Esad Bajić i Ertan Basarik
BRAČNI ŢIVOT
Konjic, 2013.g.
1
Naziv knjige: Bračni ţivot Autori: Esad Bajić i Ertan Basarik Izdavač: Fondacija “Lijepa riječ“ Konjic Suizdavač: Medţlis IZ-e Konjic Za izdavača: Esad Bajić Urednik: Redţo Muhibić Lektor: Zehra Alijagić Recenzenti: Seid Eminović Almir Hondo Štampa: Sabah-print, Ilidţa Za štampariju: Anel Elezović Tiraţ: 500 primjeraka
2
UVOD Svaki čin ljudskog djelovanja, pa tako i pisanje, treba imati svoju namjeru i cilj koji bi ga opravdao. Ova knjiga nastala je iz ţelje da iz bogate literature ponudi korisne naputke o braku, bračnom ţivotu te da u okviru ove tematike zadovolji i intelektualnu radoznalost čitatelja. Prvenstveno je namjenjena kao dar mladim ljudima i mladim bračnim parovima, ali se nadam da će svojom tematikom privući i druge. Dok sam za ovakvim tekstovima i informacijama tragao kao mladić mislio sam da će brakom sve što me interesovalo i zanimalo biti jasno samo od sebe. No, stupanjem u brak, postavši roditelj, ţiveći bračni ţivot sa svim njegovim ljepotama i kušnjama shvatao sam da je potreba za ovakvim informacijama i znanjima samo još veća. Koliko god je svaki čovjek “zasebno ispaljen hitac prirode“, kako reče naš konjički pjesnik Aziz Nuhić, u isto vrijeme je i u mnogo čemu jednak drugima i moţe iz iskustava drugih crpiti spoznaju u traganju za svojim ţivotnim rješenjima. Ova knjiga u sebi sadrţi odabrane tekstove vezane za predbračni ţivot muslimana i muslimanke, kao pomoć mladićima i djevojkama koji se tek spremaju za brak, ali i kao obrazovno štivo bračnim drugovima u pogledu odgoja i potrebne paţnje koju iziskuje ili će iziskivati odgoj njihove djece, ako Bog da. Knjiga većim djelom obraĎuje i tematiku intimnog dijela bračnog ţivota u islamu koji, zahvaljujući prilično bogatom fondu literature koja je u zadnjih desetak godina napisana na ovu temu i na našem jeziku, više nije tabu tema. Islam se ne bavi samo duhovnim uzdizanjem ljudskih bića, nego i njihovim materijalnim i fizičkim dobrobitima, naravno, kao uvod i pripremu za postizanje duhovnog uspinjanja. Islam ima jasne smjernice i pravila koja se tiču i ekonomije, finansija, politike, socijalne zaštite, ekologije, ali i higijene, ishrane, 3
načina oblačenja, kao i pravila o zasnivanju bračne zajednice, odgoju djece, nasljeĎivanju itd. Islamski bračni zakoni se ne zaustavljaju na tome da samo objašnjavaju kako i koga treba oţeniti, oni se bave i seksualnim moralom ljudskih bića. Kao što ćemo vidjeti u narednim poglavljima, o tom moralu se govori u Kur‟anu, a otvoreno su o njemu govorili Poslanik, a.s., i njegovi bliţnji. Današnji način ţivota u cijelom svijetu teţi slobodama seksualnosti. Mladići i djevojke sve ranije ulaze u seksualne odnose, a kako danas stoje stvari ta granica se toliko pomjerila da moţemo reći da su to već djeca. Suvremena društva ove pojave sve više prihvaćaju, ozakonjuju ih i uvode javno u društvo. U mnogim zemljama ekonomski razvijenog svijeta pod snaţnim djelovanjem tzv. duha ljudskih prava, zakonima su garantovane slobode ispoljavanja homoseksualnih odnosa, lezbejstva i slično, te se ovakvi nastrani oblici ponašanja javno uvode u društvo na velika vrata. U sve većem broju tih zemalja navedenim kategorijama se dopušta da usvajaju djecu, a kakve će posljedice ovo imati po društveni ţivot u narednom periodu teško je i zamisliti. Propagatori novog seksualnog nemorala promovišu svoje ideje svim raspoloţivim sredstvima komunikacije: knjigama, časopisima, televizijom, filmovima i internetom te smo i mi u BiH, na ovaj ili onaj način, izloţeni neislamskim seksualnim normama. Zbog toga je apsolutno nuţno da dobro poznajemo islamske upute o intimnom ţivotu kako bismo mogli ţivjeti zdrav i potpun ţivot. Pogotovo je to vaţno u ovom vremenu gdje i djeca imaju pristup seksualnim sadrţajima što je u ranijim generacijama bilo nezamislivo. Za bračne drugove, roditelje, neophodno je da budu svjesni toga šta je dozvoljeno a šta ne po ovom pitanju. Samo će informisan roditelj musliman biti u stanju da se odgovorno i na pravi način suoči sa ovim problemom. 4
Ovi razlozi bi trebalo da budu dovoljno opravdanje i razlog za poglavlja knjige koja će se otvoreno baviti samim pitanjima intimnog ţivota i seksualnosti uopće. Intimni ţivot supruţnika jedan je od vaţnih činilaca sreĎenog i uspješnog braka, te je, shodno tome, neophodno poznavati odreĎene činjenice i faktore koji utiču na nj, kao i njegove slobode, a samim tim i granice pogotovo u današnjem vremenu kada se islamska tradicija tih odnosa na našem prostoru našla na udaru zapadnog mišljenja, u većini slučajeva oprečnog islamskom pogledu i filozofiji ţivljenja. Sve teţe ekonomske prilike, promjene u porodicama u pogledu uloge muţ-ţena, majka-otac, odgajatelj-dijete od supruţnika traţi mnogo više znanja, volje i truda da svoj ţivot i svoju porodicu odrţe u duhu islamskog načina razmišljanja. Bračni ţivot u suštini predstavlja potpunost ţivljenja i sa sobom nosi darove ali i odgovornost cjelokupnog ţivljenja, te bi bilo skoro nemoguće u jednu knjigu smjestiti sve potrebne smjernice i putokaze koje iziskuje tako široko polje. Pokušao sam, kroz lično iskustvo, promišljanje, zapaţanje, te veliki broj knjiga iščitanih na ovu temu, da se osvrnem i na pitanje emocionalnosti koja je nerazdvojiva od bilo kog aspekta ţivota, a o kojoj se opet vrlo malo, razloţnim, narodnim jezikom piše i govori. Isijavanje pozitivnih ili negativnih emocija čovjeka i ţene, kako ćemo primijetiti, a za to nam ne treba ni ova knjiga, dovoljan je pogled oko sebe, u suštini nam svjedoče o uspješnom i lijepom ili nepotpunom i teškom ţivotu. Knjiga će, nadam se, izmeĎu ostalog, pokazati i koliko je vaţno poznavanje riječi, njihovog ispravnog značenja i korištenja. Koliko u stvari često dolazimo u velike ţivotne teškoće koristeći riječi kojima ne znamo pravo značenje, snagu, mnogostrukost mogućeg shvatanja od strane onih kojima ih kaţemo. IzmeĎu ostalog i sama riječ emocija, toliko se često koristi, a toliko rijetko nalazimo ljude sposobne da tu riječ 5
iskaţu definicijom, objašnjenjem. Pored emocija tu su i ljudski nagoni i porivi koji igraju veoma vaţnu ulogu. Uzvišeni Allah usadio je u ljudsku prirodu skup nagona i poriva koji čovjeka svojom snagom vode osiguranju kontinuiteta njegove egzistencije i kao individue i kao vrste. Jedan od tih nagona jeste i seksualni nagon, čijim udovoljavanjem čovjek odrţava svoju vrstu. Ovaj je nagon prirodna stvar i stvoren je kao poticaj. On je veoma jako izraţen kod čovjeka i traţi oduška za svoje zadovoljenje. U odnosu spram ovog nagona čovjek se nalazi pred tri mogućnosti: 1. da tom nagonu pruţi neograničenu slobodu, bez ikakvih granica i smjernica koje će ga kanalisati i usmjeravati; 2. da ga u potpunosti sputa i uguši i tako dovede u pitanje opstanak ljudske vrste na Zemlji; 3. da ovaj nagon usmjeri i uredi na način koji će spriječiti moralnu anarhiju, ali i omogućiti njegovo zadovoljenje i prirodnu reprodukciju i produţenje ţivota ljudske vrste. Islam je ovu treću mogućnost označio kao ispravan, srednji put koji podrazumijeva zadovoljavanje seksualnog nagona putem ustanove braka. Brak je kontrolni mehanizam i sigurnosni ventil za seksualni moral. On je tvrĎava i zaštita od razvrata i bluda. Uzvišeni kaţe: “I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmeĎu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“1
1
Er-Rum, 21.
6
“I ženite se njima, s dopuštenjem vlasnika njihovih, i dajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno, kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima.”2 Osim što je zabranio blud u svim njegovim oblicima i formama, islam je zabranio i sve predradnje i djela koja mogu voditi ovome grijehu ili poticati na njega. Uzvišeni Allah kaţe: “I ne primičite se bludu, jer to je razvrat i ružan put.”3 Jedna od značajki islama jeste preventivna zabrana svih puteva, sredstava i radnji koje vode zabranjenom. Ovaj princip moţe se jasno uočiti u navedenom kur'anskom ajetu u kojem se zabranjuje i samo pribliţavanje bludu, tj. sve one radnje i sredstva koja bi mogli voditi ka bludu. Ovdje ćemo spomenuti neke od ovih zabrana. Zabrana osamljivanja: Zabranjeno je osamljivanje muškaraca i ţena. Allahov Poslanik, a.s., kaţe: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se nipošto ne osamljuje sa ženom bez njezina pratioca (mahrema), jer je onda s njima u društvu šejtan.“ Zabrana gledanja u drugi spol sa strašću: U cilju uspostave efikasnog mehanizma kontrole nad seksualnim nagonom islam je zabranio bespotrebno gledanje, a posebno bezrazloţno oduljivanje pogleda muškarca prema ţeni i ţene prema muškarcu, jer je oko ključ srca, a pogled vijesnik zavoĎenja i preljube. Stoga je Allah, dţ.š., naredio vjernicima i vjernicama da obore poglede svoje i vode brigu o stidnim mjestima svojim: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, to im je bolje, jer Allah uistinu zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole 2 3
En-Nisa', 25. El-Isra', 32.
7
da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žene, i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.”4 Pohotno i zavodničko upućivanje pogleda prema drugom spolu okarakterisano je kao blud: “Oči mogu činiti blud, ruke i noge mogu zinalučiti, a sve to potvrdit će ili demantirati spolni organ“, kaţe Resulullah, a.s. Posebno je zabranjeno gledati u avret, tj. stidna mjesta drugih osoba. Poslanik, a.s., kaţe: “Neka muškarac ne gleda u avret drugog muškarca i neka žena ne gleda u avret druge žene. Neka se muškarac ne priljubi uz drugog muškarca pod jednim pokrivačem, a ni žena uz drugu ženu pod jednim pokrivačem.“ Blud je strogo zabranjen i predstavlja veliki grijeh za koji su propisane stroge ahiretske i dunjalučke kazne: “I koji ne bludniče - a ko to radi, iskusit će kaznu; patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrĎava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.”5 Vjerovjesnik, a.s., je rekao: “Klonite se bluda, jer on donosi šest posljedica: tri na ovome svijetu, a tri na ahiretu. Na ovome svijetu blud uklanja ozarenost i produhovljenost, donosi siromaštvo i smanjuje životni vijek. 4 5
En-Nur, 30-31. El-Furkan, 68 -69 -70.
8
Posljedice bluda na ahiretu su: Allahova srdžba, težak obračun i vječna džehennemska vatra.“6 “Lica bludnika će plamtjeti vatrom“, kaţe Poslanik, a.s., u hadisu koji je zabiljeţio Taberani. “Iman napušta čovjeka u momentu činjenja bluda i vraća mu se tek kada završi s tim činom“7 Postoji veliki broj ljudi koji ima teoretska znanja o mnogim pitanjima vezanim za brak i druge ţivotno vaţne stvari, ali je mnogo manji broj onih koji to u praksi primjenjuju. Zato je još vaţnije od znanja - primjena tog znanja u praksi. Deklarativno znanje zaista ne vrijedi ako se u praksi ne primjenjuje. Štaviše, znanje koje se u praksi ne primjenjuje predstavlja antipropagandu za takvu vrstu znanja. Koliko god naša literatura obilovala rješenjima, razvoj ljudskog društva donosiće nove situacije i specifične okolnosti koje će iziskivati da se obraćamo učenjacima koji će nam na konkretno pitanje, dati konkretan odgovor. Upućujem vas na rubriku pitanja i odgovori na web-stranici Rijaseta IZ-e u Bosni i Hercegovini8 kao najednostavniji i najbrţi način da otklonite dilemu i doĎete do odgovora. Na kraju ovog uvoda zahvaljujem profesoru Ertanu Basariku na sudjelovanju u pisanju ove knjige, te cjenjenim profesorima Seidu Eminoviću i Almiru Hondi koji su nam svojim savjetima i sugestijama pomogli u tom. Esad Bajić, mart 2013.g.
6 7 8
Bejheki. Ebu Davud, Tirmizi, Bejheki i Hakim.
www.rijaset.ba 9
MLADOST I LJEPOTA Kod mladića i djevojaka tokom razdoblja adolescencije, u skladu s prirodnim tokom, pojavljuju se dvije poţeljne i privlačne osobine: jedna je buĎenje seksualnog poriva, a druga procvat mladalačke ljepote i svjeţine. Unatoč tome što je i sam seksualni poriv sasvim dovoljan kao izrazito aktivan činilac u privlačenju osoba suprotnog spola i očuvanju prirodnog obnavljanja ljudske vrste, Bog je ipak ovaj vatreni poriv i strast ukrasio ljepotom djevojaka i mladića, te na taj način stalnu ţelju jednih za drugim učinio još vatrenijom i strastvenijom. Ljepota doba adolescencije nije svojstvena samo ljudskoj vrsti. Uzvišeni Bog je u svom sistemu stvaranja mnoge ţivotinjske vrste obdario ovim odlikama i njihove poţudne porive ukrasio ljepotom njihova tijela te na taj način još snaţnije podrţao njihovu seksualnu privlačnost, kao garant opstanka njihove vrste. Sklonost čovjeka prema ljepoti jedna je od njegovih prirodnih nagona. Osjećaj uţitka i zadovoljstva pri posmatranju lijepih prizora duboko je ukorijenjen u samoj ljudskoj naravi. Prema tome, sve društvene klase, pa čak i primitivni i divlji narodi i plemena, posjeduju ovaj prirodni osjećaj. Islam posjeduje cjelovite i sveobuhvatne upute za uspjeh i sreću čovječanstva, te tako posvećuje iznimnu paţnju ljepoti. On uporedo s razvojem svih iskonskih osjećaja i naklonosti čovjeka podupire i podstiče i razvoj osjećaja za ljepotu. Islam svoje sljedbenike potiče na korištenje prirodnih i vještačkih ljepota. Podstičući ljubav prema ljepoti, islam zadovoljava prirodnu potrebu i ţelju čovjeka i, izmeĎu ostalog, budeći osjećaj za lijepim i ljepotom - što je samo po sebi očevidan pokazatelj savršenstva osjećaja i visokog stepena razvoja suptilnog sentimenta čovjeka - upućuje ljude na ispravne i sigurne puteve. 10
Islam nam govori o ljepoti neba i zvijezda, o ljepoti bića na zemlji, govori nam o prirodnim i vještačkim ljepotama i u mnogim kur'anskim ajetima i vjerskim predajama ističe se pitanje ljepote i samouljepšavanja. Mi smo na nebu sazviježĎa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili.9 Ljepota i mladost predstavljaju veoma vaţnu temu za mlade ljude. Štaviše, riječ je o zbilji koja nije vaţna samo za mlade već za cijelo čovječanstvo. Vjera ima obzira prema ovoj činjenici te joj zahvaljujući tome obraća posebnu paţnju. Pri spominjanju ljepote, mislimo na duhovnu i moralnu ljepotu te materijalne i društvene ljepote. Općenito, izmeĎu ovih ljepota vlada ravnoteţa i sklad. Kada bi čovjek ţivio samačkim ţivotom, ne bi uopće imao potrebe ni za ljepotom ni za ogledalom. Kada bi čovjek ţivio sam, vjerovatno mu ne bi stalo do estetike i vlastitog izgleda što bi vodilo i do zapuštenog izgleda što je sasvim logično i prirodno, jer ne bi imao potrebe da se nekome uljepšava. Budući da je čovjek stvoren da ţivi u zajednici njegov ţivot je društvenog karaktera te je ljepota nuţan uvjet i značajan činilac u tom ţivota. U društvu i zajednici postoje ljubav i mrţnja, zadovoljstvo i srdţba. Sa jedne strane postoji lijep moral, a s druge surovost i nemilosrdnost. Čovjek izrazom svoga lica nekome stavlja do znanja da li ga voli ili ga moţda mrzi. Čovjek jednom vrstom ponašanja biva odbijen, a drugom privučen. Kada u društvu primijetimo kako se neko čudno ponaša, odmah shvatimo da mu nešto nedostaje. Kada odbojnost ili privlačnost meĎu ljudima ne bi postojala, čovjek uopće ne bi ni pomišljao na to kako će izgledati i kako će se ponašati. Prema tome, fizičko uljepšavanje i ljepota, duhovno uljepšavanje i duhovna ljepota nuţne su potrebe svakog pojedinca u društvenom ţivotu. 9
El-Hidžr, 16.
11
Svako društvo i svaka zajednica, u mjeri u kojoj su civiliziraniji u toj mjeri su i ljepši. Društvo u kojem se ljepoti ne pridaje značaj smatra se nazadnim. NaiĎete li na zajednicu u kojoj je sasvim svejedno šta je ljepota, uljepšavanje, lijep odnos, našli ste se u mrtvoj zajednici. Ţivot zajednice je pravi ţivot tek kada članovi jedni drugima pomaţu, kada u odreĎenom broju stvari postignu jedinstvo interesa, kada neke stvari koje to zasluţuju imaju vrijednost i u vezi s njima se članovi društva slaţu, te kada postoji odreĎeni broj stvari koje zasluţuju kritiku i bivaju opisane kao nepoţeljne. U ovakvom društvu dolazi do izraţaja meĎusobna saradnja i smisao zajedničkog ţivota. Nema sumnje da su strast za estetikom i davanje prednosti svemu što je lijepo čvrsto povezani s biološkim tjelesnim promjenama, posebno s buĎenjem seksualnog poriva. Strast za draguljima, salonima ljepote i svim onim stvarima koje su u stanju privući paţnju drugih ljudi u suštini nije ništa drugo do pokušaj da se upotpuni djelo prirode koje se u svom punom sjaju i ljepoti, tenu koţe, pogledu, tjelesnom obliku dječaka i djevojaka, pojavljuje krajem adolescencije, ljepoti koja je neuporediva s prethodnim razdobljem i koja je kratkog vijeka. Kada dijete okončava doba djetinjstva, prolaskom kroz turbulentno doba puberteta ono stiţe do perioda zrelosti - u smislu obaveznosti izvršavanja vjerskih duţnosti - i u njemu se prirodno bude i razvijaju različite ţelje. Insan tad, potaknut ţarom i nemirom puberteta, počinje djelovati na zadovoljavanju prohtjeva duše i unutrašnjih ţudnji. Oni koji svoju sreću traţe u zadovoljavanju samo nekih nagonskih ţudnji ili koji okosnicu svoje paţnje i nastojanja usmjere na zadovoljavanje samo jedne teţnje i zanemare druge unutrašnje sposobnosti, čine nepravdu svojoj čovječnosti i nikada neće postići savršenstvo i sreću koje kao ljudska bića zavrjeĎuju. 12
Teţnje koje prirodno postoje u mladima izviru iz različitih izvora. Korijen nekih teţnji je u ljubavi prema sebi, seksualnim strastima ili u nekim drugim prirodnim nagonima, od kojih se odreĎeni dio razvija i doţivljava procvat upravo u pubertetu. Neke teţnje crpe inspiraciju iz iskonske spoznaje i moralne savjesti koji su utkani u prirodu i bit čovjeka. Dio teţnji proističe iz suda razuma i preciznih proračuna intelekta. Ove iskonske ţudnje i prirodne ţelje su čovjekova pokretačka snaga u različitim oblastima ţivota. Ovi porivi čovjeka potiču na priskrbljivanje uţitaka ili otklanjanje boli, na trud i zalaganje, te svojim ushićenjem i zanosom čine ţivotni ambijent toplim. Zanimljiva činjenica koju bi mladi trebali zapamtiti i neprestano imati na umu jeste to da moć privlačenja i poticajna snaga svih unutrašnjih teţnji čovjeka nije ista - motivi nekih unutrašnjih teţnji su izuzetno moćni i snaţni, dok je, nasuprot njih, poticajna snaga dijela ţudnji osrednja ili slaba. Naprimjer, seksualni nagon ili ţelja za tjelesnim uţitkom, s jedne strane, i teţnja predanosti u ispunjavanju obećanja te istinoljubivosti, s druge strane, postoji u prirodi svakog mladog čovjeka, s tom razlikom da je seksualni podraţaj putene strasti i poticajna snaga mladih koja ih tjera na pokoravanje nagonu znatno snaţnija od snage prirode koja potiče na predanost u ispunjenju obećanja i istinoljubivosti. Seksualni nagon je poput plamteće vatre čiji vatreni plam izvire iz dubine duše mladog čovjeka i ako preĎe prag svrsishodnosti, snaţno se rasplamsa i podivlja. Ukoliko se ispravno ne suspregne, u stanju je spaliti korijen moralnih vrlina i plemenite ljudske naravi i uništiti ljudsku sreću. Seksualni nagon, prije ili kasnije, prodrijet će do granice savjesti. Seksualni podraţaji, poput sudara valova s obalom, započet će borbu. Djelovanje ovog nagona je toliko snaţno da zasjenjuje sve ostale. 13
Ljubav prema sebi, seksualna poţuda, poriv za osvetom, ţelja za imetkom i bogatstvom, ţelja za moći i poloţajem, ţelja za slobodom, ţelja za iskazivanjem nezavisnosti i ličnosti, kao i ostale teţnje moraju biti uravnoteţene. Sve ove ţelje, porivi i teţnje se moraju zadovoljiti s mjerom, daleko od bilo kakva pretjerivanja. Da bi se uklonio sukob teţnji, potrebno je svaku ţelju zadovoljiti u mjeri koja ne uzrokuje suzbijanje ostalih teţnji i ne protivi se čovjekovoj sreći i spasenju. Da bi mladi bili svjesni svog unutrašnjeg stanja i upoznali se sa sukobima različitih prohtjeva duše, da bi osjetili nuţnost njihovih uravnoteţenja i tako praktično slijedili odgoj islama, valja ih upozoriti na odreĎene opasnosti kojima mogu na ovom putu biti izloţeni. Naravno, i ostali nagoni će kroz poreĎenja sa seksualnim nagonom biti rasvijetljeni. Seksualni nagon ili poriv za zadovoljenje tjelesnog uţitka jedan je od najsnaţnijih poriva koji je mudrom Boţijom odredbom stvoren u čovjeku. Ukoliko ovaj gorljivi poriv bude na ispravan način uravnoteţen i ispravnoj mjeri zadovoljen, on će biti izvor najslasnijeg uţitka i uzrok očuvanja ljudske vrste. U suprotnom, ukoliko se sa svojeglavošću uzjoguni i preĎe granice svrsishodnog, uzrokovat će velike i nenadoknadive štete i izopačenosti i biti izvor nesreće i pada čovjeka. Ukoliko seksualni nagon bude ograničen i upotrijebljen tamo gdje mu je mjesto, on neće doći u sukob s ostalim ljudskim porivima i teţnjama. Mladi će zadovoljenjem seksualnog nagona biti u stanju zadovoljiti i ostale prirodne porive i iskonske ţudnje. MeĎutim, tamo gdje seksualni nagon ne bude uravnoteţen, tamo gdje mladi budu ţeljeli da slobodno i kako im je volja zadovoljavaju tu svoju potrebu, tu će se pojaviti neusklaĎenost i sukobi izmeĎu teţnji. Imajući u vidu to da su seksualni nagon i teţnja strasti znatno snaţniji od drugih teţnji, ova borba će se neminovno okončati pobjedom seksualne strasti i porazom ostalih prirodnih ljudskih ţudnji.
14
Ako bi naše duše bile sklone samo zemaljskim, materijalnim vrijednostima, onda ljepota postaje svojevrsni lanac i okov. Ukoliko postoji samo teţište prema duhovnom vidu ljepote, onda nas ono diţe ka višim svjetovima. Mnogi ljudi ţive tako da uopće nemaju osjećaj za uzvišenije vrijednosti i kategorično su opredijeljeni za gledanje materijalnih ljepota. U takvom je slučaju ljepota svedena samo na konzumiranje različitih prehrambenih proizvoda, unošenje tečnosti u organizam, lijepo oblačenje, spavanje, te eventualno i lijepu funkciju i sl. Ovakve, niţerazredne zemaljske vrijednosti veţu nas ne dozvoljavajući nam da se uspinjemo ka višim svjetovima. Kada bi Boţiji Poslanik, a.s., ustajao obavljati noćni namaz, uzimajući abdest upućivao bi pogled u nebesko prostranstvo učeći sljedeće ajete: “U stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći, i sjedeći, i ležeći Allaha spominju i o stvaranju Nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri!“10 Poslanik bi gledajući u zvijezde, u te noćne ukrase neba nad našim glavama, poticao svoje sljedbenike da i oni gledaju u zvijezde, drugim riječima, da i oni gledaju Boţije stvaranje, pa da i oni doĎu do zaključka čemu sve to sluţi. U dovi koja se uči u trenucima svitanja tokom mjeseca Ramazana izmeĎu ostalog, Poslanik, a.s., je molio: “Bože naš, ne liši Tvoje zaljubljenike Svoje ljepote.” Pogledamo li ovaj svijet realnim očima, vidjet ćemo da je svako Boţije stvorenje emanacija Boţije ljepote. Za produhovljene ljude, arife, cijeli Univerzum i sva stvorenja nisu ništa drugo do ogledala u kojima se očituje lice Boţije. Postavili su Hegelu pitanje: “Šta je to ljepota? Za nešto kaţemo da je lijepo, za nešto drugo da je ruţno. Reci nam šta je lijepo, a šta ruţno.” 10
Ali Imran, 190-192.
15
On im je rekao sljedeće: “Svaka stvar i svaki predmet što više bude ukazivao na onostrane zbilje, tj. što nas bude više pribliţavao Bogu, on je zahvaljujući tome i ljepši.” Sve stvari stvorene na Ovom svijetu svojom ljepotom polahko nas vode ka krajnjoj Ljepoti. Čovjek treba ljepotu. Da nema ljepote čovjek uopće ne bi ni traţio ni stigao do nekog savršenstva, i svi naučni, tehnološki i drugi napreci ne bi ni postojali kada ne bi bilo podsticaja za ljepotom. Zato je Uzvišeni Bog poloţio fitret koji teţi za ljepotom zahvaljujući čemu čovjek moţe da ulaţe napor i da se trudi u postizanju svoga savršenstva. Ono što je svojstveno mladalačkom dobu jeste cvjetanje emocija. U mladosti djeluju osjećaji. Ovo je ujedno i odgovor na pitanje zašto mladi vole muziku. Koliko god porastu i koliko god emocionalne potrebe čovjeka budu ispunjene na valjan način, nivo njegovog saznanja i svijesti poraste za jedan stepen. Koliko god se pojačaju emocije na valjan način, čovjekova duša postaje suptilnija. Koliko se god čovjek umije zadiviti prirodnim ljepotama, toliko u njemu raste samilost i emotivni naboj. Suprotno tome – kada su emocije na manjem stepenu opada nivo milosti u društvu. Ljudi postaju grubi i netolerantni, govore glasno, viču i ponašaju se primitivno. Oni nemaju nikakvog osjećaja prema ljepotama izlistale šume, lijepog pejzaţa, vodopada. Jedna od vaţnih funkcija i uloga pjesnika i pisaca jeste da do odreĎene mjere kroz svoje riječi, stihove, povećaju nivo osjećaja, da nam pribliţe prirodne ljepote, pomognu u prevazilaţenju problema manjka emocija. Jedan od razloga zašto vjera podstiče čovjeka u kretanju ka ljepoti jeste da bi se čovjekov um usmjerio prema njoj. UĎemo li malo dublje u ovu temu, vjerovatno će nam se nametnuti pitanje kakve veze ima sa moralom ako sebe uspijemo usmjeriti da počnemo s većim uţivanjem gledati prirodne ljepote i na taj način počnemo primjećivati ono što prije nismo. 16
Cilj gledanja ljepota jeste preodgajanje našega morala, kroz izoštravanje suptilnih osjećaja. Svakodnevno iskustvo ţivota govori nam da ljudi koji ne primjećuju i ne ţele da primjećuju ljepote oko sebe, iste nemaju ni u sebi. Časni Kur‟an u vezi s čovjekovim ţivotom općenito gledano navodi tri etape, smatrajući ih neophodnostima u svijetu stvaranja. Nemoguće je da čovjek bude čovjek i da stigne do svoga cilja, a da na tom putu ne proĎe kroz ove tri etape. Kada kaţemo tri etape, onda se pod tim podrazumijevaju tri obaveze, tri različita toka, tri različita dogaĎaja koji se dešavaju u ţivotu. U 54. ajetu sure Rum se kaţe: “Allah je Taj Koji vas iz stanja slabosti stvara.“ Ovdje se ukazuje na stanje djetinjstva i nemoći. “...Onda vam, poslije slabosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi. On stvara što hoće; On sve zna i svemoćan je.“ Tri faze spomenute u ajetu ogledaju se kroz djetinjstvo, mladost i starost. Ukoliko bismo čovjekov ţivotni put htjeli slikovito prikazati, onda ga moţemo zamisliti kao stazu koju planinar mora preći. On kreće od podnoţja planine, pa sve do njenoga vrha, da bi se na kraju vratio odakle je i pošao. Osobena stvar u vezi sa planinarevim putovanjem jeste to da je kada tek poĎe pun snage jer je odmoran, a što se više penje i što ide više, ima bolji pogled. Kada silazi, sve je umorniji i mogućnosti su sve manje. Mladost je vrijeme kada se čovjek penje na vrh planine. Mladalačko doba predstavlja vrhunac tjelesne i umne snage. Druga tačka nam ukazuje na to da je mladost karika koja spaja djetinjstvo i starost. Znači, budućnost i prošlost. Mlad i razuman čovjek treba gledati na obje strane, i u prošlost – gdje sam bio, šta sam radio, šta sam ostvario u svom ţivotu, kao i u budućnost – gdje trebam ići i šta me čeka. U ovom prikazu iskustva u prošlosti su svjetla budućnosti. U suri Ahkaf od 15. do 20. ajeta na lijep način nam se oslikava ljudski ţivot. 17
U njima se na tako lijep način prikazuje uloga majke, toliko se štiti njen poloţaj, da čovjek osjeća prisutnom njenu milost i naklonost i da bi iz zahvalnosti (ako bi ona bila tu pored njega) ljubio njene i ruke i noge. “Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga raĎa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.” “Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.“ “A onaj koji roditeljima svojim kaže: “Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!” – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: “Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!” On odgovara: “To su izmišljotine naroda drevnih!” “A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bit ćete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili.” Vidimo u ovih nekoliko ajeta da se mladi općenito dijele u dvije skupine, u dobre i loše. U ajetima se kaţe – Mi smo savjetovali i ukazali mladom čovjeku da prema svojim roditeljima usmjeri posebnu vrstu dobrote. Kada govori o majci, Kur‟an prvo spominje dva razdoblja koja su za majku vrlo teška i bolna, tj. period trudnoće i period dojenja i brige o djetetu: ...nosi ga i doji trideset mjeseci. Zašto je to rečeno? 18
Da bi se istaklo da smo 30 mjeseci bili direktni teret, ili u njenoj utrobi ili na njenim grudima i rukama. Odemo li negdje da popijemo kahvu, sjednemo i igramo se olovkom, pa nam olovka ispadne i neko nam je dohvati, mi ćemo mu se sto puta zahvaljivati kao da je učinio nešto veliko i vaţno. MeĎutim, kada Kur‟an kaţe da smo 30 mjeseci bili u njenom naručju, koliko se u tom slučaju trebamo zahvaliti svojim majkama?! Sam poroĎaj je za majku veoma bolno i teško iskustvo. Oni od nas koji su dobri i svjesni, kaţu: “Bože, daj mi moć i priliku da budem zahvalan na blagodatima koje su mi date i na blagodatima koje su date mojim roditeljima.” Ovaj kur'anski ajet nas uči da koliko god ţeljeli dobro sebi, trebamo ga ţeljeti i svojim roditeljima, jer mi smo rezultat njihovog truda. U Kur‟anu ne moţemo naći nijedan primjer da je neki od poslanika učio dovu, a da u njoj nije spomenuo svoje roditelje. To je najbolji dokaz i pokazatelj ljudske zahvalnosti. Tačno da me stvorio Bog, ali postoji uzročni lanac, postoje roditelji koji su zasluţni što ja jesam ja. Naţalost, nerijetko čujemo mlade koji kaţu: “Ko ih je molio da me donesu na svijet?!” A trebalo bi da se sukladno logici tog razmišljanja zapitaju: “Ko je zvao tebe da baš ti doĎeš, moţda su oni htjeli nekog drugog?” Mladost je za pametnog mladića karika koja povezuje prošlost sa budućnošću, dok je ista ta mladost za čovjeka koji je ustao na pogrešnu nogu prilika za raskidanje veze izmeĎu prošlosti i budućnosti. Poţeljno je da iščitamo ovih nekoliko ajeta i razmislimo o njihovim porukama, jer ukoliko smo muslimani, to znači da smo prihvatili Kur‟an kao knjigu svoje upute, prihvatili smo činjenicu da ćemo na osnovu zakona koji se nalaze u toj Knjizi na Sudnjem danu biti nagraĎeni ili kaţnjeni. U hadisu se kaţe: “Ne dostoji da se naziva muslimanom onaj koji dnevno ne prouči barem pedeset ajeta.” 19
Immo vremena slušati muziku, gledati filmove, dopisivati se; pa šta bi nam falilo da malo učimo Kur‟an? Melodičnost kur‟anskih istina ostavlja neizbrisiv, pozitivan i osvjeţavajući uticaj na čovjekovu dušu. Iz ovih ajeta vidimo da je mladost trenutak postojanja izmeĎu dvije nepostojeće tačke: prošlosti, tj. djetinjstva kojeg više nema, i budućnosti, koje takoĎer nema, koja tek treba doći. Zapravo, svaki trenutak našeg ţivota predstavlja tačku izmeĎu “dva ništa”, tj. onoga što je prošlo i onoga što dolazi. Jedino što imaš jeste ono u čemu jesi sada. Mladost predstavlja jedan od vaţnih ţivotnih kapitala i treba biti vrlo dobro i promišljeno iskorištena. Poslanik, s.a.v.a., kaţe da se na Sudnjem danu čovjek neće moći pomjeriti prije negoli odgovori na dva pitanja. Prvo pitanje ticat će se toga u šta je utrošio ţivot, u šta je potrošena mladost. Sjetimo se primjera Jusufove čednosti. Kazivanje o Poslaniku Jusufu a.s., trebalo bi da nam je svima poznato. Kada ga je Zuljeha počelai zavoditi svi uvjeti su bili ostvareni da počini nemoralno djelo. Štaviše, ne da su bili ostvareni svi uvjeti, već je bio izloţen izboru – ukoliko to ne uradi, ići će u zatvor. MeĎutim, on u ime Boga, u ime morala, nije postupio onako kako je od njega traţeno. MeĎu vrijednosti kojih nismo svjesni sve dok ih ne izgubimo, su mladost i zdravlje. Dobro bi bilo da barem jednom mjesečno odemo u bolnicu posjetiti bolesnike. Ne mora to biti neko poznat, vaţno je vidjeti ljude u gipsu, u zavojima, priključene na aparate. Zašto? Zato što se takvo stanje vrlo lahko moţe i nama dogoditi.
20
Umjesto što gledamo ko vozi najnoviji automobil, pogledajmo ko vozi najstariji bicikl, ko ide ulicom a obuća mu je dotrajala. To je vrlo učinkovito za ţivotnu ravnoteţu, za podešavanje i balans. Nije loše kada već govorimo o bolnicama otići do psihijatrije i vidjeti sve te mlade ljude u čijim glavama struji praznina. Cijenimo blagodati mladosti. Cijeniti blagodat znači cijeniti i koristiti je u granicama onih stvari i okvira zbog kojih je data i zbog kojih postoji. Cijeniti mladost i cijeniti ţivot znači doći do onoga zbog čega smo stvoreni. Cijeniti mladost znači opet se vratiti na poruke ajeta sure Ahkaf, gdje se spominje skupina pozitivnih mladih ljudi, svjesnih vrijednosti djetinjstva, vrijednosti svojih roditelja. Svjesnih sadašnjeg trenutka, svjesnih budućnosti, pokornih i zahvalnih zakonima ovoga vijeta. Biti svjestan vrijednosti koju mladost nosi ne podrazumijeva samo znanje, nego je pravo značenje ove svijesti raditi u skladu sa tim znanjem. Svaka vrijednost koja postoji u ovom svijetu isprepletena je sa nedostacima. Ukoliko se negativne stvari i nedostaci ne uzmu u obzir i ne sagledaju, u tom slučaju vrijednost se moţe pretvoriti u svoju suprotnost. Kada kaţemo mladost i vrijednost, moramo uzeti u obzir i nedostatke poput toga da mlad čovjek ne moţe biti iskusan poput starog čovjeka, što znači da mladić ne moţe sagledati ţivotne situacije na način kako to mogu njegovi roditelji. Jedan tinejdţer ne moţe sagledati sve ruţnoće i bedastoće koje su odrasli ljudi spremni učiniti. Ali to mogu učiniti njegovi iskusni roditelji. Razlika izmeĎu mladog i starog čovjeka u tome je što je star čovjek prošao kroz mladost i okusio starost koja na sebi svojstven način predstavlja akumulator iskustava. MeĎutim, mlad čovjek od tih iskustava ima tek neznatan dio. Zato je veoma poţeljno i korisno da se mlad čovjek, iako je pun snage i ideja, ipak savjetuje sa roditeljima i starijim, sa onima koji su iskusniji. 21
22
AŠIKOVANJE – ZABAVLJANJE A od Njegovih znakova je i ovaj da je on stvorio za vas partnere od vaše vrste, da se smirite uz njih, i stavio je ljubav i milost izmeĎu vas. U tome su zaista znakovi za ljude koji razmišljaju.11 Jedna od prirodnih potreba čovjeka u godinama mladosti i punoljetstva i tokom cijelog ţivota, je interakcija sa suprotnim spolom. Uzrok toga su društvene potrebe. Već smo napomenuli da nijedan zdrav i normalan čovjek ne moţe ţivjeti izoliran od društva. Relacija sa suprotnim spolom osim što sa sobom nosi koristi nosi i mogućnost opasnosti i štete. Tako, relacija izmeĎu djevojke i mladića, podrazumjeva zdravu društvenu relaciju, utemeljenu na zrelosti, u kojoj je isključena seksualnost,. To podrazumijeva kontrolu nad svojim ponašanjem i dominaciju zaštićenosti. To je relacija izmeĎu dvije razumne i punoljetne osobe koje u svom društvenom ţivotu jednostavno moraju imati kontakte, ali zdrave i moralne prirode, uz uvaţavanje vjerskih i moralnih principa. Čovjek za zdrav i sretan ţivot ima potrebu za pozitivnim i konstruktivnim suţivotom sa svakom individuom, bez obzira na spol. Zdrava društvena relacija meĎu ljudima, pa najzad i meĎu djevojkama i mladićima ili učenicama i učenicima, studentkinjama i studentima biva povodom kulturnog rasta i napretka te pozitivno djeluje na jačanje temelja vjere i intelekta kod mladih osoba, a kao takva ona pozitivno djeluje i utiče na rast svih aspekata društva.MeĎutim, ukoliko ove relacije istupe iz kolosjeka preporučenog i pretvore se u nepoţeljno sve što je spomenuto u pozitivnom aspektu bit će izloţeno destrukciji. Šta reći o relaciji izmeĎu djevojke i mladića gdje se učesnici nazivaju – momak i cura? Šta kazati o ašikovanju, tj. zabavljanju? 11
Rum, 21.
23
Dobro znamo šta se pod ovim terminom podrazumjeva. Relativno prisna i topla veza, koja se često sakriva od starijih, odvija se susretima, razmjenom sms poruka, e-mailova itd. Sama činjenica da se ove veze odvijaju pod velom tajne i daleko od očiju roditelja, ukazuje da ona kao takva nije prihvaćena što je jasno čak i samim učesnicima iste. Najveći problem i teškoće koje su prisutne u godinama mladosti predstavljaju laţna ljubav (zaljubljenost) i emocije, koje, kada im se da povoda jednostavno unište čovjeka. Pogledamo li u naše društvo, posebno kada je riječ o mladom naraštaju, ponašanja preko kojih šutke prelazimo, dosta nam puta svjedoče da ćemo se u veoma bliskoj budućnosti susresti s velikim društvenim, socijalnim, moralnim i drugim teškoćama koje su proizvod sadašnjeg nemara. Karakteristika našeg vremena mogla bi biti nedostatak discipline, a disciplina je sredstvo duhovne nadgradnje. Disciplina sagledana u bezbroj stvari kojih se mora pridrţavati, od sagledavanja glavnog i sporednih ţivotnih ciljeva, od donošenja odluke za kretanjem, budnosti, samoprovjeri. Najjača sila koja čovjeka motivira da bude discipliniran je – ljubav. Ljubav prema sebi, drugima, Bogu. Ljubav Ljubav igra vaţnu ulogu u ţivotu čovjeka. Ona je osnova ţivota u paru, porodičnog sistema i odgoja djece. To je ujedno pouzdana veza koja vezuje čovjeka i njegovog Gospodara, koja ga potiče na poboţnost Njemu, na slijeĎenje Njegovog puta i pridrţavanje Njegovih propisa. To je duboka duhovna veza koja povezuje muslimane sa njihovim Poslanikom, a.s., koja ih potiče na pridrţavanje Poslanikovog sunneta, slijeĎenje uputa i zapovijedi i uzimanje za primjer njegovih postupaka u onom što rade.
24
Ljubav se u ţivotu čovjeka javlja u različitim oblicima. Čovjek voli sebe, voli druge, voli svog supruţnika i svoju djecu, voli imetak, voli Allaha i Poslanika itd. Dijete prvo zavoli sebe, pa majku, potom oca, druge ljude koji ga okruţuju, a onda u drugoj fazi počinje pokazivati i ljubav prema drugom spolu. Kad počne racionalno razmišljati i razumijevati suštinu vjere i značenje boţanskog, tad počinje voljeti Uzvišenog Allaha i Poslanika, s.a.v.a. Ljubav se kao što vidimo moţe definisati i definisana je na veoma mnogo načina, no suština svih po meni ispravnih definicija je da je ljubav volja da proširimo svoje biće kako bismo potpomogli sopstveni i tuĎi duhovni razvoj i sazrijevanje. Kada je neko uspješno proširio svoje granice, samim tim prelazi u više stanje postojanja. Dakle, akt ljubavi postaje akt samoizgradnje i samosazrijevanja, čak i onda kada za cilj ima tuĎi razvoj. Definicija ljubavi, vidimo, uključuje i ljubav prema samome sebi i ljubav prema drugome. Pošto sam ja ljudsko biće, voljeti ljude znači voljeti i sebe. Posvetiti se ljudskoj duhovnoj nadgradnji znači posvetiti se sopstvenom i tuĎem razvoju. Ukoliko ne volimo sebe, nemoguće je da volimo druge. Baš kao što nismo u stanju da svoju djecu naučimo samodisciplini ukoliko joj se i sami ne podvrgavamo. U suštini nemoguće je zanemariti sopstveni duhovni razvoj u korist tuĎeg. Ljubav prema samom sebi je u čvrstoj vezi s motivima samoodrţanja. Čovjek voli da ţivi i razvija svoje mogućnosti, ostvaruje sam sebe, voli sve što mu donosi dobro, sigurnost i sreću. On odbija sve ono što mu narušava ţivot, razvoj i samoostvarivanje, sve ono što mu nanosi bol, brigu i štetu. Kur'an tretira ovu prirodnu ljubav čovjeka prema samom sebi i njegovu teţnju da ide za svim onim što mu koristi i što moţe svrhovito upotrijebiti, da se kloni svega što mu šteti i donosi zlo.
25
Ljubav čovjeka prema samom sebi ne bi trebalo da preĎe odreĎene granice. Neophodno je da ona bude jednaka ljubavi prema drugim ljudima i ljubavi prema dobru za njih. Ne moţemo biti izvor odreĎene snage ukoliko istu ne pothranjujemo – ne moţemo dati ono što ne posjedujemo. Veoma je vaţno primiti k znanju činjenicu da širenje granica iziskiva napor. Kada nekoga volimo, naša ljubav postaje vidljiva i stvarna samo kroz naš napor – kroz činjenicu da smo spremni za nekoga (ili za sebe) učiniti dodatni korak, prijeći dodatni kilometar. Ljubav nije nenaporna – ona je veoma naporna. Moţda bi ovozemaljski primjer o tome kako izgleda ljubav mogao biti sagledan kroz odnos čovjeka koji voli cvijeće i svoju bašču. On “voli” baštovanstvo. Bašta mu mnogo znači. On nalazi da je privlačna, uloţio je sebe u nju, privrţen joj je do te mjere da čak i nedjeljom zbog nje rano ustaje, ne ţeli za vikend nigdje otputovati, kako se ne bi udaljio od nje. Da bi uspješnije gajio cvijeće i ţbunje, on mnogo uči. Saznaje mnogo o baštovanstvu, Ďubrenju, o zemljištu, saĎenju i okopavanju. On odlično poznaje svoju bašču – njen historijat, vrste biljaka i cvijeća u njoj, njen raspored, probleme pa čak i budućnost. Usprkos tome što je ona vanjska pojava odvojena od njega, ona ipak ţivi u njemu. Znanje o bašči i njen značaj za njega postali su sastavni dijelovi njegovog bića, historije i mudrosti. Kroz ljubav ona je na sasvim normalan način postala dio njega, povećavajući njegovo biće i pomjerajući granice ega. Rečeno je da je ljubav volja, a zašto nije ţelja? Zato što se ţelja po pravilu ne pretače u akciju. A volja, e to je ţelja dovoljnog inteziteta da se pretvori u akciju. Razlika se moţe sagledati kroz dvije izjave: Volio bih večeras ići na plivanje; i Večeras idem na plivanje. 26
Svako u našoj kulturi donekle želi pruţiti ljubav, ali mnogima to ne polazi za rukom. Želja za pruţanjem ljubavi nije isto što i ljubav. Ljubav je ono što ljubav čini. Ljubav je izraz volje, istovremeno i namjera i akcija. Ljubav je sveta stvar. Od ljubavi zavisi naša vječna sreća. A od Njegovih znakova je i ovaj da je on stvorio za vas partnere od vaše vrste, da se smirite uz njih, i stavio je ljubav i milost izmeĎu vas. U tome su zaista znakovi za ljude koji razmišljaju. Spolna ljubav Iako će o ovoj temi biti govora u daljem dijelu knjige ovdje ćemo se dotaći činjenice da je ljubav u našem shvatanju vezana i za spolni motiv. Ona utječe na trajnost sklada, harmonije i meĎusobne podrške supruţnika. To je neophodna stvar za odvijanje porodičnog ţivota. To vidimo i u prije navedenom ajetu: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene...“ Kur'an ukazuje na spolnu ljubav u govoru Jusufa, a.s., i ţene uglednika: “I žene u gradu počeše govorkati: 'Upravnikova žena navraćala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako griješe'.“ “'E to vam je onaj zbog koga ste me korile' - reče ona. 'Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen.' 'Gospodaru moj,' - zavapi on - 'draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati.'“ 27
Islam, naravno, poziva na kontroliranje ove ljubavi i ovladavanje njom, i to njenim ispunjavanjem u propisanim okvirima, a to je brak. Pored ovih ljubavi tu je, kako sam već naveo roditeljska ljubav, ljubav prema Poslaniku, a.s., ljubav prema Allahu dţ.š., o njima ćemo detaljnije u nastavku knjige. Zaljubljenost Od svih zabluda u vezi s ljubavlju, najjače je vjerovanje da je zaljubljenost – ljubav. Kada se neko zaljubi, iskreno će osjećati: ja ga (je) volim. MeĎutim ovdje postoje problemi:
iskustvo zaljubljenosti je specifično erotsko iskustvo vezano za strast/seks,
zaljubljenost je bez izuzetka privremena.
Nerealnost osjećanja kada je čovjek zaljubljen veoma je bliska nerealnosti dvogodišnjaka koji se osjeća kao kralj sa neograničenom moći u porodici i svijetu. Veoma vaţno je znati da zaljubljenost nema nikakve veze sa svjesnim duhovnim razvojem. Jednostavno rečeno: Zaljubljivanje je prevara kojom se šejtan sluţi da bi nam otupio svijest dovoljno dugo, kako bismo izgubili najdragocjenije vrijeme za duhovnu, intelektualnu i moralnu izgradnju. Veza zaljubljenosti, zabavljanja ili ašikovanje prije braka Ukoliko um i razum zauzmu mjesto emocija i osjećaja, oni mogu zauzdati spolni nagon u osobi i postaviti ga na njegova prirodno mjesto i za svoje vrijeme. Umjesto ekstremnih opcija, relacije izmeĎu muškarca i ţene izgraĎeni su zidovi hidţaba, dostojanstva i čednosti, kako na taj način ne bi pali u seksulanu anarhiju kao i da budu zaštićeni od potencijalnog poklizavanja u interakciji sa ljudima. 28
Pogled U časnom Kur'anu daje nam se do znanja da bismo trebali kontrolirati svoj pogled i kada se doĎe u situaciju da je on nepoţeljan potrebno ga je oboriti. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.12 U hadisima se objašnjava razlog te kontstruktivne instrukcije: “Prvi pogled je za tebe jer je sredstvo spoznaje; dok je drugi pogled na tvoju štetu.” “Oni koji gledaju u tuĎe žene neće biti sigurni od toga da drugi gledaju njihove žene.” “Koliko puta kratki pogledi i brzi užici koji za sobom donose duga kajanja.” Odjeća Odjeća je svojevrsni štit koji čuva zdravu društvenu atmosferu, da ne bude izazivanja, samopokazivanja, koketiranja. Naravno, odjeća nije nešto što se naglašava samo kod ţene, već i muškarci trebaju voditi računa o svojoj odjeći. Pitanje odjevanja je u našem današnjem vremenu od izuzetne vaţnosti i neophodno je da se na svim poljima ulaţe napor kako bi se na bolje promijenio trenutni trend (ne)oblačenja koji je prisutan. Misli i srce S obzirom da je strast veoma jak nagon, potrebno je voditi brigu o tome da nam, kada se stupa u kontakt s osobama suprotnog spola, misli budu čiste, nakane budu dostojanstvene i profesionalne. Naravno, gornji element, tj. odjeća ima veoma učinkovitu ulogu u ovome, jer kada se sakriju tačke koje iritiraju strasti, mnogo je lakše kontrolirati sebe. 12
En-Nur, 30.
29
Razgovor Običan razgovor, u kojem nema umiljatog glasa, u kojem nema namjere da se u istom uţiva, nema nikakvog problema. Djevojkama nije dozvoljeno da svoj glas regulišu na način da bude izazovan. U Kur'anu Uzvišeni čak Poslanikovim ţenama zabranjuje da govore umiljatim glasom drugim ljudima, iz bojazni da nemoralni i bolesni umovi ne bi pomišljali na loše stvari. Ponašanje Prva korist kod obazrivosti prilikom ponašanja je očuvanje porodične i društvene atmosfere, rast vrijednosti ţene/djevojke, procvat talenata i potencijala kod mladih, a najvaţniji pokazatelj toga je psihička higijena koja je najbolji teren za razvoj društva u svim aspektima. Kada je Musa, a.s., kako svjedoči Kur'an, zatekao dvije djevojke kraj izvora kako stoje po strani a ne privode ţivotinje da ih napoje upita ih za razlog. One rekoše da im je otac star i onemoćao, pa sad čekaju da završe čobani kako bi neometano prišle i napojile stoku. Musa tada stupi u akciju, odvede stoku, napoji je i vrati se. Nakon toga je legao u hlad i zatraţio od Boga pomoć jer mu je potrebna. Iznenada posve stidljivo priĎe mu jedna od te dvije djevojke i reče kako ga njen otac zove da ga nagradi za učinjeno djelo. On odlazi hazreti Šuajbu, a.s., i objašnjava mu šta se sve dogodilo. On mu reče, nema više mjesta za strah ti si se spasio od nasilnika. Jedna od dvije kćeri reče, uzmi ga da radi za tebe, jer za takvo što je najbolji neko ko je jak i povjerljiv. Nekoliko pouka uzimamo iz ovog kazivanja: 1.
Djevojke su kod pojilišta stajale postrani, što ukazuje na stid.
2.
U odgovoru one kaţu da to čine jer moraju, zato što im je otac star, što znači u mogućnosti bolje je da takve poslove 30
obavljaju muškarci, meĎutim sami princip prisustva ţene u društvu i okruţenju uz čuvanje šerijatskih granica nema prepreke. 3.
Komunikacija Musaa sa djevojkama je sasvim dostojanstvena i u mjeri potrebnog, nakon što im je pomogao, odmah se vraća na mjesto gdje se odmarao.
4.
Djevojka dolazi kod Musaa, stidno, dostojanstveno i otmjeno.
5.
U predajama se prenosi da je Musa iako nije znao put, išao ispred djevojaka do njihove kuće kako mu pogled ne bi padao na njihova tijela prateći ih. Ovo je idealan primjer dostojanstva i poštenja koje treba dominirati izmeĎu suprotnih polova.
Islam je iznašao put koji ne ide iz krajnosti u krajnost, (poput gore navedenih) kako bi sačuvao čovjeka, kako individuu tako i društvo od posljedica i jednog i drugog puta. Na kraju porodica je ta koja igra ključnu ulogu u podizanju mladih i postizanju sreće ili nesreće. Faktori poput nepismenosti, nedovoljne obavještenosti o odgojnim metodama, nepostojanje odgovarajućih relacija meĎu roditeljima, sve to i mnogo drugog mogu biti razlozi za javljanje nezdravih odnosa meĎu mladima, na kraju ukoliko se takvo što opetuje i prakticira – to prerasta u običaj – i od takvih se pojedinaca ne moţe očekivati da nakon stupanja u brak prestanu sa onim na što su navikli, šta dalje slijedi i kako se ovo širi nije potrebno elaborirati. Porodica je osnovni faktor odgoja ljudi i društva. Škola i društvo su plodovi porodice. Ukoliko porodica bude zdrava bit će zdravi i ispravni i društvo i škola i univerzitet. Ukoliko porodična atmosfera ne bude ispunjena Boţanskim i ljudskim vrijednostima zasigurno će i društvo osjetiti negativne posljedice i bit će poligon raznih pošasti, iskvarenosti i razvrata. 31
Vjerske regulative, s obzirom da su ureĎene mudrošću Mudrog Stvoritelja koji je kreaciju stvorio bez greške i čije nam posmatranje oduzima dah, su poput materijalnog svijeta nepogrešive i odreĎene su zbog naših koristi. Evidentno je, naţalost, da meĎu narodom postoji odreĎena potreba da neko glasovito ime svjetski poznatog učenjaka, ili neki poznati medij kaţe nešto što bi potvrdilo neko vjersko pravilo da bi se isto prihvatilo bez rezerve. Čemu ove riječi? U modernom dobu čiji smo mi sudionici postoji uvrijeţeni pojam prijatelj i prijateljica. S obzirom da je ovo nekako teško prihvatiti zdravom razumu čak su i sociolozi i psiholozi vršili ispitivanja da li je zbilja moguće da muškarci i ţene budu samo prijatelji. Ovim se pozabavio američki psiholog Adrian F. Ward u svojoj kolumni za časopis Scientific American koji, izmeĎu ostalog, kaţe da naša svakodnevna iskustva sugeriraju kako su neromantična prijateljstva izmeĎu muškaraca i ţena čak i prilično učestala. Muškarci i ţene ţive, rade i druţe se i, jasno, velika većina njih nikada ne završi u romantičnoj vezi ili barem u istom krevetu. Ipak, usprkos ovoj očiglednosti, Ward smatra kako postoji realna mogućnost da je ovo izvanjsko platonsko supostojanje muškaraca i ţena bez ikakvih seksualnih nagona jednih prema drugima zapravo samo fasada. U praksi, u dubini svakog muško-ţenskog odnosa postoji seksualna tenzija koja samo čeka da ispliva na površinu.Najnovija istraţivanja na područjima sociologije i psihologije idu u prilog ovoj ideji. Iako moţemo ţivjeti u uvjerenju kako smo s odreĎenom osobom suprotnog spola “samo prijatelji“, prilika za romansom zapravo uvijek stoji negdje u blizini i čeka da se ukaţe u najnezgodnijem mogućem trenutku. Kako bi ispitali jesu li potpuno platonske muško-ţenske veze uopće moguće, znanstvenici su su osmislili istraţivanje u kojem je sudjelovalo 88 parova koji su svoj odnos etiketirali kao strogo prijateljski. Ward posebno pozdravlja pokušaj 32
znanstvenika da konačno razriješe ovu vječnu dilemu i duhovito primjećuje kako su se ovim pitanjem u mnogo više navrata bavili holivudski reţiseri nego humanistički znanstvenici. Naravno, meĎu najvaţnijim postavkama ovog istraţivanja bila je privatnost. Zamislite samo situacije u kojima bi jedan od “prijatelja“ priznao da ima romantične osjećaje prema drugom, dok taj drugi vezu uistinu doţivljava potpuno platonskom. Ovakve neugodne situacije znanstvenici su pod svaku cijenu htjeli izbjeći. TakoĎer, kako bi osigurali da će ispitanici ponuditi iskrene odgovore na njihove upite, znanstvenici su (osim standardnih protokola vezanih za anonimnost i tajnost podataka) od ispitanika traţili i da se obveţu kako meĎusobno neće raspravljati ni o jednom dijelu eksperimenta u kojem su sudjelovali. Nakon što su verbalnim putem “potpisali“ ugovor o tajnosti, parovi prijatelja su razdvojeni i svakom od njih su postavljana pitanja vezana za osjećaje prema osobi s kojom su sudjelovali u eksperimentu. Na temelju provedenog eksperimenta znanstvenici su zaključili kako postoje izraţene razlike u tome kako muškarci i ţene doţivljavaju prijateljstvo osoba suprotnog spola. Sasvim očekivano, muškarci su bili mnogo spremniji na romantične akcije sa svojom “prijateljicom“ nego obrnuto. Procjena muških sudionika u eksperimentu koliko su privlačni osobi suprotnog spola nije imala apsolutno nikakve veze s tim kakve su osjećaje njihove ţenske prijateljice prema njima imale. Dapače, procjena privlačnosti ovisila je gotovo isključivo o tome kakve su osjećaji ti muškarci imali prema svojim prijateljicama i to na način da su, ukoliko su imali odreĎene romantične osjećaje, pretpostavljali da su oni obostrani. Znanstvenici naglašavaju kako su muškarci u ovom slučaju bili gotovo “slijepi“ i nisu mogli ni pribliţno objektivno procijeniti stvarno stanje stvari. S druge strane, ni ţene nisu pretjerano uspješno procjenjivale stupanj privlačnosti sa svojim 33
prijateljem, i to ponajviše zbog toga što općenito nisu imale nikakve osjećaje prema njima i smatrale su da je takav osjećaj obostran. U konačnici, dakle, muškarci su imali tendenciju da preuveličaju stvarnu privlačnost koju prema njima osjeća njihova partnerica u eksperimentu, a ţene su, sasvim suprotno, snaţno umanjivale stvarni stupanj privlačnosti koju prema njima osjeća njihov muški partner. Muškarci su bili mnogo spremniji na konkretna djelovanja temeljena na njihovoj procjeni. Znanstvenici napominju kako su i muškarci i ţene iskazivali pribliţno jednake stupnjeve privlačnosti prema drugim prijateljima koji su bili u romantičnoj vezi i onima koji su slobodni. Pomalo iznenaĎujuće, ali ljubavni status drugih strana nije imao nikakve veze s činjenicom koliko su bili privlačni sudionicima eksperimenta te su u jednakoj mjeri vrednovali i slobodne i zauzete prijatelje. Ipak, muškarci i ţene razlikovali su se prema stupnju u kojem su slobodne i zauzete prijatelje i poznanike vidjeli kao potencijalne ljubavne partnere. Iako su i muškarci i ţene izjavljivali kako ih podjednako privlače i slobodni i zauzeti prijatelji, ţene su u ovom slučaju bile mnogo obazrivije i rjeĎe su izjašnjavale kako bi poduzele konkretne korake da bi ostvarile romantičnu vezu s osobom koja nije slobodna. Ovi rezultati pokazuju da za razliku od ţena muškarci imaju priličnih problema sa shvaćanjem i odrţavanjem potpuno platonskih veza. TakoĎer, ono što je posebno zanimljivo u ovoj studiji jest da je ona provedena u parovima, odnosno da su svakom sudioniku u eksperimentu postavljana pitanja o jednom konkretnom prijatelju ili prijateljici. Ovo stoga nije puko potvrĎivanje stereotipa o muškarcima kao seksualnim predatorima i naivnim ţenama, već i direktan dokaz kako dvoje ljudi moţe jedan odnos tumačiti na dijametralno suprotne načine. Muškarci, tvrde znanstvenici, u većini slučajeva dozvoljavaju mogućnost da njihovo prijateljstvo preraste u nešto više, dok ţene imaju sasvim suprotan pogled. 34
Za neutralnog promatrača, već na prvi pogled, je jasno da ovoliko različiti pogledi na potencijalnu romansu u muškoţenskim prijateljstvima mogu prouzrokovati neke prilično ozbiljne komplikacije, a to, čini se, priznaju i osobe koje njeguju takva prijateljstva. U istraţivanju koje je uslijedilo znanstvenici su od 249 odraslih osoba (od kojih je znatan postotak bio u braku) traţili da odrede pozitivne i negativne aspekte prijateljstva s nekom konkretnom osobom suprotnog spola. Varijable povezane s romantičnom privlačnosti su pet puta češće navoĎene kao primjeri negativnih aspekata nego pozitivnih. Zanimljivo je kako je i u ovom slučaju zabiljeţena razlika izmeĎu muškaraca i ţena. Muškarci su potencijalnu romantičnu vezu mnogo češće navodili kao pozitivan aspekt muško-ţenskog prijateljstva, a pogotovo je to bio slučaj sa starijim muškarcima. NajmlaĎi muški ispitanci su četiri puta češće od ţena potencijalnu romansu označavali pozitivnim aspektom potpuno platonskih veza, dok su stariji muškarci to činili čak deset puta češće od ţena. U konačnici, na temelju oba spomenuta istraţivanja, Ward zaključuje kako muškarci i ţene imaju radikalno različito razumijevanje termina “prijatelji“ i ova činjenica neizbjeţno vodi problemima u “miješanim“ prijateljstvima. Dok su ţene, barem ako je suditi po ovim istraţivanjima, prilično iskrene kada prijateljstvo s muškim prijateljem etiketiraju isključivo platonskim, muškarci, čini se, teško mogu tek tako “isključiti“ ţelju da prijateljstvo preraste u nešto više. TakoĎer, iako oba spola smatraju kako je privlačnost izmeĎu platonskih prijatelja više negativna nego pozitivna stavka, manja je šansa da će ovako razmišljati prosječan muškarac nego prosječna ţena.”13
13
http://znanost.geek.hr/clanak/muskarci-i-zene-ipak-ne-mogu-biti-samoprijatelji/#ixzz2EruUODCl.
35
Poruka ovog teksta je više nego evidentna iako sudionici ovog istraţivanja, a ni teksta, nisu u obzir uzimali etičke principe, niti religijske osnove na način kako ih islam tretira. MeĎutim, šta se od destruktivnih elemenata po individuu i društvo i moralno i psihološki i socijalno i kulturološki krije iza neispravnih relacija meĎu osobama tema je za sebe i izlazi iz okvira ove knjige. Već smo naveli tri osnovne mogućnosti interakcije meĎu suprotnim spolovima. MeĎutim, treba ukazati na ogranke koji izrastaju iz njih. Nama su trenutno aktuelna dva ogranka ili stava koji izrastaju iz onog srednjeg a koji zagovaraju zabavljanje ili izgradnju odnosa meĎu pripadnicima suprotnih spolova zbog dva različita izgovora. O prvom izgovoru nećemo uopće raspravljati jer je sam po sebi i nečovječan i neislamski. Riječ je o tome da odreĎene osobe zagovaraju ovu vrstu veze kao bijeg od braka, u smislu, zabavljat ćemo se, ţivjet ćemo ugodan ţivot dok to bude išlo, kada osjetimo da ne ide, svako ide na svoju stranu i traţi novog partnera. Na taj način sačuvani smo od onoga što brak sa sobom donosi, slobodni smo kao ptice, ne moramo biti ograničeni. Drugo opravdanje zbog kojeg se zalaţe za postojanje interakcije, koja je u našem tradicionalnom miljeu poznata kao ašikovanje i zabavljanje je: Svaka osoba želi stupiti u brak sa nekim koga poznaje, čije kvalitete i nedostatke je sagledala na najbolji način, i bez bojazni pred matičarem može kazati ono sudbonosno da. Ako je već tako, pa najbolje je da jedan period provedu zajedno, da podjele odreĎene životne trenutke u okviru neobaveznog kako bi se upoznali i sigurno uplovili u bračne vode. Ovo idilično objašnjenje ne slaţe se sa islamskim stavom o interakcijama meĎu suprotnim spolovima. Kako bi stvar postala što jasnija navest ćemo nekoliko argumenata koji na prost i razumljiv način ukazuju na slabosti ovog opravdanja.
36
1. U ovakvoj relaciji, neizostavan faktor jesu strasti i meĎusobno privlačenje, koji prave velike smetnje da se vidi realnost. Strast je veoma jaka u svakom čovjeku, ukoliko izmeĎu dvije osobe počne varničiti i doĎe do zaljubljivanja u tom slučaju stavovi su sljedeći: “Bez nje(g) ţivot nema smisla“, “Ubiću se bez tebe“... Svi smo čuli a neki i osjetili istinu: Ljubav (strast) je slijepa. Kada strast ustane, razum se spušta, biva sputan. Interesantno, baš onda kada razum treba biti voĎa, kada je potrebna njegova analitička i kritička moć, on odlazi. Pa kako ću zaslijepljen donijeti onaj sud koji mi je potreban za uplovljavanje u bračne vode? Kada je u čovjeku strast uskovitlana, on tada male stvari vidi velikim a velike beznačajnim. Ukoliko se o voljenoj osobi kaţe nešto što je realno ali ne i dopadljivo, čovjek smatra da su se svi urotili protiv njega. Jednostavno kazano ašikovanjem se ne moţe stići do spoznaje budućeg bračnog partnera jer – ljubav čini slijepim – a ruku na srce slijepcu nećemo dati čak ni da nam izabere vjenčanicu, a kamoli snahu ili zeta. Najzad, sami smo svjedoci da koliko godina poznajemo odreĎene ljude pa nas na kraju iznevjere, i ustanovimo da ih ni za 30 godina nismo upoznali. Koliko se dogaĎa da odreĎeni par ašikuje već 5, 10, pa i 15 godina i nakon godine dana braka oni se razvode. Bilo mi je interesantno čitati da je u jednom europskom gradu zabranjen jambo plakat na kojoj golišavo ţensko tijelo reklamira donji veš, jer je izazivala veliki broj prometnih udesa. 2. U takvoj relaciji ponašanje je izvještačeno. Prirodni poticaj u nama je da kod svih ljudi ostavimo najbolji dojam i najbolji utisak i sliku o sebi. Kada je tako u svakodnevnici, pa zamislimo koliko je to prilikom ašikovanja. Tada postoji spremnost da se glumi, najbolji, najmilostiviji, najrazumniji, najširokogrudiji, tada se bombarduje komplimentima, tada se za nju/njega čini ono što se ne čini ni za oca ni za majku ni za sebe. 37
3. Sami prijedlog – hajde da furamo – pokazatelj je nepoznavanja islamskog stava o ţivotu ili čak neispravnog vjerovanja. Kada nam neki dušebriţnik priĎe i sasvim zabrinuto nam predloţi da skupa hodamo ţivotnim stazama, (ali bez obaveze) kako bismo lakše podnosili ţivotne tegobe i došli do svrhe ţivota, i kako bismo na taj način sačuvali svoj din i obraz, najbolje se upitati a šta je to moja svrha ţivota, i ko je taj koji mi u tome najbolje moţe pomoći? Svrha moga ţivota je rast i savršenstvo putem robovanja Bogu. Pa kako da postignem svrhu na neodobren način? S druge strane, budući supruţnik što ima bolje ispravnije i čvršće uvjerenje to će skupa s njom ţivot biti bolji, mirniji, svsrishodniji, ugodniji. Ali, moţda on (s obzirom da su mladići ti koji preteţno izlaze s ovakvim prijedlogom) ima iskrene namjere, kako znati? Kada, mladić, čak i sa namjerom sklapanja braka predloţi – vezu ašikovanja – u smislu hajde da jedno vrijeme budemo momak i djevojka to je pokazatelj slabosti vjerovanja, to znači da mladić ne vjeruje u pokuĎenost takve relacije, ne vjeruje kako igra u korist šejtana. Ne vjeruje kako je Iblis obećao da je sa dvoje on treći, nije svjestan kakvi sve izazovi, kakve sve prilike za moralni pad nudi atmosfera postajanja prisnim dvije osobe u kojima je strast na vrhuncu. 4. Osjećaj prevarenosti. Svaki čovjek, pa i onaj koji je počinio dosta nemoralnih aktivnosti u ovoj oblasti ţelio bi da mu bračni drug bude pošten, bez iskustva, nevin i fizički i psihički. Niko ne moţe tolerirati da mu bračni drug baca poglede za prolaznicima, za tuĎim licima i tijelima. Nikom nije svejedno kada vidi da njegov bračni drug izdašno i prisno saraĎuje sa suprotnim spolom, posebno ako je naglasak na fizičkom izgledu i tome slično. Svi bi da mu mati, sestra, otac, brat budu pošteni, sačuvani i da njihovi bračni drugovi budu pošteni i sačuvani, ali šta ti svi u svojim glavama misle o drugim svima? Da li je djevojka s kojom bi ti rado furao, 38
babina i majkina miljenica? Da li ona pripada njima ili tebi? Da li si pomislio da odeš direktno na babina vrata pokucaš i od njega traţiš izun na par razgovora jer ti se njegova kći svidjela i palo ti je napamet da bi ti mogla biti supruga? Ako ti je to čak palo napamet, a nije, da li ti je palo na pamet da ona pripada prvenstveno Allahu, Njegov je rob, On ju je stvorio? Šta s tim amanetom? Da li Bog dozvoljava da s tom djevojkom jedno vrijeme ţiviš slobodno, u smijehu, igri zabavi, putovanjima... 5. Pripremanje pogodnog terena za grijeh i javljanje šejtanskih insinuacija. Bez obzira što prvotna namjera stvarno moţe biti iskrena i bez loših nakana, ali kada čist čovjek krene blatnjavim putem, najmanje što je za očekivati da mu cipele budu blatnjave. Šejtan je opasan neprijatelj. Kao prvo totalno nas mrzi. Drugo poznaje sve naše slabosti. I treće, kako bi to narod rekao, nit ore nit kopa, tj. u stalnoj je pripravnosti i vrijeba. A obećao je da je on treći na mjestu gdje se naĎu dva pripadnika suprotnih spolova koji nisu bliski rod. Naravno on to čini blago, lagano, neprimjetno. U početku samo posmatra i sluša priče o vjeri, o ideologiji, o školi i namjerama. O ţivotnim ţeljama i teţnjama. Zbijaju se šale, smiju se od srca, zastor stida se polahko spušta. Kada se dvoje naviknu na priču, na prisustvo drugog, on unosi hrabrost, vrijeme je na poziv na kafu, čaj, kolač. Postaju još prisniji. Izlaze skupa. Odlaze u kino. Slučajno se sudare i vide nije im mrsko. Slučajno se dodirnu rukama i osjete leptire u trbuhu. Šejtan doliva dozu hrabrosti i jedno od njih uzima drugog za ruku... Nakon par mjeseci ona je trudna, a on se izgubio iz njenog srušenog ţivota. Da, sjetimo se na početku nijedno nije imalo lošu namjeru. Oboje bijahu čisti, iskreni, bezazleni, nevini. Moţemo spomenuti ono pravilo da je put do Dţehennema popločan dobrim namjerama, a razlog tome je činjenica da iza tih dobrih namjera ne postoji znanje i prihvatanje Boţije odredbe i Njegovih pravila. 39
6. Nepovoljan ishod. Hazreti Husejn divno savjetuje: “Ko pokuša nešto postići putem oglušivanja o Boţiju volju, izgubit će ono čemu se nada i prije će stići do onog od čega strahuje.” Slično je i kod odbijanja mladih da u bračne vode uplove na tradicionalni, vjerski način. To iz bojazni kako će stupiti u brak s nekim koga još ne poznaju, koga ne vole. I s nadom kako će novi metod donijeti bolje rezultate, meĎutim, onog čemu se nada u takvom slučaju neće biti a ono od čega strahuje će da mu se obije o glavu. Jusufova braća htjedoše postati očevi miljenici na način koji Bogu nije mio, pa su postigli suprotne rezultate od svojih očekivanja. 7. Štete u obrazovanju. Psihološko je pravilo da će čovjek više paţnje posvetiti onome do čega mu je više stalo. U doba kada učenik treba maltene svu svoju paţnju usredsrediti na sticanje znanja, on je usredsreĎuje na voljenu osobu. Koliko puta smo svjedočili pad učenika kojima su se svi zaklinjali i od kojih su očekivali nebeska postignuća. Zbog čega? Najviše zbog ovog problema, zaljubljenosti u pogrešno vrijeme. 8. Štete na radnom mjestu. Koliko često se zna dogoditi da mlada osoba koja je uz veliki napor uspjela naći radno mjesto, zbog zaljubljenosti, polako popušta u ozbiljnosti i odgovornosti, dok na kraju ne ostane bez posla, a onda često i bez voljene osobe, a zatim se dugo kaje kada god pomisli gdje bi danas bio da je bio ozbiljniji i odgovorniji. 9. Materijalne štete. Mladić se mora dokazati, mora biti kavaljer, mora kupiti, mora platiti račun, ultra dopunu, mobilni, tašnu, tene, haljinu, večeru... Mora biti na nivou i sam, oblačiti markiranu robu... Sve to je samo po sebi teško, a tek kako je teško kada se zavisi od babinog dţepa, kada se ne radi... kada umjesto da se štedi, a ono se rasipa iz ničega. Pored materijalne štete čovjek ima jednu posebnu vrstu psihološkog pritiska, kako učiniti nemoguće. 40
10. Psihološki pritisak – porodične svaĎe – kraĎa!!! Momak je obično pod psihološkim pritiskom. On je zaštitnik, on obezbjeĎuje. Ali odakle. Potraţnja od roditelja je sve veća, a oni ili ne daju ili pitaju šta će mu novac. On neće reći istinu a naravno sebe ne moţe dovoditi u situaciju da se ponizi traţeći, pa se počinje svaĎati, vrijeĎati, ucjenjivati... Nije najzad sve ni u novcu, potreban je i automobil... 11. Upropaštavanje talenata i potencijala. Mladost je vrijeme kada potencijali bivaju dovoĎeni do procvata. Uvjet za to je kontinuirani napor. Svaki unutarnji nemir, negativno utiče na ovaj proces i odlaţe očekivani procvat. Da bi se čamac kretao morem, potrebno je mirno more. Kada je mirno, plovidba je moguća. Kada se more uznemiri, ustalasa, tada i veliki brodovi s teškoćom plove, a kamo li čamci, oni često bivaju izgubljeni u takvoj situaciji. Nemir koji se stvara u mladim psihama onih koji se nalaze u fazi ašikovanja, potapa i odvodi u nepoznate smjerove čovjekove talente i potencijale. Mnogi koji su mogli postati vrsni naučnici, umjetnici, sportisti, političari ostali su utopljeni u masi jer nisu poštovali mirno more. 12. Prljanje grijehom i upropaštavanje duhovnih potencijala. Iako su neke od potreba jednake i kod muškarca i kod ţene, ipak, njih dvoje stvoreni su sa odreĎenim razlikama u intezitetima potreba koje imaju. Kod ţene su istaknutije emocionalne potrebe i dominiraju nad sexualnim, dok je kod muškarca stanje obrnuto. Prilikom ašikovanja zadovoljava se emocionalna potreba koje je bila rasplamsana, meĎutim, istovremeno dolazi do poticanja sexualne potrebe koja se razgovorom ne moţe utaţiti. Veću potrebu i jaču inicijativu da se ista zadovolji vodi mladić. Ukoliko djevojka ne popusti njegovom umoljavanju, i ukoliko je ne napastvuje ili je varkom ne udobrovolji, on će taj plamen pokušati ugasiti na drugi način. Jedan od načina kome mladić pribjegava je samozadovoljavanje, koje se često pretvara u naviku, koja osim toga 41
što je vjerski nedozvoljena, uzrokuje skrivene i vidljive bolesti koje se preteţno javljaju u mladosti. Rastrojenost, gubljenje mišićne mase, tjelesna slabost, slabljenje vida i naravno velike poteškoće kasnije u bračnom intimnom ţivotu, jer on je navikao zadovoljavati se na jedan, grubi i brzi način, a sada je pred njim neko koga on osim sebe mora zadovoljiti, a to baš i ne ide s njegovom navikom. Čednost je jedna od velikih duhovnih potencijala, koja spada u prioritete šejtanovih napora da bude uništena. 13. Upropaštavanje mladosti i vremena. Mladost je period kada je snaga i polet na maximalnom podioku. U ovoj vezi mlada osoba umjesto da se tom snagom i poletom koristi na najbolji mogući način, on je koristi tek na neznatan način što je katastrofalno i za trenutak i za budućnost. I kada su skupa i kada su razdvojeni njihovo je vrijeme uzaludno utrošeno. Kada su skupa uglavnom su opušteni, zabavljaju se, šale se, ubijaju vrijeme, a kada su razdvojeni razmišljaju jedno o drugom. 14. Djevojka će biti pod sumnjom, imat će problema s udajom. Djevojka koja je u vezi ostala “poštena” ali hodala je s mladićem koji se voli hvaliti, pa i laţno, dovodi se u situaciju da kasnije ima problema kada se bude htjela udati, jer upamćena je kao ţrtva dotičnog frajera. Njegovu izjavu je teško pobiti, posebno u okruţenju u kojem tome i same djevojke pripomaţu svojim ponašanjem i postupcima. I najzad ako mladić i djevojka imaju stvarno iskrene namjere, zašto bi ih svojim ponašanjem potopili i u očima drugih ispali nepošteni i nemoralni. Rješenje nije kazati: ma šta me briga o tome šta drugi misle. Takve se stvari ne zaboravljaju i mogu upropastiti idealne ţivotne prilike. 15. Gubitak volje za ţenidbom kod mladića i starenje djevojaka. Na ovaj način mladići utoljuju svoje emocionalne i tjelesne potrebe. Mijenjaju djevojke, zabavno im je, kada mu jedna dosadi traţi novu ţrtvu. Na taj način izbjegava 42
odgovornosti koje sa sobom nosi bračna obaveza. Polahko osjeća da je taj način ţivota za njega kao stvoren. Kako postaje stariji to postaje izbirljiviji. U meĎuvremenu djevojkama ističe vrijeme, godine prolaze, one postaju starije. Kako bi tome stale na kraj, ulaze iz veze u vezu s nadom da ulove svoga budućeg muţa, pristaju na sve da bi ga udobrovoljile. Ali kada već ima sve zašto bi to izgubio, zašto bi nešto što je lahko i slatko mijenjao za nešto što je teško i ne uvijek slatko. Na taj način ona radi protiv svojih ličnih interesa. Dotakli smo se samo blaţih oblika problema i devijacija koje prate vezu kojom Uzvišeni Allah nije zadovoljan. Bilo nam je neukusno i ruţno unositi šta se sve krije iza “nevine” maske zabavljanja. Kako ne bismo previdjeli i tu mogućnost ovu stvar ćemo prepustiti naučnim istraţivanjima koja su dovela do zaključka da tinejdţeri koji su ţrtve nasilja u vezama često bivaju ţrtve i kasnije. Svjedoci smo da su tinejdţeri iz godine u godinu iz generacije u generaciju sve nasilniji i skloniji su posesivnom ponašanju. U jednom teksu o ovoj temi se kaţe: “Veze su za tinejdţere mnogo više od pukog pronalaţenja djevojke ili momka. To je dio adolescentskog razvoja. Iako bi to trebalo biti najljepše doba, istraţivanja ukazuju na to kako se tinejdţeri odlučuju ostati i u nasilnim vezama, što itekako utječe na njihov razvoj i buduće veze. Prema podacima Centra za kontrolu bolesti 9,4% tinejdţera koji su anketirani su bili ţrtve pishičkog nasilja u romantičnoj vezi tokom prošlih 12 mjeseci. U ovo je uključeno i fizičko nasilje poput šamaranja, udaranja i namjernog povreĎivanja. PronaĎen je dokaz da adolescenti koji iskuse nasilje u ranim vezama postaju ranjivije kategorije s velikom vjerovatnoćom da će biti zlostavljani ponovo. Prema studiji koja je objavljena u ţurnalu Pediatrics, tinejdţeri koji budu ţrtve nasilnog partnera u periodu od 12 do 18 godine imaju tri puta veće šanse da budu ţrtve nasilja i u vezama kada odrastu. 43
Istraţivači sa Cornell univerziteta ispitali su blizu 6.000 djece od 12 do 18 godina, koji su u heteroseksualnim vezama, o nasilju u vezama. U anketama su odgovarali na pitanja da li ih partner vrijeĎa u javnosti, da li ih je gurao, ošamario ili nešto bacio na njih. Pet godina kasnije ponovo je ispitana ista grupa. Pitanja su bila o suicidalnim mislima, seksualno rizičnom ponašanju, depresiji, pušenju i korištenju droge te o tome da li su bili ţrtve nasilja u vezama tokom prethodnih pet godina. Istraţivači su otrkili kako je 30 posto ispitanika bilo ţrtva nasilja u vezama. Oni koji su bili ţrtve u tinejdţerskim danima u većini slučajeva su ponovo bili ţrtve. “Kada rano zabavljanje počne nezdravo, to moţe utjecati negativno na pogled tinejdţera o tome kakva bi zdrava veza trebala biti“, rekao je voĎa studije Deinera Exner-Cortens. Djevojčice koje su bile ţrtve nasilnog partnera imaju veći rizik da počnu piti, pušiti ili imaju suicidalne misli kao starije osobe. Dječaci koji su bili u takvim vezama češće koriste marihuanu, imaju suicidalne misli i asocijalno ponašanje. “Nezdrave veze su povezane sa lošim zdravljem i psihičkim stanjem. To je javni problem koji treba rješavati putem obrazovanja i intervencija“, rekao je Exner-Cortens i dodao kako tinejdţeri ostaju u takvim vezama najčešće zbog manje razvijenog upravljanja stres-vještinama.14 Ovaj tekst je ţalostan sa različitih aspekata. Osnovni je sagledan u tome da je ovo istraţivanje uraĎeno radi samoga sebe. No to nije naš problem, već naš je problem što se ovakav trend ulaska u predbračne veze polahko ali sigurno uvlači u naše društvo i počinje razjedati jedinke koje će graditi naše društvo u budućnosti ne stane li se na kraj. Rješenje, daje Bog, ako Ga ţelimo slušati zarad vlastitoga dobra. 14
http://www.klix.ba/lifestyle/vezeiseks/tinejdzeri-koji-su-zrtve-nasilja-uvezama-cesto-bivaju-zrtve-i-kasnije/121212006.
44
16. Laţna ljubav poprima oblik prijetnji i osvete. Kada jednom od njih dvoje dosadi i on/a iziĎe sa svojim stavom, da to što rade je pogrešno, da njihova veza ničemu ne vodi, da jednostavno nisu jedno za drugo, da on/a ţeli da se uda/oţeni za nekog drugog. Automatski u većini takvih slučajeva ta se neviĎena ljubav pretvara u srdţbu. Nakon neuspjelog navaljivanja i uvjeravanja kako trebaju sebi dati još malo vremena, često dolazi do prijetnji. Upropastit ću te, tvoje ću e-mailove staviti na fb, naše ću fotke i klipove izbaciti na YouTube. Ţivot ću ti zagorčati. Ako nećeš biti moja nećeš biti ničija. Ubit ću te! Unakazit ću te! Sve to, nakon tolike ljubavi?! Kada je čovjeku do nekoga stalo, tj. kada nekoga voli, on mu ţeli svaku sreću, bez obzira u paketu sa sobom ili bez sebe. Ali stvar je u tome kako smo već rekli, sve je bila gluma, prioretet je bio u posesivnosti, egoizmu, ličnim koristima. Moţemo sasvim komotno zaključiti da zabavljanje prije braka ni racionalno, ni emocionalno, ni naučno, ni društveno, ni moralno, vjerski nema opravdanje. Ovakvo ašikovanje predstavlja sunovrat mladih bića u ambis izgubljenosti. Ašikovanje predstavlja bacanje u propast, uništavanje mladosti, te najbolje prilike koju čovjek u svom ţivotu uopće moţe imati i ima. Mi koji smo odrasli, koji imamo dovoljno iskustva i znamo kakve sve posljedice po našu djecu ima ovaj katastrofalni običaj, duţni smo, na pametan način, dati djeci do znanja, opismeniti ih, otvoriti im oči, pruţiti im racionalne i praktične dokaze i na taj ih način izbaviti iz šejtanske stupice. Mogao bih istaći jednu natuknicu ili light motiv – zdrava porodica = zdravo društvo / šta je suprotno tome: ako smo već nezadovoljni onim što se dešava u društvu, posebno sa 45
onim što čine naša djeca, a posebno sa onim što čine srednješkolci, ko bi u tom slučaju trebao biti prva adresa na koju bismo se obratili? Naravno porodica ili preciznije rečeno roditelji. Vidite, projekt koji naša djeca u ţivotu praktično provode, dovest će do rezultata samo i samo onda kada i roditelji uključe sebe u nj, i to praktično, a ne samo na ravni moralne podrške. Ono što tinejdţeri ţele postići svojim neodobrenim relacijama je uţivanje nečeg što dolazi tek na kraju. Relacija meĎu njima koja je dozvoljena je zapravo treniranje i vjeţbanje društvenih umijeća, razbijanje okova, ostvarenje svoje ličnosti kroz komunikaciju s jednakim članovima društva. Sve ovo navedeno naravno je idealno, meĎutim u društvu u kojem su taktički presječene karike sa svim tradicionalno-duhovnomoralnim vrijednostima, takvog čega nema, takvo što je izbrisano sa spiska univerzalnih vrijednosti. Društvo je pokleklo, kao da ţeli tu bitku izgubiti. Rat, tj. oruţani sukob, smo stoički podnijeli i iznijeli ga na svojim plećima. Vjerovatno se svi sjećamo da je koliko toliko stid, moral, čednost i ostale vrijednosti iz ove ravni u vremenu prije rata bio očuvaniji nego li sada, nakon toga što smo očuvali svoju fizičku egzistenciju. Trenutno je na sceni drugi rat, rat brisanja jedne kulture, jedne povijesti, jedne tradicije; i njega polahko ali sigurno gubimo. Sjetimo se časnog Poslanika, s.a.v.a., koji je svojim ashabima koji su se vratili iz teškog okršaja, kao pobjednici rekao: “Vraćate se iz malog u veliki dţihad.” Pogledajte samo našu mladeţ. Pogledajte u njihove prioritete. Koliko ih nalazite da su okusili pravu slast čovječnosti, morala, kulture, nacionalne pripadnosti, identiteta? Koliko njih uopće za to mari? Ko je krivac takvoj beznadeţnoj situaciji? 46
Ukoliko veza ne okonča brakom Predbračne veze imaju jednu od dvije sudbine: Ili okončaju brakom ili ne. A oba ova stanja koja su rezultat predbračne veze imaju začuĎujuće negativne efekte. Prvo ćemo ukazati na posljedice u slučaju da ova veza ne rezultira brakom. Ovih slučajeva ima veoma mnogo. U prethodnom tekstu sam naveo jednu statistiku u kojoj se kaţe da oko 85% mladića ne stupa u brak sa djevojkom s kojom imaju ostvarenu “ljubavnu” vezu. Razlozi “raspadanja” ili neslavnog završetka ove veze ima više, poput: a) Ponekad, nakon odreĎenog vremena koje provedu jedno s drugim, shvate da nisu jedno za drugo, i da nema govora o braku. Mada se rijetko dogaĎa da oboje doĎu do ovog rezultata. Češće se desi da jedna strana to uoči, a druga pak insistira da su stvoreni jedno za drugo i navaljuje na brak. b) Nekada, pak, jedno od njih poseţe za sredstvom, obično za laţima, kako bi se izvukao iz veze. Naprimjer kaţe, kako je odlučio oţeniti se s drugom, ili da voli drugu osobu ili pak da se roditelji strogo protive ovoj vezi, tako da od braka nema ništa i najbolje je da raskinemo dok je još vrijeme. c) Nekada jedna strana uočava da joj je partner svo vrijeme lagao, i da uopće u vezu nije ušao sa iskrenim namjerama niti je razmišljao o braku, a ljubav je iskazivao samo zbog interesa i zloupotrebe, a istovremeno je imao veze sa jednom ili više osoba. Ovo je bilo samo nekoliko primjera, naravno da opcija i mogućnosti ima znatno više. Vaţno je to da u svim tim prilikama, veza ne urodi brakom. 1. Veliki emocionalni udarci. Obje strane prekidanjem doţivljavaju i trpe veliki emocionalni udarac. Mladić i djevojka nisu od kamena, pa da preko toga preĎu kao da se ništa nije dogodilo, u smislu bili smo skupa jedno vrijeme a sada više 47
nismo, i to je to, svak ide svojim putem, svak za svojom sudbinom. Desi se da kod nekih odreĎenih tipova ovo ostavi malo jači trag i posljedicu. 2. Depresija, drogiranje, suicidno ponašanje, sexualni poremećaji. MeĎu prvim tragovima koji se javljaju nakon prekidanja veze, jesu različiti oblici depresije i melanholičnosti, od blagih do jakih oblika. Iznenada se gubi volja za bilo kakvim društvenim kontaktima, osoba se povlači u sebe, potištena je i najbolje mjesto vidi u svom krevetu, sve je isprazno i besmisleno. Iako u većini slučajeva spomenuto stanje ne traje dugo, meĎutim, postoje ekstremni oblici ovih stanja, gdje osoba mjesecima pa čak i godinama mora ići na razne terapije i uzimati lijekove. Sljedeća stvar koja se moţe dogoditi a češća je kod mladića, koji usljed emocionalnog udarca, postaju skloni za opijatima, pa čak i za drogom. Ukoliko osobe koje su im bliske nisu u toku dogaĎanja, i ne znaju šta je povod takvom ponašanju, lahko se desi da mlada duša iz jedne rupe upadne u duboki bunar. Mogućnost je tim veća ukoliko ima prijatelje sklone ovoj praksi a koje, zbog potpune nesvjesti i o sebi o drugima, će mu predloţiti da za umirenje uzme nešto poput alkohola, droge, tableta... Svakako ovdje nije riječ o zastrašivanjima nečim što ne postoji i što nikoga od nas ne moţe pogoditi. Najzad, veliki procenat ovisnika, nije počeo sa drogom i nije počeo zarad droge, svi imaju “valjan“ razlog, zbog kojeg se naravno kaju i nije im na kraj pameti bilo da učine takvu glupost protiv sebe. Sljedeća stvar je ekstremne naravi, nije tako česta, ali dešava se, i više joj pribjegavaju djevojke. Riječ je o suicidu. OdreĎene osobe do te mjere budu uzdrmane, do te mjere izgube nadu i volju za ţivot da jedini spas vide u tome da se spasu svih nevolja. Posebno ukoliko je riječ o nekome kome se 48
već dešavalo da dobije “korpu“. Tako da mlada, vrijedna, talentirana osoba, koja je mogla imati divnu budućnost, okonča na veoma ţalostan način. Ovaj oblik ekstremnog ponašanja kod mladića ima drugačije ispoljavanje. Oni koji su stekli dojam da su poniţeni, i da se nije desilo ono što su ţeljeli ili zasluţili, okreću ploču, mijenjaju svoju narav i počinju da se svete kako bi se podigli iz blata u koje su “bačeni”. Oblici osvete su različiti. Uglavnom kod njih se raĎa mrţnja prema suprotnom spolu, nikoga ne štede i ne ustručavaju se ni od psihičkih ni od sexualnih zlostavljanja. On zbog jedne osobe čine osvetu svima. Kod djevojaka osvjetoljubivost ima drugačiji oblik manifestiranja. To je sagledano u razmetanju i osvjetljavanju obraza, ona to čini iz velikog gnijeva koji se iskupio u njenoj duši a ne zbog slasti ili strasti, nudeći se na taj način svakom pokvarenjaku i beskičmenjaku koji rado koriste to stanje njene rastrojenosti kako bi postigli svoje niske ciljeve. Njen cilj je osvetiti se svome dečku, ţeli mu pokazati koliko je ona vrijedna i kako se otimaju oko nje. 3. Gubljenje dobrih prilika za sklapanje braka. Od trenutka kada uspostave vezu pa dok god su u njoj, moguće je da obje strane naiĎu na veoma dobre prilike za stupanje u brak, preko kojih lahko prelaze, jer su u zabludi da će ubrzo stati pred matičara, jer stvoreni su jedno za drugo, i ne mogu ţivjeti jedno bez drugog. 4. PoreĎenje sa suprugom. Djevojka koja je imala dvogodišnju vezu, pa raskinula, a zatim se nakon godine dana udaje. S obzirom na slatke trenutke koje je provela sa dečkom, na razočarenje i na ishitreno stupanje u brak, ona će započeti naivnu i nimalo bezopasnu psihološku igru. Svaka i najmanja greška njenog muţa podsjećat će je na “savršenost“ mladića s kojim veza nije uspjela. Pazite, mladića, koji je zarad toga da veza što duţe traje ustrajno i kontinuirano iskazivao svoju 49
ljubav: Ti si mi sve! Samo tebe volim! Za tebe ţivim! i sl.. TakoĎer će se sjećati raskalašenog načina trošenja na nju (naravno ne svog novca, već novca svojih roditelja, koje nije on zaradio koji ne mora ni brinuti o porodici i ţivotu) zato je on uvijek bio kavaljer, častio, plaćao, kupovao poklone, odvodio na izlete. Dok je muţ baš dosadan, s obzirom da mora voditi brigu o domaćinstvu i dobro iskalkulisati troškove, potrošnja je pod kontrolom, posebno ako su prihodi niţi. Naţalost, dojučerašnja “princeza“ zbog koje je neko bio spreman skidati zvijezde s neba, iako udata ţena, ne preza od nelogičnih poreĎenja: Boţe, Boţe, kakve sam tada poklone dobijala, a vidi ovog šta mi donosi, sramota! Kako me je samo on volio, koliko mi je to govorio, a ovom je teško pozdraviti se! Prva posljedica ovakvog neumjesnog i prije svega glupog poreĎenja je zahlaĎenje odnosa. Odnos sa stvarnim muţem u stvarnom ţivotu je hladan, a sebe podgrijava odrţavajući dobre odnose sa svojim bivšim dečkom, naravno u mašti. Korak po korak ovo stanje odvodi i do razvoda, a do tada ţivot se ispuni veoma neugodnim dogaĎajima izmeĎu muţa i ţene. Još gora od ove opcije je šejtanov korak na većem nivou na kojem predlaţe ţeni da potraţi svoga bivšeg dečka, čisto da vidi da li se i on oţenio. Nakon prvog kontakta ide se korak dalje, hajde da se nekad iziĎe s njim da se smiri i utješi. Što su oni više u kontaktu to se brak sigurnije raspada. Ista priča moguća je i od strane muţa nezadovoljnog brakom. I on poredi svoju suprugu sa bivšom djevojkom, s kojom ma koliko vremena da je proveo naravno da nije mogao zapaziti mnoge nedostatke tako da još uvijek o njoj ili njima ima pozitivnu sliku, zato poredi i ponašanje i moral pa čak i fizički izgled svoje ţene. Naprimjer, supruga prilikom obavljanja kućnih obaveza, poput pospremanja i kuhanja ne moţe biti našminkana i dotjerana, ali djevojka prilikom svakog susreta je bila i našminkana i dotjera50
na, i eto razloga da joj to nabija na nos, ili čak ako i ne izrekne svoj stav o tome ali on će se početi hladiti od ţene. Dakle, uvijek imati na umu da je jedan od razarajućih otrova za brak koji ne smije biti konzumiran poreĎenje. Prva stvar koju poreĎenje sa sobom donosi je zahlaĎenje odnosa meĎu supruţnicima. 5. Emocionalni slom. Mladić koji je jedno vrijeme, naprimjer, šest mjeseci hodao s djevojkom, zatim s drugom godinu dana, da bi na kraju našao treću djevojku s kojom je uplovio u bračne vode. On je u prethodnim vezama koristio sav svoj potencijal i sposobnosti da bi te veze sačuvao, zato je on trenutno doţivio emocionalni slom, tj. banrkotirao je. Toliko je izraţavao svoju ljubav, slao pisma, e-mailove, sms poruke, i u četiri oka i telefonom je izraţavao svoju veliku ljubav, i koliko god je mogao iskazivao je njeţnost svojoj predivnoj i voljenoj djevojci. Do te mjere se rasipao svojim emocionalnim kapitalom rasipajući ga pred noge ove i one, da sada kada je u braku, nema ni prebijene emocije koju bi uputio svome bračnom saputniku. On je poput čovjeka koji je imao kapital namjenjen za vaţnu trgovinu (s neograničenim rokom trajanja, ne na godinu ili dvije) ali ga je prije toga ugovora istrošio da bi ostao švorc, a trgovina je tu. U takvim okolnostima on uopće ne uţiva u iskazivanju ljubavi. Čak i ukoliko bude pokazivao znakove ljubavi, to čini jer je to racionalna potreba, a srce već je otupjelo od prethodnih zaljubljivanja u koje je upadalo. Ista stvar vaţi i za djevojku. Zamislimo kakav odnos i s koliko kapitala bi njih dvoje ušli u zajednički ţivot da su svoj emocionalni kapital sačuvali za pravu trgovinu a ne za trošenje u zabavnom parku i cirkusu. Zar ne bi bio ispunjen slašću? Djevojke i mladići koji nisu iskusili odnos prije stupanja u brak nakon sklapanja braka njihova veza je ispunjena slašću, privlačnošću... Kada takva osoba po prvi put uzme ruku svoga bračnog druga, srce joj ustrepta od uzbuĎenja, ljubav dolazi do 51
tačke vrijenja, ruku joj obuzima nevino drhtanje, veoma slatko drhtanje. MeĎutim, oni koji već imaju iskustva u ovim odnosima, kakvo oni uzbuĎenje mogu osjetiti i kakvu ljubav doţivjeti u ovim trenucima? Za osobu koja ranije nije bila zaljubljena i nije provodila vrijeme sa tom osobom, koliki je samo uţitak koračati skupa sa svojim bračnim drugom. MeĎutim, neko ko je to već činio, danima, sedmicama, mjesecima, godinama, kakav uţitak moţe očekivati od rutinske radnje? Zato dragi mladiću i djevojko, dobro razmislite prije nego li utrošite svoj emocionalni kapital, prije nego li bankrotirate, jer nakon toga kada budete imali ozbiljnu potrebu za njim, ruke će vam biti prazne. 6. Mučenje savjesti. Zamislite mladića koji vezu započinje a da mu brak nije ni na kraj pameti. A opet s druge strane se uvijek nalazi jedno njeţno emocionalno biće u čijoj prirodi je emocija utkana upravo zarad sklapanja bračne zajednice i postizanja sigurnosti i svega onog što brak sa sobom podrazumjeva. Mladić, svo vrijeme koje provodi mora manipulirati djevojkom, lagati joj i obećavati kako bi prolongirao besplatan uţitak u tuĎoj muci. Naravno kada djevojka doĎe do limita toleriranja takvog ponašanja i kada ţeli stvarno stupiti u brak ili ništa od veze, mladić pribjegava drugom levelu ponošanja. Počinje s isprikama:“ Oţenio bih te, ali postoji jedan problem koji ti ne mogu kazati...“, “Ja imam čudnu bolest...“, “Roditelji su protiv toga...“. On odlazi svojim putem, a djevojka je potresena zbog onog što je proţivjela, što je uloţila u toj relaciji i što je dugo vremena bila igračka u njegovim rukama. Ova rana na duši ne zacjeljuje tako lahko. S druge strane mladiću kad tad proradi griţnja savjesti, jer ipak shvata šta je učinio jednoj osobi, jednom biću koja cijelim svojim bićem ţeli postići ţivotnu sreću, a on joj u tome predstavlja ogromnu prepreku. Što su laţi i nade bile veće i 52
brojnije to je griţnja savjest jača i groznija. Naravno, griţnja savjest ima prostora pojaviti se kod ljudi u kojima još uvijek kola krv ljudskog dostojanstva, meĎutim, postoje i takvi tipovi ljudi koji su do te mjere ogrezli u zavaravanju i uništavanju tuĎih ţivota da je njihova savjest davno ugušena pod deponijom nemoralnog ponašanja. 7. Jako nepovjerenje i suzdrţavanje od braka. Obično se dešava da djevojka čiji mladić jednostavno ne ţeli stupiti u brak ili to učini s drugom, kao i mladić čija djevojka postupi na sličan način, postaju veoma nepovjerljivi prema suprotnom spolu. I jednom i drugom od same pomisli na suprotan spol doĎe zlo. U takvim uvjetima nijedno neće reći da je dotična osoba učinila zlo, već svi muškarci ili sve ţene su krive, i svi su oni nepošteni, pokvareni... Ovakav ih pristup dugo vremena sprječava od mogućnosti da stupe u brak: jer tu riječ jednostavno ne ţele čuti. A nakon spuštanja tenzija, prošlo je dugo vremena, nivo sreće je nizak... Ukoliko veza bude okončana brakom Kao što smo mogli zapaziti dobar dio neprilika i neugodnosti i bolnih situacija rezultat su toga što nakon odreĎenog vremena, nakon toga što svi snovi o idealnom partneru i bračnom ţivotu padnu u vodu. Naravno, ukoliko veza ašikovanja urodi plodom, tj. nakon odreĎenog vremena se uplovi u bračne vode, čak ni tada, partneri nisu sigurni od stvari kao što su: 1. Javljanje sumnjičavosti. Nakon toga što prilikom nekog “podognog“ trenutka mladić predloţi djevojci da započnu vezu, i ona nakon nećkanja ili razmišljanja ipak popusti njegovim navaljivanjima, te nakon odreĎenog vremena veza bude okončana vjenčanjem; treba znati da nije sve završeno. Ili će obje strane ili pak jedna od njih, u odreĎenom takoĎer “pogodnom“ trenutku, dobiti crv sumnje. Muţ izlazi iz kuće i kasno se vrati. Eto dobre prilike da se pomisli: Da li je on imao 53
druge osim mene? Šta ako sam ja bila samo jedna od njih? Moţda još uvijek nije raskinuo? Čudno se ponašao od kada je ušao u kuću. Posebno ukoliko su im relacije bile slobodnijeg karaktera i ukoliko se nije pazilo na moral i čednost. Ukoliko se ţena sretne sa svojim prijateljem iz djetinjstva, škole, fakulteta i bude zainteresirana za njeg prilikom susreta. Kod muţa se javlja sumnja: Vidi ti njih, hmm, da oni nisu bili u vezi? Hmm, moţda su još uvijek, vidi kako se gledaju... Izlasci iz kuće poslovnog, prijateljskog i obrazovnog tipa postaju noćna mora za supruţnike, uvijek su propraćene sumnjama. Šteta, da bračni ţivot koji moţe biti započet s meĎusobnim povjerenjem i oslanjanjem i mirom, bude propraćen nemirom, brigom, nepovjerenjem!? Šteta je time veća što ajet kojim smo započeli ovo poglavlje govori upravo o tome da je prva stvar kojom Allah blagosilja brak mir, a mir je rezultat povjerenja i meĎusobnog oslanjanja. 2. Nezadovoljstvo roditelja. S obzirom na činjenicu da polahko ali veoma sigurno brakovi bivaju sklopljeni na način da roditelji samo posmatraju šta se dešava, ali bez prava miješanja, što je danas pokazatelj emancipiranosti mladih, naivnih i neiskusnih osoba, na kraju ipak ako se u brak uĎe na ovaj način, roditelji ne mogu ostati pasivni. Ukoliko roditelji ne ţele svojoj djeci sve najbolje, pa ko će onda to ţeljeti? Ukoliko roditelji ništa ne znaju, pa ko će onda to znati? Ukoliko iskustvo roditelja nije potrebno pa čije je iskustvo uopće potrebno? Ukoliko dobronamjernost roditelja nije dobro došla, pa čija je uopće dobro došla? Reakcije roditelja zavise od postupanja djece, ili pak budućih mladenaca prema njima. Roditelji mladoţenje obično reagiraju: “Bog sami zna šta nam je doveo u kuću. Vidi samo kakva je! Kakva je ova današnja mladeţ, moţemo misliti kakva je ona. Mora da je prošla i sito i rešeto i obrlatila je ovog našeg naivka i dobričinu, upala joj kašika u med...“ S druge strane roditelji djevojke imaju svoju 54
predstavu:“ Hmm, jadna ona, onako čista i fina, ovaj je mangup prevari. Boţe, kakvih je samo prosaca imala, ko je sve nije ţelio imati u svojoj kući a kome je otišla u kuću, nisu joj ni do koljena.“ Dakle nijedno od njih dvoje nema autoritet kod roditelja svoga partnera, kao da su osuĎenici pred njima. Ukoliko u svemu postoji još snaha i zetova, osjetno će se ponašanje prema njima odvojiti od ponašanja prema ovim s kojima se trenutno ne mogu pomiriti. Da ne govorimo o usiljenosti, o neprekidnom prebacivanju i insistiranju da se brak što prije okonča dok još djeca nisu počela dolaziti na svijet... Najzad jedna od stvari koja braku od početka daje lijepu nijansu i ukus jeste upravo otvorenost i dobri odnosi izmeĎu roditelja i mladenaca. Velika je razlika kada roditelji snahu prime kao svoju dragu snahu, a zeta kao svoga dragog zeta. I najzad čemu počinjati ţivot kao neko ko mora biti nešto mada ga drugi uopće ne prihvataju takvim. 3. Blagoslovljenost ţivota je ugroţena. Svaka se teţnja moţe posmatrati s dva aspekta. Jedan je stizanje do teţnje a drugi je njena blagoslovljenost. Moţda moţemo kazati kako se stizanje do teţnje tiče zemaljskih faktora, ali blagoslovljenost je nešto što zahtjeva ponadmaterijalne stvari. Blagoslovljenost znači da ono k čemu teţimo i k čemu eventualno i stiţemo bude povod dobra, berićeta, rasta, koristi i uţitka; dok nešto nije blagoslovljeno u smislu kada stignemo do svoje teţnje ali baš ona teţnja zbog koje smo uloţili mnogo napora i bili pod stresom bude povodom hiljade drugih napora, glavobolja, nesreća i gorčine. To je najbolje sagledano u onom trenutku kada kaţemo, kamo sreće da sam nogu polomio a da do toga nisam stigao. Blagoslovljenost i sreća neke stvari uglavnom je sagledana kroz to da kao prvo bude legitimna, tj. u okvirima šerijata a kao drugo da pravac kojim se do toga stiţe bude ispravan, racionalan i povodom Boţijeg zadovoljstva. Na temelju prvog principa ţivot koji se vodi na način koji je 55
suprotan Boţijem zakonu, u našem slučaju – ašikovanje – sasvim sigurno neće polučiti blagoslovom kojim rezultira ţivot u okvirima šerijata. Drugo, ukoliko roditelji jedne strane, ili pak obaju strana ne budu zadovoljni i budu zapravo povrijeĎeni takvim stupanjem u brak, to njihovo stanje je poput razornog talasa koji ruši ţivot mladenaca.15 Suprotno tome, brak koji se sklapa uz zadovoljstvo roditelja sa sobom uvijek nosi povoljan vjetar koji tu novu ćeliju društva vodi najboljim rutama bračnih voda. U hadisu-kudsiji se naglašava da je prva stvar koju je Allah stvorio levh i kalem, i da je prva naredba koju je naredio kalemu da ispiše na levhu: “Moje zadovoljstvo nalazi se u zadovoljstvu roditelja...” Dakle dva vaţna faktora blagoslovljenosti zajedničkog ţivota sagledana su u tome da od početka do kraja način formiranja tog braka bude propraćen Boţijim i roditeljskim zadovoljstvom, ukoliko bude tako, pa on će biti i pod okriljem Boţije dobrote i milosti i pratiće ga roditeljska hajr dova, što predstavlja jednu veoma vaţnu podršku. Moţe se zaključiti da je od stizanja po svaku cijenu, veoma vaţnija blagoslovljenost braka, jer to nije nešto što traje dan ili dva, to je za cijeli ţivot, a ukoliko cijeli ţivot ne bude pod okriljem blagoslovljenosti, to nema nikakvog smisla. Upravo 15
Naravno, ovdje govorimo o tome da li je dozvoljena veza prije stupanja u brak, kao i to da roditelji obavezno trebaju biti uključeni u proces stupanja u brak. MeĎutim, zna se desiti da djeca postupe po pravilima i okvirima šerijata i uključe svoje roditelje u taj proces, i sve je izmeĎu budućih supružnika uredu, ali zbog odreĎenih nelogičnih i neopravdanih razloga roditelji jedne strane opstruiraju i brane sklapanje takvog braka, u tom slučaju pravilo roditeljskog odobravanja nije prepreka za stupanje u brak, jer su roditelji na neki način zloupotrebili svoj položaj i žele stati na put sreće svoga djeteta. Ova je pojava prisutna na mjestima gdje roditelji nisu skloni vjeri a djeca pokušavaju ići stazama koje predlaže religija.
56
zbog toga je danas veliki broj raskida brakova, a samih sklapanja brakova je sve manje. Ljudi misle da će mnogo bolje ispasti kada učine kako oni ţele, ili da će izbjeći “ukletost” ukoliko izbjegnu brak. Blagoslovljenost je svugdje potrebna, u suri Merjem u 31. i 32. ajetu čitamo: “Ja sam Allahov rob” ono reče “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinio me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredio mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem. Ili pak u 216. ajetu sure Bekare lijepo se kaţe: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - A Allah zna, a vi ne znate. 4. Gubljenje bračne otmjenosti i raskoša. Veći dio uţitka u bračnom ţivotu sagledan je u tome da supruţnici budu skupa, odlaze skupa, dolaze skupa... MeĎutim, oni koji su već godinama imali skupne i odlaske i dolaske, šta to za njih ima interesanstno i vrijedno u opetovanju svega toga. Još kada se svemu doda začin zajedničkih interesa i nastojanja koji braku daje posebnu notu, to je samo po sebi nešto predivno. MeĎutim, neko ko je iskusio sve to u nečemu sličnom ali ni nalik braku, tj. prilikom zabavljanja, on će istu praksu nastaviti s istim shvatanjem i od one bračne otmjenosti i raskoša neće biti ni traga ni glasa. Zajednički izlasci, šetnje, dešavanja, intimni odnosi, sve to gubi svoj smisao ukoliko se već od ranije iskusi, nema onih pozitivnih strujanja koja drţe na okupu supruţnike, nema ni one privlačnosti koja supruţnike poput magneta veţe jedno uz drugo... Sada kada bi trebalo sve to biti propraćeno blagoslovom, to nije interesantno, kada je bilo interesantno bilo je propraćeno Boţijim nezadovoljstvom. 5. Nemoć prilikom realiziranja laţnih obećanja. Većina mladića koja povlači prvi korak za stupanje u vezu sa djevojkom to uopće ne čini s namjerom stupanja u brak, pa iako čak i spominju tu opciju, ipak to je samo adut kojim će lakše pridobiti djevojku. Jer mladići znaju da djevojke neće tek 57
tako lahko pristati niti se predati njihovim zahtjevima u običnoj vezi, tako da riječ brak koriste kao trik kojim pridobivaju srce djevojaka. A, naţalost, većina djevojaka, na svaki prijedlog za “zabavljanje” i kada god čuju sintagmu “volim te” sebe već vide u vjenčanici pred matičarem. Djevojka kada je u opciji s nekim mladićem pokušava odgonetnuti pitanja: Da li je dobar za muţa? Da li odgovaramo jedno drugom? Da li se slaţemo? Istovremeno jedina stvar o kojoj većina mladića ne razmišlja su upravo ova pitanja. Obećanje stupanja u brak jedno je na listi laţnih obećanja koje je teško ispuniti jer se ne ţeli, kao prvo, a zatim, ne postoje osnovni elementi koji bi takvo što učinili realnim. Čak i kada ozbiljno misli stupiti u brak, nije rijedak slučaj da mladić govori takve stvari – obećava – da bi obezbjedio svoju poziciju, ali kada doĎe trenutak ispunjenja obećanja on je nemoćan zato i ona narodna: Dok te mami šećerom te hrani, a kada te namami i hljeba ti brani. Kada djevojka prevarena svim tim laţima počne maštati o divnom ţivotu koji je čeka, s jedne strane vezanost za mladića postane jača, a s druge je strane spremnija čekati duţe, a mladić naravno moţe očekivati veće koristi u toj vezi. Najgora stvar je u tome što će se mlada supruga osjetiti prevarenom, još gore ukoliko je njegove laţi prenijela svojim roditeljima, prijateljima, ona se tada nalazi i pod pritiskom očekivanja svoje rodbine. Polahko počinju prebacivanja, svaĎe, ona mu ništa ne vjeruje i na taj način od početka je sve spremno za raspad tek sklopljenog braka. 6. Kada se javi kakav problem, porodica ne podrţava, ona kritikuje. Ukoliko pored protivljenja svojih roditelja dvije osobe stupe u brak i nakon odreĎenog vremena iskrsne neki ozbiljan problem, npr. ona shvati da se on drogira ili da se kocka ili da je mafijaš, ili on shvati da ona nije ţena njegovog ţivota i da je “puna nedostataka”, u takvim okolnostima oni se obično ne obraćaju svojim roditeljima za savjet, pomoć, 58
podršku, jer oni za tu vezu od početka nisu bili. MeĎutim, ukoliko se brak desio uz blagoslov roditelja, pa doĎe do ozbiljnog problema, tada roditelji i cijela porodica pruţaju potporu i trude se riješiti problem, osjećajući se obaveznim da na svaki način pomognu svojoj djeci. 7. Promocija i poticanje pogrešnih uzora. Posljednja tačka, koja je veoma vaţna sagledana je u tome da djevojka i mladić dok se nalaze u vezi zabavljanja, direktno ili indirektno postaju akteri koji šire pogrešan primjer. U najmanju ruku, oni svoje emocije, iskustva, priče i tajne povjeravaju svojim najboljim prijateljima i prijateljicama. Tako da slušatelji prevareni izlivom emocija i opčaranosti koja vlada njihovom vezom, počinju teţiti k tome da i sami stupe u sličnu vezu. Njihovo zajedničko kretanje ulicama, mahalama, sokacima, stvara kod mladih potrebu da i sami takvo što iskuse i doţive. Ova pojava je do te mjere destruktivna da je nakon toga što je za nekoliko decenija na našim prostorima nakon osuĎivanja, postala opće prihvaćena da čak i osnovci razmišljaju o tome, te umjesto da razvijaju svoje intelektualne mogućnosti, umjesto da vrijeme koriste za rasvoj svoje ličnosti, voĎeni lošim primjerima, naravno uz svestranu podršku starijih, odobravanje roditelja i osmjeh svih onih koji u tome crpe vlastiti interes, ona iz dana u dan, sve više i sve dalje odlaze od svoga cilja i svoje istinske ličnosti, gradeći sebi laţni identitet i osvajajući laţne vrijednosti. Kada se osvjeste, ukoliko se osvjeste, postane kasno, svi su vozovi već daleko otutnjali. Danas je rijetkost vidjeti tinejdţere sa svojim roditeljima da iziĎu na pizzu, na sladoled, u šetnju. Djeca to čine, naravno, ali sa djevojkom ali sa momkom. Niko ne razmišlja o odgovornosti, niko ne razmišlja o tome da ukoliko je on bio loš primjer i on je učinio da jedna, dvije ili više duša zbog njegovog primjera poĎu istim putem da on dijeli grijeh sa njima. Svi su više manje nezadovoljni općim kulturno-moralnim stanjem u društvu ali 59
nikome ne pada napamet da poĎe od sebe, da sam nešto učini na promjeni stanja, da sam uzme učešća u moraliziranju, normaliziranju i podizanju kulturne svijesti i savjesti članova društva u kojem ţivi. Čak, kada se čovjek kaje, i od Boga traţi oprost zbog veze koju je imao, ne treba zaboraviti traţiti oprost za loš primjer kojeg je čovjek pruţao drugima.
60
ODABIR BRAČNOG DRUGA I SKLAPANJE BRAKA Brak je sunnet Allahovih poslanika i put pravih vjernika na što nas upućuju slijedeći ajeti: “Mi smo i prije tebe poslanike slali i davali smo im porod i žene“16 “Udavajte neudane i ženite neoženjene i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja svoga dati, Allah je neizmjerno dobar i sve zna“17 Allah, dţ.š., nareĎuje u ovom ajetu starateljima da ţene i udaju one koji su pod starateljstvom njihovim, a prije toga i njima samima nareĎuje ţenidbu kako bi bili čestiti i sačuvali se od razvrata. Poslanik, s.a.v.a, je ukorio ashaba koji se zavjetovao da se neće ţeniti samo zbog toga da bi mogao noću klanjati a danju postiti i rekao je upozoravajući sve ostale: “Tako mi Allaha, ja sam najbogobojazniji i imam najviše strahopoštovanja prema Allahu, meĎutim i pored toga nekada postim a nekada ne, nekada klanjam a nekada spavam i ženim se. Onaj ko odstupi od moje prakse (u ovim stvarima) odstupio je od mog sunneta.“18 Islamski učenjaci su sloţni oko toga da je brak propisan ovom vjerom i da postaje obavezom svakom onome ko se boji upadanja u razvrat. Poslanik, s.a.v.a., u nekoliko hadisa sugeriše izbor bračnog druga. O motivima koji mladića navode na ţenidbu on kaţe: “Četiri stvari udaju djevojku; imetak, porijeklo, ljepota i vjera. Izaberi onu sa vjerom, bit ćeš sretan.“ Ovaj nam hadis govori o četiri najvaţnija motiva ţenidbe. Svaki od navedenih moţe biti dovoljan razlog za izbor supruge. 16
Er-Ra'd, 38. En-Nur, 32. 18 Muttefekun alejhi. 17
61
Poslanik u spomenutom hadisu spominje stvari radi kojih se ljudi inače ţene. U redoslijedu prioriteta motiva, daje se prednost vjeri, što znači da djevojka moţe biti i bogata, i lijepa i dobrog porijekla, ali ako nema vjere tada sve nabrojano moţe biti kazna umjesto blagodati. Onaj ko se oţeni samo radi imetka jer mu je punac bogat, a ne radi vjere djevojke, jedno vrijeme će imati imetak, ali ne i uredan brak. Uz sve to slijedi mu siromaštvo. Onaj ko se oţeni samo radi dobrog porijekla ţene, dovest će sebe u opasnost da dok je u braku ţivi u sjeni svoje supruge ili njene rodbine. Dakle, bit će poniţen. Onaj ko se oţeni samo radi ljepote imat će ljepoticu, ali moţda ne i suprugu. Ako je lijepa njemu, lijepa je i drugima. Dakle, ako ne postoji unutarnji čuvar njene ljepote, a to je vjera, teško će je muţ sačuvati od pogleda i smutnje drugih. “Ne ženite se ženama radi njihove ljepote jer će ih možda ljepota napustiti, i ne ženite ih radi njihova imetka jer će se možda uzoholiti nego ih ženite radi vjere...“ “Ko oženi ženu zbog imetka Allah će mu povećati siromaštvo. Ko oženi ženu radi porijekla, Allah će mu dati poniženje. Ali ko oženi ženu da bi sačuvao svoj pogled, zaštitio se od bluda i čuvao rodbinske veze, Allah će mu dati bereketa u ženi kao što će i njoj dati bereketa u suprugu.“19 Prema ovom hadisu nije dozvoljeno da primarni motiv ţenidbe bude jedno od troga. Oni mogu biti sekundarni motivi i šeriat nema ništa protiv toga. Vjera djevojke mora biti dominantna jer je ona jedini garant uspjeha braka, dok svi ostali motivi nisu nikakva garancija jer su prolazni i nestabilni. Dakle, ko oţeni vjernicu radi njene vjere, naći će bogatstvo u svom ţivotu. 19
Ibn Hibban.
62
Allah takvima daje bereket u ţivotu, a kome Allah da bereket taj se ne treba bojati za nafaku. Takva supruga je sama po sebi najveće bogatstvo. “Dunjaluk je blago, a najveće ovodunjalučko blago jeste dobro odgojena žena.“20 Ko oţeni vjernicu radi njene vjere, sama vjera je već dovoljan garant njena dobra porijekla. Dokaz je to da se ona odgajala u vjerničkoj uzoritoj porodici. A ako i nije kao što je slučaj danas u nemali broj familija, tada je njena vjera garant da će oni izroditi dobar porod, a njihova djeca će imati dobro porijeklo. Zbog bereketa vjere, Allah daje uspjeh u ţivotu. Ko oţeni vjernicu radi njene vjere, imat će i ljepoticu u svom ţivotu. Čak i ako nije neka ljepotica u očima drugih, Allah je omili i uljepša njenom muţu, pa mu ona bude najvećom ljepoticom. Još ako u njoj naĎe smiraj o kome Allah govori, tada se njihov brak smatra najuspješnijim brakom. Ko se oţeni zbog jake djevojkine vjere, naći će sve u ţivotu radi čega se ljudi inače ţene. Vjernik nema ni od čega koristi nakon bogobojaznosti kao od poboţne i dobre ţene. “Najbolja žena je ona koju kada pogledaš obraduje te, kada joj šta narediš, posluša te, ako je zakuneš opravda ti zakletvu, a ako si na putu pazi na tvoj hatur i tvoj imetak.”21 Po prirodi stvari muškarac voli lijepu, zgodnu i dragu ţenu. Ako ne oţeni takvu cijeli će ţivot u duši osjećat prazninu. Ali, ako oţeni lijepu i zgodnu ţenu, osjećat će se sretnijim, jačim i ponosnijim. Zbog toga islam i nije zabranio motiv ljepote već ga samo uvjetovao vjerom. Uz vjeru ljepota ima smisla. Bez vjere ona moţe biti velikom kušnjom, kaznom i nesrećom.
20 21
Ibn Madže. En-Nesai i drugi.
63
S kim će muškarac, odnosno ţena ţivjeti sljedećih godina trebalo bi da bude velika briga i izazov svakog mladića i djevojke, no, nerijetko moţemo primjetiti da današnji muškarci mnogo više paţnje i truda utroše prilikom odabiranja auta s kojim će provesti dvije ili tri godine, nego na izbor budućeg bračnog druga s kojim će ţivjeti cijeli ţivot. I dok prilikom kupovine auta muškarac prethodno paţljivo pročita automagazine ili se dobro informiše na auto-pijacama i prije što donese konačnu odluku dobro razmisli pa čak poĎe skupa sa nekim ko se dobro razumije u auta kako se ne bi prevario, dotle u brak stupa zbog ljubavi na prvi pogled i na osnovu površnih utisaka o ličnosti budućeg supruţnika, upravo na temelju ljubavi ili bolje rečeno zaljubljenosti koja čovjeka čini slijepim i gluhim. Od Dţabira b. Abdullaha se prenosi da je Poslanik s.a.v.a. rekao: “Ako neko od vas ţeli da zaprosi ţenu pa mu bude omogućeno da vidi ono što će ga potaknuti na brak s njom (dakle njen izgled) neka to i učini.” Vjera, dakle, ne isključuje ljepotu, niti obrnuto. Od Aiše r.a. se prenosi hadis: “Birajte za svoje potomstvo ravne njima i udajite za ravne njima.“ Ono na što treba obratiti paţnju prilikom izbora bračnog druga jeste jednakost. Pod jednakošću, izmeĎu ostalog se podrazumijeva da izabranik bude ravan izabranici u vjeri, moralu, društvenom poloţaju, porijeklu, imetku, itd. Mnogo je brakova koji su osuĎeni na propast zbog neuravnoteţenosti društvenog i materijalnog poloţaja djevojke i mladića. Ako je on iz bogate a ona siromašne porodice, to će joj za nekoliko godina biti velika mahana.Ako je muškarac siromašan a supruga mu bogata, kad-tad će doţivjeti prigovore, posebno ako sebi dozvoli da stanuje u porodičnoj kući svoje supruge. 64
Razlika u društvenom poloţaju i porijeklu mladenaca, takoĎer, moţe izazvati probleme u braku. Iako ţivimo u XXI stoljeću, mnogi od nas nisu odmakli od paganske pristrasnosti glede svog porijekla i poloţaja. Ţeleći zaštititi brak od svake eventualne smetnje koja bi se mogla ispriječiti njegovom kontinuiranju kroz ţivot, islam je skrenuo paţnju i na jednakost mladenaca u gore spomenutim stvarima. Ljudi smo i nikad se ne zna kad će neko potegnuti za porijeklom, imetkom, ugledom... Interesantno je da se Poslanik a.s., u hadisu obraća kako mladencima tako i njihovim starateljima, što znači da kako god ne bi trebalo biti svejedno mladima koga biraju za bračnog druga tako ne bi trebalo biti svejedno ni njihovim roditeljima. Pošto su roditelji upućeniji od svoje djece u pitanja porijekla, društvenog i materijalnog poloţaja djevojke i mladića, smatra se da su oni najpozvaniji da pomognu djeci u izboru bračnog druga. Svi ovi hadisi, na ovaj ili onaj način, upućuju na vaţnost izbora bračnog druga ili čak direktno ukazuju na osobine i karakteristike koje treba cijeniti prilikom takvog izbora. Dakle, islam i u ovom slučaju svojom uputom i preporukom pomaţe čovjeku da lakše i sretnije proţivi dunjaluk, da potpunije učestvuje u izgradnji zajednice u kojoj ţivi kao i da lakše obezbijedi svoj uspjeh na Ahiretu. Jedan od glavnih razloga zašto mladi danas odugovlače sa brakom i zašto se ne ţene je taj što mnogi od njih misle da im brak ne treba jer je on obaveza i teret. Zašto bi se ţenili kada, po njima, to radi čega se ljudi ţene mogu naći i bez braka i na taj način izbjeći odgovornost i obaveze koje su normalna posljedica braka. Seksualno zadovoljstvo je lahko pribavljivo i dostupno i ne košta mnogo. Erotika na TV-u, na ulici, na internetu, muzika koja rasplam-sava strasti, veliki broj javnih i “tajnih“ kuća, sve su to razlozi koji mladog čovjeka odvlače od obaveza braka. 65
Plasira se i laţna slika o bračnom ţivotu u kojoj se muškarac prikazuje kao onaj koji treba sve da pripremi za brak. Djevojka ţivi u iluziji glavne uloge jedne od sapunica. Muţ treba da joj sve obezbijedi i da je vodi po bračnim putovanjima. Nametnuta moda i trend zapadnog stila ţivljenja kod velikog dijela omladine izaziva divljenje iako znaju da trendovi zapadnog stila koji podrazumijeva i neograničene seksualne slobode vode u nemoral, u spolne bolesti, u sunovrat. U borbi protiv AIDS-a kao preventivno sredstvo zaštite dijele se kondomi, a ne preporuka za ustezanjem od nekontrolisanog bludničenja što je stvarni razlog bolesti. Milijarde dolara će se potom trošiti u liječenje posljedica, a liječenje uzroka, koji se inače smatra najprečom preventivnom mjerom, u slučaju side će se staviti po strani. Apsurd, da ne moţe biti veći. Mnogi mladići kao razloge neţenidbe navode neriješeno ekonomsko pitanje. Vjeruju da čovjek treba prvo naći siguran izvor prihoda pa se onda ţeniti. I donekle su u pravu jer je i Poslanik, a.s., rekao: “Omladino, ko od vas ima uvjete, neka se ženi…“ MeĎutim, vrijeme kao i okolnosti u kojima mi danas ţivimo su vanredni. Ko danas od omladine ima stalni posao? Postotak stalno zaposlenih je veoma mali. Da li treba čekati poboljšanje ekonomskih uvjeta u drţavi pa se onda ţeniti? Ako i naš brak bude na čekanju kao i mnogi naši radnici, tada mi rizikujemo da izgubimo generacije. Moţda, ipak, nije toliki problem u neriješenoj ekonomskoj situaciji koliki je problem u poimanju “uvjeta“ za sklapanje braka. Odnosno da li se pod uvjetima za sklapanje braka podrazumijeva redovan posao u nekoj firmi koja dobro posluje, ili se pod uvjetima smatra sposobnost muţa da zaradi za ţivot sebi i svojoj porodici, svejedno gdje to bilo Da li se pod uvijetom pretpostavlja da ima “bijesno“ auto, “papire o boravku“ u nekoj zapadnoj zemlji i sl. 66
Uzvišeni Gospodar svjetova koji je rekao: “… a ako su (mladenci) siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“22 Poslanik, s.a.v.a., je rekao da meĎu trojicom koji zasluţuju Allahovu pomoć je i onaj koji se oţeni iz ţelje da ţivi čednim ţivotom…23 Velikim razlogom odugovlačenja sa ţenidbom i udajom bivaju i roditelji. Nedostatak komunikacije u porodici bitno se odraţava na kompletan društveni ţivot u njoj, pa i na budućnost djece glede braka. Roditelji su pitanje ţenidbe i udaje kao i izbor bračnog druga svoje djece potpuno prepustili njima, što je svakako jedna krajnost koja nema osnove ni u vjeri ni u tradiciji. Tradicionalno je poznato da majka svoju kćerku putem redovnog odgoja priprema na ţivot u braku. Ona kod kćerke budi, njeguje i ljubomorno čuva ţenstvenost. Ne dopušta joj izlaganje nemoralnim izazovima, jer oni osim što ruše ugled familije, bitno utiču na budućnost djevojke. Majka je ljubomorna na svoju kćer i nije poput onih majki koje dopuštaju svojim kćerkama da se provedu prije braka kada već one nisu mogle. A one nisu mogle, ne zato što nisu htjele, već zato što su babo i majka bili dobri roditelji i što su pazili na svoju djecu. Nekadašnji roditelji nisu svoju djecu prepuštali ulici niti društvu i zbog toga su im očuvali moral. Njima nije bilo svejedno s kim se kćerka i sin druţe. Ono što čini brak nije naivno sentimentalno sanjarenje već ljubav koja ne bjeţi od toga da “zasuče rukave“ i ozbiljno se uhvati u koštac sa ţivotnim problemima.
22 23
En-Nur, 32. Ahmed, En-Nesai, Et-Tirmizi, Ibn Madže i El-Hakim.
67
Brak se ne smije shvatiti kao ugovor kojim se samo omogućava oslašćenje u intimnom ţivotu jer ono što dolazi sa tim ţivotom jeste i porod i cijeli spektar novih obaveza koji od supruţnika traţe svo njihovo znanje, spremnost i snagu kako bi se odrţala bračna, porodična harmonija i ostvario neophodni napredak. Napredak koji nije postavljen samo kao mogućnost nego kao nuţda, jer brak je stanje u kojem, ako nema napretka, onda je nazadak. Brak će sa sobom donijeti svoje pritiske ali i onu dozu upotpunjenja čovjeka koja baš s tim pritiscima dobija na punini. Boţji poslanik je zabranio sklapanje veza sa osobama koje posjeduju sljedeće loše osobine. On je rekao da uspostavljanje veza sa ovim ljudima nanosi štetu našoj djeci, društvu, a u konačnici i progresivnim zakonima časnog islama: 1. Nerazboritim i nerazumnim ljudima Muhammed a.s., u jednoj predaji kaţe da se klonimo sklapanja braka sa nerazboritim i nerazumnim ljudima, zato što će nam prijateljevanje i drugovanje sa takvim osobama upropastiti ţivotni vijek i uništiti ljepotu, uţitak i mir ţivota, učiniti našu djecu nasilnicima, razbojnicima i beskrupuloznim kršiteljima prava drugih ljudi.
2. Osobe bez porijekla i roda Značaj časti i dostojanstva porijekla i roda svima je jasna. Boţiji Poslanik Muhammed, s.a.v.a., je rekao: “Čuvajte se cvijeća sa deponije smeća!” Upitaše ga: “A šta je to cvijeće sa smetljarnika?” On reče: “To su lijepe žene koje su odgojene u opakim i nakaradnim porodicama bez roda i porijekla.” Boţji Poslanik nam poručuje da ne dopustimo da nas zavara ljepota lica, slava, bogatstvo i forma. 68
Poslanik nam poručuje da ne zaboravimo moralne ljepote, ljepotu roda i plemena i ljudsko dostojanstvo i čast, jer ukoliko to zanemarimo uspostavit ćemo vezu sa porodicom bez valjana roda i porijekla, a svoju djecu ćemo vezati za loše pleme i nečisti rod. To bi bilo očito razaranje roda, društva, čovječanstva, rušenje ljudskog dostojanstva i visokih svetih i ljudskih vrijednosti. Zato je i hazreti Sadik rekao da islam ne dozvoljava povredu časti i vrijednosti ţene sklapanjem nedostojnog i nehumanog braka. 3. Alkoholičar Jedna od vjerskih zabrana je i zabrana sklapanja braka sa notornim alkoholičarima. Boţji Poslanik je rekao: “Svako onaj ko bude pio alkohol nakon što ga je Allah posredstvom jezika moga zabranio, pa bude došao kod vas u prošnju, ne udajite se za njega i dajte mu negativan odgovor.” U pojašnjenju ovih istina kaţe se: “Bjeţite od sklapanja braka sa osobama koje piju alkohol, u protivnom kao da ste svoju kćerku prisilili na zinaluk.”. 4. Nemoralne osobe Još jedan primjer gdje je islam zabranio sklapanje braka i uspostavljanje društvenih veza i relacija je slučaj nemoralnih osoba. Nemoral obuhvata širok domen koji je potrebno dodatno pojasniti. Vjeridba i sklapanje braka je neka vrsta ugovora, vezanosti i ropstva, zato dobro pazite kome svoje dijete dajete. Postoje osobe zajedljive i zla jezika, zloslutne i pesimistične, ţustre i bijesne, zavidne i tvrdice, ohole i umišljene, osobe koje nisu u stanju upravljati laĎom ţivota. Zatim postoje labilne osobe i one koje posjeduju slične osobine. Sve te osobine su vrste lošeg morala koje zagorčavaju ţivot svim ljudima koji ţive u njihovoj blizini. Allah dţ.š., u prijevodu značenja 3. ajeta sure 69
En-Nur kaţe: “Bludnik neće “nikah“ činiti osim sa bludnicom ili mušrikinjom, i s bludnicom neće “nikah“ činiti niko do bludnik ili mušrik; vjernicima je to zabranjeno.“ Grješne i nemoralne osobe, koje tokom kršenja prava drugih ljudi i povrede granica koje je Bog uspostavio ne osjećaju strah i nelagodu, su ljudi koji su istupili van putanje insanijeta, ljudskosti, i porušili granice umjerenosti. Takvi ljudi ne zasluţuju povjerenje i oni su ti koji čovječanstvo odvode na put razuzdanosti, pokvarenosti, nemorala i kriminala, zato je u hadisu krajnji ishod stupanja u vezu sa ovakvom vrstom ljudi i opisan na ovakav način. “Ko uda svoju kćerku za pokvarenjaka svakoga dana hiljadu prokletstava se spusti na njega.” Pokvarenjak (fasik) se kaţe za onu osobu koja krši granice koje je Bog uspostavio i koja je utonula u kaljuţu grijeha. Oni ne poznaju i ne prihvataju nikakve granice ni skrupule, oni su poput vozača automobila koji voze putevima bez linija i saobraćajnih znakova i u principu ne priznaju i ne prihvaćaju saobraćajna pravila i zakon ili ih pak uopće ne poznaju. Udes i nezgoda na ovakvim putevima kojima upravljaju ovakvi vozači je neminovan i neizbjeţan. 5. Neslaganje i netolerancija Jasno je da su pitanja kao što su to slaganje, harmonija, naklonost i razumijevanje bitni stubovi i temeljni principi zajedničkog ţivota. Pored toga, čovjek u zajedničkom ţivotu mora biti spreman odreći se nekih svojih ţelja, kao i uvaţavati ţelje drugih ljudi. TakoĎer, jasno je da ne postoje dvije osobe koje su po pitanju svih stvari apsolutno slaţu i imaju iste stavove. Različitost meĎu ljudima proističe iz razlika u njihovom biću i njihovom stvaranju, zato jer su svi ljudi stvoreni različiti. 70
Ova razlika u našem biću nuţno uzrokuje pojavu razlika i neslaganja, u protivnom, princip različitosti u stvara-nju ne bi imao smisla. Istovremeno, odgoj, atmosfera i odnosi u porodici i društvu, geografski i klimatski uvjeti kao aktivni faktori koji utječu na formiranje mentalnog i moralnog sklopa čovjeka, kod svakog čovjeka su različiti. Ukoliko u zajednič-kom ţivotu ljudi ne bude odreĎene tolerancije i slaganja, zajednički ţivot će postati nepodnošljiv i osuĎen na propast. Tolerancija, razumjevanje i slaganje znači da oba člana bračne zajednice budu spremni odreći se nekih svojih ţelja i prohtijeva zarad uspostave ravnoteţe u ţivotu zajedništva i saradnje. Jasno je da ukoliko jedan od bračnih drugova beskompromisno bude insistirao na ispunjenju svojih ţelja, njegovo ponašanje će neminovno dovesti do trganja veza i urušavanja temelja porodice, dok će cilj i plod zajedničkog ţivota (potomstvo) biti okrnjeno, a topla i vedra porodična atmosfera će se pretvoriti u ratnu zonu, poprište stalnih svaĎa i sukoba. Boţji Poslanik je u jednoj svojoj dovi učio: “Boţe moj traţim kod tebe utočište i zaštitu od: 1. djeteta koje će (umjesto da mi se pokorava) biti meni gospodar, 2. od bogatstva koje će mi (umjesto sreće) donijeti nesreću, 3. od ţene koja će me (prije dolaska starosti) osijediti 4. i od prijatelja koji je prevarant i varalica.“ Jasno je ova Poslanikova dova upozorenje svima nama da se pazimo s kim sklapamo prijateljstva i s kim započinjemo zajednički ţivot. Svaki navedeni primjer u dovi Boţjeg Poslanika zaseban je primjer iskakanja iz orbite i puta Boţjeg zadovoljstva. Cilj odabiranja nekog čovjeka za ţivotnog druga je potreba da se ima neko na koga ćemo se pouzdati, u koga ćemo vjerovati, s kim ćemo se druţiti, razgovarati i diskutovati. 71
Ukoliko se on pretvori u osobu sklonu prevarama i podvalama, automatski će nam postati neprijatelj u našem domu, a naš zajednički ţivot će postepeno umirati. Mi ne trebamo neprestano razmišljati o tome da li će nas neko prevariti ili da li će nemoralni i razvratni ljudi našu radost pretvoriti u tugu, nego trebamo razmišljati o tome da svojim nemoralnim i zloćudnim ponašanjem i svojom posesivnošću radost i veselje drugih ljudi pretvorimo u tugu i ţalost, i budemo uzrokom njihovog ranog i iznenadnog kraja, njihovu sreću pretvorimo u nesreću i druge belaje i probleme. Porodica je osnov odgoja ljudi i društva. Škola, univerzitet i društvo su plodovi porodice. Ukoliko bude zdrava porodica bit će zdravi i ispravni i društvo i škola i univerzitet. Ukoliko porodična atmosfera ne bude ispunjena Boţanskim i ljudskim vrijednostima zasigurno će i društvo osjetiti negativne posljedice i bit će na udaru raznih pošasti, iskvarenosti i razvrata. Islam u svojim preporukama i naredbama posvećuje iznimnu paţnju pitanju odabira bračnog druga. Ukoliko nakon odabira supruţnika, tokom zajedničkog ţivota doĎe do odreĎenih nesporazuma i problema, islam nam donosi ispravne i logične puteve za otklanjanje tih problema. Islam nas upozorava i čuva od stranputice koja će našu porodicu pretvoriti u nezdravu i rigidnu atmosferu. To su temelji na kojima islam gradi porodicu i društvo. Stoga prilikom odabira bračnog druga trebamo biti maksimalno obazrivi i oprezni. Otklonimo svoje nedostatke, ali nastojmo ispraviti i greške drugih ljudi kako bismo bili svjedoci formiranja zdravog i postojanog društva koje će biti ispunjeno mirom, pravdom, ljubavlju i robovanjem Bogu.
72
Bračne smetnje Trajne smetnje za sklapanje braka su: Srodstvo po krvi Srodstvo po tazbinstvu Srodstvo po mlijeku Ţene koje su zabranjene po krvnom srodstvu Po krvnom srodstvu u islamu su zabranjene četiri kategorije ţena: 1. Silazna rodbinska linija, ma koliko se ona spuštala. To znači da su zabranjene: kćerke, kćerkine kćerke, sinovljeve kćerke, kćerke sinovljevih kćerki, itd. 2. Uzlazna rodbinska linija, ma koliko se ona dizala. Tj. zabranjene su: majke, očeva i majčina majka, očeva i majčina nena, itd. 3. Bočna linija roditelja i njihova silazna linija, ma koliko se ona spuštala. Po ovom pravilu zabranjene su sestre, svejedno bili one roĎene ili po ocu i majci, bratične i sestrične, kćerke bratića, itd. 4. Bočna linija djedova i nena prvo koljeno. Po ovom pravilu zabranjene su: tetke, tj. očeve i majčine sestre, očeve i majčine tetke, itd. Dokaz da su muslimanu spomenute kategorije ţena zabranjene je sljedeći ajet: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćerke vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših, i bratične vaše, i sestrične vaše…“24. 24
En-Nisa, 32.
73
Spomenute kategorije ţena eksplicite su zabranjene u citiranom ajetu. Nene se smatraju majkama, jer riječ umm (majka) u arapskom jeziku znači osnovu i temelj i zbog toga su one zabranjene konsenzusom. Silazna linija djedova i nena, prvo koljeno, su ustvari očeve i majčine sestre, tetke. TakoĎer se i kćerkina i sinovljeva kćerka u arapskom jeziku naziva kćerkom, kao i bratova i sestrina kćerka. Sve one zabranjene su konsenzusom. Ţene koje su zabranjene po tazbinstvu Po tazbinstvu muslimanu su zabranjene četiri kategorije ţena: - Silazna ţenina rodbinska linija s kojom je imao spolni odnos, svejedno da li bio ili ne bio s njom u braku, bila ona ili ne bila u ţivotu. Na osnovu toga zabranjuju mu se: kćerke njegove ţene čiji je otac neko drugi, kćerke njenih kćerki i kćerke njenih sinova. - Uzlazna ţenina rodbinske linija, svejedno da li je on s njom imao ili nije imao bračni odnos. Na osnovu toga, muslimanu su zabranjene: ţenina majka (punica) i njene nene, i ta zabrana vaţi od samog sklapanjem braka s nekom ţenom. Uzvišeni je rekao: «Zabranjuju vam se….i majke ţena vaših…» Na osnovu toga, zabranjeno mu je da se oţeni ţenom svog oca, čak i ako otac nije imao s njom bračni odnos, te sa ţenama njegovih djedova po ocu i majci, ma koliko se ta linija uzdizala. O tome se u Kur'anu veli sljedeće: «I ne ţenite se ţenama kojima su se ţenili očevi vaši, a što je bilo biće oprošteno; i to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ruţan put.»25 25
En-Nisa, 22.
74
Zabrana po mlijeku Svakoj ţeni koja u prsima ima mlijeka stroga duţnost je zadojiti tuĎe novoroĎenče u slučaju kada mu ţivot bude ugroţen. Ţeni koja to uradi, duţnost je da to dojenje verifikuje, a pokuĎeno joj je zadojiti tuĎe dijete bez saglasnosti muţa. Apsolutna većina islamskih učenjaka smatra zabranjenim po mlijeku sve što je zabranjeno po krvi. Aiša prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: "Zabranjeno je po mlijeku ono što je zabranjeno po krvi."26 Prosidba i zaruke Nije dozvoljeno prositi ţenu koju je isprosio drugi musliman sve dok mu ovaj prvi ne dozvoli, ili da se ţena predomisli i odbije prvog, nakon što je pristala da se uda za njega. Rekao je Poslanik, a.s.,: "Muslimanu nije dozvoljeno da prosi na prosidbu svoga brata sve dok ovaj ne odustane ili mu ne da dozvolu."27 i rekao je: „Ako neko od vas bude prosio ženu, neka kod nje pogleda ono što bi moglo biti uzrokom njegove ženidbe s njom."28 Upućivanje Poslanika, a.s., pri odabiru supruge na vjernicu je obaveza čovjeka da se opredijeli i zadovolji ţivotom s njom, jer trajnost braka je neodrţiva s griješenjem i prokletstvom, osim ako ih Allah, dţ.š., sačuva od toga. Sunet je da se sklope zaruke prije vjenčanja. Čin vjenčanja Trenutno vaţećim pravnim normama od mladenca se traţi da vjenčanje u općini najave mjesec dana ranije. Stav Islamske zajednice, sukladno vaţećim zakonskim normama u Bosni i 26
Buhari. Buhari. 28 Ahmed i Ebu Davud. 27
75
Hercegovini, je da se šerijatsko vječanje ne moţe obaviti prije općinskog. Preporučujemo, dakle, da mladenci po prijavi u općini izvrše i prijavu u Medţlisu islamske zajednice gdje će popuniti prijavu za šerijatsko vjenčanje koja podrazumijeva unos potrebnih podataka sličan onom koji vam je potreban za općinsko vjenčanje s tim da se kod svjedoka moraju ispoštovati islamske norme (da su svjedoci muslimani da su dva muškarac ili muškarac i dvije ţene i sl.) Kada zaručnici doĎu kod nadleţnog imama i izraze ţelju da čin vjenčanja hoće izvršiti i po šeri'atskim propisima, ovlašteni imam će, ukoliko je to ranije najavljeno i za taj čin sve spremno, prvo provjeriti da li su se mladenci prethodno vjenčali kod općinskog organa kome pripadaju. Mladenci treba da mu poloţe vjenčani list ili za tu svrhu izdatu potvrdu od nadleţnog organa općine. Zatim se utvrĎuje identitet zaručnika. Odmah zatim imam utvrĎuje okolnosti koje bi mogle uticati na ispravnost braka po šeri'atskom pravu. Naime, mora se prije sklapanja braka još utvrditi da nisu u krvnom ili nekom drugom srodstvu, te da ne postoji neka od privremenih smetnji za sklapanje islamskog braka. Ukoliko nema nikakvih smetnji za brak, zaručnici će se sporazumjeti o visini “mehri-muedţdţela“, pa kada se i to utvrdi imam će naglasiti da se šeri'atsko vjenčanje moţe obaviti, i tada se pristupa samom aktu vjenčanja: Proučivši Euzu i Bismillu imam mladence upoznaje s pravima i duţnostima muţa i ţene koje proizlaze iz islamskog braka. Odmah zatim izgovarajući ime i prezime, te očevo ime mlade pita mladu: da li uzima za bračnog druga, izgovarajući ime i prezime te očevo ime mladoţenje, drage volje, bez ičijeg nagovora ili prisile uz već utvrĎeni iznos mehri muedţdţela. Poslije dobivenog pozitivnog odgovora od zaručnice, imam se obraća istim pitanjima i zaručniku. Kada imam dobije jasan i 76
pozitivan odgovor i od mladoţenje obraća se prisutnim svjedocima pitanjem: da li ste čuli izjavu mladenaca? Svi odgovori su zapisnički konstatovani. Nakon što je ovlašteni imam utvrdio i upisao u zapisnik, upućuje mladencima potrebne vjerske upute i ţivotne savjete vezane za islamski brak, kojih bi se trebali pridrţavati i po njima ţivot uskladiti u interesu njihove bračne i porodične sreće. Nakon svega navedenog, imam ili neko od prisutnih proučit će prigodan odlomak (ašere) iz Kur'ana, a nakon toga i prigodnu dovu. Nakon dove imam i prisutni čestitaju bračnom paru. Načina čestitanja je mnogo a islamska literatura prenosi dovu Poslanika islama kojom je čestitao mladencima: Barekellahu leke ve bareke alejke ve džeme'a bejnekuma fil hajr! Blagoslovio te Allah i neka je na tebe Allahov blagoslov. Neka vas sastavi u svakom dobru! Svadba Nakon vjenčanja slijede pripreme za svadbu. Svako prema njegovim mogućnostima, pazeći da ne doĎe do rasipništva i prekomjernog trošenja što nam je zabranio Uzvišeni, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: “Ali ne rasipaj mnogo. Jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.“29 Poziv na svadbu se vrši svim mogućim dozvoljenim komunikacijskim sredstvima. Ukoliko bi se tom prilikom koristile pozivnice nema nikakve zapreke jer je to jedan od načina pozivanja na svadbu. Svadbeno okupljanje i gozba je praksa koju je oporučio i lično praktikovao Poslanik, s.a.v.a. Prenosi se hadis: “Napravi svadbenu gozbu, makar i s jednom ovcom.“ Naravno, ne treba pretjerivati sa ovim kao što, naţalost čine mnogi muslimani u današnjem vremenu niti u 29
El-Isra', 26-27.
77
svadbu uvoditi sve ono što je samo po sebi u suprotnosti sa halalom (alkohol i sl.) Kod nas, u Bosni, većina svadbenih veselja pokazuju da smo privrţeniji svom “namu“ nego islamu. Kako mladenci i njihovi roditelji ne bi ispali “crne ovce“ u društvu još uvijek se veliki broj svadbi pravi na način da ničim ne doliči muslimanima. Piju se velike količine alkohola, pleše, pjeva, o oblačenju tim prigodama da i ne govorimo. Tako se, umjesto dovom i ibadetom mladenci u brak uvode haramom. Nadati se da će u budućnosti takve prakse biti manje, ako Bog da. Prva bračna noć Neki ljudi govore da zadovoljavanje vlastitih potreba i jest istinska svrha spolnoga odnosa. Na sreću, oni nisu u pravu uopće nisu u pravu! Smatrati da je seksualnost isključivo biološke prirode, isključivo poriv za zadovoljstvom, znači potpuno je krivo doţivljavati. Takvo je mišljenje sasvim suprotno uzvišenosti seksualnog sjedinjenja koje se proţivljava u trenucima kada ste oboje potaknuti ljubavlju, kada traţite seksualnu intimnost, ne samo radi njenoga uţitka, već kao način pokazivanja duboke ljubavi koja postoji meĎu vama. U takvim trenucima vaš seksualni zanos nadilazi tjelesno zadovoljstvo i uključuje istinsku radost koja izvire iz sjedinjenja vaših duša koje snaţno uţivaju jedna u drugoj. U takvim slučajevima seksualnost ne sluţi samo uţitku; ona sluţi ljubavi. Čak i suzdrţavanje od seksualnih odnosa moţe biti u sluţbi ljubavi. To znate u slasti vaše prve bračne noći kad je vaše suzdrţavanje procvjetalo u najljepšem cvijetu vas i vašeg bračnog sjedinjenja. Seksualnost je po svojoj prirodi povezana sa stidljivošću. 78
Stidljivost je vrlina koja čuva intimno područje vaše seksualnosti ali vi se nalazite u noći kada se bez stida i srama tjelesno razotkrivate pristupajući činu uzajamnog davanja i primanja, jeidnstvenom daru koji upotpunjuje vašu ljubav, misli, dovodi do komplentog vašeg sjedinjenja. UĎite u mirisni vrt koji je zaštićen od očiju javnosti, vrt samo za vas pripremljen. I zapamtite da niko ne moţe izmjeriti rane koje supruţnici mogu zadati jedno drugom u bračnoj intimnosti, no isto tako niko ne moţe izmjeriti neopsivu radost i mir koji jedno drugom moţete darovati. Bez ţurbe, osjetite unutarnji puls jedno drugog, a ne samo onaj tjelesni. Prenosi se od Abdullah bin Mesuda da mu je došao neki čovjek i rekao: “Oţenio sam mladu djevojku pa se pribojavam da me ne izbjegava ili me napusti“, pa mu on reče: “Ljubav je od Allaha dţ.š., a rastavljanje je šejtansko, pa kad uĎeš kod nje reci joj da klanja iza tebe dva rekata, a onda prouči: “Allahumme barik li fi ehli ve barik li ehli fi. Allahummerzukni minhum verzukhum minni. Allahummedžmea` bejnena iza džema`te fi hajrin ve ferrik bejnena iza ferakte ilel~hajri. (Allahu, podari mi bereket u ţeni i podari bereket mojoj ţeni u meni. Allahu, opskrbi me porodicom i opskrbi nju sa mnom. Allahu, kada nas sjedinjuješ, sjedini nas u dobru, a kada nas rastavljaš, rastavi nas ka dobru).“ Hadis kaţe: “Odvedite mladu u njen novi dom u toku noći.“ Sudeći prema njemu, preporučljivo je da brak započne tokom noći. Na kraju krajeva Allah je stvorio noć “...da u njoj počinak imate...“ 30 30
Junus, 67.
79
Nakon što mlada uĎe u prostoriju u kojoj će supruţnici provesti noć, preporučuje se, u nekoj literaturi, da mladoţenja skine njenu obuću, opere joj noge (u posudi za pranje) a zatim poprska prostoriju vodom. Onda mladoţenja treba uzeti abdest i klanjati dva rekata sunneta, nakon čega treba izgovoriti sljedeću dovu: Allahumme-rzukni ulfataha we wuddeha we rizaha bi; we-rzini biha, wedžme´ bejnena bi ahseni idžtima´in we anfasu i´tilafin; fe inneke tuhibbu-l halal wa tukrihu-l haram (O, Allahu! Blagoslovi me s njenom privrţenošću, ljubavlju i prihvatanjem; učini da ja budem zadovoljan sa njom, i sastavi nas u najbolju zajednicu u apsolutnoj harmoniji; zaista Ti voliš dozvoljene stvari a mrziš zabranjene.) Onda on treba da zatraţi od nevjeste da uzme abdest i da klanja dva rekata sunneta. Kada budu spremni za postelju, mladoţenja treba da stavi svoju ruku na nevjestino čelo i izgovori okrenut prema kibli sljedeću dovu ili neku drugu sličnu njoj. Allahumme bi emanetike akhaztuha we bi kelimatike istahlaltuha. Fe in qazayte li minha weleden, fedž´alhu mubareken taqiyyah min ummeti Muhammed (sallallahu alejhi we alihi we sellem) we la tedž´al lish-shejtani fihi shirken we la nasiba (O, Allahu! Uzeo sam je kao Tvoj emanet i učinio sam je sebi dozvoljenom prema Tvojim riječima. Stoga, ako Si odredio da od nje dobijem dijete, onda ga učini blagoslovljenim i učini da bude pokoran meĎu sljedbenicima Muhammedovim, a.s., i ne dozvoli da šejtan ima sa njim ikakve veze). Budući da se danas budući supruţnici viĎaju i prije braka lijepo je da jedno drugom prenesu ova znanja, ili ako se stide razgovarati da to učine na indirektan način, kroz čitanje literature o ovoj temi. 80
Što se tiče seksualnog odnosa prve bračne noći to je privatna odluka koju donosi novopečeni bračni par; ona nema nikakve veze sa drugima. Ipak moram reći da mladoţenja treba da uvaţi osjećanja svoje nevjeste; na kraju krajeva, za nju su i on i okolina potpuno novi. Ako čovjek odluči stupiti u odnos sa svojom suprugom lijepo je da prouči prigodnu dovu: Bismillahil~alijjil~azim. Allahummedža`l zurrijjeten tajjibeten in kaderte en tahrudže min salbi. Bismillahi, Allahumme dženibnaš~šejtane ve dženibiš~šejtane ma rezaktena (U ime Allaha, Uzvišenog, Svemogućeg. Allahu podari mi dobrog potomka, ako je Tvoja odluka da izaĎe iz moje kičme. Allahu, otkloni šejtana od mene i otkloni ga od poroda kojim si me opskrbio). U vjerskoj literaturi koja je dostupna na našem jeziku o ovoj tematici se uglavnom navode, da ih tako nazovem, “tehnički postupci“. No ako neko nije napisao u knjizi ili novinskom članku da mladoţenja mora biti njeţan, nikako grub, da mora paziti na psihu i tijelo mlade, to ne znači da to islam ne propisuje. Svaki oblik neodgovornog i nerazumnog ponašanja je neislamski bio on prve bračne noći ili inače. Ţalosno je da ponekad ţene nakon prve bračne noći zbog komplikacija završe u hitnoj pomoći. Nerijetko se to dešava upravo onima koje su sebe i svoju čednost čuvale za svog čovjeka a ovaj ne razmišljajući da u prvu bračnu noć osim strasti treba ponijeti i znanje o onome što treba da se desi tu noć pretvori u ruţno sjećanje. Ma koliko strast bila jaka, supruţnici moraju da budu njeţni. Nema mjesta nikakvoj brzini i grubosti. Prva bračna noć neće pobjeći, a sretni su oni koji se pripreme za nju i sve ostale pretvore u nju. 81
Kada par obavi odnos preporučuje se da prouči ne pokrećući usne: “Bismillah. Elhamdulillahil~lezi haleka minel~mai bešeren, fedţ'alhu neseben ve sihren, ve kane Rabbuke kadira.“ (S Imenom Allahovim. Hvala Allahu koji stvara od vode čovjeka; i daje mu srodstvo i tazbinstvo, a Gospodar tvoj sve može). Izvor ovoga je u hadisu kojeg prenosi Kurejb od Ibni Abbasa, r.a., koji kaţe da je Poslanik, a.s., rekao: “Kada neko ţeli da pristupi svojoj ţeni neka prouči: “S Imenom Allahovim. Allahu udalji šejtana od nas i od onoga čime si nas opskrbio“, pa ako bude odreĎeno da im se rodi dijete od toga, šejtan mu nikada ne moţe nauditi.“ 31 Spomenuta dova propisana je muškarcima da je uče prije spolnog odnosa, spomenuta je u hadisu Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik kazao: ”Kada bi neko od vas prije spolnog odnosa kazao: 'Bismillahi, Allahumme dţenibneššejtane ve dţenibiššejtane ma razektena' (Bismillahi, Gospodaru sačuvaj nas od šejtana, i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš), pa ako se iz tog odnosa rodi dijete, nikada mu šejtan neće moći nauditi.”32 Kada obavi spolni odnos, muškarac ne treba odmah da se odmakne od svoje ţene, niti ona od njega. Kako ćemo vidjeti u nastavku knjige, trenuci poslije odnosa treba da budu proţeti najljepšim osjećanjima i njeţnošću. Prenosi se predaja od Poslanika: “Kada neko od vas ima intimni odnos sa svojom suprugom, neka je ne napušta dok se ona ne zadovolji, kao što on voli da zadovolji svoje potrebe, tako voli i ona.“ 31
Ne postoji prepreka da i supruga uči spomenutu dovu, jer je osnova da ne postoji razlika u propisima izmeĎu muškaraca i žena. 32 Buharija i Muslim
82
Tek nakon toga muškarac će se odmaći od ţene i uzeti abdest ako ţeli da joj se ponovo vrati radi novog odnosa, a ako su odlučili da neće biti odnosa onda će se okupati jer je mekruh da spavaju nečisti. “...osim ako to ne pričinjava teškoću“, zbog hladnoće, udaljenosti kupatila i vode, straha i tome slično. Za vrijeme spolnog odnosa neće se okretati prema Kibli, pokrit će se, jer se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.a, da je rekao: “Kada neko od vas prilazi svojoj ženi neka se pokrije, jer ako to ne uradi meleki se zastide i odu ostavljajući ga šejtanu, i ako se iz toga rodi dijete šejtan će u tome imati udjela.“ Lijepo (mustehab) je da prije odnosa supruţnici pruţe jedno drugom njeţnosti kroz zagrljaje, poljupce i milovanja kako bi se na što ljepši način pripremili za odnos. Muškarci moraju znati da ţenski polni organi nisu uvijek spremni da prime muškarca, pogotovo kada je to prva bračna noć i prvi odnos. Mnoge ţene osjećaju i dozu straha od prvog odnosa pa stoga treba biti prisutna sva moguća paţnja i njeţnost. Imajte na umu da je pred vama čitav ţivot i mnogo sličnih noći meĎu kojima ćete se ipak sa sigurnošću prve uvijek sjećati. Stoga se postarajte da to čega se sjećate bude lijepo, bez propusta i manjkavosti. Pitanje: Je li dozvoljeno muškarcu da spolno opći sa suprugom u toku jedne noći više puta i da se samo jednom okupa? Odgovor: Dozvoljeno je muškarcu da više puta spolno opći sa suprugom, ali je pohvalno da abdesti prije ponovnog odnosa, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: ''Kada neko od vas spolno opći sa suprugom, potom htjedne da to ponovi, neka se abdesti.''33 33
Pitanja i odgovori, http://www.rijaset.ba.
83
Kada su i kakvi intimni odnosi zabranjeni Spolnog odnosa se treba kloniti u periodima hajzamenstruacije i u toku nifasa-krvarenja nakon poroda – u periodu od četrdeset dana. Kuran kaţe: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost“ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kuda se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio“34 Prema šerijatu, trajanje mjesečnog pranja je više od tri, a manje od deset dana. Ako je krvarenje trajalo manje od tri dana, to nije bila menstruacija; ako ono traje više od deset dana, onda se u prvih deset dana radilo o menstruaciji, a svako daljnje krvarenje spada u kategoriju istihaze, neregularnog krvarenja tokom kojega je dozvoljen seksualni odnos. Zabrana seksa za vrijeme mjesečnog ciklusa je ograničena na sam seksualni odnos; druge vrste intimnog kontakta po većini alima su dozvoljene s tim da se izbjegava ţenino tijelo izmeĎu pupka i koljena. Ako čovjek koji je usred seksualnog odnosa sa suprugom otkrije da joj je mjesečno pranje započelo, mora se odvojiti od nje. Iz ajeta koji smo ovdje naveli je jasno da je odnos dozvoljen čim krvarenje prestane, čak i ako ţena nije obavila ritualno pranje (gusul). Ali, na osnovu drugog dijela ajeta kada se okupaju... većina mudţtehida kaţu da je bolje suzdrţati se od odnosa dok ţena ne uzme gusul, ili, u najmanju ruku, opere svoja stidna mjesta. Analni odnos je zabranjen Što se tiče analnog odnosa, mišljenja mudţtehida se gotovo ne razlikuju po ovom pitanju. Hazreti Sadik prenosi od Poslanika, a.s.,: “Analni otvor ţene je haram za moju zajednicu.“ 34
"Al-Bakare, 222.
84
Oralni seks – Većina alima odobrava ovaj čin uz suglasnost oba bračna druga.
Zabranjeno je seksualni čin činiti pred nekim drugim. U ovu zabranu spada i govoriti drugom o spolnim odnosima izmeĎu čovjeka i njegove ţene, kao ni ţeni da govori drugim ţenama. To je slaboumnost, niskost i velika pokuĎenost po šerijatu i zdravoj pameti.
Odbijanje muţa u postelji.
Kada čovjek pozove ţenu radi spolnog odnosa pa ona odbije nepokorna je Allahu dţ.š.. Poslanik, a.s., kaţe: “Koja žena uskrati mužu njegovu potrebu stiče grijeh težine dva kirata, a koji čovjek uskrati ženi njenu potrebu za njim stiče grijeh jednog kirata.“ Preneseno je od Poslanika, a.s.,: “Kada neko od vas pozove ženu svojoj postelji, a ona ga ne posluša pa on omrkne ljut na nju, meleki je proklinju sve dok ne svane.“
Zabranjeno je da ţena bez odobrenja muţa sprječava dolazak sjemena u matericu, a po većini alima isto vaţi i za muţa.
Odnosi su zabranjeni svakako i za vrijeme obdanice u toku mjeseca Ramazana, te kada je osoba u ihramu za vrijeme hadţa u Mekki. U svako drugo vrijeme, seksualni odnos je u osnovi dozvoljen.
85
86
U BRAKU
Napokon se ispunila vaša velika ţelja. U braku ste s onim koga volite. Tu počinje i vaša velika misija. U tapiseriju ţivota valja utkati mnoštvo onog o čemu smo do sad govorili kao i dosta onog o čemu još nismo. Zajedno ste, imate mogućnost sebi načiniti Dţennet ili Dţehennem. Izbor je na vama. Sad niste sami, sad ste zajedno i trebalo bi da ste jaki, mnogo jači nego prije braka. Imate i ljubav, no koliko god ona bila dar moraćete i učiti, posebno kada je pokušate unijeti u vašu novu svakodnevnicu koja nije smještena u dvorac iz bajki već u središte svakodnevnog ţivota, njegovih pritisaka i problema. Uspjeh vašeg braka prije svega ovisi o vama, o vašoj ţelji i volji da se svim srcem borite za vas, za vašu obostranu ljubav, za vaš brak. Do jučer ste se viĎali povremeno sad ţivite skupa. Francuski pisac Balzak je rekao: “Mnogo je lakše biti momak nego suprug, jer je lakše povremeno reći duhovite stvari, nego biti duhovit svaki dan.“ Do jučer ste se satima pripremali za susret od pola sata, sad nemate mnogo vremena za susret koji će svakog dana trajati dan i svake noći - noć. Budite se raščupani, ošamućeni snom, nenaspavani, iritirani novim danom i novim društvenim obavezama. Ako ovaj dio intimnosti vaše nema protuteţu u produbljivanju vaše ljubavi moţe doći do teškoća, ali zaboravite Balzaka, u brak niste ušli da bi učinili ono što je lakše nego da bi učinili ono što je ljepše! “I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmeĎu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“35
35
Er-Rum, 21.
87
Allah dţ.š., nas u Kur'anu uči da je smisao sklapanja braka smiraj. Nema sumnje da je u smiraju duše stvarna sreća za čovjeka, da samo smirena duša moţe biti dovoljno skoncentrisana na osjećaj uţivanja u berićetu hairli braka. Tek kada osjetimo tu harmoniju svjesni smo koliko vrijedimo, svjesni smo da nas neko treba i iskreno voli. Nećemo dugo čekati na naš odgovor, vrlo brzo ćemo se početi osjećati kao osoba koja nas voli, i mi ćemo početi voljeti. Moţda ove riječi djeluju suviše idilično da bismo ih ozbiljno shvatili. Ali, zar nam ţivotopis Poslanika, a.s., ne potvrĎuje upravo ovu tvrdnju!? Ako paţljivije razmislimo o hadisima koji govore o braku Muhameda, a.s., i njegovom odnosu prema suprugama, vidjet ćemo pravu idilu. Naći ćemo savršene primjere iskrene i potpune ljubavi, harmonije, smiraja, ugoĎaja i svega pozitivnog što brak nosi, a što je od izuzetne vaţnosti za sreću i zadovoljstvo u braku. Ukoliko primijenimo praksu Poslanika, a.s., u ovoj oblasti, zasigurno ćemo pomoći sebi u bračnom ţivotu i uspostavljanju bračne idile koja ja najbolja garancija za opstanak našeg braka. Na nama je da slijedimo postupak našeg najvećeg učitelja i naučimo se da svakodnevno izraţavamo svoje osjećaje prema supruţniku. Ovaj savjet nam je posebno bitan nakon što bolje upoznamo psihu supruţnika, jer ćemo uvidjeti da se muškarac i ţena uveliko razlikuju u izraţavanju svojih osjećaja. Ţena, kada voli, ona će to vrlo lahko kazati i to stalno ponavljati. Koristeći više fraza da bi iskazala svoje osjećaje, poput “trebam te“, “bojim se da te ne izgubim“, “jedva čekam da te vidim“, i dr. dok muškarac svoje osjećaje izraţava na potpuno drugačiji način. On, ako ţeli reći supruzi da je voli, iskazat će to kroz djela i postupke, a rijetko kada će to verbalno izraziti. 88
Kada krene kući on će, kao znak ljubavi, kupiti supruzi cvijeće, kolač, čokoladu, nešto od namještaja, itd. To je njegov izraz ljubavi i supruga to treba pravilno razumjeti. Muhammed, s.a.v.a., je svojim postupcima pokazao da treba da prevaziĎemo tu psiholišku barijeru i na najjednostavniji, verbalan način, iskaţemo ljubav prema supruţniku. Obično je ţeni dovoljno da joj na jasan način kaţemo koliko je volimo. TakoĎer, moramo znati da je ljubav osjećaj u srcu kojim čovjek ne moţe upravljati. Nekada čovjek voli ili mrzi bez svoje volje. Ponekad on voli čovjeka ili ga mrzi bez jasnog povoda, pa onaj što voli nije u stanju se riješiti te ljubavi, niti se onaj što mrzi moţe osloboditi mrţnje. Izvor ljubavi čovjeka prema ţeni ili ţene prema čovjeku jeste prirodna naklonjenost koju je Uzvišeni Allah stvorio u čovjeku i usadio je u njega. Uzvišeni je rekao: Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.36 Ko razmišlja o ovom ajetu primijetit će da je ţudnja za ţenama spomenuta prije ostalih ţivotnih ţudnji (prohtjeva), što ukazuje na njenu veličinu kod čovjeka, kao i to da ona ima vaţnu ulogu u njegovom ţivotu. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: “Učinjeni su mi dragim od dunjaluka žene i miris, a moje zadovoljstvo (smiraj) jeste u namazu.”37 Uzvišeni Allah, kada govori o blagodatima koje je podario čovjeku, često ih spominje u Svojoj Mudroj knjizi, zajedno sa srcem.
36 37
Hadis od Enesa r.a.,bilježe Ahmed, En-Nesai, El-Hakim i El-Bejheki. Hadis bilježe Ahmed i Et-Taberani od Usame ibn Zejda.
89
“Reci: “On sve stvara i daje vam sluh i vid i pameti (srca), a vi se malo zahvaljujete.“38 TakoĎer, u Mudroj Knjizi nalaze se ajeti koji nareĎuju čovjeku da dobro iskoristi ove organe, kao što su riječi Uzvišenog: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum (srce), za sve to će se, doista, odgovarati.39 MeĎusobna ljubav bračnih drugova jeste prirodna, uobičajena i šerijatski potrebna stvar, i svako od njih dvoje je duţno da nastoji povećati i ojačati tu ljubav. Zato ţena kada izlazi pred svoga muţa, treba nastojati da ga njena pojava obraduje i poveća njegovu ljubav prema njoj. TakoĎer, treba paziti da njen muţ ne čuje od nje nešto što će ga odvratiti od nje i umanjiti njegovu ljubav prema njoj. Muţ, isto tako, treba da pred ţenom izlazi u lijepom i pristojnom stanju, koje odgovara njegovoj muškosti, tako da bude privlačan svojoj ţeni, da ga ona još više zavoli i veţe se za njega. I on takoĎer, treba paziti da ne govori ţeni ono što bi izazvalo njenu odvratnost prema njemu ili umanjilo njenu ljubav prema njemu. Trebamo usvojiti milosrdan stav pomaţući otklanjanje bilo kakvih poteškoća sa kojima se supruţnik susreće, predosjetiti njegove/njene potrebe i pokušati ih ispuniti bez prigovora. Svaki partner bi trebao gledati unaprijed kako bi mogao biti od pomoći svom supruţniku. Takav stav će dati utisak da su njegove/njene potrebe vaţnije od naših vlastitih, pokušavajući na taj način pokazati ljubav i brigu koju osjećamo prema supruţniku. Jednostavan način da se meĎusobno pomognemo je da pokušamo olakšati stvari jedno drugom. Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Olakšavajte, a ne oteţavajte, i obradujte (nagradom od Allaha), a ne odbijajte.”40 38
El-Mulk, 23. El-Isra, 36. 40 Buhari i Muslim. 39
90
Tokom braka ćemo se prilagoĎavati meĎusobnim očekivanjima i potrebama. Ovo treba znati, jer kako se pojedinac (supruţnik) mijenja i razvija tokom svog ţivota, tako će se mijenjati i dinamika bračnog odnosa. UsklaĎivanja, odnosno, prilagoĎavanja će biti najviše izraţena tokom prvih godina braka. Stoga je veoma bitno da oba supruţnika na početku usvoje stav olakšavanje svome supruţniku. Poslanikov, a.s., stav da ne uzrokuje neugodnosti drugima, zatim njegova briga da članovi njegove porodice nisu nepotrebno opterećeni, pronicljivo je prikazana u sljedećem hadisu: Dţabir ibn Abdullah prenosi da je Muhammed, a.s., jedne prilike zatraţio od svojih ukućana začin za jelo, pa kada su mu odgovorili da nemaju ništa, osim sirćeta, naredio je da mu ga donesu. Potom je pristupio jelu, izgovarajući: “Divan li je začin sirće, divan li je začin sirće!”41 Kad se bračni odnos sprovodi na temelju ispomaganja, supruţnici će u svojim aktivnostima razviti uzajamnu saradnju. Ovo bi se trebalo kretati od sitnih do najkrupnijih poslova. Iako se organizovanje odrţavanja domaćinstva čini kao jednostavan posao, moţe biti uzrok stresu i neugodnostima. A par se ponekad prepire oko jednostavnih stvari kao što su stavljanje četkice za zube na pravo mjesto! Zbog toga nikad ne smijemo zapostaviti koliko je vaţno da upravljamo svojim aktivnostima neophodnim za ţivot. Tradicionalno gledajući, od supruge se očekuje da brine o domaćinstvu, a moţda neće uspjeti, naročito ako ima i posao, a brine se i o djeci. Ne ponuditi joj pomoć je kao stajati na jednoj nozi na ledu. Zato nam se i preporučuje da nam se porodica temelji na meĎusobnoj saradnji. Primjeri iz ţivota Poslanika, a.s., pokazuju da se ophodio sa svojim suprugama pruţajući im podršku. 41
Muslim.
91
Postoje zapisi da je sam popravljao i zašivao svoju odjeću i pomagao u sitnim poslovima. Muţ i ţena su jedno drugom najbolji prijatelji i savjetnici, nadopunjuju jedno drugo u različitim ulogama u porodici. Supruga, koja djeluje kao savjetnik svom muţu, dijeli svoja gledišta sa njim pri savjetovanju. A muţ moţe računati na znanje i stručnost svoje supruge kad od nje traţi mišljenje. Dogovaranjem i traţenjem mišljenja svog supruţnika moţemo bolje razumjeti situaciju ili problem i bit ćemo bolje informisani u traţenju riješenja. VoĎenje porodice ljubavlju, meĎusobnom saradnjom, samilošću i dogovaranjem će bračnom paru otvoriti vrata za mir u vlastitom domu. Cilj braka je postizanje psihološke, emocionalne i duhovne snage. Odnosi u porodici, posebno meĎu supruţnicima, trebaju biti i duhovno jaki. Oni trebaju zajednički dijeliti dobro i zlo. Taj odnos treba polučiti ljubav, ljubaznost, milosrĎe, prijateljstvo, meĎusobno povjerenje, poţrtvovanje, utjehu i nastojanje da se drugom pritekne u pomoć. Samo u okviru porodice duhovni potencijal ljudi i ţena postaje stvarnost i razvija čistoću unutar i izvan porodice. Moţemo reći da odnos izmeĎu muškarca i ţene u braku jeste odnos mira u kojem se duše odmaraju i koji ispunjava ljubav i samilost. Allah dţ.š. kaţe: “One su odjeća vaša, a vi ste odjeća njihova…“ Stupanjem u brak muškarac i ţena upotpunjuju sve svoje potencijale, oni se uozbiljuju i više se osjećaju dijelom jednog kolektiva, članovima jedne zajednice, nego pojedincima. Oni uspostavljaju sasvim drugačiji način ţivljenja. Svaki od supruţnika, zatim potomaka i članova šire porodice preuzimaju dio odgovornosti funkcioniranja porodice i svako od njih ima svoje obaveze. Te obaveze utječu na planiranje vremena i tačno izvršavanje obaveza unutar i van kuće. 92
Već smo govorili u ovoj knjizi o razlikama izmeĎu muškarca i ţene. Ţena je osjećajnija i tjelesno slabija nego muškarac. Ona doţivljava ţivot više emocionalno i razumije mnoge stvari koje muškarac nikad nije u stanju razumjeti. Ovo muškarac mora da zna i da poštuje. Ona je tjelesno slabija pa je na muţu duţnost da se brine za izdrţavanje porodice. O tome Allah kaţe u svojoj knjizi: “Muškarci vode brigu o ţenama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima...”42 U islamu uloga ţene i muškarca su podijeljene: ţena je majka i ona je upravitelj domaćinstvom dok muţ stiče sredstva za ţivot. Ţena, psihom i tjelesnom graĎom je pripremljena da bude majka, tj. ona čiji je zadatak odgoj čovječanstva. U Kur‟anu se govori: “One (žene) imaju isto toliko prava (kao i muževi), samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.”43 Islam daje sva prava ţeni kao i muškarcu, npr. pravo na rad, obrazovanje, duhovno uzdizanje, intelektualni razvoj, ibadet..., ali duţnosti supruge i majke su na prvom mjestu. Poslanik Muhammed, a.s., kaţe da je “najcjenjenija ţena u Allahovim očima ona koja je najposlušnija muţu i koja ne napušta kuću.” U savjetu koji je Boţiji Poslanik dao svojoj tek udanoj kćerci Fatimi stoji: “Fatima, ako bi se neka ţena neprestano klanjala Bogu sedamdeset godina ali umrla neposlušna svome muţu i on bio ljut na nju zbog toga, završila bi u Dţehennemu.” Islam nije zabranio ţeni da radi nego je stvorio sve uslove da se posveti kući i porodici. Ţene koje posvete svoje vrijeme radu van kuće i karijeri lišavaju djecu njihovog prirodnog prava majčinske ljubavi i brige. 42 43
En-Nisa, 34. Bekare, 228.
93
Svaka vrsta aktivnosti i zajedničkog ţivota koji uključuje više od jedne osobe iziskuje rukovoĎenje i upravljanje, i pokornost i potčinjavanje. Da bi ţivot zajednice funkcionisao moraju postojati autoriteti. Danas autoritet ne mora biti čak ni ţiva osoba nego to moţe biti i ureĎaj kao što je semafor. Niko ne protestira niti se buni jer uviĎa da saobraćaj ne bi mogao funkcionisati bez njih. Tako je u ţivotu: bez Boţijih propisa ne moţe se dobro ţivjeti. Mora se reći da autoritet zasnovan na tiraniji i nepravdi nikad ne moţe biti stabilan. Tako ni muţev autoritet nije zasnovan na tome nego na ljubavi. “I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara bračne drugove da se uz njih smirite, i što izmeĎu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju.”44 Treba se imati na umu da nisu nedostaci, ma o kojoj se vrsti nedostataka radilo, nuţno razlozi koji upropaštavaju brak, puno češće će je to nesposobnost da se o tim nedostacima razgovara na pravi način. Dešava se ponekad da muškarac ili ţena, nikkao ne odustaju od svoje “ljubavi iz snova”, od neke zamišljene idilične slike skrojene u njihovoj mašti mladalačkih godina. Ta slika kad bi se razumski analizirala, imala bi mnoštvo nedostataka i njihovo shvatanje doprinijelo bi pronalasku puta za harmoničan bračni ţivot, no, ako osoba nema ţelje, snage, da se suoči sa tom svojom nerealnom slikom, ona moţe biti prevelika kočnica za lijep razvoj bračnog i porodičnog ţivota. Razgovor moţe doprinijeti da supruţnici shvate sopstvena očekivanja od zajedničkog ţivota, da naprave kompromise i uz snagu ljubavi budu potpora jedno drugom da se ostvare ta očekivanja. Stvarnost je jako bitna i vaţna stvar u braku. Emancipacija ţene na Zapadu je učinila da se mnoge od njih nikad ne udaju, pod izgovorom da ţele da zadrţe “slobodu”. Ovim se čovjekova civilizacija vraća hiljadama godina nazad, 44
Er-Rum, 21.
94
kada brak nije postojao i ţena bila slobodna od bračne veze. Tada je bila predmet polnih prohtijeva muškarca, koji bi je imao dan-dva, i onda je vratio u njenu “slobodu”. Danas se filmovima, literaturom i muzikom propagira način ţivota u kojem se ţena čini predmetom seksualne ţelje i stavlja u sluţbu reklame. Pomoću nje se ţele privući kupci za svaku vrstu proizvoda - od šampona do automobila. MeĎutim istina je da ţena samo brakom dobija ugled i čuva čast i čistotu. Današnja “moderna” i “nezavisna” ţena je potpuno izgubila osjećanja koja se obično nalaze u ţena njihove dobi. One su novi pol koji nije muški, jer im je fizionomija ţenska, a ni ţenski, jer su im ţelje, razmišljanja i način ţivota muški. Plemeniti Poslanik je rekao: “Svakoj ţeni koja je zadovoljna primanjima muţa i koja ne traţi više od njegovih mogućnosti Allah će dati sedamdeset hiljada dţennetskih haljina. Onoj ţeni čiji prohtjevi ne mogu biti zadovoljeni iz muţevljevog prihoda i koja nije zadovoljna sa onim što zaradi, bilo to malo ili puno, Allah neće prihvatiti njena dobra djela, neće joj oprostiti grijehe i biće njome nezadovoljan sve dok se ne pokaje.” Ponekad brinuti o kućanstvu i ishrani familije nije lahko. Allah, Uzvišeni, propisao je nagradu ţeni za svaki njen hairli trud. Poslanik, a.s., je rekao: “Kada je dim ujede za oči i prolije suzu za vrijeme pripemanja jela, Allah ţeni upiše nagradu kao čovjeku koji se bori na Njegovom putu i koji prolije suzu u strahu od Njega.” Na drugom mjestu on kaţe: “Ako ţena premjesti neku stvar u kući sa jednog mjesta na neko drugo, bolje i prikladnije, Allah je milostivo pogleda... „ Budućnost jednog naroda zavisi od naraštaja koji doĎu na svijet iz majčinih utroba. Niko ne moţe zamijeniti majku u odgoju i paţnji djece. To je njena duţnost prema narodu, za koju joj islam obećava veliku nagrada. 95
Poslanik, a.s., kaţe: “Kada zatrudni pa sve dok se porodi ženi pripada nagrada čovjeka koji svaki dan posti, uvijek klanja, gubi život i troši bogatstvo na Allahovom putu. Kada rodi dijete ženi pripada tolika nagrada koju čovjek nije u stanju ni zamisliti. I svaki put kada podoji dijete žena dobija nagradu čovjeka koji oslobodi roba.” Poslije ovoga čovjek se pita ko je u islamu u boljem poloţaju muškarac ili ţena. Po šerijatu čovjek je duţan da uzdrţava ţenu zbog čega mu je dat autoritet, koji je zasnovan na ljubavi. U časnom Kur‟anu se kaţe: “S njima lijepo lijepo živite!”45 Poslanik je rekao: “Muţ koji je nepravedan prema ţeni će biti prvi koji će ući u Dţehennem.“ On je rekao: “Znajte da je najbolji čovjek meĎu vama onaj koji najbolje postupa prema svojoj ţeni.” Prema hadisu lijepo postupati prema ţeni znači obezbijediti joj uslove ţivota koje je imala u kući svojih roditelja tako da ne osjeti oskudicu niti ima brigu. Ali o slučaju kada čovjek nema velika primanja i ne moţe joj obezbijediti takav standard, u časnom Kur‟anu se kaţe: “...Imućan prema svojim mogućnostima, a siromašan prema svojim...“ 46 Poslanik, a.s., kaţe: “Proklet je čovjek koji zanemari potrebe svoje familije.” Kako smo ranije rekli, ţena je više podloţna emocijama. Tako u slučajevima kada iskrsnu sporovi i neslaganja, islam nalaţe muţu da bude tolerantan: “ S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da baš je u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.”47
45
En-Nisa,19. En-Nisa,19. 47 En-Nisa,19. 46
96
Ţena loše naravi za čovjeka moţe značiti Dţehennem na zemlji. Kada se poslanik Ibrahim ţalio Allahu na ţenu Saru, On mu je odgovorio: “Ţena je slična rebru: ne vrijedi ga pokušavati ispraviti, jer će pući. Gledaj da ga koristiš onako kakvo jeste.” Kur‟an i hadisi nam nalaţu da učvrstimo bračnu vezu ljubavlju i razumijevanjem, čak i onda ako to znači odricanje i trpljenje do odreĎene mjere. Idealan brak u islamu je onaj u kome muţ i ţena vole i cijene jedno drugo i savjesno izvršavaju duţnosti koje imaju jedno prema drugome. Za takav brak treba nam odgoj, znanje, strpljenje i svjesnost niza činjenica, do kojih se nadam da ćete neke spoznati i kroz ovu knjigu. Osnovni princip koji krasi sve društvene odnose jeste sistem pravde. Osjećaj nepravde noţ je koji ranjava naše emocionalno tijelo. Emocionalni otrov stvara naša reakcija na ono što smatramo nepravdom. Neke će rane zacijeljeti, a neke će se zaraziti sve većim količinama otrova. Kada se u nama nakupi previše emocionalnoga otrova, osjetit ćemo potrebu da ga se oslobodimo, a oslobaĎamo ga se usmjeravajući ga prema nekomu drugomu. Kako to radimo? Privlačenjem pozornosti neke druge osobe. Uzmimo za primjer neki običan bračni par. Zbog nekih razloga supruga je bijesna. Prepuna je emocionalnoga otrova zbog nepravdi koje joj čini njezin suprug. Suprug nije kod kuće, ali ona se prisjeća nepravdi i u njoj se gomila otrov. Kad se suprug vrati kući, supruga prije svega ţeli privući njegovu pozornost, jer kad privuče njegovu pozornost tada sav otrov moţe prenijeti na svoga supruga i osjetiti olakšanje. Čim mu kaţe da je loš, glup ili nepravedan, otrov koji vrije u njoj prenijet će se na njega. Ona neprestano govori i govori, sve dok ne privuče njegovu pozornost. Suprug konačno reagira i pobjesni, a ona se odmah osjeća bolje. Ali sada otrov teče kroz njega i on joj mora uzvratiti. Mora privući njezinu pozornost i osloboditi se 97
otrova, ali to više nije samo njezin otrov - nego i njezin i njegov ujedno. Ako dobro promotrite taj meĎuodnos, uvidjet ćete da si uzajamno povreĎuju rane i igraju ping-pong emocionalnim otrovom. Otrov se gomila i gomila, dotle dok jednoga dana jedno od njih ne eksplodira. Na taj način ljudi se ponašaju vrlo često. Privlačenjem pozornosti energija prelazi s jedne osobe na drugu. Pozornost je u ljudskome umu nešto jako snaţno. U cijelome svijetu svaki čovjek neprestano pokušava privući paţnju drugih ljudi. Kada privučemo paţnju time stvaramo kanale kojima protječe komunikacija. Prenosi se san, prenosi se moć, ali se prenosi i emocionalni otrov. Otrov najčešće prenosimo osobi za koju vjerujemo da je odgovorna za nepravdu. No ako je ta osoba snaţna toliko da joj ne moţemo prenijeti otrov, onda nam je svejedno komu ćemo ga prenijeti. Šaljemo ga djeci koja se ne mogu obraniti, i tako dolazi do zlostavljanja. Snaţni ljudi zlostavljaju slabije zato što se moraju osloboditi svojega emocionalnog otrova. Mi imamo potrebu osloboditi se otrova i katkad nas ne zanima pravednost - jednostavno ţelimo osloboĎenje, a ne mir. Treba se dobro čuvati, ne daj Boţe, zapadanja u ovakva stanja,a iskustvo nam govori, da nisu rijetka i da su rijekti oni koji su zaštićeni od njih. Da bi se brak odrţao i postigla harmoničnost, razumijevanje i ostalo, potrebno je da poznajemo i shvatamo posebnost muško-ţenske prirode. Iza svake ţivotne etape slijedi sagledavanje i ubiranje iskustava. Još prije nego dvoje mladih ljudi sklope bračnu zajednicu trebalo bi da imaju potrebno znanje znanje o onom što ih čeka. Ono je kroz ţivot u svojim porodicama dobrim dijelom prisutno, no, sadrţano je kroz iskustvo iz drugog ugla. Ugao iskustva ulaskom u brak znatno je izmjenjen. Od gledalaca oni su postali učesnici. Mladićeva majka, npr., postala je svekrva za mladu a njegov otac - svekar. 98
Mladina majka za mladoţenju postala je punica, a njen otac punac. Bez obzira što se većina ljudi danas ulaskom u brak osamostaljuje i u stambenom smislu, ovi i slični činioci postaju jako bitni. Iskustvo bračne intime za mnoge mladence iziskivaće potpuno shvatanje razlika i sličnosti izmeĎu prirode muškarca i prirode ţene. Drţim vaţnim da o tim razlikama pogledamo šta kaţe odgovarajuća literatura. Razlike izmeĎu muškarca i ţene ogledaju se u tjelesnom, psihološkom i duhovnom, te po pitanju različitosti u meĎusobnim očekivanjima. Muškarac je, recimo, borbeniji, dok je ţena povučenija. Kada doĎe do verbalnog nesporazuma, kod muškog dijela populacije lahko doĎe i do fizičkog obračuna, dok se kod ţenskog dijela većinom ostaje na verbalnoj raspravi. Ţena ne poteţe za silom i nije sklona nasilju ni prema drugima, ni prema sebi. Kada govorimo o razvoju civilizacije, ne bi bilo loše da ţene uzmu malo više inicijative. Ţena je opreznija od muškarca. Zatim, ţena je naklonjenija lijepim stvarima, ukrasima, šminki, dopadljivoj vanjštini. TakoĎer, ţena je pribranija i naklonjenija je vjeri. Muškarac je skloniji grubljim i dinamičnijim aktovnostima pa tako kada, naprimjer, otac shvati ovu razliku, a ima kćerku i sina pa vidi kako kćerka mirno sjedi i lijepo se igra, a sin ne zna šta će prije pokvariti i u stalnom je pokretu, trči, galami – e tada babo ne treba kazati: “Vidi kako je moja kćer kulturna, pametna i dobra, a sin tako nekulturan i blesav!” Treba znati da je riječ o unutrašnjoj razlici, koja se ispoljava u različitom vanjskom ponašanju, što je veoma vaţno imati u vidu. Zamislimo primjer ţene koja kaţe: “Hajde da kupimo jedan lijep ćilim! Hajde da promijenimo ţaluzine ili zavjese!” Muškarac koji poznaje ţenu, ali upravo kao ţenu, a ne kao kućnog ljubimca ili sobaricu, neće pomisliti: “Vidi je kako mi 99
ugroţava budţet!” On treba biti svjestan da ţena voli neke stvari, da to jednostavno izvire iz njene suptilne prirode. Ona voli ukrase, voli izmjene u kući, to je dio nje. Ukoliko ne dozvolimo svojoj hanumi da uredi našu kuću po svom ukusu, ona će – dok boravi u njoj, a ponajviše baš ona boravi u njoj 24 sata na dan – osjećati nelagodu. Psiholozi ovakve stvari nazivaju velikim sitnicama. Kada bismo u trenutku kada ţena predlaţe promjene na paţljiv način odgovorili: Šta ti ovo smeta, kakve razlike ima ovako ili onako? – što je čisto muška reakcija – moţda bismo izbjegli izazivanje ruţnog osjećaja i sljedećeg zaključka kod supruge, koja bi u sebi mogla pomisliti da muţ zaista ne pridaje paţnju nekim njenim osjećanjima i sklonostima. Isti odnos moţe se uočiti i izmeĎu brata i sestre koji ţive u jednoj kući, pa kad sestra uĎe u njegovu sobu, kad tamo – kao da je bomba u nju pala, pa mu sestra kaţe: “Šta je ovo brate, kakav je ovo nered?“ Brat bi u tom trenutku trebao shvatiti odakle takva reakcija, trebao bi znati da je to u njoj usaĎena potreba za urednošću i ljepotom. Ţena je naklonjenija porodici i posvećenija joj je od muškarca. Ţene ţele da su što više u krugu porodice i sve što je u vezi sa porodicom, ta ţelja kod njih je na najvišem podioku intenziteta. Upravo zato muţevi, očevi, braća trebaju biti svjesni potrebe majke, kćerke i sestre za toplinom porodičnog okrilja, za što češćim i bliskijim odnosima, za što čvršćom povezanošću članova porodice. S druge strane, i hanume trebaju razumjeti mušku populaciju. Ukoliko brat, babo ili muţ neće da provode sa njima puno vremena u kući, ne trebaju odmah pomisliti kako im nisu vaţne. Jednostavno, priroda muškarca je takva da on nema potrebu da sjedi u kući onoliko koliko to ţeli ţena. Ukoliko se oblikuju ovakva svijest i predstava o razmatranim pitanjima, porodični ţivot bit će puno mirniji i skladniji. 100
Dalje, muškarac je superiorniji na terenu filozofskih i racionalnijih, suhoparnih znanja, dok je ţena superiornija u knjiţevnosti, slikarstvu i ostalim umijećima izraslim na tankoćutnosti. Ne moramo se zadrţavati na filozofiji i knjiţevnosti, osvrnimo se na iznajmljivanje stana. PoĎu muţ i ţena ili brat i sestra da iznajme stan. Muţ za prvi stan koji vidi kaţe da nije loš, dok ţena kaţe: nemoj, molim te, prozor je okrenut na stranu gdje sunca nikada nema, muţ misli da je to nebitno, ali sa aspekta ţenine potrebe za estetikom, to je bitno. Kada je u pitanju usklaĎivanje boja, muškarci nisi baš vični tom umijeću, dok su ţene stručnjaci za to. Ţena je biće stvoreno unutar Kreacije, biće osjećajnije od muškarca. Upravo zato, ukoliko muškarac kaţe: Ma pusti, nije vaţno hoće li zavjesa biti plava ili ţuta, hoće li knjiga stajati ovdje ili ondje – takav pristup predstavlja prelazak preko granice, prelazak sa muških na ţenske tračnice. A kada preĎemo svoju granicu, onda smo napravili prekršaj u prirodnom zakonu. Na taj način oduzeli smo i uskratili nekome pravo za koje se Kreacija zalaţe. Kada ţena osjeti da je njeno pravo oduzeto ili uskraćeno usljed činjenice da je muškarac jači, ona tu ne moţe drugačije, ne moţe uzvratiti istom mjerom, jer muškarac ima veće mišiće i tu nema priče. MeĎutim, postavlja se pitanje hoće li ona preći preko činjenice da je uskraćeno njeno pravo i hoće li ga se odreći. Sigurno je da neće! Zašto? Zato što svaki čovjek u svojoj biti voli samoga sebe i svoja prava, i jednostavno mrzi, ne podnosi ništa od onoga što mu dolazi kao prijetnja i mogućnost trpljenja štete. S jedne strane, ona ţeli vratiti svoja prava, a s druge, nema snage da to neposredno ostvari pa u takvom poloţaju poteţe za laţima i 101
prevarom. Nije joj se, naprimjer, svidio poloţaj nekog prozora u stanu pa će potaknuta time moţda reći muţu: “Vidiš, dragi, djeca iz komšiluka tuku svaki dan našu djecu!” – i to će stalno ponavljati, sve dok muţ ne izjavi: “Idemo promijeniti stan!” Zbog čega preseljavanje, napor, dodatni troškovi? Sve samo zbog prozora o kojem smo maločas, navodeći primjer, govorili. Jasno je da će muškarac u takvom spletu okolnosti steći dojam kako njegova ţena uvijek iznalazi neka opravdanja za nezadovoljstvo, a ustvari ne voli ţivot i muţ će je početi izbjegavati – postat će mu naporna, antipatična. MeĎutim, stvarni razlog zbog kojeg ţena počinje pokazivati nezadovoljstvo je muškarac; drugim riječima, razlozi za takvo stanje počeli su se sticati od onog trenutka kada je on prešao preko svoje granice i uskratio njeno pravo, pokrenuvši na taj način cijelu lavinu ţeninih neočekivanih postupaka i potezanja skrivenih aduta, kako bi povratila svoja prava. Ovakvo stanje obuhvaćeno je u 80. i 81. ajeta sure Ta-ha, kada se kaţe: Ne budite od onih koji čine tugjan, tj. od onih koji prelaze granice. Naivno je pomisliti da se uputa u ajetu odnosi samo na ljude koji imaju moć i silu, tj. na one koji se nalaze na drţavnim razinama, pa kazati: “Šta ću ja, jadan, imam ţenu, dvoje-troje djece, kako ću ja prelaziti preko granica.” Posluţimo se logikom – ko hoće iglu, hoće i lokomotivu, drugim riječima, ukoliko pojedinac bude takav da kao otac, brat ili muţ ne naĎe za shodno da potraţi odgovor na potrebe svoje ţene, sestre ili majke – kako će on, ukoliko postane predsjednik drţave, naći način da drugima osigurava njihova prava. Da li se takvo šta moţe dogoditi? Nema govora! Zašto? Zato što je takav pojedinac u svojoj biti od onih koji prelaze granice. Upravo zbog ove činjenice Kur‟an usmjerava ljude, protresajući ih iz dubine suštine i unutrašnjeg ustrojstva. Nakon svega iznesenog, moţemo doći do konkretnog zaključka da ukoliko oni ljudi koji na sva zvona trube o ljudskim slobodama 102
unutar sebe nemaju duhovne ispravnosti i pravilno utemeljenog pogleda na svijet, na osnovu kojeg bi sagledali stvarne granice Objektivnog svijeta – oni, kao takvi, ne mogu imati smisla za slobodu i demokratiju jer je njihova jedina “demokratija” tamo gdje oni imaju vlastitu korist. Naredna razlika koju psiholozi navode jeste da muškarac bolje čuva tajne od ţene. Roditelji koji imaju i kćerku i sina mogu nešto od toga uočiti već u ponašanju njihove djece. Ukoliko se u školi nešto dogodilo, kćerka odmah s vrata objavljuje: “Babo, majko, znate šta se desilo u školi?”, dok će brat reći: “Jesi tuţibaba, zašto to govoriš?” TakoĎer, ukoliko muškarac priča sa svojom hanumom o nekim pojavama o kojima ne bi ţelio da drugi znaju, tj. ne bi volio da to izaĎe iz kuće, ipak se dešava da hanuma u povjerenju kaţe svojoj majci, majka drugoj kćerki i tako se brzo razglasi o svemu u mahali. U tom slučaju muškarac ne bi trebao ljutito reagirati, već bi joj trebao kazati: “Slušaj, draga, iz tih i tih razloga nisi trebala o tome nikom govoriti!” – a ona će shvatiti da je pogriješila, i to je ujedno najljepši način da joj se ukaţe na grešku. Moţemo zaključiti nešto što i nije sasvim u korist muškaraca, a to je da se ne bi trebao ljutiti na svoju suprugu ukoliko ona otkrije nešto o čemu on ne bi volio da se sazna, zato što je ona po prirodi takva da ne umije sačuvati tajnu, pa je to na neki način njeno pravo da tako uradi. Ukoliko iz nekog razloga kaţe: “E da znaš da ti više nikad neću odati ni jednu tajnu”, on je tada dodirnuo osjetljivu tačku, zbog čega se moţe desiti da se čitava kuća rasturi. Iduća razlika je da su ţene mekšeg srca, te zato puno brţe puste suzu od muškarca. Zato Boţiji Poslanik kaţe: “Žene su poput cvjetnih latica, a nisu poput junaka.” Latice su tako njeţne, moraju se čuvati, inače će uvehnuti. Obično kada kupimo neki nevaţan predmet, moţemo ga bacati, a da mu se ništa ne dogodi, a nije nam ţao ni da se polomi. 103
MeĎutim, kada kupimo cvijet, pazimo da se ne prekine i da ne uvehne. Upravo zato nas Boţiji Poslanik savjetuje da kada odlučimo iskazati svoju naklonost, ljubav i dobrotu, prednost obavezno imaju kćerka, ţena i sestra, a ne sin, brat ili babo. Tako u jednom hadisu Poslanika čitamo: “Ako imate sina i kćerku – kada ulazite u kuću, prvo poljubite kćerku, a kada izlazite iz kuće, kćer je posljednja sa kojom se opraštate.” Razlog je upravo u tankoćutnosti ţenske duše. Ako bismo uvaţavali većinu onoga što smo čuli – a što predstavlja tek mali dio onoga što bi se trebalo uvaţavati u porodičnim odnosima – ţivot bi nam bio i ljepši, i bolji. Naţalost, upravo zbog neuvaţavanja iznesenih činjenica, svjedoci smo da se neki mladi par, koji je zajedno četiri, pet ili više godina, nikako ne odlučuje sklopiti brak. Zašto? Zato što muškarac, s jedne strane, ne poznaje navedenu problematiku i zahtijeva, na osnovu svojih kriterija, da mu ţena bude onakva kakvu on priţeljkuje, a djevojka, s druge strane, na osnovu opet svojih ličnih kriterija ţeli i zahtijeva svoje, npr. “E pa trebao bi biti ovakav, ovo mu nije dobro, eh kada bi samo ovo promijenio.” Ovakav način podrazumijeva ţivot na pretpostavkama i prividima, a ne na poznavanju prilika u stvarnosti. Kada bi se poznavala zbilja i stvarni odnosi, onda bi bilo lahko odrediti koji bi bračni partner nekome odgovarao. U suri Er-Rum 21., stoji da je Uzvišeni Gospodar izmeĎu muškarca i ţene stvorio ljubav i milost kada je u pitanju osnivanje bračne zajednice. “I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite i što izmeĎu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju!“ Kakva je razlika izmeĎu ljubavi i milosti? Ljubav je stanje naklonosti, ali takve naklonosti u kojoj očekuješ protivuslugu: šta god da uradiš, očekuješ da ti se vrati. 104
Sada se postavlja pitanje da li je ljubav dovoljna za opstanak i postojanost zajedničkog ţivota? Nije! Nemojte se čuditi, jer riječ je o trgovini, o razmjeni, a trgovina nije prava ljubav; ono što nam zaista treba, to je milost. Kakvo je to stanje? To je stanje u kojem i jedno i drugo kaţu: Učinit ću nešto i ne očekujem ništa! To činim zato što ga (ili što je) volim, nije bitno hoće li djelatno odgovoriti ili neće. Kada bi nas neko upitao koja je porodica sa islamskog stanovišta uspješna porodica – pravi odgovor bi bio jasan i kur‟anski usredsrijeĎen: Uspješna je ona porodica koja je što je moguće više zajedno, što omogućava da se meĎu njima oblikuje veća ljubav i naklonost. Ukoliko bračni partneri ne bi funkcionirali na način da što su više u braku, to je meĎu njima veza i naklonost jača i veća – došlo bi do zamora materijala: stara ţena, stari muţ, oboje ostarili i ni jednom nije ni do čega, oni su poput dva suha drveta koja leţe u istom krevetu; on se okrene na jednu stranu, prema svom svijetu, ona na drugu stranu u svom svijetu, niko od njih nije spreman da ugodi drugom, tj. da mu bude sluga, ne moţe ni sebi ništa pomoći, a kamoli još da i drugom udovoljava. MeĎutim, ukoliko iz dana u dan meĎu njima jača ljubav i zajednički osjećaj potrebe jednog za drugim, onda je stanje sasvim drugačije. Zato na početku ţivota nije potrebno da se troši vrijeme na neke nedoumice i sumnje, jer ukoliko sumnje odbacimo a uzmemo valjana mjerila, vrlo lahko ćemo preći preko svih nedoumica. Ukoliko, pak, budemo davali prednost svojim ličnim standardima, uvijek će nam nedostajati još koji dan, zbog čega ni nakon 16 godina ne stupamo u brak. Jedna od činjenica na koju su ukazali psiholozi, a koju u potpunosti potvrĎuje i vjera kroz hadis, jeste da je naklonost muškarca strastvenoga tipa. Drugim riječima, muškarac voli 105
posjedovati ţenu koja je sa njegovog aspekta lijepa. Što je ona ljepša, to je njegova ţelja veća. Pročitao sam, takoĎer, na internetu da su psiholozi ispitivali 3.572 bračna para i uvidjeli da je ţivot muškarca čija je ţena ljepša kraći. Što se tiče ţene, ona više voli onog muškarca u čiju vrijednost se uvjerila i čija ljubav prema njoj je iskrena. Upravo zbog toga, kada se ţena ţali i jadikuje na svoga muţa, ona kaţe da on nije shvatio kakvu vrijednost ima u svojoj kući. Dakle, ona radi na tim vrijednostima. Prema tome, ako muškarac ţeli da veza i odnos u kući bude realan i lijep, izdrţljiv i poţeljan, u skladu s tim ţeljama on bi svoj odnos trebao zasnovati na iskrenosti, na jakoj i zdravoj ljubavi. Ako supruga ţeli da njen bračni ţivot sa suprugom bude lijep kao u bajkama, onda se umjesto uobičajenog ureĎivanja i spremanja kada ţeli izaći u čaršiju, treba truditi da to uradi za muţa u svojoj kući. Još jedna razlika izmeĎu muškarca i ţene je u tome što muškarac teţi ka tome da posjeduje ţenu i da mu ona bude potčinjena. Ţena, pak, ţeli posjedovati muškarčevo srce i njegovu ljubav. Upravo zato muškarac voli formalnu, tj. vanjsku nadmoć i upravljanje, dok ţena voli unutrašnju dominaciju nad muškarčevim srcem. Prevedeno na jezik politike, ţena bi u ovom slučaju bila političar, a muškarac ratnik. Što je ţena više prisustvovala časovima politologije i što bolje zna čovjeku zavrtjeti mozak, s te strane njoj je ţivot ljepši i ona je dominantnija osoba. Naredna razlika je da muškarac voli da bude taj koji uzima, dok ţena voli biti uzeta, odnosno ona koja je privukla paţnju. Koja je razlika izmeĎu ove i prethodne stavke? Zašto ţene vole da su uzete? Kada muškarac odabere ţenu, ona zna da mu je osvojila srce i da je ta koja se moţe izabrati. Ova bi stavka bila praktični dio prethodne razlike. Drugim riječima, zbog toga što ţena voli posjedovati srce muškarca, iz toga proizlazi da muškarac kaţe: “Ja te ţelim.” 106
Sljedeća razlika je da ţena voli da joj muţ bude odvaţan i hrabar. Muškarac ţeli da mu supruga bude lijepa i uţiva u osvajanju njenog srca, tj. muškarac ţeli da mu supruga bude dilber. Dilber je perzijski izraz sastavljen od dviju riječi: del – srce, i bar – odnijeti, tako da delbar, ili na bosanskom dilber, znači onaj koji odnosi srce. Muškarac voli da njegova supruga stalno (od)nosi njegovo srce. Ţena moţe sakriti strast, dok muškarac to ne moţe. Ţena vrlo smireno, korak po korak, otkriva muţu šta ţeli. Muškarac je sušta suprotnost, on to pokazuje krajnje otvoreno, direktno, bez okolišanja i pod svaku cijenu. Privlači paţnju stav poznate američke psihologinje Rick, ţene koja je obavila brojna istraţivanja na ovom polju. Po njenom mišljenju, svijet muškarca se umnogome razlikuje od svijeta ţene. To što ţena ne moţe razmišljati i raditi poput muškarca je zbog toga što pripadaju različitim svjetovima. Muškarac i ţena su poput dvije zvijezde koje se kreću u svojim orbitama i svojim posebnim putanjama. Upravo zahvaljujući tome mogu jedno drugo razumjeti, jedno drugo voljeti i jedno drugog nadopunjavati. A i Kur‟an kazuje da trebaju jedno drugo nadopuniti i nadomjestiti meĎusobne nedostatke, dajući nam do znanja da smo stvoreni u parovima i da ne moţemo biti jedno bez drugoga. Odvojeni smo nepotpuni, a tek kada doĎe ona druga polovina, sve biva ljepše i potpunije. Ova psihologinja dalje tvrdi da muškarac i ţena zbog ovih razlika nikada ne mogu biti jedno. Za muškarca je zamorno da stalno bude pored ţene. VoĎen ljubavlju i ţeljom da se ta ljubav produţi, on se voli malo odmaći. To odmicanje ne znači zasićenost, nego darivanje ljubavi na duge staze. Sljedeća razlika: Za ţenu nema ništa 107
ljepše i poţeljnije od toga da stalno sjedi pored svoga muţa kojeg voli i da stalno priča s njim. Ipak, ako je ţena svjesna ove razlike, onda joj je lahko zaključiti ukoliko muškarac izlazi iz kuće ili od nje, da to nije zamor. Neće reći da je ne voli, jer je svjesna da on to čini upravo iz potrebe da bi je više volio te se upravo zato malo i odvojio. Kaţe se da je primjer muškarca i ţene kao primjer dva čvora na koncu, a da je konac koji stoji izmeĎu njih zapravo bračna veza i oni vole da taj konac bude prekinut. Zašto? Jednostavno zato što ako se konac prekine, tada ga uzimamo i zaveţemo novi čvor. I šta se desi? Sada su ona dva čvora, muškarac i ţena, još bliţi. Upravo se zato kaţe da je razlika izmeĎu muškarca i ţene začin ţivota. Zbog tih razlika ne treba patiti, jer kako god uţivamo da nam jelo ima i soli, i vegete, i bibera, i ostalih začina, isto tako razlike u našim ţivotima začinjavaju zajednički ţivot. Kada spoznamo ove razlike i njihove osnovne razloge i kada muškarac, s jedne strane, vidi da njegova ţena stalno ţeli biti kraj njega i voljela bi da on nikako ne izlazi iz kuće, a s druge strane, kada ţena vidi da muškarac hoće izaći, onda će oni to umjeti shvatiti i prihvatiti, te uzeti kao začin ţivota, odnosno nešto što ţivotu daje poseban ukus i čini ga boljim i ugodnijim. Sljedeća razlika na koju ukazuje Rick je da muškarac ima ţelju za monotonim vanjskim izgledom, npr. kupi jedno odijelo i hlače koje mu se sviĎaju i on bi to nosio dok se ne raspadne, dok bi ţena ţeljela da svaki dan bude novo biće. Zato vidimo da je praćenje mode u odijevanju znatno prisutnije kod ţena nego kod muškaraca. Kada muškarac shvati tu potrebu koja se javlja i izvire iz biti ţene, on neće reći da mu je ţena rasipnica, već će svaki višak koji ima gledati da uloţi na svoju suprugu. Jedan moj profesor je govorio i davao lijep savjet da pred ţenom nikad ne brojim novac, jer ako pri brojanju ispadne da nedostaje novca, ţeni bi se time moglo dati do znanja da je ona potrošila novac, da je pitamo gdje su pare i slično, a to bi je povrijedilo. 108
Ovo je plod ţivotnog iskustva. Savjet muškarcima je da ne jadikuju kako im se plaća smanjila, kako ima mnogo nekakvih rata, zato što to ţeni zagorčava ţivot i razara njenu potrebu za promjenom, da uvijek bude nova, čini je ogorčenom te ona stiče dojam da ne moţe sebi nešto priuštiti. Psihologinja dalje kaţe da najljepša riječ ili riječi koje ţena ţeli čuti od muškarca jesu: “Draga, volim te”, ali to će kod nje biti djelotvorno pod jednim uvjetom: ona mora osjetiti da je to istina, a ne pretvaranje. Od Poslanika se prenosi da je rekao da kada muškarac svojoj supruzi kaţe: “Volim te”, pod uvjetom da je to istina, to se do kraja ţivota ne briše iz njenog srca. Sljedeća razlika: Za muškarca je sreća u sticanju poloţaja i autoriteta koji svi poštuju. Kada čovjek osjeti da ima društveni autoritet, on kaţe da je uspješan, dok je za ţenu sreća osvojiti srce jednoga muškarca i čuvati ga cijeloga ţivota. Veoma je vaţno i odveć korisno da djevojke i mladići koji su spremni za udaju i ţenidbu uvijek imaju na umu skicu ovih razlika. Ovo je vaţno stoga što na jedan način treba doći do forme ili standarda. Muškarac i ţena koji ne poznaju ove razlike i standarde na osnovu svojih mjerila uvaţavat će ţenu ili muškarca, a kada djevojka ili mladić poznaju ove razlike, onda će suprotni spol gledati kroz mjere tog spola, tj. gledat će da li ispunjava i zadovoljava kriterije toga spola. Pogrešno je mišljenje da se u periodu zaručništva mogu meĎusobno upoznati. Zašto je pogrešno? Zato što se oboje na neki način igraju jedno drugim, krijući svoje psihičke posebnosti, a prikazujući se u najljepšem ruhu. Zbog toga se i kaţe da ljubav prema nečemu čovjeka učini i slijepim, i gluhim. Drugim riječima, kada čovjek voli nekoga, on ne ţeli vidjeti njegove nedostatke niti ţeli slušati kada mu neko prenosi te nedostatke. Upravo zato, kada otac, majka ili neko stariji na osnovu iskustva i poznavanja osnovnih karakteristika 109
hoće posavjetovati svoju kćerku ili sina govoreći: “Da se ja pitam, ne bih“, oni odmah prelaze u opravdavanje i govore:“ Ne, ne, to je bilo prije, sada nije takva (ili takav), promijenila se (ili promijenio se).“ A istina je da nije to bilo prije, već je ljubav to stavila u prošlo vrijeme. Roditelji bi sa svoje strane, kao iskusni ljudi, trebali uzeti u obzir razliku generacija i truditi se da ne prilaze problemu ili pitanju sa svoga aspekta, tj. da pristupaju sa stavom: Ja 60-godišnjak savjetujem tebe 20godišnjaka, već se moraju spustiti na nivo onoga koga savjetuju, moraju uzeti u obzir njegove potrebe, njegovo stanje i njegov poloţaj te na osnovu svoga iskustva pretresti i razmotriti njegove (ili njene) okolnosti i iznijeti stav. Ni po koju cijenu otac ili majka ne smiju suditi kao 60-godišnjaci, kojima nije ni do čega stalo, već bi samo sjedili. Nakon što smo u odreĎenoj mjeri sagledali meĎusobne razlike, postavlja se pitanje da li su one pokazatelji meĎusobnih prednosti muškarca i ţene, ili se iza toga krije nešto drugo. Drugim riječima, da li se htjelo kazati da je ţena dobra, a muškarac nije, ili suprotno, ili je moţda nešto treće posrijedi? Ako se ispostavi da se radi o nečem trećem, treba sagledati da li je riječ o nuţnosti Boţijeg stvaranja, ili je u pitanju samo šarolikost Boţijeg carstva, kao u slučaju kada nešto pišemo, pa sa ţeljom da to bude šareno i zanimljivo mijenjamo olovku te malo pišemo crvenom, malo plavom itd. Ako uspijemo iznaći odgovor na ova pitanja, time nalazimo i odgovor na veliki broj pitanja koja se postavljaju nama samima, a zadiru u društvene segmente i odnose. Znajte da kada čovjek iznaĎe odgovor na svoja pitanja, taj mu odgovor promijeni način i smjer ţivota isto kao što nekada odreĎena dilema ili nejasnoća čovjeka spuštaju sa visina do kojih je uz veliki trud i muku stigao u svome ţivotu. Upravo zbog toga u jednoj predaji nam se poručuje da je jedan sahat razmišljanja bolji od jedne, sedam ili sedamdeset godina 110
ibadeta. Tako, npr., ako uzmemo u obzir dvije linije koje se od početka počinju odvajati jedna od druge, to odvajanje u početku nije toliko primjetno, ali što se ide dalje i što vrijeme više protiče, one su sve više i više udaljene. Tako je i u ţivotu. Nekada je potrebno samo jedno malo skretanje, malo odstupanje da se ode na sasvim drugu stranu. Zato, kada čovjek sebe spasi tog malog odstupanja i zastranjenja, zapravo je sebe spasio toga da završi na drugoj stani, jer smo rekli da je zastranjenje u početku malo. U objektivnom svijetu bez izuzetka vlada zakon kauzaliteta, tj. sve što se dogaĎa podreĎeno je uzročno-posljedičnom ustrojstvu. TakoĎer ćemo vidjeti da zakon kauzalnosti vrijedi i za duhovne i psihološke horizonte, kao što vrijedi i u materijalnom segmentu. Jedan od problema koji je zahvatio cijelo društvo i sve kategorije ljudi jeste i taj što naučnici koji se bave spekulativnim znanostima ne razumiju jezik vjere, a naučnici koji se bave vjerskim naukom ne razumiju jezik znanstvenosti. Kada je u pitanju tema ove knjige koju čitate tu se još većim objelodanjuje ovaj problem. Sva iznesena i neiznesena pravila ne mogu se uzeti i prekopirati na čitav ţivot, niti izdvojit iz cjeline. Ne smije ţena da se zalijepi za neki navod iz ove knjige kako bi ostvarila neko svoje pravo, a u isto vrijeme da se ne povinuje nekom drugom u kom je pravo na strani muţa i slično. Ova pravila su manje-više teorijski univerzalna, ali mi se iz dana u dan mjenjamo. Od ljudi se očekuje da uče, napreduju, usavršavaju se u svim aspektima. Mlada, odnosno snaha, recimo, dolazi u novu porodicu. U početku neiskustvo i trema čine da joj ponekad zagori ručak. Ukućani obično u početku to 111
zanemaruju jer je tek došla. MeĎutim, za jednu “mladu” koja je već 10-20 godina u kući, a kojoj još uvijek zagori hrana, nećemo reći da je treba pustiti na miru jer je tek došla. Zašto? Zato što je našem odnosu prema spoljnjem svijetu svojstvena svijest o zakonu kretanja i promjene, o zakonu adaptiranja i socijalizacije, tako da svaki čovjek shvata da se kreće sa cjelinom i da u tom kretanju doţivljava promjene. Razlika izmeĎu muškarca i ţene razlika je koja se tiče proporcionalnosti, a ne razlika koja izaziva kontradiktornost.Uzvišeni Allah je rekao: “Allah neće promjeniti situaciju jednog naroda sve dok ne izmjeni ono što je u njima samima.“48 Što čovjek više cijeni bračnu vezu, to će joj više povećavati vrijednost. Uslijed toga on će voditi više računa o osjećanjima svog bračnog druga. Naprimjer kada bračni drug kaţe: “Ja osjećam da...“ nema sumnje da će osoba voditi računa o uzrocima takvih osjećanja. Dogodi li se da jedan bračni drug osjeti tugu ili uzrujanost nesumnjivo je da će ovakva osoba, ako joj je do tog bračnog druga i braka stalo, pokazati suosjećanje. Bračni drugovi će, ako vode računa jedno o drugom kao i o braku općenito, biti sposobniji da voljno mijenjaju odreĎena ponašanja, oni se pri tome neće osjećati potlačeno i poraţeno. Što je čovjek većeg emocionalnog zadovoljstva, to je manji broj njegovih nezadovoljenih emocionalnih potreba. U skladu s tim, takva osoba će više paţnje posvećivati emocionalnim potrebama svog bračnog druga. Naprimjer, ako muţ ima jaku potrebu da bude voljen, on će kad god ga nešto povrijedi dugo razmišljati o svojoj nezadovoljenoj emocionalnoj potrebi. On emocijama svoje ţene neće moći posvetiti odgovarajuću paţnju jer je prirodno da čovjek prvo pokuša zadovoljiti svoju vlastitu potrebu pa tek onda tuĎu. 48
Er-Ra'd, 11.
112
Suosjećanje i paţnja meĎu partnerima Svima nama je potrebno osjećanje da se za nas neko brine. TakoĎer, potrebno nam je da osjetimo kako neko s nama suosjeća i tješi nas kada smo povrijeĎeni. Ta povrijeĎenost moţe izazvati nekoliko emocija kao što su ljutnja, uzrujanost ili tuga. Vaţno je da osjetimo da postoji neko ko se brine zbog naše povrijeĎenosti, boli, patnje i osjećanja. Sposobnost izraţavanja osjećanja je nesumnjivo neophodna za naše zdravlje pa i pomoć kada smo u nevolji i kad nam je nečija pomoć neophodna. Što smo nekoj osobi vaţniji, to ona pokazuje veću briţljivost i paţnju prema nama i našim osjećanjima. Zato svako od nas ima potrebu da osjeća da je koliko toliko vaţan i da ga se drugi ne bi nikada odrekli. Naprotiv, oni će pohitati da mu pomognu i ukaţu paţnju. Kada je neko povrijeĎen ili kada ima uznemiravajuću emocionalnu potrebu moţda to i nije baš pravo vrijeme za pridobijanje paţnje druge osobe. Bolje je da ta paţnja započne prije njegove povrijeĎenosti ili prije pojave uznemiravajućih osjećanja. U trenucima povrijeĎenosti čovjek osjeća ljutnju i gnjev, zato što od drugih nije dobio paţnju i brigu kakvu on smatra da zasluţuje. Tada nije bitno uslijed čega su mu paţnja i briga uskraćene. Ako ovaj čovjek napadne ljude oko sebe koji mu nisu ukazali paţnju, oni će u većini slučajeva zauzeti odbrambeni stav. Uslijed tog stava mogućnost da će se povrijeĎenom čovjeku pomoći postaje još manja. Osoba koja je svjesna sagovornikovih osjećanja bavit će „samo odbranom“, neće pronalaziti ispirke za sebe niti opravadavati vlastite propuste. Ponekad je čovjeku teško bude suosjećajan i ponudi emocionalnu potporu osobi koja upravo napada i optuţuje. 113
se će da ga
Bude li čovjeku potrebna briga i paţnja od strane druge osobe nije ni pametno ni korisno da počne napadati druge. Pogrešno je koristiti izraze poput “da ti je imalo stalo do mene uradio bi tako i tako“, ili izraz “tebi nije stalo do mene.“ Iako će ovakvi izrazi odmah pokrenuti drugu osobu da uradi ono što se od nje traţi, oni ipak u njoj neće pokrenuti lijepa i iskrena osjećanja. Ti izrazi neće navesti sagovornika da ukaţe istinsku i iskrenu paţnju. U većini slučajeva ovakvi izrazi će uzrokovati da se sagovornik osjeti krivim, a to je negativno osjećanje što nije najbolji motiv za rad i davanje. Čovjek koji je naučio koristiti takve izraze kako bi se bitno udovoljilo njegovim potrebama, zapravo se sluţi sagovornikovim osjećanjem krivice i poigrava se njime kako bi ga neveo da uradi odreĎeni posao. Sagovornik će nakon odreĎenog vremena sigurno početi da osjeća uzrujanost pa čak i gnjev. Njegovo samopoštovanje će oslabiti jer drugoj strani ne ukazuje paţnju slobodno i vlastitom voljom, nego uslijed nametnutih pritisaka. IzmeĎu njih će izbiti bezbrojna osjećanja, rivalstva, tlačenja, dominacije i iskušenja. Sva ta osjećanja su za bračnu vezu pogubna. Sada moţemo zaključiti da je u skladu s emocionalnom inteligencijom da čovjek svoja osjećanja izrazi na “nenapadački“ način, uzimajući u obzir osjećanja i reakcije koje će eventualno uzrokovati kod sagovornika. Rješavanje nesuglasica i svaĎa Moţda ćete se začuditi kada čujete da većina bračnih svaĎa nema svoje istinske razloge! Razlog svaĎe zapravo biva teško izrečena stvar emocionalne prirode koja je skrivena pod burom svaĎe. Ponekad, opet, razlog svaĎe biva osjećaj supruţnika da su se našli pred teškoćama i izazovima s kojima se ne mogu uspješno nositi. Bilo koja bračna svaĎa se moţe lahko riješiti ako su supruţnici dovoljno fleksibilni, tako da ni jedno od njih ne osjeća kako druga strana nad njim ima prevlast ili mu nanosi štetu. 114
U razloge bračnih nesuglasica i svaĎa spadaju i nerealna pa čak i sanjarska očekivanja sa kojima bračni drugovi stupaju u vezu. U toku rasprave korisno bi bilo da bračni drugovi izbjegavaju: pretjerivanje u govoru i opisima, prizivanje prošlosti, ironiju i podrugljivost, citiranje govora drugih ljudi o vlastitom bračnom drugu. U bračnu raspravu ili svaĎu nikada ne treba “uvoditi“ treću osobu, nazivanje svog bračnog druga nadimcima ili pridjevima “ne nazivajte jedni druge nadimcima“49, prisiljavanje bračnog druga da sluša i nastavlja raspravu uprkos njegovoj izjavi da to u odreĎenom trenutku ne ţeli, nastojanje da se po odreĎenom pitanju bračni drug s njim usaglasi i sl. Očekivanja i bračni ţivot Očekivanja imaju veliki utjecaj na bračnu vezu. Supruţnici, čak i ako potječu iz iste socijalne sredine, u brak stupaju s različitim očekivanjima. Osoba koja je odgojena u odreĎenoj kući ili porodici, nesumnjivo će biti pod utjecajem te porodice. Tako će se pojaviti očekivanja u obliku čovjekovih prioriteta i ţelja za koje on smatra da su “ispravan“ oblik ponašanja. Ponekad, bračni drug očekuje da će ga druga strana poštovati u skladu s njegovom definicijom poštovanja koja se u nekim slučajevima sastoji iz slušanja i pokoravanja bez pogovora. Nasuprot tome, druga strana smatra da se poštovanje sastoji iz diskusije o temi i izraţavanju vlastitog mišljenja, pa čak i protuvrječja. U toku emocionalnog razvoja dogaĎa se da jedna strana u braku očekuje od druge da neprestano vodi brigu o njegovim osjećanjima i da stalno o tome postavlja pitanje. MeĎutim, dogaĎa se da druga strana nije na tom nivou emocionalnog razvoja. Stavovi će tada, nesumnjivo biti vrlo različiti. 49
El-Hudţurat, 11.
115
Nesumnjivo je da će čovjek koji ima odreĎena očekivanja doţivjeti veliko razočarenje kada vidi da se ta očekivanja nisu ostvarila u njegovom bračnom odnosu. Proces mjenjanja i “prevaspitavanja“ bračnog druga, kako bi se okitio očekivanim osobinama, sigurno će uroditi novim višegodišnjim razočarenjima i neuspjesima. Vrlo je opasno ako čovjek u svojim očekivanjima nije fleksibilan. On će tada odbiti ličnost svog bračnog druga u cjelosti samo zato što ona ne posjeduje nekoliko očekivanih svojstava. Plemeniti Poslanik je i po ovom pitanju učitelj muţevima: “Vjernik neće zamrziti vjernicu, zamrzi li jednu njenu osobinu, biće zadovoljan drugom.“50 Davanje “prostora za disanje“ Postoje neke navike i postupci koji iako nisu u uskoj vezi sa seksualnošću mogu negativno djelovati na istu i na čitav bračni ţivot. Sagledajmo situaciju: Čini vam se kako je vaš partner centar vašeg ţivota; trudite se da mu ugaĎate koliko god moţete. Radite i vi i on, ali kad god je to moguće, potrudite se da ga dočeka svjeţe spremljen ručak, da mu je odjeća uvijek čista, ispeglana i da lijepo miriše, da je posteljina uvijek mirišljava, da stan u koji se umoran vraća s posla lijepo i udobno izgleda... On to kao da ne primjećuje. U stvari, čini vam se da je toliko navikao da je sve to tako, da više i ne primjećuje koliko se trudite oko njega. Kaţe da je umoran no vi ipak postajete sumnjičavi. Glavno pitanje koje postavljate sebi je: on je centar vašeg ţivota - zar ne bi trebalo da i vi budete centar njegovog? Stručnjaci predlaţu i savjetuju: Ukoliko ţelite da budete centar partnerovog ţivota, trebalo bi da mu ostavite dovoljno prostora da uopšte ima neki ţivot.
50
Muslim.
116
Kada puno rade, muškarci se kući vrate umorni i često nisu raspoloţeni za čavrljanje, niti bilo šta što zahtjeva ma kakvu moţdanu aktivnost. Ţele da pojedu, moţda da malo vegetiraju ispred televizora i da spavaju. To ne znači da vas ne vole (ne zaboravite da oni, izmeĎu ostalog, rade i zbog vas - da bi vama mogli da pruţe što više), već samo da su preumorni. Pored toga, većini ljudi je potrebno bar nešto prostora samo za sebe, neko vrijeme kada će biti ostavljeni na miru. To nije ostvarljivo na poslu; to vrijeme im morate ostaviti vi. Ipak, i vama je to potrebno, pa opet “rintate“ skoro 24 časa dnevno, sve zato da bi njemu bilo ljepše? Ne činite to! Većina muškaraca će potpuno razumjeti da je i vama potrebno vrijeme za sebe, znaju šta znači osmočasovno radno vrijeme i neće vam zamjeriti što šporet ne izgleda u svakom trenutku kao da je svjeţe oriban i uglancan. Neka neko vrijeme bude samo za vas, kao što je i njemu potrebno neko vrijeme samo za sebe vi ćete se osjećati odmornije i raspoloţenije, a i njemu će biti prijatnije. On vas voli, samo mu treba malo prostora za disanje. Pruţite mu ga i voljet će vas još više, jer će znati da ima partnerku koja ga voli i razumije i prihvata njegove potrebe. Dokle smijemo ići u nastojanju da promijenimo nju/njega Mnoge bračne zajednice u jednom trenutku doĎu u krizu zbog prevelike ţelje jednog od partnera da promijeni drugog i modelira ga prema svojim ţeljama. Strana na koju se vrši pritisak pruţit će otpor a ako se najzad preda i postane sve ono što što druga strana ţeli od nje, ova druga strana shvati kako je nakon toga u njihovoj bračnoj vezi sve učmalo i predvidivo, a partner postao dosadan. Ova vještina modeliranja ne moţe se osporiti ni muškarcima, mada je, istini za volju, tipična za 117
ţenski svijet. Zbog revnosne ţelje muškaraca da udovolje ţenama koje vole, posebno na početku veze, moţe izgledati kako su podloţni ma kojoj promjeni koju ţelite da sprovedete u djelo. No, nemojte se prevariti. Ako to uzmete zdravo za gotovo, kao bezuslovnu dozvolu, pa počnete da kreirate svog muškarca, uvjeravamo vas da ćete završiti pored ozlojeĎenog muškarca. Pored toga, da li zbilja ţelite da vaš muškarac bude ţiva marioneta? Malo vjerovatno. U svemu tome nameće se još jedno pitanje: da li se muškarci uopšte mijenjaju pod ţenskim uticajem? Moţete računati na to. Usporedite bilo kog muškarca u četrdesetim godinama sa onim kakav je bio u dvadesetim. Zateći ćete muškarca sa mnogo više samopouzdanja, briţljivog, strpljivog, posvećenog - ukratko, mnogo bolju osobu. Zašto? Veza podrazumijeva potpuno odsustvo sebičnosti. U procesu koji započinje kada dvoje ljudi nalete jedno na drugo, emotivna ispunjenja i proţimanja tokom godina kreiraju dvije znatno bolje osobe. Ukratko, najbolja vijest je: što manje budete razmišljali o tome kako da promijenite jedno drugo, to će proces promjene bolje funkcionisati. Ponekad se moţe desiti da i jedan i drugi bračni drug ţele da sve drţe pod kontrolom; da budu glavni, da se zna ko je “gazda u kući.“ Ţene su obično suptilnije u tome; nerijetko su u stanju da kontrolišu situaciju, a da muškarac toga i ne bude svjestan - da vjeruje da je on glavni. To rijetko napravi problem, jer su takvom situacijom najčešće oboje zadovoljni. Ono što najčešće napravi problem jeste to kada muškarac postane grub. Njegova ţelja za kontrolom često potiče od straha da će izgubiti ţenu do koje mu je stalo. MeĎutim, on tog straha često nije svjestan. Ţene su uglavnom znatno bolje od muškaraca u prepoznavanju i svojih i tuĎih emocija; meĎutim, pošto su muškarci fizički prilično jači od ţena, ukoliko postanu veoma agresivni i grubi, ţena će se, naravno, uplašiti i neće baš biti sklona tome da smireno 118
analizira ma čija osjećanja - gledat će da se zaštiti, ako treba, i da pobjegne. Zato ako ste od ove vrste: trudite se da ne budete agresivni, jer je grubost jedan od najbrţih načina da ostanete bez ţene koju volite. Budite njeţni i paţljivi. Ako vam smeta kako se vaša ţena oblači (šminka, ponaša...), blago joj to recite - a potrudite se i da zaista razmislite zbog čega vam to zapravo smeta. Time ćete mnogo lakše doći do rješenja problema i nećete povrijediti osobu koju volite. Imajte na umu: ukoliko ste uvijek njeţni prema ţeni koju volite, znatno su vam veće šanse da je zadrţite nego ako ste grubi. Nema ţene koja ţeli da ţivi u istoj kući sa čovjekom kojeg se boji. Nemojte razmišljati samo o tome kako ona neće zatraţiti razvod zbog straha od svojih roditelja ili zbog djece. Ţena moţe biti i dalje s vama u braku ali da je vi izgubite. Jer oni koji su se udaljili od svojih supruga znaju da je mnogo lakše ţivjeti sam nego ţivjeti sa ţenom s kojom ste izgubili nit koja vas povezuje. Postoje ustvari dva ključa za sretan brak. Prvi je voljeti Allaha i nastojati primijeniti Njegove principe u svakoj situaciji i vezi. Drugi je učiniti malo senzibilnog pretraţivanja i analize vlastite duše prije nego se odlučimo za tako vaţan poduhvat, poduhvat koji je najvaţniji u cijelom našem ţivotu i koji ce uticati na ţivote i dobrobit mnogo drugih osoba, a ne samo na nas! Šta osoba ţeli od braka? Prije nego se odluči posvetiti nekom ţivotnom drugu, svaka osoba treba pokušati smireno sjesti, postati svjesna svojih stvarnih potreba, te procijeniti da li kandidirani partner ima šanse da udovolji tim potrebama. Te potrebe nisu samo da muškarac ima jeftinu slugu ili priljeţnicu (seksualnog partnera pri ruci kada god se osjeti “raspoloţenim“). U slučaju ţene to ne znači imati nekoga ko će je zasipati poklonima, odjećom, nakitom i cvijećem ili nekoga ko će joj osigurati da na svojim rukama moţe ljuljati voljenu bebu. Te potrebe su mnogo više od toga. One su fizičke, emocionalne i duhovne.
119
Šta su tvoje vrijednosti i tvoji ciljevi, i kako ih namjeravaš ostvariti? Moraš prvo sebe vrlo dobro poznavati, a onda imati i prilično jasnu predstavu o tome da li tvoj potencijalni bračni drug razumije te ciljeve i da li je voljan/na i sposoban/na da ih zadovolji. Štaviše, da bi tvoj brak bio uspješan, moraš voditi računa o legitimnim potrebama svoga partnera i ne smiješ očekivati samo svoje zadovoljenje. Ako ţelite biti sretni, onda i vaš supruţnik mora biti sretan ili će vaša veza kratko potrajati. Imamo fizičke potrebe, za seksualnim zadovoljavanjem, za hranom, odjećom i domom. Mi imamo emocionalne potrebe za razumijevanjem, ljubaznosti i paţnjom. Imamo potrebu za druţenjem i prijateljstvom, za osobom sa kojom moţemo dijeliti svoje intimne misli a i dalje se osjećati sigurnim; za nekim za koga smo sigurni da nam se neće smijati ili izrugivati, već će o nama brinuti. Imamo potrebu da osjetimo da nešto zajedno gradimo, da ostvarujemo nešto što je dobro. Konačno, mi imamo duhovnu potrebu za unutarnjim mirom i zadovoljstvom. Imamo potrebu da se osjećamo kao kod kuće s partnerom čiji je način ţivljenja spojiv sa našim vlastitim osjećajem za moral i našom ţeljom da ţivimo na način kojim će Bog biti zadovoljan. Ako nam naša vjera išta znači, onda najosnovnija potreba koju imamo jeste da naĎemo nekoga čiji islam nije samo na usnama vec je stigao i u srce. Mi se nećemo osjećati udobno ako se naĎemo u ţivotnom partnerstvu sa nekim čiji nas ţivotni stil, moral ili navike dovode u nezgodnu i neprijatnu situaciju. To nikako neće pomoći našem unutarnjem miru, već će naprotiv biti velika briga. Mi se ţelimo osjećati sigurnim. To nema nikakve veze sa zadovoljavanjem naših nagona za karijerom, slavom, bogatstvom ili materijalnim posjedovanjem. Takve stvari su po sebi dovoljno drage, ali muslimani znaju da postoji glad duha koja ostaje i kad sve ove fizičke potrebe budu zadovoljene. 120
Ljubav prema dunjaluku i ovozemaljskim stvarima je varljiva iluzija. Muslimani znaju da bez obzira kako draţesne one bile, stvari ovoga svijeta su prolazne i brzo nestaju. One zavise od volje Allahove. Milioner moţe biti pretvoren u prašinu zbog najmanjeg zaokreta sudbine. Ništa od zemaljskih bogatstava ne moţemo uzeti sa sobom kada budemo napuštali ovo mjesto i krenuli na put koji dolazi nakon kratkog ţivota na ovom svijetu. Naše duše ţele znati ko smo, šta smo, zašto smo ovdje, kuda idemo i kako tamo moţemo stići. Nevjernici ismijavaju religiju, ali se ne osjećaju prijatno zbog saznanja da nemaju zadovoljavajuće odgovore na ova pitanja. Muslimani osjećaju da su, čak i kad ne znaju posigurno sve detalje, na Pravome putu. Čak i kad uvijek ne znaju zašto je Allah dao odreĎenu uputu, oni vjeruju Njegovom sudu, i znaju da je ispravno poštovati je, i da će postupajući po njoj naći sreću i zadovoljstvo. Za uspješan brak od vitalnog je značaja da u obzir uzmete potrebe i narav svoga partnera. U potrazi za tvojom vlastitom srećom i uspjehom vaţno je i šta on ili ona vjeruje o “ţivotu, svijetu i svemu ostalom.“ Jer, ako je samo jedna strana para sretna i zadovoljna vezom, vrlo brzo će i ona biti pogoĎena nezadovoljstvom druge strane. Osobe koje se ţele vjenčati treba od samoga početka da znaju odgovaraju li jedna drugoj. To znači više od toga da li su ili ne iz odgovarajuće porodice, ili da li praktikuju osnovne vjerske duţnosti: te stvari su vaţne, ali vjerovati da su one jedino što je vaţno moţe dovesti do katastrofe. Ponekad kada se osoba zaljubi, ona je gotovo u stanju bolesti koja sputava njeno normalno rezonovanje. Zaljubljeni su često opijeni voljenom osobom da jednostavno ne mogu vidjeti stvari koje “nisu u redu.“ Ili ako ih i vide, oni pretpostavljaju da je njihova ljubav tako snaţna da će prevazići sve prepreke i nespojivosti, i da će biti u stanju da utječe na voljenu osobu da se promijeni prema ţeljama i ukusu zaljubljene osobe. Neki se nadaju! 121
Ako dvije osobe ne čine dobar tim, onda su velike šanse da će putovanje biti tegobno. Prema jednoj staroj bliskoistočnoj poslovici, polje ne moţe biti kako treba uzorano ako su u jarmu vo i magarac. Takva avantura moţe uspjeti, ali će ona nanijeti bol i poteškoće objema stranama. Isto vaţi i za brak. Ako muškarac i ţena imaju potpuno različite interese/zanimanja, ukuse, iskustva, vrste prijatelja, sasvim je sigurno da će njihov brak brzo naići na velike probleme. To je jedan dobar razlog zašto je vaţno da ţivotni partneri imaju zajednički stav prema svojoj vjeri. Allah je zabranio brak sa mnogobošcima i naredio nam da se ţenimo osobama od vjere. On je takoĎer odobrio uključivanje roditelja i staratelja pri izboru supruţnika. Društveni status porodice često uveliko odreĎuje skup vrijednosti koje ljudi imaju. Kada je društveni status muţa i ţene sličan, oni će se vjerovatno lakše privići jedno na drugo. MeĎutim, Allah i Njegov poslanik, a.s., kaţu da osobe vrlo različitog statusa mogu imati veoma dobre brakove sve dok su njihovi stavovi prema vjeri spojivi. A robinja vjernica bolja je od mnogoboškinje, makar vam mnogoboškinja pamet zanijela!51 Ţenu udaju četiri stvari: njeno bogatstvo, njen status, njena ljepota i njena vjera. Odluči se za onu s vjerom i uspjet ćeš.52 Mnogi brakovi danas nesretno završavaju, ponekad i razvodom, zbog nespojivosti. Da su partneri ostavili na trenutak po strani pitanje “zaljubljenosti“ i paţljivo preispitali svoju spojivost, njihove tragedije bi moţda bile izbjegnute. Otuda je vaţna trezvena pomoć roditelja pri izboru i ocjeni potencijalnih partnera! Iskreno poštovanje jednih prema drugima je najvaţniji element, a ne takozvana “bliskost“ i fizička intimnost prije braka. 51 52
Bekare, 221. El-Buhari i Muslim.
122
Neobuzdana strast moţe goditi u početku, ali ona pokazuje sebičnu nebrigu za sreću druge osobe. Ona takoĎer moţe posijati sjeme sumnje koje kasnije moţe izrasti u nesigurnost vezano za stvarni motiv braka. Je li mu cilj samo da sluţi kao ispust za strast ili je sklopljen da bi se dijelio ţivot sa nekim koga se istinski cijeni i voli? Mnogi, na svoju ţalost, otkrivaju da pomanjkanje samokontrole prije braka često najavljuje pomanjkanje samokontrole u braku. Ipak, nemoguće je da dvije osobe ikada odgovaraju jedna drugoj u svakom smislu jer su to dvije odvojene individue, svaka sa svojom zasebnom dušom i ličnosti. Ako jedan partner jednostavno nastoji dominirati drugim tako da dokine osobenost drugog supruţnika, tragedija je na pomolu. Jedna od najvećih opasnosti “macho“ muškaraca je što oni nakon vrlo kratkog perioda bračnog ţivota počinju misliti o svojim partnerima kao “ţeni“ ili “svome produţenom ja“ ili čak “imovini“, i što zaboravljaju da islam priznaje ţene kao puno-pravne ličnosti. Kada muţevi na ivici razvoda budu intervjuisani od strane savjetnika, oni često u šoku dolaze do spoznaje da, iako su godinama oţenjeni očekujući da im ţene ispunjavaju svaku ţeljicu, nemaju pojma koja je omiljena boja njihove supruge, ili haljina, ili hobi, ili ko su njene prijateljice. Oni jednostavno nikada nisu primijetili nijedan aspekt svoje supruge koji nije imao direktne veze sa njima. Neki oblici ponašanja koji mogu dovesti brak u pitanje Sigmund Freud je izjavio da voljeti i raditi jesu srodne sposobnosti koje su znak pune zrelosti. Ako se ovo uzme za tačno onda se moţe postaviti pitanje da li je zrelost danas ugroţena vrsta? Statistike koje govore o broju razvoda uveliko potkrepljuju snagu ovog pitanja. Jedno od objašnjenja koje se nude kao razlog većeg broja razvoda jeste prestanak ekonomske ovisnosti ţena o muţevima što je nekad odrţvalo brakove čak i u najpromašenijim kombinacijama. Ako 123
društvena očekivanja nisu više tolika snaga koja bi odrţavala brak tada su emocio-nalni odnosi izmeĎu bračnih drugova utoliko vaţniji, ţele li dvoje ljudi odrţati bračnu zajednicu. Nerijetko ćemo susresti bračne parove gdje je on namrgoĎen i ljut, a ona kraj njeg sa suzama u očima pokušava nešto da mu kaţe. Na prvi pogled je jasno da je u toj vezi došlo do kritične tačke. Nerijetko su razlozi ovakvim stanjima različite emocionalne stvarnosti - njegova i njena. Pored bioloških izvora ovih razlika smatra se da je jedan dio njihovih korjena učvršćen i u samom djetinjstvu jer dječaci i djevojčice vrlo često uče različite lekcije o postupanju. Smatra se da roditelji o emocijama puno više razgovaraju sa djevojčicama nego sa dječacima. U dobi od deset godina, pribliţno jednak postotak djevojčica i dječaka otvoreno je agresivan, u ljutnji sklon otvorenim konfrontacijama. Ali već u dobi od trinaest godina javlja se znakovita razlika meĎu spolovima: djevojčice u odnosu na dječake postaju puno vještije u profinjenim taktikama iskazivanja agresivnosti, poput izopćavanja, zlobnog ogovaranja i neizravnih osveta. Dječaci najčešće jednostavno nastavljaju sa sklonošću sukobljavanju u stanjima srdţbe, ne znajući za ovakve prikrivenije načine reagiranja.53 Kada se igraju zajedno, djevojčice to čine u manjim, prisnijim skupinama, u kojima je naglasak na što manje neprijateljskih osjećaja i što više suradnje, dok se dječaci igraju u većim skupinama, u kojima je naglasak na konkurenciji. Jedna od ključnih razlika očituje se u onome što se dogaĎa kada se igra dječaka ili djevojčica prekine zbog nečije ozljede. Ako se dječak koji se ozlijedio uzruja, od njega se očekuje da se makne i prestane plakati kako bi se igra mogla nastaviti.
53
Djevojčice i umijeće agresivnosti: Robert B. Cairns i Beverlv D. Cairns: Lifelines and Risks (New York, Cambridge Universitv Press, 1994.)
124
Ako se isto to dogodi u skupini djevojčica koje se igraju, igra se prekida i svi se okupljaju oko djevojčice koja plače kako bi joj pomogli. Ova razlika izmeĎu dječaka i djevojčica u igri pokazuje ono što Carol Gilligan s Harvarda označava kao ključan disparitet meĎu spolovima: dječaci se ponose usamljenom, odlučnom neovisnošću i autonomijom, dok djevojčice sebe vide kao dio mreţe meĎusobno povezanih jedinki. Tako dječake ugroţava sve ono što bi moglo u pitanje dovesti njihovu neovisnost, dok djevojčice više ugroţavaju prekidi veza. A, kako je to primijetila Deborah Tannen54 ovako različite perspektive znače da muškarci i ţene od razgovora ţele i očekuju vrlo različite stvari, pri čemu su muškarci zadovoljni ako razgovaraju o “stvarima“, dok ţene traţe emocionalno povezivanje. Ukratko, ove suprotnosti u školovanju emocija rezultiraju bitno drukčijim sposobnostima, pri čemu djevojčice postaju “vješte u očitavanju i verbalnih i neverbalnih emocionalnih signala, u izraţavanju i prenošenju vlastitih osjećaja“, dok dječaci postaju vješti u “minimaliziranju emocija koje imaju veze s ranjivošću, osjećajem krivnje, straha i povrijeĎenosti.“55 Dokazi za ovako različite stavove u znanstvenoj su literaturi vrlo snaţni. Stotine studija došle su, naprimjer, do zaključka da ţene u prosjeku iskazuju više empatije od muškaraca, barem kada je riječ o sposobnosti percipiranja nečijih neizrečenih emocija na temelju izraza lica, tona i drugih neverbalnih znakova. Jednako tako, u pravilu je lakše očitati osjećaje sa ţenina nego s muškarčeva lica; i dok kod vrlo mladih dječaka i djevojčica nema razlike u izraţajnosti lica, već tijekom pohaĎanja osnovne škole dječaci postaju manje izraţajni, a djevojčice više. 54
u svojoj knjizi You Just Don't Understand (Ti to jednostavno ne razumiješ). 55 Brody i Hali: “Gender and Emotion“, str. 454.
125
Ova pojava djelomično moţe odraţavati još jednu ključnu razliku: ţene, u prosjeku, doţivljavaju čitav spektar emocija s većim intenzitetom i nestalnošću nego muškarci - u tom smislu ţene doista jesu “emocionalnije“ od muškaraca.56 Sve to znači da ţene, općenito govoreći, u brak ulaze pripremljene za ulogu partnera koji će voditi računa o emocijama, dok muškarci do te faze dolaze znatno manje cijeneći vaţnost takve uloge za odrţavanje veze. Štoviše, prema rezultatima istraţivanja provedenog na 264 para, za ţene - ali ne i za muškarce najvaţniji element zadovoljstva vezom bio je osjećaj da meĎu partnerima postoji “dobra komuni-kacija.“57 Ted Huston, psiholog koji je intenzivno proučavao parove, primjećuje: “Ţenama prisan odnos znači razgovarati, naročito o samoj vezi. Muškarci najčešće uopće ne razumiju što supruge od njih ţele. Oni kaţu: 'Ţelim s njom činiti razne stvari, ali ona ţeli samo pričati.'“ U fazi udvaranja muškarci su znatno pripravniji na to da vrijeme provode u razgovoru na način koji odgovara ţelji za prisnošću njihovih potencijalnih supruga. Ali, po stupanju u brak, kako vrijeme odmiče, muškarci - a to naročito vrijedi za tradicionalnije parove - provode sve manje vremena u takvim razgovorima, pronalazeći osjećaj bliskosti u jednostavnim aktivnostima poput zajedničkog ureĎivanja vrta, umjesto u razgovoru o odreĎenim temama. Kolika je vaţnost emocionalnosti i njenog pozitivnog iskazivanja vidimo i iz hadisa u kojem se prenosi od Enesa, r.a., da je kod Vjerovjesnika, a.s., bio neki čovjek, koji je vidjevši drugog čovjeka rekao: -“O Allahov Poslaniče ja zaista volim ovog.“ Vjerovjesnik mu reče: -“Jesi li mu to dao do znanja?“ -“Ne“, odgovori. 56
O otkrićima o razlikama meĎu spolovima u emocijama pišu Brody i Hali: “Gender and Emotion.“ 57 Journal of Persohality and Social Psychology 53, 2 (1987.)., str. 397-410.
126
-“Daj mu do znanja.“ On ga stiţe te mu reče: -“Zaista te ja volim u ime Allaha.“ -“Zavolio te Onaj zbog kojeg si me zavolio“, reče on. 58 Plemeniti Poslanik je podučavajući cijelo čovječanstvo emocionalnosti rekao: “Kada čovjek zavoli svog brata neka ga obavijesti da ga voli.“59 Ako je ovakav hajr u ovom pitanju kakav je tek hajr reći supruţniku da ga volimo. U poglavlju koje uskoro slijedi u ovoj knjizi vidjećemo još hadisa koji govore o vrijednosti iskazivanja ljubavi. Moguće je da je ta sve veća šutljivost muškaraca djelomično posljedica i činjenice da su muškarci moţda i pomalo slijepo optimistični u vezi sa stanjem braka, dok njihove supruge pomno prate sve znakove problematičnih stanja. U jednome istraţivanju brakova, muškarci su u odnosu na svoje bračne druţice iskazali ruţičastiji pogled praktički na sve elemente veze - od voĎenja ljubavi, financija, veza s partnerovim roditeljima, do toga koliko jedni druge slušaju i koliko su vaţne mane koje iskazuju.60 Supruge jasnije i glasnije izraţavaju prituţbe, naročito kada je riječ o nesretnim parovima. Udruţite li takvo muško gledanje na brak kroz ruţičaste naočale s nesklonošću emocionalnim suprotstavljanjima, postat će vam jasno zbog čega se supruge toliko često tuţe kako im supruzi pokušavaju izmigoljiti iz razgovora o uznemirujućim aspektima njihova odnosa. Sporost muškaraca u pokretanju razgovora o problemima u vezi nesumnjivo je pojačana njihovim razmjernim nedostatkom umijeća kada je riječ o čitanju emotivnih izraza lica. 58
Rijadu-s-Salihin, 390. Rijadu-s-Salihin, 388. 60 Robert J. Stemberg: “Triangulating Love“ u knjizi Roberta S. i Mihaela B.: The Psychology of Love (New Haven, Yale Universitv Press, 1988.) 59
127
Ţene su, naprimjer, osjetljivije na tuţne izraze muškarčeva lica nego što su muškarci sposobni otkriti tugu na ţeninu licu.61 Stoga ţena mora biti još tuţnija kako bi muškarac uopće primijetio njezine osjećaje, a kamoli potaknuo razgovor o tome što ju je rastuţilo. Promislite o posljedicama koje ove emocionalne razlike meĎu spolovima imaju na način na koji se parovi suočavaju s problemima i neslaganjima neizbjeţnim u svakoj intimnoj vezi. Zapravo, konkretna pitanja, poput učestalosti spolnih odnosa, načina odgoja djece ili trošenja i štednje nisu odlučujuća za odrţavanje braka. Prije je riječ o načinu na koji par raspravlja o takvim bolnim točkama i koji je presudniji za sudbinu.Jedan od ranih znakova upozorenja koje govori o tome da je brak u opasnosti ţestoka je kritičnost. U zdravom bračnome odnosu partneri osjećaju slobodu izraţavanja prituţbi. Ali u napadu bijesa prituţbe se prečesto izraţavaju na destruktivan način, kao napad na partnerov karakter. Većina parova s vremena na vrijeme iskusi situacije u kojima se prituţba na nešto što je jedan od partnera učinio iznosi kao napad na osobu umjesto na ono što je učinio. Ali ovako teške osobne kritike imaju neusporedivo štetniji emocionalni učinak od razumnijih prituţbi. A vjerojatnost ponavljanja takvih napada time je veća, što je moţda i razumljivo, što jedan od partnera ima izraţeniji dojam da njegove prituţbe prolaze neopaţeno ili se zanemaruju. Stalne kritike i prijezir ili gaĎenje znakovi su opasnosti jer pokazuju da je on ili ona prešutno donio negativan sud o partneru. U njegovim ili njezinim mislima, partner je meta stalne osude. Takvo negativno i neprijateljsko razmišljanje prirodno dovodi do napada zbog kojih onaj drugi partner zauzima obrambeni poloţaj - ili je spreman na protunapad.
61
Očitavanje tužnih izraza lica: istraživanje je proveo dr. Ruben C. Gur s medicinskog fakulteta sveučilišta Universitv of Pennsvlvania.
128
Te dvije vrste reakcije tipa “borba ili bijeg“, načini su na koje bračni drug moţe reagirati na napad. Najprirodnija je reakcija uzvratiti napadom, nekontroliranim bijesom. Takav pristup najčešće završava beskorisnim glasnim obračunom. MeĎutim, alternativna reakcija, bijeg, moţe biti pogubnija, naročito kada bijeg zapravo znači povlačenje u neprobojnu tišinu. Dakako, većina supruţnika s vremena na vrijeme, u svaĎama, doţivljava takve intenzivne trenutke - to je posve prirodno. Problemi za brak započinju kada se jedan od partnera osjeća preplavljenim gotovo bez prekida. Tada jedan partner ima osjećaj da je posve obuzet onim drugim, neprestano budno pazi na emocionalni napad ili nepravdu, postaje hiperbudan i osjetljiv i na najmanji znak. Ako je muškarac u takvome stanju, riječi njegove supruge poput: “Dušo, moramo razgovarati“, mogu potaknuti reaktivnu misao: “Ponovno započinje svaĎu“ i tako započeti proces preplavljivanja. Na taj način postaje sve teţe i teţe oporaviti se od fiziološkog uzbuĎenja, zbog kojeg je, pak, lakše neduţne primjedbe vidjeti u uţasnome svjetlu, što će ponovno pokrenuti čitav postupak preplavljivanja. Ovo je moţda i najopasnija prekretnica za brak, katastrofična promjena unutar veze. Preplavljeni partner počeo je praktički čitavo vrijeme misliti najgore o bračnoj druţici, sve njezine postupke tumačeći u negativnome svjetlu. Inače nevaţna pitanja pretvaraju se u velike bitke, partneri neprestano bivaju povrijeĎeni. S vremenom, partner kod kojeg se dogaĎa preplavljivanje počinje svaki, pa i najmanji, problem u braku smatrati ozbiljnim i nepopravljivim, jer samo preplavljivanje sprječava bilo kakav pokušaj popravljanja situacije. Kako se ovo nastavlja, sve više izgleda da je posve beskorisno razgovarati o problemima i partneri počinju sami umirivati vlastite uzrujane osjećaje. Počinju voditi paralelne ţivote, u biti ţiveći izolirano jedno od drugoga i osjećajući se usamljenima unutar braka. 129
I kao što je za muškarce vjerovatnije da će pribjegavati zatvaranju, tako je za ţene vjerovatnije da će kritizirati muţeve. Ova asimetrija posljedica je toga što se ţene drţe svoje uloge upravljača emocijama. Kada one pokušavaju potaknuti rješavanje neslaganja i problema, njihovi će muţevi biti manje skloni sudjelovanju u nečemu za što su sigurni da će se pretvoriti u ţestoku raspravu. Kada primijeti kako joj se partner povlači, supruga pojačava glasnoću i intenzitet svoje prituţbe i počinje ga kritizirati. Kada se on zbog toga počne braniti ili se posve isključi i povuče, ona će osjećati frustriranost i bijes i stoga će pridodati prijezir kako bi naglasila jačinu svoje frustracije. Kada suprug uvidi da je objekt partneričine kritike i prijezira, počinju ga obuzimati misli neduţne ţrtve ili pravedničkog ogorčenja koji sve lakše i lakše izazivaju preplavljivanje. Ne bi li se zaštitio od poplave, on zauzima sve izraţeniji obrambeni stav ili se jednostavno posve zaklanja iza neprobojnog zida. Ali kada se muškarac tako zatvori, ne zaboravite, do preplavljivanja dolazi kod njegove supruge, koja se osjeća krajnje nemoćnom. A kada takav ciklus bračnih sukoba eskalira, više se nego lako moţe posve oteti nadzoru. Općenito govoreći, muškarcima i ţenama potrebno je različito fino emocionalno podešavanje. Za muškarce savjet glasi: ne izbjegavati sukob, nego uvidjeti da, kada iznosi neku prituţbu ili neslaganje, supruga to moţda čini iz ljubavi, pokušavajući njihov odnos odrţati zdravim i na ispravnome putu (premda isto tako mogu postojati i drugi motivi za njezine neprijateljske stavove). Kada nezadovoljstva tiho kipte ispod površine, njihov se intenzitet pojačava sve dok ne doĎe do eksplozije; kada se takvi problemi iznesu i izglade, pritisak se smanjuje. Ali muţevi moraju uvidjeti da ljutnja ili nezadovoljstvo nisu isto 130
što i osobni napad - emocije njihovih supruga često su tek sredstvo naglašavanja intenziteta njihovih osjećaja o odreĎenome problemu. Muškarci se takoĎer trebaju čuvati prekidanja rasprave preuranjenim nuĎenjem praktičnih rješenja - supruzi je u pravilu vaţnije osjetiti da je partner sluša i razumije njezine osjećaje u vezi s problemom (premda se s njom ne mora slagati). Ona njegove savjete moţe protumačiti kao način odbacivanja njezinih osjećaja kao nečeg nevaţnog. Muţevi koji su u stanju ostati sa suprugama tijekom najţešćih izljeva bijesa, pritom njezine prituţbe ne proglašavajući nečim nevaţnim, pomaţu im da steknu osjećaj kako ih partner sluša i poštuje. Što je naročito vaţno, ţene ţele da im partneri priznaju i poštuju osjećaje kao nešto što je utemeljeno, čak i ako se s njima ne slaţu. U najvećem broju slučajeva, kada supruga uvidi da partner sluša iznošenje njezina stava i da registrira njezine osjećaje, ona se smiruje. Ono što najviše nedostaje parovima koji na koncu završavaju vezu razvodom jesu pokušaji jednog od partnera, bilo kojeg, da smanji napetost. Postojanje ili nepostojanje načina za ispravljanje sukoba ključna je razlika izmeĎu svaĎa kod parova koji imaju zdrav brak i onih koji vezu okončavaju razvodom. Mehanizmi ispravljanja koji su spriječili prerastanje spora u pravu eksploziju zapravo su jednostavni potezi, poput odrţavanja rasprave na glavnome smjeru, pokazivanja suosjećanja i smanjivanja napetosti. Ovi temeljni potezi sluţe poput emocionalnog termostata, izraţenim osjećajima onemogućavajući da preĎu točku vrenja i preplave partnerovu sposobnost usredotočivanja na glavnu temu. Jedna od općenitih taktika za osiguravanje funkcioniranja braka upućuje nas na to da se ne koncentriramo na konkretna pitanja - odgoj djece, seks, novac, kućne poslove - oko kojih se parovi svaĎaju, nego da njegujemo zajedničku emocionalnu inteligenciju bračnoga para, time povećavajući mogućnost za 131
izglaĎivanje sporova. Već nekoliko emocionalnih sposobnosti uglavnom sposobnost smirivanja, suosjećanje i pozorno slušanje mogu povećati vjerojatnost da će par učinkovito riješiti neslaganja. To omogućuje zdrava neslaganja, “korisne svaĎe“, koje braku dopuštaju da dalje cvjeta, te nadvladavaju negativnosti, koje, ako im se dopusti da se razvijaju, mogu razoriti brak. Dakako, nijedna od ovih emocionalnih navika ne mijenja se preko noći; u najmanju ruku, za to je potrebno ustrajnosti i budnosti. Parovi će moći ostvariti ključne promjene proporcionalno vlastitoj motiviranosti za pokušaje. Velik broj ili čak većina emocionalnih reakcija koje se tako lako aktiviraju u braku formiraju se još od djetinjstva. Prvi smo ih put naučili u svojim najprisnijim vezama ili su nam ih formirali roditelji, a potom su u brak unijete posve oblikovane. Stoga smo unaprijed pripremljeni za odreĎene emocionalne navike - pretjerano reagiranje na uočena poniţavanja, recimo, ili zatvaranje na prvi znak konfrontacije - iako smo se moţda zarekli da se nećemo ponašati poput svojih roditelja. On: “Vičeš!“ Ona: “Dakako da vičem - nisi čuo ni riječi od onoga što sam ti rekla. Jednostavno me ne slušaš!“ Slušanje je vještina koja odrţava vezu. Čak i u najţešćim trenucima sukoba, kada su obje strane pod utjecajem emocionalnog puča, jedan ili drugi, a katkada i oba partnera, mogu uspjeti slušati unatoč bijesu, te čuti i reagirati na partnerov pomirbeni čin. MeĎutim, parovi koji se kreću u smjeru razvoda, postaju toliko obuzeti bijesom i fiksacijama o konkretnim stranama problema da ne uspijevaju slušati - a kamoli uzvratiti - bilo kakve mirovne ponude koje bi se implicitno mogle pojaviti u partnerovim riječima. Obrambeni stav kod partnera koji sluša preuzima oblik ignoriranja ili trenutačnog osporavanja partnerove prituţbe, pri čemu on reagira kao da je riječ o napadu, a ne pokušaju promjene 132
ponašanja. Dakako, ono što jedan od partnera govori u svaĎi često se pojavljuje u obliku napada, ili se izgovara s tako izraţenom negativnošću da je teško čuti bilo što osim napada. Konačno, poštovanje i ljubav razoruţavaju sve neprijateljske osjećaje u braku, kao i na drugim ţivotnim područjima. Jedan od vrlo korisnih načina na koje je moguće smanjiti intenzitet sukoba jest partneru dati do znanja da ste u stanju na stvari gledati i iz druge perspektive i da takav stav moţe biti utemeljen, čak i ako se s njim osobno ne slaţete. Drugi je način preuzeti odgovornost ili se čak i ispričati ako uvidite da ste u krivu. Priznavanje utemeljenosti tuĎih stavova znači da slušate i moţete prihvatiti izraţene emocije, čak i ako se ne moţete sloţiti s argumentacijom: “Jasno mi je da si uzrujana.“ U nekim drugim trenucima, kada se partneri ne svaĎaju, priznavanje utemeljenosti poprima oblik komplimenata, pronalaţenja nečega što iskreno cijenite i izraţavanja neke pohvale. Priznavanje utemeljenosti, dakako, način je koji pomaţe u smirivanju vašeg bračnog partnera ili povećavanju emocionalnog kapitala u obliku pozitivnih osjećaja. Neka istraţivanja su pokazala da 90% naših razgovora počiva na korištenju “govora bez riječi.“ To se dogaĎa kada koristimo tjelesne pokrete kako bismo izrazili ono što je u nama. Oči su najizraţajniji tjelesni organ. Pjesnici ih nazivaju prozo-rima duše ili duha. Čovjeka koji nas izbjegava izravno pogledati u oči smatramo nesigurnim u sebe, uplašenim, smušenim, depresivnim ili tuţnim; dok čovjeka budno otvore-nih očiju smatramo hrabrim, vrijednim ili pronicljivim. Prenosi se od Ebu Katade, r.a., da je Poslanik a.s., rekao: “Zaista ja ustanem na namaz ţeleći da ga dugo obavljam ili čujem dječiji plač i obavim samo najnuţnije u namazu ne ţeleći da prouzrokujem teškoću njegovoj majci.“62 62
Rijadu-s-Salihin, 236.
133
Trebamo se truditi primjećivati kod supruţnika emocinalne promjene i stanja. Nije dovoljno prepoznat da je našeg bračnog druga strah nečeg, ili da je bijesan, treba znati šta poduzeti na tom planu, šta ta emocija očekuje. Naredna tabela preuzeta iz knjige Emocionalna inteligencija nam moţe pomoći u tome: EMOCIJA Ljutnja
PORUKA Promjeni svoje ponašanje!
Ugroţava me nešto jače od mene! Zadovoljstvo Moja ţelja je ispunjena! Prezir Ti ne vrijediš dovoljno! Mrţnja Ti si zao jer me mrziš! Strah
Zavist
Ti misliš da si bolji od mene!
Zabrinutost
Ja sam odgovoran!
Dosada Mene zanimaju druge stvari! Ravnodušnost Meni je to nevaţno! Stid Krivica Ljubav
Ljubomora
Znam da vi mislite da ja nisam OK Ja sam dobar i osuĎujem svoje loše ponašanje! Ti si vrijedno ljudsko biće i ja te ţelim u svom intimnom svijetu! Bojim se da ćeš otići s drugim!
134
OČEKIVANA REAKCIJA Krivica i isprika Zaštita Zadovoljstvo Poniznost Strah i nestajanje Potvrda subjektove vrijednosti Pomoć i podjela odgovornosti Promjena aktivnosti Prekid odnosa Potvrda subjektove vrijednosti Oproštaj Uzvraćanje ljubavi
Potvrda ljubavi
Odnos - bračni parovi i njihove porodice Veliki broj bračnih problema nastaje zbog muţeve ili ţenine porodice. To se dešava zbog uske veze čovjeka sa svojom porodicom. Mnogi od ovih razloga, iako su neznatni, doveli su do privremenog ili trajnog razvoda braka. Spomenućemo neke od problema koji se dešavaju u ovim relacijama: Sva porodica jako se raduje kada se sin odluči na ţenidbu, svi su spremni da mu pomognu u odabiru ţene, a nakon toga pripremaju svadbu, i sve ono što je potrebno za slavlje. Obično majka i sestre vode glavnu riječ po tom pitanju, ali samo što čovjek zakorači u svoj bračni ţivot, tj. od prvih dana braka, započinje druga etapa razmišljanja kod pojedinih majki. Izraz tjeskobe i nezadovoljstva primjetan je na njenom licu, jer, evo, njen sin je ne posjećuje dovoljno često, a i kada je posjeti, ne zadrţava se dugo. Pogledi sumnje i krivice padaju na njegovu ţenu koja je “otela pamet“ njihovog sina od prvih dana. Od ovoga se počinju, malo-pomalo, razvijati osjećaji ljubomore kod majke. Počinje gledati na suprugu svoga sina kao na ţenu koja je njime zavladala, a ona je ta koja se namučila i propatila mnogo godina, ona ga je odgojila, učila ga i noćima bdjela nad njim, pa kada je došlo vrijeme da ugleda plodove svoga truda, došla je ta ţena koja ga joj je otela i zavladala njime. Svi ovi osjećaji vrte se u njoj dok se u isto vrijeme raduje što njen sin ima ţenu koja ga sluţi i brine se o njemu, pa se počinje boriti sa svojim osjećajima. U slučaju da dobije priliku, kao npr. da sin zakasni nekoliko dana da je posjeti, razbijesni se, počne okrivljavati njegovu ţenu, ispoljavajući ono što je u njenom srcu protiv nje. Tu se otkriju njene misli i osjećaji, tako da i snaha sazna za njenu ljubomoru i da krivicu svaljuje na nju. A ako još i muţ svoju naklonost prema ţeni iskazuje pred svojom porodicom, šali se sa njom, hvali je pred njima, sve to još više nekad moţe da povećava ljubomoru njegove majke. Neke ţene ne pridaju nikakvu paţnju sticanju naklonosti svoje 135
svekrve, poštivanju i ljubaznosti prema njoj. Takva ţena smatra da je ljubav i naklonost njenog muţa njen jedini cilj, a odnosi sa njegovom majkom potpuno su hladni, bez ikakvog znaka poštovanja i uvaţavanja. Od toga se stvori prikrivena mrţnja u majčinoj duši, počinje je potcjenjivati i huškati sina, tako da sama ţena svojim lošim postupcima pridonese razdoru svog doma. Već od sklapanja braka znaju biti prisutne nesuglasice izmeĎu majke budućeg muţa i majke njegove izabranice. Svaka od njih ţeli da stvari teku tokom kojim ona diktira. Nakon sklapanja braka, tokom zajedničkog ţivota supruţnika i dešavanja nekih neznatnih problema i razmimoila-ţenja, nesuglasice i netrpeljivost izmeĎu njih dvije konstantno se povećavaju zbog toga što svaka od njih staje na stranu svoga djeteta, a drugu stranu smatra glavnim krivcem. Ponekad neka od njih ne posustaje tuţeći se i kriveći drugu, kako bi je omrzla svome sinu ili kćerki, navodeći da je ona glavni uzrok njihovih bračnih nesuglasica, da bi, na kraju, svaki od supruţnika stao na stranu svojih roditelja protiv svog bračnog druga. Zbog smrti oca i nepostojanja drugih članova obitelji, obično sin preuzima staranje nad svojom majkom i brigu oko nje, a njegova se ţena trudi da je usluţi koliko je u mogućnosti. MeĎutim, ponekad se na tome sve ne završi, jer se mnoge ţene ţale da im se svekrva upliće u njihove privatne stvari i pokušava saznati sve moguće što se dešava u kući, a ponekada prenosi kućne tajne i sve što se dešava njenim kćerkama, rodicama i si. Pored toga, stalno se ţali da njen sin nema vremena da sjedi sa njom zbog njegove ţene i zauzetosti u ispunjavanju njenih potreba, pa proĎe ponekad cijeli dan da sin ne priĎe svojoj majci da sjedne i porazgovara sa njom. A što se tiče stanovanja nekih od muţeve bliţnje rodbine, njegove braće i sl. u istom stanu sa supruţnicima, i to ne na odreĎen period već za stalno, to oteţava njegovoj ţeni i povećava njenu tjeskobu, jer je duţna da sluţi i njih uz svog muţa, njegovu majku, djecu i sl. 136
Neki ljudi naĎu sebi ţenu sa kojom misle ući u bračni ţivot, ne uzimajući u obzir mišljenje porodice, pa se čak obavi i vjenčanje, a oni su protiv toga. U nekim slučajevima porodica se podijeli na one koji je prihvataju i one koji nisu zadovoljni njenim osobinama, i zbog toga nastaju neke loše posljedice. Nekada u razlikama društvenih odnosa postoji razlog za ovakve vrste problema. Ţena je npr. iz siromašne sredine, razlika u društvenom poloţaju izmeĎu nje i porodice u kojoj ţivi njen muţ velika je, pa ni ona nije u stanju da ih slijedi u njihovom načinu ţivota niti je oni prihvataju kao suprugu svoga sina kojom će se ponositi, već je njihov pogled na nju pogled prezira i potcjenjivanja zbog toga što ih je ona dovela u nezgodan poloţaj u njihovoj okolini. Isto se zna desiti i kada je ţena iz bogatije porodice, tada ona ima probleme sa navikama muţeve porodice koje se razlikuju od onoga kako je ona odgojena i kako je prije ţivjela. Neki ljudi vole često posjećivati svoju porodicu, jer u tome vide priliku da poboljšaju odnose izmeĎu njih i njihovih supruga i djece. Ukoliko nema nikakvih očevidnih problema i nesuglasica sa njima, i ţena to obično prihvaća ne vidjevši ništa loše u tome. MeĎutim, vremenom i učestalošću njihovih posjeta njegova porodica uvidi da se stvar preokrenula i da supruţnici zalaze u njihove lične stvari, a još više se negodovanje poveća kada ţena prenese neke od ovih stvari nekom drugom, što oni nikako ne mogu prihvatiti. Isti je odnos i mogućnost problema, ako ne i viša, i kada ţenini roditelji pokušavaju zaći u ţivot bračnog para. Pogotovo u našim bosanskim uvjetima koji se tradicionalno oslanjaju na muţa - kao domaćina i glavu porodice pa se utjecaj ţenine majke (punice) ili drugih članova njene obitelji zna posmatrati pokuĎenim pogotovo od strane muţeve rodbine.
137
K ljepšoj intimnosti Razgovor – najbolja tehnika Svi kaţu da je komunikacija ključ uspješnog bračnog ţivota. Razgovor se ne svodi samo na komunikaciju u općim ţivotnim stvarima nego i u intimnosti. Ali, malo je onih kojima se ne zaveţe jezik kada treba krenuti sa pričom. No, kad se jednom krene, onda ona postaje prirodan dio sveukupnog intimnog ţivota. Umijeće je izbjeći nekoliko tačaka oko kojih se dvoje uvijek sukobe, a samo zato što su pogrešno postavljene. Predlaţemo vam da proučite neke od ovih savjeta kako biste razbili blokadu u komunikaciji. Prestanite da locirate problem. To znači da jednom shvatite (i samim tim to više ne radite) da nije lijepo uprijeti prstom i reći “problem je u tebi, ti si kriv(a).“ Ispada da vi od samoga početka znate ko je kriv i odgovoran i koga treba kriviti. Kako onda očekujete da nastavite da pričate o tome sa svojim partnerom ako je samo on okrivljen? Ovim samo gubite potrebnu energiju i time izluĎujete vašeg partnera i ujedno ga udaljavate od sebe. Imate problem? Oboje ste jednako krivi. Priznajte svoj dio krivice i krenite odatle. Dozvolite slobodu u ponašanju. Veliki dio seksualnih problema čini zabrinutost. Često se ljudi osjećaju slabo i nesigurno zbog svog izgleda i svojih mogućnosti. Veliki broj brine da nešto nije u redu sa njihovim seksualnim iskazivanjem ili djelovanjem. Usljed toga, normalne pojave mogu postati prava katastrofa. Recimo da muškarac jedno večer “ne ispuni očekivano.“ Ona će misliti da mu više nije privlačna (ugojila se koji kilogram). On pokušava da je uvjeri da je divna kao što je oduvijek i bila. U tome ne uspijeva, a ona se potom rasplače. 138
Scenarij njihove sljedeće zajedničke noći moţe biti pravi košmar. Ona će se i suviše truditi, on se neće opustiti, i oboje će se koncentrisati na svoje poteze, čime se vraćaju na početak. Da se ovakve stvari vama ne bi dogaĎale, jednostavno se prepustite i dopustite da se vaš partner ponaša onako kako mu prija, bez nekih očekivanih akcija i poduhvata. Iskaţite šta volite i šta biste ţeljeli. Nakon prvih nekoliko dana ili nedjelja, parovi zaborave da jedno drugome kaţu koliko im znači kada ih nešto posebno uzbuĎuje i zašto misle da je druga strana posebna. Svako voli da čuje da je seksualno privlačan i da to nešto što on(a) radi ima pozitivnu reakciju. Ne zaboravite da stalno govorite partneru šta on to radi što vama tako prija. Kada razgovarate o seksu i svim stvarčicama u vezi s njim, budite detaljni. Umjesto rečenice tipa “nisi uopšte romantičan“, recite nešto kao “više bih voljela da se drţimo za ruke dok šetamo“, ili tako nešto. Vama nešto smeta, recite tačno šta i to će se promijeniti; u suprotnom, počet ćete sve iz početka. Ţelite emocionalnu i seksualnu intimnost sa vašim partnerom, ali ne ţelite da se trudite da do nje stignete. Da biste stvarno postali bliski sa partnerom, morate komunicirati i iznijeti meĎusobne probleme na otvoreno. Najveći rizik je upravo to jer ne znate kako će vaš partner reagovati: moţe biti ljut, razočaran, uvrijeĎen ili šokiran što VI o tome uopšte i pričate. Ali upravo taj rizik će vas (ili neće) zbliţiti. Vi moţete tolerisati neke stvari, ali zašto biste tolerisali nelagodnosti i čekali da to sve samo od sebe nestane. Preuzimanjem rizika moţete dosta dobiti. Najbolje je odmah saznati kako stvari stoje. Upravo je priča poslije seksualnog odnosa ta koja odrţava vezu stabilnom. Priča i od samo nekoliko minuta djeluje ljekovito i toplo za vas dvoje. Ta priča je iskrena (najčešće) i opuštena. Tijelo je opušteno, misli su vam čiste i jasne, i sve je kao u snu. Uslijed toga i riječi koje jedno drugom govorite kao most su koji spaja nepremostive muško-ţenske odnose. 139
Što više budete pričali poslije seksa, to će vaš odnos biti bolji i iskreniji. Zar vam nije prijatnije da čujete nešto lijepo o onome što se upravo dogodilo, nego da samo osluškujete tišinu. Tišinu punu pitanja tipa “da li je ovo bilo dobro“, “da li joj/mu je odgovaralo“, “da li mu/joj se sviĎa tako“ itd. Priča daje odgovore na sva ta pitanja. Iskaţite osjećanja riječima, ma kako to bilo nesigurno ili teško za vas. Zvučat će iskreno ako ih u tim trenucima kaţete i mnogo uvjerljivije nego ako ih izgovarate tokom seksualnog odnosa. Svi znaju da se u tim trenucima bilo kakve izjave ne uzimaju zdravo za gotovo i tretiraju se kao izrečene u pijanom stanju. Ali ako emocije iskaţete poslije seksualnog odnosa, u tmini sobe šapućete ih tik uz uho vašeg partnera, priča se mijenja. Pričajte uvijek i nemojte misliti da je priča potrebna samo na početku veze, dok se još niste upoznali i samim tim sve ono što drugi voli. Priča je potrebna da bi se veza odrţala. Vezi je potrebno osvjeţenje uz konstantno odrţavanje. Ne moţete je prepustiti slučaju i odrţavati je devizom “šta bude biće.“ Dakle, da još jednom ponovimo: Jedan od najvećih problema je to što se o seksu nedovoljno razgovara. Bračni drugovi meĎusobno veoma rijetko zaista razgovaraju o seksu - a baš oni su ti koji bi o tome najviše trebalo da pričaju - pa, njih se najviše i tiče! Niko od nas ne umije da čita misli, a opet, nerado ćemo partneru reći šta tačno ţelimo, a šta nam ne prija. Nećemo otvoreno (često ni uvijeno) reći da smo nezadovoljni svojim seksualnim ţivotom. Ne mislimo ovdje da je seks nešto o čemu neprekidno treba da pričate i razglabate, ali povremeni ozbiljan i iskren razgovor o tome sigurno bi dobro došao. Ovako ćutimo, otrpimo ono što nam se ne sviĎa i za šta u nekom trenutku nismo raspoloţeni, pravimo kompromise koji su u suštini nepotrebni (samo što o tome ne pričamo, pa to i ne otkrijemo) i, sve u svemu, nerijetko zapravo otaljavamo ono u 140
čemu bi trebalo da uţivamo. Zato, razgovarajte i budite svjesni greške koju mnogi čine smatrajući da o seksu već znamo sve i da tu nema šta da se uči. Postavite seks na pravo mjesto u svom ţivotu. Ne dopustite da potencijalni izvor velikog zadovoljstva stvara mučninu u vašem ţivotu. Krupne “sitne“ stvari Ukoliko ste dugo u braku sa voljenom osobom, sasvim sigurno ste zaboravili one male slatke stvari koje ste za nju/njega činili na početku braka. Nakon odreĎenog perioda u braku, dešava se da partneri počnu više paţnje da obraćaju na druge aspekte ţivota, kao što je posao, društvo - pa brak počinje da trpi! Druga strana to osjeća i sigurno vam neće reći da se osjeća zapostavljeno, a ukoliko vam i kaţe, moţe se desiti da se vi osjetite ugušeno i da doĎe do rasprave. Da bi se spriječile ovakve neprijatnosti, predlaţe se da se s vremena na vrijeme “pokloni“ voljenoj osobi večer i pripremi neko iznenaĎenje. Pod uspješnim brakom najčešće se podrazumijeva to da su supruţnici preţivjeli velik broj godina bračnog ţivota. Nasuprot tome, postoje parovi koji imaju iskustva sa suštinskim uspjehom u braku - onim koji pretpostavlja veći nivo intimnosti, bolje razumijevanje, bezgraničnu paţnju, strpljenje i dobru komunikaciju. Poljubac Kad neka emocionalna veza počinje da gubi na intenzitetu, parovi prvo prestaju da se ljube, mada nastavljaju da imaju seksualne odnose. Razlozi za ovo su mnogostruki. Većina ključnih senzacija ima svoje receptore u nivou našeg lica, kao što su vid, sluh, ukus, miris, a koţa lica i posebno usne imaju izuzetno veliku gustinu receptora pa su jako osjetljive na dodir. Poljubac je najčešće uvod u neku drugu seksualnu aktivnost, ali ponekad on predstavlja sve - zato nikad nemojte potcjenjivati 141
značaj poljupca. Nekad moţe imati veću snagu nego bilo koja druga seksualna aktivnost. Kao i svaka druga stvar u ţivotu i poljubac se mora naučiti. Ali ono najvaţnije što treba naučiti nije sama tehnika, već prije svega kako vaš partner voli da je/ga ljubite. Magična moć zagrljaja Ponekad je čulna komunikacija vaţnija i snaţnija od verbalnih poruka. Iako su svjesni da zagrljaj “emituje“ različita osjećanja - od zagrljaja izmeĎu ljudi koje povezuje njeţnost, toplina i privrţenost do ljubavnog zagrljaja punog tjelesne ţelje ljudima je ponekad teško da zagrle drage osobe. Moguće je da je u pitanju temperament ili uvjerenje da je grljenje infantilno, da je taj gest rezervisan samo za najintimnije osobe - porodicu, djecu... Njeţan zagrljaj kojim iskazujemo ljubav ili dijelimo radost predstavlja blagodat za organizam. Kada se dvoje ljudi zagrle, njihovo disanje se sinhronizuje, raste nivo kiseonika u tkivu, mišići se opuštaju; dolazi do usklaĎenosti moţdanih talasa. Ako je zagrljaj uz to pun erotskog naboja, stvara se i prijatna napetost. Zagrljaji, milovanje i dodirivanje su jaka oruţja za odrţavanje dobre veze, ali i za ozdravljenje odnosa. Parovi kod kojih su uslijed dugogodišnje veze ili rutine zagrljaji postali rijetkost - mogu imati problema u seksualnom ţivotu. Postoje parovi kojima je zagrljaj samo znak da ţele seksualni odnos, ništa drugo do simbol te ţelje. Ako se ne grlite često ili to činite u ţurbi, oduzimate tjelesnu dimenziju bliskosti s partnerom. Jedna od čestih terapija koju seksolozi preporučuju parovima čija je veza u krizi jeste terapija zagrljajem. Osjećate li da vaš odnos zahtjeva ozdravljenje, “liječite“ se pogledima, milovanjem, razmjenom njeţnosti i zagrljaja. Postupno razmjenjujte erotične gestove i njeţnosti da biste povratili meĎusobno razumijevanje. 142
Vaţnost predigre Od hazreti Alija se takoĎer navodi: “Kada odlučite da imate intimni odnos sa svojom suprugom, ne žurite, jer žena ima potrebe koje treba ispuniti.“ 63 Seks bez predigre izjednačava se sa okrutnošću- Poslanik, a.s., je rekao:“Trojica ljudi su okrutni.....treći je onaj koji ima odnos sa svojom suprugom bez predigre.“ Još jedan hadis izjednačava seks bez predigre sa ţivotinjskim ponašanjem: “Kada bilo ko od vas ima intimni odnos sa svojom suprugom, neka im ne ide kao (što to čine) ptice; umjesto toga, treba biti spor i odlagati.“ Poslanik, a.s., je rekao: “Niko od vas ne bi smio imati intimni odnos sa svojom suprugom kao (što to čine) životinje; umjesto toga, treba da bude posrednik izmeĎu njih.“ Kada su ga upitali o tom posredniku, rekao je “To znači ljubljenje i pričanje.“ Poslanik, a.s., je rekao: “...svaka igra vjernika je bezvrijedna, osim u tri slučaja: jahanje konja, gaĎanje lukom i strijelom i meĎusobnu predigru sa njegovom suprugom - to troje je hakk.“ Što se tiče uloge ţene u predigri, hvali se ţena koja se oslobodi stida kada je sa svojim muţem: “Najbolja žena meĎu vama je ona koja odlaže oruĎe stida kada skida odjeću za svoga muža, a naoružava se stidom kada ponovo oblači svoju odjeću.“ Ovo govori da muţ i ţena treba da se osjećaju potpuno slobodno kada doĎe do meĎusobne stimulacije koja je poznata kao predigra. Po islamskom učenju, nije nikakav grijeh da ţena bude aktivna i prijemčiva za vrijeme intimnog odnosa. To se dijametralno razlikuje od seksualnog morala hrišćanskog zapadnog svijeta u periodu prije seksualne revolucije. Što se tiče metoda meĎusobne stimulacije u predigri, šerijat dozvoljava i muţu i ţeni da vide, poljube, dotaknu, mirišu ili 63
Isto str. 83.
143
stimulišu bilo koji dio partnerovog tijela. Jedina granica koju ne treba prelaziti je to da se ne smije koristiti nikakav dodatni predmet. A ta restrikcija je veoma razumljiva: ništa ne moţe zamijeniti ono što je Allah stvorio u našim tijelima! Kur´an jasno kaţe: “Vjernici su... oni koji stidna mjesta svoja čuvaju osim od ţena svojih.“ 64 Stimulacija polnih organa od strane zakonitog partnera sasvim sigurno spada u čuvanje svojih stidnih mjesta osim od ţena svojih. Što se tiče osnovnih pozicija u koitusu (seksualnom činu), nema nikakvih granica ili zabrana. U ranom islamskom periodu, desio se jedan dogaĎaj koji je razjasnio ovo pitanje za sva vremena. Stanovnici Medine, pod uticajem Jevreja, za vrijeme intimnog odnosa koristili su poloţaj “muškarac sa gornje strane, licem u lice“, dok su Mekanci voljeli da eksperimentišu sa raznim poloţajima. Nakon što su se muslimani iselili u Medinu, jedan Mekanac je oţenio ţenu iz Medine i ţelio je da sa njom ima intimni odnos na svoj sopstveni način. Ţena je odbila i rekla da mogu imati odnos samo u jednom poloţaju. Slučaj je iznesen pred Poslanika, a.s., a Allah je tim povodom objavio ajet koji glasi: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“65 Ipak, pokuĎeno je imati odnos u stojećem poloţaju, ili okrenut prema Kibli licem ili leĎima. Preporučljivo je uzdrţati se od akrobatskih pozicija koje predlaţu neki seksolozi na Istoku i Zapadu, koji čak mogu da izazovu fizičke ozlijede. Osnovno pravilo je meĎusobno zadovoljstvo i fleksibilnost. Ako jedan od partnera ne voli neki odreĎeni poloţaj, onda onaj drugi treba da se ravna prema njegovim osjećanjima. 64 65
Al-Muminun, 5-6. El-Bakare, 223.
144
Nije zgoreg na ovom mjestu spomenuti jednu negativnu pojavu koja je manje više prisutna meĎu mlaĎim parovima a to je korištenje pornografskih sadrţaja – magazina ili filmova – zarad bolje atmosfere prilikom intimnih odnosa. Nema potrebe naglašavati kako je zabranjeno koristiti se u bilo kom obliku takvim “pomagalima” jer kao što se iz redova onoga što smo do sada govorili da zaključiti posmatranje tuĎeg tijela je zabranjeno (osima svoga supruţnika), a da ne govorimo o posmatranju opscenih scena i tuĎih intimnih odnosa. To je s vjerske strane, a u vjeri prema Boţijim odredbama trebamo imati pristup na način da svoga Stvoritelja prihvatimo kao“liječnika” Koji najbolje zna šta je za nas dobro, i da se ne upuštamo u nadri-medicinu te da slijedimo vlastitu volju. Ţelimo li biti uspješni i spašeni moramo slijediti Allahovu volju. Interesantno je da su i vodeći svjetski stručnjaci za veze i seks otkrili da gledanje pornografskih sadrţaja nepovratno šteti vezama. “Magazin Cosmpolitan je ispitao 68 vodećih stručnjaka za veze i seks o efektima pornografije na ljude u vezama, a rezultati su bili šokantno loši. Skoro svi su odgovorili da pornografija loše utječe na veze te da parovi koji je koriste imaju problema u svojim odnosima. Problem vide u širokoj raspostranjenosti i pristupačnosti pornografskih sadrţaja zbog čega je “obični seks“ postao nepoţeljan... “Pornografija je kao tempirana bomba za vezu, uništava samopouzdanje ţena i muškaraca“, poručuju stručnjaci, prenosi Daily Mail. “Sve više mladih ljudi uči o seksu gledajući pornografiju što ima razorne učinke na vlastitu percepciju svog tijela“, kazala je seks terapeutkinja Karen Lobb-Rossini.” 66 66
http://www.vijesti.at/tekst/bih/life&style/nerealna-ocekivanja-odpartnera-pornografija-steti-vezama/1517755
145
Svakako da stručnjaci ovom problemu ne prilaze ni blizu zbog humanih razloga koliko se to nama čini. Ljudi koji se prepuste ovakvom sadrţaju uništavaju svoj duhovni ţivot, za cilj ţivota uzimaju naslaĎivanje i zadovoljavanje strasti. Što je ograničeno fizičkim mogućnostima kada će zbog nemogućnosti da ispunjavaju svoj cilj dospjeti u stanje depresije, a to znači da će uništiti i svoj materijalni ţivot te na taj način, pogrešnim izborima i pogrešnim prioritetima gube oba svijeta. Za zadovoljavajući brak supruţnici moraju razvijati zajedništvo i prijateljstvo kao jednu od najvaţnijih stvari u ţivotu. Potpunu predanost, povjerenje i poštovanje (što ţenama najviše nedostaje) kao jednu od ključnih dimenzija braka. Ako toga manjka, oboje supruţnika će kliziti u izolaciju. Seks mjeri zadovoljstvo sa samim sobom i zdravlje meĎusobnog odnosa, a jedan od načina unapreĎenja odnosa su seksualne tehnike. Na sami čin utječe tjelesno i mentalno stanje, odraţava i emocionalno zdravlje i sve ono što jesmo u tom trenutku. Bijes i ljutnja smanjuju spolnu ţelju. To su muški osjećaji, paravani za strah, bol i sram koji se nakupljaju dok jednom ne eksplodiraju i to obično u krivom trenutku iza čega moţe da slijedi zahlaĎenje odnosa. Što se tiče ţena, one pate na komplekse. Njeno samopouzdanje je moguće smanjiti ili pojačati – iz tog razloga je za oboje bitan emocionalni vokabular i komunikacija tokom samog odnosa. Ovo je bitno da bi uopšte mogli pričati o seksualnosti, jer ona prije svega zahtijevaju razumijevanju i otvorenost meĎu supruţnicima. Kod mnogih je uvrijeţeno mišljenje da je poloţaj u seksualnosti kod ljudi biološki odreĎen spolom. Po tom šablonu muškarac treba biti inicijator, aktivan, voditelj, odgovoran, zaštitnik, kavalir, uvijek jak i snalaţljiv, hrabar, prvi, emocionalno stabilniji, fizički jači. Ţeni, prema tom šablonu, pripada čekanje, pasivnost, prepuštanje partneru, prebacivanje odgovornosti na njega, traţenje zaštite u njemu. 146
Prema funkcionalnim karakteristikama spolnih organa muškarac treba da je prodoran, onaj koji daje, osvaja, vodi, diktira tempo, intenzitet, predlaţe promjene, odreĎuje tjelesne poloţaje i seksualne tehnike, dok ţeni ostaje da prima, bude osvojena, voĎena, prihvaćena, diktirana, zaštićena, prepuštena njemu i njegovoj aktivnosti. On moţe traţiti, a ona samo očekivati uţitak, on smije zahtijevati, a ona samo priţeljkivati, on mijenjati, a ona samo prihvaćati promjene dosadašnjih načina seksualnih aktivnosti. Takav način seksualnog ponašanja s dominantnim i aktivnim muškim partnerom uz sporednog i pasivnog ţenskog partnera osiromašuje ljudsku seksualnost, čini je statičkom, nekreativnom, a ako neko pri tom ustvrdi da je takav odnos i islamski onda se suočavamo sa pripisivanjem islamu nečega što nije od njega. Niti su bračni partneri samo biološki organizmi a niti je njihova seksualnost samo njihova biološka funkcija. Oni su takoĎer ličnosti, a njihova spolnost dio njihova intimnog susreta. Da bi bračna spolnost trajala, da bi ostala za oba partnera zadovoljavajuća na duţe vrijeme (do smrti), on mora imati i tu ljudsku, personalnu dimenziju stvarnog dijaloga njihovih kompletnih ličnosti. Samo takva spolnost zadovoljava komplicirane zahtjeve kvalitetne monogamije. Braku je potrebna spolnost, ali ne bilo kakva! San nakon odnosa Najveći broj ţena ne moţe da shvati niti razumije da poslije seksualnog odnosa njihov dragi zaspi. Okrene se na drugu stranu i zahrče. Intimni odnos je muškarcima kao odlična uspavanka, a ţenama sasvim suprotno. One se razbude, oni pak umore, i tu nastaju problemi i nerazumijevanja, svaĎe i nevjerica. Bitno je znati da niste u pitanju vi i vaša ličnost, već vaš organizam. Ako to shvatite na vrijeme, smanjit ćete napetost i nećete tjerati partnera da ostane budan po svaku 147
cijenu samo da bi vam pokazao(la) koliko mu/joj značite. Svako doţivljava seksualni odnos na svoj način. Budite tolerantni i razumni. Kao lijek za ove pojave moţe posluţiti i činjenica da se nakon odnosa preporučuje odmah učinit gusul, što će svakako doprinijeti da se ove biološke razlike umanje jer dodir vode na ljudskom tijelu ima svoj veliki učinak. Ovdje smo naravno dotaklo samo neke od mnogih situacija koje mogu da uzrokuju odreĎene probleme a pravilnim pristupom i objašnjenjem uviĎamo da ne bi trebali biti uzrokom nečeg takvog. Na svakom je bračnom paru da koristeći literaturu i sl. traga za rješenjema prije nego li dopusti da to postane uzrokom nesloge i nezadovoljstva te naruši harmoniju njihovog doma. U nastavku ćemo nešto reći i o mogućim fizičkim problemima kod spolnih odnosa. Fizički problemi kod spolnih odnosa Prijevremena ejakulacija Prijevremena ejakulacija67 je česta disfunkcija u općoj muškoj populaciji. Pribliţno 50 % mladih odraslih muškaraca se ţali na ranu ejakulaciju, a oko jedne trećine odraslih muškaraca kaţe da ejakuliraju prije nego što bi oni to ţeljeli. Prijevremena ejakulacija moţe stvoriti okruţenje za psihološke smetnje. Prijevremena ejakulacija je skoro uvijek uzrokovana psihološkim faktorima. 67
Prijevremena ejakulacija se dogaĎa kada muškarac ejakulira previše rano ili nije u stanju da dovoljno dugo odloži ejakulaciju. U ekstremnim slučajevima, ejakulacija se može dogoditi tako skoro po erekciji da seksualni odnos nije ni počeo. U drugim slučajevima, muškarci su u mogućnosti da odlože ejakulaciju do odreĎenog stepena, ali ne dovoljno dugo koliko bi željeli ili koliko treba njihovoj supruzi da doživi puno zadovoljstvo.
148
U slučajevima sekundarne disfunkcije u kojima muškarac u jednom trenutku ima kontrolu nad ejakulacijom, a u drugom je nema, fizički uzroci mogu biti uključeni. Erektilna disfunkcija TakoĎe se naziva impotencija ili inhibirano seksualno uzbuĎenje. To je nemogućnost dostizanja erekcije ili nemogućnost njenog odrţavanja. Rezultat moţe biti nemogućnost muškarca da ima seksualni odnos. Slučajevi erektilne disfunkcije dalje mogu biti klasifikovani kao primarna erektilna disfunkcija i sekundarna erektilna disfunkcija. Primarna erektilna disfunkcija odnosi se na slučajeve kada muškarac nikada nije bio u mogućnosti da ima seksualni odnos. MeĎu muškarcima koji se obraćaju terapeutima, erektilna disfunkcija je česta, a sekundarna je mnogo češća od primarne. UtvrĎeno je da je polovina opće muške populacije imala povremene epizode erektilne disfunkcije i dogaĎaju se muškarcima svih dobi. Orgazmička disfunkcija TakoĎer, anorgazmija ili inhibirani ţenski orgazam je stanje nemogućnosti doţivljavanja orgazma. Češće korišten termin za ovu disfunkciju je “frigidnost“, ali seksualni terapeuti odbacuju taj termin zbog njegovih uvredljivih konotacija, preuzimajući neutralniji termin “orgazmička disfunkcija.“ Istraţivanja pokazuju da vjerovatno 5 do 10 % svih ţena ima probleme sa orgazmom i da je inhibirani ţenski orgazam u 25 do 35 slučajeva koji traţe seksualnu terapiju.68 Bolni snošaj Bolni snošaj ili dispareunija se često smatrala samo ţenskim problemom, ali takoĎer se moţe dogoditi i muškarcima. 68
Spector&Carey, 1990.
149
Kod ţena, bol se moţe osjetiti u vagini, oko vaginalnog ulaza i klitorisa ili duboko u karlici. Kod muškaraca, bol se osjeća u penisu i testisima. Poremećaj seksualne ţelje Seksualna ţelja ili libido se odnosi na set osjećaja koji vode individuu da traţi seksualnu aktivnost ili da odgovori na seksualnu inicijativu. Kada je seksualna ţelja inhibirana, tako da individua nije zainteresovana za seksualnu aktivnost termin koji se koristi je inhibirana seksualna želja ili slaba seksualna ţelja. Ljudi sa inhibiranom seksualnom ţeljom dovijaju se da izbjegnu situacije koje bi pobudile seksualna osjećanja. Ako se usprkos njihovim naporima naĎu u situaciji da se uzbude, doţivljavaju brzo “hlaĎenje“ tako da više ne osjećaju ništa. HlaĎenje moţe biti tako intenzivno da prijavljuju negativna, neprijatna osjećanja. Statistike, pokazuju da je slaba seksualna ţelja vjerovatno najčešća disfunkcija danas. Istraţivanje stanovništva pokazalo je da se 35% ţena i 16% muškaraca ţali na gubitak interesovanja za seks.
150
ODGOJ DJECE Porodica je najmanji skup ljudi u kojem se odnosi meĎu njenim članovima na prvom stupnju obrazuju na temelju emotivnih i krvnih veza. Svaki član porodice ima ulogu, a te uloge dovode do relacija koje stvaraju posebne obaveze i prava. Uloga supruţnika, oca, majke, sina, kćerke, brata i sestre, sve su to porodične uloge. One grade pravni odnos meĎu članovima porodice. Raspoznavanje moralnih propisa porodice i njihovo prakticiranje, odrţava porodičnu ljubav zdravom i plodonosnom, a pod okriljem produktivnosti mladice ljubavi, učvršćuje se porodični sistem, bez potrebe za potporom sudskog aparata. Kako bismo razaznali moralnu vrijednost porodičnih odnosa potrebno je da obratimo paţnju na dvije činjenice: prvo, kao i svako drugo moralno procjenjivanje vrijednosti i ovdje je potrebno da za osnovno mjerilo vrjednovanja svojevoljnog ponašanja postavimo čovjekov svrsishodni cilj, drugo, potrebno je raspoznati specifične ciljeve porodice i njene funkcije. Stiče se dojam da porodica ima sljedeće funkcije: - čuva društvenu moralnu sigurnost; - obezbjeĎuje mir ţene i muškarca (ova dva cilja bivaju postignuta putem sklapanja braka, u ulozi porodičnog kamena temeljca.); - produţenje vrste; - obezbjeĎenje hrane, higijene, odjeće, smještaja i tjelesnog odgoja za potomke; - društvena i pravna potpora djeci; - psihički i duhovni odgoj djece; - prenošenje društvene kulture na djecu i priprema za njihovu socijalizaciju. 151
Obratimo li paţnju na ove funkcije, moţe se komotno konstatovati da je najveća moralna odgovornost usmjerena na oca i majku. Kada u nastavku budemo govorili o moralnim obavezama članova porodice to ćemo činiti uzevši u obzir njihovu ulogu u porodici. Prije govora o ulogama i moralnim obavezama članova porodice, potrebno je napomenuti da su propisi islamskog prava o porodici utemeljeni na istinskim koristima. To znači da je njihovo uvaţavanje neophodan uvjet za stizanje do istinskog savršenstva i čovjekovog svrsishodnog cilja. Upravo zarad toga, uvaţavanje fikhskih zakona sa namjerom stizanja do njihovih istinskih učinaka, ima pozitivnu moralnu vrijednost u pribliţavanju Bogu. Ova činjenica vrijedi u svim šerijatskim propisima i svim fikhskim poglavljima. Odgajanje djeteta je u značenju obezbjeĎenja svega onog što je potrebno za aktueliziranje njegovih potencijala na putu pribliţavanja Bogu. Ovaj proces ima potrebu za znanjem i praktičnom vjeţbom. Ukoliko otac i majka u namjeri prenošenja ispravnog svjetonazora i kreiranja ispravnog ponašanja kod svojeg djeteta budu uporni, pruţili su mu ono što je za njega dobro, a Allah će biti milostiv prema njima. Kada je riječ o ispravnom svjetonazoru i njegovom prenošenju na dijete, to je velika obaveza koja je stavljena na odgovornost roditelja; jer je neporeciv uticaj svjetonazora koji je aktuelan u porodici i koji se prenosi na dijete i njegovu budućnost: “Svako novoroĎenče se raĎa sa čistom prirodom, sve dok ga roditelji ne učine jevrejem ili kršćaninom.”69 Odgojno djelovanje u porodici ima ulogu čuvanja djetetove monoteističke prirode. Ovo čuvanje predstavlja veliku odgojnu i moralnu obavezu i postupanje u skladu s njom aktuelizira najvaţniju funkciju porodice. Zejnul-abidin u poslanici o pravima kaţe: “Pravo tvog djeteta je da znaš da je ono od tebe i 69
Sefinetu-l-bihar, made f-t-r.
152
da će biti pripisivano tebi i po dobru i po zlu u neposrednim poslovima ovog svijeta. Odgovoran si za ono što ti je povjereno, kao što su dobar odgoj, upućivanje Gospodaru i pomaganje da Mu se pokorava u vezi sa tobom i sobom. Zato postupaj prema njemu postupanjem onog koji zna da će biti nagraĎen za dobro postupanje svoje, a kaţnjen za loše postupanje prema njemu. Odgoji ga na način da utjecaj koji ostaviš na njega na ovom svijetu ostavi lijep trag, i da s lijepim pristupom imaš izgovor pred Bogom za obavezu koju imaš prema njemu, i nema moći osim u Allaha.” U ovoj predaji se govori o lijepom odgoju, poučavanju monoteističkog svjetonazora i pomaganju u smjeru kreiranja ispravnog ponašanja kod djece. Nakon toga obavljanje ove duţnosti se naziva razlogom ovosvjetske i onosvjetske sreće za roditelje. U predajama se nabrajaju duţnosti poput: “A pravo djeteta u roditelja jeste da mu nadije lijepo ime, dobro ga odgoji i poduči Kur'anu.” Podučavanje Kur'anu je u značenju poučavanja cjelokupnog akaida što je povod da se dijete uputi prema Bogu, a lijep odgoj je u značenju podučavanja adabima i kreiranja ispravnog ponašanja koje je povod čovjekovog spasenja. Porodično okruţenje je prvo društveno okruţenje s kojim se dijete susreće. Ono od svoje porodice, posebno od oca i majke prima najveći utjecaj; jer iskusilo je njihov zaštitnički odnos i uvijek opetuje iskustvo da njegov fizički nedostatak nadomješćuju otac i majka te da ga hrane i odgajaju voĎeni milošću. Ova iskustva su povod da ono stekne sigurnost i pouzdanost u njih, što vodi do toga da dijete postane spremno na prihvatanje onog što mu oni daju. Ukoliko ga roditelji u tom periodu pouče ispravnom svjetonazoru, njegovo čisto srce će prihvatiti to što mu oni nude i steći će potrebne navike koje su usklaĎene sa ispravnim akaidom. Hazreti Alija obraćajući se 153
svome sinu kaţe: “Poţurih zato da te odgojim prije nego ti srce otvrdne i um ti postane zauzet.”70 U nastavku istog pisma kaţe: “Budući da te osjećam onako kako roditelj briţni treba osjećati i da te smjeram podučiti, mislio sam da to treba da bude u vrijeme kad ti uznapreduješ u dobi svojoj i dok si svjeţ na pozornici svijeta, imajući namjeru ispravnu i srce čisto, i da bi valjalo započeti s podučavanjem Knjizi Boga, Moćnog i Uzvišenog, i s tumačenjem njezinim, odredbama islama i propisima njegovim, o onome što on zabranjuje i dopušta.”71 U ovom djelu pisma potencira se na prenošenju ispravnog akaida, poučavanju adabima kao i na čistoti čovjekovog srca u periodu djetinjstva i mladosti, a to je upravo period kada se najviše utjecaja prima od strane porodice. Prenošenje istinskog akaida i kreiranje ponašanja, koje donosi sreću, je potpuni naziv odgojne obaveze oca i majke. MeĎutim, detaljan akaid se traţi u Kur'anu i sunnetu kao što se i ispravno ponašanje uči iz Kur'ana i sunneta. Otac i majka su odgovorni za realiziranje ovih aspekata kod djeteta. Prema tome potrebno je tragati za najboljim metodama njihove realizacije, a roditeljska se odgovornost ne svodi samo na verbalno prenošenje i davanje informacija, već potrebno je da iznaĎu odgovarajuće metode kako bi njihovo dijete postalo Boga svjestan vjernik. Prenosi se takoĎer: “Muško dijete se igra sedam godina, uči se Knjizi sedam godina i sedam godina uči halal i haram.”72 Jedan od ciljeva obrazovanja djeteta u kući i školi jeste priprema za ţivot u društu i slijeĎenje ciljeva vjerskog društva. Upravo usljed toga neophodno je da se pouči nekim stvarima te je s njihovim učenjem potrebno početi još u kući. Jasan primjer 70
Nehdžu-l-belaga, Pismo, 31. Ibid. 72 Ibid. 71
154
te vrste educiranja nalazimo u Poslanikovim savjetima da svoju djecu naučimo plivanju i streljaštvu. Ukoliko prihvatimo da su ove dvije obrazovno-odgojne stavke usljed toga da bi dijete pripremili za obavljanje društvenih obaveza, sasvim je prirodno da se ne moţe zadovoljiti i ograničiti isključivo na njih. Već u skladu sa vremenom i potrebama islamskog društva potrebno je u obzir uzeti različit obrazovni materijal. U odgoju djeteta kao i kod ostalih ţivotnih oblasti, neophodno je razdvojiti stabilne od promjenjivih stvari, i obratiti paţnju na činjenicu da se neki ţivotni adabi i forme mijenjaju kao i da se moralne veze te potrebe društvenog ţivota mijenjaju. Odgajanje djeteta treba biti vršeno uz prisutnu svijest o razlikama izmeĎu sebe i djeteta sa aspekta kulturnog prostora i društvenih prilika. Potrebno je da se dijete pripremi na adekvatnu primjenu i uvaţavanje čvrstih i nepromjenjivih moralnih principa u uvjetima njegovog ţivotnog vremena i prostora. Ova spremnost čini ga sposobnim da se odupre otrovnim sugestijama, jamčeći mu moralnu sigurnost u mladosti i nakon nje. Prenosi se da je hazreti Alija poručio da svoju djecu odgajamo moralu koji odgovara njihovom vremenu. “Ne odgajajte djecu svojim moralom, jer ona su stvorena za vrijeme koje nije vaše.”73 Na kraju naglašavam da je dijete dar koji je dat roditeljima na amanet. Taj dar mora biti uvaţavan, i ne smije se zaboraviti da se dijete poštuje i uvaţava. Zato što njegovo duševno zdravlje zavisi od toga koliko se prema njemu pokazuje poštovanje a moralni odgoj će biti uspješniji bude li se poštovalo i uvaţavalo. Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Poštujte svoju djecu i poučite ih dobrom adabu.”74 73 74
Islam ve muktezajate zeman, svezak I, str. 274. Biharu-l-envar, svezak 104, str. 95.
155
Glava porodice Predvodništvo porodice pripada muţu i ocu, to jest pripada onome ko obično ima ove dvije uloge u porodici. Biti glava porodice podrazumjeva velika prava i obaveze za oca. Materijalna odgovornost je na njegovim plećima, on mora izdrţavati ţenu i djecu i obezbjediti im ţivotna sredstva i komfor. Ova duţnost moţe biti izvršena na različite načine. MeĎutim, uvaţavanje odreĎenih stvari podiţe nivo njene moralne vrijednosti. Glava porodice moţe članovima porodica davati za ţivot manje od granice svojih mogućnosti te im na taj način oteţati ţivot kao što im moţe davati obilno i učinit im ţivot ugodnim. OdreĎivanje granice umjerenog izdrţavanja tako da ţena i djeca nemaju tegoban ţivot s jedne strane, a i da komfor ne uzrokuje nemar kod njih, zavisi od društvenog i porodičnog ekonomskog nivoa. Različita je granica srednje poţeljne vrijednosti i umjerenosti od društva do društva i od porodice do porodice. U svakom slučaju taj nivo poznaju članovi društva i porodice i ispravnost ili neispravnost svojih očekivanja odreĎuju u skladu sa tim nivoom. Kada postane jasna granica umjerenog ţivotnog nivoa i uzimanjem u obzir u kojoj su mjeri mogućnosti glave porodice, potrebno je ne biti uskogrud i strog kada je riječ o obezbjeĎenju ţivotnih mogućnosti. U predaji stoji: “Allah je zadovoljniji sa onim od vas koji više daje svojoj porodici.” “Glava porodice je obavezna omogućiti blagostanje svojoj porodici.” Ova predaja usmjerava paţnju na nivo mogućnosti glave porodice. U sljedećoj predaji časni Poslanik, potvrĎuje ovu činjenicu: “Zaista vjernik slijedi Boţije adabe, kada mu Allah da obilno i on čini tako, kada mu uskrati on uskraćuje.”75 75
Ibid.
156
ObezbjeĎenje odgovarajućeg ţivota je povod jačanja veze izmeĎu članova porodice. Ukoliko članovi porodice osjete da se glava porodice usprkos materijalnih mogućnosti suzdrţava od obezbjeĎenja boljeg ţivota, počet će sumnjati u vezi njegovih emocija i veze će im postati hladne. Dakle, bolje je da svako u mjeri svojih mogućnosti poboljša ţivot supruzi i djeci, kako bi na taj način očuvao emocionalno zdravlje u porodici i da se djeca odgajaju u toplijem okruţenju. Širenje i poboljšanje ţivota ne svodi se samo na kvantitet mogućnosti, u tom segmentu je takoĎer utjecajno uzimanje u obzir ukusa i htijenja članova porodice. Glava porodice moţe potencirati na svome ukusu i htijenjima i da ostane ravnodušan na traţenja ţene i djece koja su šerijatski dozvoljena. I ovaj postupak takoĎer budi sumnju kod članova porodice o njegovoj ljubavi što vodi ka zahlaĎenju emotivne vezanosti. Poslanik, s.a.v.a, je rekao: “Vjernik jede ono što ţeli njegova porodica.”76 Dakle, vjernik prilikom jela obraća paţnju na teţnje članova svoje porodice. Dalje, Poslanik nastavlja: “A licemjer, njegova porodica jede ono što on ţeli.”77 Licemjer nagoni članove svoje porodice da jedu u skladu sa njegovim apetitom i ţeljom. I u drugim potrebama porodice, vjernik se trudi da uvaţava svoju porodicu kako bi ţivjeli u toplom okruţenju ispunjenom ljubavlju. Dijete Sljedeća uloga koja se definira u porodici jeste uloga djeteta. Uvijek kada nekoga imenujemo nazivom dijete, na njega gledamo sa aspekta relacije koju ima sa ocem i majkom, ne uzimajući ostale relacije. I ovdje ćemo takoĎer u obzir uzeti relaciju djeteta sa roditeljima, naravno na onaj dio relacije koji se odnosi na djetetovu slobodu volje.Prije objašnjenja moralnih obaveza djeteta, potrebno je ukazati na nekoliko činjenica: 76 77
Ibid. Ibid. str. 250.
157
1. Moralna odgovornost tiče se samo one osobe koja je sa aspekta starosne dobi i moći razlučivanja stigla do granice odvajanja dobra od zla; jer vrjednovanje djela slijedi faktore meĎu kojima je i namjera/nijjet izvršitelja. Namjera je jedan od glavnih stupova moralnog djela, i bez obraćanja paţnje na nju, svojevoljno djelo se ne moţe moralno vrjednovati. Osoba koja nema moć razlučivanja, ne shvata razliku izmeĎu svojih dobrih i loših djela, i namjera čovjeka koji ne poznaje stvarnu vrijednost djela ne ulazi u vrjednovanje njegovog djela. Prema tome djelo djeteta koje nema razvijenu moć razlučivanja, ne posjeduje nikakvu pozitivnu ili negativnu moralnu vrijednost, i ono se sa moralnog aspekta ne moţe smatrati odgovornom osobom. 2. S obzirom da djeca nisu odgovorna, moralno odgajanje usmjereno prema njima bit će različito od moralnog odgajanja djece koja imaju razvijenu moć razlučivanja. Moralno odgajanje djece je u značenju mentalne pripreme djeteta i kreiranja običaja što će olakšati prihvatanje moralnih zapovijedi u godinama odraslosti. Dok je kod odraslih moralni odgoj u značenju prijenosa pojmova i sudova vezanih za interese i štete svojevoljnih djela i vrijednosti vezanih za njih. Kada doĎe do prenošenja ovih pojmova i sudova do starijih osoba i on ih shvati i prihvati njihovu autentičnost, tada se desilo moralno odgajanje. Dijete koje se odgaja u zdravoj i kreativnoj porodici, kada uĎe u period razlučivanja i odraslosti, ono već ima dovoljnu mentalnu prisnost sa moralnim pojmovima i teorijskim sudovima i predočilo je vrijednost o moralu te je spremno sve to i akceptirati. S druge strane, njegove navike su obrazovane u skladu sa obrascima moralnog ponašanja i nakon prihvatanja moralnih pravila i naredbi, neće imati potrebe za izmjenom svojih navika. 3. Moć razlučivanja moralnih vrijednosti se ne dobija na mah u jednom dobnom periodu. Dijete postepeno shvata pozitivnost i negativnost nekih djela i u granicama dobi kada 158
postaje šerijatski obaveznik, mjera njegovog poimanja vrijednosti je u granicama kada se moţe smatrati odgovornim. Moralne obaveze djeci objašnjavaju zarad dva cilja: prvi, upoznavanje roditelja sa odgovarajućim bihevioralnim obrascem djece, kako bi moralni odgoj svojeg djeteta uskladili s tim, a drugi cilj je upoznavanje odrasle djece sa svojim moralnim duţnostima prema roditeljima. Na ovaj način, roditelji usljed toga što su i oni djeca svojih roditelja i sami su sagovornici moralnih obaveza. Moralne obaveze djece Dijete na prirodan način osjeća iskrenu ljubav svojih roditelja, čistu od očekivanja, i odgovarajući na zahtjev svoje prirode gradi emotivni odnos sa ocem i majkom. Kada stigne u godine moralnog razlučivanja, ono u sebi osjeća zahvalnost prema roditeljima. Djetetovim rastom i istovremeno sa nastajanjem moralnog poimanja, razvija se i moć poimanja drugih stvari. Pod okriljem ovog intelektualnog razvoja i usljed povećanja sposobnosti, dijete se postepeno distancira od svojih roditelja krećući se prema neovisnom ţivotu. Osjećaj sposobnosti i većeg poimanja i sklonosti prema neovisnosti, usmjeravaju dijete od slijeĎenja roditelja u pravcu ispoljavanja i izraţavanja neovisnih stavova. Različitost stavova, ukusa i djelovanja u krugu porodice je povod kolizije izmeĎu članova porodice. Ovi sukobi se razlikuju od sukoba sa djetetom u doba djetinjstva. U periodu djetinjstva dječije ponašanje nema nikakvih moralnih vrijednosti ni pozitivnih ni negativnih, meĎutim djela djeteta u godinama odraslosti imaju moralnu vrijednost. Vaţnost prepoznavanja moralnih obaveza djeteta, tiče se punoljetnosti i odraslosti. Obavještenost o moralnim obavezama pomaţe maloljetnicima da istovremeno, kada se zalaţu za intelektualnu i praktičnu neovisnost od porodice, uvaţavaju moralne granice. Dijete se mora pokoravati svome ocu u svemu osim u griješenju Bogu. 159
Rodbinske veze Nakon članova porodice, stiţe red na roĎake. Relacije rodbine koja je u krvnom srodstvu, predstavljaju produţetak porodičnih veza braće i sestara. Odrţavanje veze i poštovanje prema tetki, dajdţi i majčinim roĎacima, s kojima je majka jednog dana ţivjela u istoj kući, i s kojima ima emocionalnu vezanost i još uvijek teţi produţavanju veze sa njima, predstavlja poštovanje prema majčinoj teţnji i ţeljama. U vezi tetke i amidţe vrijedi isto pravilo, njihovo poštovanje i čuvanje te nastavak emocionalne veze sa njima, ustvari predstavlja poštovanje očeve teţnje. U rodbinskim vezama takoĎer je ljubav meĎu stranama jaka, ali ne u mjeri ljubavi koja postoji izmeĎu roditelja i djece. Čuvanje emocionalne povezanosti ispunjene ljubavlju izmeĎu rodbine, predstavlja čuvanje milosti u širem opsegu. Rodbina je ustvari odgovarajući duhovni i emocionalni teren za činjenje dobra drugim ljudima. Povezanost sa rodbinom je povod da se neki aspekti koji se tiču rodbine prihvate kao svoji lični aspekti, te da dobročinstvo njima prihvatimo kao dobročinstvo koje činimo sebi. Ova karakteristika rodbinske veze, povećava sklonost za činjenjem dobra, i povećava uspjeh u činjenju dobrih djela. A više dobrih djela, je povod da se čovjek pribliţi ţivotnom cilju. Časni Poslanik, s.a.v.a., nam daje do znanja da je Uzvišeni Allah rekao: “Ja sam Milostivi (Rahman), a oni su rodbina (ràhìm) odvojio sam za njih ime od imena Svoga, pa ko drţi vezu sa njima Ja se veţem za njega, a ko prekine vezu sa njima Ja se odvojim od njega.”78 Majčina utroba je izvor milosrdne spone meĎu ljudima, i Bog je taj koji je dao milost meĎu rodbinom; na isti način kako Svojom milošću stvara milost meĎu vjernicima. Uzvišeni je sve ljude stvorio od jednog oca i jedne majke.
78
El-Mehedžetu-l-bejda, svezak 3, str. 428.
160
Svi ljudi svijeta su rodbina, i ukoliko budu razmišljali o toj činjenici meĎu njima će biti više dobrote. O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog nefsa stvara, a od njega je i par njegov stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom čijim jedni od drugih tražite - i rodbinske veze ne kidajte, jer zaista je Allah, čuvar nad vama.79 Boţiji ugodnici su čak i rat sa zalutalima vodili zarad širenja monoteizma i iz milosti prema ljudima. U svakom slučaju prirodna milost meĎu rodbinom, olakšava put povezivanja meĎu ljudima i čovjek koji se odvoji od svoje rodbine, brţe se odvaja od onih koji mu nisu rod, upravo usljed toga se prekidanje rodbinskih veza kritikuje. U jednom govoru, hazreti Alija je rekao: “Utječem se Allahu od grijeha, koji ubrzavaju propast.” Pa ustade Abdullah bin ElKuwa' te reče: „O zapovjedniče pravovjernih, zar postoje grijesi koji ubrzavaju propast?‟ On reče: “Da, teško tebi, prekidanje rodbinskih veza. Zaista članovi porodice koji se okupljaju i meĎusobno tješe, a grješnici su, pa Allah im daje opskrbu. I zaista članovi porodice koji se razdvajaju i meĎusobno prekidaju veze, a svjesni su Boga, Allah ih lišava (opskrbe).”80 Koliko god je prekidanje veze sa rodbinom kritikovano i ima loše učinke, toliko je odrţavanje rodbinskih veza pohvaljeno u puno blagodati. Poslanik, s.a.v.a., kaţe: “Koga raduje da mu Allah podari dug vijek i da mu da obilnu opskrbu, pa nek odrţava rodbinske veze.”81 79
Nisa, 1. El-Mehedžetu-l-bejda, svezak 3, str. 432. 81 El-Mehedžetu-l-bejda, svezak 3, str. 432. 80
161
Učinak i korist odrţavanja rodbinske veze ne svodi se samo na ovosvjetske blagodati, već sprječavajući od grijeha, doprinosi ureĎenju onoga svijeta. “Zaista odrţavanje rodbinskih veza i dobročinstvo, olakšavaju polaganje računa (na Sudnjem danu), sprječavaju od grijeha, zato odrţavajte rodbinske veze i činite dobročinstvo svojoj braći, pa makar lijepim pozdravom i odgovaranjem.”82 Nakon ovog kratkog pregleda koji implicira slojevitost pitanja kojem je posvećena ova knjiga moţemo steći sliku o tome koliko je pitanje braka i bračnog ţivota odgovorna stvar, kojoj se mora posvetiti krajnja paţnja i uloţiti se maksimalni napor da ono što je do čovjeka bude uraĎeno na najbolji mogući način. Nakon ovoga odreĎena pitanja će biti tretirana preciznije i temeljitije. Roditeljska odgovornost Neosporno je da su djeca za svakog čovjeka izvor sreće i radost u ţivotu, ali se o djeci treba brinuti kako bi stasala u zdrave i odgojene ličnosti koje će aktivno djelovati i graditi, a njihovo dobro će se vraćati njima samima, njihovim roditeljima, njihovoj zajednici i svim ljudima. Porodica podrazumijeva postojanje valjane bračne zajednice koja treba biti skladno ureĎena, harmonična, stalna, ozbiljna i prihvaćena od oba supruţnika, jer bi iz privremenih i prolaznih odnosa proizišle štetne posljedice za društvo. Islam tačno odreĎuje ulogu svakog pojedinca, kako u društvu, tako i u porodici. On odreĎuje niz prava i duţnosti koje osiguravaju temelje porodičnog ţivota, usmjerenih na doprinos ovih odnosa i ponašanje prema datom uzoru kojim ţeli da sačuva pojedinca i društvo. 82
El-Mehedžetu-l-bejda, svezak 3, str. 433.
162
Uspostavljanje uravnoteţenosti značajno je kod meĎusobnih odnosa koji egzistiraju izmeĎu muškaraca i ţena, roditelja i djece, mlaĎih i starijih itd. Primarna odgovornost ţene je da se brine o domaćinstvu, porodici i svemu što zahtijeva razvoj ove institucije, dok je primarna odgovornost muškarca da se brine za opskrbu porodice. Nauka i vjera govore nam da je majčino okrilje, njena ljubav i milost jedino pravo mjesto gdje dječije ţelje i potrebe dolaze do svog potpunog ispunjenja. Kada se majka nasmije svome djetetu i prisloni ga uz svoje grudi, pomiriše i poljubi, talas radosti i zadovoljstva obuzme cijelo biće njegovo, noseći ga do najuzvišenijih visina sreće i veselja, a tragovi njegove radosti i zadovoljstva uočljivi su u sjaju njegovih očiju i osmjehu njegovih usana. Plač novoroĎenčeta nije isključivo vezan za glad ili bol, nego je on pokazatelj nedostatka paţnje, ljubavi i osjećanja. Zato kada majka uzme dijete u svoje okrilje i pomiluje ga po kosi, vidimo ga kako se primiri i osjeća zadovoljstvo. Paţnja i ljubav su duhovna hrana naše djece, koja im treba biti pruţena. Djevojčica ili dječak koji su tokom djetinjstva odrastali u porodici koja im je pruţala dovoljno ljubavi i paţnje i čija se duša napajala s izvora majčinih i očevih ruku koje su ih milovale, u periodu adolescencije ne osjećaju prazninu i potrebu za paţnjom i ljubavlju, te zato ne daju pozitivan odgovor na svaku ruku koja im se pruţi, niti im srce zatreperi na svaki osmjeh koji im se uputi. No, ona djevojka koja tokom djetinjstva nije osjetila ljubav i paţnju svojih roditelja, imat će krhku i slabašnu ličnost. Dovoljno je da joj jedan prevarant pokloni buket cvijeća i uputi jedan prevarantski osmjeh da se izgubi, zaboravi na svoju istinsku ličnost, svoju čast i dostojanstvo, te prepusti svoje tijelo i svoju ličnost u vječni ponor razvrata, nemorala i prostakluka..
163
Na roditeljima je velika odgovornost koja se proteţe na cijeli ţivot djeteta. Tačno da je odgajanje kojim su roditelji zaduţeni relativno kratak period, ali ono što oni odgojem postiţu proteţe se na cijeli ţivot, na način kako dijete korača kroz svoj ţivot, na način kako uspostavlja kontakt sa drugima, na način sortiranja ţivotnih prioriteta, na način odgajanja vlastite djece, jer časni Poslanik je naznačio da se djeca odgajaju 20 godina prije roĎenja, ili drugim riječima da bismo mogli odgojiti svoju djecu moramo i sami biti odgojeni. Odgoj i obrazovanje djeteta zahtijevaju stalan i odmjeren angaţman, a što je neizvodivo bez direktne angaţiranosti oca i majke, zato jer su oni, a posebno majka, još od samog roĎenja najbolje upoznati sa svim duhovnim i fizičkim osobinama, afinitetima i talentima djeteta, a upravo su te osobine i talenti nalaze u fokusu interesovanja sistema poučavanja i odgoja. Velika greška današnjeg društva je upravo ta što su jaslice i obdaništa još od ranog djetinjstva zamijenile ulogu porodice, ćelije društva, i majčinog okrilja. Ovu pojavu treba promatrati kao posljedicu izdaje koje su počinile ţene naspram prava njihov djece, zato jer su ţene, majke, te koje svoju djecu prepuštaju ovim kolektivnim centrima, kako bi mogle nastaviti rad u kancelarijama, prepustiti se svojih strastima, posvetiti se afirmaciji svojih knjiţevnih i umjetničkih talenata ili tračiti vrijeme u igri i gledanju televizije, serijala i filmova. Ovakav odnos prema djeci čini da se svijetlost porodice polagano počinje gasiti, a znamo da djeca u toj sredini trebaju mnogo toga da nauče. Današnje društvo, zbog zapostavljanja ličnosti, destruktivno i razarajuće djeluje na čovjeka koji se gubi u beznaĎu. Njegova uloga je tu kao uloga jednog zavrtnja u nekoj mašini. Upravo je u ovakvom sistemu i ovakvom svijetu čovjek izgubio svoje temeljne ljudske osobine. 83 83
Aleksis Karel, dobitnik Nobelove nagrade u knjizi “Čovjek nespoznato biće“, strana 260.
164
Ljude je nemoguće izgraditi jednake i jednoobrazne poput mašina u fabrici. Ljudi se razlikuju jedan od drugog, stoga je kvalitetan kolektivan odgoj ljudi nemoguć. Škola nije u stanju preuzeti odgojnu ulogu oca i majke. Odgajatelji i učitelji uvijek ne uspijevaju adekvatno odgovoriti na potrebe intelektualnog i duhovnog razvoja i odgoja djece. Odgoj, takoĎer podrazumijeva i izgradnju moralnih, i religioznih kvaliteta ličnosti jednog djeteta. Uloga oca i majke u ovom slučaju je velika i značajna da ju je nemoguće zanemariti. Ukoliko bi društvo pridavalo potrebnu paţnju različitostima meĎu ljudima, potencijal svake osobe bio bi iskorišten u skladu sa njegovim ličnim osobenostima i specifičnostima. To je bitno zato što sreća svakog čovjeka ovisi o suglasju njegove ličnosti sa poslom koji obavlja. Mi smo, pokušavajući izgraditi jednoobrazne i istovjetne ličnosti, zanemarili i pogazili ove veoma bitne osobenosti i specifičnosti. Potrebno je umjesto generaliziranja i izjednačavanja prihvatiti različitosti, te ih kroz proces obrazovanja, odgoja i navikavanja na ţivot učiniti markantnijim i izraţajnijim.”84 Spolni razvoj djeteta Jednako kao što dijete fizički napreduje, uči sve više riječi, iskazuje sve više osjećaja, pokazuje zanimanje za različite stvari, usporedno s tim spolno se razvija. Spolnost je normalan i zdrav dio ljudskog ţivota, koji počinje roĎenjem i nastavlja se tijekom ţivota. Razvoj spolnog ponašanja kod djece odvija se kroz igru. Igra je spontan proces prikupljanja informacija, a praćen je radoznalošću prema svijetu i samome sebi Pruţanje ljubavi i sigurnosti bebama je kamen-temeljac za uspostavljanje zdravih emocionalnih veza i zdrave spolnosti u 84
Čovjek nespoznato biće, str. 304.
165
odrasloj dobi. U dobi od dvije do četiri godine pojavljuje se veće zanimanje za “zahodske aktivnosti”, obavljanje nuţde i za razliku izmeĎu spolova u pozama tijekom mokrenja. Djevojčice mogu pokušavati mokriti stojeći. To je praćeno bogaćenjem “zahodskog jezika”: djeca oduševljeno i jako često koriste riječi poput “ka ka” i “pi pi”. Sa oko tri godine počinju učiti razliku izmeĎu muškaraca i ţena, te proces identifikacije s jednim od spolova. Znaju jesu li djevojčica ili dječak i gotovo sva djeca mogu izraziti spolni identitet. Uočavaju i znaju verbalizirati razlike izmeĎu spolova. Prepoznaju, primjerice, ljude na fotografijama i na televiziji kao pripadnike muškog ili ţenskog spola. Trogodišnjaci znaju izraziti osjećaje poput “volim te”, jako su emocionalni te grle i ljube svoje roditelje. Počinju prepoznavati i facijalne izraze osjećaja. Uče dijelove svog tijela i njihove nazive te postaju vrlo znatiţeljni za dijelove tijela drugih ljudi, djece i odraslih. Njihovu znatiţelju posebno pobuĎuje svijest kako djeca različita spola jednako kao i odrasli imaju neke različite dijelove tijela. Stoga se katkad mogu upuštati u virenje dok su roditelji ili neke druge osobe u toaletu. Samostalnu igru sve učestalije zamjenjuju interakcije s drugom djecom, što otvara mogućnosti za nove oblike spolnog ponašanja. Potaknuta snaţnom znatiţeljom vezanom uz dijelove tijela, djeca se s vršnjacima igraju “pokaţi mi što imaš”. Počinju i igre doktora, tijekom koje mogu ponoviti neka vlastita iskustva s pregleda, što moţe uključivati različite dijelove tijela. Takvo je istraţivanje razlika bezazleno, usmjereno otkrivanju i nije povezano sa spolnošću odraslih ljudi. Djecu u toj dobi često zanimaju pitanja poput “odakle dolaze bebe” ili “odakle sam ja došao.” U dobi od pete do osme godine javlja se osjećaj srama, pa se djeca dok su naga često skrivaju, pogotovo od brata ili sestre suprotnog spola. 166
Zanima ih ljudsko tijelo i fotografije muškaraca i ţena, ali pokazuju nelagodu i smijulje se ako vide kako se odrasli ljube. Istodobno ih i privlači i odbija otvoreno iskazivanje njeţnosti. To moţe odraţavati javljanje osjećaja privatnosti. Zanimanje za seksualnost i njezino izraţavanje traje i kroz naredne godine, a kod osmogodišnjaka je praćeno šalama, pjesmicama o seksu, provokativnim smijuljenjem i šaptanjem. Zadirkuju jedni druge kako imaju “curu” ili “dečka”, što obično pokrene reakciju ljutnje ili srama. Osma godina se smatra godina separacije u istospolne skupine. Dječaci i djevojčice ne druţe se previše meĎusobno te se socijalizacija uglavnom odvija s osobama istog spola. U devetoj godini javljaju se kolebanja mrţnje i ljubavi izmeĎu djevojčica i dječaka. Djeca mogu imati simpatije, dečka ili curu, ali samo kao pojam, pri čemu nema izravnih kontakata. Karakteristično je da su simpatije obično tajna te se, posebice kod djevojčica, otkrivaju iznimno u malim prijateljskim grupama. Deseta godina kod djevojčica je obično vrijeme romantične zaljubljenosti u starijeg mladića ili nekog odraslog muškarca i maštanja. Počinju pisati dnevnike, imati tajne te su okupirane romantikom i ljubavlju. Od 11 godine obično počinje pubertet, razdoblje u kojem se javlja niz promjena koje završavaju postizanjem spolne zrelosti i sposobnošću reprodukcije. Djevojčicama rastu grudi, stidne dlačice te dobivaju mjesečnicu, dječacima se produbljuje glas, rastu genitalije i stidne dlačice. Povećava se svjesnost o vlastitom tijelu, pa djetetu moţe biti neugodno da ga roditelj ili osoba suprotnog spola vidi nagog. Razdoblje Adolescencije (od trinaeste do šesnaeste godine) ţivota karakterizira povećan spolni interes. Za to postoji nekoliko razloga: tjelesne promjene, povećana razina spolnih 167
hormona, povećano kulturološko naglašavanje spolnosti te vjeţbanje spolnih uloga odraslih. Spolno ponašanje sve više počinje poprimati značajke spolnog ponašanja odraslih osoba. Djevojke i mladići zbunjeni su zbog spolnosti te često postavljaju pitanja o odnosima i spolnom ponašanju. Kod mladića se razvijaju sekundarne spolne karakteristike (šire se ramena, rastu dlačice na prsima i pod pazuhom, povećava se mišićna masa…), koje su u središtu njihova interesa. Jedan dio dječaka prvi put ejakulira. I dalje se u grupi vršnjaka prepričavaju znanja o spolnosti, usporeĎuju iskustva. Četrnaestogodišnje djevojčice uglavnom su fizički zrele, imaju razvijena gotovo sva sekundarna spolna obiljeţja. I dječaci i djevojčice okupirani su vlastitim izgledom i dojmom koji ostavljaju na druge osobe. Zabrinuti su jesu li seksualno privlačni. Ogledalo im je najbolji prijatelj i najgori neprijatelj. Neki postaju “popularni” u društvu vršnjaka. Javlja se pojačano zanimanje za romantične veze i ljubavi prema vršnjacima, ali i prema nekim odraslim uzorima. Obično je to vrijeme prvih ljubavi koje se ne taje i oko kojih se otvoreno iskazuju emocije. Neki adolescenti uspostavljaju romantične veze (“hodanje”). U kasnoj adolescenciji (od sedamnaest do devetnaest godina) mladi razmišljaju o ozbiljnim emocionalnim odnosima s osobama suprotnog spola te imaju jasan spolni identitet i kapacitet za njeţnost i ljubav. Sva su djeca različita i razvijaju se na svoj način. Stoga se ne zabrinjavajte ako vaša preskoče ili ranije uĎu u neku od ovih faza. Navedene faze sluţe kao smjernice i pomaţu u boljem razumijevanju ponašanja vašeg djeteta te je zahvaljujući njima lakše procijeniti ako nešto nije u redu. U svim ovim fazama treba paziti i ne dopustiti djetetu da promatra seksualne 168
aktivnosti odraslih. Ne izlagati dijete pornografskom materijalu. Ne dodirivati dijete na neprimjeren način. Ne davati seksualne komentare djetetu. To narušava zdrave granice izmeĎu roditelja i djece jer roditelji ulaze u prostor spolne intime vlastitog djeteta. Ne hodati neprimjereno obučeni po kući pred djecom. Navedene nepoţeljne aktivnosti uzrokuju velike teškoće u emocionalnom razvoju djeteta, a narušavaju i kontinuitet normalna seksualnog razvoja te je dijete, suočeno s informacijama neprilagoĎenima njegovoj dobi, onemogućeno učiti o spolnosti vlastitim prirodnim ritmom. To moţe dovesti do zbunjenosti, uplašenosti ili traumatiziranosti te ostaviti neizbrisive posljedice na njegov seksualni ţivot. Roditelji se, dakle, trebaju uzdrţavati da, pred djecom koja su od šest godina pa naviše, čine bilo što bi ih pobudilo, kao što nemaju pravo da pred njima čine ili spominju nešto što se kosi sa čednošću i suzdrţljivošću, u suprotnom bi to rezultiralo kvarenjem njihove prirode što dovodi do psihičkih i tjelesnih oboljenja. Boţiji poslanik, a.s., kaţe: “Kada vam djeca napune sedam godina odvojite ih.” i : “Odvajajte djecu u postelji kada napune šest godina.” i “Kada djevojčica napuni šest godina ne smije je poljubiti dječak, niti smije dječaka od sedam godina poljubiti ţena.” Od Ebu Hasana prenosi se: “Kada ti kćer napuni šest godina nema je pravo poljubiti čovjek niti je stavljati u svoje krilo.” Saobrazno islamskom stavu, budući da činjenje nekih djela u odreĎenim ţivotnim dobima ostavlja za sobom negativne učinke, njihovo izostavljanje u drugim ciklusima takoĎer rezultira lošim posljedicama. Isto tako, odvajanje i uspavljivanje djeteta samog, u odvojenoj sobi, prije šeste godine uzrokuje druge negativne posljedice poput hladnih odnosa prema drugima, tj. nedostatka emocionalnih i afektivnih osjećaja prema njima. 169
Dakle naša velika obaveza jeste sve ţivotne relacije i odnose podrobno sagledati i ocijeniti kako bi mogli iz svake izvući maksimum koji je potencijalno u njoj skriven. Pa ukoliko ţelimo nešto sagledati najbolji je način gledati ga sa dva aspekta. Jedanput ga locirati i izolovati od ostalih dogaĎanja ili pokreta te vidjeti šta kao takvo nosi sa sobom, a zatim ga osmotriti kao kariku u lancu svakidašnjih dogaĎanja kako bi mogli što bolje shvatiti realno značenje, a takoĎer okoristiti se što je moguće više. Ukoliko psiholozi kaţu odvojite krevete vaše djece, ili još bolje od toga, obezbijedite im svakom posebno po sobu kako bi se naučila na samostalan ţivot i samoorganizaciju ovo ni u kom slučaju ne znači kako trebamo zapostaviti ostale dimenzije i činioce koji igraju bitnu ulogu u psihičkom razvoju djeteta. Ne znači, takoĎer, da trebamo pothranjivati zabludu i pomisliti da, ukoliko smo ih odvojili i osigurali im samostalan ţivot, prema njima više nemamo nikakvih obaveza. Budući da ţelimo da nam djeca budu u svim aspektima kompletne ličnosti pa da bi razvili i dimenziju osjećajnosti i nesebičnosti u njima moramo ih u odreĎenim periodima grliti i napajati ih ljubavlju i milošću te im tim obasjati psihu i naučiti ih na to kako se ispravno ukazuje milost i prijateljstvo prema drugima. Poslanik je podjelom razdoblja i preciziranjem ţivotnih doba od šest godina u stvari ukazao da trebamo koristiti prilike i pogodnosti koje svako razdoblje sa sobom nosi i biti svjesni da svaka paţnja u svoje vrijeme ima nesagledivo velike i poţeljne rezultate. Ukoliko ne uskladimo pokrete sa vremenom jednostavno ćemo proizvesti neuravnoteţenost na svim segmentima u svojim ţivotima i ţivotima svoje djece. A kada doĎe do toga sve se u ţivotu poremeti. Ukoliko se poremeti odnos, tj. sklad djela i vremena ono što se vrši moţe bit nepoţeljno, a ono što se ţeli jednostavno neostvarivo. Na temelju te činjenice neophodno je da razuman čovjek koristi svaku priliku kako bi na taj način uspio doseći svoju sreću. 170
U Poslanikovim hadisima primijetili smo razliku koja se kreće od šest do deset godina kada je u pitanju granica starosti kada bi djecu trebalo odvojiti u postelji. U ovisnosti od toga gdje neko ţivi geografski i klimatski gledano, bit će razlike u spolnom sazrijevanju jednako kao što to ovisi i od toga u kakvim se sredinama ţivi, uţe gledano. Moţemo govoriti o urbanoj sredini gdje je tempo ţivljenja i način odgoja i dotok informacija kao i pristup njima sasvim različit od onoga što pruţa jedna mirna ruralna sredina. Kur'an časni u suri An-Nur u 58. ajetu skreće paţnju na jedno vaţno načelo kada su u pitanju odnosi i ponašanje u porodici. O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uĎu oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu spolno zreli: prije jutarnje molitve i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćne molitve. To su tri (nezgodna vremena) doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je. Riječ 'avret koja se koristi u ovom ajetu etimološki ima značenje nedostatka, nezgode. Prilika o kojoj je riječ upravo je tako nazvana zbog toga što svako normalan, moralan i neiskvaren smatra neprikladnim i nezgodnim da ga drugi vide u takvoj prilici, tj. bez odjeće. Ovo je veoma dobar pokazatelj da principi islamskog odgoja prate i kreću se u korak s prirodom. Zabiljeţeno je i sljedeće kazivanje: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, ukoliko muţ i ţena učine koitus u prisustvu malodobnog djeteta koje je budno, te vidi taj akt ili čuje njihove riječi ili pak čuje njihovo ubrzano disanje, takvo dijete neće nikada biti dobro, pa ukoliko bude djevojčica bit će bludnica, a ukoliko bude bio dječak bit će bludnik.” 171
Od Ebu Abdullaha prenose sljedeće riječi: “Neka ne opće spolno roditelji u prisustvu malodobne djece. Zato što to ima negativan učinak na njih, naime djeluje tako da djeca neće biti čedna i moralna, tj. biće zinalućari.” Citirane predaje uveliko pribliţavaju i pojašnjavaju do koje mjere čovjekova duša biva pod utjecajem osjećaja i vanjskih potencijala. Dakle, ukoliko je vanjska atmosfera zagaĎena, sigurno je da i unutarnjost čovjeka poprima takva obiljeţja što rezultira gaţenjem prava drugih i kršenjem zakona. Djelo ima svoj jezik kojim poziva na sebe i kojim se promovira. Nikako ne smijemo zaboravljati koliko je dječiji mozak aktivan i kako poput spuţve upija sve što vidi, pri tom, on nema mogućnost razmišljanja na način da opravdava i nalazi objašnjenja za mnoštvo onog čemu je izloţen. Ako mu se dozvoli da gleda avret na TV-u, časopisima ili slično, on nema mehanizme kojima će to odvojiti od stvarnosti. Bez obzira da li smo roditelji ili smo imali priliku ţivjeti u kući gdje ima male djece, primjetili smo kako ona usvajaju odreĎena ponašanja kako iz bliţe okoline tako i iz TV-e programa, nerijetko intezivno oponašajući junake svojih crtanih filmova i drugih programa koje im dozvolimo gledati. Te se prije navedene smjernice od Poslanika islama ne trebaju vezivati isključivo za fizički odnos mi-djete nego i na one segmente izloţenosti djeteta vanjskim utjecajima koji su svojstveni za ovo naše vrijeme, a tu se prije svega misli na TV-e i internet. Nepaţanja spram ovih činilaca dovodi do rane zrelosti. Riječ je o pojavi gdje dječije tijelo prije nego li stigne do faze normalnog i pravovremenog spolnog sazrijevanja u kojem se to sasvim prirodno i bezbolno dogaĎa, pod utjecajem gledanja neprirodnih scena, biva izloţeno hiper lučenju spolnih hormona što rezultira preuranjenim spolnim sazrijevanjem djece što uslijed preuranjenosti izaziva i velike probleme u emocionalnom stanju takve djece. 172
Prva negativnost koja se u ovakvim slučajevima moţe primijetiti jeste izlazak djeteta iz normalnog biološkog razvojnog puta. Više je nego jasno da svako biće koje izgubi prirodni tok, ne pomogne li mu se, nije više u stanju biti korisno već obično postaje opasnost i nanosi štetu u mjestu gdje se nalazi. Doktori kaţu da je prerana zrelost u većini slučajeva opasna po zdravlje nosioca ove pojave. Pošto je ovo tema koja se tiče stručnog mišljenja nećemo je otvarati, ali je dovoljno ukazati na činjenicu da je nabrojan povelik broj nuspojava na tijelu i u psihi ovakvih osoba. Roditeljska i ujedno vjerska duţnost jeste upoznati svoju djecu na način da se shvate i prepoznaju njihove biološke, duhovne, psihičke i fizičke potrebe. Ne smijemo sebi dozvoliti luksuz glupoga stida, kako ga je Poslanik nazvao, pa da u trenutku kada djeca imaju potrebu za našim uputama i instrukcijama previdimo svoje obaveze, te se na taj način oglušimo na njihov poziv u pomoć i u traţenju odgovora na pitanje kako postupiti kada su u pitanju prohtjevi i tjelesni nagoni. Trebamo u vezi sa ovim pitanjem ulagati i kako bi im pomogli u moralnom i vjerskom usavršavanju kao što to činimo na putu svjetovne, tj. redovne edukacije. Jedan od tih puteva jeste upravo i pitanje spolnosti i spolnih potreba i nagona. Po ovom pitanju posebnu paţnju treba posvetiti djeci u periodu predadolescencije i adolescencije. U adolescenciji jača seksualni nagon i javljaju se nove misli i osjećaji koji ga prate. Najvaţnije je uspješno objediniti seksualnost s ostalim vidovima ličnosti, bez većih problema i sukoba. U nedostatku seksualne edukacije roditelji nerado ili uopće ne prihvaćaju ulogu edukatora o spolnosti. Adolescenti su prisiljeni učiti o seksualnosti putem masovnih medija i vršnjaka. Ovi posljednji su, prema istraţivanjima, najčešći izvor informacija, često netočnih ili nepotpunih. Mišljenje da adolescenti znaju sve o seksualnosti posve je pogrešno. 173
Mladići i djevojke zapravo znaju razmjerno malo o ljudskoj seksualnosti, premda se uglavnom ponašaju kao im je sve jasno. Završni moment u procesu formiranja spolnog identiteta povezani su sa shvaćanjem mladih da je spolnost suština njihovog ţivljenja i da se ne moţe izdvojeno shvatiti i razdvajati od njihove cjelokupne ličnosti i ţivota uopće. Jedna od roditeljskih obaveza jeste pomaganje i korištenje znanjem, posebno znanjem eksperata na ovom polju, tj. psihologa bilo da su muslimani ili ne. Ukoliko budemo znali puteve i načine odgoja, tim više ćemo bolje postupati sa svojom djecom. Imamo veliki broj hadisa koji se tematski bave psihologijom djeteta koji, ukoliko se budu modernim naučnim dostignućima stavili na analizu i razmatranja, mogu biti od velike koristi i dosta pomoći u rješavanju problema. Ako su vaša djeca počela sticati znanje o seksu u školi i ţelite im predočiti islamski pogled na sve to ili sve češće postavljaju pitanja poput: “Odakle dolaze djeca?”, treba da razgovarate s njima. Idealno obrazovanje ne daje se djeci kruto, zahtijevajući od njih da se, recimo, oblače tradicionalno. Bolje je da to činite na posredan način, od najranijeg djetinjstva. To znači da dijete mora imati jak osjećaj identiteta i razumijevati koje su njegove vrijednosti. Islam je u potpunosti logična ideologija. Islamski su zakoni koordinirani čovjekovom fitretu i teţnjama. Ukoliko islam kaţe – svoju djecu tjerajte na namaz od sedme godine – sigurno je u pitanju postizanje uzvišenih odgojnih ciljeva. Bliskost Gospodaru je ta koja sprječava od bliskosti nečemu drugom, što je uvjetovano time da se u djetetu rodi ljubav prema namazu i da se u njemu uspije predstaviti namaz kao neodvojivi dio čovjekova ţivota. Ni u kom slučaju nije dovoljno poučiti dijete i navići ga na obavljanje mrtvog namaza, kome ni suštine ne zna, niti razumije zašto ga obavlja. 174
Naučiti ih da drugima budu od pomoći, da budu nesebični, tj. da vole robove Boţije, da pruţe ruku prijateljstva onima kojima je uskraćena. Treba ih navići na red i disciplinu. Obogatiti im ţivot zdravom zabavom i razonodom. Pripremiti ga i iz perspektive svjetskih znanja za moderno vrijeme u kojem će ţivjeti, kako bi mu time poklonili i moralni i ljudski i socijalni autoritet. Treba misliti i na to da se u njima oţivi ljubav i naklonost prema rodbini i da se nauči odrţavati veze sa njima putem obilazaka, posjeta itd., zato što je to veoma vaţno ţivotno pitanje. Treba ponekada i od njih traţiti lična mišljenja o ţivotu i ţivotnim pitanjima. To što nam Poslanik nalaţe da sa navršavanjem četrnaeste godine, dijete učinimo svojim namjesnikom, te ga prihvatimo za sugovornika sa kojom se savjetujemo, vjerovatno je radi izgradnje autoriteta u njegovoj psihi kako bi osjetili da je stiglo vrijeme da trebaju početi ozbiljno i tačno razmišljati i proći se slobode i djetinjarija te zaći u svijet ozbiljnih. Sve što smo nabrojali i još puno drugih vaţnih stvari, zahtijevaju izdvajanje vremena za djecu te mudar i prijateljski razgovor sa njima. Početi učiti o bilo kojoj oblasti u pravo vrijeme jedan je od recepta za uspjeh. Dječak od osam godina moţe primijetiti da njegova majka ponekad tokom mjeseca ne obavlja namaz i pitati zašto. U ovom uzrastu djetetu moţete jednostavno reći da je to vrijeme kad je Allah izuzeo ţenu od obavljanja namaza. O seksualnosti se takoĎer moţe raspravljati u kontekstu čistoće u islamu u odreĎenom uzrastu. Tako, npr., dijete u dobu od 6 do 7 godina mora naučiti kako da se očisti poslije upotrebe toaleta. Nakon toga u dobu od 12 do 13 godina treba objasniti pojam “gusul” i u kojim prilikama se on primjenjuje. Roditelji trebaju razgovarati nasamo sa svakim djetetom, a ne da svima zajedno objašnjavaju teme vezane za seks. Neke od tema o kojima treba obavezno razgovarati su i čednost, pristojno ponašanje i skromnost. Sve ovo ne treba prezentirati kao skup pravila koje moramo slijediti. 175
Postupite mudro, posebno kad objašnjavate islamska pravila u oblačenju i spuštanje pogleda za oba spola. Kur´an kaţe: “O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uĎu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu polno zreli: prije jutarnje molitve i kada u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćne molitve. To su tri doba kadu niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve, zna i mudar je“85 A što se tiše djece koja su ušla u pubertet Kur´an kaţe: “A kada djeca vaša dostignu polnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao sto su tražili za dopuštenje oni stariji od njih; tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je“86 U svom domu treba njegovati iskrenost u komunikaciji, a ne krutu i strogu atmosferu. “Govorim o pokazivanju ljubavi u kući, izmeĎu roditelja”, kaţe Hedija Hafadţi, islamski aktivist i nastavnica u penziji iz Kanade. Ona je provela oko trideset godina radeći u različitim školama i iz svog iskustva tvrdi: “Ako je ljubav izmeĎu roditelja prisutna, oni iskazuju paţnju jedno drugom. Djeca kroz to vide kako da razgovaraju jedni s drugima i da poštuju jedni druge. Prenošenje iz ruke u ruku, kad vi postajete model od kojeg dijete uči, najbolji je način za učenje i prenošenje svojih vrijednosti djeci. To znači ne samo da se djeca uče zdravim odnosima meĎu polovima kroz posmatranje ponašanja svojih roditelja, već i da roditelji ne rade ništa što bi potkopalo njihove poglede na seksualnost. Npr. djeca paţljivo prate šta roditelji gledaju na televiziji ili koje filmove gledaju u kinu. To je vaţno, jer moţe loše utjecati na nas u svakom ţivotnom 85 86
En-Nur, 58. En-Nur, 59.
176
dobu. Ako naša djeca vide da mi radimo nešto loše oni će postaviti pitanje zašto to i oni ne bi radili? Ovo takoĎer podrazumijeva da budemo primjer i u drugim aspektima ţivota slijedeći ona pravila za koja očekujemo da ih naša djeca slijede. Ako neprestano kasnite sazovite svoju djecu i objasnite im zašto vam se to dešava i pri tom pokaţite isto ono razumijevanje i ljubaznost koje očekujete od njih kad ih na nešto upozoravate. Seksualno obrazovanje je mnogo više od toga da svom djetetu kaţete: “Ne čini to prije braka!“ Teme poput menstruacije, promjena u pubertetu, islamskog čišćenja nakon različitih vrsta nečistoće vezane za seks moraju se detaljno obraditi sa djecom. Ako niste sigurni da li je nešto ispravno sa islamskog aspekta obratite se za pomoć nekome ko bolje poznaje islamske propise ili nabavite neki vodič za roditelje. Morate biti spremni dati tačne odlomke iz Kur‟ana, Hadisa ili validnih islamskih autoriteta o temama kao što su kontrola raĎanja i relacije izmeĎu muškaraca i ţena. Ako u toku razgovora vaše dijete upita nešto, a vi niste sigurni da li je to islamski ili ne, provjerite prije nego mu date odgovor. Roditelji trebaju reći djeci da ţele da budu njihov prvi izvor informacija o seksu. Tako vi postajete autoritativni izvor u situaciji kada dijete dobija informacije i iz drugih izvora kao što su televizija, filmovi, škola, prijatelji. Ovo treba postići u mlaĎem dobu jer se u pubertetu neposlušnost kod djeteta poveća i najvjerovatnije neće poslušati roditelje. Ako vam je krajnje neprijatno razgovarati s djecom o seksu zatraţite pomoć od obrazovanog i otvorenog imama ili drugog člana zajednice koji je istog pola kao i vaše dijete da mu objasni detalje. Ta osoba moţe biti i musliman-socijalni radnik ili neki povjerljivi član porodice kao tetka ili daidţa. Moţete nabaviti i neke knjige djeci koje će im pomoći da sagledaju seks iz islamske perspektive. Angaţovanje nekog drugog da priča s djecom ili snabdijevanje knjigama nije kraj priče. 177
Kao roditelj vi morate biti spremni i otvoreni da barem saslušate probleme vaše kćerke ili sina i njihova pitanja, pa da ih tek onda uputite pravoj osobi. Djetetu ste duţni barem informacije, ako vam je neprijatno da sami odgovarate. Emocionalni razvoj djeteta87 Emocionalni razvoj djeteta je izuzetno kompleksan, a za roditelja zahtjevan i odgovoran proces. Dijete se raĎa s odreĎenom genetskom predispozicijom, ali se ista razvija i oblikuje u kontaktu s okolinom. Zato moţemo reći da u većoj ili manjoj mjeri porodica oblikuje nezrelo dijete i prilagoĎava ga svojoj sredini. Porodica predstavlja malu socijalnu grupu i sve što se u njoj dogaĎa odvija se prema principu psihodinamike male grupe. U porodici dijete stiče iskustva koja će kasnije primijeniti na širu socijalnu zajednicu. Odnos dijeteroditelj započinje još u prenatalnom razdoblju. Majka se djetetu koje nosi obraća, tepa mu, gladeći trbuh gladi dijete u njemu. Otac se djetetu obraća posredno, kroz svoj odnos prema djetetovoj majci. Nakon roĎenja odnos roditelj-dijete moţemo indirektno proučavati prateći ponašanje djeteta u igri, npr. u stavu djevojčice prema lutki. Odnos djevojčice prema lutki ovisi o emocionalnom odnosu roditelja prema toj djevojčici i obrnuto. No, ova problematika je vrlo kompleksna, roditelji nisu slobodni od svojih ranijih ţivotnih iskustava, posebno ne onih koje su doţivjeli u svom ranom djetinjstvu. Zato će na njihov odnos prema djetetu utjecati i iskustvo meĎusobnog odnosa preneseno iz njihovog iskustva s vlastitim roditeljima. Slobodno moţemo reći da u trenutku roĎenja djeteta roditelji suočavaju svoje fantazije i realnost: ispunjene ţelje, razočaranja, mogućnost i nemogućnost da prihvate dijete onakvo kakvo jest. Sve se to ugraĎuje u odnos prema djetetu. 87
Po: Me‟mun Mubejjid, Emocionalana inteligencija – naučni i islamski pogledi, Dobra knjiga, Sarajevo, 2008.g.
178
Emocionalna inteligencija i spolne razlike Prvo pitanje koje svi postavimo kada čujemo za novoroĎenče jeste: “Da li je novoroĎenče muško ili ţensko?“ Još od prvog trenutka ţivota prema novoroĎenčetu se cijelo društvo, roditelji, porodica, rodbina, poznanici, komšije i drugi počinju ophoditi u skladu s njegovim spolom. Ustanovljeno je da se tokom ţivota dječak i djevojčica različito tretiraju. Od roĎenja ih nosimo na različit način, igramo se s njima različitih igara i činimo mnogo toga što produbljuje njihovu različitost. Na kraju uočavamo jasne razlike izmeĎu muškarca i ţene, što se moţe najbolje shvatiti iz riječi Uzvišenog Allaha: “...a žensko nije kao muško...“88 U mnogobrojne načine našeg ophoĎenja prema različitim spolovima, a koji se tiču emocija spada i sljedeće: - porodica obično češće diskutuje o temama vezanim za emocije (osim ljutnje), s djevojčicama nego s dječacima, - kada se priča s djevojčicama više se koriste riječi vezane za emocije, - kada se majka igra s djetetom ona prema djevojčici pokazuje raznovrsnija osjećanja nego prema dječaku, - kada majka govori o vlastitim osjećanjima ona kćerki iznosi više detalja vezanih za emocije. MeĎutim, kada govori dječaku ona se više bazira na uzroke i posljedice emocija, - otac se s dječakom igra grublje nego sa djevojčicom, - dječak se više od djevočice kori ako nešto pokvari. Sagledamo li emocionalno-psihička svojstva dječaka uvidjet ćemo da se oni u mnogo čemu razlikuju od djevojčica. Dječaci su fizički aktivniji, brţe reagiraju te osobine navedene u sliejdećem podnaslovu. 88
Ali Imran, 36.
179
Emocionalno/psihička svojstva dječaka - sporije im se razvija govor i sposobnost izraţavanja, - skloni su takmičarskim igrama u velikim grupama dječaka, - ako se dječak u toku igre povrijedi, prijatelji od njega očekuju da se skloni u stranu kako bi se igra nastavila, - preferiraju da se izraze putem djela ili aktivnosti jer im jezik u tome mnogo ne pomaţe, - u desetoj godini ţivota dječaci i djevojčice imaju jednak omjer agresivnosti u ljutnji. U trinaestoj godini agresivnost kroz ljutnju kod dječaka raste, - učiteljice hrabre dječake da budu mirni i manje pokretljivi, te da saslušaju druge, - kada se govori o problematičnoj djeci u školi, obično se misli na dječake. - dječake uče da se sa svijetom treba hrabro suočiti, - podstiču ih da se osamostale pruţajući im dodatnu slobodu, - dječaci bivaju nagrĎeni zbog inicijative i zbog pokušaja da ostvare nešto novo, - dječaci se ponose svojom samostalnošću, - oni osjećaju opasnost u svemu što prijeti njihovoj samostalnosti, - kad ostanu nasamo s drugim dječacima vode razgovore o “svijetu stvari“, - manje su sposobni da čitaju emocije izraţene govorom ili pokretom, - u emocijama vide znak opasnosti, straha i osjećaja krivice, - općenito im je teško pročitati izraz lica. Emocionalno/psihička svojstva djevojčice Najteţi izazov koji se našao pred današnjim djevojčicama je to što se od njih očekuje da budu ljubazne, lijepe i da se ponašaju kao ţene, ali da u isto vrijeme pariraju dječacima u školi i 180
muškarcima na poslu, u sportu, profesiji i dr. Karakteristična emocionalno-psihička svojstva djevojčica su: - pridaju vaţnost ophoĎenju s drugim ljudima, - djeluju osjećajnije i imaju promjenjivija osjećanja, - sklonije su igri u manjim grupama kao i igri koja počiva na smjenjivanju uloga, a ne na natjecanju, - ako se u toku igre djevojčica povrijedi igra se obustavlja i svi joj nastoje pomoći, - u desetoj godini ţivota i dječaci i djevojčice imaju jednak procenat ljutnje. MeĎutim, u trinaestoj se godini kod djevojčica razvijaju druge sposobnosti kao što su pričljivost, sklonost “rekla-kazala“ govoru i osvetoljubivosti, - djevojčice se podučavaju da svijet posmatraju kroz strah, - djevojčice se u pubertetu podstiču na samostalnost kroz dodatno praćenje, - djevojčice bivaju nagraĎene za svoju mirnoću, pokornost i obavljanje onog što se od njih očekuje, - kad odrastu ponosne su ako su i one dio mreţe meĎuljudskih veza, - one osjećaju opasnost u svemu što prijeti njihovim vezama i što ih emocionalno i fizički ugroţava, - kada se sretnu s drugim djevojčicama vole razgovarati o vezama i emocijama, - uspješnije čitaju emocije iz izraza lica i boje glasa, - ne kolebaju se pri govoru o emocijama i osjećanjima, - lahko im je pročitati izraz lica. Čitanje pospješuje emocionalnu inteligenciju kod djece Čitanje pomaţe djeci da shvate sebe i druge, kao i svijet u kojem ţive. To se ostvaruje putem predstavljanja odreĎenih likova ili situacija koje vjerno opisuju ljudski ţivot. Priče donose različite načine ponašanja i različite vrste i nivoe komunikacije u najraznovrsnijim situacijama, u koje se čitalac 181
unosi na način da sve pročitano doţivljava kao vlastito iskustvo. Kroz osjećanja likova priče čitalac će lakše upoznati vlastita osjećanja. Dijete koje je usvojilo, shvatilo i prihvatilo prikladne riječi za izraţavanje različitih vlastitih osjećanja najvjerovatnije neće imati problema da ih izrazi. Naprimjer, ako dijete osjeća ljutnju ono neće prasnuti od ljutnje kako bi je izrazilo. Osim toga, ovakovo dijete će biti sposobnije da riješi problem koji se pred njim ispriječio i da ublaţi vlastitu uzrujanost. Dijete će izgovarati riječi koje opisuju njegova osjećanja, zato neće imati potrebu da pribjegava izraţavanju osjećanja pozivajući se na osjećaje fizičke prirode kao što su: glavobolja, bol u stomaku i si. što je slučaj kod djece nevješte u govoru. Priče objelodanjuju stepen isprepletenosti raznih meĎuljudskih veza. To povećava stepen čitaočevog razumijevanja sebe i drugih. Priče i romani bave se sukobima, razlozima i svaĎama u ljudskom društvu. Opisuju kako se usred svega toga ljudi pozitivno i negativno ponašaju. Čitalac tako stiče vještinu prilagoĎavanja sličnim sukobima. Knjige nas upoznaju s našim uzorima, velikanima i historijskim ličnostima u kojima se čitaocu prikazuju kao da su ţivi. Knjige će pomoći čitaocima koji pate od odreĎenih osjećanja. Naprimjer, čitaocu koji se plaši mraka ili čitaocu koji pati od tuge zbog gubitka bliske ili drage osobe ili čitaocu koji pati od ljutnje prema bratu ili prijatelju ili čitaocu koji pati od uzrujanosti uslijed ponašanja neke osobe, knjiga će pomoći da shvati da on nije jedina osoba pogoĎena tom patnjom. Shvatit će da postojanje spomenutih osjećanja nije ništa neprirodno i da je on normalna osoba. Čitalac putem saţivljavanja s likom iz knjige koji mu je manje ili više sličan moţe naučiti kako da prihvati sebe. Knjige čitaoce mogu pripremiti za suočavanje s novim ţivotnim situacijama i okolnostima. To moţe biti prvi odlazak u školu, doček no182
voroĎenčeta ili druge ţivotne situacije. Spomenuta priprema se ostvaruje putem pruţanja prilike čitaocu da sagleda šta se sve moţe dogoditi u ovakvim ili sličnim situacijama i da nauči šta sve moţe učiniti. Prvih pet godina ţivota, nesumnjivo, je najvaţniji dio ljudskog ţivota. Zato je najbolje da roditelji prate djetetov emocionalni i spoznajni razvoj. U nekim društvima postoje pobornici ideje da roditelje treba osposobiti za ulogu učitelja vlastite djece jer je to u skladu s poslovicom koja kaţe da je kuća prva škola u kojoj dijete stiče emocije i spoznaje. U kući se usaĎuje samopouzdanje i gradi ličnost. Kuća dijete priprema za društveni ţivot koji ga očekuje. Roditelji mogu, da bi djetetu razvili ţelju za čitanjem, a samim tim i emocionalnu inteligenciju, učiniti sljedeće: - u ranoj fazi djetinjstva, čitati djetetu priče. Ono će slušati kako zvuče razne riječi i šta govore razni junaci priče. Obratit će paţnju na melodiju riječi; - ponavljati priče o likovima koje je dijete zavoljelo; - učiti Kur'an s djetetom; - povesti dijete u biblioteku ili knjiţaru. Ovaj izlazak sa djetetom treba biti nagrada; - nagraditi dijete kupovinom knjige; - pratiti razvoj djetetovog čitanja čak i kad ono krene u vrtić i u osnovnu školu. Pitanje planiranja porodice je aktuelno još iz vremena Poslanika, a.s. Ovo pitanje se u tom periodu tretiralo kroz pitanje 'azla (izbacivanje sjemena prilikom spolnog odnosa izvan rodnice radi sprečavanja začeća - prekinuti spolni odnos), a 'azl se moţe smatrati jednom vrstom kontracepcije. Većina 183
islamskih pravnika je prihvatila 'azl i planiranje porodice dozvoljenim, ali pod odreĎenim uvjetima, a to su: • da supruţnici budu saglasni o odgaĎanju raĎanja, • da planiranje porodice bude posljedica posebnih razloga, • da bude vremenski ograničeno, osim u slučajevima kada se potpuno zabranjuje trudnoća, kao što je bolest, • da postoji ozbiljan razlog koji se tiče zdravstvenih, odgojnih ili vjerskih obaveza prema porodici. Primjeri Poslanikovog ponašanja sa djecom Prenosi se da je jednog dana Poslanik klanjao namaz u dţematu. Kada god bi padao na sedţdu, hazreti Husejn bi mu se popeo na leĎa i mahao nogama. Kada bi Poslanik htio da se podigne sa sedţde, uzeo bi Husejna i spustio ga pored sebe. Kada je ponovo krenuo na sedţdu, Husejn se ponovo popeo na njega. Poslanik ga je ponovo, prilikom ustajanja, uzeo i spustio sa strane i tako sve dok nije završio namaz. Jedan Jevrej koji je posmatrao taj dogaĎaj je rekao: “Vi se ponašate sa djecom onako kako mi ne prihvatamo!” Poslanik, s.a.v.a., mu je rekao: “Da vjerujete u Boga i Njegovog Poslanika, i vi biste bili tolerantni prema djeci.” Ovaj Jevrej je zbog takvog odnosa Poslanika prihvatio islam. Jednog dana Boţiji Poslanik je, kako smo već naveli u ovoj knjizi, ljubio hazreti Hasana i tepao mu. Ikre ibn Habis je rekao: “Ja imam desetero djece, ali do sada nijedno od njih nisam poljubio.” Časni Poslanik se naljutio i rekao: “Šta da ja radim ako je Bog uzeo ljubav iz tvog srca? Ko god nije milostiv prema djeci i ne poštuje starije, nije od nas.” Jednog dana Boţiji Poslanik je prolazio pored kuće hazreti Fatime i čuo je Hasana kako plače. Pozvao je Fatimu i rekao: “Zar ne znaš da me brine Hasanov plač?” Ebu Hurejre kaţe: “Jednog dana je Poslanik Hasana i Husejna stavio na svoja mubarek ramena. Putem je ljubio sad Hasana, sad Husejna. Neki čovjek je upitao: „O Boţiji Poslaniče, da li voliš ovo dvoje djece?‟ 184
On je odgovorio: „Da, ko god voli Hasana i Husejna sa mnom je prijatelj, a ko god je njima neprijatelj, i meni je neprijatelj.‟” Poslanik, a.s., je ponekad govorio Fatimi: “Dovedi mi Hasana i Husejna.” Kada bi ih dovela, on bi ih stavio na svoja prsa i mirisao kao cvjetove. Psiholozi kaţu da odgajatelji trebaju odgajati ličnost djeteta, usaditi mu samopouzdanje i izgraditi ga sa stavom i karakterom. Ako odgajatelj ne poštuje dijete, smatra ga ništavnim i ruši njegovu ličnost, prirodno je da će ono biti plašljivo i bez karaktera i sebe će smatrati poniţenim i bezvrijednim. Kada odraste, smatrat će se nedostojnim velikih djela. Takva osoba neće imati stvarnog uticaja u društvu i veoma lahko će prihvatiti poniţenje. Ali ako se smatra dostojnom i karakternom, neće prihvatiti niska djela i neće prihvatati poniţenje i uvrede. Ovaj karakter u odreĎenoj mjeri zavisi od porodičnog odgoja i duha oca i majke. Psiholozi odgajateljima predlaţu odreĎene aktivnosti za jačanje duha djeteta meĎu koje spada i sljedeće: Prvo – izraţavanje naklonosti i ljubavi prema djetetu. Ovo je pitanje na koje je već ukazano. Rekli smo da su Hasan i Husejn uţivali dovoljno ljubavi i paţnje od strane oca, majke i Boţijeg Poslanika. Drugo – potrebno je podsjećati na dobre osobine djeteta i isticati ih u njegovom prisustvu i prisustvu drugih te na taj način jačati njegov duh. Časni Poslanik je govorio Hasanu i Husejnu: “Vi ste Boţiji bosiljak.” - “Boţiji Poslanik, a.s, je jednog dana vidio Husejna kako se igra sa djecom. Pruţio je ruke da ga uhvati. Husejn je bjeţao sad na jednu, sad na drugu stranu. Poslanik ga je sa šalom i osmijehom uzeo u naručje. Jednu ruku je stavio ispod njegove brade, a drugu iza njegovog vrata i poljubio ga rekavši: 185
„Husejn je od mene i ja sam od Husejna. Ko god voli njega, voli i Boga. Husejn je dijete moje kćeri.‟” MeĎu stručnjacima se vode razgovori i rasprave o tome od kada se djeca trebaju vjerski odgajati i obrazovati. Neki smatraju da dijete dok ne stigne do doba zrelosti nema sposobnost razumijevanja vjerskih ideja i vjerovanja te da ne treba biti vjerski obrazovano. Drugi misle da i djeca imaju sposobnost i potencijal za vjersko odgajanje i da odgajatelji mogu vjerske teme predstaviti jednostavno i razumljivo i prenijeti ih djeci, te ih na taj način privoliti da izvršavaju lakša vjerska djela i programe, da bi im se uho naviklo na vjerske teme i da se zbliţe sa vjerskom praksom i mišljenjem. Islam prihvata drugo stanovište i odreĎuje da se djeca od sedam godina privole na klanjanje namaza. Poslanik, a.s., od samog djetinjstva i perioda dojenja u Fatiminoj kući djecu je praktično vjerski podsticao. Kada se rodio Hasan i kada su ga odnijeli Poslaniku, on ga je poljubio i na desno uho mu proučio ezan, a na lijevo uho ikamet. Isto je učinio i kada se rodio Husejn. Jedna od stvari na koju otac, majka i ostali odgajatelji trebaju obratiti paţnju jeste i to da paze da dijete ne bi prešlo granice svojih prava i da, takoĎer, poštuje prava drugih. Dijete treba biti uredno i disciplinirano. Treba ga podučiti redu u ţivotu. Treba ga odgojiti tako da se ne usteţe uzeti svoje pravo, a da ne prekrši prava drugih. Naravno, temelji ove osobine se grade u kući, kod oca i majke. Otac i majka trebaju se prema svoj djeci istovjetno ponašati i nijednom ne smiju dati prednost u odnosu na ostale. Ne smiju praviti razliku izmeĎu dječaka i djevojčice, malog i velikog, lijepog i ruţnog, razumnog i manje razumnog. Čak i u izraţavanju privrţenosti trebaju se istovjetno ponašati prema svima kako se u njima ne bi javio osjećaj ljubomore, zavisti i zlobe i da ne izrastu u buntovnike i nasilnike. 186
Ako dijete vidi da se u njegovoj kući u potpunosti poštuje pravo svakoga, shvatit će da i u društvu treba poštovati prava drugih. Ali ako je u kući haos i ne poštuju se prava svakoga, u djetetu će jačati osjećaj buntovništva i nasilništva. Ukoliko dijete u trgovini, pri ulasku u autobus, kada ulazi u razred ili izlazi iz škole ne poštuje redoslijed drugih i krši njihovo pravo, i ukoliko ga otac i majka ili drugi odgajatelji u tome podstiču, onda su izdali to nevino dijete. Jer će od početka to dijete umisliti da je nasilništvo, guranje ispred drugih i nepotrebna prednost jedna vrsta vještine i sposobnosti. Kada ovakva osoba uĎe u društvo ili doĎe na čelo nekog posla, jedini njen cilj će biti kršenje prava drugih i, osim ličnog interesa i koristi, neće imati nikakvog drugog cilja i svrhe. Ova odgojna lekcija je u potpunosti podučavana u kući hazreti Fatime. Toliko se pazilo na ovo da su se, i u najmanjim detaljima, poštivali disciplina i pravo. Naprimjer, Ali ibn Ebi Talib kaţe: “Jednog dana časni Poslanik se odmarao u našoj kući. Hasan je zatraţio vode. Poslanik je ustao, namuzao je malo mlijeka, nasuo u posudu i dao Hasanu u ruku. Husejn je ustao sa svoga mjesta i htio je da posudu sa mlijekom uzme iz Hasanove ruke. MeĎutim, Poslanik, a.s., je spriječio Husejna i nije mu dozvolio da uzme mlijeko od Hasana. Hazreti Fatima, koja je posmatrala tu scenu, je rekla: „O Boţiji Poslaniče, čini se da više voliš Hasana?‟ On je odgovorio: „Nije tako. Razlog moje odbrane Hasana je u tome što on ima prednost i prije Husejna je zatraţio vode. Redoslijed se treba poštovati.‟” Pedagozi preporučuju da djeci treba dati slobodu da se igraju po svojoj ţelji i treba im osigurati sredstva i igračke za zdravu zabavu. U posljednje vrijeme u takozvanom civiliziranom svijetu posebna paţnja posvećena je ovoj temi. U jaslicama, obdaništima i školama su osigurana raznovrsna sredstva za igru i zdravu zabavu koja su u skladu sa uzrastom djece. 187
Djeca se podstiču na grupne igre, jer kao što je igra potrebna za razvoj tijela djeteta, ona ima veliki uticaj i na odgoj njegovog duha. Neki ljudi od djece očekuju da ţive kao odrasli i sebe smatraju obaveznim da djecu odvrate od igre i djetinjastog ponašanja i to smatraju odgojem. Ako je dijete razigrano, kaţu: “Dijete je neučtivo”, ali ako je mirno, oborene glave, izbjegava igru i sjedi u uglu, onda kaţu: “Bravo, kako je ovo dijete učtivo!” MeĎutim, stručnjaci za odgoj ovakvo mišljenje smatraju pogrešnim i smatraju da se dijete treba igrati. Ako se dijete ne igra, to je znak tjelesne i duhovne slabosti. Naravno, otac i majka trebaju paziti da igra ne bude štetna za dijete i da, svakako, ne pravi smetnje drugima. Ne samo da dijete trebaju pustiti da se slobodno igra, nego se i otac i majka trebaju, u slobodno vrijeme, igrati s njim, jer je igra sa ocem i majkom poseban uţitak za dijete i smatra se znakom ljubavi. Boţiji Poslanik, a.s., se igrao sa Hasanom i Husejnom. Ebu Hurejre kaţe: “Vidio sam kako je Poslanik uzeo ruke Hasana i Husejna, a njihove noge je stavio na svoje noge i govorio im je: „Svjetla Fatiminih očiju, doĎite gore.‟ I Hasan i Husejn su se penjali naviše dok im noge ne bi stigle na Poslanikove grudi. Zatim je govorio: „Boţe moj, volim Hasana i Husejna.‟” Dţabir kaţe: “Vidio sam Poslanika kako hoda četveronoške a Hasan i Husejn su jahali na njegovim leĎima. On je govorio: „Najbolja kamila je vaša kamila, a vi ste najbolji jahači.‟”
188
ODABRANI HADISI O OVIM TEMAMA -“Tri izjave imaju se smatrati zbiljom bez obzira da li su potekle u zbilji ili šali: vjenčavanje, puštanje ţene (razvod) i vraćanje njezino nakon puštanja.“89 -“Sklapajte brakove i raĎajte djecu; ja ću se ponositi vašim brojem naspram drugih zajednica.“90 -“Objelodanite stupanje u brak, a vjeridbu drţite u tajnosti.“91 -“Najblagosloveniji je onaj brak koji je najlakši opremom.“92 -“Neka ni jedan od vas ne zaručuje ono što je zaručio njegov brat, osim ako prvi prosac odustane ili mu sam dozvoli.“93 -“Vjenčavajte vaše neudate i neoţenjene jer će Allah time uljepšati njihov ahlak, uvećat će im opskrbu i ljudskost.“94 -“Jedan dan gozbe na svadbi je sunnet (obaveza), dva dana su dobro djelo, a tri dana su već znak hvalisanja i ţelje za prestiţom.“95 -“Čovjek će biti nagraĎen i za intimni ţivot sa svojom ţenom. Jedan od slušatelja, koga je ova riječ Allahova Poslanika iznenadila, začuĎeno upita: “Zar će čovjek biti nagraĎen i za to što zadovoljava svoju strast?“ – na što mu Allahov Poslanik odgovori: “Zar ne znaš da bi učinio haram ako bi svoju strast zadovoljavao na nedozvoljen način, zato, ako je zadovoljava na dozvoljen način, biće nagraĎen.”96 89
Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi. Bejheki. 91 Dejlemi. 92 Ibn Kutejbe. 93 Buhari, Muslim. 94 El-Bihar. 95 Taberani. 96 Muslim. 90
189
-“Čuvajte se bilja sa Ďubrišta!” Neko upita: “O Boţiji Poslaniče, koje je to bilje sa Ďubrišta?” Poslanik reče: “Lijepa ţena uzrasla u lošoj porodici.“97 - Prenosi se od hazreti Aiše:“Allahov Poslanik me oţenio u mjesecu ševvalu...“98 -“Najbolji ljudi od mog ummeta su oni koji su najbolji prema svojim ţenama, a najbolje ţene mog ummeta su one koje su najbolje prema svojim muţevima. Svaka takva ţena je uzdignuta svakog dana i noći do nagrade hiljadu šehida koji su u borbi na Allahovom dţ.š. putu strpljivi i odani, a prednost jedne od njih nad hurijama je kao prednost Muhammeda, a.s., nad najboljim čovjekom od vas. I najbolja ţena mog ummeta je ona koja nastoji da obraduje svog muţa, udovoljavajući mu u svemu što nije grijeh prema Allahu dţ.š., a najbolji čovjek mog ummeta je onaj koji je blag sa svojom ţenom blagošću majke prema svome djetetu. Takvome čovjeku se pišu svakog dana i noći, nagrade stotinu šehida koji su u borbi na Allahovom dţ.š., putu strpljivi i odani.“ Omer r.a. na to upita: “Allahov Poslaniče, kako je za ţenu nagrada hiljadu šehida a za čovjeka stotinu?“ Na to mu Resulullah, a.s., reče: “Makar nisi znao, ţena ima veću nagradu od čovjeka i vrednije sevabe, a Allah Uzvišeni podiţe čovjeku stepene u Dţennetu sa zadovoljstvom njegove ţene s njim i njenim dovama za njega. I rnakar ne znao, najveći grijeh poslije pripisivanja Allahu druga, čini ţena kada je neposlušna svome muţu; pa bojte se Allaha u pogledu dvoje slabih, jer 97
El-Bihar. Ljudi su neosnovano smatrali pokuĎenom u mjesecu ševvalu zbog vjerovanja da samo značenje tog imena (njegov korijen glasi “šale“ a znači: otići, razići se, postati nesložni itd.) ima negativan odraz . To se sujevjerje prenijelo i u nas, tako da ima izreka: Ne ženi se izmeĎu dva bajrama, odnosno ne ženi se u mjesecu ševvalu koji nastupa odmah iza Ramazana. 98
190
vam ih je Allah potčinio: siročeta i ţene. Ko im čini dobročinstvo, stiče Allahovo zadovoljstvo, a ko je loš prema njima, zasluţuje Allahovu srdţbu. Pravo ţene nad muţem je kao moje pravo nad vama, pa ko ne ispunjava moje pravo, ne ispunjava pravo Allaha Uzvišenog, a ko ne ispunjava pravo Allaha Uzvišenog zasluţuje Njegovu srdţbu i njegovo je mjesto grozno, u Dţehennemu.“ 99 -“Trojica uţivaju Allahovu brigu i pomoć: borac na Allahovom putu, duţnik koji uporno radi da se oduţi, i oţenjeni koji ţeli brakom ostvariti čestitost, uljudnost i suzdrţanost.“100 -“Izaberite za vaše sjeme (vodite računa koga ćete oţeniti), jer djeca dosta nasljeĎuju od roditelja.“101 -“Ţenite se sa sposobnima, i udajite se za sposobne.“102 - “Nemojte ţene oţeniti zbog njihove ljepote, jer njihova ljepota ih moţe upropastiti. Ne ţenite ih zbog njihova imetka, jer njihov imetak ih moţe osiliti. Oţenite ih zbog njihove vjere, bolje vam je imati za ţenu vjernicu, pa makar bila i sluškinja.“103 -“Ko oţeni ţenu radi njene časti, Allah mu neće povećati ništa osim poniţenja. Ko se oţeni radi imetka ţene, Allah mu neće povećati ništa drugo osim siromaštvo. Ko se oţeni radi ugleda i imena ţene, Allah mu neće povećati ništa drugo osim bijede. A ko se oţeni da sačuva svoj pogled (svoju vjeru), i uspostavi srodstvo, da sačuva rodbinske veze, Allah će njega i nju blagosloviti.“ 104 99
Izvor: Abdul-Kadir Džejlani: El-Gunije li talibi tarikil~hakki, Faslun fi Adabin-nikahi, Kairo tiskana 956, str. 43. 100 Tirmizi. 101 El-Hakim. 102 Ibn Madže. 103 Ibn Madže. 104 Taberani.
191
-“Dva rekata namaza oţenjenog čovjeka vrjednija su od noćnog bdijenja i posta danju neţenje.“105 -“Čovjek koji se oţeni sačuvao je pola svoje vjere.“ U drugom hadisu stoji: “Pa neka se boji Allaha u drugoj polovini ili u ostatku.“106 -“One su (ţene), uistinu, druga polovica muškarcima.“107 -“MeĎu stvarima vašega svijeta, najdraţe su mi bile ţene i mirisi: a svjeţina moga oka (radost moga srca) je u namazu.“108 -“Neka vjernik ne mrzi vjernicu, jer ako nije zadovoljan sa nekim njezinim svojstvom, zadovoljan je sa nekim drugim.“109 -“Griješno je svako oko koje gleda što je zabranjeno, jer time vrši čin bluda. Ţena koja se namiriše i lijepo nakiti u namjeri da zavede grupu ljudi kraj kojih proĎe, griješna je zbog takvog postupka, kojim moţe izazvati pobudu i odvesti u blud.“110 -“Dvije vrste ljudi biće stanovnici Dţehennema i ja ih poslije ovozemaljskog ţivota, neću više vidjeti: silnici, u čijim su rukama bičevi debljine kravljih repova, kojima tuku svijet, i ţene koje nose prozirnu odjeću kao da su gole, koje okreću lice od Allahovih zapovijedi i sklone su zlim djelima, a glave su im kao grbe u deva. Takve ţene neće ući u Dţennet, niti će osjetiti njegov miris! A miris njegov se širi na sve strane veoma daleko.“111 -“Allahovo prokletstvo je na ţene koje oponašaju muškarce i na muškarce koji oponasaju ţene.“112 105
Men la jahduruhu-l-fekih, sv. 3, str. 384. Tirmizi. 107 Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ed-Daremi. 108 Nesai, Ahmed, Ibn Sa’d. 109 Muslim. 110 Ahmed, Tirmizi. 111 Ahmed. 112 Ahmed, Ebu Davud. 106
192
-“Poslije poboţnosti i bogobojaznosti muslimanu nije ništa korisnije dato kao dobra ţena: kada joj muţ nešto naredi, ona to izvrši; kada je pogleda, ona ga svojim pogledom razveseli i raspoloţi; ako je za neku stvar zakune, ona to izvrši; ako čuva svoje poštenje i muţevu imovinu kada je on odsutan.“113 -“Da sam ikome naredio da čini sedţdu drugome, naredio bih ţenama da čine sedţdu svojim muţevima, radi prava koja im je Allah dao nad njima.“114 - Neka ţene iz plemena Has‟am je došla kod Allahova Poslanika i rekla mu: “Allahov Poslaniče, objasni mi kakve su obaveze ţene prema muţu. Ja sam bez muţa, pa ako mognem tim obavezama udovoljiti, udaću se, inače, i dalje ću ostati da ţivim bez muţa. Muhammed a.s. joj reče: “Ţena je duţna na poziv muţa stupiti u intimni odnos kad god on to bude traţio. Ţena ne smije postiti dobrovoljni post (nafilu) bez muţevog odobrenja, jer ako to uradi samo je gladovala, jer u tom slučaju post neće biti primljen kod Allaha. Duţnost joj je da ne izlazi iz kuće bez muţevog znanja i odobrenja, jer ako to radi proklinjaće je nebeski meleki, meleki koji donose ljudima Allahovu milost i meleki koji su zaduţeni da izvrše kaznu.“115 - Hazreti Aiša priča:“ Pitala sam Allahova Poslanika kome ţena najviše duguje svoju poslušnost, a on mi reče: Muţu. A kome čovjek najviše duguje? Majci – odgovori mi Allahov Poslanik.“116 -“Ţena koja umre, a njezin muţ bude zadovoljan s njom, ući će u Dţennet.“117 -“Nije naš onaj koji odvrati ţenu od njezina muţa.“118 113
Ibn Madže. Ebu Davud, Hakim, Tirmizi. 115 Taberani. 116 Ahmed, Nesai. 117 Tirmizi. 114
193
-“Najblagoslovenija je ona ţena koju je najlakše opskrbiti.“119 -“Čuvajte se sedam stvari koje upropaštavaju onoga ko ih čini: širka, sihra, ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka siročeta, bjeţanja sa bojnog polja i potvore za blud poboţne i čestite vjernice.“120 -“Ţenite se, jer vam ţene doista donose blagoslov u kuće.“121 -“Traţite nafaku stupanjem u brak.“122 -“Ako vam doĎe onaj ko vam odgovara po izgledu i vladanju, sa ţeljom da se oţeni od vas, oţenite ga. Ako to ne budete činili, dolazit će do smutnje na Zemlji i poroka širokih razmjera.“123 -“Brak je dio mog sunneta; svako ko se udalji od našeg pravca udaljava se od nas.“124 -“Prema ţenama su velikodušni i paţljivi samo plemeniti ljudi, a ţene ponizuju i zlostavljaju samo oni koji su loši i niske naravi.“125 -“Oporučujem vam lijep postupak sa svojim suprugama.“126 -“Bojte se Allaha u pogledu ţena! Vi kod njih imate svoja prava, a i one kod vas imaju svoja prava.“127 -“Kod Allaha na Sudnjem danu najgore mjesto će imati onaj čovjek koji objelodani ono što mu njegova ţena povjeri pri spolnom snošaju kao i on njoj.“128 118
Ebu Davud, Nesai. Ahmed. 120 Buhari, Muslim, Ebu davud i Nesai. 121 Bezzar. 122 Dejlemi. 123 Ibn Kutejbe, Tirmizi. 124 Ibn Madže. 125 Ibn Asakir. 126 Buhari. 127 Muslim. 119
194
-“Uzvišeni Allah ne gleda u ţenu koja ne zahvaljuje svome muţu, a ne moţe bez njega.“129 - Upitan je Allahov Poslanik, a.s., šta je najvrednije, pa je rekao: “Srce zahvalno, jezik koji Allahu zikr čini i ţena vjernica koja jednog od vas pomaţe na putu za Ahiret.”130 -“Zaista Allah voli stidljivog, suzdrţljivog, čednog, kreposnog čovjeka.” -“Ashabi su razgovarali o planiranju porodice. Jedni su opravdavali postupak, pri polnom odnosu, u kojem su sprječavali spermi da doĎe do maternice ejakulacijom van ţenskog spolovila. Drugi su sumnjali u to. Pitali su Poslanika a on je rekao: “Radite što ţelite, ali biće onako kako Allah odredi. Od svake vode (sperme) ne nastaje djete.”131 -“Allahu je najmrţi od svih dozvoljenih stvari razvod braka“.132 -“Meni najdraţi i poloţajem najbliţi od vas na Sudnjem danu je onaj ko je imao najljepšu ćud i koji je bio najponizniji.” -“Lijep ahlak osnaţuje ljubav.” - Rekao je Poslanik, a.s., kada mu je rečeno za jednu ţenu da danju posti, a noću ibedeti, ali je loše naravi i svoje komšije uznemirava jezikom: “Nema dobra u njoj, ona je od stanovnika Dţehennema.“ -“Dţebrail me je toliko savjetovao u vezi sa ţenama da sam čak pomislio da mogu pustiti samo očite bludnice.”
128
Muslim, Ahmed. Nesai. 130 Ahmed i Tirmizi. 131 Ahmed. 132 Ebu Davud. 129
195
-“Pravo ţene kod muţa je da je hrani, oblači i da je ne grdi javno.“ -“Riječi: „Volim te‟, koje muškarac uputi ţeni, nikada se ne brišu iz njenog srca.” -“Sjedenje muţa sa svojom porodicom je draţe Allahu od itikafa u ovoj mojoj dţamiji.” -“Ţeni koja bude uznemiravala svoga muţa Allah neće primiti namaz niti dobra djela sve dok ga ne pomogne i ne zadovolji, pa čak i kad bi cijeli ţivot postila. I na čovjeku je isti takav grijeh i kazna kada uznemirava ţenu i nanosi joj nepravdu. -“Ko se radi Allaha strpi povodom lošeg ahlaka svoje ţene, Allah će mu za svaki dan i noć koji se strpi podariti nagradu koju je podario Ejjubu, a.s., za nevolje koje je vidio, a njoj će pisati grijeh za svaki dan i noć koliko je pijeska u pustinji.“ -“Ţeni koja se strpi u povodu lošeg ahlaka svoga muţa Gospodar će podariti nagradu poput nagrade Asije bint Muzahim (ţene faraonove).” -“Kada budete pozvani na svadbeni ručak, odazovite se.“ -“Svakoj ţeni koja bude muţu na usluzi sedam dana Allah zatvori sedam kapija Dţehennema i otvori joj osam kapija Dţenneta da uĎe kuda sama ţeli.” TakoĎer je rekao: “Nijedna ţena ne napoji muţa vodom, a da to za nju nije vrjednije od godinu dana posta i noćnog bdijenja.” -“Volite djecu i budite milostivi prema njima.” -“Ne mrzite kćerke, jer one su skupocjeni prijatelji.” -“Kćerke, one su saosjećajne, pomaţu i berićetne su.” -“Ko ode na pijacu, kupi poklon i odnese ga svojoj porodici je poput onoga koji nosi sadaku skupini kojoj je potrebno. Pri davanju poklona treba davati prvo ţenskim, a onda muškima.” 196
-Poslanik, a.s., kada je bio upitan za dobročinstvo roditeljima nakon njihove smrti: “Da, učiti dove za njih, traţiti oprost za njih, ispunjavanje njihovih oporuka nakon njih, obilazak njihove rodbine, poštovanje prema njihovim prijateljima.” -“IzmeĎu ostalog tri su prava koja djeca imaju u svojih roditelja: odabiranje lijepog imena, da ga nauče pisanju i da ga oţene kada odraste.“ -U hadisu o Miradţu prenosi se da je Allah Uzvišeni rekao Poslaniku a.s.,: “O Muhammede, za Mene je obavezna ljubav prema onima koji se meĎusobno vole zbog Mene. Za Mene je obavezna ljubav prema onima koji su uzajamno samilosni zbog Mene. Za Mene je obavezna ljubav prema onima koji se zbog Mene povezuju. Za Mene je obavezna ljubav prema onima koji se pouzdaju u Mene. Moja ljubav nema znaka, niti konačnog odredišta, niti kraja. Bilo koji znak da im uzdignem, drugi znak im spustim.” -“Ko se pouči nečemu u mladosti, to znanje je poput slike uklesane u kamen, a ko stekne neko znanje u starosti, ono je poput knjige ispisane na vodi!“133 - Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: “Vjerovjesnik je poljubio El-Hasena sina Alije, r.a., dok je kod njega bio ElAkne' ibn Habir. El-Akne' reče: 'Ja zaista imam desetoro djece ni jedno nikada nisam poljubio.' Allahov Poslanik samo ga pogleda i reče: 'Ko se ne smiluje neće mu se milost ni ukazati'“ -Beduini doĎoše Poslaniku, a.s., i upitaše: “Ljubite li vašu djecu?“ “Da“ odgovori Polsnaik. Oni rekoše: “Ali mi, tako nam Allaha, ne ljubimo“, te Allahov Posanik, a.s., reče: “Šta ja mogu ako vam je Allah iz srca iščupao milost?!“134 133
Ovaj i prethodni hadisi su prenešeni iz zbirke hadisa Mjera mudrosti, I i II tom. 134 Rijadu-s-Salihin, 230 i 231.
197
-“Sedam će vrsta ljudi Allah, dţ.š., smjestiti u Svoj hlad, kada neće biti drugog hlada osim Njegovog hlada: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, dţ.š., čovjeka čije je srce vezano za dţamiju, dvojicu koji su se zavoljeli u ime Allaha, dţ.š., radi Njega se sastajali i rastajali, čovjeka koga je lijepa i ugleda ţena pozvala da učini s njom blud, a on odbio rekavši: “Ja se bojim Allaha, dţ.š.“, čovjeka koji je udjeljivao milostinju tako tajno da njegova ljevica nije znala šta daje desnica, i čovjeka koji je u osami spomenuo Allaha, dţ.š., pa su mu se zbog toga oči orosile suzama.“ - Muhammed bin Abdullah el-Ensari prenosi od Abdul-Varisa, on od Muhammeda bin Dţuhade, ovaj od Velida, on od AbdurRahmaria bin Avfa, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Koja ţena bude obavljala pet dnevnih namaza, bude postila Ramazan, čuvala svoj spolni organ od grijeha i bude pokorna svome muţu ući će u Dţennet."
198
PROPISI U VEZI SA NOVOROĐENČETOM Učenje ezana i ikameta Sunnet je proučiti ezan na desno uho novoroĎenčeta, a ikamet na lijevo uho, kako bi prvo što dijete čuje bilo Allahovo ime. Učenje dova Sunnet je proučiti na desno uho novoroĎenčeta sljedeću dovu: Inni eizuha bike ve zurijetuha mineš-šejtanir-radžim. Pored ezana, ikameta i dove, sunnet je pručiti djetetu na desno uho nešto iz Kur'ana, koji god se ţele ajeti, a Ibn-Rezin u svom “Musnedu“ biljeţi da je Poslanik, a.s., učio suru Ihlas na desno uho novoroĎenčeta. Čestitanje roditeljima Lijepo je čestitati roĎenje djeteta roditeljima govoreći: Barekallahu leke (leki) fil-mevhubi leke (leki), ve šekertel-vahib ve belega ešudehu ve rezakte birrehu. U prevodu: Allah ti blagoslovio ono što ti je darovano, Tebe učinio zahvalnim Njemu koji ti je ovo darovao, njemu dao da doživi starost, a tebe opskrbio njegovim dobročinstvom!“ Ili nekom prigodnom dovom, rječima koje sadrţe dovu Allahu za dobro djeteta i njegovih roditelja. Dova za zaštitu Poslanik a.s., je Hasanu i Husejnu za zaštitu učio dovu: “E'uzukuma bi kelimatillahit-tammati min kulli šejtanin vehhametin, ve min kuli 'ajni lammetin“ Prijevod: Zaštitu Allahu molim za vas pomoću Allahovih savršenih riječi pred šejtanom i pred zlim pogledom! 199
Nadijevanje imena Sunnet je novoroĎenčetu izabrati lijepo ime, na što ukazuje hadis: “Bit ćete prozvani na Sudnjem danu po svojim imenima, po imenima očeva svojih. Nadijevajte lijepa imena!“135 “Prvo dobro djelo čovjeka prema svome djetetu jeste da mu nadije lijepo ime, zato svako od vas mora odabrati lijepo ime za svoje dijete.”136 Nadijevanje djeci blagoslovljenih imena je veoma dopadljiva stvar i razlog je blagoslovljena ţivota. Akika Akika je klanje kurbana povodom roĎenja djeteta. Smisao akike se ogleda u tome što je ona, s jedne strane, svojevrsni vid zahvalnosti Uzvišenom Allahu na darovanom djetetu, a s druge strane, umiljavanje Allahu da radi prinešene ţrtve sačuva ţivot i zdravlje djeteta. Akika je pritvrĎeni sunnet za djetetove staratelje koju su u mogućnosti, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Za (ţivot) svakog novoroĎenog djeteta zalog je njegova akika, koja se kolje sedmi dan po njegovu roĎenju, kad mu se daje ime i brije (šiša) kosa.“137 U hadisu se kaţe da je svako dijete privezano za svoju akiku, što po mišljenju uleme znači da će djetetu kojem nije prireĎena akika biti onemogućeno da se zauzima za svoje roditelje, dok neki kaţu da će to uticati na njegov odgoj (hadis biljeţe autori “Sunena” i Ahmed, koji kaţe da je hadis sahih). Za akiku vaţe propisi kurbana Ako se kolje ovca, kurban mora biti star najmanje godinu dana. Kurban ne smije imati mahanu koja bi umanjila vrijednost mesa. Ne smije biti hrom niti bolestan, niti suviše mršav. 135
Ebu-Davud El-Mehedžetu-l-bejda, svezak, III, str. 123. 137 Davud, Nesai i drugi. 136
200
Prilikom klanja akike uči se dova: Allahumme minke ve ilejke akika fulan, na osnovu hadisa koji prenosi Bejheki da je Poslanik, s.a.v.a., kad je klao akiku za Hasana i Husejna, rekao: “Recite: 'Bismillah, Allahumme leke ve ilejke akika fulan.“ Podjela mesa: Mustehab je meso akike, kao i meso kurbana podijeliti na tri dijela: jedan dio ostaviti za ukućane, jedan dio podijeliti kao sadaku siromasima i jedan dio pokloniti prijateljima i komšijama. Mustehab je dati babici mesa od akike. Najbolje je da se za dječaka zakolju dvije ovce pribliţnih godina i da su slične, a za djevojčicu jedna ovca. Prenosi se da je Ummu Kerzi rekla: “Čula sam da Poslanik, s.a.v.a., kaţe: “Za dječaka se kolju dvije ovce pribliţnih godina i da su slične, a za djevojčicu jedna ovca.“ Akika se kolje sedmi dan po roĎenju djeteta, ako postoji mogućnost za to, ili četrnaesti ili dvadeset prvi dan po roĎenju. Ako ne postoji mogućnost, onda se akika moţe zaklati bilo koji dan. Imam Et-Taberani zabiljeţio je predaju u kojoj se prenose Poslanikove riječi: “Akika se kolje, sedmi ili četrnaesti ili dvadeset prvi dan.“138 Ukoliko se akika ne zakolje sedmi dan neće smetati da se to učini i kasnije jer se smatra da ovim hadisom nije ograničeno klanje akike već se pokazuje na posebnu odliku, tj. ono što bi bilo najbolje. Po mišljenju nekih islamskih učenjaka, pohvalno je pripremiti meso akike i pozvati ljude na gotovu hranu. Sunećenje (obrezivanje) je pritvrĎeni sunnet za dječake. - Prenose Buhari da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “U vjeru spadaju pet stvari: obrezivanje, odstranivanje dlaka sa spolnih organa, skraćivanje brkova, podrezivanje noktiju te čupanje dlaka ispod pazuha.“
138
Et-Tabrani u djelu El-Evsat 5/243/4882.
201
Bušenje ušiju Hanbelijski pravnici dozvoljavaju bušenje ušiju djevojčici radi nošenja nakita, a mekruh je to činiti dječaku. TakoĎer, postoji fetva hanefijskih pravnika da nema zapreke za bušenje ušiju djevojčici zato što Poslanik, s.a.v.a., to nije zabranio. Riječ dvije o dojenju U okviru ovog poglavlja reći ćemo nekoliko riječi i o temi dojenja. Dojenje se u Kur'anu kao način bebine ishrane spominje na dva mjesta. Svevišnji Allah kaţe: “Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji ţele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta ih je duţan prema svojoj mogućnosti hraniti i odijevati. Niko neka se ne zaduţuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije trpiti štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljednik je duţan sve to. A ako njih dvoje na lijep način i sporazumno odluče dijete odbiti, to nije grijeh. A ako zaţelite da djeci svojoj dojilje naĎete - pa nije grijeh kada od srca ono što ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono što radite.“139 I kaţe Uzvišeni Allah: “... a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluţenu nagradu sporazumjevši se meĎusobno na lijep način.“140 Vidimo dakle, ako roditelji odluče da odbiju dijete od dojenja prije isteka dvije godine, to im nije grijeh, dozvoljeno je. Ovo je stav većine komentatora islamskih pravnika. MeĎutim, u tome ne smije biti štete po dijete dojenče i to je drugi uvjet. ElKurtubi, kaţe u svome tefsiru: “Produţavanje ili skraćivanje dojenja ispod dvije godine biva ukoliko u tome nema štete za dojenče i ako su time roditelji zadovoljni.“
139 140
El-Bekara, 233. Et-Talak, 6.
202
NAJČESTITIJI PRIMJERI BRAČNOG ŢIVOTA Najčestitiji primjeri bračnog života, na koje se ukazuje i u prigodnoj dovi koja se uobičava učiti nakon sklapanja šerijatskog braka, jesu brak Poslanika islama, a.s., i hazreti Hatidže, te hazreti Alija i hazreti Fatime. Pokušaću predstaviti te primjere kroz kratke životopise hazreti Hatidže i hazreti Fatime. Hazreti Hatidţa Pošto je ţivot Poslanika islama više poznat, u ovom tekstu ću se osvrnuti ukrakto na neke karakteristike ţivota i ličnosti hazreti Hatidţe. Porijeklo i loza čiste Hatidţe spaja se sa lozom Poslanika, a.s., kod njihovog zajedničkog pretka Kusajja. Njihovo porijeklo je iz istog korijena: Vjerovjesnikov, s.a.v.a., otac je Abdullah, a njegov otac je Abdulmuttalib, a njegov otac je Hašim, a njegov otac je Abdul-menaf, a njegov otac je Kusajj. S druge strane, Hatidţin otac je Huvejlid, a njegov otac je Esed, a njegov otac je Abdul-uzza, a njegov otac je Kusajj. Poslije smrti njenih roditelja umro je i Hale, njen muţ. Rastanak s njim ostavio je ranu u Hatidţinom srcu. Od Haleta joj ostade sin po imenu Hind. Ona se kasnije udala za Atika ibn Aiza El-Mahzumija. MeĎutim, njihov brak je trajao kratko. Smrt je pokosila i njegov ţivot, a od njega joj je ostala kćerka koja se takoĎer zvala Hind. Zbog toga su Hatidţu nazvali Ummu Hind (Majka Hinda). Strpljivo je podnosila ono što ju je pogodilo i ţivjela sa svoje dvoje djece. Daleko se čulo o njenoj ljepoti, čednosti, lijepom odgoju i vladanju. Njeno srce je svjetlilo kao biser. Od Boţije mudrosti je to, da je čista hazreti Hatidţa u tom vremenu mraka neznanja i zablude svijetlila kao Venera. Mnogi su je prosili, 203
traţili njenu ruku, ali nije pristala i nikome nije rekla: “Da!“ Svi su svjedočili njenoj bistrini uma i pronicljivosti, kao i njenoj čednosti i lijepom odgoju. Ţene u Mekki su dolazile kod nje, savjetovale se s njom i tako donosile svoje odluke. Zbog toga su je zvale Sejjidetu'n-nisa (Prvakinja meĎu ţenama). Uistinu je bila najvrijednija meĎu ţenama. Odlikovana je najvrijednijim vrlinama; bila je najljepša, najrazboritija, najljepšega odgoja, najčednija i najbogatija ţena. U Mekki je ţivjela u prostranoj dvokatnoj kući. U to vrijeme njena kuća bila je jedna od najljepših u gradu. Lično je ureĎivala kuću, po svojoj ţelji i ukusu. Budući da je bila pametna i lijepo odgojena, napravila je jedan savršen sistem trgovine: sa karavanama je slala svoju robu u Šam i Jemen, a vrijednost njene robe u karavanama bila je jednaka vrijednosti robe ostalih trgovaca. Svoje predstavnike u trgovini je dobro plaćala tako da se njen imetak sve više mnoţio. Jedna od činjenica koje mogu osvijetliti veliki duh, slobodoumnost i nezavisnost duha plemenite ţene hazreti Hatidţe jeste da nije zapustila ni upropastila bogatstvo koje je naslijedila od prvog i drugog muţa, te nije pribjegla lihvarenju i kamatarenju, što je bilo uobičajeno u to vrijeme, nego ga je upotrijebila za trgovinu i poslovanje. Uposlila je pouzdane i čestite ljude i počela se baviti trgovinom. Ibn Hišam piše: “Hatidţa je bila bogata i plemenita ţena koja se bavila trgovinom i zaposlila je muškarce koji su poslovali za nju.”141Jasno je da upravljanje tako velikim karavanima, još u to vrijeme i na arapskom poluotoku, nije bilo lahak posao, posebno ako ga vodi jedna ţena u vrijeme kada su ţene bile uskraćene za društvena prava i mnogi nemilosrdni muškarci su zakopavali svoju ţivu ţensku djecu. Prema tome, ta plemenita ţena je morala imati izuzetne 141
Sire Ibn Hišam, sv. 4, str. 199.
204
sposobnosti, istaknut karakter, nezavisnost duha i obaviještenost kako bi mogla rukovoditi velikom i opseţnom trgovinom. Svakako je, pored svega toga, najistaknutija i najsjajnija činjenica u Hatidţinom ţivotu priča o njenom braku sa Poslanikom, a.s.. S obzirom da su ţene uglavnom naklonjene bogatstvu i ugodnom ţivotu i da im je najveća ţelja da dobiju bogatog i uglednog muţa kako bi u bračnom ţivotu uţivale sve blagodati, jasno je, meĎutim, da je Hatidţa traţila izuzetan karakter naspram ovog prije nabrojanog. Historija biljeţi da je Hatidţa Varaku uzela kao posrednika u sklapanju braka sa Muhammedom, a.s. Kada ju je Varaka obavijestio da su Muhammed i njegovi roĎaci pristali na sklapanje braka, Hatidţa mu je, u znak zahvale, poklonila veliki dar. Allahov Miljenik, Vjerovjesnik cijeloga vremena, prostora i svih stvorenja, imao je dvadeset pet, a čista i plemenita Hatidţa – četrdeset godina kada su se vjenčali. Svu Vjerovjesnikovu djecu, osim Ibrahima, rodila je čista Hatidţa. Prema onome što je zabiljeţio Ibn Sa'd, prvo Vjerovjesnikovo i Hatidţino dijete bio je Kasim. Poslije njega su roĎene: Zejneb, Rukajja, Fatima i Ummu Kulsum. Poslije Objave, u periodu islama, roĎeni su Abdullah (Tajjib) i Tahir. Od njegove blagoslovljene djece, Kasim i Abdullah, umrli su u djetinjstvu, još u Mekki. Punoljetsvo su doţivjele samo njegove blagoslovljene kćeri i dočekale Objavu. Dakle, sva djeca Vjerovjesnika, a.s, su od čiste i čedne Hatidţe (r.a.). Samo je Ibrahim od Marije, robinje koju mu je poklonio Egipatski vladar. Na njenu ljubav prema Vjerovjesniku on je uzvratio posebnom ljubavlju. A ona ga je voljela svim srcem, i uvijek nastojala da otkloni njegove brige i boli. Svojim slatkim osmijehom i vedrim licem uvijek ga je činila sretnim i spokojnim. Ljubavlju prema njemu postigla je ljubav prema Allahu Uzvišenom.
205
Muhammed, a.s., i Hatidţa su osnovali jedno toplo i ugodno porodično okrilje. Prva ţena koja je prihvatila Muhammedov poziv bila je Hatidţa. Ta plemenita ţena sav svoj imetak i bezgranično bogatstvo, bez ikakvog uvjetovanja, stavila je na raspolaganje Muhammedu, a.s.. Hatidţa nije bila od onih ţena koje, čim imaju malo bogatstva i nezavisnosti, ne obraćaju paţnju na svog supruga i uskraćuju mu svoj imetak. Pošto je znala za uzvišeni cilj Poslanika i vjerovala je u njega, sav svoj imetak je stavila njemu na raspolaganje i rekla: “Troši ga na širenje Boţije vjere kako god smatraš da je ispravno.” Hišam kaţe: “Boţiji Poslanik je puno volio Hatidţu, iskazivao joj je poštovanje i u poslovima se savjetovao s njom. Ta plemenita i pronicljiva ţena bila mu je dobar pomoćnik i savjetnik. Prva ţena koja je povjerovala u njega bila je Hatidţa. I sve dok je Hatidţa bila ţiva, Muhammed, a.s., nije imao drugu ţenu.142 Poslanik je govorio: “Hatidţa je jedna od najboljih ţena ovog ummeta.”143 Aiša kaţe: “Pošto je Poslanik Hatidţu stalno spominjao po dobru, jednog dana sam mu rekla: „O Boţiji Poslaniče, Hatidţa je bila samo stara ţena i Bog ti je poklonio bolju od nje.‟ Poslanik se naljutio i rekao: „Bog mi nije dao bolju od nje. Hatidţa je prihvatila vjerovanje kada su drugi bili u nevjerstvu. Mene je posvjedočila onda kada su me drugi negirali. Besplatno mi je imetak stavila na raspolaganje onda kada su mi drugi sve uskraćivali. Bog je moje potomstvo uspostavio u Hatidţinom porodu.‟” Aiša kaţe: “Odlučila sam poslije toga da Hatidţu ne spominjem po lošem.”144 142
Sabit ibn Dževzi, Tezkiretul-havas, Najaf, 2004, str. 302. Tezkiretul-havas, str. 302. 144 Tezkiretul-havas, str. 303. 143
206
Prva islamska porodica formirana u islamu bio je dom Muhammeda, a.s.,, i Hatidţe. Unutrašnji upravitelj tog doma bila je Hatidţa, koja je potpuno vjerovala u Muhammedov, a.s., cilj i na putu stizanja do tog svetog cilja nije izbjegavala nikakav napor ni poţrtvovanje. Sve svoje bogatstvo stavila je na raspolaganje Poslaniku rekavši: “Ova kuća i imetak pripadaju tebi, a ja sam tvoja robinja i sluškinja.” U teškoćama je tješila Muhammeda, bodrila ga i davala mu nadu u stizanje do cilja. Ako su ga nevjernici mučili, kada bi se vratio kući, nailazio bi na Hatidţinu milost i ljubav i iz toplog okruţenja doma uzimao bi snagu. Sa tom plemenitom i časnom ţenom savjetovao se u vezi sa problemima i teškim dogaĎa-jima. Hazreti Hatidţu volio je plemeniti Poslanik. Čime se postiţe ta ljubav? Kako se zadobija mjesto u srcu prvaka svih Vjerovjesnika i Poslanika? Čista i plemenita Hatidţa bila je privrţena Poslaniku, a.s., takvom ljubavlju i vjernošću da to nije moguće riječima opisati. Ona je predala svoje srce plemenitom Poslaniku i bila mu na usluzi do kraja ţivota. Ona je gorjela poput svijeće zbog njega i prolivala biserne suze, opet zbog njega. Ona je ta koja je poput leptira letjela oko njega, kao da je srcem zborila: “O Vjerovjesniče, svjetlo na putu do Dţenneta!“ Ona je ta koja je s ljubavlju otvorila ruţu svoga srca i koja je od rijeke svoga ţivota učinila Kevser, ulivajući se u more Dţenneta. Ona je ta koja je odlikovana čašću da prva povjeruje i da svijetlim usnama posvjedoči poslanstvo Muhammeda, a.s., Ona je ta koja je ţrtvovala sav imetak, ugled i bogatstvo samo da bi stekla zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika . Ona je ta koja je ovom ummetu darovala Fatimu, sjajni dţennetski biser koji će neprastano sijati. Ona je odgojila i hazreti Aliju, Allahovog lava, i sa ljubavlju čuvala ta dva sjajna bisera koja će se brakom nanizat na naljepšu ogrlicu ljubavi. 207
Uistinu, njeno srce je bilo ispunjeno blistavim biserima. Bila je uzor u imanu, iskrenosti, vjernosti, ahlaku, dobročinstvu, strpljivosti. I mnogim drugim lijepim osobinama kojima je bila ukrašena. Hazreti Hatidţa r.a. bila je ruţa koja je procvala još u praiskonu. Iz tog ruţičnjaka je došla na ovaj svijet i ţivjela kao Vjerovjesnikova, a.s., ruţa. Osvojila je srce Vjerovjesnika i preselila na Drugi svijet. Hatidţa-i Kubra je ţena koja se moţe uzeti kao primjer u ţivotu.Učenjaci ummeta su rekli: “Ljubav i poštivanje muţa je sunnet hazreti Hatidţe-i Kubra!“ Hazreti Fatima Karakter ličnost u velikoj mjeri zavise od karaktera ličnosti oca i majke. Otac i majka su ti koji postavljaju temelje karaktera djeteta i u kalupu svoje etike i duha ga predaju društvu. Tako se moţe reći da je svako dijete primjer, ogledalo i cjelokupni prikaz karaktera i ličnosti oca i majke i njihovog načina odgoja. Fatiminog oca nije potrebno posebno predstavljati ni opisivati jer izuzetna ličnost, duhovna veličina, moralnost, uzvišeno nastojanje, poţrtvovanost i hrabrost plemenitog Poslanika nisu nepoznati nijednom muslimanu, pa čak nijednom informiranom čovjeku. O njegovoj veličini je dovoljno ono što je rekao Uzvišeni Bog: A ti si, zaista, najljepše ćudi.145 Kroz kratak osvrt u prethodnom kazivanju vidjeli smo i plemenite i sjajne karakteristike hazreti Hatidţe. Jedna od tajni stvaranja je da svako ţeli da ima potomka kako bi ga odgajao po svojoj ţelji i ostavio kao spomen na sebe. Čovjek svoje dijete smatra preostalim dijelom svoga bića i smatra da dolaskom smrti njegovo postojanje ne okončava. Čovjek bez potomka, s druge strane, svoj ţivot smatra kratkim i okončanim dolaskom smrti. Sistem stvaranja na taj način čuva 145
El-Kalem, 4.
208
čovjekovu vrstu od izumiranja. Poslanik, a.s., i Hatidţa su takoĎer imali takvu ţelju. Sigurno je Hatidţa – koja za širenje monoteizma i spas čovječanstva nije izbjegavala nikakvu ţrtvu, i koja je za ostvarenje Poslanikovog svetog cilja zanemarila imetak, roĎake i prijatelje i bez ikakvih uvjeta pokorila se zahtjevima Muhammeda – ţeljela da sa Muhammedom, a.s., ima dijete koje će podrţati vjeru islam i nastojati da je proširi i ostvari Muhammedove, a.s., ciljeve. Časni Poslanik je znao da je smrt čovjeku neizbjeţna i da u okviru ograničenog perioda svog ţivota ne moţe u potpunosti ostvariti svoj veliki cilj i spasiti čovječanstvo od vrtloga zablude. Poslanik je dobro znao da poslije njega trebaju postojati osobe koje će ozbiljno nastojati da slijede njegov cilj i prirodno je da je ţelio da te poţrtvovane osobe budu iz njegovog potomstva. Zbog smrti djece, njihovi neprijatelji su bili veseli i radosni jer su mislili da je time prekinuta Muhammedova loza. Ponekad su Poslanika nazivali “ebter”, što znači (prekinut) bez djeteta. Kada je umro Abdullah, „As ibn Va'il, umjesto da izrazi suosjećanje sa Muhammedom, a.s., zbog gubitka djeteta, na javnim mjestima ga je nazivao “ebter” i bez potomka. Govorio je: “Nakon što Muhammed umre, neće ostati nikakvog traga od njega”, a svojim uvredama je povreĎivao i Muhammeda i Hatidţu.146 MeĎutim, Bog je obradovao Poslanika viješću da će mu dati mnogo dobra. U odgovoru neprijateljima Poslanika objavio je suru Kevser, rekavši: “Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će bez spomena ostati.”147 Poslanik nije bio od onih ljudi kratke pameti iz doba dţahilijeta koji su se stidjeli kada bi dobili kćerku i koji su u bijesu korili i 146 147
Sire Ibn Hišam, sv. 2, str. 34. El-Kevser.
209
iskaljivali ljutnju na nevine majke djece te su se posramljeni udaljavali od ljudi. Muhammed, a.s., je poslan da se bori protiv ljudi koji ţenama nisu pridavali vrijednost i značaj, i koji su ih udaljavali iz društva, dok su nevine djevojčice ţive zakopavali u zemlju, i da im stavi do znanja da je i ţena bitan član društva te da ima izuzetno velike i teške duţnosti i odgovornosti. I ona treba uloţiti napor u razvoju i napretku društva i ispuniti duţnosti koje su stvaranjem predviĎene za nju. Bog je htio da praktično svijetu pokaţe vrijednost ţene i zato je sjeme čistog Poslanikovog potomstva postavio u biće njegove kćerke hazreti Fatime Zehre. Na taj način je zadao jak udarac nerazumnim ljudima koji kćerku nisu smatrali svojim potomstvom, nego su je smatrali sramotom i tegobom. Period dojenja i dane djetinjstva Fatima Zehra je provela u veoma opasnom okruţenju, u kriznom stanju početka islama, koji su, bez sumnje, ostavili uticaj na osjetljivi duh tog nemoćnog djeteta. Kada je Poslanikov, a.s., poziv postao javan, intenzivirani su i napadi i zlostavljanja od strane neprijatelja. Kada su neprijatelji izgubili nadu i da će ubiti Poslanika, muslimane su izolirali u području Ši„b Ebu Talib, izloţili ih ekonomskom pritisku i kupovinu i prodaju sa njima zabranili. Muslimani su u tom izoliranom zatvoru, izloţeni ţezi, pod pritiskom i u oskudici proveli oko tri godine, izdrţavajući sa veoma malo hrane koja im je ilegalno i skriveno dolazila. Fatima Zehra je u takvim kriznim i opasnim vremenima roĎena i odrastala. Plemenita Hatidţa je u takvoj situaciji i uvjetima dojila svoje drago novoroĎenče. Period dojenja Fatime je prošao upravo u Ši„bu Ebu Taliba i u tom uţarenom području ona je naučila hodati i tu je počela jesti običnu hranu. Kada je učila govoriti, slušala je plač i jecaje gladne djece. Kada bi se probudila noću, vidjela je svoje najbliţe kako golim sabljama čuvaju straţu oko njenog oca. 210
Još nije prošla ni godina dana otkada su Poslanik i njegovi prijatelji osloboĎeni iz izolacije Ša„ba, a Hatidţa je preselila na bolji svijet.148 Kako je samo ovaj tuţni dogaĎaj potresao osjetljivi duh male Fatime. Smrću Hatidţe neki kućni poslovi prirodno su pali na pleća male Fatime, jer je ova prva kuća tevhida izgubila svoju domaćicu i, osim Fatime, u kući nije bilo druge uspomene na nju. Historija nije razjasnila šta se u Poslanikovoj kući dešavalo u ovom teškom periodu i kako su oni vodili svoj ţivot, ali očima srca se moţe osvjedočiti u teško stanje stanovnika ove kuće. Ugled i veličina koje je časni Poslanik uţivao meĎu ljudima iz dana u dan su se povećavali. Zbog toga je i njegova draga kćerka Zehra stalno privlačila paţnju istaknutih Kurejšija i drugih uglednih i bogatih ljudi koji su, svako malo, dolazili da je prose. MeĎutim, časni Poslanik, s.a.v.a., uopće nije ţelio da iko govori o tome i prema proscima se odnosio tako da su oni pomišljali kako je ljut na njih.149 Nekoliko najbliţih Poslanikovih drugova je prosilo hazreti Fatimu ali ih je Poslanik, a.s., odbio govoreći da je još mlada. Ashabi Boţijeg Poslanika osjetili su da Poslanik ţeli da u vezi s ovim pitanjem postigne dogovor sa Alijem. MeĎutim, od Alija nije stizao nikakav prijedlog vezano za Fatimu. Jednog dana su Omer, Ebu Bekr, Sa'd ibn Mu'az i drugi sjedili u dţamiji i razgovarali o različitim temama tako da je započet razgovor i o Fatimi. Ebu Bekr je rekao: “Već neko vrijeme istaknuti ljudi meĎu Arapima prose Fatimu, ali Boţiji Poslanik ne prihvata ničiji prijedlog i u odgovoru im kaţe: „Na Bogu je da odredi Fatiminog supruga.‟ Ali ibn Ebi Talib do sada nije poduzeo ništa po tom pitanju i nije zaprosio Fatimu. Mislim da 148 149
Sire Ibn Hišam. Kešful-gumme, sv. 1, str. 353.
211
je njegovo siromaštvo razlog. Za mene je očito da Bog i Poslanik Fatimu čuvaju za Alija.” Zatim je Omeru i Sa'du ibn Mu'azu rekao: “Da li ste spremni da zajedno odemo do Alija i objasnimo mu ovu situaciju i ukoliko bude ţelio taj brak, a siromaštvo mu bude prepreka, da mu pomognemo!?” Sa'd ibn Mu'az je prihvatio taj prijedlog i Ebu Bekru je pruţio podršku u toj nakani. Selman Farsi kaţe: “Omer, Ebu Bekr i Sa'd ibn Mu'az izašli su s tom namjerom iz dţamije i krenuli u potragu za Alijem. MeĎutim, Alija nisu pronašli u njegovoj kući. Saznali su da on u palmoviku jednog ensarije na kamili dogoni vodu i zaliva stabla hurme. Uputili su se njemu.” Ali je upitao: “Odakle dolazite i zbog čega ste došli ovdje?” Ebu Bekr je odgovorio: “O Ali, ti si u svim vrlinama nadmašio ostale i potpuno si svjestan svog poloţaja i naklonosti koju Poslanik ima prema tebi. Plemići i velikani Kurejšija su dolazili kako bi prosili Fatimu, ali ih je Poslanik, s.a.v.a., odbio govoreći da je na Bogu da odredi Fatiminog supruga. Mislim da su Bog i Poslanik Fatimu ostavili za tebe. I niko drugi nije dostojan takve počasti. Ne znam zbog čega ti ne poduzimaš ništa u tom pogledu.” Kada je Ali čuo Ebu Bekrove riječi, u očima su mu se ukazale suze i rekao je: “O Ebu Bekre, potakao si moja unutrašnja osjećanja i ţelje i podsjetio si me na ono što sam zaboravio. Tako mi Boga, svi prose Fatimu, a i mene to zanima. Jedina stvar koja me odvratila od toga je siromaštvo i oskudica.” Ebu Bekr je rekao: “O Ali, ne govori tako, jer ovaj svijet i njegova dobra nemaju vrijednosti kod Boga i Poslanika. Ja smatram da što prije trebaš poduzeti nešto i poţuriti da zaprosiš Fatimu.” Ali ibn Ebi Talib je odrastao u kući časnog Poslanika, dobro je poznavao Fatimu i u potpunosti je bio upoznat sa njenim osobinama i moralom. Oboje su odgojili Poslanik i Hatidţa i 212
odrasli su u jednoj kući. Ali je znao da nikada neće moći pronaći djevojku poput Fatime, koju krase sve ljudske vrline i savršenstva. Volio ju je iz dubine srca i znao je da se ne javljaju uvijek ovako pogodne situacije. Ebu Bekrov prijedlog toliko je potresao Alijev duh i rasplamsao njegovu unutrašnju ljubav da više nije mogao nastaviti sa svojim poslom. Poveo je svoju kamilu i vratio se kući. Okupao se, obukao čist ogrtač, obukao obuću i poţurio je kod Poslanika. Poslanik se nalazio u kući Ummu Seleme. Ali je otišao do kuće Ummu Seleme i pokucao na vrata. Poslanik se obratio Ummu Selemi rekavši: “Otvori vrata, to na njih kuca onaj koga vole Bog i Njegov Poslanik, a i on voli Boga i Poslanika.” Rekla je: “O Boţiji Poslaniče! Ţrtvujem za te i oca i majku. Ko je to da, ne vidjevši ga, tako sudiš o njemu?” Odgovorio je: “O Ummu Seleme, šuti, to je hrabar čovjek, moj brat i amidţić i meni najdraţi čovjek.” Ummu Seleme je ustala i otvorila vrata. Ali je ušao u kuću, nazvao je selam i sjeo pored Poslanika. Od stida je oborio glavu i nije mogao iznijeti svoj zahtjev. Prošlo je neko vrijeme, a obojica su šutjeli. Konačno je Poslanik, a.s., prekinuo šutnju i rekao: “O Ali, čini se da si mi došao sa nekom ţeljom i sada se stidiš da je izneseš. Bez ustezanja iznesi svoju ţelju i budi siguran da će sve tvoje ţelje biti prihvaćene!” Ali je rekao: “O Boţiji Poslaniče, ţrtvujem za te i oca i majku, ja sam odrastao u tvojoj kući i uţivao sam tvoju naklonost i milost. U mom odgoju si se trudio više od oca i majke i upućen sam blagodareći tebi. O Boţiji Poslaniče, tako mi Boga, ti si sve što imam i na ovom i na drugom svijetu. Sada je došlo vrijeme da izaberem suprugu za sebe i osnujem porodicu kako bih se s njom zbliţio i olakšao svoje teškoće. Ako smatraš ispravnim i svoju kćerku Fatimu vjeriš sa mnom, to će biti velika sreća za mene.” 213
Poslaniku, koji je očekivao ovakav prijedlog, lice se zarumeni i razveseli. Rekao je: “Sačekaj da uzmem dozvolu od Fatime!” Poslanik je otišao do Fatime i rekao: “Kćeri moja! Alija ibn Ebi Taliba dobro poznaješ, došao je u prošnju. Da li dozvoljavaš da sklopim zaruke s njim?” Fatima je od stida zašutjela i ništa nije rekla. Poslanik je njenu šutnju uzeo kao znak odobravanja. Nakon uzimanja dozvole od Fatime, časni Poslanik je došao do Alija i smiješeći se rekao: “O Ali! Da li imaš išta za svadbu?” Odgovorio je: “O Boţiji Poslaniče! Oca i majku ţrtvujem za tebe. Ti si u potpunosti upoznat sa mojim stanjem. Sve moje bogatstvo sastoji se od jedne sablje, jednog oklopa i jedne kamile.” Poslanik je rekao: “Ti si čovjek rata i dţihada i bez sablje se ne moţeš boriti na Boţijem putu. Sablja ti je najpotrebnije sredstvo. I kamila je jedna od nuţnih ţivotnih potreba. Pomoću nje izvlačiš vodu i osiguravaš prihod za sebe i svoju porodicu i na njoj nosiš teret na putovanjima. Jedina stvar koje se moţeš odreći je upravo taj oklop. Ja ti neću oteţavati i zadovoljit ću se tim oklopom. Ali se radostan i raspoloţen uputio prema dţamiji. Na putu je sreo Ebu Bekra i Omera. Oni su ga upitali šta se desilo, a on je rekao: “Boţiji Poslanik mi je dao ruku svoje kćeri. Evo, sada će doći za mnom da bismo u prisustvu ljudi obavili vjeridbu i saopćili ugovor o braku.” Poslanik, a.s., je ozarena i vesela lica stigao u dţamiju i rekao Bilalu: “Sakupi Muhadţire i Ensarije u dţamiji!” Kada su se ljudi okupili, popeo se na minber i nakon slave i zahvale Bogu rekao je: “O ljudi, znajte da mi je došao Dţebrail i donio mi poruku od Boga da je u gornjem svijetu, u prisustvu meleka, 214
proslavljeno vjenčanje Alija i Fatime i naredio je da tu ceremoniju obavimo i na zemlji i da vi budete svjedoci tome.” Zatim je sjeo i rekao Aliju: “Ustani i odrţi zavjetnu hutbu!” Ali je ustao i rekao: “Zahvaljujem Bogu na Njegovim blagodatima i svjedočim da nema drugog boga osim Njega, svjedočenjem koje će On prihvatiti i njime biti zadovoljan. Neka je na Muhammeda selam, selam koji je uzdigao njegov poloţaj i stepen. O ljudi, Bog nam je pohvalnim učinio brak i dao nam naredbu u vezi s njim. Brak izmeĎu mene i Fatime odredio je Bog i dao naredbu za njega. O ljudi, Boţiji Poslanik je zaručio Fatimu sa mnom i prihvatio je moj oklop kao mehr. Upitajte ga o tome i budite svjedoci!” Muslimani su se obratili Poslaniku, s.a.v.a., riječima: “O Boţiji Poslaniče! Da li si Fatimu udao za Alija?” “Da”, odgovorio je Boţiji Poslanik. Zatim su svi prisutni digli ruke u dovi učeći: “Neka vam Bog ovaj brak učini sretnim i meĎu vama uspostavi prijateljstvo i ljubav!” Nakon završetka ceremonije Poslanik, a.s., se vratio kući i naredio ţenama da prirede proslavu i veselje za Fatimu. Ceremeonija vjenčanja je obavljena prvog ili šestog zul-hidţeta druge ili treće godine po Hidţri. Islam muslimanima kaţe: “Ako vam doĎe mladić da prosi vašu kćerku, trebate, prije svega, analizirati njegovo vjerovanje i moral. Ako je vjernik, učtiv i moralan, onda prihvatite.” Islamsko uvjerenje je da brak ne treba biti zasnovan na imetku i bogatstvu. Islam ističe da sâmo bogatstvo ne usrećuje čovjeka. Moralne vrline, duhovne vrijednosti i vjerovanje budućeg zeta imaju prednost u odnosu na imetak i bogatstvo, jer mladoţenja vjernik i lijepog ponšanja, iako je siromašan, bolje će osigurati blagodat za svoju porodicu od pokvarenog i raskalašenog bogataša bez vjere. 215
Vjenčanje Alija i Fatime jedan je od najosjetljivijih i najznačajnijih primjera islamskog braka, jer je otac djevojke bio najistaknutija ličnost arapskog poluotoka i svijeta islama i odabrani Boţiji Poslanik. Djevojka je bila najbolja, najpametnija, najodgojenija i najsavršenija ţena islama, koja se ubraja u četiri najodabranije ţene čovječanstva, a mladoţenja je, takoĎer, bio plemenitog arapskog porijekla i roda. U pogledu znanja, savršenstva i hrabrosti bio je iznad svih muslimana. Bio je junak islama i zapovjednik islamske vojske. Ovakvo vjenčanje treba biti obavljeno uz najveće počasti i ceremonije. Ali, kao što ste zapazili, obavljeno je na najednostavniji način. Ruho najuzornije ţene islama je nabavljeno na najprostiji način. Još je zanimljivije što je to ruho nabavljeno od mehra hazreti Fatime. Dakle, nije mehr ostavljen postrani, a da mladin otac, uz hiljadu problema i teškoća, osigurava ruho za svoju kćer. Poslanik je mogao na bilo koji način, makar i zaduţivanjem kod nekoga, za svoju kćer jedinicu nabaviti dostojno ruho, koje bi bilo uobičajeno za to vrijeme i kazati: “Ja sam Boţiji Poslanik i trebam paziti na svoj visok poloţaj. Kćerka mi je, takoĎer, jedna od najboljih ţena na svijetu i trebam čuvati njen ugled i poštovanje te osigurati sredstva za njenu sreću. Moj zet je, isto tako, jedan od istaknutih ljudi islama i njegovo zalaganje i borba nisu nikom nepoznati. Radi poštovanja i zahvale za njegove usluge trebam mu osigurati dostojna sredstva.” MeĎutim, časni Poslanik, a.s., je znao za štete i negativne posljedice natjecanja u veličini mehra i ruha. I znao je da, ukoliko muslimani budu obuzeti tim problemima, iza toga će slijediti opće siromaštvo, ekonomska propast, brojnost razvoda, izbjegavanje mladih da formiraju porodicu, veliko povećanje broja neoţenjenih mladića i neudatih djevojaka, povećanje 216
kriminala i zločina, pojava raznih vrsta razvrata i povećanje mentalnih i nervnih bolesti. Zbog toga je u ovom uzornom braku koji su sklopile prve ličnosti islama pokazana potpuna jednostavnost da bi to bilo praktična pouka muslimanima i muslimanskim dostojanstvenicima i vladarima. Ali ibn Ebi Talib takoĎer nije bio od onih mladića kratke pameti da se oţeni radi pribavljanja imetka i bogatstva i zbog velikog ruha. Nije bio takav da bi – ako mladino ruho ima nedostataka – svaki dan stvarao probleme svojoj supruzi te neumjesnim primjedbama i prigovorima narušavao temelje braka, a toplu i ugodnu bračnu zajednicu narušavao djetinjastim izgovorima i dom ljubavi i bliskosti pretvorio u dobrovoljni zatvor. Ali je bio budući predvodnik ummeta i ţelio se boriti protiv ovakvog pogrešnog mišljenja. Imetak i bogatstvo ovog svijeta za njega nisu imali vrijednosti. Hazreti Ali kaţe: “Prošlo je oko mjesec dana a ja sam se stidio da sa Poslanikom govorim o Fatimi. Ali ponekad, kada bismo se osamili, on bi rekao: „O Ali, kako si lijepu i dobru suprugu dobio! Oţenio sam te najboljom ţenom na svijetu.‟ Jednog dana došao mi je brat Akil i rekao: „Ja sam veoma radostan zbog tvoje ţenidbe. Zašto ne zamoliš Poslanika, a.s., da Fatimu pošalje u tvoju kuću, kako bi vaša svadba i nas razveselila?‟ Odgovorio sam: „Jako ţelim da se vjenčamo, ali se stidim Poslanika.‟ Akil je rekao: „Zaklinjem te Bogom! DoĎi odmah sa mnom da odemo do Poslanika, a.s.‟” Ali se sa svojim bratom Akilom zaputio prema Poslanikovoj kući. Na putu su sreli Ummu Ejmen i rekli joj o čemu se radi. Ummu Ejmen je rekla: “Dozvolite da ja razgovaram sa Poslanikom o tome jer je u ovakvim slučajevima riječ ţena uticajnija.” 217
Ummu Seleme i druge ţene su saznale za ovaj dogaĎaj i uputile su se Poslaniku, a.s.. Rekle su: “O Boţiji Poslaniče, majke i očeve ţrtvujemo za tebe, došle smo ti radi jednog pitanja koje bi obradovalo Hatidţu da je ţiva.” Kada je Poslanik čuo Hatidţino ime, potekle su mu suze i rekao je: “Hatidţa!? Gdje se moţe naći neko poput Hatidţe? Kada su me ljudi pobijali, ona je potvrĎivala i za širenje Boţije vjere svoj imetak mi je stavila na raspolaganje. Hatidţa je bila ţena za koju mi je Bog objavio da je obradujem da će joj u Dţennetu pokloniti kuću od bisera.” Ummu Seleme je rekla: “Majku i oca ţrtvujem za tebe. Sve što kaţeš o Hatidţi istina je, da nas Bog sastavi s njom. O Boţiji Poslaniče, tvoj brat i amidţić ţeli da svoju suprugu odvede kući.” Poslanik upita: “Pa zašto sam ne priča o tome?” Odgovorile su: “Stidi se.” Poslanik, a.s., je rekao Ummu Ejmeni: “Dovedi Alija kod mene!” Kada je Ali došao kod Poslanika, on ga je upitao: “O Ali, da li ţeliš da svoju suprugu odvedeš kući?” Odgovorio je: “Da, o Boţiji Poslaniče.” Poslanik mu reče: “Allah ti dao sreću! Već večeras ili sutra navečer ću pripremiti sredstva za svadbu.” Zatim se obratio svojim ţenama: “Ukrasite i namirišite Fatimu i prostrite joj ćilim u jednu sobu da obavimo svadbu.”150 Časni Poslanik je rekao Aliju: “Za svadbu treba pripremiti sofru. Ja ţelim da mi ummet na svadbama pravi gozbe.” Sa'd, koji je bio prisutan, reče: “Ja poklanjam jednu ovcu za vaše slavlje.” I drugi ashabi su pomogli u skladu sa svojim mogućnostima. Boţiji Poslanik, a.s., se obratio Bilalu rekavši: “Dovedi jednu ovcu i zakolji je”, i dao mu je deset dirhema. A Aliju je rekao: “Pripremi nešto masla, hurmi i suhog groţĎa!” Pripremili su i 150
Biharul-envar, sv. 43, str. 130-132.
218
hljeb. Zatim je Aliju rekao: “Na ručak pozovi koga god ţeliš.” Ali ibn Ebi Talib je pozvao veliku skupinu ashaba. Meso su skuhali i uz dodatke masla, hurmi i suhog groţĎa pripremili hranu. Pošto je bilo dosta gostiju, a nije bilo dovoljno posuĎa, Poslanik je naredio da gosti ulaze po desetero i jedu. Na ovom historijskom veselju goste su sluţili Poslanikovi amidţe Abas i Hamza te Ali i njegov brat Akil. Sofra je prostrta i ashabi su ulazili po deseterica. Poslanik, a.s., je svojom plemenitom rukom sipao hranu i gosti su posluţivani. Kada bi se najeli, izlazili bi napolje, a ulazila bi sljedeća deseterica. Na taj način mnogi su se ugostili i blagodarnošću Poslanikovih ruku svi su se najeli. Zatim je naredio da se ostatak hrane podijeli siromasima koji nisu bili prisutni na gozbi i da se jedna posuda hrane ostavi za Alija i Fatimu.151 Poslanikove ţene su ukrasile Fatimu i lijepo je namirisale. Poslanik je pozvao Alija i rekao mu da sjedne sa njegove desne strane, dok je Fatimu postavio sa svoje lijeve strane. Zatim je poljubio u čelo i mladu i mladoţenju. Ruku mlade je prislonio na svoje grudi i spustio je u ruku mladoţenje. Potom je rekao Aliju: “Fatima je dobra supruga”, a Fatimi je rekao: “Ali je dobar suprug.” Zatim se obratio ţenama: “Mladu i mladoţenju, uz veselje i radost, odvedite do njihove svadbene odaje, ali ne govorite nešto čime Bog neće biti zadovoljan.” Ţene su u veselju i radosti, uzvikujući Allah je najveći, otpratile Alija i Fatimu do njihove odaje. Poslanik je, takoĎer, stigao za njima i ušao u sobu mladenaca. Zatraţio je da mu donesu posudu s vodom. Sa malo vode je poprskao po Fatimi i naredio joj da sa ostatkom vode uzme abdest i izapere usta. Zatim je zatraţio još jednu posudu sa vodom. Sa malo vode je 151
Ibid, str. 132, 137, 106 i 114.
219
poprskao Alija, a zatim mu naredio da sa ostatkom vode izapere usta i uzme abdest. Zatim je mladu i mladoţenju poljubio u lice. Podigao je ruke prema nebu i rekao: “Boţe moj, blagoslovi ovu svadbu i iz nje stvori čisto potomstvo.” Kada je htio napustiti odaju, Fatima ga je uzela za skute i zaplakala. Kada je ustao i došao do vrata sobe, uzeo je kvaku na vratima dvjema rukama i rekao: “Neka Bog čuva čistim vas i vaše potomstvo! Sa vašim prijateljima sam prijatelj i neprijatelj sam sa vašim neprijateljima. Sada se opraštam i predajem vas Bogu.” Fatima se nije se bojala rada i nije izbjegavala teške poslove odrţavanja kuće. Toliko se trudila u kući da je i Ali to stalno spominjao i hvalio njen napor. Jednog dana jednom od svojih prijatelja je rekao: “Ţeliš li da ti pričam o svom i Fatiminom stanju? Toliko je u kuću nanijela vode da joj se na tijelu primijeti trag mješine. Toliko je mljela mlinom da je naţuljala ruke. Toliko se trudi u čišćenju i odrţavanju kuće, spremanju hljeba i hrane da joj se odjeća isprlja. Posao joj je postao tako teţak. Rekao sam joj: „Bilo bi dobro da odeš do Poslanika i sve mu ispričaš, moţda će ti naći slugu da ti pomogne u odrţavanju kuće.‟ Fatima je otišla do Poslanika. Vidjela je da razgovara sa skupinom ashaba. Stidjela se da iznese ono što je htjela i vratila se kući. Poslanik, a.s., je osjetio da je Fatima nešto ţeljela i zato je ujutro sljedećeg dana došao u našu kuću. Ušao je i sjeo kod nas. Poselamio je i odgovorili smo mu. Upitao je: „Zašto si sinoć dolazila u našu kuću?‟ Fatima se stidjela da iznese svoju ţelju. Ja sam rekao: „Boţiji Poslaniče, Fatima je toliko nosila vodu da joj se uţe od mješine utisnulo na prsima. Toliko je okretala mlin da je naţuljala ruke. Toliko se trudi u čišćenju kuće da je uprljala odjeću. Toliko je spremala hranu da je svu odjeću poguţvala. Ja sam joj rekao da ode kod tebe i da ćeš joj, moţda, dati slugu 220
i pomoćnika u poslu.‟Poslanik, a.s., je rekao: „Draga Fatima, hoćeš li da te naučim nečemu što je bolje od sluge? Kada ţeliš spavati, trideset i tri puta reci subhanallah (slava Allahu), trideset i tri puta reci el-hamdu lillah (hvala Allahu) i trideset i četiri puta reci Allahu ekber (Allah je najveći). Ovo je ukupno stotinu, ali ima hiljadu dobrota. Draga Fatima, ako svaki dan ujutro ovaj zikr izgovoriš, Bog će ti popraviti poslove ovog i drugog svijeta.‟ Fatima je u odgovoru ocu rekla: „Ja sam zadovoljna Bogom i Poslanikom.‟” U drugom hadisu se navodi sljedeće: “Fatima je Poslanika upoznala sa svojim stanjem i zatraţila sluškinju. Boţiji Poslanik je zaplakao i rekao: „Draga Fatima, tako mi Boga, u dţamiji su četiri stotine siromaha koji nemaju ni hrane ni odjeće. Bojim se da će, ako budeš imala sluškinju, od tebe biti otklonjena nagrada i sevab za sluţenje u kući. Bojim se da će Ali ibn Ebi Talib na Sudnjem danu od tebe traţiti svoje pravo.‟” Zatim ju je podučio “Fatiminom tesbihu”. Fatima je u Alijevoj kući ţivjela u jedom veoma osjetljivom i kriznom vremenu islama. Islamska vojska je uvijek bila u pripravnosti. Svake godine je voĎeno nekoliko ratova i Ali ibn Ebi Talib je učestvovao u svim ili u većini tih ratova. Fatima je bila svjesna svoje teške i osjetljive odgovornosti i bila je u potpunosti upoznata sa uticajem ţene na duh supruga. Znala je da ţena ima takav uticaj i snagu da muţa moţe usmjeriti u pravcu u kome god ţeli. Znala je da napredak i zaostajanje, sreća i nesreća muţa u velikoj mjeri zavise od duha i načina ponašanja ţene. Znala je da je kuća uporište i odmorište za čovjeka i da, kada u povratku sa poprišta ţivotnih borbi, sučeljavanja sa teškoćama i problemima vanjskog svijeta tu potraţi utočište da bi obnovio snagu i pripremio se za posao, upravljanje tim značajnim odmorištem i utočištem obaveza je ţene. Zbog toga je islam ulogu supruge stavio na nivo dţihada. 221
“Dţihad ţene je da bude dobra supruga svome muţu.“ Fatima nije bila ţena koja bi u izolaciji kuće vodila unutrašnji ţivot nezainteresirana za dogaĎaje i stanje vezano za islam. Iz historijskih izvora, koliko god oskudnih, saznajemo da je bila u toku dogaĎaja vezanih za islam i da je posebnu paţnju pokazivala za dogaĎaje na bojištima i ratno stanje. Ne samo da je podsticala oca i supruga, nego je po potrebi i sama bila prisutna na poprištu i obavljala neke aktivnosti. U historiji je zapisano: “Nakon bitke na Uhudu, kada je Fatima vidjela okrvavljeno lice svoga oca, uzela ga je u zagrljaj. Plakala je i čistila krv sa njegovog lica. Ali je donio vode i Fatima je prala očevo lice, ali krv nije prestajala teći. Fatima je konačno zapalila komad hasure i pepeo posula po rani kako bi se krv zaustavila.”152 TakoĎer je zapisano da kada se Poslanik vratio iz Bitke na Uhudu, svoju sablju je dao Fatimi i rekao je: “Saperi krv s nje.” I Ali ibn Ebi Talib je svoju sablju dao Fatimi i rekao: “Saperi krv s nje.” Fatima je uvijek hvalila i podsticala svoga supruga i slavila njegovo poţrtvovanje i hrabrost i na taj način ga je motivirala za naredne borbe. Svojim hrabrenjem je odstranjivala njegov umor i liječila rane. Ali je govorio: “Kada bih dolazio kući i pogledao Zehru, sve tegobe i tuga bi bili otklonjeni.” Fatima nikada nije napustila kuću bez Alijeve dozvole niti ga je ikada naljutila, jer je znala za stav islama: “Koja god ţena naljuti svoga muţa, Bog joj neće primiti namaz i post dok joj suprug ne bude zadovoljan.”153 Fatima nikada u Alijevoj kući nije izgovorila laţ, nešto prikrila i nikada nije prekršila njegove naredbe. Ali je govorio: “Nikada nisam učinio nešto što bi naljutilo Fatimu.” I Fatima je govorila: “Ali ibn Ebi Talib me nikada nije naljutio.” 152 153
Ensabul-ešraf, sv. 1, str. 324. Vafi, Kitab Nikah, str. 114.
222
Ali je u posljednjim satima Fatiminog ţivota ukazao na tu činjenicu. Fatima je u posljednjim trenucima svog ţivota rekla Aliju: “O Ali, nikada me nisi uhvatio u laţi i prevari. Od dana kada si se oţenio sa mnom nikada se nisam usprotivila tvojim naredbama.”154 Ali je u odgovoru rekao: “O kćeri Poslanikova! Sačuvaj Boţe da si se ti loše ponašala u mojoj kući. Tvoje poznavanje Boga, dobročinstvo, bogobojaznost i veličina su toliki da se ne moţe naći nikakav prigovor. Draga suprugo, rastanak i odvajanje od tebe za mene su veoma teški. Ali od smrti nema lijeka.” Pošto su Alijeve misli bile slobodne od brige za stanje u kući i pošto je uţivao podršku i podstrek supruge, mogao je ostvariti sve one uspjehe i pobjede. Ne trebate, meĎutim, misliti da je Ali ibn Ebi Talib bio od sebičnih ljudi koji imaju hiljadu očekivanja od svoje supruge, a sebe ne smatraju obaveznim da bilo šta čine, misleći da su apsolutni gospodari nad svojim ţenama koje su kao robinje kupili za zlatnike. Ali je znao da, istovremeno dok on na bojištu udara sabljom, njegova supruga vodi dţihad u unutrašnjem uporištu islama. U njegovom odsustvu svi unutrašnji i vanjski poslovi kuće su bili na plećima Fatime. Spremala je hranu, prala odjeću, odgajala djecu. Maksimalno se trudila u odgoju svoje djece i u tom periodu krize i nestašice i vremenu rata trudila se da osigura hranu i ostale potrebe za kuću. Bila je zabrinuta zbog vijesti o borbama i ratovima, isčekivala je i, ukratko, vodila je kuću čije voĎenje nije mnogo lakše od voĎenja jedne zemlje. Ali ibn Ebi Talib je osjećao da poţrtvovani vojnici u unutrašnjosti takoĎer imaju potrebu za podrškom i podsticajem. Kada bi dolazio kući, raspitivao se o stanju u kući i tegobama sa kojima se suočavala Fatima. Svojom paţnjom, ljubavlju i milošću pokušavao je olakšati Fatimi i utješiti je u trenucima oskudice, neimaštine i teškoće, 154
Menakib Harezmi, str. 114.
223
dajući joj snagu za nastavak nastojanja i ţivota. Ali je znao da koliko god muškarcu treba izjava ljubavi, iskrenosti i zahvalnosti ţene, i ţena za tim ima potrebu. Ta dva uzorna supruţnika islama djelovala su prema svojim obavezama i bila su primjer uzvišenog islamskog morala. Fatima je prenijela od svoga oca da je rekao: “Najbolji ljudi meĎu vama su oni koji su više osjećajni i milostivi prema svojim suprugama.” Jedna od teških i značajnih duţnosti hazreti Fatime bilo je majčinstvo i odgoj djece. Fatima je imala petoro djece: Hasana, Husejna, Zejneb, Ummu Kulsum i Muhsina. Njeno peto dijete, koje se zvalo Muhsin, je pobačeno. Od nje su ostala četiri potomka, dva sina i dvije kćeri. Njena djeca nisu bila obične osobe, nego je odreĎeno da se Poslanikovo potomstvo izrodi od Fatime. Riječ majčinstvo je samo jedna kratka riječ, ali ima veoma značajno i široko značenje. Moţda će neko pomisliti da briga o djeci podrazumijeva samo to da otac osigura sredstva za ţivot djece, a da ih majka pere i čisti i da se trudi u njihovoj ishrani i pranju odjeće te da nema nikakvih drugih obaveza o svojoj djeci. MeĎutim, islam se time ne zadovoljava i oca i majku u ispunjavanju duţnosti prema djeci smatra najodgovornijim. Islam smatra da je buduća ličnost djeteta rezultat odgoja i brige oca i majke. Sva djelovanja, ponašanja i postupci oca i majke ostavljaju trag na osjetljivi i njeţni duh djeteta. Svako dijete je predstavnik i pokazatelj kvaliteta ponašanja oca i majke. Otac i majka su duţni da dobro obrate paţnju na budućnost svoga djeteta i duţni su da nevino dijete – koje je stvoreno dobrim – ne učine pokvarenim i nesretnim. Hazreti Fatima, koja je i sama odgojena u okrilju objave, bila je upoznata sa islamskim odgojem. Znala je da sve, od načina dojenje djeteta do poljubaca koje spušta na lice svoje nevine djece, kao i svi njeni pokreti, djela i riječi, ostavlja uticaj na 224
njihov osjetljivi duh. Znala je da ih treba odgojiti i društvu predati kao uzore koji trebaju biti ogledalo i pokazatelj istine i duha islama i da se u njihovim bićima manifestiraju istina i spoznaje Kur'ana, a to nije lahak i bezazlen posao. Hazreti Fatma nije bila od ţena koje okrilje kuće smatraju ograničenim i koje maštaju o visinama. Fatima je okrilje kuće smatrala veoma velikim i osjetljivim. Tretirala ga je kao veliku tvornicu za izgradnju čovjeka, značajan univerzitet vojne pripreme i lekciju poţrtvovanja. Znala je da će oni koji su odgojeni u toj školi svaku lekciju naučenu u njoj pokazati i dovesti do faze manifestacije na velikom društvenom polju. Nije bila ţena koja je osjećala poniţenost i minornost zato što je ţena i poloţaju ţene je davala veliki i visoki značaj. Hazreti Fatima, njezin muţ i sinovi se u islamskoj tradiciji, svi zajedno, imenuju izrazom Ehli Bejt i izrazima Ehli-kisā i Āliabā u značenju “oni koji su zaogrnuti.“ Ovo je vezano za poznati slučaj kad je Resulullah prilikom rasprave koju je vodio sa delegacijom kršćana iz Nedţrana oko istinske prirode Mesiha Isāa, a.s., slijedeći Riječi dragoga Allaha: “Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i ţene naše i ţene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!“155 Poslanik je iz redova svoje porodice pozvao Fatimu, njenoga muţa Alija i sinove Hasana i Husejna i tom ih prilikom, zajedno sa sobom, ogrnuo svojim ogrtačem. Osim što je meĎu Poslanikovom mubarek djecom odabrana po tome što se njegova krvna, genetska i duhovna156 loza nastavlja 155
Ali Imran, 61. Kada je riječ o krvnoj i genetskoj Vjerovjesnikovoj lozi jasno je da je sva ona sadržana u hazreti Fatiminom i hazreti Alijevom mubarek potomstvu. Ali, kad se govori o duhovnome nasljeĎu Resulullaha, Muhammeda, 156
225
upravo kroz njezino potomstvo, hazreti Fatima je specifična i po tome što je ona jedino Muhammedovo, a.s., dijete koje će ga nadţivjeti. Poslanik je, dakako, toga bio svjestan, kao i činjenice da će mu se ona u roku od samo pola godine pridruţiti, pa joj je, u vremenu za koje je znao da mu u njemu ističe dunjalučka nafaka, jasnim i neposrednim riječima govorio o svom bliskom odlasku i tako joj, kao tajnu samo izmeĎu njih dvoje, otkrio svoju i njezinu budućnost, dok je svima ostalima o tome uglavnom samo nagovještavao išaretima. Pred preseljenje na Ahiret Poslanik je najveći dio vremena provodio naslonjen na Aišine grudi, ili na njezinu krilu. A kada bi Fatima došla, Aiša bi se povukla da ostavi oca i kćer same. I, prilikom jedne ovakve posjete, vidjela je kako on nešto šapuće svojoj kćerci, koja utom briznu u plač. Tada joj povjeri još jednu svoju tajnu, pa se ona nasmiješi kroz suze. Kad je Fatima odlazila, Aiša je upita šta joj je rekao, a ona joj odgovori da su to tajne koje ne moţe otkriti. Kasnije joj je ipak rekla: “Poslanik mi je rekao da će umrijeti od bolesti od koje je i umro, pa sam zaplakala. Onda mi je rekao da ću mu se ja od njegovih najbliţih prva pridruţiti, pa sam se zato nasmijala.“157 Naravno riječi Resulullaha, Muhammeda, a.s., uvijek donose samo čistu istinu, pa će tako hazreti Fatima u mjesecu s.a.v.a., njega se ne može ograničiti samo na njegove krvne potomke. Odnosno, može se reći da baštinika Vjerovjesnikova duhovnoga naslijeĎa ima tri skupine: Prvu skupinu čine učeni i nadahnuti vjernici, koje dragi Allah odabira izmeĎu Svojih stvorenja onako kako On hoće; Druga skupina ljudi su Ehli Bejt, Poslanikovi krvni nasljednici; Treću skupinu čine ljudi koji pripadaju Ehli Bejtu, ali ne po krvnoj lozi već po riječima Resulullaha, Muhammeda, s.a.v.a., lično. Primjer ovakvih osoba je hazreti Selman el Farisi za kojega je Vjerovjesnik izričito rekao da je on od Ehli Bejta mada uopće nije Arap već Perzijanac. 157 Ebu Bekr Siradžuddin (Martin Lings), “Muhammed, njegov život zasnovan na najranijim izvorima“, str. 370., odnosno na str. 415., 416. u Ljiljanovom izdanju.
226
ramazanu 11. godine po Hidţri (632.) po posljednji put na dunjaluku milovati svoje četvero mubarek djece i briţnim riječima ih savjetovati kako da što ispravnije proţive prolazni dunjalučki ţivot i tako zarade Dţennet. Nakon toga će se posljednjim dunjalučkim riječima obratiti i voljenome muţu hazreti Aliju i potom se, mislima i molitvama potpuno okrenuta dragome Allahu, osamiti u namazu tokom kojega će njezina plemenita duša ostaviti mubarek tijelo na sedţdi i krenuti u susret svome voljenom Gospodaru kako bi se što prije u okrilju beskrajne milosti Njegove ponovo susrela sa mubarek ocem, majkom, braćom i sestrama.
227
KORIŠTENA LITERATURA
1. Abbasi, Medeni S.M. (2003) : Kćerke časnog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, Sarajevo, Organizacija za afirmaciju islamskih znanosti Sarajevo 2. Abramson, Paul R. (1998): O užitku : razmišljanja o naravi ljudske spolnosti, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo 3. Abramson, Paul R.,Pinkerton, Steven D. (2002): With Pleasure, Thoughts on the Nature of Human Sexuality, Paperback, Oxford University Press, USA 4. Adevi, Mustafa (2009): Odnos prema roditeljima u islamu, Sarajevo, Grabus 5. Allame, Rizvi, (2006) The Mastery of Sex, www.muslimanskizivot.com 6. Babayan, Kathryn, Najmabadi, Afsaneh (2008): Islamicate Sexualities : Translations Across Temporal Geographies of Desire, Hardward CMES 7. Bajić, E., Lepirica, Dţ. (2002): Seksualnost i intimni život u islamu, Sarajevo, Libris 8. Behyadi, Mahmud (1980): ”Fiziološko-psihološke razlike izmeĎu ţena i muškaraca”, Negin, br. 134 9. Bijelić, Nataša (2000): Spol i rod pod povećalom : priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, Zagreb , CESI 10. Bouhdiba, Abd al- Vahab (1994): Vrt milovanja : fenomen seksualnosti u islamu, Sarajevo, Ljiljan 11. Buljan Flander, G. (2003): Zlostavljanje i zanemarivanje djece, Zagreb. 12. Buljan, Flander, G., Karlović, A. (2004): Odgajam li dobro svoje dijete, Zagreb, Marko M. 13. Buljan Flander, G., Kovačević. H. (2005): Zašto baš ja, Znanje d.d., Zagreb 14. Buljan Flander, G., Kocijan-Hercigonja, D. (2003): Zlostavljanje i zanemarivanje djece, Zagreb, Marko M.
228
15. Bursali, Nedţati (2002 ) , Hazreti Hatidţa, Istanbul, Izdavačka kuća “Čelik“ 16. Cantor, James M. ( (1999): “The Newsletter of the Society for the Scientific Study of Sexuality”, Sexual Science, Vol. 40 17. Chang, Stephen T. (1995): Tao ljubavi : drevni seksološki priručnik, Beograd, “Jovan Timotijević” 18. Čudina Obradović, M. i Obradović, J. (2006). Psihologija braka i obitelji. Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga 19. Dţevzi, Ibn Kajjim (2005): UvoĎenje zaljubljenih u vrt ljubavi, Sarajevo, Bookline 20. Eydi, Akbar. (2009) : Predavanja mladima, Sarajevo, Fondacija “Mulla Sadra“ 21. Eydi, Akbar. (20090) : Odgovori na pitanja, Sarajevo, Fondacija “Mulla Sadra“ 22. Eydi, Akbar. (2006) : Pouka o odgoju, Sarajevo, Fondacija “Mulla Sadra“ 23. Fadil G.M. : “Mudrosti od društvenog značaja”, Časopis Saff, br.29, www.saff.ba 24. Falsefi, Muhammed Teqi (2011): Dijete, naslijeĎe i odgoj, Sarajevo, Fondacija “Mulla Sadra“ 25. Foucault, Michel (1978): Istorija seksualnosti : volja za znanjem, dio 1, Beograd, Prosveta 26. Gazali, Ebu Hamid (2006): Oživljavanje vjerskih znanosti, knj. 4, Sarajevo, Bookline 27. Gholam, Ali Hadad Ade (2003): Kultura razgolićenosti i razgolićenost kulture, Beograd, Kulturni centar pri ambasadi I.R.Iran 28. Goleman, Daniel (1997): Emocionalna inteligencija, Mozaik knjiga , Zagreb. 29. Grupa autora (2012): Vrline čestitih u Kur'anu, Sarajevo, Fondacija “Mulla Sadra“ 30. Haverić, Ismail (1991) : Islamski brak i porodica, Sarajevo, Haver 31. Hawkes, Gail (1996): A Sociology of Sex and Sxuality, Buckingham, Open University Press
229
32. Heba G., Kotb M.D.(2004): Sexuality in Islam, Doktorska disertacija odbranjena na Maimonides Univerzitetu 33. Herek, Gregory M., Greene, Beverly (ur.) (1999): Psihologija ženske i muške homoseksualnosti : teorija, znanstvena istraživanja i kliničke primjene , Zagreb, Naklada Jesenski i Turk 34. Hoyle, S.G. (2000): The sexualized child in foster care : a guide for foster parents and other professionals, Washington, CWLA Press 35. Imamović Nusret, Odgovori na pitanja posjetilaca stranice http://www.bosna1.com 36. Johnson, T.C. (1998): Understanding children's sexual behaviors : what is natural and healthy, South Pasadena 37. Karadavi, Jusuf (2001): Razumijevanje sunneta, Sarajevo, Bemust 38. Karimijan, Ali (2012): Umjerenost u islamu, Mostar, Fondacija “Baština duhovnosti” 39. Kecia, Ali (2011): Sexual Ethics in Islam, Oxford, Oneworld 40. Kelley, Charles (1974): Education in Feeling and purpose, Santa Monica, Radix Institute 41. Kempe, R.S., Kempe, C.H. (1978): Child abuse, Cambridge, Harvard University Press 42. Kesir, Hafiz (2002): Tefsir, skraćeno izd., Sarajevo, Visoki Saudijski komitet 43. Khan, Muhamma Aftab (2006): Sex and sexuality in islam, (Michigan), Nashriyat 44. Klein, Marty (2001): Kako razgovarati o seksualnosti s vlastitom djecom, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk 45. Klišić, Ljiljana (1995): Telesna psihoterapija, Beograd, Ekoprimat, Zemun 46. Kurdić, Šefik (2003): Brak i intimni odnosi u islamu, Zenica, Islamska Pedagoška akademija 47. Lings, Martin (2004), “Muhammed, njegov život zasnovan na najranijim izvorima“ Sarajevo, Connectum
230
48. Leiner, Barry M. et al. (2000): A Brief History of the Internet, http://www.pscw.uva.nl/sociosite/ websoc/indexE.html 49. Lunde, Paul (2002): Islam, Zagreb, Znanje 50. Mehmedović Ahmed (1991): Tako je govorio Muhammed Resulullah, Tuzla, DP Grafičar 51. Mahdavi, Muhamed R. (2012): Koraci ka samoizgradnji 1 i 2, Sarajevo, Fondacija “Mulla Sadra“, 52. Motahhari, Morteza (2012) : Ishodišta morala, Mostar, Fondacija “Baština duhovnosti” 53. Mubejjid, Memun (2008): Emocionalana inteligencija – naučni i islamski pogledi, Sarajevo, Dobra knjiga 54. Mujakić, Suada (2009): Trudnoća i dojenje, Buţim, Ilum 55. Abdulbasit, Muhammed (2008) : Ishrana Poslanika Muhammeda, a.s., Buţim, Ilum 56. Nasr, Seyyed Hossein (1994): Tradicionalni islam u modernom svijetu, Sarajevo, Rijaset islamske zajednice u BiH 57. Nedţati, Muhammed (2010):Kur’an i psihologija, Dobra knjiga, Sarajevo 58. Nikolić, Tea (1999): Rečnik seksualnih različitosti, Beograd, Teagraf 59. Qaradawi, Yusuf (1997): Halal i haram u islamu, Sarajevo, Ljiljan 60. Qaradawi, Yusuf (2003): Islam i muslimani u savremenom svijetu, Mostar, IKC “Mostar” 61. Qaradawi, Yusuf (1997): Suvremene fetve, Tuzla, Harfo-graf. 62. Qutb, Mohammad (1993): Dileme oko islama, Zagreb, Muslimanski izdavački centar 63. Qutb, Sayyid (1988): U okrilju Kur'ana, tom XV, Sarajevo, Fakultet islamskih nauka 64. Rajh, Vilhelm (1988): Funkcija orgazma, Beograd, A – Š Delo 65. Ruqayyah, Waris Maqsood (2003): Vodič za muslimanski brak, Ţivinice , Selsebil 66. Reich,W. (1982): Analiza karaktera, Zagreb, Naprijed
231
67. Riffat, Hasan: “Religijski konzervatizam : feministička teologija kao sredstvo borbe protiv nepravednog tretmana ţene u zajednicama (kulturnim sredinama) muslimana”, prijevod Omer Bajramović, www.znaci.com 68. Rizvi, Sejjid Muhammed, (2012): Brak i moral u islamu, www.bastinaobjave.com 69. Sanderson, C. (2005): ZavoĎenje djeteta : kako zaštititi djecu od seksualnog zlostavljanja : smjernice za roditelje i učitelje, Zagreb, VBZ 70. Selimović, Elharun (2000): Osnovi razvojne i pedagoške psihologije, Konjic, KPD “Konjic” 71. Selimović, Elharun (1995): Psihologija islama, Istambul, Timaš 72. Silovsky, J.F., Bonner, B.L. (2003): Children with sexual behavior problems : common misconceptions vs. Current findings (NCSBY Fact Sheet), Oklahoma, University of Oklahoma 73. Skot, Pek M. (2007): Put kojim se reĎe ide, Beograd, Alnari 74. Sufjan, Ummu (2004) : Problemi iz intimnog života supružnika, Zenica, Jasmin Hadţikadunić 75. Šehri, Muhammed R. (2012): Mudrosti vjerovjesnika islama, Sarajevo, Fondacija “Mulla Sadra” 76. Šehri, Muhammed R. (2008): Mjera mudrosti 1 i 2, Sarajevo, Fondacija “Mulla Sadra” 77. Štulanović, Muharem (2008): Prva bračna noć, www.islambih.org 78. Tuhmaz, Abdulhamid (2003): Hanefijski fikh, Haris Grabus, Sarajevo, 79. Vangelisti, A. i Perlman, D. (urednici) (2006), The Cambridge Handbook of Personal Relationships, Cambridge, Cambridge University Press 80. Vasta, R., Haith, M.M., Miller, S.A. (1998): Dječja psihologija, Jastrebarsko, Naklada Slap
232
SADRŢAJ UVOD 3 MLADOST I LJEPOTA 13 Mladost i ljepota Seksualni nagon i porivi Mladost i emocije AŠIKOVANJE – ZABAVLJANJE 27 ODABIR BRAČNOG DRUGA I SKLAPANJE BRAKA 69 Prosidba i zaruke Čin vjenčanja Svadba Prva bračna noć Kada su i kakvi intimni odnosi zabranjeni U BRAKU 95 MeĎusobno razumijevanje Suosjećanje i paţnja meĎu partnerima Očekivanja i bračni ţivot Oblici ponašanja koji mogu dovesti brak u pitanje Bračni parovi i nihove porodice Savjeti u vezi intimnosti ODGOJ DJECE 163 ODABRANI HADISI O OVIM TEMAMA 205 PROPISI U VEZI SA NOVOROĐENČETOM 215
NAJČESTITIJI PRIMJERI BRAČNOG ŢIVOTA 221 KORIŠTENA LITERATURA 246
233
234
