i jedan Srbin imenom Milan Starčević, ali da ga je netko spasio. Svjedok Zdenko Blašković stanovao je u zgradi na Sjenjaku u kojoj je stanovao i oštećenik Alija Šabanović. On se sjeća dana kada je zadnji put vidio Aliju Šabanovića i kada je Šabanović odveden. Naime, slučajno je gledao kroz prozor i uoćio da je Alija Šabanović izašao iz zgrade. Tada je naišao jedan tamniji automobil iz kojeg su izašle dvije osobe odjevene u civilnu odjeću, tamnija odijela i bijele košulje. Šabanović je pošao prema njima, oni su ga zaustavili, on je nakon toga ušao u automobil i nakon tog odlaska on Šabanovića više nije vidio u njihovoj zgradi. Svjedokinja Erika Kutlić, supruga ubijenog dr. Milutina Kutlića je izjavila da je


Strana 524


1990 - 1995

5. prosinca 1991. nakon 4 dana boravka u Zagrebu došla u Osijek obzirom da je i ona kao i njezin suprug radila u Kliničkoj bolnici Osijek. U vrijeme kada je njen suprug nestao ona nije bila kod kuće već je bila na poslu u bolnici. Zbog opće situacije bila je zabrinuta pa je često nazivala supruga da vidi da li je sve u redu. Posljednji put su se čuli u petak u večernjim satima (6. prosinca). Slijedećeg dana muž joj se više nije javljao na telefon pa je poslala susjede kako bi provjerili što se događa u njezinoj kući. Kako ovi nisu mogli ući u kuću došla je iz bolnice, otključala kuću, a u kući je zatekla nered. Posteljina na ležaju je bila odbačena, na podu je zatekla tri čika cigareta i telefon sa podignutom slušalicom. Ladice su bile otvorene na vitrinama u dnevnoj i spavaćoj sobi kao i u kuhinji. U razgovoru sa susjedima Dorićem i Grudenom je saznala da se prethodnog dana negdje oko 16.00 sati ispred njezine kuće zaustavio neki narančasti «Yugo» bez stakala iz kojeg su izašle dvije uniformirane osobe koje su lupale na vrata kuće, a nakon što je Milutin izašao, te osobe su s njim nešto razgovarale i otišle. Oko 20,30 sati su ponovno čuli automobil sa zadnje strane kuće, ali tada ništa nisu primijetili. Još tjedan dana je ostala u bolnici raditi, a kako je bila u teškom psihičkom stanju dobila je mjesec dana bolovanja te otišla u Zagreb kod djece. Prvu informaciju o sudbini nestalog muža dobila je od policijskog inspektora Vlajka Petrovića koji joj je prenio da je njezin muž pronađen mrtav. Nakon toga zajedno sa bratom je došla u Osijek, te je njezin brat pregledavajući snimke obdukcije mrtvog tijela tada NN osobe potvrdio da se radi o njezinom suprugu Milutinu Kutliću. Kasnije je došla u posjed kazete na kojoj je snimljena emisija na TV Beli Manastir u kojoj je intervju davao Radoslav Ratković i koji je spominjao njezinog supruga odnosno njegovu pogibiju. Također navodi da je 1994. dobila anonimno pismo u kojem se spominje izvjesni Lamza, djelatnik bolnice koji je navodno tu anonimnu osobu vodio do njezine kuće radi uhićenja njezinog supruga. Svjedok dr. Mladen Pajtler u to je vrijeme bio zamjenik ravnatelja u Općoj bolnici u Osijeku. Čuo je za ubojstvo dr. Milutina Kutlića ali ne zna tko je to učinio i kada. Od policije je čuo da se identitet dr. Milutina Kutlića nije mogao odmah utvrditi jer je njegovo tyelo dugo stajalo u vodi. Sjeća se da je njegova supruga Erika koja je također liječnica u bolnici u to vrijeme dolazila kod njega sva uplakana. Za dr. Milutina Kutlića kaže da je bio pristupačan, simpatičan i izvanredan specijalist onkolog. Poznaje Radoslava Ratkovića i zna da je u bolnici radio kao električar. Sjeća se da je jedne noći u prosincu dovezen u bolnicu prostrijeljen, imao je ranu na glavi kroz ušla. Nije prisustvovao njegovoj operaciji, a dok je bio na odjelu Intenzivne njege obišao ga je dva puta. Tom prilikom Radoslav Ratković mu je predao jedan papirić na kojem je ukratko bilo napisano što mu se dogodilo. Taj papirić je dao Zlatku Amšlingeru koji je često dolazio u bolnicu interesirali se u vezi sa ovim događajem. Smatra da je Zlatko Amšlinger bio policajac. Na tom papiriću nisu bila napisana nikakva imena, već je Ratković napisao samo da je netko došao po njega i da su ga odveli u nepoznatom smjeru. Amšlinger mu se predstavio kao policajac, bio je u uniformi, a tražio je da se njega pozove u slučaju ovakvih i sličnih događaja. Radoslav Ratković je od njega zatražio da se ova ceduljica proslijedi nadležnima pa je on iz tih razloga tu ceduljicu predao Amšlingeru. Koliko se sjeća taj papirić je Ratković njemu predao na Odjelu intenzivne njege slijedećeg dana nakon što je dovežen u bolnicu. Svjedok Drago Grubić iz Mirkovaca, je izjavio da je posljednji puta živog svog brata Jovicu Grubića vidio u mjesecu lipnju 1991. kada je u Mirkovce dovezao njihovu majku. Nakon toga vratio se u Osijek. Sjeća se da je negdje 1992. na obali Drave kod Sarvaša pronađen jedan leš, da je nakon toga policija obavila


Strana 525


1990 - 1995

očevid i ostavila taj leš na istom mjestu. Negdje 1993. godine policajac koji je obavljao očevid, Milutin Milivojević je spomenuo supruzi pokojnog Jovice Grubića taj leš, te je ona inzistirala na tome da se ponovno ode tamo i utvrdi da li je taj leš još uvijek na istom mjestu. Zajedno sa policajcem Milivojevićem je ponovno bio na mjestu prijašnjeg očevida, tamo su pronašli kostur koji je bio obučen u hlače, košulju, imao je kravatu i jednu cipelu. Kostur je bio zamotan u selotejp, odnosno bile su mu oblijepljene ruke, noge i oči. Sve to se događalo 18. ožujka 1993. Slijedećeg dana na mjestu događaja su došli uz policajca Milivojevića i istražni sudac iz Vukovara Slavko Teofilović te jedan liječnik iz Bijelog Brda. On je uzeo uzorak košulje i hlača, kao i cipelu te sve to predočio supruzi pokojnog Jovice Grubića Jelici Grubić. Ona je po odjeći prepoznala da se radi o njezinom suprugu. Kostur je fotografiran, a Jelica Grubić i on su bili potpuno uvjereni da su u pitanju ostaci pokojnog Jovice Grubića na temelju izgleda prednjih sjekutića koji su prelazili jedan preko drugog. Posmrtni ostaci Jovice Grubića su pokopani 20. ožujka 1993. na groblju u Mirkovcima. Ispitana lijekom istrage svjedokinja Ramona Tkalec, kći Petra Ladnjuka, je izjavila da je prije Domovinskog rata stanovala u Baranji. Nakon okupacije Baranje je preselila u Donji Miholjac, a njezin otac Petar Ladnjuk je ostao u Osijeku čuvati kuću. Više puta ga je zvala da dođe k njima u Donji Miholjac ali on je to odbijao rekavši joj da će on čuvati kuću u Osijeku ukoliko se ona ne bude mogla vratiti u svoju kuću u Baranji. Svakodnevno se s ocem čula telefonom. Negdje početkom prosinca zvala ga je više puta a kako se nije javljao u Osijek su otišli njezin muž i šogor, a također i sestra iz Zagreba. Nisu ga pronašli, a pričali su joj da je kuća bila uredno zaključana, te da su u kući pronađene dvije šalice za kavu i dva različita opuška. U prvo vrijeme se nije znalo što se dogodilo s njezinim ocem, a negdje 11. siječnja 1992. su pozvali njezinog supruga da ode na identifikaciju i tada je potvrđeno da je njezin otac ubijen. Za svog oca navodi da je bio bivši oficir JNA, ali da je davno prije rata već bio u rnirovini. Bio je potpuno apolitičan i nije joj poznato da bi imao ikakvih problema zbog toga što je nekada bio vojna osoba, ali joj je spominjao u telefonskim kontaktima da mu je teško zbog toga što je sam, te da su kod njega dolazili par puta i da su tražili njegov pištolj koji je imao kao bivši oficir JNA. Njezin muž se u više navrata interesirao u policiji za rezultate istrage u vezi sa ubojstvom njezinog oca, te se sjeća da joj je jednom prilikom prenio kako su ga u policiji neugodno dočekali i prebacili mu što se toliko interesira za njezinog oca kad je on bio Srbin. Svjedok Miodrag Vukajlović, sin pokojnog Svetislava Vukajlovića, izjavio je da nema osobnih saznanja u vezi sa nestankom i ubojstvom svoga oca. O tome mu je pričala sestra negdje 1993., sjeća se samo da je nađen u Dravi sa dr. Kutlićem i još tri - četiri ubijene osobe. Nakon nekog vremena je obavljena ekshumacija, na toj ekshumaciji je i on bio nazočan te je na temelju zlatne šipke u bedrenoj kosti prepoznao posmrtne ostatke svog oca. Pokušao je o nestanku svog oca razgovarati sa susjedom Ivanom Viševićem ali mu on o tome nije mogao ništa reći, a zapamtio je da mu je tom prilikom susjed rekao da ga ništa niti ne pita, jer kad bi nešto i znao to mu ne bi mogao kazati. Prilikom ekshumacije posmrtnih ostataka razgovarao je sa doktorom koji je tada bio prisutan, te je tom prilikom saznao da je isti taj doktor provodio i obdukciju tijela njegovog oca, te mu je potvrdio da je prilikom vađenja iz vode na tijelu njegovog oca bio flaster preko usta. Navodi da je prije nestanka oca i sam bio izložen maltretiranju, da je pretučen od strane 5-6 osoba, nakon čega je 9. srpnja 1991. napustio Osijek. Svjedok Zoran Sever-Smrček sjeća se da se nakon što se njih nekoliko iz Aljmaša upoznalo s Ivicom Krnjakom priključio jednoj postrojbi kojoj je


Strana 526


1990 - 1995

zapovijedao Vlado Frketić, a koja se kasnije nazvala Samostalnom uskočkom satnijom. Ivica Krnjak bio je u Županiji, ali on ne zna koju je funkciju obavljao. Zadatak njegove grupe bilo je izviđanje terena prema Aljmašu. Postojala je još jedna grupa i to u školi i Divaltovoj ulici. U toj školi polagali su prisegu i nakon te prisege postrojba je dobila ime Samostalna uskočka satnija. Također je bila jedna grupa i u Dubrovačkoj ulici i njome je zapovijedao Matija Horvat. Nije mu poznato da bi u Keršovanijevoj ulici bio neki dio njegove postrojbe. Oni su pretežno imali zadatke na terenu, ali su jedne prilike kada se pucalo po gradu dobili zadatak da otkriju tko puca i da radiovezom to jave u postrojbu. Svjedok Željko Bilandžić iskazao je da je u Samostalnu uskočku satniju pristupio 1. prosinca 1991. godine i to u vod kojim je zapovijedao Vlado Frketić, a bili su smješteni u nekoj kući u Donjem gradu. Osim tog voda bilo je još vodova pa tako zna za vod u Dubrovačkoj ulici kojom je zapovijedao Matija Horvat. Nije mu poznato da bi postojao neki vod u Keršovanijevoj ulici. Zapovjednik Vladi Frkeuću bio je Ivica Krnjak. Gordanu Getoš-Magdić on osobno nije poznavao, ali je od pripadnika postrojbe čuo da postoji još jedan vod i da je ona zapovjednica tog voda. U vezi s vozilima kojima su raspolagali izjavio je da se sjeća jedne akcije u kojoj su išli po jedan «Merccdes» crvene boje da ga uzmu za potrebe postrojbe. Čuli su da je to vozilo nekog Srbina koji je upucan, koji je radio u bolnici, a vozilo se nalazilo u naselju Feđe Milića. No, sutradan nakon što su dovezli to vozilo policija im ga je oduzela. Svjedok Matija Horvat u svom je iskazu naveo da je stupio u Samostalnu uskočku satniju 1. listopada 1991, godine. Do Božića te godine njegov vod i vod Vlade Frketića bili su smješteni zajedno u Banovoj ulici. Zbog razmirica između njega i Vlade Frketića zapovjednik SUS-a Ivica Krnjak zatražio je od Amšlingera da mu nađe drugu lokaciju pa je tako on sa svojim vodom iza Božića prešao u Dubrovačku ulicu. Još je postojao jedan vod smješten u Divaltovoj ulici. Nije mu poznato da je u Dubrovačkoj ulici navodno bio neki zatvor, a niti da je SUS imao lokaciju i u Keršovanijevoj ulici. Njegova postrojba je tek poslije polaganja prisege dobila naziv Samostalan uskočka satnija. Dok je bio pripadnik postrojbe sjeća se da je 5. ili 6. prosinca 1991. godine nakon pada Antunovca sudjelovao u zarobljavanju jednog oficira JNA kojeg su najprije doveli Glavašu i Gorinšeku, a onda su ga prepratili u policiju. Svjedokinja Marija Prole navela je da su Radoslav Ratković i njegova supruga 1. srpnja 1991. godine napustili Tenju i došli stanovati kod njih u Osijek. Sjeća se da su 7. prosinca 1991. godine predvečer k njima došla dva uniformirana muškarca. Tražili su Radoslava Ratkovića rekavši da ga vode na informativni razgovor. Treća osoba bila je vani u vozilu «Yugo» bordo boje. Ratković se spremio i otišao s njima. Ta dvojica imala su oko 30 godina, a uniforme su bile šarene. Sutradan je Ratković trebao primiti dežurstvo u bolnici pa je ona provjeravala je li došao raditi i tako saznala da je on u bolnici i da je operiran. Otišla je u bolnicu i detaljnije o svemu razgovarala s doktorom Hanzerom. Svjedok Josip Hanzer izjavio je da je za vrijeme Domovinskog rata bio zaposlen u tadašnjoj Općoj bolnici Osijek kao šef Maksilofacijalnog odjela. Sjeća se da je početkom prosinca 1991. godine u bolnicu dovezen Radoslav Ratković, u stanju šoka, ustrijeljen u lice, pothlađen i s puno izgubljene krvi. On je bio dežurni liječnik te ga je operirao, a nakon operacije Ratković je 28 dana ležao na njegovom odjelu. Razgovarao je s Ratkovićem o tome što mu s dogodilo, pa mu je on ispričao da su po njega došli neki ljudi u uniformama, da su ga odvezli u podrum neke kuće u Dubrovačkoj ulici na ispitivanje, tražili su da oda svoje suučesnike, zalijepili su mu ljepljivom trakom noge, ruke i usta, odvezli ga do Bastiona, pucali u njega i bacili u Dravu, ali je on uspio isplivati, osloboditi se i


Strana 527


1990 - 1995

doći do Gimnazije u Tvrđi, gdje su ga našli hrvatski vojnici i prebacili u bolnicu. Kod tog razgovora Ratković nije spominjao da je vidio egzekuciju doktora Kutlića pa mu je bilo čudno kada je naknadno o tome pričao u jednoj televizijskoj emisiji. Za vrijeme tih 28 dana dok je Ratković ležao na njegovom odjelu nije ga nitko čuvao. Svjedokinja Elizabeta Sprečkić navela je da je Petar Ladnjuk bio njezin očuh. Ona je početkom studenog 1991. otišla preko svog poduzeća u Zagreb. Svaku večer čula se s očuhom telefonom, no 9. ili 10. prosinca nije joj se javio. Zbog toga je zatražila da susjedi vide je li mu se što dogodilo, no kada su oni preskočili kapiju, vidjeli su da je kuća zaključana i nije bilo tragova koji bi ukazivali na nešto sumnjivo, jedino je postojao trag automobila na stazi. Tada je policiji prijavila nestanak očuha te je 12. siječnja 1992. saznala da je pronađen mrtav. Svjedok Daut Ismailji izjavio je da je pristupio Samostalnoj uskočkoj satniji u studenom 1991. godine. Postrojba se tada sastojala od tri voda, jedan je bio u Miškininoj ulici sa zapovjednikom Vladom Frketićem, drugi u OŠ «Rade Končar», a treći u Dubrovačkoj ulici. Zapovjednik SUS-a bio je Ivica Krnjak. Za ostale okrivljenike naveo je da ih ne pozna. Nije mu poznato da bi postrojba u Osijeku imala neki drugu lokaciju osim navedenih i ne zna gdje je bilo zapovjedništvo postrojbe. Sjeća se da su od vozila koristili jedan stari «Mercedes», ali je to vozilo kod njih bilo samo jedan dan. Naime, on je primijetio da taj auto stoji parkiran preko puta zapovjedništva 106. brigade i on ga je dovezao u postrojbu. No, taj je auto od njih iz postrojbe odvezla policija dok su oni bili na terenu. Tek kasnije saznao je da je to bio auto Radoslava Ratkovića. I drugi tijekom istrage ispitani svjedoci iskazali su o nizu važnih okolnosti koje se tiču ratnih prilika u gradu Osijeku krajem 1991. godine, ustrojstvu Samostalne uskočke satnije, linijama zapovijedanja u toj postrojbi, pripadnicima te postrojbe, vozilima kojima se postrojba služila, smještaju u pojedine prostore u gradu te o nestancima oštećenika i njihovim pronalascima. Tijekom istrage sudsko-medicinsko vještačenje obavio je stalni sudski vještak i specijalist sudske medicine dr. Boris Dumenčić. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da su oštećenici navedeni u činjeničnom opisu ove optužnice umrli nasilnom smrću. Oštećenik Milutin Kutlić zadobio je prostrjelnu ozljedu glave, krvne podljeve vjeđa oba oka, nagnječinu glave desno čeono sljepoočno, ranu razderotinu gornje vjeđe desnog oka te oguljotine lica i desne strane prsnog koša. Smrt je nastupila uslijed prostrjelne ozljede glave kod koje se ulaz nalazi na zatiljnom dijelu glave, a izlaz u području gornje vjeđe lijevog oka. Oštećenik Alija Šabanović zadobio je četiri strjelne rane glave, čiji su ulazi raspoređeni u pravilnom vertikalnom nizu iza desnog uha i koje su dovele do smrtnog ishoda. Oštećenik Petar Ladnjuk zadobio je jednu prostrjelnu ranu glave čiji se ulaz nalazi desno sljepoočno, a izlaz ljevo čeono sljepoočno. Također je pronađena i prostrjelna rana vrata s ulazom na prednjoj strani i izlazom ispod lijevog uha. Obje ozljede uzrokovale su smrtni ishod. Oštećenik Bogdan Počuća zadobio je dvije prostrjelne rane glave, krvne


Strana 528


1990 - 1995

podljeve oko desnog oka i oguljotine kože na čelu. Smrt su uzrokovale prostrjelne ozljede glave. Ulazna rana jednog prostrjela nalazi se čeono lijevo iznad vanjskog ruba obrve, a izlazna desno tjemeno sljepoočno. Ulazna rana drugog prostrjela nalazi se lijevo sljepoočno zatiljno, a izlazna sljepoočno iza desnog uha. Oštećenik Milenko Stanar zadobio je rane razderotine i oguljotine na glavi, truplu i udovima, krvne podljeve na glavi, trupu i udovima, prijelome nosnih kostiju, krvne podljeve mekog oglavka, višekomadni prijelom lubanje, krvarenje unutar tvrde ovojnice mozga, nagnječenje mozga, obostrane prijelome rebara od I-XI u dvije linije, razdore i nagnječenja pluća, razdore jetre, prijelome zdjelice, otvorene prijelome obje potkoljenice i spužvasti otok pluća. Smrt je nastala uslijed utapanja kojem su prethodile mnogostruke ozljede. Utvrđene ozljede pripadaju skupini mehaničkih ozljeda. Nastale su djelovanjem snažnih udaraca tupotvrdog sredstva po ozljeđenim dijelovima tijela. Neke su mogle nastati i kompresijom tupotvrdog sredstva, a neke padom. Spužvasti otok pluća upućuje da je oštećenik bio živ prije kontakta s vodom. Oštećenik Svetislav Vukajlović zadobio je dvije prostrjelne rane glave koje su dovele do smrtnog ishoda. Jedna ozljeda ima ulaznu ranu ispod lijeve uške, a izlaz lijevo sljepoočno tjemeno iznad lijevog uha. Ulazna rana drugog prostrjela nalazi se zatiljno desno, a izlazna čeono tjemeno o sredini čela. Nepoznata ženska osoba zadobila je četiri strjelne rane glave koje su uzrokovale smrtni ishod. Ulazne rane raspoređene su na zatiljku glave u vodoravnom nizu. Nepoznata muška osoba zadobila je dvije ustrjelne ozljede na glavi, jednu prostijemu ranu lijeve podlaktice, dvije ustrjelne rane na debelom mesu i oguljotine oba kolje. Smrt je nastupila uslijed ustrjelnih ozljeda glave. Obje ulazne rane na glavi nalaze se na zatiljku. Prostrjelna rana lijeve podlaktice ulaz ima na prednjoj strani ruke, a izlaz na unutarnjom strani. Ulazne strjelne rane debelog mesa nalaze se svaka na po obje polovine stražnjice. Oštećenik Radoslav Ratković zadobio je prostrijelnu ranu donje čeljusti, krvne podljeve na nadlakticama, podlakticama te na obje natkoljenice. Ulaz prostrjelne rane nalazi se na lijevom uglu donje čeljusti, a izlaz rane na koži desnog obraza. Oštećenik Jovan Grubić zadobio je prijelom kostiju lubanje s lijeve strane glave iznad uha uslijed udarca tupo-tvrdim predmetom po glavi. Vjerojatno se radi o višestrukim udarcima u zatiljni dio glave iza i iznad lijevog uha. Tijelo oštećenika Branka Lovrića nikada nije pronađeno. Analizom sadržaja opisanih dokaza koji su pribavljeni tijekom istrage može se osnovano izvesti zaključak da su okrivljenici počinili kazneno djelo opisano u izreci ove optužnice. Na to prije svega nedvojbeno ukazuju obrane okrivljenika Mirka Sivića, Gordane Getoš-Magdić i Zdravka Dragića u kojima su oni zapravo priznali počinjenje kaznenog djela, teretili također i druge okrivljenike, te vrlo detaljno i međusobno u nizu detalja podudarno opisivali vrijeme, mjesta i načine počinjenja pojedinih učina te uloge ostalih okrivljenika. Iz utvrđenog činjeničnog stanja nesporno proizlazi da su okrivljenici čineći pojedine radnje opisane u izreci bili svjesni međusobno podijeljenih uloga, kako


Strana 529


1990 - 1995

oni koji su izdavali zapovijedi, tako i oni koji su te zapovijedi prenosili odnosno izvršavali. Na odlučujuću ulogu okrivljenika Branimira Glavaša u osmišljavanju i provođenju radnji opisanih u izreci ove optužnice prije svega ukazuje obrana okr. Gordane Getoš-Magdić koju je ona iznijela u predistražnom postupku i koju je ponovila prilikom dovođenja istražnom sucu 21. listopada 2006. Iz sadržaja njezine materijalne obrane utvrđeno je da je ona uživala iznimno povjerenje okr. Branimira Glavaša, da je upravo stoga od njega dobila nalog da pomogne okr. Ivici Krnjaku u odabiru pouzdanih i provjerenih boraca od kojih bi se formirale grupe za specijalne namjene u okviru diverzantske postrojbe koju je u to vrijeme formirao okr. Ivica Krnjak. Prema sadržaju obrane okr. Gordane Getoš-Magdić nedvojbeno proizlazi da su sve zapovijedi za uhićenja, ispitivanja i usmrćivanja civila dolazile od okr. Branimira Glavaša i oki. Ivice Krnjaka, premda 1-okrivljenik Branimir Glavaš formalno nije bio nadređeni zapovjednik toj postrojbi. Njihove zapovijedi je ona potom prenosila drugim podređenim pripadnicima postrojbe koji su ih i izvršavali na način opisan u izreci optužnice. Navodi obrane okr. Gordane Getoš-Magdić u potpunosti su potvrđeni obranama koje su tijekom predistražnog postupka i prilikom dovođenja istražnom sucu iznijeli okr. Mirko Sivić i okr. Zdravko Dragić. Oni su detaljno, uvjerljivo i okolnosno iznijeli svoja iskustva u vezi sa njihovim boravkom u bazi voda koji se nalazio u Keršovanijevoj ulici u Osijeku, pri čemu i jedan i drugi navode da ih je u navedenu postrojbu dovela upravo okr. Gordana Getoš-Magdić. Njihove se obrane ukazuju vjerodostojne i u usporedbi s iskazima svjedoka i to svjedoka pod pseudonimom «Drava», oštećenika Radoslava Ratkovića te ostalih svjedoka, pa tako Karla Gorinšeka, Ivana Grujića, Zdravka Pejića, Stjepana Antolašića, Zlatka Kramarića, Izabele Jurkić, Danijela Bogdanovića, Marka Radonića, Milana Baričevića, Slavka Teofilovića, Milene Vujičić, Krešimira Doriča, Vlade Frketića, Zorana Marekovića, Šime Ivaškovića, Borislava Mamule, Mate Zamolinskog, Vjenceslava Billa, Predraga Novakovića, Marije Lovrić, Nevenke Vuković, Željka Amšlingera, Drgana Jovančevića, Erike Kutlić, Željka Bilandžića i Marije Prole. Obavljena sudsko-medicinska vještačenja dodatno upotpunjuju navode obrana spomenutih okrivljenika i također ih čine vjerodostojnima, jer potvrđuju istinitost njihovih navoda o načinu zlostavljanja i usmrćivanja oštećenika. Slijedom izloženog ova se optužnica ukazuje opravdanom i na zakonu osnovanom. Prijedlog za određivanje odnosno produljenje pritvora protiv okrivljenika držimo osnovanim, jer je prije svega ispunjena objektivna pretpostavka koja se ogleda u tome da je za kazneno djelo za koje se oni terete propisana kazna zatvora teža od 12 godina. Nadalje, okolnosti uz koje je kazneno djelo počinjeno imaju značaj posebno teških okolnosti. Naime, radi se o većem broju osobito brutalnih likvidacija civilnih osoba, organiziranosti veće grupe počinitelja, međusobnoj povezanosti i kontinuitetu u radnjama i izrazito nehumanom postupanju prema žrtvama prije likvidacija. PRILOG: istražni spis Kio-170/06

DRŽAVNI ODVJETNIK Davor Petričević


Strana 530


1990 - 1995

Okupacija Zapadne Slavonije - "Bljesak"


Strana 531


1990 - 1995

Prvog maja 1995. godine, na srpsku oblast Zapadna Slavonija koja je bila sastavni dio Republike Srpske Krajine i pod zastitom UN-a (Sektor Zapad), hrvatske oruzane snage izvrsile su agresiju pod nazivom "Bljesak". Srpski narod Zapadne Slavonije kojeg su snage UN-a ostavile na milost i nemilost hrvatskim agresorima, u zbjegovima je krenuo prema mostu na rijeci Savi kako bi se spasio u sigurnu Republiku Srpsku. Na tuznom putu smrti, hrvatske snage granatirale su izbjeglicke kolone i zasipale ih avionskim bombama, mlado i staro, zene i djeca ubijani su svim raspolozivim sredstvima. Ranjenici su gazeni tenkovima, streljani, klani nozevima a poslije masakra, hrvatske jedinice uklonile su tijela pobijenih bagerima i oprale cestu smrkovima vatrogasnih kola. U ovom zlocinackom poduhvatu, hrvatske oruzane snage ubile su 283 osobe srpske nacionalnosti i sa podrucja Zapadne Slavonije protjerale oko 15.000 Srba. FOND ZA HUMANITARNO PRAVO - DOKUMENTI O PROŠLOSTI: ETNIČKO ČIŠĆENJE ZAPADNE SLAVONIJE

Ubistvo na liniji razdvajanja Operacijom Bljesak ostvareno je etničko čišćenje zapadne Slavonije u kojoj je ostalo da živi samo hiljadu Srba Fond za humanitarno pravo je nevladina organizacija koja je osnovana 1992. godine s ciljem da istražuje i dokumentuje kršenje ljudskih prava, a potom je proširila svoju delatnost i na sudsku zaštitu žrtava. Ovaj fond je radio i na tome da se uspostavi sistem pravde i istine. Kad oružje govori, razum ćuti, a onda je potrebno veliko umeće da se stvoreno zlo zauvek ućutka. Upleli smo se u klupko ludila koje nismo uspeli sami da raspletemo. Pred čitaocima "Politike" je istraživanje Fonda za humanitarno pravo o zločinima i etničkom čišćenju srpskog stanovništva u zapadnoj Slavoniji, koji ćemo preneti u nekoliko nastavaka. Ovaj dokument se zasniva na izjavama izbeglih Srba iz zapadne Slavonije datim Fondu za humanitarno pravo tokom juna i jula 1995. godine u istočnoj Slavoniji. Početak srpske pobune u Hrvatskoj vezuje se za 17. avgust 1990. godine, kada su Srbi u Kninskoj Krajini organizovali blokadu puteva i prometa. 25. juna 1991. godine Sabor Hrvatske donosi deklaraciju o suverenosti i samostalnosti, što podrazumeva da na teritoriji Hrvatske važe samo zakoni koje je donelo to telo. Do kraja 1991. godine, Srbi su, potpomognuti tadašnjom JNA, policijskim i paravojnim jedinicama iz Srbije, uspostavili vlast na trećini teritorije Hrvatske, uključujući delove istočne i zapadne Slavonije i Krajinu i proglasili Republiku Srpsku Krajinu. U tim oblastima živelo 12,2% od ukupno 581,969 Srba u Hrvatskoj. Zaposednuta područja napustilo je više od 80.000 Hrvata, pod pritiskom ili proterivanjem. Nakon što su Srbi uspostavili kontrolu na području Hrvatske sa srpskom većinom, necelovito Predsedništvo SFRJ zatražilo je dolazak


Strana 532


1990 - 1995

mirovnih snaga UN. Vensov plan, koji su u februaru 1992. godine potpisali tadašnji predsednici Hrvatske i Srbije, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, garantovao je Srbima na zauzetim područjima zaštitu i ostanak srpske političke vlasti. U dokumentima o mirovnoj operaciji UN stajalo je da se istovremeno sa pristizanjem UNPROFOR-a i JNA i hrvatska vojska moraju izvlačiti iz područja pod njihovom kontrolom, odnosno da se JNA mora povući s cele teritorije Hrvatske. JNA je izvršila transformaciju prebacivanjem oficira u srpsku TO koja kasnije dobija naziv Srpska vojska Krajine (SVK). Od 1992. do 1995. godine, na hrvatskom ratištu ništa ozbiljno se nije događalo. Objašnjenje je u činjenici da su u to vreme Srbija i Hrvatska bile zauzete ratom protiv Bosne i Hercegovine. Hrvatska ponovo dolazi na prostor zapadne Slavonije, istočne Slavonije i Krajine 1995. godine. Prvog maja 1995. godine Hrvatska preduzima operaciju Bljesak za vraćanje teritorije zapadne Slavonije pod kontrolu države Hrvatske. U trenutku napada hrvatskih snaga srpski civili i 18. korpus SVK napuštaju zapadnu Slavoniju preko reke Save u deo Bosne pod kontrolom Srba. Operacija Bljesak je ostvarila etničko čišćenje prostora. U zapadnoj Slavoniji ostalo je oko 1000 Srba od ukupno 13000, koliko ih je tamo živelo do 1. maja 1995. godine. Tri dana pre operacije Bljesak, jedan Hrvat ubio je na benzinskoj pumpi u blizini linije razdvajanja srpskih i hrvatskih snaga jednog Srbina. Odgovorivši na to ubistvo, srpske snage otvorile su vatru na civilna vozila koja su išla autoputem ubivši pri tome tri Hrvata. Taj događaj su hrvatske vlasti javno navele kao razlog za preduzimanje operacije Bljesak. Činjenice, međutim, nedvosmisleno ukazuju da je operacija bila veoma pažljivo isplanirana. Hrvatski bljesak smrti Hrvatske oružane snage ubile su tokom 1. i 2. maja 283 srpska civila, koja su u međuvremenu identifikovana, i 79 Srba čiji identitet još nije utvrđen. Operacija Bljesak je trajala 59 časova – započela je 1. maja u 5.00 časova i završena 3. maja u 16.00 časova. Za to vreme, hrvatske snage su uspostavile kontrolu na 500 kvadratnih kilometara teritorije Zapadne Slavonije koja je do tada bila pod srpskom kontrolom. Prema hrvatskim izvorima, u operaciji je učestvovalo oko 7.500 pripadnika hrvatske vojske i specijalne policije. Hrvatski izvori procenjuju da je SVK u to vreme brojala 5.500 pripadnika. Krajinski Srbi navode da je u operaciji učestvovalo 17.000 pripadnika hrvatskih snaga nasuprot 3.500 pripadnika SVK. Tadašnji hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak izneo je podatak da je u toku operacije poginulo 450 ljudi, većinom civila. Prema podacima "Veritasa", organizacije koja se bavi dokumentovanjem ratnih zločina tokom i posle operacije Bljesak i Oluja, hrvatske snage ubile su tokom 1. i 2. maja 283 srpska civila, koja su u međuvremenu identifikovana, i 79 Srba čiji identitet još uvek nije utvrđen. Najveći broj civila i vojnika stradao je prilikom granatiranja izbegličkih kolona, na putu od Nove Varoši do Bosanske Gradiške. Veliki broj ubijenih ostao je na tom putu kojim su se civili i vojska povlačili. Ima indicija da postoji nekoliko tajnih masovnih grobnica u kojima su hrvatske vlasti sahranile ostatke stradalih srpskih civila i vojnika. U toku i posle ofanzive hrvatska vojska i policija zarobile su oko 1.500 Srba, većinom vojno sposobnih muškaraca. Oni su držani i ispitivani u Varaždinu, Požegi i Bjelovaru. Najveći broj njih je oslobođen nakon policijskog ispitivanja. Tokom zatočeništva srpski zarobljenici bili su izloženi torturi, fizičkom kažnjavanju i ponižavanju. Nakon završetka oružanih sukoba hrvatski sudovi su optužili 4.438


Strana 533


1990 - 1995

pripadnika Srpske Vojske Krajine i bivše JNA za ratne zločine. U zatvorima u Hrvatskoj nalazi se 107 osuđenih Srba. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju podigao je 25. jula 1995. godine optužnicu protiv Milana Martića, predsednika Republike Srpske Krajine u vreme operacije Bljesak, zbog protivzakonitog napada SVK na Zagreb 1. i 2. maja, što je prouzrokovalo smrt sedmorice civila i ranjavanje više desetina civila. Medicinska sestra u Okučanima M. D. očekivala je mirno rešenje. U izjavi FHP-u ona kaže "bila sam uverena da će Zapadna Slavonija ponovo biti deo Hrvatske, ali da će Krajina imati neku autonomiju. Kada je otvoren autoput, 21. decembra 1994. godine, nadala sam se da će se sve nekako srediti, da će se rešiti pregovorima. Martić je u Pakracu 25. aprila 1995. godine rekao da je sve u redu, "da mi čvrsto držimo našu teritoriju".

Granatiranje izbegličkih kolona

Sve što se kretalo ka mostu na reci Savi da bi prešli u Republiku Srpsku neprestano je zasipano ubojitim sredstvima Pripadnik Trećeg bataljona Prve brigade 18. korpusa, A. S. iz Pakraca prvi put je izbegao u Srbiju 16. avgusta 1991. godine. Vratio se u Slavoniju u februaru 1992. godine. Tada je tamo već funkcionisala Republika Srpska Krajina. Otišao je kod rođaka u Šeovicu, predgrađe Pakraca. Tamo su bile razmeštene snage UNPROFOR-a. Mobilisan je u srpsku vojsku, ali on kaže da je do 5. maja 1995. godine bilo samo manjih borbi: "Mi nismo nešto ratovali, više sam imao obavezu da idem na stražu. Niti su oni napadali, niti smo mi bili neka vojska. Iščekivao sam da se sve smiri i da se vratim u Pakrac". "Sve poljoprivredne površine bile su zasejane i stoka se umnožavala. Stanovništvo je živelo mirno i bez straha da bi moglo doći ponovo do rata, kao 1991. godine". Tim rečima sveštenik iz Okučana opisuje život u zapadnoj Slavoniji uoči napada hrvatske vojske, 1. maja 1995. godine. Za napad je čuo preko Radija Okučani, oko 6.00 časova, koji je obaveštavao stanovništvo da ode u najbliža skloništa i da odatle ne izlaze bez uputstva opštine i komande 18. korpusa. Vojnicima je rečeno da treba da izdrže prva 3 sata napada, jer će u međuvremenu stići pomoć i teško naoružanje iz Republike Srpske. Sveštenik iz Okučana ceni da SVK nije imala više od 3.500 vojnika a da je u ofanzivi Bljesak učestvovalo preko 17.000 pripadnika hrvatske vojske i policije. Pripadnici UNPROFOR-a su napustili svoje položaje, što je izazvalo paniku među civilima. Tokom prvog dana među Srbima se čulo da na nekim mestima hrvatski vojnici napadaju srpske položaje u uniformama, sa vozilima i oružjem UNPROFOR-a. Mladić, ranjen u Jasenovcu prilikom granatiranja 1. maja u 5.30 časova, koga je sveštenik sreo u bolnici u Banja Luci, ispričao mu je da su prerušeni hrvatski vojnici ušli u njegovo selo nakon granatiranja.


Strana 534


1990 - 1995

Do masovnog pokreta stanovništva došlo je u popodnevnim časovima, 1. maja. Sveštenik kaže da je "zavladao strah među ljudima od neba koje se crnilo od projektila i dima iz zapaljenih kuća granatama. Počinje evakuacija civila svim mogućim prevoznim sredstvima i iz svih sela okučanske opštine. Kolone izbeglica kretale su se prema Okučanima, Dubovcu, Novoj Varoši, Staroj Gradišci, mostu na reci Savi da bi prešli u Republiku Srpsku. To je bio jedini put kojim se moglo izaći. Sve što se kretalo tim putem neprestano je zasipano ubojitim sredstvima i nije bilo mesta gde nije bilo ranjenih. Izvlačili smo ranjene, a neki su prenosili svoje mrtve". Sveštenik je išao po skloništima i obaveštavao ljude da je evakuacija u toku i da svi krenu prema Bosanskoj Gradiški. Tokom dana, 1. maja, Okučani su nekoliko puta granatirani i jednom je hrvatska avijacija bombardovala grad.

Svedočenje medicinske sestre Zaposleni u Domu zdravlja poslednji su napustili Okučane Sveštenik je napustio Okučane oko 21.00 čas, sa suprugom i još nekim ženama i decom. Išli su sa nekoliko automobila cestom, ali nije bilo formirane kolone. Vozio je svako za sebe. Putem od Okučana do mosta na Savi video je mnogo uništenih vozila i leševe na cesti i pored ceste. Dok su vozili, oko njih su padale granate i čule su se eksplozije. Ispred samog mosta na Savi naišli su na kratere od avionskih bombi. Na most su ušli kroz uzak prolaz između dva kratera. Most je bio znatno oštećen. U podnevnim časovima 1. maja u selu Bijela Stena hrvatske snage presekle su prolaz izbeglicama iz Pakraca, koji su bežali prema Bosni. Gađale su zoljama autobuse i tom prilikom stradale su mnoge žene i deca, koji su se nalazili u autobusima. Izbeglice koje su kasnije prošle tim putem videle su cisterne sa vodom i hrvatske vojnike kako peru put od krvi. Zaposleni u Domu zdravlja poslednji su napustili Okučane. Kada su oko 18.00 časova otišli u opštinu da pitaju šta da rade, naišli su na praznu zgradu. Funkcioneri su već bili otišli. Oko 40 zaposlenih, među kojima sedam lekara i šest sestara, napustili su Dom zdravlja oko 22.00 časa i ličnim vozilima, jednim sanitetskim kolima i jednim kombijem krenuli prema Bosni. Do podne su dovoženi samo ranjeni i mrtvi vojnici. Kasnije su stizali i civili. Mrtve su stavljali u jednu posebnu prostoriju. Tela sedmorice poginulih vojnika ostala su u Domu zdravlja, kada je medicinsko osoblje, 1. maja uveče, napustilo Okučane. Medicinska sestra M. D. svedočila je FHP-u da je 1. maja po podne, oko 16.00 časova, u Dom zdravlja dovezen ranjenik iz Pakraca, učenik trećeg razreda srednje škole, koji je ispričao da je hrvatska vojska naredila stanovnicima da se okupe na fudbalskom igralištu radi evakuacije, a kada su se svi okupili zasuti su granatama. Tom prilikom taj učenik je teško ranjen. Na putu prema Novoj Varoši, udaljenoj 7 km od Okučana, kolona zaposlenih u Domu zdravlja susreli su vojni sanitet koji im je ablendovao, dajući znak da nose ranjenike u Okučane. Sestra M. D. kaže da je svima to bio užasan trenutak, "taj vojni sanitet sa ranjenicima išao je prema Domu zdravlja u kojem nikoga nije bilo sem mrtvih".


Strana 535


1990 - 1995

Kada su stigli u Novu Varoš oko 22.30 časova, do 1991. godine čisto hrvatsko selo, zasuti su granatama iz šume Prašnik. Na automobilu sestre J. R. popucala su bočna stakla. U kolima je bila sa još jednom koleginicom. O tom događaju ona navodi: "Strašno smo se uplašile. Zaustavila sam auto i iskočile smo van. Imale smo sreću da nas nisu pogodili. Ispred nas je bilo još puno praznih automobila, iz kojih su izleteli ljudi. Neko je ostavio upaljene farove, tako da sam na traktoru ispred nas videla mrtvog čoveka za volanom i još jednu mrtvu osobu pored njega, ali ne znam da li je to bio muškarac ili žena. Nisam ništa više videla jer je bio mrak, ali je bilo jako puno zaustavljenih automobila. Pobegle smo u šumu. Htele smo šumom do Stare Gradiške, ali smo zalutale. Lutale smo šumom do 2.00 časa 2. maja. Tada smo sele pod jedno drvo i čekale da svane. Oko 5.00 časova smo čule kako padaju granate po Staroj Gradišci. U 5.30 avioni su dva puta tukli Staru Gradišku. U 9.00 časova smo krenule dalje kroz šumu. U 12.00 sati stigle smo u u Gređane, čisto srpsko selo. Bilo je potpuno pusto, samo je stoka lutala po putu. Primetile smo da nam neki traktor dolazi u susret. Na njemu je bilo pet starijih ljudi i vozač, svi iz tog sela. Bežali su prema Mlaci, selu na Savi, odakle su hteli da pređu u Bosnu. Nas dve smo krenule sa njima. Od njih smo saznale da je tog dana, 2. maja, oko 11.00 časova, hrvatska vojska ušla u Okučane. U Jablanici na Savi zajedno smo prešle čamcem u Orahovo, u Bosni. Prevezla nas je krajinska vojska. Devetog maja, preko Međunarodnog krsta saznala sam da su moj suprug Savo i neki moji prijatelji zarobljeni. Savo je bio zatvoren u Slavonskoj Požegi, kapetan Kulić u Bjelovaru, Branko Dželajlija i Feđa Krupić u Varaždinu. Vojska Krajine se predala. Savo je bio zarobljen od 4. maja do 7. maja". Ostali iz kolone medicinskog osoblja nastavili su putem kroz Novu Varoš, prema rečima sestre M.D, "obilazeći leševe i uništena vozila po cesti". Drugog maja, oko 5.00 časova izjutra, hrvatska avijacija je gađala most na Savi, kojim se prelazi u Bosansku Gradišku, i dve bombe su pale na kuću kod bolnice u gradu. U jednoj kuću ubijeno je dvoje dece, dečak Nemanja i njegova sestra, a njihova majka Gordana Gajić zadobila je teške povrede nogu i tela. Prilikom tog bombardovanja ubijen je još jedan čovek, a ranjena su još četiri lica među kojima je i Bogdan Popović, kome je geler odsekao levu nogu u cevanici.

Pucali su po koloni Povlačenje civila, rasulo među vojnicima Nakon bombardovanja mosta, 2. maja oko 9 časova, sveštenik iz Okučana vraća se u Okučane da bi proverio da li je tamo ostao episkop zapadnoslavonski. Sa njim je krenula Milka Kesić. Kada su prošli most i ušli u Novu Varoš, kod druge kuće sa desne strane, hrvatski vojnici su ih gađali iz mitraljeza. Milka je odmah pogođena. Sveštenik veli: "Milka je prvim pogotkom ubijena a ja sam osetio udarac kugle u predelu leve lopatice, ali sam nastavio da vozim dalje dok su hrvatski vojnici pucali po automobilu. Čuo sam jasno udaranje kugli u automobil i osećao sam da me kugle pogađaju. Vozio sam sve dok me vozilo slušalo. Pred sobom sam gledao vozila u dimu i vatri, na koja su padale granate iz šume Prašnik. Kada je vozilo stalo, smogao sam snage da izađem i potrčim prema tom užasu koji je goreo i iz koga se dimilo, odakle su se čuli krici i jauci - to je bilo jedino mesto gde sam mogao da potražim spas. Video sam pobijene u vozilima i na cesti, ranjeni su jaukali. Uspeo sam da se doteturam do čela kolone, i tu sam pao. Podigli su me neki ljudi i uneli u neku kućicu. Tu mi je pružena prva pomoć, previjene su mi rane. Shvatio sam da sam sa mojim parohijanima iz Okučana i okolnih mesta, koji su pokušali da izađu prema Republici Srpskoj, ali su hrvatski


Strana 536


1990 - 1995

vojnici presekli kolonu i pucali po njoj. Tu sam proveo više od nekoliko časova. Dok sam ležao u toj kući, doneli su Rauša Vasilija, civila iz Okučana, koji je bio ranjen u stomak, i Martinović Milana, takođe civila iz Okučana, koji je bio ranjen u glavu. On je bio živ kada je donet u tu kuću, ali je na putu do bolnice podlegao ranama. Pripadnici Vojske Krajine, koji je trebalo da osiguraju bezbedan prolaz civila, odlučili su da krenu u proboj. Uspeli su da oslobode put. Većina hrvatskih vojnika pobegla je u šumu Prašnik, a neki su stradali u borbama. Kolona je nastavila prema mostu na Savi. Koliko sam video, kolona je bila duga oko 3 kilometra, a vozila su išla po širini čitave ceste. Mene su poveli u bolnicu u Bosansku Gradišku a odatle u Banjaluku. Lekari su utvrdili da sam u telo primio devet kugli. Ranjen sam u predelu ramena sa dve kugle, u predelu kičme kod desnog bubrega, pogođen u ruku takozvanim dum-dum metkom koji je uništio velik deo mišićnog tkiva, a ostale kugle pogodile su me u noge". Pripadnik Vojske, B.M. iz sela Smrtića, imao je 2. maja zadatak da sa svojom jedinicom obezbeđuje povlačenje civila iz opštine Okučani. Vojska je išla peške a kolona, dugačka nekoliko kilometara, traktorima, automobilima i autobusima. Prema njegovom svedočenju, do Nove Varoši hrvatske snage nisu pucale na kolonu, ali u tom selu, iz šume Prašnik, zasuli su ih vatrom iz pešadijskog oružja i artiljerijskog naoružanja. Pucali su po koloni. Ljudi su pokušavali da se izvuku na razne načine, neki su uspeli, a neki nisu. Kolonu je nadleteo avion, ali nije pucao po njoj. Od poznanika Rada Vujinca iz sela Smrtić saznao je da su u selu Medari ubijeni Rade Čakmak, Anka Treskanica i još neki Srbi iz tog sela. Pripadnik diverzantske jedinice 54. brigade C.R. dobio je 1. maja zadatak da municijom snabdeva borce na prvim linijama. Na položajima je zatekao rasulo među vojskom. Vojnici su odbijali da uzmu oružje i spremali su se na povlačenje. Ujutru 2. maja u 3.30 časova vojsci je naređeno da krene u proboj kod Nove Varoši. Cela 54. brigada, oko 120 ljudi, uglavnom mlađih, krenula je da deblokira put za povlačenje civila. Na putu ka Novoj Varoši sreli su kolonu civila koji su čekali da se probije obruč. To su bili seljani u traktorima i kolima, ali najviše ih je išlo pešice. Hrvatske snage su tukle iz pravca Varoši i Gradiške. Svedok je išao kamionom u kojem se nalazila municija. Na putu je bilo leševa preko kojih je morao da vozi. Obruč je probijen oko 11. časova.

Video sam bar pedeset leševa a nisam prešao kolonu

"Prelazili smo par metara na sat. Oko nas je bilo strašno puno uništenih automobila, leševa, traktora. Bilo je pobijene dece", svedoči vojnik

Pripadnik vojske M. S. iz sela Rajića nakon raspada jedinice 2. maja priključio se koloni koja se kretala putem prema Bosanskoj Gradiški. O napadu hrvatskih snaga na kolonu u Novoj Varoši on kaže: "Po koloni je osuta paljba iz šume Prašnik. Pucano je po čitavoj koloni koja je bila dugačka 3–3,5 kilometara, bez


Strana 537


1990 - 1995

obzira što je u koloni bilo mnogo više civila nego vojske. Po mojoj proceni kolonu je činilo 500 do 700 vozila i oko 2000 do 2500 ljudi. Nakon prve paljbe iskočili smo mi vojnici i sklonili se iza kuća. Grupicu u kojoj sam bio sačinjavalo je nas šest, moj brat i četiri borca iz bataljona. Laganim probijanjem, pokrivanjem vatrom i prebacivanjem od zaklona do zaklona došli smo skoro do početka kolone, do ulaza u selo. Videli smo da se čelom ne može probiti jer je put bio blokiran, vozila na čelu kolone bila su pogođena, preprečila su put i kolona je stala. Kolona je zakrčena kod gostionice "Šeik" na samom izlasku iz sela. Dalje je pucano po koloni koja je stajala. Bilo je ljudi koji su pokušali da puzeći pređu taj dio zakrčenog puta – njih su pobili. Na cesti i pored ceste bilo je vozila koja su ranije uništena, prethodnog dana, video sam pobijene ljude, neki od njih su ležali na cesti, a neki su ostali mrtvi u vozilima. Vidio sam bar 50 leševa a nisam prošao čitavu kolonu. Ljudi koji su bili u koloni za nama padali su pogođeni, a bilo je dosta onih koji su zapomagali ranjeni. Bilo je mrtvih na cesti, mrtvih u vozilima koja su bila uništena. Vidio sam i četiri ubijena vojnika, od kojih dvojicu nisam poznavao, a prepoznao sam dva vojnika iz moje brigade, majora Tešanovića i vojnika Milana Mikašinovića. Bila je to grozna slika, ljudi koji su pobijeni ranije bili su sasvim deformisani, neki su bili bez nekih dijelova tijela, krvi je bilo svagdje. Nigde nije bilo UNPROFOR-a, koji je ako ništa drugo mogao pomoći da evakuišemo žene i djecu. Nas šestoro braće bilo je u borbama ta dva dana. Jedan brat mi je nestao, ne znam da li je poginuo ili je zarobljen. Njegovo ime je Marić Jovan. Čuo sam i da su poginuli neki moji poznanici i prijatelji, Dragojlović Petar, Vučić Mladen, Đorđe Španović, Nikola Savić, vojnici iz Rajića. Oko 14.00 časova prešao sam most na Savi, bacivši pušku u rijeku. Bio sam strašno razočaran našim vlastima jer su dopustili da izginu toliki civili i više ne želim da se borim ni za koga. Otišao sam u prihvatni centar u Novoj Topoli i tamo sam našao moju porodicu. Tamo sam saznao i da su Hrvati, koji su od 1991. godine ostali da žive sa nama, iz sela Borovac, takođe pobjegli i napustili svoje kuće jer su se bojali odmazde hrvatskih snaga". Z. Lj. iz Bodegraja, vojni obveznik, pozvan je 1. maja u 2.00 časova da se javi u jedinicu u Staroj Gradišci. Tu je preuzeo oklopno vozilo za koje je bio zadužen. Dobio je zaduženje da ide u proboj prema Okučanima. Oko 12.00 časova stigao je u komandu. Video je totalno rasulo. Tu su bili samo niži oficiri, viši su bili već pobegli iz Okučana. Vojnicima je rečeno da idu kuda znaju. B. Lj. se 2. maja priključio koloni koja je išla za Bosnu. Nalazio se u koloni kada su hrvatske snage napale kolonu: "Kolona je išla jako sporo, stajala je. Granate su padale između šume Prašnik i sela. Video sam kad su uništena jedna kola, granata je pala na njih. Ne znam tko je bio u tim kolima. Kako smo se približavali kraju sela, ranjenih i mrtvih je bilo sve više i više. Početak kolone je bio na izlazu iz Nove Varoši, pored kafane "Šeik", gde je kolona bila blokirana, a ljudi su stalno pristizali. Bilo je puno uništenih automobila, traktora. Najviše žrtava je bilo tamo gde nije bilo kuća. Svaki automobil ili drugo vozilo koje se tu pokušalo probiti gađano je snajperom ili zoljom. Po koloni su stalno padale granate, pešadija hrvatske vojske ih je navodila. Počeli smo se probijati ujutro. Probijali smo se nekoliko sati, možda i više. Prelazili smo par metara na sat. Oko nas je bilo strašno puno uništenih automobila, leševa, traktora. Leševi su ležali po cesti, neki su bili u automobilima, na traktorima. Bilo je pobijene dece, žena, starih ljudi, neki ljudi bili su bez delova tela, bez ruku, nogu, glave. Svi leševi su bili bledozelene boje, izgaženi, izobličeni. Na asfaltu i na travi se videla krv, zbog kiše je tekla potocima. Najteže je bilo kada sam nailazio na tako unakaženu decu. Teško mi je da se toga sećam, želim to da zaboravim, a ne znam kako. Te slike su mi stalno u glavi. U početku sam obilazio mrtve, ali kako smo se približavali


Strana 538


1990 - 1995

kraju sela, bilo ih je sve više i više na cesti. Nisam mogao da ih obilazim jer je put bio blokiran. Morao sam kombijem prelaziti preko leševa. Nailazio sam na leševe poznatih i nepoznatih ljudi. Ne mogu toga da se sećam. Video sam Nedeljka Živkovića iz Okučana i Jocu Bogićevića, invalida bez ruke, također iz Okučana. Obojica su bili civili. Video sam jednog starog čoveka iz Rajića – on je na prikolici traktora vozio mrtvog sina. Video sam jedan traktor koji je bio pogođen granatom – bio je potpuno uništen. Video sam jednog starog čoveka koga sam znao iz viđenja, ležao je izgažen na cesti. Preživeo je samo onaj koji je imao ludu sreću Autobus pogođen zoljom bio je pun mrtvih, uglavnom žena i dece. – Na traktorima i u kolima mrtvi ljudi. – Leševi su ležali po putu

B. Lj. svedoči; "Onaj naš kraj je izdan, to je prodato. Naši komandiri, većina je pobegla. Oni su po pet dana provodili u Slavonskom Brodu. Sa Hrvatima je do poslednjeg dana bio razvijen šverc, komandni kadar je umesto odbrane organizovao trgovinu. Zato i jesu pobijeni toliki civili. Veći deo vojske je izašao 1. maja, a veći deo 54. brigade je krenuo ujutro 2. maja. Neki od njih su otišli šumom preko Gređana, i sa njima je bilo dosta civila. Ne mogu verovati da su Hrvati pucali po koloni žena, dece i staraca. Po koloni je pucano iz sveg oružja rafalno. Hrvatski vojnici su se služili svim i svačim. Tako su u Goricama po srpskim vojnicima pucali obučeni u uniforme UNPROFOR-a. Tu je izginulo puno vojnika. U Banjaluci sam razgovarao sa Abramović Stojanom, koji je 2. maja oko 2 časa izjutra bio na putu prema Bosanskoj Gradiški. Video je blokiranu cestu i rasuta tela civila koji su pobijeni prethodne večeri. Video je hrvatske vojnike na cesti oko traktora na kom je sedeo neki čovek. Tog čoveka su hrvatski vojnici najpre svukli sa traktora, a nakon toga Stojan je video blesak, i taj čovek je pao mrtav. Stojan je tada upalio svetla na svom automobilu, i vojnici su zapucali po njemu. On je iskočio iz automobila i sakrio se u neku kuću. Pred jutro je preko šume otišao do kanala Strug, i odatle dalje za Bosansku Gradišku". Pripadnik vojske K. V. iz Ratkovca je takođe bio u koloni koja je napadnuta 2. maja u Novoj Varoši: "U koloni su bili uglavnom žene i deca i stariji ljudi. Kada je čelo kolone bilo na Pustarama, gde se nalazila baza UNPROFOR-a, nepalski bataljon, začelje kolone je bilo 3 km odatle, u selu Dubovac. U koloni su bili civili iz Okučana i okolnih sela. Imao sam zadatak da obezbedim prolaz koloni civila do Bosanske Gradiške. Sa kolonom je išlo oko 1.000 boraca u uniformi. Moj otac i dva brata su takođe obezbeđivali odstupnicu koloni civila. Oko 5.30 časova izjutra stigli smo u Novu Varoš. Naišli smo na posledice masakra od prethodne večeri. Autobus pogođen zoljom bio je pun mrtvih, uglavnom žena i dece. Polupana i prevrnuta kola, uništeni, spaljeni traktori. Na traktorima i u kolima mrtvi ljudi. Leševi su ležali po putu. Delovi tela na sve strane, nije moglo da se prođe. Bilo je ranjenih koji su još davali znake života. To se sve nalazilo na putu kroz Novu Varoš od kafane "Šeik" do benzinske pumpe, na dužini od 500 metara. Put je inače širok oko 15 metara. Imali smo nameru da prokrčimo put i provedemo civile. Međutim, odmah smo bili napadnuti iz šume Prašnik. Hrvatska vojska nas je gađala iz minobacača, haubica, tenkova, bestrzajnog oružja i pešadijskog naoružanja. Zračnom linijom 5–6 km od nas čulo se kako avijacija tuče bombama most preko Save i bolnicu u


Strana 539


1990 - 1995

Bosanskoj Gradiški. Od 5.30 do 11.30 časova trajala je grčevita borba. Kiša metaka i granata. Preživeo je samo onaj koji je imao ludu sreću. Čim je napad počeo, civili su ostavljali svoja vozila i bežali. Krili su se po porušenim kućama kraj puta, nešto ih je pobeglo šumom, a većina ih je izginula. To je bila borba prsa u prsa. Bio sam na čelu kolone. Izginulo je oko 500 ljudi, mahom civila. Oko 9 časova ranjen je sveštenik Savo Počuča u autu "aleko". Sa njim u kolima je bila Milka Kesić. Ona je poginula. Video sam borca Crnić Milovana iz Smrtića, ranjenog. Sada se vodi kao nestao. Poginuli su borci u uniformi Milan Cicvara i Gojko Pucarević iz Smrtića. Poginuo je i civil Jovan Bogić iz Okučana u "mercedesu" kada je auto pogođen zoljom. Bogić je inače bio invalid bez šake i nije bio vojni obveznik. Sa njim u "mercedesu" je poginuo civil Nedeljko Živković sa još dvojicom, takođe civila. Izvukli smo otprilike 50 odsto kolone. Uspeo sam samo četiri ranjenika da dignem i prenesem u Bosansku Gradišku. Sigurno da sam preleteo pored nekog ranjenika koji je bio u komi, pa sam mislio da je mrtav. Oko 9 časova mi se učinilo da vidim jednog svog rođaka ranjenog kraj puta. Puzao sam kroz koprive, uz kuće pored puta da bih stigao do njega. Međutim, nije bio to taj. To je bio neki dečko, oko 20 godina, iz Rajića. Bio je pogođen tromblonskom minom u stomak. Ispala su mu creva i on ih je pridržavao rukom. Tanka creva su mu curela između prstiju. Možda je bio već mrtav. Borba je trajala do 11.30 časova. Proboj je uspeo. Držali smo im odstupnicu sve do kanala Strug. Tada nas nije više tukla pešadija već samo njihova artiljerija iz sela Visoka Greda kod Nove Gradiške. Od 11.30 do 13 časova smo se probijali od kanala do mosta na Savi. Tu ima jedno 2 do 2,5 km. Sve vreme nas je tukla artiljerija. Sećam se da sam na kanalu Strug video traktor pogođen ručnim bacačem. Na tom traktoru je ostalo troje mrtvih, muž, žena i dete od četiri-pet godina.

Stravična svedočanstva I ubijali su, i tukli, i psovali Svedočenje: Video sam kada je osa pogodila vojni sanitet u kome su voženi ranjenici u bolnicu u Banjaluku. Među ranjenicima je sigurno bilo vojnika i civila. Samo je preživeo vozač saniteta Malešević Gojko, ostali su poginuli. Jedan ranjenik je ispao iz vozila i video sam ga kako gori u plamenu. Sećam se kako su granate padale na automobile pune civila. Pogode auto a komadi mesa lete na sve strane. Video sam jednog dečka iz sela Subotska, oko tridesetak godina, u civilu, ležao je na putu bez gornjeg dela lobanje. Ispao mu je bio mozak. Stavili smo mu telo na traktorsku prikolicu i odvezli ga u Bosansku Gradišku. Kupili smo ranjene, mrtve nismo mogli. Mnogi su samo plakali i kukali od tuge i žalosti. Nismo mogli sve ranjene da pokupimo i ponesemo sa sobom. 2. maja je sve vreme padala kiša. Bili smo mokri od kiše i znoja i blatnjavi. Ranjenici su ležali okolo i kukali. Krš i lom po putu od havarisanih vozila. Razbijeno staklo na sve strane. Delovi tela po putu. Tukli su nas i snajperisti iz šume Prašnik. Takmičili su se ko će više nas da pogodi. U jednom trenutku sam bio tako blizu ruba šume da sam čuo jednog od njih kako kaže: "Skinija sam šesnaestog". Kada smo prelazili savski most tukli su nas granatama. Tukli su nas sve do stadiona Kozara u Bosanskoj Gradiški. Tada su gađali i bolnicu u Bosanskoj Gradiški". Poginuli 2. maja Prilikom napada na kolonu 2. maja poginuli su pripadnik SVK "Mudri", potpukovnik Tešanović iz Rajića, Dajić iz Medara, otac mu je bio ranjen, Migel Radulović iz Okučana, Džakulin zet, i Vukadinović Zoran (21). Iz sela Smrtići


Strana 540


1990 - 1995

(Ratkovac) u opštini Okučani poginulo je 16 ljudi. Eskić Vojin (1940), borac, Dabić Milorad (1960), borac, Dabić Milan (1951), borac, Zubović Mirko (1940), borac, Zec Vojin (1951), borac, Cvjetičanin Dušan (1954), borac, Pucarević Gojko (1956), borac, Cicvara Milan (194?), borac, Crnić Milovan (1967), borac, ranjen 2. maja u Novoj Varoši, nestao je, Savelić Živko (1970), borac, takođe je nestao. Ljubotinja Nikola (82) zaklan je u svojoj kući u selu Ratkovac. Kondić Ranko iz Okučana je 4. maja video krvave tragove u Nikolinoj kući. Kondić je zarobljen 5. maja i nakon 8 dana je oslobođen. Marinković Stevo (1951), duševno poremećen, nije bio vojni obveznik, ubijen je u svom dvorištu iz puške. U kući mu je bila samo teško bolesna majka koja je granjem i daskama pokrivala njegovo telo, kako ga ne bi stoka pojela. Njegovo telo su Hrvati sahranili na groblju u selu Trnava, Bošnjaković Mile (1949), civil, takođe umno poremećen, ubijen je u svom dvorištu iz puške, Bošnjaković Đorđe (1955), borac, Miletov brat, poginuo je na položaju. Botić Miloš (1930), civil, ubijen je iz puške oko 10. maja. Njegovo telo su videli neki zarobljenici koji su u to vreme oslobođeni. Nestali tokom sukoba Malijević Rajko i Grlica Savo iz sela Rajići, i Bjelić Draženko iz Sela Borovac, pripadnici policije krajiških Srba nestali su tokom sukoba 1. i 2. maja. Poslednji put su viđeni 30. aprila, kada su iz Rajića zajedno otišli na Roždanički most, gde su im bili položaji. Niko nije video da su poginuli. Marić Jovan, pripadnik vojske iz Rajića, takođe je nestao za vreme sukoba. Pripadnik vojske Crnić Milovan (30) iz Smrtića je 2. maja ranjen prilikom napada hrvatskih snaga na kolonu u Novoj Varoši. Od tada mu se gubi svaki trag. Poslednji ga je video Kerezović Vladimir iz sela Ratkovac, na putu kroz Novu Varoš. Hapšenje muškaraca u Šeovici Oko 60 Srba iz Bjelanovaca u opštini Pakrac izbeglo je nakon granatiranja sela u Šeovicu. Zbog granatiranja nisu izlazili iz kuće u kojoj su bili smešteni. 4. maja oko 16.00 časova čuli su da je potpisana kapitulacija i da svi moraju da predaju oružje. Srpski vojnici išli su od kuće do kuće i obaveštavali civile da na prozoru ili u dvorištu istaknu bele zastave. U kuću u kojoj se nalazila T. L. iz Bjelanovica najpre je došla hrvatska civilna policija a zatim hrvatska vojska: "Ušli su, rekli su nam da nam se ništa neće dogoditi, da žene i deca stanu na jednu a muškarci na drugu stranu ceste, u red dva po dva. U našoj kući je bilo devet ili deset muškaraca, među kojima je bio gazda sa dva sina. Od muškaraca koje sam znala bili su Romanić Rade i Bolić Duško iz sela Bjelanovci, ostale ne znam jer su bili iz Šeovice. Vojna policija je odvela sve muškarce". Pripadnik srpske vojske A.S. iz Pakraca i dvadesetak seljana iz Šeovice držali su položaj na Lipičkom i Pakračkom polju, gde je bila linija razdvajanja. Samo trojica su bili mlađi. Od oružja su imali puške. Dva dana i dve noći su stražarili pod artiljerijom. Stanovništvo je bilo po skloništima. Šeovica je granatirana. Vaso Dolinić je sa fudbalskog igrališta preneo u svoju kuću leševe dve devojčice od 14 – 15 godina i jedne starije žene. Bile su mu nepoznate. Poginule su od granata. A.S. navodi da su Stevo Harambašić i Veljko Džakula otišli 3. maja na pregovore u Pakrac u vezi sa predajom oružja Unproforu, nakon čega je Unprofor trebalo da organizuje evakuaciju stanovništva u Bosansku Gradišku. Po tom dogovoru argentinski vojnici trebalo je da dođu sa tri transportera u Šeovicu. Predaju oružja je organizovao komandant bataljona Rade Vukadinović. Na mestu gde je ranije


Strana 541


1990 - 1995

držano oružje okupilo se 450 do 500 ljudi. To su bili seljani iz sela Šeovica, Japaga, Gavrinica, Kričke, Goraja, Šumetica, Brusnika, Kraguja, svi iz opštine Pakrac koji su bili u 51. pešadijskoj brigadi 18. korpusa SVK. Komandant te pešadijske brigade je bio i Stevo Harambašić. A. S. tvrdi da su hrvatske snage u 13.55 časova, pre nego što su počeli pregovori u Pakracu, ispalile tri granate iz Kusonja (prema Požegi) u Prekopakru na hrvatsku teritoriju. To je bila provokacija da pokažu kako Srbi krše primirje. Tada su uhapsili Džakulu i Harambašića. Onda su u 14.00 časova zaustavili Unprofor u Badljevini. Oko 17.00 časova umesto Unprofora došle su hrvatska vojska i policija. U Šeovicu je došlo 20 do 30 policajaca i vojnika. Pokupili su sve muškarce stare od 15 do 60 godina. Cestom Japaga – Gavrinica odveli su ih do pravoslavne crkve u Pakracu. U koloni je bilo oko 1000 ljudi. Hrvatski vojnici ih putem nisu maltretirali, samo su ih psovali. Ispred crkve su ih poređali u dva reda. Posle 22.00 časa stigli su autobusi i njima su zarobljeni Srbi odvedeni na ispitivanje u Varaždin, Bjelovar i Požegu.

Ispitivanje u Varaždinu Svakodnevno, od ujutru do kasno uveče dolazili su oficiri, prozivali pa ispitivali ljude A. S. je u grupi od 500 muškaraca odveden u Varaždin u sportsku dvoranu: "Do podne smo sedeli ispred dvorane na nogama, ruke smo morali da držimo iza leđa a glavu među nogama. Dok smo tu bili došao je kamion hrvatske vojske iz Daruvara i jedan oficir je izašao, pokazao na određene ljude, na njih dvadesetak, i te su nekuda odveli. Ne znam više ništa o tim ljudima. U toj sportskoj dvorani su nas čuvali vojni i civilni policajci. Sve su nas popisali. Meni su uzeli sat marke seiko. Uzimali su i drugima vrednije stvari. Trećeg ili četvrtog dana uveče jedan u civilu i stražar pozvali su nas petoricu po imenu. Pored mene prozvali su Bokan Voja, Miličević Slobodana, Lukić Mana i Romanić Milenka. Svi smo bili iz iste brigade. Odveli su nas svu petoricu u WC. Rekli su nam da se sa dva prsta oslonimo na zid i da raširimo noge. Za nama je ušlo oko deset policajaca. Tukli su nas pendrecima, nogama, rukama. Onda bi nas poređali uz zid, naredili da kleknemo, da stavimo ruke iza leđa i opet šutirali sve dok ne popadamo u nesvest. Onda bi nas polili vodom, pa nastavili da tuku. Ne znam koliko je to trajalo, meni se činilo satima. Maneta su pre toga ispitivali u hali i još su ga tada pretukli. On je bio u najtežem stanju. Tada u hali ga je tukao jedan mlad oficir, visok, star oko 25 godina, plav, širokog lica i nosa, jak, visok skoro dva metra. Svakodnevno, od ujutru do kasno uveče dolazili su oficiri, prozivali pa ispitivali ljude. Svi ispitivani su bili tučeni. Najgore su prolazili oni koje je ispitivao taj mladi oficir koji je tukao Mana. On jedini nije nosio činove. Bilo je raznog maltretiranja. Neke su terali da jedu so i biber. Hranu, koja nije bila loša, dobijali smo dva puta dnevno. Grozno je bilo što ljudi nisu smeli da idu u WC jer su znali da tamo hrvatski policajci i oficiri najviše tuku, pa su vršili nuždu u hali. Po celu noć nam nisu davali mira. Svakih pet minuta smo morali da ustajemo i da pevamo "Lijepa naša". Puste nas da legnemo i čim se smirimo opet ustaj i pevaj. Preko dana su nas stalno terali da sedimo prekriženih nogu, ruku iza leđa a glavu među noge. I tako smo sedeli satima. Ja sam imao sreće da me nisu ispitivali u toj hali. Tukli su me u WC-u. Najgore su prolazili oni koje su prvo prebijali oficiri a zatim stražari u WC-u. Video sam mnogo tako pretučenih. Pašić Predrag (25) iz Obrovca pretučen je toliko da nije


Strana 542


1990 - 1995

mogao da hoda. On je ostao u logoru posle mene. "Milojku" iz Lipika, starom između 22 i 25 godina, prebili su ruku, imao je otvoreni prelom pa su mu stavili gips. On je pušten sa mnom. "Karas", rođen u Slavonskoj Požegi, živeo u Okučanima (30), prebijen je tako teško da nije mogao da hoda. On je ostao posle mene u logoru. Ugrinić Nikola (40), rodom iz Gornjeg ili Donjeg Grahovljana, gde je živeo pre rata a posle izbegao na srpsku teritoriju, tučen je kao i drugi. Ostao je posle mene. Vranešević Vlado iz Pakraca, radio je kao poslovođa u pilani u Pakracu pre rata, ostao je posle mene u logoru. Mog strica Alavukovića Veljka (60), mislim da nisu tukli. Njega su oslobodili pre mene. Dečaka Predraga Lukića, učenika prvog razreda srednje škole nisu tukli - oslobodili su ga pre mene. Pre mene je pušteno oko 130 ljudi. Druge večeri su počeli da puštaju starije ljude i decu. Posle tri, četiri dana nas je obišao Međunarodni crveni krst. Ja sam registrovan pod brojem 322525. To je sada jedini dokument koji posedujem. Imao sam ličnu kartu Republike Srpske Krajine izvađenu pre dve godine u opštini Pakrac. Uništio sam je pre zarobljavanja. Dok smo bili u sportskoj hali svaki dan su vodili ljude na ispitivanje van hale. Mene su posle tri, četiri dana prozvali po imenu i nas desetak su ubacili u maricu. Nisam znao kuda nas voze. Mislio sam da nas vode na likvidaciju. Odvezli su nas u Varaždin u policijsku stanicu. Tu smo ispitivani pojedinačno. Ispitivali su nas neki u civilu. Mene je taj jedan pitao odakle sam, gde sam bio, šta sam radio. Bio je korektan. Ispitivao me je oko sat vremena. Najviše su ga zanimali komandanti u našoj vojsci i ko je ubijao civile. Svih nas desetoro je u isto vreme ispitivano u istoj sobi, ali je svako imao svog islednika. Nije bilo fizičkog maltretiranja. Ali sam ja dan pre toga bio prebijen u WC-u, ono što sam već pričao i bilo me je strah. Ne mogu da se setim ljudi koji su tog dana bili sa mnom u policiji. Sećam se samo Alavuković Dušana, to je moj brat od strica i Sašić Čedomira iz Lipika. Posle sat vremena ispitivanja odvezli su nas nazad u dvoranu. Posle dan, čitali su imena i prezimena i tada je oko 100 ljudi pušteno. Stali smo u dva automobila. Dovezli su nas u Gavrinicu po noći, oko 4.00 časova ujutru. Posle par sati morali smo se javiti u policijsku stanicu da nas evidentiraju. Tada sam saznao da UNPROFOR treba da preveze prvi konvoj izbeglica u Gradišku. Ja sam se ubacio na spisak preko reda i tako sam prešao. To je bio prvi konvoj koji je prešao Savu. Bilo nas je 50, 60, većinom starijih ljudi i nas desetak mlađih koji smo se ubacili preko reda. U Gradiški sam sreo prijatelja Stevu Ljiljaka iz sela Borovac, između Okučana i Novske. Kad je počeo napad bio je sa još četrdesetak seljana na položajima između Okučana i Rajića. Počeli su da se povlače i poveli su sa sobom još oko 100 civila iz Rajića i Paklenice. Negde između Okučana i Bodegraja, u jednoj šumi su ostavili civile, žene i decu. Mislili su da će tako lakše pobeći, da civile niko neće dirati. Kada je hrvatska vojska naišla pucali su po tim civilima. Prilikom povlačenja vojska je naišla na zasedu. Stevo mi je pričao da to nisu bili Hrvati, da su pričali na nemačkom i da se imali nekakve bele uniforme. Uspeli su da im pobegnu". M. M. iz Bjelanovca, pripadnik Srpske vojske Krajine, bio je zatvoren od 4. do 7. maja u Varaždinu: "Drugog maja smo bili u okruženju. Oko 15.00 časova bilo je veliko granatiranje i isterani smo iz rovova. Povlačili smo se prema Gavrincima. U Pakrackoj opštini je tada bilo oko 2000 civila, nismo imali kud, morali smo da se predamo. UNPROFOR se uključio u pregovore oko predaje.


Strana 543


1990 - 1995

Predali smo oružje Četvrtog maja Harambašić je potpisao predaju. Morali smo poskidati uniforme i predati oružje Četvrtog maja Harambašić je potpisao predaju. Morali smo poskidati uniforme i predati oružje. Otišao sam u Šeovicu, skinuo sam uniformu i pomešao se sa civilima. Moja porodica je pobegla iz Bjelanovca i stigla u Šeovicu 3. maja. U 13.45 časova kapitulacija je bila potpisana, a već u 14.00 časova hrvatska vojska je počela da granatira Šeovicu. Gledao sam kako gađaju kuće, pogodili su jedan "golf", ubili kravu. Ljudi su se krili u podrumima. Granatiranje je trajalo oko 20 minuta. Oko 14.30 časova u selo je najpre ušla hrvatska policija, a zatim hrvatska vojska. Načelnik te hrvatske specijalne policije je naredio da se muškarci od 18 do 60 godina izdvoje i formiraju kolonu i krenu peške prema Pakracu. Izdvojili smo se i krenuli, a žene i deca su ostali. Čuvao ih je UNPROFOR koji je sve vreme bio prisutan. U koloni nas je bilo između 600 i 700. Išli smo peške oko 4–5 km. Hrvatska vojska je počela da nas maltretira kada smo stigli u Gavrinicu. Išli su od jednog do drugog. Psovali su nas, neke su izvlačili iz kolone i tukli. Video sam kada su pretukli Šeatovića Nikolu iz Kobačevca i Dragušina Nikolu Nigera, komandira bataljona. Svakog od njih je tukla grupa od njih 5–6 vojnih policajaca. Šutirali su ih, udarali šakama, po bubrezima, po celom telu. Tukli su ih oko 30 min. Tog dana, 4. maja, oko 20.30 časova potrpali su nas u autobuse, tako da su neki morali da stoje. I poveli. Konvoj od 10 autobusa, sa oko 700 zarobljenika je krenuo za Varaždin. Stajao sam sve vreme. U autobusu su bila 4 civilna policajca, specijalca u crnim uniformama. Jedan od njih je išao kroz autobus sa repetiranim pištoljem i ko god bi malo zadremao, stavljao bi mu pištolj na čelo i pretio da će ga ubiti. Nismo smeli da zadremamo, da se okrenemo, da kažemo nešto jedan drugome. Vređali su nas i psovali, nazivali četnicima i slično. U Varaždin smo stigli 5. maja u 7.00 časova ujutro. Doveli su nas u sportsku dvoranu. Dvojica po dvojica smo izlazili iz autobusa, prolazili kroz kordon policije koja nas je pretresala. Oduzeli su mi sat, vozačku dozvolu i nešto novca. Rekli su mi da mi to sve više neće trebati. Ostao sam čist kao puška. Na ulazu smo morali da se svučemo i posle toga je počelo prvo ispitivanje. Mene su pitali za lične podatke, zatim, ko mi je bi komandant, u kojoj sam bio brigadi, da li sam bio ranjavan. Pitali su me čak i za lišajeve po koži, gledali da li imam ravne tabane. Posle toga smo išli na hladno tuširanje i oblačenje, nakon čega su nas uveli u dvoranu gde smo posedali na parket. Sedeli smo sa rukama na leđima, noge ispružene i gledali smo u pod. To je bila naredba i nije se moglo drugačije sedeti. Pucala su nam leđa od tog položaja. Doneli su nam večeru, a posle toga su počeli sa radom. Slikali su nas i otvarali dosijea. Prvog dana nije bilo maltretiranja. Drugog dana, 6. maja, su počeli prozivati i odvoditi na saslušanje. Ostali su morali ceo dan nepomično da sede u istom položaju. Kad smo hteli u WC tražili smo dozvolu. Kada sam ja otišao u WC tamo su me sačekala petorica policajaca. Pretili su mi da će me ubiti, zatim šamarali, tukli i šutirali. Jedan od tih koji me tukao, rekao je da je iz Iloka, da mu je brat poginuo u Vukovaru i da će ga on osvetiti. Iz WC-a su izašli isprebijani Groznica Andrija i Romanić Rade. Pozornik se šetao po sali i nadzirao da li sedimo kako nam je naređeno. U jednom trenutku nisam mogao više da izdržim od bolova, pa sam spustio ruke na pod iza leđa. Pozornik mi je prišao i šutirao me po bubrezima. Istog dana posle podne sam bio ispitan. Inspektori u civilu su me ispitivali u vezi sa 1991. godinom, gde sam se nalazio, u kojoj sam brigadi bio isl. Rekao sam im da sam se 15. 9. 1991. godine prehladio i razboleo, tako da sam sve vreme bio u sanitetu u Bjelanovcu i da nisam učestvovao u napadu na Pakrac i Lipik. Ispitivali su me oko sat vremena a


Strana 544


1990 - 1995

onda su me vratili u dvoranu. Dolazila je HTV i snimala nas. Obišao nas je i Međunarodni crveni krst. Registrovali su me pod brojem 322061. Sedmog maja oko 6.00 časova došao je u salu njihov zapovednik i prozvao oko 100 ljudi, koje su odveli u nepoznatom pravcu. Vraćeni su za ručak. Izgledali su strašno. Bili su premlaćeni, izvučene košulje iz pantalona, trava na leđima. Kasnije sam saznao da su ih vodili negde na Dravu, na neku livadu i tamo tukli, prislanjali pištolje i na druge načine maltretirali. Istog dana oko 17.00 časova, zapovednik je ponovo došao i ovog puta prozvao oko 110 ljudi. Naredio im je da formiraju red kod WC-a. Prozvan sam i ja. Jedan je policajac dobacio: "Treba ih sada sve na Dravi pobiti i neka plove do Beograda". Živeo sam u strahu da će da nas izvedu napolje i likvidiraju. Drugi policajci su dobacivali da nas vode na razmenu. Međutim, onda su nam rekli da nas puštaju kući. Dozvolili su mi da idem da tražim svoj sat, ali ga nisam našao. Potrpali su nas u dva autobusa i oko 21.00 čas su nas povezli prema Zagrebu. U Pakrac smo stigli oko 23.00 časa, a zatim su nas odvezli do naselja Gavrinica i isterali iz autobusa. Pustili su nas da idemo svako svojoj kući. Bila je ponoć, mrak, ništa se nije videlo. Nisam smeo sam da idem u Šeovicu nego sam prespavao u Japagi kod prijatelja. Sutradan sam se sa porodicom upisao za odlazak u konvoju"..

Ispitivanje u Bjelovaru "Ja sam ostao u Bjelovaru, smestili su nas u sportsku dvoranu, logor su držali vojna i civilna policija, bilo je preko hiljadu ljudi" Svedočenje: R. M. iz Šeovice, pripadnik 51. brigade, predao se hrvatskim snagama 4. maja 1995. godine u Šeovici. Sa ostalim muškarcima odveden je u Bjelovar. "Kad je došlo naređenje da se preda oružje sakupili smo se kod skladišta u Šeovici. Naša brigada je trebalo da vrati 500 pušaka. Nas iz brigade bilo je oko 800. To su ljudi iz Kraguja, Smetlice, Kričke, iz Rugalja, Benkovca. Do podne smo predali oružje. Sporazum je bio takav da se preda oružje i da neće biti zarobljavanja. Oko 17.00 časova Hrvati su sve blokirali, zarobili nas i oterali pešice za Pakrac. Tamo su nas utovarili u autobuse. Znam da je za Bjelovar pošlo 22 autobusa i da su od toga devet otišli u Varaždin. Međunarodni crveni krst nas je pratio sa tri ili četiri kola. Ja sam ostao u Bjelovaru. Smestili su nas u sportsku dvoranu. Taj logor su držali vojna i civilna policija. Bilo je preko 1000 ljudi. Bilo je ljudi od 75 godina. Pokupili su sve muškarce koje su našli. Tamo sam bio četiri dana i bio sam 41. na ispitivanju. Zato sam tako kratko ostao. Prvog dana su u kupatilu pretučena dvojica Srba, ne znam im imena. Neko od Hrvata je to prijavio Međunarodnom crvenom krstu i od tada su posmatrači stalno bili u Bjelovaru. Mene su evidentirali drugog dana pod brojem 511182. Tog dana, kada su bili delegati iz Crvenog krsta, hrvatska policija nam je delila sokove. U Bjelovaru su tukli samo neke, ljudi su bili razvrstani po činovima i najgore su prošli oficiri. Tukli su pre ispitivanja. Stevo Harambašić je dobio najviše batina. Stalno su ga vodili na ispitivanje. A u dvorani, pred nama su ga ponižavali, pljuvali i nazivali "đenerale". Takođe su svi komandiri bili tučeni. To se videlo po njima kada su se vraćali sa ispitivanja, bili su crni i teško su hodali. Nismo smeli da razgovaramo, ali bilo je vidljivo ko je na ispitivanju tučen. Ispitivali su nas u Okružnom zatvoru. Prvo bi došli u dvoranu, izdvojili nekoliko, potrpali u kombi i


Strana 545


1990 - 1995

odveli. Mene su ispitali posle dva dana. Kada smo došli u Okružni zatvor prvo su nas slikali sa svih strana, kao kriminalce. Dok sam čekao u hodniku na slikanje počeli su da tuku. Tukao me je ko god je prošao, rukama, nogama. Posle slikanja, ti koji su nas fotografisali uzimali su podatke. Popunjavali smo neke formulare i na jednom mestu morao sam da napišem da je Hrvatska lepa, da je to moja domovina i da ja volim Hrvatsku. Tako su mi rekli da napišem i napisao sam. Na kraju su nam uzeli otisak prsta. Posle su me odveli u ćeliju da čekam. Onda me odveli u sobu na sprat na ispitivanje. Ispitivao me neki u civilu. Visok, star oko 40 godina, smeđ, malo jače građe. Na stolu u kancelariji, ispod stakla je imao slike Ante Pavelića. Tog dana je ispitivano nas sedam i svi smo bili u različitim sobama. Sećam se da su sa mnom bili Vukadinović Rade iz Lipika, komandir bataljona, koji je tučen, Đurić Mirko iz Pakraca, optužen da je ratni zločinac i najviše je tučen. I Ostoja Pavić Braco, pre rata policajac u Pakracu, izašao je crn od batina. Taj civil me ispitivao o svačemu: kada sam počeo da ratujem, ko mi je dao pušku, u kojoj jedinici sam bio. Zanimali su ga vojni podaci. Onda mi je dao neki album sa fotografijama i pitao gde su ljudi sa slika. On me je i tukao. Tukao me je nekom letvom po glavi i po nogama. Rekao mi je da su to ubijeni hrvatski vojnici, ali ja nisam znao nikog sa tih slika. Ispitivanje je trajalo tri i po sata. Posle su me odveli opet u ćeliju i tek uveče oko 19.30 časova vratili u dvoranu. Sutradan, 9. maja, nas sedmoricu odveli su pred prvostepeni sud. Tukli su nas otkako smo ušli u sud, u ćeliji, a onda dok su nas vodili kroz hodnike. Jedino jednog starog nisu tukli. Najgori je bio jedan Srbin – Bjelasević Dušan iz Benkovaca, on je tukao više od bilo kog Hrvata. Đurića su prvog prozvali da uđe u neku sobu. Nama su naredili da stanemo licem uza zid. Rade Vukadinović nam je savetovao da ne odmičemo glave mnogo od zida da nam ne bi udarali glave o zid. On je kroz to već bio prošao. Njega su tukli dok smo tako stajali. Kad su me uveli kod sudije više nije bilo tuče. On me je ispitivao o raznim stvarima, o tome ko me je mobilisao i o porodici, koga imam od familije. Sastavio je zapisnik i ja sam to potpisao. Vratili su me nazad u ćeliju i oko 19.30 časova ubacili su nas u autobus. Sedeli smo unutra neko vreme, a onda su došli i izvukli dvojicu i vratili ih nazad u dvoranu. Znam da je jedan od njih, Slobodan Mađar iz Japage kasnije izašao. Drugi je Bodograjac Ilija, komandant bataljona, ali nisam čuo šta je posle sa njim bilo. Mi smo odvezeni za Šeovicu. To je bio 9. maj. Bilo je ukupno tri autobusa. U Šeovici je bilo gore nego u zatvoru. Domobrani su pucali oko kuća, provocirali. Tražili su oružje po kućama. Moju komšinicu Radonjić Milicu, čiji je muž invalid, pred njim i ćerkama su terali pištoljem po kući i tražili da preda snajper. Mom bratu Đuri upali su u kuću i sve opljačkali. Mom rođaku Radonjić Stojanu uzeli su TV i rasturili traktor. Ljudima su uzimali automobile, navodno zato što uz sebe nisu imali dokumenta, a mnogima su papiri ostali u zatvoru. Izašli smo posle četiri-pet dana u konvoju. Srpska policija nas je uputila u istočnu Slavoniju". B. Z. iz Pakraca, pripadnik Srpske vojske Krajine, proveo u zarobljeništvu u Bjelovaru od 4. do 16. maja 1995. godine: "Naš komandant Stevo Harambašić nije imao drugog izlaza, morao je da pristane da se predamo kako bi spasao nas i civile. On je sa UNPROFOR-om otišao na pregovore i tada su ga Hrvati uhapsili. Poslao nam je naredbu da se predamo, skinemo uniforme, obučemo u civilno odelo i da istaknemo bele zastave na kućama. Bilo je naših vojnika koji nisu hteli da se predaju, pa su pobegli u šumu.


Strana 546


1990 - 1995

Neki od njih su tamo zarobljeni. Hrvatska specijalna civilna policija je došla na našu liniju. Vikali su da izađemo, da se predamo. Formirali su kolonu od nas zarobljenika na glavnoj cesti prema Pakracu. Dok smo stajali u koloni, non-stop su dovodili nove ljude u kolonu. Bilo je tu starijih ljudi i invalida sa protezama. U kolonu su doveli dr Perića (72) i mog brata Gorana (29), koji je 90% invalid, te nije bio vojni obveznik. Celo popodne su pravili kolonu. Naveče je došlo 20–25 autobusa. Potrpali su nas u autobuse. Uglavnom su svi sedeli, što znači da je bilo oko 50 ljudi u jednom autobusu. U mom autobusu su bili moj brat Goran i ženin otac Nikola".

Tukli su na ispitivanju Dok sam sedeo u ćeliji, čuo sam kako tuku druge. Neki od ovih 12 koji su bili sa mnom na ispitivanju vratili su se prebijeni. Nisam mnogo pričao sa njima, ali je jedan rekao da su ga tukli letvom Svedočenje B. Z. iz Pakraca se nastavlja: "U Bjelovar smo stigli negde posle ponoći, 5. maja 1995. godine. Doveli su nas u Sportsku dvoranu. Na ulazu su nam naredili da se skinemo i odveli nas na kupanje. Posle toga su nas sve popisali. Tu su nas držali pripadnici hrvatske vojne i civilne policije. Nazivali su nas četnicima, psovali nas, pretili su da će nas zaklati. Dali su nam po ćebe i legli smo na parket. Tokom celog tog dana su dovodili nove zarobljenike. Bilo nas je oko 500-700. Neke su odvodili na ispitivanje, pa ih posle vraćali. Neke nisu vraćali. Neki su se vratili isprebijani. U dvorani je stalno bilo puno novinara. 7. ili 8. maja došao je Međunarodni Crveni krst i dobio sam karticu br. 511816. Desetog maja došao je jedan iz civilne policije. Prozvao je nas sedmoricu prema nekom spisku. Strpali su nas u maricu. Jedan mi je psovao mater četničku i pretio da će me ubiti. Odveli su nas u neku zgradu u kojoj je bilo pripadnika i civilne i vojne policije. Zatvorili su nas u podrum. Strašno je smrdelo jer je u toj prostoriji u ćošku bio poljski WC. Prozivali su nas i odvodili na ispitivanje. Mene su odveli na II sprat zajedno sa još četvoricom zarobljenika. Stražar koji nas je vodio gore udario je svakog od nas kundakom nekoliko puta u rebra. U hodniku na II spratu smo morali da stojimo oko 30 minuta uza zid, sa rukama na leđima. Hrvati su nas iza leđa provocirali: "Šta je Čedo, kako ti se sviđa u Hrvatskoj! Evo vam vaše države! Prodali su vas, šta ste mislili!" Jednog po jednog su uvodili kod inspektora na ispitivanje. Mene je taj inspektor u civilu ispitivao gde sam bio, šta sam radio, ko je ubio neke tamo njihove. Drao se na mene, provocirao, ali me nije tukao. Ispitivao me je oko dva sata. Odatle sam vraćen u podrum. Istog dana, 10. maja, još jednom su me ispitivali. Sedeo sam na stolici, a četvorica u civilu su me unakrsno ispitivala. Jedan od njih mi je stavljao pištolj na slepoočnicu i vrat, a zatim repetirao. Taj drugi put su me ispitivali četiri sata. Jedan me je šutnuo u rebra i ošamario. Drugi me je udario drškom od pištolja u potiljak. Ujutru 11. maja oko 8.00 časova vratili su me u sportsku dvoranu. U istražni zatvor su me odveli 13. maja. Istražni sudija me ispitivao tri dana. Oslobodili su me 16. maja. Svi oslobođeni stali smo u 6 ili 7 autobusa i odvezli su nas u Pakrac. Rekli su nam da idemo svojim kućama. Kod kuće sam zatekao svoje. Svi su bili kod kuće. Sedamnaestog maja išli smo se upisati za odlazak. Prvo smo morali u opštinu na razgovor. Dve hrvatske službenice su nas pitale zašto odlazimo, da li nas je neko maltretirao u zatvoru, zašto ostavljamo kuću i drugu imovinu. Tu smo dobili karticu (dozvolu) za konvoj. Niko nije mogao da pređe granicu bez te kartice. Osamnaestog maja sam sa ženom i sinom, u našoj "ladi", otišao u konvoju u


Strana 547


1990 - 1995

Bosansku Gradišku. Morao sam da tražim specijalnu dozvolu da izvezem auto. U konvoju smo, 4. juna, prešli granični prelaz kod Sremske Rače. Srpska policija nas je sprovela u istočnu Slavoniju, u Sremske Laze kod Tovarnika. Policija nam je rekla da moramo da naseljavamo prazne kuće na prvoj liniji fronta. Svađali smo se sa njima jer nismo hteli blizu prve linije u opljačkane i prazne kuće. Pretili su nam batinama. Sramota. Zar to da doživimo od našeg naroda. Pobegao sam sa ženom i detetom kod pašanca u čijoj kući još uvek živimo. Ne znam šta ćemo da radimo ovde. Pašanac živi od poljoprivrede, a mi živimo od njega". A. M. iz Gornje Šumetice, pripadnik Vojske Srpske Krajine, predao se 4. maja. Bio je zatvoren u Bjelovaru od 5. do 12. maja 1995. godine. "U Šeovici su, pred školom, odvojili muškarce od žena, dece i starih. Bilo nas je oko 700. Prvo nam se obratio predstavnik naših civilnih vlasti, ne znam ko je to bio, i rekao nam da je potpisana kapitulacija, da smo potpuno nemoćni, da su Džakulu i Harambaćića zatvorili. Tu je, kada smo mi stigli, već bila hrvatska civilna i vojna policija i vojska. Rekli su da žene i deca mogu da idu kući i da na prozorima i dvorištima istaknu bele krpe. Nas muškarce su postrojili i pešačili smo 4 km do Gavrinice. Sprovodio nas je jedan Srbin koji je ratovao na hrvatskoj strani. Posmatrači su bili u Gavrinici, njih šest ili osam, obučeni u belo. Čekali smo autobuse, već je pao mrak. Rekli su nam da izbacimo sve iz džepova itd. Nas 750 autobusima su poveli za Bjelovar. Ispred sportske dvorane sačekala nas je vojna i civilna policija. Kako ko izlazi iz autobusa policajac ga vodi u ulaz u dvoranu. Tu nam na brzinu uzimaju podatke i vode nas na kupanje. Mi onako nagi, a oni nas slikaju kamerama i ismijavaju. Posle mi je sestra u Nemačkoj rekla da je taj snimak nas golih bio na nemačkoj televiziji. Posle kupanja smo odvođeni u dvoranu, dobili smo po ćebe i svako je zauzeo svoje mesto. Na tribinama su bili stražari. Šestog maja sam ispitivan u nekom MUP-u. Ispitivao me je neki civil. Prozivali su u dvorani po 12 ljudi, imenom i prezimenom. Tog dana kada sam ja bio takođe nas je bilo 12. Svi su mi bili nepoznati. Strpali su nas u maricu i onda uterali u neki haustor i odatle kroz neki ulaz u ćeliju. Ja nisam tučen, ali mislim da samo ja nisam tučen, ne znam iz kog razloga sam prošao dobro. Tukli su na ispitivanju. Ispitivali su nas pojedinačno. Taj koji je mene ispitivao je bio dobar. Rekao je da se zove Anta, da je iz mesta Gaj, opština Pakrac. Pitao me je gde mi je lovački karabin. Ja sam ga zaista imao, bio sam lovac. Ispitivao me je oko tri sata. Vraćen sam nazad u ćeliju. Tu me je jedan htio tući, ali je drugi rekao: "Nemoj njega, on je obrađen". Dok sam sedeo u ćeliji čuo sam kako tuku druge. Neki od ovih 12 koji su bili sa mnom na ispitivanju vratili su se prebijeni. Nisam mnogo pričao sa njima, ali je jedan rekao da su ga tukli letvom. Osmog maja odveli su me u Vrhovni vojni sud. Sudija mi je rekao da je 1991. godine za mnom izdata poternica zbog pobune protiv države. Bili smo u sobi ja, sudija i zapisničar, žena. Nisu imali dokaze da sam digao ustanak. Pre nego što me je ispitao, rekao mi je da imam prvo na advokata, ponudio mi telefon da ga pozovem. Ja nisam znao nikoga niti sam se osećao krivim i rekao sam da mi advokat ne treba. Ispitivao me je po izjavi iz policije. Potpisao sam na 4 mesta. Jedina tortura koja je tu postojala je što smo pre i posle ispitivanja morali nepomično da stojimo satima u hodniku licem okrenutim ka zidu. Moj brat koji je sve vreme bio sa mnom prilikom ispitivanja u sudu morao je u hodniku da čučne i da drži ruke ispred sebe. Pri tom su mu vikali: "Al smrdiš majku ti četničku!"


Strana 548


1990 - 1995

Napuštanje Hrvatske Službenici hrvatske vlade su u jednoj kući organizirali dobijanje domovnice. Svi smo morali da odemo tamo da se prijavimo. Svedočenje A. M. iz Gornje Šumetice se nastavlja: U dvorani nije bilo tuče. Međunarodni crveni krst je došao drugog dana. Ljudi su tučeni samo u prolazu i prilikom ispitivanja u policiji. Video sam mnoge koji su bili crni od batina. Jedan od najgore tučenih je Joco Prokopić. Vođen je na ispitivanje više puta dnevno, ostao je posle mene u zatvoru i čuo sam da je još uvek tamo. Luka Krajinović je isto tako više puta dnevno vođen i čuo sam da je umro od batina. Popadić Peri su polomili četiri rebra. Dobrić Borivoja, mog komandanta, nisam video ali sam čuo da ne može da hoda. Video sam i da je Harambašić vođen više puta ali ne znam, nisam bio blizu njega, pa ne znam da li je tučen. Ne znam mu ime, ali znam da je iz Glavice kod Bučja, pretučen toliko da je jedva vukao noge. Pretučen je i Vidović Ljuban iz sela Čagliće, Mišo Krajinović iz sela Kusonje, zatim Arsenić Miloš iz Gornje Šumetice, Mandić Milutin, takođe iz Šumetice i njegov stric Milutin. Sa nama u dvorani je bio i doktor Perić koji nije tučen ali je to star čovek, ima možda i preko 70 godina, čuveni dečji lekar koji je živeo na Gavrinici. Hteli su da ga puste posle nekoliko dana ali je on zahtevao da ostane dok su i ostali zatvorenici tu. Ostao je posle mene. Dvanaestog maja sam pušten. Pun je bio autobus oslobođenih. Dok su nas vozili, nekoliko stražara su sve vreme puta tukli Srbljana Željka i Pletkapu Stevana". Žene i deca, izbegli u Šeovicu, nakon hapšenja muškaraca ostali su u Šeovici do 12. maja. O tim danima T. L. kaže: "Izlazili smo samo ujutro po kruh i dva puta po pomoć, kada je UNHCR pozvao da dođemo. Nastojali smo da ne šetamo po cesti. Bilo na je strah, hrvatski policajci i vojnici su bili svuda okolo i stalno su nas provocirali. Pevali su četničke pesme, psovali nam majku četničku, dobacivali mlađim ženama, pucali su dok prolazimo cestom. Govorili su da su i njihova deca ginula od naših granata. U delu Šeovice gde smo bili nije bilo srušenih kuća, granate su tu padale najviše kraj ceste. Vojnici su ulazili u kuće i tražili pare. Videla sam jednu ženu, ne znam joj ime, koja se žalila kako su joj upali u kuću, šamarali su je dok im nije dala sve pare i zlato koje je imala. Išla je da se žali civilnim vlastima i ne znam šta je dalje bilo. Jedna baka se žalila da su je šamarali, tražili pare i oružje. Nije imala. Kada su videli da nema ništa udarili su je još par puta i otišli. Jednog dana u našu kuću je upalo šest-sedam vojnika. Tražili su oružje i sve su pretresli. Nisu uzeli ništa iz kuće. Našli su u štali bombe, puške, municiju, vojne uniforme. Rekli su da će nas izbaciti, da će nam ubiti muževe i da će nas pobiti a mi smo rekli da to rasprave sa gazdaricom kuće, da smo mi izbegli i da ne znamo ništa šta je u štali. Gazdarica se zvala Prodanović Jela a njenog muža Branka i tri sina su već bili pokupili 4. maja. Oni su sa gazdaricom nešto raspravljali, čula sam da ona govori kako ni sama ne zna šta je u štali, da su tu vojnici spavali i da ne zna šta su za sobom ostavili. Nisu je maltretirali. Službenici hrvatske vlade su u jednoj kući organizirali dobijanje domovnica. Svi smo morali da odemo da se tamo prijavimo. Bio je ogroman red. Neki iz hrvatske vlasti, civili, obavljali su razgovor sa nama, po petnaestak minuta sa svakim. Mene su pitali šta imamo od imovine, da li imamo kuću, zašto smo bežali, koliko imamo zemlje, zašto hoćemo da odemo iz Hrvatske, zašto nećemo domovnicu. Govorili su da nam oni garantiraju bezbednost. Moj muž je već bio pušten na slobodu i našao nas je tako da smo zajedno bili na tom razgovoru. Evidentirali su nas i u UNHCR-u, 12. maja smo u konvoju otišli u Gradišku. Tamo su nas


Strana 549


1990 - 1995

premestili u nove autobuse i odvezli u Laktaše. Tu smo bili do 19. maja. U Laktašima je organizovan konvoj za istočnu Slavoniju i rekli su nam da posle ko hoće može ići u Srbiju a ko hoće može na Kosovo. U istočnoj Slavoniji srpska policija nas je sprovela u Tenje, gde se nalazila linija razdvajanja. Tražili su da tu ostanemo. Nismo hteli".

Ni poslije svih ovih godina, niko nije odgovaro za pokolj srpskog naroda Zapadne Slavonije, niti su pronadjeni nestali Srbi cija tijela ostase na krvavom putu. Dzelat je oprao cestu i pokusao da sakrije zlocin ali nije uspjeo da izbrise sjecanja na rodjake, prijatelje i poznanike. Zaboraviti znaci klati ih ponovo...


Strana 550


1990 - 1995

UJEDINJENE NACIJE KOMANDA SEKTORA ZAPAD

IZVJEŠTAJ O SITUACIJI U SEKTORU ZAPAD ZA PERIOD 08. MAJA 1995 OD 14.00 - 18.00 sati 1. OPĆENITO: Situacija je dosta napeta 2. DETALJI SITUACIJE: A. Argentinski bataljon 1. U 14.00 sati viđeno tri minobacača na poziciji u pravcu Brusnika (HL-800360); 2. U 14.45 sati patrola je vidjela u Šeovici konvoj traktora, a činili su ga 21 traktor sa prikolicama, u prikolicama su viđene lične stvari i civilna odjeća, nikog nije bilo u blizini; 3. Pozicija NJA -17 i dalje okupiran od strane HV.

B. Nepalski bataljon 1. Dvije patrole su upućene na relaciji Pustara-Sava. Prva u pravcu Donjeg Varoša, a druga u Gornji Varoš. Patrolama nije dozvoljen pristup u Donji Varoš i jedna patrola je izmjenila pravac do Uskoka. Patrole su izvjestile o: a) Relacija Pustara-Sava: 1. Čišćenje kolovoza 2. Odjeća i razbacane lične stvari koje leže pored kolovoza su u plamenu 3. Vatrogasna jedinica pere ceste...

Bi Bi Si LONDON TRAGOVI HRVATSKIH ZLOČINA

Ujedinjene nacije su danas počele istragu o tvrdnjama da su hrvatske snage prilikom ofanzive na Zapadnu Slavoniju počinile masakr nad srpskim civilima koji su bježali ka mostu na Savi da bi prešli u Bosnu. Priče izbjeglica da je namjerno otvarana vatra na kolone civila zabrinule su zvaničnike svjetske organizacije. Evo šta o tome kaže predstavnik UNHCR-a Kris Janovski: "Iz razgovora sa izbjeglicama i iz njihovih svjedočenja čuli smo da su mitraljeskom i snajperskom vatrom napadnute kolone civila koji su bježali. Rečeno nam je da između Okučana i Bosanske Gradiške ima mnogo leševa. Ti izvještaji nisu potvrđeni iz nezavisnih izvora, jer niko nije bio u mogućnosti da tamo ode i provjeri, ali isto se ponavlja u svim razgovorima - da je bilo pucanja


Strana 551


1990 - 1995

na kolone civila i da je mnogo ljudi ubijeno ili ranjeno." Visoki oficir UN general Rej Krab konačno je danas uspio da obiđe područje u kome su navodno počinjena zvjerstva. S njim je bio i dopisnik Bi Bi Sija Malkolm Brabant. On priča: "Mjesto na kome su, po svemu sudeći, ti ljudi ubijeni zove se Novi Varoš. Nalazi se oko pet kilometara sjeverno od mosta na Savi koji spaja Hrvatsku i Bosnu i kojim je većina srpskih izbjeglica pobjegla. Izgleda kao minijaturna verzija puta za Basru poslije savezničkog napada na Iračku armiju. Mnoštvo olupina nalazi se duž puta. To je vrlo tužno mjesto. Vidni su tragovi paničnog pokušaja ljudi da pobjegnu. Nema, međutim, pouzdanih dokaza o broju ubijenih." Malkolm Brabant dodaje da su jedini očevici nepalski vojnici u sastavu UNPROFOR-a koji su i sami bili meta hrvatskih snaga. "Oni kažu da su vidjeli leševe duž puta. Hrvati su vjerovatno leševe uklonili i sada se međunarodne organizacije trude da ustanove koliko ih je bilo. Mislim da će se istina tek naknadno saznati. Hrvati pokušavaju da čitavu stvar predstave kao bitku protiv vojnika u povlačenju među koje su se umješali civili. Jedan nepalski vojnik, iz glavne baze UN sjeverno od Novog Varoša, međutim, kaže da je vidio minibuseve pune ljudi na koje je iz šume sa lijeve strane puta otvarana mitraljeska vatra."

10. maj 1995.

UJEDINJENE NACIJE KOMANDA SEKTORA ZAPAD CIVILNA POLICIJA UN

KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA U JUŽNOM DIJELU SEKTORA ZAPAD U MAJU 1995 ...101. Izvijestio Jordanski bataljon 9. maja u kući br. 10 blizu kontrolnog punkta VJ19, 71-godišnji Srbin počinio je samoubistvo (objesio se) usljed straha i sadašnjih uslova, u toj kući ima još četrnaest drugih lica. 102. Izvijestio Jordanski bataljon 7. maja Jordanski bataljon je posjetio sela Paklenicu i Rajić, Srbi nisu viđeni. Upitani o civilnom stanovništvu u selu Rajić, hrvatska policija je napomenula da su oni odveli 40 srpskih civila radi istrage. 103. Izvještaj o zlostavljanju i batinanju ljudi zatvorenih u Varaždinu Jedan Srbin, stanovnik sela Kraguj, vratio se iz zatvora u Varaždinu. On se žalio na zlostavljanje i batinanje od strane hrvatskih oficira koji čuvaju zatvorenike. Ovom čovjeku se pruža medicinska pomoć. On želi otići u Bosnu. Primjeri fizičkog zlostavljanja: uskraćivanje sna, batinanje koje rezultira u polomljenim


Strana 552


1990 - 1995

udovima, batinanje sa palicama po leđima, prisiljavanje zatvorenika da sjede cijeli dan pognutih glava. Stražari u kupatilima tuku i udaraju zatvorenike. Psihološko ponižavanje: prisiljavanje zatvorenika da neprestano pjevaju himnu Hrvatske. Međutim, navodno da zlostavljanja u Varaždinu nisu sistematska i da ovise o smjeni. Takođe je u selu Brusnik policija ponovo uhapsila jednog čovjeka koji se vratio iz zatvora iz Bjelovara. 104. Izvještaj lokalne kancelarije Crvenog križa Hrvatske iz Nove Gradiške. Sažetak: Prema kancelariji Crvenog križa iz Nove Gradiške, 323 (tri stotine dvadeset i tri) stanovnika Okučana, i muškaraca i žena, odvedeno je u Novu Gradišku i zatvoreno tamo od 1. do 5. maja 1995. (vidi listu zatvorenih u dodatku). Takođe, prema kancelariji Crvenog križa u Novoj Gradišci, 28 (dvadeset i osam) lica izrazilo je želju da ide u Bosnu (lista u prilogu). 105. Izvještaj tima Civilnih poslova o situaciji u selu Šumetlica, smještenom južno od Dragović ceste (8. maj 1995): Samo oko 17 lica se sada nalazi u selu. Prije 1. maja 1995. bilo je 112 (stotinu dvanaest) prvobitnih stanovnika i oko 30 (trideset) izbjeglica. Prema ljudima koji su ostali u Šumetlici, najmanje dvoje seljana je poginulo kada su pokušali otići iz sela: Sužnjević Mirko, 66 godina, i Orozović Jela, 64 godine (nema informacija kako se to desilo). Prema Gunjeviću, tijela su ostala na otvorenom dva dana (6. i 7. maja), a onda ih je on zakopao u groblju u Šumetlici. Predstavnik Centra za ljudska prava vidio je dva svježa groba koji su bili neoznačeni. 106. Izvještaj UNCIVPOL-a koji je patrolirao selom Šeovica 5. maja U toku vatre Hrvatske vojske iz minobacača 1. maja 1995, tri civilna stanovnika Šeovice su ubijena: DROBNJAK VIDA, 70 godina, jedna trogodišnja djevojčica, jedna petnaestogodišnja djevojčica. 148. 17. maja patrolirajući okučanskim područjem, istražni tim UNCIVPOL-a pronašao je tri leša u mrtvačnici u groblju u Okučanima. Vrata od mrtvačnice su bila poluotvorena a tijela su ležala unutra na podu. Svi su bili starije osobe: dva muškarca i jedna žena. 152. MILINOVIĆ RANKA, Srpkinja, 1940. Paklenica 185, viđena 16. maja u Bodegraju 29. Ona je obavijestila UNCivPol da je 1. maja 1995. oko 7,30 sati hrvatska vojska ubila njenog muža MILINOVIĆ BOŠKA, 1940, kada je izašao iz skloništa da vidi šta se dešava. Uvukli su ga u sklonište još živog. Međutim, dva vojnika su došla i odvela ga. Tada su ga bacili u bunar. Ona je uspjela pobjeći u šumu sa unukom. Ona je potpisala izjavu svjedoka u vezi s ovom incidentom. 153. 16. maja u kući br. 29 u Bodegraju, Civilni poslovi su razgovarali sa ženom srednjih godina koja se nije predstavila. 18. maja primljena je takođe informacija od TEODORČEVIĆ NEVENKE, Paklenica 106, opština Okučani, ona je dala pismenu izjavu. Teodorčević Nevenka je izjavila da je 1. maja vidjela da je eksplozija granate ubila Rauš Aleksiju, Srpkinju, kada je izašla iz skloništa pokušavajući da pomogne Vesni Čuković, koja je bila ranjena u nogu. Vesna je umrla od rana (vidi takođe 134).


Strana 553


1990 - 1995

Gore spomenuta žena srednjih godina koja se nije identifikovala vidjela je spaljeno tijelo Rauš Aleksije u kući br. 185 u Paklenici. Ta žena je takođe izjavila da je u istoj kući hrvatska vojska ubila i Teodorčević Miću. Nastavila je rekavši da je Vesna Čuković stara oko 18 godina, bila ranjena u nogu i da je ostala u podrumu dok je kuća gorjela. Vesnini roditelji sigurno žive u Banjaluci. 156. 17. maja oficiri UNCivPol-a iz podstanice Gavrinica i lokalni Srbi izvijestili su nas da se Vujić Luka, Srbin srednjih godina, objesio rano tog jutra (17. maja). Prema nekim Srbima koji su poznavali tog čovjeka, hrvatske vlasti su ga prije nekoliko dana bile zatvorile, ali su ga pustile. Prethodne noći hrvatska policija ga je ispitivala o oružju i on je navodno plakao cijele noći prije nego što je počinio samoubistvo. 157. TODOROVIĆ SAVO, Srbin, Šeovica 12 (Informacija primljena od Luko Džejmsa, Centar za ljudska prava, i proslijeđena UNCIVPOL-u 17. maja). Po navodima g. Todorovića, njegov brat i snaja, Todorović Dragan, rođen 1937. (upravo se vratio iz zatvora iz Bjelovara), Todorović Ljubica, rođena 1938, ubijeni su između 9. i 16. maja 1995. godine. G. Luko je vidio svježe grobove na lokalnom groblju... 22. maj 1995.

UJEDINJENE NACIJE KOMANDA SEKTORA ZAPAD CIVILNI POSLOVI IZVJEŠTAJ O POČINJENIM ZLOČINIMA PROTIV CIVILNOG STANOVNIŠTVA U ZAPADNOJ SLAVONIJI

1. U kući u selu Paklenica, vlasništvo g. Šolaje, dogodio se masakar nad ranjenicima i medicinskim sestrama, pošto su bili zaklani: - Mića Teodorčević, veteran bez noge iz sela Paklenica, - Nikola Vojnović, vojnik, pogođen u grudi 1. maja 1995, - Milan Mrzić, ranjenik, - Aleksija Rauš, medicinska sestra, - Senka Rauš, medicinska sestra, - Ruža Šolaja, medicinska sestra, - Dušan Hasura, iz sela Rajić. Svjedok, Mitar Vujaklija, koji je ranjen u glavu, pobjegao je kroz prozor i potom prešao rijeku Savu. 2. Prema izjavi datoj od četvorice vojnika iz interventnog bataljona (jedan od njih ima nadimak Dalmatinac) oni su čuli vrisku lica koja su klana, a koja je dolazila iz kuće lica po imenu Duje locirane blizu sela Cage. 3. U selu Benkovac, 73 godišnja žena po imenu Grozdana i retardirana osoba po imenu Ostoja Vujinović, ubijene su. 4. Na cesti između sela Trnakovac i raskrsnice u selu Rogolji, civili su upali u zasjedu između podneva 1. maja i jutra 2. maja i napadnuti paljbom iz automata


Strana 554


1990 - 1995

i snajpera, oko 50 lica je ubijeno. 5. U selu Novi Varoš, između Pustare i Struga (kanala) civilno stanovništvo, uključujući žene i djecu, koji su putovali pješice ili u automobilima bili su meta paljbe svih vrsta naoružanja. Oko 100 lica je poginulo. 6. Sveštenik Savo Počuča ranjen na nekoliko mjesta sada je na oporavku u Banjaluci. 7. Ranjeni vozač saniteta označenog sa crvenim krstom, po imenu Gojko Malešević, nalazi se u bolnici u Banjaluci. 70 godišnji muškarac po imenu Ljiljak je nastradao u istom vozilu kada se ono zapalilo. 8. Slijedeće četiri žene su smrtno stradale u selu Medari 1. i 2. maja: Anka Ninković, Zora Tomić, Draga Đ umić, Kata Vlaisavljević. 9. U selu Rajčići, dvoje ljudi je ubijeno, a selo je spaljeno. Također su zapaljene kuće u selu Mlaka. Naredni podaci će biti poslani čim stignu nove informacije. P.S. Ovo su samo oni slučajevi u kojim su poznata imena.

12. maj 1995.


M. MOUSALI

Strana 555


1990 - 1995

NAŠ GLAS, broj 5. ZAJEDNICA SRBA U HRVATSKOJ

PISMO MILENKA POPOVIĆA, ARHIJEREJSKOG NAMJESNIKA ZAGREBAČKOG, MITROPOLITU JOVANU

VAŠE VISOKOPREOSVEŠTENSTVO Na poziv Monsinjora Vladimira Stankovića, predsjednika hrvatskog Karitasa i uz učešće predstavnika austrijskog, njemačkog, italijanskog i američkog Karitasa da i mi učestvujemo u obilasku nekih mjesta u Zapadnoj Slavoniji a uz Vašu saglasnost, prihvatili smo ovaj poziv. Dana 9. maja 1995. godine u 8,30 časova krenuli smo u obilazak sledećih mesta: Jasenovac, Gornji i Donji Rajić, Gornji Bogićevci, Okučani, Gornji i Donji Čaglić, Medari, Lipik i Pakrac. Cilj obilaska, po preporuci Monsinjora Stankovića, bio je da se pribave informacije o potrebama ljudi, kako im se može pomoći u humanitarnom smislu i da se snimi stanje sakralnih objekata Rimokatoličke i Srpske pravoslavne crkve na tom području. Obzirom da je čitavo vreme puta bila prisutna Hrvatska televizija i kasnije vrlo jednostrano i neistinito obavestila (kao i u svim ranijim izveštajima) javnost o stanju na području Zapadne Slavonije, smatramo potrebnim da Vas i svetsku javnost izvestimo istinito o proteklim događajima i stanju sakralnih objekata naše Crkve i srpskog naroda na tom području. Rimokatolička crkva je već informisala javnost o stanju svojih sakralnih objekata i naroda na tom terenu i ne smatramo potrebnim da mi o tome pišemo. U Jasenovcu crkva Svetog Jovana jeste čitava, ali je unutrašnjost pljačkana i oskrnavnjena. Nema polijeleja u crkvi, a u njoj spavaju pripadnici hrvatske vojske i policije zajedno sa oružjem i vojnom opremom, a časna trpeza im služi kao sto za jelo. Putir smo zatekli pun pljuvačke i opušaka. Spomenik jasenovačkim žrtvama smo takođe obišli i naišli na sveže tragove krvi. U samom mestu nismo naišli ni na jednog civila srpske nacionalnosti. Prošli smo kroz Gornje Bogićevce, Gornji i Donji Rajić i takođe nismo naišli ni na jednog civila, ali je zato bio veliki broj hrvatskih vojnika i policije. Crkva u Donjem Rajiću je čitava ali su vrata provaljena. Policija nam nije dozvolila ulazak u crkvu zbog navodne mogućnosti da je unutrašnjost minirana. Kroz otškrinuta vrata uspeli smo primetiti da nedostaje polijelej, a u crkvi je sve bilo ispremetano i razbijeno. Na autoputu iz Novske prema Okučanima, videli smo više spaljenih automobila, kamiona i jedan autobus. Na ulasku u Okučane i na čitavom putu


Strana 556


1990 - 1995

od Okučana prema Pakracu, videli smo krvave mrlje na asfaltu. Naša crkva u Okučanima je spolja naizgled cela, ali su svi prozori polupani, vrata su provaljena i u crkvi je sve ispreturano. U oltaru s desne strane postoje vrata koja su prilikom našeg ulaska bila otvorena. Pogledom u portu kroz spomenuta vrata videli smo ogromnu iskopanu raku udaljenu desetak metara od oltara, a zemlja je bila krvava. Primetivši da to gledamo policajci su vrata odmah zatvorili. U kući u kojoj je boravio Vladika Lukijan nalazila se hrvatska vojska i pristup nam nije bio dozvoljen. U prolazu kroz selo Cage, u nekoliko dvorišta smo videli velike iskopane rake. Celim putem od ulaska u Okučane pa sve do Lipika, u kanalima pokraj puta bili su vidljivi ostaci odeće, obuće, zavežljaji sa hranom i pićem, bicikli, motori i spaljeni automobili kao i tragovi krvi. Crkva u Medarima je srušena. Crkva u Donjem Čagliću je oštećena. Crkva u Pakracu je spaljena, krova nema, polovine zvonika nema, ikonostas i hor su izgoreli a unutrašnjost je sva u ruševinama. Eparhijski dvor mogli smo videti samo spolja jer nam ulaz unutra nije dozvolila hrvatska vojska. Izvana je vidljivo da nema ni jednog prozora, na većem delu zgrade nema krova. Vidljivo je da je dvor paljen. Deluje sablasno. Na čitavom putu nismo sreli civila srpske nacionalnosti s kojim bi mogli razgovarati. U Okučanima kao i u nekim drugim mestima videli smo ljude u posebnim uniformama sa nekim trakama na rukavima koji su čistili teren od raznih predmeta, a uz njih su bili naoružani vojnici. Tvrdili su nam da su to pripadnici civilne zaštite. U prolazu jedan od tih navodnih pripadnika civilne zaštite nam je šapnuo da su Srbi i brzo se udaljio. To nam je bio jedini susret na ovom putu sa Srbima. Većina kuća koje smo videli uz put su provaljene i opljačkane a na svim mestima gde smo se zaustavljali, osim Lipika i Pakraca, osećao se miris leševa. Iz svega što smo videli i doživeli, može se zaključiti da je ponovo izvršen genocid nad srpskim narodom i da je taj deo Zapadne Slavonije očišćen od Srba. Ovaj izveštaj Vam dostavljam s molbom da ga pročitate na Svetom Arhijerejskom Saboru, a mi ćemo isti dostaviti i nekim ambasadama u Zagrebu. Arhijerejski namesnik zagrebački Maj 1995.


protonamesnik Milenko Popović

Strana 557


1990 - 1995

BILJEŠKA ZA DOSIJE (REGISTAR)

PREDMET: Aktivnosti dana 15. juna 1995. godine. Dana 15. juna 1995. dolje-potpisana predstavnica UNHCR-a posjetila je sljedeća sela da bi ustanovila postojanje grobova u kojima su sahranjeni Srbi poginuli tokom borbi 1. i 2. maja 1995. godine u području Zapad, zoni pod zaštitom UN-a. (Dalje u tekstu termin "masovne grobnice"). 1. Dragalić, 2. D. Bogićevci, 3. G. Trnava, 4. Smrtić, 5. Okučani (Kosovac) Među ovim dolje-potpisana identifikovala je "masovnu grobnicu" u G. trnavi. Ovdje postoji dvadeset devet krstova. Imena i brojevi ispisani na novim drvenim krstovima (djeluju jeftino) su sljedeći: (Molim da uzmete u obzir da "NN" oznaka na krstu znači nepoznata osoba.) Broj

Imena (i godina rođenja?) 1. Željko Dicko, 1969 2. Goran Vuković, 1984 3. Milutin Vuković, 1954 4. NN 5. Gordana Vuković, 1987 6. Ranko Vuković, 1955 7. NN 8. NN 9. Anđelija Vuković, 1959

10. Ruža Dićko, 1943 11. Jovan Grmuša, 1933 12. Dragica Cumić 1918 13. NN 21. Nikola Popović, 1929 22. Mili Borojević, 1935 23. Ljeposava Borojević 24. NN 25. Zora Tomić, 1923 26. NN


Strana 558


1990 - 1995

141. NN 142. NN 28. NN 27. NN 121. NN 122. NN 131. NN 123. NN 124. Stevo Marinković, 1952 125. Nikola Ljubotina, 1911

15.06.1995.

Satoši Ašikaga UNHCR Daruvar

FAKS PORUKA 20. jun 1995.

BLJESAK Faks br. 153 6026

ZA: G. Huseina Al Alfija, šefa civilnih poslova, lično Njegovoj Ekselenciji g. J. Akašiju, Specijalnom izaslaniku Generalnog sekretara OD: G. Grejema Deja, šef civilnih poslova, Sector Zapad (skicirao MK) Jutros je predstavnik za civilne poslove sektora Zapad lično istražio masovne grobnice na grobljima u Okučanima i Lađevcu; zabilježeni su sljedeći podaci (lista priložena): Pozdrav,

20. 06.1995. 9, 39 sati

Groblje u Okučanima rođenja- godina


broj groba

datum

Strana 559


1.

Auhar

Miljenko

40

2.

Ljubomir

Mihailović

67

3.

N.

N.

45

4.

N.

N.

63

5.

N.

N.

64

6.

N.

N.

65

7.

N.

N.

66

8.

PERO

ĐURIĆ

183

9.

N.

N.

182

10.

DRAGICA

ČIČIĆ

185

(1963)

11.

BERISLAV

VUJIĆ

184

(1958)

12.

N.

N.

71

13.

N.

N.

70

14.

N.

N.

69

15.

N.

N.

68

16.

MILKA

KESIĆ

82

17.

N.

N.

181

18.

N.

N.

100

19.

ĐURO

RAJKIĆ

99

(1934)

20.

MIRKO

TOVARŽLI

98

(1957)

21.

DARKO

OSTROLUČANIN

97

22.

N.

N.

96

23.

ŽIVKO

SAVELjIĆ

95

(1969)

24.

IGNJATIJE

ORLOVIĆ

94

(1950)

25.

N.

N.

93

26.

N.

N.

92

27.

N.

N.

91

28.

N.

N.

90

29.

N.

N.

89

30.

N.

N.

88


1990 - 1995

(1913)

(1957)

(1954)

Strana 560


31.

N.

N.

87

32.

N.

N.

86

33.

N.

N.

85

34.

PREDRAG

MIŠLIĆ

84

35.

N.

N.

83

36.

N.

N.

81

37.

N.

N.

30

38.

N.

N.

164

39.

N.

N.

165

40.

N.

N.

166

41.

N.

N.

167

42.

N.

N.

168

43.

N.

N.

169

44.

N.

N.

29

45.

N.

N.

170

46.

N.

N.

77

47.

N.

N.

76

48.

N.

N.

172

49.

DRINKA

ĐUKIĆ

171

1990 - 1995

(1954)

Groblje u Lađevcu 1. BRANKO

VUJIĆ

101

2. N.

N.

173

3. N.

N.

174

4. N.

N.

175

5. N.

N.

176


(1928)

Strana 561


1990 - 1995

Zrtve svjedoce ZAPISNIK SASTAVLJEN 10.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U BANJALUCI SVJEDOK: SAVA POČUČA sin Save, rođen 29.5.1947. godine u selu Kutjevu, opština Slavonska Požega, paroh okučanski, protojerej Srpske pravoslavne crkve IZJAVA Po zavšetku Bogoslovske škole, kao sveštenik Srpske pravoslavne crkve, od 1969. godine službovao sam u Gradištu, a od 1983. godine do danas u Okučanima. Oženjen sam i imam četvero djece. U Okučanima me je zatekao rat i agresija Hrvata na srpsko stanovništvo u Zapadnoj Slavoniji. Za vrijeme rata vidio sam mnogo Srba koje su Hrvati ubijali na ovom području. Vršeći svoju službu obavljao sam sahrane velikog broja ovih žrtava. Navodim među najtežim slučajevima ubistva bračnog para Keleua, iz sela Borovca, parohija Rajić, koji su živjeli u Novskoj, i ubijeni 21. oktobra 1991. godine, a istog dana i na istom mjestu bio je ubijen i još jedan bračni par, čijih imena ne mogu da se sjetim, kao i jedan starac iz Lovske. Njihovi leševi razmijenjeni su aprila 1992. godine i dopremljeni na groblje u Borovac. Obavljajući sahrane ovih žrtava vidio sam da su one bile masakrirane na najgrozniji način. Jednoj od ubijenih žena bila je prosječena dojka i u nju uvučena njena ruka. Kod svih ostalih žrtava bili su unakaženi dijelovi tijela - odsječene uši, nos i slično. Na Svetog Nikolu, 19. decembra 1991. godine, Hrvati su, preobučeni u uniforme bivše JNA, iskoristili prazničko raspoloženje Srba u selima Mašićka Šagovina i Širinci, upali u ova sela i ubili 68 Srba. Dio ovih žrtava razmijenjen je kasnije, a za dio se ne zna ni do danas. I ove žrtve su uglavnom bile masakrirane. Pripadnici UNPROFOR-a nisu dozvolili da se ove žrtve sahrane na lokalnim grobljima, pa je njihova sahrana obavljena u Okučanima. Sahranu sam obavljao uz prisustvo članova porodica žrtava, a u pojedinim slučajevima žrtve su bile cijele porodice. U crkvi u Okučanima raspolagao sam originalnim tekstom "Proglasa" Hrvata o prisilnom iseljenju u roku od 24 sata, 28 srpskih sela, koja su se nalazila na području od Požege prema Kamenskoj u podnožju planine Papuk. "Proglas" je izdat 28. avgusta 1991. godine. Poznato mi je da su ova sela prisilno iseljena, da su sve kuće u njima razorene i poravnate sa zemljom buldožerima, tako da od njih skoro nije ostalo traga. O ovome su mi lično pričali i mještani ovih sela, koji su uspjeli da pređu na slobodnu teritoriju Zapadne Slavonije. O ovom su mi pričali supruga Branka Kovača, iz sela Opršinaca, i drugi. Septembra 1991. godine, Hrvati su na mučki način upali u selo Gređani, opština Okučani, i ubili 18 civila, mahom starijih osoba, kojom prilikom su zapalili oko 50 kuća. Jedan od žrtava bio je Petar Čalić, a i ostale sam poznavao uglavnom iz viđenja. Istog dana, Hrvati su upali i u selo Čovac, ubili više civila i spalili oko 30 srpskih kuća. Pored ostalih u selu su iskasapili i Stevana Stančića, starog oko 50 godina. Kakvim su se Hrvati sve mučkim sredstvima služili, navodim slučaj u selu Čovac, kada su prilikom napada podmetnuli minu u jedan traktor i sklonili ga sa puta u kukuruze. Kada je vlasnik ovog traktora, pozvao Majstorovića, sina Milana,


Strana 562


1990 - 1995

mladića od oko 25 godina, da svojim traktorom izvuče njegov traktor, mina se aktivirala i obojica su na licu mjesta poginuli. 1. maja 1995. godine, zajedno sa porodicom i episkopom zapadnoslavonskim, gospodinom Lukijanom, zatekao sam se kod kuće, kada su Hrvati izvršili agresiju na Zapadnu Slavoniju. Preko lokalnog radija Okučani stanovništvo je upozoravano da siđe u skloništa, jer su već počele padati granate u samom gradu i okolini. Između 9.00 i 10.00 sati, emitovano je obavještenje da se stanovništvo priprema za eventualnu evakuaciju, ali da se jošuvjek ne kreće nigdje. Ovo je trajalo sve do oko 13.00 sati. U međuvremenu stizale su vijesti o tome da Hrvati prodiru prema Okučanima sa svih strana, ali da se linije odbrane još uvjek drže. Jedan broj civila je samoinicijativno odlazio prema selu Novi Varoš, odnosno Gradišci, raznim prevoznim sredstvima, a poslije 13.00 sati, počelo je i prvo organizovano evakuisanje i jednog dijela civilnog stanovništva, najprije djece, zatim starijih ljudi i žena. Oko 21.00 sat, obučen u mantiji, kolima sam odvezao u Banjaluku svoju suprugu, djecu i dvije žene iz Okučana, kao i jednog studenta Bogoslovije koji se nalazio u posjeti episkopu, sa namjerom da se vratim u Okučane čim budem mogao. Episkop je ostao kod kuće u Okučanima. Ujutro, 2. maja 1995. godine, oko 7.30 sati, automobilom sam krenuo prema Okučanima. U Gradišci primio sam Milku Kesić, iz Okučana, koja je sjela na mjesto suvozača. Prešao sam preko mosta Savu i kanal Strug ("Nova Sava"). Ulazeći u Novi Varoš, sa jedne od prvih zgrada, sa moje desne strane, iznenada je na automobil ispaljen mitraljeski rafal, a odmah zatim i puščana vatra iz 20-ak kuća sa iste strane. Milka Kesić je odmah bila smrtno pogođena. Ja sam bio pogođen sa više projektila, ali sam nastavio da vozim automobil sve dok on nije stao. Pod neprekidnim dejstvom kuršuma, uspio sam da izađem iz automobila i trčao putem oko 200 metara, i tu sam pao. Neposredno ispred sebe vidio sam užasnu scenu. Mnoštvo vozila na putu bilo je ispreturano, a veliki broj civila pored njih ležao je ubijen. Jedan broj izbezumljenih tumarao je među kolima, izložen vatri iz pješadijskog oružja iz okolnih kuća i iz obližnje šume Prašnik, kao i eksplozijama granata kojima je put bio zasipan. Mnoga vozila su gorila. U kućama, sa obe strane puta, bilo je žena, djece i staraca, koji su se tu sklonili. Iz kuće udaljene 10-ak metara od mene, izašli su neki civili i prenijeli me u obližnju kuću gdje su mi pružili prvu pomoć. Nakon nekog vremena naša vojska je uspjela da potisne Hrvate i otvori prolaz prema Savi i omogući izvlačenje civila i ranjenika prema Gradišci. Sa njima sam prevežen u bolnicu u Gradišku, a odatle u Banjaluku. U Novom Varošu bio je veliki broj ubijenih civila. Čuo sam da su Hrvati spalili njihove leševe, da bi tragove ovog zločina sakrili. Među ubijenima vidio sam Ostoju Dejanovića, nekog Vukadinovića i druge. Episkop zapadnoslavonski gospodin Lukijan uspio se izvući iz Okučana, preko mosta na Savi kod Gradiške, 2. maja 1995. godine.


Strana 563


1990 - 1995

Dok sam se nalazio u Okučanima, vidio sam da su bile oštećene crkva i parohijska kuća.

Zapisnik mi je glasno diktiran i u njega je unijeto sve što sam izjavio, ne želim da ga čitam, priznajem ga za svojeg i potpisujem. Saslušavanje je završilo u 15.15 sati. SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Sava Počuča, s.r.

Đorđe Stojanović, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 10.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U BANJALUCI SVJEDOK: GOJKO MALEŠEVIĆ sin Vitomira, rođen 19.2.1955. godine u selu Lađevac, opština Okučani, trgovac IZJAVA ... preuzeo sam sanitetsko vozilo marke "TAM - 110". Bilo je obilježeno vidnim znacima Crvenog krsta, a na krovu je imalo rotaciono svijetlo i sirenu. Ove oznake su se mogle vidjeti sa velike udaljenosti, a pri polasku uključio sam rotaciono svijetlo. Iz Okučana, prema Gradišci, krenuo sam ujutro 02.05.1995. godine, oko 7.00 sati. Na putu kroz selo Novi Varoš vidio sam mnoštvo ispreturanih vozila i veliki broj ubijenih civila, a sa lijeve strane puta iz šume, prema vozilu je, od strane hrvatskih oružanih snaga, otvorena žestoka paljba. Nisam smio da se zaustavljam pa sam krenuo dalje, obilazeći brojne leševe i prevrnuta vozila. Do mene, na prednjem sjedištu, sjedio je Duško Ljiljak a do njega, Radmirović zvani Braca. Osjetio sam brojne kuršume koji su gađali po kolima i u jednom trenutku primijetio da je Dušan Ljiljak bio smrtno pogođen. I ja sam bio pogođen u predjelu leđa, krv je počela da mi curi iz usta. Pogođen je bio i Radmirović. Ubrzo je i vozilo stalo jer je motor prestao da radi. Zaustavili smo se na samom izlazu iz sela Nova Varoš prema Gradišci. Po putu su padale brojne granate pa Radmirović i ja nismo smjeli da izađemo iz vozila, te smo polegli pored sjedišta. U ovom položaju smo ostali oko sat i po vremena, kada je vozilo pogodila granata i ono je počelo da gori. Prije nego što je granata pogodila moje vozilo, ispod njega su se sakrila dva muškarca, koji su došli svojim vozilima iza mene i bili pogođeni, pa su ispod mog vozila pokušali da nađu zaklon. Kada sam, zajedno sa Radmirovićem, izašao iz vozila, ona su već uveliko gorila. U njima je ostao Dušan Ljiljak, i ispod njih ona dva muškarca, koje je plamen već bio zahvatio.


Strana 564


1990 - 1995

Zajedno puzeći smo se spustili do jednog malog mostića. Tu smo se sakrili i dočekali našu vojsku i u koloni zajedno sa civilima krenuli preko Save u Gradišku ... SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Gojko Malešević, s.r.

Đorđe Stojanović, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 27.3.1997. U PROSTORIJAMA VERITASA U BEOGRADU SVJEDOK: MILENKO RAUŠ, sin Steve, rođen 13.9.1973. godine u Novskoj, živio u Paklenici kbr. 31, mašinbravar IZJAVA ... 7. maja oko 10 -11 sati po danu dolazimo do Save. Pet-šest momaka preplivava rijeku. Plivali su uz pomoć kanistara. Tu je bila jedna jedinica iz Prnjavora, koja je obezbjeđivala evakuaciju preko rijeke. Prelazili smo po petorica u čamcu. Prešli smo preko rijeke bez problema. To je bilo kod mjesta Bistrica između Gradiške i Kozarske Dubice. Prešavši na drugu obalu odmah sam pitao da li su mi majka i djevojka Vesna Čuković, rođena 1977. godine, izbjegle. Dok smo bili u šumi, rekli su mi da su izbjegle, a sada su mi, na drugoj obali, rekli da su obe poginule. Rekli su mi da je majka bila u podrumu gdje je bio sanitet. Ustaše* su zapalile tu kuću. U tom podrumu je bilo 7-8 žena i trojica - četvorica ranjenika. Vesna je rekla mojoj majci da je zagušljivo. Majka je prva izlazila iz podruma. Odmah je pogođena, vjerovatno zoljom, tako da je izgorila, kažu mi da joj je ostala samo ruka. Vesna je bila iza moje majke, pa je Vesna dobila gelere po nogama. Onako ranjenu uvukli su je natrag u podrum. Imala je jako krvarenje i umrla je nakon dva sata ...

* "USTAŠA" je izraz za Hrvata, odnosno za Hrvatskog vojnika koji potječe iz Drugog svjetskog rata kada su Hrvati u fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na monstruozan način pobili preko milion Srba. Egzekutori tog zločina, Hrvati za sebe su govorili da su ustaše, kao što je i Nezavisna Država Hrvatska imala ustaške simbole. Pod istim simbolima Hrvati su stvorili i sadašnju Republiku Hrvatsku.

IZJAVU UZEO:

IZJAVU DAO:

Savo Štrbac, s.r.

Milenko Rauš,


Strana 565


1990 - 1995

s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 10.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U BANJALUCI SVJEDOK: NEDELJKO MARIJANOVIĆ zv. Ćiro, sin Svetozara,star 40 godina, iz sela Rajić, opština Okučani, kovinotokar IZJAVA ... dana 2.maja 1995. godine krenuo sam automobilom od Bodegraja prema Gradišci. Automobilom je upravljao Njegovan, a u kolima je bio još i Ilija Šućur. U Novoj Varoši sustigli smo formiranu kolonu civila izbjeglica. Tada uočavam da se na dnu Nove Varoši sa suprotne strane od moga položaja podiže ustaški helikopter i počinje mirtaljirati ovu kolonu. Bila je to velika kolona, gotovo koliko i selo Novi Varoš, pa čak i više, a to znači najmanje oko 2,5 kilometra. Moj je dojam da se nije radilo samo o mitraljiranju kolone već da su iz helikoptera ispaljene i dvije maljutke, jer sam čuo šištanje, a nakon toga i detonaciju. Dok sam se nalazio u koloni, kod gostionice "Složna braća" vidio sam jedan traktor i više putničkih vozila koja su oštećena. Iz pojedinih automobila vire ljudska trupla a jauk se ne čuje, zaključio sam da su svi mrtvi. Pored traktora vidim par mrtvih ljudi, a na samom traktoru na vozačkom mjestu vidim leš vozača. Dok smo se tu nalazili, odjednom poče tući po nama iz kuća sa obe strane puta kroz Novi Varoš. To je bio razlog da iskočimo iz automobila. Tada je naš vozač bio ranjen u nogu. Bacili smo se na asvalt. Tu je Ilija Šućur bio ranjen, ja sam to zaključio po tome što je posrnuo i pao. On je bio civil i na sebi je imao kožnu jaknu. Ja ga sad ne vidim, jer i ja ležim, međutim, čujem njegov glas kada kaže nekom ustaši riječi "nemoj me ubiti". Međutim, tad čujem pucanj, ali više ne čujem Ilijin glas, mada sam ga glasom pozivao. Oko sebe tada vidim najmanje 15 do 20 leševa razbacanih po cesti. Zadržao sam se tu jedno vrijeme krijući se, a onda sam se uspio izvući prema šumi, a nakon toga i izbjeći ...

ISTRAŽNI SUDIJA: Nikola Carić, s.r.


SVJEDOK: Nedeljko Marijanović, s.r.

Strana 566


1990 - 1995

ZAPISNIK SASTAVLJEN 26.3.1997. U PROSTORIJAMA VERITASA U BEOGRADU SVJEDOK: MIRE VUKOVIĆ, sin Slavka, rođen 1. 4.1965, Kostić opština Skender Vakuf (Kneževo), građevinski tehničar IZJAVA ... oko sredine juna 1995. godine doznao sam od Neđe Kneževića i Buinca za stradanje mojih stričeva, koji su iz sela Medari. Oni su mi rekli da su čuli od Jovana, koji je ostao u Medarima, da su 2. maja preživjele civile iz Medara ustaše tjerale za Novu Gradišku pješke i da je on tom prilikom vidio u dvorištu mojih stričeva njihova mrtva tijela i tijela njihovih porodica, te da je mala Gordana zaklana. Strini Anđeliji da je jedna noga odsječena i da su njih dvije ležale mrtve ispred kuće u jarku pored puta, a leš strica Milutina da je vidio na samoj kapiji njegove kuće. Leševi strica Ranka i malog Gorana su bili nasred dvorišta. Jovan im je također ispričao da je u dvorištu strica Milutina vidio leš jedne žene i djeteta. Po tome zaključujem da su to bili strina Cvijeta i njena kćerka Dragana. Jovan je vidio i druge civile ubijene u selu, a koliko se sjećam, ukupno u Medarima ubijeno je 36 civila. Pogledao sam hrvatski spisak identificikovanih poginulih u Bljesku i na njemu nisam vidio ime strine Cvijete i male Dragane, a ostali se nalaze na tom spisku. Prošle godine sam dobio preko MKCK iz Banjaluke umrlice za Vukoviće sa spiska ali ne i za Zorana, Cvijetu i Draganu ...

IZJAVU DAO:

IZJAVU UZEO:

Mire Vuković, s.r. .

Savo Štrbac, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 10.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OKRUŽNOG SUDA U GLINI, NA LICU MJESTA U NOVOJ TOPOLI SVJEDOK: DUŠKO DEDOJEVIĆ zv. Dušo, sin Milana, star 33 godine, iz Okučana, milicionar IZJAVA ... dana 2. maja 1995. godine, negdje oko 7 sati ujutro, zatekao sam se u koloni na putu koji vodi kroz selo Novi Varoš put Struga i mosta na Savi prema Republici Srpskoj. Kolona izbjeglica bila je formirana u tri reda.


Strana 567


1990 - 1995

Kada sam se nalazio negdje oko sredine kolone, ispred mene je bilo sanitetsko vozilo pinc, obilježeno znakovima Crvenog krsta, sa uključenim rotirajućim svjetlom. Vozača tog vozila vidim da leži pored vozila. Ispred njega vidim teretno vozilo, koje se nalazi u plamenu a pored njega gore dva vojnika. Iza njega bočno, na nekih 10 metara vidim bijeli mercedes i unutra u njemu mrtvog vozača po prezimenu Bogić, koji je inače bez jedne ruke i civil, a pored njega lice po prezimenu Živković, ne znam mu ime, po nadimku Žile. Obojica su mogli biti stari možda između 35 i 40 godina. Vidio sam kad je pored mercedesa smrtno pogođen Vukadinović. Pored njega, vidim tri leša civila i to dva leša muškarca i leš jedne žene, svi su starosti oko 50 godina. Tu negdje u Novoj Varoši, u blizini kuće Yodana koji je imao kafanu po imenu Složna braća, vidim traktor prevrnut a pored njega leš ženskog lica. Čitavi ovaj događaj o kome sam ja svjedočio ovdje, zbivao se u vremenskom intervalu od 7 do 10 sati, dana 2.5.1995. godine. Na ovu kolonu pucalo se, iz zolja, tromblona, minobacača raznih kalibara i pješadijskog naoružanja. Moja procjena je da je u ovom intervalu i na ovoj komunikaciji smrtno stradalo sasvim sigurno više od 150 do 200 ljudi ...

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Duško Dedojević, s.r.

Nikola Carić, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 12.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OKRUŽNOG SUDA U GLINI, NA LICU MJESTA U NOVOJ TOPOLI SVJEDOK: NEDELJKO STOJNIĆ sin Petra, star 65 godina, iz Bodegraja, opština Okučani, zemljoradnik IZJAVA ... dana 2. maja 1995. godine, negdje oko 17 sati svima nama koji smo se zatekli kod svojih kuća u selu Bodegraj hrvatski vojnici naredili su da u koloni krenemo cestom u pravcu Novske. Dok smo se tako kretali, vidio sam da pred svojom kućom leži Ljuban Ostojić, star 65 godina. Ljuban Ostojić ležao je na leđima, a izpod njega je vidljivo curila krv po asvaltu. Pokazivao je znakove života, na način što se trzao i nešto


Strana 568


1990 - 1995

mumljao, nerazgovjetno. Pored njega je stajao jedan hrvatski vojnik u zelenoj maskirnoj uniformi. On je pucao u njega. U toku razgovora u ovoj koloni sa ostalim civilima, čuo sam da je ovaj događaj u cijelosti vidjela Anka Milišić iz Bodegraja. Nakon otprilike 500 metara u koloni prema Novskoj, ja sam u jednom trenutku uspio pobjeć iz ove kolone i sakriti se. Oko kuća sakrivao sam se 4 dana. Četvrti dan uputio sam se prema kući Nikole Popića, a kada sam došao u njegov šljivik, naišao sam na njega mrtvog. Ubijen je metkom u potiljak. U šljiviku naišao sam na grupu naših vojnika, sa kojima sam krenuo u pravcu Save preko željezničke pruge i auto-puta ...

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Nedeljko Stojnić, s.r.

Mladen Radivojac, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 10.05.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U BANJA LUCI SVJEDOK: BILJANA PETROVIĆ djevojačko prezime Vasić, kći Desimira, rođena 21.03.1959. u selu Tatari, opština Smederevska Palanka, privremeno nastanjena u Staroj Gradišci, medicinska sestra IZJAVA ... dana 01.05.1995. godine oko 10,30 sati iz Stare Gradiške gdje sam stanovala, pošla sam sa djecom prema mostu na Savi, s namjerom da pređem u Gradišku na drugu obalu Save. Samnom su bili moji sinovi Nikica, star 16 godina, Milan star 12 godina i Bojan Iličić sin mog komšije, star 14 godina. Pred zgradom sam zatekla još desetak komšija. U to vrijeme u Staroj Gradišci su se već čule eksplozije granata. U trenutku kada sam se nalazila ispred zgrade i krenula prema svom automobilu koji se nalazio na ulici, zajedno sa djecom, u neposrednoj blizini eksplodirala je jedna granata. Od eksplozije pali smo svi na zemlju. Kad sam se malo pribrala od prvog šoka, vidila sam da je desno koljeno sina Milana bilo pogođeno gelerom granate, a da je desni kuk malog Bojana Iličića bio skoro raznijet. Otac Bojanov, pritrčao je, odnio ga u svoja kola i odvezao u Gradišku, a ja sam sina Milana odnijela u podrum i pružila mu prvu pomoć. Poslije kraćeg zadržavanja u podrumu svoju djecu sam kolima prebacila u Gradišku u bolnicu. Prilikom eksplozije granate poginuli su i Milka Dobrijević, stara oko 45 godina i Nikica Šestanović starog oko 25 godina. Mali Bojan Iličić umro je u bolnici u Banja Luci tokom istog dana, a teže su ranjene komšije Predrag Mirjanić i Miloš Kovačević ...


Strana 569


1990 - 1995

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Biljana Petrović, s.r.

Đorđe Stojaković, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 10.05.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OKRUŽNOG SUDA U GLINI NA LICU MJESTA U GRADIŠCI SVJEDOK: MILE DREKOVIĆ zv. Miško sin Mihajla, rođen 1956. iz Smrtića, opština Okučani, milicioner IZJAVA ... bio je to 02. maj 1995. godine negdje oko 6 sati kada smo se našli na putu prema Novom Varošu. Mi borci smo trebali obezbjediti povlačenje civila. Nakon što smo ušli kod prvih kuća u Novi Varoš na putu sam vidio nekoliko zaprežnih vozila i jedan automobil. Tu sam vidio nekoliko leševa civila. Među njima su bile dvije žene i jedan stariji muškarac. Ovom starijem muškarcu bilo je razneseno pola glave. Krenuli smo prebacujući se od kuće do kuće, obzirom da smo bili pod dejstvom snažne neprijateljske vatre. Ustaše su već zauzele lijevu stranu puta u pravcu Gradiške. Vidio sam da gađaju civilnu kolonu iz pješadijskog naoružanja i pucaju iz tenkova ...

ISTRAŽNI SUDIJA: Nikola Carić, s.r.

SVJEDOK: Mile Dreković, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 12.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OKRUŽNOG SUDA U GLINI, NA LICU MJESTA U NOVOJ TOPOLI


Strana 570


1990 - 1995

SVJEDOK: NIKOLA CVIJIĆ sin Pavla, rođen 9.1.1950. u selu Lađevac, opština Okučani, ugostitelj IZJAVA ... dana 1.5.1995. godine oko 11,30 sati u Roždaniku u kamionu vidim dvojicu mrtvih civila i to jednog po prezimenu Grčić iz Borovca i drugog po nadimku Vujko, kafedžija iz Rajića. Povlačeći se od auto-puta prema Staroj Gradišci zajedno sa Milenkom Dabićem bili smo izvrgnuti snajperskoj vatri ustaša, te smo se prebacivali od kuće do kuće. Tako u jednoj kući vidimo da su ubijena dva muškarca - civili, stari između 30 i 40 godina. U dvorištu u blizini gostione Šeik (Novi Varoš) vidimo dva leša u civilnom odijelu približno istih godina starosti kao i ovi prethodni. Po mojoj ocjeni sva četvorica su ubijena iz snajpera. U vrijeme dok se Dabić i ja prebacujemo vidimo da je zastala kolona automobila koja je bila duga oko 2,5 kilometra, upravo onoliko koliko je dugačko i selo u Novoj Varoši. Automobili stoje. Radi se o putničkim automobilima, traktorima, pa i nekim kamionetima i sl. Većinom su bili traktori sa prikolicama, natovarenim stvarima. Vidim da neki automobili gore i to na više mjesta u toj koloni. Zapao mi je za oči posebno jedan sanitetski automobil na kome su bile jasno vidljive oznake Crvenog krsta. Znao sam da to mora biti Gojko Malešević, koji je inače bio vozač tog sanitetskog vozila. Znam da je tu u tom sanitetskom vozilu izgorio Dušan Ljiljak iz Lađevca, star oko 70 godina. Poslije sam saznao da je Gojko Malešević koji je upravljao tim sanitetskim vozilom ranjen, i da se uspio spasiti. Dok smo se zbog snajperske vatre vraćali unazad, kod jedne kuće udaljene oko 400 do 500 metara od Šeikove gostione u dvorištu vidim jedno mrtvo muško civilno lice. Mada smo pokušali prići da vidimo ko je, od snajperske vatre to nismo uspjeli. Bio je tu jošjedan ranjen, ali ni njemu nismo mogli prići ...

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Nikola Cvijić, s.r.

Nikola Carić, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 9.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U GRADIŠCI SVJEDOK: SRETO VUČKOVIĆ sin Jovana, rođen 7.2.1948. godine, u selu Rajić, opština Okučani, vozač IZJAVA


Strana 571


1990 - 1995

... selo Paklenica je na samoj liniji razgraničenja između Republike Srpske Krajine i Hrvatske. Na liniji razgraničenja nalazio se i punkt UNPROFOR-a, koji je držao jordanski bataljon, a u trenutku napada 1.5.1995. godine njih nije bilo na ovom punktu, tako da su Hrvati nesmetano ušli u selo Paklenicu. U tom trenutku nalazio sam se u neposrednoj blizini zgrade stacionara, u čijem su se podrumu nalazili ranjeni vojnici SVK i bolesni civili. Hrvatski vojnici su ušli u selo iz pravca obližnje ceste, kod mjesta gdje sam se nalazio i tukli žestokom pješadijskom vatrom, pa sam, zajedno sa ostalima koji su se tu zatekli tražio zaklon. U jednom trenutku sa suprotne zgrade stacionara, odjeknula je eksplozija zolje i čuo sam vrisak žena i drugog medicinskog osoblja koji su se nalazili u stacionaru. Nakon 10-tak minuta sa suprotne strane ove zgrade u nju je također ubačen tromblon koji je eksplodirao, a zatim je prestao vrisak i više se glasovi u stacionaru nisu čuli. Hrvati su ušli u ovu zgradu i poubijali sve koji su se u njoj zatekli ...

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Sreto Vučković, s.r.

Momir Čikić, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 12.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OKRUŽNOG SUDA U GLINI, NA LICU MJESTA U NOVOJ TOPOLI SVJEDOK: PERO VRAČAR sin Save, star 41 godinu, iz sela Rajić, opština Okučani, vozač IZJAVA ... 2. maja 1995. godine, oko 6.30 sati izbili smo u selo Benkovac. Mislili smo da je ovo selo pod našom kontrolom, međutim u njega su već ušli ustaški vojnici. Tada smo primijetili da se iz pravca Okučana prema Bijeloj Stijeni kreće jedna konjska zaprega, a da se na njoj nalazi jedan muškarac i jedna žena. Žena je imala oko 40 godina, a muškarc je bio nešto stariji. Sakriveni, od njih smo se nalazili na udaljenosti od oko 100 metara. Ispred ove zaprege gledajući iz pravca njihovog kretanja stajala je jedna plava lada u kojoj su se nalazili hrvatski vojnici. Kada je zaprega došla paralelno kod ovog vozila, hrvatski vojnici su izašli iz lade, i to tako da je jedan od njih otišao sa jedne, a drugi sa druge strane konjske zaprege. Odmah zatim onaj ustaša koji je prišao ženi sa lijeve strane zaprege, došao do nje, uhvatio je za kosu i sa izvađenim nožem, dok je sjedila na kolima, zaklao je i njeno mrtvo tijelo odgurnuo nazad u kola preko sjedišta na kome je sjedila. U međuvremenu, dok se ovo odigravalo, drugi vojnik je ispred konja obišao kola, došao s druge strane konjske zaprege, prišao ovom muškarcu, nožem ga zaklao i isto tako nakon toga ga sa sjedišta na kom je sjedio prevrnuo u zadnji dio kola. Ovi vojnici su na sebi imali zelene maskirne uniforme. Treći


Strana 572


1990 - 1995

vojnik koji je također izašao iz lade, kada su oni izvršili ovaj zločin, okrenuo je konje sa konjskom zapregom natrag u pravcu Okučana sa tijelima ovo dvoje ljudi. Nakon ovog događaja naišla je grupa hrvatskih vojnika iz pravca Bijele Stijene. koji su vidjevši ovaj događaj počeli da se vesele, galame, pucaju u zrak iz naoružanja kojeg su imali kod sebe odobravajući tako zločine njihovih kolega...

ISTRAŽNI SUDIJA:

SVJEDOK:

Mladen Radivojac, s.r.

Pero Vračar, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 8.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U GRADIŠCI SVJEDOK: DARKO ILIŠEVIĆ sin Rade, rođen 8.9.1970. godine, u Gradiški, voćar IZJAVA ... 2.maja 1995.godine, oko 7.30 sati kolona izbjeglica, sa vozilima, i to isključivo civili, kretala se prema Staroj Gradiški. U selu Novi Varoš, čelo ove kolone zaustavljeno je vatrom ustaških snaga. Vatra ustaških snaga otvarana je cijelom dužinom sela Novi Varoš, po mojoj slobodnoj ocjeni dužina je uz cestu oko kilometar i po. Na taj način po svim automobilima, i drugim vrstama vozila, koja su se zatekla na toj dužini puta otvorena je snažna vatra iz šume Prašnik. Pored vatre iz pješadijskog naoružanja otvarana je vatra i iz artiljerijskog naoružanja cijelom ovom dužinom ceste, a naročito iz minobacača. Nakon ovako otvorene vatre, civili koji su bili u vozilima pokušali su da se izvuku iz tih vozila. Međutim, upravo u trenucima kada su se neki pokušali izvući iz vozila, bili su ubijeni, a neki su ubijeni i u samim vozilima. Zbog snažnih dejstava neprijateljske vatre nismo bili u mogućnosti izvući mrtve. Posebno želim da naglasim da je u bazi UNPROFOR-a, koja se nalazi na mjestu zvanom Pustare, na raskršću auto-puta i puta Okučani-Stara Gradiška, bio stacioniran Nepalski bataljon. Ovaj bataljon nije ništa preduzeo da bi obezbedio i zaštitio prolazak kolone civilnog stanovništva koja se kretala iz pravca Okučana prema Staroj Gradišci, iako su bili svjedoci napred navedenog događaja ...

ISTRAŽNI SUDIJA: Momir Čikić, s.r.


SVJEDOK: Darko Ilišević, s.r.

Strana 573


1990 - 1995

ZAPISNIK SASTAVLJEN 7.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U GRADIŠCI SVJEDOK: PETAR BOŽIĆ sin Save, rođen 11.1.1960. godine, u Vrbovljanima opština Okučani, stolar IZJAVA ... ujutro oko 6 sati 2.5.1995. godine nastavili smo borbu sa hrvatskim snagama koje su se nalazile s obe strane puta, u šumi Prašnik i Ljeskovača, kao i u samom selu Novi Varoš. Uspjeli smo da obezbedimo da kolona civila ipak krene prema srušenom mostu na kanalu Strug, koja je krenula tek oko 11 sati, a u međuvremenu smo vodili borbu sa hrvatskim snagama, koje su neprekidno granatirale ovaj dio puta na kome su se nalazili civili, a primjetio sam da su i avionima bombardirali ovu izbjegličku kolonu. I sam prolazeći ovu dionicu puta vidio sam veliki broj civilnih žrtava, kako u selu, tako i na izlazu iz sela Novi Varoš na putu koji je vodio za kanal Strug. Sam sam prebrojao oko 25 ubijenih koje smo sklanjali s puta da ne bi prolaskom kolone bili gaženi. Među ubijenim prepoznao sam Zorana Vukadinovića, Janka Grubora, Milku Kesić, Boru Stankovića, Dragana Vujančevića, Branku Vujić iz Okučana, Milana Milašinovića iz Rajića, Živka Savelića te Vukašina Tešanovića, ostale ne poznajem. Na putu sam još vidio veliki broj prevrnutih i uništenih traktora, zaprežnih vozila i automobila, te pogođeno granatom sanitetsko vozilo...

ISTRAŽNI SUDIJA:

SVJEDOK:

Momir Čikić, s.r.

Petar Božić, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 4.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U GRADIŠCI SVJEDOK: NENAD GLAMOČANIN sin Lazara, rođen 27.4.1946. godine, u selu Glamočanin, opština Laktaši, vozač IZJAVA ... oko 5.30 sati 2.5.1995. godine, od strane hrvatskih oružanih snaga sa lijeve obale Save, iznenada je počelo granatiranje Gradiške, a ubrzo potom, poslije znaka uzbune u gradu počela su nadlijetanja nad gradom dva aviona hrvatskih vazduhoplovnih snaga koji su ubrzo bombardirali grad. Granatiranje je trajalo do


Strana 574


1990 - 1995

12 i 30 sati, a oko 15 sati odlučio sam se da izađem iz skloništa i odem u grad da vidim šta se sve u njemu desilo. Na stambenim i drugim objektima vidio sam mnoštvo tragova gelera od granatiranja, polupana stakla na zgradama, a nad gradom još se dizao gusti dim i oblak velike prašine. Na udaljenosti od oko 100 metara od moje kuće vidio sam ruševine nekih zgrada i grupu ljudi okupljenih na tom mjestu. Nije mi poznato tko je stanovao u porušenim zgradama. Dok sam razgovarao zajedno sa prisutnim građanima, među ciglama jedne od srušenih zgrada primijetio sam dječiju nogu da viri iz cigala i prašine. U prvi mah sam pomislio da je dječija lutka, prišao sam, pipnio nogu i primjetio da se radi o djetetu. Razgrnili smo cigle i vidio sam da se među njima nalazi leš ženskog djeteta starog oko 5 godina, čije je tijelo bilo bez glave. Neposredno pored leša ovog djeteta nalazilo se jedno ćebe koje smo podigli s namjerom da pokrijemo ovaj leš, a kad smo podigli ovo ćebe ispod njega smo vidjeli još jedan leš - muškog djeteta starog oko 12 godina čija je glava bila potpuno raznijeta, odnosno bili su samo ostaci zadnjeg dijela glave i nešto malo kose. Djeca su bila samo u donjem vešu. Zatečena su bila na spavanju. Ubrzo zatim na lice mjesta došli su organi policije i civilne zaštite i izvršili uviđaj. Tada sam saznao da se ubijena djevojčica zove Dajana Gojić, a dječak Nemanja Gojić, brat i sestra. Roditelji su im bili teško ranjeni i odmah su prebačeni u bolnicu. Pored ovih čuo sam da je još bilo osam civilnih žrtava ovog bombardovanja, veći broj teško ranjenih sa ogromnim materijalnim razaranjem u Gradišci ...

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Nenad Glamočanin, s.r.

Momir Čikić, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 9.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U GRADIŠCI SVJEDOK: ZORAN MARKOVIĆ sin Vojislava, rođen 1.1.1968. godine u Virovitici, s prebivalištem u Gradišci, građevinski tehničar IZJAVA ... po prelasku na teritoriju Republike Srpske, u Gradišci 5.5.1995. godine od Radojice Ristića, Miodraga Bjelana i Mile Zailca i drugih, čuo sam da su prilikom izlačenja iz Okučana, na putu kroz selo Novi Varoš, vidjeli mnogo ubijenih Srba, civila koji su ležali na putu i pored njega, i to baš na mjestu na kojem sam osjetio specifičan miris sladunjavog okusa koji je poticao od zapaljenih ljudskih tijela. Na tom mjestu i oni su također vidjeli veliki broj prevrnutih traktora, automobila, kamiona i dr. Na osnovu toga pretpostavljam da su Hrvati prethodne noći sakupljali bagerima leševe, spalili ih i pomoću rovokopača zakopali. Od istih ljudi sam čuo da su Hrvati te noći prali cestu i ulice u selu Novi Varoš, a ja sam iz jarka vidio cisterne pored puta u selu Novi Varoš ...


Strana 575


1990 - 1995

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Zoran Marković, s.r.

Momir Čikić, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 4.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U GRADIŠCI SVJEDOK: PETAR TADIĆ sin Milana, rođen 18.3.1937. godine, u selu Bair, opština Novska, penzioner IZJAVA ... 1.5.1995. oko 19.05 sati, zbog cjelodnevnog granatiranja Gradiške odlučili smo se da svi skupa odemo u podrum komšinice Ljiljane Butorac. Pokupili smo osnovne stvari, ja sam uzeo u naručje unuku Unu staru tri godine i izašao na ulicu, a moja supruga Marija i snaha Biljana išle su iza mene i nosile torbe sa stvarima. Kada sam sa unukom stigao u Hilandarsku ulicu u blizinu jednog kioska, čuo sam zvuk granate koja je pogodila kiosk i eksplodirala. Od siline udara pao sam na trotoar štiteći svojim tijelom unuku. Ubrzo poslije eksplozije ustao sam sa trotoara i pozvao unuku i vidio da ona žmirka očima, a zatim sam pogledao unazad i na udaljenosti oko 20-tak metara na cesti vidio svoju suprugu kako leži kao i snahu koja se pored nje pridizala. Došao sam do njih sa unukom u naručju i vidio da supruga Marija leži nepomično ne dajući nikakve znakove života. Pokušao sam vještačkim disanjem i blagim šamaranjem po licu da je povratim, ali ona nije reagovala. Dok sam joj davao vještačko disanje, vidio sam da su joj obe ruke polomljene. Snaha je također bila povređena, tražila je pomoć istovremeno vičući gdje je njena Una. Nakon desetak minuta pristigle su komšije, a među njima su bili Gojko Janković, Branko Novaković i doktor Jovo Desančić, koji su automobilom moju suprugu, snahu i unuku prebacili u bolnicu u Gradišku. U bolnici je konstatovano da su supruga i unuka zadobile smrtonosne povrede ...

ISTRAŽNI SUDIJA: Momir Čikić, s.r.


SVJEDOK: Petar Tadić, s.r.

Strana 576


1990 - 1995

ZAPISNIK SASTAVLJEN 4.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U GRADIŠCI SVJEDOK: SRETKO RATKOVIĆ sin Mile, rođen 15.2.1973. godine, u selu Brezik Laminci, opština Gradiška, bravar IZJAVA ... dana 1. maja 1995. godine nalazio sam se kod svoje kuće u selu Brezik Laminci, koje se nalazi na desnoj obali rijeke Save u Republici Srpskoj. Oko 11.30 sati sa lijeve obale Save počelo je granatiranje našeg sela od strane hrvatskih oružanih snaga, bez ikakvog povoda jer u selu nije bilo nijednog vojnika Vojske Republike Srpske, a niti bilo kakvih vojnih objekata niti položaja. Granatiranje me zatiče u dvorištu sa mojim bratom od strica Danijelom Ratkovićem rođenim 1977. godine. Dok smo stajali, začuo sam zvuk dolazeće granate i upozorio Danijela da legne, a istog trenutka čuo sam eksploziju granate i tresak na krovu moje kuće. Po nama su padali komadi cigle, crepa, stakla i prašine. Kad se prašina malo razišla, okrenuo sam se prema Danijelu koji je ležao nepokretan i vidio da je bio pogođen gelerom u glavu, s lijeve strane je bila ulazna a sa desne strane glave izlazna rana. Nije davao znake života. Drugog dana granatiranja u selu je ubijena Ljubica Perić žena Ilije, rođena 1921. godine ...

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Sretko Ratković, s.r.

Momir Čikić, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 5.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U GRADIŠCI SVJEDOK: ALEKSANDRA RAČIĆ kći Mladena, rođena 26.9.1981. godine, u selu Bok Jankovac b.b, opština Gradiška, učenica VII razreda osnovne škole IZJAVA ... moje selo Bok Jankovac nalazi se na desnoj obali Save, nizvodno od Gradiške, od koje je udaljeno oko 3,5 kilometra. Naša kuća nalazi se na oko 800 metara od obale Save, a između rijeke Save i naše kuće je čisti prostor bez prepreka. U selu nije bilo pripadnika Vojske Republike Srpske, niti vojnih položaja i objekata.


Strana 577


1990 - 1995

Ujutro, 2. maja 1995. godine oko 5 sati čuli su se avioni koji su nadlijetali selo, pa smo se zbog nadlijetanja aviona i eksplozija koje su padale na Gradišku sklonili u podrum. U podrum smo sišli moja majka, sestra Nikolina, brat, baka Joka i još neki rođaci, kao i komšija Miroslav Barać sa njegovom majkom. Oko 14.30 sati moja sestra Nikolina i ja izašle smo iz podruma u stan jer je kratko prije toga nastalo zatišje. Kad smo ušle u kuću, moja sestra je u kuhinji ručala, a nakon toga je sjela u jednu fotelju u dnevnom boravku da nešto čita. Za to vrijeme ja sam sklanjala tanjire i baš u tom momentu čula se snažna eksplozija. Trenutno sam zagluvila, a prašina i dim su ispunili cijelu unutrašnjost kuće. Pozvala sam nekoliko puta sestru, a kako se nije odazivala, počela sam dozivati majku da izađe iz podruma. Javio se komšija Miroslav Barać koji je odmah došao u stan, pronašao me u prašini i dimu i izveo van kuće. Pošto sam bila veoma preplašena i nisam mogla da stojim na nogama, Miroslav me je odveo u podrum pitajući me gdje se nalazi sestra Nikolina. Odgovorila sam da je ostala u sobi u fotelji, pa je on zajedno s majkom otišao u stan gdje su pronašli sestru na podu pored fotelje. Miroslav ju je iznio iz kuće u dvorište ispred vrata podruma. Sa vrata podruma vidjela sam da mojoj sestri curi krv iz usta i na predjelu stomaka. Sestra Nikolina bila je pogođena gelerima granate koja je ispaljena sa lijeve obale Save. Granata je direktno pogodila kuću prošavši kroz tri zida i eksplodirala u dnevnom boravku. U međuvremenu su došle još neke komšije, a Miroslav je svojim kolima sestru Nikolinu odvezao u bolnicu u Gradišku. Vratio se poslije kraćeg vremena i rekao nam da je moja sestra Nikolina preminula na putu do bolnice. Kuća je onesposobljena za stanovanje pa sam sa roditeljima i bratom smještena kod bake i dede ...

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Aleksandra Račić, s.r.

Momir Čakić, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN 4.5.1995. KOD ISTRAŽNOG SUDIJE OSNOVNOG SUDA U GRADIŠCI SVJEDOK: MILOSAVA PERIĆ kći Pilje,rođena 27.2.1947. godine, u selu Turjak, opština Gradiška, domaćica IZJAVA ... živim u selu Brezik - Laminci koje je udaljeno od Gradiške oko pet kilometara jugozapadno u pravcu Banja Luke. U domaćinstvu sa mnom živjeli su svekar Ilija Perić, svekrva Ljubica Perić, muž Savo, sin Miroslav, snaja Dušanka i dvoje unučadi. Dana 1. i 2. maja 1995. godine selo je bilo izloženo granatiranju od strane hrvatskih oružanih snaga sa lijeve obale Save, iako u selu nije bilo


Strana 578


1990 - 1995

nikakvih vojnih objekata niti je u njemu bila stacionirana bilo kakva vojna jedinica. Dana 2. maja 1995. godine oko 9 sati kada je nakratko prestalo granatiranje, zajedno sa svekrom i svekrvom izašla sam iz kuće da bih nahranila svinje i kravu. U trenutku kada sam došla do svinjca svekar i svekrva su se nalazili na sredini dvorišta ispred kuće i tada je započelo novo granatiranje sela. Ja sam potražila zaklon legavši iza ugla svinjca, i u tom trenutku u dvorište u neposrednu blizinu svekrve Ljubice pala je granata, a svekar se na svega par sekundi prije toga vratio u kuću da bi sprečio unučad da izađu van. Vidjela sam da je svekrva pala i da su joj geleri granate raznijeli desni kuk i prebili lijevu ruku. U ovom momentu u blizini kuće još je palo nekoliko granata. Utrčala sam u kuću i telefonom pozvala Stevu Sarajlića, koji je svojim automobilom svekrvu prebacio u bolnicu u Gradišku, gdje joj je pružena prva pomoć, a zatim je prebačena u bolnicu u Banjaluku gdje je i umrla..."

SVJEDOK:

ISTRAŽNI SUDIJA:

Milosava Perić, s.r.

Momir Čikić, s.r.

ZAPISNIK SASTAVLJEN DANA 22.9.1997. U PROSTORIJAMA VERITASA U BEOGRADU SVJEDOK: DALIBOR MORAVAC, sin Stanka, rođen 23.9.1973. u Prnjavoru, živio u Gornjim Rogoljima br.20, opština Okučani, građevinski tehničar IZJAVA Bio sam pripadnik specijalne brigade MUP-a RSK. Napad na Zapadnu Slavoniju zatekao me na položaju u selu Kričke. 2. maja 1995.godine povukli smo se na Bijelu Stijenu odakle smo 3. maja otišli prema Pakracu. 5. maja 1995.godine predali smo se hrvatskoj vojsci. Poslije predaje odvezli su nas u Varaždin. Tu ostajemo do 11. maja 1995. godine, kada nas prebacuju u Bjelovar. 12. maja izveli su me pred sud i odmah poslije saslušanja prevoze me, sa još 17 drugova, u Split u zatvor Lora. 2. aprila 1996. cijela grupa je povedena na razmjenu u mjesto Davor. Međutim ja sam ostao u grupi koja toga dana nije razmijenjena i vraćeni smo u Zagreb, gdje ostajemo do 10. aprila 1996, kada nas ponovo vraćaju u Loru. 30. juna 1996. godine cijelu grupu su prebacili u Knin, odakle nas 10. novembra 1996. godine ponovo vraćaju u Loru.


Strana 579


1990 - 1995

8. marta 1997. prebačeni smo u Zagreb, u zatvor Remetinec, gdje smo ostali sve do razmjene. Razmjenjeni smo 4. avgusta 1997. godine na mostu između Stare Gradiške i Bosanske Gradiške. U Bjelovaru su mi dali rješenje o provođenju istrage, a teretili su me za ratni zločin. Poslije su mi i taj dokument oduzeli i više me niko nije pozivao na sud niti sam dobijao bilo kakve sudske odluke. Dok smo bili na položaju u Kričkama poginuo je jedan mladić iz moje jedinice rodom iz Kovačevca (ne mogu mu se sada sjetiti imena), a njegovo tijelo nismo mogli izvući. Na Bijeloj Stijeni je poginuo još jedan momak iz moje jedinice, rodom iz Okučana (ne mogu se sjetiti ni njegovog imena) i njegovo tijelo je ostalo na mjestu pogibije. U svim zatvorima u kojima smo boravili bilo je maltretiranja. Za vrijeme boravka u zatvoru u Varaždinu jednom mom saborcu, Milojku iz Pakraca, slomili su ruku inspektori dok su ga ispitivali udarivši ga pisaćom mašinom po ruci. Mnogima od nas su u ovom zatvoru bila slomljena rebra i to najviše od udaraca obuvenim nogama. Ja sam lično imao 3-4 slomljena rebra sa desne i najmanje jedno sa lijeve strane. Nikada tačno nisam utvrdio koliko mi je rebara polomljeno jer me niko nije ni vodio na rentgensko snimanje. Neke moje saborce odvodili su na saslušavanje ali se poslije nisu vraćali. Šta je bilo sa njima, ne znam. Najviše su nas tukli pripadnici neke njihove specijalne jedinice MUP-a. U Lori su nas također maltretirali i fizički (udaranje nogama, rukama i raznim drugim predmetima) i psihički (pjevanje hrvatskih pjesama, šišanje do gola, lizanje klozeta, tjeranje da se jedu razni insekti- ja sam ih pojeo vragzna koliko, pjevanje u "životinjskom horu"- svako od nas pri tom imitira po jednu životinju). Prvih 10 dana tukao nas je svako, i vojnici i civili. U maltretiranju su ipak prednjačili: -Nikša Grujica, pripadnik antiterorističkog voda Specijalne policije (specijalnost: kupanje zarobljenika vatrogasnim šmrkovima i u punoj bačvi vode sa ronjenjem do krajnjih granica izdržljivosti), -Tadija Bokanović, kriminalistički inspektor Vojne policije (specijalnost: zarobljenike postroji uza zid i udara ih rukama, nogama i palicama dok ne popadaju), -Miroslav Buzov, upravnik zatvora (specijalnost: pošto je u zatvoru držao svoga psa, zarobljenici su se morali "družiti" sa tim psom i u svemu ga oponašati), -Robert zv. Crni, zatvorski čuvar (specijalnost: udaranje zarobljenika metalnom šipkom po svim dijelovima tijela), -Franić, zatvorski čuvar (specijalnost: tjerao je nas zarobljenike da se tučemo između sebe, a ako bi pri tom neko zabušavao, onda bi on preuzimao stvar u svoje ruke), -Ivica Bratić i Ivana Boban, zatvorski čuvari, radili u duetu (specijalnost: zarobljenike bi istjeravali gole vani bez obzira na vremenske prilike i kupali ih vatrogasim šmrkovima ili bi natjerali nas zarobljenike da gledamo u sunce sve dok se ne izgubi svjest, a onda bi uslijedilo kupanje i počimalo bi sve iznova). Prvih nekoliko mjeseci boravka u Lori nismo ništa radili, jer nismo ni mogli s obzirom na doživljena maltretiranja. Poslije su nas tjerali da radimo. Uglavnom smo čistili stadione Hajduka i Splita. U Kninu smo izvodili građevinske radove (raščišćavanja) a pred zimu smo pripremali drva za ogrjev. Za boravka u Zagrebu


Strana 580


1990 - 1995

vodili su nas na područje Dugog Sela, gdje smo kopali neke kanale na poligonu za obučavanje pasa. Poslije Oluje u Lori su nam se pridružili neki Srbi koji su bili zarobljeni u okolici Knina. Sjećam se da su kod nas došli Dragan Volfand i Čedomir Miloš, obojica su kasnije prebačeni u zatvor Bilice, također u Splitu. Istovremeno kada i ova dvojica, u Loru je došao i još jedan čovjek i koji je bio sa Volfandom u istoj ćeliji. Taj čovjek je vrlo brzo pušten iz zatvora (čuo sam da ga je brat izvukao i da je po izlasku iz zatvora i ostao kod njega u Splitu). Ranko Grbić, Živko Mutić i Braco Krnetić u Loru su stigli u septembru 1995., kada su i zarobljeni na prostoru Republike Srpske. Zatvorske vlasti su ovu trojicu skrivali pred predstavnicima MKCK više od mjesec dana. Tek kada smo mi ostali upoznali predstavnike MKCK sa skrivanjem ove trojice zarobljenika, zatvorske vlasti su ih prikazale i onda su tek registrovani. Koliko mi je poznato, po oslobađanju moje grupe u zatvoru Lora više nema zarobljenih Srba. Kao posljedicu boravka u hrvatskim zatvorima imam i fizičkih i psihičkih smetnji. Bole me kičma, rebra i zglobovi. Patim od nesanice i postao sam jako razdražljiv.

IZJAVU UZEO: Savo Štrbac, s.r.

IZJAVU DAO: Dalibor Moravac, s.r.

INFORMACIJA O RATNIM ZLOČINIMA PRIPADNIKA HRVATSKE VOJSKE NAD SRPSKIM CIVILNIM STANOVNIŠTVOM ZAPADNE SLAVONIJE NA PUTU OKUČANI STARA GRADIŠKA 1-2. MAJA 1995. GODINE Pripadnici Hrvatske vojske su 1-2. maja 1995. godine vršili sna žan napad na putu Okučani - Stara Gradiška, kod sela Novi Varoš sa ciljem presecanja izbegličke kolone, u kojoj se kretalo srpsko civilno stanovništvo Zapadne Slavonije, bežeći pred napadom Hrvatske vojske iz pravca Okučana ka Staroj Gradiški i Savi sa namerom da, preko mosta kod Gradiške, pređe na teritoriju Republike Srpske. Tom prilikom su pripadnici Hrvatske vojske nemilosrdno ubijali stanovništvo u koloni, koju su u prvom redu činili žene, deca i starci, koji su bežali iz svojih domova u automobilima, na traktorima, zaprežnim vozilima, biciklima i pešice. Na ovom putu su ostale stotine leševa, čiji se broj utvrđuje, kao i ostaci vozila,


Strana 581


1990 - 1995

koje su hrvatske vlasti danima uklanjale spa- ljujući leševe, čiji se zadah osećao i na drugoj strani Save na teritoriji Republike Srpske, ili ih odnoseći zajedno sa ostacima vozila. Nakon toga su taj put oprali i tek tada dozvolili predstavnicima međunarodnih organizacija i UNPROFOR-u pristup na to područje. O stradanju srpskog stanovništva u ovoj koloni govore brojni svedoci, koje su saslušale istražne sudije u Saveznoj Republici Jugoslaviji i Republici Srpskoj, gde se sada ova lica nalaze kao izbeglice. Tom prilikom, ubijeni su, među ostalima, i sledeći civili: 1. Vukadinović Zoran, od oca Bogdana, rođen 02.10.1971. godine u Pakracu, 2. Cicvara Milan, od oca Marka, ro đen 07.08.1946. godine u Pakracu, 3. Odlović Ignjatije iz Benkovca, 4. "Šuber" iz Okučana, 5. "Migel", privatni trgovac iz Bodegraja. 6. Bosanac Branko, 7. Kosovac Simo, 8. Đurašinović Ilija, 9. Pravica Stevo, 10. Bajić Milan, 11. Milašinović Milan, od oca Jovana, rođen 28.041958. godine u Rajiću, 12. Tešanović Vukašin, od oca Ljubomira, rođen 14.01.1944. godine u Prosjeku, Prnjavor,iz Banja Luke, 13. izbeglica pod nadimkom "Rumeni", 14. Kesić Milka, 15. N.N. lice iz Rajića, 16. Stanić Nikola, 17. Lauroš Željko, iz Okučana, 18. Kojić Nemanja, star 9 godina 19. Kojić Dajana, stara 7 godina, 20. Gajić Milan, iz sela Medara, 21. Vujić Branko, iz sela Bodegraj, Opština Nova Gradiška, 22. Ljiljak Dušan, od oca Ilije, rođen 01.01.1925. godine u Lađevcu, Nova Gradiška


Strana 582


1990 - 1995

23. supruga Dušana Bošnjaka, iz Trnave, 24. Dojić Momčilo, 25. supruga Dojić Momčila, 26. Dejanović Ostoja, 27. Vukašinović 28. Grubor Janko, od oca Dušana, ro đen 15.08.1959. godine u Velikoj Kladuši, 29. ćerka sveštenika Počuča Save, iz Okučana, 30. Mišlić Predrag, od oca Milana, rođen 01.01.1954. godine u Šibovcu, 31. Orlović Ignjatije, od oca Đura, rođen 29.01.1950. godine u Novoj Gradiški, 32. Bogić Joco, rođen 01.01.1957. godine u Okučanima, 33. Crnić Milovan, od oca Slavka, rođen 13.02.1967. godine u Boljanici, K. Varoš, 34. Daić Ranko, od oca Milana, 35. Daroboš Zoran od oca Sima, rođen 01.01.1968. godine u Bastaji, Daruvar, 36. Dulić Stevo, od oca Milana, rođen 07.06.1947. godine u Vučjacima, Osijek, 37. Goronja Boško, od oca Lazara, 38. Laloš Željko, od oca Nikole, rođen 01.12.1969. godine u Novoj Gradiški, 39. Maksić Milivoj, od oca Pera, rođen 01.01.1956. godine u Daruvaru, 40. Marić Zoran, od oca Slobodana, rođen 27.06.1969. godine u Gornjem Vakufu, 41. Miščević Branislav, od oca Branka, rođen 27.10.1956. godine u D. Bogićevcima, 42. Mihajlović Dušan, od oca Joca, rođen u Livađanima, 43. Milikšić Nikola, od oca Stevana, rođen 24.11.1938. godine u Novoj Gradiški, 44. Milisavić Rajko, od oca Sreta, rođen 15.11.1942. godine u Raotićima, Skender Vakuf, 45. Nikolić Milan, od oca Steva, rođen 01.09.1967. godine u S. Orahovici, 46. Pucarević Gojko, od oca Sava, rođen 29.09.1956. godine u Skender Vakufu, 47. Radulović Anđelko, od oca Anđelka, rođen 26.09.1967. godine u Francuskoj, 48. Stanković Boro, od majke Ankice, rođen 02.04.1969. godine u Okučanima, 49. Stojanović Nedeljko, od oca Petra, rođen 01.01.1940. godine u Jošavki, Čelinac,


Strana 583


1990 - 1995

50. Škorić Milorad, od oca Vinka, rođen 04.09.1963. godine u Mašićkoj Šagovini, 51. Živković Nedeljko, rođen 01.01.1958. godine u Okučanima. Ovde su dati samo izvodi iz iskaza manjeg broja svedoka.

Svedok 628/95-11* navodi: "... u Okučanima sam uzeo svoj traktor i prikolicu, pokupio najnužnije stvari i sa susedom sam se pridružio konvoju izbeglica koji se kretao od Okučana prema Bosanskoj Gradiški. Konvoj je krenuo u probijanje oko 05.00 časova ujutru. Pripadnici Hrvatske vojske su ispred sela Novi Va- roš, iz šume Prašnjak koja je udaljena od puta oko 50 m, otvorili žesto- ku vatru iz pešadijskog i teškog naoružanja na konvoj sa civilima. Među civilima je bilo mnogo žrtava. Prevozna sredstva su gorela. Taj proboj je trajao ukupno 8 časova na dužini puta od oko 4 m, do kanala Strug. Konvoj je morao često da zastaje, a zatim bi, kada bi napadači bili potisnuti, nastavljao put. Video sam veoma veliki broj mrtvih civila na putu, tako da su vozila, koja su nastavljala proboj pored puta, morala da prelaze i preko leševa. Prema mojoj slobodnoj oceni, na putu je ostalo 400 do 450 ubijenih civila. Među poginulima sam prepoznao jedino Vukadinović Zorana i Cicvara Milana. Kada smo prešli kanal Strug, na putu do Save, bili smo pod neprekidnom artiljerijskom vatrom Hrvatske vojske...". Svedok 628/95-1 iznosi sledeće: "... Kada su pripadnici Hrvatske vojske 1. maja 1995. godine oko 20.00 časova presekli put Okučani - Nova Gradiška, kod sela Novi Varoš, kojim su se iz pravca Okučana kretale izbeglice srpske nacionalnosti, ugledao sam na mestu zvanom Pustara, kako se iz pravca Oku- čana prema Novoj Varoši približava jedan automobil marke"Merce- des" žute boje, sa okučanskom registracijom. U njemu se nalazilo pet putnika. Video sam kada su ispred ovog vozila izašla dvojica hrvatskih vojnika i zaustavili ga. Jasno sam čuo njihov razgovor i doziva- nje jednog od njih: " Hodi, imaš pet Srba, zakolji ih " . Verovatno je dozivao nekog od svojih drugova koji su stajali pored puta. Ubrzo je na put istrča- čalo pet hrvatskih vojnika, koji su stali neposredno pored vozila i poče- li da pucaju u putnike iz automata sve dok nisu ispraznili šaržere. Pošto su poubijali sve putnike u automobilu, gurnuli su automobil sa kolovoza u desnu stranu, u kanal. Ubijeni putnici su ostali u ovom automobilu...".

Svedok 654/95-5 navodi:


Strana 584


1990 - 1995

"... Agresija hrvatskih oružanih snaga na Zapadnu Slavoniju je započela 1. maja 1995. godine. Tog dana je bila organizovana evakuacija civilnog stanovništva iz Okučana za Gradišku. I ja sam bio angažovan na ovim zadacima. Tokom dana sam autobusom, u četiri ture, prevozio žene i decu. Na ovim zadacima bili su angažovani i vozači autobusa L. N, R. M. i M. Č. Poslednju turu sam napravio oko 21.30 časova. Mada su put Okučani - Gradiška u prethodnim turama neprekidno granatirale i bombardovale iz aviona hrvatske oružane snage, mi smo uspevali da se probijemo bez posledica. Ovim pravcem, od Okučana prema Gradiški, kretala se i kolona automobila, traktora i kamiona. Oko 21.30 časova sam krenuo svojim autobusom u kome su bili žene i deca. Iza mene je bio autobus kojim je upravljao M. Č. I ovog puta su granatirali naše autobuse. Međutim, prvi put tog dana je na delu puta od polovine sela Novi Varoš do mosta na Strugi, u dužini od oko 500 m, na autobus otvarana vatra iz pešadijskog naoružanja iz kuća i dvo- rišta pored puta, kao i iz obližnje šume Prašnik. Zbog toga sam povećao brzinu i uspeo neoštećen da se probijem preko kanala Strug. Na putu kroz navedeni deo sela Novi Varoš, video sam kada je ispred mene bio pogođen jedan automobil "Zastava 101" koji je skrenuo u desno i udario u jednu kapiju, a zatim i jedna "Zastava 750", koja je ta- kođe bila pogođena iz pešadijskog naoružanja. Ona je skrenula u desnu stranu udarivši u kuću pored puta. Nisam mogao da vidim šta se dešavalo sa putnicima u ovim automobilima, jer je bila noć, a nisam smeo da smanjim brzinu. Ispred sebe sam video jedan traktor za čijim je volanom sedeo jedan starac vozeći prikolicu na kojoj se nalazilo nekoliko civila. Video sam trenutak kada je starac bio pogođen iz puške iz koje je pucano iz dvorišta sa leve strane puta. Kada je starac pao na desnu stranu od volana, traktor je skrenuo u desno i udario u stub, a zatim se prevrnuo. Koliko sam mogao da primetim, civili su ostali na putu, ali nisam video šta je sa njima posle toga bilo...".

Svedok 654/95-2 navodi: "... Ja sam izjutra 2. maja krenuo iz Okučana oko 05.15 časova svojim kamionom prema Savi. Išao sam preko sela Novi Varoš, mada se tokom cele noći i tog jutra čula pucnjava iz tog pravca. Na ulazu u selo Novi Varoš sa obe strane puta sam čuo specifičnu pucnjavu iz singapurskih pušaka. Čuo sam kuršume koji su proletali iznad kamiona. Na ulazu u selo sam video kako jedan traktor stoji sa stvarima rasutim oko njega (posteljina, posuđe i dr.), a preko volana je ležao jedan čovek, nepo- mičan. Dalje u selu, video sam veći broj traktora i putničkih automobila, a pored njih su ležali mrtvi ljudi. Kako je iz kuća sa leve strane puta, idući prema Savi, otvarana sve žešća vatra u pravcu kamiona, ja sam povećao brzinu. Da bih izbegao gaženje leševa, morao sam s desne strane preći na trotoar i peša- čku stazu i na taj način sam izbegao zaustavljanje vozila i nekako uspeo da se nepogođen izvučem iz sela Novi Varoš. S obzirom na situaciju u kojoj sam se nalazio, ne bih mogao da procenim koliko je Srba bilo ubijeno na putu kroz Novu Varoš. Video sam da su među ubijenima bili i Odlović Ignjatije iz Benkovca, jedan čovek sa nadimkom "Šuber" iz Okučana


Strana 585


1990 - 1995

i "Migel", privatni trgovac iz Bodegraja. Ja sam na putu od Okučana do Gradiške prošao pored punktova UNPROFOR-a, na mestu zvanom Pustara, pri izlazu iz sela Novi Varoš, kao i pored punkta na izlasku iz Nove Varoši, u pravcu Gradiške. Nisam video nijednog pripadnika "Plavih šlemova" na tim mestima. Pu- nktovi su bili potpuno prazni...".

Svedok 654/95-4, koji je 1. maja bio u blizini Benkovca, takođe navodi: "... Oko podne sam video jedan avion, verovatno marke "Mig". Leteo je sa južne strane u pravcu Pakraca i kada se našao između Rađenovca i Bijele Stene, na mestu zvanom Tromeđa, video sam da je izru- čio bombe koje su odmah zatim eksplodirale i čuo sam jaku detonaciju. Kasnije sam čuo da se na mestu zvanom Tromeđa kod Bijele Stene nalazio konvoj od 400 civila na koje su pale bombe bačene iz ovog aviona i da je tom prilikom ubijen veliki broj civila. Iz Okučana sam oko 21.00 sata pošao ka Savi. Kretao sam se na biciklu. Celim putem su padale granate u neposrednoj blizini puta kojim se kretao konvoj. Većina vozila se kretala sa upaljenim farovima. Na ulazu u selo Novi Varoš, video sam da je jedan mali traktor marke "Ferguson" udario u stub pored puta, a pored njega su leža- li stariji čovek i žena - mrtvi. Nedaleko odatle, video sam prevrnut u jarku traktor marke "Ursuz" pored koga su takođe ležali mrtvi muškarac i žena, zatim automobil marke "Jugo 45", tamnoplave boje, u kome su bila tri ubijena lica Dalje sam video jedan "Mercedes 300" bele boje, koji je udario u stub pored puta i u kome su se nalazila dva mrtva muškarca. Nedaleko odatle je stajao automobil marke "Regata" u kome nisam video nikog. Ovi automobili i leševi su se nalazili na relaciji dugoj oko 50 m, a ispred njih, na oko 100 m, naišao sam na druga prevozna sredstva, takođe zaustavljena na putu i prevrnuta pored puta. I pored njih je takođe bio veći broj ubijenih civila. Bio sam primoran da obilazim biciklom između ovih leševa i žurio sam da se što pre izvučem. Koliko se sada sećam, video sam najmanje 25 ubijenih civila. Ceo ovaj prizor mogao sam, kao što sam napred naveo, videti pošto je većina vozila stajala. Kada sam došao u Gradišku, u jednoj ulici sam video svoj automobil marke "Lada karavan", koji je stajao sa upaljenim svetlima i otvorenim vratima. To me je začudilo jer sam znao da je automobil ostao u Benkovcu. Ubrzo sam saznao da su automobil dovezle R. M. i K. M, koje su bile ranjene u Benkovcu, odnosno da je ona koja je bila lakše ranjena vozila moj automobil i dovezla ga sa ranjenom decom u Gradišku. Po dolasku u ovaj grad otišle su u bolnicu...".

Svedok 654/95-6 navodi: "... 2. maja izjutra sam video da su mnogi Srbi krenuli u konvoju iz Okučana u pravcu Gradiške na Savi, odakle su dolazile vesti da Hrvati u selu Novi Varoš napadaju konvoje. Čuo sam da je prethodne veče- ri, kada je konvoj bio napadnut, bilo dosta žrtava. Ja sam 2. maja oko 17.30 časova krenuo u pravcu Gradiške.


Strana 586


1990 - 1995

Na ulazu u Novi Varoš sam video mnoštvo polupanih automobila, traktora i kamiona. Na putu je ležao veliki broj ubijenih civila. Istovremeno, našu kolonu su napadali Hrvati koji su se nalazili s leve strane puta, u pravcu našeg kretanja, u šumi Prašnik. Zbog toga je naše kretanje bilo usporeno, pa je kolona morala vrlo često da se zaustavlja i pod borbom da se probija dalje. Naše probijanje kroz Novi Varoš je trajalo sve do sutradan 3. maja, tako da smo u Gradi- šku na Savi stigli tek oko 19.00 časova. Za sve ovo vreme smo često morali da se zaustavljamo - na pojedinim mestima smo zadržavani i po nekoliko sati. Ja sada ne bih mogao tačno da procenim koliko je u No- voj Varoši bilo ubijenih civila. Među usmrćenima sam video i malu decu od nekoliko meseci, koja su ubijena ležala pored svojih mrtvih majki. Izbrojao sam troje male dece ubijene pored svojih majki, a bilo je svakako više. Ali, ja ovaj prizor nisam mogao da gledam, pa sam izbegavao da obraćam veću pažnju. Mada zbog toga nisam ni bio u stanju da bliže zagledam žrtve, među poginulima sam iz sela Rajića prepoznao Bosanac Branka, Kosovac Simu, Đurašinović Iliju, Pravica Stevu, Bajić Milana i Milašinović Milana, a iz Bjelovara Tešanović Vukašina iz Banja Luke i izbeglicu koga sam znao pod nadimkom "Rumeni". Od N. S. sam čuo da je video kada su Hrvati 3. maja čistili put kroz Novi Varoš, uklanjali havarisana vozila a leševe spaljivali. Posle toga su oprali put kroz Novi Varoš...".

Svedok 628/95-2 navodi: "... Ja sam 1. maja 1995. godine oko 18.00 časova odlučio da se traktorom probijem prema Gradišci. U Okučanima sam pokupio najosnovnije stvari i povezao svoju majku, strica, strinu i komšinicu. Kada smo stigli do naplatne rampe na auto-putu, video sam jednu ženu koja je ležala na putu pogođena granatom Na Dubovačkom nadvožnjaku je pored jednog stuba stajao traktor, a do njega jedan čovek koji je ležao mrtav, a že- na je bila ranjena. Kod punkta UNPROFOR-a, gde su ranije bili pripadnici nepalskog bataljona, video sam dva razmrskana automobila i pored njih dva-tri ubijena civila. Nastavio sam dalje sa probijanjem, dok su po putu i pored njega padale granate. U međuvremenu se stvorila kolona traktora, kamiona i drugih prevoznih sredstava, koja su se kretala u istom pravcu kao i ja. Video sam kada su neka od ovih vozila bila pogođena granatom, pri čemu je bilo i žrtava. Na ulazu u selo Novi Varoš, Hrvati su pojačali intenzitet granatiranja iz pravca šume Prašnik. Probijajući se dalje, nailazio sam na dosta slupanih automobila i drugih prevoznih sredstva, kao i na leševe na putu. U blizini kafane "Složna braća" sam video nekoliko ranjenika, među kojima je bio i Lukić Ignjatije. Ovakvo stanje je bilo sve do izlaska iz sela Novi Varoš, do srušenog mosta na kanalu Strug. Nisam bio u situaciji da procenim broj žrtava koje sam video pored puta. Sutradan, kada smo prešli preko Save, Hrvati su na ulasku u Novi Varoš ubili Kesić Milku koja je, odlučivši da se vrati u Okučane, pošla automobilom iz Gradiške. Tom prilikom su teško ranili T. S. ...".


Strana 587


1990 - 1995

Svedok 628/95-3 navodi: "... 2. maja oko 04.00 sata ujutru smo krenuli prema Gradišci, putem koji je prolazio kroz selo Novi Varoš. Civili su išli na traktorima, kamionima, automobilima i drugim vozilima, a ja sam sa ostalim braniocima išao peške. Kada sam stigao u Novi Varoš, na putu sam video jedan broj ubijenih civila, polupane traktore i automobile, što je bila posledica napada Hrvata na konvoj civila koji je 1. i 2. maja poku- šao da se probije. Dok sam se ovim putem kretao u koloni civila, hrvatske oružane snage su i na nas otvorile vatru iz pešadijskog i artiljerijskog naoružanja iz pravca obližnje šume Prašnik, kao i iz kuća pored puta. Ja među ubijenima nisam prepoznao nikoga, ali sam li- čno video pet meni nepoznatih leševa. Koliko sam mogao da vidim, naj- više ubijenih civila je bilo na mestu zvanom Pustara i kod mosta na Strugi...".

Svedok 628/95-1 navodi: "... Izvršili smo proboj kroz selo Novi Varoš, a za nama se kretala kolona civila. Tokom proboja kroz selo Novi Varoš, video sam veliki broj ubijenih civila, koji su 1. maja posle 20.00 časova pokušali da se probiju. Među ubijenima je bilo i dece. Na putu je stajao veliki broj kamiona i traktora na kojima je takođe bio veći broj ubijenih civila. Na jednom kamionu, koji je goreo, video sam na jednom od točkova dečju ruku. Po proboju smo stigli do kanala Strug, a za nama se kretala kolona civila koju su takođe napale hrvatske oružane snage. I u ovoj koloni je takođe bio veliki broj žrtava...".

Svedok 628/95-10 o probijanju kroz Novi Varoš navodi: "... Prolazeći kroz Novi Varoš 2. maja rano izjutra, bili smo izloženi najžešćoj vatri hrvatskih oružanih snaga. Video sam prevrnute automobile, kamione i traktore. Koliko se sećam, oko 09.00 sati sam stigao do zadnjih kuća u selu Novi Varoš, u pravcu Gradiške na Savi. Zbog dejstva neprijateljske vatre smo bili prinuđeni da se zadržimo i tra- žimo sigurniji zaklon. Tu sam video nekoliko civila koji su pali smrtno pogođeni. Među njima je bilo i jedno lice iz Rajića, čije ime ja ne znam. Nedaleko odatle sam video Petković Radeta, koji je bežao prema Savi. Od tada ga više nisam video i ne znam da li je živ. Onda su me zarobili, pa sam išao peške prema Okučanima. Video sam puno prevrnutih vozila na putu i pored njih dosta tragova krvi, ostatke ženske kose, ali nisam video nijedan leš na putu. Jedino sam u jarku pored puta video leš ubijenog Cicvara Milana iz Smrtića, koga sam poznavao od ranije. Uz put sam sretao hrvatske vojnike...".

U svom iskazu svedok 618/95-4 navodi: "... Ja sam pošao na traktoru, koji je vozio moj sestrić, zajedno sa ženom, majkom, suprugom i dvoje male dece. U selu Novi Varoš su Hrvati iz obližnje šume otvorili na nas unakrsnu vatru iz pešadijskog oružja. To je bilo, koliko se


Strana 588


1990 - 1995

sećam, posle 17.00 sati. Video sam da su mnogi koji su bili na traktorskim prikolicama padali na asfalt pogođeni mecima, a mlađi su iskakali, sklanjali se pored puta i bežali u pravcu Save. U toj opštoj zbrci, video sam kada je sa jednog od traktora pala Vuković Jela iz Gređana, rođena 1913. godine, koja je bila ranjena i zapomagala je: " Nemojte me ostaviti ". Mi smo ubrzanom vožnjom traktora pošli kroz selo tako da smo uspeli da se izvučemo nepovređeni. Tokom ove vožnje, u opštoj zbrci i metežu koji je nastao, koliko sam ja mogao da primetim, na asfaltu sam video najmanje 15 poginulih civila, a veći broj ranjenih se teturao pored puta tražeći pomoć...".

Svedok 618/95-5 navodi pred istražnim sudijom: "... Odmah kada smo ušli u selo Novi Varoš, video sam veliki broj leševa mrtvih civila, koji su bili ubijeni prethodne noći pri pokušaju proboja prema Bosanskoj Gradišci. Leševi su ležali na asfaltnom putu i pored puta duž celog sela Novi Varoš sve do kanala Strug. Prema mojoj proceni, na ovom delu puta moglo je biti preko stotinu leševa: žena, staraca, a mislim da je bilo i dece. Dok smo prelazili ovaj deo puta, bilo je sporadičnog granatiranja od strane Hrvata prema nama. U momentu kada je naišla velika kolona civila, Hrvati su otvorili najjaču vatru iz pešadijskog i drugog oružja iz napuštenih kuća u selu i obližnje šume. Ja nisam bio u situaciji da vidim šta se dešavalo pozadi u koloni, a kasnije sam čuo da su mnogi od njih tom prilikom poubijani... Kasnije sam saznao da su u koloni civila ubijeni Nikola Stanić i Lauroš Željko iz Okučana, a da su B. R. i M. Lj. ranjeni...".

Svedokinja 715/95-4 navodi: "... Ja sam bila u Okučanima i 1. maja 1995. godine, kada je Hrvatska vojska napala Zapadnu Slavoniju, ja sam u svom putničkom vozilu oko 19.00 časova odvezla u Gradišku moju kćerku i decu. Kada sam se vraćala prema Okučanima, srela sam dugu kolonu srpskog stanovništva koja je napuštala područje Okučana. Oko 21.00 časa sam stigla u Okučane i pošto se tada čula pucnjava u neposrednoj blizini, ponovo sam krenula kolima sa rođa- cima, koje sam povela prema Gradiški. Kolona je bila izuzetno duga jer su se u istoj kretali traktori sa prikolicama, zaprežna vozila i automobili. U toj koloni su bili većinom stari ljudi, starije žene i deca. Najže- šća vatra je bila kod sela Novi Varoš pa sve do kanala Strug. Hrvatski vojnici su nemilosrdno tukli po koloni. Ljudi koji su bili na traktorima i na prikolicama, padali su po kolovozu i njihova tela su ostajala pored puta ili na prikolicama ili na zaprežnim vozilima. Na putu je ostalo izuzetno mnogo poginulih žena, dece i staraca. Oni koji su ostali živi, nastavljali su dalje prema reci Savi. Na putu su ostajali traktori i vozila, od kojih su neki bili zapaljeni pa su goreli. Koliko je tamo ubijeno Srba čija su tela ostala, ja to stvarno ne bih mogla da kažem, ali znam da ih je bilo mnogo. Vatra koju su otvarali hrvatski vojnici bila je veoma ubitačna, jer su gađali sa veoma kratkog odstojanja. Posle izvesnog vremena, ja sam na Hrvatskoj televiziji videla da je taj


Strana 589


1990 - 1995

deo puta između Okučana i Gradiške bio potpuno čist. Kada sam ja prolazila par dana pre toga u koloni, taj put je bio potpuno zakrčen vozilima i telima ubijenih Srba. Vozila koja su ostala, bila su sva izrešetana. Sve su to u međuvremenu sklonili i očistili. Kolonu su bombardovali i hrvatski avioni koji su bacali bombe i tukli mitraljezima. U toj koloni je poginulo dvoje dece moje komšinice Gordane Kojić i to: Kojić Nemanja, star 9 godina i Kojić Dajana, stara 7 godina. Njihova majka Gordana je teško ranjena i nalazi se na lečenju u bolnici...".

Svedokinja 715/95-2 navodi: "... Živela sam u Okučanima do 1. maja 1995. godine kada sam, posle napada Hrvatske vojske, krenula iz Okučana prema Savi sa svojom kćerkom starom godinu i po dana. Kada smo došli u selo Novi Varoš, koje se nalazi na polovini puta između Okučana i Bosanske Gradiške, pripadnici Hrvatske vojske su nas napali granatama i pešadijskim oružjem. Tu sam primetila i zapaljeno vozilo, po kome je bilo dosta krvi, koje je prethodno pogodila granata. Nakon prelaska na teritoriju Republike Srpske, u selu Orahovo kod Gradiške sam ostala do 4. avgusta 1995. godine. Prilikom napada Hrvatske vojske na Orahovo, bila sam ranjena na dva mesta...".

Svedok 715/95-3 u svojoj izjavi ističe: "... u jutarnjim časovima 2. maja 1995. godine sam se kretao na traktoru u koloni koju su, kada je stigla do sela Novi Varoš, napali pripadnici Hrvatske vojske. Na tom delu puta, u dužini od oko 3 km, bilo je toliko leševa ubijenih Srba da se cela ta dužina mogla preći a da se ne stane na zemlju. Po putu su bili prevrnuti traktori, koje su hrvatski vojnici palili, ubijali su starce, žene i decu čija su tela ostajala na putu ili pored puta. Video sam da su hrvatski vojnici ubili Gajić Milana, iz sela Medara, dok su njegovog oca ranili u predelu leđa. Video sam da je ranjen i M. D. i njegov sin N. A. na sedam mesta. Na prikolici koju sam vozio bili su utovareni ranjenici. Znam da je na putu ostao veliki broj leševa ubijenih Srba, da je Hrvatska vojska sakupljala leševe na gomile, polivala ih naftom i spaljivala. Kada je moja supruga čula da je naš sin navodno ubijen, šlogirala se i posle par


Strana 590


1990 - 1995

dana je umrla u Srpskoj Republici...".

Svedok 715/95-36 svedoči: "... U toku kretanja prema mostu na Savi i Gradiški, negde na sredini puta, uočio sam mnoštvo prevrnutih traktora, zaprežnih vozila, putničkih i teretnih vozila i drugih. Na kolovozu kojim sam se kretao, kao i pored kolovoza, u kanalu pored puta, bilo je mnoštvo leševa žena, dece, muškaraca. Krećući se dalje, gustina uništenih i prevrnutih vozila je bila sve veća, kao što je bilo i sve više leševa. Najveći broj ubijenih je bio na području sela Novi Varoš i u blizine kafane "Šeik". Kada sam došao do kanala Strug, most je bio porušen i tu se kolona sporo kretala zato što smo morali da prelazimo preko kanala pored porušenog mosta. Posle prelaska kanala Strug, jedan avion je nadletao kolonu i bacio nekoliko bombi, a posle je otvarao mitraljesku vatru. Siguran sam da je na putu od Okučana pa do mosta na Savi prema Gradiški bilo 1.000-1.500 tela ubijenih Srba...".

Svedokinja 715/95-33 svedoči: "... Hrvatska vojska je kolonu Srba, koja je bežala prema Gradiški, neprekidno tukla iz šume Prašnik. Kolonu su nadletali i hrvatski avioni i bombardovali je. Veliki broj Srba, koji je bio u koloni, nastradao je od bombardovanja. Kolona se probijala, a mrtvi su ostajali na putu i pored puta. Put od Okučana, gde je formirana kolona, pa do mosta na Savi prema Gradiški, dug je 14 kilometara. Po mojoj proceni, tada je poginulo između 400-500 Srba. Među poginulima je bio ogroman broj žena, dece, starih i iznemoglih. Bilo je mnoštvo ranjenih koji nisu mogli dalje da se kreću, pa su ostali na putu i pored puta. Na mostu na Savi, na punktu su bili vojnici UNPROFOR-a koji su se smejali gledajući u taj narod. Njima kao da je či- nilo zadovoljstvo da gledaju stradanje srpskog naroda. U toku kretanja kolone prema savskom mostu, ja sam videla kada je poginuo: Vujić Branko iz sela Bodegraj, opština Nova Gradiška, Ljiljak Dušan iz Lađevca, opština Nova Gradiška i mnoštvo drugih ljudi čija imena ne znam...".

Svedokinja 715/95-8 navodi: "... Ja sam 1. maja 1995. godine oko 16.00 časova krenula svojim putničkim kolima iz Okučana u pravcu Gradiške. Sustigla sam kolonu traktora, zaprežnih i


Strana 591


1990 - 1995

teretnih vozila koja su se kretala prema Savi. Kod sela Novi Varoš, Hrvatska vojska je iz šume Prašnik otvarala vatru po koloni. Ali pošto tada ta vatra nije bila suviše jakog intenziteta, nastavili smo dalje da se krećemo. Kada smo došli do blizu Save, iznenada su se pojavili hrvatski avioni koji su bombardovali kolonu i čule su se eksplozije bombi. Tada su se zapalila vozila koja su se kretala u koloni i poginulo je mnogo izbeglica. Izbeglice koje su posle toga pristigle, pričale su da su pripadnici Hrvatske vojske tenkovima gazili Srbe koji su bežali prema Savi i da su leševe polivali benzinom i palili ih, da bi na kraju oprali kolovoz od Nove Varoši do savskog mosta...".

Svedok 715/95-34 navodi: "... 1. maja 1995. godine oko 17.00 časova krenula sam autobusom iz Okučana u pravcu Gradiške. Bili smo u koloni vozila koja su se kretala ka Savi. Hrvatska vojska je iz pravca šume Prašnik i Nove Gradiške tukla po toj koloni žestoko, tako da je veliki broj Srba koji se nalazio u koloni izginuo i njihova tela su ostala pored puta, sve do mosta na Savi. Znam da je poginula supruga Dušana Bošnjaka iz Trnave, koju su hrvatski vojnici ubili blizu mosta na Savi...".

Saslušani svedok 439/95-21, inače sveštenik srpske pravoslavne crkve, koji se 1. maja 1995. godine zatekao u svojoj kući u Okučanima, navodi: "... Na dan 1. maja, ja sam svojim kolima odvezao u Banja Luku svoju suprugu, decu i dve žene iz Okučana. Sutradan, 2. maja u 07.30 časova, krenuo sam kolima natrag prema Okučanima. U Gradiški sam primio Milku Kesić iz Okučana, koja je sela na prvo sedište sa moje desne strane. Prešao sam preko mosta Savu i kanal Strug. Ulazeći u selo Novi Varoš iznenada je na moj automobil ispaljen mitraljeski rafal iz kuća sa desne strane. Milka Kesić je bila odmah smrtno pogođena i mrtva se naslonila na moju stranu. Ja sam bio pogođen na 9 mesta, ali nastavio sam da vozim automobil, sve dok on nije stao. Pod neprekidnim dejstvom kuršu- ma, uspeo sam da izađem iz automobila i trčao sam još oko 200 m prema centru sela, gde sam pao. Neposredno ispred sebe sam video užasnu scenu. Mno- štvo vozila je bilo ispreturano, a veliki broj civila pored njih ležao je ubijen na putu. Jedan broj izbezumljenih je tumarao među kolima, izložen vatri iz pešadijskog oružja. Mnoga vozila su gorela. U kućama, sa obe strane puta, bilo je žena, dece i staraca, koji su uspeli tu da se sklone. Iz jedne kuće, daleko od mene oko desetak metara, izašao je neki civil, koji se tu bio sklonio, i pritrčao mi u pomoć. Preneli su me u obližnju kuću i pružili mi prvu pomoć. Ne znam koliko sam tu ležao. Neki civili, koji su bili u blizini, uspeli su da me odnesu do nekog automobila kojim sam prevezen u bolnicu u Banja Luku.


Strana 592


1990 - 1995

Ne mogu da kažem koliki je broj ubijenih ostao u selu Novi Varoš. Samo mogu reći da je tu bio veliki broj žena, dece i staraca. Nije mi poznato šta je kasnije bilo sa žrtvama koje su ostale u selu Novi Varoš. Oni koji su pristizali otuda posle mene, pričali su da su Hrvati spalili njihove leševe. Među ranjenima sam video V. R, M. M, kao i mnoge druge čijih imena trenutno ne mogu da se setim, a znam ih dobro iz viđenja. Među ubijenima, od poznatih sam video Dojić Momčila, suprugu Dojić Momčila, Dejanović Ostoju i nekog Vukašinovića...". Svedok 439/75-14 navodi: "... Ujutru 2. maja 1995. godine stigli smo blizu sela Benkovac i pored puta smo videli grupu od četiri hrvatska vojnika, koji su blokirali put. Sakrili smo se u šipražje i posmatrali u tom pravcu. Video sam kada je naišla jedna konjska zaprega sa belim konjima, a na kolima su sedeli čovek i žena u civilnim odelima. Iza njih su se kretali i drugi civili. Hrvatski vojnici su ih zaustavili i čuo sam glasove: " Koljite, šta čekate? "Ubrzo zatim, ovi hrvatski vojnici su okrenuli konje i kola u pravcu Oku čana i pojurili konje prema Okučanima. Na kolima sam video tog čoveka i ženu u ležećem stavu, pa pretpostavljam da su ih ovi hrvatski vojnici zaklali, jer nisam čuo nikakvu pucnjavu sa te strane. Nastavili smo dalje izvlačenje prema Savi. Kad smo stigli blizu sela Lađevac, video sam da su se iz helikoptera, pored železničke pruge, iskrcali neki vojnici u maskirnim uniformama i čuo sam da govore nekim stranim jezikom koji nisam razumeo. Čuo sam da dolazi i drugi helikopter, pa smo krenuli dalje prema selu Rajići. Dok smo tražili izlaz kroz obruč Hrvatske vojske prema Gradiški, video sam da su Hrvati palili kuće u selima Rajići, Rađanovci, Vrbovljani, Čovac i Gređani. Kada smo prolazili pored ovih sela, kuće su još gorele...".

Svedok 439/95-8 navodi: "... da bi presekli izlaz Srbima prema mostu kod Gradiške, napali su kolonu izbeglica u noći između 1. i 2. maja. Ja sam 2. maja oko 03.00 sata bio udaljen oko 2 km od sela Novi Varoš - prema Gradiški. Mada nisam video, čuo sam da je tada stradalo puno ljudi. Međutim, čuo sam jauke i kuknjavu napadnutih civila. Oko 09.00 sati sam video kako se iz pravca Okučana prema Gradiški približava jedno sanitetsko vozilo, koje je na udaljenosti od oko 200 m od mene pogođeno granatom. Kada se vozilo zaustavilo, na njega je otvorena vatra iz pešadijskog naoružanja. Pošto sam znao da je tim vozilom upravljao moj rođak Malešević Gojko iz Lađevca, odmah sam krenuo ka vozilu da vidim šta se desilo sa Gojkom i da mu pomognem. Kada sam uspeo da dođem do vozila koje je već bilo u plamenu, video sam tri leša koja su gorela. Među njima sam prepoznao i Ljiljak Dušana, starog preko 70 godina, iz sela Lađevca. Gojka nisam pronašao, ali sam video tragove krvi koji su vodili od sanitetskog


Strana 593


1990 - 1995

vozila ka šumi. Kada sam stigao u Gradišku, saznao sam da je Malešević Gojko bio teško ranjen, ali da je uspeo da se izvuče. Kasnije je prebačen u bolnicu u Banjaluci...".

Svedok 439/95-9 navodi: "... U selu Bobare sam 2. maja sreo jednu ženu iz Trnakovca, koja mi je ispričala da je prethodnog dana oko 19.00 sati bila u kamionu koji su napali pripadnici Hrvatske vojske. Rekla mi je da su na kamion prvo ispalili raketu tipa " Zolja " , a zatim su vojnici, kroz ciradu, iz neposredne blizine otvorili vatru na žene i decu. Ova žena je ostala živa ali je dete njene sestre, koje je držala u krilu, pogođeno i usmrćeno. Prema njenim rečima, u kamionu je bilo oko 40 civila. Ona je ispala iz kamiona i uspela je da pobegne. Ne veruje da je neko u kamionu ostao živ. Rekla mi je da je kamion bio marke FAP i da je cirada bila žute boje... ... Iz Bobara smo krenuli u selo Cage, u neposrednoj blizini Okučana. Hrvatska vojska je već zauzela selo. Iz jedne kuće smo čuli očajnički krik žene koja je zapomagala i vikala " Mitre! " . Zatim smo čuli glas hrvatskog vojnika: " Di ži se, mater ti jebem ", pa opet krikove žene i na kraju pucanj. Posle toga se glas ove žene više nije čuo. Noć između 2. i 3. maja smo proveli skriveni u kanalu, koji se nalazi duž puta Okučani - Stara Gradiška, u selu Novi Varoš. Kanal je od ovog puta udaljen oko 400 m. Čuli smo rad motora bagera sa puta Okučani - Stara Gradiška, u selu Novi Varoš. Istovremeno smo čuli i krike i pojedinačne pucnje, pa pretpostavljam da su hrvatski vojnici ubijali zatečene ranjenike, koji su pokušavali da se probiju iz Okučana ka Gradiški. Iz pravca nekadašnje kafane "Složna braća " , koja se nalazi s leve strane puta Oku čani - Stara Gradiška - otprilike na sredini sela Novi Varoš - osetio sam oko 23.00 sata veoma jak miris, koji je bio specifičan, pa pretpostavljam da se radilo o mirisu ljudskih tela. Ovaj miris mi je poznat od ranije, jer sam zaticao ljudska tela koja su hrvatski vojnici neposredno pre toga zapalili. Zbog toga taj miris prepoznajem. Ubrzo potom se na tom putu pojavio plameni dim, a zatim se začula snažna eksplozija. Posle toga su došli rovo-kopači i obavljali su neke radove. Na tom mestu smo ostali sve do rano ujutru, kada je prestala pucnjava i kada više nije bilo vatre. U večernjim časovima 3. maja, uspeli smo da pređemo Savu... U gradu su mi V. R, B. M. i Z. N. ispričali da su prilikom izvlačenja iz Okučana, preko sela Novi Varoš, videli u tom selu mnoštvo ubijenih Srba, koji su ležali na putu i pored njega - i to na mestu sa koga sam osetio onaj specifičan miris. Na istom mestu su videli i veliki broj prevrnutih traktora, automobila i kamiona. Na osnovu toga zaključjučujem da su Hrvati bagerima skupljali leševe, spaljivali ih i pomoću rovo-kopača zakopavali. Takođe su mi ispričali da su te noći prali puteve i ulice u selu Novi Varoš, gde sam ja, inače video cisternu na putu. Sve to sam mogao da vidim, zbog toga što je te noći bila mesečina...".


Strana 594


1990 - 1995

Svedok 439/95-10 navodi: "... Ujutru, 2. maja, dobili smo obaveštenje da su selo Novi Varoš zauzele jedinice Hrvatske vojske. Time je bio presečen put prema Gradiški... Ubrzo zatim, kada smo uspeli da uđemo u selo Novi Varoš, video sam na ulicama veliki broj ubijenih Srba civila, prevrnutih, traktora, automobila i zaprežnih vozila. Na ulici sam video i jedan autobus koji je bio potpuno izrešetan. Pored njega je ležalo dosta leševa, verovatno putnika koji su pokušali da beže. Ulice su bile pune krvi i leševa. Koliko sam mogao da procenim, što je bilo teže jer je bila noć, video sam oko 70 ubijenih civila, žena, dece, staraca. S obzirom na to da se nisam duže zadržavao, nisam uspeo da prepoznam nijednu žrtvu. ... U blizini mesta gde sam se krio, na oko 5 m od mene, grupa hrvatskih vojnika je ubila jednog ranjenog muškarca, čije ime ne znam. On ih je molio da ga ne diraju i da se predaje. Pošto su ga ubili, čuo sam kada je jedan vojnik rekao " Damire beži " . Posle toga su odmah pobegli..."

Svedok 439/95-11 navodi: "... Ja sam se 1. maja oko 19.00 sati našao na ju žnom obodu sela Novi Varoš. Video sam kolonu civilnog stanovništva, koja se kretala na traktorima, konjskim zapregama, biciklima i peške. Najviše je bilo staraca, žena i dece. Iznenada su na kolonu, koja se kretala u pravcu kanala Strug, pripadnici Hrvatske vojske otvorili vatru. Na tom mestu je poginulo oko 20 civila, a traktori i zaprežna vozila su se prevrnuli na putu. Ja sam od mesta događaja bio udaljen oko 200 m. Video sam da su preživeli civili iz kolone bežali prema kanalu Strug...".

Svedok 439/95-12 navodi: "... Hrvatska vojska je 2. maja, između 07.30 i 08.00 sati, otvaranjem iznenadne vatre, zaustavila čelo kolone izbeglice. Vatra je otvarana iz šume Prašnik, koja se nalazi s leve strane puta Okučani - Stara Gradiška. Šuma je udaljena oko 80 m do100 m od puta. Civili su pokušali da se izvuku iz vozila u kojima su bili. Međutim, upravo u momentu dok bi se izvlačili, bili bi ubijani. Neki su ubijeni i u samim vozilima. U toj koloni su bila i dva sanitetska vozila koja su prevozila ranjenike. I na ta vozila je otvarana vatra iz pešadijskog naoružanja, tako da je jedno vozilo uništeno. Civili iz vozila su u panici, koja ih je zahvatila, počeli da beže i uspeli su da se prebace na desnu stranu puta. Zatim su se kanalom, koji se proteže duž puta i koji je relativno dubok, peške zaputili prema Staroj Gradiški.


Strana 595


1990 - 1995

Ja sam se u tom trenutku zatekao negde u sredini kolone. Išao sam pešice. Kada sam video o čemu se radi, počeo sam da puzim ivicom puta. Prema mojoj slobodnoj proceni, na ovom delu puta - od početka do kraja sela Novi Varoš - bilo je negde oko 150-200 ubijenih civila. Pošto smo bili pod neprekidnim vatrenim dejstvom hrvatskih vojnika, nije bilo nikakve mogućnosti da mi, koji nismo bili pogođeni, sklonimo ubijene i ranjene. Svi smo tražili priliku da pobegnemo sa tog mesta. Među ubijenima sam prepoznao svog prijatelja Vukadinović Zorana, rođenog 1971. godine, iz Okučana. Tek oko 17.00 sati sam uspeo da pređem preko mosta u Gradišku...".

Svedok 439/95-13 navodi: "... Kada je počeo napad, ja sam ostao na mestu zvanom Kućerine da bih pomogao preostalim civilima. Moj sin je oko 11.00 sati otišao jednim autobusom u pravcu Gradiške, a moja supruga oko 14.00 sati traktorom sa jednim komšijom. To je bilo 1. maja. Kada smo se provlačili kroz obruč Hrvatske vojske, bili smo u situaciji da prolazimo neposredno pored njih. Tada sam uočio da je među njima bilo i stranaca, jer sam jasno čuo da govore nemačkim jezikom, koji poznajem jer sam pre rata bio četiri godine na radu u Austriji. Čuo sam i neke druge strane jezike koje nisam razumeo. Te vojnike, koji su bili u sastavu Hrvatske vojske, video sam u selu Lađevac, kada su se helikopterima spustili na igralište pored železničke pruge i nakon toga krenuli u čišćenje ovog sela. Ovi vojnici su se spustili sa dva velika helikoptera i, prema mojoj proceni, bilo ih je oko 70. Nastavljajući izvlačenje, stigli smo u mesto Benkovac. Tu sam primetio grupu od 5 hrvatskih vojnika, pa smo se sakrili pored reke Sloboština. Sa tog mesta smo videli kako ovi vojnici zaustavljaju konjsku zapregu na kojoj su se nalazili muškarac i žena. Prema mojoj proceni, to su bili stari ljudi. Jedan od tih vojnika se popeo na zapregu, prišao ovoj ženi, zaklao je nožem i zatim povalio u kola. Drugi vojnik je to isto uradio sa muškarcem koji je sedeo na kolima. Vojnici su zatim okrenuli konje i kola i poterali ih u pravcu Okučana, odvezavši leševe sobom. Ovaj događaj se zbio 2. maja oko 06.30 sati ujutu. Nismo smeli da reagujemo, jer se na nekoliko stotina metara od nas nalazila veća jedinica Hrvatske vojske, koja je posmatrala ovaj prizor i odobravala ponašanje vojnika koji su, vrišteći i pucajući u vazduh, zaklali ove civile. Tražeći način da se izvučemo i stignemo do Save, prolazili smo kroz više sela. Videli smo da su neka od njih, kao što su Rajčići, Rađenovci, Trnakovci, Bijela Stena, Vrbovljani, Čovac i Gređani bila spaljena - kuće su još uvek gorele. U svakom od ovih sela smo pored zapaljenih kuća čuli vrisak žena, koje su verovatno ostale pored svojih kuća. Pošto nismo uspeli da izbegnemo hrvatske vojnike koji su se nalazili na sve strane, bili smo primorani da se vratimo i ponovo krenemo u pravcu sela Rajići. Kada smo stigli do Jovića reke, koja prolazi kroz selo, sakrili smo se ispod podvožnjaka.


Strana 596


1990 - 1995

Tu smo čuli kako se jedna žena svađa sa hrvatskim vojnicima, ne dozvoljavajući im da izvedu njenu stoku. Po glasu bih rekao da znam ko je bila ta žena. Sa tog mesta sam takođe mogao da vidim svoju kuću. Čuo sam svog psa kako laje, a ubrzo zatim pucanj i njegovo skičanje. Celo područje po kome smo se kretali, moglo je da ima prečnik od oko 25 km, ali smo mi, probijajući se, prešli oko 150 km za tri dana, koliko nam je bilo potrebno da stignemo do Save i pređemo na njenu drugu stranu...".

Svedok 439/95, ina če vozač sanitetskog vozila, navodi: "... Ja sam 2. maja dobio zadatak da evakuišem sanitetsko vozilo u Gradišku. To je bilo vozilo marke TAM 110, obele ženo znakovima Crvenog krsta, koji su mogli da se vide sa velike udaljenosti. Pri polasku sam upalio rotaciono svetlo. Kada sam prethodnog dana vozio ranjenike za Gradišku, nije bilo nikakvih problema ni pri odlasku ni pri povratku. Iz Okučana sam krenuo oko 07.00 sati. Prolazeći kroz selo Novi Varoš, video sam mnoštvo isprevrtanih vozila na putu i veliki broj ubijenih civila. Pripadnici Hrvatske vojske su iz šume, s leve strane puta, otvarali žestoku paljbu na vozilo. Pošto nisam smeo da se zaustavljam, krenuo sam dalje zaobilazeći brojne leševe i prevrnuta vozila. Vozilo je bilo pod neprekidnom vatrom kuršuma od kojih je jedan smrtno pogodio mog suvozača Ljiljak Dušana, koji je prestao da daje znake života. I mene je metak pogodio u predeo leđa, a krv je počela da mi curi iz usta. Ubrzo je vozilo stalo, jer je motor prestao da radi. Bio je ranjen i Radmilović, koji je takođe bio u kolima. Pošto nismo smeli da izađemo iz vozila, polegali smo pored sedišta. Mislim da smo u tom položaju ostali oko sat i po vremena, sve do trenutka dok vozilo nije pogodila jedna granata. Tek kad je vozilo počelo da gori, Radmilović i ja smo se izvukli iz njega. U međuvremenu su se, pokušavajući da nađu zaklon, pošto su im kola, koja su se nalazila iza mog vozila, bila pogođena, dvojica muškaraca sakrila ispod mog vozila. Kada sam izašao, video sam da je vozilo već uveliko bilo u plamenu, koji je zahvatio i Ljiljak Dušana i dvojicu muškaraca. Ja sam nekako uspeo da dođem do jednog malog mostića i da se tu sakrijem. Ne bih mogao da procenim broj ubijenih civila na putu i pored puta u selo Novi Varoš, ali ono što mogu da kažem jeste da ih je bilo veoma mnogo...".

Svedok 439/95-18 navodi: "... U noći između 1. i 2. maja 1995. godine, pripadnici Hrvatske vojske su kod sela Novi Varoš presekli put Okučani - Gradiška, kojim se kretala izbeglička


Strana 597


1990 - 1995

kolona civila... ... Prolazeći kroz Novi Varoš, video sam u samom selu i na izlazu iz njega - na putu koji vodi za kanal Strug, veliki broj ubijenih civila. Po mojoj proceni, bilo je oko 250 žrtava. Među ovim žrtvama sam prepoznao Vukadinović Zorana iz Okučana, Milašinović Milana iz Rajića, Grubor Janka iz Okučana i ćerku sveštenika Počuča Save iz Okučana. Pored ubijenih, video sam i veliki broj prevrnutih i uništenih traktora, zaprežnih kola, automobila, a bilo je i nekoliko sanitetskih vozila obeleženih znakovima Crvenog krsta...".

Kada su u pitanju izvršioci ovih ubistava civila i drugih zlo čina u okviru agresije snaga Hrvatske vojske, svedoci su naveli nazive sledećih jedinica Hrvatske vojske: 1. Pripadnici helikopterskog desantnog odreda Hrvatske vojske, 2. deo 2. gardijske brigade "Gromovi" Hrvatske vojske, 3. deo gardijske brigade "Kune" Hrvatske vojske, 4. deo 5. gardijske brigade "Orlovi" Hrvatske vojske, 5. delovi 125. domobranske pukovnije (Kutina), i drugi. KRAJ


Strana 598


1990 - 1995

Medacki Dzep Norac Devetog septembra 1993. godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska područja, južno i jugoistočno od Gospića, koja se već osamnaest mjeseci nalaze pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Poslije snažne artiljerijske pripreme uslijedio je tenkovsko-pješadijski napad na Divoselo, Čitluk i Počitelj. Srpski narod, vojska i policija su vjerovali u djelotvornost UNPROFOR-a, pa je i zbog te opuštenosti agresor brzo ovladao navedenim prostorima.

Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Iz grada Gospića je ponovo sijana smrt u srpskim selima, kao u vrijeme fašističke strahovlade 1941-1945. godine, kada je samo u Divoselu ubijeno 907 Srba. U obližnjem ustaškom logoru Jadovno, samo za 62 dana je bačeno u kraške jame Velebita oko 60.000 Srba 1 a najviše oko blagdana sv. Ilije od 2-5 avgusta 1941. godine.

I u ovome ratu grad Gospić je grad fantom, grad strave i užasa. U njemu i njegovoj okolici, u toku 1991. i 1992. godine ubijeno je više stotina Srba 2.

Radi se o politici uništavanja srpskog naroda, ali ovoga puta često uz blagoslov i lodršku Međunarodne zajednice 3.

Ponovo se nastoje sprovesti u djelo izjave brojnih hrvatskič političara iz prošlosti Ante Starčevića, vođe Hrvatske stranke prava: "Srbi su divlji nakot kojeg treba istrebigi"; Ante Pavelića 1941.: " Ja sam srušio stablo, a vi sijecite ogranke"; Mile Budaka 1941.: "Jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale ćemo prevesti na katoličku vjeru"; nadbiskupa zagrebačkog Alojzija Stepinca 1942.: "Ni u mora mjere, ni u vlaha vjere"; Milovana Žanića 1941 : "Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikoga drugog i nema te metode koju mi nećemo kao ustaše upotrebiti, da učinimo ovu zemlju zbilja hrvatskom i da je očistimo od Srba... mi to ne tajimo, to je politika ove države"; župnika Franje Matića iz Nove Gradiške, koji poziva Srbe na pokrst: "Bog na nebu, ustaše na zemlji, a Jasenovac po srijedi, a sad hoćete ili nećete". Izaslanik Ministarstva vanjskih poslova Trećeg rajha Nojbaher je pisao: "Srbi su postali najobičnija divljač za odstrel. Lista pobijenih nedužnih ljudi je skoro beskrajna. Svaki i najmanji ustaški oružanik odlazio je u tzv. redovni lov na ljude, kao što se u srednjem vijeku išlo na srne i na jarebice".


Strana 599


1990 - 1995

Ovaj sadašnji krvavi rat je nastavak Drugog svjetskog rata i rezultat hrvatskog nasilja nad istorijom, koji se ogleda u pokušaju ustavne degradacije srpskog naroda, u poziciju nacionalne manjine. To isto je učinila hrvatska fašistička vlast 1941. godine, što je rezultiralo krvavim međunacionalnim ratom, u kojem je poginulo preko milion Srba, na području fašističke Nezavisne Države Hrvatske, kao i više stotina hiljada Hrvata. Uzalud srpski narod upozorava svjetsku javnost da mira neće biti u uslovima političkog i ustavnog gubitništva, da je praksa Republike Hrvatske u sukobu s istorijom i dokumentima o ustavnoj poziciji srpskog naroda u minulim vjekovima.

Zbog navedenih neshvatanja i nepoznavanja činjenica, hrvatska agresija, ratni zločini i zločini genocida su očito prećutno podržavani od Međunarodne zajednice, što proizilazi iz činjenica:

1. Hrvatska nije kažnjena za pomenute agresije na Miljevački plato, Ravne kotare, za masakr kod Gračaca i agresiju od 9. septembra 1993.

2. Zabranjuje se srpskim vlastima da se povrate u donedavno, svoje područje.

3. Hrvatska se ne kažnjava za najnovije, dokazane, bestijalne zločine na području Gospića.

4. Kažnjavanje nije uslijedilo ni poslije očitih dokaza da je srpsko civilno stanovništvo ubijano i poslije završetka agresivnih borbenih dejstava u Lici.

5. Olako se prelazi preko činjenica da su okupirana srpska sela opljačkana, spaljena i razrušena 4.

6. Ljudski gubici Republike Srpske Krajine u vremenu zaštite od strane UNPROFOR-a daleko su veći nego ranije kada ove zaštite nije bilo.

Najtragičnije posljedice hrvatske agresije od 9. septembra prošle godine ogledaju se u masovnim ubistvima upravo civilnog stanovništva. Sve ukazuje na zaključak, da je Hrvatska vojska ubijala sve što je živo, uključujući i ranjenike. U ratu se nikada nije dešavalo da ranjenih lica nema, kao što je to u ovoj ličkoj septembarskoj tragediji 5. Tako je bilo i na Miljevačkom platou, na putu GračacMali Alan i drugdje. To su očiti primjeri kršenja ratnog prava, primjeri


Strana 600


1990 - 1995

nepridržavanja Ženevske konvencije, utvrđenih humanitarnih postupaka prema ranjenicima i zarobljenicima, primjeri kršenja ljudskih prava i primjeri genocida.

Patolog, doktor Karan je utvrdio da je smrt profesora Dane Krivokuće, rođenog 1964. godine, nastupila 12 sati prije prije ulaska UNPROFOR-a u okupirano selo.

Prema izjavi generala Žana Kota, komandanta UMIROFOR-a, u sslima koje je obišao nisu pronađeni tragovi života. Kanadski major Krejg King je izjavio 19. septembra 1993.: "Hrvatski vojnici su napuštajući okupirana krajinska sela, ubijali nedužne mještane i uništavali njihovu imovinu...". On tvrdi, da do sada nisu pronađene nikakve masovne grobnice 6, ali da su vojnici UNPROFOR-a naišli na jednu ženu ubijenu s leđa u dopola iskopanom grobu. UNPROFR je takođe saopštio 7 da su hrvatski vojnici, napuštajući okupiranu teritoriju razorili najmanje 11 naselja. Jedan oficir UNPROFOR-a je čak precizirao da je oko 125 do 150 zgrada zapaljeno, minirano ili sravnjeno sa zemljom8.

Agencija Rojter tvrdi da "visoki oficiri UN ocjenjuju da su za takva razaranja hrvatski vojnici morali dobiti od vrha hrvatske armije. Agencije citiraju riječi potpukovnika Džima Kelvina, komandanta Kanadskog bataljona UNPROFOR-a, da je "naredbu za to mogao da izda samo neko u rangu generala". Ovom agresijom do temelja su uništena sela: Divoselo, Čitluk i Počitelj.

Neshvatljivo je da i pored evidentnog i ponovljenog ratnog i genocidnog zločinstva hrvatske politike i države prema Srbima, neke zemlje još uvijek zagovaraju avnojevske granice. Te zemlje čine time prvorazredni zločin, prema srpskom a i hrvatskom narodu. Između ova dva, u tri rata, iskrvavljena naroda mogu se razvijati samo, u nekoj budućnosti, dobri komšijski odnosi a ne zajedništvo i državotvorstvo.

Da je tako, potvrđuju i najnovije masovne žrtve i grobnice nastale krvavog septembra 1993. godine.

______________________

1) Do danas je otkriveno 18 kraških jama na Velebitu u koje su bacani Srbi, a detaljno su istražene dvije: Šaranova i Jamina. Samo iz Grubišinog Polja u po zlu čuvenu Šaranovu jamu bačeno je 1.400 Srba, kao i 54 pravoslavna sveštenika, o čemu je 1991. godine snimljen film "Jama". Vidi "Spomenicu pravoslavnih sveštenika 1941-1945.", izdanje Beograd 1960.


Strana 601


1990 - 1995

2) Državna komisija za ratne zločine genocida Republike Srpske Krajine je uspjela utvrditi 51 ime, svirepo ubijenih Srba u Gospiću tokom 1991. i 1992. godine.

3) Savjet bezbjednosti nije kaznio Hrvatsku čak ni za niz uzastopnih masovnih zločina na Miljevačkom platou (40 ubijenih), za agresiju od 22. januara 1993. godine (93 ubijena), za masovna ubistva nedaleko od Gračaca 22. januara 1993. kada su mučki ubijena 22 milicionera Republike Srpske Krajine, kao i za najnovije žrtve agresije južno od Gospića.

4) Nadamo se, da će štetu platiti Ujedinjene nacije, jer su uništenja nastala u njihovom mandatu. Kanadski major Krejg King je izjavio 19. septembra: "Konstatovali smo potpuno uništenje imivine u ovoj oblasti".

5) Prema dosadašnjim ratnim iskustvima, ranjenih lica mora biti, najmanje dva puta više nego mrtvih.

6) Nije isključeno da nema masovnih grobnica obzirom na veliki broj civilnog stanovništva čija se sudbina ne zna.

7) 16. 09. 1993. godine

8) Agencija vijest Tanjuga i Rojtera od 19. septembra 1993. Fotokopija kod autora.


Strana 602


1990 - 1995

SJEĆAŠ LI SE MEDAČKOGA DŽEPA? 18.07.2007 Feral Tribune Svih ovih godina – od 1993. do danas – Ademija se smišljeno guralo na poziciju glavnoga krivca za medačke zločine kako bi se zaštitilo vlastima milije ili nacionalno važnije ličnosti. Pritom su korištena sva sredstva i metode: nelogične suspenzije i smjene, podzemne špijunske akcije, uklanjanje relevantne dokumentacije koja je govorila o stvarnim kreatorima i izvođačima operacije u Medačkom džepu, službene obmaniteljske analize vojnih obavještajaca, službeni i sramni napuci državnih tijela... Svjedočenja Ivana Jarnjaka i Mladena Markača, prožeta neistinama i selektivnim pamćenjem, samo su najnoviji i dosad najočitiji doprinos nastojanju da se Ademijeva odgovornost napuše do svemirskih razmjera Ivan Jarnjak ispostavlja se najpogodnijim likom za efektno pripovijedanje priče o pravom karakteru domovinskog rata, o hrvatskim ratnim zločinima i o naknadnom tzv. suočavanju ove nacije s vojno-redarstvenim operacijama oslobađanja teritorija i ubijanja stotina srpskih civila, te temeljitog uništavanja njihove imovine. Ivan Jarnjak bio je ministar unutarnjih poslova u rujnu 1993. kad su hrvatske vojne i policijske trupe u selima Počitelj, Čitluk i Divoselo, u okviru akcije Medački džep, prema optužnici Državnoga odvjetništva, pobile najmanje dvadeset i osam civila, te dvojicu zarobljenih srpskih vojnika. Ivan Jarnjak bio je ministar unutarnjih poslova i početkom kolovoza 1995. kad je u operaciji Oluja likvidirano više stotina srpskih starca i kad je zapaljeno i minirano dvadesetak tisuća kuća u «južnom krajinskom sektoru». Ivan Jarnjak danas je svjedok i ništa više: svih proteklih godina vješto je trgovao vlastitom kožom što je – u kombinaciji s prirodnim domobranskim talentom i sa sposobnošću političkog preživljavanja – rezultiralo prilično lagodnom pozicijom svjedoka koji prošle događaje hladnokrvno može podređivati vlastitoj beskrupuloznosti i svojim tekućim političko-interesnim računicama. Ivan Jarnjak, trenutačni glavni tajnik vladajućeg HDZ-a i šef parlamentarnog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, od one je sorte što ne osjeća sram dok iznova ubija nedužne mrtvace neprijateljske nacionalnosti i kojoj je lice nepomično dok, spašavajući sebe i svoje poslušnike, uništava sudbine onih što su na apstraktnoj skali domovinske važnosti, po mišljenju sorte kojoj pripada Jarnjak, plasirani dovoljno nisko da ih je moguće žrtvovati bez suvišnih zašto. Ivan Jarnjak, dugogodišnji pripadnik najbližeg Tuđmanova suradničkog zdruga i jedan od stupova tog režima, danas se ne sjeća ničega, pa umjesto istine koju je programatski zaboravio, iz lepršave pozicije svjedoka izgovara laži koje se savršeno uklapaju u njegov moralno-politički profil. Prva: «Na području Medačkog džepa nisu stradali civili, jer je sve lokalno srpsko stanovništvo bilo naoružano». Druga: operacijom je zapovijedao isključivo Rahim Ademi, Norca nitko nije spominjao, a za postojanje Sektora 1 – komande borbenog dijela akcije, na čijem je čelu bio Norac – tadašnji ministar policije nikad nije čuo. Prerezani vratovi Prvu Jarnjakovu degutantnu laž nije teško raskrinkati. Osamdeset četverogodišnja Bosiljka Bjegović sigurno nije bila ratnica: bila je slijepa što hrabre hrvatske vojnike nije spriječilo da je ubiju pred njezinom kućom u Čitluku. Sara Kričković pouzdano je bila civilno lice, no odvažne hrvatske vojnike to nije omelo da joj, pred kućnim pragom, prerežu vrat. Civil je pouzdano bio i mentalno zaostali Milan Rajčević: neustrašivi hrvatski vojnici satima su ga zvjerski mučili, a onda su ga


Strana 603


1990 - 1995

zapalili. Vrat je prerezan i sakatoj Savi Rajčević, Nedjeljka i Stana Krajnović su zapaljene, invalid Dmitar Jović ubijen je vatrenim oružjem, kao i njegova supruga Mara... Drugom se, pak, Jarnjakovom smišljenom laži – koju je na zagrebačkom suđenju Ademiju i Norcu, u ponedjeljak, opširnije razradio njegov, Jarnjakov, dugogodišnji operativni šegrt i štićenik Mladen Markač – valja detaljnije pozabaviti. Zašto? Zato što je svaljivanje krivnje na Ademija postalo tradicionalnom rabotom sudbinski zainteresiranih ovdašnjih persona i državnih tijela: naravno da Ademi, po logici svoga ondašnjeg položaja, ne može biti sasvim lišen odgovornosti za ono što se zbivalo tokom rečene operacije i neposredno poslije njezina okončanja, no dugogodišnji raznorodni pokušaji da se jedino njemu natovari sva krivica nepogrešivo odaju perfidno podmetanje i pakiranje, što se očituju em kroz laži i selektivno pamćenje ustrašenih vitezova, em kroz kontinuirane podzemne aktivnosti i nelogične javne odluke državnih mehanizama. Umirovljeni general Mladen Markač, nekadašnji zapovjednik policijskih specijalaca i haški optuženik za zločine u Oluji, u zagrebačkoj je sudnici svjedočio ovako: «Ademi je imao ingerencije nad svom vojskom na tom području i nad specijalnom policijom. U odnose između Norca i Ademija ne želim ulaziti». Svoju ulogu u planiranju, pokretanju i provedbi akcije sasvim je minorizirao, kao i ulogu tadašnjeg načelnika Glavnog stožera Janka Bobetka; Norac je, također, bio nebitan, a nebitan je bio i Sektor 1 što je bio zadužen za izvođenje ofenzive, i u kojemu je Norac bio zapovjednik, a Željko Sačić zamjenik zapovjednika. Ademi je Markača javno optužio da laže, ali umirovljenog policijskog generala to nije spriječilo da optuženiku na izlasku iz sudnice priđe s ispruženom rukom. «Jarnjakov i Markačev motiv za iznošenje neistina samo je manjim dijelom u nakani da pomognu Norcu», smatra Feralov dobro upućeni sugovornik. «Da, Norac im je bliži od Ademija, a tu je i utjecaj Norčeva prijatelja Tomislava Karamarka, ravnatelja tajne službe, no njihov stvarni motiv leži u namjeri da zaštite sebe. Norac bi mogao puno ispričati o Markačevoj prevažnoj i neslavnoj ulozi u Medačkom džepu, a onda ni Jarnjaku ne bi bilo ugodno.» Kreator Bobetko Jarnjak-Markačeve neistine, pa usput i Norčev koncept obrane, u utorak je svojski razorio spomenuti Željko Sačić, dozapovjednik specijalne policijske jedinice koju je vodio Markač. Sačić, koji se pridružio Jarnjakovoj sramotnoj tezi o nepostojanju civila u trima srpskim selima južno od Gospića, ponovio je, uglavnom, ono što je već prije ispričao haaškim istražiteljima: Medački džep osmislili su i zajednički inicirali generali Markač i Bobetko; Bobetko je bio nesumnjivi šef operacije, a što se tiče MUP-ovih specijalaca koji su bili podređeni Glavnom stožeru HV-a, Bobetko je naređivao Markaču, Markač Sačiću, a Sačić nižim zapovjednicima; na koncu, i ponajvažnije, prije početka napada stigla je pisana naredba o formiranju Sektora 1 na čelu s Norcem, ali je Sačić odbio biti u komandi te borbene formacije zato što nije mogao podnijeti da mu Norac bude nadređen, pa je slušao samo Markača, a Markač, kako rekosmo, samo Bobetka. Tako je smjesta krahirala centralna točka obrane koju su postavili Norac i njegov advokat Željko Olujić: teza im je bila da Sektor 1 nikad nije postojao, a da je zapovijed o formiranju Sektora 1 naknadno proizvedena u nekoj krivotvoriteljskoj radionici za potrebe Ademijeve obrane. Naravno da je Sektor 1 postojao, naravno da su svi koji su trebali znati znali za zapovijed o njegovu formiranju, i naravno da je sasvim jasno koji je bio smisao izdvojene komande borbenog dijela operacije. Sektor 1 utemeljen je na izričito traženje načelnika Glavnog stožera Janka Bobetka, e kako bi on, Bobetko, mogao direktno komunicirati s Mirkom Norcem, to jest kako bi se u toj komunikaciji izbjeglo sudjelovanje v. d. komandanta gospićkog Zbornog područja Rahima


Strana 604


1990 - 1995

Ademija. Tašti Bobetko htio je «svoju» operaciju u potpunosti imati u svojim rukama, pa je pod Norčevo zapovjedništvo smjestio i (Norčevu) Devetu gardijsku brigadu, i specijalne jedinice MUP-a, i 111. brigadu HV-a i lokalnu domobransku pukovniju čiji je šef bio Mile Kosović. Statist i glavni krivac Sačićev opisani neposluh nije nimalo ugrozio Bobetkovu kontrolu nad situacijom, jer mu je na liniji stalno bio Markač koji je nadzirao Sačića: šef generalštaba upravljao je, dakle, akcijom preko Norca i Markača, te u toj strukturi nije bilo mjesta za Rahima Ademija. (Ovdje slijedi logično pitanje: ako je Bobetko izravno zapovijedao i Norcu i Markaču, a ovi naređivali dalje, zašto je optužnica mimoišla jedino Markača?) Ademi je, više-manje, statirao u pripremama za napad, tokom operacije uopće nije sudjelovao u naređivanju formacijama na terenu, a poslije – kao ni bilo tko drugi iz vojno-političke hijerarhije – nimalo nije inzistirao na rasvjetljivanju zločina, za koje je morao znati, i na sankcioniranju počinitelja. Nije, doduše, ni imao previše vremena za takvo što. Statist je, naime, ubrzo označen glavnim krivcem. Pritisci međunarodne politike postali su neizdrživi, pa se nešto moralo poduzeti. Za vješanje su odabrani Ademi i Kosović. Bobetko je, uz suglasnost Šuška i Tuđmana, početkom listopada 1993. održao sastanak na kojemu je toj dvojici saopćio da ih mora smijeniti i uputio ih da tu odluku prihvate kao vojnici koji moraju biti spremni na sve opcije. Zašto je Bobetko izabrao da smijeni baš dvojicu relativno nebitnih likova u medačkoj akciji? Nakon svega, odgovor nije teško dokučiti: druga dvojica mogli su biti samo Markač i Norac, a njih nije mogao smijeniti iz prostog razloga što im je on, Bobetko, bio izravni naredbodavac, te zbog toga što je Norac uživao Šuškovu a Markač Jarnjak-Tuđmanovu zaštitu. Stvari će, međutim, izići na čistac godine 1996. kad je hvalisavi Janko Bobetko objelodanio memoarski uradak pod naslovom Sve moje bitke. Sve zasluge za pokolj u Čitluku, Divoselu i Počitelju autor je pripisao samome sebi, te Norcu i Markaču. Ademi ni na jednom mjestu nije spomenut. Nestanak dnevnika Nedvosmisleno Bobetkovo priznanje predstavljalo je, čini se, početak najintenzivnijih aktivnosti ugroženih pojedinaca i državnih organa na planu opovrgavanja navoda iz rečene knjige, i to kako bi se zaštitilo autora samooptužujućeg sveska. Trebalo je poduzeti sve da se krivnja usmjeri prema onome zbog čije se zle sudbine država neće tresti i za kojeg se neće organizirati masovni ulični prosvjedi, a od ponuđenih je samo Ademi bio takav. U razdoblju od 1997. do 2001. špijunsko nadzemlje i podzemlje liferovalo je na probrane adrese navodne dokaze protiv Ademija (i Petra Stipetića), a paralelno je netragom nestajalo sve što je teretilo Bobetka, Davora Domazeta Lošu, Norca, Markača i Jarnjaka. Između ostaloga, nestale su sve Jarnjakove naredbe i iščeznuo je ratni dnevnik Devete gardijske brigade, dnevnik iz kojeg bi se jasno vidjelo da je Norac zapovijedi primao isključivo od Bobetka. Prema Feralovim informacijama, nije, međutim, iščeznuo jedan dokument Vladina Savjeta za suradnju s Haaškim sudom, nastao početkom ovoga tisućljeća, u kojemu se kaže da se svi materijali koji govore o Ademijevu ratnom djelovanju nesmetano mogu prosljeđivati u Haag, dok s dokumentacijom o Gotovini i Norcu valja postupati krajnje obzirno i selektivno. Iz prašnjavih arhiva Ministarstva obrane nije, pak, iščeznuo sramotni uradak vojnih obavještajaca iz proljeća 2001. u kojemu se «analitički prosuđuje» da su krivci za zločine Norac i Ademi, a o Bobetkovoj umiješanosti nema ni slova, iako je dotični svoju upletenost čak i ukoričio. Smiješna analiza naknadno je plasirana u medije što je, sva je prilika,


Strana 605


1990 - 1995

bio njezin jedini smisao: radilo se o manipulaciji sročenoj zato da zaštiti više instance u hijerarhiji, za račun onih koji će biti žrtvovani. Identična je svrha aktualne Jarnjak-Markačeve amnezije i puštanja lažnih informacija, s tim da oni ne štite više instance – pošto su iste, uglavnom, pokojne – nego štite vlastite persone od eventualnog sudskog inkomodiranja: pritom iza sebe imaju moć i pokroviteljstvo režima, dok Ademi nema ništa osim odvjetnika koji ga zastupaju, praktički, besplatno. Poodavno smo na ovim stranicama prognozirali da će se mitomanska epopeja o domovinskom ratu završiti suočavanjem nacije s glavnim svojstvom svakoga rata, a to je spašavanje vlastite kože. Nema u toj djelatnosti ničeg nerazumljivog, ali u izvedbi većine domaćih vitezova i odličnika spašavanje vlastite kože podrazumijeva sve osim najobičnije ljudskosti i čestitosti. KRONOLOGIJA SLUČAJA MEDAČKI DŽEP * 9. rujna 1993. hrvatske vojno-policijske trupe pokrenule su napad na mjesta Divoselo, Čitluk i Počitelj, južno od Gospića. Spomenuta naselja bila su u sastavu samoproglašene Krajine i u njima je živjelo petstotinjak stanovnika. * 11. rujna 1993. hrvatske snage zagospodarile su Medačkim džepom, počinivši pritom teške ratne zločine. Odmah su – pod pritiskom međunarodne zajednice – počeli pregovori o povlačenju. * 12. rujna 1993. u Zagrebu je održana sjednica VONS-a na kojoj se govorilo o negativnim inozemnim reakcijama na medačku akciju. Prema transkriptu te sjednice, koji je Feral objavio 2001. godine, Franjo Tuđman prilično je neuvijeno priznao da je pogriješio dopustivši ofenzivu. * 15. rujna 1993. srpski general Mile Novaković i hrvatski Petar Stipetić potpisali su sporazum o povlačenju hrvatskih jedinica s netom zaposjednutog teritorija. * 17. rujna 1993. u 18 sati dovršeno je hrvatsko povlačenje. Dobar dio zločina počinjen je baš tada. * 25. rujna 1993. započela je istraga Vojne policije o ratnim zločinima: trajala je jedan dan i utvrđeno je da zločina s hrvatske strane nije bilo. * 1. listopada 1993. Rahim Ademi je smijenjen s vodećeg položaja u gospićkom Zbornom području. * 25. srpnja 2001. Haški sud objavio je optužnicu protiv Rahima Ademija za zločine u Medačkom džepu. Ademi se dobrovoljno predao i u veljači 2002. privremeno je pušten na slobodu. * 23. kolovoza 2002. podignuta haška optužnica protiv umirovljenog generala Janka Bobetka: povučena je nakon njegove smrti 29. travnja 2004. godine. * 20. svibnja 2004. Haški sud obznanio je optužnicu protiv Mirka Norca. * 8. srpnja 2004. Norac se u Haagu izjasnio da nije kriv, a potom je vraćen u hrvatski zatvor na izdržavanje dvanaestogodišnje kazne za zločine u Gospiću 1991. * 1. studenoga 2005. Haški sud ustupio je slučaj Medački džep Hrvatskoj. * 10. siječnja 2007. zagrebački Županijski sud objavio optužnicu protiv Ademija i


Strana 606


1990 - 1995

Norca. * 18. lipnja 2007. počelo je suđenje dvojici optuženih za zločine nad srpskim civilima i zarobljenicima u Čitluku, Počitelju i Divoselu. Vijećem predsjeda sudac Marin Mrčela. OBRISI PORTRETA RAHIMA ADEMIJA - ŽRTVENI ALBANAC Bivši oficir Jugoslavenske narodne armije Rahim Ademi rođen je 1954. u kosovskom mjestu Vučitrnu, a u JNA je sredinom osamdesetih godina protiv njega i skupine oficira albanske nacionalnosti bio vođen proces zbog optužbi za iredentizam. Po ulasku u Hrvatsku vojsku bio je zapovjednik obrane Šibenika, a zatim je poslan u Gospić, na mjesto zamjenika zapovjednika pa vršitelja dužnosti zapovjednika tamošnjeg Zbornog područja. Smijenjen je nedugo poslije operacije Medački džep, a potom je poslan u splitsko Zborno područje, za zamjenika generalu Anti Gotovini. Gotovini ga je Šušak dodijelio zato da bi u njegovu štabu netko bio u stanju nacrtati kartu ofenzivne akcije, ali Ademi nije imao ovlasti za izdavanje naredbi zapovjednicima na terenu. Njegov je posao bio razmještanje topništva u operacijama Zima 94, Ljeto 95, Oluja, Maestral i Južni potez, te određivanje intenziteta topničke vatre i ciljeva koji se trebaju gađati. Od 1996. do 1999. bio je na funkciji načelnika stožera u kninskome Zbornom području, a onda je imenovan pomoćnikom Glavnog inspektora obrane. Glavni inspektorat je, inače, institucija u Ministarstvu obrane u koju su se, uglavnom, odlagali kadrovi kojima su bile namijenjene optužnice za ratne zločine: Blaškić je, naime, iz Inspektorata otišao u haašku ćeliju, a Gotovina je, jednako kao i haški optuženik Milivoj Petković, umirovljenje dočekao na mjestu Glavnog inspektora. Izuzme li se čvrsto prijateljstvo s Ljubom Ćesićem Rojsom, Ademi nikad nije istinski pripadao krugu desničarskih generala čija je društvena moć (pa onda i privatno bogatstvo) proizlazila iz političke odanosti Tuđmanu i Šušku, te njihovu nakaradnom domovinskom nauku, s tim da, naravno, nije bio ni disident. Da ne pripada miljeu general-revolucionara, Ademi je pokazao kad je godine 2001. protiv njega podignuta haška optužnica: premda su mu razni emisari nudili torbe pune novca u zamjenu za bijeg i otkazivanje punomoći odvjetniku Čedi Prodanoviću, Ademi je – vođen vlastitim osjećajem časti, ali i savjetima predsjednika Mesića i generala Petra Stipetića – pristao dobrovoljno otići u Haag. Takvo njegovo držanje samo je pospješilo brojna nastojanja da mu se prišije sva krivnja za zločine u Medačkom džepu, a Gotovinina obrana u Ademijevu je pravcu pokazivala i kad je posrijedi odgovornost za zločine u Oluji. TKO JE MIRKO NORAC? VOJVODA DO GRLA Godine 1991. Mirko Norac imao je dvadeset i četiri godine i bio je jedan od zapovjednika obrane Gospića. Bio je i jedan od predvodnika masovnih likvidacija srpskih civila u tom gradu: desetak ljeta poslije, na riječkome suđenju, za te je zločine kažnjen dvanaestogodišnjom robijom. Rečenom suđenju prethodila je višednevna drama u čijem je središtu bio odbjegli Norac koji je tada – u trideset i četvrtoj godini života – već bio umirovljenik, a za umirovljenje se kvalificirao u rujnu 2000. potpisavši čuveno pučističko pismo skupine generala. U povodu najave njegova hapšenja, naime, u Splitu je u veljači 2001. održan veliki prosvjedni skup koji je obilovao pozivima na rušenje tadašnje vlasti i predsjednika Republike Stipe Mesića. Drama je okončana kad je premijer Ivica Račan od Carle del Ponte uspio ishoditi


Strana 607


1990 - 1995

potpisano obećanje da Haag neće tražiti Norca, a to je bio središnji uvjet bjegunčevih pregovarača i bliskih prijatelja – Mira Lace i Mirka Ljubičića Švepsa. Nositelj titule alkarskoga vojvode tada je odšetao u zatvor, ali je njegova sudbina i narednih godina izazivala napetosti i povremeno drmala koalicijsku vlast. Norac je bio jedan od miljenika Gojka Šuška. Generalom je postao u dvadeset i osmoj, zapovijedao je kninskim pa osječkim Zbornim područjem, a nakon Šuškove smrti i potkraj HDZ-ove vladavine sukobio se tvrdim generalskim jezgrom čiji su predvodnici bili Ante Gotovina, Ljubo Ćesić Rojs i Markica Rebić: sukob je jednim dijelom proizišao iz političkog razilaženja, drugim dijelom iz taštine, a trećim dijelom iz Norčeve bliskosti s Rebićevim špijunskim neprijateljima, Lacom i Ljubičićem. Tada je započelo približavanje Mirka Norca i njegovih najbližih prijatelja Milanu Bandiću: veza je preživjela do danas, a Bandić rijetko propušta priliku da se pohvali prijateljstvom s osuđenim ratnim zločincem i da obiđe njegove roditelje kad boravi u Sinju. U zatvoru se, kažu, začela i Norčeva snažna povezanost s religijom, a tamo je, po svemu sudeći, donio i odluku da poduzme sve kako bi izbjegao novu osuđujuću presudu, ovoga puta za zločine u Medačkom džepu. Nije baš izvjesno da će u toj namjeri i uspjeti.


Strana 608


1990 - 1995

Svjedočanstva ratnih zločina u Medačkom džepu Johannes Tilder

Pisanje nedeljnika "Nacional" 23.10.2002

Iskaz Johannesa Tildera, Nizozemca koji je kao pripadnik HV-a sudjelovao u operaciji Medački džep, predstavlja važan dokazni materijal haaškog tužiteljstva: zarobljeni Tilder je pred televizijskim kamerama RSK ispričao kako su hrvatski vojnici navodno masakrirali srpske civile, a njegov iskaz, tvrde u Haagu, potvrđuju rezultati obdukcije i fotografije ubijenih.

Devetogodišnje prikrivanje ratnih zločina počinjenih u vojno-redarstvenoj oslobodilačkoj operaciji Medački džep dovelo je generale Rahima Ademija i Janka Bobetka pred Haaški sud, a hrvatsku državu u međunarodnu izolaciju pod prijetnjom sankcija. Obojica generala, haaških optuženika, morat će prema zapovjednoj odgovornosti preuzeti na sebe krivnju za zločine za koje se sumnjiče pripadnici 1. bojne 9. gardijske brigade iz Gospića i izvidničko-diverzantska satnija 9. gardijske brigade, odnosno petnaestak časnika i vojnika iz njihovih redova, otkriva Nacional. Za ubojstva ratnih zarobljenika i civila, razaranje civilnih objekata u selima Čitluk, Počitelj i Divoselo, sumnjiče se pripadnici 9. gardijske brigade Vukovi iz Gospića : poručnik Miroslav Petti, satnik Ivica Jurković, natporučnik Josip Krmpotić, poručnik Antun Stilinović, Ivan Šokec, vodnik Mladen Vrginček, Nikola Poplašen, Boris Dmitrović, Luka Barišić i Safet Sadiku. Državno odvjetništvo, Protuobavještajna agencija, Vojnosigurnosna agencija i Odjel za ratne zločine MUP-a Republike Hrvatske pred završetkom su istrage oko zločina u Medačkom džepu, a privođenja osumnjičenih očekuje se ovoga tjedna. Među osumnjičenicima za ratne zločine, među ostalima, naći će se i pripadnici izvidničko-diverzantske satnije i 1. bojne 9. gardijske brigade koje teško tereti svjedočenje njihova suborca Johannesa Tildera, dokumentacija Komiteta za ratne zločine Srbije i Crne Gore predana Haaškom sudu sastavljena na temelju Tilderova svjedočenja te knjiga dokumentacijsko-informacijskog centra "Veritas" pod naslovom "Krvavi rujan" u kojoj su fotografije masakra iz Medačkog džepa potvrdile iskaz zarobljenog pripadnika 9. gardijske brigade Johannesa Tildera iz 1994.

Tilder je zarobljen 5. travnja 1994. na području pod kontrolom krajinskih Srba. Mjesec dana nakon zarobljavanja, 9. svibnja, snimljen je njegov iskaz o zločinima u Medačkom džepu pred kamerama krajinske televizije. Tilder je ubijen nekoliko


Strana 609


1990 - 1995

mjeseci poslije pri pokušaju bijega. U svom 50-minutnom iskazu pred kamerama tzv. RTV RSK za počinjene zločine teško je optužio zapovjednika izvidničke satnije Josipa Krmpotića i zapovjednika brigade Mirka Norca, kao i časnike iz zapovjedništva brigade Miška Pettija i Antuna Stilinovića. U prvom dijelu iskaza Tilder pred istražiteljima tzv. Republike Srpske Krajine govori o svom životnom putu, vremenu provedenom u nizozemskoj vojsci i načinu na koji je početkom devedesetih stigao u Hrvatsku. Tilder je rođen 25. listopada 1963. u mjestu Enkuizen u Nizozemskoj. Završio je Kraljevsku vojnu akademiju u Nizozemskoj i dvije godine specijalne škole za izvidnike diverzante, službovao je u NATO-ovoj bazi Seedorf u Njemačkoj od 1985. do 1990. te je neko vrijeme proveo u Legiji stranaca. Potom se vratio u Nizozemsku i 1991. se preko humanitarne organizacije Hrvatska pomoć javio kao dobrovoljac za Hrvatsku vojsku . U Hrvatsku je stigao 22. studenoga 1991. a primio ga je Jure Martinović u Ministarstvu obrane. Upućen je u Gospić gdje je neko vrijeme bio u Vojnoj policiji, a potom je primljen u djelatni sastav 9. gardijske brigade. U Hrvatskoj vojsci dobio je čin poručnika i bio zapovjednik voda, pa zamjenik zapovjednika izvidničko-diverzantske satnije u 9. gardijskoj brigadi. Neko vrijeme bio je i glavni inspektor za izvidničko-diverzantsku obuku Hhrvatske vojske za operativnu zonu Gospić. Tilder je u nastavku iskaza ukratko objasnio tijek operacije Medački džep: "Prvoga dana operacije, 9. rujna u ponoć, kao izvidnička satnija morali smo zauzeti položaje kod mosta 300 metara udaljenog od sela Rogića i čekati do 6 sati ujutro topnički udar naših snaga kako bismo nastavili napredovati s ciljem zauzimanja sela. Prva bojna 9. gardijske brigade trebala je zauzeti Čitluk, a moja postrojba očistiti selo Rogiće od srpskih tenkova i oklopnih vozila. Međutim, kad smo se približili, na ulazu u Rogiće vidjeli smo već tenkove s hrvatskim oznakama, a s druge strane ceste i automobil 'lada niva' iz 9. gardijske brigade. Drugoga dana blokirali smo s jedne strane područje Debele glave kod Čitluka i šumu u koju su se skrili srpski civili, dok su s druge specijalci MUP-a civile tjerali prema nama. Tada je ubijeno dosta civila. Zapovjednik 9. gardijske brigade Mirko Norac trećeg je dana zapovjedio Josipu Krmpotiću, mom nadređenom, da se spale sve kuće u Čitluku, a samo dva dana poslije počelo je i miniranje srpskih kuća u Divoselu", ukratko je Tilder prepričavao događaje u kojima je sudjelovao. "Sjećam se da je Norac jednom zapovjedio da se zbog dolaska novinara tijela ubijenih Srba moraju negdje maskirati i sakriti", izjavio je Tilder.

Osobe koje su ispitivale Tildera pitanja su sve više usmjeravala prema njegovim spoznajama o maskrima i zločinima u kojima je sudjelovao i koje je vidio, o čemu je Tilder izjavio: "Prvoga dana akcije bio sam obaviješten da se pored puta nedaleko od kuće Krainovića, gdje se nalazio dio naše postrojbe u Čitluku, nalazi srpski vojnik ranjen u nogu, star oko 50 godina. Zajedno s Miškom Pettijem i Bracom Đenanovićem otišli smo do kuće i zatekli ranjenika. Petti nam je rekao da ga pridržimo. Ja sam ga držao za noge, a Đenanović za ruke, dok mu je Petti najprije nožem izvadio oči, a zatim ga zaklao", iznosi Tilder šokantne detalje operacije i nastavlja: "Blizu tog mjesta drugoga dana naišli smo na još jednog ranjenog srpskog vojnika kojeg smo vezali za noge. Brico Đenanović ranjenika je zavezao za branik automobila i zavezanog ga vukao automobilom do sela Rajčevića. Nakon toga Petti i Đenanović su ranjenika zavezali ispod ruku i objesili ga o drvo da bi ga s udaljenosti 10 metara Petti, Poplašen, Lovrić i Šokec gađali nožem, Šokec ga zaklao nožem, a Lovrić mu odrezao uši kao trofej", završava Tilder taj dramatični iskaz.


Strana 610


1990 - 1995

Treći zločin koji Tilder opisuje jest silovanje žene pred njezinom djecom i mužem: "Poslije osvajanja sela Čitluk, blizu groblja Rajčevići, ušao sam u jednu kuću, a sa mnom su bili Petti, Kušlan, Stilinović, Dmitrović i Sadiku. U kući smo zatekli muža, ženu i dvoje djece u dobi od 6 do 8 godina. Žena je imala oko 30 godina. Stilinović i Dmitrović uperili su puške u njezina muža dok su djeca plakala. Ženu su skinuli i počeli silovati. Ja sam otišao jer nisam to više mogao gledati, a poslije je Petti, kako sam čuo od Safeta Sadikua, ubio cijelu obitelj. Sjećam se da je Sadiku rekao da mu je žao žene jer je bila lijepa", završava Tilder još jednu morbidnu epizodu zločina hrvatskih vojnika.

Tilder je opisao još nekoliko zločina što su ih počinili njegovi suborci: "Na putu Rogići - Čitluk Toni Stilinović upao je u jednu kuću i vidio policijsku odoru Krajine. U kući se nalazila starica u dobi od 70 godina. Na pitanje gdje joj je sin, starica je rekla da ne zna, a Stilinović je kundakom puške pogodio njezinu glavu. Premda je još bila živa, njegov kolega Mladen Vrginček zapalio je kuću zajedno sa staricom." Posebno dramatično bilo je svjedočenje Tildera o zločinu koji je nazvao "lov na civile", a dogodio se 11. rujna na području Debele glave kod Čitluka: "Kod sela Rajčevići popodne smo čekali dolazak srpskih civila koje je iz šume kod Debele glave trebala istjerati specijalna policija MUP-a. Kad su civili bili istjerani iz šume i kada su došli na otvoreno, počeli smo pucati po njima. Prema mojim procjenama, ubili smo ih tridesetak. Sa mnom su bili Poplašen, Šokec, Dmitrović, Lovrić, Barišić i Drlek, zatim Đenanović, Petti, Sadiku i Vrginček. Sjećam se da je bilo više žena od muškaraca, uglavnom starijih od 55 godina." Tilderova su svjedočenja poslužila Komitetu za ratne zločine Jugoslavije u sastavljanju službene dokumentacije s opisom zločina i kvalifikacijom djela, mjestom i vremenom počinjenja te indicijama o egzekutorima zločina u Medačkom džepu. Tilderova svjedočanstva o masakrima potvrđena su i u knjizi "Krvavi rujan", objavljenoj 1994. u Kninu, nekoliko mjeseci nakon operacije Medački džep. U knjizi se navode imena i prezimena 30 ubijenih civila, policajaca i pripadnika Teritorijalne obrane, 41 ubijenog vojnika, 13 nestalih civila i 5 nestalih vojnika koji su poslije pronađeni mrtvi, te šokantne fotografije ubijenih i masakriranih. Fotografije masakriranih srpskih civila i vojnika objavljene u knjizi "Krvavi rujan" objašnjava nalaz dr. Željka Karana, specijalista sudske medicine, napisan 24. rujna 1993., tjedan dana nakon operacije Medački džep. Pri svakoj obdukciji ubijenih srpskih civila i vojnika u Kninu bili su prisutni i medicinski stručnjaci međunarodnih mirovnih snaga UNPROFOR-a kako bi se izbjegla svaka nevjerodostojnost i lažno prikazivanje činjenica koje bi mogao ponuditi tim Željka Karana. "Ubijeni su isporučeni u plastičnim vrećama, ubačeni u hladnjače, devet dana nakon napada. S obzirom na položaj tijela u kojem su dovezeni zaključak je da su živi bačeni u vatru. Ne postoji tijelo bez prostrijelne rane iz pješačkog oružja, što upozorava na naknadno ubijanje ranjenika", piše Karan u svom izvješću i nastavlja: "Tri slučaja podsjećaju na klasičan masakr (odsječena butina, glava razbijana tupim predmetom, rane na rukama, naknadni ubodi noža u srce). Identifikacija je od početka bila otežana. Mrtva tijela bila su predana bez odjeće, osobnih stvari i bilo kakvih dokumenata. Poseban problem identificiranja bila su potpuno karbonizirana tijela, a u jednom slučaju i hrpa od samo nekoliko


Strana 611


1990 - 1995

kilograma karboniziranih kostiju. Na izgorjelim leševima bili su uočljivi znaci dospijevanja u plamen za vrijeme života", piše u izvješću obducenta iz Knina.

"Naknadno je hrvatska strana isporučila mrtvo tijelo vojnika koji je ubijen nakon akcije, jer na lešu nema truležnih promjena. Vanjskim pregledom uočeno je da nema prostrijelnih rana ni tragova eksplozivnog ranjavanja. Uočene su mnogobrojne ozljede po glavi i tijelu, krvni podljevi i nagnječenja nastala djelovanjem tupog mehaničkog predmeta, te ubod u predjelu lijeve bočne strane grudnog koša, u visini osmog rebra, nanesen šiljkom i oštricom mehaničkog oruđa. Obavljena je obdukcija i utvrđeno da postoje mnogobrojni veliki krvni podljevi potkožnog i mišićnog tkiva, serijski prijelom pet rebara s prelomljenim fragmentima koji probijaju plućnu maramicu. Jednim je dijelom razoren, a drugim dijelom nagnječen lijevi bubreg", završava Karan svoje tadašnje izvješće koje je naknadno bilo prošireno nakon dopreme novih leševa i njihove obdukcije.

Hrvatska strana predala je 17. rujna srpskoj 51 leš srpskih civila i vojnika. Primopredaji leševa s hrvatske su strane prisustvovala dvojica liječnika i Krešimir Tomljenović, zvani Krešo, kojeg Haaški sud sumnjiči za ratne zločine u Medačkom džepu, u vrijeme operacije djelatni časnik obavještajne službe Glavnog stožera Hrvatske vojske. Pri razmjeni mrtvih tijela Tomljenović je na upit srpske strane o eventualnim srpskim ranjenicima u gospićkoj bolnici izjavio da nema ni jednog ranjenika jer je on u bolnici cijelo vrijeme otkad su počeli pristizati leševi s terena. Potpuno je nejasno zašto je i po čijoj zapovijedi Tomljenović kao časnik vojnoobavještajne službe boravio u gospićkoj bolnici i kakve je veze imao s razmjenom mrtvih srpskih civila i vojnika. Više o tome mogao bi znati njegov tadašnji šef i bivši načelnik Glavnog stožera admiral Davorin Domazet Lošo.

Hrvatski napad na Medački džep počeo je topničkim udarom rano ujutro 9. rujna 1993. Oko 6 sati 9. gardijska brigada i specijalne jedinice MUP-a uz 118. brigadu iz Rijeke počeli su ulaziti u Medački džep. Nakon borbi koje su trajale dva dana uspostavljen je nadzor nad Divoselom, Čitlukom i dijelom Počitelja, nakon čega je hrvatska strana zaustavila napredovanje.

Nakon intervencije međunarodne zajednice, ubrzo poslije napada, počeli su politički i vojni pregovori između hrvatske vlasti i vlasti tzv. RSK radi obustave neprijateljstva i povlačenje hrvatskih snaga.

Rezultat tih pregovora bio je sporazum koji su 15. rujna potpisali general Mile Novaković za srpsku stranu, a za hrvatsku general bojnik Petar Stipetić. Hrvatske su se snage povukle 17. rujna 1993. u 18 sati. Međutim, znatan dio uništavanja i razaranja sela u Medačkom džepu dogodio se u vremenu od uspostave prekida vatre 15. rujna u 12 sati i konačnog završetka povlačenja hrvatskih snaga 17. rujna u 18 sati.


Strana 612


1990 - 1995

Za vrijeme operacije Medački džep od 9. do 17. rujna 1993., pri čemu su zauzeta sela Čitluk, Počitelj i Divoselo, ubijeno je 40 civila i 60 vojnika, približno 160 kuća, 150 staja i drugih gospodarskih zgrada potpuno je uništeno, uglavnom paljenjem i eksplozivom. U selima i zaseocima Divoselo, Veliki Kraj, Strunići, Čitluk, Raičevići, Rogići, Krajinovići, Potkonjaci, Počitelj, Donje Selo, Drljići i Sitnik sustavno je opljačkana i uništena srpska imovina. Medački džep postao je potpuno nepogodan za stanovanje, sela u Medačkom džepu potpuno su razorena, čime su srpskom civilnom stanovništvu oduzeti dom i sredstva za život, stoji u optužnici protiv hrvatskih generala. Hrvatski generali Rahim Ademi i Janko Bobetko, prema navodima iz haaške optužnice, mogli su ili morali znati da njihove podređene postrojbe čine ratne zločine, a nisu poduzeli nikakve mjere da spriječe takva zlodjela ili da kazne njihove počinitelje.

Kraj

"OVO JE SRPSKO SELO, SVE KOLjITE...”

Ja i sin spavali smo u kući. Bilo je oko 6 sati kada je prva granata pala na jednu kuću kija je odmah planula. Zovnula sam sina da dođe k meni. Rekao mi je: "Mama, nikud odavde nećemo bježati jer padaju granate". (...) Čula sam ustašu kako ide oko kuće. Doša je na prozor i vidio me unutra. Otvorio je bombu i ubacio je u kuću. Kada je vidio da je eksplodirala ustao je i pogledao jeli me ubila. Iako sam bila samo ranjena, činila sam se mrtva. Prošao je iza kuće i opalio rafal. (...) Oni su kasnije pred kuću došli transporterom i tenkom. Ubrzo su se makli odatle, ali su ostala četvorica ustaša pred vratima. Nisu govorili našim jezikom, mislim da su govorili njemački. Kad su im prišla dvojica ustaša tražili su od tumača da im prevede. On im je rekao: "Ovo je srpsko selo, sve koljite, čak i mačke. Sve poubijajte, ništa nesmje ostati, pa ni djeca". Došlo ih je više sa crnim maskama, oko tridese njih, možda i više. Kad su se razišli po selu, vjerovatno tražiti žrtve, izašla sam u susjednu prostoriju vidjeti jeli mi se sin vratio. Nisam ga našla. Izašla sam van iz kuće da me ne bi živu zapalili. Išla sam kroz sredinu a ustaše su bile s obje moje strane. Puzala sam četvoronoške kroz živicu. Kod jedne guste živice sam previla ranu i tu ostala cjelu noć i dan... IZJAVA IVANKE RAJČEVIĆ


Strana 613


1990 - 1995

"NA IZGORJELIM LEŠEVIMA BILI SU UOČLjIVI ZNACI ZAŽIVOTNOG DOSPEVANjA U PLAMEN” Prikaz krvavog ličkog septembra 1993. godine ne bi bio potpun ako se izostavi makar osnovna napomena o rezultatima sudskomedicinske obrade posledica hrvatske agresije na ovom području. Osnovni posao ekipe koja je obavljala sudskomedicinsku obradu bio je identifikacija mrtvih tela boraca i civilnog stanovništva. Proces identifikacije je od početka bio otežan, a sve okolnosti su išle ka daljem komplikovanju. Kao što je poznato, mrtva tela su od strane hrvatskih vlasti bila isporučena bez odeće, ličnih stvari i bilo kakvih dokumenata tako da nismo imali nikakvih polaznih podataka. Jedina metoda za identifikaciju mrtvih tela bila je prepoznavanje od strane rodbine. Metoda prepoznavanja bila je otežana zbog činjenice da su tela dostavljena više dana posle agresije, sa jako uznapredovanim truležnim promenama. Treba imati u vidu i psihološki stav članova uže porodice koji su stavljeni u poziciju da među mnogobrojnim mrtvim telima traže svoje najmilije, pri tome se nadajući da ih na tom mestu neće naći. U prvom aktu, od hrvatske strane je isporučeno 51 mrtvo telo, od kojih je do ovog momenta identifikovano 48. Na svim nastradalima, uočljive su eksplozivne i prostrelne povrede, najčešće i jedne i druge, i to mnogobrojne. Značajan je i podatak da prilikom agresije o kojoj je reč, uopšte nije bilo ranjenih, što rečito govori o namerama agresora. Izuzetak od prethodnih pravila, predstavlja mrtvo telo označeno brojem 42 na kome su uočene svega tri plitke površne rane, nanete najverovatnije parčićima rasprskavajućeg eksplozivnog sredstva, koje po svom intezitetu i ekstenzitetu nisu mogle prouzrokovati smrt. U ovom slučaju, smrt je nastupila od posledica dve ubodne rane u predelu leve polovine grudnog koša. Posebni problem prilikom procesa identifikovanja bila su i potpuno ugljenisana tela, a u jednom slučaju i hrpa od svega nekoliko kilograma ugljenisanih kostiju. Ipak, identifikacija je uspešno obavljena i potvrđena od strane porodica nastradalih. Na izgorelim leševima bili su uočljivi znaci zaživotnog dospevanja u plamen. U međuvremenu, od hrvatske strane isporučeno je još jedno mrtvo telo, na kome nisu uočene truležne promene, dakle telo borca koji je preminuo posle agresije na ovom području. Spolja na telu nisu uočene povrede od streljačkog odnosno eksplozivnog oružja, a na hrvatskoj strani je izvršena obdukcija leša. Spolja na lešu su uočene mnogobrojne povrede po glavi i telu, krvni podlivi i nagnječenja nastali delovanjem tupine zamahnutog mehaničkog oruđa, i ubod u predelu leve bočne strane grudnog koša. U visini osmog rebra, nanesen šiljkom i oštricom zamahnutog mehaničkog oruđa. Izvršena je reobdukcija i ustanovljeno je da postoje mnogobrojni masivni krvni podlivi potkožnog i mišićnog tkiva, serijski prelom pet rebara sa leve strane sa prelomljenim fragmentima koji probijaju plućnu maramicu, delom nagnječen, a delom razoren levi bubreg, glatko presečeno osmo rebro, presečena dijafragma te plitak ubod u predelu slezine. Prema tome, tretman kome su bili izloženi zatvorenici nije potrebno posebno komentarisati.


Strana 614


1990 - 1995

U selu Medak, snage UNPROFOR-a evakuisale su 12 mrtvih tela, a u Gračacu do ovog momenta ukupno četiri. Nažalost, ove brojke neće najverovatnije biti i konačne. Procesu identifikacije i sudskomedicinske obrade koja je izvršena, naročito u posebno ilustrovanim slučajevima, prisustvovali su i predstavnici UNPROFOR-a. Dr Željko Karan, specijalista sudske medicine Knin, 24.09.1993.


Strana 615


1990 - 1995

Optužnica u kaznenom predmetu protiv Rahima Ademija i Mirka Norca: REPUBLIKA HRVATSKA ZUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U ZAGREBU Broj: K-DO-349/05 Zagreb, 22. studenog 2006.

ŽUPANIJSKOM SUDU U ZAGREBU ZAGREB Na temelju čl. 42. st. 2. t. 4. Zakona o kaznenom postupku te čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o primjeni Statuta Međunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, podižem OPTUŽNICU protiv: I. okr. RAHIMA ADEMIJA, sina Redžepa i Raze, rođene Sadiku, rođenog 30. siječnja 1954. u Karaču (Karaqe), Vučitrn (Vushtrri), Kosovo, s prebivalistem u Splitu, Ulica Antuna Mihanovića 29, generala HV-a u mirovini, drzavljanina Republike Hrvatske, odlikovanoga, nalazi se na slobodi, II. okr. MIRKA NORCA, sina Ante i Nede rođene Radman-Livaja, rođenog 19. rujna 1967. u Otoku, općina Sinj, Hrvata, državljanina Republike Hrvatske, pismenog, generala HV-a u mirovini, neoženjenog, bez djece, s prebivalištem u Zagrebu, Bukovačka 27, odlikovanoga, osuđenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci, broj K-11/01 od 24. ozujka 2003., na 12 godina zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, nalazi se na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru Glina, da su: I. okr. Rahim Ademi u razdoblju od 9. do 17. rujna 1993. u okolici Gospića i predjelu zvanom Medački džep jugoistočno od Gospića, za trajanja međunarodnog oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između regularnih oružanih snaga Hrvatske vojske i postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova s jedne strane te naoružanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba potpomognutih snagama i logistikom bivše JNA i dragovoljcima iz Srbije i Crne Gore s druge strane, izazvanog njihovom agresijom, kao visoki časnik Hrvatske vojske s činom brigadira i na položaju vršitelja dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić, odgovoran za primjenu propisa međunarodnoga prava o ratnim zarobljenicima, sigurnosti i zastiti civila i njihove imovine na tom području i ovlašten za izdavanje zapovijedi, sa zapovjednom ovlašću nad svim podređenim i pridodanim vojnim postrojbama i formacijama tog zbornog područja, pa tako i onih iz sastava Sektora 1, kao posebne operativno-taktičke grupe ustrojene specijalno za potrebe provedbe vojne operacije "Džep '93", kojim je na temelju njegove zapovijedi od 6. rujna 1993. zapovijedao II. okr. Mirko Norac, nakon što


Strana 616


1990 - 1995

je prethodno zajedno s II. okr. Mirkom Norcem i drugim, višim časnicima Glavnog stožera Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova sudjelovao u planiranju, razradi i uvježbavanju ograničene vojne operacije "Džep '93", s nakanom da tom operacijom snage Hrvatske vojske i Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova iz vojno-strateških i sigurnosnih razloga oslobode dio okupiranog teritorija Republike Hrvatske u predjelu zvanom Medački džep, sto je činilo šire područje Divosela, Čitluka i Počitelja, kako bi se zaustavilo kontinuirano topničko teroriziranje žitelja Gospića od okupacijskih snaga, postupio protivno odredbama čl. 3., 16., 27., 32. i 53. Zenevske konvencije o zastiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., čl. 3. st. 1. t. a i c Zenevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., a napose protivno odredbama čl. 51. st. 2. i st. 5.b, čl. 54. st. 2., čl. 57. st. 1. i st. 2., ali. III., te čl. 86. i 87. Dopunskog protokola Zenevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zastiti međunarodnih oruzanih sukoba (Protokol I od 8. lipnja 1977.), time sto iako je znao i bio svjestan da pri planiranju cjelokupne akcije i u donesenim zapovijedima za napad i za povlačenje te za druge borbene aktivnosti nisu ni formalno ni stvarno razrađeni elementi postovanja ratnog i humanitarnog prava o postupanju sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima, ranjenicima i bolesnicima, zatečenim civilima, njihovom imovinom i ratnim plijenom -kao zapovjednik nije osigurao da pripadnici njemu podređenih postrojbi budu na nedvojben način upoznati i podučeni sa svojim obvezama iz međunarodnih ratnih i humanitarnih konvencija i protokola, da nije ustrojio prikladan način izvjesćivanja od strane podređenih časnika o mogućim protupravnim radnjama na bojistu, znajući da za zastitu reda i sigurnosti na oslobođenim područjima, a time i za sprječavanje mogućih nedopustenih postupanja, nije osigurana odgovarajuća podrska Vojne policije, to vise sto su postrojbe angazirane za tu akciju, posebice domobranske bojne, bile sastavljene mahom od domaćih ljudi iz okolice Gospića pogođenih dotadasnjim ratnim stradanjima, spremnih na osvetu, zanemarujući napose činjenicu da u selima i zaseocima na crtama planiranog napada prebiva nekoliko stotina civila srpske narodnosti, pristavsi tako i na njihova smrtna stradanja i ostećenja njihovih kuća i drugih objekata zbog planiranog djelovanja topnistva, i na ubojstva tamo zatečenih civila srpske narodnosti, kao i na razaranje i palez kuća i grabez njihove imovine, pa je tako najprije: 1. svojom zapovijedi za napad, klasa 8/93-01/04, ur.broj 1043-03/1-93-89 od 6. rujna 1993., zapovjedio taktički početak vojne akcije "Dzep '93" za 9. rujna 1993. u 6,00 sati, kojom akcijom je u operativnom smislu s izdvojenog zapovjednog mjesta u Bilaju zapovijedao II. okr. Mirko Norac u svojstvu zapovjednika Sektora 1. i 9. gardijske motorizirane brigade kao i svih njemu pridodanih i podređenih postrojbi te postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova, koja je tada doista i započela s planiranom snaznom topničkom, raketnom i minobacačkom paljbom po neprijateljskim vojnim polozajima razmjestenima u neposrednoj blizini samih naselja kao i među civilnim objektima, i po naseljima na glavnim crtama napada prema Divoselu, Čitluku, Počitelju i Metku, znajući da u tim selima i zaseocima na crtama topničkih napada prebiva i civilno stanovnistvo srpske narodnosti i da postoji iznimna vjerojatnost da će takav napad izazvati nepotrebnu pogibiju, ranjavanje i bijeg tih civila u smjerovima napadnih djelovanja, razaranje njihovih kuća, gospodarskih zgrada i ostale imovine, pa usprkos tome, iako je imao moć i ovlast zaustaviti takav topnički napad, to nije učinio, već je njegovom provedbom pristao na takve posljedice, pa su tako zbog pretjeranog i neselektivnog topničko-raketno-minobacačkog djelovanja: -na području Čitluka 9. rujna 1993. smrtno stradali Pera Krajnović, Boja Vujnović, Marko Potkonjak i Janko Potkonjak, -na području Divosela 9. rujna 1993. smrtno je stradao Nikola Vujnović, a osim toga zbog granatiranja: -razrusena je kuća u izgradnji te zapaljena drvena kuća vlasnistvo Boska Pjevača u Čitluku 43,


Strana 617


1990 - 1995

-razrusena je kuća vlasnistvo Pere Krajnović u Čitluku 20, -razrusena je kuća vlasnistvo Boje Vujnović u Čitluku 28, -razrusena je kuća vlasnistvo Boje Pjevač u Čitluku 26, -razrusene su dvije kuće vlasnistvo Bogdana Kričkovića u Čitluku 63, -razrusena je kuća zasad neutvrđenog vlasnika i adrese u Jovićima, dakle, krseći pravila međunarodnoga prava za vrijeme oruzanog sukoba naredio da se izvrsi napad na naselja posljedica kojeg je smrt i teska tjelesna ozljeda ljudi i napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovnistvo, 2. nakon zavrsetka operativno-taktičkog dijela operacije "Dzep '93", kao i nakon potpisivanja Sporazuma o povlačenju hrvatskih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne polozaje od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, iako je znao, jer se u to osobno uvjerio za čestih boravka na terenu, gdje su se čule učestale detonacije netipične za trenutačni karakter operacije i vidjelo se mnogo dima, a o tomu je bio obavijesten i od predstavnika UNPROFOR-a i drugih osoba, da na akcijom zauzetim područjima dijelovi njemu podređenih postrojbi u sastavu operativnog Sektora 1 (9. gardijska motorizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe Specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova) ubijaju, okrutno zlostavljaju i masakriraju civile srpske narodnosti, pale i ruse kuće i gospodarske zgrade te pljačkaju i unistavaju njihovu ostalu imovinu, kako bi se opisanom uporabom sile postiglo njihovo trajno iseljenje, sto se doista i dogodilo, nije poduzeo nista da se takva nedopustena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pristajući na to da njemu podređene postrojbe nastave s takvim radnjama i pristajući na njihove posljedice, kao i na mogućnost da preostalo civilno stanovnistvo srpske narodnosti zastraseno tim događanjima napusti ta područja, sto se doista i dogodilo, pa su tako za sada nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi na terenu, vatrenim ili hladnim oruzjem sto lisili zivota, sto mučili i tesko tjelesno ozlijedili: -9. rujna 1993. ispred njezine kuće u Čitluku 84-godisnju slijepu staricu Bosiljku Bjegović, -na području Rajčevića 9. rujna 1993. Ankicu Vujnović, -istoga dana u podrumu njihove kuće u Čitluku (Kričkovići) Ljubicu KričkovićZivčić, a potom i njezinu sestru Saru Kričković, prerezavsi joj vrat, -istoga dana ispred njegove kuće u Čitluku (Krajnovići) s najmanje 24 hica Ðuru Krajnovića, -istoga dana u Čitluku Mile Savu Rajčević koja je hodala sa stakama, a potom joj prerezali vrat, -istoga dana u Divoselu Nikolu Vujnovića, Momčila Vujnovića, Ljiljanu Jelača i Milana Matića, -u vremenu između 10. i 11. rujna 1993. u Čitluku Nikolu Jerkovića, -11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od Čitluka Anđu Jović, -12. rujna 1993. u Čitluku 70 (Krajnovići) Nedeljku Krajnović i Stanu Krajnović koje su prethodno zatočili u kokosinjcu, a na kraju njihova tijela zapalili, -u vremenu između 12. i 14. rujna 1993. u sumi uz rijeku Sasinu nedaleko od Čitluka Milku Bjegović, -16. rujna 1993. na stazi u blizini brda Bungovac vatrenim oruzjem Milu Pejnovića, -točno neutvrđenog dana između 9. i 17. rujna 1993. nedaleko Čitluka sakatog Dmitra Jovića i njegovu suprugu Maru Jović, -točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u zaseoku Potkonjaci Ðuru Vujnovića,


Strana 618


1990 - 1995

-točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u Divoselu (Vujnovići) Stevu Vujnovića, -točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u dvoristu jedne kuće u Počitelju (Misćevići) Boju Pjevač, kojoj su nakon toga odrezali tri prsta desne ruke i ostavili je mrtvu lezati kraj uginule svinje, te -točno neutvrđenog dana u istom vremenskom razdoblju u Rajčevićima retardiranog Milana Rajčevića, nakon sto su ga prethodno sajlom vezali za auto i vukli okolo, vezali ga između dva stabla jela i u njega bacali nozeve, da bi ga na kraju i zapalili, -točno neutvrđenog dana u istom razdoblju nedaleko od kuće u Čitluku, Čitluk 43, u Donjem Selu Branka Vujnovića, -9. rujna 1993. nedaleko od Čitluka pucali na Anku Rajčević hrvatske narodnosti u namjeri da je lise zivota, ali u tome nisu uspjeli, pa je zadobila prostrijelnu ranu kuka i slabina, koja ozljeda je bila teske naravi, -istoga dana u Čitluku 26, u namjeri da je lise zivota, bacili ručnu bombu u kuću u kojoj se nalazila Ivanka Rajčević, međutim ona je napad prezivjela zadobivsi brojne teske tjelesne ozljede; te, u vremenskom razdoblju od 9. do 17. rujna 1993., zasad nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi podmetanjem eksploziva i vatre unistili su: -u selu Rajčevići 32 kuće i 41 gospodarski objekt, -u selu Krajnovići 20 kuća, 28 gospodarskih objekata i onečistili 4 bunara, -u selu Potkonjaci 6 kuća i 10 gospodarskih objekata, -u selu Drljići 5 kuća i 10 gospodarskih objekata, -u selu Strunići 20 kuća, 17 gospodarskih objekata i onečistili 3 bunara, -u selu Veliki Kraj 11 kuća i 8 gospodarskih objekata, -u Donjem Selu 7 kuća i 9 gospodarskih objekata te -u Divoselu za sada neutvrđeni broj kuća i gospodarskih zgrada; uz to su kako u svim gore navedenim selima, tako i u Čitluku, Sitniku, Počitelju i Rogićima uz pomoć civila kojima je dopusten ulazak na bojiste: -otuđili vrjedniju pokretnu imovinu civila koji su napustili to područje te -pobili dio zatečene stoke, dakle, krseći pravila međunarodnoga prava za vrijeme oruzanog sukoba, iako je bio duzan, propustio spriječiti te na opisani način podrzavao i ohrabrivao da se civilno stanovnistvo ubija, muči ili da se nečovječno prema njemu postupa, da se pljačka imovina stanovnistva te protuzakonito i samovoljno unistava u velikim razmjerima imovinu sto nije opravdano vojnim potrebama, 3. nakon zavrsetka operativno-taktičkog dijela operacije "Dzep '93", kao i nakon potpisivanja Sporazuma o povlačenju hrvatskih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne polozaje od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, iako je znao, jer se u to osobno uvjerio za čestih boravka na terenu, a od predstavnika UNPROFOR-a i drugih osoba je bio obavijesten da se na akcijom zauzetim područjima od strane njemu podređene postrojbe HV-a u sastavu operativnog Sektora 1 (9. gardijska motorizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe specijalnih snaga MUP-a) čine protupravne radnje tako sto se izlazu mukama i ubijaju ratni zarobljenici srpske narodnosti, nije poduzeo nista da se takva nedopustena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pristajući da njemu podređene postrojbe nastave s takvim postupanjima i pristajući na njihove posljedice, pa su tako za sada nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi na terenu, uporabom vatrenog oruzja i na drugi način sto lisili zivota, sto mučili i tesko tjelesno ozlijedili: -10. rujna 1993. na području Debele Glave zarobljenog vojnika Stanka Despića kundacima pusaka i drugim tupo-tvrdim i siljatim predmetima u tolikoj mjeri pretukli da je umro, -10. rujna 1993. na području između Počitelja i Čitluka zarobljenog vojnika Nikolu Stojisavljevića najprije ranili vatrenim oruzjem, a potom ga vezali konopcem i


Strana 619


1990 - 1995

objesili na drvo te ga zivoga gađali nozevima, nakon čega su ga jos uvijek zivoga vezali za osobni automobil i vukli kroz mjesto dok nije umro, -11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od Čitluka zarobljenog vojnika Milana Jovića, -u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Planinama zarobljenog vojnika Danu Krivokuću, -također u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Planinama zarobljenog vojnika Dragana Pavlicu, -9. rujna 1993. na području Debele Glave zarobljenog vojnika Vladimira Divjaka tesko ranili tako sto su prema njemu bacili ručnu bombu, a potom su ga, jednako kao i zarobljenog vojnika kodne oznake zastićeni svjedok br. 4. i pretukli kundacima pusaka, gasili cigarete na njihovim leđima, a zastićenom svjedoku broj 4. započeli rezati saku, ali su od toga odustali, -10. rujna 1993. na području Čitluka, zarobljenog vojnika Nikolu Bulja ponizavali na razne načine i to vjesanjem za ruke, udaranjem bičem po leđima,nakon čega su mu posipali sol po krvavim leđima te mu na glavu stavili sajkaču i ponizavali ga, dakle, krseći pravila međunarodnoga prava, iako je bio duzan, propustio spriječiti te na opisani način podrzavao i ohrabrivao da se ratni zarobljenici ubijaju, muče ili da se prema njima nečovječno postupa, II. okr. Mirko Norac u razdoblju od 9. do 17. rujna 1993. u okolici Gospića, Bilaju te na području zvanom Medački dzep, jugoistočno od Gospića, za trajanja međunarodnog oruzanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između regularnih oruzanih snaga Hrvatske vojske i postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova s jedne strane te naoruzanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba potpomognutih snagama i logistikom bivse JNA i dragovoljcima iz Srbije i Crne Gore s druge strane, izazvanog njihovom agresijom, kao časnik Hrvatske vojske s činom pukovnika i na polozaju zapovjednika 9. gardijske motorizirane brigade unutar Zbornog područja Gospić te zapovjednika Sektora 1, posebne operativno-taktičke grupe formirane upravo za potrebe operacije "Dzep '93" koju su činile 9. motorizirana gardijska brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe Specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova, odgovoran za primjenu propisa međunarodnoga prava o ratnim zarobljenicima, sigurnosti i zastiti civila i njihove imovine na tom području i ovlasten za izdavanje zapovijedi, sa zapovjednom ovlasću nad svim podređenim postrojbama i formacijama iz sastava Sektora 1, nakon sto je prethodno zajedno s I. okr. Rahimom Ademijem i drugim, visim časnicima Glavnog stozera Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova sudjelovao u planiranju, razradi i uvjezbavanju ograničene vojne operacije "Dzep '93", s nakanom da tom operacijom snage Hrvatske vojske i Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova iz vojno-strateskih i sigurnosnih razloga oslobode dio okupiranog teritorija Republike Hrvatske u predjelu zvanom Medački dzep, sto je činilo sire područje Divosela, Čitluka i Počitelja, kako bi se zaustavilo kontinuirano topničko teroriziranje zitelja Gospića od okupacijskih snaga, postupio protivno odredbama čl. 3., 16., 27., 32. i 53. Zenevske konvencije o zastiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., čl. 3. st. 1. t. a i c Zenevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, od 12. kolovoza 1949., a napose protivno odredbama čl. 51. st. 2. i st. 5.b, čl. 54. st.2., čl. 57. st. 1. i st. 2 ali. III, te čl. 86. i 87. Dopunskog protokola Zenevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zastiti međunarodnih oruzanih sukoba (Protokol I od 8. lipnja 1977.), time sto, iako je znao i bio svjestan da pri planiranju cjelokupne akcije i u donesenim zapovijedima za napad i za povlačenje te za druge borbene aktivnosti nisu ni formalno ni stvarno razrađeni elementi postovanja ratnog i


Strana 620


1990 - 1995

humanitarnog prava o postupanju sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima, ranjenicima i bolesnicima, zatečenim civilima, njihovom imovinom i ratnim plijenom, kao zapovjednik nije osigurao da pripadnici njemu podređenih postrojbi budu na nedvojben način upoznati i podučeni sa svojim obvezama iz međunarodnih ratnih i humanitarnih konvencija i protokola, da nije ustrojio prikladan način izvjesćivanja od strane podređenih časnika o mogućim protupravnim radnjama na bojistu, znajući da za zastitu reda i sigurnosti na oslobođenim područjima, a time i za sprječavanje mogućih nedopustenih postupanja, nije osigurana odgovarajuća podrska Vojne policije, to vise sto su postrojbe angazirane za tu akciju, posebice domobranske bojne, bile sastavljene mahom od domaćih ljudi iz okolice Gospića pogođenih dotadasnjim ratnim stradanjima, spremnih na osvetu, te napose zanemarivsi činjenicu da u selima i zaseocima na crtama planiranog napada prebiva nekoliko stotina civila srpske narodnosti, pristavsi tako i na njihova smrtna stradanja i ostećenja njihovih kuća i drugih objekata zbog planiranog djelovanja topnistva i na ubojstva tamo zatečenih civila srpske narodnosti, kao i na razaranje i palez kuća i grabez njihove imovine, pa je tako najprije: 4. svojom zapovijedi za napad, klasa 8/93-01/01, ur.broj 3178-03-93-218-1 od 7. rujna 1993., zapovjedio operativni početak vojne akcije "Dzep '93" za 9. rujna 1993. u 6,00 sati, kojom je akcijom u operativnom smislu s izdvojenog zapovjednog mjesta u Bilaju osobno i zapovijedao u svojstvu zapovjednika Sektora 1. i 9. gardijske motorizirane brigade kao i svih njemu pridodanih i podređenih postrojbi te postrojbi Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova, koja je tada doista i započela s planiranom snaznom topničkom, raketnom i minobacačkom paljbom kako po neprijateljskim vojnim polozajima razmjestenima u neposrednoj blizini samih naselja kao i među civilnim objektima, i po naseljima na glavnim crtama napada prema Divoselu, Čitluku, Počitelju i Metku, znajući da u tim selima i zaseocima na pravcima topničkih napada prebiva i civilno stanovnistvo srpske narodnosti i da postoji iznimna vjerojatnost da će takav napad izazvati nepotrebnu pogibiju, ranjavanje i bijeg tih civila u smjerovima napadnih djelovanja, razaranje njihovih kuća, gospodarskih zgrada i ostale imovine, pa usprkos tome, iako je imao moć i ovlast zaustaviti takav topnički napad, to nije učinio, već je njegovom provedbom pristao na takve posljedice, pa su tako zbog pretjeranog i neselektivnog topničko-raketnominobacačkog djelovanja: -na području Čitluka 9. rujna 1993. smrtno stradali Pera Krajnović, Boja Vujnović, Marko Potkonjak i Janko Potkonjak, -na području Divosela 9. rujna 1993. smrtno je stradao Nikola Vujnović, a osim toga zbog granatiranja: -razrusena je kuća u izgradnji te zapaljena drvena kuća vlasnistvo Boska Pjevača u Čitluku 43, -razrusena je kuća vlasnistvo Pere Krajnović u Čitluku 20, -razrusena je kuća vlasnistvo Boje Vujnović u Čitluku 28, -razrusena je kuća vlasnistvo Boje Pjevač u Čitluku 26, -razrusene su dvije kuće vlasnistvo Bogdana Kričkovića u Čitluku 63, -razrusena je kuća zasad neutvrđenog vlasnika i adrese u Jovićima, dakle, krseći pravila međunarodnoga prava za vrijeme oruzanog sukoba naredio da se izvrsi napad na naselja posljedica kojeg je smrt i teska tjelesna ozljeda ljudi i napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovnistvo, 5. nakon zavrsetka operativno-taktičkog dijela operacije "Dzep '93", kao i nakon potpisivanja Sporazuma o povlačenju hrvatskih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne polozaje, od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, u svojstvu zapovjednika Sektora 1. kao i svih njemu pridodanih i podređenih postrojbi te postrojbe Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova, iako je znao, jer se u to osobno uvjerio za čestih boravaka na terenu,


Strana 621


1990 - 1995

gdje su se čule učestale detonacije netipične za trenutačni karakter operacije i vidjelo mnogo dima, a o tome je bio obavijesten od predstavnika UNPROFOR-a i drugih osoba, da na akcijom zauzetim područjima njemu podređene postrojbe u sastavu operativnog Sektora 1 (9. gardijska motorizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe Specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova) ubijaju, okrutno zlostavljaju i masakriraju civile srpske narodnosti, da pale i ruse kuće i gospodarske zgrade te pljačkaju i unistavaju njihovu ostalu imovinu, kako bi se opisanom uporabom sile postiglo njihovo trajno iseljenje, sto se doista i dogodilo, nije poduzeo nista da se takva nedopustena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pristajući na to da njemu podređene postrojbe nastave s takvim radnjama i pristajući na njihove posljedice, kao i na mogućnost da preostalo civilno stanovnistvo srpske narodnosti zastraseno tim događanjima napusti ta područja, sto se doista i dogodilo, pa su tako za sada nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi na terenu, vatrenim ili hladnim oruzjem sto lisili zivota, sto mučili i tesko tjelesno ozlijedili: - 9. rujna 1993. ispred njezine kuće u Čitluku 84-godisnju slijepu staricu Bosiljku Bjegović, -na području Rajčevića 9. rujna 1993. Ankicu Vujnović, -istoga dana u podrumu njihove kuće u Čitluku (Kričkovići) Ljubicu KričkovićZivčić, a potom i njezinu sestru Saru Kričković, prerezavsi joj vrat, -istoga dana ispred njegove kuće u Čitluku (Krajnovići) s najmanje 24 hica Ðuru Krajnovića, -istoga dana u Čitluku Mile Savu Rajčević koja je hodala sa stakama, a potom joj prerezali vrat, -istoga dana u Divoselu Nikolu Vujnovića, Momčila Vujnovića, Ljiljanu Jelača i Milana Matića, -u vremenu između 10. i 11. rujna 1993. u Čitluku Nikolu Jerkovića, -11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od Čitluka Anđu Jović, -12. rujna 1993. u Čitluku 70 (Krajnovići) Nedeljku Krajnović i Stanu Krajnović koje su prethodno zatočili u kokosinjcu, a na kraju njihova tijela zapalili, -u vremenu između 12. i 14. rujna 1993. u sumi uz rijeku Sasinu nedaleko od Čitluka Milku Bjegović, -točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u zaseoku Potkonjaci Ðuru Vujnovića, -točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u Divoselu (Vujnovići) Stevu Vujnovića, -točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u dvoristu jedne kuće u Počitelju (Misćevići) Boju Pjevač, kojoj su nakon toga odrezali tri prsta desne ruke i ostavili je mrtvu lezati kraj uginule svinje, te -točno neutvrđenog dana u istom razdoblju u Rajčevićima retardiranog Milana Rajčevića, nakon sto su ga prethodno sajlom vezali za auto i vukli okolo, vezali ga između dva stabla jela i u njega bacali nozeve, da bi ga na kraju i zapalili, -točno neutvrđenog dana u istom razdoblju nedaleko od kuće u Čitluku, Čitluk 43, u Donjem Selu Branka Vujnovića, -istoga dana u Čitluku 26, u namjeri da je lise zivota, bacili ručnu bombu u kuću u kojoj se nalazila Ivanka Rajčević, međutim ona je napad prezivjela zadobivsi brojne teske tjelesne ozljede; te, u razdoblju od 9. do 17. rujna 1993., zasad nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi podmetanjem eksploziva i vatre unistili su: -u selu Rajčevići 32 kuće i 41 gospodarski objekt -u selu Krajnovići 20 kuća, 28 gospodarskih objekata i onečistili 4 bunara, -u selu Potkonjaci 6 kuća i 10 gospodarskih objekata, -u selu Drljići 5 kuća i 10 gospodarskih objekata, -u selu Strunići 20 kuća, 17 gospodarskih objekata i onečistili 3 bunara, -u selu Veliki Kraj 11 kuća i 8 gospodarskih objekata, -u Donjem Selu 7 kuća i 9 gospodarskih objekata, te -u Divoselu za sada neutvrđeni broj kuća i gospodarskih zgrada;


Strana 622


1990 - 1995

uz to su kako u svim gore navedenim selima, tako i u Čitluku, Sitniku, Počitelju i Rogićima uz pomoć civila kojima je dopusten ulazak na bojiste: -otuđili vrjedniju pokretnu imovinu civila koji su napustili to područje te - pobili dio zatečene stoke, a u zoni odgovornosti Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova za sada nepoznati pripadnici tih i drugih postrojbi uporabom vatrenog i hladnog oruzja lisili su zivota: -16. rujna 1993. na stazi u blizini brda Bungovac vatrenim oruzjem Milu Pejnovića, -točno neutvrđenog dana između 9. i 17. rujna 1993. nedalekood Čitluka sakatog Dmitra Jovića i njegovu suprugu Maru Jović, -9. rujna 1993. nedaleko od Čitluka pucali na Anku Rajčević hrvatske narodnosti u namjeri da je lise zivota, ali u tome nisu uspjeli pa je zadobila prostrijelnu ranu kuka i slabina koja ozljeda je bila teske naravi, dakle, krseći pravila međunarodnoga prava za vrijeme oruzanog sukoba, iako je bio duzan, propustio spriječiti te na opisani način podrzavao i ohrabrivao, da se civilno stanovnistvo ubija, muči ili da se nečovječno prema njemu postupa, da se pljačka imovina stanovnistva te protuzakonito i samovoljno unistava u velikim razmjerima imovinu sto nije opravdano vojnim potrebama, 6. nakon zavrsetka operativno-taktičkog dijela operacije "Dzep '93", kao i nakon potpisivanja Sporazuma o povlačenju hrvatskih snaga s oslobođenih i akcijom zauzetih područja na početne polozaje od 15. rujna 1993., tijekom obustave vatre, u svojstvu zapovjednika Sektora 1. i 9. gardijske motorizirane brigade kao i svih njemu pridodanih i podređenih postrojbi te postrojbe Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova, iako je znao, jer se u to osobno uvjerio za čestih boravaka na terenu, a bio je obavijesten i od predstavnika UNPROFOR-a i drugih osoba, da na akcijom zauzetim područjima njemu podređene postrojbe Hrvatske vojske u sastavu operativnog Sektora 1 (9. gardijska motorizirana brigada, Domobranska bojna Gospić, Domobranska bojna Lovinac, postrojbe 111. brigade i postrojbe Specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova) čine protupravne radnje tako sto se izlazu mukama i ubijaju ratni zarobljenici srpske narodnosti, nije poduzeo nista da se takva nedopustena postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pristajući da njemu podređene postrojbe nastave s takvim postupanjima i pristajući na njihove posljedice, pa su tako za sada nepoznati pripadnici njemu podređenih postrojbi na terenu, uporabom vatrenom oruzja i na drugi način sto lisili zivota, sto mučili i tesko tjelesno ozlijedili: -10. rujna 1993. na području Debele Glave, zarobljenog vojnika Stanka Despića kundacima pusaka i drugim tupo-tvrdim i siljatim predmetima u tolikoj mjeri pretukli da je umro, -10. rujna 1993. na području između Počitelja i Čitluka zarobljenog vojnika Nikolu Stojisavljevića najprije ranili vatrenim oruzjem, a potom ga vezali konopcem i objesili na drvo te ga zivoga gađali nozevima, nakon čega su ga jos uvijek zivog vezali za osobni automobil i vukli kroz mjesto dok nije umro, -9. rujna 1993. na području Debele Glave zarobljenog vojnika Vladimira Divjaka tesko ranili tako sto su prema njemu bacili ručnu bombu, a potom su ga, jednako kao i zarobljenog vojnika kodne oznake zastićeni svjedok broj 4 i pretukli kundacima pusaka, gasili cigarete na njihovim leđima, a zastićenom svjedoku broj 4 započeli rezati saku, ali su od toga odustali, -10. rujna 1993. na području Čitluka zarobljenog vojnika Nikolu Bulja ponizavali na razne načine, i to vjesanjem za ruke, udaranjem bičem po leđima, nakon čega su mu posipali sol po krvavim leđima te mu na glavu stavili sajkaču i ponizavali ga, a u zoni odgovornosti Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova za sada nepoznati pripadnici tih i drugih postrojbi uporabom vatrenom oruzja i na drugi način lisili su zivota:


Strana 623


1990 - 1995

-11. rujna 1993. u Lazinu gaju nedaleko od Čitluka zarobljenog vojnika Milana Jovića, -u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Planinama zarobljenog vojnika Danu Krivokuću, -također u vremenu između 15. i 16. rujna 1993. u Planinama zarobljenog vojnika Dragana Pavlicu, dakle, krseći pravila međunarodnoga prava, iako je bio duzan, propustio spriječiti te na opisani način podrzavao i ohrabrivao da se ratni zarobljenici ubijaju, muče ili da se prema njima nečovječno postupa, pa da su time I. okr. Rahim Ademi i II. okr. Mirko Norac radnjama pod točkama 1. do 6. počinili kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnoga prava, i to: I. okr Rahim Ademi pod točkom 1., a II. okr. Mirko Norac pod točkom 4. kazneno djelo -ratnim zločinom protiv civilnog stanovnistva -opisano i kaznjivo po čl. 120. st. 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993.; zatim I. okr. Rahim Ademi pod točkom 2. i II. okr. Mirko Norac pod toč. 5. kazneno djelo ratnim zločinom protiv civilnoga stanovnistva -opisano i kaznjivo po čl. 120. st. 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993. u vezi čl. 28. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993.; te I. okr Rahim Ademi pod točkom 3., a II. okr. Mirko Norac pod točkom 6. -ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika -opisano i kaznjivo po čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993. u vezi s čl. 28. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993., a sva djela kaznjiva jos i primjenom odredbi čl. 43. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1993.


Strana 624


1990 - 1995

Ravni Kotari i Maslenica PREDISTORIJA HRVATSKO-SRPSKOG RATA U RAVNIM KOTARIMA Prije secesije Hrvatske od Jugoslavije godine 1991. Srbi i Hrvati na području Dalmacije, a samim tim i Ravnih Kotara*, nikada nisu međusobno ratovali, makar ne sa autonomnim snagama kako to čine u ovom ratu. Istina, Hrvati su u 2. svjetskom ratu i u Dalmaciji organizovali ustaške jedinice u savezništvu sa Hitlerom, koje su i šršile zločine nad srpskim stanovništvom, osobito u Kninu, Drnišu, u dolini Neretve i u Dubrovniku, ali ni to nije dovelo do međusobnog rata. Limitirajući faktor u razbuktavanju rata između Srba i Hrvata u Dalmaciji bilo js prisustvo italijanskih okupacionih snaga na tom prostoru kao i okolnost da su partizanske jedinice bile sastavljene od pripadnika oba ova naroda. Uz to, srpski četnički pokret, i njegove oružane snage, okupljao je i Hrvate, pa je u samoj Dinarskoj četničkoj diviziji Momčila Đujića bilo više stotina Hrvata. Rat između Srba i Hrvata, dva naroda bliska po jeziku i rodu, oba slavenska, počeo je kada su Hrvati, izvršivši secesiju od Jugoslavije, u svom Ustavu iz 1990. srpski narod proglasili manjinskim i oduzeli mu status konstitutivnog naroda u novoproglašenoj državi Hrvatskoj. Pod prijetnjom i dejstvom hrvatskih represivnih snaga, koje su zaprijetile ponavljanjem genocida iz 19411945.godine, Srbi su organizovali oružani otpor. Srpski oružani otpor podstaknut je sviješću toga naroda da je biološki ugrožen na svojoj zemlji koju je on, ovdje u Dalmaciji, oslobodio od Turaka u dva velika venecijaiska rata, u 17.vijeku, kada su utvrđene granice današnje Dalmacije. U tom utvrđivanju daleko veći učinak od Hrvata imali su Srbi, predvođeni svojim narodnim i duhovnim vođama, kao npr. episkopom Savatijom Ljubibratićem, serdarima Stojanom Jankovićem, Zavišom Jankovićem, Vukom Močivunom, Vukom Mandušićem i drugima. Udio srpskog faktora u oslobođenju Dalmacije od Turaka, pod vođstvom Venecije, kao hrišćanske drž ave, bio je, dakle, veći od hrvatskog, što nam svjedoče arhivski dokumenti iz toga doba. Ista se situacija ponovila u 1. i 2. svjetskom ratu; u 1. u oslobođenju od Austrougara, u drugom od fašističkih talijanskih i njemažkih okupacionih snaga. Time je upotpunjen paradoks da su dalmatinski Srbi uvijek pokazivali više oslobodilačke inicijative i energije od Hrvata koji Dalmaciju, i ranije i danas, prisvajaju ekskluzivno za sebe. Ravni Kotari, u zapadnom dijelu Dalmacije, njen su najplodniji dio. Taj prostor je sve donedavno, zapravo do januara 1993.godine bio sa većinskim srpskim stanovništvom, kao što je to bilo i prije 232 godine. Prema podacima iz knjige katoličkog sveštenika i istoričara Mils Bogovića "Katolička Crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za mletačke vladavine" u samom jezgru Ravnih Kotara, dakls u nekadašnjoj Ninskoj biskupiji; godins 1761. bilo js 9961 katolika i 12.309 pravoslavaca. Katolici će u kasnijem razdoblju postati Hrvati, a pravoslavni će ostati Srbi, makar u većem broju. Upornom antipravoslavnom katoličkom akcijom broj pravoslavnih Srba iočeo je i prije toga da se smanjuje. Naime, godine 1696. u maju mjesecu, ninski biskup Parčić izvještava Rim da je uspio pravoslavne "šizmatike", dakle Srbe, prevesti na katoličku vjeru u selima Poličnik i Ljubač kod Zadra. Od tih nekadašnjih pravoslavnih etničkih Srba sada su postali najmilitantniji Hrvati i katoličkiklerikanci. Srbi nisu imali takve meta-morfoze. Potvrdu za to imamo i u Katehizisu Stojana Šobata, nastalog 1772.godine, a štampanog u Veneciji 1833. koji nam svjedoči do je ovaj narod imao punu svijest o svojoj etničkoj pripadnosti još prije Francuske revolucije, koja je inicirala nacionalne pokrete u Evropi. Da ne govorimo o narodnim pjesmama, tematski


Strana 625


1990 - 1995

vezanim za Ravne Kotare, iz doba bojeva sa Turcima, koje govore o oslobodilačkim podvizima srpskih junaka. Ako Hrvati takvih pjesama i imaju one pjevaju o podvizima srpskih junaka. Srbi su prije Hrvata na ovim prostorima imali svoje nacionalne škole i listove i časopise. Podaci o tome su lako provjerljivi. Superioran brojčani odnos Srba prema Hrvatima u području Ravnih Kotara, koji su bili objekt hrvatske agresije, od januara 1993.godine, poremećen je upravo tim aktom. U agresiji su najviše stradala tri srpska sela Is-lam, Kašić i Smoković, a Srbi iz etnički mješovitih sela Murvica, Crno, Zemunik Donji, Poljica i Islam Latinski prognani su ili pobijeni, kao i oni iz gore pomenutih naselja. Njihova imovina je uništena, crkve porušene. Tamo se desilo etničko čišćenje i Srba više nema. Uz pravoslavnu crkvu u Smokoviću teško su oštećene one u Islamu Gračkom i Kašiću. U pravoslavnoj crkvi sv.Georgija u Islamu Grčkom sahranjen je jedan od najvećih srpskih pisaca Vladan Desnica. Hrvatska vojska je oskrnavila crkvu i njegov grob. Oštećena je i Kula Stojana Jankovića, pravoslavnog Srbina i venecijanskog plemića, čiji je potomak upravo Vladan Desnica. U obračunu sa srpskim civilima i vojnicima hrvatska vojska je počinila niz ratnih zločina čije je izvršenje bilo u znaku svojevrsnog endemskog nekrofilnog cinizma. Nemamo precizan popis imovine Srba koja je uništena pod hrvatskim ratnim maljem od januarske agresije do danas, pošto takav popis podrazumijeva izlazak na lice mjesta, što je sa srpske strane nemoguće u ovim oko-lnostima, ali imamo spisak ljudskih žrtava. Ovdje nismo unosili i broj raskućenih i rasutih porodica, jer taj slučaj zahtjeva posebnu studiju. * Ravni Kotari su prostor u sjevernoj Dalmaciji koji se nroteže od skradinskog zaleđa na istoku do zadarskog zaleđa na zapadu; sa sjevera je ograničen Bukovicom, a sa juga tankim obalnim područjem

IZJAVE CIVILNIH LICA SRPSKE NACIONALNOSTI KOJA SU BILA U HRVATSKIM ZATVORIMA Dana 22.11.1993. godine u prostorijama Glavnog Štaba SVK soba br. 51, u svojstvu svjedoka događaja na Ravnim Kotarima od 22. 01. 1993.godine saslušan Opačić pok. Trivuna Mirko koji je dao slijedeću: IZJAVU Zovem se Opačić Mirko rođen sam 29. 07.1928 godine u Murvici SO Zadar, oca pok. Trivuna, i majke pok. Milice rođene Knežević, sada smješten u kampu Gajnjača, penzioner, oženjen, otac troje djece sudski nekažnjavan, Srbin. Prilikom napada HV na Murvicu 24. 01. 1993 godine, nalazio sam se u svojoj porodičnoj kući, a navečer istog dana spremio sam blago i pošao sam u Smoković, da prespavam. Pred sam ulazak u kuću Stevana Kalapaća u Smokoviću našao sam na cesti mrtvog Davora Graovca.


Strana 626


1990 - 1995

Došao sam u kuću Stevana Kalapaća gdje sam i prespavao. Ujutro sam se ustao i išao kući kojom prilikom su me uhapsila 3 hrvatska vojnika, kod kuće Pavla Paravinje. Prilikom hapšenja pitali su me gdje sam prespavao, a ja sam im odgovorio da sam spavao kod Stevana Kalapaća. Onda su mi naredili da se vratimo nazad da mu poka#em gdje sam spavao. Tom prilikom mi je jedan od njih rekao ako vidimo samo jednog četnika ubićemo tebe. Ja sam im na to odgovorio da mogu da rade što god hoće. Nakon toga vraćen sam u Murvicu gdje sam zatekao stotine HV. Tu su me zadržali 10 - 15 minuta, a onda sam prebačen u sud u Zadar, gdje su me ispitivali do noći. Nakon toga sam zatvoren u jednu ćeliju u kojoj sam bio sam. Ćelija je bila sva krvava. Tu sam prenoćio, a sutradan sam prebačen u ul. Marka Oreškovića - kasarna Vojne policije. Tu su me cijeli dan 26.01.1993 godine tukli i ispitivali. Istog dana pridružili su mi i Stanka Cvjetanovića iz Islama Latinskog. Obajicu su maltretirali na način da smo bili vezali lisicama na rukama. Ništa nam nisu dali ni piti in jesti 2 dana osim što sam ja pronašao u smeću jednu jabuku koju sam onako vezan uspio izvaditi i pojesti. Na željezna vrata od ćelije dolazilo je po 5 - 6 policajaca koji su nas pljuvali, naređivali da ljubimo pod od ćelije govoreći ljubi četniče zemlju hrvatsku. Osim toga morali smo vikati "ŽIVIO ANTE PAVELIĆ" pozdravljali "Za dom spremni". Ćelija je bila potpuno prazna tako da nismo imali niti jednog pokrivača, a kamoli kreveta. Nakon 2 dana skinuli su nam lsice sa ruku i odveli u drugu prostoriju gdje su nas ponovo ispitivali. Izjavu sam davao klečeći na betonu sa golim koljenima. Prilikom ispitinanja poturali su mi razne fotografije pitajući me da li koga prepoznajem. Ja sam im odgovorio da ne vidim bez iaočara. Onda mi je jedan od njih, a bilo ih je četvorica udario sa nogom govoreći da ću vidjeti kad mi jedno oko izvadi. Kad smo dali izjavu ja i Stanko Cvjetanović odvedeni smo ponovo u sud na saslušanje. Tu su nas ponovo sa lisicama na rukama po redu saslušali. Saslušavao nas je Brkić Branko istražni sudac Vojnog suda koji je rođen u Kruševu kod Obrovca. Nakon saslušanja vraćeni smo, ali sada u civilni zatvor u Zadar. Tamo smo smješteni u ćeliju mas četvorica i to: Daničić Marinko, Opačić Stevan, Olujić Slavko i ja. Odmah drugi dan sam zajedno sa Cvjetanović Stankom upućen da radim kako su mi rekli "JEDAN LIPI POSA", a to je bilo da nosimo naše poginule iz kamiona u mrtvačnicu. Tu sam vidio svašta. Vidio sam ljude bez pola glave, bez ruke, bez noge. Iznijeli smo 26 tijela što sam ja vidio. Sigurno znam da je bilo civila ali ih nisam brojio, znam samo da su bile dvije žene. Tom irilikom sam prepoznao komšije Opačić Svetozara, Daničić Zorana i Graovac Darka. Kad smo ih iznijeli iz kamiona oni su ih kupali, a nas su zvali da ih prepoznamo. Za svo to vrijeme ja i Stanko morali smo vikati "ŽIVIO ANTE PAVELIĆ" i živio Franjo Tuđman. To smo radili do 22,00, a onda liječnik naredio da završimo. Nakon toga su nas pratili prema zatvoru, tukući nas nogama i kundacima od puške, a mi smo opet morali vikati "ŽIVIO ANTE PAVELIĆ". Od zadobivenih udaraca Stanko je pao. Maltretirali su nas tako da su nas odvodili u posebnu ćeliju za mučenje. Jednom prilikom su mene, Stanka Cvjetanovića, Marinka Daničića i Stevana Opačića odveli, ali su nas razdvojili, tako da smo u jednoj ćeliji ostali je i Cvjetanović, a u drugoj Daničić i Opačić. U ćeliji u kojoj sam bio ja i Cvjetanović bila su dva vojna policajca. Tukli su samo Cvjetanovića i to obojica, jedan sa jedne strane, a drugi sa druge strane. Tukli su ga čizmama po cijelom tijelu. Za vrijeme tuče Stanko je dva puta pao u nesvjest, ali su ga oni dizali i ponovo tukli. Kad su odredili da je dosta vratili su nas u ćeliju. Tako sam tu proveo mjesec dana, a onda su me prebacili u drugu ćeliju. Tu sam bio sa Komazec Željkom iz Žegara, koji je bio diplomirani pravnik i zbog toga su ga


Strana 627


1990 - 1995

najviše tukli. Osim Komazeca samnom je još bio Švonja Strahinja i Perić Rade. Opet su dolazili po noći, izvodili jednog po jednog bez palenja svijetla, a vraćali su se potpuno krvavi u ćeliju. Radili su takve zločine da su jedni tukli, a drugi davali tablstu za bolove. Moram priznati da mene kao najstarijeg zarobljenika nisu previše maltretirali u odnosu na druge, i ako sam imao povredu desnog uha, desnog oka i podlive po glavi i cijelom tijelu. Kad su saznali da ćemo biti razmijenjeni, petnaestak dana prije razmjene skinuli su nas gole da vide kakve ko ima povrede. Moram reći i to da su nas tih zadnjih petnaestak dana manje tukli. Na kraju moram reći i to, da mi je od svega najteže bilo da tučem jednog od kolega u ćeliji. To sam odbijao, govoreći da nikad nikog nisam tukao. Na to su mi oni sovali majku četničku, govoreći da bi dobio da nisam stariji. Ja sam na to odgovarao, radite vi meni šta god hoćete, ali ja nikog ne mogu tući. Razmijenjeni smo 25. 05. 1993 godine kod Otočca, a isti dan sam dobio poziv za suđenje u 14,00 časova. Više nemam što izjaviti, a izjavu sam pročitao i vlastoručno je potpisujem. Izjavu uzela Torbica Borka dipl. pravnik, izjavu dao Opačić Mirko.

IZJAVA ŠTRBAC NENAD sin Đure, iz Raštevića, star 35 godina, propisno upozoren, upitan izjavljuje: Ja sam inače rođen u Rašteviću i zaposlio sam se u G.P. "Radnik" Bekovac. Kako je G.P. "Radnik" Benkovac imao gradilište u Splitu to sam zadnjih pet godina radio na gradilištu u Splitu gdje me je rat i zatekao, uz daljnje objašnjenje da sam i ranije radio u Splitu u tom gradilištu uz prekide. Živio sam u stanu sa nevjenčanom suprugom Šore Sanja po nacionalnosti Hrvatica. Upravo sam u tom stanu i uhapšen od Vojne policije Hrvatske vojske, koliko se sada sjećam 22. 04. 1993 godine oko 20 časova i odmah su me odveli u ratnu luku Lora u Splitu gdje su me zadr#ali do pola noći, potom me odvode u Zadar u vojni zatvor Šepurine. Tu su me zadržali do ujutro, apotom me privode istražnom sudiji koji mi je i odredio pritvor. Nakon toga me odvode u civilni zatvor u Zadru gdje sam prove nepuna tri mjeseca. Nakon što sam prebačen iz Zadra u Split i kada su me prebacili u ratnu luku Lora u vojni zatvor jedno jutro su me tukla njih dvojica i to je trajalo po mojoj procjeni oko četri časa, a lično su me tukli šef vojnog zatvora i kriminalistički inspektor, a tukli su me šakama, i nogama upotrebljavajući i palicu, a sistem im je bio takav da kada bi pao u polusvjesno stanje oni bi me polili vodom, opet dovodili u kakvo takvo svjesno stanje i ponovo me nastavljali tući i tako naizmjenično četiri časa. Prethodnu noć morali smo svi pjevati ustaške pjesme na način da bi jedan od nas zarobljenika započeu tu pjesmu, a mi za njim nastavili pjevati. Sjećam se da smo pjevali jednu pjesmu "Evo zore, evo dana". Na pjevanje nas je izvodio šef zatvora mislim da je porijeklom iz Hercegovine, ali mu neznam ime ni prezime. Insistirao je da svaki put pozdravimo na ustaški način "Za dom spremni" dizanjem ruke kao što su toradili ustaše u drugom svjetskom ratu tj. morali smo nacistički pozdravljati. Te prilike kada smo bili u Lori sijećam se da smo morali to činiti svaku noć tako da nismo spavali skoro nikako. Naime, i onaj jedan sat kada bi imali pauzu •nismo smijeli zaspati bojeći se da netko od nas ne ostane zadnji kada treba istrčati u hodnik radi pjevanja ustaških pjesama, jer tko ostane zadnji bukvalno ga prebiju. Pjevali smo pjesme u hodniku odnosno na otvorenom prostoru u krugu zatvora. Nakon ovoga, a do tada smo bili svi u civilnim odijelima, ošišali su nas na golo i obukli uniforme vojske Istočne Njemčke gdje je bio i njihov znak na lijevom


Strana 628


1990 - 1995

ramenu time da je otraga na leđima pisalo "ratni zarobljenik" i bio je označen brojem. U Ljubuškom gdje sam bio u logoru osam dana spavali smo u jednom manjoj prostoriji najviše od 20 m2 i u toj ćeliji je nas bilo 30 i kada bi spavali nismo mogli spavati na leđima, već bi se morali postaviti na bok jer nije bilo mjesta za spavanje, a spavali smo na podu. I u takvim uslovima se nije moglo ni zaspati, puštali su nas samo dva puta u 24 časa i to po 10 minuta da bi mogli izvršiti nuždu. Sve ostalo smo radili u toj ćeliji. Ovdje u Ljubuškom dnevno smo dobijali po pola mesnog nareska i po jednu fetu kruha, ponekad su nam davali malo vode. Kada kompariram ishranu u svim tim mjestima gdje sam bio kao ratni zrobljenik najpristojnija hrana bila je u Zadru, bar donekle. Npr. kada sam bio u Splitu u vojnom zatvoru ne sjećam se da smo išta jeli izuzev što sam jedne prilike popio čaj. Sjećam se da su nam davali i pokvarene konzerve koje ni pas nebi jeo, pa su nas nekoliko među kojima sam bio i ja natjerali da jedemo konzerve. Zapretio nam je ako to ne pojedemo da će jedan to žvakati a drugi pojesti. Sve je to radio šef zatvora u Lori. Nadalje, u ovom vojnom zatvoru Lori taj šef vojnog zatvora me je maltretirao u smislu da mi je prijetio pištoljem, upirao mi je cijev od pištolja u oko, u stopala, brojao do 10, ali nikada nije ispalio metak. Tada je meni bilo snsjedno, u onoj situaciji volio bih da me je ubio, tako da ss tih njegovih pretnji nisam ni plašio iz naprijed navedenih razloga. Vadio je nož, prijtio mi je da će mi odrezati polni organ, uz njegov komentar da, ja kao četnik mogu spavati sa ustaškinjom, misleći na moju nevjenčanu suprugu, uz daljnji njegov komentar da zašto nisam tražio muslimanku, a ne hrvaticu, (utvrđuje se da prilikom ovog objašnjenja isti plače). Ovaj šef vojnog zatvora u Lori mi je takođe govorio da će me ubiti ako ne uspije razmjena zarobljenika. Stalno mi je ponavljao da ne smijem reći da me je on tukao, već da će lično on doći u Zadar i provjeriti da li sam dao takvu izjavu. U Zadru sam dao kratku izjavu da su me tukli u Ljubuškom ali da neznam tko me je tukao jer mi je tako iaredio šef vojnog zatvora u Lori. Protiv mene i još njih 87 pred Vojnim sudom u Splitu odjela u Zadru vođena je i istraga koja je okončana nakon čega je zamjenik Vojnog državnog odvjetnika Ante Klišmanić protiv mene podigao optužnicu zbog toga da bi ja u toku 1991. godine prihvatio veliko-srpsku ideju vojnog osvajanja dijela teritorija RH i na tako osvojenom i etnički očišćenom području stvaranja paradržavne tvorevine tipa "Krajina" a kasnije velika "Srbija" zadužio oružje i uniformu te se priključio neprijateljskim postrojbama i kako bi sam lično pridonio osvajanju Zadarskog zaleđa i ostvarenju te ideje. Ističem, da ovo nema nikakve veze sa mnom jer sam u to vrijeme bio u Splitu i pomoću svjedoka nisu mi ništa mogli dokazati da bi na kraju izmislili svjedoka Jurjević Davora koji je bio moj mještanin iz Raštevića i koji je bio zarobljen od naših organa i bio je u zatvoru u Kninu. Ovaj Jurjević Davor je dao izjavu predamnom i pred Vojnim sudom u Zadru da sam ga ja dočekao u Bukoviću sa maskirnom uniformom i oružjem, što nije naravno istina, jer kao što sam naprijed izjavio tada sam živio u Splitu. Nadalje se sjećam jednog detalja kada sam iz Splita vraćen u Zadar i kada mi je kriminalistički inspektor šapnuo na uho da drugi ne čuju, a u smislu da li sam iz svega izvukao pouku. Ja sam to shvatio u smislu da ja nemam mjesta među njima, da u Hrvatskoj nemam što tražiti, a jedino sam to i mogao zaključiti s obzirom na ono kako su prema meni postupali. Zaključujem da su se jednako ponašali i prema drugim zarobljenicima srpske nacionalnosti premda ja nisam vidio lično da bi nekog predamnom tukli i sl., ali su mi pričali o svojim sudbinama. Prema tome, ja sam uhapšen 22. 4. 1993. godine a razmjenjen sam u Otočcu 17. 7. 1993. godine tako da sam bio ukupno u zarobnjeništvu dva mjeseca i 25 dana.


Strana 629


1990 - 1995

To bi uglavnom bilo sve ono bitno što mogu reći. ZAPISNIK od 24. 11. 1993. god. Sastavljen pred Opštinskim sudom u Benkovcu PRISUTNI OD SUDA: Sudija: Bulj Drago Zapisničar: Vujasinović Stevanija

IZJAVA ŠLjEPICA TONKA udova Jovana, sada sa prebivalištem u Benkovcu, stara 56 godina, propisno upozorena, izjavljuje: Ja sam mještanka Islama Grčkog i živjela sam u svojoj kući sa sad pokojnim suprugom Šljepica Jovanom, a sa nama je bio pokojni sin Zdravko. Dana 22. 1. 1993. godine uvečer oko 17 sati bili smo u dvorištu ja i sad mi pokojni suprug Jovan kada su naišla njih trojica pripadnika, koliko sam ja vidjela, MUP-a Hrvatske, bili su u maskirnoj šarenoj uniformi. Ja i suprug tada ništa nismo naročito radili, i čim su ušli u dvorište jedan od njih me je dva, tri puta ošamario otraga po glavi, dočim su mi supruga bukvalno isprebijali, tukući ga šakama i nogama po glavi i stomaku. Mislim da su ga tukli negdje oko 20 minuta, i za vrijeme dok su ga tukli u više navrata je padao na zemlju da bi ga oni ponovo dizali i nastavljali tući. Sva trojica su učestovala u ovoj tučnjavi mog pok. supruga, Jovana. Kada su ga prestali tući vidjela sam da mu je koža na licu sva zguljena, modrio se sav po gornjem dijelu tijela, nije mogao govoriti nego je šaptao, ali ono što je šaptao ništa se nije moglo razumjeti. Nakon toga su nas u takvom stanju s južne strane asfaltne ceste koja ide kroz selo Islam Grčki držali na polju a oko nas je bilo sigurno njih tridesetak. Dana 23.1. 1993. godine ujutro dovezli su nas u Zadar stavili u pritvor smješten sjeverno od bolnice Zadar i tu smo bili do 25.1. 1993. godine kada su nas odvezli u Pag gdje smo bili u tamošnjem logoru ili zatvoru do 30. 1. 1993. godine. Onu noć koju smo prenoćili na polju u Islamu Grčkom bilo je strašno hladno. Bila sam obučena uobičajeno za ovo područje bez kaputa, niti mi je pok. suprug imao išta izuzev radničkog odijela, te bunde nalik na vindjaknu. U Zadaru dok smo bili dva dana i dvije noći bili smo smješteniu jednu prostoriju nas šestero, muža sam držala na rukama sve to vrijeme ničim nije mogao, a spavali smo na golom betonu. U Zadru u ćeliji s nama su iz Islama Grčkog bili Obrić Stevo zvani Bepić, govoreći mu da je četnik, da mu majku je ...., da u kojoj on vojsci ratuje. Subotić Živka su tukli kada su nas vodili u hodniku, pa kad god bi ga udarali nogama u predio stomaka on bi se sagnuo od bolova, pitajući ga da gdje mu je sin, a on bi odgovorio da nezna, a onda bi oni njemu odgovorali da se bori u četnicima kao i svi ostalii i sl. Suprug mi je umro na mojim rukama u autobusu kada su nas prebacivali iz Zadra na Pag, a umro je u mjestu zvanom Ljubač, time da ja nisam znala kako se to mjesto zove već mi je to rekao Subotić Živko jer sam prvi puta išla tom linijom. U autobusu nas je bilo 17 zarobljenika, a bila su tri njihova policajca i šofer i ja sam obavijestila te njihove ljude da mi je suprug umro, ali su oni rekli da nema veze da oni to ne mogu riješiti, pa sam ga tako mrtvog dr#ala na sebi sve do Paga kada su ga oni preuzeli i isporučili su nam ga tek unatrag mjesec dana.


Strana 630


1990 - 1995

Onog dana 22. 1. 1993. godine kada smo ja i suprug zarobljeni u našoj kući u Islamu Grčkom od one trojice, kada su ušli u dvorište pitali su mene da li ja znam tko su oni, pa sam im odgovorila da neznam, samo da vidim da su vojska ali su oni meni odgovorili da ja znam tko su oni i zapretili nam da će nas u kuću odvesti, zatvoriti i zapaliti. Tog dana 22. 1. 1993. godine desetak minuta prije nego ćemo mi biti zarobljeni u našem dvorištu ubijen mi je sin Zdravko star 37 godina. Naime, prije toga smo svi bili u kući, pa kada je zapucalo i kako su padale granate ja i pok. mi suprug otišli smo u podrum u jednu drugu kuću, a on je ostao sam u kući, govoreći nam da će on doći za nama. Međutim, nije došao valjda su u međuvremenu naišli neprijteljski vojnici i koliko sam čula vođena je borba između njega i njih, branio se bombama, ali kako što sam rekla kada je bila jedna kraća pauza u padanju granata ja i pok. suprug smo se vratili u naše dvorište i tamo ga zatekli mrtvog u dvorištu, ležeći na leđima, bio je sav izrešstan po desnoj strani tijela u predjelu stomaka, i ja sam ga lično pokrila dekom, a to sam uspijela napraviti prije nego su došla ona trojica o kojima sam naprijed govorila. Pok. suprug je pred njima rekao da neće ostaviti sina mrtvog, ali je jedan od one trojice rekao da će u njega mrtvog pucati bude li ga dirao, i morali smo ga takvog ostaviti jer su nas ona trojica odvela vani na mjesto u kojem sam naprijed govorila. Ni dan danas neznamo što je s njim jsr nije razmjenjen. Inače, pok. mi sin nije bio ženjen. Ona trojica su mi muža tukli pred mrtvim sinom, i kao što sam rekla mene su ošamarili, dva, tri puta. Ovaj pok. sin mi je bio bubrežni bolesnik bio je ukupno u bolnici što u Zadru, što u Zagrebu 9 mjeseci, tako da nije bio vojno angažovan u momentu kada je ubijen. Ni pok. suprug mi nije bio vojno angažovan jer je on rođen 1929. godine, a bio je i u penziji tako da je bio običan civil. Nemam što posebno više izjaviti, izuzev što me je u Zadru iitalo gdje mi je kćer, Branka, pa sam im ja odgovorila da je otišla prema Benkovcu i da ja ne znam što je s njom. Na to mi oni nisu ništa posebno odgovorili Već su napomenuli da su svi otišli u četnike. Čim sam došla u Zadar u taj pritvor, rekli su mi da mi jebu majku četničku da sam porodila četnike, na to im ja nisam ništa odgovorila. Nemam što drugo reći jer sam uglavnom rekla sve ono što je bilo bitno za vrijeme mog zarobljeništva. Ujedno izjavljujem da sam govorila istinu što potvrđujem svojim potpisom. ZAPISNIK Od 25.11.1993. Sastavljen kod Opštinkog suda u Benkovcu. PRISUTNI OD SUDA: Sudija: Ćiritović Nada Zapiisničar: Žepina Marija

IZJAVA OPAČIĆ STEVAN zv. Stevo, pok. Drage iz Murvice, star 47 godina propisno upozoren, upitan izjavljuje: Uhvaćen sam od strane vojske Republike Hrvatske, u Murvici 24.1.1993. godine, i to u nedjelju predveče. Ja sam inače rođen u Murvici. Nakon hapšenja odvedeni smo, odnosno ja sam sam uhapšen, odveden sam u kasarnu u ul. M. Oreškovića i tu sam proveo tri dana i tri noć. Kada su me doveli u navedenu kasarnu tu su počeli sa ispitivanjima, a prvo isptivanje je trajalo sat vremena i to na način da me jedan policajac ispitivao, dok su dva držala stražu pored mene i za sve to vrijeme su me tukli palicama po glavi, po ramenima i stalno govorili "govori brže". To je ispitivanje trajalo oko sat vremena. Poslije ovog ispitivanja odveden sam na


Strana 631


1990 - 1995

kat u jednu sobu, te je jedan pripadnik njihove vojske otvorio vrata od sobe u koju su me uveli i počeo me tući nogama i šakama po cijelom tijelu. Napominjem da je za sve to vrijeme koje sam proveo u kasarni M. Oreškovića, ruke su mi bile svezane. Drugi dan su me izveli da čistim kupatilo, toalet i hodnik i za sve to vrijeme dok sam ja čistio petnaest pripadnika njihove vojske me je naizmjenično tuklo tako da sam ja rikao kao vol, kako su mi kasnije pričali ostali zatvorenici. Nadalje izjavljujem da su me osim muškaraca tukle i žene. Prema mom sjećanju od svih koji su nas tukli, prepoznao sam sina od moga mještanina Marka Lučića, koji je držao gostionicu i kome inače ne znam ime. Treći dan iz kasarne M. Orešković, odvedeni smo u kasarnu u blizini brodogradilišta. U toj kasarni proveo sam jednu noć sa ostalim zatvorenicima i tu su nas maltretirali na način da su dolazili svaki sat vremena novi ljudi, ispitivali nas i tukli. Iza ponoći došao je moj čuvar i još dvojica sa njim, od kojih jednog poznajem, a ime mu je Marin iz Suhovara, a radio je sa mnom u "G.P. Jadran" i taj Marin me je ispitivao, , dok me je onaj drugi tukao. Taj Marin me je ispitivao oko 15 minuta i sve vrijeme su mi psovali mater, dok me je taj drugi kako mi je stražar rekao iz Škabrnje, udarao nogom u prsi, i kad me je udario nogom u prsi, ja sam pao na leđa i udario glavom o zid. Ujutro je došao moj stražar, sa svojim kolima i odvezao me u glavni zatvor pored suda u Zadru. Ujutro oko 9 sati, 27. 1. 1993. ili 28. 1. 1993. g, priveli su me kod istražnog suca Brkić Branka, a kako sam kasnije saznao on je iz Kruševa, bivši sudac suda u Obrovcu. Dok sam bio kod istražnog suca nitko me nije tukao. Jednom prilikom jedan policajac zv. Joso iz Crnog, ispitivao me za svoga rođaka Gromika Višića, da je navodno čuo da poznajem, a ime mu je Marin iz Suhovara, a radio je sa mnom u "G.P. Jadran" i taj Marin me je ispitivao, , dok me je onaj drugi tukao. Taj Marin me je ispitivao oko 15 minuta i sve vrijeme su mi psovali mater, dok me je taj drugi kako mi je stražar rekao iz Škabrnje, udarao nogom u prsi, i kad me je udario nogom u prsi, ja sam pao na leđa i udario glavom o zid. Ujutro je došao moj stražar, sa svojim kolima i odvezao me u glavni zatvor pored suda u Zadru. Ujutro oko 9 sati, 27. 1. 1993. ili 28. 1. 1993. g, priveli su me kod istražnog suca Brkić Branka, a kako sam kasnije saznao on je iz Kruševa, bivši sudac suda u Obrovcu. Dok sam bio kod istražnog suca nitko me nije tukao. Jednom prilikom jedan policajac zv. Joso iz Crnog, ispitivao me za svoga rođaka Gromika Višića, da je navodno čuo da je stao na minu i ostao bez noge, i dok sam ja sa njim pričao naišao je Pavić Marinko iz Galovaca drugi stražar, i sa leđa počeo me tući po glavi i vratnim žilama. Ne mogu potvrditi da su me svi stražari tukli, bilo je među njima dobrih koji su sa nama komunicirali. U sobi u kojoj smo boravili na zidu je bila slika Pavelića, i Tuđmanova slika, pa su tako policajci dok su me tukli pitali da li mi smetaju slike na zidu, da mogu slobodno skinuti Pavelićevu, a da će ostati Tuđmanova. Ja bih im za to odgovarao da meni ničije slike ne smetaju. Ispitivanje je trajalo puna dva mjeseca, a inače policajci su nas tukli sve dok nismo razmijenjeni. Bilo je noći kad nam nisu dali spavati pa smo sjedili na klupama. Tukli su nas najviše nogama, obuvenim u vojničke čizme, palicama, kabelima, Mogu da kažem sa čim god su stigli, što im se god našlo pri ruci. Dok sam bio u zatvoru kada bi se noću dizao u toalet, padao sam u komu od udaraca, pa sam tako jedne prilike pao i udario glavom u krevet.


Strana 632


1990 - 1995

Policija me najviše optuživala da sam zapalio selo Murvicu i to hrvatske kuće i dok bi me ispitivali jedan bi odlazio, drugi dolazio i tako stalno naizmjenično... Napominjem, da sam zbog batina postao pomalo zaboravan, te se ovaj čas prisjećam suđenja koje nam je bilo pripremljeno u Zadru i to u 4. mjesecu. Na tri dana prije dobio sam poziv za sud, gdje su me odvela dva policajca i kad sam ušao u sudnicu tamo je bilo dosta osoblja i nekakvog naroda, ja ne znam po kom zadatku su oni bili tamo i sjećam se da je sudac bio Dukić Milivoj, a među ostalima je bio i moj komšija Surać Ljubo, Hrvat, koji je donio i nekakve slike porušenih kuća u Murvici. U sudinici su me ispitivali jedno sat vremena, da bi me nakon toga izveli vani u jednu sobu, i nakon pola sata vratili me natrag u sudnicu, i tamo mi je pročitana kazna od 14 godina zatvora. Tu su mi govorili da sam pucao iz topova ja i dan danas ne znam pucati iz topa, zatim da sam sjedio iza grma i sačekivao svoje mještane Hrvate i ubijao ih, itd. Dana 1. 2. 1993. g., na sud je došla i Vojna policija i ispitivali su me dva dana, kako mene tako i ostale zarobljenike, ali naizmjenično. Opet su ispitivali sa istih spiskova, koje je imao istražni sudac Brkić i to uglavnom o ljudima sa položaja. Ta dva dana ispitivanja od strane Vojne policije su mi bila najteža u toku moga zarobljeništva. Kada su me vodili u sobu za ispitivanje, onda sam morao, kad bih ušao unutra, kleknuti na koljena, dignuti ruke u vis, i tako četiri sata, dok te oni za sve to vrijeme ispitivaju i tuku. Najviše su me tukli čizmama i to od pasa do glave, tako da sam sav bio modar. Napominjem da su nas u sobu za ispitivanje vodili po trojica policajca, jedan bi ispitivao, a dvojica su me za to vrijeme tukli. Za sve vrijeme dok smo bili u zatvoru, taj se zatvor kako sam naprijed naveo, nalazi pored suda u Zadru, dolazila bi nova policija iz zatvora. Morali smo pjevati ustaške pjesme, a inače uveče pred spavanje natjeravali su nas da pjevamo pjesmu "Ringe, ringe raja". Od svih ovih mučenja najteže za mene lično, a i za ostale zarobljenike, je bilo to što smo mi ostali zarobljenici morali jedan drugog udarati pesnicama i to jako, jer ukoliko ne udariš drugog zarobljenika jako, onda on pokaže kao se udara...... Dok smo bili u zatvoru, u Zadru, najviše me je tukao Erdalić Ive iz Tinja, i to trofaznim kabelom, svako jutro kad bi on bio dežurni, kad doveze doručak, natjeravao je, kako mene tako i druge zarobljenike, da jedan drugog udaramo pesnicama. Najviše nas je tukao kad bi čuo da padaju granate, onda bi vikao da naši tuku Zadar. Na njihov Uskrs, jedan od stražara Bajlo Edi, inače Arbanas, uveo me je zajedno sa još dvojicom i to Slavkom Olujićem i Mladenom Kusonjićem, u kupatilo i tu nas je tukao do besvjesti. Noću kad spavam od straha dobivenog u zatvoru, skačem se počinjem buncati, a inače kad se vremenske prilike mjenjaju osjećam velike neizdržive bolove po tijelu. Ne mogu da vam sve detalje opisujem jer se ne mogu svega sjetiti, a koliko mi je bilo teško mogu vam reći da sam čak pitao stražara pištolj da se ubijem i da sam mogao doći do šiptolja sigurno bi se sam ubio jer nisam mogao izdržati bolove i udarce.


Strana 633


1990 - 1995

Miljevacki Plato MUČKI NAPAD I MONSTRUOZNI ZLOČIN HRVATSKE VOJSKE NA SRPSKE ZEMLjE POD ZAŠTITOM UNPROFOR-A MILjEVAČKI PLATO JUNI 1992.

Srbi i Hrvati, prije nego je došlo do secesije Hrvatske od Jugoslavije, pa i u vjekovima života pod tuđinskom vlašću, živjeli su na području sjeverne Dalmacije mirno jedni pored drugih, osim u periodu II svjetskog rata. Tako je godinama bilo i između stanovnika Miljevačkog platoa1, pretežno Hrvata, i stanovnika susjednih srpskih sela na lijevoj obali Čikole i desnoj obali Krke. Nema nikakve sumnje da je to stanovništvo nekada bilo pravoslavne vjere i srpske nacije, o čemu svjedoče i hrvatski izvori, ali da je ono na različite načine pounijaćeno i pokato-ličeno. Evo šta o tom periodu kažu hrvatski izvori: "Tursko osvajanje Drniša donijelo je i u stanovništvu ove krajine velike promjene. Dotadašnje rijetko naselje sada je napučeno novim stanovnicima (XVI vijek), koji su dobrim dijelom došli iz Hercegovine. Vidi se to već po nekim nazivima sela, koji su nastali od plemensnih i sličnih imena novih naseljenika, Tako imena imaju napr. Mirilovići, Miljevci, Drinovci, Radonić i Kričke kod Drniša, a ista ta imena susrećemo još u srednjem vijeku kao imena hercegivačnih i srpskih katuna, a neka još i danas nalazimo kao toponime u Hervegovini".


Strana 634


1990 - 1995

-------------------------------------------------------------------------------1 Miljevački plato je prostor u Sjevernoj Dalmaciji omeđen sa zapadne strane i istočne strane tokovima rijeke Krke i Čikole, sa južne ušćem Čikole u Krku i sa sjeverne prominskim krajem i gradom Drnišom. Na Miljevačkom platou nalaze se sela: Drinovci, Ključ, Širitovci, Bačići i Miljevački Bogatić. 2 Seid M. Traljić: Drniš šesnaestog i sedamnaestog stoljeća, Radovi instituta JAZU, Zadar, 1972, str. 393 - 402. --------------------------------------------------------------------------------

Ali nije namjera ove publikacije da se bavi tim problemom, ovdje je riječ o bestijalnom zločinu protiv čovječnosti, čiji kontinuitet seže u drugi svjetski rat kada su na sličan način ustaški zločinci u početnoj fazi rata mučki ubili i u jame pobacali na hiljade nezaštićenih srpskih ljudi. To što se dogodilo 21. juna 1992. god. na području Miljevačkog platoa, trebalo bi da uđe u anale srpsko-hrvatskog sukoba kao najmonstro-uzniji zločin nad čovjekom. Za pripremu akcije od strane hrvatske vojske, korištena su čak i djeca, odnosno Međunarodni festival djeteta koji je taj dan trebao započeti u Šibeniku. Tom prilikom hrvatska strana zatražila je od srpske strane suzdržavanje od provokacija da bi to isto jutro bezobzirno napala srpske položaje. O ovom događaju izvještaj članica Savjeta Bezbjednosti generalnog sekretara Butros Butros Gali. Dvadeset prvog juna hrvatska armija je napala položaje srpske teritorijalne odbrane na Miljevačkom platou u blizini Drniša, u ružičastoj zoni, južno od sektora Jug i napredovala je nekoliko kilometara. Napredovanje hrvatske armije koje se smišljeno odvijalo pod vođstvom dviju brigada, drugo je po redu koje se dogodilo u ovoj oblasti u toku posljednjeg mjeseca. Oba predstavljaju kršenje Sarajevskog sporazuma od 2. juna 1992. god. Protiv ovog su uložili protest UNPROFOR i posmatračka misija EZ koji su zatražili povlačenje hrvatske vojske na raniju liniju sukoba . Donesena je rezolucija SB pod brojem 762, a Hrvati se naravno nisu povukli. Tužan epilog ovog mučkog napada, koji se, kao što smo vidjeli, odigrao pred očima UNPROFOR-a je 40 poginulih srpskih teritorijalaca, nekolicina ranjenih i zarobljenih, a jedino srpsko selo u toj oblasti Nos Kalik, srušeno je do temelja i spaljeno, jedan dio stanovništva pobijen, a drugi interniran na Prvić, a zatim Obonjan u Šibenskom arhipelagu. Po završetku vojničke akcije započinje krvavi pir hrvatskih vojnika - monstruma. Oni, umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, naređuju malobrojnim srpskim zarobljenicima, pod prijetnjom smrti, da ih bacaju u krašku jamu u predjelu Ljut u blizini zaseoka Bačić. Jedan od preživjelih srpskih boraca svjedoči o stravičnom ritmu zločina i muklom odzvanjanju ljudskih tijela koja su se gubila u jamskoj bezdani. Nakon tijela, bacani su u jamu psi i mačke da u uslovima preživljavanja dovrše posao, a zatim smeće. Svjedočenja speleologa koji su nakon dva mjeseca vadili ostatke ljudskih tijela, više su nego potresna. Jame bezdanke simbol su zatiranja čovjeka u najbestijalnijem smislu, a srpskom narodu one se od strane hrvatskog naroda događaju po drugi put u pedeset


Strana 635


1990 - 1995

godina ovog vijeka. Isti akordi smrti odzvanjali su i u obližnjoj Mratovskoj jami prije pedeset i jednu godinu. To se ne smije ni oprostiti ni zaboraviti. Ali, priča se ni ovdje ne završava. Malobrojnim i bespomoćnim zarobljenicima sudi se na licu mjesta i po vlastitom izboru. Presude su jasne, kome vješanje o vojnički pojas, kome metak u potiljak. Sve ovo se snima na video-traci i u Šibeniku prikazu je kao svojevrsni hororfilm. Osim toga hrvatska radiostanica Split, u maniri krajnjeg cinizma, emituje imena poginulih srpskih boraca uz zvuke srpske nacionalne himne sa svim mogućim pogrdama. Dva mjeseca nakon agresije na Miljevački plato, hrvatske vlasti dopustilesu ekspertskoj međunarodnoj ekipi pristup leševima srpskih vojnika. Identifikacija je potrajala još dva mjeseca, a unatoč najsavršenijim metodama dvanaest tijela ostalo je neidentifikovano. Bol porodica za svojim najmilijima bio je neizmjeran. Strahota prizora na fotografijama koje se nalaze u ovoj publikaciji u velikoj mjeri premašuje grozotu što je čovjek može podnijeti. U tom smislu izvinjavamo se porodicama poginulih i svima vama koji ovu publikaciju imate pri ruci, ali želimo li pokazati lice i naličje ovog strašnog rata, želimo li da hrvatski zločinci iziđu pred lice pravde, morali smo ovo učiniti. _________________________________________________________________

Zapisnik iz Okružnog suda Šibenik koji ovdje objavljujemo ima broj 321-92. Dostavljen je srpskoj strani putem UNPROFOR-a, u engleskom prevodu, pa je ponovo preveden na srpski jezik REPUBLIKA HRVATSKA Okružni sud Šibenik

ZAPISNIK 0 EKSHUMACIJI 18. avgusta 1992. Sastavljen u ime Okružnog suda u Šibeniku i Vojnog suda u Splitu, na mjestu događaja u Drinovcima. Predstavnici suda: Istražni sudija Okružnog suda u Šibeniku - Vuletin Sanivor Zapisničar Okružnog suda u Šibeniku - Jurković Marija Izaslanik javnog tužioca Okružnog suda u Šibeniku - Tešulov Lino Istražni sudija Vojnog suda u Splitu - Dukić Dalibor Izaslanik vojnog tužioca u Splitu - Žganjer Željko Prisutni kod istrage: Perišić Ivan, krimi-nalistički tehničar Mikulandra Ivo, zaposleni u Oblasnoj policiji u Šibeniku.


Strana 636


1990 - 1995

Sigurnost mjesta događaja obezbjeđuju radnici Oblasne policije u Šibeniku, Miljevačka. Prisutni kod istrage dr. Katica Borić - stalni sudski ekspert u Šibeniku i pomoćnik dr. Boris Brkić. Prisutni kod istrage: tim speleologa koji predstavljaju Mladen Mužinić , Marin Alunić i Abel Buzančić iz Splita. Takođe prisutni predstavnici EZ, B. Zeask, D. Dimitros, oficiri za vezu UN, V. Baranor i P. Kameron, civilni predstavnici UN, L. Haugard, A. Chutekerhrilik i P. Niaga Muniuko. Predmet istrage bila je ekshumacija ostataka vojnika JA, koji su ubijeni u borbama u junu 1992. Mjesto istrage bilo je selo Drinovci na miljevačkom platou u području zvanom "Ljut" u jami, približno 50 m udaljenoj od Bačićevih štala. Kriminalistički tehničar je slikao jamu u postojećem stanju, prije uklanjanja ostataka leševa iz jame. Član tima speleologa, Mladen Mužinić, izjavio je da je jama dva metra površine, približno deset metara dubine do prve police i ovalnog je oblika. Na prvoj polici nađeno je mnogo bačenog smeća, stara roba i na najsjevernijem dijelu je nastavak jame približno 2 h 1,5 metar; zatvorena s olupinom starog automobila. Prema njegovom izvještaju, nema mogućnosti da bi u ovom dubljem dijelu jame, blizu olupine auta, tijelo moglo upasti unutra. Ekshumacija je izvršena tako da je najveća količina smeća uklonjena iz jame dizalicom Hrvatske vojske. Tri člana Hrvatske vojske ušla su u jamu, uklonili smeće smjestivši ga na mrežu i kada je jama oslobođena od smeća, ekshumacija leševa je započela tako da su isti smješteni u plastične vreće i iznešeni iz jame da se očiste. Bilo je ukupno osam vreća na proplanku i bile su numerisane od jedan do osam i fotografisane. Prisutni sudski vještak dr. Katica Borić i njen pomoćnik dr. Boris Brkić otvorili su vreće i pregledali ih, na osnovu čega je dr. Borić napravila slijedeći izvještaj: Zbog visoke temperature i iscrpljenosti ljudi koji su bili u jami i skupljali leševe u plastične vreće, koji su bili izvučeni na površinu dizalicama, današnja istraga je završena u 18, 15 sati i nastaviće se sutra u 09.30. Završeno je u 18, 15. Zapisničar: Marija Jurković Sudski vještak: dr. Katica Borić Istražni sudija: Sanibor Vuletin Žig: Da se potpis slaže s originalom potvrdio je: šef Odsjeka MEDICINSKI IZVJEŠTAJ I MIŠLjENjE


Strana 637


1990 - 1995

U vreći br. 1 su sivo-maslinaste čizme i ostaci sivo-maslinaste uniforme. Lijeva čizma je bila na nozi, a desna nije, nedostaju ostaci potkoljenice, natkoljenice, podlaktice i nadlaktice se mogu vidjeti. Potkoljenica je duga 41 cm, podlaktica 26 cm. Tijelo se raspalo mumificirano bez potkožnih tkiva, a može se konstatovati da ostaci pripadaju muškarcu. U vreći br. 2 su dijelovi uniforme, svi dijelovi tijela su nađeni. Na glavi: ostaci tamno-smeđe kose 13 cm. Potkoljenica 43 cm, a podlaktica 25 cm - desni radijus. To tijelo je određeno kao tijelo muškarca na osnovu njegove karlice. Podlaktica nedostaje. U vreći br. 3 nalaze se dvije vojne čizme, lijeva i desna, ostaci sivo-maslinaste uniforme s uprtačima, desna butna kost ima vidljive frakture, ali se ne može odrediti da li se to desilo prije ili poslije smrti, u stanju raspadanja. Potkoljenice nedostaju. Nikakve druge promjene nisu uočene na glavi niti na bilo kojem drugom dijelu tijela koje bi ukazale na promjene koje su se desile prije smrti. Na koži nisu uočene patološke promjene. U vreći br. 4 bila je nađena sivo-maslinasta uniforma, desna čizma, a nema lijeve noge. U području glave: bočna fraktura iz tjemenjačnog područja prema lijevom, orbitalnom području. Fraktura koja se desila prije smrti tijela je bila 16 cm duga. Druga fraktura bila je achenial području kože. U vreći br. 5 nalazi se glava s frakturom gornje vilice i donje vilice na desnoj strani, ali se ne može odrediti da li su se ti prelomi desili prije ili poslije smrti. U području desne natkoljenice lateralni prelom dug 32 cm od bedra, ali se ne može odrediti da li se taj prelom desio prije ili poslije smrti. Tijelo je bilo umotano u sivo-maslinasto ćebe i vojnu uniformu. U vreći br. 6 nalaze se dvije lijeve čizme. Postoji prelom u području lijeve potkoljenice ali se ne može odrediti da li se taj prelom desio prije ili poslije smrti. Mora se naglasiti da su u ovoj vreći nađene dvije lijeve potkoljenice, jedna lijeva noga, nije nađena glava, ali svi ostali dijelovi su nađeni. U vreći br. 7 nađene su tri čizme. Lijeva i desna su iste, dok jedna desna čizma ima dužu saru. Tijelo je obučeno u sivo-maslinastu vjetrovku, glava nije nađena. U vreći br. 8 su dvije glave. Potpuni lateralni prelom tjemenjačnog predjela se može vidjeti na jednoj od njih, ali se ne može odrediti da li se ovaj prelom desio prije ili poslije smrti. Na drugoj glavi nema patoloških promjena, potkoljenica je duga 43 cm, a ostaci su obučeni u sivo-maslinastu uniformu. Stručnjaci su potvrdili da su ostaci u svih osam vreća raspadnuti na način da se ne mogu identifikovati, a takođe ne mogu podleći sudskom ispitivanju, naročito prelomi i amputacije. Stručnjaci nisu našli dokumenta ili druge pojedinosti na odjeći ostataka koji bi mogli identifikovati tijela. Stručnjak, dr. Katica Borić je potvrdila da će priložiti poseban izvještaj i mišljenje, koje je bazirano na istraživanju gore pomenutih ostataka u stanju u kojem su ostaci nađeni i da će navesti broj lica čiji su ostaci nađeni, njihovu visinu i ostale bitne podatke. Kraj


Strana 638


1990 - 1995

NASTAVAK EKSHUMACIJE 20. avgust 1992. Okupljeni u ime Okružnog suda u Šibeniku i Vojnog suda u Splitu, na mjestu događaja u Drinovcima. Predstavnici suda Istražni sudija Okružnog suda u Šibeniku - Marija Jurković Zamjenik javnog tužioca Okružnog suda u Šibeniku - Lino Tešulov Istražni sudija Vojnog suda u Splitu - Dalibor Đukić Zamjenik tužioca Vojnog suda u Splitu - Željko Žganjer Istrazi su prisustvovali: inspektor Joško Mamić i kriminalistički tehničar Ivo Mikulandra, zaposleni kod Oblasne policije u Šibeniku. Proceduri su prisustvovali: Dr. Katica Borić, stalni sudski vještak u Šibeniku, i asistent Dr. Boris Brkić. Istražni tim čine članovi speleološke ekipe: Mladen Mužinić, Abal Buzančić i Ljubomir Mateljan. Takođe su prisustvovali predstavnici posmatračke misije EZ-e, B. Lisk, D. Dimitros, predstavnici UNMLO, Vladimir Beranov i Mark Turiet, pukovnik, civilni predstavnici UN, Lars Hauard, Džon Harisen Rosing i Kiril Ševčenko. Ekshumacija je nastavljena u 10,30 časova Ekshumacija je izvođena po istom postupku kao i prethodnog dana. Tri pripadnika hrvatske vojske ušla su u jamu i ekshumacija ostataka počela je tako da su ih smještali u plastične vreće i izvlačili ih dizalicom iz jame. Za vrijeme istrage predstavnik posmatrača EZ Dagos Dimitros obavijestio nas je da su ostalih pet posmatrača EZ koji su stigli iz Splita, takođe prisustvovali istrazi L. Pavanelo, Bivmont, J. Mestro, M. Godenfelt, V. Fleming. U 19,00 časova svih 12 vreća sa ostacima iznešeno je iz jame. Vreće su bile označene brojevima od 9-20. Nakon toga vreće su otvorene i sudski vještak Dr. Borić Katica pregledala je ostatke i dala:


Strana 639


1990 - 1995

MEDICINSKI IZVJEŠTAJ I MIŠLjENjE U vreći br. 9 nema glave, samo zadnji dio vilice, nedostaje i grudni koš. Podlaktica i potkoljenica su jedini ekstremiteti. Podlaktica je duga 42 cm, a potkoljenica Je duga 40 cm. Karlica takođe nedostaje. Identifikacija je nemoguća jer je viši stepen raspadanja. U vreći br. 10 nema glave, nema ostataka grudnog koša, nema lijeve ruke, potkoljenica je duga 43 cm, ne može se izmjeriti dužina bedrenjače, jer je preostao samo dio kosti. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme i cipela visokog broja. Identifikaacija je nemoguća. U vreći br. 11 nema ostataka glave i grudnog koša. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. U vreći je bilo 4 kosti natkoljenice i 5 čizama. Potkoljenica je duga 37 cm, a natkoljenica 48 cm. Identifikacija je nemoguća. U vreći br. 12 vidljiva je glava sa kompletnom frakturom iznad očiju, koja je duga oko 25 cm. Ne može se odrediti da li je fraktura nastala prije ili poslije smrti. U području grudnog koša postoji samo dio čizme, natkoljenica je duga 39 cm, podlaktica je duga 28 cm, a po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme. Sudeći po sadržaju vreće br. "12, moglo bi se reći da broj kostiju odgovara jednom tijelu ali budući da se nalazi u višem stepenu raspadanja identifikacija je nemoguća. U vreći br. 13 vidljiv je dio glave sa višestrukim frakturama na gornjem dijelu. Ne može se odrediti da li je fraktura nastala prije ili poslije smrti. Nema rebara, po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi, ali zapazila sam dvije karlice u istoj vreći. Nadlaktica je duga 27 cm, a natkoljenica je duga 48 cm. Tijelo je obučeno u sivomaslinastu uniformu, tu je još i jedna mala crna cipela. U vreći br. 14 nema glave, grudni koš nije kompletan, od ostalih ekstremiteta tu su lijeva ruka i dio karlice, od odjeće tu je sivo-maslinasta uniforma i dvije čizme. U vreći br. 15 nalazi se kompletno tijelo sa lijevim dijelom lica, na licu se nalazi i koža i tkivo, vrat i grudni koš. Vidljiva je fraktura na vratu lubanje, a takođe i ostaci smeđe kose duge 11 cm. Od ekstremiteta tu je samo potkoljenica duga 40 cm. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Tijelo je obučeno u sivomaslinastu uniformu i čizme. Napomena: S obzirom na dubinu na kojoj je tijelo pronađeno, imalo je uslove za saponifikaciju i mumifikaciju. Isto bih dodala tome da su na objema natkoljenicama bili ostaci mišića, takođe mumificirani. Nisu pronađeni nikakvi elementi koji bi pomogli u identifikaciji. U vreći br. 16 ima 8 rebara, dio desne ruke, dvije natkoljenice, jedna duga 42 cm, kosti muške karlice, nema glave, odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme, jednog para čizama i jedan par cipela. U vreći br. 17 vidljiva je glava sa višestrukim frakturama na gornjem dijelu. Nema grudnog koša. U predjelu natkoljenice vidljivo je sačuvano mišićno tkivo. Duljina podlaktice je 28 cm, a tu je i jedna kost podladtice. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Odjeća se sastoji od sivomaslinaste uniforme. Tijelo je mumificirano, i nalazi se u visokom stepenu raspadanja. Identifikacija je nemoguća.


Strana 640


1990 - 1995

U vreći br. 18 nema glave i grudnog koša. Jedino je tu karlica muške osobe. Jedna potkoljenica je 24 cm duga. Obe natkoljenice duge su 46 cm. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme i jedne čizme. U vreći br. 19. nalazi se jedna donja vilica, polovina glave nedostaje. Nezavisno od toga tu je i jedna glava na kojoj se nalazi specijalni tenkovski šljem. Kada je šljem otklonjen, uočena je ustrelna rana promjera 2 cm na gornjem dijelu glave. Rana je zaživotna. Na glavi je uočena smeđa kosa 6 cm duga. Nedostaje grudni koš, ekstremiteti: obe ruke, obe noge, natkoljenica je duga 48 cm. Na osnovu karlice zaključeno je da se radi o muškoj osobi, odjeća se sastoji od sivomaslinaste uniforme. Identifikacija je nemoguća. U vreći br. 20 deo glave je sa više fraktura, donja vilica je odvojena pa se ne zna da li pripada toj glavi. U vreći se nalazi još jedna glava bez donje vilice sa više fraktura zadobijenih za vreme života. Veliki deo rebara može se videti. Ekstremiteti: deo desne noge sa gornjim delom noge od 35 cm. Nedostaje karlica. Odjeća se sastoji od sivomaslinaste uniforme. Identifikacija je nemoguća. Nakon što je podnijela medicinski izvještaj i mišljenje Dr. Katica Borić se obavezala da će dostaviti napisani izvještaj i mišljenje kao dodatak izvještaju u kojem će navesti tačan broj tijela iz opisanih 20 vreća, i njihove osobine s obzirom na debljinu kostiju i ostale bitne informacije. Kriminalistički tehničar snimio je cijeli postupak ekshumacije i pregleda tijela. Pošto je napustio jamu izjavio je da ne može garantovati da nema više tijela unutra, i da nije uočio tijela ili vidljive dijelove tijela, čak ni kopajući na dnu jame do dubine od 6 inča. Poslije završene ekshumacije, 20 vreća sa ostacima tijela predano je francuskom bataljonu UNPROFOR-a, prijem tijela potvrđen je u zasebnom dokumentu. Prisutni posmatrači EZ, UNMLO i civilna milicija UNPROFOR-a tražili su da im se dostavi kopija zapisnika o ekshumaciji koja se dogodila u 2 prethodna dana. Sudija ih je obavijestio da se moraju obratiti Ministarstvu pravosuđa i administracije sa molbom za kopiju o zapisniku. Završeno u 14,30 časova. Zapisničar: Marija Jurković Sudski vještak: Dr. Katica Borić Istražni sudija: Sanibor Vuletin Kraj


Strana 641


1990 - 1995

Opšta oblasna bolnica "Sv. Sava" Knin Odjel za patologiju i sudsku medicinu Dr Marija Čubrilo, patolog GENOCID NAD SRPSKIM STANOVNIŠTVOM I PROBLEMI IDENTIFIKACIJE POGINULIH NA MILjEVAČKOJ VISORAVNI Agresija na Miljevački plato je izvršena 21. juna 1992. Dana 17,07,199.2 našoj ekipi je predano 7 leševa preko UNPROFOR- a, za obdukciju i identifikaciju su nam rekli da su leševi bili nepokopani. Truležne promjene su uznapredovale, ali su glavne konture tijela ostale očuvanv. Glave su svima bile sa velikim povredama, kosti zdrobljene, uši su nedostajale. U području vrata kod dva leša, vide se tragovi reznih rana, u dužini 7-8 cm, dubine sve do kičme. Jednom lešu nedostaje čitav gornji dio tijela Dana 22.07.1992. dobivamo još jedno tijelo, 23.07. dva tijela, a 18.08,još 8 mrtvih tijela. Osmorica ovih posljednjih su bili na jednom mjestu. Dvojica su imala defekte na kostima lubanje, a ostali su imali više prostrijelnih rana grudnog koša. Od 19. do 21. avgusta preuzeli smo 20 vreća u kojima su bili izmješani dijelovi ljudskih kostiju i odjeće zajedno sa smećem. Predstavnici UNPROFOR-a su nas obavijestili da je sadržaj ovih vreća izvađen iz jame u Drinovcima, na Miljevačkom platou. Osam lubanja je potpuno nedostajalo. Od preostalih, kolikotoliko očuvanih, nekolike su imale impresivne frakture krova lubanje. Takve vrste prijeloma lubanje nastaju ili udarcem tupo-tvrdim predmetom ili padom na tupotvrdu podlogu. Od jednog pripadnika UNPROFOR-a sam saznala da je pored jame vidio drvenu toljagu po kojoj su se vidjeli tragovi krvi i slijepljena kosa. Kad su slijedeći put išli, zamolila sam da mi donese taj predmet, međutim, u povratku mi reče da je predmet sklonjen. Ostale lubanje su bile dijelom zdrobljene, a dijelom smo našli samo manje fragmente kostiju lubanje. Većina kostiju je bila potpuno ogoljena, još malo masna, ponegdje su bile očuvane zglobne čahure i ligamenti, a samo na par mjesta bilo je i nešto malo saponificiranog tkiva. Među kostima je bilo mnogo onih sa frakturama, mnogo raznih koštanih fragmenata, mnogo kostiju životinja, što je uveliko otežavalo identifikaciju. Dana 01.09.1992. god. smo preuzeli posljednja tri leša. Jedan je bio bez odjeće, sa prostrijelnim ranama i frakturama obe natkoljenice. Drugi leš imao je prostrijelnu ranu glave. Ulazna rana je u području desnog oka, a izlaza je tjemenozatiljno lijevo. Identifikacija je vršena uz ljetnu žegu, rojeve muha, strašan smrad i sa vrlo malo podataka kojima smo raspolagali. Leševi su bili neoznačeni, bez ličnih stvari, džepovi su im bili izvrnuti i ispražnjeni. Radili smo javno, pozvani su svi koji su mogli i htjeli pomoći. Prilikom identifikacije služili smo se s više metoda. Pošli smo od detaljnog opisa odjeće, obuće, samog tijela, povreda tijela, mjerenja visine, odnosno mjerenja kostiju i izračunavanja približne visine. Približnu starost određivali smo gledanjem stanja zubala, šavova na lubanji, sraštavanja epifize i dijafize dugih kostiju. 14 osoba je prepoznala rodbina po detaljima na odjeći, obući ili eventualno ličnim stvarima, jer je odjeća većine leševa imala ispražnjene džepove. Jedan leš je prepoznat po pločicama osteosinteze na kostima potkoljenice, jednom smo našli kalus na mjestu stare frakture podlaktice. Kod trojice smo uspjeli uzeti pokožicu desnog kažiprsta i tako dobiti sliku papilarnih linija, te su tako bili sa sigurnošću identifikovani. Rezultat svega je da smo od dijelova kostiju i dijelova tijela sastavili 40 leševa od čega je 28 identifikovano i sahranjeno u porodične grobnice. 12 je sahranjeno u zajedničku grobnicu na novom groblju u Kninu.


Strana 642


1990 - 1995

IZJAVE: Dana 21.11.1993. godine, u prostorijama Glavnog Štaba SVK soba br. 51, u svojstvu svjedoka događaja na Miljevačkom platou 21.06.1992. godine, saslušan je Nadoveza Nikola koji je dao slijedeću IZJAVU Zovem se Nadoveza Nikola, rođen sam 02.01.1953. godine, selo Ićevo SO Šibenik, od oca p. Stojana i majke Stevanije rođene Urukalo, zaposlen u RO "TVIK" Knin, oženjen, otac troJe Djece, sudski nekažnjavan, Srbin. Dana 21.06.1992, godine kao pripadnik TO nalazio sam se u mjestu Ključ na Miljevačkom platou. Hrvatska vojska napala nas je rano ujutro oko 4,40 kojom prilikom sam, u vrijeme povlačenja, zarobljen u mjestu Širitovci oko 19,00. Tada je zarobljeno 18 boraca od kojih su prilikom zarobljavanja 2 poginula i tri ranjena. Prilikom zarobljavanja skinuli su nam donji veš, a iz džepova smo morali izvaditi sve dokumente, novac i ostale predmete. Tom prilikom udarao nas je kako je ko stigao a takođe i vrijeđao. Nakon kraćeg vremena došao je i kamion, u kojeg smo morali ući i unijeti jednog poginulog i to Trifunović Ljubu. U kamion su unešena i tri ranjenika. Nakon vožnje od jednog kilometra kamion se zaustavio i tu su prozvali Ćosića Đuru, koji je morao izići. Odatle su ga odveli dvojica, a mi smo unijeli još jednog poginulog, koji je oko vrata imao kajiš, a nikakvih povreda po tijelu nije imao. Kasnije se ispostavilo da su ga udavili, zvao se Medoš, a imena se ne sjećam. Odatle smo nastavili put do Visovca, gdje smo čekali brod, gdje su nas maltretirali na način da smo morali ulaziti i izlaziti iz vode, koja je bila jako prljava i hladna. Onda je naišao brod u koji smo unijeli ranjene i mrtve i vozili se do Slapova Krke. Odatle smo prešli u autobus pred kojim nas je čekao špalir hrvatske vojske, koji su nas udarali čizmama i puškama kako je koji stizao. Tako smo došli u Šibenik u zatvor, ispred kojeg nas je ponovo čekao špalir hrvatskih vojnika koji su nas tukli. Kad smo ušli u ćeliju, svi skupa tu smo prenoćili, s tim da su nam u toku noći.uzeti podaci. Sutradan smo bili tučeni na razne načine. Dana 23.06.1992. godine smo izvedeni iz ćelije i odvedeni na Miljevački plato gdje smo imali zadatak sahranjivati naše poginule borce. Bili smo raspoređeni u grupama po četri čovjeka. Najprije smo kopali grobnice u koje smo pokopavali naše drugove, i to jednu u koju smo pokopali dva, a u drugu pet ljudi. Tom prilikom sam našao Ćosića Đuru i prepoznao ga. To je onaj koji je izvađen iz kamiona i koji je ostao. Gledao sam ga i vidio da mu je rasječena usna, najvjerovanije da je nož zabijen u grlo, a takođe na obe butine su bili ubodi noža. Na grudima mu je takođe bila dignuta koža širine 3 cm i dužine 2 cm. Kad smo to završili, stiglo je njihovo naređenje da ih više ne kopamo, već da ih tovarimo u kamion i vozimo u jamu. Kad smo bili u selu Ključ, imali smo dva poginula, Čanak Iliju i Mirčetić Nikolu, koji su bili spaljeni zoljom iz neposredne blizine. Kamion je bio dovežen do jame u Drinovcima koja je bila na vrhu betonirana, a ne znam čemu je to služilo. Onda su nam naredili da ih bacamo u jamu. Bacali smo ih tako da smo po jednog čovjeka stavljali na šatorsko krilo i onda su ga četvorica nosila i bacala u jamu. Kad smo to završili, onda smo kamionom išli u Noskalik, na brod. Tamo smo oprali lopate i ostali alat i umili se. Tom prilikom je ubijen SUBOTIĆ MIROSLAV. Ubio ga je vojni policajac Živković Gojko iz Pokrovnika. Naredio mu je da ide oko dvadesetak metara, da se okrene i onda je ispalio par hitaca u njega. Onda su


Strana 643


1990 - 1995

nas četvorica išla kopati jednu raku uz Krku i tu smo ga sahranili. Nakon toga smo išli na Slapove Krke, o odatle u zatvor. U zatvoru su maltretiranja bila svakodnevna. Išli smo takođe raditi i to gdje su nas tukli više nego u zatvoru. Kad su htjeli da iznude neko priznanje, onda su nas priključivali na struju. Voljeli su da nas skinu gole, postroje u vrstu i onda gaze po nama. Tjvrali su nas da radimo gimnastiku, da igramo kolo, da pjevamo ustaške pjesme, da salutiramo "ZA DOM SPREMIN" i tako iz dana u dan. Iz Šibenika smo na razmjenu krenuli 11.08.1992. godine, a u luci Lora smo zadržani oko pet-šest časova, gdje smo neprestano bili tučeni. Tu smo maltretirani na način da su nas u čizmama gazili po bosim nogama, da jedemo koru od narandže, da kupimo opuške cigareta zubima itd. Tjerali su jednog po jednog da bi oni za njim pucali. Nakon toga smo autobusom išli za Zagreb, gdje smo u logoru Kerestinec zadržani dva dana. Na ponašanje prema nama u logoru Kerestinec nemam primjedbe. Iz Kerestinca smo krenuli u Nemetin, gdje smo i razmjenjeni 14.08.1992. godine. Izjavu sam pročitao i nemam primjedbi, te je vlastoručno potpisujem. Izjavu uzela: Torbica Borka, s.r. Izjavu dao: Dipl. pravnik Nadoveza Nikola, s.r.

-------------------------------------------------------------------------------Dana 21.11.1993. godine u prostorijama Glavnog Štaba SVK soba br. 51, u svojstvu svjedoka događaja na Miljevačkom platou 21.06.1992. godine, saslušan je Mirković Jovan koji je dao slijedeću: IZJAVU Zovem se Mirković Jovan, rođ. 28.07.1948. godine, od oca Dušana i majke Anice rođ. Ivekić, sa stalnim mjestom prebivališta Kovačić, zaposlen, oženjen, otac dvoje djece, sudski nekažnjavan, Srbin. Prilikom napada Hrvatske vojske na Miljevački plato 21.06.1992. godine nalazio sam se sa svojom jedinicom u mjestu Ključ. Napad na nas dogodio se rano ujutro oko 4,40 časova, a u istom naletu napadnuta su sva mjesta Miljevačkog platoa. Ja, kao pripadnik TO, zarobljen sam oko 19,00 časova 21.06.1992. Prilikom zarobljavanja bilo nas je 18, ali u momentu zarobljavanja, kada mi više nismo pružali nikakav otpor, ubijena su dva druga, a trojica su ranjena. Nas su tada skinuli skoro gole, naredili su nam da stanemo u stroj kojom prilikom su nas pljuvali, tukli. Među pripadnicima hrvatske vojske bila je i jedna žena koja me je pitala razne vulgarnosti i pri tom mi prijetila pištoljem. Kasnije su nam naredili da pokupimo našeg poginulog druga, Trifunović Ljubu, i da ga spustimo u kamion. Jedan poginuli borac je ostao da leži, a ranjenike smo takođe stavili u kamion. Prilikom vožnje u kamionu ruke su nam morale biti dignute iznad glave. Kamionom smo prevoženi do Krke gdje smo trebali sačekati brod da nas prebaci preko. Tu smo čekali oko 1 čas, za koje vrijeme smo bili goli, a poneki i potpuno goli. Tom prilikom su vikali "Ima li tko iz kasarne?" i javio se Ćosić Borđe, kojeg su odmah odvojili, navodno da sa njim imaju poseban razgovor. Prilikom odlaska broda isti Ćosić nije išao sa nama već je ostao tu. Na brod smo ukrcali 2 poginula


Strana 644


1990 - 1995

i 3 ranjena. Na brodu smo bili vezani, ne znam do kojeg mjesta smo se vozili u zatvor u Šibenik. Svi smo bili smješteni u jednu ćeliju. Sa nama u ćeliji su bila i 3 ranjena i to Vranješ Ilija, Katić Mladen, Gvozdenović Drago. Dva poginula borca su ostala u brodu i ne znam šta se sa njihovim tijelima dalje događalo. U ćeliji smo bili 2-3 noći, Tu su nas tukli čizmama, šakama, prijetili meni lično, da imam oči taman za vađenje, kojom prilikom su mi očima prinosili prste. U toku 2 dana boravka u zatvoru ja sam već imao teške tjelesne povrede i to prelom triju rebara i podlive po cijelom tijelu. Zbog povreda nisam išao sahranjivati naše mrtve. Kao zatvorenici išli smo na Šubićevac, gdje Je bila Komanda hrvatske policije. U zatvoru jedan od načina mučenja je bio i priključivanje struje na tijelo. Osim fizičkog maltretiranja, koje je bilo više po noći nego po danu, mučili su nas psihički, na način da smo morali pjevati njihove pjesme i pozdravljati sa "ZA DOM SPREMNI". Kad smo išli raditi, išli smo u dvije grupe i tom prilikom su nas takođe mučili, tukli i provocirali. Dok smo radili, ja sam pitao vode i oni su mi dali da pijem iz posude odakle je prije toga pio pas. Kad sam progutao dva gutljaja, rekao sam da više ne mogu, jer je voda bila puna dlaka sa psa, a oni su me onda počeli tući i naredili mi da pravim sklekove. Prilikom odvođenja na rad, maltretirali su nas na način da nam stavljaju smeće u usta kao i grane, te da to nosimo kao psi. Iživljavali su se na način da smo morali stajati na suncu satima, uglavnom, radili su na tom da nas iscrpe. Osim ovoga što sam već izjavio o načinu mučenja, mučili su nas i tako da smo se svaki dan morali po nekoliko puta skinuti goli, a oni su nas prskali sa mlazom hladne vode, kojom prilikom bi nam dali sapun, govoreći da kad ga potrošimo da je onda kupanje završeno. Tako mokri smo odlazili u ćeliju koja je bila veoma hladna. Svakodnevno smo morali da pjevamo njihove pjesme i da oponašamo životinje kao npr. svinje. Hoću da vam kažem jednu pjesmu koju smo morali pjevati, a glasi: "Ja sam Srbin uvijek bio, svaki ćar sam izgubio, sad će struja pec, pec, pec, a ja skačem kao zec." Dok smo boravili u zatvoru u Šibeniku, dva puta su nas posjetili predstavnici Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, koji su nas pitali da li smo tučeni i kakav nam je tretman. Naravno, mi nismo smjeli reći. Kad bi nas predstavnici MK CK pitali od čega su nam podlivi, mi smo morali govoriti da smo to zadobili prilikom zarobljavanja. Za razmjenu smo čuli tri-četiri dana prije odlaska. Krenuli smo najprije u Split i tu smo bili pet-šest časova postrojeni na suncu, gdje su nas tukli čitavo vrijeme. Na čovjeku koji nas je tukao bila je potpuno crna uniforma. Gazio nas je čizmama po bosim nogama, kojom prilikom smo ja i Nadoveza Nikola zadobili teške povrede. Iz Splita smo išli prema Zadru, Rijeci, do Zagreba, gdje smo u logoru Kerestinec ostali dva dana. Prilikom vožnje su nas cijelo vrijeme tukli i nisu nam dali spavati. U Kerestincu nas je dočekala i liječnica koja nam je previla noge i koja nas je pitala šta nam je to bilo. Ja sam rekao da sam se udario, a ona je rekla da kažem istinu, da me neće nitko dirati. Tada sam joj ja priznao da su me tukli, a ona je na to rekla da to nisu radili ljudi nego životinje.


Strana 645


1990 - 1995

Iz Zagreba smo išli u Nemetin, gdje smo i razmijenjeni 14.08.1992. godine. Ovo je sve što imam izjaviti, a izjavu sam pročitao i vlastoručno je potpisujem. Izjavu uzela Torbica Borka, s.r. Izjavu dao Dipl. pravnik Mirković Jovan, s.r. -------------------------------------------------------------------------------Zovem se Ćuk Stevan, rođen sam 12.05.1963. godine u Biovčinom Selu, opština Knin, od oca Stevana i majke Marte rođene Vujasinović, stalno nastanjen u Biovičinu Selu, zaposlen, otac dvoje djece, sudski nekažnjavan. Kao svjedok događaja na Miljevačkom platou dajem sljedeću IZJAVU Prilikom napada Hrvatske vojske na Miljevački plato, rano ujutro 21.06.1992. godine nalazio sam se sa svojom jedinicom u mjestu Ključ. U momentu napada ja sam bio na straži, a ostali vojnici su mirno spavali. Napad je bio žestok, probudio sam drugove i pokušali smo pružiti otpor. Vrlo brzo smo shvatili da nemamo nikakve šanse, ali smo zaklonivši se u jednu kuću izdržali skoro čitav dan< Negdje u popodnevnim satima počeli smo se povlačiti prema zaseoku Širitovci, gdje smo i zarobljeni oko 19,00. Zarobljeno je nas 18 koji smo se nalazili u s. Ključu. U momentu zarobljavanja bio je ranjen Kovačević Damjan, ali hrvatski vojnici nisu imali namjeru da mu se pruži pomoć, nego je jedan hrvatski vojnik stao iznad njega i u onako ranjenog ispalio nekoliko mataka. Pored pogibije Kovačevića, tačnije ubistva, ranjen je Vranješ Ilija, a Trifunović Ljubo je poginuo. Kako više nije bilo nikakvog otpora, razoružali su nas i odmah počeli tući čizmama, šakama i ostalim čim su mogli, te su nas pretresli, oduzeli dokumenta, novac, nakit, satove a onda naredili da se skinemo do gola Nakon što smo izvjesno vrijeme proveli tako goli, ponovo su naredili da se obučemo a onda su izdvojili mene i još jednog da idemo pokupiti i donijeti tijelo Trifunović Ljube. Kratko vreme nakon toga stigao je njihov kamion u koji smo morali staviti tijelo našeg vojnika. Osim poginulog vojnika u kamion smo unijeli i 3 ranjena i to: Vraneš Iliju, Katić Jovana i Gvozdenović Dragu. Nakon toga u kamion smo morali ući i mi, a samo je Ćosić Đuro morao ostati tu sa hrvatskim vojnicima. Nakon toga kamion kreće prema Nos Kaliku. Na putu do Nos Kalika zaustavljamo se, a oni naređuju da iziđu četvorica naših vojnika da se pokupi tijelo Medoš Rajka. Kada su pokojnog Medoša unijeli u kamion, vidio sam da oko vrata ima zategnut kaiš. Ja lično nisam primijetio tragove krvi kao ni bilo kakve povrede po tijelu. Cijelo vreme vožnje u kamionu smo morali sjediti na tijelima naših mrtvih drugova. Kada smo stigli u Nbs Kalik, tu smo morali izići iz kamiona i iznijeti tijela poginulih i ranjenike, te čekati brod jedan do dva sata. Za to vrijeme dok smo čekali hrvatski vojnici su se zabavljali iživljavajući se na nama. Morali smo skakati u Krku, roniti a zatim su nas udarili kako su stizali. Kad


Strana 646


1990 - 1995

je stigao brod ukrcali smo ranjene i poginule a zatim smo ušli i mi i ponovo je počelo maltretiranje. Tu sam, čini mi se, dobio najteže udarce palicom po glavi. Nakon što smo se prevezli preko Krke, na drugoj strani nas je čekao autobus, sa kojim smo odveženi u Šibenik. U Šibenik smo povezli i ranjene a tijela poginulih smo morlai ostaviti na brodiću. U Šibeniku nas odvode u vojni zatvor ispred kojeg smo imali "odbor za doček", dva špalira vojnika kroz koji smo morali proći, a oni su nas udarali. To je bilo vrlo lako jer smo svi mi bili sa lisicama na rukama, U vojnom zatvoru nas smještaju u jednu prostoriju u kojoj nije bilo nikakvog namještaja i tu onako mokri od "kupanja" u Krki provodimo čitavu noć bez hrane, vode, uz povremene posjete hrvatskih vojnika isključivo radi batinanja. Sljedeće Jutro premještaju nas u drugu prostoriju, i odmah izdvajaju mene, Milanović Milu i jednog kome se ne mogu sjetiti imena. Mi smo dobili naređenje da stanemo uza zid, a oni su nas tukli nogama i laktovima naročito u slabine. Padali smo u nesvijest a oni su naređivali našim drugovima da nas podižu i tako nekoliko puta dok nas nisu potpuno izmrcvarili. Taj dan je prošao tako , a sutradan ponovo nam stavljaju lisice i vode nas u kamion, zatim na brod i ponovo na Miljevački plato. Tamo smo dobili naređenje da pokupimo naše poginule. Ja sam bio u grupi sa još trojicom i oni su nas vodili od tijela do tijela, a mi smo ih nosili na jedno mjesto. Ja sam tada prepoznao Grulovića Nikolu i Ćosića Đuru, a to je onaj što je bio zarobljen i morao ostati sa hrvatskim vojnicima, dok su nas vozili u Šibenik. Vidio sam dobro da mu je nožem proboden stomak, grudni koš i natkoljenice. Moja grupa morala je sahraniti 7 naših poginulih u dvije veće grobnice, a ostale smo stavili u kamion. Krenuli smo prema zaseoku Drinovci, a usput smo stajali i kupili preostale poginule. Kad smo stali sa kamionom, vidio sam da smo desetak metara do jame, do koje postoji put, a sam plato je betoniran. Tada su nam naredili da uzimamo jedno po jedno tijelo iz kamiona i bacamo u jamu. Bacali smo nas četvorica i dobro sam zapamtio zvuk tijela kad se odbijalo od stijene do stijene u dubinu jame. Prilikom nošenja tijela oni su nas požurivali i tukli, a u jednom momentu izdvojili su Milanović Milu, doveli ga na rub jame i zapretili da će ga gurnuti u nju. Kad smo sva tijela pobacali u jamu, ponovo su nam stavili lisice i vraćeni smo u zatvor u Šibenik. Međutim, dok smo se prali na Krki u Nos Kaliku i čekali brod, odjednom sam čuo hitac iz pištolja, okrenuo sam glavu i vidio da je jedan hrvatski vojnik pucao u prsa našeg vojnika Subotić Miroslava. Subotić je pao i jaukao, a taj isti vojnik došao je iznad njega i ispalio još nakoliko metaka u predjelu glave i prsa. Vidio sam da mu je jedan metak ispaljen pravo u oko. Zatim su naredili meni i još trojici da iskopamo grob i da ga sahranimo. Kad smo iskopali grob i položili tijelo Subotića u njega, prišao mi je jedan hrvatski vojnik, stavio pištblj u predjelu lica i rekao: "Šta misliš ima li dolje mjesta i za tebe?" Bio sam užasnut i ćutao sam. Na svu sreću naišao je drugi hrvatski vojnik, jer je u međuvremenu stigao brod i gurnuo mu ruku sa pištoljem meni sa lica govoreći da je dosta za danas ubijanja. Nakon zakopavanja groba odlazimo u brod a zatim u kamion i vraćamo se u Šibenik u zatvor.


Strana 647


1990 - 1995

Nakon svakodnevne torture, tuče i psihičkog maltretiranja posebno su nas maltretirali nakon što smo se požalili predstavnicima MKCK, koji su nas u međuvremenu posjetili. Tražili su ko se žalio, pa su nas priključivali na struju, ispitivali su nas njihovi specijalci, podmećući nam nestanak oružja kako bi imali bolji razlog za tuču. Služili su se svim i svačim pa su nas tako "uljepšavali" pred posjete MKCK, mažući nas raznim mastima koje navodno vrijede 100 DM, više nego mi, te se izlažu velikom trošku prekrivajući modrice i rane koje su nam oni zadali. Izvodili su nas u dvorište, skidali gole i kupali sa šmrkom hladne vode. To im je bila svakodnevna praksa, čak i po nekoliko puta. Psihičko iživljavanje bilo je kroz tjeranje da pjevamo razne pjesme, te priče da nas nitko ne traži, da ćemo umrijeti itd. Ovako postupanje bilo je sve do momenta razmjene. Za razmjenu smo saznali nekoliko dana ranije. Iz Šibenika smo krenuli prema Splitu, gdje smo imali pauzu u zatvoru u Lori. Tu smo imali susret sa crnokošuljašima koji su nas tukli svo vreme otprilike 5-6 sati. Zatim smo krenuli prema Zagrebu, a u autobusu smo cijelu noć morali pjevati njihove pjesme, a oni su nas tukli kako god su mogli. Kad smo stigli u Kerestinec, tu smo ostali dva dana i na svu sreću tu nas nisu tukli. Tu nas je pregledala jedna liječnica i pitala od čega su nam povrede. Naravno nismo smjeli reći istinu, pa smo izmišljali razne padove i druge uzroke povreda. Iz Kerestinca napokon stižemo u Nemetin, gdje smo i razmjenjeni 14.08.1992. godine. Nemam više ništa posebno izjaviti, izjavu sam pročitao i vlastoručno je potpisujem. Izjavu uzela: Torbica Borka, s.r. Izjavu dao: dipl. pravnik Ćuk Stevan, s.r.


Strana 648


1990 - 1995

Masakr na Koranskom mostu KORANSKI MOST, KARLOVAC, SEPTEMBAR 1991 Zlocinac Mihajlo Hrastov Dana 21 septembra 1991. godine, oko 19,00 časova naoružani pripadnici MUP-a i ZNG Republike Hrvatske su na mostu preko reke Korane, zaustavili dva vojna motorna vozila u kojima su se prevozila 25 pripadnika JNA iz kasarne MEKUŠJE u kasarnu CENTAR u Karlovcu. Nakon zaustavljanja i naredbe četnici izlazite van, usledilio je naređenje da se preda oružje. U uverenju da će se prevazići mirnim putem vojnici JNA su odložili oružje ne želeći da dođe do sukoba. Međutim, odmah po predaji oružja, jedna grupa zarobljenika je odvedena sa mosta a drugoj grupi u kojoj je bilo 17 pripadnika JNA, je naređeno da legnu na kolovoz sa rukama na potiljkom i licem okrenutim prema asfaltu. To je bio početak neviđenog iživljavanja koje je odmah potom usledilo. Uz već uobičajeno psovanje četničke make pripadnici MUPa i ZNG su zarobljene vojnike po čitavom telu nemilosrdno udarali nogama i kundacima od pušaka. Tom prilikom, od udaraca kundakom vojniku Branku Madžarcu je polomljena ruka, više vojnika je povređeno udarcima noža. Kada je zastavnik Babić Nikola pokušao da protestvuje zbog ovakvog postupanja, jedan maskirni pripadnik ZNG mu je prišao, kleknuo pored njega i zaklao ga prerezavši mu vrat nožem, uz trijumfalni uzvik; četniče ni nogom ne mrdaš. Odmah potom, isti pripadnik ZGG je drugog zarobljenika prvo ubo dva puta nožem u leđa, a zatim u njega ispalio rafal iz AP. Nakon toga, zarobljenicima je naređeno da ustanu i da se postroje uz ogradu mosta. Shvativši da će biti likvidirani na najbrutalniji način, trojica pripadnika JNA, vojnici Branko Madžarac, Dušan Mrkić, Nebojša Jasnić su spas našli bacivši se preko ograde mosta u reku. Ostali zarobljenici iz te grupe, osim Svetozara Šarca, nisu preživeli. Pripadnici MUPa i ZNG su im prvo pucali u noge iz automatskog oružja, a potom tako onesposobljene dok su ležali na kolovozu mosta, jednog po jednog dotukli noževima i tupim predmetima, pri čemu se nekim od žrtava odsecali uši i vadili oči. Šarac Svetozar, iako teško ranjen, nekako je preživeo masakr... Tela masakriranih pripadnika JNA prevezena su u zagrebačku bolnicu gdje je izvršena obdukcija. Nakon predaje tela rodbini, lekarska komisija od tri člana je pregledala leševe i tom prilikog je pored spoljašnih povreda, konstatovano da je prilikom obdukcije pokušano da se hirurškim rezovima kamufliraju tragovi klanja i uboda nožem. Ubistvom zarobljenih pripadnika JNA učinjena je teške povreda humanitarnog prava propisana članom 130 Ženevske konvencije. Odgovornost za ovu tešku zlocin snose: Štajduhar Ivan, predsedik Kriznog Štaba Karlovac


Strana 649


1990 - 1995

Krajačić Zvonko, načelik MUPa Karlovac Družak Franjo, komandir čete MUPa Karlovac Pripadnici MUPa i ZNGa Pereška Željko BABA ROGA Hrastov Mihajlo Bukva Mišo Marković Đoko BANANA Vuković Joca zv. DOKTOR Cindrić Nikola Cindrić Joca Hrstić Miša Stepić Joca Dimkov Robert zv. DOMINA POPIS STRADALIH NA KORANSKOM MOSTU Babić Mihajla Mile, 1949 Babić Paje Nikola, 1948 Bižić Milana Vaso, 1955 Gojković Špire Svetozar, 1959 Komadina Boška Zoran, 1964 Kozlina Bože Božo, 1954 Lukač Miloša Milenko, 1959 Milovanović Svetozara Slobodan, 1966 Peurača Vladimira Mile, 1964 Popović Mihajla Nebojša, 1967 Savić Dušana Miloš, 1955 Sipić Đorđa Jovan, 1966 Srdić Sime Miloš, 1948


Strana 650


1990 - 1995

Paulin Dvor FERAL OTKRIVA NOVE ČINJENICE O ZASTRAŠUJUĆEM ZLOČINU U PAULIN DVORU KRAJ OSIJEKA 1991. HAAŠKI EPILOG PAULIN DVORA Nakon masakra u noći između 11. i 12. prosinca 1991. - tvrdi nekoliko svjedoka tijela 18 žrtava u crnim su plastičnim vrećama prebačena u vojno skladište Lug, nedaleko od Paulin Dvora. Na to su mjesto potom, kako bi se prikrio trag, nagomilana havarirana vojna vozila. Tek 1997. godine posmrtni su ostaci pretovareni u plastične bačve i odatle prevezeni u Liku kraj Gospića, gdje su iskopani ovog proljeća. Glavna haaška tužiteljica, Carla del Ponte, osobno je do državnog odvjetnika Mladena Bajića tražila brzu i djelotvornu istragu. Drago Hedl Posmrtni ostaci 18 civila pobijenih u osvetničkoj akciji Hrvatske vojske u Paulin Dvoru nadomak Osijeku u noći između 11. i 12. prosinca 1991. - koji su ovog proljeća pronađeni 500 kilometara od mjesta masakra, u Lici, kraj Gospića gotovo punih šest godina bili su skrivani u nekadašnjem skladištu JNA, u Lugu kraj Čepina! Tu posve novu činjenicu, koja dodatno potvrđuje kako su se nakon zločina željeli sakriti tragovi, Feralu je potvrdilo nekoliko sugovornika, dobro upućenih u ratna zbivanja u Osijeku 1991.-1992. Vojno skladište Lug je u posjed Hrvatske vojske došlo sredinom rujna 1991. u nizu akcija kojima su u to vrijeme u Hrvatskoj preuzimane vojarne i drugi objekti JNA. Iz zapovjedništva 130. brigade, na čijem je čelu bio Živko Mijić, dan ili dva nakon masakra, negdje oko tri sata izjutra, stigla je zapovijed da se sanitetska jedinica u sastavu brigade uputi u Paulin Dvor. Svih 18 leševa potrpano je u crne plastične vreće, pa su s mjesta ubojstva - iz kuće Andrije Bukvića, mještanina Paulin Dvora - prevezeni u obližnje vojno skladište Lug. Ondje su zakopani, a potom je na grobnicu navezeno mnoštvo havariranih vojnih vozila. Premda je u vojnom skladištu Lug postojalo posebno mjesto za tu namjenu, vozila su, očito sračunato, bila premještena kako bi sakrila masovnu grobnicu. Osamnaest leševa - 17 osoba srpske i jedna mađarske nacionalnosti, 10 muškaraca i osam žena, u dobi od 41 do 85 godina - ondje će ležati gotovo šest godina, da bi 1997. godine, po nečijoj zapovijedi, bili potrpani u plastične bačve i transportirani u Liku, 500 kilometara dalje, gdje su, kako smo rekli, ekshumirani ovog proljeća. Feral, koji je hrvatsku javnost prvi upoznao s tim šokantnim otkrićem, ima pouzdane informacije da je "slučaj Paulin Dvor" bio jedna od tema razgovora državnog odvjetnika Mladena Bajića s glavnom haaškom tužiteljicom Carlom del Ponte, na njihovom drugom sastanku u Den Haagu, 18. srpnja ove godine. Glavna haaška tužiteljica tada je odlučno zahtijevala da se "slučaj Paulin Dvor" ozbiljno istraži, pogotovo u svjetlu činjenice da su leševi sakrivani i naknadno prebacivani. Nakon Feralova teksta u prošlom broju, kad je i MUP službeno potvrdio da se vodi intenzivna istraga o masakru u Paulin Dvoru, kao i o tome tko je leševe prebacivao u Liku, oglasio se Karlo Gorinšek, nekadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek. Gorinšek je potvrdio da zna za taj događaj, nazvavši ga "osvetničkom akcijom male grupe pripadnika HV-a" i "klasičnim ratnim zločinom". O tome je, kaže, odmah izvijestio Glavni stožer Hrvatske vojske. Za razliku od Gorinšeka, Branimir Glavaš, u to vrijeme zapovjednik obrane Osijeka, formalno


Strana 651


1990 - 1995

podređen Gorinšeku, odbacio je svaku povezanost s masakrom, tvrdeći kako je Paulin Dvor bio u Gorinšekovoj zoni odgovornosti. Jutro nakon zločina - saznao je Feral iz nekoliko izvora - u Paulin Dvor poslana su kola hitne pomoći iz Osijeka. No, za njih nije bilo posla. Svih 18 civila, koje je jedinica Hrvatske vojske u sastavu 130. brigade do trenutka masakra držala u stanovitom kućnom pritvoru, bilo je mrtvio. Očevici kažu da su pobijeni bombama, te da su neki od njih dugo umirali, zapomažući cijelu noć. Samo jedan od ubijenih, Milan Labus, likvidiran je neposredno prije masakra. Njega su, pod sumnjom da je srpskim paravojnim formacijama, koje su u to vrijeme već bile osvojile susjedno Ernestinovo, odao položaj jedinice HV-a, ubila dvojica hrvatskih vojnika, čiji je identitet policiji poznat. Vozilo Hitne pomoći, koje u Paulin Dvoru više nije imalo kome pomoći, u Osijek je tog jutra prevezlo nekoliko stanovnika Paulin Dvora koji su preživjeli masakr jer se nisu zatekli na samome mjestu zločina, među njima i troje krunskih svjedoka krvavog čina odmazde - Velimira Gavrilovića, Vidu Kulaš i Stanu Pokrajac. Oni danas žive u Jugoslaviji i BiH i njihov iskaz na suđenju do kojeg će doći bit će od iznimne važnosti. Dan nakon što je u vojno skladište Lug prebačeno 18 leševa iz Paulin Dvora, to je selo palo i u njega su ušle jedinice JNA i srpske paravojne postrojbe. Kuća Andrije Bukvića bila je minirana, a nedaleko od mjesta masakra pronađeno je tijelo 57godišnje Dare Vujnović. Na zahtjev Novice Sudžukovića, čija je rodbina pobijena u toj osvetničkoj akciji, mjesto zločina posjetili su predstavnici Međunarodnoga Crvenog križa. No leševa nije bilo. Kasnije, haaški su istražitelji, prema informacijama kojima raspolaže Feral, u potrazi za leševima bili na dobrom tragu. Navodno su leševe tražili i u krugu vojnog skladišta Lug, no kako je grobnica bila prekrivena gomilom havariranih vojnih vozila, nije im na pamet palo da bi leševi mogli biti ondje. Jedan sudionik tih zbivanja, tada visokopozicioniran u zapovjedništvu Operativne zone Osijek, ispričao je Feralovu novinaru da je 18 leševa skrivenih u vojnom skladištu Lug bilo i predmet razgovora tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška s načelnikom osječkoga SIS-a, danas pokojnim Mirkom Grošeljem. Prilikom Šuškova posjeta Osijeku 1992. ili 1993. oni su o tome nasamo razgovarali u osječkom Domu Hrvatske vojske, gdje je bilo sjedište SIS-a. Hrvatski vojni, a time dakako i državni vrh bio je upoznat s događajima u Paulin Dvoru. "Iako smo i mi znali za masakr u Paulin Dvoru, nismo u Zagreb o tome poslali čak ni osnovnu informaciju", kaže za Feral jedan bivši osječki visokopozicionirani djelatnik SZUP-a. "Nismo se htjeli petljati u tu stvar i prepustili smo vojnim organima da oni to rješavaju. Jer, što god bismo mi poslali u Zagreb, sutradan bi se našlo na Glavaševu stolu." Nakon Feralovog otkrića da su posmrtni ostaci 18 mještana Paulin Dvora pronađeni 500 kilometara dalje od mjesta na kojem su pobijeni, Glavaš je, kako smo rekli, odlučno (u Jutarnjem listu) demantirao bilo kakvu vezu s tim zločinom, rekavši kako je o svemu saznao "samo preko novina". No više Feralovih sugovornika potvrdilo je da se jutro nakon masakra i Glavaš našao na mjestu događaja, u Paulin Dvoru. Svatko tko makar i površno poznaje prilike u ratnom Osijeku 1991. i 1992., zna da se bez Glavaševa znanja ništa nije moglo dogoditi. On je bio neprikosnoveni gospodar svih ratnih zbivanja i apsolutno nabolje obaviještena osoba o onome što se događalo. Zvuči cinično, a ne smiješno, da je o masakru u Paulin Dvoru on saznao "samo preko novina"; prvo - zato što novine u to vrijeme, a ni godinama poslije, o masakru u Paulin Dvoru uopće nisu pisale i, drugo - zato što je upravo on kontrolirao ne samo lokalne medije nego i većinu


Strana 652


1990 - 1995

dopisnika najutjecajnijih dnevnika i tjednika. Zapovjednikom obrane Osijeka Glavaš je, kako smo pisali u prošlom broju, postao četiri dana prije masakra u Paulin Dvoru. No, i prije i poslije toga on je imao snažnog utjecaja na daleko širem području. U knjizi "Slavonska krv", panegiriku njegovog ratnog puta, objavljeni su dokumenti koji to dokazuju. Mora biti da danas Glavaš žali što je autorima te knjige ustupio i dokumente iz kojih se, recimo, vidi da je upravo on, još na mjestu sekretara Sekretarijata za narodnu obranu općine Osijek, bio glavni distributer eksploziva vitezit po Slavoniji. Još 21. listopada 1990., davno prije početka rata, on je "za potrebe HDZ-a naših općina" dijelio eksploziv po Vinkovcima, Županji i Vukovaru. Čemu je služio taj eksploziv, nije teško pogoditi. U monografiji o 160. osječkoj brigadi, koja je izašla 1992., objavljene su fotografije Glavaša u zapovjedništvu obrane Laslova, sela desetak kilometara udaljenog od Paulin Dvora. Upravo u toj knjizi brojni su dokazi o stvarnoj Glavaševoj nadležnosti i stvarnoj zoni njegove odgovornosti, jednako kao i u već spomenutoj "Slavonskoj krvi". Danas umirovljeni general Karlo Gorinšek formalno jest bio nadređen Glavašu, no kako smo to pisali u prošlom broju, njegova stvarna moć bila je neusporedivo manja od Glavaševe. Glavaša se sve pitalo, njemu su se svi obraćali, on je o svemu odlučivao. Zato je njegova izjava kako o Paulin Dvoru "pojma nema", vrhunski cinizam. On ne samo da je o događaju sasvim sigurno znao odmah nakon što se dogodio, nego je, bez ikakve dvojbe, bio detaljno upoznat i s najmanjim potankostima. Tjednik Globus u posljednjem broju spekulira o Glavašu kao mogućem putniku u Haag. Haag je - što je Carla del Ponte i najavila prilikom posjeta hrvatskom Podunavlju u svibnju ove godine - Hrvatskoj ustupio brojne dokaze o slučaju Paulin Dvor, koje su prikupili haaški istražitelji. Što sve sadrže ti dokazi i do kakvih su sve spoznaja istražitelji ICTY-ija došli, može se naravno samo nagađati. Kao što se može nagađati hoće li Del Ponte ubojstvo 19 civila u Paulin Dvoru, te posebno pokušaj prikrivanja zločina i naknadno prevoženje leševa, ocijeniti kao slučaj koji treba prepustiti hrvatskom pravosuđu ili će on ipak doći u nadležnost ICTY-ija. To bi se moglo znati razmjerno brzo, jer je već najavljeno kako će nove haaške optužnice stići ove jeseni. U međuvremenu je oko slučaja Paulin Dvor počelo veliko pranje ruku. Izjave poput Glavaševe, "pojma nemam", gotovo su opće mjesto u brojnim razgovorima koje je Feralov novinar obavio proteklih dana s nekima od ključnih sudionika zbivanja u ratnom Osijeku. No, što će te osobe reći na sudu, kad bude trebalo čuvati vlastitu kožu, sasvim je drugo pitanje. Jedna od stvari koja bi teško mogla teretiti Glavaša kao osobu koja je znala za ratne zločine, a ništa nije poduzela da ih kazni, jest puštanje pritvorenika iz osječkog istražnog zatvora za Božić 1991. U to vrijeme naime u zatvoru je bilo i nekoliko pripadnika Hrvatske vojske osumnjičenih za ratni zločin, no Glavaš i Petar Kljajić, predsjednik Okružnog suda, odlučili su da ih puste. Feralov novinar sjeća se koliko je to straha izazvalo kod nekolicine istražnih sudaca koji su se bojali odmazde puštenih osumnjičenika. U pokušaju pranja ruku jedan niži ratni zapovjednik u sastavu 130. brigade krivnju za masakr u Paulin Dvoru pokušao je, u razgovoru za Feral, prebaciti na pripadnike 101. zagrebačke brigade, čiji su se vojnici također nalazili u Paulin Dvoru. Tu su brigadu u Osijeku podrugljivo zvali brigada "beži Jankec", no činjenica je da je dio tih vojnika napustio područje Paulin Dvora i okolnih sela, vidjevši što se sve ondje radi.


Strana 653


1990 - 1995

Dok se o samom masakru manje-više sve zna - uključujući i imena počinitelja, jer su se neki od njih svojim nedjelom poslije javno hvastali - mračna priča o Paulin Dvoru još traži odgovor na ključno pitanje: tko je izdao zapovijed da se leševi prikriju i mnogo kasnije transportiraju u Liku, pokraj Gospića. Za sada se tek zna da je zapovijed o izvlačenju posmrtnih ostataka 18 civila iz Paulin Dvora stigla iz Zapovjedništva 130. brigade i da je taj posao obavila sanitetska jedinica. Za ljude koji su ga obavili - a mahom je riječ o mladim osobama - bilo je to iznimno traumatično iskustvo, čije posljedice neki od njih i danas osjećaju. Što se transportiranja leševa u Liku tiče, Feral ima ozbiljne naznake da je to 1997. rađeno po nalogu i uz budnu pasku dvojice pripadnika SIS-a. No, zašto je to učinjeno i što je bio cilj te akcije, još je nepoznato. Tim više što su u bačvama uz posmrtne ostatke mještana Paulin Dvora pronađeni njihovi dokumenti, uz neke čak i svežnjići s obiteljskim zlatom. Ako je cilj akcije bio pripisati smrt tih ljudi nekom drugom, pa su prebačeni u zonu odgovornosti nekog drugog - što je također jedno od objašnjenja ponuđeno Feralovu novinaru - zašto su uz njih ostavljeni dokumenti? Odgovori na ta pitanja riješit će i sve dvojbe oko toga tko je za što stvarno bio nadležan i dokle su sve sezale zone odgovornosti. Kraj

_________ Slobodna Dalmacija: 19. 05. 2004. OTKRIVA SE ISTINA O UBOJSTVU 19 CIVILA U PAULIN DVORU KRAJEM 1991. GORINŠEK JE POSLAO UBOJICE NA BOJIŠTE "DA SE TAMO DOKAŽU" General Karl Gorinšek je iste noći doznao za ubojstvo 18 Srba i jednog Mađara, koji su zatim pokopani u osječkoj Vojarni "Lug". U iskazu policiji Gorinšek je rekao da je obaviješten kako je "to počinilo nekoliko vojnika 130. brigade HV-a" te da je "naredio da se sudionici zločina premjeste na prvu liniju bojišta" - General Đuro Dečak u pismu Miroslavu Tuđmanu 1996.: "Držim da bi po ugled Republike Hrvatske bilo potrebito izmjestiti grobnicu van vojnog objekta." Zatim su ostaci premješteni i pokopani kod Gospića, tada pod komandom generala Norca. Dečak je poslije izjavio da o transportu kostiju zna samo iz novina Za zločin u Paulin Dvoru, koji su krajem 1991. godine počinili pripadnici HV-a, Vijeće Županijskog suda u Osijeku nedavno je Nikolu Ivankovića proglasilo krivim i nepravomoćno ga osudilo na 12 godina zatvora, dok je drugooptuženi Enes Viteškić oslobođen optužbe i nakon godinu i pol dana pritvora pušten na slobodu. Na odluku osječkog suda žalilo se Državno odvjetništvo, a u slučaj se ponovno "uključuje" i umirovljeni general Karl Gorinšek koji je u vrijeme kad je zločin počinjen bio zapovjednik Operativne zone Osijek. Naime, protiv Gorinšeka je ovih dana odvjetnik Luka Šušak, koji zastupa obitelji pobijenih, Državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu kojom ga po zapovjednoj odgovornosti tereti za zločin u Paulin Dovoru. Što je sve poduzeo Gorinšek Zločin u Paulin Dvoru dogodio se u noći između 11. i 12. prosinca 1991. godine kad je skupina pripadnika HV-a pokupila 19 tamošnjih civila, 18 Srba i jednog Mađara, u dobi od 41 do 85 godina, i odvela ih u kuću Andrije Bukvića koja se nalazila u Glavnoj ulici na broju 52. Nakon što su ih pobili, što nisu ni pokušali


Strana 654


1990 - 1995

spriječiti pripadnici HV-a i policije koji su "čuvali" selo, leševi su po nalogu viših instancija ubačeni u crne vreće i ukrcani u kamion kojim su prebačeni u osječku Vojarnu "Lug" u čijem su krugu iskrcani i zakopani, a Bukvićeva kuća je dignuta u zrak. Prilikom transporta jedan leš je ispao iz kamiona, a po svemu sudeći radilo se o starici Milki Lapčević. Tadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek Karl Gorinšek za zločin u Paulin Dvoru doznao je iste noći kad se dogodio. Naime, u iskazu koji je dao policiji, odnosno Državnom odvjetništvu doslovce stoji: "Svjedok Karl Gorinšek, zapovjednik Operativne zone Osijek, naveo je u svojem iskazu da je 11. prosinca 1991. godine oko 22 sata u Zapovjedništvo Operativne zone došao dr. Darko Ropac i obavijestio ga o ubojstvu civila u Paulin Dvoru. Rekao mu je da je to počinilo nekoliko vojnika 130. brigade HV-a automatskim oružjem, no nije naveo imena, a on ga nije ni pitao odakle mu takva informacija. Odmah je sazvao svoje pomoćnike, sjeća se Slavka Kita i Franje Kovačevića, a Ivicu Vrkića mijenjao je tog trenutka Ladislav Bognar. Ovakav događaj bio je tada pod ingerencijom SIS-a i Vojne policije, a vojska je trebala samo pokopati mrtve i obavijestiti Glavni stožer HV-a, što je i učinjeno. No, on je poslije doznao da glede pokopa mrtvih nije postupljeno po njegovoj naredbi i da oni nisu pokopani u najbliže groblje. U okviru dnevnog izvješća on je informaciju o događaju dostavio u Glavni stožer, a svoja posebna izvješća slali su po svojoj liniji i načelnici pojedinih službi. Sjeća se da je i zbog drugih problema, a uključivši i događaj u Paulin Dvoru, formirao komisiju od tri člana koja je trebala ispitati slučaj. U komisiji je bio operativac s prezimenom Sić i inženjerac s prezimenom Babić, a treće osobe se nije mogao sjetiti. Nakon izvješća ove komisije o stanju u 130. brigadi HV-a, on je išao u Beketince na razgovor k zapovjedniku te brigade. U odnosu na počinitelje zločina on je poduzeo ono što je bilo u nadležnosti vojske, a to je da je naredio da se sudionici zločina premjeste na prvu liniju bojišta da se tamo dokazuju. Obaviješten je da se po njegovoj naredbi postupilo. Činjenično stanje o samom zločinu te imena i okolnosti su po službenoj dužnosti u okviru svoje djelatnosti morali utvrditi načelnik SIS-a Osijek Mirko Grošelj, načelnik SISa Operativne zone Slavko Kit, nečelnik SIS-a 130. brigade Petar Pavković te Vojna policija. U to vrijeme 68. bataljun VP-a bio je tada u formiranju i zapovjednik Vladimir Burić javio mu se na dužnost 15. prosinca 1991. godine." Gorinšek je "kaznio" počinitelje zločina naredivši da ih se "premjesti na prvu liniju bojišta da se tamo dokazuju". Primjeren i hrabar, a nadasve i pravedan potez, zar ne!? O zločinu u Paulin Dvoru očitovao se i zapovjednik trećeg bataljuna 101. brigade N.N. (podaci poznati redakciji), koji je 21. prosinca 1991. godine odaslao strogo povjerljivo pismo Zapovjedništvu 101. brigade u kojemu navodi imena 14 pripadnika HV-a koji su, prema njegovim saznanjima, "počinili masakr nad nenoružanim civilnim stanovništvom u selu Paulin Dvoru", uz naglasak kako "ne prihvaća zadatak da zapovijeda vojnicima koji su počinili zlodjela i time se izjednačili s postupcima četnika ..." Iz dokumenata koji su nam dostupni i iskaza brojnih svjedoka nije teško zaključiti da su o zločinu u Paulin Dovoru bili upoznati mnogi u vrhu vojske i države, uključujući i sami vojno-državni vrh koji je, po svemu sudeći, i naredio da se zločin zataška, što je na nižim instancijama godinama uspješno i provođeno, a o zločinu nitko nije govorio, pa ni Gorinšek, koji je nedugo nakon zločina, ali ne zbog njega, smijenjen i umirovljen. Problemi nastaju krajem 1996. godine, o čemu svjedoči strogo povjerljivo pismo koje je 27. studenoga šefu HIS-a Miroslavu Tuđmanu odaslao zapovjednik II. ZP OSRH Đakovo general Đuro Dečak. U njemu doslovce stoji: "Štovani, temeljem informacije koju sam dobio od bojnika Ante Kujića (Koordinator za razmjenu)


Strana 655


1990 - 1995

srpska strana na posljednjim pregovorima od prije dva tjedna nije potraživala nestale srbe (malo "s", op.V.Đ.) iz Paulin Dvora. To nas upućuje na zaključak da im je poznata lokacija masovne grobnice koja se nalazi u krugu vojnog skladišta "Lug", te da nam pripremaju iznenađenje u smislu da će od međunarodne komisije potraživati da se vrši iskop na toj lokaciji. O toj problematici sam Vas svojevremeno izvijestio putem Centra SIS Osijek, ali se do danas po tom pitanju nije ništa odradilo. Budući da se radi o vojnom objektu, držim da bi po ugled Republike Hrvatske bilo potrebito izmjestiti grobnicu van vojnog objekta. Molim Vas naputak glede daljnjeg postupanja. S osobitim štovanjem, general pukovnik Đuro Đečak." Dva tjedna nakon pisma Tuđmanu, preciznije 9. prosinca 1996. godine general Dečak izdaje zapovijed o posebnom osiguranju osječke Vojarne "Lug" zbog iskapanja posmrtnih ostataka ubijenih civila iz Paulin Dvora. Posmrtni ostaci su ubačeni u plastične bačve koje su ukrcane na vojni kamion kojim su, uz pratnju vojske, odnosno vojne policije, trebale biti prebačene i zakopane na novom tajnom odredištu. Odluka o "transportu kostiju" donijele su više instancije na tajnom sastanku održanom 14. siječnja 1997. godine i posmrtnni ostaci su ubrzo prebačeni i zakopani u od Osijeka nekoliko stotina kilometara udaljenom selu Rizvanušu, nedaleko od Gospića. Procijenjeno je da je to najbolja lokacija, računajući da će se, uz zločine koje su počinili u Gospiću i njegovoj okolici, odgovornost i za 19 "nepoznatih" leševa pripisati generalu Mirku Norcu i pripadajućoj mu družini. Zaborav(ljivi) Masovnu grobnicu otkrili su nekoliko godina poslije haaški istražitelji, a po nalogu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića istraga je počela u lipnju 2002. Ubrzo je utvrđeno da se radi o civilima iz Paulin Dvora. Od brojnih iskaza zasigurno je jedan od najzanimljivijih onaj koji je 11. listopada 2002. policiji dao nekadašnji zapovjednik II. zbornog područja te bivši HDZ-ov župan i saborski zastupnik umirovljeni general Đuro Dečak. On je, poput mnogih drugih koji su znali za zločin i koji su ga prikrivali i(li) su sudjelovali u "transportu kostiju", izjavio da o tome "ne zna ništa", naglašavajući da "o zločinu u Paulin Dvoru i premještaju posmrtnih ostataka u Liku zna samo iz novina". Valja se nadati da će počinitelji masakra u Palin Dvoru, ali i oni koji su zločin prikrivali i organizirali "transport kostiju", ipak biti primjereno kažnjeni.


Strana 656


1990 - 1995

Ubijanje Srba u Gospicu i Lici Kako sam ubijao Srbe u Lici Hrvatski nedeljnik "Feral Tribune" objavljuje autentične dokumente hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova iz kojih su vidljiva priznanja Ivice Rožića – zvanog Roka i Bijeli Vuk – da je postavljao mine iznenađenja Srbima na širem području Gospića. Četrdeset dvogodišnji Ivica Rožić – poznat pod nadimcima Roka i Bijeli Vuk – danas je slobodan čovjek: živi u Gospiću, uredno prima mirovinu u koju je poslan odlukom bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, šeće ulicama i s ratnim se drugovima, vjerojatno, sjeća onih vremena kad je s nevjerojatnom strašću i predanošću radio na smanjenju broja Srba u Lici. Ivica Rožić pravomoćnim je presudama sudova u Rijeci i Zagrebu oslobođen optužbi da je sudjelovao u likvidacijama gospićkih Srba u listopadu 1991. godine, te da je nakon rata podmetao mine iznenađenja na imanja srpskih povratnika u Lici: od tih je mina najmanje sedam ljudi smrtno stradalo, dok ih je trinaestero teže ili lakše ozlijeđeno. Bijeli Vuk oslobođen je zbog pomanjkanja dokaza, a njegov odvjetnik Mirko Ružić nedavno je najavio da će od države zaiskati masnu odštetu na ime duševnih boli što ih je Rožiću izazvao boravak u pritvoru i povlačenje njegova imena u zločinačkom kontekstu. Priznanja o likvidacijama Feral Tribune došao je u posjed dvaju dokumenata Ministarstva unutarnjih poslova, koji su označeni kao službena tajna i u kojima se nalaze Rožićeva priznanja o tome kako je ubijao srpske povratnike u Lici, a ovaj list posjeduje i tajno snimljenu audio-vrpcu na kojoj Bijeli Vuk jednom pouzdaniku Protuobavještajne agencije – s kojim je, inače, njegovao prijateljske odnose i čiji su osobni podaci poznati redakciji – potanko priča o svojim metodama likvidacije srpskih civila u Lici. Prvi dokument nastao je koncem ožujka 1999. godine, nosi naslov "Operativno izvješće", prostire se na šest gusto tipkanih stranica i potpisao ga je gospićki kriminalistički policajac Stipo Novaković. Tekst "Operativnog izvješća" (vrlo znakovit već i po tome što se u njemu Srbi uporno pišu malim početnim slovom, a Hrvati, dakako, velikim, što nedvosmisleno sugerira da tako iskazana nepismenost nije jedini problem autora tog teksta, op. red.) počinje Novakovićevim opisom kako je došlo do njegova susreta s Ivicom Rožićem. Novaković se, naime, 22. ožujka 1999., oko 20 sati i 15 minuta, vozio kroz Gospić i u retrovizoru je primijetio da ga uporno prati crveni golf: tek kad se Novaković zaustavio ispred kafića Vaga, koji se nalazi blizu zgrade Policijske uprave ličkosenjske, crveni golf zaustavio se pored njega, a vozač je spustio svoje staklo.


Strana 657


1990 - 1995

"Tada sam prepoznao da je vozač golfa Rožić Ivica zvani ‘Roka’ i ‘Bijeli Vuk’. Rožić mi je tada rekao, dobra večer gospodine, oprostite hoćete li mi reći gdje vi radite, na što sam mu ja rekao, dobra večer a zašto to pitaš, na što mi je on rekao, radite li vi možda u policiji, na što sam mu rekao da radim. Nakon toga Rožić mi je rekao, izgleda mi da se mi poznajemo, na što sam mu odgovorio da se najvjerojatnije poznajemo, nakon čega je Rožić rekao da bi sa mnom rado popio piće, na što sam mu rekao da može i da se upravo nalazimo ispred kafića pa možemo odmah u tom kafiću popiti piće", napisao je Novaković na početku svog "Operativnog izvješća". Policajac i Rožić zatim su sjeli u kafić i ovaj potonji kazao je da se htio susresti s njim, Novakovićem, zato što je saznao da će upravo rečeni policajac ići na lokaciju na kojoj je Rožić odložio različita minsko-eksplozivna sredstva i ručne bombe koje je uspio povaditi s mjesta na koja ih je bio postavio. "Nakon toga Rožić je rekao, znate što gospodine, ja sam to sve radio misleći da radim dobro za Republiku Hrvatsku", nastavlja u izvješću Novaković. "Nakon toga upitao sam ga što je on to radio, a on je rekao, pa te bombe i mine je postavljao Srbima. Pitao sam ga gdje je on to sve postavljao i zbog čega, na što je on počeo nabrajati, pa je rekao: Da je ‘96. godine u Svračkovom selu jednom četniku postavio ručnu bombu u panj, a panj stavio na put ispred kuće, a istog dana je još jednom četniku postavio ručnu bombu u betonski blok u koji je zabetonirao donji dio pivske boce i u bocu stavio ručnu bombu, i taj blok također stavio na put ispred kuće. Na pitanje zašto je to stavio odgovara da je htio četnike ustrašiti da se ne vraćaju, a prije toga je vidio da su počeli obilaziti svoje kuće. Nakon toga dodaje da je još jednu bombu stavio u pivsku bocu kojoj je odrezao dno, i takvu bocu posadio u zemlju u Jošanima na jednoj livadi gdje je jedan Srbin čuvao ovce. Na pitanje zašto je to napravio odgovara da je prije toga on sa nekim svojim kolegama došao kod tog Srbina kupiti janje kako bi ga mogli ispeći i pojesti, pa dodaje da ih je taj Srbin gledao onako s visoka i nije im htio prodati janje pa mu se zbog toga htio osvetiti." Nakon što je Rožić opisao kako se postavlja eksploziv u pivsku bocu, nastavio je govoriti: "Dalje dodaje da je u Srednjoj Gori postavio jednu bombu u stog sijena, te da je postavio bombu od koje su stradali Matijevići. Također dodaje da u Svračkovom selu postoje dva pravoslavna groblja, a ispred ulaza u oba groblja ukopao je po jednu PROMOVKU, od kojih je do sada jedna eksplodirala i poznato mu je da je tada dvoje Srba poginulo, a dvoje Hrvata je samo lakše ozlijeđeno. (Druga mina je pronađena i uništena 23. 03. 1999. g.) Na pitanje je li postavio još koju PROMOVKU, dodaje da je još jednu postavio Cvijanovićima u krumpire od koje je nekoliko Srba poginulo, pa dodaje da je baš prethodnog dana prolazio pored te kuće i vidio Cvijanovićevu ženu kako stavlja cvijeće na grob u vrtu, (Dušan Cvijanović sahranjen je u vrtu u blizini kuće), pa je razmišljao kako bi bilo dobro da je i ona stradala. Još jednu PROMOVKU je postavio u Buniću u polju na jednoj livadi koju su Srbi počeli obrađivati, a nju je aktivirao jedan Srbin traktorom. Također dodaje da je u Buniću srušio još jednu kuću. Na pitanje je li postavio koju bombu u đubar, dodaje da jeste jednu u Kršu nekom četniku po prezimenu Glumac i još jednom u stog sijena, a to je postavio iz razloga što su prema njegovim riječima oni stalno za vrijeme rata telefonom kontaktirali sa četnicima na drugoj strani i odavali im naše položaje." I još: "Dodaje da je postavio još jednu bombu u Mogoriću na livadi u gnojnicu iz


Strana 658


1990 - 1995

razloga što je prethodni dan vidio kada su Srbi na livadu izvozili đubar i tom prilikom su bili jako veseli, a kada je on prolazio podrugljivo su ga gledali. Jednom prilikom policija je imala nekakvu vježbu u Mogoriću, a ti Srbi su odmah protestirali kod OSCE-a. Dalje dodaje da je u Mogoriću pored jedne kuće ispod jednog drveta također postavio ručnu bombu, a potom dodaje da je on sredio i generala Miščevića. Na upit tko je bio s njim kada je postavio bombu generalu Miščeviću, dodaje da je bio sam, jer on to uvijek radi bez svjedoka, a kada bi i bio netko s njim ne bi ga htio odati iz razloga što on nikada ne bi odao Hrvata." Sve za Hrvatsku Rožić je zatim kazao da je jedini Hrvat kojemu je nešto nažao učinio Zdenko Bando, čovjek koji je svjedočio o zločinima u Gospiću u jesen 1991.: pripremio je, naime, eksplozivnu napravu kojom je minirana Bandina kuća. "Na pitanje je li minirao još koju kuću izjavljuje da je za vrijeme rata srušio i zapalio srpskih kuća i pobio Srba više nego što ima u glavi dlaka. (...) Na pitanje je li postavio bombu u pravoslavnom groblju u Smiljanskom polju izjavljuje da jeste, pa dodaje da je srušio nadgrobnu ploču sa groba Jove Lemaića, kojeg je ubio 1991. godine, i ispod ploče stavio ručnu bombu M-75 bez osigurača. Na pitanje, zašto je to napravio izjavljuje da je imao namjeru da strada i Jovina supruga, kako mu ne bi prigovarala što joj je ubio muža. (...) Nakon toga dodaje da su ga 1991. godine ‘uvukli’ u sve to, da to sve nije trebalo raditi, ali da je tada mislio da je to sve u interesu Republike Hrvatske. Potom dodaje da on prizna da je samo Franjo Tuđman veći Hrvat od njega i nitko drugi." U nastavku razgovora Ivica Rožić kazivao je da ga noću bude čudni i prijeteći telefonski pozivi, kazivao je da ne može živjeti zajedno sa Srbima, prepričavao je kako se sklapaju paklene naprave s improviziranim vremenskim upaljačima... Potom je razgovor prekinut, te su se Novaković i Rožić dogovorili da se sastanu idućeg dana, 23. ožujka 1999., u 21 sat na istome mjestu, u gospićkom kafiću Vaga. No, zbog Rožićeva straha od praćenja nisu razgovarali u kafiću, pa su se sklonili u jednu sporednu ulicu i pričali su u autu Bijelog Vuka. Šuškova instrukcija: "Što manje Srba!" Novaković je zapisao ovako: "Dalje navodi da je u zadnje vrijeme intenzivno razmišljao kako bi ubio Levara (Milana Levara, svjedoka o hrvatskim zločinima u Gospiću 1991. koji je ubijen u kolovozu 2000., op. a.), pa je spominjao da je razmišljao sačekati ga negdje van grada, zaustaviti mu auto, potom ga odvesti negdje i ubiti. Razmišljao je kako bi ga mogao navući da dođe na Velebit pa da ga gore sačeka i ubije. Bio je došao na ideju da otvori nekoliko srpskih grobova, pokupi kosti i raspe ih negdje na Velebitu a potom bi Levaru anonimno dojavio da se na tom mjestu nalaze kosti ubijenih Srba iz 1991. godine. Levar bi odmah došao vidjeti tu lokaciju, pošto on intenzivno traga za dokazima kako bi dojavio Haškom sudu, a kad bi se pojavio na Velebitu na tom mjestu mogao bi ga ubiti. Također je razmišljao da mu otme dijete i da ga tada ucjenjuje da šuti, ali je odustao. Također je razmišljao da sruši Ropcovu (Zdenko Ropac također je svjedočio o gospićkim događajima godine 1991., op. a.) kuću u Karlobagu ali je odustao, pa je počeo razmišljati kako bi ga ubio. Odlazio je u Karlobag i izviđao teren, te tražio pogodnu lokaciju odakle bi mogao imati pregled dvorišta Ropcove kuće, kako bi ga mogao gađati snajperom kada izađe iz kuće." I još: "Nakon svega dodaje da je to bio njegov način borbe protiv Srba, jer je smatrao da je to ispravno, ali sada kada je uvidio da to Republici Hrvatskoj nanosi veliku štetu


Strana 659


1990 - 1995

izjavljuje da sigurno neće eksplodirati više niti jedna naprava a da ju je on postavio. Štoviše ukoliko on dozna da je možda netko drugi negdje nešto postavio ili da ima namjeru nešto postaviti, to će odmah dojaviti policiji." Drugi dokument koji se nalazi u Feralovu posjedu nosi naslov "Službena zabilješka", sačinjen je 24. rujna 1999. u MUP-ovu Odjelu za suzbijanje terorizma i u njemu se – na tri stranice – navode informacije prikupljene u razgovoru s Ivicom Rožićem. Nakon tog razgovora, anonimni policijski službenik zapisao je ovako: "Spominje kako je prije akcije ‘Medački džep’ u Gospić došao pokojni ministar Gojko Šušak i rekao im da bi bilo dobro da na tom prostoru ima što manje Srba, što je on shvatio kao da ih treba ili pobiti ili protjerati, pa dodaje, citiram ‘što se Sačić (Željko Sačić, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova, op. a.) pravi lud i on je bio tu i njemu je sve poznato što se radilo ovdje i zbog čega’, završen citat. Neke stvari je ‘odrađivao’ Rožić, neke su neki drugi a neke stvari su ‘odrađivali i specijalci i to je svima poznato’". Ubojstvo Milana Levara I u tom razgovoru Rožić je ponovno izrekao svoje razmišljanje o potrebi smaknuća Milana Levara: "U strahu da ne bi otišao u Haag navodi da je u više navrata planirao kako bi izvršio ubojstvo Milana Levara koji je išao kao svjedok u Haag. Razmišljao je kako bi ga otrovao nekim jakim otrovom tako što bi mu na njivi zatrovao krumpire ili bi ga jednostavno negdje sačekao i ubio a onda tijelo bacio u neku od jama na Velebitu. Također navodi i već u ranijem razgovoru spomenutu mogućnost da iz srpskih grobnica nakupi ljudskih kostiju i raspe ih negdje na Velebitu i taj prostor minira, a onda Levaru pošalje anonimnu dojavu da su na tom mjestu kosti Srba nestalih 1991. godine tako da Levar strada od mina kada dođe na to mjesto. Navodi da je prije nekoliko dana iz jedne drvene stare kuće koja se nalazi preko puta Levarova stana promatrao kako bi ga snajperom mogao ubiti kroz prozor dok se nalazi u stanu. Međutim, navodi, da za Levarovu likvidaciju još nema ‘zeleno svjetlo’." I još: "Potom navodi da je on tijekom rata odveo puno ljudi koji se nikada više nisu pojavili, njihova rodbina možda i danas misli da su oni pobjegli u Srbiju, međutim oni su mrtvi. Dodaje da je većinu ubio udaranjem kolcem u glavu a potom tijela odvozio na Velebit i bacao u jame ili ih ostavljao na tlu i pokrivao borovim granjem. Borovo granje neutralizira mirise a crvi tijelo pojedu vrlo brzo tako da za kratko vrijeme ostanu samo kosturi. (...) Dalje izjavljuje da je do sada postavljao razne mine na razna mjesta i na razne načine ali nikada nije postavljao mine pod vozila i da će to sada malo proučavati, kako na najbolji način postaviti minu pod vozilo, da eksplodira kada vozilo krene. Na pitanje zašto mu to treba, izjavljuje, da nikada se ne zna." Unatoč ovim dokumentima i informacijama što se u njima nalaze, Ivica Rožić danas je sasvim slobodan čovjek i uživatelj povlaštene predsjedničke mirovine, a dok je tome tako – i dok se službeno ne zna tko je pobio sve one srpske civile koji su se vraćali svojim kućama u Liku – ova zemlja neće biti ugodno mjesto za život. Koliko god nas Sanader i njegovi doglavnici uvjeravali u suprotno. Feral Tribune


Strana 660


1990 - 1995

SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA KOMITET ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA O IZVRŠENIM ZLOČINIMA PROTIV ČOVEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA MESTO I VREME: Gospić i okolina, druga polovina oktobra 1991. godine. KRATAK OPIS: U drugoj polovini oktobra 1991. godine pripadnici specijalnih jedinica MUP i ZNG Republike Hrvatske po unapred pripremljenom spisku prikupljali su viđenije Srbe - civile u Gospiću, trpali ih u kamione noću, odvodili, mučili i likvidirali. 24 leša - Srba iz Gospića pronađeno je kod Perušića i sudsko -medicinskom ekspertizom 19 je identifikovano. Za veći broj drugih se osnovano sumnja da su pobacani u Katinu jamu, na 4 km od glavnog puta od Gospića ka Karlobagu, za tri lica se zna da su ubijena navodno pri bekstvu, ali se ne zna gde su pokopani. Pohapšena su, odvedena i nestala sledeća lica: I muškarci Barać Radovan službenik PTT Gospić Banjeglav Todor, konobar Bogić Jovo Bogić Rade Bunčić Slavko Bulj Dane, službenik Zavoda za socijalno osiguranje, star 55 godina, iz Gospića Vujnović Đuro Vujnović Milan, penzioner iz Karlobaga Gajić Nikola, penzioner, star 58 godina Draganić Branko, radnik u Ličkom Osiku (Teslin-grad) Đukić Đoko Đukić Sava Žakula Milan Ivanišević Milan Igrić Nedeljko, opštinski inspektor Janković Sveto Jokić Milojko, radnik MUP-a Kalanj Đorđe, istražni sudija, star 52 godine Korica Dane, penzioner Kovačević Milan Kovačević Nikica Kljajić Simo, novinar Krajnović Simo, penzioner Kuzmanović Branko, penzioner MUP-a, star 53 godine, iz Gospića Lazić Petar, vozač, star 42 godine Mašić Milan, penzioner Mašić Radovan, radnik Mandić Momčilo, penzioner MUP-a Marić Boro, šumski tehničar Miščević Nikola, penzioner MUP-a Mrkić Željko, radnik MUP-a Nikolić Mihajlo, šumski tehničar Orlović Miloš, medicinski tehničar iz Karlobaga


Strana 661


1990 - 1995

Pantelić Milan, meteorolog Pavlica Đuro Pavlica Janko, trgovac iz Karlobaga Pavlica Milan Pavlica Nikola Pavlović Milan Pejnović Milan, radnik "Zagrebačkih transporta" Pejnović Mićo, radnik MUP-a Radmanić Gojko Rakić Dragan, službenik Zavoda za socijalno osiguranje Smiljanić Milan, invalid Smiljanić Stanko, službenik SIZ-a za penzijsko i invalidsko osiguranje, star 54 godine, iz Gospića Stojanović Bogdan, radnik u hotelu "Industrogradnja" iz Karlobaga Stojanović Nikola, penzioner Tomičić Boško, službenik u "Visočici" Trešnjić Nebojša, star 55 godina Ćopić Pajo, penzioner, star 70 godina Uzelac Milan, privatni mehaničar Hinić Gojko, radnik MUP-a Čubelić Milan, građ. tehničar Štulić Branko, zamenik javnog tužioca, str 54 godine Šuput Bogdan, inženjer šumarstva, star 56 godina, iz Gospića II žene Barać Danica Begić Ankica Vraneš Borka, penzioner Vraneš Dušanka, medicinska sestra Diklić Radmila, službenica Turist-biroa Đukić Marica, profesor u penziji Žakula Smilja Janković Milica Kalanj Mirjana, službenica, stara 46 godina, iz Gospića Mašić Soka, penzioner Miščević Marija, službenica suda Orlović Mileva, supruga Miloša, iz Karlobaga Pantelić Anđelka, trgovac Pantelić Mirjana, student, kćer Milana i Anđelke Pavlica Nada Pavlica Soka, supruga Janka, čistačica u karlobaškom MUP-u Panjević Ljubica, stara 75 godina Potkonjak Boja, penzioner Potkonjak Milica Radmanić, supruga Gojka Stanić Radmila, profesor hemije Trifunović Ljubica, penzioner INDICIJE O IZVRŠIOCU: 1. Merčep Tomislav i pripadnici specijalne jedinice MUP-a Republike Hrvatske, 2. Orešković Tihomir, bivši emigrant, 3. Orešković Ivan, zvani "Grobar", brat Tihomira, jedan od organizatora "odbrane Gospića",


Strana 662


1990 - 1995

4. Petri Miroslav, rodom iz Perušića, predsednik HDZ, ranije radio u banci u Gospiću, 5. Norc Mirko, jedan od vojnih komandanata hrvatskih snaga, rodom iz Splita, 6. Rožić Ivica, zvani "Roki", 7. Marković Martin, zvani "Irfan", 8. Mažuran Ivan.

Kako smo ubijali u Pakračkoj Poljani Miro Bajramovic, bivsi pripadnik tzv. Mercepove jedinice, otvoreno svjedoci o zlocinima sto su ih on i njegovi ratni drugovi pocinili na podrucju Pakraca, Gospica, Zagreba, Slanog… Kako smo ubijali u Pakračkoj Poljani Zovem se Miro Bajramovic i direktno sam odgovoran za smrt 86 ljudi. Ja s tom cinjenicom navecer zaspim i ujutro se budim, ako zaspim. Svojom sam rukom ubio sedamdeset dvoje ljudi, medju njima je bilo i devet zena. Nismo radili razliku, nista nismo pitali, oni su za nas bili cetnici i neprijatelji. Najteze ti je zapaliti prvu kucu i ubiti prvog covjeka. Poslije sve ide po sablonu. Tomislava Mercepa upoznao sam 1991. godine u Dalju. Od tada smo skupa ratovali. Prosli smo puno toga zajedno. Nasa se jedinica zvala "Jesenje kise", odnosno, sluzbeno, Prva Zagrebacka specijalna postrojba pri MUP-u. Medju hrvatskim braniteljima i narodom se jako dobro zna tko su "Jesenje kise". LIKVIDACIJE U GOSPICU I SLANOM Prije odlaska u Pakracku Poljanu, negdje u rujnu 1991., bili smo u Gospicu. U Gospicu je dovoljno bilo da budete Srbin, pa da vas vise ne bude. Nasa je grupa dolje likvidirala izmedju 90 i 110 ljudi, jer smo bili prekratko, niti mjesec dana. Za Gospic je vrijedila naredba: "etnicki ocistiti"; ubili smo direktora poste, bolnice, vlasnike restorana i kojekakve druge Srbe. Ubojstva su izvodjena metkom u celo, jer nismo imali vremena. Ponavljam, iz vrhovnistva je bila naredba da se smanji postotak Srba u Gospicu. U Slano smo isli cetiri puta i likvidirano je trinaest osoba, svi su bili Srbi. Od njih trinaest ja sam ih ubio osam. Moju grupu su cinili Sinisa Rimac, Miroslav Brisevac, Igor Mikula i mala Gordana, cije prezime nikada nisam upamtio. PAKRACKA POLJANA: "OBRADA" ZATVORENIKA U Pakracku Poljanu stigli smo 6. Listopada 1991. godine, nakon povratka iz


Strana 663


1990 - 1995

Gospica. Zatvorenike smo drzali u podrumu osnovne skole, a kad ih je bilo vise, onda bi smo ih stavljali i u ucionice. Za njih su najgore bile noci, kad smo ih operativno obradjivali, a to je znacilo da smo pokusavali pronaci najbolji nacin da im nanesemo sto vecu bol kako bi sto vise priznali. Znate li koji je najbolji nacin? Palite zatvorenika - plamenom iz boce plina i onda ga polijete otcom, a to radite uglavnom po genitalijama i ocima. Zatim postoji mali induktor, poljski telefon, pa Srbina prikljucite na to. Radi se o istosmernoj struji, ne moze ubiti, ali stvara neugodan osecaj kod covjeka. Pitas onda tog prikljucenog Srbina odakle je, on ti kaze iz Dvora na Uni, a ti onda, okrecuci poljski telefon nazoves Dvor na Uni. Zatvorenicima se znao u guzicu gurati petozicni kabel, to bi im ostavili po par sati da ne mogu sjesti. Otvarane su im rane po kojima je posipana so ili ocat. Uglavnom, nismo dozvoljavali da prestanu krvariti. Isto tako, svi su isti dan morali nauciti "Lijepu nasu", a to ih je natjerao zapovjednik zatvora Mijo Jolic koji danas, jednako kao i Suljic, ima restorane po Hrvatskoj. Kad se sjetim svih tih mucenja, pitam se kako su se uspjeli sjetiti svega toga. Primjerice, najbolnije je zabiti male cavale pod nokte. Kad na to spojite trofaznu struju od covjeka ne ostane ni traga. Pepeo! Ljudi su pod takvim mucenjima priznavali sve sto su znali i sto se od njih trazilo. U pocetku smo glumili nekakve demokratske policajce, davali smo Srbima papir da na njemu napisu sve sto znaju, a trazilo se sto vise imena i lokacija. Tomislav Mercep je bio zapovjednik Poljane, a ja sam bio dozapovjednik. Mercep je sve znao. On nije osobno sudjelovao u egzekucijama, ali on je citao sve sto smo mu mi pisali u izvjescima, premda je vecina informacija priopcavana usmeno. On je znao za svaku likvidaciju, jer je bio zapovjednik i bio je za nas karizmaticna osoba. Nekoliko nam je puta rekao: "Nocas ocistite sva ta govna." To je znacilo da se likvidiraju svi zatvorenici. Ako nisi ucinio sto je naredjeno, onda si bio peta kolona, a mi smo u Pakrackoj Poljani jednako ubijali i Hrvate i Srbe. Nas su se plasili i Hrvati u Poljani. Selo je, naime, po celu noc slusalo jauke i zapomaganje iz zatvora, ljudi nisu mogli spavati, ali nam nista nisu smijeli reci. Svi su znali da bi, ako nesto priupitaju, i sami mogli zavrsiti u zatvoru. Jednom sam rekao da su svi koje sam ubio umirali sretni, jer sam im ja na malom bloku pisao potvrde da mogu proci nase straze i oni s tom potvrdom sretni idu doma. Onda sam ih ja cekao snajperom. Umirali su nasmijani. Mi Srbe nismo djelili na vojnike i civile; ako smo nasli pusku bilo gdje sakrivenu, on je za nas bio cetnik. Srbi su u to vrijeme jako tesko mogli opstati, jer ne vele badava da kud mi prodjmo, trava ne raste. Koliko ja znam, vise od pedeset Srba dovedeno je u Poljanu iz Zagreba, a dovozili su ih svi koji su bili u uzem Mercepovu krugu - Rimac, Suljic, Mikula, Hodak, ja… Relativna je stvar koliko smo dugo drzali zatvorenike. To je zavisilo o tome za koje vrijeme bismo ih uspjeli iscrpiti. Vecinom smo ih prije ubijanja drzali izmedju dva i pet dana. Oni da su i prezivjeli, ne bi kasnije bili normalni ljudi. Srbi koji su bili dobri i lojalni, sluzili su nam za kopanje grobova, s tim da smo im govorili da kopaju zaklone za puskomitraljez. Jednom je jedan od zatvorenika, bio je iz Kutine, kazao da mu je to petnaesti ili sesnaesti zaklon. Odmah smo ga likvidirali, jer njegovo nije da broji nego da kopa. Vladalo je tada veliko koristoljublje. Nas je tridesetak islo pedeset metara ispred prvog tenka, mi smo cistili i likvidirali koga smo zatekli. Iza nas su isli neki koji su se nazivali mercepovcma i koji su krali i palili kuce. Takvi su bili Mardjeralo, Rukavina…Mercep nam je govorio da Srbima otimamo sve, a da novac koje nadjemo u njihovim kucama moramo predavati u stab za kupovinu naoruzanja. Medjutim Trusic, Mercep, Rukavina zvani Pop i Nedeljko Posavec su dijelili novac izmedju sebe. Kako to znam? Dan prije ubistva Pave Mlinarica, jedan na drugog


Strana 664


1990 - 1995

su pucali Posavec i Rukavina, jer nisu podijelili novac na jednake dejelove. Posavec je maknut iz postrojbe, ali mu nisu uzeli novac, a tu nije bilo tisucu ili sto tisuca DEM, tu je bilo mnogo vise. Ne bih mogao reci da su u Pakrackoj Poljani vrsena masovne likvidacije, radilo se o grupama od sedam do deset ljudi. Zapravo sve je ovisilo koliko se ljudi nalazilo u zatvoru. Ponekad smo znali likvidirati u kucama, a kucu potom dignuti u zrak. Nema tijela. Bilo je puno takvih kuca, najvise u selu Bujavici. U to je vrijeme bilo ovakvo razmisljanje: Ubij srbinu dijete, jer on nice na minus dvadeset. U ono vrijeme uopce nisam imao osjecaj da su Srbi ljudi kao i mi, da su i oni neciji ocevi, braca, djeca… Ne, djecu nismo ubijali, osim sto je Suljic ubio Aleksandru Zec. Po mojoj procjeni u Poljani je likvidirano sve zajedno oko 280 ljudi, a kroz nju je proslo i desetak zena. Osim Marine Nuic, secam se jedne Nade iz Kusonja koja je ubacena medju nas. Bila je tu i neka starica kojoj je u kuci nadjen snajper. Osim te starice sve su ostale zene silovane pa ubijene. To je istina. Moje je duboko uvjerenje: da nije pobijena obitelj Zec, nista se ni dan danas ne bi znalo o Pakrackoj Poljani. Bio je to glavni kljuc i glavni razlog da se na jedinicu gleda kroz drukciju prizmu. A Pakrackih je Poljana u Hrvatskoj bilo jako puno… UMORSTVO OBITELJI ZEC Za mene je samo jedno nepojmljivo - zasto od obitelji Zec cine karizmaticne osobe? Jako se dobro zna da je Mihajlo Zec radio za protivnicku stranu, za Srbe, premda je bio hadezeovac i premda je pokusavao pomoci hrvatskoj vojsci. Cinjenicno stanje je takvo da smo mi cuvajuci punktove u selu Dobrovcu kod Lipika saznali da se Milorad Zec, Mihajlov brat, svake noci iz Subotske vraca doma spavati. I mi smo ga jedne veceri sacekali u njegovoj kuci u Dobrovcu. Mozemo razgovarati na koji smo nacin mi vrsili operativnu obradu osobe, ali tu nema tajni - tu se batinalo, maltretiralo, iznudjivalo se priznanje na bilo koji nacin. Tada je on nama priznao za svoga brata Mihajla, sto i za koga radi. Kad sam dosao u Zagreb dao sam zapovjed da se privede Mihajlo Zec, a ja sam tu zapovjest dobio od Tomislava Mercepa. Nama je Mihajlo Zec vise vrijedio ziv nego mrtav. Ali onda se grupi koja je trebala privesti Zeca samoinicijativno, ne po zapovjedi, prikljucio Munib Suljic, koji je te veceri bio nadrogiran i pijan. Ja sam Sinisi Rimcu rekao da samo u slucaju otpora privodjenju likvidira Mihajla. On je pokusao bjezati, Rimac ga je pustio (premda je meni nepojmljivo da mladic od 19 godina nije mogao sustici jednog takvog covjeka i savladati ga, ali dobro, mozda je sve to bio trenutak) i onda je pucao u njega. Tad se iz jednog plavog kombija bez registracije, jer smo mi u privodjenju po Zagrebu isli u neobeljezenim uniformama i autima bez registracija, pojavio Munib Suljic koji se vratio po malu Aleksandru i po gospodju Zec. Najprije ih je odveo u hotel Panorama, odatle na Sljeme i tamo ih likvidirao. Neki dan je u Nacionalu izasao Suljicev demanti da on to ubojstvo nikad nije priznao. Tacno je da je Suljic po uhicenju sve ispricao, sve priznao, te je s djelatnicima Policijske uprave iz DJordjiceve otisao na Sljeme i pokazao grobove. I tad je priznao da je on ucinio likvidaciju. Najzalosnije je sto je on prijetio Nebojsi-Hodaku-Ceni, Igoru Mikuli, Sinisi Rimcu i maloj Snezani Zivkovic iz Gospica te natjerao Mikulu da ispali dvadeset metaka u malu Aleksandru i gospodju Zec. Da bi on, kao, bio siguran. I natjerao ih je da zakopaju leseve.


Strana 665


1990 - 1995

Samo su zbog toga oni umijesani u tu aferu. Jer Rimac je u istrazi javno priznao: "Ja sam ubio Mihajla Zeca, a u drugo me ne mesajte." To je istina. Danas se od Mihajla Zeca cini nekog heroja i govori se da je on uzaludno poginuo, a da se ja nesto pitam, da ja tiskam nekakve novine, ja bih vise pisao o Marini Nuic, jer je ona nevino poginula. IZDAVANJE ZAPOVJEDI Demantirao bih rijeci Ivana Vekica iz proslog Ferala. On laze, on je sve znao. Ja mu mogu reci koliko je nasa jedinica dobila naredbi od njega. On bi rekao "od vas trazim da napravite to, to i to". Nikad se nismo vratili da nismo izvrsili zadatak, a najvise se radilo o likvidacijama. Njegova je zapovjest da se ubije Milos Ivosevic, a zbog njega je trebalo biti ubijen i jedini prezivjeli Srbin iz Poljane, Stevan Brajanovic. Ponavljam, Ivan vekic je sve znao. U zatvoru sam bio od drugog sijecnja do 30 travnja 1992. godine. Meni je bilo najzalosnije sto je 15. sijecnja Hrvatska priznata, a ja u Remetincu. Oslobodjeni smo kad je Seks postao javni tuzilac, ali smo pusteni u dvije grupe. Mikula, Hodak, Snjezana Zivkovic, Suljic i Rimac su ostali cetrdesetak dana duze u zatvoru zbog Zeca. Prvi mjesec u zatvoru su se prema nama ponasali okrutno. Ne, nitko nas nije smio dirati, jer da je nad nama bilo neko fizicko izivljavanje, ja mislim da danas policiska zgrada u DJordjicevoj ne bi postojala. Tu je veliki utjecaj imao Mercep, koji je organizovao nasu obranu, te Ivan Vekic, koji danas istupa s kojekakvim glupostima. U to je vrijeme bio na nasoj strani. Mozda sam to vec kazao, ali ponavljam da su istrazni suci Jvanovic i Horvatinovic bili prilicno korektni, nisu ih zanimali detalji. Veliki sam vjernik. Imam na ruci prsten-krunicu iz Medjugorja. Bog sve prasta do odredjene granice. Ja mislim da sam dosad dovoljno kaznjen za sve sto sam pocinio. Zivotna bi mi satisfakcija bila da mi djeca imaju egzistenciju, jer jako dobro znam sto ce mi se dogoditi nakon ove price, ali samo bih volio da neko povede racuna o mojoj djeci. Stvarno imam prekrasan brak i prekrasnu obitelj, dvoje divne male djece. Moja supruga zna za sve sto sam ja radio, jer samo tako mozemo zajedno zivjeti. Nije mi lakse kad sam vam sve ispricao. Plasim se svoje postrojbe. To su prekaljeni profesionalci, koji ne promasuju cesto. I znam da mi Haag ne gine. Feral Tribune 01. septembar 1997 god.


Strana 666


1990 - 1995

Spisak logora za Srbe u Hrvatskoj BIOGRAD NA MORU 1. Biograd na Moru, zatvor 2. Biograd na moru, ribarska kuća na Vranskom jezeru 3. Biograd na moru, Filip Jakov, bolnica za retardiranu decu BJELOVAR 4. Bjelovar, zatvor u policijskoj stanici 5. Bjelovar, Okruzni zatvor 6. Bjelovar, vojni zatvor 7. Bjelovar, sportska dvorana 8. Bjelovar, prostorije mesne zajednice "Antun Gustav Mato." 9. Bjelovar, kasarna "Bozdar Adzija" 10. Bjelovar, vatrogasni dom 11. Bjelovar, skola 12. Bjelovar, skladiste oruzja bivse JNA Kukavica VARA.DIN 13. Varazdin, zatvor, Braće Radića br. 4 14. Varazdin, kasarna 15. Varazdin, logor u sportskoj dvorani VINKOVCI 16. Vinkovci, zatvor VIROVITICA 17. Virovitica, kasarna (strazara) 18. Virovitica, podrum u hotelu "Milanovac" 19. Virovitica, policijska stanica VRGINMOST 20. Vrginmost, policijska stanica 21. Vrginmost, posta VRGORAC 22. Vrgorac, logor u Hrvatskom domu - garaza 23. Vrgorac, garaza u selu kod Vrgorca 24. VRPOLJE, zatvor VUKOVAR 25. Vukovar, MUP Vukovar 26. Vukovar, Borovo "Komerc" 27. Vukovar, Borovo "Nova obuća" 28. Vukovar, hangar na aerodromu 29. Vukovar, nedovrsena skola u Borovo Naselju 30. Vukovar, dečiji vrtić kod opstine 31. Vukovar, podrumi u opstini 32. Vukovar, atomsko skloniste 33. Vukovar, skladisni prostor "Drvoprometa" 34. Vukovar, katakombe ispod groblja 35. Vukovar, Rusinska crkva 36. Vukovar, skola "Vladimir Nazor" 37. Vukovar, Lusac 38. Vukovar, skladisne prostorije "Abazis" 16 39. Vukovar, Elcov dvorac, kapela 40. Vukovar, vojni odsek GLINA 41. Glina, zatvor za maloletnike 42. Glina, zgrada MUP-a


Strana 667


1990 - 1995

43. GOLI OTOK, logor na golom otoku GOSPIĆ 44. Gospić, Okruzni zatvor 45. Gospić, vojni zatvor 46. Gospić, gimnazija 47. Gospić, podrum hotela "Lika" 48. Gospić, logor u mestu Smiljan 49. Gospić, kasarna i ciglana u selu Perusić, ("sabirni logor") 50. Gospić, selo Zablato, logor u bivsem poljoprivrednom dobru JNA 51. Gospić, Trnovac (Zablato) 52. Gospić, Karlobag GRUBI.INO POLJE 53. Grubi.ino Polje, hotel "Bilogora", komanda ZNG DARUVAR 54. Daruvar, zatvor 55. Daruvar, policijska stanica 56. Daruvar, kasarna 57. Daruvar, sportska sala "česki dom" 58. Daruvar, robna kuća "Varteks" 59. Daruvar, podrum samoposluge u centru grada 60. Daruvar, Miokovićevo DUBROVNIK 61. Dubrovnik, "Ekscelzior", komanda vojne policije 62. Dubrovnik, vila "Palma" 63. Dubrovnik, okruzni zatvor 64. Dubrovnik, hotel "Zagreb" na Lopudu, komanda vojne policije 65. Dubrovnik, prostorije vojne policije DJAKOVO 66. Djakovo, zatvor 67. Djakovo, kasarna 68. Djakovo, Gasinci ZAGREB 69. Zagreb, Vlaska ulica 3, MUP 70. Zagreb, Vukomerec (prekr.ajni zatvor) 71. Zagreb, Gajeva ulica br. 3 (15), bivsi vojni istrazni zatvor 72. Zagreb, kasarna "Marsal Tito" 73. Zagreb, Kerestinec u Svetoj nedelji kod Zagreba 74. Zagreb, Kunesćak, podrum bolnice, vojna policija 75. Zagreb, Remetinec, ulica Rajtarićeva (Rajterova ulica), zatvor vojnog suda 76. Zagreb, Petrinjska ulica br. 12 i 18 77. Zagreb, Selska 92, bivsa kasarna JNA 78. Zagreb, Kazneno popravni dom - bolnica (bolnica za osobe lisene slobode), Svetosimunska 107 79. Zagreb, stanica milicije Dubrava 80. Zagreb, sportska dvorana "Martinovska" 81. Zagreb, Trstenik 82. Zagreb, černomerec 83. Zagreb, černomerec, ciglana 84. Zagreb, Turopolje, maloletnički zatvor ZADAR 85. Zadar, Okruzni zatvor 86. Zadar, vojni zatvor 87. Zadar, istrazni zatvor 88. Zadar, policijska stanica u biv.oj kasarni JNA "Djuro Djaković" 89. Zadar, hotel "Donat" na Diklovcu, Borik 90. Zadar, dom vazduhoplovstva 91. Zadar, skola "Velimir .korpik"


Strana 668


1990 - 1995

92. Zadar, Osnovna skola "Sime Budinić" 93. Zadar, Osnovna skola "Simun Kozičić" 94. Zadar, sportska dvorana "Jazine" 95. Zadar, kasarna "Marko Ore.ković" 96. Zadar, gostionica "Fontana" Josipa (Joze) Prtenjače prema Diklu 97. Zadar, Stari grad 98. Zadar, Nin, ciglana IVANEC 99. Ivanec, Lepoglava, KPD IVANIĆ GRAD 100. Ivanić Grad 101. Ivanić Grad, Klostar Ivanić, logor u fiskulturnoj sali u skoli IMOTSKI 102. Imotski, policijska stanica KARLOVAC 103. Karlovac, zatvor u Radićevoj ulici 104. Karlovac, MUP 105. Karlovac, sportska hala "Ozalj" 106. Karlovac, Dubovac 107. Karlovac, Djački dom KNIN 108. Knin, kasarna 109. Knin, Osnovna .kola "Srpski junaci" 110. Knin, stara tvrdjava 111. Knin, Srednjo.kolski centar KOSTAJNICA 112. Kostajnica, Babina rijeka KRAPINA 113. Krapina, zatvor KUTINA 114. Kutina, vatrogasni dom 115. Kutina, Tvornica umjetnog gnojiva 116. Kutina, Popovača, dusevna bolnica 117. Kutina, Osnovna skola u Medjuriću, u podrumu METKOVIĆ 118. Metković, zatvor 119. Metković, vojna policija 120. Metković, zgrada civilne za.tite 121. Metković, radio stanica 122. Metković, sportska dvorana 123. Metković, duvanska stanica, podrum 124. Metković, selo Duboka NA.ICE 125. Nasice, zatvor NOVA GRADI.KA 126. Nova Gradiska, zatvor MUP-a 127. Nova Gradiska, zatvor u barakama u krugu vojne kasarne (prema Resetarima) 128. Nova Gradiska, podrum Gimnazije 129. Nova Gradiska, .kola 130. Nova Gradiska, sportska dvorana 131. Nova Gradiska, Okučani, .elezara 132. Nova Gradiska, Okučani, prodavnica metalne galanterije NOVSKA 133. Novska, zatvor 134. Novska, skladiste teritorijalne odbrane (zgrada bivseg vojnog odseka kod opstine)


Strana 669


1990 - 1995

135. Novska, zgrada SUP-a OGULIN 136. Ogulin, zatvor Kula ORAHOVICA 137. Orahovica, затвор OSIJEK 138. Osijek, MUP 139. Osijek, istrazni zatvor 140. Osijek, Crvena kasarna 141. Osijek, Bela kasarna, logor Vojne policije 142. Osijek, zatvor Pampes na strelistu 143. Osijek, logor na stadionu OTOčAC 144. Otočac, vojni zatvor PAG 145. Pag, Slano 146. Pag, Kali PAKRAC 147. Pakrac, Lipik 148. Pakrac, zatvor 149. Pakrac, policijska stanica 150. Pakrac, podrum robne kuće 151. Pakrac, Gavrinica 152. Pakrac, selo Seovica, logor u domu kulture 153. Pakrac, Seovica, logor u .koli 154. Pakrac, Marino selo, podrum u hotelu "Ribnjak" 155. Pakrac, Marino selo, Ribarska koliba 156. Pakrac, Marino Selo, upravna i poslovna zgrada "Ribnačarsko-Pakračka poljana" 157. Pakrac, Poljana Pakračka, radna organizacija "Jedinstvo", pogon za izradu hemijskih olovaka i električnih prekidača 158. Pakrac, Poljana Pakračka, ribarska koliba 159. Pakrac, Poljana Pakračka, vatrogasni dom PETRINJA 160. Petrinja, selo Brest PLOČE 161. Ploče, logor u zatvoru PODRAVSKA SLATINA 162. Podravska Slatina PULA 163. Pula, Okruzni zatvor 164. Pula, Katarina 165. Pula, Kranjčevica 166. Pula, KPD "Valtura" RIJEKA 167. Rijeka, Okruzni zatvor 168. Rijeka, Ciotina 24 ili 25, logor - "prihvatni centar za strance" u bivsoj kasarni JNA 169. Rijeka, "Via Roma", ulica zrtava fasizma 170. Rijeka, Skurine, barake 171. Rijeka, kasarna Trsat, zatvor vojne policije SAMOBOR 172. Samobor, sportska dvorana 173. Samobor, Rakitje, centar za obuku ZNG


Strana 670


1990 - 1995

SINJ 174. Sinj, bivsa kasarna JNA "I Splitski partizanski odred" 175. Sinj, zatvor vojne policije 176. Sinj, Turjaci, logor u hangaru SISAK 177. Sisak, Okru.ni zatvor, u Rimskoj ulici br. 19 178. Sisak, gara.a rafinerije 179. Sisak, MUP 180. Sisak, logor u Zelezari 181. Sisak, Barutana, bivsi objekat JNA u naselju zelezara 182. Sisak, Omladinsko naselje kod Siska (barake omladinskih radnih brigada) 183. Sisak, Ekonomska skola 184. Sisak, kasarna bivse JNA 185. Sisak, sportska dvorana (blizu zelezničke stanice) 186. Sisak, Suhopolje 187. Sisak, Osnovna .kola "22 lipanj" 188. Sisak, Galdovo 189. Sisak, lečiliste Jodno 190. Sisak, Lipovica, zatvor 191. Sisak, vojno skladiste 192. Sisak, zatvor vojne policije SLAVONSKA PO.EGA 193. Slavonska Pozega, Okruzni zatvor 194. Slavonska Pozega, policijska stanica 20 195. Slavonska Pozega, zenski zatvor 196. Slavonska Pozega, sportska hala 197. Slavonska Pozega, kasarna SLAVONSKI BROD 198. Slavonski Brod, vojni zatvor 199. Slavonski Brod, podrum kafane Dusana Bardaka sa kuglanom, u Partizanskoj ulici /sada Osiječka/ 200. Slavonski Brod, podrumske prostorije Sluzbe javne bezbednosti 201. Slavonski Brod, logor u vatrogasnom domu 202. Slavonski Brod, rafinerija 203. Slavonski Brod, Slavonski .amac 204. Slavonski Brod, selo Bukovlje, podrum kuće čiji je vlasnik Srbin koji je iseljen SLUNJ 205. Slunj, Batnoga SPLIT 206. Split, zatvor na Katalinića brijegu 207. Split, vojni zatvor Lora 208. Split, Dračevac, biv.a kasarna JNA, zatvor HOS-a 209. Split, Okru.ni zatvor "Bilice" (izmedju Splita i Solina) 210. Split, bolnica "Firule" 211. Split, Klis TROGIR 212. Trogir, zatvor CRES-LOSINJ 213. Cres-Losinj, Dom za maloletnike SIBENIK 214. Sibenik, zatvor Mandalina 215. Sibenik, kasarna "Ante Jonjić" 216. Sibenik, Subićevac, vojni zatvor 217. Sibenik, sportska hala kod .kole "Stjepan Radić" 218. Sibenik, ostrvo Obonjan (ranije Otok mladosti)


Strana 671


1990 - 1995

219. Sibenik, zatvor Kuline 220. Sibenik, Okrucni zatvor 221. Sibenik, istrazni zatvor


Strana 672


1990 - 1995

Umjesto zakljucka: Ante Nobilo, jedan od najpoznatijih advokata u Hrvatskoj

Zločin nad Srbima je bio organizovan Ante Nobilo spada u sam vrh advokatske branše u Hrvatskoj. Iza sebe kao tužilac ima slučajeve "Artuković", "Arkan", "Pakračka poljana", "Krvavi Uskrs", aferu " Labrador "... Kao advokat zastupao je porodicu Mihajla Zeca i desetine drugih poznatih slučajeva, ali je svoje medijske vrhunce dosegao zastupajući Tihomira Blaškića pred Haškim sudom. U Hrvatskoj nikoga ne ostavlja ravnodušnim - jedni mu zamjeraju da je uzurpirao medije i da opanjkava Hrvatsku, dok drugi u njemu vide zagovornika evropskih vrijednosti u pravosuđu, ali i u politici. Spada u malobrojne javne ličnosti u Hrvatskoj koje smatraju da je ta zemlja izvršila agresiju na BiH, a za razliku od većinskog mišljenja u hrvatskoj javnosti, Nobilo smatra da optužnica protiv Gotovine ne ruši kredibilitet domovinskog rata. NN: Hrvatska je uznemirena posljednjim događajima. Ubistvo Srbina u Karinu i eksplozije u Vukovaru, a potom i prijeteće pismo samozvane terorističke organizacije. Kako tumačite te događaje? NOBILO: Što se pisma tiče, uvjeren sam da je to djelo amatera, sračunato na skretanje pažnje vjerovatno psihički bolesnog čovjeka, pa mu i ne treba pridavati preveliki značaj. Međutim, ono što se dešavalo poslije lokalnih izbora puno je ozbiljnije. Naime, prvi put efekat povratka Srba u te krajeve dao je rezultate. Ostvarili su kritičnu masu birača koji su osvojili značajan broj mjesta u lokalnoj samoupravi, što su ekstremisti prepoznali kao signal da bi Srbi mogli preuzeti lokalnu upravu u tim dijelovima Hrvatske i praktički preuzeti lokalnu vlast. A u njihovoj svijesti još je slogan - jesmo li se zato borili? Oni su još u 1995. godini: "Srba nema, to je prazan prostor; to smo mi osvojili ratom, to je naše i nikada Srbi to neće imati". Međutim, izbori su prvi put narušili tu sliku i dogodilo se to što se dogodilo. U svakoj državi ima takvih luđaka. No, tada država treba da pokaže zube. Da je Hrvatska to učinila odmah poslije "Oluje", nakon što je vojska zauzela taj teritorij, ne bi došlo do svega onog ružnog do čega je došlo. Hrvatska vlast je popustila u prvim danima. Nakon što je vojnički osvojila taj teritorij trebalo je da garantira sigurnost svakom čovjeku i njegovoj imovini. Nadam se da to ovaj put neće uraditi. Dakle, jedna energična istraga, otkrivanje počinitelja, sada je nužno. NN: Nije li onda malo preuranjeno izjavljivati, kao što to čine iz Vlade, da tragovi vode "preko Dunava"? NOBILO: To ne mogu komentirati. Sve je moguće. No, postavlja se pitanje zašto baš sad, zašto poslije lokalnih izbora? Zašto to nije bilo prije pola godine? Meni logika stvari ukazuje da se ipak radi o unutarhrvatskom razračunavanju. Vidim da su mnogi iznenađeni rezultatima izbora. NN: Pređimo na one stare teme. Iako se slučaj "Gotovina" percipira kao jedini uvjet za ulazak Hrvatske u EU, činjenica je da to nije jedina


Strana 673


1990 - 1995

prepreka. Kao da se zaboravilo na druge uvjete, među kojima je i reforma pravosuđa? NOBILO: Imate pravo. Hrvatska, osim Gotovine, mora savladati još neke velike prepreke. Ulazak u EU znači prilagodbu države europskim standardima funkcioniranja jedne pravne države. U okviru toga reforma pravosuđa je na prvom mjestu. Pa i samo pitanje Gotovine ne iscrpljuje se prvenstveno na njegovom hapšenju, već je više i prije svega pitanje funkcioniranja pravne države. Zašto mi želimo ući u EU? Ne zato što patološki želimo biti u tom savezu, nego zato što želimo imati državu po standardima EU. Kako znamo da bi nama trebalo jedno stoljeće da ostvarimo taj cilj, najjednostavniji i najbrži način je priključenje EU, koja će nam diktirati ubrzane promjene i zakonodavnu i svaku drugu reformu. Dakle, ne radi se o pukom priključenju, već projektu stvaranja drugačije, kvalitetnije i bolje države. U okviru toga reforma pravosuđa je nužna i to je jedno veliko i sveobuhvatno područje, pa će i sam proces potrajati. Jedna od ključnih stvari na tom putu je zakrčenost pravosuđa u Hrvatskoj velikim brojem neriješenih predmeta. U ovom trenutku imamo preko milijun i po neriješenih predmeta. Za mnoge slučajeve čeka se po pet, deset i više godina. Upisi u zemljišne knjige čekaju se godinama, u Zagrebu sedam i takvo pravosuđe stvara pravnu nesigurnost i za građane i za potencijalne investitore. Zbog toga Europa i forsira reformu pravosuđa, jer je to važan segment uređenja države, vladavine prava i civilizacijskih standarda na kojima Europa počiva. NN: Nije li, u tom kontekstu, zabrinjavajuća činjenica da i posljednji izvještaj "Amnesty Internatinala" otkriva da je u hrvatskom pravosuđu i dalje prisutan etnički kriterij u odmjeravanju pravde? NOBILO: Na žalost, to je tačno. Tu se još vuku repovi prošlosti kada su se masovno izricale presude u odsutnosti. Ilustriraću vam to najsvježijim primjerom kojim se ovih dana bavim. Već sedam dana pišem analizu slučaja generala Trifunovića, koji je osuđen u Varždinu za ratni zločin na 15 godina zatvora, a za iste događaje u Beogradu na 11 godina. Ovdje za upotrebu sile, a tamo za nedovoljnu upotrebu. To je primjer jedne velike sramote u hrvatskom pravosuđu. Još 1993. godine Vrhovni sud je potvrdio tu presudu. Meni je došla kćer generala Trifunovića i tražila da preuzmem taj slučaj. Napravio sam analizu iz koje se vidi da se radi o nepoštenom suđenju i neprofesionalnoj i pravno neutemeljenoj presudi. Tim povodom sam u više navrata razgovarao sa Ratimirom Čačićem, koji je bio prvi čovjek Kriznog štaba Varaždina i koji mi je potvrdio da je Trifunović bio častan i pošten čovjek i da nikakav ratni zločin nije počinio, te da mi stoji na raspolaganju kao svjedok u obnovljenom procesu. General Trifunović je mogao Varaždin sravniti sa zemljom. On je imao potencijale da 350 tona čelika u minuti izbaci na grad i da je htio počiniti ratni zločin Varaždin danas ne bi postojao. A on je čuvao grad i svoje vojnike. Zbog toga je ispao žrtva. Kada bi se takvi kriteriji primijenili prema hrvatskim časnicima, ja ne znam koji bi bio na slobodi. Nažalost, sudovi u Hrvatskoj rukovodili su se etničkim kriterijumom. Pokazuje to i stanje u hrvatskim zatvorima. Zatvorenici kažnjeni za zločine iz međunarodnog krivičnog prava. Prebrojite ih po nacionalnosti i sve će vam biti jasno. Tu bi nekakav balans morao biti, ali ga nema. U zatvorima je po toj osnovi oko 600 Srba i otprilike četvoro Hrvata. To je nedopustivi debalans koji je potvrdio i "Amnesty International". NN: Kako u tom kontekstu gledate na zahtjeve nacionalnih sudova, pa i


Strana 674


1990 - 1995

hrvatskih, o preuzimanju haških predmeta? NOBILO: U principu smatram da bi te države, pa i Hrvatska, trebalo da povrate svoj suverenitet u oblasti pravosuđa. Sama potreba osnivanja Haškog suda govori o kvaliteti ovdašnjeg pravosuđa. Mi moramo stvarati ambijent u kojem će nacionalna pravosuđa kvalitetno suditi ratne zločine i to svojim "herojima" i to je idealna situacija kojoj moramo težiti. Međutim, ja se pribojavam dva ekstrema koji bi se mogli dogoditi. Hrvatska tvrdi da je osposobila četiri velika suda u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osjeku, koji će moći preuzeti te procese. Hrvatska ima i kadrove i tehničke uvjete da to napravi. No, ja se bojim da će se ponovo primijeniti nacionalni kriteriji, bojim se da će u tim procesima politika imati odlučujuću riječ. Ta suđenja mogu otići u dva ekstremna pravca. Da se Hrvatima gleda kroz prste, a Srbima svaka dlaka na troje siječe. Međutim, može biti i druga krajnost - da ovdašnji sudovi pogađaju očekivanja Haga i sve što im ustupi da nekritički sude. I u tom slučaju izostati će pošteno suđenje. Dakle, čim politika utiče na ovaj ili onaj način, nije dobro. Toga se ja bojim jer suđenje pred domaćim sudovima postavlja se kao prvorazredan politički cilj, a čim je suđenje samo po sebi politički cilj ono je opterećeno političkom atmosferom i ne može biti kvalitetno. No, ta se "kisela jabuka mora zagristi" i moramo biti svjesni svih opasnosti koje to nosi, te stvoriti poželjnu atmosferu u društvu da pravosuđe može kvalitetno raditi. NN: U tom pogledu zanimljiv je i slučaj vukovarske trojke. I Beograd i Zagreb žele to suđenje. Komu biste ga Vi dodijelili? NOBILO: Mislim da u takvim slučajevima treba utvrditi principe. Dakle, na hrvatskoj je strani princip, u pravosuđu općeprihvaćen, da se treba suditi tamo gdje se zločin desio, gdje je krivično djelo izvršeno. U konkretnom slučaju to se desilo u Vukovaru, u Hrvatskoj, i stoga bi ona imala prioritet u dobivanju tog procesa. Međutim, stvar nije tako jednostavna. Naime, zakoni i u Srbiji nalažu da se vlastiti državljani ne mogu izručivati drugim državama. Mogu to činiti samo Međunarodnom krivičnom sudu. Postavlja se pitanje jednog principa. Ako je Beograd izručio vukovarsku trojku Hagu, da li taj sud, ako im neće suditi, smije optužene izručiti drugoj državi. U tom će slučaju, u najmanju ruku, dovesti političko vodstvo u Srbiji u vrlo neugodnu situaciju, a ono će se onda prilično efikasno moći suprotstavljati daljoj suradnji sa Tribunalom. I zato je to komplicirana situacija koja nadilazi općeprihvaćeni princip da treba suditi tamo gdje je djelo izvršeno. I Hag će vagati gdje će biti pošteno i pravedno suđenje. Ja se bojim da bi u Hrvatskoj bio takav pritisak, te da su oni unaprijed već osuđeni. Bojim se da ih, s druge strane, u Srbiji smatraju herojima, pa će zbog pritiska biti oslobođeni. NN: Optužnice protiv hrvatskih generala, posebno Gotovine, u Hrvatskoj su ocijenjene kao revizija povijesti. Dijelite li to mišljenje? NOBILO: Mislim da se pretjeruje. Jedna optužnica ne može promijeniti povijest. Ja sam čitao optužnicu i smatram da ona suštinski nije promašena, koliko je nespretno pravno-tehnički napisana. Naime, Tužilaštvo polazi od teze, što je legitimno, da su se određene osobe, na čelu s Tuđmanom, dogovorile i upustile u zločinački poduhvat koji je imao za cilj etničko čišćenje Srba. Ja smatram da je "Oluja" primarno imala za cilj oslobađanje i uspostavu ustavno-pravnog poretka na dijelu hrvatskog teritorija. Sekundarni cilj bio je etničko čišćenje Srba. Tužilaštvo, u opisu tog zločinačkog poduhvata išlo je, po mom osobnom mišljenju, preširoko. Trebalo je da navedu "više točno neutvrđenih osoba iz HV, iz HDZ-a, iz


Strana 675


1990 - 1995

lokalne uprave". Oni su upotrijebili sintagme iz kojih bi se moglo zaključiti da je HV, državni vrh u cjelini, lokalna zajednica, dakle da su se apsolutno svi udružili u zločinački poduhvat. To jednostavno nije točno. Većina učesnika niti je imala na umu niti je činila zločine. Međutim, netko je to napravio i organizirao. Ja tvrdim da je to bilo organizirano. Hagu je bilo jednostavnije poopćiti stvar nego ići linijom utvrđivanja odgovornosti. Haško tužilaštvo je slično išlo i u slučaju "Blaškić", gdje su globalno rekli od Tuđmana preko Blaškića do posljednjeg vojnika HVO-a, svi su oni išli u etničko čišćenje Bošnjaka. No, mi smo dokazali da je većina vojske bila korektna, ali da su postojale određene linije komandovanja, od političara preko specijalnih jedinica koje su bile uključene u izvršenje zločina. Mi smo točno identificirali linije koje su bile uključene u izvršenje zločina. Zato mislim da je u ovom slučaju tužilaštvo išlo preširoko. No, oni će to morati dokazati i tu vidim šansu odbrane. To ne treba previše da se politizira. Inače je u Hrvatskoj data prevelika politička težina Karli del Ponte, zato što njezino mišljenje presudno utiče na prijem Hrvatske u EU. Međutim, hrvatski politički vrh treba da dijeli njenu funkciju kada ona daje mišljenje o suradnji Hrvatske i Haškog suda, gdje taj stav ima prvorazredan politički značaj, od njezine funkcije tužitelja. Kada ona daje svoje mišljenje o saradnji RH i Tribunala, za Hrvatsku to ima prvorazredan politički značaj i ona je tu izvanredno važna osoba. Međutim, u konkretnim suđenjima, kada zastupa optužnicu, ona je samo suprotna strana u postupku. Osobno sam je u takvom procesu porazio. Blaškić je optužen za najteži zločin, ali u pravnoj bici to nije dokazano. Tu je ne treba ni potcijeniti niti precijeniti. NN: Vjerovatno ste čuli i za zahtjeve da BiH treba i protiv RH da podigne tužbu za agresiju. Koliko su, po vašem mišljenju, ti zahtjevi opravdani? NOBILO: Bez sumnje se tu radi o međunarodnom sukobu u kojem je Hrvatska učestvovala. Za mene to nije sporno. No, da li će Sarajevo podnijeti tužbu drugo je pitanje, jer je to politička odluka. Oni moraju procijeniti što je svrsishodnije. Da li će se stvar zaoštravati ili gurnuti pod tepih je stvar politike. A to da je Hrvatska slala trupe za rat u Bosni i, što je još značajnije, da je osnovala, organizirala i upravljala marionetskom tvorevinom Herceg Bosnom koja je djelovala kao agent Hrvatske, to su činjenice. To nije sporno. NN: Lora, Koranski most, Pakračka poljana, Medački džep, Sisak... sve su to toponimi zločina koje hrvatsko pravosuđe ignoriše. Vidite li svjetlo na kraju tunela? NOBILO: Neke od njih upravo mrcvarim. Rasprava u slučaju "Pakračka poljana" je nedavno odgođena jer je jednog od optuženika bolio zub. To vam dovoljno govori koliko se tome ozbiljno pristupa. Slučaj "Lora" - presudu je ukinuo Vrhovni sud, a novo suđenje nikako da počne. Problem je što je pravosuđe dio društva, a hrvatsko društvo još nije dovoljno zrelo u smislu jedne političke odluke, da se suoči sa negativnim stranama svoje prošlosti. Dakle, hrvatsko društvo, javnost, politička elita moraju prije ili kasnije osuditi tamne strane Tuđmanove vladavine i stvoriti takvu klimu u kojoj će pravosuđe moći djelovati. Ono izvan tog ozračja nema tu snagu, u vlastitim redovima nema lidera koji bi izborili onaj stupanj samostalnosti pravosuđa kakav Ustav predviđa. U hrvatskom pravosuđu nemate kritičnu masu koja bi se sama u ovoj državi izborila za ono mjesto koje mu po Ustavu pripada. Mora mu politika, pod pritiskom Europem, osigurati ono mjesto koje mu pripada. Tek ćemo tada moći vidjeti svjetlo na kraju tunela. NN: Vaša kancelarija angažirana je brojnim slučajevima u Strasbourgu?


Strana 676


1990 - 1995

NOBILO: Da, uglavnom je riječ o terorističkim aktima. Upravo očekujemo prve presude gdje će Strasbourg umjesto hrvatskih sudova donijeti presude o meritumu. Ako dobijemo prvi takav slučaj onda smo pobijedili. Ja sam poticao gospodina Pupovca i njegov klub zastupnika da Saboru predlože amandman na zakon po kojem bi opet uveli da je RH odgovorna za štetu koju su počinili njeni vojnici, čak smo u našem uredu napravili i prijedlog amandmana. NN: A sporazum o koaliranju SDSS-a i HDZ-a? Jedna od točaka tog sporazuma je i odšteta za teroristički čin. NOBILO: Očigledno je da se Pupovac ne uspijeva izboriti kod Sanadera da se to izglasa u Saboru. I zbog toga nemamo drugog načina nego da u Strasbourgu pokušamo dobiti presedan - prvu presudu. Nadam se da će se to dogoditi u ovoj godini. NN: Koliko slučajeva ima u Starsbourgu? NOBILO: Ima ih puno. Moj ured ih ima oko šezdesetak. Dobili smo skoro sve slučajeve vezane za sporost pravosuđa. Tu dobijete odštetu od nekoliko tisuća eura. Ali to je samo kazna zbog sporosti pravosuđa. Međutim, mi se intenzivno borimo da u Strasbourgu dobijemo prvu odluku, presudu o obeštećenju. Ako to uspijemo to će biti strašna stvar. To će biti veliki šamar hrvatskom pravosuđu ali će onda Vlada ići na nagodbe da bi izbjegla neugodne presude. Marko ROKNIĆ Sve je učinjeno da se Srbi ne bi mogli vratiti u Hrvatsku NN: Ma što mislili o optužnici, činjenica jeste da Srba u Hrvatskoj više nema. Etničko čišćenje se dogodilo? NOBILO: Činjenica je da Srba nema, činjenica je da su izbjegli, međutim isto tako je i činjenica da su resursi za povratak uništeni, kuće popaljene; sve je učinjeno da se oni ne bi mogli vratiti. Sve govori da je to bio Tuđmanov cilj. Etničko čišćenje je provedeno, samo treba da se utvrdi tko je kriv, imenom i prezimenom. Ja tvrdim da je i hrvatska vlast kriva što smo dobili takvu optužnicu. Ona je bila i jeste u boljoj poziciji nego Haško tužilaštvo da utvrdi tko je počinio zločin i u "Oluji", koje jedinice, koji zapovjednici i po čijoj su komandi zločini činjeni. To je trebalo da se procesuira. NN: Pa vlast govori o 4.000 procesuiranih osoba poslije "Oluje"? NOBILO: To su priče za malu djecu. Ta još je Tuđman mahao tzv. bijelom knjigom gdje je zabilježen svaki kokošar koji je prošao tim prostorom. To nije to. Tu nema niti jednog ključnog čovjeka, niti jednog organizatora, tu nema ratnog zločina protiv civila, ratnih zarobljenika. Kraj


Strana 677


1990 - 1995

Kratka geneza ustastva Stranice Krajinaforce-a su bile i jos su uvijek mjesto na kojem se iznose stravicne istine o ustaskim zlocinima, ali bi bilo korisno narocito za nase mladje posjetioce da se upoznaju sa kratkom istorijom nastanka toga monstruoznog pokreta. Sa pravom se moze reci da je rodonacelnik ustastva, kakvog ga mi danas poznajemo, hrvatski "otac domovine" Ante Starcevic. Taj licki polu-Srbin rodjen u Zitniku kod Gospica vec kao student teologije i filozofije artikulise svoje politicke stavove koji ce biti nesto novo na tadasnjoj politickoj sceni Hrvatske. Vec je madjarska revolucija 1848/49.g. pokazala da se konzervativna Habsburska monarhija sa izrazenom germanskom dominacijom nad ostalim narodima nalazi u dubokoj krizi. Ta je kriza dosegla svoju kulminaciju nakon poraza u ratovima sa Pruskom i talijanskim ujediniteljima, pa je becki dvor bio prisiljen na ustupke Madjarima sto je rezultiralo nagodbom o preuredjenju austrijskog carstva u dvojnu Austro-Ugarsku monarhiju1867.g. U takvoj situaciji davanja ustupaka Madjarskoj sklopljena je i Hrvatsko-Ugarska nagodba 1868.g. sto je za posljedicu imalo duboke podjele na hrvatskoj politickoj sceni. Sve je to pogodovalo jacanju utjecaja Hrvatske Stranke Prava koju je sa svojim prijateljem Eugenom Kvaternikom 1861.g. osnovao Ante Starcevic. Starcevicev politicki program zasniva se na velikohrvatskom nacionalizmu, ali je za znacajan broj intelektualaca i obicnog naroda bio privlacan zbog svoje ideje o hrvatskom historijskom pravu na samostalnu drzavu van okvira Habsburskog carstva. Ostavljajuci po strani njegovu protuaustrijsku orijentaciju, zbog koje ce biti i hapsen, za nas je mnogo vazniji Starcevicev stav prema Srbima. Nigdje do tada se nije pojavio takav sovinisticki, antisrpski pamflet kakavo su bila Starceviceva (ne)djela "Pasmina Slavoserbska" i "Ime Serb". Iako mu je majka bila Srpkinja, "otac hrvatske domovine" sav kipti od mrznje prema narodu svoje majke zapadajuci ponekad u deliricna razmisljanja tipicna za mentalnog bolesnika sto je u stvari i bio. Pored izrazitog antisrpskog stava Starcevic je i rodonacelnik ideje o Velikoj Hrvatskoj sa granicom na Drini, te bosanskim muslimanima kao "cvijecu hrvatskog naroda". 1871.g. Eugen Kvaternik suosnivac stranke odlucuje se na samoubilacku avanturu i u okolini Rakovice pokusava dignuti ustanak protiv Austrije, ali se tragikomedija zvana Rakovicka Buna zavrsava Kvaternikovom likvidacijom. Sam Starcevic uplasen za sebe proglasava Kvaternikov poduhvat akcijom psihicki poremecenog covjeka s kojom on nije imao nikakve veze. Uplasen i sve bolesniji on nema vise sposobnosti da se bavi politikom, pa nasljednici u stranci zapocinju borbu za njegovo naslijedje. Dok Starcevic sve vise boravi po beckim ludnicama, borba zavadjenih frakcija se sve vise zaostrava da bi konacno vodja desne frakcije madjarski Zidov Josua (Josip) Frank uz saglasnost tesko bolesnog Starcevica osnovao Cistu Stranku Prava i po Starcevicevoj smrti 1898.g. postao


Strana 678


1990 - 1995

njegov nasljednik. Taj madjarski Zidov doseljen u Zagreb izazivao je zgrazanje u Saboru svojim neartikulisanim antisrpskim ispadima. Iako Zidov koji se "gadjao" padezima i rodovima , Frank je postao predvodnik i idol hrvatskih sovinista, ali i orudje u rukama beckog dvora. Svo Starcevicevo antiaustrijanstvo se izgubilo i ustupilo mjesto jos jacem frankovom antisrpstvu. Becki dvor, ali i katolicki kler u Hrvatskoj su zadovoljno trljali ruke jer je njihove prozelitske teznje usmjerene prema Srbima u politicki program i praksu pretocio jedan od sinova Izrailjovih. Jos prije Frankove smrti u stranci sve veci utjecaj dobija pravnik Ante Pavelic. Paveliceva porodica vodi porijeklo iz sela Krivi Put u sjeverozapadnoj Lici odakle se preselila u Hercegovinu gdje se Ante i rodio. Skolovan u poznatom rasadniku ustaskih zlocinaca franjevackoj gimnaziji na Sirokom Brijegu Pavelic je vrlo rano prigrabio ideje Starcevica i Franka, a po dolasku u Zagreb postaje clan CSP. Slom Austro-Ugarske i nastanak Kraljevine SHS za frankovce su predstavljali najvecu nesrecu nasavsi se ubrzo na istoj strani sa Hrvatskom Seljackom Strankom Stjepana Radica. Nakon godina politicke nestabilnosti, svadja, meteza i konfuzije u Narodnoj Skupstini je 1928.g. radikalski poslanik Punisa Racic izvrsio atentat na vodje HSS. Racic, stari crnorukac iz Crne Gore nekoliko je puta upozorio Radice da prestanu vrijedjati srpski narod, ali je kap prelila casu kada je Stjepan Radic upitao koliko kosta srpska krv prolivena na Ceru i Kajmakcalanu kako bi je Hrvati otkupili. Nakon Radiceva ubojstva Pavelic osniva organizaciju Hrvatski domobran i proglasava pocetak ustanka da bi 7.1.1929.g. Osnovao Hrvatsku Revolucionarnu Organizaciju "Ustasa" koja je odmah zapocela sa teroristickim akcijama. Nakon ubojstva novinara i urednika "Jugostampe" Tonija Slegla Pavelic i njegovi istomisljenici su bili prisiljeni na bijeg iz zemlje, a utociste im je pruzila Madjarska koja je kao jedan od gubitnika u I. sv. ratu trazila nacina da se Jugoslavija unisti. Pripreme i vjezbe za teroristicke akcije ustase su izvodile na poligonu Janka Pusta, ali im je kraljevska tajna policija vec bila na tragu. U to vrijeme dolazi i do prvog krvavog obracuna za prevlast, pa je J.Percic Pavelicev konkurent brutalno likvidiran. Prilikom posjete kralja Aleksandra Zagrebu ustase su organizovale atentat na njega, ali se izvrsilac prepao i odustao dok je drugu grupu uhvatila policija. Prilikom ispitivanja atentator je izjavio da je odustao od svoje nakane kada je vido kako narod odusevljeno klice kralju. Ta laz je za tastog Aleksandra bila dovoljan dokaz da ga Hrvati vole, pa je nesudjenog atentatora pomilovao i pustio na slobodu. Suoceni sa dokazima da su pomagali i pruzili utociste ustasama Madjari su ih bili prisiljeni protjerati, ali su Pavelic i drustvo odmah nasli novog pokrovitelja u liku Benita Musolinija. Pripreme za teroristicke akcije su se nastavile na Liparima uz nesebicnu talijansku pomoc koji su uz pomoc ustasa nastojali srusiti Jugoslaviju i zaposjesti dalmatinsku obalu. Vec 1932.g. jedna skupina ustasa se iz Zadra koji je tada bio u sastavu Italije prebacila u Velebit i izvrsila napad na zandarmerijsku stanicu u selu Brusane. Ustase su se nadale da ce njihova akcija izazvati masovni ustanak, ali osim malo stete na vratima i zidu zandarmerijske stanice nista se znacajnije nije desilo i teroristi su se vrattili u Zadar. U potragu za njima u Liku su stigli odred vojske i cetnici Koste Pecanca, pa je glavni organizator akcije gospicki advokat Andrija Artukovic morao pobjeci. Pretres i istraga su rezultirali razbijanjem ustaske mreze i hapsenjem nekih ustasa od kojih je najpoznatiji bio ustaski ideolog i buduci ministar Mile Budak. Medjutim, ustasama se vec ubrzo pruzila prilika za novu akciju. Prilikom posjete Francuskoj u Marseju je 1934.g. ubijen kralj Aleksandar. Atentat je izvrsio pripadnik VMRO Vlado Cernozemski, ali su iza svega stajale ustase. Nakon ubojstva kralja Aleksandra glavnu rijec u zemlji vodio je njegov brat od strica namjesnik knez Pavle. Iako skolovan u Engleskoj, Pavle je vodio politiku priblizavanja Njemackoj i Italiji sto je narocito bilo izrazeno u vrijeme dok je


Strana 679


1990 - 1995

predsjednik vlade bio Milan Stojdinovic. U takvoj sitauciji poboljsanih odnosa sa Italijom Musolini je ucinio ustupak Stojadinovicu i pohapsio ustase, ali ih nije isporucio Francuskoj i Jugoslaviji. Iako je Stojadinovic na vanjskopolitickom planu vodio politiku koju je knez Pavle odobravao on nije bio spreman na davanje ustupaka Hrvatima. Zbog toga je Stojadinovica 1938.g. zamijenio Dragisa Cvetkovic puko orudje u rukama kneza Pavla. To je odmah rezultiralo sporazumom sa vodjom Hrvatske Seljacke Stranke Vladkom Macekom i nastajanjem Banovine Hrvatske 1939.g. Ne samo da su time Hrvati dobili najsiru mogucu autonomiju vec su beogradski trgovci u svom bezumlju amnestirali i iz zatvora pustili sve zatocene ustase. Sve pripreme za stvaranje NDH i dolazak Pavelica uspjesno je obavio Macek i njegov HSS. Vec od 1939.g. u Hrvatskoj djeluje Hrvatska seljacka zastita kao partijska vojska HSS koja ce odigrati kljucnu ulogu u aprilskom slomu Kraljevine Jugoslavije, razoruzavanju kraljevske vojske i nastanku NDH 10.4.1941.g. Pavelic i njegova dva autobusa ustasa dosli su na gotovo i krvavi pir je mogao poceti. Kraj SINU TISUCLJETNE KULTURE Ti ne znade mreti kraj slomljenog maca, Na poljima rodnim, braneci ih casno Kitio si cvecem svakog osvajaca, Pevajuc’ mu himne, bestidno i glasno. Slobodu si vecno, zakržljala raso, Cek’o da donesu tudji bajoneti, Po gorama svojim tudja stada pas’o, Jer dostojno ne znaš za Slobodu mreti. Pokaži mi redom Viteze tvog roda, Sto balcakom s ruku slomiše ti lance, Gde je Karadjordje tvojega naroda, Pokaži mi tvoje termopilske klance. S tudjinskom si kamom puzio po blatu, S krvološtvom zvera, pogane hijene, Da bi mucki udar s ledja dao Bratu, I ubio porod u utrobi žene. Još bezbrojna groblja zatravio nisi, A krvavu kamu u nedrima skrivaš, Sa vešala starih novi konop visi, U sumraku uma novog gazdu snivaš. Branio si zemlju od nejaci naše, Iz kolevke pio krv nevine dece, Pod znamenje srama uz ime ustaše, Stavio si Hrista, Slobodu i Svece. U bezumlju gledaš ko će nove kame, Oštrije i ljuce opet da ti skuje, Ciju li ceš pušku obesit’ o rame, Ko najbolje ume da ti komanduje. Jovan Ducic


Strana 680


1990 - 1995

Aninhilacija Srba: Kako je unistena Krajina Programirano poništavanje dela srpskog naroda (i najveći egzodus jednog naroda u Evropi posle Drugog svetskog rata) završeno je u periodu između 2-5. avgusta 1995 godine - kada je hrvatska vojska osvojila teritoriju Republike Srpske Krajine. Tako je civilizacijsko varvarstvo iznova sebi dodelilo ulogu vodećeg arbitra u političkoj praksi, pospešeno pre svega interesima (američko-evropska koalicija) i revitaliziranim istorijskim anahronizmom (Vatikanski holokaust). Interes SAD nalagao je zalaganje za nekadašnje titoističke republike (po tradiciji rimokatoličke regije), koje su se u procesu secesije izdvojile iz Jugoslavije (Hrvatska i Slovenija), pre svega zbog vatikanskog paternalizma ovih regija, a shodno važnoj ulozi Vatikana u globalnom procesu raspada komunizma. Takođe, politički interes je nalagao i favorizovanje ujedinjene Nemačke kao temeljne sile sprovođenja amerikanizacije Evrope. To je i razlog što je Nemačka (kako to ističe francuski general Pierre-Marie Gallois u knjizi Le soleil d`Allah aveugle l`Occident,1995) u rasparčavanju Jugoslavije imala operativni zadatak. Štaviše, u oba svetska rata Hrvati i Slovenci su bili saveznici sa Nemačkom; U svetska rata Srbi su, za militantni germanizam, Predstavljali nesalomljiv slobodarski duh koji je ponizi Nemačku imperijalnu odmazdu. Nemačka, tako pokusava da u miru (ekonomskim i političkim prestižom) dobije sve ono što nije mogla u svetskim ratovima. Ona diktira uslove Evropskoj zajednici po svim pitanjima, pa tako i slučaju priznavanja Hrvatske i Slovenije. Postoji i dodatni, traumatsko istorijski razlog interesa nemačke politike za Balkan: osvajanje Istoka (Drang nach Osten). Nesumnjivo, američko nesnalaženje u "balkanskom loncu" posledica je oslanjanja politike na Nemačku koja ima svoje istorijske interese na Balkanu - pa je avantura američkog novog svetskog poretka doprinela kompromitaciji vladajuće američke administracije, unižavanju pretorijanskih UN i favorizaciji demokratskog humaniste s bičem - a nikako rešavanju balkanskog, odnosno, srpskog pitanja. Ne manje, Vatikan koji ceo balkanski prostor tretira kao Južni Ilirik i katoličku dijacezu, u rasparčavanju Jugoslavijeje uvideo mogućnost stvaranja sopstvenog političkog kapitala. Zato je Vatikan, uz sva patološka kršenja ljudskih prava prema Srbima u Hrvatskoj, priznao novu novoustašku (fašističku) politiku hrvatskog predsednika Franje Tuđmana, inače, komunističkog generala. Politika rimokatoličke organizacije vekovima je vršila teror nad pravoslavnim Srbima a u Drugom svetskom ratu blagosiljala genocid nad srpskim stanovnistvom (opširnije o tome u knjizi iz 1987. "The Vatican`s holocaust” by Avro Manhattan). Nemački general Ulrich von Hassel smatra da je u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (1941 -1944) postradalo na najbestijalniji način 1,8 Millionen Serben” . Zverske zločine počinile su hrvatske ustaše samostalno ili kao ustaše katoličko-muslimanske koalicije (Hrvati i muslimani iz Bosne). To je razlog najgenocidnijem tvorevinom Rudolf J. Rimel smatra NDH ("Power,Genocide and Mass Murder” Washington University,Journal of peace Research,vol. 31.No 1.1994. pp-1 -10).Žestokom prozeletizmu Srbi su permanento izlagani još od vremena papocezarističkih pretenzija da se hrišćanska Evropa pretvori u rimokatoličku Evropu. Shodno takvom programu Sabor u Frankfurtu je 794. godine osudio odluke VII Vaseljnskog sabora, a 809. godine Sabor u Ahenu dogmatizuje jeretike. Istorijska pravoslavofobija i srbofobija rimokatoličke organizacije jedini je i razlog što je i u ratu Hrvata protiv Srba 1991 -1995. godine, papa imao odlučujuću ulogu. O toj savremenoj "katoličkoj akciji"


Strana 681


1990 - 1995

dokumentovano svedoči francuski publicista Jacques Merlino u knjizi "Les vertiges Yuogoslaves ne sort pas toutes bonnes a dire" (1993). Međunarodna zajednica je na principijelno neprincipijelan način rešavala prava Srba i to jednostranom političim metodologijom: prvo se Srbi dovedu u situaciju da prihvate sporazum koji garantuje njihova prava, a potom taj isti sporazum destruira Međunarodna zajednica. To se dogodilo sa Vensovim planom u Republici Srpskoj Krajini, to se ponavlja sa Dejtonskim sporazumom u Republici Srpskoj. Hronologija političkog života Republike Srpske Krajine najbolje ce ilustrovati farsičnu i volšebnu politiku Međunarodne zajednice u rešavanju jugoslovenske krize. Naprosto, politički interes je nalagao poništavanje prava srpskog naroda, u dvema republikama bivše Jugoslavije (Hrvatska. Bosna i Hercegovina), čije su komunističke i administrativne granice zemlje Zapada prihvatala kao državotvorne granice katoličkog naroda u Hrvatskoj i muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. Posebno je Bosna predstavljala, i predstavlja, važno uporište američke spoljne politike. Naime, SAD su ublažavale svoju rigidnu politiku spram Libije, Iraka i delom Irana (pa tako i periferizirale svoju podršku Izraelu - moćnom antimuslimanskom poligonu) favorizujući Bosnu, to jest potpomažući muslimanski fundamentalizam. Međutim, istorijski anahroni apetiti rimske papističke organizacije i politika interesa dovešće Evropu i SAD u konfrontaciju, budući da evropske države ne teže, makar i kontrolisanoj islamizaciji dela svoga kontinenta. 2. Američki ambasador Voren Cimerman (Warren Zimmerman) odgovornost za krizu u Jugoslaviji pripisuje Srbiji iako je "početak rata" i krize po rečima lorda Karingtona (lord Carrington) obznanila Hrvatska donošenjem novog Ustava" potpaljujući bure baruta". Da je britanski diplomata i koordinator Mirovne konferencije o Jugoslaviji (na predlog 12 zemalja Evropske zajednice od 3. 9.1991.) u pravu, potvrđuje činjenica da su Srbi, koji više od milenijuma žive na teritoriji sadašnje Hrvatske, novim Ustavom Hrvatskog sabora (Zagreb. 22. 12. 1990.godine) stavljeni u poziciju nacionalne manjine. Hrvatska je Ustavom Republike Hrvatske proglašena "nacionalnom državom hrvatskog naroda". |To je izazvalo talas revolta srpskog stanovništva, i obzirom na preteće pripreme genocida nad Srbima, posledično uslovilo stvaranje Republike Srpske Krajine. Hrvatski predsednik Franjo Tuđman (1921) je intelektualno stasao na radovima takozvanih "hrvatskih pravaša" i teoretičara Nezavisne države Hrvatske, pa nije čudno što je njegova stranka (HDZ - Hrvatska demokratska zajednica), posegnula za poništavanjem prava srpskog naroda. Odluke Hrvatskog sabora iz 1867. godine (da je "narod srbski s hrvatskim narodom istovetan i ravnopravan") kao i Deklaraiciju o pravima naroda i Građana "Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske" (ZAVNOH, 1944. - čiji je prvi član potvrđuje da su "hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj bili potpuno ravnopravni") vladajuća stranka HDZ je popuno anulirala. Novim Ustavom (1990) takozvanim Božićnim Ustavom "potpaljeno je bure baruta" jer je proustaška stranka Franje Tuđmana adaktirala odredbe pomenute Deklaracije koje su ušle u sve Ustave Republike Hrvatske od 1947. do 1990. godine. Takvu ultranacionalističku vladu je, međutim, podržala Međunarodna zajednica, pa je sva sledujuća etnička čišćenja, hadezeovske vlasti prećutkivala. Štaviše, Međunarodna zajednica je priznala i komunističke granice nekadašnjih jugoslovenskih republika (Deklaracijom o Jugoslaviji, u Hagu 18.10.1991.) te je zato pitanje Srba u Hrvatskoj (na Međunarodnoj konferenciji u Hagu koja je počela 7.8.1991. godine i bila posvećena Jugoslaviji) raspoređeno u delokrug


Strana 682


1990 - 1995

Potkomiteta za nacionalne manjine.Na taj način je hrvatskom predsedniku Franji Tuđmanu omogućeno da sprovede završnu anihilaciju srpskog naroda u sadašnjoj Hrvatskoj. Dabome, uz pomoć Međunarodne zajednice; o novcu za nabavku oružja Hrvatske vojne odbrane odlučuje Nil Haris u američkoj ambasadi u Bonu,iako u Hrvatskoj nije ugrožen hrvatski, već srpski narod.Franjo Tuđman nije krio svoje namere (24.2.1990. godine kao predsednik stranke HDZ, izjavio je da "Nezavisna država Hrvatska nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz povjesnih težnji hrvatskog naroda: ) kao što nije krio ni svoja uverenja. U svojoj knjizi "Bespuća povjesne zbiljnosti" (1990.) ovaj kvaziistoričar otvoreno je zastupao antisemitizam što će na kasnijim političkim promocijama iskoristiti za lidersku krilaticu: "Ponosan sam što moja žena nije ni Srpkinja, ni Židovka". Nova hrvatska država je odmah preuzela simbole ranije NDH, iz doba ozloglašenog gaulajtera i zločinca, ondašnjeg poglavnika NDH Ante Pavelića. U povratne srbofobične hrvatske države iz Ustava izbacile srpski narod i krenule u državni teror nad njih, spadaju i zastava "šahovnica" moneta "kuna" i zabrana srpskog pisma "ćirilice". Uplašen za svoju budućnost pred senkom genocidnog recidiva, srpski narod u hrvatskoj regiji je pristupio samoorganizovanju. Po pobedi Franje Tuđmana na višestranačkim izborima u Hrvatskoj (6.5.1990.) Srbi formiraju "Srpsko nacionalno vijeće" 25. 7. 1990. koje je na osnovu plebiscita proglasilo srpsku autonomiju 30. 9.1990. godine. Učestala hapšenja Srba, upadi hrvatskih specijalaca u srpske gradove, zabrane okupljanja srpskih vernika, u obeležavanju nacionalnih praznika. dramatični sukobi sa pripadnicima hrvatske vojske i policije doprineli su da se Srpska demokratska stranka (formirana u selu Vojniću, regija Kordun 11.2. 1990.)obrati tužbom Raselovom sudu protiv Republike Hrvatske zbog priprema genocida nad srpskim narodom u Hrvatskoj. Politička, međupolitička. liderska, vojna, ekonomska i programirana međuetnička kriza. koja potresa drugu Jugoslaviju, samo uvećava neizvesnost srpskog naroda u Hrvatskoj; na političkoj klackalici između Beograda i Zagreba njemu se dodeljuje uloga žrtve. U međuvremenu specijalci Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske pokušavaju da prodru na teritoriju Knina, Petrinje, Dvora na Uni, Pakraca, Stare Tenje, Borova Sela, Gline, Plaškog, Plitvica tokom 1990. i 1991. i tako anuliraju srpsku odluku o autonomiji. Srbi nisu u stanju da organizuju jedinstvenu civilnu zaštitu na sveukupnoj teritoriji gde su većinsko stanovništvo, pa je hrvatska vojska, i pre izdvajanja Hrvatske iz Jugoslavije (8.10. 1991.) počinila genocidni zločin u nekoliko srpskih mesta (Grubišino Polje - Pakrac - Daruvar 22. 8. 1991. Gospić - 4. 9. 1991.). Kao odgovor na državni teror srpski narod je proglasio na Ustavotvornoj skupštini u Kninu 19.12.1991. Republiku Srpsku Krajinu svojom državom. Republika Srpska Krajina uspostavila je svoju samostalnost (teritorija, narod, vlast, sudstvo, prosveta, zdravstvo) pre međunarodnog priznanja Hrvatske (Evropska zajednica je priznala Hrvatsku i Sloveniju za samostalne države 15.1.1992. u članstvo OUN Slovenija,Hrvatska, Bosna i Hercegovina su primljene 23. 5. 1992. godine). Hronologiju političkog subjektiviteta Republike Srpske Krajine ističemo samo zato da bi se jasnije predočilo da Hrvatska u vreme međunarodnog priznanja nije imala nikakvu kontrolu nad srpskim teritorijama. A ta je teritorija obuhvatala delove regija Dalmacije. Krajine. Like, Korduna, Banije, Zapadne i Istočne Slavonije, Baranje i Srema - što je u stvari najvećim delom prostor na kome su Srbi uživali sva samostalna prava u okviru nekadašnje Vojne krajine (1522-1881.). Sprovođenje državnog terora nad Srbima u Hrvatskoj ubrzo je doprinelo da


Strana 683


1990 - 1995

sukobi 1991. godine prerastu u pravi rat, i to pre raspada druge Jugoslavije. Hrvatska je 5.12. 1991. godine opozvala Stjepana Mesića iz Predsedništva Jugoslavije (izabran na mesto predsednika već uveliko dezorijentisane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 1. 7.1991. pod pritiskom Evropske zajednice) koji je svoj politički doprinos okarakterisao rečima: "Mislim da sam obavio zadatak. Jugoslavije više nema". Nesumnjivo manipulisanje oko trajanja Druge Jugoslavije predstavlja pravu političku maskaradu. Uostalom, nije li činjenica da je američki Senat (17. aprila 1991.) usvojio Rezoluciju 106 u kojoj se obrazlaže zabrinutost zbog nestabilne situacije u Jugosalviji od predsednika SAD je traženo da u slučaju vojnog udara u Jugoslaviji odmah suspenduje vojnotehničke beneficije. Takođe, 13. maja 1991. godine Panevropska unija, na čelu sa Oto fon Habzburgom (Otto von Habsburg), pismom obavestila predsednika Skupštine Slovenije da je Unija predložila Evropskoj zajednici da prizna nezavisnost Slovenije i Hrvatske. Istovremeno u jeku rasparčavanja Jugoslavije i polarizovanja političke i nacionalne krize državni sekretar SAD (na kraju posete SFRJ, 21.6.1991.) izjavljuje da SAD podržavaju "celovitu i demokratsku Jugoslaviju" ponavljajući zaključke iz Deklaracije Evropske zajednice prema kojoj "ujedinjena demokratska Jugoslavija" ima velike šanse za integraciju u Evropu. Koliko su ovakvi stavovi bili politički neodmereni i deo ekvilibrističkog scenarija potvrđuju: medijski genocid nad Srbima, poziv pape Jovana Pavla Drugog da se 800 miliona katolika mole za spas Hrvatske, a potom ekonomske sankcije za srpski narod od Republike Srbije i Republike Crne Gore, kao i Rezolucije Saveta bezbednosti. Prva Rezolucija Saveta bezbednosti 713, od 25. 11. 1991. (koja dolazi posle napada hrvatskih vojnih snaga na selo Mirkovce 22. 7.1991.) biće osnova za sve buduće političke konstrukcije u rešavanju "srpskog pitanja". U paragrafu 8, Rezolucije 713, decidirano stoji da "teritorijalni dobici i promene granica nametnutih silom u okviru Jugoslavije" neće biti priznati. Prema tome,već tada se ne stavlja akcenat na garantovanje međunarodnih granica SFRJ (koja je i potpisnik tih načela u Helsinkiju 1975.) već, u stvari, na administrativne granice. Prikrivena, a dugoročna politika evroameričke koalicije je, ovim početnim aktom, utvrđivala granice bivših jugoslovenskih republika, kako bi srpske etničke teritorije ustupila novouspostavljenim secesionističkim država. Razumljivo, promene granica uz primenu sile od strane Hrvatske ova Rezolucija neće uzimati u obzir. To znači da se odluka srpskog naroda na samoopredeljenje neće uvažiti kao što se pod "silom" neće smatrati promena granica od strane Hrvatske. Iz ovoga jasno sledi da su UN temeljnom Rezolucijom 713 odlučile da izvrše uzurpiranje srpskog etničkog prostora, što se i dogodilo sa Republikom Srpskom Krajinom, u okviru hrvatske regije. Posle Ženevskog sporazuma (23.11.1991.) na kome su se Hrvatska i Jugoslavija saglasile o razgraničenju SAO Krajine i Hrvatske i na kome je prihvaćen Vensov plan (Vance plan) 27.11. je doneta Rezolucija 724. Simulacija jednakih aršina za strane u sukobu potvrđena je u praksi. Naime, u paragrafu 5. ove Rezolucije (koja se oslanja na paragraf 6. Rezolucije 713) obrazložena je odluka o obaveznom embargu na naoružavanje svih strana u bivšoj SFRJ. Pa, ipak, UN su pomogle da se katolici iz Hrvatske i muslimani iz Bosne neograničeno snabdevaju svim vrstama oružja. Međunarodna aktivnost za poništavanje Republike Srpske Krajine posebno je ažurna tokom 1992. godine iako su regularne hrvatske trupe počinile stravične zločine nad srpskim stanovništvom, u pojedinim regijama, sprovodeći programirano etničko čišćenje. Srpski sabor (koga predstavljaju akademici Pavle Ivić i Vasilije Krestić i istoričar Vojin Dabić) odnosno Informativni centar Srba 31. oktobra 1992. godine priredio je Izveštaj o progonu i stradanjima srpskog naroda u Zapadnoj Slavoniji (28 strana + četiri karte), našto je međunarodno javno mnjenje odgovorilo dirigovanom ćutnjom. Vensov plan je zamišljen navodno kao pravedno rešenje i pokušaj da se zločini hrvatske vojske periferizuju. Ali, po dobijanju saglasnosti za primenu Vensovog plana (prihvaćen pod pritiskom beogradskog režima na Skupštini republike Srpske Krajine 9. 2. 1992. godine)


Strana 684


1990 - 1995

sledila je jedna po jedna akcija, koje će ga, programirano, minorizovati. Prilagođavanjem sledujućih Rezolucija ispunjavali su se hrvatski interesi, poništavajući istorijsko, faktičko i državotvorno pravo Republike Srpske Krajine. Politika realnosti zamenjena je politikom simulacije i faktorom vremena: trebalo je trošiti političku volju srpskog naroda, bez vidnih rezultata, i polako uvoditi taj isti narod u apatiju, a povremenenim hrvatskim ritualnim ubistvima srpskih civila ceo narod uvoditi u osećaj izvesne bezizlaznosti. To znači da je Vensov plan samo prividno Srbe dovodio u ravnopravan položaj odlažući u prvoj tački stav o neprejudiciranju političkog rešenja. U svim ostalim zahtevima Vensov plan je za Hrvatsku osigurao vanteritorijalni status i to: 1. Vojska UN ne čuva srpsku granicu. 2. Razoružava se samo srpska vojska. 3. Obavezuju se Srbi da vrate izbeglice - Hrvate sa teritorije Republike Srpske Krajine, dok Hrvatska ne podleže istoj obavezi iako je sa svoje teritorije proterala mnogo veći broj Srba. 4. UNPROFOR (čije su snage osnovane Rezolucijom 743 od 21.2.1992.) i posmatrači Evropske zajednice imaju zadatak kontrolisanja jedino srpske strane. 5. Humanitarna pomoć je trebalo da dolazi u Krajinu tek uz "odobrenje vlade u Zagrebu" pa se ta akcija svodila na pomoć isključivo Hrvatskoj. Posledično, vojska Republike Srpske Krajine, je predala teško naoružanje UNPROFOR-u, koji je "preuzeo" obavezu da spreči upad hrvatske vojske na srpsku teritoriju. Međutim, UNPROFOR, smešta svoja sedišta u Knin i druga mesta u dubini srpske države, pokazujući da neće čuvati krajinsku granicu. Jasno uočavajući da Vensov plan latentno gura Srbe u postepenu katastrofu, Sveti arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve izdao je Saopštenje (17. januara 1992.) o pravu srpskog naroda na samoopredeljenje - očekujući veće i primerenije garancije srpskom krajinskom narodu. Na žalost, garantije su bile ravne mere Vensovog plana, što je hrvatska vojska koristila, nastavljajući sa vojnim upadima, masovnim ubistvima i diverzantskim akcijama. Srbima je podvaljeno i Rezolucijom 762 (od 30. 6.1992.) čiji su sastavni deo predstavljala i dokumenta. Ovom Rezolucijom "uvode se ružičaste zone" i ona je usledila nakon agresije hrvatske vojske na međurečje Krke i Čikole (Miljevački plato), Republika Srpska Krajina je znači, u vreme zaštite Ujedinjenih nacija, bila izložena genocidnim pogromima. Hrvati su najavljivali etničko čišćenje po principu "spržene zemlje" kako su to već učinili sa 4.118 srpskih domaćinstava (krajem 1991.) u Zapadnoj Slavoniji. Rezolucija 762. doneta je, navodno, protiv Hrvatske i masakriranja počinjenog na Miljevačkom platou u Dalmaciji 21. juna 1992. godine, dok se u stvari ovom Rezolucijom, Savet bezbednosti otvoreno svrstao na hrvatsku stranu. Članom 3 je zahtevano da se hrvatska vojska povuče sa Miljevačkog platoa (što je ona i učinila), ali su Hrvati vojsku zamenili jakim milicijskim snagama, čak uveli administraciju i evidentno produžili sa okupacijom. Teško oružje Republike Srpske Krajine bilo je uskladišteno i pod međunarodnom kontrolom, pa nikakva veća vojna intervencija (za povratak otete teritorije) nije bila moguća. Evroamerička politička administracija je smatrala da je Hrvatska pozitivno odgovorila na Rezoluciju 762. jer ta Rezolucija i nije predvidela povlačenje hrvatske policije. Da bi se ublažila Hrvatska agresija na Krajinu i OUN članom 4. iste Rezolucije traži da se "iz Hrvatske povuku i razoružaju zaostale snage Jugoslovenske narodne armije": ovo je dosledno sprovođena i produžavana farsa sa vojskom raspolućene JNA, slično istovetnim zahtevima iz Rezolucije 752. kada se zahtevalo da se vojska JNA i delovi Armije Republike Hrvatske povuku iz Bosne i Hercegovine. I tada je reagovano nakon masakra koji je vojska Hrvatske izvršila 26.3.1992. (Bosanski Brod) i 3.4.1992. (Kupres) nad Srbima u drugoj državi- Bosni i Hercegovini.


Strana 685


1990 - 1995

Iako su i tom prilikom deklarativno, obe vojske jednako tretirane, hrvatska vojska je ostala da u koaliciji sa muslimanskom armijom pokuša da uguši organizovanje srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. U pratećim dokumentima Rezolucije 762 zahteva se i povratak proteranih Hrvata iz Republike Srpske Krajine ali se - opet ni rečju ne pominju brojniji proterani Srbi iz Hrvatske. U pratećim dokumentima je sadržano i nevešto objašnjenje zašto neke teritorije RSK postaju "ružičaste zone" (a što konkretno znači ukidanje makar i navodne zaštite tih teritorija od strane UN). Zanimljivo je da se "ružičaste zone" poklapaju sa delovima RSK koji su po nju od vitalnog značaja. Između ostalih, to su oblasti oko jezera i hidrocentrale Peruća, oko Masleničkog mosta, zatim plodnih delova Ravnih kotara, onda oko Krnjaka blizu Karlovca, te žitarskih delova u Baniji i bogatih predela prema industrijskom gradu Sisku. Šta je to u stvari značilo? Nesumnjivo, ozbiljno poništavanje Vensovog plana, jer je tačkom 9. tog plana bilo predviđeno da se granica zaštićenih zona OUN povuče sa predstavnicima hrvatske i srpske strane. Naprotiv, Rezolucijom 762 Savet bezbednosti je stavio van snage ovu odredbu Vensovog plana. Proglašenje "ružičastih zona" Savet bezbednosti je pravdao time što je to zemljište pripadalo opštinama (u vreme postojanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) čiji su centri u Hrvatskoj: Sinj, Šibenik, Zadar, Karlovac i Sisak. Daljne poništavanje Republike Srpske Krajine slede i naredne rezolucije, delujući po principu "korak po korak" doduše u složenijem političkom komplotu, jer se rezolucijama pripremao teren za poništavanje obe srpske države nastale raspadom Titove Jugoslavije (Republika Srpska Krajina i Republika Srpska). Tako je krajinski pravoslavni narod, izuzev genocidnim namerama hrvatske katoličke države, podvrgnut presiji evroameričke koalicije, kojaje uporno tražila način, put i rešenje da državu krajinskih Srba definitivno amputira. U tom smislu ne čude ni kotnradiktorni stavovi prvog čoveka instrumentalizovanih Ujedinjenih nacija. Iako je Butros Gali (Boutros Boutros Ghali) 4. 2.1992. izjavio da na teritoriji pod zaštitom UN neće važiti hrvatski zakoni, Rezolucijom 769, od 7. avgusta 1992. godine Savet bezbednosti potpuno ignoriše Srbe u Krajini. Pozivajući se u tački 4 iz Izveštaja Generalnog sekretara (i tačke u Izveštaju od 14 do 15) Savet bezbednosti zahteva uspostavljanje hrvatske policije i carine na granici između Republike Srpske Krajine i Savezne Republike Jugoslavije te između Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Ergo, to je podrazumevalo delom i primenu hrvatskih zakona na granici. Dosledno primenjujući strategiju "toplo-hladno" UN će, opet, po agresiji republike Hrvatske na Ravne kotare (22. januara 1993.) izglasati novu Rezoluciju. Potrebno je istaći da je neoustaški napad demokratske i evropeizirane vojske Franje Tuđmana počinio neopisiv masakr u Ravnim kotarima, koji su se nalazili pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Zaposedajući srpske teritorije ova vojska ksenofobičnih krstaša masakrirala je sve živo na šta je naišla, sravnjujući sa zemljom srpska sela, srpske svetinje i srpska grobišta. Kao odgovor na ovu dirigovanu "katoličku akciju" hrvatske države, donosi se Rezolucija 802 (od 25. januara 1993.) kojom se traži povlačenje hrvatskih snaga iz Ravnih kotara. Ova politička rašomonijada nije više ni najdobronamernije mogla razuvereti u planove diskreditovanih Ujedinjenih nacija. Naprosto, Rezolucija nije mogla da se realizuje baš zato što je njena pravna pouka u suprotnosti sa odlukama Rezolucije 762, koje nisu obesnažene ni jednom novom rezolucijom. To znači da je Rezolucija 802, doneta iako pravno nije bila valjana, iako je poništavaju odluke Rezolucije 762. Jednostavno nije bilo moguće uvažiti član 1. Rezolucije 802 kojim je zahtevano da se hrvatska vojska "povuče iz zona pod zaštitom Ujedinjenih nacija". A nije bilo moguce izvršiti ovaj zahtev stoga što su područja koja su bila okupirana (Ravni kotari) pripadala takozvanim


Strana 686


1990 - 1995

"ružičastim zonama" - a one se, shodno Rezoluciji 762, nisu smatrale zonama pod zaštitom UN. Najzad, Rezolucijom 815 od 30. 3. 1993. godine Savet bezbednosti se jasno izjasnio za poništavanje Republike Srpske Krajine. U tački 5. se utvrđuje da su "zone pod zaštitom UN integralni deo republike Hrvatske" čime se prejudicira političko rešenje. To je značilo nepriznavanje postojanja Republike Srpske Krajine i konačno rušenje plana Sajrusa Vensa (Syrus Vance). Daljni pregovori nisu imali za cilj rešavanje jednog složenog političkog procesa kakvi su srpsko-hrvatski odnosi već održavanje permanentnog pritiska na vladu RSK da, slično Jugoslaviji, podrži sprovođenje u život relevantnih rezolucija Saveta bezbednosti. To se ponovilo i na razgovorima u Ženevi, kada je delegacija Republike Srpske Krajine tražila uspostavljanje svoje administracije na svim okupiranim teritorijama i povratak proteranih Srba. Umesto ranijih zahteva političkog lukavstva. predstavnici diplomatskog liberalizma su se služili diktatom. Tako je 6. aprila 1993. godine Lord Oven (David Oven) "prisiljavao delegaciju RSK da potpiše sporazum po kojem bi svu upravu nad područjima koja je Hrvatska okupirala 21. juna 1992. i 22. januara 1993. godine preuzele Ujedinjene nacije" (S. Jarčević, Leksikon istorijskog beščašća 1996). Razumljivo, do sporazuma nije došlo, bez obzira na lorda Ovena i njegovu učestalu krilaticu "Potpišite već jednom, taj prokleti sporazum". Za britanskog lorda sporazum je bio samo potpis na papiru, za narod Republike Srpske Krajine to bi predstavljalo besprizornu kapitulaciju. Gubeći političku meru, Savet bezbednosti je posegnuo za argumentom moći kažnjavajući sveukupni srpski narod koji nije bio u ratu sa Savetom bezbednosti. Primenjivanjem blokada i embarga revitaliziran je Helms-Bartonov zakon (američko kažnjavanje karipskih naroda) koji se, međutim, u svemu protivi međunarodnim principima. Pa, ipak, po direktivi SAD, Savet bezbednosti je 17.4.1993. godine usvojio Rezoluciju 820. koja pooštrava sankcije protiv Srbije i Crne Gore, to jest Savezne Republike Jugoslavije (Treće Jugoslavije u ovom veku). Rat protiv srpskih zemalja je nastavljen mimo normi međunarodnog prava, kako se to činilo i sve vreme raspada komunističke Jugoslavije spram srpskog naroda. Jugoslaviji je - Rezolucijom 820. - zabranjena svaka vrsta saobraćaja van svoje teritorije i plovidba se nije mogla vršiti u međunarodnim vodama i rekom Dunavom. Članom 12. uvedene su totalne sankcije (čak i humanitarna pomoć), prema Republici Srpskoj Krajini i Republici Srpskoj. Principijelnoj u neprincipijelnosti evroameričkoj zajednici i UN nije smetalo da Rezoluciju 820 primeni i na Republiku Srpsku Krajinu iako su tim činom priznali suverenost Republike Srpske Krajine. Jednostavno, proces razupiranja svesrpskog naroda se morao finalizovati, bez obzira na pravne nonsense i ogrešenje o demokratska načela i međunarodno pravo. Tako je Rezolucija 820 postala ruglo Saveta bezbednosti koji se opsesivno upirao da poništi Republiku Srpsku Krajinu,a ovom Rezolucijom joj priznao državnički subjektivitet. Naime, Povelja UN predviđa sankcije samo prema suverenim državama, a Savet bezbednosti je priznao nešto (Republika Srpska Krajina) što se trudio da negira svih ranijih godina. Kako ova politička pornografija nije nikog zabrinjavala, nastavilo se sa pritiscima na Republiku Srpsku Krajinu, da potpiše sporazum o vlastitoj smrti. Početkom jula 1993. godine satelitsku ulogu tumača u ubeđivanju Srba da neminovni poraz treba da proglase pobedom (poništavanje RSK) preuzela je


Strana 687


1990 - 1995

Rusija. Očekivalo se, obzirom na tradicionalno prijateljske odnose ova dva naroda da će ruska misija okončati za Zapad problem Republike Srpske Krajine i time možda dobiti neki poen u poražavajućoj ulozi političkog autsajdera. Zapadne analitičke službe su za veru u dobar ishod imale dva razloga: prvo, ruska misija (kao pravoslavna misija) neće biti dočekana kao strana koja ultimativno diktira uslove i - drugo, ruska misija je morala da štiti interese Zapada, jer su Rusiji (na ime saučesništva) otpisivani dugovi i davana ekonomska pomoć. Danas se sa sigurnošću može konstatovati da je Rusija, na šteti nanetoj srpskom narodu, zaradila oko 435 miliona dolara (od otpisivanja zajma do ekonomske pomoći). Štaviše, dugovi Rusije (te zajam do 1992. godine) koji su iznosili 110 milijardi dolara su reprogramirani, kako Rusija ne bi stavila veto u Savetu bezbednosti. Ruska misija koju je predvodio zamenik ministra inostranih poslova, Ćurkin, obećavala je da će primorati Republiku Hrvatsku na saradnju (ekonomsku, saobraćajnu), sa Republikom Srpskom Krajinom - kao i da se tačka 12. Rezolucije 820 (o blokadi RSK) neće više primenjivati. To je bio predlog sporazuma koji se vladi RSK činio sasvim realnim, i bez majorizacije. Tako je i došlo do dugo očekivanog sporazuma (15. i 16. 7. 1993.) u Erdutu koji su potpisali predstavnici istog ranga, ministar inostranih poslova RSK i ministar trgovine Republike Hrvatske. Glavne odredbe Erdutskog sporazuma podrazumevale su da se pripadnici hrvatske vojske povuku sa okupiranih područja, da na tim teritorijama kontrolu ima policija UN, da Srbi i Hrvati u odnosu 50-50% koriste most Maslenicu, aerodrom u Zemuniku i hidroelektranu Peruću, te da ekspertske grupe pripreme elaborate za ostale privredne delatnosti (proizvodnja struje u Obrovcu, snabdevanje vodom hrvatskog dela Dalmacije). Tim pre činilo se da će Erdutskim sporazumom antisrpska politika prerasti u politiku realnosti i demokratskih načela koja proklamuju zemlje moći i uticaja. Već i zato što je Rezolucijom 847 Savet bezbednosti (30. juna 1993.) to najavio, dok je u predsedničkom saopštenju Saveta bezbednosti. od 30. jula 1993. u drugom pasusu pozdravljeno potpisivanje Erdutskog sporazuma. U ovom slučaju samo je zamenjen red poteza: ranije je hrvatska agresija prethodila rezolucijama, a sada je jedan sporazum prethodio inkvizitorskoj odluci. Tuđman je, dogovorno sa instruktorima profitokratije, odbio primenu Erdutskog sporazuma, a Savet bezbednosti (kome je ovaj sporazum značio sondiranje stanja političke volje naroda RSK) doneo Rezoluciju 855 (9. 8.1993.) zahtevajući od Jugoslavije da prihvati posmatrače na Kosovu, Raškoj oblasti (Sandžak) i u Vojvodini. Očito, ulogu hrvatskog inkvizitora preuzeo je Savet bezbednosti u projektu razsrbljavanja, razpravoslavljenja i razdržavotvorenja srpskog naciona u celini. Novina u odnosima Hrvatske i Republike Srpske Krajine sastojala se, u ovom periodu, u tome što su Hrvati (po nalogu Međunarodne zajednice) tražili modalitete novog sporazuma - istovremeno nastavljajući sa masovnim ubistvima, paljevinama, i zatiranjem srpskog stanovništva koga su navodno, od agresije čuvali pripadnici Ujedinjenih nacija. Tako je Hrvatska ponudila Republici Srpskoj Krajini nacrt novog sporauzma 8. 9.1993. a po načelu "psihološkog šoka" u politici, iste noći i narednog dana (9. 9. 1993.) izvršila masakr u Medačkom džepu. Nakon što su pripadnici hrvatske vojske potpuno opljačkali pa uništili jedanaest srpskih sela (na takozvanom "Medačkom džepu") koja su bila pod zaštitom UN, UNPROFOR je intervenisao kod vladajućeg režima u Beogradu (Jugoslavija) i predstavnika vlade u Kninu (Republika Srpska Krajina) da Srbi ne proširuju ratna dejstva. Vlada RSK je odbila cinični zahtev UNPROFOR-a i prosledila zahtev ministru odbrane i komandantu Glavnog štaba (generalu Miletu Novakoviću), da osvoji okupiranu teritoriju. Pijun beogradskog režima, komandant Glavnog štaba, ne samo što nije izvršio ovo naređenje već je potpisao Sporazum na kome je UNPROFOR insistirao, a po kome se "srpska vojska i naoružani vojnici neće vraćati u područje Medaka, kada se povuče hrvatska vojska".


Strana 688


1990 - 1995

U daljem osipanju homogenizacije Republike Srpske Krajine Savet bezbednosti i Hrvatska su se odlučili za tradicionalnu i uspešno oprobanu metodologiju. Nastavak etničkih čišćenja slediće rezolucije koje su obavezivale jedino srpsku stranu. U periodu između 9. i 17. 9. 1993. godine Hrvati će nastaviti sa etničkim čišćenjem počinivši nečuvene zločine u naseljima Divoselo, Čitluk i Počitelj, ali i u još devet manjih sela. Ubrzo je usledila Rezolucija 871 od 4. 10. 1993. samo sada bez osvrtanja na zločine Hrvata u Lici. Prvim članom ove Rezolucije, briše se validnost Republike Srpske Krajine jer se delatnost UNPROFOR-a deli po teritorijalnom principu: UNPROFOR u Hrvatskoj, UNPROFOR u Bosni i Hercegovini, i UNPROFOR u Makedoniji. I više od toga: članom 2 se ističe zabrinutost zbog napada unutar Hrvatske (!?). To znači da se, Rezolucijom 871 prećutkuju napadi hrvatske vojske na zone pod zaštitom UN, kao što se prećutkuje da hrvatska regularna vojska (u koaliciji sa muslimanima) ratuje u susednoj Bosni i Hercegovini protiv Srba. I ne samo to: Hrvatska se (istim članom ove Rezolucije) nagrađuje jer "osigurava poštovanje i teritorijalni integritet Republike Hrvatske". Skupština Republike Srpske Krajine odbacila je Rezoluciju 871 i u celini i donela Deklaraciju o odbacivanju Rezolucije. Rezolucijom 871 Savet bezbednosti je jasno davao do znanja kojim pravcem će ići politika evroameričke koalicije u poništavanju Republike Srpske Krajine. Potpuno se odustalo od traženja srednjeg rešenja i vidno se pripremala pogodna situacija za definitivno etničko čišćenje Srba RSK. To su, uostalom, potvrdile i sve rezolucije, od kojih ni jedan nije doneta protiv Hrvatske, bez obzira na dosledna državni teror nad Srbima u Hrvatskoj i etnička čišćenja u rubnim delovima RSK. Jedan jedini dokument u UN (izveštaj Butrosa Galija pred Savetom bezbednosti od 15. maja 1993. godine) svedoči o teškom položaju Srba u Hrvatskoj. Samo u tom dokumentu se priznaje da je Hrvatska, od 18.3.1993. proterala oko 251.000 Srba, koji su se sklonili u Republiku Srpsku Krajinu i Saveznu Republiku Jugoslaviju. Period 1994. godine predstavlja "napor" Međunarodne zajednice da iznađe pravi modalitet za poništavanje RSK. Dve političke sesije (zagrebačka i londonska) Zagrebački sporazum o prekidu neprijateljstava (29. 3. 1994.). Pa, ipak, vreme se nije trošilo niti na potvrđivanje sporazuma niti na rezolucije, jer se scenario raspada RSK znao ali se čekalo na razradu modaliteta. Zato 1994. predstavlja administrativni interregnum u zvaničnim odnosima Međunarodne zajednice sa Republikom Srpskom Krajinom. U ovom periodu mnogo se više pažnje posvećuje režimu u Beogradu koji pokazuje sve veću kooperativnost u odnosu na američku administraciju. Programiranim izborom vlade RSK i parlamenta režim u Beogradu kontroliše. diktira i usmerava politiku RSK, ostvaruje trojnu vlast (civilnu, vojnu i policijsku) i kriminalizira privredni i društveni život. To je i razlog što ova vlada RSK nije uspela da sprovede deo zahteva iz Zagrebačkog sporazuma, odnosno da na bivšu okupiranu teritoriju pošalje svoju policiju i organizuje vlast. Sa porastom destabilizacije u RSK i pritiscima spolja na sve srpske zemlje ušlo se u 1995. godinu koju je Međunarodna zajednica procenila kao tačku finalizacije poništavanja, uveliko getoizirane Republike Srpske Krajine. Korak ka pritvorenoj rešenosti definitovnog uništenja najzapadnije srpske države na slovenskom delu Balkana odvijao se na dva plana: pokazivanjem volje da se druga srpska država u regiji Bosne i Hercegovine (Republika Srpska) dovede u ravnopravan položaj sa preostalim entitetom u istoj regiji (muslimansko-katolička koalicija) i pokazivanjem rešenosti da se Republika Srpska Krajina zbriše sa istorijske i političke karte Evrope. Otuda je i normalno što Rezolucije 981 od


Strana 689


1990 - 1995

31.3.1995. godine predstavlja vrhunac neprijateljske politike UN protiv Srba. Ovom rezolucijom se Vensov plan apsolutno anulira, pa se teritorija RSK više ne smatra prostorom pod zaštitom vojnih snaga OUN. Tako se, bez saglasnosti srpske strane, tačkom 2. Rezolucije 981 ukida UNPROFOR i osniva "Operacija za povratak poverenja u UN". To je bio signal za agresiju na celu Republiku Srpsku Krajinu pošto ona nije više bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Hrvatska se odlučila da predvoji RSK pa kao svoj strateški cilj odabrala oblast Slavonije. Razlog treba tražiti pre svega, u doslednom političkom pragmatizmu. Kako je Hrvatska "pokrivena" medijskom kampanjom protiv Srba - u vreme rata u Istočnoj Slavoniji za grad Vukovar - u periodu od 1. 8. do 20. 9. 1991. godine nesmetano sprovela većim delom etničko čišćenje Slavonije, onda je sada trebalo dovršiti sa ostalim Srbima kako bi Slavonija (poput drugih regija na kojima žive Srbi) bila preprogramirana u oblast etnički čiste Hrvatske. Naime, prema urednim obaveštenjima UNPROFOR-a hrvatska evropapistička soldateska je tokom 1991. godine sravnila sa zemljom 286 srpskih sela. Utoliko pre, sa Zapadnom Slavonijom je trebalo bespošteno završiti kako bi Hrvati ušli u Jasenovac (nekadašnji koncentracioni logor osnovan pre svega za Srbe) i malignu istoriju hrvatske i vatikanske politike zamenili stratišem na kome su pokopane hrvatske žrtve fašizma i komunizma. Prvog, 2. i 3. maja 1995. godine, neviđenom brutalnošću i žestinom, izvršen je napad na 65 preostalih pravoslavnih sela Zapadne Slavonije i nekoliko manjih gradova. Srpsko teško naoružanje je bilo pod kontrolom UNPROFOR-a pa je hrvatska vojska nesmetano mogla da obavi svoju "katoličku akciju" obzirom da im je bilo garantovano da vojska savezne države Jugoslavije (zajednica Republike Srbije i Republike Crne Gore) neće reagovati, kao što vojnu pomoć nije pružio ni Banjalučki korpus Republike Srpske. Nacionalni paradoks je, utoliko bio veći jer se Srbija prihvatajući Vensov plan, obavezala na zaštitu RSK. Pokušaj evakuacije (zbeg) iz slavonskog pakla, završen je sa tragičnim posledicama. Da bi ublažila počinjeno delo nezapamćenog zločina u drugoj polovini XX veka, hrvatska vojska je nastradale zakopavala u masovne grobnice, a pranjem deterdžentima očistila puteve od krvavih mrlja.Jasušiju Akašiju (Yasushi Akashi) povereniku Butrosa Galija u UN, nije bilo dozvoljeno 24 sata da uđe na ovu teritoriju pretvorenu u srpsko gubilište. U ovoj akciji, zajedničkoj sa predstavnicima evroameričke koalicije hrvatski legionari su izbrisali svaki trag postojanja i života u 11 sela pakračke opštine. Tačno po programu 1. maja 1995. godine ponovo se zaviorila ustaška zastava ("šahovnica") u Jasenovcu, kada je hrvatska vojska zauzela ovo srpsko selo. U Jasenovcu su, do pred Drugi svetski rat većinom živeli Srbi. Posle svetskog rata u njemu su živeli nedoklani Srbi. Posle legionarskog upada 1995. godine tamo Srba više nije bilo pa je zato hrvatska katolička crkva ubrzano napravila opštenarodnu procesiju u znak zahvalnosti božjem proviđenju što je hrvatstvo iznova vaskrslo u Jasenovcu. Jasenovačka novina, sklepana za tu priliku, beleži da je narodna katolička procesija u euforičnom veselju, trajala dva dana. Tako je najveći grad mrtvih Srba pretvoren u katoličko hodočasničko mesto. U jasenovačkom selu na strani prema reci Savi, nalazi se i spomen park na istom mestu gde su 1941. hrvatske ustaše podigle koncentracioni logor, prvi u Evropi po masovnom uništavanju logoraša. Ubijani su Srbi, Jevreji i Cigani. Koncentracioni logor Jasenovac je, isto tako, jedino stratište holokausta Drugog svetskog rata koje je imalo poseban logor za decu, uzrasta od kolevke (2,5


Strana 690


1990 - 1995

meseca) do 14 godina. U logorima Nezavisne Države Hrvatske (NDH), prema dosadašnjoj evidenciji pobijeno je 75.000 srpske dece, od toga 14.000 u Jasenovcu. Postupak anihilacije 1, 2. i 3. maja 1995. sprovođen je sa profesionalnom perfekcijom. Što nije pobijeno - izbeglo je, pa se akcija etničkog čišćenja može smatrati "savršeno" obavljenom. Pvu akciju neokrstaša, u ime civilizacijskog varvarstva, propratila je licemerna opaska Saveta bezbednosti koji je pozvao Hrvate da "čuvaju dostojanstvo srpskog naroda". Ono što treba istaći svakako je činjenica da je najveći masakr u Zapadnoj Slavoniji izvršen na delovima kada su "plavi šlemovi" ishitreno nestali. To je posebno tačno za zbeg Srba koji se kretao (3. maja) iz pravca Pakraca i Okučana na putu za Gradišku (teritorija Republike Srpske). Potomci klanog naroda iz Drugog svetskog rata, a sada izbeglice nedoklanog srpskog naroda iz trećeg rata Hrvata protiv Srba u XX veku, nadali su se da će ih plavi šlemovi zaštititi - obzirom da po odlasku Srba oblast Zapadne Slavonije ostaje stoprocentno etnički čista. Zbeg, u kome je najviše bilo dece (koja su vozila traktore), žena i nemoćnih našla se u unakrsnoj vatri u šumi Prašnik, blizu Nove Varoši. Broj masovno pobijenih Srba još uvek nije tačno utvrđen. Istovremeno, da bi se ublažilo dogovorno etničko čišćenje, a sopstvena javnost i dalje obmanjivala (indoktrinirana satanizacijom Srba već je bila psihološki spremna da prihvati "opravdan" zločin) - Međunarodna zajednica se odlučila na bombardovanje Srba u Bosni i Hercegovini. Na sedište srpske vlade, na Palama, NATO je izvršio vazdušne udare, kao što je bombardovao i druge delove Republike Srpske. Po smatranju Zapada u ovom trenutku je trebalo iskoristiti potpunu vojnu disperziju u RS i RSK i ako ne konačno uspostaviti islamsku državu u Bosni i Hercegovini onda bar apsolutno realizovati stvaranje etnički čiste Hrvatske. Dodatno, patologija poraza u Zapadnoj Slavoniji (iznuđen poraz - zbog oglušivanja Republike Srpske i Savezne Republike Jugoslavije da vojno reaguju) trebalo je narodu u Republici Srpskoj Krajini jasno da do znanja da su Srbi jedini narod u Evropi koji se može nekažnjeno satirati. Zato su i parolu iz Prvog svetskog rata: Serbien muss sterben (Srbija mora umreti) ideolozi novog svetskog poretka - potvrđujući svoju privrženost rasizmu i asimilaciji naroda pravoslavnog i kulturnog prostora obnovili i civilizacijski nadogradili. Glas "razuma" nemačke Evrope sa Kinkelom poručuje: Serbien muss man in die knie zwingen (Srbija se mora baciti na kolena). Ubrzo po etničkom čišćenju Zapadne Slavonije izvedena je (od 1. do 5. avgusta 1995.) završna i apsolutizovana akcija ("Oluja") vojne agresije na Republiku Srpsku Krajinu. Svet bezbednosti je odobrio NATO paktu da avijacijom pomogne konzistentan hrvatski projekat etničkog čišćenja. Kompletna srpska oružana sila (bez teškog naoružanja koje je kontrolisao UNPROFOR) i srpski narod povukli su se sa privremeno okupirane teritorije. Tačan broj nastradalih prilikom ulaska hrvatske vojske, u egzodusu ophrvanom mitraljiranjem iz aviona, u operaciji "postoluje" kad je izvršeno masakriranje zaostalih i nemoćnih - još uvek nije pouzdano utvrđen. -Po procenama Komesarijata za izbeglice, predstavnika UN i Crvenog krsta oko 250-300 hiljada Srba iz Republike Srpske Krajine pretvorilo se u najdužu izbegličku reku XX veka, na svom neizvesnom putu prema Srbiji odnosno Jugoslaviji. Ovom kolonom unesrećenika- prognanih sa hiljadugodišnjih ognjišta - okončano je pitanje Republike Srpske Krajine. Savet bezbednosti je ovaj predmet mogao da arhivira.


Strana 691


1990 - 1995

3. Politika interesa takozvane Međunarodne zajednice i revitalizirani istorijski anahronizam rimokatoličke organizacije odlučivali su o sudbini Republike Srpske Krajine. Istorija ove države, čija je teritorija okupirana predstavlja i istoriju licemerokratije i papokratije na kraju logorskog XX veka. Pod postojećim okolnostima, a bez podrške i političke mudrosti dveju većih srpskih država (Srbija i Crna Gora), Republika Srpska Krajina je trajala toliko koliko je bilo potrebno vremena evroameričkoj lihvarokratiji da je poništi. Cilj je opravdavao sredstva, i tog jezuitskog načela takozvana Međunarodna zajednica se držala konzistentno u razupiranju dela srpskog etničkog prostora. Zato su Srbi prošli i kroz najžešći, do sada poznati, medijski genocid - koji je, kao paralelno sredstvo trebalo da osluži ostvarenju cilja, anihilaciji jednog naroda i jedne države. Vodeću ulogu u programiranoj satanizaciji srpskog naroda - kako to svedoči Raju G. C. Thomas sa Marquette Univerziteta u Millwaukee, Wisconsin - obavio je jevrejsko-nemački lobi, u SAD, koji je, shodno tome, prećutao etnička čišćenja Srba od strane hrvatske vojske. Pod nepojmljivim i bestijalnim zločinima koji su ponavljali arsenal zverstava iz Drugog svetskog rata, izuzev prodaje ljudskih organa, svetska nalogoprijemčiva javnost je zatvarala oči. Bio je to znak podstreka da se ritualna ubistva kao najvažniji deo militantnog programa armije Franje Tuđmana, redovno ponavljaju - do pada Republike Srpske Krajine. Saučesništvo svetskih medija u zločinu protiv čovečnosti je evidentno što potvrđuju i autori knjige On assasisne un peuple iz 1995. (Patrick Barriot – Eve Crepin). Da je reč o pravom medijskom ratu protiv Srba svedoči i fotoreporter Russel Gordon koji je pod naslvoom The Media war in the Balcans objavio tekst 1996. u avgustovskom broju revije "Chronicles" (A Magazine of American culture). Programirano iskrivljavanje slike o događajima u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, ciljno satanizovanje martirijskog srpskog naroda - jasniji su danas no u vreme medijske kampanje. Uostalom, po ostvarenju dela interesnog političkog programa (pad RSK svetska glasila su ublažila svoj cenzorski protokol i povremeno objavljuju tekstove o stradanju srpskog naroda. Pretpostaviti je da će takvih napisa biti sve više, jer oni ne mogu da utiču na postignut politički rezultat. Razumljivo, pošto proces razupiranja srpskog duhovnog prostora nije dovršen sva je prilika da se, do konačnog ishoda anihilacije, neće objavljivati puna istina o pokušaju rimokatolika i muslimana da istrebe srpsku populaciju. To je i razlog što se do sad (uz snažan glas nemačkog pisca koji je ismejao lakejski i snishodljivi nivo medija spram politike – Peter Handke: Eine winterliche Reise zu Drina oder Gerechtigkeit fur Serbien 1996.) pojavio samo jedan zbornik tekstova (od 13 autora) koji pokušava da objektivno fokusira zlo na Balkanu (Klaus Bitterman:Serbian muss sterbien – Wahrkeit und Luge im yugoslawichen Burgerkrieg, 1994.). Satanizacija Srba koju je usmeravala politička moć evroameričke interesokratije, nije ciljala samo na crno-belo prikazivanje rata u veštački stvorenoj jugoslovenskoj zajednici, već na pokušaj da se iz evropske istorije političkog vandalizma prebrišu prepoznatljivi akteri i uloga besijarijuma pripiše odlici srpskog naroda. Od te rasističke propagande nisu bili oslobođeni ni činovnici Evropske zajednice. pa zato Ema Bonino (komesar EZ za humanitarna pitanja) Srbe naziva "monstrumima sa Balkana". Navodno divljaštvo se nije smelo dovoditi u pitanje (pravedni su drugi, krivci su uvek Srbi), pa tekstovi izveštača iz rata katolika i muslimana protiv Srba (1991-1995.) liče međusobno – kao jaje jajetu.


Strana 692


1990 - 1995

Ima se utisak da se ti izveštaji najvećim delom pisani unapred. Paralelna medijsko politička akcija je potpuno zatamnela genezu otpora i tragedije naroda Republike Srpske Krajine. Međutim, i u istinu srpski narod iz Dalmacije, Krajine, Like, Korduna, Banije i Slavonije, odazvao se pozivu predsednika Srpske demokratske stranke akademiku Jovanu Raškoviću, za učešće na Srpskom saboru u Srbu 25. jula 1990. godine - tek po pretećoj budućnosti u Hrvatskoj koju je osvajala partija militantnog i srbofobičnog programa (HDZ). Pamteći ustaške zločine i mirno se odupirući pretećoj politici HDZ-a Srbi su, verujući da je to put do pravne zaštite, doneli Deklaraciju o suverenosti i autonomiji. Potom je Srpsko nacionalno vijeće (21. decembra 1990.) proglasilo "Srpsku autonomnu oblast - Krajinu" (SAO Krajina). Tom prilikom usvojen je i Statut po kome je "SAO Krajina oblik teritorijalne autonomije u sastavu republike Hrvatske". Razdruživanje sa Hrvatskom nastalo je posle proglašenja antisrpskog Ustava Republike Hrvatske kada je Izvršno vijeće SAO Krajine usvojilo Rezoluciju o razdruživanju (28.2. 1991.). Hrvatska ne samo da nije bila spremna da Srbima da autonomiju, već je, pod paternalizacijom, nastavila sa zverstvima, uništavanjima i etničkim čišćenjem. Međunarodna zajednica, nije ni pokušala da pridobije hrvatsku stranu za pristanak na autonomiju - ona je radila isključivo na satanizaciji Srba i naoružavanju katolika u Hrvatskoj i muslimana u Bosni. Recidivna ritualna ubistva nad Srbima za međunarodnu zajednicu nisu imala važnost upozorenja, valjda zato što prostor Balkana u tradiciji evropskih sila postoji kao "teatrum belli". Zato su nekadašnji neprijatelji SAD (rimokatolici u Hrvatskoj, muslimani u Bosni) a sadašnji saveznici, konstantno dobijali oružje, kao što su bili i podvrgnuti američkom programu "obuči i opremi". Za muslimane iz Bosne i Hrvate iz Bosne prvobitno je određen budžet od 800 miliona dolara, a potom prepolovljen. Kontingenti, teške artiljerije (haubice, tenkovi) i u vremenu mira i postdejtonskih sporazuma stižu i dalje u Bosnu (29. avgusta i 24. oktobra 1996.) i čekaju na "otpakivanje". Obaveštajni komitet Senata SAD, odnosno američki Kongres (početkom novembra 1996.) podržao je Klintonovo kršenje embarga UN saglasivši se sa predsednikovom odlukom da se odobri uvoz iranskog oružja za potrebe muslimanske vojske u Bosni. Uostalom, od početka rata, 1991. SAD su vojno opremale Tuđmana u Hrvatskoj i Izetbegovića u Bosni. Klintonov savetnik za nacionalnu bezbednost, Entoni Lejk (Anthony Lake) je takođe, aprila 1994. godine dao instrukciju ambasadoru SAD u Hrvatskoj Piteru Galbrajtu (Peter Galbright), da informiše hrvatskog predsednika Tuđmana kako Vašington nema ništa protiv ilegalnog uvoza oružja bosanskim muslimanima (preko teritorije Hrvatske). Da granica interesne politike nema kraja, niti principa, niti filantropije (budući da je imoralna ona nije amoralna) -svedoči i medijska satanizacija Srba za zločine koje su muslimani počinili nad sopstvenim narodom. Sarajevski slučaj Markale 1 i 2 demaskirali su i lord Oven i američki državni službenik Jozef Bodanski (Yossef Bodansky u knjizi: Target America 1993 i u tekstu The Roots of the New escalation of Bosnian War and Washington`s u “Defense and Foreign Affairs Strategic policy"31. 10.1994. t.6-15). Očito nikoga nije zabrinjavao porast nasilja i državnog terora nad pravoslavnim Srbima u Hrvatskoj, čak ni jasno predočavanje primene potpunot etničkog čišćenja. Kada je Hrvatska stranka prava 16. juna 1991. obnarodovala "Lipljansku povelju" u kojoj je tražena obnova i uspostava NDH na celokupnom povjesnom i etničkom prostoru sa istočnim granicama: Subotica - Zemun - Drina - Sandžak - Boka Kotorska" - svetski mediji to nisu ni prokomentarisali. Moguće da su i tada imali punu informaciju prema kojoj su to granice (uz Kosovo) u koje će novi svetski


Strana 693


1990 - 1995

poredak saterati Srbe. I to je tačno"Novi svetski haos" (kako to tačno zapaža francuski general Pierre Marie Gallois) doprineo je političkoj vampirizaciji. Oni koji su se suočili sa recidivnim zlom i političkom vampirizacijom i kao pripadnici UN u Hrvatskoj i Bosni, o tome pokušali da glasno progovore - bili su uklonjeni. Nema broja visokim pripadnicima UN koji su smenjeni, jer nisu hteli da daju podršku "novom svetskom haosu". Među najpoznatijim u tom stroju neposlušnih svakako je general Luis Mekenzi (Lewis MacKenzie) koji je objavio pravi kanadski bestseler 1994. godine uspomene: Peacekeeper – The road to Sarajevo. Razlozi interesne politike i apetiti istorijske anahronije pokazuju, na primeru Republike Srpske Krajine, bezgraničnu nezajažljivost izopačenog političkog ideala. Darovan primordijalnom silom taj izopačeni ideal ne može da odgovori zahtevima demokratskih načela već jedino merama civilizacijskog varvarstva. Utoliko će biti, ako već nisu. Evropska zajednica i njen mentor (odlučujući vrh američke političke administracije) u sukobu sa istorijom. Oni su ne samo saučesnici u buđenju već saučesnici u omogućavanju egzistiranja patološkog recidiva prošlosti. Dokumentaciju koju pojedine srpske institucije poseduju ne može da zaobiđe nijedna istorija političke patologije kraja druge polovine našega veka. Žrtvovani deo srpskog naroda iznova je prošao kroz predvorja pakla, predvorja koja se ne menjaju. Zato opisi hrvatskog ustaškog zla, iz doba Drugog svetskog rata, jednako optužuju hrvatsko neoustaško zlo u ratu 1991-1995. Ništa se u zlu nije izmenilo, ni martirijski narod, samo su druge žrtve. Utolikoje kriv svako koje, bez obzira na motive, prigrlio vaskrsavanje monstruoznosti. A ona je, i u ovom ratu Hrvata protiv Srba, bila ravna gnušanju italijanskog generala Maria Roate koji je za Prvu hrvatsku ustašku državu (1941-1944.) zaključio: "Po bestijalnosti, genocid u NDH nadmašuje svaku moć imaginacije. Bio je to sublimirani izraz svih istorijskih poznatih oblika fizičkog i duhovnog terora". Hrvatski vojnici u ratu 1991 1995. kada se uzmu u obzir njihovi zločini nad Srbima u Gospiću, Brčkom, Vukovaru, Pakračkoj poljani, Ravnim kotarima, Mrkonjić-Gradu, ili Bratuncu, postupili su upravo po navedenom receptu. Iako poseduje dokumentarnu hroniku zla, Međunarodna zajednica je, da bi do patološkog besmisla dovela tragediju žrtve a za svoje javno mnjenje krunisala program satanizacije. oformila Međunarodni sud za ratne zločine u Jugoslavijai (odluka Saveta bezbednosti od 22. 2. 1993. godine). Nakon što je poistom predmetu doneta Rezolucija UNSCR 827 ubrzo je haški Tribunal otvorio "lov na Srbe".Svedočanstva pojedinih pripadnika UN i njihova dokumentacija (koji se ne smeju objavljivati) i dokumentacija dr Zorana Stankovića, patologa i eksperta UN (koja je prosleđena međunarodnim institucijama ali je pod cenzorskom opaskom) - nalagali su jedino obnovu Nirnberga, jer davnašnje svedočanstvo hrvatskog potpukovnika Nojbergera odgovara istini tragedije kroz koju je deo srpskog naroda prošao u sadašnjoj, drugoj NDH. Zbog istovetnih zločina regularne vojske Franje Tuđmana citiramo Nojbergera, kao prošlost koja se ponovila u sadašnjosti: "Članovi raznih organizacija od vojske dotjerane Srbe - i predane političkim vlastima, radi odvođenja u koncentracione logore - žive sijeku u komade, vade im oči nožem, odsjecaju razne udove, bacaju ih u vodu, pa gađaju puškom sa po sto naboja".


Strana 694


1990 - 1995

Na sve opravdane zahteve Srba, na njihove žrtve, Međunarodna zajednica nije imala politički realan, kad već nije smogla snage za etički opravdan, odgovor. Ona se o sve zločine u Republici Srpskoj Krajini, oglušivala, branila Rezolucijama. Sporazumima distancirala od sopstvene odgovornosti. Ni jednog trenutka evroamerička koalicija koja zna da je "Franjo Tuđman" imao vodeću ulogu u rušenju Jugoslavije", koja zna da ovaj "fanatični hrvatski nacionalist" nije mogao biti garant Srbima u neoustaškoj državi (Raju C. G. Thomas sa Marquette University - u materijalu izloženom za American Political Science Association Convention - 28-31 august 1996. San Francisco) nije tražila modalitete rešenja koja ne bi išla na štetu Srba. Oni su, i u Republici Srpskoj Krajini i u Republici Srpskoj. neprekidno gurani u patološku koegzistenciju žrtve sa dželatom, u - kako to s ponosom ističu voajerski građanski teoretičari – multietnički suživot. Doduše, Zapadni komonvelt opravdanost za svoje delanje tumači srpskom malodušnošću jer "činjenica da ni Beograd ni Pale nisu priskočili u pomoć Srbima u Hrvatskoj predstavlja znak da se direktni i indirektni dijalog koji je Tuđman vodio sa Miloševićem i Karadžićem, isplatio Hrvatima" (lord Oven). Da je Međunarodna zajednica, umesto permanentnog pretećeg tona, pregledala s obavezujućom pažnjom dokumentaciju o recidivnoj monstruoznosti (kakvu delom pokazuje dokumentacija dr Zorana Stankovića o građanskom ratu u Jugoslaviji 1991-1995. ili fotomonografija: Ravni kotari – victims of Croatian aggression in the Republic of Serbian Krajina 1993.) ona je mogla da zamku pragmatske politike nadiđe politikom kompromisa. Preteći ton humaniste s bičem takozvanu Međunarodnu zajednicu je svrstavao u poligone rigidne negativne utopije novog svetskog poretka koji, nakon Vijetnama i Irana, nije svet učinio spokojnijim već ga je unesrećivao i onespokojavao. U takvom političkom kvaziuniverzalizmu, koji bi bio samo komičan da nije tragičan. Srbi nisu imali nikakvu šansu, baš kao i žitelji Nikaragve, Haitija ili Somalije. Ostaje, najzad, jedno logično i po nasleđenosti poučno pitanje: zašto je Amerikancima, danas, pitanje srpsko-hrvatskih odnosa manje jasno nego li juče i šta je to što ih je sprečavalo da se pitaju nad Ruzveltovim stavom da bi Hrvate trebalo staviti pod starateljstvo. Da su sa ovom upitanošću budili nad srpsko-hrvatskim odnosima verovatno bi došli do istog zaključka kao i sam Ruzvelt. Naime. u knjizi američkog generala Šervuda(Robert E. Sherwood: Harry L Hopkins, an intimate history) navodi se i razgovor između najmerodavnijeg državnika Slobodnog sveta, to jest američkog predsednika Ruzvelta i britanskog ministra inostranih poslova Idna. Tom prilikom Ruzvelt rezolutno konstatuje: Srbi i Hrvati nemaju ničeg zajedničkog i smešno je da ta dva naroda silom terati da žive zajedno. I, konačno, postavlja se pitanje odgovornosti takozvane Međunarodne zajednice koja je posle pogroma Srba u Zapadnoj Slavoniji nastavila sa politikom pretećeg tona i sprovela etničko čišćenje cele Republike Srpske Krajine. Progonstvo 300.000 Srba i davanje prava Hrvatskoj da 15% građana protera sa 30% navodno svoje teritorije - ne daje takozvanoj Međunarodnoj zajednici legalitet i legitimitet čuvara svetskog mira, ljudskog dostojanstva i principijelna pravne valjanosti. Ako na prvo pitanje lord Oven (David Owen Balcan Odissey 1995.) ima ubedljiv


Strana 695


1990 - 1995

odgovor( jer su SAD opstruisale rad UN da bi ih zamenili snagama NATO pakta) koji pokazuje da su politički pragmatizam i strateški interesi iznad sudbina naroda - nad drugim pitanjem lebdi bezlični hipotetčki odgovor sumnjive moralne vrednosti. Britanski lord ima utisak da hrišćanski svet nije pokazao dovoljno razumevanja za Srbe najverovatnije zato što su Pravoslavne veroispovesti. Da li je to dovoljan razlog da blizu 300.000 Srba bude proterano iz svog zavičaja i sa kućnih ognjišta (a sa teritorije na kojoj, po Franačkoj hronici, kao većinski narod žive od 822. godine) - nije više razmatranje samo u domenu politike. Buduća istorija evropskih naroda moraće tu dovoljnu razložnost da potvrdi ili opovrgne. Predrag R. Dragić Kijuk


Strana 696


1990 - 1995

***

Mico Jelic-Grnovic Ne mogu i necu Ne mogu i neću da odustanem od borbe da odustanem za kuću svoju za zemlju svoju jer ne samo da je to ljudski i prirodno nego jednostavno drukčije ne mogu A i kad bih i mogao ne bih bio rad Ne može čovjek i ne smije čovjek da djeci svojoj ne ostavi ono što im pripada po svim ljudskim i božanskim zakonima Pa i životinjice nakon progona vraćaju se u logu svoju u brlog svoj Kako da ostavim djecu svoju bez trnja i livada svojih bez puta i šuma koje nam nisu strane i još mnogo toga neizrečenog neizrecivog Može, a i kad mora, naročito kad mora, svuda može i mora čovjek poći ali još jače želi i mora narod kaže svojoj kući doći Ma kakva kuća svoja bila ljepša je od svih svjetskih vila


Strana 697


1990 - 1995

veća je od svih piramida i drugih tudjih zdanja i imanja I u tudjini na svakom mjestu na svijetu lijepo je ali njima tamo lijepo je A meni najljepše kao što je i razumljivo kao i svima nama samo u našoj otadžbini u našoj Krajini i našoj kući ima smisla i života Moglo bi se o ovom još i dulje Neko bi mogao i ljepše Ali ja jednostavno ma šta ko o ovom mislio kažem ono najnužnije najtužnije najbolnije kažem jednostavno ukratko i najljudskije Ma kako se kome činilo neshvatljivim ja stalno prema svojoj kući idem idem udaljavam se odasvud prema Krajini svojoj bajnoj, lijepoj nezamijenljivoj Otadžbini *** Oktobra 1997-e zapisano U Vladimircima, u Srbiji


Strana 698


1990 - 1995

DA SE NE ZABORAVI www.krajinaforce.com

O nama: www.krajinaforce.com je nestranacki i neprofitabilni sajt osnovan od strane prognanih Krajišnika i izbjeglih lica sa podrucja Krajine i Hrvatske. Nastanak www.krajinaforce.com proizisao je iz zelje i ideje prognanih Krajisnika da sto vise objedini nas napaceni narod na jednom ovakvom sajtu, koji ce da nam svima pruzi pokoju korisnu informaciju i pokusa izljeciti tugu i nostalgiju za nasom Krajinom. Svakako na prvom mjestu nas je zadatak da budemo informativnodokumentarna stranica na kojoj ce se uz Vasu pomoc skupljati i pohranjivati dokumenti, slike, izjave i zapisi o zlocinima nad Krajiskim narodom kroz istoriju i da redovno informisemo o incidentima i problemima na koje nailaze povratnici u Hrvatsku. Krajinaforce ne podrzava bilo kakav oblik nasilja, medjunacionalne sukobe, rasnu i nacionalnu netoleranciju i sirenje mrznje. Ostro osudjujemo sve one koji odobravaju i pozivaju na neke nove bune i ratove ili bilo kakav drugi oblik nasilja. Ciljevi i zadaci Krajinaforce-a su: • prikupljanje dokumenata, slika, izjava i zapisa (izjave prezivjelih, izjave svjedoka, medijski clanci, knjige itd) o progonima lica srpske nacionalnosti na području SR Hrvatske i RS Krajine, sa ciljem da prikupljenim materijalima podsjetimo na odgovornost krivaca za nedjela koja su učinili nad Krajiškim življem, jednim od najvećih egzodusa i zločina u Evropi nakon II.sv. rata koji je prošao nekažnjeno • zalažemo se i radimo na promociji ideje istine i pravde Ekipa Krajinaforce Vam želi ugodno provedene trenutke na našim stranicama i pozdravlja Vas sa pozdravom:


Strana 699


1990 - 1995

Dogodine u Kninu !!!

Rijec autora: Cjelokupni projekt izrade ove knjige trajao je vise od godinu dana. Cilj mi je bio da skupim sto vise autorskih tekstova, svedocanstava, dokumenata, zapisa, sudskih dokumenata, izjava i ostalih materijala o stradanjima nas Krajisnika 1990-te do 1995-te i objedinim sve to u jednu preglednu, svima jasnu i razumljivu knjigu koja ima za cilj da isprica potresnu pricu o nasim patnjama, da svjedoci protiv nasih krvnika, da ne dozvoli zubu vremena da izblijedi sjecanje na ono sto nam se desavalo i politicarima da izbrisu ili napisu neku novu istoriju. Ne uzimam kredit za nijedan tekst u ovoj knjizi, moj skromni doprinos se sastoji u tome sto sam gore navedene tekstove sakupio i objedinio u ovoj knjizi. “dj-zombi” Jul 2007


Strana 700

АВГУСТ 2015.

Билтен 175

www. verirtas.org.rs

7.210

Bulletin

3 Да се не заборави!

Never forget!

Саопштење поводом годишњице страдања

5

Срба у агресији

хрватске војске на

РСК

1995. године (“Операција Олуја”) у августу

Српске жртве рата и 9

пораћа на подручју хрватске и бивше рск

1990-1998.

16 Жртве акције "Олуја" на српској страни

22 О неким мјестима

31

Statement on the Occasion of the Anniversary of the Killings of Serbs in the RSK in August 1995 (“Operation Storm”) SERB VICTIMS OF WAR AND POST-WAR IN THE TERRITORIES OF CROATIA AND THE FORMER RSK 1990-1998

Victims of operation "Storm" on the Serb On some mass murder sites

Списак

List of serb victims of war and post-war in the territories of Croatia and the former RSK 1990–1998

српских жртава рата и пораћа на подручју

"Oлуја" пред МСП 107 - свједочења

3

5

9

16 22

31

"Storm" in front of ICJ 107 - statements

"Олуја" и избјегличке

"Storm" and refugees

колоне на картама

convoys in maps

Билтен - 175 - Август 2015. године Издавач: ДИЦ "Веритас" Београд/Бања Лука За издавача: Саво Штрбац Гл. и одговорни уредник: Јанко Велимировић Сарадници: Биљана Тркуља, Корана Штрбац Графички дизајн: Јанко Велимировић Штампа: Графид д.о.о., Бања Лука, Реп. Српска За штампарију: Срђан Иванковић

175

side

масовних ликвидација

Хрватске и Бивше РСК 1990-1998.

153

Bulletin - August 2015

153

Bulletin - 175 - Аugust 2015. Publisher: DIC "Veritas" Belgrade/Banja Luka On behalf for the Publisher: Savo Strbac, Editor in chief: Јanko Velimirovic Collaborators: Biljana Trkulja, Korana Strbac Designa and Layout: Janko Velimirovic Printed by: Grafid, d.o.o. Banja Luka, Rep. of Srpska On behalf of Printing house: Srdjan Ivankovic

1

Билтен - август 2015.

175



2


ДА СЕ НЕ ЗАБОРАВИ!

NEVER FORGET!

"Од свега што човек у животном нагону подиже и гради, ништа није у мојим очима боље и вредније од мостова. Они су важнији од кућа, светији, општији од храмова. Свачији и према сваком једнаки, корисни, подигнути увек смислено, на месту на коме се укршта највећи број људских потреба, истрајнији су од других грађевина и не служе ничем што је тајно и зло.", написао је својевремено нобеловац Иво Андрић. С једног таквог моста, моста на ријеци Сави између двије Раче, на граници Републике Србије и Републике Српске, отићи ће овог 4. августа порука у име стотина хиљада несрећних и прогнаних Срба – "Да се не заборави!"

“Of all the things that a man erects and builds in his life urge, nothing is better and more valuable in my eyes than bridges. They are more important than houses, more sacred, more universal than temples. Belonging to all and treating all alike, useful, raised always deliberately, in a place where the greatest number of human needs meet, they are more durable than other buildings and serve no secret or evil.”, wrote once Nobel Prize winner Ivo Andric. From one such bridge, the bridge on the Sava River between two Racas, on the border of the Republic of Serbia and Republika Srpska, this 4th of August, a message will be sent in the name of hundreds of thousands of unfortunate and exiled Serbs – "Never forget!"

"Баш у Сремској Рачи, која је била капија спаса за преко 200.000 крајишких Срба, који су своје уточиште нашли у Републици Србији, који су тих врелих августвских дана 1995. побегли да сачувају и извуку живу главу да их не би снашла судбина 2.000 људи који су у "Олуји" изгубили своје животе", изјавио је министар правде Републике Србије Никола Селаковић.

“Precisely in Sremska Raca, which was the gate of salvation for more than 200,000 Krajina Serbs, who found their refuge in the Republic of Serbia, who ran for their lives in those hot August days in 1995, so that the fate of 2,000 people who lost their lives in “Storm” would not befall them”, said Serbian Minister of Justice, Nikola Selakovic.

Ове године, Србија и Република Српска проглашавајући 5. август Даном жалости биће у мислима са стотинама хиљада унесрећених, прогнаних, изгнаних, протjераних, обесправљених, мртвих, полуживих и живих сународника западно од Дунава и Дрине, припадника свога народа који је крајем двадесетог вијека доживио агресију на свој дом, завичај, прошлост и будућност, егзодус и протјеривање у непознато и који се и данас бори истином и само истином да се не заборави. Док ће Срби тих дана туговати, они који су "Бљеском" и "Олујом" рјешавали њихову судбину, славодобитно ће славити. Звецкаће медаљама и оружјем, опет ће тутњати тенкови и хаубице, летиће злокобне металне птице као што су летјеле и 2. маја 1995. изнад Градишке, 6. августа изнад Сводне, 7. августа изнад Петровачке цесте. У тој борби за истину, Документационо-информациони центар "Веритас" од свог оснивања није посустајао без обзира на све недаће с којим се група ентузијаста сретала и среће. И овај Билтен свједочи још једном да треба устрајати. Данас је "Веритас" незаобилазан фактор када се ради о документовању размјера злочина, помоћи породицама које још траже своје најмилије и свим другим врстама услуга и помоћи када је у питању рјешавање судбине протјераних Крајишких Срба разасутих широм свијета. Имена 7.210 жртава убијених и несталих остаће у нашем незабораву да свједоче о једном времену које разуман човјек не може објаснити - зашто је ово све требало. Да ли је то цијена да данас пустим крајишким простором царују коров, вукови и медвједи?

175

This year, proclaiming August 5th a Day of Mourning, Serbia and Republika Srpska will keep in their thoughts hundreds of thousands of unfortunate, displaced, exiled, expelled, deprived, dead, semi-living and living compatriots west of the Danube and Drina, members of their people who in the late twentieth century suffered aggression on their homes, homeland, past and future, exodus and persecution into the unknown, and who are still fighting today with the truth, and nothing but the truth, not to be forgotten. While Serbs will be mourning in those days, those who decided their fates with “Flash” and “Storm” will be triumphantly celebrating. They will jingle their medals and weapons, once again the tanks and howitzers will rumble, ominous metal birds will fly just like they flew over Gradiska on May 2nd, over Svodna on August 6th, and over Petrovacka Cesta on August 7th. In this struggle for the truth, ever since its establishment, “Veritas” Documentation and Information Center did not lose hope despite all the difficulties that this group of enthusiasts has encountered and is still encountering. This newsletter is further evidence that we should persevere. Today, ”Veritas” is an indispensable factor when it comes to documenting the scale of the crime, helping the families who are still searching for their loved ones, and all other services and assistance when it comes to resolving the fate of the exiled Krajina Serbs scattered all over the world. The names of 7,210 killed and missing victims will remain in our memory to bear witness to a time that a reasonable man cannot explain – why did all this happen? Was that the price to have weeds, wolves, and bears rule the deserted Krajina area today?

Очи дјетета у приколици из избјегличке колоне августа 1995. године као да још једном поручују - не заборавимо ко смо и одакле смо, ма гдје да смо данас или ћемо бити сутра. То смо дужни нашим прецима!

The eyes of a child in a trailer from the August 1995 refugee convoy seem to say once again – let us not forget who we are and where we come from, no matter where we are today or will be tomorrow. This we owe to our ancestors!

Јанко Велимировић

Janko Velimirovic

3


175



4

Саопштење поводом годишњице страдања

Срба у

агресији хрватске војске на

РСК у августу 1995. године (“Операција Олуја”) Четвртог августа 1995. године оружане снаге Републике Хрватске, уз одобрење и подршку НАТО, у садејству са снагама Хрватског вијећа одбране (ХВО) и Армије БиХ (АБиХ), извршиле су агресију на сјеверну Далмацију, Лику, Кордун и Банију, односно на Српску аутономну област Крајина, у саставу тадашње Републике Српска Крајина (РСК). Агресија је извршена упркос чињеницама да је та област била под заштитом УН-а, под називом сектори “Југ” и “Сјевер”, и да су представници РСК дан прије у Женеви и Београду прихватили приједлог међународне заједнице о мирном рјешењу сукоба. Против крајишких Срба (око 230.000 житеља са око 30.000 војника) ангажовано је око 200.000 војника, од којих је директно у операцији учествовало 138.500 припадника ХВ-а, МУП-а и ХВО-а. Ако се томе додају снаге АБиХ и НАТО, агресора је било више него становника у Крајини, а омјер војника био је најмање 7:1 у корист агресора. За неколико дана неравноправне борбе сломљен је отпор Српске војске Крајине (СВК). Народ западне Крајине, њих преко 220.000, поучен “историјским искуством”, креће у дотад највећу српску “сеобу”, на исток браћи по вјери и нацији. И кад је престао сваки отпор СВК, агресор је убијао људе који нису хтјели или могли са својих вјековних имања, али и оне у избјегличким колонама, и до Уне и преко Уне, дубоко у територију тадашње Републике Српске. На евиденцији Веритаса налазе се имена 1.853 погинулих и несталих Срба из ове акције и послије ње, од чега 1.202 (65%) цивила, од којих су око три четвртине били старији од 60 година. Међу жртвама се налази 545 (29%) жена, од којих су око четири петине биле старије од 60 година, што представља један од “црних” рекорда грађанског рата деведесетих прошлог вијека на просторима претходне Југославије. Од укупног броја жртава до сада је расвијетљена судбина 1.002 лица, док се на евиденцији несталих води још 851 лице, од чега 614 цивила, међу којима 310 жена. Хрватска избјегава без ваљаног разлога ексхумације и познатих мјеста укопа са


175

Statement on the Occasion of the Anniversary of the Killings of Serbs in the RSK in August 1995 (“Operation Storm”) On August 4th, 1995, Croatian Armed Forces, with the approval and support from NATO, in cooperation with the Croatian Defence Council (HVO) and Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina (ABiH), launched an aggression on northern Dalmatia, Lika, Kordun and Banija, that is, on the Serbian Autonomous Region of Krajina, in the then Republic of Serbian Krajina (RSK). The aggression was launched despite the fact that the area was under the protection of the UN, under the name Sectors “South” and “North”, and that the representatives of the RSK accepted the proposal of the international community on peaceful resolution of conflicts the day before in Geneva and Belgrade. Approximately 200,000 troops were deployed against the Krajina Serbs (around 230,000 inhabitants with around 30,000 troops), of which 138,500 members of the Croatian Army, police forces and HVO were directly involved in the operation. If we add the forces of the ABiH and NATO to this, the aggressor was more numerous than the population of Krajina, and the ratio of troops was at least 7:1 in favour of the aggressor. In several days of an unequal fight, the resistance of the Serbian Army of Krajina (SVK) was broken. The people of western Krajina, over 220,000 of them, having learned from “historical experience”, sets off on the greatest Serbian “migration” until then, to the East, to their brothers in faith and nation. And when all resistance of the SVK ceased, the aggressor killed people who would not or could not leave their ancestral homes, but also those people in the refugee convoys, to the Una and beyond the Una, deep into the territory of the then Republika Srpska. In the records of Veritas, there are the names of 1,853 killed and missing Serbs from this operation and after it, of which 1,202 (65%) are civilians, of which about three quarters were older than 60 years of age. Among the victims, there are 545 (29%) women, of which about four fifths were older than 60 years of age, which represents one of the “black” records of the civil war of the 90s of the last century on the territory of the former Yugoslavia. Of the total number of victims, the fates of 1,002 persons have been solved so far, while the registry of the missing still contains 851 persons, of which 614 civilians, including 310 women. Without a valid reason, Croatia avoids the exhumations of known burial sites

5


175

Билтен - август 2015. око 270 посмртних остатака, покопаних углавном под ознаком “непознат”, што је јединствен случај на подручју бивше Југославије, као што без правог разлога отеже и са идентификацијама 294 ексхумираних посмртних остатака. Око 1.500 припадника СВК преживјело је заробљавање, од којих су многи суђени и осуђени на дугогодишње казне затвора због кривичног дјела ратног злочина. Око 3.200 старих и немоћних, који нису хтјели или нису могли напустити огњишта, на силу су интернирани у логоре за цивиле. Крајина је опустошена, опљачкана па порушена и запаљена. Нису били поштеђени ни црквени, културни, историјски српски, као ни антифашистички споменици. Ова агресија, под кодним називом “Олуја”, спровођена је, као уосталом и оне које су јој претходиле (“Миљевачки плато”, “Масленица”, “Медачки џеп” и “Бљесак”), по тактици “спржене земље”, што је половином новембра 1995. године досегло размјере потпуног затирања српске заједнице у Крајини.


with approximately 270 mortal remains, buried mostly under the designation “unknown”, which is a unique case in the territory of the former Yugoslavia, just as it stalls with the identification of 294 exhumed remains without a good reason. About 1,500 members of the SVK survived imprisonment, of which many were tried and sentenced to long prison sentences for the criminal offense of war crime. About 3,200 of elderly and disabled, who would not or could not leave their homes, were interned in civilian camps. Krajina was ravaged, plundered, and then destroyed, and burnt down. Churches, cultural, and historical Serbian, as well as anti-fascist monuments were not spared either.

This aggression, under the code name “Storm”, was implemented, same as the ones that preceded it (“Miljevci Plateau”, “Maslenica”, “Medak Pocket” and “Flash”), by the “scorched earth” policy, reaching the proportions of complete extermination of the Serbian community in Krajina in mid-November 1995.

Иако је било очигледно да је хрватска власт предузела ову агресију због оптирања територије без српске већине која је на њему живјела, Савјет безбједности УН-а, осим “снажне осуде хрватске војне офанзиве великих размјера” (Р 1009/95), није донио, ни овога пута, било какве казнене мјере против агресора.

Although it was obvious that the Croatian Government had undertaken this aggression due to their opting for a territory free from the Serbian majority that had lived on it, the Security Council of the UN, other than “strong condemnation of the large-scale Croatian military offensive” (R 1009/95), once again did not impose any sanctions against the aggressor.

Највећи парадокс ове агресије, као и оних које су јој претходиле, налази се у чињеници што је агресор била чланица УН-а, а Крајина зона под заштитом исте организације и што су неке друге чланице те организације одобриле и учествовале у самој агресији.

The greatest paradox of this aggression, as well as of those that preceded it, lies in the fact that the aggressor was a member of the UN and Krajina was an area under the protection of that same organization, and that other members of the organization approved and participated in the very aggression.

“Олуја“ је једини догађај у којима су Срби из Хрватске жртве, који је суђен пред Међународним кривичним судом за бившу Југославију (МКСЈ). Претресно вијеће је једногласно закључило да су двојица од тројице оптужених генерала били учесници удруженог злочиначког подухвата, чија је заједничка сврха била трајно уклањање српских цивила из Крајине силом или пријетњом силом, те их осудило: Анту Готовину на 24, а Младена Маркача на 18 година затвора.

The "Storm" is the only event in which the Serbs from Croatia are the victims, that was tried by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY). The Trial Chamber unanimously found that two of the three indicted generals participated in a joint criminal enterprise whose common purpose was the permanent removal of Serbian civilians from Krajina by force or threat of force, and sentenced them as follows: Ante Gotovina to 24, and Mladen Markac to 18 years in prison.

Жалбено вијеће је, тјесном већином, са три према два, поништило цијелу пресуду Претресног вијећа и ослободило оптужене генерале по свим тачкама оптужбе. Иако није негирало злочине утврђене у првостепеној пресуди, Жалбено вијеће није нашло за сходно да оптужене генерале осуди ни по алтернативним видовима одговорности.

The Appeals Chamber overturned the entire judgement of the Trial Chamber and acquitted the accused generals on all counts, with a tight majority of three to two. Although it did not negate the crimes set out in the first instance, the Appeals Chamber did not see it fit to convict the accused generals even under alternative forms of accountability.

Путем МКСЈ иде и хрватско правосуђе. Од неколико до сада процесуираних припадника сопствених оружаних снага за ратне злочине над Србима из времена “Олује”, правоснажно је осуђена само једна особа (случај “Прукљан и Мандићи”). У аналима правосудног бесчашћа остаће запамћене

Croatian judiciary also follows in the ICTY’s footsteps. Of a few members of its own armed forces who have so far been prosecuted for war crimes against Serbs at the time of the “Storm”, only one person was convicted (the case “Prukljan and Mandici”). The acquittals for crimes in Gosic, Varivode, Grubori and

6

ослобађајуће пресуде оптуженима за злочине у Гошићу, Вариводама, Груборима и Кијанима, као и дугогодишња истрага без помака против НН лица за масакр хендикепараних у Двору на Уни. У директној вези са операцијом “Олуја” је и парнични поступак пред Федералним судом у Чикагу по тужби крајишких Срба против конзултантске фирме MPRI, односно њене правне сљеднице, поднесене у августу 2010. године, због накнаде материјалне и нематеријалне штете у износу од 10,4 милијарде долара, по основу саучесништва у геноциду. Овај поступак је крајем прошле године, уз пристанак обију страна, ушао у фазу медијације, која ће, како се очекује, трајати цијелу ову годину. Међународни суд правде (МСП) је кроз образложење своје пресуде из фебруара ове године операцију “Олуја“ квалификовао као акцију етничког чишћења, које није досегло ниво геноцида - Хрвати су хтјели српску територију без Срба очекујући да они сами оду, а не да их “униште у цјелости или дјелимично“. А да би их натјерали да напусте своја вјековна огњишта, гранатирали су њихове градове и избјегличке колоне, убијали и физички и психички злостављали заостале цивиле и војнике и спречавали им повратак, али ни то све скупа, по оцјени суда, није досегло ниво геноцида (недостаје “геноцидна намјера“) МСП је овом пресудом крајишким Србима дао солидну основу да правним путем наставе тражити остварење осталих (споредних) захтјева из њихове контратужбе: процесуирање починилаца свих ратних злочина над њиховим сународницима, обештећење за уништену имовину и изгубљене животе, одрживи повратак и пуно поштивање њихових националних и људских права, укључујући и широку политичку аутономију какву им је међународна заједница (УН, ЕУ, САД и РФ), прије акције “Олуја”, гарантовала “Планом З-4“. И умјесто да Хрватска, и без налога МСП, одустане од слављења “акције етничког чишћења и масовних злочина“ као двоструког државног празника (“Дан побједе и домовинске захвалности” и “Дан хрватских бранитеља”) који се предходних година славили 5. августа, ове године додала је и војну параду у Загребу за дан раније, када је и почео погром крајишких Срба. Наравно, међународна заједница, укључујући НАТО и ЕУ, које су Хрватску у међувремену примили у чланство, ћути као што је ћутала и прије 20 година. У Београду и Бањој Луци, 4. августа, 2015. године ПРЕДСЈЕДНИК Саво Штрбац


175

Kijani, as well as the long investigation with no progress against unknown persons for the massacre of the disabled persons in Dvor na Uni will be remembered in the annals of judicial infamy. Directly related to Operation “Storm” is a civil action before the Federal Court in Chicago upon a lawsuit of the Krajina Serbs against the consulting firm MPRI, that is, its legal successor, filed in August 2010, for the compensation for pecuniary and non-pecuniary damages in the amount of 10.4 billion dollars, on the basis of complicity in genocide. At the end of the last year, with the consent of both parties, this procedure entered the mediation stage, which is expected to last this entire year. In the reasoning of their judgement from February this year, the International Court of Justice (ICJ) qualified Opertion “Storm” as an operation of ethnic cleansing, which did not reach the level of genocide – Croats wanted the Serbian territory free from Serbs, expecting them to leave on their own, and not wanting to “destroy them entirely or in part”. And in order to make them abandon their ancestral homes, they shelled their cities and refugee convoys, killed and abused the remaining civilians and solders, both physically and mentally, and prevented their return, but not even all this together, in the opinion of the Court, reached the level of genocide (it is missing “genocidal intent”). With this judgement, the ICJ provided a solid base to the Krajina Serbs to continue to seek the realization of other (secondary) requests from their counterclaim by legal means: the prosecution of perpetrators of all war crimes against their compatriots, compensation for destroyed property and lost lives, sustainable return, and full respect of their national and human rights, including broad political autonomy that the international community (UN, EU, USA and RF) guaranteed to them with the “Z-4 Plan”, before Operation “Storm”. And in stead of Croatia desisting, even without an order from the ICJ, from the celebration of “actions of ethnic cleansing and mass crimes“ as a double national holiday (“Victory and Homeland Thanksgiving Day” and “Day of Croatian Defenders”), which in the previous years were celebrated on August 5th, this year it also added a military parade in Zagreb a day earlier, when the pogrom of the Krajina Serbs had began. Of course, the international community, including NATO and EU, that granted membership to Croatia in the meantime, is silent, just like it was silent 20 years ago. In Belgrade and Banja Luka, on August 4th, 2015. PRESIDENT Savo Strbac

7


175



8


СРПСКЕ ЖРТВЕ РАТА И ПОРАЋА НА ПОДРУЧЈУ ХРВАТСКЕ И БИВШЕ РСК 1990-1998. 1. Опште информације Подаци у овом прилогу заснивају се на истраживањима Документационо информационог центра ВЕРИТАС, који од 1993. године прикупља документацију о страдању Срба са подручја Хрватске и бивше РСК у ратном и поратном периоду, односно од 1990. до 1998. године. Атомизованост и недостатак сопствене државне админи-страције увелико отежавају прикупљање и сређивање података о српским жртвама на наведеном подручју у посљедњем рату.1

2. Методе У прикупљању података о погинулим и несталим Србима, користећи све познате методе и узимајући у обзир све расположиве доказе, као што су: информације од породице, информације из медија, извјештаји невладиних, владиних и међународних организација, извјештаји војних јединица међународних мировних снага, мемоарска грађа, судски поступци, интервјуи свједока, посјете мјестима егзекуција и укопа жртава, провјера спискова несталих са пописима становништва/избјеглица, објављивање спискова и инфор-мација о несталима у медијима, ВЕРИТАС је сачинио своје евиденције о погинулим и несталим Србима. Списак садржи имена погинулих/несталих Срба са подручје Хрватске и бивше Републике Српске Крајине који су погинули и нестали у периоду 1990. – 1998. године у рату и пораћу на подручју Хрватске, укључујући и подручје бивше РСК, односно УНПА (УНПА-подручја под заштитом УН-а) и на подручју Босне и Херцеговине (у сукобима са ХВ, ХВО и АБиХ у граничном појасу или у авиогранатирању избјегличких колона).

3. Основни критеријуми Основни критеријуми по којима су жртве стављане на ВЕРИТАС-ов списак су: а) да су живјеле или ратовале на подручју РХ и РСК: б) да су страдале или нестале у рату или пораћу на подручју РХ или РСК, или у избјегличким колонама, односно у хрватским и муслиманским логорима, затворима или камповима и ц) да је извјесно или врло вјероватно да је њихова смрт/нестанак у узрочно посљедичној вези са ратом и ратним дешавањима у времену 1990. -1998. године.

4. Категоризација жртава Ако је породица потврдила идентификацију (класичну или по ДНК) и преузела посмртне остатке, односно сагласила се да посмртни остаци и даље остану на мјесту примарног укопа, лице се сврстава међу “погинуле/сахрањене“.


SERB VICTIMS OF WAR AND POST-WAR IN THE TERRITORIES OF CROATIA AND THE FORMER RSK 1990–1998

175

1. General background The information contained in this annex is based on the research of the VERITAS Documentation and Information Centre, which has been collecting documents on the suffering and plight of Serbs in the territories of Croatia and the former RSK in war time and post-war period, or from 1990–1998, and has been doing so since 1993. The fragmentation and lack of own state administration has rendered difficult the gathering and collation of information on Serb victims in these territories in the most recent war.1

2. Methods By gathering information on killed and missing Serbs on the basis of all known methods and taking into account all available evidence such as information from families; media reports; reports of non-governmental, governmental and international organizations; reports of international peacekeeping forces; memoirs; transcripts; witness interviews; visits to execution and burial sites; comparing lists of missing persons with lists of refugees and the census; publication of lists and information on the missing in the media, VERITAS has made its own records of killed and missing Serbs. The compiled list contains the names of killed/missing Serbs in the territories of Croatia and the former Republic of Serbian Krajina who were killed or went missing in the period from 1990-1998 in the war or post-war period in the territories of Croatia, including the territory of the former RSK or UNPA (areas protected by the United Nations) as well as in the territory of Bosnia and Herzegovina (in the fighting with the Croatian Army, Croatian Defence Council forces and the Army of Bosnia and Herzegovina in the border zone or in refugee convoys bombed by aircraft).

3. Basic criteria The basic criteria for the compilation of the VERITAS list were: a) That the victims resided or fought in the territories of Croatia and the RSK; b) That they died or went missing in the war or in the post-war period in the territories of either the Republic of Croatia or the RSK, or in refugee convoys or in Croatian and Muslim-run camps, prisons or detention camps; and c) That it is certain or very likely that their death/disappearance was related to the war incidents in 1990–1998 period.

4. Classification of victims

1 Подаци у овом прилогу приказују стање ВЕРИТАС-ових истраживања српских жртава на подручју Хрватске и бивше РСК (УНПА) у времену од 1990. до 1998. године на дан 31.07.2015. године.

1 The information presented in this annex shows the situation as established in VERITAS research into Serb victims in the territories of Croatia and the former RSK (United Nations Protected Areas) between 1990 and 1998 as at 31 July 2015.

У свим другим случајевима, без обзира на информације, о погибији лице је сврстано међу нестале. По овом критерију ВЕРИТАС (интерно) нестале води у три групе:

9

а) нестао-лице за које не постоји информација ни да је жив ни да је мртав;

If the family has confirmed identification (made by using classical methods or DNA tests) and collected the remains or if the family agreed that the remains continued to rest in their primary burial sites, such persons were classified as “killed/buried”. In all other cases, regardless of information of the death, persons were classified as missing. According to this criterion, VERITAS has recorded (internally) missing as three groups: a) missing persons, if there is no information whether they are dead or alive;

175


б) нестао/погинуо – лице за које постоји информација о погибији, али не и о мјесту укопа посмртних остатака;

ц) нестао/покопан – лице за које постоји информација и о погибији и о мјесту укопа, али породици нису предани посмртни остаци.

5. Погинули и нестали Срби по Веритас-овој евиденцији 5.1. Веритас је на основу наведених критеријума, до 31.07.2015. године, верификовао 7.210 погинулих и несталих лица. Од укупног броја погинулих и несталих, до сада је сахрањено 5.336 лица (породице потврдиле идентификацију, преузеле и сахраниле посмртне остатке) док се 1.874 лица још води у категорији несталих (по групама: нестао = 1.012; нестао/ погинуо = 453; нестао/покопан = 409 лица). С обзиром на проток времена од престанка ратних дејстава, мала је вјероватноћа да је неко са списка несталих међу живима, тако да и нестали попримају значење погинули

5.2. Погинули/сахрањени Према евиденцијама Веритас-а (стање на дан 31.07.2015. године) у посљедњем рату и пораћу (1990. – 1998. године), на подручју Хрватске и бивше РСК, погинуло је најмање 5.336 (74% од укупног броја погинулих и несталих). По сполу: мушкараца=4.801 (90%); жена=535 (10%). Према статусу: цивил=1.376 (26%); војника=3.789 (71%) и милиционера =171 (3%). Према доби: до 18 година = 56 (1%); од 18 до 60 година = 4.104 (77%); преко 60 година = 806 (15%); непозната доб = 369 погинулих лица (7%). По годинама погибије: 1990. = 3; 1991. = 2.090 (39%); 1992. = 833 (16%); 1993. = 776 (15%); 1994. = 243 (5%); 1995. = 1.356 (25%); 1996. = 18; 1997. = 9 и 1998. = 8 лица. По регијама погибије: Банија = 717; Источна Славонија = 1.010; Лика = 777; Кордун = 372; Сјеверна Далмација = 1.385; Западна Славонија = 682; унутрашњост Хрватске = 90 и БиХ = 303 лице. Погинули су углавном српске националности (један мањи број су других националности, а живјели су или ратовали са Србима у РСК).

5.3. Нестали Тренутно се (31.07.2015.) на Веритас-овој листи несталих води 1.874 лица (26% од укупног броја погинулих и несталих). По сполу: мушкараца = 1.364 (73%); а жена = 510 (27%). Према статусу: цивила = 1.317 (70%); војника = 542 (29%) и милиционера =15 (1%). Према доби: до 18 година = 11 лица; од 18 до 60 = 1.000 (53%); преко 60 = 731 (39%); непозната доб = 132 (7%). По годинама нестанка: 1990. = 1 лице; 1991. = 695 (37%); 1992. = 107 (6%); 1993. = 39 (2%); 1994. = 5; 1995. = 996 (53%); 1996 = 22 и 1997. = 7 лица и 1998. = 2 лица. По регијама нестанка: Банија = 443; Источна Славонија = 162; Лика = 343; Кордун = 114; Сјеверна Далмација = 210; Западна Славонија = 484; унутрашњост Хрватске = 67 и БиХ = 51 лица. И нестали су углавном српске националности (један мањи број су других националности, а живјели су или ратовали са Србима у РСК).

Bulletin - August 2015 b) missing/killed persons, if there is information on their death but not on their burial sites; c) missing/buried persons, if there is information both on their death and on their burial sites, but if their remains have not been turned over to their families.

5. Killed and missing on Serbian side according to VERITAS records 5.1. On the basis of the above criteria, VERITAS verified 7,210 killed and missing persons until 31 July 2015. Of the total number of those killed and missing, so far, 5,336 persons have been buried (families confirmed their identification, collected and buried their remains), whereas 1,874 persons are still considered as missing (according to groups: missing – 1,012; missing/killed – 453; missing/buried – 409). In view of the passage of time and the cessation of hostilities, it is highly unlikely that anyone listed as missing is still alive, so that those missing should be regarded as killed.

5.2. Killed/buried

According to VERITAS records (the situation on 31 July 2015) in the most recent war and the post-war period (1990–1998) at least 5,336 persons (74% of the total number of those killed and missing) were killed in the territories of Croatia and the former RSK. According to sex: 4,801 (90%) men and 535 (10%) women; According to status: 1,376 civilians (26%) were killed; 3,789 military men (71%) and 171 police officers (3%) were also killed. According to age: 56 people under 18 years of age (1%) were killed; 4,104 people between 18 and 60 (77%) were also killed; while 806 people aged over 60 (15%) were in this category as well; 369 killed persons (7%) have not been identified as belonging to a specific age group; According to the year of death: 3 people were killed in 1990; 2.090 people (39%) were killed in 1991; 833 (16%) people were killed in 1992; 776 (15%) people were killed in 1993; 243 (5%) people were killed in 1994; 1.356 (25%) people were killed in 1995; 18 people were killed in 1996; 9 people were killed in 1997 and 8 people were killed in 1998. According to regions of death: 717 people were killed in the Banija region; 1.010 people were killed in the region of E. Slavonia; 777 people were killed in the Lika region; 372 people were killed in the Kordun region; 1,385 people were killed in the region of N. Dalmatia; 682 people were killed in the region of W. Slavonia; 90 people were killed in the interior of Croatia, while 303 people were killed in the territory of B&H. Those killed were mainly Serbs (only small number belonged to other ethnic groups which lived or fought together with Serbs in the RSK).

5.3. Missing

Currently (31 July 2015), the VERITAS list of missing persons contains 1.874 persons (26% of the total number of those killed and missing). According to sex: 1,364 (73%) were men and 510 (27%) were women. According to status: The fate is still unknown for 1.317 (70%) civilians, 542 (29%) military men and 15 (1%) police officers. According to age: In the category under 18, 11 persons are still considered missing; in the category between ages 18 and 60, still missing are 1.000 (53%) persons; there were 731 (39%) persons aged 60 and over when they went missing; and the age of 132 (7%) persons is not known. According to the year of disappearance: 1 person went missing in 1990; 695 (37%) persons went missing in 1991; 107 (6%) persons went missing in 1992; 39 (2%) persons went missing in 1993; 5 persons went missing in 1994; 996 (53%) persons went missing in 1995; 22 persons went missing in 1996; 7 persons went missing in 1997, 2 persons went missing in 1998. According to the region of disappearance: 443 persons went missing in the region of Banija; 162 persons went missing in Eastern Sla-

10

Билтен - август 2015. 5.4. Укупно Из горњих података произилази да је на српској страни у рату и пораћу на територији РХ и бивше РСК укупно погинуло и нестало 7.210 лица; По сполу: мушкараца = 6.165 (86%); жена =1.045 (14%); Према статусу: цивила = 2.693 (37%); војника = 4.331 (60%) и милиционера 186 = (3%)


175

vonia; 343 persons went missing in Lika; 114 persons went missing in Kordun; 210 persons went missing in Northern Dalmatia; 484 persons went missing in Wetern Slavonia; 67 persons went missing in the interior of Croatia, while 51 persons went missing in the territory of B&H.

The missing were mainly Serbs (a smaller number of them belong to other ethnic groups which lived or fought alongside Serbs in the RSK).

5.4. Total

2 Убиства Срба углавном стараца који су остали или који су се враћали из прогонства настављена су наредних неколико година. У току 1996. године догодила су се чак 40 убистава, етнички мотивисана, у 1997. години било је 15 таквих убистава, а 1998. године још 10 убистава. Од 65 страдалих у овом периоду, 31 леш још није пронађен. 3 Као критериј за разврставање жртава по регионима узето је мјесто погибије односно мјесто посљедњег јављања или виђења жртве. 4 Погинули и нестали у сукобима са ХВ, ХВО и Армијом БиХ у граничном појасу или у авиогранатирањима избјегличких колона, У авиогранатирању избјегличке колоне, дана 07.08.1995. године код Бравскога, између Петровца и Кључа, од стране хрватских авиона, погинуло је девет лица, међу којима петеро дјеце. Ова избјегличка колона кренула је из Сјеверне Далмације и Лике и у Мартинброду преко Уне прешла у Републику Српску. Избјегличка колона са Кордуна и Баније кретала се према Уни и на мосту између Двора и Новога прешла у Републику Српску. Један дио колоне код мјеста Сводна такође су гранатирали хрватски авиони, а том приликом је погинуло најмање три лица и рањено најмање 15. 5 У току рата у РСК није вршен званичан попис становништва, а према подацима ГШ СВК од јуна 1993. године, на подручју РСК живјело је укупно 433.595 становника од тога на Банији 82.406, Кордуну 51.000, у Лици 48.389, Сјеверној Далмацији 87.000, Источној Славонији 135.800 и у Западној Славонији 29.000. 6 До првог већег егзодуса Срба дошло је већ у јесен 1991. године у Западној Славонији са подручја општина Дарувар, Грубишино поље, Подравска Слатина и мањег дијела Пакраца, који је попраћен и великим жртвама.

2 The murders of Serbs who were mainly elderly people that remained behind or returned from exile continued in the next few years. During 1996, there were 38 ethnically motivated murders; in 1997 there were 11 such murders and in 1998, there were 7 of them. Of the 56 people killed in this period, 28 bodies have not yet been recovered. 3 The place of death or the place of last sighting or hearing from the victim was taken as the criterion for the classification of victims by region. 4 Those killed or missing in the fighting with the Croatian Army, HVO soldiers or the Army of B&H in the border belt or in refugee convoys bombarded by aircraft. Nine people including five children were killed on 7 August 1995 in a refugee column shelled by Croatian aircraft, near Bravsko,, between Petrovac and Kljuc. This refugee convoy was headed from North Dalmatia and Lika via Martinbrod over the Una River crossing into Republika Srpska. The convoy of refugees fleeing Kordun and Banija headed for the Una River and crossed the bridge between Dvor and Novi into Republika Srpska. A part of this refugee convoy was also bombarded by Croatian aircraft near the village of Svodno, killing at least 3 people and injuring another 15. 5 During the war, no census was taken in the RSK, and according to the data of the Main Staff of the SVK of June 1993, a total of 433.595 inhabitants lived in the territory of the RSK, of whom 82,406 in Banija; 51,000 in Kordun; 48,389 in Lika; 87,000 in Northern Dalmatia; 135,800 in Eastern Slavonia and 29,000 in Western Slavonia. 6 The first larger-scale exodus of Serbs took place already in the autumn of 1991, in Western Slavonia, when they left the municipalities of Daruvar, Grubisino Polje, Podravska Slatina and some parts of Pakrac. This exodus resulted in a large number of victims.

Према годинама погибије/нестанка: 1990. = 4; 1991. = 2.785 (39%); 1992. = 940 (13%); 1993. = 815 (11%); 1994. = 248 (3%); 1995. = 2.352 (33%); 1996.2 = 40 (1%); 1997. = 16; 1998. = 10. По регијама:3 Банија = 1.160 (16%); Источна Славонија = 1.172 (16%); Лика = 1.120 (16%); Кордун = 486 (7%); Сјеверна Далмација = 1.595 (22%); Западна Славонија = 1.166 (16%); Хрватска = 157 (2%) и БиХ4 = 354 (5%). Упоређивањем броја жртава са бројем становника према подацима ГШ СВК из јуна 1993. године,5 највише страдалих је у Западној Славонији (4%), затим Лици (2,3%), слиједе Сјеверна Далмација (1,8%), Банија (1,4), Кордун (0,9%) и Источна Славонија (0,9%). Ови подаци не одражавају право стање ствари с обзиром на миграције спрског становништва на подручју Хрватске до овога пописа.6 Нажалост, овај Веритас-ов списак погинулих и несталих није коначан. Тренутно се у поступку верификације налази још неколико стотина лица за која постоји велика вјероватноћа да су такође погинули и нестали у ратном периоду на подручју РХ и РСК (УНПА).

11

На овом попису се не налазе ни погинули/нестали припадници бивше ЈНА који су погинули/нестали на подручју РХ, уколико нису рођени или живјели на подручју Хрватске, а таквих је 307 (95 погинуло и 212 нестало) према евиденцији Комисије Владе Републике Србије за нестала лица. На списку Комисије Србије не налазе се ни имена оних припадника ЈНА чији су посмртни остаци непосредно по погибији предати њиховим породицама.

From the above information it transpires that 7.210 people in total were killed and went missing on the Serbian warring party and in the post-war period in the territories of Croatia and the former RSK: According to sex: 6.165 (86%) men; 1.045 (14%) women; According to status: 4,331 (60%) military men; 2,693 (37%) civilians and 186 (3%) police officers; According to age: 67 (1%) under 18; 5.104 (71%) between ages 18 and 60; 1,537 (21%) over 60; the age of 502 (7%) persons is not known; According to the year of death/disappearance: 4 in 1990; 2.785 (39%) in 1991; 940 (13%) in 1992; 815 (11%) in 1993; 248 (3%) in 1994; 2.352 (33%) in 1995; 40 (1%) in 1996;2 16 in 1997; 10 in 1998. According to region:3 1,160 (16%) in Banija; 1.172 (16%) in Eastern Slavonia; 1.120 (16%) in Lika; 486 (7%) in Kordun; 1,595 (22%) in Northern Dalmatia; 1.166 (16%) in Western Slavonia; 157 (2%) in interior Croatia and 354 (5%) in B&H.4 Comparing the number of victims with the number of inhabitants according to the Main Staff of the Serbian Army of Krajina (SVK) in June 1993,5 most people (4%) were killed in Western Slavonia, followed by Lika (2.3%), Northern Dalmatia (1.8%), Banija (1.4%), Kordun (0.9%) and Eastern Slavonia (0.9%). These data do not reflect true state of affairs considering the migration of the Serbian population in Croatia until the time the census was taken.6 Unfortunately, this VERITAS list of those killed and missing is not complete. The verification process is now going on for further couple of hundreds persons who have very likely been killed or missing during the war in the territories of Croatia and the RSK (UNPA). This list does not contain killed/missing former JNA soldiers who were killed/missing in the territory of Croatia, if they were not born or did not live in Croatia, and there were 307 of them (95 were killed and 212 went missing) according to the records of the Commission for Missing Persons of the Government of the Republic of Serbia. The list of the Serbian Government’s Commission does not include the names of those JNA soldiers whose remains were handed over to their families immediately after they were killed. VERITAS does not have

Према доби: до 18 година = 67 (1%); од 18 до 60 година = 5.104 (71%); преко 60 = 1.537 (21%); непозната доб = 502 (7%).

175


Веритас не располаже са подацима о погинулим лицима из ове категорије. Према неким информацијама из српских извора погинуло их је преко хиљаду.

6. Српске жртве и починиоци 6.1. Униформисана лица као жртве На српској страни страдало (погинуло/нестало) је 4.517 униформисаних7 лица (4.331 војника и 186 милиционера).

6.1.1. Страдали од непријатељске стране – Директне жртве Од непријатељске стране страдало их је 3.912 (87%), од чега 2.257 након што је подручје РСК стављено под заштиту УН-а. Од хрватских оружаних снага (ХВ) страдало их је 3.649 (93% од укупно страдалих од непријатељске стране), од чега је до сада утврђено да их је намјерно убијено (након предаје, одбацивања оружја или по напуштању положаја и одласка према РС или на територију РС) најмање 441; најмање 167 их је убијено артиљеријским и авионским гранатирањима; најмање 70 их је страдало од убачених диверзантско-терористичких група (ДТГ); најмање 133 их је умрло у болницама од посљедица рањавања; најмање 161 је страдало након заробљавања, за 7 лица још није утврђен начин страдања, а остали (2.670) су изгубили животе на борбеном задатку. Од укупног броја страдалих од ХВ послије 19.05.1992. године тј. након повлачења Југословенске народне армије (ЈНА) са подручја Хрватске и РСК страдало их је 1.723 лица. Од када је РСК, почетком 1992. године, стављена под заштиту УН-а на борбеном задатку (одбрани заштићених зона) од хрватске стране је смртно страдало 2.521 униформисана лица. Од Хрватског вијећа одбране – војска Државне заједнице Херцег – Босна (ХВО) страдало их је 18, од чега 16 на борбеном задатком, 2 убиство; Од Армије Босне и Херцеговине (АБиХ) страдало их је 174 (4%), од чега је утврђено да их је 21 намјерно убијено; 18 је страдало од убачених ДТГ; 5 је умрло у болницама од посљедица рањавања, док их је 11 страдало након заробљавања, а 119 на бробеном задатку. За 71 (2%) лица, која су такође страдала на непријатељској стани (32 на извршавању борбеног задатка; 29 након заробљавања; 6 намјерним убиством; 1 гранатирањем; 1 је страдало од убачених диверзантско-теротистичких група (ДТГ); 1 умро у болници од посљедица рањавања, за 1 лице још није утврђен начин страдања), до сада се са сигурношћу није могло утврдити од које стране су страдали с обзиром да су у неким акцијама учествовали заједно (комбиновано) ХВ, ХВО и АБиХ.

6.1.2. Страдали на српској страни – индиректне жртве Војници СВК и припадници милиције РСК страдавали су и на српској страни. Таквих је укупно 599 лица (13% укупних жртава на српској страни). У вези са извршавањем борбеног задатка (сопствена минска поља, нагазне мине, нестручно руковање оружјем, форсирање водених токова и сл.) страдала су 58 лица; Намјерним убиствима (ватреним оружјем, подметнутим експлозивним направама, спаљивањем, вјешањем и сл.) у међусобним обрачунима припадника СВК и милиционера или парамилитарних јединица и мафијашкох група, страдала су 112 лица; 7 ГШ СВК анализирао је Списак од 2.631 погинулих припадника ЈНА, ТО, милиције и бораца СВК од 1991. до 1994. године и утврдио да је на том списку 35 активних војних лица, 63 активна војника, 90 милиционера, 80 цивила, 10 без података, 2.221 војни обавезник, међу којима су и припадници ТО и мјесних стража, за које се само условно може говорити да су војници.

Bulletin - August 2015 information on persons killed who belong to this category. According to some Serbian sources, more than 1,000 people belonging to this category were killed.

6. Serbian victims and perpetrators of crimes against them

6.1. Uniformed persons as victims A total of 4,517 uniformed people7 (4,331 soldiers and 186 police officers) were killed/missing on the Serbian side.

6.1.1. Killed by the enemy – direct victims A total of 3,912 (87%) were killed by the enemy. Of this number 2,257 were killed after the RSK areas had been placed under UN protection. A total of 3,649 (93%) were killed by the Croatian armed forces (HV). Of these, so far, it has been established that at least 441 were deliberately killed (upon surrender, laying down arms or abandoning positions and leaving for Republika Srpska or in the territory of Republika Srpska); at least 167 were killed by gunfire or by air raids; at least 70 died as a result of the infiltration of subversive terrorist groups (DTG); at least 133 died in hospitals of injuries sustained in the fighting; at least 161 were killed after they had been captured, 7 persons died from unknown cause, and the rest (2.670) lost their lives in combat. After 19 May 1992, following the pull-out of the Yugoslav National Army (JNA) from the territories of Croatia and the RSK 1,723 persons were killed, From the time the RSK was placed under UN protection in early 1992, a total of 2.521 uniformed men were mortally wounded on assignment (while defending the protected areas) by the Croatian side. A total of 18 men died at the hands of the Croatian Defence Council – the Army of the State Community of Herzeg-Bosnia (HVO), 16 of them in combat and 2 of them was murdered. A total of 174 (4%) died at the hands of the Army of Bosnia and Herzegovina (AB&H), 21 of these were deliberately killed; 18 died at the hands of infiltrated DTG; 5 died in hospitals from the wounds sustained, while 11 were killed after they had been taken prisoner and 119 of them, in action. For 71 (2%) persons, who also died on the enemy side, (32 of them in action; 29 after they had been captured; 6 were deliberately killed; 1 died of shelling, 1 died as a result of the infiltration of subversive terrorist groups (DTG); 1 died in hospital of injuries sustained in the fighting and one persons died in an unspecified way), so far it has not been possible to establish with any certainty who killed them, taking into account that the HV, HVO and AB&H conducted joint (combined) operations.

6.1.2. Killed on the Serbian side – indirect victims SVK soldiers and RSK police officers also died on the Serbian side. There were a total of 599 such persons (13% of all victims on the Serbian side). A total of 58 persons died while in combat action (in their own mine fields, of landmines as a result of mishandling of firearms, forcing of water courses, etc.); A total of 112 people died in willful killings (by firearms, planting of explosives; setting victims alight, by hanging, etc.) in showdowns between SVK soldiers and police officers or between paramilitaries and mafia groups;

7 The Main Staff of the Serbian Army of Krajina analyzed the list of 2,631 killed JNA soldiers, TO forces and SVK fighters from 1990-1994 and established that there were 35 active military officers; 63 active soldiers; 90 police officers; 80 civilians; 10 persons without personal data; 2,221 men of military age including TO members and local guards who can only provisionally be regarded as soldiers, were all on that list.

12

Убистава из нехата (ненамјерно убиство од стране саборца на извршавању борбеног задатка) страдало је 59 лица; Самоубиства (вољно одузимање сопственог живота, ватреним оружјем, вјешањем, утапањем, експлозивним направама и сл.) су починила 95 лица. У саобраћају (приликом одласка на или повратка са положаја укључујући и ваздушни саобраћај) живот је изгубило 98 лица; Природном смрћу (смрт која се десила у вези са извршавањем борбеног задатка – срчани и мождани удари и сл.) страдало је 110 лица; Умрли у болницама (смрт као посљедица рањавања од саборца, или као посљедица разних обољења у вези са извршавањем борбеног задатка) страдало је 29 лица; Под непознатим узроком смрти на територији под српском контролом, страдало је 36 лица, који се налазе у евиденцији погинулих/несталих, а о којима нема никаквих информација о начину страдања.

6.2. Цивилна лица као жртве

6.2.1. На српској страни страдало је укупно 2.692 цивила.

6.2.2. Страдали од непријатељске стране – директне жртве Од непријатељске стране страдало је 2.499 (93%) лица. Од припадника хрватске стране (војска, полиција, парамилитарне групе и сл.) страдало је 2.424(97%) лица, од тога их је: - убијено (ватреним оружјем, разним експлозивним направама, спаљивањем, вјешањем, бацањем у бунаре и сл.) 1.631 лице (65%), највише 1995. године 767 лица, у акцијама “Бљесак” и “Олуја”; слиједи 1991. година, када је на овај начин страдало 634 лица; - гранатирањем (укључујући артиљеријско и авио гранатирање подручја РСК и избјегличких колона на подручју РС) живот је изгубило најмање 116 лица (5%), највише 1995. године, 66 лица; - у заробљеништву (разни начини усмрћења, осим самоубистава, у логорима, камповим и затворима РХ) живот је изгубило најмање 281 (11%) лица (1991=223, 1992=34, 1995=19); - на друге начине (у саобраћајним удесима у избјегличким колонама, усљед глади, несташице лијекова, хладноће и сл, од којих су неки умрли у хрватским болницама) животе је изгубило најмање 33 (1%) лица и самоубиства у хрватским затворима; - под непознатим узроком смрти, на територији под контролом хрватских власти, према ВЕРИТАС-овој евиденцији страдало је најмање 363 лица (15%). То су углавном цивили, који се налазе у евиденцији несталих, а о којима нема никаквих информација о начину страдања. На територију под хрватском контролом 18 лица је умрло “природном смрћу” и они се третирају као индиректне жртве. Од припадника АБиХ страдало је 23 (1%) цивила (највише 1995. године када су припадници 5К АБиХ у акцији “Олуја” нападали избјегличке колоне са Кордуна и Баније, али и ранијих година када су припадници овог корпуса вршили упаде на територији РСК); Од засад неидентификоване односно комбиноване три непријатељске стране ХВ, ХВО и АБиХ, страдала су 52 (2%) лица, 14 убијено, 6 гранатирањем, 2 умрла од посљедица рањавања, а 30 на непознат начин.

6.2.3. Страдали на српској страни – индиректне жртве Међу цивилним жртвама рата на српској страни евидентирано је 193 лица (7% од укупног броја цивилних жртава на српској страни), чија смрт је везана за рат и ратна дешавања, али се њихова смрт/нестанак не може приписати било којој непријатељској страни. Међу њима се налазе углавном цивилна лица која су смртно страдала у избјегличким колонама изазваним хрватским акцијама “Бљесак” и “Олуја” али и у неким ранијим


175

A total of 59 people died as a result of unlawful killing/manslaughter (involuntary killing by fellow soldiers while in action);

Suicides (voluntary taking of their own lives by firearms, hanging, drowning, explosives and otherwise) were committed by 95 persons. A total of 98 people died in transportation (while leaving for or returning from their positions, including air transport); A total of 110 people died from natural causes (death occurred while they were in action as a result of heart attack or stroke or otherwise); A total of 29 people died in hospitals (death occurred as a result of being wounded by fellow soldiers or as a result of various diseases related to combat action); A total of 36 people listed as killed/missing who are unaccounted for as regards the manner in which they died, died from unknown causes in Serb-controlled territories.

6.2. Civilian persons as victims 6.2.1. A total of 2,692 civilians died on the Serb side.

6.2.2. Killed by the enemy – direct victims A total of 2,499 (93%) persons were killed by the enemy. A total of 2,424 (97%) died at the hands of the Croatian side (the military, police, paramilitary groups and others), of them: - 1,631 (65%) persons were killed (by firearms, various explosives, by setting them on fire, by hanging, throwing into wells and otherwise), most of them were killed in 1995 (767) in operations “Flash” and “Storm”, followed by the year 1991 when 634 people died in this way; - At least 116 (5%) persons died from shelling (including gunfire and air raids in the territory of the RSK and in refugee convoys in the territory of Republika Srpska), most of them (66) died in 1995; - At least 281 (11%) died as PoWs (they died in various ways except for suicide, in detention camps and prisons in the Republic of Croatia); 223 in 1991, 34 in 1992 and 19 in 1995; - At least 33 (1%) died otherwise (in accidents while in refugee convoys; from starvation; as a result of a lack of medicines; because of cold weather and in other ways; some of these people died in Croatian hospitals); - At least 363 (15%) died from unknown causes in Croatian controlled territories, according to VERITAS records. They were predominantly civilians who have been reported as missing and on whom there is no information about the manner in which they had died. A total of 23 (1%) civilians died at the hands of AB&H (the largest number of them died in 1995 when the soldiers of the Fifth Army Corps of AB&H attacked refugee convoys fleeing Kordun and Banija regions during operation “Storm”, but also in earlier years when soldiers of this corps had repeatedly attacked RSK territory); In box unknown perpetrators ( namely combined enemy forces of HV, HVO and AB&H), there is a total of 52 (2%) persons (most of them are related to incidents in 1991 at the outbreak of the Serbian-Croatian war and they are, by and large, missing persons from the territories controlled by the Republic of Croatia under still unclear circumstances).

6.2.3. Killed on the Serbian side – indirect victims Among civilian victims of the war on the Serb side 193 persons (7% of all civilian victims on that side) were reported. Their death was related to war and war-related incidents; however, their death/disappearance cannot be attributed to anyone on the enemy side. They mostly include civilians who were fatally wounded in refugee convoys fleeing before the Croatian operations code named “Flash” and “Storm”, but also in some earlier incidents (112 of them had been reported as dying from natural causes; 10 had committed suicide; 21

13


175


догађањима 112 се воде као умрли природном смрћу, 10 је извршило самоубиство, 21 је умрло у болницама, 22 је убијено у међусобним обрачунима, 4 су убијена из нехата, 2 су нестала након хапшења од припадника милиције РСК, 6 их је живот изгубило у саобраћајним удесима, а 16 је живот изгубило на друге начине).

6.3. Закључак

6.3.1. Директне жртве Као жртава рата и пораћа на српској страни, страдалих од непријатељске стране евидентирано је 6.361 лица (89% од укупног броја жртава на српској страни), од тога 3.894 униформисаних лица и 2.467 цивила. Од стране хрватских снага (војска, полиција, парамилитарне групе), страдало је 3.647 униформисаних лица и 2.400 цивила, што укупно даје бројку од 6.047 лица (95% од укупно страдалих од непријатељске стране); Од стране ХВО страдало је 17 лица (0,3% од укупно страдалих од непријатељске стране); Од стране АБиХ страдало је 161 војник и 23 цивила, укупно 184 лица (3% од укупно страдалих од непријатељске стране). Од засад неидентификоване, односно комбиноване три непријатељске стране ХВ, ХВО и АБиХ, страдало је 69 српских војника и 44 српска цивила или укупно 113 лица (1,7% од укупно страдалих од непријатељске стране).

6.3.2. Индиректне жртве Жртава рата на српској страни које се не могу приписати директно било којој непријатељској страни, евидентирано је укупно 792 лица, од тога 599 униформисаних лица и 193 цивила, те 18 цивила на хрватској страни, што даје бројку 810 (11 % од укупног броја жртава на српској страни).

6.3.3. Учешће српских жртава у укупној популацији у РХ По попису становништва из 1991. године у РХ било је укупно 4.784.265 становника, од чега 3.736.356 Хрвата, 581.663 Срба и 106.041 Југословена (подаци Статистичког завода РХ). Упоређујући укупне губитке на српској страни (7.210) са учешћем српске популације у укупном броју становника у РХ из 1991. године, долази се до износа од 1,23 % погинулих и несталих на српској страни у периоду од 1990. до 1998. године.

7. Ексхумације и идентификације Почев од 2001. године надлежне институције у РХ саме или у сарадњи са истражиоцима ICTY-а, ексхумирали су 1.188 лешева српских жртава,8 од којих је до 31.07.2015. идентификовано 832, док се за остале чекају резултати ДНК-а. ВЕРИТАС тренутно располаже са још око 360 познатих гробних мјеста српских жртава на подручју Хрватске, највише из акција “Бљесак” и “Олује”, која се уз мало добре воље са хрватске стране могу одмах ексхумирати као што су могли и ранијих година. ВЕРИТАС је прикупио и велик број информација о могућим мјестима укопа, појединачним и масовним,9 страдалих Срба 8 301 са гробља у Книну, 154 са гробља у Грачацу, 27 са гробља у Кореници, 160 са гробља у Петрињи, 64 са гробља у Двору, 31 са гробља у Шибенику, 56 са гробља у Задру, 7 са гробља у Врлици, 18 из Слуња, све жртве из Олује, 58 са гробља Житник, 49 из Олује, а остали из ранијих година, 28 са гробља Медари, 34 са гробља Окучани, 48 са гробља Врбовљани, 28 са гроља Доњи Рајић, 6 са гробља Новска и 17 лешева са локације Ризвануша, жртве из децембра 1991. године из села Паулин Двор, 19 са гробља у Кукуњевцима, те најмање 140 лешева из мањих или појединачних гробница. 9 Масовнa гробница – локација гдје су остављени – бачени лешеви један поврх другога без сандука или врећа и без икакве пратеће

Bulletin - August 2015 had died in hospitals; 22 had been killed in mutual showdowns; 4 had been killed out of negligence; 2 were missing after they had been arrested by RSK police officers; 6 were killed in traffic accidents and 16 died otherwise).

6.3. Conclusion 6.3.1. Direct victims A total of 6,361 persons (89% of all victims on the Serb side) have been recorded as victims of war and post-war on the Serb side. Of this number 3,894 were uniformed men and 2,467 civilians. A total of 3,647 uniformed men and 2,400 civilians died at the hands of the Croatian forces (the military, police and paramilitary groups), which makes in total 6.047 persons (95% of all those who died at the hands of the enemy side). A total of 17 persons (0.3% of all those who died at the hands of the enemy side) died at the hands of the HVO. A total of 184 persons (3% of all those killed by the enemy side) died at the hands of the AB&H, 161 soldiers and 23 civilians. A total of 69 Serb soldiers and 44 Serb civilians or 113 people in total (1.7% of all killed by the enemy side) had been killed by the hitherto unidentified, or combined 3 enemy parties – HV, HVO and AB&H.

6.3.2. Indirect victims A total of 810 persons ( 11% of all victims) have been recorded as indirect victims of war, their deaths cannot be directly attributed to any of the enemy sides. A total of 792 persons have been recorded as victims of war on the Serb side ( 59 uniformed man and 193 civilians) and 18 civilians have been recorded as indirect victims on Croatian side. 6.3.3. Share of Serb victims in the total population of the Republic of Croatia According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, the total population was 4,784,265, of which 3,736,356 were Croats; 581,663 were Serbs and 106,041 were Yugoslavs (the figures were provided by the Statistical Office of the Republic of Croatia). Comparing the overall losses on the Serbian side (7,210) and the share of the Serbian population in the total population of the Republic of Croatia in 1991, we come to the number of 1.23% of those killed and missing on the Serb side in the period 1990–1998.

7. Exhumation and identification As from 2001, the competent authorities of the Republic of Croatia, either on their own or in cooperation with ICTY investigators, have exhumed at least 1.888 bodies of Serb victims,8 of whom 832 were identified, whereas the rest are awaiting DNA test results. VERITAS knows, at present, also of 360 grave sites of Serb victims in the territory of Croatia mostly from operations “Flash” and “Storm”, which can immediately be exhumed with a little good will on the Croatian part, as was the case in previous years. VERITAS also collected a large number of information on possible burial sites and of individual or mass graves 9 of Serbs killed in all stages of the war, which are yet to be checked on the spot. 8 301 are graves in Knin, 154 graves at Gracac, 27 are graves at Korenica, 160 were axhumed at the cemetary in Petrinja, 64 bodies were exhumed at cementary in Dvor, 31 from cementary in Sibenik, 56 from cementery in Zadar, 7 from cementary in Vrlika, 18 from cementary in Slunj. All these were the victims of operation «Storm». 58 remeins have been exhumed at cementery at Zitnik, 49 were the victims of operation «Storm» and the rest from previous periods, 28 from cementary Medari, 34 from cementary in Okučani, 48 from cementary in Vrbovljani, 28 from cemantary in Donji Rajići, 6 from cementary in Novska and including 17 bodies at the location Rizvanusa containing the victims of Decembar 1991 from the village of Paulin Dvor, as well as at least 140 remains from minor or individual graves, 9 Mass graves - locations where dead bodies had been left or thrown one on the top of the other without coffins or body-bags or without any accompanying documents, mostly in secluded places (ravines, still

14

Билтен - август 2015. у свим фазама рата, које тек треба провјерити на лицу мјеста. Хрватска страна опструира ексхумације и идентификације српских жртава из разлога што би проналажење свих лешева српских жртава покварило њен “имиџ” као “жртве српске агресије”. Београд, 31. јул 2015. године Саво Штрбац, предсједник ДИЦ-а ВЕРИТАС


175

The Croatian side is obstructing the exhumation and identification of Serb victims for reasons that the disinterment of Serb victims would tarnish its “image” as “the victim of Serbian aggression”. Belgrade, 31 July 2015 Savo Strbac, President DIC VERITAS

АНАЛИЗА ЕКСХУМИРАНИХ ПО ВРЕМЕНУ ЕКСХУМАЦИЈЕ ANALYSIS OF EXHUMED PERSONS ACCORDING TO TIME OF EXHUMATION ВРИЈЕМЕ ЕКСХУМАЦИЈЕ TIME OF EXHUMATION

ПО КОМИСИЈИ РХ ACCORDING TO COMISSION OF RH

ЕКСХУМИРАНО EXHUMED

ИДЕНТИФ. IDENTIFIED

17.04.-09.07.2001.

208

301

254

06-10.05.2002.

20

27

21

20.05-12.06.2002.

144

154

113

17-26.10.2006.

44

49

31

ГРОБЉЕ ПЕТРИЊА/CEMETERY PETRINJA

04-18.06.2007.

110

160 (-1 ИЗ 1991)

69 (-1 ИЗ 1991)

ГРОБЉЕ ДВОР /CEMETERY DVOR

13-21.10.2009.

45

64

28

ГРОБЉЕ ШИБЕНИК /CEMETERY ŠIBENIK

28-30.11.2012.

17

31

15

26.04.-03.05.2013.

59

56

36

НОВ. 2012.

7

7

4

НАЗИВ ГРОБЉА NAME OF CEMETERY

«ОЛУЈА»/OPERATION «STORM» ГРОБЉЕ КНИН/CEMETERY KNIN ГРОБЉЕ КОРЕНИЦА/CEMETERY KORENICA ГРОБЉЕ ГРАЧАЦ/CEMETERY GRAČAC ГРОБЉЕ ЖИТНИК/CEMETERY ŽITNIK

ГРОБЉЕ ЗАДАР/CEMETERY ZADAR ГРОБЉЕ ВРЛИКА/CEMETERY VRLIKA ГРОБЉЕ СЛУЊ/CEMETERY SLUNJ

16

18

8

ГРОБЉА ИЗ «ОЛУЈЕ»/CEMETERY CITES FROM «STORM»

16-18.06.2014.

670

867

579

ПОЈЕДИН. ГРОБНА МЈЕСТА/ INDIVIDUAL GRAVE SITES

25

47

42

695

914

621

30.06-01.07.2010.

0

28

23

16-20.12.2010.

28

34

21

УКУПНО «ОЛУЈА»/TOTAL OPERATION «STORM»

«БЉЕСАК»/OPERATION «FLASH» ГРОБЉЕ ОКУЧАНИ/CEMETERY OKUČANI ГРОБЉЕ ВРБОВЉАНИ/CEMETERY VRBOVLJANI

13-20.05.2011.

48

48

20

ГРОБЉЕ ДОЊИ РАЈИЋ/CEMETERY DONJI RAJIĆ

26 И 27.06.2012.

28

28

20

ГРОБЉЕ НОВСКА/ CEMETERY NOVSKA

25. И 26.11.2013.

6

6

2

2013.

0

1

1

ГРОБЉА ИЗ «БЉЕСКА»/CEMETERY CITES FROM «FLASH»

110

145

87

ПОЈЕДИН. ГРОБНА МЈЕСТА/ INDIVIDUAL GRAVE SITES

10

1

1

УКУПНО «БЉЕСАК»/TOTAL «FLASH»

120

146

88

УКУП. «БЉЕСАК» И «ОЛУЈА»/TOTAL «STORM»& «FLASH»

815

1060

709

ПОЈЕДИНАЧА ГРОБНА МЈЕСТА /INDIVIDUAL GRAVE SITES (1991-01.05.1995)

-

129

123

УКУПНО/TOTAL

815

1189

832

ГРОБЉЕ ШИРИНЦИ/CEMETERY ŠIRINCI

документације, најчешће на скривеним мјестима (безданке, стајаће воде, бунари, вртаче и сл.) управо у циљу да се никада или тешко пронађу и да се злочин прикрије.

watwrs, wells, cravices and similar places, precisely for the purpose of concealing the crime and for no one to ever come across them or to do so with difficulty.

15

ГРОБ. МЕДАРИ - ТРНАВА/CEMETERY MEDARI-TRNAVA

175

Билтен - август 2015. ЖРТВЕ АКЦИЈЕ „ОЛУЈА“ НА СРПСКОЈ СТРАНИ 1. Погинули и нестали Срби по Веритас-овој евиденцији

Ова анализа обухваћа период од почетка акције “Олуја”, 04.08 1995. године, до краја 1998. године, до када су на подручју РХ и бивше РСК, због етничке припадности, убијани Срби у већем броју, и они који су остали и повратници.10 Списак жртава акције „Олуја“ је извод из генералног списка „СРПСКЕ ЖРТВЕ РАТА И ПОРАЋА НА ПОДРУЧЈУ ХРВАТСКЕ И БИВШЕ РСК 1990. – 1998. ГОДИНЕ”, сачињен по истој методологији. Анализа обухваћа све жртве акције “Олуја” (тачка 2.), док су директне (тачка 3.) и индирекнте (тачка 4.) посебно анализиране.

2. Укупне жртве (директне и индиректне) 2.1. Веритас је до 31.07.2015. верификовао 1.853 погинулих и несталих лица, од којих је до сада сахрањено 1.002, док се 851 лица још воде у категорији несталих (по групама: нестао = 453; нестао/погинуо = 180; нестао/покопан = 218 лица).

2.2. Погинули/сахрањени Погинуло/сахрањено је најмање 1.002 (54% од укупног броја погинулих и несталих у овој акцији). По сполу: мушкараца = 767 (77%); жена = 235 (23%). Према статусу: цивила = 588 (59%); војника = 406 (40%); милиционера = 8 (1%). Према доби: до 18 година = 7 (0,5%); од 18 до 60 година = 527 (53%); преко 60 година = 453 (45%); непозната доб = 15 (1,5%). По годинама погибије: 1995. = 980 (98%); 1996.= 12; 1997. = 6; 1998.= 4 лица. По регијама погибије: Банија = 200; Лика = 235; Кордун = 55; Сјеверна Далмација = 444; унутрашњост Хрватске = 5, БиХ = 63 лица.

2.3. Нестали Тренутно се на листи несталих води 851 лица (46% од укупног броја погинулих и несталих у овој акцији). По сполу: мушкараца = 541 (64%); жена = 310 (36%). Према статусу: цивила = 614 (72%); војника = 234 (27%); милиционера = 3. Према доби: до 18 година = 2; од 18 до 60 година = 352 (41%); преко 60 година = 463 (54%); непозната доб = 34 (4%). По годинама нестанка: 1995. = 826 (97%); 1996.= 19 (2%); 1997. = 6 лица; 10 Срби су у етнички мотивисаним убиствима ликвидирани и наредних година. Према Веритасовом истраживању почев од 01. 01.1996. ликвидирано је укупно 70 Срба, а још их је 13 изгубило живот у сумњивим самоубиствима.

Bulletin - August 2015 VICTIMS OF OPERATION "STORM" ON THE SERB SIDE 1. Killed and missing Serbs acording to Veritas data The list covers the period prior to operation “Storm”, from 4 August 1995 to end-1998, when Serbs were killed in large numbers, both those who remained behind and those who returned to their homes in the territories of RC and the former RSK, because of their ethnic origin.1 The list of Operation Storm victims is but an extract of the consolidated list of “SERB VICTIMS OF WAR AND POST-WAR PERIOD IN THE TERRITORY OF CROATIA AND THE FORMER RSK 1990 -1998”. Analysis focuses on all victims of operation Storm (paragraph 2.), direct victims (paragraph 3.) and indirect victims (paragraph 4.) have been specifically analyzed.

2. Overall victims (direct and indirect) 2.1. According to VERITAS records held until 31. July 2015 a total of 1,853 victims of operation Storm were verified, of these to the indicated date 1.002 were buried, 851 were still regarded as missing persons (by group: missing 453; missing/killed 180; missing/buried 218).

2. 2. Killed/buried Killed/buried at least 1.002 persons (54% of the total number of those killed and missing in this action). According to sex: 767 (77%) men and 235 (23%) women; According to status: 588 civilians (59%) were killed; 406 military men (40%) and 8 police officers (1%). According to age: 7 people under 18 years of age (0.5%) were killed; 527 people between 18 and 60 (53%) were also killed; while 453 people aged over 60 (45%) were in this category as well; 15 killed persons (1.5%) have not been identified as belonging to a specific age group; According to the year of death: 980 (98%) people were killed in 1995; 12 people were killed in 1996; 6 people were killed in 1997 and 4 people were killed in 1998. According to regions of death: 200 people were killed in the Banija region; 235 people were killed in the Lika region; 55 people were killed in the Kordun region; 444 people were killed in the region of Northern Dalmatia; 5 people were killed in the interior of Croatia, while 63 people were killed in the territory of B&H.

2.3. Missing Currently (31 July 2015), the VERITAS list of missing persons contains 851 persons (46 % of the total number of those killed and missing). According to sex: 541 (64%) were men and 310 (36%) were women. According to status: The fate is still unknown for 614 (72%) civilians, 234 (27%) military men and 3 police officers. According to age: In the category under 18, 2 persons are still considered missing; in the category between ages 18 and 60, still missing are 352 (41%) persons; there were 463 (54%) persons aged 60 and over when they went missing; and the age of 34 (4%) persons is not known. According to the year of disappearance: 826 (97%) persons went missing in 1995; 19 (2%) persons went missing in 1996; 6 persons went missing in 1997. 1 Serbs in the ethnically motivated killings executed in the coming years. According to Veritas sources as of 01. 01.1996. liquidated a total of 70 Serbs, and even the 13 killed in suspected suicides.

16

По регијама нестанка: Банија = 343; Лика = 218; Кордун = 105; Сјеверна Далмација = 159; унутрашњост Хрватске = 2, БиХ = 24 лица.

2.4. Укупне жртве Тренутно се на листи погинулих и несталих води 1.853 лица. По сполу: мушкараца = 1.308 (71%); жена = 545 (29%). Према статусу: цивила = 1.202 (65%); војника = 640 (35%); милиционера = 11. Према доби: до 18 година = 9 ; од 18 до 60 година = 879 (47%); преко 60 година = 916 (49%); непозната доб = 49 (3%). По годинама погибије/нестанка: 1995. = 1.806 (98%); 1996.= 31 (2%); 1997. = 12; 1998= 4 лица; По регијама погибије/нестанка: Банија = 543; Лика = 453; Кордун = 160; Сјеверна Далмација = 603; унутрашњост Хрватске = 7; БиХ = 87 лица.

3. Директне жртве 3.1. Жртава на српској страни, страдалих од непријатељске стране евидентирано је 1.716 лица (93% од укупног броја жртава на српској страни у овој акцији), од тога 639 (37%) униформисаних лица и 1.077 (63%) цивила.

3.2. Погинули/сахрањени Погинуло/сахрањено је најмање 911 (53% од укупног броја директних жртава у овој акцији). По сполу: мушкараца = 724 (79%); жена = 187 (21%). Према статусу: цивила = 504 (55%); војника = 399 (44%); милиционера = 8 (1%). Према доби: до 18 година = 6 (1%); од 18 до 60 година = 511 (56%); преко 60 година = 384 (42%); непозната доб = 10 (1%). По годинама погибије: 1995. = 894 (98%); 1996.= 10; 1997. = 3; 1998.= 4 лица. По регијама погибије: Банија = 187; Лика = 226; Кордун = 52; Сјеверна Далмација = 413; унутрашњост Хрватске = 4, БиХ = 29 лица.

3.3. Нестали Тренутно се на листи несталих води 805 лица (47% од укупног броја директних жртава у овој акцији). По сполу: мушкараца = 524 (65%); жена = 281 (35%). Према статусу: цивила = 573 (71%); војника = 229 (28%); милиционера = 3. Према доби: до 18 година = 2 ; од 18 до 60 година = 346 (43%); преко 60 година = 425 (53%); непозната доб = 32 (4%). По годинама нестанка: 1995. = 781 (97%); 1996.= 18 (2%); 1997. = 6 лица; По регијама нестанка: Банија = 338; Лика = 209; Кордун = 102; Сјеверној Далмација = 144; унутрашњост Хрватске = 2, БиХ = 10 лица.


175

According to the region of disappearance: 343 persons went missing in the region of Banija; 218 persons went missing in Lika; 105 persons went missing in Kordun; 159 persons went missing in Northern Dalmatia; 2 persons went missing in the interior of Croatia, while 24 persons went missing in the territory of B&H.

2.4. Overall Currently the VERITAS list of killed/buried and missing persons contains 1.853 names. According to sex: 1.308 (71%) were men and 545 (29%) were women. According to status: 1.202 (65%) civilians, 640 (35%) military men and 11 police officers. According to age: 9 persons under 18 were killed or went missing; 879 (47%) people were killed or went missing in the category between ages 18 and 60; 916 (49%) people were killed or went missing in the category over 60 years old; for 49 persons (3%) have not been identified as belonging to a specific age group; According to the year of dead or disappearance: 1995=1.806 (98%); 1996=31 (2%); 1997=12; 1998=4 persons. According to the region of disappearance: 543 persons in the region of Banija; 453 persons in Lika; 160 persons in Kordun; 603 persons in Northern Dalmatia; 7 persons in the interior of Croatia, while 87 in the territory of B&H.

3. Direct victims 3.1. A total of 1.716 were killed by the enemy (93% of all victims in this operation were direct victims) of these 639 (37%) were uniformed personnel and 1.077 (63%) were civilian.

3.3. Killed/buried Killed/buried at least 911 persons (53% of the total number of direct victims in this action). According to sex: 724 (79%) men and 187 (21%) women; According to status: 504 civilians (55%); 399 military men (44%) and 8 police officers (1%). According to age: 6 (1%) people under 18 years of age; 511 people between 18 and 60 (56%); while 384 people aged over 60 (42%) were in this category as well; 10 persons (1%) have not been identified as belonging to a specific age group; According to the year of death: 1995=894 (98%); 1996=10; 1997=3; 1998=4 persons. According to regions of death: 187 persons in the region of Banija; 226 persons in Lika; 52 persons in Kordun; 413 persons in Northern Dalmatia; 4 persons in the interior of Croatia, while 29 in the territory of B&H.

3.3. Missing

Currently (31 Julay 2015), the VERITAS list of missing persons contains 805 persons (47% of the total number direct victims from this action). According to sex: 524 (65%) were men and 281 (35%) were women. According to status: 573 (71%) civilians, 229 (28%) military men and 3 police officers. According to age: In the category under 18, 2 persons are still considered missing; in the category between ages 18 and 60, still missing are 346(43%) persons; there were 425 (53%) persons aged 60 and over when they went missing; and the age of 32 (4%) persons is not known. According to the year of disappearance: 781 (97%) persons went missing in 1995; 18 (2%) persons went missing in 1996; 6 persons went missing in 1997.

17


175

Билтен - август 2015. 3.4. Укупно

Тренутно се на листи директних жртава у овој акцији води 1.716 лица. По сполу: мушкараца = 1.248 (73%); жена = 468 (27%). Према статусу: цивила = 1.077 (63%); војника = 628 (37%); милиционера = 11. Према доби: до 18 година = 8 ; од 18 до 60 година = 857 (50%); преко 60 година = 809 (47%); непозната доб = 42 (3%). По годинама погибије/нестанка: 1995. =1.675 (98%); 1996.= 28 (2%); 1997. = 9; 1998= 4 лица; По регијама погибије/нестанка: Банија = 525; Лика = 435; Кордун = 154; Сјеверна Далмација = 557; унутрашњост Хрватске = 6, БиХ = 39 лица.

3.5. Униформисана лица као жртве Од непријатељске стране страдало је 639 униформисаних лица (628 војника и 11 милиционера), што износи 98% укупних униформисаних жртава у овој акцији. Од хрватских оружаних снага (ХВ) страдало их је 608 (95%), од чега је до сада утврђено да их је намјерно убијено (након предаје, одбацивања оружја или по напуштању положаја и одласка према РС или на територију РС) најмање 174; најмање 32 их је убијено артиљеријским и авионским гранатирањима; најмање 1 је страдао од убачених диверзантско-терористичких група (ДТГ); најмање 9 их је умрло у болницама од посљедица рањавања; најмање 33 је страдало након заробљавања, за 3 лица још није утврђен начин страдања, а осталих 356 су изгубили животе на борбеном задатку. Од ХВО страдало је 1 лице, убиством. Од АБиХ страдало их је 18 (3%), од чега је утврђено да их је 8 намјерно убијено; док их је 7 страдало након заробљавања, а 3 на борбеном задатку. За 12 (2%) лица, која су такође страдала на непријатељској страни (3 на извршавању борбеног задатка; 7 након заробљавања; 2 намјерним убиством) до сада се са сигурношћу није могло утврдити од које стране су страдали с обзиром да су у неким акцијама учествовали заједно (комбиновано) ХВ, ХВО и АБиХ.

3.6. Цивилна лица као жртве Од непријатељске стране страдало је 1.077 цивила, што износи 90% свих цивилних жртава у овој акцији. Од припадника хрватске стране (војска, полиција, парамилитарне групе и сл.) страдало је 1.057 (98%) лица, од тога их је: убијено (ватреним оружјем, разним експлозивним направама, спаљивањем, вјешањем, бацањем у бунаре и сл.) 728 (69%); 1995 =695 (95%) лица; 1996=25 (3%); 1997=6; 1998=2; гранатирањем (укључујући артиљеријско и авио гранатирање подручја РСК и избјегличких колона на подручју РС) живот је изгубило најмање 47 лица (4%); у заробљеништву (разни начини усмрћења у логорима, камповим и затворима РХ) живот је изгубило најмање 19 (2%) лица; на друге начине животе је изгубило најмање 16 (2%) лица (15 умрли у хрватским болницама и 1 извршио самоубиство у хрватском затвору); под непознатим узроком смрти на територији под контролом хрватских власти, према Веритас-овој евиденцији,

Bulletin - August 2015 According to the region of disappearance: 338 persons in the region of Banija; 209 persons in Lika; 102 persons in Kordun; 144 persons in Northern Dalmatia; 2 persons in the interior of Croatia, while 10 in the territory of B&H.

3.4. Overall Currently the VERITAS list contains 1.716 direct victims in this action. According to sex: 1.248 (73%) were men and 468 (27%) were women. According to status: 1.077 (63%) civilians, 628 (37%) military men and 11 police officers. According to age: 8 persons in the category under 18; 857 (50%) persons in the category between ages 18 and 60; 809 (47%) persons aged 60 and over; and the age of 42(3%) persons is not known. According to the year of disappearance: 1995 =1.675 (98%), 1996=28 (2%); 1997 =9, 1998=4 persons. According to the region of disappearance: 525 persons in the region of Banija; 435 persons in Lika; 154 persons in Kordun; 557 persons in Northern Dalmatia; 6 persons in the interior of Croatia, while 39 in the territory of B&H.

3.5. Uniformed personals as victims

A total of 639 uniformed personals were killed by the enemy, (628 military men and 11 police officers ), it is 98 % of overall uniformed victims killed in this action . A total of 608 (95%) were killed by the Croatian armed forces (HV). Of these, so far, it has been established that at least 174 were deliberately killed (upon surrender, laying down arms or abandoning positions and leaving for Republika Srpska or in the territory of Republika Srpska); at least 32 were killed by gunfire or by air raids; at least 1 died as a result of the infiltration of subversive terrorist groups (DTG); at least 9 died in hospitals of injuries sustained in the fighting; at least 33 were killed after they had been captured and the rest ; 3 persons lost their lives under unknown circumstances; and rest 356 lost their lives in the combat. One person was deliberately killed by memebers of Croatian Defence Council – the Army of the State Community of Herzeg-Bosnia (HVO). At least 18 (3%) died at the hands of the Army of Bosnia and Herzegovina (AB&H), 8 of these were deliberately killed; 7 were killed after they had been taken prisoner and 3 of them died in action. For 12 (2%) persons, who also died on the enemy side, (3 of them in action; 7 after they had been captured; 2 were deliberately killed), so far it has not been possible to establish with any certainty who killed them, taking into account that the HV, HVO and AB&H conducted joint (combined) operations.

3.6. Civilian persons as victims

A total of 1.077 civilians were killed by the enemy, it is 90 % of overall civillian victims killed in this action . A total of 1.057 (98%) died at the hands of the Croatian side (the military, police, paramilitary groups and others), of them: - 728 (69%) persons were killed (by firearms, various explosives, by setting them on fire, by hanging, throwing into wells and otherwise); in 1995 = 695 (95%) persons; In 1996 = 25 (3%), 1997=6; 1998 =2; - At least 47 (4%) persons died from shelling (including gunfire and air raids in the territory of the RSK and in refugee convoys in the territory of Republika Srpska),

18

Билтен - август 2015. страдало је најмање 247 (24%) лица. То су цивили, који се налазе у евиденцији несталих, а о којима нема никаквих или поузданих информација о начину страдања. Од припадника АБиХ страдало је 15 (1%) цивила (сви 1995. године када су припадници В МК АБиХ у акцији “Олуја” нападали избјегличке колоне са Кордуна и Баније), 10 је убијено; 1 страдао усљед гранатирања, 1 умро у болници као посљедица рањавања, 1 убијен након заробљавања и 2 на за сад непознат начин; Од засад неиндентификоване, односно комбиноване три непријатељске стране (ХВ, ХВО, и АБиХ), страдало је 5 цивила (3 убијена, 1 је умрло у болници од посљедица рањавања, а 1 на непознат начин).

3.7. Укупне директне жртве Као жртава акције “Олуја” на српској страни, страдалих од непријатељске стране евидентирано је 1.716 лица (93% од укупног броја жртава на српској страни у овој акцији), од тога 639 (37%) униформисаних лица и 1.077 (63%) цивила. Од стране хрватских снага (војска, полиција, парамилитарне групе), страдало је 608 униформисаних лица и 1.057 цивила, што укупно даје бројку од 1.665 лица (97% од укупно страдалих од непријатељске стране у овој акцији); Од стране ХВО страдало је 1 униформисано лице.


175

- At least 19 (2%) died as PoWs (they died in various ways except for suicide, in detention camps and prisons in the Republic of Croatia); - At least 16 (2%) died otherwise (15 people died in Croatian hospitals and one commited suicide in prison in Croatia); - At least 247 (24%) died from unknown causes in Croatian controlled territories, according to VERITAS records.

- A total of 15 (1%) civilians died at the hands of AB&H (all of them died in 1995 when the soldiers of the Fifth Army Corps of AB&H attacked refugee convoys fleeing Kordun and Banija regions during operation “Storm”), 10 ware killed, one died from shelling, one died at the hospital, one died after he was captured and 2 from unknown causes. - In box unknown perpetrators ( combined enemy forces HV, HVO and AB&H) died 5 civillians (3 of them were deliberately killed, one died at the hospital from of injuries sustained in the fighting, and one died from unknown causes.)

3.7. Overall direct victims A total of 1.716 persons (93% of all victims on the Serb side in this action) were killed by the enemy side in operation "Storm". Of this number, 639 (37%) were uniformed men and 1.077 (63%) civilians. - At the hands of the Croatian forces (the military, police and paramilitary groups) a total of 1.655 persons (97% of all victims killed by enemy side in this ac), 608 (95%) uniformed man and 1.057 civilians, were killed.

Од стране АБиХ страдало је 18 војника и 15 цивила, укупно 33 лица (2% од укупно страдалих од непријатељске стране у овој акцији).

- One person died at the hands of the HVO.

Од засад неидентификоване, односно комбиноване три непријатељске стране ХВ, ХВО и АБиХ, страдало је 12 српских војника и 5 српска цивила или укупно 17 лица (1% од укупно страдалих од непријатељске стране у овој акцији).

- At the hands of combined 3 enemy parties – HV, HVO and AB&H a total of 17 persons (1% of all victims killed by enemy side in this action), 12 uniformed man and 5 civilans were killed.

4. Индиректне жртве 4.1. Жртава акције “Олуја” на српској страни које се не могу приписати директно било којој непријатељској страни, евидентирано је укупно 137 лица (7% од укупног броја жртава на српској страни у овој акцији), од тога 12 униформисаних лица и 125 цивила.

4.2. Погинули/сахрањени Погинуло/сахрањено је најмање 91 (68% од укупног броја индиректних жртава у овој акцији). По сполу: мушкараца = 43 (48%); жена = 48 (52%); Према статусу: цивила = 87 (92%); војника = 7 (8%); Према доби: до 18 година = 2; од 18 до 60 година = 16 (16%); преко 60 година = 68 (77%); непозната доб = 5 (6%); По годинама погибије: 1995. = 86 (97%); 1996.= 2; 1997. = 3; По регијама погибије: Банија = 13; Лика = 9; Кордун = 3; Сјеверна Далмација = 31; унутрашњост Хрватске = 1; БиХ = 34 лица.

4.3. Нестали Тренутно се на листи несталих води 46 лица (32% од укупног броја индиректних жртава у овој акцији). По сполу: мушкараца = 17 (33%); жена = 29 (67%). Према статусу: цивила = 41 (91%); војника = 5 (9%).

Comparing directs victims of the operation “Storm” with the overall victims of war, it transpires that the operation “Storm” took a 26 percent heavier death toll on civilians, namely 13 per cent more victims among women and 26 per cent more civilian deaths in the age group of over 60.

4. Indirect victims 4.1. Among the victims of operation “Storm” on the Serb side whose death cannot be directly blamed on the enemy side, there was a total of recorded 137 dead (7% of all victims on the Serb side in this operation). Of this number 12 were uniformed men and 125 civilians.

4.2. Killed/buried Killed/buried at least 91 persons (68% of the total number of those killed and missing in this action). According to sex: 43 (48%) men and 48 (52%) women; According to status: 87 civilians (92%) and 7 military men (8 %) According to age: 2 people under 18 years of age (1%); 16 people between 18 and 60 (16%); 68 people aged over 60 (77%) were in this category as well; and for 5 persons (6%) have not been identified as belonging to a specific age group; According to the year of death: 1995=86 (97%); 1996=2; 1997=3. According to regions of death: 13 persons in the region of Banija; 9 persons in Lika; 3 persons in Kordun; 31 persons in Northern Dalmatia; 1 persons in the interior of Croatia, while 34 in the territory of B&H.

4.3. Missing

Currently the VERITAS list of missing persons contains 46 persons (32% of the total number of the indirect victims).

19

Упоређујући жртве “Олује” са укупним жртвама рата, произилази да је у акцији “Олуја” страдало 26 процената више цивила односно 13 процената више жена, те да је за 26 процената страдало више цивила у доби преко 60 година.

- At the hands of AB&H, a total of 33 (2% of all victims killed by enemy side in this action);18 uniformed man and 15 civilians, were killed.

175


Према доби: до 18 година = 0 ; од 18 до 60 година = 7 (13%); преко 60 година = 37 (82%); непозната доб = 2 (5%). По годинама нестанка: 1995. = 45 (98%); 1996.= 1 (2%);

По регијама нестанка: Банија = 5; Лика = 9; Кордун = 3; Сјеверној Далмација = 15; унутрашњост Хрватске = 0, БиХ = 14 лица.

4.4. Укупно Тренутно се на листи индиректних жртава у овој акцији води 137 лице. По сполу: мушкараца = 60 (43%); жена = 77 (57%). Према статусу: цивила = 125 (92%); војника = 12 (8%); Према доби: до 18 година = 2; од 18 до 60 година = 23 (15%); преко 60 година = 105 (78%); непозната доб = 7 (5%). По годинама погибије/нестанка: 1995. =131 (97%); 1996.= 3 (2%); 1997. = 3; По регијама погибије/нестанка: Банија = 18; Лика = 18; Кордун = 6; Сјеверна Далмација = 46; унутрашњост Хрватске = 1; БиХ = 48 лица.

4.5. Униформисана лица као индиректне жртве

Војници СВК и припадници милиције РСК страдавали су и на српској страни. Таквих је укупно 12 лица (2% укупних униформисаних жртава у акцији Олуја” на српској страни). Намјерним убиствима страдало је 1 лице; Самоубиство је починило 1 лице; У саобраћају живот су изгубила 3 лица; Природном смрћу умрла су 4 лица; У болницама је умрло 1 лице; Под непознатим узроком смрти страдала су 2 лица.

4.6. Цивилна лица као индиректне жртве Међу цивилним жртвама рата на српској страни евидентирано је 125 лица (10% од укупног броја цивилних жртава на српској страни), чија смрт је везана за рат и ратна дешавања, али се њихова смрт/нестанак не може приписати било којој непријатељској страни. Међу њима се налазе углавном цивилна лица која су смртно страдала у избјегличким колонама изазваним акцијом “Олуја” (83 се воде као умрли природном смрћу, 6 је извршило самоубиство, 20 је умрло у болницама, 3 су убијена у међу-собним обрачунима, 1 је убијен из нехата, 4 их је живот изгубило у саобраћајним удесима, а 8 је живот изгубило на друге начине).

4.7. Укупне индиректне жртве Жртава акције “Олуја” на српској страни које се не могу приписати директно било којој непријатељској страни, евидентирано је укупно 137 лица, од тога 12 униформисаних лица и 125 цивила. Код ове категорије жртава, цивила је страдало 10 пута више од униформисаних лица, жена је страдало 14 процената више него мушкараца, а међу страдалима је 3/4 старијих од 60 година, док их је по начину смрти највише страдало “природном смрћу” (83). Однос горњих бројки показује да су најрањивија група били старци и жене.

Bulletin - August 2015 According to sex: 17 (33%) were men and 29(67%) were women. According to status: 41 (91%) civilians, 5 (9%) military men. According to age: 0 people under 18 years of age; 7 people between 18 and 60 (13%); 37 people aged over 60 (82%); and for 2 persons have not been identified as belonging to a specific age group; According to the year of disappearance: 1995 =45 (98%); 1996 =1 (2%) According to the region of disappearance: 5 persons in the region of Banija; 9 persons in Lika; 3 persons in Kordun; 15 persons in Northern Dalmatia; 0 persons in the interior of Croatia, while 14 in the territory of B&H.

4.4. Overall

Currently the VERITAS list contains 137 indirect victims in this action. According to sex: 60 (43%) were men and 77 (57%) were women. According to status: 125 (92%) civilians, 12 (8%) military men. According to age: 2 people under 18 years of age; 23 people between 18 and 60 (15%); 105 people aged over 60 (78%); and for 7 persons have not been identified as belonging to a specific age group; According to the year of disappearance: 1995=131 (97%); 1996=3 (2%); 1997 =3; According to the region of disappearance: 18 persons in the region of Banija; 18 persons in Lika; 6 persons in Kordun; 46 persons in Northern Dalmatia; 1 persons in the interior of Croatia, while 48 in the territory of B&H.

4.5. Uniformed personnel as indirect victims

Uniformed personnel, according to VERITAS investigations, have died in one of the following ways: Deliberate killing was the cause of death in one case; Suicide was committed by one person; Traffic accident claimed 3 lives; Death by natural causes pronounced in 4 incidents; Death in hospital occurred in one instance; Unspecified cause of death pronounced in 2 cases.

4.6. Civilian persons as indirect victims

A total of 125 persons (10% of all victims on the Serb side) have been recorded as victims of war on the Serb side who cannot be directly attributed to any of the enemy sides. The most of them died in refugee convoys caused by the operation “Storm" (83 registered as dying by natural causes, 6 committed suicide, 20 died in hospitals, 3 killed in the settling of accounts among them; 1 killed out of negligence (involuntary manslaughter); 4 killed in traffic accidents, 8 died from unknown causes)

4.7. Overall indirect victims

A total of 137 persons have been recorded as victims of war on the Serb side who cannot be directly attributed to any of the enemy sides. Of this number 12 were uniformed men and 125 were civilians. In this category of victims, there were 10 times more victims among civilians than among uniformed personnel; women were killed 14 per cent more than men; the victims included threefourths of people over 60, and as to causes most deaths were “by natural causes” (83). Comparison of these figures shows that the elderly and women were the most vulnerable group.

20

5. Ексхумације, идентификације и сахране

Из акције “Олуја” до 31.07.2015. сахрањено је укупно 1.002 посмртних остатака. У организацији надлежних институција на подручју РХ ексхумирана су 914 леша (867 из групних гробница1 и 47 из појединачних гробница) од чега је идентификовано 621 посмртних остатка. Породице су у сопственој организацији пронашле, углавном у „вртним гробовима“, и сахраниле још 381 посмртних остатака. Дакле, на подручју Хрватске до 31.07.2015. године ексхумирано је укупно 914 посмртних остатака из ове акције, а од чега још није идентификовано 294 посмртна остатка. На територији БиХ до 31.07.2015. године из ове акције укупно је идентификовано још 62 посмртна остатака и сви су сахрањени. Веритас располаже са још око 270 познатих гробних мјеста српских жртава везаних за акцију “Олуја”, а за највећи број локација подаци су добијени управо од хрватске стране.2 Хрватска страна опструира ексхумације и идентификације српских жртава из разлога што би проналажење свих лешева српских жртава покварило њен „имиџ“ као „жртве српске агресије“ и што је велик број српских лешева, да су били на вријеме ексхумирани,3 могао утицати и на исход суђења хрватским генералима пред Хашким судом, који су били оптужени за судјеловање у „удруженом злочиначком подухвату чији је заједнички циљ био присилно и трајно уклањање српског становништва из регије Крајина.“

1 301 са гробља у Книну, 154 са гробља у Грачац, 27 са гробља у Кореници, 160 са гробља у Петрињи, 64 са гробља у Двору, 31 са гробља у Шибенику; 56 са гробља у Задру, 7 са гробља у Врлици и 49 са гробља Житник 2 Гробље Шаш 14; Гробље Глина 25; Гробље Селиште 15; Личка Јасеница 4 и још педесетак из мањих локација 3 По правоснажном окончању кривичног поступка против хрв. генерала Готовине и Маркача, а пред ICTY, у организацји хрватске владине комисије ексхумирана су 94 посмртна остатака српских жртава из времена “Олује” (31 са Шибенског гробља, 56 са Задарског гробља и 7 са Врличког гробља).


175

5. Exhumations, victim identifications and funerals A total of 1.002 sets of human remains of operation Storm victims were buried until 31 July 2015. With the assistance of the competent institutions in the Republic of Croatia exhumed were 914 bodies (from group graves 867 1and 47 from individual graves,) of these 621 human remains have been identified. Families have traced, without any assistance, and found, mostly in “grotto graves”, and buried another 381 sets of human remains. In summary, in the territory of Croatia, out of a total of 914 exhumed human remains of victims in this operation, 294 sets of human remains have not yet been identified. In the territory of B&H until the 31 July 2015 a total of 62 sets of human remains from this operation were identified and all of them were buried. Veritas is in possession of some further 270 known grave sites of Serb victims related to operation Storm, and information on the majority of these locations was supplied by the Croatian side itself.2 The Croatian side is obstructing the exhumation and identification of Serb victims for reasons that the disinterment of Serb victims would tarnish its “image” as “the victim of Serbian aggression” and that a large number of Serbian bodies, if they were exhumed3 on time, that could have adverely affect the outcome of trials of Croatian generals before the ICTY in the Hague, who where indicted for participation in "a joined criminal enterprise whose common objective was forcible and permanent removal of the Serbian population from Krajina region."

1 301 at the cemetery in Knin, 154 at the gravesite in Gracac, 27 at the gravesite in Korenica, 160 at the gravesite in Petrinja, 64 at the gravesite in Dvor, 31 at the cemetery in Sibenik and 49 at the gravesite in v. Zitnik 2 Cemetery Šaš 14; Cemetery Glina 25; Cemetery Selište 15; Licka Jasenica 4 and fifty from smaller locations. 3 Upon final completion of the criminal proceedings against General Gotovina and Markac, and the ICTY, in organised of Croatian government commission were exhumed 94 posthumous remains of Serbian victims from the time of the "Storm" (31 from cemetery Sibenik, 56 from Cemetery Zadar and 7 from Vrlika cemetery).

21


175

Билтен - август 2015. О НЕКИМ МЈЕСТИМА МАСОВНИХ ЛИКВИДАЦИЈА Доњи Скрад, Дуга Реса По попису становништва у РХ из 1991. имао је 99 житеља: Срба 94 (94,95%); Југославена 1 и осталих 4. Дана 05.08.1995. у село су дошли припадници ХВ, од којих су шесторица ушли у кућу бр. 56, те том приликом заклали 5 цивила, све које су затекли у тој кући, међу којима су биле 4 жене. Овај догађај је успјела избјећи једна жртва (Дмитровић Даница, 1930.), али су исте убице дошле и други дан, те је силовале и живу бациле у бунар, у којем се и утопила. ЖРТВЕ: 1. Кончаловић Станка (1905); 2. Кончаловић Смиљана (1942); 3. Дмитровић Никола (1930); 4. Дмитровић Ката (1914), 5. Газибара Зорка (1910); 6. Дмитровић Даница (1931) Од наведених жртава до сад је пронађен само леш Кончаловић Смиљане, који је ексхумиран 19.03.2003. у Малом Козинцу. Просјечна старост жртава износи 74,8 година. Ниједан догађај са сектора Сјевер па тако ни овај, није био обухваћен оптужницом у предмету Олуја пред ИЦТY. По попису становништва у РХ из 2011. у овом селу је живјело 19 житеља (10 мушкараца и 9 жена) међу којима су била само двојица између 15 и 24 године, а нико млађи од 15 година.

Комић, Кореница По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 153 житеља: Срба 152 (99,35%) и 1 Југославен. За вријеме „Олује“ више мјештана из села Комић остали су у својим кућама. Млађи су се по дану скривали у оближњој шуми не знајући како ће реаговати ХВ када уђе у село. И дошли су 12. августа и побили све које су затекли у селу, тј. 7 цивила, међу којима је било 5 жена, а неке су запалили заједно са кућама. ЖРТВЕ: 1. Бркљач Марија (1921), 2. Ћурчић Стака (1920); 3. Лаврнић Петар (1933), 4. Лаврнић Сава (1903), 5. Павлица Милица (1906), 6. Сунајко Милица (1913); 7. Сунајко Раде (1907). Од наведених жртава до сада је сахрањено 4, док се осталих 3 води међу несталима. Просјечна старост жртава је износила 79 година. Догађај није обухваћен оптужницом у предмету Олуја пред МКСЈ. По попису становништва у РХ из 2011. у овом селу је живјело 20 житеља (14 мушкараца и 6 жена), међу њима нема нико млађи од 20 година, док су петорица између 20 и 44 године.

Глогово, Грачац

По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 66 житеља: Срба 65 (98,48%) и 1 Хрват. Дана 4. августа 1995. године, десетак мјештана села Глогова склонило се на пашњаку званом “Дубрава”, који је смјештен између села Брувно и Омсица. Најмлађи међу њима, Борис Јакшић, 7. августа спустио се у село по воду и наишао на хрватске војнике. Војници су га послали да позове и остале да дођу у село ради добијања докумената. Са Борисом су

Bulletin - August 2015 ON SOME MASS MURDER SITES DONJi SKraD, Duga reSa According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, it had a population of 99 residents: 94 Serbs (04.95%), 1 Yugoslav and 4 others. On 5 August 1995, the HV soldiers came to this village; six of these soldiers forced their way into house number 56 and massacred 5 civilians, i.e. all who were in the house at the time, including 4 women. This fate was escaped by one victim (Dmitrovic, Danica, 1930), but the same killers came again, raped her and threw her body into the well where she drowned. VICTIMS: 1. Koncalovic, Stanka (1905); 2. Koncalovic, Smiljana (1942); 3. Dmitrovic, Nikola (1930); 4. Dmitrovic, Kata (1914), 5. Gazibara, Zorka (1910); 6. Dmitrovic, Danica (1931). Of the above mentioned victims, only the body of Koncalovic, Smiljana has been recovered so far and exhumed on 19 March 2003, at Mali Kozinac. The average age of victims was 74.8 years. None of the incidents which occurred in Sector North, including this one, have been covered by the indictment in the “Storm” case before the ICTY. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village was inhabited by 19 villagers (10 men and 9 women) among whom only two residents were aged between 15 and 24, none of whom were under the age of 15.

Komic, Korenica According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 153: 152 Serbs (99.35%) and 1 Yugoslav. During operation “Storm”, several residents of the village of Komic remained behind in their homes. Young people hid in the nearby forest at daytime, not knowing how the HV soldiers would react when coming to the village. And they did come on 12 August and killed all who happened to be there, namely 7 civilians, including 5 women, some of whom they torched to death together with their homes. VICTIMS: 1. Brkljac, Marija (1921), 2. Curcic, Staka (1920); 3. Lavrnic, Petar (1933), 4. Lavrnic, Sava (1903), 5. Pavlica, Milica (1906), 6. Sunajko, Milica (1913); 7. Sunajko, Rade (1907). Out of these victims, 4 have been given burial so far, whereas the remaining 3 are still regarded as missing. The average age of victims is 79. The incident has not been included in the indictment for the “Storm” case before the ICTY. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population 20 (14 men and 6 women), none of whom were under the age of 20 and 5 were aged between 20 and 44.

Glogovo, Gracac According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 66: 65 Serbs (98.48%) and 1 Croat. On 4 August 1995, a dozen residents of the village of Glogovo took shelter at the “Dubrava” pasture, situated between the villages of Bruvno and Omsica. On 7 August, the youngest among them, named Boris Jaksic, came down into the village to fetch some water and bumped into Croatian soldiers. The soldiers sent him back to

22

Билтен - август 2015. кренули његови родитељи и старац Раде Петровић. Кад су дошли у село сви су побијени. ЖРТВЕ: 1. Јакшић Борис (1971); 2. Јакшић Нада (1946); 3. Јакшић Ђуро (1938) и 4. Петровић Раде (1919) Све жртве се воде још међу несталима. Просјечна старост жртава је износила 51,5 година, међу њима је била 1 жена. Иако су злочини на општини Грачац били обухваћени оптужницом у предмету Олуја, за овај злочин у Глогову нису извођени никакви докази. По попису становништва у РХ из 2011. у овом селу је живјело 11 житеља: 6 мушкараца и 5 жена, међу којима нема нико млађи од 35 година.

Дољани, Врховине


175

bring the others in order to provide them with documents. Boris came back with his parents and an old man named Rade Petrovic. As soon as they came, they were all killed. VICTIMS: 1. Jaksic, Boris (1971); 2. Jaksic, Nada (1946); 3. Jaksic, Duro (1938) and 4. Petrovic, Rade (1919). All victims are still registered as missing. The average age of victims is 51,5, including 1 woman. Even though the crimes committed in the municipality of Gracac have been included in the indictment for the “Storm” case, no evidence was taken on the Glogovo crime. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 11, including 6 men and 5 women, none of whom was under the age of 35.

Doljani, Vrhovine

По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 548 житеља: 535 (98,18%) Срба, 3 Хрвата, 2 Југословена и 5 осталих. За вријеме акције Олуја, група старијих, немоћних или болесних мјештана, остала у селу Дољани. Сви који су остали, њих дванаест, међу којима је било 7 жена, у времену од 5. до 9. августа, убијени су у кућама или поред кућа, од којих су већина и запаљени заједно са кућама. ЖРТВЕ: 1. Мандић Јела (1912); 2. Јовић Стака (1908); 3. Вукмановић Стојан (1920); 4. Ћурчић Милка (1925); 5. Хркаловић Петар (1939); 6. Хркаловић Зорка (1929), 7. Наранчић Милан (1954), 8. Стојановић Пера (1920), 9. Ружић Душан (1930), 10. Јовић Марија (1941), 11.Хркаловић Даница (1912), 12. Наранчић Стојан (1948) Од поменутих жртава до сада је четверо сахрањено (два леша су ексхумирана из примарне појединачне локације, а два су пронашли и сахранили рођаци), док се остали и даље воде међу несталима. Просјечна старост жртава је износила 67 година. Догађај није обухваћен оптужницом у предмету Олуја. По попису становништва у РХ из 2011. у овом селу је живјело укупно 95 житеља од тога 52 мушкарца и 43 жене.

According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 548, including 535 Serbs (98.18%), 3 Croats, 2 Yugoslavs and 5 others. During operation “Storm”, a group of elderly, infirm or sick residents remained behind in the village. All those who stayed in their homes, about a dozen of them, including 7 women, were killed between 5-9 August. They were killed in or by their homes, many of whom were torched along with their houses. VICTIMS: 1. Mandic, Jela (1912); 2. Jovic, Staka (1908); 3. Vukmanovic, Stojan (1920); 4. Curcic, Milka (1925); 5. Hrkalovic, Petar (1939); 6. Hrkalovic, Zorka (1929), 7. Narancic, Milan (1954), 8. Stojanovic, Pera (1920), 9. Ruzic, Dusan (1930), 10. Jovic, Marija (1941), 11. Hrkalovic, Danica (1912), 12. Narancic, Stojan (1948). Of these victims, four have been buried so far (2 corpses have been exhumed from primary individual graves and 2 have been found and buried by relatives), whereas the others are still registered as missing. The average age of victims was 67. This incident has not been included in the indictment for the “Storm” case. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had the total population of 95, including 52 men and 43 women.

Зрмања, Надврело, Паланка, Грачац

Zrmanja, Nadvrelo, Palanka, Gracac According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, the village of Palanka had a population of 84 - 82 Serbs (98.62%), 1 Yugoslav and 1 other; the village of Nadvrelo had a population of 57 who were all Serbs; the village of Zrmanja had a population of 69 of whom 68 were Serbs (98.55%). The villages of Zrmanja (Gudura hamlet), Nadvrelo and Palanka all forming one whole, popularly called Zrmanja, where elderly, infirm and sick residents remained behind during the operation “Storm”, at least 12 people or all who were in the village when the Croatian soldiers came were killed during the month of August 1995. VICTIMS: 1. Milanovic, Milan (1908), 2. Peric, Dusan (1927), 3. Bogunovic, Marija (1910), 4. Canak, Djuradj (1915), 5. Marcetic, Borislav (1947), 6. Lukic, Stevo (1920), 7. Sujica, Dusan (1927), 8. Milanovic, Vlado (1936), 9. Jokic, Milica (1906), 10. Komazec, Gojko (1938), 11. Marcetic, Milan (1948), 12. Budimir, Ilinka (1914). Of these victims, five have so far been buried (they were exhumed at Gracac gravesite and four were found and buried by their relatives), whereas the others are still registered as missing. The average age of victims was 71, including 3 women whose average age was 85. This incident was not included in the indictment for the “Storm” case.

23

По попису становништва у РХ из 1991. у селу Паланка живјело је 84 житеља: 82 (98,62%) Срба, 1 Југославен и 1 остали; у Надврелу је живјело 57 житеља, сви Срби; у Зрмањи је живјело 69 житеља, од тога 68 (98,55%) Срба. У селима Зрмања (засеок Гудура), Надврело и Паланка која чине једну цјелину коју народ зове Зрмања, у којима су за вријеме Олује остали старији, немоћни и болесни мјештани, у току августа 1995. побијено је најмање 12 лица, сви који су у селу сачекали долазак ХВ. ЖРТВЕ: 1. Милановић Милан (1908), 2. Перић Душан (1927), 3. Богуновић Марија (1910), 4. Чанак Ђурађ (1915), 5. Марчетић Борислав (1947), 6. Лукић Стево (1920), 7. Шујица Душан (1927), 8. Милановић Владо (1936), 9. Јокић Милица (1906), 10. Комазец Гојко (1938), 11. Марчетић Милан (1948), 12. Будимир Илинка (1914) Од поменутих жртава до сада је петеро сахрањено (1ексхумиран са гробља у Грачацу, а четири су пронашли и сахранили рођаци), док се остали и даље воде међу несталима. Просјечна старост жртава је износила 71 година, међу њима су 3 жене, чија је просјечна старост износила 85 година. Догађај није обухваћен оптужницом у предмету Олуја.

175

Билтен - август 2015. За убиство Чанак Ђурђа, Жупанијски суд у Задру осудио је Ивицу Петрића на казну затвора у трајању од 6 година. По попису становништва у РХ из 2011. у селу Зрмања живио је свега 21 житељ, од тога 12 мушкараца и 9 жена, од којих је само један млађи од 35 година; у селу Паланка 19, од тога 7 мушкараца и 12 жена, од којих нема нико млађи од 44 године и у селу Надврело 1 житељ, старости преко 70 година.

Голубић, Книн По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 1.424 житеља: 1.389 (97,54%) Срба, 17 Хрвата, 1 Муслиман, 1 Југославен и осталих 16. Дана 06.08.1995. у село Голубић ушли припадници ХВ-а и у „чишћењу“ побили најмање 15 мјештана, углавном у њиховим кућама или двориштима, заправо све оне које су затекли том приликом у селу, док је једна особа, из страха од убиства, извршила самоубиство, отровавши се таблетама и алкохолом. ЖРТВЕ: 1. Радиновић – Васић Васо (1923), 2. Радиновић – Панић Никола (1928), 3. Радиновић – Лукић Бранко (1920), 4. Радујко Манда зв. Маша (1928), 5. Радујко Никола (1930), 6. Марић Тоде (1929), 7. Грубић Невенка зв. Милка (1910), 8. Арула Никола (1941), 9. Шљивар Милица (1935), 10. Опачић Елена зв. Јека (1921), 11. Јерковић Никола (1926), 12. Јерковић Јован (1938), 13. Чучак Глишо (1934), 14. Марић Душан (1943), 15. Радиновић-Лончина Никола (1927), 16. Станчевић Стево (1944) Све жртве убиства су биле покопане на Книнском гробљу, одакле су ексхумирани 2001. године од стране истражиоца ИЦТY-а, а затим идентификовани и поново сахрањени. Самоубицу Станчевић Стеву након самоубиства двојица мјештана су покопали у кукурузима гдје су и пронашли његов леш, одакле су га рођаци, након пет година, ексхумирали и пренијели у породичну гробницу. Веритас га води на списку индиректних жртава. Просјечна старост жртава је износила 66 година, међу њима су 3 жене, чија је просјечна старост 75 година. Догађај није обухваћен коначном оптужницом у предмету „Олуја“. По попису становништва у РХ из 2011., у овом селу је живјело 1.029 житеља, од тога 501 мушкарац и 528 жена, међу којима је 252 Срба повратника у ово село, а сви остали су досељени Хрвати из БиХ, којима је Хрватска држава у овом селу направила насеље са више од 120 кућа.

Радљевац, Книн По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 387 житеља: 384 (99,2%) Срба, 2 Хрвата и 1 Југославен. Дана 05. 08.1995. у селу Радљевац, пред кућом Ђуре Добријевића, припадници ХВ зауставили су трактор са седам мјештана села Голубић, сви цивили, међу којима су биле 3 жене, који су кренули у егзодус и све их побили ватреним оружјем. . ЖРТВЕ: 1. Бјелић Марија (1942), 2. Бјелић Петар (1931), 3. Дамјановић Ђука (1931), 4. Дамјановић Душан (1929), 5. Вуковић Милица (1929), 6. Вуковић Танасије (1935), 7. Вуковић Бошко (1938).

Bulletin - August 2015 For the murder of Canak, Djuradj the County Court of Zadar convicted Ivica Petric and sentenced him to 6 years in prison. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, the village of Zrmanja had a population of only 21, of whom 12 were men and 9 women, including only one person under the age of 35; the village of Palanka had a population of 19, of whom 7 were men and 12 women, and no one was under the age of 44; and the village of Nadvrelo had a population of only one person aged over 70.

Golubic, Knin According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 1,424 - 1,389 Serbs (97.54%), 7 Croats, 1 Muslim, 1 Yugoslav and 16 others. On 6 August 1995, Croatian Army soliders came to the village of Golubic, killing in an ethnic “cleansing” at least 15 residents, mainly in their homes or front yards. They literally swept all who happened to be in the village at the time, whereas one person, fearing death, committed suicide by gulping down tablets mixed with alcohol. VICTIMS: 1. Radinovic - Vasic, Vaso (1923), 2. Radinovic Panic, Nikola (1928), 3. Radinovic - Lukic, Branko (1920), 4. Radujko, Manda aka Masa (1928), 5. Radujko, Nikola (1930), 6. Maric, Tode (1929), 7. Grubic, Nevenka aka Milka (1910), 8. Arula, Nikola (1941), 9. Sljivar, Milica (1935), 10. Opacic, Elena aka Jeka (1921), 11, Jerkovic, Nikola (1926), 12. Jerkovic, Jovan (1938), 13. Cucak, Gliso (1934), 14. Maric, Dusan (1943), 15. Radinovic-Loncina, Nikola (1927), 16. Stancevic, Stevo (1944). All murder victims were buried at Knin cemetery where they were exhumed in 2001 by ICTY investigators, identified and reburied. Stancevic, Stevo, who committed suicide, was buried by two local residents after the suicide in the maize field where they found his body and from where his relatives, five years later, exhumed it and transferred to the family grave. Veritas is still keeping his on file as an indirect victim. The average age of victims was 66, including 3 women aged 75, on average. This incident was not included in the final indictment for the “Storm” case. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 1,029, of whom there were 501 men and 528 women, including 252 Serb returnees and the rest were Croats of Bosnia and Herzegovina settled there, for whom the state of Croatia built a settlement comprising more than 120 houses.

Radljevac, Knin According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 387; 384 (99.2%) were Serbs, 2 Croats and 1 Yugoslav. a) On 5 August 1995, Croatian Army soldiers stopped a tractor with 7 locals from the village of Golubic in the villige of Radljevac, in front of the house of Djuro Dobrijevic; they were all civilians, including 3 women, fleeing the area and the soldiers killed them all by firing at them from their weapons. VICTIMS: 1. Bjelic, Marija (1942), 2. Bjelic, Petar (1931), 3. Damjanovic, Djuka (1931), 4. Damjanovic, Dusan (1929), 5. Vukovic, Milica (1929), 6. Vukovic, Tanasije (1935), 7. Vukovic, Bosko (1938).

24

Све жртве убиства су биле покопане на Книнском гробљу, одакле су ексхумирани 2001. године од стране истражиоца ИЦТY-а, а затим идентификовани и поново сахрањени. Просјечна старост жртава је износила 61,42 година. Догађај није обухваћен коначном оптужницом у предмету „Олуја“ Дана 5. и 6. августа 1995. припадници ХВ у акцији “чишћења” села Радљевац убили су три цивила колико су их и затекли том приликом у селу. ЖРТВЕ: 8. Бајић Јово (1932), 9. Миљевић Илија (1912), 10. Стојаковић Раде Просјечна старост жртава је износила за двојицу са познатом годином рођења 73 године, а трећи је такође био у подмаклој животној доби. Дана 5. августа 1995. у селу Радљeвац, кроз који је водио пут из Книна према Доњем Лапцу, у ком правцу се кретала избјегличка колона, припадници ХВ заробили су три припадника СВК и стрељали их. ЖРТВЕ: 11. Алфиревић Војин (1955), 12. Маркош Петар (1949), 13. Тинтор Војин (1952) Њихови посмртни остаци су ексхумирани са Книнског гробља и идентификовани. Просјечна старост жртава је износила 43 године. Догађај није обухваћен коначном оптужницом у предмету „Олуја“. По попису становништва у РХ из 2011., у овом селу је живјело 75 житеља, од тога 36 мушакраца и 39 жена, од којих су 6 млађи од 14 година.

Мокро Поље, Книн По попису становништва у РХ из 1991., у селу је живјело 803 житеља: 801 (99,75%) Срба, 2 осталих. а) Дана 6. августа у село Мокро Поље ушли су припадници ХВ и побили најмање 6 људи: Убили су и запалили најмање четверо људи који су се склонили у сеоску продаваоницу (задругу). Радило се о брачном пару Манојловић Ружици и Стевану из Ивошеваца, који су са својим трактором кренули у егзодус, те Траживук Сави и Штрбац Слободану, обојица из Кистања, који су пјешке кренули такође у егзодус, а које су Манојловићи успут покупили и повезли; Мјештанка, Бабић Ружица, убијена је ватреним оружјем у својој кући, а друга мјештанка, Каназир Јека, убачена је у једну густерну (бунар), одакле је након 40 дана извађена. Свих шест посмртних остатака ексхумирани су са книнског гробља 2001. године и сви су идентификовани. ЖРТВЕ: 1. Манојловић Ружица (1937), 2. Манојловић Стеван (1940), 3. Траживук Саво (1944), 4. Штрбац Слободан (1959), 5. Бабић Ружица (1926) и 6. Каназир Јека (1928). Догађај није обухваћен оптужницом у предмету „Олуја“. Дана 7. августа 1995. припадници ХВ ушли су у кућу Поповић Обрада у Мокром Пољу и убили његову жену Стану и ментално заосталог сина Мирка, а Обрада пропуцали кроз главу, али је ипак преживио. Лешеви жртава су покопани од члана породице на ливади испод куће. ЖРТВЕ: 5. Поповић Стана (1926), 6. Поповић Мирко (1952). 7. Поповић Обрад (рањен)


175

All murdered victims were buried at Knin cemetery, from where they were exhumed in 2001 by ICTY investigators, identified and reburied. The average age of victims was 61.42. This incident was not included in the final indictment for the “Storm” case. b) On 5-6 August 1995, Croatian Army soldiers, in a sweeping operation of the village of Radljevac, killed 3 civilians found in the village at the time. VICTIMS: 8. Bajic, Jovo (1932), 9. Miljevic, Ilija (1912), 10. Stojakovic, Rade. The human remains of two victims have been exhumed, one at Knin cemetery and the other in individual graves in the village of Radljevac; they have been identified, whereas the third (Stojakovic, Rade) is still kept on file as missing. The average age for the two victims whose age was known, was 73, whereas the third was also an elderly person. c) On 5 August 1995, Croatian Army soldiers captured three soldiers of the RSK Army and executed them in the village of Radljavac, connected to Knin via Donji Lapac - the direction in which the refugee convoy was headed. VICTIMS; 11. Alfirevic, Vojin (1955), 12. Markos, Petar (1949), 13. Tintor, Vojin (1952). Their human remains have been exhumed at Knin cemetery and identified. The average age of the victims whose was 43. This incident was not included in the final indictment for the “Storm” case. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 75, of whom 36 were men and 39 women, including 6 under the age of 14.

mOKrO pOlJe, KNiN According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 803; 801 (99.75%) Serbs and 2 others. a) On 6 August, Croatian Army soldiers came to the village of Mokro Polje killing at least 6 people. They killed and set on fire at least four people who took shelter in a village store (cooperative). The victims were spouses Ruzica and Stevan Manojlovic from the village of Ivosevci, who were fleeing in a tractor, as well as Trazivuk, Savo and Strbac, Slobodan, both from Kistanje, who were fleeing on foot and whom the Manojlovic couple picked up and gave a ride. The local resident by the name of Babic, Ruzica, was shot dead in her home and the other resident, by the name of Kanazir, Jeka, was thrown into a well from where she was recovered 40 days later. All the six sets of remains were exhumed at Knin cemetery in 2001 and they were all identified. VICTIMS: 1. Manojlovic, Ruzica (1937), 2. Manojlovic, Stevan (1940), 3, Trazivuk, Savo (1944), 4. Strbac, Slobodan (1959), 5. Babic, Ruzica (1926); and 6. Kanazir, Jeka (1928). This incident was not included in the final indictment for the “Storm” case. b) On 7 August 1995, the Croatian Army soldiers came to the house of Popovic, Obrad at Mokro Polje, killing his wife Stana and his mentally retarded son Mirko and shooting Obrad through the head, but he survived anyway. The victims’ corpses were buried by a family member in the field in front of the house. VICTIMS: 5. Popovic, Stana (1926); 6, Popovic, Mirko (1952); 7. Popovic, Obrad (wounded).

25


175

Билтен - август 2015. Извор Веритасових сазнања су рођаци и мјештани: Поповић Обрад и његов син Милан, и мјештанин Бабић Илија. Догађај је обухваћен оптужницом у предмету „Олуја“. ц) Дана 1. септембра.1995. године припадници УНПРОФОР-а пронашли су у Мокром Пољу у аутомобилу марке “Фићо” убијену старицу Бабић Саву (ж) упуцану у главу. Жртва се још води међу несталима. ЖРТВЕ: 8. Бабић Сава (ж) (1913) Просјечна старост ових 9 жртава у Мокром Пољу износи 61,66 година, а међу њима је 5 жена, чија је просјечна старост 69 година. По попису становништва у РХ из 2011. у овом селу је живјело 227 житеља, од тога 113 мушкараца и 114 жена, међу којима је било 11 млађих од 25 година.

Шаш, Костајница По попису становништва у РХ из 1991., у селу је живјело 735 житеља: 601 (81,77%) Срба, 79 (10,75%) Хрвата; 40 (5,44%) Југословена и 15 (2,04%) осталих. Дана 07. и 08.08.1995. године у село је ушла ХВ и убила најмање 6 цивила који су остали у својим кућама. По неким информацијама већину од њих је убио извјесни Микчић (Микличић) Никола, припадник ХВ. ЖРТВЕ: 1. Јерговић Љубица (1930); 2. Алексић Милка (1906); 3. Вукас Миладин (1941); 4. Добрић Анђа (1935); 5. Куриљ Миљка (1924); 6. Куриљ Никола (1923). Просјечна старост жртава износи 68,5 година. Леш Алексић Милке је ексхумиран 20.05.2004. године у Словинцима и сахрањен на гробљу Шаш. Ниједан догађај са сектора Сјевер па тако ни овај, није био обухваћен оптужницом у предмету Олуја пред ICTY.

По попису становништва у РХ из 2011. у овом селу је живјело 307 житеља. Иако до марта 2013. године није објављен национални састав по мјестима, према ВЕРИТАС-овим сазнањима у овом селу живи једна петина Срба, једна петина домаћих Хрвата, а остало су Хрвати досељени из БиХ.

Лушчани код Петриње По попису становништва у РХ из 1991., у селу је живјело 670 житеља: 648 (96,72%) Срба, 3 (0,45%) Хрвата; 5 (0,75%) Југословена и 14 (2,09%) осталих.

Bulletin - August 2015 This incident was included in the final indictment for the “Storm” case. Veritas’s sources of information were relatives and neighbours of the victims: Popovic, Obrad and his son Milan, and the local resident Babic, Ilija. This incident was not included in the indictment for the “Storm” case. c) On 1 September 1995, UNPROFOR soldiers came across the murdered elderly woman, Babic, Sava, shot in the head in a “Fica” car at Mokro Polje. The victim is still regarded as missing. VICTIMS: 8. Babic, Sava (w) (1913) This incident was included in the final indictment for the “Storm” case. The average age of all the 9 victims at Mokro Polje is 61.66, including 5 women aged 69 on average. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 227, of whom 113 were men and 114 women, including 11 persons under the age of 25.

SaS, кOStaJNica According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 735; 601 (81.77%) Serbs, 79 (10.75%) Croats; 40 (5.44%) Yugoslavs and 15 (2.04%) others. On 7-8 August 1995, the Croatian Army entered the village killing at least 6 civilians who remained behind at their homes. According to some information, most of the victims were killed by a certain Mikcic, (Miklicic) Nikola, a Croatian Army soldier. VICTIMS: 1. Jergovic, Ljubica (1930); 2. Aleksic, Milka (1906); 3. Vukas, Miladin (1941); 4. Dobric, Andja (1935); 5. Kurilj, Miljka (1924); 6. Kurilj, Nikola (1923). The average age of victims is 68.5. The corps of Aleksic, Milka was exhumed on 20 May 2004 at Slovinci and buried at Sas gravesite. None of the incidents in Sector North, including this one, has been included in the indictment for the “Storm” case, before the ICTY. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 307. Although until March 2013 no ethnic structure of the population by villages has been released, according to Veritas information, this village is now populated one fifth Serbs, one fifth local Croats and the rest are Croats who settled from B&H.

Luscani near Petrinja

Дана 06. и 07.08.1995. године у село је ушла ХВ и убила најмање 11 лица, од којих су 10 цивили, који су остали у својим кућама.

According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 670; 648 (96.72%) Serbs, 3 (0.45%) Croats; 5 (0.75%) Yugoslavs and 14 (2.09%) others.

ЖРТВЕ: 1. Бајловић Катарина (1906); 2. Бајловић Божо (1933); 3. Лазић Јован (1936); 4. Опачић Раде (1907); 5.Крњајић Софија (1928); 6. Даић Драган (1955); 7. Даић Љубица (1950); 8. Даић Драгиња (1908); 9. Лазић Бранко (1925); 10. Лазић Михајло (1936); 11. Лончаревић Мирко (1930).

On 6-7 August 1995, the Croatian Army entered the village, killing at least 11 persons, of whom 10 were civilians who remained behind in their homes. VICTIMS: 1. Bajlovic, Katarina (1906); 2. Bajlovic, Bozo (1933); 3. Lazic, Jovan (1936); 4. Opacic, Rade (1907); 5.Krnjajic, Sofija (1928); 6. Daic, Dragan (1955); 7. Dale, Ljubica (1950); 8. Daic, Draginja (1908); 9. Lazic, Branko (1925); 10. Lazic, Mihajlo (1936); 11, Loncarevic, Mirko (1930). The average age of victims is 66.45. The corps of Krnjajic, Sofija was exhumed at Petrinja gravesite and identified in Zagreb, on 20 July 2009. The corpses exhumed at Dvor gravesite: of Lazic, Jovan, was identified on 27 October 2009; of Loncarevic, Mirko and of Lazic, Branka were identified in Zagreb on 13 July 2010.

Просјечна старост жртава износи 66,45 година. Леш Крњајић Софије ексхумиран са гробља у Петрињи и идентификована 20.07.2009. године у Загребу. Лешеви ексхумирани са гробља у Двору; Лазић Јован, идентификован 27.10.2009.; Лончаревић Мирко и Лазић Бранка идентификовани 13.07.2010. године у Загребу

26

Ниједан догађај са сектора Сјевер, па тако ни овај, није био обухваћен оптужницом у предмету Олуја пред ИЦТY. По попису становништва у РХ из 2011. у овом селу је живјело 163 житеља.

Кијани, Грачац По попису становништва у РХ из 1991., у селу је живјело 222 житеља: 217 (97,75%) Срба, 1 (0,45%) Југословена и 4 (1,80%) осталих. Дана 04.08.1995. године у село је ушли припадници ХВ и убили 14 цивила, колико су их и затекли у селу, а село је порушено и попаљено. ЖРТВЕ: 1. Блануша Сава (1920); 2. Болта Дане (1900); 3. Јелача Бранко (1929); 4. Јелача Марија (1913); 5. Јелача Милица (1925); 6. Јелача Смиљана (1915); 7. Кесић Душан (1939); 8. Колунџија Милева (1925); 9. Совиљ Радомир (1952); 10. Совиљ Мира (1950); 11. Совиљ Владе (1931); 12. Совиљ Даница (1932); 13. Совиљ Мара (1923); 14. Сурла Ана (1945) Просјечна старост жртава износи 66,5 година. Лешеви 9 лица су до сада идентификовани, а ради се о: Болта Дани; Јелача Милици, те њеној кћери Сурла Ани; Кесић Душану; Совиљ Влади; Совиљ Даници; Совиљ Радомиру и његовој сестри Совиљ Мири, сви ексхумирани са гробља у Грачацу, док је Совиљ Мара, мајка од Радомира и Мире ексхумирана из појединачног гробног мјеста у Кијанима. Догађај обухваћен коначном оптужницом у предмету Олуја. По попису становништва у РХ из 2011. године, у овом селу је живјело 56 житеља.

Гошић – Кистање По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 107 житеља: 106 (99,06%) Срба и 1 осталих. Дана 27.08.1995. лица у “маскирним униформама” ушли у село Гошић и ватреним оружјем убили осам цивила, од којих је седам ексхумирано са Книнског гробља и идентификовано, једнога су комшије ноћу покопале на мјесном гробљу (Лежајић Гојко) ЖРТВЕ: 1. Борак Душан (1940), 2. Борак Милка (1919), 3. Борак Сава (1925), 4. Борак Гроздана (1923), 5. Борак Васиљ (1926), 6. Борак Косовка (1926), 7. Борак Марија (1914), и 8. Лежајић Гојко (1930) Просјечна старост жртава износи 70 година. Догађај је обухваћен у коначној верзији оптужницом у предмету „Олуја“. По попису становништва у РХ из 2011., у овом селу је живјело 46 житеља, од тога 24 мушкараца и 22 жена, од којих нема млађих од 30 година, а 33 су старији од 60 година.

Вариводе – Кистање По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 477 житеља: 472 (98,95%) Срба, 2 Југословена, 2 остала и 1 Хрват. Дана 28.09.1995. лица у “ маскирним униформама” ушли у село Вариводе и ватреним оружјем убили девет цивила, мјештана Варивода, њихови посмртни остаци ексхумирани са Книнског гробља и идентификовани.

ЖРТВЕ: 1. Берић Јован (1939), 2. Берић Шпиро (1940), 3. Берић Рајко (1926), 4. Берић Марија (1926), 5. Покрајац Мирко (1911), 6. Дукић Душан (1937), 7. Берић Марко


175

None of the incidents in Sector North, including this one, were included in the indictment of the “Storm” case before the ICTY. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 163.

Kijani, Gracac According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 222; 217 (97.75%) Serbs, 1 (0.45%) Yugoslav and 4 (1.80%) others. On 4 August 1995, Croatian Army soldiers entered the village, killing 14 civilians, all who happened to be in the village at the time, and destroyed and torched houses. VICTIMS: 1. Blanusa, Sava (1920); 2. Bolta, Dane (1900); 3. Jelaca, Branko (1929); 4. Jelaca, Marija (1913); 5. Jelaca, Milica (1925); 6. Jelaca, Smiljana (1915); 7. Kesic, Dusan (1939); 8. Kolundzija, Mileva (1925); 9. Sovilj, Radomir (1952); 10. Sovilj, Mira (1950); 11. Sovilj, Vlade (1931); 12. Sovilj, Danica (1932); 13. Sovilj, Mara (1923); 14. Surla, Ana (1945). The average age of victims is 66.5. So far, 9 corpses have been identified: Bolta, Dane; Jelaca, Milica, and her daughter Surla, Ana; Kesic, Dusan; Sovilj, Vlade; Sovilj, Danica; Sovilj, Radomir and his sister Sovilj, Mira, all exhumed at Gracac gravesite, whereas Sovilj, Mara, mother of Radomir and Mira was exhumed from the individual grave at Kijani. This incident was included in the final indictment for the “Storm” case. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 56.

Gosic- Kistanje According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 107, including 106 Serbs (99.06%), and 1 others. On 28.09.1995. mens in "military uniform"came to the village of Golubic and with fire wapon killed eight civilians, seven victims have been exhumedeted from Knin cemetery and they have been identified, one was buried on lokal cementery by his neighbors. Victims: 1. Borak Dušan (1940), 2. Borak Milka (1919); 3. Borak Sava (1925), 4. Borak Grozdana (1923), 5. Borak Vasilj (1926), 6. Borak kosovka (1926), 7. Borak Marija (1914) i 8. Ležajić Gojko (1930) The average age of victims was 70 . This incident has been included in the indictment for the “Storm” case. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had the total population of 46, including 24 men and 22 women, there is noone younger then 30, and 33 of inhabitans are older then 60.

Varivode – Kistanje According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 477, including 472 Serbs (99.06%), and 2 Yugoslav, 2 others and 1 Croat. On 28.09.1995. mens in "military uniform"came to the village of Golubic and with fire wapon killed eight civilians, seven victims have been exhumedeted from Knin cemetery and they have been identified Victims: 1. Berić Jovan (123), 2. Berić Špiro (1940), 3. Berić Rajko (1926), 4. Barić Marija (1926), 5. Pokrajac Mirko (1911), 6. Dukić Dušan (1937), 7. Berić Marko (1915), 8. Berić Miljka (1924) and

27


175

Билтен - август 2015. (1915), 8. Берић Миљка (1924) и 9. Берић Јован (1920

Просјечна старост жртава износи 69 година. Догађај је обухваћен у коначној верзији оптужницом у предмету „Олуја“. По попису становништвау РХ из 2011., у овом селу је живјело 129 житеља, од тога 63 мушкараца 61жена, од којих су 14 млађи од 14 година, а 33 старији од 60 година.

Плавно, Книн По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 1720 житеља: 1708 (99,30%) Срба, 3 Југословена и 9 осталих. а) - Грубори, 25.08.1995.

У село су ушли припадници специјне полиције и при том убили 6 цивила и у акцији “чишћења” убили 6 цивила, од којих су неки заклани, а неки запаљени, од којих су сви сем Грубор Јована (1922) ексхумирани са Книнског гробља и идентификовани ЖРТВЕ: 1. Грубор Јово (1930), 2. Грубор Милош(1915 ), 3. Грубор Марија (1905), 4. Грубор Милица (1941), 5. Карановић Ђуро (1954) и 6. Грубор Јован (1922) б) – Ђурићи, 06.08.1995. У село су ушли припадници специјалне полиције и том приликом једно инвалидно лице са колицима гурнули у већ запаљену кућу у којој је жив изгорио. ЖРТВЕ: 7. Ђурић Сава (1942) инвалид

Просјечна старост жртава износи 65 година. Догађај је обухваћен у коначној верзији оптужницом у предмету „Олуја“. По попису становништвау РХ из 2011, у овом селу је живјело 253 житеља, од тога 120 мушкараца и 133 жене, од којих су 6 млађи од 14 година, а 150 старији од 60 година.

Оћестово, Kнин По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 351 житеља: 348 (99,14%) Срба, 2 осталих и 1 Хрват. Дана 05. и 06.08.1995.ХВ је на цести Кистање – Пађене заустављала људе који су били у избјегличкој колони и одводила их у подрум једне куће у том селу, тако да их се у току ноћу накупило двадесетак. 06.08. ујутро ХВ су из подрума издвојили пет млађих лица на којима су били поједини дијелови војне униформе, извели из подрума и стријељали. Истога дана у селу је од припадника ХВ убијено још једно лице, Перић Душан, сви ексхумирани са Книнског гробља и идентификовани ЖРТВЕ 1. Баљак Стеван (1966), 2. Гњатовић Миле (1952), 3. Мачак Ђуро (1955), 4. Тишма Момчило (1967), 5. Вечерина Стево (1974) и 6. Перић Душан (1951) Просјечна старост жртава износи 34 године. Догађај је обухваћен у коначној верзији оптужнице у предмету „Олуја“. По попису становништвау РХ из 2011, у овом селу је живјело 144 житеља, од тога 65 мушкараца и 79 жена, од којих су 4 млађи од 14 година, а 85 старији од 60 година

Bulletin - August 2015 Berić Jovan (1920) The average age of victims was 69. This incident has been included in the indictment for the “Storm” case. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had the total population of 129, including 63 men and 61 women, 14 of them was under age of 14 and 33 of them was over 60.

Plavno, Knin According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 1720, including 1708 Serbs (99.30%), and 3 Yugoslav and 9 others. a) - Grubori, 25.08.1995. Memebers of Special police came in to the village and killed 6 civilians in the "cleansing" action, some of them were slaughtered, some of them were burned, all of them have been exhumedeted from Knin cemetery and they have been identified, exept Grubor Jovan (1922). VICTIMS : 1. Grubor Jovo (1930), 2. Grubor Miloš (1915 ), 3. Grubor Marija (1905), 4. Grubor Milica (1941), 5. Karanović Đuro (1954) i 6. Grubor Jovan (1922) This incident has been included in the indictment for the “Storm” case. b) – Đurići, 06.08.1995. Memebrs of Special police came in to the villige and on that occasion they throw one invalid person in wheelchair in to the house that was in fire, He was burnued a live. Victims: 7. Đurić Sava (1942) invalid. The average age of victims was 69. This incident has been included in the indictment for the “Storm” case. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had the total population of 253, including 120 men and 133 women, 6 of them was under age of 14 and 150 of them was over 60.

Oćestovo, Knin According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 351, including 348 Serbs (99.14%), 2 others and 1 Croat. During 05. and 06. August 1995, Members of Croatian army was intercepting people in refuge convoy, on the road betwen KistanjePađane and took them in the besment in one house in that villige. During that night the number of deteniet people incresed to 20. In the morning on 06. August 1995 they selected five yunger persons, who had something of military uniform on them and shot them. That same day one more person, Perić Dušan, was killed in that same village. All victims have been exhumedeted from Knin cemetery and they have been identified. VICTIMS: 1. Baljak Stevan (1966), 2. Gnjatović Mile (1952), 3. Mačak Đuro (1955), 4. Tišma Momčilo (1967), 5. Večerina Stevo (1974) i 6. Perić Dušan (1951). The average age of victims was 69. This incident has been included in the indictment for the “Storm” case. According to the 2011 census taken in the Republic of Croatia, this village had the total population of 144, including 65 men and 79 women, 4 of them was under age of 14 and 85 of them was over 60.

28

Двор на Уни – Школа По попису становништва у РХ из 1991. у селу је живјело 2351 житељ: 1993 (99,30%) Срба, 149 Југословена, 135 Хрвата, 20 муслимана и 54 осталих.

Дана 08.08.1995, засад непознати починиоци побили најмање 9 хендикепираних лица који су ноћу 4/5. августа довежени из Петриње ( из Старачког дома и одјела психијатрије). Убиство се десило пред очима припадника данског контигента УНПРОФОР-а. ЖРТВЕ: 1. Теодоровић Десанка (1915) Петриња, 2. Марић Зорка (1956) Брезово Поље, Глина, 3. Мацут Јован (1931) Вргинмост, 4. Ружак Терезија (1923) Петриња, 5. Кривокућа Дарко (1966) Буковица, Војнић, 6. Вукшић Слободан (1925) Топуско, 7. Вукшић Јасенка (1930) из Топуског, 8. Рајковић Душан (1968) Ловча, Костајница, 9. НН

6.5. Страдали у нападима на колону између Глине и Двора У избјегличкој колони на друму Глина – Двор на различите начине (из артиљерских граната, авиограната, клањем, убијањем из пјешадијског оружја) највише од ХВ, а дјеломично и заједничким дјеловањем ХВ и припадника 5.МК А БИХ, убијено је најмање 189 људи. Међу убијенима је највише људи са Кордуна и од Плашкога (Лика), од којих је више од двије трећине цивила. На овом друму код мјеста Жировац избјегличку колону напали су истовремено припадници ХВ–а ("црне мамбе") и 5.МК А БиХ ("505. Бужимска"), којом приликом је страдало најмање 67 лица, од тога 43 цивила, 23 војника и 1 милиционер. Међу страдалима су 46 мушкараца и 21 жена, највише их је било са подручја Кордуна (49). О овом нападу постоји и видео запис, снимљен од припадника 505. Бужимске бригаде. Побијени су покопани у више групних гробница, од којих су ексхумиране она у Двору (64 леша) и у Петрињи (164 леша), од чега је идентификовано 88 (21 са гробља у Двору и 67 са гробља у Петрињи), док су остали још у поступку идентификације. Од укупног броја страдалих код Жировца, до сада је идентификовано 17 лица, док се остали и даље воде као нестали.

6.6. Страдали на територији Републике Српске (БиХ)

Бравско 6.6.2. У авиогранатирању избјегличке колоне, дана 07.08.1995. године код Бравскога (топографски називи овог места су још Кленовац и Јањило), које се налази између Петровца и Кључа, од стране хрватских авиона, погинуло је девет лица, међу којима четверо дјеце и дјевојка од 20 година, а неколико десетина их је, што теже што лакше, рањено. Ова избјегличка колона кренула је из Сјеверне Далмације и Лике и у Мартинброду преко Уне прешла у Републику Српску. ЖРТВЕ: 1. Дрча Даринка (1927) из Бротиње, Доњи Лапац; 2. Дрча Јовица (1989) из Бротиње, Доњи Лапац; 3. Дубајић Мирјана (1974) из Бротиње, Доњи Лапац; 4. Рајић Невенка (1984) из Доњег Лапца; 5. Рајић Жарко (1986) из Доњег Лапца; 6. Стјеља Бранко (1923) из Заграда, Бенковац; 7. Стјеља Мирко


Dvor na Uni – Primary school

175

According to the 1991 census taken in the Republic of Croatia, this village had a population of 2.351, including 1993 Serbs (99.30%), and 149 Yugoslavs,135 Croat, 20 muslims, and 54 others. On the 08 August 1995 unknown perpetrators in the camouflage uniform and without label affiliation killed 9 disabled persons, those person were brought there from Petrinja (from nursing home and Psychiatry hospital). Killing hepend in front of members of UNPROFOR from Denmark. VICTIMS: 1. Teodorović Desanka (1915), Petrinja, 2. Marić Zorka (1956), Brezovo Polje, Glina, 3. Macut Jovan (1931), Vrginmost, 4. Ružak Terezija (1923), Petrinja, 5. Krivokuća Darko (1966), Bukovica, Vojnić, 6. Vukšić Slobodan (1925), Topusko, 7. Vukšić Jasenka (1930), Topusko, 8. Rajković Dušan (1968), Lovča, Kostajnica, 9. NN.

6.5. Persons killed in the attacks on convoys between Glina and Dvor At least 189 persons were killed in the refugee convoy on the Glina - Dvor road, in different ways (by artillery grenades, aircraft grenades, massacre, small arms used by the infantry) mostly by the Croatian Army and, in some cases, also by the combined action of the Croatian Army and members of the 5th MC AB&H. Most of the killed persons were from Kordun and Plasko (Lika), more than two thirds of whom were civilians. On this road, near the village of Zirovac, the refugee convoy was attacked simultaneously by HV (“black mambas”) and the 5th MC AB&H (“505th Buzim”), killing at least 67 persons, including 43 civilians, 23 soldiers and 1 policeman. Among the victims were 46 men and 21 women, mainly from the Kordun area (49). There is a video of this attack, filmed by members of the 505th Buzim Brigade. The murdered were buried in several group graves, of which the ones at Dvor (64 corpses) and Petrinja (164 corpses) were exhumed. Out of this number, 88 were identified (21 from the Dvor gravesite and 67 from the Petrinja gravesite), whereas other corpses are still in the process of identification. Out of the total number of persons killed near Zirovac, 17 persons have been identified so far, while the others are still registered as missing.

6.6. Those killed in the territory of the Republic of Srpska (B&H)

6.6.1. The Krajina Serbs killed or missing in the Bosnian Serb Republic of Srpska territory (B&H), in the fighting with the Croatian Army, HVO or AB&H, in the border zone or in air attacks on refugee convoys, have been classified as direct victims of operation Storm. There are 37 persons in this category, of them 23 are civilians and 14 combatants; 34 were killed by the Croatian Army, one by HVO forces, and 2 by AB&H.

Bravsko 6.6.2. In an air attack against a refugee convoy on 7 August 1995, near v. Bravsko (other topographic place names for this settlement are Klenovac and Janjila), which is situated between Petrovac and Kljuc, Croatian jets killed nine people, including four children and girl aged 20, and dozens were either lightly or seriously injured. This convoy of refugees, fleeing from Northern Dalmatia and Lika, crossed the River Una at Martinbrod into the Republic of Srpska. Names of victims: 1. Drca, Darinka (1927) from Brotinje, Donji Lapac; 2. Drca, Jovica (1989) from Brotinje, Donji Lapac; 3.

29


175

Билтен - август 2015. (1961) из Заграда, Бенковац; 8. Вуковић Дарко 1982. из Доњег Лапца; 9. Вуковић Крстан (1951) из Доњег Лапца На лицу мјеста идентификовани су: Рајић Невенка и брат јој Жарко, који су били покопани у Бања Луци, а касније су њихови посмртни остаци пребачени у Апатин и Вуковић Крстан и син му Дарко, који су сахрањени на гробљу у селу Хан Кола поред Бања Луке. Дрча Даринка и њен унук Јовица и њихова рођака Дубајић Мирјана били су покопани на локацији Чапље код Санског моста, одакле су ексхумирани 06.08.2001. а њихови посмртни остаци су пренешени на гробље Суваја код Доњег Лапца. Догађај није обухваћен оптужницом у предмету Олуја пред МКСЈ.

Сводна Избјегличка колона са Кордуна и Баније кретала се према Уни и на мосту између Двора и Новог града прешла у Републику Српску. Један дио колоне код мјеста Сводна такође су гранатирали хрватски авиóни 8. августа 1995. око 18 сати. Том приликом је погинуло најмање три лица, а рањено их је, теже и лакше, најмање 15 лица. ЖРТВЕ: Галогажа Марија (1930), Галогажа Раде (1955) и Малобабић Миле (1953), сви из Славског Поља код Вргинмоста. Сви идентификовани на лицу мјеста и сахрањени на Градском гробљу у Приједору. Догађај није обухваћен оптужницом у предмету Олуја пред МКСЈ.

Bulletin - August 2015 Dubajic, Mirjana (1974) from Brotinje, Donji Lapac; 4. Rajic, Nevenka (1984) from Donji Lapac; 5. Rajic, Zarko (1986) from Donji Lapac; 6. Stjelja, Branko (1923) from Zagrad, Benkovac; 7. Stjelja, Mirko (1961) from Zagrad, Benkovac; 8, Vukovic, Darko (1982) from Donji Lapac; 9. Vukovic, Krstan (1951) from Donji Lapac. Identified on the scene were; Rajic, Nevenka and her brother Zarko, who were first buried in Banja Luka and were later transferred to Apatin, and Vukovic, Krstan and his son Darko, who were buried at the gravesite of v. Han Kola near Banja Luka. Drca, Darinka and her grandson Jovica and relative Dubajic, Mirjana were given burial at a location known as Caplje near Sanski Most, their remains were exhumed on 6 August 2001 and moved to the gravesite of v. Suvaja near Donji Lapac. The incident has not been covered by the ICTY Indictment in the case concerning the operation “Storm”.

Svodna The convoy of refugees fleeing Kordun and Banija was headed to the River Una and crossed into the Republic of Srpska at a bridge on the road connecting Dvor and Novi Grad. Part of this convoy was attacked near a place called Svodna also by Croatian jets at around 6:00 P.M., on 8 August 1995. At least three persons were killed in the attack, and as many as fifteen were slightly or severely injured. VICTIMS: Galogaza, Marija (1930), Galogaza, Rade (1955) and Malobabic, Mile (1953), all from Slavsko Polje near Vrginmost. All identified on site and buried at the City Cemetery in Prijedor. The incident was not included in the indictment before the ICTY, in the “Storm” case.

30

СПИСАК СРПСКИХ ЖРТАВА РАТА И ПОРАЋА НА ПОДРУЧЈУ ХРВАТСКЕ И БИВШЕ РСК 1990-1998. No.

LIST OF SERB VICTIMS OF WAR AND POST-WAR IN THE TERRITORIES OF CROATIA AND THE FORMER RSK 1990–1998

PREZIME

IME OCA

IME

DATUM I MJESTO ROĐENJA

DATUM I MJESTO NESTANKA

LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME

DATE AND PLACE OF BIRTH

DATE AND PLACE OF DEATH/MISSING

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1

ABRAMOVIĆ

ZORAN

ALEKSANDAR

01-04-1960 BERANE

12-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2

ABRAMOVIĆ

MILAN

JOVICA

18-09-1961 ST. SELO

31-07-1995 BESTRMA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

01-05-1995 PAKLENICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M Ž/W

3

ABRAMOVIĆ

MIHAJLO

--- OKUČANI

4

ABRAMOVIĆ

---

STOJAN

--- PETRINJA

5

AĆIMOV

---

NENAD

--- ZADAR

6

AĆIMOVIĆ

BRANKO

--- OSIJEK

7

AĆIMOVIĆ

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

8

ADAMOVIĆ

STEVO

BORO

02-01-1970 G. SVILAJ

25-08-1991 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

9

ADAMOVIĆ

GOJKO

GOSPAVA

19-03-1949 SARVAŠ

02-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

10

ADAMOVIĆ

MILORAD

PREDRAG

11-05-1971 MLINOGA

23-02-1995 BREZ. POLJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11

ADAMOVIĆ

ĐURO

RANKO

11-06-1958 MLINOGA

16-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12

ADAMOVIĆ

LAZO

VESELIN

02-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

13

ADŽIĆ

PETAR

NENAD

07-08-1995 KOSTAJNICA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

14

AGIĆ

JOVAN

DRAGINJA

07-08-1995 UMETIĆI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

DUŠKO ---

MARA

1991 PETRINJA 12-10-1991 ZADAR

--- DALJ

1945 JOSIPOVAC 16-07-1972 G. HRASTOVAC 1931 MALA GRADUSA

15

AJDINOVIĆ

STOJAN

MILAN

06-06-1931 VRGINMOST

04-09-1993 MARUŠIĆI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

16

AJDINOVIĆ

NAJDE

MILICA

03-06-1958 PLANDIŠTE

04-10-1991 BOGOVOLJA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

17

AJDINOVIĆ

LJUBAN

TEODOR


11-10-1991 JAMN. KISELICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18

AJDUKOVIĆ

BRANKO

SLOBODAN

10-09-1952 VUKOVAR

19

AJDUKOVIĆ

MILAN

STEVO

20

AKIK

21

ALAGIĆ

SAVO

BRANISLAV

11-08-1950 ŠTIKADA

22

ALAVANJA

UROŠ

ALEKSANDAR

17-10-1971 KULA ATLAGIĆA

23

ALAVANJA

LAZO

ČEDOMIR

24

ALAVANJA

RADE

DRAGUTIN

25

ALAVANJA

DUŠAN

DUŠAN

26

ALAVANJA

DUŠAN

27

ALAVANJA

MILAN

28

ALAVANJA

STEVAN

MILICA

29

ALAVANJA

JOVO

MIRKO

30

ALAVANJA

JOVO

MOMČILO

31

ALAVANJA

STEVAN

MOMIR

32

ALAVANJA

33

ALAVANJA

TODOR

SINIŠA

28-02-1972 BENK. SELO

34

ALEKSA

ZOLTAN

DAMIR

21-10-1971 VUKOVAR

35

ALEKSIĆ

SLOBODAN

IGOR

36

ALEKSIĆ

VOJIN

ILIJA

37

ALEKSIĆ

OMER

JOVICA

38

ALEKSIĆ

PETAR

MILICA

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

39

ALEKSIĆ

DMITAR

MILKA

16-04-1906 ŠAŠ

07-08-1995 ŠAŠ

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

40

ALEKSIĆ

BJELOŠ

NEDELJKO

12-06-1960 KRMINE

21-11-1991 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

41

ALEKSIĆ

ĐUKAN

ŠĆEPAN

16-08-1941 UROŠEVAC

01-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

42

ALEKSIĆ

MILENKO

ŽELJKO

08-10-1960 POŽEŠKI MILANOVAC

18-12-1994 LIKA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

15-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1932 ORAOVAC

07-08-1995 ORAOVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1905 DVOR NA UNI

11-10-1991 BOROVO NAS.

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-11-1993 MIRANJE G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-01-1992 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

18-07-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1933 KAŠIĆ

21-10-1992 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

GORAN

05-07-1965 BENK. SELO

19-05-1992 KRIŽ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

GORAN

15-09-1963 KARIN D.

23-11-1990 OBROVAC

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1933 KAŠIĆ

21-10-1992 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

14-11-1954 KAŠIĆ

07-10-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-02-1971 VUKOVAR

15-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-10-1952 KULA ATLAGIĆ

19-05-1993 PRISTEG

ANĐA

PROKOP

1935 ZEMUNIK D. 14-11-1939 NADINSKA KOSA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

22-05-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

21-12-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-09-1972 KRAGUJEVAC

27-05-1992 PUDIN HAN

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-05-1961 VUKOVAR

15-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-04-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1920 KULA ATLAGIĆA

1948 MIRKOVCI 1928 ST. SELO

1991 KULA ATLAGIĆA

43

ALFIREVIĆ

DUŠAN

VOJIN

16-02-1955 PLAVNO

05-08-1995 RADLJEVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

44

ALIBABIĆ

ŠERIFA

IZET

05-11-1955 CAZIN

08-11-1991 POTRAVLJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

45

ALIJA

LJIMAN

DŽIMAN

20-05-1965 PRIZREN

19-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

46

ALIPAŠIĆ

---

MIRSAD

---

28-11-1991 D. SELIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-02-1928 VRBNIK

04-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

RADOJKA

--- OSIJEK

29-02-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

RADOVAN

20-09-1957 VRBNIK

05-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

ŽELJKO

15-08-1957 VRBNIK

47

AMANOVIĆ

48

AMANOVIĆ

SAVA

49

AMANOVIĆ

ŠPIRO ĐORĐE

ĐURO

---

50

AMANOVIĆ

04-01-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

51

AMIĆ

---

DRAGA

1915 BJELOPOLJE

08-08-1995 BJELOPOLJE

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

52

AMIDŽIĆ

---

MILUTIN

1955 ORAHOVICA

16-12-1991 ORAHOVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

53

AMIDŽIĆ

ALEKSANDAR

ZORAN

12-04-1950 ŠABAC

09-10-1991 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

54

ANČEVIĆ

VEROLJUB

MILAN

18-11-1956 BEOGRAD

06-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

55

ANDIĆ

RATKO

MILAN

07-10-1970 POLAČA

04-03-1993 ŠKABRNJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

56

ANDREJIĆ

VIDOSAV

ZORAN

16-03-1960 ZEMUN

04-10-1991 D. ANDRIJEVCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

57

ANDRIĆ

MARKO

MIHAJLO

13-05-1958 DRNIŠ

06-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

58

ANDRIĆ

DUŠAN

STANA



I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

59

ANĐELIĆ

MILAN

DRAGAN

23-10-1960 GRAHOVLJANI

08-09-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

60

ANĐELIĆ

RADE

MILAN

07-04-1968 UZDOLJE

07-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

61

ANĐELIĆ

DRAGAN

MIRKO

01-08-1950 KLASNIĆ

14-06-1992 DOBOJ

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

62

ANĐIĆ

MARKO

MILAN

16-08-1936 OMARSKA

17-09-1991 KARLOVAC

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

63

ANTAL

--- MIRKOVCI

10-04-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

64

ANTEŠEVIĆ

STOJKO

MILENKO

23-06-1967 OKUČANI

25-10-1991 BAIR

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

65

ANTEŠEVIĆ

MIRKO

RADOMIR

05-09-1944 JAVORANI

01-10-1991 MOŠĆENICA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

66

ANTEŠEVIĆ

JOVAN

STOJKO

10-10-1938 OKUČANI

27-10-1991 BAIR

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

67

ANTIĆ

ILIJA

BOGOLJUB

08-09-1959 POENOSI

19-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

68

ANVELIĆ

DRAGAN

MIRKO

07-08-1958 GLINA

14-06-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

69

APRO

LASLO

LASLO

05-05-1972 KNEŽEVO

14-05-1992 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

70

ARALICA

SIMO

MILOŠ

05-06-1934 TURJANSKI


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

71

ARAMBAŠIĆ

zoran

MILAN

21-12-1956 BEOGRAD

01-02-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

72

ARAMBAŠIĆ

PILIP

MILAN

30-11-1952 OTIŠIĆ

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

73

ARBUTINA

DMITAR

BOŽO

13-12-1967 RAJIĆ

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

74

ARBUTINA

NIKOLA

DANICA

07-08-1995 STRMEN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

75

ARBUTINA

NIKOLA

ĐURO

15-10-1992 BRĐANI KOSA

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

76

ARBUTINA

ĐURO

77

ARBUTINA

78

ARBUTINA

PETAR

MILAN

19-07-1933 KOMORA

09-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

79

ARBUTINA

STEVAN

MILOŠ

08-02-1922 GORIČKA

01-09-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

80

ARBUTINA

DRAGAN

MILOVAN

23-10-1955 KOMORA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

81

ARBUTINA

MILOVAN

NIKOLA

1952 VITEZOVCI

20-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

82

ARBUTINA

NIKOLA

PETAR

1950 ČAPRGINCI

02-05-1995 PSUNJ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

83

ARBUTINA

STANKO

1945 G. ŽIROVAC

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

84

ARČABA

MIRKO

SOKA

26-05-1950 BILJANE D.

01-07-1993 KARIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

85

ARDALIĆ

MIRKO

BORIVOJ

02-06-1974 SMILJČIĆ

26-08-1993 BENK. SELO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

---

TOMOLJI

1937 KRAJIŠKI BRĐANI 30-04-1962 PETRINJA

ILIJA

1950 D. ŽIROVAC

16-05-1992 GLIN. POLJANA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LJUBIŠA

1933 STRMEN

07-08-1995 STRMEN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

86

ARDALIĆ

NIKOLA

BRANKO


04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

87

ARDALIĆ

MARKO

LUKA

09-11-1956 SMOKOVIC

06-12-1992 MURVICA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

88

ARDALIĆ

DRAGO

LUKA


19-12-1995 KORLAT

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

89

ARDALIĆ

MILE

90

ARLOV

91

ARLOV

ĐURO

MILORAD

92

ARNAUT

RADE

DRAGAN

93

ARNAUTOVIĆ

ANKA

MIRKO

94

ARSENIĆ

STANKO

95

ARSENIĆ

96

ARSENIĆ

SAVO

VELJKO

97

ARSIĆ

ALEKSANDAR

TONI

98

ARULA

JOVAN

NIKOLA

---

MILORAD

1959 SMILJČIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MARA

1925 TRSTENICA

08-08-1995 DRAGOTINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

11-10-1956 G. TRSTENICA


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

28-10-1969 KOSORE

16-09-1991 MALJKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BRANKO ---

M

SPOMENKA

1966 DVOR 12-12-1933 G. GRAHOVLJANI

29-12-1991 G. GRAHOVLJANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

29-02-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

17-08-1943 TENJA

11-10-1992 KOPAČKI RIT

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

03-02-1974 LESKOVAC

20-08-1993 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-05-1941 GOLUBIĆ

04-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1951 OSIJEK

ATANASKOVIĆ

RADIVOJE

NOVICA

04-11-1960 SVINJIŠTE

21-04-1993 DRENOV KLANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

100

ATLAGIĆ

OBRAD

MILIVOJ

06-05-1940 OSTROVICA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

101

BABIĆ

STOJAN

BOJA

30-11-1917 SOČANICA

05-08-1995 KOTARANI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

102

BABIĆ

MILOŠ

BRANKO

17-04-1994 KUTINA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

103

BABIĆ

PAJO

DRAGAN

07-03-1942 TIŠKOVAC

21-06-1992 MILJ. PLATO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

104

BABIĆ

DRAGAN

DRAGOMIR

03-04-1972 GRAČAC

04-01-1992 BALJCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

105

BABIĆ

MARKO

DUŠAN

1915 KOVAČEVAC

01-05-1995 ST. GRADIŠKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

106

BABIĆ

DUŠAN

1960 REŠETAR

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

107

BABIĆ

NIKOLA

DUŠAN

11-11-1953 ARAPOV DOL

13-05-1992 SMOLJANAC

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

108

BABIĆ

TRIVUN

DUŠAN



LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

109

BABIĆ

ĐURO

DUŠKO

04-11-1966 DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

110

BABIĆ

STOJAN

ĐURO

02-05-1951 KOTARANI

03-07-1995 SUVA MEĐA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

111

BABIĆ

LAZAR

GORAN

18-08-1972 JAZAVAC

14-04-1993 VRLIKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

112

BABIĆ

LJUBO

JOVAN

1958 N. TOPOLA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

113

BABIĆ

PETAR

MILAN

12-07-1947 KOTARANI

07-08-1995 KOTARANI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

15-06-1949 TRUPINJAK

99

---

1958 N. GRAD

1992 REŠETAR

114

BABIĆ

MIHAJLO

MILE

115

BABIĆ

ŽIVKO

MILIVOJ

116

BABIĆ

MILOŠ

MILORAD

02-08-1958 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

117

BABIĆ

PAJO

NIKOLA

02-04-1948 TIŠKOVAC LIČKI

21-09-1991 KOR. MOST - KARLOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

118

BABIĆ

MILAN

NIKOLA

23-05-1922 ARAPOV DO

05-08-1995 ARAPOV DO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

119

BABIĆ

STEVAN

PETAR


05-08-1995 AER. ŽELJAVA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

120

BABIĆ

MILAN

RUŽICA

06-08-1995 MOKRO POLJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

121

BABIĆ

SPASENIJE

SAVA



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

122

BABIĆ

NIKOLA

SAVO

17-04-1956 MODRIČA

26-08-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

123

BABIĆ

ILIJA

SREĆKO


29-09-1991 DRNIŠ

124

BABORAC

DUŠAN

MILAN

--- PAKRAC

125

BABOVIĆ

---

MILOSAV

--- MIRKOVCI

126

BAČIĆ

---

DUŠAN

--- MIRKOVCI

127

BAČIĆ

128

BAČIĆ

129

BAČIĆ

JOSIF

RADOVAN

130

BAČKONJA

VOJIN

MILAN

131

BADIĆ

IBRAHIM

DUŠKO

132

BADRIĆ

SIMO

MILKA

133

BADŽA

JOVAN

134

BADŽOKA

135

BAIĆ

LJUBAN

DRAGAN

136

BAJIĆ

VASO

137

BAJIĆ

NIKOLA

138

BAJIĆ

STEVO

JOVO

139

BAJIĆ

STEVO

JOVO

140

BAJIĆ

LAZO

JOVO

141

BAJIĆ

STEVO

LJUBAN

142

BAJIĆ

143

BAJIĆ

ŠPIRO

144

BAJIĆ

ILIJA

145

BAJIĆ

146

BAJIĆ

LJUBAN

MILOŠ

147

BAJIĆ

VESELIN

MILOŠ

148

BAJIĆ

SVETOZAR

NIKOLA

149

BAJIĆ

ILIJA

PERA

150

BAJIĆ

ILIJA

PERA

151

BAJIĆ

DANE

SMILJANA

152

BAJIĆ

MIHAJLO

STANISLAV

153

BAJLOVIĆ

STEVAN

BOŽO

154

BAJLOVIĆ

RADE

KATARINA

155

BAJLOVIĆ

STANKO

MILAN

156

BAJLOVIĆ

MILAN

NIKOLA

157

BAJLOVIĆ

BOGDAN

STEVO

158

BAJRAMI

ŠIĆERIJA

GIHER

159

BAKIĆ

ILIJA

ZORA

20-10-1946 JAVORANI

160

BAKLAJIĆ

ŽIVKO

PREDRAG

161

BAKRAČ

ĐURO

162

BAKRAČ

163

BAKULA

164

LAZAR

MILOŠ ---

NIKOLA

---

---

1926 PAĐENE


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-09-1991 OROLIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-05-1991 VINK. BANOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 JASENOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1991 OKUČANI

02-06-1959 NOVSKA --- GOSPIĆ

02-11-1991 AER. KLISA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KOMALIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

23-05-1992 BOS. DUBICA

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

08-08-1995 PRNJAVOR

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

23-01-1993 JASENICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-03-1992 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

01-03-1953 KOTARANI

20-11-1992 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BRANKO

21-02-1955 VOJNIĆ

18-10-1994 ŠIR. RIJEKA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

GOJKO

22-11-1933 G. LAPAC

05-08-1995 G. LAPAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

13-08-1992 MARKUŠICA

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

06-01-1953 VEL. GRADUŠA

01-04-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

ŽIVKO ---

1972 OTOČANI

VESNA

MANE

30-06-1965 VUKOVAR 1940 STRMICA 29-09-1965 DVOR 1918 BJELE VODE 23-06-1956 BILIŠANE 1972 BILJANE G.

1928 MARKUŠICA

1948 VEL. GRADUSA

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

MARKO

02-06-1948 BISKUPIJA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN


01-09-1992 DINARA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

01-11-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

03-10-1950 RAJIĆ

01-05-1995 VOĆARICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-07-1952 NEGOSLAVCI


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


01-05-1995 BOROVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1906 BRUVNO

05-08-1995 MAZIN

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1919 MAZIN

05-08-1995 MAZIN

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1932 KARADŽIĆEVO


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILE

1925 MAZIN

1950 NOVSKA

--- DALJ 1933 LUŠČANI

07-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

28-05-1906 LUŠČANI

07-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

12-12-1991 GRAČANICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-11-1960 PETRINJA

28-02-1992 ŽUPIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-02-1968 LUŠČANI

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-10-1991 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-12-1991 ŠAGOVINA MAŠ.

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


19-03-1993 RUJIŠTA

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

BOGDAN

30-01-1968 LUŠČANI

05-08-1995 D. BAČUGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐURO

JOVAN

10-03-1965 LUŠČANI

10-09-1991 PECKA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BOŽO

IVICA

17-09-1970 BEOGRAD

01-06-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

BALAĆ

ĐURO

MILKA

27-04-1948 GOLUBIĆ

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

165

BALAĆ

NIKOLA

NENAD

15-07-1954 VRLIKA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

166

BALAĆ

RADE

NIKOLA

17-11-1964 BJELOVAR

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

167

BALETIĆ

30-01-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

168

BALEŽ

169

BALIĆ

--JOŽEF

VESELKO TIBOR

---

MILAN

1959 GLINA

1971 TRPEZA

1935 OSIJEK 26-04-1971 ZRENJANIN

29-09-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1919 RIĐANE

19-09-1995 RIĐANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

170

BALIĆ

ĐURO

MILAN

01-04-1968 RIĐANE

05-08-1995 SVILAJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

171

BALIĆ

DUŠAN

MILICA

21-08-1958 POLJAVNICE

01-05-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

172

BALIĆ

TIHOMIR

TUGOMIR

21-07-1949 BRANJIN VRH

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

173

BALOG

MILAN

DALIBOR

28-09-1974 BISTRINCI

30-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

174

BALOG

GABOR

GABOR

13-12-1938 MONOŠTOR

23-11-1991 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

175

BALOG

PAVE

SINIŠA

10-07-1970 BELI MANASTIR

25-08-1991 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

176

BALTIĆ

RANKO

GEORGE

01-07-1969 D. SELIŠTE

08-08-1991 D. SELIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

177

BALTIĆ

ADAM

PETAR

03-01-1950 D. SELIŠTE

08-08-1991 D. SELIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

178

BALJAK

MILAN

ANKA

14-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

179

BALJAK

JANKO

ČEDOMIR

13-09-1959 MUŠKOVCI

22-05-1992 KRIŽ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

180

BALJAK

MILOŠ

DANICA


05-08-1995 KOŽLOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

181

BALJAK

MARKO

GROZDAN

08-12-1964 ISLAM GRČKI

28-02-1994 KARIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

1917 MALI OBLJAJ

‐ 2 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

182

BALJAK

RANKO

MILAN

04-04-1959 G. MLINOGA

04-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

183

BALJAK

MIRKO

MILAN

28-11-1959 MALI OBLJAJ

18-08-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

184

BALJAK

NIKOLA

MILENKO

29-03-1927 BRGUD

07-08-1995 JANJILA - PET. CESTA

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

185

BALJAK

SRETEN

MIRKO

02-02-1975 OBLJAJ

22-12-1994 BUKOVLJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

186

BALJAK

STEVAN

RATKO

14-11-1942 BRATIŠKOVCI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

187

BALJAK

MILAN

STEVAN


05-08-1995 OĆESTOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

188

BALJKOVIĆ

VESELKO

JOVAN

16-07-1954 ĐEVRSKE

11-10-1992 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

189

BAMBURAČ

---

NIKOLA

1930 LJUPINA

10-12-1991 SINLIJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

190

BAMBURAČ

---

SVETOZAR

1920 MAŠIĆ

10-12-1991 SINLIJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

191

BANDA

PETAR

BRANKO

26-02-1965 VOJNIĆ

25-01-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

192

BANDA

LJUBICA

MILAN

01-08-1958 KORD. LJESKOVAC

07-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

193

BANDA

MIHAJLO

MILAN

17-04-1948 G. SNOS

19-08-1990 G. SNOS

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

194

BANIĆ

MIRKO

ALEKSANDAR

27-09-1973 ZEMUNIK G.

24-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

195

BANIĆ

BRANKO

DRAGAN

19-01-1970 ZEMUNIK G.

01-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

196

BANIĆ

ADAM

JOVAN

11-10-1958 BANSKI GRABOVAC

11-03-1992 TURČENICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

197

BANIĆ

NIKOLA

LAZAR

20-05-1948 ZEMUNIK G.

26-06-1992 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

198

BANIĆ

BOŽO

MILAN

13-01-1954 MEKINJAR

04-08-1995 KUZMOVAČA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

199

BANIĆ

JOVAN

SLAVKO

19-11-1948 ZEMUNIK G.

29-12-1991 LIŠANE TINJ.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

200

BANJAC

MILE

JOVO

17-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

201

BANJAC

26-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

202

BANJAC

203

BANJAC

JOVO

204

BANJANAC

205

BANJANAC

206

BANJANIN

207

BANJANIN

ILIJA

PERKA

12-05-1913 NEBLJUSI

208

BANJEGLAV

ĐORĐE

BRANKO

01-03-1958 BUNIĆ

209

BANJEGLAV

210

BANJEGLAV

211 212

1964 VUKOVAR

---

MARKO

---

STEVAN

15-04-1941 PETRINJA

1991 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

STEVO

10-06-1973 ŠEOVICA

19-08-1992 MIONICA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

PAVLE

DRAGAN

10-02-1943 TRNOVAC

05-08-1995 TABORIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

MILAN

RADE

1914 KOZAPEROVICA

01-09-1995 KOZAPEROVICA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1906 GRAČAC

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04-08-1995 NEBLJUSI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

25-09-1991 LJUBOVO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-07-1994 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

MARIJA

--- G. ŽIROVAC

JANKO

--- PETRINJA

TOMO

MARA

18-01-1926 L. P. SELO

04-08-1995 BUNIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

BANJEGLAV

ILIJA

MILKA

17-08-1913 PLOČA

01-11-1995 PLOČA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

BANJEGLAV

MILOŠ

TODOR

1950 PLOČA

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

213

BARAĆ

ILIJA

DANICA

21-03-1923 SVRAČKOVO SELO

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

214

BARAĆ

OZREN

DRAGAN

01-09-1954 KOZJAN

17-09-1993 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

215

BARAĆ

NIKOLA

DRAGAN

19-03-1966 SISAK

26-07-1991 STRUGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

216

BARAĆ

DANE

DUŠAN

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

217

BARAĆ

NIKOLA

GORAN

19-03-1966 SISAK

27-07-1991 STRUGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

218

BARAĆ

---

RADOVAN

01-06-1951 GOSPIĆ

20-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

219

BARBERIĆ

---

RADOVAN

M

220

BARIĆ

221

BARIŠIĆ

222

BARIŠIĆ

KRSTAN

223

BARIŠIĆ

BOŽO

224

BARIŠIĆ

225

1940 GOSPIĆ

05-10-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

17-12-1966 KONJIC

11-11-1991 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1904 CETINA

15-08-1995 CETINA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DRAGOSLAV

30-12-1971 CETINA

25-05-1994 VRLIKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐURO

25-05-1961 CETINA

20-09-1991 HRVACE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

SLOBODAN

06-12-1970 CETINA

07-06-1995 CETINA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BARIŠIĆ

ILIJA

STANA

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

226

BARJAKTAR

SAVA

JEVROSIMA

27-12-1912 ROGULJE


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

227

BASARA

DRAGAN

BOGDAN

14-01-1947 LISINE

14-08-1995 KRSTINJA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

JOSIP

DINKO ---

ANKICA

1967 SOKOLOVAC

1923 CETINA

228

BASARA

STIPAN

DRAGICA

08-11-1905 ŠTAKOROVICA

07-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

229

BASARA

STEVAN

LJUBICA

19-03-1921 SVINICA

07-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

230

BASARA

MILE

MILE

11-02-1966 UTINJA VRELO

21-12-1992 UTINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

231

BASARA

MILAN

MILKA

26-03-1921 LISINE

06-08-1995 G. BRUSOVAČA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

232

BASARA

DMITAR

MILOŠ

25-04-1950 PODSEDLO

233

BASARA

234

BASARA

MILAN

ŽELJKO

23-08-1971 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

235

BASARIĆ

JOVO

DUŠAN

18-10-1945 GOSPIĆ

20-07-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

236

BASARIĆ

ĐURO

DUŠAN

25-04-1930 GOSPIĆ

10-01-1992 BARLETE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

237

BASARIĆ

JOVAN

ILIJA

24-04-1952 SMILJAN

25-02-1992 SMILJAN

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

238

BASARIĆ

JAGA

1910 POČITELJ

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

239

BASARIĆ

ĐURO

STOJAN

1939 OKUČANI

23-08-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

240

BASARIĆ

GOJKO

STOJAN

1939 OKUČANI

23-08-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

241

BASIĆ

DUŠAN

ĐURO

24-02-1957 POČITELJ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-11-1967 VOLINJA

---

---

STANA

242

BASRAK

MARKA

IGOR

243

BASTA

MILE

ANĐA

244

BASTA

PERO

ĐURO

245

BASTA

ILIJA

NIKOLA

246

BASTA

DAMJAN

247

BASTAJA

248 249

1917 KESTENOVAC

09-10-1995 PODSEDLO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

08-08-1995 KESTENOVAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

10-06-1994 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-08-1995 D. SELIŠTE

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

18-05-1950 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-08-1950 RAVNA GORA

22-08-1993 RAVNA GORA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VLADIMIR

24-09-1936 BODEGRAJ

04-05-1995 CAGE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGAN

STOJAN

21-11-1944 KATINOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BASTAJA

ĐURO

ŽELJKO

19-03-1957 BEGOVO BR.

03-11-1991 LOGORIŠTE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BAŠČAREVIĆ

NEDELJKO

MIODRAG

05-02-1951 TIT. MITROVICA

19-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

250

BAŠIĆ

STEVO

BORISLAV

14-01-1927 ŽIVAJA

05-08-1995 ŽIVAJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

251

BAŠIĆ

DUŠAN

BRANKO

09-11-1957 LJUBINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

252

BAŠIĆ

BORISLAV

MILE


24-10-1992 ŽIVAJA

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

253

BAŠIĆ

ĐURO

VLADIMIR

29-07-1961 KARLOVAC

16-12-1991 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

254

BAŠTEK

EMIL

SLAVKO

11-05-1950 DVOR

07-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

255

BATALO

MIRKO

MILOŠ

13-01-1933 TOPUSKO

06-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

256

BATAR

MILOŠ

SINIŠA



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

257

BATAS

TANASIJE

MANDA


07-08-1995 BOS. PETROVAC

FBIH

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

258

BATINIĆ

MARKO

259

BATNOŽIĆ

260

BATNOŽIĆ

261

BATNOŽIĆ

262

BATOS

263

BAŽDAR

---

BOSILJKA

264

BAŽDAR

---

MARA

265

BAŽDAR

DUŠAN

MILAN

266

BAŽDAR

PERO

RADE

267

BAŽDAR

MILOŠ

268

BEADER

269 270

1916 D. SELIŠTE

MILAN

1956 PLOČA

10-10-1995 ČAĐAVICA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGO

02-04-1970 SISAK

05-08-1991 ŠUPLJI KAMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MIRKO

MARKO

08-05-1952 UTOLICA

01-07-1991 ODRA SISAČKA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

DRAGOMIR

ZORAN


05-08-1991 ŠUPLJA GREDA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

MILORAD

01-11-1956 MIRKOVCI

22-08-1992 ĐELETOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1921 GLINA

26-06-1991 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1927 BUZETI

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1934 BOROVITA

06-08-1995 BOROVITA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

12-01-1952 GLINA

06-01-1992 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RADE


02-02-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VLADE

MILORAD

19-08-1954 ŽITNIĆ

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BEADER

NIKOLA

MITAR

06-10-1947 ŽITNIĆ

19-03-1993 UMAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BEADER

DUŠAN

NEDA

30-11-1953 KRIČKE

22-12-1991 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

271

BEČKEI

ŠANDOR

ŠANDOR

12-05-1973 BAČKA TOPOLA

30-09-1991 SILAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

272

BEGIĆ

---

ANKICA

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

273

BEGIĆ

---

DAMIR

--- SISAK

274

BEGIĆ

---

ŠABAN

1927 CAZIN

275

BEGOVIĆ

JOVAN

SIMO

276

BEKIĆ

VLADIMIR

BORIVOJ

277

BEKIĆ

DRAGAN

1931 ČEPIN

DIC "VERITAS"

---

---

--- GOSPIĆ

06-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-08-1995 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

28-07-1952 BEGOVIĆI

03-03-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-10-1958 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

‐ 3 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



278

BEKIĆ

DUŠAN

DRAGAN

279

BEKIĆ

DRAGAN

DUŠAN

1950 ČEPIN

280

BEKIĆ

PAVLE

ĐURO

281

BEKIĆ

STOJAN

LJUBAN

282

BEKIĆ

STOJAN

283

BEKIĆ

284 285

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

22-08-1991 BLINJ. GREDA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

18-09-1938 ČREMUŠNICA


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-06-1949 VEL. GRADUSA

07-08-1995 GRABERJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

MILOŠ


08-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

jandre

MILJKA



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

BEKIĆ

MILAN

STEVAN

15-08-1952 GOLINJA

23-09-1995 MANJAČA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BEKMARI

SALIH

ŠAIP

20-03-1971 POKOŠICA

16-09-1991 ZATON

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

286

BEKO

ILEŠ

DALIBOR

11-03-1973 RAJIĆ

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

287

BELANOVIĆ

ŽIVKO

ŽELJKO

06-06-1961 JESENICE

09-11-1991 BOGDANOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

288

BELESLIN

JOCO

MOMČILO

28-09-1958 SKOPJE

24-03-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

289

BELJIN

SAVA

SVETOZAR

26-08-1965 ŽABALJ

21-09-1991 KOPRIVNICA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

290

BENAK

DRAGICA

1931 PAUKOVAC

04-08-1995 PAUKOVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

291

BENIĆ

KAJA

ALEN

1970 KARLOVAC

11-01-1992 KOMESARAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

292

BENULJI

RAMADAN

SAFET

12-11-1957 ZEMUN

11-12-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

293

BERA

MILAN

LJUBOMIR

24-01-1970 SISAK

19-11-1991 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

294

BERA

MILORAD

SLOBODAN

17-11-1964 N. GRAD

19-11-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

295

BERAK

ČEDO

MILIVOJ

02-01-1967 GOLO BR.

21-09-1991 IVAN. SELO

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

296

BERAREVIĆ

SEVER

MIROSLAV

1957 VUKOVAR

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

297

BERBER

1927 BILJANE G.

23-08-1993 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

298

BERIĆ

23-10-1991 N. FARKAŠIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

299

BERIĆ

06-10-1991 OSTROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

300

BERIĆ

JOVAN

ĐURĐIJA

15-03-1916 UZDOLJE

06-08-1995 UZDOLJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

301

BERIĆ

STEVAN

JANJA

11-04-1932 UZDOLJE

06-08-1995 UZDOLJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

302

BERIĆ

VASO

JOVAN

05-06-1920 VARIVODE

28-09-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

303

BERIĆ

JANDRIJA

JOVAN

17-10-1939 VARIVODE

28-09-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

304

BERIĆ

BOGDAN

LJUBOMIR

05-10-1948 UZDOLJE

13-02-1993 BOLNICA KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

305

BERIĆ

BOŽO

MARIJA

18-02-1926 VARIVODE

28-09-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

306

BERIĆ

GOLUB

MARKO

21-10-1913 VARIVODE

28-09-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

307

BERIĆ

ŠPIRO

MILJKA

01-02-1924 VARIVODE

28-09-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

308

BERIĆ

NEVENKA

01-10-1930 D. KULJANI

05-08-1991 D. KULJANI

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

309

BERIĆ

PERO

14-02-1951 GVOZDANSKO


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

310

BERIĆ

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

311

BERIĆ

JOVAN

RADIVOJ

28-07-1926 VARIVODE

28-09-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

312

BERIĆ

MILOŠ

STEVAN

24-06-1933 UZDOLJE

06-08-1995 UZDOLJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

313

BERIĆ

MILE

ŠPIRO

22-02-1940 VARIVODE

28-09-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

314

BERIĆ

NIKOLA

VALERIJAN

27-03-1967 KNIN

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

315

BERIĆ

LUKA

VLADIMIR

08-10-1966 KNIN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

316

BERONJA

ĐURO

MILE

10-02-1948 BOS. BOJNA

03-09-1993 ČEŠKO SELO

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

317

BERONJA

RAJKO

ŽELJKO

26-01-1964 SISAK

10-10-1995 MRKONJIĆ GRAD

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

318

BEŠEVIĆ

MATO

ANICA

15-03-1941 BALJCI

28-10-1993 BALJCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

319

BEŠEVIĆ

JOVAN

JOVO

15-01-1951 BALJCI

08-10-1993 BALJCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

320

BEŠEVIĆ

ĐURO

SAVA

02-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

321

BEŠLIĆ

MARKO

STANA

11-11-1935 BENKOVAC

05-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

322

BEŠLIĆ

FILIP

VLADE

14-08-1935 DERVENTSKI LUG

05-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

323

BEZBRADICA

NIKOLA

VINKO

03-12-1964 KISTANJE

06-08-1995 PAĐENE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

--VLADIMIR ---

--MILOVAN ---

TRNJINA BORIVOJE DUŠANKA

PETRA

16-04-1952 KINJAČKA

REGION

10-10-1958 GLINA --- MIRKOVCI

1929 RAJIĆ

1940 MIRL. POLJE

324

BIBERČIĆ

TIHOMIR

DRAGAN

12-07-1972 ISTOK

23-04-1992 D. RUJANI

FBIH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

325

BIBIĆ

NIKOLA

BOŽICA

20-12-1912 MIRL. POLJE


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

326

BIBIĆ

NIKOLA

BOŽO

25-12-1918 BALJCI

01-08-1998 BALJCI

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

327

BIBIĆ

JOVAN

BOŽO



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

328

BIBIĆ

STEVAN

BRANKO


10-10-1993 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

329

BIBIĆ

JANDRE

DANE

04-01-1956 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

330

BIBIĆ

ILIJA

DUŠAN


04-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

331

BIBIĆ

MARKO

MARIJA

06-10-1918 BALJCI

01-08-1998 VINKOVCI

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

332

BIBIĆ

ILIJA

MILAN



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

333

BIBIĆ

ILIJA

NIKOLA

13-06-1951 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

334

BIBIĆ

DAVID

RADE

25-12-1917 ORAOVAC

335

BIBIĆ

---

RUŽA

1925 GLAMOČ

07-08-1995 ORAOVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 ORAOVAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

336

BIBIĆ

STOJAN

VASILIJA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

337

BIBIĆ

RADE

VELJKO

28-05-1960 D. LAPAC

12-01-1992 KRUGE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

338

BIBLIJA

NEDELJKO

SVEMIR

28-01-1972 SANSKI MOST

11-11-1991 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

339

BIĆO

FEJIM

IBRAHIM

05-11-1972 BRČKO


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

340

BIGA

ĐUJO

BUDE

06-08-1995 BABIN POTOK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

341

BIGA

NIKOLA

ČEDO

19-06-1937 GRABOVAC

30-08-1991 DREŽNIK

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

342

BIJAMIN

SULIMAN

15-12-1969 KUĆICA

02-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

343

BIJELIĆ

MIRKO

BOŽO

05-07-1940 VEL. KLADUŠA

02-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

344

BIJELIĆ

MILOŠ

DUŠAN

27-08-1953 G. KLASNIĆ

13-01-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

345

BIJELIĆ

PETAR

DUŠKO

02-04-1965 GLINA

10-01-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

346

BIJELIĆ

NIKOLA

LJUBOMIR

24-08-1956 ŽAŽVIĆ

27-11-1992 VUKŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

347

BIJELIĆ

PAVAO

MARKO

14-08-1995 G. SJENIČAK

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

348

BIJELIĆ

VASILIJE

MILEVA

07-07-1934 ĐEVRSKE

07-08-1995 U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

349

BIJELIĆ

NIKOLA

PAVAO


20-10-1993 POPOVIĆ BR.

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

350

BIJELIĆ

MILAN

PETAR


15-10-1991 SLANA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

351

BIJELIĆ

LJUBAN

SVETOZAR

04-07-1964 KIRIN

24-09-1991 ČEMERNICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

352

BIJELIĆ

PAVLE

VLADIMIR

03-07-1962 VUKOVAR

10-11-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

353

BIKI

JANKO

EUGEN

05-11-1932 MIKLUŠEVCI

31-08-1991 B/HOSP. VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

354

BIKI

---

355

BILA

BRANISLAV

356

BINGULAC

357

BINGULAC

358

BIRAČ

359

BIRAČ

ĐURO

DRAGOSLAV

360

BIRAČ

STOJAN

LJUBAN

361

BIRAČ

STOJAN

362

BIRAČ

363

BIRAČ

364 365

---

1929 G. SJENIČAK

02-10-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

25-09-1993 GLOGOVA ŠUMA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 N. GRAD

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

17-08-1973 GLINA

14-01-1996 KLISA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-02-1960 TRNOVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RANKO

03-03-1975 PANČEVO

07-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STOJAN

SAVO

12-02-1921 TRNOVAC

30-08-1995 KULA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

PETAR

VUKOSAVA

07-07-1926 LIVAĐANI

20-10-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

BIŠKUPOVIĆ

RANKO

DRAGAN

05-06-1947 BESTRMA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BIŽIĆ

MILE

RADOMIR

16-02-1947 PRKOS LAS.


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

366

BIŽIĆ

ĐURAĐ

SAVA

07-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

367

BIŽIĆ

MILAN

VASO

01-07-1955 KARLOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

368

BIŽIĆ

ĐURO

VASO

20-06-1918 SJENIČAK LAS.


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

369

BJEDOV

ĐURO

DRAGO


04-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

370

BJEDOV

NIKOLA

ĐORĐE


05-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

371

BJEDOV

JOVAN

ILIJA

1930 MOKRO POLJE


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

372

BJEGOVIĆ

PETAR

BOGDAN

1935 GRAČAC

22-06-1992 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

373

BJEGOVIĆ

STEVAN

BOSILJKA

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DIC "VERITAS"

--MAKSIM

ZVONKO

1913 D. BABIN POTOK

MIRKO SAVO TIHOMIR

---

DRAGICA

--- BJELOVAR 01-10-1959 DRENČINA 1939 VUKOVAR 19-09-1951 VUKOVAR 1933 GLINA

1910 DUGI DOL

27-12-1909 DIVOSELO

‐ 4 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

374

BJEGOVIĆ

JOVAN

ĐURAĐ

14-07-1931 DIVOSELO

15-09-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

375

BJEGOVIĆ

MILE

GOJKO

15-10-1914 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

376

BJEGOVIĆ

NIKOLA

JANKO

09-12-1945 DIVOSELO

26-04-1992 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

377

BJEGOVIĆ

ĐURO

MILKA


12-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

378

BJEGOVIĆ

DMITAR

NEDJELJKO

06-07-1936 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

379

BJELAC

MILAN

DRAGAN

03-01-1944 ST. P. SELO

03-12-1991 ST. P. SELO

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

380

BJELAJAC

MILIVOJ

BOŽO

13-03-1962 BATINJANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

381

BJELAJAC

---

ĐUKA

1926 D. VRIJESKA

01-10-1991 D. VRIJESKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

382

BJELAJAC

---

MILAN

1906 N. GRABOVAC

01-11-1991 N. GRABOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

383

BJELAJAC

---

RADOMIR

1958 BATINJANI

01-05-1995 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

384

BJELAJAC

NIKOLA

RADOVAN


385

BJELANOVIĆ

ILIJA

GOJKO

386

BJELANOVIĆ

LJUBAN

LJUBAN

25-09-1956 SISAK

25-01-1992 LETOVANCI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

387

BJELANOVIĆ

BRANKO

MILE

11-08-1942 LUŠČANI

31-10-1993 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

388

BJELANOVIĆ

KRSTE

MILIVOJ

04-08-1970 ZEMUNIK G.

13-12-1991 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

389

BJELANOVIĆ

ŠPIRO

SLAVKO

24-11-1957 ZADAR


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1942 KISTANJE


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

390

BJELANOVIĆ

LJUBOMIR

STEVAN

06-12-1946 PRIGREVICA

29-03-1992 STRAŽBENICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

391

BJELANOVIĆ

LAZO

VASILIJA

16-11-1912 ZEČEVO

05-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MILAN

VOJIN


392

BJELANOVIĆ

393

BJELČEVIĆ

394

BJELIĆ

395

BJELIĆ

396

BJELIĆ

MILE

PETAR

397

BJELIĆ

MILAN

PETAR

398

BJELIĆ

ĐURO

399

BJELIĆ

400

--VASO

SLAVKO MARIJA

--- MIRKOVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

01-10-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-02-1931 STRMICA


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

28-03-1967 GLINA

15-10-1991 POKUPSKO

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZORAN

13-06-1968 KNIN

19-09-1991 PAKOVO SELO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JOVO

ŽELJKO

03-09-1971 N. SAD

06-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BJELIĆ

MARKO

ŽELJKO

10-09-1963 LAĐEVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

401

BJELIVUK

PETAR

MILAN

26-05-1968 OKUČANI

15-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

402

BJELIVUK

NIKOLA

MILE

26-10-1991 RUŠEVICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

403

BJELIVUK

VLADIMIR

STEVAN

18-11-1967 KARLOVAC

04-04-1992 MIKŠIĆI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

MILAN

17-07-1942 STRMICA

19-11-1993 ZEMUNIK 20-03-1992 MIRKOVCI

1935 D. KLASNIĆ

1949 VOJNIĆ

404

BJELOBABA

DANE

JANKO

13-08-1957 RADUČ

04-08-1995 RADUČ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

405

BJELOBABA

PETAR

MILAN

31-01-1959 ONDIĆ


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

406

BJELOBABA

TOMISLAV

MILKA

1905 RADUČ

05-08-1995 RADUČ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

407

BJELOBABA

DANE

PETAR

27-10-1947 RADUČ

04-08-1995 RADUČ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

408

BJELOBRK

DANE

ALEKSANDAR

06-11-1918 JOŠAN

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

409

BJELOBRK

NIKOLA

DUŠAN

20-08-1939 CIVLJANE

02-05-1992 D. KOLIBE

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

410

BJELOBRK

ILIJA

VASO

08-09-1952 CIVLJANE

04-08-1995 POLAČA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

411

BJELOBRK

DUŠAN

BRATISLAV

23-04-1973 ZEMUN

02-05-1992 D. KOLIBE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

412

BJELOPETROVIĆ

MILE

MARIJA

14-12-1913 PRIMIŠLJE

08-08-1995 SLUNJ

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

413

BJELJAC

MILADIN

RANKO

14-03-1958 SLUNJ

M

414

BLAGOJEVIĆ

415

BLAGOJEVIĆ

SAVO

MILENKO

416

BLAGOJEVIĆ

GOJKO

MIRKO

02-01-1963 CAGE

417

BLAGOJEVIĆ

GOJKO

STOJAN

1966 CAGE

418

BLAGOJEVIĆ

NEDELJKO

TIHOMIR

16-02-1970 SMRTIĆ

28-04-1995 N. GRADIŠKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

419

BLAGOJEVIĆ

VELJKO

ŽANKO

05-07-1965 MADŽARI

16-01-1992 DRENČINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

420

BLAGOJEVIĆ

ĆIRO

ŽELJKO

16-09-1968 OKUČANI

19-03-1992 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

421

BLANUŠA

MILAN

DUŠAN

1932 LIPOVAČA

01-04-1991 LIPOVAČA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

422

BLANUŠA

KOJO

MANE

1920 OPAČIĆA DOLINA

17-08-1995 OPAČIĆA DOLINA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

423

BLANUŠA

ILIJA

MILICA

1959 GRADINA

08-08-1995 MATIJEVIĆI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

424

BLANUŠA

NIKOLA

SAVA

1920 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

425

BLANUŠA

MILADIN

TRIVUN

05-08-1992 GRADINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

426

BLANUŠA

NADA

ZORAN

1961 SLUNJ


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

427

BLANUŠA

VLADIMIR

ŽIVKO


06-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

428

BLAŽENOVIĆ

ĐURO

LJUBOJA

20-06-1960 ČELINAC

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

429

BLITVA

MILUTIN

SLOBODAN

24-11-1970 SLUNJ

05-08-1995 SIMIĆ BR.

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

430

BOBERA

PETAR

DUŠAN

21-09-1954 DVOR

06-09-1991 ĆORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

431

BOBERIĆ

LUKA

RADOSLAV

27-08-1953 PANČEVO

05-10-1991 NUŠTAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

432

BOBIĆ

1915 ST. SELO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

433

BOBIĆ

MATIJA

LJUBICA

1927 KATINOVAC

07-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

434

BOBIĆ

JANKO

MILE

29-01-1954 DABAR

05-08-1995 DABAR

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

435

BOBIĆ

DMITAR

MILKA

06-12-1908 ST. SELO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

436

BOBIĆ

1930 PUŠINA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

437

BOBIĆ

GOJKO

PETAR

1957 DABAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

438

BOBIĆ

MILAN

PETAR

10-05-1941 DABAR

06-08-1995 U KOL/IN COL.

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

439

BOBIĆ

MIHAJLO

PETAR

15-07-1952 DABAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

440

BOBIĆ

VAJO

PETAR

25-12-1927 L. P. SELO

05-08-1995 L. P. SELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

441

BOBIĆ

NIKOLA

RADE

28-08-1936 L. P. SELO


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

442

BOBIĆ

04-08-1995 DABAR

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

443

BOBOTIĆ

FRANJO

JOSIP

13-01-1965 JAGODNJAK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

444

BOBUŠIĆ

ZDRAVKO

MIROSLAV

25-05-1961 SAJKOVIĆI

15-05-1992 BOS. GRAHOVO

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

445

BOCA

RADE

MILAN

12-12-1939 PLAŠKI

05-08-1995 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

446

BOCA

VASO

RADE

07-08-1942 NUDIĆ

21-08-1993 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

447

BODEGRAJAC

GAVRO

ĐORĐE

05-07-1949 OKUČANI

17-11-1991 KORITA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

448

BOGATIĆ

TOMO

SLOBODAN

07-10-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

449

BOGATIĆ

13-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

450

BOGATIĆ

PETAR

ŽIVADIN

04-10-1940 N. SAD

17-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

451

BOGDAN

IVAN

JOSIP

19-06-1966 TORJANCI

30-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

452

BOGDAN

IVAN

LAZAR

02-11-1953 TORJANCI

30-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

453

BOGDAN

ĐURO

MARA


05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

454

BOGDAN

IVAN

MIŠO

20-10-1948 TORJANCI

30-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

455

BOGDAN

RAJKO

PERO

28-01-1952 GRDANOVAC

01-11-1991 PANJANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

456

BOGDAN

---

RAJKO

28-01-1952 GRDANOVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

457

BOGDANOVIĆ

LJUBOMIR

BOŠKO

02-06-1950 VIŠNJIĆEVO


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

458

BOGDANOVIĆ

PETAR

DMITAR

1950 OKUČANI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

459

BOGDANOVIĆ

PETAR

JOVICA

19-01-1964 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

460

BOGDANOVIĆ

NIKOLA

MILIĆ

23-12-1915 D. PERJASICA

05-08-1995 ČATRNJA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

461

BOGDANIĆ

STEVAN

MILKA

1908 MAJSKE POLJANE

23-08-1995 MAJSKE POLJANE

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

462

BOGDANOVIĆ

VASILIJE

MILKA

1960 BRNJEUŠKA


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

---

---

---

---

---

DANKO

DRAGICA

MILKA

VLADO

STEVO

--- MIRKOVCI 1939 BUSNOVI

27-10-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

20-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-06-1992 BUSNOVI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-05-1995 CAGE 1996 VUKOVAR

23-01-1947 GRADINA

1968 DABAR

1957 SLATINA --- VUKOVAR

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

463

BOGDANOVIĆ

STEVO

NIKOLA

04-05-1993 ŠEOVIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

464

BOGDANOVIĆ

MILAN

PERO

1909 VORKAPIĆ

08-08-1995 BRUBANJ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

465

BOGDANOVIĆ

DRAGOLJUB

PETAR

1950 VRGINMOST

01-03-1992 MODRIČA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

466

BOGDANOVIĆ

PETAR

RADENKO

15-10-1956 VRHOVINE

02-11-1991 VRHOVINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

467

BOGDANOVIĆ

JOVO

SAŠA

23-01-1973 N. SAD

03-05-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

468

BOGDANOVIĆ

NIKOLA

SAVA

20-09-1945 TOPUSKO

04-05-1992 KULIŠTE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

469

BOGDANOVIĆ

STANKO

SAVKA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DIC "VERITAS"

23-06-1945 VORKAPIĆ SELO

‐ 5 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

470

BOGDANOVIĆ

STOJAN

SIMO



KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

471

BOGDANOVIĆ

BUDIMIR

STOJAN

22-07-1946 GOSPIĆ

25-10-1991 CRNI DABAR

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

472

BOGIČEVIĆ

MILAN

RADOMIR


01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

473

BOGIĆ

NIKOLA

JOVAN

29-05-1959 OKUČANI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

474

BOGIĆ

MILOŠ

JOVO

1935 SMILJAN

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

475

BOGIĆ

ILIJA

JOVO

1946 SMILJAN

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

476

BOGIĆ

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

477

BOGIĆ

13-09-1991 SVINJAREVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

478

BOGOJEVIĆ

--- DOPSIN

07-09-1991 DOPSIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

479

BOGOJEVIĆ

ADAM

ILIJA

07-05-1957 DODOŠI

26-01-1995 BUGAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

480

BOGOJEVIĆ

SIMO

MILOŠ

04-04-1951 VELIKI ŠUŠNJAR

04-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

481

BOGOJEVIĆ

MIHAJLO

VASO

08-01-1963 DUBICA

30-11-1991 DUBICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

482

BOGOVIĆ

MILAN

STEVAN

25-02-1952 GLINSKI TRTNIK

05-07-1992 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

483

BOGUNOVIĆ

PETAR

ANDRIJA

08-08-1923 MEDVIĐA

01-10-1995 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

484

BOGUNOVIĆ

LAZO

BRANKO

24-12-1927 BILJANE D.

485

BOGUNOVIĆ

486

BOGUNOVIĆ

ILIJA

DARA

487

BOGUNOVIĆ

ĐURO

LJUBOMIR

488

BOGUNOVIĆ

JAKOV

MARIJA

489

BOGUNOVIĆ

KOJO

MOMČILO

490

BOGUNOVIĆ

NIKOLA

NENAD

491

BOGUNOVIĆ

ANDRIJA

492

BOGUNOVIĆ

MIRKO

493

BOGUNOVIĆ

RADE

494

BOGUNOVIĆ

495

BOJADŽIJA

496

BOJANIĆ

--JOVAN

RADE STEVAN

---

---

BOGOLJUB

--- GOSPIĆ 19-06-1947 SVINJAREVCI

14-04-1993 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1952 OTRIĆ

01-09-1993 OTRIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1948 GLINICA

20-07-1992 GLINICA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04-08-1995 MIRANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

15-10-1995 NADVRELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

05-04-1951 BILJANE D.

01-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-06-1958 VRANA

01-10-1991 RADAŠINOVCI

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

NIKOLA

14-12-1953 BUKOVIĆ

07-05-1994 TINJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PREDRAG

14-10-1971 ZAPUŽANE

22-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ČEDOMIR

25-07-1944 ZAPUŽANE 1910 OTRIĆ

RAJKO

1975 GLINICA

20-07-1992 GLINICA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

STANA

1905 PRLJEVO

05-08-1995 PRLJEVO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

STOJAN

MILAN

28-06-1937 GLINICA

21-09-1992 BUKOVLJANI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LJUBOMIR

BRANKA

12-06-1952 BIJELO BR.

02-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

22-05-1950 SARVAŠ

02-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1918 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

20-06-1927 SARVAŠ

02-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

16-08-1992 ŽAGROVIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

497

BOJANIĆ

MILOŠ

DUŠAN

498

BOJANIĆ

MILOŠ

LUKA

499

BOJANIĆ

MILUTIN

MELANIJA

500

BOJANIĆ

ĐURO

MLADEN

501

BOJANIĆ

PAVLE

NIKOLA

08-05-1951 BJELO BR.

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

502

BOJANIĆ

DRAGO

OBRAD



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

503

BOJANIĆ

BOŽO

PERO

13-12-1991 ĆERALIJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

504

BOJANIĆ

MIRKO

RADENKO

14-07-1965 BIJELO BR.

02-08-1991 BIJELO BR.

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

505

BOJANIĆ

SIMO

RADOMIR

07-10-1948 KNIN

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

506

BOJANJAC

STEVAN

JOVAN

22-02-1960 BEŠĆE

13-12-1994 ŠIDSKI BANOVCI

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

507

BOJČETIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

508

BOJIČIĆ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

509

BOJIĆ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

510

BOJIĆ

511

BOJIĆ

512 513

--DUŠAN

MIĆO MIODRAG

---

1963 KNIN

1950 ĆERALIJE

--- PETRINJA

1991 PETRINJA

02-12-1955 KRUPANJ

01-11-1991 VUKOVAR

DUŠAN

--- VEL. PERATOVICA

SIMEON

DUŠAN

15-09-1965 GRUBIŠNO POLJE

31-10-1991 ZRINJSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DOBRISLAV

MARINKO

31-10-1963 BOROVAC

14-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BOJIĆ

ILIJA

MILAN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BOJIĆ

SPASOJA

MILOMIR


14-06-1992 DUBOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

514

BOJINOVIĆ

PETAR

ŽELJKA

31-03-1969 TRNJANI


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

515

BOJKOVIĆ

MILAN

NIKOLA

13-11-1960 LUŠČANI

28-02-1992 ŽUPIĆ BR.

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

516

BOKAN

MILAN

DUŠAN

18-09-1950 LIČKI OSREDCI

11-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

517

BOKAN

STEVAN

NIKOLA

21-09-1934 D. GRAHOVLJANI

01-09-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

518

BOKUN

JOVO

JOVANKA

1934 KOLAŠAC

13-10-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

519

BOKUN

NIKOLA

PETAR

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

520

BOLIĆ

PERO

BOŽO

13-10-1991 G. MELJANE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

521

BOLIĆ

SIMO

BOŽO

01-11-1991 ČAČINCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

522

BOLIĆ

SLOBODAN

LJUBOMIR

1937 VUKOVAR


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

523

BOLIĆ

---

STEVO

1908 G. MELJANE

16-12-1991 G. MELJANE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

524

BOLIĆ

---

UROŠ

1917 G. MELJANE

13-10-1991 G. MELJANE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

525

BOLIĆ

DUŠAN

ZDRAVKO

1965 G. MELJANE

27-11-1991 ZVEČEVO

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

526

BOLIĆ

MILOŠ

ŽELJKO

20-07-1964 BARILOVIĆ

27-08-1993 ZAGORJE

KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

527

BOLMANOVIĆ

PETAR

SPASOJA

13-09-1966 KNEŽEVI VINOGRADI

17-01-1992 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

528

BOLOBAN

DUŠAN

ĐURO

--- GLINA

03-10-1993 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

529

BOLTA

NIKOLA

DANE

05-05-1900 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

530

BOMEŠTAR

STOJAN

MILAN

14-02-1940 DVOR

07-08-1995 ŽUPIĆ

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

531

BONIŠ

BLAŽ

DEJAN

09-12-1972 BEOGRAD

20-01-1992 ŠODOLOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

532

BORAK

STEVAN

DUŠAN

1940 GOŠIĆ

27-08-1995 GOŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

533

BORAK

VASILJ

GROZDA

1923 GOŠIĆ

27-08-1995 GOŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

534

BORAK

KOSA

1926 BRIBIR

27-08-1995 GOŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

535

BORAK

MARKO

MARIJA

14-04-1914 KISTANJE

27-08-1995 GOŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

536

BORAK

TODE

MILICA

19-09-1919 KISTANJE

27-08-1995 GOŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

537

BORAK

VASILJ

SAVO

14-02-1925 GOŠIĆ

27-08-1995 GOŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

538

BORAK

VASILJ

VASILJ

1926 GOŠIĆ

27-08-1995 GOŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

539

BORBELJ

JELISAVETE

ANTUN


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

540

BORBELJ

541

BORČIĆ

542

BORIĆ

543

BORIĆ

MILAN

544

BORIĆ

545

BORIĆ

546

---

---

---

---

27-08-1945 SINJ 1932 G. MELJANE 24-01-1971 ČAČINCI

20-04-1938 BAČKA PALANKA

1993 VLAŠIĆ

1991

---

SAVKA

06-01-1946 ŽUBERKOVAC


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

Ž/W

DRAGOSLAV

01-12-1962 OKUČANI

30-12-1991 TRNAVA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR


28-09-1993 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STAMENKO

23-09-1968 VOJNIĆ

25-01-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

VAJE

STEVO

12-12-1941 D. BABIN POTOK

28-06-1992 ČANAK

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

DANE

VESNA


04-08-1995 PLITVIČKI LJESKOVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

BORJAN

STEVAN

MILOŠ

24-03-1969 KNIN

05-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

547

BORKOVIĆ

BOŽO

CVITA

15-10-1915 OTIŠIĆ

04-08-1995 OTIŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

548

BORKOVIĆ

ILIJA

DRAGO

05-05-1979 SINJ

07-07-1993 LAKTAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

549

BORKOVIĆ

LUKA

ILIJA

04-03-1950 OTIŠIĆ

11-03-1995 RAČA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

550

BORKOVIĆ

MARKO

MILAN

15-01-1996 OTIŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

551

BORKOVIĆ

ĐURO

MILAN

11-11-1962 LAKTAC

05-05-1995 LAKTAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

552

BORKOVIĆ

DUŠAN

RAJKO

11-03-1973 OTIŠIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

553

BOROJA

SRETKO

MIODRAG

17-04-1961 BUGOJNO

554

BOROJEVIĆ

555

BOROJEVIĆ

556

ĐORĐE ---

1938 OTIŠIĆ

18-11-1994 SAMARDŽIĆI

FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

ANA

1923 PETRINJA

11-08-1995 PRIJEDOR

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MILOVAN

BRANKO

1965 ZADAR

04-08-1995 SVILAJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BOROJEVIĆ

STANKO

DUŠAN


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

557

BOROJEVIĆ

DUŠAN

ĐURO

20-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

558

BOROJEVIĆ

LJUBAN

ĐURO

30-10-1931 BOROJEVIĆI


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

559

BOROJEVIĆ

DRAGAN

MILAN

28-12-1941 SVODNA

01-12-1994 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

560

BOROJEVIĆ

ĐURO

MILE

03-10-1953 VELIKI GRADAC

05-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

561

BOROJEVIĆ

NIKOLE

MILOŠ



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

562

BOROJEVIĆ

OBRAD

NENAD

05-02-1952 SLAVONSKI BROD

02-05-1992 BRČKO

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

563

BOROJEVIĆ

STEVO

NENAD



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

564

BOROJEVIĆ

LJUBAN

PERO

1961 LJUBINA

09-08-1995 ZAMLAČA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

565

BOROJEVIĆ

RAJKO

STEVAN

06-10-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

DIC "VERITAS"

---

15-03-1952 BANSKI GRABOVAC 1946 KNEZOVLJANI


‐ 6 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

566

BOROJEVIĆ

ADAM

STEVO


24-04-1992 KOMOGOVINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

567

BOROJEVIĆ

DUŠAN

STEVO


06-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

568

BOROJEVIĆ

MILOŠ

ZORAN

25-08-1969 DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

569

BOROMISA

MILAN

PERO

21-08-1947 KOSNA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

570

BOROTA

STEVO

BOŽO

19-01-1952 G. RAŠENICA

571

BOROTA

PETAR

DRAGA

572

BOROTA

573

BOROTA

NIKOLA

MILJKA

02-01-1933 BATIN. KOSA

574

BOROTA

DUŠAN

MIROSLAV

575

BOROTA

ĐURO

NENAD

576

BOROTA

DANICA

577

BOROTA

TEODOR

ILIJA

578

BOROVIĆ

NEDJELJKO

GORAN

579

BOROVIĆ

JOVAN

1935 SINJ

580

BOROVIĆ

MILISAV

MILETA

25-06-1960 BEOGRAD

581

BORTOT

DRAGUTIN

ILIJA

582

BOSANAC

LJUBOJA

BOSILJKA

583

BOSANAC

ILIJA

584

BOSANAC

RANKO

585

BOSANAC

586 587

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


04-01-1993 VEDRO POLJE

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

13-01-1969 BOVIĆ

06-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1936 ANTUNOVAC TENJ.

22-11-1991 ANTUNOVAC TENJ.

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1930 ANTUNOVAC TENJ.


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

30-05-1992 TRBOUNJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-01-1998 SUHAČ

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-08-1993 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

BRANKO

21-05-1953 D. RAJIĆ

01-05-1995 RAJČIĆI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DOBRIVOJ

07-02-1968 SARVAŠ

29-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR

ĐORĐE


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

BOSANAC

MARKO

GAJO



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

BOSANAC

DAMJAN

JOVO

15-02-1955 JAPAGA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

588

BOSANAC

PETAR

MARA

23-02-1910 KUSONJE

01-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

589

BOSANAC

02-05-1995 ŠEOVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

590

BOSANAC

M

591

BOSANAC

592

BOSANAC

593

BOSANAC

JOSIF

DRAGICA

594

BOSANAC

LAZE

SAVETA

02-04-1918 IMSOVAC

595

BOSIĆ

MARKO

MIHAJLO

596

BOSIĆ

MILAN

597

BOSNIĆ

ĐURO

598

BOŠKOVIĆ

---

DRAGAN

--- PAKRAC

599

BOŠKOVIĆ

---

SLAVICA

1940 MIRKOVCI

600

BOŠNJAK

---

DUŠKO


19-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

601

BOŠNJAK

SLAVKO

MILAN

12-01-1973 KAKANJ

07-07-1992 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

602

BOŠNJAK

SLAVKO

SRĐAN

12-01-1973 KAKANJ

09-12-1991 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

603

BOŠNJAKOVIĆ

GEORGIJE

ĐORĐE


01-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

604

BOŠNJAKOVIĆ

GEORGIJE

MILE

09-02-1951 MAŠ. ŠAGOVINA

01-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

605

BOTA

---

LJUBOMIR

1905 KOLARINA

05-08-1995 BRUŠKA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

606

BOTA

LJUBOMIR

PETAR

1935 KOLARINA

28-09-1995 KOLARINA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

607

BOTIĆ

ILIJA

MILOŠ

1930 BANJA LUKA

02-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

608

BOŽIČIĆ

PETAR

609

BOŽIĆ

---

ALEKSANDAR

610

BOŽIĆ

---

BRANKO

1937 SINLIJE


611

BOŽIĆ

---

BRANKO

1962 MIRKOVCI

13-05-1991 MIRKOVCI

612

BOŽIĆ

MILOŠ

DESANKA

04-01-1931 BUDAČKA RIJEKA

07-08-1995 ŽIROVAC

613

BOŽIĆ

LJUBOMIR

DRAGINJA

09-05-1909 KUKUNJEVCI

614

BOŽIĆ

MILE

ILIJA

615

BOŽIĆ

RADE

616

BOŽIĆ

617

BOŽIĆ

NIKOLA

MIĆO

618

BOŽIĆ

PETAR

MILAN

619

BOŽIĆ

ĐURO

MILE

620

BOŽIĆ

MILIĆ

621

BOŽIĆ

MILOŠ

622

BOŽIĆ

623

BOŽIĆ

624

BOŽIĆ

DMITAR

625

BOŽIĆ

TRIFKO

TEŠO

02-06-1964 BJELJINA

12-10-1991 TRNAVA

Z/W SLAVON.

626

BOŽIĆ

DIMITRIJE

VASKO

12-03-1959 INĐIJA


LIKA

627

BOŽIĆ

BRANKO

VLADO

16-01-1953 G. ŽIROVAC

04-08-1991 VOLINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

628

BOŽIĆ-VLADIĆ

MILIĆ

DUŠAN

KORDUN

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

629

BOŽIN

SAVA

NEBOJŠA

15-09-1972 BEOGRAD

27-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

630

BOŽOVIĆ

MILENA

ĐORĐE

16-09-1954 BEOGRAD

15-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

631

BRADARA

LUKA

MARKO

13-05-1962 MEDOVIĆI

10-02-1993 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

632

BRADAŠ

PETAR

JOKA

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

633

BRAJDIĆ

NIKOLA

MILAN

25-09-1954 ŠAŠ

05-08-1995 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

634

BRAJENOVIĆ

TEŠO

STOJA

21-11-1922 VUKELIĆI

07-08-1995 ŠAKANLIJE

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

635

BRAJNOVIĆ

PETAR

STEVO


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

636

BRAKUS

MANE

MILAN

05-03-1953 ZALUŽNICA

01-05-1997 GOSPIĆ

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

637

BRAKUS

STOJAN

RATKO

03-03-1958 OTOČAC

28-06-1992 ČANAK

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

638

BRALOVIĆ

RADENKO

SVETOLIK

02-07-1947 PRANJANI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

639

BRANKOVIĆ

LAZO

JANKO

04-11-1960 GLINA

22-08-1992 D. JAME

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

640

BRANKOVIĆ

10-04-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

641

BRANKOVIĆ

ILIJA

STANKO

10-01-1953 BIJELE VODE

22-06-1992 DOBOJ

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

642

BRANKOVIĆ

DUŠAN

ZORAN

08-04-1971 BERLIN

05-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

643

BRATIĆ

ĐORĐE

MLADEN

06-06-1933 PODGRAĐE

644

BRČIN

NIKOLA

NIKO

645

BRČIN

646

BRDAR

647

BRDAR

648

BRDAR

TEODOR

STANKO

649

BRDNJEVAC

MIRKO

DEJAN

30-11-1966 BEOGRAD

650

BRĐANIN

MILENKO

BRANKO

---

---

---

---

MILJKA

1993 N. NEVESINJE

1922 ČEMERNICA --- TRSTENICA

12-10-1962 VUČEVICA

1969 PAKRAC

1993 LIPIK

MILICA

1980 PAKRAC

KRSTE

MITAR

12-07-1966 D. CJEPIDLAKE

04-05-1995 GAVRINICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

JOVO

SAVO

25-01-1975 KUSONJE

08-01-1994 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1914 BATINJANI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1936 CICVARE

02-12-1991 MARINO SELO

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

14-08-1952 VUKOVAR

15-09-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR

17-06-1958 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGIĆ

15-03-1953 PAŠIN POTOK

26-09-1994 SELIŠTE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

STEVO

VUKAŠIN

---

1991 SVETI ROK 26-12-1991 MIRKOVCI

05-10-1935 RADUJEVAC


--- SISAK

1991 SISAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-09-1991 KUKUNJEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

07-08-1995 OSTOJIĆI

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

21-08-1991 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-03-1996 PRISJEKA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-01-1924 MIHOLJSKO

07-08-1995 PRISJEKA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MILOŠ

01-10-1948 D. BUDAČKI

05-05-1991 D. BUDAČKI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

11-10-1967 KRNJAK

04-08-1995 D. BUDAČKI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-12-1991 VUČJAK ČEČ.

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1920 OSTOJIĆI

LAZAR

02-04-1940 OKUČANI

LJUBA

--- PRISJEKA 01-08-1953 BUDAČKA RIJEKA --- ČELINAC

---

RADE

1920 VUČJAK ČEČ.

---

STEVO

1920 D. HRASTOVAC

07-08-1995 D. HRASTOVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

STEVO

1937 OKUČANI

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

CIVIL

NEST/MISS.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

--ILIJA

PETAR

ZORAN MIHAJLO

---

MILAN

1963 DUNJAK

1993 BATNOGA

1915 KNIN

1924 ĆORIĆI

--- MIRKOVCI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1942 GRAČAC

01-04-1997 GRAČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1972 SREDNJI DUBOVIĆ

20-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

1932 MELJINOVAC

04-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1963 BANSKI GRABOVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-12-1954 OKUČANI

10-01-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

16-11-1919 LOSKUNJA

651

BREBERINA

MARKO

MIRKO

13-12-1907 MEĐEĐAK UTINJSKI

01-09-1995 MEĐEĐAK UTINJSKI

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

652

BREKIĆ

MILOŠ

DUŠAN

15-02-1969 ERVENIK

15-02-1992 KOSOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

653

BREKIĆ

JANKO

MILORAD

24-06-1959 TIT. KORENICA

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

654

BREKIĆ

ĐURO

MOMČILO

06-06-1965 G. BABIN POTOK

05-08-1994 VRHOVINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

655

BRKANAC

STEVAN

ĐORĐE

29-04-1929 PAKRAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

656

BRKIĆ

---

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

657

BRKIĆ

DRAGOMIR

BORIVOJ

12-12-1951 N. SAD

19-09-1991 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

658

BRKIĆ

MARKO

DUŠAN

01-07-1926 PALANKA

13-08-1995 PALANKA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

659

BRKIĆ

STEVO

DUŠAN

13-05-1949 KUNOVAC

05-08-1995 PLJEŠEVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

660

BRKIĆ

JOVAN

ĐURO

07-08-1969 GRAČAC

28-02-1992 LOVINAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

661

BRKIĆ

NIKOLA

MILAN

08-07-1954 SVINICA

13-07-1995 CAZIN

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

ANA

--- VUKOVAR

‐ 7 ‐

1991 VRHOVINE

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

662

BRKIĆ

MILE

MILOŠ

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

663

BRKIĆ

MILE

NADA

1958 JASENOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

664

BRKIĆ

NIKOLA

NIKOLA

1963 PETRINJA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

665

BRKLJAČ

BOŽO

BRANKO

18-10-1933 TOMINGAJ

05-08-1995 BRUVNO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

666

BRKLJAČ

LAZO

DANE

04-01-1947 GRAČAC

22-01-1993 MALI ALAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

667

BRKLJAČ

JOVO

DUŠAN

21-03-1932 RUDOPOLJE


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

668

BRKLJAČ

DANE

MARIJA

24-11-1921 TOMINGAJ

12-08-1995 KOMIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

669

BRNJEVARAC

MIRKO

DEJAN

30-11-1966 BEOGRAD

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

670

BRODARIĆ

STEVO

SLAVKO

24-03-1954 ŠAŠ

01-05-1992 ŠAŠ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

671

BROZIČEVIĆ

672

BRUJIĆ

JOVAN

ANĐELIJA

673

BRUJIĆ

MILAN

MILICA

674

BRUJIĆ

TRIFUN

MILORAD

11-09-1952 G. VRHOVINE

675

BRUJIĆ

DANE

MIRKO

20-01-1961 MEDAK

676

BUAČ

JOVAN

DUŠAN

02-01-1934 ZVJERINAC

05-08-1995 KOSOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

677

BUAČ

MIRKO

ZDRAVKO

01-08-1963 KNIN

18-02-1994 BADANJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

678

BUBALO

MARKO

DANICA

1934 L. P. SELO

04-08-1995 L. P. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

679

BUBALO

JOVO

ĐURO

10-05-1915 L. P. SELO

04-08-1995 L. P. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

680

BUBALO

05-08-1995 REŠETAR

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

681

BUBIĆ

682

BUBONJA

683

BUĆAN

VLADIMIR

BRANKO

14-06-1964 GEJKOVAC

06-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

684

BUĆAN

MILOŠ

MILKA

20-09-1916 DŽAPEROVAC

04-08-1995 VIDUŠEVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

685

BUĆAN

MIRKO

MILOŠ

15-04-1954 CRNI POTOK


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

686

BUĆAN

MILAN

PETAR

11-09-1959 VUKOVAR

29-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

687

BUDIĆ

ĐURO

DUŠAN

1941 SUBOCKA

10-12-1991 PAKR. POLJANA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

688

BUDIĆ

BRANKO

KRSTO

--- SUBOCKA

19-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

689

BUDIMIR

JAKOV

ČEDO

29-01-1952 NADVRELO

05-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

690

BUDIMIR

JOVAN

DUŠAN

10-10-1953 ZRMANJA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

691

BUDIMIR

PETAR

ILINKA

1914 ZRMANJA

15-08-1995 ZRMANJA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

692

BUDIMIR

LUKA

MILAN

03-09-1956 ZRMANJA

09-09-1993 DIVOSELO

693

BUDISAVLJEVIĆ

---

--RAJKO

SINIŠA

NIKOLA JOVO

---

---

MILICA

PETAR

20-08-1925 SISAK

REGION

--- VUKOVAR

05-12-1993

30-03-1918 GUBAVČEVO POLJE 1908 TOMINGAJ

1920 REŠETAR --- GRUBIŠNO POLJE 1915 VRPOLJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 GUBAVČEVO POLJE

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

05-08-1995 TOMINGAJ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

27-10-1991 VRHOVINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-06-1993

---

---

07-08-1995 PETROVAC

--- GLINA

1991 GLINA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

694

BUDIŠIĆ

BOGDAN

SAŠA

11-10-1966 OSIJEK

08-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

695

BUHA

DANILO

DRAGOMIR

13-09-1960 N. NEVESINJE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

696

BUJUKLIĆ

MARKO

ZORAN

22-10-1956 BEOGRAD

01-02-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

697

BUKARICA

BOŠKO

MLADEN

28-03-1968 VOĆIN

01-12-1991 BALINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

698

BUKARICA

PERE

OBRAD

14-10-1940 KNIN

14-04-1994 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

699

BUKARICA

LAZAR

ŽELJKO

1970 ERVENIK

30-07-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

700

BUKARICA

ŽIVKO

1943 ALEKSANDROVAC

01-04-1992 ALEKSANDROVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

701

BUKOROVIĆ

FILIP

DUŠAN

1959 BISKUPIJA

19-03-1993 UMAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

702

BUKOROVIĆ

FILIP

MIRKO

15-04-1960 KNIN

04-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

703

BUKVIĆ

LJUBAN

ADAM

06-01-1955 DVOR

12-09-1994 MAJDAN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

704

BUKVIĆ

MILOVAN

JOVICA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

705

BULAJA

STEVAN

DRAGINJA

03-04-1940 IĆEVO

04-08-1995 IĆEVO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

706

BULAJA

ANDRIJA

MILKA

06-10-1910 IĆEVO

04-08-1995 IĆEVO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

707

BULAJIĆ

JOVAN

ILINKA

13-07-1925 VUKOVAR

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

708

BULAJIĆ

VIDAK

MILOSAV

22-01-1914 RUDINE

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

709

BULAJIĆ

ĐURO

STEVAN

25-01-1952 BRESTOVAC

03-01-1992 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

710

BULAT

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

711

BULAT

RADE

MIĆO

01-05-1956 BRESTIK

04-08-1995 STANKOVAČKO BR.

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

712

BULAT

DUŠAN

SLAVKO

06-12-1956 GLINA

15-10-1991 SLANA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

713

BULAT

LJUBAN

SLAVKO

10-02-1966 KIRIN


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

714

BULAT

---

1938 ČEPIN

22-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

715

BULAT

SVETOZARA

VUKAŠIN

1957 ČEPIN

22-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

716

BULATOVIĆ

RADOSLAV

RAJKO

06-07-1964 ČAKOVEC

17-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

717

BULIĆ

MARKO

BOŽICA

04-12-1939 BUKOVIĆ

10-08-1995 PRIJEDOR

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

718

BULIĆ

MILAN

ĐURO

02-08-1950 BRUHAČ

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

719

BULOVIĆ

BOJAN

GOJKO

01-06-1944 BITELIĆ

13-06-1992 SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

720

BULJ

JOVO

DANE

17-02-1937 GOSPIĆ

17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

721

BULJ

JOVO

ĐURO

01-10-1948 BRUVNO

04-08-1995 BRUVNO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

722

BULJ

MARKO

RADE

18-06-1961 PRISTEG

03-03-1992 G. CERANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

723

BULJ

MILOŠ

ŽELJKO

17-05-1962 PRISTEG

16-05-1992 PRISTEG

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

---

---

DANICA

SVETOZAR

--- PREKORAČANI

1930 BUZETA

1991 VUKOVAR

724

BULJAC

DUŠAN

SLAVOMIR

1971 VUKOVAR

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

725

BUNČIĆ

STEVO

BRANKO

1954 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

726

BUNČIĆ

ĐURO

DUŠAN

727

BUNČIĆ

JOVAN

ĐURO

728

BUNČIĆ

BRANKO

ĐURO

729

BUNČIĆ

730

BUNČIĆ

731

BUNČIĆ

SLAVKO

732

BUNČIĆ

MILAN

STOJAN

733

BUNČIĆ

CVIJAN

VLADIMIR

1907 ČATRNJA

734

BUNČIĆ

MILOŠ

ŽELJKO

15-10-1968 KARLOVAC

30-06-1992 GRAHORIŠTE

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

735

BUNDALO

NIKOLA

LUKA

21-10-1960 ŽEGAR

11-09-1991 JESENICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

736

BUNDALO

MILKA

MLADEN

M

737

BUNJAC

DUŠAN

SLAVOMIR

738

BUNJAK

739

BUNJAVIĆ

PETAR

MILORAD

740

BUNJEVAC

PETAR

DANE

741

BUNJEVAC

MANE

PREDRAG

742

BUNJEVČEVIĆ

PAVLE

743

BUNJEVČEVIĆ

744

--ZDRAVKO ---

GOJKO MILAN



KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

23-03-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

21-09-1991 OMANOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

21-11-1994 MORPOLAČA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1946 GOSPIĆ

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M


02-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 ČATRNJA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

1963 PAKRAC 29-01-1953 PETRINJA 1949 OMANOVAC 11-08-1965 IVOŠEVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

17-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

27-12-1991 LULIĆI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1950 N. GRADIŠKA

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1968 PLAŠKI

22-07-1991 VOJNOVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-01-1938 PODUM

13-10-1992 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐURO

15-12-1940 SLAVSKO POLJE

13-03-1992 N. SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILE

NIKOLA



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BURA

SAVA

NEDJELJKO

25-08-1963 ŠTIKOVO

04-08-1995 ŠTIKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

745

BURA

MILAN

SAVO

27-01-1974 ŠTIKOVO

05-08-1995 ŠTIKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

746

BURAZOR

DUJE

RATKO


16-10-1991 PREDORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

747

BUROJEVIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

748

BUROJEVIĆ

749

BURSAĆ

750 751

---

---

MILAN

--- DALJ

1991 TENJA

10-07-1971 VUKOVAR --- KOZJAN

LJEPOSAVA

1910 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

ĐURO

MILE

1935 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

ILIJA

ANICA

1920 PAVLOVAC

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

BURSAĆ

MILAN

DRAGAN

01-11-1969 D. LAPAC

22-08-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

BURSAĆ

ĐURO

JOVAN

1955 STRMICA

04-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

752

BURSAĆ

LAZAR

JOVO

1911 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

753

BURSAĆ

DMITAR

MIĆO

--- PLAVNO

04-08-1995 BJELJINA

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

754

BURSAĆ

MIKA

--- PLAVNO

04-08-1995 BANJA LUKA - U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

755

BURSAĆ

ĐURO

MILICA

01-06-1924 LIČKA KALDRMA

08-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

756

BURSAĆ

MILOŠ

NIKOLA

11-11-1963 PLAVNO

16-09-1991 KNIN

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

757

BURSAĆ

SAVA

PETAR

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

1925 PLAVNO

‐ 8 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

758

BURSAĆ

MIODRAG

PETAR

02-06-1968 ZEMUN

11-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

759

BURSAĆ

MILAN

RADE

22-10-1973 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

760

BURSAĆ

LAZO

SAVA



LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

761

BURSAĆ


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

762

BURSAĆ

SAVO

ZORAN

16-02-1960 TOVARNIK

04-08-1995 TESLINGRAD

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

763

BURSAĆ - ČOLOVIĆ

NIKOLA

NEMANJA

23-04-1962 KNIN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

764

BUSIĆ

DMITRA

NIKOLA

19-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

765

BUSIĆ

BLAGOJE

SAVA

25-08-1909 PERNA

07-08-1995 SVODNA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

766

BUZADŽIĆ

ĐURĐA

JOVAN

25-03-1965 DARUVAR


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

767

BUZDUM

MILE

ILIJA

30-08-1922 BRANEŠCI

01-12-1991 N. SELO

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

768

BUZMANOVIĆ

MOMČILO

SAŠA

29-07-1970 MAČV. MITROVICA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

769

CAČIĆ

DUŠANA

BOBAN

21-09-1972 OBRENOVAC

13-12-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

770

CARAN

LJUBOMIR

RADOVAN

08-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

771

CAREVIĆ

VASO

BOŽIDAR

14-01-1929 MILJANOVAC

27-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

772

CAREVIĆ

MILOŠ

ČEDOMIR


24-07-1995 BIHAĆ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

773

CAREVIĆ

STEVAN

LJUBICA

14-01-1926 ŠNJEGAVIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

774

CAREVIĆ

DIMITRIJE

MILAN



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

775

CAREVIĆ

ILIJA

MILENKO

12-01-1952 ČAĐAVAC

08-10-1991 VEL. PISANICA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

776

CAREVIĆ

STANKO

MILOŠ

01-09-1937 BANSKI MORAVAC

04-08-1995 BROĐANI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

777

CARIĆ

NIKOLA

DUŠAN

12-03-1952 DVOR


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

778

CARIĆ

BRANKO

ZDRAVKO

12-10-1955 GARAVICE


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

779

CEHELJ

NIKOLA

JOSIP

10-06-1959 KOZARAC

26-06-1992 SLOVINCI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

780

CEROVAC

NIKOLA

DRAGAN

13-07-1945 STRMICA

09-01-1995 KOMALIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

781

CETINSKI

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

782

CICO

STEVO

MILAN

28-03-1969 PETRINJA

13-05-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

783

CICOVIĆ

BRANKO

JOVO

07-07-1949 SAICE

13-12-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

784

CICVARA

JOVO

JOSIF

20-07-1914 KLISA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

785

CICVARA

MARKO

MILAN

07-08-1946 PAKRAC

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

786

CICVARA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

787

CICVARA

JOSIF

MIRKO

22-08-1940 CICVARE


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

788

CICVARA

JEREMIJA

PAVA

15-05-1920 KLISA

01-12-1991 KLISA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

789

CIGANOVIĆ

MILAN

DUŠAN

31-05-1946 VUKOVAR

17-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

790

CIGANOVIĆ

SLOBODAN

GORAN

09-03-1948 OKUČANI

21-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

791

CIGANOVIĆ

28-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

792

CIGANOVIĆ

05-08-1995 BRUVNO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

793

CIGANOVIĆ

--- LOVINAC

05-08-1995 PODSTRANA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

794

CIGANOVIĆ

--- MIRKOVCI

28-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

795

CIGANOVIĆ

SLAVKO

MILOVAN

01-07-1972 D. LAPAC

08-04-1992 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

796

CIGANOVIĆ

MILE

MIODRAG

01-10-1957 SRB

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

797

CIGANOVIĆ

01-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

798

CIKOTA

MATIJA

PETAR

01-04-1995 CRKVENI BOK

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

799

CIMEŠA

NIKOLA

BRANKO


14-05-1992 GRABARSKA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

800

CIMEŠA

RADE

MILIVOJ


13-01-1992 CETINGRAD

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

801

CIMEŠA

MILOVAN

MILOŠ

25-09-1959 MRACELJ


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

802

CIMEŠA

ĐURO

MIRKO

06-10-1954 GATA

14-01-1995 ŽELJAVA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

803

CIMEŠA

JANKO

NIKOLA

03-04-1914 SVINJICE

05-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

804

CINDRIĆ

MIĆO

PREDRAG



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

805

CONIĆ

SLAVKO

SRĐAN

27-09-1970 GNJILANE

11-02-1993 N. GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

806

CREVAR

JANDRE

LJUBOMIR



KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

807

CREVAR

ĐURO

MILE

23-11-1943 CREVARSKA STRANA

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

808

CREVAR

ILIJA

NIKOLA

12-09-1954 BRNJAVAC

10-03-1992 LASINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

809

CRLJENICA

MILOŠ

PETAR



BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

810

CRNČEVIĆ

LUKA

MARTA

21-01-1913 BIOČIĆ


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

811

CRNIĆ

SLAVKO

MILOVAN

13-02-1967 BOLJANICA

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

812

CRNOBRNJA

SPIRIDON

JOVAN

06-11-1936 SISAK

26-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

813

CRNOBRNJA

ŽARKO

MILOŠ

09-02-1958 CRNOBRNJE

12-09-1994 MAJDAN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

814

CRNOBRNJA

RADOVAN

MIROSLAV

24-09-1961 VUKOVAR

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

815

CRNOBRNJA

MILOŠ

NEVENKA

04-01-1960 BUKOVIĆ

13-12-1993 JAGODNJA D.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

---

---

---

--PAVLE

SVETKO

BRANKO

MIRA

ILIJA JOVO

---

MANDA

---

MARIJA

---

SLOBODAN

--- KOSTAJNICA

--- VUKOVAR

1946 PAKRAC

--- TIŠINA DESNA

--- PAKRAC

--- MIRKOVCI 11-12-1936 BARLETE

--- OKUČANI 1950 CRKVENI BOK

816

CRNOBRNJA

ĐORĐE

RADIVOJ


19-07-1995 CERIĆ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

817

CRNOBRNJA

MILE

SNJEŽANA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

818

CRNOGORAC

JOVAN

ILINKA

02-08-1928 POLAČA

11-08-1995 POLAČA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

819

CRNOGORAC

STEVAN

NIKOLA

25-07-1968 POLAČA

19-09-1991 BITELIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

820

CRNOMARKOVIĆ

BOŽO

KATA

12-07-1922 CETINA

15-10-1995 CETINA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

821

CRNOMARKOVIĆ

ĐURO

MOMČILO

27-09-1943 CIVLJANE

05-08-1995 CIVLJANE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

822

CRNOMARKOVIĆ

BOŽO

NIKOLA

14-09-1914 CIVLJANE

05-08-1995 CIVLJANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

823

CRNOMAT

DRAGO

STEVO

15-02-1937 BANJA LUKA

17-09-1991 VUKOVAR

824

CULIĆ

825

CUPAĆ

JANDRIJA

BORISLAV

21-10-1958 RAŠTEVIĆ

826

CUPAĆ

SAVA

DARINKA


---

MIRKO

--- OKUČANI

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 KORLAT

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1991 OKUČANI

827

CUPAĆ

DUŠAN

DRAGINJA

19-04-1940 BRUŠKA

04-08-1995 KORLAT

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

828

CUPAĆ

VELJKO

DRAGOSLAV

19-11-1966 KORLAT

22-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

829

CUPAĆ

GNJATIJE

ILIJA

23-10-1933 KORLAT

04-08-1995 KORLAT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

830

CUPAĆ

ĐURO

MILOŠ



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

831

CUPAĆ

TANASIJE

MOMIR

06-02-1928 KORLAT

04-08-1995 KORLAT

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

832

CUPAĆ

DANE

SOFIJA

05-01-1914 KORLAT

01-07-1993 KARIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

833

CUPAĆ

NIKOLA

STEVAN

14-11-1952 KORLAT


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

834

CUPAĆ

MILE

STEVO

12-04-1955 KORLAT

05-08-1995 KORLAT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

835

CUPAĆ

IGNJATIJE

VELIBOR

10-06-1963 KORLAT

19-09-1991 TINJ

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

836

CUPAĆ

DRAGOJLO

VELJKO

20-04-1962 KORLAT

22-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

837

CVETIČANIN

VLADIMIR

MILOŠ

04-06-1958 VOĐOVIĆ BR.

31-03-1992 PAVLOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

838

CVETIĆ

TOMISLAV

MILISAV

07-04-1955 PINOSAVA

02-12-1991 SOTIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

839

CVETIĆ

SAVO

RADE

22-02-1949 LUKAVAC

14-12-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

840

CVETKOVIĆ

841

CVETKOVIĆ

842

CVETKOVIĆ

843

CVETOJEVIĆ

844 845 846

CVIJANOVIĆ

---

---

01-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MIRKO

14-11-1934 LJUBINA

08-06-1992 KETENIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SRĐAN

05-08-1967 GREAVICA

02-09-1991 LASLOVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LJUBAN

MILAN

04-03-1935 D. JAVORANJ

19-09-1991 SISAK

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CVETOJEVIĆ

DMITAR

NIKOLA

1968 DVOR

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CVETOJEVIĆ

LJUBAN

NIKOLA



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

13-08-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

12-11-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

24-06-1996 PIŠAĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

DRAGAN ---

DUŠAN

BORKA

847

CVIJANOVIĆ

NEDJELJKO

848

CVIJANOVIĆ

---

DUŠAN

849

CVIJANOVIĆ

---

DUŠAN

850

CVIJANOVIĆ

851

CVIJANOVIĆ

852

CVIJANOVIĆ

853

CVIJANOVIĆ

DIC "VERITAS"

ILIJA

DOBRIVOJE

ĐURO ---

--- MIRKOVCI

1961 MIRKOVCI 25-04-1955 SELAČKA --- PIŠAĆ --- LONČARICA

1993 VLAŠIĆ

26-05-1952 PLAVNO

GOSPA

1953 JAPAGA

GAVRO

JELENA

14-05-1961 SKENDEROVCI

SPASENIJE

JOKA

1902 PLAVNO

‐ 9 ‐

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

06-04-1992 KUPRES

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-11-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

21-11-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

854

CVIJANOVIĆ

PETAR

MILICA

02-11-1919 REŠETAR

05-08-1995 REŠETAR

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

855

CVIJANOVIĆ

MARKO

MIRKO

20-09-1958 KOPRIVNO

20-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

856

CVIJANOVIĆ

RADE

NEDJELJKO

01-07-1962 KORENICA

25-11-1994 BALJEVAC

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

857

CVIJANOVIĆ

12-11-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

858

CVIJANOVIĆ

ĐURO

RADISLAV

14-05-1974 KOTOR VAROŠ

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

859

CVIJANOVIĆ

LJUBO

RADOVAN

1946 JAPAGA

08-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

860

CVIJETIČANIN

ĐURO

SAVO

1941 D. LAPAC

12-12-1991 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

861

CVIJETIČANIN

MILOŠ

ŽARKO

23-04-1937 L. P. SELO

17-09-1991 RASTOVAČA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

862

CVIJETIĆ

SAVA

DENIS

21-09-1971 BENKOVAC

08-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

863

CVIJETIĆ

NIKOLA

DRAGO

04-02-1957 RAZVOĐE

21-06-1992 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

864

CVIŠIĆ

SPASOJE

GOJKO

865

CVIŠIĆ

ALEKSA

VOJISLAV

29-12-1958 OKUČANI

866

CVIŠIĆ

BRANKO

VUJADIN

28-07-1971 SKENER VAKUF

27-02-1992 PETROVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

867

CVJETANOVIĆ

STANKO

DAVOR

24-07-1965 ISLAM LATINSKI

28-04-1992 PODGRADINA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

RADE

1955 ŠEOVICA

1942 GRAHOVLJANI

M M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-07-1953 SMRTIĆ

01-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

19-04-1954 DABAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 GLOGOVO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

31-08-1932 GLOGOVO

05-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

SAVA

05-01-1940 GLOGOVO

05-08-1995 GLOGOVO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

VOJISLAV

15-03-1974 MALOVAN

23-09-1995 OZREN

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BORISLAV

18-06-1958 LUKAVAC

22-08-1950 ISLAM LATINSKI 1937 ISLAM LATINSKI

870

CVJETIČANIN

NIKOLA

DUŠAN

871

CVJETIĆANIN

MIĆO

BUDE

872

CVJETKOVIĆ

LUKE

MILKA

873

CVJETKOVIĆ

PAJO

NIKOLA

874

CVJETKOVIĆ

MANOJLO

875

CVJETKOVIĆ

JOVO

876

ČABDARAC

LJUBOJE

877

ČADI

878

ČAJIĆ

879

ČAKALO

880

ČAKIĆ

881

ČALIĆ

STAKA NEDELJKO

---

SAHR/BUR. SAHR/BUR.

SJ/N. DALM.

DRAŠKO STANKO

MITAR

VOJ/SOLD. VOJ/SOLD.

SJ/N. DALM.

DUŠAN JOVAN

---

Z/W SLAVON. Z/W SLAVON.


CVJETANOVIĆ CVJETANOVIĆ

DUŠAN

17-12-1991 KUSONJE 09-11-1991 GORICE

04-08-1995 GOLUBIĆ

868 869

---

Ž/W

1909 GLOGOVO

--- SISAK 17-10-1945 KINJAČKA

02-10-1991 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-06-1993 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

1933 KINJAČKA


MILAN

24-05-1944 VUKOVAR

04-09-1991 VUKOVAR

--- PETRINJA

1991 PETRINJA

BOŽO

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

05-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

882

ČALIĆ

DESPOT

DRAGINJA

883

ČALIĆ

LJUBOJA

ĐURO

1905 GREĐANI

884

ČALIĆ

STOJAN

JOVAN

20-08-1959 GORIČKA

14-10-1993 ŽUPIĆ BR.

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

885

ČALIĆ

VLADO

LAZO

27-06-1961 GABOŠ

18-10-1995 GABOŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

886

ČALIĆ

NIKOLA

MILOŠ

1942 SISAK

09-10-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

887

ČANAK

1920 DVOR

01-10-1995 ĆORE

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

888

ČANAK

MILE

DRAGINJA

02-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

889

ČANAK

MIHAJLO

ĐURAĐ

25-09-1995 ZRMANJA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

890

ČANAK

MILAN

ILIJA

891

ČANAK

ĐURAĐ

MIRKO

892

ČANAK

MILE

893

ČANČAREVIĆ

894

ČANOVIĆ

895

ČANKOVIĆ

896

ČANKOVIĆ

STOJAN

STANA

897

ČAVARIĆ

SLAVKO

SLAVEN

23-11-1974 SISAK

898

ČAVIĆ

NIKOLA

MILAN

25-07-1922 IRINOVAC 13-04-1967 BELI MANASTIR

---

--MILISAV ---

DANICA

19-10-1924 ČAPRGINCI

I/E SLAVON. BANIJA

25-10-1919 MEDARI 1915 GRAČAC 19-04-1973 APATIN 1933 PODKOM


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

04-08-1995 PODKOM

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

RADE

24-06-1907 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

06-11-1921 BOS. ŠAMAC

01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NOVICA

29-11-1961 OSIJEK

JOVAN

14-01-1994 POZDERI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1939 SREDNJA GORA

08-04-1997 SREDNJA GORA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1914 MOGORIĆ

06-01-1997 MOGORIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-07-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-12-1991 IRINOVAC

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

899

ČAVIĆ

STEVAN

VIDOJA

900

ČAVRIĆ

PETAR

MOMČILO

901

ČAVRIĆ

PETAR

SLAVKO

902

ČEČAVAC

MIROSLAV

GORAN

25-01-1990 VUKOVAR

903

ČEČAVAC

ČEDO

MIROSLAV

14-03-1966 PAČETIN

904

ČEČAVAC

JOSIP

SLAĐANA

29-10-1972 VUKOVAR

15-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

905

ČEKO

NEDJELJKO

BOŽIDAR

21-10-1967 POLAČA

04-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

906

ČEKO

MIJAT

SAVA

27-01-1945 POLAČA

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

907

ČEKO

ILIJA

SPASE

09-08-1995 POLAČA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

908

ČELAR

RADOMIR

VLADO

13-07-1958 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

909

ČELEBIĆANIN

DRAGO

BORISLAV


30-07-1991 PLASTOVO

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

910

ČELIĆ

ĐURO

BOGOJA

--- DALJ

02-08-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

911

ČENIĆ

--- TIŠINA LIJEVA

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

912

ČEPRNJA

06-08-1995 MARTIN BROD

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

913

ČEPRNJA

08-08-1995 ZELENGRAD

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

914

ČEPRNJA

29-03-1992 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

915

ČEPRNJA


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

916

ČEPRNJA

MILAN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BRANKO

--STEVAN

LJUBAN BOGDAN

--DANE

RUŽICA STEVAN

---

VUJADIN


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1952 KOVAČEVAC

05-07-1992 GRADAČAC

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1963 KOVAČEVAC

05-12-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

15-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1940 POLAČA

15-01-1968 ZELENGRAD 1920 ZELENGRAD 12-01-1949 RIĐICA 1906 ZELENGRAD

ŽIVKO

01-04-1948 RIĐICA

ZLATKO

09-09-1947 KNIN

30-07-1993 GRADAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-02-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1914 KOLARIĆ

09-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1974 BOS. GRADIŠKA


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1910 RUŠEVAC

10-12-1991 RUŠEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

24-07-1966 BANATSKO N. SELO

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-06-1962 G. RAVNO

04-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

917

ČERNEŠEK

918

ČIČA

919

ČIČA

OSTOJA

JANKO

920

ČIČIĆ

DUŠAN

DENIS

921

ČIČKOVIĆ

LUKA

KATA

922

ČIGOJA

MARKO

ZORAN

923

ČIVIČIĆ

STOJAN

MIRKO

924

ČIZMAR

VLADIMIR

MIHAJLO

08-08-1953 RUSKI KRSTUR

925

ČIZMIĆ

JANKO

RADOJKA

1925 LOVČA

926

ČOKEŠA

LJUBOMIR

NIKOLA


01-05-1995 VELJUN

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

927

ČOKO

MLADEN

SRĐAN

24-05-1963 KNIN

02-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

928

ČOLAKOV

VASO

JEZDIMIR

14-04-1930 VUKVAR

M

929

ČOLAKOVIĆ

930

ČOLOVIĆ

VLADIMIR

DRAGAN

931

ČOLOVIĆ

MILAN

NEBOJŠA

932

ČOLOVIĆ

LUKA

RADE

30-09-1971 SLUNJ

933

ČOLOVIĆ

LAZO

SLOBODAN

17-03-1958 KNIN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

934

ČOLOVIĆ

PETAR

VLADIMIR

01-07-1934 ORLIĆ

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

935

ČORIĆ

---

STOJA

1925 ŠAKANLIJE


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

936

ČORIĆ

---

STOJAN

--- JOVAC

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

937

ČORTAN

30-08-1995 DEBELO BR.

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

938

ČOSIĆ

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

939

ČOTI

IVAN

STIPO

940

ČOTRA

ANICA

BRANKO

941

ČOTRA

OBRAD

DRAGOMIR

942

ČOTRA

JOVAN

943

ČOTRA

NIKOLA

---

---

NIKOLA

BRANKO

STANISLAVA

MILICA ---

VELJKO

--- MIRKOVCI

--- KNIN 19-06-1967 ORLIĆ 1959 TEPLJUH

20-10-1902 KRBAVICA --- SISAK --- BELI MANASTIR

21-08-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

07-08-1995 LOVČA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

14-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.


R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

19-03-1993 UMAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-03-1993 TRŽIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

31-10-1950 BJELINA

26-09-1995 BJELINA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

JOVAN

01-10-1965 BJELINA

05-11-1994 ORAŠAC

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

TODOR

01-02-1962 SVOJIĆ

27-01-1993 PERJASICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1930 OSTROVICA

1991 BELI MANASTIR

944

ČOVIĆ

MEHMED

VLADIMIR

1955 RUMA


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

945

ČUBELIĆ

ANTE

MILE

1941 SMILJANI

17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

946

ČUBRA

MILAN

MILOŠ

10-06-1952 G. PRIMIŠLJE

05-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

947

ČUBRA

RADE

STEVO

1954 OSIJEK

01-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

948

ČUBRIĆ

NIKOLA

DANICA

1914 ŠIR. KULA

08-03-1994 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

949

ČUBRIĆ

ĐURO

DUŠKO

10-07-1961 ŠIR. KULA

05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DIC "VERITAS"

‐ 10 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



950

ČUBRIĆ

STEVAN

LUKA

951

ČUBRILO

NIKOLA

BOGDAN

31-10-1940 ŠIR. KULA 1927 KRUŠKOVAC

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

24-01-1993 ŠIR. KULA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

952

ČUBRILO

NIKOLA

ĐURO

03-05-1949 RADUČ

05-08-1995 RADUČ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

953

ČUBRILO

BOGDAN

JANKO

24-05-1967 RADUČ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

954

ČUBRILO

RADE

PETAR

15-07-1923 RADUČ

05-08-1995 RADUČ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

955

ČUBRLO

ŠPIRO

SVETOZAR

16-03-1964 CERANJE D.

M

956

ČUČA

957

ČUČAK

958

ČUČIĆ

959

ČUČKOVIĆ

DUŠAN

BRANKO

26-01-1947 GLINA

960

ČUČKOVIĆ

DUŠAN

PERO

03-08-1953 GLINA 14-04-1961 MALI OBLJAJ

--GLIŠO

STEVAN GLIŠO

---

MILICA

01-07-1934 GOLUBIĆ 1967 OSIJEK

30-09-1991 SMOKOVIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

01-04-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-04-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

16-07-1991 BALINAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-10-1992 LASINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1936 ST. SELO

20-05-1996 ST. SELO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

VERA

1928 GLINA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MILE

04-08-1942 ZATON


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-09-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

10-03-1958 DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

961

ČUČKOVIĆ

ILIJA

RADE

962

ČUČKOVIĆ

PERO

SAVA

963

ČUČKOVIĆ

964

ČUDE

ĐURO

965

ČUDE - BASLETIĆ

AĆIM

MILKA

966

ČUGALJ

ĐURO

STEVAN

967

ČUKOVIĆ

MIRO

VESNA

---

--- OSIJEK

1913 ZATON

968

ČULIĆ

NIKOLA

ŽELJKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

969

ČUMIĆ

RADOŠ

MIROSLAV

20-12-1953 ČAČAK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

970

ČUPIĆ

MILIVOJ

GORAN

28-03-1970 ROVIŠKA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

971

ČUPIĆ

BOŠKO

STANOJE

10-10-1953 VUKOVAR

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

972

ČURUVIJA

SLAVKO

973

ČURUVIJA

974

ČUŠIĆ

DANE

TODOR

975

ČUTURILO

MILETA

MIĆO

1906 DABAR

976

ČUTURILO

JANKO

MILE

977

ČUTURILO

STEVO

978

ČUTURILO

NIKOLA

979

ĆAKIĆ

980

ĆAKIĆ

981

ĆAKIĆ

982 983

---

BRANKO

--- DALJ

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZORAN

--- DALJ

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 DABAR

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

10-07-1939 PLOČE

09-03-1993 BARLETE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILOŠ

10-01-1966 TUŠILOVIĆ


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STOJAN

17-06-1934 PEĆANI

03-03-1947 DABAR

16-11-1991 DABAR

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BOSILJKA

1936 KRIČKE

01-06-1992 KRIČKE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

STEVAN

DESANKA

1934 DRNIŠ


FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

BOŽO

ĐORĐE

1932 KISTANJE

05-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

ĆAKIĆ

DUŠAN

JANKO

27-11-1937 ĐEVRSKE

20-08-1995 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

ĆAKIĆ

MILAN

MILAN

19-08-1965 KRIČKE

04-08-1995 LUNIĆA GRADINA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

984

ĆALIĆ

JANKO

ĐURO

05-04-1946 G. PLOČA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

985

ĆALIĆ

PETAR

MIHAJLO

14-10-1938 GORIČKA

04-08-1995 KOTAR ŠUMA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

986

ĆALIĆ

ĐURO

NIKOLA

07-09-1957 BRGUD

08-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

987

ĆALINA

PETAR

VUJADIN

05-06-1943 PLAŠKI

24-03-1994 BUKVAR

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

988

ĆELAP

MILAN

DRAGAN

22-04-1949 MALA VRAN.NA

989

ĆELAP

990

ĆELAP

ĐURO

OSTOJA

991

ĆELAP

ĐURO

RADOVAN

992

ĆELAP

MILAN

STEVO

993

ĆERAN

ADAM

DRAGAN

994

ĆERAN

MLAĐEN

DRAGAN

01-05-1954 STABANDŽA

995

ĆERAN

MIRKO

MLAĐAN

10-02-1928 STABANDŽA

996

ĆERAN

NIKOLA

SAVA

997

ĆERTIĆ

DRAGOLJUB

JOVAN

998

ĆETOJEVIĆ

---

---

---

DUŠANKA

MILORAD

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

16-09-1928 ST. SELO

05-08-1995 ST. SELO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

04-03-1959 ST. SELO

28-03-1992 ST. SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


31-03-1994 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

17-08-1993 ŠUMA PRAŠNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-06-1992 G. ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 DVOR NA UNI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M Ž/W

1924 MALA VRAN.NA

--- PAKRAC

05-08-1995 DVOR NA UNI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

08-10-1948 SELO BRAJKOVAC

1914 UNČANI

12-12-1991 RAMLJANI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1927 PAKLENICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

999

ĆIRIĆ

AVRAM

PAJO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1000

ĆIRIĆ

ĐORĐE

PREDRAG



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1001

ĆIRKOVIĆ

DANILO

GORAN

10-09-1970 GUŠTERICA

08-11-1993 BRUŠKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

--- VUKOVAR

1991 VUKOVAR

1002

ĆIRKOVIĆ

PERO

JOVAN

19-01-1966 BRČKO


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1003

ĆIRKOVIĆ

DUŠAN

RATKO

15-10-1955 OSMACI

17-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1004

ĆOPIĆ

ILIJA

DARA

1917 DOLJANI

05-08-1995 D. SUVAJA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

1005

ĆOPIĆ

MIĆO

ĐURO

11-06-1971 G. SUVAJA

22-12-1994 HUŠIDIĆI

FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

1006

ĆOPIĆ

DANE

MILAN

05-01-1954 D. SUVALA

23-12-1991 SVETI ROK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1007

ĆOPIĆ

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1008

ĆOPIĆ

1009

ĆOPIĆ

MILAN

ŽELJKO

1010

ĆOSIĆ

PAVLE

ĐORĐE

1011

ĆOSIĆ

PETAR

MILOŠ

1012

ĆOSIĆ

LAZAR

---

PAJO

---

ZDRAVKO

1935 GOSPIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-03-1923 UZDOLJE

06-08-1995 UZDOLJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MILOŠ

09-01-1934 DOBRIČ

08-05-1992 ŠIROKI BRIJEG

FBiH

CIVIL

NEST/MISS.

M

19-10-1969 SVILAJNAC

16-07-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-11-1992 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1013

ĆOSIĆ

LJUBO

RADE

1014

ĆOSO

VLADIMIR

DOSTANA

--- DVOR

1991 DVOR

28-03-1958 D. LAPAC 1951 ZVJERINAC

1969 JAGODNJA G.

1015

ĆOSO

GLIŠO

SRBOLJUB

23-03-1951 JAGODNJA

26-06-1991 RIJEKA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1016

ĆOSO

NIKOLA

STEVAN

02-09-1962 ŽEGAR

13-08-1992 KRUŠEVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1017

ĆUĆUZ

LJUBOMIR

MILAN

15-05-1952 BOROVO

12-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1018

ĆUĆUZOVIĆ

VLADIMIR

IVAN


14-06-1992 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-09-1954 ĆUIĆ KRČEVINE

09-07-1994 IZAČIĆ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1019

ĆUIĆ

RANKO

BRANKO

1020

ĆUIĆ

STANKO

MILICA

1021

ĆUJIĆ

NIKOLA

BOGDAN

05-08-1967 BROĆANAC

18-12-1991 N. SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1022

ĆUJIĆ

NIKOLA

PETAR

30-10-1947 ĆUJIĆ KRČEVINA

05-08-1995 KRBAVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1023

ĆUK

DANE

VLADIMIR

16-05-1951 VUKOVAR

25-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1024

ĆULIBRK

ILIJA

BLAGOJA

20-06-1955 BLAGORODOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1922 ĆUIĆ KRČEVINA

1025

ĆULIBRK

ILIJA

BRANIŠA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1026

ĆULIBRK

ĐORĐE

DRAGOMIR

04-01-1961 RAŠĆE

21-09-1991 GRADIŠTE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1027

ĆULIBRK

MARKO

--- DVOR

10-11-1993 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1028

ĆULIBRK

BRANKO

ZDRAVKO

--- DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1029

ĆULIBRK

MILORAD

ZORAN

05-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1030

ĆUPIĆ

TODOR

ĐURO

15-11-1944 JAGODNJA G.

11-03-1993 DEBELJAK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1031

ĆUPIĆ

MARKO

MILE

02-08-1957 JAGODINA G.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

1961 BJELA LAZA

1032

ĆUPOVIĆ

DUŠAN

MILORAD

15-09-1970 GLINA

31-07-1995 SOLNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1033

ĆUPURDIJA

JOVAN

ĐURAĐ

28-03-1910 FRKAŠIĆ

05-08-1995 FRKAŠIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1034

ĆURČIĆ

1925 DOLJANI

04-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1035

ĆURČIĆ

RADE

NEDELJKO

25-10-1942 VRHOVINE

30-12-1991 OTOČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1036

ĆURČIĆ

ILIJA

NIKOLA

14-12-1921 ST. SELO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1037

ĆURČIĆ

DANE

STAKA

12-08-1995 KOMIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1038

ĆURČIJA

SIMO

MIRKO

23-10-1947 KIRIŠNICA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1039

ĆURIĆ

LUKA

DUŠAN



I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1040

ĆURUVIJA

VUJO

DMITAR

03-03-1928 PLOČA

04-08-1995 KORENICA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1041

ĆURUVIJA

PERO

ĐURO

07-09-1935 PERNA

27-06-1992 GLINICA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1042

ĆURUVIJA

NEDJELJKO

MILOŠ

29-01-1973 KNIN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1043

ĆURUVIJA

---

06-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

---

MILKA

SOKA

1920 TIT. KORENICA

--- KOVAČIĆ

1044

ĆUSLOVIĆ

DRAGOMIR

IVAN

30-03-1961 ČAČAK

17-10-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1045

ĆUSTRIĆ

PETRA

JOVAN



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

‐ 11 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



1046

ĆUŠIĆ

1047

ĆUTKOVIĆ

MILAN

ZORAN

1048

DABIĆ

STANKO

BOŠKO

1049

DABIĆ

ĐURICA

BOŠKO

20-03-1951 VUKOVAR

1050

DABIĆ

JOVAN

BRANKO


1051

DABIĆ

1052

DABIĆ

NIKOLA

MILAN


01-05-1995 ŠIRINCI

1053

DABIĆ

LJUBAN

MILORAD


1054

DABIĆ

STEVO

VELIZAR


---

---

DANE

JANKO

01-03-1971 KARLOVAC

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

24-06-1992 ODŽAK

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1962 KARLOVAC

16-10-1991 N. SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1950 D. BAČUGA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

01-05-1995 RATKOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

21-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- OKUČANI

1991 OKUČANI

1055

DADIĆ

STEVAN

ZDRAVKO

27-11-1949 MARINCI

01-08-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1056

DAIĆ

NIKOLA

DRAGAN

07-11-1955 LUŠČANI

06-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DRAGINJA

24-05-1908 LUŠČANI

06-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1931 LUŠČANI

06-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1057

DAIĆ

1058

DAIĆ

PETAR

---

LJUBICA

1059

DAIĆ

MILAN

RANKO


02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1060

DAKIĆ

MARINKO

LJUBIŠA

23-07-1964 PETRINJA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1061

DAKIĆ

SLOBODAN

MIRKO

15-01-1963 PANČEVO

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1062

DAKOBRIJA

BLAGOJA

ZORAN

13-11-1969 SISAK

13-11-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1063

DAMJANOVIĆ

PETAR

DUŠAN

11-06-1929 GOLUBIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1064

DAMJANOVIĆ

MILIĆ

DUŠKO

14-01-1971 LIJESKA

20-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1065

DAMJANOVIĆ

TODOR

ĐUKA

12-11-1931 GOLUBIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1066

DAMJANOVIĆ

ILIJA

ILIJA

1910 KUNOVAC KUPIROVIČKI

25-09-1995 KUNOVAC KUPIROVIČKI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1067

DAMJANIĆ

LUKA

LAZAR

1933 VRBNIK

06-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1068

DAMJANOVIĆ

MARA

1913 G. OBRIJEŽ


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1069

DAMJANOVIĆ

RADE

MILAN

08-11-1969 GRABOVAC


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1070

DAMJANIĆ

JOVAN

MILICA

14-11-1921 PLASTOVO

11-08-1995 PROKLJAN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1071

DAMJANIĆ

GLIŠO

NIKOLA

27-10-1921 PROKLJAN

06-08-1995 PROKLJAN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1072

DAMJANOVIĆ

LUKA

PETAR

07-04-1908 SRB

04-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

---

1073

DAMJANOVIĆ

ĐORĐE

SINIŠA

30-01-1968 OKUČANI

09-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1074

DAMJANOVIĆ

LUKA

SLOBODAN

07-11-1959 KOPRIVNA

04-08-1995 BRUVNO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1075

DAMNJANOVIĆ

VELISAV

MILAN

22-01-1973 BEČ

04-11-1991 KARLOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

1076

DAMNJANOVIĆ

STOJKO

SAVO

27-01-1959 BOSUT


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

1077

DANČIĆ

DIMITRIJE

DRAGAN

27-07-1971 NEGOTIN

18-12-1991 D. VAGANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1078

DANČUO

MILE

DUŠAN


15-02-1995 MALOBABIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1079

DANGUZOVIĆ

BRANKO

MITAR

10-11-1955 VUKOVAR

14-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1080

DANIČIĆ

ĐURO

ĐURO


09-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1081

DANIČIĆ

SPASENIJE

ZORAN


22-01-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1082

DANILOVIĆ

MILAN

ILIJA

27-08-1960 LJUBOVIĆ

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1083

DANOJEVIĆ

ĐURO

ILIJA

15-08-1910 KIP

16-11-1991 KIP

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1084

DANOJEVIĆ

ILIJA

MIJO

22-08-1937 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1085

DAUTOVIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1086

DAVIDOVIĆ

MILIĆ

ĐURO

15-02-1946 KARLOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1087

DAVIDOVIĆ

SLOBODAN

GOJKO

30-04-1970 GLOŽĐE

08-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1088

DAVORIJA

STEVAN

DRAGAN

14-08-1922 GRABOVAC

07-08-1995 ŠUŠNJARI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1089

DAVORIJA

PETAR

MILAN


04-08-1995 GORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1090

DAVORIJA

DRAGAN

MILAN


18-01-1995 BUGAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1091

DEDIĆ

OSTOJA

DUŠAN

02-02-1930 LAKTAŠI

1092

DEDIĆ

1093

DEDIĆ

1094

DEJANOVIĆ

1095

DEJANOVIĆ

04-11-1991 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1096

DEJANOVIĆ

DUŠAN

MILAN

01-05-1966 KLOKOČ

13-01-1992 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1097

DEJANOVIĆ

MILE

MILAN

30-08-1966 KLOKOČ

17-01-1992 PODCETIN

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1098

DEJANOVIĆ

NINKO

MILOŠ

21-05-1928 RAKOVICA

06-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1099

DEJANOVIĆ

SIMO

NIKOLA


30-03-1993 PODCETIN

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1100

DEJANOVIĆ

DUŠAN

NINKO

27-06-1962 GRABARSKA


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1101

DEJANOVIĆ

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1102

DEJANOVIĆ

RADOMIR

VELJKO

29-05-1966 SLUNJ

11-09-1993 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1103

DELIBAŠIĆ

NIKOLA

GORAN

26-03-1969 CAGE

11-12-1991 RAJČIĆI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILOŠ

1104

DELIĆ

1105

DELIĆ

1106

DELIĆ

1107

DELIĆ

1108 1109

---

---

NEDŽAD

--- D. LAPAC


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-09-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

--- PETRINJA

SADIK

SAMIR

23-05-1970 PETRINJA

27-04-1993 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

TOMISLAV

DUŠAN

11-10-1971 OKUČANI

21-09-1991 G. BOGIĆEVCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

ĐORĐE

OSTOJA

1969 VOJNIĆ

--- OKUČANI

BORISLAV

13-06-1960 OTOČAC

04-08-1995 VRHOVINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

HAZIM

15-02-1966 LJUĆESKA

12-12-1992 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MOMČILO

JANKO

14-03-1964 TRNOVO

08-06-1993 SVILAJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DUJKO

JELENKO

17-07-1961 OKUČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DELIĆ

STEVAN

MANE


26-09-1993 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DELIĆ

STEVO

MIĆO

17-12-1960 SISAK


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1110

DELIĆ

ĐURO

MILAN

15-02-1955 KRUŠEVAC

1111

DELIĆ

DUŠAN

MILENKO

---

1950 OKUČANI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1112

DELIĆ

RADE

NEBOJŠA

09-10-1993 SERDARI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1113

DELIĆ

RADE

NIKOLA

1957 GRABUŠIĆ

04-08-1995 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1114

DELIĆ

SAJA

1904 LAPAČKA KORITA

21-12-1995 LAPAČKA KORITA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

---

27-03-1961 BIJELO POLJE

11-09-1991 DIVOSELO 12-09-1991 OKUČANI

1115

DELIĆ

JOVAN

VLADIMIR

01-09-1960 KORENICA

28-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1116

DELIĆ

MILAN

ŽELJKO

17-12-1972 SOKOLAC

10-07-1991 KIJEVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1117

DEMBIĆ

NIKOLA

ŽELJKO

04-06-1957 PETRINJA

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1118

DEMIĆ

DRAGAN

MILAN


23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1119

DEMIR

RADE

MILAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1120

DEMONJA

DUŠAN

NIKOLA

01-06-1972 GLINA

07-08-1995 VLAHOVIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1121

DERETA

25-05-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1122

DESNICA

UROŠ

MARIJA

15-03-1955 KARIN G.

07-01-1995 OBROVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1123

DESPIĆ

RISTO

STANKO

23-09-1952 D. LAPAC

10-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1124

DESPOT

RADE

JOVAN


M

1125

DESPOT

1126

DESPOT

1127 1128 1129

DESPOTOVIĆ

1130

DEVETAK

STOJŠA

ĐURO

1131

DEVETAK

JANKO

GOJKO

1132

DEVETAK

DRAGAN

1133

DEVETAK

1134

DEVETAK

1135

---

NIKOLA

--- MIRKOVCI


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

MARIJA

1901 ERVENIK

04-07-1996 ŠOPOT

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

BRANKO

NOVICA

1975 BENKOVAC

27-09-1994 ŽAŽVIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DESPOT

MIHAILO

STANA

1934 ISLAM GRČKI


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DESPOTOVIĆ

JOVICA

DEJAN


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-01-1959 LJUBINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

22-05-1925 MALA GRADUSA


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MIRKO

11-04-1955 LJUBINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

PETAR

MIRKO

18-05-1934 LJUBINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGAN

MIRKO

29-05-1952 LJUBINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DEVIĆ

SAVA

DINKO

14-06-1958 KOLARINA

12-03-1993 KOLARINA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1136

DEVIĆ

NIKOLA

MILAN

18-10-1948 KOLARINA

08-06-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1137

DEVIĆ

ŠPIRO

NEVEN

22-03-1955 BILJANE D.

1138

DEVIĆ

MILAN

OLGA

1139

DEVRNJA

MILAN

MOMČILO

08-05-1942 OTON

25-10-1991 SLAV. ORAHOVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1140

DIĆKO

UROŠ

RUŽA

10-06-1943 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1141

DIĆKO

PETAR

ŽELJKO


01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

---

PETAR

25-05-1966 VALJEVO 1937 MIRKOVCI

1947 ISLAM GRČKI

‐ 12 ‐


SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



ZLATAN

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1142

DIDOVIĆ

1143

DIDULICA

1144

DIKLIĆ

1145

DIKLIĆ

---

DRAGA

1146

DIKLIĆ

---

DUŠAN

1147

DIKLIĆ

---

1148

DIKLIĆ

---

1149

DIKLIĆ

PETAR

NIKOLA

1150

DIKLIĆ

MILE

PETAR

1151

DIKLIĆ

ĐURO

RADMILA

1152

DIMIĆ

MILAN

--- VUKOVAR

1991 VUKOVAR

1153

DIMIĆ

NIKOLA

MILJKA

18-11-1937 OSTRVICA

13-10-1991 OSTRVICA

1154

DIMIĆ

DANE

NIKOLA

03-10-1961 PRLJEVO

1155

DIMITRIJEVIĆ

---

1156

DIMITRIJEVIĆ

MANASIJE

MILAN

27-10-1934 BEOGRAD

06-11-1991 SEKULINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1157

DIMITRIJEVIĆ

VOJISLAV

ZORAN

11-02-1950 RUSNA

01-06-1992 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1158

DINIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1159

DIVIĆ

MILENKO

BRANIMIR

30-07-1961 MIRKOVCI

22-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1160

DIVIĆ

NIKOLA

STEVAN

04-09-1962 POLJANI

13-06-1995 SLAPNICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1161

DIVJAK

---

BOJA

1938 D. LAPAC

05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1162

DIVJAK

---

MILKA

1933 D. LAPAC

05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1163

DIVJAK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1164

DIVJAK

05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1165

DMITRAŠINOVIĆ

TODOR

NEDJELJKO

13-03-1967 RUDANOVAC

12-12-1991 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1166

DMITRAŠINOVIĆ

STEVO

ŽELJKO

15-05-1967 OKUČANI

15-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1167

DMITROVIĆ

MILAN

BRANKO


10-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1168

DMITROVIĆ

ILIJA

DANICA

15-01-1931 D. SKRAD

04-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1169

DMITROVIĆ

ILIJE

GORAN

1950 PULA

30-09-1991 KORENICA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1170

DMITROVIĆ

MANOJLO

JANDRIJA

1973 BISKUPIJA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1171

DMITROVIĆ

MILE

JOVO

1945 ŽAGROVIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1172

DMITROVIĆ

TANASIJE

KATA

1914 D. SKRAD

04-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1173

DMITROVIĆ

LAZO

MILKA

1923 BOJNA

07-08-1995 BOJNA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1174

DMITROVIĆ

MILAN

MILORAD


06-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1175

DMITROVIĆ

MILAN

MIRKO


04-08-1995 VELJUN

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1176

DMITROVIĆ

MARKO

MIROSLAV

20-03-1964 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1177

DMITROVIĆ

NIKOLA

NENAD


16-10-1991 PREDORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1178

DMITROVIĆ

ILIJA

NIKOLA

04-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

1179

DMITROVIĆ

ĐURO

PERO

05-01-1956 JAMARJE


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1180

DMITROVIĆ

JOVAN

PETAR

10-10-1915 STRMICA


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1181

DMITROVIĆ

ILIJA

PETAR


08-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1182

DMITROVIĆ

JOVAN

RATKO

01-05-1944 VOJVODA STEPA

04-08-1995 D. LAPAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1183

DMITROVIĆ

JOVAN

SAVA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1184

DMITROVIĆ

NIKOLA

STEVO

1950 ŽAGROVIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1185

DMITROVIĆ

STEVO

ZORA


01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1186

DOBRAŠ

GOJKO

1932 KATINAC

27-03-1997 KATINAC

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

--PETAR

ANTE

03-09-1959 GLINA

09-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

JOVO

--- SISAK

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

ALEKSANDAR

---

---

SIMO

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1940 DABAR

01-08-1991 OTOČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MARijA

1902 ST. SELO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MILKA

1940 DABAR

01-08-1991 OTOČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

19-09-1962 ST. SELO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

27-11-1929 ST. SELO

02-11-1991 ST. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1946 GOSPIĆ

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DESANKA

SRĐAN

RANKO ---

---

SOKA

23-06-1970 BILJE --- ST. SELO

1924 KNIN

--- PANČEVO

1991 PETRINJA

20-09-1950 TURJANSKI 1930 D. LAPAC

1930 D. SKRAD

1187

DOBREČEVIĆ

RADE

ŽARKO

27-06-1962 DVOR

29-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1188

DOBREČEVIĆ

DRAGAN

ŽELJKO

08-03-1966 SISAK

28-06-1995 OBLJAJ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1189

DOBRIĆ

---

ANĐA

07-08-1995 ŠAŠ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1190

DOBRIĆ

---

ANICA

01-11-1922 MEĐARE

06-08-1995 ČISTA MALA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1191

DOBRIĆ

STEVO

DRAGAN

19-04-1965 UNČANI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1192

DOBRIĆ

DRAGUTIN

DRAGAN

22-02-1948 VODIĆEVO

26-04-1993 STRUGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1193

DOBRIĆ

ILIJA

ĐURO


05-03-1992 PREDORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1194

DOBRIĆ

DRAGAN

JOVAN

02-06-1954 POLJANI


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1195

DOBRIĆ

ĐURO

LAZAR

1196

DOBRIĆ

NIKOLA

MIĆO

1197

DOBRIĆ

1198

DOBRIĆ

MIĆO

NIKOLA

10-05-1949 SISAK

1199

DOBRIĆ

ĐURO

NIKOLA

18-12-1951 PONIKVARI

21-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1200

DOBRIĆ

MOMČILO

NIKOLA

26-02-1949 ERDEVIK

25-12-1991 SILAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1201

DOBRIĆ

DRAGOLJUB

NOVICA

03-03-1970 DOBROPOLJCI

28-02-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1202

DOBRIĆ

ĐURO

PETAR



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1203

DOBRIĆ

ĐURO

PETAR

17-02-1965 POLJANI

11-08-1991 POLJANI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1204

DOBRIĆ

MILAN

SINIŠA

26-08-1983 SISAK


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1205

DOBRIĆ

STEVO

ZDRAVKO

19-02-1930 DOBRIĆ

01-12-1991 DOBRIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1206

DOBRIĆ

MILE

ZORAN

24-03-1970 POSTOJNA


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1207

DOBRIJEVIĆ

PETAR

DALIBOR

03-11-1973 PLASTOVO

05-08-1995 PLASTOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1208

DOBRIJEVIĆ

NIKOLA

DRAGIŠA



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1209

DOBRIJEVIĆ

NIKOLA

MILIVOJ

02-04-1959 PLASTOVO

1210

DOBRIJEVIĆ

DUŠAN

MILKA

---

MIRKO

1935 ŠAŠ

1920 DOBROPOLJCI 13-03-1972 JASENOVČANI 1981 POLJANI

1947 SURDULICA


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

11-08-1991 POLJANI

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

08-04-1992 JASENOVČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-06-1993 ZELENOVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1211

DOBRIJEVIĆ

ĐURO

MIROSLAV

05-01-1962 OTON

10-07-1993 MANOJLOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1212

DOBRIJEVIĆ

DAMJAN

NIKO

12-11-1953 PLASTOVO


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1213

DOBROJEVIĆ

TOMO

DRAGAN

19-05-1955 VOĆIN


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1214

DOBROSAVLJEVIĆ

JOSIF

PETAR

11-07-1937 DVORIŠTE

04-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1215

DOBROTA

VUJE

ĐURO

1942 BIOVIČINO SELO

01-10-1991 KARLOBAG

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1216

DOBROTA

ILIJA

JOVAN

21-07-1957 BIOVIČINO SELO

25-02-1993 STRMICA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1217

DOBROTA

DRAGO

OBRAD


09-09-1995 MLINIŠTE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1218

DOBROVOLJAC

NIKOLE

DUŠAN

--- VUKOVAR

02-05-1992 D. KOLIBE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1219

DODIKOVIĆ

OSTOJA

DUŠAN

18-02-1941 OKUČANI

04-11-1991 GORICE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1220

DODIKOVIĆ

ĐURO

VELJKO

01-12-1991 PODVRŠKO

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1221

DODOŠ

ILIJA

MIĆO

1222

DOJČINOVIĆ

MARKO

ĐORĐE

1950 ŠUMETLICA 28-02-1930 HAJTIĆ --- OKUČANI

04-08-1995 D. SELIŠTE

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

10-07-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1223

DOJČINOVIĆ

MILIĆ

PETAR

19-01-1948 VEL. CRKVINA

04-07-1995 TODOR. SLAPNICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1224

DOKIĆ

SAVA

JASMINKA

14-07-1961 VUKOVAR

14-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

1225

DOKIĆ

JELA

1924 KANTROVCI

1226

DOKIĆ

MILE

MILA

1905 KRSTINJA

---

1227

DOKIĆ

STEVAN

MILOJA

1228

DOKIĆ

MILORAD

RADMILO

1229

DOKMAN

DUŠAN

MILAN

1230

DOKMAN

1231

DOKMANOVIĆ

DANE

1232

DOKMANOVIĆ

MILE

1233

DOKMANOVIĆ

1234

DOKNIĆ

PETAR

DRAGOMAN

1235

DONDUR

ILIJA

IKA

1236

DONDUR

JOVO

VERA

1237

DOPUĐ

VLADIMIR

STEVAN

DIC "VERITAS"

---

---

ZDRAVKO

--- DALJ

01-09-1991 SARVAŠ

1961 TRBUNJE 1952 BJELOVAR 01-03-1960 BUGAR

DMITRIJE

14-06-1932 PLAŠKI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-11-1992 KORENICA

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1991

26-06-1947 ČOVAC

BRANKO MARIJA

1992 VEL. 07-08-1995 GLINA ---

04-08-1995 PLAŠKI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

13-08-1995 NOVI GRAD

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

22-08-1992 LORA

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1938 VARAŽDIN


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- PLAŠKI 1958 NIKŠIĆ

25-07-1966 BILJANE DOLJE

‐ 13 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1238

DOŠEN

NIKOLA

MILENKO

04-07-1958 TOMINGAJ

17-02-1994 TOMINGAJ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1239

DOTLIĆ

JOVAN

STEVO

13-06-1966 KLAŠNICA

24-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

1240

DOTLIĆ

MANE

ŽELJKO


24-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

1241

DRAČA

ĐURO

DUŠAN

1919 BRUŠKA

05-08-1995 BRUŠKA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1242

DRAČA

1948 MIRANJE D.

07-08-1995 MIRANJE D.

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1243

DRAČA

RADOMIR

INES

20-10-1970 ZADAR

10-02-1993 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

1244

DRAČA

GLIGORIJA

JOVAN

13-01-1934 ZEMUNIK G.

23-04-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

ĐURO

1245

DRAČA

LUKA

JOVAN

20-01-1958 KAŠIĆ

06-07-1992 VELJANSKA KOSA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1246

DRAČA

LUKE

MARIJA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1247

DRAČA

OBRAD

MILE

27-01-1965 ZADAR

1248

DRAČA

---

MILICA

--- MEDVIĐA 01-04-1953 G. KARIN

1249

DRAČA

LUKA

OBRAD

1250

DRAČA

DUJO

SAVA

1251

DRAČA

1252

DRAČA

DUŠAN

SVETOZAR

22-07-1957 BRGUD

1253

DRAČA

PETAR

VOJISLAV

20-01-1948 KAŠIĆ

1254

DRAČA

JANKO

ŽELJKO

04-10-1960 BILJANE D.

1255

DRAGANIĆ

---

STANKO

---

BRANKO

---

MILKA

STEVO

DARKO

23-04-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-04-1992 MOSL. KRČENIK

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1954 BILJANE D.

18-04-1992 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1908 BENKOVAC

10-02-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

22-12-1991 BRUŠKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

05-01-1995 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1948 LIČKI OSIK

1256

DRAGANIĆ

1257

DRAGANIĆ

27-09-1966 D. LAPAC

1258

DRAGAŠ

TODOR

ANĐA

1931 STRMICA

1259

DRAGAŠ

MARKO

DANE

31-03-1953 ĐEVRSKE

1260

DRAGAŠ

TODOR

DRAGINJA

1261

DRAGAŠ

ILIJA

DUŠAN

21-05-1928 DEBELO BR.

1262

DRAGAŠ

DRAGAN

GOJKO

1263

DRAGAŠ

ĐURO

1264

DRAGAŠ

1265 1266

1912 LIČKI OSIK

04-10-1992 DERVENTA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

08-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

25-08-1992 PLANIČNIK

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

08-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

06-08-1995 DEBELO BR.

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-04-1953 NEBOJANI

27-02-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LUKA

23-10-1933 KARIN G.

20-03-1993 TORDINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ILIJA

MILOŠ

20-12-1947 G. KARIN

04-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGAŠ

ILIJA

NIKOLA

02-01-1992 DRLJAČA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGAŠ

MILAN

NIKOLA

05-08-1995 D. MLINOGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1267

DRAGAŠ

MILE

VUKOSAVA


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1268

DRAGIČEVIĆ

NIKOLA

ČEDOMIR

08-03-1966 GOLUBIĆ

04-08-1995 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1269

DRAGIČEVIĆ

JOVAN

DUŠAN

01-10-1966 GOLUBIĆ

04-08-1995 VELEBIT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1270

DRAGIČEVIĆ

KRSTE

JANJA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1271

DRAGIČEVIĆ

BOGDAN

JOVO

08-08-1952 GOLUBIĆ

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1272

DRAGIČEVIĆ

DUŠAN

KUZMAN

08-10-1992 OBROVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1273

DRAGIČEVIĆ

MILAN

LAZO

19-05-1964 TOMINGAJ

01-02-1993 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1274

DRAGIČEVIĆ

TODOR

MARKO

02-11-1966 GOLUBIĆ

05-02-1992 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1275

DRAGIČEVIĆ

JOVO

MILAN

01-11-1965 ŠTIKADA

1276

DRAGIČEVIĆ

STEVAN

MILE

1277

DRAGIČEVIĆ

STOJAN

MILOŠ

1278

DRAGIČEVIĆ

MARKO

MIODRAG

1279

DRAGIČEVIĆ

PETAR

1280

DRAGIČEVIĆ

SAVA

1281

DRAGIČEVIĆ

1282

1921 STRMICA

1974 DRLJAČA 07-04-1936 D. MLINOGA 1919 RAŠTEVIĆ

--- GOLUBIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-06-1951 GOLUBIĆ

26-03-1993 VELEBIT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

30-10-1972 GRAČAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

02-01-1930 GOLUBIĆ

04-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

15-05-1935 POLAČA

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

SAVA

TRIVUN

25-10-1943 GRAČAC

02-11-1991 RIČICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGIČEVIĆ

NIKOLA

VLADIMIR

25-02-1962 GOLUBIĆ

04-08-1995 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1283

DRAGIČEVIĆ

ILIJA

ZORAN

28-01-1976 GOLUBIĆ

24-08-1993 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1284

DRAGIĆ

MIRKO

DRAGAN

01-12-1960 UTINJA

08-09-1994 SLUNJSKA SELNICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1285

DRAGIĆ

RATKA

MILADIN

23-05-1952 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1286

DRAGIĆ

DUŠANKA

MILAN

03-07-1972 SISAK

03-05-1992 NEVESINJE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1287

DRAGIĆ

DUŠAN

MILAN

09-02-1965 CIVLJANE

22-12-1991 SVILAJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1288

DRAGIĆ

MILE

MILAN

18-03-1972 VOJNIĆ

25-01-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1289

DRAGIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1290

DRAGIĆ

DRAGO

MILOVANKO

11-10-1962 PRIJEDOR

22-10-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1291

DRAGIĆ

VLADIMIR

MILOŠ

15-09-1950 KLIPINO BR.

25-08-1993 BAJATINA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1292

DRAGIĆ

NENAD

PREDRAG

04-12-1963 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1293

DRAGIĆ

NIKOLA

SLAVKO

20-03-1944 MAJSKI TRTNIK

16-09-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1294

DRAGIĆ

ILIJA

VELJKO

07-10-1991 ČAKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1295

DRAGIĆEVIĆ

RADOMIR

GORAN

21-10-1971 TRŠIĆ

15-09-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1296

DRAGIŠIĆ

JOVAN

LAZO

09-04-1919 PLAVNO

04-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1297

DRAGIŠIĆ

VASO

MILAN

01-05-1995 JAZAVICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1298

DRAGIŠIĆ

DANE

MILKA

28-02-1926 ZRMANJA

04-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1299

DRAGIŠIĆ

ŽARKO

SLAVKO

15-05-1933 VUKOVAR

01-08-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1910 LAPOVAC

Ž/W

---

MILENA

1933 POLAČA

1935 PAKLENICA

1960 VUKOVAR

1935 RAJIĆ

1300

DRAGOJEVIĆ

MILE

ANKA

07-08-1995 LAPOVAC

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

1301

DRAGOJEVIĆ

STEVAN

BORISLAV

28-04-1961 KUZMA

13-11-1991 DARUVAR

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1302

DRAGOJEVIĆ

STEVAN

BOŠKO

22-03-1960 KUZMA

15-12-1991 PODRAVSKA SLATINA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

14-08-1950 OKUČANI

1303

DRAGOJEVIĆ

BRANKO

DRAGOMIR

1304

DRAGOJLOVIĆ

ĐURO

MARICA

13-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1908 ĆAPLJANI


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

1305

DRAGOJLOVIĆ

MILAN

Ž/W

RATKO

03-02-1956 VINKOVCI


FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

1306

DRAGOLJEVIĆ

M

STOJAN

SLAVKO

13-09-1946 RAVNO

04-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1307 1308

DRAGOSAVAC

JOVAN

DANE


01-10-1991 OMANOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

DRAGOSAVAC

SPASENIJA

DRAGAN

19-02-1974 ŠTIKADA

07-02-1993 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1309

DRAGOSAVAC

JOVO

ĐORĐE

05-05-1940 VREBAC

05-08-1995 UDBINA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1310

DRAGOSAVAC

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1311

DRAGOSAVAC

ĐORĐE

MILORAD

03-05-1974 VREBAC

14-09-1992 VREBAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1312

DRAGOSAVAC

MIHAJLO

NIKOLA

15-06-1942 VREBAC

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1313

DRAGOSAVAC

ĐURO

RAJKO

09-11-1967 GRAČAC

17-09-1991 RIČICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1314

DRAGOSAVAC

SPASE

TRIVUN

19-02-1974 GRAČAC

07-02-1993 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1315

DRAGOSAVAC

JOVO

VLADO

20-05-1939 VREBAC

10-07-1995 BARLETE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1316

DRAGOVIĆ

NIKOLA

MILAN

03-11-1950 DALM. GRAČAC

22-01-1991 LAZINICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

JOSIP

--- VUKOVAR

1317

DRAGOVIĆ

MILAN

MILENKO

06-10-1973 ŠIBENIK

04-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1318

DRAGOVIĆ

ĐURO

NIKOLA



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1319

DRAGULJICA

---

DANICA

1903 D. LAPAC

09-08-1995 PRIJEDOR

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1320

DRAGUŠIN

---

MILAN

1928 SKENDEROVCI


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1321

DRAIĆ

---

MIKA

--- KINJAČKA

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1322

DRAIĆ

NIKOLA

SLAVKO

20-03-1944 GLINA

16-09-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1323

DRAKULA

MILAN

RADOVAN

17-11-1960 SMRDELJE

26-03-1992 ROŠKI SLAP

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1324

DRAKULIĆ

RADE

BOGDAN

05-09-1951 KARLOVAC

07-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1325

DRAKULIĆ

---

STOJA

04-08-1995 JASIKOVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1326

DRAKULIĆ

---

ZORAN


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1327

DRAŠKOVIĆ

ĐURO

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

MILAN

STOJAN

1328

DRAŽIĆ

1329

DRAŽIĆ

1330

DRAŽIĆ

JOVO

STANA

1331

DRČA

NIKOLA

ALEKSANDAR

1332

DRČA

DANE

DARINKA

1333

DRČA

MARKO

DARKO

DIC "VERITAS"

DRAŽEN ---

ĐURO

1910 VRPILE --- PODRAVSKA SLATINA 1929 GLINA 04-09-1970 KORENICA

12-01-1993 KORENICA

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 G. SELIŠTE

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1949 OSIJEK

04-10-1991 SPAČVA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

23-07-1974 ZADAR

05-08-1995 BRGUD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-11-1927 BROTINJA


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W



SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

--- GLINA

‐ 14 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1334

DRČA

SIMO

JOVAN


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

1335

DRČA

DUŠAN

JOVICA

21-12-1989 BROTINJA


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1336

DRČA

MILOŠ

KRSTE

02-08-1944 KAŠIĆ

06-08-1994 KARIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1337

DRČA

NIKOLA

MARTA

1955 VUKŠIĆ

16-01-1995 VUKŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

1338

DRČA

KRSTE

MILE

1922 RADAŠINOVCI

22-11-1991 BIOGRAD N/M

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1339

DRČA

STOJAN

MOMČILO

06-12-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1340

DRČA

KUZMAN

STANA

1341

DRČA

JOVAN

ŠPIRO

1342

DRČA

PETAR

VOJISLAV

1343

DRČA

MILE

VUJO

1344

DREKOVIĆ

MARICA

1345

DREKOVIĆ

IGNJATIJE

MILE

1346

DREKOVIĆ

LUKA

MILUTIN

1347

DREKOVIĆ

1348

DREZGIĆ

ĐURO

MILAN

1349

DRINIĆ

ĐORĐE

DRAGOMIR

1350

DRLJAČA

MILAN

DRAGAN

06-01-1968 GVOZDENJSKO

1351

DRLJAČA

ĐURO

VLADO

30-07-1960 PETRINJA

03-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1352

DRLJAN

RANKO

NIKOLA

09-11-1950 LUŠČANI

05-11-1994 SIBIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1353

DROBAC

BOGDAN

BOGDAN

12-05-1973 GRAČAC

01-10-1995 MIRČETE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1354

DROBAC

STEVO

DANE

21-03-1924 GRAČAC

07-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1355

DROBAC

MARKA

DUŠAN


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1356

DROBAC

ĐURO

NIKOLA

24-01-1961 DOJIĆI

14-10-1991 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1357

DROBAC

DUŠAN

VLADIMIR

13-12-1952 MURSKA SOBOTA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1358

DROBAC

PETAR

VOJISLAV

15-08-1933 GRAČAC

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1359

DROBNJAK

LJUBAN

BRANKO

1965 D. ČEMERNICA


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1360

DROBNJAK

SLAVKO

DRAGAN

1959 G. MLINOGA

02-08-1993 BLINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1361

DROBNJAK

LJUBOMIR

LJUBAN


13-06-1993 LASINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1362

DROBNJAK

MILOŠ

NIKOLA

1933 G. MLINOGA

31-07-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M Ž/W

---

---

---

MIODRAG

17-09-1931 KAŠIĆ 1920 KOŽLOVAC 18-03-1956 VUKŠIĆ --- VUKOVAR

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

22-05-1993 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-10-1993 PARČIĆI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1934 ŠUMETLICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1927 ŠUMETLICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-12-1991 CIKOTE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

11-04-1949 PARČIĆI

16-11-1957 ANTUNOVAC 1958 CIKOTE 31-10-1955 ŠTIKADA 1950 DALJ

1966 GRAČAC

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

20-10-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-09-1994 MAJDAN

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1363

DROBNJAK

1930 G. MLINOGA

10-08-1995 G. MLINOGA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

1364

DROBNJAK

JANKO

SLAVKO

10-02-1957 G. MLINOGA

02-12-1992 G. MLINOGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1365

DRONJAK

JOVO

DUŠAN

17-10-1936 GRAČAC

05-08-1995 GRAB

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1366

DRONJAK

JOVO

ĐURO

13-04-1947 GRAČAC

05-08-1995 DERINGAJ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1367

DRONJAK

RADE

MILE

18-05-1954 BOS. KRUPA

15-01-1995 BIJELO BR.

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1368

DROZDEK

STEVO

STIJEPAN

30-09-1930 VUKOVAR


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1369

DRPA

SIMO

DRAGAN

01-11-1976 RIJEKA

05-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1370

DRPA

BOŽO

DRAGAN

14-02-1928 TRSTENICA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1371

DRPIĆ

SIMO

MARA-JANJA

10-10-1910 STOJČINOVAC

12-03-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1372

DRPIĆ

BOŽO

RADOSLAV

05-08-1939 STOJČINOVAC

12-03-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1373

DUBAJIĆ

DMITAR

ILIJA

1922 OTON

05-08-1995 OTON

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1374

DUBAJIĆ

SIMO

LAZO

25-03-1920 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1375

DUBAJIĆ

MILAN

MIRJANA

14-11-1974 BROTINJA


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1376

DUBAJIĆ

MILAN

RADOSLAV

27-10-1959 SRB

26-05-1992 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1377

DUBROJA

STEVAN

DALIBOR

05-04-1972 KARIN D.

15-01-1995 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1378

DUBROJA

NIKOLA

DRAGO


22-01-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1379

DUDAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1380

DUDAŠ

MIRONJ

VLADIMIR

24-03-1949 PETROVCI

15-12-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1381

DUDUKOVIĆ

PETAR

DUŠAN

15-07-1949 SLUNJ

05-08-1995 MREŽNICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

---

RUŽA

1914 RADAŠINOVCI

REGION

BORIS

--- VARDARAC

1991 BELI MANASTIR

1382

DUDUKOVIĆ

DUŠAN

JOVAN

14-10-1930 TOČAK

24-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1383

DUDUKOVIĆ

MILUTIN

MIHAJLO

27-01-1934 TOČAK

06-10-1991 SAJEVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1384

DUGANDŽIJA

MIRKO

MILORAD

16-10-1964 ST. SELO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1385

DUGOŠIJA

RADE

DRAGAN

07-06-1927 BLATUŠA

18-08-1996 BLATUŠA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

1386

DUGOŠIJA

NEVENKA

LJUBICA

15-07-1952 BLATUŠA

14-07-1995 KLUPE

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

1387

DUGOŠIJA

STOJAN

MATIJA

04-05-1969 TOPUSKO

02-05-1995 FAZANERIJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1388

DUGOŠIJA

PETAR

MIROSLAV

18-02-1959 RIJEKA

10-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1389

DUJAKOVIĆ

LAZO

MIHAJLO

09-10-1941 VRBNIK

15-09-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1390

DUJIĆ

BOGOLJUB

MILOŠ


16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1391

DUJIĆ

NIKOLA

NEDJELJKO

01-11-1953 GRABOVAC

01-05-1995 SELIŠTE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1392

DUJKOVIĆ

GOSTO

DRAGAN

25-06-1966 TEKUĆICA

29-10-1993 PODUM

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1393

DUJKOVIĆ

MILORAD

NENAD

14-08-1960 BEOGRAD

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1394

DUJKOVIĆ

ŽIVKO

ZDRAVKO

21-08-1959 MIRKOVCI

22-09-1991 SREMSKE LAZE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1395

DUKIĆ

06-01-1994 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

---

DAMIR

1964 SISAK

1396

DUKIĆ

ZORAN

DRAGAN

16-10-1972 ŽITIŠTE

24-02-1992 MARINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1397

DUKIĆ

NIKOLA

DRAGAN

20-04-1970 VUKOVAR

02-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1398

DUKIĆ

BOGDAN

DRAGAN

20-09-1959 BILJANE G.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1399

DUKIĆ

MIRKO

DUŠAN

01-03-1937 VARIVODE

28-09-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1400

DUKIĆ

JOVAN

DUŠAN

20-08-1930 BILJANE G.

26-09-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1401

DUKIĆ

1402

DUKIĆ

--NIKOLA

JANJA MILAN

20-08-1995 VELIKI OBLJAJ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

15-08-1937 GRAČAC

1930 VELIKI OBLJAJ

04-08-1995 ĆELAVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

1403

DUKIĆ

NIKOLA

MILJENKO

13-01-1949 SARAJEVO

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1404

DUKIĆ

RADE

MOMIR

11-04-1954 BILJANE G.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1405

DUKIĆ

GOJKO

SOKA

07-11-1993 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1935 JAGODINA G.

1406

DUKIĆ

ANDRIJA

TODORA

1407

DUKIĆ

RADE

VLADIMIR

18-04-1909 KARIN

1408

DUKOVSKI

NIKOLA

DUŠAN

11-07-1958 JABUKA

16-10-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1409

DULIĆ

STIPAN

DRAGAN

30-06-1973 ST. ŽEDNIK

02-05-1992 D. KOLIBE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-08-1917 KAMENSKA

1931 MEDAK

1410

DULIĆ

PETAR

JAGODA

1411

DULIĆ

STEVO

KATA

1917 MILIVOJEVCI 15-11-1952 VUČJAK ČEČ.

1412

DULIĆ

MARKO

MILE

1413

DULIĆ

RANKA

NEDELJKO

1414

DULIĆ

SAVO

RADOJKA

05-08-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

05-01-1994 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1964 STRIČIĆI


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

25-10-1943 BRĐANI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1415

DULIĆ

MILAN

STEVO

07-06-1947 VUČJAK ČEČAVAČKI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1416

DUMENDŽIJA

MILAN

ŽIVKO

05-10-1938 ČOVAC

06-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1417

DUNIĆ

ĐURO

ILIJA


05-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1418

DUNJIĆ

ZARIJE

GORAN

30-08-1972 MALA DRAGUŠA

06-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1419

DUPOR

JOVAN

MILE

14-02-1957 ŠTIKADA

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1420

DUPOR

RADE

ŽIVKO

06-07-1956 KARIN G.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1421

DURAKOV

TODOR

VANČO

29-06-1952 CRVENI BREG

29-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1422

DURAKOVIĆ

STEVO

DARKO

27-09-1966 OSIJEK


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1423

DURAKOVIĆ

MILAN

NIKOLA

14-01-1955 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1424

DURANIĆ

LJUBOMIR

MIROSLAV

28-11-1960 BUGOJNO

23-04-1994 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1425

DURMAN

STOJAN

LJUBAN

14-10-1926 PAUKOVAC

09-08-1995 PAUKOVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1426

DURMAN

STEVAN

MILAN

15-08-1908 PAUKOVAC

09-08-1995 PAUKOVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1427

DURMIĆ

ENVER

ENES

15-11-1991 ČATRNJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1428

DURUTOVIĆ

BOGDAN

DRAGOLJUB

07-10-1964 PLUŽINE


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1429

DUVNJAK

VLADO

DUŠAN

15-01-1965 D. MALOVAN

05-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

DIC "VERITAS"

1967 TIT. KORENICA

‐ 15 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1430

DUVNJAK

SAVO

NIKOLA

1431

DUŽDEVIĆ

NIKOLA

MILA

1432

DVOKIĆ

NIKOLA

1433

DŽAIĆ

1434

DŽAJA

JOSO

ŽELJKO

17-11-1960 DRNIŠ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1435

DŽAMBAS

BOGDAN

RAJKO

07-04-1954 OKUČANI

20-12-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1436

DŽAMBAS

NIKOLA

ZDRAVKO

03-05-1948 BODEGRAJ

26-03-1993 G. BOGIĆEVCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1437

DŽAMBAZI

KASAM

MURSELJ

19-06-1971 CRVENCI

22-12-1991 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1438

DŽANIJA

ANTUN

IVAN

03-01-1964 OKUČANI

17-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1439

DŽELAJLIJA

TANASIJA

ANA

1922 DARUVAR

13-09-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1440

DŽEPINA

SIMO

BRANKO

30-09-1951 GOLUBIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1441

DŽEPINA

DMITAR

GOJKO

24-08-1956 KNIN

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1442

DŽEPINA

LUKA

ILIJA

10-03-1943 GOLUBIĆ

05-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐURO ---

MILAN

23-02-1957 MALOVAN

REGION

1911 ČEMERNICA 05-03-1959 PLAVNO

03-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

03-10-1994 PLAVNO

--- PETRINJA

1991 PETRINJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1443

DŽEPINA

PETAR

PETAR

27-10-1943 GOLUBIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1444

DŽEVERLIJA

PETAR

NEDELJKO

30-05-1947 SISAK

05-08-1995 STRMEN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1445

DŽODAN

JOVAN

DUŠAN

13-12-1952 MOGORIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1446

ĐAKOVIĆ

UROŠ

BORISLAV


HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1990 CRIKVENICA

1447

ĐAKOVIĆ

MILOŠ

DRAGAN

08-08-1950 MOGORIĆ

12-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1448

ĐAKOVIĆ

BUDIMIR

ĐORĐE

27-01-1974 KAŠIĆ

23-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1449

ĐAKOVIĆ

PETAR

ĐURO

1966 MOGORIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1450

ĐAKOVIĆ

MIRKO

ĐURO

03-01-1957 MOGORIĆ

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1451

ĐAKOVIĆ

NIKOLA

MARA

1452

ĐAKOVIĆ

ISO

MILE

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

25-12-1909 MOGORIĆ

1916 ROVIŠKA

05-08-1995 MOGORIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1453

ĐAKOVIĆ

MILAN

MILORAD

10-01-1964 MOGORIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1454

ĐAKOVIĆ

ILIJA

MILOŠ

14-01-1942 CIVLJANE

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1455

ĐAKOVIĆ

JOVO

MIRKO

10-02-1943 ŠIBINE

07-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1456

ĐAKOVIĆ

ĐURO

NIKOLA

04-01-1952 MOGORIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1457

ĐAKOVIĆ

PETAR

NIKOLA

06-03-1946 MOGORIĆ

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1458

ĐAKOVIĆ

JOVAN

NIKOLA

12-08-1919 OTON

07-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1459

ĐAKOVIĆ

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1460

ĐAKOVIĆ

BRANKO

STANKO

11-01-1963 SISAK

04-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1461

ĐANKOVIĆ

DUŠAN

MILAN

07-11-1946 VUKOVAR

17-04-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1462

ĐAPA

RAJKO

MILENKO

22-12-1951 VITASOVCI

22-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1463

ĐAPIĆ

MARKO

ILIJA

17-01-1946 BITELIĆ

11-02-1992 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1464

ĐAPIĆ

KRSTO

LJUBOMIR

01-04-1933 BIOČIĆ

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1465

ĐEDOVIĆ

ILIJA

ĐORĐE

02-12-1966 PETRINJA

22-03-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1466

ĐEDOVIĆ

ILIJA

NIKOLA

30-07-1936 MOŠTANICA

14-11-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

RODOLJUB

1931 DIVOŠ

1991 DIVOŠ

1467

ĐEDOVIĆ

MILAN

PETAR

19-10-1953 BLINJA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1468

ĐEKIĆ

STEVAN

DANE

18-06-1954 DUBOKI DOL

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1469

ĐEKIĆ

PETAR

MILAN

06-01-1955 VRACE

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NOVAK

M

1470

ĐEKIĆ

1471

ĐEKIĆ

MILORAD

12-10-1957 ČEČAVAC

01-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

MIROSLAV

02-07-1957 VINKOVCI

12-07-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1472

ĐEKIĆ

M

LAZAR

RATKO

27-10-1918 ŠTRBCI


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1473 1474

ĐEKIĆ

BRANKO

SIMO

17-11-1949 VINKOVCI

ĐEKIĆ

VASO

STEVAN

1475

ĐEKIĆ

STEVAN

1476

ĐENIĆ

1477

ĐERIĆ

MANE

DARA

1478

ĐERMAN

MIRKO

RAJKO

---

VOJISLAV ---

NENAD

1922 GRAČAC 29-09-1947 VUKOVAR 1977 SISAK 1913 HOMOLJAC 06-02-1940 OKUČANI

22-12-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

28-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

17-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

02-10-1991 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1479

ĐERMAN

MIRKO

ZORAN

26-07-1972 OKUČANI

11-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1480

ĐERMAN

RAJKO

ŽELJKO

02-07-1972 OKUČANI

02-10-1991 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1481

ĐERMANOVIĆ

JANKO

MILAN

24-03-1953 GLAVIČANI

28-01-1993 CERKOVAČ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1482

ĐILAS

TOMA

DAMIR

--- SONKOVIĆ

1991 SONKOVIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1483

ĐILAS

MAKSIM

SAVA

27-01-1944 SONKOVIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1484

ĐILAS

DANE

STEVO

14-05-1934 BEGLUCI

04-08-1995 BEGLUCI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1485

ĐILAS

SAVA

VESELIN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1486

ĐIPALO

PETAR

MILICA



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1487

ĐOKIĆ

BUDIMIR

PETAR

11-07-1936 PODRINJE

20-11-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1488

ĐOKIĆ

MILORAD

RADMILO

24-09-1968 TRBUNJE

01-03-1993 RAŽOVLJEVA GL.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1489

ĐOMLIJA

STEVO

BRANKO

05-09-1953 MRATOVO

26-03-1992 LUKAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1490

ĐORĐEVIĆ

MILAN

DRAGAN

18-01-1959 BLACE

09-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1491

ĐORĐEVIĆ

SLOBODAN

DRAGOSLAV

30-07-1969 KUMAREVO

09-02-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1492

ĐORĐEVIĆ

BOGDAN

DUŠAN

25-01-1962 SURLICA

18-04-1992 SPLIT

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1493

ĐORĐEVIĆ

BORIVOJ

GORAN

03-04-1972 BUJANOVAC

23-11-1991 D. SELIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1494

ĐORĐEVIĆ

JOVAN

09-06-1943 VUKOVAR

14-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

1495

ĐORĐEVIĆ

1496

ĐORĐEVIĆ

VOJO

--STOJAN

MILORAD

21-11-1955 BJELOVAR

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

RADMILA


18-06-1992 LORA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

SLAVIŠA

02-05-1969 BELI POTOK

1497

ĐORĐEVIĆ

1498

ĐORĐIĆ

1499

ĐORĐIĆ

1500

ĐORESKI

DRAGO

ĐORĐE

07-05-1972 GOSTIVAR

1501

ĐUJIĆ

BOŠKO

NEVEN

1502

ĐUKANOVIĆ

SIMO

CVIJETA

1503

ĐUKANOVIĆ

---

NEVEN

---

ŽIVKO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1962 MIRKOVCI

03-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- MIRKOVCI

03-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-12-1961 KNIN

10-07-1993 BARABE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-03-1914 DOBROVAC

01-12-1991 DOBROVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

---

ČEDOMIRKA

--- DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

ČEDOMIRKA

1919 JAZAVICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MARKO

STOJAN

--- VOĆARICA

1504

ĐUKANOVIĆ

1505

ĐUKIĆ

1506

ĐUKIĆ

1507

ĐUKIĆ

1508

ĐUKIĆ

1509

ĐUKIĆ

JOVO

JOVO

15-03-1938 KURJAK

1510

ĐUKIĆ

MIROSLAV

KOSA

04-10-1942 STANKOVCI

1511

ĐUKIĆ

1512

ĐUKIĆ

MARKO

1513

ĐUKIĆ

DANE

1514

ĐUKIĆ

1515

ĐUKIĆ

MILAN

DARINKA

1938 D. VAROŠ

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

ĐOKO

1957 GOSPIĆ

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

IVICA

1957 SISAK

11-10-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

13-07-1993 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

---

LJUBICA

1912 ČEPIN

MARIJA

1939 PODLAPAČA

MARIJA ---

DMITAR

MILAN MILE

1994 ČEPIN 16-10-1991 GOSPIĆ

12-10-1903 ORAOVAC

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W Ž/W

05-08-1995 ORAOVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-05-1935 KURJAK

05-08-1995 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1956 VUKOVAR

1516

ĐUKIĆ

PETAR

MILORAD

03-04-1936 MODRIČA

13-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1517

ĐUKIĆ

DMITAR

MIRKO

09-09-1942 KURJAK

05-08-1995 ONDIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


19-01-1992 BABIN GROB

1518

ĐUKIĆ

SRETKO

PETAR

1519

ĐUKIĆ

PETAR

RADOSLAV

1520

ĐUKIĆ

---

SAVA

1521

ĐUKIĆ

---

SRETO

1522

ĐUKIĆ

SVETOZAR

SVETOZAR

13-07-1947 JAME

1523

ĐUKIĆ

MILAN

SVETOZAR

27-02-1919 JAME

1524

ĐULIĆ

1525

ĐUMIĆ

DIC "VERITAS"

--PAVLE

DUŠAN DRAGICA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

17-06-1992 HAĐER

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

17-06-1992 HAĐER

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1968 PAKRAC

1991 PAKRAC

--- GOSPIĆ

01-10-1991 GOSPIĆ

1910 ČEPIN

1994 ČEPIN

--- VUKOVAR 07-01-1919 MEDARI

‐ 16 ‐

13-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1526

ĐURANEC

TOMISLAV

GORAN

02-08-1969 VUKOVAR


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1527

ĐURASINOVIĆ

VASILJ

LJUBICA

01-05-1929 G. ŽIROVAC

05-08-1995 ČAVLOVICA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1528

ĐURASINOVIĆ

STANKO

SLAVKO



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1529

ĐURAŠINOVIĆ

MIRKO

BRANKO

22-12-1949 BUZETA

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1530

ĐURAŠINOVIĆ

MITAR

ILIJA

09-07-1912 RAJIĆ

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1531

ĐURAŠINOVIĆ

JOCO

LJUBAN

1947 PAKRAC

1532

ĐURAŠINOVIĆ

MIJO

MARIJA

1925 BOROVAC

1533

ĐURČIĆ

RADE

NEDELJKO

1534

ĐURČINSKI

1535

ĐURĐEVIĆ

PETAR

1536

ĐURĐEVIĆ

ADAM

1537

ĐURĐEVIĆ

1538

ĐURĐEVIĆ

DRAGAN

SLAVEN

21-11-1971 KNIN

10-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1539

ĐURĐEVIĆ

VASKRSIJE

VLADIMIR

11-11-1947 ZBORIŠTE

16-09-1991 ĐAKOVO

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

---

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-10-1995 BOROVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


30-12-1991 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZLATKO

15-01-1956 LJUBA

06-03-1993 BIJELO BR.

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JUGOSLAV

24-11-1972 OSIJEK

16-04-1993 TOPOLIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

MATIJA

10-01-1960 DARDA

16-04-1993 TOPOLIK

NEDELJKO

1991 PAKRAC

--- BELI MANASTIR

1991 BELI MANASTIR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1540

ĐURICA

SIMO

ANICA

1918 STOZIŠTA

08-08-1995 DULER

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1541

ĐURIČIĆ

NIKOLA

LJUBAN

1921 CRKVENI BOK


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1542

ĐURIČIĆ

ILIJA

MILENKO

18-06-1953 VUKOVAR

13-07-1991 BOROVO SELO

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1543

ĐURIČIĆ

PAVLE

NIKOLA

12-02-1948 STRMEN

04-08-1995 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1544

ĐURIČIĆ

STEVO

20-07-1922 HRVATSKA DUBICA

13-09-1991 DUBICA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1545

ĐURIČIĆ

MIRKO

STOJAN


21-02-1992 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1546

ĐURIĆ

NIKOLA

ANĐELIJA

28-01-1932 RADONJA

08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1547

ĐURIĆ

MILAN

DUŠAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1548

ĐURIĆ

LUKA

DUŠAN

23-02-1945 CERANJE D.


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1549

ĐURIĆ

PETAR

DUŠAN

27-07-1945 POLAČA

05-04-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1550

ĐURIĆ

ILIJA

ĐORĐE

22-01-1954 GRAČAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1551

ĐURIĆ

ŽARKO

MIRKO

05-05-1968 OSIJEK

1552

ĐURIĆ

---

---

PERO

1957 N. GRADIŠKA

14-10-1991 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M M

1553

ĐURIĆ

ILIJA

SAVA

05-05-1942 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

1554

ĐURIĆ

SLOBODAN

SRĐAN

11-08-1970 BEOGRAD

10-11-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1555

ĐURKOVIĆ

BOŠKO

ILIJA

31-07-1957 KARANAC


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1556

ĐURKOVIĆ

BLAGOJE

PERO

27-08-1939 G. PAKLENICA

30-09-1991 POSTARA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1557

EĆIMOVIĆ

BOGDAN

SINIŠA

12-01-1969 OKUČANI

16-09-1991 DUBOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1558

EJUPI

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1559

ELEZ

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1560

ERAK

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1561

ERAK

RADE

MIODRAG

02-05-1995 ORAŠJE

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1562

ERAKOVIĆ

STEVAN

ĐORĐE

19-02-1965 BREŽJE


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1563

ERAKOVIĆ

PETAR

ĐURO

23-01-1954 ŠTIKOVO

04-08-1995 BALJCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--BLAGOJE ---

BERTOLI

---

ZORAN

09-03-1972 MILJEVINA

LJUBAN

---

--- SISAK 1962 SMRTIĆ

1564

ERAKOVIĆ

DUŠAN

JOVAN

11-01-1947 ŠTIKOVO

05-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1565

ERAKOVIĆ

DUŠAN

MARIJA

15-06-1931 MOSEĆ

01-08-1992 KRIČKE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1566

ERAKOVIĆ

OBRAD

ŽELJKO


26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1567

ERCEG

MIHAJLO

BRANKO

1942 BLATNA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1568

ERCEG

1964 KAŠIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1569

ERCEG

MILE

ĐURO

04-05-1951 ZEMUNIK G.

03-03-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1570

ERCEG

ĐORĐE

MILOJE

12-10-1941 DOLAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

DRAGAN

1991

---

1571

ERCEG

ILIJA

NIKOLA

30-10-1939 ZEMUNIK G.

07-10-1994 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1572

ERCEGOVIĆ

MIHAJLO

JOVAN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1573

EREMIĆ

STANKO

JANKO

10-04-1931 VOJNIĆ

27-06-1995 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1574

EREMIĆ

JANKO

STANKO

11-02-1971 VOJNIĆ

13-09-1993 MIKŠIĆI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1575

EREMIJA

VUJO

BOGDAN

07-01-1945 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1576

EREMIJA

TIHOMIR

25-03-1962 N. JANKOVCI

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1577

ERGARAC

MILE

MLADEN

21-09-1992 GLINICA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1578

ERGARAC-MIRIĆ

STEVAN

DUŠAN

01-07-1956 LUKAVICA

01-07-1991 POPOVAČA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1579

ERGIĆ

NIKOLA

JOVAN

24-01-1932 GAĆELEZI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1580

ERIĆ

ŽIVOJIN

DRAGAN

15-11-1960 NIKINCI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1581

ERIĆ

MILORAD

RANKO

01-09-1965 MIRKOVCI

25-02-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1582

EROR

SAVA

DRAGAN

03-12-1962 DEBELO BR.

07-12-1991 UDBINA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1583

ESEŠ

ĐURO

IVAN

05-01-1946 VUKOVAR

13-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1584

ESKIĆ

ĐURO

VOJIN

05-02-1935 VARJAČA

01-05-1995 RATKOVAC

1585

FARKAŠ

1586

FELDEŽDI

PETAR

ZORAN

03-08-1972 N. SAD

1587

FIĆER

HAMDIJE

FAHRUDIN

08-02-1973 ODŽAK

1588

FIĆUR

RANKO

MIROSLAV

1589

FILIPOVIĆ

MILOVANKO

ALEKSANDAR

23-08-1970 BEOGRAD

17-09-1991 TRPINJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1590

FILIPOVIĆ

IVICA

DAMIR

11-11-1969 ŠTIKOVO

05-08-1995 ŠTIKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

---

ŽELJKO

1936 GLINICA

--- SIBENIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-04-1992 D. RUJANI

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 CEPELIŠ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1993 BELI MANASTIR

1967 KRALJEVČANI

1591

FILIPOVIĆ

IVAN

JOVAN

06-12-1972 BEOGRAD

08-03-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1592

FILIPOVIĆ

ĐURO

RAJKO

20-05-1956 MIRKOVCI

10-04-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1593

FILIPOVIĆ

JOVAN

STANOJA

1929 VUKOVAR

21-09-1991 TOVARNIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1594

FILIPOVIĆ

MILAN

ZORAN

26-11-1969 VUKOVAR

25-07-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1595

FILIPOVIĆ-ĐAKOVIĆ

ALEKSA

JELENA

14520 VUKOVAR

33239 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1596

FOT

--- VUKOVAR

05-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1597

FOT

IVAN

SINIŠA

21-12-1964 VUKOVAR

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1598

FUNDUK

STEVAN

MILOŠ

03-02-1973 BANSKI MORAVCI

23-01-1995 KRNJAK

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1599

FUNDURLIJA

STEVAN

PREDRAG

06-07-1967 BODEGRAJ

01-05-1995 ROŽDANIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1600

GAČIĆ

DUŠAN

BOBAN


30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1601

GAĆEŠA

NIKOLA

BOGDAN

21-11-1964 VOJNIĆ

24-12-1994 VOJIŠNICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

IVAN

1602

GAĆEŠA

VLADIMIR

ČEDOMIR

30-07-1962 DEREZA

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

1603

GAĆEŠA

MILOŠ

DUŠANKA

05-02-1967 GRAČAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

09-05-1951 BJELOVAR

1604

GAĆEŠA

MARKO

JOVAN

1605

GAĆEŠA

PETAR

MILKA

1606

GAĆEŠA

PETAR

MILORAD

1607

GAĆEŠA

VELJKO

RADA

1608

GAĆEŠA

1609

GADŽIĆ

--MILE

STOJAN GORAN

1905 GREĐANI 04-07-1952 DOBROPOLJCI

22-07-1991 ŽUPANJA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

07-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

08-06-1992 VELJANI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1941 GREĐANI

07-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1916 N. GRABOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

24-06-1992 MEĐARE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-07-1973 CICVARE

1610

GAGIĆ

ŠPIRO

BOGDAN

20-02-1934 BILJANE G.

10-11-1993 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1611

GAGIĆ

PAVLA

DMITAR

05-11-1942 KOLARNA

08-11-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1612

GAGIĆ

DANILO

DRAGAN

28-04-1968 BILJANE G.

1613

GAGIĆ

---

DUŠAN

05-08-1995 MIRANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1920 ZELENGRAD


FBiH

CIVIL

NEST/MISS.

M

1915 ISLAM GRČKI

Ž/W

1614

GAGIĆ

SRETKA

MARTA


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

1615

GAGIĆ

SAVO

MIJAT



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1616

GAGIĆ

MILENKO

MILAN


16-09-1993 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1617

GAGIĆ

MILENKO

MILENA


16-09-1993 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1618

GAGIĆ

MILE

MILENKO


16-09-1993 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1619

GAGIĆ

LJUBO

MILICA

01-12-1906 ZEMUNIK

05-08-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1620

GAGIĆ

ILIJA

MILKA

07-11-1914 BILIŠANI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1621

GAGIĆ

ILIJA

NEVENKA

15-10-1971 BILJANE G.

28-09-1994 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

DIC "VERITAS"

‐ 17 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1622

GAGIĆ

ILIJA

PETAR

28-08-1960 BILJANE G.

05-08-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1623

GAGIĆ

LAZO

SRETKO

31-01-1957 BILJANE D.

04-10-1993 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1624

GAGIĆ

SPASENIJE

STANA


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1625

GAGIĆ

BORIS

TRIFUN

14-06-1975 OBROVAC

11-09-1991 KRUŠEVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1626

GAGIĆ

TODOR

VASILJ


31-10-1991 VELEBIT

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1922 ZELENGRAD

1627

GAGIĆ

TODOR

VLADIMIR

25-12-1911 BILJANE G.

05-08-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1628

GAGRICA

JOVAN

RADOSLAV

22-10-1962 KADINA GLAVICA

07-10-1991 BIČINE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1629

GAJICA

LJUBOMIR

ILIJA

06-10-1933 KAKANJ

22-06-1992 KAKANJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1630

GAJICA

VUKAŠIN

ZORAN

31-10-1962 KAKANJ

18-08-1992 DOBOJ

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1631

GAJIĆ

RADE

DUŠAN

06-06-1959 GRAČAC

28-05-1992 PLOČA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1632

GAJIĆ

OSTOJA

GOJKO

1949 HAN KOLA

01-03-1992 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1633

GAJIĆ

---

KOSANKA

1967 PETRINJA

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1634

GAJIĆ

BOŽIDARA

LJUBOMIR

21-07-1961 VUKOVAR

1635

GAJIĆ

---

1636

GAJIĆ

VUKOSAV

MIRKO

1637

GAJIĆ

KRSTAN

NIKOLA

1638

GAJIĆ

ILIJA

NIKOLA

1639

GAJIĆ

1640

GAJIĆ

MOMČILO

ZLATKO

1641

GAJŠPEK

STJEPAN

ŽELJKO

1642

GALIĆ

1643

GALIJAŠ

ĐORĐE

DAMIR

1644

GALIJAŠ

MILE

MILOŠ

1645

GALIJAŠ

BOŽO

1646

GALOGAŽA

1647

GALOGAŽA

MILE

RADE


08-08-1995 SVODNA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1648

GALOVIĆ

TOMO

DARKO

28-10-1968 UDBINA

21-11-1994 UDBINA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1649

GALOVIĆ

JOVE

MILE

24-08-1948 ŠIR. KULA

10-09-1991 OSTRVICA

1650

GARIĆ

---

---

MILAN

VASO

ĐURAĐ

ZORAN ---

---

MARIJA

MLADEN

25-01-1993 VUKOVAR

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

07-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-12-1921 OTIŠIĆ

16-06-1993 OTIŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

15-08-1933 RADUČ

17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

26-03-1962 ČUKARICA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

17-05-1973 KRAPINA

08-11-1991 LIČKA JESENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-10-1991 BAIR

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

27-04-1993 BOS. BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 D. BORKI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

03-01-1994 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-08-1995 SVODNA

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1940 MEDARI --- VUKOVAR

--- OKUČANI

1940 VOĆARICA 11-05-1972 PETRINJA 1922 BRESTOVAC 17-09-1974 BRETTEN 1930 SLAVSKO POLJE

--- KOSTAJNICA

1991 KOSTAJNICA

1954 OTPOČIVALJKA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1651

GARIĆ

MILIVOJ

NEVEN

10-11-1993 MAGARČEVA DRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1652

GARIĆ

VUJADIN

VASO

17-05-1950 N. SAD

30-09-1991 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1653

GAŠIĆ

LUKA

DRAŽENKO

30-09-1973 VRBOVLJANI

27-05-1992 TRNOVO+H4000

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1654

GAŠPAREVIĆ

VLADIMIR

DAMIR

28-12-1993 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1655

GAŠPAROV

TOMO

LJILJANA

1656

GAŠPAROVIĆ

ĐEKAN

DRAGOLJUB

1657

GAŠPAROVIĆ

ILIJA

1658

GAŠPAROVIĆ

1659

GAŠPAROVIĆ

MIRE

ZORAN

1660

GAŠPAROVIĆ

PETAR

ZORAN

1661

GAŠPAROVIĆ

1662

GAŠTAN

OMER

ELVIR

13-06-1972 NEVESINJE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1663

GATARIĆ

BORKO

ZDRAVKO

21-01-1957 DUJAKOVAC

24-12-1993 ČAKORAC

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1664

GAVRIĆ

MILAN

BRATISLAV

02-07-1965 LIPOV LIST

26-02-1993 PRISTEG

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1665

GAVRIĆ

STANOJA

ĐORĐE

10-05-1957 OSOJNICA


I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1666

GAVRIĆ

TEODOR

JOVAN

11-12-1991 PAULIN DVOR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1667

GAVRIĆ

MIRKO

LAZO

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1668

GAVRIĆ

---

26-06-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1669

GAVRIĆ

VASKRSIJE

NENAD


I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1670

GAVRILOVIĆ

STOJAN

BORISLAV

28-10-1991 BAIR

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1671

GAVRILOVIĆ

05-10-1991 CERIĆ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

---

---

---

--- OKUČANI 1970 VEL. TREŠNJEVICA 09-02-1953 D. ČAGLIĆ

17-09-1991 VEL. TREŠNJEVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

18-02-1992 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐORĐE

1955 ŽRNOVNICA

08-02-1992 ŽTNOVNICA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

VESNA

1955 ŽRNOVNICA

08-02-1992 ŽRNOVNICA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-11-1991 DIVOŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-05-1995 D. ČAGLIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ŽELJKO

MILADIN

JOVICA

--- DALJ 11-05-1965 OSIJEK 1954 D. ČAGLIĆ

1936 VRANJAK 20-04-1967 KOBILJA --- MIRKOVCI 23-09-1966 SREMSKE LAZE 1933 BREZOVAC SUBOCKI --- MALO ORAŠJE

1672

GAVRILOVIĆ

PETAR

PERO

18-05-1953 G. VRIJESKA

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1673

GAVRILOVIĆ

SLOBODANA

SVETOZAR

10-06-1966 VRBAS

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1674

GAZIBARA

VUKAŠIN

BORIVOJ

06-01-1959 D. SKRAD

04-08-1995 MALI KOZINAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1675

GAZIBARA

GOJKO

MIŠO

23-01-1953 VOJNIĆ


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1676

GAZIBARA

UROŠ

VLADIMIR

07-10-1949 D. SKRAD


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1677

GAZIBARA

NIKOLA

ZORKA

19-08-1910 D. SKRAD

04-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1678

GAZIVODA

MILAN

LUKA

03-05-1954 ŽABLJAK

15-04-1992 LORA - SPLIT

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1679

GEDOŠEVIĆ

ISO

MLADEN

09-06-1961 VUKOVAR

02-04-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1680

GEGIĆ

KOLJO

BRANKO

1681

GEGIĆ

KOLJA

FATMIR


1682

GENERALOVIĆ

STEVO

PETAR

1683

GERMIĆ

AHMET

HASAN

1684

GEŠOVSKI

SAŠO

1685

GIGOV

1686

GINER

1687

GLAVAŠ

1688 1689

--VOJO

--- VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KUZMOVAČA

1991 VUKOVAR

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-03-1956 ŽITNIĆ

04-08-1995 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-03-1972 FUBRIĆI

12-12-1991 TRBOUNJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

31-10-1971 KAVADARCI

06-05-1991 SPLIT

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

17-09-1991 SINJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-10-1991 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SAŠA

--- VAKUP

BAJRAMI

---

MILKA

BOŠKO

--- DALJ

GLAVAŠ

MARINKO

NENAD

1970 KUKUNJEVAC

17-10-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

GLAVIĆ

MIKE

MIKOŠLO

1945 MLAHA

05-03-1992 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1690

GLEĐA

BRANKO

ŽELJKO

15-09-1957 ZRMANJA

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1691

GLEŠIĆ

STJEPAN

ZORISLAV

31-07-1953 OSIJEK

29-11-1991 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1692

GLEŽNIĆ

NIKOLA

DUŠKO

09-07-1969 VEL. DAPČENICA

31-10-1991 RASTOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1693

GLEŽNIĆ

30-10-1991 VEL. DAPČEVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1694

GLIGORIĆ

MILJKO

DUŠKO

17-04-1970 SISAK

05-03-1992 PREDORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1695

GLIŠOVIĆ

MILUTIN

MLADEN

07-03-1947 G. MILANOVAC

11-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1696

GLODIĆ

MIRKO

MILAN

08-08-1965 DALJ


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1697

GLUMAC

DUŠAN

DUŠAN

15-06-1941 BRLOG


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1698

GLUMAC

SAVO

ĐURO


12-02-1993 ČIČIN MOST

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1699

GLUMAC

15-10-1995 RADUČKI DRENOVAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1700

GLUMAC

MILOJE

SLAVKO

13-10-1953 UVALICA

08-10-1991 KUSELJ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1701

GLUMAC

DUŠAN

SLAVKO

17-04-1950 KOSINJ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1702

GLUMIČIĆ

MILAN

TIHOMIR

12-05-1965 LIČKI OSIK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

---

---

STEVO

MILAN

---

1991 TENJA

1934 VEL. DAPČEVICA

1911 DRENOVAC RADUČKI

1703

GLUŠAC

LJUBAN

MILORAD

13-11-1957 DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1704

GLUŠAC

BLAGOJE

RADE

27-03-1952 OBROVAC

08-01-1992 OBROVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1705

GLUŠAC

MILAN

SLOBODAN

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1706

GLUŠICA

MIRKO

RADE

12-12-1955 D. LAPAC

19-09-1992 ŽELJEZNO POLJE

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1707

GLJIVICA

MARKO

RAJKO

07-01-1951 OKUČANI

08-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-01-1961 GLINA

1708

GNJATOVIĆ

PETAR

DUŠAN

1709

GNJATOVIĆ

ĐURO

GORAN

1957 PETRINJA

1967 BILIŠANE

05-11-1994 GORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-08-1991 BILIŠANE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1710

GNJATOVIĆ

DUŠAN

JOVAN


22-03-1993 VELEBIT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1711

GNJATOVIĆ

DUŠAN

MILE



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1712

GNJATOVIĆ

ILIJA

MILE



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

1713

GNJATOVIĆ

STOJAN

PETAR

11-05-1954 OBLJAJ

22-12-1994 BUKOVLJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1714

GNJATOVIĆ

VLADO

PETAR



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1715

GNJATOVIĆ

MIRKO

ZORAN


10-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1716

GNJIDIĆ

DUŠAN

JOVO

27-09-1957 ŽDRAPANJ

21-09-1991 ZATON

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1717

GNJIDIĆ

GAVRILO

STRAHINJA

21-09-1991 PIRAMATOVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

1957 ŽDRAPANJ

‐ 18 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1718

GNJIDIĆ

VASO

05-10-1935 VAĆANI

21-09-1991 PIRAMATOVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1719

GOCEV

---

TODOR

10-03-1943 DIMITROVGRAD

21-09-1991 VARAŽDIN

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1720

GODIĆ

---

ANĐELIJA

12-02-1911 ŽIVKOVIĆ KOSA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

RADE


M

1721

GODIĆ

1722

GOJAK

1723

GOJIĆ

BOŽO

REGION

RADE --DRAGO

M


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

MILE

1954 VUKOVAR

01-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

DAJANA

1989 ST. GRADIŠKA

01-05-1995 GRADIŠKA

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1724

GOJIĆ

STEVAN

JOVAN

17-09-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1725

GOJIĆ

DRAGO

NEMANJA

1984 ST. GRADIŠKA


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1726

GOJKOVIĆ

DRAGICA

1923 D. BUDAČKI

07-08-1995 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1727

GOJKOVIĆ

MILAN

DUŠAN

1965 D. ČAGLIĆ


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1728

GOJKOVIĆ

PETAR

FILIP

11-06-1933 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1729

GOJKOVIĆ

GOJKO

GOJKO

1937 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1730

GOJKOVIĆ

NIKOLA

MIJO

1928 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1731

GOJKOVIĆ

TEŠO

MILICA

09-08-1931 KIP

19-07-1992 KIP

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1732

GOJKOVIĆ

DIMITRIJA

NIKOLA

12-12-1927 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1733

GOJKOVIĆ

GOJKO

RADE

13-12-1943 GOLO BR.


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1734

GOJKOVIĆ

RADE

SLOBODAN

25-08-1969 PAKRAC

13-11-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

24-11-1958 DERONJE

1735

GOJKOVIĆ

GLIGORIJE

1736

GOJKOVIĆ

---

1737

GOJSAVIĆ

1738

GOLIĆ

1739

GOLIJAŠ

1740

GOLUBOVAC

1741

GOLUBOVAC

LJUBAN

PETAR


1742

GOLUBOVIĆ

VELIMIR

ZORAN

22-01-1959 MLADEN.

1743

GOLUŽA

1744

GORANČIĆ

1745

GORANOVIĆ

1746

GORONJA

1747

GOSTIMIR

SVETOZAR

08-01-1959 D. BUDAČKI


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZORKA

07-10-1940 KIP

16-11-1991 KIP

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MIRKO

MARA

08-04-1930 VELIKO KRČEVO


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

LAZO

ZDRAVKO

21-02-1954 BJELAJCI

01-04-1994 BJELAJCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1974 OROLIK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1976 MIRKOVCI

17-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

17-09-1991 ŠIBENIK

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

03-04-1992 DRINOVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-08-1993 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

ZORAN

---

BRANISLAVA

--NENAD

ZORAN OSTOJA

---

DRAGOMIR

---

TANASIJA

LAZAR

BOŠKO

1965 ANTUNOVAC TENJ. 25-01-1970 VAREŠ 1954 MIRKOVCI 07-10-1952 PRIJEDOR 1921 DRAGOVIĆ

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-12-1991 DRAGOVIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1748

GOSTOVIĆ

RADOMIR

ZORAN

29-09-1971 VIROVITICA

13-04-1992 DOLAC

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1749

GRABANUŠIĆ

ILIJA

STEVAN

02-09-1958 KIKINDA

19-02-1993 VRHOVINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1750

GRABIĆ

DRAGAN

BOSILJKA

08-01-1939 ŠAŠ

15-10-1995 ČAPLJANI

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1751

GRABIĆ

MILAN

MILIVOJ

19-09-1963 MACUTE

26-01-1995 D. VAGANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1752

GRABIĆ

MILE

MILORAD

27-09-1933 MACUTE

15-12-1991 MACUTE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1753

GRABOVAC

---

ALEKSANDAR

1754

GRABOVAC

---

ĐORĐE

1755

GRABOVAC

1756

GRABOVICA

STEVO

PAVO -----

VELIMIR

--- MIRKOVCI 31-10-1954 DUGO POLJE

12-08-1992 BRATUNOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-04-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-11-1991 BUDŽAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- MIRKOVCI

24-05-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1937 MIRKOVCI

22-07-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

29-05-1992 SANDIĆI

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1757

GRAĐANSKI

1758

GRAHORAC

MIRKO

ALEKSANDAR

14-04-1971 VUKOVAR

1759

GRAHOVAC

MILAN

NIKOLA

02-12-1957 PLAŠKI

30-11-1994 RAKOVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1760

GRAIĆ

TRIVUN

BOŽIDAR

13-06-1941 BUKOVIĆ

05-03-1993 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1761

GRAKOVIĆ

STEVAN

ĐORĐE

19-02-1965 SISAK

18-12-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1762

GRALJUK

MIHALJINA

ILIJA

19-07-1955 G. DETLAK

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1763

GRANDIĆ

BLAGOJA

LJUBOMIR

07-07-1944 ČEPIN

23-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1764

GRAOVAC

DRAGO

DARKO

1956 SMOKOVIĆ

24-01-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1765

GRAOVAC

MILOŠ

DUŠAN

--- SKOPJE

16-11-1991 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1766

GRAOVAC

PETAR

KOSARA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1767

GRAOVAC

NOVO

MILAN

14-05-1938 VREBAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1768

GRAOVAC

GOJKO

MILAN


22-01-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1769

GRAOVAC

MARKO

MILENKO

1960 MIRANJE

03-04-1992 MIRANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1770

GRAOVAC

VOJIN

MILEVA

1940 BRGUD

04-08-1995 BRGUD

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1771

GRAOVAC

MILICA

1915 BRGUD

12-08-1995 BRGUD

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1772

GRAOVAC

BOGDAN

MOMIR

02-10-1960 BRGUD


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1773

GRAOVAC

LJUBO

SLAVKO

06-11-1953 VARIVODE

06-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1774

GRAOVAC

TODE

STEVAN

09-01-1960 BRGUD

16-04-1993 KAKMA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1775

GRAOVAC

DUŠAN

STEVAN

20-04-1960 GOSPIĆ

04-08-1995 BRUVNO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1776

GRAOVAC

ILIJA

STEVO

03-10-1948 PETRINJA

22-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1777

GRAOVAC

MIHAJLO

STEVO

22-05-1960 BUNIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1778

GRAOVAC

LJUBE

SVETOZAR

18-02-1960 VARIVODE

1779

GRAŠAR

MILE

GORAN

1780

GRBA

MILOVAN

DUŠAN

1781

GRBA

NIKOLA

ĐURO

1782

GRBA

BRANKO

MILEVA

---

DRAGOLJUB

1970 VUKOVAR

17-11-1994 L. P. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-12-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-04-1950 PLAŠKI

23-11-1991 KUNIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-11-1939 SLUŠNICA

05-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 LIČKA JASENICA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1972 OKUČANI

1935 LIČKA JESENICA

1783

GRBIĆ

MILAN

BOŠKO

06-01-1941 KRUŠEDOL


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1784

GRBIĆ

PETAR

BRANKO

19-11-1924 ZRMANJA

29-08-1995 OTRIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

1785

GRBIĆ

MILAN

BRANKO

24-12-1923 MEDAK

19-12-1993 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1786

GRBIĆ

ILIJA

DUŠAN

12-05-1940 SRB


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1787

GRBIĆ

PETAR

JOVAN

29-06-1924 D. BOGIĆEVCI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1788

GRBIĆ

1789

GRBIĆ

VOJIN

---

MILAN

05-08-1995 MEDAK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

15-03-1992 PLITVIČKA JEZERA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1790

GRBIĆ

STEVO

MILKA

M

04-08-1995 DEBELO BR.

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

1791

GRBIĆ

NIKOLA

NIKO

Ž/W

25-10-1972 SREBRENIK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1792

GRBIĆ

SRĐAN

M

RANKO



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1793

GRBIĆ

1794

GRBIĆ

DMITAR

SAVA

01-10-1940 OSTRVICA

26-02-1994 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BUDE

SLOBODAN


20-11-1991 UVALA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1795

GRBIĆ

M


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

---

MARIJA

SMILJA

1913 MEDAK 10-05-1958 OTOČAC 1910 DEBELO BR.

1925 ZALUŽNICA

1796

GRBIĆ

BLAGOJE

STEVO

03-04-1933 POLJANA

21-09-1992 GLINICE

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

1797

GRČIĆ

MIRKO

MILAN

19-08-1966 BOROVAC

01-05-1995 JAZAVICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1798

GRČIĆ

NIKOLA

MILAN

23-06-1972 SISAK

30-09-1993 KRLJEVČANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1799

GRČIĆ

MARKO

VASO

13-06-1956 IVOŠEVCI

20-03-1992 VEL. GLAVA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1800

GREBIĆ

RATKO

DRAGAN

11-04-1967 SOMBOR

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1801

GREBIĆ

LUKA

MLADEN

15-04-1945 G. BRIJESNICA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1802

GREDELJEVIĆ

NIKOLA

RADOVAN

24-04-1958 KORITO

03-10-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

BOGDAN

02-05-1958 SADILOVAC

1803

GRGIĆ

1804

GRGUREVIĆ

1805

GRIJAK

1806

GRKALOVIĆ

1807

GRKALOVIĆ

1808

GRKINIĆ

ILIJA

ĐURO

1809

GRKINIĆ

PAVLE

1810

GRKINIĆ

SIMO ILIJA

1811

GRKINIĆ

1812

GRKINIĆ

1813

GRKOVIĆ

DIC "VERITAS"

23-11-1991 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

STIPAN

1917 SPLIT


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

RADE

SMILJANA

1911 VRHOVINE


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MILE

DRAGAN

--- DALJ

02-08-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVAN

--- DALJ

02-08-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-09-1959 RAMLJANE

08-07-1994 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ILIJA

15-10-1947 RAMLJANE

16-01-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILICA

02-10-1904 RAMLJANE

15-10-1995 RAMLJANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

PETAR

18-10-1950 RAMLJANE

---

---

--MILAN

STANKO GOJKO

1924 PODRAVSKA SLATINA 24-04-1953 LATIN

‐ 19 ‐


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

29-09-1992 D. JANČIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1814

GRKOVIĆ

DMITAR

JOVAN

13-02-1936 PLAŠKI

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

1815

GRKOVIĆ

BLAGOJE

PREDRAG

23-08-1972 SISAK

24-06-1992 DUBICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1816

GRLICA

ARAN

SAVO

13-02-1954 RAJIĆ

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1817

GRMUŠA

TRIVUN

ANĐA

1950 PLAVNO

04-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1818

GRMUŠA

BLAGOJE

JOVAN

1933 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1819

GRMUŠA

MILAN

--- DVOR

14-02-1994 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1820

GRMUŠA

MILADIN

MILAN

1945 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1821

GRMUŠA

PETAR

MILOŠ

07-04-1948 BOS. BOJNA

19-07-1991 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

STEVAN

BOGDAN

14-01-1959 VUČIPOLJE

---

1822

GROZDANIĆ

1823

GROZDANIĆ

1824

GROZDANIĆ

LUKA

LJUBICA

1825

GROZDANIĆ

JOVAN

MILICA

NIKOLA

NIKOLA

05-03-1950 ŽEGAR

---

JANJA

M


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1920 ERVENIK

04-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1907 ŽEGAR

05-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

25-05-1926 ŽEGAR

05-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1826

GROZDANIĆ

1827

GROZDANIĆ

1828

GRUBIĆ

1829

GRUBIĆ

1830

GRUBIĆ

1831

GRUBIĆ

1832

GRUBIĆ

1833

GRUBIĆ

1834

GRUBIĆ

1835

GRUBIĆ

1836

GRUBIĆ

STEVO

MIROSLAV

19-03-1972 GLINA

18-09-1991 ŠATORNJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1837

GRUBIĆ

MILAN

NEVENKA

27-11-1910 VEL. POPINA

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1838

GRUBIĆ

---

NIKOLA

01-08-1991 BLINJSKI KUT

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1839

GRUBIĆ

---

SLOBODAN

03-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1840

GRUBIŠIĆ

MILOŠ

BOJA



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1841

GRUBIŠIĆ

MILAN

MARIJA

14-02-1913 CEROVAC

04-08-1995 CEROVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1842

GRUBIŠIĆ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1843

GRUBIŠIĆ

LAZO

NIKOLA

17-01-1908 CEROVAC

04-08-1995 CEROVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1844

GRUBIŠIĆ

NIKOLA

PETAR

10-02-1934 CEROVAC


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1845

GRUBIŠIĆ

PETAR

VUKOMIR



LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1846

GRUBJEŠIĆ

JOVAN

ĐURO

05-06-1957 BAČUGA D.

04-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1847

GRUBJEŠIĆ

MILAN

JOVAN

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--PETAR

03-08-1991 VRKIĆI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VASILIJE

1940 PONORI

27-05-1997 PONORI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

DRAGAN

1949 MOŠTANICA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

05-02-1967 GOSPIĆ

05-02-1992 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BRANKO

DUŠAN

17-12-1960 BAČKI BRESTOVAC

12-12-1991 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVAN

JOVAN

25-09-1951 OSIJEK

13-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1938 MIRKOVCI

28-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1927 MIRKOVCI

18-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

18-04-1995 KAKMA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

---

LAZAR

---

MARIJA

VOJIN

MILAN ---

---

MILOŠ

MILORAD

26-06-1952 ZAPUŽANI --- BLINJSKI KUT

--- BLINJSKI KUT 1957 MIRKOVCI

--- DALJ

1991 TENJA

1963 PETRINJA

1848

GRUBJEŠIĆ

MILOVAN

JOVAN

15-01-1948 KESTENJAK


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1849

GRUBJEŠIĆ

TANASIJE

STANKO

06-04-1938 LUŠČANI

04-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1850

GRUBJEŠIĆ

STEVO

01-04-1928 JOVAC

1851

GRUBJEŠIĆ

--NIKOLA

SVETOZAR

--- KESTENJAK

04-07-1991 JOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1852

GRUBJEŠIĆ

SPASOJE

TODOR

18-09-1905 PONORAC

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

1853

GRUBNIĆ

LUKA

SAVETA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1854

GRUBNIĆ

SAVA

TODOR

25-01-1950 RIĐANE

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1855

GRUBOR

ANKA

1930 BRLOG

01-10-1991 BRLOŠKA DUBRAVA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1856

GRUBOR

DUŠAN

JANKO


02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1857

GRUBOR

JOVO

JOVAN

1930 PLAVNO

25-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1858

GRUBOR

DAMJAN

JOVAN

18-01-1922 PLAVNO

25-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1859

GRUBOR

SIMO

MARIJA

1905 PLAVNO

25-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1860

GRUBOR

STEVO

MILICA

1941 PLAVNO

25-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1861

GRUBOR

MARKO

MILOŠ

1915 PLAVNO

25-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1862

GRUBOR

PERO

NIKOLA



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1863

GRUBOR

DRAGAN

VLADIMIR

03-07-1953 MAJKOVAC PODR.

18-04-1992 ŽLEBINA

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1864

GRUBOR

RADE

VLADIMIR

29-11-1952 OSIJEK

06-02-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1865

GRUBOR

ĐOKO

VOJIN

31-08-1953 DRVAR

10-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

1866

GRUBOROVIĆ

DUŠAN

ANIŠA

08-03-1965 MALI GRADAC

11-07-1992 JOŠAVICA

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1867

GRUBOROVIĆ

MARKO

EVICA

18-04-1928 GLINA

12-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

STEVO

MILAN

16-09-1951 GLINA

1868

GRUBOROVIĆ

1869

GRUDIĆ

1870

GRUDIĆ

1871

GRUDIĆ - RAJIĆ

1872

GRUJIČIĆ

1873

GRUJIČIĆ

1874

---

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-06-1994 BLAGAJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-10-1995 VOJNIĆ BR.

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

ĐURO

MILE

1922 MLAKVA

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

PAJO

PAJO

1950 VUKOVAR

25-11-1991 G. VRHOVCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

GRUJIĆ

KRSTE

BOJA

1915 ŠTIKOVO

08-08-1995 SRB

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

IVAN

01-11-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M M

GRUJIĆ GRUJIĆ

1877

GRUJIĆ

1878

GRUJIĆ

1879

GRUJIĆ

---

DARINKA ---

SLAVKO

DRAGO

28-08-1957 KRNJAK

05-08-1995 MALI GRADAC 07-04-1992 MIRKOVCI

1924 VOJNIĆ

1875

MILORAD

1963 MIRKOVCI

STANKA

1876

RADE

GORAN

25-02-1941 RUŽIĆI --- VUKOVAR

DUŠAN

1960 DRVAR

22-09-1991 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

---

MARKO

1950 KUTINA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

MILICA

04-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

--- DRNIŠ

1880

GRUJIĆ

KRSTE

NIKOLA

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1881

GRUJIĆ

STAMENKO

PETAR

10-10-1971 PANČEVO

1967 ŠTIKOVO

01-10-1991 GOLINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1882

GRUJIĆ

VASO

SIMO

14-07-1968 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1883

GRUJIĆ

NENAD

ŽELJKO

12-07-1968 OKUČANI

13-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1884

GRULOVIĆ

MILOŠ

ILIJA

14-09-1940 KISTANJE

1885

GRULOVIĆ

PETAR

LJUBICA

1886

GRULOVIĆ

PETAR

MILAN

1887

GRULOVIĆ

PETAR

NIKOLA

1888

GRULOVIĆ

SAVA

SLOBODAN

1889

GRUŠKA

DUŠAN

ILIJA

1965 D. LAPAC

04-10-1992 DERVENTA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1890

GUBIĆ

TOMO

ĐORĐE

15-07-1927 OKUČANI

16-08-1991 BOROVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1891

GUJIĆ

RADOVAN

RADOJICA

14-10-1960 ŠAVNIK

07-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1892

GULAN

NIKOLA

MILE

1904 D. BABIN POTOK

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1893

GULIĆ

MOMIR

ILIJA

1964 G. JAGODNJA

16-02-1992 G. JAGODNJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1894

GULIĆ

ILIJA

MILICA

1935 ZAPUŽANE


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-08-1995 U KOL/IN COL.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

10-03-1946 KISTANJE

01-11-1996 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

21-11-1950 KISTANJE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-12-1954 KISTANJE

05-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1911 ĐEVRSKE

1895

GULIĆ

MILE

UROŠ

04-04-1950 KOLARINA

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1896

GUNDELJ

STEVO

MILENA

12-04-1932 KRIČKE

20-08-1994 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1897

GUNDELJ

BRANKO

MIRKO

17-11-1960 ŽITNIĆ

13-08-1995 GRAHOVO

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1898

GUNJ

LAZO

ĐURO

11-09-1950 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1899

GUNJEVIĆ

LJUBOMIR

MILAN

16-04-1952 KUSONJE


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1900

GUNJEVIĆ

1901

GUSIĆ

DUŠAN

MILAN

16-01-1948 G. BRUSOVAČA

1902

GUŠA

DMITAR

BOŽO

01-12-1912 ZEMUNIK G.

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

1903

GUTEŠA

SIMO

MILORAD

28-12-1954 BIHAĆ

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

1904

GUTEŠA

MILE

MIRKO

11-07-1932 LOHOVO

06-08-1995 RIPAČ

FBiH

1905

GUTEŠA

NIKOLA

NIKOLA

19-12-1932 GRAČAC

22-09-1995 GRAČAC

1906

GVOIĆ

JOVO

MACA


1907

GVOJIĆ

ŽIVKO

ĐURO

24-01-1959 D. SELIŠTE


1908

GVOJIĆ

MILE

MARKO

10-09-1960 BRNJAVAC

1909

GVOZDAN

DRAGOŠA

PERICA

DIC "VERITAS"

---

MILUTIN

1942 PODRAVSKA SLATINA

1912 GLINA

--- SISAK

‐ 20 ‐

15-11-1991 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

27-11-1993 KRSTINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CIVIL

NEST/MISS.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CIVIL

SAHR/BUR.

M

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-11-1991 DUBICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

1910

GVOZDENOVIĆ

PETAR

DRAGICA

10-06-1944 GRADAC

23-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1911

GVOZDENOVIĆ

STEVO

STEVAN

15-08-1939 G. MOTIČINA

23-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

1912

GVOZDIĆ

DUŠKO

BOŠKO

07-01-1941 UDBINA

29-11-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1913

GVOZDIĆ

DUŠAN

BOŠKO

14-01-1941 LAPOVAC

29-11-1991 VELJUN

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1914

GVOZDIĆ

MIĆO

MILORAD

09-07-1967 SLUNJ

03-09-1993 KUTANJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1915

GVOZDIĆ

03-09-1993 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1916

HAJDIN

STEVO

DMITAR



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1917

HAJDIN

ĐURO

MILEVA

12-06-1923 VOJNIĆ

06-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1918

HAJDIN

MILOŠ

1913 HAJDIN

09-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1919

HAJDUK

VELJKO

MIODRAG

1963 VINKOVCI

14-08-1995 GRAHOVO

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1920

HAJDUKOVIĆ

DUŠAN

BORO

04-05-1948 PLITVICE

08-10-1991 KUSELJ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

MIROSLAV

--- UDBINA

1921

HAJDUKOVIĆ

DANE

BORO

17-03-1964 VUKOVAR

08-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1922

HALILOVIĆ

ABDULKADIR

ABDULKADIR

14-11-1971 ĐURĐEVIK

18-09-1991 TRBOUNJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1923

HALUŽAN

MATIJA

DARKO

05-10-1972 CELJE

28-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1924

HANCKO

MILENKO

SLOBODANKA

18-06-1945 MARINCI

14-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1925

HARAMBAŠIĆ

STEVAN

JELENA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1926

HARAMBAŠIĆ

ĐURO

LJUBOMIR

06-05-1931 KORITA

08-10-1991 ANTUNOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1927

HASKIĆ

HASANA

IBRAHIM

10-05-1972 MUČNIK

04-10-1991 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1928

HERETIK

IVAN

ŠANDOR

09-12-1949 VUKOVAR

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1929

HINIĆ

STEVO

BOGDAN

03-01-1948 DEBELO BR.


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1930

HINIĆ

STEVO

GOJKO

06-05-1949 DEBELO BR.

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1931

HINIĆ

MILAN

MARINKO



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1932

HINIĆ

MILE

MILAN



LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1933

HINIĆ

NIKOLE

VUJO


1934

HORVAT

1935

HORVAT

ANTAL

FERENC

1936

HORVAT

STEVAN

1937

HOSJAK

1938

HRKALOVIĆ

DANE

1939

HRKALOVIĆ

BOŽO

MIHAJLO

1940

HRKALOVIĆ

MITAR

PETAR

1941

HRKALOVIĆ

MILAN

1942

HRKALOVIĆ

1943

HRNJAK

1944

HRSTIĆ

SIMO

ANA

20-01-1912 VOJNIĆ

1945

HRVAĆANIN

VLADO

DUBRAVKO

20-01-1968 PETROV GAJ

1946

HUBERT

NIKOLA

SOKA

MUHAMEDA

1947

HUREMOVIĆ

1948

HUSANOVIĆ

1949

HUSAREVIĆ

1950 1951


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

31-10-1991 RASTOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-05-1957 BUDISAVA

17-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ILIJA


30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

IVAN

1951 BJELOVAR

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DANICA

1912 DOLJANI

05-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W



LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

11-05-1946 DUBICA

11-05-1992 BOL/HOSP. BANJA LUKA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR

29-06-1939 DOLJANI

05-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

ZORKA

1929 DOLJANI

04-08-1995 DOLJANI

---

PETAR

---

---

ĐURO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

05-12-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1941 DOBRO SELO

03-01-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1971 BREZOVCI

M

--- OKUČANI

1991 OKUČANI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

MIKRET

19-11-1972 D. ŠPIOVICA

10-11-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MEHMED

DŽEVAD

20-05-1972 BOS. KRUPA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

HUSKIĆ

IBRAHIM

DEJAN

27-04-1972 ZEMUN

13-03-1992 MANOJLOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

IBIŠAJ

TEM

MIROSLAV

22-04-1963 MALI GRAĐEVAC

01-11-1991 MALI GRĐEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1952

IBRAHIMI

RAMADAN

ZAFIR

22-09-1970 DRAGAŠ

1953

IBRAHIMOVIĆ

HAMIR

HAJRUDIN

1954

IBRAHIMOVIĆ

BAKIJE

ŠEMSIJA

1955

IBRAIMI

RAMADAN

ZAFIR

1956

IGIĆ

SVETOZAR

MILORAD

1957

IGIĆ

STEVAN

1958

IGNJAC

ŽIVAN

1959

IGNJATOVIĆ

JOSIP

---

FEHIM

--- ČAĐAVAC

13-11-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-07-1995 DINARA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

09-03-1969 VUČITRN

10-11-1991 JELAŠI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

22-09-1970 DRAGAŠ

14-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-04-1970 SISAK

11-09-1991 BR. DJED

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NIKOLA


01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

ŽIVAN

22-03-1971 KNEŽEVO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MLADEN



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1954 SMILJČIĆ

1960

IGNJATOVIĆ

NIKOLA

PAVLE

13-07-1929 TORANJ

13-10-1991 TORANJ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1961

IGNJATOVIĆ

MILOVANKO

SRĐAN


07-11-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BOŽO

STOJA

24-06-1933 BJELAJCI

1962

IGNJATOVIĆ

1963

IGRIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1951 GOSPIĆ

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1964

IKIĆ

1965

ILIĆ

DUŠAN

MILIVOJ

1939 ZRINJ

14-08-1995 PRIJEDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ALEKSA

03-07-1955 KOSA NADIN

22-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1966

ILIĆ

1967

ILIĆ

MILAN

BRANKO

07-08-1956 VOĆIN

14-08-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

PAVLE

BRANKO


11-09-1993 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1968

ILIĆ

M

1966 MIRKOVCI

17-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

NEDELJKO

---

---

DAVID

1969

ILIĆ

SLOBODAN

DEJAN

18-01-1973 LESKOVAC

02-05-1992 D. KOLIBE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1970

ILIĆ

ILIJA

DRAGAN

17-11-1971 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1971

ILIĆ

STANKO

DRAGAN

21-10-1961 ČAČAK

14-03-1992 G. ŠUMETLICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1972

ILIĆ

11-10-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1973

ILIĆ

05-08-1995 PAĐENE

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1974

ILIĆ


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1975

ILIĆ

ĐURO

JOVO


31-10-1991 ZRINJSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1976

ILIĆ

ĐURO

JOVO

22-10-1948 ZRINSKA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1977

ILIĆ

MARKO

MARKO

22-05-1919 ORAOVAC

07-08-1995 ORAOVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1978

ILIĆ

NIKOLA

MARTA

11-02-1908 PAĐANE

06-08-1995 PAĐANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1979

ILIĆ

STANISLAV

MILADIN

1966 HRGE

11-11-1994 ANTIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1980

ILIĆ

MILIVOJ

MILADIN

28-09-1955 GLINA

26-06-1991 TURANJ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1981

ILIĆ

JOVO

MILAN

06-09-1932 MOGORIĆ

18-02-1992 MOGORIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1982

ILIĆ

DANE

MILAN

20-08-1958 VUKOVAR

19-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1983

ILIĆ

STANISLAV

MLADEN

19-07-1969 HRGE

25-08-1992 KARADŽIĆEVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1984

ILIĆ

JANKO

MLADEN

23-08-1934 LIČKI OSIK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1985

ILIĆ

LAZO

OBRAD

31-07-1993 SENJAK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1986

ILIĆ

SVETISLAV

RADOSLAV

28-07-1957 LAJKOVAC

20-09-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--STEVAN

DUŠAN ĐUKA

---

GRUJICA

1969 PAKRAC 17-04-1911 RADUČIĆ 1940 MIRKOVCI

1956 PAĐENE

1987

ILIĆ

JOVAN

SAVA

02-12-1922 BUKOVIĆ

04-08-1995 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1988

ILIĆ

MIODRAG

SRETEN

01-12-1948 ŠABAC

09-10-1991 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1989

ILIĆ

SAVO

TODOR

08-09-1946 PAĐENE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1990

ILIĆ

MILUTIN

ŽIVKO

06-07-1956 RATKOVO

01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1991

ILIĆ

VLADIMIR

ŽIVOJIN

15-08-1969 LESKOVAC

06-12-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1992

ILIJAŠEVIĆ

DUŠAN

UGLJEŠA

1941 VRARIVODE

07-08-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1993

ILINČIĆ

LJUBOMIR

BOJAN

1980 N. GRADIŠKA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1994

ILISIĆ

MARKO

MARIJA

1912 MAŠIĆI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1995

ILMIĆ

SULEJMAN

21-12-1991 LULIĆI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1996

INDŽIĆ

---

JOVICA

1966

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1997

INGULA

---

ZORKA

1948 PITOMAČA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1998

INIĆ

1999

INIĆ

---

MILENA

2000

INIĆ

---

MILICA

2001

INIĆ

---

RATKO

19-10-1952 VUKOVAR

2002

INIĆ

---

STEVAN

2003

INJAC

MILAN

2004

IRIĆ

2005

ISTREFI

DIC "VERITAS"

RATKO

MARKO

PETAR --RAGIP

NEDJELJKO

MARKO RASIM

29-12-1963 ŠIR. KULA ---

1991 VINKOVCI 07-08-1995 MATIJEVIĆI

--- VUKOVAR


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

01-06-1996 D. JAGODNJA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


01-05-1991 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-06-1958 RIĐANE

04-08-1995 SVILAJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

04-02-1993 VELJANI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-12-1991 GOLAK

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-08-1949 PAČETIN 1920 D. JAGODNJA

1960 HAN KULA 20-05-1963 KOVAČICA

‐ 21 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



2006

IVANČEVIĆ

2007

IVANČEVIĆ

---

2008

IVANČEVIĆ

2009

IVANČEVIĆ

BOGDAN

DUŠAN

2010

IVANČEVIĆ

MILAN

DUŠAN

MANE

BRANKO DRAGUTIN

---

DUŠAN

--- OTOČAC 25-01-1940 N. KRŠLJA --- L. P. SELO 1964 INĐIJA 07-11-1941 POČITELJ

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

27-01-1993 SLUNJ

KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M M

05-08-1995 L. P. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

23-03-1992 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

2011

IVANČEVIĆ

PETAR

ĐURO

15-11-1947 N. KRŠLJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2012

IVANČEVIĆ

BRANKO

MIRKO

03-09-1968 N. KRŠLJA


1993 VUKOVAR

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2013

IVANEŽA

TODOR

BOŽIDAR

04-01-1934 BILJANE G.

18-11-1992 PRKOS

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2014

IVANOVIĆ

---

ALEKSANDAR

2015

IVANOVIĆ

---

ANDRIJA

2016

IVANOVIĆ

JOCO

BRANKO

2017

IVANOVIĆ

RADE

DRAGAN

2018

IVANOVIĆ

MILAN

2019

IVANOVIĆ

2020

--- NEGOTIN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


1991 VELEBIT

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-06-1953 BUKOVICA

06-08-1995 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DRAGAN

26-06-1957 PAKRAC

24-10-1991 MARKOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MLADEN

DRAŠKO

08-07-1942 KRIVAJ


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

IVANOVIĆ

BORIVOJ

DUŠAN

1937 MIRKOVCI

15-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

OBRAD

ĐURO

1920 HRTIĆ

09-08-1995 HRTIĆ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

GAVRO

1911 BENKOVAC

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

25-11-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-08-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1921 BATINJANI

2021

IVANOVIĆ

2022

IVANOVIĆ

2023

IVANOVIĆ

GAVRO

2024

IVANOVIĆ

MIŠO

2025

IVANIĆ

2026

IVANIĆ

MILOŠ

MILAN

08-02-1965 SLOVINCI

27-07-1991 SLOVINCI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2027

IVANOVIĆ

MARKO

MILEVA

21-09-1944 SINLIJE


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2028

IVANOVIĆ

LJUBAN

MILORAD

19-11-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2029

IVANIĆ

RADOMIR

NIKOLA

24-09-1991 RIČICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2030

IVANOVIĆ

MILAN

RAJKO

1956 KOPRIVNA

15-12-1991 KOPRIVNA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2031

IVANOVIĆ

SAVKA

1918 BATINJANI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

GAVRO ---

---

02-10-1953 OKUČANI

IVAN

1952 PAKRAC

LAZO

--- GLINA

1991 GLINA

1972 OKUČANI 09-12-1967 OMSICA

2032

IVANOVIĆ

SIMO

SIMO

23-08-1922 TORANJ

01-12-1991 TORANJ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2033

IVANOVIĆ

JOSIP

TIHOMIR

11-03-1965 TORJANCI

30-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2034

IVANIĆ

MILORAD

VELIMIR


04-08-1995 SUVAJA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2035

IVANOVIĆ

ŽARKO

VESELIN

19-01-1947 MIRKOVCI

09-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2036

IVANOVIĆ

TOMISLAV

ŽIVAN

09-09-1958 MIRKOVCI

25-06-1992 CERIĆ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2037

IVANIŠ

DANE

STEVO


16-07-1995 ŽELJAVA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2038

IVANIŠEVIĆ

MITAR

DUŠAN

06-12-1912 PARČIĆI

05-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2039

IVANIŠEVIĆ

MIĆO

ĐURO


2040

IVANIŠEVIĆ

2041

IVANIŠEVIĆ

2042

IVANIŠEVIĆ

---

MILAN

---

MILKA

OBRAD

MILE

--- GOSPIĆ 23-09-1958 KOŽLOVAC 1908 DUGI DOL

29-05-1992 DABAR

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

23-02-1993 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2043

IVANIŠEVIĆ

SLAVKO

MILORAD


29-05-1992 DABAR

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2044

IVANIŠEVIĆ

RADE

NIKOLA

31-03-1955 GOSPIĆ

17-10-1991 ŽITNIK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2045

IVANIŠEVIĆ

VLADO

NOVICA



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2046

IVANIŠEVIĆ

SIMO

PETAR

05-06-1946 VEDAŠIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2047

IVANIŠEVIĆ

VUJO

SENA

22-02-1920 PARČIĆI

05-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2048

IVANIŠEVIĆ

PETAR

SLAVKO

07-03-1933 VEDAŠIĆ

05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2049

IVANIŠEVIĆ

STEVO

14-02-1955 CAZIN

23-11-1992 KORENICA

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2050

IVANIŠEVIĆ

BOGDAN

STOJAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2051

IVANIŠEVIĆ

TODOR

VAJKA

1904 DOBROPOLJCI


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2052

IVANKOVIĆ

MILOŠ

SLOBODAN

1968 KARLOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2053

IVANJEK

---

SLAVKO

1948 SISAK

07-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2054

IVELIĆ

---

DANICA

1936 DVOR

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2055

IVELIĆ

---

NEDELJKO

1935 DVOR

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2056

IVEZIĆ

NIKOLA

JURE

17-09-1962 GRAČAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2057

IVIČIĆ

VLADIMIR

MIRKO

29-06-1949 G. VELEŠNJA


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2058

IVKOVIĆ

LUKE

ANTE



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2059

IVKOVIĆ

16-12-1991 ĐURIČIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

--RADOVAN

BOŽICA

2060

IVKOVIĆ

2061

IVKOVIĆ

2062

IVKOVIĆ

JOCO

JOCO

2063

IVKOVIĆ

DRAGAN

JOVAN

---

DRAGAN GORAN

1915 G. MELJANE 31-01-1963 VUKOVAR 1966 ZAGREB 1924 G. MELJANE

19-06-1991 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-10-1991 SOTIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

27-12-1957 VOJNIĆ

22-04-1992 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

2064

IVKOVIĆ

NIKOLA

MILAN

02-06-1968 OTOČAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2065

IVKOVIĆ

DRAGAN

MILAN

06-12-1966 DVOR


R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2066

IVKOVIĆ

ĐURO

MILAN

15-03-1939 ŠAMARIČKI BRĐANI

01-04-1993 NADINSKA KOSA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2067

IVKOVIĆ

---

SAŠA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2068

IVKOVIĆ

---

SLOBODAN

30-09-1991 TOVARNIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2069

IVOŠEVIĆ

STEVAN

JANKO

02-11-1934 KOKIREVO

18-11-1993 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2070

IVOŠEVIĆ

MILAN

MILOŠ

25-10-1952 KARLOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2071

IVOŠEVIĆ

MILAN

MILOŠ

25-10-1952 LAPOVAC

03-10-1991 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1970 NIŠ --- OSIJEK

1955 MODRIČA

1996 BOROVO

2072

JAĆIMOVIĆ

SAVA

SVETO

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

2073

JAGIĆ

SLAVKO

IVAN

23-03-1940 ZAGORJE

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2074

JAGLIČIĆ

SAVO

1925 GREĐANI

04-05-1995 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2075

JAGROVIĆ


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2076

JAJIĆ

25-10-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2077

JAJIĆ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2078 2079

--ĐURO

PETAR ---

23-04-1928 LISINE

BRANISLAV

--- MIRKOVCI

BRANKO

BRANISLAV

--- TENJA

JAJIĆ

DRAGAN

BRANKO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JAJIĆ

PETAR

DUŠAN

06-05-1941 ŽEGAR

05-08-1995 BOGATNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2080

JAJIĆ

PETAR

JOVAN

04-01-1936 ŽEGAR

05-08-1995 BOGATNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2081

JAKIĆ

ANENIJE

LJUBICA

1915 BRNJEUŠKA

07-08-1995 BRNJEUŠKA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2082

JAKOTIĆ

BOGDAN

1937 ČOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2083

JAKOTIĆ

PETAR

MILAN

1948 ČOVAC

01-05-1995 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2084

JAKOTIĆ

MARKO

MILAN

13-07-1968 OKUČANI

17-08-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2085

JAKOVLJEVIĆ

MOMČILO

DRAGAN

11-12-1967 NIKŠIĆ

15-04-1992 LORA - SPLIT

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

1991 TENJA

2086

JAKOVLJEVIĆ

MARKO

JOVAN

06-03-1940 VUKOVAR

29-06-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

2087

JAKOVLJEVIĆ

STEVAN

MLADEN

27-10-1952 VUKOVAR

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2088

JAKOVLJEVIĆ

RADIVOJ

TOMISLAV

17-06-1928 VERA

10-10-1991 VERA

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M Ž/W

2089

JAKOVLJEVIĆ

JOVAN

VIDA

21-11-1924 VUKOVAR

10-10-1991 VERA

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

2090

JAKŠIĆ

ĐURO

BORIS

05-10-1971 GLOGOVO SELO

07-08-1995 GLOGOVO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2091

JAKŠIĆ

PETAR

ĐURO

14-09-1938 GLOGOVO

07-08-1995 GLOGOVO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2092

JAKŠIĆ

GRUJICA

KOMICA

05-04-1956 GRABOVAC

24-09-1991 ST. JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2093

JAKŠIĆ

PETAR

LJUBAN

03-02-1943 ŽIVAJA

20-08-1995 CEROVLJANI

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

2094

JAKŠIĆ

DANE

MILE

13-01-1943 PRKOSI

05-08-1995 VRLIKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2095

JAKŠIĆ

LUKA

NADA

14-11-1946 GLOGOVO

07-08-1995 GLOGOVO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2096

JAKŠIĆ

MILAN

SLOBODAN

18-07-1973 KRALJEVO

02-05-1992 D. KOLIBE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2097

JAKŠIĆ

RADOMIR

SRĐAN

14-10-1953 SUŠAK

20-05-1995 D. SLAPNICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2098

JAKŠIĆ

LUKA

VLADO

25-05-1949 G. SELIŠTE

18-09-1991 D. SELIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2099

JAKUBOVSKI

VALERIJ

IGOR

02-12-1967 PERM

15-05-1995 VRLIKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2100

JANČIĆ

ILIJA

ĐURO


05-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2101

JANČIĆ

JOSO

NIKOLA

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DIC "VERITAS"

1947 SLUŠNICA

‐ 22 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



---

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

JANČIĆ

06-02-1998 SISAK

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

2103

JANČIĆ

DUŠAN

RADE

10-08-1934 TROJVRH

19-01-1992 KOKANI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2104

JANDRIĆ

DUŠAN

STEVO

12-09-1949 ŠIBINE

30-01-1991 GREĐANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2105

JANIĆ

MILENKO

DRAGO

22-11-1963 SLAVON. PIVNICA

05-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2106

JANKOVIĆ

OBRAD

BOŠKO

1931 BOBODOL

05-08-1995 BOBODOL

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2107

JANKOVIĆ

MILUTIN

DRAGOLJUB


15-09-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2108

JANKOVIĆ

ILIJA

ĐURO

01-09-1927 BALJCI

24-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2109

JANKOVIĆ

VLADETA

GORAN

08-07-1965 SMED. PALANKA

30-12-1991 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2110

JANKOVIĆ

SAVA

LJUBOMIR

12-05-1964 VUKMANIĆI

06-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2111

JANKOVIĆ

18-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2112

JANKOVIĆ

PAVLE

MIRKO

18-02-1952 BOBODOL

04-08-1995 VRLIKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2113

JANKOVIĆ

BOŽO

NEDJELJKO

27-11-1969 GRABOVICA

06-05-1992 ČEPIKUĆE

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2114

JANKOVIĆ

M

2115

JANKOVIĆ

2116

JANKOVIĆ

2117

JANKOVIĆ

JOVO

VLADIMIR

10-06-1940 BOBODOL

04-08-1995 BOBODOL

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2118

JANKOVIĆ

ANTONIJE

ZORAN

20-03-1958 VELIKI POPOVAC

20-01-1992 TENJ. ANTUNOVAC

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

--MILAN

MILICA

PETAR PREDRAG

---

STEVO

1937 SISAK

PRIPADNOST

2102

---

PERO

REGION

--- GOSPIĆ

1947 LAZAREVAC 24-01-1976 DRNIŠ --- GOSPIĆ

M

11-12-1991 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

04-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2119

JANKOVIĆ

SAVA

ŽARKO

01-09-1961 VUKMANIĆ

27-02-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2120

JANOŠEV

BORISLAV

OSTOJA

25-08-1966 ZRENJANIN

07-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2121

JANOŠEVIĆ

11-05-1996 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2122

JANUS

NIKOLA

BRANKO

09-08-1962 GLINA

12-12-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2123

JANUZOVIĆ

SULEJMAN

HASAN

22-09-1966 CAZIN

22-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2124

JANUZOVIĆ

stevan

MIĆO

26-12-1926 ŽIVAJA

05-08-1995 ŽIVAJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

ANĐA

1923 DVOR

2125

JANUZOVIĆ

ADAM

STOJAN

1950 UTOLICA

04-08-1995 UTOLICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2126

JANJANIN

MILAN

MILAN

1966 PERNA

15-06-1992 DOBOJ

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2127

JANJANIN

NIKOLA

MILE

27-09-1968 TOPUSKO

09-11-1991 LASINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2128

JANJANIN

PERO

MIRKO

13-01-1952 BLATUŠA

02-11-1994 BLATUŠA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2129

JANJANIN

NIKOLA

PAJO

16-02-1967 OSTROŽIN

04-11-1994 BIHAĆ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2130

JANJANIN

BOŽO

PERO

09-04-1993 D. DUBRAVE

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2131

JANJANIN

MILE

RANKO

13-08-1970 TOPUSKO

31-08-1992 TOPUSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2132

JANJANIN

BOŽO

STEVAN

1933 OKUČANI

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2133

JANJATOVIĆ

DUŠAN

ILIJA

1956 PETRINJA

10-11-1991 GORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2134

JANJATOVIĆ

DANE

MILAN

27-09-1953 VRHOVINE D.

13-03-1993 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2135

JANJATOVIĆ

SAVA

RADIVOJ

05-10-1954 NAŠICE

18-06-1995 UDBINA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1964 D. DUBRAVE

2136

JANJATOVIĆ

NIKOLA

SRĐAN

02-01-1955 LIPOVAČA, VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2137

JANJETOVIĆ

JOVAN

GAVRO

24-04-1951 KRIČKE

03-05-1995 BOROVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2138

JANJIĆ

2139

JANJIĆ

--STANKO

BOSILJKA LJUBICA

--- VRGINMOST

05-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

22-02-1922 PJEŠČANICA

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2140

JANJIĆ

DRAGAN

MILAN

08-06-1968 ĐAKOV. BREZNICA

26-12-1993 ALJMAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2141

JANJIĆ

JOKSIM

MILJAN


07-12-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2142

JAPUNDŽIĆ

2143

JARAMAZ

NIKOLA

---

MILE BOGDAN

1918 RUDOPOLJE

2144

JARIĆ

DRAGUTIN

STOJA

2145

JARNJEVIĆ

PAVAO

MIRKO

14-03-1964 BIKOVO

2146

JASIĆ

JOVAN

MILAN

06-02-1937 MOŠTANICA

2147

JASIĆ

STEVO

MIROSLAV

2148

JASIKA

DUŠAN

MILE

10-05-1950 KUSAJA

23-02-1995 KLUPE

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2149

JASIKA

MILENKO

UROŠ

15-12-1952 KOSATICA

03-01-1992 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

15-02-1939 SPLIT --- D. TIŠKOVAC

1974 PETKOVAC


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

06-04-1992 KUPRES

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-03-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2150

JAUŠIĆ

EMIL

BOŠKO

26-10-1962 JAVOROVAC

04-08-1995 IGLA, DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

2151

JAVOR

ŽIVKO

DRAGAN

20-09-1971 ZEMUNIK G.

02-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2152

JAVOR

PETAR

NANAD

06-04-1968 ZADAR

06-05-1993 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2153

JAVOR

LAZO

NIKOLA

17-12-1948 ZEMUNIK G.

2154

JAVOR

STEVO

SOFIJA

1934 KAŠIĆ

2155

JAVOR

SAVAN

ZDRAVKO

19-07-1967 DALJ

19-11-1991 DIVOŠ

I/E SLAVON.

2156

JAVOR

PETAR

ZORAN

30-03-1963 ZEMUNIK G.


SJ/N. DALM.

2157

JAZAVAC

MILAN

BRANKO

01-06-1971 GLINA

14-09-1993 D. JAME

BANIJA

2158

JAZAVAC

BRANKO

MILAN

19-08-1942 ŠIBINE

04-08-1995 B/HOSP. ZAGREB

2159

JAZAVAC

BRANKO

ŽIVKO

1950 ŠIBINE

07-08-1995 ŠIBINE

---

ANICA

1902 DEREZA

23-04-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-09-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M Ž/W

2160

JEČMENICA

1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

2161

JEČMENICA

LJUBOJA

MILAN

15-12-1947 MARKOVAC

08-10-1991 DAR. VINOGRADI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2162

JEDNAK

SLAVKO

ČEDOMIR

18-12-1957 GLINA

18-10-1991 FARKAŠIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2163

JEFTIĆ

---

GABRIJELA

2164

JEFTIĆ

MILJANKO

RODOLJUB

2165

JEKIĆ

MILAN

MILE

2166

JEKIĆ

BOGDAN

MIROSLAV

2167

JEKIĆ

STEVO

NIKOLA

16-03-1936 D. GRABOVAC

2168

JEKIĆ

MIHAJLO

PERO


04-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2169

JELAČA

ĐURAĐ

BRANKO

16-09-1929 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

--- OSIJEK

16-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

18-11-1991 LAĐEVAČKI MOST

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- BANSKI GRABOVAC

04-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


10-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

02-09-1991 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M


2170

JELAČA

NIKOLA

ĐOKO

01-05-1956 KIJANI


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2171

JELAČA

JOVO

ĐURAĐ

06-05-1945 KIJANI


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2172

JELAČA

MIĆAN

LJILJANA

03-07-1956 GRAČAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

2173

JELAČA

JOVO

MARIJA

24-08-1913 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2174

JELAČA

MILE

MILICA

1925 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2175

JELAČA

TODOR

NIKOLA

17-12-1953 GRAB


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2176

JELAČA

DAVID

SMILJANA

25-07-1915 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2177

JELAČA

NIKOLA

VLADE

05-01-1948 KIJANI

04-08-1995 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2178

JELIČIĆ

MIRKO

MILAN

25-03-1933 JELOVAC

22-09-1991 VUČKOVAC

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2179

JELIĆ

ANA

1907 KNIN

07-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2180

JELIĆ

MIRKO

ANĐA



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2181

JELIĆ

ILIJA

BOŠKO

07-01-1945 PAKRAC

22-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2182

JELIĆ

BOGDAN

BOŠKO

08-07-1944 KOPRIVNA


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2183

JELIĆ

LAZO

BOŽIDAR



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2184

JELIĆ

DMITAR

DRAGAN


04-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2185

JELIĆ

MILE

DUŠAN

1929 BIJELE VODE

10-09-1991 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2186

JELIĆ

STEVO

DUŠAN

01-04-1966 DUBROVNIK

14-05-1992 CRNOGLAV

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2187

JELIĆ

NIKOLA

ĐORĐE

26-07-1951 UZDOLJE

04-07-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2188

JELIĆ

MIKAN

ĐURO

05-04-1915 BJELE VODE

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2189

JELIĆ

1905 KNIN

07-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2190

JELIĆ

31-08-1991 MALIĆI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

--MARKO

IVAN LJUBAN

10-01-1946 KORANSKI BREG

2191

JELIĆ

JANDRIJA

MIRKO

09-09-1950 BIOGRAD NA MORU

03-10-1991 KRKOVIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2192

JELIĆ

JOVO

NIKOLA

30-04-1940 KNIN

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2193

JELIĆ

13-10-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2194

JELIĆ

M

2195

JELIĆ

2196

JELINIĆ

2197

JELOVAC

DIC "VERITAS"

--PETAR

STANKO

1938 OSTRVICA

VASO


15-11-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

VIKTOR

17-02-1972 LOZNICA

04-10-1991 KARLOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VASO

VASO

16-11-1940 BOBODOL

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MILAN

BOŽO

04-05-1939 VRHOVINE

20-11-1991 UVALA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

‐ 23 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



2198

JELOVAC

2199

JELOVAC

MIRKO

2200

JEREMIĆ

ŽARKO

2201

JERGOVIĆ

2202

JERINIĆ

2203

JERINIĆ

---

--MILENKO

MIĆO

1934 VRHOVINE

ŽELJKO

13-01-1974 PAPUČA

MILAN

18-04-1954 VUKOVAR

LJUBICA LAZAR

1930 SISAK 15-10-1954 SARVAŠ

---

MILAN

---

BRANKO

1950 BELI MANASTIR 1953 PETRINJA

ILIJA

BOŽO

1899 BUJAVICA

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

05-12-1991 VRHOVINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-09-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

07-08-1995 ŠAŠ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

02-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

14-10-1991 BUJAVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

16-07-1993 JAJIĆI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

21-11-1994 UDBINA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

27-08-1991 VAGANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

09-05-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2204

JERKOVIĆ

2205

JERKOVIĆ

2206

JERKOVIĆ

BRANKO

DUŠAN

2207

JERKOVIĆ

ILIJA

JANKO

2208

JERKOVIĆ

JOVAN

JOVAN

2209

JERKOVIĆ

JOVICA

--- MIRKOVCI

2210

JERKOVIĆ

LUKA

MIRKO

1948 PAULIN DVOR

2211

JERKOVIĆ

ILIJA

NIKOLA

10-09-1993 ČITLUK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2212

JERKOVIĆ

ĐURO

NIKOLA

25-12-1926 GOLUBIĆ

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2213

JERKOVIĆ

JANJA

TOMO

31-08-1917 DIVOSELO

19-09-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2214

JEROSIMIĆ

DRAGAN

MILE


16-08-1994 JOŠEVICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2215

JEVĐEVIĆ

MARKO

MILAN

13-04-1950 ŠIBENIK

20-09-1991 ŠIBENIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2216

JEVĐIĆ

DOBRIVOJ

MILAN

05-08-1964 VLAHINJA

19-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2217

JEVREMOVIĆ

MOMČILO

RADE

27-08-1967 JAGODINA

18-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2218

JEZDIĆ

JANKO

RAJKO


12-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2219

JOCIĆ

DESIMIR

SLOBODAN

10-10-1960 BEOGRAD

04-09-1991 LASLOVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2220

JOJIĆ

SIMO

MARTA

1930 CIVLJANE

04-08-1995 CIVLJANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2221

JOKA

PERO

ĐURO

1924 KOSNA

05-08-1995 KOSNA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2222

JOKA

ADAM

PETAR

11-03-1950 ŠEGESTIN

04-04-1995 KOBILJAK

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2223

JOKA

LJUBAN

RADE

05-07-1952 TRGOVI

26-07-1991 STRUGA

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2224

JOKA

VASO

VASO

01-09-1945 PETRINJA

26-09-1991 BUDVAJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2225

JOKA

SLAVKO

ŽELJKO

26-04-1956 GRMUŠANI


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2226

JOKIĆ

2227

JOKIĆ

---

--UROŠ

02-02-1954 DIVOSELO

REGION

07-01-1945 VRHOVINE 1938 GOLUBIĆ

1961 DIVOSELO

1992 PAULIN DVOR

BOGDAN

1946 MIRKOVCI

22-07-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BRANKO

19-04-1959 POPOVIĆI

19-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

2228

JOKIĆ

ĐURAĐ

DRAGO

10-03-1956 PRLJEVO


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

2229

JOKIĆ

ĐURAĐ

DUŠAN

08-08-1959 PRLJEVO


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2230

JOKIĆ

LUKA

DUŠAN


18-03-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2231

JOKIĆ

MILAN

ĐORĐE

18-04-1958 OTRIĆ

2232

JOKIĆ

UROŠ

ĐURO

2233

JOKIĆ

BRANKO

MILAN

1977 ZATON

2234

JOKIĆ

NEMANJA

MILAN


2235

JOKIĆ

SIMO

MILICA

05-08-1995 ZRMANJA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2236

JOKIĆ

MILAN

MILOJKO

11-07-1945 ZRMANJA

13-01-1992 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2237

JOKIĆ

ILIJA

MIROSLAV



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2238

JOKIĆ

SAVA

MIROSLAV

20-10-1963 VUKOVAR

07-10-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2239

JOKIĆ

SVETO

MLADEN

05-11-1969 ZAGREB

09-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2240

JOKIĆ

NIKOLA

NATAŠA

10-01-1976 BILJANE D.

01-07-1993 KARIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2241

JOKIĆ

ŠPIRO

RAJKO

19-10-1956 POPOVIĆ

11-07-1992 BENK. SELO

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2242

JOKIĆ

ILIJA

SAVA

18-12-1926 PRIBUDIĆ

10-08-1995 RASTIČEVO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2243

JOKIĆ

MIHAJLO

SLOBODAN

13-04-1968 OBROVAC

23-01-1993 JASENICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2244

JOKIĆ

LAZO

STEVAN



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2245

JOKIĆ

MILE

STOJAN

14-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2246

JOKIĆ

PETAR

ŠPIRO


05-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2247

JOKIĆ

IVAN

ŽELJKO

13-02-1963 GOSPIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2248

JOKIĆ

JOVO

ŽELJKO

26-10-1969 OTRIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2249

JOKOVIĆ

BORIVOJ

RADIVOJ

30-01-1959 ORAŠJE

17-01-1993 ZABOK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2250

JOLĐIĆ

ANTONIJO

GOJKO

07-09-1952 ZASELJE

23-01-1993 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2251

JORGIĆ

--- KOMETNIK JORGIĆI

13-12-1991 KOMETNIK JORGIĆI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2252

JORGIĆ

PETAR

DUŠAN



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2253

JORGIĆ

MIJO

LAZO

31-03-1936 VOĆIN

01-12-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

---

BRANKO

2254

JORGIĆ

2255

JORGIĆ

BRANKO

SAVO

MILE

2256

JORGIĆ

PETAR

STANKO

2257

JOSIĆ

ILIJA

ŽELJKO

2258

JOSIMOVIĆ

SVETOZAR

BRANKO

1964 POPOVIĆI

1906 ZRMANJA

1939 VUKOVAR

--- KOMETNIK

01-03-1994 RIBNIK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-02-1993 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-12-1991 KOMETNIK

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-08-1954 KOMETNIK

15-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

15-01-1961 TUZLA

16-07-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-07-1948 VUKOVAR

05-10-1993 PRISTEG

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1957 KOMETNIK JORGIĆI

2259

JOTANOVIĆ

VELIBOR

VASKRSIJE

19-06-1954 ŠNJEGOTINA

01-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2260

JOVANČEVIĆ

RADE

DUŠAN

01-08-1973 MALOVAN


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2261

JOVANČEVIĆ

PETAR

LAZO

16-04-1951 KRUPA

20-10-1992 BARLETE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2262

JOVANČEVIĆ

AVRAMA

MILE

28-08-1924 KRUPA

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2263

JOVANČEVIĆ

MILAN

MILORAD

23-11-1970 DERINGAJ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2264

JOVANČEVIĆ

ILIJA

SAVA

14-01-1909 KRUPA

05-08-1995 U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2265

JOVANČEVIĆ

ŠPIRO

SRETKO


2266

JOVANOVIĆ

BOJANA

1934 PAKRANI

2267

JOVANOVIĆ

MILORAD

DAVOR

2268

JOVANOVIĆ

RADE

2269

JOVANOVIĆ

2270 2271 2272

JOVANOVIĆ

2273

JOVANOVIĆ

ALEKSA

DUŠAN

10-10-1954 G. VIJAČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2274

JOVANOVIĆ

BLAGOJE

DUŠAN


05-12-1991 BRĐANI BASTAJSKI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2275

JOVANOVIĆ

MILOVAN

ĐORĐE

12-08-1950 VUKOVAR

16-06-1993 MARINCI

2276

JOVANOVIĆ

2277

JOVANOVIĆ

2278

JOVANOVIĆ

PINTER

2279

JOVANOVIĆ

STANIŠA

JORDAN

30-08-1934 SURDULICA

2280

JOVANOVIĆ

NEDELJKO

JOVAN

2281

JOVANIĆ

NIKOLA

MARINKO

05-08-1995 OTRIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

12-05-1974 PAKRAC

19-12-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGAN

20-01-1952 KARLOVAC

28-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVO

DRAGAN

29-05-1968 OKUČANI

17-11-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JOVANOVIĆ

JOVICA

DRAGAN

31-07-1972 ĆUPRIJA

23-04-1992 D. RUJANI

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JOVANOVIĆ

DUŠAN

DRAGIŠA

30-01-1954 BJELOVAR

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

DUŠAN

--- PETRINJA

1991 KOSTAJNICA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

---

GOJKO

--- DALJ

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

GOJKO

--- TENJA

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

GORAN

--- DALJ

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-09-1991 TENJSKA CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-03-1952 VUKOVAR

25-11-1991 VERA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-09-1958 D. LAPAC

12-12-1992 MATIĆI

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2282

JOVANOVIĆ

MIKA

--- DERINGAJ

01-09-1995 DERINGAJ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2283

JOVANOVIĆ

RAJKO

MILAN

--- DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2284

JOVANOVIĆ

MIODRAG

MILAN

07-03-1959 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2285

JOVANOVIĆ

SPASOJA

MILKA

11-01-1932 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2286

JOVANOVIĆ

ALEKSA

MITO


18-11-1994 ST. DRAVA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2287

JOVANOVIĆ

GOJKO

NEBOJŠA

15-07-1972 N. SAD

05-05-1991 ERDUT

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

---

2288

JOVANIĆ

NIKOLA

12-09-1958 D. SUVAJA

12-12-1992 OBUDOVAC

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2289

JOVANOVIĆ

NIKOLA

PAVA

01-03-1912 G. OBRIJEŽ

01-10-1991 G. OBRIJEŽ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2290

JOVANOVIĆ

DUŠAN

SIMO


05-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2291

JOVANOVIĆ

ŽIVADIN

SLOBODAN

10-02-1957 DALJ

06-09-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2292

JOVANOVIĆ

MIODRAG

SLOBODAN

14-06-1968 BOR

07-01-1992 MOGORIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2293

JOVANOVIĆ

STEVAN

TOMISLAV

14-03-1960 PAKRAC

11-06-1992 LIPOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

‐ 24 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

2294

JOVANOVIĆ

JOVO

VELJKO

17-02-1951 KRASKOVIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

2295

JOVANOVIĆ

SLAVKO

ZORAN

06-03-1967 RUMA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2296

JOVANOVIĆ

JOSIP

ŽELJKO

29-06-1960 PAKRAC

01-05-1995 JAZAVICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2297

JOVANOV

SAVA

31-07-1960 OMOLJICA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2298

JOVANOVSKI

LAZAR

10-10-1962 PANČEVO

17-10-1991 ĐERGAJ ŠUMA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

--ŽIVKO

M

2299

JOVČIĆ

NIKOLA

GOJKO

1944 OTIŠIĆ

24-03-1995 BRLOGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2300

JOVETIĆ

MANE

ĐURO



LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2301

JOVETIĆ

ILIJA

MILE

2302

JOVETIĆ

STOJAN

NEDELJKO

2303

JOVIČEVIĆ

---

MILUN

2304

JOVIČIĆ

---

BOGDAN

2305

JOVIČIĆ

2306

JOVIČIĆ

2307

JOVIČIĆ

2308

JOVIČIĆ

AĆIM

RADOVAN

03-01-1970 PLAVNO

11-03-1995 DINARA

2309

JOVIČIĆ

TODOR

SAVA

15-01-1952 PLAVNO

2310

JOVIĆ

DOBROSLAVA

ANĐELIJA

06-05-1933 ČITLUK

MILAN

BRANISLAV

06-03-1960 N. PAZOVA

JOVAN

DRAGAN ---

DRAGOLJUB

---

NIKOLA

13-02-1940 PLAŠKI --- ČAĐAVAC 1960 MEDOVINE --- GLINA 1938 SLAVONSKI BROD --- DALJ

2311

JOVIĆ JOVIĆ

2313

JOVIĆ

MILE

DMITAR

2314

JOVIĆ

MILADIN

DRAGO

2315

JOVIĆ

BUDE

MARIJA

2316

JOVIĆ

BRANKO

MARINKA

2317

JOVIĆ

BRANKO

MILAN

1968 DRNIŠ

2318

JOVIĆ

NIKOLA

MILAN

02-05-1935 DRNIŠ

2319

JOVIĆ

JANKO

MILAN

NIKOLA

MILAN

---

ČEDO

2320

JOVIĆ

2321

JOVIĆ

---

MILENKO

2322

JOVIĆ

---

NIKOLA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

21-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-11-1991 BUDŽAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1991 GLINA

09-09-1947 PLAVNO

2312

28-08-1993 BUKVAR 01-10-1991 ČAĐAVAC

1991 DALJ

06-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

19-04-1937 DIVOSELO

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

08-09-1969 D. BUKOVICA


I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04-09-1995 ZADAR

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

04-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

04-04-1949 ČITLUK

11-09-1993 ČITLUK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-06-1923 RAVNO RAŠĆE

M

--- VUKOVAR

1941 DOLJANI 04-08-1939 DIVOSELO

06-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

--- PAKRAC

22-06-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1913 ROVIŠKA

10-08-1995 ROVIŠKA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2323

JOVIĆ

MILOVAN

STAKA

01-09-1908 DOLJANI

05-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2324

JOVIĆ

DRAGAN

VELJKO

21-12-1953 RAVNO RAŠĆE

07-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2325

JURČEVIĆ

ANTE

DRAGAN

03-06-1972 VITEZ

16-06-1992 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2326

JURIĆ

MANE

ĐORĐE

14-01-1942 MUTILIĆ

04-08-1995 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2327

JURIĆ

ANTE

MITAR



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2328

JURIŠIĆ

RADOVAN

DOBRIVOJ

01-10-1964 DARUVAR

07-09-1992 G. TROMOŠNICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2329

JURKOVIĆ

VLADO

DRAGAN

1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2330

JUZBAŠA

MILIĆ

ZORAJA

20-04-1963 MALJEVAC

05-11-1991 KARLOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2331

KABIĆ

BOGDAN

ILIJA

17-01-1957 ERVENIK

04-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2332

KABIĆ

LAZE

ŠPIRO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2333

KABLAR

MILAN

MILAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2334

KABLAR

PETAR

NIKOLA



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2335

KABLAR

LJUBOJA

STOJAN



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2336

KABLAR

PETAR

ZORKA

1915 GOLUBIĆ

04-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2337

KAČAR

---

SOFIJA

1910 SISAK

05-08-1995 STRMEN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2338

KADVEŠ

---

FRANJO

10-04-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2339

KAJGANIĆ

LJUBAN

ĐURO

01-05-1949 GOLINJA

05-10-1991 DES. SREDIČKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2340

KAJGANIĆ

BRANKO

SINIŠA

16-12-1966 TOPUSKO

2341

KALAJDŽIĆ

ŽIVKO

MILAN

2342

KALAMBUR

PAJO

NIKOLA

2343

KALAMBURA

SAVA

RANKA

2344

KALAMBURA

SIMO

2345

KALANJ

2346 2347

--- OKUČANI

--- MIRKOVCI

19-04-1992 LASINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-01-1992 BOBARE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


13-10-1993 BUČICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


15-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

VLADO

09-10-1971 DODOŠI

02-03-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DANE

ĐORĐE

06-05-1940 KURJAK

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

KALANJ

BOGDAN

MIRJANA

14-08-1946 GRAČAC

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

KALANJ

MILE

SLAVKO



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1953 ST. GRADIŠKA

2348

KALANJOŠ

JOSIP

DRAGOMIR

25-01-1968 TORJANCI

30-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2349

KALAPAĆ

PETAR

BRANKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2350

KALAPAĆ

DUŠAN

1950 RIJEKA

M

2351

KALAPAĆ

TODOR

JAGOŠ


2352

KALAPAĆ

MILOŠ

SOFIJA

2353

KALEMBER

DANE

2354

KALEMBER

JOVO

2355

KALEMBER

STEVO

STEVO

2356

KALIK

JOVO

MITAR

1942 NOS KALIK

2357

KALIMATOVIĆ

ALEKSANDAR

DRAGI

05-11-1937 BEOGRAD

2358

KALINIĆ

PETAR

LJUBIŠA

25-06-1950 SMEDEREVO

2359

KALINIĆ

DUŠAN

MIHAJLO

31-01-1956 VOJNIĆ

06-08-1995 VOJNIĆ

2360

KALINIĆ

PETAR

MLADEN

1949 RADUČ

04-08-1995 RADUČ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2361

KALINIĆ

JANKA

PERICA

1915 GOSPIĆ


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2362

KALINIĆ

MILAN

SLOBODAN

12-08-1991 SLUNJSKA BRDA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2363

KALINIĆ

ĐURO

SOFIJA

1914 D. SRB

04-08-1995 D. SRB

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W Ž/W

---

01-10-1991 VOĐINCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1908 SMOKOVIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

DANE

1914 JEZERCE

26-02-1996 JEZERCE

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

MILKA

1920 JEZERCE

26-02-1996 JEZERCE

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-12-1994 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

02-03-1992 NOS KALIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

04-11-1991 VRHOVINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-02-1992 AER. ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

02-01-1933 ORAOVAC

06-05-1955 VOJNIĆ

2364

KALUĐEROVIĆ

STOJAN

NADA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

2365

KANAZIR

DMITAR

DUŠAN

14-11-1950 BILJANE D.

24-05-1992 CRNO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2366

KANAZIR

LUKA

JEKA

1928 MOKRO POLJE


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2367

KANAZIR

MIHAJLO

LJUBICA

1912 MOKRO POLJE


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2368

KANGRGA

MILE

STEVO

13-09-1943 PODUM

31-12-1991 PODUM

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2369

KANLIĆ

JOVO

SPASOJA

30-05-1957 D. MALOVAN

04-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2370

KANTAR

CVITKO

BOŽO

22-02-1915 CIVLJANE

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2371

KARABUVA

RADOJA

BRANKO

01-02-1954 STRMICA

2372

KARAICA

PAVAO

JOVAN

2373

KARAICA

MILE

2374

KARAICA

MILE ---

ŽARKO

1957 GLINA 08-01-1954 GRADAC


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-06-1991 PRNJAVOR ČUNTIĆKI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 ŠUMA KOTOR

--- PETRINJA

1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2375

KARAJČIĆ

ŽIVKA

JOVO

12-10-1951 PETRINJA

27-11-1991 ČETVRTKOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2376

KARAJLOVIĆ

ĐURO

MILICA

18-08-1936 D. PRIMIŠLJE


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2377

KARAN

LAZAR

DRAGAN

08-09-1962 PRISTEG D.

02-08-1993 PRISTEG D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2378

KARAN

MILOŠ

MILAN


08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2379

KARAN

BRANKO

NEĐELJKO


07-08-1995 ŽIROVAC

2380

KARAN

PETAR

VELIMIR

2381

KARAN

PETAR

2382

KARANOVIĆ

2383

KARANOVIĆ

LUKA

ĐURO

2384

KARANOVIĆ

JANDRIJA

MILICA

2385

KARAPANDŽA

---

JOVAN

--- MIRKOVCI

2386

KARAPANDŽA

NEDELJKO

JOVO

--- DALJ

2387

KARAPANDŽA

MIRKO

NIKOLA

2388

KARAPETROVIĆ

RANKO

RADOVAN

2389

KARAS

DIC "VERITAS"

VINKO ---

---

BOGDAN

BOŽICA

--- DALJ

1991 TENJA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

09-05-1954 PLAVNO

25-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-08-1909 OTON

04-08-1995 OTON

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

20-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-04-1992 RIJEKA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

07-08-1995 KORANSKA STRANA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

--- GRAČAC

1991 TENJA

1965 N. SAD 25-03-1962 MILJEVIĆI 1900 KORANSKA STRANA

‐ 25 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

2390

KARAS

ĐURO

LJUBICA



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

2391

KARAS

PETAR

MILAN



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2392

KARDAŠ

24-10-1991 KLISA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2393

KARIĆ

ALEKSANDAR

ZORAN

30-10-1959 BEOGRAD

20-11-1991 ERDUT

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2394

KARTALIJA

MILAN

NIKOLA

29-08-1971 KARLOVAC

14-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2395

KASAP

JOVAN

NEDELJKO

11-11-1965 OSIJEK


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2396

KASAPOVIĆ

ĆIRO

BRANKO

25-10-1919 REKAVICE

24-04-1993 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2397

KAŠIĆ

LAZO

DRAGO

10-09-1957 ŽITNIĆ

28-04-1992 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2398

KAŠIĆ

VASO

NIKOLA

01-05-1938 ŽITNIĆ

28-04-1992 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2399

KAŠIĆ

ŠPIRO

ŽELJKO

03-08-1957 DRNIŠ

25-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2400

KATARIĆ

MOMČILO

ILIJA


13-11-1991 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2401

KATARIĆ

STANKO

MILE


24-04-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2402

KATIĆ

ILIJA

ANĐA

20-10-1920 OTIŠIĆ

16-07-1993 OTIŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1911 ISLAM GRČKI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

JELA

2403

KATIĆ

ILIJA

BOSILJKA

2404

KATIĆ

JOVAN

BOŽO

2405

KATIĆ

MILE

DANE

2406

KATIĆ

LUKA

DMITAR

2407

KATIĆ

2408

KATIĆ

2409

---

1923 KLISA

02-07-1951 TIT. KORENICA 1909 PAULIN DVOR

Ž/W

24-08-1995 PEĆANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M Ž/W

DRAGINJA

05-03-1922 ZALUŽJE


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

DANE

ĐURO

07-10-1970 SLUNJ

12-05-1992 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KATIĆ

MARKO

MILAN


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2410

KATIĆ

DMITAR

MILAN

07-01-1933 KOLJANE


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2411

KATIĆ

NIKOLA

NENAD



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2412

KATIĆ

MITAR

PETAR



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2413

KATIĆ

NIKOLA

RADMILA


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2414

KATIĆ

01-05-1995 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2415

KATIĆ

RADIVOJ

VLADIMIR

09-09-1959 VRLIKA

05-08-1994 KRAJINOVE STAJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2416

KATIĆ

ILIJA

VLADIMIR

17-10-1947 VUKOVAR


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

SLOBODAN

1928 BREŠĆE --- PAKRAC

2417

KATIĆ - ALAVANJA

2418

KAURIN

ILIJA

KRSTO

2419

KAURIN

TOMISLAV

RADIVOJE

12-06-1961 SRNETICA

22-10-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2420

KAVAČ

STEVO

VASILJ

07-03-1920 PRNJAVOR

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2421

KEBET

RATIMIR

SAŠA

27-01-1966 POŽAREVAC


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2422

KECMAN

MILAN

VITOMIR


16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2423

KEČA

M

2424

KEČA

2425

KEĆKEŠ

--ĐURO ---

VASILIJA

1927 G. OBRIJEŽ

MILE

27-08-1991 D. VAGANAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

27-08-1991 D. VAGANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGUTIN



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

KEIĆ KEKANOVIĆ

2428

KEKANOVIĆ

---

MIRO

2429

KELEUA

---

MARICA

2430

KELEUA

---

2431

KELEUVA

2432

KELJANI

2433

KELJMENDI

--HODŽA

1952 REŠETAR

DARINKA

12-01-1918 D. KULJANI

05-08-1991 D. KULJANI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DUŠAN

22-10-1939 LUČINCI

31-10-1991 LUČINCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-09-1993 SLAKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1953 NOVSKA

04-12-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MIRKO

1949 NOVSKA

04-12-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

VLADO

15-12-1951 BRESNIK

10-12-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ŠUKRI

---

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

--- VUKOVAR

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĆAMIL

10-01-1972 BUDISAVCI 08-06-1954 BEOGRAD

2434

KENJEVIĆ

STOJA

ZORAN

2435

KEPČIJA

ĐURO

ADAM ---

1991 OKUČANI

02-11-1957 L. P. SELO

2426

PETAR

--- OKUČANI

RADE

2427

MARKO

1910 ISLAM GRČKI

1926 KEPČIJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2436

KEPČIJA KEPČIJA

MILOŠ

LAZO

2438

KERČOV

KARLO

SAVO

2439

KEREŠ

RATKO

DUŠKO

2440

KEREŠ

2441

KERIĆ

FILIF

MILIVOJ

08-06-1933 ŽITNIĆ

2442

KESER

IGNJATIJA

MILAN

2443

KESER

MILAN

SINIŠA

2444

KESIĆ

MILAN

BOŠKO

2445

KESIĆ

ĐURO

BOŽIDAR

2446

KESIĆ

PETAR

DUŠAN

2447

KESIĆ

ĐURO

JELENA

1920 GREĐANI

1991 OKUČANI

2448

KESIĆ

MANOJLO

MIHAJLO

1968 GRAČAC

2449

KESIĆ

2450

KESIĆ

2451

KESIĆ

2452

KESIĆ

2453

KESIĆ

TOMO

2454

KESIĆ

NIKOLA

2455

KEZAN

---

SIMO

1920 ŠAMARIČKA DRAGA

06-10-1991 UŠTICA 07-08-1995 KEPČIJE

2437

---

JULIKA

---

07-08-1995 KEPČIJE

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

12-09-1994 MAJDAN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

02-02-1993 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-01-1948 GREĐANI

09-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-11-1970 GREĐANI

16-11-1992 KLAPAVICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1950 KNIN

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1966 GRAB


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

29-06-1970 KEPČIJE --- VUKOVAR 21-03-1965 G. JAGODNJA 1925 KULA ATLAGIĆ

20-05-1939 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

19-10-1992 BARLETE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

MILAN

--- GRAČAC

MANOJLO

MILAN

21-09-1968 GRAČAC

20-10-1992 BARLETE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

MILKA

1954 GREĐANI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

---

MILOŠ

21-09-1992 GLINICA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

RADOSAV

21-09-1967 GRAČAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVAN

02-12-1946 GOLUBIĆ

13-01-1995 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

TEODOR

1935 GLINICA

1923 RAJIĆ

2456

KEZO

DŽAFER

ŠAĆIR

06-08-1972 KONJIC

12-12-1991 TRBOUNJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2457

KEŽIĆ

DUJO

IVICA

24-04-1951 VUKOVAR

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2458

KIČIĆ

---

DRAGICA

--- SISAK

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2459

KIČIĆ

---

PETAR

--- GALDOVO

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2460

KIJURINA

NIKOLA

DRAGIĆ

1922 PAŠIN POTOK


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2461

KIRETA

MILAN

DUŠAN

28-08-1952 KIRIN

15-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2462

KITIĆ

MILOVAN

MILOVAN

24-01-1957 G. VRBLJANI

05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2463

KLADAR

DRAGIĆ

MILAN

26-08-1940 BESTRMA


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2464

KLADAR

---

13-11-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2465

KLADAR

BORISLAVA

NIKOLA

13-02-1958 DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2466

KLADAR

NIKOLA

NIKOLA

27-12-1970 DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2467

KLADARIN

VLIMIR

SAVAN

01-03-1947 DRLJAČA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2468

KLAJIĆ

STEVO

DUŠAN

21-06-1949 G. GUČANI

17-12-1991 G. GUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2469

KLAJIĆ

MILIVOJ

NEDELJKA

13-09-1953 JURKOVAC

17-12-1991 G. GUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2470

KLAJSNER

ŽIVORAD

BRANISLAV

29-10-1963 BEOGRAD


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2471

KLARIĆ

DMITAR

DUŠAN


07-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M


MILOŠ

2472

KLAŠNJA

DUŠAN

NIKOLA

2473

KLAŠNJIĆ

STEVAN

DMITAR

--- PETRINJA

1932 OSTRVICA

17-09-1993 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-10-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1938 TORJANCI

29-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1942 TORJANCI

29-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

ŽELJKO

1967 TORJANCI

29-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MILE

DRAGOLJUB

1962 JASENAŠ

18-10-1991 VEL. KLISA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KLEUT

STEVO

DUŠAN


13-09-1995 D. VAKUF

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2481

KLIČKOVIĆ

BRANKO

ĐURO

14-01-1950 DUGO SELO

05-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2482

KLINCOV

RAJKO

ZDRAVKO

16-10-1957 MELINE

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2483

KLIPA

MANE

BOŠKO

03-03-1938 KUNIĆ

07-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2484

KLIPA

MILE

BRANKO

13-05-1940 LIČKE JASENICE

05-08-1995 LIČKE JASENICE

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2485

KLIPA

MANE

ZORKA

27-04-1910 MEĐEĐAK

05-08-1995 SLUNJ

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

--- VUKOVAR

2474

KLAUŠ

LAJOŠ

PREDRAG

2475

KLENOV-PAVLOVIĆ

PAVEL

OLEG

20-10-1952 DONJECK

2476

KLEŠ

---

ADAM

2477

KLEŠ

---

RUŽA

2478

KLEŠ

ADAM

2479

KLEUT

2480

DIC "VERITAS"

‐ 26 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

2486

KLIPANOVIĆ

MILADIN

MILAN

11-02-1957 TENJA

29-10-1992 ORAŠJE

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2487

KLIPIĆ

NIKOLA

MILAN

26-02-1968 VEL. GRADUSA

21-09-1991 SUNJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2488

KLISKA

ILIJA

ILIJA

08-08-1968 DABAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2489

KLISKA

MILE

MILAN

22-05-1962 DABAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2490

KLISKA

MIĆO

NIKOLA

19-01-1962 DABAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2491

KLISURIĆ

MILAN

MARIJA

17-07-1943 BALJCI

07-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2492

KLJAIĆ

ILIJA

DRAGAN

07-08-1965 SISAK


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2493

KLJAIĆ

ARSENIJE

DUŠAN

07-07-1935 KURJAK

04-08-1995 RUJNICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2494

KLJAIĆ

ĐURO

MILAN

17-06-1972 PERNA

04-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2495

KLJAIĆ

NIKOLA

MILAN

18-04-1976 SISAK


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2496

KLJAIĆ

STOJAN

STOJAN

07-04-1935 ST. SELO

26-08-1992 ST. SELO

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2497

KLJAJIĆ

JOVAN

BOGDANKA

14-10-1952 PERNA


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2498

KLJAJIĆ

BRANKO

1970 PETRINJA

22-11-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2499

KLJAJIĆ

MILAN

DRAGAN

1963 PETRINJA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2500

KLJAJIĆ

MILAN

DRAGOMIR

20-03-1966 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2501

KLJAJIĆ

MILAN

JOVAN

08-09-1938 VASINE LAZE

01-07-1991 JAKŠIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2502

KLJAJIĆ

PETAR

MILADIN

20-07-1930 PECKA

04-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2503

KLJAJIĆ

JOSIP

MILE

15-08-1934 PETRINJA

17-10-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2504

KLJAJIĆ

DMITAR

MILOŠ

01-06-1969 KARLOVAC

04-11-1991 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2505

KLJAJIĆ

10-01-1992 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2506

KLJAJIĆ

PAVLE

PETAR

01-10-1906 PERNA

09-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2507

KLJAJIĆ

PETAR

SIMO

13-06-1933 PLOČA

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

---

MLADEN

1921 GLINA

2508

KLJAJIĆ

ĐURO

STOJAN

21-07-1952 JAGMA

07-12-1991 JAGMA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2509

KLJAJIĆ

MARKO

ŽELJKO

16-01-1966 KLJAJIĆ BR.

08-02-1992 BANSKA SELNICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2510

KLJUJIĆ-NINIĆ

MILE

NEVENKA

2511

KMEZIĆ

STOJAN

RAJKO

16-07-1959 ĐAKOVO

2512

KNEŽEVIĆ

BOŽO

BORISLAV

11-06-1978 VUKOVAR

28-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2513

KNEŽEVIĆ

KRSTE

BOŠKO



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2514

KNEŽEVIĆ

ILIJA

BOŠKO

07-01-1967 ŠIBENIK

05-08-1995 KOSOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2515

KNEŽEVIĆ

RAJKO

BOŠKO

19-10-1953 KLADARI


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2516

KNEŽEVIĆ

KUZMAN

BRANKO

13-11-1955 KORUTIĆ

26-09-1991 MIJAČI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2517

KNEŽEVIĆ

ĐURO

BRANKO


01-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2518

KNEŽEVIĆ

ĐURO

ĆIRO

1910 KAŠIĆ

07-09-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2519

KNEŽEVIĆ

1935 SAMOBOR

19-05-1993 BREZJE

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2520

KNEŽEVIĆ

SRETEN

DRAGAN

02-02-1992 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2521

KNEŽEVIĆ

DUŠAN

DRAGUTIN

05-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2522

KNEŽEVIĆ

DUŠAN

DUŠKO

21-02-1972 IMOTSKI

01-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2523

KNEŽEVIĆ

ZDRAVKO

DUŠKO


01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2524

KNEŽEVIĆ

SAVO

GOJKO

13-05-1952 ČELINAC

02-05-1995 BODEGRAJ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M Ž/W

---

DANICA

1941 ZENICA

27-09-1964 ZEMUN 1931 VRBNIK

08-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

26-10-1992 HRASNICA

FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2525

KNEŽEVIĆ

IVICA

IVONA

01-02-1992 SAMOBOR

19-05-1993 BREZJE

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

2526

KNEŽEVIĆ

ŠPIRO

JOVICA

11-02-1968 ŠTIKOVO

04-08-1995 ŠTIKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2527

KNEŽEVIĆ

ĐURO

LJUBICA


01-09-1995 PARČIĆI

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2528

KNEŽEVIĆ

STEVO

MILAN

2529

KNEŽEVIĆ

SPASE

MILAN

02-04-1938 BUNIĆ

2530

KNEŽEVIĆ

JOVAN

MILICA

2531

KNEŽEVIĆ

MILICA

2532

KNEŽEVIĆ

LUKA

MILICA

2533

KNEŽEVIĆ

DRAGAN

MILOŠ

2534

KNEŽEVIĆ

STRAHINJA

NATALIJA

2535

KNEŽEVIĆ

MARKO

NEBOJŠA

20-03-1971 CETINA

2536

KNEŽEVIĆ

ĆIRO

NENAD

18-02-1957 KAŠIĆ

2537

KNEŽEVIĆ

NEBOJŠA

NIKOLA

2538

KNEŽEVIĆ

DUŠAN

PETAR

2539

KNEŽEVIĆ

NIKOLA

RUŽICA

18-05-1914 PARČIĆ

2540

KNEŽEVIĆ

SLAVKA



BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2541

KNEŽEVIĆ

STEVAN

26-11-1935 VRBNIK

07-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

--NIKOLA ---

--- DALJ

01-07-1991 TENJA

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 LJUBOVO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1920 KAŠIĆ

20-09-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1930 VINKOVCI

24-04-1992 VINKOVCI

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-06-1906 PAĐENE

28-12-1995 OTON

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

20-02-1948 VOJNIĆ

21-08-1993 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-05-1993 BREZJE

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

10-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

13-06-1992 KAŠTEL LUKŠIĆ

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1971 KNIN

10-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-06-1950 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 PARČIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1972 SAMOBOR

STEVO

1949 PETRINJA

28-05-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STRAHINJA

1938 OĆESTOVO

19-05-1993 BREZJE

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1906 KAŠIĆ

28-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

25-11-1964 RADIVOJCE

03-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-11-1962 KLJUČ

08-01-1993 LAĐEVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

2542

KNEŽEVIĆ

2543

KNEŽEVIĆ

2544

KNEŽEVIĆ

2545

KNEŽEVIĆ

DMITAR

ZORAN

09-09-1968 KNIN

2546

KOCIĆ

RADISAV

STANIŠA

2547

KOČIĆ

TRIVE

ĐORĐE

MILOŠ ---

VLADIMIR

2548

KOČIĆ

JOVICA

MILORAD

15-03-1957 OKUČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2549

KOČIĆ

MILE

SAVO


11-12-1991 BAIR

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2550

KODOR

MIROSLAV

STEVO

08-06-1957 SLAVON. POŽEGA

12-09-1995 TESLIĆ

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2551

KOJČINOVIĆ

M

2552

KOJČINOVIĆ

MILAN

PREDRAG

2553

KOJIĆ

VELJKO

BILJANA

2554

KOJIĆ

2555

KOJIĆ

2556

KOJIĆ

2557

KOJIĆ

01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2558

KOJIĆ

---

PERO

1945 DUBICA

10-09-1991 BAĆIN

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2559

KOJIĆ

---

VELJKO

1935 DALJ

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2560

KOKIĆ

---

JOVAN

--- GLINA

05-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

SLAVKO

1930 ĐURIČIĆ

13-12-1991 ĐURIČIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

31-10-1991 RASTOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

26-04-1992 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

--JOVAN

OSTOJA

MARKO

PETAR

--- VRBAS

SAHR/BUR.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

08-12-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KATA

1938 DALJ

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

KOSTA


2561

KOKIĆ KOKOT

2563

KOKOTOVIĆ

ILIJA

2564

KOLAR

MARKO

2565

KOLAR

2566

KOLAREVIĆ

RADISAV

VLADAN

2567

KOLDŽIĆ

RANKO

ZDRAVKO

08-02-1962 PLJEVLJA

2568

KOLEDIN

STEVAN

JOVAN

23-07-1968 N. SAD

MARIO SLAVKO MARKO

---

VOJ/SOLD.

I/E SLAVON.

01-10-1991 MEDAK

2562

---

1991 TENJA

1966 DALJ

I/E SLAVON.

13-02-1993 TORDINCI


DRAGOJE JELENKO

---

--- DALJ 10-10-1964 OSIJEK

MILKA

--- GRUBIŠNO POLJE 1928 KARADŽIĆEVO 28-03-1937 KANJANI

31-03-1995 KANJANI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1936 SLABINJA

21-07-1991 SLABINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1963 ARANĐELOVAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-01-1992 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2569

KOLUNDŽIĆ

DANILO

ANKA

08-09-1945 KAKMA

10-06-1991 KAKMA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2570

KOLUNDŽIĆ

NIKOLA

BRANKO

01-02-1959 KAKMA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

2571

KOLUNDŽIĆ

PETAR

DRAGAN

09-10-1959 ST. KRIVAJA

01-05-1995 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

2572

KOLUNDŽIĆ

SREĆKO

ĐORĐE

17-09-1971 ZADAR


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2573

KOLUNDŽIĆ

BOŠKO

MILEVA

30-11-1926 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2574

KOLUNDŽIĆ

SAVA

NEBOJŠA

17-09-1952 KAKMA

2575

KOLUNDŽIĆ

---

NIKOLA

1926 STABANJ

18-04-1995 KAKMA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-08-1993 STABANJ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

2576

KOLUNDŽIĆ

STEVAN

RADIVOJ

10-10-1941 DERINGAJ

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2577

KOLUNDŽIĆ

JOVO

RADIVOJ

16-04-1960 MODRINO SELO

25-04-1994 PRIJEDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2578

KOLUNDŽIĆ

NIKOLA

SREĆKO

09-12-1967 OMSICA

24-09-1991 RIČICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2579

KOLUNDŽIJA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2580

KOLUNDŽIJA

ILIJA

ĐURO

01-10-1971 N. KRŠLJA


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2581

KOLUNDŽIJA

OSTOJA

NIKOLA



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

DIC "VERITAS"

---

ĐURO

1928 ALEKSANDROVAC

‐ 27 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



2582

KOLUNDŽIJA

2583

KOLJERIĆ

BOŽO

STOJAN

2584

KOMADINA

DRAGIĆ

DESANKA

2585

KOMADINA

DANE

MARKO

2586

KOMADINA

MIRKO

1951 SLUNJ

2587

KOMADINA

PERE

SAVO

2588

KOMADINA

NIKOLA

STEVAN

---

---

STANIŠA


REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-07-1924 BREZOVA GL.

07-08-1995 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


26-07-1992 D. VAGANAC

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- RAKOVICA

1991 D. VAGANAC 01-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-08-1931 BOVIĆ

1948 KUSONJE

06-08-1995 MAJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2589

KOMADINA

BOŠKO

ZORAN

17-05-1964 D. BUDAČKI


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2590

KOMAZEC

JOVAN

GOJKO

14-12-1938 ŽEGAR

06-09-1995 ZRMANJA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2591

KOMAZEC

JANDRIJA

MARIJA

28-07-1921 ŽEGAR

13-11-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2592

KOMAZEC

VUK

MILORAD


06-04-1992 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2593

KOMAZEC

NIKOLA

MOMČILO

31-05-1963 ŽEGAR

05-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2594

KOMAZEC

KIRIL

PETAR

04-05-1936 ŽEGAR

05-08-1995 KOMAZECI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2595

KOMAZEC

NIKOLA

SVETOZAR

18-04-1941 ŽEGAR

05-08-1995 KOMAZECI

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2596

KOMLENAC

IGNJATIJA

DRAGICA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2597

KOMLENAC

BLAGOJE

JOVO



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2598

KOMLENAC

IGNJATIJA

LJUBIŠA

24-02-1955 PAKRAC

04-05-1995 OMANOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2599

KOMLENAC

DRAGAN

RADOVAN



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2600

KOMLENAC

MIRKO

STOJAN

01-04-1937 D. BORCI

10-02-1992 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2601

KOMLENAC

STOJAN

ZDRAVKO


2602

KOMLENAC

JELA

ŽELJKA

1983 PAKRAC


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-05-1995 ŠEOVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2603

KOMLENOVIĆ

MITAR

DRAGO

08-07-1960 ŠIBOVAC

22-04-1992 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2604

KOMLENOVIĆ

PETAR

ŽELJKO

22-10-1964 PAKRANI

11-12-1991 N. SELO

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2605

KOMLOŠI

STJEPAN

JOSIP


16-04-1993 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2606

KOMOSAR

PETAR

DUŠAN

15-05-1927 SISAK

19-10-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2607

KONČALOVIĆ

DANILO

ANĐELKO

02-01-1967 D. SKRAD

04-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2608

KONČALOVIĆ

MARKO

LJUBOMIR

1933 D. SKRAD

04-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

2609

KONČALOVIĆ

GOJKO

MILAN

02-04-1962 D. SKRAD

04-11-1991 PODVOŽIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2610

KONČALOVIĆ

MILAN

NIKOLA

25-02-1955 D. SKRAD


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2611

KONČALOVIĆ

1942 D. SKRAD

04-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2612

KONČALOVIĆ

MILUTIN

STANKA

1905 VEL. CRKVINA

04-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2613

KONČAR

KRSTE

MILAN

29-08-1962 VELIKI BASTAJI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2614

KONČAR

STOJAN

NIKOLA

17-12-1963 JEZERCE

05-10-1995 OZREN

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2615

KONČAR

STOJAN

NIKOLA

17-12-1965 BAJMOK

12-12-1991 DUMAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2616

KONČAR

MILE

NIKOLA

18-12-1928 MAZIN

04-08-1995 MAZIN

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

---

SMILJANA

2617

KONČAR

ZDRAVKO

SAŠA


18-11-1991 LAĐEVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2618

KONČAR

MILAN

SLAVKO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2619

KONČAR

STANKO

--- SISAK

02-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2620

KONČAR

SIMO

STANKO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2621

KONČAREVIĆ

JANDRE

GOJKO

25-06-1949 ERVENIK

28-06-1992 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2622

KONDIĆ

BORISLAVA

DRAGAN

11-07-1968 STRATINSKA

2623

KONDIĆ

SIMO

LJUBAN

---

--- PETRINJA

03-09-1992 KOSTREŠI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

2624

KONDIĆ

ĐURO

LJUBAN

01-06-1931 CRNA RIJEKA

14-10-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

2625

KONSTATINOVIĆ

MILAN

BOŽIDAR


27-10-1991 MECE

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2626

KONTIĆ

PAJO

JOVAN

1914 GRAČAC

04-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2627

KONTIĆ

DANE

STANA

1919 ŠTIKADA

06-08-1995 DONJI LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2628

KONJEVIĆ

BRANKO

BOGDAN

04-08-1995 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2629

KONJEVIĆ

DUŠAN

ZORAN


06-10-1991 UŠTICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2630

KONJUH

IVAN

ANKICA

28-09-1924 PETRINJA

19-12-1991 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2631

KOPAČ

NIKOLA

NIKOLA



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2632

KOPAČ

MILAN

STEVO



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

TEODOR

NEDELJKO

14-04-1951 POPOVAC

--- GRAČAC

2633

KOPANIĆ

2634

KOPIĆ

---

ILIJA

27-07-1991 ŠUPLJI KAMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-11-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2635

KORAČIĆ

---

LJUBAN

2636

KORAČIĆ

---

MILKA

--- KOSTAJNICA

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

--- KOSTAJNICA

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

2637

KORAĆ

NIKOLA

VELJKO

Ž/W

05-08-1995 VISUĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2638

KORASIĆ

STOJAN

MILENKO

2639

KORASIĆ

STEVAN

MILOŠ

24-03-1982 PREVRŠAC


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M



BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

2640

KORASIĆ

M

1919 PREVRŠAC


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2641

KORDA

JOVAN

MIRKO

06-12-1964 ĐEVRSKE


SJ/N. DALM.

2642

KORDA

LUKE

SRETKO


26-03-1993 PERUŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2643

KORDA

NIKOLA

STOJA

15-02-1929 CERANJI


SJ/N. DALM.

M

CIVIL

NEST/MISS.

2644

KORDIĆ

STOJAN

BRANISLAV

02-09-1964 VRHOVINE

04-08-1992 PETROVA GORA

Ž/W

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2645

KORDIĆ

BUDE

ILIJA

1930 RUDOPOLJE

M


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2646

KORDIĆ

MILORAD

2647

KORDIĆ

RADOSLAV

1940 GOSPIĆ

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1939 GREĐANI

08-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

2648

KORDIĆ

M

STAKA

1910 RUDOPOLJE


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

2649

KORDIĆ

Ž/W

BUDE

STOJAN

1932 RUDOPOLJE


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

2650

M

KORDIĆ

MANE

ŽELJKO


20-08-1993 PODUM

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2651

KORICA

FILIP

MILKA

20-09-1903 KRBAVA


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2652

KORICA

ĐURO

MILOŠ

02-11-1958 GOSPIĆ


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2653

KORICA

DMITAR

MILOŠ

14-10-1941 MOGORIĆ

18-12-1991 BARLETE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2654

KORICA

LAZO

NIKOLA

18-12-1933 MOGORIĆ


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2655

KORICA

MILANKO

DANE

08-08-1943 GOSPIĆ

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

--STOJAN ---

MLADEN

1952 OKUČANI

1956 VISUĆ

2656

KORITNIK

MARIJAN

DRAŽEN

16-12-1940 ZAGREB

07-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2657

KORKUT

MILE

LJUBICA

01-02-1912 KIRIN

06-08-1995 MAJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2658

KOROLIJA

JANKO

GOJKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2659

KOROLIJA

MIHAJLO

LJUPČE

19-02-1959 KUMANOVO


LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2660

KOROLIJA

MILKA

1907 IVOŠEVCI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2661

KOROV

KARLO

PETAR

14-03-1966 VUKOVAR

05-08-1995 NUŠTAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2662

KOROVLJEVIĆ

MILAN

VOJIN

30-08-1959 DALJ

02-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2663

KOS

MLADEN

OBRAD

04-10-1956 OKUČANI

05-10-1991 TRNAVA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2664

KOSANOVIĆ

SLAVKO

BOGDAN

01-05-1950 PLAŠKI

04-05-1992 KLIPSKA DRAGA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2665

KOSANOVIĆ

MILE

BOGDAN

15-12-1924 ŠIR. KULA

05-08-1995 KLENOVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2666

KOSANOVIĆ

PETAR

ĐURO


28-07-1992 BUKVANI

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M M

---

2667

KOSANOVIĆ

MILOŠ

JOVAN

21-06-1927 MOČILA

15-05-1992 MOČILA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

2668

KOSANOVIĆ

NIKOLA

MIĆO

14-04-1947 CEROVNIK

04-08-1995 U KOL/IN COL.

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2669

KOSANOVIĆ

--- MIRKOVCI

02-09-1991 OROLIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2670

KOSANOVIĆ

--- PLAŠKI

09-08-1995 U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2671

KOSANOVIĆ

MILAN

MILORAD

16-06-1948 VEL. PETROVICA

07-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2672

KOSANOVIĆ

MIĆO

MILOVAN

21-11-1936 PLAŠKI

24-08-1993 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2673

KOSIĆ

RADIVOJ

MILAN

18-05-1962 GRAČAC

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2674

KOSIĆ

MILOŠ

NIKOLA


19-02-1992 NOSKOVCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2675

KOSIĆ

RADE

NIKOLA

23-03-1960 ŠTIKADA

07-04-1992 ŠIPOVO

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2676

KOSIĆ

MIRKO

VLATKO

08-07-1973 SISAK


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2677

KOSIJER


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

MILENKO

---

MILICA

---

GLIŠO

--- VUKOVAR

‐ 28 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

2678

KOSIJER

MILAN

LJUBA

09-06-1931 POPOVAC

15-11-1991 BREZOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2679

KOSIJER

GOJKO

NIKOLA

02-01-1957 SLUNJ


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2680

KOSIJER

JOVICA

RUŽICA

16-12-1975 ZAGREB

05-10-1992 CAGE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2681

KOSIJER

PETAR

SIMEON

14-06-1939 VELIKI KOZINAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2682

KOSIJER

STANKO

1910 KOSIJER

07-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

2683

KOSOVAC

MILAN

NIKOLA

10-03-1922 MUTILIĆ

07-08-1995 MUTILIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2684

KOSOVIĆ

LJUBOMIR

DARKO

15-10-1960 TRNJANI

25-10-1991 BLINSKA GREDA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2685

KOSOVIĆ

BOŽIDAR

KRSTE

1959 ZADAR

12-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

2686

KOSOVIĆ

ĐURO

MOMČILO

1940 ZEMUNIK D.

09-12-1991 ZEMUNIK D.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2687

KOSOVIĆ

GOJKO

RADOMIR

22-09-1959 ZEMUNIK D.

23-01-1993 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2688

KOSTADINOVIĆ

NADA

SAŠA

27-10-1974 OSIJEK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2689

KOSTANOVIĆ

RADE

--- OGULIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2690

KOSTANJŠEK

07-08-1995 DRLJAČE

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2691

KOSTIĆ

14-01-1993 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2692

KOSTIĆ

NIKOLA

JOVAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2693

KOSTIĆ

ĐURO

MIRKO


27-03-1993 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2694

KOSTIĆ

RADOMIR

RANKO

25-11-1962 BELO POLJE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2695

KOSTIĆ

DRAGOSLAV

SAŠA

20-11-1973 VEL. GRABOVICA

02-05-1992 D. KOLIBE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--MILAN

JULKA ---

DRAŠKO

23-01-1993

28-06-1914 PETRINJCI --- PODRINJE

---

2696

KOSTIĆ

ČEDOMIR

ZORAN

23-12-1953 BEOGRAD

11-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2697

KOSTUR

MILAN

NIKOLA

10-02-1942 CIVLJANI

27-02-1993 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2698

KOŠANIN

BRANISLAV

DARKO

30-10-1972 KRAJEVOI

23-04-1992 D. RUJANI

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2699

KOŠPENDA

MILOŠ

BRANKO

04-05-1937 BAČUGA G.

04-08-1995 ŽUPIĆ BR.

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2700

KOŠUTIĆ

31-08-1995 BRUVNO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2701

KOŠUTIĆ

MILAN

NIKICA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2702

KOTARANIN

DUŠAN

MILAN

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2703

KOTARAŠ

NIKOLA

BORIS

08-01-1959 KNIN

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2704

KOTARAŠ

PETAR

DUŠAN

09-11-1929 KNIN

05-08-1995 PALANKA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2705

KOTARAŠ

DRAGOMIR

JOVO

28-06-1972 KOVAČIĆ

17-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2706

KOTUR

MILE

GOJKO

10-09-1966 KARLOVAC

02-08-1992 RAD.

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2707

KOTUR

NEDELJKO

GORAN

04-04-1969 KARLOVAC

12-05-1992 RAKOVICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2708

KOTUR

PAVLE

MILAN

13-02-1954 ST. SELO

27-11-1993 BIJELIĆ KOSA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2709

KOTUR

MILOŠ

NEDELJKO

31-12-1946 GRABOVAC

12-05-1992 RAKOVICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2710

KOVAČ

LUKA

BRANKO

16-04-1943 ŠIR. KULA

30-11-1991 ŠIR. KULA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2711

KOVAČ

STEVO

DRAGICA

23-01-1949 PETRINJA

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2712

KOVAČ

JANKA

DUBRAVKO

18-07-1959 VRBAS

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2713

KOVAČ

IGNJATIJE

IGNJAT

20-09-1950 KUMANE

07-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2714

KOVAČ

LAJOŠ

JOVAN


01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2715

KOVAČ

BUDE

LUKA

18-10-1946 GOSPIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2716

KOVAČ

BOGDAN

MIROSLAV

18-12-1968 GOSPIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2717

KOVAČEVIĆ

SAVA

BOGDAN

1908 ERVENIK

04-08-1995 ERVENIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1942 MARKOVAC

---

ĐURO

1953 RUDOPOLJE 06-01-1961 RUDOPOLJE 1941 PETRINJA

2718

KOVAČEVIĆ

STEVO

BOŠKO


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2719

KOVAČEVIĆ

LAZAR

BRANKO

26-09-1971 ERVENIK

28-02-1993 DRAGIŠIĆI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2720

KOVAČEVIĆ

DUŠAN

DAMJAN

01-02-1942 RIĐANE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2721

KOVAČEVIĆ

MILORAD

DESIMIR

31-08-1960 PRIJEDOR

14-10-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2722

KOVAČEVIĆ

MILAN

DRAGAN

--- MIRKOVCI

20-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2723

KOVAČEVIĆ

DRAGAN

--- PAKRAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2724

KOVAČEVIĆ

IVAN

DRAGAN

05-03-1937 PAKRAC

20-08-1993 OMANOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2725

KOVAČEVIĆ

STEVAN

DRAGAN

09-09-1961 SILAŠ

29-03-1993 SILAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LAZAR

2726

KOVAČEVIĆ

2727

KOVAČEVIĆ

2728

KOVAČEVIĆ

2729

KOVAČEVIĆ

---

DUŠAN

03-04-1934 ZEMUNIK G.

06-12-1992 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

ĐORĐE

1967 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

GOJKO

1952 PAKRAC

AVDO

HUSEIN

01-05-1995 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

2730

KOVAČEVIĆ

BOŽIDAR

JOVAN

07-01-1972 NIKŠIĆ

01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2731

KOVAČEVIĆ

PAVLE

JOVAN


04-06-1991 ČUNTIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2732

KOVAČEVIĆ

ILIJA

KUZMAN

1937 LJESKOVAC

01-07-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2733

KOVAČEVIĆ

MILAN

LJUBIŠA


18-08-1991 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2734

KOVAČEVIĆ

ILIJA

LJUBOMIR

05-08-1995 KOSOVO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2735

KOVAČEVIĆ

LAZAR

MARINKO

10-02-1962 ERVENIK

26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2736

KOVAČEVIĆ

ZVONKO

MIHAILO


01-06-1994 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2737

KOVAČEVIĆ

--- GOSPIĆ

15-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

---

MILAN

1914 SMOKOVIĆ

2738

KOVAČEVIĆ

PERO

MILAN

1934 JAPAGA

07-05-1995 JAPAGA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

2739

KOVAČEVIĆ

MARINKO

MILAN

10-01-1956 GLINICA

21-09-1992 GLINICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2740

KOVAČEVIĆ

PETAR

MILE

03-04-1973 TANAC

18-06-1992 UŠTICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

2741

KOVAČEVIĆ

MILOŠ

MILIVOJ

22-06-1972 PAKRAC

04-05-1995 OMANOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

2742

KOVAČEVIĆ

BRANKO

MILORAD

02-01-1970 SISAK


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2743

KOVAČEVIĆ

PETAR

MILORAD

06-09-1951 PAKRAC

12-11-1991 NEMETIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2744

KOVAČEVIĆ

DUŠAN

MILORAD

24-11-1966 ZEMUNIK G.

31-05-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2745

KOVAČEVIĆ

MILOŠ

MILOŠ

14-02-1955 OKUČANI

14-12-1991 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2746

KOVAČEVIĆ

STEVO

MILUTIN

31-03-1962 LAKTAŠI

17-12-1991 KRIČKE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2747

KOVAČEVIĆ

MILETA

MIROSLAV

17-05-1972 DVOR

29-11-1994 ĆORKOVAČA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2748

KOVAČEVIĆ

ĐURO

NEDJELJKO

07-07-1965 ERVENIK

18-01-1992 RUPE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2749

KOVAČEVIĆ

TANASIJA

NEDJELJKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2750

KOVAČEVIĆ

MILAN

NEMANJA

26-03-1954 SARAJEVO

15-03-1992 BRANJIN VRH

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2751

KOVAČEVIĆ

LJUBOMIR

NIKOLA

03-01-1955 ŽEGAR

05-08-1995 VELEBIT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

ĐURO

OBRAD

21-10-1929 GREĐANI

2752

KOVAČEVIĆ

05-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2753

KOVAČEVIĆ

---

PAVA

1946 MARKOVAC

01-10-1991 MARKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2754

KOVAČEVIĆ

---

PETAR

1922 ADA

13-08-1992 MAKRUŠICA

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2755

KOVAČEVIĆ

KRSTE

RAJKO

14-11-1957 ERVENIK

18-01-1992 RUPE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2756

KOVAČEVIĆ

LAZO

RAJKO

15-04-1941 VELIKI RADIČ

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2757

KOVAČEVIĆ

PAVLE

RANKO

17-03-1966 OKUČANI

26-12-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2758

KOVAČEVIĆ

OBRAD

RUŽICA

1916 IVOŠEVCI

15-08-1995 ERVENIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2759

KOVAČEVIĆ

DUŠAN

SIMO


04-07-1994 OBROVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2760

KOVAČEVIĆ

BRANKO

SINIŠA

14-04-1972 KNIN

16-06-1992 DERVENTA

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2761

KOVAČEVIĆ

27-10-1991 PREKOPAKRA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2762

KOVAČEVIĆ

ĐORĐE

SLOBODAN

28-04-1969 VUKOVAR

13-11-1991 TRPINJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2763

KOVAČEVIĆ

MILAN

SPASENIJE

12-01-1939 MEĐEĐAK

17-10-1994 LATIN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2764

KOVAČEVIĆ

STANISLAV

30-03-1933 CIKOTE

27-10-1991 PREKOPAKRA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2765

KOVAČEVIĆ

MIRKO

TIHOMIR



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2766

KOVAČEVIĆ

NIKOLA

VINKO

25-06-1960 ERVENIK

26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2767

KOVAČEVIĆ

RADE

VLADO

09-06-1947 NIKINCI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2768

KOVAČEVIĆ

ALIJA

ZUHDIJA

05-12-1991 BRĐANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2769

KOVAČIĆ

DRAGIĆ

DANKA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2770

KOVAČIĆ

STEVO

DMITAR


04-11-1991 D. KLANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2771

KOVAČIĆ

MILAN

JOCO



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M



---

---

SLAVKO

2772

KOVAČIĆ

TEJO

JOVAN

2773

KOVAČIĆ

MILAN

JOVANKA

DIC "VERITAS"

1939 PREKOPAKRA

--- OBRENOVAC

1931 ŠEOVICA

1991 PAKRAC

‐ 29 ‐

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



2774

KOVAČIĆ

STEVAN

PANTELIJA

2775

KOVAČIĆ

GOJKO

PANTO

2776

KOVAČIĆ

PETAR

VERICA

1927 PAKLENICA

2777

KOVARBAŠIĆ

MILJKAN

DANICA

1927 BANSKI DRENOVAC

2778

KOVARBAŠIĆ

JOVO

1932 KOSTAJNICA

2779

KOVARBAŠIĆ

DRAGAN

MILOŠ

12-04-1958 GLINA

2780

KOVINČIĆ

ĐORĐE

BRANISLAV

21-12-1968 VUKOVAR

2781

KOVRLIJA

STEVAN

PERA

2782

KOZAR

DUŠAN

DARKO

2783

KOZBAŠIĆ

MILAN

ALEN

24-06-1982 PETRINJA

2784

KOZBAŠIĆ

NIKOLA

GORDANA

2785

KOZBAŠIĆ

MILAN

2786

KOZBAŠIĆ

TAMARA

2787

KOZIĆ

---

DRAGOLJUB

2788

KOZIĆ

---

RATKO

2789

KOZIĆ

RAJKO

2790

KOZLINA

BOŽO

2791

KOZLOVIĆ

2792 2793

---

--MILAN

1918 PAKLENICA

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

09-08-1995 BANSKI DRENOVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-10-1991 SLATINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

15-09-1991 TRPINJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-11-1991 PETRINJA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

09-06-1954 G. SANICA

05-11-1991 PETRINJA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

06-11-1953 PETRINJA

05-11-1991 PETRINJA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

29-11-1978 PETRINJA

05-11-1991 PETRINJA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-08-1949 OKUČANI

1908 STRMICA --- VUKOVAR

1955 BANJA LUKA

M

--- OKUČANI

1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SLOBODAN

03-06-1965 OKUČANI

24-10-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BOŽO

26-03-1954 KRNJAK


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR

PETAR

30-10-1930 KUSONJE

01-02-1992 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

KOZODEROVIĆ

MILUTIN

IVICA

12-02-1975 TRBUŠANI

05-10-1991 NUŠTAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KOZOMARA

TODE

MILOŠ

20-07-1952 PREVIJA

05-03-1994 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2794

KOŽUL

KRSTE

BOŠKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2795

KOŽUL

DUŠANA

DRAGINJA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2796

KOŽUL

GAJO

GLIGORIJE


13-12-1992 PALJUV

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2797

KRAGIĆ

NIKOLA

RADOSLAV

12-05-1960 DARUVAR


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2798

KRAGULJ

DRAGOLJUB

RADOVAN

02-02-1955 MELINI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2799

KRAGULJAC

MILENKO

ĐURO

01-03-1957 PLAŠKI

02-02-1992 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2800

KRAGULJAC

NIKOLA

MILAN

15-05-1952 PLAŠKI

04-08-1995 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2801

KRAGULJAC

MILE

PERO



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

2802

KRAGULJAC

DUŠAN

ŽELJKO



KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

2803

KRAIĆ

NAJDAN

DRAGAN

06-02-1972 POŽAREVAC

20-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2804

KRAINOVIĆ

ĐURO

STOJAN


11-04-1994 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2805

KRAJČINOVIĆ

MILAN

BRANKO

12-01-1957 PETRINJA

19-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2806

KRAJČINOVIĆ

STEVO

PETAR

03-05-1954 JABUKOVAC

18-01-1995 VAGANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2807

KRAJINOVIĆ

PAJO

ANA

1935 PRGOMELJE

25-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2808

KRAJNOVIĆ

RANKO

BRANKA

1988 ŠEOVICA

01-05-1995 ŠEOVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2809

KRAJNOVIĆ

TOMA

ĐURO

1907 ČITLUK

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2810

KRAJNOVIĆ

ĐURO

1934 PRGOMELJE

01-12-1991 PRGOMELJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2811

KRAJNOVIĆ

NIKOLA

ILIJA

03-05-1941 GRAČAC


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2812

KRAJNOVIĆ

NIKOLA

LJUBOMIR

07-03-1947 ČITLUK

13-03-1992 ČITLUK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2813

KRAJNOVIĆ

DUŠAN

MILICA

1928 GOSPIĆ

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2814

KRAJNOVIĆ

NIKOLA

MILIVOJ

27-10-1995 ILOK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2815

KRAJNOVIĆ

SAMOILO

NEĐELJKA

1921 ČITLUK

12-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2816

KRAJNOVIĆ

1961 GOSPIĆ

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2817

KRAJNOVIĆ

TEODOR

NIKOLA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2818

KRAJNOVIĆ

ĐURO

PERA

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

---

---

NEĐO

2819

KRAJNOVIĆ

RADE

SAVO

2820

KRAJNOVIĆ

MILE

SIMO

2821

KRAJNOVIĆ

PAVLE

SLAVKO

2822

KRAJNOVIĆ

JOVO

STANA

2823

KRAJNOVIĆ

ĐURO

STOJAN

2824

KRAJNOVIĆ

JOSIP

ŠTEFICA

2825

KRAKOVIĆ

PETAR

SLAVKO

2826

KRANJČEVIĆ

MILE

DRAGICA

JOVO

ĐURĐA

10-01-1971 PAKRAC

22-12-1927 KIP 1907 ČITLUK 27-01-1951 GLAVACE 1924 GOSPIĆ 10-02-1966 PAKRAC

20-09-1991 GLAVACE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

12-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


11-04-1994 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-02-1931 HRSEK BREG

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1962 DARUVAR

02-09-1991 JASENAŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1932 UTINJA

06-08-1995 MAJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1926 ČITLUK

02-05-1961 OGULIN

06-08-1995 MAJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2827

KRANJČEVIĆ

2828

KRANJIĆ

2829

KRASIĆ

VASO

BRANKO

01-03-1941 DRNIŠ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2830

KRASIĆ

TODOR

JOVICA

13-03-1963 DRNIŠ

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2831

KRASIĆ

ZORAN

MILORAD

23-06-1970 BEOGRAD

04-10-1991 D. ANDRIJEVCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2832

KRASNIĆI

SABITA

ABEDIN

17-04-1970 MALI BALEĆEVAC

03-11-1991 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2833

KRASNIĆI

SELIMA

BEŠKIM

25-01-1972 PIPLAK

16-09-1991 ZATON

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2834

KRASULJA

RADE

LJUBIŠA



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2835

KRAVIĆ

MILAN

RADE

1933 BRĐANI DAPČEVSKI

01-10-1991 BRĐANI DAPČEVSKI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2836

KRBAVAC

MILAN

ŽELJKO

1967 KOMORA

09-09-1991 GVOZDANSKI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2837

KRČMAR

SAVA

MILENKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2838

KREKIĆ

DUŠAN

UROŠ

15-07-1959 ŠOPOT

04-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2839

KRESOJEVIĆ

NENAD

MILADIN

04-02-1993 VELJANI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2840

KRESOVIĆ

STOJAN

BRANKO


15-12-1991 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2841

KRESOVIĆ

ŠPIRO

MILAN

31-03-1958 BUKOVIĆ

25-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

MILAN

--- PETRINJA

1991 PETRINJA

1962 PRNJAVOR

2842

KRESOVIĆ

UROŠ

SLAVKO

05-08-1995 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

2843

KRESTIĆ

ŽIVKO

NEBOJŠA


27-06-1993 BARABE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2844

KREŠTALICA

PETAR

BARKA

10-01-1930 GLINA

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2845

KREUZI

DEME

SKENDER

08-03-1969 PRIZREN

2846

KRGA

-----

MARA

2847

KRIČKA

2848

KRIČKA

PAVLE

LJUBICA

JEKA

2849

KRIČKA

TOME

2850

KRIČKA

2851

KRIČKIĆ

1935 BUKOVIĆ

16-09-1991 MALJKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1925 KORENIČKA KAPELA

01-09-1995 KORENIČKA KAPELA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1945 STRMICA

05-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

TOME

1933 BRATIŠKOVCI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SINIŠA

VINKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR

ŽIVKO

1930 KRIČKE

11-08-1995 KRIČKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2852

KRIČKOVIĆ

JOVE

DUŠAN

1957 ČITLUK

04-10-1991 JASENAK

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2853

KRIČKOVIĆ

ĐURO

DUŠAN

04-10-1936 ČITLUK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2854

KRIČKOVIĆ

BOŽO

RAJKO

02-08-1965 MAOVICE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2855

KRIČKOVIĆ

TRIVUN

SARA

30-10-1921 ČITLUK

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2856

KRIČKOVIĆ - ŽIVIČIĆ

TRIVUNA

LJUBICA

30-09-1929 ČITLUK

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2857

KRIVOKUĆA

NIKOLA

BOŽO

04-11-1991 TURANJ

KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2858

KRIVOKUĆA

DUŠAN

DANE

26-01-1964 GRAČAC

15-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2859

KRIVOKUĆA

NIKOLA

DARKO

24-06-1966 VOJNIĆ

06-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2860

KRIVOKUĆA

17-11-1992 VEL. GORICA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2861

KRIVOKUĆA

JOSIP

PETAR

22-09-1947 BUKOVICA

05-12-1991 BUKOVICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2862

KRIVOKUĆA

ADAM

PREDRAG

01-08-1972 NIRNBERGU

17-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2863

KRIVOKUĆA

MILOŠ

SAVA

24-03-1926 DVOR

09-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2864

KRIVOŠIĆ

JOVO

DUŠAN

23-09-1956 DUBICA

2865

KRLJAKOVIĆ

---

---

MILAN

NIKOLA

1963 BUKOVICA

1948 VRGINMOST

13-09-1991 DUBICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1953 CREVARSKA STRANA


KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1972 KISTANJE

M

2866

KRNETA

MILAN

MILAN

01-03-1994 CAZIN

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2867

KRNETA

STEVAN

MOMIR

19-01-1973 KISTANJE

11-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2868

KRNETA

NIKOLE

STEVAN

30-01-1913 KISTANJE

05-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2869

KRNIĆ

DUŠAN

BORO



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

‐ 30 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

2870

KRNIĆ

ANTUN

JELKA



KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

2871

KRNIĆ

STEVAN

PETAR

25-06-1953 VUKOVAR

15-09-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2872

KRNIĆ

RAFAILO

RADE


13-12-1991 G. POLOJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2873

KRNJAJA

STEVAN

JOVAN

20-11-1904 ŽEGAR

2874

KRNJAJIĆ

ĐURO

BRANKO

2875

KRNJAJIĆ

GOJKO

DRAGOLJUB

2876

KRNJAJIĆ

KOSTA

DUŠANKA

1912 FRKAŠIĆ

2877

KRNJAJIĆ

MARA

1910 BREZOVAC SUBOCKI

2878

KRNJAJIĆ

SIMO

NIKOLA

1940 MELJINOVAC

2879

KRNJAJIĆ

MILAN

PERO

2880

KRNJAJIĆ

JOVAN

PERO


2881

KRNJAJIĆ

DMITAR

RADE

2882

KRNJAJIĆ

STEVAN

SOFIJA

---

1970 PETRINJA 15-06-1962 BOS. NOVI

Ž/W

04-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

22-11-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-12-1991 RAMLJANI 1993 MELJINOVAC 01-11-1991 BREZOVAC SUBOCKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

06-08-1995 RIPAČ

FBiH

CIVIL

NEST/MISS.

M

07-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

18-02-1962 G. ŽIROVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-09-1928 LUŠČANI

07-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

1993 MELJINOVAC

1920 MELJINOVAC

2883

KROŠNJAR

DRAGAN

DMITAR

12-02-1949 G. ČEMERNICA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

2884

KRSTANOVIĆ

LJUBOMIR

ALEKSANDAR

15-09-1972 FOČA

15-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2885

KRSTANOVIĆ

---

09-08-1995 BJELJINA

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2886

KRSTANOVIĆ

M

2887

KRSTIĆ

2888

DUŠAN

1950 RAMLJANI

ILIJA

MARKO

04-01-1965 RAMLJANE

23-09-1991 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

RADISLAV

GORAN

08-12-1962 LEŠNICA

08-08-1992 ZOVIN DO

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KRSTIĆ

MILETA

GORAN

10-12-1968 MAJDANPEK

03-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2889

KRSTIĆ

ZORAN

NENAD

07-09-1972 PARIZ

01-05-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2890

KRSTIĆ

BOŠKO

ZORAN

17-03-1972 LESKOVAC

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2891

KRSTOVIĆ

MILAN

ŽELJKO

25-09-1972 GORAŽDE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2892

KRŠIĆ

RAJKO

TOMISLAV


19-04-1992 ODŽAK

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2893

KRTINIĆ

2894

KRTINIĆ

2895

KRTINIĆ

2896

KRTINIĆ

MANE

JOVO

2897

KRTINIĆ

GENO

SAVA

2898

KRUNIĆ

DAMJAN

BOŽICA

2899

KRUNIĆ

MIJO

CVITA

2900

KRUNIĆ

KRSTAN

DRAGAN

2901

KRUŠIĆ

2902

KRUŠKA

DMITAR

DAVOR

19-08-1960 DUBICA

2903

KUČERA

JAROSLAV

VLADIMIR

2904

KUČUK

MLADEN

--MARKO ---

---

DRAGOLJUB

1969

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ILIJA

1931 KIJANI

04-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1935 UDBINA

01-06-1997 UDBINA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 KLAPAVICA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-04-1921 OTIŠIĆ

05-08-1995 OTIŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

04-05-1940 PODOSOJE

26-04-1996 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

25-07-1965 OTIŠIĆ

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

23-11-1991 SELIŠTE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-03-1992 TANAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


21-09-1991 IVAN. SELO

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

ZDRAVKO

28-09-1933 PONIRI

12-12-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

JOVO

SLOBODAN

---

10-01-1946 RUDOPOLJE 1940 KLAPAVICA

--- BIHAĆ

1991

---

2905

KUDUZOVIĆ

ENVER

AKIF

04-01-1975 VUKOVAR

27-09-1992 TORDINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2906

KUDUZOVIĆ

ENVER

MIĆO

12-02-1974 VINKOVCI

27-09-1992 TORDINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2907

KUKA

NIKOLA

ŽIVKO

18-07-1960 GLINA

08-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2908

KUKAVICA

MARKO

ĐURO

1950 KARIN D.

05-02-1994 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2909

KUKAVICA

BRANKO

MILAN

27-09-1949 OKUČANI

17-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2910

KUKIĆ

1923 GORIČKA

08-08-1995 SVODNA

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2911

KUKIĆ

PETAR

DRAGAN

06-08-1970 GORIČKA

16-04-1994 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2912

KUKIĆ

BOŽE

ILIJA

1924 RAKOVICA

05-08-1995 SLUNJ

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

2913

KUKIĆ

---

JELENA

1917 KLISA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2914

KUKIĆ

---

MILOŠ

1930 DRAGOTINA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2915

KUKIĆ

MILIĆ

MIROSLAV



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2916

KUKIĆ

DUŠAN

PAJO

06-01-1965 AJDANOVAC

2917

KUKIĆ

VUČAN

PELAGIJA

2918

KUKIĆ

VUČAN

SLOBODAN

2919

KUKIĆ

DUŠANA

SOKA

2920

KUKIĆ

VLADIMIR

VLADIMIR

2921

KUKIĆ

BRANKO

VLADIMIR

2922

KUKOLEČA

PETAR

DRAGA

1925 GLINA

2923

KUKOLEČA

STEVAN

MILAN



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2924

KUKOLJ

JANDRIJA

MILAN

29-04-1965 KNIN

11-04-1992 DRVAR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2925

KUKOLJ

MILAN

MILICA

27-10-1907 VRPOLJE


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

2926

KUKULJ

RADE

MILENKO

09-03-1936 BLATUŠA


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2927

KUKULJ

NIKOLA

NEĐO

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2928

KUKULJ

DUŠAN

PERO

28-01-1932 BLATIŠA

01-02-1996 D. SELIŠTE

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2929

KUKURUZOVIĆ

LUKA

IVANKA

14-08-1939 MALENCI

04-08-1995 L. P. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

2930

KUKURUZOVIĆ

MILE

LJUBOMIR

10-03-1966 BUHAČA


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2931

KUNAC

MILE

ALEKSANDAR

08-06-1947 KRIČKE

17-07-1993 KRIČKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2932

KUPREŠANIN

PETAR

MILAN

15-03-1958 GOSPIĆ

15-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2933

KURBALIJA

ĐURO

MILAN

22-11-1965 OSIJEK

02-02-1992 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2934

KURIDŽA

PUNIŠA

LJUBOMIR



SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2935

KURIKA

2936

KURILJ

STEVAN

MILJKA

07-04-1924 ŠAŠ

2937

KURILJ

JOVAN

NIKOLA

2938

KURJAK

JOVAN

PETAR

2939

KUROBASA

---

---

BOŽICA

DRAGAN

---

STANA

---

DRAGAN

NIKO

MIROSLAV

19-11-1993 PODSTRANA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1945 KLISA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

29-04-1949 KLISA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

15-10-1961 GORIČKA

03-08-1991 JOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

17-03-1930 DVOR

05-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

06-08-1995 PRIJEDOR

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1926 D. SUVAJA

1940 PETRINJA

--- PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 ŠAŠ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

14-08-1923 UTOLICA

07-08-1995 ŠAŠ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

14-08-1995 CETINA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1920 CETINA

2940

KURTOVIĆ

2941

KUŠIĆ

2942

KUŠIĆ

DANILO

NEDELJKO

04-02-1929 ŽIVAJA

2943

KUŠIĆ

NEDELJKO

PERO

12-05-1956 ŽIVAJA

2944

KUTIĆ

---

DARINKA

1991 PETRINJA

21-05-1972 N. GRADIŠKA --- PETRINJA

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-02-1992 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-02-1992 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

02-05-1995 BRESTOVČINA

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1991 PETRINJA

1918 BOS. GRADIŠKA

2945

KUTIĆ

02-05-1995 BRESTOVČINA

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2946

KUTIĆ

VOJISLAV

NENAD

04-11-1968 OKUČANI

09-11-1991 GORICE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2947

KUTIĆ

TOME

TEJKAN

16-11-1933 KRMINA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2948

KUTIĆ

SAVO

VELJKO

01-03-1967 PAKRAC

01-05-1995 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2949

KUTLAČA

VLADIMIR

DARIO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2950

KUTLAČA

LJUBAN

STEVAN

10-12-1937 ČUČEVO

04-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2951

KUTLEŠA

TONKO

TONKO

14-09-1959 N. SAD


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2952

KUTLIĆ

---

MILOŠ

--- GLINA

05-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2953

KUTLIĆ

---

MILUTIN

1941 KOMOGOVINA

07-12-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

2954

KUZMANOVIĆ

---

BRANKO

1938 GOSPIĆ

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2955

KUZMANOVIĆ

BLAGOJE

CVIJA

2956

KUZMANOVIĆ

ĐURO

DRAGOLJUB

2957

KUZMANOVIĆ

ČEDO

GORAN

1959 PAKRAC

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2958

KUZMANOVIĆ

SLAVKO

MIROSLAV

1964 MIRKOVCI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

MLAĐEN

1912 BOS. GRADIŠKA

--- OSIJEK

--- VUKOVAR

1991 VUKOVAR

27-04-1963 ČELINAC

21-07-1995 SREMSKI ČAKOVCI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2959

KUZMANOVIĆ

RISTO

RADOVAN


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2960

KUZMANOVIĆ

MILOVAN

SOFIJA

1915 SLUŠNICA


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

ILIJA

TEODOR

1931 LUKAVAC

17-09-1991 UŠINA DOLINA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VLADO

--- DALJ

14-08-1991 DALJ,OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2961

KUZMIĆ

2962

KUZMIĆ

2963

KUŽET

ĐURO

ILIJA

15-09-1935 OKUČANI

18-08-1991 MLAKA

2964

KUŽET

SAVA

MOMIR

13-03-1944 KORLAT

12-02-1994 KORLAT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2965

KUŽET

MOMIR

NENAD

20-10-1969 KORLAT

20-08-1991 NADIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

‐ 31 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

2966

KUŽET

PETAR

PETROVKA

12-07-1954 BENKOVAC


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

2967

KUŽET

MOMIR

PREDRAG

22-02-1967 KORLAT

09-02-1994 KORLAT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2968

KVARTUČ

19-09-1991 TINJ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

---

SLAVKO

--- POLAČA

Ž/W

2969

KVOČKA

PETAR

RADOVAN

02-01-1958 MIRKOVCI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2970

LABUS

LUKA

MILAN



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2971

LACKOVIĆ

MILOŠ

DRAGAN


15-08-1995 BILJEG

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

2972

LACKOVIĆ

RADE

MILAN

1941 POČITELJ

18-02-1994 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2973

LACKOVIĆ

PAVAO

MILAN



HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

2974

LACMANOVIĆ

19-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2975

LACMANOVIĆ

MARKO

MILAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2976

LACMANOVIĆ

MIHAJLO

MIRKO

01-04-1938 BILJANE G.

07-08-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2977

LACMANOVIĆ

VOJIN

MOMČILO

03-05-1949 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2978

LADNJUKA

11-12-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

---

---

DMITAR

PETAR

--- MIRKOVCI

1927 OSIJEK

2979

LAĐEVIĆ

BOŽO

LUKA

03-03-1934 KANJANI

09-04-1994 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

2980

LAĐEVIĆ

JANKO

MILAN



BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

2981

LAĐEVIĆ

NIKOLA

1952 ŠAŠ

15-09-1991 BAĆIN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

24-01-1953 ŠAŠ

---

2982

LAĐEVIĆ

MILOŠ

NIKOLA

2983

LAIĆ

MILE

MILAN

2984

LAKETIĆ

SLAVKO

RANKO

12-08-1968 RAĐIĆI

2985

LAKIĆ

ĐURO

DANILO

06-03-1922 KARIN D.

24-01-1993 ŠAŠ

1909 ŠEOVICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

31-08-1995 KARIN D.

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1991 ŠEOVICA

2986

LAKIĆ

MIRKO

DARKO

29-11-1971 BILJANE D.

23-08-1993 TRLJUGE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

2987

LAKIĆ

SPASENIJA

GNJATIJA

15-10-1948 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2988

LAKIĆ

JOVAN

ILIJA

16-08-1956 BILJANE D.

11-09-1995 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

2989

LAKIĆ

SAVA

MILAN

15-01-1956 BILJANE G.

15-01-1995 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

2990

LAKIĆ

01-12-1991 POLJANE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

MILUTIN

---

PETAR

--- ZMAJEVO

2991

LAKIĆ

2992

LAKIĆ

2993

LAKIĆ

DUŠAN

PETAR

2994

LAKIĆ

MILE

ROBERT

2995

LAKIĆ

MILIVOJ

SPASOJA

2996

LAKIĆ

MARKO

SRĐAN

19-10-1927 G. KARIN

2997

LAKIĆ

VASILJ

VASILJ

25-04-1940 STRMICA

PETAR

2998

LALIĆ

2999

LALIĆ

3000

LALIĆ

JANKO

NEDJELJKO

1921 POLJANE

--OBRAD

13-04-1954 BILJANE D.

05-01-1995 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-09-1949 TRLJUGE

13-03-1993 TRLJUGE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-09-1969 ZADAR


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-06-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KARIN G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

08-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M Ž/W

1937 MAČKOVAC

ANA

1907 JAGMA

18-11-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

BOGDAN

1928 PETRINJA

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

SAHR/BUR.

Ž/W

BOŽICA



SJ/N. DALM.

CIVIL


3001

LALIĆ

VUKAŠIN

DRAGAN

3002

LALIĆ

OBRAD

DRAGINJA

12-07-1993 LAĐEVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1920 BRATIŠKOVCI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3003

LALIĆ

VUJO

DUŠAN

3004

LALIĆ

PETAR

DUŠAN

15-10-1947 BODEGRAJ

1949 KISTANJE

04-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-01-1995 D. ŠUMETLICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3005

LALIĆ

NIKOLA

DUŠAN

17-10-1954 BRESTIK

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3006

LALIĆ

VID

ĐORĐE

3007

LALIĆ

ĐURO

ĐURO

06-05-1930 GORICE

08-09-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-12-1993 GORICE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

3008

LALIĆ

LAZAR

ĐURO

29-09-1933 LIPOVAČA DREŽNIČKA

M

19-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

3009

LALIĆ

GOJKO

GORAN

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3010

LALIĆ

BOŽO

JEKA

M

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1959 PAKRAC

1974 GRUBIŠNO POLJE 02-02-1939 ČISTA MALA

1993 BELI MANASTIR 12-05-1993 ČISTA MALA

3011

LALIĆ

VUKOLAJ

MILIVOJ

18-07-1956 GORICE

05-08-1995 GORICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3012

LALIĆ

BOŽO

NIKOLA



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3013

LALIĆ

MILENTIJA

NIKOLA

11-06-1943 KISTANJE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3014

LALIĆ

DRAGAN

RATKO


25-02-1994 ČISTA VEL.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3015

LALIĆ

BOŽO

STEVAN


01-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3016

LALIĆ

ILIJA

STOJAN


10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3017

LALIĆ

DANILO

UROŠ

18-12-1935 GORICE

05-08-1995 GORICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3018

LALIĆ

VUKOLAJ

VELJKO

18-11-1960 GORICE

05-08-1995 PAĐENE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NOVAK - MAJSKI

VUKOSAVA

04-09-1918 BOBOTA

3019

LALIĆ

3020

LALOŠ

3021

LALOŠ

NIKOLA

ŽELJKO

3022

LALOVIĆ

MILORAD

DRAGAN

3023

LAPČEVIĆ

PETAR

MANE

3024

LAPČEVIĆ

PETAR

MILKA


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3025

LAPČEVIĆ

VLADAN

MILUTIN

15-08-1950 MAČKOVAC

19-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3026

LAPČIĆ

DAMIR

NEDJELJKO

08-11-1959 SMRDELJE

22-07-1992 SMRDELJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3027

LAPČIĆ

SAVA

NIKOLA

14-05-1941 SMRDELJE

06-03-1995 SMRDELJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3028

LASLO

IMRE

GABOR

1972 MALI IĐOŠ

06-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3029

LATAS

JOVAN

DUŠAN

24-02-1941 MUDRIĆ

25-09-1993 SAJEVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3030

LATAS

RADE

ĐURO

15-02-1948 SLUNJ

25-09-1993 SAJEVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3031

LATAS

MANE

MILAN

08-11-1943 JANJA GORA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3032

LATAS

STEVAN

PETAR

1967 JANJA GORA

08-08-1995 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3033

LATAS

MILE

PREDRAG

21-12-1937 KRNJAK

12-09-1993 KRNJAK

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3034

LATINOVIĆ

TRIVE

BOŽO

19-10-1954 KAPLJUH


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3035

LATINOVIĆ

NIKOLA

ČEDO

23-06-1934 GRADINA

11-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3036

LATINOVIĆ

RADE

MILAN

20-11-1955 CAZIN

03-11-1991 MITNICA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

ILIJA

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


01-05-1995 D. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-08-1963 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

15-01-1937 PODGORJE

09-11-1991 LASINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1938 N. GRADIŠKA

1910 BRNJAVAC

3037

LATKOVIĆ

SIMO

ZORAN

28-09-1951 ZEMUN

04-10-1991 ANDRIJEVCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3038

LAVADINOVIĆ

MIODRAG

MIRKO

15-03-1950 BEOGRAD

02-09-1991 LASLOVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3039

LAVRNIĆ

LUKA

PETAR

12-07-1933 KOMIĆ

12-08-1995 KOMIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3040

LAVRNIĆ

MILE

1903 KOMIĆ

3041

LAZANČIĆ

3042

LAZAR

3043

SAVA

12-08-1995 KOMIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

ILIJA

--- BOROVO


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

ŠIMUN

FRANC

--- JAGODNJAK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LAZAREVIĆ

MILEN

DRAGI

25-10-1958 BEOGRAD


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3044

LAZAROV

NIKOLOV

PLAMEN

16-05-1953 SOFIJA

02-03-1994 VRLIKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3045

LAZIĆ

ĐORĐA

BRANKO

15-05-1957 VUKOVAR

15-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3046

LAZIĆ

PETAR

BRANKO

29-09-1925 LUŠČANI

06-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3047

LAZIĆ

SVETISLAV

DEJAN

03-05-1972 VALJEVO


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3048

LAZIĆ

BOŽIDAR

DIMČO

26-01-1945 KOPRIVNI

02-01-1992 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3049

LAZIĆ

STANKO

JOVAN

12-05-1936 LUŠČANI

20-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

---

30-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3050

LAZIĆ

CVETKO

LJUBIŠA

16-06-1972

3051

LAZIĆ

STEVAN

MIHAJLO

30-06-1936 LUŠČANI

3052

LAZIĆ

MILOŠ

MILAN

05-12-1955 SISAK

03-10-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3053

LAZIĆ

MIHAJLO

MILAN

15-03-1958 LUŠČANI

05-08-1995 UTINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3054

LAZIĆ

STOJAN

MILOŠ

02-09-1948 SISAK

09-09-1991 STAZA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3055

LAZIĆ

MILAN

MIRKO


30-08-1991 GREĐANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3056

LAZIĆ

MILOŠ

NENAD

1965 VUKOVAR

03-11-1991 MITNICA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3057

LAZIĆ

PETAR

NEVENKA

15-06-1932 RAMLJANI

05-08-1995 RAMLJANI

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3058

LAZIĆ

STANKO

PETAR

03-03-1933 LUŠČANI

06-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3059

LAZIĆ

MILAN

PETAR

10-07-1949 GOSPIĆ

18-10-1991 LIPOVA GLAVICA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3060

LAZIĆ

05-02-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3061

LAZIĆ


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

--JOVAN

RADOSLAV RADOVAN

--- MIRKOVCI 08-09-1969 DUGO POLJE

‐ 32 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

3062

LAZIĆ

GEORGIJE

SLAVKO

28-05-1972 DALJ

21-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3063

LAZIĆ

STEVO

SLOBODAN



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3064

LAZIĆ

ĐURO

3065

LAZIĆ

3066

LAZIĆ

BORIVOJ

VLADO

3067

LAZIĆ

STEVO

3068

LAZIĆ

3069

LAZIĆ

3070

STANA

1908 G. SELIŠTE

07-08-1995 HAJTIĆ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

STEVAN

1945 BIJELO BR.

16-05-1992 VIŠNJEVAC

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

11-03-1963 VINKOVCI

13-02-1993 TORDINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZDRAVKO

23-06-1954 BAČKOVICA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

SAVA

ZORAN

10-10-1970 SKENDER VAKUF

31-10-1991 ZRINJSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

PETAR

ŽELJKO

13-03-1965 GLINA

05-10-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LAZINICA

ĐURO

MILAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3071

LAZINICA

VASO

NIKOLA

06-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3072

LAŽETIĆ

RADOVAN

BRANIMIR

26-07-1970 DOBRELJ

11-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3073

LEGEN

DUŠAN

RANKO

14-04-1947 VEL. KLISA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3074

LEKA

MILOŠ

NEDELJKO

29-01-1961 L. P. SELO


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3075

LEKANIĆ

ALEKSA

ILIJA

31-07-1957 BOROVAC

05-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-07-1972 BUGOJNO

---

3076

LELOVIĆ

RADE

DIOGEN

3077

LEMAIĆ

ĐURO

JOVO

1919 GRAČAC

1937 GOSPIĆ

03-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-03-1993 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3078

LEMAJIĆ

ĐURO

MILAN

15-10-1939 SMILJAN

15-03-1994 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3079

LEMAJIĆ

NIKOLA

MIRKO


05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3080

LENĐEL

FERENC

ROBERT

21-07-1972 TEMERIN

01-10-1991 ZAGREB

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3081

LESKOVAC

DRAGO

NIKOLA

05-09-1960 VUKOVAR

04-08-1992 BRŠADIN

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3082

LESKOVAC

MIODRAG

ŽELJKO

04-03-1965 VUKOVAR

23-01-1992 BOBOTA

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3083

LETICA

MILAN

DUŠAN

27-01-1938 MEĐEĐAK

04-05-1992 KUNIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3084

LETICA

DUŠAN

MILAN

23-10-1961 PLAŠKI

3085

LETIĆ

3086 3087

--- SISAK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

ĐORĐE

LEŽAJA

PROKOPIJA

MILAN

20-09-1961 BILJANE G.

14-07-1993 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LEŽAJA

ILIJA

MLADEN

02-11-1973 BILJANE G.

22-11-1991 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3088

LEŽAJA

JOSIF

VASILJ

07-01-1936 KARIN G.

18-04-1992 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3089

LEŽAJA

SERĐO

ZDRAVKO

14-08-1963 BILJANE G.

22-09-1991 BIBINJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3090

LEŽAJA

ĐURO

ZORAN

27-01-1964 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3091

LEŽAJIĆ

OBRAD

DUŠAN

1935 PAVIĆI

05-08-1995 PAVIĆI

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3092

LEŽAJIĆ

LUKA

GOJKO

1930 GOŠIĆ

12-08-1995 GOŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3093

LEŽAJIĆ

PETAR

NIKOLA

08-02-1954 D. SKRAD

04-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3094

LEŽAJIĆ

MILIĆ

ŽELJKO

02-11-1962 D. SKRAD


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-04-1925 UTOLICA

3095

LIČANIN

NIKOLA

ĐURO

3096

LIČANIN

NIKOLA

JOVAN

1935 KNIN

06-08-1995 ROSULJE

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

3097

LIČANIN

STOJAN

MILORAD


05-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

3098

LIČINA

LUKA

BRANKO

18-02-1951 HUMLJANI


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3099

LIČINA

PETAR

DRAGAN

09-08-1960 KIK

29-07-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M Ž/W

3100

LIČINA

OBRAD

MARIJA

01-02-1931 ERVENIK


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

3101

LIČINA

DMITAR

MIROSLAV

18-06-1965 DVOR

18-06-1992 G. ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3102

LIČINA

30-12-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3103

LIČINA

3104

LIČINA

MIRKO

SAVO


3105

LIČINA

OSTOJA

STOJAN

3106

LIKIĆ

STOJAN

MILENKO

3107

LIPIĆ

ŽARKO

DRAGOLJUB

04-06-1960 TEŠANJ

3108

LIPOVINA

KRSTO

LJUBICA

10-10-1956 ŠTIKOVO

16-11-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

3109

LIPOVINA

ILIJA

NIKOLA

20-10-1942 ORLIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3110

LISIĆ

DRAGAN

MILOŠ

09-08-1966 KARLOVAC

27-02-1994 MIKŠIĆI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3111

LOGOV

PETAR

BOGDAN

21-12-1920 UTOLICA

06-08-1995 UTOLICA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3112

LOLIĆ

PETAR

MILE

07-01-1939 GLIBODOL

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3113

LOLIĆ

ILIJE

STEVO

12-05-1960 ZADAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3114

LONČAR

---

BRANKO

3115

LONČAR

---

DRAGAN

3116

LONČAR

ĐURO

MILE

3117

LONČAR

MILAN

MIROSLAV

3118

LONČAR

DUŠAN

NEBOJŠA

3119

LONČAR

MILE

NIKOLA

3120

LONČAR

PAJO

3121

LONČAR

BRANKO

---

NIKOLA

---

RADE

--- OSIJEK 1963 N. GRADIŠKA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


06-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

10-06-1944 OKUČANI

06-12-1991 ROGOLJI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1991 ZAGREB

--- DALJ

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

27-04-1992 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-07-1992 NEBRIŽEVCI

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

19-11-1974 VOJNIĆ

04-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-06-1958 KARLOVAC

06-09-1994 KAMENSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RADE

05-09-1949 KARLOVAC

01-04-1992 G. TREBINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SINIŠA


17-06-1994 TOPUSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-07-1938 KARLOBAG

Ž/W

1960 DRAKSENIĆ 26-01-1944 OBROVAC 1959 NEBRIŽEVCI

3122

LONČAR

DMITRA

SOFIJA


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

3123

LONČAR

STEVAN

STANIŠA

1973 OBLJAJ

22-12-1994 BUKOVLJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3124

LONČAR

MIRKO

STEVAN


08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3125

LONČAR

LUKA

VUJO

1908 VELIKI OBLJAJ


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3126

LONČAR

ŽIVKO

ZORAN

1973 PAKRAC

22-07-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3127

LONČAR

STEVAN

ŽELJKO

03-12-1954 VELJANE

18-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3128

LONČAREVIĆ

ZDENKO

DAMIR

24-04-1974 SISAK

22-04-1994 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3129

LONČAREVIĆ

STEVAN

DRAGINJA


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3130

LONČAREVIĆ

STEVAN

DUŠAN


1920 GLINA

12-08-1991 GLINSKE POLJANE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3131

LONČAREVIĆ

ILIJA

ILIJA

05-05-1945 POLJANi

11-08-1991 POLJANI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3132

LONČAREVIĆ

STEVO

LJUBOMIR

21-02-1973 STRMEN

04-08-1995 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3133

LONČAREVIĆ

STEVAN

MILAN


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3134

LONČAREVIĆ

MILE

MILE

04-08-1995 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3135

LONČAREVIĆ

ĐURO

MIRKO

06-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

1954 BRNJEUŠKA 24-10-1944 BRNJEUŠKA 1930 BRNJEUŠKA

3136

LONČAREVIĆ

STOJAN

PAVAO

13-08-1964 POLJANI

06-08-1995 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

3137

LONČAREVIĆ

DMITAR

PERO

10-02-1958 SISAK

11-09-1991 BR. DJED

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3138

LONČAREVIĆ

LJUBOMIR

STEVO

17-01-1947 STRMEN

05-08-1995 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3139

LONČAREVIĆ

MIHAJLO

VASILJ


10-12-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3140

LONČAREVIĆ

MLADEN

ZLATAN


31-01-1993 DRENČINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3141

LOŠIĆ

STEVO

ĐURO

04-01-1951 SEMELJCI

04-08-1995 VRLIKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3142

LOVRENOVIĆ

MLAĐAN

BOŠKO



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3143

LOVRENOVIĆ

NIKOLA

OSTOJA

01-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3144

LOVRIĆ

MILE

BRANKO

16-05-1950 OSIJEK

26-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3145

LOVRIĆ

SPASE

DRAGAN


11-05-1994 SARVAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3146

LOVRIĆ

25-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

LJUBAN

1933 CAGE

1946 KOSTAJNICA

3147

LOVRIĆ

MILE

PERO

01-04-1949 SVINICA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3148

LUČIĆ

RADE

RADIVOJ

13-06-1974 DRNIŠ

26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3149

LUGONJA

MITAR

MILOVAN

06-04-1955 VUKOVAR

01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3150

LUGONJA

BOGOLJUB

RATKO

09-11-1962 RAVNO

04-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3151

LUJIĆ

ILIJA

PREDRAG

13-11-1957 ŠTIKADA

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3152

LUKAČ

JANKO

BRANKO

21-10-1933 SISAK

17-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3153

LUKAČ

MILOŠ

DARKO

10-07-1973 KRNJAK

15-09-1993 POLIGON CEROVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3154

LUKAČ

DUŠAN

10-04-1946 GLINA

06-09-1993 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3155

LUKAČ

DRAGAN

ĐORĐE

21-03-1954 VRBAS

02-11-1991 ĐERGAJSKA ŠUMA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3156

LUKAČ

MILADIN

ĐURO

25-07-1955 KARLOVAC

16-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3157

LUKAČ

MILOŠ

MILJENKO

13-01-1959 KRNJAK


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

‐ 33 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



3158

LUKAVAC

NIKOLA

MARICA

1916 TEPLJUH

3159

LUKAVAC

BOŠKO

SLAVKO

01-10-1939 TEPLJUH

3160

LUKIČ

---

NIKO

--- MIRKOVCI

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

07-08-1995 PETROVAC - U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

09-06-1994 TEPLJUH

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W M

12-02-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3161

LUKIĆ

ANTUN

ANA

19-04-1944 PODOŠTARI

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3162

LUKIĆ

SAVA

ANKA

27-09-1931 CEROVAC

05-08-1995 CEROVAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3163

LUKIĆ

JOCO

BORIVOJ

05-04-1947 SLATINSKI DRENOVAC

01-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3164

LUKIĆ

DRAGOLJUB

BOŠKO


14-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

3165

LUKIĆ

MILE

DRAGAN

18-03-1955 PAKRAC

28-06-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3166

LUKIĆ

SVETISLAV

KONSTANTIN

13-09-1940 TRPINJA


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3167

LUKIĆ

ĐURO

MIHAJLO

26-04-1949 VUKOVAR

24-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3168

LUKIĆ

PAVLE

MILAN

07-08-1995 BJELJINA -U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3169

LUKIĆ

MILAN

MILUTIN

27-07-1948 BANATSKI KARLOVCI

14-10-1991 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3170

LUKIĆ

BLAGOJE

PAJO

10-10-1950 VUKOVAR

03-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3171

LUKIĆ

RANKO

PERO


23-01-1993 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3172

LUKIĆ

NIKOLA

PETAR

03-02-1930 GRAČAC

06-10-1993 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3173

LUKIĆ

MILE

SIMO

17-08-1914 OTRIĆ

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3174

LUKIĆ

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3175

LUKIĆ

DAVID

STEVO

10-01-1920 ZRMANJA VRELO

20-08-1995 ZRMANJA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3176

LUKIĆ

MOMIR

VLADO/VLADAN

19-01-1958 VOZUĆA

19-11-1991 BRŠADIN

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

---

STANKO

1914 MALA POPINA

--- SISAK

3177

LUNIĆ

STEVAN

JELICA

12-12-1935 STRMICA

05-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3178

LUNIĆ

MILAN

JOVICA

14-04-1970 DRNIŠ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3179

LUNIĆ

FILIP

MILAN

25-09-1923 KRIČKE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3180

LUNIĆ

TOMISLAV

MILAN

30-01-1927 RUŽIĆ

05-08-1995 POTKONJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3181

LUNIĆ

GOJKO

OBREN

29-04-1962 RUŽIĆ

14-11-1993 RUŽIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

3182

LUNIĆ

MILAN

PETAR

12-07-1956 RUŽIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

3183

LUNIĆ

DUŠAN

RADOVAN

21-08-1967 KRIČKE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3184

LUNIĆ

TOMISLAV

ŠPIRO

14-05-1930 RUŽIĆ

05-08-1995 POTKONJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3185

LUŽAIĆ

SAVA

DANE

28-09-1912 PETRINIĆ POLJE


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3186

LUŽAIĆ

MILAN

MIŠO

1938 PETRINIĆ POLJE


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3187

LUŽAJIĆ

MILAN

BOŠKO



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3188

LJEPOJA

PETAR

JOVAN

28-01-1949 PAKRAC

23-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3189

LJEPOJA

NIKOLA

PETAR



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3190

LJEVAJA

NIKOLA

LJUBOMIR

16-12-1961 RADUČIĆ

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3191

LJEVAJA

ĐURAĐ

NEDJELJKO

20-06-1971 RADUČIĆ

01-12-1991 RUPE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3192

LJILJAK

DUŠAN

ĐURO

12-06-1950 GLINA

04-08-1995 G. KLASNIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3193

LJILJAK

01-10-1991 BOROVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3194

LJILJAK

MIRKO

MILAN

11-01-1969 GLINA

26-07-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3195

LJILJAK

OSTOJA

MILE


07-08-1995 GLINA

BANIJA

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

3196

LJILJAK

RADE

MILOŠ


07-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3197

LJILJAK

MILAN

STANKO

01-09-1952 BOROVAC

03-05-1995 BOROVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3198

LJILJAK

ILIJA

DUŠAN

1925 LAĐEVAC

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1951 ŠEGANOVAC

04-08-1995 ŠEGANOVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-09-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

JOVAN

1907 BOROVAC

3199

LJUBANIĆ

JOVAN

BOŠKO

3200

LJUBIČIĆ

BRANKO

KOVILJKA

3201

LJUBIČIĆ

JOVAN

MILE

3202

LJUBIČIĆ

BRANKO

MIRKO



BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3203

LJUBIČIĆ

DUŠAN

PREDRAG

23-12-1972 SISAK


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3204

LJUBIČIĆ

LJUBAN

STEVO

28-03-1955 VEL. GRADUŠA

21-03-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3205

LJUBIČIĆ - KLJAJIĆ

---

DANICA

1935 BALINAC

10-08-1995 BALINAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3206


---

DMITRA

1920 VEL. VRAN.NA

07-08-1995 VRAN.NA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3207


MILAN

1935 BALINAC

07-08-1995 BALINAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3208


1918 BALINAC

10-08-1995 BALINAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3209

LJUBIČIĆ - MIJIĆ

NIKOLA

BOŠKO

23-01-1993 JASENICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3210

LJUBIŠIĆ

ŽIVKO

JANKO

12-11-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3211

LJUBIŠIĆ

NIKOLA

LJUBAN

28-05-1946 G. KUKURUZARI

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3212

LJUBIŠIĆ

RADE

MILAN

07-01-1947 TRNAVA

25-02-1992 TRNAVA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3213

LJUBIŠIĆ

BRANE

RADOVAN

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3214

LJUBIŠIĆ

PETAR

VASO

20-05-1942 G. STUPNICA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

MILOŠ ---

MILOŠ

12-07-1942 ROGULJE 1919 PJEŠČANICA

21-04-1952 OBROVAC 1955 KUKURUZARI

--- OKUČANI

1991 OKUČANI

3215

LJUBOBRATOVIĆ

NIKOLA

MILAN

04-10-1974 OTOČAC

10-07-1994 JEZERCE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3216

LJUBOJA

RASTKO

DOBRICA

01-08-1965 ILIJAŠ

05-07-1995 TRNOVO

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3217

LJUBOJEVIĆ

BOGDAN

DUŠAN

1919 POČITELJ

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

09-09-1993 DIVOSELO

3218

LJUBOJEVIĆ

PETAR

DUŠAN

09-06-1962 D. LAPAC

3219

LJUBOJEVIĆ

VIDOJE

PREDRAG

12-09-1967 BIJELO BR.

3220

LJUBOJEVIĆ

BRANKO

SLAVKO


3221

LJUBOTINA

VUJO

MILAN

1936 BRLOG

3222

LJUBOTINA

PAVLE

NIKOLA

3223

LJUŠTINA

NIKOLA

3224

LJUŠTINA

MARKO

OSTOJA

07-06-1955 GLIBODOL

16-11-1991 GLIBODOL

3225

LJUŠTINA

RADE

SAVO

25-02-1955 ZAGREB

20-09-1991 GLAVACE

3226

MACAKANJA

MIRKO

SLAVKO

14-08-1952 ŠAŠEVA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

3227

MACAVARA

ILIJA

BRANKO

10-11-1966 PRISTEG

01-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3228

MACURA

BRANKA

DINKO

21-06-1956 ZADAR

09-01-1992 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3229

MACURA

NIKOLA

DUŠAN

07-10-1958 KISTANJE

05-10-1991 LAĐEVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3230

MACURA

LUKA

ĐURO


07-04-1992 LISIČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3231

MACURA

MILE

MARKO

1951 MEĐARE

18-02-1995 MEĐARE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3232

MACURA

MILAN

1947 MIRKOVCI

18-07-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3233

MACURA

NIKOLA

MILAN

22-05-1947 KISTANJE

26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3234

MACURA

OBRAD

MIODRAG

22-09-1952 SOTIN

12-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3235

MACURA

LAZO

NEDELJKO

21-02-1926 ŽEGAR

04-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3236

MACURA

DUŠAN

NEVENKA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3237

MACURA

PETAR

NIKOLA

01-02-1940 KISTANJE

04-08-1995 SVILAJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3238

MACURA

MILORAD

PETAR

18-08-1973 KNIN

08-02-1993 PRIDRAGA

3239

MACURA

3240

MACURA

BRANKO

TIHOMIR


3241

MACURA

DRAGOMIR

TRIVUN

03-09-1906 KISTANJE

3242

MACUT

---

DUŠAN

--- MIRKOVCI

3243

MACUT

STEVAN

JOVAN

20-01-1931 TOPUSKO

3244

MAČAK

PETAR

DRAGAN

3245

MAČAK

MILIVOJ

---

---

---

SLAVKO

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-09-1991 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-11-1991 BRLOG

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1911 RATKOVAC

02-05-1995 RATKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1920 JASENAŠ

01-09-1991 JASENAŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1991 MARINCI

--- KISTANJE

1992 OSIJEK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

10-01-1992 ĐEVRSKE 07-08-1995 PETROVAC - U KOL/IN COL.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

16-04-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

ĐURO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3246

MAČAK

VELJKO

MILAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3247

MAČAK

PETAR

MIRKO

--- OSTROVICA

29-05-1992 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3248

MAČAK

--- MALA JASEN.ČA

01-11-1991 MALA JASEN.ČA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3249

MAČAK

LAZAR

VELIBOR

04-05-1972 BENKOVAC

31-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3250

MAČEVIĆ

MILAN

CVIJETA

07-03-1936 CIVLJANE

25-08-1991 CIVLJANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

---

STEVO

3251

MAČEVIĆ

ĐURO

ĐURO

21-11-1922 CIVLJANE

25-08-1991 CIVLJANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

3252

MAĆENKO

DUŠAN

JOVAN


27-11-1996 KNEŽEVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3253

MAĆEŠIĆ

TODOR

BOŽICA

1922 DUGI DOL

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DIC "VERITAS"

‐ 34 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



3254

MAĆEŠIĆ

3255

MAĆEŠIĆ

MILOŠ

DUŠAN

3256

MADŽARAC

OSTOJE

ĆIRO

3257

MADŽARAC

PETAR

DRAGAN

3258

MADŽARAC

MILAN

3259

MADŽARAC

OSTOJA

---

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

06-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

19-06-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

17-07-1946 HAJTIĆ

05-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

11-11-1952 BLATUŠA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

15-11-1946 GLINICA

26-09-1993 KONJSKA GL.

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VUKOSAVA

27-07-1947 SVODNA

05-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

JANJA

14-10-1965 KARLOVAC

REGION

--- MIRKOVCI

3260

MADŽARAC

DUŠAN

ZORAN

18-04-1970 TOPUSKO


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3261

MAĐARAC

MILOŠ

LJUBAN



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3262

MAĐARAC

JANKO

MILJKA

Ž/W

3263

MAĐERČIĆ

VASO

JANKO

3264

MAGLOV

MILAN

JOVAN

NIKOLA

3265

MAGOČ

3266

MAJIĆ

3267

MAJSTOROVIĆ

3268

MAJSTOROVIĆ

3269

MAKARUN

STANKO

NIKOLA

3270

MAKIVIĆ

GOJKO

ĐURO

3271

MAKRIĆ

STEVO

BRANISLAV

3272

MAKSIĆ

PERO

MILIVOJ

1923 GLINA 27-01-1945 KLJUČAR 1913 POLAČA


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

08-11-1992 RADONJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

M

VLADIMIR

29-01-1961 VUKOVAR

10-07-1992 NIJEMCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BRANKO

21-11-1945 ADA

27-02-1992 ADA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LJUBE

MILENKO

18-06-1952 N. PAZOVA

05-05-1992 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

ZDRAVKO

27-02-1960 OKUČANI

27-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-08-1951 KOKIREVO

17-02-1993 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-01-1965 VUKOVAR

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-08-1956 DARUVAR

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

---

3273

MAKSIĆ

JOVICA

RADOVAN

18-05-1966 VUKOVAR

02-07-1995 KARIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3274

MAKSIĆ

RANĐEL

ZORAN

08-11-1970 BEOGRAD

01-02-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3275

MAKSIMOVIĆ

MIHAJLO

ĐORĐE

15-05-1942 VUKOVAR

02-11-1991 LUŽAC

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3276

MAKSIMOVIĆ

PAVLE

MILIVOJE

05-10-1956 DOLAC

29-12-1992 VIDOVICE

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3277

MAKSIMOVIĆ

CVIJO

SAVO

14-07-1947 KLISA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3278

MALANČUK

VLADIMIR

SINIŠA

12-08-1968 VUKOVAR

20-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3279

MALBAŠA

DMITAR

JAKOV



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3280

MALBAŠA

NIKOLA

MIRKO

30-11-1953 ZAGRAD KOSA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3281

MALECKI

STEVO

--- BOROVO NAS.


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3282

MALENICA

STEVAN

NEVEN

15-01-1961 PRISTEG

29-09-1993 PRISTEG

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3283

MALEŠ

DAMJAN

MILUTIN

23-02-1947 KALENDERI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3284

MALEŠEVIĆ

PETAR

BRANISLAV

29-09-1954 SIVERIĆ

05-02-1994 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3285

MALEŠEVIĆ

TODOR

MILAN

06-09-1942 MIOČIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3286

MALEŠEVIĆ

DUŠAN

NIKOLA

16-04-1954 VOJNIĆ

09-11-1994 BIHAĆ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3287

MALEŠEVIĆ

RADOVAN

ŽELJKO

07-02-1952 DARUVAR

01-09-1991 DOLJANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3288

MALETIĆ

MIRKO

ALEKSANDAR


05-08-1995 BUNIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

---

3289

MALETIĆ

RAJKO

ĐORĐE

16-05-1993 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3290

MALETIĆ

PAVLE

MIRKO

04-08-1935 DEREZA

--- BRŠADIN

23-12-1991 DEREZA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

IGNJATIJE

PAVLE

1910 DEREZA

12-12-1991 DEREZA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

10-04-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

3291

MALETIĆ

3292

MALETIĆ

3293

MALETIN

MILIVOJ

NIKOLA

02-01-1962 N. KNEŽEVAC

3294

MALIĆ

STANKO

DUŠAN

05-12-1926 KORANSKI BRIJEG

03-10-1991 MALIĆI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3295

MALIĆ

DRAGAN

MIĆO

30-10-1966 MALIĆI

02-11-1994 RADACI

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3296

MALIĆ

BORIVOJ

MILE

22-12-1953 VOJNIĆ


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

SPASOJE

--- MIRKOVCI

3297

MALIĆ

BOŠKO

NEDELJKO

11-12-1955 G. OBRIJEŽ

19-08-1991 G. OBRIJEŽ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3298

MALIĆ

GOJKO

VELJKO

05-10-1957 PAKRAC

05-03-1994 BIJELA STIJENA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3299

MALINOVIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3300

MALINOVIĆ

MIRKO

BOGDAN

22-10-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3301

MALINOVIĆ

SIMO

DRAGOMIR


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3302

MALINOVIĆ

GOJKO

RIČARD

16-04-1974 PAKRAC

09-11-1994 SKOČAJ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3303

MALINOVIĆ

MILORAD

STANOJE

29-01-1959 DOBOJ

30-12-1991 DABAR

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3304

MALIVUK

ĐURO

MILKA

15-05-1926 ĆORE


R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3305

MALOBABIĆ

MILAN

DRAGOSLAV

04-06-1972 GLINA

3306

MALOBABIĆ

MILOŠ

MILE

---

ANKA

1910 BATINJANI 31-03-1955 PAKRAC 1967 PRIBELJA

1953 VRGINMOST

16-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-08-1995 SVODNA

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3307

MALOBABIĆ

MILE

RADE


25-03-1993 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3308

MALOBABIĆ

MIRKO

TOMO


09-06-1994 STIPAN

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3309

MALJKOVIĆ

STOJAN

KOSOVKA

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3310

MALJKOVIĆ

ILIJA

MILAN

10-04-1944 MOGORIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3311

MALJKOVIĆ

NOVO

MILAN

14-04-1957 MEDAK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3312

MALJKOVIĆ

01-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

MILE

1913 MOGORIĆ

--- OKUČANI

3313

MALJKOVIĆ

DMITAR

MIRKO

25-08-1946 MOGORIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3314

MALJKOVIĆ

STANKO

PETAR


05-08-1995 D. JAME

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3315

MALJKOVIĆ

DUŠAN

SAVO

19-12-1959 ČAPRAZLIJE

02-05-1992 ČAPRAZLIJE

BiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3316

MAMLIĆ

MIRKO

MILOŠ

07-06-1958 G. BUŠEVIĆ

21-09-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3317

MAMUZIĆ

ĐURAĐ

ĐORĐE

07-03-1958 PODVELEBIT

04-08-1995 ĆELAVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

ALEKSA

ĐURO

03-06-1947 GLINA

14-06-1992 ZALOJ

3318

MAMUZIĆ

3319

MAMUZIĆ

3320

MANDARIĆ

MILORAD

ĐURO

24-08-1972 GOSPIĆ


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3321

MANDARIĆ

NIKOLA

JOVAN

19-07-1949 VREBAC

06-08-1995 PODLAPAČA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3322

MANDARIĆ

PETAR

SAVA

30-08-1966 VREBAC

28-06-1991 VREBAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3323

MANDARIĆ

STEVAN

SLOBODAN

04-06-1946 KORDUŠEVCI

17-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3324

MANDIĆ

BOGDANA

BOŽANA

24-12-1971 ŠID


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

Ž/W

3325

MANDIĆ

---

BOŽO

3326

MANDIĆ

---

BRANKO

3327

MANDIĆ

BRANKO

DANE

3328

MANDIĆ

SIMO

DMITAR

3329

MANDIĆ

MILADIN

3330

MANDIĆ

IGNJATIJA

3331

MANDIĆ

---

---

MILKA

1942 MALA VRAN.NA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

19-11-1991 OGULIN

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

15-10-1965 KRALJEVO

07-10-1991 BIČINE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGAN

01-06-1936 PAKRAC

20-08-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

DRAGAN

08-03-1929 OKUČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

DRAGO

--- OGULIN

1991 MALA VRAN.NA

1919 DRAGOVIĆ

--- PETRINJA

3332

MANDIĆ

01-10-1991 ST. GRABOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

3333

MANDIĆ

RADENKA

DRAGOMIR


24-06-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3334

MANDIĆ

MILOŠ

DUŠAN

31-05-1973 KARLOVAC

06-08-1995 D. SKRAD

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3335

MANDIĆ

---

ĐURO

26-03-1995 KRIVODOL

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3336

MANDIĆ

SLOBODAN

ĐURO

05-05-1951 G. ROGOLJI

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3337

MANDIĆ

ĐURAĐ

ĐURO

10-01-1915 TOMINGAJ

20-08-1995 TOMINGAJ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3338

MANDIĆ

ĐURAĐ

GOSPAVA

28-08-1951 VARJAČE


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3339

MANDIĆ

STANIMIR

ILIJA

09-11-1959 OSIJEK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3340

MANDIĆ

05-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3341

MANDIĆ

3342

MANDIĆ

3343

MANDIĆ

SIMO

LJEPOSAVA

3344

MANDIĆ

TEŠO

MILAN

3345

MANDIĆ

ĐURO

MILENKO

---

--JOVAN

DRAGO

JELA JOVAN

---

JOVO

1936 PAKLENICA

1938 CRNOGORCI

1912 DOLJANI 15-09-1922 CICVARE

21-09-1993 CICVARE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

26-04-1933 KRNJEUVE

08-08-1995 ZEČEVO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

28-11-1949 BESTRMA

23-11-1991 BESTRMA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-05-1974 ĐEVRSKE

26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1921 BATINJANI

3346

MANDIĆ

LJUBAN

MILENKO

06-04-1961 OKUČANI

09-11-1991 BOBARE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3347

MANDIĆ

VESELKO

MILENKO

11-10-1972 ŠIBENIK

23-06-1992 MEĐARE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3348

MANDIĆ

PETAR

MILENKO

12-12-1970 GRAČAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3349

MANDIĆ

ĐUKAN

MOMČILO

1933 VOJEVAC

25-10-1991 KARLOBAG

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

‐ 35 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



1948 APATIN

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

3350

MANDIĆ

ĐURO

NIKOLA

05-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3351

MANDIĆ

DUŠAN

NIKOLA

12-05-1949 ĐEVRSKE

04-01-1991 PLANIČNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3352

MANDIĆ

DUŠAN

RADOSLAV

10-07-1972 KRALJEVO

17-09-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3353

MANDIĆ

MIHAJLO

RATKO

28-02-1945 CICVARE

04-08-1995 LAĐEVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3354

MANDIĆ

MILAN

TODOR



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3355

MANDIĆ

DUŠAN

VUK

12-12-1953 ZEČEVO

10-08-1995 ZEČEVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3356

MANDIĆ - RATKOVIĆ

SAVA

VASILJKA

30-11-1921 KUSONJE

24-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3357

MANDŽUKA

RAME

AHMET

01-05-1973 SPLIT

09-12-1991 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3358

MANOJLOVIĆ

NIKOLA

ALEKSANDAR

02-01-1974 KOPRIVNICA


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3359

MANOJLOVIĆ

STEVAN

DAMIR


26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3360

MANOJLOVIĆ

DRAGOLJUB

DANICA

19-07-1943 N. SAD

25-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

ZDRAVKO

DRAGAN

12-07-1972 RAZVOĐE

14-09-1992 PERUČA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

10-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 POLAČA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

3361

MANOJLOVIĆ

3362

MANOJLOVIĆ

---

DUŠAN

3363

MANOJLOVIĆ

---

ĐUKA

3364

MANOJLOVIĆ

SAVA

ĐURO


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

3365

MANOJLOVIĆ

TODOR

JANKO

03-01-1957 MARKOVAC


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3366

MANOJLOVIĆ

MARKO

JOVAN


07-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


3367

MANOJLOVIĆ

SAVA

JOVAN

3368

MANOJLOVIĆ

TOMO

MANDA

--- MIRKOVCI 29-03-1915 POLAČA 1932 G. SJENIČAK

1914 GRAČAC

3369

MANOJLOVIĆ

BRANKO

MARKO

3370

MANOJLOVIĆ

LJUBAN

MILAN

07-01-1953 G. SJENIČAK 1965 ŠATORNJA

3371

MANOJLOVIĆ

BRANKO

MILAN

26-02-1948 KARLOVAC

3372

MANOJLOVIĆ

NIKOLA

MILAN

30-06-1920 DALJ

3373

MANOJLOVIĆ

NIKOLA

MILORAD


19-09-1991 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 OMSICA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-09-1992 SKAKAVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1991 TENJA 25-07-1995 TRIFUNOVIĆI ---

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

FBiH

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3374

MANOJLOVIĆ

JOVAN

MIODRAG

02-01-1959

21-09-1991 KARLOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3375

MANOJLOVIĆ

DUŠAN

MIROSLAV

31-01-1963 MARKOVAC

15-09-1991 GARDIJANI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

3376

MANOJLOVIĆ

DRAGOMIR

NIKOLA

12-10-1938 TRPINJA


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

3377

MANOJLOVIĆ

VASO

RADE


11-04-1995 SLUNJ

KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3378

MANOJLOVIĆ

JOVAN

RATKO

15-10-1961 MARKOVAC

28-04-1992 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


3379

MANOJLOVIĆ

JAKOV

RUŽICA

3380

MANOJLOVIĆ

PETAR

SIMO

1955 G. SJENIČAK


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3381

MANOJLOVIĆ

MILAN

SIMO

02-06-1956 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3382

MANOJLOVIĆ

BOŽIDAR

SINIŠA

05-11-1964 PETRINJA

21-04-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3383

MANOJLOVIĆ

NIKOLA

SLOBODAN

01-03-1971 GRAČAC

30-10-1991 SINJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3384

MANOJLOVIĆ

STEVAN

STANKA


04-08-1995 KOSIJERSKO SELO

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3385

MANOJLOVIĆ

ILIJA

STEVAN

01-02-1956 KANJANI

06-08-1995 OTRIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3386

MANOJLOVIĆ

MILE

STEVAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3387

MANOJLOVIĆ

MILENKO

ŽELJKO

14-05-1969 BRIBIR

12-02-1995 ČISTA VEL.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3388

MAODUŠ

ILIJA

DARINKA

20-10-1916 MEDAK

04-08-1995 MEDAK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3389

MAODUŠ

DANILO

GENO

02-01-1936 KORENICA

14-08-1991 KORENICA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3390

MAODUŠ

1914 MEDAK

05-08-1995 MEDAK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

---

JEKA

3391

MAODUŠ

AĆIM

JOVO

19-01-1939 MEDAK

23-05-1992 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3392

MARČETA

VID

GOLUB

04-04-1908 OSREDAK


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3393

MARČETA

ĐURAN

MILICA

15-02-1927 UDETIN


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3394

MARČETIĆ

ILIJA

BORISLAV

10-01-1947 ZRMANJA

25-09-1995 ZRMANJA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3395

MARČETIĆ

MIROSLAV

DARKO


05-12-1991 NEMETIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3396

MARČETIĆ

DANKO

MILAN

15-01-1948 ZRMANJA

29-09-1995 ZRMANJA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3397

MARČIĆ

ĐERASIM

VLADIMIR


3398

MARČINKOVIĆ

---

NIKOLA

1941 OKUČANI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

02-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3399

MARGETIĆ

LJUBOMIR

SAMIR

06-04-1963 SARAJEVO

21-09-1991 MALJKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3400

MARIČIĆ

MILAN

DUŠKO

19-04-1964 KNIN

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3401

MARIČIĆ

RADE

DŽON

31-07-1973 BREGENZ

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MARIČIĆ

02-03-1993 POZDERI 07-08-1995 PETROVAC - U KOL/IN COL.

SJ/N. DALM.

3402

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3403

MARIČIĆ

ŽIVKO

ĐURO

07-08-1958 DRENOVAC

08-03-1995 GLINICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3404

MARIČIĆ

JOVO

MILAN

12-11-1941 ZEMUNK G.

02-01-1992 POSEDARJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3405

MARIČIĆ

06-08-1995 ŽIVAJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3406

MARIČIĆ

JOVAN

MIRKO

25-05-1943 ŠUŠNJAR

07-08-1995 ŠUŠNJAR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3407

MARIČIĆ

DMITAR

NEBOJŠA

12-02-1946 ZEMUNIK G.

14-12-1991 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3408

MARIČIĆ

JOVAN

PETAR

19-01-1992 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3409

MARIČIĆ

ILIJA

SLOBODAN

24-09-1964 ZEMUNIK G.

01-08-1992 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3410

MARIČIĆ

ILIJA

TOMISLAV

20-10-1968 OTRIĆ

19-12-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3411

MARIČIĆ

VELIMIR

ZORAN

1954 BENK. SELO

3412

MARIČIĆ

PETAR

ŽELJKO

31-05-1960 BENK. SELO

3413

MARIĆ

RAJKO

ALEKSANDAR


10-11-1991 RUPE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3414

MARIĆ

PERO

ANKA

05-05-1928 ČAVLOVAC

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

---

ĐURAĐ

MILJKA

1937 GRAČAC

1935 ŽIVAJA

1930 BILJANE D.

05-08-1993 KARIN

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3415

MARIĆ

BRANKO

BORISLAV

12-03-1945 GOSPIĆ

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3416

MARIĆ

STEVAN

BOŽO

10-05-1942 PETRINJA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3417

MARIĆ

MILE

BRANKO



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3418

MARIĆ

ILIJA

ČEDOMIR

17-04-1960 D. LAPAC

24-11-1994 VELIKI SKOČAJ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3419

MARIĆ

BRANKO

DARKO

01-11-1959 ORLIĆ

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3420

MARIĆ

MOMČILO

DRAGOJE

06-10-1956 BIJELO BR.

13-11-1991 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3421

MARIĆ

LAZAR

DUŠAN

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3422

MARIĆ

RADE

ĐOKO

3423

MARIĆ

DUŠAN

ĐORĐE

3424

MARIĆ

PETAR

JELA

07-03-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

3425

MARIĆ

MIHAJLO

JOVAN

28-08-1951 RAJIĆ

03-05-1995 BODEGRAJ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3426

MARIĆ

OSTOJA

JOVO

06-01-1943 ZANAGLINA

03-04-1992 "LORA" SPLIT

3427

MARIĆ

MILE

JULA

1943 GOLUBIĆ 05-04-1932 KUPRES --- BRĐANI BASTAJSKI 1947 VUKOVAR

1926 KUSONJE

03-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1992 KUSONJE

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3428

MARIĆ

JANKO

MILAN

21-11-1970 GLINA

26-01-1995 BUGAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3429

MARIĆ

GOJKO

MILENKO

11-11-1958 DALJ

05-12-1991 NEMETIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3430

MARIĆ

ĐORĐE

NEBOJŠA

12-09-1972 ŠUMETLICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3431

MARIĆ

TEODOR

OSTOJA

10-09-1954 OKUČANI

07-11-1991 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

3432

MARIĆ

NIKOLA

PAVLE



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

3433

MARIĆ

MILE

RADOVAN


02-08-1993 D. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3434

MARIĆ

15-07-1992 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3435

MARIĆ

SEKULA

STEVAN

19-11-1947 ŠEMANOVCI

02-04-1992 RIJEKA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3436

MARIĆ

MILAN

STEVAN



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3437

MARIĆ

SIMO

TODOR

04-08-1995 ORLIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3438

MARIĆ

TRIVUN

TODOR

28-01-1929 GOLUBIĆ

04-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3439

MARIĆ

SLOBODAN

ZORAN

27-06-1969 G. VAKUF

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3440

MARIĆ

DMITAR

ZORKA

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

SLOBODAN

--- ZEMUNIK G.

1930 ORLIĆ

1956 BREZ. POLJE

3441

MARIĆ

ČEDOMIR

ŽELIMIR

16-06-1974 KNIN

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3442

MARIN

MILOŠ

ĐURO

17-02-1963 ĆELE

26-05-1995 RADIĆ GROBLJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3443

MARIN

MARKO

3444

MARINKOVIĆ

3445

MARINKOVIĆ

DIC "VERITAS"

--JANDRIJA

ZDRAVKO

1956 PETRINJA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CVJETKO

1934 VIŠEGRAD


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

22-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DAVID

21-06-1960 POLJICE

‐ 36 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

3446

MARINKOVIĆ

RANKO

DEJAN

3447

MARINKOVIĆ

GOJKA

DRAŽEN

3448

MARINKOVIĆ

DRAGAN

IGNJO

3449

MARINKOVIĆ

OBRAD

JOVAN

3450

MARINKOVIĆ

3451

MARINKOVIĆ

ĐURO

MILAN

25-07-1959 MEKINJAR

04-08-1995 LJUBOVO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3452

MARINKOVIĆ

DUŠAN

MILAN

25-12-1952 BUNIĆ

02-11-1991 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3453

MARINKOVIĆ

STEVAN

MILICA

14-01-1929 PETRINJA

3454

MARINKOVIĆ

STEVAN

MILOŠ

3455

MARINKOVIĆ

LJUBISAV

MIRKO

3456

MARINKOVIĆ

VOJIN

MLADEN

3457

MARINKOVIĆ

3458

MARINKOVIĆ

GOJKO

NIKOLA

3459

MARINKOVIĆ

JOCO

STEVO

3460

MARINKOVIĆ

BOGOLJUB

VELIMIR

08-09-1941 BEOGRAD


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3461

MARINOV

EMILIJA

VALENTINO

10-08-1962 MIRKOVICA

08-06-1993 SVILAJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

MARIJA

NAJKA

26396 DERVENTA

REGION

01-03-1967 BOS. DUBICA 1932 RAJIĆ 24-10-1961 PLAVNO --- MIRKOVCI

02-05-1992 D. KOLIBE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

16-10-1991 DARUVAR

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

09-06-1992 ŠIRITOVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-03-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

01-05-1995 KOSOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-10-1935 PETRINJA

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

21-07-1960 KUSONJE

18-10-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-12-1991 SUBOCKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1930 RATKOVAC

1904 SUBOCKA 27-11-1953 ŠIBULJINE 1952 TRNAVA

04-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 TRNAVA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3462

MARJANOVIĆ

ALEKSIJA

BODIN

13-08-1963 BEOGRAD

13-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3463

MARJANOVIĆ

MILAN

BOGDAN

11-10-1959 MALJEVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3464

MARJANOVIĆ

JOVAN

DUŠAN

09-03-1936 BAČVANI

29-09-1991 KRIVA BARA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3465

MARJANOVIĆ

MILAN

DUŠKO

10-11-1961 KARADŽIĆ

02-06-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3466

MARJANOVIĆ

BRANKO

IGOR

16-11-1994 D. VAGANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3467

MARJANOVIĆ

EMIL

LAZO

06-08-1952 BAIR

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3468

MARJANOVIĆ

VASILJ

MILORAD

16-01-1958 KNIN

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3469

MARJANOVIĆ

NIKOLA

MILOŠ

14-12-1968 SISAK

04-12-1991 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3470

MARJANOVIĆ

PAJO

MIROSLAV

15-02-1960 GLINA

14-06-1992 G. ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3471

MARJANOVIĆ

BOŠKO

MIROSLAV

30-05-1963 OKUČANI

17-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1970 ZADAR

3472

MARJANOVIĆ

DRAGAN

MLADEN

07-06-1970 BAZDANI


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3473

MARJANOVIĆ

DANILO

MOMČILO

09-10-1961 KNIN

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3474

MARJANOVIĆ

DMITAR

NADA

22-11-1925 KOLARIĆ

07-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3475

MARJANOVIĆ

MILAN

NENAD

08-07-1949 ZAGREB


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3476

MARJANOVIĆ

NIKOLA

SIMO

11-06-1945 DABAR

13-10-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3477

MARJANOVIĆ

MARKO

ZDRAVKO

1973 BUGOJNO


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

24-07-1938 MILODRAŽ

3478

MARKANOVIĆ

BLAGOJE

DOBRILA

3479

MARKELIĆ

LAZAR

JOVAN

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

3480

MARKELIĆ

IVE

ZDENKO

M

19-05-1964 TUZLA

27-10-1991 HRVACE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3481

MARKIŠ

MILOŠ

M

ĐURO

17-01-1955 LUŠČANI

07-10-1991 MOKRIĆKI LUG

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3482

MARKOŠ

3483

MARKOŠ

TODOR

BORISLAV

21-01-1963 PAĐENE

13-09-1991 VEL. GLAVA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

BOŽO

PETAR

08-04-1949 PAĐENE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3484

M

MARKOŠ

DUŠAN

ZDRAVKO

03-01-1956 PAĐANE

17-07-1993 VELUŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3485

MARKOV

VELJKO I MILEVA

JOVAN

25-07-1933 VUKOVAR


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3486

MARKOVIĆ

MILANA

ALEKSANDAR

20-11-1958 VUKOVAR

06-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3487

MARKOVIĆ

STANKO

BRANKO

05-04-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3488

MARKOVIĆ

RADISAVA

DEJAN

27-09-1970 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3489

MARKOVIĆ

PETAR

DRAGAN

25-02-1965 SR. GRAHOVLJANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3490

MARKOVIĆ

TOMISLAV

DUŠAN

31-12-1963 BEOGRAD

3491

MARKOVIĆ

---

IVAN

1937 RADLJEVAC

1948 PAKRAC

1993 LIPIK 02-09-1991 LASLOVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- LETOVANCI


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

--- OKUČANI

Ž/W

3492

MARKOVIĆ

01-12-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

3493

MARKOVIĆ

MILETA

LJUBOMIR

10-03-1935 G. SKRAD


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3494

MARKOVIĆ

GOJKO

MILE

18-09-1952 PAKRAC

14-12-1991 PAKRANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3495

MARKOVIĆ


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3496

MARKOVIĆ

VELIČKO

MOMČILO

14-05-1961 LOZNICA

08-10-1991 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3497

MARKOVIĆ

MILIVOJ

NEBOJŠA

28-04-1967 ŽELEZNIK

29-09-1991 OROLIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3498

MARKOVIĆ

MILORAD

NEĐO

22-04-1960 LOZNA

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3499

MARKOVIĆ

VIDOJE

RADOJKO

23-11-1954 ŽLIJEVAC

30-10-1991 ILAČA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3500

MARKOVIĆ

MIROLJUB

SAŠA

16-11-1970 RALJA

3501

MARKOVIĆ

SIMO

SIMO

3502

MARKOVIĆ

3503

MARKOVIĆ

MILE

STANKO



3504

MARKOVIĆ

TODOR

STEVAN

15-04-1939 D. VUKOVSKO

08-11-1991 ALJMAŠ

3505

MARKOVIĆ

PETAR

STEVO


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3506

MARKOVIĆ

MARKO

VLADIMIR

23-10-1966 BEOGRAD

11-12-1991 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3507

MARKOVIĆ

STOJAN

ZORAN

09-06-1963 OSIJEK

01-04-1992 BOLMAN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3508

MARKOVIĆ

MIROSLAV

ZORAN


23-12-1991 MARINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3509

MARKULJEVIĆ

SPASOJA

MIRKO

1958 AGIĆI

01-04-1992 MALI LOŠINJ

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3510

MARTIĆ

MILAN

ĐURO

14-07-1949 BUZETA

20-12-1994 GRABOVAČA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3511

MARTIĆ

ILIJA

ILIJA

02-08-1945 SISAK

26-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3512

MARTIĆ

STEVAN

MILAN

19-09-1918 DABRINA

08-08-1995 DABRINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3513

MARTIĆ

DRAGAN

PETAR

29-07-1969 MIRKOVCI

23-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3514

MARTINOVIĆ

DUŠAN

BOGDAN

06-01-1950 VOJNIĆ

12-02-1993 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

---

KATA

MILKA

SLOBODAN

--- LETOVANCI

--- PAKRAC 1965 BEOGRAD


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-10-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

11-12-1991

1941 DAR. BATINJANI

---

3515

MARTINOVIĆ

MILAN

DRAGIŠA


07-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

3516

MARTINOVIĆ

ILIJA

ĐURO


06-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

27-03-1915 G. BAČUGA

Ž/W

3517

MARTINOVIĆ

ILIJA

JELA

3518

MARTINOVIĆ

STANKO

MILAN

3519

MARTINOVIĆ

ĐURO

PETAR

04-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

18-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-01-1950 DRENOVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1946 OKUČANI

3520

MARTINOVIĆ

DUŠAN

RADOVAN

11-09-1971 KARLOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3521

MARTINOVIĆ

NIKOLA

RANKO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3522

MARTINOVIĆ

23-09-1991 N. SELO

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

STANKO

1950 GRABOVAC BANSKI

3523

MARTINOVIĆ

DUŠAN

ŽELJKO

08-08-1967 VOJNIĆ

13-06-1992 ŠILJKOVAČA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3524

MARUNOVIĆ

DANE

ĐURO

07-05-1965 MEDAK

30-03-1992 LJUBOJEVIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3525

MASLARIĆ

---

BOŽIDAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3526

MASLEK

---

JULIKA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3527

MASLIĆ

Ž/W

3528

MASLOVARA

---

DRAGAN

3529

MASNIKOSA

---

ĐURO

3530

MASNIKOSA

3531

MAŠIĆ

3532

MAŠIĆ

3533

MAŠIĆ

RADE

ZORKA

STEVO --DANE ---

1991 TENJA

21-07-1950 STIPAN --- PETRINJA 1930 PIŠAĆ

MILAN

21-09-1937 PEĆANI

MILAN

1924 GOSPIĆ

MILAN ---

--- TENJA 1912 IVOŠEVIĆ SELO

06-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

16-07-1993 ŠUMA POKULE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-07-1996 PIŠAĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 LJUBOVO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

29-01-1993 GRABOVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1926 GOSPIĆ

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

RADOVAN

04-11-1902 GOSPIĆ

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

RADOVAN

04-11-1952 BEGOVO SELO

04-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

NIKOLA


04-08-1995 ŽIROVAC

3534

MAŠIĆ

3535

MAŠIĆ

3536

MAŠIĆ

3537

MATIĆ

MILORAD

ĐORĐE

12-10-1954 KISTANJE

03-06-1992 KISTANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3538

MATIĆ

MILJAN

IVAN

19-11-1972 BEOGRAD

22-01-1992 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3539

MATIĆ

1945 IVANKOVO SELO

01-11-1991 IVANKOVO SELO

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3540

MATIĆ

MILE

MILAN

1949 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3541

MATIĆ

ŽIVAN

MILAN


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

MANOJLO ---

---

SOKA

MIĆO

1926 GOSPIĆ

07-03-1950 JOŠEVA

‐ 37 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

3542

MATIĆ

MILUNA

MILAN

08-02-1972 VUKOVAR

26-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

3543

MATIĆ

MILAN

MILAN

10-02-1972 ZAROŽAJE

26-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3544

MATIĆ

KUZMAN

NOVICA

08-01-1968 BRGUD


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3545

MATIĆ

STANKO

PAJO


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3546

MATIĆ

SLOBODAN

RADIVOJ

01-02-1970 BENKOVAC

01-11-1993 MAGAREĆA DRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3547

MATIĆ

BOŽO

ŽELJKO

12-01-1962 BOKANE

26-11-1991 BOKANE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3548

MATIĆ

ĐERASIM

ŽIVOJIN

19-11-1950 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3549

MATIJAŠ

JOVAN

ĐORĐE

02-11-1965 ORLIĆ

11-02-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3550

MATIJAŠEVIĆ

BOŠKO

PREDRAG

03-06-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3551

MATIJAŠEVIĆ

RADE

STOJA

27-10-1930 RUJEVAC


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3552

MATIJAŠEVIĆ

BRANKO

VELIBOR

24-01-1950 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3553

MATIJEVIĆ

STEVAN

BRANKO

12-07-1950 KRNJAK

01-06-1992 BIJELI KLANAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3554

MATIJEVIĆ

MILOŠ

CVIJAN



KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3555

MATIJEVIĆ

ĐURO

DESANKA


3556

MATIJEVIĆ

3557

MATIJEVIĆ

MILOŠ

LJUBICA

3558

MATIJEVIĆ

MILAN

MARIJAN

3559

MATIJEVIĆ

MILAN

MARKO

30-05-1968 SRB

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3560

MATIJEVIĆ

MILIĆ

MILE

08-11-1958 KUPLENSKO

14-02-1992 BROĐANI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3561

MATIJEVIĆ

JOVO

MILKA

1911 DEBELO BR.

05-08-1995 KORENICA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3562

MATIJEVIĆ

MILAN

MILOŠ

20-02-1966 PETROVA POLJANA

24-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3563

MATIJEVIĆ

LAZO

NIKOLA

02-05-1955 MIRKOVCI


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3564

MATIJEVIĆ

SLAVKO

PREDRAG

29-06-1965 KISTANJE

11-07-1992 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3565

MATIJEVIĆ

NIKOLA

STANKO

10-01-1913 G. ŽRVNICA

05-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

3566

MATIJEVIĆ

NIKOLA

ZORKA

10-04-1928 SMRDELJE

19-10-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3567

MATIJEVIĆ

---

ŽELJKO

1973 MIRKOVCI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3568

MATKOVIĆ

---

ANDRIJA

1919 KNIN

14-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3569

MATKOVIĆ

STEVO

BOGDAN

--- KLISA

01-12-1991 KLISA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3570

MATKOVIĆ

STEVO

GOJKO

16-02-1993 JAGMA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3571

MATKOVIĆ

01-12-1991 KLISA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

---

ĐUKA

JELA

1910 GOSPIĆ

--- PETRINJA

1915 KNIN 04-07-1929 G. SKRAD

--- KLISA

3572

MATKOVIĆ

JOVO

MIŠO

MATKOVIĆ

BOGDAN

ŽELJKO

1958 OKUČANI

3574

MATOVIĆ

RADOMIR

OSTOJA

3575

MATOVIĆ

SLOBODAN

SVETLANA

3576

MAURIN

DANE

ĐURO

3577

MAZALICA

BOJANA

3578

MAZALICA

JOVO

BOŽO

3579

MAZALICA

JOVAN

PERO

3580

MAZINJANIN

LJUBAN

DUŠAN

3581

MAŽIBRADA

VUJO

JOKA

3582

MAŽIBRADA

ILIJA

MANDA

3583

MAŽIBRADA

DUŠAN

OBRAD

3584

MEANDŽIJA

STOJAN

3585

MEANDŽIJA

3586

MEDAKOVIĆ

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1992 N. GRADIŠKA

16-12-1932 JAGMA

3573

15-08-1995 BIJELI KLANAC 04-08-1995 KNIN 07-08-1995 TOPUSKO

1967 ŠUMETLICA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

17-11-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-02-1956 BUKOVIK

13-05-1992 SILAŠKA ŠUMA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

29-11-1949 BEOGRAD

22-10-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

07-05-1965 MEDAK

30-03-1992 LJUBOJEVIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1908 BATINJANI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1919 CRKVENI BOK


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

28-09-1950 PAKRAC

15-09-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-04-1957 PECKA

13-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1905 KISTANJE

04-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

14-10-1910 KISTANJE

06-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

25-09-1953 KISTANJE

02-11-1992 KISTANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BOGDAN

10-07-1948 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

BOGDAN


07-03-1992 STANKOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JOVO

LJUBAN

07-03-1937 MRAČAJ

05-08-1995 ŠAŠ

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

12-03-1969 KNIN

---

3587

MEDAKOVIĆ

BRANKO

SAVICA

3588

MEDAKOVIĆ

PETAR

TEODOR

09-04-1961 KNIN

M

--- TENJA 06-11-1949 KOVAČIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-08-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

10-03-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3589

MEDAKOVIĆ

TODOR

TODOR

3590

MEDAKOVIĆ

LJUBAN

VLADIMIR

1951 DVOR

3591

MEDELIĆ

DUŠAN

LJUBOMIR


13-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3592

MEDIĆ

ILIJA

ĐURO

28-03-1951 BREZOVAC

03-04-1994 GAJINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3593

MEDIĆ

DANE

MILAN

13-09-1945 BREZOVAC

14-08-1995 DOBROSELO

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3594

MEDIĆ

ILIJA

MILAN

27-10-1957 ROGULJE


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3595

MEDIĆ

MILAN

MILUTIN

01-09-1995 BREZOVAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3596

MEDIĆ

DRAGAN

NENAD

08-07-1965 GLINICA

15-08-1991 ST. SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3597

MEDIĆ

MILE

RAJKO

11-01-1958 RAZVOĐE

10-07-1995 RAZVOĐE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3598

MEDIĆ

MILKAN

SLAVKO

10-01-1934 GRADINA

06-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3599

MEDIĆ

DRAGAN

SLOBODAN

18-08-1958 APATIN


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3600

MEDIĆ

ILIJA

VUKAŠIN



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3601

MEDIĆ

ILIJA

ŽELJKO

10-06-1959 MIOČIĆ

11-04-1992 DRVAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3602

MEDOŠ

VUJE

RAJKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3603

MEDOŠ

ŽIVKO

SAŠA


17-11-1994 L. P. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-04-1992 ČELEBIĆ

BiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1919 BREZOVAC

3604

MEHINOVIĆ

OSMAN

ESAD

07-10-1967 N. SELO

3605

MEKEŠIĆ

IVAN

IVICA

06-08-1962 VAGANAC

3606

MENIČANIN

SLAVKO

ĐURO

01-10-1960 RUJEVAC

12-09-1994 MAJDAN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3607

MENIČANIN

SLAVKO

STEVO

02-06-1973 RAJNOVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1991 KORENICA

3608

MENIĆANIN

STANKO

NENAD

07-03-1957 DVOR

06-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3609

MENIĆANIN

DRAGAN

RADOVAN


05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3610

MESIĆ

LJUBIŠA

12-05-1966 SREMSKA MITROVICA

17-12-1992 CERIĆ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3611

MEŠČIĆ

IVAN

LJUBIŠA


17-02-1992 CERIĆ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3612

METAJ

ŠPENDA

SELMAN

18-09-1971 SUŠICA

20-09-1991 ŠIBENSKI MOST

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3613

METIKOŠ

MOJSIJE

DRAGAN

04-10-1946 BJELE VODE

16-11-1994 JAME

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3614

METIKOŠ

MIRKO

NIKOLA


26-01-1995 BUGAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3615

METIKOŠ

DMITAR

STANKO

08-08-1953 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3616

METIKOŠ

MILAN

ZORAN

21-01-1968 SISAK

15-05-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3617

MICIĆ

MILAN

DUŠAN


09-09-1991 D. SELIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3618

MIČIĆ

MILUTIN

MIROSLAV

30-10-1970 VUKOVAR

15-09-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3619

MIČKOVIĆ

RAJKO

03-01-1973 BRŠADIN

07-12-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3620

MIĆANOVIĆ

LOVRE

ILIJA

02-02-1971 STOLIN GREDICE

29-12-1991 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3621

MIHAILOVIĆ

STOJAN

MILAN

28-07-1934 BARE

17-02-1994 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3622

MIHAJLIJA

MILAN

11-06-1909 SAŽIJE

15-12-1991 SAŽIJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3623

MIHAJLOV

BOŽIDAR

MILIVOJ

12-08-1964 ELEMIR

28-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3624

MIHAJLOVIĆ

SAVA

BRANKO


18-05-1992 BOLMAN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3625

MIHAJLOVIĆ

MILAN

DANICA


06-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3626

MIHAJLOVIĆ

MILUTIN

DANICA

04-01-1909 KRNJAČKI GRABOVAC

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3627

MIHAJLOVIĆ

SLAVKO

DRAGAN

22-10-1968 DIMITROVGRAD

09-03-1992 D. LAPAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3628

MIHAJLOVIĆ

DRAGOMIR

DRAGOLJUB

30-04-1947 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3629

MIHAJLOVIĆ

JOVAN

DUŠAN


02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3630

MIHAJLOVIĆ

MILE

LJUBICA

1915 VELJUN

05-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3631

MIHAJLOVIĆ

MARKO

LJUBOMIR

1913 OKUČANI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3632

MIHALJEVIĆ

3633

MIHOJILO

ILIJA

VOJIN

11-11-1961 GUBIN

3634

MIJAJLOVIĆ

MILE

DRAGAN


3635

MIJANOVIĆ

RADOVAN

JOVAN

3636

MIJATOVIĆ

STOJAN

DRAGAN

3637

MIJATOVIĆ

RADE

DRAGICA

DIC "VERITAS"

---

---

---

---

BORO

1949 RIJENCI

13-12-1991 RIJENCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

16-05-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

13-12-1964 BOČINJA

04-07-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

17-12-1963 OKUČANI

01-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1932 ČOVAC

‐ 38 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No. 3638

MIJATOVIĆ

3639

MIJATOVIĆ

3640

MIJATOVIĆ

3641

MIJATOVIĆ

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



OBRAD

GOSTIMIR

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER


Z/W SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

---

JOCO

1962 MIRKOVCI

28-08-1992 LUKOVAC

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILE

1907 JEMINOVAC

10-12-1991 JEMINOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

MILOŠ

1995 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

PAJO

02-01-1970 AGINO SELO

REGION

--- ČEPIN

3642

MIJATOVIĆ

MILAN

SVETISLAV

01-06-1937 BOROVAC

16-02-1992 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3643

MIJIĆ

RADE

SAVO


17-10-1991 GAREŠNICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3644

MIJOKOVIĆ

SRETE

MIRKO

19-11-1950 DALJ

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3645

MIJONOVIĆ

CVIJETINA

GORAN

24-08-1976 VUKOVAR

25-05-1995 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3646

MIJOVIĆ

MILIVOJ

NEBOJŠA

14-01-1966 PEĆ

10-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3647

MIJUK

ILIJA

MILOŠ


20-03-1992 PANJANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3648

MIKANOVIĆ

VOJIN

DUŠKO

11-11-1959 BUSKOVI

05-12-1991 BRĐANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3649

MIKANOVIĆ

STOJAN

UROŠ

22-08-1957 ČEČAVA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3650

MIKAŠINOVIĆ

MILAN

MILADIN

17-11-1951 D. DUBRAVE

04-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3651

MIKELIĆ

RADIVOJ

MIĆO


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3652

MIKIĆ

3653

MIKIĆ

--DRAGOLJUB

--- BOS. NOVI

01-10-1991 GOLINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐORĐE

01-03-1966 VUKOVAR

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

BRANISLAV

1972

---

3654

MIKIĆ

STOJAN

MLADEN

19-07-1959 GLAVACE

18-12-1991 GLAVACE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3655

MIKOLAŠ

IVAN

IVAN

29-08-1950 TURANOVAC

05-03-1993 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3656

MIKOVILOVIĆ

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3657

MIKULČIĆ

MILE

JOSIP

19-03-1973 SISAK

05-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3658

MIKULICA

MILAN

DUŠAN

30-03-1947 PLAŠKI

28-08-1993 BUKVAR

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3659

MILAČIĆ

BRATIMIR

ŽARKO

16-02-1968 MERDARE


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3660

MILADINOVIĆ

ĐURO

OSTOJA

27-05-1910 GREĐANI

07-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3661

MILADINOVIĆ

RATOMIRA

RADOSLAV

11-09-1968 DALJ


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3662

MILAKARA

PETAR

MIRKO

16-04-1937 KLASNIĆ G.

04-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

---

ĐURO

1910 TRNAKOVAC

3663

MILAKOVIĆ

NIKOLE

BOŽIDAR

1954 MOSEĆ

12-04-1992 MOSEĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3664

MILAKOVIĆ

JOVO

DRAGAN

1953 PAKRAC

17-10-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3665

MILAKOVIĆ

MILETA

JELA

1919 ST. SELO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3666

MILAKOVIĆ

PETAR

PETAR

03-06-1925 OSREDEK ŽUMB.


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3667

MILAKOVIĆ

MILAN

PETAR


07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3668

MILAKOVIĆ

MILOVAN

ŽIVKO


3669

MILANOVIĆ

3670

MILANOVIĆ

STEVO

MILAN

3671

MILANOVIĆ

PERO

MILAN

10-04-1970 SLUNJ

3672

MILANOVIĆ

DRAGIŠA

MILORAD

30-10-1963 GLAVACE

3673

MILANOVIĆ

3674

MILANOVIĆ

JOVICA

RATKO

3675

MILANOVIĆ

ĐURO

SLOBODAN

3676

MILANOVIĆ

ĐURO

VLADO

22-10-1936 ZRMANJA

3677

MILANOVIĆ

DRAGOMIR

ZORAN

12-07-1956 BEOGRAD

3678

MILANKO

ĐURE

DUŠAN

3679

MILANKO

NIKOLA

3680

MILANKO

PANTELIJA

3681

MILANKO

ANTE

MARIJA

---

---

MILA

PETAR

--- KNIN 1908 NADVRELO

27-10-1991 PUŠINA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

06-08-1995 NADVRELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

30-12-1991 GLAVACE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1991 SLUNJ

--- VELIKI BASTAJI 1916 AGINO SELO

22-12-1991 TRNAVA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

25-09-1995 ZRMANJA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-09-1966 KARIN D.

22-01-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐURO

17-12-1935 KARIN D.

05-08-1995 MEDVIĐA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

GORAN

29-06-1972 ŠTIKADA

05-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 PREZID

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

--- ZAGREB

1991 ZAGREB

1962 JASENICA

3682

MILANKO

STEVAN

MILAN


15-10-1991 JASENICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3683

MILANKO

MILOŠ

SREĆKO


04-08-1995 PREZID

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3684

MILANKO

PANTELIA

STEVAN


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3685

MILANKOVIĆ

STOJAN

ANICA


05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3686

MILANKOVIĆ

VASE

ANKA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

1962 ŠTIKADA

3687

MILANKOVIĆ

SAVA

DMITAR

05-11-1948 OKUČANI

16-11-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3688

MILANKOVIĆ

DUŠAN

GLIGORIJE

05-04-1932 ŽUBERKOVAC


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3689

MILANKOVIĆ

LAZO

JAKOV

15-03-1937 BALJCI

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3690

MILANKOVIĆ

MARKO

LAZAR

01-04-1934 BALJCI

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3691

MILANKOVIĆ

LAZAR

MARKO

01-04-1959 BALJCI

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MIŠO

MILUTIN

02-01-1948 OKUČANI

17-11-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3692

MILANKOVIĆ

3693

MILANKOVIĆ

---

PERO

3694

MILANKOVIĆ

---

STEVO

01-06-1991 SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

VELJKO

05-01-1955 KREMNA

15-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZDRAVKO

01-02-1958 PAKRAC

19-08-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

OBRAD

STOJAN

1973 ANTUNOVAC TENJ. --- GOSPIĆ

3695

MILANKOVIĆ

3696

MILANKOVIĆ

3697

MILANKOVIĆ

3698

MILAŠIN

---

JOVO

3699

MILAŠINOVIĆ

---

BORISLAV

--- VUKOVAR

31-05-1992 NIJEMCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3700

MILAŠINOVIĆ

---

JELA

--- RAJČIĆI

01-05-1995 RAJČIĆI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3701

MILAŠINOVIĆ

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3702

MILENKOVIĆ

20-11-1991 DIVOŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3703

MILENKOVIĆ

ARANĐEL

ZORAN

06-12-1991 ORLOVNJAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3704

MILEŠEVIĆ

PAVLE

MIHAJLO


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3705

MILETA

ŠPIRO

PETAR

18-04-1936 SIVERIĆ

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3706

MILETIĆ

SVETOZAR

BRANKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3707

MILETIĆ

---

DUŠAN

1947 LIVAĐANI

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BOGDAN

JOVAN ---

1957 TOLIS

1909 BATINJANI

MILAN

28-04-1958 RAJIĆ

MILAN

--- KULA 30-12-1952 BEOGRAD 1929 G. VRIJESKA

3708

MILETIĆ

JOCO

LJUBOMIR



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3709

MILETIĆ

ILIJA

MARA

25-12-1922 MIOČIĆ

05-08-1995 MIOČIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3710

MILETIĆ

VASO

MILORAD

1958 KUTINA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3711

MILETIĆ

VASO

SINIŠA

--- BAIR


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3712

MILETIĆ

---

VASO

1932 BAIR


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3713

MILEUSNIĆ

---

ANA

1901 NOVSKA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3714

MILEUSNIĆ

FILIP

ĐURO

27-07-1991 OTOČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3715

MILEUSNIĆ

PETAR

GORANKA

1969 NOVSKA

18-12-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3716

MILEUSNIĆ

STANKO

LJUBA

1918 GOVEĐE POLJE

01-04-1992 GOVEĐE POLJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3717

MILEUSNIĆ

ISO

MILAN

03-04-1944 TUKLJACI

11-04-1994 ILAČA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3718

MILEUSNIĆ

PETAR

MILAN

10-12-1939 TUKLJACE

01-06-1995 JASEN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3719

MILEUSNIĆ

JOVAN

MILORAD

27-11-1966 BRLOŠKA DUBRAVA

30-12-1991 OTOČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3720

MILEUSNIĆ

STOJAN

NEDELJKO

15-01-1967 ST. SELO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3721

MILEUSNIĆ

MANE

NEDELJKO

20-03-1950 OKUČANI

05-09-1994 PRAŠNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3722

MILEUSNIĆ

NEĐO

NIKOLA

3723

MILEUSNIĆ

RADE

PETAR

3724

MILEUSNIĆ

---

VERA

3725

MILIČEV

---

DRAGAN

3726

MILIČEVIĆ

---

ANICA

10-01-1935 TUKLJACE

1952 KORENICA

13-10-1991 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-09-1935 TUKLJACE

04-01-1991 TUKLJACE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-12-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

18-03-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1940 NOVSKA 05-01-1952 N. CRNJA --- VRGINMOST

3727

MILIČEVIĆ

NIKOLA

BRANISLAV



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3728

MILIČEVIĆ

BRANKO

ĐURO



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

3729

MILIČEVIĆ

MILAN

IGNJATIJA


08-09-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3730

MILIČEVIĆ

ĐURO

MARKO



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3731

MILIČEVIĆ

---

MILE

31-08-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3732

MILIČEVIĆ

---

MIROSLAV

04-11-1968 D. MRAVICA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3733

MILIČEVIĆ

NIKOLA

19-12-1955 BRNJAVAC

05-08-1995 BRNJAVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

MILE

1965 MIRKOVCI

‐ 39 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME




REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

3734

MILIČEVIĆ

ĐORĐE

SIMO

05-10-1992 DRAČEVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3735

MILIČIĆ

PAVLE

JAGODA

1911 RUŠEVAC

10-12-1991 RUŠEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3736

MILIĆ

DMITAR

ALEKSA

1937 BILJANE G.

05-08-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3737

MILIĆ

MILAN

DALIBOR

20-06-1972 SISAK

23-07-1995 TRŽAC

FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3738

MILIĆ

DMITAR

DRAGAN

26-02-1970 ŽEGAR

16-11-1991 KLJUČ

FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3739

MILIĆ

BRANKO

DRAGOLJUB

20-01-1956 PETRIJEVO

04-03-1992 KRIŽ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3740

MILIĆ

RISTO

DUŠAN

12-10-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3741

MILIĆ

PETAR

ĐURĐICA



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3742

MILIĆ

MIHAJLO

ĐURO

03-01-1948 VISUĆ

07-05-1994 VISUĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3743

MILIĆ

STEVAN

JEKA

07-07-1937 BILJANE G.

3744

MILIĆ

ĐURO

JOVAN

3745

MILIĆ

STEVAN

JOVAN

12-09-1954 VUKOVAR

06-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3746

MILIĆ

STEVO

LJUBAN

03-11-1951 ŠAŠ

07-08-1995 ŠAŠ

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1967 PAKRAC

1933 ŽEGAR

05-08-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

05-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3747

MILIĆ

JOVAN

LJUBICA

15-02-1925 DVOR

06-08-1995 VOLINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3748

MILIĆ

ĐURAĐ

LJUBICA

19-01-1952 DUGOŠIJE


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3749

MILIĆ

NIKOLA

LJUPKO

20-07-1941 BRDA

04-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3750

MILIĆ

PETAR

PETAR

20-03-1942 ŽEGAR

04-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3751

MILIĆ

MILOŠ

PETAR

29-07-1939 ŽEGAR

04-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3752

MILIĆ

NIKOLA

RATKO

12-06-1938 BRDA

04-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3753

MILIĆ

STEVAN

SIMO



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3754

MILIĆ

STOJAN

SLOBODAN

18-03-1974 SISAK

11-09-1992 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3755

MILIĆ

BOGDAN

TODOR

28-06-1931 ŽEGAR

3756

MILIĆ

3757

MILIĆ

STEVAN

VOJISLAV

3758

MILIĆ

BRANKO

VUKSAN

3759

MILIĆ

BOŽO

ZORAN

3760

MILIĆ

BOGDAN

ZORAN

17-09-1962 KAŠIĆ

3761

MILIĆ

SAVE

ZORE

16-02-1955 ŽEGAR

3762

MILIĆEVIĆ

---

---

VOJISLAV

BRANISLAV

05-08-1995 BOGATNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

02-05-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

20-10-1949 ŽEGAR


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

02-08-1962 LUČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- ST. PAZOVA

1966 KNEŽEVO

--- MIRKOVCI

22-09-1993 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

31-07-1991 JASENICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

3763

MILIĆEVIĆ

ĐORĐE

DEJAN

15-07-1966 ŠABAC

09-10-1991 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

3764

MILIJAŠ

VELIMIR

STANKO

09-07-1952 SARAJEVO


I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3765

MILIKIĆ

KRSTE

STEVO

05-08-1995 KRIČKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1930 KRIČKE

3766

MILIKŠIĆ

STEVAN

NIKOLA


01-05-1995 D. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3767

MILOVANOVIĆ

ĐURO

BOŠKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3768

MILOVANOVIĆ

MILAN

DRAGAN

25-09-1950 JAMARJE

07-08-1995 N. KRŠLJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3769

MILOVANOVIĆ

26-12-1991 G. KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

---

RUŽA

1930 D. KUSONJE

3770

MILOVANOVIĆ

STEVO

SLOBODAN

26-12-1991 G. KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

3771

MILOVANKOVIĆ

DAMLJAN

DANILO

08-01-1946 BRŠADIN

1928 G. KUSONJE

30-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3772

MILOVANKOVIĆ

DRAGIŠA

DRAGAN

14-02-1968 LAZAREVAC

30-12-1991 LISINE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3773

MILOVANKOVIĆ

---

DUŠAN

1920 D. STUPNICA

07-08-1995 D. STUPNICA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3774

MILOVANKOVIĆ

---

MARIJA

1907 OZDAKOVCI

29-10-1991 OZDAKOVCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3775

MILOVANKOVIĆ

LAZAR

MILICA

27-08-1920 TRPINJA

18-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3776

MILOVANKOVIĆ

MILIĆ

MILIĆ

30-09-1953 PONORAC

26-02-1995 KLUPE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3777

MILOVANKOVIĆ

DOBRE

MOMIR

1963 PALANKA

20-09-1995 OTRIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3778

MILOVANKOVIĆ

DRAGAN

NENAD

14-08-1968 ORAHOVICA SLAV.


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3779

MILOVANKOVIĆ

RADE

VELIMIR

17-02-1975 NJEMAČKA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

3780

MILISAVIĆ

SRETO

RAJKO

15-11-1942 RAOTIĆI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

3781

MILISAVLJEVIĆ

BRANISLAV

DRAGAN

21-08-1957 BELA PALANKA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3782

MILIŠIĆ

STEVAN

DUŠAN

07-03-1959 N. SELO

07-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3783

MILIŠIĆ

MIRKO

MILAN

26-10-1968 PAKRAC

04-05-1995 OMANOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3784

MILIVOJEVIĆ

SAVA

BRANKO

25-07-1951 GOLUBIĆ

04-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3785

MILIVOJEVIĆ

MILE

ILIJA

01-10-1933 POLAČA

07-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3786

MILIVOJEVIĆ

MARKO

MILE

1911 POLAČA

07-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3787

MILIVOJEVIĆ

SAVA

PETAR

15-08-1953 GOLUBIĆ

11-03-1995 RAČA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3788

MILIVOJEVIĆ

BOŠKO

SAVA

24-09-1948 POLAČA

3789

MILIVOJEVIĆ

3790

MILKOVIĆ

MILE

BRANKO


04-08-1995 DVOR

BANIJA

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

3791

MILKOVIĆ

STEVAN

DRAGAN

12-12-1912 GEJKOVAC


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

3792

MILKOVIĆ

ĐURO

JOVAN

24-11-1950 KOLJANI

05-08-1995 VRLIKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3793

MILKOVIĆ

DMITAR

MIRKO

13-01-1961 KOLJANI

05-08-1995 PLISKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3794

MILOBRATOVIĆ

DUŠAN

MILAN


17-12-1994 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3795

MILOBRATOVIĆ

MILAN

STEVO


10-11-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3796

MILOJEVIĆ

DMITAR

DUŠAN

04-09-1963 SARVAŠ

02-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

STANA

1911 POLAČA

06-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-10-1995 POLAČA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3797

MILOJEVIĆ

LAZO

ĐURAĐ

06-06-1933 KORENICA

15-06-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3798

MILOJEVIĆ

RISTO

ĐURAĐ


01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

09-09-1938 MOGORIĆ

04-08-1995 MOGORIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1908 MOGORIĆ

02-10-1995 MOGORIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3799

MILOJEVIĆ

JOVO

JANKO

3800

MILOJEVIĆ

JOVO

JOVO

3801

MILOJEVIĆ

MILISAV

MIKA


13-12-1993 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3802

MILOJEVIĆ

STOJAN

MILORAD

01-07-1959 D. POLJE

07-09-1991 ŠIBSKA DRAVA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3803

MILOJEVIĆ

BRANISLAVA

SLAVIŠA

24-09-1951 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3804

MILOJKOVIĆ

JOVAN

DEJAN

27-05-1972 KLADOVO

12-10-1991 ŠIBENIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3805

MILOSAVLJEVIĆ

MILAN

BRANKO

30-09-1957 BENKOVAC

3806

MILOSAVLJEVIĆ

MILAN

DRAGAN

3807

MILOSAVLJEVIĆ

BRANISLAV

DRAGAN

21-08-1957 BELA PALANKA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3808

MILOSAVLJEVIĆ

SVETISLAV

DRAGOSLAV

18-04-1957 ČUBRA

10-02-1993 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3809

MILOSAVLJEVIĆ

PETAR

JOVAN

20-10-1931 BENKOVAC

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3810

MILOSAVLJEVIĆ

MILAN

MILORAD

04-08-1968 CAGE


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3811

MILOSAVLJEVIĆ

RADOMIR

NENAD

17-04-1961 BEOGRAD

22-01-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3812

MILOSAVLJEVIĆ

MILAN

TIHOMIR



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3813

MILOSAVLJEVIĆ

STEVAN

TODOR

17-10-1935 LIPAR

17-11-1991 KNIN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3814

MILOŠ

PETAR

TODOR

20-09-1949 VRBNIK


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3815

MILOŠEV

SAVA

ŽIVAN

20-12-1959 PLOČICA

16-09-1991 PIROVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3816

MILOŠEVIĆ

01-12-1991 TORANJ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3817

MILOŠEVIĆ

04-08-1995 PAVIĆI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

--JOVO

ANA BOGDAN

1968 ŠAGOVINA MAŠ.

1937 TORANJ 02-01-1955 PAVIĆI

02-05-1995 DUBOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3818

MILOŠEVIĆ

STEVO

BOŽO

1946 KUSONJE

02-05-1995 ŠEOVICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3819

MILOŠEVIĆ

ILINIKA

BRANIMIR

1981 VUKOVAR

15-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3820

MILOŠEVIĆ

3821

MILOŠEVIĆ

---

3822

MILOŠEVIĆ

3823

MILOŠEVIĆ

PERO

ILINKA

3824

MILOŠEVIĆ

NIKOLA

JANKO

RANKO

DARINKA DRAGAN

---

DUŠAN

1925 PAVIĆI

09-09-1995 PAVIĆI

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-10-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


15-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1970 SLUNJ

28-01-1992 MAŠVINA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M Ž/W

19-03-1947 VOĆARICA 1922 SARVAŠ

3825

MILOŠEVIĆ

SAVO

LJUBICA

07-07-1923 DUBOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

3826

MILOŠEVIĆ

GOSTE

MILADIN

05-05-1963 LUKAVAC


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3827

MILOŠEVIĆ

MIKE

MILE



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3828

MILOŠEVIĆ

SIMO

MILE

28-09-1955 SLUNJ

11-09-1993 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3829

MILOŠEVIĆ

MARKO

MILEVA

25-08-1938 RUŠEVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DIC "VERITAS"

‐ 40 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



3830

MILOŠEVIĆ

MILADIN

MILIJA

3831

MILOŠEVIĆ

PETAR

MIODRAG

3832

MILOŠEVIĆ

STANKO

MIRKO

3833

MILOŠEVIĆ

MILAN

3834

MILOŠEVIĆ

ADAM

1909 BROĆANAC

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

15-09-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

29-01-1951 PAKRAC

18-07-1991 ILOK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

PETAR


07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

RANKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-05-1957 TENJA

--- TISOVAC

3835

MILOŠEVIĆ

RADE

SPASOJA

3836

MILOŠEVIĆ

MIODRAG

ŽELJKO

3837

MILOVAC

3838

MILOVANOVIĆ

BRANKO

BRANIMIR

30-03-1953 ČEČAVA

3839

MILOVANOVIĆ

MILIĆ

MARKO

13-09-1976 VELJUN

3840

MILOVANOVIĆ

MILE

MIKA

3841

MILOVANOVIĆ

ILIJA

MILAN

3842

MILOVANOVIĆ

ĐURAĐ

MILENKO

3843

MILOVANOVIĆ

BORISLAV

3844

MILOVANOVIĆ

3845

MILOVIĆ

3846

MILOVIĆ

LUKA

3847

MILOVIĆ

---

REGION

MILE

1972 PAKRAC 1929 BUKOVICA

Ž/W

13-08-1991 POLJANI

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

15-09-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-09-1996 BUKOVICA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-07-1991 RIJEKA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

04-08-1995 DERINGAJ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

15-05-1947 DERINGAJ

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-10-1958 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SLAVKO

18-09-1922 TRPINJA

24-09-1991 TRPINJA

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

SVETOZAR

SLOBODAN

05-11-1966 KRNJAK

ILIJA

ĐURO MILICA ---

MIRKO

1914 DERINGAJ

1910 GRAČAC 14-04-1934 PAULIN DVOR --- GRAČAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

01-09-1991 ŠIBENIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3848

MILOVIĆ

ĐURO

MIROSLAV

04-08-1953 GRAČAC

04-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3849

MILOVIĆ

JOVAN

NEVEN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


3850

MILOVIĆ

SAVO

SPASOJA

3851

MILUNOVIĆ

MIODRAG

MILOJE


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-07-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3852

MILUTINOVIĆ

SVETO

MILE

3853

MILUTINOVIĆ

MOMIR

MIROSLAV

22-04-1954 ZADAR

08-11-1993 POZDERI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

3854

MILUTINOVIĆ

RADULA

NEBOJŠA

21-05-1972 ZEMUN

M

25-04-1992 G. KOLIBE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3855

MILUTINOVIĆ

MILAN

PAVLE

M

20-09-1991 TOVARNIK, VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3856

MILUTINOVIĆ

STANKO

ZORAN

3857

MILJANOVIĆ

STOJAN

SIMO

16-06-1956 GRČAC

07-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


06-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3858

MILJANOVIĆ

NEDE

VLADO

25-03-1970 D. OSJEČANI

M

25-08-1991 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3859

MILJANOVIĆ

MILAN

ZDRAVKO

3860

MILJENOVIĆ

MILOŠ

SLOBODAN

14-12-1961 KARLOVAC

02-09-1991 JASENAŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-08-1995 G. SKRAD

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

3861

MILJENOVIĆ

JANKO

VIDOSAVA

M

11-06-1920 ZAGORJE

04-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3862

MILJEVIĆ

PETAR

3863

MILJEVIĆ

MILAN

ALEKSANDAR

11-05-1950 BENKOVAC

18-09-1991 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BRANKO


20-06-1994 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3864

MILJEVIĆ

3865

MILJEVIĆ

ĐURO

DAMIR


27-05-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

ĐURO

10-03-1955 GLINA

18-10-1991 FARKAŠIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3866 3867

MILJEVIĆ

MILE

EVICA

1912 MALA VRAN.NA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MILJEVIĆ

TODOR

ILIJA

1912 RADLJEVAC


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3868

MILJEVIĆ

STEVO

MILAN

08-04-1948 BENKOVAC

25-05-1992 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3869

MILJEVIĆ

ZDRAVKO

MILAN

21-09-1964 DRVAR

29-01-1992 DRVAR

BiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3870

MILJEVIĆ

MILKA

NENAD

21-02-1971 TOPUSKO

10-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3871

MILJEVIĆ

MILAN

NIKOLA

03-01-1953 LUŠČANI

26-11-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3872

MILJEVIĆ

OLGA


09-03-1993 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3873

MILJEVIĆ

PETAR

29-01-1956 BODEGRAJ

01-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--BRANKO

1954 LJUŠA --- BILJANE

1927 TOVARNIK

1960 JASENAŠ

1917 JABUKOVAC

3874

MILJEVIĆ

MILE

STANA

3875

MILJEVIĆ

LJUBAN

STANKO

16-10-1953 ŠIBINE 08-09-1958 DUBOVAC

3876

MILJIĆ

SVETOMIR

MILORAD

3877

MILJKOVIĆ

NIKOLA

DANICA

1936 BRĐANI

3878

MILJKOVIĆ

MANE

DRAGUTIN

3879

MILJKOVIĆ

MILE

LJUBIŠA

3880

MILJKOVIĆ

STEVO

MILAN

3881

MILJKOVIĆ

MILORAD

MIRJANA

12-12-1948 BEOGRAD

3882

MILJKOVIĆ

ILIJA

MOMČILO

3883

MILJKOVIĆ

ĐURO

3884

MILJUŠ

3885

MILJUŠ

3886


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

30-08-1991 GREĐANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 STRMEN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

24-09-1993 MAŠVINA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1940 STRMEN

05-08-1995 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1919 MILJKOVIĆI


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

22-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-05-1966 SLUNJ


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

02-08-1953 BASARE

19-12-1992 BASARE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ILIJA

DUŠAN

18-06-1966 GRAČAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

GAVRE

MILAN

13-01-1940 D. LAPAC

05-08-1995 NETEKA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

MILJUŠEVIĆ

MILAN

DRAGIĆ

02-05-1967 D. ŽRVNICA

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3887

MIMIĆ

VUJADIN

ZDRAVKO

08-04-1959 BUKOVIĆ

28-08-1992 ŠOPOT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3888

MIOČIĆ

MILUTIN

MIROSLAV

30-10-1970 VUKOVAR

15-09-1991 TRPINJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3889

MIOČINOVIĆ

STEVO

DRAGAN

04-01-1937 MAČKOVO SELO

02-09-1991 SISAK

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3890

MIOČINOVIĆ

DRAGAN

MIROSLAV

21-04-1964 SISAK

27-07-1992 PETRINJA

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3891

MIODRAG

UROŠ

SLAVKO

21-01-1968 GAĆELEZE


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3892

MIODRAG

DUŠAN

SLAVKO

28-12-1932 KANJANI

31-07-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3893

MIODRAG

ĐURO

STOJAN

02-02-1950 JAVORANJ

24-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3894

MIODRAG

SRĐAN

VELIBOR


10-02-1993 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3895

MIODRAGOVIĆ

SVETISLAV

JOVICA

01-09-1958 VUKOVAR

05-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3896

MIOKOVIĆ

DMITAR

BRANKO

04-08-1959 GRAČAC

06-02-1992 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3897

MIOKOVIĆ

LUKA

DUŠAN

16-07-1957 KRIČKE

20-11-1991 KRIČKE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3898

MIOKOVIĆ

DRAGAN

MILORAD



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3899

MIOKOVIĆ

---

NIKOLA

--- PAKRAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3900

MIOKOVIĆ

SLOBODAN

ZORAN



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3901

MIOVIĆ

DRAGO

ANĐELIJA


05-08-1995 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-06-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3902

MIRČETA

LAZO

ČEDO

3903

MIRČETA

PAJO

STEVAN

3904

MIRČETA

LUKA

SVETOZAR

21-09-1930 BASARE

1991 SISAK

1955 MIRKOVCI 09-12-1950 VUKOVAR --- MIRKOVCI

3905

MIRČETA

MILOVAN

ZORAN

21-07-1957 VUČITRN

09-07-1993 D. TABORIŠTE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3906

MIRČETIĆ

ĐURO

NIKOLA

02-12-1942 MIOČIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3907

MIRIĆ

NEDELJKO

BOŽO

10-02-1957 ZAGREB


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3908

MIRIĆ

---

MIHAJLO

--- TENJA

04-09-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3909

MIRILO

---

MILAN

--- MIRKOVCI

09-07-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3910

MIRILOVIĆ

RADE

NIKOLA


11-08-1995 MOTEL SPAČVA

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3911

MIRILOVIĆ

PANE

ŽIVKO


25-08-1993 BAJATINI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3912

MIRJANOVIĆ

VLADO

BRANKO

17-11-1935 TRPINJA

31-07-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3913

MIRJANOVIĆ

VOJIN

GORAN

21-05-1964 SRBAC

15-04-1992 N.GRAD

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3914

MIRKOVIĆ

DANE

BOŠKO

15-04-1941 POLJICE

27-04-1995 POLJICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3915

MIRKOVIĆ

JOVO

BOŽIDAR

02-01-1965 KNINSKO POLJE

30-07-1991 PLASTOVO

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3916

MIRKOVIĆ

ILIJA

DESANKA

1916 KRIČKE

16-11-1991 KRIČKE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3917

MIRKOVIĆ

PETAR

DRAGAN

10-11-1971 KNIN

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3918

MIRKOVIĆ

ĐURAĐ

ĐURĐIJA

14-03-1925 POLAČA

12-08-1995 POLAČA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3919

MIRKOVIĆ

STEVO

ĐURO


02-11-1991 BUKOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3920

MIRKOVIĆ

TODE

GOJKO

01-04-1952 KNIN


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

12-03-1937 KNIN

3921

MIRKOVIĆ

NIKOLA

JANDRIJA

3922

MIRKOVIĆ

TANASIJA

JOVAN

3923

MIRKOVIĆ

ILIJA

MARKO

3924

MIRKOVIĆ

ŽIVOJIN

STOJADIN

14-01-1972 G. LESKOVICE

3925

MIRKOVIĆ

NIKOLA

ZORAN

18-12-1972 BEOGRAD

DIC "VERITAS"


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1914 KRIČKE

16-11-1991 KRIČKE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1952 KNIN

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-07-1991 ZAGREB

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

‐ 41 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

3926

MIRLOV

PANE

ŽIVKO

25-08-1993 BAJATINA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

3927

MIROSAV

GOJKO

MIODRAG



FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3928

MIROSAVLJEVIĆ

PETAR

MILAN



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3929

MIROSAVLJEVIĆ

SAVA

SINIŠA


23-07-1995 TRNOVO

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3930

MIROSAVLJEVIĆ

BOGDAN

ŽELJKO

26-09-1960 VUKOVAR

15-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3931

MISIMOVIĆ

DRAGOJA

MILAN

04-12-1960 SOVJAK

13-08-1995 GRAHOVO

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3932

MIŠANOVIĆ

STOJAN

ČEDO

03-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3933

MIŠANOVIĆ

JOVO

ĐORĐE


22-11-1991 LASLOVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3934

MIŠČEVIĆ

BRANKO

BRANISLAV


02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3935

MIŠČEVIĆ

KARLO

MARIJA

27-04-1939 GOSPIĆ

16-10-1991 SMILJAN

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3936

MIŠČEVIĆ

MILAN

MATIJA


09-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3937

MIŠČEVIĆ

14-08-1996 VREBAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

---

MILORAD

--- VOJNIĆ

REGION

1952 MITROVIĆI

1921 VREBAC

M

3938

MIŠČEVIĆ

PETAR

NIKOLA

27-09-1941 GOSPIĆ

16-10-1991 SMILJAN

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

3939

MIŠČEVIĆ

NIKOLA

SLAVKO

20-10-1965 BUZETA

20-08-1995 BUZETA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3940

MIŠČEVIĆ

UROŠ

VASILJ


30-09-1995 GREĐANI

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

3941

MIŠČEVIĆ

RADE

ŽIVKO

02-10-1991 LONČARICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3942

MIŠIĆ

JOVAN

NEDELJKO

07-06-1953 KOPRIVNA

10-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3943

MIŠIĆ

LJUBOMIR

RADIVOJ

22-02-1966 VUKOVAR

06-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3944

MIŠINA

JOVAN

NIKOLA

08-12-1962 KOSORE

07-01-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

3945

MIŠKOVIĆ

ŽIVKO

ALEKSANDAR

29-09-1968 BEOGRAD

04-05-1993 BRUŠKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3946

MIŠKOVIĆ

JOVAN

DRAGAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3947

MIŠKOVIĆ

PETAR

GORAN

17-07-1972 KNEŽEVO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3948

MIŠKOVIĆ

RADIVOJ

ILIJA

20-10-1959 DARDA

1991 BOGDANOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3949

MIŠKOVIĆ

PETAR

LJUBOMIR

03-01-1968 BOLMAN


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3950

MIŠKOVIĆ

PERO

SAVO

14-06-1956 DARDA

18-10-1991 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3951

MIŠKOVIĆ

STEVAN

ZDRAVKO

12-02-1961 BILJANE G.

13-08-1993 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3952

MIŠLIĆ

MILAN

PREDRAG

01-09-1954 GOLUBINJAK

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3953

MIŠLJEN

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3954

MIŠLJENOVIĆ

MILE

ILIJA


07-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3955

MITIĆ

STOJAN

JOVAN

23-01-1959 LESKOVAC


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3956

MITIĆ

STEVAN

MIĆO

17-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3957

MITIĆ

LJUBIŠA

ZORAN

14-06-1960 DURANICA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3958

MITREVSKI

K.

NEBOJŠA

27-10-1962 KAČAREVO

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3959

MITRIĆ

MIRKO

RANKO

08-07-1960 šibENIK


HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3960

MITROVIĆ

NIKOLA

ALEKSANDAR

17-11-1960 BEOGRAD

01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3961

MITROVIĆ

20-05-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3962

MITROVIĆ

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

3963

MITROVIĆ

TOMISLAV

IVAN

17-01-1961 ČORTANOVCI

07-02-1993 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3964

MITROVIĆ

SRETEN

LJUBIŠA

10-04-1953 ŠABAC

26-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3965

MITROVIĆ

BOGOSAV

MIKICA

19-05-1972 SVILAJNAC

04-11-1991 KARLOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3966

MITROVIĆ

BOŽO

RENATO

15-09-1966 LJUBLJANA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3967

MITROVIĆ

VOJISLAV

SLAĐAN


21-09-1991 TOVARNIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

3968

MITROVIĆ

JOVAN

SRĐAN

01-09-1971 VUKOVAR

01-06-1992 PALE

3969

MITROVIĆ

3970

MITROVIĆ

VESELIN

VOJISLAV

1968 VUKOVAR

02-07-1995 KARIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3971

MIZDRAK

MARIJA

JOVANKA

1945 STRMICA

08-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

3972

MIZDRAK

SIMO

JOVO

3973

MIZDRAK

ANTONIJE

STEVAN

3974

MIZDRAK

SAVA

ZDRAVKO

3975

MLADENOVIĆ

DEJAN

BOŽO

3976

MLAĐAN

3977

MLAĐAN

3978 3979

---

ANĐELA

---

ČEDOMIR

---

ĐORĐE

---

VOJISLAV

1940 LONČARICA

--- KNIN

1949 VUKOVAR

1936 D. PREDRIJEVO --- SISAK

--- BELI MANASTIR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KOLARINA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

08-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

26-02-1955 KOLARINA

07-05-1994 KOLARINA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ČEDOMIL

23-11-1956 OGULIN


HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LUKA

DESANKA

01-04-1917 VOJNIĆ

04-08-1995 VOJNIĆ

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MLAĐAN

MILOŠ

ĐURO

01-05-1953 BUKOVICA

04-08-1995 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MLAĐAN

DRAGIĆ

FILIP

14-01-1909 CRNO VRELO

08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

3980

MLAĐAN

MILIĆ

MILKA

10-03-1912 GVOZDIĆ

08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

3981

MLAĐENOVIĆ

3982

MLINAR

SLAVKO

DUŠAN


23-01-1993 ZELENI HRAST

3983

MLINAR

JOVAN

NIKOLA


28-12-1991 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3984

MLINAR

MARKO

STEVAN


23-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3985

MOJSILOVIĆ

ZORAN

DEJAN

22-09-1971

19-09-1991 ŠIBENIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3986

MOMČILOVIĆ

ILIJA

BRANKO

17-07-1932 BLATA

10-02-1992 KONJSKA GL.

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3987

MOMČILOVIĆ

MILOŠ

DUŠAN


30-11-1993 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3988

MOMČILOVIĆ

DAVID

JOVAN

17-08-1948 DUNJAK

18-12-1994 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

JOVO

03-01-1941 KRŠ


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

21-07-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3989

MOMČILOVIĆ

3990

MOMČILOVIĆ

3991

MOMČILOVIĆ

---

---

--PETAR

JOVO

MILADIN MILAN

18-09-1922 KOLARINA

1991 BELI MANASTIR

1910 STRMICA

--- DALJ

1991 DALJ,OSIJEK

---

--- TENJA 02-03-1938 BLATA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3992

MOMČILOVIĆ

MILE

MILAN

04-12-1940 PLAŠKI

04-08-1995 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3993

MOMČILOVIĆ

ĐURO

MILAN

24-01-1963 PLAŠKI

08-09-1992 PRKOS

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

3994

MOMČILOVIĆ

MILE

MILENKO

17-05-1928 PEPELANA

10-12-1991 KRIVAJA PUST.

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

3995

MOMČILOVIĆ

ĐURO

NIKOLA



LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

10-03-1971 KARLOVAC

3996

MOMČILOVIĆ

MILE

RADE

3997

MOMČILOVIĆ

DRAGAN

VESELKO

3998

MOMČILOVIĆ

NIKOLA

VLADO

3999

MOMIĆ

DUŠAN

BRANKO

4000

MOMIĆ

PAJO

DRAGAN

4001

MOMIĆ

ĐURAĐ

GOJKO

4002

MOMIĆ

MILE

JOVO

ĐURAĐ

MIROSLAV

--- TENJA 05-08-1956 REBIĆ 1992 KNIN --- KNIN 14-08-1939 STRMICA 1931 G. VRIJESKA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-11-1991 LJUBOVO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


FBiH

CIVIL

NEST/MISS.

M M

1991 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

10-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4003

MOMIĆ

4004

MOMINOVIĆ-MEDAKOVIĆ

4005

MORIC

ANTON

RADISAV


13-04-1992 KORAĆE

BiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4006

MRAKOVIĆ

STEVAN

JULIKA



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4007

MRAKOVIĆ

MILE

PETAR



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4008

MRAKOVIĆ

PETAR

SLAVKO


02-09-1991 JASENAŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4009

MRAOVIĆ

STANKO

ANA

01-09-1905 TOPUSKO

08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4010

MRAOVIĆ

MARKO

DRAGICA


08-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4011

MRAOVIĆ

PETAR

DUŠAN


08-06-1993 PETROVA GORA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4012

MRAOVIĆ

MIRKO

ĐURO

06-05-1957 KOZARAC

14-06-1992 DOBOJ

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4013

MRAOVIĆ

VUJO

MACA

1927 BOVIĆ

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4014

MRAOVIĆ

ĐURO

MILAN


30-06-1993 CRKVINE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4015

MRAOVIĆ

STEVAN

MILE

21-01-1931 BOVIĆ


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4016

MRDALJ

STEVAN

JOVAN

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4017

MRDALJ

GNJATIJA

OBRAD

30-09-1930 ERVENIK

05-08-1995 ERVENIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4018

MRĐA

BOGDAN

ĐURAĐ

20-11-1954 SMOLJANI

09-09-1991 ŠIBSKA BRANA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4019

MRĐA

PETAR

MILE

01-10-1933 BIROVAČA


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

19-02-1939 SMOLJANI

09-09-1991 ŠIBSKA BRANA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-01-1992 ST. P. SELO

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

MIRO

4020

MRĐA

DUŠAN

SLOBODAN

4021

MRĐENOVIĆ

RADE

BRANKO

DIC "VERITAS"

01-10-1970 STRMICA

08-05-1995 BOGOVOLJA 07-07-1991 TENJA

1971 AUZBURG

1917 ERVENIK

1931 ST. P. SELO

‐ 42 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

4022

MRĐENOVIĆ

SIMO

BRANKO

28-05-1957 BALINAC

10-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4023

MRĐENOVIĆ

LJUBAN

DESANKA

03-06-1913 SJEVEROVAC

07-08-1995 PRNJAVOR - U KOL./ IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4024

MRĐENOVIĆ

STEVO

DUŠAN

06-04-1960 SISAK

11-01-1991 PODBRĐANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4025

MRĐENOVIĆ

NIKOLA

MILAN

10-07-1943 MEDAK

19-11-1991 RIBNIK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4026

MRĐENOVIĆ

SLAVKO

MILAN

19-12-1959 BOCKOVAC

08-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4027

MRĐENOVIĆ

DUŠAN

PERO

16-06-1957 GLINA

30-09-1991 D. VIDUŠEVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4028

MRKELA

OBRAD

ŠPIRO

23-12-1949 BJELINA

22-02-1992 KRKOVIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4029

MRKIĆ

ĐORĐE

MARKO

15-06-1962 BELIŠIĆ

27-11-1992 ORAŠJE

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4030

MRKIĆ

LJUBAN

MILE

12-09-1949 VEL. DABČEVICA

22-08-1995 TOPOLIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4031

MRKIĆ

07-08-1995 KNEŽEVIĆ KOSA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

4032

MRKIĆ

ĐORĐE

MLADEN

17-11-1938 DOMANIĆI

31-07-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4033

MRKIĆ

MILE

NEMANJA

19-03-1938 ZRMANJA

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4034

MRKIĆ

DAMJAN

VELIMIR



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4035

MRKIĆ

PETAR

ŽELJKO

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4036

MRKOBRAD

MILOŠ

JELICA

07-08-1995 VRELO UTINJA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4037

MRKONJA

JOVO

JELENA

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4038

MRKONJA

MILE

MILE

06-10-1991 N. DRENČINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

MILOŠ

1911 KNEŽEVIĆ KOSA

1962 GOSPIĆ 17-10-1937 G. SJENIČAK 1934 ŠNJEGAVIĆ 20-09-1966 PETRINJA

4039

MRKONJA

DRAGAN

MILOŠ

15-09-1941 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4040

MRKONJA

ALEKSA

STEVO

02-07-1953 BOJNA

06-08-1995 TRGOVI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4041

MRKONJIĆ

PETAR

ANTO

11-03-1972 G. VODAC

4042

MRKONJIĆ

---

ILIJA

1937 SLAVSKO POLJE

05-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M M

4043

MRKONJIĆ

LJUBAN

ŽELJKO

04-06-1975 KARLOVAC

04-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4044

MRVIĆ

MILE

SVETOZAR

30-09-1948 KRALJEVO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4045

MUCIĆ

DRAGAN

MARIO

02-09-1957 OSIJEK

07-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

4046

MUDRIĆ

MILE

NADA


06-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4047

MUDRINIĆ

MILAN

BOGDAN

15-05-1952 KATINA


HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4048

MUDRINIĆ

STEVAN

MILE

21-08-1959 BOJNA

30-09-1991 D. SELKOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4049

MUHAREMI

PAJKA

MUHAREM

28-04-1971 UROŠEVAC

05-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4050

MUIĆ

ANTUN

JOSIP

18-09-1959 KARLOVAC

07-10-1991 JELAŠI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4051

MUIDŽA

STEVAN

DUŠAN

23-02-1948 D. KLASNIĆ


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4052

MUJAGIĆ

FERID

ENVER

28-08-1968 BJELAJ

07-03-1994 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4053

MUJAKOVIĆ

MUSTAFA

SUAD

17-04-1973 DERVENTA

21-02-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


4054

MUJČINOVIĆ

DŽEMAL

NEDŽAD

4055

MULJAIĆ

TOMO

NIKOLA

4056

MULJAJIĆ

NIKOLA

GOJKO

10-04-1963 POTPLANINSKO SELO


KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4057

MUNČAN

JON

VIKTOR

23-08-1972 PANČEVO

06-12-1991 MILJEVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- MARINCI

02-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-12-1991 PETROVA SLATINA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4058

MUNIĆ

PAJO

MILOŠ

30-08-1964 BJELNIK

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4059

MUNIĆ

DRAGAN

NENAD

26-11-1975 DIZELDORF

04-08-1995 KRIŽ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4060

MUNIKRAVIĆ

STOJAN

MARA

20-06-1932 MEINSKA

4061

MUNIKRAVIĆ

STOJAN

SIMO

4062

MUNJERAN

MIRKO

ŽELJKO

4063

MUREL

JURAJ

JURAJ

4064

MUSELINOVIĆ

VLADE

4065

MUSELINOVIĆ

4066

MUSULIN

4067 4068

01-06-1995 SUNJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-10-1995 MEMINSKA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

30-09-1962 OKUČANI

18-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


26-09-1991 BUDVAJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILICA

11-11-1949 DUZLUK


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MLADEN

MIODRAG

21-01-1946 APATIN


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

LJUBO

VLADIMIR


25-07-1995 TRIFUNOVIĆI

FBiH

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

MUŠKINJA

DRAGIĆ

MILE

31-05-1957 N. KRŠLJA

MUTAVDŽIĆ

JOCO

MILAN ---

1935 LISIČINE

4069

MUTIĆ

4070

MUŽDALO

4071

NAĐ

4072

NAĐ

4073

NAĐ

JANKO

MIODRAG

28-07-1966 VUKOVAR

4074

NAĐ

VLADIMIR

ZDENKO

4075

NAHOD

JOVO MARKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

21-09-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

1937 MOKRO POLJE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

DRAGAN

1968 D. ČAGLIĆ

28-02-1998 D. ČAGLIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

MIHAJLO

29-07-1991 SOTIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

04-05-1991 SOTIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

30-05-1966 VUKOVAR

27-08-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LJUBOMIR

28-08-1961 KARLOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MARKO

25-04-1931 DRNIŠ

4076

NAKIĆ-ALFIREVIĆ

4077

NAPIJALO

4078

NAPRTA

DMITAR

DMITAR

4079

NAPRTA

ĐURAĐ

MILOŠ

---

KATA

--- ZADAR

23-10-1991 MAŠVINA 13-12-1991 LISIČINE

DRAGAN

MLADEN

ĐURO

1929 MEMINSKA

--- SOTIN

1915 KOLARIĆ


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

07-08-1995 KOLARIĆ

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

05-11-1939 PODUM

1992 PODUM

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1936 PODUM

01-09-1991 OTOČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

4080

NARANČIĆ

ĐURO

DANE

18-12-1961 GRAČAC

28-06-1991 VREBAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4081

NARANČIĆ

VLADO

MILAN

11-01-1954 DOLJANI

07-08-1995 DOLJANI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4082

NARANČIĆ

MILAN

MIRKO

21-02-1969 VREBAC

11-08-1995 GLAVIČICE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

4083

NARANČIĆ

BRANKO

STEVO

27-01-1954 OTOČAC

25-11-1994 BALJEVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4084

NARANČIĆ

VLADE

STOJAN

09-06-1948 DOLJANI

08-08-1995 DOLJANI

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4085

NARANDŽIĆ

MILOŠ

BOŠKO

10-09-1947 DOLJANI

28-10-1992 OTOČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4086

NARANDŽIĆ

BOGDAN

MILAN

03-03-1933 VRHOVINE

03-08-1993 VRHOVINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4087

NARANDŽIĆ

BOGDAN

MILAN

08-06-1953 DOLJANI

25-05-1992 OTOČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4088

NAVALA

ĐURO

MILAN

20-10-1921 PODUM

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4089

NEDELJKOVIĆ

DUŠAN

IVAN

20-07-1956 ŠABAC

25-08-1992 SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4090

NEDIĆ

MITAR

PREMIL


18-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4091

NEDUČIĆ

ARSO I MELANIJA

UROŠ

12-05-1943 KUPINIK


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4092

NEMET

ANTON

ALEKSANDAR

05-10-1969 INĐIJA

05-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4093

NENADIĆ

NIKOLA

ĐURO

25-03-1953 ŠTIKOVO

05-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4094

NENADIĆ

MILAN

ILIJA

01-02-1958 ŠTIKOVO

13-07-1995 ŠTIKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4095

NENADIĆ

SAVA

KRSTE

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4096

NENADOVIĆ

---

PERO

--- SEKULINCI

01-12-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4097

NENADOVIĆ

---

STEVANIJA

--- D. BORKI

01-05-1995 D. BORKI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4098

NENADOVIĆ

---

STOJAN

1915 BOKANE

13-12-1991 BOKANE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4099

NENEZIĆ

LJUBE

DRAGOLJUB


15-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4100

NESTOROV

NEDELJKO

IVAN


01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

---

1926 ŠTIKOVO

1991 UGLJAN

4101

NESTOROVIĆ

HRANISLAV

11-09-1955 VRNJAČKA BANJA

21-12-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

4102

NESTROVIĆ

MILENKO

RADETA



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4103

NEŠIĆ

NEDJELJKO

PETAR

08-03-1935 OSIJEK

27-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4104

NEŠOVIĆ

STOJKO

RADOMIR

26-11-1954 VELIKE LEDINE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4105

NEZIROVIĆ

HAZIR

ISMET

03-05-1972 TIT. MITROVICA


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

4106

NIKIĆ

ŠPIRO

DUŠAN

31-05-1951 D. VUKASOVO

03-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

4107

NIKITOVIĆ

LJUBOMIR

BORKO

09-07-1968 BEOGRAD

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4108

NIKODIJEVIĆ

JEREMIJA

DRAGUTIN

13-10-1953 MLADENOVAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4109

NIKOLIĆ

NIKOLA

BLAGOJA

05-08-1995 D. SRB

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4110

NIKOLIĆ

DRAGUTIN

BRANKO

27-10-1968 OSIJEK

27-08-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4111

NIKOLIĆ

SAVO

DANKO


08-10-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4112

NIKOLIĆ

TEJO

DESANKA

12-12-1931 PUŠINA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4113

NIKOLIĆ

MILUTIN

DRAGOLJUB

29-03-1953 OSIJEK

01-09-1991 G. PIŠTANA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4114

NIKOLIĆ

SPASOJE

ĐORĐE

05-03-1971 NEGOTIN

12-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4115

NIKOLIĆ

---

GRADOLJUB

19-01-1941 PROKUPLJE

26-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4116

NIKOLIĆ

---

IVAN

1935 IMOTSKI

05-08-1995 D. SRB

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4117

NIKOLIĆ

JOCO

20-03-1947 PAKRAC

14-12-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

STEVO

1956 CRNA TRAVA

‐ 43 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

4118

NIKOLIĆ

MILENTIJE

LJUBOMIR

06-09-1944 RUJKOVAC

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

4119

NIKOLIĆ

STEVO

MILAN


02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4120

NIKOLIĆ

RADIVOJ

MILOŠ

03-02-1958 VUKOVAR

16-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4121

NIKOLIĆ

STANKO

STANIMIR


03-05-1995 LAĐEVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4122

NIKOLIĆ

MILENTIJA

VLADISLAV

02-08-1956 ASANOVAC

06-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4123

NIKOLIĆ

SIMO

ZORAN

03-10-1960 D. RAJIĆI

05-03-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4124

NIKOLIĆ

UROŠ

ZORAN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4125

NIKOLIŠ

MILE

DRAGAN

14-06-1974 KARLOVAC

27-10-1994 BLATUŠA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4126

NIKOLIŠ

10-03-1991 MEKUŠJE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4127

NIKOLIŠ

04-10-1991 BUDVAJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4128

NIKOLOV

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4129

NIKOLOVSKI

NIKOLA

PERO

17-02-1968 KRUŠEVO

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4130

NIKŠIĆ

MATE

MLADEN

09-10-1972 ŠIR. KULA

14-07-1993 ŠIR. KULA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4131

NIKŠIĆ

JURE

NIKOLA

03-12-1943 GOSPIĆ

12-09-1991 KLENOVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4132

NIKŠIĆ

SIMO

RANKO

15-03-1930 ČOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

PERO

M

--MILE

DRAŽEN MILAN

---

DOBRETA

1966 KRNJAK 14-09-1936 NEBOJAN --- PANČEVO

M

15-09-1991 MARINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

VOJISLAV



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

ANKA

20-04-1915 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

NINKOVIĆ

NIKOLA

BRANKO

11-07-1960 PAKRAC

07-05-1994 ŠEOVICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NINKOVIĆ

VLADIMIR

DAVID

14-11-1959 PODNOVLJE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4138

NINKOVIĆ

RADE

DRAGICA

01-12-1948 KARLOVAC

05-10-1991 SAJEVAC

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4139

NINKOVIĆ

ĐURO

DUŠAN

25-01-1951 MALJEVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4140

NIŠEVIĆ

RADE

ĐORĐE

20-06-1952 BLATUŠA

19-12-1991 LASINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4141

NIŠEVIĆ

MILORAD

ĐURO

14-01-1929 GLINA


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4142

NIŠEVIĆ

MIRKO

MILAN

11-11-1945 CAGE


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4143

NIŠEVIĆ

ĐURO

MIRKO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4144

NIŠEVIĆ

PETAR

RADIVOJ

08-02-1914 BLATUŠA

05-09-1995 BLATUŠA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

4145

NIŠIĆ

MARKO

STANKO



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4146

NOGIĆ

BOŠKO

NEDELJKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4147

NOGIĆ

ILIJA

SAVETA

1947 PAKLENICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4148

NONKOVIĆ

JOVAN

MILIJA

1925 BUKOVIĆ

07-08-1995 PERUŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4149

NONKOVIĆ

1905 ISLAM GRČKI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4150

NONKOVIĆ

TODE

TODOR



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4151

NOVAK

BOŽO

DOBRO

09-11-1968 JAJCE

4152

NOVAKOVIĆ

STOJAN

ANA

4153

NOVAKOVIĆ

MILAN

4154

NOVAKOVIĆ

4155

NOVAKOVIĆ

MILE

ČEDOMIR

4156

NOVAKOVIĆ

RISTO

DANE

4157

NOVAKOVIĆ

MILE

4158

NOVAKOVIĆ

JOVAN

4159

NOVAKOVIĆ

4160

NOVAKOVIĆ

4161

4133

NIKŠIĆ

4134

NIKŠIĆ

4135

NINKOVIĆ

4136 4137

STEVAN ---

---

STEVKA

1930 MARINCI

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

08-11-1994 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1928 D. LAPAC

10-08-1995 OSREDCI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

DANICA

22-02-1943 D. KAŠIĆ

22-01-1993 D. KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DRAGO

15-03-1945 KAŠIĆ


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BOŽO

DRAGOLJUB

18-01-1967 VOĆIN

09-03-1994 TOVARNIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

DUŠAN

07-02-1956 BJELINA

26-12-1991 BRGUD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NOVAKOVIĆ

ĐURO

DUŠAN

16-01-1952 BJELINA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4162

NOVAKOVIĆ

GOJKO

DUŠAN

27-09-1963 OKUČANI

17-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4163

NOVAKOVIĆ

---

ĐORĐE

1960 TENJA

02-08-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4164

NOVAKOVIĆ

---

JOVAN

1940 ANTUNOVAC

20-11-1991 ANTUNOVAC

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4165

NOVAKOVIĆ

VLADE

LJUBOMIR

06-04-1954 BJELINA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4166

NOVAKOVIĆ

MILAN

LJUBOMIR



LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4167

NOVAKOVIĆ

DRAGOLJUB

MILAN

4168

NOVAKOVIĆ

DUŠAN

MILAN

4169

NOVAKOVIĆ

---

MIRKO

4170

NOVAKOVIĆ

---

MIROSLAV

4171

NOVAKOVIĆ

MIRKO

NENAD

18-04-1973 ŠVICARSKA

4172

NOVAKOVIĆ

MILE

NIKOLA

4173

NOVAKOVIĆ

STEVAN

NIKOLA

4174

NOVAKOVIĆ

4175

NOVAKOVIĆ

4176

NOVAKOVIĆ

4177

NOVAKOVIĆ

MILE

STANKO

4178

NOVAKOVIĆ

VASO

STEVAN

4179

NOVAKOVIĆ

LUKA

STEVKA

4180

NOVAKOVIĆ

DRAGO

STEVO

4181

NOVAKOVIĆ

STEVO

4182

NOVAKOVIĆ

4183

NOVAKOVIĆ

LJUBIŠA

VESO

05-11-1965 VEL. PLANA

08-04-1992 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4184

NOVAKOVIĆ

DRAGOLJUB

ŽELJKO



FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BORIS ---

--MILAN

BRANKO

RADIVOJE SINIŠA

---

STANA

STEVO ---

VASO

--- ĐAKOVO 16-08-1964 KNIN --- OROLIK 22-10-1959 BJELINA

1953 KRASKOVIĆ 03-01-1963 BRAVSKO 1943 ZALUŽNICA

06-09-1991 MIKLEUŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

10-04-1992 KLJUČ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-05-1992 ŽIVAJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-10-1937 MALJEVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1954 VUKOVAR

26-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-05-1992 KLJUČ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- TENJA

1991 TENJA

28-02-1967 KNIN 1911 ANTUNOVAC TENJ. 10-11-1951 BAKIĆ SELO 1905 VOJIŠNICA


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


M

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

--- VUKOVAR

1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

1946 KISTANJE

01-11-1996 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

06-08-1946 GLINA --- SISAK

4185

NOVAKOVIĆ - TORBICA

DAMJAN

SVETO

1950 KIRIN

10-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4186

NOVIĆ

MILAN

DRAGIŠA


23-04-1992 ČELEBIĆ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4187

NOVIĆIN

SAVO

NENAD

09-11-1973 OSIJEK

28-07-1995 BUGAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4188

NOVKOVIĆ

MARKO

BRANKO

03-11-1947 PAVLOVAC

06-08-1995 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4189

NOVKOVIĆ

LAZO

CUKA

1906 MOGORIĆ

01-10-1996 MOGORIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4190

NOVKOVIĆ

MILOŠ

DRAGIĆ

14-09-1920 DUNJAK

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4191

NOVKOVIĆ

PETAR

MILAN

15-10-1910 ŠIR. KULA


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4192

NOVKOVIĆ

ILIJA

NEDELJKA

16-01-1962 PETROVA POLJANA

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4193

NOVKOVIĆ

MILOŠ

NEVENKA

25-04-1927 VELJUN

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

4194

NOVKOVIĆ

DRAGIĆ

NIKOLA

05-07-1954 DUNJAK

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

4195

NOVKOVIĆ

MILAN

NIKOLA

17-10-1954 BENKOVAC


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4196

NOVKOVIĆ

STEVAN

PERO

26-05-1940 KIP


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4197

NOVKOVIĆ

ĐURO

SAVO

02-01-1948 PAVLOVAC

08-06-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4198

NOVOSELAC

SLAVKO

DRAGAN

10-04-1969 CIVLJANE

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4199

NOŽINIĆ

ZAMLAKAR

DRAGAN

22-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4200

NOŽINIĆ

MILAN

MILOŠ

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4201

NOŽINIĆ

VASO

OSTOJA

05-05-1948 ŠEGESTIN

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4202

NOŽINIĆ

MILAN

SLAVKO

--- PETRINJA

27-07-1993 MAĐARSKA KOSA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4203

NUNIĆ

BRANKO

RAJKO

4204

NUSPAHIĆ

NUSRET

ZLATKO

4205

NUŽDA

PETAR

STOJA

4206

NJEGIĆ

MILAN

MILAN

4207

NJEGIĆ

BOŠKO

OMER

4208

NJEGOVAN

---

BRANKO

4209

NJEGOVAN

---

DUŠAN

4210

NJEGOVAN

STEVAN

ĐORĐE

4211

NJEGOVAN

DMITAR

4212

NJEGOVAN

DMITAR

4213

NJEGOVAN

DIC "VERITAS"

---

--- PODRAVSKA SLATINA 1944 PETRINJA


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

18-09-1991 BREST POKUPSKI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-03-1915 TRGOVI

07-08-1995 TRGOVI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

05-01-1952 BRIB. MOSTINE

06-06-1992 PROKLJ. JEZ.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1964 ŠIBENIK

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

06-04-1953 KAŠIĆ

15-06-1994 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐURO



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

GOJKO



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

MILAN

07-03-1936 KREMNO --- BIHAĆ

--- N. GRADIŠKA 1915 KOVAČEVAC

--- N. GRADIŠKA

‐ 44 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



4214

NJEGOVAN

4215

NJEGOVAN

---

4216

NJEGOVAN

4217

NJEGOVANOVIĆ

SAVA

MILENKO

4218

NJEGOVANOVIĆ

MLAĐAN

NEĐELJKO

20-05-1962 TISOVAC

4219

NJEGOVANOVIĆ

STANKO

ŽELJKO

4220

NJENJIĆ

BOGDAN

4221

OBLAKOVIĆ

4222

OBRADOVIĆ

4223

OBRADOVIĆ

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

05-11-1991 LIPE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

28-09-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-11-1994 BULJAR BR.

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-03-1965 LUG

21-08-1991 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JUGOSLAV

27-01-1970 RAJIČIĆI

29-10-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MIRKO

STANKO

11-09-1958 PETRINJA

04-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

ILIJA

BOGDAN

25-05-1974 DIVOSELO

04-08-1995 LJUBOVO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

MILE

BRANKO

1934 MILJANOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

---

RADOSLAV STANA

--- ILAČA

PRIPADNOST

06-11-1991 MIRKOVCI

DRAGAN

RADOSLAV

REGION

14-06-1966 OKUČANI --- N. GRADIŠKA 1949 PAKRAC

M

4224

OBRADOVIĆ

STEVAN

DANE

1908 BIROVAČA


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

4225

OBRADOVIĆ

SAVE

DANICA

1931 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4226

OBRADOVIĆ

PERO

DEJAN

1977 SISAK


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

STEVAN

1947 ČEMERNICA

04-07-1992 TOPLIČKE KOSE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1907 GOSPIĆ

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M Ž/W

4227

OBRADOVIĆ

4228

OBRADOVIĆ

---

DRAGICA

DMITAR

4229

OBRADOVIĆ

---

DUŠAN

4230

OBRADOVIĆ

TOMO

ĐORĐE

4231

OBRADOVIĆ

STEVAN

ISO

4232

OBRADOVIĆ

PERO

JOVANKA

1979 SISAK


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

4233

OBRADOVIĆ

ZDRAVKO

LJILJANA

27-02-1946 TENJA

20-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4234

OBRADOVIĆ

PETAR

MILAN

28-08-1947 GRAČAC

14-07-1993 ŠIR. KULA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-04-1933 IMSOVAC --- ALEKSANDROVAC 08-08-1952 BIJELO BR.

4235

OBRADOVIĆ

JOVAN

MILOMIR

09-07-1958 VUKOVAR

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4236

OBRADOVIĆ

JOVO

MILORAD

03-01-1952 BRUVNO

22-12-1991 RIČICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVO

MILORAD

25-06-1968 BIHAĆ

M

4237

OBRADOVIĆ

26-12-1992 PERUČA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4238

OBRADOVIĆ

---

MILOŠ

1934 ALEKSANDROVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4239

OBRADOVIĆ

---

MILJA

1955 SISAK


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4240

OBRADOVIĆ

ILIJA

NEDJELJKO

28-09-1926 DIVOSELO

19-07-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4241

OBRADOVIĆ

DUŠAN

NIKOLA

10-08-1965 BRUVNO

02-06-1993 ŽELJAVA

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4242

OBRADOVIĆ

ISE

NIKOLA

20-08-1934 DIVOSELO

16-01-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4243

OBRADOVIĆ

1910 BRUVNO

01-09-1995 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4244

OBRADOVIĆ

1950 SISAK


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4245

OBRADOVIĆ

ĐURO

SAVO

26-01-1949 BABJAK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4246

OBRADOVIĆ

VLADO

SLOBODAN

05-01-1955 BRUVNO

02-08-1991 MARINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4247

OBRADOVIĆ

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4248

OBRADOVIĆ

DRAGOJA

VASO


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

4249

OCIĆ

BOŠKO

MILOVAN

28-06-1967 DALJ


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4250

OGNJENOVIĆ

MILAN

BOGDAN

14-08-1970 DOLJANI

05-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4251

OGNJENOVIĆ

MANE

DUŠAN

1953 GRABUŠIĆ

4252

OGNJENOVIĆ

ŽIVKA

MILAN

08-11-1941 SOČANICA

4253

OGNJENOVIĆ

ĐURO

MILAN

22-08-1951 KOTARANI

05-08-1995 KOTARANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4254

OGNJENOVIĆ

MIRKO

UROŠ

1928 KAKANJ

18-08-1995 KAKANJ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4255

OGNJENOVIĆ

STEVAN

ZAGORKA

1948 KAKANJ

04-08-1995 KAKANJ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4256

OGORELICA

MIHAJLO

MILAN

1968 OKUČANI

29-06-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4257

OGRIZOVIĆ

ANKA

1919 BRLOG

11-09-1998 BRLOG

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4258

OGRIZOVIĆ

DUŠKO

ZORAN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4259

OJKIĆ

PERO

BOŠKO

31-12-1947 OSIJEK

25-09-1992 DERVENTA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4260

OJKIĆ

SLAVKA

4261

OJKIĆ

4262

OJKIĆ

4263

OKANOVIĆ

KADER

4264

OKLOBDŽIJA

JANKO

PETAR

---

PERA

---

PERO

---

---

VASO

ĐORĐE ---

LAZO

---

TEODOR MILENKO

--- SISAK 1936 CRNO VRELO

04-08-1995 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

05-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1938 VUKOVAR

06-12-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

--- HUM

13-12-1991 LISIČINE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1938 VOĆIN

13-12-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1954 VUKOVAR

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

29-06-1918 MEDAK

05-08-1995 MEDAK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M Ž/W

4265

OKOVAČKI

DAKO

DRAGICA

11-11-1946 BRŠADIN

20-09-1991 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4266

OKOVAČKI

MILE

VLADIMIR

03-10-1957 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4267

OKULIĆ

STEVO

MIRKO

01-05-1995 ŠEOVICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1940 SKENDEROVCI

4268

OKULIĆ

STEVO

SLOBODAN

07-05-1951 PAKRAC

26-12-1991 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4269

OLEJAR

JANKO

ROMKO

16-10-1954 ĐURĐEVO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4270

OLIVERIĆ

LAZAR

PETAR


14-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4271

OLUIĆ

SRĐE

DRAGAN

04-11-1960 ZADAR

13-12-1994 PRŽINE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4272

OLUIĆ

STEVAN

JOVAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4273

OLUIĆ

MILICA

1911 BILIŠANE

4274

OLUIĆ

LUKA

PETAR

1958 ISLAM GRČKI

4275

OLUIĆ

SRETKO

SVETOZAR

4276

OLUJIĆ

---

---

ANICA


11-09-1965 ZADAR 1955 ŽUPANJA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-05-1992 KRIŽ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-02-1992 CERNA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

1991 KAŠIĆ

4277

OLUJIĆ

VLADIMIR

DRAGAN


23-04-1994 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4278

OLUJIĆ

VOJIN

ĐOKO

08-10-1960 OBROVAC

15-08-1993 OBROVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4279

OLUJIĆ

RADOMIR

MARKO

1979 ŽUPANJA

18-02-1992 CERNA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1976 ŽUPANJA

18-02-1992 CERNA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

18-10-1991 ROVANJSKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-02-1992 CERNA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4280

OLUJIĆ

RADOMIR

MILENA

4281

OLUJIĆ

STANKO

NENAD

4282

OLUJIĆ

MIRKO

RADOMIR

18-08-1966 OBROVAC 1954 ŽUPANJA

4283

OLUJIĆ

JOVAN

SRETKO

26-03-1958 KAŠIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4284

OLUJIĆ

JOVAN

STEVAN


23-01-1993 JASENICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4285

OLUJIĆ

BOGDAN

VLADIMIR


04-08-1995 KARIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4286

OLJAČA

LJUBAN

BRANKO

13-11-1955 BOJNA

24-08-1991 SISAK

BANIJA

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

--- ZADAR

05-08-1995 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

18-11-1991 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4287

OLJAČA

4288

OLJAČA

LAZO

---

GOJKO

4289

OLJAČA

LAZAR

MILAN

4290

OMANOVIĆ

ESAD

ALMIR

03-09-1972 ŽEPA

07-10-1991 BIĆINE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4291

OMČIKUS

DANILO

MILENKO

22-02-1926 RADUČIĆ

15-08-1995 RADUČIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4292

OPAČIĆ

ĐURO

BORISLAV

15-09-1960 VUKOVAR

27-11-1992 MILIĆI

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4293

OPAČIĆ

NIKOLA

BORO

08-03-1960 D. LAPAC

20-07-1995 ŽELJAVA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4294

OPAČIĆ

VELJKO

DRAGAN

10-09-1967 MURVICA

22-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4295

OPAČIĆ

JANKO

DRAGAN

22-03-1951 BOS. BOJNA

14-02-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4296

OPAČIĆ

JOVAN

ELENA

25-06-1921 GOLUBIĆ

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4297

OPAČIĆ

ILIJA

GOJKO

01-05-1966 BJELINA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4298

OPAČIĆ

MIRKO

GORAN

20-02-1972 PARČIĆI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4299

OPAČIĆ

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4300

OPAČIĆ

4301

OPAČIĆ

4302

OPAČIĆ

MILE

MARKO

4303

OPAČIĆ

VASILJ

MILAN

4304

OPAČIĆ

MARKO

MILIVOJ

4305

OPAČIĆ

MILAN

MIRKO

--PETAR ---

DUŠAN

ILIJA

1944 PAKRAC

--- KNIN

JELENA

1931 BJELINA

26-09-1995 BJELINA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MARIJA

1909 SMOKOVIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

11-11-1945 MURVICA

15-07-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

24-05-1958 LUŠČANI

04-08-1995 GORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

10-06-1970 MURVICA

29-10-1991 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

12-02-1993 ČIČIN MOST

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-04-1992 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-09-1995 BJELINA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4306

OPAČIĆ

PETAR

NEBOJŠA

4307

OPAČIĆ

TODOR

NENAD

4308

OPAČIĆ

TOMO

NENAD

4309

OPAČIĆ

PETAR

OBRAD

DIC "VERITAS"


1955 VISOČKA 26-07-1963 KLOKOČ --- LISIČIĆ

1991 BENKOVAC

07-08-1933 MURVICA 1927 BJELINA

‐ 45 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

4310

OPAČIĆ

MILE

PETAR

07-07-1936 KUZMA

18-04-1993 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4311

OPAČIĆ

GNJATIJA

PREDRAG

22-03-1965 BILJANE G.

06-05-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4312

OPAČIĆ

GLIŠO

RADE

07-07-1907 LUŠČANI

07-08-1995 LUŠČANI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4313

OPAČIĆ

GLIGORIJE

RADE

23-01-1971 LUŠČANI

05-08-1995 GORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4314

OPAČIĆ

RADE

SINIŠA

14-09-1959 TRPINJA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4315

OPAČIĆ

08-02-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4316

OPAČIĆ

MILE

STANA

01-10-1936 MURVICA


R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4317

OPAČIĆ

LUKA

SVETOZAR

17-09-1945 MURVICA

24-01-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4318

OPALIĆ

DUŠAN

BORKA

12-07-1948 KOMIĆ

05-08-1995 KOMIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4319

OPSENICA

DRAGO

BRANKO


10-02-1993 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4320

OPSENICA

ŽIVAN

PAVLE

27-01-1937 N. KARLOVCI

04-12-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4321

OPSENICA

MILAN

ŽELJKO


07-03-1994 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4322

ORABOVIĆ

ĐURO

NIKOLA

1952 POLJANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4323

OREDIĆ

NIKOLA

4324

ORELJ

4325

ORELJ

NIKOLA

4326

ORELJ

4327

---

SMILJANA

DUŠAN

1913 SMOKOVIĆ

1991 PETRINJA 07-08-1995 KRNJAK

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1930 DOLJANI

09-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

MILORAD

07-10-1958 GRAČAC

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR

NEĐELJKO

11-05-1947 GRAČAC

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ORELJ

PAJO

NIKOLA

20-05-1954 GLINICA


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4328

ORELJ

MILAN

ŽELJKO

24-06-1968 DOLJANI

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4329

OREŠČANIN

JOVO

DUŠAN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4330

OREŠČANIN

DRAGAN

DUŠAN

26-05-1948 PERNA

13-09-1991 MOSTANJE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M M

---

MARKO


M

1948 SJENIČAK

4331

OREŠČANIN

MILOŠ

MILANKO

4332

OREŠČANIN

PAVLE

MILKA

4333

OREŠČANIN

4334

OREŠČANIN

NIKOLA

MIRKO

13-02-1913 VUKOVAR

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

4335

OREŠČANIN

SLAVKO

MIROSLAV

31-03-1963 VUKOVAR

31-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4336

OREŠČANIN

PETAR

PETAR

02-05-1947 PECKA

08-08-1995 PERNA

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4337

ORIĆ

---

LJUBA

1931 TOPOLOVICA

02-11-1991 TOPOLOVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4338

ORIĆ

---

LJUBAN

1929 TOPOLOVICA

02-11-1991 TOPOLOVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4339

ORLIĆ

MILAN

MARKO

13-07-1940 L. P. SELO

13-07-1993 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4340

ORLIĆ

MANE

MILE

18-12-1930 KORANSKI LUG

30-10-1992 KORANSKI LUG

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4341

ORLIĆ

DANE

MOMČILO

20-10-1933 VISUĆ

04-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4342

ORLIĆ

DRAŽO

NIKOLA

21-05-1929 L. P. SELO

05-08-1995 L. P. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4343

ORLIĆ

RADE

STEVO

24-06-1966 BIHAĆ

17-07-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4344

ORLOVIĆ

DUŠAN

DRAGAN

16-02-1959 PLOČA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4345

ORLOVIĆ

ĐURO

IGNJATIJE


02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4346

ORLOVIĆ

IVAN

IVAN


01-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4347

ORLOVIĆ

MIĆO

1935 RAPAJIN DO

15-09-1991 RAPAJIN DO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4348

ORLOVIĆ

DUŠAN

MILEVA

1949 KARLOBAG


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4349

ORLOVIĆ

LUKE

MILOŠ

1940 KARLOBAG


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4350

ORLOVIĆ

RADOVAN

VUKOSAVA

06-09-1924 OSTROVO

01-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4351

OROZOVIĆ

BOŽO

DRAGAN

25-07-1957 DOBRA KUĆA


FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4352

OROZOVIĆ

4353

OROZOVIĆ

4354

OROZOVIĆ

4355

OROZOVIĆ

---

---

--SAVA

MILOŠ

JELA MOMČILO

--ĐORĐE

PETAR ZDRAVKO

08-02-1911 VUKOVAR 1923 N. GRADIŠKA

1931 G. GRAHOVLJANI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1920 G. BORKI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

15-02-1949 G. BORKI

23-05-1991 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-04-1953 DARUVAR

4356

OSTOJIĆ

STEVO

BRANKO

09-01-1941 TRAPARI


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4357

OSTOJIĆ

MILAN

BRANKO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4358

OSTOJIĆ

TANASIJA

BRANKO

28-08-1956 VINKOVCI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4359

OSTOJIĆ

SIMO

DRAGICA

08-03-1931 ST. P. SELO

07-10-1991 ST. P. SELO

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4360

OSTOJIĆ

MILAN

DRAGOLJUB

03-10-1969 OLOVO

29-01-1992 KORENICA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

JOVAN

DRAGOSLAV



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 JUKIĆI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4361

OSTOJIĆ

4362

OSTOJIĆ

4363

OSTOJIĆ

4364

OSTOJIĆ

---

GOJKO

--- OSTOJIĆI

PERO

GORAN

23-08-1973 PAKRAC

01-05-1995 KRAGUJ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MIRKO

MILAN



BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

15-03-1963 DABRINA

4365

OSTOJIĆ

ŽIVKO

MILAN

4366

OSTOJIĆ

STEVE

MILE

4367

OSTOJIĆ

4368

OSTOJIĆ

DUŠAN

MIRKO

4369

OSTOJIĆ

JOVAN

NENAD

---

MIODRAG

05-08-1995 JAME

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- BOS. NOVI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- GOSPIĆ

13-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-06-1962 KOSTAJNICA --- ISLAM GRČKI

4370

OSTOJIĆ

VASO

NENAD

05-05-1943 JOŠAVKA

03-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4371

OSTOJIĆ

MILAN

OSTOJA

02-01-1962 PREDRAŽIĆI

18-08-1992 DOBOJ

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4372

OSTOJIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4373

OSTOJIĆ

OBRAD

PETKO



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4374

OSTOJIĆ

JOVO

RADE

05-07-1940 KOBILJAK

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

PETAR

1942 TORANJ

4375

OSTOJIĆ

MILAN

RADE

07-01-1968 DVOR

14-06-1992 G. ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4376

OSTOJIĆ

MARKO

RAJKO

16-05-1933 BILJANE G.


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4377

OSTOJIĆ

MILAN

SLOBODAN

20-07-1948 BUŠLETIĆ

16-12-1991 KOPAČEVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4378

OSTOJIĆ

JOVO

SPASENIJE


03-10-1993 POZDERI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4379

OSTOJIĆ

---

STOJA

1914 DVOR

10-08-1995 PRIJEDOR

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4380

OSTOJIĆ

---

STOJAN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4381

OSTOJIĆ

MILAN

ŽELJKO

1967 ŽIROVAC

29-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4382

OSTRLUČANIN

BRANKO

NIKOLA

31-01-1964 OKUČANI

13-08-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4383

OSTROLUČANIN

BOGDAN

DARKO

16-12-1970 OKUČANI

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4384

OTKOVIĆ

03-11-1991 RASTOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4385

OVUKA

M

4386

---

--- ŽIROVAC

1991 DVOR

LJUBA

--- RASTOVAC

VLAJKO

STEVO

14-04-1964 JAVORNIK

07-10-1993 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

OŽEGOVIĆ

ŽARKO

MLADEN



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4387

PADEŽANIN

MILAN

ILIJA

26-07-1948 VAJSKA

26-06-1991 RIJEKA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4388

PADEŽANIN

ĐURO

LAZO

11-09-1950 SJENIČAK

29-11-1991 BANSKI KOVAČEVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4389

PADEŽANIN

ILIJA

ŽELJKO

19-09-1993 OSIJEK

27-04-1993 PELAGIĆEVO

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4390

PAĐEN

DRAGAN

BRANKO

08-04-1951 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4391

PAIĆ

MILAN

NIKOLA

17-01-1954 MALA KOSA

28-11-1992 MALA KOSA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4392

PAIĆ

MILIĆ

ŽELJKO

03-10-1960 VUKOVAR

10-08-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4393

PAJAGIĆ

MIRKO

PETAR

10-07-1932 BABINA RIJEKA

20-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

10-08-1961 LOZNICA

4394

PAJIĆ

MILUTIN

DRAGAN

4395

PAJIĆ

NIKOLA

GRUJO

MILOŠ

JOVO

1925 DIVOSELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

10-08-1995 SVINICA KRSTINJSKA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4396

PAJIĆ

4397

PAJIĆ

4398

PAJIĆ

ĐURO

MATIJA



KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4399

PAJIĆ

ĐURO

MILE


07-08-1995 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

---

KUZMAN


07-10-1991 KARLOVAC 09-09-1993 DIVOSELO

1900 PLAVNO

4400

PAJIĆ

NIKOLA

MIRKO


4401

PAJIĆ

JOVO

NENAD

1951 KINJAČKA

4402

PAJIĆ

ĐURO

RADE

4403

PAJIĆ

JOVO

SMILJA

4404

PAJIĆ

BRANKO

4405

PAJIĆ

DIC "VERITAS"

---

08-01-1955 ZAPREŠIĆ 1930 DOLJANI

07-08-1995 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

VASO



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZLATKO

26-03-1962 PANČEVO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

‐ 46 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

4406

PAJOVIĆ

GOJKO

DEJAN

14-01-1970 PRIŠTINA

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4407

PAKLAR

PETAR

MILAN

29-01-1976 BIOČIĆ

04-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RANKO

NADA

02-01-1966 KRALJEVČANI

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-10-1992 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4408

PALACKOVIĆ

4409

PALČIĆ

4410

PALIĆ

4411

PALIGROŠ

4412

PALIJA

4413

PAMUČAR

JANDRIJA

GOJKO

4414

PAMUČAR

UROŠ

SINIŠA

4415

PANDURIĆ

4416

PANDURSKI

ACO

RADIVOJ

25-09-1930 NEUDINA

4417

PANENIĆ

MIJO

ALOJZIJE

4418

PANENIĆ

ALOJZIJE

4419

PANIĆ

4420

PANIĆ

4421

PANIĆ

4422

PANIĆ

BRANKO

SRETOMIR

24-05-1960 OKUČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4423

PANTELIĆ

PETAR

ANĐELKA

19-11-1941 OTRIĆ

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4424

PANTELIĆ

BOGDAN

MILAN

30-11-1934 GRAČAC

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4425

PANTELIĆ

MILAN

MIRJANA

15-10-1963 GOSPIĆ

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4426

PANTELIĆ

DUŠAN

NIKOLA

21-06-1970 GRAČAC

4427

PANTELIĆ

JOVO

RUŽICA

--DRAGOMIR

KOVILJKA ŽIVOJIN

---

ANDROŠ

---

PERO

1954 GOSPIĆ 17-09-1957 VUKOVAR

24-08-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- ZRENJANIN

21-12-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- SISAK

01-08-1991 SISAK

M

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

1992 VEL. GLAVA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

07-01-1993 VEL. GLAVA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-06-1992 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

17-07-1946 JANKOVCI

20-03-1992 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VJEKOSLAV

05-06-1970 JANKOVCI

20-03-1992 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RATKO

GORAN

07-06-1972 SISAK

18-07-1995 BUGAR

FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

ILIJA

PETRA


18-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

ŽIVADIN

RADOVAN

1935 MIRKOVCI

14-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

ĐURO

24-01-1934 VEL. GLAVA 1955 PLASTOVO --- SISAK

1928 ISLAM GRČKI

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4428

PANTELIĆ

LJUBIŠA

SAŠA

13-01-1966 BEOGRAD

08-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4429

PANTIĆ

MARKO

DOBRIVOJE

21-04-1945 LIPOLIST

21-11-1991 ĐURĐEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4430

PANTIĆ

JOVAN

25-05-1936 RASTOŠNICA

13-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4431

PANTIĆ

RADOJE

07-05-1959 KURŠUMLIJA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4432

PANTIĆ

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4433

PANJEVIĆ

4434

PANJKOVIĆ

4435

PANJKOVIĆ

4436

PAP

VLADO

MIROSLAV

4437

PAPIĆ

ANTO

4438

PAPIĆ

ĐOKO

4439

PAPIĆ

4440

PARAVINJA

KRSTE

MILAN

4441

PARAVINJA

MILAN

OLGA

4442

PARAVINJA

SPASENIJA

SLOBODAN

07-08-1962 ZADAR

22-01-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4443

PARAVINJA

BOGDAN

ŽARKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4444

PARENTA

STEVAN

GOJKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4445

PARENTA

LAZAR

JANDRIJA



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4446

PARENTA

MIRKO

MARIO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4447

PARENTA

DUŠAN

MLADEN


27-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

--ŽIVKO ---

ŽIVKO

---

LJUBICA

JOVAN

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-08-1995 DEBELO BR.

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

09-06-1949 PETROVCI

18-11-1991 MARINCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

LUKA

25-01-1954 BILEĆA

14-06-1992 BUNA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

21-09-1929 D. DUBRAVE

DARKO ---

---

--- TENJA

MILKA

NIKOLA

1916 GOSPIĆ 18-09-1967 GOSPIĆ 1925 DEBELO BR.

09-04-1993 D. DUBRAVE

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

19-11-1991 OGULIN

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-08-1954 ZADAR


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1936 D. DUBRAVE

4448

PARENTA

TRIVE

NEVEN


27-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4449

PAROPATIĆ

MIRKO

JANKO

01-10-1951 GRABOVAC

04-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4450

PAROPATIĆ

JANKO

STEVO

1936 D. BAČUGA

04-08-1995 D. BAČUGA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4451

PAROPATIĆ

JANKO

ZORKA

04-08-1995 D. BAČUGA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4452

PASKAŠ

DANE

BOŽO

28-11-1968 GOSPIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4453

PASKAŠ

BOŽO

DANE

15-05-1930 ŠIR. KULA

13-10-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4454

PASKAŠ

DOBRIVOJE

MILUTIN

30-08-1939 VRHOVINE

28-08-1993 BUKVAR

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4455

PASKAŠ

MILAN

RADE

02-09-1953 VRHOVINE

27-08-1992 ŠKARE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4456

PAŠALIĆ

MILOMIR

1959 MIRKOVCI

24-09-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4457

PAŠIĆ

UROŠ

DANE

1921 PAŠIĆ SELO


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4458

PAŠIĆ

LUKA

LUKA

07-07-1948 GRĐEVCI

09-11-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4459

PAŠIĆ

MIHAJLO

NIKOLA

20-05-1948 OTON

04-08-1995 OTON

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4460

PAŠIĆ

DMITAR

SAVO

09-06-1939 OTON BENDER

24-05-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4461

PATKOVIĆ

MIHAJLO

LJUBO

15-03-1934 ODŽAK

24-08-1991 BIJELO BR.

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4462

PATKOVIĆ

05-01-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4463

PAUKOVIĆ

RAJKO

DUBRAVKO

30-12-1966 SISAK


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4464

PAUNOVIĆ

BRANKO

BRANISLAV

18-04-1974 SISAK


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4465

PAUNOVIĆ

SAVA

ČEDOMIR

20-09-1951 TORANJ

27-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4466

PAUNOVIĆ

SLOBODAN

DEJAN

29-03-1972 BEOGRAD

15-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4467

PAUNOVIĆ

DUŠAN

DRAGAN

15-05-1951 OKUČANI

15-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4468

PAUNOVIĆ

MILAN

DUŠKO

16-10-1967 SISAK


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4469

PAUNOVIĆ

ILIJA

GAVRO

28-09-1949 SUBOCKA

07-07-1993 CAGE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4470

PAUNOVIĆ

STANKO

JOVO



BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4471

PAUNOVIĆ

ARAN

MIHAJLO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4472

PAUNOVIĆ

JOVAN

MILAN


13-04-1992 STRAŽBENICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4473

PAUNOVIĆ

BORO

SLAVKO

20-08-1958 DUBICA

15-10-1991 ŠAŠ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4474

PAUNOVIĆ

SAVO

SLAVOLJUB

03-04-1971 UB


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4475

PAUNOVIĆ

STOJAN


15-10-1991 SLANA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4476

PAUNOVIĆ

STOJAN

VELIMIR

28-12-1965 GATA

13-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4477

PAVASOVIĆ

ILIJA

VESELKO

05-10-1951 BIĆINE

27-05-1992 PROKLJAN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4478

PAVELIĆ

NIKOLA

KATICA

07-01-1913 ŠIR. KULA

05-08-1995 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4479

PAVIČIĆ

---

IGOR

1979 SISAK

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4480

PAVIĆ

---

ANA

1929 D. GRAHOVLJANI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4481

PAVIĆ

LJUBOMIR

BRANKO


02-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4482

PAVIĆ

MIRKO

DANILO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4483

PAVIĆ

ČEDO

GLIŠO


01-11-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4484

PAVIĆ

MOMČILO

ILIJA

20-06-1948 OROLIK

20-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4485

PAVIĆ

ILIJA

LJUBICA

19-12-1996 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4486

PAVIĆ

MIHAJLO

MARKO

4487

PAVIĆ

BRANKO

MILAN

4488

PAVIĆ

---

MILENKO

4489

PAVIĆ

---

MILICA

4490

PAVIĆ

RAJKO

MILIVOJKO

4491

PAVIĆ

SAVA

MILOJKO

4492

PAVIĆ

VLAJKO

MILJENKO

4493

PAVIĆ

4494

PAVIĆ

---

---

---

--PETAR

MILE

PANE RADOSLAV

1932 D. BAČUGA

--- OSIJEK

1929 ĐEVRSKE 13-12-1949 VRBAS 1939 SMOKOVIĆ --- SREMSKE LAZE

15-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-09-1958 SISAK

23-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1906 MIRKOVCI

--- PAKRAC 08-12-1906 SMOKOVIĆ

09-12-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M M

4495

PAVIĆ

MILE

RADOSLAV

30-06-1966 VUKOVAR

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

4496

PAVIĆ

ĐOKO

RATKO

22-11-1966 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4497

PAVIĆ

SIMO

SAVA

1929 ĆORE

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4498

PAVIĆ

ĐOKO

ZLATKO

1966 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4499

PAVIĆ

SVETOZAR

ZORAN

11-03-1967 PRISJEKA


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4500

PAVITOVIĆ

4501

PAVKOVIĆ

DIC "VERITAS"

--MILAN

SAVO

1947 OSIJEK

30-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

1967 NOVSKA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

‐ 47 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



---

KATA

1908 ZIMIĆ

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

4502

PAVKOVIĆ

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

4503

PAVKOVIĆ

NIKOLA

MILE

10-08-1946 BOROVAC


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W M

4504

PAVKOVIĆ

GAVRILO

MILICA



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4505

PAVKOVIĆ

NIKOLA

MILORAD

21-09-1957 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4506

PAVKOVIĆ

NIKOLA

MILOŠ

20-04-1955 KRIČKE

03-05-1995 LAĐEVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4507

PAVKOVIĆ

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4508

PAVKOVIĆ

VASO

PETAR

19-05-1944 DARUVAR


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4509

PAVKOVIĆ

BOŠKO

RANKO

10-06-1950 BOROVAC


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

MIRA

1923 PETRINJA

4510

PAVKOVIĆ

MILIĆ

ZORKA

06-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4511

PAVLICA

BRANKO

DRAGAN


1907 KORANSKI BREG

15-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4512

PAVLICA

PERO

DUŠKO

22-10-1971 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4513

PAVLICA

BOŠKO

ĐORĐE

24-08-1958 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4514

PAVLICA

JANKO

ĐURO

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4515

PAVLICA

RANKO

ILIJA

18-12-1961 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4516

PAVLICA

ĐURO

JANKO

03-09-1933 KARLOBAG

16-10-1991 KARLOBAG

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4517

PAVLICA

MIRKO

JOVO

01-12-1957 KOMIĆ

08-03-1994 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4518

PAVLICA

NIKOLA

MILICA

12-08-1995 KOMIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4519

PAVLICA

---

MILORAD

--- GOSPIĆ

01-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4520

PAVLICA

---

NADA

--- GOSPIĆ

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4521

PAVLICA

---

NIKOLA

--- GOSPIĆ

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4522

PAVLICA

---

SOKA

01-10-1991 KARLOBAG

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4523

PAVLICA

---

MILAN

28-07-1961 GOSPIĆ

05-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

1933 GOSPIĆ

1906 KOMIĆ

1935 KARLOBAG

4524

PAVLIČIĆ

NOVAK

NIKOLA

22-02-1965 BENKOVAC

23-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4525

PAVLOVIĆ

ČEDOMIR

ALEKSANDAR

12-01-1971 BEOGRAD

13-10-1991 NUŠTAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4526

PAVLOVIĆ

VLADO

BORISLAV

01-03-1967 TESLIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4527

PAVLOVIĆ

ALEKSA

DEJAN

01-12-1971 BEOGRAD

06-12-1991 STON

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4528

PAVLOVIĆ

MALEŠA

DRAGAN

03-02-1968 KOSTOJEVIĆI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

03-08-1972 OSTROVO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4529

PAVLOVIĆ

PAVLE

DRAGAN

4530

PAVLOVIĆ

MILAN

DRAGINJA

4531

PAVLOVIĆ

MILORAD

DRAGOSLAV

30-06-1955 TOLJEVAC


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4532

PAVLOVIĆ

MILOŠ

DUŠAN

05-04-1954 VOJNIĆ

18-08-1992 DOBOJ

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4533

PAVLOVIĆ

VASO

05-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4534

PAVLOVIĆ

---

MIHOLJKA

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4535

PAVLOVIĆ

---

MILA

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4536

PAVLOVIĆ

---

MILAN

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4537

PAVLOVIĆ

JOVAN

MILAN

08-11-1947 KIRIN


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4538

PAVLOVIĆ

TODOR

MILICA

17-12-1934 TEPLJUH

07-08-1995 KADINA GLAVICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4539

PAVLOVIĆ

SLAVKO

MILKA

1939 GOSPIĆ

01-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4540

PAVLOVIĆ

---

MILORAD

1964 VRGINMOST


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4541

PAVLOVIĆ

---

MILORAD

1964 VRGINMOST

06-05-1993 CVETIĆ KOSA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4542

PAVLOVIĆ

MIHOLJKA

NADA

15-05-1955 TUZLA

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4543

PAVLOVIĆ

DUŠAN

NADA

23-03-1938 KIRIN

05-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4544

PAVLOVIĆ

ILIJA

RADE

26-04-1962 OKUČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4545

PAVLOVIĆ

MARIJAN

RADOVAN

02-01-1958 G. MILANOVAC

01-09-1993 RAZVOĐE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4546

PAVLOVIĆ

NOVAK

SAVO


17-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4547

PAVLOVIĆ

MILAN

SLOBODAN

27-09-1962 MILETIĆEVO

22-09-1991 TOVARNIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4548

PAVLOVIĆ

MARKO

STEVO

19-12-1929 KIRIN

05-08-1995 KIRIN

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

4549

PAVLOVIĆ

STANKO

TRIFKO

10-11-1957 D. VUKOVARSKO

07-04-1992 KUPRES

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4550

PAVLOVIĆ

SAVA

VLADO

05-11-1949 OKUČANI

26-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4551

PAVLOVIĆ

NADA

ZORAN

--- VUKOVAR

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4552

PAVLOVIĆ

NIKOLA

ZORICA

15-08-1976 VUKOVAR

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4553

PAVLOVIĆ

ŽELJKO

--- SLAKOVCI

13-12-1991 SLAKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4554

PAVLOVIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4555

PAVLJANIĆ

---

NIKOLA

--- KOMOGOVINA

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4556

PEČAR

---

VLADO

--- VUKMIRICA

13-10-1993 VUKMIRICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4557

PEĆER

PETRA

VASO

04-01-1971 SIDNEJ

02-05-1991 KIJEVO

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4558

PEJAKOVIĆ

STEVO

DAMJAN

04-02-1949 JOŠEVICA

25-08-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4559

PEJAKOVIĆ

11-09-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4560

PEJAKOVIĆ

25-01-1993 KOTOR ŠUMA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4561

PEJČIĆ

04-11-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

Ž/W

MACA

--MILAN

ŽELJKO

---

1937 PAKLENICA

1923 TREPČA 16-09-1925 PALEŽNICA 1928 VOJNIĆ --- GOSPIĆ

1968 PAKRAC

MILAN

--- TENJA

JANKO

MILAN

1939 PETRINJA

MIODRAG

BILJANA

22-12-1954

1991 PAKRAC

---

4562

PEJČIĆ

MARKO

JEKA


01-12-1991 D. KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4563

PEJIĆ

PERO

DRAGUTIN

04-09-1943 VUKOVAR

27-12-1991 BOBOTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4564

PEJIĆ

NEDELJKO

DUŠAN

03-04-1969 OSIJEK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4565

PEJIĆ

STOJAN

MIROSLAV

20-12-1964 BOS. ŠAMAC

08-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4566

PEJIĆ

BRANKO

RADE

4567

PEJNOVIĆ

STEVAN

DAMJAN

4568

PEJNOVIĆ

BOŠKO

GORAN

1963 GOSPIĆ

4569

PEJNOVIĆ

VRGAŠ

LUKICA

1911 SMILJAN

4570

PEJNOVIĆ

STIPE

MIĆO

1969 BOJNA 14-11-1927 VRHOVINE

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-08-1995 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1992 GOSPIĆ

M

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

01-10-1991 SMILJAN

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

21-08-1950 GOSPIĆ

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4571

PEJNOVIĆ

MILAN

1920 GOSPIĆ

17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4572

PEJNOVIĆ

LUKA

MILE

1935 SMILJAN

16-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4573

PEKEČ

PETAR

DRAGIĆ

05-11-1947 KLOKOČ

21-07-1994 PONOR

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4574

PEKEČ

MIHAJLO

MILOŠ

14-04-1950 KLOKOČ

05-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4575

PEKEZ

25-08-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4576

PEKEZ

MIRKO

RADOSLAV

22-10-1965 VRBANJA

02-03-1992 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4577

PEKIĆ

JANKO

LUKA

28-08-1963 BUKOVAC

19-05-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4578

PEKIĆ

ĐOKO

MIROSLAV

16-09-1964 TOVARNIK

23-09-1991 VUKOVAR

4579

PELENGIĆ

LJUBO

CVIJO

---

---

MIRJANA

--- TENJA

1950 KNEŽEVO

1992 VEL. PISANICA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4580

PELENGIĆ

UROŠ

MIRKO


21-02-1992 BJELOVAR

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4581

PELEŠ

DUŠAN

BRANKO



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

4582

PELEŠKO

1936 G. VRIJESKA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4583

PELIĆ

23-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4584

PELIKIĆ

---

NIKOLA


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4585

PENAIĆ

---

MIRKO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4586

PENDELJ

ĐURO

NENAD


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4587

PENDŽIĆ

STEVAN

MIRKO

27-05-1955 SUBOTICA

04-03-1992 D. KLANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4588

PERAJLIĆ

RADOSLAV

JOVAN

28-01-1971 VUKOVAR

14-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4589

PERC

JOVANKA

VITOMIR

25-10-1951 BEOGRAD


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4590

PERENČEVIĆ

STANKO

BOGDAN



R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4591

PERENČEVIĆ

NIKOLA

DALIBOR

01-05-1973 SISAK

15-03-1993 KINJAČKO POLJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4592

PERENČEVIĆ

DRAGAN

DRAGAN

03-05-1972 SISAK

04-08-1995 U KOL/IN COL.

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4593

PERENČEVIĆ


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--MILAN

SLAVKO VELIMIR

---

MILAN

11-03-1961 VUKOVAR 1928 MARKUŠICA 27-05-1955 SUBOTICA 1968 MALA PERATOVICA

--- VRGINMOST

4594

PERENČEVIĆ

DAMJAN

RANKO

10-08-1962 OSTRUŽIN

05-04-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4595

PERENČEVIĆ

MILAN

STEVO

16-04-1953 BRĐANI

18-01-1992 BRĐANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-09-1994 MAJDAN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4596

PERENČEVIĆ

4597

PERIČIĆ

DIC "VERITAS"

--ILIJA

ŽELJKO SLOBODAN

--- MARKUŠICA 10-08-1969 RUJEVAC

‐ 48 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



---

4598

PERIĆ

4599

PERIĆ

MILAN

DANE

4600

PERIĆ

STEVAN

DUŠAN

1927 KNIN

08-08-1995 NADVRELO

LIKA

4601

PERIĆ

DMITAR

DUŠAN



SJ/N. DALM.

4602

PERIĆ

02-05-1995 LAMINCI

R. SRPSKA

4603

PERIĆ

4604

PERIĆ

---

BOJA

1920 MARINCI

REGION

28-08-1939 MEKINJAR

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

02-10-1991 MARINCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04-08-1995 BUNIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CIVIL

NEST/MISS.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

LJUBICA

1921 BREZIK

MILOJKO

MARKO

21-11-1923 ŽEGAR

05-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

ANTONIJE

MIĆO

20-03-1930 SRB

07-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

10-10-1952 ŽEGAR

4605

PERIĆ

PETAR

MILAN

4606

PERIĆ

DRAGUTIN

NIKOLA

4607

PERIĆ

GLIŠO

PETAR

4608

PERIĆ

MILAN

RADOVAN

09-04-1968 KNIN

4609

PERIĆ

MILADEN

RADOVAN

27-02-1970 LAJKOVAC

4610

PERIĆ

---

VASO

4611

PERIĆ

NIKOLA

ŽELJKO

4612

PERIN

BOGDAN

MILAN

4613

PERIŠEVIĆ

FIKRETE

HARIS

4614

PERIŠIĆ

MAKSO

4615

PERIŠIĆ

4616

PERIŠIĆ

4617

PEROVIĆ

4618

PERŠIĆ

4619 4620

04-02-1993 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1939 HUMLJANI

01-10-1991 HUMLJANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1924 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

12-06-1993 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1931 KUSONJE

04-08-1995 UŠTICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-09-1972 TRAVNIK

04-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGAN

17-04-1966 MOKRIN


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

NIKOLA

15-05-1958 KRIČKE

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐORĐE

PETKO

06-06-1954 ČAJNIČE

20-06-1993 BABINA GORA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SLAVKO

24-07-1945 ŠTRPCA

30-01-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 MAJDAN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

10-01-1968 TUZLA --- ČORTANOVCI

STEVAN

JULIKA

PERUNIČIĆ

STOJAN

SRĐAN

10-04-1970 PANČEVO

06-12-1991 MILJEVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PERUNOVIĆ

VASILIJE

MILOŠ

26-12-1965 NIKŠIĆ

14-06-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4621

PEŠELJ

ILIJA

OBRAD



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4622

PEŠKIR

STEVO

ĐORĐE

06-04-1947 DRLJAČA

20-06-1992 DRLJAČA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4623

PEŠKIR

DRAGAN

ĐURO

13-05-1924 D. SELIŠTE


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4624

PEŠKIR

LAZO

MILAN

22-12-1965 SISAK

04-08-1995 HRASTOVICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4625

PEŠUT

NIKOLA

18-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4626

PEŠUT

30-05-1996 GOMIRJE

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4627

PEŠUT

SAVA

MILAN

15-11-1954 DABRNA

06-08-1995 DABRNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4628

PETKO

MIHAIL

ILIJA

25-05-1950 UZDOLJE


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4629

PETKO

PAVLE

MILICA

13-10-1923 VRBNIK


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4630

PETKO

ILIJA

RADE

25-01-1945 UZDOLJE

28-05-1992 PERUČA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4631

PETKOVIĆ

MILAN

DEJAN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4632

PETKOVIĆ

MARIJA

DEJAN

21-09-1975 OROLIK

31-12-1992 OROLIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4633

PETKOVIĆ

DUŠAN

DRAGOLJUB

05-04-1964 VUKOVAR

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4634

PETKOVIĆ

VOJIN

ĐORĐE

06-04-1946 OSIJEK

4635

PETKOVIĆ

ILIJA

LEKI

4636

PETKOVIĆ

STEVO

LJEPOSAVA

4637

PETKOVIĆ

MICA

4638

PETKOVIĆ

MIRKO

MILAN

4639

PETKOVIĆ

MILORAD

MILAN

10-06-1970 ZEMUN

4640

PETKOVIĆ

MARKO

MILAN

MILAN

MILOJICA

ILIJA ---

---

MANE

1925 DVOR

--- GOSPIĆ 1940 OGULIN

1972 VRNJAČKA BANJA

07-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1925 CAGE

01-05-1995 CAGE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1945 KRAGUJ

01-05-1995 KRAGUJ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-01-1952 PLOČA

06-08-1995 BARLETE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-09-1969 LOZNA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

--- MARKUŠICA

--- KORENICA

4641

PETKOVIĆ

4642

PETKOVIĆ

4643

PETKOVIĆ

MIRKO

RADIVOJ

18-09-1961 ŠAVNIK


HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4644

PETKOVIĆ

TOMA

SAVA

16-12-1908 POLAČA

06-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4645

PETKOVIĆ

08-08-1995 KIK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

---

PETAR

SOKA

4646

PETOJEVIĆ

ĐURAĐ

MIRKO

4647

PETRANOVIĆ

PETAR

VJEROLOSIMA

4648

PETRAŠINOVIĆ

SREĆKO

4649

PETRIČIĆ

NENAD

1917 VELIKI OBLJAJ

--- KIK 14-12-1962 KNIN 1928 DRNIŠ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

31-03-1992 BRIBIRSKE MOSTINE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

ANĐELIJA

1914 KORENICA

12-08-1995 VRELO KORENIČKO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MILE

1940 KARADŽIĆEVO

01-11-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

SRBISLAV

02-09-1991 UMAG

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

22-12-1972 DUBLJA

05-08-1995 SRB 17-09-1991 DRNIŠ

4650

PETRIĆ

4651

PETROV

4652

PETROVIĆ

MILAN

BOGDAN


05-11-1991 GLIBODOLSKI KRIŽ

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4653

PETROVIĆ

DRAGOSLAV

BORIVOJE

20-08-1958 ŠABAC

09-10-1991 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4654

PETROVIĆ

01-02-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4655

PETROVIĆ

MARKO

DRAGAN

05-11-1964 GRAČAC

26-08-1993 KARLOBAG

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4656

PETROVIĆ

SVETOZAR

DRAGAN

25-06-1968 BEOGRAD

06-12-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4657

PETROVIĆ

STEVO

DRAGOLJUB

23-10-1960 BOLMAN

09-09-1991 BOLMAN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4658

PETROVIĆ

BORISLAV

DRAŽEN


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4659

PETROVIĆ

MILE

DUŠAN

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4660

PETROVIĆ

NIKOLE

DUŠAN

02-01-1954 VELIKI STJENJANI

12-11-1992 PRITOČKI GRABEŽ

BiH

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4661

PETROVIĆ

LJUBOMIR

DUŠAN

08-05-1958 KLOKOČ

24-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4662

PETROVIĆ

DANILO

DUŠAN

20-06-1953 SVINICA

13-07-1995 CAZIN

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4663

PETROVIĆ

DUŠAN

DUŠAN

31-07-1969 PALANJEK POKUPSKI

22-04-1992 PALANJEK POKUPSKI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

BOŽIDAR

--- BUJE

--- BEOGRAD

--- KARADŽIĆEVO 1957 BREZ. POLJE

4664

PETROVIĆ

PETAR

ĐORĐE



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4665

PETROVIĆ

KRISTOFOR

ĐORĐE

30-07-1943 RADUŠA

12-04-1992 ŽUPANJA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4666

PETROVIĆ

BORISLAV

LAZAR

02-01-1949 SARVAŠ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4667

PETROVIĆ

MARKO

MARJAN

06-06-1962 OMSICA

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4668

PETROVIĆ

MILAN

MARKO

12-01-1952 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4669

PETROVIĆ

ZDRAVKO

MARKO

24-01-1973 NOVSKA

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

4670

PETROVIĆ

MIĆO

MIĆO



HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4671

PETROVIĆ

BOŽIDAR

MIKO

10-06-1957 BEOGRAD

4672

PETROVIĆ

4673

PETROVIĆ

MILAN

MILIĆ

4674

PETROVIĆ

ILIJA

MILOŠ

4675

PETROVIĆ

VELISAV

MILOVAN

4676

PETROVIĆ

ILIJA

MIRJANA

4677

PETROVIĆ

MILAN

4678

PETROVIĆ

---

4679

PETROVIĆ

SLOBODAN

NEMANJA

4680

PETROVIĆ

MILE

NENAD

1969 BREZ. POLJE

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4681

PETROVIĆ

MILE

PETAR

1951 SLABINJA

01-11-1991 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4682

PETROVIĆ

NIKOLA

PREDRAG

19-05-1966 GOSPIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4683

PETROVIĆ

ĐURAĐ

RADE

20-12-1919 OMSICA

07-08-1995 GLOGOVO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4684

PETROVIĆ

MARKO

RANKO

14-04-1950 BOROVAC

01-05-1995 RAJČIĆI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4685

PETROVIĆ

TODOR

SLAVKO

29-02-1948 KNIN

13-09-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4686

PETROVIĆ

MARKO

ZDRAVKO

31-01-1949 BOROVAC

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4687

PETROVIĆ

02-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4688

PETROVIĆ

DMITAR

ZORAN

13-11-1965 KOZARSKA DUBICA

09-09-1991 SLABINJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4689

PETROVIĆ

DUŠAN

ŽELJKO



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4690

PETROVIĆ

MIRKO

ŽELJKO

23-09-1968 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4691

PETROVIĆ

VOJISLAV

ŽELJKO

27-04-1967 D. LAPAC

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4692

PETROVIĆ

NIKOLA

ŽIVKO


07-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4693

PETRUŠEVIĆ

JURE

ANTE



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

---

MILE

1932 KRNJAK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M


KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-05-1947 SKOPJE

05-08-1995 KORENICA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MIRKO

09-04-1946 ŠAŠEVA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MOMIR

--- GABOŠ

10-04-1992 GABOŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZORA

22-04-1932 SPAREDNJAK

01-02-1993 PALJUV 17-10-1991 TUŠILOVIĆ

1957 TUŠILOVIĆ

11-07-1946 BELOTIĆ

1941 SARVAŠ

‐ 49 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

4694

PETRUŠEVIĆ

FIKRETA

HARIS

26-09-1972 TRAVNIK


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4695

PETRUŠIĆ

STOJAN

PETAR

25-02-1954 BEOGRAD

01-02-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

4696

PEULIĆ

STEVAN

ŽIVKO

06-05-1948 OSIJEK

12-07-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VLADIMIR

MILE

14-01-1964 KARLOVAC

4697

PEURAČA

4698

PEZEROVIĆ

4699

PILIPOVIĆ

JOVO

BOJA

4700

PILIPOVIĆ

JOVAN

DUŠAN

1947 VUKOVAR

4701

PILIPOVIĆ

MILUTIN

MILAN

25-12-1954 VELIKI CVJETNIĆ

4702

PILJA

VOJISLAV

SLOBODAN

4703

PINTAR

DAMIR

4704

PINTER

ALEKSANDAR

GORAN

4705

PJEVAC

ĐURO

NIKOLA

01-11-1950 JAGROVAC

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4706

PJEVAC

DUŠAN

NIKOLA

25-01-1955 GLINA

05-12-1991 BUČICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4707

PJEVAC

STEVAN

RADE

03-12-1950 TOBALIĆ

05-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4708

PJEVAČ

DANE

BOJA

14-01-1925 ČITLUK


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4709

PJEVAČ

NIKOLA

PANE



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4710

PJEVAČ

DANE

STEVO

14-11-1926 ČITLUK

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4711

PJEVALICA

STANKO

MILICA

25-01-1948 PETRINJA


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4712

PJEVALICA

STOJAN

MILJKA

11-10-1926 KRAJIŠKI BRĐANI


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

---

DRAGAN


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

25-09-1993 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-10-1969 BENKOVAC


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

03-04-1971 ZAGREB

09-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- GALJUPOVCI 17-05-1922 D. ČAGLIĆ

1991 VUKOVAR

--- TENJA

1991 TENJA

4713

PJEVIĆ

ĐORĐE

RADOVAN

30-09-1952 POPOVICI

23-10-1995 ILOK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4714

PLASTENJAK

JOSIP

MILOŠ

28-12-1956 BEOGRAD

19-06-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4715

PLATIŠA

GOJKO

1914 KIK

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4716

PLAVLJANIĆ

MILAN

MILAN

04-10-1963 PETRINJA

22-03-1994 MADŽARI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4717

PLAVLJANIĆ

DUŠAN

MILAN

10-10-1959 PETRINJA

10-09-1992 PASTUŠA

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4718

PLAVLJANIĆ

SIMO

NIKOLA



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4719

PLAVŠA

NIKOLA

JOVICA

03-01-1968 GOLUBIĆ

05-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4720

PLAVŠIĆ

ĐURO


14-12-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4721

PLAVŠIĆ

GORAN

15-10-1970 GOLUBIĆ

29-09-1991 HRVACE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4722

PLAVŠIĆ


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4723

PLAVŠIĆ

PETAR

05-11-1991 ČAČINCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4724

PLAZEVIĆ

STEVAN

4725

PLAZINA

---

--JOVAN ---

INĐIJA JOVAN

-----

1909 ANTUNOVAC TENJ. 22-02-1967 ČAČINCI

BRANKO

1972 LUČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILIJA

1910 RADŠINOVCI


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4726

PLEĆAŠ

DUŠAN

--- OGULIN

19-11-1991 OGULIN

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4727

PLEĆAŠ

PETAR

GORAN

27-04-1957 GOSPIĆ

17-10-1991 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4728

PLEĆAŠ

PETAR

ILIJA

25-08-1930 BRUVNO

24-07-1993 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4729

PLEĆAŠ

JANKO

JOVO

14-03-1933 GRAČAC

16-07-1993 JANJIĆI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4730

PLEĆAŠ

NIKOLA

MILAN

1946 GOSPIĆ

08-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4731

PLEĆAŠ

SAVA

MILOŠ

23-09-1944 DIVOSELO

21-09-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4732

PLEĆAŠ

MILOŠ

NIKOLA


06-04-1994 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4733

PLEĆAŠ

MILAN

NIKOLA

28-10-1960 DIVOSELO

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4734

PLEĆAŠ

DUŠAN

ŽELJKO

28-10-1960 BRUVNO

09-12-1991 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4735

PLETIKAPA

01-05-1995 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4736

PLETIKAPA

LAZO

PAVLE

20-04-1929 BUČJE

01-12-1991 ROGULJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4737

PLETIKAPA

LAZO

ŽELJKO

08-08-1956 KUSONJE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4738

POČUČA

---

BOGDAN

1938 OSIJEK

10-01-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4739

POČUČA

---

MILKA

1915 GOSPIĆ

20-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4740

POČUČA

---

MILORAD

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4741

POČUČA

LAZO

PETAR

03-07-1964 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4742

POČUČA

JANDRIJA

SIMO

15-04-1941 GOSPIĆ

21-06-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4743

PODRIĆ

STEVO

NENAD

14-03-1970 SISAK


4744

PODUNAVAC

4745

POJATIĆ

4746

POKRAJAC

4747

POKRAJAC

JOVO

MIRKO

1911 VARIVODE

4748

POKRAJAC

MILOŠ

ŠPIRO

25-05-1951 RAZVOĐE

4749

POKRAJAC

4750

POLIMAC

LAZO

BRANKO

4751

POLIMAC

MILUTIN

JANKO

4752

POLIMAC

MIHAJLO

MILAN

4753

POLIMAC

SVETOZAR

MILUTIN


23-05-1993 GORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4754

POLOVINA

LUKA

ČEDOMIR

06-07-1936 OSTRVICA

13-10-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4755

POLOVINA

SIMO

MILAN

20-11-1946 GOSPIĆ

13-10-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4756

POLOVINA

BOGDAN

MILAN

24-06-1968 GOSPIĆ

24-02-1994 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4757

POLUGA

STEVO

PETAR

05-09-1933 DAR. BATINJANI

15-10-1991 D. DARUVAR

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4758

POLUGA

STEVAN

STOJAN


12-11-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4759

POLJAK

ILIJA

4760

POLJAK

---

--MILAN ---

---

---

ĐURO

SAVA

--- KRIČKE

--- VELIKI ZDENCI

--- TENJA

MIRKO

19-05-1962 VUKOVAR

MARIJA

1911 VARIVODE

ZDRAVKO

1992 BANJA LUKA

1997 VELIKI ZDENCI

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

28-09-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

12-12-1991 SPLIT

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

08-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

21-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


23-05-1993 GORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


05-08-1995 DODOŠ

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1958 OSIJEK 13-10-1950 BANSKI GRABOVAC

DRAGAN

1958 ŠIBULJINE

ĐORĐE

--- ČAČINCI

23-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

26-03-1992 ČAČINCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

4761

POLJAK

ŽIVKO

MILE


28-12-1994 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4762

POLJAK

MILOŠ

NIKOLA

06-05-1951 BR. SELO

19-12-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4763

POLJAK

1952 VUKOVAR

1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

--- MIRKOVCI

M

4764

PONIĆ

4765

PONJEVIĆ

4766

POPAC

----MILAN ---

VERA

17-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

SIMO

09-10-1957 BRŠADIN

26-06-1991 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILKA

10-04-1938 KRIČKE

23-06-1992 KRIČKE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

13-07-1967 PAKRAC

M

RADOVAN

4767

POPADIĆ

STANISLAV

DUŠKO

09-07-1992 MODRIČA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4768

POPADIĆ

---

MILOŠ

1950 G. OBRIJEŽ

01-05-1995 SUBOCKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4769

POPADIĆ

ALEKSA

MIRKO

1913 KRUPA NA VRBASU


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4770

POPADIĆ

RADOSLAV

SLOBODAN

02-02-1970 ZEMUN

03-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4771

POPARA

MILAN

ĐURO


04-08-1995 G. JAME

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4772

POPARA

DUŠAN

GOJKO

25-08-1965 STOLAC


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4773

POPIĆ

JANDRE

PAVLE

29-01-1941 SLAVONSKI KOBAŠ

14-08-1992 SLAVONSKI KOBAŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4774

POPIĆ

MOMIR

TIHOMIR

05-12-1960 DALJ

26-08-1992 OROLIK

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4775

POPLAŠEN

MILAN

SLOBODAN



HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4776

POPOVČIĆ

M

4777

POPOVIĆ

4778

POPOVIĆ

--TEŠO

RANKO ALEKSANDAR

---

BORISLAV

07-07-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

23-07-1969 BEOGRAD

--- TENJA

05-06-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- JANKOVCI

20-10-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4779

POPOVIĆ

STEVO

BORISLAV

05-10-1962 MACUTE

28-09-1991 GOLENIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4780

POPOVIĆ

ŽARKO

BRANISLAV

08-05-1961 MAJEVAC

15-03-1995 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4781

POPOVIĆ

MANOJLO

BRANISLAV



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4782

POPOVIĆ

GOJKO

BRANKO

1955 RIJEKA

10-11-1991 MARTINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4783

POPOVIĆ

MIHAJLO

BRANKO

13-11-1949 VRBAS

15-11-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4784

POPOVIĆ

UROŠ

DARINKA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4785

POPOVIĆ

SREĆKO

DARKO


SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4786

POPOVIĆ

RADE

DRAGAN

25-02-1970 D. LAPAC

18-08-1992 DOBOJ

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4787

POPOVIĆ

DMITAR

DRAGAN

26-10-1946 D. ORAOVICA

08-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4788

POPOVIĆ

STEVAN

DRAGIJA

1936 MOKRO POLJE

24-01-1991 UGLJAN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4789

POPOVIĆ

SIMO

DUŠAN

1931 KIP

15-11-1991 KIP

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

DIC "VERITAS"

1968 KNIN

‐ 50 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

4790

POPOVIĆ

DRAGAN

DUŠAN

01-04-1945 SVINICA

10-09-1995 SVINICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4791

POPOVIĆ

MILE

DUŠAN


06-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4792

POPOVIĆ

ŽIVOJIN

ĐORĐE


02-08-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4793

POPOVIĆ

ILIJA

ĐURĐIJA


04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4794

POPOVIĆ

VASILIJE

GOJKO



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4795

POPOVIĆ

JANKO

ILIJA

21-07-1931 SLABINJA

09-09-1991 SLABINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4796

POPOVIĆ

DUŠAN

IVICA

15-03-1964 KORLAT

18-02-1994 KORLAT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4797

POPOVIĆ

SIME

JOVO

04-05-1922 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4798

POPOVIĆ

TEJO

JOVO

14-12-1934 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4799

POPOVIĆ

11-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4800

POPOVIĆ

KOSTA

MARICA

4801

POPOVIĆ

DRAGAN

MILAN

4802

POPOVIĆ

PETAR

MILAN

05-07-1929 KIP


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4803

POPOVIĆ

LJUBO

MILAN



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

LJUBA

1914 ČOVAC 19-05-1924 ZALUŽNICA --- OTOČAC


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

01-11-1993 MILETIN VRH

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4804

POPOVIĆ

DUŠAN

MILAN

10-01-1956 SLUNJ


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4805

POPOVIĆ

DUŠAN

MILAN



BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4806

POPOVIĆ

NIKOLA

MILAN

16-12-1956 SVINICA

13-07-1995 CAZIN

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4807

POPOVIĆ

PETAR

MILAN

31-08-1954 TOMINGAJ

05-08-1995 TOMINGAJ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4808

POPOVIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4809

POPOVIĆ

NIKOLA

MILE

20-07-1934 UTINJA

04-08-1995 UTINJA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

4810

POPOVIĆ

MILADIN

MILENKO

05-01-1970 VLATKOVIĆI

13-02-1991 BRINJA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4811

POPOVIĆ

NIKOLA

MILIVOJ

02-01-1957 SUBOCKA

27-12-1993 CAGE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4812

POPOVIĆ

RADOSLAV

MILORAD

23-05-1952 ZALOM


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4813

POPOVIĆ

OBRAD

MIRKO

4814

POPOVIĆ

SIMO

MIRKO


4815

POPOVIĆ

VASO

MIRKO


13-12-1993 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4816

POPOVIĆ

BRACO

MIRKO

23-12-1953 ZVEČAN

18-11-1991 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4817

POPOVIĆ

RADE

NADA

31-05-1931 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4818

POPOVIĆ

NIKOLA

NEBOJŠA

04-06-1956 TOMINGAJ

05-08-1995 TOMINGAJ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4819

POPOVIĆ

MIHAJLO

NEBOJŠA

26-07-1967 G. SKRAD


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4820

POPOVIĆ

ILIJA

NIKOLA

1949 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4821

POPOVIĆ

MILAN

NIKOLA

15-04-1950 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4822

POPOVIĆ

TOMISLAV

NIKOLA

17-11-1927 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4823

POPOVIĆ

BLAGOJE

OBRAD



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4824

POPOVIĆ

NIKOLA

PAVLE

1957 ZAGRAD

15-04-1992 "LORA" - SPLIT

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4825

POPOVIĆ

NIKOLA

PETAR

02-02-1944 KIP


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4826

POPOVIĆ

ĐORĐE

PETAR

09-05-1967 VUKOVAR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4827

POPOVIĆ

MILOŠ

RAJKO

31-08-1936 BOGATIĆ

26-03-1992 LUKAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4828

POPOVIĆ

22-06-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4829

POPOVIĆ

ĐURO

SLAVKO


25-06-1992 DERVENTA

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4830

POPOVIĆ

SLAVKO

SLAVKO

29-06-1943 VUKOVAR

17-10-1991 BUDŽAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4831

POPOVIĆ

JOVAN

SLOBODAN

17-09-1968 BRČKO

06-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4832

POPOVIĆ

BOŽO

SLOBODAN

24-04-1972 KISTANJE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4833

POPOVIĆ

NIKOLA

SPASOJA

26-05-1913 SUBOCKA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4834

POPOVIĆ

SAVA

STANA

1913 MOKRO POLJE

15-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4835

POPOVIĆ

MILE

STANA

1926 MOKRO POLJE


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4836

POPOVIĆ

STANKO

STANA

10-10-1927 OŽEGOVCI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4837

POPOVIĆ

ILIJA

TODOR

21-06-1905 PLOČA

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4838

POPOVIĆ

--- BRŠADIN

18-08-1993 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4839

POPOVIĆ

MILAN

VOJIN

31-07-1961 OKUČANI

04-10-1991 KOSOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4840

POPOVIĆ

JOVAN

ZDRAVKO

06-04-1959 TOMINGAJ

05-08-1995 TOMINGAJ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4841

POPOVIĆ

RADULA

ZORAN

18-05-1958 ZEMUN


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4842

POPOVIĆ

LAZO

ŽARKO



LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4843

POPOVIĆ

DUŠAN

ŽELJKO

03-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4844

POPOVIĆ

PERO

ŽELJKO

1953 KIP

15-11-1991 KIP

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4845

POPRETINA

NIKOLA

SVETOZAR

1954 VUKOVAR

15-11-1991 VUKOVAR

4846

POPRŽAN

JOSIF

RADE

1926 CREMUŠINA

4847

POŠMUGA

NIKOLA

BRANKO

4848

POŠMUGA

NIKOLA

ŽELJKO

---

---

---

MILE

SLAVKO

VLADIMIR

1920 LONČARICA

1953 MOKRO POLJE

--- OKUČANI

--- GLINA

CIVIL

NEST/MISS.

M

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1996 CREMUŠINA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1957 PLAŠKI

23-06-1992 KUSELJ

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4849

POŠTIĆ

MILAN

LJUBAN

POTKONJAK

DANE

BOJA

4851

POTKONJAK

JOVO

DUŠAN

4852

POTKONJAK

STEVAN

ĐORĐE

4853

POTKONJAK

STEVAN

JANKO

4854

POTKONJAK

4855

POTKONJAK

MILAN

4856

POTKONJAK

ĐURO

MILICA

1950 GOSPIĆ

4857

POTKONJAK

MIĆO

MILOŠ

01-03-1961 ŽIVNICA

4858

POTKONJAK

4859

POTKONJAK

VLADO

ŽELJKO

4860

POTKRAJAC

JOVAN

JOVAN

01-04-1949 KRNJAK

4861

POTREBIĆ

MILAN

ADAM

04-12-1935 PAKRAC 20-01-1954 MEDAK

---

SJ/N. DALM. SJ/N. DALM.

09-08-1955 PLAŠKI

4850

---

07-08-1995 MOKRO POLJE 14-08-1995 BISKUPIJA

06-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

02-12-1959 DABAR

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

06-12-1951 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1931 DIVOSELO

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

JOVICA

1961 MIRKOVCI

24-05-1992 VINKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MARKO

11-05-1934 DIVOSELO

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- GOSPIĆ

07-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

--- VRSTA

05-08-1995 L. P. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-12-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

NIKOLA

14-05-1945 CRNI POTOK 1921 POČITELJ

4862

POTREBIĆ

ILIJA

JOVO

4863

POTREBIĆ

MILAN

VELJKO

4864

POTVORSKI

PAJO

IVAN

13-03-1951 VUKOVAR 01-12-1972 VELIKI BUKOVAC

4865

POVIJAČ

JOSIP

BOŽIDAR

4866

POZDER

MIROSLAV

JOVAN

1945 PAKRAC

1959 KAŠIĆ

22-04-1993 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-08-1995 ILOK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

20-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-01-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

4867

POZDER

DANE

NIKOLA

11-11-1944 KAŠIĆ

05-08-1995 KARIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

4868

POZNANOVIĆ

BOŽO

BRANKO

08-02-1957 ZMAJEVO

07-11-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4869

POZNANOVIĆ

PERO

MILAN

1957 OKUČANI

19-11-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4870

POZNANOVIĆ

1919 LOVSKA

19-11-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4871

POZNIĆ

STANKO

RADE

17-08-1935 TURČEVIĆ POLJE

17-08-1991 OROVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

MILUTIN

4872

POZNIĆ

RADE

ŽIVKO


17-08-1991 ORLOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4873

POŽAR

JOVAN

ĐORĐE

29-04-1964 SISAK

21-02-1992 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4874

PRALICA

LJUBAN

MILAN

28-12-1948 STRMEN

08-11-1992 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4875

PRALICA

BOŽO

STEVAN

14-10-1929 RAJIĆ

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4876

PREČANICA

ILIJA

ĐURO

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4877

PREČANICA

LUKA

STEVO

02-10-1942 G. BAČUGA

09-10-1991 KRIŽ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1956 PETRINJA

4878

PREDOJEVIĆ

MILAN

RADE

18-06-1946 BISTRICA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4879

PREGUN

NIKOLA

NIKOLA

20-05-1969 N. SAD

23-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4880

PRELIĆ

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

GORAN

--- PANČEVO

4881

PREMOVIĆ

RADOMIR

ZORAN

16-03-1961 ČAČAK

24-10-1991 MITNICA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4882

PREOČANIN

ILIJA

DUŠAN

03-04-1958 CETINA

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4883

PRERADOVIĆ

1935 PEDALJ

20-08-1995 PEDALJ

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4884

PRERADOVIĆ

1966 OSIJEK

06-10-1991 BOBOTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4885

PRIBIČEVIĆ

01-02-1995 OROLIK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

JOVO

---

PREDRAG

RADOVAN

DUŠAN

21-08-1975 VUKOVAR

‐ 51 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



4886

PRIBIČEVIĆ

4887

PRIBIČEVIĆ

SIMO

JOVO

4888

PRIBIČEVIĆ

STEVAN

PERO

05-10-1954 G. JAVORANJ

4889

PRIBIČEVIĆ

SIMO

ZORAN

21-05-1969 LAĐEVAC

---

MILAN

1959 LAĐEVAC


--- JAVORJE G.

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-04-1993 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

MIL/POL.

NEST/MISS.

M M

1991 JAVORJE G.

05-08-1995 DONJI LAPAC - U KOL/IN COL.

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

30-09-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

01-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4890

PRIBIĆ

STEVO

MILAN

4891

PRIBOJAN

NIKOLA

DARINKA

4892

PRICA

4893

PRICA

4894

PRICA

4895

PRICA

STANKO

MARTA

04-08-1995 KALEBOVAC

4896

PRICA

STEVO

MILAN

10-08-1940 OKUČANI


4897

PRICA

JANKO

NIKOLA



BANIJA

4898

PRIJIĆ

DUŠAN

PETAR

26-09-1991 MIJAČI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4899

PRIJIĆ

ŠPIRO

PREDRAG

09-03-1993 RAZVOĐE

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

4900

PRIMETICA

NIKOLA

BOŽO

28-06-1994 MAOVICE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4901

PRLINA

MILE

DARKO

25-05-1965 GRAB

04-01-1995 GRAB

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4902

PRLINA

MARKO

JOVO

29-08-1904 GRAČAC

04-08-1995 GRAB

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4903

PRODAN

ILIJA

SINIŠA

10-11-1973 BENKOVAC

01-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4904

PRODANOVIĆ

LAZO

ČEDO

05-12-1991 BOGDAŠIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

--MILAN

BOŠKO ILIJA

---

MARIJA

1925 KRBAVICA

REGION

26-10-1920 PAĐENE --- OKUČANI 15-08-1955 ŠKARE --- OKUČANI 1910 KALEBOVAC

1940 SLAVON. POŽEGA 07-03-1969 KNIN 1946 MAOVICE

1952 PAKRAC

13-06-1993 ŠKARE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4905

PRODANOVIĆ

MILAN

ĐOKO

09-05-1963 ZRMANJA

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

4906

PRODANOVIĆ

MILKA

LUKA

17-03-1970 ŽEGAR

07-05-1994 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4907

PRODANOVIĆ

MILAN

LJUBAN

11-06-1963 GLINA

11-11-1991 JAME

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-06-1915 MRKOPOLJE

Ž/W

4908

PRODANOVIĆ

LUKE

LJUBICA

4909

PRODANOVIĆ

ĐURO

MARKO

4910

PRODANOVIĆ

PETAR

MILAN

22-12-1991 BUČJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

18-03-1992 JAPAGA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-01-1956 BUČJE

01-05-1995 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

16-11-1963 BUČJE

04-06-1993 PSUNJ

1953 ŠEOVICA

4911

PRODANOVIĆ

MIHAJLO

MIODRAG

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4912

PRODANOVIĆ

ĐURO

SLAVKO

--- PAKRAC

1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4913

PRODANOVIĆ

SLAVKO

1962 PAKRAC

17-03-1992 JAPAGA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4914

PRODANOVIĆ

STOJAN

STANA

1914 OŽEGOVCI


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4915

PRODANOVIĆ

JOVAN

STANA

26-12-1991 GLAVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4916

PRODANOVIĆ

4917

PRODANOVIĆ

STOJAN

STEVO

4918

PRODANOVIĆ

VASO

4919

PRODANOVIĆ

STOJAN

4920

PRODANOVIĆ

4921

PRODANOVIĆ

4922

PROSTRAN

---

BOŽICA

4923

PROSTRAN

---

MILAN

4924

PROSTRAN

KRSTE

PAVAO

4925

PROSTRAN

TRIVUN

4926

PROSTRAN

4927 4928

---

---

STEVO

15-06-1915 MALI BUDIĆI

02-11-1991 SLAVKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1948 PAKRAC

02-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVO

1948 PAKRAC

02-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVO

17-03-1950 PAKRAC

12-03-1992 JAPAGE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BOŽO

VLADIMIR

07-02-1971 NUMBERG

18-12-1991 N. SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

GOJKO

ŽIVKO

24-12-1955 LOVAS

18-12-1991 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1919 SMOKOVIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1950 SMILJČIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR


24-01-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DMITAR

RATKO

--- SMOKOVIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PROSTRAN

STOJAN

SRĐAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PROSTRAN

DMITAR

ZLATKO


05-03-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4929

PROTIĆ

STOJAN

BOSILJKA

18-05-1908 GOLOBRDAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4930

PROTIĆ

DUŠAN

4931

PROTIĆ

4932

PROTIĆ

MLAĐAN

LJUBOMIR


4933

PROTIĆ

JOVO

MILAN


4934

PROTIĆ

RANKO

4935

PROTIĆ

STANKO

4936

PROTIĆ

4937

PRŠO

MILAN

ĐURO

15-02-1961 ZATON

4938

PRUSAC

MIRKO

DUŠAN

12-03-1950 KLASNIĆ

4939

PRUSAC

STEVAN

LJUBAN

4940

PUAČA

DUŠAN

BATO

4941

PUAČA

STRAHINJA

DRAGAN

27-02-1961 RADUČIĆ

DRAGA ---

--IGNJATIJA ---

LJUBOMIR

ZORKA

--- SLAVKOVCI

1991 SMOKOVIĆ

1931 ŠNJEGAVIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

03-05-1969 NOVSKA

18-10-1991 ST. GRABOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1912 BAĆIN DOL


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04-08-1995 VELEBIT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- VUKOVAR

1991 BAPSKA

1953 GLINA --- DALJ

1991 DALJ 06-05-1995 OKLAJ

4942

PUAČA

DRAGOMIR

NIKOLA

06-04-1964 RADUČIĆ

06-05-1995 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4943

PUCAR

ĐURO

BORIS


04-05-1992 CRNO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4944

PUCAR

MARKO

BORIVOJ

04-05-1992 MUSAPSTAN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4945

PUCAR

PETAR

BRANKO

15-05-1937 BUKOVICA

05-08-1995 REŠETAR

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4946

PUCAREVIĆ

SAVO

GOJKO

21-08-1956 VARJAČE

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4947

PUCAREVIĆ

ILIJA

NEDJELJKO

17-03-1968 OKUČANI

02-04-1993 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4948

PUĐA

SAVA

MIRKO

20-07-1952 OKUČANI

02-10-1991 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4949

PUĐA

VOJIN

09-01-1920 CAZIN

09-12-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4950

PUHAR

BRANKO

MILENKO


02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4951

PULJIĆ

PETAR

MILOVAN

06-06-1933 G. RADNJA

09-11-1991 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4952

PUNOŠ

SAVA

BRANIMIR


01-02-1993 ZAGRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4953

PUNOŠ

ĐURO

DRAGINJA



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

---

1964 CRNO

4954

PUNOŠ

NIKOLA

STANKO

10-02-1954 ŽAŽVIĆ

04-08-1995 LAĐEVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4955

PUPOVAC

STEVAN

BORIS



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4956

PUPOVAC

DANE

BRANKO

03-01-1953 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4957

PUPOVAC

SAVA

CVIJETA

30-03-1920 D. BILJANE

05-08-1995 TRLJUGE

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

09-05-1957 KAŠIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04-08-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4958

PUPOVAC

PETAR

DANICA

4959

PUPOVAC

SPASE

GOJKO

4960

PUPOVAC

4961

PUPOVAC

PAVAO

MILENKO


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4962

PUPOVAC

DANILO

MILENKO

16-11-1949 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4963

PUPOVAC

GOJKO

MILOŠ

10-10-1959 BILJANE G.

22-04-1992 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4964

PUPOVAC

DMITAR

MIRKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4965

PUPOVAC

DUŠAN

MIROSLAV

02-10-1967 VRANA

19-11-1993 MIRANJE G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4966

PUPOVAC

GOJKO

MOMČILO

04-08-1995 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4967

PUPOVAC

ILIJA

NIKICA



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4968

PUPOVAC

STEVAN

PAVAO


11-07-1993 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4969

PUPOVAC

---

RUŽA

1914 ZELENGRAD


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4970

PUPOVAC

---

RUŽA

1935 ST. GRADIŠKA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4971

PUPOVAC

ŠPIRO

SAVA

01-02-1939 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4972

PUŠKAR

SAVA

LJUBIŠA

24-05-1965 PERNA

28-09-1991 POLJANA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4973

PUŠKAR

MILE

MARIJA

27-02-1928 ŽITNIĆ

09-08-1995 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4974

PUŠKAR

MARKO

NIKOLA

11-09-1991 BR. DJED

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4975

PUŠKAR

BOŽO

NIKOLA

19-12-1931 ŽITNIĆ

05-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

4976

PUŠKARIĆ

IVAN

TIHOMIR

13-01-1974 MEDAK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4977

PUTNIK

PANTELIJA

09-08-1943 MARINCI

01-10-1991 MARINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4978

RABLJENOVIĆ

MILAN

MILAN

26-03-1954 JOVAC

27-09-1993 MAJDAN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4979

RABLJENOVIĆ

PAVLE

MILOŠ

15-02-1918 JOVAC

01-05-1991 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4980

RAČIĆ

MLADEN

NIKOLINA

02-05-1995 BOK JANKOVAC

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

4981

RAČUNICA

PETAR

ILINKA

22-06-1992 PROKLJAN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

DIC "VERITAS"

---

---

MIHAJLO

1935 BILJANE G. 08-10-1946 BILIŠANE 1948 ISLAM GRČKI

1963 BILJANE G.

1961 KOSTREŠI

1978 BOS. GRADIŠKA 02-01-1939 PLASTOVO

‐ 52 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



ŠPIRO

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

4982

RAČUNICA

KATA

1914 PROKLJAN

06-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4983

RADAK

---

MARIJA

1915 BUKOVIĆ

05-08-1995 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4984

RADAK

LJUBOMIR

MIRKO

16-05-1974 BENKOVAC

16-07-1993 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4985

RADAK

NIKOLA

VOJIN

28-01-1956 BUKOVIĆ

07-08-1995 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4986

RADAKOVIĆ

STOJAN

BRANKO

14-08-1946 MOGORIĆ

04-08-1995 MOGORIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4987

RADAKOVIĆ

VASO

DUŠAN

1926 DIVOSELO

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4988

RADAKOVIĆ

MILE

ĐURO

01-06-1955 BRUVNO

04-08-1995 ŠIR. KULA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4989

RADAKOVIĆ

BRANKO

ĐURO

12-06-1952 MOGORIĆ

04-08-1995 MOGORIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

4990

RADAKOVIĆ

MIĆO

1941 JEZERCE

01-12-1996 JEZERCE

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4991

RADAKOVIĆ

JANDRE

MILE

1929 JOŠANI

26-09-1995 JOŠANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

4992

RADAKOVIĆ

BOŠKO

MILIVOJ

10-08-1970 D. VRIJESKA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4993

RADAKOVIĆ

MILAN

MILOŠ

12-04-1962 MOGORIĆ

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4994

RADAKOVIĆ

ĐURO

NIKOLA

10-01-1971 KARLOVAC

03-06-1993 KAMENSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4995

RADAKOVIĆ

DRAGIŠA

RADIVOJ

26-04-1959 N. BEOGRAD


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4996

RADAKOVIĆ

MILE

SLOBODAN

03-08-1961 BRUVNO

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

4997

RADAKOVIĆ

---

SLOBODAN

14-06-1963 BAĆKOVICA

15-02-1992 BJELOVAR

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

4998

RADAKOVIĆ

---

SOFIJA

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

4999

RADAKOVIĆ

BRANKO

VLADE

15-03-1938 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5000

RADAKOVIĆ

SAVO

ŽELJKO

05-10-1965 PRIJEDOR

18-08-1992 OMANJSKA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5001

RADAN

ŠEFKO

DARIO

01-11-1972 SINJ

16-10-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5002

RADANOVIĆ

JOVAN

DRAGAN

05-06-1926 MALIČKA

10-02-1992 MALIČKA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-03-1966 BRUBANJ

M

---

5003

RADANOVIĆ

LJUBAN

DRAGAN

5004

RADANOVIĆ

PETAR

DUŠAN

5005

RADANOVIĆ

DUŠAN

DUŠANKA ---

1899 DOJIĆI

1935 BRUBNO 14-11-1962 OSTOJIĆI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

07-08-1995 BRUBNO

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

18-07-1993 BUČICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W M

5006

RADANOVIĆ

MILOŠ

1935 MALIČKA

05-08-1995 MALIČKA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

5007

RADANOVIĆ

NIKOLE

MILJKA

1922 ČREMUŠNICA

06-08-1995 MAJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5008

RADANOVIĆ

MILAN

RANKA


06-08-1995 MAJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5009

RADANOVIĆ

STEVAN

SIMO



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

5010

RADAŠINOVIĆ

MILETA

DUŠAN


10-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5011

RADEKA

05-08-1995 G. PLOČA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5012

RADEKA

ČEDO

ĐORĐE

24-10-1954 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5013

RADEKA

ILIJA

ĐORĐE

26-01-1957 KARIN G.

03-05-1993 KARIN G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5014

RADEKA

VESNA

--- VUKOVAR

1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

5015

RADELIĆ

ANDRIJA

MILAN

24-04-1997 VELIKI GRĐEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5016

RADELIĆ

PETAR

NIKOLA

02-07-1948 LUŠČANI

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5017

RADELIĆ

STANKO

RADE

18-03-1945 LUŠČANI

17-09-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

DANE

1920 G. PLOČA

1923 VELIKI GRĐEVAC

5018

RADENKOVIĆ

ČEDOMIR

BOŽIDAR

24-03-1944 GREJAČ

02-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5019

RADEŠIĆ

ANTON

ŠOSTEN

07-09-1935 FERENCI

24-04-1992 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5020

RADIČANIN

MARKO

DUŠAN

10-08-1923 SELAKOVA POLJANA

08-08-1995 SELAKOVA POLJANA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

5021

RADIĆ

1924 SMOKOVIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5022

RADIĆ

ILIJA

BRANKO

--- RADUČIĆ

16-11-1991 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5023

RADIĆ

ILIJA

DUŠAN

04-03-1948 BOROVITA

09-11-1991 BOROVITA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5024

RADIĆ

NIKOLA

ĐURO

10-05-1956 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5025

RADIĆ

OBRAD

GOJKO

01-10-1942 RADUČIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5026

RADIĆ

KOSTA

JOVO

14-01-1915 ČEČAVAC

10-12-1991 ČEČAVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5027

RADIĆ

JOVO

KONSTANTIN



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5028

RADIĆ

SAVA

LJUBOMIR

23-03-1958 BOS. BOJNA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5029

RADIĆ

MILAN

MARKO

24-04-1956 SOTIN

02-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5030

RADIĆ

PETAR

MIĆO

02-06-1971 OTOČAC

20-11-1991 UVALA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5031

RADIĆ

DUŠAN

MILA

06-05-1919 ČEČAVAC

10-12-1991 ČEČAVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5032

RADIĆ

ILIJA

MILAN

30-03-1930 BOROVITA

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5033

RADIĆ

OBRAD

MILORAD

14-05-1971 RADUČIĆ

16-11-1991 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5034

RADIĆ

JOVAN

MILORAD

15-02-1969 RADUČIĆ

09-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5035

RADIĆ

DUŠAN

MIRKO

1928 STRMICA

02-10-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5036

RADIĆ

MILAN

NIKOLA

28-02-1925 DONIJI KLASNIĆ

24-09-1991 BELIŠĆE

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5037

RADIĆ

RADE

PANTELIJA

09-03-1930 KARLOBAG

16-10-1991 KARLOBAG

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5038

RADIĆ

ĐURO

RAJKO

02-02-1952 RADUČIĆ

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

---

BOŽICA

5039

RADIĆ

MILIJANKO

VLADIMIR

20-09-1968 UŽIČKA POŽEGA

05-12-1991 BRĐANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

5040

RADIĆ

LAZAR

ZDRAVKO

25-03-1947 RIJEKA

06-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5041 5042 5043

RADINOVIĆ RADINOVIĆ - KAPURALOVIĆ RADINOVIĆ - LONČINA

PILIP ---

STANA PETAR NIKOLA

1915 POLAČA 1923 GOLUBIĆ 21-11-1927 GOLUBIĆ

04-08-1995 POLAČA 06-08-1995 GOLUBIĆ 06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM. SJ/N. DALM. SJ/N. DALM.

CIVIL CIVIL CIVIL

SAHR/BUR. SAHR/BUR. SAHR/BUR.

Ž/W M M

5044

RADINOVIĆ - LUKIĆ

LAZE

BRANKO

1920 GOLUBIĆ

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5045

RADINOVIĆ - OLJAČA

---

MILE

1914 GOLUBIĆ

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

BOŽO

5046

RADINOVIĆ - PANOVIĆ

MIRKO

NIKOLA

1928 GOLUBIĆ

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

5047

RADINOVIĆ - PROTIĆ

JOVAN

NIKOLA

11-04-1954 GOLUBIĆ

01-11-1994 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5048

RADINOVIĆ - PROTIĆ

NIKOLA

STEVO

22-12-1971 KNIN

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

5049

RADINOVIĆ - VASIĆ

NIKOLA

VASO

20-10-1922 GOLUBIĆ

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

5050

RADIŠA

JOVO

MILAN

19-12-1963 PODOSOJE

04-12-1993 PODOSOJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5051

RADIŠA

MIRKO

MIRKO

02-09-1949 PODOSOJE

06-08-1995 POLAČA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5052

RADIŠEVIĆ

STANKO

SIMO

--- JOŠEVICA

12-12-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5053

RADIŠEVIĆ-RANIĆ

JOVO

STEVAN

29-01-1964 PETRINJA

10-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5054

RADIŠIĆ

MIRKO

MILENKO

07-04-1959 VEL. GLAVA

26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5055

RADIŠIĆ

SRETO

MILOVAN

27-12-1925 BRŠADIN

15-01-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5056

RADIŠIĆ

MILOMIR

SAŠA

01-09-1968 ZABREŽJE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5057

RADIŠIĆ

MILAN

ZORAN

09-03-1968 KRUPA NA UNI

05-12-1991 PULA

HRVATSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5058

RADIVOJAC

ČEDOMIR

MIROSLAV

05-01-1971 KREMINA

13-03-1992 D. ČAGLIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5059

RADIVOJEVIĆ

ALEKSANDAR

DRAGAN

05-09-1956 VALJEVO

20-09-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5060

RADLOVIĆ

NIKOLA

STEVO



HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5061

RADMANOVIĆ

NIKOLA

BOGDAN

13-10-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5062

RADMANOVIĆ

ILIJA

DAMIR



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5063

RADMANOVIĆ

PETAR

GOJKO

05-05-1942 OSTRVICA

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5064

RADMANOVIĆ

JANDRE

MILAN

08-07-1932 OSTRVICA

29-08-1995 UDBINA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5065

RADMANOVIĆ

DANE

MILAN

18-08-1926 MIŠLJENOVAC

06-08-1995 MIŠLJENOVAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5066

RADMANOVIĆ

5067

RADMANOVIĆ

--MILAN

MILE MILICA

1939 GOSPIĆ

1910 BARLETE 01-10-1950 DIVOSELO

01-09-1995 BARLETE

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5068

RADMANOVIĆ

ISO

MILICA

08-08-1951 GOSPIĆ

17-10-1991 ŽITNIK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5069

RADMANOVIĆ

SIMO

MILKA

03-05-1921 BOŽIĆI

08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5070

RADMANOVIĆ

PETAR

MILORAD

21-12-1962 ŠIR. KULA

04-08-1995 ŠIR. KULA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5071

RADMANOVIĆ

14-03-1993 RADMANIĆI

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

---

SOFIJA

1909 BILJANE G.

5072

RADMANOVIĆ

BRANKO

STEVO

02-03-1959 OSTRVICA

05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

5073

RADMANOVIĆ

GAVRILO

STRAHILO

20-03-1961 BILJANE G.

16-09-1991 LEPURI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5074

RADMANOVIĆ

DANE

ZORAN

12-10-1961 BILJANE G.

13-08-1991 KORLAT

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5075

RADMILO

CVIJO

SRETKO

1953 SUMNJACI

06-01-1994 NJEGOVANI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5076

RADMILOVIĆ

STOJAN

ANA



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5077

RADMILOVIĆ

LUKA

ANKA

27-09-1938 SILNIJE


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DIC "VERITAS"

‐ 53 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



5078

RADMILOVIĆ

5079

RADMILOVIĆ

DUŠAN

5080

RADMILOVIĆ

STANKO

ILIJA



5081

RADMILOVIĆ

MILAN

LJUBOMIR

11-01-1940 ČEČAVAC

30-10-1991 ČEČAVAC

5082

RADMILOVIĆ

JOVO

MILAN

5083

RADMILOVIĆ

STEVAN

MILAN

5084

RADMILOVIĆ

VASO

MILKA

5085

RADMILOVIĆ

LJUBIĆ

RADOMIR

5086

RADMIROVIĆ

5087

RADOČAJ

---

--PETAR

BOŽO

1953 D. VAGANAC

DRAGAN

1934

26-01-1995 D. VAGANAC ---

1910 ČEČAVAC 07-01-1935 ŠNJEGAVIĆ 1909 ŠNJEGAVIĆ 12-08-1958 ĐURIČIĆ

1992 JANKOVCI

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

17-12-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

MARIJA

1909 N. GRADIŠKA

01-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

DUŠAN

1938 KRČANA

23-12-1993 ČANAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5088

RADOČAJ

ĐURO

DUŠAN

27-04-1968 UDBINA

05-02-1992 UDBINA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5089

RADOČAJ

MILE

NEDELJKO

28-01-1962 KRČANA

05-08-1995 LJUBOVO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5090

RADOJČEVIĆ

ILIJA

MILJKAN

06-05-1927 DUGO SELO

06-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5091

RADOJČIĆ

RADOJICA

DEJAN


24-01-1992 TOPUSKO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5092

RADOJČIĆ

DRAGAN

MILAN

1956 KUSONJE

01-05-1991 KAMENSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5093

RADOJČIĆ

MILAN

NENAD

1970 G. KOVAČICA

31-10-1991 G. KOVAČICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5094

RADOJKOVIĆ

DRAGAN

JOVAN

06-11-1948 GREĐANI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5095

RADOJKOVIĆ

DRAGAN

MILAN

29-09-1950 GREĐANI

01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-05-1950 VUKOVAR

5096

RADOJKOVIĆ

MIHAILO

ŽIVKO

5097

RADONIĆ

PETAR

DUŠANKA

5098

RADONIĆ

DUŠAN

MILAN

07-10-1956 KUSONJE


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5099

RADONIĆ

PERO

NEDELJKO

05-02-1956 PUŠINA

13-12-1991 PUŠINA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5100

RADONIĆ

GAVRILO

STEVAN


14-09-1991 KNEŽEVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5101

RADOSAVLJEVIĆ

RADOVAN

DEJAN

30-06-1978 DARUVAR

25-02-1992 DARUVAR

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5102

RADOSAVLJEVIĆ

ILIJA

ĐUKA

30-04-1955 OKUČANI

03-09-1991 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5103

RADOSAVLJEVIĆ

BRANKO

JOVANKA

20-01-1960 DARUVAR

25-02-1992 DARUVAR

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5104

RADOSAVLJEVIĆ

RADOJE

MILORAD

10-02-1964 BEOGRAD

06-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5105

RADOSAVLJEVIĆ

LJUBOMIR

MILOVAN

24-11-1939 DOPSIN

14-12-1991 DOPSIN

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5106

RADOSAVLJEVIĆ

RADOVAN

NENAD

15-09-1982 DARUVAR

25-02-1992 DARUVAR

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5107

RADOSAVLJEVIĆ

PETAR

RADOVAN

06-01-1956 IMSOVAC

25-02-1992 DARUVAR

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

15-06-1951 VOJNOVAC

5108

RADOŠEVIĆ

JOVO

DANE

5109

RADOŠEVIĆ

VASILJ

PETAR

1948 ORLIĆ

1931 SVINJICA

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-12-1998 ORLIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

30-12-1994 TROJVRH

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-09-1991 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5110

RADOŠEVIĆ

MILAN

STEVO

02-01-1951 VOJNOVAC

31-03-1991 VOJNOVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5111

RADOVANOVIĆ

JOVAN

DUŠAN

11-09-1947 ŠIŠAVA


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

29-09-1991 BJELOVAR

5112

RADOVANOVIĆ

ACO

GORAN

22-09-1971 NEGOTIN

5113

RADOVANOVIĆ

TEODOR

LJUBAN

1952 PETRINJA

5114

RADOVANOVIĆ

RANKO

PREDRAG

5115

RADOVANOVIĆ

MAKSIM

SLOBODAN

5116

RADOVANOVIĆ

SRETO

STEVICA

5117

RADOVANOVIĆ

OBRAD

VASILIJE

1945 ŠIŠAVA

5118

RADOVIĆ

---

ANGELINA

1905 GOJKOVAC

5119

RADOVIĆ

---

ANKA

1934 GOSPIĆ

BORO

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-09-1995 ŠVAJCARNICA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1991 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

24-03-1992 ČAČINCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 KUPLJENSKO

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

20-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

1991 PETRINJA

1975 BELI MANASTIR 05-03-1962 BRUSNICI --- BELI MANASTIR

5120

RADOVIĆ

---

01-10-1991 OPATIJA

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

5121

RADOVIĆ

NEDELJKO

BOŠKO

08-09-1965 VEL. PISANICA

--- RIJEKA

03-10-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5122

RADOVIĆ

JOVO

DRAGAN

20-08-1932 GOSPIĆ

20-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5123

RADOVIĆ

DUŠAN

MIHAJLO

24-06-1933 VUKOVAR


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5124

RADOVIĆ

STEVAN

MILOŠ

23-05-1955 VOJNIĆ

06-08-1995 MAJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M M

5125

RADOVIĆ

VLADE

RADE

08-08-1969 ČELEBIĆ

13-12-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

5126

RADOVIĆ

ILIJA

SLAVKO

08-09-1972 DOBOJ

17-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5127

RADUJKO

BOŠKO

GORAN


03-03-1992 HRVACE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5128

RADUJKO

ILIJA

MANDA

1928 GOLUBIĆ

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5129

RADUJKO

NIKOLA

NIKOLA

1930 BOS. DRENOVAC

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5130

RADUJKO

JOVAN

PETAR

05-08-1995 DULER

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5131

RADUJKO

06-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5132

RADUJKO

5133

RADUJKOV

5134 5135

12-07-1910 DULER

VASO

1918 GOLUBIĆ

NIKOLA

VINKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ANDREJA

LJUBIŠA

21-07-1965 BILJE

03-01-1994 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RADUKA

BRANKO

BRANKO

--- JASENAŠ

02-09-1991 JASENAŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RADULIĆ

DRAGOLJUB

MIOMIR

03-12-1950 OKUČANI

11-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5136

RADULOVIĆ

ANĐELKO

ANĐELKO

20-09-1967 NANSI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5137

RADULOVIĆ

08-09-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

MOMIR

--- ŠIBOVAC

RANKO

23-04-1947 SVODNA

19-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

---

VAJA

1920 POČITELJ


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

---

DALIBOR

1978 SILAŠ

5138

RADULOVIĆ

5139

RADULOVIĆ

STOJAN

5140

RADUNKOVIĆ

13-01-1998 SILAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5141

RADUNKOVIĆ

JOVO

GAVRO

28-06-1936 RIJENCI

01-06-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5142

RADUSIN

DANE

MILE

25-12-1951 GRAB

25-12-1991 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5143

RADUSINOVIĆ

MILOŠ

STEVO

13-07-1995 CAZIN

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5144

RAĐEN

NIKOLA

ĐURO

09-05-1954 ORLIĆ

09-05-1992 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5145

RAĐENOVIĆ

SLAVKO

BORO

01-09-1965 BIHAĆ

31-08-1992 KULEN VAKUF

FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5146

RAĐENOVIĆ

01-11-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5147

RAĐENOVIĆ

NIKOLA

MILENKO

18-09-1972 BEGLUCI

11-11-1991 HRVACE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5148

RAĐENOVIĆ

VLADO

MILORAD

22-03-1951 BOS. OSREDCI

09-08-1995 VELIKI CVJETNIĆ

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5149

RAĐENOVIĆ

DMITAR

MILORAD

27-01-1957 RAĐENOVCI

01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5150

RAĐENOVIĆ

MILAN

NIKOLA

06-08-1947 NOVSKA

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5151

RAĐENOVIĆ

STEVAN

RADE

1913 SRB

05-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5152

RAĐENOVIĆ

NIKOLA

SMILJA

1933 SRB

05-08-1995 NETEKA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5153

RAĐENOVIĆ

ĐURO

STEVO

23-05-1958 DODOŠI

19-05-1994 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5154

RAĐENOVIĆ

RADE

ŽELJKO


05-08-1995 D. SRB

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5155

RAJAČIĆ

SLOBODAN

BOGDAN

29-07-1912 ŽOPANJ DOL

03-10-1991 KARADŽĆEVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

GAVRO

1949 GELJKOVAC

1959 RAĐENOVCI

5156

RAJAČIĆ

ILIJA

MILAN

09-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

5157

RAJAČIĆ

LAZAR

VELIMIR

14-09-1935 LIPAR

08-02-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5158

RAJAČIĆ

ĐURO

VLADIMIR

05-08-1938 BRINJE

18-05-1992 BRINJE

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5159

RAJAČIĆ

BOGOLJUB

ZVEZDAN

25-12-1966 OTOČAC

08-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5160

RAJAK

MILOŠ

DARINKA

23-09-1939 ZRMANJA

08-09-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5161

RAJAKOVIĆ

RADE

RANKO

23-08-1950 OKUČANI

11-12-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5162

RAJČEVIĆ

SLOBODAN

BOGDAN

18-01-1961 CEPELIŠ

02-10-1991 CEPELIŠ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5163

RAJČEVIĆ

ĐURO

BOGDAN

29-11-1948 GOSPIĆ

19-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

1931 ČOVAC

5164

RAJČEVIĆ

MILOŠ

ĐURO

01-02-1948 ČITLUK

07-09-1993 ČITLUK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5165

RAJČEVIĆ

VLADIMIR

GORAN

09-12-1969 ZADAR

20-05-1992 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5166

RAJČEVIĆ

PETAR

JOVAN


22-01-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5167

RAJČEVIĆ

SAVA

MILAN

1948 ČITLUK

05-08-1995 ŽELJAVA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5168

RAJČEVIĆ

BOGDAN

MILAN

03-08-1954 NAŠICE

07-01-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5169

RAJČEVIĆ

NIKOLA

MILAN

24-04-1962 ČITLUK

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5170

RAJČEVIĆ

NIKOLA

MILOŠ

5171

RAJČEVIĆ

BOŠKO

MIRKO

5172

RAJČEVIĆ

NIKOLA

NENAD

5173

RAJČEVIĆ

PAVLE

NENAD

DIC "VERITAS"

1948 SMILJAN 16-09-1943 SMOKOVIĆ --- PETRINJA 17-05-1965 SMOKOVIĆ

‐ 54 ‐

19-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-09-1994 CEPELIŠ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

27-06-1992 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



5174

RAJČEVIĆ

STANKO

PERO

5175

RAJČEVIĆ

MILE

SAVA

20-08-1947 PAKRAC 1930 ČITLUK

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5176

RAJČEVIĆ

JANKO

SAVA


24-01-1993 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5177

RAJČEVIĆ

SLAVKO

SINIŠA


20-05-1992 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5178

RAJIČ

MILAN

BRANKO

5179

RAJIĆ

ILIJA

NEDELJKO

04-08-1949 VELUŠIĆ

5180

RAJIĆ

SPASE

NEVENKA

20-01-1984 D. LAPAC


FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5181

RAJIĆ

SIMO

SIMO

20-09-1950 VELUŠIĆ

03-09-1993 VELUŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5182

RAJIĆ

SPASE

ŽARKO

26-08-1986 D. LAPAC


FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5183

RAJIĆ

MILOŠ

ŽELJKO

23-10-1970 VOJNIĆ

25-01-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5184

RAJKOVIĆ

ANKA

DUŠAN

30-11-1968 LOVČA

05-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5185

RAJKOVIĆ

STANKO

GOJKO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5186

RAJKOVIĆ

DRGINJA

MILAN

--- TENJA

04-10-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5187

RAJKOVIĆ

PERO

SAŠA

1971 PETRINJA

29-04-1993 BOS. BOJNA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5188

RAJKOVIĆ

ILIJA

SLOBODAN

--- TENJA

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5189

RAJLIĆ

ANA

JOVO

02-05-1970 TRGOVI

20-04-1992 DERVENTA

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5190

RAJŠIĆ

JOVO

DANE

05-09-1913 BARLETE

06-08-1995 PODLAPAČA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5191

RAJŠIĆ

ĐURO

DRAGAN

31-05-1927 SISAK

26-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5192

RAJŠIĆ

DRAGUTIN

ĐURO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5193

RAJŠIĆ

NIKOLA

MIHAJLO

18-12-1956 BAČUGA G.

05-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5194

RAJŠIĆ

STOJAN

MIRKO

25-02-1948 G. SELIŠTE

16-10-1993 MARIN BROD

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5195

RAKANOVIĆ

MILAN

GORAN

21-08-1965 BOČINJA

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5196

RAKAS

DUŠAN

5197

RAKETIĆ

MILOŠ ---

MILE

1964 D. ŠTRPCI

1930 VELIKI OBLJAJ --- DRNIŠ

28-07-1995 ŽELJAVA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-09-1993 VELUŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 VELIKI OBLJAJ 1991 DRNIŠ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5198

RAKETIĆ

PETAR

VLADIMIR

15-09-1939 MIOČIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5199

RAKIĆ

MANE

DRAGAN

06-06-1968 ŠIR. KULA

10-10-1991 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5200

RAKIĆ

NIKOLA

DRAGAN

08-02-1960 GOSPIĆ

17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5201

RAKIĆ

VLADIMIR

DUŠAN

22-05-1973 BUKOVIĆ

12-04-1994 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5202

RAKIĆ

BLAŽ

LUCA

04-01-1943 ČANAK

10-10-1991 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5203

RAKIĆ

BUDE

MANE

27-10-1933 ŠIR. KULA

10-10-1991 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5204

RAKIĆ

ŠPIRO

MILAN

1950 VARIVODE

06-08-1995 VARIVODE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5205

RAKIĆ

MANE

MILOVAN

01-05-1962 ŠIR. KULA

10-10-1991 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5206

RAKIĆ

VASO

PREDRAG

22-11-1967 VUKOVAR

01-10-1991 MITNICA

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5207

RAKIĆ

MANE

RADMILA

1967 ŠIR. KULA

10-10-1991 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5208

RAKIN

UGLJEŠA

VLADIMIR

27-12-1963 MOHOVO

12-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5209

RAKINIĆ

--- JANKOVCI

25-10-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5210

RAKINIĆ

--- JANKOVCI

25-10-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5211

RALIĆ

GOJKO

DUŠAN

07-01-1938 PLAŠKI

20-11-1993 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5212

RALIĆ

NIKOLA

RADE

15-06-1954 PLAŠKI

04-08-1995 DABAR

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5213

RAMIĆ

IBRE

INDIR

11-10-1972 TEŠANJ

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5214

RAMIĆ

CVETKO

VUJO

10-08-1949 BOGDAŠI

23-12-1994 GRABEŽ

BiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5215

RANIĆ

JOVO

DRAGAN


04-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5216

RANIĆ

JOVO

SLOBODAN

19-08-1965 SISAK

21-11-1994 ELEZOVIĆI

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5217

RANILOVIĆ

5218

RANKOVIĆ

---

ĐURO

---

STEVO

--RADOVAN

STEVO TOMISLAV


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

27-02-1951 KOZARICA

--- GAŠNICA


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5219

RANOSAVLJEVIĆ

KOJO

ANA

10-02-1909 ČEČAVAC

10-12-1991 RUŠEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5220

RANOSAVLJEVIĆ

NESTOR

MIHAIL

14-10-1905 RUŠEVAC

10-12-1991 RUŠEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5221

RANOSAVLJEVIĆ

MIHAIL

STEVO

04-12-1928 RUŠEVAC

10-12-1991 RUŠEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5222

RANOSAVLJEVIĆ

DRAGAN

ŽELJKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5223

RAPAIĆ

NIKOLE

ČEDOMIR


08-10-1991 KUSELJ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5224

RAPAIĆ

NIKOLA

MILE

16-05-1953 BRINJE

05-11-1991 GLAVACE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5225

RAPAIĆ

DUŠAN

ŽELIMIR

13-03-1960 JEZERCE

08-10-1991 KUSELJ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5226

RAPAJIĆ

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5227

RAPAJIĆ

5228

RAPAJIĆ

5229

RAPAJIĆ

5230

RAPIĆ

JOVO

ANĐELKO

05-08-1957 GLINA

5231

RAPIĆ

PETAR

PJERINA

13-09-1929 MAŠIĆ 07-04-1968 KNIN

--MANE

DRAGAN JOVAN

---

RATKO

---

ZORAN

5232

RASTOVIĆ

NIKOLA

ZORAN

5233

RAŠETA

MILAN

BRANISLAV

5234

RAŠETA

MILE

DUŠAN

5235

RAŠETA

PETAR

DUŠAN

5236

RAŠETA

ĐURO

5237

RAŠETA

5238 5239

--- SISAK 26-01-1952 KORENICA

16-05-1993 TRLO

--- PANČEVO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-05-1993 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-09-1991 D. SELIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1991 PETRINJA

--- KOZJAN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-02-1994 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

08-06-1908 GRAČAC

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

12-09-1929 D. LAPAC

01-02-1996 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

ILIJA

08-11-1967 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILE

JOVO

30-01-1959 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RAŠETA

MANE

STEVO

18-08-1993 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RAŠETA

MILE

ZORAN

04-08-1971 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5240

RAŠIĆ

BRANKO

BRANISLAV

15-08-1969 VUKOVAR

03-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5241

RAŠIĆ

JOVAN

SAVA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5242

RAŠIĆ

MARKO

STEVAN


08-08-1995 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5243

RAŠIĆ

DUŠAN

VELJKO

18-11-1965 VUKOVAR

20-08-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5244

RAŠINAC

NIKOLA

MILE

19-02-1950 UŠTICA

11-04-1991 DUBICA

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5245

RAŠKOVIĆ

JOVAN

ĐURO

04-05-1921 RAŠKOVIĆI

05-08-1995 RAŠKOVIĆI

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5246

RAŠKOVIĆ

PETAR

MILAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5247

RAŠKOVIĆ

21-11-1992 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5248

RAŠKOVIĆ

Ž/W

5249

RAŠOVIĆ

BLAGOJE

ZORAN

5250

RAŠUO

LAZAR

DMITAR

---

MIŠO

---

SAVETA

1945 MAMAC

1942 VREBAC

1940 NOVSKA 1949 NOVSKA 01-04-1958 LAJKOVIĆI 1914 ŽAGROVIĆ

21-11-1992 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

19-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5251

RAŠUO

ĐORĐE

ĐURO



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5252

RAŠUO

ĐORĐE

MIĆO

1948 ŽAGROVIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5253

RAŠUO

PETAR

MILIVOJ

28-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5254

RATIĆ

MILE

LJUBOMIR

25-12-1992 VERA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5255

RATINOVIĆ

ARSENIJE

ZORAN


23-04-1992 ČELEBIĆ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5256

RATKOVIĆ

BOŽO

BOŠKO

1946 KUSONJE

03-01-1992 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5257

RATKOVIĆ

BLAGOJA

DANIJEL

1977 BOS. GRADIŠKA

01-05-1995 LAMINCI

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5258

RATKOVIĆ

LJUBOMIR

DOBRIVOJ

09-02-1968 PAKRANI

12-11-1991 PAKRANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5259

RATKOVIĆ

DRAGAN

GAVRILO

22-10-1936 KUSONJE

13-09-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

07-09-1960 ŽAGROVIĆ 1960 VUKOVAR

5260

RATKOVIĆ

BOŽO

ILIJA

02-08-1949 KUSONJE

03-01-1992 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5261

RATKOVIĆ

ĐURO

JOVANKA

27-03-1960 PAKRANI

01-08-1992 PAKRANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

26-03-1963 KUSONJE

5262

RATKOVIĆ

ĐURO

RADOVAN

5263

RATKOVIĆ

JOVAN

STEVO

11-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1925 BOVIĆ

20-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5264

RATKOVIĆ

RADOSLAV

TIHOMIR

5265

RAUSAVLJEVIĆ

MILUTIN

JOVAN

10-06-1941 D. VISOČKA

1968 OSIJEK

20-11-1991 DIVOŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5266

RAUŠ

MILIVOJ

ALEKSIJA

09-09-1951 G. VIJAČANI

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

5267

REBIĆ

MILAN

BRANKO

03-08-1971 KARLOVAC

13-07-1995 JOHOVICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5268

REBIĆ

MANE

DRAGAN

16-08-1948 SLUNJ

08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5269

REBIĆ

ALEKSE

ZORAN

10-04-1964 BELA CRKVA

02-04-1994 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

‐ 55 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

5270

REBRAČA

DRAGAN

DUŠAN


09-08-1995 U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

5271

REGALJAC

DUŠAN

PETAR

19-03-1949 BOBOTA

05-06-1992 BUDŽAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5272

REKIĆ

SVETOZAR

DOBRIVOJ


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5273

RELIĆ

PAVAO

BRANKO

13-06-1912 GLINA

15-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5274

RELIĆ

IVAN

MILE



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5275

RELIĆ

ADAM

MILOŠ



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5276

RELIĆ

SIMO

MILOŠ

15-11-1954 VOJNIĆ

28-09-1994 GLINICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5277

RELIĆ

PETAR

NADA

1932 RATKOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5278

RELIĆ

VASO

SRBOLJUB

1945 BUKOVIĆ

01-09-1995 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5279

RELIĆ

MILAN

STEVO


08-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5280

RELJA

PAVLE

ZDRAVKO

01-07-1958 ŽEGAR

16-01-1993 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5281

RELJIĆ

DMITRA

JOVAN

1924 IVOŠEVCI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5282

RELJIĆ

TRIVUNA

ZDRAVKO

1945 SMOKOVIĆ


SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5283

RELJIN

MILOŠ

LJUBOMIR

19-02-1971 MOKRIN


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5284

REPAC

PETAR

JOVO

30-07-1946 NEBLJUSI

04-08-1995 SRB

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- BASTAJSKI BRĐANI

M

5285

REPAC

PANE

NIKOLA

13-10-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5286

REPAC

DUŠAN

PERO

26-10-1944 BOS. BOJNA

04-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5287

REPAC

JOVO

PETAR

16-07-1963 D. LAPAC

12-11-1991 NEBLJUSI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5288

REPAC

JANKO

SLAVKO

08-11-1936 BOS. BOJNA

05-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5289

REPAC

PANE

STEVAN

05-08-1995 ĆUKOVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5290

REPAJA

MIRKO

BOŠKO

22-08-1957 ZEMUNIK G.

12-04-1994 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5291

RESAN

MILAN

MILE

04-08-1965 PAKRAC

15-08-1993 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5292

RESANOVIĆ

DRAGAN

SLOBODAN

22-01-1967 SISAK

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5293

RIBIĆ

NIKOLA

PERO

05-08-1995 BATNOGA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

5294

RISTIĆ

ILIJA

DUŠAN


26-06-1995 KRŠLJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5295

RISTIĆ

MOMIR

NIKOLA

28-02-1955 OSIJEK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5296

RISTIĆ

07-02-1993 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5297

RISTIĆ

BOGDAN

SLAVKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5298

RKMAN

JOVO

BOŽO

30-10-1958 VUKOVAR

02-09-1991 BERAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5299

RKMAN

RADE

MILICA

28-06-1915 BRNJAVAC

08-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5300

RKMAN

MIRKO

MILISAV

14-08-1974 GLINA

15-04-1993 ŠLJIVARAK

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5301

RKMAN

RADE

RADE



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5302

RKMAN

RADE

RISTO

19-01-1937 PECKA

08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5303

RNJAK

NIKOLA

MILAN

09-09-1953 ORLIĆ

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5304

RNJAK

OBRAD

MOMČILO

01-06-1941 BUKOVIĆ


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5305

RNJAK

MIHAJLO

STEVAN

11-09-1920 BUKOVIĆ

06-08-1995 PAĐENE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5306

ROBELI

MUHAMED

MUHAREM

07-03-1971 LOJČIĆ

30-08-1991 TEPLJUH

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5307

RODIĆ

PETAR

BRANKO

14-01-1930 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

RADIVOJ

1951 D. LAPAC

1953 ĆUKOVAC

1935 BATNOGA

1968 BEOGRAD

5308

RODIĆ

STEVAN

ĐURO



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5309

RODIĆ

STIPE

IVANKA

28-04-1958 OTOČAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

5310

RODIĆ

ĐURO

MILENA


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5311

RODIĆ

DANE

RADE

18-05-1967 KARLOVAC

26-07-1995 BUGAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5312

ROGAČ

MARKO

MILE

17-09-1926 CIVLJANE

05-08-1995 CIVLJANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5313

ROGULIĆ

JAGODA

29-04-1931 ROGULJE

26-12-1991 ROGULJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5314

ROGULIĆ

JOVO

MIHAJLO

25-12-1919 DOBROVAC

20-01-1992 DOBROVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5315

ROGULJA

JANKO

BOGDAN

14-01-1959 D. BAČUGA

14-10-1993 ŽUPIĆ GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5316

ROGULJA

GLIŠO

JANKO

03-11-1933 D. BAČUGA

05-08-1995 D. BAČUGA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5317

ROKANOVIĆ

MILAN

GORAN

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5318

ROKIĆ

LJUBAN

VLADIMIR

09-06-1950 PAKRAC


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5319

ROKNIĆ

MILOŠ

BRANKO


07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5320

ROKNIĆ

MARKO

DANIJELA

19-04-1977 KARLOVAC

05-10-1991 SAJEVAC

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5321

ROKNIĆ

GAJO

DMITAR



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5322

ROKNIĆ

JOVAN

DRAGAN

20-01-1950 BERAK

19-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5323

ROKNIĆ

MILE

DRAŽEN

28-01-1971 ZADAR

10-10-1991 SAJEVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5324

ROKNIĆ

PETAR

LJUBOMIR

20-04-1960 POLJANI

05-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5325

ROKNIĆ

RADE

MARKO

24-04-1952 KARLOVAC

05-10-1991 SAJEVAC

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5326

ROKNIĆ

SIMO

SINIŠA

04-06-1962 VUKOVAR

06-05-1994 VUKOVAR

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5327

ROKNIĆ

DRAGAN

SOKA



KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5328

ROKNIĆ

BOŽE

STEVO


02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5329

ROKNIĆ

MILE

ŽELJKO


07-02-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5330

ROKSANDIĆ

MILAN

BRANKO



BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

1928 PAULIN DVOR

1965 BELI MANASTIR

5331

ROKSANDIĆ

NIKOLA

ĐURO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5332

ROKSANDIĆ

MATIJA

GOJKO

11-04-1944 LOVČA

21-11-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5333

ROKSANDIĆ

MILAN

MIRKO

1956 BALINAC

04-08-1995 BALINAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5334

ROKVIĆ

RANKO

ALEKSANDAR

1923 VUKOVAR

14-02-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5335

ROKVIĆ

VASO

VELIMIR



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M


5336

ROMANIĆ - RELIĆ

PAJO

DUŠANKA

5337

ROMČEVIĆ

JOVAN

JEKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

07-08-1995 ŽIROVAC

1992 BRANEŠCI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

5338

ROMČEVIĆ

DUŠAN

MILJKAN

Ž/W

31-01-1953 STIPAN

13-08-1995 NOVI GRAD

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5339

ROMIĆ

OBRAD

BORIVOJ

M

05-03-1933 PRISTEG

16-07-1993 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5340

ROMIĆ

PETAR

BOŽICA

5341

ROMIĆ

DUŠAN

BOŽO

1922 MORPOLAČA

07-08-1995 B.PETROVAC

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1910 D. PRISTEG

06-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

5342

ROMIĆ

ILIJA

BRANKO

20-11-1957 KOLAREVO

M

21-03-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5343

ROMIĆ

TODOR

DOBRE

15-08-1923 PRISEG


5344

ROMIĆ

TOMO

ILIJA


25-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5345

ROMIĆ

STOJAN

JORDAN

01-06-1991 BENKOVAC

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5346

ROMIĆ

PETAR

NADA

02-12-1991 PAKR. KLISA

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1920 DUGO SELO

1959 MORPOLAČA 12-06-1934 KLISA

5347

ROMIĆ

MILAN

NIKOLA

20-09-1950 D. LAPAC

05-10-1992 ŽELJEZNO POLJE

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5348

ROMIĆ

JOCO

NJEGOSLAV

12-07-1939 GAZIJE

17-09-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

TODORA

22-02-1912 CERANJE

Ž/W

5349

ROMIĆ

5350

RONČEVIĆ

5351

RONČEVIĆ

MILOŠ

5352

RONČEVIĆ

ILIJA

5353

RONČEVIĆ

---

5354

RONČEVIĆ

---

MILKA

5355

RONČEVIĆ

---

MIRKO

5356

ROSIĆ

STEVAN NIKOLA

---


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

18-12-1993 PETROVO SELO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-12-1938 LJESKOVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MARICA

1926 RONČEVIĆI

07-08-1995 RONČEVIĆI

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MILAN

1956 OKUČANI

22-12-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- KORD. LJESKOVAC


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1910 KORD. LJESKOVAC


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

DUŠAN ĐURO

MIRKO



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

PREDRAG

06-01-1957 SAJKOVIĆ

M

5357

ROSIĆ

5358

ROŽIĆ

5359

RSTIĆ

MARKO

VUKOSAVA

5360

RUDAN

DUŠKO

BRANKO

5361

RUDAN

MILOŠ

PETAR

5362

RUDANOVIĆ

---

RADOJKA

5363

RUDEN

---

ĐURO

5364

RUDEŠ

JOVAN

ZORKA

5365

RUDEŽ

NIKOLA

MILAN

DIC "VERITAS"

---

--- BELI MANASTIR

MILORAD

02-03-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

--- MARINCI

19-07-1991 MARINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

30-10-1935 BUKOVIĆ

20-08-1995 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

--- DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 D. SJENIČAK

1991 TENJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

--- KOSTAJNICA


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

--- TABORIŠTE


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

18-01-1950 LJUBLJANA

1932 ŽIROVAC 12-07-1954 JASENOVAC

‐ 56 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

5366

RUDEŽ

NIKOLA

STOJAN

15-09-1958 BRĐANI

06-10-1995 OZREN

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5367

RUDIĆ

SAVO

EVICA


07-08-1995 G. KLASNIĆ

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-04-1993 NADINSKA KOSA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 NADIN KOSA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5368

RUDIĆ

---

5369

RUJAK

PANTELIJA

5370

RUJAK

---

MIRKO DRAGAN STOJAN

--- KOSTAJNICA 08-02-1974 NADIN --- NADIN KOSA

5371

RUNJAIĆ

DUŠAN

BRANKO

24-09-1954 SISAK

24-07-1992 BRĐANI

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5372

RUNJAJIĆ

JANKO

ŽIVKO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5373

RUSIĆ

SIMO

ANĐA

11-11-1904 PLAVNO

19-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5374

RUSIĆ

1952 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5375

RUSIĆ

--- PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5376

RUSIĆ

---

JEKA

1920 PLAVNO

07-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5377

RUSIĆ

---

MILENKO

15-05-1930 ČEPIN

06-12-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5378

RUSIĆ

NIKOLA

SVETO

26-08-1961 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5379

RUSTEMI

SINON

ALI

10-08-1972 REZNIK

27-05-1992 PUDIN HAN

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--RADE

ANĐELKA DRAGINJA

5380

RUTALJ

RADE

DRAGOSLAV

03-02-1964 RADUČ

01-02-1993 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5381

RUŽAK

RUDOLF

TEREZIJA

27-09-1913 PETRINJA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5382

RUŽIĆ

MILAN

DUŠAN

14-11-1930 DOLJANI

06-08-1995 DOLJANI

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5383

RUŽIĆ

IGNJATIJE

IGNJATIJE

14-06-1946 GREĐANI

28-11-1994 PRAŠNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KOSTA

MILORAD

14-02-1961 MARINCI

5384

RUŽIĆ

5385

SABO

5386

SABOL

FRANJO

DAMIR

18-03-1967 BRANJINA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5387

SAGRADŽIJA

NIKOLA

MILIĆ

27-11-1972 KARLOVAC


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

STOJANKA

--- LIPIK

19-07-1991 BOGD. -MARINCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-12-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5388

SAMAC

ĐURO

DRAGAN

15-11-1951 BRESTIK


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5389

SAMAC

STEVO

DUŠAN

14-07-1952 BRESTIK

03-09-1992 PETRINJA

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5390

SAMAC

STANKO

PETAR

20-10-1968 BRESTIK

09-08-1995 U KOL/IN COL.

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5391

SAMARDŽIĆ

OSTOJA

BOGDAN

07-01-1920 HRASTOVAC G.

07-08-1995 HRASTOVAC G.

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5392

SAMARDŽIĆ

PERO

JOVO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5393

SAMARDŽIĆ

SVETKO

MILENKO

1928 VEL. KLISA

01-10-1991 VEL. KLISA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5394

SAMARDŽIĆ

SVETKO

MIRJANA

1931 VEL. KLISA

01-10-1991 VEL. KLISA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5395

SAMARDŽIĆ

PERO

1926 KLISA

01-12-1991 KLISA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5396

SAMARDŽIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5397

SAMARDŽIJA

05-08-1995 BILJEG

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

--MILAN

SAVA ---

ADAM

10-01-1954 ŽEGAR 1940 SLAVOSKO POLJE


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

28-01-1993 PAĐENE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5398

SAMARDŽIJA

NIKOLA

DANICA


5399

SAMARDŽIJA

DMITAR

DANILO

1930 PAĐENE

5400

SAMARDŽIJA

OSTOJA

DRAGO

5401

SAMARDŽIJA

ŠPIRO

GOJKO

5402

SAMARDŽIJA

BOŽO

GOJKO

1950 GORIČKA

5403

SAMARDŽIJA

MILAN

GOJKO

15-09-1955 GORIČKA

5404

SAMARDŽIJA

ILIJA

JOVO

5405

SAMARDŽIJA

MARKO

5406

SAMARDŽIJA

ĐURO

5407

SAMARDŽIJA

5408

SAMARDŽIJA

DUŠAN

MILORAD

5409

SAMARDŽIJA

MARKO

MILOŠ

1927 PAĐENE

5410

SAMARDŽIJA

MILE

MILOŠ


26-01-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5411

SAMARDŽIJA

MILAN

NADA

09-10-1968 VUKOVAR

22-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5412

SAMARDŽIJA

MILAN

NENAD

29-05-1963 GLINA

28-12-1991 STANKOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5413

SAMARDŽIJA

MILE

NIKOLA


07-08-1995 DVOR

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5414

SAMARDŽIJA

PETAR

TEODOR



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

VILKA

---


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1991 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-12-1991 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-07-1991 STRUGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-03-1965 PAĐENE

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MARKO

26-07-1963 VUKOVAR

15-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

20-12-1959 GRAČAC

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

04-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MILKA

25-05-1932 PLJEVLJA --- KNIN

1931 KLISA 10-10-1949 SLAVSKO POLJE

07-11-1991 KRIČKE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

MARKO

05-05-1919 VUČIPOLJE

01-09-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

RADE

MIRKO

09-07-1957 DRAŠKOVAC

10-08-1995 PRIJEDOR - U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BOŠKO

STEVAN

04-06-1967 VIŠNJIĆEVO

17-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

SANDIĆ

DOBROSLAV

SVETISLAV

14-11-1939 SARVAŠ

02-08-1991 SARVAŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5422

SANKOVIĆ

PETAR

DRAGAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5423

SANTRAČ

SLAVKO

SLOBODAN

26-05-1952 N. GRAD

5424

SANTRIĆ

STJEPAN

ĐURO

5425

SARAJLIJA

5426

SARAJLIJA

STOJAN

MILICA

5427

SARAPA

MIHAJLO

DRAGAN

5428

SARAPA

MIHAJLO

LJUBIŠA

5429

SARAPA

JOVAN

NIKOLA

13-01-1961 GLINA

5430

SARAPA

BRANKO

ŽELJKO

11-08-1958 DABRINA

12-08-1995 PETROVAC

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5431

SARIĆ

ĐURĐE

BOGDAN

28-01-1953 GOSPIĆ

04-11-1991 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5432

SARKANJAC

MILAN

SAVO


5433

SAVANOVIĆ

MILOŠ

JOVO

5415

SAMELAK

5416

SAMOLOVIĆ

VILKO

5417

SANADER

IGNJATIJA

DUŠAN

5418

SANADER

SIMO

5419

SANADER

5420

SANDIĆ

5421

---

---

DRAGIŠA

ĐURO

5434

SAVANOVIĆ

TOMISLAV

KRSTAN

5435

SAVANOVIĆ

MILOŠ

MILAN

1952 PAKR. POLJANA --- VUKOVAR

01-11-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1958 OKUČANI

01-12-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1930 BATINJANI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1937 LAĐEVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

26-10-1943 LAĐEVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


1931 LOKVA 07-02-1964 LOKVARI 1962 VELIKI BASTIJI

02-09-1991 DARDA

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-10-1991 GORICE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

5436

SAVATOVIĆ

MILE

BOGDAN


04-01-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5437

SAVELJIĆ

SLAVKO

ŽIVKO

30-10-1969 ŽIVINICE

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5438

SAVIČIĆ

01-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5439

SAVIČIĆ

01-05-1995 JAZAVICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5440

SAVIĆ

04-11-1991 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5441

SAVIĆ

SLAVKO

BRANKO

27-06-1973 KNIN

01-05-1994 MILJEVCI

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5442

SAVIĆ

RADE

DALIBOR

25-01-1972 SISAK

02-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5443

SAVIĆ

MILAN

DRAGAN

05-01-1970 ŠABAC

09-02-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5444

SAVIĆ

BRANISLAV

DUBRAVKO

06-06-1962 LIPIK

12-10-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5445

SAVIĆ

MILAN

DUŠAN

21-12-1972 BJELOVAR

01-10-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5446

SAVIĆ

SRETKO

DUŠAN

30-05-1958 ČEVALJUŠA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

--MLAĐAN ---

GORDANA MILORAD BOGDAN

1912 N. GRADIŠKA 15-01-1937 RAJČEVCI 1953 KRNJAK

5447

SAVIĆ

STOJAN

JOVAN

19-08-1950 ĆORE

17-12-1991 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5448

SAVIĆ

JOVAN

LAZO

21-06-1947 PLAVNO

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5449

SAVIĆ

1951 MIRKOVCI

16-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5450

SAVIĆ

--- MIRKOVCI

12-07-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5451

SAVIĆ

PETAR

MILAN

14-04-1962 SAVIĆ SELO


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5452

SAVIĆ

STANKO

MILAN


01-10-1991 PODCETIN

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5453

SAVIĆ

18-07-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5454

SAVIĆ

ĐURO

MILENKO

22-06-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5455

SAVIĆ

DUŠAN

MILIĆ

05-09-1955 GRABOVAC KRNJAČKI


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5456

SAVIĆ

MILOVAN

MILOVAN


10-08-1995 VELJUN

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

5457

SAVIĆ

PERO

MIRKO

12-08-1965 G. KOMORA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5458

SAVIĆ

DRAGAN

MIRKO

25-08-1965 SAVIĆI

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5459

SAVIĆ

BOŽIDAR

MOMČILO

02-10-1973 VUKOVAR

28-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5460

SAVIĆ

JOVAN

NIKOLA

25-03-1951 RAJIĆ


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5461

SAVIĆ

SAVA

NIKOLA

27-01-1950 ZRINJSKA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

LJUBICA

---

MARIJA

---

MILENKO

--- MIRKOVCI 1951 OKUČANI

‐ 57 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



5462

SAVIĆ

5463

SAVIĆ

RATKO

---

RAJKO

5464

SAVIĆ

JAKOV

SAVA

5465

SAVIĆ

SAVO

SIMO

08-01-1969 POLJANCI

5466

SAVIĆ

BRANKO

SREĆKO

5467

SAVIĆ

DANE

TODOR

5468

SAVIĆ

5469

SAVIĆ

JOVAN

VLADO

15-02-1961 KREKOVI

5470

SAVIĆ

DUŠAN

ZDRAVKO

5471

SAVIĆ

DANKO

5472

SAVIĆ

5473

SAVKOVIĆ

5474 5475

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

04-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

14-03-1971 PLAVNO

04-08-1995 TRBOUNJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-09-1908 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

04-04-1993 ĆULAC BR.

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-04-1992 MOSTAR

FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

M

28-03-1952 LOZNA

04-07-1992 SARVAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZLATAN

24-12-1973 ZAVIDOVIĆI

12-11-1991 CREPULJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

ZORAN

11-01-1972 OKUČANI

03-01-1992 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RANKO

NENAD

16-05-1970 BASTAJSKI BRĐANI

01-09-1991 DOLJANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

SAVKOVIĆ

JOCO

SVETOZAR

25-05-1947 JAPAGA

23-03-1992 JAPAGA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SAVURDIĆ

MIRKO

LJUBIŠA

27-01-1959 SISAK

30-08-1991 SLOVINCI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VELAGA

1912 PLAVNO

PRIPADNOST

04-08-1995 PLAVNO

---

PAVLE

REGION

01-03-1930 D. PERVAN 1917 PLAVNO

1946 KRNJAK

5476

SEDLAN

RADOMIR

ĐURAĐ

22-02-1966 GRAČAC

24-01-1991 ŠTIKADA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5477

SEDLAN

ČEDOMIR

ĐURO

22-02-1966 GRAČAC

24-09-1991 RIČICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5478

SEDLAN

JOVAN

RADOMIR

08-11-1960 GRAČAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5479

SEDLAR

SVETOZAR

ILIJA

13-03-1963 GRAČAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5480

SEDLIĆ

NEVENKA

BOGDAN

23-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5481

SEFERAGIĆ

SABITO

ADAM



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5482

SEKULIĆ

ĐURO

DARINKA

08-03-1924 ŠTIKADA

05-08-1995 ŠTIKADA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

1947 SIJEKAVAC

5483

SEKULIĆ

PETAR

DARKO


16-11-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5484

SEKULIĆ

DUŠAN

DUŠAN


04-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5485

SEKULIĆ

01-11-1991 UŠTICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

---

JELENA

1922 UŠTICA

5486

SEKULIĆ

MILAN

NIKOLA

15-01-1959 DVOR


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5487

SEKULIĆ

DRAGAN

RADE

13-06-1953 SISAK

25-06-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5488

SELAKOVIĆ

MILOŠ

DRAGAN

24-01-1959 BESTRMA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5489

SELMAN

METJE

VEGAJ

18-09-1971 SUŠICA


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5490

SEOVIĆ

TRIVUN

BOŠKO

5491

SEOVIĆ

NIKOLA

RADE


14-12-1991 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5492

SEPER

PETAR

ANĐELKO

5493

SERDAR

NIKOLA

BOGDAN

21-11-1957 VEL. GLAVA

05-10-1991 LAĐEVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-01-1935 ŠIR. KULA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5494

SERDAR

BOŽO

BRANKO

M

19-12-1994 GLINICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5495

SERDAR

GOJKO

BRANKO

M

04-04-1952 ŠIR. KULA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5496

SERDAR

STEVAN

M

DRAGAN

11-04-1941 LIČANI

11-05-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5497

SERDAR

5498

SERDAR

STOJAN

MIROSLAV

23-11-1958 ŠIR. KULA

17-11-1991 ŠIR. KULA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILE

NIKOLA

21-03-1903 ŠIR. KULA

01-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5499 5500

SIBINČIĆ

SIMO

BOŠKO

01-05-1995 BOROVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

SIBINČIĆ

RADE

NIKOLA

06-10-1950 OKUČANI

07-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5501

SIBINČIĆ

NIKOLA

RADE

08-08-1975 ČOVAC

02-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5502

SIBINČIĆ

DRAGAN

STEVAN

13-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5503

SIKIRICA

ĐURO

JADRAN

13-06-1992 MALIĆI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5504

SIKIRICA

SIMO

LJUBOMIR

1965 VELJUN

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5505

SIKIRICA

MILIĆ

MILORAD

1939 PONORAC

05-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5506

SIKIRICA

MILOŠ

NIKOLA

23-06-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5507

SIKIRICA

26-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5508

SIKIRICA

5509

SILAĐAN

5510

SIMANOVIĆ

DRAGAN

LJUBAN

27-08-1937 VELEŠNJA

01-04-1995 RAJNOVAC

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5511

SIMEUNOVIĆ

MILADIN

ZORAN

04-05-1968 VUKOVAR

29-04-1992 PELAGIĆEVO

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5512

SIMIĆ

JOVAN

GORAN


14-09-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5513

SIMIĆ

MATEJA

LJUBIŠA


25-01-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

KRSTAN

---

SAVO

---

MILAN

ĐURO

SLOBODAN

5514

SIMIĆ

5515

SIMIĆ

5516

SIMIĆ

5517

SIMIĆ

5518

SIMIĆ

MILORAD

5519

SIMIĆ

1953 MOKRO POLJE

1956 DOBRO SELO

1930 MILISAVCI

1950 OKUČANI 06-12-1953 METKOVIĆ

15-07-1970 ŠPAREDNJAK 1923 MIRKOVCI 26-12-1967 ŠLJIVNJAK --- VUKOVAR

05-09-1991 PAVLOVAC

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

15-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

MILICA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

NEBOJŠA

31-08-1967 BEOGRAD

11-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JORDAN

NENAD

03-06-1972 PARAĆIN

06-11-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JOVO

PREDRAG

21-12-1965 ORLIĆ

05-08-1995 ORLIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RANKO

01-07-1957 DALJ

NOVICA

---

RODOLJUB

--- OKUČANI

22-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

04-04-1993 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5520

SIMIĆ

DRAGOLJUB

SLAVOLJUB


22-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5521

SIMIĆ

MATIJA

STEVAN

03-08-1937 BRĐANI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5522

SIMIĆ

MILAN

STEVAN



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5523

SIMIĆ

CVETKO

TOMO

19-10-1972 LIPNICA

27-12-1991 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5524

SIMIĆ

13-12-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5525

SIMONOVIĆ

VUJADIN

MILADIN

04-10-1952 GABOŠ

20-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5526

SIMONOVIĆ

MLADEN

VUJADIN

--- GABOŠ

1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ŽIVOJIN

11-04-1992 "LORA" - SPLIT

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

ZORAN

--- OBRENOVAC

5527

SIMOVIĆ

5528

SIMUNOVIĆ

5529

SINĐIĆ

DUŠAN

GORAN

06-10-1972 RUMA

5530

SINOBAD

MILAN

DRAŠKO

23-03-1968 KNIN

5531

SINOBAD

NIKOLA

RATKO

5532

SIPIĆ

MILE

ĐURO

5533

SIPIĆ

ĐORĐE

JOVAN

5534

SIRETA

ILINKA

BOJA

---

RATKO

29-10-1963 NIKŠIĆ

VUJICA

--- GABOŠ

25-01-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

28-11-1936 GAĆEŠKO SELO

09-12-1991 GAĆEŠKO SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-03-1966 KARLOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 G. DOBRETIN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1945 KNIN

1925 G. DOBRETIN

5535

SIRETA

ĐURO

ILINKA

15-01-1906 G. DOBRETIN

04-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5536

SIRETA

JOVO

SIMO

10-06-1936 DOBRETIN

01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5537

SIRETA

MILOŠ

STEVAN

19-07-1950 DOBROTIN

11-01-1992 DOBROTIN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5538

SIROVAC

MILE

ŽELJKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5539

SIROVICA

ŠPIRO

DUŠAN

1944 ŽITNIĆ

19-11-1993 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5540

SIROVICA

TOMO

MILAN

08-10-1964 DRNIŠ

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5541

SKADARKA

NIKOLA

ĐORĐE


27-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5542

SKAKIĆ

DUŠAN

MIRKO


10-05-1992 DRVAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5543

SKELEDŽIJA

NIKOLA

VLADO

29-08-1930 SRPSKI BLAGOJ

31-07-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5544

SKENDŽIĆ

JOVO

MIŠO

23-06-1948 ŠKARE

03-11-1991 OTOČAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5545

SKOKNIĆ

MILAN

DANE

10-10-1946 BUNIĆ


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5546

SKORUPAN

IGNJATIJE

ĐURO

13-09-1946 PAKRAC


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5547

SKORUPAN

LUKA

MIODRAG

13-04-1958 CIKOTE

14-12-1991 CIKOTE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

RATKO

TRIVUN


5548

SKROBONJA

5549

SLABAK

5550

SLADAKOVIĆ

RADE

ŽARKO

5551

SLADIĆ

OBRAD

MILAN

5552

SLADKOV

5553

SLADOJEVIĆ

5554

SLADOVIĆ

5555

SLADOVIĆ

5556

SLATINA

5557

SLAVNIĆ

DIC "VERITAS"

---

BLAŽENKA

---

SOKA

---

NADA

MILE

DRAGAN ---

IBRAHIM ---

MARA SABAHUDIN MACA

--- NOVSKA 1958 DOBROPOLJCI 10-08-1958 BJELINA 1913 SISAK 1930 TOPOLA 16-04-1961 VLAHOVIĆ 1902 GLINSKI TRTNIK 04-06-1972 PRIBOJ 1921 ČEPIN

‐ 58 ‐

30-10-1991 IĆEVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-12-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-12-1991 BRGUD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-08-1995 PRIJEDOR -U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-08-1995 PRIJEDOR -U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

02-02-1992 CRNO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

5558

SLAVUJEVIĆ

GOJKO

DAVOR

20-01-1969 PAKRAC

30-05-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5559

SLAVUJEVIĆ

DANE

DRAGA

01-04-1915 L. P. SELO

04-08-1995 L. P. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5560

SLAVUJEVIĆ

JOVAN

GEORG

31-03-1913 JAKOVCI

15-12-1991 JAKOVCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5561

SLAVUJEVIĆ

ILIJA

GORAN

1966 PAKRAC

02-12-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5562

SLAVUJEVIĆ

---

JOVAN

--- PAKRAC

24-10-1993 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5563

SLAVUJEVIĆ

---

JOVAN

1923 OSIJEK

18-03-1996 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5564

SLAVUJEVIĆ

---

LAZO

1936 DUHOVI

17-03-1992 DARUVAR

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5565

SLAVUJEVIĆ

---

PETRA

1905 ŠUMETLICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5566

SLAVUJEVIĆ

---

ZDRAVKO

1964 JAKOVCI


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5567

SLAVUJEVIĆ

---

ZORAN

1970 OSIJEK

18-03-1996 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5568

SLAVULJ

ĐURO

DRAGAN


5569

SLAVULJ

STANKO

STANKO

1958 GVOZDANSKO

5570

SLIJEPČEVIĆ

LAZO

DESANKA

5571

SLIJEPČEVIĆ

MIRKO

DRAGOLJUB

5572

SLIJEPČEVIĆ

BOGDAN

DUŠAN


M

22-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-09-1994 MAJDAN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M Ž/W

25-08-1995 D. KLASNIĆ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

1969 DVOR

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

30-07-1969 KLASNIĆ G.

06-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M Ž/W

5573

SLIJEPČEVIĆ

JANKO

JELENA

20-11-1936 DABRINA

25-08-1995 D. KLASNIĆ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

5574

SLIJEPČEVIĆ

STEVAN

JOVO

13-05-1947 GLINSKI TRTNIK

05-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5575

SLIJEPČEVIĆ

NEDJELJKO

MIODRAG

04-02-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

07-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

30-10-1991 RASTOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

MIRKO

1962 D. VIJIĆANI

5576

SLIJEPČEVIĆ

5577

SLIJEPČEVIĆ

---

PERO

5578

SLIJEPČEVIĆ

---

SLAVKO

5579

SLJEPČEVIĆ

---

REMZO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5580

SMILJANIĆ

STEVO

ĐORĐE

28-08-1933 KRBAVA

20-05-1993 KRBAVA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5581

SMILJANIĆ

LAZAR

JOVAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5582

SMILJANIĆ

01-04-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5583

SMILJANIĆ

MARKO

LAZAR



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5584

SMILJANIĆ

DRAGAN

MILAN

27-04-1947 GOSPIĆ

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

JOVO

14-06-1965 HAJTIĆ 1926 RASTOVAC --- SISAK 1947 PLJEVLJA

--- MIOČINIĆI

5585

SMILJANIĆ

BOŠKO

MOMČILO

13-10-1932 GRADINA

17-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5586

SMILJANIĆ

MILADIN

NEDJELJKO


19-09-1993 LAĐEVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5587

SMILJANIĆ

ĐURO

RADOMIR

1945 ZVJERINAC


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5588

SMILJANIĆ

DUŠAN

RAJKO


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5589

SMILJANIĆ

31-08-1991 RASTOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5590

SMILJANIĆ

DRAGAN

STANKO

03-12-1938 GOSPIĆ

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5591

SMILJANIĆ

BOŠKO

VOJIN

15-03-1947 GRADINA

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5592

SMIULJ

SIMO

STOJAN

13-01-1965 KOTARANI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5593

SMOLČIĆ

MILICA

NIKOLA

13-10-1991 VRBOVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5594

SMOLČIĆ

FILIP

STEVAN

09-01-1972 BEOGRAD

25-10-1991 TORDINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5595

SMOLČIĆ

PAVLE

ZLATKO

09-05-1964 GLINA

31-05-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5596

SMOLIĆ

TODOR

STEVAN

02-05-1930 BRIBIR

05-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5597

SMOLJANOVIĆ

GAVRO

GAVRO

10-08-1950 G. MELJANE

17-12-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-05-1967 VOĆIN

---

ROBERT

--- BOS. NOVI --- RASTOVAC

1966 DABAR

26-01-1995 D. VAGANAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1935 D. SKRAD


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

SAVO

1936 G. MIHOLJAC

01-02-1992 G. MIHOLJAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

JOVAN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STANKO

DRAGAN

19-08-1962 KARLOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SMRZLIĆ

MILAN

NIKOLA


04-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

SMRZLIĆ

MILE

PERO

09-04-1962 SLUNJ


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-08-1995 PAĐENE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

16-10-1959 PAĐENE

11-10-1993 PAĐENE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-04-1964 KNIN

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-05-1995 RIJEKA SAVA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-02-1993 PERUČA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M Ž/W

5598

SMOLJANOVIĆ

BOŠKO

MIROSLAV

5599

SMOLJANOVIĆ

SIMO

STEVO

5600

SMOLJIĆ

---

5601

SMRČKOVIĆ

---

5602

SMRZLIĆ

5603 5604 5605

SMUĐA

5606

SMUĐA

TODE

RADOMIR

5607

SMUĐA

DUŠAN

TIHOMIR

5608

SOKOL

5609

SOKOLOVIĆ

DUŠAN

MILAN


5610

SOKOLOVIĆ

BRANKO

ŽELJKO

05-07-1962 ŠEOVICA

5611

SOLAĆ

RADE

MILAN

---

---

MILICA

FRANJO

1923 OTON

1920 LONČARICA

1972 MELJINOVAC

5612

SOLAR

JOVO

LJUBICA

10-05-1972 SISAK

17-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

5613

SOLONJA

BLAGOJA

PREDRAG


16-09-1991 DARUVAR

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5614

SOMBORAC

ĐORĐE

RADIVOJ

10-04-1961 VUKOVAR

06-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5615

SOVILJ

MILADIN

DANICA

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5616

SOVILJ

NIKOLA

MARA

20-06-1923 GRAČAC

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5617

SOVILJ

LJUBOMIR

MILE


17-05-1993 VELJUNSKA KOSA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5618

SOVILJ

GOJKO

MILENKO

27-01-1959 KIJANI

31-03-1992 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5619

SOVILJ

BRANKO

MIRA

03-09-1950 GRAČAC

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5620

SOVILJ

JOVO

MIRKO

12-02-1954 OMSICA

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5621

SOVILJ

BRANKO

RADOMIR

14-02-1952 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5622

SOVILJ

MILE

VLADE

27-11-1931 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5623

SOVILJ

VLADIMIR

ZDRAVKO

25-04-1959 UDBINA

06-08-1995 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5624

SPAIĆ

BORIVOJE


04-08-1993 BIJELI POTOK

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5625

SPAJIĆ

IVICA

08-07-1973 ŽEPČE

17-09-1991 SINJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5626

SPAJIĆ


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5627

SPASIĆ

STOJADIN

DOBRIVOJE

01-09-1964 BUJANOVAC

26-12-1993 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5628

SPASIĆ

PETAR

DRAŽEN

21-06-1972 BRČKO

05-08-1995 BUNIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-11-1971 TORONTO

--ANTE ---

MILENKO

1932 DERINGAJ

1968 SREMSKE LAZE

5629

SPASIĆ

JEREMIJA

DŽERI

5630

SPASOJEVIĆ

UROŠ

DRAGAN

21-11-1991 LASLOVO

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

12-10-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5631

SPASOJEVIĆ

MILAN

SLOBODAN

5632

SPREMO

VOJISLAV

MILE


15-10-1991 VARAŽDIN KAS/BARR.

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

10-08-1945 BEGOVO SELO

23-04-1992 VRGORAC

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5633

SPREMO

SLAVKO

PETAR

M

01-04-1992 LORA

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5634

SRBIJANIN

BRANKO

MILAN

5635

SRBLJANIN

DUŠAN

JOVO

15-09-1969 PETRINJA

15-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-01-1952 PETRINJA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5636

SRBLJANIN

BRANKO

M

MILAN

15-09-1969 PETRINJA

16-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5637

SRDIĆ

M

DANE

MILAN

19-09-1966 VRHOVINE

20-11-1991 UVALA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5638

SRDIĆ

M

SIMO

MILOŠ

10-05-1948 KRNJAK


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5639

SRDIĆ

---

SMILJANA

M


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5640

SRDOJEVIĆ

---

MILAN

--- ANTIN

5641

SREDOJEVIĆ

---

MILAN

24-02-1954 OSOJA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5642

SREDOJEVIĆ

SVETISLAV

RANKO

08-08-1960 VUKOVAR

28-09-1991 VUKOVAR

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5643

SREMAC

KONSTANTIN

ŽELIMIR


5644

STAMBOLIJA

RADE

BOJA

--- PAKRAC

1945 BEGOVO SELO

1920 ZALUŽNICA

1991 VUKOVAR

1927 ĆORKOVAČA

26-08-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

06-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5645

STAMBOLIJA

ĐURO

BORO

21-04-1963 DRENOVAC


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5646

STAMBOLIJA

ADAM

LJUBA

15-10-1956 MAJDAN

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5647

STAMBOLIJA

PETAR

LJUBOMIR

06-04-1941 LOVSKA

01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5648

STAMBOLIJA

LJUBAN

MILAN

23-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5649

STAMBOLIJA

5650

STAMBOLIJA

5651

STAMBOLIJA

5652

STAMBOLIJA

RADE

PETAR

5653

STAMBOLIJA

MILE

ZDRAVKO

DIC "VERITAS"

--ADAM ---

1968 OKUČANI

MILKA

--- GLINA


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MIRKO

1950 MAJDAN

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

PERO

1916 DOBROVAC

01-10-1991 DOBROVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

23-08-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-10-1954 DVOR --- OKUČANI

‐ 59 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

5654

STAMENIĆ

ĐURO

DUŠAN

29-11-1955 LUŠČANI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5655

STANAR

MILAN

MILENKO

04-07-1948 BABJAK

25-12-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5656

STANAREVIĆ

MIRKO

MILENKO

29-02-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5657

STANAREVIĆ

STOJKO

MIRO

5658

STANČEVIĆ

DUŠAN

STEVO

5659

STANČIĆ

SVETOZAR

5660

STANČIĆ

NIKOLA

5661

STANIĆ

5662

STANIĆ

5663 5664

--- OKUČANI

04-08-1995 KOSIJERSKO SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1944 GOLUBIĆ

04-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

28-09-1962 OKUČANI

12-09-1991 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SVETOZAR

17-10-1934 ČOVAC

06-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVO

ADAM

20-01-1962 DVOR

28-06-1994 PRIJEDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

BOŠKO

11-07-1951 ŠTIKADA

31-03-1992 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STANIĆ

MILAN

DMITAR

08-11-1952 VEL. PERATOVICA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

STANIĆ

SVETOZAR

DRAGAN



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5665

STANIĆ

---

ĐURO

5666

STANIĆ

---

JOVAN

5667

STANIĆ

MILAN

LAZO

04-03-1934 ST. SELO


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5668

STANIĆ

VASO

MARIJA

19-11-1932 VREBAC

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5669

STANIĆ

MILADIN

MILKA

1930 KORENICA


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5670

STANIĆ

DAMJAN

NENAD

1924 G. JAVORANJ

07-08-1995 G. JAVORANJ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5671

STANIĆ

MILAN

NIKOLA

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5672

STANIĆ

JOVAN

RADMILA

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5673

STANISAVLJEVIĆ

MILAN


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5674

STANISAVLJEVIĆ

---

BRANKO

1942 OSIJEK

01-12-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5675

STANIŠIĆ

---

MLADEN

1972 BUSOVAČA


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5676

STANIŠLJEVIĆ

MILE

NENAD

1966 OKUČANI

11-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5677

STANKOV

NESTOR

RADE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5678

STANKOVIĆ

NIKOLA

ANĐA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5679

STANKOVIĆ

NIKOLA

BORO

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5680

STANKOVIĆ

VASO

BOSILJKA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5681

STANKOVIĆ

VITOMIR

BRANKO

5682

STANKOVIĆ

UROŠ

BRATISLAV

5683

STANKOVIĆ

14-06-1992 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5684

STANKOVIĆ

JOVAN

JOVAN

01-10-1937 OSTRVICA

07-11-1991 GOSPIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5685

STANKOVIĆ

PETAR

PERICA

12-07-1973 GOSPIĆ

02-05-1994 VIJAČA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5686

STANKOVIĆ

ĐURO

PETAR

1914 UŠTICA

26-10-1991 UŠTICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5687

STANKOVIĆ

BOŽIDAR

PETAR

12-05-1948 VELUŠIĆ

01-10-1991 ŠIBENIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5688

STANKOVIĆ

PAVLE

PETAR

27-09-1949 OSTRVICA

06-08-1995 D. LAPAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5689

STANKOVIĆ

DUŠAN

RADE

17-06-1940 PAKRAC

21-09-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5690

STANKOVIĆ

MILAN

RAJKO

30-06-1956 KOPRIVNA

21-11-1991 KOPRIVNA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5691

STANKOVIĆ

JOVO

RANKO

13-11-1934 BOS. NOVI


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5692

STANOJČIĆ

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5693

STANOJEVIĆ

MILAN

BRANKO

15-07-1958 BEOGRAD

07-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5694

STANOJEVIĆ

VUKAŠIN

MILORAD


21-01-1992 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5695

STANOJEVIĆ

LJUBE

NEBOJŠA

07-10-1972 TRGOVIŠTE

5696

STANOJEVIĆ

5697

STANOJEVIĆ

5698

STANOJEVIĆ

BOŠKO

---

---

----JANKO

DOBRIVOJE

NIKOLA

NIKOLA RADISLAV SAVO

08-10-1972 LJUBAČEVO

M

--- DVOR 1907 ČOVAC

28-01-1956 ČOVAC 1939 DIVOSELO 05-03-1952 GRAČAC

11-05-1950 BEČEJ 1926 VUČJAK ČEČ. 02-04-1969 OKUČANI 1927 ŠNJEGAVIĆ --- VUKOVAR 17-11-1972 LESKOVAC 1931 OSIJEK

--- TENJA

--- TENJA 1964 ZALAZJE 27-01-1930 BOVIĆ

05-08-1995 G. SELIŠTE

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

10-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

17-10-1991 ST. FARKAŠIĆ

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

11-11-1991 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-08-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-12-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 BOVIĆ

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

5699

STANOJEVIĆ

JOVAN

STANKO

01-08-1918 BOVIĆ

06-08-1995 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5700

STANOJEVIĆ

SVETOZAR

ZORAN

25-10-1961 OTIŠIĆ

30-07-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5701

STANOJEVIĆ

---

ŽELJKO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5702

STANOJEVIĆ

RADE

ŽELJKO

04-12-1968 VUKOVAR

17-09-1991 BUDŽAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5703

STAPAR

JOVAN

PREDRAG

01-10-1974 SISAK

05-08-1995 G. BAČUGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5704

STAPAR

STOJAN

SLAVKO

1926 JOŠAVICA


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5705

STARČEVIĆ

LAZO

ANĐA

1928 VUČJAK ČEČ.


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5706

STARČEVIĆ

STEVO

5707

STARČEVIĆ

ĐURO ---

--- BELI MANASTIR

26-12-1992 PERUČA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

JAGODA

1911 BRESTOVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1915 RASTIČEVO

05-08-1995 RASTIČEVO

Ž/W

5708

STARČEVIĆ

---

MANDA

5709

STARČEVIĆ

---

MILAN

5710

STARČEVIĆ

JEKA

MILKA

08-01-1957 D. LAPAC

1991 BELI MANASTIR

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1943 VUČJAK ČEČ.


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

15-11-1991 OSTROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- TENJA

5711

STARČEVIĆ

STEVO

MILKA

5712

STARČEVIĆ

NIKOLA

NENAD

5713

STARČEVIĆ

JOVAN

NIKOLA

05-09-1905 PRLJEVO

04-08-1995 PRLJEVO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

04-08-1995 PRLJEVO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M


HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

--- JANKOVCI

5714

STARČEVIĆ

LJUBOMIR

RAJKO

5715

STARČEVIĆ

NIKOLA

SLAVKO

5716

STAROVIĆ

DIMITRIJE

RANKO

5717

STEFANOVIĆ

5718

STEFANOVIĆ

ČEDOMIR

DRAGIŠA

12-07-1967 BRESTIK

5719

STEFANOVIĆ

SVETISLAVA

MIROSLAV

09-06-1959 BOLJEVAC NA IBRU


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5720

STEGIĆ

ĐURO

BOŽIDAR

14-10-1938 DRLJAČA

04-08-1995 DRLJAČA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5721

STEGIĆ

5722

STEGNJAIĆ

JOSIF

STEVO

5723

STEGNJAJA

JAKOV

ANKA

5724

STEGNJAJA

STEVAN

BRANKO

5725

STEGNJAJIĆ

ŽIVKA

ALEKSANDAR

5726

STEGNJAJIĆ

JOVAN

JOVO

5727

STEGNJAJIĆ

ĐERASIM

LJUBICA

5728

STEGNJAJIĆ

NIKOLA

MIHAJLO

5729

STEGNJAJIĆ

VLADIMIR

MILE

---

---

ADAM

MILAN

1934 PRLJEVO 21-10-1954 VIROVITICA 1940 BOROVO SELO

--- DRLJAČA

15-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-06-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-07-1991 KOMAREVO

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

15-04-1950 ZADAR


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

18-02-1967 BENKOVAC

10-02-1993 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-01-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

20-09-1947 BENK. SELO

20-09-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


13-12-1994 PRŽINE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1918 KULA ATLAGIĆ

1958 KULA ATLAGIĆA

5730

STEGNJAJIĆ

RADE

NEVEN

28-08-1970 BENKOVAC

15-10-1991 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5731

STEGNJAJIĆ

NIKOLA

SAVA



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5732

STEPANOVIĆ

RADOVAN

JOVAN

11-11-1970 VALJEVO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5733

STEPANOV

VOJIN

BRANISLAV

17-01-1968 BEČEJ

01-08-1994 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5734

STEVANOVIĆ

JOVAN

ĐORĐE

03-06-1965 TRPINJA

05-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5735

STEVANOVIĆ

JOVAN

LJILJANA

23-09-1956 VUKOJEVICA

01-06-1991 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5736

STEVANOVIĆ

---

MILOVAN

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5737

STEVANOVIĆ

---

RANKO

01-10-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5738

STEVANOVIĆ

---

VERA

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

--- SISAK 1960 PROKUPLJE --- SISAK

5739

STEVIĆ

ĐORĐE

SIMO

16-03-1955 MIRKOVCI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5740

STIJAK

ILIJA

MILAN



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5741

STIJAK

BOŠKO

MIRA

20-09-1967 TAVIJA

06-09-1991 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5742

STIJAK

MIRKO

MOMIR

15-02-1946 ŽIVAJA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5743

STIJELJA

ĐURO

MLADEN

19-03-1966 NUNIĆ


FBiH

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5744

STIPIĆ

ĐURAĐ

VITOMIR



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5745

STIPIĆ

MILE

ŽELJKO

02-07-1964 VOJNIĆ

08-04-1992 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5746

STJELJA

STEVAN

BRANKO

17-11-1923 NADIN


FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5747

STJELJA

JOSIP

MILOŠ

21-03-1945 BILJANE G.

31-12-1991 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5748

STJELJA

BRANKO

MIRKO

20-06-1961 ZAGRAD


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5749

STJELJA

NIKOLA

ŽELJKO

03-06-1956 NUNIĆ


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

‐ 60 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

5750

STJELJA

MILOŠ

ŽIVKO

01-10-1963 NUNIĆ

04-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

5751

STJEPANOVIĆ

LJUBOMIR

BOŽIDAR

07-01-1965 PAKRAC

12-07-1992 ŠEOVICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5752

STJEPANOVIĆ

ILIJA

TRIVUN

02-03-1949 KREČANA

17-09-1991 BUDŽAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ŽIVKO

SLAĐAN

12-05-1972 SMOLJINAC

5753

STOIČEVIĆ

5754

STOIČIĆ

5755

STOILOV

JEFIMA

BRANKO

5756

STOILJKOVIĆ

MILENKO

SAŠA

19-12-1967 BEOGRAD

---

VOJISLAV

M

03-03-1992 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

02-04-1970 CERA

10-09-1991 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-02-1968 ODŽACI

04-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1906 N. GRADIŠKA

5757

STOILJKOVIĆ

ČASLAV

SVETLANA

5758

STOISAVLJEVIĆ

SLAVKO

MILAN

5759

STOISAVLJEVIĆ

DUŠAN

MILE


01-02-1993 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5760

STOISAVLJEVIĆ

KRSTAN

NEDJELJKO

04-11-1964 OTIŠIĆ


SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5761

STOISAVLJEVIĆ

5762

STOJAČKOVIĆ

--MOMIR

1964 DRINIĆ

27-11-1993 MEDAK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

09-04-1992 KUPRES

BiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SIMO

--- VUKOVAR

30-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LAZO

16-05-1954 GREĐANI

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5763

STOJAKOV

VLADIMIR

ŽIVKO

29-04-1961 PANČEVO

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5764

STOJAKOVIĆ

SVETISLAV

BOGDAN

25-04-1963 GAKOVO

15-09-1991 ĐAKOVO

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5765

STOJAKOVIĆ

MIHAJLO

DAVOR

--- KARLOVAC

5766

STOJAKOVIĆ

MILOŠ

DRAGAN

1912 D. HRASTOVAC

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5767

STOJAKOVIĆ

PETAR

JANKO

02-10-1993 GAĆEŠA SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5768

STOJAKOVIĆ

MILOŠ

LJUBAN

1910 D. HRASTOVAC


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5769

STOJAKOVIĆ

MIHAJLO

1944 LOGORIŠTE


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5770

STOJAKOVIĆ

02-08-1991 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5771

STOJAKOVIĆ

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5772

STOJAKOVIĆ

JOVAN

VELJKO

31-03-1945 SRPSKI MILETIĆ

01-11-1991 BUJAVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5773

STOJANAC

ILIJA

MARKO

30-04-1957 DABAR

01-11-1991 DABAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5774

STOJANOVIĆ


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5775

STOJANOVIĆ

MILUTIN

GORAN

06-04-1972 KULA

06-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5776

STOJANOVIĆ

ČEDOMIR

GORAN

10-10-1967 NIŠ

11-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5777

STOJANOVIĆ

18-09-1991 ŠIBENIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5778

STOJANOVIĆ

ALEKSANDAR

MILAN

01-07-1964 VRBNICA

28-05-1993 TINJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5779

STOJANOVIĆ

ARSE

MILAN

03-08-1943 ŠKARE

08-02-1994 ŠKARE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--STEVO

MILIVOJ ---

---

---

RADE

ĐORĐE

IVICA


09-10-1991 LOGORIŠTE 07-08-1995 D. HRASTOVAC

12-06-1935 IVANOVAC --- GRAČAC

1930 KARADŽIĆEVO

1974

---

5780

STOJANOVIĆ

JOVO

MILAN



LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5781

STOJANOVIĆ

RADOMIR

NEBOJŠA

14-10-1971 PANČEVO

05-10-1991 MURVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5782

STOJANOVIĆ

PETAR

NEDELJKO

21-07-1940 JOŠAVKA

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5783

STOJANOVIĆ

NEĐO

NENAD

--- VUKOVAR

1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5784

STOJANOVIĆ

MIĆO

NIKOLA


17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5785

STOJANOVIĆ

MILOŠ

NIKOLA

19-12-1929 ŠKARE

25-08-1995 ŠKARE

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5786

STOJANOVIĆ

08-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5787

STOJANOVIĆ

MILETA

PETAR

10-07-1953 ŠKARE

13-01-1993 DOLJANI

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5788

STOJANOVIĆ

NOVAK

PETAR

12-07-1950 BRONZANI MAJDAN

12-08-1992 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5789

STOJANOVIĆ

RADIVOJ

RADISAV

19-04-1970 LESKOVAC

05-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5790

STOJANOVIĆ

VIDOJE

SLOBODAN

30-11-1947 BEOGRAD

13-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5791

STOJANOVIĆ

JOVAN

STOJAN

11-06-1941 VUKOVAR


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

PERA

1920 DOLJANI

5792

STOJANOVIĆ

STOJAN

VESELKA


18-08-1992 DOBOJ

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5793

STOJANOVIĆ

PETKA

VLADIMIR

28-07-1934 DUBOČAK

06-02-1993 POZDERI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5794

STOJANOVIĆ

VOJISLAV

--- VUKOVAR

17-01-1994 BRŠADIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5795

STOJANOVIĆ

PETAR

ZORAN

13-02-1964 UMKA

15-11-1991 LUŽAC

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5796

STOJANOV

DOBRIVOJ

VANČO

23-03-1970 STRUMICA

22-12-1991 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5797

STOJČEVIĆ

SAVA

BOŽO



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5798

STOJČEVIĆ

MARKO

BRANKO

26-04-1939 CEPELIŠ

05-08-1995 CEPELIŠ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5799

STOJČEVIĆ

RADOVAN

ILIJA

24-04-1952 CEPELIŠ

30-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5800

STOJČEVIĆ

1921 POLJANE

01-12-1991 POLJANE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5801

STOJČEVIĆ

BRANKO

STANA

18-08-1952 CEPELIŠ

05-08-1995 CEPELIŠ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5802

STOJČIĆ

NEDO

ZORAN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5803

STOJECKI

PETAR

IVAN

16-08-1954 BAĆINCI

11-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5804

STOJIČEVIĆ

BOŠKO

MILAN

23-05-1961 OKUČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5805

STOJIČIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5806

STOJIĆ

STOJAN

DRAGOMIR

07-04-1952 OSIJEK

24-10-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5807

STOJILJKOVIĆ

SLOBODAN

DEJAN

31-07-1973 NEUSS

14-11-1991 KARLOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5808

STOJISAVLJEVIĆ

JOVO

MILOŠ

1951 OSIJEK

04-10-1991 SPAČVA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5809

STOJISAVLJEVIĆ

SPASENIJA

5810

STOJISAVLJEVIĆ

---

---

---

---

NIKOLA

STEVAN

NIKOLA VESELINKA

1910 PECKA

08-01-1952 D. LAPAC 1950 OSIJEK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-10-1991 SPAČVA

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5811

STOJKOVIĆ

ALEKSANDAR

DRAGAN

01-11-1959 OSIJEK

26-08-1991 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5812

STOJKOVIĆ

MARKO

DRAGAN

06-09-1967 ZEMUN

06-12-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

5813

STOJKOVIĆ

MILAN

DRAGAN

27-10-1967 BEOGRAD

17-02-1992 GABOŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5814

STOJKOVIĆ

DUŠAN

LJUBIŠA


02-04-1992 BR. PUST.

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5815

STOJKOVIĆ

DOBRIVOJE

MILAN

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1950 VUKOVAR

5816

STOJKOVIĆ

DOBRIVOJA

MILOVAN

18-01-1950 ODŽACI

10-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5817

STOJKOVIĆ

VITOMIR

NIKOLA

16-05-1960 KUSONJE

22-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5818

STOJKOVIĆ

BOŽO

RADE

15-09-1927 VISUĆ

05-08-1995 VISUĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5819

STOJKOVIĆ

STOJADIN

VELJA

18-09-1950 IZVOR

04-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5820

STOJNCEV

VANČE

SUNČICA

20-07-1975 VRANJE

25-08-1992 MARINCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

5821

STOJNIĆ

05-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5822

STOJNIĆ

OBRAD

NEDELJKO

08-05-1946 VERIĆI

20-07-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5823

STOJSAVLJEVIĆ

JOVO

MARA


05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5824

STOJŠIĆ

DUŠAN

RADOVAN



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5825

STOKANOVIĆ

ĐURAĐ

RAJKO


01-05-1995 MILISAVCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5826

STOKUĆA

---

VLADO

1954 OSIJEK

01-11-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5827

STOLIĆ

---

JEKA

1925 GOLUBIĆ

15-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5828

STOLIĆ

JOVAN

MILOŠ

29-10-1961 OKUČANI

03-08-1992 SRMTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5829

STOPA

DUŠAN

SVETOZAR

09-09-1940 OBROVAC


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5830

STOŠIĆ

DRAGIŠA

ZORAN

06-03-1972 BEOGRAD

29-09-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5831

STRIŽAK

MILOŠ

BRANKO

29-07-1960 PETRINJA


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

MIRKO

1935 ČEPIN

5832

STRIŽAK

NIKOLA

JOVAN

12-12-1946 MEČENČANI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5833

STRIŽAK

SIME

SINIŠA


04-07-1991 TOVARNIK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5834

STUDEN

NIKOLA

MILAN

05-08-1951 ZAKLOPAČA


LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5835

STUDEN

MILE

NEDELJKO

26-08-1973 BIHAĆ

30-03-1995 D. LAPAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5836

STUDEN

MILIĆ

RANKA

05-06-1920 KUPLENSKO

09-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5837

STUDEN

DRAGAN

ŽELJKO

10-06-1971 KARLOVAC

29-11-1991 JELAŠI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5838

STUPAR

RANKO

BOGDAN

27-10-1950 RAŠĆE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5839

STUPAR

STEVAN

MARA

05-04-1929 RUDELE

10-08-1995 RUDELE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5840

STUPARIĆ

LJUBOJA

DUŠAN

11-04-1934 SLAT. DRENOVAC

20-12-1991 SLAT. DRENOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5841

SUBANOVIĆ

---

GAVRO

1931 BATINJANI


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5842

SUBANOVIĆ

---

MARICA

1947 NOVSKA

01-11-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5843

SUBANOVIĆ

STOJAN

MIRKO

1931 SUBOCKA

01-12-1991 SUBOCKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5844

SUBANOVIĆ

IVAN

OSTOJA

1958 PAKRAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5845

SUBAŠIĆ

LAZO

BOŽIDAR

27-12-1991 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

17-01-1933 BILJANE D.

‐ 61 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

5846

SUBAŠIĆ

LAZO

MIRKO

12-11-1924 VUKOVAR

15-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

5847

SUBAŠIĆ

VOJIN

NEDELJKO

01-05-1961 ZAGRAD

16-05-1993 KOLARINA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5848

SUBAŠIĆ

1948 BILJANE D.

27-12-1991 NADIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5849

SUBOTA

1912 DRNIŠ

04-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5850

SUBOTA

MILOŠ

NIKOLA

14-10-1945 DRNIŠ

06-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5851

SUBOTIĆ

NIKOLA

BOŠKO

10-01-1948 LIŠANI TINJSKI

30-11-1991 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5852

SUBOTIĆ

ANDRIJA

DEJAN

19-09-1973 ZEMUNIK G.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5853

SUBOTIĆ

ŽIVKO

DRAGAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5854

SUBOTIĆ

VASILIJE

JOVICA

03-04-1975 ĐAKOVO

5855

SUBOTIĆ

5856

SUBOTIĆ

5857

---

PETAR

---

ANĐA

M

09-02-1994 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MANDA

1931 ZEMUNIK G.

30-03-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

JOVAN

MIRKO

16-06-1958 ZEMUNIK G.

20-11-1992 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

SUBOTIĆ

OBRAD

MIROSLAV

01-10-1935 ERVENIK


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5858

SUBOTIĆ

MILAN

MLADEN

30-08-1969 OKUČANI

11-11-1991 MUŠKI BUNAR

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5859

SUBOTIĆ

MARKO

MOMČILO

15-07-1968 KAKMA

25-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5860

SUBOTIĆ

NIKOLA

OBRAD

1930 KAKMA

04-08-1995 KAKMA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5861

SUČEVIĆ

DMITAR

BRANKO

06-03-1929 DOBRETIN

06-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5862

SUČEVIĆ

PETAR

SAVA


05-08-1995 VOJNIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5863

SUČEVIĆ

DRAGIJA

STEVAN


5864

SUDAR

NIKOLA

BRANKO

5865

SUDAR

DEJAN

ĐURO

5866

SUDAR

DMITAR

MILAN

5867

SUDAR

5868

SUDŽUKOVIĆ

DUŠAN

BOŽIDAR

5869

SUDŽUKOVIĆ

RISTO

MARIJA

5870

SUNAJKO

DMITAR

ĐURO

07-10-1935 VREBAC

5871

SUNAJKO

NIKOLA

MILICA

10-06-1913 SREDNJA GORA

12-08-1995 POLJICE

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5872

SUNAJKO

LUKA

RADE

1909 KOMIĆ

12-08-1995 POLJICE

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5873

SUNDAĆ

SAVA

DRAGAN

26-12-1932 SISAK

04-02-1992 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5874

SUNDAĆ

BRANKO

MILAN


26-05-1995 RADIĆ GROBLJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5875

SUNDAĆ

MILAN

TOŠO


26-07-1991 STRUGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5876

SURLA

MILICA

ANA

1945 KIJANI

08-08-1995 KIJANI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5877

SURLA

MIRKO

DANE

27-01-1938 GLOGOVO

23-03-1994 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5878

SURLA

ILIJA

NEBOJŠA

15-04-1970 GRAČAC

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5879

SURLA

MIRKO

SLAVKO

07-08-1957 GLOGOVO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5880

SURLA

SLAVKO

STEVO

08-07-1955 KIJANI

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5881

SUSTOLČIĆ

10-08-1995 DRENOVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5882

SUVAJDŽIĆ

ĐORĐE

MARKO

15-04-1962 VUKOVAR

06-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5883

SUZIĆ

JOVO

DRAGAN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5884

SUZIĆ

DUŠAN

MILORAD

21-11-1947 VUKOVAR

14-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5885

SUZIĆ

ANTONIJO

MIROSLAV

15-11-1956 PETRINJA

M

5886

SUZIĆ

5887

SUŽNJEVIĆ

5888

SUŽNJEVIĆ

5889

SUŽNJEVIĆ

5890

SUŽNJEVIĆ

---

---

---

--MILAN

STEVO

LJUBA

SRETO MIRKO

--PETAR

NIKOLA PREDRAG

---

RADOJKA

1937 OTON 12-05-1944 KORANSKO SELO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

30-12-1991 MATEŠKO SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1922 OTON

04-09-1995 OTON

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1926 VOĆARICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

05-08-1995 VREBAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

07-03-1913 LIPNIK 1914 PAULIN DVOR

1930 VLAHOVIĆ

07-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

29-05-1992 BRATUNOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1930 D. ŠUMETLICA

04-05-1995 D. ŠUMETLICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1941 KOSTAJNICA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 N. SELO GLINSKO

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-05-1995 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

--- BELI MANASTIR

12-09-1971 GLINA --- KRIČKE

5891

SUŽNJEVIĆ

VELJKO

1956 PAKRAC

5892

SVETIĆ

---

VLADO

--- SISAK

MIRKO

06-08-1995 MOKRO POLJE 05-08-1995 OTON

04-05-1995 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

5893

SVETOJEVIĆ

---

MILAN

--- OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

5894

SVILAR

---

BOŽO

1909 MIRKOVCI

22-07-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5895

SVILAR

TODOR

LJUBOMIR



LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5896

SVILAR

TODOR

MIĆO

1947 TURJANSKI


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5897

SVILAR

STEVO

MILAN

03-08-1949 KONČAREV KRAJ

04-12-1991 KARLOBAG

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5898

SVILAR

VAJO

MILE

12-08-1924 ŠKARE

09-08-1995 BJELJINA

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5899

SVILAR

ILE

PETAR

16-10-1991 KARLOBAG

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5900

SVILOKOS

RANKO

DARKO

13-03-1970 SISAK

05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5901

SVILOKOS

MILE

MILAN

18-12-1957 G. PASTUŠA

23-09-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5902

SVILOKOS

BRANKO

RANKO

10-09-1947 G. PASTUŠA

08-08-1995 G. PASTUŠA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5903

SVRZIKAPA

MOJSIJE

RADOJKA

27-12-1965 GLINA

5904

ŠABANOVIĆ

5905

ŠAINOVIĆ

MILORAD

GRUJICA

5906

ŠAJIĆ

SIMO

DOLJAN

5907

ŠAJIĆ

DOLJAN

MILENKO

5908

ŠAJTOŠ

5909

ŠAKIĆ

---

--DANE

ALIJA

MIJA DANICA

1992 OSIJEK

1947 KOZJAN

29-05-1992 PRISJEKA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

03-12-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

12-01-1953 TESLIĆ

22-08-1992 GRABOVAC

KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

05-01-1924 G. RATKOVO


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

23-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1947 OSIJEK

1952 BATINJANI --- JANKOVCI 26-09-1928 D. MEKINJAR

10-04-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 UDBINA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5910

ŠALAJIĆ

VLADO

PETAR

14-01-1954 VUKOVAR

30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5911

ŠALIĆ

SRETEN

AVELINO

06-02-1964 SARAJEVO

08-11-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5912

ŠAMANOVIĆ

MIROSLAV

STJEPAN

--- ZEMUN


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5913

ŠAMANOVIĆ

MIROSLAV

STJEPAN

26-11-1961 ZEMUN


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5914

ŠAPIĆ

PETAR

MILOŠ

10-11-1932 MALA PAUKOVA


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5915

ŠAPONJA

DRAGAN

DRAGUTIN

1923 MALA PAUKOVA


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5916

ŠAPONJA

DUŠKO

1961 BOROVA


HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5917

ŠAPONJA

TODOR

NIKOLA

17-05-1953 VUKŠIĆ

04-08-1995 VUKŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5918

ŠAPONJA

TOMA

PETAR



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5919

ŠAPONJA

MILE

ŽELJKO


19-07-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5920

ŠAPONJA-PUNOŠ

DAMJAN

JANJA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5921

ŠARAC

GOJKO

ILIJA

03-10-1952 CIVLJANE

05-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5922

ŠARAC

VOJISLAV

MARKO

14-03-1992 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5923

ŠARAC

JOVAN

MARTA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5924

ŠARAC

BOŽO

MILAN

11-05-1949 CIVLJANE

18-11-1994 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

1953 OMARSKA

5925

ŠARAC

MILE

NIKOLA

18-06-1949 KRIČKE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5926

ŠARČEVIĆ

STEVO

MIRKO

16-08-1951 TORANJ


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

5927

ŠARČEVIĆ

01-09-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5928

ŠARE

TODOR

JANDRIJA

30-07-1932 UZDOLJE

06-08-1995 UZDOLJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5929

ŠARE

DUŠAN

KRSTAN

18-10-1931 UZDOLJE

06-08-1995 UZDOLJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5930

ŠARE

VASE

MILICA


06-08-1995 UZDOLJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5931

ŠARE

NIKOLE

SAVA

5932

ŠARENGAĆA

STEVO

BOGDAN

---

MIŠO

1921 LIPIK

06-08-1995 UZDOLJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

27-09-1968 D. VELEŠNJA

1915 RIĐANE

05-08-1991 ČUKUR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

5933

ŠARIĆ

TODOR

BOŠKO

07-05-1947 ŽAŽVIĆ

19-06-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

5934

ŠARIĆ

DESANKA

DALIBOR


02-11-1992 MURVICA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

5935

ŠARIĆ

VID

DANICA

04-08-1995 KAKANJ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5936

ŠARIĆ

ČEDOMIR

RAJKO

26-03-1964 PROVIĆ

12-01-1994 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5937

ŠARIĆ

SAVA

UGLJEŠA

20-10-1946 KRNJEUVE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5938

ŠARIĆ

TANASIJE

UROŠ

05-09-1920 KAKANJ

18-08-1995 KAKANJ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5939

ŠARIĆ

TANASIJE

VOJIN

04-03-1911 KAKANJ

24-09-1995 KAKANJ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5940

ŠARKANOVIĆ

--- JANKOVCI

28-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5941

ŠAŠIĆ

02-09-1953 VINKOVCI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

--DIMITRIJE

MILAN BRANKO

1937 KAKANJ

‐ 62 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

5942

ŠAŠIĆ

---

MARIJA

1934 VINKOVCI

01-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5943

ŠAŠIĆ

---

PAJO

1930 ERVENIK

01-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5944

ŠAŠIĆ-KOZAR

DUŠAN

SRBISLAV

1967 PAČETIN

24-10-1991 POŽEŠKA ŠUMA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5945

ŠAŠO

DRAGAN

DRAGINJA

21-07-1936 MEDARI


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5946

ŠAŠO

ĐURO

LJUBICA

07-08-1925 GORIČKA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5947

ŠAŠO

RADE

MARIJAN

27-04-1962 D. STUPNICA

13-02-1994 KOBILJAK

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5948

ŠAŠO

STANKO

MILAN



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5949

ŠAŠO

PAVLE

PETAR


5950

ŠEAT

--VOJISLAV

MILICA

1909 VRPOLJE

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5951

ŠEAT

5952

ŠEATOVIĆ

5953

ŠEATOVIĆ

JOVAN

MIHAJLO

5954

ŠEATOVIĆ

JOVAN

MILAN

05-10-1954 TRNAKOVAC

5955

ŠEATOVIĆ

NIKOLA

MILORAD

13-11-1972 KOVAČEVAC

5956

ŠEATOVIĆ

MILENKO

SAVO

29-03-1953 MEDARI

5957

ŠEGERI

IMRE

ANDOR

5958

ŠEGOTA

ROKA

ZLATKO

5959

ŠEGULJA

SREĆKO

ZORAN

5960

ŠEKULJICA

5961

ŠEKULJICA

5962

ŠEKULJICA

5963

ŠEKULJICA

5964

ŠEOVIĆ

5965

ŠEPA

5966

ŠEPAC

JANKO

5967

ŠEPELJ

VLADIMIR

GROZDANA

25-07-1958 OGULIN

06-08-1995 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5968

ŠERBEDŽIJA

MILOŠ

ĐURO

16-08-1940 LUŠČANI

06-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5969

ŠERBEDŽIJA

ILIJA

ILIJA

16-02-1949 LUŠČANI

5970

ŠERBULA

DMITAR

JOVO

5971

ŠERBULA

5972

ŠERBULA

STOJAN

STEVAN

5973

ŠERBULA

ŽIVKO

STOJAN

1917 KOSNA

5974

ŠESTANOVIĆ

MIHAJLO

NIKICA

21-05-1971 RAIĆI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5975

ŠEŠA

SAVA

MILORAD


27-06-1993 SVILAJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5976

ŠEVEGIJARTO

RINGO

28-11-1949 PAKRAC

10-11-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5977

ŠEVER

STOJAN

PEJO

03-03-1956 BUNIĆ

22-09-1995 BUNIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5978

ŠEVO

MILAN

ĐURO


08-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5979

ŠIJAN

MILOŠ

DANE

31-10-1941 PRLJEVO

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

5980

ŠIJAN

MILOŠ

SIMO

08-05-1942 PRLJEVO

06-04-1992 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5981

ŠIJAN

MIHAJLO

SLAVKO

04-09-1963 PRLJEVO

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5982

ŠIKANJA

PETAR

ILIJA

02-08-1911 KLASNIĆ

04-08-1995 KLASNIĆ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

5983

ŠIKANJA

DRAGAN

MILAN

28-11-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5984

ŠIKANJA

PERO

STEVAN

10-12-1947 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5985

ŠIMIČEVIĆ

LUKA

MILICA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5986

ŠIMIĆ

PETAR

BRANKO

15-10-1949 PLAVNO

05-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

--MILOŠ

PREDRAG

05-10-1971 VRBNIK

25-07-1995 PEULJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JOVAN

17-01-1906 KRIČKE

20-11-1991 KRIČKE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

21-11-1992 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

ANICA DUŠAN

---

1940 NOVSKA

17-12-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-09-1991 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-09-1993 D. JAME

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1935 MIRANJE G.

21-09-1993 MIRANJE G.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NEST/MISS.

Ž/W

1969 SENTA --- SLAVON. POŽEGA 02-01-1971 GLINA

JELA

1912 PRISTEG

07-08-1995 PETROVAC

R. SRPSKA

CIVIL

MILE

VOJIN

1955 MIRANJE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVAN

MILICA

1922 GLIN. POLJANA

04-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

PREDRAG

1970 MIRKOVCI

03-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VLADO

1935 VUKMANIĆ

14-10-1993 VOJNI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

---

KATA

23-05-1993 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1929 LJESKOVAC


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1919 KOSNA

09-08-1995 KOSNA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

14-08-1914 TRGOVI

09-08-1995 TRGOVI

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

09-08-1995 KOSNA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1932 GLINA

5987

ŠIMIĆ

MARKO

MICA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5988

ŠIMIĆ

BOŽO

MILKA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5989

ŠIMIĆ

--- MIRKOVCI

17-09-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5990

ŠIMKO

MIJE

ŽELJKO

18-08-1960 VUKOVAR

13-01-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5991

ŠIMPRAGA

STEVAN

ĐORĐE

03-01-1957 VUKOVAR

15-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5992

ŠIMUNLIJA


KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

5993

ŠINDELIĆ

DRAGUTIN

MILIVOJ

10-05-1924 SISAVAC

01-07-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5994

ŠINIK

BORO

SLOBODAN


30-10-1992 ORAŠJE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5995

ŠIRKO

TODOR

MILAN

18-10-1914 PLASTOVO

07-08-1995 PLASTOVO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

5996

ŠIVČIĆ

SVETKO

1936 MIRKOVCI

06-08-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5997

ŠKARIĆ

VASILJ

DRAGINJA

1905 VRBNIK

10-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

5998

ŠKARIĆ

NIKOLA

NEDJELJKO

28-03-1976 KNIN

04-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

5999

ŠKARIĆ

ILIJA

STANA

23-06-1922 VRBNIK

15-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W Ž/W

---

---

---

---

ŽIVKO

STANA

1920 SLAVSKO POLJE

ANDRIJANA

01-06-1995 GLINA


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

BOŽO, BOŠKO

08-02-1952 VUKOVAR

27-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6000

ŠKORIĆ

6001

ŠKORIĆ

6002

ŠKORIĆ

6003

ŠKORIĆ

NIKOLA

DRAGAN

02-01-1956 MALJEVAC - KREMEN

16-11-1991 G. GLINA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6004

ŠKORIĆ

DMITAR

JANJA

03-03-1957 ŽEGAR

08-08-1995 ZAGLAVCI

FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6005

ŠKORIĆ

DANE

MILAN

1907 G. ŠTRPCI

14-08-1995 PRNJAVOR

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6006

ŠKORIĆ

SIMO

MILAN

1961 SLUNJ

02-10-1993 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6007

ŠKORIĆ

STEVAN

MILICA

05-09-1934 KAŠIĆ

07-08-1995 KLENOVAC

FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6008

ŠKORIĆ

IGNJATIJE

MIRKO

27-12-1923 BILJANE D.

06-08-1992 BILJANE D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6009

ŠKORIĆ

BRANKO

MLADEN

26-10-1957 BENKOVAC


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6010

ŠKORIĆ

NIKOLA

RADE

12-09-1950 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6011

ŠKORIĆ

LAZO

RADOMIR

05-02-1923 CERANJE D.

26-06-1993 CERANJE D.

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6012

ŠKORIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6013

ŠKORIĆ

LUKA

STEVAN

6014

ŠKRBIĆ

FILIP

BOŽO

6015

ŠKRBIĆ

DUŠAN

ZDRAVKO

6016

ŠKREBAC

MILOŠ ---

---

---

DANILO

STANA

ŽELJKO


1906 KUSONJE

1992 KUSONJE

11-09-1946 VUKŠIĆ

23-11-1994 VUKŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1926 VRLIKA

27-08-1991 VRLIKA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

24-11-1967 CETINA

11-07-1992 VRBNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

--- SISAK

6017

ŠKUNDRIĆ

LAZO

BOGDAN

06-08-1995 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6018

ŠLJEPICA

JANDRIJA

JOVAN



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6019

ŠLJEPICA

JOVAN

ZDRAVKO



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6020

ŠLJIVAR

GLIGORIJE

MILICA

01-11-1935 GOLUBIĆ

05-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6021

ŠLJIVO

ALIJA

NEDŽAD

12-03-1973 PROZOR

06-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6022

ŠLJUKA

KONSTANTIN

PREDRAG

16-07-1972 NOVSKA

01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6023

ŠODOLOVAC

GOJKO

ZORAN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6024

ŠODOLOVIĆ

JOVO

DIMITRIJE

14-10-1938 IMLJANI

15-02-1992 BJELOVAR

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6025

ŠOFRANAC

LABUD

MIODRAG

1972 RVAŠI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6026

ŠOLAJA

NIKOLA

DAMIR

1968 OKUČANI

25-06-1992 PSUNJ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6027

ŠOLAJA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6028

ŠOLAJA

28-08-1992 ODŽAK

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6029

ŠOLAJA


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-10-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

12-11-1991 KOMOLAC

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--MILEVA

DRAGINJA GORAN

-----

SAVA SLAVKO

1950 RASTIČEVO

05-10-1930 D. BOGIĆEVCI --- VUKOVAR 25-08-1924 OĆESTOVO 1940 VINKOVCI

6030

ŠOLAJA

6031

ŠOLAJIĆ

6032

ŠOLAJIĆ

6033

ŠOLIĆ

MILADIN

DRAGAN

21-06-1948 LOVČA

05-08-1995 PETRINJCI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6034

ŠOLIĆ

STEVO

MILAN

04-11-1959 LOVČA

04-07-1991 TOVARNIK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

DRAGAN ---

GORAN PETAR

08-04-1970 ST. BANOVCI --- VUKOVAR

6035

ŠORGIĆ

JOVAN

MARKO


25-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6036

ŠORGIĆ

MARKO

MARKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6037

ŠORGIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

DIC "VERITAS"

---

TODOR


‐ 63 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

6038

ŠORONDA

---

ANĐELIJA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

6039

ŠOŠKOĆANIN

---

NIKOLA


21-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6040

ŠOŠKOĆANIN

MILAN

VUKAŠIN

24-06-1958 VINKOVCI

15-05-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6041

ŠPANOVIĆ

RADE

ĐORĐE

22-09-1955 BOROVAC


Z/W SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6042

ŠPANOVIĆ

STEVAN

MILAN

29-09-1946 JAGROVAC

19-11-1991 BUHAČA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6043

ŠPANOVIĆ

RADE

1935 G. ŽIROVAC

14-09-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6044

ŠPANOVIĆ

NIKOLA

STANA

1914 KRSTINJA

07-08-1995 KRSTINJA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6045

ŠPANOVIĆ

NEBOJŠA

STANKO


31-12-1993 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6046

ŠPANOVIĆ

NIKOLA

TIHOMIR

1968 PETRINJA

09-03-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6047

ŠPANOVIĆ

STEVAN

ŽELJKO

03-11-1962 OKUČANI

13-10-1991 BOROVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6048

ŠPOLJAR

STOJAN

MIĆO



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6049

ŠTAKIĆ

BRANKO

DEJAN

23-12-1991 LULIĆI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6050

ŠTEKOVIĆ

BRANKO

ANIŠA

10-01-1949 D. BAČUGA

15-10-1991 SLANA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6051

ŠTEKOVIĆ

ĐORĐE

DRAGAN

14-12-1972 SISAK


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6052

ŠTEKOVIĆ

LJUBAN

ĐUKA

11-06-1966 GLINA

08-08-1991 D. SELIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6053

ŠTEKOVIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6054

ŠTEKOVIĆ

MIHAILO

STEVO

10-01-1935 KUSONJE

01-08-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6055

ŠTETIĆ

MLADEN

MILAN


09-01-1993 VRHOVINE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6056

ŠTIMAC

IVAN

DUŠAN

28-03-1958 LJUBOVO

31-07-1991 LJUBOVO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6057

ŠTIMEC

SREĆKO

BRANISLAV

03-10-1965 SISAK

03-08-1991 CERIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6058

ŠTRBAC

GOJKO

BORIS


02-10-1991 NADIN

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6059

ŠTRBAC

ILIJA

BOŽO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6060

ŠTRBAC

MIRKO

ČEDO


05-04-1995 RAJNOVAC

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6061

ŠTRBAC

ĐURO

6062

ŠTRBAC

6063

ŠTRBAC

6064

---

---

JELA

1912 PAKLENICA

REGION

1971 ŠIR. KULA

1929 OŽEGOVCI

DUŠAN

--- BENKOVAC

DUŠAN

1917 BOS. NOVI

MILENKO

DUŠAN


ŠTRBAC

DUŠAN

JOVO

1956 BENKOVAC

6065

ŠTRBAC

PETAR

MIRKO

1911 KISTANJE

6066

ŠTRBAC

VASO

MIRKO

29-08-1947 KISTANJE

04-08-1995 KISTANJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6067

ŠTRBAC

ĐURO

NIKOLA

03-08-1956 BILJANE D.


SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6068

ŠTRBAC

MILE

PETAR

20-04-1954 KISTANJE

16-04-1992 KISTANJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6069

ŠTRBAC

MILAN

SLOBODAN

21-08-1959 KNIN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6070

ŠTRBAC

LAZO

SOFIJA


05-08-1995 BANJA LUKA -U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6071

ŠTRBAC

NIKOLA

ŽIVKO


6072

ŠTRBO

NIKOLA

MARKO

6073

ŠTRBO

NIKOLA

MILAN

6074

ŠTRBO

KONSTANTIN

ŽELJKO

6075

ŠTRKONJIĆ

SMAILO

6076

ŠTULA

6077

ŠTULA

6078

ŠTULA

6079

ŠTULA

PETAR

ŽELJKO

6080

ŠTULIĆ

STEVAN

ADAM

6081

ŠTULIĆ

ILIJA

BRANKO

MILAN

ĐURĐICA

---

1991 BENKOVAC

Ž/W

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-10-1991 TRNAVA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

31-12-1991 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1991 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 KISTANJE

24-02-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-12-1959 ŠIBULJINE


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

01-12-1959 ŠIBULJINA

23-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NEZMIN

07-07-1972 KLJUČ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

BOŽIDAR

17-07-1971 SISAK

06-05-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BRANKO

NENAD


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ILIJA

NIKOLA

20-12-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


09-11-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-06-1937 D. PLOČE

17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

12-03-1921 BUKOVIĆ

21-08-1995 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-11-1991 BRESTAČA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

21-08-1991 BUJAVICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6082

ŠTULIĆ

6083

ŠTULIĆ

6084

ŠTULIĆ

DUŠAN

ĐURO

6085

ŠTULIĆ

STOJAN

MILKA

---

ĐURO

1965 ŠIBULJINE

1964 KUKUNJEVAC 07-04-1954 MEDARI

1936 NOVSKA 04-12-1964 BUJAVICA 1950 GLINA

6086

ŠTULIĆ

MIRKO

MOMČILO

07-01-1972 BJELOVAR

10-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6087

ŠTULIĆ

DRAGAN

SLOBODAN

27-01-1970 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6088

ŠTULIĆ

JANKO

STEVANIJA

Ž/W

6089

ŠTULIĆ

STEVAN

VELJKO

6090

ŠUĆA

6091

ŠUĆUR

MIHAJLO

ILIJA

6092

ŠUGAR

ADAM

ANTUN

6093

ŠUJICA

LUKA

DUŠAN

6094

ŠUKIĆ

VASO

MILENKO

17-10-1962 VEL. BARNA

6095

ŠUMAN

OSTOJA

MIROSLAV

09-08-1966 HRVAĆANI

6096

ŠUMONJA

MANE

STEVO

11-03-1956 PLAŠKI

12-08-1993 KAPELA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6097

ŠUNJKIĆ

SLAVKO

NIKOLA

02-05-1971 ČELEBIĆ

20-04-1992 ČELEBIĆ

BiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6098

ŠUPELJAK

SIME

MIRKO

06-06-1913 PAĐENE

06-08-1995 PAĐENE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6099

ŠUPICA

RAFAELO

MIĆO

1944 JOSIPDOL

05-08-1995 PLAŠKI

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6100

ŠUPICA

MILOVAN

PERO

05-05-1937 VOJNOVAC

17-08-1995 BJELJINA - U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6101

ŠUPUT

BOGDAN


17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6102

ŠUPUT

NENAD

MILAN


15-07-1992 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6103

ŠURKALOVIĆ

JEFTE

ILIJA

29-02-1904 PAKRAC

19-12-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6104

ŠUŠA

VLADIMIR

GOJKO

27-01-1942 KOLAŠAC

17-11-1993 KOLAŠAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6105

ŠUŠA

MARKO

MIRKO

28-06-1946 KOLAŠAC

22-10-1994 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6106

ŠUŠA

PAVLE

SAVA

1903 MODRINO SELO

20-03-1996 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6107

ŠUŠA

MILAN

VLADIMIR


25-10-1991 NUNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6108

ŠUŠAK

PETAR

ĐORĐE


22-11-1991 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6109

ŠUŠIĆ

SVETOZAR

MILJAN

17-01-1965 ŠAVNIK


HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6110

ŠUŠNJAR

ĐURO

--- SISAK

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6111

ŠUŠNJAR

DMITAR

JOVAN

1930 DVOR


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6112

ŠUŠNJAR

ĐURO

MILAN


05-11-1991 GLIBODOL. KRIŽ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6113

ŠUŠNJAR

ANTONIJE

STEVO


10-01-1992 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6114

ŠUŠNJAR

VASO

STEVO


05-11-1991 GLIBODOL. KRIŽ

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6115

ŠVELJO

ĐURO

MILICA

18-07-1970 ZADAR

30-09-1991 OBROVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

---

---

---

NADA

1909 BUKOVIĆ

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

17-10-1991 PETRINJA

1993 ŠIBENIK

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-10-1991 BUJAVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

11-04-1951 USKOCI

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-06-1927 VUKOVAR

25-07-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1927 ZRMANJA

29-09-1995 ZRMANJA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-12-1993 BARABE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-11-1942 VELIKI OBLJAJ 1931 BUJAVICA

6116

ŠVONJA

MIRKO

DAMIR

06-05-1972 PRIJEDOR


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6117

ŠVONJA

SIMO

ILIJA

24-01-1926 ŽEGAR


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6118

ŠVONJA

M

6119

ŠVONJA

TODE

STANKO

6120

ŠVRAKA

MLADEN

MIRKO

6121

ŠVRAKA

MLAĐEN

6122

TADIĆ

MIRKO

6123

TADIĆ

6124

TADIĆ

MILE

MILAN

02-06-1958 MAČKOVO SELO

6125

TADIĆ

MILORAD

MILAN


6126

TADIĆ

MIRKO

MILOŠ

6127

TADIĆ

ADAM

MIRKO

---

---

LUKA

27-07-1993 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

1965 VUČJAK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-08-1956 JELIČKA

01-05-1995 DRAGALIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NOVAK

20-01-1954 OKUČANI

27-11-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGAN

15-11-1931 LJUBINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-12-1991 SAVIĆ SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-06-1937 LJUBINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-03-1942 LJUBINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MARIJA

--- GRAČAC

1940 BAIR

6128

TADIĆ

VELJKO

MIROSLAV

27-05-1968 STRIGOVA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6129

TADIĆ

MILOVAN

PETAR

16-08-1955 N. SAD

24-08-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6130

TADIĆ

SAŠA

UNA


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6131

TADIĆ

RADE

VOJIN

12-07-1949 LJUBINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6132

TALEVSKI

RADETA

MARIJANČO

06-02-1973 BITOLJE

19-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6133

TANACKOVIĆ

ŽIVAN

NEDELJKO

28-10-1957 MOROVIĆ

17-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DIC "VERITAS"

1992 BOS. GRADIŠKA

‐ 64 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

6134

TANACKOVIĆ

DUŠAN

NENAD

6135

TANACKOVIĆ

KRSTE

PETAR

6136

TANASIĆ

PRODAN

MIODRAG

15-04-1948 BEOGRAD


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6137

TANASKOVIĆ

MIRČETE

MILIĆ

29-08-1972 LUKE

05-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6138

TANKOSIĆ

MILAN

DARKO

18-03-1968 KARLOVAC

08-08-1995 BREZANI

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6139

TANKOSIĆ

BOŽIDAR

MILAN

16-01-1949 KARLOVAC

08-08-1995 TURANJ

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

6140

TANKOSIĆ

BOŽIDAR

NADA

07-10-1949 DVOR

Ž/W

6141

TANKOVIĆ

6142

TANJGA

OBRAD

DRAGAN


6143

TARANA

EMIR

MIRO

07-09-1969 BEOGRAD

6144

TARBUK

MIHAJLO

BRANKO

6145

TARBUK

---

DENIS

--- GLINA

6146

TARBUK

---

ĐURO

1938 POPOVAC

6147

TARBUK

6148

TARBUK

6149

TARBUK

VLADIMIR

6150

TATALOVIĆ

LAZO

LAZO

6151

TATIĆ

MLAĐO

ZORAN

29-09-1960 KOZARSKA DUBICA

6152

TATIŠIĆ

MIRKO

LJUBAN

08-05-1932 ST. SELO


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6153

TATOMIROVIĆ

DRAGAN

MIODRAG


01-05-1995 D. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DUŠAN

RADE


---

NENAD -----

FRANJO

11-01-1973 UGLJENIK

REGION

1936 TENJA

--- OSTROVO

1941 VRGINMOST

23-04-1992 VRBNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-12-1991 BILJE

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

04-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

29-09-1991 OSTROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

23-06-1993 BALJCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-12-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-12-1991 PAKRAC

1991 GLINA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-04-1931 DUNJAK

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

18-05-1955 DREŽNICA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-10-1991 PREDORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ILIJA

15-10-1955 BABINA RIJEKA

ILKA

1945 VINKOVCI

6154

TATOMIROVIĆ

6155

TEFILOVIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

--- JANKOVCI

13-11-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6156

TEGELTIJA

6157

TEODORČEVIĆ

MIHAJLO

ĐURO

05-10-1971 NOVSKA

--- TENJA

02-08-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

6158

TEODORČEVIĆ

ĐURO

MIHAJLO

31-10-1937 KRIČKE

M


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6159

TEODOROVIĆ

6160

TEPAVAC

NIKOLA

MILAN

15-09-1956 SLUNJ

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

17-11-1991 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

6161

TEPAVAC

RADOJICA

MILE

M

20-04-1945 MUDRIĆ

08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6162

TEPAVAC

PETAR

6163

TEPAVAC

RADIŠE

MILOVAN

02-10-1964 SLUNJ

19-12-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NENAD



KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6164

TEPAVAC

6165

TEPIĆ

NIKOLA

RADE


19-12-1992 ORAŠJE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVO

MILAN


29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

6166

TEPŠA

M

JOVAN

DADO

1977 VRANA

01-09-1991 VRANA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

ZDRAVKO

---

ČEDO

---

DESANKA

1915 PETRINJA

6167

TEPŠA

JOVAN

DUŠAN

19-10-1970 BENKOVAC

06-02-1993 VRANA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6168

TEPŠA

JOVAN

RADOMIR

22-02-1975 BENKOVAC

22-09-1991 VRANA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6169

TEPŠIĆ

18-09-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6170

TEPŠIĆ

GOJKO

DUŠAN


22-11-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6171

TEPŠIĆ

MIRKO

ĐURO

24-10-1973 KARLOVAC

21-07-1995 BIHAĆ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6172

TERZIĆ

MILAN

RADOVAN

24-08-1957 GRADINA

10-12-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6173

TERZIĆ

05-08-1995 GRAB

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6174

TESLA

MILE

ILIJA

17-11-1933 UTINJA

24-07-1992 SAJEVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6175

TESLA

NIKOLA

MILAN

22-10-1952 ŠAŠ

05-08-1995 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6176

TESLA

MIĆO

MIRO

16-03-1962 SISAK

15-10-1991 ŠAŠ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6177

TESLA

MILE

NIKOLA

29-06-1954 BR. SELO

22-11-1991 SAJEVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6178

TESLIĆ

SAVA

SLOBODAN

06-04-1943 OSTRVICA

10-10-1991 OSTRVICA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6179

TEŠANOVIĆ

LJUBOMIR

VUKAŠIN

14-01-1944 PROSJEK

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6180

TEŠIĆ

ĐORĐE

BOŠKO

12-01-1972 OKUČANI

22-08-1991 LOVSKA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6181

TEŠIĆ

KOSTA

MILODRAG

20-09-1939 VUKOVAR

M

6182

TEŠIĆ

OBRAD

NOVAK

6183

TEŠIĆ

---

ZDRAVKO

6184

TICA

---

DRAGAN

6185

TIHOMIROVIĆ

---

MILAN

6186

TIJEGLIĆ

---

SVETOZAR

6187

TINTOR

DUŠAN

BRANKO

6188

TINTOR

STANKO

DUŠAN

6189

TINTOR

KRSTE

MILAN

6190

TINTOR

DRAGAN

MILE

21-05-1963 GLINA

6191

TINTOR

JOVAN

MOMČILO

6192

TINTOR

ŽARKO

6193

TINTOR

NIKOLA

6194

TINTOR

JOSIP

---

---

ADAM

SAVA

1933 VINKOVCI

1921 GRAB

1967 BOBOTA --- N. GRADIŠKA --- PANČEVO

01-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

08-07-1992 PODVELEŽJE

BiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

22-08-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1991 PETRINJA

1929 MIJAČI --- RASTOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-12-1991 MIJAČI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

31-10-1991 RASTOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

29-11-1994 BUGAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

21-12-1991 ZEMUNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-12-1991 ZALOJ

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-10-1938 GRAČAC


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NENAD

19-03-1964 VUKOVAR

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NEVENKO

09-04-1966 ZADAR

08-06-1992 CRNO

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

STANA

15-09-1920 TRNOVAC GLINSKI


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1953 GRAČAC 19-12-1951 GLINA 1951 RAŠTEVIĆ

6195

TINTOR

MILOŠ

VOJIN

15-09-1952 PLAVNO


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6196

TINTOR

STANA

ŽARKO

12-03-1935 DIJELKA

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6197

TINTOR

ALEKSANDAR

ŽELJKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6198

TIŠIĆ

MILOŠ

CVETKO

19-09-1932 VOĆNJAK

19-09-1992 TOMISLAV GRAD

BiH

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6199

TIŠMA

6200

TIŠMA

BOŠKO

MOMČILO

6201

TIŠMA

ILIJA

RADOMIR

6202

TIŠMA

TODE

SAVA

6203

TIŠMA

VASILJ

SLOBODAN

6204

TIŠMA

OBRAD

VUJO

6205

TIŠMA

ĐURĐA

VUJO

6206

TIŠMA

STEVAN

ŽIVKO


6207

TIZIĆ

DUŠAN

LUKA

15-11-1955 D. LAPAC

6208

TIZIĆ

MANE

MILAN

13-07-1950 DOBRO SELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6209

TODORIĆ

MILAN

MITAR

04-11-1943 RAJIĆ

01-05-1995 MILISAVCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-11-1969 RAJIĆ

03-05-1995 LAĐEVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 SRB

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

MANDA

1906 IVOŠEVCI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

03-10-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 DNOPOLJE

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

05-06-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1912 IVOŠEVCI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1923 IVOŠEVCI

01-09-1991 ZEMUNIK

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

19-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

28-11-1967 IVOŠEVCI --- TENJA 1911 DNOPOLJE 03-06-1950 IVOŠEVCI

6210

TODORIĆ

ĐURO

SLOBODAN

6211

TODOROVIĆ

IVAN

ANKA

6212

TODOROVIĆ

PANE

DRAGAN


6213

TODOROVIĆ

MARKO

DUŠAN

1937 KRNJAK

05-11-1995 KRNJAK

6214

TODOROVIĆ

PAVLE

LJUBICA

1938 SKENDEROVCI


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6215

TODOROVIĆ

SIMO

NENAD

08-09-1962 ZAOVINE


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6216

TODOROVIĆ

RANKO

NIKOLA



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6217

TODOROVIĆ

RADENKO

05-01-1964 PANČEVO

16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6218

TODOROVIĆ

MITAR

SLOBODAN

15-10-1971 MOKRA NJIVICA

04-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6219

TODOROVIĆ

LUKA

TIHOMIR



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6220

TODOROVIĆ

SOKOL

VLADAN

28-09-1966 BEOGRAD

06-12-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6221

TOJAGA

NIKOLA

ĐURO

26-10-1954 BAČKI GRAČAC

01-11-1991 LOVINAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6222

TOJAGA

MILAN

MILAN

01-09-1970 KARLOVAC

06-08-1995 D. BUDAČKI

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6223

TOJAGIĆ

ILIJA

MILANKO


05-08-1995 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6224

TOJAGIĆ

MILKA

04-05-1913 GRAČAC

15-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

---

---

1940 ŠIBENIK

6225

TOJAGIĆ

MILANKO

SVETKO

14-03-1958 DERINGAJ

03-06-1991 MASLEN. MOST

HRVATSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

6226

TOLIĆ

MIRKO

MARKO



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6227

TOMANOVIĆ

ĐORĐE

BORISLAV

21-03-1968 VUKOVAR

16-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6228

TOMASOVIĆ

PETAR

ĐORĐE

06-05-1963 SMRDELJE

6229

TOMAŠ

DIC "VERITAS"

---

DANICA

1912 SVOIČ

‐ 65 ‐

17-10-1991 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 SVOIČ

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

6230

TOMAŠ

MILE

SOKA

05-08-1995 PAVLOVAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6231

TOMAŠEVIĆ

MIHAJLO

DUŠAN

03-12-1948 MEMINSKA

04-08-1995 HRASTOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6232

TOMAŠEVIĆ

PETAR

DUŠAN

17-02-1951 UDBINA

09-10-1993 MEKUŠJE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6233

TOMAŠEVIĆ

MILAN

DUŠAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6234

TOMAŠEVIĆ

VASILJ

MANDA

15-03-1926 KOLARINA

05-08-1995 KOLARINA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6235

TOMAŠEVIĆ

--- BJELOVAR

1991 BRANJINA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6236

TOMAŠEVIĆ

1991 BRANJINA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6237

TOMAŠEVIĆ

PETAR

PREDRAG

08-02-1967 KARLOVAC

01-03-1992 D. MEKUŠJE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6238

TOMAŠEVIĆ

JOVAN

ZORAN

01-11-1965 MERDARE

31-01-1993 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6239

TOMAŠEVIĆ

DRAGIŠA

ZORAN

08-10-1961 BEOGRAD

17-01-1992 GABOŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6240

TOMIČIĆ

MARKO

BOŽIDAR

07-10-1953 NIŠ

17-10-1991 ŽITNIK

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6241

TOMIČIĆ

MARKO

TOMISLAV

6242

TOMIĆ

NIKOLA

ANKICA

---

MILORAD

---

NOVAK

---

1914 VREBAC

REGION

--- GLOŽĐE

30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

27-03-1948 JASENAK-SRP MORAV.

1966 VUKOVAR

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6243

TOMIĆ

GORAN


16-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6244

TOMIĆ

MILAN

LUKA

25-08-1934 DVOROVI

19-02-1993 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6245

TOMIĆ

SIMO

MILOŠ

20-01-1957 PONORAC

07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6246

TOMIĆ

BRANKO

MILOŠ

29-11-1955 TREMUŠNJAK

04-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6247

TOMIĆ

RANKO

MIROSLAV

20-05-1953 ŠNJEGOTINA G.

01-05-1992 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

6248

TOMIĆ

LJUBAN

MLADEN

26-08-1965 SISAK

22-10-1991 PREDORE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

6249

TOMIĆ

PERO

NIKOLA

15-02-1949 PAKRAC

20-11-1991 DEREZA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6250

TOMIĆ

DUŠAN

SRĐAN

12-05-1971 VISOKO

29-01-1992 KORENICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6251

TOMIĆ

MILOŠ

STEVO


04-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6252

TOMIĆ

STANKO

ZORKA

16-11-1923 KRNJAK

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6253

TOMOVIĆ

STOJADIN

BOBAN

19-10-1968 ŽELEZNIK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6254

TOPALOVIĆ

DRAGAN

18-02-1951 ČAČAK

06-10-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

6255

TOPALOVIĆ

PERO

TOMAS

05-01-1977 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6256

TOPIĆ

JANKO

DUŠAN


05-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6257

TORBICA

JOVAN

DUŠAN

03-11-1944 PLAVNO

04-08-1995 KALDRMA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6258

TORBICA

ĐURO

MARA



KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6259

TORBICA

SIMO

MILORAD

01-11-1991 RASTOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6260

TORBICA

MILUTIN

MLADENKO

08-03-1970 PRIJEDOR

22-10-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6261

TORBICA

SIMO

NIKOLA



LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6262

TORBICA

SIMEUN

RANKO

25-11-1963 PRIJEDOR

22-10-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6263

TORBICA

ILIJA

SRETKO

15-02-1950 KISTANJE

05-08-1995 PAĐENE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6264

TORBICA

1930 ŠEOVICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6265

TOŠIĆ

ILIJA

BOBAN

06-10-1964 STRUGA

03-04-1993 KARLOVAC

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

6266

TOŠIĆ

MILAN

GORAN

10-12-1960 ĐEVRSKE

09-03-1992 PAVIĆI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-11-1991 VUKOVAR 07-08-1995 PETROVAC- U KOL/IN COL.

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

FBiH

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

---

VIDA

1991 TENJA

1959 RASTOVAC

6267

TOŠIĆ

LJUBIŠA

GORAN

19-12-1971 BEOGRAD

6268

TOŠIĆ

VUKAŠIN

MARIJA

09-05-1942 ZEČEVO

6269

TOŠIĆ

SAVA

MIRKO

10-01-1913 ĐEVRSKE

05-08-1995 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6270

TOŠIĆ

SLAVKO

NIKOLA

20-10-1950 ĐEVRSKE

03-10-1993 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6271

TOŠKOVIĆ

MILOŠ

TEODOR

07-01-1950 ČAKOVCI


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6272

TOT

STJEPEN

JOSIP

1950 TORANJ


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6273

TOVARIĆ

MIRKO

1957 ČOVAC

01-05-1995 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6274

TOVARLAŽA

MILE

MIRKO

02-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6275

TOVARLAŽA

VASILJ

SLOBODAN

01-10-1991 ST. P. SELO

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6276

TRAJKOVIĆ

STOJAN

VELIMIR

01-04-1930 POLJE - BOJNIK

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6277

TRAJKOVIĆ

TRAJKO

ZORAN

15-05-1960 NIŠ

13-12-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6278

TRAJKOVSKI

ČEDOMIR

GORAN

13-06-1971 PANČEVO

12-11-1991 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6279

TRAMOŠLJANIN

SIMO

DRAGO

09-11-1945 SVODNA

05-08-1995 D. SELIŠTE

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6280

TRAVAŠ

LJUBICA

MILAN

29-10-1944 ZAGREB

16-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6281

TRAVICA

JOVO

DRAGAN

27-05-1952 MEDAK


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6282

TRAVICA

PETAR

MILAN

10-10-1949 ERVENIK

04-08-1995 LAŠKOVICA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6283

TRAVICA

MILOŠ

STEVO

09-08-1922 ERVENIK

05-08-1995 KRUPA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

13-01-1957 SMRTIĆ 1943 ST. P. SELO

6284

TRAŽIVUK

NIKOLA

SAVO

19-11-1944 KISTANJE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6285

TRBIĆ

JOVO

MARKO

28-02-1972 ALFORTFILE

21-01-1992 PERUČKO JEZERO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

6286

TRBOJEVIĆ

NIKOLA

BOŽO

11-05-1936 MOČILA

05-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

6287

TRBOJEVIĆ

SPASE

DUŠAN

13-11-1950 KARLOVAC

20-05-1992 KAPELA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6288

TRBOJEVIĆ

RADE

ĐORĐE

14-04-1934 MOČILA

15-05-1992 MOČILA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6289

TRBOJEVIĆ

ĐURO

ĐURO

11-03-1955 ZEČEV VAROŠ

06-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6290

TRBOJEVIĆ

DANE

ILIJA

01-12-1946 MOČILA

15-05-1992 MOČILA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6291

TRBOJEVIĆ

6292

TRBOJEVIĆ

--MILAN

MILAN MILAN

--- ŠIDSKI BANOVCI 06-05-1953 MOČILA

10-11-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-05-1992 MOČILA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6293

TRBOJEVIĆ

MILOVAN

MILORAD

08-06-1973 GOSPIĆ

25-02-1993 VOJNOVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6294

TRBOJEVIĆ

ĐORĐE

MIRJANA

05-01-1971 MOČILA

15-05-1992 MOČILA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6295

TRBOJEVIĆ

MILAN

RADE

10-09-1949 MOČILA

27-06-1992 RAKOVICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6296

TRBOJEVIĆ

JOCO

RADOVAN

09-06-1929 TROJVRH

19-01-1992 KOKANI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6297

TRBOJEVIĆ

STEVAN

SAŠA

10-02-1972 DARUVAR

15-09-1991 TRP. CESTA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6298

TRBOJEVIĆ

PETAR

STANA


04-08-1995 BJELJINA - U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6299

TRBOJEVIĆ

BORISLAV

VELJKO

26-01-1963 VOJNOVAC

08-09-1992 PRKOS

KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6300

TRBOVIĆ

DUŠAN

DRAGICA

28-12-1971 MIRANJJE G.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

6301

TRBOVIĆ

DMITAR

GOJKO

12-07-1955 MIRANJE G.

04-01-1992 POSEDARJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6302

TRBOVIĆ

DUŠAN

MILAN


04-08-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6303

TRBULIN

ĐURO

DRAGAN

6304

TRBULIN

MILE

VOJISLAV

6305

TRBUNJAČA

PETAR

ŠPIRO

6306

TRESKAVICA

SAVA

JOVAN

6307

TRESKAVICA

KOJO

MILENKO

6308

TREŠNJIĆ

VUJO

DESIMIR

26-01-1964 DIVOSELO

6309

TREŠNJIĆ

MILE

NEBOJŠA

01-09-1954 DIVOSELO

6310

TRGOVČEVIĆ

6311

TRIFKOVIĆ

6312

TRIFUNOVIĆ

6313

TRIFUNOVIĆ

6314

TRIFUNOVIĆ

6315

TRIFUNOVIĆ

TOMO

LJUBOMIR

16-06-1935 RIĐANE

6316

TRIFUNOVIĆ

MILE

NEĐO

6317

TRIFUNOVIĆ

SPASE

6318

TRIFUNOVIĆ

ĐURO

--NEĐO

PETRA DRAGAN

---

BOŠKO

---

--- KNIN

08-08-1995 D. SRB

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1991 BRATIŠKOVCI

13-07-1942 ORLIĆ 1935 LASLOVO

1910 G. GRAHOVLJANE 15-04-1974 GRAČAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-09-1991 LASLOVO

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1992 KUSONJE 22-01-1993 MALI ALAN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-09-1991 ŠIBENIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-01-1954 BULETIĆ

17-08-1992 RIJEKA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

RAJKO

08-01-1963 RIĐANE

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SPASE

07-03-1937 RIĐANE

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

14-03-1954 MILEŠEV DO

03-01-1992 ŠIRINCI 07-08-1995 BANJA LUKA - U KOL/IN COL.

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

LJUBICA

--- ŠIBENIK

Z/W SLAVON. LIKA

17-11-1991 BALJCI

ĐURO

SIMO

1938 D. SRB 10-11-1934 DOBRLJIN

26-04-1942 RIĐANE 1941 RIĐANE

6319

TRIPKOVIĆ

MILOSAV

OSTOJA

6320

TRIŠIĆ

LAZO

DRAGINJA

6321

TRIŠIĆ

PETAR

MARIJA



HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6322

TRIVAN

SAVA

DUŠAN

08-02-1902 STRMICA

10-09-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6323

TRIVANOVIĆ

BRANKO

DARKO

25-06-1973 TRNOVAC

05-08-1995 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6324

TRIVANOVIĆ

DRAGAN

MILORAD

05-01-1955 ZUT

07-08-1995 ZUT

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6325

TRIVANOVIĆ

ILIJA

RADE

01-06-1944 ZUT


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DIC "VERITAS"

1902 BISKUPIJA

‐ 66 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

6326

TRIVANOVIĆ

MIRKO

RADOMIR

22-05-1969 SISAK

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6327

TRIVANOVIĆ

MILE

RATKO

17-10-1965 ZUT


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6328

TRIVIĆ

ĐURO

DRAGAN


26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6329

TRIVIĆ

JOVAN

ILIJA



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6330

TRIVIĆ

ĆIRO

MANDA

1919 ERVENIK

06-08-1995 U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6331

TRIVIĆ

GOSTIMIR

SINIŠA



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6332

TRIVKANOVIĆ

NIKOLA

BERISLAV

08-03-1973 SISAK

25-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6333

TRIVKANOVIĆ

PERO

NIKOLA

19-12-1943 SISAK

25-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6334

TRIVKANOVIĆ

NIKOLA

ZORAN

29-01-1967 SISAK

25-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

6335

TRIVUNČIĆ

ŽIVKO

DUŠAN


17-09-1991 BROČICE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

6336

TRIVUNČIĆ

LAZO

RAJKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6337

TRKULJA

ANICA

1907 ORLIĆ


R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6338

TRKULJA

JOVO

DRAGAN

1978 BIHAĆ

05-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6339

TRKULJA

MILENKO

ĐURO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6340

TRKULJA

MARKO

MARA



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6341

TRKULJA

PETAR

MILAN

16-02-1967 PERNA

14-11-1993 KULIŠTE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6342

TRKULJA

SIMO

MILAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6343

TRKULJA

ILIJA

MIRKO

1937 KIK

22-09-1992 KIK

LIKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6344

TRKULJA

NIKOLA

NENAD


17-11-1991 N. SELO

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6345

TRKULJA

DRAGAN

NIKOLA

24-05-1961 G. PASTUŠA

05-12-1991 G. PASTUŠA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6346

TRLAJIĆ

JAKOV

ANĐA

02-05-1925 RUŠEVAC

10-12-1991 RUŠEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6347

TRLAJIĆ

JAKOV

LJUBA

27-04-1929 RUŠEVAC

10-12-1991 RUŠEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6348

TRNINIĆ

RANKO

ŽELJKO


09-10-1991 BUDIČINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

6349

TROSKOT-LJUBIČIĆ

---

MILKA

1970 GLINA

20-09-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6350

TRTICA

---

STEVAN

1920 KARADŽIĆEVO


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6351

TRZIN

RADE

ILIJA



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6352

TRZIN

STEVAN

LJUBICA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6353

TRZIN

PETAR

LJUBICA



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6354

TUBIĆ

LAZO

MILENKO

21-01-1930 JAVORANI


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M Ž/W

6355

TUBIĆ

MARKO

MLAĐENKA



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

6356

TUFONIĆ

LAZAR

DEJAN

24-09-1967 BOR

29-11-1991 BERKASOVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6357

TURAJLIĆ

DAMJAN

DRAGO

1931 STRMEN

05-08-1995 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6358

TURAJLIĆ

---

MARICA

--- STRMEN

05-08-1995 STRMEN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6359

TURDA

---

STANA

1930 MIRKOVCI

22-07-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6360

TURO

ANDRAŠ

OTO

16-07-1956 N. SAD

07-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6361

TURUKALO

OBRAD

NEDELJKO

01-10-1958 VUKOVAR

30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6362

TUTAK

MILAN

1965 BATINJANI

01-09-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6363

TVRDORIJEKA

ĐURO

STEVAN



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6364

UBOVIĆ

PETAR

ĐORĐE



FBiH

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6365

UDOVČIĆ

RADE

GORAN

22-12-1971 NOVSKA

19-12-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6366

UGARKOVIĆ

IVAN

STEVAN

21-07-1922 DUBICA

10-09-1991 BAĆIN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M M

---

6367

UGLJEŠA

MILOŠ

JOVAN



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

6368

UGLJEŠIĆ

DMITAR

DRAGAN


23-03-1992 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6369

UGLJEŠIĆ

--- VUKOVAR

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6370

UGLJEŠIĆ

6371

UGLJEŠIĆ

STEVAN

6372

UGRČIĆ

ILIJA

6373

UGREŠIĆ

6374

UGRN

6375

UJLAKOŠ

6376

ULEMEK

DUŠAN

ŽARKO

6377

UREMOVIĆ

MESUDA

FERID

6378

URSIĆ

GROZDA

6379

URUKALO

JANDRIJA

LJUBOMIR

6380

URUKALO

BOŽO

6381

USTIĆ

6382

UŠLJEBRKA

6383 6384

---

PETAR

---

RAJKO

1955 BOROVO SELO

RANKO


BOŠKO


15-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JULA

1918 ŠUMETLICA


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MIRKO

1967 PRNJAVOR

01-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

--- JANKOVCI

10-04-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

24-12-1993 POLJANI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-10-1927 MARINCI

23-09-1991 MARINCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILORAD


26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MARKO

MARKO

23-04-1955 OTIŠIĆ

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SVETOZAR

STOJAN

08-02-1961 ŽEGAR

31-07-1991 KOSMAČ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

UŠLJEBRKA

SIMO

ŠPIRO

08-05-1951 ŽEGAR

29-02-1992 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

UTJEŠINOVIĆ

MILE

MILAN

15-01-1954 SLOVINCI

04-08-1995 SLOVINCI

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6385

UTJEŠINOVIĆ

PETAR

SAVO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6386

UTJEŠINOVIĆ

ŽIVKO

STEVO

03-12-1949 NOVSKA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6387

UTVIĆ

ĐURO

6388

UZELAC

6389

UZELAC

6390

UZELAC

6391

UZELAC

DANE

BOŠKO



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6392

UZELAC

MILORAD

DUŠAN


24-02-1992 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6393

UZELAC

RADE

ĐORĐE

6394

UZELAC

MILAN

ĐURO

6395

UZELAC

ĐURAĐ

JASMINA

1979 GOSPIĆ

22-04-1993 MEDAK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6396

UZELAC

GLIŠO

JELENA

1946 N. GRABOVAC

04-12-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6397

UZELAC

JOVAN

JOVAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6398

UZELAC

STEVO

JOVO

15-03-1939 D. LAPAC

29-09-1992 D. LAPAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6399

UZELAC

ANDRIJE

MARINKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6400

UZELAC

UROŠ

MIHAJLO

10-07-1954 BRGUD

29-06-1992 JEŽEŠTICA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6401

UZELAC

---

MILAN

1918 MEDAK

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6402

UZELAC

---

MILAN

1937 GOSPIĆ

01-06-1994 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6403

UZELAC

---

MILAN

1940 ODŽACI

24-12-1991 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6404

UZELAC

ĐURO

MILAN

1940 VINKOVCI

01-11-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6405

UZELAC

MLADEN

MILAN



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6406

UZELAC

MANOJLO

MILE


13-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6407

UZELAC

LJUBOMIR

MIRKO


6408

UZELAC

ANE

MIŠO

6409

UZELAC

DRAGAN

NIKOLA

6410

UZELAC

NIKOLA

NIKOLA

6411

UZELAC

MILAN

NOVICA

--SLAVKO ---

---

--ILIJA

FLORIJAN

1971 SREBRENICA

KATA

1913 ČREMUŠNICA

07-08-1995 MAJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

ANA

1912 ISLAM GRČKI


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

25-04-1937 NOVSKA

04-12-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1925 ST. SELO

04-11-1991 ST. SELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

ANDRIJA ---

12-06-1961 POLJANI

ANKA

1932 PODUM 09-07-1926 DIVOSELO

1992 PODUM

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

24-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1945 ISLAM GRČKI


SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1955 PETRINJA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-11-1991 UVALA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

17-11-1994 BIHAĆ

FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M M

13-10-1965 VRHOVINE 1970 OTOČAC

6412

UZELAC

NIKOLA

PREDRAG



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

6413

UZELAC

ĐURO

RADE



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6414

UZELAC

ĐURICE

RADE

21-08-1972 N. SAD

02-05-1992 D. KOLIBE

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6415

UZELAC

PETAR

RODOLJUB


6416

UZELAC

MILAN

SLOBODAN

6417

UZELAC

LAZO

SRETEN

6418

UZELAC

DUŠAN


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-02-1952 DARDA

30-11-1991 TORJANCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ŽELJKO



LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

07-08-1954 VUKOVAR

02-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1913 BRUSNIK

01-05-1995 BRUSNIK

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-09-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6419

UZUNOVIĆ

---

DRAGAN

6420

UZUR

---

CVIJETA

6421

UZUR

DIC "VERITAS"

TEŠO

LJUBICA

1949 MEDAK

05-11-1911 PAKRAC

‐ 67 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



6422

VAGIĆ

ĐURO

LJUBICA

6423

VAJAGIĆ

MIHAJLO

MILE


6424

VAJAGIĆ

LJUBOMIR

MILOŠ

18-05-1970 GLINA

24-09-1992 BOJNA

6425

VAJAGIĆ

MILE

MIROSLAV

1951 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

6426

VAJAGIĆ

STANKO

STANA

1937 GLINICA

06-08-1995 U KOL/IN COL.

6427

VALEČIK

MIHAIL

MIROSLAV

1972 KULETINA

6428

VALENTIĆ

PETAR

ŽELJKO

07-11-1958 GORAŽDE

6429

VALENTIN

MILIANOV

MARILOV

6430

VARDA

PAJO

6431

VARGA

BELE

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

06-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-10-1991 ŠIBENIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-08-1960 NIKOPOLJE

08-06-1993 SVILAJA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR

10-10-1931 ŽELJAVA

05-08-1995 L. P. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZLATKO

18-11-1972 OSIJEK

12-12-1991 ĐEVRSKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1935 SELO GRADINA

6432

VARIĆAK

RADE

MILAN

25-10-1957 ORAVAC

03-05-1995 MEĐUGORJE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6433

VASIĆ

ANDRIJA

ĐURO

18-04-1912 RUŠEVAC

10-12-1991 RUŠEVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6434

VASIĆ

---

29-09-1991 BJELOVAR

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6435

VASIĆ

DRAGOMIR

PREDRAG

05-12-1991 BRĐANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

MILJKO

1964 KOCELJEVO 12-12-1968 BEOGRAD

6436

VASIĆ

ĐORĐE

STANKO

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

6437

VASIĆ - PETROVIĆ

DRAGIŠA

VASO

05-03-1971 BEOGRAD

--- VINSKA

18-09-1991 VUKOVAR

1991 OKUČANI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6438

VASILEV

SLAVKO

LJUPČO

25-02-1972 KOČANI

12-12-1991 TRBOUNJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6439

VASILIĆ

NIKO

MIĆO

03-10-1964 N. MILOŠEVO

03-03-1993 BILJANE G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6440

VASILIĆ

VELIMIR

MILENKO

07-10-1957 BODEGRAJ


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6441

VASILIĆ

ĐORĐE

NEDELJKO

17-01-1950 POLOJ

04-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6442

VASILJEVIĆ

PETAR

6443

VASILJEVIĆ

6444

VASILJEVIĆ

6445

VASILJEVIĆ

6446

VASILJEVIĆ

6447

VASILJEVIĆ

6448

VASILJEVIĆ

6449

VASILJEVIĆ

VID

RAJKO

6450

VATRALJ

SLAVKO

ZDRAVIŠA

11-12-1968 VUKOVAR

6451

VEČERINA

NIKOLA

IVICA


BRANKO

1931 PEDALJ

DRAGAN

--- NIŠ

DUŠAN

DRAGAN


RADOMIR

JOVICA

20-01-1969 BEOGRAD

---

--MILAN

MIĆO MILENKO

---

MILORAD

04-08-1995 PEDALJ

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

30-11-1991 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1991 VELEBIT

--- GRUBIŠNO POLJE 29-03-1960 BELI MANASTIR --- PEDALJ 1935 SEKULINCI


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

18-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-12-1992 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6452

VEČERINA

NIKOLA

NIKOLA


05-08-1995 ŠTIKADA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6453

VEČERINA

MILORAD

STEVO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6454

VEČERINOVIĆ

JOSIP

MILKA

19-03-1906 MAŠIĆ

23-03-1992 RATKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6455

VEČERINOVIĆ

MOMIR

VELJKO


25-09-1991 NEMETIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6456

VEJIĆ

PERO

LJUBOMIR

10-06-1960 VUKOVAR

16-11-1991 LUŽAC

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6457

VEJIN

PETAR

MARIJA

05-08-1995 DABAŠNICA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6458

VEJNOVIĆ

LAZO

NEDELJKO

M

6459

VEKIĆ

LAZAR

GOJKO

6460

VELEBIT

DAMJAN

LAZO

6461

VELEBIT

DUŠAN

6462

VELEBIT

6463

VELEBIT

6464 6465

NIKOLA

1928 DABAŠNICA 15-03-1953 SOKOLIŠTE 1941 MIRKOVCI 19-05-1966 HAJTIĆI

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

14-07-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

PETAR

04-11-1933 VUKOVAR

04-04-1993 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STANKO

VLADO

22-09-1964 SISAK

30-10-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VELEBIT

NIKOLA

BOŽO

25-08-1940 PAKRAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

VELIČKOVIĆ

DRAGOSLAV

SRĐAN

20-09-1961 ALEKSINAC


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6466

VELIČKOVIĆ

ČEDO

ZORAN

02-04-1955 KRALJEVO

10-03-1992 KRIČKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6467

VELIMIR

GOJKO

BRANE

21-01-1962 OKUČANI

6468

VELIMIR

GOJKO

NEDJELJKO

6469

VELIMIROVIĆ

DUŠAN

6470

VELJKOVIĆ

6471

VERGAŠ

6472

VERGAŠ

6473

VERIĆ

6474

VESELICA

6475

VESELICA

---

1940 MAJSKE POLJANE

01-08-1991 SISAK 22-05-1992 MIRKOVCI

22-01-1993 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- OKUČANI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ŽELJKO

13-08-1954 PONORAC


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ALEKSANDAR

DRAGAN

23-03-1959 NIŠ

07-01-1992 D. LAPAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

PETAR


06-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

VATROSLAV

23-06-1959 SISAK

29-09-1991 SISAK

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

ĐURO

VESELKO


21-09-1991 IVAN. SELO

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

DRAGAN

BRACO

05-09-1963 BUGARI

26-07-1995 BUGAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 L. P. SELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

---

---

MARIJA

1908 L. P. SELO

6476

VESELINOVIĆ

LJUBAN

BOŠKO

09-01-1956 GOLUBIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

6477

VESELINOVIĆ

BOGDAN

BOŠKO


01-05-1991 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6478

VESELINOVIĆ

SAVA

BRANKO

12-10-1958 GRAČAC

06-09-1991 RIČICE

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6479

VESELINOVIĆ

LJUBAN

DARKO

13-06-1966 GOLUBIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6480

VESELINOVIĆ

JANDRIJE

ĐURO

15-02-1951 GOLUBIĆ

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6481

VESELINOVIĆ

PETAR

GOJKO

17-04-1938 OBROVAC

05-08-1995 ĆELAVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6482

VESELINOVIĆ

RADE

ILIJA


28-07-1994 KRUŠEVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6483

VESELINOVIĆ

TODOR

LUKA


13-08-1992 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

6484

VESELINOVIĆ

JOVE

LJUBAN

10-04-1923 GOLUBIĆ

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

6485

VESELINOVIĆ

BOGDAN

MILAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6486

VESELINOVIĆ

TODOR

MILAN

20-05-1941 GRAB


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6487

VESELINOVIĆ

DUŠAN

MILENKO

6488

VESELINOVIĆ

SRETKO

MILKA

6489

VESELINOVIĆ

6490

VESELINOVIĆ

--JOVAN

1969 GOLUBIĆ 08-11-1960 ŠTIKADA

08-10-1992 OBROVAC

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 ŠTIKADA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MILORAD

--- GRAČAC

04-08-1995 VELEBIT

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

MILORAD

08-11-1963 BUKOVIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6491

VESELINOVIĆ

RADE

MIRKO

07-01-1969 GOLUBIĆ

13-08-1991 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6492

VESELINOVIĆ

BOŠKO

NEBOJŠA

29-08-1955 GRAČAC

05-08-1995 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6493

VESELINOVIĆ

BOGDAN

6494

VESELINOVIĆ

---

PETAR

--- OBROVAC

PETRA

1920 GOLUBIĆ

08-10-1992 VELEBIT

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-07-1997 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

6495

VESELINOVIĆ

ĐURO

RADE

01-05-1974 GOLUBIĆ

28-09-1994 SLUNJ

KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

6496

VESELINOVIĆ

VOJISLAV

STEVAN

12-06-1940 BALINCI

14-12-1991 KOMETNIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6497

VESELINOVIĆ

SIMO

VELJKO

12-12-1946 KRIČKE

01-05-1995 RAJČIĆI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6498

VESELINOVIĆ

MIHAJLO

ZORAN

24-04-1955 BOLMAN


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6499

VESELINOVIĆ

DUŠAN

ZORAN

25-07-1967 zelengrad


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6500

VESOVIĆ

MIROSLAV

BOJAN


28-04-1992 MOSTAR

F BiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6501

VEZIROVIĆ

---

BOŠKO

1935 MIRKOVCI

28-01-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6502

VEZMAR

---

BUDISLAV


05-08-1995 BEGOVAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6503

VEZMAR

DRAGOLJUB

1960 JAGMA

01-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6504

VEZMAR

MILAN

08-05-1930 G. KOVAČICA

05-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6505

VEZMAR

MARKO

MILENKO

03-10-1953 OKUČANI

02-05-1995 RIJEKA SAVA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6506

VEZMAR

NIKOLA

MILORAD

09-07-1963 LIPIK

01-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6507

VEZMAR

IVAN

PERO

20-08-1991 PAKR. VINOGRADI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6508

VICKOVIĆ

MILAN

PREDRAG

15-02-1976 SISAK


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6509

VICO

MARKO

NIKOLA

07-02-1933 PODRINJE

22-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6510

VICO

BOGDAN

OBRAD

09-03-1914 TREBINJA


6511

VICO

6512

VICO

LUKA

NEDELJKA

6513

VIĆANOVIĆ

MILOŠ

KONSTANTIN

6514

VIĆENTIJEVIĆ

MIHAJLO

6515

VIDAČAK

MILOŠ

6516

VIDAJIĆ

6517

VIDAKOVIĆ

DIC "VERITAS"

NIKOLA ---

---

--MILAN

1948 PAKRAC

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

1995 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


22-11-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

03-06-1935 VINKOVCI

21-08-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

DEJAN

15-06-1972 BARIČ

16-11-1991 GLINSKO POLJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RADIVOJ

01-03-1937 ZENICA

01-05-1996 SISAK

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

--- ZADAR

31-12-1991 CRNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

12-08-1993 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SOFIJA

NIKOLA BRANISLAV

1933 ČEPIN

1974 VUKOVAR

‐ 68 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

6518

VIDAKOVIĆ

ALEKSANDAR

CVIJETIN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6519

VIDAKOVIĆ

ĐURO

MIROSLAV



BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6520

VIDAKOVIĆ

RATKO

02-03-1961 CEROVICA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6521

VIDIĆ

ALEKSANDAR

31-12-1928 KARIN D.

08-08-1995 OŠTRELJ

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

--VASILJ

6522

VIDIĆ

IVAN

DUŠAN


6523

VIDIĆ

MLADEN

GORAN

1973 D. KARIN


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6524

VIDIĆ

MILENKO

GORDAN

13-03-1964 KORLAT


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6525

VIDIĆ

MILE

JOVANKA

20-12-1963 OTOČAC

07-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6526

VIDIĆ

SAVA

LJUBOMIR

10-05-1965 D. KARIN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6527

VIDIĆ

PETAR

MILIĆ



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6528

VIDIĆ

DRAGIĆ

NEVENKA

03-03-1964 KARLOVAC

07-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6529

VIDIĆ

OBRAD

PETAR

27-07-1944 KARIN D.

06-08-1995 SUVAJA

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6530

VIDOVIĆ

PETAR

ALEKSANDAR

03-09-1971 TROSTBERG


FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6531

VIDOVIĆ

DUŠAN

BORISLAV

09-05-1958 KARLOVAC

03-09-1991 POLOJ

KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6532

VIDOVIĆ

MILOŠ

DARINKA

1912 PLAVNO

15-12-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6533

VIDOVIĆ

KRSTO

DESIMIR

1939 KRMINE

01-12-1991 POLJANE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6534

VIDOVIĆ

MARKO

1914 STRMICA

04-08-1995 STRMICA

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

---

6535

VIDOVIĆ

LAZO

MILEVA

6536

VIDOVIĆ

DUŠAN

STEVAN

15-06-1938 OSTROVICA 1939 PLAVNO


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

24-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

6537

VIDOVIĆ

BOGDAN

ŽIVORAD

11-10-1959 STIPAN


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

6538

VIGNJEVIĆ

JOVAN

DRAGAN

07-04-1970 VUKOVAR

13-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6539

VIGNJEVIĆ

1935 G. LAPAC

05-08-1995 G. LAPAC

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6540

VIGNJEVIĆ

JOVAN

MILAN



LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6541

VIGNJEVIĆ

BOŠKO

STEVO

07-07-1965 D. LAPAC

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6542

VIJČIĆ

ILIJA

SIMO

23-01-1993 SARVAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6543

VIJUK

SLAVKO

MILE


14-01-1995 PONIKVE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6544

VIJUK

SLAVKO

MIRKO

1931 TOPUSKO

07-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

6545

VILA

MARKO

DUŠAN

1959 SISAK

28-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6546

VILA

EVICA

1933 SISAK

25-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6547

VILA

RADE

LJUBOMIR

05-08-1995 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6548

VILA

DUŠAN

MARKO

25-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

---

JEKA

--- SARVAŠ

07-08-1961 VOJNIĆ 1928 SISAK 15-08-1953 STRMEN

04-08-1995 STRMEN

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

28-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

04-02-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

25-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6549

VILA

JOVAN

MILE

6550

VILA

MARKO

MLADEN

6551

VILA

MILIĆ

PREDRAG

6552

VILA

MARKO

ŽELJKO

1963 SISAK

6553

VILIĆ

DUŠAN

MILOŠ

01-11-1947 GLINA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6554

VILUS

RANKO

DEJAN

24-01-1976 BLINJA

02-12-1994 VLAINIĆ BR.

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6555

VILUS

LAZO

DRAGOSLAV

02-01-1955 PETKOVAC

21-09-1993 ŠUMA KOTAR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6556

VILUS

JANKO

LAZO

13-02-1955 LUŠČANI

06-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6557

VILUS

LAZO

RANKO

02-03-1956 PETKOVAC

06-08-1995 PETKOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6558

VILUS

MIROSLAV

VELIMIR

05-02-1967 PETKOVAC

21-11-1994 ELEZOVIĆI

FBiH

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6559

VINČIĆ

TOMO

ADAM

09-08-1995 UDETIN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6560

VINČIĆ

SIMO

BOŠKO

05-10-1991 BOBOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6561

VINČIĆ

05-08-1995 UDETIN

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6562

VINČIĆ

RADE

ĐURO

05-06-1932 UDETIN

03-10-1991 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6563

VINČIĆ

NOVAK

ĐURO

27-01-1958 UDETIN

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6564

VINČIĆ

JOVO

GOJKO


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6565

VINČIĆ

ĐURO

NIKOLA

6566

VINČIĆ

ĐURO

SIMO

6567

VINČIĆ

STOJAN

STANKO

6568

VINČIĆ

DRAGAN

STEVO

01-02-1971 SISAK

6569

VIŠIĆ

MLADEN

BRANKO

05-04-1957 KAŠIĆ

6570

VIŠIĆ

DUŠAN

DRAŽENKA

02-01-1979 ZADAR

02-10-1994 ŠOPOT

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6571

VIŠIĆ

LAZAR

ĐORĐE

18-06-1974 KAŠIĆ


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6572

VIŠIĆ

SLAVKO

ILIJA

15-01-1962 ZEMUN

02-09-1993 PALJUV

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6573

VIŠIĆ

STANKO

LJUBIŠA

21-11-1973 KARIN G.

05-11-1993 KOLARINA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6574

VIŠIĆ

ĐURO

PREDRAG



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BOŽIDAR

RANKO

23-04-1963 ŽITNIĆ

---

DUŠAN

1951 SISAK 22-08-1962 VOJNIĆ

1924 UDETIN 06-01-1935 ROSULJE 1935 UDETIN

1938 DRAGOTINA 09-10-1938 LAKTAC

16-05-1995 LAKTAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1908 UDETIN

27-07-1991 ROSULJE

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1921 DRAGOTINA

06-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

26-07-1991 STRUGA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

29-12-1991 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1944 SMOKOVIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VOJIN



SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

ŽELJKO


25-01-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VUKAŠIN

MILE

26-09-1957 ZEMUN


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VIŠNJIĆ

NIKOLA

ILIJA

14-06-1948 BOS. ŠILJKOVAČA

06-07-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6581

VIŠNJIĆ

MILAN

MIĆO

01-03-1956 TATAR VAROŠ

6582

VIŠNJIĆ

MIRKO

SLAVKO

1936 SVINICA

6575

VIŠIĆ

6576

VIŠIĆ

6577

VIŠIĆ

JOVAN

6578

VIŠIĆ

MOMČILO

6579

VIŠNJEVAC

6580

---

TODOR


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 SVINICA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6583

VIŠNJIĆ

JANKO

SREĆKO

13-10-1965 KREMEN


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6584

VITAS

ADAM

ANTONIJE

08-02-1940 KOLARINA

07-08-1995 KLENOVAC

R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6585

VITAS

VLADIMIR

BOGDAN

13-12-1939 KOLARINA

30-01-1995 KOLARINA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6586

VITAS

DRAGAN

DUŠAN



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6587

VITAS

NIKOLA

GOJKO

30-06-1931 SVOJIĆ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6588

VITAS

MILE

JOVAN

05-07-1946 MEDAK

12-08-1995 GRABEŽ

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6589

VITAS

PETAR

MILENA

03-12-1970 ZADAR


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6590

VITAS

MILAN

MILOŠ



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6591

VITAS

DRAGO

PETAR

14-07-1950 BRGUD

24-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6592

VITAS

NIKOLA

STEVO

20-04-1970 GRAČAC

24-08-1991 PALAČA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6593

VITAS

NIKOLA

VLADIMIR

09-03-1934 SVOJIĆ

13-08-1993 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6594

VITAS

VASILIJA

ZDRAVKO

20-10-1960 KOLARINA

17-03-1992 KOLARINA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6595

VITEZ


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6596

VITNIK

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6597

VLADETIĆ

MILE

SAVO

09-04-1938 TRNAVA

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6598

VLADIĆ

STEVO

BOŽO

02-09-1970 SLOVINCI


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6599

VLADIĆ

---

DRAGAN

1963 VOJNIĆ

10-05-1995 ŽELJAVA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6600

VLADIĆ

---

MILOŠ

1935 BUZETA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6601

VLADIĆ

MIRKO

PERO

24-01-1970 N. GRAD

20-04-1992 VEL. KOPANICA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6602

VLADISAVLJEVIĆ

NIKOLA

SVETISLAV

25-05-1957 VUKOVAR

02-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6603

VLAHOVIĆ

NIKOLA

SAVO

04-12-1968 BABLJAK

04-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6604

VLAISAVLJEVIĆ

LAZO

ANICA

05-08-1995 DABAR

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6605

VLAISAVLJEVIĆ

BRANKO

BRANKO

18-02-1959 DEBELO BR.

07-08-1995 DVOR

BANIJA

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

6606

VLAISAVLJEVIĆ

ILIJA

DUŠKO

14-06-1972 ZAGREB

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6607

VLAISAVLJEVIĆ

DANE

ĐORĐE

17-04-1937 PODUM

05-08-1995 PODUM

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6608

VLAISAVLJEVIĆ

VAJO

ĐURO

19-06-1972 DABAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6609

VLAISAVLJEVIĆ

STEVO

KATARINA

1920 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6610

VLAISAVLJEVIĆ

PETAR

LAZO

1934 UŠTICA

02-05-1995 UŠTICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6611

VLAISAVLJEVIĆ

ILIJA

MILAN

12-10-1934 DABAR

05-08-1995 DABAR

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6612

VLAISAVLJEVIĆ

NIKOLA

MILAN

14-12-1948 DABAR

12-08-1993 KAPELA KOREN.

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6613

VLAISAVLJEVIĆ

JOVAN

MILE

18-03-1952 DABAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

TEODOR

---

JOZEF

1995 VOJNIĆ

--- DUBOVAC 1931 OKUČANI

1921 DABAR

‐ 69 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



6614

VLAISAVLJEVIĆ

MILAN

NEVENKA

6615

VLAISAVLJEVIĆ

DANE

RADE

6616

VLAISAVLJEVIĆ

STEVO

SRĐAN

6617

VLAISAVLJEVIĆ

SAVA

6618

VLAISAVLJEVIĆ

VLADO

6619

VLAJNIĆ

6620

VLAŠKOVIĆ

6621

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

04-08-1995 PLAŠKI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

04-05-1995 TRNOVAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1938 KAPELA

30-06-1997 DABAR

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

STEVO

06-09-1948 DABAR

16-11-1991 LIPICE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VELJKO

25-07-1964 VRSTA


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

ZDRAVKO

VELJKO


13-12-1991 LISIČINE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR

JOVAN

18-01-1972 SIVAC

04-10-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VOJINOVIĆ

JOVAN

STEVAN

06-08-1976 PAKRAC

25-11-1994 ŽELJAVA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6622

VOJNOVIĆ

MILE

BRANKO

18-06-1962 BALINAC

19-01-1992 BALINAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6623

VOJNOVIĆ

NENAD

ILIJA

09-10-1927 MAZIN

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6624

VOJNOVIĆ

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6625

VOJNOVIĆ

JOVO

LJUBAN

16-04-1958 BALINAC

05-08-1995 N. SELO GLINSKO

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6626

VOJNOVIĆ

SVETOZAR

LJUBAN

20-10-1949 GLINA

05-08-1995 BUČICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6627

VOJNOVIĆ

GLIŠO

MARA

1933 JAGMA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6628

VOJNOVIĆ

ĐURO

MIHAJLO

1908 CRNI POTOK


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6629

VOJNOVIĆ

STEVO

MILAN

24-06-1945 POTOK

27-02-1992 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6630

VOJNOVIĆ

DRAGAN

MILAN


07-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6631

VOJNOVIĆ

DUŠAN

MILAN

28-01-1961 VRGIN MOST

6632

VOJNOVIĆ

JOVAN

PERO

6633

VOJNOVIĆ

DRAGAN

PETAR

6634

VOJNOVIĆ

MILAN

PETAR

6635

VOJNOVIĆ

RAJKO

6636

VOJNOVIĆ

6637

VOJVODIĆ

6638 6639

---

IVAN

1948 PLAŠKI

REGION

20-02-1941 TRNOVAC

--- SISAK

Ž/W

27-11-1992 BRATUNAC

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

10-03-1954 PECKA


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


20-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RADE

04-12-1955 D. DUBOVIK


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SAVO

STOJAN


07-08-1995 TOPUSKO

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

SAVO

BOŽIDAR



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VOJVODIĆ

DUŠAN

BRANKO

25-05-1957 PARČIĆI

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VOJVODIĆ

STEVAN

DRAGAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6640

VOJVODIĆ

MARKO

DRAGOMIR

03-11-1955 VINKOVCI

08-11-1991 VINKOVCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6641

VOJVODIĆ

RADIVOJ

GORAN

24-12-1969 PARČIĆI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6642

VOJVODIĆ

ANTE

MILAN

03-08-1938 ŠIR. KULA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6643

VOJVODIĆ

STEVAN

MIROSLAV

19-03-1961 MAZIN


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVAN

MLADEN



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1934 KUKUNJEVAC

6644

VOJVODIĆ

6645

VOJVODIĆ

6646

VOJVODIĆ

MILAN

NIKOLA

06-11-1964 GOSPIĆ

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6647

VOJVODIĆ

GNJATIJE

STEVAN

05-09-1934 PARČIĆI

01-06-1996 PARČIĆI

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6648

VOJVODIĆ

NIKOLA

UROŠ

1919 PARČIĆI

01-10-1995 PARČIĆI

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6649

VOJVODIĆ

29-07-1992 SADILOVAC

KORDUN

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6650

VOLAREVIĆ

ŠPIRO

DUŠAN

19-07-1996 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6651

VORKAPIĆ

DANE

DUŠAN

07-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6652

VORKAPIĆ

SAVO

ILIJA

1898 VORKAPIĆ selo

14-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6653

VORKAPIĆ

ILINKA

1930 VINKOVCI

01-11-1991 N. SELO

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6654

VORKAPIĆ

JELICA

1906 VORKAPIĆ selo

14-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6655

VORKAPIĆ

MILAN

1909 VORKAPIĆ SELO

05-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6656

VORKAPIĆ

SIMO

MILAN

1945 KATINOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6657

VORKAPIĆ

RADE

MILAN

25-01-1954 TROJVRH

05-08-1995 D. ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6658

VORKAPIĆ

DRAGAN

MILORAD

13-06-1956 LOVAS

23-10-1991 LOVAS

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6659

VORKAPIĆ

MILETA

NIKOLA

01-09-1972 PLAŠKI

13-09-1993 PRKOS

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6660

VORKAPIĆ

ILINKA

6661

VORKAPIĆ

6662

VORKAPIĆ

6663

VOŠTIĆ

6664

VRAČAR

6665

VRAČAR

---

MILICA

6666

VRAČARIĆ

---

MILICA

6667

VRAJIĆ

---

OLGICA

6668

VRANEŠ

DUŠAN

BORKA

1926 SMILJAN

6669

VRANEŠ

SLOBODAN

DRAGO

16-08-1964 PLJEVLJA

6670

VRANEŠ

NIKOLA

DUŠANKA

6671

VRANEŠ

SAVA

6672

VRANEŠ

MILAN

6673

VRANEŠEVIĆ

6674

---

---

--ILIJA ---

NIKOLA

VELIMIR

--- VUKOVAR

14-10-1959 N. KRŠLJA 1914 BUKOVIĆ 09-09-1935 VOJNOVAC

RADE

1945 GABOŠ

01-11-1991 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

RADIVOJ

1936 MIRKOVCI

18-06-1992 MIRKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MARKO

STEVAN


08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGOSLAV

RADOJE

28-10-1965 KLINA

06-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DUŠAN

BOGDAN


27-01-1993 KAŠIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-08-1995 ŽIVKOVIĆ KOSA

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1994 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

18-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

11-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-01-1939 SMILJAN

17-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MILAN

07-02-1947 PRIGRAVICA

20-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

NADA

23-11-1949 KRBAVA

20-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MIRKO

DRAGAN

25-11-1939 KRIČKE

26-10-1991 LIPIK

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VRANEŠEVIĆ

MILAN

MILAN

16-10-1951 RIJEKA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6675

VRANEŠEVIĆ

STOJAN

MLADEN



BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6676

VRANEŠEVIĆ

ILIJA

SLOBODAN

07-07-1945 G. ORAOVICA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6677

VRANEŠEVIĆ

MILENKO

SRETO

12-10-1970 BATAJNICA

01-10-1991 GOLINJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6678

VRANEŠEVIĆ

DUŠAN

STEVO

04-03-1939 ST. SELO

30-03-1992 TRNJANI

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6679

VRANEŠEVIĆ

MLADEN

ZORAN

28-09-1965 SISAK

23-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6680

VRANGELOVSKI

RAMAZAN

NEŠA

30-07-1959 BEOGRAD

05-09-1991 ZADAR

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6681

VRANIĆ

SAVE

MILAN

10-12-1956 ZEMUNIK D.

03-02-1992 ZEMUNIK D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6682

VRANIĆ

MILANKO

RASTISLAV

18-01-1957 BRNJICA

17-11-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

---

1922 BUKOVAC 21-09-1924 VERA 1929 ČEPIN

6683

VRANIĆ

SAVA

ŠPIRO

08-03-1992 ZEMUNIK D.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

6684

VRANKOVIĆ

DUŠAN

ŽELJKO

22-10-1970 BILJANE D.

1953 ZEMUNIK D.

20-05-1992 ZEMUNIK G.

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6685

VRANJEŠ

BOGDAN

BRANKO



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

6686

VRANJEŠ

VASO

DRAGIŠA

19-12-1962 CETINA

23-07-1991 ŠIBENIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

6687

VRANJEŠ

BRANKO

IGOR

21-03-1972 BERLIN

06-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6688

VRANJEŠ

DRAGICA

MILOŠ



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6689

VRANJEŠ

MILAN

PREDRAG

07-11-1991 BALINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6690

VRANJEŠ

PERO

SLOBODAN

13-05-1964 OKUČANI

30-12-1991 TRNAVA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6691

VRANJEŠ

MILAN

ŽARKO


14-05-1992 KRAGUJ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6692

VRANJEŠEVIĆ

RADE

MIRKO

04-10-1965 BOTAJICA


FBiH

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6693

VRANJEŠEVIĆ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6694

VRANJKOVIĆ

ŽIVKO

DALIBOR

22-03-1974 NJEMAČKA

11-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6695

VRANJKOVIĆ

MILOŠ

MILE

01-02-1940 SMRDELJE

06-08-1995 SMRDELJE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6696

VRANJKOVIĆ

ILIJE

MILOVAN

27-05-1969 SMRDELJE

08-06-1993 SKRADIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6697

VRANJKOVIĆ

ĆIRO

MOMIR

10-12-1939 PRISTEG

20-03-1994 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6698

VRANJKOVIĆ

DUŠAN

NIKOLA

19-12-1952 SMRDELJE

09-08-1995 SMRDELJE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6699

VRANJKOVIĆ

MIRKO

SAVA

25-01-1950 SMRDELJE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6700

VRCALIN

JOVAN

RADE

26-06-1953 ERVENIK

18-01-1992 RUPE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

VOJO

1970 LOVAS

1956 ČEPIN

1994 ČEPIN

6701

VRCELJ

IVAN

LJUBICA

05-10-1908 BUKOVIĆ

04-08-1995 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6702

VRCELJ

DUŠAN

MILKA



LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6703

VRCELJ

BOŠKO

PREDRAG

23-04-1963 BENKOVAC

27-05-1994 BUKOVIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6704

VRČEK

STJEPAN

MILIVOJ


04-08-1995 KORENICA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6705

VRHOVAC

PETAR

MARKO

30-07-1960 ŠTRBE

07-07-1993 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6706

VRHOVAC

VITOMIR

MILADIN

28-10-1972 GUSAK


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6707

VRHOVAC

PETAR

RADE

10-01-1956 ŠTRBE

01-04-1993 D. ČAGLIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6708

VRLJANOVIĆ

MILAN

MILOŠ


01-05-1995 ŠIRINCI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6709

VRTAČA

DMITAR

NADA


13-12-1993 STABANJ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

DIC "VERITAS"

‐ 70 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No. 6710

VRUĆINIĆ

6711

VUČAK

6712

VUČAK

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



--MIJO ---

LJUBICA

1905 RAŠTEVIĆ

DMITAR

18-08-1930 CIVLJANE

ĐURO

1935 CIVLJANI

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

05-08-1995 CIVLJANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W M

06-02-1994 VRLIKA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M Ž/W

6713

VUČAK

JOVAN

MARIJA

01-11-1932 CETINA

05-08-1995 CIVLJANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

6714

VUČEN

BORISLAV

MIRKO

12-11-1951 VUKOVAR

30-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6715

VUČENOVIĆ

ILIJA

ILIJA

07-10-1951 KOLJANE

25-03-1995 BRAVČEV DOLAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6716

VUČENOVIĆ


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6717

VUČENOVIĆ

NIKOLA

MILIVOJ

14-04-1964 RAMLJANE

05-08-1995 ORLIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6718

VUČENOVIĆ

RADE

NIKICA

12-02-1971 SISAK

04-08-1995 HRASTOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6719

VUČETIĆ

MILAN

JOVAN

28-01-1953 VUKOVAR

29-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6720

VUČETIĆ

MILAN

NIKOLA

18-05-1948 VUKOVAR

28-09-1991 BERAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6721

VUČIČEVIĆ

01-09-1991 UŠTICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6722

VUČIĆ

MILUTIN

MLADEN


01-05-1995 RAJČIĆI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6723

VUČIĆ

NOVAK

RADE

12-10-1971 TESLIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6724

VUČINIĆ

PETAR

DRAGAN

20-03-1963 GORIČKA

03-08-1991 JOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6725

VUČINIĆ

RADE

JULIKA

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6726

VUČINIĆ

IGNJATIJA

LJUBAN


27-07-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6727

VUČINIĆ

JOVAN

MIJO

17-04-1953 GORIČKA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

MILIVOJ

STOJA

--- VUKOVAR

1919 UŠTICA

1921 DVOR

6728

VUČINIĆ

BOŠKO

MILAN

31-10-1944 KRUPINIK


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6729

VUČINIĆ

BOŽO

ŽELJKO

05-07-1956 BODEGRAJ

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6730

VUČKOVIĆ

MIRKO

ALEKSANDAR

26-08-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6731

VUČKOVIĆ

ĐURO

BOJAN

15-01-1971 POLAČA

18-12-1991 ILOK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-08-1947 RIJENCI

1956 BOROVO

01-12-1991 RIJENCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1933 ĐURČIĆI

31-08-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

DUŠKO

1967 JANKOVCI

11-12-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐORĐE

19-04-1939 DERINGAJ


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

NIKOLA

JOVAN

01-09-1952 BENKOVAC

MILAN

KATA

6732

VUČKOVIĆ

MIRKO

BORISLAV

6733

VUČKOVIĆ

PETAR

ČEDOMIR

6734

VUČKOVIĆ

6735

VUČKOVIĆ

MILE

6736

VUČKOVIĆ

6737

VUČKOVIĆ

6738

VUČKOVIĆ

6739

VUČKOVIĆ

6740

VUČKOVIĆ

RADE

LJUBICA

10-08-1930 PRGOMELJE


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6741

VUČKOVIĆ

LUKA

MIHAJLO

05-10-1931 KOTURIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6742

VUČKOVIĆ

MILADIN

MILADIN

07-10-1933 LAPOVAC

09-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6743

VUČKOVIĆ

BRANKO

MILAN

10-10-1957 GLINICA

25-11-1991 BATNOGA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6744

VUČKOVIĆ

MILIĆ

MILAN

19-12-1975 GOJKOVAC

04-08-1991 GOJKOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6745

VUČKOVIĆ

MILOŠ

MILAN

28-06-1961 KARLOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6746

VUČKOVIĆ

MILAN

MILAN

29-04-1953 D. KLASNIĆ

07-08-1995 DVOR

M

6747

VUČKOVIĆ

MARA

MILENKO

6748

VUČKOVIĆ

NIKOLA

MILORAD

6749

VUČKOVIĆ

MILOŠ

1933 MALI KOZINAC

6750

VUČKOVIĆ

JOVO

MILOŠ

1947 RAJIĆ BR.

6751

VUČKOVIĆ

MIHAJLO

MIROSLAV

6752

VUČKOVIĆ

6753

VUČKOVIĆ

STEVAN

NIKOLA

6754

VUČKOVIĆ

PETAR

NIKOLA

6755

VUČKOVIĆ

DUŠAN

6756

VUČKOVIĆ

6757 6758 6759

---

--DMITAR

LAZO LJUBA

1908 TRNOVAC --- ĐURIČIĆ 1910 POČITELJ

01-05-1995 CAGE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-12-1991 ĐURIČIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

06-08-1995 RADUČ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 VOJNIĆ

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

03-01-1992 PAKRAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

10-02-1951 LUŠČANI

29-01-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-09-1942 PETRINJA

07-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

NIKOLA

16-12-1937 VEL. CRKVINA

05-08-1995 PODGORJE

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

LAZO

PANTELIJA

09-02-1915 ĐURIČIĆI

16-12-1991 G. MELJANE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

VUČKOVIĆ

MILOŠ

PETAR

10-02-1955 OKUČANI

03-01-1992 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VUČKOVIĆ

ŠPIRO

PILIP

10-11-1994 KIJEVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VUČKOVIĆ

ĐURO

RADE

15-03-1944 KOTURIĆ

20-12-1991 POPOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M M

---

---

NEVENKA

--- ĐURIČIĆ

1991 PODRAVSKA SLATINA


1991 RAJIĆ BR.

27-07-1936 N. GRADIŠKA 1928 PAKRAC

1947 POLAČA

6760

VUČKOVIĆ

OSTOJA

RANKO

03-04-1950 RAJIĆ

01-05-1995 RAJIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

6761

VUČKOVIĆ

RADE

SLOBODAN


07-07-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6762

VUČKOVIĆ

BOŽO

TODOR

25-04-1961 POLAČA

04-11-1991 TEPLJUH

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6763

VUČKOVIĆ

MILE

VLADO

1934 LAPOVAC

07-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6764

VUČKOVIĆ

MIRKO

VLATKA

1971 VINKOVCI

16-09-1991 VINKOVAČKO N. SELO

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6765

VUČKOVIĆ

JOSIP

ZLATKO


26-08-1991 BOROVO

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6766

VUČKOVIĆ

BRANKO

ZORAN


01-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6767

VUČKOVIĆ

ILIJA

ZORAN

07-03-1965 POLAČA

22-04-1993 KNIN

6768

VUDRAG

6769

VUDRAGOVIĆ


01-10-1991 PODCETIN

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6770

VUDRAGOVIĆ

---

STANKA

1920 G. SKRAD

1997 G. SKRAD

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6771

VUJAČIĆ

---

DRAGA

--- SISAK

01-08-1991 KLOBUČAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6772

VUJAČIĆ

---

DRAGAN

--- SISAK

01-08-1991 KLOBUČAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6773

VUJAKLIJA

---

DUŠAN

--- PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6774

VUJAKLIJA

27-11-1992 BRATUNAC

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6775

VUJAKLIJA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6776

VUJAKLIJA

6777

VUJAKLIJA

6778

VUJAKLIJA

RADE

MILAN

17-04-1936 G. ŽIROVAC

6779

VUJAKLIJA

VASO

MILIJA

08-03-1915 ŠEOVICA

6780

VUJAKLIJA

STANKO

NENAD

6781

VUJAKLIJA

STANKO

PERO

6782

VUJAKLIJA

6783

VUJAKOVIĆ

MARKO

DRAGAN

05-05-1962 RAMLJANE

6784

VUJAKOVIĆ

JANKO

MILOŠ

6785

VUJAKOVIĆ

VELJKO

6786

VUJANAC

MISLAV

6787

VUJANČEVIĆ

6788

--DRAGAN

DUŠAN

DANICA MILAN

ĐURO ---

MILOŠ ---



1991 PETRINJA

02-03-1957 VUKOVAR

JELA

1915 MRKOPLJE

15-12-1991 MRKOPLJE

JOVO

1968 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

LJUBOMIR

--- KOBILJAK

1991 DVOR 07-08-1995 ŽIROVAC 1992 OKUČANI

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

22-12-1994 BUKOVLJE

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

31-12-1993 KEKIĆA KLANAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

17-11-1992 DRNIŠ

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

29-06-1941 SVINJICA

03-11-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PREDRAG

01-10-1969 SISAK

28-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILOJE

08-06-1968 KRALJEVO

07-11-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILORAD

DRAGAN


02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VUJANOVIĆ

MILUTIN

BORKO

19-08-1973 SRBAC

10-01-1992 SOTIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6789

VUJANIĆ

IVAN

BORO



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6790

VUJANIĆ

LJUBAN

LJUBIŠA



BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M Ž/W

---

VASILIJA

1970 OBLJAJ

SJ/N. DALM. Z/W SLAVON.

07-10-1974 G. ŽIROVAC 1920 MALI OBLJAJ

6791

VUJANIĆ

MARIJA


07-08-1995 PRNJAVOR - U KOL/IN COL.

R. SRPSKA

CIVIL

NEST/MISS.

6792

VUJANIĆ

LAZO

MARKO

07-05-1925 ERVENIK


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6793

VUJANIĆ

NIKOLA

MIHAJLO

20-03-1926 LUŠČANI

13-09-1991 HRASTOVICA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6794

VUJANIĆ


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6795

VUJANIĆ

OBRAD

MIROSLAV

17-12-1970 ERVENIK


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6796

VUJANOVIĆ

BOŽO

NENAD

29-11-1969 DVOR

20-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6797

VUJANIĆ

OBRAD

NIKOLA

17-12-1970 KNIN


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6798

VUJANIĆ

MILE

OBRAD



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6799

VUJANIĆ

RADE

RADOSLAV

09-08-1970 ZADAR

16-07-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6800

VUJANOVIĆ

DUŠAN

STEVAN

17-02-1960 LUŠČANI

04-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6801

VUJANIĆ

VASILJ

VASILJ

06-01-1916 ERVENIK

6802

VUJASIN

NIKOLA

BOŽIDAR

6803

VUJASIN

MILAN

GOJKO

6804

VUJASIN

PETAR

ILIJA

6805

VUJASIN

MIĆO

JOVO

1919 OTIŠIĆ

DIC "VERITAS"

---

---

MILAN

1927 ŠAMARIČKI BRĐANI

06-08-1995 SUVAJA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

28-09-1991 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-01-1973 OTIŠIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1954 OTIŠIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1951 OKUČANI

‐ 71 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

6806

VUJASIN

MILORAD

MILAN

14-03-1961 KRMINE

10-09-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6807

VUJASINOVIĆ

NIKOLA

GOJKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6808

VUJASINOVIĆ

STEVAN

ILIJA



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6809

VUJASINOVIĆ

MILE

JANJA

1911 IVOŠEVCI


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6810

VUJASINOVIĆ

JOVE

JOVO


17-05-1992 VEL. GLAVA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6811

VUJASINOVIĆ

STANKO

STANKO

13-05-1969 NJEŽIĆ

23-10-1991 NJEŽIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

ILIJA

STANKO

16-04-1927 BRUBNO

M

6812

VUJASINOVIĆ

6813

VUJASINOVIĆ

6814

VUJASINOVIĆ

6815

VUJAT

DANE

6816

VUJATOVIĆ

ILIJA

6817

VUJATOVIĆ

MIHAJLO

6818

VUJATOVIĆ

6819

VUJČIĆ

6820

VUJČIĆ

6821

--VASILJ

06-08-1995 BRUBNO

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

16-10-1927 KNIN

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MILORAD

30-08-1937 OKUČANI

23-12-1991 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

JOVO

19-01-1949 VRBNIK

05-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


27-06-1992 ŽITNIĆ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VLADIMIR VUKAŠIN

--DRAGAN

STEVO

--- SREMSKE LAZE

25-02-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DRAGAN

04-10-1951 DALJ

05-12-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MILAN

ĐURO

26-09-1944 TRGOVI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

VUJČIĆ

MILAN

GORDANA

08-08-1995 VELJUN

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6822

VUJČIĆ

MIHOVIL

MARIJA

6823

VUJČIĆ

MIRKO

MILORAD

6824

VUJČIĆ

NIKOLA

MIRKO

6825

VUJČIĆ

PAVLE

STEVO

1950 GRAHOVLJANI

6826

VUJČIĆ

STOJA

1920 SR. GRAHOVLJANI

6827

VUJIČIĆ

MILE

LJUBAN

08-08-1943 TRGOVI


BANIJA

6828

VUJIČIĆ

RADE

MILE


05-08-1995 BROĐANI

KORDUN

6829

VUJIČIĆ

MILAN

MIRKO

01-07-1965 KOSNA


BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6830

VUJIĆ

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6831

VUJIĆ

LAZO

BORISLAV

6832

VUJIĆ

ILIJA

BRANKO

6833

VUJIĆ

6834

VUJIĆ

BRANKO

6835

VUJIĆ

LAZAR

6836

VUJIĆ

MILOŠ

GORDANA

19-02-1975 MARINI

05-08-1995 BILJEG

KORDUN

6837

VUJIĆ

ĐORĐE

ILIJA



I/E SLAVON.

6838

VUJIĆ

---

JOVANKA

1922 KRIČKE

15-11-1991 KRIČKE

Z/W SLAVON.

CIVIL

6839

VUJIĆ

---

LUKA

1935 D. BORKI

6840

VUJIĆ

---

LJUBA

--- VOJNIĆ

6841

VUJIĆ

---

LJUBAN

6842

VUJIĆ

NEDJELJKO

MILE


6843

VUJIĆ

DUŠAN

MILE

24-04-1956 KLJAJIĆEVO

6844

VUJIĆ

MILOVAN

NEDJELJKO


6845

VUJIĆ

RADE

NIKOLA

STEVAN

---

---

---

---

ANA

--- SISAK

1963 SLUNJ 21-06-1943 RAKOVICA 1952 KUSONJE 20-12-1941 KOSNA

1925 OKUČANI

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

01-10-1994 OKUČANI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

19-09-1992 ŽIROVAC

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

21-11-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

29-12-1991 SR. GRAHOVLJANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1928 BODEGRAJ

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

BRANKO

1929 KRIČKE

16-11-1991 KRIČKE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

DUŠAN


15-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐORĐE

15-01-1959 PALAČA


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

NEST/MISS.

Ž/W

RAJKO

03-02-1958 OKUČANI

08-08-1995 VELJUN

1937 NOVSKA

--- PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

21-11-1992 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-08-1995 BILJEG

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 BILJEG

KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

16-12-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-09-1991 KOSOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-01-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6846

VUJIĆ

6847

VUJIĆ

6848

VUJIĆ

JOVAN

SLOBODAN

08-04-1962 DARUVAR


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6849

VUJIN

SAVA

VASILIJE

18-12-1966 KIKINDA

10-09-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6850

VUJINOVIĆ

MARIJA

BOŽIDAR

26-12-1946 split

6851

VUJINOVIĆ

6852

VUJINOVIĆ

BOGDAN

SOKA

6853

VUJINOVIĆ

DMITAR

STEVAN

6854

VUJINOVIĆ

NEDA

VLADIMIR

6855

VUJKO

PETAR

STEVAN

28-07-1949 RAMLJANI

28-09-1995 VEL. GLAVA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6856

VUJKO

JOVAN

ZDRAVKO

26-01-1968 VEL. GLAVA

26-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6857

VUJKOLIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6858

VUJKOVAC

MILAN

ŽELJKO

12-01-1961 NOVSKA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6859

VUJNOVIĆ

PAJO

ANKA

19-03-1934 DIVOSELO

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6860

VUJNOVIĆ

TOMA

ANKICA

19-03-1934 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6861

VUJNOVIĆ

ĐURO

BOGDAN

01-11-1969 DIVOSELO

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6862

VUJNOVIĆ

ĐURO

BOJA

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6863

VUJNOVIĆ

STEVO

BRANKO

08-02-1948 DIVOSELO

09-09-1993 ČITLUK

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6864

VUJNOVIĆ

BOŽO

DARA



I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6865

VUJNOVIĆ

DRAGAN

DMITAR

02-01-1951 VITUNJ

31-07-1995 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6866

VUJNOVIĆ

ISO

DRAGAN

24-06-1954 GOSPIĆ

16-02-1992 GRAČAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6867

VUJNOVIĆ

LJUBAN

ĐURO

--- SISAK

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6868

VUJNOVIĆ

MAKSIM

ĐURO

1918 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6869

VUJNOVIĆ

MAKSIM

ĐURO

14-09-1939 DIVOSELO


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6870

VUJNOVIĆ

NIKOLA

ĐURO

20-07-1927 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6871

VUJNOVIĆ

ĐURO

ĐURO


20-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

06-04-1917 DIVOSELO

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1929 DIVOSELO

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1935 DIVOSELO

15-08-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

02-09-1991 JASENAŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

---

---

SAVA

GAVRO

ZORAN

6872

VUJNOVIĆ

NIKOLA

ILIJA

6873

VUJNOVIĆ

LUKA

ISO

6874

VUJNOVIĆ

LUKA

JOVO

6875

VUJNOVIĆ

BLAŽA

JOVO

6876

VUJNOVIĆ

6877

VUJNOVIĆ

6878

VUJNOVIĆ

MATE

6879

VUJNOVIĆ

DUŠAN

MILENKO

6880

VUJNOVIĆ

6881

VUJNOVIĆ

15-09-1962 OKUČANI

17-05-1995 KRAGUJ 07-08-1995 DVOR

1965 ČOKA

30-07-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1965 LOVSKA

01-10-1991 BAIR

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1911 DIVOSELO

16-11-1991 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

15-10-1922 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

23-10-1991 NJEŽIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1965 ŠIŠAVA

--- BEOGRAD

1909 ČITLUK


---

LJUBAN

--- SISAK

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

MARIJA

1910 PLAVNO

05-08-1995 OTON

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MARTA

1905 PLAVNO

18-08-1995 OTON

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

01-10-1991 SLATINA

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--JANKO

MILENKO MILOŠ

--- PODRAVSKA SLATINA --- TENJA

1991 TENJA

1921 GOSPIĆ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-10-1991 KARLOBAG

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6882

VUJNOVIĆ

DMITAR

MOMČILO

19-11-1936 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6883

VUJNOVIĆ

STEVAN

NIKOLA

02-01-1947 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6884

VUJNOVIĆ

JOVAN

NIKOLA

13-03-1946 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6885

VUJNOVIĆ

ĐURO

NIKOLA

21-06-1954 DIVOSELO

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6886

VUJNOVIĆ

IVAN

STEVO

05-08-1995 OTON

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

1936 OTON

6887

VUJNOVIĆ

RADE

ZAGORKA

6888

VUJOVIĆ

DANILO

RANKO

1958 NIKŠIĆ

6889

VUKADIN

ĐURO

DUŠAN

6890

VUKADIN

ILINKA

---

30-11-1930 VELJUN

07-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

14-06-1992 BUNA

F BiH

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

12-05-1944 VRBNIK

05-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

25-09-1910 VRBNIK


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W M

6891

VUKADIN

ĐURO

MILAN

22-10-1954 VRBNIK

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

6892

VUKADIN

JOVAN

MOMČILO

21-04-1942 VRBNIK

04-08-1995 PLISKOVO

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6893

VUKADINOVIĆ


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6894

VUKADINOVIĆ

STEVO

MILAN

14-09-1968 PETRINJA

23-02-1995 GLINICA

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6895

VUKADINOVIĆ

JOVAN

RAJKO

02-02-1959 KOMPOLJE


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6896

VUKADINOVIĆ

UROŠA

SAJKA

26-09-1991 BRLOG

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

6897

VUKADINOVIĆ

BOGDAN

ZORAN

02-10-1971 G. ČAGLIĆ

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6898

VUKAJLOVIĆ

SAVA

BOGOLJUB

19-08-1946 VUKOVAR

17-10-1991 BUDŽAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6899

VUKAJLOVIĆ

PETAR

ĐORĐE

19-11-1953 VUKOVAR

15-09-1991 TRPINJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6900

VUKAJLOVIĆ

MILIVOJ

SVETISLAV

10-12-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6901

VUKANAC

MILAN

DUŠAN

08-06-1993 OBROVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

MARA

1910 KALEBOVAC

1912 DRENOV KLANAC

1929 OSIJEK 08-09-1959 ŽEGAR

‐ 72 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



MILAN

DANICA

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

6902

VUKAS

6903

VUKAS

6904

VUKAS

DMITAR

ILIJA

17-07-1931 KARIN


F BiH

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6905

VUKAS

MILOVAN

MILADIN

06-04-1941 ŠAŠ

08-08-1995 ŠAŠ

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6906

VUKAS

BRANKO

MILORAD

23-10-1963 KARIN G.

08-08-1995 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6907

VUKAS

ŽARKO

10-10-1954 ČEPIRA

24-11-1991 JOŠANI

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6908

VUKAŠIN

BRANKO

SLOBODAN

01-06-1965 KRIČKE

26-03-1994 KRIČKE

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6909

VUKAŠINOVIĆ

STEVO

DIMITRIJE



Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

---

ĐURO


07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1930 ČEPIN

18-04-1992 ČEPIN

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6910

VUKAŠINOVIĆ

PETAR

NIKOLA



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6911

VUKČEVIĆ

NIKOLA

SLAVKO

15-06-1962 KRUPA

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6912

VUKELIĆ

PERO

BOŠKO


01-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6913

VUKELIĆ

MIHAJLO

BRANKO



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6914

VUKELIĆ

DUŠAN

DUŠAN

1947 G. TREBINJA


FBiH

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6915

VUKELIĆ

MILOVAN

ĐURO

1915 BROČANAC

05-08-1995 BROČANAC

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

6916

VUKELIĆ

DUŠAN

ĐURO


12-06-1993 DABAR

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6917

VUKELIĆ

SPASE

JAVORKA



LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W M

6918

VUKELIĆ

ĐURO

MIHAJLO

06-09-1919 UŠTICA

04-08-1995 UŠTICA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

6919

VUKELIĆ

RADE

MILAN


08-08-1995 RUJEVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6920

VUKELIĆ

MANE

NEDELJKO


29-11-1991 OŠTARIJE

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

02-04-1939 PLAŠKI

6921

VUKELIĆ

MILAN

NIKOLA

6922

VUKELIĆ

ILIJA

SAŠA

6923

VUKIČEVIĆ

STEVAN

ĐORĐE

6924

VUKIČEVIĆ

STOJAN

LJUBAN

12-02-1992 SLUNJ

KORDUN

CIVIL

NEST/MISS.

M

05-12-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

06-09-1959 BRŠADIN

16-10-1991 LUŽAC

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

1971 TENJA

6925

VUKIČEVIĆ

STOJAN

MILAN



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6926

VUKIČEVIĆ

DRAGAN

MILAN

06-08-1950 OKUČANI

16-12-1991 DRAGALIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6927

VUKIČEVIĆ

ŽIVKO

MOJSIJE



BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6928

VUKIČEVIĆ

ĐURO

PETAR



BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

SOFIJA

1917 DRAGOTINA

11-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

09-11-1991 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-12-1991 BROĐANI

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

15-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

23-12-1991 DEREZA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6929

VUKIČEVIĆ

6930

VUKIĆ

NIKOLA

---

ANTONIJE

6931

VUKIĆ

DUŠAN

ĐORĐE

6932

VUKIĆ

PETAR

STEVAN

6933

VUKMANOVIĆ

ĐURO

JOVAN

6934

VUKMANOVIĆ

---

LUKA

--- JANKOVCI 16-01-1955 KARLOVAC 1907 BIOVIČINO SELO 01-06-1955 PRIGREVICA 1933 DEREZA

6935

VUKMANOVIĆ

VAJO

STOJAN

12-03-1920 DOLJANI

04-08-1995 DOLJANI

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

6936

VUKMANOVIĆ

MILOŠ

STOJAN


06-08-1995 PETRINJA

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6937

VUKMIR

SVETOZAR

BRANKO

09-11-1962 KALINOVAC

01-10-1991 VOĆIN

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6938

VUKMIRICA

SRBOLJUB

RATKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6939

VUKMIROVIĆ

MILAN

DRAGAN

29-07-1969 VRBNIK

03-02-1993 OKLAJ

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6940

VUKMIROVIĆ

STEVO

ILIJA

07-07-1947 OSTRVICA

13-10-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6941

VUKMIROVIĆ

ĐURO

MILAN


04-08-1995 D. LAPAC

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6942

VUKMIROVIĆ

PETAR

MILORAD


06-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6943

VUKMIROVIĆ

STEVAN

NIKOLA

03-01-1953 VRBNIK

6944

VUKMIROVIĆ

PETAR

SAVA

6945

VUKMIROVIĆ

TODOR

STEVO

6946

VUKOBRAT

MILAN

DRAGAN

6947

VUKOBRAT

JANKO

JANKO

6948

VUKOBRATOVIĆ

JANKO

NEVENKA

26-08-1964 VOJNIĆ

05-08-1995 BUKOVICA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

6949

VUKOBRATOVIĆ

MILAN

NIKOLA

20-04-1935 GRABUŠIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6950

VUKOJEVIĆ

23-09-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

Ž/W

6951

VUKOJEVIĆ

MILORAD

MILANKO

24-10-1970 BOS. NOVI

05-09-1991 DVOR

BANIJA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

6952

VUKOJEVIĆ

VELJKO

MLAĐEN

30-03-1939 STRATINSKA

26-07-1994 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6953

VUKOJEVIĆ

MILAN

NIKOLA

1966 SLUNJ

22-11-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6954

VUKOJEVIĆ

PETAR

ŽIVKO

15-01-1963 KARLOVAC

24-07-1992 SAJEVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6955

VUKOMANOVIĆ

ĐUKA

MIHAJLO

10-11-1931 OKUČANI

28-09-1991 ŠUMA JABLANAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6956

VUKOMANOVIĆ

M

6957

VUKOSAVLJEVIĆ

6958

VUKOSAVLJEVIĆ

6959

VUKOTA

6960

VUKOTA

6961

VUKOTIĆ

6962

VUKOTIĆ

MIRKO

BOGDAN

6963

VUKOTIĆ

PERO

BOŠKO

6964

VUKOTIĆ

ČEDO

DESANKA

6965

VUKOTIĆ

DRAGOMIR

MILIJAN

6966

VUKOTIĆ

PERO

NEDELJKO

6967

VUKOTIĆ

PAVLE

PETAR

6968

VUKOTIĆ

6969

VUKOTIĆ

6970

VUKOV

---

--LAZO ---

DARA

05-08-1995 KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1921 VRBNIK

05-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

1923 VRBNIK

M

04-08-1995 VRBNIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

26-11-1972 BOS. TIŠKOVAC

09-02-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1923 OKUČANI

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

--- TENJA

PETAR

1910 ČOVAC

01-05-1995 ČOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

LUKA

1929 KUSONJE

08-09-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

LJUBICA

01-04-1920 SISAK


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MARKO

GORAN

20-07-1971 POLJANICE


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐURO

MIHAJLO

03-06-1974 RIJEKA


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

18-06-1995 UDBINA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

11-03-1992 D. KINJAČKA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

21-11-1991 PAKRAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1957 PAKLENICA


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

14-10-1944 KRIČKE

02-11-1991 KUTINA

HRVATSKA

CIVIL

NEST/MISS.

M



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

---

--DUŠAN ---

ALEKSA

1962 BANJA LUKA 11-01-1950 BRĐANI 1965 PAKRAC

STEVAN

1932 NOVSKA

05-10-1991 NOVSKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

VESO

1961 VUKOVAR

08-04-1992 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ŽELJKO

--- MARKUŠICA

6971

VUKOVIĆ

JOVAN

ANĐELIJA

05-01-1959 BORAK

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6972

VUKOVIĆ

PETAR

BOŠKO

10-10-1938 GOLUBIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6973

VUKOVIĆ

LAZAR

BRANKO

05-10-1939 KNIN

04-08-1995 GOLUBIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6974

VUKOVIĆ

DUŠAN

CVIJETA


01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6975

VUKOVIĆ

KRSTAN

DARKO

10-07-1982 BIHAĆ


R. SRPSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6976

VUKOVIĆ

MILUTIN

DRAGANA

13-02-1988 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6977

VUKOVIĆ

18-08-1991 MAŠIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6978

VUKOVIĆ

6979

VUKOVIĆ

RANKO

6980

VUKOVIĆ

6981

VUKOVIĆ

6982

---

DUŠAN

1907 KNEŽEVO

---

EVGENIJA- GENA

14-04-1950 VUKOVAR

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

GORAN

18-12-1984 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

RANKO

GORDANA

18-10-1987 MEDARI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MILAN

ILIJA

05-03-1942 VUKOVAR

04-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

VUKOVIĆ

MILAN

ILIJA

23-01-1962 KNIN

04-08-1995 CETINA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6983

VUKOVIĆ

JEREMIJA

JELENA

1907 OŽEGOVCI

01-12-1991 GLAVICA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

6984

VUKOVIĆ

OBRENKO

KRSTAN

26-09-1951 HAN KOLA


R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6985

VUKOVIĆ

PAVLE

LJUBAN



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6986

VUKOVIĆ

NIKOLE

MARKO

1913 CETINA

15-08-1995 TURJACI

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6987

VUKOVIĆ

TODOR

MILICA

1929 GOLUBIĆ

6988

VUKOVIĆ

STANOJE

MILUTIN


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

16-06-1945 KOSTIĆI

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6989

VUKOVIĆ

JURE

MIRKO


20-11-1994 BUGAR

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6990

VUKOVIĆ

BRANKO

MIROSLAV

21-12-1962 MIOČIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

6991

VUKOVIĆ

04-08-1995 KOVAČIĆ

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

M

6992

VUKOVIĆ

STANOJA

RANKO

01-05-1995 MEDARI

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6993

VUKOVIĆ

STEVAN

TANASIJE


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6994

VUKOVIĆ

LJUBOMIR

TOMISLAV

01-08-1991 DALJ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6995

VUKOVIĆ

GOJKO

TRIFUN

23-10-1991 MAŠVINA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

6996

VUKOVIĆ

SLAVKO

6997

VUKOVIĆ

DIC "VERITAS"

---

PAJO

ZORAN ---

ZORKA

1910 KOVAČIĆ 01-04-1955 KOSTIĆI 1935 GOLUBIĆ 26-06-1951 OBRENOVAC 1963 N. KRŠLJA 25-09-1970 N. GRADIŠKA --- TURČEVIĆ POLJE

‐ 73 ‐

01-05-1995 OKUČANI

Z/W SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

6998

VUKOVOJAC

MILAN

BRANKO



LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

6999

VUKSAN

SRETO

SINIŠA

24-06-1972 NOVSKA

10-07-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

7000

VUKSAN

MILE

STEVAN

14-02-1936 ŽIVAJA


HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7001

VUKSANOVIĆ

05-07-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

MILOŠ

1950 TENJA

7002

VUKSANOVIĆ

PERO

NIKOLA



KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7003

VUKŠA

ĐURO

DRAGINJA

20-01-1904 PARČIĆI

13-11-1995 PARČIĆI

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7004

VUKŠA

STOJAN

MILAN

28-08-1945 PARČIĆI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7005

VUKŠA

JANDRIJA

MOMIR

16-02-1960 PARČIĆI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7006

VUKŠA

DUŠAN

NIKOLA

17-12-1935 D. BILJANE

04-08-1995 TRLJUGE

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7007

VUKŠA

SAVA

PREDRAG

14-09-1969 KARIIN G.

29-05-1992 BABIN DUB

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7008

VUKŠA

DUŠAN

RATKO

23-01-1963 PARČIĆI

25-01-1993 PRIDRAGA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

7009

VUKŠIĆ

BRANKO

ADAM


05-08-1995 DVOR

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

7010

VUKŠIĆ

MILAN

BRANKO


05-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7011

VUKŠIĆ

MILAN

ĐOKO

22-11-1972 KRIČKE


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

VUKŠIĆ VUKŠIĆ

7014

VUKŠIĆ

7015

VUKŠIĆ

NIKOLA

STEVAN


08-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

7016

VULETIĆ

BRANKO

DRAGIŠA


30-06-1993 BENKOVAC

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

STEVAN

JASENKA

1930 VRGINMOST

7012 7013

NIKOLA ---

SLOBODAN

06-08-1928 LJESKOVAC 1925 VRGINMOST

7017

VULETIĆ

NIKOLA

LAZO

12-01-1949 KRNJAK

31-03-1992 PAVLOVAC

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7018

VULETIĆ

NIKOLA

MILORAD

29-03-1961 PRISJEKA

23-02-1995 KLUPE

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7019

VULETIĆ

VASILJ

VLADO

29-01-1961 SISAK

04-08-1995 GORA

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

7020

VULETIN

DAVOR


16-01-1992 KAS/BARR. KNIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7021

VULIĆ

MILAN

RADOMIR

08-02-1959 PODGORICA

23-04-1992 PLANINA CRNOGLAV

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7022

VULIN

VASO

SOKA

02-11-1924 BENKOVAC

01-05-1995 BENKOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7023

VULINOVIĆ

SLAVKO

BOŠKO

18-08-1964 BRIBIR

26-02-1993 DRAGIŠIĆI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7024

VUNDUK

PETAR

MILE

20-09-1965 LIPOVAC KRSTINJSKI

04-06-1991 VRLIKA

SJ/N. DALM.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

7025

VUNJAK

STEVO

BOJA

05-01-1954 GOSPIĆ

19-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7026

VUNJAK

MILAN

1922 GOSPIĆ

16-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

7027

VUNJAK

RADE

MILAN

03-01-1963 KOZJAN

27-12-1991 KOZJAN

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7028

VUNJAK

MILAN

NEBOJŠA

21-11-1948 GOSPIĆ

19-09-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

7029

VURDELJA

STOJAN

RADE

14-07-1930 MOGORIĆ

04-08-1995 MOGORIĆ

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

7030

VURUNA

MIRKO

ŽARKO


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7031

ZABRADAC

MATIJA

RADOVAN

1963 LOVAS

02-09-1991 JASENAŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7032

ZABRDAC

MARKO

BLAGOJE



Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7033

ZABRDAC

MATIJA

RAJKO

02-09-1991 JASENAŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7034

ZAGORAC

MILE

BOŽIDAR

7035

ZAGORAC

NIKOLA

DAVOR

7036

ZAGORAC

DUŠAN

DUŠAN

7037

ZAILAC

---

7038

ZAILAC

SVETOZAR

7039

ZAILAC

7040

ZARAČ

7041

ZARIĆ

7042

ZARIĆ

7043

ZASTAVNIKOVIĆ

NIKOLA

7044

ZDJELAR

MILE

MILAN

7045

ZDJELAR

MILOŠ

MILIĆ


7046

ZDJELAR

MILAN

NIKOLA


7047

ZDJELAR

ILIJA

STEVAN

09-02-1947 SVINICA

7048

ZDJELAR

NOVICA

---

BOŠKO

--- BOS. NOVI

--- VELIKI BASTAJI 1934 VRHOVINE --- KOSTAJNICA 15-11-1957 OTIŠIĆ 1948 MILJANOVAC

04-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

19-12-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MIROSLAV

13-10-1970 DARUVAR


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

NEVEN

25-02-1969 PAKRAC

18-10-1997 JANKOVCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

---

STANA

1897 PLAVNO

08-08-1995 PLAVNO

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

ČEDOMIR

1955 ČEPIN

08-12-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

VLAJKO

1933 ČEPIN

08-12-1991 ČEPIN

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MILKA

1911 ŠIR. KULA

05-08-1995 ŠIR. KULA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1921 CRNI POTOK


KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

M

19-01-1992 PODCETIN

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-08-1995 ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

VLAJKO ---

---

VUKAŠIN

--- SISAK

16-04-1994 TURANJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

7049

ZDJELARIĆ

MIHAJLO

BOŠKO

21-09-1959 ČOVAC

18-08-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7050

ZDJELARIĆ

DUŠAN

MILAN

29-08-1941 ČOVAC

09-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

7051

ZDJELARIĆ

1937 ČOVAC

09-09-1991 ČOVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7052

ZDRAVKOVIĆ

DMITRIJE

ILIJA


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7053

ZDRAVKOVIĆ

BORISLAV

ZORAN

1952 ZEMUN

07-12-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7054

ZEBA

NIKOLA

PETAR

1950 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

7055

ZEBIĆ

STEVO

ŽELJKO


06-08-1991 ČUKUR

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7056

ZEC

MIHAJLO

ALEKSANDRA

08-05-1979 ZAGREB

07-12-1991 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

7057

ZEC

STEVAN

JELISAVETA

13-01-1922 KRAGUJ

01-11-1991 DOBROVAC

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7058

ZEC

ILIJE

KOSANKA

1961 SISAK

05-08-1995 ČEŠKO SELO

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

7059

ZEC

VUJO

MACA

1925 BOVIĆ

06-08-1995 GLINA

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7060

ZEC

MIRKO

MARIJA

29-01-1955 STAJNICA

07-12-1991 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

7061

ZEC

DUŠAN

MIHAJLO

01-02-1953 G. DRAGOTINA

07-12-1991 ZAGREB

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7062

ZEC

BORISLAV

MILAN

06-12-1967 D. KUKURUZARI


BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7063

ZEC

JEKA

MILICA

29-12-1991 JAKOVCI

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7064

ZEC

DRAGUTIN

NEDELJKO

30-08-1940 OKUČANI

20-08-1991 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7065

ZEC

NIKOLA

NIKOLA

07-07-1935 KUKURUZARI

06-10-1991 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7066

ZEC

PETAR

PETAR

12-08-1941 PAKRAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7067

ZEC

LUKA

STOJAN

15-02-1947 VELIKI BUDIĆI

25-12-1991 KUSONJE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

7068

ZEC

DRAGUTIN

VOJIN

29-03-1952 JELIČKA

01-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7069

ZEČEVIĆ

PETAR

JOVICA

28-08-1975 MONT ST MARTIN

06-04-1995 DINARA

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7070

ZEKAVICA

LJUBOMIR

KRSTO

26-09-1954 ERČEGE

21-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7071

ZEKOVIĆ

7072

ZELEMBABA

---

--GLIŠO

OBRAD


1992 KUSONJE

1893 BRANEŠCI

SLAVKO

1933 VIROVITICA

12-12-1991 N. CABUNA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

NIKOLA

1927 ŽAGROVIĆ


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M M

7073

ZELENBABA

PETAR

STEVO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

7074

ZELENOVIĆ

PETAR

DUŠAN

08-02-1932 CIVLJANE


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7075

ZELENOVIĆ

NIKOLA

LJUBAN

29-06-1949 CIVLJANE

05-08-1995 SRB-MARTIN BROD

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M Ž/W

7076

ZELENOVIĆ

BOŽO

ZORKA

22-11-1900 KOLJANI

04-08-1995 CIVLJANE

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

7077

ZELIĆ

MILAN

BLAGOJE

09-10-1964 ŽEGAR


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7078

ZELIĆ

ĐURO

LJUBICA

20-01-1932 ŽEGAR

04-08-1995 ŽEGAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W Ž/W

7079

ZELIĆ

PETAR

MANDA



SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

7080

ZELJAK

PETAR

NIKO



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7081

ZELJAK

PETRA

1930 NOS KALIK


SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

7082

ZELJAK

DUŠAN

ŽIVKO


7083

ZELJUG

MILOŠ

MILIVOJ

7084

ZETAJIĆ

STJEPAN

STEVO

--- SARVAŠ

7085

ZETIĆ

TODOR

JEFTO

1907 VRBOVLJANI

7086

ZGONJANIN

---

MILENKO

1958 DIVOŠ

7087

ZGONJANIN

NEDELJKO

MIROSLAV

7088

ZGONJANIN

NIKOLA

STOJAN

7089

ZIMONJA

PAVLE

7090

ZIMONJA

7091

ZINAIĆ

7092 7093

---


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

23-01-1993 SARVAŠ

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

23-11-1991 DIVOŠ

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

02-12-1962 VEL. ŽULJEVICA

07-01-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

15-04-1941 PETRINJA

29-11-1993 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1963 VRBOVAC

DRAGA

1920 BUKOVICA

07-08-1995 BUKOVICA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

MARIJA

1928 BUKOVICA

15-09-1996 BUKOVICA

KORDUN

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

ĐURO

NIKOLA

10-01-1955 ST. KRŠLJA

11-05-1994 N. KRŠLJA

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZINAJA

DUŠAN

ĐURO

03-03-1966 BOJNA

02-09-1994 BOJNA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ZIROJEVIĆ

JOVAN

BORIVOJE

09-07-1955 ZALOM

11-04-1992 "LORA" SPLIT

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

DIC "VERITAS"

---

‐ 74 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



7094

ZJAČIĆ

JANDRIJA

DANILO

7095

ZJAČIĆ

PAVLE

MIROSLAV

7096

ZJALIĆ

STEVAN

LJUBICA ---

SIMO

1947 RAŠTEVIĆ

REGION

PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

01-09-1991 SPLIT

HRVATSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1930 GREĐANI

19-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

07-03-1936 GREĐANI

05-09-1991 GREĐANI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

30-09-1991 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M


M

7097

ZJALIĆ

7098

ZLADIĆ

NARANKO

STOJAN

7099

ZLATANOVIĆ

BORISLAV

ZORAN

10-01-1952 ZEMUN

07-12-1991 TENJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

7100

ZLATKOVIĆ

STANKO

DEJAN

29-12-1972 ZEMUN

06-12-1991 MILJEVCI

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7101

ZLATOVIĆ

MILOŠ

MIOMIR

24-02-1972 GLINA

14-09-1993 D. JAME

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7102

ZLOKAPA

---

SIMO

1921 CRKVENI BOK

01-12-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7103

ZLONOGA

---

MILAN

1952 SLATINA

15-07-1993 GLINA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7104

ZMAIĆ

DUŠAN

BRANKA

1944 VINKOVCI

30-01-1992 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

7105

ZMAIĆ

ZLATKO

NINOSLAVA

06-03-1972 VINKOVCI

30-01-1992 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

7106

ZMAIĆ

TOMISLAV

ZLATKO

29-11-1944 PERKOVCI - VRPOLJE

30-01-1992 VINKOVCI

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7107

ZOBUNDŽIJA

01-07-1991 TENJA

I/E SLAVON.

MIL/POL.

SAHR/BUR.

M

7108

ZOLJIĆ

7109

ZORAJA

7110

ZORAJA

RADE

VOJISLAV

30-01-1948 BODEGRAJ

18-08-1991 BODEGRAJ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7111

ZORIĆ

SLOBODAN

BOJAN

01-10-1972 BIHAĆ

20-11-1994 VELIKI SKOČAJ

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

MARINKO

24-04-1993 NIJEMCI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-09-1995 D. ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

1959 GLINA

---

GORAN

---

DRAGAN

11-02-1943 PODGORICA

11-02-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

SPASOJE


05-08-1995 SLUNJ

KORDUN

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

PETAR

--- OSIJEK

7112

ZORIĆ

7113

ZORIĆ

BRANKO

24-08-1957 PIŠTLALINE

---

DRAGICA

1896 D. ŽIROVAC

7114

ZORIĆ

7115

ZORIĆ

---

EVICA

7116

ZORIĆ

7117

ZORIĆ

SIMO I MARIJA

MILORAD

7118

ZORIĆ

ŽIVKO

MIŠO

7119

ZORIĆ

NIKOLA

NIKOLA

29-08-1953 ČAČAK

7120

ZORIĆ

MILAN

PERO

24-04-1933 KOMORA

7121

ZORIĆ

ILIJA

JELA ---

---

MILKA

PETAR

7122

ZORIĆ

---

SLOBODAN

7123

ZORIĆ

---

SOFIJA

7124

ZORIĆ

---

STEVO

7125

ZORIĆ

7126

ZORIĆ

7127

ZOROJA

7128

ZRILIĆ

DMITAR

ŠPIRO ---

RADE

ŽELJKO VOJISLAV

---

ZORKA

1931 D. ŽIROVAC 12-10-1920 MAZIN 1925 LIČKA KALDRMA 11-11-1934 BOĐANI 1952 MIRKOVCI

22-09-1995 D. ŽIROVAC

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

05-08-1995 MAZIN

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

10-08-1995 ZAVLAKA

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

08-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

12-12-1992 DARDA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--- VUKOVAR

01-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

--- PETROVAC

09-05-1992 PETROVAC

R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

04-08-1995 LIČKI OSREDCI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

1915 D. LAPAC 1938 OSTROVO 15-08-1918 MAZIN --- LONČARICA 1948 OKUČANI --- ŠOPOT


I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 MAZIN

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

14-10-1991 RASTOVAC

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

10-08-1991 BODEGRAJ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

05-08-1995 ŠOPOT

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7129

ZRNIĆ

STEVO

JANKO

01-04-1947 UMETIĆI

06-08-1995 PETRINJA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7130

ZUBER

DRAGAN

SLAVKO

07-02-1937 MARUŠIĆI

07-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

7131

ZUBIĆ

---

7132

ZUBIĆ

MIROSLAV

7133

ZUBIĆ

---

7134

ZUBIĆ

PANTELIJA

STEVO

15-05-1928 KOMETNIK ZUBIĆI

7135

ZUBOVIĆ

STEVAN

MIRKO

21-09-1941 JAVORANI

7136

ZVERAC

---

STEVAN

--- VUKOVAR

7137

ŽAKULA

---

ĐORĐE

--- GRAČAC

7138

ŽAKULA

7139

ŽAKULA

7140

ŽAKULA

7141

ŽAKULA

MILAN

7142

ŽAKULA

VUJO

7143

ŽAKULA

STEVAN

BRANKO DRAGOJLO PERO

JELENA

--- PODRAVSKA SLATINA 13-02-1951 KOSANIČKA RAČA --- KOMETNIK ZUBIĆI


Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

13-12-1991 KOMETNIK ZUBIĆI

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

01-12-1991 DOBRIĆ

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

01-05-1995 SMRTIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

20-06-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

M

---

MILAN

---

MILAN

1910 TRNAVA

01-10-1991 TRNAVA

Z/W SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

MILICA

1914 KRBAVICA


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

MIRKO


---

SMILJA

--- ST. SELO

01-05-1995 N. VAROŠ 02-12-1991 SOTIN

--- ST. SELO

7144

ŽARKOVIĆ

LJUBOJA

BLAGOJA

07-04-1913 KORENIČANI

7145

ŽARKOVIĆ

DOBRO

BOŽIDAR

1940 D. JAGODNJA

7146

ŽARKOVIĆ

7147

ŽARKOVIĆ

7148

ŽARKOVIĆ

7149

ŽARKOVIĆ

---


LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

01-10-1991 GOSPIĆ

LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ĐURO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

TOMO

MILENKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

RADE

MILOVAN



SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

ŽARKO

NEVENKO



R. SRPSKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7150

ŽARKOVIĆ

RADIVOJ

SAŠA


10-02-1993 N.GRAD

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7151

ŽARKOVIĆ

SVETKO

SAVO

25-07-1956 KORENIČARI


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7152

ŽARKOVIĆ

VELIMIR

ŽARKO

02-08-1964 BRĐANI

05-12-1991 BRĐANI

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7153

ŽARKOVIĆ

VLADO

ŽARKO



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7154

ŽDRNJA

VLADO

GOJKO

13-04-1992 D. ČAGLIĆ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7155

ŽDRNJA

MILAN

SLAVKO

01-05-1995 CAGE

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7156

ŽEGARAC

MILE

BRANKO

05-08-1995 PLOČA

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7157

ŽEGARAC

MIRKO

ĐURO

05-06-1953 UTOLICA

05-08-1995 RAUSOVAC

BANIJA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

7158

ŽEGARAC

MILE

ĐURO

15-10-1970 GLAVACE

14-09-1993 GLAVACE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7159

ŽEGARAC

1903 SUBOCKA

10-12-1991 SUBOCKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7160

ŽEGARAC

1947 BAČKI GRAČAC

07-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7161

ŽEGARAC

DUŠAN

MILAN

28-08-1965 GLAVACE

27-10-1994 GLAVACE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7162

ŽEGARAC

MILAN

MILAN

1937 SUBOCKA

10-12-1991 SUBOCKA

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M M

---

KATA

---

MILAN

1964 ST. MARTINAC 05-02-1956 G. PECKA 1912 PLOČA

7163

ŽEGARAC

STOJAN

NIKOLA

26-06-1962 GLAVACE

30-12-1991 GLAVACE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

7164

ŽEGARAC

DUŠAN

STEVO

09-10-1962 GLAVACE

13-10-1991 GLAVACE

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7165

ŽESTIĆ

PAVLE

JOVO

12-07-1933 KLISA


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

7166

ŽEŽELJ

02-01-1992 ZADAR

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7167

ŽEŽELJ

08-08-1995 ERVENIK

SJ/N. DALM.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7168

ŽIBREG

ĐURO

MLADEN

29-07-1964 FERDINANDOVAC


FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7169

ŽIGIĆ

PETAR

BOGDAN

06-01-1938 ŠIR. KULA

13-10-1991 OSTRVICA

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

--ILIJA

RADOSLAV SAVA

1945 ZADAR 20-01-1920 ERVENIK

7170

ŽIGIĆ

RADE

DAMIR


24-06-1992 KORIDOR

R. SRPSKA

MIL/POL.

NEST/MISS.

M

7171

ŽIGIĆ

MANOJLO

DARA

09-09-1909 FRKAŠIĆ

04-08-1995 D. LAPAC

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W


1992 GLAVACE

7172

ŽIGIĆ

SIMO

DUŠAN

7173

ŽIGIĆ

PETAR

STEVO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

1902 TIT. KORENICA

04-08-1995 TUK BJELOPOLJSKI

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7174

ŽILIĆ

MILOŠ

DAMJAN

7175

ŽILIĆ

FRANE

MILAN

06-11-1972 SPLIT

1940 SISAK

23-11-1991 JAKUŠEVAC

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

26-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

7176

ŽILIĆ

LJUBAN

MIROSLAV

M

22-03-1964 NIŠEVIĆI

12-09-1994 MAJDAN

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M M

7177

ŽIVANČEVIĆ

JELENKO

NEBOJŠA

28-08-1969 BEOGRAD

03-10-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

7178

ŽIVANOVIĆ

STOJAN

DRAGAN



I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7179

ŽIVANOVIĆ

GAVRE

LAZAR

04-04-1937 BOROVO

14-09-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7180

ŽIVANOVIĆ

MILIVOJ

MILOŠ

1951 PALILULA

17-08-1991 BILJE

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

7181

ŽIVANOVIĆ

MILOŠ

1969 SOTIN

17-09-1991 OSIJEK

I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

7182

ŽIVANOVIĆ

OBRAD

1960 VUKOVAR

07-10-1991 BERAK

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7183

ŽIVKOVIĆ

BRANKO

1936 KOVAČEVAC


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

7184

ŽIVKOVIĆ

OSTOJA

DRAGAN

1926 ZUT

07-08-1995 ZUT

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

7185

ŽIVKOVIĆ

MILAN

ĐURO

03-06-1976 ŠIBENIK

17-11-1994 L. P. SELO

LIKA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7186

ŽIVKOVIĆ

MARKO

GOJKO

10-05-1962 VELIĆI

03-11-1991 MITNICA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7187

ŽIVKOVIĆ

MILAN

JAGODA

7188

ŽIVKOVIĆ

NIKOLA

JANKO

7189

ŽIVKOVIĆ

DIC "VERITAS"

--NIKOLA ---

---

JOVAN

1918 KUSONJE 27-06-1924 VUČJAK ČEČ. --- VUKOVAR

‐ 75 ‐

10-12-1991 SINLIJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


I/E SLAVON.

CIVIL

SAHR/BUR.

M

04 ‐08 ‐ 2015

No.

PREZIME

IME OCA

IME



LAST NAME

FATHER'S NAME

FIRST NAME



PRIPADNOST

MEMBER OF

STATUS

POL GENDER

7190

ŽIVKOVIĆ

MILE

JOVAN

10-12-1991 SINLIJE

Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

7191

ŽIVKOVIĆ

GAVRO

LAZAR

04-04-1936 BRŠADIN

14-09-1991 KOREJA

I/E SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7192

ŽIVKOVIĆ

DUŠAN

MILAN

04-10-1941 KOTARANI

26-05-1995 MALI GRLJAVAC

FBiH

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7193

ŽIVKOVIĆ


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

7194

ŽIVKOVIĆ

BUDIMIR

NEDELJKO


02-05-1995 N. VAROŠ

Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7195

ŽIVKOVIĆ

JANKO

NIKOLA



Z/W SLAVON.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7196

ŽIVKOVIĆ


BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

7197

ŽIVKOVIĆ

MILOVAN

SIMO

08-08-1995 DVOR

BANIJA

CIVIL

NEST/MISS.

M

7198

ŽIVKOVIĆ

DUŠAN

STANA

01-08-1991 SISAK

BANIJA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

---

---

MILICA

PETAR

1914 SINLIJE

REGION

1936 KOVAČEVAC

1920 GLINA 15-06-1927 KRNJAK 1923 SISAK

7199

ŽIVOJINOVIĆ

STANISLAV

ŽIVAN

7200

ŽIŽAK

GLIGE

GOSTIMIR

7201

ŽIŽAK

SIMO

SLOBODAN

7202

ŽORIĆ

NIKOLA

DRAGAN

7203

ŽUNA

STOJAN

7204

ŽUNIĆ

7205

ŽUNIĆ

7206

ŽUNIĆ

PETAR

NEDELJKO

27-07-1959 BRŠADIN

7207

ŽUNIĆ

DUŠAN

NIKOLA

7208

ŽUTIĆ

NIKOLA

ĐURO

7209

ŽUTIĆ


LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


Z/W SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M


05-08-1995 KARIN

SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

09-02-1966 SMILČIĆ


SJ/N. DALM.

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

7210

ŽUŽA

1931 PAKLENICA

MILAN

1952 KATINOVAC


KORDUN

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M

---

ĐUKA

1910 OTON

05-08-1995 OTON

SJ/N. DALM.

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

---

MILKA

1913 ST. SELO

07-11-1991 ST. SELO

LIKA

CIVIL

SAHR/BUR.

Ž/W

13-11-1991 VUKOVAR

I/E SLAVON.

CIVIL

NEST/MISS.

M

22-09-1960 SISAK

14-11-1991 SLANA

BANIJA

VOJ/SOLD.

SAHR/BUR.

M

26-09-1953 KOSINJ

09-09-1993 DIVOSELO

LIKA

VOJ/SOLD.

NEST/MISS.

M


LIKA

CIVIL

NEST/MISS.

Ž/W

16-05-1992 PLOČE

HRVATSKA

CIVIL

SAHR/BUR.

M

--VUKO

28-01-1956 BEOGRAD

MARIJA LUKA

1938 LJUBOVIĆ 12-10-1939 JABLANICA

ПЕТРОВАЧКА ЦЕСТА, 7. АВГУСТ 1995. PETROVAC ROAD ON AUGUST 7, 1995

DIC "VERITAS"

‐ 76 ‐

04 ‐08 ‐ 2015

Билтен - август 2015. VI. РАЗМАТРАЊА О ЗАКОНСКИМ ОСНОВИМА КОНТРАТУЖБЕ


VI. CONSIDERATION OF THE MERITS OF THE COUNTER-CLAIM

175

443.Контратужба Србије садржи низ аргумената изнесених кроз бројне поднеске. У својој коначној верзији, коју је изнио заступник Србије на крају усмене расправе, Контратужба је in extensio наведена у параграфу 51. ове Пресуде. Налази се у Секцији II финалног поднеска Србије, и садржи четири става означене бројевима 6 до 9.

443. In its Counter-Memorial Serbia made a counter-claim containing a number of submissions. In its final version, as presented by the Agent of Serbia at the close of the public hearings, that counter-claim is reproduced in extenso in paragraph 51 of the present Judgment. It constitutes Section II of Serbia’s final submissions, and contains four paragraphs numbered 6 to 9.

444. У суштини, Србија тражи од суда да пресуди да је Хрватска прекршила Конвенцију о геноциду тако што је над српском националном и етничком групом, која је живјела у Хрватској, током и након оперције „Олуја“ 1995. године починила дјела забрањена чланом II Конвенције са намјером да уништи ту групу, као такву, потпуно или дијелимично (para. 6 финалног поднеска).

444. In substance, Serbia asks the Court to declare that Croatia has violated the Genocide Convention by committing against the Serb national and ethnical group living in Croatia, during and after Operation “Storm” in 1995, acts prohibited by Article II of the Convention, with intent to destroy that group as such, in whole or in part (paragraph 6 of the final submissions).

Алтернативно, Србија тврди – и тражи од суда да пресуди – да је Хрватска починила дјела планирања извршења геноцида, подстицања на вршење геноцида, покушаја извршења геноцида и саучесништва у геноциду, у значењу члана IIИ Конвенције (para. 7). Уз то, Србија тражи од суда да пресуди да је Хрватска прекршила своје обавезе из Конвенције пропуштањем да казни починиоце за дјела на које се позива у претходним параграфима (para. 8)

"ОЛУЈА" ПРЕД МСП

Alternatively, Serbia claims - and asks the Court to declare - that Croatia has committed acts amounting to conspiracy to commit genocide, incitement and attempt to commit genocide and complicity in genocide, within the meaning of Article III of the Convention (paragraph 7). Additionally, Serbia asks the Court to declare that Croatia has violated its obligations under the Convention to punish the perpetrators of the acts referred to in the preceding paragraphs (paragraph 8).

"STORM" IN FRONT OF ICJ

Коначно, Србија тражи од суда, када утврди да је Хрватска прекршила међународно право, да јој нареди да предузме неопходне законске мјере како би се спровеле одредбе из ове Конвенције, посебно у погледу обезбеђења да се изврше обештећења за повреде које су настале незаконитим дјелима које јој се могу приписати (para. 9)

Finally, Serbia asks the Court, having found that Croatia’s international responsibility has been engaged, to order the latter to take a number of measures in order to ensure full compliance with its obligations under the Convention and to redress the injurious consequences of the internationally wrongful acts attributable to it (paragraph 9).

445. Суд ће почети испитивати поднеске који су изнесени у параграфу 6. српског финалног поднеска. Резултат ових испитивања ће увелико условити начин на који ће се приступити поднесцима у даљим тачкама.

445. The Court will begin by examining the submissions set out in paragraph 6 of Serbia’s final submissions. The result of this examination will largely condition the way in which it approaches the submissions set out in the subsequent paragraphs.

А. Испитивање основног питања Контратужбе: да ли се десио злочин геноцида који се може приписати Хрватској, у току и након акције „Олуја“, а који је почињен над националном и етничком групом Срба који живе у Хрватској

A. Examination of the principal submissions in the counter-claim: whether acts of genocide attributable to Croatia were committed against the national and ethnical group of Serbs living in Croatia during and after Operation “Storm”

448.Прва, Срби који су живјели у Хрватској у вријеме наведених догађаја – који су представљали мањину ста-

447. Two points were not disputed between the Parties, and may be regarded by the Court as settled. 448. First, the Serbs living in Croatia at the time of the events in question who represented a minority of the population did indeed constitute a “national [or] ethnical” “group” within the meaning

7

447. Сљедећа два става Стране нису доводиле у питање, и од стране Суда се могу сматрати као прихваћене.

446. Serbia claims that Croatia committed the following acts defined in Article II of the Convention as constituting genocide: killings of members of the national and ethnical group of Serbs living in Croatia (II (a)); causing serious bodily or mental harm to members of the same group (II (b)); deliberately inflicting on the group conditions of life calculated to bring about its physical destruction in whole or in part (II (c)), all of these acts having been committed with intent to destroy, in whole or in part, the group as such.

10

446. Србија тврди да је Хрватска починила сљедећа дјела која су дефинисана у члану II Конвенције а која чине геноцид: убијање припадника националне и етничке групе Срба који живе у РХ (II (а)); проузроковање тешких физичких и менталних повреда припадницима те групе (II (б)); намјерно подвргавање групе животним условима који су срачунато требали да доведу до њеног делимичног или потпуног уништења (II (ц)), а све су то чинили са намјером да униште, потпуно или дјеломично, групу као такву.

175

Билтен - август 2015. новништва – заиста су конституисали „националну (или) етничку“ „групу“ у смислу у којем се то мисли у члану II Конвенције о геноциду, а Срби који су живјели у региону Крајине, који су директно били угрожени операцијом „Олуја“, конституисали су „значајан дио“ те националне и етничке групе, у смислу у којем се тај израз користи у параграфу 198. Пресуде коју је донио овај суд 2007. у случају Босна и Херцеговина в. Србија и Црна Гора (види para. 142, горе) Суд стога закључује, да ако су дјела у смислу члана II Конвенције почињена над Србима из Крајине, и ако су она почињена са намјером да се уништи та група, да су присутни конститутивни елементи геноцида, јер је захтјев да буде „учињено у намјери да дође до потпуног или дјелимичног уништења једне националне, етничке групе“ испуњен (Предмет о примјени Конвенције у спријечавању и кажњавању злочина геноцида (Босна и Херцеговина в. Србија и Црна Гора) Пресуда, ICJ Извјештај 2007 (И), стр. 206, para. 198) 449. Друга, дјела која наводи Србија – или у најмању руку већину њих – ако претпоставимо да се докажу , починила је регуларна војска и полиција Хрватске. Из тога произилази, ако се докаже да су дјела била незаконита, Хрватска би била позвана на међународну одговорност, из простог разлога што су их спровели један или више њених органа. То би било тако, по владајућем закону о државној одговорности, чак и ако је починилац дјела дјеловао у супротности са инструкцијама које је добио или је прекорачио своја овлаштења (види Оружани сукоб на територији Конга (Демокрастка Република Конго в. Уганда) Пресуда ICJ Извјештај 2005. стр. 242, para. 214). Зато суд сматра да у Контратужби нема спора о томе којој држави са међународном одговорношћу се могу приписати ова дијела (у овом случају то је Тужитељ). 450.Са друге стране, Странке се не слажу око неких кључних питања. Прво, Хрватска негира да се велики број дјела која наводи Србија десио; и друго, негира да су та дјела, чак иако су нека доказна, спроведена са намјером да се уништи, у потпуности или дјелимично, национална или етничка група Срба из Хрватске као таква


of Article II of the Genocide Convention, and the Serbs living in the Krajina region, who were directly affected by Operation “Storm”, constituted a “substantial part” of that national or ethnical group, in the sense in which that expression is used in paragraph 198 of the Judgment rendered by the Court in 2007 in the case between Bosnia and Herzegovina and Serbia and Montenegro (see paragraph 142 above). The Court therefore concludes that, if acts falling within the terms of Article II of the Convention were committed against the Krajina Serbs, and if they were perpetrated with intent to destroy that group of persons, it should accordingly find that the constituent elements of genocide were present, since the requirement of “intent to destroy at least a substantial part of the [national or ethnical] group” would be met (see Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro), Judgment, I.C.J. Reports 2007 (I), p. 126, para. 198). 449. Secondly, the acts alleged by Serbia - or at least the vast majority of them - assuming them to be proved, were committed by the regular armed forces or police of Croatia. It follows that these acts would be such as to engage Croatia’s international responsibility if they were unlawful, simply because they were carried out by one or more of its organs. That would remain true, under the law governing the international responsibility of States, even if the author of the acts had acted contrary to the instructions given or exceeded his or her authority (see Armed Activities on the Territory of the Congo (Democratic Republic of the Congo v. Uganda), Judgment, I.C.J. Reports 2005, p. 242, para. 214). Thus the Court’s consideration of the counter-claim presents no difficulty in terms of the attributability of the alleged unlawful acts to the State whose international responsibility is in issue (namely the Applicant). 450. On the other hand, the Parties completely disagree on two key questions. First, Croatia denies that the greater part of the acts alleged by Serbia even took place; and secondly, it denies that those acts, even if some of them were proved, were carried out with intent to destroy, in whole or in part, the national or ethnical group of the Croatian Serbs as such.

451. Ова два питања Суд ће испитати. Прво ће покушати утврдити која су то дјела која конституишу материјални елемент геноцида - или боље речено, дјела која потпадају под категорије ће, ако утврди да је неко од наведених дјела доказано, установити да ли су она почињена са геноцидном намјером (питање dolus specialis).

451. It is these two questions that the Court will now examine. It will first seek to ascertain whether acts constituting the physical element of genocide - that is to say, acts falling within the categories defined in Article II of the Convention- were in fact committed (the issue of the actus reus). It will then proceed, if any of the acts in question have been established, to rule on the question of whether they were committed with genocidal intent (the issue of the dolus specialis).

1. Actus reus геноцида

1. The actus reus of genocide

452. Србија тврди да је хрватска починила бројна дјела која потпадају под ставове (а), (б) и (ц) чл. II Конвенције о геноциду, поименично:

452. Serbia contends that Croatia committed various acts falling within the scope of subparagraphs (a), (b) and (c) of Article II of the Genocide Convention, namely:

неселективно гранатирала крајинске градове, нарочито Книн, што је, наводно, проузроковало убијање српских цивила у смислу значења става (а) чл. II;

- indiscriminate shelling of Krajina towns, in particular Knin, allegedly resulting in the killing of Serb civilians within the meaning of subparagraph (a) of Article II;

насилно исељавала српску популација из Крајине, у смислу значења става (ц) чл. II Конвенције;

- forced displacement of the Serb population of the Krajina, falling within the scope of subparagraph (c) of Article II;

убијала Србе који су у колонама напуштали градове под нападом, у смислу значења става (а) чл. II;

- the killing of Serbs fleeing in columns the towns under attack, within the scope of subparagraph (a) of Article II;

убијала Србе који су након операције „Олуја“ остали у

- the killing of Serbs who remained, after Operation “Storm”,

8

10

Билтен - август 2015. заштићеним УН зонама у Крајини (УНПА зоне), у смислу значења става (а) чл. II Конвенције; окрутно поступала према Србима током и након операције „Олуја“, у смислу значења става (б) и (ц) чл. II Конвенције; навелико уништавала и пљачкала српску имовину током и након операције „Олуја“, у смислу значења става (ц) чл. II Конвенције. 453. Србија цитира административне и друге мјере које је, наводно, предузела Хрватска како би спријечила Србе, који су напустили Крајину током операције „Олуја“, да се врате својим кућама.


175

within UN-protected areas of the Krajina (UNPAs), acts which are also covered by subparagraph (a) of Article II;

- infliction of ill-treatment on Serbs during and after Operation “Storm”, within the scope of subparagraphs (b) and (c) of Article II; - large-scale destruction and looting of Serb property during and after Operation “Storm”, within the scope of subparagraph (c) of Article II. 453. Serbia further cites administrative and other measures allegedly taken by Croatia to prevent Serbs having fled the Krajina during Operation “Storm” from subsequently returning home.

Како се, по ставу Суда, ово питање не односи на actus reusгеноцида, већ више може да послужи као доказ специфичне намјере да се уништи циљана група у потпуности или дјелимично, другим ријечима, да се докаже dolus specialis. О томе ћемо још накнадно расправљати, у тачки 2.

However, in the Court’s view, this matter was not relied on by Serbia as evidence of the actus reus of genocide, but rather as evidence of specific intent to destroy the targeted group in whole or in part, in other words, to prove the dolus specialis. It will accordingly be discussed later, under point 2.

(а) Докази које је представила Србија како би поткријепила своје чињеничне наводе

a) The evidence presented by Serbia in support of the facts alleged

454. Како би подржала чињеничне наводе, Србија се ослања на бројне доказе из различитих извора, већину њих Хрватска доводи у питање преиспитујући њихову релевантност и кредибилитет. 455. У првом реду, Србија се ослања на публикације две невладине организације, једне из Хрватске, а друге из Србије: Хрватског хелсиншког одбора за људска права (од сада па надеље ХХО) и организације Веритас. Прва је објавила извјештај 2001. у Загребу под називом „Војана операције „Олуја“ и након ње“ ; друга има објављен списак жртава из операције „Олуја“, који се редовно ажурира. 456. Хрватска доводи у питање кредибилитет ове две публикације. Примјећује да имају бројне грешке, нетачности и недосљедности и да, поред тога, организација Веритас није ни независна ни непристрасна, нарочито зато што је њен директор био у неколико састава Владе у РСК.

454. In support of its factual allegations, Serbia relies on a range of evidence from various sources, the bulk of which has been challenged by Croatia in terms of its relevance and credibility. 455. First, Serbia relies on publications by two non-governmental organizations, one Croatian, the other Serbian: the Croatian Helsinki Committee for Human Rights (hereinafter CHC), and the Veritas organization. The first of these published a report in 2001 in Zagreb, entitled Military Operation “Storm” and its Aftermath; the second has published a list of the victims of Operation “Storm”, which is regularly updated. 456. Croatia challenges the credibility of these two publications. It notes that they contain numerous errors, inaccuracies and inconsistencies, and that, moreover, the Veritas organization is neither independent nor impartial, in particular because its director held high office under several Governments of the RSK.

458. Србија, даље, заснива своје оптужбе на бројним другим документима и свједочењима нпр. „Извјештају о ситуацији о људским правима на територији бивше Југославије“ од 7. новембра 1995., који је представила Генералној скупштини УН-а и Савјету безбједности гђа Elizabeta Rehn, Специјални извјестилац Комисије за људскаа права, а у складу са резолуцијом 1995/89 речене Комисије и одлуком 1995/20 Економског и Социјaлног савјета; на извјештај невладине организације Human Rights Wach, под називом „ Некажњавање злочина почињених током „Операције Олуја“, и негирање права повратка избјеглица у Крајину“, из августа 1996; експертски извјештај госп. Reynaud Theunenes, под називом „Хрватска оружана сила и операција Олуја“, који је достављен Тужиочевој канце-

458. Serbia further bases its allegations on a number of other documents or testimonies, in particular: the Report on the situation of human rights in the territory of the former Yugoslavia of 7 November 1995, presented to the United Nations General Assembly and the Security Council by Mrs. Elisabeth Rehn, Special Rapporteur of the Commission on Human Rights, pursuant to resolution 1995/89 of the said Commission and decision 1995/920 of the Economic and Social Council; a report from the non-governmental organization Human Rights Watch, entitled “Impunity for Abuses Committed during ‘Operation Storm’, and the Denial of the Right of Refugees to Return to the Krajina”, dating from August 1996; the expert report of Mr. Reynaud Theunens, entitled “Croatian Armed Forces and Operation Storm”, submitted by the

10

9

457. Суд се слаже да докази ХХО-а и Веритас-а не посједују такву тежину да би суд могао узети у обзир чињенице само на основу њихових документа; уистину и Србија је сама признала да извјештаји имају чињеничних грешака. Ипак, Суд не сматра да су ови недостаци довољни да би се ови докази одбацили у потпуности. Суд може узети у обзир информације које они пружају када су поткрепљени другим изворима. Овај приступ је сличан приступу које је заузело Пртресно вијеће ICTY у вези са ХХО извјештајем у случају Готовина (Готовина, Првостепена Пресуда, para. 50 ), на који ће се суд осврнути касније у Пресуди .

457. The Court agrees that neither the CHC report nor that of Veritas possesses such evidential weight as to enable the Court to consider a fact proved solely on the basis of those documents; indeed, Serbia itself has admitted that the reports contain factual errors. However, the Court does not consider those documents as so lacking in informational value that they should be wholly disregarded. The Court may take account of the information they contain whenever it appears to corroborate evidence from other sources. This approach is similar to that taken by the ICTY Trial Chamber in relation to the CHC report in the Gotovina case (Gotovina Trial Judgment, para. 50), to which the Court will return later in the present Judgment.

175



ларији ICTY-а у случају Готовина; изјаве свједока пред националним судовима Србије и Босне и Херецеговине, које се односе на догађаје о којима је овде ријеч; свједочења лица која су саслушана пред ICTY-јем у случају Готовина; и на крају на писане изјаве седам свједока и свједока експерта које је презентовала Србија у овом случају, а које је Хрватска, по свом праву, одбила да унакрсно испита.

Prosecutor’s Office of the ICTY in the Gotovina case; the statements of witnesses before national courts in Serbia and Bosnia and Herzegovina regarding the events at issue in the present case; the testimony of individuals heard by the ICTY in the Gotovina case; and finally, the written statements of seven witnesses and a witness-expert presented by Serbia in the present case, in respect of whom Croatia waived its right of cross-examination.

459. Суд сматра да мора дати доказну тежину првом од горе поменутих докумената, из разлога који говоре о независности аутора и чињеници да је документ припријемљен на захтјев органа УН-а, а све у складу са функцијом коју је тада обављала. Суд констатује да Хрватска није доводила у питање природу тог извјештаја, чак иако се не слаже са одређеним чињеничним налазима.

459. The Court considers that it must give evidential weight to the first of the above-mentioned documents, by reason both of the independent status of its author, and of the fact that it was prepared at the request of organs of the United Nations, for purposes of the exercise of their functions. The Court notes that Croatia has not disputed the objective nature of that report, even though it does not agree with certain of its factual findings.

Суд ће признати доказну вриједност изјавама осам лица које је Србија позвала да свјдоче пред Судом. Ипак, мора се нагласити да чињеница да је хрватска одбила да унакрсно испита ове свједоке ни у ком смислу не обавезује суд да прихвати њихове исказе као тачне. Штавише, Хрватска је јасно изјавила да њена одлука да унакрсно не испита свједоке не значи да прихвата њихова свједочења као тачна; напротив, она је изразила значајну резервисаност у вези неких од њих. Други документи и свједочења који се односе на одређене параграфе биће прописно разматрани, без, да се сматрају чврстим доказом за наведене чињенице. 460. И на крају, странке су обилато цитирале пресуде Претресног и Жалбеног вијећа ICTY-а у случају Готовина, уз бројна неслагања око закључака који се могу извући из њих. Неслагање странака се односи на први дио српске тужбе, односно на чињеницу да ли је Хрватска спровела неселективно гранатирање крајишких градова на почетку оперaције „Олуја“, и на тај начин проузроковала бројне смрти цивила.

The Court will accord evidential weight to the statements by the eight individuals called by Serbia to testify before it. However, it should be emphasized that the fact that Croatia declined to cross-examine those witnesses in no sense implies an obligation on the Court to accept all of their testimony as accurate. Moreover, Croatia clearly stated that its decision not to cross-examine the witnesses did not mean that it accepted their testimonies as accurate; on the contrary, it expressed significant reservations in relation to some of them. The other documents and testimony referred to in the preceding paragraph will be duly considered by the Court, without, however, being regarded as conclusive proof of the facts alleged. 460. Finally, the Parties cited extensively from the Trial and Appeals Chamber Judgments of the ICTY in the Gotovina case, while largely disagreeing on the conclusions to be drawn from them. The Parties’ disagreement actually relates to the first of Serbia’s claims, namely that Croatia carried out indiscriminate shelling of the Krajina towns at the start of Operation “Storm”, thus causing numerous deaths among the civilian population.

Одлука ICTY у случају Готовина ће бити испитана доље ниже, у вези са питањем да ли је тужба ефикасно успостављена.

The scope of the ICTY decisions in the Gotovina case will thus be examined below, in relation to the issue of whether that claim has been effectively established.

461. У овај фази ће бити довољно позвати се на чињеницу да ниједан хрватски високо рангирани цивил или војни официр није проглашен кривим за злочин геноцида пред ICTY-јем – или по било којој другој оптужби – а у вези са догађајима који су се десили током и након оперaције „Олуја“, што само по себи не спријечава Суд да дође до закључка да је Хрватска међународно одговорна за кршење Конвенције о геноциду (види у вези овог Примјена Конвенције о спријечавању и кажњавању злочина геноцида (БиХ в. Србија и ЦГ) Пресуда ICJ Извјештај 2007 (И), стр. 119-120, para. 180-182.). Исто тако, чињеница да Тужилац ICTY–а никад није укључио оптужбе за геноцид у оптужнице у случајевима који су повезани са “Олујом” не значи аутоматски да Суд мора одбити Контратужбу.

461. It suffices, at this stage, to recall that the fact that no high-ranking Croatian civilian or military officer has been found guilty of genocide by the ICTY - or indeed of any other charge - in relation to the events which took place during and after Operation “Storm” does not in itself preclude the Court from finding that Croatia’s international responsibility is engaged for violation of the Genocide Convention (see in this regard Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro), Judgment, I.C.J. Reports 2007 (I), pp. 119-120, paras. 180-182). Likewise, the fact that the ICTY Prosecutor has never included a count of genocide in the indictments in cases relating to Operation “Storm” does not automatically mean that Serbia’s counter-claim must be dismissed.

Заиста, стране не изражавају неслагање у вези ове два приједлога. Хрватска, ипак, наглашава да изостајање пресуда ICTY, и што је најважније одсуство било какве оптужнице за геноцид у вези са операцијом „Олуја“ , у многоме слаби тезу из српске тужбе, да су хрватски органи починили геноцид . (б) Да ли су наводи Србије ефикасно доказани 462. Суд ће сада испитати разне категорије дјела која је на-

Indeed, the Parties do not appear to disagree on these two propositions. Croatia, however, emphasizes that the absence of any conviction by the ICTY and, moreover, the absence of any prosecution for genocide in relation to Operation “Storm” greatly weakens the thesis underlying Serbia’s counter-claim, namely that genocide was committed by the organs of Croatia. (b) Whether the acts alleged by Serbia have been effectively proved

0

11



175

вела Србија како би подржала своју Контратужбу, у циљу да дозна да ли је, у сваком случају на који су се позвали, на основу презентованих доказа, могуће доказати њихово постојање. То ће урадити сљедеће категорије из горе наведеног параграфа 452. : (i) (убијање цивила до којег је дошло приликом неселективног гранатирања крајишких градова; (ii) насилно пресељење српског становништва из Крајине; (iii) убијање Срба који у колонама напуштају градове под нападом; (iv) убијање Срба који су остали на подручју Крајине које је било заштићена зона УН-а; (v) злостављање Срба током и након операција „Олуја“.

462. The Court will now examine the various categories of acts alleged by Serbia in support of its counter-claim, in order to ascertain whether, in each case, they have been proved on the basis of the evidence presented to the Court. It will do so following the order indicated in paragraph 452 above, namely: (i) killing of civilians as a result of the indiscriminate shelling of Krajina towns; (ii) forced displacement of the Serb population from the Krajina; (iii) killing of Serbs fleeing in columns from the towns under attack; (iv) killing of Serbs having remained in the areas of the Krajina protected by the United Nations; (v) infliction of ill-treatment on Serbs during and after Operation “Storm”.

(i) Убијање цивила до којег је дошло због, наводног, неселективног гранатирања крајишких градова

(i) Killing of civilians as a result of the allegedly indiscriminate shelling of Krajina towns

463. Према Србији, од почетка спровођења војних акција у оквиру операције „Олуја”, Хрватске оружане снаге су неселективно гранатирале неколико градова и села у Крајини, у подручју са већинским српским становништвом, и то Книн, најважнији град у региону, али такође и Бенковац, Обровац, Грачац, Босанско Грахово, Кијане, Кистање, Уздоље, Ковачић, Плавно, Полачу и Буковић.

463. According to Serbia, from the start of the military actions in connection with Operation “Storm”, Croatian armed forces indiscriminately shelled several towns and villages in the Krajina, an area with a majority Serb population, namely Knin, the most important town in the region, but also Benkovac, Obrovac, Gračac, Bosansko, Grahovo, Kijani, Kistanje, Uzdolje, Kovačić, Plavno, Polača and Buković.

Гранатирање је, наводно, било усмјерено на војне циљеве – гдје су они постојали – и на цивилно становништво, и проузроковало је бројна страдања цивила. Према Туженом, само у општини Книн страдало је 357 људи, укључујући 237 цивила, многи од њих су страдали због неселективног гранатирања. Штавише, према Србији гранатирање је спроведено са намјером да се натјера цивилно становништво да напусти Крајину. Овај аспект, који је у вези са другом категоријом дјела на која се позива Србија, односно присилно пресељење становништва, биће обрађено у сљедећем дијелу.

The shelling was allegedly aimed both at military targets - where these existed - and the civilian population, causing a large number of deaths among civilians. According to the Respondent, in the municipality of Knin alone there were 357 deaths, including 237 civilians, many of them as a result of indiscriminate shelling. Moreover, according to Serbia the shelling was ordered with the intention of forcing the Serb population to flee the Krajina. This aspect, which relates to the second category of acts alleged by Serbia, namely the forced displacement of the Serb population, will be discussed in the following section.

Према Хрватској, напротив, гранатирање крајишких градова је било усмјерено искључиво на војне циљеве, и ако је дошло до цивилних жртава – чији је број, у сваком случају, много мањи од онога који је навела Србија – то није посљедица намјерног гађања цивилног становништва, већ искључиво посљедица близине војних објеката насељеним подручјима. Како би подржала свој став, Хрватска се ослања на налазе ICTY-вог Жалбеног вијећа у случају Готовина.

According to Croatia, on the contrary, the shelling of Krajina towns was directed exclusively at military targets, and if it caused civilian casualties - the number of which, in any event, was far lower than that alleged by Serbia - that was not the consequence of any deliberate intent to target the civilian population, but solely of the proximity of military objectives to areas inhabited by that population. In support of its position, Croatia relies on the findings of the ICTY Appeals Chamber in the Gotovina case.

464. Пошто су странке извукле потпуно супротне закључке из одлука ICTY-а у случају Готовина, и јер су те одлуке високо релевантне у овом случају, Суд ће накратко продискутовати процес пред ICTY-јем у том случају, и сажети одлуке донесене у првој инстанци, а након тога одлуке донешене пред жалбеним вијећем 465. Процес у којем су донесне те одлуке покренут је од стране Тужилаштва ICTY-а 2001. и 2006. против Анте Готовине, Ивана Чермака и Младена Маркача, три хрватска генерала која су имали водеће улоге у августу 1995. у спровођењу операције „Олуја“, која је имала зацртани циљ да Хрватска Влада поврати контролу над Крајином, коју су у то вријеме држале власти РСК.

464. Since the Parties draw essentially contrary conclusions from the decisions of the ICTY in the Gotovina case, and since those decisions are highly relevant for purposes of the present case, the Court will briefly discuss the proceedings before the ICTY in that case, and summarize the decisions rendered at first instance, and then on appeal. 465. The proceedings which resulted in those decisions were initiated by the ICTY Prosecutor in 2001 and 2006 against Ante Gotovina, Ivan Čermak and Mladen Markač, three Croat generals who had played various leading roles in August 1995 in connection with Operation “Storm”, the declared aim of which was to enable the Government of Croatia to regain control over the Krajina, then controlled by the authorities of the RSK. The main charges against all three accused were persecution, killing and murder, deportation and forcible transfer of the population, cruel and inhumane acts and the wanton destruction of towns and villages.

Укратко, Тужилац је тврдио да су Хрватске оружане снаге спровеле неселктивно гранатирање над великим бројем градова и села у Крајини, намјерно гађајући цивилна подручја као и војне циљеве. Ти напади су изазвали страдања

In substance, the Prosecutor argued that Croatian armed forces had carried out indiscriminate artillery attacks on a large number of towns and villages in the Krajina, deliberately targeting civilian areas as well as military objectives. Those attacks had

11

1

Главне оптужбе против сва три оптужена су прогон, убиства, депортација и присилно премјештање становништва, окрутна и нечовјечна дјела и безобзирно разарање градова и села.

175

Билтен - август 2015. бројних цивила, уништавања имовине која није била у вези са никавим војним циљевима, као и одлазак већине становништва, које је напустило гранатирана подручја. 466. По пресуди од 15. априла 2011., Претресно вијеће је ослободило генерала Чермака, али је осудило генерале Готовину и Маркача, осуђујући их на затворске казне у трајању од 24, односно 18 година. Претресно вијеће је сматрало да су ова два оптуженика учествовала у удруженом злочиначком подухвату чији је циљ био да се насилно исели српско цивилно становништво из Крајине, сврха неселективног гранатирања четири града Книна, Бенковца, Обровца и Грачаца је била – поред строго војног дијела – и да се терорише и деморалише становништво како би се присилило да оде. Претресно вијеће је нашло да су двојица оптужених криви, интер алиа, за убиства, депортације, прогон, уништавање и нехумано поступање (Готовина, Првостепна Пресуда, para. и 2619, 2622) 467. У долажењу до овог закључка, Претресно вијеће се, прво, ослањало на одређене документе, укључујући транскрипте са састанка одржаног на Брионима 31. јула 1995., само неколико дана прије него је спроведена операција, којим је предсједавао Предсједник Туђман (о том транскрипту ћемо причати касније у овој Пресуди), и друго, изнад свега, на тзв. стандарду од „200-метара“ (исто, para.и 1970-1995,2305,2311), према којем се само гранате пале унутар 200 метра удаљености од идентификованог војног циља имају сматрати упућеним ка циљу, док они чији је удар изван опсега од 200 метара од војног циља требају се узети као доказ да је напад био намјерно упућен и на цивилне и на војне циљеве и да је стога неселективан (ибид., para. 1898). Примјењујући тај стандард на случај који је био пред њима, Претресно вијеће је дошло до закључка да је гранатирање четири горе поменута града (али не и гранатирање других градова и села) било неселективно, јер је велики број граната пао изван опсега од 200 метара од идентификованог војног циља (ибид., para. 1899-1906, 1917-1921, 1927-1933, 1939-1941). 468. У пресуди од 16. новембра 2012. у случају Готовина, Жалбено вијеће се није сложило са анализом Претресног вијећа и преиначило је раније донешену одлуку. Жалбено вијеће је заузело став да „стандард од 200 метара“ нема основу у закону и да му недостаје убједљиво оправдање. Вијеће је стога закључило да Претресно вијеће није могло разумно закључити, само примјењујући тај стандарад, да су четири града гађана неселективно. Даље су сматрали да је резоновање Претресног вијећа било суштински везано за примјену стандарда који је доведен у питање, и да ниједан од доказа изнесених пред судом, нарочито Брионски транскрипти – не показују увјерљиво да су Хрватске оружене снаге намјерно гађале цивилно становништво (Готовина, Пресуда Жалбеног вијећа para. 61, 64-65, 77-83, 93) Жалбено вијеће је стога нашло да је Тужилац пропустио да докаже „удружени злочиначки подухват“, и ослободили су два оптужена по свим тачкама из оптужнице (укључујући и убиства и депортације) (исто, para. 158). 469. Суд се присјећа, како је тврдио 2007., да би „у принципу требало прихватити као изузетно релевантне доказе о чињеницама до којих је дошао Трибунал, уколико нису оспорени у жалбеном поступку“ (види пра. 182, горе)


caused the deaths of large numbers of civilians, and the destruction of property unconnected with any military target, as well as the departure of the majority of the population, which had fled the shelled areas. 466. By its Judgment of 15 April 2011, the Trial Chamber acquitted General Čermak, but convicted Generals Gotovina and Markač, sentencing them to terms of imprisonment of 24 and 18 years respectively. The Chamber held that these two defendants had taken part in a joint criminal enterprise aimed at the expulsion of the Serb civilian population from the Krajina, through indiscriminate shelling of the four towns of Knin, Benkovac, Obrovac and Gračac, the purpose of which - alongside any strictly military objectives - was to terrorize and demoralize the population so as to force it to flee. The Trial Chamber accordingly found the two accused guilty of, inter alia, murder, deportation, persecution, destruction and inhumane acts (Gotovina Trial Judgment, paras. 2619, 2622). 467. In order to reach this conclusion, the Trial Chamber relied, first, on certain documents, including the transcript of a meeting held at Brioni on 31 July 1995, just a few days before the launch of the operation, under the chairmanship of President Tudjman (that transcript will be discussed later in the present Judgment) and secondly, and above all, on the so-called “200 Metre Standard” (ibid., paras. 1970-1995, 2305, 2311), under which only shells impacting less than 200 metres from an identifiable military target could be regarded as having been aimed at that target, whilst those impacting more than 200 metres from a military target should be regarded as evidence that the attack was deliberately aimed at both civilian and military targets, and was therefore indiscriminate (ibid., para. 1898). Applying that standard to the case before it, the Trial Chamber found that the artillery attacks on the four towns mentioned above (but not on the other Krajina towns and villages) had been indiscriminate, since a large proportion of shells had fallen over 200 metres from any identifiable military target (ibid., paras. 18991906, 1917-1921, 1927-1933, 1939-1941). 468. In its Judgment of 16 November 2012 in the Gotovina case, the Appeals Chamber disagreed with the Trial Chamber’s analysis and reversed the latter’s decision. The Appeals Chamber held that the “200 Metre Standard” had no basis in law and lacked any convincing justification. The Chamber accordingly concluded that the Trial Chamber could not reasonably find, simply by applying that standard, that the four towns in question had been shelled indiscriminately. It further held that the Trial Chamber’s reasoning was essentially based on the application of the standard in question, and that none of the evidence before the Court particularly the Brioni Transcript - showed convincingly that the Croatian armed forces had deliberately targeted the civilian population (Gotovina Appeals Judgment, paras. 61, 64-65, 77-83, 93). The Appeals Chamber accordingly found that the prosecution had failed to prove a “joint criminal enterprise”, and acquitted the two accused on all of the counts in the indictment (including murder and deportation) (ibid., para. 158). 469. The Court recalls, as it stated in 2007, that it “should in principle accept as highly persuasive relevant findings of facts made by the Tribunal at trial, unless of course they have been upset on appeal” (see paragraph 182 above). That should lead the Court, in the present case, to give the greatest weight to factual findings by the Trial Chamber which were not reversed by the Appeals Chamber, and to give due weight to the findings and determi-

2

11

470. Против овакавог приступа, Србија је протествовала тврдећи да налази ICTY-јевог Жалбеног вијећа не морају нужно имати већу тежину него они пред Претресним вијећам. Заиста, Србија је тврдила да се чланови Жалбеног вијећа бирају насумично и варирају од случаја до случаја и да они немају веће искуство или ауторитет од оних у Претресном вијећу који су судили у истом случају. Србија је тврдила да је основна разлика између ова два вијећа судија у томе што се Жалбено састоји од пет судија, док се Претресно састоји од 3 судије. И да је одлука коју је донијело Претресно вијеће била једногласна када су осудили Готовину и Маркача, док је Жалбено вијеће дошло до своје одлуке са три против два гласа. Србија је истакнула да је стога већина судија која је судила случај Готовина имала став да су хрватске снаге спровеле неселективно гранатирање четири горе поменута крајишка града. Из тога слиједи, према Србији, да у посебним околностима овога случаја Суд не би требао придавати већу важност ни закјучцима Жалбеног вијећа ни оним Претресног вијећа, и да треба из свог личног угла да приступи процјени аргумента који су усвојени од стране оба вијећа. 471. Без обзира на начин на који су изабрани чланови Жалбеног вијећа - то је ствар о којој се суд неће изјашњавати – каснија одлука представља задњу ријеч ICTY- а у случајевима који се воде пред тим судом и када једна страна одлучи да се жали на одлуку Претресног вијећа. Према томе, Суд не може третирати налазе и одлуке Претресног вијећа као да су једнаке онима Жалбеног вијећа. У случају када се одлуке не слажу, дужни смо да дамо већу тежину онима из Пресуде Жалбеног вијећа, док коначно задржава право да о спорним питањима прије свега одлучи на основу чињеница и закона. 472. Из изнесеног, Суд не може да закључи да је дошло до намјерног, неселeктивног гранатирања градова у Крајини, које је имало намјеру да изазове цивилне жртве. То би требале да буде неке изванредне околности које би нас одвојиле од закључака ICTY-а по оваквим питањима. Србија је, заиста, привукла пажњу Суда указивањем на контраверзе које се налазе у Пресуди Жалбеног вијећа. Ипак, нема доказа, ни прије ни послије Пресуде, који су изнесени пред Суд који би непобитно показали да су хрватске власти имале намјеру да намјерно гађају цивилна подручја у градовима које су настањивали Срби. Нпр., таква намјера се не може ишчитати из Брионских транскрипата, што ће бити предметом детаљније анализе даље у тексту када се буде расправљало о dolus specialis. Нити таква намјера непобитно може бити установљена на основу изјава особа које су свједочиле пред Претресним вијећем ICTY-ја у случају Готовина, а које је цитирала Србија у овом случају. 473. Србија даље тврди да, чак и ако суд не одбаци налазе Жалбеног вијећа, да гранатирање крајишких градова није било неселeктивно и да по томе није незаконито по међународном хуманитарном праву, да га то неће спријечити да, што се тих напада тиче, који су спроведени у оквиру оружаног сукоба, докаже да су били незаконити по Кон-

175

nations of the Appeals Chamber on the issue of whether or not the shelling of the Krajina towns during Operation “Storm” was indiscriminate.

470. Against this approach, Serbia argued that the findings of an ICTY Appeals Chamber should not necessarily be accorded more weight than those of a Trial Chamber. Indeed, according to Serbia, the members of the Appeals Chamber are appointed at random and vary from one case to another, so that they have no greater experience or authority than those of the Trial Chamber having ruled on the same case. Serbia argues that the main difference between the two benches appears to be that the former consists of five judges, whilst the latter is composed of three judges. Moreover, the decision of the Trial Chamber was unanimous when it convicted Gotovina and Markač, whereas the Appeals Chamber reached its decision to acquit them by a majority of three against two. Serbia points out that, overall, the majority of the judges having sat in the Gotovina case were of the view that the Croatian forces did engage in indiscriminate shelling of the four above-mentioned Krajina towns. It would follow, according to Serbia, that in the particular circumstances of the present case the Court should not attach any greater importance to the findings of the Appeals Chamber than to those of the Trial Chamber, and should form its own view of the persuasiveness of the arguments accepted by each of the two benches. 471. Irrespective of the manner in which the members of the Appeals Chamber are chosen — a matter on which it is not for the Court to pronounce — the latter’s decisions represent the last word of the ICTY on the cases before it when one of the parties has chosen to appeal from the Trial Chamber’s Judgment. Accordingly, the Court cannot treat the findings and determinations of the Trial Chamber as being on an equal footing with those of the Appeals Chamber. In cases of disagreement, it is bound to accord greater weight to what the Appeals Chamber Judgment says, while ultimately retaining the power to decide the issues before it on the facts and the law. 472. The Court concludes from the foregoing that it is unable to find that there was any indiscriminate shelling of the Krajina towns deliberately intended to cause civilian casualties. It would only be in exceptional circumstances that it would depart from the findings reached by the ICTY on an issue of this kind. Serbia has indeed drawn the Court’s attention to the controversy aroused by the Appeals Chamber’s Judgment. However, no evidence, whether prior or subsequent to that Judgment, has been put before the Court which would incontrovertibly show that the Croatian authorities deliberately intended to shell the civilian areas of towns inhabited by Serbs. In particular, no such intent is apparent from the Brioni Transcript, which will be subjected to a more detailed analysis below in relation to the existence of the dolus specialis. Nor can such intent be regarded as incontrovertibly established on the basis of the statements by persons having testified before the ICTY Trial Chamber in the Gotovina case, and cited as witnesses by Serbia in the present case. 473. Serbia further argues that, even if the Court were unwilling to reject the finding of the Appeals Chamber that the artillery attacks on the Krajina towns were not indiscriminate, and thus lawful under international humanitarian law, that would not prevent it from holding that those attacks, conducted in the course of an armed conflict, were unlawful under the Genocide Convention, if they were motivated by an intent to destroy the Serb population of the Krajina, in whole or in part.

3

У овом случају то значи да Суд треба дати највећу тежину чињеничним утврђењима Претресног вијећа који нису побијени од стране Жалбеног вијећа, и исту такву тежину закључцима и утврђењима Жалбеног вијећа по питању да ли је или није гранатирање Крајине током операције “Олуја” било неселективно.


11


175

Билтен - август 2015. венцији о геноциду, ако су били мотивисани намјером да се уништи српско становништво у Крајини, у потпуности или дјелимично. 474. Нема сумње да, као опште правило, појединачно дјело може бити у потпуности законито по једном правном правилу а потпуно незаконито по другом. Тако да се у принципу не може искључити да једно дјело које се догодило у току оружаног сукоба може бити законито по међународном хуманитарном праву, а у исто вријеме да представља повреду неке друге међународне облигације на коју се обавезала држава о којој је ријеч. Међутим, није задатак Суда, у контексту Контратужбе, да пресуди о односу између међународног хуманитарног права и Конвенције о геноциду. Питање на које мора да одговори је да ли су напади на градове у Крајини у августу 1995. проузроковали цивилне жртве, у обиму у којем би конституисале „убијење припадника (крајишких Срба) групе “у смислу значења чл. II (а) Конвенције о геноциду, тако да могу да конституишу actus reusгеноцида. „Убијање“ у смислу значења чл. II (а) Конвенције увијек пријетпоствља постојање елемента намјере (који је различит од “специјалне намјере” која је неопходна да се утврди постојање геноцида), односно у намјери да проузрочи смрт (види para. 186 из случаја Босна и Херецговина в. Србија и Црна Гора Пресуда, у којој се тврди да: „убијање“ мора бити намјерно“ цитирано у овој Пресуди у para. 156, изнад). Из тога произилази , ако се заузме став да су напади ексклузивно били усмјерени на војне мете и да цивилне жртве нису изазване намјерно , да се не може сматрати да ти напади, уколико су и изазвали цивилне жртве, спадају под чл. II (а) Конвенције о геноциду. 475. Суд закључује да, из наведених разлога, у овом случају, није доказано да је дошло до „убијања припадника (заштићене) групе“ у смислу занчења чл. II Конвенције, која су почињена као резултат артиљеријских напада на градове у региону током операције “Олуја” у августу 1995. (ii) Присилно премјештање популације крајишких Срба 476. Србија тврди да је масовни егзодус Срба из Крајине, чије се бројка процијењује негдје између 180.000 и 220.000 особа, био насилан, а до њега је дошло на основу политичког плана који су намјерно конструисале хрватске власти како би насилно истјерале српско становништво које је живјело у Хрватској и како би то подручје населили Хрватима. Хрватска се није сложила са тим тврдњама, тврдећи да су Срби који су напустили Крајину током и одмах након оперције „Олуја“ то учинили јер се ризик од насиља обично везује за оружани сукоб, или због општег страха који су имали од хрватских снага, али без да су били на то присиљени. Даље тврде да је „егзодус“ већине српског становништва спроведен у складу са одлуком о евакуацији Врховног савјета одбране РСК. Хрватска наводи пресуду Жалбеног вијећа ICTY-а у случају Готовина, које је одбило налазе Претресног вијећа да је егзодус Срба био изазван незаконитим нападима на градове Книн, Бенковац, Грачац и Обровац. 477. Једино питање с којим се суочава Суд је да ли је геноцид почињен током операције “Олуја”. Насилно исељавање становништва, чак и да је доказано, не може само по себи да конституше actus reusгеноцида.


474. There can be no doubt that, as a general rule, a particular act may be perfectly lawful under one body of legal rules and unlawful under another. Thus it cannot be excluded in principle that an act carried out during an armed conflict and lawful under international humanitarian law can at the same time constitute a violation by the State in question of some other international obligation incumbent upon it. However, it is not the task of the Court in the context of the counter-claim to rule on the relationship between international humanitarian law and the Genocide Convention. The question to which it must respond is whether the artillery attacks on the Krajina towns in August 1995, in so far as they resulted in civilian casualties, constituted “killing [of] members of the [Krajina Serb] group”, within the meaning of Article II (a) of the Genocide Convention, so that they may accordingly be regarded as constituting the actus reus of genocide. “Killing” within the meaning of Article II (a) of the Convention always presupposes the existence of an intentional element (which is altogether distinct from the “specific intent” necessary to establish genocide), namely the intent to cause death (see paragraph 186 of the 2007 Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro Judgment, which states that “‘[k]illing’ must be intentional”, cited in the present Judgment at paragraph 156 above). It follows that, if one takes the view that the attacks were exclusively directed at military targets, and that the civilian casualties were not caused deliberately, one cannot consider those attacks, inasmuch as they caused civilian deaths, as falling within the scope of Article II (a) of the Genocide Convention. 475. The Court concludes for the foregoing reasons that it has not been shown that “killing[s] [of] members of the [protected] group”, within the meaning of Article II of the Convention, were committed as a result of the artillery attacks on towns in that region during Operation “Storm” in August 1995. (ii) Forced displacement of the Krajina Serb population 476. Serbia contends that the mass exodus of Serbs from the Krajina, whose numbers it estimates at a total of between 180,000 and 220,000 persons, was a forcible one, resulting from a political plan deliberately designed by the Croatian authorities to force the population of Serb origin living in Croatia to leave and to be replaced by a population of Croat origin. Croatia disputes this claim, arguing that the Serbs who left the Krajina during and immediately after Operation “Storm” did so because of the risk of violence commonly associated with an armed conflict, or of the fear generally instilled in them by the Croatian forces, but without being forced to do so by the latter. It further contends that “the ‘exodus’ of a majority of the Serb population was pursuant to a decision to evacuate taken by the ‘RSK’s’ ‘Supreme Defence Council’”. Croatia cites the Judgment of the ICTY Appeals Chamber in Gotovina, in which the Chamber overturned the findings of the Trial Chamber that the Serb exodus had been provoked by unlawful attacks on the towns of Knin, Benkovac, Gračac and Obrovac. 477. The only question facing the Court is whether genocide was committed during Operation “Storm”. The forced displacement of a population, even if proved, would not in itself constitute the actus reus of genocide.

4

11

Билтен - август 2015. Како је суд тврдио у Пресуди из 2007. у случају БиХ в. Србија и ЦГ, „(етничко чишћење се) могло сматрати само обликом геноцида уколико одговара или спада у једну од категорија дјела забрањених чланом II Конвенције. Ни намјера, као питање политике стварања «етнички хомогеног» подручја, нити операције које могу бити предузете како би се провела таква политика, не могу се саме по себи сматрати геноцидом... депортација или расељавање припадника одређене групе, чак и када се врши присилно, не значи нужно и уништење те групе... Ипак, није могуће извести закључак да радње описане као «етничко чишћење» не могу никако представљати геноцид, нарочито ако се те радње могу окарактерисати као, на примјер, «намјерно подвргавање групе таквим условима живота који би требали довести до њеног потпуног или дјелимичног уништења», супротно забрани из става (ц) члана II Конвенције, које је извршено са специфичном намјером (dolus specialis), односно с циљем уништења те групе..“ (Предмет крешења конвенције о спријечавању и кажњавању злочина геноцида (БиХ в. Србија и Црна Гора) Пресуда ICJ Извјештај 2007. (И) стр. 123, para. 190; наглашено у оргиналу.) 478. Комбиновано са другим елементима, нарочито са чињењем дјела забрањених чл. II, присилно пресељење становништва може допринијети доказивњу геноцидне намјере (види para. 162-163 горе). 479. У овом случају, Суд сматра неспорним да је значајан дио српске популације из Крајине напустио тај регион, а да се то десило као директна посљедица војних акција коју су спроводиле Хрватске снаге у оквиру операције “Олуја”, нарочито због гранатирања четири града на која се позивамо горе. То даље значи да транскрипти Брионског састанка, на које ћемо се позвати касније (види para. 501 -507, доље), јасно стављају на знање да је хрватски политички и војни врх био добро упознат са чињеницом да ће операција “Олуја” проузроковати масовни егзодус српске популације; они су чак до неког става и заснивали своје војне планове на таквом егзодусу, који су сматрали не само могућим, него и пожељним (види para. 504 доље).


175

As the Court stated in its 2007 Judgment in the Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro case,

“[ethnic cleansing] can only be a form of genocide within the meaning of the Convention, if it corresponds to or falls within one of the categories of acts prohibited by Article II of the Convention. Neither the intent, as a matter of policy, to render an area ‘ethnically homogeneous’, nor the operations that may be carried out to implement such policy, can as such be designated as genocide . . . [the] deportation or displacement of the members of a group, even if effected by force, is not necessarily equivalent to destruction of that group . . . This is not to say that acts described as ‘ethnic cleansing’ may never constitute genocide, if they are such as to be characterized as, for example, ‘deliberately inflicting on the group conditions of life calculated to bring about its physical destruction in whole or in part’, contrary to Article II, paragraph (c), of the Convention, provided such action is carried out with the necessary specific intent (dolus specialis), that is to say with a view to the destruction of the group, as distinct from its removal from the region.” (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro), Judgment, I.C.J. Reports 2007 (I), p. 123, para. 190; emphasis in the original.) 478. Combined with other elements, in particular with the commission of acts prohibited by Article II, the forced displacement of a population may contribute to the proof of genocidal intent (see paragraphs 162-163 above). 479. In the present case, the Court notes that it is not disputed that a substantial part of the Serb population of the Krajina fled that region as a direct consequence of the military actions carried out by Croatian forces during Operation “Storm”, in particular the shelling of the four towns referred to above. It further notes that the transcript of the Brioni meeting, to which it will return later (see paragraphs 501-507 below), makes it clear that the highest Croatian political and military authorities were well aware that Operation “Storm” would provoke a mass exodus of the Serb population; they even to some extent predicated their military planning on such an exodus, which they considered not only probable, but desirable (see paragraph 504 below).

480. У сваком случају, чак и да је доказано да је постојала намјера да хрватске власти спроведу присилно пресељење српске популације из Крајине, такво пресељење може да конституише actus reusгеноцида само ако је спроведено са циљем да доведе до физичког уништења, дјелимичног или потпуног, циљане групе, у смислу значења става (ц) чл. II Конвенције.

480. In any event, even if it were proved that it was the intention of the Croatian authorities to bring about the forced displacement of the Serb population of the Krajina, such displacement would only be capable of constituting the actus reus of genocide if it was calculated to bring about the physical destruction, in whole or in part, of the targeted group, thus bringing it within the scope of subparagraph (c) of Article II of the Convention.

Суд налази да изнесени докази не поткрепљују такав закључак. Чак и ако је постојала политичка намјера да се истјерају Срби из Крајине, у сваком случају, није доказано да је таква политика била усмјерена на физичко уништење популације о којој је овдје ријеч.

The Court finds that the evidence before it does not support such a conclusion. Even if there was a deliberate policy to expel the Serbs from the Krajina, it has in any event not been shown that such a policy was aimed at causing the physical destruction of the population in question.

481. According to Serbia, the columns of Serbs fleeing their homes were targeted by artillery shelling and aerial bombardment, gunfire by infantry, and even attacks by Croatian civilians. It was in areas of Sector North that the majority of the attacks are alleged to have taken place. Serbia relies on testimony that, in the morning of 4 August 1995, that is to say, at the start of the attack on Knin, long convoys of refugees fleeing neighbouring

5

481. Према Србији, колоне Срба који су напуштали своје домове су гађане артиљеријским наоружањем, бомбардоване из ваздуха, и пуцано је на њих из пешадијског наоружања, чак су их нападали и хрватски цивили. У сектору Сјевер је дошло до већине наведених напада. Србија се ослања на свједочења која говоре да су ујутро 4. августа 1995., тј. када је почео напад на Книн, дуги конвоји избјег-

(iii) Killing of Serbs fleeing in columns from the towns under attack

11

(iii) Убијање Срба у колонома док напуштају градове под нападом

175

Билтен - август 2015. лица из околних општина гранатирани док су пролазили кроз Книн. Србија тврди да су путеви којима су пролазили ти конвоји немјерно гранатирани од стране хрватских снага, као и конвоји цивила који су напуштали Книн 5. августа. Србија је даље цитирала извјештај Хуман Ригхтс Wацх-а и ХХО-а. Већ 6. августа Срби су формирали колону која је одлазила, хрватске снаге су заузеле градове Книн, Обровац и Бенковац у сектору Југ. Конвоји српских избјеглица су наводно нападани и на другим путевима, цивили су нападни и у близини градова Глина и Жировац (на путу између Глине и Двора), Маја и Цетинграда (у сектору Сјевер), као и у Врховинама и у Петровцу (Сектор Југ). Како би подржала своје наводе, Србија је такође доставили изјаве 12 свједока који су свједочили пред судовима Србије и Босне и Херцеговине. Хрватска негира ове оптужбе. Она тврди да су цивили који су напуштали градове и села гађани јер је војна операција била у току и они су пролазили кроз ратну зону, тако да су они могли бити жртве у пушкарањима који нису била специјално уперена против њих, и да су колоне биле сачињене и од војника и од цивила. Хрватска даље тврди да су готово све тврдње Туженога засноване на извјештају ХХО-а, чија је поузданост упитна. 482. Суд констатује да се ICTY није бавио питањем напада на колоне Срба који одлазе. И стога мора донијети одлуку у складу са доказима које су изнијеле Стране.


municipalities were shelled as they passed through Knin. Serbia alleges that the roads followed by those convoys were deliberately shelled by Croatian forces, as were convoys of civilians fleeing Knin on 5 August. Serbia further cites reports by Human Rights Watch and the CHC. According to the latter, on 6 August Serbs had already formed a column fleeing the Croatian forces which had taken the towns of Knin, Obrovac and Benkovac in Sector South. Convoys of Serb refugees on other roads were allegedly also attacked, and there were likewise attacks on civilians near the towns of Glina and Živorac (on the road between Glina and Dvor), Maja and Cetingrad (in Sector North), as well as on Vrhovine and Petrovac (in Sector South). In support of its allegations, Serbia has also produced statements by 12 witnesses who testified before the courts of Serbia and Bosnia and Herzegovina. Croatia denies these accusations. It asserts that civilians fleeing the towns and villages targeted by the military operation were passing through combat zones, so that they could have been victims of gunfire not specifically directed at them, and that the columns that were fired on also included both civilians and soldiers. Croatia further asserts that almost all of the Respondent’s allegations on this issue are based on the CHC report, whose reliability it challenges. 482. The Court notes that the ICTY did not address the question of attacks on columns of fleeing Serbs. It must rule in this regard on the basis of the evidence presented to it by the Parties.

483. Суд налази да докази које је доставила Србија нису у потпуности убједљиви. Као што је и назначено Суд не може разматрати чињенице које су изнесене само на основу тврдњи ХХО-а и Хуман Ригхтс Wацх-а (види para. 457-459 горе). Изјаве свједока пред судом у Србији и БиХ не показују увијек да постоји директно сазнање о чињеницама. У сваком случају, ови докази остављају битан степен сумње, нарочито у вези са обимом и поријеклом напада који су претрепјеле колоне српских избјеглица.

483. The Court finds that the evidence produced by Serbia is not entirely conclusive. As it has indicated, the Court cannot consider a fact proved solely on the basis of the reports of CHC and Human Rights Watch (see paragraphs 457-459 above). The statements of witnesses before courts in Serbia and Bosnia and Herzegovina do not always demonstrate direct knowledge of the facts. In any event, this evidence leaves a substantial degree of doubt, in particular regarding the scale and origin of the attacks suffered by the columns of Serb refugees.

484. Како год, Суд сматра да постоје довољно доказа који говоре у прилог томе да су се такви напади догађали, и да су дијелом спроведени од стране хрватских снага или уз њихову посредовање.

484. However, the Court considers that there is sufficient evidence to establish that such attacks did take place, and that they were in part carried out by Croatian forces, or with their acquiescence.

У вези тога, Суд даје одређену тежину сљедећим дјеловима из извјештаја гђе Елизабетх Рехн, Специјалног извјестиоца Комисије за људска права, у којој она тврди сљедеће што се тиче Операције “Олуја”:

In this regard, the Court attaches some weight to the following passage from the Report of Mrs. Elisabeth Rehn, Special Rapporteur of the Commission on Human Rights, in which she stated the following concerning Operation “Storm”:

„Цивили у бјегу били су предметом разних облика злостављања, укључујући војне нападе и нападе дијела хрватских цивила. Дана 8. августа, избјегличка колона је гранатирана између Глине и Двора, том приликом је било најмање 4 мртва и 10 рањених. Дошло је до озбиљног инцидента у Сиску 9. августа, када је хрватска руља напала избјегличку колону каменујући их, том приликом је повређено више особа. Једна жена умрла од задобијених повреда. Хрватска полиција је пасивно проматрала све док се није појавила цивилна полиција УН-а и затражила од њих да интервенишу. Специјални извјестилац се сусрео са неколицином крајишких избјеглица у Београду. Они су је информисали о трагичним околностима њихова одласка, који је нарочито трауматичан био за дјецу, старије, и за болесне и рањене.“ (УН доц. С/1995/933, стр. 7, para. 18.)

“Fleeing civilians were subject to various forms of harassment, including military assaults and acts by Croatian civilians. On 8 August, a refugee column was shelled between Glina and Dvor, resulting in at least 4 dead and 10 wounded. A serious incident occurred in Sisak on 9 August, when a Croatian mob attacked a refugee column with stones, resulting in the injury of many persons. One woman subsequently died of her wounds. Croatian police watched passively until United Nations civilian police monitors showed up and prompted them to intervene. The Special Rapporteur met some Krajina refugees in Belgrade. They informed her of the tragic circumstances of their flight, which was particularly traumatic for children, the elderly, the sick and wounded.” (United Nations, doc. S/1995/933, p. 7, para. 18.)

Суд даље даје доказну тежину одређеним изјавама које је навела Србија, то су изјаве особа које су директно свједочиле о таквим нападима и те изјаве су дате пред судовима

The Court furthermore gives evidential weight to certain statements cited by Serbia from persons who directly witnessed such attacks and gave evidence before courts in Serbia and Bosnia and Herzegovina during the years following Operation “Storm”. In particular, Mr. Boris Martinović described how, having fled Glina

6

11

485. Закључак суда је да су, током кретања избјегличких колона, почињена убиства, иако је немогуће одредити њихов број, и иако постоји велика сумња да ли су она учињена систематски. Ова убиства спадају под опсег става (а) чл. II Конвенције о геноциду, и конституишу actus reusгеноцида. (iv) Убијање Срба који су остали у Крајини на подручјима која су била под заштитом УН-а 486. Србија тврди да су током операције Олуја, и након што је била званичо готова, хрватске снаге у заштићеним УНПА зонама унутар РСК системстаки спроводили убијања српских цивила и војника који су положили оружје. Наводе да, иако се већина убиства десила у августу 1995., убиства су се наставила све до краја те године, током тог периода хрватске снаге су систематски масакрирале Србе који нису напустили освојена села. Тужени признаје да, док је већина убиства која се догодила у сектору Југ, по њиховом мишљењу добро обрађена, сазнања о онима почињеним у сектору Сјевер су више фрагментарна. Али и даље остаје чињеница да су хрватске снаге вршиле систематска убијања српских цивила који су остали у УНПА зонама, и у јужном и у сјеверном сектору. Нарочито се позивају на налазе Претресног вијећа у случају Готовина , за који кажу да потврђује да су хрватске војне јединице и специјална полиција наставили да за мету имају српко цивилно становништво у Крајини и након операције “Олуја” и да су починили преко 40 убистава током августа и септембра 1995. Хрватска се не слаже са овим тврдњама. Она признаје да су злочини почињени над Србима током оперције “Олуја” и одмах након ње, али сматра да су то били изоловани случајеви, а починиоци тих дјела су осуђени пред хрватским судовима; и да није било системстаког убијања Срба који су остали у УНПА зонама. Хрватска даље доводи у питање поузданост ХХО извјештаја, на који се у својим наводима Србија увелико ослања. 487. Суд налази да је дошло до убијања Срба у УНПА зонама током операције “Олуја” и у наредним недјељама, а свој став заснива на свједочењима бројних свједока које је саслушао ICTY у случају Готовина. 488. Претресно вијеће је било довољно увјерено, на основу тих доказа, да прихвати да су хрватске војне јединице и специјална полиција извршиле убиства Срба у најмање седам градова у Крајини. Стога, Вијеће сматра утврђеним да је четверо Срба убио један или више припадника хрватске специјалне полиције 7. августа 1995. у Ораховцу, општина Доњи Лапац (Готовина, Првостепна пресуда, para. 217-218), и да су троје људи убили припадници хрватске војске у општини Ервеник

175

following the shelling of that town between 4 and 7 August 1995, his refugee column joined another column fleeing Knin and the region of Kordun, and how the entire convoy was then shelled by the Croatian army near Brezovo Polje, and again near Gornji Zirovac. Similarly, Mr. Mirko Mrkobrad, who appeared as a witness in the present case, stated that he had been in a refugee column, which was shelled by Croat forces near a place called Ravno Rasce on 8 August 1995.

485. The Court’s conclusion is that killings were in fact committed during the flight of the refugee columns, even if it is unable to determine their number, and even though there is significant doubt as to whether they were carried out systematically. These killings, which fall within the scope of subparagraph (a) of Article II of the Genocide Convention, constitute the actus reus of genocide. (iv) Killing of Serbs having remained in the areas of the Krajina protected by the United Nations 486. Serbia contends that during Operation “Storm”, and after it had been officially terminated, Croatian units in the United Nations protected areas (UNPAs) within the RSK systematically carried out executions of Serb civilians and of soldiers who had laid down their arms. It alleges that, while the majority of the killings were committed in August 1995, they continued until the end of the year, during which time Croatian forces systematically massacred Serbs who had not fled the captured villages. The Respondent admits that, while the majority of killings which took place in Sector South are, in its view, now well established and recorded, the information available regarding those perpetrated in Sector North is more fragmentary. It maintains, however, that Croatian forces carried out systematic executions of Serb civilians having remained in the UNPAs both in the southern and in the northern sectors. It refers in particular to the findings of the Trial Chamber in the Gotovina case, which it says confirm that Croatian military units and special police continued to target the Serb civilian population of the Krajina after Operation “Storm” and committed more than 40 specified murders in August and September 1995. Croatia disputes these allegations. It admits that crimes were committed against Serbs during Operation “Storm” and in its immediate aftermath, but contends that these were isolated acts, whose perpetrators have been convicted by the Croatian courts; on the contrary, there were no systematic killings of Serbs who had remained in the UNPAs. Croatia further challenges the reliability of the CHC report, on which Serbia’s allegations are largely founded. 487. The Court finds that the occurrence of summary executions of Serbs in the UNPAs during Operation “Storm” and the following weeks has been established by the testimony of a number of witnesses heard by the ICTY in the Gotovina case. 488. The Trial Chamber was sufficiently convinced by that evidence to accept it as proof that Croatian military units and special police carried out killings of Serbs in at least seven towns of the Krajina. Thus, the Chamber considered it established that four Serbs were killed by one or more members of the Croatian special police on 7 August 1995 in Oraovac, Donji Lapac municipality (see Gotovina Trial Judgment, paras. 217-218), and that three people were killed by members of the Croatian army in Evernik municipality (two on 7 August 1995 in the village of Mokro Polje and one on

7

у Србији и БиХ након оперције “Олуја”. Нарочито, изјави госп. Бориса Мартиновића у којој описује што се десило након што је усљед гранитарања напустио град Глину. Између 4. и 7. августа 1995., његова избјегличка колона се придружила другој избјегличкој колони која је долазила из Книна и подручја Кордуна, и како је ту спојену колону гранатирала Хрватска армија у близини Брезовог Поља и поново у близини Горњег Жировца. Сличну изјаву да је и госп. Мирко Мркобрад, који се појавио као сведок у овом случају и који је изјавио да је он био у избјегличкој колони, коју су хрватске снаге гранатирале у близини мјеста званог Равно Рашће 8. августа 1995.


11


175

Билтен - август 2015. (двоје 7. августа 1995. у селу Мокро Поље и један негдје око 18. августа у селу Отон Поље) (ибид, para. 226-227, 231-232). Такође су потврдили убиства троје људи од стране припадника Хрватске војске у селу Зрмања, општина Грачац, у августу и септембру 1995 (ибид, para. 246, 254256), једне особе у селу Руделе, општина Кистање, почетком августа 1995. (ибид, para. 312), и једне особе у Коларини, у општини Бенковац, 28. септембра 1995.(ибид. para. 207, 1848). На крају, сматрали су утврђеним да су одређена убиства починили припадници хрватских војних јединица и специјалне полиције у општиниама Книн и Орлић са укупним бројем од 23 жртве у Книну између 5. и 25. августа 1995. (ибид, para. 313 -481) и девет у Орлићу 6. августа исте године (ибид., para. 489-526). Претресно вијеће је нашло да су све жртве били цивили или људи који су били заробљени или су на други начин положили хорс де цомбат (ибид., para. 1733, 1894). 489. Док извјештаји невладиних организација ХХО-а и Веритас-а не могу бити довољни да се успостви довољан кредибилтет о броју жртва у УНПА зонама, њихови налази су у складу са осталим доказима који говоре да је било погубљења по кратком поступку. Штавише, Хрватска је и сама признала да је дошло до неких убистава. 490. Суд констатује да, иако је Жалбено вијеће преиначило Пресуду Претресног вијећа, није дирало утврђене чињенице који се тичу убиства и злостављања Срба од стране припадника Хрватске војске и полиције. Резоновање, чији је сажетак горе изложен, засновано је на налазима Претресног вијећа да је гранатирање четири града било неселективно; а да на основу доказа изнијетих пред Жалебено вијеће оно није могло доћи до закључка да је дошло до неселективног гранатирања, и да стога није ни могло утврдити да је постојао удружени злочиначки подухват који је за циљ имао истјеривање крајишких Срба. Пресуђујући тако, Жалбено вијеће није стварало налазе, јер није имало потребу за тим, о разним појединачним дјелима убистава или злостављањима која је утврдило Претресно вијеће и које их је сматрало доказаним. Треба нагласити да је задатак Жалбеног вијећа био да пресуди о појединачној кривичној одговорности двојице виско рангираних хрватских званичника, а не о злочинима које су починили други припадници хрватских оружаних снага и полиције током оперције “Олуја”, и - очито - још мање о међунардној одговорности Хрватске, што је задатак овога Суда. 491.Суд стога сматра да чињенични налази Претресног вијећа о убијањима Срба, током и након оперције “Олуја”, у УНПА зонама морају бити прихваћени као „врло увјерљиви“, јер они нису „оборени жалбом“ ( Предмет кршење Конвенције о спријечавању и кажњавању геноцида (БиХ в. Србија и ЦГ) Пресуда ICJ Извјештај 2007 (И), стр. 134, пра. 223). 492. Уз то, Суд такође констатује да у извјештају гђе. Елисабетх Рехн који је доставила Генералној скупштини УН-а и Савјету безбједности , који је већ цитиран, а који је Суду доставила српска страна, стоји сљедеће: „Докази до сада прикупљени говоре да је дошло до кршења људских права и хуманитарног права током и након оперције “Олуја” укључујући и сљедеће: .. (ц) убијање преосталих српских цивила...“ (УН доц. С/1995/933, стр. 8, para. 23.)


or about 18 August in the village of Oton Polje) (ibid., paras. 226227, 231-232). It also regarded as proved the killing by members of the Croatian army of three people in the village of Zrmanja, Gračac municipality, in August and September 1995 (ibid., paras. 246, 254-256), of one person in the village of Rudele, Kistanje municipality, at the start of August 1995 (ibid., para. 312), and of one person in Kolarina, in the Benkovac municipality, on 28 September 1995 (ibid., paras. 207, 1848). Lastly, it considered it established that a certain number of killings were committed in the municipalities of Knin and Orlič by Croatian military units and special police, with a total of 23 victims in Knin between 5 and 25 August 1995 (ibid., paras. 313-481) and nine in Orlič on 6 August of the same year (ibid., paras. 489-526). The Trial Chamber found that the victims were all civilians or people who had been detained or otherwise placed hors de combat (ibid., paras. 1733, 1849). 489. While the reports of the non-governmental organizations CHC and Veritas cannot be regarded as sufficiently credible to establish the numbers of Serb civilian victims in the UNPAs, their findings nonetheless corroborate other evidence that summary executions occurred. Moreover, Croatia itself has admitted that some killings did take place. 490. The Court notes that, although the Appeals Chamber overturned the Trial Chamber’s Judgment, it did not reverse the latter’s factual findings regarding the killings and ill-treatment of Serbs by members of the Croatian army and police. Its reasoning, which is summarized above, was based on the fact that the Trial Chamber had erred in finding that the shelling of the “four towns” had been indiscriminate; that the shelling could not have been found to have been indiscriminate on the basis of the evidence before the Appeals Chamber; and that accordingly the existence of a joint criminal enterprise to expel the Krajina Serbs had not been established. In so ruling, the Appeals Chamber made no finding, because it had no need to do so, on the various individual acts of killing and ill-treatment noted - and regarded as proved - by the Trial Chamber. It should be emphasized in this regard that the task of the Appeals Chamber was to rule on the individual criminal responsibility of two high-ranking Croatian officials, and not on that of other members of the Croatian armed forces and police having committed crimes during Operation “Storm”, and — obviously — still less on the international responsibility of Croatia, which is the task incumbent upon this Court. 491. The Court accordingly considers that the factual findings in the Trial Chamber Judgment on the killing of Serbs during and after Operation “Storm” within the UNPAs must be accepted as “highly persuasive”, since they were not upset on appeal” (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro), Judgment, I.C.J. Reports 2007 (I), p. 134, para. 223). 492. In addition, the Court also notes that the Report presented by Mrs. Elisabeth Rehn to the General Assembly and the Security Council, which it has already cited, states the following: “Evidence gathered so far indicates that violations of human rights and humanitarian law which were committed during and after operation ‘Storm’ include the following: ...................................... (c) killing of remaining Serb civilians . . .” (United Nations, doc. S/1995/933, p. 8, para. 23.) 493. The Court finds that acts falling within subparagraph (a) of

8

11



175

493. Суд налази да су дјела у смислу значења став (а) чл. II Конвенције о геноциду починили припадници хрватских оружаних снага над бројним српским цивилима и војницима који су се предали, а који су остали у подручју над којим је хрватска преузела контролу након оперције “Олуја”. Та дјела “убијања” конституишу actus reusгеноцида.

Article II of the Genocide Convention were committed by members of the Croatian armed forces against a number of Serb civilians, and soldiers who had surrendered, who remained in the areas of which the Croatian army had taken control during Operation “Storm”. Those acts are “killings” constituting the actus reus of genocide.

(v) Злостављање Срба током и након операције “Олуја”

494. Serbia alleges that, during and immediately after Operation “Storm”, a number of Serbs were ill-treated and tortured by Croatian forces. It relies on statements by several individuals having testified before courts in Serbia, as well as on the various available reports on Operation “Storm”. It also cites the findings of the Trial Chamber in the Gotovina case, which purportedly confirm that Croatian military units and special police carried out a large number of inhumane acts and acts of cruel treatment against Serbs throughout August and September 1995.

495. Иста разматрања, која су изложена у предходној секцији, која се тичу наводних убистава Срба у УНПА зонама, навели су Суд да утврди да постоји довољно доказа о злостављању Срба. Претресно вијеће ICTY-а у случају Готовина налази да су се такве ствари догађале, и сматра утврђеним да су српски цивили и војници који су положили оружје били злостављани од стране хрватских јединица и специјалне полиције у најмање четири града у Крајини; ова дјела детаљно су описна у секцији ИВ ове Пресуде. Стога Претресно вијеће сматра утврђеним да је српски цивил по имену Константин Дрча био ухапшен изван своје куће око у 16.30х, 11. августа 1995, ухапсили су га људи у униформама, наоружани аутоматским пушкама, и транспортовали су га у неку кућу у Бенковцу, гдје је држан до 15. марта 1995. Током заточеништва, припадници хрватске полиције (ВП) тукли су га неколико пута и пријетили му да ће га заклати (Готовина, првостепна Пресуда, para.. 1111). Претресно вијеће је такође нашло да је у Грачацу цивил по имену Богдан Бркић био жртва злостављања злостављали су га припадници хрватске војске (ХВ), који су га везали за дрво, стављајући му под ноге неке крпе, а затим их упалили, наносећи му физичку бол (ибид, para. 1120). У Книну, 5. августа 1995. у данима након тога, десет Срба је било – често безобзирно – тучено, застрашивано, повређивано или злостављано од стране хрватске војне полиције и војске (ибид. 316, 322, 476, 1136, 1138, 1141, 1146) Жртве су били цивили или војници који су положили оружје. У Орлићу, 16. августа 1995., припадници хрватске војне јединице и специјалне полиције намјеравали су да спале једну старију српкињу (ибид, para. 1158) 496. Јасно се види из детаљног описа Претресног вијећа ICTY-а у случају Готовина да је многа дјела о којима се овдје говори макар у једном степену могуће окаректерисати као да подпадају под став (б) члана II Конвенције о геноциду. У свјетлу ранијих закључака, Суд не сматра потребним, у овом степену свог расуђивања, да одреди да ли су та дјела, или само нека од њих, досезала до «намјерног подвргавања групе животним условима који треба да доведу до

495. The same considerations as those set out in the previous section regarding the allegations of killings of Serbs in the UNPAs lead the Court to the view that there is sufficient evidence of ill-treatment of Serbs. The ICTY Trial Chamber in the Gotovina case found that such acts had in fact taken place, and considered it as established that Serb civilians and soldiers who had laid down their arms were ill-treated by Croatian military units and special police in at least four towns in the Krajina; it describes these acts in detail in Section 4 of its Judgment. Thus, the Trial Chamber considered it established that a Serb civilian by the name of Konstantin Drča was arrested outside his home at around 4.30 p.m. on 11 August 1995 by people in uniform armed with automatic rifles, and transported to a house in Benkovac, where he was held until 15 March 1996. During his detention, members of the Croatian military police (VP) beat him several times and threatened to slit his throat (Gotovina Trial Judgment, para. 1111). The Chamber also found that, in Gračac, a civilian by the name of Bogdan Brkić was the victim of ill-treatment by members of the Croatian army (HV), who tied him to a tree, put some textiles underneath him, and set them alight, causing him pain (ibid., para. 1120). In Knin, on 5 August 1995 and in the days that followed, ten Serbs were — often severely — beaten, threatened, injured and ill-treated by members of the Croatian military police and army (ibid., paras. 316, 322, 476, 1136, 1138, 1141, 1146). The victims were civilians or soldiers who had laid down their arms. In Orlič, on 16 August 1995, members of Croatian military units or special police attempted to burn an elderly Serb woman (ibid., para. 1158). The Trial Chamber described these actions as “inhumane acts” and “cruel treatment” (ibid., para. 1800). For the reasons given above, the Appeals Chamber did not upset those findings. In her Report, the Special Rapporteur of the Commission on Human Rights included among the “violations of human rights and humanitarian law which were committed during and after Operation Storm”, “[t]hreats and ill-treatment against the Serb minority population by Croatian soldiers and policemen and also by Croatian civilians” (United Nations, doc. S/1995/993, p. 8, para. 23). 496. It is clear from the detailed description in the ICTY Trial Chamber Judgment in the Gotovina case that many of the acts in

9

Хрватска негира ове оптужбе. Доводи у питање доказну вриједност доказа које је доставила Србија као и обим дјела на која се позивају. Она инсистира да , у сваком случају, никад није била намјера хрватског руководства, а нарочито предсједника Туђмана, да уништи крајишке Србе.

Croatia denies these charges. It contests both the probative value of the evidence produced by Serbia and the scale of the acts invoked. It insists that, in any event, it was never the intention of the Croatian leadership, and of President Tudjman in particular, to destroy the Krajina Serbs.

11

494. Србија тврди да су, током и одмах након операције “Олуја”, бројни Срби злостављани и мучени од стране хрватских снага. Ослања се на изјаве неколико појединаца који су свједочили пред судовима у Србији, као и на разне доступне извјештаје о оперцији „Олуја“. Такође наводи налазе Претресног вијећа у случају Готовина, у којима је наводно потврђено да су хрватске војне јединице и специјална полиција спровели бројна нехумана дјела и дјела суровог третмана над Србима током августа и септембра 1995.

(v) Ill-treatment of Serbs during and after Operation “Storm”

175

Билтен - август 2015. њеног потпуног или дјелимичног уништења» у значењу које има став (ц) чл. II Конвенције. (vi) Широко распрострањено уништавање и пљачкање српске имовине током и након оперције “Олуја” 497. Србија сматра да су, током и одмах након оперције „Олуја“, хрватске снаге систематски пљачкале и уништавале српске домове. Такође су наводно убијали и палили стоку, загађивали и уништавали бунаре, крали стоку и залихе дрва за огрев по српским селима . Хрватска се не слаже са обимом наводних злочина које наводи Србија, и тврди да је, у сваком случају, Тужени пропустио да покаже да је хрватска влада на било који начин планирала, наређивала и починила или охрабривала таква дјела. Штавише, према наводима Хрватске, таква дјела не могу конституистаи actus reusгеницида у смислу значења ч. II Конвенције. 498. Суд подсјећа, да би дошле у оквир значења чл. II (ц) Конвенције о геноциду, дјела која наводи Србија морају бит таква да заштићену групу намјерно подвргавају животним условима који треба да доведу до њеног потпуног или дјелимичног уништења. Суд сматра да докази изнесени пред њим не омогућавају да се досегне такав закључак у овом случају. Чак и да је дошло до пљачкања и уништавања српске имовине, то на ниједан начин не доказује да је циљ био физичко уништење српког становништва у Крајини. Закључак о постојању actus reusгеноцида 499. У свјетлу горе наведеног, Суд је потпуно увјерен да су , током и након оперције “Олуја”, хрватске оружане снаге и полиција починили дјела над српким становништвом у смислу значења тач. (а) и (б) чл. II Конвенције о геноциду, и да та дјела конституишу actus reusгеноцида. Суд према томе мора одредити да ли је постојала специфична намјера (dolus specialis) која одређује да ли је геноцид почињен у овом случају. 2. Геноцидна намјера (dolus specialis) 500. Србија тврди да су дјела која је починила Хрватска над српским становништем Крајине, и која наводно потпадају под ставове (а), (б) и (ц) чл. II Конвенције о геноциду, почињена са намјером да се униште крајишки Срби, као битан дио националне и етничке групе Срба у Хрватској. Према Србији, постојање геноцидне намјере може се извести, прво, анализом транскрипата састанка одржаног на Брионима 31. јула 1995. године, и друго, из образца понашања који се ишчитава из свеукупних акција које су спровеле хрватске власти током и одмах након оперције „Олуја“ – образац понашања је такав да само може означити постојање геноцидне намјере. (а) Брионски транскрипти 501. Дана 31. јула 1995. одржан је састанак хрватских војних лидера на острву Бриони под вођством предсједника Републике Хрватске, Фрање Туђмана, циљ састанака је била прирема за оперцију “Олуја”, која се и одиграла неколико дана касније. Цјелокупан транскрипт дискусије са тог састанка, који је сниман, представљен је ICTY-ју током процеса Готовини, а Србија га је представила и овом Суду за потребе овог случаја. У том транскрипту, уз пар изолованих изузетака, преношене су стварне ријечи учесника.


question were at least of a degree of gravity such as would enable them to be characterized as falling within subparagraph (b) of Article II of the Genocide Convention. In light of the preceding conclusion, the Court does not consider it necessary, at this stage of its reasoning, to determine whether those acts, or certain of them, also amounted to “deliberately inflicting on the group conditions of life calculated to bring about its physical destruction in whole or in part” within the meaning of subparagraph (c) of Article II of the Convention. (vi) Large-scale destruction and looting of Serb property during and after Operation “Storm” 497. Serbia contends that, during and immediately after operation “Storm”, Croatian forces systematically looted and destroyed Serb houses. They are also alleged to have killed and burned livestock, polluted and destroyed wells and stolen stocks of firewood in Serb villages. Croatia disputes the scale of the acts alleged by Serbia and argues that, in any event, the Respondent has failed to show that the Croatian Government in any way planned, ordered, committed or encouraged such acts. Moreover, according to Croatia, such acts cannot constitute the actus reus of genocide within the meaning of Article II of the Convention. 498. The Court recalls that, in order to come within the scope of Article II (c) of the Genocide Convention, the acts alleged by Serbia must have been such as to have inflicted on the protected group conditions of life calculated to bring about its physical destruction in whole or in part. The Court finds that the evidence before it does not enable it to reach such a conclusion in the present case. Even if Serb property was looted and destroyed, it has in any event not been established that this was aimed at bringing about the physical destruction of the Serb population of the Krajina. Conclusion as to the existence of the actus reus of genocide 499. In light of the above, the Court is fully convinced that, during and after Operation “Storm”, Croatian armed forces and police perpetrated acts against the Serb population falling within subparagraphs (a) and (b) of Article II of the Genocide Convention, and that these acts constituted the actus reus of genocide. The Court must accordingly now determine whether the existence of the specific intent (dolus specialis) which characterizes genocide has been established in the present case. 2. The genocidal intent (dolus specialis) 500. Serbia contends that the acts perpetrated by Croatia against the Serb population of the Krajina and allegedly falling within subparagraphs (a), (b) and (c) of Article II of the Genocide Convention were committed with the intent of destroying the Krajina Serbs, a substantial part of the national and ethnical group of the Serbs in Croatia. According to Serbia, the existence of that genocidal intent can be inferred, first, from the actual language of the transcript of the meeting held at Brioni on 31 July 1995, and secondly, and in any event, from the pattern of conduct that is apparent from the totality of the actions decided upon and implemented by the Croatian authorities during and immediately after Operation “Storm” - a pattern of conduct such that it can only denote the existence of genocidal intent. (a) The Brioni Transcript 501. On 31 July 1995 a meeting of Croatia’s top military leaders was held on the island of Brioni under the chairmanship of the

0

12



175

502. Према Србији, неколико одломака из транскрипта демонстрира да је постојала намјера хрватских власти, на највишем нивоу, да физички елиминишу Србе из Крајине.

President of the Republic of Croatia, Franjo Tudjman, in order to prepare Operation “Storm”, which was indeed launched a few days later.

Србија се ослања на сљедеће одломке:

The full transcript of the discussions at that meeting, which were recorded, was produced before the ICTY during the Gotovina proceedings, then produced by Serbia before the Court for purposes of the present case. With a few isolated exceptions, the actual words of the participants are reproduced in that transcript.

Касније у тој дискусији хрватски председник даље изјављује: „а особито, господо, присјетите се - колико је хрватских мјеста и градова разорено, у Книну још није данас тако...“ И касније је наставио: „ да им овдје треба дати излаза да могу.... Јер, важно је да им ти цивили, да пођу, па ће онда и војска, и када колоне пођу, то дјелује психолошки једни на друге.“ На шта је генерал Готовина одговорио: „Већ сада има велико исељавање цивила из Книна, који одлазе за Бања Луку и Београд. Значи да ми, ако настављамо овај притисак вјеројатно за неко вријеме, неће бити толико цивила, него оних, који морају остати, који немају могућности отићи“ Мало касније, предсједников син, Мирослав Туђман, је изјавио: „Ово је реално за очекивати кад се ово очисти, па када се извуку снаге онда се они могу припријемити након десет дана. За то вријеме ми ћемо ово све очистити.“ И коначно, предсједник Туђман је рекао: „а кад бисмо имали довољно (муниције) онда би и ја био за то да најприје све уништимо са гранатирањем, па да онда кренемо.“ 503. Хрватска се не слаже са српском интерпријетацијом Брионских транскрипта. Према Тужитељу, дискусија на Брионима се водила искључиво о војним и стратешким питањима: и говорило се о плановима за оперцију „Олуја“ и најефектнијем начину спровођења те акције, а не о рјешавању судбине српког становништва настањеног у Крајини. Само на основу читања одређених одломака који су извађени из контекста може се прочитати – погрешно по мишљењу Хрватске - да је постојао план чији је био циљ да се уништи цивилно становништво . Хрватска даље тврди да је то био закључак оба вијећа ICTY-а и Претресног и Жалбеног у случају Готовина у вези са значењем и обимом Брионских транскрипата. 504. Суд није увјерен у аргументе које Србија извлачи из Брионских транскрипата По мишљењу суда, ови одломци који су горе цитирани, узети из транскрипта састанка који је трајао скоро два сата, далеко су од тога да могу демонстрирати постојање специјлне намјере дијела хрватских лидера да физички униште групу хрватских Срба, или битан дио те групе који чине Срби који живе у Крајини. Референце Предсједника Туђмана – на које Србија ставља толико нагласка – да је задатак хрватских снага: „да нанесемо такве ударце да Срби практично нестану“ мора

502. According to Serbia, several passages from the transcript demonstrate the intention of the Croatian authorities, at the highest level, physically to eliminate the Krajina Serbs. Serbia relies on the following passages. At the start of the meeting President Tudjman is quoted as follows: “Therefore, we should leave the east totally alone, and resolve the question of the south and north. In which way do we resolve it? This is the subject of our discussion today. We have to inflict such blows that the Serbs will to all practical purposes disappear, that is to say, the areas we do not take at once must capitulate within a few days.” Later on in the discussion the Croatian President further stated: “And, particularly, gentlemen, please remember how many Croatian villages and town have been destroyed, but that’s still not the situation in Knin today…” At a later point, he continued: “[b]ut I said, and we’ve said it here, that they should be given a way out here . . . Because it is important that those civilians set out, and then the army will follow them, and when the columns set out, they will have a psychological impact on each other.” To which General Gotovina replied: “A large number of civilians are already evacuating Knin and heading towards Banja Luka and Belgrade. That means that if we continue this pressure, probably for some time to come, there won’t be so many civilians just those who have to stay, who have no possibility of leaving.” A little later, the President’s son, Miroslav Tudjman, stated: “It is realistic to expect that when this is cleared and their forces [Serb armed forces] pulled out [from the Krajina] then they can prepare after ten days. In that time we will clear the entire area.” Finally, President Tudjman said: “If we had enough [ammunition], then I too would be in favour of destroying everything by shelling prior to advancing.” 503. Croatia disputes Serbia’s interpretation of the Brioni Transcript. According to the Applicant, the Brioni discussions related exclusively to military and strategic issues: it was a matter of planning Operation “Storm” in the most effective way, rather than settling the fate of the Serb population living in Krajina. Only a biased reading of certain passages taken out of context could suggest — wrongly in Croatia’s view — the existence of a plan aimed at destroying the civilian population. Croatia further contends that this was the conclusion of both the ICTY Trial Chamber and the Appeals Chamber in the Gotovina case in regard to the meaning and scope of the Brioni Transcript. 504. The Court is not persuaded by the arguments that Serbia seeks to derive from the Brioni Transcript. In the Court’s view, the passages quoted above, which are taken from the transcript of a meeting which lasted almost two hours, are far from demonstrating an intention on the part of the Croatian leaders physically

1

Ријешити, на који начин? То је сада тема наше данашње расправе. Да нанесемо такве ударце да Срби практично нестану, односно да оно што нећемо одмах захватити да мора капитулирати у неколико дана. „

12

„Према томе, исток бисмо пустили тотално на миру, а ово бисмо морали ријешити и југ и сјевер.

175

Билтен - август 2015. се читати у контесту, а нарочито у свјетлу онога што је речено одмах затим: „односно да оно што нећемо одмах захватити да мора капитулирати у неколико дана.“ Када се чита заједно, та реченица индикативно означава војне циљеве, више него што говори о физичком уништењу групе људи На основу обраћања Предсједника присутним на састанку „присјетите се - колико је хрватских мјеста и градова разорено“ истакнувши да: „у Книну још није данас тако.“, не може се установити постојање намјере да се он залаже за уништење српског становништва Крајине. Слично, забринутост коју је изразио хрватски шеф државе да Србима цивилима треба оставити излаз, „Јер, важно је да им ти цивили, да пођу, па ће онда и војска, „ на ниједан начин не показује постојање намјере да се уништи група Срба као таква, већ више говори о војној стратегији. А то је и разјашњено задњим дијелом реченице: „и када колоне пођу (цивила и војника), то дјелује психолошки једни на друге“. Исто се може примјенити и на реплику генерала Готовине, гдје он предвиђа да неће остати много Срба цивила у подручју када почне хрватска војна офанзива, осим „оних, који морају остати, који немају могућности отићи“. Иако није повезана са никакавом стратешком забринутошћу, примједба се никако не може односити на намјеру да се физички елиминише српско становништво. Даље, примједба коју је изнио Мирослав Туђман („када се ... извуку снаге онда се они могу припремити након десет дана. За то вријеме ми ћемо ово све очистити.“), иако реченица има дозу двосмислености, не може се издвојити из контекста, она ипак не представља довољно увјерљив доказ да је постојaла геноцидна намјера. И на крају, изјава Предсједника Туђмана да би „онда би и ја био за то да најприје све уништимо са гранатирањем, па да онда кренемо.“ – када би хрвастке снаге „имале довољно“ муниције – речено је у контексту одлуке да је потребно користити пажљиво ресуресе који су им доступни. И не може се инетрперетираи као да рефлектује Предсједникову намјеру да се униште крајишки Срби као такви. 505. Највише што се може је заузети став да Брионски транскрипти показују да су лидери Хрватске предвиђали да ће војна офанзива коју су припремали проузроковати да већина српског становништва оде из Крајине, и да би они били задовољни са таквим исходом и да у сваком случају неће ништа радити да то спријече, јер они напротив желе да подстакну одлазак српских цивила.


to destroy the group of Croatian Serbs, or the substantial part of that group constituted by the Serbs living in Krajina. President Tudjman’s reference — on which Serbia places so much emphasis — to the aim of the Croatian forces being “to inflict such blows that the Serbs will to all practical purposes disappear” must be read in context, and specifically in light of what immediately follows: “that is to say, the areas we do not take at once must capitulate within a few days”. Taken as a whole, that sentence is clearly more indicative of the designation of a military objective, rather than of the intention to secure the physical destruction of a human group. The fact that the President subsequently asked the meeting to “remember how many Croatian villages and towns [had] been destroyed”, while pointing out that this was “still not the situation in Knin”, does not establish an intent on his part to destroy the Serb population of the Krajina. Similarly, the concern expressed by the Croatian Head of State that the Serb civilians should be left with accessible escape routes, “[b]ecause it is important that those civilians set out, and then the army will follow them”, in no way suggests any intent to destroy the Serb group as such, but is better understood as an aspect of military strategy. And it is clarified in particular by the final part of the same sentence: “and when the columns [of civilians and soldiers] set out, they will have a psychological impact on each other”. The same applies to General Gotovina’s reply, where he foresees that there would not be many Serb civilians left in the area once the Croatian military offensive has begun, except for “those who have to stay, who have no possibility of leaving”. Although not directly linked to any strategic considerations, that remark in no way suggests an intention physically to eliminate the Serb population. Furthermore, the remark by Miroslav Tudjman (“When . . . their forces [have] pulled out, then they can prepare after ten days. In that time we will clear the entire area”), while containing a certain ambiguity, which the context cannot dispel, does not represent sufficiently persuasive evidence of a genocidal intent. Finally, President Tudjman’s statement that he would be “in favour of destroying everything by shelling prior to advancing” — if the Croat forces “had enough” ammunition — was made in the context of a discussion on the need to use the military resources available to those forces with restraint. It cannot be interpreted as reflecting an intent on the President’s part to destroy the Krajina Serbs as such.

Ипак, чак и та интерпријетација, ако се претпостави да је тачна, била би далеко од тога да постави довољну основу да Суд нађе да је постојала специфична намјера која карктерише геноцид.

505. At most, the view might be taken that the Brioni Transcript shows that the leaders of Croatia envisaged that the military offensive they were preparing would have the effect of causing the flight of the great majority of the Serb population of the Krajina, that they were satisfied with that consequence and that, in any case, they would do nothing to prevent it because, on the contrary, they wished to encourage the departure of the Serb civilians.

506. Суд даље констатује да је тај закључак потврђен и начином на који су и Претресно и Жалбено вијеће ICTY-а третирали Брионске транскрипте у својим одлукама у случају Готовина.

However, even that interpretation, assuming it to be correct, would be far from providing a sufficient basis for the Court to make a finding of the existence of the specific intent which characterizes genocide.

Претресно вијеће је нашло да одређене ствари у транскриптима конституишу доказ, заједно са другим елемнтима, да је постојао усклађен план хрватских лидера да се истјера српско цивилно становништво из Крајине („удружени злочиначки подухват“). Ипак Вијеће није нашло доказе да је постојала намјера да се физички уништи

506. The Court further notes that this conclusion is confirmed by the way the Brioni Transcript was dealt with by the ICTY Trial and Appeals Chambers in their decisions in the Gotovina case. The Trial Chamber found that certain items in the transcript constituted evidence, together with other elements, of the existence

2

12

Билтен - август 2015. група крајишких Срба. Нарочито у вези са првом опаском Предсједника Туђмана која је горе цитирана „Да нанесемо такве ударце да Срби практично нестану“), Претресно вијеће је нашло да „када се чита у контесту та конкретна изјава се односи углавном на српске војне снаге а не на српско цивилно становништво.“ (Готовина, Првостепна пресуда, para. 1990) Што се тиче Жалбеног вијећа, они нису ишли тако далеко као Претресно вијеће, и о томе су изрекли сљедеће: „Изван тог контекста (неселктивног гранатирања) није било разумно закључити да је једино могуће тумачење Бријонског транскрипта да се радило о УЗП-у с циљем насилног депортирања српских цивила. Дјелови бријонског транскрипта за које је Претресно вијеће сматрало да су инкриминирајући могу се протумачити, без контекста протуправних артиљеријских напада, као неконклузивни кад је ријеч о постојању УЗП-а, односно као одраз, на примјер, законитог консензуса да се помогне цивилима да привремено оду с подручја сукоба из разлога који укључују легитимну војну предност и смањење страдања. Тако би се то што се говорило о разлозима за артиљеријске нападе, о потенцијалним одласцима цивила и осигуравању излазних коридора разумно могло протумачити као упућивање на законите борбене операције и напоре на пољу односа с јавношћу. Што се тиче других дијелова Бријонског транскрипта, на примјер Готовинине тврдње да његове снаге могу срушити Книн, она се може разумно протумачити као покушај да се с неколико ријечи опишу војне снаге стациониране на неком подручју или намјера да се покаже потенцијална војна моћ у контексту планирања војне операције.“ (Готовина, Пресуда Жалбенг вијећа, para. 93) 507. У закључку, Суд сматра да, чак и ако се узму заједно и интерепретирају у тадашњем политичком и војном контексту, постојање образца понашања кроз који се види геноцидна намјера из одломака из Брионских транскрипта, које је цитирала Србија, као и остатка документа, не уможе се установити постојање специфичне намјере (dolus specialis) која карктерише геноцид. (б) Постојање образца понашања који указује на постојање геноцидне намјере


175

of a concerted plan by the Croatian leaders to expel the Serb civilian population of the Krajina (the “joint criminal enterprise”). However, the Chamber found no evidence of an intention physically to destroy the group of the Krajina Serbs. In particular, with regard to the first remark of President Tudjman quoted above (“We have to inflict such blows that the Serbs will to all practical purposes disappear”), the Trial Chamber found that “when read in its context this particular statement focuses mainly on the Serb military forces, rather than the Serb civilian population” (Gotovina Trial Judgment, para. 1990). As for the Appeals Chamber, it did not go nearly as far as the Trial Chamber, expressing itself as follows: “[O]utside th[e] context [of unlawful attacks], it was not reasonable to find that the only possible interpretation of the Brioni Transcript involved a [joint criminal enterprise] to forcibly deport Serb civilians. Portions of the Brioni Transcript deemed incriminating by the Trial Chamber can be interpreted, absent the context of unlawful artillery attacks, as inconclusive with respect to the existence of a [joint criminal enterprise], reflecting, for example, a lawful consensus on helping civilians temporarily depart from an area of conflict for reasons including legitimate military advantage and casualty reduction. Thus discussion of pretexts for artillery attacks, of potential civilian departures, and of provision of exit corridors could be reasonably interpreted as referring to lawful combat operations and public relations efforts. Other parts of the Brioni Transcript, such as Gotovina’s claim that his troops could destroy the town of Knin, could be reasonably construed as using shorthand to describe the military forces stationed in an area, or intending to demonstrate potential military power in the context of planning a military operation.” (Gotovina Appeals Judgment, para. 93.) 507. In conclusion, the Court considers that, even taken together and interpreted in light of the contemporaneous overall political and military context, the passages from the Brioni Transcript quoted by Serbia, like the rest of the document, do not establish the existence of the specific intent (dolus specialis) which characterizes genocide. (b) Existence of a pattern of conduct indicating genocidal intent

509. Хрватска се жестоко противи овим тврдњама. Та дјела одражаваја да је сврха свих дјела и изјава хрватких власти која је цитирала Србија било стриктно усмјерена да се поврати територија која је била под српском контролом. Прво је тражено да се ти циљеви постигну мирним путем,

509. Croatia vigorously disputes that assertion. It maintains that the purpose of all the acts and statements of the Croatian authorities cited by Serbia was strictly confined to regaining possession of areas under Serb control. It had first sought to achieve that aim by peaceful means, but eventually had no other choice but

12

3

508. Србија тврди да, чак и ако Суд нађе да Брионски транскрипти не конституишу доказе о хрватској геноцидној намјери, или чак и ако ниједно од наведених дјела само по себи не доказује такву намјеру, дјела и изјаве хрватских власти ако се сагледају у цјелини , прије, током и након опријеције „Олуја“, манифестују досљедан образац понашања који показује да је власт била вођена жељом да уништи, у потпуности или дјелимично, групу Срба која живи у Хрватској. То се, како кажу, нарочито види из серије акција које су предузете од 1992-1995., током којих су хрватске снаге наводно починиле ратне злочине и озбиљна кршења људских права Срба у Хрватској. Према Србији, овај период је окаректерисан политиком систематске дискриминације Срба у Хрватској, који је имао своју кулминацију кроз оперцију „Олуја“, која је означила тачку када се кампања усмјерила ка стварном уништењу групе.

508. Serbia contends that, even if the Court were to find that the Brioni Transcript does not constitute evidence of Croatia’s genocidal intent, and even if none of the acts alleged by the Respondent is in itself evidence of the existence of such intent, the acts and statements of the Croatian authorities taken as a whole, before, during and immediately after Operation “Storm” manifest a consistent pattern of conduct which can only show that those authorities were animated by a desire to destroy, in whole or in part, the group of Serbs living in Croatia. This is said to emerge, in particular, from the series of military operations conducted by Croatia from 1992 to 1995, during which Croatian forces allegedly committed war crimes and serious human rights violations against Serbs in Croatia. According to Serbia, this period was characterized by a policy of systematic discrimination against the Serbs, culminating in Operation “Storm”, which marked the point at which the campaign turned into one aimed at the actual destruction of the group.

175

Билтен - август 2015. али касније није било другог избора него да се прибјегне сили. Они сматрају да су докази које је представила Србија далеко од тога да могу показати да је постојао такав образац понашања који може показати да је постојала намјера да се уништи заштићена група, у потпуности или дјелимично. 510. У вези овога суд се позива на два налаза из Пресуде донешене у случају Босна и Херецеговина в. Србија и Црна Гора, на које се већ раније позивала у овој Пресуди, а која се сада сматрају већ чврсто утемељеним у пракси. Прво, оно што се генерално зове „етничко чићење“ не конституише само по себи форму геноцида. Геноцид предпоставља постојање намјере да се физички уништи, у потпуности или дјелимично, група људи као таква, а не само да се та група истјера са одређене територије. Дјело „етничког чићења“ може устину бити дијелом имплемнатације геноцидног плана, али услов је да постоји намјера да се физички уништи циљана група, а не само да се осигура њено насилно пресељење (Предмет кршење Конвенције о спријечавању и кажањавању Злочина геноцида (Босна и Херецеговина в. Србија и Црна Гора, Пресуда, ICJ Извјештај 2007 (I) стр. 122, para. 190) Друго, за постојање образца понашања, потребно је да дође до серије дјела која су спроведена у одређеном временском периоду, како би се могли прихватити као доказ о геноцидној намјери, а мора бити такав да је једини закључак на који наводи да је постојала таква намјера, или боље речено, да се једино разумно може закључити да та дјела рефлектују такву намјеру (види para. 145-148, горе) 511. У свјетлу двије предходне пропозиције, аргумент Србије о „образацу понашања“ не може опстати. Суд не може извести закључак да се из серије дјела која су спровеле Хрватске власти прије, током и након операције “Олуја” једино разумно може закључити да је постојала намјера да се физички уништи група Срба који живе у Хрватској, у потпуности или дјелимично. 512. Како смо већ навели раније, није доказано да сва дјела која је навела Србија конституишу материјални елемент геноцида. За она за која је то доказано – нарочито убијање цивила и злостављење беспомоћних лица – нису почињена у обиму у коме би једини закључак на који наводе био тај да је постојала геноцидна намјера. 513.Истина је да је Србија цитирала, доказујући Хрватски „образац понашања“, административне мјере које су биле донесне са циљем да спријече повратак крајишких Срба њиховим домовима. Према Србији, они наводе на закључак – који би требало суд да изведе – да је стварна мета операције „Олуја“ било српско становништво. 514. По мишљењу Суда, чак и да су наводи Србије који се тичу спријечавања повратака српских избјеглица – чему се хрватска страна противи – тачни, то и даље не би доказивало „dolus specialis“; геноцид предпоставља постојање намјере да се уништи група као таква, а не бави се нанијетим штетама или уклањењем са територије, без обзира како се та дјела могу окаректерисати у праву. Закључци који се тичу постојања dolus specialis и опши закључци о почињењу геноцида 515. Суд закључује из горе наведеног да постојање dolus specialis није утврђено. Према томе, Суд налази да није доказано да је почињен геноцид током и након операције „Олуја“ над српским становништвом у Хрватској.


recourse to force. It considers that the evidence presented by Serbia is far from establishing a pattern of conduct such that it can only show an intention to destroy the protected group, in whole or in part. 510. In this regard, the Court recalls two findings from its Judgment rendered in the Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro case, which it has already referred to earlier in the present Judgment, and which must now be regarded as solidly rooted in its jurisprudence. First, what is generally called “ethnic cleansing” does not in itself constitute a form of genocide. Genocide presupposes the intent physically to destroy, in whole or in part, a human group as such, and not merely a desire to expel it from a specific territory. Acts of “ethnic cleansing” can indeed be elements in the implementation of a genocidal plan, but on condition that there exists an intention physically to destroy the targeted group and not merely to secure its forced displacement (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro, Judgment, I.C.J. Reports 2007 (I), p. 122, para. 190). Secondly, for a pattern of conduct, that is to say, a consistent series of acts carried out over a specific period of time, to be accepted as evidence of genocidal intent, it would have to be such that it could only point to the existence of such intent, that is to say, that it can only reasonably be understood as reflecting that intent (see paragraphs 145-148 above). 511. In light of the two preceding propositions, Serbia’s “pattern of conduct” argument cannot succeed. The Court cannot see in the pattern of conduct on the part of the Croatian authorities immediately before, during and after Operation “Storm” a series of acts which could only reasonably be understood as reflecting the intention, on the part of those authorities, physically to destroy, in whole or in part, the group of Serbs living in Croatia. 512. As has already been stated above, not all of the acts alleged by Serbia as constituting the physical element of genocide have been factually proved. Those which have been proved – in particular the killing of civilians and the ill-treatment of defenceless individuals - were not committed on a scale such that they could only point to the existence of a genocidal intent. 513. It is true that Serbia also cited, in its argument on Croatia’s “pattern of conduct”, the administrative measures imposed to prevent the Krajina Serbs from returning home. According to Serbia, these confirm the conclusion - hich it asks the Court to draw - that the real target of Operation “Storm” was the Serb population. 514. In the Court’s view, even if Serbia’s allegations in regard to the refusal to allow the Serb refuges to return home — allegations disputed by Croatia — were true, that would still not prove the existence of the dolus specialis: genocide presupposes the intent to destroy a group as such, and not to inflict damage upon it or to remove it from a territory, irrespective of how such actions might be characterized in law. Conclusion regarding the existence of the dolus specialis, and general conclusion on the commission of genocide 515. The Court concludes from the foregoing that the existence of the dolus specialis has not been established. Accordingly, the Court finds that it has not been proved that genocide was committed during and after Operation “Storm” against the Serb population of Croatia.

4

12

тратужби

1. Алтернативни захтјеви 516. Као алтернативу, у случају да Суд не подупре основне наводе на основу којих се тражи да се утврди да је Хрватска међународно одговорна за дјело геноцида, Србија тражи од Суда да нађе да је Хрватска прекршила обавезе из става (б), (ц), (д) и (е) чл. II Конвенције о геноциду, односно њену обавезу да не чини дјела „б) планирања извршења геноцида; ц) непосредно и јавно подстицање на вршење геноцида; д) покушај геноцида; е) саучесништво у геноциду.“ 517. Пошто Суд није утврдио да постоје дјела која се могу подвести под геноцид, а у вези су са догађајима током и након операције „Олуја“, обавезан је закључи да Хрватска није прекршила своју обавезу из става (е) члана II. Штавише, због недостатка специфичне намјере која карактерише геноцид, не може се сматрати да је Хрватска „планирала извршење геноцида“ или „непосредно и јавно подстицала на вршење геноцида“ или покушаја да почини геноцид“, јер је за сва та дијела потребена претпоставка да постоји таква намјера. Из тога произилази да и алтернативни захтјеви морају бити одбијени. 2. Споредни захтјеви 518. Поред тога, без обзира какав став суд зазме о основним и алтернативним захтјевима, Србија тражи од Суда да нађе да је хрватска прекршила обавезу да казни починиоце геноцида над српском етничком и националном групом која живи у Хрватској, то је обавеза по члану ВИ Конвенције о геноциду која каже: „Лица осуђена за кривично дјело геноцида или за неко друго дјело наведено у члану II биће предата на суђење надлежним судовима државе на чијој територији је одређено дјело извршено, или Међународном кривичном суду, који ће бити надлежан за оне од чланица уговорница које буду признале његову надлежност.“ 519. Пошто Србија није доказала постојање дјела геноцида, или постојање дјела побројаних у чл. II Конвенције, која су почињена над српским становништвом које је живјело у Хрватској, споредни захтјеви морају такође бити одбијени. 3. Захтјеви којима се тражи престанак међународно незаконитих дјела, а која се приписују Хрватској и реparaција штетних посљедица. 520.Србија тражи од Суда да нареди Хрватској да одмах предузме ефективне мјере у складу са обавезом да казни починиоце дјела геноцида, која су почињена на њеној територији током и након оперције „Олуја“, и да предузме разне мјере како би се поправила штета и надокнадили губици до којих је дошло због кршења Конвенције о геноциду, а прије свега да се изврши накнада штете жртвама. 521. Пошто овом Пресудом није утврђено постојање незаконитог међународног кршења Конвенције о геноциду које је починила Хрватска, ове захтјеве треба одбити у потпуности.

Генерални закључци о Контратужби 522. Због свих горе наведених разлога, Суд налази да се Контратужба мора одбити у цјелости.

175

B. Discussion of the other submissions in the counter-claim 1. Alternative submissions

516. In the alternative, in the event that the Court does not uphold the principal submissions asking it to find that Croatia is internationally responsible for acts of genocide attributable to it, Serbia requests the Court to find that Croatia has violated its obligations under subparagraphs (b), (c), (d) and (e) of Article III of the Genocide Convention, namely its obligations not to commit acts constituting: “(b) Conspiracy to commit genocide; (c) Direct and public incitement to commit genocide; (d) Attempt to commit genocide; and (e) Complicity in genocide”. 517. Since the Court has not found any acts capable of being characterized as genocide in connection with the events during and after Operation “Storm”, it is bound to conclude that Croatia did not breach its obligations under subparagraph (e) of Article III. Moreover, in the absence of the necessary specific intent which characterizes genocide, Croatia cannot be considered to have engaged in “conspiracy to commit genocide” or “direct and public incitement to commit genocide”, or in an attempt to commit genocide, all of which presuppose the existence of such an intent. It follows that the alternative submissions must be rejected. 2. Subsidiary submissions 518. On a subsidiary basis, irrespective of whether the Court upholds its principal and alternative submissions, Serbia requests the Court to find that Croatia has violated its obligation to punish acts of genocide committed against the Serb ethnical and national group living in Croatia, an obligation incumbent upon it under Article VI of the Genocide Convention, which provides: “Persons charged with genocide or any of the other acts enumerated in Article III shall be tried by a competent tribunal of the State in the territory of which the act was committed, or by such international penal tribunal as may have jurisdiction with respect to those Contracting Parties which shall have accepted its jurisdiction.” 519. Since Serbia has failed to prove the existence of an act of genocide, or of any of the other acts mentioned in Article III of the Convention, committed against the Serb population living in Croatia, its subsidiary submissions must also necessarily be rejected. 3. Submissions requesting the cessation of the internationally wrongful acts attributable to Croatia and reparation in respect of their injurious consequences 520. Serbia asks the Court to order Croatia immediately to take effective steps to comply with its obligation to punish the authors of the acts of genocide committed on its territory during and after Operation Storm”, and to take various measures to make good the damage and loss caused by its violations of the Genocide Convention, in particular by compensating the victims. 521. Since the present Judgment has found that no internationally wrongful act in relation to the Genocide Convention has been committed by Croatia, these submissions must also be rejected.

General conclusion on the counter-claim 522. For all of the foregoing reasons, the Court finds that the counter-claim must be dismissed in its entirety. 523. The Court has already referred to the issue of missing persons (see paragraphs 357-359 above), in the context of its examination of the principal claim. It notes that individuals also dis-

5

Б. Дискусија о другим захтјевима у Кон-


12



175

523.Суд је већ говорио о несталим лицима (види para. 357359, горе) у контексту испитивања основне тужбе. Стога, такође, констатује да је дошло до нестанка особа током и након операције „Олуја“. И може само поновити свој захтјев упућен обима странама да наставе своју сарадњу као би се што прије ријешило питање несталих особа. Суд подјсећа, осим тога, да је његова недлежност у овом случају заснована на члану ИX Конвенције о геноциду и да он може да пресуђује само на основу датих му овлаштења. Његови налази, стога, не утичу на питања могуће одговорности Страна за нека друга кршења међународних обавеза које не спадају под саму Конвенцију. Стога, ако је дошло до таквих кршења, Странке остају одговорне за изазване посљедице. Суд охрабрује Стране да наставе међусобну сарадњу и да понуде жртвама таквих злочина прикладну реparaцију, јер би то допринијело миру и стабилности у региону. *

*

*

VII. ОПЕРАТИВНЕ КЛАУЗУЛЕ 524. Због свих наведених разлога СУД (1) Са једанест против шест гласова, Одбија други приговор о надлежности који је подигла Србија и налази да се његова надлежност протеже и на дјела која су се десила прије 27. априла 1992.; За: подпредсједник Сепулведа-Амор; судије Абрахам, Кеитх, Бенноуна, Цанцадо Триндаде, Yусуф, Греенwоод, Доногхуе, Гаја, Бхандари, и ад хоц судијаВукас. Против: Предсједник Томка, судије Оwада, Скотников, Xуе, Себутинде; ад хоц судија Крећа; (2) Са петнаест против два Одбија се хрватска тужба, За: Предсједник Томка, подпредсједник Сепулведа-Амор, судије Оwада, Абрахам, Кеитх, Бенноуна, Скотников, Yусуф, Греенwоод, Xуе, Доногхуе, Гаја, Себутинде, Бхандари; ад хоц судија Крећа; Против: судија Цанцадо Триндаде; и ад хоц судијаВукас (3) Јадногласно Одбија се контратужба Србије Објављено на енгелском и француском, француски текст је основни, Палата Мира, Хаг, данас је трећи дан фебруара, двехиљаде и петнаесте, три одштампане копије ће се депоновати у архив Суда и одтале ће се доставити Влади Републике Хрватске и Влади Републике Србије. Петер Томка предсједник


appeared during Operation “Storm” and its immediate aftermath. It can only reiterate its request to both Parties to continue their co-operation with a view to settling as soon as possible the issue of the fate of missing persons. The Court recalls, furthermore, that its jurisdiction in this case is based on Article IX of the Genocide Convention, and that it can therefore only rule within the limits imposed by that instrument. Its findings are therefore without prejudice to any question regarding the Parties’ possible responsibility in respect of any violation of international obligations other than those arising under the Convention itself. In so far as such violations may have taken place, the Parties remain liable for their consequences. The Court encourages the Parties to continue their co-operation with a view to offering appropriate reparation to the victims of such violations, thus consolidating peace and stability in the region. *

*

*

VII. OPERATIVE CLAUSE 524. For these reasons, THE COURT, (1) By eleven votes to six, Rejects the second jurisdictional objection raised by Serbia and finds that its jurisdiction to entertain Croatia’s claim extends to acts prior to 27 April 1992; IN FAVOUR: Vice-President Sepúlveda-Amor; Judges Abraham, Keith, Bennouna, Cançado Trindade, Yusuf, Greenwood, Donoghue, Gaja, Bhandari; Judge ad hoc Vukas; AGAINST: President Tomka; Judges Owada, Skotnikov, Xue, Sebutinde; Judge ad hoc Kreća; (2) By fifteen votes to two, Rejects Croatia’s claim; IN FAVOUR: President Tomka; Vice-President Sepúlveda-Amor; Judges Owada, Abraham, Keith, Bennouna, Skotnikov, Yusuf, Greenwood, Xue, Donoghue, Gaja, Sebutinde, Bhandari; Judge ad hoc Kreća; AGAINST: Judge Cançado Trindade; Judge ad hoc Vukas; (3) Unanimously, Rejects Serbia’s counter-claim. Done in French and in English, the French text being authoritative, at the Peace Palace, The Hague, this third day of February, two thousand and fifteen, in three copies, one of which will be placed in the archives of the Court and the others transmitted to the Government of the Republic of Croatia and the Government of the Republic of Serbia, respectively. (Signed) Peter TOMKA, President. (Signed) Philippe COUVREUR, Registrar. President TOMKA appends a separate opinion to the Judgment of the Court; Judges OWADA, KEITH and SKOTNIKOV append separate opinions to the Judgment of the Court; Judge CANÇADO TRINDADE appends a dissenting opinion to the Judgment of the Court; Judges XUE and DONOGHUE append declarations to the Judgment of the Court; Judges GAJA, SEBUTINDE and BHANDARI append separate opinions to the Judgment of the Court; Judge ad hoc VUKAS appends a dissenting opinion to the Judgment of the Court; Judge ad hoc KREĆA appends a separate opinion to the Judgment of the Court. (Initialled) P. T. (Initialled) Ph. C.

6

12



175

Међународни кривични суд за бившу Југославију

The International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia

Предмет Тужилац против Готовине и других, IT-060-90

Case Prosecutor v. Gotovina et al, IT-060-90

Транскрипти

Transcripts

Сведок: Генерал Ендру Брук Лесли

Witness: General Andrew Brook Leslie

(Начелник главног штаба УНЦРО-а Сектор Југ)

(Chief of Staff of the UNCRO Sector South)

22. април 2008. године

22 April 2008

Страна 1929

Page 1929

СВЕДОК: ЕНДРУ ЛЕСЛИ

WITNESS: ANDREW LESLIE

СВЕДОК: Свечано се заклињем да ћу говорити истину, целу истину, и ништа осим истине.

THE WITNESS: I solemnly swear that I will speak the truth, the whole truth and nothing but the truth.

СУДИЈА ОРИЕ: Хвала Вам. Молим Вас, наставите.

JUDGE ORIE: Thank you. Please proceed.

[…]

[...]

Страна 1930

Page 1930

Испитује господин Тиегер:

Examination by Mr. Tieger:

Питање: Господине, можемо ли једноставно почети тако што ћете рећи своје име за записник, молим Вас.

Question: Sir, can we begin simply by having you state your name for the record, please.

Одговор: Зовем се Ендру Брук Лесли.

Answer: My name is Andrew Brook Leslie.

П. И које је Ваше тренутно занимање и положај?

Q. And what is your current profession and position?

О. Ја сам професионални војник у Оружаним снагама Канаде. Тренутно сам начелник генералштаба, илити командант канадске војске.

A. I am a professional soldier in the Canadian Armed Forces. My current position is the Chief of Land Staff or the Commander of Canada’s Army.

П. А Ваш тренутни чин?

Q. And your current rank?

О. Ја сам генерал пуковник.

A. I’m a Lieutenant-General.

[…]

[...]

Генерал Ендру Брук Лесли

General Andrew Brook Leslie

Страна 1937

Page 1937

[…]

[...]

Питање: Дозволите да Вас укратко питам о демографији града. Да ли се број становника Книна променио у периоду који је непосредно претходио Операцији Олуја?

Question: Let me ask you quickly about the demographics of the town. Had the size of the population of Knin changed in the period shortly preceding Operation Storm? Answer: When I first arrived in Knin in March, and these are only estimates and not meant to sound as if they’re definitive numbers, but the population of Knin was probably somewhere in the order of 20.000 to 25.000. As tensions mounted, and it became fairly obvious that imminent hostilities were looming, the population of Knin had swollen to somewhere around 35.000 in the days immediately preceding the events of the 4th and 5th of August.

Одговор: Када сам тек стигао у Книн у марту, при чему су ово само процене и није ми намера да звучи као да су то дефинитивни бројеви, али популација Книна је била вероватно негде реда величине 20.000 до 25.000. Како је расла напетост, и како је постајало прилично очигледно да су непосредни сукоби на помолу, популација Книна је нарасла на неких 35.000 у данима који су непосредно претходили догађајима од 4. и 5. августа. П. Ко – одакле су дошли ти људи који су повећали број становника Книна? Ко су били ти људи? О. У основи, мислим да су то биле породице људи који су били забринути да су њихова села и градови близу, односно, ближе зони раздвајања и, самим тим, били су изложени већем ризику. Тако да су град, непосредно пре 4. и 5. августа, углавном насељавали стари, жене, и деца, пошто је огромна већина мушкараца способних за борбу у суштини била мобилисана и распоређена у зони раздвајања на разним одбрамбеним положајима.

Q. Who — where had the people who had increased the size of Knin come from? Who were those people? A. In the main, 1 believe they were the families of those who were concerned that their villages and towns were close to the zone or closer to the zone of separation and, therefore, had a higher probability of risk. So the town, immediately prior to the 4th and 5th of August, was populated by mainly the elderly, women, and children, as the vast majority of fighting-aged males had been essentially mobilised and deployed into the zone of separation in a variety of defensive positions. [...]

12

7

[…]

175



Страна 1939-1940

Page 1939-1940

[…]

[...]

П. Е сад, описали сте да се цивилно становништво у Книну увећало у периоду који је претходио Операцији Олуја. Да ли сте приметили да ли је неки део становништва Книна напустио то подручје у данима који су непосредно претходили Олуји, односно, непосредно пре 4. августа 1995. године?

Q. Now, you’ve described the increase in the size of the civilian population in Knin in the period preceding Operation Storm. Did you observe whether any of the population of Knin had left the area in the days immediately preceding Storm, that is, immediately before August 4th, 1995?

О. Било је неких елемената локалног становништва који су отишли приближно недељу дана пре 4. и 5.августа. Колико њих, не знам. Није се чинило да је то довело до неког значајног смањења масе људи које сам виђао на улицама Книна. Били смо анегдотски свесни да је мноштво српских избеглица или Срба из Книна било покушало да пређе преко границе у области Босне под српском контролом али су их окренули и вратили у Книн. Али то је анегдота; није засновано на опажању.

A. There were some elements of the local population that had left in roughly the week prior to the 4th and 5th of August. How many, I don’t know. It did not appear to make a sizeable reduction in the mass of people that I would see in and around the streets of Knin. We were aware anecdotally that a variety of Serbian refugees or Serbs from Knin had tried to get across the border into the Serb-controlled areas of Bosnia but had been turned around and sent back to Knin. But this is anecdote; it is not based on observation. Q. General Leslie, how and when did you first learn that Operation Storm would take place or would commence?

П. Генерале Лесли, како и када сте први пут чули да ће се Операција Олуја одиграти или да ће почети? О. Први потврђен наговештај који смо имали био је отприлике 20 минута после 3:00 часа 4. августа када је главни штаб Сектора Југ добио наговештај од главног штаба УНЦРО-а, нама надређеног штаба у Загребу, да је напад Хрватске војске, како би се повратила Крајина, био неминован. Током наредних сати, било је много таквих извештаја из различитих извора. […] Страна 1942-1943 П. Кажете уједначено гранатирање након што сте описали груб прорачун времена који сте урадили. Можете ли дати Суду и неку назнаку о релативном интензитету тог уједначеног гранатирања? О. Рекао бих да је интензитет био висок између приближно 5:00 часова ујутро 4. августа до отприлике 7:00 часова, у погледу укупног броја експлозија, мада је било варирања у погледу тога када су се те експлозије јавиле. Дакле, у првом почетном плотуну, све експлозије су се јавиле готово у исто време. Како су одмицали првих сат-два, био је исти релативан број експлозија током времена, али није било тако контролисано. П. Навели сте да је приближно у 7:00 часова дошло до промене интензитета гранатирања. Можете ли за Суд да опишете природу промене која је настала након отприлике првих пар сати? О. Отприлике у 7:00 часова, или око 7:00 часова, ватра је значајно смањена; и уместо уједначених експлозија по целом граду, експлозије и гранатирање су били груписани у одређеним регионима града и то се мењало, при чему бисте имали једну детонацију гранате, па после минут или два или три, и другу детонацију гранате 200 до 300 метара од места где је прва експлодирала. Тај процес би се поновио неколико пута. Затим би пало четири, пет, или шест граната које су биле прилично тесно груписане. Овај процес се понављао у суштини током већег дела дана смањеним интензитетом у односу на оно што се догађало између 5:00 и 7:00 часова ујутро. […] Страна 1964 О. У непосредној близини, одмах поред главног штаба Сектора Југ, пролазио је широк асортиман возила, углавном

A. The first confirmed indication we had was at roughly 20 minutes after 3.00 on the 4th of August when the Sector South headquarters received an indication from UNCRO headquarters, our superior headquarters in Zagreb, that an attack by the Croatian Forces to recapture the Krajina was imminent. Over the course of the subsequent hours, there were many such reports from different sources. [...] Page 1942-1943 Q, You say consistent shell fire after describing the rough timing that you did. Can you also give the Court any indication of the relative intensity of that consistent shell fire? A I would say the intensity was high between roughly 5.00 in the morning of the 4th lirtil approximately 7.00 in terms of the total number of explosions, though there would lb variances between when those explosions occurred. So, in the first initial salvo, all the еxplosions occurred almost at the same time. As the first hour or two wore on, there were the same relative number of explosions over time, but it wasn’t as controlled. Q. You indicated that, at approximately 7.00, there was a change in the intensity of the shell fire. Can you describe for the Court the nature of the change that occurred after approximately the first of couple of hours? A. At approximately 7.00, or around approximately 7.00, the fire diminished markedly; and instead of having explosions all over the city of a consistent nature, the explosions and shell fire was grouped across specific regions of the city which varied, wherein you’d have a shell detonating, a minute or two or three would go by, another shell detonating 200 to 300 meters away from where the first one went off. That process would be repeated several times. Then you’d have four, five, or six shells landing fairly tightly grouped together. This process would be repeated essentially throughout most of the day at a lessened intensity as compared to what happened between 5.00 and 7.00 in the morning. [...] Page 1964 A. At close range, right by Sector South headquarters, there was a wide range of vehicles, mainly trucks carrying people. We call them putt-putt tractors. Those are essentially large farm

8

12

[…] Страна 1966-1968 […] П. Да ли сте напустили базу главног штаба Сектора Југ у јутро 5. августа? О. Јесам. П. Због чега? О. Један српски лекар нас је замолио да помогнемо у евакуацији неких 30 до 40 пацијената који су били у критичном стању у книнској болници, и ја сам се добровољно пријавио да сакупим тим од првобитно шест возила која би се упутила ка болници да помогну у евакуацији. Постали смо свесни овог захтева око 7:00, 7:30 часова ујутро, а базу смо напустили око сат и по касније. П. Током тог пута од главног штаба Сектора Југ до болнице и назад, можете ли рећи Суду шта сте видели или доживели? О. Пут је био – трајао око 15 до 20 минута. Кренули смо са шест возила. Били смо – у почетку, моје возило је требало да предводи, али у неком тренутку српско возило хитне помоћи се убацило испред нас, чини ми се током једног тренутка гранатирања. Била су два значајна периода гранатирања успут. Једно је било у подручју железничке станице пре него што дођете до главног кружног тока, поприлично близу возила, до те мере да их је експлозија уздрмала. Друго, које је било у подручју – или испред главног штаба севернодалматинског корпуса, иза кружног тока. На путу до града, из онога што сам ја могао да видим, град је изгледао као да је суштински напуштен. Уз пут је било мртвих, који су бројали негде око 15 до 20 људи који су били разбацани тамо и овамо, уз главни пут, понегде уз споредну улицу. Уз тај пут је било и велико поље остатака пртљага и кофера, па чак и намештаја, све док нисмо стигли до искључења којим се излази из Книна ка северу и западу, када је пут постао релативно чист. П. Поменули сте да сте видели мртве на путу до болнице. Да ли сте видели тела или повређене особе по доласку у болницу? О. При уласку у болницу, било је много мртвих, мушкараца, жена, и деце, наслаганих на гомилу на ходницима болнице. Једна импровизована просторија на спрату позади коришћена је као мртвачница. Није било струје, а медицинско особље је напустило болницу, уз изузетак једног медицинског брата који је по свој прилици био остао док српски лекар није дошао и довео нас. Било је око 30 до 40 пацијената од којих је 25, или тако нешто, било у апсолутно критичном стању, то је била мешавина старијих жена, понеког војно способног мушкарца, и – да. П. Док – СУДИЈА ОРИЕ: Господине Тиегер, можемо ли да питамо сведока „много мртвих, мушкараца, жена, деце, нагомиланих у болници…“ Како би отприлике требало да схватим то много? Где ви говорите „30 до 40 пацијената, 25 у апсолутно критичном стању,“ шта је са мртвим телима?

175

implements with a wooden cargo carrying compartment on the back, carrying people. The occasional tank would grind its way back, very rare, covered in soldiers, but not many; and also people on foot walking by the headquarters heading down towards Knin. [...] Page 1966-1968 [...] Q. Did you leave the Sector South headquarters compound on the morning of the 5th? A. I did. Q. And for what purpose? A. We had been asked by a Serbian physician to assist in the evacuation of approximately 30 to 40 critical patients at the Knin hospital, and I had volunteered to assemble a team of initially six vehicles to proceed to the hospital to assist in that evacuation. We first became aware of this request around 7.00, 7.30 in the morning, and we left the compound about an hour and a half later. Q. During the course of that trip from the Sector South headquarters to the hospital and black, can you tell the Court what, if anything, you saw or experienced? A. The journey was -- took approximately 15 to 20 minutes. We started with six vehicles. We were -- initially, my vehicle was going to lead, but at some point the Serbian ambulance cut in front, I think during one of the moments of shell fire. There were two significant periods of shell fire en route. One was in the area of the train yards before you got to the main traffic circle, quite close to the vehicles, to the extent that they were rocked by the blast. The second, which was in the area of — or prior to the north Dalmatian corps headquarters, after the traffic circle. En route to the town, the town appeared to be, from what I could see, essentially deserted. There were dead along the route, numbering somewhere in the order of 15 to 20 scattered hither and yon, along that main route, occasionally up the side street. There was an enormous debris field along that route of baggage and suit cases and even furniture until we got to the turn-off which left Knin to the north and west, at which point the route became relatively clear. Q. You mentioned seeing dead along the route to the hospital. Did you see any bodies or injured persons upon arrival at the hospital? A. On arrival at the hospital, there were large quantities of dead, men, women, and children, stacked in the hospital corridors in a pile. A makeshift room on the back rear floor was being used as a morgue. There was no power, and the medical staff had departed with the exception of one male nurse who had obviously stayed there while the Serbian physician came and got us. There were approximately 30 to 40 patients of which 25 or so were in absolutely critical condition, a mix of the elderly women, occasional fighting-age male, and — yeah. Q. While JUDGE ORIE: Mr. Tieger, could we ask the witness «large quantities of dead, men, women, and children, stacked in the hospital...» What do I have to understand approximately by large quantities? Where you are saying «30 to 40 patients, 25 in absolutely critical condition,» what about the dead bodies.

9

камиона, који су превозили људе. Ми их зовемо пат-пат трактори. То су у суштини велике пољопривредне машине с дрвеним одељком за превоз терета позади, које превозе људе. Понекад би неки тенк млео пут, веома ретко, прекривен војницима, али не с њих много; и људи који су пешице пролазили поред главног штаба и ишли ка Книну.


12


175



СВЕДОК: Господине, веома је тешко проценити. Рекао бих да тај број није био мањи од 30 и вероватно није био већи од 50 или 60.

THE WITNESS: Sir, it’s very difficult to estimate. I would say the number was no lower than 30 and probably no higher than 50 or 60.

[…]

[...]

Страна 1972-1973

Page 1972-1973

[…]

[...]

П. И само да будемо јасни у размени гледишта, да ли сте у име УНЦРО-а захтевали да особљу УНЦРО-а буде дозвољено да напусти базу?

Q. And just to be clear on the exchange of points of view, did you demand on behalf of UNCRO that UNCRO personnel be permitted to leave the compound?

О. Да.

A. Yes.

П. И да ли сте објаснили у коју сврху је УНЦРО желео да напусти базу?

Q. And did you explain for what purpose UNCRO wanted to leave the compound?

О. Да.

A. Yes.

П. А шта је била сврха?

Q. And what was that purpose?

О. Да се обезбеди да се поштују правила ратовања, да се обезбеди да се не почини кршење хуманитарних права, да нам се омогући приступ и видљивост у складу с резолуцијама Савета безбедности Уједињених нација којима нам је то омогућено, а поменуо сам и да смо при томе били спремни да прихватимо одговорност и ризик.

A. To ensure that the laws of war were being respected, to ensure that no humanitarian violations were being perpetrated, to allow us access and visibility as per the United Nations Security Council resolutions which granted us such, and I also mentioned that we were willing to accept the responsibility and risk in doing so.

П. У реду. Да ли се сећате, који одговор сте добили на захтев да напустите базу? О. Бескрајно су понављали „не“. П. На колико – колико дуго је тенк остао тамо и колико дуго је особље УНЦРО-а било спречено да напусти базу? О. Били смо спречени да напустимо камп све до 9. августа, при чему мислим да сам ја био један од првих који је напустио камп. Било је других мањих изузетака, и ја сам у пратњи морнаричког капетана Луковића ишао из главног штаба Сектора Југ ван подручја војних операција да преузмем своја нова задужења као Шеф главног штаба УНЦРО-а. Тенк је остао у месту неколико сати. Не сећам се када је отишао, нисам био ту када је повучен. До тада смо већ били примили наређења од УНЦРО-а у којима нам је речено да остајемо у кампу док се не обави мноштво расправа на вишем нивоу између УНПФ-а, УНЦРО-а, и разних органа.

Q Okay. If you recall, what response did you receive to the demand to leave the compound? A. Endless repetitions of no. Q. How long did -- for how long did the tank remain there and how long was UNCRO personnel prevented from leaving the camp? A. We were prevented from leaving the camp up until the 9th of August, where I believe I was one of the first outside of the camp. There had been other minor exceptions, and I was escorted by a Captain of Marine Lukovic from Sector South headquarters out of the area of operations to take up my new duties of Chief of Staff UNCRO. The tank remained in place for several hours. I cannot recall when it left. I was not there when it was withdrawn. By then we had received orders from UNCRO telling us that we were to stay in the camp until a variety of higher-level discussions were conducted between UNPF, UNCRO, and the various authorities.

П. Иако нисте могли да напустите базу, да ли сте могли да чујете било шта што се догађало изван базе током периода у ком сте били спречени да напустите базу?

Q. Although unable to leave the compound, were you able to hear anything that was happening outside the compound during the period of time you were prevented from leaving?

О. Да. Било је повремених рафала, повремених детонација граната; мали број, врло мало зграда је било у пламену; и много механичке буке од тенкова који су пролазили поред нашег штаба северно од тог пута; и хрватске снаге које су се сливале у град тим путем одмах до главног штаба Сектора Југ. […]

A. Yes. There were occasional flurries of shots, occasional grenade detonation; a modest, very few number of buildings were in flames; and much mechanised noise of tanks grinding by our headquarters to the north on that road; and Croatian forces streaming into the town from that road just outside Sector South headquarters. [...]

Страна 1979

Page 1979

П. Дакле, пре свега, шта је то у погледу те иницијалне баражне ватре која се догодила 4. августа што Вас је навело на закључак који сте изнели у извештају од 12. августа, уколико је било ичега?

Q.So, first of all, with respect to the initial barrage that took place on August 4th, what was it about that initial barrage, if anything, that led to the conclusions you drew in the August 12th report?

О. У иницијалној баражној ватри која се догодила 4. августа од отприлике 5:00 до отприлике 7:00 ујутро није било никакве концентрације ватре или уочљивог обрасца који би одговарали некој очигледној нишанској тачки од војног значаја. Ватре је било, да се тако лаички изразим, на све стране.

A. The initial barrage on the 4th of August from approximately 5.00 to approximately 7.00 in the morning did not have any concentration of fire and no discernible pattern that corresponded to any obvious point of aim of military value. The fire was, to put it in layman’s terms, all over the place.

0

13



175

[…]

[...]

Страна 1980-1981

Page 1980-1981

П. Генерале Лесли, такође сте навели да сте током гранатирања 4. и 5. августа приметили корекцију ватре и процедуре одабирања циљева; да ли је то тачно?

Q. General Leslie, you also indicated that during the course of the shelling that took place on August 4th and August 5th, you observed corrected fire or target group procedures; is that right?

О. Да, то је тачно.

A. That is correct.

П. Да ли то указује да је било – да ли то одражава, на основу Ваших запажања и искуства, напор да се погоде одређени циљеви?

Q Would that indicate that there was — would that reflect, based on your observations and your experience, that was an effort to hit particular targets?

О. Да.

A. Yes.

П. Где сте првенствено видели те процедуре одабирања циљева и корекције ватре? Где је то било усмерено?

Q First of all, where did you see those target group procedures or corrected fire? Where was it directed?

О. У основи, с осматрачница које сам ја користио, а које су биле или балкон или евентуално конкретније подручје хелиодрома, циљ већине удара по артиљеријским прорачунима биле су резиденцијалне грађевине. Било је неких изузетака, али не знам да ли желите да идем у детаље у овом тренутку.

A. In the main, from the vantage points which I enjoyed which were either the balcony or perhaps more specifically the region of the helipad, the vast majority of the target grid procedure centre of mass impact were in and amongst residential structures. There were some exceptions to this, and I do not know if you wish me to go into the detail at this point.

[…] Страна 1990-1991 […] О. Најбољи опис у периоду од 5:00 до 7:00 ујутро 4. и 5. августа је да је ватре било на све стране, и није било очигледног поступка примене артиљеријске координационе мреже који сам могао да разазнам, и то оба дана у периодима од 7:00 часова до престанка ватре, поступак артиљеријске координационе мреже, од којих су неки испаљени на мете за које сматрам да су легитимни војни циљеви, док велика већина нису. […] О. Имали смо српског лекара, чијег имена не могу да се сетим; имали смо два канадска оклопна транспортера М-113; два јорданска оклопна транспортера М-113; и два чешка оклопна транспортера. П. Генерале, знате ли име било кога од људи који су били с Вама? О. Да, заправо, сада знам. Водник Марцотте, који је био канадски водник, пратио ме је на путу; и за тај конкретан след догађаја, одликован је медаљом за војне заслуге. Страна 1992-1993 […] СУДИЈА ОРИЕ: Онда би моје следеће питање било: Описали сте да сте видели мртве људе на путу до болнице. Да ли сте приметили нешто што би наговестило да ли је њихов статус био цивилни или војни?

Q; Sure. What were the exceptions to this, do you wish to let us know? A. The exceptions to this were - and this is not an exhaustive list because I would like to refer to my notes to provide such the air defence battery which was located 400 to 600 metres to the south and east of Sector South headquarters, which was — which was well and truly covered by fire by Croatian artillery systems; the south-east portion of the train yards; and what was known as the factory complex, the roof of which you could see from the helipad. Those were the only three that immediately spring to mind that I could see from where I was in Sector South helipad. [...] Page 1990-1991 [...] A. The best descriptor between the periods 5.00 and 7.00 in the morning on the 4th and 5th of August was the fire was all over the place, and there was no apparent target grid procedure that I could discern, and that in the periods on both days from 7.00 until when the fire stopped, the target grid procedure, some of which was fired at some of the targets which I believed to be legitimate military targets, the vast majority which was not. [...] A. We had the Serbian doctor, whose name I cannot recall; we had two Canadian M-113 armoured personnel carriers; two Jordanian M-113 armoured personnel carriers; and two Czech armoured personnel carriers. Q. General, do you know the name of anyone who was with you? A. Yes, actually now 1 do. Sergeant Marcotte, who was the Canadian sergeant, accompanied me on the trip; and for that specific sequence of events, he was awarded the meritorious service medal. Page 1992-1993 [...] JUDGE OR1E: Then my next question would be: You described that you saw dead people when you were on the road to the hospital. Did you observe anything which would give a clue to whether their status was civilian or military?

1

О. Изузеци су били – и ово није коначна листа јер бих морао да погледам своје белешке да бих дао коначну листу – батерија противваздушне одбране која је била лоцирана 400 до 600 метара јужно и источно од главног штаба Сектора Југ, који је био – који је заиста био под паљбом хрватских артиљеријских система; југоисточни део железничке станице; и оно што је било познато као фабрички комплекс, чији кров се видео с хелиодрома. То су једина три изузетка која ми одмах падају на памет које сам могао да видим с хелиодрома у Сектору Југ.

13

П. Наравно. Који су то били изузеци, да ли бисте нам рекли?

175



О. Да, господине, јесам.

A. Yes, sir, I did.

СУДИЈА ОРИЕ: Можете ли, молим Вас, да објасните шта сте приметили.

JUDGE OR1E: Could you please explain what you observed.

О. Било је – то је било тако давно – али верујем да је било неколико мртве деце – па, било је свакако неких веома младих. Било је жена у сукњама. Било је и војно способних мушкараца, обучених у јединствену врсту одеће коју је у то време носила српска народна војска. Било је неколико старијих особа. Већина мртвих, пак, били су у суштини безобличне гомиле рита из којих је вирио по неки уд или нека друга непријатност. СУДИЈА ОРИЕ: Да. Да ли сам добро разумео да је Ваш одговор да не можете да дате неке прецизније пропорције категорија које сте поменули? О. Не, господине, не могу. СУДИЈА ОРИЕ: Онда сте нам поменули војнике на дрвеним приколицама за терет иза трактора. Рекли сте да сте видели, заједно са женама и старима, видели сте и војнике. Можете ли мало прецизније рећи чији су то војници били, из чијих оружаних снага, уколико сте у стању да направите разлику у том погледу? Можете ли нам рећи нешто више о тим војницима? О. Да, господине, могу. Почевши послеподне 4. августа, војници су били српски војници, и почело је полако, ова колона возила. Али у року од пар сати, било је стално и непрекидно, где сте имали камионе који су возили два или три војника, петоро или шесторо жена и деце; за њима је ишао пат-пат трактор, што је трактор који вуче дрвену равну приколицу, у којој су могли да буду само војници; затим би ишао обичан трактор који је вукао приколицу за сено на којој су били само жене и деца. Дакле, то је била једна стварно хаотична мешавина људи који су пролазили поред главног штаба Сектора Југ.

A. There were - it was long ago - but I believe that there were a few dead children - well, there were certainly some, very young. There were women dressed in skirts. There were fighting-aged males as well, dressed with the sort of unique collection of clothing that the Serbian militia wore at that time. There were a few elderly. Most of the dead, though, were essentially shapeless bundles of rags with the occasional limb protruding or other unpleasantness. JUDGE OR IE: Yes. Do 1 understand were your answer that you’re not able to give any more precise proportions of the categories you just mentioned? A. No, sir, I cannot. JUDGE ORIE: Then you told us about soldiers on the wooden cargo pallets behind the tractors. You said that you saw, together with women and elderly people, you saw also soldiers. Could you be more precise as what soldiers of what armed forces, if you are able to make any distinction in that respect? Could you tell us a bit more about these soldiers? A. Yes, sir, I can. Starting in the afternoon of the 4th, the soldiers were Serbian soldiers and it started slowly, this column of vehicles. But within a couple of hours, it was very constant and steady where you’d have trucks carrying two or three soldiers, five or six women and children; followed by a putt-putt, which is this tractor pulling this wooden cargo flat rack, that might have all soldiers; followed by a normal tractor pulling a hay wagon that would have all women and children. So it was truly a chaotic melange of people driving by Sector South headquarters. [...] Page 2011

[…]

[...]

Страна 2011

Q. And when you were in this particular, I guess, convoy of vehicles, I mean, where were you?

[…] П. И када сте били у тој одређеној, рекао бих, колони возила, мислим, где сте били? О. У почетку сам био у возилу које је предводило колону, али онда је српски лекар, веома храбро, преузео вођство, па сам ја био у првом возилу.

A. I was in, originally, the lead vehicle, but then the Serbian doctor, very brave, took the lead, so I was in the first vehicle. Q. And where were you in this vehicle, sir? A. I was standing in the cargo hatch which was open. [...]

П. А где у том возилу сте били, господине? О. Ја сам стајао у отвору за терет који је био отворен.

Page 2015

[…] Страна 2015

[...]

[…] П. Хајде да истражимо то. Дакле, ви кажете да је Операција Олуја спроведена с високим ступњем експертизе?

Q. Let’s explore that. So what you’re saying is that Operation Storm was conducted with a high degree of expertise; is that right?

О. Ја, као војни професионалац, сложио бих се да су неки елементи Операције Олуја спроведени с високим нивоом експертизе. Ако је циљ био да се постара да локално становништво буде очишћено из тог региона.

A. I, as a military professional, would agree that certain elements of Operation Storm were conducted with a high degree of expertise. If the aim was to ensure that the local population was cleansed from the region.

[…]

[...]

23. април 2008. године

23 April 2008

Страна 2046-2047

Page 2046-2047

2

13



175

[…]

[...]

П. Па, хајде да се вратимо на овај снимак, а то је снимак ББЦ-а и као што видимо сада је 7:04 часова ујутро, 4. августа, по лондонском времену, што је наравно 8:00 часова ујутро по загребачком/книнском времену?

Q. Well, let us go to this particular tape and this is a BBC tape and as we see it is 7.04 on |he morning of the 4th, London time which of course would be 8.00 a.m. Zagreb/Knin time?

О. У реду. Г-ДИН КЕХОЕ: И можемо да пустимо ово.

Okay. MR. KEHOE: And we could play this.

[Видео снимак пуштен]

[Videotape played]

Страна 2047

Page 2047

„Недавно смо разговарали с портпаролом УНПРОФОР-а у Книну, потпуковником Ендруом Леслијем, који нам је описао како је офанзива почела.“

«Short time ago we spoke to the UNPROF OR spokesman in Knin, Lieutenant Colonel Andrew Leslie, he described how the offensive there began.

„У 05:00 часова овог јутра, Книн, главни град Крајине био је погођен топовским и ракетним гранатама. У то време је било мрачно, наравно, али чинило се да је центар или главна тачка напада био центар Книна, након 300 детонација смо престали да бројимо. Извештаји из наших батаљона наводе да је готово сваки већи урбани центар у Крајини погођен гранатирањем, почевши између 5:00 и 5:30 часова. И Хрвати су отпочели напад на град Грачац. Много је гранатирања. Није још било пуно кретања у зону, тако да немамо баш јасну слику шта сада раде хрватске копнене снаге али су свакако потукли српске заједнице.“

«At 0500 this morning, Knin, the capital of the Krajina was hit by artillery and rocket shells. It was dark at that time, of course, the center or the main point of impact appeared to be the center of Knin, after 300 detonations we’ve lost count. Reports from our battalions indicate that essentially every large urban center in the Krajina has been hit by shell fire, starting between 5 and 5.30. As well the Croats have launched their strikes on the town of Gracac. There’s a lot of shell fire. There has not been yet a lot of movement into the zone, so we don’t really have a clear picture on what the Croatian ground forces are doing now but they certainly pounded the Serbian communities.

„У центру Книна су два или три стуба ватре и дима. Неки од наших људи су нажалост још увек спавали у центру града када се ово десило и… већином цивили, послали смо наша оклопна возила по њих. Израз контролисани „хаос“ се, по нашем мишљењу, може употребити. Штета? Тешко је проценити, мислим, неке куће су уништене, на путевима су кратери, није претерано угодно.“

«There’s two or three pillars of fire and smoke in the centre of Knin. We unfortunately had some of our people still sleeping downtown when this happened and ... civilians mostly, and we sent our armoured vehicles to collect them. The term controlled «chaos,» from our view, applies. The damage? It is very hard to assess, I mean, there’s houses that are destroyed, there’s craters in the roads, it is not terribly pleasant.»

[…]

[...]

Страна 2081-2082 […]

Page 2081-2082

П. Хајде да се задржимо само на овом одређеном инциденту. Мислим, ви сте нам посведочили да сте довели пацијенте у УН?

[...]

О. Да. П. Да ли су то били војници? О. Не знам. Већина њих је била – хм. Већина њих није била у стању да наведе своју професију. Они амбулантни, не. Колико се сећам, а давно је то било, мислим да нико од амбулантних пацијената није био војник. Неки од оних који нису били при свести је можда био. П. Дакле, оне појединце који су можда били војници, ви сте их одводили из болнице и доводили у базу УН-а?

Q. Let me stay with just this particular incident. I mean, you testified for us that you brought patients to the UN? A. Yes. Q. Were they soldiers? Ai I don’t know. Most of them were - hmm. Most of them were in no state to identify their profession. The ambulatory ones, no. To the best of my recollection and it has been a long time, I don’t believe any of the ambulatory patients were soldiers. Some of those who were unconscious might have been.

О. То је тачно.

Q. So I mean those individuals that might have been you were taking them from a hospital and bringing them to the UN compound?

П. Зашто сте то радили, господине?

A. That’s correct.

О. Тог јутра нам се обратио српски лекар који је радио у болници, и навео је да нема струје, нема светла, нема потрошног материјала, и да је у суштини особље отишло, и да су он и један медицински брат једини који су остали. Он је оставио тог медицинског брата у болници. Дошао је у нашу базу да тражи помоћ. Као дежурни лекар [он је донео одлуку] да премести своје пацијенте у војне објекте Сектора Југ а командант те области је донео одлуку да – да се тако поступи.

Q. Why were you doing that, sir?

13

3

A. We had been approached that morning by a Serbian doctor who worked at the hospital, and he had indicated that there was no power, there was no light, no supplies, and essentially that the staff had left, and he and a male nurse were those that remained. He had left the male nurse at the hospital. He came to our compound to ask for assistance. As the attending physician to move his patients to Sector South military facilities and the area commander made the decision to — to go ahead.


175


П. Да ли је УН имао овлашћење да помера војнике на било који начин?

Q. Was it within the UN mandate to move soldiers in any fashion?

О. Господине, ја заправо нисам рекао да су то били војници. Зар нисам рекао да не знам да ли је ико од њих био војник.

A. Sir, I have not actually stated that these personnel were soldiers. Have I said that I don’t know if any were soldiers.

[…]

[...]

Страна 2119-2120

Page 2119-2120

[…]

[...]

П. Под два, извештај господина Столтенберга Генералном секретару од 7. августа, а који је наведен пре неколико месеци, првенствено део на 2. страни, који се односи на дискусију с господином Гранићем, у том извештају, као што Вам је предочила одбрана, господин Гранић је био притиснут да објасни гранатирање цивилних области у Книну. Он је рекао да је већина цивила већ била напустила град пре него што је он гранатиран. На основу Вашег посматрања напада на Книн 4. августа, да ли је то тачно или нетачно?

Q. Secondly, the August 7th report from Mr. Stoltenberg to the Secretary-General that was referred to a few moments ago, in particular the portion on page 2, involving a discussion with Mr. Granic, in that report as pointed out to you by the Defence, Mr. Granic was pressed to explain the shelling of civilian areas in Knin. He said that most of the civilians had already fled the city before it was shelled. Based on your observations of the attack on Knin on the 4th of August, was that accurate or inaccurate?

О. Господине, на основу мог посматрања подручја Книна, града Книна, његово запажање је нетачно.

A. Sir, based on my observations of the region of Knin, the city of Knin, his observation is inaccurate.

П. Господин Гранић је рекао и да су у Книну биле три војне бараке. Да ли сте приметили да је гранатирање Книна било усмерено само на те три војне бараке у Книну?

Q. Mr. Granic also said there had been three military barracks in Knin. Did you observe that the shelling of Knin was directed at only the three military barracks in Knin?

О. Не, господине.

A. No, sir.

[…]

[...]

Страна 2121

Page 2121

[…]

[...]

П. Сада, рекли сте Суду да је гранатирање које сте Ви посматрали одражавало или намеран покушај да се гранатирају цивилни објекти и подручја, или насумично гранатирање тих објеката и подручја?

Q. Now, you have told the Court that the shelling that you observed reflected either a deliberate attempt to shell civilian structures and areas, or the indiscriminate shelling of such structures and areas?

О. Да.

A. Yes. [...]

Божо Шуша ИЗЈАВА

Božo Šuša WITNESS STATEMENT

Зовем се Божо Шуша. Рођен сам у Хрватској, у Колашцу, опћина Книн. Сада живим у Аустралији, чији сам и држављанин.

My name is Bozo Susa. I was bom in Croatia, Kolasac, Knin municipality. I currently live in Australia whose citizen I have become.

До маја 1991. године живио сам у Биограду код Задра, у кући моје супруге. Био сам запослен у Грађевинском предузећу Јадран у Задру, гдје сам радио као столар. У том граду сам подизао и породичну кућу; моја супруга и ја смо намјеравали да у Задру живимо. Међутим, када сам једног дана дошао на посао, сачекала су ме тројица мушкараца са пушкама и рекли ми да више нисам пожељан, да ту више немам шта да тражим. Наложили су ми да одем или ће ме убити. Познавао сам те људе, они су били Хрвати из мјеста Свети Филип Јаков, поред Биограда. Било је то вријеме када сам као Србин примао разне телефонске провокације. Све што је тада имало везе са српским идентитетом, као што су киосци са новинама из Србије, радње и ресторани чији су власници били Срби, разбијани су и уништавани. Мој син је због тога доживио тешку психичку трауму. А ја никад нисам био укључен у политику, нити сам био члан

By May 1991,1 resided in Biograd, near Zadar, in the house of my wife. 1 was employed with the construction company “Jadran” in Zadar, where I worked as a carpenter. 1 even built a family home in that city, and my wife and 1 intended to live there. Nevertheless, when I came to work one day, 1 was greeted by three men carrying rifles, who told me I was no longer welcome and I had no business there. They ordered me to leave or else I would be killed by them. I knew these people. They were Croats from the place called St. Filip Jakov, near Biograd. In those days, as a Serb, l received various phone threats and provocations. Everything that had anything to do with Serbian identity, such as kiosks selling newspapers from Serbia, shops and restaurants owned by Serbs, were all demolished or destroyed. My son had suffered severe psychological trauma because of it. And I was never involved in politics nor had I been a member of any political party. On 26 May 1991, I was sacked

4

13

Југославенска народна армија ме је мобилисала 31. јуна 1991. године. Служио сам као возач у извиђачкој јединици која је припадала Книнском корпусу. Касније је формирана Српска војска Крајине и ја сам остао у њој. Када је започела операција Олуја, 4. августа 1995, ја сам се затекао код куће, са својом породицом, јер сам имао краћи допуст. Нисам имао никакво претходно обавјештење или упозорење од претпостављених официра да би могло доћи до напада. За мене је то било потпуно изненађење. Напад је започео интензивним гранатирањем Книна, 4. августа ујутро. Гађана је војна касарна, полицијска станица, Дом ЈНА, жељезничка станица, али и цивилни дијелови града. Све је гранатирано осим Марића, дијела града у коме сам живио јер су Хрвати знали да се то подручје састоји углавном од хрватских кућа у које ће се власници вратити. На Книн је тог дана пао јако велики број граната, а колико тачно, данас више не би могао да се изјасним. Тог 4. августа из Книна није стизао никакав одговор на напад, ниједан метак није испаљен. Када је започело гранатирање, одвео сам у подрум куће своју породицу и двадесетак сусједа, међу којима је било седморо или осморо дјеце. Затим сам изишао из куће да проматрам гранатирање. Тај крај се налази на брду и остатак града се добро види. Тог истог јутра, негдје између 9 и 10 сати, у Книн су се почели сливати масовни конвоји цивилних избјеглица из три правца. Комплетна села су пристизала из правца Дрниша, Врлике и Стрмице. Колоне су морале проћи кроз Книн који је био интензивно гранатиран да би наставиле у правцу Кистања и мјеста Срб. По правцу из ког су се видјеле експлозије и чуле детонације, закључио сам да је гранатирана и цеста којом су се ове колоне кретале. Током вечери, после 8 сати, када је гранатирање утихнуло, извео сам све људе из подрума на главну цесту, гдје сам зауставио једно возило УН. Сви су се у њега потоварили и тако се одвезли до велике куће Шарић Живка испод болнице, у којој су се налазили припадници УН. Сматрали смо да ће ту бити сигурнији. Ја сам се једини вратио кући, с намјером да се слиједећег јутра, петог августа, вратим у јединицу. Међутим, кад сам се око 8 ујутро спремао за полазак, угледао сам један авион типа МИГ 21 са хрватским ознакама како гађа касарну Славко Родић, из чијег правца је претходно једна наша хаубица поклапала хрватске положаје. Авион је избацио свој терет и удаљио се, а хаубица се опет јавила. Није прошло много времена, а ја сам са брда угледао како у Книн улази Хрватска војска од Стрмице преко Црвене земље. Све ја то гледам из воћњака, скривен, видим их како пролазе главном цестом. Иду најприје тенкови а онда наилази и пјешадија. Видим хрватске војнике у маскирним униформама. Не носе капе, али неки на главама имају везане мараме. Ова формација која је ушла у Книн била је Седма гардијска бригада из Вараждина, такозване Пуме. То сам сазнао касније од неких њихових војника који су били са мном заробљени. Видим једног официра који предводи пје-

175

from the construction company “Jadran”. Then, I moved with my family to Kolasac, into the house of my father and from there, we moved in 1992 to Knin, to Marici neighbourhood, near the Catholic Church of St. Jacob. We lived in the house previously left by a Croat. Later on, we traced that man and reached an agreement with him that he should move in with his family into our house in Zadar and to regulate this arrangement legally after the war ended and the hostilities ceased. I was conscripted by the Yugoslav National Army (JNA) on 31 June 1991.1 served as a driver in the scouts unit belonging to the Knin Corps. Later on, the Serb Krajina Army was formed and I remained to serve in it. When the operation “Storm” was launched on 4 August 1995, 1 happened to be at home with my family as I was on a short leave. I had no previous information or warning from my superior officers that the attack was incoming. It came as a complete surprise to me. The attack began by relentless shelling of Knin, on the morning of 4 August, They targeted military barracks, police station, JNA centre, railway station, but also the town’s residential quarters. All the suburbs other than Marici were shelled, because this estate was inhabited predominantly by Croats and they knew that owners of these houses would return some day. That day, very many shells fell on Knin, but 1 can’t tell exactly how many. That same day, 4 August, no one fired back from Knin in response to the attack, not a single bullet was fired. When the shells started to fall on us, 1 took my family and some two dozen neighbours, including seven or eight children to my basement. Then I went out to watch the shelling. That area was on a hill and I could see the rest of the city very well. That same morning, around 9 or 10 o’clock, massive convoys of civilian refugees coming from all directions descended on Knin. Residents of entire villages came from the direction of Drnis, Vrlika and Strmica. These convoys had to pass through Knin under intense shelling on their way to Kistanja and the place called Srb. I gathered from the direction where detonations and explosions were heard and seen that even the roads these convoys had taken, were shelled. In the evening, somewhat after 8 o’clock, when the shelling died down, I took all the people from the shelter out to the main road where I stopped a UN vehicle. They all jumped into the vehicle and were driven to a big house owned by Zivko Saric, situated below the hospital here UN troops were stationed. They all thought they would be safer there. I was the only one who went back, intending to rejoin my unit the next morning, on 5 August. However, as 1 was about to leave around 8 a.m., I saw a MIG21 aircraft with Croatian insignia attacking Slavko Rodic barracks, from where one of our howitzers previously targeted the Croatian posts. The aircraft unloaded its deadly cargo and flew back, and the howitzer was heard again. After a short while, I saw from the hill the Croatian Army entering Knin from Strmica via Crvena zemlja. 1 watched it from an orchard, where I was hidden. They moved along the main road. The tanks were followed by infantry soldiers wearing camouflage uniforms. They had no caps on and some of them wore headscarves. This unit, which came to Knin, was the Seventh Guard Brigade of Varazdin, known as the Pumas. That was what I found out later on from some of their soldiers who happened to be captured together with me. I saw an officer leading the infantry column. His head was shaven. 1 heard him issue this order: “Shoot them all at random!” The infantry continued its movement and when they were about 50 metres away from the orchard where I took

5

било које политичке странке. 26. маја 1991. године добио сам рјешење о отпуштању с посла у ГП Јадран. Тада сам се са својом породицом преселио у Колашац, у кућу мог оца, да би од 1992. живјели у Книну, у насељу Марићи, близу католичке цркве Св. Јакова, у кући из које је избјегао један Хрват. Касније смо тог човјека пронашли и постигли договор да се он са својом породицом усели у нашу кућу у Задру, а да међусобни правни однос регулишемо кад сукоб прође и престану непријатељства.


13


175


шадијски конвој. Имао је обријану главу. Чујем како издаје команду: „Убијај све редом!“ Пјешадија наставља да улази, а на педесет метара од воћњака у коме сам скривен, хрватски војници пуцају и убијају око 15 старијих људи. Половина од њих су биле жене. Ови људи су претходно бјежали на две фрезе и мора да су се изгубили. Стајали су мало са стране како би пропустили пјешадију. То мјесто се налазило поред цркве Св. Јакова. Војници су испалили неколико рафала. Видио сам како људи падају са трактора. После првог рафала, чуо сам врисак жена. Онако израњаване, молиле су војнике да им поштеде живот, говорећи: „Дјецо, немојте нас убити!“ Није било милости - докосурили су их. Пуцало је више од десет војника, мада је то тешко рећи засигурно јер је, док се то дешавало, туда пролазио огроман број хрватских војника и мој видокруг је био ограничен. Ја сам био наоружан, али нисам пуцао јер сам био сам и сигурно би ме убили. Не знам одакле су били ти несретници. Одмах након овог инцидента, једно 250 метара низ пут од мјеста гдје је убијено 15 избјеглица, појавио се један младић, старости између 20 и 25 година. Изишао је са подигнутим рукама, а на себи је имао униформу Армије РСК. Нисам чуо шта је говорио, али се вјероватно предавао. Видио сам да му је пришао хрватски војник или официр који га је на лицу мјеста убио. Видио сам када је хрватски војник прислонио пиштољ на младићеву слијепоочницу. Испалио је само један хитац. Касније, у затвору, чуо сам да је хрватска војска убијала сва униформирана лица на која је наишла. Пошто сам видио ова убиства, дао сам се у бјекство. Трчао сам ка западу кроз виноград близу моје куће и кроз кукурузе, све до неких одводних канала који су кориштени за спречавање прољетних поплава. Канали су били окружени шумом. Ту сам се крио наредних шест дана. Наишао сам ту на још двојицу бјегунаца. То су били Душан Пекић и његов зет Саво Жежељ. За разлику од мене који сам био у униформи, они су били у цивилној одјећи. Наше скровиште се налазило у пољу Рашковића, у каналима и кукурузима западно од Сјеверне касарне и жељезничке пруге. Одатле сам проматрао како хрватски војници пљачкају и пале куће у Книну и околини. Већ увече, 5. августа, видио сам неколико кућа у Книну како горе. Такође, видио сам четири или пет запаљених кућа у селу Рашковићи, с друге стране поља у коме сам био сакривен. Пожар су подметали униформирани хрватски војници. Током наредних дана нашег скривања, имао сам прилику да видим да је у селу Рашковић спаљено око двадесет кућа, а исто толико и око Сјеверне касарне. Хрватски војници су убијали псе и гањали стоку. Видио сам како са оружјем улазе у куће. Чуо сам повремено рафале из аутоматског оружја и јауке људи у Рашковићима. У војне камионе је товарен намјештај и одвожен. У сумрак, 7. августа, Пекић и ја смо пришли двориштима у дјеловима Книна који су се звали Калати и Синобаде како би скупили нешто парадајза и краставаца. Тада смо видјели хрватске војнике како утоварују мртва људска тијела и трупце животиња у камионе. Лешеви које сам тада угледао имали су на себи цивилну робу. Нисам знао гдје ми је породица, а нисмо знали ни пут до Босне да би бјежали. Саво Жежељ је ноћу одлазио до куће и одатле нам доносио нешто хране и воде. Једне ноћи ми је донио и цивилну робу. Одмах затим сам и ја отишао до куће у којој сам живио. Наишао сам на испретуране ствари и утврдио да су опљачкани технички уређаји. Пустио сам из стаје краве и свиње који су урликали јер их нико није хранио и затим се вратио назад, до нашег скровишта.

Bulletin - August 2015 shelter, the Croatian soldiers fired at, and killed some 15 elderly people. Half of these people were women. They fled on two small tractors and must have lost their bearings before that. They stood aside to let the infantry go through. The spot was by St. Jacob’s Church. The soldiers killed them with several bursts of gunfire. I saw people fall from their tractors. After an initial burst of fire 1 heard women scream. They begged soldiers, as they lay wounded, to spare their lives saying: “Don’t shoot us dead, children!” They took no pity on them and finished them off. My guess was that about ten soldiers fired at them, although it was difficult to say for certain, because there were many Croatian soldiers around who blocked my vision. I had weapons with me, but 1 didn’t fire any shot. Because I was sure they would kill me instantly. 1 don’t know the whereabouts of these unfortunate people. Immediately after this incident, about 250 metres down the spot where 15 refugees were killed, there emerged a young man, aged between 20 and 25. He emerged with his arms up in the air, and he wore an RSK Army uniform. I could not hear what he told them, but he probably surrendered himself. I saw a Croatian soldier or an officer coming up to him and killing him on the sport. 1 saw the Croatian soldier put the pistol to the young man’s temple. He only fired a single bullet. Later on, while I was detained, I heard that the Croatian Army killed all the uniformed personnel that they came across. Having seen these killings, I ran away. I ran to the west through the vineyard near my home and through the maize field, ail the way to some drain canals used as protection against spring flooding. These canals were surrounded by the forest. I hid there for the next six days. 1 found two more fugitives there. Their names were Dusan Pekic and his son-in-law Savo Zezelj. Unlike me, who was in uniform, they wore civilian clothes. We sheltered in Raskovic field, in the canals and maize fields, to the west of northern barracks and the railway line. From there I watched Croatian soldiers looting and torching houses in and around Knin. Already in the evening of 5 August, I saw several houses burning in Knin. Moreover, I saw four or five houses on fire in the village of Raskovici, on the other side of the field where I was hidden. The fires were started by Croatian soldiers in uniforms. Over the next few days of my hiding, I was able to see that some twenty houses were burned down in the village of Raskovic and the same number of houses around northern barracks, as well. Croatian soldiers killed dogs and chased livestock. 1 saw them enter houses, wearing weapons. From time to time, 1 heard bursts of automatic gunfire and screams of people in Raskovici. Military trucks were loaded with furniture and driven away. At dusk, on 7 August, Pekic and I came closer to the courtyards in parts of Knin called Kalati and Sinobade, in order to pick some tomatoes and cucumbers. Then we saw Croatian soldiers loading dead human bodies and animal carcasses onto trucks. The dead bodies 1 saw there were clad in civilian clothes. I had no information about the whereabouts of my family and we wandered about the place, on our way to Bosnia, looking for shelter. Savo Zezelj went back to his home at night, bringing back some food and water. One night, he even brought me some civilian clothes. Immediately after that, 1 got back to the house where I lived. It was ransacked and I found that electrical goods had been stolen. I let the livestock and pigs out of their enclosures, because their cries were unbearable to listen to. No one had been feeding them for a long time. After that, 1 returned to my hiding place. Pekic and I decided to surrender on 11 August. Zezelj had left us

6

13

У згради Међународног црвеног крста смо нашли двије службенице и једног преводиоца. Тражили смо да нас заштите. Те двије жене су нас регистровале и одмах затим позвале двојицу хрватских војних полицајаца да нас преузму. Они су нас одвели до касарне Сењак у којој се налазила 72. бојна војне полиције Лора из Сплита. Ту су нам најприје исцјепали регистрационе картице Црвеног крста, а онда је почело злостављање и батинање које је трајало цијелог дана. Прво су нас терали да два сата рибамо подове, док су нас војни полицајци ударали бејзбол палицама и дршкама лопата. Око врата су ми окачили звоно за овна и терали ме да блејим, затим да ревим као магарац, да лајем као пас. Са тим звоном су ме и фотографисали. Стално су нас тукли. Док сам клечао, један војни полицајац ме је ударио чизмом по устима и избио ми зуб. Други је поломио дршку од метле о моју главу. Трећи је приносио нож мојим очима и пријетио ми да ће ме заклати током ноћи. Тукли су нас и палицом по леђима, тежећи да нам оставе модрице у виду затворских решетки. Од удараца су ми поломљена два ребра са десне стране и угрувана два са лијеве. Мјесец дана након овога уринирао сам крв, а лијеви тестис ми је отекао до величине песнице. Током два наредна мјесеца нисам могао да станем на ноге без туђе помоћи. Тукло нас је око 40 војних полицајаца који су се смјењивали. Запамтио сам надимке неких од њих: Сплићо, Пекар, Имота. Официри нас нису тукли. Чуо сам како су говорили подређенима да нас не ударају по лицу. Знали су да смо регистровани у МКЦК. Само зато нас нису убили. Тражили смо воде, али нам нису дали. Први пут сам воду добио од цивилног полицајца у 1:00 по ноћи. То је био школски друг једног мог рођака. Слиједећег дана су нас пребацили у Задар, у спортску дворану Моцире. Тамо смо ислеђивани и ту смо први пут добили да једемо. Тамо ме је један лекар и прегледао пошто сам услијед батинања био у јако лошем здравственом стању. Одатле сам пребачен у задарски затвор. Док сам био у задарском затвору, свакодневно ме је полицијском палицом по длановима тукао стражар Мирко Пилиповић. Он и неки стражар Јурјевић су приликом туширања често присиљавали неке затворенике да међусобно врше орални секс, што сам лично имао прилике да видим. Са мном у ћелији је био Милан Јовић. Стражари су га много тукли, јер је био натјеран да каже да је и он као стражар у Книнском затвору тукао хрватске заробљенике, што није било истина. Једног дана су га водили на препознавање леша његовог стрица и стричевог сина. Исте вечери се са мном поздравио и кад смо легли да спавамо, он је извукао каиш из нечијих хлача и објесио се у WЦ-у ћелије. Каиш је закачио о жељезо од вентилације. Нашли смо га тек ујутро. То је било негдје у септембру.

175

the day before. We had a transistor with us on which we heard that 800 Serbs were sheltering at the UN compound. I told him we should contact the Red Cross because we have never done anyone anything wrong. I neither killed nor expelled anyone. Tudjman called on all people who had not blooded their hands to remain behind. Thus, on 11 August, around 8 a.m., we were headed to the International Red Cross building in the centre of Knin, in the suburb called Desici. On our way there, we ran across some Croatian soldiers and civilians. We passed them by without any problem, because they had no idea we were Serbs. Overturned refugee tractors and horse- drawn carts damaged by shells were still across the road. ] also saw road workers filling the gaping holes on the road punctuated by the impact of shells.

We met two employees and one interpreter at the International Red Cross building. We asked for their protection. The two women employees registered us and then called two Croatian military policemen (MP) to take us over. They took us to the Senjak barracks housing the 72nd MP combat unit from Lora in Split. There, they first tore up our ICRC registration cards and started mistreating and beating us all day long. Initially, they forced us to rub the floors for two hours, while the MPs were beating us with bats and shovel handles. They put a ram’s bell around my neck and asked me to bleat, then to bray like a donkey and bark like a dog. They even took a picture of me with the bell. They were beating us all the time. As I knelt down like that, an MP kicked me with his boot across my mouth, breaking my tooth. The other MP broke the handle of the broom against my head. The third one put a knife to my eyes, threatening to slit my throat over night. They beat us with clubs across the back intending to make bruises shaped like the prison bars. Their beatings left me with two broken ribs on my right-hand side and contusion of two of my ribs on the left-hand side. For a month after that, I urinated blood and my left testicle was swollen and looked like a fist. Over the next two months I was unable to stand up without someone’s support. About 40 MPs took turns in beating us. I remembered the nicknames of some of them: Splico, the Baker, Imota. The officers did not beat us. I heard them tell their inferiors not to beat us across the face. They knew we had been registered by the ICRC. It was only for this reason that we escaped death. We asked for water, but were not given any. The first time that 1 got some water was from a civilian policeman, at 1 a.m. He was a schoolmate of one of my cousins. The next day, we were moved to Zadar, to the Mocire sports stadium. We were interrogated there and given food for the first time. There, I was seen by a doctor who examined me because my condition was very bad as a result of the beatings. From there, 1 was transferred to a prison in Zadar. While I was there, I was beaten on a daily basis, with a police baton, on my palms by the guard named Mirko Pilipovic. He and another guard named Jurjevic forced some prisoners to have oral sex while in shower. I saw this with my own eyes. I shared the cell with Milan Jovic. The guards beat him a lot. He was forced to say that even he was a guard himself at the Knin prison, where he beat Croatian prisoners, which was not trite. One day, they took him to identify the bodies of his uncle and his uncle’s son. The very same evening he said good-bye to me when we went to sleep. He took out a belt from someone’s trousers and hanged himself in the cell toilette. He tied the belt to the ventilation bar. It was not before the morning that we found his body. This incident occurred sometime in September. On 31 August, I was brought before the military investigating judge, by the name of Branko Brkic, and on 16 October, I

7

Пекић и ја смо одлучили да се предамо 11. августа. Жежељ нас је напустио претходног дана. Имали смо код себе транзистор и чули смо да се у комплексу УН налази 800 Срба. Рекао сам да би требало ступити у контакт са Црвеним крстом јер ми никада никоме нисмо учинили ништа нажао. Нисам никога ни убио ни протјерао. Туђман је позвао све људе који нису упрљали руке крвљу да остану. Тако смо око 8 ујутро, 11. августа кренули ка згради Црвеног крста у центру Книна, у насељу Дешићи. Успут смо срели неке хрватске војнике и цивиле. Пролазили смо слободно јер они нису претпостављали да смо Срби. На цести су још увијек стајали преврнути избјеглички трактори и кола са коњском вучом која су била оштећена гранатирањем. Видио сам и раднике у плавим одијелима како крпе рупе на цести настале од удара граната.


13


175


31. августа сам изведен пред војног истражног суца Бранка Бркића, а 16. октобра ми је уручена оптужница за протјеривање цивилног становништва, сепаратизам итд. Три дана касније сам пребачен у затвор у Сплиту. У сплитском затвору Билице стално су нас тукли и злостављали, све до почетка 1996. године када је такав третман престао. Тукли су нас стражари Марјан Рашић, Зоран Касељ, Бајић, Мандарић, неки Љубо. Управник затвора је био Тихомир Јакелић који је из своје канцеларије морао чути кад су нас тукли и присиљавали да пјевамо усташке и четничке пјесме. Владо Николић је био командир страже који је шамарао затворенике приликом пријема. Нарочито тешко су нас премлатили на Дан мртвих, 1. новембра 1995, негдје око 22:00. Тукли су нас палицама, чизмама, песницама. Све до Нове године сам спавао на поду, са још десет заробљеника. Негдје у новембру 1995. испитивали су ме исљедници СИС-а, неке врсте државне безбједности. То се дешавало на локацији изван Сплита. Тамо су ме приликом саслушања мучили струјним ударима. За лисице које сам имао на рукама прикачили су жице пољског телефона кроз које су пуштали струју. То је било горе од свих батина које сам добио. Рекао сам им све што сам знао, али су тражили од мене да их обавијестим о кретању и пратњи Ратка Младића, што као обичан војник никако нисам могао знати. Кад би рекао да не знам, они би пустили струју. Имао сам осјећај да ће ми плућа пукнути. Било је неподношљиво. Падао сам у несвијест, а исљедници су ме полијевали водом. Било их је пет. Када су лисице у једном тренутку пукле од струјног удара, везали су ми жице високо на мишице. И остали затвореници су ми причали да су их на исти начин мучили, да су им жице везивали и за уши. 5. октобра 1996. добио сам рјешење о амнестији, а 17. октобра сам пребачен у Југославију. Претходно су ме питали да ли желим да останем у Хрватској. Кућа мог оца је била спаљена 5. или 6. августа 1995, током операције Олуја, а од оне коју сам подизао у Задру остали су само голи зидови: била је потпуно опљачкана. Био сам свјестан да је понуда лажна. Знао сам да Хрвати не желе да ми Срби останемо у Хрватској. Неки који су били амнестирани, вратили су се у затвор после 8 дана. Из новина смо могли сазнати какви су увјети напољу. У три села је дошло до клања преосталих Срба, а тројица осумњичених су дошла у наш затвор. Изишли су прије нас, због недостатка доказа. Још увијек имам здравствене тегобе за које сматрам да су посљедица мучења која сам претприо. О свим овим догађајима дао сам 1996. године изјаву Веритасу, а затим и истражитељима Трибунала УН. На суђењу Анти Готовини, међутим, нисам свједочио.

Bulletin - August 2015 was delivered an indictment charging me with deportations of the civilian population, separatism, etc. Three days later, I was moved to the prison in Split. Once in Split’s prison of Bilice, 1 was constantly beaten and maltreated all the way to the beginning of 1996 when this treatment ceased. We were beaten by guards Marjan Rasic, Zoran Kaselj, Bajic, Mandaric and a certain Ljubo. The prison warden was Tihomir Jakelic who must have heard from his office when they were beating us and forcing us to sing Ustasha and Chetnik songs. Vlado Nikolic was in command of the guards who slapped prisoners on the face, upon their admission. We were particularly severely beaten up on All Saints Day, on I November 1995, around 10 p.m. They beat us with clubs; they kicked and punched us. Until the New Year’s Day I slept on the floor with ten other prisoners. Sometime in November 1995, I was interrogated by the investigators of SIS, a kind of state security agency. All this happened at a location outside Split. During the hearing there, I was subjected to torture by electric shocks. They tied the cables of a field telephone to my handcuffed hands and electrocuted me. That was worse than all the beatings I had to endure. 1 told them everything I knew, but they insisted that 1 tell them the whereabouts and escort of Ratko Mladic, which as an ordinary soldier I had no way of knowing. When I told them that I djd not know, they electrocuted me. I had a feeling that my lungs v/ould explode. It was unbearable. I was in and out of consciousness and the investigators poured buckets of water oyer me. There were five of them. When the handcuffs broke as a result of the electric shock, at one point, they tied the cables high on my upper arm muscles. I also heard from other prisoners that they too were tortured in the same way and that cables were tied even to their ears. On 5 October 1996, I received the decision on my amnesty and on 17 October I came to Yugoslavia. Previously, I was asked if I wished to remain in Croatia. My father’s house was burnt down on 5 or 6 August 1995 during the operation “Storm” and, of my house in Zadar, which was under construction, there remained only bare walls: its interior was completely looted. I was sure that the offer was false. I knew that Croats didn’t want us Serbs to remain in Croatia. Some of the amnestied people were returned to prison after eight days. We could Ie^rn from newspapers about the conditions outside. The remaining Serbs had been massacred ir! three villages and the three suspects of this crime were imprisoned in our jail. Due to lack of evidence, they were released before us. I still have health problems that I believe are the consequence of torture 1 was subjected to. V-eritas and then ICTY investigators took evidence from me on all these events in 1996. lfciwever, I was not a witness at the trial of Ante Gotovina.

Ову изјаву добровољно дајем заступнику Србије пред Међународним судом правде и сагласан сам да се у поступку пред тим Судом појавим као свједок. Текст изјаве сам прочитао и у свему га прихватам за свој.

I have given this statement to the Agent of Serbia before the International Court of Justice and 1 agree to appear as witness in the proceedings before this Court. I have read the text of the statement and I fully accept it as my own.

Дана 23. маја 2013. године

23 May 2012 Signed by (signature)

8

13



Од рођења па све до јула месеца 1991. године живео сам у Карловцу а потом све до 8.августа 1995. године у селу Цреварска страна, општина Вргин Мост, где су моји родитељи имали подигнуту кућу за одмор. Тога дана због акције Хрватске војске морали смо да напустимо место боравишта, и то ја и моји родитељи, као и жена. Моји родитељи кренули су а колоном која се упутила пут Босне а ја сам остао на положају у близини места Тушиловачки Церовац, општина Крњак, на територији тадашње Републике Српске Крајине.

Ever since I was born until July 1991, I lived in Karlovac. After that, I lived until 8 August 1995 in the Crevarska Strana, in the municipality of Vrgin Most where my parents had built a summer house. On that date, due to the operation conducted by the Croatian army, we had to leave the place of our residence, namely, my parents, my wife and I. My parents headed in a convoy for Bosnia, while I remained on a battle position near the place called Tusilovacki Cerovac, in the municipality of Krnjak, in the territory of the then Republic of Serbian Krajina.

Мирко Мркобрад

Mirko Mrkobrad

Почетком августа 1995. године, мислим да је била недеља, дан 8. августа те године, ја сам се налазио у колони избеглица. Мањи број људи из ове колоне ја сам лично познавао. Лично сам једино познавао породицу Докмановић. Када се колона нашла на месту зв. Равно Рашће дошло је до напада Хрватске војске. Колона је пресечена с леве бочне стране тако да је колона раздвојена на два дела. Ја сам се нашао у другом делу колоне који је остао према Глини. Пре него што се појавила Хрватска војска дошло је до бомбардовања из артиљеријских оруђа. Гранатирање је трајало десетак минута. Током гранатирања дошло је до директног поготка у теретно возило марке ”Застава” власништво Мађерчић Војка из Крњака. То возило је било запаљено које је букнуло јер се у возилу налазила извесна количина горива. Да ли је неко страдао у возилу или не, не могу да се изјасним, али је запаљено возило онемогућило колону да се путем креће напред ка Босни. Пошто је гранатирање потом настављено у колони којој сам и ја припадао, а то је онај одсечени део, било је више мртвих и рањених. Поименице се не бих могао изјаснити о тим људима; само могу да наведем да је по мојој грубој процени било најмање тридесетак мртвих а знатно више рањених. Све је ово било док се војска није појавила. Када је престала артиљјеријска паљба појавила се јединица Хрватске војске у саставу од отприлике 50 војника који су били наоружани аутоматским оружјем, минобацачима и зољама. Део колоне испред запаљеног возила наставио је бежанију ка Босни, а део колоне коме сам ја припадао почео је у нереду да се враћа ка Глини, по овој колони Хрватски војници су почели да пуцају из аутоматског оружја и минобацача. Људи су падали као снопље. Колико је било мртвих и рањених тешко је било избројати.

At the beginning of August 1995, I think it was a Sunday, 8 August 1995 I was in a refugee convoy. I was personally acquainted with a very few people from that convoy. I only knew the Dokmanovic family. When the convoy reached the so-called Ravno Rasce, the Croatian army staged its attack. The convoy was cut off from its left flank so that it was halved. I found myself in the other part of the convoy heading for Glina. Before the Croatian army attacked us, we had been bombarded by the artillery. The shelling lasted for some ten minutes. During the shelling, the Zastava truck owned by Vojko Madjericic from Krnjak, took a direct hit. The truck burst into flames, because there was some fuel loaded onto it. I can’t tell whether there were any people in it, but I know that the burning vehicle prevented the convoy from moving forward to Bosnia. Since the shelling continued, there were a number of dead and wounded people in the convoy I was in, meaning the severed part of it. I can't be more specific about the dead and wounded, but my wild guess was that there were at least 30 dead and many more wounded people. All this happened before we saw the Croatian army. When the shelling stopped, we could see a unit of the Croatian army of approximately 50 soldiers wearing sub-machine guns, rocket launchers and stingers. Part of the convoy in front of the burning vehicle continued its flight to Bosnia and the part of it I was in, was in disarray, turning back to Glina. The Croatian soldiers used machineguns and mortars to fire upon this part of the convoy. People were falling down as if they had been mowed down. It was hard to tell the number of dead and wounded.

When the convoy managed to get to Glina, which was some 15 kilometres away from Ravno Rasce, the Croatian army had already taken control of Glina. The convoy was allowed to get into Glina and, when it was in the centre of the town, it was surrounded from all sides by the Croatian army. I came to the conclusion that they had already been in the town when the convoy entered. From the position I was on, roundabout near the outpatient hospital in Glina, I estimated that there were some 600 refugees, women and children, mainly civilians and a very small number of uniformed people. All of a sudden, a

9

Када је колона избеглица успела да стигне до Глине која је од места зв. Равно Рашће удаљено око 15 километара, Хрватска Војска је већ била запосела Глину. Колона је пуштена у место Глина и када је дошла у сам центар Глине, са свих страна се појавила Хрватска војска те из тога сам ја извукао закључак да су они већ били у месту када је колона ушла. На месту где сам се ја налазио, а то је кружни ток код Дома здравља у Глини, било је по мојој процени око 600 избеглица, што жена, што деце махом цивила а у мањем

Regarding the Dokmanovic family that was in the convoy, and there were four of them in all, namely, Milan Dokmanovic, who used to live in Karlovac, his wife Ljubica and two underage children, I am not aware if any of them died on that occasion. I only saw Milan at a collective centre in Sisak, five or six days later. However, I didn’t speak to him then and, later on. I heard that he was probably exchanged, but I don’t know his current whereabouts.

13

У вези породице Докмановића која је била у тој колони, а њих је било укупно четворо и то Докмановић Милан, који је раније живео у Карловцу, његова жена Љубица и двоје малолетне деце. Ја не могу прецизно да наведем да ли је неко од њих страдао. Ја сам једино после 5-6 дана видео Милана у сабирном логору у Сиску. Међутим са њим тада нисам контактирао а ни касније а колико сам чуо он је највероватније размењен а где се он сада налази, заиста ми није познато.

175

175


броју и униформисаних лица. Тада без икаквог упозорења са свих страна извршена је паљба и то из пешадијског оружја. Људи су падали као снопље. По мојој грубој процени погинуло је око 150 људи. Један број је био рањен. За ово време из групе избеглица појединци су узвраћали из ватреног оружја, али мање-више насумице. После 10 до 15 минута престала је паљба и тада су се појавили Хрватски војници. Поједини рањеници су лежали. Тада је један број Хрватских војника, и то они први, отворио ватру на рањенике из непосредне близине пуцајући им у главу. Претежно је пуцано из пиштоља. Не бих могао по имену да наведем ни једно лице које је том приликом изгубило живот или било рањено. У тренутку када је почео напад ја сам био на периферији колоне. Нисам имао где да побегнем. То ми је и спасло живот јер су страдали по правилу они до којих су Хрватски војници одмах дошли. Ми који смо били мало даље имали смо веће шансе да сачувамо главу. Био сам очевидац када су поједини Хратски војници људе из моје непосредне близине постројавали поред зида и по неколико њих и онда на њих пуцали и убијали и то из непосредне близине. Ја сам имао срећу да ме је заробио један млади Хрватски војник. Одмах су пришла још двојица. Та двојица су ме претресла и узели су оно што сам имао а имао сам лична документа и негде око 100 марака. То су они узели. Стргли су ми и златан ланчић с врата и то је однето. Овај младић ми је прислонио уста цеви од аутоматске пушке на чело главе, али није имао снагу да ме убије. Колебао се једно време и једноставно ме је оставио живог. Други нису били те среће. Ја у време напада на месту зв. Равно Рашће а касније и у самој Глини нисам знао са ког подручја су војници који су извршили ове нападе и масакре. Тек касније сам сазнао да су те нападе извршиле јединице са сисачког Зборног подручја али не бих могао да назначим које су јединице у питању и ко је тим јединицама командовао. Као сведоке ових злочина, једино бих могао да наведем поменутог Докмановић Милана, који је пре избијања рата у Хрватској, живео у Карловцу, а касније у Тушиловићу, општина Крњак. После заробљавања ја сам био смештен у подруму једне зграде у Глини. Ту сам провео првих неколико дана затим сам пребачен у Петрињу где сам провео дан и ноћ, затим у Сисак, у сабирном логору 10 дана, па у Карловцу један дан и на крају 6 месеци у окружном затвору Реметинац у Загребу, након чега сам размењен. Ја се у Загребу где сам провео 6 месеци не могу потужити на третман од стране Хрватских власти. Било је све у границама нормале, ако се изузме поједино шиканирање које се сводило на шамар два али је и то било изузетно. Најтеже је било у Глини а затим у Сиску. На овим местима у односу на мене и друге вршено је право малтретирање и физичко злостављање. У Сиску сам остао без 6 зуба, сломљена су ми два ребра на левој страни. и поломљени су ми зглобови на средњим прстима обе руке. И остали заробљеници у овим местима су прошли слично као ја. Поштеђени су били само стари мушкарци који су до краја изнемогли, али то не сви. Ја лично нисам видео да је неко од заробљеника убијен, али сам био сведок одвајања појединих лица као у Петрињи. Та лица касније никада у животу нисам видео. Док сам био у ова два сабирна логора из сусједних просторија чуо сам запомагање. Сами Хрватски војници су се хвалили да су те ноћи заклали два или више четника.

Bulletin - August 2015 small-arms fire was opened at them. People were falling down like flies. My wild guess was that about 150 people were killed. Some individuals from the refugee column fired back, but at random. After 10 to 15 minutes, the shooting stopped and the Croatian soldiers appeared. There were some wounded people lying around. A number of Croatian soldiers shot them at close range into the head. They mostly used pistols. I can’t tell how many persons were killed or wounded. At the moment when the attack began, I was on the periphery of the convoy. I had nowhere to run to. That was what saved my life, because those killed were, as a rule, the ones to whom the Croatian soldiers came first. Those of us who were somewhat farther had greater chances of staying alive. I witnessed to some Croatian soldiers lining up some refugees and pointing guns to them at close range and killing them. I was lucky to have been captured by a young Croatian soldier. Two other soldiers came up to him immediately after that. The other two searched me and took all I had on me, which included my ID documents and about 100 DM. That was what they confiscated from me. They also snatched a gold chain from my neck and took it away. The young man put the barrel of his gun to my forehead, but had no guts to kill me. He was indecisive for a while and simply let me live. The others were not that lucky. At the time of the attacks on Ravno Rasce and Glina itself, I was not aware of the regions of origin of the soldiers who carried out the attacks and committed the massacres. It was only later that I found out that those were the Sisak military units, but I can’t be more specific about the units in question and who was in their command. As an eye witness to these crimes, I can only mention the above named Milan Dokmanovic, who used to live in Karlovac at the time of the outbreak of war and, later on, at Tusilovic, in the municipality of Krnjak. After my capture, I was placed in a basement of a building in Glina. I spend the first few days there. I was then transported to Petrinja where I spent one day and a night. From there, I was moved to the collective centre in Sisak where 1 spent ten days and to Karlovac where I spent just one day and finally, I was detained for six months in the District Prison of Remetinac, in Zagreb. After that, I was exchanged. I cannot complain about my treatment by the Croatian authorities in Zagreb during my six-month detention there. My treatment there did not go beyond routine procedures except for a few slaps here and there, which was more of an exception than the rule. The worse treatment I was subjected to was in Glina and in Sisak. I was really and truly tormented and tortured there. In Sisak, they left me without six teeth; they fractured two of my left side ribs and broke the joints of my middle fingers on both hands. The treatment of the other prisoners was no better. The only ones spared to some extent were elderly men who were frail, but not all of them. I didn’t witness any of the prisoners being killed, but I saw some people being singled out like those in Petrinja. I never saw those people ever again. While I was at these two collective centres, I could hear screams and yells from the adjoining premises. It was the Croatian soldiers themselves who bragged about cutting the throats of two or more Chetniks, this or that night.

0

14

Први пут су се појавили људи из Међународног Црвеног крста док смо били у Сабирном логору Сисак. То је било након 5 до 6 дана од нашег доласка, Ја могу да потврдим да су логорске власти у Сиску сакривале од међународног црвеног крста поједине заробљенике и о чијој судбини ја ништа не знам. Наиме, чланови међународног црвеног крста су имали одређено време када су могли да уђу у Сабирни логор. Ми смо сви били у једној великој сали и у просеку нас је било око 200. Међутим, дешавало се да се током ноћи издвоје поједини људи, одведу и више их никад не видимо, а уместо њих током ноћи доводе се други људи, тако да је бројно стање увек било исто. У једном случају била је доведена група од 12 људи која је пуштена у салу а у том тренутку чланица Међународног црвеног крста је била унутра. Било је "повуци-потегни" док јој је дозвољено да евидентира и те новопридошле људе. Стекло се утисак да су ти људи требали да буду сакривени од међународног црвеног крста како се бројно стање не би повећало јер је касније бројно стање морало да буде на нивоу. О тим људима поименице или надимцима не могу да се изјасним, јер су то били за мене непознати људи, само знам да су српске националности. Ја у Сиску нисам приметио да је неко умро у сали у којој смо били а такође нико није умро ни у ћелији у којој сам био док сам био смештен у затвору Реметинац. Међутим, током шетње од других затвореника из других ћелија сазнавао сам да је по неко од старих људи умро током дана. Такође и о тим људима који су умрли никакве податке не могу да пружим. Колико је мени познато у Загребачком затвору није било жена већ искључиво мушкарци старости од 18 до 80 година. У Сиску у сабирном центру самном у сали није било жена и деце. Чуо сам, мада нисам лично видео, да је у близини у другој некој просторији било жена и деце. Више пута сам кроз прозор чуо женски и детињи плач, али ја са женама и децом нисам био у непосредном контакту. Док сам био у Глини и Петрињи ја сам био смештен у подрумске - просторије са 2 - 3 мушкарца и нисам имао додира са другим заробљеницима. Ја из непосредног сазнања ништа не знам о судбинама оних који су затражили заштиту у базама Унпрофора а који су касније испоручени Хрватским војним и полицијским органима, јер нисам био у тој ситуацији. Једино што знам то је посредно преко Котур Драгана из Вељуна, општина Слуњ кога сам затекао у затвору Реметинац. Он ми је испричао

175

I can’t give the names or nicknames of the persons who tortured either me or the other prisoners. Since all that happened in Sisak, I suppose that they are all from that region. I used to know Mijo Latin from Sisak before the war. He worked with me at the Secretariat for Internal Affairs in Zagreb. He found me at the collective centre in Sisak and saw the state I was in. After that, they stopped mistreating me and the maltreatment of other people I was in contact with. I am not in possession of any medical documents concerning the injuries I sustained. While I was in prison in Zagreb, I was investigated by the military court of Karlovac. I was interrogated in Zagreb and prosecuted subsequently. I was sentenced at the main hearing to five years in prison. I was not given the opportunity to appeal against this sentence. I am in possession of these documents and will make a photocopy of them. People from the International Red Cross visited us for the first time while we were at the collective centre in Sisak. That visit came 5 or 6 days after our arrival. I can vouch that the camp authorities in Sisak hid some prisoners from the International Red Cross. I don’t know anything about these individuals. As a matter of fact, the delegates of the International Red Cross were given precise hours when they could come to the camp. We were all placed in one big room and there were about 200 of us, on average. However, some people were led away during the night and we never saw them again. Instead of them, other people were brought in, also during the night. So, our numbers were more or less the same. Once, a group of 12 people was brought to the room while a delegate of the International Red Cross was still in. The situation was a bit tense until she was allowed to register even the newcomers. I got the impression that those people had to be concealed from the International Red Cross so that the number of inmates would not be increased, because everything had to add up in the end. I can’t tell the names or nicknames of those people; they were all unknown to me. I only know that they were Serbs. While I was in Sisak, I was not aware that anyone died in the room we were detained in nor was anyone dead in the cell, while I was detained in Remetinac prison. However, I found out, during the walks with other prisoners, that some of the elderly people had died during the day. I can’t give any more details about the people who died. I understand that there were no women prisoners detained in prison, in Zagreb. The inmates were only men aged between 18 and 80. There were no women and children at the Sisak collective centre either. I heard, but didn’t see it for myself, that there were women and children nearby, in another room. I heard women talk through the window or children crying, but I was never in close contact with women and children. While I was in Glina and Petrinja, I was in a basement with two or three men, and was not in contact with any other prisoners. I have no direct knowledge about the fate of those who sought protection in UNPROFOR bases and who were later handed over to the Croatian military or police authorities, because I was not in that situation. Everything I know, I know from Dragan Kotur, who is from Veljun in the municipality of Slunj, and whom I met in Remetinac prison. He told me that he had been wounded at a place called Zirovac and that he managed to go to the UNPROFOR base where the Russian battalion was stationed. He sought their assistance and was given only the most urgent medical at-

1

Ја не бих могао да наведем по имену или надимку лица која су мене злостављали а и друге. Обзиром да се ово дешавало у Сиску претпостављам да су са тог подручја, ја сам још од пре рата знао Латин Мијy из Сиска који је једно време самном радио у Републичком секретаријату за унутрашње послове: у Загребу. Он ме је пронашао у сабирном логору Сисак и видео ме како изгледам. Након тога престало је моје малтретирање као и малтретирање других лица са којима сам ја долазио у контакт. Медицинску документацију о задобијеним повредама не поседујем јер није било могућности да је прибавим. Док сам био у Загребачком затвору у односу на мене вођен је истражни поступак, с тим што је истрагу спроводио војни суд из Карловца. Саслушавања су обављана у Загребу а потом је против мене подигнута оптужница и затим одржан главни претрес и осуђен сам на казну затвора од 5 година. Нисам имао прилику да се жалим на ову пресуду. Ту документацију поседујем и донећу је ради фотокопирања.


14


175


да је рањен на месту зв. Жировац и да је успео да дође до базе Унпрофора где су били припадници Руског батаљона. Њима се обратио за помоћ и ту је добио само најнужнију лекарску помоћ. Касније су га предали хрватским властима у Глини. Касније је одведен у сабирни логор Озаљ поред Карловца и преживео је све оно што сам и ја. Знам да је физички малтретиран а да ли му је шта поломљено и да ли су остале теже последице, то не знам. Он је тренутно у Пожаревцу и смештен је у близини женског затвора. Ту живи као подстанар.

Мени је жао, али појединости не могу да наведем јер ми људи који су страдали нису лично познати пошто сам једино добро знао људе из места где сам живео по доласку из Карловца. Оне људе које сам видео у колони и који су самном касније били у сабирним логорима, пре тога нисам знао ни из виђења. Причали су ми да су слично прошли као ја, али њихова имена и податке нисам упамтио. Ако буде било потребно спреман сам да сведочим и пред Међународним судом у Хагу. Ја друго немам шта да изјавим. Диктирање сам слушао и на унето немам примедбе, те исти не желим да читам.

Јела Угарковић ИЗЈАВА

Bulletin - August 2015 tention. He was later turned over to the Croatian authorities in Glina. He was taken to the detention centre of Ozar, near Karlovac, and was subjected to the same treatment as I. I know that he was physically maltreated, but I don’t know whether he had any fractures or suffered more serious consequences. He is currently in Pozarevac and resides in the vicinity of the women’s prison. He is renting a place there. I can’t give any specific details about the people who died, since I didn’t know them well. I only knew people from the places I lived when I came from Karlovac. I didn’t know even by sight people who were in the convoy with me or in the detention camps, later on. They told me that they suffered the same fate as I did. However, I don’t know their names or any other particulars. If necessary, I am willing to testify even before the International Court of Justice in the Hague. That is all I had to say. I have been advised to read the minutes and 1 declare that I don’t want to, because it was dictated out loud.

Jela Ugarković STATEMENT

1. Ја сам Јела Угарковић, рођена сам у селу Комић, општина Титова Кореница, у Хрватској, а данас живим у Данској. Свој породични дом напустила сам 1974. године када сам почела да радим у Загребу, у фабрици Унитас Концерн да бих касније постала финансијски службеник и радила у предузећу Раде Кончар. Радила сам све до марта 1991. године када сам заједно са више хиљада људи отпуштена из фабрике. По почетку сукоба, односно у периоду 1990-1991. године, дошло је до пораста напетости између Срба и Хрвата. Била сам жртва одређених провокација од стране Хрвата у том периоду али на њих нисам никада одговарала и нисам имала већих проблема.

1. Му name is Jela Ugarkovic. I was born in the village of Komic, municipality of Titova Korenica, Croatia. I now live in Denmark. I left my family home in 1974 when I started working in Zagreb, first at Unitas concem factory and later on at the сотрапу Rade Koncar, as a financial officer. I was employed there until March 1991 when I was, along with thousands of other peopie, laid off. At the outbreak of the conflict, in 1990-1991, there was a growing tension between Serbs and Croats. I was the victim of certain provocations by Croats in that period, but I never reacted to them and never had any problems,

2. У септембру 1991. године из Загреба сам отишла на двонедељну посету мојим родитељима у село Комић како би им помогла да припреме зимницу. Мајка ми је била јако болесна јер јој је кичма оболела од тешког рада, а отац је већ био доста стар. Отац је све теже радио поготову јер му је једна нога била краћа, с обзиром да је инвалид II светског рата и због тога се тешко кретао. Комић је иначе село које је у доста тешком подручју, зиме су јако хладне, а обрадива земља веома сиромашна. Имајући у виду да је место Комић било старо село било је све мање становника, тешко се живело, и моји родитељи су тако годину дана пре моје посете распродали скоро сву стоку које је пре увек било доста јер је то претежно био сточарски крај. Како мој брат, сестре и ја нисмо могли да их стално посећујемо рекли смо им да продају већину стоке иако су они то тешко прихватили. У селу су неке куће имале струју али наша кућа није, а у селу није било ни телефона. Због свега тога остала сам са њима јер ми је било тешко да их оставим и почела сам да радим на имању како би га мало обновила. Од та-

2. In September 1991, I left Zagreb for a two-week visit to my parents in the village of Komic to help them pickle food for the winter. Му mother’s spine was in a very bad condition due to years of hard farm work, and my father was already an old man. It was more and more difficult for my father to work as one of his legs was shorter than the other being disabled in World War П. So, it was difficult for him to move. Komic is a village situated on a very rough terrain, winters are extremely cold and the soil is barren. Bearing in mind that Komic was an old village, with less and less people living in it, where it was very hard to live off land, my parents sold out, a уеаr before my visit, almost all the cattle that used to be big in number because it was predominantly a cattle-breeding region. As my brother, sister and I could not visit them frequently, we told them to sell the majority of livestock, although it was hard for them to accept it. Some houses in the village had electricity but ours did not. And there was no phone in the village, either. For all these reasons, I stayed with them because had no heart to leave them like

2

14

3. Село Комић је било у залеђини територије и нисмо доживели борбе или гранатирање, међутим период сукоба између 1991 и 1995. године је био посебно тежак. Сељани који су живели у селу су морали свакодневно да се муче да би преживели и прехранили се. Мушкарци рођени након 1947. године су били мобилисани. 4. У рано јутро 4. августа 1995. године, око 4 сата мој отац ме пробудио и чула сам гранатирање у даљини и отац је говорио да долазе Хрвати. Пробала сам да га смирим и рекла да то сигурно наша војска изводи вежбе. Међутим, током дана чула сам преко радија да су Хрвати кренули у напад и чула сам Туђманов говор. Он је позивао Србе да остану тамо где су и обећао да нам се неће ништа догодити. Између осталог и због тога што сам поверовала у то, остала сам у селу. Тако сам после тога наставила да радим око куће али сам поподне када сам сишла до крава на путу видела колоне трактора са сељацима који су се кретали према истоку, главном путу и Ондићу. Село Комић је имало два пута, један је био тај Удбина-Грачац код Ондића према западу преко Ластарића до центра Комића и то је био макадамски пут, а други је био асфалтни од Удбине преко Опалића до центра села. У Комићу куће и имања су била раштркана уз пут и уз обронке брда која су се налазила јужно од села. 5. Пришла сам тој колони, једном трактору и питала шта се дешава и возач ми је рекао да бежимо јер долазе хрватске снаге. Вечерала сам са родитељима и нисмо много причали о томе али смо остали. Медјутим мени је отац рекао да спавам ван куће, и ја сам спавала у једном гају, јер се он плашио за мене пошто је преживео раније ратове па је хтео да ако хрватски војници додју у кућу да мене не затекну унутра. 6. Ујутру у суботу 5. августа пробудила сам се опет рано и опет сам чула пуцњаву. Око 5 сати ујутру видела сам комшију из Плоча на трактору који ми је рекао да одлази, а видела сам да је само пустио и оставио стоку на све стране. Слушали смо радио преко транзистора, комшије су се скупљале око 13.00 часова како би чули вести. Једине вести које смо чули су биле са хрватског ратишта, јављали су о хрватској победи без губитака а Србима су говорили да остану. 7. Тог дана до нас је дошао комшија Петар Лаврнић и рекао нам да је добио задужење од осталих комшија да евакуише родитеље и мене. Медјутим ни тада нисмо хтели да напустимо своју кућу, односно мени је отац рекао да сам млада и да би требала да идем али ја сам то одбила. Мало после поднева тог 5. августа готово последњи становници су напустили село. Из села је отишла велика већина становништва од око 150 мештана, а остали су само старији мештани. Мој отац ме је тада замолио да видим кога још има у селу. Почела сам да тражим у горњем делу села и нашла сам само старе и немоћне људе да су остали у својим кућама као рецимо Петра старог 60 година и његову мајку Саву која је имала преко 90 година (мислим да се презивају Лаврнић или Момчиловић). Такодје сам нашла и Стоју мислим да се презивала Остојић која је била стара око 70 година. Од млађих су остали само ретки и то они који су тражили своје родитеље, као Радован Диклић који је тражио свог оца, а који ми је рекао да је видео још неколико старијих жена у својим кућама.

175

that. I started to work on the farm to make it a bit better. From then on, I was with my parents. So, I found myself in my native village of Komic when the operation “Storm” was launched. 3. The village of Komic was in the hinterland and we experienced not much of the fighting or shelling. But, the 19911995 conflict was a period particularly hard on us. The villagers had to struggle to survive and make ends meet, on a daily basis. Males born after 1947 were called up. 4. In the early morning on 4 August 1995, at about 4 a.m., My father woke me up and I could hear shelling in the distance. Му father said that Croats were coming. I tried to calm him saying that it was certainly our Army doing exercises. But, during the day I heard it on the radio that the Croats began the attack, and I heard Tudjman’s speech. He called on Serbs to stay where they were and promised nothing would happen to us. Among the other reasons, I stayed in the village because I believed in what he had said. So, I went on working around the house but in the afternoon, when I came out to tender our cows, I saw a convoy of tractors with farmers on the road headed eastwards, towards the main road and Ondico. The village of Komic had two roads, one was the Udbina-Gracac near Ondico to the west via Lastarica leading to the centre of Komic and it was a macadam road, and the other was paved leading from Udbina via Opalic to the village center. Houses and farms in Komic were scattered along the road and on the slopes of a hill to the south of the village. 5. I approached one of the tractors in the convoy asking what was going on and the driver told me to run away as the Croatian forces were coming. I had dinner with my parents and we did not talk much over it but we stayed on. Nevertheless, my father told me to sleep outside, and I slept in a grove, because he was afraid something could happen to me, as he survived previous wars. He wanted the Croatian soldiers not to find me if they came to the house. 6. On the morning of Saturday 5 August, I woke up early again, and again I heard gunshots. Around 5 o’clock in the morning I saw a neighbor from Ploce driving a tractor, who told me he was leaving and I saw that he cut his animals loose and left them all around. We listened to the news on the radio by using transistors; neighbors use to gather around 1 p.m. to listen to the news. The only news that we heard were from the Croatian battlefront; the news were of Croatian victory with no losses and the Serbs were told to stay. 7. That day our neighbor Petar Lavrnic came and told us that he had been told by other neighbors to evacuate my parents and me. But, even then we did not want to leave our house. In fact, my father said that I was young and that I should go, but I refused. A little after the noon on that day, 5 August, almost all remaining residents left the village. The vast majority of the population, about 150 residents, left the village, and only elderly stayed behind. Then, my father asked me to check who else stayed in the village. I started looking at the upper end of the village and I found only old and frail people who remained in their homes as, for example, Petar who was 60 years old and his mother Sava, who was over 90. (I think their last name was Lavrnic or Momcilovic). I also found Stoja whose last name was Ostojic, I think, aged about 70. There were a few young people who remained behind, those who were looking for their parents, like Radovan Diklic who was looking

3

да сам била са својим родитељима тако да ме је акција Олуја затекла у мом родном селу Комић.


14


175


8. У том периоду док у наше село још није дошла Хрватска војска, сећам се да сам чула експлозију, мислим гранату од тенка и да сам видела да у Ондићу гори нека зграда. Касније када сам пролазила туда видела сам да је та зграда која је изгорела била школа. 9. Хрватска војска је у село ушла 12. августа, ја сам у то време била у башти и тада сам чула свог пса како лаје и видела нешто у даљини. Сакрила сам се и ускоро видела колону војника која се приближава, са тенковима, оклопним транспортерима и камионом, а у возилима је било пуно војника. Имали су тамно зелене униформе и колико се сећам црне беретке. Знала сам да су Хрвати јер су возила имала ознаке са шаховницом што је била њихова ознака. Војска је наставила ка селу макадамским путем и убрзо сам видела дим из једне оближње куће (касније увече отац ми је рекао да је то спаљена кућа Петра Лаврнића и његове мајке Саве). То је била прва кућа у селу. Чула сам у исто време и пуцњаву у селу Пољице али и неке јаке експлозије из кућа у комшилуку. 10. Када је престала пуцњава, потрчала сам да надјем оца. Стала сам на ивици шуме и у близини наше куће угледала војнике односно само њихове ноге јер сам се сакрила јако близу медју дрвећем па нисам смела да придјем да ме не виде. Видела сам како се војници спуштају низбрдо и како су опколили нашу летњу кухињу. Раздаљина измедју падине на ивици шуме где сам била и летње кухиње је око 15 метара. Иначе моја мајка Марија је због бола у леђима константно лежала у летњој кухињи и ту сам је пресвлачила и хранила. Летња кухиња је била пола сазидана од дасака а пола од камена, и била је одвојена од наше главне куће која је направљена скроз од камена али у истом дворишту. Два војника су ушла у кућу са једне стране а два са друге а ја сам се укочила и сакрила медју дрвећем. Улазили су у све просторије и у велику шталу и у сеник. Недуго затим сам чула војника како каже „Момци, све смо запалили, идемо“ и војници су отишли. 11. Мало сам сачекала, а онда потрчала према нашој кући, мислећи да могу да спасем мајку али је већ било касно. Кров летње кухиње се урушио и потпуно пао. У секунди се све запалило јер су запалили све просторије. Чула сам животиње, пилиће и кокоши како кокодачу, као и теле које је мукало. Никад нећу заборавити тај тренутак. 12. Видела сам такодје групу војника како на исти начин улазе у кућу мога покојног стрица, запалили су кућу и шталу и пешке кренули према Ондићима. Ја сам у једном моменту потпуно избезумљена изашла на чистину и повикала војницима да убију и мене. Не знам да ли су ме видели; вероватно нису. Мислим да су исти војници који су запалили нашу кућу били војници који су пре тога запалили село Пољице јер су дошли до наше куће кроз шуму из тог правца. 13. Следећег дана на све стране сам видела мртве домаће животиње. Пошто сам рекла да је сточарство било извор прихода у селу, и да су неке породице имале и по 20 крава та слика је била страшна. Било је и много убијених коња и живине. Увече када се спустио мрак нашла сам се са оцем који се крио на брду близу куће. Само ме је питао да ли је мајка изгорела, и ту смо тако преседели целу ноћ.

Bulletin - August 2015 for his father and who told me that he saw a few elderly women in their homes. 8. During that period, before the Croatian army entered our village, I remember hearing a detonation, I think it was from a tank shell, and saw a house on fire in Ondice. Later on, as I was passing by, I saw that the burnt-out building was a school. 9. The Croatian army entered the village on 12 August. I was in my garden and heard my dog barking. And then I saw something in the distance. I hid and soon saw an approaching column of soldiers in tanks, armored vehicles and a truck, with a lot of soldiers in the vehicles. They wore dark green uniforms and as I recall had black berets on. I knew they were Croats because the vehicles had checker-board license plates which were their symbols. The army kept moving towards the village along the unpaved road, and soon I saw a smoke coming from a nearby house (later in the evening my dad said that it was the burnt-out house of Petar Lavrnic and his mother Sava). It was the first house in the village. At the same time, I heard the shooting in the village of Poljice as well as loud explosions from the houses in the neighborhood. 10. When the shooting stopped, I ran to find my father. I stood at the edge of the forest and near our house I saw soldiers, actually only their legs, because I hid myself very close by among the trees. So I did not dare come апу closer for fear they might see me. I saw the soldiers descending downhill and surrounding our summer kitchen. The distance between the slope at the edge of the forest where I was hidden and the summer kitchen was about 15 meters. Ву the way, my mother Marija was constantly lying in the summer kitchen bed-ridden, where I fed her and changed her clothes. The summer kitchen was built half of timber and half of stone, and was separated from our main house, which was entirely stone built and was in the same yard. Two soldiers entered the house from one side and two from the other. I froze and hid among the trees. They entered all the rooms and the big barn and hayloft. Shortly after, I heard a soldier say “Guys, we’ve set everything on fire, let’s go,” and the soldiers left. 11. I waited a bit and then ran to our house, thinking that I could save my mother but it was already too late. The summer kitchen roof had caved in and totally collapsed. In a matter of seconds everything was a ball of fire as they torched all the rooms. I heard the animals, chickens and hens and a calf. I will never forget that moment. 12. I also saw a group of soldiers enter the house of my late uncle in the same manner; they set fire to the house and the barn and headed towards Ondici. At one point, completely beside myself, I came out into the open and shouted to the soldiers to kill me, as well. I do not know if they saw me; probably not. I think the same soldiers who burned down our house were those who had previously torched Poljice, because they came to our house through the woods from that direction. 13. The next day, I saw carcasses of dead livestock all over the place. As I said that livestock farming was the source of income in the village, and that some families had up to 20 cows, that scene was awful. There were a lot of dead horses and poultry. In the evening as it grew darker, I met with my father who was hiding on the hill near the house. He just asked me if my mother was burned to death, and we

4

14

Билтен - август 2015. 14. Отац ме је замолио да одем да видим да ли у Пољицама има неког живог. Знали смо да су вероватно сви које су хрватски војници нашли убијени. Ја сам рекла да ћу да одем само до Тука што је засеок код Пољица. Тамо сам опет видела да су три цела имања потпуно сравњена са земљом а на гомили сам видела побијене животиње које су се већ надуле. Када сам се вратила видела сам да су са оцем Јања и Софија Павлица из Пољица и Софија је донела нешто хране али ја нисам могла ништа да једем.


175

sat there all night long.

15. Мислим да се у сумрак 13. августа појавио Маринко Лаврнић који је и пре тога повремено долазио из шуме где се сакривао. Са осталима који су били живи договорили смо се да се кријемо на брдима изнад наших кућа да нас не би убили. Док смо Маринко и ја били у брду код куће Стоје Остојић у долини смо видели људе са псима и чули пуцњаву али не знам ко су били ти људи и да ли је неко убијен јер сам била далеко. Мислим да сам се тог 13. августа или можда дан касније спустила до своје куће и у летњој кухињи нашла остатке моје мајке. Било ми је јако тешко па сам вриштала од бола. Остатке сам ставила у тигањ и Маринко ми је помогао да ископам рупу у дворишту испод дрвета шљиве и ту сам закопала остатке мајке и одозго ставила тигањ како би брат и сестре могли да га нађу. 16. И наредни дан смо боравили у шуми, односно стално смо били напољу јер смо се плашили да нас Хрвати не нађу. Негде око 25. августа сам одлучила да затражим помоћ од Чешких војника УН-а који су били смештени у Клапавици. Нисам ушла на главни улаз када сам стигла до базе него сам прескочила жицу на једном месту и разговарала са чешким војницима. Затим сам када су позвали команданта њему рекла да је у шуми око 20ак људи и тако је за наредни дан договорена евакуација. Војници УНПРОФОР-а су у мом месту и Пољицама сакупили 18 људи, мислим да је то било крај августа. 17. Остатке моје мајке, сестра и брат су сахранили 10. септембра 1995. године. Знам да су у селу Комић убијени Петар Лаврнић и његова мајка Сава Лаврнић. То сам чула од Душанке Момчиловић која је пронашла њихове остатке испред њихове спаљене породичне куће. Такође, ја сам са представницима Хелсиншког одбора шест месеци након Олује била на лицу места и лешеви Петра и Саве су и тада били испод њихове куће. Њих двоје су и даље на себи имали одећу, а тела нису потпуно иструлила вероватно због зиме. И Петар и Сава су и тада имали везане руке. Хрватска полиција која је видела да смо дошли нас је спречила да их сахранимо и рекла да морају да зову истражног судију. 18. Мика Павлица која је била инвалид је пронађена у/или близу рушевине своје куће а њена кућа је спаљена 12. августа што ми је рекла Стоја Остојић. Чула сам од Пере Мркаља из Хелсиншког одбора да је и Стака Ћурчић пронађена мртва у башти своје куће. Такође од њега сам чула и да је Борка Опачић која је била глувонема и за коју знам да је преживела 12. август када је већина људи убијено, није виђена после септембра 1995. године.

14

5

19. У Пољицама је Раде Сунајко пронађен мртав на улазу родне куће, а његова жена Мика Сунајко није виђена од 12. августа 1995. године и мислим да је тада убијена. Да је Раде убијен сам чула од Луке Павлице из Пољица који је лично сахранио Радетово тело. У селу Комић

175

Билтен - август 2015. које је имало 89 кућних бројева (моја кућа била број 88 а мог стрица број 89) око 80 процената комплетних имања је спаљено, и то поготову куће које нису биле одмах поред пута већ мало у брду, а за село Пољице које је мање село и које је имало око шездесетак кућа мислим да је 70 процената имања уништено и спаљено.

20. У селу Комић па и у Пољицама знам сигурно да није било српске војске и такође знам да није имао ко да се брани или супротстави Хрватској војсци. 21. О овим догађајима давала сам 1997. године изјаву истражитељима Трибунала за бившу Југославију, али након тога нисам сведочила на суђењу Анти Готовини јер ме нису звали. Такође сам дала изјаву у станици полиције у Титовој Кореници одмах након акције Олуја. Ову изјаву добровољно дајем правном тиму Србије пред Међународним судом правде и сагласна сам да се у поступку пред тим Судом појавим као сведок. Текст изјаве сам прочитала и у свему га прихватам за свој. У Фредерицији, Данска, дана 8.03.2013. године Потпис:

Илија Бабић ИЗЈАВА 1. Зовем се Илија Бабић, рођен сам у селу Мокро Поље, општина Книн, 14.07.1931. године од оца Илије, и по националности сам Србин. Моја породица је генерацијама уназад живела у том крају, а мој отац и деда су живели, умрли и сахрањени у Мокром Пољу. 2. Имам два сина Жељка и Жарка и ћерку Живку. Од рођења сам живео и радио у Мокром Пољу, где сам се боравио и током 1995. године непосредно пре акције Олуја. У Мокром Пољу сам имао породичну кућу, а у центру села смо имали трговину у којој су радили мој млађи син и снаја. Мокро Поље је непосредно пред Олују имало око 1500 становника од којих су сви били Срби, и село се није налазило на линији фронта већ у дубини територије. Ја сам био курир за општину Мокро поље и због тога сам лично знао велики број мештана, где живе и чиме се баве и то не само за мештане Мокрог Поља већ и за околне засеоке и села где сам уручивао пошту. 3. Када је почела акција Олуја, односно 4 августа 1995. године што је колико се сећам био петак, колоне избеглица су пролазиле кроз Мокро Поље. У петак увече и све до суботе ујутру чуло се гранатирање из правца Грахова. Моје снаје и седморо мојих унучади, као и многи други мештани Мокрог Поља су се 4 августа увече колима прикључили колони избеглица која је бежала из Мокрог Поља. Ја нисам хтео да одем са својим снајама док не видим где су моји синови. Моја два сина, Жељко и Жарко која су били на фронту су напустили положаје и дошли до наше породичне куће један током ноћи а

Bulletin - August 2015 14. Му father asked me to go and see whether there was апуопе left alive in Poljice. We knew that probably everyone who was found by Croatian soldiers was murdered. 1 said I would go only to Tuk which was a hamlet near Poljice. There again, I saw that three whole estates were flattened and I saw a pile of slain animals that were already bloated. When I came back I saw Janja and Sofija Pavlica from Poljice with my father and Sofija had brought some food but 1 could not swallow a thing. 15. I think that Marinko Lavrnic reappeared at dusk on 13 August, who used to come occasionally out of the forest where he was hiding. We agreed with the others who were still alive that we would hide in the hills above our houses to avoid being killing. While Marinko and I were hiding on a hill near the house of Stoja Ostojic, we saw people with dogs in the valley and heard some shots but I do not know who these people were and whether аnуоnе was killed because I was far away. I think that on 13 August or thereabouts I went down to my house and in the summer kitchen I found the remains of my mother. I was devastated and screamed out of grief. I put her remains in a frying-pan and Marinko helped me dig a hole in the yard under a plum tree, and there I buried the remains of my mother and placed the pan on top so that my brother and

Ilija Babić sisters could find it. 16. We spent the following day also in the wood. Actually, we were always outside because we were afraid that the Croats might find us. Around 25 August, I decided to seek help from the Czech UN troops who were stationed in Klapavica. I didn’t walk through the front door when I got to their base but I jumped over the wire fence and talked to the Czech soldiers. Then, when they called their commander, I told him that there were around 20 people in the woods, and so an evacuation was agreed for the next day. UNPROPOR soldiers found 18 people in my village and Poljice; I think it was the end of August. 17. The remains of my mother were buried by my sister and brother on 10 September 1995.1 know that Petar Lavrnic and his mother Sava Lavrnic were killed in the village of Komic. I heard this from Dusanka Momcilovic who found their remains in front of their burnt-out family home. Also, six months after the operation “Storm” I was on the crime scene with the representatives of the Helsinki Committee and the corpses of Petar and Sava were still beneath their house. The two of them still had their clothes on and their bodies had not completely decayed probably because of the cold winter conditions. Both Petar and Sava still had their hands tied. Croatian police who saw that we came prevented us from burying them and said they had to call the investigating judge. 18. Mika Pavlica, who was disabled, was found in/or near the debris of her house and her house was burned down on 12 August, as Stoja Ostojic told me. I heard from Pero Mrkalj of the Helsinki Committee that Staka Curcic was also found dead in the garden of her house and that Borka Opacic, who was deaf-mute and for whom I know survived 12 August, when most people were killed, has not been seen since September 1995.

6

14

4. Тада су ме и синови убеђивали да кренем са њима, међутим ипак сам одлучио да останем у кући и да не оставим своју имовину и стоку. Као дете ја сам током II светског рата преживео прогон и све патње избеглиштва и нисам хтео да поново прођем кроз све то и напустим дом и гробове својих предака. Са друге стране у мојим годинама нисам хтео да прихватим да нико не остане у селу и не посведочи шта ће се десити. 5. У суботу поподне сам се видео са Муждало Мирком, Каназир Мандом, Костић Јандрејом који су такође остали у Мокром Пољу и договорили смо се да проверимо ко је од мештана остао у селу. Када смо проверили, утврдили смо да је у селу остало 64 мештана и сви су они ноћ провели кријући се по својим кућама. 6. Преподне 6 августа један од мештана који је остао у селу, Јапунџић Јован, ми је јавио да су ми Срби који су бежали у колони ушли у трговину у центру села па смо отишли да видимо да ли је нешто од намирница остало у трговини. Ујутру 6 августа у селу је исечена струја. Око 11 преподне у центру села сам видео Бабић Ружу (1926 годиште) која је такође остала у селу јер је била оперисана и користила штаке па се тешко кретала. Руже ме је молила да је поведем са собом али нисам имао чиме да превезем па сам јој рекао да ћу доћи сутра уколико успем. 7. Поподне у недељу 6 августа сам приметио како Хрватска војска долази ка нашем селу из правца Книна и приметио сам како се пожар и дим виде из тог правца, тачније из правца села Пађене које је било испред Мокрог Поља. Успео сам да видим да је на улазу у село прво запаљена кућа Јапунџић Милице. Око 5 поподне видео сам Хрватске тенкове који су дошли до шуме јако близу моје куће, а ја сам се заједно Бабић Савом (1921. годиште) сакрио у својој сушари у којој сам имао дуплу таваницу и која нам је послужила као склониште. Чуо сам из сушаре како Хрватски војници причају да су нашли кључеве од моје куће али да у кући нема никога. 8. Када сам чуо да су се тенкови удаљиљи ка центру Мокрог Поља ја сам изашао из сушаре и кријући се кренуо ка центру Мокрог Поља. Када сам дошао до центра села видео сам како Хрватски војници пуцају на један жути трактор који се спуштао у село и видео сам војнике у маскирним униформама како заробљавају троје мени непознатих људи и спроводе их ка центру села. Када је пао мрак вратио сам се у своју кућу где сам провео ноћ. 9. У понедељак 7 августа ујутру, Каназир Манда чија је кућа била у центру, дошла је до моје куће и рекла ми како је убијена Бабић Ружа и како је још неко убијен у мојој трговини и да су тела запаљена. Када сам отишао до центра ја сам видео тело Бабић Руже одмах на улазу у ходник њене куће и тело Стевана Сучевића на улици у близини куће Стане Сучевић. Унутар своје трговине на дрвеним палетама видео сам спаљене лешеве и тада нисам знао колико тела има и ко су ти убијени људи. Касније сам сазнао да су међу тим људима били Манојловић Стева и Ружа и Сава Траживук, а њихова тела су после рата пронађена на гробљу у Книну.

175

19. In Poljice, Rade Sunajko was found dead at the doorstep of his birth house, and his wife Mika Sunajko has not been seen since 12 August 1995, so I believe she was murdered then. I heard from Luka Pavlica from Poljice that Rade was killed and that he gave him burial himself. In the village of Komic which had 89 house numbers (my house number was 88 and my uncle’s No. 89), about 80 percent of whole estates were burned down, and particularly the houses that were not right next to the road but rather in the hill. As for the village of Poljice which is a small village with about sixty houses, I think that 70 percent of estates were destroyed and burned. 20. know for sure that there was no Serbian army in the villages of Komic and in Poljice and I also know that there was no one to defend or put up resistance to the Croatian army.

21. I gave a statement about these events in 1997 to the investigators of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, but after that I did not testify at the trial of Ante Gotovina, because they didn’t call me to the stand. I also gave a statement at the police station in Titova Korenica immediately after the operation “Storm”. I have given this statement of my free will to the Serbian legal team before the Intemational Court of Justice and agree to appear in the proceedings before the Court as a witness. I have read the statement and accept it entirely as my own. In Fredericia, Denmark, on 8 March 2013 Signature:

STATEMENT 1. My name is Ilija Babic. I was bom in the village of Mokro Polje, municipality of Knin, and I am a Serb as to my ethnicity. My family lived there for generations, and my father and grandfather lived, died and were buried at Mokro Polje. 2. I have two sons and a daughter. I lived and worked in this village since I was born. So, I was there in 1995, too, just before the launching of the operation “Storm”. I had a family house at Mokro Polje, and in the center of the village we had a shop run by my younger son and daughter-inlaw. Before the “Storm”, Mokro Polje had a population of 1,500. They were all Serbs, and the village was not on the front-line but deep inside the territory. Mokro Polje included around 39 small hamlets scattered over the mainly rocky terrain, and had an area of around 70 square kilometers. I was a messenger for Mokro Polje municipality and that is why I knew in person great many local residents, where they lived and what they did for a living, and not only the locals of Mokro Polje but also people living in the surrounding hamlets and villages where I used to deliver mail. 3. When Operation “Storm” started, on 4 August 1995, it was Friday, as 1 recall, convoy after convoy of refugees passed through Mokro Polje. On Friday evening and until Saturday morning, the shelling coming from the direction of Grahovo could be heard. My sisters-in-law and my seven grandchildren, as well as many other residents of Mokro Polje, joined the refugee convoys fleeing Mokro Polje, in passenger cars, in the evening on 4 August. 1 didn’t want to leave with my sisters-in-law before finding out where my sons were. My two sons, who were on the front-line, left their posts and came to our family house, one during the night and the other on the morning of 5 August.

7

други у јутро 5 августа.


14


175


10. У то време односно понедељак преподне Хрватски војници су били у засеоку Поповић, а то сам сазнао када је понедељак увече до моје куће дошао Муждало Мирко и рекао да су у том засеоку током преподнева у својој кући убијени Поповић Стана и њен болесни син Мирко док је Поповић Обрад рањен. Одмах након што су Поповићи убијени, преостали мештани тог засеока, њих око 23 побегло је ка УНПРОФОР-у, до Кенијског одреда који је био смештен у месту Шупљаја. Такође сам од комшинице сазнао да је запаљена кућа Милана Демира и да је он убијен близу куће која се налазила у месту Болтића Ограда, нисмо стигли да га сахранимо већ смо само преко њега ставили шаторско крило и затрпали га земљом. Сва ова убиства која сам описао су се десила првих дана након уласка Хрватских снага. Тада је од 1500 мештана Мокрог Поља остало око 40ак мештана међу које убрајам и људе који су убијени. 11. Ја сам Хрватске војнике следећи пут видео тек након неколико дана, они су направили пункт у центру Мокрог Поља. До моје куће тада је дошло 7 Хрватских војника и ја сам се њима јавио и тада су ми целу кућу и претресли. УНПРОФОР војници су дошли тек око 15 августа и ја сам заједно са њима тражио и сакупљао лешеве у неколико села а комуницирали смо преко њихових преводилаца. Комшије су ми рекле да војници УНПРОФОРа нису пуштени да уђу у села пре тога и да су дошли до села тек када су људи убијени а куће спаљене. Отприлике у то време припадници Хрватских снага су сакупљали лешеве из села и Каназир Манда која је била присутна ми је рекла да је тек тада из моје трговине однесено 6 спаљених тела које сам ја неколико дана пре тога видео. 12. На Велику Госпу 28 августа 1995. године Хрватска полиција је тражила Бабић Саву и ја сам их одвео до њене куће где смо у башти испред куће у аутобомилу марке „Фића“ нашли тело Бабић Саве (1913 годиште), а ја сам видео да је са два метка погођена у главу. 13. Заједно са УНПРОФОРом 19.9.1995 године нашли смо Каназир Јеку (1928 годиште), а њен леш је био у бунару у близини њене куће у засеоку Каназир. У засеоку Завође нашли смо тело Илије Бједова (1930 годиште), и један непознати леш за кога смо прво мислили да је човек из Бенковца. Они су сахрањени 21 септембра 1995. године, ја за Илију Бједова не знам тачно од чега је умро али је непознати леш био погођен неком гранатом или метком у главу јер сам видео да му је глава била скроз отворена. 14. Знам да је током и након операције Олуја у Мокром Пољу спаљено 53 стамбена објекта, око 15 господарских објеката, и да је по мојој процени убијено на хиљаде коза и оваца и стотине свиња које су данима после Олује лежала на све стране. Сва та стока је почела да трули и да смрди, као и фрижидери по кућама јер је исечена струја у целом селу, а Хрвати су почели да скупљају лешеве животиња тек око 15 августа након што су однесени лешеви људи из моје трговине. Струја је пуштена у село тек након годину дана. Неки од засеока у близини Мокрог Поља уништени су још више него Мокро Поље, па је тако засеок Превљес у потпуности

Bulletin - August 2015 4. My sons tried to persuade me to go with them, but nevertheless I decided to stay at home and to not leave my property and animals. As a little boy, during World War II, I survived the persecution and all the sufferings of life in exile and did not want to go through that ordeal ever again or leave the graves of my ancestors. On the other hand, at my age I did not want to accept the fact that no one remained in the village to witness the events that would follow. 5. On Saturday afternoon, I met with Mirko Muzdalo, Manda Kanazir, Jandreja Kostic, who also remained behind at Mokro Polje, and we agreed to check who of the residents remained in the village. We found out that about 64 residents stayed in the village and they all spent the night hiding in their homes. 6. On the morning of 6 August, one of the local residents who remained behind, Jovan Japundzic, told me that the Serbs who were fleeing in a convoy broke into my store in the center of the village, so we set off to see if any food supplies remained on stock there. On that morning, the village was cut off from the supply of electricity. In the center of the village, around 11 a.m., I saw Ruza Babic (born in 1926), who also remained behind because she had undergone a surgery and used crutches and could hardly walk. She begged me to take her with me but T did not have a car, so I told her that I would come the following day, if I managed somehow. 7. On Sunday afternoon, on 6 August, I sighted the Croatian army approaching our village from the direction of Knin and 1 saw fire and smoke coming from that direction, more precisely from the village of Padjene which was in front of Mokro Polje. I could see that the house of Milica Japundzic was the first house set on fire at the entrance to the village. Around 5 p.m., I saw Croatian tanks come up to the wood very near my house. Sava Babic (born in 1921) and I hid in a smoke house with a double ceiling which served as a shelter. From there, I heard Croatian soldiers saying that they had found the keys to my house but that there was no one there. 8. When I heard the tanks advancing to the centre of Mokro Polje, I came out of the shelter and headed towards the center of Mokro Polje, still hiding. When I came to the village centre, I saw Croatian soldiers firing at a yellow tractor which was descending into the village. Soldiers in camouflage uniforms captured three people unknown to me, and led them to the center of the village. At nightfall, I returned to my house where I spent the night. 9. On the morning of Monday 7 August Manda Kanazir, whose house was in the center, came to my home to tell me that Ruza Babic was killed along with another person in my shop and that their bodies were burned down. When I reached the centre, I saw the body of Ruza Babic right at the entrance to the hall of her house and the body of Stevan Sucevic lying on the street near the home of Stana Sucevic. Inside my shop there were burnt bodies on the wooden pallets, but I could not say how many of them and who these killed people were. Later on, I found out that among these people there were Steva and Ruza Manojlovic and Sava Trazivuk, whose bodies were found after the war at the Knin cemetery.

8

14

15. Ја нисам 7 августа 1995. године када сам видео војнике у камуфлажним униформама видео њихове ознаке али сам тих дана видео на зиду моје трговине да је великом фарбом написано 4 Гардијска Сплитска бригада. Касније када су запосели центар села војници су ми рекли да су из Сплитске бригаде ХВ. 16. Данас од људи који су остали у Мокром Пољу и преживели Олују има мање од 10 људи који тамо живе. Ову изјаву добровољно дајем заступнику Србије пред Међународним судом правде и сагласан сам да се у поступку пред тим Судом појавим као сведок. Текст изјаве сам прочитао и у свему га прихватам за свој. У Сурчину, Београд, дана 4.03.2013. године

Миле Совиљ Изјава 1. Зовем се Миле Совиљ. Рођен сам у месту Кијани, општина Грачац, у Хрватској. У време акције Олуја живео сам у месту Грачац јер сам од 1991. године радио за РТВ Книн; покривао сам догађаје са подручја Лике па сам живећи у Грачацу могао лакше да радим и путујем. Сећам се да сам у Грачацу био и у току ноћи између 3. и 4. августа 1995. године када је почела акција Олуја и да је ујутру, око 5 сати, граната пала у центар града, близу мога стана. 2. Сећам се да сам био у граду до око 4 поподне 4. августа, и да су све до тада гранатирани разни делови града. Мислим да је у делу града где сам живео пало најмање 15 граната. У Грачацу у време акције Олуја није било војних објеката нити војске, и није имао ко да одговара на ту ватру. Становништво је почело да формира колону око 2 или 3 сата поподне. Колона је била састављена од трактора и кола и људи су кренули ка Босни. Ништа није било организовано и људи су прво мислили ће доћи до Доњег Лапца и да ће онда моћи да се врате, кад гранатирање престане. 3. Ја сам пар дана пре послао жену и дете за Кијане јер су ми тамо живели отац и мајка, а ја сам кренуо да им се придружим око 4 поподне тог дана а колико сам касније чуо, гранатирање Грачаца се наставило и након што сам ја отишао. По мом мишљењу, гранатирање је очигледно имало за циљ да узнемири становништво и натера их да напусти Грачац. У Грачацу је тада, колико је мени познато, сво становништво било српско. Чуо сам да су у том гранатирању неки људи изгубили живот. То сам чуо касније, нисам видео лично. 4. Иначе у селу Кијани живело је око 80 обитељи, односно око 150 мештана, а само село је било састављено од око 10 мањих засеока. Кућа мог оца је била у засеоку Сурла. Ни у Кијанима нити у осталим засеоцима није

175

10. That same Monday morning, Croatian soldiers were in the village of Popovic. I found this out when Mirko Muzdalo came to my house on Monday night and told me that Stana Popovic and her sick son Mirko were killed in their home in that village that morning, while Obrad Popovic, Stana’s husband was wounded. Immediately after the Popovic family was killed, the remaining residents of that and surrounding village hamlets, about 23 of them, sought shelter at the UNPROFOR base, where the Kenyan contingent was stationed in Supljaja. I also heard from my neighbor that the house of Demir Milan was set on fire and that he was killed near the house, which was located in Boltica Ograda. We didn’t have time to bury him properly and just put the tent canvas over his body and piled up soil over it. All these murders I have described occurred during the first few days after the Croatian forces entered. At that time, around 40 residents, out of 1500, of Mokro Polje remained behind (of approximately 60 whom we counted on the first day when 20 people fled from Popovic) including those killed. The survived residents mostly hid in their homes and in the woods, as I did, and I think that is why they were not killed.

Mile Sovilj 11. The next time I saw Croatian soldiers was a few days later; they put up a checkpoint in the centre of Mokro Polje. Then, 7 Croatian soldiers came to my house and I was forthcoming to them. They searched my house inside out on that occasion. UNPROFOR soldiers arrived around 15 August and I, together with them, searched for and collected corpses in several villages, and we communicated with the help of their interpreters. The neighbors told me that UNPROFOR troops were not allowed in before and that they came when people were already dead and their houses burned down. Around this time, the members of the Croatian forces collected corpses from the village and as I recall, Manda Kanazir, who was there, told me that it was only then that the 6 burnt bodies that I saw a few days earlier, were taken out of my shop. 12. On the Feast of the Assumption, 28 August 1995, the Croatian police inquired about Sava Babic and 1 took them to her house where, in the front garden, in a «Fica» car, we found the body of Sava Babic (bom in 1913), and I saw that she had two gunshot wounds to her head. 13. On 19 September 1995, with the assistance of UNPROFOR, we found Jeka Kanazir (bom in 1928); her corpse was in a well near her house in the hamlet of Kanazir. In the hamlet Zavode, we found the body of Ilija Bjedov (bom in 1930), and an unidentified body, who we first thought was a man from Benkovac. They were buried on 21 September 1995. I don’t know exactly the cause of Ilija Bjedov’s death, but the unidentified body was hit by a shell or a bullet put through the head because the head was fully open. 14. I know that during and after the operation ‘Storm” 53 residential properties and about 15 commercial buildings were burned down, and as I estimated, thousands of goats and sheep and hundreds of pigs were killed and laid all over the places for days, after the “Storm”. All the animals started to rot and smell as well as the refrigerators in the houses because electricity was out in the whole village, and the Croats began collecting animal carcasses only around 15 August, after the bodies had been taken out of my store.

9

спаљен и уништен. Нигде у Мокром Пољу нити у близини није било војних објеката.


14


175

Билтен - август 2015. било српске војске, нити се војска туда повлачила јер је Кијане било у дубини територије и није било разлога да се војска туда повлачи.

5. Разговарао сам тада са оцем који је имао 65 година. Рекао сам му да треба да се спреми да кренемо. Одговорио ми је да је преко радија чуо како Туђман позива све Србе који нису окрвавили руке да остану. Пошто је Хрватска војска гранатирала репетитор на Ћеловцу (планина Велебит) на радију је тада могао да се чује само Радио Загреб и нису могле да се чују чак ни локалне станице. Покушао сам да убедим оца да због своје сигурности крене са нама али ми је рекао да је Кијане преживело и Други светски рат. да је Туђман изјавио да Срби који нису ништа скривили смеју да остану и да ће он ипак остати у својој кући. 6. Негде око 1 после поноћи 5. августа сакупио сам око 10 људи из две или три фамилије Совиља и укрцао их у камион са којим смо напустили Кијане. Ишли смо путем преко Брувна, Мазина па смо дошли до Доброг села, Врточа где смо променили камион. Хтео сам да идем путем преко Санског Моста јер сам видео да је блокиран пут у Босанском Петровцу од великог броја возила. Одатле смо наставили све док нисмо стигли до Новог Сада. Испоставило се да смо много брже стигли до Србије овим путем, већ 6. августа увече, док су људи који су ишли преко Босанског Петровца због тог закрчења и гранатирања конвоја путовали и дуже од недељу дана. За гранатирање конвоја код Босанског Петровца сам чуо касније из медија, када сам стигао у Нови Сад. 7. Када сам стигао у Србију није ми падало на памет да се вратим из безбедносних разлога јер сам тада већ чуо за неке од злочина које је починила Хрватска војска. Такође сам чуо преко неких познаника из Грачаца који су долазили у Нови Сад да су ме Хрвати лично помињали и причали да се нећу добро провести ако се вратим у Хрватску. Покушавао сам скоро годину дана преко свих међународних организација и Хрватског Хелсиншког одбора да сазнам шта ми је са оцем и очекивао сам да ће да се појави јер су се повремено у Србији појављивали људи из Крајине. Телефонске везе нису функционисале па нисам имао кога да зовем. Око годину дана касније, после свих покушаја да нађем оца, схватио сам да ми је отац највероватније убијен. Мајка коју сам довео са мном умрла је у Србији 1999. године од стреса и услова под којима је живела као избеглица, а месец дана пре ње умрла ми је и супруга. 8. Касније сам сазнао да ми је отац убијен од стране хрватских снага 8. августа 1995. године. Односно први пут сам видео слику тела мог оца када су ме позвали из организације Веритас јер су добили од Републике Хрватске слике лешева људи убијених на територији Грачаца. Мислим да је то било 2002. године. Тада сам на слици поред једног тела које је било у фази распадања и чини ми се претходно запаљено видео табакеру за цигаре коју сам купио оцу две године пре акције Олуја и због тога ми се учинило да је на слици тело мог оца. Мој отац је идентификован тек 2004. године путем ДНК анализе у Загребу када је потврђено да је то тело које сам видео на слици тело мог оца и ту је као време смрти наведен датум 8. август 1995. године. Речено ми је да је његово тело нађено на гробљу у Грачацу, а тек 2006. године преузео сам његове посмртне остатке и сахранио их на гробљу у Петроварадину. Мештани за које знам да

Bulletin - August 2015 It was only a year later that electricity was reconnected to the village. Some of the hamlets near Mokro Polje were destroyed even more extensively than Mokro Polje itself, like the hamlet of Prevljes which was completely burned and destroyed. There was no military facility or installation in or around Mokro Polje. 15. On 7 August 1995, when I saw soldiers in camouflage uniforms, I did not see their insignia but I saw, during those days, written in large letters by paint “4th Guard Split Brigade” on the wall of my shop. Later, when they occupied the center of the village, the soldiers told me that they were from the Split Brigade of the Croatian Army. 16. Today, there are fewer than 10 people living in Mokro Polje, of those who remained behind and survived the operation “Storm”. I am giving this statement out of my free will to the Agent of Serbia before the International Court of Justice and I agree to appear as a witness in the proceedings before the Court. I have read the statement and accepted it as my own. In Surcin, Belgrade, 4 March 2013

Witness Statement 1. My name is Mile Sovilj. I was born in the village of Kijani, municipality of Gračac, Croatia. During the operation Storm I lived in the town of Gračac because I worked at Radio Television Knin from 1991; I covered events from the Lika region and so, by living in Graeac, I could travel distances much easier to get to my workplace. I remember that I was in Gračac also on the night of 3 to 4 August 1995 when Operation Storm began and that a shell fell in the town centre, near my place, around 5 AM. 2. I remember being in town until around 4 PM on 4 August and that up till then various parts of the town came under shell fire. I think that at least 15 shells were lobbed in the part of the town where I used to live. During Operation Storm there were no military installations or milita1y personnel stationed in Gračac. So, there was no one to fire back. The local population began forming a convoy around 2 PM or 3 PM. The convoy was made up of tractors and vehicles and people headed towards Bosnia. There was no organisation and people thought at first that they would reach Donji Lapac and would then be able to get back to their homes, when the shelling stopped. 3. A few days earlier, I sent my wife and child to Kijane because my mother and father lived there. I set off to join them around 4 PM on the same day and, from what I heard later on, the shelling of Gračac went on even after I left. In my opinion, the purpose of pounding the town was obviously to upset the residents and force them to leave Gračac. As far as I know, all the residents of Gračac at the time were Serbs. I heard that some people were killed in the shelling. I heard this later; I did not see it with my own eyes. 4. Around 80 families or some 150 people lived in the village of Kijani, and the village itself included about 10 smaller hamlets. My father›s house was in the hamlet of Surla. There were no Serb forces in Kijani or other hamlets, nor had the military retreated there because Kijane was deep

0

15

9. Данас имам информацију да се у Хрватској води кривични поступак против једног лица за убиство мог оца. Наводно се ради о лицу српске националности али који је у Кијане ушао као припадник Хрватске војске, односно Ловиначког одреда. Иако овај поступак ни до данас није завршен, немам сумње да је у село Кијане ушла Хрватска војска након што смо ми побегли и да су они по уласку запалили куће и убили све људе које су у селу затекли. Није један војник могао да убије све Србе који су остали, ако му то други нису омогућили. 10. Иако у њему није било војске, село у којем ми је убијен отац скоро је потпуно уништено. Видео сам слике од комшија, на којима се види да је од око 80 кућа које је било у селу скоро 90% уништено. Ја сам аплицирао код хрватске Владе за реконструкцију моје породичне куће у Кијанима али сам добио одговор да, пошто ми је мајка умрла а ја сам имао пребивалиште у Грачацу, немам права ни на шта. Мој отац је иначе имао стару и нову кућу у којој је живео, шталу и стоку. Обе куће и помоћни објекти су запаљени и покрадени. У засеоку Сурла где је мој отац живео мислим да и дан данас живи само једна особа а још једна породица је поднела захтев за реконструкцију куће. 11. Ја сам се као сведок појавио на суђењу хрватским генералима пред Трибуналом МКСЈ у Хагу. Том приликом сам говорио о ономе што ми је познато о убиству мог оца али како нисам знао ништа о самим околностима под којима је убијен, Претресно веће у пресуди није ни разматрало убиство мог оца. Сродници осталих убијених у Кијанима нису ни позвани да сведоче. За масакр у Кијанима још нико није одговарао. Сматрам да је то велика неправда. 12. Ову изјаву добровољно дајем правном тиму Србије пред Међународним судом правде и сагласан сам да се у поступку пред тим Судом појавим као сведок. Текст изјаве сам прочитао и у свему га прихватам за свој. У Новом Саду 20.03.2013. године

175

inside the territory and there was no reason for the military to withdraw through there.

5. On that occasion, I talked to my father who was 65 years old at the time. I told him that he needed to get ready so that we could leave. He replied that he had heard Tudjman on the radio calling upon all Serbs, who had not bloodied their hands, to stay. Since the Croatian army shelled the repeater on Celovac (Mt. Velebit), only Radio Zagreb could be listened to at that time, not even the local radio stations could go on air. I tried to persuade my father to come with us for his own safety but he told me that Kijane survived even the Second World War, that Tudjman said that Serbs who had done nothing wrong may stay and that he would stay in his own house. 6. Somewhere around 1 AM, on 5 August, I gathered about a dozen people from two or three Sovilj families and loaded them into the truck we were using to leave Kijane. We went along the road via Bruvno, Mazin and reached Dobro Selo, Vrtoče where we replaced the truck. I wanted to take the road via Sanski Most because I saw that the road in Bosanski Petrovac was blocked by a large number of vehicles. From there we travelled on until we reached Novi Sad. It turned out that we came to Serbia much faster this way, on the evening of 6 August, while people who took the road via Bosanski Petrovac travelled for more than a week due to road congestion and shelling of convoys. I learned of the shelling of convoys near Bosanski Petrovac later on in the media, when I arrived in Novi Sad. 7. Once I arrived to Serbia it hadn›t even crossed my mind to go back for safety reasons, because I had by then heard of some of the crimes committed by the Croatian army. I also found out from some of the acquaintances of mine from Gračac who also came to Novi Sad that Croats mentioned my name saying I would be sorry if I came back to Croatia. I tried for over a year to hear from my father through all international organizations and the Croatian Helsinki Committee and I waited for him to show up because Krajina Serbs would occasionally crop up in Serbia. Telephone lines were down so I had no one to call. About a year later, after all attempts at tracing my father failed, I realized that he was probably dead. My mother, whom I brought with me, died in Serbia in 1999 from stressful and dire conditions she lived in as a refugee, and a month earlier, my wife also died. 8. Later on, I found out that my father was killed by the Croatian forces on 8 August 1995. Actually, I saw a photo of my father›s body when they called me in from the Veritas organization because they had received photos from the Republic of Croatia of corpses of people killed in the territory of Gračac. I think it was the year 2002. At that time, on a photo next to one of the bodies that was in the decomposing stage and it seemed to me that it was previously torched, I saw a cigarette-case that I bought for my father two years before operation Storm and that›s why it seemed to me that it was the body of my father on the photograph. My father was not identified until 2004, when DNA analysis in Zagreb confirmed that the body I saw on the photo was that of my father, and the date of his death was indicated as 8 August 1995. I was told his body was found in Gračac cemetery and I didn›t take over his mortal remains before 2006 and buried them at the cemetery in Petrovaradin. The residents of Kijane who I know were killed because they did not flee with the others are: Mara Sovilj (around 70 years of age), Mira Sovilj (around 45 years of age), Radomir Sovilj

1

су убијени јер нису побегли са осталима из Кијана су: Мара Совиљ (око 70 година), Мира Совиљ (око 45 година), Радомир Совиљ (око 42 године), Даница Совиљ (око 60 година); Марија Јелача (око 75 година); Милева Колунџић (око 60 година); Дане Болта (око 75 година); Смиљана Болта (око 80 година), Душан Кесић (око 60 година), Милица Јелача и Бранко Јелача (око 65 година), Ана Иванић сестра Милице Јелаче (глувонема). То су углавном били стари људи и цивили због чега су и остали у селу. За њихову смрт сам углавном чуо од њихових рођака са којима сам се повремено чуо и био у контакту. Мислим да су неки од њих такође идентификовани путем ДНК анализе. Од сина Данета Болте сам чуо да је његово тело нађено без главе односно да му је глава одсечена када је убијен. Од синова Марије Јелаче сам чуо да тело њихове мајке Марије никада није ни пронађено, да су њени синови видели њену кућу која је била потпуно изгорела и да мисле да је она спаљена у кући али нису успели да нађу никакве посмртне остатке. Од породица убијених сам чуо да су вероватно сви људи у Кијанима убијени истог дана, а како сам рекао за свог оца сам добио податак да је датум његове смрти 8. август 1995 године.


15


175



NEW FROM VERITAS

2

15



175

"ОЛУЈА" И ИЗБЈЕГЛИЧКЕ КОЛОНЕ НА КАРТАМА THE "SORM" AND REFUGEES CONVOYS IN MAPS

15

3

CIA MAP OF OPERATION "STORM"

175


FIRST DAY 04 AUGUST 1995 TILL 17 H


4

15



175

15

5

SECOND DAY 05 AUGUST 1995 TILL 17 H

175


THIRD DAY 06 AUGUST 1995 TILL 17 H


6

15



175

15

7

FOURTH DAY 07 AUGUST 1995 TILL 17 H

175


FIFTH DAY 08 AUGUST 1995 TILL 17 H


8

15



175

15

9

SIXTH DAY 09 AUGUST 1995 TILL 17 H

175


SEVENTH DAY 10 AUGUST 1995 TILL 17 H


0

16

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU Predmet br: IT-06-90-PT

TUŽITELj MEĐUNARODNOG SUDA protiv ANTE GOTOVINE IVANA ČERMAKA MLADENA MARKAČA

IZMIJENjENA SPOJENA OPTUŽNICA Tužlac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlašćenjima iz člana 18. Statuta Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: Statut), optužuje: ANTU GOTOVINU IVANA ČERMAKA MLADENA MARKAČA za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENjA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANjA, kako slijedi: OPTUŽENI ANTE GOTOVINA

imenovan je za načelnika organa za operacijske i nastavne poslove 1. brigade Zbora narodne garde (u daljem tekstu: ZNG). Od februara do maja ili juna 1992, bio je zamjenik komandanta posebne jedinice Glavnog stožera Hrvatske vojske (u daljem tekstu: HV). Od maja ili juna do oktobra 1992. bio je raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane (u daljem tekstu: HVO). 3. Dana 9. oktobra 1992, Ante GOTOVINA, koji je tada imao čin brigadira, imenovan je za zapovjednika Operativne zone HVa Split, koja je 1993. preimenovana u Zborno područje Split. Dana 30. maja 1994. unapređen je u čin general-bojnika. Između kraja jula 1. Ante GOTOVINA je rođen i 4. avgusta 1995, unapređen je u 12. oktobra 1955. na ostrvu Paš- čin general-pukovnika. Ante GOman, opština Zadar, u Republici TOVINA je ostao komandant Hrvatskoj (u daljem tekstu: Zbornog područja Split do marta Hrvatska) u tadašnjoj So- 1996. godine. Predsjednik Repubcijalističkoj Federativnoj Republici like Hrvatske Franjo TUĐMAN (u Jugoslaviji (u daljem tekstu: daljem tekstu: predsjednik TUĐSFRJ). MAN) 12. marta 1996. godine je 2. Od 1. februara 1973. do 1. imenovao Antu GOTOVINU za februara 1978. Ante GOTOVINA glavnog inspektora Inspektorata je bio pripadnik francuske Legije HV-a. stranaca, u kojoj je stekao čin 4. Najkasnije od 4. avgusta pa starijeg razvodnika. Po povratku u do 15. novembra 1995. godine, Hrvatsku, u junu 1991. godine, Ante GOTOVINA je bio koman-

dant Zbornog područja HV-a Split i glavni operativni komandant operacije "Oluja" u južnom dijelu područja Krajina. U tom svojstvu obavljao je odgovorne dužnosti u raznim strukturama vlasti. Tokom operacije "Oluja" i drugih operacija i/ ili akcija koje su u vezi s njom kontinuirano vršene, imao je stvarnu kontrolu nad svim jedinicama, elementima i pripadnicima HV-a Zbornog područja Split ili dodatih Zbornom području Split i nad svim drugim snagama pod njegovom komandom, koje su za vrijeme operacije "Oluja" djelovale i/ili se nalazile u južnom dijelu područja Krajina. Glavne jedinice ili elementi Zbornog područja Split i pridodati Zbornom području Split i pod komandom Ante GOTOVINE u periodu na koji se odnosi Spojena optužnica navedeni su u Dodatku A. Kao komandant Zbornog područja Split, Ante GOTOVINA bio je odgovoran, između ostalog, za održavanje reda i discipline, te nadziranje ponašanja podređenog ljudstva. IVAN ČERMAK

1

zi s operacijom "Oluja" na području odgovornosti Zbornog mjesta i šire.

5. Ivan ČERMAK je rođen 19. decembra 1949. u opštini Zagreb, u Republici Hrvatskoj. Od 1990. do 1991. godine Ivan ČERMAK je obavljao dužnost potpredsjednika Izvršnog odbora Hrvatske demokratske zajednice (u daljem tekstu: HDZ) i bio je savjetnik predsjednika TUĐMANA. Godine 1991. Ivan ČERMAK je imenovan za pomoćnika ministra odbrane u Vladi Republike Hrvatske i tu dužnost obavljao je do 1993. godine. Dok je bio na toj dužnosti i nakon toga, imao je čin generalpukovnika. 6. Ivan ČERMAK je bio privatno blizak s predsjednikom TUĐMANOM. Dana 5. avgusta 1995. predsjednik TUĐMAN je lično imenovao Ivana ČERMAKA za komandanta Zbornog mjesta Knin, koje je uključivalo opštine Civljane, Ervenik, Kijevo, Kistanje, Knin, Nadvoda i Orlić. Ivan ČERMAK je svoj štab uspostavio u Kninu 5. ili 6. avgusta 1995, ili približno tih datuma, i ostao na dužnosti komandanta Zbornog mjesta približno do 15. novembra 1995. godine. Osim što je, kao komandant Zbornog mjesta, imao vojnu i administrativnu funkciju, Ivan ČERMAK je predstavljao Vladu Republike Hrvatske u kontaktima s predstavnicima međunarodne zajednice i medija u ve2

7. U svojim raznim funkcijama, Ivan ČERMAK obavljao je odgovorne dužnosti u raznim strukturama vlasti, i imao stvarnu kontrolu nad pripadnicima jedinica HV-a ili elementima koji su pripadali Zbornom mjestu Knin, bili mu pripojeni ili u njemu djelovali, kao i nad pripadnicima civilne policije koji su djelovali na području Zbornog mjesta i okolnim područjima. U jedinice HV-a koje su pripadale Zbornom mjestu ili su djelovale na području Zbornog mjesta i okolnim područjima spadale su, između ostalih: 4. i 7. brigada HV; 1. hrvatski gardijski zdrug; 113. pješačka brigada; 142. pješačka brigada; 144. pješačka brigada; 126. domobranska pukovnija (u daljem tekstu: 126. dp); 6. domobranska pukovnija; 7. domobranska pukovnija; 134. domobranska pukovnija; i mješovita satnija vojne policije (sastavljena od elemenata ili jedinica 72. i 73. bojne vojne policije). Na istom području su, osim pripadnika Zbornog mjesta, djelovali i pripadnici Policijske uprave zadarsko-kninske i Policijske uprave kotara Knin (uključujući razne stanice i ispostave). Kao komandant Zbornog mjesta Ivan ČERMAK bio je odgovoran, između ostalog, za održavanje reda i discipline, te nadziranje ponašanja vojnog osoblja Zbornog mjesta; organizovanje dežurstava na Zbornom mjestu; te uspostavljanje saradnje i usklađivanje rada Zbornog mjesta i snaga policije na tom području u svrhu uspostavljanja i održavanja reda i mira.

MLADEN MARKAČ

8. Mladen МАRКАČ rođen je 8. maja 1955. u Đurđevcu, opština Đurđevac, u Republici Hrvatskoj. Mladen МАRКАČ je 1981. godine diplomirao na Sveučilištu u Zagrebu, a 1982. odslužio obavezni vojni rok. Potom je pristupio policijskim snagama Ministarstva unutrašnjih poslova SFRJ (u daljem tekstu: MUP). 9. Godine 1990. Mladen МАRКАČ i drugi osnovali su, u sklopu MUP-a RH, policijsku jedinicu za posebne namjene. МАRКАČ je imenovan za zamjenika komandanta te jedinice, koja je koncem 1990. postala Antiteroristička jedinica Lučko. Godine 1991. Mladen МАRКАČ je imenovan za komandanta Antiterorističke jedinice Lučko. Godine 1992. unapređen je u generalpukovnika (u rezervi). 10. Dana 18. februara 1994. predsjednik TUĐMAN je imenovao Mladena MARKAČA za pomoćnika ministra unutrašnjih poslova; time je МАRКАČ postao i komandant Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u daljem tekstu: Specijalna policija), te postao nadležan i odgovoran za ukupno djelovanje i funkcionisanje Specijalne policije. Poslije operacije "Oluja", Mladen МАRКАČ je imao čin generalpukovnika. 11. Kao komandant Specijalne policije Mladen МАRКАČ je obavljao odgovorne dužnosti u raznim strukturama vlasti i imao stvarnu kontrolu nad svim pripadnicima Specijalne policije

koji su učestvovali u operaciji "Oluja" i drugim operacijama i/ili akcijama koje su u vezi s njom kontinuirano vršene na tom području. Snage Specijalne policije koje su učestvovale u operaciji činili su pripadnici jedinica za posebnu namjenu, uključujući Antiterorističku jedinicu Lučko, logistikičko odjeljenje Specijalne policije i četu veze Ministarstva

unutrašnjih poslova, kao i pripadnici jedinica Specijalne policije iz raznih županijskih policijskih uprava po cijeloj Hrvatskoj, uključujući jedinice iz Bjelovarskobilogorske, Dubrovačko-neretvanske, Istarske, Karlovačke, Krapinsko-zagorske, Ličko-senjske, Osječko-baranjske, Primorskogoranske, Šibenske, Sisačkomoslavačke, Splitsko-dalmatinske,

Varaždinske, Vukovarskosrijemske, Zadarsko-kninske i Zagrebačke uprave. Mladen МАРКАČ imao je, osim toga, stvarnu kontrolu nad svim pripadnicima raketno-artiljerijskih jedinica HV-a dodatih njegovim snagama ili stavljenih pod njegovu komandu za vrijeme operacije "Oluja" i drugih operacija i/ili akcija koje su u vezi s njom kontinuirano vršene.

ČINjENIČNI KONTEKST UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG PODUTHVATA 12. Najkasnije od jula pa do 30. septembra 1995. Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen МАRКАČ, zajedno s drugim, niže navedenim licima, učestvovali su u udruženom zločinačkom poduhvatu sa zajedničkom namjerom trajnog uklanjanja srpskog stanovništva s područja Krajine, silom, zastrašivanjem ili prijetnjama silom, progonima, prisilnim raseljavanjem, premještanjem i deportacijom, oduzimanjem i uništavanjem imovine ili drugim sredstvima. To predstavlja ili uključuje počinjenje krivičnih djela kažnjivih prema članovima 3. i 5. Statuta Međunarodnog suda, kao što je niže opisano. Osim gore navedenih krivičnih djela koja su dio udruženog zločinačkog poduhvata, moglo se predvidjeti da su krivična djela ubistva, nehumanih djela i okrutnog postupanja moguća posljedica izvršenja poduhvata. 13. Kao što je u stavu 23. detaljnije opisano, izraz "Krajina" se kroz cijelu Spojenu optužnicu odnosi na dio područja Hrvatske s velikom koncentracijom srpskog stanovništva, koji se proglasio "Republikom Srpskom Krajinom" (u

16. Učesnici udruženog zločinačkog poduhvata koristili su druge ili sarađivali s njima, uključujući i one koji su bili pod njihovom komandom ili stvarnom kontrolom, kako bi omogućili ili izvršili actus reus krivičnih djela nad srpskim civilnim stanovništvom i civilnom imovinom. Među onima koje su učesnici udruženog zločinačkog poduhvata koristili ili su s njima sarađivali bili su: razni oficiri, funkcioneri i članovi hrvatske vlade i političkih struktura na svim nivoima (uključujući i one u

daljem tekstu: RSK). Vojna ofanziva poznata pod nazivom "Oluja" (u daljem tekstu: operacija "Oluja") izvršena je, dijelom, u južnom dijelu područja Krajina i oko njega. 14. Ovaj udruženi zločinački poduhvat, čiji su pripadnici i glavni učesnici bili Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, smišljan je, planiran i pripreman najkasnije do jula 1995, a u potpunosti je proveden u avgustu 1995. i kasnije. 15. Mnogo lica je s Antom GOTOVINOM, Ivanom ČERMAKOM i Mladenom МАРКАČEM učestvovalo u ovom udruženom zločinačkom poduhvatu. To su bili: (pokojni) Franjo TУĐMAN, predsjednik Republike Hrvatske; (pokojni) Gojko ŠUŠAK, ministar odbrane Republike Hrvatske; (pokojni) Janko BOBETKO, načelnik Glavnog stožera HV-a do. 17. jula 1995, kada je penzionisan; (pokojni) Zvonimir ČERVENKO, načelnik Glavnog stožera HV-a (imenovan 17. jula 1995.).

opštinskim vlastima i lokalnim organizacijama); razni čelnici i članovi HDZ-a; razni oficiri i pripadnici HVa, Specijalne policije, civilne policije, vojne policije i drugih bezbjednosnih i/ili obavještajnih službi Republike Hrvatske (u daljem tekstu: hrvatske snage); kao i druge znane i neznane ličnosti. 17. Razni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, među kojima i Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, individualno i/ili 3

zajedno s drugima, učestvovali su u udruženom zločinačkom poduhvatu i djelovali u cilju njegove realizacije, tako što su: (a) osnovali i organizovali, komandovali, naređivali, upravljali, оmogućavali, učestvovali, podržavali, održavali i/ili rukovodili HV-om, vojnom policijom, Specijalnom policijom, obavještajnim, bezbjednosnim i drugim snagama, putem kojih su provodili i realizovali ciljeve udruženog zločinačkog poduhvata i preko kojih su izvršili razna krivična djela, kao što su prisilno premještanje i deportacija, pljačkanje i uništavanje imovine, ubistva i nečovječno postupanje, za koja se optuženi terete u ovoj Spojenoj optužnici; (b) inicirali, zagovarali, planirali, pripremali, učestvovali, podržavali i/ili pomagali stvaranje, formulisanje, širenje i/ili provođenje hrvatskih političkih, državnih i/ili vojnih smjernica, programa, planova, uredbi, odluka, propisa, strategija ili taktika na osnovu kojih ili putem kojih su vršena razna djela usmjerena protiv Srba ili na njihovu štetu, kao što je lišavanje Srba njihovih temeljnih ljudskih prava, njihovih domova, imovine i/ili humanitarne pomoći u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata; (c) podsticali, podržavali, pomagali, omogućavali i/ili učestvovali u širenju informacija, dezinformacija i propagande među Srbima iz Krajine s namjerom da ih navedu na napuštanje tog područja; (d) propagirali, podsticali, omogućavali, pomagali i/ili tolerisali činjenje nasilnih djela nad Srbima i stvaranje atmosfere straha među Srbima koji su ostali; (e) propagirali, podsticali, dozvoljavali, pomagali i tolerisali činjenje krivičnih djela nad Srbima time što nisu podnosili krivične prijave i/ili preduzimali istrage o krivičnim djelima ili navodima o krivičnim djelima izvršenim nad Srbima, nisu provjeravali jesu li u vezi s takvim navodima i/ili istragama preduzeti koraci, i/ili izricali kazne, ili disciplinske mjere podređenom ljudstvu i drugima u hrvatskim organima ili snagama nad kojima su imali stvarnu kontrolu za krivična djela počinjena nad Srbima; i (f) učestvovali, pomagali, omogućavali ili podržavali pokušaje da se krivična djela koja su nad Srbima izvršile hrvatske vlasti i snage poreknu, prikriju i/ili umanje, između ostalog, davanjem lažnih, nepotpunih ili obmanjujućih informacija međunarodnim organizacijama, posmatračima, istražiocima i javnosti. 18. Ante GOTOVINA je neposredno i posredno učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, i doprinio njegovom izvršenju, između ostalog, zajedno s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata ili preko njih, te putem podređenih nad kojima je imao stvarnu kontrolu i/ili lica na koje je 4

mogao direktno i znatno da utiče, kao što je opisano gore u stavkama 3. i 4. Konkretno, Ante GOTOVINA je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, između ostalog, tako što je: (a) najkasnije od jula 1995. učestvovao u planiranju i pripremi operativne upotrebe hrvatskih snaga u operaciji "Oluja" i operacijama i/ili akcijama koje su u vezi s njom kontinuirano vršene, bar do 30. septembra 1995; (b) najkasnije od 4. avgusta pa do 30. septembra 1995, rukovodio i komandovao svim jedinicama, elementima i pripadnicima HV-a Zbornog područja Split ili dodatih Zbornom području Split, i drugim snagama koje su stavljene pod njegovu komandu i djelovale su i/ili se nalazile u južnom dijelu područja Krajina, upravljajući, omogućavajući, podržavajući i izdajući im komande za vrijeme operacije "Oluja" i operacija i/ili akcija koje su u vezi s njom kontinuirano vršene; (c) bar do 30. septembra 1995. nastavio da rukovodi i komanduje snagama HV-a koje su i dalje bile razmještene u južnom dijelu područja Krajina u sklopu Zbornog područja Split; (d) dozvoljavao, poricao krivična djela koja su bila u toku i/ili umanjivao njihov značaj te, u okviru toga, između ostalog, učestvovao u pružanju lažnih, nepotpunih ili obmanjujućih informacija o počinjenim krivičnim djelima, znajući da su u toku rasprostranjeno uništavanje i pljačka imovine srpskih civila, kao i protivpravno ubijanje i nečovječno postupanje prema Srbima iz Krajine; (e) nije uspostavio ni održavao red, mir i disciplinu među svojim podređenima, sprečavao krivična djela počinjena nad Srbima iz Krajine niti kažnjavao njihovo izvršenje. 19. Ivan ČERMAK je neposredno i posredno učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu i doprinio njegovom izvršenju, između ostalog, zajedno s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata ili preko njih, te putem podređenih nad kojima je imao stvarnu kontrolu i/ili lica na koje je mogao direktno i znatno da utiče, kao što je opisano gore u stavovima 6. i 7. Konkretno, Ivan ČERMAK je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, između ostalog, tako što je: (a) izdavao naređenja i uputstva o upravljanju i rukovođenju Zbornim mjestom Knin; (b) upravljao, omogućavao, podržavao i izdavao naređenja elementima i/ili pripadnicima HV-a i MUP-a RH, uključujući pripadnike vojne i civilne policije; (c) dozvoljavao i poricao krivična djela koja su bile u toku i/ili umanjivao njihov značaj te, u okviru toga, između ostalog, učestvovao u pružanju lažnih, nepotpunih ili obmanjujućih informacija o

počinjenim krivičnim djelima, znajući da su u toku rasprostranjeno uništavanje i pljačka imovine srpskih civila, kao i protivpravno ubijanje i nečovječno postupanje prema Srbima iz Krajine; (d) nije uspostavio ni održavao red, mir i disciplinu među svojim podređenima, sprečavao krivična djela počinjena nad Srbima iz Krajine, niti kažnjavao njihovo izvršenje; (e) pružao lažne garancije međunarodnoj zajednici da su preduzete ili da će da budu preduzete mjere da se zaustave ta krivična djela.

20. Mladen МАРКАČ je neposredno i posredno učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu i doprinio njegovom izvršenju, između ostalog, zajedno s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata ili preko njih, te putem podređenih nad kojim je imao stvarnu kontrolu i/ili lica na koja je mogao direktno i znatno da utiče, kao što je opisano gore u stavkama 10. i 11. Konkretno, Mladen

МАРКАČ je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, između ostlog, tako što je: (a) učestvovao u planiranju i pripremi operativne upotrebe Specijalne policije i dodatih raketno-artiljerijskih jedinica HV-a u operaciji "Oluja" i drugim operacijama i/ili akcijama koje su u vezi s njom kontinuirano vršene na tom području, i to najkasnije od jula 1995. pa do početka avgusta 1995. godine; (b) komandovao Specijalnoj policiji i dodatim raketno-artiljerijskim jedinicama HV-a u operaciji "Oluja" da izvrše tu operaciju najkasnije od jula do približno 9. avgusta 1995; (c) komandovao Specijalnoj policiji da kontinuirano vrši operacije i/ili akcije na tom području najkasnije od 10. avgusta pa do 30. septembra 1995; (d) dozvoljavao i poricao krivična djela koja su bile u toku i/ili umanjivao njihov značaj te, u okviru toga, između ostalog, učestvovao u pružanju lažnih, nepotpunih ili obmanjujućih informacija o počinjenim krivičnim djelima, znajući da su u toku rasprostranjeno uništavanje i pljačka imovine srpskih civila, kao i protivpravno ubijanje i nečovječno postupanje prema Srbima iz Krajine; (e) nije uspostavio ni održavao red, mir i disciplinu među svojim podređenima, sprečavao krivična djela počinjena nad Srbima iz Krajine niti kažnjavao njihovo izvršenje.

OSNOVNE ČINjENICE 21. Republika Hrvatska proglasila je nezavisnost 25. juna 1991, a do tada je u nekim dijelovima Hrvatske već izbio oružani sukob između Jugoslavenske narodne armije (u daljem tekstu: JNA) i drugih srpskih snaga, na jednoj strani, i hrvatskih oružanih snaga, na drugoj. Do kraja 1991. približno jedna trećina teritorije Republike Hrvatske pala je pod kontrolu JNA i raznih srpskih snaga. 22. Dana 21. decembra 1990. hrvatski Srbi proglasili su stvaranje Srpske Autonomne Oblasti (u daljem tekstu: SAO) Krajina. Dana 19. decembra 1991. SAO Krajina se proglasila Republikom Srpskom Krajinom (u daljem tekstu: RSK) i imenovala vlastitog predsjednika. Vojne snage RSKa su kasnije nazvane Srpska vojska Krajine (u daljem tekstu: SVK). 23. U februaru 1992, u skladu s Vensovim planom, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija osnovao je Zaštitne snage Ujedinjenih naroda (u daljem tekstu: UNPROFOR), čiji su dijelovi razmješteni na područja pod zaštitom Ujedinjenih nacija u Hrvatskoj. Područja pod zaštitom Ujedinjenih nacija (u daljem tekstu: UNPA područja) bila su područja u Hrvatskoj u kojima su Srbi bili većina ili značajna manjina stanovništva i u kojima je napetost

između dvije zajednice već dovele do oružanog sukoba. Postojala su četiri takva UNPA područja, poznata pod nazivima Sektor sjever, Sektor jug, Sektor istok i Sektor zapad. 24. Područje Krajine, uključujući i UNPA područja Sektor jug i Sektor sjever, u cijelini se nalazilo na teritoriji na kojoj je RSK-a polagala pravo i bila dio te teritorije. Južni dio područja Krajina obuhvatao je, između ostalog, sljedeće opštine: Benkovac, Civljane, Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kijevo, Kistanje, Knin, Lišane Ostrovičke, Lisičić, Lovinac, Nadvoda, Obrovac, Oklaj, Orlić, Polača, Smilčić, Titova Korenica i Udbina. 25. Od 1992. do 1994. godine hrvatski čelnici, funkcioneri i snage isplanirali su i izvršili razne operacije kako bi povratili dio teritorije na koji je RSK-a polagala pravo, među kojim su i operacije izvedene na UNPA područjima i susjednim područjima i to: na Miljevačkom platou, u junu 1992; u predjelu Masleničkog mosta u sjevernoj Dalmaciji u januaru 1993; i u Medačkom xepu u septembru 1993. 26. Slične operacije i akcije nastavile su se i 1995. godine, a uključivale su, između ostalih, operaciju "Bljesak" u zapadnoj Slavoniji, u maju 1995. i 5

operaciju "Ljeto" na Dinari, u Bosni i Hercegovini, nedaleko od opštine Knin i okolnih područja, od proljeća 1995. nadalje. 27. Najkasnije do jula i početka avgusta 1995. hrvatski čelnici, funkcioneri i snage (uključujući učesnike udruženog zločinačkog poduhvata) smislili su, isplanirali, počeli i proveli operaciju "Oluja". Glavni dio te vojne operacije u potpunosti je počeo 4. avgusta 1995. godne. Dana 7. avgusta 1995. hrvatska vlada je proglasila da je operacija uspješno završena. Dalje aktivnosti trajale su približno do 15. novembra 1995. godine. 28. Orkestrirana kampanja protjerivanja Srba s područja Krajine pokrenuta je prije početka glavne vojne operacije, 4. avgusta 1995, uglavnom putem propagande, dezinformacija i psihološkog rata. Širene su vijesti da će hrvatske snage svakog trena krenuti u napad i to u situaciji kada je srpsko stanovništvo, koje je već iskusilo ili čulo za zločine hrvatskih snaga i njihovo nedolično ponašanje u sličnim operacijama, bilo ispunjeno panikom i strahom. Uporedno s tim, na radiju, televiziji i ostalim sredstvima informisanja govorilo se o tome da Srbi "mogu slobodno otići" i da veliki konvoji Srba napuštaju to područje. U isto vrijeme, srpskim civilima su pokazivane karte na kojima je bila označena "isključivo hrvatska" teritorija i davano im je do znanja koji su "izlazni pravci" s tog područja. Kako je operacija napredovala, hrvatske snage su počele da granatiraju civilna područja i noću ulaze u naselja u kojima su živjeli srpski civili, prijeteći onima koji još nisu bili pobjegli pucnjavom iz pješačkog naoružanja i drugim vrstama zastrašivanja. 29. U kontekstu operacije "Oluja" vršene su radnje kojima se trebalo osigurati da svako raseljavanje Srba, čak i onih koji su pobjegli neposredno prije početka operacije ili na njenom samom početku, zbog posljedica postupaka rukovodstva RSK-a, ili nekog drugog razloga, bude trajno. U tom smislu su postupci i krivična djela opisani u ovom dijelu optužnice provođeni s ciljem sprečavanja povratka Srba u Krajinu. 30. Pošto je 4. avgusta 1995. preduzeta glavna operacija, hrvatske snage su gotovo od samog početka, odnosno od dru-gog dana, počele s pljačkom imovine koju su srpski civili posjedovali ili u kojoj su živjeli. Pljačka velikih razmjera vršena je sistematski, a obuhvatala je kako stambene tako i poslovne objekte. Viđani su konvoji pljačkaša koji su praznih ruku ulazili u određena mjesta, čija su vozila odlazila natovarena aparatima za domaćinstvo, ličnom imovinom, pa čak i stokom. Kuće, između ostalih i one u kojima su stanovali predstavnici međunarodnih organizacija, pretražene su i opustošene, a iz njih su izneseni, između ostalog, hladnjaci, štednjaci, elektronska oprema, namještaj i odjeća, pa čak i vrata 6

i prozorski okviri. U nekim slučajevima zatvorenim srpskim civilima naređeno je da pljačkaju u ime hrvatskih snaga. Pošto bi utovarili ukradenu imovinu u vojne kamione, zatvoreni Srbi su je kasnije morali i istovariti. Većina pljački izvršena je u kućama iz kojih su Srbi pobjegli, ali je bilo i mnogo slučajeva u kojima su vlasnici, pod prijetnjom fizičkim nasiljem, bili prisutni dok im je imovina pljačkana.

31. Operacija etničkog čišćenja uključivala je organizovanu i sistematsku pljačku i uništavanje civilne imovine čiji su vlasnici ili stanari bili Srbi. Takvo ponašanje nije bilo sporadično ni ograničeno, već sastavni dio cijele kampanje čiji je cilj bio protjerati s tog područja preostale Srbe i/ili spriječiti one koji su pobjegli da se vrate, odnosno odvratiti ih od povratka. Neki koji su pokušali pobjeći skupljani su, ukrcavani u vozila i prevoženi u zatvorske objekte i "prihvatne centre", što je predstavljalo dodatnu mjeru sprečavanja povratka u njihova naselja. 32. Bezobzirno razaranje gradova i sela u kojima su živjeli Srbi počelo je jedan ili dva dana poslije početka operacije "Oluja". Pošto je svladan neznatan (a u mnogim slučajevima nepostojeći) otpor SVK-a, hrvatske snage i neki Hrvati-civili, koji su bili pod nadzorom tih snaga, provodili su taktiku spaljene zemlje i kampanju etničkog čišćenja tako što su na području cijele Krajine sistematski ubijali stoku i uništavali civilnu imovinu čiji su vlasnici ili stanari bili Srbi. Te snage, među kojima su bili pripadnici HV-a i Specijalne policije, uništavale su srpske kuće, ambare, poslovne prostore, objekte, usjeve i ubijale stoku. Hrvatske snage su često djelovale u grupama koje su podmetale požare, koristeći zapaljivo gorivo, zapaljive metke i eksploziv i za sobom ostavljale potpuno razorene gradove i brojna sela. U mjestima u kojima su hrvatska i srpska imovina bile jedna pored druge, hrvatske kuće su pošteđene, dok su srpske spaljene. Stoka, kao što su goveda i svinje, ubijana je ili spaljivana u ambarima i štalama. Voda u bunarima i vodovodu namjerno je zagađivana. Do 15. novembra 1995. uništavanje srpske imovine u južnom dijelu područja Krajina dostiglo je takve razmjere da su srpska zajednica Krajine i njeno prebivalište praktički zatrti.

ili povrat imovine, uništavanje srpske imovine i njihovih dokumenata u uslovima bijega masovnih razmjera, činilo je da zaštitne mjere mahom i to namjerno, postoje samo u teoriji i bile su nedostupne. 36. U okviru i tokom tih događaja, najkasnije od jula 1995. do približno 30. septembra 1995, Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, djelujući individualno i/ili svojim učestvovanjem u udruženom zločinačkom poduhvatu, planirali su, podsticali, naređivali, izvršili i/ili pomagali i podržavali planiranje, pripremu i/ili činjenje krivičnih djela za koja se terete niže u tekstu, od tačke1. do 9. 33. Mnogi srpski civili koji nisu pobjegli već su odlučili da ostanu na tom području, između ostalog, nenaoružani muškarci koji nisu imali vojni status, te starci, žene i invalidi, protivpravno su ubijeni u operaciji "Oluja" i ostalim operacijama i/ili akcijama koje su u vezi s njom kontinuirano vršene, o čemu djelimično svjedoče iskopavanja iz masovnih grobnica. Vojnici su otvarali vatru na grupe civila. Ljudi su ubijani iz vatrenog oružja dok su bježali iz svojih kuća. Po cestama su ležali razbacani leševi. Viđane su osobe ustrijeljene iz neposredne blizine, ubijene kao prilikom strijeljanja, a brojne su morale da gledaju ubistva članova svoje porodice. Neki ljudi su spaljeni živi, a neki bačeni u bunare. Neki su, pak, umrli od posljedica višestrukih ubodnih rana. Ljudi su misteriozno nestajali iz svojih domova i naselja. Neki od njih su kasnije nađeni mrtvi, a neki nikada nisu pronađeni. 34. Tokom operacije "Oluja" i ostalih operacija i/ili akcija koje su u vezi s njom kontinuirano vršene, učesnici udruženog zločinačkog poduhvata i njihovi podređeni izvršili su nehumana djela nad srpskim civilima i licima koja nisu učestvovala u neprijateljstvima, između ostalih i onima koji su izbačeni iz stroja, time što su te ljude izlagali ne samo psihološkom zlostavljanju, poniženju i patnji (između ostalog i prijetnjama da će ubiti njih ili članove njihovih porodica), već su im nanosili i teške tjelesne povrede vatrenim oružjem, batinanjem, udarcima nogama i nanošenjem opekotina, kao i žestokim granatiranjem civilnih područja i vazdušnim napadom na civile u bijegu. Ljudi su često bili prisiljeni da gledaju batinanje i zlostavljanje članova vlastitih porodica. Najugroženiji, uključujući starce i civile u bolnicama, bili su naročito izloženi nehumanim djelima i okrutnom postupanju. 35. Provođena je i populaciona politika prema kojoj je veliki dio srpske Krajine trebalo naseliti Hrvatima, pa su se u napuštene srpske kuće koje su izdržale napade uselili pripadnici hrvatskih snaga i drugi Hrvati. Srbima su oduzete kuće. Iako je službeno postojalo pravo na povratak na to područje, 7

KRIVIČNAODGOVORNOST 37. Na osnovu člana 7.(1), svaki optuženi snosi krivičnu odgovornost za krivična djela koja je planirao, podsticao, naredio, izvršio i/ili pomogao i podržao. U sklopu te odgovornosti, svi optuženi se terete individualno i kao učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, kako se navodi niže u tekstu. Svaki optuženi snosi odgovornost za učestvovanje u krivičnim djelima za koja se tereti na osnovu svojih postupaka a, u slučajevima kada mu je dužnost bila da izvrši neke radnje, na osnovu propusta ili neizvršenja tih radnji, neposredno i posredno, putem ili preko svojih podređenih ili drugih lica, kao i putem ili preko struktura vlasti u kojima je bio ili u kojima je imao ulogu. 38. Na osnovu člana 7.(1), svaki optuženi je krivično odgovoran za krivična djela počinjena u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata. (Tužitelj riječju "počinio" u ovom kontekstu ne želi da sugeriše da je pojedini optuženi, ili bilo koji od optuženih, nužno lično izvrčio krivično djelo, odnosno krivična djela za koja se tereti. U ovom kontekstu "izvršenje" se odnosi na učestvovanje optuženih u udruženom zločinačkom poduhvatu.) Učesnici udruženog zločinačkog poduhvata koristili su druge ili sarađivali s njima kako bi omogućili ili izvršili zločine koji su bili dio zajedničke namjere. Učesnici udruženog zločinačkog poduhvata odgovorni su za zločine počinjene u cilju ostvarenja udruženog zločinačkog poduhvata ili u sklopu zajedničke namjere koje su fizički izvršila ili omogućila lica koja su učesnici udruženog zločinačkog poduhvata koristili ili s njima sarađivali. 39. Krivična djela za koja se optuženi terete u tačkama 1. do 5. počinjena su namjerno i u svrhu udruženog zločinačkog poduhvata, i to za vrijeme tog poduhvata. Udruženi zločinački poduhvat je postojao u vrijeme izvršenja krivičnih djela za koja se optuženi terete u ovoj Spojenoj optužnici i u vrijeme učestvovanja svih optuženih u njegovom izvršenju. 40. Svi optuženi učestvovali su u udruženom zločinačkom poduhvatu time što su imali i/ili dijelili namjeru u vezi sa svakim krivičnim djelom počinjenim u okviru udruženog zločinačkog poduhvata. 41. Svi optuženi učestvovali su u udruženom zločinačkom poduhvatu i/ili mu doprinosili izvršavanjem i ostvarivanjem ili pokušajem ostvarivanja njegove svrhe ili ciljeva. 42. Pored toga, ili alternativno, što se tiče bilo kog krivičnog djela za koji se optuženi terete u ovoj Spojenoj optužnici, a koje nije izvršeno u cilju udruženog zločinačkog poduhvata, to djelo je bilo prirodna i predvidljiva posljedica udruženog zločinačkog poduhvata, njegovog provođenja ili 8

pokušaja provođenja, a svi optuženi, iako svjesni te moguće posljedice, priključili su se i ostali u tom poduhvatu, spremno preuzimajući rizik da će biti počinjena krivična djela, te su odgovorni za krivična djela za koja se terete. 43. Elementi mens rea u vezi s krivičnim djelima za koja se optuženi terete u Spojenoj optužnici su sljedeći: (a) progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, kažnjivi na osnovu člana 5.(h) Statuta (tačka 1) – optuženi i/ili počinilac postupao je s diskriminatorskom namjerom, odnosno imao je namjeru provođenja diskriminacije na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; (b) deportacija, kažnjiva na osnovu člana 5.(d) Statuta (tačka 2) – optuženi i/ili počinilac postupao je s namjerom uklanjanja osobe ili osoba, ili svjestan mogućnosti da će osoba ili osobe biti uklonjena/uklonjene; (c) nehumana djela (prisilno premještanje), kažnjiva na osnovu člana 5.(i) Statuta (tačka 3) – optuženi i/ili počinilac postupao je s namjerom uklanjanja osobe ili osoba ili svjestan mogućnosti da će osoba ili osobe biti uklonjena /uklonjene; (d) pljačkanje javne ili privatne imovine, kažnjivo na osnovu člana 3.(e) Statuta (tačka 4) – optuženi i/ili počinilac postupao je s namjerom oduzimanja imovine ili je bezobzirno zanemario vjerovatnost da će ta imovina biti oduzeta; (e) bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, kažnjivo na osnovu člana 3.(b) Statuta (tačka 5) – optuženi i/ili počinilac postupao je s namjerom uništenja dotične imovine ili je bezobzirno zanemario mogućnost da će ta imovina biti uništena; (f) ubistvo, kažnjivo na osnovu člana 5.(a) i 3. Statuta (tačke 6. i 7) – optuženi i/ili počinilac postupao je s namjerom uzrokovanja smrti ili nanošenja teških tjelesnih povreda, uprkos tome što se logično moglo da pretpostavi da će ta radnja ili propust vjerovatno uzrokovati nečiju smrt; (g) nehumana djela – kažnjiva na osnovu člana 5.(i) Statuta (tačka 8) – optuženi i/ili počinilac postupao je s namjerom nanošenja teških tjelesnih ili duševnih povreda, ili je bio svjestan vjerovatnosti da će njegova radnja ili propust uzrokovati teške tjelesne ili duševne povrede; (h) okrutno postupanje, kažnjivo na osnovu člana 3. Statuta (tačka 9) – optuženi i/ili počinilac postupao je namjerno ili smišljeno (prema objektivnoj procjeni), utoliko što njegove radnje ili propusti nisu bili slučajni. Radnja ili propust počinjeni su s namjerom okrutnog postupanja, ili sa sviješću o tome

da će ta radnja ili propust vjerovatno imati za posljedicu okrutno postupanje. 44. Pored toga, ili alternativno, svi optuženi su planirali, podsticali i/ili naredili krivična djela za koja se terete u Spojenoj optužnici. Svi optuženi su bili svjesni znatne vjerovatnosti da će provođenje njihovih planova i komandi i izvršenje postupaka i ponašanja koje su podsticali izazvati ili prouzrokovati krivična djela za koja se terete u ovoj Spojenoj optužnici. 45. Pored toga, ili alternativno, na osnovu člana 7.(1), svaki optuženi je krivično odgovoran za pomaganje i podržavanje planiranja, priprema i/ili izvršenja krivičnih djela za koja se tereti u ovoj Spojenoj optužnici. Svi optuženi su bili svjesni da znatno doprinose izvršenju krivičnih djela za koja se terete u ovoj Spojenoj optužnici, ili da postoji vjerovatnost da će biti izvršeno jedno ili više krivičnih djela, ili da će njihove radnje ili propusti znatno doprinijeti izvršenju tog krivičnog djela ili tih krivičnih djela. 46. Na osnovu člana 7.(3), svi optuženi se terete i krivično su odgovorni za krivična djela i/ili propuste svojih podređenih koje su svjesno propustili da spriječe ili kazne. Svi optuženi su imali stvarnu kontrolu nad svojim podređenima (to jest, realnu sposobnost da spriječe počinioce, ili ih kazne) koji su učestvovali u izvršenju krivičnih djela za koja se

optuženi terete u ovoj Spojenoj optužnici. Svi optuženi su znali i/ili je bilo razloga da znaju da se jedan ili više njihovih podređenih spremaju da počine takva djela ili da su ih već počinili, a nisu preduzeli potrebne i razumne mjere da spriječe takva djela ili kazne počinioce. 47. Svi optuženi su znali i/ili je bilo razloga da znaju za krivična djela za koja se terete u ovoj Spojenoj optužnici, a koja su se njihovi podređeni spremali da izvrše ili su ih već izvršili, zahvaljujući nizu faktora, između ostalog: (a) vršenju komandnih dužnosti nad svojim podređenima ili u vezi s njima, uključujući primanje izvještaja i informacija za vrijeme vršenja tih dužnosti; (b) funkcionisanju štaba i sistemu veze na terenu; (c) njihovom ličnom prisustvu, učestvovanju i opažanjima u raznim operacijama na području Krajine u razdoblju na koje se odnosi ova Spojena optužnica; (d) obavještenosti i saznanjima o ponašanju raznih pripadnika hrvatskih snaga u ranijim, tekućim i sličnim operacijama; (e) izvještajima medija o zločinima i navodnim zločinima; i (f) kontaktima i sastancima s pripadnicima i predstavnicima međunarodne zajednice, konkretno posmatračima Ujedinjenih nacija i predstavnicima drugih nevladinih organizacija i medija.

ТАČКА 1. PROGONI 48. Najkasnije od jula 1995. do približno 30. septembra 1995. Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen МАРКАČ, djelujući individualno i/ili svojim učestvovanjem u udruženom zločinačkom poduhvatu, planirali su, podsticali, naređivali, počinili i/ili pomagali i podržavali planiranje, pripremu i/ili izvršenje progona srpskog stanovništva Krajine na političkoj, rasnoj i/ili vjerskoj osnovi u južnom dijelu područja Krajina, što se, između ostalog, odnosi na sljedeće opštine, ili njihove dijelove: Benkovac, Civljane, Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin, Lišane Ostrovičke, Lisičić, Nadvoda, Obrovac, Oklaj i Orlić. Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen МАРКАČ odgovorni su za sljedeća djela progona krajiških Srba: deportaciju i prisilno premještanje; razaranje i paljenje srpskih kuća i poslovnih

prostora; pljačku javne i privatne imovine koju su posjedovali Srbi; ubistvo; druga nečovječna djela, uključujući granatiranje civila i okrutno postupanje; nezakonite napade na civile i civilne objekte; nametanje ograničavajućih i diskriminacijskih mjera, uključujući nametanje diskriminacijskih zakona; diskriminacijska eskproprijacija; nezakonito zatvaranje; nestanke. Tim radnjama i propustima (uključujući i one navedene u stavkama 12-20. i 27-47), Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen МАРКАČ počinili su sljedeće krivično djelo, odnosno sljedeća krivičnadjela: Tačka 1: progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjivi na osnovu članova 5.(h), 7(1) i 7(3) Statuta.

9

ТАČКE 2. i 3. DEPORTACIJA I PRISILNO PREMJEŠTANjE 49. Najkasnije od jula 1995. približno do 30. septembra 1995, Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen МАРКАČ, djelujući individualno i/ili svojim učestvovanjem u udruženom zločinačkom poduhvatu, planirali su, podsticali, naređivali, počinili i/ili pomagali i podržavali planiranje, pripremu i/ili izvršenje prisilnog premještanja i/ili deportacije srpskog stanovništva Krajine iz južnog dijela područja Krajina u SFRJ, Bosnu i Hercegovinu i/ili druge dijelove Hrvatske, pod prijetnjom izvršenjem i/ili izvršenjem djela

nasilja i zastrašivanja (uključujući pljačkanje i uništavanje imovine), što je za posljedicu imalo raseljavanje, premještanje ili deportaciju Srba Krajine s tog područja (između ostalog, tako što su natjerani da bježe ili napuste to područje), i/ili sprečavanje njihovog povratka odnosno odvraćanje od povratka na to područje, što se između ostalog odnosi na sljedeće opštine ili njihove dijelove: Benkovac, Civljane, Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin, Lišane Ostrovičke, Lisičić, Nadvoda, Obrovac, Oklaj i Orlić.

Tim radnjama i propustima (uključujući i one navedene u stavkama 12-20. i 27-47), Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen МАРКАČ počinili su sljedeće krivično djelo, odnosno sljedeća krivična djela: Tačka 2: deportacija, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiva na osnovu članova 5.(d), 7.(1) i 7.(3) Statuta. Tačka 3: nehumana djela (prisilno premještanje), ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiva na osnovu članova 5.(i), 7.(1) i 7.(3).

ТАČКА 4. PLjAČKANjE JAVNE ILI PRIVATNE IMOVINE 50. Najkasnije od jula 1995. približno do 30. septembra 1995, Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, djelujući individualno i/ili svojim učestvovanjem u udruženom zločinačkom poduhvatu, planirali su, podsticali, naređivali, počinili i/ili pomagali i podržavali planiranje, pripremu i/ili izvršenje sistematskig pljačkanja imovine čiji stanari ili vlasnici su bili Srbi iz

Krajine, uključujući njihove kuće, pomoćne objekte, štale i/ili stoku, između ostalih u sljedećim opštinama ili njihovim dijelovima: Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin, Lišane Ostrovičke, Nadvoda, Obrovac, Oklaj i Orlić. Tim radnjama i propustima (uključujući i one navedene u stavcima 12-20. i 27-31. i 35-47),

Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ počinili su sljedeće kazneno djelo, odnosno sljedeća krivična djela: Tačka 4: pljačkanje javne ili privatne imovine, KRŠENjE ZAKONA ILI OBIČAJA RATOVANjA, kažnjivo na osnovu članova 3.(e), 7.(1) i 7.(3) Statuta.

ТАČКА 5. BEZOBZIRNO RAZARANjE 51. Najkasnije od jula 1995. do približno 30. septembra 1995. Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, djelujući individualno i/ili svojim učestvovanjem u udruženom zločinačkom poduhvatu, planirali su, podsticali, naređivali, počinili i/ili pomagali i podržavali planiranje, pripremu i/ili izvršenje uništavanja velikih razmjera (uključujući paljenje) i nanošenja znatne štete selima, kućama, pomoćnim objektima i/ili ambarima čiji su vlasnici ili stanari bili Srbi Krajine, ubijanja njihove stoke i zagađivanja njihovih 10

bunara, između ostalih u sljedećim opštinama ili njihovim dijelovima: Benkovac, Civljane, Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin, Lišane Ostrovičke, Lisičić, Nadvoda, Obrovac, Oklaj i Orlić. Tim radnjama i propustima (uključujući i one navedene u tačkama 12-20. i 27-32. i 35-47), Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ počinili su sljedeće krivično djelo, odnosno sljedeća krivična djela: Tačka 5: bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, KRŠENjE

ZAKONA ILI OBIČAJA RATOVANjA, kažnjivo na osnovu članova 3.(b), 7.(1) i 7.(3) Statuta.

ТАČКE 6. i 7. UBISTVO 52. Najkasnije od jula 1995. približno do 30. septembra 1995. Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen МАРКАČ, djelujući individualno i/ili svojim učestvovanjem u udruženom zločinačkom poduhvatu, planirali su, podsticali, naređivali, počinili i/ili pomagali i podržavali planiranje, pripremu i/ili izvršenje ubistva srpskih civila iz Krajine i lica koja nisu učestvovala u neprijateljstvima, uključujući i pripadnike srpskih oružanih snaga koji su položili oružje i one koji su

izbačeni iz stroja, na razne načine, između ostalog, vatrenim oružjem, spaljivanjem ili ubodima, između ostalih u sljedećim opštinama ili njihovim dijelovima: Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin i Orlić (konkretni slučajevi navedeni su u Prilogu). Tim radnjama i propustima (uključujući i one navedene u stavkama 12-20. i 27-28, 33. i 35 47), Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ

počinili su sljedeće krivično djelo, odnosno sljedeća krivična djela: Tačka 6: ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjivo na osnovu članova 5.(a), 7.(1) i 7.(3) Statuta. Tačka 7: ubistvo, KRŠENjE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANjA, sankcionisano zajedničkim članom 3(l)(a) Ženevskih konvencija iz 1949, kažnjivo na osnovu članova 3, 7.(1) i 7.(3) Statuta Međunarodnog suda.

ТАČКE 8. i 9. NEHUMANA DJELA I OKRUTNO POSTUPANjE 53. Najkasnije od jula 1995. približno do 30. septembra 1995, Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ, djelujući individualno i/ili svojim učestvovanjem u udruženom zločinačkom poduhvatu, planirali su, podsticali, naređivali, počinili i/ili pomagali i podržavali planiranje, pripremu i/ili izvršenje nehumanih djela nad i okrutnog postupanja prema srpskim civilima iz Krajine i licima koje nisu učestvovala u neprijateljstvima, između ostalih, i pripadnicima srpskih snaga koji su

položili oružje i onima koji su izbačeni iz stroja, uključujući ponižavanje i/ili degradaciju putem otvaranja vatre (između ostalog, tokom vazdušnog napada), nasrtaja, batinanja, uboda, prijetnji i nanošenja opekotina, između ostalog, u sljedećim opštinama ili njihovim dijelovima: Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Gračac, Kistanje, Knin i Orlić. Tim radnjama i propustima (uključujući i one navedene u stavkama 12-20. i 27-28, 34. i 35 47), Ante GOTOVINA, Ivan ČERMAK i Mladen MARKAČ

počinili su sljedeće krivično djelo, odnosno sljedeća krivična djela: Tačka 8: nehumana djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiva na osnovu članova 5.(i), 7.(1) i 7.(3) Statuta. Tačka 9: okrutno postupanje, KRŠENjE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANjA, sankcionisano zajedničkim članom 3. (l)(a) Ženevskih konvencija, kažnjivo na osnovu članova 3, 7.(1) i 7.(3) Statuta Međunarodnog suda.

OPŠTI NAVODI 54. Ukoliko nije drukčije navedeno, sve radnje i propusti za koje se optuženi terete u ovoj Spojenoj optužnici počinjeni su na teritoriju bivše Jugoslavije. 55. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, na području Krajine, u Republici Hrvatskoj, na teritoriju bivše Jugoslavije, postojalo je stanje oružanog sukoba. 56. Sve radnje, postupci, propusti i ponašanja za koje se optuženi terete u ovoj Spojenoj optužnici bili su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada, usmjerenog protiv civilnog stanovništva, konkretno srpskog stanovništva južnog dijela područja Krajina...

57. Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, svi optuženi bili su dužni da se pridržavaju se zakona i običaja koji uređuju vođenje rata, uključujući Ženevske konvencije iz 1949. godine (i zajednički član 3) i dodatne protokole Ženevskih konvencija. 58. Sve radnje, postupci, propusti i ponašanja za koje su optuženi terete u vezi s uništavanjem imovine, izvršeni su protivpravno i bezobzirno i nisu bili opravdani vojnom nuždom. 59. Radnje, postupci, propusti i ponašanja kojima su optuženi i drugi izvršili progone, kako je navedeno u tački 1, obuhvataju,

između ostalog, krivična djela za koja se optuženi terete u tačkama od 2. do 9. 60. Navodi i tačke optužnice kojima se optuženi terete za ubistvo ili lišavanje života, ili navodi i tačke optužnice koji se, između ostalog, odnose na ubistva i lišavanja života, obuhvataju sva ubistva i lišavanja života koja su izvršili pripadnici hrvatskih snaga u sklopu ponašanja opisanog u ovoj Spojenoj optužnici. U Prilogu koji se odnosi na te navode sadržan je samo mali broj pojedinačnih slučajeva kojima se konkretizuju te optužbe.

11

17. maj 2007. Hag, Holandija

DODATAK A

Carla Del Ponte, tužilac

Jedinice HV-a Zbornog područja Split ZP Splita i druge jedinice koje su mu bile pridodate za vrijeme operacije "Oluja" Operativne grupe OGSinj OG Šibenik OG Zadar OG Sjever Zborna mjesta Zborno mjesto Split (Zapovjedništvo); Zborno mjesto Zadar (Zapovjedništvo); Zborno mjesto Sinj (Zapovjedništvo); Zborno mjesto Vrgorac (Zapovjedništvo); Zborno mjesto Imotski (Zapovjedništvo); Zborno mjesto Dubrovnik (Zapovjedništvo); Zborno mjesto Benkovac (Zapovjedništvo); Zborno mjesto Knin (Zapovjedništvo); Jedinice 4. gardijska mehanizirana brigada (4. gbr), "Lavovi", "Paukovi", Stožer Split; 112. pješačka brigada (112. br), Stožer Zadar; 113. pješačka brigada (113. br), Stožer Šibenik; 141. pješačka brigada (141. br), Stožer Split; 6. domobranska pukovnija (6. dp), Stožer Split; 7. domobranska pukovnija (7. dp), Stožer Zadar; 15. domobranska pukovnija (15. dp), Stožer Šibenik; 126. domobranska pukovnija (126. dp), Stožer Sinj; 134. domobranska pukovnija (134. dp), Stožer Biograd; 142. domobranska pukovnija (142. dp), Stožer Šibenik; 264. izvidničko-diverzantska satnija (264. ids), Stožer Split; 72. bojna vojne policije, (72. bVP), Stožer Split; 11. protivoklopni topničko-raketni divizijun (11. potrd), Stožer Zadar; 14. topničko-raketni divizijun (14. trd), Stožer Zadar; 20. topničko-raketni divizijun (20. trd), Stožer Split; 204. topničko-raketna brigada protivzračne obrane (trbr PZO), Stožer Split; 40. inženjerijska bojna, Stožer Split; 306. logistička baza (306. lob), Stožer Split; 307. logistička baza (307. lob), Stožer Zadar; 7. gardijska mehanizirana brigada (7. gbr), "Pume", Stožer Varaždin; 2. bojna 9. gardijske mehanizirane brigade (2/9 bde), "Termiti" (ranije samostalna 84. bojna), Stožer Gospić; 144. pješačka brigada (144. br), Stožer Zagreb; 81. gardijska bojna (81. gb), Stožer Virovitica; 1. hrvatski gardijski zdrug (1 brigada, dio HGZ); 350. izvidničko-diverzantska satnija (350. ids), Stožer Zagreb; dio 73. bojne Vojne policije (73. bVP), Stožer Split; bitnica 8. haubičko-topničkog divizijuna, Stožer Zagreb; 2 lovačka zrakoplova MiG-21 (zrakoplovna baza Pula), 2 jurišna helikoptera MI-24 i 2 helikoptera MI-8 višestruke namjene; Jedinice HVO-a 1. gardijska mehanizirana brigada (HVO) (1. gbr HVO); 2. gardijska mehanizirana brigada (HVO) (2. gbr HVO); 3. gardijska mehanizirana brigada (HVO) (3. gbr HVO); 60. gardijska bojna HVO-a (60. gb HVO); jedinice Zbornog područja Tomislavgrad (ZP Tomislavgrad, HR-HB). Specijalna policija MTJP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne

12

PRILOG SPOJENOJ OPTUŽNICI SLUČAJEVI LIŠAVANjA ŽIVOTA Tačke 6. i 7. Selo/ Zaselak

Datum

Ime žrtve

Pol

Staro st

60 62 50

Način smrti

OPŠTINA KNIN 1. Kovačić

5. avgust 1995.

Nikola Dragičević Mile Dragičević Sava Čeko

M M M

2. Đurići

6.avgust 1995, ili približno tog datuma

Sava Đurić

M

između 5. i 12. avgusta 1995.

Milka Petko Ilija Petko Dmitar Rašuo Đuro Rašuo neidentifikovan/a

Z M M M

3. Zasrović

ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljen spaljen

70 45 81 40

ustrijeljena ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljen/a

OPŠTINA ORLIĆ 5. Orlić

6. Šarena jezera/Vrbnik

7. Uzdolie

13. avgust 1995, ili približno tog datuma

Tode Marić

M

ustrijeljen

5. avgust 1995.

Miloš Borjan neidentifikovan neidentifikovan neidentifikovan neidentifikovan neidentifikovan neidentifikovan

M M M M M M M

ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljen

6. avgust 1995.

Milica Sare Stevo Berić Janja Berić Miloš Ćosić Jandrija Sare Duka Berić Krsta Sare

Ž M Ž M Ž Ž

62 62 72 63 75 61

ustrijeljena ustrijeljen ustrijeljena ustrijeljen ustrijeljena ustrijeljena ustrijeljena

OPŠTINA KISTANjE 8. Kakani

između 10. i 18. avgust 1995.

Danica Sarić Uroš Sarić Uroš Ognjenović

Ž M M

ustrijeljen ustrijeljen

OPŠTINA ERVENIK 9. Oton

18. avgust 1995.

Marta Vujnović

Ž

85

ustrijeljena

M M M Ž

76 59 78 75

ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljen ustrijeljena

OPŠTINA DONjI LAPAC

10. Oraovac

7. avgust 1995.

Marko Ilić Stevo Ajduković Rade Bibić Ruža Bibić

13

ANNEX A: Popis ubistava 1

Milan (Mile) DRAGIČEVIĆ • • • • •

Lokacija i datum sahrane: Lokacija i datum ekshumacije: Datum nestanka/ubistva: Uzrok smrti: Dokument:

Nema informacija Kninsko groblje, 28. maja 2001.1 5. avgust 1995. selo Kovačić, opština Knin2 Rane od vatrenog oružja na nogama3 Identifikacija/izvještaj o smrti4

Nikola DRAGIČEVIĆ • • • • •


Nema informacija Kninsko groblje, 30. aprila 2001.5 5. avgust 1995. selo Kovačić, opština Knin6 Rane od vatrenog oružja na grudima7 Identifikacija/izvještaj o smrti8

Sava ČEKO • • • • •

1


Nema informacija Kninsko groblje, 1. maja 2001.9 5. avgust 1995. selo Kovačić, opština Knin10 Rane od vatrenog oružja na grudima11 Identifikacija/izvještaj o smrti 12

Ekshumacija i izvodi o smrti KN02-077B: X009-9897, p. X009-9891 WS:0102-8964-0102-8970, 0361-9385-0361-9389; WS.0102-8959-0102-8963, 0361-9390-0361-9395; WS:0359-4871-03594877; WS:0041-3836-0041-3850,p.0041-3839. 3 Izvještaj sa autopsije (Dr. John Clark):X009-6426-X009-6444,p.X009-6426; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,p.0345-5358. 4 Identifikacija i izvještaj o smrti:0149-8862-0149-9019,p.0149-8865,p.0149-8904-0149-8905. 5 Ekshumacija i izvodi o smrti KN03-108B:X010-0214-X010-0220,p.X010-0214 6 WS:0102-8964-0102-8970, 0361-9385-0361-9389; WS:0102-8959-0102-8963,0361-9390-0361-9395; WS:0359-4871-03594877; WS:0041-3836-0041-3850,p.0041-3839. 7 Izvještaj sa autopsije (Dr. Jiri Fialka):X009-7522-X009-7539, p.X009-7522; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,p.0345-5359. 8 Identifikacija i izvještaj o smrti: 0149-8862-0149-9019, p.0149-8865,p.0149-8902-0149-8903. 9 Izvještaj forenzičara i antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993,p.0213-1984; Ekshumacija i izvodi o smrti KN03115 B:X010-0243-X010-0249,p.X010-0243. 10 WS: 0102-8964-0102-8970, 0361-9385-0361-9389; WS: 0102-8959-0102-8959’0102-8963, 0361’9390-0361-9395; WS: 0359-4877; WS: 0041-3836-0041-3850, 0041-3839. 11 Izvještaj sa autopsije (Dr. John Clark):X009-7606-X009-7621,p.X009-7606; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,p.0345-5358. 12 Identifikacija i izvještaj o smrti: 0149-8862-0149-9019,p.0149-8865; p.0149-8885-0149-8886. 2

14

ANNEX B: Popis ubistava 3

Dmitar RAŠUO •

Lokacija i datum sahrane:

• • • •

Lokacija i datum ekshumacije: Datum nestanka/ubistva: Uzrok smrti: Dokument:

Lociran u Rašulama, kuća br. 304, 9. septembra 1995, sahranjen na kninskom groblju1 Kninsko groblje, 15. juna 2001.2 5. avgust 1995. u Žagroviću, opština Knin3 Rane od metka na grudima4 Identifikovan KN01/298B kao Dmitar Rašua, izvještaj o smrti5

Ilija PETKO •


• • • •


Lociran u Rašulama, kuća br. 304, 9. septembra 1995, sahranjen na kninskom groblju6 Kninsko groblje, 15. juna 2001.7 5. avgust 1995. u Žagroviću, opština Knin8 Rane od metka na grudima9 Identifikovan KN01/297B kao Ilija Petko,10 izvještaj o smrti11

Milka (Milica) PETKO •


• • • •


Locirana u Žagroviću, opština Knin 12. avgusta 1995, sahranjena na kninskom groblju12 Kninsko groblje, 24. aprila 2001.13 5. avgust 1995 u Žagroviću, opština Knin14 Rane od metka na grudima15 Identifikovana KN01/212B kao Milica Petko16, izvještaj o smrti17

1

Hrvatski policijski protokol: 0213-7930-0213-7932, fotografija hrvatske policije: 0213-7932 Izvještaj forenzičara i antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993, X018-7401-X018-7405,p.X018-7403; Eksumacija i izvodi o smrti KN01-298B:X009-9107-X009-9114,p.X009-9107. 3 WS:0050-8236-0050-8241, 0362-3556-0362-3559; Lista ubistava počinjenih od 4.8.95 dated 19/9/95:0034-1798-00341869,p.0O34-1849; Veritas „Exodus“:0290-7166-0290-7312,p. 132. 4 Izvještaj sa autopsije KN01/298B (Dr. John Clark):X010-1899-X010-1914,p.X010-1899; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard): 0345-5351-0345-5467,p.0345-5365,p.0345-5366. 5 Identifikacija i izvještaj o smrti :0149-8862-0149-9019,p.0149-8866,p.0149-8986-0149-8987. 6 Hrvatski policijski protokol: 0213-7933-0213-7935. 7 Izvještaj forenzičara i antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993, X018-7401-X018-7405,p.X018-7403; Ekshumacija i zvodi o smrti KN01-298B:X009-9107-X009-9114,p.X009-9107. 8 WS:0050-8236-0050-8241,p.0362-3556-0362-3559; Lista ubistava počinjenih od 4.8.95. dated 19/9/95:0034-1798-0034-1869,p.0034-1849; Veritas „Exodus“:0290-7166-0290-7312,p.l32 9 Izvještaj sa autopsije of KN01/297B (Dr. John Clark):X010-1881-X010-1898,p.X010-1881; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,p.0345-5363-0345-5364. 10 Lista od 482 tijela (ID No. 605 NN, civil, muškarac, lociran u Rašulama no. 304):0184-8758-0184-8781,p.0184-8775. 11 Identifikacija i izvještaj o smrti: 0149-8862-0149-9019,p.0149-8966-0149-8967. 12 Hrvatski policijski protokol 0213-7288-0213-7290 13 Izvještaj forenzičara i antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993; Ekshumacija i izvještaj o smrti KN01-212B:X0098762-X009-8766,pp.X009-8762-X009-8764. 14 WS:0050-8236-0050-8241,p.0362-3556-0362-3559; Lista ubistava počinjenih od 4.8.95. datirana 19/9/95:0034-1798-00341869,p.0034-1849;Veritas "Exodus":0290-7166-0290-7312,p.l32. 15 Izvještaj sa autopsije KN01/212B (Dr. John Clark):X010-0745-X010-0759,p.X010-0745; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,p.0345-5364. 16 Lista od 482 tijela, Hrvatski ID No. 426 NN, civil, žena, nađena u Žagroviću (metalna pločica 426) ERNO 184-8758-01848781, p. 0184-8766. 17 Identifikacija i izvještaj o smrti: 0149-8862-0149-9019,p.0149-8964-0149-8965. 2

15

ANNEX C: Popis ubistava 4

Đuro KARANOVIĆ • • • • •


Lociran u Plavnu, 27. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju1 Kninsko groblje, 14. juna 2001.2 25. avgust 1995. u Plavnu, Grubori, opština Knin3 Rane od metka na grudima4 Identifikovan KN01/244B kao Đuro Karanović5 , izvještaj o smrti6

Jovo GRUBOR • • • • •


Lociran u Plavnu, 27. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju7 Kninsko groblje, KN01 14. juna 2001.8 25. avgust 1995. u Plavnu, Grubori, opština Knin9 Rane od metka na trupu10 Identifikovan KN01/241B kao Jovo Grubor, 11 izvještaj o smrti12

Marija GRUBOR • • • • •

1


Locirana u Plavnu, 27. avgusta 1995, sahranjena na kninskom groblju13 Kninsko groblje, KN01 14. juna 2001.14 25. avgust 1995. u Plavnu, Grubori, opština Knin15 Rane od metka na grudima16 Identifikovana KN01/243B kao Marija Grubor , 17izvještaj o smrti18

Hrvatski protokol: 0213-7338-0213-7341, p 0213-7341. Izvještaj forenzičara antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993, X018-7401-X018-7405,p.X018-7401; Dokazi sa ekshumacije KN01-244B:X009-8856-X009-8860,p.X009-8856. 3 WS:0059-8515-0059-8522;WS:0050-8198-0050-8204;Flynn:R006-9733-R006-9770,pp.R006-9757-R006-9762;WS:0039225-0039-5275,pp.0039-5234-0039-5235,0041-3836-0041-3850,p.0041-3846; Romassev:0051-1334-005l-1341,p.0051-3339. 4 Izvještaj sa autopsije (Dr. John CLARK):X010-1017-X010-1037; Izvještaj sa autopsije (Dr. EricBaccard):0345-5351-03455467,pp.0345-5395-0345-5396. 5 Lista od 482 tijela (ID No. 541, Duro KARANOVIC):0184-8758-0184-8781,p.0184-8772. 6 Identifikacija i izvještaj o smrti: 0149-8862-0149-9019,p.0149-8865,pp.0149-8924-0149-8925. 7 Hrvatski protokol: 0213-7326-0213-7329,p.0213-7329. 2 Izvještaj forenzičara antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993, X018-7401-X018-7405,p.X018-7401; Dokazi sa ekshumacije KN01-241B:X009-8841-X009-8845,p.X009-8841. 9 WS:0059-8515-0059-8522;WS:0050-8198-0050-8204;Flynn:R006-9733-R006-9770,pp.R006-9757-R006-9762; WS:0039225-0039-5275,pp.0039-5234-0039-5235,0041-3836-0041-3850,p.0041-3846;Romassev:0051-1334-0051-1341,p.0051-3339. 10 Izvještaj sa autopsije (Dr. John Clark):X010-0965-X010-0981,p.X010-0965; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,pp.0345-5387-0345-5389. 11 Lista od 482 tijela (ID No. 539, Jovo Grubor): 0184-8758-0184-8781-8772. 12 Identifikacija i izvještaj o smrti 0149-8862-0149-9019,p.0149-8865,pp.0149-8912-0149-8913. 13 Hrvatski protokol: 0213-7334-0213-7337. 14 Izvještaj forenzičara antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993, X018-7401-X018-7405,p.X018-7401; Dokazi sa ekshumacije KN01-243B:X009-8851-X009-8855,p.X009-8851. 15 WS:0059-8515-0059-8522; WS:0050-8198-0050-8204; Flynn:R006-9733-R006-9770,pp.R006-9757-R006-9762;WS:00395225-0039-5275>Pp.0039-5234-0039-5235, 0041-3836-0041-3850,p.0041-3846; Romassev:0051-1334-005 l-1341,p.0051-339. 16 Izvještaj sa autopsije: (Dr. John Clark):X010-1001-X010-1016; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. EricBaccard):03455351-0345-5467,pp.0345-5390-0345-5391. 17 Lista od 482 tijela (ID No. 538, Marija Grubor):0184-8758-0184-8781,p.0184-8772. 18 Identifikacija i izvještaj o smrti:0149-8862-0149-9019,p0149-8865,pp.0149-8916-0149-8917. 2

16

Mika (Milica) GRUBOR • • • • •


Locirana u Plavnu, 27. avgusta 1995, sahranjena na kninskom groblju19 Kninsko groblje, KN01 14. juna 2001.20 25. avgust 1995. u Plavnu, Grubori, opština Knin21 Rane od metka na trupu22, Dokazi (KN01/242B/2, KN01/242B/3) Identifikovana KN01/242B kao Mika Grubor23 , izvještaj o smrti24

Miloš GRUBOR • Lokacija i datum sahrane: • Lokacija i datum ekshumacije: • Datum nestanka/ubistva: • Uzrok smrti: • Dokument:

Lociran u Plavnu, 27. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju25 Kninsko groblje, KN01, 14. juna 2001.26 25. avgust 1995. u Plavnu, Grubori, opština Knin27 Prostrelne rana na glavi i grudima. Dokazi: upotrebljeni 7.62x 39 meci (KN01/245B/128 Identifikovan KN01/245B kao Miloš Grubor ,29 izvještaj o smrti30

19

Hrvatski protokol:0213-7330-0213-7333. Izvještaj forenzičara antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993,X018-7401-X018-7405,p.X018-7401; Dokazi sa ekshumacije KN01-242B:X009-8846-X009-8850,p.X009-8846 21 WS:0059-8515-0059-8522; WS:0050-8198-0050-8204; Flynn:R006-9733-R006-9770,pp.R006-9757-R006-9762; WS:00395225-0039-5275,pp.0039-5234-0039-5235, 0041-3836-0041-3850,p.0041-3846; Romassev:0051-1334-0051-1341,p.0051-3339 22 Izvještaj sa autopsije (Dr. John Clark):X010-0982-X010-1000,p.X010-0982; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,pp.0345-5392-0345-5393. 23 Lista od 482 tijela (ID No. 540, Mika Grubor):0184-8758-0184-8781,p.0184-8772. 24 Identifikacija i izvještaj o smrti:0149-8862-0149-9019,p0149-8865,pp.0149-8914-0149-8915. 25 Hrvatski protokol: 0213-7342-0213-7345 26 Izvještaj forenzičara antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993, X018-7401-X018-7405,p.X018-7401; Dokazi sa ekshumacije KN01-245 B:X009-8861-X009-8865,p.X009-8861. 27 WS:0059-8515-O059-8522;WS:0O50-8198-O050-82O4;Flynn:R0O6-9733-R006-9770,pp.R006-9757-RO06-9762;WS:00395225-0039-5275,pp.0039-5234-O039-5235, 0041-3836-0041-3850, p.0041-3846;Romassev:0051-1334-0051-1341,p.0051-3339. 28 Izvještaj sa autopsije (Dr. De Mendonca):X010-1038-X010-1056,p.X010-1038; Izvještaj sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,pp.0345-5393-0345-5395. 29 Lista od 482 tijela (ID No. 537, Milos Grubor):0184-8758-0184-8781,p.0184-8772. 30 Identifikacija i izvještaj o smrti: 0149-8862-0149-9019,p.0149-8865 and 0149-8918-0149-8919. 20

17

ANNEX D: Popis ubistava 6

Miloš BORJAN • • • • •


Lociran u Kninu 9. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju1 Kninsko groblje, KN03, 5. maja 2001.2 5. avgust 1995. u Vrbniku, Orlić3 Rane od metka na glavi i torzu4 Identifikacija/izvještaj o smrti5

6 neinedentifikovanih muškaraca •

1

Datum ubistva:

5. avgust 1995. u Vrbniku, Orlić6

Hrvatski protokol: 0213-7582-0213-7584 Izvještaj forenzičara antropologa (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993,p.0213-1989; Dokazi sa ekshumacije KN03-153 B:X010-0366-X010-0370,p.X010-0366. 3 WS:0045-7325-0045-7328,0279-1708-0279-1711;WS:0279-1418-0279-1423,0279-1413-0279-1416; Mauro:0093-4963-00934970; HRAT Izvještaj:0035-1663-0035-1664; Veritas "Exodus":0290-7166-0290-7312,p.l 10; Upitnik :0209-3626-0209-3629 4 Izvještaj sa autopsije (Dr. J. Berent):X009-7971-X009-7986,p.X009-7971. 5 Identifikacija i izvještaj o smrti: 0469-3789-0469-3830,pp.0469-3797-0469-3798. 6 WS:0045-7325-0045-7328,0279-1708-0279-1711;WS:0279-1418-0279-1423,0279-1413-0279-1416; Mauro:0093-4963-00934970; HRAT Report:0035-1663-0035-1664 2

18

ANNEX E: Popis ubistava 7 Đuka BERIĆ • • • • •


Locirana u Kosovu 10. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju1 Kninsko groblje, 6. maja.2001.2 6. avgust 1995. u Uzdolju, Orlić3 Brojne rane od metaka4 Identifikacija/izvještaj o smrti5

Jandrija ŠARE • • • • •


Lociran u Kosovu 10. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju6 Kninsko groblje, otkriven i iskopan 16.05.2001.7 6. avgust 1995. u Uzdolju, Orlić8 Rane od metka u predjelu karlice, grudi i nogu9 Identifikacija/izvještaj o smrti10

Janja BERIĆ • • • • •


Locirana u Kosovu 10. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju11 Kninsko groblje, 17. maja 2001.12 6. avgust 1995. u Uzdolju, Orlić13 Rane od metka u predjelu karlice i nogu, (KN04/062B/2)14 Identifikacija/izvještaj o smrti15

Krstan ŠARE (KN04/059) • • • • •


Lociran u Kosovu 10. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju16 Kninsko groblje, 16. maja 2001.17 6. avgust 1995 u Uzdolju, Orlić18 Rane od metka na glavi i trupu19 Identifikacija/izvještaj o smrti20

1

Hrvatski protokoli: 0213-7682-0213-7684 Izvještaj antropologa i forenzičara (Pablo Baraybar) 0213-1964-0213-1993; Dokazi sa ekshumacije KN04-65 B:X010-0567X010-0571,p.X010-0567. 3 WS:0059-8530-0059-8538; WS:0060-5001-0060-5005; WS:0041-3836-0041-3850; Veritas "Exodus":0290-7166-0290-7312,p.l09. 4 Izvještaj sa autopsije (Dr. Jiri Falka):X009-8672-X009-8689,p.X009-8672; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard): 0345-5351-0345-5467,pp.0345-5366-0345-5369. 5 Identifikacija i Izvještaj o smrti: 0327-2429-0327-2432,p.0327-2432; 0309-2249-0309-2252,p.0309-2252. 6 Hrvatski protokol:0213-7261-0213-7261. 7 Izvještaj antropologa i forenzičara (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993; Dokazi sa ekshumacije. KN04-60B: X010-0542X010-0546,p.X010-0542. 8 WS:0059-8530-0059-8538; WS:0060-5001-0060-5005; WS:O041-3836-O041-385O; Veritas “Exodus“:0290-7166-0290-7312,p.l09. 9 Izvještaj sa autopsije (Dr. Jiri Failka):X009-8580-X009-8598,p.X009-8580; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard): 0345-5351-0345-5467,pp.0345-5375-0345-5377. 10 Identifkacija i izvještaj o smrti: 0327-2429-0327-2432,p.0327-2432,pp.0327-2413-0327-2414. 11 Hrvatski protokoli: 0213-7506-0213-7508 12 Izvještaj antropologa i forenzičara (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993; Dokazi sa ekshumacije KN04-63B:X010-0557X010-0561,p.X010-0557. 13 WS:0059-8530-0059-8538; WS:0060-5001-0060-5005; WS:0041-3836-0041-3850; Veritas Exodus:0290-7166-0290-7312,p. 109. 14 Izvještaj sa autopsije (Dr. John Clark) X009-8636-X009-8653, p.X009-8636; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard) 0345-535 l-0345-5467,pp.0345-5381-0345-5385. 15 Identifikacija i Izvještaj o smrti 0327-2429-0327-2432, p.0327-2432, pp.0327-2423-0327-2424. 16 Hrvatski protokol: 0213-7512-0213-7514. 17 Izvještaj antropologa i forenzičara (Pablo Baraybar) 0213-1964-0213-1993; Dokazi sa ekshumacije KN04-59B: X010-0537X010-0541,p.X010-0537. 18 WS:0059-8530-0059-8538; WS:0060-5001-0060-5005; WS:0041-3836-0041-3850; Veritas“Exodus“:0290-7166-0290-7312,p. 109. 19 Izvještaj sa autopsije (Dr. John CLARK):X009-8562-X009-8579,p.X009-8562; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467, pp.0345-5377-0345-5381. 20 Identifikacija i Izvještaj o smrti 0327-2429-0327-2432, p.0327-2432, pp.0327-2415-0327-2416. 2

19

Milica ŠARE • • • • •


Locirana u Kosovu 10. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju21 Kninsko groblje, 17. maja 2001.22 6. avgust 1995. u Uzdolju, Orlić23 Rane od metka na glavi24 Identifikacija/izvještaj o smrti25

Miloš ĆOSIĆ • • • • •


Lociran u Kosovu 10. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju26 Kninsko groblje, 16. maja 2001.27 6. avgust 1995. u Uzdolju, Orlić28 Rane od metka na nogama29 Identifikacija/izvještaj o smrti30

Stevo BERIĆ • • • • •

21


Lociran u Kosovu 10. avgusta 1995, sahranjen na kninskom groblju31 Kninsko groblje, 16. maja 2001.32 6. avgust 1995. u Uzdolju, Orlić33 Rane od metka na grudnom košu34 Identifikacija/izvještaj o smrti35

Hrvatski protokol: 0213-7506-0213-7508. Izvještaj antropologa i forenzičara Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993; Izvještaj sa autopsije KN04-63B:X010-0557-X0100561,p.X010-0557 23 WS:0059-8530-0059-8538; WS:0060-5001-0060-5005; WS:0041-3836-0041-3850; Veritas "Exodus":0290-7166-0290-7312,p. 109. 24 Izvještaj sa autopsije (Dr. John Clark) X009-8636-X009-8653, p.X009-8636; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard) 0345-535 l-0345-5467,pp.0345-5381-0345-5385. 25 Identifikacija i Izvještaj o smrti 0327-2429-0327-2432,p.0327-2432, pp.0327-2411-0327-2412. 26 Hrvatski protokol:0213-7506-0213-7508. 27 Izvještaj antropologa i forenzičara (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993 Dokazi sa ekshumacije KN04-66B:X010-0572X010-0576,p.X010-0572. 28 WS:0059-8530-0059-8538; WS:0060-5001-0060-5005; WS:0041-3836-0041-3850; Veritas "Exodus":0290-7166-0290-7312,p. 109. 29 Izvještaj sa autopsije (Dr. Jiri Failka):XO09-8690-X009-8707,p.XO09-8690; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,pp.0345-5374-0345-5375. 30 Identifikacija i Izvještaj o smrti 0327-2429-0327-2432,p. 0327-2432,pp.0327-2419-0327-2420. 31 Hrvatski protokol: 0213-7509-0213-7511. 32 Izvještaj antropologa i forenzičara (Pablo Baraybar):0213-1964-0213-1993; Dokazi sa ekshumacije KN04-61B:X010-0547X010-0551,p.X010-0547. 33 WS:OO59-8530-0O59-8538; WS:0060-5001-0060-5005; WS:O041-3836-0O41-3850; Veritas "Exodus":0290-7166-0290-7312,p.l09. 34 Izvještaj sa autopsije (Dr. J, Berrent):X009-8599-X009-8618,p.X009-8599; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5351-0345-5467,pp.0345-5371-0345-5374. 35 Identifikacija i Izvještaj o smrti 22

20

ANNEX F: Popis ubistava 10

Marko ILIĆ •


• • • •


Lociran u Oraovcu, Donji Lapac, 4. septembra 1995, sahranjen na gračačkom groblju1 Gračačko groblje, 24. maja 2002.2 7. avgust 1995. u Oraovcu, Donji Lapac3 Rane od metka na glavi4 Identifikacija/izvještaj o smrti5

Rade BIBIĆ •


• • • •


Lociran u Oraovcu, Donji Lapac, 4. septembra 1995, sahranjen na gračačkom groblju 6 Gračačko groblje, 27. maja 2002.7 7. avgust 1995. u Oraovcu, Donji Lapac 8 Rane od metka na glavi 9 Identifikacija/izvještaj o smrti 10

Stevo AJDUKOVIĆ •


• • • •


Lociran u Oraovcu, Donji Lapac, 4. septembra 1995, sahranjen na gračačkom groblju 11 Gračačko groblje, GO3, otkriven i otkopan 27. maja 2002.12 7. avgust 1995. u Oraovcu, Donji Lapac13 Vjerovatno prostrelna rane glave i trupa14 Identifikacija/izvještaj o smrti 15

Ruža BIBIĆ •

Datum nestanka/ubistva:

7. avgust 1995 u Oraovcu, Donji Lapac16

1

Hrvatski protokol : X016-3586-X016-3587,pp.X016-3586-X016-3587 Izvještaj arheologa (Derek Congram) 0184-7153-0184-7194; Mjesto ekshumacije bilješka X016-3575-X016-3601,p.X016-3584 3 WS:0365-3521-0365-3529, 0085-0613-0085-0616; Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora:0333-5790-0333-5944,p.0333-5850, 0113-8666-0113-8760,p.0113-8673; Veritas „Exodus“:0290-7166-0290-7312,p. 118. 4 Izvještaj sa autopsije (Vedrana Petrovecki):X016-3575-X016-3601,p.X016-3575,p.X016-3593; Izvještaj sa autopsije –analiza (Dr. Eric Baccard):0345-5468-0345-5604,pp.0345-5419-0345-5420. 5 Identifikacija i izvještaj o smrti: 0340-5257-0340-5262,p.0340-5261,pp.0345-5891-0345-5892 6 Hrvatski protokol:X016-3654-X016-3681,pp. X016-3667-X016-3667. 7 Izvještaj arheologa (Derek Congram):0184-7153-0184-7194. 8 WS:0365-3521-0365-3529, 0085-0613-0085-0616 Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora: 0333-5790-0333-5944,p.0333-5850, 0113-8666-0113-8760,p.0113-8673; Veritas „Exodus“: 0290-7166-0290-7312,p. 118. 9 Izvještaj sa autopsije (Anto Blazanovid):X016-3654-X016-3681,p.X016-3654,p.X016-3673; Izvještaj sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5468-0345-5604,pp.0345-5424-0345-5425. 10 Identifikacija i izvještaj o smrti:0340-5257-0340-5262,p.0340-5261, pp.0345-5867-0345-5868. 11 Hrvatski protokol;X016-3627-X016-3653, pp.X016-3639-X016-3639. 12 Izvještaj arheologa (Derek Congram):0184-7153-0184-7194. 13 WS:0365-3521-0365-3529, 0085-0613-0085-0616 Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora:0333-5790-0333-5944,p.0333-5850, 0113-8666-0113-8760,p.0113-8673; Veritas „Exodus“:0290-7166-0290-7312,p. 118. 14 Izvještaj sa autopsije (Dr Davor STRINOVIĆ):X016-3627-X016-3653, p.X016-3627,p.X016-3645; Analiza izvještaja sa autopsije (Dr. Eric Baccard):0345-5468-0345-5604,pp.0345-5422-0345-5424 15 Identifikacija i izvještaj o smrti 0340-5257-0340-5262,p.0340-5261,pp. 0345-5863-0345-5864 16 WS:0365-3521-0365-3529, 0085-0613-0085-0616; Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora: 0333-5790-0333-5944,p.0333-5850, 0113-8666-0113-8760,p.0113-8673; Veritas „Exodus“: 0290-7166-0290-7312,p. 118. 2

21

da_se_ne_zaboravi_hrvatsko_etnicko_ciscenje_krajine.pdf

Recommend Documents