GOVORNE KOMUNIKACIONE STRATEGIJE
“Znati nešto lakši je dio, teži je dio izreći to glasno” – Nikolas Sparks • Prvi utisak • Mišljenje o vama • Za uspjeh je neophodno naučiti prezentovati sebe i firmu koju zastupamo. 2
Javni nastup • • • • •
Strah od javnog nastupa Svakodnevna komunikacija “COMMUNICARE” Proces komunikacije : PPP Neobavještenost o pravilnom održavanju efiksnog govora ili prezentacije 3
Umanjiti nervozu prije i za vrijeme govora • • • • • • • •
Osjećaj sadružništva Odvlačenje pažnje Strategije opuštanja Objektivizacija ili racionalizacija Ponašajte se “KAO DA” Kanališite suvišnu tenziju Pažljivo odaberite temu za govor Pomozite svom pamćenju
4
Strategije za prvi govor i improvizovane govore • Vremensko ograničenje
• Organizacija
5
• Uzmite u obzir slušaoce
6
• Koristite vizuelne alatke i pomoćni materijal
7
• Pripremite kartice
• Vježbajte, vježbajte, vježbajte
8
Savjeti za držanje govora i prezentovanje • • • • •
Držanje Kontakt očima Govor tijela Srećni završeci Improvizovani govori
9
Vježba za improvizovani govor • Učesnik dobija 5 minuta pripreme da pripremi kratak govor o sebi • 2 minuta za izlaganje • Završna ocjena
10
Strategije prezentovanja • Što je to Power Point? • Kako bi trebala izgledati Power Point prezentacija? • Slide • Fontovi 11
• Pozadine • Animacije • Slike i grafikoni • Završetak 12
Vizuelni izgled prezentacije • Kako (ne)treba izgledati prezentacija
13
14
• Tokom prezentacije razmišljajte – – – – –
gdje stojite kako stojite koristite bilješke koristite vizuelna sredstva brinite o svom glasu da vas svi čuju i da zainteresuje publiku – zadržite pažnju publike i potrudite se da vas slušaju i budu zainteresovani – tražite odgovore od publike. 15
Nemojte • da slušate druge koji vam govore o svojim lošim iskustvima u prezentovanju. A ako baš žele da vam to kažu samo učite iz tog iskustva • da budete sigurni i samouvjereni da ako ste imali odličnu prezentaciju da će svaka biti isto tako uspješna 16
Prednosti i mane prezentacije • Velika prednost prezentovanja je da može da se vidi reagovanje publike i u skladu sa tim mogu se odmah korigovati pojedini elementi prezentacije. • Tako vizuleni elementi prezentacije i ostali grafički efekti daju dodatnu prednost prezentaciji. • U prezentaciji prezenter/govornik može da primjeni različite tehnike i metode komunikacije u daleko većoj mjeri i mnogo efektnije nego prilikom klasičnog govora. 17
• Međutim prednosti prezentacije mogu da budu i kontraproduktivne jer pokazuje: • koliko brzo mislite; • koliko dobro iznosite svoje ideje; • vašu energiju; • vaš entuzijazam; • kako radite i funkcionišete u situacijama “pod pritiskom”; 18
“Nisu svi veliki govornici rođeni da bi to bili ……..neki od njih su istrenirani.”
19
ISPITNA ANKSIOZNOST
1.
UVOD
2.
UZROCI NAPETOSTI I STRESA
• • •
RAZLOZI JAVLJANJA ANKSIOZNOSTI UPITNIK ZA ISPITNU ANKSIOZNOST UPITNIK O PODLOŽNOSTI STRESU
3.
SMANJIVANJE ISPITNE ANKSIOZNOSTI I STRESA
4.
ZDRAVLJE, VJEŽBANJE, ISHRANA, ODMOR, SLIKA O SEBI, MOTIVACIJE I STAVOVI
5.
UČENIČKA (STUDENTSKA) ODGOVORNOST, OČEKIVANJA U POGLEDU SADRŽAJA I ORGANIZACIJE ISPITA
6.
PRIPREMA
7.
RELAKSACIONE TEHNIKE
•
4 VJEŽBE ZA UMANJIVANJE STRESA
8.
IZBJEGAVANJE I OSLOBAĐANJE STRESA I NAPETOSTI
9.
KAKO SE IZBORITI SA KRIZOM
UVOD •
Ispitna anksioznost se odnosi na skup fizioloških i emocionalnih odgovora na pritisak ili stres koji nastaju zbog brige oko predstojećih ispita.
• Ovo stanje uznemirenosti i nelagodnosti se često odlikuje napetošću mišića, glavoboljom, bolom u stomaku, pospanošću ili nesanicom, pretjeranim znojenjem, pojavom bubuljica, plikova usljed groznice, uznemirenošću, depresijom, nervozom, bijesom, panikom, nedostatkom samopouzdanja, bespomoćnošću i gubitkom pamćenja. •
Posljedice ispitne anksioznosti veoma se razlikuju po prirodi i jačini od studenata do studenata. Neke studente blago pogađa anksioznost i oni mogu iskusiti samo jedan ili dva od pomenutih simptoma. Drugi, pak, mogu iskusiti tako snažne simptome anksioznosti da postaju izuzetno onesposobljeni.
•
Mnogi istraživači ukazuju da je malo zabrinutosti dobro za studente jer im održava budnost i usredsređenost na zadatak. Pretjerana briga, sa druge strane, može biti vrlo škodljiva i iznurujuća po studente budući da dovodi do mentalnih blokada i drugih problema.
1. UZROCI NAPETOSTI I STRESA
Prema Pauku (1984), ispitna anksioznost nastaje iz napetosti, a ne stresa. Stres je odgovor tijela na bilo koje i sve zahtjeve njemu iznjete. Napetost, pak, nastaje kada tijelo odgovara na pogrešan način na uzročnike stresa. Stres je poput tjelesne temperature – povećava se i smanjuje. Moramo ostvariti ravnotežu. Naše tijelo ne može razlikovati pozitivan i negativan stres. Za neke ljude, izvjesna količina stresa poboljšava uspješno obavljanje zadatka; ali za većinu, stres umanjuje sposobnost obavljanja zadatka. Stres je biološki termin za posljedice nemogućnosti individue da adekvatnmo odgovori na emocionalne ili fizičke pretnje organizmu. Te pretnje mogu biti stvarne ili zamišljene a podrazumijevaju alarmantno stanje u kojem se povećava lučenje adrenalina i javlja se velika iscrpljenost. Postoji eustres i distres – gdje se organizam može prilagoditi stresu ili ne
U pogledu ispita, anksioznost se javlja usljed jednog ili više sljedećih razloga
student je fizički ili mentalno nezdrav student ima negativnu sliku o sebi i nedostaje mu povjerenje u sopstvene sposobnosti studentu se ne dopada predmet, kurs i/ili predavač student je u prošlosti bio neuspješan na ispitima uopšte ili na tom kursu student shvata da nije odgovarajuće pripremljen za ispit student ima neprikladna očekivanja u pogledu svoje pripremljenosti za ispit student je savladan količinom informacija koje treba naučiti student ne može da pronađe ili je zaboravio pribor za ispit student ne zna šta da očekuje na ispitu student kasni na ispit ili ne može da pronađe prostoriju
Da li doživljavate anksioznost pred ispit?
Koliko je izražena?
Koliko ste podložni stresu?
UPITNIK ZA ISPITNU ANKSIOZNOST Nikad
Rijetko
Ponekad
Često
Uvijek
1
2
3
4
5
___ Pokazujem vidljive znake nervoze kao što su oznojeni dlanovi, drhtave ruke i tako dalje neposredno pred ispit. ___ Osjećam «leptiriće» u stomaku prije ispita. ___ Osjećam mučninu prije ispita. ___ Pročitam pitanja na testu i imam utisak da ne znam nijedan od odgovora. ___ Osjećam paniku prije i tokom ispita. ___ Misli mi se potpuno zablokiraju tokom testa. ___ Sjetim se podataka koji su mi potpuno iščezli iz uma nakon što se test završi. ___ Imam problema sa spavanjem noć pred ispit. ___ Griješim na lakim pitanjima ili upisujem odgovore na pogrešna mjesta. ___ Imam teškoće pri odabiru odgovora.
REZULTATI 1.
2.
3.
4.
Nizak rezultat (10-19 poena) znači da ne patite od ispitne anksioznosti. Zapravo, ako vam je rezultat izuzetno nizak (blizu 10), malo više anksioznosti bi bilo zdravo kako bi vam održalo pažnju i razbudilo vas tokom ispita. Rezultati između 20 i 35 ukazuju da je, iako pokazujete neke odlike ispitne anksioznosti, nivo stresa i napetosti vjerovatno zdrav. Rezultati preko 35 ukazuju da doživljavate nezdrav nivo ispitne anksioznosti. Trebalo bi da evaluirate razlog(-e) svoje nelagodnosti i da odredite strategije za njihovo uklanjanje.
UPITNIK O PODLOŽNOSTI STRESU Uvijek
Uglavnom
Ponekad
Gotovo nikad Nikad
1
2
3
4
5
___ Jedem barem jedan topao uravnotežen obrok dnevno. ___ Spavam sedam do osam sati barem četiri noći u nedelji ___ Pružam i dobijam pažnju i ljubav redovno. ___ Imam barem jednog rođaka unutar 50 kilometara udaljenosti na kog mogu da se oslonim. ___ Vježbam dok se ne zadišem barem dvaput nedeljno. ___ Pušim manje od pola pakle cigareta dnevno. ___ Pijem manje od pet alkoholnih pića nedeljno. ___ Moja težina je u skladu sa visinom. ___ Moj prihod je dovoljan da zadovolji osnovne potrebe. ___ Dobijam snagu iz svojih religijskih uvjerenja.
___ Redovno posjećujem klupske ili društvene aktivnosti. ___ Imam mrežu prijatelja i poznanika. ___ Imam jednog ili više prijatelja kojima se mogu povjeriti u vezi sa ličnim pitanjima. ___ Mogu da otvoreno razgovaram o svojim osjećanjima kada sam ljut ili zabrinut. ___ Redovno razgovaram sa ljudima sa kojima živim o kućnim problemima kao što su kućni poslovi, novac i dnevni problemi. ___ Radim nešto zabave radi barem jednom nedeljno. ___ Mogu da efikasno organizujem svoje vrijeme. ___ Pijem manje od tri šolje kafe (ili čaja ili kole) dnevno. ___ Odvajam vrijeme da se u miru posvetim sebi tokom dana. ___ Dobrog sam zdravlja, uključujući i vid, sluh, zdravlje zuba, itd.
REZULTATI 1.
Ako je vaš rezultat manji od 50, u ovom trenutku niste podložni stresu.
2.
Svaki rezultat preko 50 ukazuje na osjetljivost na stres. Ocijenite razloge za stres i odredite strategije suočavanja sa njim. Periodično nadgledajte svoj napredak ka smanjenju stresa.
3.
4.
Rezultat između 70 i 95 ukazuje na ozbiljnu podložnost stresu. Drastične promjene u stilu života mogu biti neophodne kako bi se izbjegle škodljive posljedice stresa. Rezultat preko 95 ukazuje na izuzetnu podložnost stresu. Učešće i pomoć spoljašnjih izvora kao što su terapeuti mogu biti neophodni.
2. SMANJIVANJE ISPITNE ANKSIOZNOSTI I STRESA
Svrhe strategija za ispitnu anksioznost Strategije za ispitnu anksioznost imaju svrhu da umanje posljedice stresa izazvanog zebnjom pred ispit. Cilj nije da se potpuno ukloni anksioznost, budući da razuman nivo stresa može biti koristan za motivisanje većine studenata. Umjesto toga, cilj je smanjiti anksioznost na podnošljiv nivo i da se studenti osposobe da imaju kontrolu u ispitnim situacijama.
Prednosti strategija za ispitnu anksioznost Kada prepozna ispitnu anksioznost i kada se sa njom suoči pomoću strategija opisanih u ovom poglavlju, student razvija osjećaj kontrole nad svojim akademskim životom. Taj osjećaj kontrole se često pretvara u unapređeno samopoštovanje i pozitivniji pogled na posebni kurs i školu ili život uopšte. Rezultati na ispitima se često poboljšavaju kako student zadobija kontrolu. Strategije za ispitnu anksioznost se mogu proširiti na druge aspekte studentskog života. Mnogi od ispita su generalizovani ili se mogu generalizovati tako da se bave neispitnim situacijama koje izazivaju stres.
3. ZDRAVLJE, VJEŽBANJE, ISHRANA, ODMOR, SLIKA O SEBI, MOTIVACIJE I STAVOVI Zdravlje, vježbanje, ishrana i odmor Jedan od razloga za ispitnu anksioznost jeste loše fizičko ili mentalno zdravlje Ono se obično javlja usljed loših navika u ishrani, spavanju i vježbanju
SAN Dobro se naspavajte, ili odspavajte onoliko koliko je za vas uobičajeno, svaki dan tokom nekoliko dana prije ispita. VJEŽBANJE Vježbajte ili radite nešto zabavno kako biste sagorjeli suvišnu energiju. ISHRANA Pojedite uravnotežen obrok prije ispita, naročito ako ste navikli da jedete taj obrok. Izbjegavajte velike količine kofeina budući da može da izazove nervozu. Koristite samo male količine kofeina povremeno kako biste održali pažnju.
Bez ljekova usljed glavobolje Slojevito se obuci, temperatura, izgled prostorije
Slika o sebi, motivacija i stavovi
Unutrašnji aspekti kod studenata. Ispitna anksioznost - kod studenata ako - imaju negativnu sliku o sebi ili -nedostatak povjerenja u svoje sposobnosti, ako im se ne dopada predmet, kurs i/ili predavač, -ili ako su u prošlosti imali loše rezultate na ispitima uošte ili na dotičnom kursu. .
SLIKA O SEBI Studenti često razviju negativnu sliku o sebi kada dožive neuspjeh na ispitu, naročito ako smatraju da nisu dobili ocjenu koju zaslužuju. Prvo, pokušajte da se usredsredite na prošle uspjehe na testovima. Učite iz prošlih neuspjeha, ali ne opterećujte se njima.
Drugo, upustite se u pozitivan razgovor sa samim sobom. Napravite spisak svojih pozitivnih kvaliteta i podsjetite se na njih tako što ćete ih staviti na vidno mjesto u svojoj sobi ili ih ponoviti sebi periodično. Zatim napravite detaljniji spisak pozitivnih aspekata svoje pripreme za ispit. Ponovite ih sebi kada osjetite anksioznost.
Ignorišite uticaje i komentare iz okoline, od drugih studenata
MOTIVACIJA Motivišite se da rano otpočnete pripremu za test tako što ćete razmisliti o prethodnim neuspjesima na ispitima koji su nastali kao posljedica odugovlačenja. Učite iz prošlih grešaka. Podsjetite sebe da svakih pola sata ili sat proveden u učenju dosta prije testa znači još jedan ili dva tačna odgovora. Razmislite o svojim kratkoročnim i dugoročnim ciljevima koji se mogu ispuniti polaganjem dotičnog testa i kursa. Prije nego što krenete na ispit ili dok idete ka ispitnoj prostoriji, slušajte svoju omiljenu pjesmu kako biste se razbudili i pokrenuli.
SAMOPOUZDANJE Studenti bi trebalo da učine sve što mogu da pojačaju povjerenje u svoju pripremljenost za ispit i sposobnosti polaganja testa. Samopouzdanje može u velikoj mjeri smanjiti osjećaj anksioznosti zato što ako pojedinac vjeruje da će dobro proći, vjerovatno će tako i biti. koncentrišite se na sebe.
4. UČENIČKA (STUDENTSKA) ODGOVORNOST, OČEKIVANJA U POGLEDU SADRŽAJA I ORGANIZACIJE ISPITA
1.
2.
Studentova odgovornost Neka vam ova misao stalno bude prisutna u umu – vi ste odgovorni za sopstveno učenje. Najbolji mogući način iskoristite vrijeme za učenje. To može značiti da se izvještite u strategijama za organizovanje informacija, upravljanje vremenom, pamćenje informacija i očuvanje usredsređenosti na zadatak. Ocjenite kako provodite svoje vrijeme za učenje. Da li razumijete i pamtite ono što čitate nakon što ste proveli dva sata nad jednim poglavljem? Možete li da odredite glavne tačke predavanja koje ste upravo obnavljali jedan sat? Budite upoznati sa kaznama predavača za kašnjenje na ispit Osigurajte uslove za eventualno kašnjenje, ne prepuštati slučaju
Jedan od razloga što neki studenti doživljavaju ispitnu anksioznost jesu neizvjesnosti u pogledu sadržaja i organizacije ispita. Ne znaju šta da očekuju na ispitu. Neke od najčešćih briga Kada i gdje će test biti održan? Koje teme, poglavlja i tekstovi će biti pokriveni na testu? Koliki dio pitanja je sa predavanja? Iz tekstova? Iz laboratorijskih vježbi? Koje su najvažnije ideje? Koje vrste pitanja – esej, prepoznavanje, višestruki izbor itd. – će biti postavljane? Da li se ispit polaže uz pomoć knjige ili bez nje? Da li studenti moraju da pamte formule ili su dozvoljene «puškice» za podsjećanje? Koji pomoćni materijali – knjiga za odgovore, digitron, lenjir itd. – su obavezni ili dozvoljeni? Koji nivo detaljnosti predavač očekuje u odgovorima? Da li predavač traži tačno ponavljanje memorisanih činjenica ili tumačenje podataka? Ko će voditi ispit – predavač ili asistent? Ko ocjenjuje ispite – predavač ili asistent? Kako će pitanja biti ocjenjivana – puni ili polovični bodovi, ručno ili mašinski?
Postoji više načina da se odgovori na ova pitanja. Sljedeći savjeti su zasnovani, djelimično, na Lunenfeld i Lunenfeld (1992) i KesselmanTurkel i Peterson (1981). Proučite silabus. Pitajte predavača. Analizirajte predavačevo ponašanje. Pogledajte stare testove. Konsultujte se sa drugim studentima. Koristite udžbenik. Koristite tekstualne radne sveske.
5. PRIPREMA
Studenti koji su obavili obimnu pripremu ili veoma proširenu pripremu za testove gotovo uvijek budu uspješniji od nedovoljno pripremljenih studenata.
Priprema pomaže u izbjegavanju ili razbijanju anksioznosti koja se javlja iz nekoliko razloga: student shvata da je neadekvatno pripremljen za ispit, student ima neadekvatna očekivanja u vezi sa svojom pripremljenošću za ispit, student je preopterećen količinom informacija koje treba naučiti, student ne može da pronađe pribor potreban za ispit ili student kasni na test.
1. 2.
3. 4. 5.
1.
Postoje četiri aspekta pripreme. Suštinska priprema obuhvata učenje materijala koji će biti obuhvaćen testom. Najbolji studenti počinju ispitnu pripremu prve nedelje predavanja. Zakunite se da nećete bubati noć pred ispit.
1.
Materijalna priprema označava prikupljanje i organizovaje pribora potrebnog za test. Podesite dodatne alarme za buđenje
2.
Fizička priprema uključuje vođenje računa o ishrani i snu prije testa.
3.
Mentalna priprema obuhvata stavove i motivaciju.
6. RELAKSACIONE TEHNIKE
Vježba 1: Ova procedura u devet koraka pripada Tviningu (Twining,1991). Možete je koristiti dok sjedite ili ležite u tihoj prostoriji. Upotrijebite ovu vježbu u svojoj sobi noć prije nekog stresnog događaja ili neposredno prije nego što ćete napustiti sobu. Pustite umirujuću muziku ako vam to pomaže u opuštanju. U svakom koraku, sjetite se da udišete dok se mišići napinju a izdišite dok se mišići opuštaju. Vježba 2: Ova vježba (Davis, Eshelman i McKay,1988) obuhvata fizičku relaksaciju kao i pozitivan razgovor sa sobom. Koristite ovu strategiju u svojoj sobi prije nekog stresnog događaja ili u učionici tokom onih nervoznih minuta čekanja da otpočne neka stresna aktivnost. Mada se uputstva odnose konkretno na situacije polaganja ispita, ova vježba se može koristiti prije bilo koje aktivnosti koja stvara anksioznost Vježba 3: Ova relaksaciona tehnika za izvođenje u posljednjem trenutku pomaže studentima da se usredsrede i opuste u učionici prije stresnog događaja. Vježba 4: Ova relaksaciona tehnika, citirana iz Lunenfeld i Lunenfeld (1992, str. 27), zasnovana je na kontroli mišića i vizualizaciji. Koristite ovu vježbu prije ili tokom stresne aktivnosti kada nivo anksioznosti počne da raste.
VJEŽBA 1 Korak 1: Stegnite desnu pesnicu; osjetite kako napetost raste. Zatim opustite pesnicu. Neka vam šaka klone; osjetite opuštanje. Potom stegnite lijevu pesnicu; osjetite napetost. Opustite je; osjetite opuštanje. Korak 2: Savijte desnu ruku, stežući pesnicu i bicepse. Držite je stegnutu i osjetite napetost u ruci. Zatim opustite pritisak i neka vam ruka klone; osjetite opuštanje. Potom savijte lijevu ruku, stežući pesnicu i bicepse. Držite je stegnutu i osjetite napetost. Potom popustite pritisak i neka vam ruka klone; osjetite opuštanje. Korak 3: Ispružite desnu ruku dok se ne ukoči usljed stezanja tricepsa. Sada popustite pritisak i neka vam ruka klone. Potom ispružite lijevu ruku dok se ne ukoči. Zatim popustite pritisak i neka vam ruka klone. Korak 4: Čvrsto zatvorite oči; osjetite kako se pritisak povećava. Sada otvorite oči i popustite napetost. Potom stegnite zube; osjetite pritisak u vilici. Sada opustite vilicu i osjetite opuštanje. Korak 5: Udahnite duboko i zadržite dah stežući pluća. Potom popustite i osjetite opuštanje. Opet, udahnite; zadržite. Izdahnite. Opustite se. Korak 6: Sada stegnite stomačne mišiće; zadržite ih napetim. Potom popustite pritisak i opustite se. Opet, stegnite stomačne mišiće; opustite se. Korak 7: Ispružite noge i stegnite butine, pustite napetost da poraste. Sada popustite pritisak, neka vam noge klonu i osjetite opuštanje. I opet, ispružite noge i stegnite butine. Potom popustite pritisak. Korak 8: Ispružite stopala i stegnite listove. Sada opustite mišiće. I opet, stegnite listove; potom popustite mišiće i osjetite opuštanje. Korak 9: Sada opustite tijelo, neka klone. Osjetite potpuno opuštanje
VJEŽBA 2
Smjestite se udobno u stolici. Zatvorite oči i duboko dišite iz stomaka. Uočite kako mišići postaju glatkiji, pomalo teški uz prijatan osjećaj. Usredsredite se na disanje, polako izdišući. Dok izdišete, oslobodite se sveg pritiska i negativnih misli. Uočite kako se osjećate opušteno. Možete se osjećati tako opušteno čak i u stresnoj situaciji. Vaši mišići su opušteni i duboko dišete. Zamislite se u učionici kako polažete ispit. Zamislite sebe kako sjedite tamo dišući baš kao što dišete sada, osjećate se prijatno i mislite pozitivne misli. Imate kontrolu. Svaki put kad izdahnete, osjećate se spokojniji, mirniji i samopouzdaniji. Posjedujete sve znanje potrebno da položite ispit. Učili ste pomoću najboljih tehnika učenja koje poznajete, i u potpunosti ste pripremljeni. Nećete imati problema da prođete ovaj ispit. Zamislite sebe kako čitate svako pitanje, jedno po jedno, polako i pažljivo, krećući se kroz svaku stavku na ispitu. Posjedujete sposobnost da dobro uradite ovaj ispit. Zastanite sad na trenutak da biste osjetili kako vam je mirno i pravilno disanje i kako se samopouzdano osjećate. Nakon što ste izbrojali pet udaha, otvorite oči i osjećajte se opušteno i budno.
VJEŽBA 3
Zatvorite oči. Napnite svaki mišić u tijelu, počev od vrata i spuštajući se na ramena, ruke, stomak, noge i stopala. Neka vam svi mišići budu napeti dok se spuštate niz tijelo. Udahnite dok vam se svaki mišić kontrahuje i zadržite dah nekoliko sekundi; potom polako izdahnite. Nakon što su se svi mišići u vašem tijelu napeli, zadržite ih tako nekoliko sekundi. Počev od prstiju na nogama, polako opuštajte svaki mišić u tijelu. Izdišite sa svakim opuštenim mišićem. Ponovite proces ako je potrebno.
VJEŽBA 4
Pronađite udobnu stolicu ili sjedite na tepih ili jastuče. Pomoći će ako skinete cipele i zatvorite oči... Napnite mišiće, počev od vilice. Stegnite pesnicu. Napnite mišiće listova. Potom ih opustite. Sada zamislite stepenište. Zamislite kako hvatate ogradu i penjete se uz raskošne stepenice. Kada stignete na vrh zamislite kako ulazite u vrlo prijatno mjesto, kao što je šuma, plaža ili bilo koju oblast u kojoj ste voljeli da se igrate kao djete. Pokušajte da uključite sva čula da vam pomognu u oživljavanju zamišljenog predjela. Na primjer, ako ste na plaži, osjetite kako hodate kroz toplu vodu koja vam doseže do koljena. Osjetite vodu na donjem dijelu vaših nogu i sunce na gornjem delu tijela. Okusite so u vazduhu. Pokušajte da čujete zvuk talasa koji udaraju u obalu. (Kako biste pomogli ovu vizualizaciju, možete da kupite traku sa zvukom talasa i pustite je u pozadini dok prolazite kroz ovu vježbu). Možete da vidite plavetnilo vode, bijele oblake na nebu, i tako dalje. Ako sve to spojite u jedno, možete zaista da se zamislite tamo, čak i kada pravi snjeg pada izvan vaše sobe. Sada počnite da osluškujete svoje disanje. Trebalo bi da bude duboko i ujednačeno.
Potom opet napnite mišiće, počev od vilice i spuštajući se ka prstima na nogama. Dok su vam mišići napeti, prođite kroz vježbu vizualizacije penjanja uz stepenice do vaše omiljene lokacije. Dok ste u toj srećnoj sceni polako opustite mišiće, jedan po jedan, dok ne budete potpuno mirni, što se može ocijeniti po pravilnom dubokom disanju. Ako želite da sprovedete još jedan, posljednji korak ove vježbe, dobro se zamislite o predstojećem ispitu ili napetoj situaciji koje se plašite. Primjetićete da vam se mišići odmah zatežu nevoljno i da vam disanje opet postaje plitko i nepravilno. Prepuštajući se opet vizualizaciji, dok istovremeno opuštate mišiće i održavate pravilno disanje, veoma ćete napredovati po pitanju očuvanja kontrole nad panikom u bilo kojoj teškoj situaciji. Kada stvarna situacija dođe, samo prođite kroz sve korake koje ste vježbali. Ne samo da ćete osjetiti da se opuštate, već ćete primijetiti i da vam se um razbistrava.
7. IZBJEGAVANJE I OSLOBAĐANJE STRESA I NAPETOSTI
Jedan od načina da se umanji ispitna anksioznost jeste izbjeći uopšte stres i napetost Izbjegavajte situacije za koje znate da će izazvati stres i napetost Uvijek budite vrlo pripremljeni ili pripremljeni izvan zadatog za testove Odlaganje zadataka je veliki izvor napetosti Uvidite da je nešto slobodnog vremena u vašem rasporedu dobro.
Kada se stres i napetost nagomilaju do nivoa koji izazivaju smetnje u našoj sposobnosti da obavljamo zadatke, probajte niže opisane strategije za oslobađanje stresa i napetosti (zasnovano na Pauku, 1984).
Razgovarajte s nekim Pobjegnite privremeno Preusmjerite ljutnju i anksioznost Brinite o nekome drugom Obavljajte jedan po jedan zadatak Prihvatite normalnost Odvojite vrijeme za rekreaciju
8. KAKO SE IZBORITI SA KRIZOM
"Ma kako bilo zdravo vaše uobičajeno stanje uma i tijela, vjerovatno ćete doživjeti povremenu krizu izazvanu stresom kroz život. U takvim prilikama, najbolji način da održite ravnotežu jeste da usvojite sljedeće stavove i ponašanja: Koncentrišite se na trenutno stanje. Ne uvećavajte svoj mentalni teret razmišljajući o prošlosti. Mislite o budućim događajima samo u onolikoj mjeri u kolikoj možete da utičete na njihovo oblikovanje. Nemojte brinuti o budućnosti nad kojom nemate kontrolu.
Razmotrite jedan po jedan od svojih problema. Ponekad vam kad ih grupišete sve zajedno može djelovati preopterećujuće, ali ako ih sagledate pojedinačno možete vidjeti da svaki od njih nije onako ozbiljan kako ste mislili. Potom možete početi da tragate za rješenjima.
Razgovarajte sa porodicom i prijateljima. Nemojte se uvijek žaliti ili opterećivati ih svojim mukama, već tražite, i poslušajte, njihova mišljenja i savjete.
Kada ste odlučili šta želite da uradite u vezi sa problemom na koji možete da utičete, djelujte brzo i odlučno. Pozitivno djelovanje je obično zdravije nego pasivno predavanje crnim mislima. Zaposlite sebe i svoj um što je više moguće. Društvene aktivnosti poput sporta, volonterskog rada ili diskusionih grupa često su bolje od samoće tokom napornog perioda. Nemojte biti kivni ili kriviti druge za svoje trenutne probleme. Čak i ako vam je na neki način nanesena nepravda, stalan osjećaj frustriranog neprijateljstva neće donijeti ništa osim dalje štete vašem mentalnom zdravlju. Odlučite da posvetite neko vrijeme svaki dan fizičkoj relaksaciji koja privremeno oslobađa vaš um od briga. Ako odete u šetnju, na primjer, koncentrišite se na ono što vidite oko sebe a ne razmišlajte o problemima. Naročito je važno da se, osim da budete društveniji i fizički aktivniji nego obično, što je više moguće držite svoje svakodnevne rutine. U kriznim periodima poznata šema redovnih obroka i aktivnosti u tačno određeno vrijeme može podstaći osjećaj sigurnosti pružajući vam uredno spoljno okruženje.
Kako biste izbjegli da brige ponesete sa sobom u krevet, pokušajte da ne razmišljate o njima nakon 8 sati uveče. Vjerovatno ćete bolje spavati ako možete da se opustite nekoliko sati prije odlaska u krevet. Takođe, ako se probudite u toku noći, vjerovatnije je da ćete biti dovoljno opušteni da ponovo zaspite ako se niste brinuli o rješavanju problema kada ste prvobitno zaspali. Naučite da prepoznate krizu i da ne budete suviše ponosni da priznate da ste preopterećeni anksioznošću i da ne možete više sami da se snađete. Razgovarajte sa ljekarom prije ili kasnije. Ili umjesto toga (ili pored toga), zatražite pomoć od opštinske službe za mentalno zdravlje ili vjerske organizacije.
9. ZAKLJUČAK
POKUŠAJTE IZBJEGAVATI STRESNE SITUACIJE, UDALJITI SE OD IYVORA STRESA ILI UMIRITI SE U NEIZBJEŽNOJ STRESNOJ SITUACIJI
AKO VAM SE DESE, A SVIMA SE DEŠAVAJU VEOMA ČESTO, POKUŠAJTE TEHNIKAMA KOJE SMO OPISALI DA UMANJITE ANKSIOZNOST
NEZAVISNO OD TOGA OPUŠTAJTE SE NA VAMA SVOJSTVEN NAČIN I PO VAŠIM IDEJAMA, BITNO JE SAMO DA SI ČESTO PRIUŠTITE DOZU UŽIVANJA I OPUŠTANJA OD FAKULTETA, POSLA, LJUDI OKO SEBE
ORGANIZUJTE SEBE I SVE OSTALO NA PRAVI NAČIN I ISPLANIRAJTE AKTIVNOSTI KOJE TREBA DA URADITE DA BISTE USPJEŠNO URADILI ONO ŠTO RADITE, DA BISTE USPJEŠNO NAUČILI ONO ŠTO TREBATE ZA ISPIT. TO ISTOVREMENO ZNAČI DA KRENETE NA VRIJEME SA RADOM A NE SVE U ZADNJI ČAS I ZADNJI DAN.
NE ZABORAVITE OSLOBAĐANJE ENERGIJE BAVLJENJEM NEKOM AKTIVNOSTI, SVE VRSTE SPORTOVA, FITNES, TERETANA, TRČANJE, BORAVAK U PRIRODI ILI SL. SPAVAJTE KOLIKO VAM JE PTREBNO I
HRANITE SE ZDRAVO I NORMALNO
Grupno i kooperativno učenje Ass Sanja Dojčinović
[email protected]
Znate li što znači riječ TIM (engl. TEAM)?
Together Everyone Achieves More
Tim je skupina ljudi koji imaju zajedničke ciljeve i koji usklađeno djeluju da bi ih ostvarili. Karakteristike tima koji dobro funkcioniše: ٭ ٭
٭ ٭ ٭ ٭ ٭ ٭ ٭
Zajednički ciljevi Prioriteti (članovi tima su upoznati sa svim koracima koje treba poduzeti u ostvarivanju ciljeva tima, redoslijed koraka i izvršioce, te vremenske okvire svakog koraka) Članovi tima jasno znaju svoje uloge u izvršavanju zadataka Sukobi i razlike u mišljenjima se rješavaju otvoreno Uvažavanje različitosti ličnosti članova tima Pravila su jasno definisana i doživljavaju se kao standardi Efikasnost članova tima Uspjeh je podjednaka zasluga svih članova tima Unapređivanje ličnih vještina kroz ostvarivanje timskih zadataka.
Prema navodima autora John Katzenbacha i Douglasa Smitha u publikaciji “The Wisdom of Teams” da bi se potigao dobar tim moraju da budu zastupljene sljedeće karakteristike: • Zajedničke vrijednosti koje dijele svi članovi time; • Komplementarne vještine članova tima koji se međusobno dopunjavaju; • Dobro definisan radni pristup; • Dobro osmišljeni ciljevi tima; • Jasno postavljeni radni zadaci; • Zajedničko i međusobno povjerenje, odgovornosti i obaveze; • Sastav tima nije prevelik. Interesanti su rezultati dobijeni anketom na internet forumu “Ten3 BUSINESS e-COACH” o uticaju pojedinih faktora na uspjeh tima: • Zajedničke vrijednosti koje dijele svi članovi tima...................................................................37% • Zajedničko i međusobno povjerenje, odgovornosti i obaveze................................................32% • Inspirišuća vizija u timu...........................................................................................................21% • Komplementarne vještine članova tima koji se međusobno dopunjavaju.................................6% • Nagrade za uspjeh....................................................................................................................4%
Osnovni principi funkcionisanja tima su: • Kohezija; • Utvrđena pravila i principi; • Stalna i iskrena komunikacija; • Jasno definisani ciljevi; • Međusobni uticaj
Izgradnja tima (team building) je strategija i proces koji pomaže timu da se razvije u neformalnu organizaciju sposobnu da ispuni misiju odnosno ciljeve i zadatke zbog kojih je tim izgrađen. Team building je proces sposobljavanja svih članova tima da ostvare postavljene ciljeve. I zgradnja tima je proces jačanja i osposobljavanja grupe ljudi da postignu zajedničke ciljeve. To jeproces koji je potreban da bi se kreirao, vodio i obezbjedio razvoj grupe ljudi u kohezivnu jedinicu. To je takođe proces koji inspiriše ljude da brzo prerastu u veoma efikasnu radnu grupu koja ostvaruje uspješne rezultate za svoju organizaciju. Proces izgradnje tima može imati različite forme i oblike a u zavisnosti od karaktera i prirode tima. Izgradnje tima jeste: • Način života; • Odgovornost svakog člana tima; • Stalni proces; • Razvoj jasnog i jedinstvenog identiteta; • Fokusirana na jasnim i konzistentnim ciljevima; • U skladu je sa potrebama i ambicijama svakog člana tima i prepoznaje doprinos svakog člana; • Svijest o potencijalima tima kao jedinice; • Orjentisana na rezultate; • Prijatna i podsticajna. Izgradnja tIma nije i ne može da bude: • Kratkoročna; • Postavljena bez obzira na ljudska osjećanja; • Stegnuta; • Rezervisana samo za neke članove tima; • Izvinjenje što ne obezbjeđuje ličnu odgovornost; • Proces u kome akcije nemaju jasne intencije; • Rutinski posao.
Faze u procesu izgradnje tima: • Definisati ciljeve tima • Identifikovati probleme koji se mogu pojaviti u ostvarenju cilja • Pronaći načine da se prevaziđu potencijalni problemi i da se ciljevi ostvare.
Šta obuhvata izgradnju tima? • Izgradnja međusobnih odnosa; • Učenje odgovarajućim vještinama; • Razvoj liderskih vještina; • Slijed promjena; • Razvoj novih projekata; • Prevazilaženje “gapova”; • Uvođenje različitih metoda.
Uloge u timu Uloge u timu zavise od: • ponašanja pojedinca • ličnosti pojedinca • zahtjeva posla – kvalifikacije Postoji razlika između uloga u timu i funkcionalnih uloga članova tima. Funkcionalne uloge se odnose na zahtjeve posla pojednica, dok lična uloga članova tima podrazumjeva (prema Mereditu Belbinu):
Team-lider/Kordinator tima Uloga: traži nove članove tima i razvija timski duh. Koordinira tim i sve uklapa u kohezivni plan. Karakteristike: odlično procjenjuje talente; traži prave načine da prevaziđe slabost; odličan je u dvosmjernoj komunikaciji; inspiriše i širi entuzijazam; razumije teškoće u interakciji članova; ima strog osjećaj za prioritete; ima sposobnost da prevazilazi “gapove”; dobro brine o međusobnim odnosima; sposoban je da rješava teškoće; sposoban da ostvari uspješnu interakciju sa drugima; dobro radi sa talentovanim ljudima; najefikasniji u saradnji sa podstrekačem. Prednosti: zreo; pouzdan; dobar rukovodilac; pojašnjava ciljeve, ohrabruje donošenje odluka; dobro delegira poslove. Slabosti: može da djeluje manipulativno; ponekad nekritički daje drugima svoj lični stav. Podstrekač/Osoba za ideje Uloga: podržava inovativnost, vitalnost i energiju tima. Karakteristike: entuzijasta, okrenut ka novim idejama; prihvata ideje drugih; vidi probleme kao mogućnost za uspješnu inovaciju, prije nego kao propadanje; predstavlja poseban problem u radnom okruženju u interakciji sa drugima; donosi rezultat i uspjeh, ostvaruje svoju promociju i promociju organizacije; predmet je ljudskih kriza; uspješan šef; cijeni dinamične kolege kojima može da vjeruje; istraživač resursa. Prednosti: voli izazove; dinamičan; voli da radi pod pritiskom; ima energiju i hrabrost da premosti prepreke. Slabosti: može da izaziva druge i vrijeđa tuđa osjećanja. Radilica/pogon Karakteristike: lako se uklapa u sistem; potrebno je da ga neko usmjerava i podržava ili predvodi; idealan šef mu je koordinator; stimulativan je za kolege; druži se sa koordinatorom, istraživačem resursa i timskim igračem. Prednosti: lako se uklapa u sistem; stimulativan je za kolege. Slabosti: potrebno je da ga neko usmjerava i podržava ili predvodi; ne slaže se dobro sa ostalim radilicama.
Nadzornik/evaluator Uloga: obezbjeđuje visoke standarde i brine o njima Karakteristike: striktna, precizna čak i pedantna osoba u ispunjavanju standarda; dobro procjenjuje rezultate ljudi; ne usteže se da prihvati probleme i da se izbori sa njima; pritajen je i treba ga otkriti; potrebna mu je podrška drugih da bi iskazao potencijale; najbolji šef mu je koordinator; dobro sarađuje sa koordinatorom i realizatorom. Prednosti: trezven; strog; oštrouman; vidi sve mogućnosti; tačno i precizno procjenjuje. Slabosti: nedostaje mu energija i sposobnost da pokrene druge; previše kritičan. Timski radnik Karakteristike: najlakši za rad, saradnju i interakciju; najbolji šef mu je podstrekač; posebno dobro sarađuje sa drugim timskim igračima; dobro radi sa “radilicama” na razvoju ideja. Prednosti: kooperativan; blag; diplomata; sluša; gradi; uočava nesuglasice i smiruje situaciju. Slabosti: neodlučan u prelomnim situacijama; podložan uticajima.
Realizator Uloga: obezbjeđuje tok svih aktivnosti tima Karakteristike: ne dozvoljava pomjeranja ili nepoštovanja rokova; voli da precizira i fiksira stvari; spreman da realizuje u praksi i radi sa drugima i da bude šef; voli šefove sa jasnim zahtjevima; sarađuje i druži se sa koordinatorom i istraživačem resursa. Prednosti: disciplinovan; pouzdan; metodičan; konzervativan; efikasan; pretvara zamisi u praktična djela Slabosti: u izvjesnoj mjeri nefleksibilan i sporo odgovara na nove mogućnosti; može da bude malodušan.
Istraživač resursa Karakteristike: društven i tolerantan, najviše mu odgovara podstrekač kao šef; sarađuje sa realizatorom i timskim radnikom; teži saradnji u kojoj ni jedna strana ne maltretira drugu. Prednosti: društven; toleranan; dobro sarađuje sa timskim radnicima; teži kooperantskoj saradnji. Slabosti: precjenjuje svoju ulogu; loše planira pojedinačne poslove. Finišer/onaj koji završava radove Karakteristike: uvijek isprati svaku aktivnost do kraja; podređen je šefu koji je inicijator i vrednuje rezultate; dobro radi sa podstrekačem i istraživačem resursa; najviše ga cijene realizatori. Prednosti: usmjeren ka jednom cilju; samostalan; posvećen; pruža rijetko znanje i vještine. Slabosti: doprinosi samo na uskom polju; suviše se bavi tehničkim detaljima i gubi veliku sliku. Uloge u malim timovima: • Jedan član tima ima više uloga • Tim lider može da preuzme i ulogu koordinatora i inspektora • Osoba koja je zadužena za ideje može da se bavi i spoljnim kontaktima • Realizator može biti i kritičar • U malom timu menadžer može da ima ulogu planera, onog koji obezbjeđuje i koji štiti realizaciju procesa.
Najvažnija funkcija tima jeste da ostvari zadatke koji su mu dati, postavljeni ili definisani. Lider tima je ključna uloga u timu. Tim je dobar onoliko koliko je dobar njegov lider.
Grupno i kooperativno učenje Grupno i kooperativno učenje nudi alternative samostalnom učenju. Pomoću ovih strategija, nekoliko studenata radi zajedno kako bi obavili zajednički zadatak. Takvo zajedničko učenje može da vodi predavač ili ga samostalno može pokrenuti grupa studenata. Male grupe su najbolje za grupno učenje. Optimalna veličina grupe je tri studenta, ali uspješne grupe mogu imati od dva do pet studenata. Veće grupe bolje rade kao forum za razmjenu podataka među malim podgrupama. Da bi bile uspješne, grupe moraju slijediti opšte radne procedure i pravila ponašanja. Pored toga, članovi grupe bi trebalo da budu svjesni svojih uloga u zajedničkim sastancima.
Opšte radne procedure Vrlo često, studijske grupe su neuspješne zato što članovi grupe ne razmatraju načine na koji će ostvariti ciljeve grupe. Na osnovu sljedećih radnih procedura studenti mogu da poduprijede katastrofe i da kooperativno učenje učine efikasnijim i efektivnijim. Pravila koja su definisali Gomon i Guenzel (1987) članovi grupe mogu dopuniti ili izmjeniti kako bi ih prilagodili sopstvenim potrebama: • Dogovorite željene ishode ili ciljeve grupe • Dogovorite grupne aktivnosti i uloge radi ostvarivanja ishoda • Dogovorite specifični vremenski raspored za aktivnosti na svakom sastanku • Radite pod kontrolom Čuvara vremena • Dogovorite se oko obaveza i priprema za naredni susret • Evaluirajte grupne ishode i odvijanje sastanka
Pravila ponašanja Članovi grupe bi trebali da dogovore pravila ponašanja za studijske sastanke. Pravila koja su ovdje navedena (Gomon i Guenzela, 1987.), mogu izmjeniti ili dopuniti članovi grupe kao bi ih prilagodili sopstvenim posebnim potrebama. • Članovi grupe će se složiti da usvoje Opšte radne procedure koje je odredila grupa • Članovi grupe će se složiti da doprinose grupi tako što će... donositi materijal relevantan za zadatak prethodno pregledati teme koje grupa treba da prođe poštovati rokove za aktivnost obavještavati članove o potencijalnim promjenama rasporeda prije sastanka • U evaluiranju grupnih ishoda i procesa, članovi će se složiti da se drže objektivnog kritičkog ponašanja, a ne ličnih napada. Uloge članova grupe Članovi efektivnih studijskih grupa imaju specifične uloge. Savki član grupe obavlja nekoliko uloga na datom sastanku; zapravo, za manje grupe biće neophodno da svaki član ima više od jedne dužnosti.Gomon i Guenzela 1987. definišu sljedećih sedam uloga članova grupe: • Predsjedavajući ili Vođa (postavlja agendu za određeni sastanak, uz input drugih članova grupe) • Čuvar vremena (vodi računa o količini vremena koja se potroši pri svakoj aktivnosti na sastanku i stara se da unaprijed dogovoreni rokovi budu ispoštovani) • Onaj koji je zadužen za prostorije (dogovra datum, mjesto i vrijeme studijskog sastanka) • Onaj koji brine o resursima (obezbjeđuje resurse u vidu knjiga, kolega-tutora, projektora...) • Evaluator grupnog procesa (evaluira efikasnost ili efektivnost) • Proizvođač ili Učesnik (ova osoba učestvuje u predviđenim aktivnostima na sastanku; u većini slučajeva svi članovi studijske grupe su učesnici • Osoba za resurse (nije nužno stalni član grupe; prisutan je kada je potrebno obezbjediti dodatne resurese)
Radne tabele za studijske grupe Radne tabele koriste studentima i pomažu im da ostvare efektivne i efikasne studijske grupe. One pružaju studijskoj grupi zajednički smjer i svrhu, i stoga bi ih trebalo popuniti nakon svakog grupnog sastanka. Radne tabele kombinuju: radne procedure, pravila ponašanja i uloge. Posebne aktivnosti i vremenski rokovi obilježavaju se na radnoj tabeli. Primjer prazne radne tabele: IME
•
•
•
ULOGA
Vrijeme, mjesto i datum sastanka ______________________________________________ ______________________________________________ Pravila ______________________________________________ ______________________________________________ Procedure ______________________________________________ ______________________________________________
PROCEDURE Dogovorite specifične ishode (2-4 minuta) Dogovorite spesifične aktivnosti i vremenske odrednice za svaku od njih Obavite specifične aktivnosti (ukupno = ___ min.) Dogovorite obaveze i pripremite za sljedeći sastanak (2-5 minuta) Evaluirajte grupne ishode i procedure (2-5 minuta)
SPECIFIČNI ISHODI I AKTIVNOSTI
Primjer dugoročne pripreme za ispit Radna tabel astudijske grupe Vrijeme: 60minuta
Uputstva: • dogovorite se oko dodjeljivanja uloga • Utvrdite specijalne uloge • Slijedite procedure • Radite pod kontrolom čuvara vremena
IME Nikola Ana Milica Jovan
•
•
•
ULOGA Čuvar vremena, učesnik, evaluator Predsjedavajući, učesnik, evaluator Osobakoja rezerviše prostorije, učesnik, evaluator Osoba za resurse, učesnik, evaluator
Vrijeme, mjesto i datum sastanka 9:30 – 10:30, učionica 3, 6.11.2010. god. Pravila Učesnici su saglasni da će dati doprinosi slijediti procedure Procedure
PROCEDURE
SPECIFIČNI ISHODI I AKTIVNOSTI
Dogovorite specifične ishode (3 minuta)
•
Dogovorite spesifične aktivnosti i vremenske odrednice za svaku od njih (3 minuta)
Odgovori na pitanja sa poslednjeg sastanka • Bilješke sa predavanja sa triposlednja časa • Set neodgovorenih pitanja
Navesti odgovore na pitanja (10 minuta) • Uporediti bilješke sa predavanja parafrazirajući i utvrđujući ključne teme (12 min. za svako predavanje) • izlistati nova pitanja i zadati ih članovima grupe (2 min.) •
Ukupno: 48 minuta
Obavite specifične aktivnosti (ukupno = 48 min.)
Dogovorite obaveze i pripremite za sljedeći sastanak (3 minuta)
Evaluirajte grupne ishode i procedure (3 minuta)
Komentar: • Možda će biti potreban dodatni rad • Pitati predavača za dve definicije Jovan: da iznese odgovore na pitanja • Svi – da donesu definicije za poglavlje 7 i 8 • Svi – da rade na prvom predavanju •
Odličan sastanak • Završili na vrijeme • Odličan sumarni prikaz odgovora na pitanja •
Upozorenje! Kooperativno učenje može biti uspješnije ako se uzmu u obzir sljedeća upozorenja. Neki od ovih prijedloga se odnose na studijske grupe koje su sami studenti organizovali, dok se drugi više odnose na predavače koji sprovode kooperativne aktivnosti. Za studente: • Pažljivo odaberite članove svoje studijske grupe • Postarajte se da studijska grupa uzajamno odluči o načinu provjere da li svi članovi doprinose jednako i pošteno u grupi • N aprvom sastanku, odlučite o kaznama za neadekvatan doprinos • Držite se programa na sastancima studijske grupe. Sastanci nisu prikladni za ćaskanja, tračarenja i druge naproduktivne aktivnosti Za predavače: • Uputstav i očekivanja u vezi sa zadacima treba da budu jasna • Grupne aktivnosti treba d abudu povezane sa ciljem kursa • Izmjerite uspješnost količinom naučenog radije nego obavljenim zadatkom • Preuzmite odgovornost za formiranje grupa • Pomozite izgradnji grupne kohezije tako što ćete zamoliti studente da podijele lične informacije i iskustva • Koristite vrijeme od predavanja/vježbi za grupne aktivnosti; lakše ih je nadgledati nego grupne aktivnosti van predavanja/vježbi • Pružite studentima dodatne informacije ili resurse potrebne za obavljanje grupne aktivnosti
Tipovi grupa
Studijske grupe se često klasifikuju prema prmimarnom cilju. Po tom osnovu može se izdvojiti osam tipova grupa: • Grupe za dugoročnu pripremu za ispit • Grupe za obavljanje domaćih zadataka • Grupe za sintezu i primjenu • Grupe za obavljanje specijalnih projekata • Grupe za rješavanje problema • Grupe za vođenje zabilješki • Grupe za strategije učenja • Grupe za čitanje sadržaja
Suštinska svrha grupnog učenja je rad sa drugim studentima na obavljanju nakog zadatka.
Prednosti strategija grupnog i kooperativnog učenja
•
• • • • •
• • • •
Kooperativno učenje pomaže u razvoju vještina ponašanja, kao što su saradnja i timski rad, može biti korisno za profesionalne karijere Kadajeprikladno obavljen, grupni rad može da razvije odgovornost za učenje kod pojedinca Grupe mogu biti produktivnije i efikasnije od individualnog učenja kod nekih zadataka i za neke studente Kooperativno učenje omogućava studentima da razmjenjuju informacije, strategije i lična iskustva Grupni rad često povećava zainteresovanost za temu i motivaciju za njeno učenje Kooperativno učenje povećava akademsko dostignuće zahvaljujući nvom znanju stečenom kroz grupne aktivnosti Uz odgovarajuće vođenje, kooperativno učenje pospješuje razvoj društvenih vještina Grupni rad često štedi vrijeme u poređenju sa samostalnim obavljanjem zadatka Grupni rad često služi za oslobađanje stresa prije ispita ili važnog zadatka Grupni radpomaže da se u velikim zadacima izvrši adekvatna podjela na manje dijelove
Startegije grupnog učenja Čitanje sadržaja-primjer kooperativnog učenja čiji je cilj čitanje materijala iz nove sadržinske oblasti iznio je Mickel, 1993. Ova strategija je namjenjena predavačima, mada jemogu koristiti i studenti uz vođstvo tutora s tim da se modifikuje prema studentskim potrebama. Za ovu aktivnost, a u zavisnosti od dužine zadatih tekstova, može biti potrebno nekoliko dana. Strategiju je bolje uvoditi odjeljak po odjeljak kako bi se maksimalno razumjela očekivanja. Aktivnosti razumjevanja pročitanog u 9 koraka obuhvata sljedeće aktivnosti: 1. Podijelite ukupnu studentsku grupu na grupe od četiri studenta 2. Označite stranice u udžbeniku koje će koristiti u ovoj aktivnosti kooperativnog učenja 3. Podijelite leksičke zadatke 4. Dodijelite leksičke zadatke 5. Dodijelite propratne zadatke 6. Spojite grupe i pregledajte zadatke 7. Predavač evaluira razumjevanje pročitanog 8. Studenti evaluiraju grupnu aktivnost
SNS – ovu strategiju koriste grupe kao osnažujući proces za savladavanje Strahova, Nesigurnosti i Sumnji. Ona ima dva glavna cilja: da pomogne članovima grupe da postanu svjesni negativnih osjećanja ili osjećanja nesigurnosti i pomogne im da usmjere svoju energiju na rješavanje ili otklanjanje tih osjećaja. Jedna od prednosti SNS-a je ta što pomaže studentima da odgovorno prepoznaju, vokalizuju i razriješe sumnje vezane za zadatke i/ili evaluaciju rada. Pored toga, ova strategija je efikasno sredstvo osnaživanja sposobnosti rješavanja problema kod odraslih. Uputstva za SNS preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter, 14.septembar.1994. 1. Utvrdite problem - grupa razmatra i dogovara o opštem problemu ili pitanju kojim treba da se pozabave - primjeri potencijalnih problema ili pitanja koji izazivaju zabrinutost obuhvataju još uspjeh članova grupe na ispitu, nedovoljno jasne instrukcije za obavljanje zadataka, nedovoljno razumjevanje jednog ili više glavnih pojmova na času, ili nedostatak discipline na času. 2. Brejnstorming - članovi grupe iznose svoje zabrinutosti u vezi sa problemom - jedan član grupe sastavlja mapu problema - sve brige se moraju iskazati i zabilježiti na mapi prije bilo kakve rasprave 3. Grupna rasprava - raspravalja se o problemima - raspravlja se o mogućim rezultatima 4. Razmatranje svih pitanja koja izazivaju brigu - članovi grupe se bave svakim elementom na mapi i diskutuju to - neka pitanja se mogu riješiti prostim informacijama koje su nedostajale - složenija pitanja mogu zahtjevati detaljnije ispitivanje uzroka i posljedica, dodatnih resursa ili pomoć grupe
Dijagram sličnosti – koristi se kao kreativan proces za stvaranje i organizovanje ideja. Koristi se kada je potrebno napredno i novo razmišljanje usljed zbrkanosti ili složenosti činjenica ili misli. Jedna od prednosti dijagrama sličnosti jeste zajedničko razumjevanje ideja i njihovih odnosa koje stiču svi članovi grupe. Svi članovi grupe, čak i oni koji moždaizbjegavaju verbalne razmjene u grupnom okruženju, mogu lako da učestvuju u procesu razvijanja dijagrama sličnosti.
Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter, 14.septembar.1994. 1. Grupa bira pitanje ili problem za razmatranje 2. Svaki član grupe ispisuje odgovore na kartice; svaki odgovor bi trebalo da bude napisan na odvojenoj kartici 3. Kartice se zatim izlažu na zidu ili stolu 4. Svaki član grupe na smjenu ispituje kartice i fizički ih sortira na gomile ili povezane odgovore 5. Diskusija se nastavlja (raspravlja se zašto su kartice tako grupisane; kartice se mogu duplirati) 6. Grupa bira naslove pod kojima će sumirati svaku gomilu kartica 7. Grupa zapisuje konačne naslove i informacije
Četiri ugla – koristi se da bi se obezbjedilo učešće svih studenata u grupnim aktivnostima. Pomaže u razvoju vještina slušanja, verbalne komunikacije, kritičkog mišljenja i donošenja odluka.
Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter, 14.septembar.1994. • Priprema - napraviti četiri velika zanaka sa sljedećim natpisima: VEOMA SE SLAŽEM, SLAŽEM SE, NE SLAŽEM SE, VEOMA SE NE SLAŽEM - postaviti znakove u četiri ugla učionice - stolove i stolice rasporediti u sredinu - svrstavajući izrazi treba da budu lako razumljivi • Predstaviti svrstavajuće iskaze • Svrstavanje • Obrazloženje • Ponavljanje i popravljanje
Višestruko glasanje – koristi se kao pomoć za postavljanje ciljeva i prioriteta kada grupe imaju problema pri donošenju odluka.
Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter, 14.septembar.1994. • •
• • • •
Identifikacija problema ili aktivnosti Pomoć barinstorming tehnike napraviti spisak ciljeva ili prioriteta vezanih za taj problem ili aktivnost (bilježiti na tabli ili papiru) Svaki član bira tri do pet elemenata koji su mu prioriteti i označava ih brojevima gdje je 1. najvažniji Svode se ocjene prioriteta za svaki element Eliminacija 1/3 do ½ elemenata Ponavljanje procesa dok sene dobije prikladan broj ideja
Tehnika nominalne grupe – koristi se kao pomoć u postavljanju ciljeva i prioriteta kada grupe imaju problema da donesu odluku. Slična je tehnici višestrukog glasanja.
Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter, 14.septembar.1994. • • •
Identifikacija problema ili aktivnosti Pomoć barinstorming tehnike napraviti spisak ciljeva ili prioriteta (bilježiti na tabli ili papiru) Svaki član grupe određuje prioritete gdje je 1. najvažniji
Ocjene prioriteta za svaki element se svode. Elemeni sa najnižim ukupnim zbirom će imati najveći prioritet, a elementi sa najvišim zbirom će imati najniži prioritet.
Slagalica II - koristi se za razvijanje vještina i stručnosti potrebnih za uspješno učestvovanje u grupnim aktivnostima (fokusira se na vještine govora, saradnje, razmišljanja i rješavanja problema) Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter, 14.septembar.1994. • • • • • •
Definisanje grupnog projekta na kom će raditi kompletna grupa studenata Podjela na grupe na podgrupe od po 4-5 studenata i dodjeljivanje brojeva svakoj grupi Dodjela tema svakoj podgrupi studenata Podjela na ekspertske grupe Ponovno spajanje orginalne grupe Razmjena rezultata
Odslikavanje – upoznaje studente sa ulogama i odnosima moći među liderima i sljedbenicima u grupi. Naglašava potrebu za uzajamnim poštovanjem i saradnjom. • • • • •
Podjela na parove Jedan partner lider, drugi sljedbenik Odsliakvanje u određenom vremenskom trajanju Zamjena uloga Rasprava
Dijagram uzroka i posljedica (“riblja kost”) - razvrstava i povezuju uzroke i posljedice kao što je problem, događaj ili pitanje. Koristi se kao kreativan proces za stvaranje i organizovanje važnijih i manje važnih uzroka posljedice. Prednost je jačanje grupe. Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter, 14.septembar.1994. • • • • •
• • •
Podjela kompletne grupe na manje grupe Dodjela pitanja, problema ili događaja Bilježenje uzroka Napraviti dijagram uzroka i posljedica Glavna osa navodi posljedicu
Ispitivanje uzoraka koje su napravile grupe Proučavanje dijagrama Svaka grupa može da predstavi svoj dijagram
Ciljevi i planiranje
Vanjska saradnja
Kultura
(Šta radimo i zašto?) Rezultat: Zajednička posvećenost ciljevima tima
Uloge i odgovornosti
Procesi i procedure
(Ko šta radi?)
(Šta izvršavamo?) Rezultat: Efikasni radni timovi
VOĐA TIMA
Rezultat: Odgovornost
Odnosi (Kako radimo zajedno?)
Funkcinalne grupe
Rezultat: Visokoproduktivna radna okolina
Uticaj vanske okoline
Ostali učesnici
Faza I-Stvaranje tima • transformacija pojedinca u člana tima • članovi tima se upoznaju sa: • prirodom zadatka • drugim članovima tima (njihovim osobinama, motivima, stilovima rada i sl.)
• • •
Faza II - Pojačanje intenziteta (Storming) članovi tima se obično osjećaju moćnijima i kompetentnijima nego što to zaista jesu faza entuzijazma, ali i prvih razočarenja pojava grupne polarizacije i traženje “žrtvenog jarca”
Faza III - Određivanje normi (Norming) • u ovoj fazi broj članova tima je obično manji od početnog • upoznaju se s vlastitom ulogom, sa svojim i tuđim snagama i slabostima • ovu fazu karakteriše poštovanje, spremnost na saradnju i uopšte prijateljska atmosfera Faza IV - Izvođenje (Performing) • osjećaj bliskosti među članovima tima • nema borbe za moć, jer su članovi prihvatili svoje uloge • tim je uspješan i usmjeren na zadatak Faza V - Završavanje (Adjourning) • faza kroz koju ne prolaze svi timovi • događa se nakon završavanja zadatka zbog kojeg je tim nastao • osjećaj ponosa, ali i mnogi drugi osjećaji
MOTIVACIJA
Siniša Kljajić Univerzitet Apeiron Banjaluka Akademske vještine
MOTIVACIJA je sve ono što dovodi do aktivnosti, što određuje njen smjer, intenzitet i trajanje (psihički proces zadovoljavanja potreba odnosno motiva) Opšta motivacija za učenje težnja za usvajanjem znanja i vještina u različitim situacijama učenja Specifična motivacija za učenje težnja za usvajanjem znanja i vještina u određenom području
Motivacijoni ciklus
motiv
instrumentalno ponašanje
cilj
SADRŽAJNE TEORIJE MOTIVACIJE što čovjeka motiviše za određeno ponašanje? Teorije potreba uzrok nekog ponašanja je fiziološka ili psihološka neravnoteža u organizmu Kognitivističke teorije motivi su stabilne stečene dispozicije koje se temelje na saznanju o vlastitim mogućnostima u različitim situacijama postignuća
Teorija nagona (Woodworth, 1918) nagoni su unutrašnje sile koje nastoje održati homeostatsku ravnotežu u organizmu potrebnu za njegovo preživljavanje - odgovorna je za objašnjenje fiziološkim potrebama
ponašanja izazvanog
- primjerna je za objašnjenje ponašanja usmjerenih prema dugoročnim ciljevima
Teorija socijalnih potreba (Murray, 1938) Ljudskim ponašanjem prvenstveno upravljaju socijalne potrebe proizašle iz osjećaja neravnoteže na psihološkom nivou - objašnjenje ponašanja u univerzitetskom okruženju - u različitim kulturama i različitim društvenim slojevima različite socijalne potrebe - istakao potrebu za dostignućem (zahtjevi primjereni dobi i pozitivno potkrepljenje dostignuća)
Hijerarhijska teorija potreba (Maslow, 1970)
psihološke potrebe
Potreba za samoostvarenjem Potreba za samopoštovanjem Potreba za pripadanjem
Osnovne potrebe
Potreba za sigurnosti Fiziološke potrebe
Dalesova priramida iskustva: ljudi generalno pamte
10% onot što čitaju
20% onog što čuju
30% onog što vide
Čitanje
Slušanje riječi Gledanje slika, radnji ili demonstracija
50% onog što vide i čuju
70 % onoga što kažu i napišu
90 % od onog što čine
Stvaranje drame, igranje uloga, pisanje i čitanje o datom problemu Činiti nepto stvarno, ostvarivati ciljeve, tragati za rješenjima
Potreba za samoostvarenjem (samoaktualizacijom)
Želja za kontinuiranim rastom i razvojem Korištenje vlastitih mogućnosti, sposobnosti i talenta Ispunjenje Težnja za cjelovitom saznanjem Prihvatanje i spoznanje vlastite prirode Postizanje i očuvanje integriteta
Potreba za samoostvarenjem (samoaktualizacijom) Realistično usmjerene Prihvatanje sebe i drugih Spontane Usmjerene na problem Samostalne i nezavisne Traže samoću i privatnost Poštuju nove ideje i zanimljive ljude Ne miješaju sredstva s ciljevima Razvijen smisao za humor Opiru se konformizmu
1= potpuno se ne slažem 4= donekle se slažem 2= ne slažem se 5= slažem se 3= donekle se ne slažem 6= potpuno se slažem 1. Nije me sramota nijedne svoje emocije 2. Mogu voljeti ljude iako ne odobravam sve njihove postupke 3. Vjerujem da su ljudi u osnovi dobri i da im se može vjerovati 4. Mogu se naljutiti na osobe koje volim 5. Bolje je biti ono što jesi nego biti popularan 6. Mogu izraziti svoje osjećaje čak i kada to dovede do nepoželjnih posljedica 7. Drugi me vole jer i ja njih volim 8. Ne opterećujem se strahom da bih mogao biti neadekvatan zbog nečega.
GLAD
kako znate da ste gladni? kontrakcije želudca razina šećera u krvi receptori u jetri hipotalamus
SEKSUALNO PONAŠANJE u nekim se kulturama visoko cijeni seksualna vjernost, ali u drugima je pristojno ponašanje ako muž ponudi gostu svoju ženu u nekim se kulturama smatra da seksualni odnosi iscrpljuju snagu i da ga treba upražnjavati samo kad treba začeti djecu, dok su u drugim višestruki orgazmi norma ponašanja svi imaju sličnu anatomsku građu i spolne hormone !
Prijedlozi za primjenu Maslowljeve teorije na poučavanje
Fiziološke potrebe Osiguran obrok Ugodna temeperatura u učionicama Pauze za piće
Sigurnost Dobro isplanirane lekcije Kontrola ponašanja u učionici Procedure za slučaj opasnosti dobro razrađene i uvježbane Pravedne disciplinske mjere Konzistentna očekivanja Stav učitelja: prihvatajući, nepodcjenjivački, ugodan, neprijeteći
Ljubav i pripadanje Odnos učenik - učitelj Posebnost učitelja: empatičan, obziran, zainteresiran za pojedinca, strpljiv, pravedan, spreman na otvaranje, pozitivnog stava, dobar slušlac Korištenje podučavanja “jedan na jedan” Pružanje pozitivnih povratnih informacija umjesto negativnih Upoznavanje učenika Dostupnost za učenike Slušanje učenika Davanje podrške Korištenje “pomagača” koji se izmjenjuju Uvažavanje mišljenja učenika Pokazivanje povjerenja u učenike
ć
Samopoštovanje Razvijanje novog znanja na način da se bazira na već postojećem kako bi se omogućio uspjeh Planiranje podučavanja kako bi se prilagodilo individualnim potrebama Fokusiranje na vrline i osobine koje studenti posjeduju Uzimanje u obzir individualnih potreba kad se planiraju i izvode lekcije Podučavanje na različite načine, koristeći različite modalitete Podučavanje i modeliranje strategija učenja Obraćanje pažnje na učeničke poteškoće i što je moguće ranija intervencija
Samopoštovanje Planiranje lekcija koje su intelektualno izazovne Planiranje lekcija na način da se povezuju različita područja Omogućavanje studentima istraživanje odnosa, sličnosti i razlika Omogućavanje studentima da pristupaju učenju na različite načine Pružanje mogućnosti za raspravu Uključivanje učenika u intelektualno izazovne programe
Samoaktualizacija Očekivanje od studenata da rade najbolje što mogu Omogućavanje studentima da istražuju i otkrivaju sami Učiniti učenje smislenim – povezati ga sa „stvarnim” životom Planiranje lekcija koje uključuju metakognitivne aktivnosti Uključivanje studenata u projekte koji im omogućavaju izražavanje Uključivanje studenata u kreativne aktivnosti i projekte
Teorije uslovljavanja ponašanje je izazvano nekim spoljašnjim nadražajem koji u određenim uslovnim dovodi do reakcije (klasično uslovljavanje ) ili se pojavljuje u očekivanju nekog potkrepljenja (operantno uslovljavanje) - ne omogućavaju dublje razumijevanje složenih ponašanja usmjerenih prema dugoročnim ciljevima
TRAŽENJE UZBUĐENJA senzorna deprivacija metoda sistemskog smanjivanja količine nadražaja koji djeluju na osjetne organe
nekim bi ljudima dug i opušten godišnji odmor na morskoj obali išao maksimalno na živce Vama?
KOGNITIVNE TEORIJE ljudi su motivisanji postići konzistentnost (dosljednost) Ljudi su motivisani uskladiti svoje ponašanje i vjerovanje pa je vjerojatnije da ćemo više cijeniti ono za što moramo uložiti više truda
Socijalno-kognitivni teoretičari smatraju da ljude motiviraju očekivanja Ljudi očekuju da će određena ponašanja dovesti do određenih ciljeva zato rade ono što će im omogućiti da postignu ili izbjegnu određene ciljeve
očekivanje ? vrijede li pojmovi koje ne možemo opažati ?
Teorija kognitivne disonance, Festinger kada su dva saznanja ili zamisli u neskladu ili kada naši stavovi nisu u skladu s našim ponašanjem doživljavamo nelagodnost te smo motisani smanjiti takvo neslaganje načelo “opravdanja truda” za dosadan posao rekao sam da je zanimljiv + dobro sam plaćen = posao je dosadan rekao sam da je zanimljiv + malo sam plaćen = posao je zanimljiv
Teorija očekivanja Motivacija da se uključi u neki zadatak zavisi o: očekivanju – osoba vjeruje da će više napora dovesti do uspjeha instrumentalnosti – vjerovanje da postoji veza između aktivnosti i cilja vrijednosti – stepen u kojem osoba vrednuje uspjeh aktivnosti MOTIVACIJA = Očekivanje * Instrumentalnost * Vrijednost
Procesne teorije motivacije:
na temelju kojih elemenata čovjek donosi odluku o poduzimanju neke aktivnosti? Vroom – teorija radne motivacije Motivacija pojedinca za neku aktivnost zavisi o: 1. procjeni pojedinca može li određenu aktivnost uspješno izvesti (AU), 2. procjeni vjervatnoće hoće li za predstojeći trud biti nagrađen (UT), 3. privlačnosti nagrade za tog pojedinca (PN). A = aktivnost T = trud
Motivacija = (AT) x (TN) x PN
N = nagrada P = poželjnost
Motivacija za rad Primjeri potkrepljenja na radnom mjestu uključuju: Pohvale Nagrade Isticanje individualne aktivnosti Slobodni dani Bolje kancelarije Veće titule Unapređenja Dodatke
Postavljanje ciljeva Učestvuju li zaposleni u postavljanju ciljeva Postavljanje specifičnih, atraktivnih, teških ali dostižnih ciljeva Davanje povratne informacije o aktivnosti Nagrade zaposlenima za ostvarenje tih ciljeva
Atkinsonov model motivacije za postizanjem Ponašanje određeno sa 3 glavna motiva (viši motivi): -
motiv za postizanjem
-
motiv za durštvenim prihvatanjem (afilijativni motiv)
-
motiv za moći.
U univerzitetskim postizanjem.
uslovima
vrlo
važan
motiv
za
Ključne varijable: 1.
Konativne:
a)
motiv za postizanjem uspjeha (ambicioznost) - Mpu,
b)
motiv za izbjegavanjem neuspjeha – Min.
2.
Kognitivne:
a)
subjektivna procjena vrijednosti uspjeha – Spu,
b)
poticajna vrijednost uspjeha – Vu,
c)
subjektivna procjena vrijednosti neuspjeha – Svn,
d)
poticajna odbojnost neuspjeha – On.
Motiv za moći Motiv za moći može se definisati kao relativno trajna kognitivna i ponašajna usmjerenost prema doživljajima povezanim s osjećajem snage i ostvarenja utjecaja nad drugim osobama - motivciona analiza američkih predsjednika - što im je veći motiv za moći veća je vjerojatnost da će SAD zaratiti tokom mandata tog predsjednika i manja je vjerojatnost da će smanjiti budžet vojske.
Motiv za moći Karakteristike osoba s visokom motivacijom za moći -agresivnost i kompetitivnost (kod muškaraca) -negativna slika o sebi, nezadovoljniji različitim aspektima svog života, češći problemi s alkoholom i drogama -poteškoće sa spavanjem (kod muškaraca), neugodniji snovi (kod žena) -traženje prestiža; pozitivna korelacija između broja kreditnih kartica i motiva za moći (Veroff) -kod muškaraca se motiv za moći povećava pod utjecajem alkohola
Motiv za društvenom prihvatanjem
Trajna spremnost za toplinu, bliske komunikativne odnose s drugima Pojedinci visoke potrebe za intimnošću: Više vremena dnevno misle o svojim odnosima s drugim pojedincima Govore o više ugodnih emocija kad su u društvu drugih pojedinaca
–Smiju se, šale i prave više kontakata očima –Počinju razgovore s drugima češće i pišu više pisama
•Konzistentne spolne razlike: žene, u prosjeku, imaju veću potrebu za intimnošću
Intrinzična motivacija (unutašnja) - sve ono što nas iznutra navodi na aktivnost i određuje njen smjer, intenzitet i trajanje. Nezavisna je o mogućim materijalnim i socijalnim dobicima (učenje motivirano znatiželjom, interesom za sadržaj učenja). Ekstrinzična motivacija (spoljašnja) - sve ono što nas spolja navodi na aktivnost i određuje njen smjer, intenzitet i trajanje. Zavisi o mogućim materijalnim i socijalnim dobicima (učenje koje za cilj ima sticanje neke kompetencije nužne za postizanje ciljeva kojima se zadovoljavaju ekonomski i društveni motivi).
Ekstrinzična motivacija Spoljašnji su razlozi za uključivanje u aktivnost • Dobiti dobre ocjene • Dobro izgledati, nadmašiti druge *Manje je vjerovatnoća da će se aktivnosti nastaviti izvan konteksta (izvan učionice) *Student ima više orijentaciju usmjerenu na svoje dostignuće
Intrinzična motivacija Vlastita znatiželja i želja za uključivanjem u aktivnost • Prirodni interesi za aktivnost • Želja za uspjehom • Uživanje u izazovu *Nastavlja se i izvan konteksta *Kod učenika prevladava motivacija usmjerena na zadatak
Ekstrinzična
Intrinzična
Trajnost pamćenja
trajnost je slabija, sadržaj se brže zaboravlja
trajnost je veća, sadržaj se sporije zaboravlja
Odnos prema sadržaju
sadržaj nije privlačan, na usvajanje se treba prisiljavati
sadržaj je zanimljiv, usvaja se sa zadovoljstvom, bez naprezanja
Kvaliteta usvojenosti
usvojenost je površna, sadržaji su međusobno slabije povezani i teže se primjenjuju u praksi
usvojenost je dublja, temeljitija, sadržaji su međusobno bolje povezani i lakše se se primjenjuju u praksi
Weinerova atribuciona teorija Ljudi nastoje razumjeti okolinu i same sebe nastoje odrediti uzroke događaja Koristi se za utvrđivanje veza između: Atribucija Emocija Akcija
Znakovi u okolini za uspostavljanje uspješnosti Uspjeh se pripisuje: sposobnostima
- ako se postiže lako i na početku učenja; ako se često ponavlja
zalaganju
- ako se postiže nakon napornog i ustrajnog rada
slučaju ili sreći
- ako su rezultati nedosljedni: ponekad se bez zalaganja postiže uspjeh, drugi put se s puno rada doživljava neuspjeh
Neuspjeh se pripisuje : sposobnostima
zalaganju slučaju ili sreći
- ako drugi brzo i lako rješavaju zadatke koje student ne može riješiti, ako se neuspjeh ponavlja - ako se nakon malog zalaganja postiže neuspjeh, a nakon većeg zalaganja uspjeh - ako su rezultati nedosljedni: ponekad se bez zalaganja postiže uspjeh,
Weiner je ponudio taksonomiju uzroka koje koriste pojedinci Tri su glavne dimenzije (kauzalne dimenzije): Mjesto (locus) (internalno – eksternalno) Stabilnost (stabilno – nestabilno) Kontrolabilnost (nekontrolabilno – kontrolabilno) Dvije druge moguće dimenzije Namjera (slučajno – namjerno) Globalnost (ovisno o situaciji)
Posljedice s obzirom na dimenzije Dimenzija
Mjesto uzroka (internalno – eksternalno)
Stabilnost uzroka (stabilno – nestabilno)
Mogućnost kontrole (nekontrolisano – kontrolisano)
Emocije
Bihevioralne posljedice
Ponos Samopoštovanje
Ponašanje pojedinca Izbor ponašanja Bespomoćnost Očekivanje uspjeha Visina zalaganja Istrajnost Lične reakcije (sramota, krivica) Reakcije drugih (ljutnja, sažaljevanje)
Ponašanje drugih Pružanje pomoći Nagrade/sankcije
Mjesto uzroka Unutrašnje
Stabilnost uzroka Stabilan
Vanjsko
Mogućnost kontrole Postoji
Mogućnost kontrole Ne postoji
Mogućnost kontrole Postoji
Dugotrajno zalaganje
Sposobnosti/ potencijali
Stav učitelja
Stabilnost Znanje/ uzroka vještine Nestabilan
Raspoloženje Podrška zdravlje drugih
Mogućnost kontrole Ne postoji
Obilježja zadataka Sreća, slučaj
Mjesto uzroka Unutrašnje
Stabilnost uzroka Stabilan
Vanjsko
Mogućnost kontrole Postoji
Mogućnost kontrole Ne postoji
Mogućnost kontrole Postoji
Dugotrajno zalaganje
Sposobnosti/ potencijali
Stav učitelja
Stabilnost Znanje/ uzroka vještine Nestabilan
Raspoloženje Podrška zdravlje drugih
Mogućnost kontrole Ne postoji
Obilježja zadataka Sreća, slučaj
Poželjan sklop školskog uspjeha i neuspjeha DOGAĐAJ-A
EMOCIJE-OČEKIVANJE
PONAŠANJE
Uspjeh: SPOSOBNOST/TRUD
ponos, samopoštovanje radni elan očekivanje uspjeha, upornost
Neuspjeh: PREMALI TRUD
krivica, povećani trud mogućnost promjene upornosti
Poželjni sklop
VISOK MOTIV ZA DOSTIGNUĆEM
Shema bespomoćnosti Podcjenjivanje vlastitih mogućnosti Gubitak pouzdanja u vlastitu kompetentnost u rješavanju zadataka Slabo pamćenje prethodnih uspjeha, prenaglašavanje prethodnih neuspjeha Negativni osjećaji (dosada, anksioznost, sumnja u sebe) Izbjegavanje posvećivanja problemu (npr. naglašavaju svoje uspjehe u drugim aktivnostima, mijenjaju pravila igre…) VELIKI PAD U USPJEŠNOSTI RJEŠAVANJA PROBLEMA
Shema ovladavanja
Nema krivice za neuspjeh Stvaranje uputstava samom sebi o poboljšavanju uspješnosti u zadacima (samoprovjera) Optimistična predviđanja budućeg uspjeha Zadržavaju pozitivno raspoloženje Zadržavanje ili unapređivanje kvalitete strategija tokom rješavanja teških problema
Atribucijske pogreške Osnovna atribut pogreška (pogreška korespondencije) - tendencija da se prenaglase internalni uzroci nečijeg ponašanja, a da se ignoriraju vanjski uzroci Efekt izvođač-promatrač – tendencija da se vlastito ponašanje atribuira vanjskim uzrocima, a ponašanje drugih internalnim uzrocima Pogreška samozaštite - tendencija da se preuzmu zasluge za uspjeh, a krivica za neuspjeh se svaljuje na situaciju (Zapadne su kulture puno podložnije ovim pogreškama nego istočne kulture)
U američkoj srednjoj školi Ivy League provedeno je 1953. istraživanje u kojem su učestvovali maturanti te škole. U istraživanju im je postavljeno pitanje Imate li jasne i napisane svoje životne ciljeve? Samo 3 % učenika imalo je napisano svoje planove i ciljeve za budućnost. Dvadeset godina kasnije, 1973. godine, istraživači su ponovno potražili nekadašnje maturante. Otkrili su da je 3% maturanata koji su imali napisane svoje ciljeve zarađivalo više od svih ostalih 97%. Takođe su, po svojim samoprocjenama, bili zadovoljniji i sretniji od ostalih.
Vjerojatnije je da će ciljevi poboljšati motivaciju ako su: 1. Specifični 2. Teški, ali mogući 3. Uklopljeni u okvir ostvarenja onoga što se želi, prije nego da se izbjegava ono što se ne želi 4. Ako se cilj doživljava ozbiljno
Implikacije za podučavanje Obratiti pažnju na davanje povratnih informacija U nastavi kontinuirano koristiti ciljeve usmjerene na učenje Optimalni su zadaci umjerene težine Prilagodite načine podučavanja interesima studenata Dozvoliti interakciju između studenata Pomoći studentima da postave specifične, dostižne ciljeve Pružiti mogućnosti za uspjeh u zadacima. Planirati aktivnosti koje zahtijevaju razmišljanje na višem nivou aktivnosti nasuprot “standardnim operacijama i postupcima”
OČEKIVANJE POZITIVNOG USPJEHA VISOKO S A M VISOKA O E F I K A S N NISKA O S T
akcija visoka angažovanost
gubitak samopouzdanja potištenost
NISKO
protest promjena sredine
rezignacija povlačenje bezvoljnost
Konflikt (sukob motiva) nastaje unutar nas samih, obično između naših alternativnih potreba i želja, ciljeva ili sredstava za postizanje cilja. Konfliktne situacije - konflikt istovremenog privlačenja – biranje između dva podjednako privlačna cilja. Najlakše rješiv sukob motiva, mada izborom jednog gubimo drugi. - konflikt istovremenog odbijanja – treba izabrati jedan od dva ponuđena, jednako neprivlačna cilja. - konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja – treba se odlučiti u situaciji u kojoj nas neki cilj i privlači i odbija (ima i pozitivne i negativne strane)
Frustracija – složeno psihičko stanje koje nastaje uslijed nezadovoljenja aktuelnog motiva. Karakteriše ga porast unutaršnje napetosti praćene neprijatnim osjećajima kao što su: razočarenje, razdražljivost, ljutnja, neprijateljstvo, doživljaj sopstvene nemoći i poraza, itd. Motivi mogu biti: - vanjske – uslovljene prirodnom ili društvenom okolinom - unutrašnje – uslovljene individualnim osobinama, nedostacima, sukobom motiva Intenzitet i trajanje frustracije zavisi o nizu faktora kao što je važnost motiva koji se ne mogu zadovoljiti i uticaj frustracije na fiziološke i psihičke funkcije. Uključene su i lične prepreke, starost osobe, obrazovanje, inteligencija, životno iskustvo, tolerancija na frustraciju, itd.
Konstruktivne reakcije na frustraciju:
- pojačan napor da se dostigne cilj - izbor uspješnijeg načina ili sredstva za postizanje cilja - zamjena prvobitnog alternativnim ciljem koji također zadovoljava motiv - ponovno definisanje situacije na osnovi uviđanja novih odnosa, čime se mijenja značaj prvobitnog cilja, a u prvi plan dolaze novi ciljevi i nove aktivnosti.
Česti način reagovanja na frustraciju su obrambeni mehanizmi: - agresija – smatra se da je ona i posljedica, ali i simptom frustracije. Može biti: - direktna - verbalna - indirektna - fizička - racionalizacija – traženje dobrog umjesto pravog razloga frustracije - kompenzacija – ponašanje kojim se na neki drugi način nastoji zadovoljiti motiv - projekcija – pripisivanje svojih negativnih osobina drugima - regresija – vraćanje na oblike ponašanja karakteristične za niži razvojni stupanj
• sublimacija – kanaliziraju se nepoželjna ponašanja i misli na one aktivnosti koje su društveno dopuštene • negiranje – neprihvatanja neugodnih činjenica • rezignacija – odustajanje od svega, potpuna pasivnost osobe čiji su ciljevi onemogućeni, itd. Moglo bi se reći da obrambeni mehanizmi postaju oblici neprilagođenog ponašanja onda kada se javljaju kao jedini ili prevladavajući oblici reagovanja.
1. Student koji ne prođe na ispitu okrivljuje profesora ili test koji nije objektivan. 2. Neuredan muž predbacuje ženi da sve ostavlja u neredu. 3. Mladić kojeg je djevojka odbila zaključuje da je to još bolje, jer ona ionako nije za njega dovoljno lijepa. 4. Ljudi koji ne uspiju upisati željeni fakultet, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli («Svi su glumci cirkusanti.», «Medicina je za štrebere.»). 5. Djevojka koja zbog roditeljske zabrane ne može ići na sastanak sa dečkom zaključuje da je ipak mnogo pametnije to vrijeme potrošiti na učenje.
1. Osoba koja je odbijena na nekoliko konkursa za posao, prestaje tražiti posao. 2. Nakon što ju je šef razljutio, osoba se vraća u kancelariju i rasplače. 3. Neki ljudi ne prihvataju kritiku ili previđaju sve znakove koji upućuju da drugi ljudi nisu zadovoljni njihovim ponašanjem. 4. Pojedinac s jakim nesvjesnim nagonom neprijateljstva i agresivnosti može postati vrlo cijenjen mesar, a može postati i vođa koji teroriše podčinjene «vodeći ih nekom cilju». 5. Učenik koji je neuspješan u školi pokušava to nadoknaditi svojom fizičkom nadmoći u tučnjavi.
Лана Вукчевић Бања Лука, октобар 2010.
[email protected]
Стилови учења и њихов значај Стил: укупност одлика које чине одређено
понашање препознатљивим. Стилови учења: опис ставова и понашања која одређују наше преференције у учењу. Стил учења се дефинише као пут којим се обрађују информације. Стилову учења су, најједноставније речено,
различити приступи или начини учења.
Стилови учења и њихов значај Учење је одраз начина на који посматрамо свијет,
околину, науку, осјећаје. Процес учења је у основи сваке људске активности: разне животне ситуације, у мањој или већој мјери представљају одређену врсту учења. Већина људи није свјесна који им стил учења одговара, иако имају идеју о томе да из неких активности и ситуација уче успјешније него из других.
Стилови учења и њихов значај Свако од нас користи више стилова при учењу, с тим
да су неки доминантнији од других. Стил учења зависи од ситуације, односно знања које усвајамо. Доминантни стил одређује начин нашег учења, али и начин на који доживљавамо искуства, присјећамо се информација. Сваки начин учења укључује различите дијелове мозга, а комбинацијом стилова учења употебљавамо већи интелектуални капацитет и квалитетније учимо.
Стилови учења 1. Визуелно 2. Аудитивно 3. Кинестетичко
Визуелно учење
Визуелни типови уче гледањем. Призивају слике из прошлости када покушавају запамтити како та ствар изгледа у њиховој глави Уредни су и организовани Брзо причају Дугорочно планирају Уочавају детаље Памте помоћу видних асоцијација и добро памте лица Добри су читачи и више воле читати него да им се чита Размишљају у сликама Одговарају им илустрације, читање написаног, одлични су у писменом изражавању
Визуелно учење Орјентисани су на изглед – било да је ријеч о облачењу или презентацији одређеног материјала Имају јак осјећај за боје, могу имати умјетничке склоности Воле цртати и писати, углавном имају лијеп рукопис Не омета их бука Могу заборавити вербална упутства или заборавити прослиједити усмену поруку Шарају за вријеме телефонског разговора, предавања или састанка
Визуелно учење - савјети! Да би боље запамтили – запишите! Гледајте особу која прича да би се боље
концентрисали Користите боје за наглашавање важног у тексту Најбоље учите сами Док учите, сједите даље од прозора и врата Користите филмове, slide-ове, илустрације, цртеже, дијаграме Тражите писмена упутства
Аудитивно учење Аудитивни типови уче и памте по слуху Воле разговарати о ономе шта уче са
другима Прије запамте оно о чему се расправља, него оно шта виде “Причају” сами са собом за вријеме извођења активности Бука их врло лако прекине Често мичу уснама док читају Воле читати наглас
Аудитивно учење Воле слушати док им се објашњава и воле сами објашњавати Добри су у имитацији гласова и начина говора других људи Рукопис им обично није лијеп Причљиви су и воле расправу Врло су детаљни у описима Отворене су и комуникативне особе
Аудитивно учење – савјети! Покушајте учити с пријатељима расправљајући или гласно понављајући Прије читања одређеног поглавља погледајте слике, наслове, те наглас реците своје мишљење о главној теми поглавља Читајте наглас када је то могуће Питања у тесту увијек прочитајте прије рјешавања
Кинестетичко учење Кинестетички типови воле предмет дотакнути, видјети како ради Најбоље уче кроз покрет, додир и активност Воле кад могу направити нешто, а не само читати или слушати Додирују људе да би привукли њихову пажњу Стоје близу особе којој се обраћају Орјентисани су на физичку активност и често су у покрету
Кинестетичко учење Облаче се лежерно и спортски Не уживају у читању и често текст прате прстом Тешко им је остати мирним кроз дужи временски период, те шкљоцају оловком или трзају ногама док уче Могу имати нечитак рукопис Добро се орјентишу у простору Постижу успјех у спорту Врло су отворене особе
Кинестетичко учење – савјети! Нека Ваша вербална излагања буду кратка и језгровита Покушајте да се сјетите примјера из стварног живота када учите ново градиво Да би боље запамтили, учите понављајући гласно, изводећи различите покрете, ходајући За вријеме учења правите чешће, краће одморе Изразите се кроз плес, гиманстику, глуму
Стилови учења – Дејвид Колб Активисти Мислиоци (рефлектори) Теоретичари Прагматичари
Стилови учења – Дејвид Колб Активисти
Мислиоци (рефлектори)
Активисти воле:
Мислиоци воле:
“Мислити у ходу”
Размислити прије него
Учити у краћим
нешто учине Детаљну припрему Истраживати и процјењивати Слушати и посматрати
интервалима Много понуђених варијанти Имати прилику да започну неку активност
Стилови учења – Дејвид Колб Теоретичари
Прагматичари
Теоретичари воле:
Прагматичари воле:
Концепте и моделе
Видјети важност свог рада
Видјети цјелину
Добити практичну
Осјећати интелектуални
предност од учења Имати увид у провјерене тактике Упознати стварне активности
изазов Логичну презентацију идеја
Сада, када сте научили како се учи, желим Вам да то “знање” употријебите у наредним годинама! Нема тачног или погрешног начина учења!
Asistent: Nina Uremović Banja Luka, 2010
Prostorna organizacija: - Organizacija sobe i prostora za učenje Organizacija informacija: - Pomoću boja - Registratora - Raznih grafikona, dijagrama i tehnika * Pomoću MAPE UMA itd
Organizacija sobe podrazumjeva: - da je soba osvjetljena i prozračna - da je soba uredna (svaka stvar ima svoje mjesto) - da se u sobi nalaze svi potrebni rekviziti za učenje (na poznatom mijestu, na dohvat ruke) Na taj način postignuta je maksimalna iskorištenost vremena koje student ima za učenje jer onog momenta kada počne da uči nema potrebe da prekida i počinje iz početka da se koncentriše na pronalaženje rekvizita potrebnih za učenje (markeri, rokovnici, knjige, olovka, gumice, itd...) i sl tome.
Pod prostorom za učenje se podrazumjeva dio sobe koji se koristi u toku učenja (najčešće je to radni sto). U tom prostoru nalazi se veliki broj ometača psihološke prirode zbog kojih gotovo uvijek opada koncentracija jer su misli usmjerene ka nekim drugim stvarima, npr .... -Slike dragih ljudi okačene na zid ili na monitoru -Crvena ili neka druga agresivna boja zida (koja stalno podsjeća da trebate da budete ljuti na nekoga ili nešto) -Racunar sa upaljenim facebook-om, forumima, chatovi ili omiljene web stranice -Mobilni telefon – na dohvat ruke (uvijek postoji neko kome trebate da posljete sms) i sl, tome
Organizacija informacija podrazumjeva: Da su sve informacije koje su potrebne za učenje uvijek na dohvat ruke. 2. Da su informacije koje se obrađuju mogu da podese tako da se sa njima efikasno može rukovati. 1.
Postoji nekoliko strategija organizacije informacija a koja će se od njih upotrjebiti zavisi od toga koji stil učenja student preferira.
Postoji četrnaest pristupa organizovanja informacija:
Postoji četrnaest pristupa organizovanja informacija:
1. Planer 2. Sličnost- razlika 3. Hijararhijski planer 4. Grafikon 5. Sumiranja 6. Grafikon skale 7. Matrice 8. Mape “riblja kost” – mape uma 9. Paukove mreže
10. Mapa riječi – uzorka 11. Grafikon mišljenja 12. Model resa 13. Fleš karte 14. Spiskovi tekućeg pojma
Odavno je poznato da svaka boja ima svoje psihološko značenje. Tako i suhoparno učenje bez uključivanja markera različitih boja čini učenje previše ozbiljnim i dosadnim. Zašto učenje ne bi pretvorili u igru? Evo par savjeta kako se poigrati bojama i uz to sve pospješiti pamćenje.
Kada je učenje u pitanju poželjno je koristiti se sa tri boje koje opuštaju i pospješuju pamćenje: Plava boja djeluje opuštajuće i smirujuće. Ako u toku učenja student osjeća tjeskobu i anksioznost pozeljno je da koristi markere nijansi plave boje. Međutim, njeno pretjerano korištenje može da izazove pospanost a samim tim i pad koncentracije
Žuta i zelena imaju gotovo isti efekat. Obe ove boje pospješuju pamćenje i povećavaju nivo koncentracije tako da je njihovo kombinovanje idealno u toku učenja. Takođe, blage tirkizne nijanse žute ili zelene boje zidova u prostoriji u kojoj student uči pozitivno utiču na pamćenje i koncentraciju. Naravno kada su krupne stvari u pitanju (npr zidovi, namještaj i slično ne treba pretjerivati kao ni koristiti boje koje su jake i drečave)
Planeri sličnosti i razlika se koriste da grafički ilustruju ono po čemu su dva pojma slični ili različiti. Primjer planera sličnosti i razlike:
Hijerarhijski planeri (skupovi) se koriste za uređivanje informacija koje se kreću od opšte kategorije ka sve pojedinačnijim kategorijama.
Grafikoni koriste strelice i kvadrate, krugove ili druge geometrijske oblike da prikažu odnose između različitih informacija. Ako želite da napravite razliku između drugačijih tipova informacija na grafikonu, možete korsititi različite geometrijske oblike ili mastilo u različitoj boji. Strelice povezuju srodne elemente na grafikonu i ukazuju pravac. Ovom prilikom je prikazano nekoliko tipova grafikona: ciklični, linearni, lanac događaja i kombinacije.
Linearni grafikon Interakcije između niza povezanih događaja ili pojava prikazane su na cikličnim grafikonima. Oni obično prikazuju zatvorene sisteme pojava.
Informacije ili pojave koje su neciklično povezane najbolje se prikazuju linearnim grafikonima. Kod ovog tipa grafikona, pojave imaju početnu tačku i završnu tačku
Lanac događaja
Grafikon kombinacija
Lanac događaja je poseban oblik grafikona koji prikazuje redosled dešavanja u nekom događaju. Lanac počinje početnim događajem a završava se konačnim ishodom.
Grafikoni kombinacija kombinuju aspekte cikličnih i linearnih grafikona da prikažu složenije odnose među idejama. Korisni su ako postoji nekoliko alternativa u jednom ili više koraka procesa koji se prikazuje.
Mape uma služe za “uvođenje reda u haos” u glavi jednog studenta. Posebno su korisne pri pisanju seminarskih ili bilo kakvih drugih radova jer daju jasan uvid u koncepciju tog rada i maksimalno iskorištavaju svo stečeno znanje. Mape uma mogu da se koriste i kod nekih ciljeva koji se tiču ličnog života. Npr, koncept kako smršati razrađen do najsitnijih ciljeva i daje jasan uvid u stvari koje se smiju a koje ne smiju raditi, kako organizovati vrijeme, kako organizovati posao i sl tome. Sastoji se od same ideje ili naslova zatim glavnih linija koje prate pomoćne linije. Najbolji uvid i objašnjenje mape uma jeste preko grafikona mape uma
Primjer: Koncept ideje mršavljenja Izbaciti večeru
lagani obroci posna ishrana
ici pjeske na poso Ne jesti vise od 3 obroka
crveno meso tjestenina
dva puta sedmično ići na trčanje Krenuti na aerobik
navike
slatko mršavljenje
Nakon 1. nedelje ____
mjerenje
Nakon 2. nedelje ____
čaj voda
struk
koljena gazirano alkohol
bedra ramena
ruke
Nakon 3. nedelje ____ Nakon 4. nedelje ____
KRAJ
Milan Zastavniković
Pamćenje je generativan, interaktivan, stalan mentalni proces pohranjivanja i pronalaženja znanja ili iskustva. Studentova sposobnost da koristi svoje pamćenje uveliko utiče na njegov proces učenja. Postoje tri elementa pamćenja: • Senzorsko pamćenje ( čuva informacije oko 20-30 sekundi ) • Kratkoročno pamćenje ( zadržava informacije privremeno ) • Dugoročno pamćenje ( trajno pohranjivanje informacija )
1. Komponente memoriskog zadatka • Fizičko i mentalno stanje pojedinca • Kontekst zadatka ( pojedinačni ili društveni kontekst ) • Fizičko okruženje u kome se zadatak odvija • Mentalni zahtjevi zadatka • Namjera 2. Priroda informacije obrađenih u memoriskom zadatku 3. Automatska nasuprot namjernoj/promišljenoj uspješnosti memoriskih zadataka
CENTRALNI PROCESOR upijanje
ČULA
RADNO PAMĆENJE
izbijanje
DUGOROČNO PAMĆENJE Beleženje Prisjećanje
Ljudski sistem pamćenja je sačinjen od četiri funkcionalne komponente: čula, radne memorije, dugoročne memorije i centralnog procesora.
Model sistema obrade informacija prikazuje odnose između senzorskog, kratkoročnog i dugoročnog pamćenja. Postoje četiri procesa pomoću kojih se informacije kreću od jednog tipa pamćenja ka drugom. •Pažnja •Ponavljanje •Kodiranje •Pronalaženje
ponavljanje
INPUT
SENZORSKO PAMĆENJE
pažnja
OUTPUT KRATKOROČNO PAMĆENJE kodiranje pronalaženje DUGOROČNO PAMĆENJE
Pažnja je od ključne važnosti za pamćenje zato što je to proces putem kog se informacije kreću od senzornog do kratkoročnog pamćenja. Ponavljanje obuhvata rad ili djelovanje koje uključuje novu informaciju. Kodiranje je proces povezivanja nove informacije sa postojećim znanjem kako bi ona postala smislenija.
Zaboravljanje se razlikuje od grešaka u radu pamćenja po tome što zaboravljanje obuhvata nesposobnost da se prisjetimo nečega što je zabilježeno u dugoročnom pamćenju. Greška u pamćenju obično označava nesposobnost da se uopšte zabilježi informacija u dugoročnom pamćenju. Procesi odgovorni za zaboravljanje mogu se svrstati u dvije kategorije: 1. Nedostatak raspoloživosti – (odumiranje moždanih ćelija). 2. Nedostatak dostupnosti –(voljno neposvećivanje pažnje memoriskom tragu...).
Stope zaboravljanja besmislenih slogova. Vrijeme proteklo od prvog učenja
Procenat zapamćenog materijala
Procenat zaboravljenog materijala
Nakon 20 minuta
53%
47%
Nakon 2 dan
31%
69%
Nakon 15 dana
25%
75%
Nakon 31 dan
22%
78%
Bez stalnog ponavljanja većina informacija će biti izgubljena.
Stope zaboravljanja udžbeničkog materijala. Vrijeme proteklo od prvog učenja
Procenat zapamćenog materijala
Procenat zaboravljenog materijala
Nakon 1 dana
54%
46%
Nakon 7 dana
35%
65%
Nakon 14 dana
21%
79%
Nakon 21 dan
18%
82%
Nakon 28 dana
19%
81%
Nakon 63 dana
17%
83%
Bez stalnog obnavljanja infornacije će biti izgubljene iz pamćenja.
Pamćenje je raznovrsno i zavisi od zadatka. Student može imati dobro pamćenje za jednu vrstu zadataka, ali lošije za drugu vrstu zadataka. Dvije procedure za evaluaciju pamćenja su : 1. Memoriski upitnik 2. Dnevnici pamćenja
Memoriski upitnici su usmjereni na četiri tipa memoriskih zadataka: znanje, događaji, namjere, akcije. Nikad ne zaboravim
Umjetnost
Biologija Hemija Engleski Istorija Politika Vicevi
Ponekad zaboravim
Zaboravim tu i tamo
Zaboravim prilično često
Zaboravim vrlo često
Uvijek zaboravim
Dnevnici pamćenja se takođe bave znajem, događajima, namjerama, akcijama. Sa ovim oblikom evaluacije, studenti vode evaluaciju o neuspjehu pamćenja u specifičnim zadatcima. Npr. Kad su zaboravili ime, zakazanu obavezu i informaciju...
Memoriske strategije imaju tri primarne svrhe: •Da povećaju svjest o procesima pamćenja. •Da povećaju svjest o sopstvenim memoriskim sposobnostima (manama i vrlinama). •Da neutralizuje tendenciju zaboravljanja. Memoriske strategije mogu poboljšati naš uspjeh u situacijama interpersonalne, grupne i organizacione komunikacije, na akademski uspjeh, polaganje ispita, razumjevanje pročitanog, rješavanje problema.
Cilj manipulacije pamćenjem je poboljšanje memoriske sposobnosti. Postoje četiri tipa manipulacije: •Manipulaija stanjem pamćenja •Manipulacija društvenim kontekstom •Manipulacija spoljnim pomagalima •Mentalne manipulacije
Stanje sistema pamćenja zavisi od fizičkog i mentalnog stanja onog ko uči. Loše mentalno i fizičko zdravlje utiče na proces pamćenja na brojne načine: ometa senzorne organe tijela da detektuju informaciju, smanjuje se sposobnost moždanog centralnog procesora da pristupi informacijama u radnom pamćenju, mala vjerovatnoća da će informacije biti jasno pohranjene...
Fizička vježba Vježbanje je važno za stimulisanje čula, oslobađanje od stresa, poboljšanje sna i pozitivno utiče na memoriske sposobnosti. Energetski ciklus Većina ljudi doživljava vrhunce i padove u nivou energije tokom dana i nedelje. Standardni dnevni vrhunci su oko 11:00h i 16:00h, a tokom nedelje petak i subota. Prekidi u rasporedu vježbanja, jela, takođe mogu uticati na pamćenje. San i učenje tokom sna Redovan odmor je vitalan za dobro funkcionisanje pamćenja. Odlazak u krevet odmah nakon učenja pomaže pri pamćenju.
Senzorske poteškoće Loš vid ili sluh utiču na pamćenje tako što ometaju čulno bilježenje informacija. Ishrana Redovna i uravnotežena ishrana pomaže u radu pamćenja. Treba izbjegavati velike količine hrane prije učenja. Nutricionisti tvrde da postoji vitamini koji pomažu radu memorije: holin, B-kompleks, jod, mangan, folna kiselina, Ltirozin... Što se tiče hrane to obuhvata: mesne prerađevine, morske plodove, mlijeko, jaja, sir, povrće i crni luk. Hrana sa visokim sadržajem šećera pomaže u prisjećanju. Bolest Preduzimanje preventivnih koraka radi izbjegavanja bolesti je najbolji način da se predupredi nedostatak pamćenja usljed bolesti.
Bolesti pamćenja Bolesti pamćenja obuhvataju Alchajmerovu bolest, Koršakov sindrom, šlog, niski krvni pritisak. Štetne supstance Alkohol i droge mogu ozbiljno da oslabe rad memorije. Alkohol i droga mogu trajno da oštete sistem pamćenja. Za marihuanu se pokazalo da oštećuje sistem pamćenja. Blaga stimulativna sredstva Dejstvo stimulativnih sredstava kao što su kofein i nikotin djeluju u zavisnosti na zdravlje pojedinca, odmorenost i zadatak. Odmorni studenti bi trebalo da izbjegavaju stimulativna sredstva jer stvaraju nervozu i nemogućnost koncentracije. Nedovoljno odmorni studenti mogu imati koristi od stimulativnih sredstva. Za nikotin se pokazalo da štetno djeluje na pamćenje.
Mentalna stanja Studentovo stanje uma može uticati na strukturu mozga, umanjujući efikasnost sposobnosti dugoročnog pamćenja da upija informacije. Utiču i na sposobnost koncentracije. Smanjena koncentracija Smanjena koncentracija nastaje kao posljedica ekstremnog načina života, bilo da je zbrkan i haotičan ili strukturiran i predvidiv, ili kao posljedica ekstremnih uslova okoline, buka, temperatura... Stres Premalo ili previše stresa mogu biti pogubni za pamćenje. Puno stresa čini osobu podložnom bolestima, a premalo čini osobu previše opuštenom. Cilj je kontrola stresa.
Raspoloženja Ekstremno pozitivna raspoloženja mogu ometati pamćenje zato što se teško usredsredimo na zadatak. A negativno raspoloženje takođe ometa pamćenje na više načina, umanjuje pažnju, mjenja moždanu hemiju. Vježbanje pažnje Tehnike vježbanja pažnje razlikuju se od drugih jer navodno dovode do trajnih povećanja kapaciteta memorije. Jedan od metoda pažnje obuhvata vježbu osluškivanja slabih zvukova ili traženje prigušenih svjetala. Ova metoda je usmjerena na sposobnost održavanja pažnje. Druga tehnika uključuje vježbanje obavljanja više stvari istovremeno. Treća metoda obuhvata razaznavanje detalja na slikama ili zvukova u muzici...
Opuštanje Opuštanje poboljšava pamćenje jer umanjuje stres i dekoncentraciju. Različiti ljudi se opuštaju na različite načine kao što je vježba, slušanje muzike, razgovori. Stavovi Stavovi o sadržaju ili tipu memoriskog zadatka mogu i da ometaju i da pospješe pamćenje zato što stavovi utiču na motivaciju i pažnju. Budući da su stavovi duboko ukorjenjeni u pojedincu teško ih je promjeniti. Ali stavovi nisu statični, uvjek postoje načini da se izmjene. Postoje tri komponente stavova koji se mogu mjenjati: uvjerenja, jačina i preznak.
Greške u radu pamćenja koje izazivaju da pojedinac zaboravi imena, zakazane sastanke , ispite ili druge bitne informacije mogu ozbiljno da poremete međuljudske odnose. U društvenom okruženju greške u pamćenju se mogu desiti zbog: •Nedostatka saopštavanja namjera memoriskog zadatka •Ometanja pažnje •Nedostatka saopštavanja rezultata memoriskog zadatka
Manipulacije spoljašnjim pomagalima bave se fizičkim okruženjem onog ko uči. Spoljašnja pomagala su često efikasnija od mentalnih manipulacija zato što fizički stimulans bilježi življe tragove u pamćenju. Postoje tri smjernice koje se mogu koristiti pri izboru i upotrebi manipulacija spoljnim pomagalima. •Svrha pomagala •Uspješnost spoljnog pomagala. •Lično iskustvo i sklonost pri odabiru spoljnjeg pomagala.
Mada se obično vezuje za školu ili visokoškolsku ustanovu, učenje se obavlja i na poslu i kod kuće. Postoje sljedeće strategije koje su primjenjive za raznovrsne memoriske zadatke. 1. Vođenje bilježaka 2. Nastavne mašine i softveri 3. Memoriska umjetnost 4. Sujevjerna pomagala za pamćenje 5. Izvori znanja
Fizičko pamćenje se odnosi na upamćivanje određenih akcija kao što je vožnja bicikla, igranje fudbala... Za akcije koje se redovno obavljaju , prosta vježba često poboljšava pamćenje. Rijetko obavljane akcije nisu podložne vježbi. 1. Dokumentovanje u koracima 2. Priručnici sa uputstvima 3. Sport
Korisne su sljedeće strategije koje pospješuju upamćivanje niza memoriskih zadataka: 1. Zapamtiti obaveze – moramo stalno biti u toku sa dnevnim i budućim obavezama (bilježenje obaveza). 2. Strategija noćnog pisanja – misli o predstojećim obavezama nam često nedaju mira prije spavanja pa je poželjno da se one zabilježe. 3. Upravljanje vremenom – održavanje ličnog rasporeda.
4. Elektronski notes 5. Zapamtiti zakazane sastanke
1. dokumentovanje - poput obaveza sastanci se mogu bilježiti u agendama, kalendarima... - postoje raznovrsni oblici uključujući dnevne mjesečne i godišnje planere. 2.višestruke zabilješke – kako bi se obezbjedili da ne zaboravite sastanke vodite višestruke biješke o budućim sastancima. - koristite agende, dnevnike, kalendare - vodite višestruke bilješke na različitim lokacijama
6. Memoriski satovi 7. Tajmeri ili tajming uređaji 8. Dokumenta za podsjećanje 9. Prenosno memorijsko mjesto 10. Uočljivo smještanje 11. Sjetiti se potrebština 12. Upotreba telefona 13. Organizacija prostora 14. Strani jezici
15. Sjetiti se svojih stvari 16. Simboličko podsjećanje • • • • •
zategnite kaiš za jednu ili dvije rupe više okrenite ručni časovnik ili ga stavite na drugu ruku neobično postavite namještaj promjenite džep u kome nosite novčanik nosite neki predmet dok ne obavite memoriski zadatak
Zadatci iz ličnog pamćenja obuhvataju prisjećanje da se urade stvari za lične finansije, zdravlje, imovinu, kućne poslove, ličnu prošlost... Lične finansije – najvažnije je pratiti datume dospjeća računa i izmiriti račune na vrijeme. Zdravlje – potrebno je razviti redovnu rutinu u jelu, spavanju, vježbanju. Vođenje evidencije o ličnim stvarima – najbitnija stvar je organizacija. Kućni poslovi – razviti redovnu rutinu u obavljanju kućnih poslova. Lična istorija
Najbolji pristup poboljšanju pamćenja je usavršavanje više mentalnih manipulacija. Mentalne manipulacije funkcionišu tako što pojačavaju vašu pažnju na informacije tokom učenja. Neke od mentalnih manipulacij su: 1. Manipulacija atributima 2. Asocijativne manipulacije 3. Manipulacije pronalaženjem 4. Manipulacije retencijom
Manipulacije atributima odnose se na strategije koje se fokusiraju na odlike ili svojstva informacije koju treba zapamtiti. 1. Izmamljivanje osjećaja 2. Ocjenjivanje atributa 3. Opis 4. Analiza značenja (semantika) 5. Fonetska analiza 6. Odredite prioritete 7. Postavljajte pitanja 8. Povezivanje sa ličnim iskustvom 9. Vremensko uređivanje 10. Razumjevanje iz višestrukih izvora 11. Vizuelna analiza
Asocijativne manipulacije povezuju različite memoriske tragove. Korisne su za pamćenje povezanih informacija ili informacija koje su teške za razumjevanje. 1. Verbalne asocijacije 2. Prošli i sadašnji događaji 3. Smislene veze 4. Fonetske veze 5. Vizuelne veze 6. Grupisanje 7. Prikazivanje pomoću dijagrama 8. Nizanje 9. Prostorno uređivanje
Struktura pronalaženja informacija bilježi informacije uspješnije nego pažnja, ponavljnje, atributne i i asocijativne manipulacije. Postoje četiri tipa pronalaženja: 1. Elaboracija – najlakše su za upotrebu, a ove strukture se grade na informaciji koju treba zapamtiti putem njenog kombinovanja sa drugim informacijama. 2. Redukcione – zasnovane su samo na dijelu orginalne informacije (skraćivanje, kodiranje prema prvom slovu, rezime) 3. Transformacija – teže su za upotrebu zato što mjenjaju oblik orginalne informacije, iako je transfomisana informacija povezana sa orginalnim materijalom. 4. Tehničke manipulacije – zasnovane su na unapred memorisanim strukturama, najteže su za korištenje.
•Akrostihne manipulacije (BIL – Blijedi Interesantni Luzijanac) •Ad hoc manipulacije (koristi kratke pjesmice) •Verbalna manipulacija •Slikovne elaboracije kolorne manipulacije boje sa manipulacijama sa osjećanjima grafičke manipulacije manipulacije vizuelne integracije •Brojčane elaboracije •Iskazivanje principa •Ismijavanje •Obrazovanje rečenica
•Smišljanje priča • Skraćenice •Izbjeljivanje •Šifrovanje prema prvom slovu •Skraćivanje rečenica •Iznošenje rezimea •Promalaženje sinonima •Pronalaženje antonima •Pronalaženje pripadnika klase •Uopšteno generisanje •Veze •Riječi – oznake •Loci (kuća pamćenja) •Konverzija broj - slovo
Asocijativne strategije za pamćenje funkcionišu na tvrdnji, da bi nova informacija bila što bolje upamćena, ona mora biti povezana (asocirana) sa nečim drugim. Vizuelno asociranje i vizuelni svijet slika – sposobnost da se stvore mentalne slike stvari koje su prethodno viđene ili mogu biti vizuelno zamišljene. Strategija zamjene riječi – slična je vizuelnom asociranju. Koristi se za pamćenje informacija koje se ne mogu brzo zapamtiti.
Povezivanje (sistema i veza) – to je memoriska strategija u kojoj se stvaraju mentalne slike ili asocijacije za po dva elementa. Strategija poređenja – Strategija poređenja obuhvata pronalaženje sličnosti, bilo figurativne, bukvalne između dvije stvari koje se trebaju povezati i zapamtiti. Može se primjeniti na sve predmete. Pojmovne karte (fleš ili indeksne karte) – bavi se vještinom prepoznavanja pojmova ili termina. Jedan podatak se ispisuje na prednjoj strani kartice, a drugi povezani podatak na drugoj strani kartice.
Riječi – oznake – bavi se vještinom memorisanja spiskova. Riječi – oznake se povezuju sa ključnim rječima za svaku stavku od stavki na spisku. Rimovani stihovi, pjesme i poezija - rima je jedan oblika asociranja. Pomaže u pamćenju pravila, pojmova, spiskova... Povezivanje imena – pamćenje imena je lakše kad se imena povežu sa drugim riječima ili djelima.
Mnemonička sredstva – odnosi se na upotrebu pomoćnih sredstava u cilju poboljšanja efikasnosti pamćenja. Najčešće mnemoničko sredstvo OUPOP strategija, koja obuhvata upotrebu prvog slova svake riječi na spisku. Obrazujte pomoćnu riječ. Ubacite slovo. Preuredte slova. Obrazujte pomoćnu rečenicu ili izraz. Probajte sa kombinovanjem.
Strategije grupisanja obuhvataju kategorizovanje stavki koje treba upamtiti prema zajedničkim odlikama ili nabrajanje nesumičnih stavki prema logičkom redosljedu. Neke od strategija su: 1. Koncepti 2. Šifrovanje pomoću boja 3. Kategorije 4. Grupisanje 5. Abecedni redosljed 6. Ključne tačke
Vizuelna elaboracija – ova strategija koristi mentalne slike kao nagovještaje za rečeničke definicije. Slična je vizuelnom asociranju. Nizani spiskovi pojmova – bavi se vještinom prisjećanja termina. Strategija ponavljanja – su osmišljene radi zadržavanja novih informacija u kratkoročnom pamćenju dovoljno dugo da se mogu pohraniti u dugoročno pamćenje.
Deklamovanje i pravljene razmaka između obnavljanja činjenica da se većina zaboravljenaj desi u roku 24 časa od prvobitnog učenja je snažan razlog za obnavljanje. Samo jedan minut obnavljanja može da udvostruči retenciju informacija. Razbijanje uobičajene šeme – kod ove strategije stvaramo neku neuobičajenu okolnost koju mentalno povezujemo sa nekom informacijom i koja služi da nas podsjeti. PPRP strategija – pročitaj, prekrij, recituj, provjeri. OUPN strategija – znači, ukaži, prikaži, navedi.
Memoriska svijest – loš rad pamćenja se ponekad može povezati sa nedostatkom svijesti o procesima memorizacije ili nedovoljno njima posvećenom pažnom. Povećanje memoriske svjesti obuhvata nekoliko koraka: •Studenti se trebaju upoznati sa osnovnim procesom pamćenja i uzrocima grešaka u pamćenju. •Studenti bi trebali da ocjene uspješnost rada svog pamćenjana različitim zadatcima kako bi procjenio koje su mu jače i slabije strane. •Student isprobava različite vježbe kako bi nadomjestio nedostatak pamćenja. Vježbe su sljedeće: -Vježbe svjesti o kratkoročnom pamćenju -Vježbe svjesti o dugoročnom pamćenju
Organizovanje informacija – organizacione vještine su ključne za većinu procesa učenja. Postoje dva načina organizovanja informacija: Lijeva polovina mozga •Kod ovih osoba postoji tendencija da su skloni logičkim uređenim
linearnim organizacionim alatkama. •Organizaciona sredstva koja mogu biti efikasan u ovom slučaju su spiskovi pojmova, pojmovne kartice, koncepti. Desnapolovina mozga •Ove osobe su sklone ka kreativnim , šematskim, vizuelnim i
intuitivnim organizacionim alatkama. •Organizaciona sredstva za ovaj slučaj su vizuelno asociranje, ulančavanje i rimovanje.
PRIPREMA ZA ISPIT
Ljiljana Kukavica
UVODNE INFORMACIJE O PRIPREMI ZA ISPIT • Uspješnost na ispitima je određena u velikoj mjeri prirodom ispitne pripreme. • Način na koji pripremamo ispit je mnogo značajniji od dužine pripreme . • Strategije ispitne pripreme su namjenjene da pomognu studentima da iskoriste vrijeme za učenje što je moguće efikasnije i efektivnije.
UVODNE INFORMACIJE O PRIPREMI ZA ISPIT • Jedna od prednosti strategija ispitne pripreme jeste ta što one ne pomažu poboljšanje studenske uspješnosti na ispitima. • Studenti će otkriti da kada su pripremljeni, testovi mogu da postanu zabavni!!!
SPECIFIČNE STRATEGIJE ISPITNE PRIPREME • Opšte strategije ispitne pripreme mogu se koristiti za pripremu bilo koje vrste ispit. • Strategije za specifične testove su osmišljene prema određenim tipovima testova.
1. PREGLEDI UPRAVLJANJA VREMENOM I PRAVLJENJE PAUZA • Razvijte plan djelovanja • Razdjelite vrijeme • Napravite vremenske razmake između obnavljanja • Sažmite i organizujte informacije
1. PREGLEDI UPRAVLJANJA VREMENOM I PRAVLJENJE PAUZA • • • • •
Formulišite od opšteg ka posebnom Počnite rano sa pripremom Mudro iskoristite slobodno vrijeme Podesite dva časovnika za buđenje Noć uoči ispita
2. PREPISIVANJE I ORGANIZOVANJE ZABILJEŠKI • Pomaže u pripremi ispita na tri načina: 1. pomaže studentima da odrede glavne tačke i propratne detalje razmotre na času 2. lakše prisjećanje i organizovanje informacija tokom testa 3. student ima priliku da obnovi materijal za ispit
3. STUDIJSKE GRUPE Studijske grupe se mogu koristiti za pripremu za testove na više načina, kao što je: • Čitanje i vađenje zabilješki iz udžbenika • Brzo čitanje zadatih tekstova • Obnavljanje, reorganizovanje ili prepisivanje zabilješki sa predavanja
3. STUDIJSKE GRUPE • smišljanje pitanja za vježbanje i odgovaranje na njih • reorganizovanje informacija pomoću kratkih pregleda, tabela, spiskova i vizuelnih pomagala • razmjena memorijskih strategija
4. VODIČI ZA UČENJE • Razumjevanje glavnih ideja i pojmova • Efikasna podjela vremena za učenje između različitih tema • Pregledanje zabilješki sa predavanja • Aktivno ponavljanje rada sa informcijama • Smanjuju količinu informcija koje treba obnoviti
4. VODIČI ZA UČENJE Organizacija informacija u vodiču za učenje će se razlikovati prema tipu informacija, predmetu, tipu testa i ličnom stilu učenja. • Postoje dva organizaciona pristupa: 1. Tematski (subjektivni ispitni eseji) 2. Kategorijski (objektivni testovi) •
4.1. TEMATSKI VODIČ Smjernice za razvijanje tematskih vodiča: Odrediti glavne teme - razbiti predavanja ili materijal na glavne teme međusobno povezanih informacija. - odrediti glavne ideje - formulisati glavne ideje u obliku pitanja i bilježiti pod odgovarajućom glavnom temom
4.1. TEMATSKI VODIČ Organizujte informacije. Sve povezane ideje bi trebalo da budu rezimirane pod naslovom odgovarajuće važne teme Ideje mogu biti numerisane ili obilježene različitim simbolima Izbjegavajte pretjerano detaljisanje
Primjer vodiča za učenje uređenog prema temi ĆELIJE • Dijelovi ćelije • Procesi diobe ćelija : mitoza i mejoza o Po čemu su slični a po čemu se razlikujeu? o Koja je njihova svrha?
• Dve vrste ćelija: prokaroitske i eukariotske o Po čemu su slične a po čemu se razlikuju? o Primjeri za svaku
Primjer vodiča za učenje uređenog prema temi DNK • Hemijski sastav: adenin, guanin, timin, citozin • Struktura DNK • Nacrtajte DNK molekul i označite dijelove • Proces odvajanja DNK o Koja je svrha? o Šta se dešava tokom svake od faza?
4.2.Kategorijski vodiči za učenje Smjernice za razvijanje kategorijskih vodiča za učenje: • Odrediti kategorije informacija • Odrediti važne informacije • Urediti informacije • Izbjegavati previše detalja
Primjer popunjenog kategorijskog vodiča za učenje TERMINI • • • •
Proizvodnja hrane Poljoprivreda Uzgajanje rodova Pripitomljavanje
LJUDI • • • •
V. Gordon Childe Michael Cohen Lewis Binford Karl Sauer
POJMOVI • • • • • •
Prednost proizvodnje hrane nad lovom i sakupljanjem Mane proizvodnje hrane u odnosu na lov i sakupljanje Kako razlikovati divlje biljke od pripitomljenih Kako razlikovati divlje životinje od pripitomljenih Objašnjenja porijekla proizvodnje hrane Posljedice prelaska na proizvodnju hrane
5. ORGANIZOVANJE INFORMACIJA • Tokom procesa ispitne pripreme, važne informacije iz zabilješki, labaratorijskih vježbi i tekstova trebalo bi sažeti na samu suštinu i organizovati u različite formate.
5. ORGANIZOVANJE INFORMACIJA Organizacioni formati Primjeri organizacionih formata su:
vizuelna pomagala ili grafički planeri
vremenske linije grafikoni mape riječi mape u obliku riblje kosti Mape u obliku paukove mreže
matrice ili tabele Kratki pregledi Pojmovne kartice ili tekući pojmovni spiskovi Vodiči za učenje
5. ORGANIZOVANJE INFORMACIJA Šifroivanje pomoću boja Registratori Strategije memorisanja Parafraziranje informacije Usredsredite se na ključne riječi Koristite raznovrsne memorijske tehnike povezivanje Ponavljanje Relevantnost Korišćenje skraćenih riječi Grupisanje Testiranje sebe iznova i iznova
6.INTERESOVANJE I PAŽNJA Ponekad je najteži element pripema za ispit održavanje zainteresovanosti i motivacije za učenje.
6.INTERESOVANJE I PAŽNJA • Evo nekoliko savjeta: stav Pažnja i koncentracija Interesovanje motivacija
7.TESTOVI ZA VJEŽBANJE I RADNE SVESKE Najpouzdaniji ali ipak najmanje korišćen, način za učenje jesu testovi za vježbu. Ovo su smjernice za strategiju pitanja za vježbu: razmotrite tipove pitanja Otkrijte koje tipove pitanja će biti dati na testu: esej, višestruki izbor, tačno-pogrešno.... Pitajte predavača, proučite stare testove, ili razgovarajte sa ranijim studentima sa tog predmeta Napišite pitanja za vježbu
7.TESTOVI ZA VJEŽBANJE I RADNE SVESKE • Pošto pisanje sopstvenih pitanja zahtjeva temeljno proučavanje ispitnog materijala, studenti bi trebalo da pokušaju da krenu u tom pravcu kako postaju vještiji. zabilježite pitanja Odgovorite na pitanja Zabilježite odgovore Obnovite odgovore periodično Vježbajte
8. SADRŽAJ TESTA I PROCEDURE • Najčešće strijepnje obuhvataju: o Kada i gdje će ispit biti održan? o Koje teme, poglavlja i tekstovi će biti obuhvaćeni testom? o Koji procenat pitanja je iz predavanja? Iz testova? Iz labaratorijskih vježbi? o Koje su najvažnije ideje? o Koje vrste pitanja će se postavljati? o Da li se ispit polaže sa knjigom ili bez nje? o Da li studenti napamet trebaju da znaju formule ili su dozvoljene “ puškice” sa tabelama?
8. SADRŽAJ TESTA I PROCEDURE o Koji pomoćni materijali- sveska za odgovore, digitron, lenjir, itd.- su obavezni ili dozvoljeni? o Koji nivo detaljnosti predavač očekuje u odgovorima? o Dali predavač traži tačmo ponavljanje memorisanih činjenica ili tumačenje podataka? o Ko će voditi ispit- predavač ili asistent? o Ko ocjenjuje ispite- predavač ili asistent? o Kako će pitanja biti ocjenjivana-puni ili polovični bodovi, ručno ili mašinski? o Da li predavač oduzima bodove za pravopisne i gramatičke greške?
8. SADRŽAJ TESTA I PROCEDURE Postoji više načina da se odgovori na ova pitanja! • Proučite silabus • Pitajte predavača • Analizirajte predavačevo ponašanje • Pogledajte stare testove • Konsultujte se sa drugim studentima • Koristite udžbenik • Koristite tekstualne radne sveske
8. SADRŽAJ TESTA I PROCEDURE PLANER ISPITNIH PROCEDURA PREDAVAČ Ispitne procedure • • • • •
Tipovi pitanja__________________ Potrebni pribor_________________ Ispit vodi______________________ Pravopis/ gramatika_____________ Sa knjigom ili bez knjige_________
9. PRIPREMA MATERIJALA I PRIBORA Sve materijale i pribor trebalo bi prikupiti dosta unapred. ISPITNI MATERIJALI U zavisnosti od kursa i predavača materijali za učenje se mogu koristiti tokom ispita. Na primjer na testovima hemije da se koristi periodični sistem elemenata tokom testa. Neki ispiti se polažu sa knjigom ili iz zabilješki.
9. PRIPREMA MATERIJALA I PRIBORA • ISPITNI PRIBOR: Hemijske olovke koje rade Zaoštrene grafitne olovke Olovke u boji Gumice za brisanje Digitron koji radi Lenjir Uglomjer Sveske za odgovore Kartice sat
10. FIZIČKA I MATERIJALNA PRIPREMA • Fizička priprema:
dobro fizičko zdravlje zahtjeva od nas da redovno jedemo uravnotežene obroke. Izbjegavati pretjerane količine brze hrane, kofeina, cigareta i alkohola. Adekvatan san je takođe neophodan za zdravlje. Normalno spavanje je važno tokom pripremanja ispita kao i noć uoči ispita. Vježbanje pomaže u očuvanju dobrog zdravlja i oslobađanju napetosti. Počnite da liječite bolest čim se pojavi. Povedite računa o problemima sa čulima kao što je slab vid.
10. FIZIČKA I MATERIJALNA PRIPREMA • Mentalna priprema
Učenje u ispitnoj prostoriji često pomaže studentu da se osjeća prijatnije u pogledu testa. Kada se brige jave, pokušajte sa relaksacionim tehnikama. Vizuelno zamislite svaki aspekt učenja i polaganja testa. Zamislite sebe kako polažete ispit i predajte svoj najbolji rad Ne brinite oko toga što drugi studenti rade, i nemojte slušati negativne komentare drugih studenata. Upustite se u pozitivan razgovor sa samim sobom Nemojte se u mislima zadržavati na prošlim neuspjesima na testovima; učite iz njih i ostavite ih za sobom. Usredsredite se na prošle uspjehe umjesto toga. Imajte povjerenja u svoj plan pripreme Sakupite i organizujte sav potreban pribor unapred Organizujte se tako da stignete dovoljno vremena prije početka testa
11. ISPITNA ANKSIOZNOST • Budite sigurni da znate specifične procedure za ispit. • Razvijte plan djelovanja sa raznovrsnim strategijama, i napravite vremenski raspore za obavljanje svake od aktivnosti • Počnite sa učenjem dosta ranije, praveći pauze između obnavljanja i učeći u kratkim fazama. • Temeljna priprema je jedna od najjačih odbrana od anksioznosti.
12. BUBANJE • Neke od mana bubanja su: Brzo zaboravljanje informacija Bubanje je za kratkoročno pamćenje Bubanje je stresno Bubanje obično obuhvata sjedenje nad materijalom više sati zaredom.
12. BUBANJE • Plan kako da se izbjegne bubanje: Procijenite situaciju Razmotrite tip testa Odredite glavne ideje Sažmite informacije Razvijte pomagala za pamćenje Brinite se o zdravlju Prihvatite situaciju
13. SUBJEKTIVNI TESTOVI • • • • • • •
Predvidite pitanja Organizujte ideje Periodična obnavljanja odgovora Memorijske tehnike Studijske grupe Vještine pisanja Pripremite se fizički i mentalno
14. OBJEKTIVNI TESTOVI • • • • • •
Predvidite pitanja Organizujte informacije Periodično obnavljanje odgovora Memorijske tehnike Studijske grupe Pripremite se fizički i mentalno.
15. STANDARDIZOVANI TESTOVI • Upotreba vodiča za učenje • Vježba
16. TESTOVI KOJI SE POLAŽU S KNJIGOM I NUMERIČKI ZADACI • • • • • • •
Numerički zadaci Pitanja za vježbu Obnavljanje proceduralnih koraka Obnavljanje simbila, formula i jednačina Memorijske strategije Tabele sa formulama Studijske grupe
16. TESTOVI KOJI SE POLAŽU S KNJIGOM I NUMERIČKI ZADACI • • • • • •
Upoznajte digitron Brinite o mentalnom i fizičkom zdravlju Testovi koji se polažu sa knjigom Organizujte informacije Napravite tabelarni rezimee Razvijte odgovarajući stav
HVALA NA PAŽNJI
Oktobar,2010. Sanja Šaula
Upravljanje vremenom
UPRAVLJANJE VREMENOM UPITNIK • Dajte sebi 1 poen za svako "Da" odgovoreno na sva pitanja osim 5, 6, 8,10. • Dajte sebi 1 poen za svako "Ne" odgovoreno na pitanja 5, 6, 8,10. • Saberite poene. • Mali broj poena vam govori da trebate pomoć oko upravljanja vašim vremenom, a veliki broj poena govori da efektivno koristite tehnike upravljanja vremenom. Orientation to College Learning, Dianna L. Van Blerkhom
Definicija • Upravljanje vremenom (time management) je interdisciplinarna naučna oblast primjenjene psihologije, teorije upravljanja i organizacije, teorije odlučivanja i projektnog menadžmenta koja sa aspekata navedenih naučnih oblasti proučava problem upravljanja vremenom kao ključnog resursa izvršenja projekata i zadataka odn. obavljanja životnih i radnih aktivnosti, te praktičnih strategija odn. metoda rješavanja vremenskog deficita i vremenskih konflikata. • Metaforički rečeno, upravljanje vremenom je u stvari upravljanje životom i preuzimanje kontrole odn. odgovornosti u životu.
Opšte strategije upravljanja vremenom 1. OPŠTI PRINCIP - Izbor prioriteta i usredsređenost na najvažnije i najteže zadatke; 2. Definisanje i analitička razrada ciljeva; 3. Svakodnevno planiranje – pravilo 10/90; 4. Paretovo pravilo 80/20; 5. Analiza posljedica (metod određivanja prioriteta); 6. ABCDE metod; 7. Fokus na oblast ključnih rezultata; 8. Personalna SWOT analiza; 9. Strategija "Kreativnog odugovlačenja";
Opšte strategije upravljanja vremenom 10. Zakon nametnute efikasnosti; 11. Metod "Od težeg ka lakšem"; 12. Strategija "Korak po korak"; 13. Stvaranje velikih segmenata vremena; 14. Osjećaj za hitnost – mentalna bujica; 15. Koncentracija i ometači; 16. Radno okruženje i pripreme; 17. Unapređivanje ključnih znanja i vještina; 18. Fizički faktori efikasnosti; 19. Psihološki faktori efikasnosti; 20. Zakon nametnutih učinaka - "Pritisnite sebe";
ABCDE metod • • • • •
•
Metod ABCDE je tehnika određivanja prioriteta pridruživanjem određenog stepena prioriteta svakoj stavci planiranih obaveza Prioritet "A" imaju obavezne stavke koje su veoma važne i koje se moraju neizostavno izvršiti odn. obaviti. jer se radi se o stavkama koje imaju najveće posljedice na život pojedinca odn. na posao. Prioritet "B" imaju zadaci koji bi trebalo da se obave i čije su posljedice umjerene. Ne bi trebalo preuzeti izvršavanje "B" zadatka ukoliko postoji neobavljen "A" zadatak. Prioritet "C" imaju zadaci za koje bi bilo dobro da se obave, ali neće biti nikakvih posljedica ukoliko se ne obave. Prioritet "D" imaju zadaci odn. obaveze koje mogu da se bez posljedica proslijede drugoj osobi odn. drugom izvršiocu. Drugima treba prosljeđivati što veći broj nevažnih zadataka, obzirom da i u slučaju osrednjeg ili lošeg izvršavanja tog zadatka neće biti bitnih posljedica po cjelinu organizacije ili sistema. Prioritet "E" imaju zadaci koji se mogu bez posljedica odbaciti, a da se to ne odrazi na posao ili život pojedinca. Ovaj prioritet mogu da dobiju i nekada važni zadaci koji više nisu relevantni i koji se obavljaju iz navike ili zbog tradicije.
Personalna SWOT analiza • SWOT analiza, je alat strateškog planiranja koji se koristi za evaluaciju (procjenu): snaga, slabosti, prilika/pogodnosti i prijetnji uključenih u projektima odn. poslovnim poduhvatima. • S - Strengths → snaga (atributi organizacije koji podstiču odn. pomažu u ostvarivanju ciljeva); • W - Weaknesses → slabosti (atributi koji odmažu odn. onemogućavaju postizanje ciljeva); • O - Opportunities → prilika/pogodnosti (vanjski povoljni uslovi koji pomažu postizanje ciljeva); • T - Threats → prijetnji (vanjski uslovi koji odmažu postizanje ciljeva);
Personalna SWOT analiza •
•
• • •
SWOT analiza podrazumjeva prethodno utvrđivanje ciljeva ili poželjnog krajnjeg stanja poslovnog poduhvata odn. projekta, kao i identificiranje unutrašnjih i vanjskih faktora koji su značajni za postizanje planiranih zadataka odn. faktora koji podstiču odn. onemogućavaju postizanje ciljeva poslovnog poduhvata odn. projekta: Unutrašnji faktori mogu da se sagledaju kao "Snage" i "Slabosti" zavisno od prirode njihovog uticaja na ciljeve organizacije, pri čemu snaga jedne osobe odn. organizacije može da predstavlja slabost druge; Vanjski faktori su – "Mogućnosti" i "Pretnje" koji su elementi vanjskog okruženja. Personalna SWOT analiza može da se koristiti kao alat za identifikovanje vlastitih snaga, sposobnosti i talenata s jedne strane i slabosti odn. mana sa druge strane. Ovom metodom treba da se identifikuju vlastita ključna ograničenja koja predstavljaju limitirajuće faktore u postizanju ciljeva
Savjeti za upravljanje vremenom 1. 2. 3. 4. 5. 6.
Napravite raspored – Odredite redovno vrijeme i mjesto za učenje svaki dan. – To vam pomaže da uđete u atmosferu učenja jer se razvija svojevrsni uslovni refleks. Odredite prioritete – Sastavite spisak onoga što treba da uradite i rasporedite ga prema redu važnosti. Prvo rasporedite ono što je najvažnije. Isplanirajte faze učenja – Prvo uradite teške dijelove. Na taj način, dok "iscrpljeni" dođete do lakših dijelova, to će biti sve što vam je preostalo. Pripremite se – Prikupite sve što će vam biti potrebno PRIJE nego što počnete s učenjem. Pravite pauze – Nemojte učiti duže od 50 minuta zaredom. Upotrebite preostalih deset da optrčite oko zgrade ili prezalogajite. Hmm... Možda da optrčite oko zgrade NAKON jela. Izbjegavajte da se zaglavite – Ako nešto ne možete da rastumačite ili razrešite, preskočite taj dio gradiva i potražite pomoć kasnije. Nije dozvoljeno preskakati poglavlja ili veće cjeline gradiva.
Savjeti za upravljanje vremenom 7.
Podijeli pa vladaj – Podijelite projekte na manje dijelove i završavajte ih jedan po jedan. 8. Postavite oznake napredovanja – Postavite sebi oznake napredovanja. Možete da odredite i nagrade za dostizanje tih oznaka. 9. Nagradite sebe – Nagrada može biti mala, na primjer da sebe častite sladoledom, ili veća, na primjer da kupite novi komad odjeće. Nagrade takođe ne moraju da budu materijalne prirode – možete da odigrate basket sa prijateljima u parku. Ugodite sebi kad prođete oznaku napredovanja, držite se svog plana nagrađivanja kako biste savladavanje pojedinih tačaka plana učinili vrednijim dostizanja. 10. Mudro koristite svoje vreme – Koristite dane za teže aktivnosti kao što je učenje, a večeri za lakše stvari kao što je obnavljanje gradiva. 11. Redovno obnavljajte gradivo – Već smo ovo ranije napomenuli, ali je toliko važno pa je bolje da ga još jednom pročitate. 12. Recite “Ne!” svim ometačima – Ma kako da su privlačni osim ako su, naravno planirani po rasporedu.
Specifične strategije upravljanja vremenom • Samoevaluacija upravljanja vremonom • Razdvajanje aktivnosti obnavljanja gradiva i aktivnosti učenjaavljanja vremenom • Plan protiv odugovlačenja • Kako zapamtiti ugovorene sastanke i kako biti tačan
Uvod u planere upravljanja vremenom • Postoje četiri glavna tipa planera za upravljanje vremenom: semestralni (ili kvartalni), mjesečni, nedjeljni i dnevni. • Semestralni i mjesečni planeri nam omogućavaju da zabilježimo rokove za važne zadatke, dok se nedjeljni i dnevni rasporedi koriste za bilježenje redovnih aktivnosti, kao i rokova za zadatke.
Semestralni planeri • Svrha semestralnih (kvartalnih) planera je da pruže studentu sveopšti uvid u to kada su zakazani važni studijski projekti i društveni događaji. • Semestralni planeri daju pregled važnih obaveza koje pojedinac ima tokom semestra. • Semestralni planeri su korisni jer pomažu studentu da vidi kada će biti najzauzetiji tokom semestra.
Uputstva za pravljanje semestralnih planera Kupite veliki kalendar ili napravite sopstveni model u skladu sa ličnim potrebama. Upišite datume i rokove za važne studentske aktivnosti, uključujući: • ispite i testove • prezentacije • istraživačke radove • laboratorijske zadatke • grupne projekte • izlete Upišite datume važnih društvenih događaja koje ne smijete propustiti. Budite selektivni, ne možete obaviti sve! • važne sportske događaje • vjenčanja • školske plesove • klupske sastanke i događaje Postavite kalendar na uočljivo mjesto u sobi gdje ćete često moći da ga provjeravate.
Mjesečni planeri • Mjesečni planeri su slični semestralnim planerima, osim što vam omogućuju da detaljnije isplanirate akademske i društvene događaje. • Više tipova informacija i događaja se može organizovati u mjesečnim planerima. • Ova tehnika upravljanja vremenom je korisna zato što podstiče studenta da podijeli velike zadatke na manje dijelove i da razvije raspored za završavanje svakog od njih. • Još jedna prednost mjesečnih planera je ta što pomažu u smanjenju napetosti nastalih odugovlačenjem. Pored toga, mjesečni planeri su prenosivi, za razliku od većine semestralnih.
Nedjeljne tabele aktivnosti • Svrha nedjeljnih tabela aktivnosti jeste da se vrlo detaljno isplaniraju aktivnosti kako bi se vrijeme najbolje moguće iskoristilo. • Ova strategija je naročito korisna tokom nedjelje završnih ispita ili prije važnih poslovnih aktivnosti, kada imate "milion toga da uradite" u kratkom vremenskom periodu. • Nedjeljne tabele aktivnosti se mogu urediti u jednom od dva formata. Obično su podijeljene na jednočasovne periode. Svaki jednosatni blok može da počne na pun sat 8:00-9:00, 9:00-10:00, itd.) ili na pola sata (7:30-8:30, 8:309:30, itd.), u zavisnosti od rasporeda časova ili rasporeda zaposlenog
Dnevne tabele aktivnosti • Dnevne tabele aktivnosti imaju istu funkciju kao nedjeljni rasporedi – da detaljno isplaniraju aktivnosti koje treba obaviti tokom dana. • Jedina razlika između ova dva planera jeste da dnevne tabele prikazuju samo jedan dan, dok nedjeljne tabele prikazuju sedam dana aktivnosti na jednom grafikonu. • One prve obično obuhvataju časove od 8:00 ujutru do 5:00 popodne i dolaze u prenosivom i stonom formatu. • Vremenski blokovi obično traju jedan sat i počinju na pun sat, ali ovaj format se može modifikovati da odgovara ličnim željama. • Različiti tipovi podataka se mogu zabilježiti u dnevne tabele, uključujući domaće zadatke, društvene događaje, sastanke i radne obaveze. Zadaci bi trebalo da budu što je moguće detaljnije opisani; uključite predmet zadatka i specifične aktivnosti koje treba obaviti.
AKADEMSKE VJEŠTINE VJEŽBE
ALEKSANDRA VIDOVIĆ
•Kao posljedica ubrzanog razvoja tehnologija i eksplozivnog širenja granica znanja trebamo se osposobljavati za niz novih vještina i znanja koja nismo do sada učili. To je najčešće potreba posla ili naša lična želja za daljim usavršavanjem. Vođeni ovom mišlju obradićemo - VOĐENJE BILJEŽAKA I - TEORIJU PISMENOSTI
VOĐENJE BILJEŽAKA
5. POGLAVLJE AKADEMSKE VJEŠTINE
UVOD Jedna od najvažnijih vještina koje treba naučiti. Vještine vođenja bilješki su korisne kako na poslu
tako i za bilježenje sastanaka ili seminara. Vođenje bilješki predstavlja trajni pisani zapis o glavnim tačkama i propratnim detaljima predavanja. Vođenje bilješki uglavnom koristi za bilježenje usmenih prezentacija, ali može i iz pisanih izvora.
PREDNOSTI VOĐENJA BILJEŽAKA
Vještine vođenja bilješki pomažu nam da bolje obratimo
pažnju na usmenu prezentaciju ili pisan dokument. Tokom studija, vještine vođenja bilješki pomažu u razumijevanju materijala, uspješnom pripremanju za ispite i obavljanju zadataka. Takođe poboljšavaju razumijevanje pročitanog. Vještina vođenja bilješki upotrebom strategija predstavlja prednost iz brojnih razloga. Strategije vođenja bilješki su široko primjenljive na raznovrsne zadatke i predmete. Kada se jednom uvedu i njima se ovlada, strategije često postaju «druga priroda» za pojedinca i stoga za njihovu upotrebu nije potreban ponavljan rad.
STRATEGIJE VOĐENJA BILJEŽAKA
Kako hvatati bilješke Kako zabilježiti informacije Šta raditi sa bilješkama Voditi računa o ključnim riječima i
tačkama
KLJUČNE RIJEČI I KLJUČNE TAČKE Ključne riječi predstavljaju oznaku da je informacija
koja slijedi važna i da bi je trebalo zapisati. Ključne riječi mogu biti vezane za sadržaj, smjernice ili riječi-nagovještaji. Ključne tačke u predavanju često odgovaraju glavnim naslovima u poglavlju.
METODE VOĐENJA BILJEŽAKA Kornelov metod Metod dvije kolone REAP strategija Format opšteg pregleda FOON strategija Tematske i pojmovne kartice Alternativni formati
KORNELOV METOD Bilješke se zapisuju na jednoj polovini, ključne riječi i
pojmovi se bilježe na drugom dijelu koji se zove kolona za podsjećanje, a rezime ili cjelokupan pregled se zapisuje na dnu papira.
KORNELOV METOD
METOD DVIJE KOLONE Vođenje bilješki u dvije kolone odnosi se na podjelu
papira na dvije kolone i bilježenje podataka u svakoj koloni. Veoma je sličan Kornelovom metodu. Razlika je u tome da se ključne riječi i ideje zapisuju dok se hvataju bilješke i ne ponavljaju se u obje kolone.
METOD DVIJE KOLONE
REAP STRATEGIJA REAP označava Relacioniranje, Ekstenziju,
Aktualizaciju i Profitiranje Bilješke sa časa se pišu na jednoj strani papira a suprotna strana se koristi za bilježenje pokretača pamćenja i povezane informacije.
REAP STRATEGIJA
FORMAT OPŠTEG PREGLEDA Strategija opšteg pregleda je organizovanje
informacija. Informacije su uređene od opštih ka posebnim. Ovaj format se može koristiti tokom pisanja bilješki, ali takođe i kod prepisivanja ili preuređivanja bilješki.
FORMAT OPŠTEG PREGLEDA
FOON STRATEGIJA Fokus predavanja
O ćemu će biti predavanje? Koje su ključne tačke kojima će se pozabaviti? Na koja pitanja se studenti nadaju da će dobiti odgovor?
Organizacija predavanja
Kako će ključne tačke biti predstavljene? Koja sredstva za olakšavanje učenja će biti upotrebljena? Koji je slijed aktivnosti koje ćete koristiti tokom ovog predavanja?
Odnos
Odnos sa prošlošću: Šta su studenti naučili u prošlosti a olakšaće im učenje? Odnos sa budućnošću: Ako studenti savladaju ovaj materijal, kakve će koristi od toga imati?
Najvažnije što treba naučiti
TEMATSKE I POJMOVNE KARTICE Bilješke se zapisuju ili prepisuju na indeksne kartice
veličine 7 x 12 ili 12 x 17. Tema ili pojam se zapisuju na jednoj strani kartice, a objašnjenje ili opis na drugoj. Obično, samo jedna tema ili pojam se zapisuju na jednoj kartici. Fiše- Mogu biti od kartona ili obične hartije.
TEMATSKE I POJMOVNE KARTICE
ALTERNATIVNI FORMATI Bilješke se mogu prepisati i preurediti u pojmovne
mape, mape-paukove mreže, grafikone i druge formate.
SAVJETI ZA EFIKASNO VOĐENJE BILJEŠKI Korištenje skraćenica;
Npr: Ministarstvo= min ili Bosna i Hercegovina = BIH Upotreba boja; Npr: različita boja = različita tema Upotreba diktafona Najefikasniji redosljed aktivnosti pri pisanju bilješki jeste: slušati, gledati, misliti, razumijeti, parafrazirati, zatim zapisati.
PISANJE/TEORIJA PISMENOSTI (kako napisati seminarski rad) 14. POGLAVLJE
Za uspjeh na fakultetu i radnom mjestu, od ključne je važnosti razviti odgovarajuće vještine pisanja i naučiti saopštavati pisane ideje jasno i ubjedljivo. Pisanje je vještina koja se znatno poboljšava KAKO sa vježbom TAKO i sa iskustvom.
Tehnička uputstva za izradu seminarskog rada Seminarski rad treba da se sastoji od sljedećih dijelova: Naslovne strane Sadržaj Radnog teksta (uvod, glavna tema, a može i u više posebnih poglavlja), Zaključak Prilog (ukoliko postoji u radu ) Literatura/Bibliografija
Izgled seminarskog rada:
Vrsta papira: standardni bijeli A4 papir Margine: po 2,5 cm odozgo i odozdo, 3 cm sa lijeve margine i 2.5
cm sa desne strane Vrsta slova: Times New Roman veličine 12 tačaka Prored između redova je 1,5 pt Za pisanje naslova poglavlja koristiti se Heading 1 stil, dok za podnaslove koristi se Heding 2 stil... Svaku stranicu rada potrebno je numerisati (osim naslovne strane)
NASLOVNA STRANA I SADRŽAJ Naziv univerziteta i naziv fakulteta , podaci se ispisuju u gornjem lijevom
uglu veličine 16 pt jedan ispod drugog ili logo. Naslov rada se ispisuje velikim masnim slovima (bold), centrirano, veličine 18 tačaka Naziv vrste rada (seminarski rad) treba biti ispisan ispod naslova , centrirano, slovima veličine 14. Ime i prezime studenta, po potrebi i broj indeksa napisati pri dnu naslovnog lista, sa lijeve strane , slovima veličine 16 pt Ime i prezime profesora treba biti napisano sa desne strane u istim redovima i ime i prezime studenta Na samom dnu naslovnog lista potrebno je napisati mjesto i godinu nastanka rada, centrirano, slovima veličine 14 -ka
NASLOVNA STRANA I SADRŽAJ
PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE Vanredne studije Smer „IT menadžment” Predmet NAZIV PREDMETA
„NASLOV TEME” (seminarski rad)
Predmetni nastavnik Prof. dr Zoran Ž. Avramović, dipl.inž.elek.
Student
Ime i prezime, zanimanje Index br. ---------Banja Luka, januar 2008.
UVODNI I METODOLOŠKI DIO( 10-15%)
Predmet, cilj i zadatak istraživanja Predmet istraživanja je npr.Hotel, cilj je da se pokaže kako taj Hotel može da
funkcioniše Hipoteza je pretpostavka kojom se pretpostavlja da nešto jeste ili nije. Obično se postavlja pozitivna hipoteza. Hipoteza se ne treba dokazivati, ona se potvrđuje ili ne potvrđuje. Hotel ima izvrstan smještaj i uslugu a mi na kraju pokazujemo pomoću podataka da je to zaista i tako. Hipoteza može biti: radna, na početku postavljana i konačna, kad uđemo u rad. Poslije hipoteze je tvrdnja koja potvrđuje ili odbacuje. Metode koje ćemo koristiti u istraživanju. Metode su vrlo bitne i moramo naglasiti koje metode ćemo koristiti u svom radu. Izvori saznanja, treba da uvedemo dokumente 8 izvore saznanja), arhivsku građu, časopise, rezultate ankete, samo ih nabrojim ali ih ne razrađujemo ( 5-12 stranica). Područje istraživanja, vremensko, geografski- određeno područje.
II CENTRALNI DIO Obično se piše naslov djela, teme, malo modifikovan.
Obuhvata oko 70 % rada i trebao bi da ima nekoliko podnaslova: Istorijski razvoj, Komparativni razvoj, kako u drugim zemljama, drugim firmama. Tačno ono o čemu pišemo, recimo firma ta i ta i onda ulazimo u sam sadržaj ( finasiranje, kvalitet,). Ovaj dio treba da ima najmanje 5-6 podnaslova.
III ZAKLJUČAK
Treba da obuhvata 10-15 % rada. Zaključak obuhvata ono o čemu smo govorili. Konačno se može zaključiti da je taj rad aktuelan, da
je dokazano to i to. Literatura
LITERATURA Navođenje literature je obavezno. Nalazi se na kraju rada i piše na sljedeći način: Npr: Debre, R., Uvod u mediologiju, Beograd, Clio, 2000.
(Za knjige) Dostupno na: http://www.zena.hr/grupa (Internet) Petrić, D., Bez ograničenja, BUG, oktobar/2008, broj 191.(Za časopise)
CITIRANJE Citiranje se vrši uz pomoć fusnota. Fusnote- Stavljaju se u podtekstu, pri dnu stranice i
sadrže sve ono što bi u tekstu predstavljalo balast, otežavalo čitanje i razumjevanje (bibliografske reference, objašnjenja koja su korisna ili zanimljiva, ali nisu neophodna, citati na stranom jeziku).1 ______________ 1 Galogaža, M., Filozofija života, Banja Luka, FPE, 2005, str.35
METODE METODA Način i put rada kako doći do određenog
cilja. Istorijska, Analiza, Sinteza, Indukcija, Dedukcija, Komparativna ili uporedna Statistička, Posmatranje Eksperimetalna, Analogija.
METODE Istorijska- Ovaj metod se nikad ne koristi sam,
obavezno se koristi istovremeno sa komparativnom metodom. Postoji u svakom radu. Komparativna –upoređivanje situacija i sličnih događaja. Statistička- Zasniva se na pribavljanju podataka mjerenjem i brojanjem. Značajna je za donošenje naučnih zaključaka.
METODE Analiza - analiza u segmentima, dio po dio, pa
izvlačimo bitne elemente pa tek onda klasifikujemo podatke, tj. koristimo metod sinteze. Analiza mora počivati na određenim izvorima. Obično se koristi sa metodom sinteze. Imaju različite elemente. Analiza se uvijek koristi prva pa onda sinteza (odnosi se na zaključak rada).
TEHNIKE • mjerenje, • brojanje, • intervju i • anketa.
IZVORI PRIMARNI IZVORI – su neposredni, iz prve ruke
(originalna stvaralačka dijela, rezulatati raznih vrsta anketa, autobiografije, dnevnici, razna arhivska građa, dnevnici, izvještaji, prepiska, izvještaji o eksperimentalnim istraživanjima). SEKUNDARNI IZVORI – je literatura o predmetu ( knjige, članci, studije). TERCIJARNI IZVORI - su izvori iz treće ruke, to su obično napisi rađeni na osnovu sekundarnih izvora ( neki popularni članci, udžbenici). Najvažniji su primarni, izvori iz prve ruke.
LITERATURA/BIBLIOGRAFIJA Šamić, M., Kako nastaje naučno djelo, Svjetlost
Sarajevo, 1972; Grupa autora, Akademske vještine, Apeiron, Banja Luka, 2008 Galogaža, M., Filozofija života, FPE, Banja Luka,2005; Kuzmanović, R., Filozofija života, bilješke sa predavanja, 2005 NIJE DOBRO NAPISANO
LITERATURA/BIBLIOGRAFIJA Galogaža, M., Filozofija života, FPE, Banja Luka,
2005; Grupa autora, Akademske vještine, Apeiron, Banja Luka, 2008; Kuzmanović, R., Filozofija života, bilješke sa predavanja, 2005; Šamić, M., Kako nastaje naučno djelo, Svjetlost Sarajevo, 1972;
Hvala za pažnju
