Aleksandrida

Aleksandrida Aleksandrida je srednjovjekovni roman o Aleksandru Velikomu i njegovu osvajanju svijeta. Kao roman na glagoljici spominje se već u Zadru 1389., ali se nije sačuvao u nas, već je očuvan u ćiriličnim !osančica" i latiničnim prijepisima i# 1$. i 18. st. i nosi čakavsko%ikavske  je#ične odlike. &matra se da je autor Kalisten '.st. pr. Kr.", a napisan je oko 3((. god. pr. Kr. ) *rvatsku srednjovjekovnu knji+evnost u!raja se #ato to postoji mogućnost da je ver#ija romana o Aleksandru Velikom koja se smatra srpskom Aleksandridom nastala na tlu -rvatske, na #adarskome području. opularnost mnogi* ver#ija romana o jednom od najveći* vladara u ljudskoj povijesti i općenito jednoj od najutjecajniji* oso!nosti ikada !ila je velika/ ra#vilo se mnogo knji+evni* o!rada koje su temati#irale, a često i misti0icirale, +ivot ovog velikog ratnika, cara i vojskovoe. 2adnjauredi V4 5 uredi6 riča o Aleksandru #apočinje opisom neo!ični* okolnosti njegova #ačeća. ) romanu on je  !ioloki sin 7limpije, supruge akedonskog kralja ilipa i od!jeglog egipatskog cara, #vje#do#nanca i čaro!njaka :ektena!a. ;ijep je, pametan učitelj mu je Aritotil", spretan u  !or!i, odlučan i plemenit. :akon smrti #akonitog oca, kralja ilipa, postao je makedonski makedonski kralj i #apočeo osvajanja< Atenu, 2im, 4nglesku. &vladao je čovjekolike #vijeri, krilate +ene i dvoglave #mije. otom je pokorio &redo#emlje, =roju, >#rael, 4gipat, ?a!ilon i er#iju.  :akon to je @arije u!ijen i per#ijska vojska pora+ena o+enio je @arijevu kćerku 2oksanu. 7 tim je dogaajima napisao pismo majci i učitelju< Aleksandar, Aleksandar, car nad cari, promislom vinjega ?oga ospodina gospi materi mojej 7limpijadi, carici, i Aritotilu, učitelju momu, piu radovati se. 7vo sedmo lito je, otkoli i#ido* otuda i #a vse sedam lit ne pisasmo vam, ni poručismo ča je od nas. =o sagriismo, ne toliko od nas i od nelju!ve, koliko da protivo velikomu caru @ariju stojeći i njega ra#!ijajući, o! tom miljenju  pisati vam ne mogosmo. &ada da #nate, jere  njim !ismo se trikat i njega ra#!ismo. > to ersidi vidive, carstvu momu vsi poklonie se. @arij sa +ivotom rasta se i kćer svoju 2oksanu misto dara mani dovede. > !e#mirnu lipost njeje vidi*, +enu ju se!i va#e*... &ada jesmo u ersipolu, velikomu gradu, od ersidov slavljeni, s 2oksandom caricom i vsej ersidiji gospodin. > vi od vas k nam otpiite i vi u acedoniji #dravi pre!ivajte.B

 :a istoku je osvojio Kre#ovo carstvo, pora#io psoglavce, esteroruke ljude i divovske rakove, >ndijskog cara ora i Ama#onke. :a kraju ga je otrovao dvorjanin, 2oksanda se u!ila i carstvo se raspalo.

RAZGOVOR MEŠTRA POLIKARPA SA SMRĆU otiv smrti, pose!ice one personi0icirane, spada u najtipičnije motive knji+evnosti i umjetnosti srednjega vijeka. ) srednjem je vijeku stalno prisutna religio#na tendencija, ali se ona ponekad pretvara i u drutvenu satiru stavljajući u kontrast drutvene nejednakosti te ravnopravnost pred smrću u slikarstvu je to ostvareno u t#v. mrtvačkim plesovima C dance maca!re".  :a Zapadu, vjerojatno u >rskoj, nastao je na latinskom je#iku jedan sastavak pod naslovom @e morte prologus, koji je #atim preveden na vie europski* je#ika. ) staroj *rvatskoj knji+evnosti dijalog magistra olikarpa i &mrti nosi naslov &lovo metra olikarpa i# Diprije. olikarpova vi#ija<  :eki majstor imenom olikarp u Dipriji >rska" molio je ?oga da mo+e govoriti sa &mrću. ?udući da je puno molio, !io je uslien od ?oga. Eednoga dana, oko jedanaest sati prijepodne  javio mu se straan kip C &mrt C i rekao< FZvao si meGH, no on #anijemi od stra*a i padne na #emlju. :o &mrt mu naredi da ustane i govori s njom. 7n je upita #ato je tako nagla. 7na odgovori< FKraj +ivota donosim ?o+jim doputenjem, ljudima, ovcama, ri!ama, pticamaI dje god u!irem, gospodujem nad svim to je čovjeku najdra+e i najplemenitije. > svi carevi i kne#ovi su poda mnom< oni #nameniti po sna#i tijela olijat, A!salon, mu+ &amson", te du*a mudri &alomon, Vergilije, i 0ilo#o0i Aristotel i &okrat". ) 4vanelju po ;uki, u dvanaestom  poglavlju, pie o jednome !ogatau< kada čovjek vri !e#akonje, !lud i druge grije*e, dola#i na kolu moju C ja op*odim sve strane svijeta i ne !ojim se ni papini* odaja, kraljevi*, kardinalovi*, !ogati*, siromani*, udovica, mudri*IH =o kada čuje metar, prestrai se strane smrti. &mrt nastavi< Fo#najem skupoću kardinalovu, snagu ce#ara, kralja i pape, nasilje plemeniti*, #avidnost te+aka i ogovaranje redovnica, o*olost gospodsku i sve drugo.H ?udući da je metru prorekla da će +ivjeti jo est godina, &mrt se i dalje nastavila *valiti svojom svemoći. rotiv nje nema lijeka C pred njom su svi jednaki i nitko joj neće umaći. ?ogata kada umre nita sa so!om ne ponese C kosti pape i ce#ara se ne ra#likuju od drugi*.  :akon pitanja #ato smrt gospodari svim dostojanstvenicima, metar olikarp pita< FKako

odnosi +ivoteGH &mrt odgovara< Frvo uem lakom !oleću, potom stupim u tijelo, potom noge ne mogu *odati, a poto je velika lju!av due prema tijelu, moram se potruditi otkinuti je  C potom pristupim k srcu C tada prestane čovjekova #a!ava.H :akon jo nekoliko pitanja &mrt savjetuje olikarpu kako se tre!a !ojati ?oga i da se mo+e spasi. otom ode. etar o#dravi te popravi svoj +ivot i na čast i slavu umrijee.

Marijina čudesa: !"jek #r!da! $a"lu s"!ju %enu ?ijae jedan čovjek vrlo !ogat koji je ljudima do!ro činio. > toj do!roti je pristajala njegova +ena. Kada je priao !lagdan svete arije, tada su joj činili mnoga do!ra na čast. > tako su  prole mnoge godine. Jena mu je imala takav #akon da je svaki dan ila u crkvu i pred arijom klečala na koljenima i plačem i molitvom molila Zdravo arijo. > kada je jednom doao !lagdan Velike ospe, on nije imao čime do!ra činiti kako je navikao te ga je !ilo sram. > poe on i sakri se u jednoj gori, i dok je ondje stajao prie mu avo i pričini se u svetog oca. > pita ga #ato je priao u pustinju. 7n mu reče kako je !io !ogat i kako su na svaki ovaj !lagdan činili milostinju koliko su mogli, a sada nemaju čime i sram ga je. A avo mu reče da mu preda svoju +enu i on će mu dati duplo većega !ogatstva nego ga je imao. A čovjek mu se u +elji, ne #najući da je to avao, #akune na vjeru. > poe kući i +ivjee sa +enom, i prie mu veliko !ogatstvo od avla. > prie mu avao i reče da mu je dao o!ećanje, a da on ispuni svoje. > jednog dana reče čovjek +eni da poe do mjesta na kojemu mu je !lago koje sada ima !ilo nekoć o!ećano. :o +ena ode prvo u crkvu i #amoli ?la+enu @jevicu i  preporuči joj svoju duu i tijelo C tek onda poe s mu+em. ) pustinji su nali jednu krćansku crkvu C ona ue unutra, a on ostane vani. olila je ariju i u tom trenu uka#a joj se ona kipom i preo!liči se u nju samu te prie mu+u. 7n stade #vati avla i on se pojavi. :o avao reče da to nije +ena njegova, već protivnica, koja ga je protjerala s ne!esa u tamu, te po!je+e vapeći. A arija reče čovjeku da su #!og molitava njegove +ene spaeni o!oje te ga uvede u crkvu do njegove +ene koja je spavala. A @jeva iče#ne i poe svojim putem. ar je iao sretan kući pričajući meuso!no to se #!ilo. > otada su +ivjeli čisto do kraja +ivota.

&i"!' s"( Ka'arine, #adarska latinička pro#na legenda o aleksandrijskoj mučenici i svetici, #apisanaprepisana krajem 1L. stoljeća, jedno je od najljepi* djela *rvatske srednjovjekovne  pro#e< pisana je visokim stilom, ukraena !rojnim retoričkim 0igurama, mjestimice o!likovana kao ritmička pro#a. lavni je lik *agiogra0i je sv. Katarina, ne samo lijepa nego i o!ra#ovana

i učena +ena koja svojim #nanjem, mudroću i retoričkim umijećem !rani krćansku istinu. ;ik učene +ene rijetkost je u *rvatskoj srednjovjekovnoj knji+evnosti.