Časopis+Javni+bilježnik+br+37

javni biljeŽnik godina Xvi / studeni 2012 / broj 37

JAVNI BILJEŽNIK broj 37/2012.

JAVNI BILJEŽNIK 37 2012 | 3

Poštovani čitatelji, Ovih dana, kada smo se na Dan notarijata (2. listopada) prisjetili Prvoga međunarodnog kongresa koji je održan 2. listopada 1948. u Buenos Airesu (Argentina) i jedne od prvih udruga koja je okupljala, štitila i borila se za interese bilježništva, vjerujemo da su mnogi to povezali sa značenjem koje javni bilježnici dobivaju u asocijacijama Europe u ovome stoljeću. Podsjetilo je to i mnoge koji djeluju u pravnom sustavu Hrvatske na aktualni zadatak, kako će dovršetkom procesa pregovaranja i utvrđivanjem datuma prijema Hrvatske u punopravno članstvo u EU (1. srpnja 2013.) i hrvatsko javno bilježništvo ostvariti pretpostavke da tim datumom ostvari punopravno članstvo Vijeća javnih bilježnika EU-a (CNUE). Poznato je da smo u ovoj bilježničkoj asocijaciji Europe u statusu promatrača od rujna 2004. godine, a već tada ispunili smo i prve dvije pretpostavke. Hrvatska javnobilježnička komora član je Međunarodne unije latinskog notarijata (UINL), a Republika Hrvatska te godine potpisala je Sporazum o pridruživanju i stekla status države kandidata za prijem u punopravno članstvo Europske unije. Upravo u ovim jesenskim danima, dok se okupljamo u Zadru za Dan javnih bilježnika, teku pripreme i niz poslova kako bismo proceduru prijema u punopravno članstvo obavili na vrijeme. Prvi korak bilo je pismo predsjednika HJK, kojim se ukratko opisuje status promatrača, a pozivom na Statut CNUE-a predlaže da se na sjednici Glavne skupštine CNUE-a (12. listopada 2012. u Bruxellesu) objavi taj prijedlog hrvatskoga javnog bilježništva te da se od strane njemačkog predsjedništva najavi kako će se o tom prijedlogu odlučivati na sjednici Glavne skupštine (14. prosinca 2012. u Bruxellesu). Kako je napomenuo Denis Krajcar, predsjednik Povjerenstva za međunarodnu suradnju HJK i predstavnik HJK u CNUE-u: “… prijemom HJK u punopravno članstvo CNUE-a ostvaruje se jedan od strateških ciljeva, a istodobno započinje izazovno i zahtjevno razdoblje u kojem Hrvatska javnobilježnička komora, kao punopravna članica, treba nastaviti aktivnosti u toj, za notarijat važnoj asocijaciji. Razdoblje u kojem će kao članica moći glasovati o svim odlukama CNUE-a, gdje će sukladno Statutu moći predlagati i biti birana u tijela CNUE.” Notari Europe, a ovom asocijacijom i naši bilježnici, i formalno se čvrsto opredjeljuju za izgradnju pravne Europe i međusobnu suradnju. U tome nam svakako u nizu pravnih poslova (nasljeđivanja, nekretnina, obiteljskog prava, poslovima poduzetništva i gospodarstva i dr.), a posebno nizu poslova vezanih za baze podataka i elektroničko poslovanje, CNUE kao službeno tijelo koje predstavlja bilježničku struku u odnosima s nizom europskih institucija, značajno pomaže i unapređuje naše poslovanje. No misija CNUE je i promicati javno bilježništvo koje sve više doprinosi svim procesima donošenja odluka europskih institucija, pravnoj sigurnosti i zaštite građana. CNUE je tako prisutan u svim političkim i tehničkim pitanjima koja utječu na javnobilježničku struku. Nadalje, CNUE putem svojih predstavnika aktivno sudjeluje u praćenju i stvaranju europskog zakonodavstva i svim inicijativama koje poduzimaju institucije EU-a. Posebno valja spomenuti kako se ova asocijacija zalaže za izgrađivanje zajedničke europske pravosudne kulture zasnovane na međusobnom povjerenju, kao i sudjelovanjem u osposobljavanju bilježnika za pravne poslove, vodeći se načelima praktične metodologije izobrazbe i evaluacije. U tom smislu posebno veseli što se ove pozitivne inicijative oslanjaju na nove tehnologije, kako bi se olakšao


život građanima, u ovom vremenu mobilnosti gdje različita prekogranična prava ne bi smjela biti preprekom za pravnu sigurnost i poslovanje u bilo kojoj zemlji Europske unije. I kao što je naglasio Tilman Götte, predsjednik CNUE-a u 2012. godini: “… bilježništvo je institucija koja ulijeva povjerenje i jamči pravnu sigurnost. Nastojimo međusobnom suradnjom pronaći praktična pravna rješenja za probleme koji proizlaze izgradnjom europskog područja pravde, slobode i sigurnosti. Bilježnici Europe žele ukazati na značaj i vrijednost naše struke za dobrobit svih građana i gospodarstva.” Bavit ćemo se, dakle, sve više zajedničkim europskim temama i nastojati da sve značajnije informacije objavimo i u našem časopisu. Tako su se i u ovom broju upravo mladi suradnici odazvali našem pozivu i svojim radovima obogatili sadržaj naše edicije. I dalje ćemo nastojati poticati suradnju s vama, poštovani čitatelji, s javnim bilježnicima, prisjednicima, savjetnicima i vježbenicima koji pojedina od naših forumskih pitanja i odgovore mogu stručno obraditi, ukazati na svoje postupke te postupke stranaka, suda kao i drugih subjekata s kojima komuniciraju. Također, zajedno sa službama u Komori nastojali smo da za kontinuiranu suradnju pridobijemo profesore s pravnih fakulteta u Hrvatskoj, kojima bi ovaj časopis trebao biti prvo mjesto za objavu rada koji se tematikom veže za javno bilježništvo. U tom smislu izvanrednu suradnicu našli smo u doc. dr. sc. Gabrijeli Mihelčić koja nas ovaj put podsjeća na nova (stara) pravila o javnobilježničkoj dostavi u ovršnom postupku, u članku pod istoimenim naslovom. Ponekad komplicirani postupak dostave u svom zaključku autorica je pregledno sažela tako da se svatko može snaći i uredno izvršiti dostavu pismena. Dakle, uredna dostava pretpostavka je nastupanja i čas ostvarenja određenoga materijalnopravnog učinka. Radi toga je pitanje uredne dostave u ovršnom postupku posebno značajno. U prethodno spominjanoj asocijaciji bilježnika (CNUE) i o učincima europskog prava na zvanje javnog bilježnika i njegov posao govorio nam je u prostorima HJK Michael Becker, javni bilježnik iz Dresdena. Ovo zanimljivo predavanje prenosimo u cijelosti u ovom broju. Značajne su riječi na samom početku kako „… javni bilježnik primjenjuje pravo u onoj mjeri u kojoj europsko pravo utječe na izmjene materijalnih propisa, a bilježnici moraju pratiti te promjene i primjenjivati novo pravo, polazeći od njegova tumačenja od strane europskih institucija. S obzirom na današnje stanje integracije možemo ustanoviti da javni bilježnik pri primjeni prava mora voditi računa o sudskoj praksi na europskoj razini, budući da se tamo tumače nacionalni propisi. Njegovi se ugovori svakoga dana moraju ravnati prema pravnim pojmovima nacionalnog prava koje je obilježilo europsko pravo”. O teorijskim i praktičnim aspektima hipoteke i fiducije na nekretnini, odnosno ulozi stvarnopravnih osiguranja u kreditiranju gospodarske djelatnosti, piše student Emil Cetina, dobitnik „Rektorove nagrade“ za ovaj istraživački rad, pod mentorstvom prof. dr. Tatjane Josipović. U svom radu fokusirao se na istraživanja s ciljem pronalaženja najefikasnijega, najbržega te najjeftinijeg puta i sredstva kojim bi se stvarnopravno osigurala tražbina vjerovnika. Mlada suradnica Iva Kemec, nastavljajući na temu europskog prava, piše o potrebi reguliranja obiteljskog prava na europskoj razini. Brakovi s međunarodnim elementom, odnosno brakovi u kojima su supružnici državljani različitih država, prema recentnim istraživanjima, u novije vrijeme postali su uobičajena pojava i sve ih je više. Naravno, život nosi sa sobom različita životna događanja. Primjerice, što činiti kod ovakvih registriranih partnerstva s međunarodnim elementom kod razvoda braka, poništenju braka, smrti jednoga od supružnika, utvrđivanja bračne stečevine ili sklapanja bračnih ugovora, neka su od pravnih pitanja koja u okolnostima sve učestalije međunarodne/ europske interakcije u okvirima nacionalnih prava zasigurno ne dobivaju odgovarajući odgovor. Vrlo iscrpno o novim pravnim temeljima i regulaciji odredaba europskoga obiteljskog prava naći ćete u ovom zanimljivom članku. Jedan od redovnih suradnika, Goran Milaković, ovaj put obradio je temu “Zaštita knjižnih prava od nevaljalog upisa”. Stjecanje, promjena, prestanak knjižnih prava i njihova zaštita predmet su zemljišnoknjižnog postupka. Razmatrajući parnice u kojima se traži zaštita od nevaljane uknjižbe, bitno je razlučiti koja prava se tužbom štite, ovlaštenika prava na tu zaštitu, kao i bitno razlučiti odnos između osoba koje su stekle određena knjižna prava u odnosu na onog koji tvrdi da su njegova knjižna prava povrijeđena.


Renata Pražetina Kaleb razmatra pojam “trgovac pojedinac”, naglašavajući kako je institut trgovca pojedinca definiran odredbama ZTD-a, a uvelike je vezan na odredbe o obrtniku prema Zakonu o obrtu, a radi se o fizičkoj osobi koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost, s tim da njegova imovina nije odvojena od njegove osobne imovine. Naša, već stalna, tema iz povijesti javnog bilježništva dr. Branke Grbavac iz Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, u ovom broju pregled je oporuke Marice, supruge trogirskog notara Bernarda pok. Filipa iz Lodija, koja je službeno objavljena sredinom 14. stoljeća. Oporuka Marice, supruge notara Bernarda pohranjena je u Državnom arhivu u Zadru u fondu Arhiv Trogira. Uza zapis i slike o sjednici Skupštine javnih bilježnika u Malom Lošinju, u kratkim vijestima i uz fotografije, podsjećamo vas na neka od proteklih događanja. Prema viziji koju je zacrtalo novo Uredništvo, i ovaj put uz časopis imamo i prilog koji vam može poslužiti u svakodnevnoj praksi. Prilog je priredila Marija Butković, javnobilježnička prisjednica iz Rijeke o temi: „Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u sudskoj praksi“. Pozivamo vas također da i nadalje svojim stručnim prilozima i zanimljivostima iz prakse sadržajno obogatite sljedeća izdanja. Uredništvo časopisa Javni bilježnik

Napomena: Hrvatski prijevod Prijedloga za donošenje Odluke o prijemu u punopravno članstvo CNUE Hrvatska Javnobilježnička Komora Radnička cesta 34 10000 Zagreb Hrvatska

U Zagrebu, 29. kolovoza 2012.

Predsjednik VIJEĆE NOTARIJATA EU (CNUE) Avenue de Cortenbergh 52 1000 Brussels Belgium na pažnju njemačkog Predsjedništva i predsjednika gosp. Tilman Götte-a

PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ODLUKE O PRIJEMU HRVATSKOG NOTARIJATA U PUNOPRAVNO ČLANSTVO VIJEĆA NOTARIJATA EU (CNUE) Veoma poštovani predsjedniče Götte, dragi kolega, hrvatski Notarijat (HJK) je stekao status promatrača u Vijeću notarijata EU (CNUE) u rujnu 2004.g., kada je na Generalnoj Skupštini pod predsjedanjem grčkog Notarijata (predsjednik Nikolas Stasinopulos) jednoglasno odlučeno o prijemu HJK u status promatrača. Pri tom su bile ispunjene dvije formalne


pretpostavke iz Statuta CNUE-a: hrvatski Notarijat bio je član Međunarodne unije notarijata (UINL) i hrvatska Država je potpisom Sporazuma o pridruživanju EU u svibnju 2004.g. stekla status Države kandidata za prijem u punopravno članstvo u EU. U statusu promatrača hrvatski Notarijat postepeno se integrirao u rad i aktivnosti CNUE-a, te se aktivno uključio u važne projekte, koji su uglavnom sufinancirani od strane Europske komisije, a to su: - aktivno članstvo u Europskoj notarskoj mreži (ENN), - status promatrača u Europskoj mreži Registara oporuka (ARERT), - sudjelovanje u projektu „Nasljednopravne stranice“ - u kojem je po prvi puta, ravnopravno sa ostalim službenim jezicima u EU, uvršten na toj web stranici i hrvatski jezik, - europski Direktorij notara – koji sadrži podatke o oko 40.000 notara na područiju EU – uključujući i hrvatske notare. U opisanom razdoblju od rujna 2004.g., do danas, održani su mnogobrojne sjednice (u pravilu četiri puta godišnje) Generalne Skupštine CNUE-a na kojima se razgovaralo o mnogobrojnim temama važnim za status i razvoj Notarijata u svim državama članicama, kao i Hrvatskoj, na kojima se kreirala „notarska politika“ prema Tijelima EU, a posebice Europskoj komisiji, Europskom vijeću i EU Parlamentu, ostvareni su mnogobrojni i za nas vrlo korisni kontakti sa kolegama iz svih članica CNUE-a. Prijemom HJK u punopravno članstvo CNUE-a ostvario bi se jedan od naših glavnih strateških ciljeva, a istovremeno bi započelo izazovno i zahtijevno razdoblje u kojem bi hrvatski Notarijat, kao punopravni član, mogao nastaviti aktivnosti u toj izuzetno važnoj notarskoj instituciji. Dovršetkom procesa pregovaranja Hrvatska je dana 09. prosinca 2012.g. sa Europskom unijom potpisala Ugovor o pristupanju, kojim je utvrđen datum prijema Hrvatske u punopravno članstvo u EU: 01. srpnja 2013.g. Time se – sukladno Statutu CNUE-a, ostvaruju pretpostavke da sa istim datumom hrvatski Notarijat ostvari punopravno članstvo u CNUE-u. Slijedom do sada navedenog, poštovani predsjedniče Götte, temeljem odredbi Statuta CNUE-a, predlažem Vam: 1. da se provede Statutom CNUE-a propisana procedura, te da se Odlukom Generalne Skupštine CNUE-a, koja će se održati 14. prosinca 2012.g. pod Vašim predsjedanjem, utvrdi da će hrvatski Notarijat postati punopravni član Vijeća notarijata EU (CNUE) sa danom prijema Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije - 01. srpnja 2013.g.; 2. da se na sjednici Izvršnog Savijeta CNUE-a, sazvanoj za 14. rujna 2012.g., raspravi o ovom Prijedlogu hrvatskog Notarijata – kao promatrača u CNUE-u; 3. da Izvršni Savijet, u skladu sa svojim ovlastima, uvrsti ovaj Prijedlog na slijedeću sjednicu Generalne Skupštine CNUE-a, sazvanu za 12. listopada 2012.g., kako bi sa istim Prijedlogom bile upoznate sve članice CNUE-a, kao i da se nakon izjašnjavanja svih članica predloži da se o Prijedlogu hrvatskog Notarijata pod točkom 1. Odluka donese na sjednici Generalne Skupštine CNUE-a dana 14. prosinca 2012.; 4. da se uz uvažavanje propisanih kriterija za plaćanje članarine, Odlukom o prijemu u punopravno članstvo CNUE-a hrvatski Notarijat rasporedi u 4.-tu Grupu članica, sa utvrđenom godišnjom članarinom od 23.800,00 EUR-a. Zahvaljujem njemačkom Notarijatu i njemačkom Predsjedništvu CNUE-a za čvrstu podršku i vrlo korisne inicijative u vezi sa postupkom prijema hrvatskog Notarijata u punopravno članstvo CNUE-a, te Vam dragi predsjedniče Götte u svoje ime, kao i u ime svih hrvatskih javnih bilježnika, upućujem izraze našeg osobitog poštovanja. Predsjednik Hrvatske javnobilježničke komore (HJK) Ivan Maleković


Doc. dr. sc. Gabrijela Mihelčić Katedra za građansko pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

Nova (stara) pravila o javnobilježničkoj dostavi u ovršnom postupku I. UVOD Novi Ovršni zakon stupio je na snagu 15. listopada 2012., a time i nova pravila koja uređuju dostavu u ovršnom postupku. Pravila nisu radikalnije izmijenjena. Zapravo, nova pravila slijede strukturu i uređenje dosadašnjega ovršnopravnog režima, inauguriranog u Ovršni zakon2 iz 1996. g. još Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2008.3, i kao takvog pretočenog u novi OZ. 1

Tko je proveo i najkraće vrijeme u praksi znade koliko je važna i koliko muke zadaje uredna dostava. Dostava ili dostavljanje «zakonom je propisana aktivnost nadležnih tijela usmjerena na to da se adresatima pruži mogućnost upoznati se sa sadržajem pismena koja im se upućuju».4 To je klasična funkcija ili uloga dostave u postupku (v. npr. čl. 42. OZ-a), ali nije jedina. Pored te funkcije (omogućavanja adresatima da saznaju sadržaj pismena), u ovršnom postupku dostava ima još jednu značajnu ulogu. Njome se (dostavom pismena adresatu) u ovršnom postupku omogućuje i ostvarenje određenih, zakonom predviđenih, supstancijalnih učinaka, kako je to npr. slučaj i što određuje čl. 176. OZ-a.5 Dakle, uredna dostava pretpostavka je nastupanja i čas ostvarenja određenoga materijalnopravnog učinka. Zbog toga je pitanje uredne dostave u ovršnom postupku posebno značajno. No prije svega treba naglasiti kako „uredna dostava“ ne znači i ne podrazumijeva da su adresati uistinu upoznati sa sadržajem pismena. Ona samo implicira da je nadležno tijelo dostave poduzelo sve radnje, odnosno mjere kako bi 1 Narodne novine br. 112/12, dalje: OZ. V. čl. 371. OZ-a kojim je određeno da Zakon stupa na snagu 15. listopada 2012., osim odredaba čl. 356. – 364. koji stupaju na snagu danom prijema Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. 2 Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ/96. 3 Narodne novine br. 67/08, dalje: ZIDOZ/08 ili Novela OZ/08. 4 TRIVA, S., DIKA, M., Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2004., str. 367. 5 Čl. 176. u st. 1. OZ-a određeno je da se pljenidba provodi dostavom ovršenikovu dužniku rješenja o ovrsi kojim mu se zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje. Smatra se provedenom danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku (čl. 176. st. 2. OZ-a). Prema čl. 176. st. 3. OZ-a ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini.

se stekle zakonom predviđene pretpostavke da adresati budu u mogućnost upoznati se sa sadržajem pismena koje im se dostavlja.6 7 Opća pravila koja uređuju dostavu nalaze se u Zakonu o parničnom postupku8 i to u čl. 133. –– 149. b. ZPP-a. Ova pravila ne će biti predmet analize, osim u mjeri potrebnoj za razjašnjenje posebnih pravila. Među navedenim pravilima ZPP-a nalazi i ono iz čl. 133. a. ZPP-a kojim je uređena tzv. javnobilježnička dostava u parničnom postupku. Što nas dovodi do pitanja javnobilježničke dostave uopće. U smislu navedene odredbe (čl. 133. a. ZPP-a) riječ je o dostavi koju bilježnici obavljaju u slučaju i pod pretpostavkama predviđenim čl. 133. a. ZPP-a kada ima tu dužnost, na prijedlog stranke, povjere sudovi u parničnom postupku. U radu se ne će analizirati niti ovaj institut. Predmet rada je analiza pravila o dostavi u ovršnom postupku s naglaskom na javnobilježničku dostavu u ovom postupku. Što se tiče primjene i važenja pravila ZPP-a o dostavi i njihova odnosa spram pravila OZ-a o dostavi, ona stoje u klasičnom režimu općih i posebnih pravila koji regulira pravilo lex specialis derogat legi generali.9 Primarno se, dakle, za sva pitanja u vezi s dostavom u ovršnom postupku primjenjuju ovršnopravna pravila o dostavi. Pravila ZPP-a vrijedit će u slučaju kada neko pitanje nije uređeno ovršnim pravilima i pod pretpostavkom da ovršna pravila ne određuju drugačije.10 6 TRIVA, S., DIKA, M., ibidem. 7 „Ako je stranka unatoč nedostatku u dostavnoj proceduri pravodobno primila sudsko (javnobilježničko) pismeno i u potpunosti se upoznala s njegovim sadržajem, tada nedostaci u dostavi nemaju značenje bitne povrede odredaba parničnog postupka onemogućavanja raspravljanja u postupku.“ VTS, Pž-2215/10 od 9. travnja 2010., Informator, 5998-5999, 2011. 8 Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 I 148/11-pročišćeni tekst, dalje: ZPP. 9 Primjena pravila lex specialis derogat legi generali zahtijeva da u ovršnom postupku javni bilježnik (kao i sva tijela dostavljanja) postupaju na način kako to predviđaju posebna pravila o dostavi iz OZ-a. Samo kada takvih pravila nema (ili ako ona upućuju na primjenu općih pravila), dostava se obavlja prema općim pravilima o dostavi iz ZPP-a. 10 Inače, za primjenu pravila ZPP-a o dostavi, v. čl. 21. st. 1. OZ-a kojim je određeno da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, ako nije drukčije određeno.


Ostavljajući po strani pravila ZPP-a, općim pravilom o dostavi u ovršnom postupku treba držati pravilo iz čl. 8. OZa. Postoje i posebna pravila o dostavi u ovršnom postupku. Nalaze se u čl. 281. OZ-a među pravilima koja uređuju sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi, odnosno određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Dakle, unutar ovršnopravnih pravila, kada je riječ o pravilima o bilježničkoj dostavi, pravila su organizirana tako da postoje opća i posebna. Promatraju li se samo kroz prizmu bilježničke dostave, opća pravila o dostavi iz čl. 8. OZ-a primjenjuju se za pitanja dostave u svim slučajevima kada se bilježnici pojavljuju kao tijelo dostave, izuzev kod ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Za dostavu u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave postoje posebna pravila i sadrži ih, kako je već navedeno, čl. 281. OZ-a. Odnos ovih pravila, dakle odgovor na pitanje primjenjuju li se opća ili posebna pravila rješava tradicionalni ključ koji uređuju odnos općih i posebnih pravila. Ovim, međutim, nije završeno raslojavanje općih i posebnih pravila o dostavi u ovršnom postupku. Odredba čl. 8. OZ-a nije homogeno opće pravilo. Obilježja općeg pravila, naime, imaju samo st. 1. – 3. toga članka. U st. 4. i 5. (točnije dijelu st. 5.), čl. 8. OZ-a sadržana su posebna pravila koja se odnose na dostavu u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Za st. 6. – 8., čl. 8. OZ-a moglo bi se reći da imaju, ponovo, značenje općeg pravila. Znajući da se posebna pravila o dostavi u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave nalaze u čl. 281., ovakvo uređenje može zbuniti.11 Nastavno će se pravila o dostavi, s posebnim naglaskom na bilježničku dostavu, promatrati kombiniranjem više kriterija: a) kriterija adresata dostave, b) kriterija obavlja li se dostava u ovršnom postupku na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, te c) u vezi sa ulogom (funkcijom) javnih bilježnika u ovršnom postupku. U tom će se pravcu analizirati opća i posebna pravila. S tim, a što treba naglasiti, da opća pravila vrijede neovisno o tome obavlja li dostavu sud ili javni bilježnik (ili drugo tijelo ili osoba), dok se posebna pravila odnose samo na dostavu koju obavljaju bilježnici u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

11 Odredba čl. 8. OZ/96. doživjela je stupanjem na snagu Novele OZ/08. opsežnije izmjene i dopune koje su pretočene u novo ovršno pravilo čl. 8 OZ-a, a koje su se već tada pokazale nedovoljno jasne. Tako je, kada je riječ o uređenje načina dostave određenim (kvalificiranim) adresatima (a s obzirom na posebne-kvalificirane postupke) kod ovrhe na temelju vjerodostojne isprave došlo do gubitka nomotehničkoga kontinuiteta između «starih» st. 1.-3., čl. 8. OZ/96. (koji gotovo i nisu izmijenjeni izuzev dijela kojim se predviđala dostava na oglasnoj ploči odgovornoj osobi u pravnoj osobi pod određenim pretpostavkama) i preostalog dijela odredbe koji su činili st. 4.-8., čl. 8. OZ/96., kao novopropisane norme. Po ovom pitanju neujednačenost se pojavila i u korelaciji između uređenja iz čl. 8. OZ/96. i čl. 252. d. st. 6. – 10. OZ/96. (kojim je tada bila uređena ovrha na temelju vjerodostojne isprave i postupanje javnih bilježnika povodom prijedloga, a koja su jednaka novim pravilima). Rješenja koja su bila predviđena u čl. 252.d. OZ/96., (koji je po svojoj naravi bio posebna odredba, a što je bio i st. 4. i dijelom st. 5., čl. 8. OZ/96., pa je ostalo nejasno zašto ih je zakonodavac izabrao uvrstiti u sadržaj čl. 8. OZ/96.) dijelom su kolidirala s onima iz čl. 8. OZ/96., a tako je i sada.

II. JAVNOBILJEŽNIČKA DOSTAVA U OVRŠNOM POSTUPKU 1. Općenito Neovisno o tome kojim se adresatima obavlja dostava, pravila iz čl. 8. OZ-a vrijede za dostavu od strane svih tijela dostave u ovršnom postupku. Koja su sve tijela nadležna dostavljati pismena nije određeno OZ-om, već to pitanje uređuje čl. 133. st. 1. ZPP-a i određuje da se pismena dostavljaju putem pošte ili određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, nadležnog tijela uprave, putem javnog bilježnika ili neposredno u sudu, odnosno elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom. Uz odgovarajuću mjeru prilagodbe, a pozivom na čl. 21. st. 1. OZ-a,12 ovo pravilo vrijedit će i u ovršnom postupku. Stoga će i u ovom postupku, jednako kao i u parničnom postupku, navedene osobe i tijela biti ovlaštena obavljati dostavu. Ovdje su nam, kao nadležni za obavljanje dostave u ovršnom postupku, zanimljivi javni bilježnici. Tim više što je, usporedi li se položaj bilježnika kao tijela (osobe) dostave u ovršnom postupku s onim u parničnom postupku, uočljivo da bilježnik u ovršnom postupku ima drugačiji položaj od onoga što ga, kao tijelo dostave, ima u parničnom postupku. Posljedica je to posebnog položaja koji bilježnik ima u ovršnom postupku, a koji determiniraju njegove funkcije u ovom postupku. Tako Dika govori o tri funkcije bilježnika u ovršnom postupku: 13 a) jurisdikcijskoj funkciji, koja proizlazi iz zakonom predviđene ovlasti bilježnicima da postupaju kao ovlašteno tijelo za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave; b) funkciji povjerenika suda, kada je bilježniku povjereno provođenje određenih ovršnih radnji (npr. prodaja nekretnine na dražbi); te c) asekurativnoj funkciji, koja se ostvaruje u osnivanju i provođenju dobrovoljnoga javnobilježničkoga založnopravnog, odnosno fiducijarnog osiguranja na temelju sporazuma stranaka. Za pitanja javnobilježničke dostave u ovršnom postupku važno je uočiti da položaj i postupanje bilježnika nije jednako kada obavlja dostavu u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, odnosno u ostalim ovršnim postupcima u kojima nema jurisdikcijsku funkciju. U tim se postupcima nadalje razlikuje je li riječ o slučaju: a) kada je OZ-om predviđeno da se dostava obavlja putem javnog bilježnika, ili b) kada se dostava obavlja putem javnog bilježnika, ali to nije izrijekom predviđeno ovršnopravnim pravilima.

2. Opća pravila iz čl. 8. st. 1. - 3. OZ-a Prvo opće pravilo o dostavi, i to s obzirom na to komu se u ovršnom postupku dostava obavlja (kriterij adresata) sadržano je u čl. 8. st. 1. OZ-a. Prema njemu, dostava pravnoj osobi koja je upisana u sudski ili drugi upisnik i 12 Čl. 21. st. 1. OZ stara je blanketna odredba kojom je određeno da će se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjivati odredbe ZPP-a, ako OZ-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. 13 DIKA, M., Građansko ovršno pravo, Knjiga I., Opće građansko ovršno pravo, Narodne novine d.d., Zagreb, 2007., str. 108.


odgovornoj fizičkoj osobi u toj pravnoj osobi obavlja se na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu. Ovo pravilo vrijedi neovisno o tome koju ulogu u ovršnom postupku ima adresat. Svejedno je, naime, je li riječ o dostavi ovrhovoditelju, ovršeniku ili sudioniku u ovršnom postupku. Kada su te osobe pravne osobe upisane u sudski ili drugi upisnik i odgovorne fizičke osobe u toj pravnoj osobi, dostava im se obavlja na adresu koju je ovrhovoditelj naznačio u prijedlogu za ovrhu. U slučaju da dostava na adresi naznačenoj u prijedlogu za ovrhu ne uspije, obavlja se na adresi sjedišta upisanoga u upisnik. To vrijedi u slučaju kada je riječ o različitim adresama. Kada je adresa sjedišta upisanoga u upisnik jednaka onoj koja je naznačena u prijedlogu za ovrhu, dostava se ne ponavlja. Ne uspije li dostava niti na adresi sjedišta upisanoga u upisnik (u slučaju kada je ona različita od naznačene u prijedlogu za ovrhu), dostava se obavlja tako da se pismeno koje treba dostaviti istakne na oglasnoj ploči suda.14 U slučaju dostave isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda vrijedi predmnjeva da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči. Ta je predmnjeva preasumptio iuris et de iure, pa nije dopušteno dokazivati suprotno. Dakle, nije dopušteno dokazivati da pismeno koje je istaknuto na oglasnoj ploči suda istekom roka od osam dana nije uredno dostavljeno. Što ne znači, međutim, da nije dopušteno dokazivati npr. da pismeno nije istaknuto na oglasnoj ploči suda ili da uopće nije istaknuto ili sl. Sljedeće opće pravilo o dostavi, a s obzirom na to kome se dostava obavlja, sadržano je u čl. 8. st. 2. OZ-a. Prema njemu, pravilo iz st. 1. primjenjuje se i kada je riječ o dostavi odgovornoj osobi u pravnoj osobi kada se u vezi s tim svojstvom ovrha provodi prema toj osobi i kada joj se izriče novčana kazna ili kazna zatvora. Ovo je pravilo svojevrsna kombinacija kriterija iz st. 1. prema kojem se način dostave ravna određenim svojstvima adresata i kriterija uloge koju adresat ima u ovršnom postupku. Naime, pravilo iz čl. 8. st. 2. OZ-a određuje da će se na način iz st. 1., dakle na adresu iz prijedloga za ovrhu, zatim na adresu sjedišta iz upisnika te isticanjem na oglasnoj ploči dostava obaviti odgovornoj osobi u pravnoj osobi u slučajevima: a) kada se ovrha prema njoj provodi u vezi sa svojstvom odgovorne osobe, i b) kada joj izriče novčana kazna ili kazna zatvora. Usporede li se pravila iz st. 1. i st. 2., za zaključiti je da je st. 1. uređena dostava odgovornoj osobi u pravnoj osobi u slučajevima kada se ovrha provodi u vezi s pravnom osobom. U st. 2. uređeno je pitanje dostave kada se ovrha provodi u vezi s odgovornom osobom. I to: a) kada ona ima svojstvo ovršenika (protiv nje se provodi ovrha), ali u vezi sa svojstvom odgovorne osobe, ili b) kada joj se izriče novčana kazna ili kazna zatvora. I za dostavu ovim osobama putem oglasne ploče vrijedi predmnjeva da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana istica14 „Ako je dostavnica rješenja o ovrsi s adrese upisane u sudski registar vraćena sudu s naznakom »obaviješten-nije podigao pošiljku«, radi se o neuspjeloj, a ne neurednoj dostavi, pa su stoga ispunjeni zakonski uvjeti za dostavu putem oglasne ploče.“ VTS, Pž-1188/06 od 22. veljače 2006., Informator, 5578 - 5579, 2007. „Dostava rješenja o ovrsi pravnoj osobi, putem oglasne ploče suda, valjana je u slučaju ako dostava prethodno nije uspjela na adresi navedenoj u prijedlogu za ovrhu, a nakon toga niti na adresi sjedišta upisanog u upisnik.“ VTS, Pž-3694/04 od 8. lipnja 2004., Informator, 5454, 2006.

nja pismena na oglasnoj ploči. Predmnjeva je preasumptio iuris et de iure, pa nije dopušteno dokazivati suprotno. Pravila o dostavi iz st. 1. primjenjuju se i na dostavu fizičkim osobama koje obavljaju određenu upisanu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad im se dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću. Pri tome nije od značenja koju ulogu u samom postupku imaju te osobe. Dostava se obavlja tako da se najprije pismeno pokuša dostaviti na adresu naznačenu na prijedlogu za ovrhu, potom na adresu naznačenu u odgovarajućem upisniku te, konačno, isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda.15 Jednako kao i u prethodno navedenim slučajevima, i za dostavu ovim osobama na oglasnoj ploči vrijedi predmnjeva da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči. Predmnjeva je preasumptio iuris et de iure, pa nije dopušteno dokazivati suprotno.

3. Pravila o dostavi u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave 3.1. Posebna pravila iz čl. 8. st. 4. i 5. OZ-a U odredbi čl. 8. st. 4. OZ-a sadržano je pravilo o tome kako se obavlja dostava ovršeniku u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Njime se predviđa da se u predmetnim postupcima nakon dvije neuspjele dostave putem davatelja poštanskih usluga, na zahtjev ovrhovoditelja, dostava ovršeniku može obaviti putem javnog bilježnika. I to: a) bilježnika koji odlučuje u postupku, odnosno b) drugog bilježnika, ako dostavu treba obaviti izvan službenog područja javnog bilježnika koji odlučuje u postupku. Riječ je o neposrednoj dostavi. Premda to u samom pravilu ne stoji, ovo se pravilo odnosi na dostavu tzv. „običnim“ ovršenicima. Odnosno ovršenicima koji nemaju neko od svojstava adresata za koje se primjenjuju pravila iz čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a. Što znači da se dostava ovršeniku u smislu pravila čl. 8. st. 1. – 4. OZ-a obavlja: a) ovršeniku koji je pravna osoba koja je upisana u sudski ili drugi upisnik i odgovornoj fizičkoj osobi u toj pravnoj osobi: 1. na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu, 2. na adresu sjedišta upisanoga u upisnik, te 3. isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda; b) ovršeniku koji je odgovorna osoba u pravnoj osobi, a kada je riječ o ovrsi u vezi sa svojstvom odgovorne osobe i kada se izriče novčana kazna ili kazna zatvora: 1. na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu, 2. na adresu sjedišta upisanoga u upisnik, te 3. isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda; c) ovršeniku fizičkoj osobi koja obavljaju određenu upisanu djelatnost-obrtniku, trgovcu pojedincu, javnom biljež15 „Ako iz napomene dostavljača (»odsutan - obaviješten« ili »stan zatvoren - obaviješten«) proizlazi da se prostorije ovršenika - obrtnika nalaze na adresi iz ovršnog prijedloga, pa se može zaključiti da je dostava pokušana na pravilnu adresu, ali nije uspjela jer se obrtnik ne nalazi u sjedištu svoje obrtničke radnje, sud nije dužan pozvati ovrhovoditelja da dostavi adresu ovršenika koja je upisana u registar obrtnika, te ponovno pokušati dostavu rješenja o ovrsi, već ga može dostaviti putem oglasne ploče suda.“ VTS, Pž-6238/03 od 4. studenoga 2003., Informator, 5402, 2005.


niku, odvjetniku, liječniku, itd. u slučaju kada se dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću: 1. na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu, 2. na adresu sjedišta upisanoga u upisnik, te 3. isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda; te d) ovršeniku koji nema niti jedno naprijed navedeno svojstvo, ali samo u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, tako da se nakon dvije neuspjele dostave putem davatelja poštanskih usluga, na zahtjev ovrhovoditelja, dostava obavi putem javnog bilježnika. Kako bi se dostava obavila putem javnog bilježnika u smislu čl. 8. st. 4. OZ-a trebaju se steći određene pretpostavke. Prva od njih je da je ovrhovoditelj bilježniku koji odlučuje u postupku stavio takav prijedlog. Druga je pretpostavka da je ovrhovoditelj predujmio javnom bilježniku sredstva za pokriće troškova dostave. Naime, bilježnik kojem nisu predujmljena sredstva za troškove dostave nije dužan obaviti dostavu. S tim da se troškovi izazvani javnobilježničkom dostavom izravno podmiruju bilježniku koji obavlja dostavu. Kakve će posljedice za ovršni postupak (i da li će ikakve druge posljedice osim neuredne dostave) proizići iz činjenice što ovrhovoditelj nije predujmio troškove dostave, zakonodavac ovdje ne određuje. Čl. 8. st. 5. OZ-a uređuje tzv. javnobilježničku pomoć dostave16 koju su bilježnici dužni ukazivati jedan drugome u ovršnom postupku.17 Naime, neposrednu dostavu bilježnik može obaviti adresatu koji se nalazi na njegovu službenom području.18 U slučaju kada dostavu treba obaviti izvan službenog područja javnog bilježnika koji odlučuje u postupku, dakle kada taj bilježnik nije ovlašten obaviti dostavu, pismeno koje treba dostaviti, uza zamolbu za dostavu prosljeđuje se bilježniku na čijem se službenom području nalazi ovršenikova adresa. Postoji li u jednome mjestu više javnih bilježnika, molba za davanje pravne pomoći dostave može se podnijeti bilo kojem od tih bilježnika. U slučaju da zamoljeni javni bilježnik nije nadležan obaviti dostavu može: a) ustupiti molbu nadležnom bilježniku, odnosno drugom državnom tijelu i o tome obavijestiti bilježnika od koga je primio molbu, b) ako mu nije poznato tko je nadležan obaviti dostavu, vratiti molbu. Dostava se obavlja tako da javni bilježnik neposredno dostavi pismeno i o tome sastavi zapisnik, otpravak kojega dostavlja bilježniku koji ga je zamolio pravnu pomoć dostave (čl. 8. st. 6. OZ-a). Na radnje poduzete u vezi dostave ne plaća se javnobilježnička pristojba (čl. 8. st. 7. OZ-a). Izričito je propisano u čl. 8. st. 7. OZ-a da troškovi dostave putem javnoga bilježnika ulaze u troškove ovrhe. Treba 16 Zakonodavac je naziva “pravna pomoć dostave.” Potrebno je uočiti da odredba čl. 8. st. 5. OZ-a usporedno govori o „zamoljenoj radnji“ i „pravnoj pomoći dostave.“ Misli se na pružanje pomoći neposredne dostave pismena ovršeniku u postupcima ovrhe. 17 Po svemu čl. 8. st. 5. OZ-a predstavlja «suženu inačicu» čl. 179. ZPP-a kojim je uređena pravna pomoć koju su sudovi u parničnom postupku, dužni pružati jedni drugima. I dok sudovi međusobno mogu tražiti poduzimanje određenih parničnih radnji (npr. saslušanje svjedoka, ustupanje radi razmatranja određenog spisa i sl.), čl. 8. st. 5. OZ-a bilježnike u ovršnom postupku ovlašćuje samo na tzv. «pravnu pomoć dostave». 18 Javni bilježnik u obavljanju dostave ima prava i dužnosti sudskog dostavljača, a mogu ga u obavljanju dostave zamjenjivati javnobilježnički prisjednik, savjetnik i vježbenik (čl. 8. st. 8. OZ-a).

uočiti, međutim, da u slučaju kada dostavu obavlja zamoljeni bilježnik, troškovi dostave (i njihov predujam) pripadaju njemu, a ne bilježniku koji odlučuje u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Također, treba imati u vidu i da ti troškovi nisu tzv. predvidivi troškovi u smislu čl. 14. st. 8. OZ-a19 koje bi ovrhovoditelj mogao zatražiti već u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. U odnosu na ove troškove primijenila bi se odredba iz čl. 18. st. 6. OZ-a i u njoj sadržano pravilo prema kojem se naknada troškova može zahtijevati najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka. 3.2. Posebna pravila iz čl. 281. st. 6. – 10. OZ-a U odredbi čl. 281. st. 6. – 10. OZ-a sadržana su posebna pravila o dostavi u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave. Ova su pravila ustrojena: a) ovisno o tome dostavlja li se pismeno ovrhovoditelju ili ovršeniku, te b) s obzirom na određena svojstva ovršenika kao adresata dostave. Najprije treba uočiti da se ova pravila odnose na dostavu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a ne drugih pismena u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. U čl. 281. st. 6. OZ-a uređena je dostava rješenja o ovrsi ovrhovoditelju. Određeno je da će nakon dvije uzastopne neuspjele dostave, bilježnik rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istaknuti na oglasnoj ploči u čekaonici u svom uredu. Vrijedit će predmnjeva da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja rješenja na oglasnoj ploči. Jednako kao i u slučajevima iz čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a i ova je predmnjeva preasumptio iuris et de iure, pa nije dopušteno dokazivati suprotno. Postavlja se pitanje u kojem odnosu stoji pravilo iz čl. 281. st. 6. OZ-a s pravilima iz čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a. Pravilo iz čl. 281. st. 6. OZ-a posebno je pravilo i kao takvo uvijek ima prednost pred općim pravilima. To bi vrijedilo i u konkretnom slučaju, kada bi predmetnim pravilima bila uređena ista pitanja. Međutim, pravilo iz čl. 281. st. 6. OZ-a uređuje dostavu i to rješenja o ovrsi „običnom“ ovrhovoditelju u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, dok pravila iz čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a uređuju dostavu „posebnim“ kategorijama ovrhovoditelja u svim ovršnim postupcima (dakle, i na temelju ovršne i na temelju vjerodostojne isprave). I predviđaju dostavu: 1. na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu, 2. na adresu sjedišta upisanoga u upisnik, te 3. isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda. Opće pravilo primjenjuje se kada neko pitanje nije riješeno posebnim pravilima i pod pretpostavkom da ta pravila ne uređuju drugačije. Određuju li posebna pravila drugačije kada predviđaju da se dostava obavlja na oglasnoj ploči javnog bilježnika i uz tako obavljenu dostavu vežu presumpciju izvršene dostave? Istina, pri tome ne predviđaju ništa posebno u vezi s dostavom s obzirom na posebna svojstva ovrhovoditelja kao adresata. S druge strane, odnose se na dostavu 19 Ova odredba određuje da ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja mogu već u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zatražiti da se, radi naplate predvidivih troškova postupka, odredi ovrha protiv ovršenika, odnosno protivnika osiguranja. Na temelju takvoga rješenja o ovrsi sud će provesti mjere kojima se u korist ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja na dijelovima imovine ovršenika, odnosno protivnika osiguranja zasnivaju prava koja osiguravaju buduće namirenje troškova postupka.


posebnog pismena-rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i vrijede samo u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ovaj komplicirani hodogram općih i posebnih (i posebnijih pravila) ne završava čl. 281. st. 6. OZ-a. Postoji i posebno pravilo o dostavi rješenja o ovrsi ovršeniku fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost i nalazi se u čl. 281. st. 7. OZ-a. Njime je predviđeno da, nakon dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelju te dva bezuspješna pokušaja dostave rješenja na adresu ovršenika fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, javni bilježnik sve daljnje radnje dostave obavlja na pisani zahtjev ovrhovoditelja. Rekapitulira li se rečeno uz čl. 8. st. 1. – 4. OZ-a, a u svjetlu pravila iz čl. 281. st. 7. OZ-a, može se u odnosu na dostavu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zaključiti da se: a) ovršeniku koji je pravna osoba koja je upisana u sudski ili drugi upisnik i odgovornoj fizičkoj osobi u toj pravnoj osobi; b) ovršeniku koji je odgovorna osoba u pravnoj osobi, a kada je riječ o ovrsi u vezi s njihovim svojstvom odgovorne osobe i kada im se izriče novčana kazna ili kazna, te c) ovršeniku fizičkoj osobi koja obavljaju određenu upisanu djelatnost-obrtniku, trgovcu pojedincu, javnom bilježniku, odvjetniku, liječniku, itd. u slučaju kad im se dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću, dostava obavlja: 1. na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu, 2. na adresu sjedišta upisanoga u upisnik, te 3. isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda,20 te d) ovršeniku koji nema niti jedno naprijed navedeno svojstvo, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavlja se tako da se nakon dvije neuspjele dostave putem davatelja poštanskih usluga, na zahtjev ovrhovoditelja, dostava obavlja putem javnog bilježnika (neposredno). Čl. 281. st. 7. OZ-a, zapravo kaže: „… nakon dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelju te dva bezuspješna pokušaja dostave rješenja na adresu ovršenika fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost …“ . Treba, uočiti dio odredbe koji kaže „… nakon dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelju … Znači li to da je pretpostavka svakoj daljnjoj aktivnosti u pravcu dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave to da je o no dostavljeno ovrhovoditelju? Reklo bi se da jest. Dakle, u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, a nakon što je dostava u dva navrata ostala bezuspješna, daljnje aktivnosti u pogledu dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršeniku doći će u obzir samo ako ovrhovoditelj to predloži. Prema čl. 281. st. 8. OZ-a javni bilježnik je dužan obavijest o tome da je u dva navrata dostava ostala bezuspješna uputiti ovrhovoditelju 20 „Rješenje o ovrsi može biti dostavljeno ovršeniku putem oglasne ploče samo ako sud odnosno javni bilježnik nema saznanja o adresi ovršenika. U slučaju da je iz vraćene dostavnice vidljiva adresa na koju je ovršenik odselio, sud odnosno javni bilježnik mora pokušati dostavu i na tu adresu, neovisno o tome što ta adresa nije adresa ovršenika upisana u sudskom registru.“ VTS, Pž-4344/07 od 16. siječnja 2008. (TS Zagreb Ovrv-1758/07 od 22. svibnja 2007.), Informator, 5738, 2009.

osobnom dostavom putem davatelja poštanskih usluga, a na njegovu adresu iz prijedloga za ovrhu. Važno je da u toj obavijesti bilježnik upozori ovrhovoditelja na pravne posljedice predviđene u čl. 281. st. 9. i 10. OZ-a. One su u vezi s dvije predmnjeve predviđene u ovim odredbama. Prva je ona iz čl. 281. st. 9. OZ-a i u vezi je s neuspjelom dostavom ovrhovoditelju obavijest o neuspjeloj dostavi rješenja o ovrsi ovršeniku poduzetoj osobnom dostavom putem pošte na adresu iz prijedloga za ovrhu. Ne uspije li, naime, iz bilo kojih razloga dostava ove obavijesti ovrhovoditelju, bilježnik će obavijest istaknuti na oglasnoj ploči u čekaonici u svojem uredu. Vrijedi, i to kao preasumptio iuris et de iure, predmnjeva da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja obavijesti na oglasnoj ploči. Druga je predmnjeva predviđena u čl. 281. st. 10. OZ-a. U skladu s njom, smatra se da je ovršni postupak obustavljen nakon što istekne rok od 15 dana od dana kada je ovrhovoditelju dostavljena obavijest o neuspjeloj dostavi rješenja o ovrsi ovršeniku, ako u tom roku ovrhovoditelj nije od bilježnika zahtijevao poduzimanje daljnjih radnji dostave. Predviđena je dužnost bilježnika da u tom slučaju, na zahtjev ovrhovoditelja ili ovršenika, izda potvrdu da je postupak obustavljen. Iz navedenog, sintezom odgovarajućih pravila čl. 8. OZ-a i čl. 281. OZ-a, može se zaključiti da je: a) nakon druge neuspjele poštanske dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršeniku, bilježnik o toj činjenici dužan izvijestiti ovrhovoditelja; b) ovrhovoditelj u roku od 15 dana dužan zahtijevati poduzimanje daljnjih radnji dostave, pod prijetnjom obustave postupka u suprotnom; c) ovrhovoditelj ovlašten zahtijevati da se dostava izvrši ili putem bilježnika koji odlučuje u postupku ili putem bilježnika na čijem se službenom području nalazi ovršenikova adresa i u tu svrhu predujmiti sredstva; d) zamoljeni bilježnik dužan u slučaju kada mu nisu predujmljena sredstva potrebna za obavljanje dostave o toj činjenici obavijestiti bilježnika koji odlučuje u postupku; te e) tu činjenicu bilježnik koji odlučuje u postupku dužan prosuđivati primjenom čl. 8. st. 4. OZ-a, odnosno 281. st. 10. OZ-a iz kojeg proizlazi da će se postupak obustaviti, premda takvo što ne predviđa čl. 8. st. 4. OZ-a.

4. Javnobilježnička dostava – kada je OZ-om predviđeno da se dostava obavlja putem bilježnika21 Kako je prethodno navedeno, odredba čl. 8. st. 6. OZ-a uređuje obavljanje dostave odnosno druge radnje putem javnog bilježnika u slučajevima kada je OZ-om predviđeno da se dostava ili koja druga radnja obavlja putem javnog bilježnika. Njome je propisano da će bilježnik, na zahtjev ovlaštene osobe ili tijela, putem pošte ili neposredno dostaviti pismeno i o tome sastaviti zapisnik, otpravak kojeg će dostaviti ovlaštenoj osobi ili tijelu koji su zamolili pravnu pomoć dostave. Bilježnik je u ovim slučajevima dužan do21 Dostava putem javnog bilježnika u OZ-u predviđena je npr. u čl. 202. st. 3. OZ-a, čl. 214. st. 3. OZ-a, čl. 215. st. 2. OZ-a.


stavu obaviti na način kako to predviđaju pravila OZ-a, a samo ako njima nisu uređena određena pitanja i pod pretpostavkom da ta pravila ne određuju drugačije, primjenom općih odredbi ZPP-a (čl. 133. – 149. b. ZPP-a).

5. Javnobilježnička dostava – kada se OZ-om izrijekom ne predviđa dostava putem bilježnika U slučajevima kada je pravilima OZ-a predviđeno da se dostava obavlja putem javnog bilježnika, ona se treba obaviti na taj način. Ne govori se, međutim, ništa o tome može li se dostava obaviti putem javnog bilježnika u slučajevima kada OZ-om to nije izrijekom određeno te, ukoliko može, na koji način, odnosno primjenom kojih pravila? Primjena čl. 21. st. 1. OZ-a uputila bi na zaključak da će se u slučajevima kada OZ-om nije predviđena javnobilježnička dostava, ako za to postoje pretpostavke iz čl. 133.a. ZPPa, dostava obaviti na način kako to predviđa ova odredba. Da bi došlo do takve dostave potrebno je da u tom pravcu postoji prijedlog stranke.

III. ZAKLJUČAK Pravila kojima je uređena dostava u novome ovršnopravnom režimu moguće je grupirati na sljedeći način i zaključno navesti kako slijedi: I. - Najprije postoje opća pravila koja se odnose na sve ovršne postupke neovisno o tome je li riječ o ovrsi koja se određuje i provodi na temelju vjerodostojne ili ovršne isprave. To su pravila iz čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a. Njima je uređena dostava pismena u ovršnom postupku i vrijede neovisno o tome je li riječ o osobi ovrhovoditelja, ovršenika ili sudionika u postupku kao adresatima, dakle kada se tim osobama obavlja dostava. Međutim, iako po svojoj naravi opća pravila, ova se pravila ne odnose na sve adresate pismena, odnosno na sve ovrhovoditelje, ovršenike ili sudionike. Odnose se samo na određene kategorije adresata koji imaju svojstva: a) pravne osobe upisane u sudski ili drugi upisnik i odgovorne fizičke osobe u toj pravnoj osobi; b) odgovorne osobe u pravnoj osobi kada se u ovrha provodi prema njima u vezi s tim svojstvom, odnosno kada im se izriče novčana kazna ili kazna zatvora; i c) fizičke osobe koje obavljaju određenu upisanu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad im se dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću. Opća pravila iz čl. 8. st. 1. – 3. predviđaju da se ovim osobama dostava obavlja tako da se:

ga dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči. II. - Kada je riječ o ostalim kategorijama ovrhovoditelja, ovršenika ili sudionika u postupku dostava se obavlja primjenom općih pravila o dostavi u parničnom postupku. Dakle, u skladu s odredbama čl. 133. – 149. b. ZPP-a, a pozivom na čl. 21. st. 1. OZ-a. Naravno, pod pretpostavkom da posebnim ovršnim pravilima nije što drugo predviđeno. III. - Posebnim je pravilima određeno, pak, kako se dostava obavlja u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ta pravila vrijede samo kada je riječ o dostavi u ovim postupcima i ne mogu se primijeniti kod dostave u ovršnim postupcima koji se vode na temelju ovršne isprave. IV. - Najprije, postoji posebno pravilo o dostavi pismena ovršeniku u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave koje se nalazi u čl. 8. st. 4. OZ-a. Ono uređuje pretpostavke za neposrednu bilježničku dostavu i određuje da dostavu može obaviti neposredno bilježnik koji odlučuje u postupku (kojeg može zamijeniti prisjednik, savjetnik ili vježbenik), odnosno bilježnik na čijem se području nalazi ovršenikova adresa u slučaju kada se nalazi izvan sjedišta bilježnika koji odlučuje u postupku. Pretpostavka je za ovu dostavu, u smislu čl. 8. st. 4. OZ-a, da je dostava u dva navrata ostala bezuspješna te da je ovrhovoditelj stavio takav zahtjev. Uređujući u predmetnoj odredbi dostavu ovršeniku u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, zakonodavac nije razlučio ovršenike kao adresate dostave s obzirom na njihova posebna svojstva po uzoru na uređenje koje je predviđeno u čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a. Kazano je, međutim, da pravila iz čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a vrijede za sve ovršne postupke, pa i za postupke ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Vrijede i za sve adresate neovisno o njihovoj ulozi u postupku, naravno, kada je riječ o adresatima za koje postoje pravila o dostavi s obzirom na njihova posebna svojstva kako se predviđa u čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a. Dakle, kada se u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave obavlja dostava ovršeniku ona se obavlja na način kako je opisano u toč. I. ovog zaključka, ako se radi o posebnim kategorijama ovršenika (v. supra). Da je tome tako proizlazi i iz čl. 287. st. 2. OZ-a, točnije pozicije ove odredbe u ovršnopravnom sustavu. Pravilo se nalazi u čl. 287. OZ-a koji uređuje nadležnost suda za postupanje u različitim slučajevima u vezi s postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.22 Određuje da se dostava, prema odredbi čl. 8. st. 1., 2. i 3. OZ-a, obavlja na oglasnoj ploči općinskog suda na čijem je području adresa sjedišta upisanog u upisnik, pa je jasno da se odnosi na oglašavanje u slučajevima dostave u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

b) ako na toj adresi ne uspije, obavlja se na adresu sjedišta upisanoga u upisnik, odnosno

Svim ostalim ovršenicima, u skladu s čl. 8. st. 4. OZ-a, dostava se obavlja prema općim pravilima čl. 133. – 149. b. ZPP-a, a pozivom na čl. 21. st. 1. OZ-a. S tim da u slučaju ako ostane dvaput bezuspješna, ovrhovoditelj može predložiti neposrednu bilježničku dostavu ili putem bilježnika

c) ako ne uspije ni na toj adresi, isticanjem pismena koje je trebalo dostaviti na oglasnoj ploči suda. U navedenom slučaju smatra se da je dostava obavljena istekom osmo-

22 Pravilo se nalazi među onima kojima je čl. 278. – 289. OZ-a uređeno sudjelovanje bilježnika u ovrsi, odnosno određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

a) najprije obavlja na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu,


koji odlučuje u postupku, ili putem zamoljenog bilježnika. V. - Daljnja posebna pravila o dostavi ovršeniku u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave postoje u čl. 281. st. 7. – 10. OZ-a. Ona uređuju dostavu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršeniku. Ovo je pravilo (pravilo iz čl. 281. st. 7. OZ-a), po svojoj naravi, posebnije od onog iz čl. 8. st. 4. OZ-a jer se odnosi na dostavu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršeniku, dok se pravilo iz čl. 8. st. 4. OZ-a odnosi na dostavu pismena ovršeniku u postupcima ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, uopće. Pravilo čl. 281. st. 7. OZ-a određuje da, nakon dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelju te dva bezuspješna pokušaja dostave rješenja na adresu ovršenika fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, javni bilježnik sve daljnje radnje dostave obavlja na pisani zahtjev ovrhovoditelja. Dakle, kada je riječ o dostavi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršeniku, dostava se obavlja na sljedeće načine: a) Kada je ovršenik neka od osoba navedena u čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a (uz odgovarajuću mjeru prilagodbe) tako da se: najprije obavlja na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu, ako na adresu navedenu u prijedlogu ne uspije, na adresu sjedišta upisanoga u upisnik, odnosno ako ne uspije ni na toj adresi, isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda. b) Kada je ovršenik bilo koja druga osoba (dakle, fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost) tako da se obavlja u skladu s pravilima čl. 133. – 149. b. ZPP-a, a

pozivom na čl. 21. st. 1. OZ-a. S tim da je, ako dostava ostane dvaput bezuspješna, ovrhovoditelj ovlašten predložiti neposrednu javnobilježničku dostavu putem bilježnika koji odlučuje u postupku, odnosno putem zamoljenog bilježnika (čl. 8. st. 4. OZ-a). Pretpostavka je za dostavu rješenja o ovrsi ovršeniku na navedeni način (čl. 281. st. 7. OZ-a) da je: a) rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavljeno ovrhovoditelju, te b) da je za provođenje daljnjih radnji dostave ovrhovoditelj bilježniku podnio pisani zahtjev. VI. - Konačno, postoji i posebno pravilo o dostavi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelju i predviđeno je u čl. 281. st. 6. OZ-a. Prema njemu će bilježnik, nakon dvije uzastopne neuspjele dostave, rješenje istaknuti na oglasnoj ploči u čekaonici u svojem uredu. Dakle, kada je riječ o dostavi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelju dostava se obavlja na sljedeće načine: a) Kada je ovrhovoditelj neka od osoba navedena u čl. 8. st. 1. – 3. OZ-a (uz odgovarajuću mjeru prilagodbe) tako da se: najprije obavlja na adresu navedenu u prijedlogu za ovrhu, zatim na adresu sjedišta upisanoga u upisnik, odnosno isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda. b) Kada je ovrhovoditelj bilo koja druga osoba tako da se obavlja u skladu s pravilima čl. 133. – 149. b. ZPP-a, a pozivom na čl. 21. st. 1. OZ-a. S tim da će, ako dostava ostane dvaput bezuspješna, bilježnik rješenje istaknuti na oglasnoj ploči u čekaonici u svojem uredu.


Michael Becker Javni bilježnik iz Dresdena

Učinci europskog prava na zvanje javnog bilježnika i njegov posao I. UVOD Opisati sve učinke europskog prava na zvanje i posao javnog bilježnika izašlo bi iz okvira ovog kratkog predavanja i o tome bi se dale napisati knjige. Pa ipak, mogu se prepoznati neke glavne linije kojima se može opisati utjecaj na javne bilježnike i njihov djelokrug rada.

II. MATERIJALNI PROPISI EU U PRAKTIČNOM RADU JAVNIH BILJEŽNIKA Javni bilježnik primjenjuje pravo. U onoj mjeri u kojoj europsko pravo utječe na izmjene materijalnih propisa i bilježnici moraju pratiti te promjene te primjenjivati novo pravo polazeći od njegova tumačenja od strane europskih institucija. S obzirom na današnje stanje integracije možemo ustanoviti da javni bilježnik prilikom primjene prava mora voditi računa o sudskoj praksi na europskoj razini, budući da se tamo tumače nacionalni propisi. Njegovi se ugovori svakoga dana moraju ravnati prema pravnim pojmovima nacionalnog prava koje je obilježilo europsko pravo.

III. PRIMARNO PRAVO EU I OSNOVNA PRAVILA O OBAVLJANJU BILJEŽNIČKIH POSLOVA Sada ćemo se osvrnuti na učinke europskog primarnog prava na osnovna pravila o obavljanju bilježničkih poslova. Pod time se podrazumijevaju propisi koji određuju gdje i na koji način bilježnik može obavljati svoj posao prema nacionalnom pravu. U članku 45. Ugovora o Europskoj zajednici (UoEZ) utvrđeno je da poslovi koji su u državi članici stalno ili privremeno povezani s obnašanjem javnih ovlasti ne podliježu UoEZ. Europski sud je, u nizu odluka vezanih uz pitanje može li pristup bilježničkom zvanju biti pridržan samo državljanima pojedine države članice, presudio da bilježnički poslovi u skladu s konkretnim odredbama nacionalnog zakonodavstva nisu povezani s obnašanjem javnih ovlasti u smislu čl. 45. st. 1 UoEZ. Znači li to da bilježnici od sada odmah mogu imati poslovni nastan bilo gdje u Europi ili barem pružati svoje usluge izvan teritorija države u kojoj su imenovani za bilježnika?

Europski sud u svojim odlukama u svezi s pitanjem dopuštenosti pridržaja državljanstva kod imenovanja bilježnika navodi da se bilježničkim poslovima nastoje ostvariti ciljevi koji su od općeg interesa. Bilježnički posao služi prije svega tomu da se zajamči pravovaljanost i pravna sigurnost akata između privatnih osoba. Upravo pravna sigurnost predstavlja kongentnu osnovu za opći interes na temelju kojeg bi se mogla opravdati eventualna ograničenja prava na poslovni nastan. Preduvjet za to je samo taj da je ograničenje slobode pružanja usluga i prava na poslovni nastan koje nalaže nacionalno zakonodavstvo primjereno i nužno radi ostvarivanja navedenih ciljeva. Iz toga proizlazi da time za bilježnike u Europi ne započinje era sveobuhvatne slobode pružanja usluga i zasnivanja poslovnog nastana. Štoviše, propisi nacionalnog prava kojima se ograničava sloboda pružanja usluga i zasnivanja poslovnog nastana bilježnika u pojedinoj državi članici mjerit će se po tome je li konkretan nacionalni propis o obavljanju bilježničkog zvanja nužan kako bi se zajamčila pravovaljanost i pravna sigurnost bilježničkih usluga ili proizvoda. U većini država članica stručna kontrola i kontrola pridržavanja nacionalnih propisa o pristupu (pravnom) zvanju potpadaju pod nadležnost sudova. U velikim državama ili državama članicama koje imaju federalni ustroj teško je obavljati efikasnu kontrolu već izvan vlastitog sudskog okruga. Tim je teže osigurati efikasnu kontrolu za poslove izvan vlastitog teritorija. Osim toga, provjera pravovaljanosti od strane nacionalnog suda u mjestu u kojem je bilježnik imenovan morala bi obuhvaćati i sadržaj bilježničkog akta, pa time i odgovarajuću primjenu stranog prava. To bi iziskivalo previše resursa, kako za nacionalne sudove, tako i za veliki broj bilježnika koji bi željeli koristiti slobodu pružanja usluga. Međutim, s druge strane, to ne znači da u pojedinim državama članicama ne bi trebalo razmisliti o nacionalnim sustavima kontrole. Uistinu, sukladno odlukama Europskog suda, bilo bi svakako zamislivo da neka država članica svojim bilježnicima dopusti da sastavljaju isprave u inozemstvu u skladu s vlastitim pravnim sustavom. Takvi „putujući bilježnici“ tada bi zbilja mogli biti konkurencija bilježnicima iz neke druge države članice. Time može doći do obrnute diskriminacije vlastitih bilježnika ili do situacija koje bi bilježnici u toj zemlji mogli smatrati slučajevima nelojalne konkurencije.


Države članice stoga su već počele poduzimati protumjere kako se na njihovom teritoriju ne bi proširile aktivnosti stranih bilježnika. Ono što iznenađuje jest da se ta pitanja ne uređuju u nacionalnim strukovnim propisima. Štoviše, možemo ustanoviti da su države članice počele revidirati svoje nacionalne propise o vlasništvu. Kao što je poznato, članak 295. UoEZ državama članicama ostavlja slobodu po pitanju ustroja propisa o vlasništvu. Država članica stoga može sama odlučiti koji preduvjeti moraju biti ispunjeni kako bi građansko-pravni ugovori polučili učinak. Članak 295. UoEZ međutim ne vodi do toga da vlasnički propisi koji postoje u državama članicama više ne podliježu osnovnim načelima Ugovora. Temeljne slobode UoEZ stoga se mogu ograničiti nacionalnim propisima, ako je to opravdano razlozima navedenim u čl. 58. st. 1. UoEZ, ili kongetnim razlozima koje naleže opći interes. Nadalje, nacionalni propis mora biti takav da se njime može osigurati ostvarenje cilja kojemu služi. On, dakle, ne smije izlaziti iz okvira onoga što je nužno za ostvarenje tog cilja, ili – ukratko rečeno – mora biti u skladu s načelom razmjernosti. Kao primjer za takvo postupanje država članica naveo bih zakon o novom ustroju zemljišnih knjiga koji je usvojen u Francuskoj u ožujku 2011. Novim člankom 710. Građanskog zakonika (Code Civil) definirano je da javne isprave stranih bilježnika u Francuskoj općenito nemaju učinak u zemljišnim knjigama. Tom se odredbom očito htjelo osigurati pridržavanje nacionalnih francuskih propisa o državnoj upravi, zaštiti potrošača i kontroli legaliteta kod prometa nekretnina, kao i učinkovita organizacija takvih poslova. To ograničenje pravnih posljedica koje se odnose na strane isprave, uvedeno zbog organizacijskih razloga, faktički u pravnim poslovima na francuskom tržištu nekretnina vodi do isključenja sudionika koji nisu Francuzi. Stoga će daljnji razvoj ovisiti o tome hoće li se takva ograničenja s gledišta europskog prava smatrati razmjernima, pa stoga i opravdanima. Pritom će svakako igrati ulogu mogu li se i do koje mjere ciljevi države ostvariti drugim mehanizmima koji predstavljaju manje ograničenje. Stoga napeto očekujemo ishod. Budući da je prema francuskom pravu ugovorni odnos između dvije stranke obvezujući i bez da je ispravu sastavio bilježnik, a samo je učinak na treće povezan sa sastavljanjem isprave od strane bilježnika, zapravo se ne može razabrati na koji bi se način zabranom stranih bilježničkih isprava u zemljišnim knjigama ostvarila efikasna zaštita potrošača. Za razliku od toga, dopušteno je da se učinak ugovora zbog zaštite potrošača općenito veže uz sastavljanje isprave od strane bilježnika koji poznaje vlastiti pravni poredak. Samo je on pozvan i u stanju osigurati kontrolu pravovaljanosti u skladu s nacionalnim pravom. Pridržavanje odredaba zaštite potrošača također je izvorna zadaća bilježnika. To vrijedi prije svega onda kada se zaštita potrošača osigurava propisima čiji su predmet proceduralne odredbe. U mnogim je pravnim porecima zaštita od preuranjenih odluka zajamčena time što bilježnik ne smije sastaviti ispravu, dok nisu ispunjeni određeni preduvjeti, ili ne protekne rok za premišljanje. Stoga kod ugovora koje je sastavio bilježnik nije potrebna naknada „cooling-off“ faza, budući da ne može doći do preuranjene odluke. Realno je da zaštitu

koja proizlazi iz takvih odredaba stoga mogu ostvariti samo bilježnici iz vlastite zemlje. Aktualna verzija Direktive o pružanju usluga ne primjenjuje se na poslove javnih bilježnika koji su im povjereni od strane državnih tijela. Kao rezultat možemo predvidjeti da se i kod načelne primjenjivosti temeljnih sloboda iz UoEZ na zvanje javnog bilježnika uslijed toga neće značajno povećati njegovo pravo na zasnivanje poslovnog nastana ili sloboda pružanja usluga.

IV. POVELJA TEMELJNIH PRAVA EUROPSKE UNIJE Na posao bilježnika ipak sve više utječu druge temeljne norme koje potječu iz europskog zakonodavstva. Tako ovdje valja navesti Europsku povelju temeljnih prava. Značaj njezine primjene sve više raste time što se razabiru i njezini učinci na građansko pravo. Kao primjer ovdje navodimo sudsku praksu Europskog suda u svezi učinaka Povelje temeljnih prava kod prava na ime. U odluci u premetu Sayn-Wittgenstein Europski sud se morao pozabaviti odbijanjem službi jedne države članice da prizna sve sastavne dijelove imena vlastitog državljana koje je on stekao posvojenjem u drugoj državi članici, gdje je u tom trenutku živio. Europski sud je najprije naglasio da je ime osobe dio njezina identiteta i privatnog života, te da njihova zaštita utemeljene člankom 7. Povelje temeljnih prava Europske unije i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Budući da se u konkretnom slučaju prema mjerodavnom pravu riječi “kneginja od” ne smatraju plemićkom titulom, već sastavnim dijelom imena koje je osoba pravovaljano stekla u zemlji gdje je boravila, nenavođenje tih dvaju pojmova faktički vodi do toga da osoba ima dva imena. Razlike između dva imena koja se odnose na istu osobu pak mogu dovesti do nesporazuma i nedostataka. To načelno predstavlja veliki nedostatak. Pa ipak, takva regulacija može biti protivna javnom poretku neke druge države članice. Pozivanje na pojam javnog poretka pritom se može razlikovati od države članice do države članice. Stoga nadležnim nacionalnih službama treba dati diskreciono pravo unutar granica postavljenih Ugovorom o EZ. U konkretnom slučaju Europski sud je odbijanje nacionalnih službi proglasio razmjernim. U jednom je drugom slučaju Europski sud donio odluku da građanin EU mora prihvatiti da njegova domicilna zemlja dijelove imena koji su stečeni u inozemstvu u matičnim knjigama ne mora preuzeti na jeziku zemlje podrijetla, već takve dijelove imena može transliterirati na službeni jezik te zemlje. Iz takvog postupanja ne proizlaze znatni nedostaci za imatelja imena. Zaštita službenog jezika države članice tu je u suprotnosti s privatnim interesom za nesmetanim korištenjem vlastitog imena na drugom jeziku. Te presude u odnosu na posao bilježnika potvrđuju da Povelja temeljnih prava ima neposredne učinke na građansko pravo domicilne zemlje. Stoga i u svakodnevnoj bilježničkoj praksi treba voditi računa o daljnjem razvoju prava.


V. OSTALI STRUKOVNI PROPISI U SVJETLU EUROPSKOG PRAVA Pored ovih načelnih pitanja na propise naše struke uvelike su utjecali poticaji koji su došli od europskog prava, a tiču se svakodnevnog rada bilježnika. To ćemo pojasniti na nekoliko primjera. 1. Zaštita podataka Kao što je poznato, bilježnik utvrđuje identitet osobe za koju sastavlja ispravu. On te podatke ne pohranjuje samo u roli isprave, već i u samim ispravama. Pritom mora voditi računa o čl. 10 Direktive o zaštiti podataka, prema kojoj bilježnik osobi čiji se podaci prikupljaju mora dati relevantne informacije o prikupljanju, svrsi obrade za koju podaci služe te o primatelju ili vrstama primatelja podataka. Ukoliko se podaci koriste u pravnom prometu, treba odvagnuti hoće li se podaci preuzeti u ispravi i koji podaci će se preuzeti. Tako ima smisla samo u roli isprave navesti podatke o adresi stanovanja i datumu rođenja, no nije nužno da se ti podaci navode i u samoj ispravi. Tu posebice treba voditi računa o pravu osobe za koju se isprava sastavlja na tajnost podataka. 2. Pranje novca Trećom Direktivom EU o pranju novca i Provedbenom direktivom bilježnici zajedno sa slobodnim pravnim zanimanjima i poreznim savjetnicima uključeni u područje primjene tog propisa. Bilježnici imaju specifične obveze vezane uz utvrđivanje identiteta sudionika i prijavu sumnjivih slučajeva. Službena obveza utvrđivanja identiteta „ugovornog partnera“ i provjera identiteta ovdje su stavljene u službu borbe protiv pranja novca. Osim toga, bilježnik ima obvezu prikupiti informacije o svrsi i vrsti poslovnog odnosa u koji se namjerava ući, osim ako on nije van sumnje razvidan iz samog posla. Nadalje, on mora ustanoviti u čiju se ekonomsku korist određeni posao sklapa, dakle tko je fizička osoba u čije vlasništvo prelazi predmet transakcije, ili koja naposljetku kontrolira ugovornog partnera, ili tko je fizička osoba na čiju se inicijativu transakcija provodi ili zasniva poslovni odnos. Ukoliko se radi o fizičkoj osobi koja nema sjedište u tuzemstvu, koja obnaša ili je obnašala važnu funkciju, ili se pak radi o bliskom članu njezine obitelji ili osobi s kojom je ona – koliko je poznato – bliska u smislu čl. 2 Direktive 2006/70/EZ („politički izložena osoba“), vrijede dodatne obveze brižnog postupanja. Zasnivanje „poslovnog odnosa“ od strane suradnika ili nekog predstavnika osobe koja ulazi u obveze koje potpadaju pod Direktivu o pranju novca treba uvjetovati suglasnošću neposrednog pretpostavljenog, ili njemu podređenih rukovoditelja, te valja poduzeti odgovarajuće mjere za utvrđivanje podrijetla imovine koja se koristi u okviru poslovnog odnosa ili transakcije. 3. Borba protiv terorizma Europski sud je dana 11.10.2007. u postupku prethodnog pitanja višeg suda u Berlinu odlučio da one osobe koje se

vode na UN-ovom Popisu osoba osumnjičenih za terorizam (Prilog I uz Uredbu EZ 881/2002) u Njemačkoj ne mogu biti upisane u zemljišne knjige kao vlasnici. Uredba Europskog vijeća 881/2002 od 27.05.2002. zabranjuje prijenos novca, robe ili druge imovine na osobe osumnjičene za terorizam. Premda ju nezavisni odvjetnik smatra ništetnom, Uredba EU je nacionalno pravo koje se neposredno primjenjuje. Bilježnici stoga u skladu s čl. 4 Zakona o sastavljanju isprava (BeurkG) i čl. 14. st. 2 njemačkog Zakona o javnim bilježnicima (BnotO) moraju odbiti sastaviti ispravu ako je ugovorna strana osoba koja se vodi na gore navedenom popisu. 4. Bilježničke isprave koje imaju prekogranični učinak Bilježnik, kao što je poznato, sastavlja javne isprave. Javne isprave u pravilu imaju posebnu zakonsku dokaznu snagu. Ta dokazna snaga proizlazi iz nacionalnog zakonodavstva. Zakonodavstvu u drugim državama članicama je prepušteno da odluči hoće li ta dokazna snaga u njihovom pravnom sustavu imati usporediv učinak. Isključenje pojedinačne isprave iz područja primjene u drugim pravnim porecima, kao što je to slučaj kod odredbe francuskog prava koju smo uvodno opisali, ne utječe na stvarnu dokaznu snagu. Međutim, kao što smo pokazali na primjeru Francuske, to ipak vodi do isključenja stranih bilježnika s pravnih tržišta u drugim zemljama. Ta spoznaja znači da će bilježnik morati detaljno savjetovati stranke i to im pojasniti kada mu se obrate za pomoć želeći sastaviti ispravu koja bi trebala imati učinak u inozemstvu. Međutim, to valja razlikovati od prekogranične dopuštenosti ovrhe na temelju vjerodostojnih bilježničkih isprava. Na temelju njih se može provesti ovrha u drugoj zemlji, ako bi takav učinak imale i prema nacionalnom domicilnom pravu. Budući da isprave, koje potpadaju pod čl. 50. Sporazuma o sudskoj nadležnosti i izvršenju sudskih odluke iz Bruxellesa od 27. rujna 1968. imaju ovršnu snagu pod istim uvjetima koji vrijede za izvršenje sudskih presuda, dokazna snaga tih isprava mora biti neupitna, kako bi se sud države u kojoj se provodi ovrha u to mogao pouzdati. Privatne isprave nemaju takvu dokaznu snagu, tako da one mogu postati javne isprave samo ako se uključi služba ili neko drugo tijelo koje ima odgovarajuća ovlaštenja u zemlji iz koje potječu. Članak 48. Uredbe o uzdržavanju1 izričito predviđa priznavanje javnih isprava iz drugih država članica. Pritom se navodi posebna definicija javne isprave. Radi se o pismenu u predmetu vezanom uz uzdržavanje koje je sastavljeno u skladu s propisanom formom ili registrirano kao javna isprava u zemlji podrijetla, a čija dokazna snaga i) se odnosi na potpis i na sadržaj javne isprave ii) i ustanovljena je od strane nadležne službe ili drugog ovlaštenog tijela.

1 Uredba (EZ) br. 4/2009 Europskog vijeća o nadležnosti, pravu koje se primjenjuje, priznavanju i izvršenju odluka i suradnji u predmetima vezanim uz uzdržavanje.


Javne isprave koje imaju ovršnu snagu u državi iz koje potječu moraju se priznati i u drugoj državi članici, gdje na temelju njih također mora biti moguća ovrha. Nadležna služba države podrijetla na zahtjev stranke koje se to tiče sastavit će izvod iz javne isprave koristeći, ovisno o slučaju, obrasce predviđene prilozima uz Uredbu. U međuvremenu je u bilježničkom poslu postala svakodnevna praksa da se sastavljaju isprave koje imaju ovršnu snagu, a služe za ovrhu u inozemstvu. U tu se svrhu sastavljaju ovršne isprave na više jezika koje u inozemstvu mogu poslužiti kao ovršni naslov bez da je potrebna neka daljnja sudska odluka.

VI. BILJEŽNIK U PROCESU EUROPSKE INTEGRACIJE Međutim, značaj europskog prava izlazi iz okvira praktičnih pravila struke. Uvođenjem Europskog dioničkog društva2 osnivanjem takvog društva na temelju bilježničke isprave stvara se novi pravni subjekt, koji svoje sjedište može premjestiti u neku drugu državu članicu bez da pritom izgubi pravnu osobnost. U Direktivi o spajanju poduzeća3 iz 2005. bilježnik dobiva aktivnu ulogu kod realizacija prekograničnog spajanja poduzeća. U pojedinim zemlja on čak umjesto suda kontrolira pravovaljanost u skladu s pravom koje važi za pravni subjekt koji prenosi svoje udjele. Na temelju njegovih isprava dolazi do pravnih promjena, ne samo u domicilnoj zemlji, već i u državi članici gdje će spajanje poduzeća također imati učinke. Naposljetku, Direktiva o priznavanju stručnih kvalifikacija poziva se na bilježnike kada podnositelju zahtjeva izričito dopušta mogućnost da potrebne izjave predaju u obliku prokazne izjave, ako se u državi članici iz koje potječu ne mogu izdati dokumenti potrebni za priznavanje njihovih stručnih kvalifikacija. 4 Ti primjeri potvrđuju da se bilježnicima u procesu integracija dodjeljuju nove zadaće kod kojih imaju aktivnu ulogu.

VII. NOVI HORIZONTI ZA BILJEŽNIKE Nedavni razvoj na području sekundarnog prava EU ima znatne učinke na posao bilježnika. Pritom se u manjoj mjeri radi o uvjetima za obavljanje bilježničkog posla, već prvenstveno o materijalno-pravnim odredbama koje u sadržajnom smislu utječu na promjene u radu bilježnika. U kontekstu praktičnog rada ovdje su posebice značajne 2 Uredba (EZ) br. 2157/2001 Europskog vijeća od 8. listopada 2001. godine o statutu Europskog društva (SE) 3 Direktiva 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Europskog vijeća od 26. listopada 2005. godine o spajanju društava kapitala iz raznih država članica - Službeni list br. L 310 od 25/11/2005, str. 1 i dalje. 4 Prilog VII (Dokumenti i potvrde koje se mogu tražiti sukladno čl. 50. st. 1) i Prilog I. d Direktive 2005/36 (EZ) Europskog parlamenta i Europskog vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija – Službeni list br L 255/22 od 30.09.2005.

europske norme kojima se građanima EU izričito dopušta mogućnost odabira mjerodavnog prava. 1. Odabir režima bračne imovine Dana 20.12.2010. na snagu je stupila Uredba (EU) br. 1259/2010 Europskog vijeća za bolju suradnju na području prava koje se primjenjuje kod razvoda braka i rastave bez raskida braka. Kod monogamnih i poligamnih brakova između muškarca i žena stranke od 21.06.2012. mogu odabrati mjerodavno pravo koje će se primjenjivati u slučaju rastave ili brakorazvodne parnice. Stranke mogu odabrati a) pravo mjesta (države) uobičajenog boravišta (čl. 5. toč. a Uredba (EU) br. 1259/2010) b) pravo mjesta (države) u kojem se nalazilo zadnje zajedničko prebivalište, ukoliko barem jedan od njih još uvijek tamo boravi (čl. 5. toč. c Uredba (EU) br. 1259/2010) c) pravo mjesta (države) u kojem se nalazi sud kojemu su se obratili (čl. 5. toč. b Uredba (EU) br. 1259/2010) Za odabir prava propisana je pismena forma, pri čemu sporazum mora sadržavati datum i potpis bračnih drugova. Države članice, međutim, mogu predvidjeti još striktnije formalne kriterije, ako oba bračna druga imaju svoje uobičajeno boravište u toj državi članici prilikom sklapanja takvog sporazuma. Ukoliko se uobičajeno boravište bračnih drugova nalazi u različitim državama članicama, tada je dovoljno da se vodi računa o formi propisanoj u jednoj od država članica. 2. Uredba o nasljednom pravu Dana 08.06.2012. Europsko vijeće usvojilo je Uredbu o nasljednom pravu. Uredba definira jedinstvena pravila o tome koje se nasljedno pravo primjenjuje kod prekograničnih ostavina (ujednačavanje međunarodnog privatnog prava). Time što se u svim državama članicama EU (osim Danske, Irske i Velike Britanije) mjerodavno pravo određuje prema istim pravilima, otklanja se problem trenutačne partikularne primjene prava kod prekograničnih ostavinskih postupaka. Opće pravilo glasi: primjenjuje se nasljedno pravo države u kojoj se nalazilo zadnje uobičajeno boravište ostavitelja. Za sve ljude koji trajno borave u Njemačkoj i tamo umru, vrijedit će dakle njemačko nasljedno pravo, bez obzira kojeg su državljanstva. Time se, doduše, načelno ne mijenja materijalno nasljedno pravo dotične zemlje. Ostavitelj sada samo u oporuci ili ugovoru o nasljeđivanju može odabrati nasljedno pravo zemlje čiji je državljanin. Primjerice, Hrvat koji se trajno nastanio u Španjolskoj može odabrati hrvatsko nasljedno pravo. Tada će se ostavinski postupak provoditi prema hrvatskom pravu. Međutim, ako ne odabere mjerodavno pravo, u budućnosti će se primjenjivati španjolsko nasljedno pravo, ako se njegovo zadnje uobičajeno boravište nalazilo u Španjolskoj.


Učinci te uredbe s gledišta materijalnog prava idu još dalje. Pored odabira prava sada se u neke pravne poretke faktički „importiraju“ pravni instituti kao što je zajednička oporuka ili ugovor o nasljeđivanju, koji te institute do sada ne samo da nisu poznavali, nego su ih čak načelno ili u cijelosti odbijali, ili ih još uvijek odbijaju, jer su protivni javnom poretku (ordre public). Njemačko-francuski bračni par koji stanuje u Francuskoj sada može pred njemačkim, ali i pred francuskim bilježnikom, dati sastaviti ugovor o nasljeđivanju u skladu s njemačkim nasljednim pravom, te u tom ugovoru definirati na koji će se način raspolagati nekretninama u Francuskoj. U tom ugovoru o nasljeđivanju jedino moraju kao mjerodavno odabrati njemačko pravo. Naposljetku, Uredba predviđa tzv. Europsko rješenje o nasljeđivanju. Na temelju te potvrde nasljednici i izvršitelji oporuka mogu dokazati svoj pravni status u svim državama članicama u kojima vrijedi Uredba. Osim toga, nacionalna rješenja o nasljeđivanju, primjerice njemačko rješenje o nasljeđivanju, priznaju se u drugim državama članicama u skladu s odredbama Uredbe. Dakle, nasljednici ubuduće neće morati u svakoj državi članici tražiti izdavanje (novog) rješenja o nasljeđivanju. 3. Rezultat Slijedom mogućnosti odabira mjerodavnog prava koje su znatno proširene bilježnici će se sada morati pozabaviti jednim pravnim područjem prema kojemu su se do sada ponašali kao maćeha: komparacijom prava. Budući da se na temelju odabira prava u skladu s načelom „sve ili ništa“ primjenjuje pravo određene zemlje, uvijek najprije treba postaviti pitanje koji će pravni poredak klijentu omogućiti da u najvećoj mjeri ostvari željene ciljeve, odnosno postavke koje je dao bilježniku. Te nadalje, koje ciljeve neće ostvariti, a mogao bi ih ostvariti odabirom drugog prava. Bilježnik je, dakle, od sada pozvan i prisiljen pozabaviti se stranim pravom. Tu se, dakle, može očekivati temeljna promjena metoda.  Kod planiranja ostavine sada će kao prvi korak trebati formulirati ciljeve koje klijent želi ostvariti svojom oporukom. Njih treba navesti prema prioritetima tako da je razvidno koji je cilj najvažniji, a koji cilj „nije toliko važan“.  U slučajevima kada postoji imovina u inozemstvu, ili nije nevjerojatno da će se ostavitelj preseliti u neku drugu zemlju, najprije prema pravu pojedinih zemalja koje dolazi u obzir treba utvrditi mogu li se i u kojoj mjeri ostvariti ti ciljevi. U obzir dolaze uvijek samo pravo mjesta (države), gdje se nalazi prebivališta ili pravo zemlje čiji je ostavitelj državljanin, a kod bračnih drugova i pravo zemlje iz koje potječe supružnik.  Kada se ispostavi koje pravo omogućava optimalno ostvarivanje ciljeva ostavitelja, to se pravo može se

odabrati kao mjerodavno. Pritom pojam „optimalno“ ne treba shvatiti samo u materijalno-pravnom smislu, već ga treba sagledati i s procesno-tehničkog gledišta. Ukoliko se mogu odabrati i pravni poreci koji poznaju zajedničku oporuku ili ugovor o nasljeđivanju, sporazum o nužnom dijelu ili sporazum o odricanju od nasljedstva, možda će strateški biti povoljnije odabrati takvo pravo, nego materijalno pravo u kojem su odredbe o nužnom dijelu povoljnije od pravnog poretka koji omogućuju ugovorne odredbe (europskog) nasljednog prava. Zbog takve komparacija prava bilježnici će se svakako morati suočiti s načelnim problemima i postavit će se pitanje odgovornosti. Bilježničke komore koje su članice Vijeća notarijata EU (CNUE) u tu su svrhu potkraj 2007. godine osnovale Europsku notarsku mrežu (ENN). Cilj te mreže je da se kod svih prekograničnih pravnih pitanja na europskoj razini ostvari koordinirana suradnja notarijata članica CNUE-a. Poput Europske pravosudne mreže za suradnju u građanskim i trgovačkim predmetima (EJN), Europska notarska mreža (ENN) neće preuzeti funkciju pravnog savjetovanja. Preko nje će se pružati podrška uključenim bilježnicima kod rješavanja prekograničnih predmeta. Tako će se preko Europske notarske mreže (ENN), primjerice, moći dobiti informacije o tomu je li nužna ili moguća forma javne isprave, pružit će se podrška kod potrage za kolegama koji raspolažu odgovarajućim jezičnim kompetencijama nužnim za rješavanje nekog predmeta, ili će se samo uspostaviti kontakt s određenim kolegom u drugoj državi članici. Ciljevi Europske notarske mreže (ENN) stoga su vezani prije svega uz tehničku podršku kod rješavanja prekograničnih postupaka. Osim toga, CNUE je u međuvremenu uspostavio internetsku stranicu s detaljnim informacijama o nasljednom pravu na adresi www.successions-europe.eu kojoj mogu pristupiti bilježnici i građani. Tu se na 23 jezika mogu naći informacije o nasljednom pravu u zemljama Europske unije.

VIII. ZAVRŠNE NAPOMENE Na kraju ovog izlaganja možemo ustanoviti da je europsko pravo prodrlo i u bilježničku praksu. Dok smo u prvoj dekadi učinke mogli osjetiti u vidu stalnih izmjena materijalnog prava, sada su bilježnici neposredno uključeni u proces integracije. Europski zakonodavac sve češće poseže za uslugama javnih bilježnika i njihovim proizvodima. Uvođenjem opcije odabira prava u građanskom pravu bilježnik čak štoviše postaje motor europske integracije. On je sada izričito pozvan da državljanima EU kod prekograničnih pitanja u raznim životnim situacijama omogući da uživaju u plodovima integracije. S obzirom na taj razvoj, uloga bilježnika kao posrednika između građana i prava „na terenu“ bit će sve značajnija, čime se itekako mogu kompenzirati deficiti kod slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga.


Emil Cetina Student Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dobitnik Rektorove nagrade za ovaj rad

Uloga stvarnopravnih osiguranja u kreditiranju gospodarskih djelatnosti Teorijski i praktični aspekti hipoteke i fiducije na nekretnini „Plus cautionis in re est, quam in persona.“1

1. UVOD Osnovni način funkcioniranja suvremenog tržišnog gospodarstva jest neprestano ulaganje. Takav ciklus kojem nema kraja, jer se zahtjevi svode na neprestano stvaranje nove vrijednosti, podrazumijeva korištenje zajmova ili kredita kao jedinih instrumenata za ostvarenje postavljenih ciljeva. Zajam ili kredit ovlaštena je u pravilu dati banka ili neka druga kreditna odnosno financijska institucija. Banke ili druge institucije koje daju kredite ili pozajmljuju novac nastoje svoje tražbine što je moguće bolje osigurati. Pod stvarnopravnim osiguranjem se podrazumijeva primjena instituta kojima bi banke prije svih mogle zahtijevati namirenje na točno određenoj stvari u slučaju da njihova tražbina ne budu po dospijeću ispunjena. Hrvatski pravni sustav sadrži dva vrlo važna realna instituta kojima se vjerovnici najčešće služe za stvarnopravno osiguranje svojih tražbina. To su založno pravo, odnosno hipoteka, i prijenos vlasništva radi osiguranja, odnosno fiducija2, 3. Svoje tražbine vjerovnici mogu osigurati raznim predmetima i pravima. Prema tome, to mogu biti razne pokretnine (npr. automobili, motori i sl.), prava (npr. tražbine, dionice, razna prava intelektualnog vlasništva, prava na poslovnim udjelima u nekom trgovačkom društvu i sl.) te nekretnine (npr. stanovi, kuće, zemljišta i sl.).

2. OPĆENITO O ZALOŽNOM PRAVU I FIDUCIJI U subjektivnom smislu založno pravo na nekretnini (hipoteka) jest besposjedovno stvarno pravo koje založnom vjerovniku kao svome nositelju pruža ovlast da namiri svoju tražbinu iz vrijednosti nečije stvari ili prava koje služe kao osiguranje ne bude li po dospijeću tražbina ispunjena.4 U našem pravnom poretku založno pravo prepoznato je kao glavna vrsta stvarnopravnog osiguranja tražbina premda promatrajući povijesni kontekst njegovog podrijetla nije uvijek tako bilo. Naš pravni poredak sadrži temelje rimskog privatnog prava, iz kojeg je preuzeta većina instituta, a u kojem je kao instrument osiguranja prvotno nastala fiducija, otkud potječe i sam naziv. Fiducija na latinskom jeziku označava povjerenje jer se radi o institutu prema kojem dužnik prenosi svoje vlasništvo na vjerovnika kao osiguranje da će mu vratiti njegovu tražbinu. Naime, fiducija u rimskom pravu prethodi samom založnom pravu, odnosno smatra se da je založno pravo nastalo na temeljima fiducije.5 Međutim, prema današnjem hrvatskopravnom uređenju moglo bi se reći da je institut prijenosa vlasništva radi osiguranja više okrenut prema uređenju založnog prava nego promatrajući cijeli povijesni aspekt nastanka samih instituta. Ovo je neizravna posljedica određenih načela i odredbi prema kojima su instituti založnog prava i fiducije komplementarni, no jednako tako promatrajući iz perspektive njihovih specifičnosti dijametralno različiti.

U ovom radu fokus istraživanja u pogledu predmeta kojim se tražbina osigurava su nekretnine radi njihove velike vrijednosti i učestale upotrebe pri osiguravanju tražbina. Prikaz istraživanja sadrži pitanja i odgovore o primjeni navedenih instituta u praksi koji su dobiveni provedbom empirijskog istraživanja na sudionicima postupka osiguranja i namirenja kroz institute založnog prava i fiducije. Cilj provedenog empirijskog istraživanja jest pronalaženje najefikasnijeg, najbržeg te najjeftinijeg puta i sredstva kojim bi se stvarnopravno osigurala tražbina vjerovnika.

Uređenje stvarnopravnih osiguranja na nekretninama u najvećem dijelu nalazi se u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima6 (u daljnjem tekstu: ZV), Ovršnom zakonu7 (u daljnjem tekstu: OZ) te Zakonu o zemljišnim knjigama8 (u daljnjem tekstu: ZZK). Uz opće zakone tako postoje i drugi brojni propisi koji uređuju različite slučajeve nastanka i prestanka stvarnopravnih osiguranja (npr. propisi o izvlaštenju, zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, za poljoprivredna zemljišta i za šume). Prema svom uređenju posebni propisi ne sadrže posebne odredbe o stvarnopravnom osiguranju već samo općenite norme koje na specifičan način reguliraju pravne režime pojedinih vrsta

1 „Bolje je osiguranje stvar nego osoba.“, Pomponije u Digesta 50, 17, 25; http://www.thelatinlibrary.com

4 Gavella, Nikola, Založno pravo, Zagreb, 1992., str. 43.

2 Fiducija u lat. označava povjerenje, povjerenje – Žepić, Milan, Latinskohrvatski rječnik, Zagreb, 2000., str. 105. 3 U pravnoj doktrini naziv fiducija koristi se kao viši rodni pojam u odnosu na pojmove prethodnog i potonjeg vlasništva i prijenosa vlasništva radi osiguranja, vidi opširnije Gavella, Nikola et al., Stvarno pravo, 2. sv., Zagreb, 2007., str. 473.

5 Vidi opširnije Romac, Ante, Rimsko pravo, Zagreb, 1998., str. 224. 6 Narodne novine (u daljnjem tekstu: NN), br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., pročišćeni tekst 7 NN, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., pročišćeni tekst 8 NN, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07.


nekretnina, a najčešće u smjeru ograničavanja raspolaganja istih.

3. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE O PRIMJENI INSTITUTA 3.1. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA U sklopu obrađivanja dobrovoljnog stvarnopravnog osiguranja tražbina na nekretninama, tj. založnog prava i fiducije, provedeno je malo empirijsko istraživanje. Istraživanje je bazirano na upitniku koji sadrži određeni fundus pitanja, njih trideset, na koja su svoje odgovore dali suci, javni bilježnici te banke. Tako su svoje odgovore dala četiri suca, pet javnih bilježnika te četiri banke. Metodologija koja koristila se prilikom istraživanja jest u znanstvenom pogledu jedan od oblika između, kategorički rečeno, intervjua i ankete. Većina odgovora ispitanika prikazana je u grafovima radi lakšeg pregleda, dok su ostala pitanja opisnog tipa pa se stoga teško mogu izraziti jednoznačnim odgovorima te nisu prikazana u slikama. Struktura pitanja određena je po institutima, odnosno fiduciji i založnom pravu. Po redoslijedu prvo se nalaze pitanja koja su zajednička u odnosu na fiduciju i založno pravo jer vrijede jedinstveno za sve navedene institute. Druga pitanja se odnose isključivo na založno pravo, dok se posljednja pitanja tiču samo fiducije. Na samom kraju nalazi se zaključak provedenog istraživanja, te se daje sažet prikaz teza i rezultata koji proizlaze iz navedenog istraživanja. 3.2. REZULTATI I RASPRAVA PROVEDENOG ISTRAŽIVANJA 3.2.1. ZAJEDNIČKA PITANJA (ZALOŽNO PRAVO/FIDUCIJA) U kojem omjeru se u praksi koriste instituti dobrovoljnog založnog prava i prijenosa vlasništva radi osiguranja?

Slika 1.

Odnos upotrebe založnog prava i prijenosa vlasništva radi osiguranja na nekretninama iz prikazane slike odražava realno stanje u praksi. Veoma visok postotak založnog prava (86,66%) u odnosu na prijenos vlasništva radi osiguranja (13,33%) pokazuje koliko je založno pravo faktično prevladalo i ustalilo se u praksi kao primjenjivaniji oblik stvarnopravnog osiguranja na nekretninama. Budući da su odgovore na ovo pitanje dali ovršni suci, javni bilježnici i banke kao glavni sudionici i prvenstveno najbolji poznavatelji stvarnopravnog osiguranja tražbina može se zaključiti da se u znatno većoj mjeri koristi založno pravo. Zašto se institut založnog prava odnosno prijenosa vlasništva radi osiguranja koristi više odnosno manje? Navedeno pitanje bilo je postavljeno svim grupama ispitanika (javni bilježnici, suci, banke). Svi ispitani suci nisu mogli odgovoriti na ovo pitanje obrazlažući da se kod njih gotovo uopće više ne ugovaraju dobrovoljna stvarnopravna osiguranja, ali su kao što se vidi dali odgovore na prethodno pitanje s napomenom da je to njihovo mišljenje. Javni bilježnici odgovaraju kako je stvar poslovne prakse i odluke banaka koji će se institut upotrijebiti. U slučaju da im se stranke obrate za savjet sa željom da svoje odnose urede javnobilježničkim aktom, uvijek im preporučaju da zasnuju založno pravo iz razloga što se radi o potpuno jasno uređenom i u praksi provjerenom institutu, dok je institut prijenos vlasništva radi osiguranja od 1996. godine pa sve do danas neprestano sklon promjenama kroz česte izmjene i dopune OZ, te zbog postojanja raznolike sudske prakse na tom području. Banke su svoje odgovore potpunije obrazložile, a koji se u principu ne razlikuju. One smatraju kako je institut prijenosa vlasništva radi osiguranja još uvijek nedovoljno zastupljen u praksi budući da je u više navrata mijenjan izmjenama OZ što ga je učinilo nesigurnim jer se ne zna u potpunosti dokle seže odgovornost predlagatelja osiguranja, dok je hipoteka postojaniji institut s kojim je poslovni svijet bolje upoznat. Prijenos vlasništva radi osiguranja ugovarao se do primjene novele OZ/03 odnosno preciznije do 8. studenog 2003. u 95% predmeta, a nakon toga se jednostavno prestao ugovarati. Razlog tome jest što je novelom OZ/03 institut prijenosa vlasništva radi osiguranja izmijenjen na štetu fiducijarnog vjerovnika, čak i retroaktivno, u odnosu na ugovorene prijenose vlasništva radi osiguranja koji su već bili provedeni prije primjene novele OZ/03. Bez obzira što je novelom OZ/05 vraćena prvotna, te još poboljšana, pozicija predlagatelja osiguranja nastavilo se ugovarati založna prava na nekretnini, odnosno nisu se ponovno počeli ugovarati prijenosi vlasništva radi osiguranja na nekretnini. Učestalim izmjenama OZ kroz nekoliko prošlih godina toliko se promijenio režim realizacije prijenosa vlasnišva radi osiguranja da je došlo do slučajeva u kojima su vjerovnici postali nesigurni i izloženi većem broju prigovora za slučaj realizacije svojih prava, pri čemu se rasprava često iscrpljivala u pitanju primjene mjerodavnog zakona na dotični institut. Drugi razlog slabe primjene prijenosa vlasništva radi osiguranja jest što preuzimanje vlasništva za banke nije atratktivna opcija iz razloga njihove ograničenosti ulaganja u nekretnine. Naime, banke se moraju pridržavati pravila o kreditnim institucijama i upravljanju kreditnim rizicima koji ograničavaju opseg imovine banke. Prema tome primjetno je da prijenos vlasništva radi osiguranja ne nudi osobite


prednosti u odnosu na založno pravo, pri čemu su pravila zasnivanja i realizacije založnih prava godinama ustaljenja i vjerovnicima načelno prihvatljivija. Koliki su troškovi sklapanja sporazuma u obliku javnobilježničkog akta, a koliko u obliku solemnizirane privatne isprave kod zasnivanja založnog prava ili prijenosa vlasništva radi osiguranja?

Pitanje je bilo upućeno isključivo javnim bilježnicima jer u njihovu dužnost ulazi izrada javnobilježničkog akta i solemnizacija privatne isprave. Kao što se iz grafičkog prikaza se može primijetiti vrlo je mali broj izrade javnobilježničkih akata što nije nimalo neobično s obzirom da je u prethodnom pitanju prikazano kako su troškovi sastavljanja javnobilježničkog akta u odnosu na solemnizaciju privatne isprave dvostruko manji. Veći dio slučajeva u kojima se sastavlja forma javnobilježnikog akta jest ako su vjerovnici strane fizičke ili pravne osobe odnosno banke koje uglavnom inzistiraju na najvećem mogućem stupnju zaštite i najstrožoj formi bez obzira na troškove. Koliki broj puta se uspjelo više vjerovnika namiriti iz nekretninom osigurane tražbine kod založnog prava ili prijenosa vlasništva radi osiguranja?

Slika 2. Grafički je prikazan primjer odnosa troškova javnobilježničkog akta i solemnizirane privatne isprave. Naime, pitanje je bilo postavljeno samo javnim bilježnicima. Konkretne odgovore nisu mogli dati s obzirom da kalkulacija troškova ovisi o vrijednosti tražbine te im je stoga bilo teško iznositi određene brojke. Ono što su napomenuli, a to je propisano Pravilnikom o privremenoj javnobilježničkoj tarifi9, jest da je solemnizirana privatna isprava za 50% (pedeset posto) jeftinija od sklapanja javnobilježničkog akta.10 Dvostruko manji troškovi solemnizacije privatne isprave u odnosu na izradu javnobilježničkog akta potvrđuju razloge iz kojih banke pri ugovaranju stvarnopravnih osiguranja solemniziraju privatne isprave. Bitno je spomenuti kako banke imaju svoje pravne službe ili odvjetnike koji prate pravno stanje u zakonodavstvu i praksi te je prema tome nepotrebno da dodatne troškove stvaraju javnobilježničkim aktom kada im je dovoljna zaštita pružena u privatnim ispravama, unaprijed pripremeljnim ugovorima, koje solemniziraju. Koliki je omjer sklapanja sporazuma vjerovnika i dužnika o osiguranju tražbine založnim pravom ili prijenosom vlasništva radi osiguranja u obliku javnobilježničkog akta i solemnizirane privatne isprave?

Slika 3. 9 NN, br. 97/01., pročišćeni tekst 10 Čl. 16/1. Pravilnik o privremenoj javnobilježničkoj tarifi

Slika 4. Suci i javni bilježnici odgovorili su na postavljeno pitanje. Odgovori sudaca odnose se na založno pravo budući da se namirenje provodi sudskim putem, dok su javni bilježnici odgovarali vezano za prijenos vlasništva radi osiguranja s obzirom da se namirenje provodi izvansudskim putem. Pojam više vjerovnika se odnosi na dva ili više vjerovnika odnosno više od jednog vjerovnika. Namirenje više vjerovnika ‘preko tri puta’ ili ‘do tri puta’ pokazuje kako takvih slučajeva ima ali da je njihova pojava više rijetkost nego pravilo. Ukupni troškovi provođenja postupka namirenja, kamate te glavnica kada se odnose na više vjerovnika nedostatni su da svaki od njih u cijelosti bude namiren. Četiri ispitanika su odgovorila kako više vjerovnika svoje osigurane tražbine niti jednom nije uspjelo namiriti što u prikazanom grafikonu jasno odražava dominaciju u odnosu na ostale odgovore. Slučajevi u kojim je više tražbina osigurano hipotekom, odnosno postoji veći broj vjerovnika, proporcionalan je s povećanjem rizika nenamirenja svih vjerovnika. Vjerovniku koji se u takvim slučajevima nalazi u prvenstvenom redu na ranijem mjestu rizik će biti manji u odnosu na vjerovnika koji se nalazi na kasnijem mjestu u prvenstvenom redu, premda ni njegovo cjelokupno namirenje nije u potpunosti izgledno. Troje ispitanika je odgovorilo kako nema podataka o slučajevima namirenja više vjerovnika što govori da postoji svijest vjerovnika o riziku nenamirenja nekretninom osigurane tražbine. Prema prikazanom grafikonu odgovori se razlikuju iako je vidljiva dominacija odgovora kako se više vjerovnika koji svoje tražbine osiguravaju na jednoj nekretnini nikada dosad nije uspjelo namiriti.


Koliko vremenski traje kod suda, a koliko kod javnog bilježnika proces sklapanja sporazuma o stvarnopravnom osiguranju tražbina?

Upotrebljavate li sudski ili javnobilježnički put za stvarnopravno osiguravanje svojih tražbina?

Slika 5.

Slika 6.

Odgovore na navedeno pitanje dali su javni bilježnici i suci zbog toga što se isključivo kod njih vrši sklapanje sporazuma o stvarnopravnom osiguranju tražbina.

Pitanje je bilo postavljeno isključivo bankama s obzirom da su oni aktivni subjekti koji imaju pravo izbora između suda i javnog bilježnika pred kime žele sklapati sporazum o stvarnopravnom osiguranju tražbina. Iz grafikona se jasno može vidjeti kako su sve banke odgovorile da upotrebljavaju javnobilježnički put kojim stvarnopravno osiguravaju svoje tražbine. Razlozi za takav odabir se u biti ne razlikuju. Banke smatraju da je javnobilježnički put brži i efikasniji, kako kod navedenog puta postoji veća tehnička fleksibilnost, dogovor o terminu, te povjerenje klijenta koji preferira suradnju s izvjesnim njemu poznatim bilježnikom, kako se time dobiva ušteda na vremenu jer klijent sam dogovara s javnim bilježnikom solemnizaciju sporazuma o osiguranju.Svi navedni razlozi jasno upućuju zašto se banke odlučuju na sklapanje sporazuma o stvarnopravnom osiguranju tražbina pred javnim bilježnikom budući da je njegov put, kao što je potvrđeno u prijašnjem pitanju, definitivno brži. Upozoravate li stranke na neprimjenjivost zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u korist stjecanja do kojih dođe sve do 1. siječnja 2015., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je stupio na snagu trenutni Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?11

U grafikonu s lijeve strane prikazan je broj dana koji služi kao mjerna jedinica prema kojoj se iskazuje vrijeme trajanja procesa sklapanja navedenog sporazuma. Rezultat odgovora jest prosječan broj dana koji se dobije izračunom odgovora, a koje su po slobodnoj ocjeni dali ispitanici. Javni bilježnici odgovorili su da proces sklapanja traje od jednog do najviše tri dana. Pri ovakvim odgovorima može se sa sigurnošću reći da je najdulje vrijeme potrebno za sklapanje takvog ugovora kod javnog bilježnika tri dana, iako je u grafikonu prikazan dobiveni prosječni rezultat od jednog i pol dana. Broj dana koje su iznijeli suci dosta su veći u odnosu na dane javnih bilježnika. Suci su pri odgovaranju napomenuli da sklapanja dobrovoljnih sporazuma kod njih u praksi nema te se njihovi odgovori temelje na vlastitoj slobodnoj procjeni. Rezultat prosječnog broja dana koji se dobije iz navedenih odgovora jest dvadeset dana, što predstavlja broj dana u kojem bi se vjerojatno sklopio navedeni sporazum. Sve u svemu kada se dobiveni rezultati općenito pogledaju egzaktan broj nije toliko ni bitan koliko je bitna činjenica da kod suda u vremenski znatno većoj mjeri traje sklapanje sporazuma o dobrovoljnom osnivanju stvarnopravnih osiguranja u odnosu na javne bilježnike gdje se navedeni sporazum praktički može sklopiti odmah ako stranke imaju svu potrebnu dokumentaciju. Odluke stranaka da svoje sporazume o stvarnopravnom osiguranju tražbina sklope pred javnim bilježnikom vrijedi u pravilu za velike hrvatske gradove kao što su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, dok se u malim mjestima sporazumi čak više sklapaju pred sudom iz razloga što stranke imaju veće povjerenje u suce te suci u malim mjestima ročište za sklapanje navedenog sporazuma mogu vlo brzo zakazati jer nemaju puno predmeta.

11 Čl. 388/5. ZV

Slika 7.


Pitanje je upućeno javnim bilježnicima i sucima budući da se pred njima sklapaju sporazumi o stvarnopravnom osiguranju tražbina. Iz dobivenih odgovora vidljivo je kako nitko nije odgovorio da ne upozorava stranke na navedenu zakonsku normu, što bi moglo značiti da dotični kod kojih je bilo slučajeva savjesno obavljaju svoju dužnost. Odgovor ‘nema slučajeva’ dominira u grafikonu. Iz toga proizlazi kako su rijetki slučajevi u kojima se osigurava tražbina na nekretnini za koju ne vrijedi zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. 3.2.2. PITANJA O HIPOTECI Uspijeva li se vjerovnik u cijelosti namiriti iz zalogom osigurane nekretnine?

Slika 9. Navedeno pitanje bilo je upućeno javnim bilježnicima i bankama, budući da se u sporazume u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave uvrštava clausula exequendi odnosno izvršna klauzula. Svi ispitanici su odgovorili potvrdno što navodi na zaključak kako je clausula exequendi stalan dio prakse prilikom sklapanja sporazuma o stvarnopravnom osiguranju tražbina na nekretninama. Najbolja ilustracija svih odgovora bio bi odgovor jednog javnog bilježnika koji navodi kako nijedan javnobilježnički akt koji je sam sastavio kao javni bilježnik ili isprave o osiguranju koje je solemnizirao nisu bile bez navedene klauzule. U kojem rasponu se najčešće kreće vrijednost tražbine koja se osigurava hipotekom na nekretnini?

Slika 8. Odgovore na ovo pitanje dale su banke kao hipotekarni vjerovnici te suci jer se namirenje vjerovnika iz zalogom osigurane tražbine na nekretnini obavlja sudskim putem. Grafikon prikazuje broj odgovora, te posredno usporedno odnos samih pozitivnih te negativnih odgovora. Pretežnost odgovora upućuje na veću vjerojatnost slučajeva u kojima se vjerovnici ne namiruju iz zalogom osigurane tražbine u odnosu na odgovore kako se namiruju. Prema priloženom grafikonu može se zaključiti kako je praksa različita i kako sve ovisi od slučaja do slučaja. Međutim, treba spomenuti kako velike banke minimaliziraju svoje rizike da se namire u cijelosti iz zalogom osigurane tražbine te u tom kontekstu treba promatrati navedene odgovore.

Slika 10. Ugovara li se u principu clausulu exequendi, tj. pristanak dužnika da se na temelju akta nakon dospjelosti provede postupak neposredne prisilne ovrhe na nekretnini radi namirenja vjerovnika, kod založnog prava?12

Odgovore na postavljeno pitanje pružili su javni bilježnici jer su oni moraju primijetiti iznos tražbine budući da je ona u izravnoj korelaciji s odnosom njihovih troškova prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta ili solemniziranja privatne isprave. Njihovi odgovori prikazani su u tablici kao najniži i najviši iznosi vrijednosti tražbine koju se obično ugovara za hipoteku.

12 Čl. 54/ 1., 6. ZJB

Kao što se iz grafičkog prikaza može vidjeti najmanja vrijednost tražbine za koje se ugovaraju stvarnopravna


osiguranja na nekretninama jest 10.000,00 (deset tisuća) EUR u protuvrijednosti kuna, dok je najviša vrijednost tražbine 135.000,00 (sto trideset i pet tisuća) EUR u protuvrijednosti kuna. Najmanji iznos je po prirodi stvari logičan s obzirom da banke za manje iznose prije uzimaju kao zalog pokretnine koje su u principu niže vrijednosti u odnosu na nekretnine. Bitna karatkeristika nekretnina kao osiguranja tražbina jest što im je cijena tržišno prilično stabilna, odnosno nema velikih odstupanja. Također nekretnina kao stvar ima gotovo neograničen rok trajanja što sigurno pridonosi njenoj vrijednosti. Prema izraženima iznosima za koje se tražbina osigurava može se zaključiti kako se najčešće radi o stambenim kreditima koje banke sklapaju sa građanima, što je u intervjuu potvrdio i jedan javni bilježnik. Što se tiče pravnih osoba, tj. preciznije trgovačkih društava, oni najčešće zalažu svoja prava, odnosno udjele u trgovačkim društvima ili neke slične oblike. Koristi li se vlasnik pravom da prenese hipoteku na novu tražbinu kada stara prestane, tj. raspolaže li neizbrisanom hipotekom?13

13 Čl. 347/2. ZV

Koristi li se vlasnik pravom zabilježbe pridržaja prvenstvenog reda na vrijeme od 3 godine?14

Slika 12. Pitanje je bilo upućeno javnim bilježnicima te sucima iz istih razloga kao i prethodno pitanje. Prema grafikonu jasno se može vidjeti kako se vlasnik ni ovim pravom ne koristi. Osim razloga nedovoljne educiranosti jedan javni bilježnik navodi kako su postupci upisa zabilježbe u zemljišnim knjigama često spori i dugotrajni. Upravo stoga kada bi se vlasnik odlučio na takvo što postupak upisa bi mu otežavao poslovanje jer često zbog poslovnih razloga mora tražiti i brisanje istoga što dodatno produžuje postupak. Koristi li se vlasnik pravom da se upiše nova hipoteka na mjesto stare ali pod ograničenjem da se stara izbriše u roku od godine dana?15

Slika 11. Pitanje je postavljeno javnim bilježnicima i sucima koji bi trebali znati što radi založni dužnik ili treća osoba odnosno vlasnik nekretnine nakon što jedna tražbina prestane a nekretnina je opterećena sa više hipoteka. Iz prikazanog se može vidjeti kako se vlasnik ne koristi svojim pravo raspolaganja neizbrisanom hipotekom. Niti jedan odgovor nije upućen prema slučaju u kojem bi se vlasnik svojim pravom koristio. Jedan od vjerojatnih zaključaka koji se ovdje nameće jest nedovoljna educiranost vlasnika, odnosno običnih građana, o mogućnosti raspolaganja svojom neizbrisanom hipotekom. Ovakve zaključke potvrđuje jedan javni bilježnik koji navodi kako vjerojatno pravnici u kreditnim institucijama kojima bi ovo moglo biti najinteresantnije nemaju dovoljno znanja, a i ostali uključujući javne bilježnike, odvjetnike i suce također nisu dovoljno o tome educirani kako bi svoje klijente mogli o tome upoznati.

Slika 13. Navedeno pitanje u uskoj je vezi sa prethodna dva. Na ovo pitanje također su svoje odgovore dali javni bilježnici te suci. U odnosu na prethodna dva ovo pitanje je zanimljivo iz razloga što je na njega dan jedan odgovor kako se vlasnik koristi pravom da se upiše nova hipoteka na mjesto stare pod ograničenjem da se stara izbriše u roku od godine dana. Ispitanik koji je dao svoj odgovor na navedeno pitanja napomenuo je kako su ovakvi slučajevi rijetki. Prema prethodna dva pitanja koja jedanko tako sadrže određeno raspolaganje vjerovnika očita je dominacija 14 Čl. 348/1. ZV 15 Čl. 348/2. ZV


kako ili ‘nema saznanja’ ili vlasnik ne koristi navedenim pravom. U pravilu nemaju saznanja suci budući da se kod njih dobrovoljna stvarnopravna osiguranja uopće više ne sastavljaju. Ugovara li se simultana hipoteka, odnosno slučaj kada više nekretnina zajednički osigurava određenu tražbinu?16

Pitanje je upućeno javnim bilježnicima i sucima jer se kod njih treba sklapati sporazum o podzaložnopravnom osiguranju tražbina na nekretninama budući da se sklapa i na založnopravnom osiguranju. Odgovori ne upućuju niti na jedan konkretan zaključak. Zaključak bi se mogao svesti na konstataciju kako sve ovisi od slučaja do slučaja te kako ugovaranja podzaložnog prava ima, premda vrlo vjerojatno nije učestalo. Suci su odgovorili kako nemaju saznanja s obzirom da se kod njih uopće više ne ugovaraju stvarnopravna osiguranja tražbina na nekretninama. Ugovara li se obveza brisanja založnog prava iz zemljišne knjige i upisuje li se navedena obveza u zemljišnu knjigu?

Slika 14. Odgovori koje su dali suci i javni bilježnici pokazuju kako ugovaranja simultanih hipoteka ima. Međutim, bitno je spomenuti kako takvih slučajeva nema puno, budući da sve ovisi o odnosu iznosa tražbine i vrijednosti nekretnine koja treba osiguravati određenu tražbinu. Ovakav odgovor upućuje na zaključak kako se vjerovnici koriste navedenim pravom te kako svoje tražbine osiguravaju s više nekretnina što povećava vjerojatnost kako će svoju tražbinu po dospijeću moći uredno i po svom izboru namiriti.

Slika 16.

Samo je jedan odgovor prema kojem vjerovnici ne ugovaraju simultanu hipoteku. S obzirom da je dotični odgovor u manjini nije od posebne važnosti. Četiri ispitanika je odgovorilo kako nema saznanja, a navedena grupa ispitanika su bili suci.

Pogledom na grafikon može se primijetiti kako većina ugovara navedenu obvezu, ali nitko od njih navedenu obvezu ne upisuje u zemljišnu knjigu.

Koristi li se založni vjerovnik pravom na osnivanje podzaložnog prava na nekretnini?17

Pitanje je upućeno javnim bilježnicima i bankama kao vjerovnicima koji bi trebali brisati upisana založna prava u svoju korist.

Neki od razloga zašto se uopće ni ne ugovara obveza brisanja jest mogućnost upisa hipoteke za novu tražbinu u prvenstvenom redu stare hipoteke,18 jer se obveza brisanja založnog prava ne može upisati istovremeno s uknjižbom tog založnog prava nego tek naknadno nakon što je založno pravo već upisano u zemljišnu knjigu.19 Također razlog zašto se ne ugovara jest što se ta hipoteka može ponovno iskoristiti do upisanog iznosa. Jedan od ispitanika odgovara potvrdno na dio koji se odnosi na obvezu (inter partes), dok negativno odgovara na upis takve zabilježbe u zemljišne knjige, a kao razlog tome navodi kao problem kod sudova zbog upisivanja zabilježbe. Neki ispitanici u svojim obrazloženjima naveli su kako smatraju da je to zakonska obveza, iako primjećuju da odredba često nedostaje, te prema tome ne smatraju da navedena obveza mora biti upisana u zemljišne knjige.

Slika 15. 16 Čl. 298/3. ZV 17 Čl. 315/2. ZV

18 Čl. 348/2. ZV 19 Čl. 347/3. ZV


Ugovara li se promjena prvenstvenog reda kod založnog prava?20

Slika 18. Jeste li ikada u praksi pristali na upis kao drugi u prvenstvenom redu kod založnog prava na nekretnini?

Slika 17. Pitanje je upućeno javnim bilježnicima te bankama budući da se kod njih sklapaju sporazumi o stvarnopravnom osiguranju tražbina, dok je u više navrata prikazano kako se kod suda navedena dobrovoljna osiguranja tražbina ne ugovaraju. Cijela grupa banaka je odgovorila kako ugovaraju promjenu prvenstvenog reda. Svoje odgovore banke obrazlažu na primjerima. Tako spominju slučaj kada klijent prelazi iz jedne banke u drugu, ta banka sama sebi ugovara promjenu prvenstvenog reda kako bi preskočila drugog vjerovnika koji se nalazi u prvenstevnoom redu između njenih dviju tražbina. Konkretno je ukupno ovakvih slučajeva bilo dva do tri što znači da se navedeno raspolaganje rijetko pojavljuje. Drugi slučaj jest kada više vjerovnika financira istog dužnika, te se postigne dogovor između vjerovnika i dužnika koji će od vjerovnika biti upisan sa založnim pravom na prvom mjestu u prvenstvenom redu a koji na drugom. Ako je založni vjerovnik, za kojeg je dogovoreno da će biti upisan na drugom mjestu u prvenstvenom redu, već ishodio upis u zemljišnoj knjizi na prvom mjestu u prvenstvenom redu, tada se to založno pravo ne briše nego se u zemljišnu knjigu upisuju i ostala založna prava, a nakon toga se sklapa ugovor o ustupu prvenstvenog reda između založnih vjerovnika i dužnika te se podnosi sudu na provedbu. Iz svega navedenog može se zaključiti kako navedenih promjena prvenstvenog reda ima i kako vjerovnici, odnosno banke, imaju višestrukih razloga i koristi od takvog raspolaganja. Koliko vremenski traje prodaja nekretnine na temelju založnog prava na javnoj dražbi putem suda? Na ovo pitanje svoje odgovore dali su samo suci. Kao što se iz grafikona može primijetiti svi suci su odgovorili kako prodaja nekretnine na javnoj dražbi putem suda traje preko godinu dana. Navedeni minimalni prodajni period preko jedne godine, koji ponekad traje i preko dvije godine, kako su objasnili suci, dosta je dug, što znači da bi se trebalo doći do određenih promjena kako bi se proces vremenski ubrzao. 20 Čl. 46. ZZK

Slika 19. Pitanje se odnosi isključivo na banke s obzirom da su one u pravilu vjerovnici te o njhovoj poslovnoj politici ovisi hoće li pristati na upis kao drugi u prvenstvenom redu. Grafikon jasno prikazuje kako su sve banke odgovorile da pristaju na upis na drugom mjestu u prvenstvenom redu. Jedna velika domaća banka navodi načelno da pristaje ako vrijednost nekretnine to dopušta s obzirom na zaduženost i stanje otplaćenosti ranije uknjiženih tražbina. Druga banka navodi kako je to poslovna odluka, a pristaje se na navedeni upis u slučaju da je dovoljna vrijednost nekretnine za namirenje. Treća banka navodi kako je to iznimka, ali kada to čine sve ovisi o prvoj tražbini. Četvrta banka spominje kao razloge slučajeve ako je založno pravo na nekretnini upisano na drugom mjestu u prvenstvenom redu onda služi kao dodatno osiguranje provođenje založnog prava i na drugoj nekretnini koja nije opterećena založnim pravom u korist drugih vjerovnika, ili slučaj ako procijenjena vrijednost nekretnine pokriva iznos tražbina koje su osigurane založnim pravom na prvom i drugom mjestu u prvenstvenom redu. Koliko ste dosad puta u založnom ugovoru ovjeravali samo potpis založnog dužnika radi osnivanja dobrovoljnog založnog prava na nekretnini? Odgovore na navedeno pitanje dale su isključivo banke budući da o njima ovisi na koji će način sporazum o osiguranju tražbine biti potvrđen.


Pitanje se odnosi na banke kao vjerovnike te javne bilježnike kao osobe ovlaštene da provode izvansudsko namirenje. Prema dobivenim rezultatima teško je navesti jednostrani zaključak. Sudeći prema rezultatima ovisi od slučaja do slučaja hoće li se više vjerovnika uspjeti namiriti. Od svih odgovora dominira odgovor da namirenje više vjerovnika nije poznato što upućuje na zaključak, pošto se radi o fiduciji, da više vjerovnika niti nema jer vlasnik na koga je nekretnina prenesena radi osiguranja ugovara zabranu daljnjeg opterećenja nekretnine, što je vidljivo iz odgovora u 25. pitanju.

Slika 20.

Ugovara li se u principu kod prijenosa vlasništva radi osiguranja zabrana opterećenja hipotekom iste nekretnine?22

Kao što se iz grafikona može vidjeti samo je jedna banka odgovorila kako je više puta pri sklapanju založnog ugovora ovjeravala samo potpis založnog dužnika dok kao razlog navodi kako je to poslovna odluka. Ostale banke nisu nikada samo ovjeravale potpise iz razloga, kako same navode, banke idu na ovršnu ispravu te se isključivo radi solemnizacija. 3.2.3. PITANJA O FIDUCIJI Je li dosad bilo slučajeva da se fiducija na nekretninama ugovara prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?21 Svi ispitanici su dali odgovore na navedeno pitanje. Suci su općenito odgovorili da nemaju saznanja o ugovaranju fiducije jer se dotični institut u praksi ne ugovara kod njih. Javni bilježnici navode kako nikada nisu ugovarali fiduciju prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer nije bilo interesa stranaka. Banke se očituju kako uglavnom koriste, u slučaju da je rade, fiduciju po Ovršnom zakonu budući da je ona lex specialis u odnosu na ZV kao lex generalis. Uspijeva li se vjerovnik najčešće u cijelosti namiriti iz prijenosom vlasništva nekretnine radi osiguranja?

Slika 22. Navedeno pitanje je postavljeno svim ispitanicima, javnim bilježnicima, bankama te sucima. Prema prikazu grafikona može se protumačiti kako se zabranu opterećenja nekretnine hipotekom kod fiducije u većini slučajeva ugovara, što se može zaključiti prema omjeru pozitivnih i negativnih odgovora. Jedno od obrazloženja odgovora u kojem se ugovara zabrana opterećenja hipotekom iste nekretnine jest što banka u tom slučaju ima donekle mogućnost kontrole kod pokretanja ovrhe, što bi u konkretnom slučaju značilo da hipotekarni vjerovnik nema mogućnost pokrenuti ovrhu dok oni primjerice nemaju dospjelih tražbina. Zanimljivo je spomenuti obrazloženje koje navodi kako najčešće takvu klauzulu u ugovor stavljaju vjerovnici pa se dužniku odnosno založnom dužniku daje zabrana daljnjeg stvarnopravnog raspolaganja ili opterećenja predmetnom nekretninom dok traje tražbina banke, ali u slučaju da dužnik želi dalje opteretiti svoju nekretninu uvjet je da se od banke pribavi prethodna suglasnost.

Slika 21. 21 čl. 34/4. ZV

22 čl. 274.i OZ


Ugovara li se u principu način korištenja nekretnine u korist vjerovnika kod prijenosa vlasništva radi osiguranja?23

Kao i u prethodna dva pitanja odgovore su dali svi ispitanici. Iz grafikona se može iščitati kako nitko nije odgovorio kako ne ugovara, odnosno u pravilu svi ugovaraju klauzulu o pravu vjerovnika na preuzimanje posjeda nekretnine. U slučaju da navedene klauzule nema u ugovoru, bilo bi teško prodati nekretninu, odnosno zahtijevalo bi se dodatno provođenje postupka predaje u posjed radi prodaje. Prema tome čini se kako je to lakši put ako dođe do prodaje nekretnine po čl. 274.f Ovršnog zakona jer je istu nekretninu lakše prodati ukoliko je u posjedu vjerovnika koji je prodaje. Koristi li vjerovnik pravo da zahtijeva prodaju predmeta osiguranja, tj. pravo pozivanja dužnika da predmet osiguranja unovči preko javnog bilježnika?25

Slika 23. Odgovore na navedeno pitanje dali su svi ispitanici. Iz priloženog grafikona očito je kako se uglavak o načinu korištenja nekretnine u korist vjerovnika kod fiducije ne ugovara. Banke kao razlog navode da im ne odgovara biti u posjedu nekretnina i brinuti se za iste jer im to nije djelatnost. Jednako tako u pravilu se radi o nekretninama koje založni dužnik koristi kao svoj poslovni prostor ili u njima stanuje te mu je stoga posjed prijeko potreban. Gospodarsko iskorištavanje jest u interesu vlasnika a ne banke i u slučaju da se preuzume iskorištavanje time bi se preuzela nepotrebna odgovornost. Ugovara li se pravo vjerovnika na preuzimanje posjeda nekretnine kako bi se ovrha mogla provesti temeljem sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva?24

Slika 25. Na ovo pitanje odgovarali su isključivo javni bilježnici te su kao što se može vidjeti u grafikonu svi odgovorili potvrdno. Kao razlog navode da se u pravilu ovim pozivom želi potaknuti dužnika da eventualno u kraćem budućem vremenskom periodu vrati dug. Banke uglavnom traže prodaju po čl. 274.f Ovršnog zakona jer im nije cilj steći nekretninu nego dobiti određeni novčani iznos. Oni koji se možda nadaju da će na ime namirenja tražbine steći vlasništvo nekretnine, traže primjenu čl. 277. Ovršnog zakona. Ako se tražbina u roku ne podmiri vjerovniku ništa drugo ne preostaje nego se pokušati namiriti iz predmeta osiguranja. Ukoliko se dužnik-protivnik osiguranja pozove da sam proda stvar vjerovniku ostaje na raspolaganju mogućnost da uzme nekretninu za iznos neispunjene tražbine. Bez obzira što se pitanje i odgovori koji su prikazani u grafikonu odnose samo na javne bilježnike u razgovoru sa bankama došao sam do još jedne potvrde kako oni ovaj oblik prodaje koriste. Međutim, njima nije u prvenstvenom interesu steći vlasništvo nekretnine budući da su oni prije svega kreditna institucija, te da odnos njihove imovine (bilo nekretnina, pokretnina, raznih udjela), tj. odnos aktive i pasive, mora biti usklađen sa zahtjevima Hrvatske narodne banke.

Slika 24. 23 Čl. 274.e OZ 24 Čl. 274.h OZ

Koji je najčešći način namirenja prijenosa vlasništva nekretnine radi osiguranja? 25 Čl. 277. OZ


pravom. Kao obrazloženje navode da dužnik u pravilu kroz to vrijeme pokušava povoljnije prodati predmet osiguranja, vratiti dug ili postići sporazum s vjerovnikom. Koliko vremenski traje prodaja nekretnine temeljem prijenosa vlasništva radi osiguranja na javnoj dražbi izvansudskim putem odnosno putem javnog bilježnika?

Slika 26. Pitanje se odnosi isključivo na javne bilježnike. Neki javni bilježnici najčešće provode javnobilježničku prodaju jer vjerovnici nemaju interesa postati punopravni vlasnici budući da su banke vjerovnici. Jedan ispitanik odgovorio je kako vjerovnik češće pristaje postati punopravni vlasnik. Jedini razlog koji se nameće za takav čin jest da vjerovnik ne želi postupak dodatno odužiti jer će mu biti jednostavnije prodati tu nekretninu kasnije putem oglasa, bez troškova javnog bilježnika te drugih troškova. Međutim, bitno je spomenuti kako će tom prilikom stjecanja punopravnog vlasništva vjerovnik morati platiti porez i druga javna davanja što mu također povećava troškove.26 Bitno je spomenuti kako slučajeva namirenja vjerovnika iz prijenosom vlasništva nekretnine radi osiguranja ima jako malo. Sudeći prema grafikonu teško je dati konkretan zaključak, ali bi po logici stvari vjerovnici što je moguće više puta trebali pokušati prodati nekretninu prije nego se odluče na stjecanje punopravnog vlasništva. Koristi li dužnik pravo da zahtijeva prodaju nekretnine koja služi kao osiguranje određene tražbine kod instituta prijenosa vlasništva radi osiguranja?27

Slika 28. Pitanje se odnosi na javne bilježnike, one koji su ovlašteni provoditi namirenje vjerovnika izvansudskim putem, te banke, one koji se namiruju, odnosno vjerovnike. Ponuđeni odgovor ‘do mjesec dana’ nije nitko odabrao što implicite upućuje na zaključak kako je to prekratak rok za prodaju. ‘Do dva mjeseca’ odgovorio je jedan ispitanik što znači da ima slučajeva u kojima se postupak prodaje nekretnine na jvnoj dražbi izvansudskim putem može obaviti, ali se čini kako to nije pravilo. Prema svemu sudeći vremensko razdoblje po kojem se postupak prodaje nekretnine putem javnog bilježnika na jvnoj dražbi u pravilu jest ‘do tri mjeseca’. Do tri mjeseca jest i realno razdoblje budući da se nekretnina vrlo rijetko prodaje na prvoj dražbi gdje se ne smije prodati ispod dvije trećine utvrđene vrijednosti. Stoga će se većina kupaca, ako ih ima, najčešće pojaviti na drugoj javnoj dražbi jer se nekretnina na toj dražbi ne smije prodati ispod jedne trećine utvrđene vrijednosti. Vrijeme između dviju javnih dražbi prema odredbama Ovršnog zakona ne smije biti kraće od trideset dana.28 Odgovor ‘dosta duže’ ponudio je samo jedan ispitanik iz čega proizlazi da ni navedeni slučaj nije pravilo, već više iznimka. Neki od ispitanika nemaju saznanja što također upućuje na činjenicu da se prijenos vlasništva radi osiguranja ili ne ugovara ili dužnici uredno ispunjavaju tražbine vjerovnika pa do namirenja iz nekretnine čije je vlasništvo preneseno radi osiguranja niti ne dolazi.

Slika 27. Odgovore su dali isključivo javni bilježnici. Svi javni bilježnici, osim jednog koji je odgovorio da nema podataka, odgovorili su potvrdno da se dužnik koristi navedenim 26 Čl. 277/7. OZ 27 Čl. 277.c OZ

28 Čl. 97/3. OZ


3.3. ZAKLJUČAK Slijedom provedenog istraživanja koje se odnosi na založno pravo i fiduciju na nekretninama u praksi dolazi se do mnogih zanimljivih zaključaka koji svaki za sebe ima posebnu vrijednost. Prvi takav zaključak jest da se institut založnog prava na nekretninama upotrebljava mnogo više nego fiducija. Dovoljan dokaz jest rezultat od 86,66% (osamdeset šest zarez šezdeset šest posto) upotrebe založnog prava na nekretninama u odnosu na prijenos vlasništva radi osiguranja, koji je proizašao iz odgovora svih ispitanika. Sljedeće što se može konstatirati jest da se pri osnivanju bilo kojeg stvarnopravnog instituta kojim se osigurava neka tražbina nesumnjivo više solemniziraju privatne isprave u odnosu na izradu javnobilježničkih akata jer su nesumnjivo dvostruko manji troškovi. Osnivanje dobrovoljnog stvarnopravnog osiguranja tražbina na nekretninama može se odvijati na dva načina, javnobilježničkim i sudskim. Može se konstatrati da se javnobilježnički put isključivo koristi jer se pokazao brži kada je riječ o velikim gradovima gdje je pravni promet veći a i opterećenost sudova je veća, dok ovo pravilo možda ne bi u potpunosti vrijedilo za manja mjesta. Izvršna klauzula ili clausula exequendi postala je gotovo sastavni dio sporazuma o stvarnopravnom hipotekarnom osiguranju tražbina na nekretninama koji se sklapaju u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Razlog tome je funkcionalno-racionalan, jer se skraćuje vrijeme kojim bi založni vjerovnik morao tražiti izjavu založnog dužnika ili trećeg o tome da se na temelju navedenih akata može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Iznosi tražbina za koje se sklapaju stvarnopravna osiguranja na nekretninama izražena su u nemalim iznosima. Kada minimalna vrijednost tražbine koja se osigurava iznosi 10.000,00 (deset tisuća) EUR, u protuvrijednosti kuna, dok najviši iznosi sežu najčešće do 135.000,00 (sto trideset pet tisuća) EUR, u protuvrijednosti kuna, onda je prilično jasno kako se radi o osiguranjima koja u značajnoj mjeri sudjeluju u pravnom prometu nekretnina. Založni dužnik ili treći koji je založio svoju stvar u principu se ne koriste svojim pravom zabilježbe pridržaja prvenstvenog reda na vrijeme od tri godine i pravom da se upiše nova hipoteka na mjesto stare ali pod ograničenjem da se stara izbriše u roku od godine dana. Razlozi tome mogu biti ili neukost stranke ili dugotrajnost postupka upisa u zemljišne knjige takvih raspolaganja koje provodi zemljišnoknjižni sud. Založno pravno na nekretnini prestaje tek brisanjem toga prava iz zemljišne knjige a ne prestankom tražbine. Založni dužnik ovaj postupak može ishoditi putem suda, no kako bi mu se skratilo dugotrajno postupanje suda stranke ugovaraju obvezu brisanja založnog prava pošto tražbina prestane. Obveza brisanja se u većini slučajeva ugovara dok se zabilježba te obveze u zemljišnim knjigama u pravilu ne upisuje. Neupisivanje takve obveze vjerojatno je posljedica sporosti provedbe takvih upisa u zemljišne knjige koje provodi zemljišnoknjižni sud.

Odredba o promjeni prvenstvenog reda nije mrtvo slovo zakona već radnja koju banke ugovaraju, premda ne učestalo. Razlozi promjene prvenstvenog reda su prije svega interesi banaka. Najčešće se radi o slučajevima u kojima ista banka, upisana na prvom i trećem ili daljnjem mjestu u prvenstvenom redu, želi promjenom prvenstvenog reda preskočiti drugog vjerovnika čija je osigurana tražbina upisana između navedene dvije tražbine banke koja želi promjenu prvenstvenog reda. Prodaja nekretnine koja je osigurana založnim pravom prodaje se putem suda na javnoj dražbi. Ispitani suci su jasno potvrdili kako u praksi takve prodaje traju preko godinu dana a ponekad i više od dvije godine. Stoga se čini kako sustav prodaje nekretnina putem suda nije efikasan i brz, te stoga smatram da se trebaju tražiti alternativni modeli ubrzanja navedenog postupka. Mogućnost ubrzanja navedenog postupka možda će opravdati javnoovršiteljska služba čije je formiranje još u tijeku. Bankama kao vjerovnicima u najvećem je interesu da namire svoje tražbine iz vrijednosti zaloga u slučaju da dužnik nije po dospijeću ispunio svoju obvezu prema njima. Sklapanjem sporazuma o hipotekarnom osiguranju na nekretninama cilj im je u principu doći na prvo mjesto u prvenstvenom redu kako bi se što bolje osigurali, jer ako budu drugi ili treći teže će se uspjeti namiriti, što potvrđuje činjenica ovisnosti od slučaja do slučaja kada se više vjerovnika uspije u cijelosti namiriti. Sve ispitane banke su potvrdile kako pristaju na upis kao druge u prvenstvenom redu u slučaju da vrijednost nekretnine osigurava i njihovu tražbinu koja se nalazi na drugom mjestu u prvenstvenom redu. Isključiva ovjera potpisa dužnika je nedostatan oblik za eventualene daljnje olakšavanje budućih radnji koje odugovlače postupak, stoga se banke u pravilu odlučuju na sklapanje javnobilježničkog akta ili solemnizaciju privatne isprave. Prijenos vlasništva na nekretnini radi osiguranja pruža vjerovniku ugovaranje ograničenja da istu nekretninu fiducijant dalje opterećuje hipotekom. U sporazumima o prijenosu vlasništva nekretnine radi osiguranja tražbine često se nalaze uglavci kojima se zabranjuje daljnje opterećenje hipotekom iste nekretnine, a razlog tome jest što banke imaju interes da kontroliraju stanje na nekretnine. U slučaju da dužnik uredno ispunjava svoje obveze njima nije u interesu da se takav tijek stvari prekine. Banke prodaju novac i zarađuju na kamatama te im je u interesu da takav proces traje izvjesno vrijeme jer u slučaju da će se morati prije dospijeća namiriti neće imati pravo na preostale kamate od dana ispunjenja tražbine do dana dospijeća. Prijenos vlasništva radi osiguranja ne uključuje prava kojima raspolaže punopravni vlasnik sa svojom stvari. Stoga postoji mogućnost da se fiducijar i fiducijant mogu sporazumjeti oko određenog prava na korištenje nekretnine čije je vlasništvo preneseno radi osiguranja određene tražbine. Međutim, bankama kao predlagateljima osiguranja nije u interesu ugovarati pravo korištenja na nekretnini čije je vlasništvo preneseno radi osiguranja jer im to povećava opseg odgovornosti što ih dodatno opterećuje. Prema tome, može se sa sigurnošću zaključiti kako banke u pravilu ne ugovaraju uglavak o načinu korištenja nekretnine kod fiducije.


Pravo na preuzimanje posjeda nekretnine kako bi se ovrha mogla provesti temeljem sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva radi osiguranja jest u pravilu stalan uglavak sporazuma o fiducijarnom osiguranju tražbina na nekretninama. Causa postojanosti navedenog uglavka u praksi jest olakšanost puta kojim se traži prodaja nekretnine. U slučaju namirenja tražbine iz vrijednosti nekretnine čije je vlasništvo preneseno radi osiguranja vjerovnik ima mogućnost prodavati nekretninu na dva načina. Jedan je način prema čl. 274.f i 274.g a drugi po čl. 277. OZ. Vjerovnik se najčešće koristi prodajom prema čl. 274.f i čl. 274.g OZ jer je i sam postupak jednostavniji, te jer mu je, kako su banke najčešće vjerovnici, u interesu prodati nekretninu kako bi se namirio a ne postati njenim punopravnim vlasnikom, na što kao krajnju opciju upućuje čl. 277. OZ. Jednako tako može se reći kako se vjerovnik koristi pravom pozivanja dužnik da predmet osiguranja unovči preko javnog bilježnika odnosno čl. 277. OZ, no u pravilu on nema interesa za stjecanje punopravnog vlasništva već predmetnu nekretninu koja osigurava određenu tražbinu prodaje putem javnog bilježnika na javnoj dražbi. Odredbama OZ koje se odnose na fiduciju dužniku je omogućeno da zahtijeva prodaju predmet osiguranja što on u pravilu i čini ukoliko se traži namirenje iz njegove nekretnine. Razlog njegovog postupanja jest u tome što ima mogućnost eventualno povoljnije prodati predmet osiguranja, odnosno u međuvremenu vratiti dug, ili postići neki drugi sporazum s vjerovnikom. Istraživanje o primjeni, učincima i efikasnosti instituta hipoteke i fiducije na nekretninama u praksi pokazalo je dobre i loše strane pojedinog instituta. Svaki od navedenih instituta pruža u nekim pogledima prednosti a u nekim drugima pak nedostatke. Bez odgovora iz prakse teško je reći kojem bi se institutu dala prednost. Međutim, praksa je odgovorila, te pokazala da je hipoteka daleko korišteniji institut od fiducije. Prema tome provedeno emprijisko istraživanje pokazalo je kako sud nije mjesto na kojem se sklapaju sporazumi o stvarnopravnom osiguranju tražbina već javnobilježnički ured. Praksa također pokazuje kako je solemnizacija privatnih isprava daleko učestaliji oblik u kojem se nalaze sporazumi o stvarnopravnom osiguranju tražbina na nekretninama u odnosu na sklapanje javnobilježničkog akta. Slijedom navedenog može se zaključiti da su dobiveni rezultati ukazali na daljnji moguće promjene u zakonodavstvu, odnosno koje bi se time prilagodile potrebama prakse. Time bi se moglo utjecati na gospodarstvo a ono indirektno na daljnji ekonomski razvoj bez kojeg niti jedna zajednica ne može zamisliti svoj pogled prema boljoj budućnosti.

3.3.1. PRIJEDLOZI IZMJENA PROPISA Pravci u kojima bi se izmjene trebale kretati procesnopravne su prirode. To su ubrzanje zemljišnoknjižnog postupka i ovršnog postupka namirenja. Iz svega prikaznog čini se kako je neophodno potrebno ubrzati zemljišnoknjižni postupak budući da on neposredno utječe na primjenu određenih odredaba. Sporost zemljišnoknjižnog postupka jedan je od razloga zbog

kojeg prava određenih ovlaštenika ostaju tek ‘mrtvo slovo’ zakona budući da nema njihove primjene, te samim time nema mogućnosti da se određena prava kojima ovlaštenici mogu raspolagati razviju u praksi kao jedni od oblika raspolaganja koji će biti od koristi istima. Novi Ovršni zakon29 u pogledu uređenja dobrovoljnog stvarnopravnog osiguranja nije donio značajne izmjene, a stupanje na snagu njegovih odredaba o stvarnopravnom osiguranju predviđeno je tek 1. siječnja 2012. godine.30 Najveća novina koju novi OZ donosi jest uvođenje javnoovršiteljske službe kao glavnog generatora ubrzanja ovršnog postupka. Naime, budući da je u području dobrovoljnog stvarnopravnog osiguranja zakonodavac ostavio provođenje ovrhe sudu i javnim bilježnicima a nije delegirao određene ovlasti javnim ovršiteljima, odnosno u navedenom području nije došlo do izmjena, postavlja se pitanje zašto je tome tako?31 Navedeno pitanje ostaje otvoreno za javne i stručne rasprave, no ono što je važno spomenuti, zakonodavac je očito napravio propust u tom pogledu te bi bilo poželjno da u svojim eventualnim izmjenama i dopunama razmotri pitanje javnih ovršitelja u postupku ovrhe doborovoljnih stvarnopravnih osiguranja budući da je javnoovršiteljska služba uvedena s ciljem kako bi postupak ovrhe bio znatno efikasniji. Navedeni prijedlozi trebali bi prije svega ići u pravcu neposrednog ubrzanja postupka što bi posredno dovelo do veće efikasnosti te smanjenja troškova, čime bi se znatno poboljšao ne samo položaj vjerovnika već i dužnika.

SAŽETAK Glavna orijentacija tržišnog gospodarstva jest stvaranje nove vrijednosti. Instrumenti kojima se brže i lakše dolazi do novih vrijednosti jest posuđivanje novčanih sredstava odnosno kreditiranje od strane banaka ili drugih kreditnih institucija. Kako bi bile sigurne da će njihov novac biti uredno vraćen banke traže određena sredstva osiguranja a među njima posebnu važnost ima nekretnina zbog svoje vremenski konstantne i visoke vrijednosti. Prema tome zakonski instrumenti u hrvatskom pravu kojima banke osiguravaju svoja novčana sredstva su najčešće založno pravo i prijenos vlasništva radi osiguranja tražbine uređeni u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Ovršnom zakonu. Instituti založno pravo i prijenos vlasništva radi osiguranja nasljeđe su rimskog privatnog prava te vjerojatno nema pravnog poretka u kojem nisu zastupljeni. Od njihove pravilne primjene kao instrumenata osiguranja tražbina velikim dijelom ovisi stabilnost bankarskog odnosno financijskog sektora. U slučajevima kada dužnik ne može po dospijeću ispuniti svoju obvezu vjerovnik mora tražiti adekvatan način kojim će iz predmeta osiguranja namiriti svoju tražbinu. Pri tome su mu izrazito važni brzina, troškovi i efikasnost kojim će se provesti postupak prodaje 29 NN, br. 139/10. 30 Čl. 340. OZ (NN, br. 139/10.) 31 Vidi opširnije Mihelčić, Gabrijela, „Postupci osiguranja prema novom Ovršnom zakonu“, u: Skupina autora, Novo ovršno pravo – provedba u praksi, Zagreb, 2011.


predmeta osiguranja te namirenja njegove tražbine. Navedeni putevi propisani su u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Ovršnom zakonu te je u njima dispozicija stranaka vrlo uska. Time se postavlja pitanje pruža li trenutno zakonsko uređenje najbolje rješenje ili postoje bolja rješenja koja se jedino mogu ponuditi analiziranjem problema s kojima se praksa susreće. Provedbom empirijskog istraživanja u kojem je razgovarano sa glavnim sudionicima osnivanja i provedbe instituta osiguranja (javni bilježnici, suci i banke) dobiveni su

pokazatelji koji upućuju na određene probleme u praksi. Istraživanje u formi intervjua i ankete pokazalo je zanimljive rezultate o troškovima, brzini, efikasnosti, provedbi, te o razlozima veće upotrebe jednog instituta osiguranja u odnosu na drugi. Dobiveni rezultati mogli bi pripomoći zakonodavcu pri sljedećim izmjenama i dopunama spomenutih zakona usmjerenima na bolje uređenje. Ključne riječi: nekretnina, založno pravo, prijenos vlasništva radi osiguranja tražbine, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Ovršni zakon


Iva Kemec, javnobilježnička savjetnica kod javne bilježnice Nade Kemec

Reguliranje obiteljskog prava na europskoj razini 1. UVODNO O POTREBI REGULIRANJA OBITELJSKOG PRAVA NA EUROPSKOJ RAZINI Brakovi s međunarodnim elementom, odnosno brakovi u kojima su supružnici državljani različitih država, prema recentnim istraživanjima, u novije vrijeme postali su uobičajena pojava. Primjerice, prema anketi talijanskog demografa Giampaola Lanzieria1, broj takvih brakova u Francuskoj je porastao za 6% od 1996. godine, kada je iznosio svega 10% od ukupnog broja sklopljenih brakova. Manje zemlje, kao što su Švicarska i Cipar, imaju izrazito velik broj takvih brakova, gdje je čak kod polovine sklopljenih brakova prisutan međunarodni element. Prema važećim podacima, u vrijeme izrade ovog rada, u Europi postoji 16 milijuna brakova s međunarodnim elementom2. U Republici Hrvatskoj još uvijek nije poznat oblik udruživanja partnera, tzv. registrirano partnerstvo. Registrirano partnerstvo s međunarodnim elementom u Europi broji 41.000 od ukupno 211.000 registriranih partnerstava3. Tako značajan broj brakova s međunarodnim elementom te registriranih partnerstva s međunarodnim elementom svakako zahtijevaju pozornost kao i potrebu da se pravno reguliraju situacije u kojima se takvi partneri mogu naći. Primjerice, razvod braka, poništaj braka, smrt jednoga od supružnika, utvrđivanja bračne stečevine ili sklapanja bračnih ugovora, kao neka od pravnih pitanja koja u okolnostima sve učestalije međunarodne/europske interakcije u okvirima nacionalnih prava zasigurno ne dobivaju odgovarajući odgovor. Člankom 3. st. 2. Ugovora o Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: UEU)4, Unija se obvezala osigurati svojim državljanima područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica. Takav prostor moguće je osigurati jedino ako on bude popraćen i pravnom regulativom kojom su uklonjene zapreke kao što su spor birokratski aparat, nepredvidivost, nesigurnost, različitost, a, s druge strane da su osigurani pravna predvidljivost, jasnoća i sigurnost. Uređivanjem 1 Herr and Madame, Señor and Mrs, od 12. listopada 2011., dostupno na www.economist.com, zadnji posjet 6. 9. 2012. 2 C 376/87 Opinion of the European Economic and Social Committee on the „Proposal for a Council Regulation on jurisdiction, applicable law and the recognition and enforcement of decisions in matters of matrimonial property regimes“ and the „Proposal for a Council Regulation on jurisdiction, applicable law and the recognition and enforcement of decisions regarding the property concequences of registered partnerships, str. 88.

materije obiteljskog prava svakako pridonosi ostvarenju područja slobode, sigurnosti i pravde, ali europski zakonodavac još uvijek nema pravnu legitimaciju kako bi riješio sva pitanja obiteljskog prava na europskoj razini, a koja se nameću pri reguliranju predmetnog područja. Stoga pojedina pitanja i dalje otvaraju mogućnost različitih rješidbi primjenom često suštinski različitih rješenja nacionalnih zakonodavstava, vezano uz osnovne institute obiteljskog prava. U daljnjem tekstu bit će riječi o dosadašnjim postignućima europskog obiteljskog prava te tendencijama daljnjeg razvitka, s posebnim osvrtom na kolizijske i procesne odredbe europskoga imovinskog prava bračnih drugova te registriranih partnerstva.

2. PRAVNI TEMELJ REGULACIJE KOLIZIJSKOPRAVNIH I PROCESNOPRAVNIH ODREDABA EUROPSKOGA OBITELJSKOG PRAVA Odmah uvodno valja ukazati na pitanje je li europski zakonodavac uopće ovlašten regulirati materiju obiteljskog prava. Odgovor na to pitanje ovisi o tome radi li se o materijalnim, procesnim ili kolizijskim odredbama obiteljskog prava. Naime, nakon Lisabonskog ugovora5, ovlasti Europske unije su po prvi put doživjele podjelu na isključive, podijeljene i komplementarne ovlasti. Tako su isključive ovlasti nabrojane taksativno u čl. 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU)6, a to su: carinska unija, uspostavljanje pravila tržišnog natjecanja, monetarna politika, zaštita morskih bioloških resursa, zajednička trgovinska politika te, u određenim slučajevima, sklapanje međunarodnih ugovora. Uzimajući u obzir navedeno, dolazi se do zaključka da Europska unija nema isključive ovlasti uređivati materiju obiteljskog prava. Nadalje, podijeljene ovlasti su regulirane člankom 4. istoga ugovora, unutar kojih države članice imaju isključivu nadležnost, sve dok institucije Europske unije ne preuzmu reguliranje određenog područja, a za koje moraju biti izričito ovlaštene Osnivačkim ugovorima7, naravno uz 5 Official Journal C 83 of 30.3.2010

3 Idem, str. 88.

6 OJ C 83/01, Consolidated version of the Treaty on the Functioning of the European Union

4 OJ C 83/01, Consolidated version of the Treaty on European Union.

7 Uovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije.


ograničenja načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti. Drugim riječima, takvo uređenje mora biti neophodno na razini Europske unije jer države članice nisu/ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti ciljeve propisane Osnivačkim ugovorima ili se ti ciljevi mogu bolje ostvariti na razini Europske unije (načelo supsidijarnosti), te samo u mjeri koja je potrebna kako bi se ti ciljevi ostvarili8 (načelo proporcionalnosti). Člankom 81. UFEU-a ovlašćuje se Vijeće na donošenje mjera koje se odnose na obiteljsko pravo s prekograničnim učincima, a koje mjere Vijeće donosi u posebnom zakonodavnom postupku, jednoglasno, uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta. Iz navedenoga članka proizlazi da tijela Europske unije imaju ovlast regulirati obiteljsko pravo, odnosno navedena odredba Osnivačkog ugovora daje tijelima Europske unije izričitu ovlast koja, kako je već rečeno, predstavlja podijeljenu ovlast između država članica i Europske unije. Nadalje, prema tekstu odredbe proizlazi da je Vijeće ovlašteno regulirati samo kolizijske i procesne odredbe obiteljskog prava, dok se nigdje ne spominju materijalne odredbe. Opisana situacija je razlogom da pravni teoretičari dolaze do različitih zaključaka. Naime, s jedne strane pojedini teoretičari tumače da bez izričitih ovlasti u Osnivačkim ugovorima, europski zakonodavac ne nože regulirati materiju obiteljskoga materijalnog prava9, dok s druge strane, pravni teoretičari kao što su Katharina Boele-Woelki10 i Dieter Martiny11 smatraju da su tijela Europske unije ipak 8 Europska unija je ograničena u svome djelovanju načelom prenesenih ovlasti, načelom supsidijarnosti te načelom proporcionalnosti. Prema načelu prenesenih ovlasti Unija će djelovati samo u granicama ovlasti koje su na nju prenijele države članice u Osnivačkim ugovorima, a koje su potrebne kako bi se zadovoljili ciljevi postavljeni samim Osnivačkim ugovorima. Poštivanje načela supsidijarnosti sastoji se od dvije pretpostavke: pretpostavke neophodnosti te pretpostavke učinkovitosti, koje moraju biti kumulativno ispunjene. Pretpostavka neophodnosti zahtijeva da tijela EU-a mogu poduzimati mjere i donositi akte samo ako se na razini država članica ne mogu postići zadovoljavajući učinci postavljeni u Osnivačkim ugovorima, dok pretpostavka učinkovitosti traži da se takvi ciljevi mogu bolje ostvariti na razini EU-a nego na razini država članica. Načelo proporcionalnosti zahtijeva od tijela Unije da sadržaj i forma mjera koje poduzima ne smiju prijeći granicu koja je potrebna kako bi se ostvarili ciljevi postavljeni Osnivačkim ugovorima. (T. Ćapeta i S. Rodin: Osnove prava Europske unije, Narodne novine, Zagreb, lipnja 2011., str. 21.-24.). 9 Ivan Šimović, Razvoj pravnih temelja za reguliranje obiteljskog prava na razini Europske unije, Zagreb, prosinca 2011., seminarski rad za kolegij Europsko privatno pravo, str. 18.-20. Osim navedenoga autor navodi da Europska unija ne može biti nadležna uređivati materiju obiteljskoga materijalnog prava zbog toga što u tom području postoji podijeljena ovlast između država članica i EU-a, a u tom slučaju institucije EU-a mogu pristupiti reguliranju samo u slučaju ako je zadovoljeno načelo supsidijarnosti i načelo proporcionalnosti, a što po njemu nije zadovoljeno jer države članice mogu ostvariti višu razinu pravne zaštite u području materijalnog prava od tijela EU-a. 10 „Article 65 of the EC Treaty speaks of measures in the field of judicial cooperation in civil matters having cross-border implications. Due to the fact that no time indication is provided regarding the required crossborder implications, the following view can be taken. Each internal relationship which is only connected to one national jurisdiction can hypothetically - become a cross-border relationship. In order to guarantee the free movement of persons in Europe the EU Commission should take appropriate steps to avoid a loss of legal position, which, for instance, can arise with a change of residence if the connecting factor is not immutable, but where the applicable law is based on the habitual residence in question. According to this broad interpretation of Article 65 EC Treaty the European Union could even take measures in order to harmonize or unify substantive family law in Europe“. Ivan Šimović, Razvoj pravnih temelja za reguliranje obiteljskog prava na razini Europske unije, Zagreb, prosinac 2011., seminarski rad za kolegij Europsko privatno pravo, str. 15, prema: Boele-Woelki,K.: The principles of European family law: its aims and prospects, Utrecht law review, vol., issuse (December) 2005, str. 162, dostupno na 11 „Merely because the European Union does not have the express com-

ovlaštena uređivati materiju obiteljskoga materijalnog prava, ako se odredbe Osnivačkih ugovora protumače na nešto širi način, odnosno u skladu s doktrinom impliciranih ovlasti. U svakom slučaju, daljnji razvoj europskog zakonodavstva pokazat će koji stav će zaživjeti. Zaključno se u ovom dijelu navodi da s ovim problemom nisu suočeni samo oni koji se bave obiteljskim pravom, nego i regulatori drugih grana prava. Teoretičari, iako različiti u pristupu, često dolaze do zaključka da je materijalni dio određene grane prava bolje ostaviti nacionalnom zakonodavcu, nego da se on uređuje na razini Europske unije. Potvrda takva stava nalazi se u tome da države članice mogu znatno bolje regulirati kulturološke različitosti koje se javljaju u državama članicama, (npr., definicija braka nije u svim zemljama ista, niti je svi narodi razumijevaju na isti način, neke države članice priznaju istospolne brakove, dok druge ne priznaju itd.).

3. UNIFIKACIJA I USKLAĐIVANJE OBITELJSKOGA IMOVINSKOG PRAVA Cilj unifikacije i usklađivanja obiteljskog prava je ujednačavanje odredaba obiteljskog prava. Na taj se način smanjuje odnosno nestaje potreba za nacionalnim odredbama međunarodnoga privatnog prava, budući da usklađivanjem, a posebice unifikacijom dolazi do ujednačavanja odredaba nacionalnih zakonodavstava. Ideja unifikacije imovinskih odnosa u obiteljskim stvarima nije novijeg datuma, štoviše, bila je aktualna još u vrijeme Haške konferencije 1905. godine. Jedan od akata donesenih na toj konferenciji je i Haška konvencija u pogledu kolizijskih pravila koja uređuju utjecaj braka na prava i dužnosti bračnih drugova, kako međusobno tako i prema trećima12. Ta konvencija, izrazito skromnog sadržaja (svega 15 članaka), ratificirana je u samo nekoliko država te nije postigla značajnije rezultate. Stoga je Haška konferencija 1978. godine donijela novu konvenciju, Hašku konvenciju o mjerodavnom pravu u pogledu bračne imovine13 (u daljnjem tekstu: Haška konvencija), koju su potpisale Francuska, Luksemburg te Nizozemska, dok su Austrija i Portugal pristupile kasnije, iako do danas u tim državama ona nije stupila na snagu. Što se tiče mjerodavnog prava, upravo Haška konvencija po prvi put uvodi autonomiju stranka pri odabiru mjerodavnog prava. Drugim riječima, petence for family law questions does not mean that national legislatures are unrestrained in how they proceed with such matters. The Union has not been granted the responsibility for the transliteration of foreign names or for domestic civil process law. In a number of cases involving these matters, the European Court of Justice has, nonetheless, held that in discriminating against foreign nationals certain national laws violate the non-discrimination clause, the freedom of establishment as well as the freedom to provide services. It is not the legal subject matter itself which is the controlling factor in the determination of whether a situation is within or outside the jurisdiction of the Union, but whether Community freedoms set forth in the Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union (the former EC Treaty) are impacted.“ Prema Dieter Martiny: Is Unification of Family Law Feasible or even Desirable? May, 2010, str. 6-7, dostupno na SSRN: www.ssrn.com/abstract=1612157 12 The Hague Convention of 17 July 1905 relating to conflicts of laws with regard to the effects of marriage on the rights and duties of the spouses in their personal relationship and with regard to their estates, dostupno na 13 Convention of 14 March1978 on the Law Applicable to Matrimonial Property Regimes, entry into force 1. September 1992, dostupno na


bračni drugovi mogu odabrati mjerodavno pravo koje će se primjenjivati na njihove imovinskopravne odnose prije sklapanja braka te nakon sklapanja, pri čemu postoje neke bitne razlike. Prije sklapanja braka bračni drugovi mogu izabrati: a) pravo bilo koje zemlje čiji su državljani bračni drugovi u vrijeme odabira mjerodavnog prava; ili b) pravo bilo koje zemlje čije prebivalište imaju bračni drugovi u vrijeme odabira mjerodavnog prava; ili c) pravo zemlje u kojoj jedan od supružnika ima prebivalište nakon braka14. Nakon sklapanja braka odabir mjerodavnog prava je ograničen na: a) pravo bilo koje zemlje čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme odabira mjerodavnog prava; ili b) pravo bilo koje zemlje čije prebivalište imaju oba bračna druga u vrijeme odabira mjerodavnog prava15. Mjerodavno pravo, bez obzira je li izbor izvršen prije sklapanja braka ili nakon sklapanja braka, primjenjuje se na cjelokupnu imovinu bračnih drugova16. Iz citiranih članka vidljivo je kako je već tada postojalo pitanje je li poveznica državljanstvo ili poveznica prebivalište bolje rješenje, odnosno kako ostvariti ravnotežu između njih. Iz daljnjeg teksta vidi se kako je europski zakonodavac danas više naklonjen, odnosno daje prednost prebivalištu prije negoli državljanstvu, s objašnjenjem kako je bit poveznice da pronađe najbližu vezu između konkretne pravne situacije i mjerodavnog prava. Drugim riječima, ocijenjeno je da prebivalište kao poveznica upućuje na pravo za koje je „prirodnije“ da regulira analiziranu situaciju. Iako je prema mišljenju nekih teoretičara17 Haška konvencija neuspješna, ipak je dala temelje za daljnji razvoj predmetne materije. Europska unija još 1998. godine Bečkim akcijskim planom18 poziva na uređenje imovinskopravnih odnosa bračnih drugova, a kasnije Haškim te Stockholmskim programima19 uređenje takvih odnosa postavlja kao prioritet, uz uređenje imovinskopravnih posljedica u slučaju razlaza nevjenčanih parova. Naime, iz obrazloženja navedenih programa stoji kako istraživanja20 pokazuju da je sve veći broj „parova s međunarodnim elementom“, uslijed čega se postavljaju pitanja nadležnosti, mjerodavnog prava, priznanja i ovrhe odluka u slučaju razvoda takvih parova te imovinskopravnih posljedica razvoda, zatim smrti jednoga od supružnika, pitanje utvrđivanja bračne imovine takvih parova itd. Nadalje, kao jedan od većih problema također se navode i visoki trošak kojima su takvi parovi izloženi21.

je zbog izraženije mobilnosti njezinih državljana, a na taj način će osigurati slobodu kretanja kapitala, koji zajedno predstavljaju osnovni raison d’être Europske unije. Sukladno tome, Europska komisija je u ožujku 2011. godine uputila Vijeću ministara dva prijedloga uredbi: 1. Prijedlog uredbe o nadležnosti, mjerodavnom pravu te priznanju i ovrsi odluka u pogledu bračne imovine22 (u daljnjem tekstu: Uredba I.). 2. Prijedlog uredbe o nadležnosti, mjerodavnom pravu te priznaju i ovrsi odluka u pogledu imovinskopravnih posljedica registriranih partnerstva23 (u daljnjem tekstu: Uredba II.). Te uredbe pravnu osnovu nalaze u čl. 81. UFEU-a, kojim se ovlašćuje Vijeće na donošenje mjera, koje se odnose na obiteljsko pravo s prekograničnim učincima, u kojem slučaju Vijeće donosi mjere u posebnom zakonodavnom postupku, jednoglasno, uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta. U vrijeme pisanja ovog rada još uvijek se čeka prvo čitanje Europskog parlamenta, odnosno glasanje o „nacrtu odluke Europskog parlamenta24 (u daljnjem tekstu: nacrt odluke)“, a koji je sastavila izvjestiteljica Alexandra Thein. Ukoliko se Europski parlament složi s nacrtom odluke, Europska komisija je dužna izmijeniti nacrt svoga prijedloga te ga usuglasiti s prijedlozima Europskog parlamenta25. Takav usuglašeni prijedlog uredbi Europska komisija dostavlja Vijeću ministara, kako bi se u posebnom zakonodavnom postupku mogla donijeti odluka. Kako je izvjestiteljica Europskog parlamenta Alexandra Thein u nacrtu odluke Europskog parlamenta unijela značajne novine, to će u daljnjem dijelu teksta uslijediti usporedba toga nacrta s dosadašnjim prijedlozima Europske komisije te postojećim rješenjima Haške konvencije.

4. UREDBA I.

Europskoj uniji je svakako u interesu regulirati ovo područ-

Europski zakonodavac usvojio je nekoliko instrumenata kojima se uređuju kolizijskopravna pitanja obiteljskog prava, uključujući Brisel II. bis Uredbu od 27. listopada 2003. (u daljnjem tekstu Brisel II. bis Uredba)26 te Rim III. od 20. prosinca 2010. (u daljnjem tekstu: Rim III.)27. Brisel II. bis uredbom uređuje se područje nadležnosti, priznanja i ovrhe u bračnim stvarima te u pitanjima roditeljske skrbi, dok Rim III. određuje mjerodavno pravo u slučaju razvoda i pravne odvojenosti28. Osim toga, europski zakonodavac

14 Članak 3. Haške konvencije

22 COM(2011) 126

15 Članak 6. Haške konvencije 16 Članak 3. Haške konvencije 17 K. Boele-Woelki: Property relations of international couplesin Europe: the interaction between unifying and harmonizing instruments, dostupno na < http://igitur-archive.library.uu.nl/law/2012-0802-200437/Boele-Woelki-Property%20relations%20of%20international%20couples%20in%20 Europe-2012.pdf> 18 OJ L 12, 15.1.2001, p.1. 19 OJ L 53, 3.3.2005, p.1. 20 Eurostat; International marriages and divorces in the Member States and National Statistical Offices, dostupno na < http://eur-lex.europa.eu/ LexUriServ/LexUriServ.do?uri=SEC:2011:0327:FIN:EN:PDF> 21 The estimates come from the “Impact Assessment Study on Community Instruments concerning matrimonial property regimes and property of unmarried couples with transnational elements”, commissioned by Directorate-General Justice, Freedom and Security of the European Commission, dostupno na < http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do ?uri=SEC:2011:0327:FIN:EN:PDF>

23 COM(2011) 127 24 Draft report on the proposal for a Council regulation on jurisdiction, applicable law and the recognition and enforcement of decisions in matters of matrimonila property regimes od dana 25.7.2012. i Draft report on the proposal for a Council regulation on jurisdiction, applicable law and the recognition and enforcement of decisions on the property concequences of registered partnerships od 25.7.2012., dostupno na < http://eur-lex. europa.eu> 25 čl. 293(2) TFEU 26 Council Regulation (EC) No 2201/2003 of 27 November 2003 concerning jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in matrimonial matters and the matters of parental responsibility, repealing Regulation (EC) No 1347/2000, OJ L 338, 23.12.2003. 27 Council Regulation (EU) No 1259/2010 of 20 December 2010 implementing enhanced cooperation in the area of the law applicable to divorce and legal separation. 28 Institut koji ne postoji u hrvatskom pravu, a koji se razlikuje od razvoda braka po tome što ne dolazi formalno do razvoda, nego partneri samo


uredio je i područje nasljednog prava, donošenjem Uredbe o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi odluka te prihvaćanju i ovrsi vjerodostojnih isprava u nasljednopravnim stvarima, te o stvaranju europske potvrde o nasljeđivanju (u daljnjem tekstu: Uredba o nasljednom pravu)29. Međutim, kada se postavi pitanje o imovinskim odnosima bračnih drugova, nakon razvoda braka ili smrti jednoga od supružnika, ove uredbe ne daju nam odgovor. Sljedeći primjer ilustrira problem koji se često javlja: „A Greek-Hungarian couple marry in Greece and live there together for three years. They then decide to go and live in Hungary. After two years in Hungary the marriage breaks up. According to the conflict-of-law rule that applies in Greece, the liquidation of the matrimonial property is subject to Greek law (the connecting factor that decides the law that applies is the common habitual residence of the spouses at the time of their marriage). According to the Hungarian conflict-of-law rule, however, it is Hungarian law which governs the liquidation of the marriage (the connecting factor being the common habitual residence of the spouses at the time of their divorce).30“ Postavlja se pitanje koji sud će biti nadležan u konkretnom slučaju? Je li grčki ili mađarski sud nadležan rješavati imovinskopravna pitanja, odnosno utvrđivati bračnu stečevinu, a postavlja se i daljnje pitanje mjerodavnog prava. U navedenom slučaju, ako suprug koji ima mađarsko državljanstvo, smatra da će mu više koristiti mađarsko pravo kao mjerodavno, on bi se mogao požuriti i podnijeti zahtjev za razvod pred mađarskim sudom (tzv. ‘rush to court’). Stoga, prema sadašnjim pravilima supružnik koji je bolje informiran može iskoristiti situaciju te podnijeti zahtjev pred sudom čije pravo njemu ide više u korist, te na taj način oštetiti drugog supružnika31. Odgovor na analizirana pitanja, a ujedno i osiguranje pravne sigurnosti i predvidivosti, dao je europski zakonodavac uredbama I. i II. Uredba I. podijeljena je na tri dijela koja odgovaraju na tri glavna pitanja međunarodnog privatnog prava, a to su: a) nadležnost suda, b) mjerodavno pravo, c) pitanja priznanja i ovrhe odluka. Europska komisija tumači Uredbu I. kao spolno neutralnu, što znači da se primjenjuje kako na bračne drugove različitog spola tako i na bračne drugove istoga spola32. 4.1. a) Područje primjene Uredbe I. (ratione materiae) Odredbe Uredbe I. primjenjuju se na režim bračne imovine33, a ne primjenjuju se na poreze, carinu te administra-

žive odvojenim životima te ugovorom ili odlukom suda uređuju način života, a koji kasnije može postati podloga za donošenje odluke o razvodu braka. 29 OJ C 44, 1.2.2011, p.148. 30 COM(2011) 125, Communication from the Commission to the European parliament, the Council, the European economic and social committee and the Committee of the regions, Bringing legal clarity to property rights for international couples

tivne stvari34. Također, iz primjene Uredbe I. isključena su i sljedeća pitanja: poslovna sposobnost supružnika, obveze uzdržavanja, darovanje među supružnicima, nasljedna prava živućega bračnog druga, trgovačka društva koja su osnovali supružnici, stvarna prava („rights in rem“) u odnosu na imovinu te objava takvih prava35. Uredba I. ne primjenjuje se samo na bračne drugove, odnosno buduće bračne drugove, koji su državljani različitih država članica (slučajevima s međunarodnim elementom), nego se primjenjuju i na unutarnje situacije, budući da nigdje nije izričito propisano da se Uredba I. primjenjuje samo na „parove s međunarodnim elementom“. U nekim drugim uredbama36 zakonodavac je izričito uključio u polje primjene situacije koje uključuju sukob prava. Alexandra Thein u nacrtu odluke Europskog parlamenta37 dodaje da je iz primjene Uredbe I. isključeno i pitanje postojanja, valjanosti te priznanja braka. Takav dodatak potreban je kako bi se naglasilo da Europska unija neće zadirati u materijalno obiteljsko pravo, gdje još uvijek svaka pojedina država članica zadržava isključivo pravo regulacije tog područja. U duhu navedenoga bitno je istaknuti da je iz primjene Uredbe I. isključena i ocjena prava na stvarima („rights in rem“) te se ta materija i dalje ostavlja državama članicama da je urede. No u nacrtu odluke uvodi se znatna novina38. Naime, već u preambuli dodaje se recital u kojem se navodi kako se Uredba I. neće odnositi na uređivanje pitanja prava na stvarima, također država članica neće biti obvezna da prizna neko pravo na stvari koje ona ne poznaje. Međutim, kako bi se omogućilo supružnicima koji su stekli određena prava na stvarima da ta prava ostvaruju i u drugim državama članicama, a gdje takva prava nacionalni zakonodavni sustav ne poznaje, Uredba I. osigurat će priznanje takvih prava. Takvo priznanje osigurava se pronalaskom najbližeg odnosno najsrodnijeg prava na stvarima koje je pozitivno u državi članici, gdje se priznanje traži. Npr., anglosaksonski „trust“ nije poznat u državama kontinentalno-europskoga pravnog kruga. Stoga, kada se odlučuje o bračnoj imovini, gdje je njemačko pravo mjerodavno, sudac će morati pronaći najbližu vezu između „trust“ i određenoga njemačkog instituta. Spomenuto rješenje zahtijeva iznimnu stručnost sudaca odnosno tijela koja odlučuju u ovakvim situacijama. Iz toga proizlazi da će oni koji budu primjenjivali Uredbu I. morati poznavati i strano pravo kako bi mogli naći zamjenu za određene institute u nacionalnom zakonodavstvu. Takve situacije ne samo da bi iziskivale vrsno poznavanje nacionalnoga i stranog prava, nego predstavljaju i problem u pronalasku instituta koji bi najviše odgovarao. Prethodno bi moglo predstavljati neopravdanu diskriminaciju, jer bi se time moglo dirati u stečena prava određenih subjekata. Stoga se postavlja pitanje optimalnosti analiziranog rješenja. U svakom slučaju ostaje nam da pričekamo praksu nacionalnih sudova u primjeni Uredbe I. U pitanjima bračne imovine Uredba I. je definira kao skup pravila u pogledu imovinskih odnosa bračnih drugova te

34 Ibid. 35 čl. 1.(3) Uredba I.

31 Ibid.

36 čl. 1. Regulation (EC) 593/2008 of 17 June 2008 of the European Parliament and the Council on the law applicable to contractual obligations [Rome I] (OJ L 177, 4.7.2008., pp. 6-16)

32 Commission’s communication COM(2011)125 final

37 Ibid., bilješka 22., str. 20.

33 čl. 1.(1) Uredba I.

38 Ibid., Amendment 5 i 63.


bračnih drugova u odnosu na treće39. Nadalje, definiran je i bračni ugovor kao ugovor kojim bračni drugovi ili budući bračni drugovi40 uređuju imovinskopravne odnose između sebe te u odnosu na treće. Osim toga, u nacrtu izvještaja dana je i definicija „suda“ koja je izmijenjena u odnosu na prijedlog Uredbe I., odnosno Uredbom o nasljednom pravu definiciji suda je dano šire značenje, uzimajući u obzir različite modele rješavanja imovinskopravnih pitanja u državama članicama. U nekim državama članicama sudovi nisu jedina tijela nadležna za rješavanje imovinskopravnih pitanja bračnih drugova, nego su to i javni bilježnici, čija nadležnost se s vremenom širi u sve većem broju država članica i na rješavanje sporazumnih razvoda brakova, rješavanje pravnog odvajanja, ostavinskih postupaka, sastavljanje bračnih ugovora. Stoga definicija suda obuhvaća sudska tijela te sva druga tijela i pravne stručnjake koji su nadležni u rješavanju imovinskopravnih pitanja bračnih drugova. Radi se o subjektima koji provode sudbenu vlast ili koji djeluju sukladno delegiranoj nadležnosti od strane suda ili koji djeluju pod kontrolom sudskih tijela koja osiguravaju nepristranost, pravo na saslušanje te čije su odluke podložne pravnim lijekovima i reviziji od strane sudbenih tijela, a imaju sličnu snagu i učinak kao sudske odluke u istim stvarima. S prethodnim u vezi, države članice se obvezne dostaviti Europskoj komisiji popis drugih tijela i pravnih stručnjaka koji su nadležni odlučivati u predmetnim stvarima41. 4.2. b) Prostorno važenje Uredbe I. (ratione loci) Uredba I. se primjenjuje u državama članicama uz iznimku Danske, [Ujedinjenog Kraljevstva i Irske], što znači da danski, engleski i irski sudovi neće primjenjivati Uredbu I., nego nacionalno međunarodno privatno pravo. 4.3. c) Vremensko važenje Uredbe I. (ratione temporis) Uredba I. počinje se primjenjivati godinu dana nakon što stupi na snagu (čl. 40.). Poglavlja II. i IV. Uredbe I. primjenjivat će se na započete postupke, primljene vjerodostojne isprave, zaključne sudske nagodbe te odluke donesene nakon početka primjene Uredbe I. Također, u postupcima koji su pokrenuti u polaznoj državi članici prije primjene Uredbe I., za odluke donesene u tim postupcima moći će se tražiti priznanje i ovrha u skladu s poglavljem IV. sve dok se pravila o nadležnosti slažu s onima uređenima u poglavlju II. Uredbe I. Treće poglavlje Uredbe I. primjenjivat će se samo na supružnike koji sklope brak ili odrede mjerodavno pravo na imovinskopravne odnose nakon početka primjene Uredbe I. 4.4. Nadležnost U pogledu nadležnosti jedan od ciljeva je bio omogućiti da ne dolazi do odvajanja postupaka u slučaju odlučivanja o imovini bračnih drugova nakon smrti jednoga od supružnika, odnosno nakon razvoda braka, s obzirom na to da postoji mogućnost da jedan sud raspravlja o nasljednom pravu, a drugi o imovini bračnih drugova. Stoga je čl. 3. 39 čl. 2.(a) Uredbe I. 40 Ibid. bilješka 22., Amendment 33 41 Ibid., Amendment 39.

Uredbe I. uređeno da će sud koji odlučuje o nasljeđivanju, sukladno Uredbi o nasljednom pravu, biti također nadležan za raspravljanje o imovinskopravnim stvarima bračnih drugova koji su u vezi s već pokrenutim ostavinskim postupkom. U slučaju razvoda braka, kako bi isti sud odlučivao o razvodu te imovinskopravnim pitanjima bračnih drugova, potrebno je da se bračni drugovi o tome izričito dogovore. Takav ugovor može biti zaključen bilo kada pa čak i tijekom postupka. Ako se ugovor zaključuje prije pokretanja postupka onda se zahtijeva pisana forma, navođenje nadnevka kao i potpisi obiju strana42,43. U slučaju da bračni drugovi ne ugovore primjenu Brisel II. bis Uredbe, nadležnost se određuje sukladno čl. 5. Uredbe I. S obzirom na to da naslov članka 5. glasi: „Nadležnost u drugim slučajevima“, ovaj članak obuhvaća određivanje nadležnosti u svim onim slučajevima koji nisu obuhvaćeni člankom 3. Uredbe I. (nadležnost u slučaju smrti) i čl. 4. Uredbe I. (nadležnost u slučaju razvoda braka, pravnog odvajanja i poništaja braka), a da nije ugovorena primjena Brisel II. bis Uredbe. Dakle, riječ je o slučajevima utvrđivanja bračne stečevine i dr. Europska komisija je predložila slična rješenja koja sadrži i Brisel II. bis Uredba. Nadležni sud će biti sud države članice: a) zajedničkog prebivališta bračnih drugova, podredno; b) posljednjega zajedničkog prebivališta, ako jedan od bračnih drugova još uvijek živi tamo, podredno; c) tuženikova prebivališta, podredno; d) državljanstva oba bračna druga ili u slučaju Ujedinjenog Kraljevstva i Irske, njihovog zajedničkog ‘domicile’. U odnosu na Brisel II. bis Uredbu ispuštena je mogućnost podnošenja sporazumnog zahtjeva za razvod braka te mogućnost da se nadležnost odredi prema tužiteljevu prebivalištu, naravno uz ispunjenje dodatnih uvjeta44. Prednost Brisel II. bis Uredbe u odnosu na Uredbu I. je u tome što je redoslijed nadležnih sudova određen na alternativan način, dok u Uredbi I. prvo mora otpasti mogućnost da se primjeni solucija pod a), a tek onda dolazi solucija pod b). Bračni drugovi također mogu izabrati da bude nadležan sud one države čije su pravo kao mjerodavno stranke izabrale45. Takav ugovor se može zaključiti cijelo vrijeme pa čak i za vrijeme trajanja postupka. U slučaju da se ugovor sklapa prije, mora biti sklopljen u pisanom obliku, datiran i potpisan od oba bračna druga. U ovom dijelu Alexandra Thein u svom izvještaju predlaže usklađivanje s Rimom III.46. 42 Čl. 4. Uredbe I. 43 U nacrt izvještaja u amandmanu 42., predloženo je da umjesto riječi “ako se bračni drugove slože“, stoji „ako su bračni drugovi izričito ugovorili nadležnost u skladu s briselskom Uredbom II. bis ili na neki drugi jasan način koji oba bračna druga priznaju.“ 44čl. 3. Brisel II. bis Uredba. 45 čl.5(2) Uredbe I. 46 U nacrtu izvještaja u amandmanu 43. dodan je poseban članak kojim se uređuje ugovor o izboru nadležnog suda, stranke mogu izabrati nadležnost suda one države čije pravo su odredile kao mjerodavno, kao što je i u prvotnom prijedlogu Uredbe I. Međutim, dodan je stavak da takav izbor može biti učinjen najkasnije do početka postupka, ako lex fori ne


Supsidijarna nadležnost uređena je na način da u slučaju da nije ustanovljena nadležnost sukladno čl. 3., 4. i 5., nadležan će biti sud države članice u kojoj se nalazi imovina jednoga ili oba supružnika, s tim da sud pred kojim je tako pokrenut postupak ima nadležnost samo u odnosu na stvari koje se nalaze na području toga suda. U svome nacrtu izvještaja Alexandra Thein predlaže da umjesto „bilo koje imovine“ stoji samo „nekretnina te registriranih pokretnina“47. Iznimno važan dio o nadležnostima uređen je člankom 6. Uredbe I. pod nazivom „forum necessitatis“, odnosno nadležnost u slučaju da sud niti jedne države članice nije nadležan po prethodnim članicama. U tom slučaju nadležan će biti sud one države članice koja ima dovoljno veze s predmetom te će taj sud suditi o bračnoj imovini, ako bi postupak bio nemoguć u drugoj državi ili se ne bi moglo razumno očekivati da se takav postupak pokrene ili završi u drugoj državi. Takva mogućnost svakako je dobra jer štiti državljane Europske unije, tako da se ne dogodi slučaj da niti jedan sud nije nadležan odlučivati o njihovu predmetu. U svakom slučaju Uredbom I. se uvodi pravna sigurnost, što je i bila glavna namjera zakonodavca pri njezinu donošenju. U pogledu rješavanja tih pitanja s međunarodnim elementom, situacija je sljedeća. Kada se u Republici Hrvatskoj postavi pitanje imovinskopravnih odnosa bračnih drugova s međunarodnim elementom, sudovi primjenjuju Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima iz 1991. godine (u daljnjem tekstu: ZRS)48. S obzirom na to da ne postoji multilateralni niti bilateralni ugovor koji regulira ovu materiju, hrvatski sudovi dužni su primjenjivati svoje nacionalno međunarodno privatno pravo odnosno ZRS. Istim zakonom određena je opća nadležnost suda, u slučaju da tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj49. Posebna nadležnost u sporovima o imovinskim odnosima bračnih drugova određena je čl. 59. kojim je propisano sljedeće: „U sporovima o imovinskim odnosima bračnih drugova, što se tiče imovine u Republici Hrvatskoj, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i kada tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, a tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj. Ako se veći dio imovine nalazi u Republici Hrvatskoj, a drugi dio u inozemstvu, sud Republike Hrvatske može odlučivati o imovini koja se nalazi u inozemstvu samo u sporu u kojemu se odlučuje i o imovini u Republici Hrvatskoj, i to samo kad tuženik pristaje da sudi sud Republike Hrvatske. Iz toga proizlazi da odredbe ZRS-a, koje uređuju imovinske odnose bračnih drugova, uvelike odstupaju od prijedloga Uredbe I. odnosno europskoga međunarodnoga privatnog prava.

dopušta promjenu, ako dopušta. Također, dodana je mogućnost sastavljanja ugovora u elektroničnom obliku. Bračni drugovi se također mogu dogovoriti kako u slučaju da ne izaberu nadležni sud, da će biti nadležan sud države članice čije mjerodavno pravo se bude primjenjivalo u skladu s čl. 17. Uredbe I.

4.5. Mjerodavno pravo U pogledu mjerodavnog prava, uređenog poglavljem III. Uredbe I., najvažnije je istaknuti kako je i dalje, po uzoru na Uredbu Rim III.50, očuvana autonomija stranaka što se tiče izbora mjerodavnog prava (čl. 16.). Bračni drugovi odnosno budući bračni drugovi mogu izabrati jedno od sljedećih mjerodavnih prava, a koje će se primjenjivati na njihovu bračnu imovinu: a) pravo zemlje zajedničkog prebivališta bračnih drugova ili budućih bračnih drugova, ili b) pravo zemlje čije prebivalište ima jedan od supružnika u trenutku izbora, ili c) pravo zemlje čije državljanstvo ima jedan od bračnih drugova ili budućih bračnih drugova u trenutku izbora51. Takvo rješenje daje bračnim drugovima mogućnost izbora mjerodavnog prava države s kojom imaju najbližu vezu, a oni u trenutku izbora moraju imati prebivalište ili državljanstvo države čije pravo namjeravaju izabrati kao mjerodavno. Takva bliska veza ne mora se odnositi na oba bračna druga. Dodatan uvjet za izbor mjerodavnog prava države mora biti i to da jedan od supružnika u trenutku izbora mora imati prebivalište u toj državi ili državljanstvo. Kao glavni nedostatak analiziranog rješenja o izboru mjerodavnog prava je nedostatak vremenskog ograničenja, a isti problem postoji i u uredbi Rim III. Naime, bračni drugovi odnosno budući bračni drugovi prije sklapanja braka ili neposredno nakon sklapanja braka sastave bračni ugovor te odrede kao mjerodavno pravo, pravo države zajedničkog prebivališta ili pravo prebivališta jednoga od supružnika ili pravo države čiji su državljani. Ako nakon sklapanja braka bračni drugovi promijene prebivalište i državljanstvo, u postupku razvoda odnosno odlučivanja o imovini bračnih drugova primjenjivat će se mjerodavno pravo koje uopće nije u bliskoj vezi sa supružnicima, budući da supružnici nemaju fizički više nikakve veze s državom čije su mjerodavno pravo stipulirali, osim ako oba supružnika ne pristanu na promjenu mjerodavnog prava52. Nizozemska je ovaj problem u svom međunarodnom privatnom pravu riješila na način da bračni drugovi mogu odabrati mjerodavno pravo tek nakon pokretanja postupka53. Razumljivo je da će bračni drugovi donijeti puno promišljeniju odluku o izboru mjerodavnog prava u trenutku kada to pravo bude trebalo i primjenjivati, nego u trenutku kada su ušli u brak koji je vjerojatno nastao znatno prije. Osim toga, problem se javlja i u odnosu na poslovne odnose s trećima. Naime, svaki treći će razumno i očekivano pretpostaviti da kada ulazi u određene poslovne odnose s bračnim drugovima ili jednim od njih da se na bračnu imovinu (koja bi jedan dan mogla postati predmet ovrhe) primjenjuje pravo države gdje bračni drugovi prebivaju. Međutim, kako postoji mogućnost izbora mjerodavnog prava bez vremenskog ograničenja, na njihove odnose se 50 Čl. 5. Rim III.

47 Ibid. bilješka 22., Amnedment 46

51 Čl. 16. Uredbe I.

48 NN 53/91.- redakcijski pročišćeni tekst, u bivšoj Jugoslaviji navedeni zakon (ZRS) donesen je 1982 godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 1983.

52 čl. 18. Uredbe I.

49 Ibid. čl. 46.

53 K. Boele-Woelki: For Better or for worse: The europaniazation of international divorce law; Yearbook of Private International Law, Volume 12 (2010), str. 31.


može primjenjivati pravo koje uopće nije u najbližoj vezi s bračnim drugovima, a ujedno je u nepovoljno za poštenoga trećega. Takvo rješenje dovodi do pravne nesigurnosti i nepredvidivosti, što europski zakonodavac svakako nastoji izbjeći pa bi stoga možda bilo oportuno detaljnije raspraviti o nizozemskim rješenjima.

život bračnih drugova59. Očito je da se takvim rješenjem upravo dolazi do suprotnih učinaka. Naime, parovi danas mijenjaju mjesto svoga stanovanja pa je izvjesno da u slučaju promjene prebivališta izvan države prvoga zajedničkog prebivališta navedena poveznica neće upućivati na pravo najbliže veze.

Nadalje, formalnosti koje su predviđene Uredbom I. pri ugovaranju mjerodavnog prava ne odgovaraju svrsi zbog koje su postavljeni. Pretpostavke su da ugovor bude sastavljen u pisanom obliku, datiran i potpisan od oba bračna druga (čime se željelo postići da bračni drugovi budu svjesni svoga zbora54), a u slučaju da nacionalna zakonodavstva traže ispunjenje dodatnih pretpostavki da i takve pretpostavke budu ispunjene. U Republici Hrvatskoj, primjerice, Obiteljski zakon ne traži ispunjenje dodatnih pretpostavki. Prema članku 255. st. 3. Obiteljskog zakona55 bračni ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni, pa se stoga postavlja jesu li stranke doista u dovoljnoj mjeri upoznate s pravom koje ugovaraju kao mjerodavno. Europska komisija je za ovakve situacije osmislila Europsku sudačku mrežu u građanskim i trgovačkim stvarima, no koliko je ta mreža od pomoći laicima? Naime, K. Boele-Woelki navodi da mreža pokriva prava 27 država članica, ne ažurira se redovno, dobivene informacije su nepotpune, informacije o pravu zemlje nečlanice EU-a nisu dostupne te su općenito podaci preteški za nepravnika da ih razumije56. Sigurno bi većoj pravnoj sigurnosti pridonijela pretpostavka da se bračni drugovi prije sastavljanja ugovora moraju savjetovati s pravnim savjetnikom koji će im najbolje obrazložiti pravne posljedice izbora određenog prava. Budući da se nacionalna zakonodavstva država članica uvelike razlikuju u obiteljskom materijalnom pravu (npr., pojam bračne imovine), možda bi bilo učinkoviti načiniti mrežu po uzoru na onu o nasljednom pravu57, a gdje bi se svaki subjekt mogao informirati o stranom mjerodavnom pravu.

Alexandra Thein u svom nacrtu izvještaja60 prednost daje „zajedničkom prebivalištu u vrijeme braka“ ili „prvom zajedničkom prebivalištu nakon sklapanja braka“. Postavlja se pitanje pravo koje zemlje će se primjenjivati u slučaju da bračni drugovi tijekom braka promijene prebivalište nekoliko puta, pravo zemlje posljednjeg prebivališta, pretposljednjega ili nekog ranijeg prebivališta. Rim III. svakako pruža jedno od boljih rješenja kada daje primat poveznici „prebivalište bračnih drugova u trenutku pokretanja postupka“ podredno „posljednje zajedničko prebivalište, uz uvjet da prebivalište nije prestalo prije više od godinu dana od pokretanja postupka, te uz uvjet da jedan od supružnika i dalje tamo prebiva“. Slijedom toga pred europskim zakonodavcem je težak zadatak – kako pronaći poveznicu koja će predstavljati najbližu vezu između konkretnog predmeta i mjerodavnog prava.

U slučaju propuštanja bračnih drugova da izaberu mjerodavno pravo Uredba I. ima sljedeća rješenja. Primjenjuje se pravo države: a) prvog zajedničkog prebivališta nakon sklapanja braka, podredno; b) zajedničkog državljanstva u vrijeme braka, podredno (neće se primjenjivati ako supružnici imaju više od jednoga zajedničkog prebivališta); c) s kojim supružnici zajednički imaju najbližu vezu, uzimajući u obzir sve okolnosti, posebno mjesto gdje je brak sklopljen58. Prva poveznica za određivanje mjerodavnog prava je „prvo zajedničko prebivalište“. Postavljajući ovakvo rješenje, europskom zakonodavcu je bila intencija ostvariti pravnu predvidivost i sigurnost, uzimajući u obzir aktualni 54 Recital (24) Uredbe I. 55 ( NN br.116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11) 56 K. Boele-Woelki: For Better or for worse: The europaniazation of international divorce law; Yearbook of Private International Law, Volume 12 (2010), str. 32.

4.6. Priznanje i ovrha Pitanje priznanja i ovrhe odluka određuju se sukladno Brisl II. bis Uredbi. Alexandra Thein61 u nacrtu izvještaja predlaže da se zadrži uređenje postupka ovrhe u samoj Uredbi I., budući da je riječ o izrazito kompleksnom postupku te je pokušala inkorporirati odgovarajuće odredbe Uredbe o nasljednom pravu (poglavlje IV. – Priznanje i ovrha) u nacrt odluke Europskog parlamenta.

5. UREDBA O IMOVINSKOPRAVNIM POSLJEDICAMA REGISTRIRANOG PARTNERSTVA Paralelno s prijedlogom Uredbe I. donesena je i Uredba II. koja uređuje imovinskopravne posljedice registriranog partnerstva. Tehnički, dvije uredbe koje uređuju istu materiju nisu bile potrebne, budući da su rješenja gotovo identična. Objema uredbama uređeni su nadležnost, mjerodavno pravo te ovrha i priznanje, a razlikuju se odredbe o području primjene te pojedine odredbe koje se specifične za registrirano partnerstvo. Odluka o dvije uredbe bila je više političkog karaktera. Naime, danas u svijetu postoje zemlje koje ne poznaju registrirano partnerstvo te je izvjesno da te zemlje ne bi dale glas pri izglasavanju predmetne uredbe, a sukladno čl. 81.(3) za takvu odluku potrebna je jednoglasnost u Vijeću ministara. U hrvatskom zakonodavstvu ne postoji registrirano partnerstvo. Riječ je o institutu anglosaksonskog prava kojega su prihvatile i neke zemlje kontinentalnoeuropskoga pravnoga kruga, koje ne razlikuju brak, registrirano partnerstvo i kohabitaciju. Brak ima isto značenje kao i u kontinentalnom pravnom krugu, a registrirano partnerstvo i kohabitacija predstavljaju nekakav oblik izvanbračne zajednice. Primjerice, u Republici Hrvatskoj, sukladno čl. 59 Recital (21) Uredbe I.

57 http://www.successions-europe.eu/

60 Ibid. bilješka 22., Amendment 58

58 čl.17 Uredbe I.

61 Ibid. bilješka 22., Amendment 31.a – 31.o


3. Obiteljskog zakona, izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškaraca koja traje najmanje tri godine ili kraće, ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Iz toga proizlazi da su zakonom propisane pretpostavke za izvanbračnu zajednicu, koje u slučaju ispunjenja životnu zajednicu automatski kvalificiraju kao izvanbračnu te izvanbračni drugovi imaju sva prava i obveze kao bračni.

nalazi zadatak, rješenje, u kojemu bi u kontekstu europeizacije obiteljskog prava trebalo dati odgovore na pitanja, primjerice, sudske nadležnosti i mjerodavnog prava u slučaju razvoda braka ili prestanka izvanbračne zajednice i utjecaja tih pravnih činjenica na imovinu bračnih ili izvanbračnih drugova. Naravno, sve to vrijedi za pravne odnose koji su naizgled interni pa i za odnose s međunarodnim elementom.

Međutim, postoje parovi koji žele živjeti zajedno, ali koji ne žele da se na njih primjenjuju nikakva prava i obveze. Jednostavnije, žele neformalnu zajednicu. Kako bi se doskočilo problemu osmišljeno je registrirano partnerstvo i kohabitacija. Partneri, ako žele da se na njih primjenjuju prava i obveze koji proizlaze iz braka ali ne žele sklopiti brak, moraju registrirati svoje partnerstvo, dok partneri koji ne žele nikakva prava i obveze ostaju u kohabitaciji.

Pri regulaciju ove materije postavlja se pitanje je li Europska unija ovlaštena regulirati obiteljsko pravo. Kako je izloženo, Europska unija prema UFEU-u ima izričitu ovlast regulirati kolizijskopravne i procesnopravne odredbe obiteljskog prava, dok za uređenje materijalnih pitanja obiteljskog prava nema izričitih ovlasti. Materijalne odredbe obiteljskog prava uvelike se razlikuju u nacionalnim zakonodavstvima Europske unije. Stoga je od iznimne važnosti njihova unifikacija. Budući da još uvijek nije zauzet konkretan stav o tome je li Europska ovlaštena regulirati materijalnopravne odredbe obiteljskog prava, unifikacija i usklađivanje, izgleda, još će malo pričekati.

Jedna od glavnih kritika Uredbe II. je nemogućnost izbora mjerodavnog prava. Naime, Uredba II. predviđa kao mjerodavno pravo, pravo zemlje u kojoj je partnerstvo registrirano. Europska agencija za temeljna prava zaključuje da nije dovoljno opravdanje navedeno u Uredbi II. kao razlog isključenja mogućnosti izbora mjerodavnog prava te također ističe da takvo uređenje nije u skladu s načelom jednakosti (čl. 20. Povelje o ljudskim pravima) te zabranom diskriminacije (čl. 21. Povelje o ljudskim pravima)62.

6. ZAKLJUČAK U okolnostima željenog ostvarenja četiriju sloboda Europske unije, regulacija materije obiteljskog prava je od iznimne važnosti u pogledu „najosjetljivije“ od svih – slobode kretanja ljudi. Ta sloboda je, otvaranjem tržišta i migracijama državljana Europske unije uvjetovana najčešće mjestom rada, proizvela i daljnji učinak – organizacija života u mjestu različitom od mjesta rođenja, odnosno različitom od mjesta zasnivanja braka i sl. Sve reperkusije netom navedenoga kao i zahtjev pravne sigurnosti traže da se pravna pozicija pojedinca, determinirana pravima stečenima u pravnim sustavima jedne ili različitih država članica, očuva, te da se na zakonodavnoj razini osigura da se svaki državljanin Unije može pravodobno i na nedvosmislen način izvijestiti o eventualnim pravnim posljedicama koje će proizvesti migracija u drugu članicu Unije. Drugima riječima, pred institucijama Europske unije se 62 Opinion of the European Agency for Fundamental Rights on the Proposal for a regulation on jurisdiction, applicable law and the recognition and enforcement of decisions regarding the property concequences of registered partnerships, 1/2012, Vienna, 31 May 2011, dostupno na www. eur-lex.europa.eu.

S prethodnim u vezi, Europska komisija uputila je Vijeću ministara dva prijedloga o uređenju imovinskopravnih odnosa bračnih drugova i registriranog partnerstva: Prijedlog Uredbe o nadležnosti, mjerodavnom pravu te priznanju i ovrsi odluka o bračnoj imovini kao i Prijedlog Uredbe o nadležnosti, mjerodavnom pravu, zatim priznanju i ovrsi odluka o imovinskopravnim posljedicama registriranih partnera. Uredbe koje u značajnijem dijelu uređuju istu materiju, donesene su odvojeno iz političkih razloga. Naime, pojedine države članice ne poznaju registrirano partnerstvo pa se očekuje da se one neće pozitivno očitovati o tim prijedlozima u Vijeću ministara. Analizom Uredbe I. i II. dolazi se do zaključka kako o svim analiziranim pitanjima još uvijek ne može biti načelne suglasnosti jer ne postoji jasno određenje pojmova braka, državljanstva, prebivališta, bračne imovine itd., što su preduvjeti cjelovitih rješenja pitanja kojima su ovi pojmovi sastavni dio odgovora. Međutim, izvjestiteljica Europskog parlamenta Alexandra Thein u „nacrtu odluke Europskog parlamenta“ obratila je pozornost na većinu nedostataka Uredbe I. i II. te dala prijedloge koji su u skladu s ostalim relevantnim kolizijskopravnim rješenjima na razini Europske unije. Sve navedeno ostavlja dovoljno prostora za zaključak da će goruća pitanja europskog zakonodavstva u području obiteljskog prava dobiti svoj epilog u odgovarajućem aktu, neovisno o tome hoće li do toga doći materijalnopravnim prilagodbama instituta ili na nekakav okolni način, naravno, uvažavajući u svemu Lisabonskim ugovorom uređenu podjelu ovlasti u Europskoj uniji.


Goran Milaković, sudac Županijskog suda u Bjelovaru

Zaštita knjižnih prava od nevaljanog upisa Zaštita knjižnih prava u zemljišnoknjižnom postupku osigurana je podnošenjem redovnih pravnih lijekova, ali i podnošenjem brisovne tužbe. Takvu pravnu zaštitu pružaju odredbe Zakona o zemljišnim knjigama. No zaštita od nevaljanog upisa predviđena je i odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kod višestrukog ugovaranja otuđenja. Ove dvije vrste tužbi imaju svojih razlika koje determiniraju njihova bitna svojstva i važno ih je razlikovati s obzirom na aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe, ali i u pogledu zastarnih rokova koji su prekluzivni i na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, u sudskoj praksi je zamijećeno da se ponekad ne pravi razlika između ove dvije vrste tužbi, kao i to da je pitanje zastare kod brisovne tužbe različito određeno, ovisno o tome radi li se o neposrednom stjecanju prava na uknjižbu ili je stjecatelj treća osoba koja u tom slučaju ima drugačiji pravni položaj.

1. UVOD Stjecanje, promjena, prestanak knjižnih prava i njihova zaštita predmet su zemljišnoknjižnog postupka. Taj postupak je specifičan u odnosu na druge sudske postupke. U drugim sudskim postupcima sudska odluka prethodi određenim pravnim promjenama, ovisno o tome radi li se o deklaratornoj, konstitutivnoj ili kondemnatornoj sudskoj zaštiti, a za razliku od ovih postupaka u zemljišnoknjižnom postupku donosi se rješenje o uknjižbi te se prije njegove pravomoćnosti provodi to rješenje pa dolazimo do toga da prije pravomoćnosti rješenja ono proizvodi određene pravne učinke. Sudska zaštita prava vlasništva osigurana je podnošenjem redovnih pravnih lijekova protiv rješenja o upisu ili protiv rješenja kojim se odbija ili odbacuje prijedlog za upis. Sudska zaštita od nevaljanog upisa osigurana je i brisovnom tužbom prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, ali i zahtjevom za brisanje upisa vlasništva prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U ovom radu osvrnut ćemo se na bitne razlike ova dva instituta za zaštitu prava vlasništva, aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva i rokove zastare.

3. NORMATIVNO UREĐENJE PRAVA NA BRISOVNU TUŽBU Prije stupanja na snagu Zakona o zemljišnim knjigama postupanje po brisovnoj tužbi bilo je propisano Zakonom o zemljišnim knjigama1 koji se primjenjivao sve do donošenja Zakona o zemljišnim knjigama iz 1996. kao Pravna pravila. Odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima2 nisu sadržavale posebne odredbe o brisovnoj tužbi, pa čak niti odredbe o višestrukom ugovaranju otuđenja nekretnina i brisanju upisa u tim slučajevima.

4. SADRŽAJ BRISOVNE TUŽBE PREMA VAŽEĆEM ZAKONU O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA Neistinit upis može nastati na dva načina: netko je upisan kao nositelj stvarnog prava, a on to uistinu nije3 ili nečiji istiniti upis naknadno postaje neistinit, jer je netko to pravo stekao izvanknjižno na temelju odluke vlasti4, nasljeđivanjem ili na temelju zakona5, čime je dosadašnje pravo prestalo, ali je i nadalje ostalo upisano u zemljišnoj knjizi, sada kao neistinito. Činjenica upisa ne čini to pravo istinitim, ali pravni poredak radi zaštite povjerenja u zemljišne knjige stvara predmnjevu da to pravo postoji, da je vlasnik nekretnine onaj koji je kao takav uknjižen. Brisovna tužba sadržajno predstavlja zahtjev za zaštitu od provedbe nevaljanog odnosno neistinitog upisa. Provedbom takvog upisa dolazi do povrede upisanoga knjižnog prava. Do povrede knjižnog prava može doći nevaljanim upisom prava vlasništva u korist druge osobe, prijenosom tereta ili njegovim brisanjem, nevaljanim upisom zamjene reda prvenstva i slično. Kada dođe do ovakva nevaljana upisa tada nositelj knjižnog prava ima pravo tražiti sudsku zaštitu ovog svog prava koje je povrijeđeno nevaljanim upisom. Tužbom za brisanje nositelj knjižnog prava ovlašten je zahtijevati brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo

2. KLJUČNE RIJEČI

1 Službene novine, broj 146-LIII iz 1930.

Brisovna tužba, brisanje upisa prava vlasništva, zastara, aktivna legitimacija, nevaljani upis, povjerenje u zemljišne knjige.

3 Npr., kupcu prodavatelj nije dao klauzulu intabulandi, ali se kupac ipak upisao kao vlasnik nekretnine

2 Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91.).

4 Npr., izvlaštenjem 5 Npr., dosjelošću


prije provedbe nevaljane odnosno neistinite uknjižbe. Tužbeni zahtjev ima dijelom konstitutivni, a dijelom kondemnatorni učinak. Prvi dio zahtjeva kojim se traži brisanje nevaljane uknjižbe ima konstitutivni učinak, jer prihvaćanjem ovog dijela zahtjeva nastaje promjena stanja nastalog provedbom nevaljanog upisa. Prihvaćanjem ovog dijela zahtjeva mijenja se sadržaj postojećih građanskopravnih odnosa, zasnovan na tužiteljevom pravu da traži određenu promjenu. Drugim dijelom zahtjeva, kojim se traži da se naloži uspostavljanje prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, traži se kondemnatorna zaštita. Svojim činjeničnim navodima i dokazima kojima se potvrđuju te činjenice, ali i pravilnim postavljanjem tužbenog zahtjeva nositelj knjižnog prava, koje je povrijeđeno nevaljanim upisom, određuje sadržaj zaštite svoga upisanog prava. Zato je vrlo bitno u takvim parnicama pravilno postaviti tužbeni zahtjev koji određuje daljnji tijek sudskog postupka i omogućuje potpunu pravnu zaštitu.

5. AKTIVNA LEGITIMACIJA ZA PODNOŠENJE BRISOVNE TUŽBE Aktivna legitimacija za podnošenje brisovne tužbe proizlazi iz sadržaja zakonske odredbe o brisovnoj tužbi. Za podnošenje brisovne tužbe aktivno je legitimiran nositelj knjižnog prava. To je ona osoba koja je prije nevaljanog upisa bila upisana u zemljišnim knjigama i provedbom nevaljanog upisa to njeno pravo je brisano, ali to ne znači i da je prestalo. O ishodu parnice ovisi njezin daljnji zemljišnoknjižni status. Rezultati parničnog postupka radi brisanja takvog upisa određene posljedice imat će i u odnosu na daljnje stjecatelje knjižnih prava. No na njihov pravni položaj utjecat će činjenica jesu li oni postupali s povjerenjem u zemljišne knjige i jesu li bili pošteni stjecatelji. Ta činjenica bitna je i za zastarne rokove kod podnošenja tih tužbi. Pitanje aktivne legitimacije za podnošenje brisovne tužbe veže se i uz određena izvanknjižna prava. Naime, iz zakonskog određenja proizlazi da je nositelj knjižnog prava ovlašten na podnošenje brisovne tužbe. Dosljednim i pretjerano formalističkim pristupom može doći i do pogrešnog zauzimanja stava o tome jesu li zakonski nasljednici nositelja knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljanim upisom ovlašteni na podnošenje takve tužbe. Dvojbe u postupanju u ovakvim slučajevima polaze od primjene članka 128. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prema toj odredbi nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Nasljednik je ovlašten ishoditi upis prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi. Iz te odredbe vidljivo je da nasljednik trenutkom otvaranja nasljedstva postaje vlasnik ostavinske imovine i za stjecanje njegovog prava vlasništva nije potreban upis prava vlasništva u zemljišne knjige. Dakle, upis prava vlasništva nema konstitutivni učinak jer se vlasništvo stječe otvaranjem nasljedstva. U našem pravnom sustavu nasljeđivanja nasljednik prima cjelokupni pravni položaj ostavitelja, njegova prava i obveze, pa tako stječe pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari, njegova prava i obveze, pa tako stječe pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari bez potrebe predaje, odnosno

uzimanja u posjed ili upisa prava vlasništva u zemljišne knjige jer hrvatsko nasljedno pravo ne poznaje institut ležeće ostavine. Upravo takav položaj nasljednika dovodi do zaključka da on, kao univerzalni pravni sljednik, tom univerzalnom sukcesijom stupa u prava i obveze ostavitelja trenutkom njegove smrti pa je stoga ovlašten i podnositi brisovnu tužbu.6 Zaštitu toga svoga subjektivnog prava može ostvarivati i prije nego što svoje pravo vlasništva upiše u zemljišne knjige nakon provedenoga ostavinskog postupka. Dakle, činjenica upisa nasljednikova prava vlasništva ne utječe na njegovo pravo da podnosi brisovnu tužbu i prije toga konstitutivnog čina.7

6. PASIVNA LEGITIMACIJA U BRISOVNIM TUŽBAMA Pasivno legitimirana osoba u parnicama radi brisanja upisa je ona osoba u čiju korist je upisano određeno knjižno pravo koje je prema tvrdnjama nositelja knjižnog prava nevaljano. Za brisovnu je tužbu bitno da je došlo do promjene upisanog nositelja knjižnog prava, pa je iz same činjenice upisa vidljivo tko je pasivna strana u takvim parnicama. Kao i što na aktivnoj strani može doći do univerzalne sukcesije, tako i na pasivnoj strani može zbog smrti osobe koja je ishodila određeno knjižno pravo nevaljanim ili neistinitim upisom doći do univerzalne sukcesije, tako da će pasivno legitimirana osoba u toj vrsti parnice biti nasljednik te osobe. U određenim situacijama nositelju knjižnog prava ne mora biti poznata činjenica tko je zakonski nasljednik osobe u čiju je korist proveden nevaljani upis. Dokazivanje ove činjenice može biti dodatno otežano i zbog toga što tužitelj u takvim parnicama nema mogućnosti sudjelovati u ostavinskim postupcima i na taj način saznati tko je nasljednik osobe koja je povrijedila knjižno pravo ranijem nositelju tog prava. U takvim situacijama nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljanim upisom može predložiti ostavinskom sudu postavljanje privremenog skrbnika ostavine. Taj privremeni skrbnik ostavine ovlašten je podnositi tužbe u korist nasljednika, ali i biti tužen umjesto nasljednika. Zbog toga može biti i pasivno legitimiran u parnicama radi brisovne tužbe.8

7. ZASTARA PODNOŠENJA BRISOVNE TUŽBE PREMA PRAVNIM PRAVILIMA (Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930.) Iako je važeći Zakon o zemljišnim knjigama stupio na snagu 1. siječnja 1997., na određene pravne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog zakona trebat će primjenjivati i Pravna pravila odnosno Zakon o zemljišnim knjigama iz 1930. godine.9 U pogledu zastare brisovne tužbe ta pravila su propisivala da kada se tužba za 6 Vidjeti odluku Županijskog suda u Koprivnici Gž-937/04 od 9. lipnja 2004. 7 Vidjeti odluku Ustavnog suda U-III/1729/2008. 8 Članak 128. Zakona o nasljeđivanju ( NN 48/03.,163/03.) 9 Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i dr. stvarnim pravima određeno je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.


brisanje treba podignuti protiv osoba koje su stekle prava ili su bile oslobođene tereta neposredno zbog uknjižbe, čije se brisanje traži tužbom, ili kad se tužba osniva na takvim odnosima koji postoje neposredno između tužitelja i tuženika, onda će se o trajanju tužbenog prava prosuđivati prema postojećim građanskopravnim odredbama o zastari. Ali, ako netko hoće uknjižbu o čijem je dopuštenju po propisu obaviješten osporavati kao nevaljanu i protiv trećih osoba, taj mora u roku, koji bi mu pristojao za priziv zbog dopuštenja te uknjižbe, zamoliti zemljišnoknjižni sud za zabilježbu da je ta uknjižba prijeporna i u isto doba ili najdalje za 60 dana od trenutka kad proteče rok za priziv doista predati tužbu za brisanje protiv osoba koje su osporavanom uknjižbom stekle koje knjižno pravo ili na njemu postigle daljnje uknjižbe ili predbilježbe. Kada ova pravna pravila upućuju u pogledu trajanja tužbenog prava na postojeća građanskopravna naređenja o zastari, tada se pitanje zastare prosuđivalo prema odredbama Općega građanskog zakonika (dalje: OGZ). Prema propisima OGZ-a zastara je imala značenje gubitka samog prava koje se nije izvršavalo u zakonom ustanovljenim rokovima10, a taj rok za gubitak vlasničkog prava iznosio je 30 godina11, pa je uz primjenu pravnih pravila OGZ-a u istom roku zastarijevala brisovna tužba. Taj rok za zastaru primjenjivao se samo u odnosu na neposrednog stjecatelja nekretnine, dok je u odnosu na treće osobe bio propisan kraći rok. Tako je u odnosu na treće osobe koje su na uknjiženom pravu stekle daljnja knjižna prava u dobroj vjeri taj rok za podnošenje brisovne tužbe bio 3 (tri) godine od trenutka kada je za pobijenu uknjižbu bilo zamoljeno kod zemljišnoknjižnog suda.

8. ZASTARA PODNOŠENJA BRISOVNE TUŽBE PREMA VAŽEĆEM ZAKONU O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA Pravo na podnošenje brisovne tužbe u određenim situacijama ne zastarijeva, dok u onim drugima se pravo na brisovnu tužbu veže uz protijek određenog vremena koje dovodi i do prestanka tog prava. Brisovna tužba može se s uspjehom podnijeti sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Dok ne nastupe okolnosti uslijed kojih bi povrijeđeno knjižno pravo ionako prestalo, pravo na podnošenje tužbe, odnosno pravo na brisovnu tužbu vremenski je neograničeno, što dovodi do zaključka da ne zastarijeva. No tu treba uzeti u obzir bitnu okolnost koja utječe na ocjenu zastarivosti brisovne tužbe i treba razlikovati situacije podnosi li se brisovna tužba protiv osobe u čiju je korist neposredno provedena nevaljana odnosno neistinita uknjižba, odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjižbe u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno te njezinih univerzalnih sljednika i to neovisno o tome jesu li oni glede valjanosti uknjižbe bile u dobroj vjeri ili ne. To pravilo vrijedi i onda kada se brisovna tužba podnosi protiv osobe koja je upisala svoje pravo izvodeći ga iz 10 Paragraf 1478. OGZ-a 11 Paragraf 1478. OGZ-a

neistinitoga, nevaljanoga prednikovog upisa koja je znala ili je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da je upis njezina prednika nevaljan, neistinit (nepoštena treća osoba, nepošteni stjecatelj, stjecatelj koji nije u dobroj vjeri, nepošteni singularni sljednik neposrednog stjecatelja). Tužba za brisanje može se s uspjehom podići dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi se povrijeđeno knjižno pravo ionako brisalo iz zemljišne knjige, jer je prestalo nastupom određenih činjenica za koje zakon vezuje izvanknjižni prestanak knjižnog prava. To će biti slučaj u onim okolnostima kada vlasnik nekretnine, čije je vlasništvo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom kojom je vlasništvo preneseno na neku drugu osobu, ne bi s uspjehom mogao podići tužbu za brisanje, ako je ta ili neka druga osoba u međuvremenu dosjelošću stekla vlasništvo te nekretnine. Tužba za brisanje uknjižbe kojom je povrijeđeno pravo služnosti ne bi se s uspjehom mogla podići ako je u međuvremenu služnost prestala nevršenjem. Tužba za brisanje uknjižbe kojom je povrijeđeno založno pravo ne bi se s uspjehom mogla podići ako je založno pravo prestalo plaćanjem duga. Nastupanje takvih slučajeva u ovim različitim pravnim situacijama koje dovode do promjene knjižnog prava dovodi do toga da nositelj knjižnog prava, koje je povrijeđeno nevaljanom uknjižbom, s obzirom na to da je njegovo pravo izvanknjižno prestalo nastupom nekih činjenica za koje zakon veže prestanak tog prava, više nije nositelj spornoga knjižnog prava pa njegov zahtjev za brisanje ne bi bio osnovan.

9. VREMENSKO OGRANIČENJE ZA PODNOŠENJE BRISOVNE TUŽBE Iako je brisovna tužba jedan od oblika pravne zaštite vlasnika nekretnine i kao vlasnička tužba u naprijed navedenim okolnostima ne zastarijeva, ipak postoje izuzeci od tog pravila. Izuzetak od pravila nezastarivosti brisovne tužbe potrebno je radi zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige jedno je od najvažnijih načela u zemljišnoknjižnom pravu i tek provedba ovog načela dovodi i do vladavine prava kao temeljnog stupa demokratske države. Upravo radi zaštite povjerenja u zemljišne knjige, pravo na brisovnu tužbu pod određenim pretpostavkama vremenski je ograničeno. To će biti onda kada je osoba u čiju je korist provedena nevaljana uknjižba raspolagala knjižnim pravom u korist poštenog stjecatelja koji je postupajući u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige upisao svoje pravo izvodeći ga iz nevaljano uknjiženog prava prednika. Podnošenje brisovne tužbe u zakonom određenim rokovima vezano je za određene pretpostavke, a to su da stjecatelj u trenutku sklapanja pravnog posla ni u trenutku podnošenja prijedloga za upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da je prednikova uknjižba nevaljana. Taj stjecatelj ima svojstvo poštene treće osobe, poštenog stjecatelja, stjecatelja u dobroj vjeri ili poštenoga singularnog sljednika neposrednog stjecatelja. Protijek zakonom predviđenog roka za podnošenje brisovne tužbe u takvim situacijama dovodi do toga da nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u istinitost upisa i više se ne može osporavati upis zbog nevaljanosti prednikove uknjižbe.


Kod odlučivanja o tome je li zastarjelo pravo podnošenja brisovne tužbe bitno je razlikovati situacije je li nositelju povrijeđenoga knjižnog prava dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika poštenog stjecatelja. Ako je nositelju povrijeđenog knjižnog prava bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika poštenog stjecatelja, oštećeni nositelj knjižnog prava mora u roku za žalbu zatražiti zabilježbu da je upis sporan, nevaljan, a nakon toga u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu podnijeti tužbu za brisanje. Ako nositelju povrijeđenog knjižnog prava nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika poštenog stjecatelja, tužba za brisanje mora se podići u roku od tri godine od kada je zatražen odnosno proveden nevaljani, neistiniti upis. Iz ovih različitih situacija u kojima može doći do nevaljane uknjižbe vidljivo je da u odnosu na nositelja knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist treće osobe, za ocjenu je li podnošenje brisovne tužbe zastarijeva i u kojim rokovima, bitno je razlikovati pravni položaj stjecatelja. O njegovu pravnom položaju ovisit će odgovor na pitanje zastarivosti brisovne tužbe, kao i odgovor na pitanje u kojim rokovima pravo na brisovnu tužbu zastarijeva. Kada se radi o nepoštenom stjecatelju tada podnošenje brisovne tužbe ne zastarijeva u zakonom određenom roku od tri godine, no kada se radi o poštenom stjecatelju koji je pravo na uknjižbu u zemljišne knjige stekao makar i od osobe čiji je upis nevaljan, on će biti zaštićen u svojem pravu na uknjižbu protijekom određenih rokova. Protijekom trogodišnjeg roka u odnosu na stjecanje određenoga knjižnog prava poštenog stjecatelja njegovo pravo vlasništva bit će zaštićeno u toj mjeri da nitko više neće moći osporavati njegovo pravo. Kada se radi o nepoštenom stjecatelju, on nije zaštićen u svom pravu u zakonom predviđenom roku za podnošenje brisovne tužbe od tri godine. Na tog stjecatelja primjenjuje se ono vremensko ograničenje koje se veže uz ispunjenje pravnog učinka vezanog za okolnosti uslijed kojih bi povrijeđeno knjižno pravo ionako prestalo.12 Dakle, pitanje zastarijevanja brisovne tužbe veže se uz određene pretpostavke i to: - u odnosu na poštenoga i nepoštenoga neposrednog stjecatelja pravo na podnošenje brisovne tužbe vremenski je neograničeno sve dok ne nastupe okolnosti na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo ionako prestalo (dosjelost i slično.)13 - protiv poštenoga trećeg stjecatelja pravo na podnošenje brisovne tužbe vremenski je ograničeno u zakonom određenim rokovima14 Nerazlikovanje ovih različitih pravnih situacija redovito u sudskoj praksi dovodi i do pogrešnoga pravnog pristupa u 12 Članak 129. stavak 1. ZZK-a 13 Radi se o situacijama kada se tužba za brisanje podnosi protiv osobe u čiju je korist neposredno provedena nevaljana uknjižba odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjižbe u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno (neposredni stjecatelj) te njezinih univerzalnih sljednika. 14 Radi se o situaciji kada je osoba u čiju je korist provedena nevaljana uknjižba raspolagala knjižnim pravom u korist poštenog stjecatelja koji je, postupajući u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, upisao svoje pravo izvodeći ga iz nevaljano uknjiženog prava prednika.

utvrđivanju zastarnih rokova. Naime, do toga dolazi zbog toga što se ne pravi razlika u odnosu na osobu stjecatelja. Kada se radi o neposrednom stjecatelju koji svoju uknjižbu temelji na nevaljanom upisu, tada podnošenje brisovne tužbe nije vremenski ograničeno, odnosno tužba za brisanje može se s uspjehom podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Dok ne nastupe okolnosti zbog kojih bi povrijeđeno knjižno pravo ionako prestalo pravo na podizanje brisovne tužbe vremenski je neograničeno odnosno ne zastarijeva. Dakle, radi se o neposrednom pravnom odnosu stjecatelja i osobe čije je knjižno pravo povrijeđeno. U odnosu na univerzalne pravne sljednike stjecatelja kao i osobe čija su knjižna prava povrijeđena, uzima se da su i one u neposrednom pravnom odnosu. Međutim, kada se radi o tome da stjecatelj svoje knjižno pravo stječe od knjižnog prednika čiji je upis bio nevaljan, tada se u odnosu na tog trećeg poštenog stjecatelja pravna zaštita podnošenjem brisovne tužbe može tražiti u zakonom predviđenim rokovima.

10. ZABILJEŽBA BRISOVNE TUŽBE Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga prava prednika, osim ako je nositelj knjižnog prava, kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis, zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu. Zakonom nije jasno određeno koja vrsta zabilježbe se u ovom slučaju upisuje, jer je zakonom određeno da se može tražiti upis zabilježbe da je upis sporan, dok se u stavku 3. članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama određuje da se na zabilježbu brisovne tužbe primjenjuju pravila o zabilježbi spora. Dakle, iz ove odredbe je vidljivo da se zapravo radi o zabilježbi brisovne tužbe, iako u trenutku dostave rješenja o uknjižbi u tom roku za žalbu protiv te odluke brisovna tužba nije još podnesena. S obzirom na ovu zakonsku nedorečenost, a imajući u vidu da u trenutku traženja da se upiše zabilježba da je upis sporan nije podnesena brisovna tužba, za postupanje u zemljišnom knjižnom postupku odluka bi ipak trebala biti takvog sadržaja da se izvrši upis zabilježbe da je upis sporan. Smatramo da bi tako trebalo postupiti i zbog toga što zakon predviđa određene pravne posljedice, ako se nakon upisa ove zabilježbe ne podnese brisovna tužba. U tom slučaju onaj tko ishodi ovu zabilježbu, a bez opravdanog razloga propusti podnijeti tu tužbu, odgovara za štetu koju je zbog toga pretrpjela osoba u čiju je korist provedena uknjižba. Prema tome, u trenutku kada se traži upis zabilježbe da je određeni upis sporan, tada još nije podignuta brisovna tužba pa se takva tužbe ne može niti zabilježiti, no može se zabilježiti da je taj upis sporan. Učinci zabilježbe da je upis sporan jednaki su pravnim učincima zabilježbe spora. To znači da će u slučaju uspjeha u parnici osobe koja je podnijela brisovnu tužbu i ishodila upis zabilježbe da je upis sporan, njezino pravo koje je bilo povrijeđeno uknjižbom biti zaštićeno onim prvenstvenim redom koji joj čuva upisana zabilježba i svi


daljnji upisi u zemljišne knjige će se u tom slučaju brisati.

11. U ODNOSU NA KOJE VRSTE UPISA JE DOPUŠTENA BRISOVNA TUŽBA Zakon podnošenje brisovne tužbe veže uz jednu vrstu upisa u zemljišne knjige, a to je uknjižba. Dakle, zakonom se određuje da je protiv nevaljane uknjižbe dopuštena pravna zaštita podnošenjem brisovne tužbe. Zakonom o zemljišnim knjigama određene su tri vrste upisa: uknjižba, predbilježba i zabilježba. Te tri vrste upisa daju određena knjižna prava osobama u čiju su korist upisana i uz njihovo stjecanje vežu se i određeni pravni učinci. Tako se uknjižbom knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnog opravdanja. Predbilježbom se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju samo pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojemu naknadno budu opravdana. Kada govorimo o knjižnim pravima tada se radi o određenju predmeta uknjižbe i predbilježbe. Predmet uknjižbe i predbilježbe su pravo vlasništva i ostala stvarna prava na nekretninama, zatim pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa kao i koncesije te ostala prava na nekretninama za koja je to posebnim zakonom određeno. Pod ostalim stvarnim pravima razumijeva se stjecanje prava vlasništva uz ograničenje, oročenje i uvjetovanjem prava, dakle stjecanjem prethodnoga odnosno potonjeg vlasništva ili fiducijarnog prava vlasništva. Pod stjecanjem stvarnih prava razumijevamo i stjecanje prava služnosti, stvarnih tereta, prava građenja i založnog prava. Dakle, brisovna tužba se može tražiti radi zaštite navedenih stvarnih prava. No s obzirom na zakonsku odredbu da se zaštita brisovnom tužbom omogućuje zaštita od nevaljane uknjižbe, postavlja se pitanje je li takva zaštita dopuštena i u odnosu na predbilježbu kao vrstu upisa, ali i u odnosu na zabilježbu. Zabilježbom se čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Kada se radi o zaštiti povrijeđenih prava u zemljišnoknjižnom postupku, tada se ta zaštita ostvaruje podnošenjem redovnoga pravnog lijeka, ali i podnošenjem brisovne tužbe. Brisovna tužba može se podnijeti protiv nevaljane uknjižbe, pa se ona ne može podnijeti i protiv nevaljane zabilježbe, jer u tom slučaju onaj upisani nositelj knjižnog prava tu zaštitu od nezakonitog upisa zabilježbe može ostvariti samo podnošenjem žalbe. Kada se radi o upisanoj predbilježbi tada i u odnosu na ovu vrstu upisa onaj kojemu je njegovo knjižno pravo povrijeđeno nezakonitom predbilježbom može zaštitu svojeg subjektivnog prava ostvariti podnošenjem redovnoga pravnog lijeka. Za dopustivost upisa predbilježbe zakon zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki, a te su da isprava na temelju koje se zahtijeva upis ne odgovara svim posebnim pretpostavkama za uknjižbu, ali ispunjava opće pretpostavke za zemljišnoknjižni upis. U tom trenutku još nisu ostvarene sve pretpostavke za ocjenu dopuštenosti uknjižbe, pa se pravni učinci uknjižbe odgađaju do

ispunjenja svih onih pretpostavki koje mora imati isprava da bi bila podobna za uknjižbu. Time se niti knjižna prava upisanog nositelj tih prava u zemljišnoj knjizi ne ugrožavaju potpuno i do povrede tih knjižnih prava doći će tek onda kada predbilježba bude opravdana u uknjižbu stvarnog prava. Dakle, zakonodavac je zaštitu knjižnog prava podnošenjem brisovne tužbe predvidio samo u odnosu na uknjižbu, pa stoga ne bi bila osnovana brisovna tužba protiv upisane predbilježbe. Ovo zakonsko rješenje ima svoje opravdanje u tome što bi omogućavanjem brisovne tužbe protiv upisane predbilježbe, moglo doći do toga da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno predbilježbom najprije ostvaruje zaštitu svog prava podnošenjem brisovne tužbe a potom, nakon opravdanja predbilježbe koja može realno uslijediti i za vrijeme parnice u kojoj se traži zaštita tom brisovnom tužbom, mora svoju zaštitu knjižnog prava ostvarivati novom brisovnom tužbom ili proširenjem zahtjeva u parnici, no ovaj put protiv nevaljane uknjižbe do koje je došlo upravo opravdanjem ove predbilježbe. Takvo postupanje ne bi bilo u skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti u postupanju, pa stoga smatramo da su to jedni od razloga da se brisovna tužba može podnijeti samo u odnosu na nevaljanu uknjižbu.15

12. KVAZIBRISOVNA TUŽBA U odnosu na zaštitu od nevaljanog upisa takva zaštita predviđena je i za osobe koje nisu bile upisane kao nositelji knjižnih prava. Radi se o zaštiti subjektivnog prava od nevaljanog upisa kod višestrukog ugovaranja otuđenja. Višestruko ugovaranje otuđenja propisano je odredbama važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO) nisu sadržavale odredbe o višestrukom ugovaranju otuđenja, već je za vrijeme važenja tog zakona sudska praksa, primjenjujući odredbe Pravnih pravila bivšeg OGZ-a, nadopunila njegove odredbe u tom pogledu. OGZ je propisivao da ako je vlasnik istu nepokretnu stvar ostavio dvjema različitim osobama, stvar pripada onoj koja je ranije zaiskala uknjižbu. Dakle, tko prvi zatraži uknjižbu prava vlasništva, bez obzira na to kad je sklopio pravni posao stječe pravo vlasništva. S obzirom na nepostojanje u to vrijeme važenja odredbi ZOVO-a o višestrukom ugovaranju otuđenja nekretnina, već samo pokretnina, sudska praksa bila je prilično neujednačena pa je nadopunjeno pravilo iz paragrafa 440. OGZ-a primjenom načela savjesnosti i poštenja i načela zabrane zloupotrebe prava. Zabilježena su stajališta sudske prakse prema kojima: - kada je više osoba zaključilo posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva na istu nekretninu, o jačem pravu sud odlučuje primjenom načela morala društva, savjesnosti i poštenja i načela zabrane zloporabe prava; - kada su svi kupci savjesni, a ni jednom od njih nekretnina nije predana u posjed niti je ishodio upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, jaču pravnu osnovu ima raniji kupac; 15 Vidjeti odluku Županijskog suda u Rijeci, Gž-1051/04 od 17. studenoga 2004.


- kada su svi kupci savjesni, jaču pravnu osnovu ima kupac koji je ishodio upis u zemljišnu knjigu, a ako ni jedan od njih nije ishodio upis u zemljišnu knjigu, jači je u pravu kupac kojem je nekretnina predana u posjed. Prema važećem Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Brisanje upisa vlasništva i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri, jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtjeva. Ova odredba uređuje odnose koji nastaju između više osoba u slučaju kada se vlasnik sukcesivno obveže pravnim poslom prenijeti pravo vlasništva iste nekretnine dvjema ili većem broju različitih osoba. Pravo zahtijevati brisanje upisa prava vlasništva pripada isključivo onoj osobi kojoj je otuđivatelj otuđio istu nekretninu i predao joj u samostalni posjed (a nije u zemljišnoj knjizi upisala svoje pravo), ako dokaže da stjecatelj, koji je na temelju takvoga pravnog posla upisao svoje pravo vlasništva nije bio u dobroj vjeri, jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina koju stječe, već valjano otuđena i predana u samostalni posjed drugome, odnosno ovlašteniku podnošenja zahtjeva brisanja upisa. Pretpostavke za ovakvu vrstu zaštite od nevaljanog upisa iz instituta višestrukog ugovaranja otuđenja nekretnine bitno se razlikuju od „klasične“ brisovne tužbe kojom se može poslužiti nositelj knjižnog prava povrijeđenog nevaljanom uknjižbom. Naime, ovlaštenik za podnošenje brisovne tužbe je osoba koja je upisana u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava i čije je knjižno pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom odnosno njezin univerzalni pravni sukcesor, dok se kod ove vrste tužbe na traži postojanje ove pretpostavke. Daljnja pretpostavka za pružanje pravne zaštite od nevaljanog upisa ovom vrstom tužbe je da stjecatelj kojem je otuđivatelj otuđio nekretninu nije bio u dobroj vjeri,

odnosno da se radi o nepoštenom stjecatelju. Dakle, pravna zaštita se ostvaruje samo u odnosu na nepoštenog stjecatelja. Sljedeća je bitna pretpostavka ove tužbe da je za njezino podnošenje određen zastarni rok od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva. Taj rok je prekluzivnoga karaktera i na njega sud pazi po službenoj dužnosti. Zakon u ovom slučaju nije predvidio mogućnost zabilježbe da je upis sporan, no u ovom slučaju može se zahtijevati upis zabilježbe spora16 čije je pravni učinak jednak kao i zabilježbe da je upis sporan.

13. ZAKLJUČAK U parnicama u kojima se traži zaštita od nevaljane uknjižbe bitno je razlučiti koja prava se tužbom štite, ovlaštenika prava na tu zaštitu, kao i bitno razlučiti odnos između osoba koje su stekle određena knjižna prava u odnosu na onog koji tvrdi da su njegova knjižna prava povrijeđena. To je bitno zbog prosudbe o tome zastarijeva li pravo na podnošenje brisovne tužbe i u kojim rokovima. Ti su rokovi za pružanje pravne zaštite prekluzivni i na njih sud pazi po službenoj dužnosti, a od valjane primjene zakona koji propisuju te rokove ovisi i pravilnost primjene materijalnog prava i pružanje pravne zaštite sudionicima pravnog posla čija je svrha stjecanje prava vlasništva, ali i mogućnost daljnjeg raspolaganja stečenim nekretninama. Sve ove okolnosti dovode i do primjene načela povjerenja u pravni promet nekretnina i zaštitu prava vlasništva.

Literatura Prof. dr. Nikola Gavella i dr., Stvarno pravo, Informator, 1998., Zakoni: Zakon o zemljišnim knjigama (1930.) Opći građanski zakonik Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakon o zemljišnim knjigama (1996.)

16 Članak 81. i 82. ZZK-a


Renata Pražetina Kaleb, sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu

Trgovac pojedinac Naš Zakon o trgovačkim društvima sadrži osnovne odredbe o trgovcu pojedincu. Trgovac pojedinac je obrtnik koji se može upisati kao trgovac pojedinac ako njegov godišnji promet u prethodnoj godini premašuje 2 milijuna kuna, a obavezno se mora upisati ako premašuje 15 milijuna kuna. Ako njegov godišnji promet padne ispod 15 milijuna kuna može se brisati iz sudskog registra trgovaca, a kada pade ispod 2 milijuna obavezno ga trgovački sud briše iz sudskog registra. Upisom obrtnika u sudski registar kao trgovca pojedinca mijenja se režim njegove odgovornosti, a time i njegov nastup prema potencijanim poslovnim partnerima i bankama.

1. UVODNA RAZMATRANJA Trgovinu kao važnu gospodarsku djelatnost možemo definirati kao ukupnost svih oblika trgovačkih aktivnosti. Trgovac mora kumulativno ispuniti više uvjeta –gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno, radi stjecanja dobiti a ne u cilju obavljanja samo jednog ili nekoliko poslova. Osim trgovačkih društava pravnih osoba, u našem pravnom sustavu, subjekt trgovačkog prava, dakle trgovac, može biti i trgovac pojedinac kao obrtnik - fizička osoba. Trgovačko društvo je prema Zakonu o trgovačkim društvima1 (dalje: ZTD-u) trgovac, udruženje osoba - osniva se, za razliku od trgovca pojedinca, temeljem ugovora ili odlukom i sa zajedničkim ciljem osnivača. Pojam trgovca pojedinca definiran je u hrvatskom pravu člankom 3. ZTD-a te se radi o fizičkoj osobi koja obavlja gospodarsku djelatnost samostalno, reguliranu odredbama Zakona o obrtu i upisana je u sudski registar kao trgovac pojedinac.2 Posebnost tog zakonskog termina proizlazi iz okolnosti da ZTD regulira ustrojstvo pravnih osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost, a fizičke osobe samo ako ispunjava uvjete propisane za trgovca pojedinca. Dok je trgovačko društvo uvijek trgovac, bez obzira obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost, trgovac pojedinac mora samostalno obavljati gospodarsku djelatnost da bi imao svojstvo trgovca. 1 Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine br. 111/93., 34/99., 52/00., 118/2003., 107/07, 146/08., 137/09, 152/11 – pročišćeni tekst i 111/12 (u daljnjem tekstu ZTD). 2 Vidi Gorenc, V. Rječnik trgovačkog prava, Masmedia, Zagreb, 1997. str. 525.

Svaki obrtnik nije obvezan upisati se u sudski registar. Zakon o trgovačkim društvima sadrži osnovne odredbe o trgovcu pojedincu, dok se podredno primjenjuju odredbe Zakona o obrtu i Zakona o obveznim odnosima. Obrtnik čiji godišnji promet u prethodnoj godini prelazi 2 milijuna kuna može se upisati kao trgovac pojedinac, za razliku od obrtnika koji ostvaruje promet preko 15 milijuna kuna u prethodnoj godini, koji se obligatorno mora upisati u sudski registar. Kada njegov godišnji promet padne ispod 15 milijuna kuna može se brisati iz sudskog registra, a kada pade ispod 2 milijuna obavezno se biše iz sudskog registra. Iz navedenog proizlazi da je upis u registar konstitutivnog značaja. Opisanom zakonskom regulacijom obrtnicima koji se ističu u gospodarskom prometu se omogućuje da steknu status pravog trgovca sa svim učincima tog položaja čime se štite interesi navedenog obrtnika i ostalih sudionika koji s njim posluju. Prag između dobrovoljnog i obvezatnog upisa u trgovački registar postavljen je iz razloga da bi se i malim obrtnicima omogućio izbor između statusa obrtnika i statusa trgovca pojedinca. Zakon o trgovačkim društvima je onim obrtnicima koje se objektivno mogu smatrati velikim, odredio veličinom godišnjeg prihoda stjecanje statusa trgovca. Svojstvo trgovca, trgovac pojedinac stječe upisom u trgovački registar nadležnog trgovačkog suda. Od ukupno upisanih 143.802 trgovačkih subjekta upisanih u sudski registar trgovačkih sudova u Republici Hrvatskoj prema podacima iz 2009. trgovaca pojedinaca je ukupno devetnaest (0,013 %). U sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu registriranio je četiri trgovca pojedinca, Trgovačkog suda u Varaždinu tri a u ostalim trgovačkim sudovima u RH još dvanaest. 2. TRGOVAC POJEDINAC ZTD definira pojam trgovca kao pravnu ili fizičku osobu koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Iz navedenog proizlazi da je trgovac i trgovačko društvo, i trgovac pojedinac, ali je razlika među njima da je trgovačko društvo trgovac, neovisno da li obavlja gospodarsku djelatnost, što je uvjet za trgovca pojedinca.Važnost razlike od trgovca u pravnim odnosima se sastoji u tome da se na njega primjenjuju odredbe ZTD-a te ostale norme trgovačkog prava za razliku od propisa koji se primjenjuju na fizičke osobe.


Pojam trgovca definiran je djelatnostima koje obavlja pa je potrebno da se radi o gospodarskom karakteru istih. Gospodarske djelatnosti se obavljaju “proizvodnjom i prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu”.3 Nadalje, ako fizička osoba samo povremeno poduzme neku aktivnost koja ima karakter gospodarske djelatnosti neće udovoljavati pojmu trgovca jer je potrebno da se ista obavlja trajno. U slučaju da neka osoba poduzima radnje vezane uz gospodarsku djelatnost kao zaposlenik druge pravne ili fizičke osobe neće se raditi o trgovcu jer je ne obavlja samostalno, što je još jedan uvjet za trgovca. Cilj postupanja trgovca je ostvarivanje dobiti, dakle ne može se raditi o neprofitnoj djelatnosti.

suda o brisanju , ako se na temelju financijskog izvješća trgovca pojedinca utvrdi da on više ne ispunjava uvjete da bude upisan u registar kao trgovac pojedinac, jer ne ostvaruje zakonom propisan minimalni godišnji prihod.

Fizička osoba koja ima svojstvo trgovca je trgovac pojedinac definiran člankom 3. ZTD- a u slučaju da fizička osoba obavlja gospodarsku djelatnost samostalno i trajno u skladu s propisima o obrtu, a opseg njezina poslovanja je toliki da joj zakon daje svojstvo trgovca.

Prema članku 3.stavku 8. ZTD-a na trgovca pojedinca se na odgovarajući način primjenjuju odredbe prvoga dijela ZTD-a koje reguliraju između ostalog tvrtku trgovačkog društva, trgovca pojedinca i podružnice, zaštitu tvrtke, predmet poslovanja i sjedište trgovačkog društva, te zastupanje koje uključuje prokuru, trgovačku punomoć i punomoć trgovačkom putniku, te odredbe o sudskom registru. Odredba čl. 24. ZTD-a regulira sadržaj tvrtke trgovca pojedinca koja mora sadržavati njegovo ime i prezime, ali i naznaku “t.p.”, a također se na tvrtku trgovca pojedinca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZTD-a o tvrtki trgovačkoga društva, pa tako ista uživa zaštitu prema načelima zakonitosti, isključivosti, prvenstva i zaštitu prava imatelja ranije prijavljene tvrtke.

2.1. UPIS TRGOVCA POJEDINCA U SUDSKI REGISTAR

Također, sukladno Čl. 7. ZTD-a trgovac pojedinac može izvan sjedišta imati podružnice u kojima obavlja svoje djelatnosti, a osniva je odlukom koju mora ovjeriti javni bilježnik.

Obrtnik može steći status trgovca ako njegov godišnji prihod u prethodnoj godini prelazi iznos od 2 milijuna kuna. U tom slučaju fizička osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtništvu može zatražiti da se upiše u sudski registar kao trgovac pojedinac. Međutim, obrtnik mora zatražiti upis u sudski registar i postaje trgovac pojedinac, ako njegov godišnji u prethodnoj godini prihod prelazi 15 milijuna kuna. U tom slučaju obrtnik mora zatražiti upis u sudski registar u roku od 60 dana od podnošenja Financijskoj agenciji godišnjih financijskih izvješća u kojima je takav prihod iskazan.4 Prag između fakultativnog i obligatornog upisa u sudski registar postoji u cilju omogućavanja izbora obrtnicima između statusa obrtnika i statusa trgovca pojedinca. Prijava za upis mora sadržavati: - tvrtku, - sjedište i predmet poslovanja trgovca pojedinca, - podatak o godišnjem prihodu i - naziv registra i broj pod kojim je fizička osoba upisana kao obrtnik. U sudski registar se upisuje tvrtka, sjedište i predmet poslovanja trgovca pojedinca. Svojstvo trgovca pojedinca stječe se uvijek upisom u sudski registar, a gubi brisanjem iz njega. Trgovac pojedinac briše se iz registra kada to sam zatraži jer mu je prihod toliki da ne postoji obveza da bude upisan u registru kao trgovac pojedinac, tj. manji je od 15 milijuna kuna, i po službenoj dužnosti, odlukom 3 Vidi: Barbić, J., Gorenc, V., Parać, Z., Petrović, S., Porobija, B., Vukmir, B. Zakon o trgovačkim društvima, II. dio Vodič za čitanje zakona, Organizator, Zagreb, 1997. str. 16. 4 Petrović, S. Osnove prava društava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2008. str. 18.

Vezano za odgovornost za obveze trgovačkog društva, prema čl. 9. st.1. ZTD-a trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom, a stavak 2. istog članka regulira obveze trgovca pojedinca na način da isti odgovara za svoje obveze, uključujući i obveze nastale u obavljanju obrta prije upisa u sudski registar kao trgovca pojedinca, osobno, cijelom svojom imovinom. Sloboda obavljanja djelatnosti se odnosi i na trgovca pojedinca kao i na svako drugo trgovačko društvo, s tim da predmet poslovanja trgovačkoga društva može biti obavljanje svake dopuštene djelatnosti, a dopuštena je svaka djelatnost koja nije zakonom zabranjena ili nije suprotna moralu društva. Odredbe o sjedištu trgovačkog društva znače da će sjedište trgovca pojedinca biti mjesto odakle se upravlja poslovima ili mjesto u kojemu trgovac pojedinac trajno obavlja svoju djelatnost, s tim da može imati samo jedno sjedište, i ono se upisuje u sudski registar. Odredbe Glave IV o zastupanju se smisleno primjenjuju i na trgovca pojedinca, pa tako i odredbe o zastupnicima po zakonu, po punomoći, i o punomoćniku po zaposlenju. Prema čl. 44. ZTD-a trgovac pojedinac može dati prokuru- trgovačku punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ZTD-om, a prokurist se upisuje u sudski registar. Specifično je da prema čl. 53. ZTD-a trgovac pojedinac daje prokuru osobno i ovlast davanja prokure ne može prenijeti na drugu osobu, a takva prokura ne prestaje u slučaju smrti vlastodavca niti ako je vlastodavcu oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost. Prokura ovlašćuje opunomoćenika da sklapa sve ugovore i poduzima sve pravne radnje u ime i za račun trgovca pojedinca i zastupa ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima. Međutim, prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni


postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva kao niti davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama. Nadalje, prokurist se potpisuje svojim imenom i prezimenom, uz naznaku iz koje je vidljiv njegov položaj prokuriste ili uz oznaku “p.p.”.

2.2. KARAKTERISTIKE TRGOVCA POJEDINCA Trgovac pojedinac vodi vlastiti posao, pa je i odgovoran samo sebi za rezultate poslovanja. Postupak osnivanja je jednostavniji od osnivanja trgovačkih društava, a često postoje i olakšanja kod osnivanja i to posebno vezano za poreznu regulativu. Također, trgovac pojedinac ima tvrtku i uživa zaštitu iste, može koristiti prednosti zastupanja i osnivanja podružnica koje mu daje ZTD, ukoliko isto želi. Navedenim prednostima konkuriraju nedostaci i to prvenstveno neograničena odgovornost trgovca pojedinca prema trećima. Navedeno podrazumijeva da je trgovac pojedinac osobno odgovoran za sve dugove koji proistječu iz poslovanja pa međuostalim vjerovnici mogu ostvarivati svoja potraživanja iz poduzetnikove privatne imovine. U praksi se kao problem poslovanja trgovca pojedinca najčešće javljaju teškoće kod kreditiranja.

3. INOZEMNI TRGOVAC POJEDINAC Inozemni trgovac pojedinac definiran je člankom 611. stavak 2. ZTD-a kao fizička osobu kojoj se to svojstvo priznaje izvan Republike Hrvatske u zemlji u kojoj ima registrirano sjedište i gdje vodi poduzeće što posluje u Republici Hrvatskoj. Iz navedene definicije proizlazi da isti ne smije imati u Hrvatskoj registrirano i stvarno sjedište, a s obzirom na teoriju stvarnog sjedišta. U pogledu trgovca pojedinca Zakon polazi od registriranog sjedišta, ali uzima u obzir i mjesto odakle vodi svoje poduzeće, što znači da prihvaća teoriju stvanog sjedišta. Za određenje inozemnog trgovca pojedinca bitno da on u Hrvatskoj nema registrirano i stvarno sjedište. Nalazi li se registrirano i stvarno sjedište u Hrvatskoj, takav se trgovac pojedinac ne smatra inozemnim te se neće raditi o inozemnom trgovcu pojedincu..Registrirano i stvarno sjedište se može nalaziti u različitim državama, no bitno je da nijedno od njih nije u Hrvatskoj. 5 Smisao navedene odredbe je razlikovanje podružnice inozemne ili domaće osobe, odnosno da li trgovac pojedinac neposredno obavlja djelatnosti u Hrvatskoj.6

4. ODGOVORNOST TRGOVCA POJEDINCA ZA NASTALE OBVEZE

Upisom u sudski registar obrtnik postaje trgovac pojedinac i njegova odgovornost za nastale obveze se bino mijenja jer je kao obrtnik za obveze nastale u obavljanju obrta odgovarao imovinom potrebnom za obavljanje obrta. Nasuprot tome, trgovac pojedinac odgovara za svoje obveze, uključujući i obveze nastale u obavljanju obrta prije upisa u sudski registar kao trgovca pojedinca, osobno, cijelom svojom imovinom prema odredbi članka 9. st. 2. ZTD-a. 5 Vidi o tome opširnije u: Barbić, J.: Pravo društava, Knjiga prva, Organizator, Zagreb 2006., str. 562. 6 Ibid.

Uspoređujući odgovornost trgovca pojedinca i obrtnika za zaključiti je da je varijanta obrtnika povoljnija. Naime, obrtnik za obveze nastale u obavljanju obrta odgovara samo unesenom imovinom potrebnom za obavljanje obrta u skladu sa člankom 21. stavkom 1. Zakona o obrtu7. Analizirajući odredbe ZTD-a o odgovornosti trgovca pojedinca proizlazi da isti odgovara za svoje obveze, osobno, cijelom svojom imovinom s tim da obveze uključuju i one nastale u obavljanju obrta prije upisa u sudski registar kao trgovca pojedinca. Temeljem navedenog za pretpostaviti je da će obrtnik rijetko zatražiti upis u sudski registar kao trgovac pojedinac (osim ako upis nije obligatoran). Uspoređujući nadalje odgovornost trgovca pojedinca s odgovornošću članova npr. društva s ograničenom odgovornošću također proizlazi da je varijanta trgovca pojedinca nepovoljnija. Naime, najmanji iznos temeljnog kapitala za osnivanje društva s ograničenom odgovornosti je 20.000,00 kuna, s tim da prije upisa društva u sudski registar svaki osnivač mora uplatiti najmanje četvrtinu temeljenoga uloga kojega uplaćuje u novcu, ali ukupni iznos svih uplata u novcu ne može biti manji od 10.000,00 kuna. Međutim, članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva osim ako član društva zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva i tada se ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Prethodni zaključak potvrđuje činjenica da je u RH u sudskom registru 2009. bilo upisano 118.373 društava s ograničenom odgovornošću, od čega samo upisano devetnaest trgovaca pojedinaca. Slijedom navedenog očito je da će, unatoč prednostima koje nudi status trgovca pojedinca, vrlo rijetko neki obrtnik, koji zbog visine svojeg prihoda to ne mora učiniti, tražiti upis u sudski registar kao trgovac pojedinac.

5. BRISANJE TRGOVACA POJEDINCA IZ TRGOVAČKOG REGISTRA Svojstvo trgovaca pojedinca se gubi brisanjem iz trgovačkog registra. Trgovac pojedinac se briše iz trgovačkog registra u dva slučaja i to: a) kada to sam zatraži jer mu je prihod toliki da ne postoji obveza da bude upisan u registru kao trgovac pojedinac (godišnji prihod u prethodnoj godini je pao ispod 15 milijuna kuna), i b) kada to učini sud po službenoj dužnosti jer na temelju financijskog izvješća trgovca pojedinca utvrdi da on više ne ispunjava uvjete da bude upisan u registar kao trgovac pojedinac ni ukoliko to ne želi je mu prihod godišnji prihod u prethodnoj godini ne premašuje iznos od 2 milijuna.8 U prvom slučaju trgovac pojedinac će podneskom od nadležnog trgovačkog suda zatražiti u koji je upisan da ga briše iz trgovačkog registra. Trgovac pojedinac prestaje smrću poduzetnika. Izuzetak 7 Zakon o obrtu, Narodne novine, br. 77/93., 90/96., 102/98.,64/01., 71/01., 49/03. – pročišćeni tekst, 68/07. i 79/07 – ispravak. 8 Ibid. str. 18.


će biti ako je nasljednik spreman i obučen preuzeti posao, ali u praksi je najčešće situacija da se provodi likvidaciju jer nema tko nastaviti poslovanje.

6. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Institut trgovca pojedinca je definiran odredbama ZTD-a, a uvelike je vezan na odredbe o obrtniku prema Zakonu o obrtu, a radi se o fizičkoj osobi koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost, s tim da njegova imovina nije odvojena od njegove osobne imovine. Na trgovca pojedinca se odnosi veći dio odredbi općeg dijela ztd-a koje se smisleno primjenjuju i to odredbe o tvrtki, zaštiti tvrtke, predmetu poslovanja i sjedištu trgovačkog društva, te zastupanju koje uključuje prokuru, trgovačku punomoć i punomoć trgovačkom putniku, te odredbe o sudskom registru.

Mali broj trgovaca pojedinaca upisanih u sudski registar (19 u cijeloj RH) vjerojatno je posljedica odgovornosti trgovca pojedinca prema ZTD-u. Naime, isti odgovara cijelom svojom imovinom, za razliku i od obrtnika i od npr. članova društva s ograničenom odgovornošću. Očito u praksi obrtnik koji ne prelazi zakonski maksimum godišnjeg prihoda predviđen ZTD-om neće zatražiti upis u sudski registar kao trgovac pojedinac, a ako je to slučaj odabrat će opciju otkazivanja obrta te će osnovati društvo s ograničenom odgovornošću, te neće odgovarati za obveze društva osim do visine unesenog temeljnog kapitala. Prednost prelaska iz režima obrtnika u sustav trgovca pojednica obrtnik može vidjeti jedino u ozbiljnijoj percepciji potencijalnih poslovnih partnera i banaka trgovca pojedinca, kojima je prednost suradnje s trgovcem pojedincem upravo veće razina odgovornosti od obrtnika.


Dr. sc. Branka Grbavac Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu

Oporuka Marice, supruge trogirskog notara Bernarda pok. Filipa iz Lodija Trogirski notar Bernard pokojnog Filipa Tiçonija iz talijanskog grada Lodija (Bernardus condam Philipi Tiçoni de Laude ) svoju je službu obavljao sredinom 14. stoljeća i pripadao je onom krugu profesionalnih talijanskih notara koji su se u službi zadržali duži niz godina. Bernard se na položaju trogirskog notara prvi put spominje 1342. godine.1 On je ujedno i notar s najdužim stažem te je boravio i radio u Trogiru punih 25 godina, budući da njegova posljednja sačuvana isprava datira iz 1367 godine.2 Zbog nedostatka diplomatičke građe od četrdesetih godina pa sve do kraja 14. stoljeća nije moguće utvrditi točan broj notara koji su istodobno obavljali službu gradskih notara, ali u tom razdoblju u službi su zasigurno bila dvojica notara. Tako se uz Bernarda 1348. spominje Jakov pok. Ivana iz Bologne (Iacobus condam domini Iohannis de Bononia). Godinu dana kasnije uz Bernarda je kao trogirski notar djelovao Gabrijel pok. Pizakomina de Pizachominis iz Padove (Gabriel condam filius domini Pizachomini de Pizachominis de Padua). On je ujedno obavljao i službu kancelara.3 Iza njega se kao trogirski notar spominje i Ivan pok. Blancija iz Bologne (Iohannes filius condam domini Blanci de Bononia) koji je u službi ostao do 1359. godine.4 U šezdesetim godinama istog stoljeća uz notara Bernarda djelovali su Ruđer iz Parme (Rugerius de Parma, 1361.),5 Oliver pok. Jakova de Zavarino iz Padove (Vliuerius filius condam domini Iacobi de Zauarino ciuis Paduanus, 1362.)6 i Vannes Dominikov iz Ferma (Vannes Dominici Iohannis de Firmo) koji je ujedno 1366. bio i kancelar.7

1Jakov Stipišić i Ante Nazor, Splitski spomenici, Dio prvi, Splitski bilježnički spisi, sv. 1, Spisi splitskog bilježnika Ivana pok. Çove iz Ankone od 1341.1344., MSHSM, sv. 53, Zagreb, 2002., dok. 159, str. 91. 2 Državni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Spisi splitske općine, kut. 2, sv. 7: Albertolus de Bassanega, fasc. 2, fol. 84’. 3 Šime Ljubić, Listine o odnošajih izmedju južnoga slavenstva i Mletačke Republike, sv. 3, MSHSM, sv. 3, Zagreb, 1872., dok. 192, str. 124-126. 4 Prva njegova isprava potječe iz veljače 1350. godine (Tadija Smočiklas, Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae [dalje CD], sv. 11, dok. 438, str. 576-578). Kao trogirski notar posljednji se put spominje u lipnju 1359. godine (CD 12, dok. 434, str. 577-578). 5 Poznate su dvije njegove isprave nastale 1361. godine (CD 13, dok. 71, str. 100-101 i dok. 92, str. 138-139).

Sl. 1. Notarski znak Bernarda pok. Filipa Tiçonija iz Lodija Bernardovo prisustvo u trogirskoj komuni zabilježeno je i je kroz isprave koje govore o njegovoj poslovnoj i društvenoj djelatnosti. Tako se primjerice u ispravi iz prosinca 1346. doznaje kako je Bernard od Andrije Lučića posudio 115 libara i 4 solida za mošt koji je kupio te je iste obećao vratiti do blagdana Uskrsa.8 Godine 1359. Bernard se spominje kao svjedok u ispravi u kojoj trogirski kaptol ulaže prosvjed što je ban Nikola Seč njihovom poslaniku k papi zabranio izlazak iz banovine. Zanimljivo je da se iz dokumenta doznaje kako je Bernard u to doba obavljao službu kancelara kneza Franje Jurjevića.9 U Državnom arhivu u Zadru u fondu Arhiv Trogira sačuvan je i dio njegovog notarskog registra.10 Iz Bernardovog privatnog života poznato je da je imao sina Stjepana koji je također obavljao notarsku djelatnost. Na tom se položaju prvi put spominje u prosincu 1365. godine.11 Prema sačuvanim dokumentima može se zaključiti da je Stjepan za razliku od oca, koji je bio komunalni notar, bio u službi trogirskog biskupa. Zanimljivo je kako je Stjepan postao i trogirskim kanonikom što je razvidno iz njegovog potpisa iz veljače 1366. koji glasi: Ego Stephanus filius Bernardi condam Philipi Tiçoni de Laude imperiali auctoritate notarius nec non canonicus ciuitatis Tragurii.12 Stjepan je najvjerojatnije bio Bernardov sin iz prvog braka (onog koji je sklopio u Italiji) budući da se u oporuci njegove supruge Marice koju ovdje donosimo uopće ne spominje. Čini se da je Marica bila Bernardova druga supruga i mlađa osoba domaćeg porijekla, tj. Trogiranka te da je prema društvenom statusu bila pučanka. U vrijeme sastavljanja oporuke Bernard se navodi kao pokojni što je značilo da između 1367. i 1371. godine umire.

8 DAZd, Arhiv Trogira (dalje AT), kutija 66, sv. 9, fol. 4.

6 Kao trogirski notar spominje se u srpnju 1362. godine (CD 13, dok. 71, str. 101 i dok. 92, str. 138-139).

9 CD 12, dok. 484, str. 642-644.

7 U listopadu 1366. godine prvi se puta spominje kao kancelar (CD 13, dok. 409, str. 572-573). Kao trogirski notar djelovao je do 1381. godine (CD 16, dok. 170, str. 200).

11 CD 13, dok. 269, str. 367.

10 DAZd, AT, kutija 66, sv. 6. 12 CD 13, dok. 366, str. 503-506.


Sl. 2. Stranica bilježničkog registra sa zadužnicom notara Bernarda iz prosinca 1346. godine


Jedan od važnih izvora za proučavanje svakodnevnog života trogirskih notara i njihovih obitelji, ali i ondašnjih općih društvenih odnosa su oporuke. One su ujedno i jedan od najznačajnijih dokumenata privatnog prava. Na koji način su se sastavljale da bi bile pravovaljane određeno je statutom. Prema Trogirskom statutu oporuku je mogla sastaviti muška osoba s navršenih 14 i ženska s navršenih 12 godina života.13 Oporuka se mogla sastaviti vlastoručno od strane samog oporučitelja na listu papira ili pergameni. Oporučitelj je takvu oporuku trebao zapečatiti svojim pečatom te je pohraniti u sakristiji crkve Braće propovjednika (fratrum predicatorum) ili Male braće (fratrum minorum). Poslije oporučiteljeve smrti komunalni notar mogao je sadržaj oporuke unijeti u svoj notarski registar. Osim vlastoručno, oporuku je, po nalogu oporučitelja, mogao zapisati bilo tko, a komunalni notar i egzaminator trebali su je zapečatiti svojim pečatom, a isto tako i oporučitelj ukoliko je imao pečat. Sadržaj oporuke notar je mogao unijeti u svoj notarski registar te je ona mogla ostati zapečaćena kod komunalnog notara ako je oporučitelj tako odlučio, ili u sakristiji crkve Braće propovjednika, Male braće ili sv. Lovre. U slučaju ako bi se našla druga oporuka poslije one koju je načinio oporučitelj trebala je vrijediti i važiti ona posljednja.14 Statutom je nadalje bilo određeno da oporuka mora imati barem dva vjerodostojna svjedoka svećenika ili svjetovnjaka, osim u slučaju da se oporučitelj nađe na putu gdje nema dva svjedoka. Tada je oporuka bila pravovaljana i s jednim svjedokom.15 Da bi se stalo u kraj prevarama i da se ne bi izigrala posljednja volja oporučitelja kasnijom reformacijom iz 1346. godine bilo je određeno da je svatko tko je znao pisati mogao vlastoručno sastaviti oporuku te je zatvoriti i pohraniti kod zakletog notara trogirske komune. U slučaju da je nije želio ili mogao vlastoručno zapisati ona se trebala zapisati isključivo rukom zakletog komunalnog notara, a ne neke druge osobe kako je prije bilo određeno. Svaki notar trebao je imati jednu posebnu bilježnicu u koju je morao zabilježiti godinu, indikciju, dan, mjesec, svjedoke i egzaminatora koji su bili nazočni pri sastavljanju oporuke te ime oporučitelja. Notar, vezan zakletvom sadržaj oporuke nije mogao nikome otkriti.16 Istom reformacijom bilo je određeno da je oporuka bila nevažeća ako nije bila načinjena u prisustvu dvojice svjedoka, egzaminatora i komunalnog notara. U slučaju da građanin Trogira načini oporuku izvan Trogira i njegova distrikta da bi bila pravovaljana trebala je biti zapisana u obliku i prema propisima mjesta u kojem se oporučitelj zatekao.17 Reformacijom iz 1425. godine bilo je određeno da se osim pismenog mogao sastaviti i usmeni testament per modum breviarii odnosno putem izjave trojice svjedoka.18 Oporuka Marice, supruge notara Bernarda pohranjena je u Državnom arhivu u Zadru u fondu Arhiv Trogira.19 Oporuka je sastavljena 15. ožujka 1371. godine u domu same oporučiteljice u Trogiru u prisutnosti dvojice svjedo13 Marin Berket, Antun Cvitanić i Vedran Gligo, Statut grada Trogira (dalje: TS), Split, 1988, knjiga 3, gl. 3. 14 TS, knjiga 3, gl. 4. 15 TS, knjiga 3, gl. 7. 16 TS, Knjiga reformacija I, gl. 33. 17 TS, Knjiga reformacija I, gl. 34. 18 TS, Knjiga reformacija II, gl. 7. 19 DAZd, AT, kut. 46, sv. 1, fol. 14’.

ka – Petra Mavra Mirše i Marina Dese Maroja, a kao egzaminator spominje se Jakov Andrijin. Za izvršitelje oporuke postavljeni su Maričin sin Nikola i ugledni trogirski plemić Augustin Kažotić. Diplomatički gledano, oporuka sadrži sve uobičajene formule koje nalazimo u oporukama koje su sastavljali ostali dalmatinski notari u drugoj polovini 14. stoljeća. Ona se sadržajno ne razlikuje od većine oporuka dalmatinskih građana jer izražava uobičajenu dvosmjernu strategiju u izboru primatelja legata. Naime, većina dalmatinskih oporučitelja toga doba veliku pažnju posvećivala je raspodjeli legata članovima svojih obitelji, dok su s druge strane dio legata donirali u pobožne svrhe odnosno ad pias causas i pro anima sua.20 Na početku oporuke Marica navodi svoje psihičko i tjelesno stanje u trenutku sastavljanja oporuke ističući pritom da je sana mente, sensu, corpore et intellectu. Iako bilježenje oporuke od strane tjelesno zdravih osoba nije bio rijedak slučaj među dalmatinskim oporučiteljima ipak je većina njih to činila iz nekog jasno određenog razloga, npr. bolesti, odlazeći na neko duže putovanje, uvjetovano poslovnim ili religioznim razlozima. Kao razlog sastavljanja oporuke Marica navodi strah od činjenice da umre bezoporučno koji je izražen formulacijom timens periculum mortis et iudicium Dei, nollens intestata decedere. Maričina oporuka sadržajno je vrlo škrta te nam ne otkriva mnogo podataka. Njezina prva oporučna odredba vezana je uz crkvu sv. Lovre kojoj za rad i održavanje ostavlja 10 libara. U oporukama dalmatinskih gradova već od druge polovine 13. stoljeća karakteristična je bila pojava da su oporučitelji ostavljali određeni dio svoje pokretne i nepokretne imovine raznim crkvenim institucijama u svrhu lakšeg prelaska iz ovozemaljskog u zagrobni život. Također u nastojanju da se osigura što brži prelazak duše u drugi svijet dalmatinski su oporučitelji za svoju dušu (pro anima sua) tražili od lokalnog svećenstva da mole i služe mise u raznim crkvama i samostanima. Pri tome su, zauzvrat, tim crkvenim osobama ostavljali vrijedne legate u novcu, liturgijskim predmetima, odjeći ili drugo. Taj slučaj zabilježen je u Maričinoj oporuci koja svećenicima Mihoju, Ivanu Chatoliche i Barti de Pulastro ostavlja po tri libre za mise koje će služiti. Vrlo zanimljiv oporučni legat predstavlja onaj vezan uz franjevce sv. Antuna u Vienni u Francuskoj kojima oporučuje 40 solida. Marica se u oporuci prisjetila i članova svoje najuže obitelji, pa je zatražila da joj pripadnu sva dobra koja je posjedovao njezin brat te da se dio dobara podjeli za duše njezinih pokojnika. Već od druge polovine 13. stoljeća dalmatinski oporučitelji, osobito oni iz bogatijih gradskih slojeva u svojim posljednjim voljama iskazivali su milosrđe prema slugama 20 O pobožnim legatima i onodobnom sistemu oporučivanja u Dalmaciji vidi opširnije u: Zoran Ladić, Last Will: Passport to Heaven. Urban Last Wills from Late Medieval Dalmatia, Zagreb, 2012. Isti, Oporučni legati pro anima i ad pias causas u europskoj historiografiji Usporedba s oporukama dalmatinskih komuna, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, vol. 17, 1999., str.17-29; Isti, O nekim oblicima brige za siromašne i marginalne pojedince i grupe u dalmatinskim komunama u kasnom srednjem vijeku, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, vol. 20, 2002., str. 1-25; Isti, Legati kasnosrednjovjekovnih dalmatinskih oporučitelja kao izvor za proučavanje nekih vidova svakodnevnog života i materijalne kulture, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, vol. 21, 2003., str. 1-28.


Sl. 3. Faksimil oporuke gospođe Marice, supruge pokojnog magistra Bernarda iz Lodija zaposlenim u njihovim kućama ili na zemljišnim posjedima u gradskim distriktima. Tako Marica oporučuje svojoj služavki Radoslavi 5 libara, dok njezinoj kćerki Fuski daruje jedan janjeći ogrtač i ukras za kosu. O Maričinom imetku teško je iznijeti opće stajalište budući da se u njezinoj oporuci ne navode nekretnine i pokretnine posebno nego se o stečenim dobrima govori skupno (omnia bona mobilia et stabilia). Jedina imovina koju posebice ističe vezana je uz kuću koju je posjedovala u Trogiru, a koju ostavlja svojim sinovima kao i kuhinju koja se nalazila pored dotične kuće. Glavnim nasljednicima (heredes universales) svih svojih pokretnih i nepokretnih dobara imenovala je svoje sinove Nikolu i Lovru da ih raspodijele na jednake dijelove. Prilog: Oporuka gospođe Marice, supruge pokojnog magistra Bernarda iz Lodija, Trogir, 15.3.1371. (Državni arhiv u Zadru, Arhiv Trogira, kutija 46, sv. 1, fol. 14’) (fol. 14’) (In margine): Domine Mariçe vxoris condam magistri Bernardi testamentum

Eodem anno, millesimo, indictione, die XV mensis Marcii Domina Mariça, vxor condam magistri Bernardi de Laude, sana mente, sensu, corpore et intellectu, timens periculum mortis et iudicium Dei, nolens intestata decedere dispositionem omnium bonorum suorum seu rerum per presens nuncupatiuum testamentum in hunc modum facere procurauit. Inprimis reliquit pro laborereio ecclesie

sancti Laurentii libras X paruorum pro anima sua. Item reliquit dompno Michoy pro misis canendis libras tres paruorum. Item reliquit dompno Iohanni Chatholice pro misis dicendis libras tres paruorum. Item reliquit pro anima sua dompno Barthe de Pulastro libras III paruorum pro misis canendis. Item reliquit pro anima sua fratribus sancti Antonii de Vienna soldorum XL paruorum. Item voluit dicta testatrix, quod si bona omnia fratris sui venerint ad manus suas, quod distribuantur pro animabus suorum mortuorum libras L paruorum; sine autem, tunc reliquit tamen XXV. Item reliquit Radoslaue famule sue libras V paruorum. Item reliquit Fusce filie sue agnetinuum mantellum femeninum et unam coperliçam. Item reliquit filiis suis Nicholao et Laurentio solummodo unam suam domum positam Tragurii iuxta Qualiçam vxorem Stipe sartoris, viam publicam ex duobus lateribus et altera lateribus et unam cuoquinam iuxtapositam domum. In omnibus autem aliis bonis suis tam mobilibus quam stabilibus tam presentibus quam futuris, actionibus et rationibus dicte testatrici competentibus et competituris, residuis antedictis legatis in hoc testamento contentis, reliquit et constituit, disposuit et ordinauit duos suos filios, videlicet Nicholaum et Laurentium heredes suos legitimos et vniuersales pari portione et ad executionem omnium predictorum voluit dicta testatrix et esse constituit suos fideicomissarios Nicholaum dictum filium suum et Augustinum Casoti et hanc esse uoluit suam ultimam uoluntatem, quam valere voluit vero iure testamenti uel codicillorum seu cuiuscumque alterius ultime uoluntatis. Actum Tragurii in domo ipsius testatricis, presentibus Petro Mauri Mirsce et Marino Desse Maroy, testibus ad hoc vocatis et rogatis et ser Iacobo Andree examinatore.

DRUŠTVENA DOGAĐANJA

Skupština Hrvatske javnobilježničke komore Mali Lošinj, 12. svibnja 2012. U nazočnosti više od 160 članova Skupštine te gostiju: Ante Galića, predsjednika Visokoga upravnog suda; mr. sc. Jadranka Juga, suca Vrhovnog suda; Željke Bregeš, sutkinje Trgovačkog suda u Zagrebu; odvjetnice Adele Budinić Kušeta iz Malog Lošinja – predstavnice Hrvatske odvjetničke komore te Garija Capellija, malološinjskoga gradonačelnika, u ovome gradu održana je (12. svibnja 2012.) 17. redovna sjednica Skupštine Hrvatske javnobilježničke komore. Sjednicu Skupštine otvorio je predsjednik Komore Ivan Maleković te pozdravio nazočne goste i članove HJK. Skupštinu je vodio predsjednik radnog predsjedništva Pero Džankić, član Upravnog odbora, a članice radnog predsjedništva bile su: Lucija Popov, potpredsjed-

nica Komore i Željena Biuk, predsjednica Zajedničkog javnobilježničkog zbora Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Dubrovačko-neretvanske županije,. Na sjednici Skupštine usvojeno je izvješće predsjednika Komore o njezinu radu i godišnje izvješće o financijskom stanju Komore za 2011. godinu, koje je podnio rizničar Vlasto Podgajski, član Upravnog odbora. Božo Marković, predsjednik Nadzornog odbora, podnio je izvješće o radu ovoga tijela. Donesen je i proračun HJK za 2012. godinu. Istodobno je održana i godišnja sjednica Skupštine Udruge javnobilježničkih prisjednika, savjetnika i vježbenika, koji su priredili tradicionalne sportske igre.

Predsjednika HJK Ivana Malekovića

Adele Budinić Kušeta, Jadranko Jug i Lucija Popov

Gari Capelli i Božo Marković


Stručna služba HJK i Radno predsjedništvo Skupštine: Đorđe Maravić, Gordana Hanžek, Željena Biuk, Pero Džankić i Lucija Popov

Ante Galić, predsjednika Visokog upravnog suda

Željka Bregeš, sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu

Vlasto Podgajski, rizničar

Božo Marković, predsjednik Nadzornog odbora


Skupština Udruge javnobilježničkih prisjednika, savjetnika i vježbenika

Posjet uredu kolege Paola Pasqualisa Portogruaro, 10. prosinca 2011. Bilježnici Zajedničkog javnobilježničkog zbora Koprivničko-križevačke, Međimurske i Varaždinske županije posjetili su uglednoga kolegu notara Paola Pasqualisa u njegovu sjedištu, u Portogruaru, u Italiji. Paolo Pasqualis ima zajednički ured s kolegom Antoniom Michielanom. Upoznao ih je s nadležnostima talijanskih javnih bilježnika u svezi prometa nekretnina. Posebno je naglasio kako je forma javnobilježničkog akta obvezatna za ugovore temeljem kojih se prenose prava vlasništva na nekretninama, tako da odmah nakon zaključenja ugovora notar podnosi poreznu prijavu i prijavu za upis prava vlasništva na kupca. Od trenutka potpisa ugovora notar jamči državi plaćanje porezne obveze i to tako da on sam sastavlja obračun po veoma složenoj metodi (budući da u Italiji ima više različitih poreznih stopa - ovisno o vrsti nekretnine, svojstvu stranaka i vrsti transakcije), nakon čega notar i uplaćuje porez (kojeg su mu predujmile stranke). Notar ima uvid u podatke o nekretnini u javnom registru, a to uključuje i podatak o vrijednosti nekretnine prema evidenciji porezne uprave. Promjenu podataka temeljem ugovora notar, kao i poreznu prijavu, provodi elektroničkim putem.

U ugovorima se obvezatno detaljno opisuje i način plaćanja kupovnine (na primjer, broj čekova, broj bankovnih računa). Posjet je bio izuzetno poticajan, kako glede upoznavanja nadležnosti talijanskih notara, tako i organizacije ureda i dužnosti notara prema propisima o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Ovim putem najljepše zahvaljujemo kolegi Paolu Pasqualisu. Jagoda Vajdić Sevšek, javna bilježnica


Prisustvo Kongresu notarijata Albanije Tirana, 5. svibnja 2012. Kongresu su prisustvovale predstavnici povjerenstva za međunarodnu suradnju javne bilježnice: Obrenija Ribarić, Zorka Čavajda i Alemka Gajski

Francuski notari iz pokrajine Jura u Dubrovniku Dubrovnik, 19. svibnja 2012. Predvođeni predsjednikom Pokrajinskog ogranka javnobilježničke komore Francuske - pokrajine Jura, goste su dočekali predstavnici Povjerenstva za međunarodnu suradnju, hrvatski javni bilježnici: Anđelko Stanić, Nikša Viđen, Nikša Mozara, Luce Bronzan, Željana Biuk i Teo Karabotić Milovac. I naše goste Dubrovnik je zadivio svojom ljepotom i tradicijom. Posebno su bili oduševljeni natpisom na Kneževu dvoru: OBLITI PRIVATORUM/ CURATE PUBLICA, motom koji je još uvijek aktualan u svim javnim službama, bez obzira na naciju i nakon toliko stoljeća od ispisivanja na vratima Dvora. Razmijenjena su iskustava naših službi kao i komparacija

nadležnosti. Sa zanimanjem smo slušali o njihovim kompetencijama u vezi s nekretninama kao i da očekuju povećanje javnobilježničke tarife tijekom ove godine u Francuskoj. S hrvatske strane istaklnuli smo poziciju javnog bilježništva u RH te položaj HJK u međunarodnim asocijacijama. Između delegacija razmijenjene su pozdravne riječi te prigodni darovi. Kratak posjet francuskih bilježnika iskoristili smo kao prigodu da se međusobno bolje upoznamo, ali i da oni upoznaju Dubrovnik obilaskom brodom kao i turističkim razgledavanjem ovoga prekrasnoga grada.

Teo Karabotić Milovac, javni bilježnik


Sastanak predsjednika regionalnih notarskih komora Zagreb, 16. svibnja 2012.

Sastanak predsjednika notarijata Austrije, Slovenije, Bosne i Hercegovine – Federacije BIH, Makedonije i Hrvatske održan je u Hrvatskoj javnobilježničkoj komori 16. svibnja 2012., s temom razmatranja posebnosti pravnog uređenja zemljišnih knjiga i drugih evidencija o nekretninama u ovim zemljama. Počasni predsjednik Heksagonale i predsjednik Austrijske notarske komore u mirovini, dr. Klaus Woschnak, uvodno je izlagao o Notarijatu i zemljišnoj knjizi u Republici Austriji. Doc. dr. Ludwig Bittner, predsjednik Austrijske notarske komore, upoznao je sudionike s razvojem elektroničke zemljišne knjige u Austriji. Ivan Maleković, predsjednik HJK, nakon pozdravnih riječi iznio je pregled stanja upisnika nekretnina u Republici Hrvatskoj.

O posebnostima zemljišnoknjižnog prava govorili su: Marijana Tičar-Bešter, predsjednica Notarske zbornice Slovenije, zatim Zorica Pulejkova, predsjednica Notarske komore Makedonije i Sefedin Suljević, predsjednik Notarske komore FBiH. Nazočili su i Andrej Šoemen, potpredsjednik slovenske Komore, zatim notar Marjan Kocevski te Lucija Popov, potpredsjednica HJK i Stjepan Šaškor, član Povjerenstva za međunarodnu suradnju HJK. Češka notarska komora uputila je pisano izvješće o temi sastanka, a predsjednik dr. Martin Foukal uputio je pismo podrške suradnji oko razmjene informacija.


Skupština zajedničkog javnobilježničkog zbora Split Split, 10. prosinca 2011. Dio fotografija sa svečanog dijela sastanka na kojem je predsjednica Zbora, bilježnica Željena Biuk, podijelila zahvale članovima javnobilježničkog Zbora. Snimio; Darko Rom

Sastanak članova Hexagonale u Zagrebu Zagreb, 6. srpnja 2012. Poznato je da Austrijska bilježnička komora usko surađuje s notarskim organizacijama u zemljama srednje i istočne Europe (Austrija, Češka, Hrvatska, Slovenija i Slovačka) u okviru Srednjoeuropske inicijative bilježnika tzv. Heksagonale. Inicijativa da se, koliko je to moguće, na tehničkoj razini radi zajedno razmotrena je i na sastanku u Zagrebu gdje se posebno razgovaralo o mogućim zajedničkim elektroničkim obrascima i formama.


Informatička tehnologija u sustavu javnih registara Zagreb, 25. rujna 2012. Imajući u vidu informatizaciju u državnoj i javnoj upravi, a pogotovo u pravosuđu te programe povezivanja baza podataka u Republici Hrvatskoj, Hrvatska javnobilježnička komora nastoji unaprijediti korištenje IT-a u pravnom sustavu, uz visoke standarde pravne i tehničke sigurnosti, te je u suradnji s Austrijskom notarskom komorom organizirala ovu prezentaciju radi upoznavanja stručne javnosti s uspješnim funkcioniranjem tog sustava u susjednoj Republici Austriji. CyberDOC sustav je u uspješnoj duljoj primjeni u austrijskom pravnom poretku, a vodi ga tvrtka u okviru austrij-

skog Notarijata u sustavu kojeg objedinjavaju nadležna tijela Vlade i sudova Republike Austrije. Usto raspravljalo se i o novinama u elektroničkom arhiviranju isprava te vezama između javnih registara (posebno zemljišne knjige, sudskog registra te Porezne uprave) koji u našoj zemlji još nisu u primjeni, a uvedeni su u velikoj mjeri u EU-u (npr. registar anticipiranih izjava i punomoći). Sustav cyberDOC su prezentirali: dr. Alfred Moser, direktor Društva za digitalnu komunikaciju u notarijatu Republike Austrije, mag. Alexander Winkler, notar u Kirchbergb/Pielach, ing. Reinhold Plach, IT menadžer.


Savjetovanje o temi:

Pravo društva u javnobilježničkoj praksi Zagreb, 15. rujna 2012.

U organizaciji Hrvatske javnobilježničke akademije, u prostorijama Hrvatske javnobilježničke komore, održano je savjetovanje o temi “Pravo društava u javnobilježničkoj praksi”. Predavači na savjetovanju bili su: prof. dr. sc. Siniša Petrović i doc. dr. sc. Hrvoje Markovinović. U predavanju i raspravi bilo je niz zanimljivih tema vezano uz dopune koje se odnose na usklađivanje Zakona o sudskim pristojbama i Zakona o javnobilježničkim pristojbama s nedavnim izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, objavljenima u Narodnim novinama, br. 111/12., u dijelu koji se odnosi na osnivanje jednostavnih društava s ograničenom odgovornošću.


HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA ZAGREB, Radnička cesta 34/II Tel.: 01/4556-566, faks 01/4551-544 E-mail: [email protected] http://www.hjk.hr

10000 ZAGREB (01) Andrašić Damir, Prilaz Ivana Visina 5 tel. 655 59 05, fax. 655 58 28 e-mail: [email protected] Dražen Markuš, jb prisjednik Ankon Jasminka, Nehajska 22 tel. 301 76 93, fax. 301 76 93 e-mail: [email protected] Snježana Torić, jb prisjednik Vedran Horvat, jb prisjednik Baković Marija, M. Matošeca 3 tel. 373 13 76, fax. 373 59 25 e-mail: [email protected] Milijana Baburić, jb prisjednik Ivana Baburić, jb prisjednik Viktorija Nikolić, jb savjetnik Lana Puljčan, jb vježbenik Barbarić Sanja, Ivana Šibla 13 tel. 663 61 70, fax. 663 62 70 e-mail: [email protected] Duje Ordulj, jb prisjednik Brozović Škrinjarić Štefica Remetinečki gaj 2F, tel/fax. 614 13 85 e-mail:[email protected] Jadranka Kuić Humek, jb prisjednik Dragana Bošnjak Kovačević, jb vježbenik Burec Mladen Trg Stjepana Konzula 1, tel. 239 55 44 fax. 234 45 35 e-mail: [email protected] Božo Miletić, jb prisjednik Ivana Kozar, jb prisjednik Valentino Koščak, jb savjetnik Nikica Matan, jb vježbenik Čaklović Ljubica, Ilica 253, tel. 370 30 35, fax. 370 33 97 e-mail:[email protected] Daniela Božić, jb prisjednik Čavajda Zorka, Radnička cesta 48, tel.483 16 70, fax. 604 04 45 e-mail:[email protected] Tatjana Kralj, jb prisjednik Doroteja Filipović, jb prisjednik Mija Žužul, jb vježbenik Filip Milak, jb vježbenik

Čerić Velimir, Ul. Hrvat. proljeća 65 tel. 298 98 22, fax. 292 30 89 e-mail: [email protected] Dolores Svitlanović, jb vježbenik Dabelić Marina, Vukovarska 284, tel. 230 30 58 e.mail:[email protected] Gordana Relić-Gutenberger, jb prisjednik Despot Zorka, Lastovska 12 tel. 618 07 10, fax. 618 09 56 e-mail:[email protected] Davor Dukat, jb prisjednik Dolinar Nenad, Varšavska 4/II tel. 483 00 95, fax. 483 00 96 e-mail: [email protected] Martina Šugar, jb prisjednik Draškić Lada, Frana Petrića 1 tel.481 32 01, fax. 481 34 02 e-mail:[email protected] Aleksandra Martinović, jb prisjednik Blaženka Plećaš, jb prisjednik Martina Jankač, jb savjetnik Jelena Gvozdanović, jb vježbenik Dujmović Iva, Jurišićeva 21, tel/fax. 481 45 19 e-mail:[email protected] Renata Marković, jb prisjednik Džankić Pero, Korčulanska 3E/II tel. 618 03 50, fax. 618 03 61 e-mail:[email protected] Martina Plastić, jb prisjednik Ivana Džankić, jb savjetnik Darja Bošnjak, v.d.jb, Poljička 27 tel. 615 43 22, fax. 615 43 23 e-mail: [email protected] Ana Škarić, jb prisjednik Svjetlana Pleić, jb savjetnik Gajski Alemka, Mandrovićeva 17 tel. 231 13 32, fax. 234 57 17 e-mail: [email protected] Boža Svedrec, jb prisjednik Dubravka Rakitničan, jb prisjednik Melita Čondrić, jb prisjednik Nadija Jeić, jb savjetnik Marko Reš, jb vježbenik Iva Kralj, jb vježbenik


Jelena Gajski, jb vježbenik Galić Radojka, Čikoševa 5 tel. 230 36 24, fax. 230 36 62 e-mail: [email protected] Goranka Mališa, jb prisjednik Marina Bukovčak, jb savjetnik Galović Stanislava, Miroslava Milića 4 tel. 388 17 57, fax. 388 17 80 e-mail:[email protected] Tomislav Garofulić, jb prisjednik Gorana Blaić Hebrang, jb prisjednik Glibota Milan, Trnjanska cesta 23, tel/fax. 615 19 60 e-mail: [email protected] Vedrana Jaković, jb prisjednik Luka Glibota, jb vježbenik

Ježek Mladen, Šoštarićeva 8/III, tel./fax. 492 96 41 e-mail: [email protected] Danaja Debicki, jb prisjednik Tomislav Žabek, jb savjetnik Jukić Nevenka, Unska 2a tel. 617 09 33, 617 09 34 e-mail: [email protected] Jurić Marijan, Savska cesta 56 tel. 617 71 34, fax. 617 72 07 e-mail: [email protected] Marija Bartolić, jb prisjednik Ivan Jurić, jb prisjednik Marija Ćatić, jb vježbenik Juroš Alen, Dankovečka 8, tel. 298 94 94 e-mail:[email protected]

Grladinović Dubravka, Draškovićeva 13 tel/fax. 461 23 16 e-mail:[email protected] Ivana Macanić, jb prisjednik Mirna Ivković, jb savjetnik

Kelečić Vesna, Zagrebačka avenija 104 c/III tel. 387 80 88, fax. 387 81 07 e-mail:[email protected] Tina Petrić, jb prisjednik Željka Štefanić, jb vježbenik

Herceg-Miličević Ljiljana, Jurišićeva 1 tel. 492 12 20, fax. 492 12 21 e-mail: [email protected] Ivana Herceg, jb prisjednik Zvjezdana Popović , jb prisjednik Matej Herceg, jb vježbenik Petra Kaleb Čerber, jb vježbenik

mr.sc.Knego-Rogina Jadranka, Argentinska 4 tel/fax. 345 19 46, e-mail: [email protected] Vika Despot Roso, jb prisjednik Marija Pezer, jb prisjednik Krešimir Rogina, jb vježbenik Margareta Žabčić, jb vježbenik

Horvat-Pernar Željka, Savska cesta 9 tel/fax. 482 95 70 e-mil:[email protected] Ernita Obuljen, jb prisjednik Valerija Pernar, jb vježbenik Hukelj Anica, Mrazovićeva 6/I tel. 481 99 55, fax. 481 99 51 e-mail: [email protected] Kristian Hukelj , jb prisjednik Marija Soko, jb prisjednik Maja Peris, jb savjetnik Marina Mesić, jb vježbenik Jakić Branko, Zelinska 3, tel/fax. 611 46 44 e-mail: [email protected] Marko Elijaš, jb prisjednik Mihovil Vukša, jb vježbenik Ivan Jakić, jb vježbenik Ivana Gulić, jb vježbenik Jakobović Gordana, Ilica 176, tel/fax. 377 73 17 e-mail:[email protected] Ljerka Gec, jb prisjednik Sinja Maja Oštrek, jb prisjednik Jelavić Zoran, Hrvatskog proljeća 40, tel/fax. 291 36 08 e-mail:[email protected] Tamara Kaiser, jb prisjednik Ivana Drnić, jb vježbenik

Kutija-Kušpilić Renata, Maksimirska 3 tel. 239 59 84, fax. 239 59 85 e-mail: [email protected] Nikolina Milešević, jb prisjednik Lisonek Ilinka, Trg Hrvat. velikana 4 tel. 481 04 93, fax. 487 15 48 e-mail: [email protected] Sanja Kodrnja, jb prisjednik Suada Jašarević, jb prisjednik Sandra Nikolov, jb prisjednik Zrinka Akalović, jb vježbenik Lovrić Biserka, Grižanska 6 tel. 295 52 10, fax. 295 52 12 e-mail: [email protected] Franka Kralj, jb prisjednik Božica Jagoić Tukša, jb savjetnik Lea Vrščaj, jb vježbenik Marčinko Vladimir, Palmotićeva 43a tel. 483 96 27, fax. 492 11 20 e-mail: [email protected] Tanja Kapitan, jb prisjednik Tena Genc, jb prisjednik Iva Kršić, jb savjetnik Marija Streny, jb vježbenik Maroslavac Željka, Av. Dubrovnik 12 tel. 655 13 73, fax. 654 81 51 e-mail: [email protected] Gordana Manojlović, jb prisjednik


Irena Marić, jb prisjednik Sandra Bednaršek, jb savjetnik Martinović Igor, Petrinjska 14, tel. 492 02 51, fax. 492 03 99 e-mail: [email protected] Mirela Kovačević, jb vježbenik

Ribarić Obrenija, Nikole Tesle 16, tel/fax.485 50 84 e-mail: [email protected] Marija Antolin, jb prisjednik Ivana Blaić, jb savjetnik

Matijević Tomislav, Vukovićeva 11, tel. 370 01 99 e-mail:[email protected] Ivica Vuković, jb prisjednik

mr.sc.Rotim Jozo, Trg J. F.Kennedyja 6b tel. 238 36 40, fax. 238 36 41 e-mail: [email protected] Boro Bubnjić, jb prisjednik Ivan Rotim, jb vježbenik Nevena Cota, jb vježbenik

Matko Ruždjak Jožica, Kneza Višeslava 2 tel. 461 17 60, fax. 462 28 33 e-mail: [email protected] Sanja Vladušić, jb prisjednik Nataša Marijanović, jb prisjednik Vida Baranović, jb savjetnik

Sabol Terezija-Zinka, Turinina 5 tel. 480 20 80, fax. 660 39 92 e.mail:[email protected] Marina Babić Katić, jb prisjednik Marijana Ćosić, jb prisjednik Jan Mikuličić, jb savjetnik

Matoš Mladen, Ilica 297 tel. 377 92 06, 377 65 60, fax. 374 56 78 e-mail: [email protected] Željka Belić, jb prisjednik Medina Karahasanović, jb prisjednik

Serda Pavlović Suzana, Maksimirska 38, tel. 231 01 30 e-mail:[email protected] Biserka Hrvatin, jb savjetnik

Modrušan Kornelija, Draškovićeva 8, tel. 481 43 53 e-mail: [email protected] Pandža Sanda, Kačićeva 9 tel. 484 07 03, fax. 484 63 37 e-mail: [email protected] Snježana Pavlović Rajčević, jb prisjednik Parlov Ivan, Ozaljska 21 tel. 309 73 33, fax. 309 83 33 e-mail: [email protected] Mate Juroš, jb prisjednik Ivana Jerković, jb savjetnik Pejović-Fumić Lidija, Gundulićeva 31 tel. 484 67 95 fax. 485 46 90 e-mail: [email protected] Picukarić Željka, Boškovićeva 12, tel. 481 00 95 e.mail:[email protected] Tina Čepo, jb vježbenik Popov Lucija, Iblerov trg 2/II, tel/fax. 455 27 02 e-mail: [email protected] Tea Pavičić Gracin, jb prisjednik Vanja Popov, jb prisjednik Željka Rebić, jb savjetnik Ivana Cicvarić, jb vježbenik Pučar Vesna, Miramarska 24 tel. 615 51 91, 615 51 94, fax. 615 51 90 e-mail: [email protected] Ozren Ivković, jb prisjednik Vedran Vujanović, jb savjetnik Marina Tremac, jb vježbenik Ranogajec Branko, Heinzelova 40, tel. 450 08 88 e-mail: [email protected] Domagoj Ranogajec, jb prisjednik

Sudar Duško, Frankopanska 2A tel. 484 78 69, fax. 481 53 18 e-mail: [email protected] Katarina Dilber, jb prisjednik Tihana Sudar, jb prisjednik Suzana Ilić Musić, jb savjetnik Igor Sudar, jb vježbenik mr.sc.Svedrović-Kilibarda Ljubinka, Ilica 139a tel. 377 93 00, fax. 377 95 00 e-mail: [email protected] Iva Glamočak, jb savjetnik Šarčević Vladimir, Tratinska 79/I tel. 302 26 12, fax. 309 43 32 e-mail: [email protected] Ivana Vrcić, jb prisjednik Šaškor Stjepan, Petrinjska 4, tel/fax. 481 05 35 e-mail: [email protected] Vesna Lelas, jb prisjednik Katarina Sokić, jb prisjednik Borna Balta, jb vježbenik Škrinjar Kos Senija, Vlaška 103, tel/fax. 466 50 78 e-mil: [email protected] Marijana Dekanić, jb prisjednik Andrijana Plenča, jb vježbenik Štefčić Jasna, Zajčeva 1, tel/fax. 242 28 66 e-mail: [email protected] Tadić Nikola, Prilaz Đ. Deželića 23 tel. 482 64 40, fax. 482 65 12 e-mail: [email protected] Jelena Maržić Benzia, jb prisjednik Maša Morić, jb savjetnik Matea Radišić, jb vježbenik Trkman Pajić Mirjana, Škrlčeva 39, tel/fax. 230 23 35 e-mail: [email protected]


Jana Pajić, jb prisjednik Valić Katica, Trg N. Š. Zrinskog 17 tel. 487 30 60, fax. 487 30 51 e-mail: [email protected] Nada Jukić, jb prisjednik Tomislav Knez, jb prisjednik Kristijan Krznarić, jb vježbenik Vodopija Čengić Ljiljana, Rudeška cesta 173 tel. 388 85 16, fax. 388 85 17 e-mail:[email protected] Nevenka Šimac, jb prisjednik Alen Alić, jb vježbenik Zajec Vlasta, Trg kralja Tomislava 4 tel. 485 27 07, fax. 485 27 08 e-mail: [email protected] Sanja Lovrić, jb prisjednik Domagoj Balentin, jb prisjednik Zorić Jasna, Dugoselska 12, tel./fax. 231 13 31 e-mail: [email protected] Anamarija Baljkas Hrgić, jb prisjednik Nikolina Gažić jb prisjednik Ivana Galić, jb savjetnik Hrvoje Benković, jb vježbenik Ivona Tomičić, jb vježbenik Žitko Janko, Poljička 12, tel. 611 73 03, fax.617 64 71 e-mail: [email protected] Dada Žitko, jb vježbenik Lovro Tomičić, jb vježbenik Žitko Jasna, Milana Amruša 7/II, tel.481 01 65, fax.481 31 66 e-mail:[email protected] Marina Sente, jb vježbenik Živković Iva i Škaričić-Sinčić Lada, Gajeva 2/IV, tel. 487 60 71, fax. 481 29 67 e-mail:[email protected] Sabrina Kafedžić, jb prisjednik Anita Škurjanec, jb prisjednik Margita Kozina Ištuk, jb savjetnik Kristina Mikulić, jb savjetnik Barbara Živković, jb vježbenik Katarina Krznarić, jb vježbenik 31300 BELI MANASTIR (031) Milas David, Kralja Tomislava 39 tel. 742 242 , fax. 742 240 e-mail: [email protected] Krešimir Milas, jb prisjednik 23420 BENKOVAC (023) Dražina Martina, Trg Alojzija Stepinca 14 tel.682264, fax.682261 e-mail: [email protected] 23210 BIOGRAD NA MORU (023) Kvartuč Dušan, Obala P. Krešimira IV bb, tel/fax. 383 021 e-mail: [email protected]

43000 BJELOVAR (043) Čulo Poljak Marija, Trg E.Kvaternika 2, tel. 220 696 e-mail: [email protected] Kustić Marija, A. Starčevića 5b, tel/fax. 242 145 e-mail: [email protected] Sandra Naumovska, jb prisjednik Natalija Batinac, jb prisjednik Mario Franjić, v.d.jb, Ul. A. K. Miošića 28a tel. 241 553, fax. 221 252 e-mail: [email protected] Dujmović Martina, P. Preradovića 8/I, tel. 241 250 e-mail: [email protected] Ivana Mrsin, jb savjetnik 52460 BUJE (052) Nazarević Snježana, Trg J. Broza Tita 1 tel. 721 743, fax. 721 744 e-mail: [email protected] Dijana Akrap, jb prisjednik 52420 BUZET (052) Ivković Miodrag, Trg Fontana 2, tel. 695 712, fax. 662 929 e-mail: [email protected] Marijela Antonac, jb vježbenik 51250 CRIKVENICA (051) Boras Koko, Ul. K. Zvonimira 29, tel/fax. 241 952 e-mail: [email protected] 40000 ČAKOVEC (040) Crnčec Jasenka, I. G. Kovačića 6, tel/fax. 311 507 e-mail: [email protected] Latinka Ivošević, jb prisjednik Tatjana Pavlic Blažon, jb savjetnik Tena Crnčec, jb vježbenik Jalšovec Sanda, Valenta Morandinija 13, tel. 310 688 [email protected] Kvakan Ivan, R. Boškovića 21, tel/fax. 390 733 e-mail: [email protected] Jelena Bogdan Kvakan, jb savjetnik Petar Kvakan, jb prisjednik Marodi Ivan, Matice hrvatske 14, tel/fax. 390 477 e-mail: [email protected] Katarina Posavec, jb prisjednik Sandra Marodi, jb vježbenik Zvonarek Mirjana, Park Rudolfa Kropeka 2, tel. 390 750 e-mail: [email protected] 51219 ČAVLE (051) Vesna Šeškar, Čavle 78, tel. 545 326 [email protected] Željka Tuškan Bregovac, jb prisjednik Jelena Papić, jb savjetnik


43240 ČAZMA (043) Torbašinović Ljerko, Trg čazm. kaptola 9 tel. 772 342, fax. 227 040 e-mail: [email protected] Renata Koščević, jb vježbenik 31326 DARDA (031) Marija Kovač, Sv.Ivana Krstitelja 91, tel/fax.741 151 e-mail: [email protected] 43500 DARUVAR (043) Čop Mladen, Trg K. Tomislava 1, tel/fax. 333 512 e-mail: [email protected] 51300 DELNICE (051) Mihelčić Nikola, Amerikanska 3, tel/fax. 811 812 e-mail: [email protected] 49240 DONJA STUBICA (049) Cividini Marija, Trg M. Gupca 25, tel/fax. 286 268 e-mail: [email protected] Maja Baković, jb prisjednik 31540 DONJI MIHOLJAC (031) Đurđević Dinko, Trg A. Starčevića 11, tel/fax. 632 527 e-mail: [email protected] Zrnka Stamatoska, jb prisjednik Ines Matijević, jb vježbenik 22320 DRNIŠ (022) Buva Dijana, Nikole Tesle 17a tel. 886 749, fax. 886 593 e-mail: [email protected] 20000 DUBROVNIK (020) Bronzan Luce, Vukovarska 24 tel. 411 292, fax. 311 943 e-mail: [email protected] Iva Carić, jb prisjednik Mozara Nikša, Vukovarska 17 tel. 638 570, fax. 638 574 e-mail: [email protected] Jelena Škrabo, jb prisjednik Marijana Milković, jb vježbenik Matea Šagarjelo, jb savjetnik Radović Ivo, Vukovarska 19, tel. 492 050 e-mail: [email protected] Nina Burić, jb vježbenik Stanić Anđelko, Dr A. Starčevića 20 tel. 357 777, fax. 357 946 e-mail: [email protected] Nada Pirjać, jb prisjednik Iva Radović, jb vježbenik Viđen Nikša, Vukovarska 22 tel. 412 644, fax. 311 566 e-mail: [email protected] Anto Lozančić, jb prisjednik Mirna Franić, jb vježbenik

47250 DUGA RESA (047) Bišćanin Pešut Zdravka, Bana Josipa Jelačića 7, tel.841075, fax.8410079 e-mail: [email protected] 10370 DUGO SELO (01) Copić Krešimir, Dragutina Domjanića 1, tel. 275 44 79 e-mail: [email protected] Natalija Pavlović, jb prisjednik Perić Slavica, J. Zorića 8 tel. 277 56 20, fax. 277 56 21 e-mail: [email protected] Andreja Tanasković, jb prisjednik Ksenija Borček-Ptiček, jb savjetnik Marija Dajak, jb vježbenik Dejan Elveđi, jb vježbenik 31400 ĐAKOVO (031) Brač Nikola, Ulica pape Ivana Pavla II 8, tel/fax. 810 605 e-mail:[email protected] Crnov David, Ul.Pape Ivana Pavla II 9/I, tel/fax. 815 136 e-mail:[email protected] Ratinčević Pavao, Stjepana Radića 4, tel/fax. 822 186 e-mail: [email protected] 48350 ĐURĐEVAC (048) Matulec Darko, Kralja Tomislava 2, tel/fax. 813 891 e-mail: [email protected] Šimčić Ankica, Trg Sv.Jurja 1, tel/fax. 811 811 e-mail:[email protected] Iva Markov, jb vježbenik 43280 GAREŠNICA (043) Marko Bilandžija, Trg Hrv. branitelja 1, tel/fax. 532 476 e-mail: [email protected] 44400 GLINA (044) Bukovac Marina, S. i A. Radića 12, tel/fax. 882 625 e-mail: [email protected] 53000 GOSPIĆ (053) Fajdić Mile, Kaniška 9, tel/fax. 573 337 e-mail:[email protected] Zdunić Boris, Popa Frana Biničkog 10, tel/fax. 574 862 e-mail: [email protected] Marija Grivičić, jb savjetnik Vesna Stručić, jb vježbenik Marijana Živković, jb vježbenik 43200 GRUBIŠNO POLJE (043) Luketić Ivo, A.G.Matoša 3, tel/fax. 485 025 e-mail: [email protected] 44430 HRVATSKA KOSTAJNICA (044) Pličanić Gordana, Nine Marakovića 69, tel/fax. 851 229 e-mail: [email protected] Belma Pličanić, jb savjetnik


32236 ILOK (032) Šimunić Tomislav, Dr Franje Tuđmana 50, tel. 590 300 e-mail: [email protected] Marko Šimunić, jb vježbenik 21260 IMOTSKI (021) Ujević Petar, Ante Starčevića 17, tel/fax. 670 001 e-mail: [email protected] 42240 IVANEC (042) Šagi-Belcar Nada, Ak.Ladislava Šabana 5, tel. 782 104 e-mail: [email protected] Danijela Marković, jb prisjednik Vedrana Žitnjak, jb vježbenik 10310 IVANIĆ GRAD (01) Mišković Marijan, Moslavačka 12, tel. 288 86 88 e-mail: [email protected] 10450 JASTREBARSKO (01) Volarić Stjepan, Braće Kazić 7, tel. 628 39 69 e-mail: [email protected] Ivana Širanović Vulić, jb prisjednik 47000 KARLOVAC (047) Antić Ivanka, Josipa Šipuša 1, tel. 844 262 e-mail: [email protected] Ines Antić, jb prisjednik Augustinović Marina, V. Nazora 6, tel. 615 466 e-mail: [email protected] Tranfić Željka, V. Nazora 6, tel. 615 466 e-mail: [email protected] Ivana Lipošćak, jb prisjednik Bubaš-Magličić Nina, I. G. Kovačića 2, tel. 616 111 e-mail: [email protected] Sandra Rekaš, jb savjetnik Dijana Radečić, jb vježbenik Plavetić Snježana, Domobranska 6, tel/fax. 600 605 e-mail:[email protected] Žaja Blanka, Gundulićeva 8 tel. 615 920, fax. 615 940 e-mail: [email protected] Morana Kasun, jb prisjednik 51215 KASTAV (051) Mavrinac Radosna, Trg Matka Laginje 1, tel. 691 070 e-mail: [email protected] Martina Lučić, jb prisjednik Emina Vukelić, jb savjetnik 21216 KAŠTEL STARI (021) Donika-Stanojević Joško, Obala kralja Tomislava 26 tel. 232 333 e-mail:j [email protected] Tatjana Perić, jb prisjednik Rozika Dajak, jb savjetnik 49290 KLANJEC (049) Čižmek Mirko, Trg mira 11, tel. 550 331 e-mail: [email protected]

22400 KNIN (022) Čujec Josip, Tvrtkova 3, tel. 662 673 e-mail: [email protected] 48000 KOPRIVNICA (048) Bakrač Nikola, Opatička 5, tel. 622 755 e-mail: [email protected] Ostović Marina, A. Nemčića 4a, tel. 623 820 e-mail: [email protected] Papac Ljubica, A. Nemčića 1/I, tel. 626 817 e-mail: [email protected] Antonia Torma, jb savjetnik Pavlović Ronald, Križevačka 5, tel/fax. 622 440 e-mail:[email protected] 20260 KORČULA (020) Kaliman Ivna, Kovački prolaz 25, tel. 715 758 e-mail: [email protected] Petra Fabijanović, jb vježbenik 51221 KOSTRENA (051) Flego Davorka, Žuknica 1b, tel. 289 700, fax. 289 007 e-mail:[email protected] Andrea Nikolić, jb vježbenik 49000 KRAPINA (049) Bjelčić Damir, Ljudevita Gaja 8, tel. 373 064 e-mail: [email protected] Martina Majcen, jb prisjednik Martina Mrzlečić, jb vježbenik 48260 KRIŽEVCI (048) Jelić-Veršić Nataša, Baltićeva 4 tel. 682 890, fax. 271 340 e-mail: [email protected] Ana Benko Budja, jb prisjednik Tušek Višnja, I. Z. Dijankovečkog 9 tel. 681 700, fax. 271 218 e-mail: [email protected] Željkica Skalički, jb prisjednik 51500 KRK (051) Katunar Zrinski Miljenka, Trg bana J. Jelačića 5 tel/fax. 520 536 e-mail: [email protected] Andrej Pavešić, jb prisjednik Kristijan Trinajstić, jb vježbenik mr.sc. Ružić Mirko, Šetalište Sv. Bernardina bb tel/fax. 221 674 e-mail: [email protected] Sandra Turčić, jb vježbenik 44320 KUTINA (044) Malačić Mira, Hrvat.branitelja 11 tel.681 500, fax. 676 500 e-mail: [email protected] Tina Puškaš, jb savjetnik


Medić Mato, Trg kralja Tomislava 7, tel. 683 525 e-mail: [email protected] Iva Medić, jb vježbenik Mokry-Uroić Dubravka, Kneza Trpimira 2a, tel. 630 288 e-mail: [email protected] 52220 LABIN (052) Udovičić Rita, Zelenice 18/I, tel. 852 013 e-mail: [email protected] Nino Rojnić, jb vježbenik Terković Branko, Rudarska 7 , tel. 851 141, fax. 851 142 e-mail:[email protected] Čekada Lara, jb prisjednik 51415 LOVRAN (051) Radmila Mandić, Šetalište M. Tita 35, tel. 293 426 e-mail: [email protected] Patricija Radetić, jb savjetnik 42240 LUDBREG (042) Radašić Kruno, Miroslava Krleže 27, tel. 810 125 e-mail: [email protected] Lidija Bačani, jb savjetnik 21300 MAKARSKA (021) Barbić Ante, Ul. 4. svibnja 533 br. 1, tel. 615 500 e-mail: [email protected] Anamarija Arapović Vranješ, jb prisjednik Pejković Ante, Ul. Stjepana Radića 7, tel. 615 257 e-mail: [email protected] Anja Pejković, jb prisjednik Lora Pejković, jb vježbenik 51550 MALI LOŠINJ (051) Marković Božo, Braće Vidulić 2-6, tel. 233 047, fax. 520 401 e-mail: [email protected] Filip Marković, jb vježbenik 20350 METKOVIĆ (020) Pandža Joško,v.d.jb A. Starčevića 9, tel. 681 154 e-mail: [email protected] Plećaš Vedran, Trg K.Tomislava 3/I, tel. 681 177 e-mail: [email protected] Jure Plećaš, jb savjetnik 40315 MURSKO SREDIŠĆE (040) Hoblaj Ruža, Trg braće Radića 8a, tel. 543 300 e-mail: [email protected] Hana Hoblaj, jb vježbenik 31500 NAŠICE (031) Godžirov Boris, Pejačevićev trg 11, tel. 615 100 e-mail: [email protected] Ivna Godžirov, jb vježbenik Mandić Ljerka, Braće Radića 6, tel. 612 093, fax. 612 092 [email protected] Lana Kusturić Škurla, jb vježbenik Marija Habuda, jb savjetnik

35400 NOVA GRADIŠKA (035) Jelinić Stanka, Karla Dieneša 3, tel/fax. 363 388 e-mail: [email protected] Domagoj Strinavić, jb prisjednik Zima Dražen, Trg kralja Tomislava 5, tel/fax. 361 961 e-mail: [email protected] Dražen Orešković, jb prisjednik 52466 NOVIGRAD (052) Aleksandra Micelli , Trg Pozzetto 19 tel. 757 043, fax. 726 232 e-mail: [email protected] Lejla Ritoša Horvat, jb prisjednik Antonija Škarda, jb savjetnik Ana Maria Micelli, jb vježbenik 42220 NOVI MAROF (042) Vidović-Džidić Nada, Zagrebačka 2 tel. 612 244, 205 244, fax. 205 243 e-mail: [email protected] Valentina Žugec, jb prisjednik 51259 NOVI VINODOLSKI (051) Tus Jelena, Korzo Vinodolskog zakona br. 50A, tel/fax. 245 503, e-mail: [email protected] 44330 NOVSKA (044) Ante Đerek, Trg L. I. Oriovčanina 18/1, tel/fax. 601 515 e-mail: [email protected] 47300 OGULIN (047) Brčić Mirjana, Vladimira Nazora 23, tel/fax. 525 444 e-mail: [email protected] 21310 OMIŠ (021) Vuković Radoslav, Četvrt Ž. Dražojevića bb tel/fax. 861 753 e-mail: [email protected] 51513 OMIŠALJ (051) Kućar Neven, Put mora 1, tel/fax.841 126 e.mail: [email protected] Kenan Hadžiomerović, jb vježbenik 51419 OPATIJA (051) Hrvojka Kuzle, v.d.jb, Maršala Tita 75/I tel. 272 939, fax. 711 280 e-mail: [email protected] Hrvojka Kuzle, jb prisjednik Marta Jakotić, jb vježbenik Šuran Nataša, Maršala Tita 80 tel. 272 955 , fax. 271 738 e-mail: [email protected] Morana Čavka Markiš, jb vježbenik 33515 ORAHOVICA (033) Novačić Antun, Trg pl. Mihalovića 2, tel/fax. 674 336 e-mail: [email protected] 49243 OROSLAVJE (049) Tadić Petar, Ul. Milana Prpića 65, tel/fax. 284 362 e-mail: [email protected]


31000 OSIJEK (031) Arambašić Biserka, Kapucinska 17/I tel. 214 660, fax. 214 661 e-mail: [email protected] Vjenceslav Arambašić, jb prisjednik Marija Šarić, jb prisjednik Borić Mirjana, Jakova Gotovca 13 tel. 202 200, fax. 202 204 e-mail: [email protected] Ivana Kovačević, jb prisjednik Aleksandra Kolev, jb prisjednik Vedran Borić, jb vježbenik Dumančić Dragica, Vrt J. Truhelke 3, tel/fax. 201 277 e-mail: [email protected] Marijan Dumančić, jb prisjednik Rahela Kovačić, jb savjetnik

52000 PAZIN (052) Blečić Marija, Jože Šurana 6, tel/fax. 621 544 e-mail: [email protected] Marijan Paulišić, jb prisjednik Deana Matković, jb vježbenik Jeromela Mauša Nataša, Dinka Trinajstića 2 tel/fax. 621 111 e-mail: [email protected] Tijana Belac, jb prisjednik 44250 PETRINJA (044) Antoš-Kovačićek Višnja, Dr. Franje Tuđmana 7 tel/fax. 814 587 e-mail: [email protected]

Kokić Anamarija, Trg slobode 3/I, tel. 204 027 e-mail: [email protected]

33405 PITOMAČA (033) Anđal-Mlinarić Brigita, Trg Kralja Tomislava bb tel/fax. 801 561 e-mail: [email protected] Marina Mlinarić, jb vježbenik

Kovačev Tatjana, Europske avenije 4, tel/fax. 206 605 e-mail: [email protected] Janjić Dora, jb prisjednik

10451 PISAROVINA (01) Barbarić Petar,Trg Stjepana Radića 4/I, tel/fax. 629 18 69 e-mail: [email protected]

Pavelić-Musa Zdenka, Županijska 13, tel/fax. 200 808 e-mail: [email protected] Ljiljana Vodopija, jb prisjednik

20340 PLOČE (020) Žderić Tomislav, Neretvanskih gusara 12, tel/fax. 670 323 e-mail: [email protected]

Perić Lidija, Kapucinska 25/I, tel/fax. 201 110 e-mail: [email protected] Mijo Perić, jb prisjednik Jasminka Pavlov, jb prisjednik Antonija Rako, jb savjetnik

44317 POPOVAČA (044) Greblo Vladimir, Trg grofa Erdedya 28, tel/fax. 670 771 e-mail: [email protected]

Popović Mandica, Trg A.Starčevića 10, tel. 650211 e-mail: [email protected] Rok Verica, Kapucinska broj 23/I , tel/fax. 700 707, 205 211 e-mail: [email protected] Lana Albert Majstorović, jb prisjednik Šimašek Zlatko, Vijenac Paje Kolarića 2, tel/.fax. 215 650 e.mail: [email protected] Šustić Hrvatin, Hrvatske Republike 31b, tel.213 213 e-mail: [email protected] Sumba Peček, jb prisjednik 47280 OZALJ (047) Tea Ivić, Zrinskih i Frankopana 15, tel/fax. 732 048 e-mail: [email protected] 23290 PAG (023) Škunca Elizabeta, Podmir bb tel. 612 281, fax. 616 905 e-mail: [email protected] 34550 PAKRAC (034) Grgurić-Rukavina Dubravka, Trg bana Jelačića 6, tel/fax. 412 905 e-mail: [email protected]

52440 POREČ (052) Ferenc Tanja, Trg slobode 2, tel. 452 905, fax. 428 210 e-mail: [email protected] Marjana Kirin, prisjednik Pahović Đordano, Trg Joakima Rakovca 5, tel. 442 163 e-mail: [email protected] Sabina Parencan, jb prisjednik Maksimiljan Pahović, jb vježbenik Hrvatin Marija, 8.marta 1, tel. 433 258 e-mail: [email protected] Tina Kalac, jb savjetnik Morena Gojtanić, jb vježbenik 34000 POŽEGA (034) Bagarić Niko, Ul. Sv. Florijana 6, tel/fax. 272 551 e-mail: [email protected] Marijana Perić, jb prisjednik Brekalo Ante, Dragutina Lermana 6 tel. 272 332, fax. 313 152 e-mail: [email protected] Domagoj Brekalo, jb vježbenik Ivana Kronšteter, jb vježbenik mr.sc.Včelik Mario, Primorska 2, tel/fax. 251 640 e-mail: [email protected] Ksenija Hudeček, jb prisjednik


40323 PRELOG (040) Balaban Marijan, Trg Sv.Florijana 20, tel. 646 200, fax. 645 155 e-mail: [email protected] Blažeka Ljiljana, Glavna 26, tel/fax. 645 062 e-mail: [email protected] Andreja Pavleković, jb prisjednik 49218 PREGRADA (049) Gordana Večerić,v.d.javni bilježnik, Kostelgradska 9 tel/fax. 377 884 e-mail: [email protected] 52100 PULA (052) Crljenica Alida, Ćirilometodske družbe 1, tel/fax. 215 625 e-mail: [email protected] Sandra Bilić, jb prisjednik Maja Crljenica, jb savjetnik

Borčić Jadranka i Sokolić-Ožbolt Olga Užarska 28-30/II, tel/fax. 212 513 e-mail: [email protected] Danijela Miloš, jb prisjednik Kristina Jurčić, jb savjetnik Martina Klarin, jb vježbenik Ćuzela Vesna, Korzo 18, tel. 339 686, fax. 322 969 e-mail: [email protected] Milena Čehajić, jb prisjednik Sunčica Žužić Kovačić, jb prisjednik Zvonka Beg Kvaternik, jb savjetnik Marin Jugovac, jb vježbenik Grozdanić-Dekleva Marija, Korzo 35/I, tel/fax. 336 727 e-mail: [email protected] Loris Baričević, jb prisjednik Nikolina Božić, jb vježbenik

Marina Paić-Čerin, Olge Ban 8, tel. 215311, fax. 380 804 e-mail: [email protected] Duško Bambić, jb prisjednik Marko Vitasović, jb savjetnik

Legović Gordana, Rudolfa Strohala 3, tel. 322 922, fax. 321 052 e-mail: [email protected] Veronika Fućak Zvonarić, jb prisjednik Silvija Perišić, jb vježbenik

Kopić Nansi, Anticova 9/I, tel/fax. 217 808 e-mail: [email protected] Vedran Franković, jb prisjednik Ivan Beletić-Tatić, jb vježbenik Tena Kopić, jb savjetnik Andrej Pudelko, jb vježbenik

Lovrović Lečić Vera, Fiorello la Guardia 25 tel/fax. 212 665 e-mail: [email protected] Nada Jovanić, jb prisjednik Katarina Datković, jb savjetnik Ivan Dobrović, jb vježbenik

Krajcar Denis, Flanatička 10, tel/fax. 215 315 e-mail: [email protected] Mladen Meničanin, jb prisjednik Željko Valenta, jb prisjednik

Marinković Žaklina, Korzo 22, tel. 323 409 e-mail:[email protected]

Kukučka Ivan, Jurja Žakna 4b, tel. 544 755, fax. 213 097 e.mail: [email protected] Danijela Diković Komadina, jb prisjednik Miroslav Kutlača, jb savjetnik Obrovac Skira Sonja, M.Laginje 2, tel. 211 260 e-mail:[email protected] Jelena-Kristina Cindrić Bačac, jb savjetnik Perković Divna, Mletačka 2, tel. 217 505, fax. 522 316 e-mail: [email protected] Pliško Mirna, Smareglina ul. br.7 tel. 210 511, fax. 522 377 e-mail: [email protected] Ivan Regvat, jb prisjednik Vesna Perković, jb savjetnik 51280 RAB (051) Radić Ermina, Mali Palit bb, tel/fax. 725 498 e-mail: [email protected] Draženka Pičuljan, jb prisjednik 51000 RIJEKA (051) Banić Miroslav, Korzo 4/II, tel/fax. 338 114 e-mail: [email protected] Petar Banić, jb savjetnik

Panjković Velibor, Ante Starčevića 4, tel. 317 370, fax. 317 076 e-mail: [email protected] Snježana Horvat Paliska, jb prisjednik Branka Šarić, jb prisjednik Amira Predovan, jb prisjednik Danijela Duran Šunić, jb savjetnik Nataša Babić, jb vježbenik Branka Ramić, jb vježbenik Paravić Darko, Gnambova 2/II, tel/fax. 330 532 e-mail: [email protected] Robert Beletić, jb prisjednik Blanka Kosjek Rumora, jb prisjednik Mario Brajdić, jb savjetnik Marin Bartulović, jb vježbenik Pejnović Stevan, Ribarska 2/2, tel. 214 783 e-mail: [email protected] Marija Butković, jb prisjednik Sablić Dorčić Marina, Ciottina 5, tel. 494 169 e-mail: [email protected] Vesna Matković, jb prisjednik Ana Sabljak, jb savjetnik Smojver-Bašić Anđelka, Školjić 2, tel/fax. 335 890 e-mail: [email protected] Željko Bašić, jb prisjednik


Švegović Vesna, Titov trg 10, tel/fax. 335 753 e-mail: [email protected] Vrsalović Zoran, Korzo 40,tel. 322 211, fax. 322 393 e-mail:[email protected] Ana Huserik Zujić, jb prisjednik Andrea Batelić, jb prisjednik Valentin Jakovac, jb vježbenik 52210 ROVINJ (052) Dušić Davor, Ul. Carera 20, tel/fax. 818 051 e-mail: [email protected] Morana Erak Dušić, jb prisjednik Zujić Rino, N.Quarantotto bb, tel. 830 008, fax. 840 197 e-mail: [email protected] Tatjana Burić, jb prisjednik 10430 SAMOBOR Frković Gordana - Jožinec Ljubica Trg K. Tomislava 13/I, tel/fax. 336 62 10 e-mail: [email protected] Dubravka Leljak Hršak, jb prisjednik Kristina Župančić, jb prisjednik Palinić-Čulin Sandra, Gajeva 35 tel. 332 65 86, fax. 332 65 87 e-mail:[email protected] Remenarić Slavko, Trg kraljaTomislava 10 tel. 338 72 43, fax. 338 72 45 e-mail:[email protected] Elvira Belošević, jb prisjednik 53270 SENJ (053) Vrban Zvonimir, Pavlinski trg 17, tel/fax. 881 759 e-mail: [email protected] Eda Biondić, jb prisjednik 10360 SESVETE (01) Batušić-Šlogar Zinka , Vladimira Ruždjaka 8 tel. 205 82 88, fax. 205 82 99 e-mail: [email protected] Ana Gerić, jb prisjednik Daniela Vuković, jb vježbenik Čergar Milka, Ninska 1, tel. 200 05 82, fax. 201 02 91 e-mail: [email protected] mr.sc.Ante Kravar, jb prisjednik Marija Čukelj, jb savjetnik Ana Žigrović, jb vježbenik Katarina Ivančić, jb vježbenik Mirjana Škarica, jb vježbenik Ledić Sanja, Ninska 3, tel. 200 55 50, 200 55 52, fax. 200 55 17 e-mail: [email protected] Javorka Zaplatić, jb prisjednik Darja Kaleb Gavran, jb vježbenik Vuger Ignac, Karlovačka c. 2., tel/fax. 200 88 28 e-mail: [email protected] Joško Pervan, jb prisjednik Andrija Vuger, jb vježbenik

21230 SINJ (021) Delonga Vladimir, Trg dr. Franje Tuđmana 7 tel/fax. 825 900 e-mail: [email protected] Romac Ana, Put Petrovca 12/2 tel. 823 081, fax. 826 022 e-mail: [email protected] Marijana Buljan, jb savjetnik 44000 SISAK (044) Briševac Imprić Gordana, Trg Lj.Posavskog 3 tel. 522 909 e-mail:[email protected] Ana Podoreški, jb savjetnik Čubelić Šimac Sanja, S.i A. Radića 34 tel/fax. 521 228 e-mail: [email protected] Domagoj Ocvarek, jb prisjednik Marković Ivan, S. i A. Radića 1 tel/fax. 523 694 e-mail: [email protected] Maja Tomazinić Grahovac, jb prisjednik Kraljičković Ivica , S. i A. Radića 25 tel/fax. 523 363 e-mail: [email protected] Dragutin Habulin, jb prisjednik Stojanović Natalija, S i A.Radića 6/6 tel. 522 708, fax. 522 723 e-mail:[email protected] 35000 SLAVONSKI BROD (035) Bračun Miroslav, Ul. P. Krešimira IV br. 3 tel. 449 467, fax. 449 468 e-mail: [email protected] Mira Relić, jb prisjednik Zvonimir Bračun, jb prisjednik Čečatka Robert-Anton, Trg pobjede 19 tel. 449 498, fax. 404 140 e-mail: [email protected] Leo-Mario Pavić, jb vježbenik Kemec Nada , Trg pobjede 22, tel/fax. 410 299 e-mail:[email protected] Blanka Marjanac, jb prisjednik Iva Kemec, jb savjetnik Lukačević Mario, Matije Gupca 30 tel. 445 805, fax. 445 833 e-mail: [email protected] Medunić Ruža, Trg pobjede 10, tel. 440 616 e-mail: javni biljeznik.ruza [email protected] Katarina Oreč, jb prisjednik 33520 SLATINA (033) Krpačić Mato, Trg Sv. Josipa 9, tel/fax. 550 665 e-mail: [email protected]


21210 SOLIN (021) Ivančić Marija, Kralja Zvonimira 75, tel/fax. 210 548 e-mail: [email protected] Snježana Ludvajić, jb prisjednik Maja Maleš Talaja, jb prisjednik Jurišić Boško, Kralja Zvonimira 85, tel/fax. 213 286 e-mail: [email protected] Yvonne Zlatar Šunjić, jb prisjednik Marinko Šutić, jb vježbenik 21000 SPLIT (021) Bilan Vedrana, Kneza Lj. Posavskog 17/I, tel/fax. 321 505 e-mail: [email protected] Vesna Ogorevc, jb prisjednik Vesna Radovan, jb prisjednik Bradarić Ivan, Obala Hrv. nar. preporoda 9 tel/fax. 345 859 e-mail: [email protected] Pero Berić, jb prisjednik Ivana Bradarić, jb prisjednik Čipčić Mila, Gundulićeva 20, tel/fax. 380 122 e-mail: [email protected] Sandra Jelavić, jb prisjednik Dragun Helena, Škrape 53, tel. 530 902, fax. 530 988 e-mail:[email protected] Karabotić-Milovac Teo, Kavanjinova 4 tel. 339 888, fax. 339 890 e-mail: [email protected] Marko Pavičić, jb prisjednik Igor Buzdovačić, jb vježbenik Kekez Nevenka, Hrvatske mornarice 1B tel. 485 255, fax. 322 361 e-mail: [email protected] Dunja Brajčić, jb prisjednik Irena Šimunović, jb prisjednik Kovačević Borica, Ivana Gundulića 44/II tel/fax. 362 497 e-mail: [email protected] Makelja-Šuljić Jagoda, Šimićeva 2, tel/fax. 371 442 e-mail: [email protected] Dražen Makelja, jb prisjednik Jagoda Vuković, jb prisjednik Matačić Jasna, Poljana kneza Trpimira 6 tel/fax. 482 509 e-mail: [email protected] Damir Mikolčević, jb vježbenik Milić-Štrkalj Zrinka, Domov. rata 27b tel. 485 776, fax. 322 455 e-mail: [email protected] Ana Vukojević, jb savjetnik Pavlović Dalibor, Klaićeva poljana 3 tel. 772 948, fax. 772 943 e-mail:[email protected]

Nenad Bekavac, jb vježbenik Popovac Mirjana, Mažuranićevo šet. 13, tel/fax. 317 401 e-mail: [email protected] Ana Zaninović Popovac, jb vježbenik Ivana Brkljačić Malenica, jb savjetnik Mr. sc. Puljiz Zoja, Mažuranićevo šetalište 14, tel. 322 495, fax. 347 000 e-mail: [email protected] Snježana Felzer-Puljiz, jb prisjednik Lucija Bulja, jb vježbenik Rubić Mira, Domovinskog rata 11 tel/fax. 348043 e-mail: [email protected] Šarić Ilija, Hrvatske bratske zajednice 3a tel. 480 341, 480 358 e-mail: [email protected] Matijana Paradžik, jb prisjednik Šuško Ante, Domovinskog rata 3, tel. 348 104 e-mail: [email protected] Ivana Barišić, jb prisjednik Zlokić Ante, Velebitska 26, tel/fax. 534 528 e-mail:[email protected] Kornelija Valjan, jb prisjednik 21300 SUPETAR (021) Kuzmanić Ervin, Ratac 2, tel/fax. 630 555, e-mail: [email protected] Dinko Martinović , jb prisjednik Ivana Miletić, jb savjetnik 21460 STARI GRAD (021) Plenković Jadranka, Sv. Rok bb, tel/fax. 765 547 e-mail: [email protected] 10380 SVETI IVAN ZELINA (01) Rački Branka, Trg Ante Starčevića 14/II, tel/fax. 206 09 37 e-mail: [email protected] Ivan Rački, jb savjetnik 22000 ŠIBENIK (022) Malenica Ljiljanka, Fra Stjepana Zlatovića 18, tel. 331 812, fax. 331 819 e-mail: [email protected] Vesna Maretić, jb savjetnik Nakić Nevenka, A.Starčevića 5, tel. 212 265 e-mail: [email protected] Neven Nakić, jb prisjednik Lučev Igor, S.Radića 79a, tel/fax. 330 025 e-mail: [email protected] Vinko Bukić, jb prisjednik Vuletin Vojislav, Vladimira Nazora 15 tel. 212 096 , fax. 213 190 e-mail: [email protected] Marko Vuletin, jb prisjednik Sunčica Vuletin, jb vježbenik Ana Čvrljak, jb vježbenik


21220 TROGIR(021) Biuk Željena, Matije Gupca 1/II, tel/fax. 885 397 e-mail: [email protected] Velebita Erkapić, jb prisjednik Anica Krnić, jb vježbenik Žanko Petar, Matije Gupca 1/I tel/fax. 885 330 e-mail: [email protected] Danira Margeta-Nuber, jb prisjednik Ana Pavković, jb prisjednik 52470 UMAG (052) Krajina Željko, Trgovačka 1, tel. 743 464, fax. 743 463 e-mail: [email protected] Fabiana Kliman, jb prisjednik Anita Lovrić, jb prisjednik 31550 VALPOVO (031) Gagro Ružica, Trg kralja Tomislava 10, tel. 663 555 e-mail:[email protected] Maja Gagro Bošnjak, jb savjetnik Grgić Jelena, Vij.107.brigade HV 3 tel. 650 100, fax. 650 190 e-mail: [email protected] 42000 VARAŽDIN (042) Benc Rankica, Vrazova 8c tel. 211 400, 212 558, fax. 211 400 e-mail: [email protected] Lidija Metlikovec, jb prisjednik Jelena Plantak, jb vježbenik Čmrlec-Kišić Biserka, Mihanovićeva 2 tel. 211 662, fax. 211 699 e-mail: [email protected] Marija Peručić Jošić, jb savjetnik Natalija Kaselj, jb vježbenik Duić Melanija, Franjevački trg 17, tel/fax. 212 214 e-mail: [email protected] Andreja Levatić Marin, jb prisjednik Željka Poljak Tuholjak, jb prisjednik Lana Pavković Rendić, jb savjetnik

Trstenjak Stjepan, Trg slobode 1 tel. 300 550, fax. 300 552 e-mail: [email protected] Ana Brezovec, jb savjetnik Vajdić-Sevšek Jagoda, Pavlinska 5, tel/fax. 320 015 e-mail: [email protected] Jasenka Pjevac, jb prisjednik Sunčica Gložinić, jb prisjednik 10410 VELIKA GORICA (01) Jurlina Marko, Slavka Kolara 1 tel/fax. 622 10 97, fax. 622 15 52 e.mail:[email protected] Iva Brazda, jb prisjednik Mirna Rob, jb vježbenik Maleković Ivan, Trg kralja Tomislava 7 tel. 622 21 23, fax. 622 52 66 e-mail: [email protected] Bernarda Meštrović, jb prisjednik Ivana Švegar, jb savjetnik Sabine Živković, jb vježbenik Martina Galeković, jb vježbenik Maja Grgurić, jb vježbenik Mirčetić Nives, N. Šopa 41, tel. 622 52 77, fax. 623 25 83 e-mail: [email protected] Martina Begović, jb prisjednik Blanka Štivičić, jb vježbenik Spevec Ranka, Trg K.Tomislava 39 tel. 621 38 69, fax. 625 11 06 e-mail: [email protected] Jasminka Vrba, jb prisjednik 32100 VINKOVCI (032) Kovač Mirodar, Trg B. J. Šokčevića 1, tel/fax. 334 235 e-mail: [email protected] Nikola Perković, jb savjetnik Mendeš Marijan, Duga ulica broj 10/I, tel/fax. 334 221 e-mail: [email protected] Tomislava Komesarović, jb vježbenik

Mađarić Koraljka, Kapucinski trg 2/I tel. 201 323, fax. 210 329 e-mil:[email protected] Janica Plantak, jb prisjednik Emilija Ivetić, jb vježbenik

Vajcl Alen, Duga ulica 8, tel. 338 285, fax. 338 118 e-mail:[email protected]

Rauš-Klier Zvijezdana, Anina 2 tel. 212 812, fax. 200 672 e-mail: [email protected] Željka Brlek-Margetić, jb prisjednik Barbara Viličić, jb savjetnik

33000 VIROVITICA (033) Filipović-Kovačić Dubravka, Andrije Kačića Miošića 2 tel/fax. 726 850 [email protected]

Štimac Bojana, Braće Radića br. 6, tel/fax. 212 833 e-mail: [email protected] Lana Mihinjač, jb prisjednik Iva Zadrović, jb prisjednik Bojana Štrlek Voćanec, jb savjetnik Martina Ivek, jb vježbenik

Vulić Nikola, Vladimira Nazora 13, tel/fax. 338 050 e-mail:[email protected]

Ema Nađ,Antuna Mihanovića 26,tel/fax.800-635 e-mail: [email protected] 21480 VIS (021) Mladineo Margarita, Šetalište Stare Isse 2, tel/fax. 718 088 e-mail: [email protected] Zvjezdana Tafra Roguljić, jb savjetnik Anita Krvavica, jb vježbenik


52463 VIŠNJAN (052) Poropat Anka, Trg slobode 1, tel. 427 852, fax. 427 854 e-mail: [email protected] Ksenija Gambiroža, jb prisjednik 22211 VODICE (022) Gojanović Aljoša, Obala Juričev Ive Cote 27 tel. 441 644, fax. 440 944 e-mail: [email protected] 10340 VRBOVEC (01) Koretić Dubravka, Ul. poginulih branitelja bb tel/fax. 279 28 92 e-mail: [email protected] 21276 VRGORAC (021) Kristić Ivan, Tina Ujevića 13, tel. 675 160, 098 448 795 e-mail: [email protected] 32000 VUKOVAR (032) Arambašić Boro, I. G. Kovačića 2/I tel. 441 988, fax. 441 989 e-mail: [email protected] Duška Uzelac, jb prisjednik Ivana Stočko, jb savjetnik Kovačić Jelica, Trg Kralja Tomislava 1, tel/fax. 421 278 e-mail: [email protected] Sanja Tokić, jb prisjednik

Hrabra Suzana, Don Ive Prodana 4, tel. 312 166 e-mail:[email protected] Kolega-Zubčić Alkica, Stjepana Radića 42b tel/fax. 300 900 e-mail: [email protected] Dragana Marčina, jb prisjednik Filip Zubčić, jb vježbenik Tereza Jurlina, jb vježbenik Marčina Vera, 112.brigade br.3, tel/fax. 314 665 e-mail: [email protected] Jelena Skoblar, jb prisjednik Goran Marčina, jb prisjednik Ana Svorcina, jb vježbenik Mišković mr. sc. Davor, Ul. Mihovila Klaića 7 tel/fax. 311 111 e-mail: [email protected] Mišković Pavica, Braće Vranjanin 9, tel/fax. 319 167 e-mail: [email protected] Ana Mikulić, jb vježbenik 10290 ZAPREŠIĆ (01) Adžija Ivan, Baltazara A. Krčelića 15 tel. 331 08 75, fax. 331 08 76 e-mail: [email protected] Lidija Kolombo, jb prisjednik Mirta Adžija, jb prisjednik

Ore Vojislav, Dr Franje Tuđmana 5 tel. 413 304, fax. 443 331 e-mail: [email protected] Branislava Jovanović, jb prisjednik

Poljak Estera, Tržna 12, tel. 331 45 94, fax. 331 45 93 e-mail:[email protected] Konstantin Dika, jb prisjednik

49210 ZABOK (049) Martinić Javorka, Matije Gupca 47/I, tel/fax. 221 152 e-mail:[email protected]

49250 ZLATAR (049) Bartolek Zvonimir, Trg Slobode 2, tel/fax. 466 808 e-mail: [email protected]

Podgajski Vlasto, Matije Gupca 70 tel. 221 168, fax. 501 197 e-mail: [email protected] Jadranka Kramar, jb prisjednik

Pozaić Đurđica, Zagrebačka 15a, tel/fax. 467 077 e-mail: [email protected] Doroteja Mendek, jb vježbenik

23000 ZADAR (023) Emil Brkić, Ul.Domovin.rata 3 tel. 231 383, fax. 231 481 e-mail: [email protected] Ivana Gadža Beganović, jb prisjednik Grdović Silvana, Zrinsko Frankopanska 38 tel.300646, fax.300648 e-mail: [email protected] Grigillo-Ramljak Darija, Dalmat.sabora 5, tel/fax. 213 000 e-mail: [email protected] Josipa Zubčić, jb prisjednik Ana Ramov, jb savjetnik

52341 ŽMINJ (052) Patricia Pucić, Pazinska 2/h, tel/fax. 846 530 e-mail: [email protected] Vedrana Kliman, jb savjetnik 32270 ŽUPANJA (032) Kaluđer Mladen, Veliki Kraj 59, tel/fax. 830 130 e-mail: [email protected] Marija Karalić, jb vježbenik Marošević Kata, Veliki Kraj 54, tel/fax. 832 793 e-mail: [email protected] Hrvoje Marošević, jb vježbenik Igor Bojić, jb vježbenik


IN MEMORIAM  Želimir Mirić, javni bilježnik u miru, iz Vinkovaca, preminuo 15. lipnja 2012., u 73. godini. Pokopan 18. lipnja 2012. na gradskom groblju u Vinkovcima.  Irma Pavelić, javna bilježnica iz Pregrade, pokopana 27. kolovoza 2012. na Mirogoju u Zagrebu.

Časopis+Javni+bilježnik+br+37

Recommend Documents