Anđelko Mijatović
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODA GODINE 1945.
Anelko MijatoviÊ BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODA GODINE 1945.
BLEIBURŠKA RAGEDIJA I KRIŽNI PU HRVASKOGA NARODA GODINE 1945. Nakladnik Hrvatski svjetski kongres (HSK) New York - Zagreb Za nakladnika: Prof. dr. Šimun Šito ∆oriÊ ekst i izbor ilustracija Anelko MijatoviÊ Copyright Anelko MijatoviÊ Na naslovnoj stranici snimak obnovljenog spomenika Bleiburškoj tragediji na Loibaškom polju (2005.), snimio Ivan Kozlica. Neautorizirane ilustracije preuzete iz navedene literature Grafička priprema i tisak:
Anđelko Mijatović
BLEIBURŠKA RAGEDIJA I KRIŽNI PU HRVASKOGA NARODA GODINE 1945.
Zagreb, 2007.
Predgovor autora Hrvatski je narod u Ëetiri godine Drugoga svjetskog rata g. 1941. ≤ 1945. velikim dijelom proæivio u sastavu Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) koja je obuhvaÊala veÊinu podruËja danaπnje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Nastala je viπestoljetnom teænjom naroda, ali i voljom sila Osovine ≤ Kraljevine Italije i TreÊega Reicha. Italija je prisvojila najvaæniji dio hrvatske obale od Zadra do Splita s veÊinom otoËja, a Madæarska Meimurje i Baranju. Nijemci i Talijani podruËje NDH-a podijelili su na svoje interesne sfere. Pripadnici velikosrpske ideje i srpski nacionalisti, poznatiji pod imenom Ëetnici, Ëim je izbio rat, a posebno nakon proglaπenja NDH-a 10. travnja 1941., poËeli su napadati hrvatsko katoliËko i muslimansko te ostalo nesrpsko puËanstvo; na najokrutniji naËin ubijati ga, pljaËkati i paliti njegovu imovinu. Kad je NjemaËka 22. lipnja 1941. napala Sovjetski Savez SocijalistiËkih Republika, jugoslavenski komunisti, predvoeni Josipom Brozom Titom, poËeli su napadati njemaËke i talijanske oruæane snage te institucije NDH-a. Poveli su borbu za vlast i stvaranje nove jugoslavenske (komunistiËke) dræave, organizirali su svoja politiËka ti jela, organizacije i vojne postrojbe NarodnooslobodilaËke vojske (NOV). Kao saveznici protuosovinske koalicije bili su obilno pomagani naoruæanjem i drugim oblicima te su iz Drugoga svjetskog rata na bivπem jugoslavenskom podruËju iziπli kao pobjednici. Tako je u tijeku rata hrvatski narod i ukupno puËanstvo u Hrvatskoj bilo podijeljeno politiËki, ideoloπki i vojno, πto je pridonijelo opÊem stradanju svih. Komunisti su posebno okrutno obraËunavali sa stvarnim i moguÊim ideoloπkim protivnicima u tijeku rata. To su nastavili i u zavrπnim ratnim operacijama na tlu bivπe Jugoslavije. Tada su stotine tisuÊa pripadnika Hrvatskih oruæanih snaga (HOS-a) i civilnoga puËanstva NDH-a, ali i skupine drugih naroda s podruËja bivπe Jugoslavije, pred zloËinima i terorom nove komunistiËke vlasti te flneizvjesnosti koja ih sve lomi« (S. LasiÊ) povlaËile se prema Sloveniji i Austriji kako bi se tamo stavile pod zaπtitu zapadnih saveznika. VeÊina njih stigla je do Slovenije i Austrije, uz teπke borbe i teπka stradanja. Tu su bili prisiljeni predati se snagama Jugoslavenske armije (JA) ili britanskim snagama koje su ih, potom, izruËile postrojbama Jugoslavenske armije, odnosno novoj vlasti komunistiËke Demokratske Republike Jugoslavije. Zatim su, protivno Haπkim konvencijama o
ratnim zarobljenicima iz g. 1907. (“Posebno je zabranjeno… ubiti ili raniti neprijatelja, koji se, poloæivπi oruæje i ostavivπi bez sredstava obrane, predaje na milost.”) i Æenevskim konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika bolesni ka iz g. 1929. (“Ratnim zarobljenicima mora se uvijek dati ljudski postupak i zaπtititi ih posebno protiv Ëina nasilja, teπkih uvreda i javne znatiæelje.”), postrojbe Jugoslavenske armije, pripadnici sigurnosne jugoslavenske sluæbe Odjel za zaπtitu naroda (OZN-a) i komunistiËk komun istiËkii aktivisti aktiv isti masovnim i najokrutnijim zloËinima, dotada nepoznatim europskoj civilizaciji, u podruËju Austrije i diljem bivπe Jugoslavije poubijali veÊinu vojnih i civilnih zarobljenika. Ta su zbivanja, s vrlo teπkim posljedicama, u hrvatskom narodu i literaturi opÊenito poznata pod nazivom Bleiburπka tragedija (po mjestu Bleiburgu u Austriji, u Ëijoj se blizini, na Loibaπkom polju, 15. svibnja 1945. predala glavnina Hrvatskih oruæanih snaga) i Kriæni put hrvatskoga naroda g. 1945. kad je to mnoštvo nakon zarobljavanja i predaje, u velikim kolonama upuÊeno na marπeve smrti diljem Jugoslavije, a masovne likvidacije vojnih i civilnih zarobljenika osobito su izvedene veÊ u Sloveniji i dalje na Kriænom putu u raznim smjerovima, bez ikakvih sudskih postupaka. U bivπoj totalitarnoj komunistiËkoj Jugoslaviji (1945. ≤ 1990.) o tim ærtvama bilo je zabranjeno govoriti i iskazivati im poËasti. Tek nakon demokratizacije i uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske istraæuje se te ærtve i iskazuje im se poπtovanje. U prilog tim ærtvama je i Rezolucija 1481. Skupπtine Europskog parlamenta, usvojena 25. sijeËnja 2005., kojom su osueni bivπi totalitarni komunistiËki reæimi u Srednjoj i IstoËnoj Europi zbog masovnih povreda ljudskih prava, poËinjenih “u ime teorije klasne borbe i principa diktature proleterijata“: “pojedinaËna i kolektivna ubojstva i smaknuÊa, smrti u koncetracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, muËenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fiziËkog terora; progone na etniËkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izraæavanja, slobode tiska i takoer nedostatak politiËkog pluralizma“. Sve se to i to s teπkim posljedicama potvrivalo i meu hrvatskim narodom. Rezolucija upozorava da pad navedenih totalitaristiËkih komunistiËkih reæima u Europi “nije bio u svim sluËajevima popraÊen meunarodnom istragom zloËina koje su ti reæimi poËinili“ i da “poËinitelji tih zloËina nisu izvedeni pred sud meunarodne zajednice“, te da je “vrlo… niska svjesnost javnosti o zloËinima“ πto su ih poËinili “totalitarni komunistiËki reæimi“. Nadalje upozorava da se komunistiËke partije, legalne i aktivne u nekim zemljama “nisu distancirale dis tancirale od zloËina koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi u proπlosti“, da je “svjesnost o povi jesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu zloËini u buduÊnosti“ te da “moralna procjena i osuda poËinjenih zloËina igraju vaænu ulogu u edukaciji mladih naraπtaja“ i da ærtve “totalitarnih komunistiËkih reæima koje su joπ æive ili njihove obi-
telji, zasluæuju suÊut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje“ itd. Na kraju Rezolucija poziva “sve komunistiËke ili postkomunistiËke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu uËinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu proπlost, jasno se distanciraju od zloËina“ koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi “i da da ih osude bez ikakvih nejasnoÊa“. ZakljuËuje se: “Skupπtina vjeruje da Êe ova jasna pozicija meunarodne zajednice omoguÊiti dalje pomirenje. DapaËe, da Êe moguÊe ohrabriti povjesniËare πirom svijeta da nastave svoja istraæivanja usmjerena prema odreivanju i objektivnoj provjeri toga πto se dogodilo.” Naæalost, na svemu na πto upozorava Rezolucija u Hrvatskoj se malo uËinilo. Ne samo da se u Hrvatskoj nije jasno osudilo komunistiËki totalitaristiËki reæim nego je Ëesto u praksi komunistiËka ideologija, a joπ uvijek trgovi i ulice po hrvatskim gradovima nose imena poËinitelja komunistiËkih zloËina. Bez obzira na mnoæinu zloËina, uËinjenih bez sudskih odluka, nad desetinama i stotinama tisuÊa neduænih vojnih i civilnih zarobljenika, dræavne institucije nisu utvrdile poËinitelje zloËina, nitko nije osuen niti se tim ærtvama iskazuju primjerene poËasti. Ne istraæuje se masovna grobiπta niti su otkrivena masovna grobiπta primjereno oznaËena, nisu utvrena imena ærtava i njihova brojnost. Svega je oko 2.500-3.000 tih ærtava izvaeno iz masovnih grobnica i primjerenijim pokapanjem iskazana im je doliËna poËast. Povijesne katedre i instituti nedovoljno prouËava ju taj zloËin, a objektivno ukazivanje na komunistiËke zloËine politikantski prikazuje se izjednaËavanjem svih zloËina. Ovaj kratki tekst neka bude joπ jedno podsjeÊanje Hrvatima i svijetu da je koncem Drugoga svjetskog rata g. 1945., pred oËima toga svijeta, nad hrvatskim narodom, samo zato što se opredijelio za svoju državu, uËinjen veliki zloËin, joπ uvijek nedovoljnedo voljno istraæen i za koji nitko nije odgovarao. Zagreb, 31. oæujka 2007.
Dr. sc. Anelko MijatoviÊ
9
Uvod Zbivanjima Bleiburπke tragedije i Hrvatskoga kriænog puta g. 1945., koji su po svojim teπkim posljedicama najdublje uπli u svijest hrvatskoga naroda opÊenito, u Hrvatskoj su, kao i u veÊini istoËne i jugoistoËne Europe, prethodile Ëetiri godine rata i opÊeg stradanja ukupnoga puËanstva, politiËke, ratne i opÊe prilike u Europi i Ëitavom svijetu, slom njemaËke i savezniËkih joj armija na svim bojiπnicama te njihovo povlaËenje prema NjemaËkoj. Prethodilo je od g. 1943./1944. vrlo uspjeπno napredovanje snaga protuosovinske koalicije na svim operativnim smjerovima ameriËkih, britanskih, francuskih i drugih snaga iz Italije (g. 1943.), Normandije i juæne Francuske (1944.) i s istoka sovjetske Crvene armije i njezinih saveznika od g. 1943. kroz Poljsku, Rumunjsku, Bugarsku, Madæarsku i Jugoslaviju, sve do Beograda, do »eπke i SlovaËke i IstoËne Pruske prema Srednjoj Europi i prema NjemaËkoj kao srediπtu Hitlerova TreÊega Reicha. Tim dogaajima prethodili su i neki politiËki dogaaji, sastanci i dogovori predstavnika protuosovinske koalicije, posebno konferencija u Jalti u veljaËi 1945., na ko jima su utvreni planovi o zavrπetku rata i odredbe predstojeÊega mirovnog procesa. O zajedniËkom sudjelovanju u zavrπnim ratnim operacijama sovjetskih snaga i NOVJ-e na podruËju Jugoslavije dogovoreno je na sastanku najviπih sovjetskih predstavnika s marπalom Josipom Brozom Titom, predsjednikom i ministrom obrane Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, 28. rujna 1944. u Moskvi, te na sastanku zapovjednika 3. Ukrajinskog fronta sovjetske Crvene armije marπala Fjodora Tolbuhina s marπalom Titom i predstavnikom Vlade narodno-frontovske Bugarske 5. listopada 1944. u Craiovi u Rumunjskoj. Svi ti dogovori pridonijeli su da su istoËni i zapadni saveznici naoruæali NOVJ-u te zajedniËki operativno sudjelovali u progonu njemaËkih oruæanih snaga i operativno im podreenih savezniËkih postrojbi, meu kojima su bile i Hrvatske oruæane snage (HOS) NDH-a.
10
Sužavanje područja NDH-a PodruËje Nezavisne Dræave Hrvatske posebno se suæava i smanjuje od jeseni 1944. godine, kad su snage NOVJ-e (NOV-e), uz pomoÊ sovjetske Crvene armije i Bugarske narodne armije, osvojile veÊi dio Srbije, uπle u Srijem, forsirale Dunav kraj Batine, uπle u Baranju i jugozapadnu Madæarsku i, uz podruËja koja su veÊ otprije bila pod nadzorom NOV-e (u Kordunu, Baniji, Gorskom kotaru i sjevernom Hrvatskom primorju, Æumberku, Slavoniji, Dalmaciji, Hrvatskom zagorju), osvojili otoËni i obalni dio Juæne Hrvatske, potom i pojedina mjesta u unutraπnjosti te jugozapadne i jugoistoËne dijelove Bosne i Hercegovine. PoËetak g. 1945., uz NjemaËku je, πto se tiËe njezinih europskih saveznika, doËekala jedino NDH. S vrlo teπkim prilikama u svim podruËjima æivota, bez zaπtitnika u meunarodnoj javnosti i bez vlastite proizvodnje Nezavisna Država Hrvatska (1941. – 1945.)
11
naoruæanja i streljiva za oruæane snage u Ëemu je u potpunosti ovisila o NjemaËkoj. Vodstvo NDH-a razmatralo je okolnosti u kojima se naπla dræava i razmiπljalo je, po uzoru na druge njemaËke europske saveznike, o poduzimanju odreenih koraka radi spaπavanja dræave. Meutim, otklonom ljeti g. 1944. programa pribliæavanja zapadnim saveznicima, koji su vodili ministri LorkoviÊ i VokiÊ, svakako u strahu da se ne Êe moÊi oduprijeti njemaËkom protuudaru, vodstvo je NDH-a potvrdilo svoju dosljednost u savezniπtvu s Hitlerovom NjemaËkom. Na njemaËko-sovjetsku bojiπnicu: Odra ≤ SlovaËke Rudne planine ≤ Esztergom ≤ Blatno jezero, nastavljala se je bojiπnica uz i kroz podruËje NDH-a, otprilike duæine 1500 kilometara, Dravom od Donjeg Miholjca do njezina uπÊa, Dunavom do sela Mohova (istoËno od Vukovara), kroz Srijem prema uπÊu Drine, pa dalje crtom Bijeljina ≤ BrËko ≤ Doboj ≤ Sarajevo ≤ Banja Luka ≤ Bosanski Novi ≤ BihaÊ ≤ Lapac ≤ Udbina ≤ GospiÊ ≤ Karlobag ≤ Pag. Juæno od Save, njemaËke i oruæane snage NDH-a dræale su mostobrane u podruËju Bijeljine i BrËkog, u Sarajevu i drugim glavnijim mjestima u dolini Bosne, u dolini Vrbasa u Banjoj Luci i u dolini Une u BihaÊu. Nakon gubitaka u jugoistoËnoj Europi, odluËujuÊi otpor njemaËko je vodstvo namjeravalo pruæiti na prilazima starim granicama Reicha, na podruËju ©tajerske i Koruπke.
Pripreme Jugoslavenske armije za konačni obračun s protivnikom Zavrπetku operacija Drugoga svjetskog rata na podruËju bivπe Jugoslavije u proljeÊe g. 1945., uz opÊe napredovanje protuosovinskih saveznika na svim bojiπtima, prethodila je u poËetku g. 1945. reorganizacija snaga NOV-e (NOVJ-e), 1. oæujka 1945. preimenovane u Jugoslavensku armiju. Za konaËni obraËun s protivnikom ≤ njemaËkim i oruæanim snagama NDH-a, raznim ËetniËkim skupinama i slovenskim domobrancima, ukupne jaËine 680.000 pripadnika, i svi pod njemaËkim operativnim zapovjedniπtvom ≤ ustrojene su Ëetiri armije: Prva, Druga, TreÊa i »etvrta, ukupne jaËine 286.002 boraca, u veÊini naoruæane s najsuvremenijim naoruæanjem. Te Êe armije operativno pomagati i druge partizanske formacije ≤ Operativna skupina korpusa (2., 3. i 5. korpus, oko Sara jeva); 6. i 10. korpus u slavonskim planinama, Moslavini i Hrvatskom zagorju te 4. u Lici, Gorskom kotaru i Beloj krajini pod zapovjedniπtvom G© Hrvatske; 7. i 9. u Sloveniji te snage 4. operativne zone (14. divizija i dvije brigade) u ©tajerskoj pod zapovjedniπtvom G© Slovenije, sa zrakoplovstvom, ratnom mornaricom te samostalnim postrojbama niæih i vojno-teritorijalnih zapovjedniπtava, ukupno oko 500.000 boraca, kao i III. ukrajinski front sovjetske Crvene armije te 1. Bugarska narodna armija. Prethodila su joj i dva
12
sastanka u Beogradu savezniËkih i vojnih zapovjednika NOVJ-e: 24. veljaËe sastanak vrhovnog komandanta Jugoslavenske armije marπala Josipa Broza Tita i zapovjednika savezniËkih snaga u Italiji feldmarπala Harolda Alexandera te sastanak Tita i zapovjednika Ëetiriju jugoslavenskih armija 25. ≤ 27. oæujka, kada je stvoren plan tih operacija.
Početak završnih operacija »etvrta jugoslavenska armija pod zapovjedniπtvom generala Petra Drapπina zapoËela je sa zavrπnim operacijama Drugoga svjetskog rata na podruËju bivπe Jugoslavije 20. oæujka 1945. iz Sjeverne Dalmacije i Like. Uz pomoÊ Jugoslavenske mornarice, zrakoplovstva zapadnih saveznika i zrakoplovstva JA probila je njemaËko-hrvatsku obranu BihaÊ ≤ GospiÊ ≤ Karlobag i do 20. travnja zajedno sa snagama 4. korpusa izbila pred glavne njemaËke obrambene poloæaje 97. korpusa, od Sneænika od Rijeke, Ëime su stvoreni uvjeti za operativno djelovanje prema Istri, Trstu i Slovenskom primorju. Nakon πto su napustile obranu na Ivan-planini i obranu Sarajeva 6. travnja, njeZavršne operacije Jugoslavenske armije g. 1945. maËke i oruæane snage NDH-a povlaËile su se s mnoπtvom puËanstva dolinom rijeke Bosne prema rijeci Savi pred postrojbama Druge jugoslavenske armije i dolinom rijeke SpreËe i kroz Posavinu iz istoËne Posavine i sjeveroistoËne Bosne pred postrojbama Prve JA. U isto vrijeme postrojbe Prve JA zauzele su istoËnu Posavinu i sjeveroistoËnu Bosnu, forsirale Savu i zauzele poloæaje izmeu Save i Vrbanje. Postrojbe TreÊe jugoslavenske armije noÊu 11./12. travnja 1945. kraj Valpova forsirale su rijeku Dravu. Snage 1. Bugarske narodne armije forsirale su rijeku Dravu kraj Donjeg Miholjca, a snage TreÊe armije JA forsirale su Dunav izmeu Opatovca i Sotina. Tim napredovanjima ugroæena je Srijemska bojiπnica koju su njemaËke i hrvatske oruæane snage bile prisiljene napustiti 12. travnja. Snage Prve JA pod zapovjedniπtvom generala Peke DapËeviÊa krenule su
13
u progon protivnika kroz Srijem i Slavoniju smjerom Vinkovci ≤ Brod ≤ Nova Gradiπka ≤ IvaniÊ-grad ≤ Zagreb, snage TreÊe jugoslavenske armije smjerom –akovo ≤ Naπice ≤ Virovitica ≤ Varaædin. U travnju 1945. i na europskim bojiπtima bilo je opÊe napredovanje savezniËkih armija. Isti dan, kad je probijena Srijemska bojiπnica, sovjetska Crvena armija uπla je u BeË. Dan nakon πto su jugoslavenske i bugarske snage forsirale Dravu i Dunav, a njemaËke i hrvatske snage napustile Srijemsku bojiπnicu, 13. travnja, snage zapadnih saveznika preπle su rijeku Elbu kraj Wittenberga, Crvena armija usmjerila je svoje snage prema Berlinu i Dresdenu, kapitulirale su njemaËke snage u Ruhru, a sovjetske i ameriËke snage uπle u »eπku, SlovaËku i Bavarsku. Sve to utjecalo je i na operativna djelovanja na preostalom podruËju Nezavisne Dræave Hrvatske, odnosno na podruËju jugoistoËne Europe, od Istre do zapadne Madæarske koju je pokrivalo njemaËko operativno zapovjedniπtvo Jugoistok.
Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja Snage Jugoslavenske armije do 17. travnja napredovale su do crte: Donji Miholjac ≤ Naπice ≤ –akovo ≤ Bosanski ©amac ≤ Doboj ≤ Banja Luka ≤ BihaÊ ≤ Slunj ≤ Ogulin ≤ Delnice ≤ Bakar i time stvorile uvjete za uspjeπno operativno nastupanje prema Rijeci i Trstu, Karlovcu, Zagrebu i Varaædinu. U povlaËenju pred nastupajuÊim jugoslavenskim armijama ≤ TreÊoj izmeu r. Drave i Ivanova Sela na desnoj obali r. Ilove, Prvoj od Velikih i Malih Zdenaca do r. Save, Drugoj uz desnu obalu r. Save, njemaËke i oruæane snage NDH-a u drugoj polovini travnja 1945. uspostavile su novu obranu na bojiπnici Drava ≤ Bilogora (©piπiÊ Bukovica ≤ Zdenci) ≤ r. Ilova ≤ Banova Jaruga ≤ Novska ≤ Jasenovac ≤ uπÊe Une u Savu ≤ donji tok Une ≤ Karlovac ≤ Rijeka pod operativnim zapovjedniπtvom πtaba 21. njemaËkog korpusa. Tu bojiπnicu πiroku oko 130 km dræalo je 8 njemaËkih divizija te 7 divizija i jedna brigada Hrvatskih oruæanih snaga.
Postav Zvonimir, posljednji obrambeni položaji HOS-a Prvih mjeseci 1945. godine zapovjedniπtva njemaËkih i hrvatskih oruæanih snaga raËunala su pruæiti otpor na Postavu Zvonimir, vaænoj posljednjoj crti obrane Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske, izgraivanoj od konca 1944. na poloæajima rijeka Drava ≤ Koprivnica ≤ Kriæevci ≤ Vrbovec ≤ Dugo Selo ≤ Karlovac ≤ Duga Resa ≤ Ogulin ≤ Crikvenica kao sastavni dio obrane jugoistoËnih granica TreÊeg Reicha
14
od Madæarske (Margareton linija) kroz NDH-a do Sjeverne Italije (Gotska linija). U travnju te su poloæaje uz njemaËke snage zauzele i postrojbe HOS-a: I. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom generala Ante Moπkova u podruËju Varaædin ≤ Koprivnica; III. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom generala Artura GustoviÊa oko IvaniÊ-grada i Kutine; II. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom ustaπkog pukovnika i generala Vjekoslava LuburiÊa u podruËju Sunja ≤ Sisak ≤ Petrinja; IV. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom generala Josipa Metzgera oko Dvora na Uni i V. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom generala Ivana HerenËiÊa s podruËjem djelovanja na smjeru Karlovac ≤ GospiÊ. Izvan tih operativnih zborova ostali su neki ustaπki zdrugovi, nekoliko æeljezniËkih i samovoznih bojni, pozadinske (logistiËke) postrojbe i radne skupine s oko 130.000 pripadnika. Joπ od poËetka 1945. u oruæanim snagama NDH-a osjeÊala se opÊa nestaπica streljiva. Zadnje streljivo nabavljeno je iz njemaËkih tvornica u veljaËi, a sljedeÊih dana tek je poneπto dobivano od pojedinih njemaËkih postrojbi na podruËju NDH.
Spašavanje države i vlasti Da bi spasilo dræavu i vlast, vodstvo je NDH-a s poglavnikom dr. Antom PaveliÊem, u poËetku 1945. godine dalo upute pripadnicima HOS-a, ako bi se britanske snage iskrcale na hrvatskoj obali, da im se ne suprotstavljaju. Bile su Ëak odreene i osobe koje Êe ih pozdraviti. U veljaËi 1945. PaveliÊ je namjeravao s Glavnim ustaπkim stanom i s odreenim postrojbama povuÊi se u Velebit. U tu su svrhu izvedena neka utvrivanja sjeverno od ceste GospiÊ-Karlobag i ustrojena je 11. liËka divizija pod zapovjedniπtvom pukovnika Josipa AleksiÊa, a ostale bi postrojbe bile upuÊene na zapad. U travnju 1945. dopuπten je prolaz pripadnicima Crnogorske narodne vojske i mnoπtvu puËanstva koje se okupljalo oko crnogorskoga nacionalista dr. Sekula DrljeviÊa, zatim Ëetnicima Draæe MihajloviÊa i pripadnicima NediÊeve Srpske dræavne straæe kroz podruËje NDH-a prema zapadu. Pruæalo im se materijalnu i lijeËniËku pomoÊ i stvarani su planovi za zajedniËki gerilski rat protiv komunistiËke vlasti, koja je uspostavljana u osvojenim podruËjima. U sastavu 18. ustaπke divizije, uz postrojbe HOS-a, bile su madæarska bojna (Hungarista legion), albanska Skenderbegova legija i Crnogorska narodna vojska. Koncem travnja izaslanici Vlade NDH-a u Ljubljani su dogovorili sa slovenskim prvacima, general-poruËnikom Levom Rupnikom i s ljubljanskim biskupom Gregorijem Roæmanom, moguÊnost povlaËenja Hrvatskih oruæanih snaga i hrvatskoga puËanstva kroz Sloveniju prema Istri i dalje u Sjevernu Italiju, gdje bi se predali zapadnim saveznicima, odnosno Britancima. Pomiπljalo se je i na gerilski rat u protivnikovoj pozadini.
15
Pokušaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima Vodstvo NDH u PaveliÊevoj nazoËnosti 3. svibnja odluËilo je uputiti predstavku na engleskom jeziku (Memorandum, Spomenicu) zapadnim saveznicima, sastavljenu u duhu Atlantske povelje (14. kolovoza 1941.) o pravu svakog naroda na nacionalnu slobodu i ravnopravnost, s pozivom da savezniËke snage uu u Hrvatsku radi zaπtite viπe stotina tisuÊa izbjeglica pred nastupajuÊim partizansko-komunistiËkim snagama. U zoru 4. svibnja jedan primjerak te spomenice savezniËkom zapovjedniku za Sredozemlje britanskom marπalu Haroldu Alexanderu u najbliæu savezniËku zrakoplovnu luku Zadar odnijela su u tu svrhu osloboena dva zarobljena Ëasnika ameriËkog zrakoplovstva sa zrakoplovom koji im je stavljen na raspolaganje. Drugu neπto opπirniju Spomenicu, s ponudom predaje Hrvatskih oruæanih snaga, u savezniËko zapovjedniπtvo u Caserti ponio je isti dan oko 15 sati izaslanik Vlade NDH-a ministar Vjekoslav VranËiÊ, s kapetanom bojnog broda Androm Vrkljanom. Putovali su zrakoplovom do Klagenfurta, a potom automobilom do Sjeverne Italije. Tamo su ih opljaËkali britanski zapovjednici i zavrπili su u zarobljeniËkom britanskom logoru u Forliju. Hrvatski veleposlanik u Berlinu dr. Vladimir Koπak trebao je 4. svibnja u Flensburgu na sjeveru NjemaËke pridruæiti se pregovorima njemaËkoga ministra vanjskih poslova grofa ©verin-Krosika sa zapadnim saveznicima i zastupati interese NDH. Svi ti pokuπaji da se u zadnji trenutak uspostave kontakti sa zapadnim saveznicima ostali su bezuspjeπni.
Nastavak završnih operacija Snage »etvrte JA s Cresa i Loπinja izvele su noÊu 26./27. travnja desant na jugoistoËnu obalu Istre i 30. travnja razbile su njemaËku obranu na bojiπnici Rijeka ≤ Sneænik, opkolile njemaËke snage u Rijeci i napredovale smjerom Ilirska Bistrica ≤ DivaËa ≤ Trst. Trst i Rijeka osvojeni su nakon æestokih borbi 1. ≤ 3. svibnja 1945. U æestokim borbama podruËje NDH-a do 5. svibnja 1945. svedeno je na Varaædin, Krapinu, IvaniÊ-grad, Zagreb, Samobor, Sunju, Petrinju, Sisak i Karlovac s okolinom.
Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji Kad je njemaËki zapovjednik za Jugoistok general-pukovnik Löhr u jutarnjim satima 4. svibnja 1945. zapovjedio svojim snagama povlaËenje na poloæaje Maribor ≤ Celje i sa svojim zapovjedniπtvom napustio Zagreb, i vodstvo NDH-a je u PaveliÊevoj nazoËnosti, svjesno nemoguÊnosti dalje obrane pred nadmoÊnijim protivnikom, od-
16
luËilo slijediti Nijemce i donijelo je odluku o povlaËenju oruæanih snaga i puËanstva NDH-a prema Sloveniji i dalje prema Koruπkoj u Klagenfurtsku dolinu u Austriji. Vlada NDH-a, poglavnik PaveliÊ, Dræavni savjet i Hrvatski dræavni sabor, odnosno ukupno hrvatsko vojno i civilno vodstvo trebali su se okupiti u St. Andröu, sjeverno od Lawamünda, i nastaviti radom. Pri tomu su se nadali da Êe ih tamo prihvatiti zapadni saveznici, da Êe uskoro doÊi do rata izmeu zapadnih i istoËnih saveznika, πto je onda izgledalo vrlo moguÊim, pa Êe se vodstvo NDH s oruæanim snagama i puËanstvom, kao saveznici u tom ratnom sukobu zapadnih saveznika i osloboditelji od jugo-komunizma, za 5 ≤ 6 tjedana vratiti u Hrvatsku.
Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a Plan povlaËenja oruæanih snaga NDH-a prema Sloveniji i Austriji razraen je u Glavnom stoæeru HOS-a. Zapovjednikom povlaËenja imenovan je glavar Stoæera general –uro GruiÊ. Smjer povlaËenja oruæanih snaga, Vlade i puËanstva NDH-a kretao se prometnicama: Srednja kolona (II., III. i IV. zbor) smjerom Zagreb ≤ Rogatec ≤ Celje (116 km) i Zagreb ≤ Zidani Most ≤ Celje (157 km) pod zapovjedniπtvom generala Josipa Metzgera; Sjeverna kolona (I. zbor) smjerom Varaædin ≤ Rogatec ≤ Celje (106 km) pod zapovjedniπtvom generala Ante Moπkova i Juæna kolona (V. zbor) smjerom Karlovac ≤ Samobor ≤ Zidani Most ≤ Celje (124 km) pod zapovjedniπtvom generala Ive HerenËiÊa. NoÊu 5./6. svibnja 1945. postrojbama HOS-a upuÊena je zapovijed: flPovlaËite se preko Celja Englezima u susret.« Prethodnica povlaËenju bile su snage I. zbora pod zapovjedniπtvom generala Moπkova. Smjerovi povlačenja oružanih snaga i pučanstva NDH-a Njihova je zadaÊa bila i osigurati prihvatiliπte Ëlanovima Dræavnog savjeta, Sabora i Vlade NDH-a u izbjegliπtvu u Koruπkoj. U ranim jutarnjim satima 5. svibnja Zagreb su poËele napuπtati obitelji duænosnika, viπih Ëasnika i mnogi koji su se osjeÊali ugroæenima pred komunistiËkim dolaskom, kreÊuÊi se prema Sloveniji i Austriji. Vlada NDH-a i ostali visoki dræavni duænosnici, neki crkveni dostojanstvenici i predstavnici kulturnoga æivota, predsjednik HSS-a i cijeli rat zatoËenik ustaπke vlasti dr. Vlatko MaËek s obitelji te pozadinske
17
Izbjeglička povorka prolazi Jelačićevim trgom kroz Zagreb
i priËuvne sluæbe i veÊina HOS-a na povlaËenje su krenuli 6. svibnja. Za pripadnicima dræavnih institucija pokrenulo se, po nekima i do pola milijuna civilnoga puËanstva kako Zagreba tako i ono puËanstvo, koje je veÊ jednom, iz Konavala, Hercegovine, Bosne, Srijema (osobito nakon uspostave Srijemske bojiπnice), Dalmacije, Like i drugih podruËja, bjeæeÊi pred ËetniËkim i partizansko-komunistiËkim zloËinima, napustilo svoje domove i masovno vlakovima, kamionima, konjskim i volovskim zapregama, biciklima i pjeπice krenulo u egzodus, bez obzira na narodnu i vjersku pripadnost, zanimanje, spol i dob. Glavni stoæer HOS-a, Ministarstvo oruæanih snaga NDH-a, neke postrojbe oruæniπtva, opskrbne ustanove, poglavnik PaveliÊ, njegova pratnja i osiguranje krenuli su 7. svibnja smjerom ZapreπiÊ ≤ Krapina ≤ Rogaπka Slatina ≤ Celje, a Vlada NDH-a je smjerom Krapina ≤ Rogaπka Slatina ≤ Maribor ≤ Dravograd u ranim popodnevnim satima istoga dana stigla u Klagenfurt i smjestila se na Turaher Höhe. Nakon πto se saznalo za njemaËku bezuvjetnu kapitulaciju, sa sjednice Glavnog ustaπkog stana 8. svibnja u Rogaπkoj Slatini upuÊena je zapovijed svim postrojbama HOS-a da se povlaËe po vlastitom nahoenju kroz Sloveniju prema Koruπkoj i da se predaju samo savezniËkim postrojbama. Potom je PaveliÊ, da bi stigao istoga dana na zakazani sastanak s Vladom NDH-a u St. Andrö, poæurio s pratnjom kroz Maribor prema austrijskoj granici. Snage II. zbora HOS-a, zaduæene za obranu Zagreba, 8. svibnja po zapovijedi su napustile obranu, kako se ne bi protivniku pruæio povod za teπka razaranja i ljudske ærtve. NjemaËkim postrojbama i postrojbama HOS-a zapovjeeno je da u povlaËenju sa sjevera i juga zaobilaze Zagreb. Da bi grad spasilo se od pljaËke neodgovornih elemenata, osnovana je naoruæana civilna zaπtita, a ravnatelj Ureda Hrvatskoga dræavnog sabora dr. –uro KumiËiÊ bio je ovlaπten sluæbeno grad predati snagama JA. On je to i uËinio 8. svibnja 1945., kad su posljednje postrojbe HOS-a napustile grad, a uπle snage Druge jugoslavenske armije.
18
Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga ©to se sve zbivalo na podruËju od Zagreba do Klagenfurtske doline u razdoblju od 5. svibnja, kad su krenule prve skupine u izbjegliπtvo, pa do 27. svibnja 1945., kad je iz Koruπke izruËena Jugoslaviji posljednja veÊa skupina izbjeglica, teπko je podrobnije rekonstruirati. Da bi se sprijeËilo izvlaËenje protivnika, snage JA nastojale su zaposjesti sve strateπke poloæaje i prometnice, posebno prijelaze preko rijeka, steæuÊi sve viπe obruË oko njemaËkih, hrvatskih i drugih vojnih i civilnih kolona u izvlaËenju prema Austriji. Kad su snage »etvrte jugoslavenske armije 3. svibnja 1945. osvojile Trst, ustrojen je poseban Motorizirani odred, koji je upuÊen prema Klagenfurtu (Celovcu) u Koruπkoj, radi presijecanja odstupnice njemaËkim armijama u povlaËenju prema Austriji i dalje prema NjemaËkoj i svima drugima te da se poveæe s partizanskim Koruπkim odredom i sa snagama TreÊe jugoslavenske armije koje su nastupale uz Dravu prema austrijskim pokrajinama ©tajerskoj i Koruπkoj. Odred je u Koruπku stigao 9. svibnja. Dan prije, u glavni grad Koruπke Klagenfurt uπle su i savezniËke britanske snage i Kokrπki odred 4. operativne zone JA. Tako su snage Jugoslavenske armije: TreÊe JA sa sjeveroistoka, Prve JA s istoka, Druge JA s juga, »etvrte JA sa zapada i snaga slovenskog 7. korpusa te Bugarske narodne armije na Dravi i snaga Osme britanske armije u Koruπkoj zatvorile krug oko njemaËkih divizija Jugoistok, Hrvatskih oruæanih snaga i svih koji su se povlaËili prema Austriji. Poloæaji i snage tih savezniËkih postrojbi mi jenjali su se i svakim danom bili su povoljniji u odnosu na protivnika. Diljem zapadne Hrvatske i Slovenije snage JA razoruæavale su, uglavnom, njemaËke snage koje su se predavale, nakon njemaËke kapitulacije u 24 sata 8. svibnja, u nemoguÊnosti da se probiju na sjever. Snage Jugoslavenske armije napadale su i druge kolone koje su nastojale probiti se prema sjeveru i sjeverozapadu. VeÊ prvoga dana hrvatskog egzodusa pojavile su se prve poteπkoÊe, posebno na smjeru Juæne kolone, jer su njemaËke divizije s brojnim vozilima zakrËivale prometnice. Te su poteπkoÊe osobito doπle do izraæaja 8. svibnja kad je NjemaËka kapitulirala, a njemaËke snage Jugoistoka nastojale πto æurnije povuÊi se prema NjemaËkoj bez borbi. Za to vrijeme zapovjednici JA i komunistiËki aktivisti traæe njihovo razoruæanje, nastoje ih opkoliti i prisiliti na predaju. To je snagama HOS-a s mnoπtvom civilnih izbjeglica i pripadnicima Crnogorske narodne vojske takoer s velikim brojem civilnih izbjeglica, oteæalo izvlaËenje u Koruπku. Posebno je Juæna kolona Savskom i Savinjskom dolinom bila izloæena partizanskim napadima s okolnih visova, pri Ëemu je trpjela velike gubitke, buduÊi da snage HOS-a, izmijeπane s civilnim puËanstvom, nisu mogle manevrirati i zbog nedostatka teπkog naoruæanja uspjeπno se suprotstavljati napadima. Grad Celje u Savinji i srediπnjoj Sloveniji tih je dana postao stjeciπte i prolaziπte veÊine vojnih i civilnih kolona u povlaËenju. U Celju se nalazilo mnoπtvo njemaËke
19
vojske i od 7. svibnja velika skupina hrvatske kolone u povlaËenju sa zapovjedniπtvom smjeπtenim u Magistratu. Dok Nijemci i HOS nastoje oËuvati grad pod svojim nadzorom, komunistiËki aktivisti nastoje ovladati njime, zarobljavaju manje skupine, odvode ih u neke podrume, pljaËkaju ih i ubijaju ili ih odvode u logor u obliænjem selu Teharju. Na periferiji Celja vode se borbe dok nadzor nad pojedinim ulicama viπe se puta mijenja. Grad je obavijen dimom zapaljenih vozila, raznog tvoriva i osjeÊa se miris mrtvih tijela. Dok nedovoljne snage G© Slovenije i aktivisti NOP-a nastoje razoruæati njemaËke kolone, u popodnevnim satima 9. svibnja u Celju predstavnici oko 190-220.000 pripadnika HOS-a i civilnoga puËanstva te predstavnici Crnogorske narodne vojske potpisali su s predstavnicima NOV-a i NOP-a Slovenije ugovor o slobodnom prolazu kroz grad prema Slovenj Gradecu. U Celju je toj Pripadnici HOS-a i civila na odmoru u okolici Celja hrvatskoj izbjegliËkoj koloni izabrano novo zapovjedniπtvo s generalom Ivanom HerenËiÊem i s vojniËkim vijeÊem koje su Ëinili nazoËni generali i neki glavnostoæerni Ëasnici. To je vijeÊe djelovalo sve do predaje 15. svibnja 1945. na Bleiburπkom polju. Snage G© Slovenije te 3. i 12. divizije Bugarske narodne armije 9. svibnja zaposjele su Maribor, a snage TreÊe armije 10. svibnja zaposjele Maribor. Tada su zarobile 50-60.000 pripadnika HOS-a i puËanstva NDH-a i viπe vlakova s ranjenicima, onemoguÊivπi tim smjerom dalje izvlaËenje prema Austriji. Tada su hrvatskim
Pripadnici HOS-a u povlačenju kroz Mislinjsku dolinu
20
Izbjeglička povorka kraj Dravograda svibnja 1945.
izbjegliËkim kolonama u Sloveniji ostala samo dva smjera izvlaËenja: Celje ≤ ©oπtanj ≤ »rna ≤ Poljana ≤ Klagenfurt i Celje ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd ≤ Klagenfurt. Toga dana 50.000 Hrvata nalazilo se oko Klagenfurta, a 20.000 ih se kretalo od Dravograda prema tom srediπtu Koruπke. Vlada NDH-a bila je na Turaheru Höhe kraj Klagenfurta, a poglavnik PaveliÊ, kako bi izbjegao rusko zarobljavanje, probijao se prema Judenburgu. Snage Druge JA, nakon zaposjedanja Siska (6.V), Karlovca (7.V.), Zagreba (8.V.) i Samobora (9.V.) usmjerene su prema Sloveniji da bi zajedno sa 7. slovenskim korpusom, presjekle odstupnicu njemaËkim snagama i snagama NDH-a. Dijelovi Prve JA, nakon ulaska u Zagreb (9.V.), radi potiskivanja protivnika u povlaËenju, nastupale su prema Celju i Laπkom, a dijelovi TreÊe JA, nakon ulaska u Varaædin i Varaædinske Toplice (7. V.), usmjereni su prema Ptuju, Mariboru, Krapini, Rogaπkoj Slatini, Slovenskim Konjicama i Celju. Kad su snage Druge armije noÊu 9./10. svibnja kraj sela Rake prisilile na predaju legionarsku 373. pjeπaËku Tigar-diviziju i izbile na Savu, vrlo su ozbiljno ugrozile kretanje Juæne kolone i Srednje kolone, s 100.000 civilnih izbjeglica, kroz Savsku dolinu. U takvim prilikama, buduÊi da se je zbog zakrËenosti prometnice sporo napredovalo, da ih ne bi zarobile snage divizija Druge jugoslavenske armije i G© Slovenije, u mjestu St. Petar pred Zidanim Mostom, uniπteni su tenkovi i drugo teπko naoruæanje te podvoz HOS-a. U prijepodnevnim satima 11. svibnja postrojbe Druge JA u Savskoj su dolini, u RadeËu i pred Zidanim Mostom, presijekli Juænu kolonu, onemoguÊile joj odstupnicu i nanijele joj velike gubitke: 2140 poginulih i 3.000-4.000 ranjenih te zarobljenih 4.784 njemaËkih vojnika Ëasnika, 6.998 pripadnika HOS-a, 315 Ëetnika, 915 Talijana, 60 vlasovaca (Kozaka) te velik broj lakog i teπkog naoruæanja, streljiva, motornih i zapreænih prijevoznih sredstava te drugoga ratnog materijala. Istovremeno je u podruËju Sevnice zarobljeno 7.009 pripadnika njemaËke vojske te zaplijenjen
21
velik ratni materijal u lakom i teπkom naoruæanju, prijevoznim i drugim sredstvima. Skupine koje se nisu htjele predati, nastavile su probijati se preko brda prema Laπkom i Celju. Tih dana diljem Ëitave Slovenije snage Jugoslavenske armije napadaju postrojbe njemaËke vojske, Hrvatskih oruæanih snaga i drugih, presijecaju im odstupnice, zarobljavaju ih, organiziraju sabirne logore za njih, masovno strijeljaju pripadnike HOS-a, ali i druge, kolone zarobljenih vraÊaju u Hrvatsku i sliËno. Velika hrvatska kolona, pod zapovjedniπtvom generala HerenËiÊa, s boËnim osiguranjima, u prijepodnevnim satima 10. svibnja krenula je prema Slovenj Gradecu i Dravogradu, udaljenom 67 kilometara, izloæena kroz dolinu Pake i Mislinje stalnim neprijateljskim napadima i velikim gubitcima, posebno napadima jugoslavenskog i savezniËkog zrakoplovstva, prednjim dijelom pred Dravograd je stigla u zoru 11. svibnja. Pred Dravogradom, gradiÊem na Dravi i stjeciπtu putova koji od Celja i Maribora vode prema unutraπnjosti Koruπke i gdje poloæaje dræe pripadnici TomπiËeve brigade i dijelovi Prekomurske brigade 4. operativne zone te postrojbe Bugarske narodne armije, hrvatska kolona naπla se zajedno s njemaËkim i kozaËkim kolonama, pred problemom kako se izvuÊi prema Koruπkoj u Austriji. Postojale su dvije moguÊnosti: preko dravogradskih mostova i smjerom Poljane ≤ Bleiburg. BuduÊi da jugoslavenske i bugarske snage nisu bile u stanju zadræati postrojbe njemaËkih oruæanih snaga, Kozake i snage HOS-a, nastoje ih nagovoriti na predaju i razoruæanje. I jedni i drugi nastoje dobiti na vremenu. Na sredini dravogradskog kolnog mosta, 11. svibnja, pregovaraju predstavnici HOS-a general Vladimir Metikoπ i pukovnik Danijel Crljen sa zapovjednikom 2. Prekomurskog bataljona 4. operativne zone Simonom SrdiËem, politiËkim komesarom Mitjom Hribovπekom i njegovim pomoÊnikom Nandom Majcenom, u nazoËnosti predstavnika Bugarske narodne armije predvoenih generalom ©terijom Atanasovim. Predstavnici HOS-a odbijali su predaju postrojbama JA i traæili su prijelaz s lakim naoruæanjem i motornim vozilima na lijevu obalu Drave i dalje preko stare austrijsko-jugoslavenske granice. Izjavili su da bi se predali Bugarskoj narodnoj armiji, pod uvjetom da ih ne predaju JA. Predstavnici Bugarske narodne armije i JA traæili su da im se sve neprijateljske postrojbe moraju predati za jedan sat, oruæje trebaju ostaviti na desnoj strani Drave, potom prijeÊi preko mosta i predati se. Svim ranjenicima obeÊavano je pruæanje lijeËniËke pomoÊi. NjemaËke postrojbe u skladu s kapitulacijom razoruæavaju se i predaju pripadnicima TomπiËeve brigade, Kozaci su prije podne 11. svibnja na dravogradskom æeljezniËkom mostu pregovarali s komesarom 2. bataljuna TomπiËeve brigade Miloπom Rutarom Rutom. VeÊina je pristala na razoruæanje na sutoku Mislinje i Meæe i puπtena je u smjeru Bleiburga, dok je dio kozaËke divizije samostalno noÊu 11./12. svibnja iπao u proboj.
22
Zatvaranja kruga oko izbjegličke kolone pred Dravogradom U dravogradskom podruËju 12. svibnja (subota) znatno su ojaËale snage Jugoslavenske armije. U Dravograd su vlakom prije podne prevezene 7. i 8. brigada 51. divizije TreÊe JA. Potom je u Dravograd prevezena Artiljerijska brigada. Izmeu 14 i 16 sati prevezena je 6. brigada 36. divizije. NoÊu je prevezena i 12. brigada iste divizije. Sve su te postrojbe, pod zapovjedniπtvom 51. divizije, zaposjele poloæaje u dravogradskom podruËju. Te postrojbe i TomπiËeva brigada 14. slovenske divizije (zapadno, u dolini Meæe) imale su zadatak onemoguÊiti postrojbama HOS-a proboj u Austriju kroz Dravograd ili dolinom Meæe prema Bleiburgu, odnosno prisiliti ih na predaju. Da bi izvidjeli poloæaje i jaËinu Hrvatskih oruæanih snaga pred Dravogradom, predstavnici 2. bataljuna Prekomurske brigade u dva navrata pokuπavaju doÊi u zapovjedniπtvo HOS-a u ©entjanæu radi pregovora, ali su oba puta bili zaustavljeni i uz prijetnje oruæjem vraÊen nazad. Potom predstavnici HOS-a, predvoeni generalom Antunom Nardelijem, u Dravogradu pregovaraju s predstavnicima Jugoslavenske armije. Dok predstavnici JA nastoje nagovoriti predstavnike HOS-a na predaju, oni su, oËito, da bi sugovornike uvjerili u nuænost puπtanja prolaza kroz Dravograd, tvrdili da Êe se s oruæjem probiti. U popodnevnim satima postrojbe Jugoslavenske armije poËe-
Dravograd i dravogradski (željeznički i kolni) mostovi za koje su sredinom svibnja 1945. postrojbe HOS-a vodile žestoke borbe s postrojbama JA i Bugarske narodne armije
23
le su borbeno djelovati po izbjegliËkoj koloni pred Dravogradom. I pripadnici HOS-a, da bi ispitali jaËinu protivnika na prometnici prema Bleiburgu, podveËer su poduzeli napad na postrojbe JA u Podklancu. Borbe su nastavljene do u noÊ. Istodobno, pojedine hrvatske skupine i dalje slijevaju se prema Celju. Njihov prolaz prema Slovenj Gradecu i Dravogradu onemoguÊuju snage 16. i 17. divizije TreÊe armije. U podruËju Celja, ujutro oko 3 sata (12. svibnja), na raskriæju prema Zidanom Mostu, pripadnici 8. crnogorske brigade 11. divizije Prve JA, presjekle su kolonu 18. ustaπke divizije, zarobile njezino zapovjedniπtvo s generalom Julijem Fritzom, bolnicu s ranjenicima, a u svanuÊe, nakon kratke borbe, i zaπtitnicu te divizije. Osamljene borbene skupine juæno od Celja i istoËno od Celja, u podruËju Pilπtanj ≤ Podsreda ≤ Sv. Petar, vode borbe s postrojbama 48. udarne divizije Prve JA, uz teπke gubitke. Opkoljene ustaπko-domobranske snage u podruËju Krπko ≤ Podsreda, nakon dvodnevnih æestokih borbi sa snagama 21. udarne divizije Druge jugoslavenske armije i uz teπke gubitke (480 mrtvih i 1270 zarobljenih) probile su se prema Celju i ©marju. Dio Juæne kolone, pod æestokim borbama probija se od Laπkog prema Celju. Pred gradom opkoljavaju je dvije divizije Druge JA. Jedan manji dio II. zbora probija se zapadno od Celja u smjeru Dravograda. U podruËju Celje ≤ Rogaπka Slatina ≤ donja Sutla ≤ Pilπtanj ≤ Planina ≤ Laπko zaostale hrvatske izbjegliËke skupine susreÊu se s veÊ zarobljenim dijelovima hrvatske izbjegliËke kolone koje sa sjevera vraÊaju i prate postrojbe JA. U popodnevnim satima 12. svibnja borbe su zapoËele i na zaËelju kolone u gornjoj Mislinjskoj dolini, oko Hude Luknje, Mislinje i Gornjeg DoliËa, i u dolini r. Pake, oko Vojnika i Viπnje Vasi. Da bi sprijeËili odstupanje hrvatske izbjegliËke kolone od Celja prema Dravogradu, oko podne 12. svibnja, smjerom Slovenske Konjice ≤ Vitanje ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd, u podruËju Spodnji DoliË stiæu dijelovi 17. divizije TreÊe JA. Tu im, na poloæajima: ©t Ilj(k. 593) ≤ LuËevec (k. 774) ≤ Puπnik ≤ PeËovnik (k. 793), radi zaπtite prometnice Celje ≤ Velenje ≤ Huda Luknja ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd, æestoki otpor pruæa oko 20.000 pripadnika HOS-a i pripadnika Crnogorske narodne vojske. Hrvatska vojna i civilna izbjegliËka kolona dan 13. svibnja doËekala je uglavnom u probijanju kroz poloæaje veÊ jakih snaga Jugoslavenske armije oko Celja, u dolini Pake i Mislinje, prema Slovenj Gradecu i Dravogradu te u smjeru gornje doline Meæe iz smjera ©oπtanja i Slovenj Gradeca i dalje u Austriju. Desetine tisuÊa pripadnika te kolone bilo je zarobljeno i nalazilo se u raznim logorima u Mariboru, u celjskom podruËju, pa i u Hrvatskoj, a na tisuÊe ih je veÊ bilo poubijano. Da bi sprijeËile nje-
24
maËkim i hrvatskim snagama proboj prema Bleiburgu iz Celja su 13. svibnja krenule 5. i 11. divizija Prve JA smjerom ©oπtanj ≤ s. Poljana u gornjoj dolini Meæe. Toga dana u dravogradskom podruËju pregovori izmeu protivniËkih strana bili su vrlo intenzivni. U jutarnjim satima obavjeπtajni oficir 51. divizije kapetan Vaso VeskoviÊ dolazi u zapovjedniπtvo HOS-a u ©entjanæu i generalu Slavku ©tanzeru predaje ultimatum: Hrvatske oruæane snage moraju se bezuvjetno predati do 10 sati toga dana. Zapovjedniπtvo HOS-a upuÊuje generala Antuna Nardelija u zapovjedniπtvo 51. divizije s protuultimatumom: Propustiti nam prijelaz preko granice ili Êemo to sami oruæjem ostvariti. Pregovori koji su zapoËeti u prijepodnevnim satima u Guπtanju (Ravne na Koroπkem) izmeu predstavnika HOS-a i predstavnika 14. udarne divizije nastavljeni su u ©entjanæu u zapovjedniπtvu HOS-a. Dok je predstavnik 14. udarne divizije major Franta zahtijevao bezuvjetnu predaju, predstavnici su HOS-a, predvoeni generalom Slavkom ©tancerom, odbacivali moguÊnost predaje i zahtijevali slobodan prolaz ususret britanskim postrojbama. Pregovori su voeni i u popodnevnim satima u zapovjedniπtvu 51. divizije. U ranim popodnevnim satima, do hrvatske izbjegliËke kolone pred Dravogradom doπao je i jedan pripadnik ameriËke armije, podrijetlom Hrvat. S njim su, uz jedan stari mlin, uz ribu i vino, razgovarali general Vladimir Metikoπ i pukovnik Danijel Crljen. Vjerojatno njemu je flZapovjedništvo Hrvatskih Oruæanih Snaga na sektoru Koruπke i ©tajerske« predalo memorandum flglavaru angloameriËke misije za ©tajersku, Koruπku i Gorenjsku« u Klagenfurtu (Celovcu), traæeÊi zaπtitu za fl200.000 (Dvije stotine tisuÊa) hrvatskih vojnika i oko pola milijuna hrvatskoga naroda (staraca, invalida, æena i djece)« i za flpetnaest tisuÊa vojnika i oko dvadeset tisuÊa graanskih izbjeglica iz Crne Gore, Ëija sudbina i tragedija od davnih doba veÊ je poznata cjelokupnoj svjetskoj javnosti«. Memorandum su u ime HOS-a potpisali general Ivo HerenËiÊ i pukovnik prof. Danijel Crljen, a u ime Crnogoraca dr. Duπan KrivokapiÊ. BuduÊi da su ultimatumi JA, upuÊivani snagama HOS-a o polaganju oruæja, osta jali bez odgovora, sve snage JA rasporeene ispred Dravograda i oko izbjegliËke kolone ≤ postrojbe 51. divizije, 6. brigade 36. divizije i TomπiËeve brigade 14. slovenske divizije ≤ u 11 sati prelaze u opÊi napad od Drave s teæiπtem prema Slovenj Gradecu, odnosno prema poloæajima HOS-a s kojih su πtitile hrvatsku izbjegliËku kolonu pred Dravogradom. Borbe su voene svim oruæjima i oruima. Zbog nedostatka podataka ne moæemo iscrpno pratiti borbe za dravogradske mostove, kolni i æeljezniËki. U poslijepodnevnim satima pripadnici HOS-a potiskuju pripadnike JA s desne obale Drave na lijevu obalu i pokuπavaju osvojiti dravogradske mostove, ali ne uspijevaju uspostaviti mostobrane na lijevoj dravskoj obali. U obrani dravogradskih mostova su-
25
djelovalo je i bugarsko topniπtvo s Viπkog polja koje je s iznenaujuÊom preciznoπÊu tuklo po poloæajima HOS-a duæ æeljezniËkog nasipa na desnoj strani Drave, po tenkovima HOS-a koji su se pribliæili kolnom mostu i po dubini hrvatske kolone u Mislinjskoj dolini. Topniπtvo 51. divizije prenijelo je svoju vatru po dubini kolone prema ©entjanæu, Ëime je nanosilo teπke udarce vojnoj i civilnoj hrvatskoj izbjegliËkoj koloni pred Dravogradom.
Falentov most na r. Meži pred Podklancem preko koga je većina hrvatske izbjegličke kolone 13. – 15. svibnja 1945. kretala dolinom Meže prema Bleiburgu
Dok su jedne postrojbe HOS-a vodile borbu za ovladavanje dravogradskim mostovima, druge su u popodnevnim satima 13. svibnja u Podklancu preko Falentova mosta poduzele proboj prema Bleiburgu, udaljenom 23 kilometra, napadajuÊi na dobro utvrene poloæaje 8. vojvoanske brigade na Tolstom vrhu iz dva smjera: frontalnim napadom preko rijeke Meæe iz Mislinjske doline ispred Dravograda i ©entjanæa i zaobilaznim manevrom od Slovenj Gradeca kroz Sele i Kotle prema Guπtanju. Nakon πto su zauzele Guπtanj, te su postrojbe doπle u pozadinu poloæaja 8. vojvoanske brigade na Tolstom vrhu i, zajedno s postrojbama, koje su izravno napadale preko Meæe u Podklancu, u æestokoj borbi razbile i odbacile njezine postrojbe prema planini Strojni i Jamnici te preko æeljezniËkog mosta na lijevu obalu Drave. Kolonu, koja je, nakon zauzimanja Podklanca i Tolstog vrha, napredovala po glavnoj cesti prema Guπtanju i dalje prema Poljani, noÊu 13./14. svibnja, presjekle su postrojbe 7. udarne vojvoanske brigade. Lijeve poboËnice te kolone, postrojbe HOS-a i Crnogorske narodne vojske, napredovale su od Slovenj Gradeca sjevernim padinama Urπlje gore i okolnim poπumljenim planinskim predjelima, izbijajuÊi u blizinu Meæice i prema Loibachu (slov. LibuËe) u Austriji. U gornjem dijelu Mislinjske doline, postrojbe HOS-a i Crnogorske narodne vojske s naizmjeniËnim uspjesima vode vrlo æestoke borbe s postrojbama 17. divizije, posebno u podruËju Hude
Proboj HOS-a prema Bleiburgu uvečer 13. svibnja 1945. u Podklancu
26
Borbe 13. svibnja 1945. u dolinama Pake i Mislinje
Napredovanje postrojbi JA 14. svibnja 1945. u gornjoj mislinjskoj dolini i u donjoj mislinjskoj dolini
Luknje, DoliËa i Mislinje. Nakon viπe protunapada, uz pomoÊ æestoke artiljerijsko-minobacaËke vatre, postrojbe 17. divizije u 20 sati istoga dana ugrozile su prometnicu Celje ≤ Velenje ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd, a postrojbe 1. brigade 14. slovenske divizije i 7. brigade 51. divizije u podruËju Poljana ≤ Meæica ≤ »rna razoruæale su 104. njemaËku lovaËku diviziju i dijelove 13. SS flVraæje divizije« i zaπtitne postrojbe zapovjednika Jugoistoka generala Löhra. U podruËju Dravograda u nekoliko navrata po skupinama predalo se flukupno blizu 20.000 ustaπko-domobranskih vojnika i oficira« (M. Basta). Dan 14. svibnja 1945. snage HOS-a u sjeverozapadnoj Sloveniji doËekale su u operativnom djelovanju na tri smjera: dravogradskom, bleiburπkom i gornjomislinjskom. Iako su neke postrojbe HOS-a u popodnevnim satima 13. svibnja krenule u proboj prema Bleiburgu, nije slabio njihov borbeni pritisak na dravogradske mostove. NoÊu 14. svibnja postrojbe HOS-a zauzele su dravogradski æeljezniËki most, preπle na lijevu obalu Drave i uspostavile mostobran, a jedan dio ih se probio prema Lawamündu i dublje u Koruπku. U nastavku borbi, u zoru, snage HOS-a u æestokoj borbi potisnule su snage JA na lijevu obalu Drave, Ëak, po operativnom dnevniku 40. slavonske divizije, i istjerali ih iz grada, ali su se tada u borbu ukljuËile bugarske postrojbe topniπtvom i u pomoÊ je pristigla Omladinska brigada 40. divizije iz Maribora i protivnika prisilile na povlaËenje. Iako je postrojbama HOS-a pred Dravogradom oko
27
10 sati stiglo pojaËanje iz smjera Celja, u protunapadu prije podne toga dana snage JA, s istoka i sa zapada, uniπtile su hrvatski mostobran na lijevoj dravskoj obali kraj æeljezniËkog mosta i nastavile napadati poloæaje HOS-a na desnoj obali Drave. Da bi odvratili napade postrojbi HOS-a prema dravogradskim mostovima, opkolili ih i prisilili na predaju, zapovjedniπtvo 51. divizije usmjerilo je jake topniËke napade po poloæajima HOS-a na Tolstom vrhu i u Podklancu, u napad preko mostova ukljuËene su sve postrojbe s lijeve strane Drave 51. divizije, 2. bataljun Prekomurske brigade i obje pukovnije Bugarske narodne armije. PodveËer su te postrojbe preπle na desnu obalu Drave, zaposjele su dan ranije izgubljene poloæaje postrojbi 51. divizije i nastavile napadima na snage HOS-a, s poloæaja u Podklancu i na Tolstem vrhu, presjekle odstupnicu hrvatskoj izbjegliËkoj koloni prema Bleiburgu i zatvorile obruË oko ostataka izbjegliËke kolone u gornjoj Mislinjskoj dolini. Toga dana u dolini Meæe zarobljeno je fl20.000 ustaπa, domobrana, Ëetnika i bjegunaca«. Na bleiburπkom smjeru, postrojbe su 51. divizije u podruËju Guπtanja noÊu 13./14. svibnja presjekle put prema Bleiburgu, ali su postrojbe HOS-a ujutro 14. svibnja, iza 2,30 sati, preπle u napad, zauzele Guπtanj i oslobodile put prema Bleiburgu. U daljem napredovanju, lijeva poboËnica hrvatske kolone sukobila se s glavninom 3. bataljuna 7. vojvoanske brigade i prisilila ga na povlaËenje prema padinama Urπlje gore ≤ Razbora. Potom je iz podruËja sastavnice r. Meæe i r. Mislinje prema Bleiburgu, s boËnim osiguranjima, krenula kolona kamiona, prvo s ranjenicima, a zatim i ostali, izloæeni napadima postrojbi Jugoslavenske armije. Ta je kolona, Ëesto pod vrlo æestokom borbom i s obostranim gubitcima, osobito kraj Poljane, stigla u popodnevnim satima 14. svibnja na Loibaπko polje Hrvatska izbjeglička kolona napreduje dolinom Meže od Podklanca (slov. LibuËku gmajnu), par kilometara prema Bleiburgu juænije pred Bleiburgom. Istovremeno, dok se u popodnevnim satima 14. svibnja hrvatska kolona probija prema Bleiburgu, postrojbe 14. slovenske divizije, da bi onemoguÊile proboj dublje u Koruπku, zaposjele su mostove na Dravi u Austriji. Neπto juænije, u popodnevnim satima pred »rnom postrojbama JA predalo se oko 5.000 pripadnika Crnogorske
28
narodne vojske i civilnih izbjeglica, koji su dolazili iz smjera Velenja, a 40. slavonska divizija TreÊe JA napadala je prema podruËju Slovenj Gradec ≤ ©t. Ilj. Na gornjomislinjskom smjeru postrojbe 17. divizije TreÊe JA u 4 sata (14. svibnja) preπle su u iznenadni i æestoki napad na poloæaje HOS-a i nakon dvosatne i vrlo æestoke borbe, u 6 sati potisnule ih, izbile na prometnicu Celje ≤ Velenje ≤ Slovenj Gradec, Ëime su odsjekle odstupnicu od Celja prema Slovenj Gradecu i Dravogradu. U nastavku borbi nastavile su goniti i razoruæavati postrojbe HOS-a i do 12 sati izbile pred Slovenj Gradec, u 17 sati zauzele su Slovenj Gradec i nastavile napredovati prema Dravogradu. Borbe su nastavljene i noÊu 14./15. svibnja 1945. O æestini borbi na gornjomislinjskom smjeru, svjedoËi podatak da je izmeu Hude luknje i Mislinje u fldesetih velikanskih grobiπËih pokopano najmanje 4700 ustaπev«, tj. pripadnika HOS-a. BuduÊi da je noÊu 14./15. svibnja na dravogradskom smjeru dogovoreno da ih ne Êe predati pripadnicima JA i ruskoj Crvenoj armiji, Bugarima su se pred Dravogradom predale dvije nepotpune oruæniËke pukovnije. Istovremeno, probijale su se postrojbe HOS-a s izbjeglicama prema Bleiburgu, odnosno na Loibaπko polje. Dijelovi hrvatskoga egzodusa pristizat Êe na Loibaπko polje i 15. i 16. svibnja, pa i sljedeÊih dana prema Bleiburgu i dublje u unutraπnjost Koruπke.
Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske Ubrzo, nakon dolaska na Loibaπko polje (u popodnevnim satima 14. svibnja), zapovjedniπtvo HOS-a na Ëelu s generalom HerenËiÊem, uspostavilo je u mjestu Hrustu kraj Bleiburga vezu sa zapovjedniπtvom tamoπnje britanske postrojbe. U razgovoru koji je bio flskoro srdaËan«, generali Ivan HerenËiÊ i Mirko GreguriÊ Loibaško polje pred Bleiburgom – mjesto okupljanja i predaje velikoga dijela oružanih snaga i civilnoga pučanstva NDH-a 15. svibnja 1945. Strjelica br. 1 pokazuje mjesto predaje i kolni put kud se s Loibaškog polja kretalo u zarobljeništvo, a strjelica br. 2. označuje mjesto obljetničkih okupljanja i molitve za žrtve Bleiburške tragedije.
29
britanskom su zapovjedniku izjavili da su doπli predati se britanskoj vojsci i pod njihovu zaπtitu staviti civilno puËanstvo u izbjegliËkoj koloni. Britanski zapovjednik, s Ëinom bojnika, izjavio je da je obavijeπten o hrvatskom dolasku, zatraæio je da Hrvati ne napreduju dalje od potoka Loibacha, da Êe sutra moÊi krenuti dalje, da mogu zadræati oruæje i ako imaju ranjenike da ih mogu uputiti u bolnicu u Klagenfurtu.
Stanje u izbjegličkoj koloni pred Bleiburgom uoči predaje Glavnina snaga HOS-a, s topniπtvom i 30 oklopnjaka, s povozom, s ranjenicima i bolnicom i mnoπtvo civilnoga puËanstva, doËekala je 15. svibnja 1945. na Loibaπkom polju pred Bleiburgom, rasporeena do potoka Loibach, skoro do ulaza u istoimeno selo, a pojedine postrojbe iz strateπkih razloga, radi obrane, zaposjele su okolne breæuljke. Tu su se susreli s pripadnicima britanske 38. (irske) pjeπaËke brigade Petog korpusa Osme savezniËke armije, pod zapovjedniπtvom brigadira Patrika Scota, dok su na okolnim breæuljcima, nasuprot poloæajima hrvatskih i crnogorskih postrojbi, koje su osiguravale zaposjednuto podruËje, poloæaje dræale postrojbe 14. slovenske divizije (juæno, jugozapadno i sjeverozapadno na Lokovici, SenËnom hribu i ispred Borovja ) i postrojbe 7. i 8. brigade 51. divizije TreÊe JA (sjeveroistoËno i istoËno na Grablu i Dolgim brdima). Joπ uvijek dolinom Meæe probijalo se pod borbom mnoπtvo HOS-a, Crnogorske narodne vojske i civilnoga puËanstva prema Bleiburgu, pred Dravogradom 20.000 pripadnika HOS-a i dalje je vodilo borbu sa snagama JA. Uvjereni, da je sve poËelo dobro, hrvatski su zapovjednici pred Bleiburgom ujutro 15. svibnja zapovjedili, kako bi predaja Britancima bila organizirana, da se pronau politiËki duænosnici koji bi civilno puËanstvo trebali prikupiti po kotarevima i pokrajinama. Takoer, i nazoËne postrojbe HOS-a trebalo je pripremiti za pregled koju su trebali obaviti britanski Ëasnici. Po breæuljcima neprekidno se Ëarkalo. Oko 11 sati jato Bleiburg s dvorcem Turna-Valssasina
30
britanskih zrakoplova Spitfire nadlijetalo je u niskom briπuÊem letu izbjegliËko mnoπtvo na Loibaπkom polju, oËito radi zastraπivanja, dok ih je izbjegliËko mnoπtvo, gledajuÊi u tome znak prijateljstva, pozdravljalo maπuÊi zastavama i rukama.
Pregovori o predaji HOS-a Prvi kontakti pripadnika HOS-a u povlaËenju prema Austriji sa savezniËkim predstavnicima, a potom i pregovori o predaji Pred Bleiburgom 15. svibnja 1945., rad Linde Niman, savezniËkim snagama, dogodili su se u vrlo švedske slikarice. zamrπenim odnosima izmeu jugoslavenskih partizanskih snaga predvoenih Titom, kojima je cilj bio zaposjesti Trst i Julijsku kra jinu te Koruπku u Austriji, gdje su se veÊ nalazile postrojbe 5. korpusa 8. britanske armije, i pripojiti ih novoj Jugoslaviji. To je moglo dovesti i do oruæanog sukoba meu njima i biti sudbonosno za hrvatsku izbjegliËku kolonu i sve druge flJugoslavene«. Dotada su se britanske snage, pa i snage 5. korpusa britanske 8. armije ponaπale u skladu s preporukom britanskoga ministarstva vanjskih poslova (Foreign Office) od 19. veljaËe i odluke predsjednika britanske vlade Winstona Churchilla od 28. travnja 1945., da svi flJugoslaveni« koji bi se predali britanskim snagama moraju biti zadræani u zarobljeniËkim logorima dok se o njihovoj sudbini ne donese druga odluka, odnosno da se ne vraÊaju u svoje domovine protivno njihovoj volji, gdje su mogle biti izloæene presiji komunistiËkih pobjednika. Do obrata je doπlo nakon πto je politiËki savjetnik vrhovnog savezniËkog zapovjednika za Sredozemlje feldmarπala Harolda Alexandera, sa sjediπtem u Caserti kraj Napulja, Harold Macmillan, izravno odgovoran predsjedniku britanske vlade Winstonu Churchillu, 13. svibnja 1945. u Klagenfurtu usmeno zapovjedio zapovjedniku 5. korpusa britanske 8. armije generalu Charlesu Keightleyu i glavnom upravnom oficiru u Glavnom savezniËkom stoæeru u Caserti generalu Robertsonu, da se, uz Kozake, koje treba izruËiti sovjetskim snagama, i flvelik broj otpadniËkih jugoslavenskih trupa, izuzev Ëetnika, izruËi jugoslavenskim partizanima«. Takva odluka prvenstveno odnosila se na oruæane snage i puËanstvo NDH-a, od kojih se jedan manji dio veÊ nalazio u podruËju Austrije. OËekivao se joπ veÊ broj vojnih i civilnih osoba, a operiralo se Ëak i brojkom od 600.000. U tim i takvim prilikama odluËilo se o sudbini veÊine onih koji su se 15. svibnja naπli
31
pred Bleiburgom, ali i onih koji su veÊ bili uπli dublje u Koruπku, kao i onih koji su i sljedeÊih dana uspijevali probiti se kroz poloæaje Jugoslavenske armije, uÊi u Austriju i predati se savezniËkim britanskim snagama. U skladu s tim uputama postrojbama 38. (irske) pjeπaËke brigade dane su zapovijedi flkojima Êe, u cilju spreËavanja te predaje, biti upotrijebljena sila«. Pregovori izmeu predstavnika britanske armije i HOS-a, zapoËeti u popodnevnim satima dan ranije u zapovjedniπtvu britanske vojske u Hrustu kraj Bleiburga, nastavljeni su, u nazoËnosti zapovjednika britanske 38.(irske) pjeπaËke brigade brigadira Patricka Scotta, iza 12 sati 15. svibnja u dvorcu grofa Thurn-Valsassina kraj Bleiburga, izmeu predstavnika HOS-a generala Ivana HerenËiÊa i Servatzyja te pukovnika Danijela Crljena i predstavnika Jugoslavenske armije politiËkog komesara 51. divizije JA potpukovnika Milana Baste i zapovjednika partizanske 14. slovenske divizije potpukovnika Ivana KovaËiËa. Brigadir Scott je na razgovor prvo primio predstavnika JA, pa predstavnike HOS-a, a onda zajedno oba izaslanstva. U vrlo muËnim pregovorima, britanski brigadni general Scott odluËno je dao na znanje predstavnicima HOS-a da ih ne moæe primiti britanska vojska i da se trebaju predati Jugoslavenskoj armiji. Predstavnik JA potpukovnik Milan Basta takoer je odluËno postavio uvjet predstavnicima HOS-a, da Ëim se vrate u kolonu, moraju izvjesiti bijele zastave i u roku od jednog sata izvrπiti organiziranu predaju Ëitave vojske. Æene i djeca bit Êe vraÊeni kuÊama, vojnici Êe iÊi u zarobljeniπtvo, a Ëasnici Êe biti sprovedeni u Maribor, gdje Êe im se suditi, ako su se ogrijeπili u tijeku rata. Iako je general HerenËiÊ traæio odgodu predaje za 24 sata i britansku komisiju, brigadir Scott predlagao dva sata pripreme za predaju i predstavnicima JA ponudio i svoju oruæanu silu u pomoÊ, potpukovnik je Basta sve to bahato odbijao i traæio da predaja poËne odmah Ëime se vrate meu svoju vojsku. Na HerenËiÊevu izjavu da ne moæe jamËiti da Êe predaja biti izvedena, brigadir je Scott zaprijetio: flAko se to ne izvrπi, mi Êemo vas poslije jednog sata poËeti bombardirati.« Ipak, dogovoreno je da predaja poËne sat vremena, nakon πto se za 20 minuta vrate meu svoje, odnosno u 16 sati. Kad su predstavnici HOS-a vratili se u kolonu i izvijestili o rezultatima pregovora, u britansko zapovjedniπtvo upuÊeno je novo izaslanstvo, predvoeno starim austrijskim Ëasnikom i hrvatskim domobranskim generalom Slavkom ©tancerom. To izaslanstvo Britanci nisu æeljeli primiti nego su ih uputili u partizansko zapovjedniπtvo, gdje ih je primio potpukovnik Basta. Ni od tih pregovora nije bilo niπta. Predstavnici Crnogorske narodne vojske takoer su pokuπali pregovarati s britanskim generalom, pa i s potpukovnikom Bastom, ali je i to bilo bezuspjeπno i zavrπilo je njihovom predajom. Zbog straπnih posljedica koje su za hrvatski narod nastupile nakon pregovora u bleiburπkom podruËju, u svijesti veÊine
32
naroda posebno je pridonijelo spoznaji o Bleiburgu (prije se to odnosilo na Sloveniju gdje su izvedene najstraπnije likvidacije zarobljenika) kao pojmu masovnoga zloËina prema hrvatskom narodu, kao simbolu najstraπnijega hrvatskog stradanja, simbolu masovne fiziËke i svake druge likvidacije hrvatskoga naroda opÊenito.
Predaja Hrvatskih oružanih snaga Iako ima dosta svjedoËanstava, ne moæe se toËno rekonstruirati πto se sve dogaalo na Loibaπkom polju pred Bleiburgom u trenutku predaje glavne kolone HOS-a i izbjegloga puËanstva NDH. Predaja je poËela iza 16 sati 15. svibnja, nakon πto su, po nekim svjedoËenjima, bili izloæeni unakrsnoj vatri postrojbi JA s okolnih breæuljaka. Po svemu poznatom predavalo se je i 16. svibnja. Istovremeno su stizale i nove skupine na Loibaπko polje i ukljuËivale se u predaju ili su nastojale kroz okolne πume probiti se dublje u austrijsko podruËje i predati se britanskim savezniËkim snagama. Kakve su se sve drame, nakon saznanja da su prepuπteni Jugoslavenskoj armiji i protivniku s kojim su Ëetiri godine ratovali, dogaale u izbjegliËkoj vojnoj i civilnoj koloni na Loibaπkom polju, pojedinaËne, obiteljske, pa i nacionalne, teπko je opisati i predoËiti. Svakako najstraπnije πto ih jedno ljudsko biÊe i druπtvo moæe doæivjeti. Oni, koji su o tome svjedoËili, namijenili su nam ono πto su oni vidjeli, ovisno gdje su bili i koliko su u opÊem πoku pred spoznajom da ih se prepuπta najgorem protivniku zbog Ëijega su zloËina ostavili sve svoje i uputili se u neizvjesnost, bili u stanju promatrati
Razoružani pripadnici HOS-a i civilnog pučanstva 15. svibnja 1945. u Poljani u dolini Meže, pred Bleiburgom.
33
Hrvatska izbjeglička kolona 15. svibnja 1945. u Poljani u dolini Meže
πto se oko njih dogaa i u takvim okolnostima zapamtiti ono πto bi pruæalo objektivnu i potpunu sliku. BuduÊi da su snage JA nastojale na sve moguÊe naËine sprijeËiti izvlaËenje HOS-a i civilnog puËanstva u dolini Mislinje, pred Dravogradom i oko Slovenj Gradeca prema sjeverozapadu, prema Bleiburgu i dublje u Austriju, velik dio te kolone u izvlaËenju nije se uspio probiti na Loibaπko polje 14. svibnja, pa ni 15. svibnja. Isti dan kad je glavnina HOS-a s puËanstvom predavala se na Loibaπkom polju, 15. svibnja, nedaleko odatle, u dolini Meæe, postrojbe JA s teπkim naoruæanjem prisilile su na predaju dvije velike skupine HOS-a s civilnim puËanstvom u trokutu Slovenj Gradec ≤ Poljana ≤ Dravograd. Nakon πto su artiljerijskom i mitraljeskom vatrom potisnuti u podruËje »rna ≤ Meæica ≤ Kovπak ≤ Koπutnik ≤ Snt Georgen pri Ëemu su im naneseni teπki gubici, tu je razoruæano oko 30.000 pripadnika HOS-a i crnogorskih Ëetnika. Istovremeno je u Guπtanju zarobljeno 20.000 pripadnika HOS-a i, svakako, mnoπtvo civilnoga puËanstva. Na dravogradskom smjeru, u zadnjim trenutcima borbe, pred Dravograd stiæe jedna izbjegliËka kolona pod zaπtitom bitnice protuoklopnih topova. Ta bitnica, predvoena poruËnikom Slavkom Truhlijem, upuÊuje svoje posljednje granate prema tamoπnjim poloæajima Jugoslavenske armije. U skladu s pregovorima voenim noÊu 14. ≤ 15. svibnja 1945. s predstavnicima Bugarske narodne armije, pred Dravogradom se “pod uvjetom i uz Ëasnu vojniËku rijeË da ne Êe ni u kojem sluËaju biti predani Rusima ili partizanima“ u 11 sati predalo 20.000 pripadnika HOS-a i isto toliko civilnoga puËanstva. Svi su ti prepušteni postrojbama Jugoslavenska armije i potom usmjereni prema Mariboru i Celju te izloæeni naokrutnijim stradanjima. Neπto juænije, kraj Slovenj Gradeca razbijen je i zarobljen zaostali dio hrvatske izbjegliËke kolone. Od 3.000 zarobljenih viπe od 1.000 ih je odmah strijeljano, a preæivjeli su upuÊeni u Kolonu smrti ili Kriæni put. Nakon radijske vijesti da se pred Bleiburgom predala glavnina HOS-a 15. svibnja, kraj Celja se predala velika izbjegliËka kolona, a viπe skupina pripadnika HOS-a ne prihvaÊa predaju i pod borbom probija se prema sjeveru ili se vraÊa u domovinu.
34
Procjene o brojčanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburškoj tragediji Brojke su poseban problem u procjeni Bleiburπke tragedije. Pri tomu se postavljaju pitanja koliko je HOS imao vojske i koliko je zarobljeno njezinih pripadnika u izvlaËenju prema Austriji. U razliËitoj historiografiji i memoaristiËkoj literaturi susreÊu se razliËite i opreËne ocjene. Pripadnici HOS-a Ante LjekiÊ i njegovi prijatelji, koji su u emigraciji nastojali odgovoriti na problem Bleiburπke tragediji, procijenili su da je od flsveukupnih 230.000 hrvatskih vojnika«, njih 30.000 ostalo u domovini, a da ih je 200.000 krenulo u izvlaËenje prema Sloveniji i Austriji. Po istraæivanju britanskoga povjesniËara Nikolaja Tolstoja pred Bleiburgom se predalo flgotovo Ëetvrt milijuna Hrvata«. Po general-pukovniku Fedoru Dragojlovu, u vrijeme predaje pred Bleiburgom, u podruËju Celje ≤ ©oπtanje ≤ Slovenj Gradec nalazilo se viπe od 100.000 pripadnika HOS-a i civilnoga puËanstva, pred Bleiburgom nalazilo se oko 150.000 ljudi, od Ëega oko 130 ≤ 140.000 pripadnika HOS-a koje su se kraj flKaraule« pripremali za pregled koji su trebali obaviti Englezi, a fltreÊi dio, zapravo vrlo veliki dio uglavnom civilnih izbjeglica, izmijeπanih s manjim dijelovima vojnih postrojbi i ostalih vojnih skupina, prema procjenama viπe od 100.000 do 150.000 ljudi, koji tada joπ nisu stigli u Bleiburg, u tijeku marπa se predavao u posebnim, prostorno udaljenim skupinama, tamo gdje se tog trenutka nalazio«. Uglavnom, podaci pobjednika Jugoslavenske armije i sluæbene jugoslavenske historiografije, uvijek su manji, bilo da govore o ukupnim snagama HOS-a i civilnoga puËanstva u povlaËenju prema Austriji bilo o njihovu za-
Nadgrobni spomenik “u čast i slavu poginuloj i u domovinu izručenoj, te nestaloj Hrvatskoj vojsci, u borbi za hrvatsku domovinu svibnja 1945.”, u groblju u Unter-Loibachu, podigli preživjeli suborci godine 1976.
35
robljavanju. Jedino su podaci o poginulim protivnicima uvijek puno veÊi u odnosu na vlastite gubitke πto se moæe protumaËiti masovnim stri jeljanjima zarobljenika. Manje i veÊe skupine HOS-a pred Bleiburgom, Dravogradom i svugdje gdje su bile prisiljene poloæiti oruæje, odustajale su od predaje i nastojale su probiti se natrag u domovinu ili dalje prema Austriji. Mnogi su u tomu i uspjeli, nastavljajuÊi joπ godinama borbu s pripadnicima KNOJ-a i drugim organima gonjenja nove Spomen-ploča Braće Hrvatskog zmaja “u spomen bleiburškim žrtvama i stradalnicima Križnog puta započetog na jugoslavenske dræave. Istovremeno, dok su se ovom mjestu 15. svibnja 1945.” postavljena na Loibaškom poodvijale drame hrvatskoga egzodusa u Sloveniji lju u povodu 50. obljetnice Bliburške tragedije, 1995. godine. i Austriji, pojedine postrojbe i veÊe i manje skupine Hrvatskih oruæanih snaga, probijale su se sljedeÊih dana i mjeseci kroz Hrvatsku i Sloveniju prema Austriji, s viπe ili manje uspjeha.
Izručivanje Hrvata iz Koruške Procjenjuje se da je prije zatvaranja prolaza na austrijsko-jugoslavenskoj granici, do 100.000 hrvatskih vojnih i civilnih osoba, meu kojima su bili Vlada i ukupno politiËko vodstvo NDH, uspjeli probiti se kroz Maribor, Dravograd, Ljubelj, Jesenice i Travisio u Austriju, od Ëega veÊina u Koruπku. Meutim, ubrzo se nad svima njima pojavila opasnost prisilnog povratka u domovinu i izruËivanje Jugoslavenskoj armiji i novoj jugoslavenskoj komunistiËkoj vlasti. Radilo se je o Hrvatima (25.000), Slovencima (24.000) i Srbima (24.000) pod nadzorom britanskih snaga. Nakon πto je u britansko-jugoslavenskim pregovorima dogovoreno 17. svibnja da Êe Britanci predati Jugoslavenskoj armiji oko 32.000 ustaπa i Ëetnika, i to svaki dan 2.000 ≤ 3.000 zarobljenika u Rosenbachu (PodroπËici), britanske su snage zapoËele lov na “jugoslavenske“ izbjeglice, da bi ih vratili u Jugoslaviju. S laænim obrazloæenjem da idu u Italiju, britanske su snage 15. ≤ 26. svibnja u æeljezniËkim postajama Jesenicama i Bleiburgu, ali i drugdje, izruËile Jugoslavenskoj armiji viπe od 30.000 pripadnika HOS-a i hrvatskih civila. Predsjednik Vlade NDH-a MandiÊ, ministri doglavnici Mile Budak i Ademaga MeπiÊ te ministar oruæanih snaga doadmiral Nikola Steinfil, sa æenskim osobama i djecom meu kojima je bila i dvadesetogodiπnja kÊer ministra Budaka Grozda, ukupno njih 69, javili su se 14. svibnja u Tamswegu Britancima da bi se stavili pod njihovu zaπtitu. Pod uobiËajenim izgovorom da idu u Italiju, bili su izruËeni jugoslavenskim vlastima 18. svibnja u Rosenbachu. Po istraæivanju povjesniËara dr. Jere Jareba: flSutradan (19. svibnja) otpremili su sve u ©kofju Loku i toËno
36
Neki članovi Vlade i drugi dužnosnici NDH-a u zatvorskom dvorištu u Petrinjskoj ulici u Zagrebu
21. svibnja 1945. god. (15 najvaænijih osoba na Ëelu s drom Nikolom MandiÊem u 9 sati naveËer smjestili su u redarstvenu zgradu u Petrinjskoj ulici i strpali u kriminalnu Êeliju br. 5.”, u Zagrebu. Prema Vladimiru FrkoviÊu, koji je bio izruËen 18. svibnja i boravio u ©kofjoj Loki, dvije skupine od tih zarobljenika bile su 25. svibnja strijeljane nedaleko ©kofje Loke.
Kolone i marševi smrti na Križnom putu hrvatskoga naroda 1945. g. Odnos NarodnooslobodilaËkog pokreta Jugoslavije, odnosno NOV-e i Jugoslavenske armije, predvoenih Josipom Brozom Titom i KomunistiËkom partijom Jugoslavije, prema pobijeenima i zarobljenima, prema politiËkim i ideoloπkim neistomiπljenicima i prema onima koje se zbog njihova povoljnijega druπtvenog poloæaja smatralo klasnim i najveÊim neprijateljima joπ od g. 1941., kad su jugoslavenski komunisti poveli borbu protiv osovinske koalicije i za provedbu komunistiËke revolucije na podruËju bivπe Jugoslavije, s njima se najokrutnije postupalo i likvidiralo ih se kao izdajice. Nema mjesta koje NarodnooslobodilaËka vojska nije zauzela, a da nije u njemu obraËunala sa svima onima koje se dræalo i proglaπavalo neprijateljima i nema mjesta koje nema ærtava komunistiËke ideologije. Te su ærtve postajale veÊe πto su uspjesi NOV-a bili veÊi i πto su se uspjeπnije razvijali organi komunistiËke vlasti, odnosno πto su uspjeπnije djelovale sigurnosne sluæbe NOP-a i NOV-a, osobito nakon osnutka Odjeljenja zaπtite naroda (OZN-e) ljeti g. 1944. Ti su zloËini osmiπljeni kroz zapovjedne i sigurnosne strukture NOV-a i JA, posebno doπli do izraæaja kad je NOV, odnosno JA pobjedonosno zavrπavala svoj plan progona svih okupatorskih i njihovih savezniËkih snaga s podruËja bivπe monarhistiËke Jugoslavije, odnosno nakon zarobljavanja u Sloveniji i Austriji na stotine tisuÊa pripadnika njemaËkih postrojbi, HOS-a, raznih ËetniËkih postrojbi i slovenskih domobrana te velikoga mnoπtva civilnoga puËanstva raznih na-
37
rodnosti, izbjegloga pred partizansko-komunistiËkim zloËinima. Protivno Æenevskim konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika, koje je Vrhovni πtab NOV-a i POJ-a prihvatio u studenom 1941., nakon zarobljavanja u Sloveniji i predaje u Austriji u svibnju 1945., na stotine tisuÊa Hrvata, vojnika i civila, i drugih narodnosti s podruËja bivπe Jugoslavije, bilo je, prepuπteno nemilosti pobjednika na jugoslavenskom podruËju u ratu g. 1941. ≤ 1945. ≤ Jugoslavenskoj armiji i novoj jugoslavenskoj komunistiËkoj vlasti. Prvo su svi bili izloæeni pljaËki svega πto su imali uza se i svega πto je pobjednicima moglo posluæiti. Potom je velik broj njih bio likvidiran na zato prikladnim mjestima u Austriji, u Koruπkoj i ©tajerskoj (8. ≤ 24. svibnja), u Sloveniji. Drugi su u viπetisuÊnim kolonama upuÊeni pjeπice, manji broj æeljeznicom, na duge i iscrpljujuÊe marπeve u nepoznato, bez hrane i vode. Bili su izloæeni neprekidnim maltretiranjima, daljim pljaËkanjima osobnih stvari, odjeÊe i obuÊe, premlaÊivanjima i bez istrage i suda okrutnim masovnim ubijanjima. Te kolone smrti u hrvatskom narodu poznatije pod imenom Kriæni put, vodile su, uglavnom, prema istoËnim i jugoistoËnim podruËjima Demokratske Federativne Republike Jugoslavije: kroz Sloveniju,
Smjerovi kretanja kolona smrti na Križnom putu oružanih snaga i civilnog pučanstva NDH-a g. 1945.
38
Hrvatsko zagorje, Podravinu i Slavoniju prema BaËkoj i Banatu i dalje kroz Srbiju sve do Makedonije, Kosova i Crne Gore ili pak kroz Sloveniju i Hrvatsku prema Zagrebu i Samoboru, Karlovcu, Sisku, na Banovinu i Kordun, prema Primorju, u Istru, na otoke, u Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, Ëesto kroz naselja naseljena puËanstvom srpske narodnosti, gdje su obiËno, uz blagonaklonost straæe koja ih je pratila, Pobjednici iz džipa prate kretanje zarobljeničke kolone premlaÊivani, trovani hranom i vodom te ubijani na najokrutnije naËine. U kolone i marπeve smrti velikim dijelom ukljuËivani su i oni koji nisu bjeæali pred nastupanjem Jugoslavenske armije, nego su ostali u svojim domovima i mjestima, pa i oni koji su djelovali oporbeno prema ustaπkom pokretu, uglavnom pripadnici Hrvatske seljaËke stranke, odnosno svi koji se nisu angaæirali u partizansko-komunistiËkom pokretu i koji nisu bili ideoloπki privræeni novom komunistiËkom sustavu. Oni su odvedeni iz svojih domova u obliænje zatvore i logore, a zatim u veÊini ili likvidirani u mjestima ili ukljuËeni u kolone smrti koje su stizale iz Slovenije i Austrije, a i u kolone koje su formirane u pojedinim mjestima. U tim kolonama smrti proæivljavali su sve πto i oni zarobljeni u Sloveniji i Austriji. Kolone i marπevi smrti, logori i likvidacije pobijeenih protivnika i pripadajuÊega civilnoga puËanstva osmiπljene su na najviπoj jugoslavenskoj politiËkoj i vojnoj razini. NaËelnik Generalπtaba JA general Arso JovanoviÊ uputio je 17. svibnja 1945. godine ©tabu TreÊe JA, znaËi u vrijeme kad se glavnina zarobljenika iz trokuta Dravograd ≤ Slovenj Gradec ≤ Bleiburg nalazila na putu izmeu Dravograda i Maribora, zapovi jed: flUputite odmah ratne zarobljenike u Vojvodinu i to: sedamdeset pet hiljada u BaËku, trideset hiljada u Srem, deset hiljada u Banat.« Tu zapovijed treba shvatiti kao dodatnu, jer su i prije te zapovijedi zarobljenici upuÊivani u Hrvatsku i dalje. Vjerojatno su iste ili sliËne zapovijedi upuÊene i drugim jugoslavenskim armijama kojih su se postrojbe nalazile u podruËju Slovenije, jer su i iz drugih podruËja Slovenije zarobljenici hrvatske i drugih narodnosti upuÊivani kroz Hrvatsku prema istoku, jugu i jugozapadu Demokratske Federativne Jugo-
Zarobljenički logor kraj Celja g. 1945.
39
Zarobljenička kolona HOS-a kraj Celja godine 1945. Kraj kolone na konju bijelcu jaši pripadnik JA koji prati kolonu.
slavije. Tim ukupnim zloËinaËkim radom koordiniralo je Odjeljenje zaπtite naroda ≤ OZN-a pri Vladi Demokratske Federativne Jugoslavije, a sva pojedinaËna, skupna i masovna strijeljanja obavljali su posebno izabrani pripadnici pojedinih postrojbi Jugoslavenske armije, pripadnici Odjeljenja zaπtite naroda (OZN-a) i Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) te mjesni komunistiËki aktivisti. Iako su zarobljenike veÊ u Mariboru, Celju i drugdje razvrstavali i po kotarevima iz kojih su potjecali, nisu ih vraÊali u njihova pripadajuÊa upravna srediπta, nego su ih usmjeravali u smislu navedene zapovijedi. Zapravo, glavni je cilj bio voditi zarobljenike tamo gdje Êe biti izvrgnuti patnjama, æivotnim stradanjima, likvidacijama. Svi ti sudionici Kriænoga puta, u usputnim tranzitnim i zbirnim logorima, provjeravani su u vezi sa svojom angaæiranoπÊu u prethodnom ratu obzirom na svoje zvanje i poloæaj, na politiËku ili vojniËku pripadnost. Po tim se spoznajama prema njima odnosilo. Izdvajalo ih se, stri jeljalo ili likvidiralo najokrutnijim naËinom i sredstvima: noæevima, kolËevima i drugim sredstvima, pojedinaËno ili u skupinama, na zajedniËkim stratiπtima i u masovnim grobiπtima ≤ u jamama, provalijama, kamenolomima, rudnicima, bunarima, u raznim rovovima, u grobiπtima koje bi iskopale same ærtve. Svugdje gdje je to bilo moguÊe, odnosno gdje je bilo prigode i gdje se prohtjelo pobjednicima pratiteljima, vodiËima tih zarobljeniËkih kolona i onih koji su odluËivali o sudbinama sudionika tih kolona.
Put u nepoznato Zarobljeni pripadnici HOS-a s Loibaπkog polja, u viπe velikih marπirnih kolona, upuÊivani su pjeπice prema Bleiburgu i Lawamündu i dalje lijevom obalom Drave prema Dravogradu (30 km). Iz Dravograda je veÊina upuÊivana takoer pjeπice prema Mariboru (58 km) uz Dravu ili, svakako zbog zakrËenosti prometnice uz Dravu, smjerom Slovenska Bistrica ≤ Maribor. Meutim, neke su skupine iz Dravograda upuÊivane
40
Skupina civila na Križnom putu g. 1945., desno se vidi pripadnica JA koja prati kolonu.
prema Slovenj Gradecu i dalje prema Celju (64 km), a neki su od Lawamünda upuÊivani desnom obalom Drave prema Slovenj Gradcu i Celju, odnosno od Slovenj Gradeca i iz doline Meæe u Dravograd i dalje. Pri tomu se æelilo svu tu zarobljeniËku masu dræati pod nadzorom i nju se upuÊivalo tamo gdje su za to bili sigurnosniji uvjeti. NemoÊno civilno puËanstvo iz Dravograda i iz Bleiburga upuÊivano je vlakom prema Mariboru, ali i pjeπice prema Mariboru i Slovenj Gradecu i dalje. Put izmeu Dravograda i Maribora kolone smrti svladavale su za od dva do Ëetiri dana, kako koja kolona. O sudbini veÊine zarobljenih teæih ranjenika u podruËju Dravograd ≤ Slovenj Gradec ≤ Bleiburg ne zna se puno i, svakako, na tisuÊe njih likvidirano je ubrzo po zarobljavanju, kao i u sliËnim prijaπnjim prigodama. Uz mnoga svjedoËenja preæivjelih, o svemu πto se zbivalo u onim najdramatiËni jim i najstrahotnijim trenutcima, svjedoËe i dokumenti koje je stvarao pobjednik. U izvjeπtaju ©taba XII. udarne divizije JA ©tabu TreÊe JA 21. svibnja 1945. navodi se da je u 16 sati 15. svibnja poËela predaja, razoruæanje i sprovoenje zarobljenika u Maribor, da zarobljenike i zaplijenjeno naoruæanje Ëuvaju pripadnici XII. udarne divizije i »etvrte osjeËke udarne brigade. Dalje se navodi da je u prigodi zarobljavanja zarobljeno 93.000 vojnika, a 27 ih ubijeno. Ti podaci, koji se odnose na zarobljenike pred Bleiburgom, mijenjali su se iz dana u dan. Zarobljenici su nakon predaje pred Bleiburgom upuÊivani prema Lawamündu i Dravogradu, u pratnji britanske vojske do Lawamünda, a potom pod straæom pripadnika JA. VeÊa skupina zarobljenika, po jednoj procjeni oko 120.000, noÊ 15./16. svibnja provela je u Bleiburgu po ulicama i drugim prikladnim prostorima, okruæena straæama koje su Ëinili britanski i jugoslavenski vojnici. Po dnevniku 40. slavonske divizije 16. svibnja: flU Dravogradu i
41
danas veoma æivo: tu se skupljaju desetine hiljada zarobljenih neprijateljskih vojnika i upuÊuju æeljeznicom i peπke u Maribor. Zarobljeni su Nijemci, domobrani, ustaπe i Ëetnici. Tu je takoer i civilno graanstvo, veÊinom Dalmatinci i Hercegovci, koje je krenulo sa ustaπama u pravcu Austrije.« ZarobljeniËke kolone od Dravograda do Maribora, takoer i na drugim smjerovima, bile su izloæene svim najokrutnijim likvidacijama pojedinaca i skupina. Izdvajani su iz kolona oni koje se po prohtjevu pojedinaca iz pratnje ili neke druge strukture JA, pa i komunistiËkih aktivista, æeljelo ubiti. Ubijalo se i u kolonama kad se komu prohtjelo. Ubijani su svi koji bi se izdvojili iz kolone u potrazi za vodom koju danima nisu dobivali, zbog iznemoglosti ili iz nekoga drugog razloga. Sve kolone bile su izloæene pljaËkanjima odjeÊe i vrjednijih osobnih stvari opÊenito. O tomu postoje mnoga svjedoËenja. Za zarobljenike nije bilo ni hrane ni vode, tjeralo ih se i na trËanje i ubijalo koji nisu mogli trËati, a straæe su se, pjeπaci i konjica, smjenjivale sve gora od gore u postupcima prema zarobljenicima.
Slovenija područje masovnih zločina nad zarobljenicima Zavrπne operacije voene u Sloveniji i na austrijsko-jugoslavenskoj granici pridonijele su u prvih deset dana nakon zavrπetka borbi velikoj koncentraciji zarobljenika u Sloveniji, prvenstveno u Mariboru, Celju, Slovenj Gradecu, Ljubljani, Kranju, Postojni, ali i u drugim mjestima. Puno je svjedoËenja koja upuÊuju na masovna gubiliπta diljem Slovenije, izvedenih u organizaciji OZN-e za Sloveniju s naËelnikom Ivanom MaËekom ≤ Matijom. Po jednom svjedoËenju izmeu Dravograda i Slovenj Gradeca ubijeno je 15.000 zarobljenika. Na podruËju Slovenije dosada je pronaeno 500 flprikritih grobiπË«: u 298 jama, 87 provalija, 15 protutenkovskih rovova, 6 rudnika i 4 protuzraËna skloniπta i drugdje. U 84 grobiπta nalaze se samo ærtve hrvatske narodnosti, a u 30 grobiπta nalaze se ærtve hrvatske narodnosti zajedno sa ærtvama drugih narodnosti. Procjenjuje se da je u masovnim grobiπtima u Sloveniji likvidirano 189.000 vojnih i civilnih osoba hrvatske narodnosti (ZamolËani grobovi in njihove ærtve, str. 113.). Osobito je mnogo svjedoËenja o teπkom stradanju i sustavnom ubijanju zarobljenih pripadnika HOS-a: ustaπa, Ëasnika, doËasnika, domobrana pripadnika borbenijih postrojbi, intelektualaca i sluæbenika dræavnih institucija opÊenito; njemaËkih vojnika, Ëetnika i svih onih koji su se u tijeku teπkih prilika na zavrπetku Drugoga svjetskog rata naπli u Mariboru kao ranjenici, izbjeglice i zarobljenici Jugoslavenske armije. Po nekim svjedoËenjima zarobljenike se likvidiralo u gradu Mariboru i bacalo ih se u Dravu ili mrtve vozilo kamionima u za to predviene masovne grobnice, obiËno rupe koje
42
Zarobljenička kolona u Mariboru svibnja 1945.
su nastale od eksplozija savezniËkih zrakoplovnih bombardiranja na uzletiπtu Tezno, gdje se, tvrdi se, nalaze ostaci 24.000 ubijenih, ili ih vozili i vodili u protutenkovski rov u Tezenskom gozdu, juæno od Maribora, u obliænje Pohorje, ali i u druga za to prikladna mjesta. Pripadnici JA koji su likvidirali zarobljenike, ærtve bi svukli, oduzimali im satove, prstenje, sve, a potom bi ih likvidirali na najokrutnije naËine u Ëemu su se posebno dokazivali zapovjednici. Po svjedoËenju jednoga straæara tih likvidacija u protutenkovskom rovu u Tezenskom gozdu, dugaËkom 2,5 ≤ 3 km, likvidirano je 24.000 osoba. Pri gradnji autoceste Maribor ≤ Ljubljana, koja prolazi kroz Tezenski gozd i sijeËe upravo navedeni protutenkovski rov s ostacima ærtava koje su pripadnici JA strijeljali i likvidirali u svibnju 1945., g. 1999. na 70 metara duæine pronaeno je 1179 kostura. Prostor nam ne dopuπta prikazivati sva svjedoËenja o strahotama koja su se dogaala u Mariboru i oko Maribora. U izvjeπtaju 15. majeviËke brigade πtabu XVII. divizije navodi se da je brigada sudjelovala u likvidiranju zarobljenika 19. ≤ 21. svibnja. U izvjeπtaju za 20. svibnja stoji: flBrigada je stigla dvadesetog u 6 sati (u Maribor ≤ A. M. ). Povezani smo sa O.Z.N.-om. Zadatak naπe brigade je likvidacija Ëetnika i ustaπa kojih ima dve i po hiljade (tj. koje oni trebaju likvidirati ≤ A. M.). JuËe nam je poginuo nesreÊnim sluËajem komandant drugog bataljona na streliπtu drug Moma Divljak (trËao je za pobjeglim golim zarobljenikom, straæari su mislili da je i on zarobljenik koji bjeæi, pa su pucali u njega ≤ A. M.). Danas smo nastavili sa streljanjem. Brigada je smeπtena u Gradu (tj. Mariboru ≤ A. M.). Za 21. svibnja navedeno je: flNalazimo se na istoj prostoriji (tj. prostoru ≤ A. M.). U toku celog dana radili smo isto πto i juËe (likvidacija).« O organizaciji likvidiranja zarobljenika noÊu na Pohorju i stradanju 18. godiπnjeg komandanta Mome Divljaka (19. svibnja) posebno svjedoËi
43
oznaπ Zdenko Zavadlav iz Maribora, zaduæen za prijevoz zarobljenika, u zborniku flSlovenija ≤ ZamolËani grobovi in njihove ærtve 1941. ≤ 1945.« U operativnom dnevniku TreÊeg bataljuna VI. istoËnobosanske brigade navodi se za sunËani 23. svibnja: flPo nareenju πtaba naπe brigade, bataljon je imao zadatak likvidiranje narodnih izdajnika. Zbog izvrπavanja postavljenog zadatka nije se nikakav rad odvijao u toku dana.«. Za kiπovito-oblaËni 24. svibnja navedeno je: flKao i proπlog dana bataljon je imao isti zadatak.«, a za sunËani 25. svibnja navedeno je: flKao i proπlog dana bataljon je imao isti zadatak… Pred veËe bataljon se po svrπetku zadatka razmeπta u gradu poËevπi pravi kasarnski æivot.« Procjenjuje se da je u Mariboru i mariborskoj okolici likvidirano viπe desetaka tisuÊa vojnih zarobljenika, ranjenika i civila razliËitih narodnosti. Po brojnosti strijeljanih zarobljenih Hrvata, Slovenaca, Srba i Crnogoraca, vojnika i civila (staraca, æena, mladeæi, djece) koncem svibnja 1945. u Sloveniji iza Maribora je podruËje KoËevlja, odnosno jama u KoËevskom rogu i druga stratiπta. Te likvidacije je izvodila jedna birana skupina 60 ≤ 70 najpouzdanijih komunista 11. dalmatinske brigade 26. divizije »etvrte JA, a glavni zapovjednik bio im je major Simo DubajiÊ, Srbin iz Kistanja u πibenskom zaleu, koji se je 1990-ih godina hvalio sudjelovanjem u tim likvidacijama. Te su ærtve prije izvoenja zloËina proπle sve moguÊe najstraviËnije trenutke, bile su bez hrane i vode danima, premlaÊivane, pljaËkane do gola, æene silovane i sliËno. Celje i okolica, s poznatim logorima Teharje i logorom na πportskom stadionu, gdje su strijeljanja obavljana veÊ oko 10. svibnja, spadaju u veÊa gubiliπta zarobljenih pripadnika HOS-a i civilnoga puËanstva. Tvrdi se da je u Teharju strijeljano oko 10.000 zarobljenika, u jednom rudniku kraj Hrastnika 7.000 zarobljenika, u stari rudnik u Laπkom ubaËeno je oko 3.000 zarobljenika bivπih vojnika, æena i djece. Itd.
Spomen-obilježje pobijenim u Mariboru i okolici g. 1945., s natpisima: “Pobitim po 9. 5.1945. Maribor 1990.” i “Mrtvim v spomen živim v opomen”. Snimio Ivan Kozlica.
44
Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku Zarobljenici su u kolonama s jakim straæama, uglavnom pjeπice i ponekad vlakom, iz Slovenije tjerani kroz Maribor prema Zagrebu, Varaædinu i dalje; kroz Celje prema Zagrebu i dalje; kroz Kranj i Ljubljanu prema KoËevlju i Rijeci, prema Zagrebu i kroz Novo Mesto prema Karlovcu; kroz Zidani Most prema Zagrebu. ZarobljeniËke kolone koje su se kretale kroz Zidani Most prema Zagrebu takoer su se dijelile: jedne su kroz ZapreπiÊ iπle dalje prema Zagrebu, a druge su kroz Breganu i Samobor iπle prema Sisku i prema Karlovcu, VojniÊu i Topuskom. Ponekad i u Sloveniji i dalje u Hrvatskoj te su se kolone kretale u cik-cak smjerovima. Iz Zagreba su zarobljeniËke kolone usmjeravane u viπe smjerova: Zagreb ≤ Sisak ≤ Petrinja, Zagreb ≤ IvaniÊgrad ≤ Kutina ≤ Novska ≤ OkuËani ≤ Nova Gradiπka ≤ Poæega, Zagreb ≤ Sisak ≤ Kutina ≤ Jasenovac. Zagreb ≤ Karlovac ≤ GraËac ≤ Knin ≤ ©ibenik ≤ MetkoviÊ (brodom) ≤ Mostar. Preæivjele iz Jasenovca usmjeravali su kroz Novsku i Novu Gradiπku u Poæegu ili u Bosansku Dubicu, Kozaru, Prijedor i Banju Luku. Jedne su tjerali iz Zagreba kroz Dugo Selo, Bjelovar i Daruvar prema Poæegi ili Osijeku. Iz Osijeka su zarobljenici tjerani kroz Beli Manastir, Sombor, Suboticu, Novi Sad, Zemun, Beograd prema istoËnoj i juænoj Srbiji te prema Makedoniji, sve do –evelije. Neke su zarobljenike iz Osijeka tjerali kroz Vukovar ili Vinkovce i Srijem prema Petrovaradinu i Beogradu, PanËevu, Kovinu, Vrπcu i Beloj Crkvi ili pak neki su u Srijemskoj Mitrovici usmjeravani prema ©apcu i dalje kroz zapadnu Srbiju. Iz Beograda su zarobljenici usmjeravani prema istoËnoj Srbiji, Kosovu, Sandæaku i Crnoj Gori. Iz Osijeka su neki zarobljenici tjerani kroz –akovo i Bosanski ©amac u Bosnu i Hercegovinu. Neke su iz Poæege u kolonama tjerali kroz Novu Gradiπku, Staru Gradiπku i Bosansku Gradiπku u Podgrace u Potkozarju na likvidiranje. Neke su pak iz Poæege tjerali kroz Slavonski Brod u Bosnu i Hercegovinu, odnosno do njihovih upravnih srediπta. Iz Zagreba su neke skupine tjerane kroz Karlovac prema GospiÊu ili pak prema Rijeci, a odatle prema Istri i na otoke, pa i uzduæ obale prema Crnoj Gori. Hrvati u Hercegovini uhiÊivani su u svojim domovima i tjerani su vlakom prema Crnoj Gori. Usput su ih u mjestima nastanjenim srpskim puËanstvom izvodili iz vlaka i ubijali. Kretanja zarobljeniËkih kolona, uz svjedoËenja preæivjelih zarobljenika, mogu se pratiti i po dokumentima pobjednika.
Komunistički teror u Zagrebu KomunistiËka vlast poseban teror provodila je u Zagrebu za koji se je OZN-a posebno pripremala i stvarala kartoteku flzloËinaca« u koju je u oæujku 1945. bilo upisano 8.141 osoba sa svim potrebnim podacima o njima. Pozivalo se je plakatima i javnim nastupima, mitinzima, na flnemilosrdne progone zloËinaca ≤ narodnih neprijatelja i izdajica« te na odmazdu prema svima takvima, odnosno na likvidaciju svih
45
onih flza koje znamo da su neprijatelji i koji Êe sutra biti protiv nas«. U skladu s takvim pripremama, nakon ulaska Jugoslavenske armije u Zagreb, pristupilo se uhiÊivanjima, zatvaranjima i likvidiranjima svih flneprijatelja«. Uz veÊ postojeÊe, uspostavljali su nove zatvore, a u gradu i njegovoj okolici osnovali su viπe logora (Kanal, PreËko, LuËko, Kustoπija, Borongaj, Mirogoj, Maksimir). Procjenjuje se da je tada u Zagrebu bilo zatvoreno u zatvore i logore viπe od 80.000 muπkih i æenskih osoba. UhiÊen je bio 17. svibnja i zagrebaËki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, poznati zaπtitnik Æidova i svih ugroæenih nacistiËkom ideologijom. Mnogi su ubrzo bez sudskih odluka likvidirani a ostali, nakon provjera, upuÊeni su na marπeve smrti diljem Jugoslavije, na kojima su bili izloæeni novim æivotnim i opÊim stradanjima. Tada su iz zagrebaËkih bolnica pokupljeni ratni ranjenici i drugi sumnjivi bolesnici i najokrutnije likvidirani u bliæoj i daljoj okolici Zagreba, u jami Jazovki u Žumberku i drugdje. O uhiÊenicima i zarobljenicima u Zagrebu svjedoËi viπe dokumenta nove komunistiËke vlasti. U logorima u Hrvatskoj 15. svibnja, prije predaje pred Bleiburgom, nalazilo se 77.047 zarobljenika, od Ëega apsolutna veÊina u zagrebaËkim logorima. Sabirni zarobljeniËki logori bili su uz prometnice Celje ≤ Zagreb i Maribor ≤ Zagreb u –urmancu, Krapini, Mirkovcu, Sv. Kriæ-ZaËretju, Velikom TrgoviπÊu i Oroslavlju. Posebno stratiπte je u podruËju s. –urmaneca kraj Krapine, u Maceljskoj πumi, gdje su pripadnici JA i OZN-e te domaÊi komunistiËki aktivisti u svibnju 1945. likvidirali pripadnike HOS-a, njemaËke vojske i civilnog puËanstva, vlakom ili pjeπice dovedene iz Celja i Maribora. Ærtve su na najokrutnije naËine ubijane i pokapane u za to iskopanim grobnicama. U 22 dosada istraæene grobnice pronaeno je 1.164 kostura tih ærtava komunistiËkih zloËina. U jednoj masovnoj grobnici likvidiran je 21 sveÊenik, redovnik i bogoslov KatoliËke crkve. Procjenjuje se da su ukupne ærtve u Maceljskoj πumi viπe od 13.000 i da ima joπ 130
Crkva u Frukima u spomen žrtvama g. 1945. u maceljskom području, snimio fra Drago Brglez, voditelj izgradnje.
46
neistraæenih masovnih grobnica. Sudionici Kriænog puta hrvatskoga naroda g. 1945. masovno su strijeljani u ZapreπiÊu i okolici, u Samoboru i okolici, Karlovcu i okolici, u Ogulinu i okolici, diljem Bani je i Korduna, u Lici, posebno u podruËju GospiÊa, u Gorskom kotaru, oko Rijeke, Kostrene, Kraljevice, Crikvenice, u Kastvu, na otoku Cresu, u Istri, u podruËju Siska i okolici, u Jasenovcu, u Hrvatskom zagorju i svugdje kuda su prolazile zarobljeniËke kolone: u podruËju Bjelovara, »azme, Daruvara, Grubiπna Polja, Velike Pripadnici HOS-a i civili na Križnom putu g. 1945. U prvom planu Pisanice, IvaniÊ Grada, Kutine, Lipika, vidi se mladić s domobranskom kapom i u bolničkom odijelu. Pakraca, Stare Gradiπke, Nove Gradiπke, Slavonskog Broda, Vinkovaca i drugdje. Poznata masovna stratiπta i grobiπta mogu se dalje pratiti u podruËju Slatine, Virovitice, »aËinaca, Gradine, Suhopolja, VoÊina. Upravo o zloËinima na virovitiËkom podruËju g. 1945. posebno je potresno pismo sa Zapisnikom flboraca iz Suhopolja« πto su ga 20. srpnja 1945. ratnom sekretaru CK KPH i ministru trgovine i industrije u tadaπnjoj jugoslavenskoj vladi Andriji Hebrangu iz Suhopolja kraj Virovitice uputila πestorica pripadnika NOV-a i NOP-a. U tom zapisniku, izmeu ostaloga, govori se kako su prije mjesec dana kraj Suhopolja poubijani zarobljenici: flIste su najprije isprebijali, pa su onda klali. To su izvrπili drugovi iz 4. bataljona V. proleterske Crnogorske brigade koji su bili onda u Suhopolju, a kad su se vraÊali u Suhopolje govorili su narodu kako su ih klali… Prije nego πto su preπli na klanje zarobljenika brusili su noæeve po kuÊama i kupili πtrikove… vieni (su) mrtvi kojima je vaeno srce i razni dijelovi tijela… Ustanovljeno je, da je ukupno ubijanje zarobljenika izmeu PitomaËe i Sladojevaca 1416 ljudi.« Zarobljenički logor u Maksimiru (Zagreb) g. 1945.
47
Masovna stratišta u Bosni i Hercegovini Mnoga masovna stratiπta i grobiπta iz vremena Kriænog puta hrvatskoga naroda g. 1945. nalaze se i na podruËju Bosne i Hercegovine: Bosanskog Broda, Bosanske Gradiπke, BrËkog, Drvara (TiËevo), Han Pijeska, Ljubinja, Sarajeva, Vlasenice, Zenice, Cazina (PeÊigrad), Male Kladuπe (Marijanec), Prnjavora (πuma Dolina) i drugih mjesta. U Podgracima u Potkozarju, mjestu 35 kilometara udaljenom zapadno od Bosanske Gradiπke i ispod Mrakovice, poznatoga vrha planine Kozare, pripadnici su Zarobljenička kolona prolazi kroz Koprivnicu g. 1945. Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. na najokrutniji naËin likvidirali viπe tisuÊa zarobljenih pripadnika HOS-a, katolika i muslimana, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, dovedenih iz zarobljeniËkoga logora u Poæegi. U Hercegovini su masovno strijeljali flneprijatelje« oko Mostara, »apljine, Stoca, Ljubinja, Trebinja i drugih veÊih mjesta, ubijali ih i bacali u Neretvu, vodili ih i ubijali u jamama oko Stoca (jama Varduπa u koju je iz Mostara i drugih mjesta dovedeno, procjenjuje se, viπe od 7.000 ljudi), u jamama oko Ljubinja, Nevesinja, BileÊa, Trebinja i drugdje.
Masovna stratišta u Crnoj Gori i Srbiji Mnoge uhiÊene Hrvate u Hercegovini vlakovima su vodili prema Crnoj Gori, na usputnim æeljezniËkim postajama izvodili ih iz vagona, odvodili k unaprijed odreenim jamama i likvidirali ih u njima. O ukupnom stradanju sudionika Kriænog puta u Banatu i BaËkoj, u Srbiji i Crnoj Gori svjedoËe mnogi logori, poznata stratiπta i masovna grobiπta. Osobito je g. 1945. bio velik broj radnih logora diljem Ëitave jadranske obale gdje su radili na istovaru pomoÊi u hrani i drugim oblicima koju su Jugoslaviji slale Sjedinjene AmeriËke Dræave, na raznim sezonskim poslovima kao πto je sjeËa πume za drva na Kopaoniku, ©ar-planini, Zlatiboru i drugim, uglavnom, srbijansko-crnogorskim planinama, obraivanje napuπtenih njemaËkih vinograda u Banatu, u rudnicima Boru i TrepËi, na raznim graevinskim radovima i sliËno. Sve te radne logore prate i
48
masovna grobiπta. Iako su uspjeli preæivjeti sve patnje Kriænoga puta, mnogi su tek kad su doπli u svoja matiËna srediπta, na osnovi miπljenja mjesnih odbora i organa OZN-e, bili najokrutnije likvidirani.
Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije RazliËite su procjene o sudionicima hrvatskoga vojnog i civilnog egzodusa g. 1945. u Sloveniju i Austriju. Zapovjednici HOS-a 15. svibnja 1945. pred Bleiburgom general HerenËiÊ i pukovnik Danijel Crljen govore o egzodusu 200.000 pripadnika HOS-a i 500.000 civilnoga puËanstva. Svi koji svjedoËe o egzodusu, govore o velikom mnoπtvu civila u raznim kolonama i, svakako, radi se o stotinama tisuÊa civilnih izbjeglica. O svemu tomu ovisi broj zarobljenih, strijeljanih, likvidiranih i stradalnika opÊenito. Po istraæivanju general-pukovnika Ivana DolniËara (g. 1985.) u zavrπnim ratnim operacijama g. 1945. zarobljena je 341.000 pripadnika neprijateljskih postrojbi (u vrijeme njemaËke kapitulacije u Sloveniji je bilo oko 300.000 njemaËkih vojnika), dok ih je 100.000 poginulo, odnosno, moæemo zakljuËiti, veÊina likvidirana kao zarobljenici. Po istraæivanjima slovenske povjesniËarke Jerce Voduπek Starce pred Bleiburgom se je predalo 235.000 Hrvata. RazliËite su brojke koje govore o likvidiranim vojnim i civilnim pripadnicima hrvatskoga naroda g. 1945. Meu objektivnijima su: 200.000 (nadbiskup Stepinac g. 1945.), oko 200.000 (V. NikoliÊ, 1976.), skoro 150.000 (general Kosta Na g 1983.), 110.000 (brit. povjesniËar John Lucas g. 1986.), 100.000 (J. Vidouπek Starce, 2004.). U viπe su mjesta, opÊina i podruËja u RH i BiH istraæene ærtve Drugoga svjetskog rata: poginule, ubijene i nastradale bez obzira u kojim vojskama i za koje ideologije su se borili, s osobnim podacima, s podacima u kojim su vojskama bili, gdje i kada su poginuli, ubijeni, nastradali ili nestali. VeÊina takvih upravo je nastradala u vrijeme Bleiburπke tragedije i Kriænoga puta g. 1945. VeÊina likvidiranih nije Ëinila nikakve zloËine, nego su flu najboljoj vjeri i potpunom predanju, da sluæe Hrvatskom Narodu« (nadbiskup Stepinac g. 1945.), u vrlo zamrπenim politiËkim okolnostima, izvrπavali svo je vojniËke duænosti, branili svoje obitelji, svoje domove i svoju dræavu. Masovno su i u velikom broju likvidirani ranjenici i bolesnici, djeca, æene i starci koji nisu bili nikomu opasnost i flkoje bi najstroæi i najnepravedniji sud poštedio« (jugoslavenski komunistiËki disident Milovan –ilas, 1977.). U sjeÊanjima preæivjelih sudionika tog egzodusa i u historiografiji Ëesto se postavlja pitanje je li tako moralo biti. Dok su komunistiËki pobjednici, da bi odvratili pozornost od vlastitih zloËina Ëinjenih u tijeku Ëitava rata (1941. ≤ 1945.), u tim zbivanjima gledali normalni zavrπetak NDH-a kao vjerne saveznice TreÊega Reicha i onih koji su se za nju borili, za poraæene to je bio joπ jedan velikosrpski obraËun s hrvatskim narodom koji je æelio svoju dræavu i svoju slobodu.
49
Zaključak Neprijeporno je da su pripadnici Jugoslavenske armije i opÊenito pripadnici NarodnooslobodilaËkoga pokreta Jugoslavije u zavrπnim operacijama Drugoga svjetskog rata (1941. ≤ 1945.) na podruËju bivπe Jugoslavije obraËunavali sa svim svojim ideoloπkim protivnicima bez obzira na narodnost i politiËku opredijeljenost, odnosno sa svima onima koji nisu bili sljednici komunistiËke ideologije. Na tom udaru naπla se i veÊina hrvatskog naroda koja je podræavala ideju nezavisne hrvatske dræave i za koju se borila i teπko krvarila Ëetiri ratne godine. U takvim prilikama nekoliko stotina tisuÊa pripadnika oruæanih snaga i civilnoga puËanstva NDH-a, uzmicalo je pred jaËim protivniËkim snagama prema Zagrebu, a potom i prema zapadnim saveznicima u Austriju, nadajuÊi se zaπtiti zapadnih demokratskih vlada pred komunistiËkim zloËinima. Naprotiv dogodilo se suprotno. Zapadni saveznici prepustili su ih na nemilost komunistiËkim pobjednicima koji su vrlo okrutno obraËunali s desetinama i stotinama tisuÊa vojnih i civilnih osoba i poubijali ih od Austrije do jugoslavenske granice s Rumunjskom, Bugarskom i GrËkom, odnosno diljem DF Jugoslavije. Pozivanje pripadnika NarodnooslobodilaËke vojske (NOV-a) i NarodnooslobodilaËkoga pokreta (NOP-a) u tijeku Drugoga svjetskog rata (1941. ≤ 1945.) na bezobzirnu i nemilosrdnu flosvetu« i flodmazdu« prema svim protivnicima osobito je doπlo do izraæaja u proljeÊe g. 1945. Nastavljeno je i nakon svrπetka rata usmjeravanjem mrænje prema svim zarobljenim protivnicima, a posebno prema bivπim pripadnicima HOS-a i institucija NDH-a i civilima, vezanim uz te institucije, odnosno prema svim koji nisu bili oduπevljene pristaπe komunistiËkog pokreta. Dosadaπnja istraæivanja i dostupni dokumenti omoguÊuju nam da moæemo dobrim dijelom rekonstruirati na koje su naËine osmiπljavani i provoeni navedeni masovni zloËini. Nesporno je da je to Ëinjeno s blagoslovom najviπega dræavnoga vrha DFJ, predvoena vrhovnim zapovjednikom Jugoslavenske armije, glavnim sekretarom KomunistiËke partije Jugoslavije, predsjednikom DFJ i predsjednikom prve jugoslavenske revolucionarne vlade NKOJ-a marπalom Josipom Brozom Titom. ZloËine je organizirao i izvodio ukupni novouspostavljeni sustav komunistiËke vlasti, prvenstveno Jugoslavenska armija s Generalπtabom na Ëelu, sigurnosna organizacija Odjel za zaπtitu naroda i oruæanih snaga NarodnooslobodilaËkog pokreta (OZN-a), tijela komunistiËke vlasti i komunistiËki aktivisti. VeÊinu zarobljenih u Sloveniji i onih koji su se predali britanskim snagama u Austri ji, a potom izruËeni Jugoslavenskoj armiji, preuzela je TreÊa JA pod zapovjedniπtvom generala Koste Naa, a organizaciju o preuzimanju, sprovoenju, Ëuvanju i likvidiranju zarobljenika vodila je OZN-a pri toj armiji na Ëelu s pukovnikom –okom IvanoviÊem.
50
Aleksandar RankoviÊ, uz mnoga druga glavna zaduæenja u vojnoj i politiËkoj struklturi DFJ, i naËelnik OZN-e Ministarstva obrane, posebnom depeπom, upuÊenom 15. svibnja 1945. OZNI-i Hrvatske, izraæava nezadovoljstvo malim brojem strijeljanih “bandita” u Zagrebu. Nakon glavnih likvidacija velikoga dijela zarobljenika 10. ≤ 25. svibnja 1945. na viπe od Ëetiri stotine masovnih stratiπta diljem Slovenije, ali veÊ i diljem Hrvatske, Tito je 26. svibnja u Ljubljani izjavio: fl©to se tiËe onih izdajnika koji su se naπli unutar naπe zemlje, u svakom narodu posebice ≤ to je stvar proπlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica naπeg naroda dostigla ih je ogromnu veÊinu, a samo jedan mali dio uspio je pobjeÊi pod krilo pokrovitelja van naπe zemlje.« OËito je dan prije u Mariboru, gdje se susreo s ruskim marπalom Tolbuhinom, zapovjednikom III. ukrajinske fronte, bio dobro upuÊen u tamoπnje likvidacije zarobljenika, o kojima je veÊ naprijed reËeno. Kad je ministar vanjskih poslova DFJ dr. Ivan ©ubaπiÊ, nakon povratka s konferencije UN-a 8. lipnja 1945. u San Francisku saznao da je kraj Dravograda ubijeno 40.000 domobrana i u vezi s tim prosvjedaovao jednom od glavnih Ëlanova jugoslavenskoga politiËkoga vodstva Edvardu Kardelju, taj mu je odgovorio: “Hrvati, platili ste!” Kad je kipar Ivan MeπtroviÊ g. 1959. na Brijunima postavio Titu pitanje u vezi s masovnim pokoljima Hrvata u ratu g. 1941. ≤ 1945., osobito u proljeÊe i ljeto g. 1945., taj mu je odgovorio: “To se nije nikako moglo izbjeÊi. Trebalo je pustiti da se Srbi izdovolje.” Za flnajbrojniju grupaciju … ustaπko-domobranskih snaga ≤ oko 150.000« g. 1983. zapovjednik TreÊe JA general Kosta Na je izjavio. flOni nam nisu mogli pobeÊi, Ëvrsto smo ih okruæili. I normalno na kraju ih likvidirali.« Navedeni i drugi takvi podaci upuÊuju na vrlo osmiπljeno organiziranje i likvidiranje ratnih zarobljenika i civila pod nadleænoπÊu dræavnog vrha, bez ikakvih sudskih istraga i utvrivanja njihove krivice. Brojka poginulih, ubijenih i nastradalih u vrijeme Bleiburπke tragedije i Kriænog puta hrvatskoga naroda g. 1945., kao i ukupne ærtve stradanja hrvatskoga naroda u ratu g. 1941. ≤ 1945. moÊi Êe se približno utvrditi tek nakon ukupna istraæivanja toga problema. Svakako, radi se o stotinama tisuÊa.
51
Ostaci žrtava stravičnoga komunističkog zločina g. 1945. nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica i drugima u jami Jazovki, u Žumberku, snimljeno g. 1999.
Auto-cesta Ljubljana - Maribor na mjestu gdje u eznu siječe protutenkovski rov – masovnu grobnicu iz 1945. godine. Strijelice pokazuju položaj rova-masovne grobnice. Snimio Ivan Kozlica.
52
Spomen-križ poginulim i pobijenim pripadnicima HOS-a na samoborskom groblju, otkriven 15. svibnja 1993.
Spomenik Hrvatskim vojnicima palim za domovinu Hrvatsku 1941. - 1945. na zagrebačkom groblju Mirogoj. Obnovilo Društvo Hrvatski domobran 5. prosinca 1993. godine.
53
IZVORI I LITERATURA A. IZVORI Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944. ≤ 1946. Dokumenti, priredili dr. sc. Zdravko Dizdar, dr. sc. Vladimir Geiger, prof. Milan PojiÊ i prof. Mate RupiÊ, Hrvatski institut za povijest ≤ Podruænica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2005. Prcela, John Ivan, - ÆiviÊ, Draæen, Hrvatski holokaust, Hrvatsko druπtvo politiËkih zatvorenika, Zagreb, 2001. Prcela, J. Ivan, Hrvatski holokaust II. Dokumenti i svjedoËanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Hrvatsko ærtvoslovno druπtvo, Zagreb, 2005. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaËkom ratu naroda Jugoslavije. Operacije Jugoslavenske armije 1945., tom XI., knj. 1., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1971.; tom XI., knj. 2., Beograd, 1969.; tom XI., knj. 3., Beograd, 1976.; tom XV., knj. 4., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1975.
B. LITERATURA a. Knjige / zbornici BariÊ, Nikica, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Dræave Hrvatske 1941. ≤ 1945., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2003. Basta, Milan, Rat posle rata. PaveliÊevi generali se predaju, Stvarnost, Zagreb, 1963. Basta, Milan, Rat je zavrπen 7 dana kasnije, treÊe izdanje, Spektar i dr., Zagreb, 1980. Beljo, Ante, Yu-genocide…, Northern Tribune Publishing, Toronto ≤ Zagreb, 1995. Bleiburg. Knjiga skupine autora, uredio Marko GrËiÊ, Start, Zagreb, b.g.iz. Bleburg 1945. ≤ 1995., zbornik radova s meunarodnog znanstvenog skupa, Zagreb, 12. ≤ 13. V. 1995., Zagreb, 1995. DurakoviÊ, Asaf, Od Bleiburga do Muslimanske Nacije, Toronto, 1974. Ferenc, Mitja, Prikrito in oËem zakrito. Prikrita grobiπËa 60 let po koncu druge svetovne vojne, Muzej novejπe zgodovine Celje, Celje, 2005. GrabareviÊ, Martin, Kalvarija hrvatskog vojnika, Druπtvo prijatelja Zrina, Zagreb, 1993.
54
Herceg, Stjepan, Samobor mali Bleiburg 1945., Druπtvo ratnih veterana flHrvatski domobran« ≤ Ogranak Samobor, Samobor, 1996. IvkoviÊ, Zdravko, Hrvatski kriæni put postaja Bjelovar ≤ Lug 1945. u prigodi otkrivanja spomenika s grobnicom u πumi Lug kod Bjelovara, Matica hrvatska, Bjelovar, 2006. JaskiÊ, Safet, SrbokomunistiËki zloËin nad Bosnom, Drinina knjiænica, knj. 23., Madrid, 1967. JurËeviÊ, Josip, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zloËini nad Hrvatima, Dokumentacijsko-informacijsko srediπte, Zagreb, 2005. Kamber, Dragutin, Slom N.D.H. (Kako sam ga ja proæivio), Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1993. KnezoviÊ, fra Oton, Pokolj hrvatske vojske, Chicago, 1960. KovaËeviÊ, Branimir, Suza za Bleiburg, vlastita naklada, Zagreb, 2003. KovaËeviÊ, Branimir, Plavi djeËaci, vlastita naklada, Zagreb, 2004. Koæul, Stjepan, Spomenica ærtvama ljubavi ZagrebaËke nadbiskupije, Zagreb, 1992. Kumpf, Slavica, Pod znakom Kriænog puta, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 1999. LasiÊ, Stanko, Autobiografski zapisi, Nakladni zavod “Globus“, Zagreb, 2000. LasiÊ, Vjekoslav Lujo, Pakao je poËeo u Bleiburgu, RINAZ ≤ RijeËki nakladni zavod, Rijeka, 1994. Linassi, Marijan, In kaj je svobode cena. Konec druge svetovne vojne na Koroπkem, Koroπki pokrajinski muzej, Slovenj Gradec, 2005. MaËek, Vladko, Memoari, Dom i svijet, Zagreb, 2003. MarËinko, Mato, Muka po Bleiburgu, Eurocopy Pack d.o.o., Zagreb, 1999. MarËinko, Mato, Pobijte ih kao pse. Spomenica 60. obljetnica Bleiburške tragedije i križnih putova 1945., Zagreb, 2005. Na, Kosta, Pobeda, Spketar, Zagreb, 1980. NikoliÊ, Vinko, Tragedija se dogodila u svibnju… knjiga prva, drugo izdanje, ©kolske novine, Zagreb, 1995. Od Bleiburga do naπih dana. Zbornik radova o Bleiburgu i Kriænom putu s drugog meunarodnog znanstvenog simpozija u Zagrebu 14. i 15. svibnja 1994., Marabu s p.o., Zagreb, 1994. PuljiÊ, Ivica ≤ Vukorpa, Stanislav ≤ Bender, –uro, Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraÊa u istoËnoj Hercegovini, Zajednica Hrvata istoËne Hercegovine i dr., Zagreb, 2001.
55
RadeljiÊ, Zdenko, Kriæari gerila u Hrvatskoj, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002. Rojnica, Ivo, Susreti i doæivljaji, DoNeHa, Zagreb, 1995. SaviÊ, Sreta, 51. vojvoanska divizija, VojnoizdavaËki zavod, Beograd, 1974. Strle, Franci, Veliki Finale na Koroπkem, drugo dopunjeno izdanje, Samozaloæba, Ljubljana, 1977. Slovenija ≤ ZamolËani grobovi in njihove ærtve 1941. ≤ 1948., zbornik, Druπtvo ureditev zamolËanih grobov, Ljubljana ≤ Grosuplje, 1998. SulejmanpaπiÊ, Neat, Od Sarajeva do Bleiburga i povratak, Medæilis Islamske zajednice Zagreb, Zagreb, 2006. ©imundiÊ, Mate, Hrvatski smrtni put (Prilog novijoj hrvatskoj poviesti), Matica hrvatska ≤ Split, Split, 2001. VlaπiÊ, Boris ≤ VojinoviÊ, Aleksandar, Kriæni put, NIP Revije Vjesnik, IPC Start, Zagreb, 1991. VranËiÊ, Vjekoslav, S bielom zastavom preko Alpa, Hrvatska puËka knjiænica, Buenos Aires, 1953. VranËiÊ, Vjekoslav, U sluæbi domovine, vlastita naklada, Buenos Aires, 1977. Za pobedu i slobodu. Zavrπne operacije za osloboenje Jugoslavije, zbornik, VojnoizdavaËki i novinski centar, Beograd, 1986. ÆiviËnjak, Fran, U vjeËni spomen na hrvatske vojnike, sveÊenike i franjevce i sve hrvatske muËenike pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske πume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj Sv. Kriæa-ZaËretja i Oroslavlju, Zagreb, 1998.
b. »lanci AleksiÊ, Josip, Uspomeni generala Stjepana Krunoslava PeriËiÊa, Hrvatska revija, München, rujan 1974., XXIV., br. 3, str. 430. ≤ 435. AleksiÊ, Josip, flPotrebno je preispitati proπlost«, Hrvatska revija, München ≤ Barcelona, rujan 1984., XXXIV., br. 3, str. 438. ≤ 456. AleksiÊ, Josip, VojniËki aspekti hrvatskog povlaËenja u svibnju 1945., Na prekretnici, zbornik, uredio Jure PetriËeviÊ, Brugg, 1986., str. 24. ≤ 49. BabiÊ, Ivan, Moja misija kod saveznika godine 1944., Hrvatska revija. Jubilarni zbornik 1951. ≤ 1975., str. 240. ≤ 279.
56
BabiÊ, Petar, Dalmatinska Devetnaesta divizija u zavrπnim operacijama, Zavrπne operacije za osloboenje Jugoslavije, n. dj., str. 394. ≤ 402. Crljen, Danijel, Bleiburg (Prijepis Dnevnika od 6. 5. 1945. do 15. 5. 1945.), HR, XVI./1966., sv. 2.-4.(62. -64.), str. 263. ≤ 297. Crljen, Danijel, »imbenici Bleiburπkog sloma, HR, XX./1970., sv. 1., str. 27. ≤ 51.; sv. 2., str. 233. ≤ 258. Hrvatska predstavka angloameriËkoj vojnoj misiji 1945., HR, XXXIII./1983., br. 1., str. 128. ≤ 129. Dizdar, Zdravko, Prilog istraæivanju problema Bleiburga i kriænih putova (U povodu 60. obljetnice), Senjski zbornik, XXXII./2005., str. 117. ≤ 196. MijatoviÊ, Anelko, Kolone i marπevi smrti u Hrvatskomu kriænom putu g. 1945., Meunarodni znanstveni skup “Bleiburg 1945. ≤ 1995. Zagreb, 12. ≤ 13. V. 1995., zbornik, str. 46. ≤ 52. MijatoviÊ, Anelko, Jedno suvremeno i potresno svjedoËanstvo o stradanju Hrvata godine 1945., Hrvatski ærtvoslov, knj. 2., str. 209. ≤ 217. MijatoviÊ, Anelko, Podgraci u Potkozarju masovno gubiliπte zarobljenih Hrvata g. 1945. u dostupnim podacima, Da se ne zaboravi. Zbornik radova Drugog hrvatskog ærtvoslovnog kongresa, Vukovar 16. i 17. lipnja 2001. godine, zbornik, str. 327. ≤ 332. MijatoviÊ, Anelko, Bleiburπka tragedija i Kriæni put hrvatskoga naroda: masovna poratna pogubljenja na brojnim stratiπtima i ærtve hrvatskih marπeva smrti, Vjesnik, 11. lipnja ≤ 21. srpnja 1945. PeriÊ, Ivo, Hrvatska u vrijeme Drugoga svjetskog rata, Spomenica Bleiburg 1945. ≤ 1995., Druæba flBraÊe hrvatskog zmaja« i dr., Zagreb, 1995., str. 5. ≤ 28. Voduπek StariË, Jerca, Antifaπizam ne pravda komunistiËke zloËine, Novi list, 7. svibnja 2003., PolitiËki æurnal Pogled, str. 8. Voduπek StariË, Jerca, Kako se Ëistila Jugoslavija, Gordogan, 2004., 4 ≤ 5(48 ≤ 49), str. 36. ≤ 49. Voduπek StariË, Jerca, Mit o Titu kao geniju je za naivce, on je naredio masovne pokolje, intervju, Jutarnji list, 14. svibnja 2005., str. 67. ≤ 69.
57
Pogovor ONIMA I SVIMA ©TO U KRVOTOKU BLEIBUR©KIH NJIVA, KRIÆNICA I STRANPUTICA »EKAJU USKRSNU∆E
… Joπ ponegdje smrtni jauk ko rzanje odbjeglog doluta ata. Niz obraze planina nebo u hropcu jecaπe iz dana u noÊ, iz sata u sat. Za pogrebne suze drugog ne bi nikoga æivog. A Smrt se isprsila, pijana i sita kao nikada do sada. Mrænja sjala je, mrænja znala je sasjeÊi povorke gladnih beskuÊnika, Hrvata. Ptici kukavici oduze glas se i pade s grane od morne tuge... Kruh naπ hleb crn i gorak (p)ostade makar ga i bijaπe dosta. Do krvavog dlana Bleiburπkog polja Rahelin plaË i Ëemer iz domaje stiæu smrÊu rastrgani: Eloi, Eloi, Lama sabaktani???
Pred nama je struËna publikacija koja vrlo pregledno iznosi historiografski utvrene Ëinjenice i okolnosti okvirnog tijeka i posljedica onoga πto se krije pod pojmovima Bleiburπke tragedije ili Kriænog puta hrvatskog naroda. SimboliËki naziv “Kriæni put“ za poratno stradanje hrvatskog naroda oslanja se na Ëinjenicu, πto su jugoslavenske komunistiËke vlasti upuÊivale ærtve na “marπeve smrti“ u mnogobrojnim smjerovima po jugoslavenskom teritoriju.
58
Ta najveÊa tragedija hrvatskog naroda zapoËela je posljednjih dana II. svjetskog rata kad su se pripadnici oruæanih snaga Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) poËeli povlaËiti pred jugoslavenskom, ali i ruskom boljπeviËkom vojskom prema austrijskoj granici, s ciljem da se predaju vojsci zapadnih savezniËkih zemalja. PovlaËenje postrojba hrvatske vojske pratile su rijeke izbjeglica koje su bjeæale pred partizanskim zloËinima i strahovladom. Iz brojnih izvora vidljivo je da je meu izbjeglicama ipak tinjala nada da se radi “o privremenom povlaËenju“ i vjerovalo se da demokratski Zapad ipak neÊe dopustiti pobjedu boljπevizma nad demokracijom, te da Êe uslijediti povratak u slobodnu domovinu. UnatoË svekolikim krvavim ratnim prilikama hrvatske dræave na Ëijem podruËju je ratovalo 5-6 razliËitih vojnih snaga koje su se jedna prema drugoj nemilosrdno odnosile, veÊina Hrvata je i dalje vjerovala da nema alternative suverenoj i demokratskoj hrvatskoj dræavi, te se zbog toga svim silama suprotstavljala nadolazeÊoj komunistiËkoj i novoj nasilnoj Jugoslaviji pod najgorim boljπeviËkim srpskim i ruskim utjecajem. Pri tom je bila kobna i zla okolnost, πto su to bile godine kad ameriËka i britanska vlada logistiËki stoje u najuæem savezu sa Staljinom, tim nedvojbenim Hitlerovim bratom, bez obzira πto je on veÊ godinama sa sovjetskih pustara i stepa zasipao svijet notornim nezapamÊenim zloËinima. Prema dokumentima iz engleskog Ratnog arhivima (War Office), objavljenih tek nakon trideset godina kao “posljednja tajna“ iz tog razdoblja (War Office170 4465, prema N. Bethel, Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975), izmeu ostalog Ëitamo, da se tada austrijskoj granici i demarkacionoj engleskoj crti primicalo “ukupno dvije stotine tisuÊa hrvatskih vojnika“, a koji su “eskortirali oko pet stotina tisuÊa civilnog puËanstva koje se htjelo prebaciti na englesko podruËje, da bi se predali i stavili pod britansku zaπtitu“(n. dj., s. 130). Jedan dio tih hrvatskih kolona pao je u ruke jugoslavenske vojske veÊ na prostoru Slovenije, a drugi koji se uspio probiti na podruËje mjesta Bleiburg na austrijskom teritoriju, uistinu se predao britanskoj vojsci. Ali, Britanci su ih onda predali komunistiËkoj Jugoslaviji. Sve donedavno je vladalo pogreπno miπljenje kako je odluka o izruËenju hrvatskih vojnika i civila bila prepuπtena ingerenciji britanskih generala P. Scotta ili H. Alexandera. Tek je otvaranje britanskih arhiva (istraæivanje engleskog povjesniËara N. Tolstoya) pokazalo kako je bitnu ulogu u provoenju odluke izruËenja odigrao tadaπnji britanski ministar zaduæen za Sredozemlje, Harold Macmillan, a koji je odgovarao izravno W. Churchillu. Zbog toga ga je u toj prigodi, prema britanskim izvorima, “Churchill pozvao na konzultacije u London“. Ukratko, iz dokumenata je vidljivo, kako je cijeli postupak izruËenja imao najprije svrhu na najbolji naËin zastupati britanske nacionalne interese, a da su, potom, kasnije pregovori o izruËenju nedvojbeno
59
preπli “u nadleænost jugoslavenske i britanske vlade“. To znaËi da se bez Churchilla i Tita niπta nije dogodilo. Ta “suradnja“ na samom vrhu u biti je dobrim dijelom omoguÊila straπne domete zloËina, pa je sredinom svibnja 1945. nastavljen “masovni krvavi obraËun“ jugoslavenskih komunistiËkih vlasti sa zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima, ali i s velikim brojem komunistima nepoæeljnih osoba diljem zemlje, koje uopÊe nisu bjeæale od kuÊe. Koliko je god jugoslavenska dræava sve Ëinila da se ne istraæuju golema poratna stradanja hrvatskih graana, nareujuÊi da se ærtve izvan pripadnika i pomagaËa “NarodnooslobodilaËke borbe“ ne smatraju uopÊe ærtvama rata, te koliko god ova tema predstavlja jednu od najveÊih “crnih rupa” u hrvatskoj historiografiji, ipak veliki razmjeri hrvatskih stradanja i goleme negativne posljedice trajno su bile aktualne i imale su prvorazredno nacionalno znaËenje. Ova izuzetno znaËajna tema bila je jedna o najstroæe Ëuvanih javnih tajnih u drugoj Jugoslaviji, ali nju su ipak stalno dræale aktualnom sljedeÊe Ëinjenice: brojna svjedoËanstva koja su o Bleiburπkoj tragediji prikupljena u hrvatskom izvandomovinstu, odræavanje komemoracije svake godine na Bleiburπkom polju, te Ëinjenica da je u domovini bilo teπko naÊi mjesto, pa i hrvatsku obitelj koja na ovaj ili na onaj naËin nije bila pogoena zloËinima koje je u poraÊu poËinio jugoslavenski reæim. Koliko su inaËe jugoslavenski podaci nepouzdani i ratno stradalniπtvo neistraæeno, najzornije ilustrira sljedeÊe: prema sluæbenim komunistiËko-jugoslavenskim izvorima broj smrtno stradalih ærtava jasenovaËkog logora kretao se u nevjerojatnom rasponu od 55.000 do Ëak 1,4 milijuna. Stoga, ova saæeta i struËna publikacija povjesniËara dr. Anelka MijatoviÊa, izmeu ostalog, ima bitnu dvostruku vrijednost. S jedne strane stavlja se u prvi red historiografskog otkrivanja i πirenja istine koja je preπuÊivana, krivotvorena i zlorabljena kroz desetljeÊa komunistiËke Jugoslavije, ali i opÊenito zatomljena “pisanjem povijesti“ sa strane pobjednika u Europi. S druge strane, ovu najveÊu hrvatsku tragediju u povijesti naprosto vraÊa u civilizacijski odnos prema ærtvama. Naime, tijekom svih tisuÊljeÊa povijesti ËovjeËanstva koja su nam imalo istraæivaËki dostupna, vidimo da je fenomen ærtve u svim razdobljima imao uzviπen znaËaj, ugnijezdivπi se kao vri jednost u temeljima zajedniËkih i osobnih identiteta, bez obzira na raznolike kulture i podneblja. U tom duhu, s velikim zadovoljstvom, istinoljubivosti prema Ëinjenicama i s poπtovanjem prema ærtvama, predajemo ovaj tekst Ëitateljicama i Ëitateljima raznolikih kultura i naroda diljem svijeta. U ime izdavaËa: Prof. dr. ©imun ©ito ∆oriÊ
Sadržaj Predgovor autora ..................................................................................................................... 5 Uvod .......................................................................................................................................... 9
Sužavanje područja NDH-a ..................................................................................... 10 Pripreme Jugoslavenske armije za konačni obračun s protivnikom ................. 11 Početak završnih operacija ....................................................................................... 12 Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja ....................................................... 13 Postav Zvonimir, posljednji obrambeni položaji HOS-a ..................................... 13 Spašavanje države i vlasti .........................................................................................14 Pokušaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima ..................................... 15 Nastavak završnih operacija .................................................................................... 15 Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji .................................................... 15 Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a ................................................... 16 Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga .......................................................... 18 Zatvaranja kruga oko izbjegličke kolone pred Dravogradom ........................... 22 Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske ..................................... 28 Stanje u izbjegličkoj koloni pred Bleiburgom uoči predaje ................................ 29 Pregovori o predaji HOS-a ....................................................................................... 30 Predaja Hrvatskih oružanih snaga ......................................................................... 32 Procjene o brojčanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburškoj tragediji .............. 34 Izručivanje Hrvata iz Koruške ................................................................................. 35 Kolone i marševi smrti na Križnom putu hrvatskoga naroda 1945. g. ............. 36 Put u nepoznato .................................................................................................................... 39 Slovenija područje masovnih zločina nad zarobljenicima ........................................... 41 Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku ...............................................................................44 Komunistički teror u Zagrebu ............................................................................................ 44 Masovna stratišta u Bosni i Hercegovini ......................................................................... 47 Masovna stratišta u Crnoj Gori i Srbiji ............................................................................ 47 Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije ............................................................... 48 Zaključak ................................................................................................................................ 49 Izvori i literatura ................................................................................................................... 53 Pogovor .................................................................................................................................. 57
