340918046-Maya-Banks-U-Postelji-s.pdf

1

Maya Banks U POSTELJI S RATNIKOM

2

Posvećujem ovu knjigu Kim Whalen, koja je u nju vjerovala od samoga početka i obećala mi da će joj naći izdavača. Uspjela si. Zahvaljujem Lillie, koja me podržava na mnoštvo načina. Obožavam razgovarati s tobom o knjigama i vječno ću ti biti zahvalna za nepokolebljivu podršku mojim djelima. Zahvaljujem Fatin, koja je poput majke lavice. Tako se dobro brineš za mene i zbog toga te volim! Konačno, posvećujem knjigu i svojoj obitelji, koja se sa mnom otputila u istraživanje Škotske. Hvala vam što ste sa mnom prošli i propuštene vlakove, groznu hranu i najljepše trenutke u mojemu životu. Sve vas jako volim.

3

1

Mairin

Stuart kleknula je na kameni pod pokraj svoje postelje i pognula glavu, spremna za večernju molitvu. Ruka joj je poletjela prema malenom drvenom križu što joj je na tankoj kožnoj uzici visio oko vrata i prešla je palcem preko dobro joj poznate, glatke drvene površine. Nekoliko je minuta šaptala riječi koje je svake večeri ponavljala od dječje dobi, a molitvu završila isto kao i uvijek. Molim uvijek. Molim te, Bože, ne daj da me pronađu. Ustala je, osjećajući kako joj neravni kameni pod ćelije grebe kožu koljena. Jednostavna smeđa halja koju je nosila ukazivala je na njezin status redovnice pripravnice, ali iako je u samostanu živjela znatno dulje nego druge, nije položila zavjete koji bi označili vrhunac njezina duhovnoga putovanja. Nikada nije ni namjeravala postati redovnica, Otišla je do lavora u kutu i nalila u njega vodu iz vrča. Dok je namakala krpicu za pranje, nasmiješila se, prisjećajući se riječi majke Serenity. Čistoća je pola zdravlja. Obrisala je lice i počela se svlačiti da se opere, kad je začula buku. Prestrašena, odbacila  je krpicu i okrenula se prema zatvorenim vratima. Znajući da ne smije samo tako ostati stajati, otvorila ih  je naglim pokretom i istrčala na hodnik. Našla se okružena redovnicama, koje su kao i ona izašle na hodnik, uznemireno mrmoreći. Hodnikom je odjeknuo glasan jauk, koji je dopro s ulaznih vrata samostana. Slijedio je vrisak i Mairin se krv sledila u žilama. Majka Serenity. Mairin i redovnice potrčale su prema izvoru zvuka, neke oklijevajući, neke odlučno trčeći. Kada su stigle do kapelice, Mairin je zastala usred koraka, skamenjena prizorom koji ih je dočekao. Sve je bilo puno ratnika. Bilo ih je najmanje dvadeset, redom u bojnoj opremi, prljavih lica, odjeće, kose i brade natopljenih znojem. Krvi nije bilo. Nisu utrčali u samostan tražeći pomoć. Njihov  je vođa držao majku Serenity za nadlakticu i iako nije stajala blizu, Mairin je primijetila grč bola na njezinu licu. —Gdje je cura? — ledenim je tonom upitao vođa. Mairin je ustuknula. Vođa ratnika izgledao je okrutno. Opako. Bijes mu je palucao u pogledu poput jezika zmije spremne za napad. Kad majka Serenity nije odgovorila, protresao ju je kao krpenu lutku. Mairin se prekrižila i tiho pomolila. Redovnice su se stisnule oko nje i pridružile joj se u molitvi. —Nije ovdje — prostenjala je majka Serenity. — Rekla sam vam da djevojka koju tražite nije kod nas. —Lažeš! — zagrmio je. Pogledao je prema redovnicama i njegove ledene oči letjele su s jedne na drugu. —Mairin Stuart. Recite mi gdje je. Mairin se sledila, a strah joj je zapalio želudac. Kako su je pronašli? Nakon toliko godina, njezina noćna mora još nije bila gotova. Još gore: tek je počela. Ruke su joj toliko drhtale da ih je morala sakriti u nabore halje. Čelo joj se orosilo znojem, želudac stegnuo. Progutala je slinu, potiskujući nagon za povraćanjem. Kad je shvatio da neće dobiti odgovor, vođa ratnika nasmiješio se osmijehom od kojega su Mairin prošli žmarci. Ne skidajući pogled s grupice redovnica, ratnik je podigao ruku majke Serenity da je sve dobro vide. Bez imalo milosti savinuo je njezin kažiprst unatrag i Mairin je čula krckanje kosti.

4

 Jedna je redovnica vrisnula i potrčala prema njima, ali odmah ju je zaustavila nadlanica n adlanica najbližeg ratnika. Ostale su redovnice zajaukale, sablažnjene takvom drskošću. —Ovo je kuća Božja — majka Serenity rekla je glasom sputanim bolom. — Silno griješite donoseći nasilje na ovo sveto tlo. —Začepi, babetino - obrecnuo se vođa ratnika. — Govori gdje je Mairin Stuart ili ću vas sve pobiti. Mairin je zadržala dah i stegnula šake. Znala je da govori istinu: njegov je pogled pun zla i očaja to jasno davao do znanja. Dobio je Dobio  je naredbu od samoga vraga i znala je da neće odustati. Zgrabio je srednjak majke Serenity i Mairin je poletjela prema njima. — Charity, nemoj! — zavapila je majka Serenity. Mairin se nije obazirala na nju. - Ja sam Mairin Stuart. Pustite je! Vođa ratnika pustio je ruku. majke Serenity i odgurnuo je unatrag. Zagledao se u Mairin s puno zanimanja, odmjerivši je pomno od glave do pete. Obrazi su joj se zažarili od takve besramnosti, ali nije ustuknula i uzvratila mu je pogledom punim prkosa. Pucnuo je prstima i dvojica njegovih ratnika prišla su Mairin pa je ščepali i prije nego što je stigla pomisliti na bijeg. Bacili su je na tlo i u sekundi su se njihove ruke našle pod njezinom haljom. Divlje se koprcala, otimajući se, mašući rukama, ali bili su pr esnažni. Hoće li je silovati na podu kapelice? Dok su joj zadizali halju prema bokovima, suze su joj ispunile oči. Okrenuli su je na desni bok i osjetila je nečije prste na koži, upravo ondje gdje je bio žig koji je nosila. O, ne. Pognula je glavu, poražena, a suze su joj potekle niz obraze. —Ona je! — rekao je uzbuđeno jedan od njih. Vođa ga je odgurnuo u sekundi i prignuo se nad Mairin da se mjeri vlastitim očima. I on je dodirnuo njezin žig, grb kralja Aleksandra. 1 Zadovoljno je zarežao pa zgrabio Mairin za bradu i okrenuo joj glavu prema sebi. Njegov joj se osmijeh gadio. —Dugo te već tražimo, Mairin Stuart. —Idi u pakao! — odvratila je kratko. Očekivala je udarac, ali samo se još šire osmjehnuo. — Pih, kakvo je to bogohuljenje na ovome svetome mjestu? Uspravio se i prebacio Mairin preko ramena prije nego što se snašla. Vojnici su izašli iz samostana u hladnu noć. Nisu otezali i Mairin je brzo dobila povez preko usta. Svezali su joj ruke i noge i prebacili je preko sedla ispred jednog ratnika. Ostali su zajahali i topot konja odjeknuo je tamom prije nego što je što  je Mairin stigla reagirati. Bili su jednako dobro uvježbani koliko i nemilosrdni. Sedlo joj se zabilo u trbuh i uz nemilosrdno poskakivanje bila je sigurna da će kad -tad povratiti. Zastenjala je, sva u strahu da će se ugušiti povrati li, jer usta su joj bila prečvrsto svezana. Kad su se konačno zaustavili, bila je na rubu nesvjestice. Nečiji su joj prsti bez muke obuhvatili tanašni vrat. Našla se u zraku, a potom sletjela na tlo bačena poput vreće. Ležala je, drhteći na vlažnome zraku, a ratnici su postavljali tabor oko nje. Nakon nekog vremena, konačno su je se sjetih. — Bolje pođi provjeriti kako je cura, Finne. Laird 2 Cameron neće biti sretan ako je ubije hladnoća. Škotski kralj Aleksandar I. (1078. — 1124.), vladao od 1107. do smrti, naslijedio ga brat David. (Nap. prev.) Laird, škotska titula, naziv za feudalnog veleposjednika koji ne označava plemićki status, nego vlasništvo nad posjedom što ga dodjeljuje kralj ili je osvojen u rat u. (Nap. prev.)

1

2

5

Prijedlog je dočekan mrgodnim gunđanjem, ali minutu poslije Mairin je bila oslobođena spona i poveza. Finn, vođa ratnika, prignuo se k njoj. Ples logorske vatre odražavao mu se u očima. —Ako i budeš vrištala, nitko te neće čuti, ali ako ipak zucneš, dobit ćeš po gubici. Kimnula  je i uspravila se u sjedeći položaj. Gurnuo ju je na leđa čizmom i nasmijao se kad se zakotrljala, bijesna. —Pokraj vatre ima pokrivača, Utopli se i spavaj. Krećemo u zoru. Zahvalno se omotala pokrivačem, jedva svjesna kamenja i granja što joj se s tla zabijalo u kožu. Laird Cameron, To je ime čula od ratnika koji su prolazili samostanom. Okrutan čovjek, Pohlepan, gladan moći. Govorkalo se da ima najviše ratnika u Škotskoj i da ga se plaši čak i kralj David. Malcolm, nezakoniti sin kralja Aleksandra—i njezin polubrat — već je poveo jedan ustanak protiv Davida u pokušaju da prigrabi prijestolje. Ako se Malcolm i Duncan Cameron udruže, možda ih nitko neće moći zaustaviti. Progutala je knedlu i zaklopila oči. Da se Duncan Cameron dočepa Neamh Alainna, postao bi nepobjediv. —Pomozi mi, dragi Bože — šapnula je. Ne smije mu to dopustiti. Neamh Alainn je njezino nasljedstvo, jedino što joj je otac ostavio. Nije mogla zaspati, pa je samo ležala zamotana u pokrivač i molila se za snagu i prosvjetljenje, prstiju stegnutih oko drvenoga križa. Nije se zavaravala mišlju o bijegu. Znala je da im vrijedi više od suhoga zlata. Ali znala je i da je neće ubiti, što joj je davalo određenu prednost: barem se ne mora bojati kazne ako i pokuša pobjeći. Samo može biti na dobitku. Nakon sata provedenog u tihoj molitvi, komešanje iza leđa navelo ju je da se uspravi i zagleda u tamu. Dotad usnuli ratnici oko nje također su ustali i dohvatili mačeve, kad je noć proparao dječji vrisak.  Jedan od ratnika prinio je vatri dijete koje se otimalo i koprcalo, pa ga spustio na tlo. Dijete je ostalo čučati, ogledavajući se divlje, popraćeno zaglušnim smijehom ratnika. —Tko je to? — upitao je Finn. —Zatekao sam ga kako nam pokušava odvesti konja — rekao je ratnik koji je doveo dječaka. Finnovo se lice izobličilo od ljutnje i pri svjetlu vatre izgledao je poput demona. Dječak, koji je mogao imati tek sedam ili osam godina, drsko je podigao bradu kao da izaziva Finna. —Štene jedno bezobrazno! - zagrmio je Finn. Podigao je ruku, a Mairin je poletjela prema dječaku, bacivši se pred njega. Finnov je dlan sletio na njezin obraz. Zaboljelo ju je, ali brzo se pribrala i odmah ponovno okrenula prema dječaku, štiteći ga tijelom koliko god je mogla. Dječak se divlje otimao i pokušavao izmigoljiti, izvikujući uvrede na škotskom galskom. Mairin  je naletjela već bolnom čeljusti na njegovu glavu i pred očima joj je zaiskrilo. —Budi tiho — obratila mu se na istom jeziku. — Miruj. Neću mu dopustiti da te ozlijedi. —Miči se od njega! — zarežao je Finn. Mairin je samo čvršće zagrlila dječaka, koji se konačno prestao otimati. Finn ju je zgrabio za kosu, omotavajući pramenove čvrsto oko svojih prstiju i žestoko potežući uvis, ali Mairin nije puštala dječaka. —Morat ćeš me ubiti — rekla je smireno kad ju je prisilio da ga pogleda. Psujući, pustio joj je kosu, pa se odmaknuo i udario je nogom u rebra. Zgrčila se od bola, ali svejedno je zaštitila dječaka od okrutnog divljaka. —Finne, nemoj — zarežao je jedan od ratnika. — Laird je želi u jednom komadu.

6

Ovaj se odmaknuo, psujući. — Neka zadrži prljavog lopovčića. Ionako će ga kad -tad morati pustiti. Mairin je naglo podigla pogled prema Finnu. — Još jednom dirni dječaka i prerezat ću si vrat. Finnov je smijeh odjeknuo tamom. — Krasan ti je blef, curo. Ako želiš pregovarati, bolje ti je da naučiš biti uvjerljiva. Polako je ustala i prišla mu na manje od pola metra pa podigla glavu kako bi znatno višega ratnika pogledala u oči. Nakon nekoliko je trenutaka trepnuo i odvratio pogled. —Blef? — rekla je tiho. — Varaš se. Da sam ja na tvome mjestu, dobro bih pazila da sakrijem sve oštre predmete. Misliš da ne znam što me čeka? Tvoj odurni gazda će me silovati dok ne zanesem njegovo dijete, nasljednika Neamh Alainna. Radije bih umrla. Finn ju je sumnjičavo odmjerio. — Luda si. —Možda i jesam, da. Ali u tom slučaju se brini i za to da jedan od tih oštrih predmeta ne završi među tvojim rebrima. Odmahnuo je rukom. — Samo ti štiti maloga. Laird će se obračunati i s njim i s tobom. Kod nas konjokradice ne prolaze dobro. Mairin mu nije odgovorila, samo se okrenula prema dječaku, koji se sklupčao na tlu, promatrajući je s mješavinom straha i obožavanja. —Dođi — obratila mu se nježno. — Ako se stisnemo jedno uz drugo, pokrivač će biti dovoljno velik za oboje. Brzo joj je prišao i privinuo svoje malo tijelo uz njezino. —Gdje ti je dom? — upitala ga je kad se smjestio. —Ne znam — priznao je, na rubu suza. - Sigurno daleko odavde. Najmanje dva dana. —Psst — rekla je da ga smiri. — Kako si se našao ovdje? —Izgubio sam se. Tata je rekao da ne smijem izlaziti iz dvorca bez pratnje njegovih ljudi, ali meni  je dosadilo da se svi ponašaju kao da sam dijete. Nisam dijete, da znaš. Nasmiješila se. — Znam... Dakle, izašao si iz dvorca? Kimnuo je. — Uzeo sam konja. Samo sam želio potražiti strica Alarica. Bio je na povratku u dvorac i želio sam ga sačekati kod granice. —Granice? —Našega posjeda. —Tko je tvoj tata, maleni? —Ime mi je Crispen, a ne maleni — izgovorio je s toliko ponosa da se Mairin nasmiješila. —Crispen je baš lijepo ime. Nastavi svoju priču. —A kako je tvoje ime? —Mairin — odgovorila je šapatom. —Moj tata je laird Ewan McCabe. Mairin nije bilo poznato to ime, ali znala je da u Škotskoj ima puno klanova za koje nije čula. Njezin je klan živio u Visočju, ali dom nije vidjela deset dugih godina. —Dakle, pošao si u susret stricu. Sto se potom dogodilo? —Izgubio sam se — rekao je smrknuvši se. — A onda me pronašao jedan McDonaldov ratnik i zgrabio me. Namjeravao je predati me svojemu lairdu, da traže otkupninu. To nisam mogao dopustiti. Osramotio bih oca, a on ionako ne može platiti otkupninu. To bi uništilo naš klan. Mairin ga je pomilovala po kosi, osjećajući dječakov topao dah na grudima. Doimao se ponosnim na sebe, odraslije od svojih godina.

7

—Pobjegao

sam i sakrio se u kola nekoga trgovca. Vozili smo se cijeli dan prije nego što me otkrio — podigao je glavu prema njoj, udarajući ponovno u njezinu još uvijek bolnu vilicu. — Gdje smo, Mairin? — šapnuo je. — Jesmo li jako daleko od dvorca? —Ne znam gdje je tvoj dom — priznala je Mairin sažalno. — Ali u Nizini 3 smo, pa mislim da bi nam trebala najmanje dva dana jahanja do tvojega dvorca. —Nizina — rekao je prezirno. — Ti si odavde? Taj ju je čvrsti stav nasmijao. — Nisam, Crispene. I ja sam iz Visočja. 4 —Što onda radiš ovdje? — bio je uporan. — Jesu li te oteli iz doma? Uzdahnula je. — Duga je to priča. Počinje i prije tvog rođenja. Kad je zaustio postaviti još pitanja, Mairin ga je ušutkala snažnije ga grleći. — Spavaj sad, Crispene. Ako želimo pobjeći, moramo skupiti snage. —Pobjeći ćemo? — šapnuo je. —Pa naravno. Svi zatvorenici moraju pokušati pobjeći — odvratila je vedro. Strah u dječakovu glasu stegnuo joj je srce. Koliko li se samo boji ovako daleko od doma i ljudi koji ga vole. —Hoćeš li me odvesti tati? Reći ću mu da te zaštiti od lairda Camerona. Nasmiješila se na tu odlučnost. - Naravno da ću ti pomoći da se vratiš doma. —Obećavaš? —Obećavam. Pronađite moga sina! Vika Ewana McCabea odjeknula je cijelim dvorištem. Njegovi su ratnici stajali u stavu mirno, ozbiljnih lica. Neki su ga sažalno promatrali, sigurni da je dječak već mrtav, ali nitko se nije usuđivao to reći. I on se sam bavio takvim mislima, ali nije želio obustaviti potragu dok ne pronađe sina — živog ili mrtvog. Pogledao je svoju braću, Alarica i Caelena. — Ne mogu poslati sve ljude da tragaju za Crispenom — rekao je tiho. — Time bih sve nas ostavio bez zaštite. Vama dvojici povjerio bih vlastiti život, pa tako i njegov. Skupite ljude i odjašite svaki u svojemu smjeru. Vratite mi ga. Alaric, srednji sin klana McCabe, kimnuo je. — Znaš da nećemo prestati dok ga ne pronađemo. — Znam — odvratio je Ewan. Neko je vrijeme gledao za njima: izdavali su naredbe svojim ljudima u hodu. Potom je zaklopio oči i ljutito stisnuo šake. Tko se usudio oteti njegova sina? Tri je dana čekao zahtjev za otkupninom, ali nije stizao. Tri je dana pretraživao svaki pedalj posjeda klana McCabe, pa i šire.  Je li ovo prvi znak napada? Je li ovo kakva spletka njegovih neprijatelja, pokušaj da ga oslabe? Hoće li ga napasti dok svaki njegov ratnik bude zauzet potragom? Stisnuo je čeljust i osvrnuo se po dvorištu, pogledavši svoj ruševni dvorac. Osam se godina bori da održi klan na životu. Ime McCabe oduvijek je značilo snagu, moć, ponos. Prije osam godina jedan ih je napad oslabio. Izdala ih je žena koju je Caelen volio. Ewanov otac i mlada supruga ubijeni su, Crispen je preživio samo jer samo jer ga je sluškinja na vrijeme sakrila. Kad su s u se Ewan i njegova braća vratili u dvorac, od njega nije bilo ostalo gotovo ništa, tek gomila kamenja. Njegovi su se ljudi razbježali, ratnici su desetkovani. Kad je Ewan postao laird McCabe, posjed nije vrijedio gotovo ništa. Klan je tek nedavno povratio snagu. Njegovi su ratnici sad bili najbolje uvježbana vojska Visočja. On i njegova braća bez prestanka su se trudili nahraniti sve starce, djecu, žene, bolesne. Često ni sami —

3 4

Scottish Lowlands, Škotska nizina. (Nap. prev.) Scottish Highlands, Škotsko visočje. (Nap. prev.) 8

nisu jeli. Vraćali su se u život polako, broj ljudi klana rastao je i Ewan je polako shvaćao da su se konačno oporavili. Tada je počeo razmišljati o osveti. Ne, zapravo i nije: osveta je svih tih osam godina bila jedino što ga je tjeralo naprijed. Osam godina nije razmišljao ni o čemu drugom osim o osveti. —Lairde, donosim novosti o vašem sinu. Ewan se naglo okrenuo i ugledao ratnika kako hita prema njemu, prašnjav kao da je tek sjahao. —Govori — naredio je. — Jedan od McDonaldovih nabasao je na vašega sina prije tri dana uz sjevernu granicu vaše zemlje. Zgrabio ga je i namjeravao odvesti McDonaldu da ovaj od vas zatraži otkupninu. Ali mali  je pobjegao i odonda ga nisu vidjeli. Ewan je zadrhtao od bijesa. — Odjaši k McDonaldu... povedi osmoricu sa sobom. Prenesi mu moju poruku: poslat će vojnika koji mi je oteo sina pred vrata mojega dvorca ili ću doći ubiti njega. Ako ne posluša, osobno ću doći usmrtiti ga. Smlavit ću ga, ali neće umrijeti brzo. Prenesi mu ovo doslovno, ne zaboravi ni riječi. Vojnik se naklonio. — U redu, gospodaru. Okrenuo se i otrčao, ostavljajući Ewana bijesnog, ali i mirnijeg. Crispen je živ, ili je barem bio živ prije tri dana. McDonald je glupo prekršio njihovo prešutno primirje. Iako njihova dva klana nisu ni u ludilu bili saveznici, McDonald dosad nije bio toliko glup da na sebe navuče bijes Ewana McCabea. Dvorac mu se možda raspada, a ljudi mu se ne goste, ali moćan je i ugledan koliko je i prije bio. Njegovi su ratnici savršeno uvježbani, što znaju i poštuju svi njegovi susjedi. Ali Ewan sa susjedima nije imao problema. Njegova je meta bio Duncan Cameron i znao je da neće mirno spavati dok ne natopi škotsku zemlju njegovom krvlju.

9

2

Prošli

su i posljednjim obručem zidina oko dvorca i ušli u dvorište. Mairin se oprezno ogledavala. Kad je shvatila koliko je dvorac masivan, odustala je od pokušaja bijega. Odavde se ne može pobjeći. Posvuda su bili ratnici — većina je vježbala, a neki su popravljali unutarnje dijelove zidina. Neki su se odmarali, pijući vodu iz korita blizu stuba dvorca. Kao da sluti kakvim se očajnim mislima Mairin bavi, Crispen ju je pogledao očima punim straha. Sjedio je ispred nje i djevojka ga je ga je malo jače zagrlila da ga utješi. Ali sama je sebi morala priznati da i ona drhti poput suhog lista na jesenjem vjetru. Ratnik koji je vodio njezina konja zaustavio ih je i jedva se održala u sedlu. Pomogao je Crispen, koji je zgrabio konja za grivu. Finn ju je spustio, grubo joj stežući nadlakticu. Trznula se da se odmakne pa još uvijek vezanim rukama pomogla Crispenu sići. Žamor i kretanje oko njih su zamrli i sada su svi gledali pridošlice. Nekoliko žena znatiželjno ih  je promatralo iz daljine, došaptavajući se usta prekrivenih dlanom. Mairin je znala da izgleda užasno, ali više ju je brinulo što će se zbiti kad laird Cameron dođe vidjeti zarobljenike. Neka im Bog bude na pomoći. I tada ga je ugledala. Stao je na vrh stuba što su vodile iz dvorca, tragajući za njom pogledom oštrim kao u sokola. Glasine o Cameronovoj pohlepi, neumoljivosti i gladi za moći navele su je na zaključak da je ružan poput đavla. Iznenadila se kad je shvatila da je zapravo izvanredno privlačan. Bio je odjeven u besprijekorno urednu odjeću, kao da nikada u životu nije zakoračio na bojno polje. Mairin je znala da nije tako. Samostan je liječio i previše ratnika koji su naletjeli na njega u borbi. Hlače od mekane kože, tamnozelena tunika, čizme... sve je sve  je izgledalo potpuno novo. O boku bok u mu je visio mač, smrtonosno izbrušena oštrica svjetlucala je na suncu. Mairinine su ruke nesvjesno poletjele prema vratu i grlo joj se stegnulo. —Pronašli ste je? — povikao je Duncan Cameron s vrha stuba. — Jesmo, gospodaru — Finn ju je pogurnuo naprijed, zatresavši je kao da je krpena lutka. — Ovo  je Mairin Stuart. Duncan je suzio oči, mršteći se kao da se već nekoliko puta razočarao. Je li moguće da je već dugo traži? Zadrhtala je, trudeći se ne prepustiti strahu. —Pokaži mi — zarežao je Duncan. Crispen je zakoračio prema njoj, ali Finn ju je naglim trzajem povukao prema sebi. Tresnula je o njega toliko snažno da je ostala bez daha. Prišao im je još jedan ratnik i na njezino golemo poniženje, Mairinina je haljina poletjela uvis. Duncan je sišao, i dalje se mršteći. Prišao im je. Pogled mu je bio divlji, ali blještav zbog trijumfa. Prešao je prstima preko njezina žiga i rastegnuo usnice u širok cerek. — Grb kralja Aleksandra šapnuo je. šapnuo je. - Svi misle da si mrtva, a Neamh Alainn izgubljen. Ali sad si moja. —Nikad — prezrivo je odbrusila. Na tren je izgledao zatečeno, ali tada je odstupio i obratio se Finnu. - Pokrij je. Finn je spustio njezinu haljinu i pustio je. Crispen joj je iste sekunde pritrčao. —Tko je to? — Duncan je zagrmio, gledajući Crispena. — To je njezino derište? Majka mu je? Nemoguće!

10

—Nije,

gospodaru — brzo ga je razuvjerio Finn. — Dijete nije njezino. Uhvatili smo ga kako krade konja. Zauzela se za njega, to je sve. —Riješi ga se. Mairin je obgrlila Crispena objema rukama i sa silnom se mržnjom zagledala u Duncana Camerona. — Samo ga dirni i požalit ćeš što si se rodio. Cameron ju je iznenađeno pogledao, a tada mu se licem razlije crvenilo bijesa. — Kako se usuđuješ, kako se samo usuđuješ prijetiti usuđuješ prijetiti mi? —Ubij me, samo daj — rekla je smireno. — Od toga bi imao velike koristi. Zamahnuo je i ošamario je nadlanicom. Pala je na tlo, prin oseći dlan vilici. —Ne diraj je! — vikne Crispen. Mairin je posegnula za njim i povukla ga k sebi, grleći ga. — Psst — rekla mu je tiho. — Ne ljuti ga više. —Vidim da si se opametila — rekao je Duncan. — Samo tako nastavi. Nije odgovorila — ležala je na tlu grleći Crispena i gledajući Duncanove savršeno čiste čizme. Taj ni dana u životu nije radio, pomislila je. Čak je i njegova nadlanica bila mekana. Kako li je samo tako snažan, kad se čini kao da se osilio ugnjetavajući slabije? —Odvedi je unutra i reci ženama da je operu — rekao je Duncan zgađeno. —Drži se mene — šapnula je Crispenu. Nije bila sigurna da ga Finn neće ozlijediti. Finn ju je povukao na noge i napola je odvukao, a napola odnio u dvorac. Izvana prelijep, dvorac  je iznutra bio prljav, pljesniv, zaudarajući po starom pivu. Psi su uzbuđeno zalajali i Mairin je nabrala nos, zgađena smradom njihova izmeta. —Penji se — naredio je grubo Finn i gurnuo je prema stubama. — I ništa ne izvodi. Postavit ću stražu pred tvoja vrata. Budi brza. Bolje ti je da laird ne čeka. Dvije žene koje su dobile naredbu da joj pomognu oprati se promatrale su je sažalno i znatiželjno. Žustrim pokretima prale su joj kosu. —Želite li da operemo i maloga? — upitala je jedna. —Ne! — povikao je Crispen s postelje. —Ne treba - potvrdila je Mairin. - Samo ga pustite na miru. Nakon što su joj isprale sapunicu iz kose, pomogle su joj izići iz bačve za kupanje i uskoro  je bila odjevena u plavu haljinu s lijepim vezom oko izreza, na rukavima i porubu. Nije joj promaklo da ju je Duncan dao obući u boje vlastitoga grba. Kako li je samo brzo zaključio da mu pripada. Kad su joj pokušale splesti kosu, Mairin ih je zaustavila. Splest će je sama, kad se osuši. Samo su slegnule ramenima i izašle, ostavljajući je da čeka da je Duncan pozove. Mairin je sjela na krevet pokraj Crispena i dječak se odmah privinuo uz nju. —Uprljat ću te — šapnuo joj je. —Nema veze. —Što ćemo sad, Mairin? Glas mu je podrhtavao od straha i Mairin ga je poljubila u tjeme. —Smislit ćemo nešto, Crispene. Smislit ćemo nešto. Vrata su se naglo otvorila i Mairin je instinktivno gurnula Crispena iza svojih leđa. Na vratima je stajao Finn, pobjedonosno je promatrajući. — Laird želi da dođeš. Okrenula se prema Crispenu i podigla mu bradu da je pogleda u oči. — Ostani ovdje — šapnula mu je. — Ne izlazi iz sobe. Obećaj mi. Kimnuo je, promatrajući je očima razrogačenim od straha. Ustala je i prišla Finnu. Kad ju je pokušao zgrabiti za ruku, istrgla ju je. — Mogu ja hodati i sama. 11

—Kučka

umišljena — protisnuo je. Krenula je niza stube, a on za njom. Sa svakim korakom, njezin je strah rastao. Kad je ugledala svećenika pokraj kamina u glavnoj dvorani, znala je da je Duncan dobro promislio svaki korak svojega plana. Natjerat će je da se uda za njega, da spava s njime, zapečatiti joj sudbinu i dokopati se Neamh Alainna. Finn ju je gurkao prema Duncanu. Pomolila se za snagu i hrabrost da izdrži ono što ju je čekalo. —Evo moje mladenke — rekao je Duncan, koji je dotad razgovarao sa svećenikom, Smiješio se ukočeno, promatrajući je napeto kao da je upozorava na posljedice mogućeg neposluha. Pomozi mi, Bože. Svećenik se nakašljao i obratio Mairin. — Pristaješ li na udaju, djevojko? Zavladala je tišina. Čekali su njezin odgovor. Mairin je polako odmahnula glavom. Svećenik je brzo pogledao Duncana, oštro ga odmjerivši. —Što je ovo, lairde? Rekli ste mi da oboje želite brak. Duncan mu je uzvratio pogledom od kojega je svećenik ustuknuo. Brzo se prekrižio i stao na sigurnu udaljenost. Tada je Duncan pogledao nju i krv joj se sledila. Za tako lijepa muškarca, u tom je trenutku bio nevjerojatno odbojan. Prišao joj je, zgrabio je za nadlakticu i stegnuo toliko snažno da je pomislila da će joj kost puknuti. —Pitat ću te još samo jednom — rekao je naizgled smireno, ali prijeteći. — Pristaješ li? Znala je. Mairin je znala da će za odbijanje biti kažnjena. Ako shvati da se neće dokopati Neamh Alainna, možda je i ubije. Ali nije se toliko dugo skrivala da bi sada posustala pred prvom nevoljom. Znala je da se nekako mora izvući. Uspravila se, kao da ima mač umjesto kralješnice. Jasno i glasno ponovila je svoj odgovor: - Ne pristajem. Zaurlao je toliko bijesno, toliko glasno, da su je uši zaboljele. Njegova je šaka sletjela na nju pa je poletjela nekoliko metara i pala, sklupčavši se, pokušavajući povratiti dah. Primila je toliko snažan udarac u rebra da nije mogla udahnuti. Pogledala ga je zaprepašteno mutnim očima i shvatila da se nadvija nad nju jednako bijesan, razjaren. U tom je trenu znala da je ispravno odlučila. Sad bi je možda mogao ubiti, ovako mahnit, ali kako bi joj život izgledao da pristane na udaju? Čim bi rodila nasljednika Neamh Alainna, postala bi beskorisna i riješio bi je se. —Pokori se — naredio je, prijeteći podižući šaku. —Ne pristajem. Sada više nije zvučala onako snažno kao maločas. Glas joj je bio slab, tek izdah, a usnice drhtave. Ipak su je čuli. Dvoranom se proširio žamor i Duncanovo se lice zacrvenjelo, a obrazi napuhali od bijesa kao da bi svakoga trena mogli eksplodirati. Ona lijepa čista čizma sletjela je na njezino tijelo. Bolno je vrisnula, a već sljedeći udarac prigušio  je njezin jauk. Zamahnuo je još jednom, pa još jednom, pa je osovio na noge i zabio joj šaku u rebra. —Lairde, ubit ćete je!  Jedva se održavala pri svijesti. s vijesti. Nije imala pojma tko je zaustavio Duncana. Visjela je beživotno u njegovim rukama, a svaki ju je udah nepodnošljivo bolio. Duncan ju je ju je ispustio, gledajući gledaj ući je s gađenjem. gađenj em. — Zaključajte je u sobu. Ne smije dobiti ni vode ni hrane. Ni ona ni ono derište.

12

Vidjet ćemo koliko će joj trebati da se predomisli kad on počne cviliti da je gladan. Nečije ruke ponovno su je uspravile na noge. Nitko se nije obazirao na njezin bol. Svaki je korak uza stube, po tvrdom kamenu, bio patnja. Vrata njezine sobe otvorila su se i Finn ju je gurnuo unutra. Pala je na pod, boreći se sa svakim udahom da ostane pri svijesti. —Mairin! Crispen se nadvio nad nju. Zabolio ju je čak i zagrljaj njegovih malih ruku. —Nemoj, ne diraj me — prošaptala je hrapavim glasom. Ako je još koji put dodirne, onesvijestit će se, znala je. —Moraš na krevet — rekao je glasom punim očaja. — Molim te, ja ću ti pomoći. Bio je na rubu suza i Mairin je samo strah zbog Crispenove sudbine u Duncanovim rukama spriječio da zaklopi oči, prepusti se i pomoli za brzu smrt. Pribrala se dovoljno da se odvuče do postelje, iako ju je cijelo tijelo boljelo sa svakim pomakom, Crispen ju je pridržavao koliko je koliko je mogao i uz njegovu se pomoć nekako uspela na krevet. Utonula je u slamaricu i niz obraze su joj se slile vrele suze. Svaki ju je udah bolio. Crispen je legao pokraj nje, željan utjehe koju mu nije mogla pružiti. Zato je on zagrlio nju svojim malim rukama. — Nemoj umrijeti, Mairin — molećivo je šapnuo. — Bojim se. Damo. Moja damo, probudite se. Morate se razbuditi. Mairin je iz polusvijesti iščupao uspaničen šapat. Okrenula se vidjeti tko je uznemiruje i tijelom  joj se proširio žestok bol, toliko oštar da joj je zastao dah. —Oprostite - rekla joj je nervozno neka žena. — Znam da ste u bolovima, ali hitno je. —Hitno? Mairinin je glas bio nerazgovijetan, misli mutne. Crispen se prenuo iz sna, prestrašivši se kad je ugledao sjenu nadvijenu nad njih. —Hitno je, da — nestrpljivo je ponovila žena. —Tko ste vi? — promucala je Mairin. —Nema vremena za razgovor, damo. Laird  je zaspao, pijan. Sigurno misli da ste previše pretučeni za bijeg. Moramo krenuti odmah, inače nećete uspjeti. Ako sljedeći put ne pristanete na udaju, ubit će maloga. Kad je čula riječ bijeg, Mairin se malo razbistrila. Pokušala se uspraviti, ali boljoj je proparao rebra pa je jauknula. —Dajte da vam pomognem, dajte. Ti isto, dečko — rekla je žena Crispenu. — Pomozi dami. Crispen je sišao s kreveta. —Zašto nam pomažete? - upitala je Mairin kad su je uspravili u sjedeći položaj. o no bila sramota — promrmljala je žena. — Premlatiti takvu damu kao što ste vi. Lud je. — Jer je ono Opsjednut je vama. Pristali vi na udaju ih ne, život će vam biti u opasnosti. A dječaka će ubiti. Mairin joj je stisnula ruku s ono malo snage što je uspjela skupiti. — Hvala vam. —Moramo požuriti. Soba do vaše ima tajni prolaz. Morat ćete sami kroz njega, ja ne mogu s vama. Preopasno je. Vani vas čeka Fergus s konjem. Podići će i vas i maloga da uzjašete. Znam da će vas boljeti, ali morate izdržati. Ovo vam je jedina prilika za bijeg. Mairin je kimnula, shvaćajući. Pobjeći će usprkos bolu ili biti ubijena nakon što se oporavi. Nije bilo teško odlučiti se. Žena je oprezno odškrinula vrata, potom se okrenula prema Mairin i spustila prst na usnice. Pokazala je glavom lijevo, dajući im do znanja da ondje stoji stražar. —

13

Crispen je uhvatio Mairin za ruku i još ga je jednom ohrabrila stiskom. Provukli su se pokraj usnula stražara korak po korak, zadržavajući dah, i zašli dublje u mračan hodnik. Mairin je  jedva disala, plašeći se da bi i najtiše stenjanje zbog bola moglo probuditi stražara, a za njim i cijeli dvorac. Konačno su stigli do sljedećih vrata. Kad su ušli, u nos joj je uletjela prašina i morala je stisnuti nosnice da spriječi kihanje. —Ovamo — šapnula je žena iz tame. Mairin je pratila njezin glas u tami, dok nije osjetila hladnoću kamenog zida pod dlanovima. —Bog vam pomogao - rekla je žena, pomažući Mairin i Crispenu da se uvuku u uzak tunel. Mairin je zastala tek dovoljno dugo da joj zahvalno stisne ruku, a potom pogurnula Crispena kroz prolaz. Svaki joj je korak tijelom odašiljao val bola. Plašila se da su joj rebra slomljena, ali je znala da sada ionako ništa ne bi mogla poduzeti da ih zaliječi. Hodali su mračnim prolazom, Mairin prva, vukući Crispena za sobom. —Tko je to? Kad je čula muški glas, Mairin je stala, ali odmah se sjetila da je ona žena spomenula Fergusa. —Ferguse? — upitala je tiho. — Ja sam, Mairin Stuart. —Dođite, damo — odmah je rekao. Ubrzali su korak do kraja tunela i našli se na hladnom, vlažnom tlu. Mairin se lecnula kad je golim stopalima dodirnula grubo kamenje. Osvrnula se oko sebe i shvatila da ih je tajni prolaz doveo izvan zidina, do vanjskoga sigurnosnog obruča, na korak od brda što su se uzdizala prema nebu. Fergus je bez riječi iščeznuo u tami i Mairin je morala ubrzati da ga sustigne. Poveo ih je podnožjem brda prema gustom šumarku uz sam rub Cameronova posjeda. Ondje ih je čekao konj privezan za stablo i Fergus je brzo razvezao uzde pa ih pružio Mairin. —Prvo ću podići vas pa dječaka — pokazao je glavom nekamo u daljini. — Sjever je onamo. Bog vam bio na pomoći. Šutke ju je podigao i gotovo prebacio preko sedla. Jedva se održala uspravno. Oči su joj se napunile suzama i presavila se od bola, boreći se ostati pri svijesti. Bože, molim te, pomozi mi. Fergus je podigao i Crispena, koji se smjestio ispred Mairin. Bilo joj je drago što je sjeo ispred nje,  jer znala je da bi pala da se nema za što uhvatiti. —Hoćeš li moći držati uzde? - šapnula je Crispenu, naginjući se bliže. —Štitit ću te — rekao je odvažno. — Drži se za mene, Mairin. Odvest ću nas doma, kunem ti se. Mairin se nasmiješila zbog njegove odlučnosti. — Znam da hoćeš. Fergus je nježno potapšao konja i krenuli su. Mairin je zagrizla usnicu da ne vrisne od bola koji ju  je iste sekunde obuzeo. Neće izdržati ni kilometar. Alaric McCabe zategnuo je uzde i podigao šaku da zaustavi svoje ljude. Jahali su cijelo jutro, prošli silne staze, slijedili tolike tragove kopita, ali sve uzalud. Potraga je bila bezuspješna. Sjahao je i prišao tragovima pred sobom, potom kleknuo pa dodirnuo jedva vidljiv otisak kopita i zgaženu travu pokraj njega. Trag je izgledao kao otisak tijela. Netko je ovdje nedavno pao s konja. Osvrnuo se oko sebe i nekoliko metara dalje ugledao otisak stopala u tlu, a potom podigao pogled, pretražujući pogledom taj dio šumarka. Polako je ustao, vadeći mač iz korica, glavom dajući znak ljudima da se raštrkaju okolicom.

14

Laganim je korakom zašao u šumarak, oprezno zagledajući iza grmlja da ne uleti u zasjedu. Prvo  je ugledao konja. Pasao je u blizini. blizin i. Uzde su visjele sa strane, sedlo stajalo s tajalo nahero. Namrštio se. Pravi  je grijeh tako zanemariti konja. Prenuo se na tiho šuštanje s desne strane i našao se oči u oči sa sitnom djevojkom leđima naslonjenom na drvo. Prenula se i ona, trznuvši se toliko snažno da joj je haljina zaplesala kao da se pod njom krije leglo mačića. Plave oči bile su joj pune straha - i bijesa. Duga tamna kosa neuredno joj je padala sve do struka i tek prateći je pogledom Alaric je primijetio koje je boje tkanina, spazivši grb izvezen na porubu haljine. U tren oka obuzeo ga je bijes i krenuo je prema djevojci zamahujući mačem podignutim iznad glave. Zavukla je obje ruke iza sebe, skrivajući nešto između leđa i drveta. Suknja joj je ponovno zaplesala i kad se pomaknula, Alaric je ugledao noge iza njezinih. Skrivala je dijete. —Ostani iza mene — rekla je djetetu. —Ali, Mairin... Alaric se sledio. Glas mu je bio poznat. Prvi put u životu prsti su mu nesigurno zaplesali oko balčaka. Nema toga što ne bi učinio da spriječi bilo kojeg Camerona da se dočepa nekoga iz njegove obitelji. Bijesno je zaurlao i zaletio se prema njoj, zgrabio je za rame i odgurnuo u stranu. Crispen  je stajao leđima naslonjen na drvo, otvorenih usta. Kad je ugledao Alarica, poletio mu je u zagrljaj. Alaric je odbacio mač na tlo — još jedan znak nemara, ali nije n ije ga g a bilo briga. Bio je previše sretan da mari za mač. —Crispene — promuklo je rekao, grleći dječaka. Tada mu je uši proparao vrisak i djevojka se bacila na njega poput divlje mačke. Bio je toliko zatečen da je zateturao unatrag, napola puštajući Crispena iz zagrljaja. Uvukla se između njih dvojice i zabila koljeno Alaricu u međunožje. Presavio se od bola, psujući na sav glas. Pao je na koljeno, grabeći pritom mač sa zemlje i zviždeći da dozove svoje ljude. Naletio  je na luđakinju, očito. Kroz izmaglicu bola vidio je kako djevojka grabi Crispena i pokušava ga odvući. Dva njegova ratnika stala su pred djevojku. Zastala je i Crispen je naletio na njezina leđa. Krenula je u drugom smjeru, ali Gannon je podigao ruku da je zaustavi. Na Alaricovo golemo čuđenje, izbjegla je Gannonovu ruku, zgrabila Crispena i pala, štiteći ga svojim tijelom. Gannon i Cormac zastali su pa upitno pogledali Alarica, upravo u trenutku kad je ostatak njegovih ljudi došao do njih. Situaciju je dodatno zamutio Crispen, koji je izmigoljio ispod djevojčina tijela i bacio se na nju kao da je štiti, ljutito pogledavajući Gannona. —Ne dirajte je! — odvažno je povikao. Ta je žestina zatekla sve Alaricove ljude. —Nisam ni namjeravao, mali — rekao je Gannon. — Samo sam je mislio spriječiti da pobjegne. Da te odvede. Za pet rana Božjih, danima te tražimo. Laird je poludio od brige. Alaric je prišao Crispenu i povukao ga od djevojke. Kad se sagnuo da je pridigne na noge, Crispen je opet pomahnitao i odgurnuo ga. Alaric se otvorenih usta zagledao u nećaka. —Ne diraj je — rekao je Crispen. — Jako je ozlijeđena, striče. Crispen je grizao donju usnicu, izgledajući kao da jedva suspreže suze. Tko god bila ta djevojka, Crispen je se nije plašio. —Neću je ozlijediti, mali - rekao mu je Alaric nježno.

15

Kleknuo je i odmaknuo joj kosu s lica. Bila je u nesvijesti. Na obrazu je imala masnicu, ali nije izgledala ozlijeđeno. —Gdje je ozlijeđena? — upitao je Crispena. Dječakove su se oči napunile suzama i brzo ih je obrisao nadlanicom svoje prljave ruke. —Trbuh. I leđa. Svaki je dodir jako boli. Polako, da ne uznemiri dječaka, Alaric je raskopčao gornji dio djevojčine haljine. Kad joj je ugledao leđa i rebra, ostao je bez riječi. Okupljeni oko njih, njegovi su ljudi počeli psovati i sažalno mrmljati. —Bože blagi, pa što je nju snašlo? — upitao je Alaric. Rebra su joj bila ljubičasta, ružne tamne masnice isticale su se na glatkoj koži leđa. Alaric je bio prilično siguran da jedna od njih ima oblik muške čizme. —Premlatio ju je — procijedio je Crispen. — Vodi nas doma, striče. Hoću k tati. Siguran da će se dječak rasplakati pred očevim vojnicima, Alaric je samo brzo kimnuo i potapšao ga po ruci. Bit će vremena za priču. Ewan će sigurno iz Crispena htjeti izvući svaku pojedinost. Zagledao se u onesviještenu djevojku i namrštio. Zaštitila je Crispena vlastitim tijelom, a odjevena je u boje Duncana Camerona. Ewan će podivljati od bijesa ispostavi li se da je Duncan Cameron imao nekakve veze s Crispenovim nestankom. Rat. To će ih dovesti do rata. Dao je glavom znak Cormacu da se pobrine za djevojku, pa se okrenuo prema Crispenu da ga podigne na svojega konja. Na putu do dvorca želio mu je postaviti nekoliko pitanja. Crispen je odlučno odmahnuo glavom. — Ne, Alariče. Neka ona jaše s tobom. Obećao sam joj da će je tata zaštititi, ali njega nema, pa moraš ti. Moraš. ti.  Moraš. Alaric je uzdahnuo. Mali očigledno nije namjeravao popustiti, a i trenutačno mu je bilo toliko drago što su ga pronašli živoga da je odlučio udovoljiti njegovim mušicama. Kasnije će dobiti po turu za ovakvo nepoštivanje starijih. — I ja želim jahati s tobom — rekao je Crispen, nemirno pogledavajući djevojku. Prišao joj je bliže, kao da ne želi ni sekunde biti daleko od nje. Alaric je pogledao prema nebesima. Tako je to kad Ewan ne zna odgojiti dečka. Treba mu čvrsta ruka, eto što. I tako se Alaric našao na vlastitom konju s dvoje putnika u krilu. Djevojka, još uvijek u nesvijesti, bila je zavaljena u njegovo naručje s jedne strane, a Crispen s druge strane, glave naslonjene na strica. Ljutito je pogledavao svoje ljude, upozoravajući ih bez riječi da im ne padne na pamet ruganje. Za Boga miloga, pa čak je i mač morao skinuti da ne preoptereti konja, iako njih dvoje zajedno nisu težili koliko jedna odrasla osoba. Ewan će mu morati biti silno zahvalan za ovo. I odlučiti što će s djevojkom, jer čim prijeđu prag dvorca, Alaric će mu je iskrcati u krilo.

16

3

Čim su prešli granicu posjeda klana McCabe, brdima se pronio povik. Mairin je čula kako odjekuje u daljini. Laird će uskoro doznati da mu se vraća sin. Nervozno je stezala uzde, dok je Crispen poskakivao u sedlu od uzbuđenja. — Nastavi tako stezati uzde, curo, i ti i konj završit ćete ondje kamo ste krenuli. Stidljivo je pogledala Alarica McCabea, koji je jahao njoj zdesna. Možda se šalio, ali plašio ju je, u to nije bilo sumnje. Izgledao je poput divljaka — tamna mu je kosa bila neuredna, preko sljepoočnica padale su mu raščupane pletenice. Kad je došla k svijesti na njegovu konju, u njegovu naručju, umalo je skočila i srušila ih oboje pokušavajući pobjeći. Morao je pustiti i nju i Crispena, spustiti ih na tlo i pričekati da se primire. Njezina mu se tvrdoglavost nije ni najmanje svidjela, ali Crispen je bio na njezinoj strani. Čak je od njega izvukla obećanje da neće nikome reći kako se zove. Kad ju je Alaric upitao za ime, oboje su samo šutjeli. O, pjenio se on i prijetio. Čak je rekao da će ih oboje udaviti, ali naposljetku je samo pošteno ispsovao i žene i djecu i morao bez odgovora nastaviti putovanje. Alaric je zahtijevao da jaše s njime najmanje još jedan dan, jer je, to se nije ustručavao jasno i glasno reći, bila previše ozlijeđena da  jaše sama, a i prava je šteta gnjaviti konja lošim jahačem. Putovanje koje bi inače trajalo dva dana tako je trajalo tri, zahvaljujući Alaricovoj obzirnosti i ustrajnosti da se često zaustavljaju kako bi se odmorili. Mairin je znala da je Alaric pun obzira jer joj je to sam rekao. Nekoliko puta. Nakon prvoga dana jahanja odlučno je zahtijevala da nastavi sama, ako ni zbog čega drugog, onda da mu izbriše samodopadnost s lica. Mairin se činilo da Alaric nema živaca za žene, a osim nećaka, kojega je očito obožavao, vjerojatno mu ni djeca nisu bila ništa draža. Ipak, nije o njoj znao ništa osim da je draga Crispenu, a bio je prilično dobar prema njoj. I njegovi su se ljudi prema njoj odnosili s poštovanjem. Sada kad su bili nadomak dvorcu lairda McCabea, Mairin je bila nervozna. Više joj neće dopuštati da šuti. Laird će zahtijevati odgovore, a ona će mu ih morati dati. Prignula se ka Crispenu. — Sjećaš li se što si mi obećao, Crispene? — šapnula mu je u uho. —Sjećam — odgovorio je jednako tiho. — Nikome neću reći kako se zoveš. Kimnula je, osjećajući krivnju zbog toga što je od dječaka izvukla onakvo obećanje, ali ako ih uspije uvjeriti da je nevažna, da je tek netko tko se našao na pomoći Crispenu i pomogao vratiti ga ocu, možda budu zahvalni i daju joj konja i nešto hrane, pa je puste otići. —Čak ni ocu —rekla je. Crispen je svečano kimnuo. — Reći ću mu samo da si me spasila. Slobodnom je rukom stisnula njegovu. — Hvala ti. Pravi si vitez. Okrenuo se prema njoj i široko joj se osmjehnuo, pucajući od ponosa. —O čemu se to vas dvoje došaptavate? — obrecnuo se Alaric nestrpljivo. Osvrnula se i vidjela da ih ratnik sumnjičavo promatra. —Da želimo da znate, govorili bismo glasnije —odgovorila je mimo. Okrenuo je glavu od nje, mrmljajući — bila je uvjerena - još malo uvreda na račun napornih žena. —Sigurno umorite svakoga svećenika koji je prisiljen ispovijedati vas — rekla je. Podigao je obrvu. — A tko kaže da se ispovijedam?

17

Stresla je glavom. Taj arogantni čovjek vjerojatno misli da mu je put u raj zajamčen i da je Bog na njegovoj strani već samim time što postoji. —Eno ga, gledajte! — povikao je Crispen, pokazujući veselo nešto pred njima. Uspeli su se na vrh brda i ugledali kameni dvorac na sljedećoj uzvisini. Zidine oko dvorca bile su razrušene na nekoliko mjesta i Mairin je vidjela ljude kako ih popravljaju, polako zamjenjujući oštećeno kamenje novim. Dio dvorca vidljiv iznad zidina bio je crn, činilo se da je gorio. Desno od dvorca bilo je jezero čija je voda svjetlucala na suncu. Iz njega se izdvajao rukavac, vijugajući ispred dvorca, braneći pristup vratima. Most preko rukavca bio je srušen, žalosno viseći napola uronjen u vodu. Pokraj njega bio je postavljen privremeni prijelaz, izdignuta staza dovoljno široka tek za jednoga konja. Usprkos očigledno lošem stanju utvrde, posjed  je bio lijep. Oko dvorca pasle su ovce, koje su nadgledali stariji pastir i dva psa. Svako malo jedan bi pas natjerao ovce da se okupe, pa se ponosno vratio gazdi po pohvalu. Mairin je pogledala Alarica, koji je zaustavio konja pokraj njezina. — Što vas je snašlo? Nije odgovorio. Namrštio se, pogled mu se smračio. Mairin je čvršće stisnula uzde, zadrhtavši pred tim očiglednim izljevom mržnje. Mržnje, da. Točno je to vidjela u ratnikovu pogledu. Alaric je podbo konja i njezin je konj odmah krenuo za njima, ostavljajući Mairin tek dovoljno vremena da čvršće stisne Crispena da ne padnu. Dok su jahali nizbrdo, Alaricovi ratnici okružili su ih sa svih strana, za zaštitu. Crispen se toliko koprcao u sedlu da ga je morala još čvršće obgrliti. Kad su stigli do improviziranog mostića, Alaric je stao i pričekao njezina konja. — Ja idem prvi. Vas dvoje odmah za mnom. Kimnula je. Ionako nije željela prva pristupiti zidinama. Na neki ju je način ovo plašilo čak i više od ulaska na posjed Duncana Camerona, jer nije znala što je ovdje čeka. Namjere lairda Camerona, s druge strane, bile su joj potpuno jasne. Prešli su preko mosta i prošli širokim i visokim ulazom utvrde. Dvorištem je odjeknuo glasan povik i trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati da je dopro od Alarica. Pogledala ga je: još je uvijek bio u sedlu, visoko podignute šake. Posvuda oko njih, ratnici — stotine ratnika — podigli su mačeve u zrak i odvratili povicima, mašući rukama od sreće. U dvorište je tada nahrupio muškarac, dotrčavši koliko su ga noge nosile. Dok su njegovi golemi koraci gutali prostor dvorišta, duga kosa vijorila je za njime. — Tata! — povikao je Crispen i izmigoljio joj iz naručja, pa sjahao prije nego što se uopće snašla. Zatrčao se prema muškarcu Čim su mu noge dodirnule tlo. Mairin je promatrala čovjeka, za kojega je pretpostavila da je Crispenov otac. Želudac joj se zgrčio, grlo stegnulo i morala se pošteno potruditi da sačuva smirenost. Čovjek je bio krupan i jednako prijetećeg izgleda kao Alaric, usprkos tome što mu je lice obasjavala čista sreća kad mu je Crispen utrčao u zagrljaj. Mairin je shvatila da je plaši više od Alarica. Braća su bila jednake građe i visine, a obojici je tamna kosa padala na ramena, spletena nad sljepoočicama. Ali kad se osvrnula, primijetila je da svi muškarci u ovome klanu nose kosu spletenu u istom stilu. Tako dugokosi, izgledali su poprilično divlje. —Maleni, tako mi je drago što te vidim — protisnuo je dječakov otac. Crispen je stisnuo oca svojim malim rukama, podsjećajući Mairin na čičak što se zakači za haljinu. Crispenov je otac uhvatio Mairinin pogled preko dječakove glave i odmah se smrknuo. Odmjerio  ju je od glave do pete, zamjećujući svaki detalj, bila je sigurna. Nelagodno se promeškoljila, osjećajući se gotovo napadnuta tim prodornim pogledom. 18

Pokušala je sići s konja, osjećajući se pomalo blesavo tako u sedlu, iznad svih njih koji su odavno sjahali, ali Alaric ju je preduhitrio, obgrlio i spustio na tlo naoko bez muke. —Polako, curo — rekao je. — Bolje ti je, ali još moraš biti pažljiva. Zvučao je gotovo zabrinuto, ali kad ga je pogledala, dočekao ju je jednako smrknut pogled kao i dotad. Uzvratila mu je jednako smrknutim pogledom. Iznenađeno je trepnuo, ali tada ju je samo pogurnuo prema bratu. Ewan McCabe izgledao je još opasnije sad kad više nije grlio Crispena. Mairin je ustuknula i naletjela na Alarica, nepomičnog i krupnog poput planine iza njezinih leđa. Ewan je pogledao Alarica, praveći se da je ne vidi, što je njoj zapravo i odgovaralo. —Hvala ti što si mi vratio sina. Znao sam da mogu imati povjerenja u tebe i Caelena. Alaric se nakašljao i pogurnuo Mairin prema Ewanu. — Njoj moraš zahvaliti što se Crispen vratio. Ja sam ih samo dopratio. Ewan ju je sumnjičavo pogledao, odmjeravajući je još jednom. Iznenadila se kad je shvatila da njegove oči nisu crne kako joj se činilo: bile su neobične, svijetlozelene. Ali tada se namrštio i ponovno su mu oči izgledale olujno mračno, poput cijeloga lica. Zapanjena tom spoznajom, a i izbjegavajući vjerojatno neugodan razgovor s lairdom, Mairin se okrenula i zagledala u Alaricove oči. Pogledao ju je kao da je sišla s uma — bila je sigurna da to i misli o njoj. —I tvoje su oči zelene — bubnula je. Alaricovo mrštenje pretvorilo se u zabrinutost. — Jesi li sigurna da mi nisi prešutjela ozljedu glave? —Mene gledaj! — zagrmio je Ewan. Prenula se i okrenula prema njemu, nagonski odskočila i još jednom naletjela na Alarica. Opsovao je i sagnuo se, ali bila je previše u strahu od Ewana da razmišlja je li ozlijedila Alarica. Hrabrost joj se istopila, odlučnost i prkos raspršili su se u trenu. Noge su joj drhtale, ruke se tresle, rebra je boljela i sa svakim bi udahom čujno uzdahnula. Lice  joj se orosilo znojem, ali nekako se ohrabrila i odlučila više ne uzmicati pred njime. Laird je ljutit — ljutit na nju! — iako ni u snu ne bi smio biti. Ne bi li morao biti zahvalan što mu  je spasila sina? Doduše, nije izvela nikakav junački podvig, ali on to ne zna — kako može znati da nije, primjerice, potukla desetoricu da spasi Crispena? Tek kad je shvatila da je svi netremice gledaju, postalo joj je jasno da je sve ove panične misli izrekla naglas. Cijelo je dvorište stajalo i gledalo je kao da je upravo bacila kletvu na klan. —Alariče? - promrmljala je, ne skidajući oka s Ewana. —Reci, curo. —Možeš li me uhvatiti ako se onesvijestim? Mislim da bi mi pad mogao dodatno ozlijediti rebra. Na njezino iznenađenje, Alaric ju je spremno zgrabio za ramena i pridržao. Učinilo joj se da mu se ruke tresu, a i čula je nekakav zvuk... Da se on to njoj ne smije? Ewan je zakoračio prema njoj, ponovno smrknut. Ma zar se nitko od njih nikad ne razvedri? —Bas nikad, mi smo ti svi mrgudi — odgovorio je Alaric. Mairin je čvrsto stisnula usnice kad je shvatila da je opet izrekla misli naglas. Znala je da je sad čeka razgovor s lairdom. Ewan je stao tik ispred nje i morala je podići glavu da ga pogleda u oči. Nije se osjećala previše ugodno tako stiješnjena između dvojice golemih ratnika, ali ponos ju je prisiljavao da im se ne baci pred noge i preklinje za milost. To je možda izgledalo kao najpametnija zamisao, ali već se uzalud oduprla Duncanu Cameronu. Ovaj je viši od njega, izgleda divlje, ali neće mu tek tako popustiti poput kukavice. Ako se nju pita, neće popustiti uopće.

19

—Reći

ćeš mi tko si, zašto si odjevena u boje Duncana Camerona i kako je, dovraga, moj sin završio s tobom? Odmahnula je glavom, ponovno ustuknula i zabila se u Alarica. Opet je čula kako psuje da mu je stala na prste, pa naposljetku ipak koraknula prema Ewanu, prisjećajući se svoje odluke da bude hrabra. A Ewan se mrštio još gore nego dosad, ako je to uopće bilo moguće. — Ti to meni prkosiš? U glasu mu se čula nevjerica, i to bi je možda i nasmijalo da je cijelo tijelo nije boljelo i da nije razmišljala koliko bi brzo mogla skinuti tu vražju haljinu koja toliko vrijeđa lairda McCabea. Želudac joj se grčio od panike i počela se brinuti da će se ispovraćati na lairdove čizme. Nisu bile nove i sjajne poput Duncanovih, ali nekako je znala da bi ovome to bila veća uvreda. —Ne prkosim, lairde — rekla je toliko smireno da je bila ponosna na samu sebe. —Onda mi reci što želim znati. I to odmah — rekao je tiho, ali definitivno prijeteće. — Ja... Glas joj je pukao poput leda i progutala je da potisne žuč što joj se uzdigla do grla. Spasio ju je Crispen, koji očito više nije mogao mimo stajati. Probio se do njih i stao između Mairin i oca, pa je obgrlio oko nogu i zabio joj glavu u bolni trbuh. Zastenjala je, odmaknula ga i bila bi pala da je Alaric još jednom nije uhvatio za ramena i zadržao na nogama. Crispen ju je nježnije zagrlio pa se zagledao u oca, kojem su se na licu smjenjivali golemo iznenađenje i nestrpljivost. —Pusti je na miru! — povikao je Crispen. — Ozlijeđena je, a ja sam joj obećao da ću je zaštititi, tata. Obećao sam. A McCabe uvijek ispuni obećanja. To si mi ti rekao. Ewan je zapanjeno pogledao sina pa nekoliko puta otvorio i zatvorio usta, poput ribe koja hvata zrak. Sve su mu žile na vratu iskočile. —Mali je u pravu, Ewane. Curi je potreban odmor. Dobro bi joj došla i vruća kupka. Iznenađena Alaricovom podrškom, ali i silno zahvalna, Mairin je bojažljivo pogledala lairda, koji  je s nevjericom piljio u Alarica. —Odmor? Kupka? Sina mi je vratila ženska odjevena u boje čovjeka kojega prezirem više od svega, a ti misliš da bi joj dobro došlo da odspava i okupa se? Izgledao je kao da će eksplodirati i ovoga puta Alaric se uslužno maknuo u stranu da se Mairin može odmaknuti od Ewana. —Spasila mu je život — rekao je Alaric smireno. —Dala je da je istuku umjesto mene! — vikao je Crispen. Ewan je sad izgledao neodlučno. Pogledao je Mairin kao da pokušava procijeniti koliko je točno pretučena. Činilo se da zdvaja, kao da je silno želi natjerati na suradnju, ali se suzdržava pred Alaricom i Crispenom. Naposljetku je stisnuo usnice i odmaknuo se. Mišići vrata i ramena plesali su mu od napetosti i nekoliko je puta duboko udahnuo, kao da se doista trudi smiriti. Mairin ga je na neki način bilo žao, suosjećala je s njime: da se radi o njezinu djetetu, ona bi isto željela čuti svaku pojedinost. A ako je doista istina da mu je Duncan Cameron smrtni neprijatelj - u što nije sumnjala,  jer Ewan McCabe nije imao razloga lagati —  jasno joj je zašto je gleda toliko neprijateljski i nepovjerljivo. O, da, bilo je njoj jasno zašto se tako drži - ali to je ipak neće natjerati na suradnju. Skupila je svu hrabrost koju je još imala i u nadi da neće zvučati hvalisavo, pogledala Ewana McCabea u oči. - Spasila sam život vašem sinu, lairde. Bit ću zahvalna za sve što mi izvolite dati. Ne tražim previše. Konja, možda malo hrane. Otići ću i neću vam više smetati. Ewan ju je konačno prestao strijeljati pogledom - sad je svrnuo pogled prema nebesima kao da se moli za strpljenje ili spas od ovoga. Ili možda za oboje.

20

Konja. Hrane — rekao je, još uvijek zagledan u nebo. Tada je polako spustio glavu i pogledao  je. Njegove tamne zelene oči plamtjele su tolikom žestinom da je zaboravila disati. — Ne ideš ti nikamo, curo. —

21

4

Ewan

je promatrao ženu pred sobom jedva se suzdržavajući da je pošteno ne protrese. Curetak je odvažan, nema što. Nije znao čime je zaslužila toliku odanost njegova sina, ali bilo je samo pitanje vremena kad će to izvući iz njih. Čak je i Alaric tjerao vodu na njezin mlin, što je donekle i razumio — jer cura je, bogme, bila zgodna — ali ga je živciralo što se njegov brat usudio stati u njezinu obranu. Prkosno je podigla glavu i sunce joj je obasjalo lice. Oči su joj bile plave — ne samo plave nego modre. Podsjetile su ga na nebo u kasno proljeće, tik prije ljeta. Bila je raščupana, zapletene kovrče visjele su joj do struka — struka koji je mogao obuhvatiti dlanovima. O, da, rado bi on uhvatio taj struk, skliznuo dlanovima uvis, do njezina lijepo oblikovana poprsja. Cura je krasna. Ali i prava nevolja. Cura je pretučena. To je i sam vidio. Držala se hrabro, ali nije mogla izbrisati bol iz očiju. Kad ju je pogledao s malo manje ljutnje, shvatio je da se bol iz nje širi poput magle. Ispitivanje će morati pričekati. Podigao je ruku da dozove jednu od žena koje su stajale u dvorištu. — Pobrini se za nju — naredio joj je. — Zagrijte vodu za kupku. Neka joj Gertie da hrane. I, za Boga miloga, nađite joj nekakvu haljinu koja nije u Cameronovim bojama. Dvije McCabcove sluškinje hitro su joj prišle i uhvatile je svaka pod ruku. —Polako — rekao je Alaric, koji je još uvijek stajao pokraj nje. — Ozljede je još bole. Žene su skinule ruke s nje i pokazale joj kamo da krene. Mairin se nervozno osvrnula oko sebe i bilo je očito da radije ne bi ulazila u dvorac. Zagrizla je usnicu toliko snažno da se Ewanu učinilo da neće prestati dok je ne raskrvari. Uzdahnuo je. — Nisam te osudio na smrt, curo. Sama si zatražila hranu i kupanje. Sad ćeš još dovoditi u pitanje moju gostoljubivost? Namrštila se i oštro ga pogledala. — Zamolila sam hranu i konja. Vaše mi gostoprimstvo nije potrebno. Radije bih otišla odavde što je što  je prije moguće. —Nemam konja za darivanje, a ti ne ideš nikamo dok ne razjasnimo sve ovo. Ako ne želiš kupku, žene će te odvesti u kuhinju da se najedeš. Slegnuo je ramenima da pokaže kako mu je svejedno hoće li se okupati ili neće. Na kraju krajeva, Alaric je predložio kupanje, a ne on — ali ne čekaju li sve žene priliku da se bace u bačvu punu vode? Napućila je usta kao da će započeti još jednu prepirku, ali naposljetku se predomislila. — Rado bih se okupala. Kimnuo je. — U tom slučaju, kreni za ženama prije nego što se predomislim. Okrenula se i promrmljala nešto pretiho da je čuje. Sumnjičavo ju je odmjerio. Drznica ga stvarno dovodi na rub živaca. Potražio je pogledom Crispena i shvatio da se njegov sin zatrčao prema dvorcu za ženama. —Crispene! — zazvao ga je. Crispen se okrenuo i pogledao ga nemirno, kao da ne želi gubiti curu iz vida. —Dođi, sine.

22

Nakon samo malo oklijevanja, Crispen se zatrčao prema Ewanu i otac ga je još jednom snažno zagrlio. Srce mu je ludo tuklo od olakšanja što ponovno grli sina. — Od straha sam ostario deset godina, maleni. Da me više nikada nisi tako prepao. Crispen se objesio o Ewanova ramena, zarinuvši lice ocu u vrat. —Neću, tata. Obećavam. Ewan ga je dugo grlio i naposljetku je Crispen izmigoljio iz stiska. Nije mislio da će ikada vise vidjeti sina, a ako je za vjerovati Alaricu, za ovo je imao zahvaliti samo onoj ženi. Pogledao je preko Crispenove glave i potražio Alarica kao da očekuje odgovore. Njegov je brat samo slegnuo ramenima. —Ako očekuješ odgovore, gledaš krivu osobu — nestrpljivo je pogledao Crispena. — On i cura urotili su se i šute. Mali drznik još je još je zahtijevao da ih oboje dovedem k tebi, da zaštitiš curu. Ewan se namrštio, pogledavši sina u oči. — Je li to istina, sine? Crispen je izgledao kao da je posve svjestan što je skrivio, ali u zelenim očima blistala mu je odlučnost. Prkosno je stisnuo usnice i stegnuo šake kao da se priprema saslušati očevu lekciju. —Dao sam joj riječ — rekao je tvrdoglavo. — Rekao si mi da jedan McCabe nikada ne gazi zadanu riječ. Ewan je ojađeno stresao glavom. — Požalit ću što sam te toliko dobro odgojio. Dođi, idemo sjesti za stol da mi ispričaš sve o svojoj velikoj avanturi. Pogledao je Alarica, bez riječi mu dajući do znanja da im se mora pridružiti, a tada se obratio Gannonu. — Uzmi nekoliko ljudi i odjašite pronaći Caelena. Reci mu da se Alaric vratio s Crispenom. Vratite se što brže budete mogli. Gannon se naklonio i brzo udaljio, izvikujući naredbe u hodu. Ewan je pustio Crispena iz zagrljaja, ali dok su hodali prema dvorcu, držao mu je ruku na ramenu. Kad su ušli u dvoranu, dočekali su ih veseli povici dobrodošlice. Crispena je snažno zagrlila svaka žena pokraj koje su prošli, svaki muškarac klana potapšao ga je po leđima. Konačno im je Ewan morao dati znak da ih ostave nasamo. Ewan je sjeo za stol i potapšao klupu do sebe. Crispen je odmah sjeo pokraj njega, a Alaric preko puta. —A sada, da čujem što se dogodilo — rekao je Ewan strogo. Crispen je oborio pogled na ruke, ramena su mu se objesila. —Crispene — počeo je Ewan nježnije. — Što sam ti još rekao, što McCabe uvijek poštuje? —Istinu — rekao je Crispen preko volje. Ewan se osmjehnuo. — Točno tako. Dakle, da te čujem. Crispen je dramatično uzdahnuo pa progovorio: — Iskrao sam se potražiti strica Alarica. Mislio sam ga sačekati na granici, iznenaditi kad se vrati doma. Alaric je ljutito pogledao Crispena, ali Ewan ga je zaustavio pokretom ruke. - Pusti ga da dovrši. —Sigurno sam se previše udaljio od granice. Našao me McDonaldov vojnik i rekao da će me predati svojemu lairdu, da će tražiti otkupninu za mene. — Molećivo je pogledao Ewana. — Nisam mu to smio dopustiti, tata. Bila bi sramota, a i znam da si naš klan ne može priuštiti plaćanje otkupnine. Zato sam pobjegao i sakrio se u kolima nekog trgovca. Ewan je bio bijesan na tog McDonaldova vojnika, ali srce mu je plesalo od ponosa u sinovu glasu.—Ti me ničim ne možeš osramotiti, Crispene — rekao je tiho. — Nastavi s pričom. Što se tada zbilo? —Trgovac me otkrio nakon jednoga dana puta i potjerao me. Nisam znao gdje sam. Pokušao sam ukrasti konja od nekih ratnika koji su se utaborili preko noći, ali su me uhvatili. Ma. uhvatili.  Ma..... ona me spasila.

23

—Tko

te spasio? — upitao je Ewan. —Znaš tko. Ona. Ewan je potisnuo nestrpljenje. — Ali tko je ona? Crispen se nelagodno promeškoljio. — Ne smijem ti reći. Obećao sam. Ewan i Alaric razmijenili su poglede pune frustracije, a Alaric je podigao obrvu kao da želi reći bratu: Eto vidiš o čemu ti ja govorim. —Što si joj točno obećao, Crispene? —Da vam neću reći tko je ona — odvratio je Crispen kratko. — Oprosti, tata. —Tako, dakle. Jesi li joj još što obećao? Crispen je na trenutak izgledao zbunjeno, a Alaric se na drugom kraju stola krišom nasmiješio, shvaćajući što Ewan smjera. —Samo da ti neću reći kako se zove. Ewan je prigušio osmijeh. — Dobro, onda nastavi priču. Dama te spasila. Kako te spasila? Je li i ona bila dio družbe kojoj si pokušao ukrasti konja? Jesu li joj možda oni bili pratnja? Crispen je pognuo glavu, pokušavajući odlučiti bi li odgovorom na ta pitanja prekršio obećanje. —Neću te opet pitati kako se zove - rekao mu je Ewan svečano. Crispen je vidno odahnuo. Napućio je usta i nastavio. — Oteli su je iz samostana. Nije bila s njima svojom voljom. Vidio sam kad su je dovukli u tabor. —Za pet rana Božjih, oteli su časnu sestru?! — povikao je Ewan. Alaric je odlučno odmahnuo glavom. — Ako je ta cura časna sestra, ja sam biskup. —Možeš li se oženiti časnom sestrom? — upitao je Crispen tiho. —Otkuda ti to? - zainteresirano ga je pogledao Ewan. —Duncan Cameron želio se oženiti njome. A ne bi mogao da je časna sestra, je li tako? Ewan je podigao glavu i ozbiljno pogledao Alarica. Potom se ponovno posvetio Crispenu, pokušavajući ne odati koliko ga sve ovo zanima. Nije želio uplašiti Crispena. —Ti ratnici kojima si htio uzeti konja... bili su Cameronovi? Jesu li oni oteli djevojku iz samostana? Crispen je ozbiljno kimnuo. - Odveli su nas lairdu Cameronu. Htio ju je natjerati da se uda za njega... Ali odbila je. A onda ju je pretukao. Jako. Oči su mu se napunile suzama i prkosno ih je pokušao zaustaviti. Ewan je još jednom razmijenio pogled s bratom. Tko li je samo ta djevojka koju Duncan Cameron toliko silno želi da ju je oteo iz samostana? Možda kakva nasljednica koju je obitelj poslala u samostan da je sakrije do udaje? —Što je bilo nakon toga? - potaknuo je Ewan dječaka. Crispen je obrisao suze dlanom, ostavljajući prljav trag na obrazu. —Kad se vratila u sobu, jedva je stajala. Morao sam joj pomoći da legne. Poslije nas je probudila neka služavka, rekla nam da se laird napio i zaspao. Rekla je da namjerava prijetiti meni da bi... nju prisilio na brak. Rekla je da moramo pobjeći prije nego što se probudi. Koliko god se bojala, Ma... ona  je rekla rekl a da će me zaštititi. Zato sam joj obećao da ću je odvesti k tebi t ebi i da ćeš ti zaštititi zaštit iti nju. Nećeš je predati Duncanu Cameronu, je li tako, tata? Nećeš joj Nećeš  joj dati da je ponovno izudara? Nervozno je pogledao Ewana, ozbiljan i pun nade. U tom je trenutku izgledao kao da mu je puno više od osam godina, kao da je na sebe preuzeo odgovornost kojoj ni mnogo stariji ne bi bili dorasli, ali koju je vrlo ozbiljno shvatio. —Neću, sine. Neću dopustiti da joj Duncan Cameron naudi.

24

Crispenovim se licem razlilo olakšanje i odjednom je izgledao kao da se sjetio da je umoran. Nagnuo se prema Ewanu i naslonio glavu na njegovu ruku. Ewan je dugo promatrao sina, opirući se porivu da mu provuče prste kroza zapetljanu kosu. Nije mogao suspregnuti ponos zbog Crispenova držanja i odlučnosti da zaštiti svoju novu prijateljicu. Alaric mu je rekao da je na povratku doma i njega i njegove ratnike natjerao da se ponašaju kako on želi, a sad je uspješno nagovorio i oca da održi obećanje zadano u ime klana McCabe. —Zaspao je — promrmljao je Alaric. Ewan je oprezno pomilovao sina po glavi i privukao ga bliže k sebi. —Tko li je ta cura? I kakve veze ima s Cameronom? Alaric je uzrujano frknuo nosom. — Krivoga pitaš. Sve vrijeme na povratku je šutjela. I ona i Crispen stisnuli su usnice poput dvaju fratara zavjetovanih šutnjom. Znam samo da je bila pretučena kad smo je našli. Nikad nisam vidio tako izudaranu žensku. Želudac mi se preokrenuo, Ewane. Nema isprike za takvo što. Nijedan muškarac ne smije to učiniti djevojci. Ali koliko god bila ozlijeđena, bacila se zaštititi Crispena kad je pomislila da smo mu mi prijetnja. —I nije rekla ni riječi dok ste jahali? Baš ništa? Razmisli, Alariče. Sigurno je nešto rekla. Nije da žene znaju držati jezik za zubima tako dugo. Alaric je uzdahnuo. — Reci to njoj. Ni zucnula nije, kad ti kažem. Samo je piljila u mene kao da vidi žabu krastaču. Još je i Crispena nagovorila na zavjeru. Držali su se kao da sam neprijatelj i svaki put kad bih im se obratio, ošinuli bi me pogledom. Ewan se namrštio i kucnuo prstima po masivnom drvenom stolu. — Što će ona Cameronu? Još bolje pitanje: što cura s planine traži u samostanu u Nizini? Gorštaci paze na svoje kćeri kao da su od zlata. Nikad nisam čuo da je itko od nas poslao kćer u udaljeni samostan. —Osim za kaznu — sjetio se Alaric. — Možda je učinila nešto nedopušteno, Ne bi bila prva cura koju je netko namamio u krevet prije svetih bračnih zavjeta. — Možda je naporna goropadnica koja se popela ocu na glavu  — razmišljao je Ewan naglas, prisjećajući se koliko je samo tvrdoglava i prkosna bila u razgovoru s njim. Ovo je donekle imalo smisla. Ali ipak, morala bi nešto teško skriviti da je pošalju toliko daleko od doma. Alaric se nasmijao. — Žestoka je, doista jest. — Potom se uozbiljio. —Ali žestoko je i branila Crispena. Nekoliko je puta stala pred njega da ga obrani i dobila puno batina zbog toga. Ewan je dugo razmišljao o tim riječima, a tada ponovno pogledao brata. — Vidio si te ozljede? Alaric je kimnuo. — Jesam. Ewane, taj ju je gad udarao nogama. Na leđima ima otiske čizama. Ewan je opsovao i dvorana je odjeknula. — Kad bih barem znao u kakvoj je vezi s Cameronom. I zašto je toliko silno želi da je bio spreman oteti je iz samostana i premlatiti kad ga je odbila. Zašto  je bio spreman nauditi Crispenu da je nagovori da promijeni mišljenje. —I nagovorio bi je — rekao je Alaric smrknuto. — Cura se vezala za Crispena. Da mu je Cameron priprijetio, pristala bi na sve. U to sam siguran. —U tome i jest problem — rekao je Ewan tiho. — Cameron želi curu. Moj sin želi da joj pružim zaštitu. A cura samo želi otići. Povrh svega, nemamo pojma tko je ona. —Ako Cameron dozna gdje je, doći će po nju - upozorio ga je Alaric. Ewan je kimnuo. — Znam da hoće. Braća su se pogledala, svjesni da su došli do istog zaključka. Alaric je kimnuo, prihvaćajući Ewanovu neizrečenu odluku. Ako Cameron želi rat, klan McCabe će mu spremno udovoljiti. —A što ćemo s curom? - upitao je Alaric naposljetku. — O tome ću odlučiti nakon što čujem njezinu stranu priče — rekao je Ewan. Bio je uvjeren da će moći razumno porazgovarati i da će djevojka, kad vidi koliko je on razuman čovjek, konačno početi surađivati. 25

5

Mairin

se probudila i odmah shvatila da u maloj sobi nije sama. Osjetila je nečiji pogled na zatiljku i kad se okrenula, ugledala Ewana McCabea na vratima. Sunce se u tankim zrakama probijalo kroz razmake među krznima što su prekrivala prozore. Pri tom je slabašnom svjetlu McCabe izgledao još opasnije nego u tami. Jasno je vidjela koliko je krupan. Uokviren dovratkom u koji je jedva stao, izgledao je prijeteće. — Ispričavam se na smetnji — rekao je dubokim glasom. — Pokušavam pronaći sina. Tek je u tom trenu, slijedeći njegov pogled do hrpice pokraj sebe, shvatila da se Crispen tijekom noći uvukao u krevet do nje. Sklupčao se i pokrio do ušiju. — Oprostite. Nisam primijetila... — počela je. — Niste ni mogli, jer je otpočinuo u mojemu krevetu — rekao je Ewan šaljivo. — Čini se da se preselio tijekom noći. Pokušala je ustati, ali Ewan ju je zaustavio pokretom. — Ne, ne ustajte. Siguran sam da ste oboje  još uvijek umorni. Reći ću Gertie da vam spremi nešto za jelo. — Hvala vam. Bespomoćno ga je promatrala, ne znajući otkuda odjednom takva ljubaznost. Jučer je bio grub, mršteći se toliko prijeteći da bi prepao i snažna muškarca. Sad je samo kratko kimnuo i izašao, zatvarajući vrata za sobom. Namrštila se. Takvoj nagloj promjeni raspoloženja nije za vjerovati. Potom je oborila pogled na usnulog dječaka pokraj sebe i smekšala se. Nježno ga je pomilovala po kosi, diveći se kovrčama koje su mu uokvirivale lice. Još malo i imat će kosu dugu poput očeve. Možda se laird primirio kad je shvatio da mu je sin na sigurnom. Možda je čak i zahvalan dovoljno da požali jučerašnju grubost. U Mairin se probudila nada. Možda će sada biti spreman dati joj konja i nešto zaliha. Nije znala kamo bi pobjegla, ali koliko je shvatila, Duncan Cameron i Ewan McCabe zakleti su neprijatelji, pa ovdje nikako ne smije ostati. Na tu se pomisao rastužila i malo čvršće zagrlila Crispena. Samostan je bio njezin dom toliko dugo da drugoga nije imala, a sada je izgubila i to i utješnu blizinu sestara. Ostala je bez utočišta. Zaklopila je oči i žarko zamolila Boga da je zaštiti i smiluje joj se. On će sigurno znati što joj je potrebno. Kad se probudila, Crispen je bio otišao. Protegnula se i odmah se lecnula, jer joj se tijelom proširio snažan bol. Čak ni topla kupka i udoban krevet nisu ga odagnali do kraja, ali ipak je bila pokretnija nego dan prije. Bila je sigurna da će moći jahati. Izvukla se ispod krznenih pokrivača i hrabro spustila bosa stopala na ledeni kamen. Otapkala je do prozora razmaknuti krzna i pustiti sunce u sobu. Tople su joj se zrake prelile kožom poput jantara. Zažmirila je i okrenula lice prema suncu, požudno upijajući toplinu. Dan je bio prelijep kako to samo proljetni dani u visočju mogu biti. Zagledala se u brda, uživajući u blizini doma, u poznatom krajobrazu koji toliko dugo nije vidjela. Bilo je dana kad je sumnjala da će ikada više vidjeti rodni kraj. Neamh Alainn. Prelijepi raj. Jednoga će dana vidjeti i svoje nasljedstvo — nasljedstvo svojega djeteta. Jedino što joj je ostalo od oca.

26

Stisnula je Stisnula je šake. — Neću se predati — prošaptala je. Ne želeći više gubiti ni sekunde, navukla je jednostavnu haljinu koju su joj ostavile služavke. Izrez je bio obrubljen delikatnim izvezenim cvijećem, ispod kojega se isticao — pretpostavila je — grb klana McCabe izvezen zelenim i zlatnim koncem. Sretna što više nije odjevena u boje Duncana Camerona, Mairin je pohitala prema vratima. Kad je sišla do podnožja stuba, zastala je, odjednom ne znajući što da radi. Od nelagode ju je spasila jedna od McCabeovih služavki, koja ju je spazila i nasmiješila joj se, pohitavši pozdraviti je. —Dobar dan. Osjećate li se bolje? Mairin ju je iznenađeno pogledala. — Zar je već toliko kasno? Nisam mislila prespavati cijeli dan. —Morali ste se odmoriti. Jučer ste izgledali kao da ćete se onesvijestiti. Ja sam Christina, usput rečeno. Kako je vama ime? Mairin se zacrvenjela, osjećajući se pomalo blesavo. Mogla bi izmisliti neko ime, znala je, ali nije im željela lagati. —Ne smijem vam reći - promucala je. Christinine obrve podigle su se od iznenađenja, ali nije rekla ni riječi, na čemu joj je djevojka bila zahvalna. Samo je uhvatila Mairin za ruku i povela je. —U tom slučaju, damo, dajte da vas lijepo odvedem u kuhinju prije nego što Gertie vaš doručak dade psima. Sretna što Christina ne navaljuje, Mairin je dopustila djevojci da je odvede u kuhinju, gdje su uz ognjište zatekle stariju ženu. Mairin je mislila da će Gertie biti majčinski tip, iako ni sama nije znala zašto. Nije mogla zamisliti drukčiju kuharicu. Ispostavilo se da je Gertie koščata, sijede kose skupljene u strog čvor na vratu. Oko lica visjelo joj  je nekoliko pramenova, zbog čega je izgledala napola divlje. Odmjerila je Mairin oštrim pogledom kao da vidi kroz nju. — Bilo je i vrijeme da ustaneš, curo. Nitko se toliko dugo ne vuče po krevetu ako nije na samrti. A ti mi ne izgledaš kao da si na samrti, nego upravo suprotno, sva si rumena i pucaš od snage. Nema više izležavanja, inače od mene nećeš dobiti zajutrak. Zapanjena, Mairin se jedva suzdržavala da ne prasne u smijeh, ali nije znala bi li se Gertie uvrijedila na takvu reakciju. Samo je skrušeno ispreplela prste pred sobom i obećala da se neće ponoviti. Lako je to obećala, jer nije namjeravala provesti još jednu noć pod krovom Ewana McCabea. za  jednu curu. — Sjedni. U kutu imaš stolaca. Nema smisla postavljati stol za jednu Mairin je poslušala pognute glave i u tren oka našla se pred pladnjem punim hrane. Gertie i Christina promatrale su je dok je jela, je jela, čula je kako se došaptavaju dok su mislile da ne obraća pozornost na njih. Nije ti rekla kako se zove?! — povikala je Gertie u jednom trenu. Pogledala je Mairin i — nerazgovijetno promrmljala. — Ljudi koji skrivaju ime najčešće su nešto skrivili. Što nam kriješ, curo? Nemoj misliti da laird neće doznati. Previše je pametan da bi dopustio da ga gnjavi damica kao što si ti. —U tom slučaju razgovarat ću s lairdom, ali ni s kime više — rekla je Mairin odlučno. Nadala se da će je taj bljesak odvažnosti u glasu spasiti daljnjeg ispitivanja. Gertie je samo zakolutala očima i vratila se ognjištu. —Možete li me odvesti k lairdu? — upitala je Mairin Christinu ustajući od stola. — Moram što prije razgovarati s njim. —Naravno, damo — rekla je Christina ljubazno. — Ionako sam dobila nalog da vas odvedem k njemu čim se najedete. Hrana koju je Mairin upravo progutala uskovitlala joj se u želucu.

27

Nervozni ste? — upitala ju je Christina dok su izlazile iz kuhinje. — Nemojte biti. Laird se doima grubo, a i zna biti strog ako ga naljutite, ali pošten je i mudro vodi naš klan. Ono čega je Mairin bila svjesna, a Christini nije ni palo na pamet, bilo je da Mairin nije pripadnica klana McCabe. Ništa ga ne obvezuje da i prema njoj postupi pošteno i mudro. Ali spasila je Crispena, a laird je očito volio sina. Ta joj je pomisao davala snage. Skrenule su iza ugla i ušle u dvorište. Mairin je razrogačila oči pred prizorom koji ju je dočekao. Ratnici su vježbali, buka mačeva i štitova bila je zaglušujuća, sunce što se odbijalo o metal blještalo  joj  je u oči i uznemirilo je. Žmirnula je, okrenula glavu na drugu stranu i ostala bez daha. Ruka joj je poletjela prema prsima, pogled joj se zamutio. Tek kad su je pluća zaboljela, shvatila je da zadržava dah. Naglo je udahnula, ali od toga joj se samo zavrtjelo u glavi. Laird  je vježbao s jednim ratnikom odjeven samo u hlače i čizme. Gola prsa blistala su mu od znoja, niz bok mu je curio tanak mlaz krvi. O, nebesa! Mairin ga je zadivljeno promatrala, svjesna da takvo buljenje vjerojatno predstavlja popriličan grijeh. Nije mogla odvratiti pogled od tog prizora. Laird  je imao široka ramena i mišićava prsa s nekoliko ožiljaka. Muškarac njegove dobi nije ni mogao izbjeći barem ožiljak ili dva. Gorštaci su ih nosili kao medalje za hrabrost. Muškarac bez ožiljaka iz bitke bio je kukavica, slabić. Kosa mu je padala niz leđa, vlažna od znoja. Pletenice su mu zaplesale oko glave kad se okrenuo na prašnjavom tlu zadati još jedan još jedan udarac protivniku. p rotivniku. Mišići su mu se napeli kad je zamahnuo iznad glave. U zadnji je tren njegov protivnik podigao štit, ali udarac je ipak bio prejak. Mladić se našao na leđima na tlu, a njegov je mač odskočio zvečeći. Nije ni pokušao ustati, samo je ostao ležati, pokriven štitom, tiho dašćući. Laird se namrštio pa pružio ruku mladome protivniku, — Ovoga si se puta bolje držao, Heathe, ali još uvijek dopuštaš osjećajima da te vode. Moraš naučiti obuzdati bijes, inače ćeš biti lagana meta u svakoj bitki. Heath je ljutito otpuhnuo, ne doimajući se kao da previše uživa u ovoj dobronamjernoj kritici. Ne obazirući se na Evranovu pruženu ruku, ustao je i uspravio se, crven od bijesa. Laird  je u tom trenu podigao glavu i ugledao Mairin i Christinu. Pred njegovim se pogledom Mairin osjetila stjeranom u kut. Domahnuo je Alaricu, koji mu je odmah dobacio tuniku, a potom je potom je hitro prebacio preko glave i pozvao Mairin da priđe. Mairin je prišla polako, vukući stopala po zemlji, pomalo razočarana što se odjenuo. Osjećala se blesavo: odrasla je žena, a pred ovim se lairdom drži kao dijete koje su pozvali da mu očitaju bukvicu. Pekla ju je savjest, eto što. Treba joj prava ispovijed i sve će biti dobro. —Prošeći sa mnom, curo. Moramo razgovarati o puno toga. Progutala je knedlu i dobacila pogled Christini, koja se samo naklonila lairdu i krenula natrag prema dvorcu. Laird se široko osmjehnuo. - Dođi - rekao joj je. — Ne grizem. Taj ju je pokušaj šale zatekao nespremnu i uzvratila mu je osmijehom, posve nesvjesna učinka koji je imao na ljude oko nje. —U redu, lairde. Kad već nudite takvu sigurnost, poći ću s vama. Izašli su iz dvorišta i uputili se stazom uz brdo što se izdizalo ponad jezera. Kad su stigli do vrha, laird je stao i zagledao se u vodu. —Sin mi kaže da vam moram biti vječno zahvalan. Preklopila je ruke pred sobom, prstima gužvajući tkaninu haljine. - Dobar je on dječak. Pomogao mi je koliko i ja njemu. Laird je kimnuo. — Tako i on kaže. Doveo vas je k meni. —

28

Mairin se ovo posljednje nije svidjelo. Zvučalo je previše posjednički. —Lairde, moram što prije poći. Jasno mi je da mi konja ne možete dati. Otići ću pješice, ali vas molim da mi date pratnju do granice. Upitno ju je pogledao. — Pješice? Ne biste daleko dospjeli, curo. Vrlo brzo bi vas netko prebacio preko sedla. Čim biste prešli preko granice mojeg posjeda, netko bi vas zgrabio. Namrštila se. — Bit ću oprezna. —Onako oprezna kao kad su vas oteli ljudi Duncana Camerona? Obrazi su joj se zarumenjeli. — To je bilo drugačije. Nisam očekivala... Pogledao ju je kao da je rekla nešto zabavno. — Zar itko očekuje da ga otmu? — Ja da — šapnula je. —Recite mi nešto, djevojko. Doimate se kao osoba koja drži zadanu riječ. Jesam li u pravu? Rekao bih da i od drugih očekujete isto. —O, da — rekla je gorljivo. —A od mojega ste sina izvukli obećanje, zar ne? Oborila je pogled. — Jesam. —I očekujete da održi zadanu riječ, jesam li u pravu? Nelagodno se promeškoljila, ali ipak potvrdno kimnula. —Onda vam moram reći da je Crispen izvukao obećanje i od mene. —Kakvo obećanje? — upitala je. —Da ću vas štititi. —O. Nije znala što reći. Shvatila je da je uletjela u stupicu — štoviše, da je dragovoljno ušla u nju. —A meni se čini da nije lako zaštititi curu koja pješice luta planinama. Što vi mislite? Namrštila se, nezadovoljna smjerom u kojem je krenuo razgovor. —Dopuštam vam da ne održite obećanje — izjavila je svečano. Odmahnuo je glavom, smiješeći se jedva primjetno, i Mairin je iznenadilo koliko mu je takva sitnica izmijenila crte lica. Pa laird  je privlačan. Doista privlačan. Doima se mlađe, mekše, iako je vidjela kakve ožiljke nosi i znala da ni u ludilu ne može biti mekan. Znala je da je ratnik. Nije mogla ni nagađati koliko je protivnika ubio u bitkama. Vjerojatno bi mogao slomiti nekome vrat  jednom rukom. Sigurno bi mogao slomiti njezin vrat. Ruka joj je poletjela prema grlu. —Samo mi Crispen može takvo što naložiti, curo. A i siguran sam da vam je već rekao da jedan McCabe uvijek održi obećanje. Mairin se nevoljko prisjetila da je Crispen rekao baš to, kao i to da će je njegov otac zaštititi. Toliko je bila zaokupljena preživljavanjem da nije ni razmišljala što bi to točno moglo značiti. —Želite li reći da mi nećete dopustiti da odem? — šapnula je. McCabe je nekoliko trenutaka razmišljao kako odgovoriti, ne skidajući pogled s nje. Promatrao ju  je toliko dugo da se počela nelagodno meškoljiti. meškoljit i. —Kad bih znao da imate utočište, dopustio bih vam da odete, naravno. Imate li obitelji? Nije željela lagati i reći da ima, ali ni otkriti mu da nema. Laird je uzdahnuo. — Recite mi svoje ime, curo. Recite mi zašto se Duncan Cameron toliko silno želi oženiti vama. Obećao sam Crispenu da ću vam pružiti zaštitu, a i hoću, ali ne mogu vas štititi ako mi ne kažete istinu,

29

O, joj. Znala je da je čeka još malo mrgođenja kad mu opet odbije reći kako se zove. Pa jučer je bio na korak od toga da je udavi. Koliko god sad izgledao smireno, sigurno se noću bavio svakakvim mislima. Mairin mu se nije otvoreno suprotstavila kao prethodnoga dana, nego je samo stajala bez riječi, sklopljenih ruku. — Mora vam biti jasno da ću vrlo brzo doznati. Bolje bi bilo da mi sami kažete. Ne volim čekati. Nisam poznat po strpljenju. Pogotovo ne volim kad me na čekanje tjeraju oni od kojih očekujem poslušnost. —Nisam među tima — rekla je i prije nego što je stigla promisliti. —Čim ste zakoračili na moj posjed, postali ste jedna od tih. Obećanje mojega sina pridružilo vas  je mojemu klanu, stavilo pod moju zaštitu. A moje obećanje sinu to je potvrdilo. Očekujem poslušnost od vas. Podigla je glavu i prkosno se zagledala u njegove prodorne zelene oči. — Preživjela sam šake Duncana Camerona. Preživjet ću i vaše. Ne možete me natjerati da progovorim. Premlatite me ak o želite, ali neću vam ništa reći. Pogled mu je planuo bijesom, usta se rastvorila. — Misliš da ću te premlatiti? Misliš da sam isti kao Cameron? Zbog bijesa u njegovu glasu, ustuknula je. Vidjela je da je rekla nešto krivo jer je iz lairda isijavala srdžba. Pitanja joj je uputio gotovo režeći. —Nisam vas mislila uvrijediti. Ne znam kakav ste čovjek. Poznajemo se tek kratko, a i morate priznati da se dosad nismo sprijateljili. McCabe se okrenuo od nje i provukao prste kroz kosu. Mairin nije znala pokušava li je iščupati od jada od jada ili samo nastoji zabaviti ruke da je ne zadavi. Kad ju je ponovno pogledao, doimao se odlučno. U dva koraka našao se pred njom i Mairin se odmaknula, ali sustigao ju je i nadvio se nad nju, drhteći od bijesa. —Nikad se ni prema ženi ni prema muškarcu nisam ponio kao Cameron prema vama. Odnosim se bolje prema psima nego on prema ljudima. Da me više nikada niste usporedili s njim. —U... u redu, lairde. Podigao je ruku i jedva se suzdržala da ne ustukne. Nije znala kako joj to polazi za rukom, ali znala je da mora ostati pribrana i ne izgledati kao da misli da bi je laird mogao udariti. A on joj  je samo odmaknuo pramen kose s lica. —Nitko te ovdje neće udariti. Steći ću tvoje povjerenje. —Nije to nešto što mi možete tek tako narediti! —Bogme jest, a tako će i biti. Dajem ti vremena do sutra da shvatiš da mi možeš vjerovati i odgovoriš na pitanja. Ja sam tvoj laird i poslušat ćeš me kao što me sluša cijeli moj klan. Jesam li bio jasan? bio jasan? —To je... suludo! — pjenila se Mairin, zaboravljajući strah. — To je nešto najgluplje što sam ikada čula! Okrenula mu je leđa, dajući mu time do znanja da se ne namjerava pokoriti. Dok je bijesno silazila s brda, Ewanovim licem razlio se smiješak.

30

6

Mairin

je provela poslijepodne upoznavajući se s obrambenim sustavom dvorca, tragajući za skrivenim izlazima. Laird joj nije ostavio izbora. Dok je tako zagledala u svaki kutak, razmišljala je i o tome kamo će poći kad pobjegne. Duncan će sigurno pretražiti sve samostane u okolici, pa bi bijeg u bilo koji od njih bio očita pogreška. Klan njezine majke živi na Zapadnom otočju, ali majka s njima nije bila u dobrim odnosima ni prije nego što je postala kraljeva ljubavnica. Osim toga, znala je znala  je da oni vjerojatno znaju kakvo je nasljedstvo čeka. I u tom bi je kraju na udaju prisilio prvi na kojega bi naišla. A njoj je trebalo vremena da razmisli što je dobro za nju. Majka Serenity i Mairin sastavile su listu potencijalnih kandidata za brak. Mairin se nije željela udati za ratnika, ali shvaćala je da joj točno takav treba. Od trena kad prihvati nasljedstvo, suprug će  je morati štititi od pohlepnih vođa klanova željnih moći. Uostalom, nije li tako u svemu? Samo jači prežive, a slabiji izginu. Namrštila se. Ne, to ne može biti istina. Slabe štiti Bog. Možda je zato stvorio ratnike, da štite djecu i žene. To pak znači da je Duncana Camerona stvorio sam vrag. Uzdahnula je i naslonila dlanove na toplo tlo iza leđa, da se odgurne i ustane. Morala je nastaviti šetnju dvorcem u potrazi za prilikom za bijeg. Ali prije nego što je uspjela ustati, prema njoj  se zatrčao Crispen, veselo joj mašući. Ostala je sjediti i pričekala da joj priđe. Kad se svalio na tlo do nje, pozdravio ju je širokim osmijehom. —Osjećaš li se danas bolje? — upitao ju je pristojno. —Puno bolje. Otišla sam prošetati da se riješim ukočenosti. Privinuo se uz nju. — Drago mi je. Jesi li razgovarala s tatom? Mairin je uzdahnula. — Jesam. Crispen ju je pogledao s iščekivanjem. — Rekao sam ti da će se pobrinuti za sve. promrmljala je. — Jesi, rekao si — promrmljala je. —Znači, ostaješ? Nada na Crispenovu licu rastopila je Mairinino srce. Obgrlila ga je i privukla bliže. — Ne mogu ostati, Crispene. Znaš to. Duncan Cameron nije jedini koji bi me oteo da zna tko sam. Crispenovo lice se smrknulo, nos nabrao. — Zašto? —Komplicirano je to—kazala je tiho. — Da barem nije. Ali majka Serenity rekla mi je da ne smijem razmišljati o tome što bi bilo, nego se snaći s onim što jest. —Kad odlaziš? I kamo ćeš? Hoću li te ikad više vidjeti? Mairin je znala da mora oprezno odgovoriti. Nije smjela reći Crispenu ništa što bi mogao i nehotice prenijeti. Sad kad je odlučila otići, nije željela da se laird u to uplete s onim svojim zahtjevom za povjerenjem. Frknula je. Možda može narediti svojemu klanu da mu vjeruje, a sigurno mu i vjeruju, ali žena u njezinoj situaciji ne smije vjerovati nikome. — Još ne znam. Prvo moram smisliti plan. Podigao je glavu i pogledao je u oči. — Hoćeš li doći reći mi da odlaziš? Da se možemo oprostiti. Srce ju je zapeklo pri pomisli da će napustiti dječaka kojega je tijekom nekoliko proteklih dana  jako zavoljela, ali nije mu željela lagati kad je znala da nitko ne smije znati kada odlazi.

31

—

Ne mogu ti to obećati, Crispene. Možda bismo se mogli oprostiti sad, da si kažemo sve što

želimo. Ustao je i zagrlio je, gotovo je oborivši na leđa. —Volim te — rekao je gorljivo. — I ne želim da odeš. Mairin je uzvratila zagrljaj i poljubila ga u zatiljak. — I ja tebe volim, maleni. Uvijek ćeš mi biti u srcu. —Obećavaš? Nasmiješila se. — Obećavam. —Hoćeš li sjediti pokraj mene za večerom? Nije namjeravala pobjeći prije nego što svi zaspu, pa je i na ovo mogla pristati. Kimnula je i zauzvrat dobila blistav osmijeh. Iz dvorišta je do njih dopro povik, dovoljno glasan da ga Mairin i Crispen čuju na vrhu brda. Mairin se okrenula prema izvoru tog zvuka i ugledala povorku ratnika na konjima. Prelazili su preko mosta, vraćajući se u dvorac. Crispen se izvukao iz njezina zagrljaja i potrčao do ruba brda. — To je stric Caelen! Vratio se! —Onda moraš ići pozdraviti ga — rekla je Mairin smiješeći se. Crispen se vratio do nje i uhvatio  je za ruku, pokušavajući je podići s tla. — Dođi i ti. Mairin je odmahnula glavom i izvukla ruku iz njegove. — Ostat ću ovdje, idi ti. Uskoro ću vam se pridružiti. Samo joj je trebao još jedan McCabe. Kao da je Ewan i Alaric ne plaše dovoljno. Ewan je izašao dočekati Caelena upravo kad je ovaj sjahao. Uputio se prema Ewanu krupnim koracima. —Istina je? Crispen se vratio? — upitao je Caelen. — Jest, istina je. Alaric ga je jučer doveo doma. —Pa gdje je onda to derište? Ewan se osmjehnuo. U tom je trenu Crispen utrčao u dvorište i uputio se ravno prema stricu, izvikujući njegovo ime što je glasnije mogao. Caelen ga je pogledao s olakšanjem i ustuknuo  jedan korak, da obojica ne padnu kad mu je Crispen skočio u zagrljaj. — Hvala nebesima — odahnuo je Caelen. — Živ si! Crispen je ovio ruke oko Caelenova vrata i čvrsto ga zagrlio. — Oprosti, striče Caelene. Nisam želio prestrašiti tebe i tatu. Ali, ne brini se, Mairin se dobro brinula za mene. Ewanove su obrve poletjele uvis, a ni Alaricu nije promakla Crispenova nesmotrenost. Caelen se smrknuo i pogledao Ewana preko Crispenove glave. — Tko je, dovraga, Mairin? Crispen se prvo ukočio, a potom izmigoljio iz stričeva zagrljaja. Okrenuo se prema ocu i zabrinuto ga pogledao. —O, ne, tata. Prekršio sam obećanje. Izdao sam je! Ewan je uhvatio sina za rame i utješno ga stisnuo. — Nisi namjerno, sine. Mogu narediti Caelenu i Alaricu da zaborave što su čuli ako će ti tako biti lakše. —A ti, tata? — upitao ga je Crispen uznemireno. — Hoćeš li i ti zaboraviti? Ewan se silno trudio ostati ozbiljan, pogledavajući braću. — Sva trojica ćemo se potruditi. —Hoće li meni netko konačno reći koji se vrag događa — rekao je Caelen. — Ima li ovo veze s onom ženskom gore na brdu?

32

Ewan je pratio Caelenov pogled uvis, do Mairin, koja je sjedila na brdu ponad dvorca. Naravno da je Caelen odmah primijetio uljeza. Uvijek je bio sumnjičav prema došljacima. Iskustvo ga  je natjeralo na to. —Ne želi ostati — rekao je Crispen ojađeno. Ewan se okrenuo prema sinu. — Zašto tako misliš? —Rekla je da ne može. —Ewane? Hoću li te morati mlatiti dok mi ne kažeš? — rekao je Caelen. Ewan je podigao dlan da ga utiša. — Crispene, je li rekla još što? Dječak se namrštio i otvorio usta, ali odmah ih i zatvorio, stisnuvši usnice u prkosnu crtu. — Već sam prekršio jedno obećanje — promrmljao je. — Ne smijem više ni zucnuti. Ewan je uzdahnuo i stresao glavom. Od svega ovoga zaboljela ga je glava. Neka ga nebesa čuvaju od tvrdoglave, tajnovite ženskadije. Povrh svega, osvojila je srce njegova sina, a jedva čeka da ode odavde. Ovo ga je posebno ljutilo. Njemu je svejedno hoće li ostati, ali niti želi da Crispen pati niti si želi navući na vrat probleme koji tu curu očigledno prate. —Pođi nekamo igrati se, da ja mogu porazgovarati s tvojim stričevima. Puno toga moramo riješiti. Crispen se na ovo nije uvrijedio, dočekao je očev prijedlog s izrazom olakšanja. Okrenuo se od njih i odmah potrčao prema brdu na kojem je sjedila Mairin. Ali ona je već bila sišla. Ewan se osvrnuo, ali nigdje je nije bilo. —Mairin? Tko je dovraga Mairin i kakve veze ima s Crispenom? A, prije svega, koga vraga radi ovdje? Ewan je uperio prst u Alarica. - On ju je doveo. Kao što je Ewan i mogao misliti, Alaric je odmah zanijekao bilo kakvu odgovornost. Ewana je bratov rezigniran ton nasmijao. Caelen je bio na rubu živaca - doduše, kao i uvijek - pa mu je Ewan konačno prepričao sve što su doznali. Alaric bi se tu i tamo ubacio s kojom sitnicom i kad su završili, Caelen ih je obojicu gledao s potpunom nevjericom. —Nije rekla ni riječi? I ti joj to dopuštaš? Ewan je uzdahnuo. — A što bih trebao? Premlatiti je kao Cameron? Predomislit će se. Dao sam  joj do sutra da mi počne vjerovati. —A što ćeš kad sutra odbije? — nacerio se Alaric. —Neće odbiti. —Najvažnije je da nam se Crispen vratio - rekao je Caelen. -Ženska je nevažna, briga me što skriva. Ako Cameron želi batine, pravome se javio. Prvo ćemo srediti njega, a potom poslati curu odakle je došla. —Hajmo, pada mrak i Gertie je sigurno spravila večeru. Znate dobro da mrzi kad pustimo da se hrana hladi — rekao im je Ewan. — Mairin prepustite meni. Ona nije vaša briga. —A ja se baš zabrinuo... — promrmljao je Caelen, prolazeći pokraj Ewana.

33

7 Mairin

se čvršće omotala maramom i uspela preko napola razrušenog zida oko dvorca. Odlučila je pobjeći stazom uz jezero, jer je na tom dijelu posjeda bilo najmanje stražara. Na kraju krajeva, nijedan neprijatelj ne bi napao preko vode. Proljetna je noć bila poprilično hladna i odjednom joj se odluka da se iskrade iz male sobe koju su  joj dali učinila nesmotrenom. Večera je bila neugodna. Jedan je pogled na lairdova najmlađeg brata bio dovoljan da se Mairin predomisli i sjedne podalje od braće i Crispena. Caelen ju je pogledao smrknuto kao i druga dvojica braće prije njega, ali izraz njegova lica bio je nekako mračniji, izazivao je nelagodu. Promrsila je nekakvu izliku da se udalji od stola i zbrisala u sobu. Crispen se nije dao smesti i donio joj je tanjur pun hrane, pa su njih dvoje sjeli na pod ispred kamina i večerali. Nakon večere pretvarala se da je umorna i Crispen je otišao. Ostala je budna, čekajući. Kad je bila sigurna da su svi legli ili se barem povukli u sobe, iskrala se, sišla niz stube i izašla na stražnja vrata dvorca što su vodila prema jezeru. Malo je odahnula tek kad je zašla u šumarak između dvorca i jezera. Ondje je neće spaziti i moći će neometano proći uz rub jezera i izaći s posjeda. Ali tada je začula pljuskanje vode i naglo se okrenula. Ukipila se, zadržavajući dah, pa provirila kroz granje prema tamnoj vodi jezera. vodi jezera. Mjesečina je bila slabašna i samo je jedna tanka srebrna pruga plesala na površini. I to je bilo dovoljno da shvati da se netko kupa u jezeru. Da vidi tko se kupa u jezeru. Ewan McCabe i njegova braca brčkali su se, i to, pomozi joj Bože, bez ijedne krpice na sebi. Iste je sekunde pokrila oči dlanovima, prestravljena prizorom muških stražnjica. Ma jesu li oni sišli s uma? Pa jezero je sigurno ledeno. Zadrhtala je i od same pomisli na temperaturu vode. Nekoliko je trenutaka samo tako čučala uz drvo, prekrivajući oči dlanovima, dok ih konačno nije razmaknula i ugledala Ewana McCabea kako izlazi iz vode. Razrogačila  je oči u šoku, ruke su  joj mlohavo pale niz bokove i nije mogla odvratiti pogled od prizora potpuno gologa lairda McCabea. Stajao je i brisao se komadom tkanine, a sa svakim su se pokretom njegovi mišići napinjali. Mairin je mozak stao pri pomisli da bi mogla spustiti pogled i niže, ali tada je shvatila da je već nehotice spustila glavu i besramno bulji u njegov... u njegovu muškost, pa je naglo vratila dlanove preko očiju. Zagrizla je donju usnicu da priguši uzdah koji je prijetio pobjeći. Usrdno se nadala da će se sva trojica obući i vratiti u dvorac. Bojala se i pomaknuti da ne privuče pozornost, ali nije željela ni ostati sjediti i buljiti u njih. Lice joj se zažarilo i koliko god čvrsto prekrivala oči, prizor Ewana McCabea bez ijedne krpice na sebi bio joj je savršeno jasan u mislima. Pokušala je misliti na nešto drugo, ali i dalje je samo vidjela lairda kako izlazi iz jezera, gol kao od majke rođen. Barem će tri ispovijedi biti potrebne da okaje grešne misli. — Slobodno otvori oči, obukao sam se. McCabeov je glas dopro do nje poput strijele. Skamenila se od srama, obrazi su joj gorjeli od nelagode. Nije se mogla ni pomaknuti. Sjedila je nepomično poput kipa, i dalje prekrivajući oči. Možda se mora snažno pomoliti i kad otvori oči, laird će biti negdje drugdje. —Mislim da to ne ide tako - začula je. Spustila je jedan dlan preko usta, žaleći što to nije učinila prije nego što joj je ta misao pobjegla.

34

Sad kad joj je jedno oko bilo slobodno, usudila se proviriti i provjeriti je li uistinu odjeven kako tvrdi. Kad se mjerila, spustila je i drugi dlan i nervozno pogledala lairda u oči. Stajao je pred njom raširenih nogu, ruku prekriženih na leđima, mršteći se — ovo zadnje je i očekivala. —Mogu li znati zašto se šuljaš u tami? Mairin je klonula. Očigledno nije bila sposobna ni za bijeg. Kako je mogla znati da se laird i braća kupaju noću? —Moram li bas odgovoriti? — promrsila je. Laird je uzdahnuo. — Što ti nije bilo jasno u mojem nalogu da ostaneš u dvorcu? Ne volim kad mi ljudi prkose i ne slušaju naredbe. Da si jedan si  jedan od mojih ratnika, sad bih te pogubio. Ovo posljednje nije zvučalo kao isprazna prijetnja. Nije to ni izgovorio kao da se samo hvali ih je pokušava zadiviti. O, ne — mislio je to, i već zbog toga Mairin je prožeo još snažniji strah. Ipak, iz nekog razloga nije mogla držati jezik za zubima. — Ali ja nisam vaš ratnik, lairde. Ne znam zašto me uporno gurate u svoje redove kad nisam dio vašega klana. Pripadam samo sebi i Bogu. Laird se podrugljivo osmjehnuo i zubi su mu zablistali na mjesečini. — Za nekoga tako odlučnoga u namjeri da se brine sam za sebe, teško si podbacila. Šmrcnula je. — Ne morate biti baš tako okrutni. —Mogu ja to prešutjeti, ali istina je istina. A sad, kad smo se u vezi s tim složili, idemo se lijepo vratiti u dvorac prije nego što se moj sin probudi i odluči ti se pridružiti u krevetu. Iz nekog razloga voli spavati pokraj tebe. Ne bih mu želio priuštiti gadno iznenađenje kad shvati da te nema. Ovo je bilo krajnje nepošteno i laird je to dobro znao: manipulirao je njezinim osjećajima i raspirivao u njoj krivicu zbog Crispena. Namrštila se da mu dade do znanja da je pretjerao, ali pravio se da to ne primjećuje i uhvatio je za nadlakticu svojom snažnom rukom. Nije ništa mogla i dopustila mu je da je poput izgubljene ovce povede natrag prema dvorcu. Brzim su korakom prošli dvorištem, zastajući samo da se laird izviče na stražara i naredi mu da ubuduće ne dopusti Mairin izići. Potom ju  je uveo u dvorac i na Mairinin očaj, otpratio je sve do sobe. Otvorio je vrata i gurnuo je u sobu. On je ostao stajati ispred sobe, bijesno je promatrajući. —Ako mislite da ćete me zastrašiti takvim pogledima, grdno se varate — rekla je ležerno. Laird je na trenutak uperio pogled prema nebesima i Mairin je bila prilično sigurna da je opsovao. Malo je šutio i vidjela je da pokušava prizvati posljednje kapljice strpljenja, što je Mairin gotovo nasmijalo, jer znala je da ih je odavno potrošio. —Zabravit ću vrata ako budem prisiljen to učiniti. Dobar sam domaćin, curo, ali iskušavaš moje strpljenje. Dajem ti do sutra da mi počneš vjerovati i otkriješ svoju tajnu, kakva god ona bila. Nakon toga, to ti odmah mogu reći, boravak ovdje neće ti biti ugodan. —Ni sad se ne osjećam posebno ugodno — rekla je Mairin ljutito. Odmahnula je rukom prema njemu, kao da ga otpušta. — Možete otići. Obećavam da ću leći. Stegnuo je čeljust, promigoljio prstima i Mairin se zapitala zamišlja li kako je davi od bijesa. Izgledao je kao da se bavi točno takvim mislima. A tada je zakoračio prema njoj, kao da nije čuo ni riječi od svega što je rekla. Nadvio se nad nju i,  još uvijek ljutito stežući čeljust, čelj ust, pogledao je suženih očiju. — Ne izdaješ ti ovdje naredbe, curo, nego  ja. Bilo bi ti bolje da to imaš na umu. Progutala je Progutala je knedlu, najednom svjesna koliko je krupniji k rupniji od nje. — Potrudit ću se. Laird je kratko kimnuo, okrenuo se na peti i izašao, zatvarajući vrata s treskom. Mairin je klonula na postelju i uzrujano uzdahnula. Ovo je pošlo posve po krivu. Sad je već trebala biti daleko od posjeda klana McCabe ili barem negdje uz granicu. Planirala je pobjeći na sjever, jer je za jug baš ništa nije vezalo.

35

A sad je zarobljenica tvrdoglavog lairda koji misli da joj može narediti da mu vjeruje, zapovijedati  joj kao da je jedan od njegovih vojnika. vojnik a. Sutra će vidjeti da njoj ne može naređivati.

36

8 Lairde! Lairde!

Ewan je smrknuto podigao pogled sa stola i ugledao Maddie McCabe kako mu pritrčava, sva rumena od napora. - Što je, Maddie? Usred razgovora sam. Maddie se nije obazirala na prekoravanje, nego je samo stala pred njega, uzrujano mašući rukama. — Ako dopuštate, lairde, moram vam nešto povjeriti — rekla je, sumnjičavo se osvrćući, pa se prignula k njemu. - Samo vama, lairde — šapnula je. — Jako je važno! Ewana je Ewana  je zaboljela glava. Jutro je bilo dramatično. Još se nije oporavio ni od sinoćnje s inoćnje gnjavaže s Mairin. Cura se još nije udostojala izaći iz sobe i bio je prilično siguran da namjerno izaziva nevolje. Čim bude gotov s Alaricom i Caelenom, otići će k njoj i reći joj da joj je isteklo vrijeme za odluke. Ewan je podigao ruku i njegovi su se ljudi udaljili. Uhvatio je poglede braće i kimnuo im, dajući im znak da ostanu. Što god mu Maddie ima za reći, njih dvojica to smiju čuti. Čim su vojnici izašli, Ewan se obratio Maddie. — Što je toliko važno da si nam prekinula sastanak? — Djevojka — počela je Maddie, a Ewan je tegobno uzdahnuo. — Što je sad? Odbija jesti? Prijeti da će skočiti kroz prozor s kule? Da nije možda pobjegla? Maddie ga je zbunjeno pogledala. — Naravno da nije, lairde. Djevojka je gore, u sobi. Jutros sam  joj osobno odnijela odnijel a hranu. —Ali što je onda? — Ewan je gubio strpljenje. Maddie je glasno izdahnula, kao da tek sad shvaća da je dotrčala do njega. — Smijem li sjesti, lairde. Ovo neće biti kratka pripovijest. Caelen je zakolutao očima, a Alaric je samo promatrao kao da se dosađuje. Ewan joj je dao znak da smije sjesti. Smjestila se i sklopila obje ruke pred sobom na stolu. —To je Mairin Stuart. Izrekla je ovo dramatično, kao da očekuje jednaku reakciju od Ewana. —Znam da se zove Mairin, Prezime joj nisam znao, ali Stuarta u Visočju ima napretek. Ali zanima me otkuda tebi to? Nikome od nas nije željela reći tko je. Da se Crispenu nije omaknulo, ne bismo joj znali ni ime. —Nije ni meni rekla. Ah ja sam sve shvatila, znate. —E pa, ja nisam. Možda da mi pojasniš — rekao je Ewan strpljivo. —Kad sam joj odnijela zajutrak, zatekla sam je neodjevenu. Bilo mi je neugodno i naravno da sam se ispričala, ali ipak sam vidjela žig. Maddie je zvučala uzbuđeno, prignula se prema Ewanu preko stola, promatrajući ga sa žarom u očima. Ewan ju je samo gledao s iščekivanjem, čekajući da nastavi. Za Boga miloga, kako ta voli dramu. Alaric i Caelen su je samo smireno promatrali, zavaljeni u stolce, nimalo živčani zbog njezina otezanja.

37

je Mairin je  Mairin Stuart — ponovila je Maddie. — Ima žig s grbom kralja Aleksandra. Vidjela sam ga vlastitim očima, utisnut joj je na bedro. Ona je nasljednica Neamh Alainna. Ewan je odmahnuo glavom. - To su gluposti, Maddie. Legenda koju prenose lajavi bardi. —Kakva legenda? — zainteresirao se Alaric, primičući se. — Nikad čuo za takvo što. —To je zato što ne slušaš barde — dometnuo je Caelen. — Dok oni pjevaju, tebe više zanima što  je pod suknjama cura. —A ti slušaš njihove gluparije? — zadirkivao ga je Alaric. Caelen je slegnuo ramenima. — Tako bar doznam svježe vijesti i tračeve. Maddie se okrenula Alaricu. — Legenda kaže da je kralj Aleksandar imao dijete, kćer, nakon što se oženio kraljicom Sibilom. Djetetu je dao na bedro utisnuti kraljevski pečat, da njezin identitet ne bude upitan. Pred smrt je njezinu prvorođencu ostavio Neamh Alainn — Maddie se prignula još bliže i nastavila šapatom: — Navodno je tako postupio da osigura kćeri dobar brak, jer je ona sama rođena izvan braka, a majka joj je bila pučanka. Alaric je frknuo nosom. — Svi znaju da Aleksandar nije imao kćer. Nije imao zakonite djece, nego samo jednog izvanbračnog sina, Malcolma. —Kralj je imao kćer, po imenu Mairin Stuart. A ta kći sada sjedi gore u vašoj sobi — Maddie je bila uporna, — Kažem vam da sam vidjela pečat. Niti su me oči prevarile niti griješim. Ewan je šutio, razmišljajući o tome što je čuo i od Maddie i od braće. Nije bio siguran vjeruje li i u što od svega toga, ali Maddiena bi priča svakako objasnila zašto je Duncan Cameron htio natjerati curu na brak, kao i zašto ona svom silom želi pobjeći od njega. —Zašto je kralj jednostavno nije priznao? -  javio se Alaric. — Izvanbračna ili ne, da ju je kralj priznao, lako bi našla prosca. Stajali bi u redu za njezinu ruku, ako ni zbog čega drugog, a onda da  se dodvore kralju. —Nije želio da itko zna za nju - pojasnila je Maddie. — Sjećam se da su prije nekoliko godina kružile glasine. Aleksandar je čekao punih pet godina da djevojčici ostavi posjed. Cijenio je Sibilu, n e zaboravite da je Malcolm rođen prije njihova braka. Ne znam kako je objasnio zašto joj išta ostavlja, ali odmah nakon što je umro, proširio se glas o Mairin. —Malcolm je u zatočeništvu, što znači da bi i sam glas o drugom nasljedniku kralja Aleksandra bio dovoljan da ga njegovi pristaše pokušaju osloboditi — zamišljeno je rekao Ewan. — Već je i to dovoljan razlog da je Duncan Cameron pokuša prigrabiti za sebe. Njezino bi mu nasljedstvo dalo daleko više moći nego što je sada ima. Beskrajno puno. Klanovi bi opet zaratili, kralj David našao bi se u nebranom grožđu. Ako je kralj Aleksandar ostavio ne jednoga, nego čak dva potencijalna nasljednika, Davidovo pravo na prijestolje ugroženo je. Ne može si dopustiti još jedan rat za krunu,  još jedno razjedinjenje klanova. —Ali kopilad nema pravo na krunu — podsjetio ga je Caelen. — Nitko ne bi pristao na to. —Razmisli, Caelene. Da se Duncan Cameron dočepa Neamh Alainna, bio bi nezaustavljiv. Bilo bi posve nevažno koje je od Aleksandrove djece zakonito. Ako prigrabi toliki imetak i toliku moć, može se udružiti s Malcolmom i zbaciti Davida s prijestolja. —Nećeš mi valjda reći da vjeruješ u ova sranja? — Alaric ga je zapanjeno pogledao. —Ne kažem da vjerujem. Bar ne još — odvratio je Ewan smireno. —Kako ne vjerujete, lairde?—Maddie je bila sva ushićena. — Ona je odgovor na vaše molitve! Ako vi oženite Mairin, vaše će dijete naslijediti Neamh Alainn. Osim posjeda, navodno, ima i golem miraz, koji će pripasti njezinu mužu. —Mužu? Ovo su pitanje dreknula sva trojica. Ewan se zagledao u Maddie širom otvorenih usta, zaprepašten. Maddie je usrdno kimala glavom. — Morate priznati da plan nema mane. Ako je vi oženite, Duncan Cameron bogme neće moći. —To

38

—Tu

te ima — rekao je Caelen. Alaric ga je pogledao kao da ne vjeruje vlastitim ušima. — Sad i ti vjeruješ u to? Ewan je podigao dlan da ili utiša. Ona se glavobolja razmahala i ojačala. Ozbiljno je pogledao Maddie, koja je i dalje sjedila i slušala njihov razgovor. —Smiješ ići, Maddie. Očekujem da zadržiš za sebe sve ovo, a ako se dvorcem prošire tračevi,  jasno ti je da ću znati od koga su krenuli. Maddie je ustala i naklonila se. — Naravno, lairde. Brzo je izašla, a Ewan je pogledao braću. —Reci mi da se ne baviš glupim mislima — rekao je Alaric prije nego što je Ewan uspio otvoriti usta. —A kakve bi to misli bile? — upitao ga je mirno. —O braku. O nasljednici kralja Aleksandra, koja bi time bila i nećakinja našega kralja Davida. Da ni ne spominjem da bi usto bila i polusestra čovjeka koji ga je cijelo desetljeće pokušavao zbaciti s prijestolja. Koji bi opet pokušao isto to u svakome trenu, da mu se samo pruži prilika. —Bavim se mislima da je vrijeme za razgovor s curom. I da želim vidjeti taj navodni kraljev grb vlastitim očima. Znate u kakvim su odnosima bili kralj i naš otac, znate da smo vidjeli grb puno puta. Znat ću je li njezin pravi. Caelen je frknuo. — Misliš da će samo podići suknju i dopustiti ti da pogledaš? Ja mislim da će te opaliti koljenom u međunožje ako pokušaš išta slično tomu. —Znam biti vrlo uvjerljiv ako prilika to zahtijeva — prkosno je rekao Ewan. —Baš da te vidim - odbrusio je Alaric. Ewan je podigao obrve. — Nećeš ti vidjeti ništa. Ako i jednoga od vas uhvatim da virka pod suknju Mairin Stuart, naći ćete se između zida i mojega mača. Alaric je podigao ruke kao da se brani. — Zaboravi da sam i pitao. Ali mogu ti reći da si jako osjetljiv kad je riječ o curi koja te navodno beskrajno živcira. —Ako je Maddie u pravu, oženit ću se curom — rekao je Ewan ozbiljno. — Našem je klanu potreban takav miraz. Braća su zapanjeno razjapila usta. Caelen je potom glasno opsovao, a Alaric stresao glavom i zapiljio se u nebesa. —Daj razmisli još malo — rekao je Caelen. —Meni se čini da sam ja jedini koji razmišlja — odbrusio mu je Ewan. — Ako je ovo točno i njezino je prvorođeno dijete nasljednik Neamh Alainna, za naš bi klan to bilo nevjerojatno. Pripao bi nam posjed kojemu nema ravna u cijeloj Škotskoj. Ne bismo više samo sjedili i sanjarili kako da se osvetimo Duncanu Cameronu. Porazili bismo ga do nogu, zatrli mu ime. Izbrisali ga iz povijesti. Osvetili se. Iznad klana McCabe bio bi samo kralj. Nitko, baš nitko vise ne bi bio dovoljno moćan da nas uništi onako kao Duncan Cameron prije osam godina. Udario je šakom o stol, drhteći od bijesa. —Na grobu našeg oca zakleo sam se da neću mirovati dok naš klan ne povrati snagu i moć, dok Duncan Cameron ne plati za zlo koje nam je nanio. Caelen se uozbiljio i Ewan je vidio bol u bratovim očima. Ovaj je kimnuo, stisnutih usana. — U tome se slažemo. —Neamh Alainn je na sjeveru, od njega nas dijeli tek McDonaldov posjed. Ako se povežemo s njime u savez, u našim će rukama biti golem dio zemlje. Ewanu je krv brže zakolala, shvatio je da je plan koji je smišljao punih osam godina na korak od ostvarenja. Konačno se nazire nada da će održati obećanje dano ocu. —Cura je hrabra, silno odana Crispenu. Bit će mu dobra majka, kao i drugim sinovima koje će mi roditi. Zauzvrat ćemo joj dati zaštitu i nikada se vise neće morati bojati Duncana Camerona. 39

Ne moraš nas uvjeravati u to — rekao je Alaric, sumnjičavo se mršteći. — Nego nju. Caelen i ja uvijek smo uz tebe, to znaš. Odani smo samo tebi. Uvijek. A bit ćemo odani i tvojoj supruzi, tko god ona bila. Cura je hrabra, u to sam se i sam uvjerio. Ako još donosi miraz i Neamh Alainn, ne vidim zašto se ne bi oženio njome. Caelen je kimnuo, ali nije ništa rekao. Ewan to od njega nije ni očekivao: iznenadilo bi ga kad bi Caelen do kraja života ikad više poklonio povjerenje bilo kojoj ženi. Ewan je već sad suosjećao  s njegovom budućom suprugom, ako Caelen uopće ikada poželi nasljednike. Jednom je pogriješio, dao cijeloga sebe djevojci. Sada više nije bio ni toliko mlad ni toliko lud. Zakleo se da si takvo što više nikada neće priuštiti. Ewan se dlanovima odgurnuo od stola i ustao. — Čini se da Mairin Stuart i mene čeka ozbiljan razgovor. Alariče, ti pošalji nekoga po oca McElroya. Kod McDonalda je, dijeli posljednju pomast. Mora nas vjenčati. Ako je Maddie u pravu, ne želim gubiti vrijeme. Moram odmah oženiti Mairin Stuart. —

40

9

Ewan je stao pred vrata Mairinine sobe, smiješeći se kad j e odjednom shvatio koliko je blizu njegovoj. Neće joj biti drago kad i sama to shvati. Pokucao je iz pristojnosti, ali nije pričekao odgovor iznutra i samo je ušao. Mairin se naglo okrenula od prozora pred kojim je stajala i k osa joj je zaplesala oko glave. Prozor nije bio zastrt i svjetlo što je neometano prodiralo palo je na njezino lice, ističući bistrinu njezinih plavih očiju. Lijepa je, zaključio je Ewan, neće mi biti teško oženiti se njome ni napraviti joj dijete. Sad kad je odlučio kako dalje, zapravo se veselio pomisli na Mairin u svojemu krevetu. Pogledala ga je prezirno, ojađena takvim upadom, ali prije nego što je stigla otvoriti usta i otpočeti još jednu bujicu prigovora, Ewan je podigao ruku. Cura nema poštovanja prema njemu, ali to će se morati promijeniti. Kad mu bude žena, uživat će u izdavanju naredaba i spoznaji da će ga tada morati poslušati bez prigovora. — Jesi li spremna odgovoriti mi na pitanja? — upitao ju je. Želio joj je dati priliku da mu sama otkrije svoju tajnu prije nego što joj kaže što je doznao. Prkosno je podigla glavu baš kao što je i očekivao i odmahnula njome. — Nisam. I neću ni biti. Ne možete mi narediti da vam vjerujem. Ništa smješnije u životu nisam čula. Osjetio je da se sprema podulja govorancija, pa ju je odlučio sasjeći u korijenu, i to na jedini način kojega se mogao sjetiti. U dva koraka prešao je udaljenost između njih, uhvatio je za nadlaktice i privukao uvis. U tren oka njegove su se usnice našle na njezinima i prigušile izljev bijesa na koji se spremala. Mairin se ukočila, a potom podigla ruke da ga pokuša odgurnuti. Prešao je jezikom preko njezinih usnica, uživajući u njihovoj slatkoći, tražeći ulaz. Mairinin je drugi uzdah bio manje užasnut — rastvorila je usnice i prepustila se njegovu zagrljaju. Bila je meka i privila se uz Ewana savršeno kao što se prsti savršeno sklope oko drška mača. Privukao ju je još bliže i zavukao jezik u njezina usta, a ona se ponovno ukočila i zabila mu prste u prsa poput malih bodeža. Zaklopio je oči, zamišljajući te prste kako mu se zabijaju u leđa, povlačeći ga dublje u nju. Gospode, kako je samo slatka. Neće mu teško pasti bračne dužnosti. Mislima mu je proletjela slika Mairin noseće s njihovim djetetom i shvatio je da ga taj prizor veseli. Jako ga veseli. Kad se konačno odmaknuo, pogled joj je bio staklen, a usnice predivno natečene. Drhtala je poput mladice na vjetru. Nekoliko je puta trepnula, a potom se namrštila. — Zašto ste to učinili? — Jedino sam te tako mogao ušutkati. Sad je drhtala od bijesa. — Ušutkati? Uzeli ste si slobodu dodirnuti me da me... ušutkate? Vrlo drsko od vas, lairde. Neću vam dopustiti da ponovite takvo što. Nasmiješio se i prekrižio ruke na prsima. — O, hoćeš. Zapanjeno je otvorila usta, odmjerila ga oštro od glave do pete, pokušavajući se pribrati. Uvjeravam vas da neću. — A ja tebe uvjeravam da hoćeš. Udarila je nogom o tlo, a on prigušio smijeh kad je vidio koliko ga bijesno odmjerava. — Poludjeli ste! Kakve to gluposti izvodite?! Pokušavate li vi to mene zavesti da bih vam otkrila tko sam? —Ne pokušavam, Mairin Stuart. 41

Ustuknula je, zaprepaštena. Ako je imalo sumnjao u istinitost Maddiene priče, sada su se te sumnje raspršile. Mairinina je reakcija bila iskrena. Bila je užasnuta što je doznao istinu. Brzo je i sama došla do istog zaključka - da se odala — jer nije ni pokušala zanijekati. Oči O či su joj se napunile suzama i okrenula mu je leđa, prekrivajući usta dlanom. Ewan se osjećao nelagodno, uznemireno. Nije ju želio gledati u ovakvome stanju. Cura je već toliko propatila i sad je izgledala potpuno poraženo. Čim je izgovorio njezino ime, u pogledu joj  se nešto ugasilo. —Mairin—počeo je oprezno, nježno joj spuštajući ruku na rame. Zadrhtala je i shvatio je da jeca; — Ne plači, curo. Nije tako strašno. —Nije? — šmrcnula je i odmaknula se od njegova dodira, prilazeći još bliže prozoru. Pognula je glavu i kosa joj je zaklonila lice. Ewan nije znao što da počne s uplakanom djevojkom. Suze su ga uvijek pomalo uznemirivale. Puno mu je draže bilo ljutito prepiranje, zato je napravio točno ono što će je razbjesniti. Naredio joj Naredio  joj je da prestane cmizdriti. Kao što je i očekivao, okrenula se prema njemu pogleda punog bijesa, frkćući nosom poput mačke stjerane u kut. —Ako mi se plače, plakat ću! Prestanite mi naređivati! Podigao je obrvu. — Sad ti to meni naređuješ? Porumenjela je, ali barem su joj suze prestale teći. —Da čujem o tom žigu na tvojem bedru. Kraljevskom grbu. Želio bih ga vidjeti. Sad je posve pocrvenjela i odskočila unatrag sve do prozorske daske, — Nemam nikakve namjere pokazati vam noge! —Morat ćeš kad se vjenčamo. I više od toga —rekao je smireno. —Vjenčamo? Vjenčamo? Ne udajem se ja za vas, lairde. Ne udajem se ni za koga. Barem ne još. Ovo je posljednje zaintrigiralo Ewana. Očigledno nije potpuno odbacila mogućnost braka, a kako mu se činilo da ima soli u glavi, znao je da sigurno shvaća kako je brak za nju najbolje rješenje. Nasljednika Neamh Alainna neće moći roditi ako se ne uda. Sjeo je na krevet i ispružio noge. Ovo bi moglo potrajati. Nema smisla stajati. udaji,  jesam. Već godinama ni o čemu drugome ne razmišljam — rekla je —Razmišljala sam ja o udaji, jesam. ljutito. — Imate li vi pojma kako sam živjela deset godina? U strahu, skrivajući se od muškaraca koji bi me natjerali na brak da se okoriste mnome. Muškaraca koji bi samo posijali svoje sjeme u mene, a čim rodim, odbacili me. Poslali su me u samostan dok sam bila dijete. Dijete! Dugo mi je trebalo da smislim plan. Majka Serenity predložila je da pronađem muža, da se udam za ratnika koji će štititi moje nasljedstvo, ali i znati što je čast. Nekoga tko će se dobro odnositi prema meni  — šapnula je. — Muškarca koje će znati cijeniti dar koji mu donosim brakom. I mene. Ewana je zatekla ranjivost u njezinu glasu. Snovi mlade djevojke zvučali su poput plana, pa iako  je Ewan znao da su jedva ostvarivi, shvatio je koliko je usamljena i očajna morala biti, koliko joj je važna bila nada da će pronaći poštena muža u moru onakvih drugih. U moru onih koji bi je natjerali u brak, natjerali da im rodi dijete i odbacili kad im više ne bi trebala. Uzdahnuo je. Željela je ljubav i nježnost. To joj ne može dati, ali može zaštitu i poštovanje. Puno vise nego što bi joj pružio Duncan Cameron. —Neću ti nikada nanijeti zlo, curo. Uživat ćeš poštovanje klana McCabe kao moja supruga, štitit ću i tebe i našu djecu. Željela si muškarca dovoljno snažnog da brani tvoje nasljedstvo. Ja sam taj. Okrenula se i pogledala ga povrijeđeno, sumnjičavo. — Ne želim vas vrijeđati, lairde, ali dvorac vam se raspada. Ako se ne možete brinuti za vlastito nasljedstvo, kako ćete za Neamh Alainn? Nije ga namjeravala uvrijediti, ali povrijedila ga je.

42

—Ne

smijete se ljutiti zbog te primjedbe — brzo je dometnula. — Moje je pravo preispitati sposobnost čovjeka koji me prosi i u čije bih ruke predala svoj život. —Osam godina proveo sam osnažujući vojsku. U cijeloj Škotskoj nema boljih ratnika ni veće vojske. —Ako je to istina, zašto vaš dvorac izgleda kao da je jučer pretrpio štetu u napadu? — Jer jest — rekao je iskreno. — Samo ne jučer, nego prije osam godina. Od toga dana zaokupljen sam samo jačanjem svojega klana i vojske. Popravci dvorca nisu me previše zanimali. —Nisam se još željela udati — rekla je žalosno. —Razumijem te. Ali čini mi se da više nemaš izbora. Više se ne možeš sakriti, curo. Ako misliš da će Duncan Cameron tek tako zaboraviti posjed kao što je Neamh Alainn, blesava si. —Nema potrebe za uvredama — obrecnula se. — Nisam blesava. Slegnuo je ramenima, nestrpljiv da okonča ovaj već pomalo naporan razgovor. - Meni se čini da možeš birati samo između Duncana Camerona i mene. Problijedjela je i zgrčila prste. —Možda bi mogla razmisliti o mojoj ponudi. Svećenik stiže za dva dana. Do tada očekujem odgovor. Ne obazirući se na njezin zbunjen pogled, Ewan je ustao i krenuo prema vratima. Tada je stao i okrenuo se, pa je pogledao malo strože. —A na bijeg i ne pomišljaj. Neću biti dobre volje ako budem morao goniti odbjeglu curu po brdima.

43

10 Udaja za lairda. Mairin se šetkala po sobi dok nije shvatila da gubi razum. Stala je pokraj prozor i zagledala se van, udišući svjež proljetni zrak. Poslijepodne je bilo toplo, tek bi povremeno puhnuo hladniji vjetrić. Ohrabrila se, zamotala maramom i izašla. Čim je prešla prag, jedan McCabeov ratnik krenuo je za njom. Oprezno ga je pogledala i shvatila da ga prepoznaje — bio je među Alaricovim ljudima koji su onoga dana pronašli nju i Crispena. Pokušala se prisjetiti ratnikova imena, ali toga se dana slabo sjećala. Nasmiješila mu se, misleći da je samo došao pozdraviti je, ali i kad je zašla za ugao i uputila se prema rupi u obrambenom zidu, ratnik je ostao uz nju. Prije nego što je uopće stigla zadići suknju i zakoračiti preko zida, ratnik joj je pružio ruku da joj pomogne prijeći. Stala je i umalo se zabio u nju koliko ju je izbliza slijedio. Naglo se okrenula i podigla glavu uvis da ga pogleda u oči. — Zašto me slijediš? —Laird mi je naredio, moja damo. Ne možete uokolo bez pratnje. Laird mi je naložio da pazim na vas dok on nije u blizini. Frknula je nosom i podbočila se. — Plaši se da ću ponovno pobjeći i poslao je tebe da me spriječiš ako pokušam. Ratnik nije ni trepnuo. —Nemam namjeru napuštati dvorac. Laird me upozorio što me čeka ako pokušam. Samo sam izašla prošetati i udahnuti svježeg zraka, pa nema smisla da zanemaruješ svoje dužnosti i vučeš  se uokolo za mnom. — Jedina mi je dužnost paziti na vas — rekao je svečano. Nezadovoljno je uzdahnula. Bila je sigurna da su lairdovi ljudi svi do posljednjega jednako tvrdoglavi i uporni poput njega. Vjerojatno im je to preduvjet za službu. —U redu. Kako se zoveš? —Gannon, moja damo. —Dakle, Gannone, ti si sad stalno zadužen za mene? —Cormac, Diormid i ja zaduženi smo paziti na vas. Najbolji smo lairdovi ratnici, uz njegovu braću. Mairin je oprezno koračala tlom iz kojega su virile oštre stijene, uspinjući se brdom prema stadu ovaca. —Mogu misliti koliko ste oduševljeni tim zadatkom — rekla je podrugljivo. —Počašćeni smo — odvratio je Gannon svečano. - Laird nam je iskazao golemo povjerenje. Ne bi povjerio sigurnost gospodarice bilo kojem vojniku. Stala je i okrenula se prema njemu, stišćući na tren usnice da ne vrisne. — Nisam vam ja nikakva gospodarica! —Bit ćete za dva dana, čim svećenik stigne. Zaklopila je oči i stresla glavom. Nikada u životu nije okusila alkohol, ali u ovome joj se trenu učinilo da bi mogla ispiti bačvu piva. —Laird i vama iskazuje golemu čast — nastavio je Gannon kao da je pokušava umiriti.

44

—Mislim

da je ipak obrnuto - promrmljala je. —Mairin! Mairin! Osvrnula se i ugledala Crispena, koji je trčao uzbrdo prema njoj koliko su ga noge nosile. Cijelim  ju je putem dozivao i umalo je srušio kad joj se bacio u zagrljaj. Od padaju je spasila samo Gannonova sigurna ruka. —Oprezno, mali — rekao je Gannon smiješeći se. — Srušit ćeš nam damu ako ne budeš pazio. —Mairin, je li to istina? Je li istina? Crispen je sav treperio od uzbuđenja. Oči su mu blistale poput zvijezda i grlio ju je, stežući je prečvrsto. Mairin ga je uhvatila za ramena i polako odmaknula od sebe. — Je li istina što, Crispene? —Udat ćeš se za tatu? Bit ćeš moja majka? Mairin je u sekundi obuzeo bijes. Kako je mogao? Kako je laird mogao biti ovakav prema Crispenu? Ako odbije, slomit će mu srce. Lairdova proračunatost zapanjila ju je. Mislila je da ima više časti. Shvaćala je da je arogantan, da ima cilj, da je uporan. Ali nije mislila da bi se mogao služiti ovakvim prevarantskim metodama i igrati na osjećaje vlastitoga sina. Ljutito se okrenula prema Gannonu. — Vodi me k lairdu. —Moja damo, s ratnicima je. Nikada ga se ne smije ometati dok vježbaju, osim ako uistinu nije hitno. Prišla mu je sasvim blizu, pa podigla prst i nastavila zabadajući mu sa svakom riječi prst u prsa, sileći ga da uzmakne, uplašeno se ogledavajući. — Odvest ćeš me k lairdu smjesta, inače ću sama krenuti u potragu za njime i okrenuti dvorac naglavce! Vjeruj mi kad ti kažem da je uistinu važno. Pitanje života ih smrti, čak! Kad je u Gannonovu pogledu vidjela samo odlučno odbijanje, Mairin je zamahnula rukama i očajno uzdahnula, pa mu okrenula leđa i krenula nizbrdo. Pronaći će ona sama lairda. Ako doista vježba s ratnicima, sigurno su na dvorištu. Tada se sjetila Crispena i uperila prst u Gannona. - Drži dječaka na oku, je li jasno? — rekla je, ne želeći da Crispen čuje ono što je namjeravala reći lairdu. Gannon je primio naredbu razjapljenih usta, gledajući sad nju, sad Crispena, kao da ne zna što bi. Naposljetku se prignuo i šapnuo nešto Crispenu, pa ga pogurnuo prema pastiru koji je u blizini čuvao ovce. Mairin se sjurila nizbrdo, sa svakim korakom sve više ljutita. Spotaknula se o stijenu u tlu i umalo pala, ali Gannon ju je uhvatio za lakat. —Usporite, damo. Ozlijedit ćete se! —Sebe neću — mrmljala je. — Ah lairda bih mogla. —Molim? Nisam vas čuo, damo. Što kažete? Namrgođeno se istrgnula iz njegova stiska, skrenula za ugao i stupila na dvorište. Dočekalo ju je ju  je glasno zvečanje mačeva, bučne psovke, zadah krvi. Pogledom je pretražila ratnike što su uistinu vježbali i pronašla lairda, izvor njezina jada. Prije nego što ju je Gannon uspio zaustaviti, uvukla se u gomilu, pogleda prikovana za lairda. Ratnici su povikali, a jedan u blizini nje je i pao, ali nije se osvrtala provjeriti je li to bilo zbog nje. Kad je bila na pola puta do njega, laird je zastao u borbi i zagledao se u izvor gužve. Shvativši da  je pomutnju pomutn ju izazvala Mairin, namrštio se. Izgledao je ljuće nego inače in ače kad bi se mrštio, razbjesnio se u trenu. Fino, jer je i ona bila bijesna. Gannon ju je sustigao tek kad je bila na korak od lairda. Bio je zadihan, pogledavajući lairda kao da se boji za vlastiti život. —Oprostite mi, lairde. Nisam je nikako mogao zaustaviti. Odlučila je i...

45

Lairdov je Lairdov  je ljutit pogled skrenuo na Gannona. — Nisi mogao zaustaviti jedan curetak od prolaza dvorištem na kojem ju je bilo koji od mojih ratnika mogao ozlijediti? — upitao ga je s nevjericom, podignute obrve. Mairin je prezrivo frknula, ali tada se osvrnula i shvatila da je svi ratnici promatraju, spuštena oružja. A bogme su bih naoružani do zuba. Da je imalo promislila, prišla bi lairdu uz rub dvorišta. Gledali su je namrgođeno, dokazujući njezinu teoriju da je u opisu posla služenja lairda McCabea stajala i neprestana, apsolutna smrknutost. Nije željela pokazati da zna koliko je pogriješila, pa se samo okrenula prema lairdu i ošinula ga najopakijim, najprekornijim pogledom koji je uspjela smoći. On je možda ljutit, ali ona je još više. —Nisam vam još odgovorila, lairde. Kako ste mogli? — gotovo je vikala. — Kako ste mogli učiniti nešto toliko... toliko podlo i nečasno? Lairdova  je smrknutost prešla u čuđenje. Gledao ju je toliko iskreno zbunjen da je Mairin pomislila kako se prevarila. Bolje da mu što prije objasni što ju je razbjesnilo. —Rekli ste sinu da ću mu postati majka — prišla mu je i zabola mu kažiprst u prsa. — Dali ste mi dva dana. Do dolaska svećenika. Dva dana da donesem odluku, a vi prije toga razglasite da ću biti nova gospodarica — sad ga je već udarala šakom. Laird  je spustio pogled na njezinu ruku kao da gleda naporna komarca tik prije nego što će ga potjerati. Potom ju je pogledao ravno u oči toliko ledeno da se ukipila. — Jeste li gotovi? — upitao ju je. Odmaknula se korak unatrag. Njezin je bijes sad jenjavao — izbacila ga je iz sebe i odjednom je shvatila u kakvu se situaciju uvalila. Laird je zakoračio prema njoj, ne dajući joj priliku da ustukne. —Nikada više, nikada ne dovodite u pitanje moju čast. Da ste muško, sada biste bili mrtvi. Ako mi se još samo jednom obratite ovakvim riječima, neće vam se svidjeti posljedice. Na mojoj ste zemlji i moja je riječ ovdje zakon. Pod mojom ste zaštitom. Slušat ćete me bez pogovora. —Mislim da neću — promrsila je. — Molim? Što ste rekli? — zagrmio je laird. Pogledala ga je smireno, sa smiješkom. — Ništa, lairde. Baš ništa. Suzio je oči i odmjerio je, a Mairin je vidjela da mu se prsti opet trzaju kao da mu ništa ne bi bilo draže nego naučiti je pameti. Zapitala se je li i inače takav. Hoda li i inače uokolo obuzet bijesom i grmi svaki put kad ga netko ne posluša ili je ona dobila poseban tretman? —Bojim se da ste ipak dobili poseban tretman - začula je. Naglo je dlanom prekrila usta i zažmirila. Lijepo je majka Serenity rekla da će se Mairin kad -tad naći u nevoljama zbog te svoje navade da bubne sve što joj padne na pamet. Tko zna, možda je to baš danas. Namrgođena lica ratnika razvedrila su se i sad su je promatrali kao da se sjajno zabavljaju. Mairin nije uživala u tome što se smiju na njezin račun i ošinula ih je pogledom, ali tek su se tada počeli meškoljiti, susprežući pravi smijeh. —Ovo ću vam reći samo jednom — nastavio je laird prijeteći. — Nikome nisam spomenuo mogućnost našega braka osim ljudima koje sam poslao po oca McElroya i onima koje sam zadužio za vašu sigurnost. Svećeniku sam morao dati valjan razlog da dođe ovamo toliko brzo. S druge strane, vi ste upravo razglasili lijepe vijesti djelom mojem klanu. Mairin se nervozno osvrnula, shvaćajući da je na dvorište u međuvremenu doista izašla većina pripadnika klana. I ne skrivajući zanimanje, promatrali su nju i lairda, upijajući svaku riječ. Stisnula je usnice i prkosno se zagledala u lairda, koji je iskrio od bijesa. s  gospodarice? —Kako onda vaš sin zna? I zašto mi se vaš ratnik koji se vuče za mnom obraća s gospodarice? —Optužujete li vi to mene za laganje? 46

Laird je ovo rekao jedva čujno, toliko tiho da ga je čula samo ona, ali i toliko prijeteće da je

zadrhtala od glave do pete. —Ne — odvratila je žurno. - Samo bih željela znati zašto toliko ljudi već zna za brak do kojega možda neće ni doći, ako vi nikome niste rekli ni riječi. Ozbiljno ju je pogledao. — Kao prvo, brak je neupitan... čim vam se pamet vrati u glavu i shvatite da vam je to najbolje rješenje. Zaustila je pobuniti se, ali laird joj je , na njezino veliko zaprepaštenje, poklopio usta dlanom. —Šutjet ćete i dopustiti mi da završim. Iako sumnjam da ste u cijelom životu uspjeli zašutjeti dulje od minute—promrmljao je. Mairin se bunila-, ali lairdova je ruka ostala na mjestu. —Mogu samo pretpostaviti da je Crispen načuo moj razgovor s braćom o našem braku. Da ste upitali njega otkuda mu to, ne bi nikome prenio što je čuo. Ovako ste vi cijelome klanu otkrili o čemu razmišljate. Moglo bi se reći da ste potaknuli pitanje braka, pa se smatram isprošenim. I pristajem! Završio je široko se osmjehujući i malo se odmaknuo, skidajući konačno dlan s Mairininih usta. —Vi... vi... — zamuckivala je. Otvarala je i zatvarala usta poput ribe, ne uspijevajući izreći ništa smisleno. Iz gomile promatrača začuo se uzvik. — Vjenčanje! Izvikivali su čestitke, podigli mačeve. Muškarci su udarali bodežima o štitove. Mairin se lecnula, zatečena tom bukom, bespomoćno pogledavajući lairda. On ju je samo promatrao ruku prekriženih na prsima, a zadovoljan smiješak plesao mu je privlačnim licem. —Nisam vas zaprosila! Njezino ga nijekanje nije zanimalo. — Kod nas je običaj zapečatiti zaruke poljupcem. I prije nego što je stigla reći da taj običaj smatra glupim, Mairin se našla u njegovu naručju. Naletjela je na njegova prsa i odskočila bi da je nije čvrsto stisnuo. —Rastvori usta — naredio je Ewan hrapavim glasom, koji joj se učinio neobično nježnim s obzirom na to koliko je laird bio ljutit. Mairin je poslušala i njezin je jezik kliznuo preko njegova. Misli su joj se raspršile i na tren nije znala ništa osim toga da je Ewan McCabe ljubi, da je njegov jezik na njezinu. Opet. I da je upravo objavio svom klanu da će se udati za njega. Ili je možda ona to objavila? Shvatila je da će, što mu dulje dopusti da je da je ljubi, lj ubi, teže uvjeriti sve oko sebe da ne pristaje na vjenčanje, vjen čanje, pa ga je žestoko odgurnula, ali samo se odbila od njega i pala bi da je Gannon nije još jednom uhvatio. Posramljena, ostala je tako brisati usta nadlanicom. Laird se sav napuknuo od arogancije i široko se smiješio gledajući je i čekajući da progovori. —Poljupcem? Zaslužujete udarac! Okrenula se na peti i zbrisala. Lairdov ju je smijeh pratio dok je odlazila. —Prekasno! Već sam vas poljubio! Kad se vratila u sobu, iz koje nije trebala ni izlaziti, Mairin je ponovno počela uzrujano šetkati ispred prozora. Taj je čovjek nemoguć. Izludio bi je za manje od jednoga dana. Naporan je, arogantan. Mora biti glavni. Zgodan je. I božanstveno se ljubi. Glasno je uzdahnula i pljesnula se po čelu. Ne ljubi se božanstveno! Ljubi se posve pogrešno! Bila  je posve sigurna da majka Serenity nije spominjala jezike dok ju je podučavala kako se ljubi. Majka Serenity objasnila joj je sve što je Mairin morala znati. Nije željela da se nađe u bračnoj postelji ne znajući što da radi, jer na kraju krajeva, Mairin se kad-tad morala udati. Ali jezici? O, ne, majka Serenity nije spominjala nikakve jezike. Mairin bi se sigurno sjećala da je dobila takve upute.

47

Kad ju je laird prvi put tako poljubio, Mairin je pretpostavila da se zabunio. Da je pogriješio. Na kraju krajeva, poljubio ju je dok su joj usta bila otvorena. Postojala je šansa da je njegov jezik slučajno skliznuo u njih.... Namrštila se. Je li moguće da je majka Serenity pogriješila? Nemoguće. Ona je znala sve što je djevojci trebalo. Mairin joj je bespogovomo vjerovala. Ali ovo maločas? Tu nije moglo biti zabune. Ovoga joj je puta laird naredio da otvori usta, a ona glupača poslušala ga je i pustila ga da opet napravi to s jezikom. Od same je pomisli na to zadrhtala. Bilo je... Bilo je nedostojanstveno. Eto kakvo je bilo. Ako laird to pokuša još koji put, čut će svoje. Sad kad je to riješila sama sa sobom, Mairin se osjećala mrvicu bolje i počela je razmišljati o glavnom problemu. O braku. Laird McCabe svakako je ispunjavao većinu kriterija koje su majka Serenity i Mairin smatrale važnima. Bio je snažan, bez sumnje. Brinuo se za svoj klan i za svakoga koga bi stavio pod svoju zaštitu. Vojska mu je bila brojna, u to nije sumnjala. Dovoljno je bilo vidjeti ih na dvorištu kako vježbaju da shvati i koliko su vješti. Za njega bi njihov brak bio jednako koristan, ako ne i više. Istina, Mairin bi dobila zaštitu klana i znala bi da će Neamh Alainn biti siguran, ali laird bi dobio posjed manji samo od kraljeva. Vjeruje li mu dovoljno da mu podari toliku moć? Nije sumnjala u njegovu čast. Ljutita ili ne, znala je da Ewan McCabe nije nečastan čovjek. Da ga doista smatra nečasnim, više bi se trudila oko bijega. Ne, njegovu bračnu ponudu vrijedi razmotriti. Ili njezinu. Kako god. Mairin nije upoznala puno muškaraca. U ranoj su je dobi sakrili u samostan, odveli je usred noći i ondje je provela veći dio života. I danas je pamtila strah u kojem je ondje živjela: spoznaju da će joj će  joj život biti gotov ako padne u krive ruke. Uz Ewana McCabea taj je strah nije morio. Laird McCabe bio je zastrašujući, to svakako, ali nije mislila da bi joj naudio. Znala je Znala je da je imao i prilike i povoda — i želje — zakrenuti joj vratom, ali vidjela je da o tome nije ozbiljno razmišljao. Čak ni dok nije bio siguran je li ona odgovorna za otmicu njegova sina ili je barem sudionica u njoj, nije digao ruku na nju. Mairin je polako postajalo jasno da laird McCabe samo voli dizati buku. Nasmiješila se. Svi se ti dečki iz klana McCabe stalno mršte. Ali Alaric se zauzeo na nju iako je neprestano mrljao nešto protiv ženskadije. A Caelen... No dobro, Caelen i ona zasad su se međusobno izbjegavali, poštujući nekakav prešutni dogovor. On ju je plašio, tu nije bilo sumnje. Nije mu se sviđala i baš ga je bilo briga primjećuje li ona to ili ne.  Je li ludost razmišljati o braku s lairdom McCabeom? Stala je ispred prozora i zagledala se u sumrak koji se spuštao na okolna brda. Iz daljine je dopro lavež pasa koji su tjerali ovce prema dvorcu. Posjed McCabea poprimio je tamnu ljubičastu boju. Od tla se uzdizala izmaglica i prekrila brda poput majke što sprema dijete na počinak. Ovo će biti njezin život. Njezin suprug. Njezin dvorac. Njezin klan. Više neće živjeti u strahu da bi je svakoga trena mogao zgrabiti kakav grubijan koji bi se njome oženio samo da se dočepa nasljedstva što čeka njezino prvorođeno dijete. Imat će život kakvoga se unaprijed gotovo odrekla. Imat će obitelj. Crispena. Lairda. Njegovu braću. Njegov klan. Sve za čime je oduvijek čeznula. Podigla je pogled prema nebesima i gorljivo se pomolila: — Molim te, Bože, daj da ovo bude prava odluka.

48

11

Cura

je ležala u bačvi punoj vode, zabačene glave, zaklopljenih očiju, blažena izraza lica. Ewan ju je promatrao s vrata, ne dajući glasa od sebe da je ne uznemiri. Znao je da je ne bi smio ovako špijunirati, ali nije si mogao pomoći. Prizor mu se previše svidio. Kosa joj je bila svezana na zatiljku, ali nekoliko se pramenova izvuklo i padalo niz njezin otmjen vrat, prianjajući uz vlažnu kožu. Ewan je pratio pogledom pramenove, posebno zadivljen jednim koji  joj je padao niz grudi. Bogme ima lijepe grudi — sva je bila lijepa. Meka, puna oblina, pravi užitak za oči. Pomaknula se i na tren je Ewan pomislio da je uhvaćen, ali ipak nije otvorila oči. Samo se protegnula i njezine su ružičaste bradavice provirile iz vode. Ewanova su se usta osušila, tijelo napelo, hlače zategnule na međunožju. Stegnuo je šake, pomalo uznemiren ovakvom reakcijom. Snažno ju je poželio, toliko da se jedva suzdržava. Što li ga zapravo priječi da joj priđe, izvuče je iz vode i baci na krevet? Njegova je. Od trena kad je zakoračila na njegov posjed, pripada mu. Pristala ona na brak ili ne. Iznenadilo ga je da je ne želi uzeti dok ne pristane. Želio je da mu se sama preda, da prihvati svoju sudbinu i veže se za njega vlastitom voljom. Kad se dragovoljno preda, više će uživati. Doduše, i sad bi je brzo mogao nagovoriti da se preda... Sobom je odjeknuo prestravljen vrisak. Ewan se namrštio i susreo s Mairininim pogledom. Nije  ju želio preplašiti. Strah je nije dugo držao. Skočila je na noge, drhteći od bijesa. Voda je pljuskala na sve strane iz bačve za kupanje, slijevala  joj se niz tijelo, naglašavajući one slasne obline kojima se maloprije divio. —Kako se usuđujete?! Stajala je pred njime tresući se, nesvjesna da je od njegova pogleda ne štiti ni krpica. Tako razjarena, bila je pravi užitak za oči. Grudi su joj se bijesno nadimale, ponosno isturene; tamne kovrče među nogama krile su tajnu koju je Ewan želio otkriti. Kad je shvatila da mu je ustajanjem iz bačve pružila mnogo bolju priliku da uživa u pogledu, ciknula je i brzo se svalila natrag u vodu. Prekrila je grudi objema rukama, pokušavajući usput sakriti što je više mogla. —Izlazite! — zagrmjela je. Ewan je zatečeno trepnuo, ali odmah se nasmijao njezinoj ljutnji. Možda je sitna i tanahna, možda izgleda bezopasno, ali u njoj ima vatre. To su shvatili i njegovi ratnici, koji su se nakon ispada na dvorištu držali nekako podalje od nje. Gannonu, Cormacu i Diormidu izdavala je naredbe bez milosti i na kraju dana Ewan je saslušao niz prigovora zbog patnji koje su proživjeli štiteći — i služeći — novu gospodaricu. Cormac je predložio da Mairin preuzme na sebe uvježbavanje ratnika, Ewan im je im  je rekao da se samo osvećuje osvećuj e jer  je naredio da je čuvaju dan i noć, iako je i sam zaključio da zna biti opaka. Naredbe je dovikivala i onima koji bi joj se ispriječili na putu, a kad bi joj se netko suprotstavio, samo bi im se slatko nasmiješila i rekla da će uskoro biti gospodarica dvorca i svega u njemu, jer tako želi njihov laird. I dometnula da im je sukladno tome dužnost izvršavati njezine naredbe. Problem je bio u tome što su joj naredbe bile besmislene. Već je dva dana gnjavila sve živo u dvorcu i oko njega, zato joj je Ewan i došao reći da prestane s time. Otac McElroy tek što nije

49

stigao. Kao prvo, neka mu konačno da odgovor. Kao drugo, neka prestane mrcvariti njegove momke, koji mu na kraju dana kukaju kao žene. Sram ga je bilo slušati više njihovo cviljenje. —Već sam vidio sve što sam mogao — rekao je ležerno. Obrazi su joj se zarumenjeli i ošinula ga je pogledom punim neodobravanja. —Niste smjeli ući bez kucanja. To je neprilično. Podigao je jednu obrvu i nastavio piljiti u nju, iako je znao koliko joj je neugodno. Ako ona voli mučiti njegove vojnike, može i on malo mučiti nju. —Zaspala si u toj bačvi, curo. Ne bi čula ni da ti je vojska projahala pokraj ušiju. Frknula je i odmahnula glavom. — U životu nisam zaspala u bačvi. Mogla bih se tako utopiti. Samo budala zaspi u vodi, a ja to nisam. Ewan se ponovno iscerio, ali nije navaljivao, iako je dobro znao da je spavala čvrstim snom kad je ušao. Samo se nakašljao i konačno posvetio onome zbog čega je došao. —Vrijeme je za razgovor, curo. Moraš mi dati odgovor, svećenik tek što nije stigao. Dosta si nereda napravila u dvorcu. Sad moramo donijeti važnu odluku. —Ne namjeravam ni o čemu razgovarati dok ne izađem iz bačve i obučem se — šmrcnula je. —Mogu ti ja pomoći... — rekao je posve ozbiljno. —Hvala, vrlo ste... — zaustila je, ali tada je shvatila što je laird ponudio. Prijekorno ga je pogledala i čvršće obgrlila koljena. — Ne mičem se s mjesta dok ne izađete iz sobe. Ewan je glasno uzdahnuo da prikrije smijeh, ali i da pokaže kako gubi strpljenje. — Imaš minuticu. Predlažem da požuriš. Dosta si me dugo pustila da čekam. Uputio se prema vratima, siguran da je čuo ljutito mrmljanje. I to mu je izvuklo osmijeh na lice. Bit će dostojna mladenka, dobra gospodarica klana McCabe. Mislio je da bi djevojka u takvoj situaciji trebala biti preplašena, ali ova je pokazala srčanost ravnu onoj njegovih ratnika. Veselio se upoznavanju svih njezinih dijelova, skidanja grubih slojeva da otkrije nježnu, dragu djevojku koja se skriva pod njima. Djevojku koja ga je maločas očarala onako mokra i blistava. Bila je prelijepa. Nije mogao dočekati da je odvuče pred oltar. Mairin je izašla iz bačve za kupanje i omotala se najbližim krznom. Oprezno se osvrćući preko ramena, otišla je do vatre i protrljala tijelo da se što brže osuši. Morala je brzo navući haljinu, jer baš bi bilo u lairdovu stilu da opet onako upadne i zatekne je razodjevenu. Navukla je odjeću i sjela pred vatru, raščešljavajući još uvijek mokru kosu. Kad je nalet hladnog vjetra pomaknuo krzno što je prekrivalo prozor, zadrhtala je od ledenog dodira na kosi. Prenulo ju je ju  je i kucanje na vratima, iako je očekivala lairda. Poskočila je i ugledala ga kako stoji pred vratima. Prešao je pogledom preko njezina tijela i zaboravila je na hladnoću. Odjednom kao da  je u sobi postalo znatno toplije. Promatrala ga je bez riječi, prvi puta ne znajući što da kaže. Izgledao joj je drugačije nego maloprije, iako nije znala zašto — niti je željela znati. Promatrao ju je pomno, proždirući je očima. Gledao ju je poput izgladnjelog vuka spremnog na skok. Grlo joj se malo stegnulo od takvih misli i nagonski je prekrila vrat dlanom kao da ga želi zaštititi od vučjih zuba. Lairdu taj pokret nije promaknuo i pogledao ju je upitno, smiješeći se. — Zašto me se odjednom plašiš, curo? Otkako smo se sreli, nisi pokazala strah. Što li se samo promijenilo da me sad ovako gledaš? —Gotovo je — rekla je tiho. Nakrivio je glavu, pa joj polako prišao, sjedajući onako krupan na klupicu pred vatrom. —Što je gotovo, curo?

50

—Nemam

vise vremena —promrsila je. — Sve sam potrošila. Trebala sam se odavno pripremiti. Predugo sam čekala, sam Bog zna da jesam. Trebala sam odavno odabrati supruga, ali život u samostanu bio je tako miran. Živjela sam okružena lažnom sigurnošću. Majka Serenity i ja često smo razgovarale o budućnosti, ali kao da nisam shvaćala da mi se ona sa svakim danom doista približava. Polako je odmahnuo glavom i Mairin ga je upitno pogledala. —Nisi ni u čemu pogriješila, Mairin. Dobro da si čekala. Zbunjeno se namrštila. — Što sam čekala, lairde? — upitala je. Nasmiješio se i lice mu je obasjala čista arogancija. — Mene. Kako li taj samo zna pokvariti trenutak. Zapitala se radi li to namjerno. Uzdahnula je, svjesna da  je u pravu i da nema smisla odgađati odgovor. Oboje su znali da će pristati na brak. Nije imala izbora. Ali laird je želio čuti njezin pristanak, pa je odlučila i dati mu ga. —Udat ću se za vas. Pogled mu je bljesnuo zadovoljstvom. Mislila je da će je početi zadirkivati, možda joj reći da se konačno opametila. Ali nije. Samo ju je poljubio. U jednome je trenu sjedio na pristojnoj udaljenosti, u drugome se našao toliko blizu da ju je njegov miris potpuno okružio. Uhvatio ju je za bradu i nagnuo joj glavu u stranu, pa prislonio usnice na njezine. Kad se odmaknuo, bila je posve omamljena. Zagledala se u njega zbunjeno. —Curo, što ti meni radiš - šapnuo je. Nekoliko je puta brzo trepnula pokušavajući razbistriti glavu. Morala je biti pribrana, razborita. Reći mu nešto o tome kako očekuje da temelj njihova braka budu međusobno poštivanje i povjerenje. Ali ništa takvo nije mogla uobličiti u riječi. Onaj ju je poljubac pretvorio u nesposobnu budalu. —Ne ljubiš se ispravno — promucala je. Zgrožena spoznajom da je jedino to uspjela procijediti, Mairin je zaklopila oči, spremna na njegovu reakciju. Ali kad ih je ponovno otvorila, shvatila je da je promatra podrugljivo. Izgledao je kao da će svakoga trena prasnuti u smijeh. Odvratila je sumnjičavim pogledom. Očigledno će ga ona morati naučiti kako se ljubi. —Mogu li čuti što se smatra ispravnim? —Moraš zatvoriti usta. —Aha. Kimnula je poučno. - Jezicima nije mjesto u poljupcu. Ned ostojanstveno je to. —Nedostojanstveno? Ponovno je kimnula. Pa ovo ide bolje nego što je očekivala. Čini se da je laird spreman na lekcije iz ponašanja. —Majka Serenity naučila me da je poljubac dopušteno spustiti na obraz, a u iznimnim slučajevima i na usnice. Poljubac ne smije trajati predugo, tek toliko da izrazi osjećaje. Jezike nije spominjala. Mislim da nije pristojno gurnuti nekome jezik u usta usred poljupca. Lairdove su usnice nekako sumnjivo zaplesale. Pridigao je dlan i prekrio ih, protrljavši nekoliko puta, pa oborio pogled. — A ta majka Serenity je stručnjakinja za poljupce, kažeš? Mairin je usrdno kimala glavom. — O, da. Naučila me sve što trebam znati da bih bila spremna za udaju. I vrlo je ozbiljno shvaćala tu dužnost. — Možda bi ti mene mogla poučiti što je ispravno — predložio je. — Pokazati mi kako se to radi. Namrštila se, ali sjetila se da je pristala na udaju. Vjerojatno je sada dopušteno, pa čak i preporučljivo poučiti ga što se od njega očekuje u ljubovanju. Lijepo od njega da je shvatio u čemu griješi i pristao na njezinu ponudu da ga uljudi. Lijepo će se slagati, čini se.

51

Odjednom mirnija zbog svih tih zaključaka, Mairin je napućila usnice i prignula se k lairdu, spremna na prvu lekciju. Čim su im se usne dodirnule, zgrabio ju je za ramena i privukao bliže. Osjećala se kao da se stopila s njime. Nestala. Kao da je iščezla u njemu. I koliko god mu je maloprije lijepo objasnila u čemu griješi, opet je upotrijebio jezik.

52

12

Budite se, damo! Danas se udajete! Mairin je polako otvorila oči i zastenjala kad je shvatila da su njezinu malu sobu ispunile žene. Bila je premorena. Kasnonoćni pokušaj bijega, noći probdjevene u razmišljanju, sve to izmorilo ju je. Nakon razgovora s lairdom prethodne noći utonula je utonula je u dubok san.  Jedna je žena razmaknula krzna s prozora i sunčane sunčan e su se zrake poput mačeva zabile u Mairinine zjenice. Ovoga je puta zastenjala glasnije, nasmijavši time žene i sobom se raspršio veseo smijeh. — Dama kao da nije oduševljena što se udaje za lairda. — Christina, to si ti? — promrmljala je Mairin. — Jesam, damo. Ja sam. Grijemo vam vode za kupku. — Kupala sam se sinoć — rekla je Mairin. Možda ih uspije odgovoriti i odspava još malo. na jutro vjenčanja je obvezna. Oprat ćemo vam kosu kos u i utrljati u kožu ko žu mirisna ulja. — O, ali kupka na jutro Maddie ih sama spravlja, mirišu božanstveno. Laird će biti oduševljen. Laird joj jutros nije ni na kraj pameti. Samo san. Soba je ponovno odjeknula smijehom i Mairin je shvatila da je opet bubnula prvo što joj je palo na pamet. — A donijele smo vam i haljinu u kojoj ćete se udati — rekla je druga žena. Mairin ju je pogledala, pokušavajući se prisjetiti njezina imena. Mary? Margaret? —Fiona, damo. Mairin je uzdahnula. — Oprosti mi. Previše vas je. —Nisam se uvrijedila — odvratila je Fiona veselo. — Želite li vidjeti haljinu koju smo vam sašile? Mairin se uspravila i podbočila na lakat, pa ih pogledala, još uvijek snena. — Haljinu? Sašile ste mi haljinu? Pa tek sam sinoć pristala udati se za lairda. Maddie nije izgledala nimalo skrušeno zbog toga što su zatečene u nedjelu. Samo se nasmijala i podigla haljinu da je Mairin vidi. — Znale smo mi da je samo pitanje vremena kad će vas nagovoriti, damo. Nije li vam sad drago da smo odmah počele šivati? Radile smo dva puna dana, od jutra do mraka, ali mislimo da će vam se svidjeti. Mairin je pogledala prelijepu haljinu pred sobom. Dirnule su je do suza, ali je trepnula da ih rastjera. — Predivna je — rekla je. Haljina je bila sašivena od teškog zelenog brokata i baršuna, imala  je rukave i porub izvezene zlatnim zlatn im koncem. Struk i poprsje bili su ukrašeni zlatom protkanim vezom koji je svjetlucao na suncu. —Nikad nisam vidjela ljepšu — rekla je. Tri su se žene ponosno nasmiješile. Potom je Maddie prišla krevetu i jednim pokretom skinula pokrivače s nje. — Ne želimo da laird predugo čeka. Svećenik je stigao još u zoru i laird je nestrpljiv. —Naravno da ne želimo — rekla je Maddie. — Ne daj, Bože, da laird malo pričeka. Sljedećeg su je sata okupale, izribale, istrljale od glave do pete i kad je konačno izašla iz bačve i legla na krevet da je natrljaju mirisnim uljima, Mairin je bila na najboljem putu da ponovno utone u san. Oprale su joj kosu, pa dok se sušila, iščetkale je dok nije zablistala. Mairin im je morala priznati da znaju kako pretvoriti curu u ljepoticu za vjenčanje.

53

—Gotovo

je — objavila je Christina naposljetku. — Vrijeme je za haljinu, a onda lijepo možete ići

udati se. U tom je trenu netko pokucao na vrata i Gannonov je glas prodro kroz masivno drvo. Maddie je zakolutala očima pa naglo otvorila vrata i stala tik pred Gannona, da ne vidi još uvijek razodjevenu Mairin. —Možeš reći lairdu da će dama sići čim bude gotova. Ne možemo ubrzati uređivanje! Ne želite valjda da cura na dan vjenčanja ne izgleda najbolje što može! Gannon je promucao nekakvu ispriku i otišao, obećavajući da će prenijeti poruku lairdu. —Dakle — rekla je Maddie, vraćajući se k Mairin. — Idemo vas počešljati i poslati pred svećenika. Ovo predugo traje — mrmljao je Ewan nezadovoljno. — Zašto toliko otežu s time? — Jer su žene — rekao je Alaric, kao da time objašnjava sve. Caelen je znalački kimnuo glavom pa iskapio ostatak piva. Ewan se promeškoljio na svojemu ukrašenom stolcu visoka naslona i stresao glavom. Ženi se. Koliko je ovaj dan samo drugačiji od dana njegove prve ženidbe. Dugo se već nije sjetio Celije, tek tu i tamo. Ponekad bi se teškom mukom prisjetio kako je njegova mlada supruga uopće izgledala. Godine su prolazile, a sa svakom je sjećanje na nju blijedjelo. Kad se oženio Celijom, bio je znatno mlađi. I ona je bila jako mlada, puna života. Toga se sjećao. U svakome joj je trenu osmijeh mogao zablistati na licu. Smatrao ju je prijateljicom — prije nego što se posvetio učenju vojnih vještina, igrali su se zajedno. Godinama nakon toga njihovi su očevi zaključili da bi brakom trebali spojiti njihova dva klana. U drugoj godini braka rodila mu je sina. U trećoj je Celia bila mrtva, njegov dvorac razrušen, klan desetkovan. Njihovo je vjenčanje bilo vedra prigoda. Jeli su i slavili tri dana. Celijino je lice blistalo od sreće, sve se vrijeme smiješila. Hoće li se i Mairin smiješiti? Ili će stati pred svećenika s njime promatrajući ga jednako uplašeno kao kad je stigla? —Gdje je Mairin, tata? — šapnuo mu je Crispen, koji je sjedio pokraj njega. — Ne misliš valjda da se predomislila? Ewan se nasmiješio sinu. Pomilovao ga je po glavi, umirujući ga. — Samo se uređuje, sine. Doći će već. Dala je riječ, a i sam znaš koliko drži do svoje riječi. Žene se vole jako lijepo urediti za vjenčanje. —Ali već je lijepa - Crispenu nije bilo jasno. — Jest — odvratio je Ewan. Tako je i mislio: nije ju smatrao samo lijepom, nego očaravajućom. — Ali za posebne prigode vole izgledati najljepše što mogu. —Ima li već cvijeće? Morala bi imati cvijeća. Ewan je umalo prasnuo u smijeh kad je vidio Crispenov zabrinut pogled. Pa maleni je nervozniji od njega. Ewan zapravo i nije bio nervozan: nestrpljiv, to da. Želio je to konačno riješiti. —Nemate cvijeće za Mairin? — upitao je Crispen. Ewan ga je odmjerio i vidio da ga sin promatra gotovo zgroženo. Namrštio se. —Cvijeće mi nikada ne bi palo na pamet. Ali možda si u pravu. Pođi ti lijepo nabrati cvijeća s Cormacom. Cormac, koji je sjedio na drugom kraju dvorane, očigledno je čuo svaku riječ njihova razgovora,  jer je uputio Ewanu jednako zgrožen pogled kao Crispen ranije i brzo se malo odmaknuo . —

54

Crispen ga je preduhitrio u bijegu i stao pred njega, zahtijevajući da ga otprati do livade nabrati cvijeće za Mairin. Cormac je dobacio Ewanu pogled pun prigovora, ali je dopustio dječaku da ga za ruku izvuče iz dvorane. —Koga se vraga spremaju toliko dugo? — Caelen je bio na rubu živaca. Nemirno se promeškoljio u stolcu i ispružio svoje duge noge, pa se nalaktio na stol. — Potratili smo cio dan vježbanja. Ewan se nasmijao. — Ne bih rekao da je vjenčanje gubitak vremena. —Tebi i nije — ubacio se Alaric. — Kad se mi vratimo borbi i preznojavanju, ti ćeš uživati sa svojom krasnom ženicom. —Znojit će se i on — našalio se Caelen. — Samo ne zbog borbe i vježbanja. Ewan je podigao ruku kako bi na vrijeme spriječio da se prljave šale prošire dvoranom. Samo bi mu još trebalo da njegova mladenka uđe u dvoranu i pocrveni od glave do pete. U tom je trenutku utrčala Maddie, sva rumena u licu i zadihana. — Dolazi, lairde! Ewan je pogledao svećenika, koji se zabavljao čašom piva, pa mu dao znak da ustane. Kad je Mairin ušla u dvoranu, svi su ustali iskazati joj poštovanje. Ewan je na trenutak ostao bez riječi. Mairin nije izgledala tek lijepo, nego veličanstveno. Nigdje nije bilo ni traga sramežljivoj djevojci: pred njima je stajala dama čije je kraljevsko podrijetlo sad bilo očigledno. Izgledala je poput princeze, što je i bila. Ušla je u dvoranu odlučnim korakom, podignute glave, smirena izraza lica. Dio kose bio joj je svezan u čvor na zatiljku, ostatak je padao niz leđa. U njezinoj je pojavi bilo toliko kraljevske dostojanstvenosti da je Ewan na trenutak pomislio da je nije vrijedan. Tada je u dvoranu utrčao Crispen, noseći stručak cvijeća, koji je stiskao toliko snažno da su peteljke već bile mlohave, a glavice se jedva održavale na životu koliko je mahao njima. Pritrčao je Mairin i gurnuo joj cvijeće u ruke, a latice su se raspršile po podu. Mairinino se lice potpuno promijenilo. Sad više nije bila smirena i dostojanstvena. Sagnula se prema Crispenu i toplo mu se nasmiješila, pa mu spustila poljubac na čelo. —Hvala ti, Crispene. Prelijepo je. Ewanovo je srce malo ubrzalo. Prišao im je i stao iza Crispena, spustio sinu ruke na ramena i pogledao Mairin. —Svećenik nas čeka, curo — rekao je hrapavo. Kimnula je pa ponovno pogledala Crispena. — Hoćeš li s nama, Crispene? Na kraju krajeva, ti si uvelike zaslužan za ovo vjenčanje. Crispen se toliko ponosno isprsio da je Ewanu izgledalo kao da će eksplodirati. Potom je zavukao ruku u Mairininu, a Ewan ju je uhvatio za drugu. Mairin je predala cvijeće Maddie na čuvanje i prihvatila Ewanovu ruku, ispreplećući prste s njegovima. Ewan je znao da je dobro odlučio. Ovo je njegova obitelj. Njegov sin i žena koja će mu postati majka. Privukao je Mairin bliže i stali su pred svećenika, a do njih su stali Alaric i Caelen. Okruženi najbližom obitelji, Ewan i Mairin izgovorili su zavjete. Mairin  je bila odlučna. Glas joj nije zadrhtao ni sekundu, nije ni na trenutak izgledala kao da se predomišlja. Gledala je svećenika ravno u oči, a kad je došao tren za to, isto je tako pogledala Ewana, zaklevši se da će ga poštivati i slušati. Kad ih je svećenik proglasio vjenčanima, Ewan se prignuo zapečatiti brak poljupcem. Mairin je tad ipak zastala. - Da se nisi usudio koristiti jezik — šapnula mu je. Ewanov je smijeh odjeknuo dvoranom i svi su ih okupljeni pogledali s iščekivanjem, želeći čuti što ga je toliko nasmijalo. Nije ih ni pogledao, gledao je samo svoju mladenku. Spustio je usnice na njezine, tople i mekane, ali nije tamo stao. Naravno da je upotrijebio jezik. 55

Kad su se razdvojili, ošinula ga je oštrim pogledom. Iscerio se veselo i uhvatio je za ruku, pa je povukao da je okrene prema klanu. Potom je podigao njihove ruke uvis i predstavio je svima kao novu gospodaricu klana. Klan ju je pozdravio toliko glasno da se lecnula, ali ponosno je uspravila glavu i nježno se nasmiješila, stojeći pokraj Ewana.  Jedan po jedan muški pripadnici klana dolazili su pred svoju novu gospodaricu i spuštali se na koljeno, prisežući joj vjernost. Isprva je Mairin zbunilo ovakvo dokazivanje odanosti i svaki put kad bi netko pred njom kleknuo, trznula bi se kao da bi najradije propala u zemlju. Ewan je sa smiješkom promatrao kako se polako navikava na svoju novu ulogu. Znao je da je odrasla daleko od svega, ali sada ju sada ju je sudbina sustigla. Kad se pred Mairin poklonio i posljednji vojnik, Ewan ju je uhvatio za lakat i poveo prema stolu na koji su Gertie i njezine pomoćnice iznosile pladnjeve pune birane hrane. U kutu je skupina glazbenika zasvirala veselu melodiju. Nakon gozbe plesat će se do predvečerja, kad će se Ewan i Mairin povući u postelju. Ewan i Mairin sjedili su na čelu stola, jer je Ewan želio da njegova nova supruga uživa jednaku čast kao on. Naredio je da donesu stolac i postave ga pokraj njegova, a kad je hrana poslužena, probrao joj je najbolje od svakog jela. Mairin je izgledala oduševljeno takvom pažnjom i čak mu je dopustila da je hrani s noža, a svako toliko pogledala bi ga i nasmiješila mu se toliko ljupko da je zaboravio disati. Sav smeten, prevrnuo  je vrč s pivom. Alaric i Caelen sjedili su svaki s jedne strane mladencima. Nakon što je i posljednji uzvanik dobio tanjur pun hrane, Alaric je ustao i zamolio da se stišaju. Podigao je čašu i pogledao Ewana i Mairin. —Za lairda i lady! — povikao je. — Neka im brak bude blagoslovljen zdravljem i brojnim sinovima! —Ili kćerima — promrmljala je Mairin toliko tiho da ju je čak i Ewan jedva čuo. Dok je slušao uzvanike kako glasno nazdravljaju, stisnuo je usta. Potom je dohvatio čašu i podigao je, pogledavajući Alarica. —I neka nam kćeri budu lijepe poput majke. Mairin  je zadržala dah, sretno pogledavši Ewana. Njezin je smijeh zapljusnuo dvoranu. Na njegovo golemo zaprepaštenje, nagnula se prema njemu, obujmila mu lice rukama i spustila mu na usnice glasan, sočan poljubac. Dvoranom je zatutnjalo odobravanje, a čak je i Caelen izgledao kao da se dobro zabavlja. Kad se Mairin odmaknula, Ewan je jedva znao kako se zove. Privinula se uz njega svojim mekim tijelom. Njegovo je tijelo odmah odgovorilo na taj dodir i našao se u neugodnoj situaciji da se želio promeškoljiti, a nije se smio ni pomaknuti, da se Mairin ne odmakne. Stoga je samo ostao sjediti, osjećajući se sve napetije svakoga trenutka. Kad je gozba bila napola gotova, svirači su zasvirali veselu skladbu na flauti. Vedra i brza glazba potaknula je nekoliko uzvanika na pljeskanje i udaranje u ritmu nogama po podu. Zapljeskala je i Mairin, nasmijavši se s čistim užitkom. —Znaš li plesati, curo? — upitao ju je Ewan. Čeznutljivo je odmahnula glavom. — Ne, u samostanu nije bilo prilike za ples. Vjerojatno bih se spotaknula da probam. —Nisam ni ja oličenje gracioznosti - odvratio je Ewan. - Snaći ćemo se nekako. Nagradila ga je još jednim osmijehom i stisnula mu ruku. Ewan se u tom trenu zakleo sam sebi da će plesati s njom koliko god bude željela, koliko god glupo pritom izgledao. —Lairde!

Lairde!

56

U dvoranu je utrčao stražar, isukana mača. Pogledom je potražio Ewana i odmak mu pritrčao. Ewan je ustao, instinktivno zaklanjajući Mairin rukom. Kad je dospio do njih i stao ni pola metra od Ewana, stražar je jedva disao. Alaric i Caelen skočili su na noge, čekajući vijesti. —Približava se vojska, lairde. Nose stijeg Duncana Camerona. Dolaze s juga. Kad sam krenuo prema vama, bili su na dva sata odavde.

57

13

Ewan

je opsovao glasno i sočno. Alaric i Caelen smrknuli su se, ali u pogledu im je bilo još nečega. Iščekivanja. Ewan je uhvatio Mairin za ruku, stisnuvši je toliko snažno da se malo trznula. — Okupi vojsku u dvorištu. Čekajte me — naredio je Ewan. Povukao je Mairin za ruku i ustao od stola, ali Alaric ga je zaustavio. — Kamo ćeš ti, pobogu? — Konzumirati brak. Zapanjena i otvorenih usta, Mairin je hitala uz stube. Ewan ju je vukao za sobom preskačući dvije po dvije, pa je morala trčati kako bi održala korak s njim. Ugurao ju je u njegovu sobu i zalupio vrata za njima. Mairin ga je zbunjeno promatrala dok se skidao. - Skidaj haljinu, curo — rekao joj je Ewan, odbacujući svoju tuniku na pod. Posve smetena, Mairin se svalila na rub kreveta. Kako to misli, skidaj haljinu? Ewan je već skidao čizme kad se sjetila da je dužnost žene razodjenuti supruga. Kako on ništa od toga ne zna? Spremna podučiti ga i o tome, ustala je i prišla mu. Na trenutak je prestao sa skidanjem i pogledao je kao da je sišla s uma. - Moja je dužnost skinuti vas, lairde. Ženina dužnost — dometnula je. — Sad smo vjenčani. Trebala bih vas ja skidati, i to u zajedničkoj sobi. Ewan se malo smekšao, podigao dlan do njezina obraza i nježno je pogledao, - Oprosti mi na ovome, curo. Neće uvijek biti ovako. Duncan Cameron jaše prema nama s vojskom. Nemam vremena zavoditi te slatkim riječima i nježnim dodirima — nabrao je čelo, mršteći se. — Morat ćemo ovo brzo obaviti. Ponovno ga je pogledala ništa ne shvaćajući, ali prije nego što je stigla bilo što upitati, Ewan je zgrabio vrpce njezine haljine i počeo ih razvezivati. Kad nije odmah uspio, nestrpljivo ih je potegnuo. —Lairde, što to radite? - promucala je. Mairin je ostala bez daha od šoka kad se tkanina haljine rasparala i mlohavo joj pala na ramena. Pokušala ju je vratiti na mjesto, ali Ewan ju je povukao nadolje, ostavljajući Mairin samo u donjem rublju. —Lairde — zaustila je, ali Ewan ju je ušutkao hvatajući je za ramena i spuštajući usnice na njezine. Dok ju je gurao natrag prema krevetu, uspio je izvući je i iz ostatka odjeće. Lairdove su hlače pale na pod sobe i Mairin je osjetila nešto toplo i kruto na koži. Kad je Kad je pogledala dolje i vidjela što je to, u šoku je razrogačila oči, ostavši zagledana u lairdovu muškost. Uhvatio ju je za bradu i podigao joj glavu da ga pogleda. Spustio je usnice na njezine, polegao je na postelju i nadvio se nad nju, oslanjajući se na dlanove da je ne zaguši svojom težinom. —Raširi noge, Mairin - šapnuo je posve blizu njezinih usnica. Zbunjena svime što se događa, Mairin je gotovo nesvjesno opustila bedra, a potom očajno ciknula kad joj je Ewan zavukao ruku između nogu i polako prešao prstima preko njezinih delikatnih nabora. Usnice su mu kliznule niz njezin vrat i dok joj je grickao kožu tik ispod uha, Mairin se naježila, osjetivši žmarce na koži ramena i grudi. Osjećala je uzbuđenje, ali i još nešto što nije znala opisati... Ali sviđalo joj se. — Oprosti mi, curo — glas mu je bio pun žaljenja. — Prokleto mije žao.

58

Mairin se namrštila, spuštajući ruke na Ewanova ramena. Pomaknuo se nad nju, prekrivajući cijelo njezino tijelo svojim, vrelim i čvrstim. Mairin nije shvaćala zašto se ispričava. Je li uobičajeno ispričati se usred ljubovanja? Osjetila ga je između bedara, krutog kao čelik, i opet joj je trebalo malo da shvati čime je dodiruje. Kad je shvatila, od panike mu je zarinula nokte u kožu. —Ewane! —Oprosti mi - šapnuo je. Zabio se u nju i ugodna omamljenost koja ju je maločas obavijala sad se raspršila, zamijenjena bolom koji joj je proparao tijelo. Vrisnula je i udarila ga po ramenima objema šakama. Niz obraze su joj potekle suze i Ewan ih je obrisao usnicama, obasipajući joj lice poljupcima. —Psst, curo — rekao je, pokušavajući je smiriti. —Boli me! —Oprosti mi — rekao je ponovno. — Oprosti mi, Mairin, ali ne smijem prestati. Moramo ovo obaviti. Oprezno se pomaknuo i još ga je jednom udarila. Razderao ju je, nije bilo drugog objašnjenja. —Nisam te razderao — rekao je promuklo. - Budi mirna, bol će proći. Malo se izvukao i Mairin se iznenadila kad je shvatila da ga njezino tijelo ne pušta. Već sekundu poslije ponovno se zabio u nju i još je jednom zajecala od bolnog osjećaja ispunjenosti. Do nje je s hodnika dopro nečiji povik i ukočila se. Ewan je opsovao, opet se pomaknuo, a Mairin  je samo ležala nepomično i u šoku, nesposobna nes posobna uopće pojmiti sve neugodne osjećaje os jećaje i osjete koji su je obuzeli. i

Ewan se pomaknuo još nekoliko puta i tada odjednom smirio, grleći je toliko čvrsto da je osjetila nemirne otkucaje njegova srca. Isto se tako naglo odmaknuo od nje i Mairin je shvatila da su joj su joj bedra ljepljiva, vlažna. Nije znala što bi sada trebala činiti, pa dok se Ewan oblačio, samo je mirno ležala. Kad je obuo čizme, prišao je krevetu i podvukao ruke pod nju. Možda će joj konačno sada reći neku od nježnosti kakve muževi šapuću nakon ljubovanja. Ali samo ju je podigao i kraće vrijeme grlio, a onda je odnio do klupice pred kaminom. Ništa ne shvaćajući, promatrala ga je kako skida platneni prekrivač s kreveta i provjerava krvavu mrlju na sredini. Presavinuo ga je nekoliko puta, pa joj dobacio pogled pun žaljenja. — Moram ići, curo. Poslat ću ti nekoga da se pobrine za tebe. Izašao je i zatvorio vrata za sobom, a Mairin je ostala sjediti i gledati za njim potpuno zbunjena. Nešto poslije u sobu je žurnim korakom ušla Maddie, promatrajući je sućutno. Zagrlila ju je. - Bit će sve u redu, damo — rekla je. — Blijedi ste mi, prestrašeni. Sad ćemo mi vama spremiti toplu kupku, manje će vas boljeti nakon toga. Mairin je bila previše užasnuta da postavi Maddie bilo koje od milijun pitanja koja su je mučila. Samo je sjedila kao obamrla, dok povici vojnika s dvorišta i topot kopita stotina konja nisu prekrili svaku njezinu misao. Tada joj je pogled pao na haljinu, bačenu na pod poput krpe. Poderao joj je haljinu. Vjenčanu haljinu. Nakon svih neočekivanih stvari koje su se danas dogodile, poderana haljina ne bi je trebala mučiti. Ali suze su joj navrle na oči, i prije nego što ih je stigla zaustaviti, slile su joj se niz obraze. Maddie je zamijenila plahte na krevetu, a potom se nastavila motati po sobi iako je bilo očigledno da nema više posla ondje. — Molim te — šapnula je Mairin. — Samo me ostavi samu. 59

Maddie ju je neko vrijeme sumnjičavo promatrala, ali kad je Mairin ponovila molbu, s oklijevanjem se okrenula i izašla. Mairin je dugo sjedila pred vatrom, koljena privučenih na prsa, zagledana u plamen što je jenjavao. Potom je ustala i oprala se, a kad je isprala i posljednji djelić kože, legla je i sklupčala se pod čiste pokrivače, previše umorna i tužna da se brine o vojsci Duncana Camerona. Ewan je poveo vojsku preko brda i niz strmu južnu padinu do granice svojega posjeda. Braća su  jahala uz njega. Do njih je stigao još jedan glasnik, na zapjenjenom konju: Cameron se i dalje brzo približavao. Nemaju vremena organizirati zasjedu, a Ewan to zapravo i nije želio. Izjahao je s gotovo cijelom vojskom, ostavljajući tek mali dio da čuva dvorac. Nema sumnje da će Cameron dovesti puno više vojnika, ali ratnici klana McCabe znat će to nadoknaditi vještinom. —Iza idućeg su brda, lairde — rekao je Gannon, približavajući konja Ewanovu. Ewan se osmjehnuo. Bliži se osveta. —Idemo sačekati Camerona na idućoj zaravni — rekao je braći. Alaric i Caelen podigli su mačeve i oko njih su odjeknuli povici ratnika, bučno odzvanjajući brdima. Ewan je podbo konja pa su se sjurili niz brdo i krenuli uz sljedeće. Kad su se uspeli do zaravni, Ewan je zastao i pogledao Cameronovu vojsku. Pogledom je prelijetao po ratnicima dok konačno nije pronašao svoj plijen. Duncan Cameron ponosno je sjedio u sedlu, od glave do pete u ratnoj opremi. —Cameron je moj! — doviknuo je svojim ratnicima. Tada se tiše obratio braći: — Vrijeme je da pošaljemo svima poruku. —Pobit ćemo ih sve? — smireno je upitao Alaric. Ewan nije bio tako miran. — Do posljednjega. Caelen je zamahnuo mačem. — Krenimo onda. Ewan je dao znak za napad i krenuo nizbrdo, a za njim i svi njegovi ratnici, i uskoro je dolina odjekivala tutnjavom konjskih kopita. Klan McCabe stuštio se na zaravan poput osvetničkog plamena, urlajući toliko divlje da bi se prestrašile i duše odavno mrtvih. Oklijevajući, kao da ne znaju bi li trebali napasti ili uzmaknuti, Cameronovi su se ljudi zaletjeli prema njima. U podnožju dva brda dvije su se vojske sučelile, mačevi ukrstili. Ewan je vještim zamahom mača onesposobio prvu dvojicu na koje je naletio, primjećujući da ga obojica gledaju iznenađeno, Čak i ustrašeno. Nisu očekivali ovoliku vještinu od njegova klana i Ewana je ta spoznaja zlurado razveselila. Brzo je provjerio kako ide njegovim ljudima. Nije se trebao brinuti. Caelen i Alaric za sobom su ostavljali brazdu probijajući se kroz Cameronove ljude, ostatak klana napadao je protivnike zapanjujuće okretno i brzo. Ewan je potražio Camerona pogledom i vidio da još uvijek nije sjahao. Stajao je u pozadini, izvikujući naredbe svojim ljudima. Ewan se probio do njega ni ne gledajući koga udara, zastavši tek kad su između njega i Camerona ostala svega dva protivnička vojnika. Prvome je zabio mač u prsa. Krv je zablistala na metalu dok je mahao mačem da zada udarac i posljednjoj prepreci prije cilja. Vojnik je prestrašeno pogledao Ewana pa Camerona. Podigao je mač iznad glave i zaletio se na Ewana, ali u posljednjem trenu ga spustio, okrenuo se i otrčao. Ewanove su se usnice izvinule u zadovoljan osmijeh kad je shvatio koliki je strah obuzeo Camerona. — Silazi s konja, Camerone. Ne želim ubiti i tako dobru životinju. Cameron je podigao mač, ne ispuštajući uzde, pa podbo konja. Zaletio se na Ewana, mahnito urlajući.

60

Ewan je odbio njegov udarac pa zavitlao mačem i odgurnuo Cameronovu ruku toliko snažno da mu je mač ispao. Poletio je zrakom i uz neugodan se mukli zvuk zabio u jedno od tijela što su ležala posvuda oko njih. Ewan se okrenuo dočekati novi napad, ali Cameronu nije bilo do toga. Podbo je konja i natjerao ga na prebrz galop neravnim stjenovitim terenom, dalje od bojišta i svojih ljudi. Ewan se okrenuo prema bojnom polju ljutito škrgućući zubima. Kukavica. Prokleta kukavica. Napustio je vojnike, ostavio ih da pomru i spasio vlastito dupe. Dao je znak svojim vojnicima da prestanu s bitkom, pa se počeo probijati prema braći. Na tlu je ležalo daleko više Cameronovih vojnika — nisu imali šanse protiv klana McCabe. Zapovjednik ostatka tih nevoljnika očito je došao do istog zaključka, jer im je povikao da se povuku. Nisu ga samo poslušali, nego su se dali u pravi bijeg. Za razliku od Camerona, zapovjednik nije bio kukavica. On nije pobjegao, poticao je ljude da se povuku ne odstupajući, štiteći im leđa — koliko god je mogao tako sam — da se uspiju spasiti. Ewan je dao vojnicima znak da krenu za ostacima Cameronove vojske, a on sam krenuo je za zapovjednikom. Kad ga je sustigao, na njegovu izmorenu licu vidio je da se prepušta sudbini. Ewan je Ewan je podigao mač i zakoračio prema njemu, a zapovjednik je ustuknuo korak pa podigao mač, očito spreman na borbu do smrti. Ewan je snažno zamahnuo i oštrice njihovih mačeva sudarile su se uza silan zveket. Zapovjednik  je bio stariji od Ewana i brže je ostao bez snage. Bio je i ranjen, gubeći krv. Ewanov mu je drugi udarac izbio mač iz ruke. Pao je na tlo zvečeći. Iz dubine zapovjednikova pogleda, Ewana je pogledala smrt. Znao je da mu dašće za ramenom i bio je spreman na nju, kao pravi ratnik. Pao je na koljena i pognuo glavu pred Ewanom priznajući poraz. Ewan ga je promatrao odozgor, trudeći se prigušiti bijes koji mu je buktio u nutrini. Je li i njegov otac ovako klečao pred Cameronom tik prije smrti? Je li se borio do posljednjeg daha ili je prihvatio neizbježnu smrt kao ovaj čovjek pred njim? Ewanov je mač dugo stajao nad glavom Cameronova zapovjednika, a tada je Ewan polako spustio ruke i osvrnuo se oko sebe po poprištu bitke, koja je jenjavala. Cameronovih je vojnika bilo posvuda po brdima. Neki su bili mrtvi, neki su još umirali. Neki su bježali, neki pak gonili konje do iznemoglosti da pobjegnu Ewanovim vojnicima. Zviždukom je dozvao konja i zapovjednik ga je iznenađeno pogledao, svjestan da je izbjegao već sigurnu smrt. Kad je Ewanov konj poslušno prišao i stao do njega, Ewan je dohvatio plahtu s Mairininom krvlju. Razvio ju je poput stijega i pustio da vijori na vjetru. Potom ju je smotao i dobacio zapovjedniku. —Odnesi ovo Cameronu — rekao je kroz stisnute zube, — To i moju poruku. Zapovjednik je uhvatio plahtu pa kimnuo da pokaže Ewanu da će poslušati. —Reci Duncanu Cameronu da je Mairin Stuart sada Mairin McCabe. Reci mu da Neamh Alainn nikada neće biti njegov.

61

14

Kad su Ewan i njegovi vojnici dojahali u dvorište, već je bila prošla ponoć. Bili su prljavi, zakrvavljeni, umorni, ali i presretni zbog tako jednostavne pobjede. Bilo je vrijeme za slavlje, ali Ewan nije bio raspoložen. Duncan Cameron je pobjegao, umaknuo osveti, i taj ga je osjećaj morio poput ustajalog piva u želucu. Želio ga je nabosti na mač i zbog onoga što je klanu učinio prije osam godina i zbog onoga što je priuštio Mairin. Naredio je ljudima da postave više stražara oko dvorca. Brak s Mairin potaknut će mnoge događaje i Ewan je znao da će morati poraditi na sigurnosti dvorca i udružiti se sa susjedima; možda s McDonaldom. Sad je takav savez postao nužan. Ali nijedna ga od tih briga nije mučila koliko Mairin. Žalio je zbog hitnje s kojom je prvi puta obavio bračnu dužnost, iako nije osjećao i krivnju. Krivnja je za one koji su pogriješili. Ewan nije volio ni griješiti ni priznavati da je pogriješio. Ali znao je da je iznevjerio curu i nije bio siguran kako će joj se odužiti za to. Dugo se kupao u jezeru s drugim vojnicima. Da nije znao da ga u krevetu čeka slatka supruga, zaspao bi u čizmama i ne bi se budio do jutra. Ovako je sprao sa sebe prljavštinu i krv, na brzinu se obrisao i uspeo u sobu. Jedva je čekao krevet, ne samo zato da se oduži Mairin za grubost nego i zato što je silno želio leći pokraj nje. Prije je kušao tek djelić slasti koje je nudila, a sada se njima namjeravao pošteno pogostiti. Tiho je otvorio vrata i ušao. Soba je bila u tami, na krevet je padalo tek slabo svjetlo napola ugaslog kamina. Mairin je spavala nasred postelje, kose rasute oko glave poput svilenog vela. Ewan je Ewan je kleknuo na krevet i nagnuo se nad nju, spreman probuditi je, ali tada je ugledao nekakvu grbu pod pokrivačem pokraj nje. Mršteći se, odmaknuo je pokrivač i ugledao Crispena stiješnjenoga uz Mairin, glave oslonjene na njezine grudi. Vidio je da Mairin čvrsto grli dječaka i mrštenje je zamijenio osmijeh. Cura već ozbiljno shvaća ulogu Crispenove majke. Spavali su stisnuti jedno uz drugo poput dva mačića za hladne zimske noći. S uzdahom je legao pokraj njih, mireći se sa spoznajom da noćas neće biti ništa od poljubaca i dodira. Privinuo se prsima uz njezina leđa, obgrlio i nju i Crispena jednom rukom i zarinuo lice u Mairininu mirisnu kosu. Nikad u životu nije brže zaspao. Kad se nekoliko sati poslije probudio, ustao je pazeći da ne probudi Mairin i Crispena. Obukao se u tami, ali dok se šuljao prema vratima, zapeo je za nešto vrhom čizme. Sagnuo se vidjeti što mu se ispriječilo na putu i ugledao Mairininu zelenu haljinu, onu u kojoj mu je izrekla bračne zavjete. Prisjećajući se da ju je poderao prethodne večeri bacajući Mairin na krevet, Ewan je dugo promatrao haljinu. Sjećanje na Mairinin zapanjen pogled i bol koja se u njima odražavala pokvarili su mu raspoloženje. Ma to je samo haljina. Podignuo ju je s poda i ponio sa sobom, silazeći niz stube. Iako je još bilo vrlo rano, dvorac je već bio pun života. Caelen i Alaric upravo su dovršavali zajutrak i kad je ušao, podigli su glave prema njemu. — Jedan dan braka i pretvorio si se u lijenčinu — podbo ga je Caelen. — Mi smo budni već cio sat.

62

Praveći se da ne čuje bratovo ruganje, Ewan je sjeo na čelo stola. Jedna je služavka odmah pritrčala s pladnjem hrane i spustila ga pred Ewana. —Koji ti je to vrag u ruci? — upitao ga je Alaric. Ewan je spustio pogled, tek tada shvaćajući da još uvijek čvrsto drži Mairininu zelenu haljinu. Nije odgovorio Alaricu, nego je samo ponovno pozvao služavku. — Je li Maddie već ustala? — Jest, lairde. Želite da odem po nju? —Odmah. Kratko se naklonila i trkom izašla iz dvorane. Nekoliko trenutaka poslije, ušla je Maddie. —Pozvali ste me, lairde'. Ewan je kimnuo. — Jesam — gurnuo joj je haljinu u ruku i prihvatila ju je, začuđena. — Možeš li  je pokrpati? Maddie je okretala haljinu, pregledavajući načinjenu štetu. —Mogu, lairde. Bit će mi dosta igla i konac, neće dugo trajati. —Popravi je onda... i vrati gospodarici kad budeš gotova. Maddie se samo vragoljasto osmjehnula, što je Ewana iživciralo. Mrgodno joj je rekao da se udalji. I dalje se smiješeći, Maddie je stavila haljinu pod ruku i otišla. —Poderao si joj haljinu? - iscerio se Caelen. —Ti znaš kako treba sa ženskama —rekao je Alaric, odmahujući glavom. — Osim što si je odvukao na kat na najbržu konzumaciju braka u povijesti, razderao si joj haljinu. Ewana je ovo razjarilo. — Nije ona nikakva ženska. Ona je sad član obitelji i očekujem da se o njoj izražavaš s poštovanjem koje dolikuje ženi tvoga lairda i tvojoj gospodarici. Alaric je podigao ruke kao da se brani i zavalio se u stolcu. — Nisam mislio vrijeđati. — Baš smo osjetljivi, ha? — rekao je Caelen. Ewan je mlađega brata ušutkao jednim pogledom. — Danas nas čeka puno posla. Alariče, ti ideš k McDonaldima. Oba su se Ewanova brata nagnula prema njemu preko stola, iznenađeno ga promatrajući. —Molim? Ewane, taj je gad oteo tvoga sina — zarežao je Alaric. —Tvrdi da nije imao pojma što radi njegov vojnik i da je taj sam kriv za otmicu. Dao ga je smaknuti — rekao je Ewan mirno. — Nije više prijetnja mojemu sinu. A McDonald želi savez. Zna da mu prijateljstvo s nama može donijeti samo dobro. Dosad nisam imao razloga udovoljiti mu, ali njegove su zemlje između nas i Neamh Alainna. Alariče, na tebi je da sve dogovoriš. —U redu - prihvatio je Alaric. — Polazim za jedan sat. Alaric je ustao i krupnim koracima izašao iz dvorane pripremiti se za putovanje. Ewan je brzo dovršio jelo, a tada su Caelen i on izašli na dvorište, gdje su vojnici već vježbali. Stali su i neko vrijeme promatrali parove vojnika u borbi. —Najvažnije je od svega da Mairin bude pod nadzorom bez prestanka — rekao je Ewan tiho. — Duncan Cameron neće tek tako odustati samo zato što smo vjenčani. Puno nas muka još čeka, a Mairin sve to vrijeme mora ostati na sigurnome, u dvorcu. Caelen je oprezno pogledao brata. — Da ti nije palo na pamet svaliti tu dužnost na mene. To je tvoja ženska. —I budućnost našega klana - rekao je Ewan tiho, ali gotovo prijeteće. — Ne gubi to iz vida dok mi govoriš što jest, a što nije tvoja dužnost. Odanost koju duguješ meni duguješ i njoj. —Ali moram li joj biti dadilja, Ewane? — Caelen je zvučao kao da ga i sama pomisao na to boli.

63

—Samo

je moraš štititi. Koliko to teško može biti? — upitao ga je Ewan. Domahnuo je svojim zapovjednicima da im priđu i p oslušali su čim su završili vježbe koje su izvodili. Gannonu, Cormacu i Diormidu ponovio je istu naredbu: Mairin mora biti pod nadzorom dan i noć. —Kako želite, lairde. Ali njoj se to neće svidjeti —rekao je Gannon. —Ne zanima me što će se njoj svidjeti — odbrusio je Ewan. — Zanima me samo je li na sigurnom i je li moja. Sva su trojica kimnula. —Nema potrebe uznemirivati je, ne želim da se osjeća nelagodno na mojem posjedu. Želim da ne skidate oka s nje, ali ponašajte se kao da se ovdje na svakoga tako pazi. —Možete nam mirne duše povjeriti sigurnost lady McCabe - rekao je Cormac svečano. Kad se uvjerio da su njegovi ljudi shvatili koliko je Mairinina sigurnost važna, Ewan je pozvao glasnika i napisao poruku kralju, kojom ga je obavijestio o braku s Mairin i zamolio da mu preda njezin miraz. Prvi puta u puno godina srce mu je kucalo u ritmu nade. Dosad ga je pratio ritam osvete, ali sada  je bio siguran da je blizu trenutak kada će naplatiti sva zla koja je proživio njegov klan. Mairinin miraz donijet će njihovu klanu blagostanje. Imat će obilje hrane. Imat će zalihe. Moći će prestati živjeti kao da su pod opsadnim stanjem. Iako je Ewan cijeli dan namjeravao odvojiti nekoliko časaka za razgovor s Mairin — doduše, ni sam nije bio siguran o čemu — vrijeme su mu progutale brojne obveze. Želio je i provjeriti kako  je raspoložena te joj ispričati kako su odbili napad Cameronove vojske. Sigurno će se bolje osjećati i mirnije spavati kad se uvjeri u njegovu sposobnost da zaštiti i nju i svoj posjed. Nije joj se mogao pridružiti ni na večeri, jer je rješavao probleme s vojskom, a kad je stiglo vrijeme za počinak, Ewan se stigao samo oprati u jezeru prije nego što se premoren odvukao uza stube. Pažljivo je odškrinuo vrata i vidio da je Mairin već legla, a sudeći po tihom, pravilnom disanju, i zaspala. Prišao je postelji s najboljom namjerom da je probudi, ali je još jednom pokraj nje ugledao Crispena. Uzdahnuo je. Sutra će im vrlo jasno dati do znanja da Crispen noći mora provoditi isključivo u vlastitoj sobi, u dnu hodnika. Za to nije dobio priliku. Od sekunde kad se Mairin probudila, izbjegavala ga je. Kad sve do poslijepodneva nije dobio priliku porazgovarati s njom, dosadilo mu je čekati i poslao je po nju, naređujući joj izravno da se pojavi pred njim. Kako se nije odazvala, poslao je Cormaca po nju, jer toga ju je dana čuvao Diormid. Cormac se vratio s izvještajem: Mairin je u kolibama kod žena, odazvat će se poslije. Ewan se namrštio, a Cormac promeškoljio i izbjegavao njegov pogled kao da se srami što je upravo on lairdu morao prenijeti poruku da je supruga odbila njegovu naredbu. Ewanu je postalo jasno da ih čeka puno ozbiljniji razgovor od onoga gdje spava njegov sin. Pr vo će joj morati priopćiti da se lairdova naredba sluša bez pogovora. Te je večeri dobro pazio da sjedne za stol kad i Mairin. Izgledala je nervozno, umorno. Pogled bi  joj poletio prema njemu svaki put kad je mislila da je ne gleda, kao da se pribojavala da bi mogao skočiti prema njoj preko stola i odvući je u krevet. Uzdahnuo je. S obzirom na njihovu prvu zajedničku noć, ne čudi ako je mori takav strah. Sad ga  je malo manje ljutila. Samo je Samo je bojažljiva. Na njemu je da je smiri, zaštiti. Zaštita mu je lako padala. Bit će beskrajno odan svojoj supruzi. Do kraja života neće joj ničega nedostajati. Ratnik u njemu to je mogao podnijeti, čak je i uživao u toj dužnosti. Ali nježnost, razumijevanje? Slatke riječi i tješenje? Pri samoj pomisli na bilo što od toga, želudac mu se prevrnuo. Misli su mu očigledno bile ispisane na licu, jer ga je Mairin uplašeno pogledala, pa odmah potom ustala i udaljila se od stola uz ispriku. Ne čekajući njegovo dopuštenje da ode iz dvorane, prišla  je 64

Crispenu i nešto mu šapnula. Dječak je Dječak je natrpao hrpu hrane u usta i brzo ustao, pa je uhvatio za ruku i zajedno su krenuli prema stubama. Ewan je odmah shvatio što ona izvodi: namjerno vodi Crispena u njihov krevet da izbjegne Ewana. Da ga to nije toliko naljutilo, bogme bi se nasmijao takvoj lukavosti. I on je dovršio večeru i ustao, kimajući Caelenu. Radije bi se otputio u bitku nego sad otišao u sobu i suočio se s mladom suprugom koju muče njemu nerješivi problemi. Možda bi joj za početak mogao održati lekciju o poslušnosti. Nakon toga će joj jednostavno joj jednostavno narediti da prestane biti tako bojažljiva. Sad kad je sve lijepo smislio, otišao je do sobe i naglo otvorio vrata. Mairin se prenula, okrenula prema njemu i iznenađeno ga pogledala. — Trebate li nešto, lairde? Podigao je obrvu, - Trebam se povući na počinak u vlastitom krevetu. Pocrvenjela je i privukla Crispena bliže. — Naravno, da. Inače ne liježete ovako rano. Nisam vas očekivala... Zašutjela je i još više pocrvenjela. Usta je čvrsto stisnula, kao da ne namjerava izgovoriti više ni riječi. Nije mogao odoljeti, a da se ne našali. — Nisam znao da si toliko dobro upoznata s mojim navikama, curo. Sad se više nije rumenjela, nego ga je ošinula nezadovoljnim pogledom. Ewan je odlučno podigao prst, spreman riješiti neke stvari. Pozvao je Pozvao  je Crispena prstom i kad se dječak gunđajući odvojio od Mairin i prišao mu, spustio mu je ruke na ramena. —Noćas spavaš u vlastitom krevetu. Mairin je bila spremna pobuniti se, ali zaustavio ju je ozbiljnim pogledom. Crispen je također izgledao kao da bi se najradije naglas pobunio, ali bio je predobro odgojen za to. Barem trenutačno. —U redu, tata. Mogu li poljubiti Mairin za laku noć? Ewan se nasmiješio. — Naravno. Crispen je pritrčao Mairin i ona ga je nježno zagrlila, pa mu spustila poljubac na tjeme. Crispen se potom vratio do Ewana i svečano stao pred njega. —Laku noć, tata. —Laku noć, sine. Ewan je čekao da dječak izađe, a tada se okrenuo prema Mairin. Prkosno je podigla glavu, gledajući ga gotovo drsko. Bila je spremna za bitku. Ovo ga je zabavljalo, ali prigušio je osmijeh. Previše se kesi u zadnje vrijeme, otkako je ona došla. —Kad izdam naredbu, očekujem da je poslušaš — rekao je. — Od tebe očekujem... ne, od tebe zahtijevam poslušnost i neću se pomiriti s prkosom. Stisnula je usnice još čvršće. Isprva je pomislio da ju je opet nečim prestrašio, ali tada je shvatio da ga bijesno promatra. —Čak i kad su te naredbe besmislene? — upitala je uvrijeđeno. Ewan je na ovo odgovorio podizanjem obrve. — Poziv da mi se pridružiš je besmislen? Želio sam razgovarati s tobom. Moje je vrijeme vrlo vrijedno. Otvorila je usta, ali ih odmah i zatvorila. Promrmljala je nešto sebi u bradu, ali nije uspio razaznati što. — Sad kad smo to riješili, molim da Crispen ubuduće spava u svojoj sobi. Cijenim tvoju odanost mojemu sinu, ali on ima svoje odaje, u kojima spavaju i druga djeca klana. —Trebao bi spavati uz roditelje — odbrusila je.

65

—Ponekad

i hoće, da, kad to okolnosti budu zahtijevale — složio se Ewan. — Ali prvih noći nakon vjenčanja bogme neće. promucala je. —Ne vidim kakve veze naše vjenčanje ima s time — promucala je. Uzdahnuo je, trudeći se ne izgubiti živce. Ta će ga cura dotući. —Teško ćemo ljubovati ako mali stalno bude u našem krevetu  —rekao je izazovno. Okrenula je glavu u stranu i stisnula šake opuštene preko trbuha. — Ako nemate ništa protiv, ja radije ne bih... ljubovala. —A kako ćemo onda napraviti dijete, curo? Nabrala je nos i pogledala ga bojažljivo, ali i nekako s nadom. —Možda ste već položili sjeme u mene. Morat ćemo pričekati i vidjeti. Ali očigledno je da niste vješti u ljubovanju, a ni ja nemam iskustva. Ewan je razjapio usta. Sigurno je krivo čuo. Nije vješt? Zatvorio je usta, pa ih ponovno otvorio, pa opet zatvorio snažno i glasno. Bio je u nevjerici. Slegnula je ramenima. — Svi znaju da su muškarci ili ratnici ili ljubavnici. Očigledno je u čemu ste vi vješti. Ewan se lecnuo. Pa ta mala ruga se njegovoj muškosti. Sav se skvrčio od takvih kritika. U njemu su se borili ljutnja i očaj, a o pobjedniku je odlučilo podrhtavanje Mairinine donje usnice. Bila je na rubu plača. Uzdahnuo je. — Jao, curo. I sam znam da sam prve noći bio vješt poput mladog konjušara.. Obrazi su joj porumenjeli i odmah se prekorio zbog takve sirovosti. Provukao je prste kroz kosu. osjećaš ugodno, ali znam da sam mogao —Ali bila si djevica. Ne znam što bih mogao učiniti da se osjećaš ugodno, dosta toga učiniti da ti bude ugodno. —Pristala bih na ugodno — rekla je čeznutljivo. Opsovao je. Koliko ju je povrijedio? Znao je da nije dobila ni strpljenje ni užitak koje je zaslužila. Ali znao je samo da mora konzumirati brak — nije imao vremena za zavođenje stidljive djevice. A sad se ta stidljiva djevica pretvorila u suprugu koja ga je tvrdoglavo odbijala. —Mairin, brak nam nije bio valjan prije toga. Nisam smio otezati s time. Da te se Duncan Cameron dočepao, naš bi brak bio poništen. Onda bi on konzumirao brak i njegovo bi dijete dobilo tvoje nasljedstvo. Usne su joj zadrhtale i oborila je pogled na svoje prste, koji su nervozno gužvali haljinu. Ewan je iskoristio taj njezin trenutak nepažnje i brzo joj prišao. Uhvatio ju je za ruke. Bile su male, nježne, meke i odjednom je bio još svjesniji koliko ga peče onakva grubost. Znao je da smije uzeti suprugu kako god želi. Znao je da je njezina zadaća ugađati njemu, da on ima pravo na svaku želju. Ali sjećanje na njezine suzne oči udarilo ga je u želudac poput šake. —Odsad neće biti tako. Podigla je pogled i vidio je da se zbunjeno mršti. — Neće? —Ne, neće. —Kako to? Opet se malo uvrijedio, ali i podsjetio samoga sebe da mora biti oprezniji s njom. — Jer sam prilično vješt u ljubovanju — rekao je. — A to ćeš i sama shvatiti. Zapanjeno ga je gledala. — Hoću li? —Hoćeš. Otvorila je usta i odmaknula se od njega, ali nije ispuštao njezine ruke. Toliko ju je naglo povukao prema sebi da mu se zabila u prsa. —Zapravo, pokazat ću ti koliko sam vješt. 66

—Hoćete

li?

—Hoću.

Progutala je knedlu i pogledala ga u oči, zbunjeno i ustrašeno. — A kada to, lairde? Prignuo se i spustio usnice na njezine. — Upravo sad.

67

15

Mairin

je spustila dlanove na Ewanove grudi, prije svega da se malo smiri, jer imala je osjećaj da pada u bezdan pred lairdovom nesmiljenom navalom na sva njezina osjetila. Sa željnim se uzdahom primaknula bliže, ne opirući se kad je ovoga puta liznuo njezinu donju usnicu, mameći je da rastvori usta. O ljubovanju možda nema pojma, ali u njegovim bi se poljupcima mogla utopiti. Možda bi ga mogla privoljeti da se zadrže na ljubljenju? —Uzvrati mi —mrmljao je laird.—Rastvori usta i daj da te okusim. Njegove su riječi kliznule njezinim tijelom poput baršuna i zadrhtala je, grudi su joj se napele, a bolna čežnja proširila se sve do dijelova koje se bojala i imenovati. Kako je moguće da je samo jednim samo  jednim poljupcem izazvao takvu reakciju? Prelazio je dlanovima preko njezina struka, preko ramena, uz vrat, i kad joj je dodirnuo lice, Mairin je vrelina tog dodira zapekla poput usijana željeza. Pomislila je da će je taj nježni dodir lagan poput dodira krila kakve ptice označiti poput žiga, ostaviti crveni trag na njezinim obrazima. Posve se prepustila poljupcu i dopustila mu da istražuje jezikom, toplim, grubim i grešnim. Osjećala se nemoćno, podjednako svjesna da bi ga trebala zaustaviti i da za to nije sposobna. Iskušenje je bilo presnažno: željela ga je osjetiti i ta joj je želja poput neprestanog ritma bubnjala u sljepoočnicama, u glavi, u svakom djeliću njezina bića. Stidljivo je prešla jezikom preko njegova i kad  je zastenjao, odmah se povukla, misleći da je učinila nešto krivo. Snažno ju je povukao prema sebi i još se jednom obrušio usnicama na njezine, ostavljajući je bez daha. — Još jednom — šapnuo je. — Okusi me. Mairin je zaključila da možda ipak nije učinila ništa krivo ako se lairdu svidjelo. Oprezno je liznula njegove usnice i rastvorio ih je, ih je, puštajući je da istražuje. Ohrabrena time, privinula se uz njega, vrela, uzdrhtala putenošću nečeg tako jednostavnog kao što je poljubac. Osjećala se ranjivo, izloženo, kao da je ogoljena pred njime samim time što joj dopušta da osjeti njezinu požudu koliko i ona njegovu. Željela ga je na sebi, željela je osjetiti njegovo tijelo na svojemu. Imala je osjećaj kao da će iskočiti iz kože od siline te želje. — Ovoga ću te puta skinuti kako se priliči — šapnuo je, nježno je gurkajući unatrag prema krevetu. Misli su joj bile mutne, jedva je razumjela što govori, ali ipak je shvatila da je ponovno pogriješio. Namrštila se. Zar će mu do kraja života morati davati upute? — Ja bih trebala skinuti tebe. To je dužnost supruge - rekla je. Zadovoljno se nasmiješio. — Samo ako ti ja naredim. A večeras namjeravam ja svući tebe i pritom uživati svake sekunde. Zaslužuješ dug uvod, curo. Večeras ću ti priuštiti  pravu svadbenu noć. Da se mogu vratiti u tu večer i ponoviti je kako treba, vjeruj mi da bih. Ali samo ti mogu dati utješnu nagradu. Mogu ti dati ovu noć. Od obećanja u njegovu glasu, Mairin je zadrhtala. Dodirnuo je njezino rame i spustio s njega haljinu, slijedeći usnicama trag prstiju. Mairin je zadrhtala. Prešao je usnama preko svakog djelića njezine kože, ljubeći je i svlačeći u isto vrijeme, dok nije s nje skinuo i posljednji djelić odjeće. Ostala  je stajati pred njim, gola, gležnjeva okruženih odjećom. — Prelijepa si — rekao je promuklo, a njegov topao dah prelio se preko Mairinine naježene kože. Podigao je dlan do njezinih grudi, obuhvatio jednu oblu, mliječnobijelu dojku i Mairinino je tijelo reagiralo. Bradavica joj se ukrutila, želucem se proširile iglice uzbuđenja. Ewan se prignuo i 68

liznuo ukrućenu bradavicu, a Mairin su izdala koljena. Svalila se na postelju i malo odskočila, smijući se tiho kad je Ewan poletio za njom. Nježno ju je pogurnuo na leđa i nadvio se nad nju, krupan, mišićav. Toliko je otvoreno proždirao njezino golo tijelo pogledom da je Mairin opipavala po krevetu u potrazi za pokrivačem, za bilo čime što bi je moglo malo zaštititi. Zaustavio joj je ruku i nježno je pogledao. — Ne skrivaj se, curo. Užitak si za oči. Nikad nisam vidio tako lijepu ženu. — Prešao je prstom preko njezina zaobljena boka pa se vratio do grudi i napetih bradavica. — Koža ti je meka poput najfinije svile. A grudi... podsjećaju me na zrele dinje spremne za ugriz. Pokušala je doći do daha, ali pluća su je pekla i svaki udah bio je prigušen. Disala je kratko, isprekidano, sa svakom joj se minutom sve više vrtjelo u glavi. Ewan je ustao i odmaknuo se, a Mairin je uhvatila panika. Kamo ide? Ali samo se počeo svlačiti, nestrpljivijim pokretima nego što je razodjenuo nju. Otresao je čizme s nogu i gotovo strgnuo tuniku i hlače, pa ih odbacio u kut sobe. Nije mogla izbjeći njegovo golo tijelo, nije mogla skrenuti pogled. Bila je hipnotizirana njegovom čvrstoćom, grubim obrisima oblikovanim radom i vježbom, ožiljcima među kojima je bilo i starih i posve novih. Nigdje na tijelu nije imao viška, čak su mu i prsa i trbuh, koji svima omekšaju s godinama, bili mišićavi. Njezin je ratnik bio čvrst, isklesan u borbi. Nervozno je progutala slinu i oborila pogled, spremna suočiti se s dijelom njegova tijela koji ju je ranije ozlijedio. Kad ga je ugledala, razrogačila je oči, tek sada shvaćajući koliko je velik. Ustuknula je i prije nego što je postala svjesna što radi. —Nemaj straha - promrmljao je, spuštajući se nad nju. — Ovoga te puta neću ozlijediti, Mairin. —Nećeš? Nasmiješio se. — Ne, curo. Neću. Uživat ćeš. —Hoću? —Hoćeš, da. —U redu — šapnula je. Poljubio ju je, usnice su mu bile tople i meke. Mairin je začuđeno shvatila da se osjeća ugodno, sigurno. Nije znala što da misli o svem tom ljubovanju, jer ovo je bilo posve drugačije nego prvi put. Ovo je bilo... jako ugodno. Nastavio ju je ljubiti, spustio usnice niz njezin obraz do vrata, tik ispod uha i niže, prešao  jezikom preko njezine kože i nježno je nježno je ugrizao. —O! Mairin je osjetila njegov osmijeh na vratu, ali nije se dao smesti, samo se spustio niže niz vrat do grudi i Mairin je poželjela opet se osjetiti kao kad joj je liznuo bradavicu. Odigla se od kreveta i privinula k njemu, a on je on  je shvatio što želi. Nije duljio i Mairin mu je na tome bila zahvalna, jer imala  je osjećaj da će se raspuknuti od želje. Spustio je usnice na njezinu bradavicu i snažno je usisao, a Mairin je izvila leđa. Zavukla mu je prste u kosu, uživajući u tom čudesnom osjećaju. Mijenjao je ritam, sad ubrzavao, sad nježnije grickao, kružeći jezikom po nježnoj koži oko bradavice, dražeći je dražeći  je pažljivo zubima. —Tako si slatka — promrsio je, pa preselio usne na drugu bradavicu. Uzdahnula je, ali zvučala je više kao da se guši bez zraka koliko je bila uzbuđena. Više nije osjećala hladnoću u sobi, tijelo joj je bilo prožeto toplinom kao da leži na livadi usred vreloga ljetnog dana, a sunce je grije sve do kostiju. Osjećala se kao da se topi. Ne skidajući usnice s njezinih grudi, spustio je dlan niz njezin trbuh, pa oprezno skliznuo između njezinih bedara. Kad je zavukao prst u njezine nabore, ukočila se.

69

—Psst,

curo. Opusti se. Čeka te samo užitak. Pronašao je prstom najosjetljiviji dio i nježno zaokružio prstom oko njega. Mairin je glasno uzdahnula, zadržala dah i zaklopila oči pred silinom užitka. Baš kao što je obećao. Osjetila je neobično stezanje tijela, napinjanje mišića, vrtoglavicu. Osjećala se kao da stoji na rubu provalije i tek što nije pala. —Ewane! Njegovo se ime samo skotrljalo s njezinih usnica i kroz izmaglicu užitka shvatila je da ga dosad nije izgovorila. Podigao je usta s njezine bradavice i čvršće ga je zgrabila za kosu, ali odmah shvatila da ga to vjerojatno boli i pustila, opuštajući ruke niz tijelo. Nije dugo izdržala, morala je nešto stegnuti. Ewan je jezikom dodirnuo kožu između njezinih grudi, pa se počeo spuštati niže, prema trbuhu. Disala je sve brže. Želudac joj se stezao. Izazovno je kružio oko njezina pupka, a tada — zapanjila se — krenuo još niže, spuštajući se i tijelom prema rubu kreveta, prema mjestu koje je maločas dodirivao prstima. Ne bi valjda. Pa to se ne priliči. Ali ipak jest. Priljubio je usta uz njezino tijelo, prelazeći jezikom preko njezine vreline toliko požudno da je zadrhtala, zatresla se kao da ju je udario grom. Trebala bi mu reći da prestane. Morala bi ga upozoriti da ovo nije čedno. Morala bi ga podučiti što se priliči, a što ne, ali nizašto na svijetu nije mogla prevaliti te riječi preko usta. Mislima joj je tutnjala samo želja da nikada ne prestane. Ne prestaj. —I neću—promrmljao je uz najintimniji dio njezina tijela i Mairin se ukipila, stegnuvši noge oko njega zbog panike. Nježno ih je razmaknuo. —Opusti se. Pokušala je. Doista se trudila opustiti, ali njegov ju je jezik izluđivao, vreo i izazovan. Preplavio  ju je j e užaren val užitka, zapalivši joj jo j utrobu. utro bu. Pogled Pogl ed joj se zamaglio, stezala je pokrivače toliko t oliko čvrsto č vrsto da joj je iz prstiju nestalo i krvi i osjeta. Njezino joj tijelo više nije pripadalo: izvijalo se uvis prema njemu, grčilo, bedra su joj podrhtavala kao da su od želatine. —Spremna si za mene, curo. Glas mu je bio dubok, promukao, očajan od žudnje. Mairin ga je pogledala i vidjela da je gleda divlje, pohotno, blistavim pogledom. — Jesam li? — šapnula je. —O, da. Iznenadila se koliko se brzo našao nad njom, poduhvatio njezinu stražnjicu jednom rukom i uvukao se između njezinih bedara. Osjetila je kad ju je dodirnuo, krut i vreo. Prignuo se sasvim blizu, spustio usnice na njezine i ovoga puta Mairin se odmah prepustila, ni ne pomišljajući da ga poučava što je što  je dolično, a što nije. Čim je rastvorio usta, ugurala je jezik u njih, ne čekajući da je potakne. —Drži se — promrsio je između dva vrela poljupca. Podigla je ruke na njegova široka ramena i zabila mu nokte u kožu, ljubeći ga opet, osjećajući ga, upijajući ga i udišući sa svakim udahom. Nije ni osjetila da se miče dok joj nije odigao bokove od postelje i oprezno ušao u nju. Ovoga je puta osjetila samo ugodu i zapitala se kako je to moguće.

70

 Još ju je jednom poljubio pa spustio čelo na njezino i pogledao je izbliza. Mairin je opet primijetila da oko njegovih crnih zjenica blista krug zelene boje. — Opusti se — šapnuo je ponovno. — Neće boljeti. Pridigla je usnice na njegove i poljubili su se nježno, jedva se dodirujući. - Znam. Doista je i znala da će ovoga puta biti drukčije. Nije žurio. Nije osjećala ni strah ni nelagodu. Tijela kao da su im bila stopljena jedno uz drugo i potpuno se prepustila i njemu i užitku. Beskrajno polako pomaknuo je bokove i Mairin je osjetila kako se otvara, propuštajući ga dublje u sebe. I ovoga je puta osjetila kako je ispunjava, ali bez bola, bez nelagode ih iznenađenja. — Još malo — šapnuo je. Ovo ju je iznenadilo, ali opustila se i pustila da uđe u nju do kraja, zadržavajući dah. Tada ju je posve okružio, privukao k sebi i zagrlio, pomičući se polako, zavodljivo, opojnim ritmom koji ju je izluđivao. Mišići njegovih leđa stezali su se, napinjali — osjećala ih je pod prstima dok je panično tražila nešto za što se može uhvatiti usred ove oluje osjeta. Micao se sve brže, zabijao u nju snažnije, zrak je bio ispunjen iskrama, vreo. Pogledi su im se susreli. — Omotaj noge oko mene — rekao joj je. — Drži me čvrsto. Mairin je poslušala, obuhvaćajući ga cijelim tijelom. Pomislila je da se nikada neće raspetljati. Iznutra je gorjela, bila na rubu eksplozije, nemirna. Željela je vrhunac, željela je nešto što nije znala imenovati. Svaki je udah bolio, pa je zadržala dah. Zaboljelo je i to, ali nije udahnula. I tada se razletjela na tisuće djelića, rasula poput niti nedovršene tapiserije. Vrisnula je, ili je barem pokušala, ali Ewanova su usta poklopila njezina i prigušila njezin strastven jecaj. Nije imala kontrolu nad vlastitim tijelom. Nije mogla razmišljati. Samo je osjećala, bespomoćno ležeći u Ewanovu naručju dok joj je on šaptao slatke riječi na uho. Posve izvan sebe od užitka, čak i zbunjena, potražila je Ewanov pogled, ali njegove su oči bile zaklopljene od ekstaze. Još se jednom snažno zabio i svršio u nju, duboko, a potom klonuo i njihova su spojena tijela utonula u postelju. Mairin je zarinula lice u udubinu pod njegovim grlom, toliko zadovoljena i toliko iscrpljena da je razmišljala o tome da ostatak godine provede u krevetu. Ewan je dugo ležao, odmarajući se, a tada se konačno podigao s nje i otkotrljao u stranu. Zagrlio ju je i privukao k sebi. Pomilovao ju je po kosi, a potom joj spustio poljubac na sljepoočnicu i ostao ležati obraza priljubljena uz njezin. Mairinin posve iscrpljen um nije mogao pojmiti što se dogodilo. Bila je sposobna tek za  jednu  jasnu misao. —Ewane? — šapnula je. Nije odmah odgovorio. — Reci. —Bila sam u krivu. Okrenuo se prema njoj, grebući joj obraz bradom. — Kako to misliš? —Vrlo si vješt u ljubovanju. Tiho se nasmijao i privukao je još bliže k sebi. Mairin je glasno zijevnula, zavukla se dublje u njegov zagrljaj i zaklopila oči.

71

16

Kad se Mairin probudila, neko vrijeme nije mogla doći k sebi. Nekoliko je puta trepnula da se razbistri. Glava joj je još uvijek bila mutna, ali tijelo, iako pomalo ukočeno i s pokojom modricom, bilo je gipko i odmorno. Pomalo mlohavo, doduše, kao da je predugo ležala u bačvi punoj vruće vode. Sunce je virilo kroz prozor na kojem više nije bilo krzna i po njegovu položaju shvatila je da je spavala dulje nego što je namjeravala. Gertie se ovo neće svidjeti i Mairin je bilo jasno da će morati čekati ručak. Tko zna, možda već i  jest vrijeme za ručak. U mislima se vratila na prethodnu noć i u dnu trbuha odjednom osjetila vatru koja joj se proširila cijelim tijelom i zažarila joj obraze. Uspravila se u krevetu i shvatila da je posve gola, pa je brzo zgrabila pokrivače i navukla ih sve do brade. Ali odmah ih  je odbacila: pa sama je u sobi. Nitko je neće vidjeti. Ipak, brzo se izvukla iz kreveta i odjenula. Kosa joj je bila raščupana, a obrazi još uvijek vreli, što je provjerila i dlanom. Vjerojatno izgleda kao da je ispala iz kamina. Rekla je lairdu da nije vješt ljubavnik, a on joj je pokazao koliko griješi. O, koliko je samo griješila. Uvjerio ju je potezima za koje nije ni znala da postoje. Ta njegova usta... taj jezik. Opet se zacrvenjela od glave do pete, pa zaklopila oči, zgrožena. Kako će ga ikada više pogledati u oči? Mairin je obožavala majku Serenity, vjerovala joj je više nego ikome. Časna majka uvijek je bila dobra prema Mairin. Strpljiva. Bila je strpljiva poput Joba kad je Mairin trebalo nešto objasniti, ponavljati koliko god je puta bilo potrebno i odgovarati na sva pitanja kojima ju je Mairin zasipala. Ali Mairin je sve više shvaćala da je časna majka iz poduke izostavila puno toga o ljubovanju. I o ljubljenju. Namrštila se razmišljajući o tome koliko su se lekcije časne majke razlikovale od stvarnosti. Ako  je majka Serenity pogriješila u tome, u čemu je još pogriješila? Mairin se odjednom osjećala poput neznalice koja treba naučiti puno o svemu. Odlučno je zaključila da mora potražiti pomoć. Mogla bi upitati Christinu... ne, ona je premlada. I neudana. Gertie joj tjera strah u kosti svojim oštrim jezikom, a i vjerojatno bi joj se samo nasmijala u lice i potjerala je iz kuhinje. Ostaje joj Maddie. Ona je starija od Mairin, vjerojatno zna više o životu. Uostalom, Maddie je udana, pa će sigurno znati kako se ljubuje i radi li to laird ispravno. Kad je smislila plan, Mairin je raščešljala zapetljanu kosu i splela je uredno, da barem ne izgleda kao da je provela noć divljajući. Potom je izašla iz sobe i spustila se. Na svoju veliku žalost, shvatila je da je Cormac čeka na dnu stuba. Čim je ušla u dvoranu, ustao  je i u tren oka našao se pokraj nje. Dobacila mu je nezadovoljan pogled, ali samo se nasmiješio i pozdravio je. Da ga ne ohrabri, Mairin je odlučila praviti se da ga ne vidi i uputila se ravno u kuhinju, spremajući se na Gertien bijes. Ali kad je kad  je stigla do kuhinjskih vrata, pokolebala se. Kuhinja je odjekivala zveketom lonaca, ali glasniji od toga bio je Gertien glas. Urlala je na jednu svoju pomoćnicu, vidno nezadovoljna. Možda i nije pravi trenutak za žicanje doručka od mrzovoljne kuharice ovako kasno. — Cormac? —Recite, moja damo. 72

—Znaš

li kad će ručak? Priznajem da sam jutros dugo spavala. Ali nisam najbolje spavala — dometnula je brzo da Cormac ne bi pomislio kako je probdjela noć iz nekih drugih razloga. Prekrio je smiješak nadlanicom, pa se malo uozbiljio. Mairin mu je dobacila prijekoran pogled,  jer su mu misli bile ispisane na licu. —Sigurno se svima pohvalio — promrsila je. —Nisam vas čuo, damo? — rekao je Cormac, priginjući se bliže. —Ma ništa. j oš jedan sat. Ako želite, mogu zamoliti Gertie da vam — Još malo pa je vrijeme za ručak. Možda još nešto da i prije toga. Mairinin se želudac oglasio već i na samu pomisao na hranu, ali oprezan pogled prema kuhinji iz koje je doprlo još buke bio je dovoljan da je odgovori od jela. —Ne, čekat ću ručak. Ionako moram nešto obaviti. Okrenula se i žustro krenula niz stube prema dvorištu, nadajući se da će Cormac odustati, ali pratio ju je ne posustajući. Kad je izašla, dočekalo ju je blistavo sunce koje joj je zagrijalo lice. Ipak, dan je bio prohladan, a šal koji joj je dala Maddie ostavila je u sobi. Nije joj se dalo penjati po njega. Ali možda... Okrenula se prema Cormacu, slatko se smiješeći. — Ostavila sam šal u lairdovoj sobi, a hladno je. Bi li ti bilo teško otići po njega? —Naravno da ne bi, damo. Ne želimo da se prehladite. Lairda bi to jako naljutilo. Pričekajte me ovdje, eto me brzo. Mairin je strpljivo stajala nekoliko sekunda, ali čim je Cormac ušao u dvorac, udaljila se još žustrije nego prije, zaobilazeći dvorište. Putem je zaustavila dvije žene da ih upita gdje bi mogla naći Maddie. Rekle su joj da je Maddie gotova s jutarnjim dužnostima i u svojoj je kolibi, pa je Mairin požurila prema urednom nizu koliba što su stajale uz lijevi bok dvorca. Kad je stigla do Maddienih vrata, Mairin je duboko udahnula i pokucala. Nakon nekoliko sekunda, Maddie je otvorila i iznenadila se ugledavši Mairin. —Damo Mairin, mogu li vam kako pomoći? Mairin se osvrnula kako bi se uvjerila da joj Cormac nije za vratom. —Možeš. Odnosno, nadam se da možeš. Trebam poduku — rekla je tiho. — Nasamo. Maddie se odmaknula i pustila Mairin da uđe. —Naravno, izvolite. Želite li nešto pojesti? Baš podgrijavam zečji gulaš. Moj muž voli poštenu porciju gulaša za ručak, ali još se neko vrijeme neće vratiti. Prisjećajući se propuštenoga doručka i glasnog negodovanja želuca, Mairin je onjušila zrak i udahnula miomiris koji se širio iz Maddiene kuhinje. — Ako ti nije teško... Prespavala sam doručak — rekla je žalosno. Maddie se nasmiješila i dala Mairin znak da je slijedi do kutka u kojem je gorjela vatra. — Čula sam da je Gertie jutros jako lose volje. Mairin je kimnula. - Jest, silan me strah uhvatio kad sam prišla kuhinji kuh inji nakon nako n što sam propustila doručak. Maddie je privukla stolicu i ponudila Mairin da sjedne, a tada joj otišla nagrabiti gulaša. Pružila  je posudicu Mairin pa sjela nasuprot njoj za stol. —A sada, damo, recite kako vam mogu pomoći. Prije nego što je Mairin stigla otvoriti usta, netko je zakucao na vrata. Maddie se namrštila, ali je otišla otvoriti i tren poslije vratila se s Christinomi Berthom. Kad su ugledale Mairin za Maddienim stolom, iznenađeno su je su je pogledale. —Damo! — povikala je Christina. — Baš smo došle upitati Maddie zna li gdje ste. Cormac je preokrenuo cijeli dvorac naglavce pokušavajući vas pronaći. 73

Mairin je uzdahnula. - Nagovorila sam ga da mi ode po šal da mogu zbrisati i doći k Maddie. Treba mi njezin savjet, i to o osjetljivoj temi, pa nisam željela da Cormac čuje naš razgovor. Bertha se široko osmjehnula. - Nije da mu moramo reći gdje ste. Mairin je zahvalno kimnula, misleći da će njih dvije sada otići, ali obje su sjele za Maddien stol, a Bertha se čak znatiželjno nagnula prema njoj. —Kakva vas osjetljiva tema muči, damo? Sve ćemo vam pomoći. Sada ste naša gospodarica. —Možda tema ipak nije za vas — prekorila ju je Maddie. Mairin je kimnula. — Stvarno je delikatno. Obrazi su joj se zažarili i bila je sigurna da je pocrvenjela. —Aha, ženske stvari - Berthi je u trenu sve postalo jasno. — Slobodno nam kažite, damo. Jako smo diskretne. Maddie je usrdno kimala, a Christina ih je samo začuđeno promatrala. —Dakle — počela je Mairin nevoljko. — Možda da vam prvo kažem zašto ovo pitam. Malo me zbunjuju proturječne stvari. Majka Serenity podučila me ljubovanju... —O, Bože blagi — promrmljala je Bertha. — Nemojte mi reći da ste sve što znate o tome naučili u samostanu. Mairin ju je zapanjeno pogledala. - Majka Serenity znala je sve što treba znati! Ne bi mi lagala. Možda sam ja samo pogrešno shvatila njezine upute. Razgovarale smo o mnogim stvarima, znate. Maddie je odmahnula glavom i frknula nosom. - Recite vi nama što vas zanima, dijete. Vjerujte nam, koliko god majka Serenity imala dobre namjere, nije vas mogla naučiti sve što trebate znati. —Dakle, podučila me kako se treba ljubiti, ali laird... — zastala je, prestravljena pomisli da bi trebala dovršiti rečenicu. —Nastavite — potaknula ju je Christina, znatiželjno je promatrajući, naginjući se još malo bliže. —Laird je upotrijebio jezik, eto. Majka Serenity nije spomenula ni riječju da bi jezik mogao imati veze s ljubljenjem. A sve mi je jako detaljno objasnila. Maddie i Bertha su se nasmijale, razmjenjujući znalački pogled. —Recite nam, damo, je li vam se svidjelo to što je laird učinio? — upitala je Maddie. Mairin je kimnula. —  Jest, priznajem. A priznajem da sam i ja napravila što i on. Bilo je sasvim ugodno. Ali ne razumijem... —Ljubljenje s jezicima? — Christina je razrogačila oči. Maddie ju je namršteno pogledala pa zamahnula rukom da je ušutka. — Ti si premlada za ovaj razgovor, mala. Lijepo izađi i stani pred vrata pripaziti da nas Cormac ne iznenadi. Mairin je primijetila da se Christina na ove riječi snuždila, ali nije se usprotivila. Maddie i Bertha posvetile su joj punu pažnju tek kad su se vrata zatvorila za Christinom. — Je li to sve što ste željeli pitati? — potaknula ju je Maddie. Mairin se promeškoljila, pitajući se bi li bilo bolje da zaboravi sve ovo, istrči suočiti se s Cormacom i istrpi lekciju zbog bježanja. —Hajde, curo — rekla joj je Bertha nježno. — Pitaj što želiš. Nećemo nikome reći. Mairin se nakašljala. — Ovaj, stvar je u tome da sam lairdu rekla da je nevješt ljubavnik. Obje su žene izgledale toliko užasnuto da je Mairin požalila što je otvorila usta. Potom su obje prasnule u smijeh. Toliko su se veselo, dugo i glasno smijale, da su im suze potekle niz obraze. —I kako je to laird primio? — protisnula je Maddie između dvaju naleta smijeha. —Ne bas dobro — promrmljala je Mairin. — Ali poslije sam mu rekla da nisam bila u pravu. Bertha se vragolasto osmjehnula. - A jesi, ha?

74

Maddie je usrdno kimala glavom. — Dokazao ti je da si u krivu, ha? Ne smiješ suditi o njemu prema prvoj noći, curo. To je bio prvi put, nije mogao previše popraviti stvar. Bolje je to brzo riješiti, kažem ja.  je... —Ali laird je... —Što je učinio? — upitala je Bertha. —Nešto nepristojno — crvenjela se Mairin. Maddie je ovoga puta prigušila smijeh prekrivajući usta dlanom, ali oči su je su  je izdale. — Ali i to ti se svidjelo, je li tako? — Jest — priznala je Mairin. — No, radio je takve stvari... —Kakve stvari? —Stvari koje uključuju usta — izvalila je Mairin šapatom, naginjući se prema njima. — Dolje. I na mojim... —Grudima? — dovršila je Bertha. Mairin je zažmirila, sva posramljena, pa kratko kimnula. Maddie i Bertha zakikotale su se, zavalivši se u stolicama. —Pa čini se da je momak sve učinio kako treba —rekla je Maddie s očitim odobravanjem. — Imaš sreće da si dobila supruga vještog u postelji. Ne prođu sve žene tako. Mairin se namrštila. — Ne? Bertha je odmahnula glavom. — Nemoj nikome reći da sam ovo rekla, ali mojem je Michaelu trebalo nekoliko godina da nauči što je što je što. š to. Da se ja nisam dobro posavjetovala s nekoliko nek oliko iskusnijih žena, još ne bi ništa znao. —I s mojim je Ranoldom bilo isto tako - rekla je Maddie. -Uvijek je previše žurio. Tek kad sam mu priprijetila da će ostati bez zabave, odlučio je poraditi na vlastitoj vještini, Mairin se vrtjelo u glavi od tog razgovora. Intimna tema druge dvije žene kao da nije ni najmanje dovodila u nelagodu, a ona je sama bila spremna propasti u zemlju od srama. Maddie je pružila ruku preko stola i uhvatila Mairininu. Stisnula ju je, smiješeći se. - Dat ću ti savjet, curo. Ako ti nije neugodno. Mairin je kimnula. —Nije dovoljno da muž bude vješt. Moraš i ti nešto ponuditi. Bertha je žustro kimala glavom. — Tako je, da, da. Ako ti suprug bude zadovoljan u krevetu, neće gledati uokolo. Gledati uokolo? Mairin ih je užasnuto promatrala. — Želite reći da bi mi laird mogao biti nevjeran? —Ne, ne bismo mi ništa ružno rekle o našem lairdu. Ali istina je da je bolje spriječiti nego liječiti. Želiš da bude zadovoljan, vjeruj nam. Muškarci su znatno podatniji kad su zadovoljni. Maddie je pljesnula Berthu po ramenu i nasmijala se. — O, da, to je, bogme, istina. Puno je lakše tražiti uslugu nakon runde u krevetu. Podatniji. Ovo se Mairin svidjelo. Ali sad kad su spomenule činjenicu da bi Ewan mogao postati nevjeran, ništa joj se drugo nije motalo po glavi. Ma ne bi valjda? —Što moram znati? — upitala je. —Pa, za početak, rekla si da je koristio usta. Dolje, kako si rekla — Bertha je namignula. — Možeš i ti tako, curo. Od toga će podivljati, to ti jamčim. Mairin je bila sigurna da joj se na licu očitava koliko joj je sve ovo skupa nejasno. I koliko se zgraža. Zaustila je postaviti potpitanje, ali prizor onoga što je Bertha predložila nije joj izlazio iz glave. —Kako?... — pokušala je ponovno, ali je opet stala. Kako da to uopće pita? 75

—Ostavila

si curu bez riječi - rekla je Maddie prijekorno. Bertha je slegnula ramenima. — Nema smisla okolišati. Mora od nekoga naučiti, a majka Serenity očigledno nije bila ni od kakve koristi. Maddie je spustila ruku na Mairininu. — Bertha ti želi reći da muškarci vole ondje dolje isto što radiš dok se ljubite s jezicima. Bertha se kratko nasmijala. — Ma, daj reci stvari kako jesu, Maddie. Stavi ga u usta. Mairin je sad bila uvjerena da je blijeda poput vapna. Usta? —Pa tebi se svidjelo, jesam li u pravu? — rekla je Bertha. — Muškarcima se jednako sviđa. I oni vole dodir ruke, jezika, usta. Mairin se zamislila: doista je uživala u svakom Ewanovu dodiru. U poljupcima. U svemu što je izvodio jezikom, koliko god to nepristojno bilo. —Znači da... stavim u usta... njegov... — nije mogla ni izgovoriti tu riječ. — To se nikako ne priliči! Bertha je zakolutala očima, a Maddie prasnula u smijeh. —Ništa se u ljubovanju ne priliči —rekla je mudro. — Ako je previše pristojno, sigurno nije zabavno. Bertha je kimala glavom, stisnutih usnica. — Nema ništa loše u malo nepristojnosti u postelji. Mairin je jedva vjerovala vlastitim ušima. Morat će sama razmisliti o svemu tome. Baš je namjeravala zahvaliti Maddie i Berthi i krenuti, kad ih je prenulo lupanje na vratima. Maddie je ustala i otišla otvoriti, a Mairin i Bertha krenule su za njom. Mairin je bila prilično sigurna da zna tko lupa, ali kad je Maddie otvorila vrata, shvatila je da je situacija puno gora. Pred njima nije stajao Cormac, kao što je očekivala. Gledao ju je Ewan, smrknut i ruku prekriženih na prsima. Pokraj njega stajao je Caelen. Christina je stajala iza njih, sva snuždena. —Imaš li mi što reći? — upitao je Ewan.

76

17 Mairin

nije odgovorila suprugu, nego se samo okrenula prema Berthi i Maddie i pristojno se naklonila. — Zahvaljujem vam na savjetima. Kad se ponovno posvetila Ewanu, shvatila je da je još uvijek gleda kao da bi je najradije udavio, a Caelen kao da im oboma zamjera što su mu naredili da traži Mairin kao da je kakva dadilja. Izašla je iz Maddiene kolibe i pokušala se progurati pokraj Ewana, ali nije se micao. Pogurnula ga je, ali bio je posve nepomičan. Konačno je otkoračila i pogledala ga. — Željeli ste razgovarati sa mnom, lairde? Ewan je glasno uzdahnuo pa je ne baš nježno zgrabio za nadlakticu. Mairin je domahnula pozdrav ženama, a tada ju je Ewan odvukao. Malo je posrtala pokušavajući održati korak s njime, ali trudila se ne pasti, jer je znala da bi je ovako ljutit samo nastavio vući po tlu. Osvrnula se i spazila Caelenov pogled. Slijedio ih je izbliza i pogledala ga je mrzovoljno, kao da mu želi poručiti da ih ostavi same, ali ta ga se njezina neizrečena molba za privatnošću ni najmanje nije dojmila. Kad su se poprilično udaljili od koliba, Ewan je konačno stao. Nadvio se nad nju poput kakva osvetnika željna krvi i iako se trudila biti hrabra, Mairin se iznutra stisnula i odjednom postala mala poput makova zrna. Laird je ljutit, znala je. Ili ne - nije 145

samo ljutit, ta riječ nije dostatna da se opiše njegovo stanje. Laird je bijesan. Trebalo mu je nekoliko minuta i nekoliko pokušaja da konačno uobliči u riječi ono što joj je želio prigovoriti. Usta su mu se otvarala i zatvarala, ogledavao se uokolo kao da se pokušava smiriti. Mairin je pokorno čekala da Ewan nešto kaže, ruku prekriženih na trbuhu, promatrajući ga odozdol vrlo nevino. —Ni ne pokušavaj me smekšati tim svojim očima — zagrmio je konačno Ewan. — Odbila si poslušnost. Opet. Na najboljem sam putu da te dam zaključati u toranj. Zauvijek! Kad Mairin nije ništa rekla na tu prijetnju, Ewan je glasno izdahnuo. —Slušam! Kako mi možeš objasniti zašto si poslala Cormaca da ti nešto obavi i potom zbrisala od njega? —Trebala sam razgovarati s Maddie — rekla je Mairin. Ewan ju je dugo promatrao bez riječi. — To je sve? Oglušila si se na moju naredbu i dovela se u opasnost da bi razgovarala s Maddie? —O delikatnoj stvari — rekla je Mairin kao da se brani. Ewan je zaklopio oči, mrmljajući nešto što nije razaznala. Da on to ne broji? Zašto bi baš u ovom trenu vježbao matematiku? —I nisi mogla pustiti Cormaca da te otprati do Maddiene kolibe? Zgroženo ga je pogledala. — Ne! Naravno da nisam! Tema nije bila za muške uši. Bila je privatna i nisam je željela raspravljati pred drugima. Ewan je podigao pogled prema nebu. — Pa mogao je čekati ispred kolibe. —I nešto načuti kroz prozor! — pobunila se Mairin. —Moje je vrijeme previše dragocjeno da bih te tražio po dvorcu svaki put kad se tebi razgovara o ženskim temama! — odbrusio je Ewan. — Odsad će te stalno na oku držati moja braća ili moji

77

zapovjednici. Ako još jednom izvedeš nešto ovakvo, završit ćeš u sobi, pod ključem. Jesam li bio  jasan? Caelen ovime nije bio ništa više oduševljen od Mairin: užasnula ga je Ewanova odluka i negodovanje zbog dužnosti dadilje jasno mu se ocrtavalo na licu. - Rekoh, jesam li bio jasan? Mairin je nevoljko kimnula. Ewan se okrenuo prema Caelenu i uperio kažiprst u njega. — Ostani s Mairin. Mene čekaju dužnosti. Mairin se nije svidjela Caelenova grimasa, pa mu je isplazila jezik čim se Ewan okrenuo i otišao prema vježbalištu. Caelen je prekrižio ruke na prsima i oštro je pogledao. — Možda bi bilo najbolje da odeš u dvoranu čekati ručak. —Više nisam gladna — rekla je Mairin veselo. — Maddie me ljubazno nahranila slasnim zečjim gulašem. Caelen se smrknuo. — Onda možda da se povučeš u sobu? Odspavaš malo? Ili malo više? —Mairin! Mairin! Mairin se osvrnula i ugledala Crispena, koji je trčao prema njoj s još troje djece. —Mairin, dođi igrati se s nama — rekao je Crispen, povlačeći je za ruku. — Utrkujemo se. Ti ćeš nam biti sudac. Mairin se nasmiješila i dopustila Crispenu da je odvuče sa sobom. Djeca su govorila u jedan glas, hvalisajući se trkačkim sposobnostima, i nagovarala Mairin da ih gleda dok se utrkuju. Caelen je uzdahnuo vrlo glasno i protegnuo korak da ih sustigne, ali Mairin se nije obazirala na njega. Ako je dobio zadatak da je prati u stopu, bolje da se navikne na njegovu prisutnost i prestane ga primjećivati. Tiho se nasmijala na pomisao da bi netko Caelenovih dimenzija mogao biti nevidljiv. Bio je golem, opaka izgleda kao i svi Ewanovi ratnici, i nadvijao se nad Mairin poput kakva golema stabla. Neće se uspjeti pretvarati da ga ne vidi, ali barem se može praviti da nije važan. Caelen je bio toliko smrknut da je Mairin odjednom osjetila krivnju, no odmah je i odagnala. Namrštila se. Nema pravo predbacivati joj što želi malo slobode sad kad je konačno izašla iz samostana. Ali dok je veselo trčala za Crispenom i drugom djecom prema livadi izvan dvorca, ipak je shvatila da ne može zanemariti grižnju savjesti. Naglo je stala i okrenula se prema Caelenu, koji se umalo zabio u nju. — Odlučila sam surađivati i dopustiti ti da me pratiš uokolo po dvorcu. Caelen je samo podigao jednu obrvu, promatrajući je s nevjericom. — I ja bih sada trebao vjerovati da si se odjednom odlučila pokoriti Ewanovim željama? Pokajnički je stresla glavom. — Nisam bila poštena. Ispričavam se. Nije tvoja krivica što je laird nerazuman čovjek. Za to je samo on kriv. Ti radiš što ti je naredio. Trebala bih ti olakšati posao, a ne otežati ga. Svjesna sam koliko te opteretio ovime. Mairin je pomalo očekivala da joj Caelen proturječi, kaže joj da mu nije teret, ali ništa od toga. Samo ju je bezizražajno promatrao. — Bilo kako bilo, obećavam da više neću izvoditi onakve smicalice — rekla je svečano. Potom se okrenula prema djeci. Prepirali su se oko toga tko će se prvi pokazati pred Mairin. U tren oka okružili su je i ona se nasmiješila, braneći se od rukica koje su joj pokušavale privući pozornost. Sat poslije shvatila je da je iscrpljena. Tko bi rekao da djeca mogu tako iscijediti čovjeka? Mairin  je prestala trčati za Crispenom i sagnula se u struku, pokušavajući doći do daha nimalo damski. 78

U tren oka okružila su je glasna djeca, a kad je pogledala Caelena, shvatila je da ih promatra gotovo s gađenjem. —Trebala bih tebi narediti da trčiš za njima — rekla mu je. — Ti bi trebao ići posvuda za mnom. —I čuvati tebe, a ne biti pastir za dječurliju — odbrusio je Caelen suho. — Ja mislim da bismo ga trebali napasti — rekla je Mairin djeci tiho. —I ja isto — šapnuo je Crispen. —Na zapovijed! — prihvatila su ostala djeca. Mairin se zločesto osmjehnula. Prizor velikog ratnika Caelena prikovanog na tlu kako preklinje za milost lijepo bi ih zabavio. —U redu — odvratila im je šapatom. — Ali moramo to izvesti jako vješto. —Kao ratnici! -povikao je Robbie. —Točno tako, kao ratnici. Kao vaši očevi — dometnula je. Dječaci su se ponosno isprsili, ali djevojčice su se snuždile. —A što je s nama, Mairin? — upitala ju je Gretchen, djevojčica stara otprilike osam godina. — Mogu li i curice biti ratnice? —Ne mogu! — Crispen je bio zgrožen. — Bitka je za dečke. Cure treba štititi. Tako kaže moj tata. Djevojčice su ga toliko ljutito pogledale da se Mairin morala ubaciti da ne izbije tučnjava. Privukla ih je oko sebe. — I djevojke mogu ratovati, Gretchen. A sad ćeš vidjeti i kako. Skupili su glave i Mairin im je šapatom objasnila plan akcije. Dječaci nisu bih zadovoljni ulogom koju im je dodijelila. Djevojčice su svojom bile oduševljene. Nakon brzog ponavljanja plana, djevojčice su se odmaknule i otrčale prema dvorcu. Čim su protrčale pokraj Caelena, stale su i krenule prema njemu s leđa. Caelen je bio previše zaokupljen dječacima, koji su mu prilazili sprijeda, da bi uopće zamijetio djevojčice. Sumnjičavo je pogledao Crispena, pa preko njegove glave i Mairin, koja se samo slatko nasmiješila. Caelen nije ni znao što ga je snašlo. Urlajući poput harpija, djevojčice su se sjurile na njega i skočile mu na leđa poput jata skakavaca. Uspio je tek viknuti od iznenađenja prije nego što se našao na tlu, zatrpan dječjim rukama, nogama i sretnim povicima. Pridružili su im se i dječaci, koji su se, željni akcije, vičući bacili na gomilu na tlu. Nakon prvotnog šoka, puno vikanja i režanja, Caelen je prihvatio sudbinu. Smijao se, pokušavajući se izvući iz gužve, ali naposljetku je morao priznati poraz kad su ga djevojčice prikovale na tlo i zahtijevale da se preda. Caelen je podigao obje ruke i predao se, smijući se. Mairin je bila zadivljena njegovom promjenom. Nije se mogla sjetiti nije li ga ikada vidjela nasmiješenoga, a kamoli čula da se smije. Hrvao se s djecom očigledno uživajući i Mairin je sve to promatrala u n ev jerici, otvorenih usta i odmahujući glavom. Nije znala da se Caelen tako dobro slaže s djecom. Mislila je da će brzo nakon napada morati uskočiti i izvući djecu jedno po jedno iz njegovih šaka. Djevojčice su brzo zaključile da su one pobijedile, dok su dječaci tvrdih da je baš njihov dio napada bio ključan za Caelenovu predaju. —Caelene, Crispen kaže da djevojčice ne mogu biti ratnice. Da je dužnost dječaka braniti nas — rekla je Gretchen srdito. — Ali Mairin kaže da i djevojčice mogu ratovati. Tko je u pravu? Caelen se kratko nasmijao. — Crispen je u pravu kad kaže da ratnici moraju štititi slabije, pa time i žene. Ali tvoja je gospodarica također u pravu, jer pogledaj samo kako je mene sredila. Još malo pa će cijeli dvorac biti pod njezinim zapovjedništvom. —Dobro kažeš, brate. Mairin se okrenula i ugledala Ewana i njegove zapovjednike. Stajali su nedaleko od njih i sa smiješkom promatrali kako Caelen pada na tlo pod gomilom djece.

79

Mairin je nervozno progutala knedlu, uvjerena da je čeka još jedna stroga lekcija o dužnostima gospodarice dvorca, ali Ewan je Ewan je samo prišao djeci i podigao najbližeg mališana s tla pa ga očistio od od prašine.  Još uvijek sjedeći na n a Caelenovim širokim prsima, Gretchen se zadovoljno zadovoljn o nasmiješila. nasmiješ ila. — Ja želim biti ratnica kao naš laird. Prošloga tjedna prebila sam Robbieja! —Nisi! — pobunio se Robbie. —Bogme jesam. Na Mairinin užas, Robbie se iste sekunde bacio na Gretchen i srušio je s Caelena. Ali Mairin se prebrzo zabrinula, jer djevojčica se očigledno nije samo hvalisala. U tren oka dječak se našao leđima na tlu, a Gretchen je sjela na njega i pritisnula mu ruke. Mairin je uzdahnula, pa ipak krenula spriječiti muško-ženski rat. Ewan je stigao do njih u isto vrijeme kad i ona pa podigao Robbieja s tla, dok je Mairin odvukla Gretchen. Kad se sagnula, osjetila je snažnu bol u boku i potom s užasom ugledala strijelu kako se zabija duboko u tlo nedaleko od djece. Proletjela je između nje i Ewana. Zapanjeno je promatrala strijelu, koja je proletjela opasno blizu dječjih glava. Naglo se okrenula ne bi li pronašla strijelca, ali u tren oka našla se na tlu. Srušio ju je Caelen. —Puštaj me! — povikala je, udarajući Caelena po ramenu. — Koga vraga radiš? Pobrini se za djecu! —Tišina! — odbrusio je Caelen. — Ewan se brine za njih! —Ovo je neoprostivo! — urlala je Mairin. — Kako možete biti tako neoprezni! Ta je strijela mogla ubiti jedno od djece! Caelen joj je prekrio usta dlanom i polako se maknuo s nje. Osvrtao se oko njih, kao i Mairin. Vidjela je Ewana kako se ogledava uokolo, rukama štiteći djecu. Gannon i Cormac također su štitili svaki po nekoliko djece i gledali Ewana iščekujući naredbe. Ewan je opsovao, a Mairin se namrštila zbog tog ispada pred djecom. Dodala je to na popis tema o kojima treba što prije porazgovarati s Ewanom. Ewan se digao s tla, doviknuo nekoliko naredbi i uskoro je do njih dotrčala nekolicina vojnika. Otpratili su djecu u dvorac trčećim korakom, a Ewan je prišao Mairin i pogledao je odozgor. Caelen je konačno ustao, pa se odmah potom sagnuo i s Ewanom je osovio na noge. Čim se uspravila, odmah je dlanovima prešla po suknji da otrese prašinu. Prije nego što su se njih dvojica snašli, sagnula se i iščupala strijelu iz tla. Tresnula je njome Ewanu o prsa. Sada kad ju je strah minuo, hvatala ju je ljutnja. — Kako možete biti toliko neoprezni? Mogli ste ubiti neko dijete!

80

18 Ewan

je bio podjednako bijesan zbog izgreda koliko i njegova supruga, ali nije joj namjeravao dopustiti da ga kori pred vojnicima, — Ni riječi više. Pogledala ga je preplašeno i odmaknula se unatrag. Fino. Konačno je shvatila gdje joj je mjesto. Ali odmah potom pogledala ga je jednako drsko kao i uvijek, obrušivši se na njega riječima. —Ne možeš mi narediti da zašutim — rekla je tiho. — Djeca moraju imati sigurno mjesto za igru. Kakve koristi od toga što ih držite na oku kad su preblizu vježbalištu i tvojim lošim strijelcima? Uzeo je strijelu iz njezine ruke i pogledao oznake. — Dok ne utvrdimo čija je ovo strijela, nećeš vrijeđati moje momke, a ni mene, koji navodno dopuštam da se ovakve stvari događaju. A sada ti dopuštam da se vratiš u dvorac i provjeriš kako su djeca. Cormac će te otpratiti. Mairin je ovo zapeklo i to joj se jasno vidjelo u pogledu, ali bez riječi se okrenula i odjurila toliko brzo, da joj se haljina u valovima plela oko nogu. Ewan je pogledao Gannona, bijesan zbog situacije. — Pronađi onoga tko je ispalio ovu strijelu i dovedi mi ga. Mogao je ubiti ne samo dijete nego i moju suprugu. Ljutito je stegnuo šake prisjećajući se koliko je blizu Mairin proletjela strijela —ali i koliko blizu njega. Iako nije letjela dovoljno v isoko da nanese ozbiljnu štetu nekome njegove visine, sitniju osobu poput Mairin mogla je pogoditi u vitalan dio tijela. Pogled mu je privuklo tlo na kojem je maločas stajala Mairin i namrštio se. Kleknuo je na jedno koljeno i dodirnuo zemlju prstima. Grlo mu se stegnulo, srce uznemireno ubrzalo. Uz tragove Mairininih stopala ugledao je tamne mrlje. Slijedio je pogledom put kojim je Mairin otišla i vidio još tragova krvi. —Bože sveti — promrsio je. —Što je bilo, Ewane? — zabrinuto je upitao Caelen. —Krv. Skočio je na noge i pogledao za suprugom. — Mairin! Mairin je već bila pred stubama dvorca kad ju je Ewanov povik zaustavio usred koraka. Lecnula se i okrenula. Ali kad je stala, svijet oko nje se i dalje okretao. Zateturala je, trepnula nekoliko puta kao da se mora razbuditi, no shvatila je da je koljena izdaju. Čudna li osjećaja: bila su mekana poput pekmeza. Prije nego što se i snašla, izdala su je i pala  je na tlo, gledajući odozdol supruga koji se u sekundi nadvio nad njom poput kakva anđela osvetnika. —Ajoj... — promrmljala je. — Sad ćeš stvarno biti ljut. Ali Ewan nije izgledao ljutito, nego zabrinuto. Prignuo se i kleknuo pokraj nje. Iza njega je stajao Gannon, koji je također izgledao zabrinuto. Čak ni Caelen konačno nije izgledao kao da se dosađuje; obrve su mu bile skupljene, gledao ju je kao da ju je nešto upitao i sad čeka odgovor, —Zašto smo svi na tlu, lairde? — šapnula je. —Moram te odnijeti u krevet, curo — rekao je kao da se obraća djetetu. Namrštila se, ne shvaćajući, ali u tom joj je trenu bol probio bok kao da joj je netko na kožu prislonio užareno željezo. Spustila je dlan na to mjesto i zateturala, no laird  ju je  ju  je nježno uhvatio za ramena. —U krevet? Zar sad? — prignula se k njemu, šapćući gotovo uspaničeno. — Nije vrijeme za ljubovanje, Ewane. Još je dan. Pa jedva Pa jedva je prosio podne. 81

Ne obazirući se na njezino brbljanje, Ewan se sagnuo i podigao je. Kad je naletjela tijelom na njegovo, opet je osjetila bol ispod rebara. Jauknula je, a svijet oko nje odjednom se zamutio kad su joj su  joj se oči ispunile suzama. —Oprosti, curo. Nije bilo namjerno. Možda ovo i nije tako loša zamisao, razmišljala je. Možda je i dobro da je Ewan nosi u krevet, jer odjednom ju je savladao umor i jedva je držala oči otvorene. — Da prestaneš urlati, zaspala bih — rekla je ljutito. —Ne, ne, curo. Baš to ne smiješ. Moraš ostati budna dok ne vidimo što ti je. Ponovno je nešto povikao, naredio nekome da ode po vidaricu. Vidaricu? Ne treba njoj liječenje. Samo se mora lijepo naspavati, rekla je lairdu. Nije ju slušao, samo je nastavio nositi je gore prema njihovoj sobi i brzo je spustio na krevet. Bila  je spremna zatvoriti oči i zaspati, ali osjetila je da je razodijeva. Iznenađeno je otvorila oči i udarila ga po ruci. — Ma, što izvodiš?! Ewan ju Ewan ju je uznemireno gledao. — Ranjena si. Moram te skinuti da vidim gdje i kako. Ništa joj nije bilo jasno. — Ranjena? — otuda dakle ta bol iznad kuka. —Sigurno te pogodila ona strijela — nastavio je. — Na tlu pokraj tebe bilo je krvi. Gdje te boli? —Na boku. Kad već pitaš, boli me poprilično. Bode i žari. Opipao je i Mairin je zacvilila. Lecnuo se. — Žao mi je, ali morat ćeš mi dati da vidim kakva je rana. Otrpi malo. Skinuo je bodež s pasa i razrezao njezinu haljinu sa strane. —Samo mi uništavaš odjeću — turobno je rekla. — Još malo i neće mi ostati ništa osim spavaćice. —Dat ću ti sašiti nove haljine — mrmljao je. Ovo je Mairin prilično razveselilo i pustila ga je da brzim pokretima noža zdere haljinu s nje. Okrenuo ju je na drugi bok, da je manje boli. Mairin je osjetila koliko ga je uznemirio pogled na njezinu ranu. — Joj, curo, bogme si se dala nastrijeliti. Mairin se ukočila, ali odmah i razbjesnila. — Dala sam se nastrijeliti? A ja mislila da me netko od tvojih vojnika nastrijelio. Želim da mi kažeš koji! Dohvatit ću ga jednim od Gertienih kotlova po turu! Ewan se nasmijao.—Nije strašno, ali ipak krvariš. Trebat će te zašiti. Posve se ukipila. — Ewane? —Reci, curo. —Ne daj im da me bodu iglama, preklinjem te. Molim te. Rekao si da nije strašno. Mogu li mi samo očistiti ranu i previti je? Prezirala je sama sebe zbog tog molećivog tona. Znala je da zvuči bijedno i slabo, ali pomisao na iglu kako joj probada kožu boljela ju je više od rane. Ewan joj je spustio poljubac na rame i neko vrijeme ostao tako. — Žao mi je, curo, ali ne može bez igle. Rana je preduboka, previše otvorena da je samo previjemo. Moramo je i očistiti i zašiti. —Hoćeš li... hoćeš li ostati kraj mene? Pomilovao ju je po ruci, prošao njome gore -dolje, pa je pomilovao i po vratu i obrazu. Odmaknuo  je kosu s Mairinina vrata, ostavljajući joj ruku na zatiljku. zatilj ku. —Bit ću uz tebe, Mairin, da.

82

19

Kako to misliš da nije ovdje? — Ewan nije mogao vjerovati vlastitim ušima. Cormacu se nije mililo što mora ponoviti lairdu da vidarica nije u dvorcu i to mu se jasno vidjelo na licu. —Pronađi je i dovedi ovamo —procijedio je Ewan kroz stisnute zube. —Ne mogu, lairde — odvratio je Cormac teško uzdahnuvši. — McLaureni su ostali bez vidarice i Lorna je otišla poroditi lairdovo dijete. Sami ste joj dopustili. Ewan je frustrirano uzdahnuo. Pa naravno da jest. Lorna je iskusna i vješta babica, a McLauren je Ewanu poslao paničnu poruku u kojoj moli za pomoć. Njegova supruga zapela je u dugotrajnom porođaju i valjalo joj je pomoći. Ewan je tada mislio da će se klan McCabe moći sam pobrinuti za sitne ozljede koje nastanu dok Lorna bude odsutna. Ali sad je njegovoj supruzi trebalo zašiti ranu i Ewanu se uopće nije svidjelo što će to morati izvesti sam. — Donesi mi piva. Najjače što nađeš — promrmljao je Cormacu. — Možda ćeš morati upitati Gertie gdje držimo žesticu za ovakve slučajeve. Trebat ću i vode, iglu i konca. I nešto zavoja da joj povežem ranu. Budi brz. Kad je Cormac izašao, Ewan se ponovno posvetio Mairin, koja je ležala zaklopljenih očiju. Bila je neprirodno blijeda, a nježne crte njezina lica zbog toga su izgledale još izražajnije. Ewan je odmahnuo glavom kao da pokušava rastjerati crne misli. Rana nije toliko ozbiljna. Nitko ne umire od nečega takvog. Samo mora spriječiti vrućicu. Gannon i Diormid stajali su iza njega, nervozno pogledavajući prema Mairin. Dok je Ewan čekao da se Cormac vrati, Ewan se osvrnuo prema njima i obratio im se tihim glasom. —Želim da ispitate sve u dvorcu. Netko je sigurno nešto vidio. Ne vjerujem da je ovo bila nezgoda. Moji su ljudi previše oprezni za takve nezgode. Doznajte tko je danas sve vježbao lukom i strijelom. —Mislite da je netko namjerno naudio curi? — upitao je Gannon u nevjerici. —Upravo to namjeravam doznati — odvrati Ewan. —Ma ne vjerujem da me netko htio ubiti — javila se Mairin omamljeno. — Nekome se omaklo, to  je sve. Reci ljudima da im opraštam. —Što da ja radim, Ewane? —upitao je Caelen, smrknut i zabrinut. —Ostani uz mene. Morat ćemo je obuzdati. Utrčao je Cormac, ruku punih potrepština, prstiju stegnutih oko drške vrča u kojem je bilo alkoholno piće. Ewan mu je uzeo sve iz ruku i rasporedio po krevetu. Nije želio da itko drugi dodiruje Mairin, ali bio je svjestan da ne može sve obaviti sam. On će joj morati zašiti ranu — jer vidarice nema, a nitko drugi to ne može — pa će je drugi morati držati, da se ne trza i nanese još više štete. Pogledao je Cormaca. — Idi provjeri kako su djeca. Uvjeri se da je Crispen dobro i smiri ga. Sigurno će htjeti znati kako je Mairin, ali reci Maddie i ženama da ga ne puštaju iz sobe dok ja ne dođem po njega. Cormac se naklonio i žurno izašao, ostavljajući Ewana i Caelena s Mairin. Ewan je dohvatio vrč i sjeo na krevet uz Mairinino uzglavlje, pa joj nježno prešao prstom po obrazu. 83

Curo, morat ćeš se malo pribrati i otpiti. Mairinine su vjeđe zatreperile i pogledala ga je u oči mutnim pogledom. Pomogao  joj je podignuti glavu dovoljno da prinese usne vrču. Čim joj je tekućina dodirnula jezik, lecnula se i iskrivila lice u gadljivu grimasu. —Dao si mi otrov? — pobunila se. Suspregnuo je smijeh i ponovno joj prinio vrč usnama. — Dao sam ti žesticu. Trebat će ti da se malo opustiš, a i umanjit će bol. Zagrizla je usnicu i zabrinuto ga pogledala. — Bol? Uzdahnuo je. — Da, curo. Bol. Da barem mogu drugačije, ali moram te zašiti, a to boli. Ako sve popiješ, boljet će znatno manje. Vjeruj mi. —Nakon nekoliko gutljaja nećeš imati pojma što se zbiva —promrsio je Caelen. Mairin je nabrala nos i glasno uzdahnula, pomirena sa sudbinom, ali je pustila Ewana da joj prinese vrč ustima i ispila sve naiskap, uz tek malo gađenja i gunđanja. Kad je popila, Ewan ju je zabrinuto pogledao: bila je zelena u licu kao da bi vrlo brzo mogla povratiti sve što je progutala. — Diši duboko — rekao je. — Kroz nos. Pusti želudac da se malo smiri. Mairin je klonula na jastuk i istoga trena posve nedostojanstveno podrignula pa i štucnula. — Pravi se da ovo nisi čuo — rekla je. Caelen je podigao obrvu i vragolasto pogledao Ewana. — Zar je nešto trebalo čuti? —Dobar si ti momak, Caelene—rekla je Mairin teatralno. — Nisi ni izbliza toliko opak koliko se praviš, a da se s vremena na vrijeme nasmiješiš, bio bi i zgodan. Caelen se na ovo opet smrknuo. Ewan je pričekao nekoliko minuta, a potom se nadvio nad Mairin i pogledao je u oči. — Kako si mi, curo? —Predivno. Ewane, pa tu si još jedan ti. Ne trebaju mi dva Ewana, jedan mi je sasvim dovoljan. Ewan se nasmiješio. — Mislim da smo spremni. —Spremni? Za što smo spremni? Ewan je umočio krpu u lavor vruće vode koju mu je donio Cormac, iscijedio je i obrisao sad već napola sasušenu krv s Mairinine kože. Rana je bila plitka i Ewan je zaključio da je strijela prošla između Mairinina boka i ruke, jer je i na unutarnjoj strani podlaktice bilo krvi. Ali ipak je razderala meso i morao je zašiti ranu na boku. Dao je znak Caelenu da stane Mairin s druge strane i ovaj je poslušao, zaobilazeći krevet i pažljivo povlačeći Mairininu ruku u stranu, da oslobodi Ewanu put do rane. —Morat ćeš je držati — rekao je Ewan strpljivo. — Ne želim da se pomakne čim počnem šivati. Nakon malo oklijevanja, Caelen je čvršće stisnuo Mairininu ruku, pritišćući je uza se i stežući joj zglob. Mairin se prenula i pijano pogledala Caelena. — Caelene, tvoj laird neće biti zadovoljan kad vidi što pokušavaš. Caelen je zakolutao očima. — Mislim da će ovoga puta imati razumijevanja. —E, ja neću — rekla je ljutito. — Ovo se ne priliči. Nitko me ne smije vidjeti u postelji osim lairda. A znaš li ti što sam ja njemu rekla? Ewan je podigao obrvu. — Možda da to ipak zadržiš za sebe, curo. Kao da ga nije ni čula, Mairin je nastavila brbljati. — Rekla sam mu da nije vješt u ljubovanju. I mislim da nije bio sretan kad je to čuo. Usprkos Ewanovu oštru pogledu, Caelen je prasnuo u smijeh. —

84

nije pristojno ni smijati, se svome lairdu — prekorila ga je Mairin. — Uostalom, to i nije istina. Bila sam u krivu. Ewan je prinio dlan njezinim ustima da je ušutka. Ne treba mu da još štogod bubne ovako pijana. — Mislim da si nam dovoljno rekla. Praveći se da ne vidi Caelenov smiješak, Ewan mu je dao znak da će početi. Caelen se uozbiljio, a tada čak i pogledao Mairin sućutno kad je poskočila na prvi dodir igle. S drugim je ubodom zacvilila. —Požuri — šapnula je. —Žurim, curo. Žurim. Ewanova ruka nikad nije zadrhtala u bitki. Uvijek je čvrsto držao mač, uvijek udarao precizno. Uvijek. Ali sada kad je morao napraviti nešto ovako jednostavno, provući iglu kroz kožu, Ewan se morao usredotočiti više nego ikad. Do posljednjeg šava Mairin je drhtala poput šibe na vodi. Caelenovi su prsti posve pobijeljeli koliko joj je snažno stezao rame i Ewan je bio siguran da joj je ostavio masnice. —Možeš je pustiti — rekao je tiho. — Gotov sam. Caelen ju je pustio i Ewan mu je dao znak da može ići. Nakon što je Caelen zatvorio vrata za sobom, Ewan je prinio dlan Mairininu obrazu i shvatio da je vlažan od suza. —Oprosti mi, curo. Bez bola nije išlo. Otvorila je oči koje je do tog trena čvrsto stezala i vidio je da se njihovo plavetnilo razvodnilo suzama. — Nije jako boljelo. Znao je da laže, ali ipak ga je ispunio ponos zbog takve hrabrosti. —Sad se lijepo odmori. Reći ću Maddie da ti donese nešto za bol. —Hvala ti, Ewane — šapnula je. Prignuo se k njoj i spustio joj poljubac iznad oka. Pričekao je da usne, a potom oprezno ustao i izašao. Čim se našao na hodniku, od vidara je opet postao ratnik. Prvo je otišao pronaći Maddie i naredio joj da sjedne uz Mairin i ne napušta je. Potom je potražio Cormaca, Diormida i Gannona. U dvorištu su ispitivali ljude. — Jeste li išta doznali? — upitao je. —Ispitali smo tek manji dio ljudi, lairde. Trebat će nam vremena — odvratio je Gannon. — Mnogo je vojnika danas vježbalo lukom i strijelom, ali nikome ne nedostaje strijela. —Ne prihvaćam takav odgovor. Netko je nastrijelio lady McCabe, bilo namjerno ili slučajno. Želim znati tko — obratio se Diormidu. — Nisi li ti danas nadgledao strijelce? Kako ne znaš tko je što radio? Diormid je pognuo glavu. —  Jesam, lairde. Preuzimam punu odgovornost. Ispitat ću pomno sve svoje ljude. Pronaći ću krivca. Ewan je nezadovoljno odmahnuo glavom. — Ne možemo dopustiti da naša djeca budu u opasnosti. Mairin je u jednome u pravu. Trebali bi imati sigurno mjesto za igranje, da im se majke ne brinu hoće li ih pokositi zalutala strijela. Odsada se djeca moraju igrati iza dvorca, na padini, daleko od vojnika. —I danas su se igrali daleko od vježbališta — rekao je Cormac sumnjičavo. — Ovo se uopće nije smjelo dogoditi. —Ali ipak jest! — odvratio je Ewan ljutito. — Ne želim da se takvo što ikada više dogodi. Nakon ispitivanja sakupi ljude. Želim im se obratiti. —A

85

Kad se Ewan umorno uputio stubama u sobu, već je bila prošla ponoć. Razgovarali su sa svakim članom klana, Čak i s djecom, ali nitko nije ništa znao. Strijelci su se zaklinjali da nitko od njih nije ciljao u tom smjeru, ali strijela koja je pogodila Mairin ipak je ipak  je nosila oznake klana. Tu nije bilo dvojbe. dvo jbe. Na kraju ispitivanja Ewan je ljudima održao žestoku bukvicu i naredio da moraju biti oprezniji dok vježbaju. Ako su oni sami prijetnja vlastitome klanu, kako će ga štititi od drugih napadača? Ušao je u sobu i Maddie se prenula iz drijemanja pred vatrom. —Kako je? — upitao ju je Ewan tiho. Maddie je ustala i oprezno mu prišla. Sad mirnije spava. Ranije ju je previše boljelo, ali dala sam  joj napitak od bilja i smirila se. Prije jednoga sata previla sam joj ranu. Više ne krvari. Dobro ste je zašili, lairde. —Ima li znakova vrućice? — Još ne. Nije vruća, samo nemirna. Mislim da će biti dobro, lairde. —Hvala ti, Maddie. Možeš se povući. Hvala ti na brizi za Mairin. —Nije mi bilo teško, lairde. Ako vam još što bude trebalo, pozovite me. Brzo se naklonila i krenula prema vratima. Kad je izašla, Ewan se svukao i oprezno uvukao u krevet pokraj Mairin, pazeći da je ne probudi. Čim je njegovo tijelo dodirnulo njezino, Mairin se promeškoljila i uvukla mu se u zagrljaj poput mačkice za hladne noći. Ispustila je dubok uzdah tik uz njegov vrat pa ispreplela noge s njegovim i obgrlila ga jednom rukom. Nasmiješio se. Činilo se da Mairin i krevet i sve u njemu smatra svojim vlasništvom i to jasno daje do znanja. Nije mu smetalo. Kad bi morao biti potpuno iskren sam sa sobom, priznao bi si da mu se topla postelja i topla cura sviđaju puno više nego što je što  je mislio. Dodirnuo je pramen njezine kose i namotao ga oko prsta. Nije se često prepuštao strahu, ali kad  je pomislio da je Mairin teško ozlijeđena, ozlijeđen a, preplavio ga je dotad nepoznat užas. Pomisao da bi mogao ostati bez nje propisno ga je uzdrmala. Znao je da bi mogao smisliti mnoštvo razloga za taj osjećaj, pa i najvažniji od svih: ako Mairin umre, Neamh Alainn neće pripasti njemu. Njegov klan neće povratiti moć. Nikada se neće osvetiti. I sve je to bilo istina. Ali snažnija od te istine bila je ona jednostavnija: nije želio izgubiti Mairin. Dok je panično pregledavao njezino tijelo tražeći ranu, samo ga je to plašilo. Cura mu se uvukla pod kožu. U jednome je bio u pravu kad ju je prvi put ugledao: ta je cura sama nevolja.

86

20 Kad se Mairin probudila, glava ju je boljela jače nego bok. Liznula je raspukle usnice, ali nije mogla odagnati oduran osjećaj u ustima. Što li joj je, pobogu, laird učinio? Sjećala se samo da joj je dao da pije nekakvo odurno piće i da ga  je poslušala, koliko god joj mučno bilo. Čak i kad ga se sad sjetila, želudac joj se podizao. Preokrenula se na leđa oprezno opipati bok, ali naletjela je na nečije sitno, toplo tijelo. Nasmiješila se i zagrlila Crispena. Otvorio je oči i privinuo se uz nju. — Jesi li dobro, mama? — Jesam, zlato. Dobro sam. Jedva sam išta osjetila. Samo me malo posjekla. — Prepao sam se. Glas mu je podrhtavao i Mairin se srce stegnulo zbog straha koji se u njemu nazirao. — Žao mi je, zlato. — Je li boljelo? Maddie mi je rekla da ti je tata zašio ranu. Meni se čini da to jako boli. —Boljelo je, ali ne previše. Tvoj je tata sve izveo vrlo brzo i mirnom rukom. —Tata je najbolji - rekao je Crispen s povjerenjem kakvo samo mali dečko može imati u oca. — Znao sam da će se pobrinuti za tebe. Mairin se nasmiješila i poljubila ga u tjeme. - Moram izaći iz kreveta. Toliko dugo ležim da su mi se svi mišići ukočili. Cijelo me tijelo boli. Hoćeš li mi pomoći? Crispen se iskobeljao iz kreveta, a potom dao sve od sebe da podigne Mairin na noge. — Pođi u svoju sobu odjenuti se, pa ćemo se naći na dnu stuba. Možda nam Gertie da nešto hrane. Crispen se široko osmjehnuo i odskakutao, zalupivši vratima za sobom. Čim je dječak izašao, Mairin se protegnula. Presjekao ju je bol, ali nije mu lagala. Doista nije bilo toliko strašno. Tek bi je pokoji nagao pokret zabolio. To nije dostatno da je zadrži u krevetu. Okrenula se prema ormaru, ali tada joj je pogled privukla živa boja u kutu. Na malom stolu ispred prozora ležala je uredno smotana hrpica tkanine. Njezina vjenčana haljina. Mairin je u trenu zaboravila na svoju ozljedu i pritrčala haljini pa zavukla prste u raskošnu tkaninu. Podigla ju je i pustila da padne u valovima. Bila je toliko vješto pokrpana da je izgledala kao nova. Šavovi se nisu ni vidjeli. Privukla je haljinu do brade i zaklopila oči, presretna. Znala je da je blesavo ovoliko se raznježiti zbog haljine, ali samo se jednom udaje, zar ne? Namrštila se. No dobro, zna se dogoditi i drugačije, ali nije si željela kvariti raspoloženje mislima na to da bi laird mogao umrijeti prije nje.  Još je jednom pogladila haljinu, uživajući u mekoći tkanine pod prstima. Potom ju je pažljivo odložila, da je čeka do iduće prigode. Mairin nije mogla dočekati da konačno izađe iz sobe, pa je brzo skinula spavaćicu i nespretno navukla dnevnu haljinu, pokušavajući što manje micati lijevu stranu tijela. Potom se jednako nespretno počešljala, ostavljajući kosu raspuštenu jer je samo jednom rukom nije mogla uplesti. Kad se uvjerila da ne izgleda previše raščupano, izašla je. Nadala se da nije ustala prekasno za zajutrak. Bilo je vrijeme da konačno preuzme dužnosti gospodarice. Time će se sigurno umiliti Ewanu. Prošlo je već dosta dana od vjenčanja, ali Mairin se upoznala samo s drugim ženama klana. Još nije napravila baš ništa za klan, samo je bježala po dvorcu od svojih pasa čuvara.

87

Dosta je s time. Vrijeme je da se posveti dužnostima gazdarice. Nakon što je primila strijelu u bok, ionako bi radije ostala u dvorcu. Kad je sišla u blagovaonicu, dočekali su je pogledi puni straha. Gannon i Cormac žestoko su se prepirali oko nečega, ali kad su je ugledali, prekinuli su s time i zagledali se u nju kao da ima dvije glave. Maddie, koja je prolazila dvoranom upravo kad je Mairin ušla, podigla je ruke u panici i zatrčala se prema njoj. —Damo, trebali biste još biti u krevetu! — povikao je Gannon, koji joj je pritrčao s Cormacom. —Doista — složila se Maddie. — Ne biste trebali biti na nogama. Baš sam vam namjeravala donijeti pladanj da jedete u krevetu. Mairin je podigla ruke da ih sve utiša. — Cijenim vašu brigu, uistinu. Ali, dobro sam. Još jedan dan u krevetu ne bi donio ništa dobra... samo bi me izludio. —Lairdu se ovo neće svidjeti — promrsio je Cormac. —Kakve veze laird ima s time? — strogo ga je pogledala Mairin. — Bar bi njemu trebalo biti drago što sam na nogama i što mogu početi vršiti svoje dužnosti. —Potreban vam je odmor, curo — rekla je Maddie nježno, okrećući Mairin za lakat prema stubama, — Ne želite valjda da se rana otvori. Mairin se izvukla iz Maddiena stiska i uputila se natrag prema blagovaonici, ali je naletjela na Gannona. —Damo, doista morate još malo odležati — rekao joj je odlučno. —Dobro sam — bila je uporna. — Nimalo me ne boli. No d obro, malo me pecka — dometnula je kad ju je Cormac pogledao s nevjericom. — Ali ne dovoljno da me zadrži u krevetu na ovako lijep dan. Čak ću vam dopustiti da me pratite — rekla je Gannonu i Cormacu. —Dopustiti? — upitao ju je Gannon namršteno. Kimnula je i osmjehnula se. — Tako je. Neću vam stvarati probleme. Vidjet ćete. —Ne vjerujem dok ne vidim — promrmljao je Cormac. —Maddie, trebat će mi tvoja pomoć, ako pristaješ. Maddie ju je zbunjeno pogledala. — Naravno da pristajem, damo, ali još uvijek mislim da biste se trebali vratiti u krevet. Možda biste mi mogli reći kako vam mogu pomoći dok jedete u krevetu. Mairin ih je sve ošinula strogim pogledom. — Nema razloga da se vraćam u krevet. —Bogme ima, ženo. Cormac i Gannon vidno su odahnuli, a Maddie je ispustila težak uzdah. Mairin se okrenula i našla oči u oči sa suprugom, koji ju je promatrao tek s naznakama ljutnje. —Zašto ja od tebe ne mogu dobiti bar malo poslušnosti? Mairin je otvorila usta. — Jer... Mislim... To što ste rekli je baš uvredljivo, uvredlj ivo, lairde. Želite reći da sam naporna. Nisam naporna — okrenula se i pogledala ostale. — Ili možda jesam? Cormac je izgledao kao da je progutao muhu, Gannon se zapiljio u nešto na zidu. Maddie se uopće nije pravila blesava: prasnula je u smijeh. —Zašto nisi u krevetu, Mairin? — upitao ju je Ewan. Mairin ga je pogledala. -  Jer se dobro osjećam. osj ećam. Zapravo se s e danas osjećam posve dobro. Osim što me malo boli glava. Što si mi ono dao da pijem? — Nešto da budeš malo poslušnija. Mislim da bih mogao reći Gertie da ti spremi još malo. Mairin nije znala kako da odgovori na ovo. —Dođi gore da ti promijenim zavoje - rekao joj je Ewan i poveo je prema stubama. —Ali baš sam namjeravala...

88

Ewan ju je pogurnuo uz stube. — Što god da si namjeravala, neka pričeka dok ne vidim kako ti rana zarasta. Tek kad budem posve uvjeren da si dovoljno ozdravila, možda razmislim da te pustim iz uzništva. —Uzništva? Ništa gluplje već dugo nisam... Ewan ju je zaustavio i prije nego što je stigla završiti tu tiradu poklopio joj usta vrelim, strastvenim poljupcem. Nije bio nimalo nježan; bio je žestok, vreo... i Mairin je poželjela da nikada ne prestane. Kad se odmaknuo, trebalo joj je neko vrijeme da dođe k sebi. Gdje li su to? Pred njezinom sobom... Zbunjeno je treptala, pokušavajući se sjetiti kako su onamo dospjeli. —Nešto si govorila, curo? Namrštila se. Otvorila je usta, pa ih ponovno zatvorila. — Ne sjećam se. Ewan se zadovoljno iscerio i otvorio joj vrata sobe. Čim su ušli povukao je vrpce njezine haljine da je skine i Mairin ga je pljesnula po ruci da prestane. —Nećeš mi, bogme, poderati još jednu haljinu — promrmljala je. Ewan je uzdahnuo. — Maddie ti je popravila haljinu. I nisam namjerno. Mairin ga je začuđeno pogledala. —Ti si dao da mi poprave haljinu? Stisnuo je usnice u tanku crtu i skrenuo pogled, praveći se da nije čuo njezino pitanje. —Lairde, zar ste se vi pobrinuli za popravak moje haljine? —Naravno da nisam — odbrusio je. — To su ženska posla. Muškarci se ne bave krpama. Mairin se nasmiješila i bacila Ewanu na prsa prije nego Što ju je stigao zaustaviti. — Hvala ti — rekla je i obgrlila ga oko struka. Ewan je duboko udahnuo, pa je odmaknuo od sebe i odmjerio prijekornim pogledom. — Curo, kad ćeš se ti konačno naučiti obuzdavati? Raskrvarit ćeš ranu ako se malo ne smiriš. Mairin se nasmiješila njegovom ozbiljnom licu i spustila dlanove na njegove obraze. Privukla ga  je na poljubac, koji ju je ostavio bez daha. Nije znala je li više smela sebe ili njega. Ewanov je pogled zablistao, a nosnice se raširile kad je udahnuo. Mairin se odmaknula, zanjihavši se malo. —Uistinu sam dobro, Ewane —šapnula je. — Majka Serenity uvijek je tvrdila da me Bog čuva. Ne sjećam se da sam se ikada ozlijedila, a da nije jako brzo prošlo. Malo me boli, priznajem, ali ne previše. Više mi ide na živce nego što me boli. Nema razloga da provedem još jedan dan u krevetu. —Skini haljinu, Mairin. Moram se uvjeriti da ti rana zarasta. Nezadovoljno uzdahnuvši, Mairin je razvezala vrpce gornjeg dijela haljine i pažljivo se svukla. Krajičkom oka vidjela je kako Ewan požudno promatra njezina gola ramena. Očarana tim strastvenim pogledom, usporila je sa svlačenjem i pustila da joj haljina polako klizne niz tijelo. Kosa  joj se rasula po leđima, preko grudi, i Ewanov se pogled usredotočio na bradavicu što je provirivala kroz pramenove. —Da legnem? — upitala je tiho. Ewan se nakašljao. —Može, da. Raskomoti se. Brzo ću biti gotov. Mairin je legla, ne skidajući pogled s Ewana. Iako je pomno pregledao i pažljivo joj previo ranu, njegov je vreo pogled plesao njezinim tijelom, toliko opipljiv kao da je dodiruju njegovi prsti. Nemirno se promeškoljila dok joj je vezivao posljednji čvor na zavoju iznad kuka i njezine su grudi dodirnule njegovu nadlakticu. Bradavice su joj se odmak ukrutile, taj grubi dodir dlake na njezinoj nježnoj koži odaslao je valove vrućine njezinim tijelom. —Curo, nije trenutak za ljubovanje — šapnuo je Ewan. — Ali mamiš me, to svakako. Prava si zavodnica.

89

Podigla je ruke i ispreplela prste na njegovu zatiljku, neko ga vrijeme samo gledajući ravno u oči. Bile su prelijepe: tako tamno-zelene i pune života, podsjetile su je na proljeće u Visočju. Spustio je usnice na njezine, isprva nježno, tek ovlaš je dodirujući. Nježan dodir usana na usnama, poljubac u jedan kut usta, u sredinu, u drugi kut. —Imaš okus sunca. Grudi su joj se ispunile toplinom na te prelijepe riječi. Prignuo se bliže i osjetila ga je između nogu, krutog i spremnog, napetih hlača, nestrpljivog. I poželjela ga je. Silno ga je poželjela. —Ewane — prošaptala je. — Jesi li siguran da ovo nije dobar trenutak za ljubovanje? Tiho je zastenjao. — Baš si prava zavodnica, da. Pridigla je tijelo prema njegovome, ne znajući ni sama što radi. Ali osjećaj je bio divan: bila je vrela i gladna i željela je nešto što joj što  joj je samo on mogao dati. —Poljubi me — promrmljala je. —O, poljubit ću ja tebe, curo. Ljubit ću te dok me ne počneš preklinjati da prestanem. Spustio je usnice oko jedne njezine bradavice i usisao je, milujući joj istodobno tijelo, i Mairin se izvinula poput zadovoljne mačke željne još gospodarova dodira. —Polako, curo — promrmljao je. — Nemoj mi se ozlijediti. Ozlijediti? Ozlijedit će ona njega ako se ne vrati poljupcima. Spustio je ruku između njezinih bedara i prešao prstom preko nježnih nabora pa prošao prstima preko osjetljivih točaka i ponovno se spustio prema njezinu vlažnu otvoru. Koliko god je smirivao riječima, Mairin se opet izvinula bliže prema tom dodiru, neobuzdano uživajući. Tijelo joj je gorjelo, vatra plamtjela između nogu, svaki joj se mišić stezao s pokretom njegovih prstiju. Ovo sigurno nije ni pristojno ni čedno. Nije ju bilo briga. Što god on radio, osjećala se toliko čudesno da je bila spremna preklinjati ga da nikada ne prestane. I preklinjala ga je, isprekidanim riječima razbacanim između uzdaha. Ewan je sisao i grickao njezine bradavice, raspamećujući je prstima. Bila je vrela i vlažna, jureći prema eksplozivnom vrhuncu. Zajecala je, uzdahnula i privinula se još bliže — željela je još. Uvukao je još  jedan prst, pojačao pritisak izvana i Mairin bi vrisnula od užitka —zapravo i jest vrisnula — da joj nije poklopio usta poljupcem, prigušivši njezin divlji jecaj kad se u njegovu naručju razletjela na djeliće. Zaboravila  je i na ranu i na zavoj, osjećajući tek plimu žestokog užitka, i uskoro klonula na krevet, mlohava i preslaba za bilo što osim isprekidanog disanja. Ewan je legao pokraj nje, pažljivo je zagrlio i spustio joj poljubac u kosu, milujući joj uvojke  jednom rukom. Prelazio je dlanom preko cijeloga njezina tijela dok se nije našla u ugodnoj, toploj izmaglici. — Spavaj, curo - promrmljao je. - Moraš se odmarati. Previše uljuljkana u ugodu da se pobuni, Mairin je zaklopila oči i prije nego što je shvatila što radi. Posljednja misao koja joj je proletjela glavom bila je da bi je uvijek trebao uspavati ovako, a ne žesticom.

90

21

Mairin

je zadovoljno zijevnula i protegnula ruke iznad glave. Bila je toliko odmorna nakon posljednje runde ljubovanja s Ewanom da nije ni osjetila bol na boku. A tada je shvatila da je opet provela dan u krevetu, koliko god bila odlučna početi nešto raditi. Namršteno je ustala, gunđajući sebi u bradu nešto o muževima i smicalicama. Bila je sigurna da ju je namjerno zadržao u krevetu. Odvukao ju je u sobu pod izlikom pregleda rane, a tada joj odvratio pozornost dodirima. A mislila je da on nije vješt u tome. I previše je vješt. Kad je ovoga puta izašla iz sobe, naletjela je na Gannona, koji je mirno sjedio ispred vrata. Začuđeno ga je promatrala kako ustaje.  — Jesi li ti to cijelo poslijepodne proveo pred mojim vratima? — Jesam, damo. Dužnost mi je paziti na vas. Imate I mate naviku zbrisati, pa smo Cormac i ja vukli slamke da vidimo tko će stražariti pred vašim vratima, Namrštila se. Nije joj bilo drago što im je ta dužnost toliko mrska da se ne mogu dogovoriti bez izvlačenja slamki. Uputila se prema stubama, odlučna u namjeri da danas porazgovara s Maddie daleko od znatiželjnih suprugovih ili stražarovih ušiju. Cormaca je zatekla u dvorani; uživao je u vrču piva s nekoliko starijih pripadnika klana. — Jesi li vidio Crispena? — doviknula mu je. —Nisam, damo. Kad sam ga zadnji put vidio, igrao se s drugom djecom. Želite li da odem po njega? —Ma ne, neka se igra. Ne trebam ga trenutačno. Cormac je ustao i zagledao se upitno u Mairin i Gannona, ali Mairin ga je zaustavila pokretom ruke. - Samo idem do Maddie. Gannon će me otpratiti. Možeš li sam, Gannone? —Naravno, damo. Ako samo to namjeravate. —Naravno. Ionako je već poslijepodne. Uskoro će se smračiti. Gannon je odahnuo. Kimnuo je Cormacu pa dao znak Mairin da krene pred njim. Mairin je iz dvorane izašla žustro, želeći pokazati svima da se potpuno oporavila od rane. Kad su stigli do Maddiene kolibe, bila je toliko zadihana da se morala nasloniti na zid da ne klone. Došavši konačno do daha, pristojno je pokucala i pričekala. Kako joj Maddie neko vrijeme nije otvorila vrata, Mairin se namrštila. —Maddie nije u kolibi, damo — doviknula joj je neka žena iz obližnje kolibe. — Pomaže Gertie u kuhinji, —Hvala vam! — doviknula joj je. —Želite li da odemo do kuhinje? — pristojno je upitao Gannon. Već je i sama pomisao na susret s Gertie bila dovoljna da Mairin zaključi kako razgovor s Maddie može pričekati. Ionako danas ne može stići napraviti išta važno. Okrenula se prema dvorcu i spazila gužvu na stazici koja je vodila između koliba. Dva starija člana klana žučno su se raspravljali, uz mahanje pesnicama i svakojake, prijetnje. —Oko čega se njih dvojica prepiru, pobogu, Gannone? —Ne trebate se zabrinjavati zbog njih, damo — odvratio je. — To su samo Arthur i Magnus.

91

Pokušao ju je potaknuti da krene u drugom smjeru, ali kako su se ona dvojica počela prepirati još glasnije, Mairin je ostala stajati na mjestu. —Dosta te dreke, jarci stari! Mairin je iznenađeno pogledala ženu koja se nagnula kroz prozor i povikala na starce. Arthur i Magnus nisu se uopće obazirali na nju i nastavili su vikati. Mairin je uskoro postalo jasno da se prepiru oko kobile koja je stajala između njih. dvojice, posve mirna usred sve te gužve. —Kome pripada kobila? — Šapnula je Mairin Gannonu. —I zašto se toliko žestoko svađaju oko nje? Gannon je uzdahnuo. — Stara je to svađa, damo. A njih dvojica, bogme, vole dobru svađu. Da nije kobila, bilo bi nešto drugo.  Jedan je j e od one dvojice okrenuo leđa drugome i odmarširao, vičući cijelim putem da će sve reći lairdu, lairdu, pa neka on presudi. Mairin je nešto sinulo i u tren oka nasla se nasred staze. Starac je stao u posljednji tren. —Pazi kuda hodaš, curo! I makni se s puta, molit ću. Idem razgovarati s našim lairdom. —Pokaži malo poštovanja i pripazi na jezik, Arthure - zarežao je Gannon. — Ovo je naša gospodarica. Arthur je suzio oči i pogledao Mairin iskosa. — Istina, ona je. Ne biste li trebali biti u krevetu nakon one ozljede? Mairin je uzdahnula. Pa već cijeli dvorac zna za to. Nije željela izgledati slabašno baš sad kad se konačno spremala preuzeti dužnosti gospodarice. Već je u mislima nabrajala sve što treba napraviti. S Maddie ili bez nje, vrijeme je da se pokrene i nauči voditi domaćinstvo. —Miči se - rekao je Magnus glasno. — Ponašaš se kao magarac, Arthure. Magnus se nasmiješio Mairin i teatralno se naklonio. — Nismo se službeno upoznali. Ja sam Magnus McCabe. Mairin mu je uzvratila smiješak, a nasmiješila se i Arthuru, tek toliko da se i oko toga ne posvađaju. —Nije mi moglo promaći da se prepirete zbog kobile — počela je nesigurno. Arthur je frknuo nosom. — Nije vam ni moglo promaći kad se Arthur dernja poput vola. Mairin je podigla ruku. — Možda ne bismo trebali opterećivati lairda ovakvim sitnim razmiricama. Možda bih vam ja mogla pomoći. Magnus je zadovoljno protrljao ruke i trijumfalno pogledao Arthura. — Eto ti sad. Cura će odlučiti tko je u pravu! Arthur je zakolutao očima. Nije ga se dojmio Mairinin prijedlog. —Nema tu nikakve odluke — rekao je posve smireno. — Kobila je moja. Uvijek je i bila. Gannon zna. Gannon je zaklopio oči i stresao glavom. —Tako, dakle — rekla je Mairin. Pogledala je Magnusa. — A vi se ne slažete? —Naravno da se ne slažem — odgovorio je žestoko Magnus. — Prije dva mjeseca Arthur se ražestio jer ga je kobila ugrizla za... —Nema potrebe prepričavati za što me ugrizla — ubacio se panično Arthur. — Dovoljno je reći da me ugrizla. Ostalo nije važno. Magnus se prignuo k Mairin. — Za guzicu ga je ugrizla — prošaptao je. Mairin je razrogačila oči od čuđenja. Gannon je oštro ukorio Magnusa što koristi takve riječi dok se obraća gospodarici, ali ovaj nije izgledao kao da se previše kaje. —Bilo kako bilo, kobila je ugrizla Arthura i on se toliko razbjesnio da ju je razvezao, pljesnuo po butinama i rekao toj nezahvalnoj... kobili — nastavio je nakon nakašljavanja — da se više ne vraća. A 92

te je noći kišilo i bilo je hladno. Ja sam je pustio k sebi, osušio je, dao joj zobi. I zato je ta kobila sad moja. Arthur se odrekao svakog prava na nju. —Damo, laird je već saslušao obojicu — prišapnuo joj je Gannon. —I što je odlučio? — odvratila je jednak tiho. —Rekao im je da to sami riješe. Mairin je očajno uzdahnula. — To i nije neko rješenje. Ovo bi mogao biti dobar trenutak da pokaže da je spremna biti gospodarica i dostojna supruga njihovu lairdu. Ewan je zauzet i ovakve bi sitnice trebalo riješiti ne uvlačeći ga. Mairin je ponovno pogledala starce, koji su se opet počeli prepirati. Podigla je ruke da ih utiša, ali kako nisu zašutjeli, stavila je dva prsta između zuba i prodorno zazviždala. Prenuli su se i zagledali u nju otvorenih usta. —Dame ne zvižde — ukorio ju je Arthur. —Tu je u pravu, curo. —Aha, znači, ipak ste u stanju složiti se u vezi s nečim? — promrmljala je Mairin. — Nikako vas drugačije nisam mogla utišati. —Nešto ste željeli reći? — upitao ju je Magnus. Mairin je mirno prekrižila ruke na trbuhu, zadovoljna što ima savršeno rješenje za ovu nevolju. —Neka Gannon prereže kobilu na dva dijela i obojica ćete dobiti jednako. To je najpoštenije rješenje. Arthur i Magnus prvo su se zagledali u nju pa razmijenili poglede. Gannon je ponovno zaklopio oči i stisnuo usnice. —Pa ona je slaboumna - rekao je Arthur. Magnus je kimnuo. — Siroti naš laird. Sigurno su ga oženili na prijevaru. Cura je slaboumna. Mairin se podbočila. - Nisam slaboumna! Arthur je stresao glavom promatrajući je sažalno. — Možda je slaboumna prejaka riječ. Prikraćena. Da, to je to: prikraćena. Da niste nedavno ozlijedili glavu? —Nisam, ne! —A kao dijete? — ubacio se Magnus. —Mojim umnim sposobnostima ništa ne nedostaje! — planula je Mairin. —Zašto onda predlažete da prerežemo kobilu na dva dijela, za Majku Božju? — upitao ju je Arthur prijekorno. — Ništa gluplje u životu nisam čuo! —Kralju Salomonu upalilo je — promrmljala je Mairin. —Kraj Salomon naredio je da prerežu konja na dva dijela? -zbunjeno je upitao Magnus. —Tko je taj kralj Salomon? Naš bogme nije. Kladim se da je Englez. To mi baš zvuči engleski — rekao je Arthur. Magnus je usrdno kimao. — Da, Englezi su slaboumni — pogledao je Mairin. —  Jesi li i ti Engleskinja, curo? —Nisam! Otkuda vam uopće ta pomisao?! —Možda ima koju kap engleske krvi — rekao je Arthur. — To bi ponešto objasnilo. Mairin je zavukla ruke u kosu i uhvatila ju je snažna želja da je iščupa. — Kralj Salomon naredio  je da dijete prerežu na dva dijela kad su dvije žene tvrdile da je njihovo. Ovo je užasnulo čak i Gannona. Magnus i Arthur gledali su je otvorenih usta, odmahujući glavom. —A Englezi nas nazivaju barbarima — gunđao je Arthur.

93

—Kralj

Salomon nije bio Englez — rekla je strpljivo. — A smisao je njegove naredbe bio dokazati majčinsku ljubav. Znao je da bi prava majka bila toliko zgrožena prijedlogom da bi se radije odrekla djeteta nego dopustila da ga prerežu na pola. Promatrala ih je s iščekivanjem, nadajući se da su shvatili pouku, ali i dalje su je gledali kao da im je opsovala pretke. —Ma nema veze — prasnula je. Odvažno je prišla zatečenome Magnusu i otela mu uzde iz ruke, pa povukla kobilu za sobom i uputila se prema dvorcu. —Damo, kamo ste krenuli? — prosiktao joj je Gannon na uho, trudeći se održati korak s njom. —Hej, ukrala nam je konja! — zavapio je Magnus. —Nama? To je moj konj, ti konjino! Ovoga se puta nije obazirala na starce, koji su i treći put započinjali prepirku. rekla  je Mairin. — Odvest ću je —Očigledno ni jedan od njih. ne zaslužuje ovu sirotu kobilu — rekla je Ewanu, on će znati što treba s njom. Izraz Gannonova lica jasno je govorio koliko se veseli ovakvom razvoju događaja. —Ne brini se, Gannone. Reći ću mu da si me pokušao spriječiti. —Stvarno hoćete? Glas mu je bio toliko pun nade da se umalo nasmijala. Kad su stigli nasred dvorišta, Mairin je stala, odjednom primjećujući da nema ni Ewana ni vojnika. —No, gdje je on? — upitala je zdvojno. — Nema veze — rekla je kad Gannon nije odmah odgovorio. — Odvest ću kobilu konjušaru. Imate konjušara, je li tako? —Imamo, damo, naravno, ali... —U tom slučaju, vodi me u konjušnicu - rekla je, ne dajući mu da dovrši rečenicu. — Ionako sam dosad trebala upoznati i dvorac i posjed. Donekle se snalazim u dvorcu i ženskim kolibama, ali to je to  je sve. Sutra ćemo to morati popraviti. Gannon je bio zatečen. — Hoćemo li? —Nego što. A sad me vodi u konjušnicu. Gannon je uzdahnuo i pokazao joj stazu onkraj unutarnjih zidina dvorca. Mairin je odmah krenula onamo i provela kobilu kroz vrata pa se uputila uhodanom stazom. Hodala je sve do najudaljenijeg dijela posjeda, dok nije ugledala staru građevinu za koju je pretpostavila da je konjušnica. Drveni dovratak bio je nov, ali neki su dijelovi zgrade izgledali kao da su nekada davno izgorjeli. Krov je Krov je bio uredan, održavan i vidjelo se da može izdržati i kišu i snijeg. Nezadovoljno je primijetila Arthura i Magnusa, koji su stajali u prednjem dijelu konjušnice, onome u kojem su, pretpostavila je, bili lairdovi konji. Nepovjerljivo su je promatrali dok je prilazila, a ona se namrštila dajući im jasno do znanja koliko je ljuta na njih. —Nećete je dobiti natrag! — doviknula im je. — Predat ću je konjušaru na brigu! — Ja sam konjušar, maloumna curo! — dreknuo je Arthur odgovor. —Prema gospodarici ćeš se ponašati s poštovanjem!  — zagrmio je Gannon. Mairin je zastala, zapanjeno pogledala Arthura, pa zatim i Gannona. — Konjušar? Taj... taj tupan  je konjušar? Gannon je uzdahnuo. — Pokušao sam vam reći, damo. —Pa to je apsurdno! — pjenila se Mairin. — Taj o konjima zna koliko i ja! —Ide meni sasvim dobro — prasnuo je Arthur. — A išlo bi mi i bolje da ne moram loviti konjokradice! —Smjenjujem vas s dužnosti!

94

—Ne

možete vi mene smijeniti s dužnosti! — kreštao je Arthur. — Samo laird to može! j este —priprijetila mu je — Ja sam gospodarica ovoga klana i ako ja kažem da ste smijenjeni, onda jeste Mairin. Pogledala je Gannona. — Reci mu ti. Gannon je izgledao pomalo nesigurno, ali je podržao gospodaricu. Mairin je kimala glavom dok  je Gannon starcu objašnjavao da ga dama uistinu može smijeniti s dužnosti. Arthur je odmarširao psujući, praćen Magnusovim pobjedničkim pogledom. —Čudi li ikoga što ga je kobila ugrizla za tur? — mrmljala je Mairin, gledajući za Arthurom. Predala je uzde Gannonu. — Odvedi je u staju i daj joj jesti. Ne obazirući se na Gannonov nezadovoljan pogled, Mairin se uputila prema dvorcu. Bila je prilično zadovoljna samom sobom. Uspjela je zbrisati iz sobe, a da ne naleti na supruga, a potom još i riješila popriličan problem. Prvi uspjeh gazdarice dvorca. Sa smiješkom je potrčala stubama i ušla u dvoranu. Prolazeći dvoranom, domahnula je Cormacu. — Idem se presvući za večeru. Gannon uskoro dolazi. Zamolila sam ga da se pobrine za konja. Cormac je ustao, zbunjeno je gledajući. — Konja? Mairin je već bila na pola stubišta. Dan joj ipak nije potpuno propao. Zapravo je ispao prilično dobro. Uspijevala je u naumu da ovlada dužnostima gospodarice. Odlučila je samostalno, ne gnjaveći Ewana bedastoćama. To je bilo najmanje što je mogla: on ima puno važnih dužnosti i što mu ona vise toga skine s ramena, to će se on više moći posvetiti važnim stvarima. Umila se i otresla prašinu s haljine. Uistinu, danje bio dobar: čak je ni rana ne boli. —Mairin! Na taj se urlik prenula. Lairdov se glas uzdigao iz dvorane, uspeo stubama i probio kroz njezina vrata. Dreknuo je toliko glasno da su se zatresle grede. Odmahujući glavom, Mairin je dohvatila četku i brzo raščešljala zapetljane pramenove kose. Da  je pri svakom pokretu lijeve ruke nije bolio bok, lijepo bi uplela kosu. Možda sutra. —Mairin, silazi ovamo! Spustila je četku i namrštila se. Bože blagi, kako je taj čovjek nestrpljiv. Još je malo otresla haljinu i sišla. Kad je ušla u dvoranu, ugledala je Ewana na sredini, ruku prekriženih na prsima, stisnutih usana, namrštenog. U jednom su kutu stajali Arthur i Magnus, do njih Gannon i Caelen. Nekoliko se Ewanovih vojnika motalo oko stolova, otežući da bi vidjeli kako će se situacija odvijati. Mairin je stala pred Ewana i čedno mu se osmjehnula. — Zvali ste me, lairde? Ewan se još više namrgodio. Potom je provukao prste kroz kosu i uperio pogled u nebesa. - U posljednjih si sat vremena ukrala konja i lišila me konjušara. Možeš li mi objasniti svoje postupke, curo? —Riješila sam razmiricu — odvratila je. — I kad sam otkrila da je onaj bogohulni starac koji zlostavlja konje zadužen i za vaše konje, lairde, riješila sam i to. —Nisi smjela ništa od toga —rekao je Ewan ljutito.—Tvoje su dužnosti vrlo jednostavne: ne miješaj se u važne stvari i budi mi poslušna. Mairin se srce stegnulo, poniženje joj je zažarilo obraze. Potražila je poglede ostalih: u Gannonovu je pročitala sućut, u Caelenovu slaganje s Ewanom. Ne želeći se još poniziti suzama, okrenula im je leđa i ponosno izašla. —Mairin! — povikao je Ewan. Nije se ni osvrnula, samo je ubrzala korak. Zaobišla je stubište i uputila se prema jednim od vrata u stražnje dvorište.

95

Užasni su, nemogući, okrutni. Svi do jednoga. Njoj govore da je slaboumna, a ona gluplje ljude nije vidjela. Suze su je zapekle i ljutito ih je obrisala. Na dvorac se spustio sumrak, prekrivši okolicu tonovima plave i ljubičaste. Bilo je prohladno, ali Mairin se nije obazirala na to. Projurila je praznim dvorištem; jedan joj je stražar doviknuo da se ne udaljava, ali odmahnula je rukom i rekla mu da neće daleko. Samo se mora malo maknuti, udaljiti od Ewanova urlanja i prijekornih pogleda. Hodala je uz unutarnje zidine, tragajući za kakvim skrovitim mjestom u kojem je nitko neće pronaći barem netko vrijeme, ali na kojem će biti sigurna. Spas je ponudilo staro kupalište iza dvorca. Pronašla je oronulu klupu uklesanu u kameni zid i sagnuvši se da prođe ispod urušenog dovratka, sjela. Samo je zid s klupicom još stajao. Činilo se da je pronašla mjesto na kojem se može dobro isplakati zbog suprugova sramotna ponašanja.

96

22

Ewan

je znao da ne smije otrčati za suprugom, pogotovo ne pred svojim ljudima. Bilo mu je jasno da cura ne zna u što se uvalila. Dat će joj vremena da se smiri, pa joj objasniti kako se što radi u njihovu klanu. Pogledao je svoje ljude. Gertie je već iznosila večeru na stolove, a sudeći prema mirisu, lovci su se vratili s bogatim ulovom i klan će večerati svježe meso. — Jesam li i dalje konjušar, lairde? — upitao je Arthur. Ewan je umorno kimnuo. — Jesi, Arthure. Dobar si s konjima. kon jima. Ali dosta mi je tvojega neprestanog n eprestanog čarkanja s Magnusom, a očigledno ste i gospodaricu uznemirili time. Arthur nije izgledao previše zadovoljno ovakvim ishodom, ali kimnuo je i otišao sjesti. Magnus  je izgledao kao da ima spremnu šalu na Arthurov račun, ali predomislio se pred Ewanovim strogim pogledom. Sjeo je i on — i to nasuprot Arthuru. Ewan je sjeo za stol, za njim i njegovi ljudi. Kad mu je Maddie prišla noseći punu zdjelu, zadržao  ju je. — Kad svima daš jesti, odnesi pladanj gospodarici. U sobi je, a ja ne želim da propusti večeru. — U redu, lairde. Odmah ću. Kad se uvjerio da Mairin neće ostati gladna i da je prepiranje barem na trenutak zamrlo, Ewan se bacio na hranu, uživajući u okusu svježe divljači. Puštajući Mairin da odjuri i ispuše se, spriječit će svađe kad joj se pridruži u krevetu, zaključio je. Čestitao je Čestitao  je sam sebi na ovom fantastičnom rješenju i nagrabio si još gulaša. Pola sata poslije, kad je Maddie utrčala u dvoranu obavijestiti ga da mu supruga nije u sobi, shvatio je da se prevario misleći da bi bilo što vezano za njegovu hirovitu suprugu moglo biti  jednostavno. Zbog nje se osjećao nesposobno, shvativši da su svi njegovi napori da je održi sigurnom napola uzaludni. Znao je da nijedno od toga nije istina, ali ipak ga je razljutilo, jer je zbog nje sumnjao u  sebe prvi puta od rane mladosti. Znao je da može uvježbati vojsku i povesti je u bitku. Znao je da može dobiti bitku u kojoj protivnika ima i pet puta više. Ali nije mogao obuzdati običan curetak. To se protivilo zdravu razumu i izluđivalo ga. Ustao je od stola i uputio se u istom smjeru kao Mairin. Jasno je vidio da nije otrčala u sobu, pa je izašao i nastavio sve do ulaznih vrata dvorca. — Jesi li vidio gospodaricu? — doviknuo je Rodricku, koji je stražario na vrhu zidina. — Jesam, lairde. Protrčala je ovuda prije pola sata. —Gdje je sad? —U starom kupalištu. Gregory i Alain paze na nju izdaleka. Plače kao kišna godina, ali na sigurnom je. Ewan se lecne i tegobno uzdahne. Radije bi da se baci na njega poput ljutite mačke, pa čak i da ga svisoka ukori zbog nepoštivanja. Ali suze? Nije znao čemu služe ženske suze ni kako se s njima nositi. Uputio se prema kupalištu. Gregory i Alain stajali su pokraj jednoga zida. Kad su ugledali Ewana kako im prilazi, licima im  se razlilo olakšanje. —Hvala nebesima da ste ovdje, lairde. Morate je smiriti. Razboljet će se od tolikog plakanja — rekao ja Alain. Gregory se namrštio. — Cura ne bi smjela toliko plakati. Što god joj morate obećati da je smirite, dajte, zaboga. Utopit će se u suzama.

97

Ewan je podigao ruku da ih ušutka. - Hvala što ste pazili na nju. Možete ići, ja ću se pobrinuti za gospodaricu. Nisu se ni trudili sakriti da im je kamen pao sa srca. Nakon što su otišli, Ewan je čuo tiho jecanje koje je dopiralo iz kupališta. Jao, kako on ne može smisliti plakanje. Ušao je u mračni prostor i ogledao se oko sebe, trepćući da se privikne na tamu. Pratio je zvuke  jecanja i šmrcanja dok nije n ije ugledao Mairin. Sjedila je na klupici uklesanoj u zid, djelomično obasjana srebrnom mjesečinom što se probijala kroz uzak prozor. Vidio je da sjedi pognute glave, obješenih ramena. —Odlazi... — Njezin je glas do njega dopro prigušen ruševinama. — Joj, curo — počeo je, sjedajući na klupicu pokraj nje. — Ne plači. —Ne plačem — odvratila je glasom koji je jasno pokazivao da plače. —Laganje je grijeh — pokušao ju je malo razljutiti. —Grijeh je i vikanje na suprugu — rekla je turobno. — Zakleo si se da ćeš me poštovati, bogme  jesi. Baš se ne osjećam tako. Uzdahnuo je. — Mairin, izluđuješ me. Već mi je jasno da ćeš me izluđivati do kraja života. Mogu ti odmah reći da ovo nije posljednji put da vičem na tebe. Ne želiš valjda da ti lažem? —Posramio si me pred svojim ljudima — rekla je tiho. — Pred onim maloumnim konjušarom. Taj kreten ne bi smio prići ni blizu konjima. Ewan ju je pomilovao po obrazu i zataknuo joj pramen kose za uho da joj bolje vidi lice. Snuždio se kad je shvatio da joj je obraz hladan i vlažan od suza. —Čuj me, mala. Arthur i Magnus prepiru se otprije mojega rođenja. Prestat će se svađati tek kad  jedan od njih dvojice dvoj ice završi pod po d zemljom. I meni su došli žaliti se na tu stvar s konjem, ali ja sam im rekao da to sami riješe upravo zato da se svađaju samo oko konja. Da sam ja presudio u tome, našli bi neki novi povod za svađu. Ovo je Ovo je barem bezopasno. — Ja sam je uzela obojici. Stara je i zaslužuje bolje nego da bude predmet svađe dvaju starih tupana. Ewan se nasmijao. — Da, čuo sam da si je odvela i otpustila Arthura. Mairin se promeškoljila i uhvatila Ewana za ruku. — Kako taj užasni čovjek može biti tvoj konjušar? Ewane, pa taj je vlastitu kobilu bacio na hladnoću, nije joj dao jesti. Takvome ti povjeravaš svoje konje? I konja na kojem jašeš u bitku? Ewana je zabavljala ovakva žestina. Baš je opaka ova ženica. Već doživljava njegov dvorac svojim domom i vrlo strastveno shvaća dužnosti gospodarice. —Cijenim to što misliš na dobrobit mojih konja, ali da ti pravo kažem, Arthur je čarobnjak kad je o konjima riječ. Istina, svadljiv je svadljiv je i prkosan i nikoga ne poštuje previše, ali star je i konjušar ko njušar je klana  još otkako je moj otac bio laird. Nije mrcvario kobilu, Mairin. Ja Mairin. Ja bih ga osobno dohvatio bičem da jest. Tu je pričicu smislio da spasi obraz nakon što ga je kobila ugrizla za stražnjicu. Jako je nježan s konjima. Voli ih kao vlastitu djecu, iako bi prije umro nego to priznao. Voli konje više od bilo čega na svijetu. Mairinina su ramena klonula i oborila je pogled na svoje noge. — Baš sam se osramotila, ha? —Nisi, curo. Nervozno je gužvala haljinu. — Samo sam se htjela uklopiti. Biti dio klana. Želim dužnosti. Želim da me moj klan poštuje, da se meni obrate kad im nešto treba. Sanjala sam dom i obitelj. U samostanu sam dan za danom zamišljala kako će izgledati sloboda, život bez straha kada jednoga dana budem mogla biti gospodarica vlastite sudbine. Oprezno ga je pogledala i Ewan je vidio da su njezine blistave oči pune nesigurnosti. — Ali sve je to bio tek san, je li tako?

98

Srce ga je zapeklo. Bio je svjestan da do tog trenutka nije previše razmišljao o okolnostima, o tome kako se Mairin osjeća u svemu tome. Cio je život provela u samostanu, jedino su joj društvo i  jedina obitelj bile časne sestre. Odgajana u mjerenju da će joj život biti težak i nesiguran, željela je samo slobodu i nekoga tko će je cijeniti. Shvatio je otkuda toliki otpor njegovim naredbama, otkuda takvo ponašanje. Mairin ga nije namjerno izazivala, samo je pokušavala shvatiti kako izgleda život, kako izgledaju dom i obitelj. Prvi puta u životu bila je slobodna i iskušavala nešto novo. Zagrlio ju je i nježno stisnuo. — Nije, curo. Nije samo san. Točno to možeš i trebaš očekivati od nas, kao i od mene. Još se nisi snašla. Griješit ćeš, ali i ja ću. I tebi i meni ovo je nešto novo. Predlažem da se nagodimo. Imaj strpljenja sa mnom, a ja ti zauzvrat obećavam da neću toliko vikati. Neko je vrijeme šutjela, a potom podigla glavu i pogledala ga u oči. — Pošten prijedlog. Ispričavam se što sam se petljala u stvari koje me se ne tiču. Nemam prava na to. Zvučala je toliko poraženo i sitno da je Ewana zaboljele u nutrini. — Mairin, pogledaj me — rekao je, okrećući joj glavu prema svojoj. — Ovo je tvoj dom, tvoj klan. Ti si gospodarica ovog dvorca i samo sam ja iznad tebe. Želim da uzmeš vremena koliko god ti treba da se privikneš na sve, da urediš stvari po svome. Ne moraš sve naučiti u jednom danu. Kimnula je. —Hladno ti je, curo. Idemo natrag u dvorac da te pošteno zagrijem. Kao što se i nadao, te su je riječi potaknule da se malo zarumeni. Da je dodatno motivira, utisnuo  joj je j e poljubac na hladne usnice kao da ih želi otopiti. otopit i. Vatra i led. Uskoro je j e počela uzvraćati njegove poljupce, vrelo i gladno, otvorenih usta. Kako ona samo brzo uči ljubiti se. Ewan je bio spreman pristati da ga zauvijek smatra nepristojnim ako ga nastavi ovako ljubiti. —Idemo doma — rekao je hrapavo. — Prije nego što se bacim na tebe sada i ovdje. —Pa vi ste pravi stručnjak za grijeh, lairde — rekla je čedno, praveći se da mu to zamjera. Ewan se široko osmjehnuo, slatko je cmoknuvši u obraz. — Možda i jesam, curo, ali nisi ni ti puno bolja. Dok je jela večeru koju joj je Maddie donijela nakon što su se Mairin i Ewan povukli u sobu, Mairin je promatrala supruga. Ležao je na krevetu poput lijene mačke, prstiju isprepletenih iza glave, nogu prekriženih u gležnjevima. Skinuo se samo u hlače i Mairin je shvatila da se jedva može usredotočiti na hranu dok on tako zavodljiv leži pokraj nje. Progutala je i posljednji zalogaj, razmišljajući o onom razgovoru s Maddie. Brzo je oborila pogled, uvjerena da će Ewan primijetiti da se zarumenjela. Nije mu željela otkriti kakvim se mislima bavi — pogotovo zato što su bile toliko slasno raskalašene. Ali sad kad se već sjetila onog razgovora, promatrala je Ewana krajičkom oka, pitajući se bi li mogla smoći hrabrosti da provede u djelo ono što joj je Maddie opisala. Maddien je prijedlog imao smisla: na kraju krajeva, ako je on mogao nju izluditi jezikom, vjerojatno može i ona njega. — Jesi li konačno gotova, ženice? — upitao ju je Ewan. Pogledala je prazan tanjur i polako ga odložila. Ovo je pravi trenutak da iskuša svoje ženske čari. Umalo je prasnula u smijeh pri pomisli da posjeduje da  posjeduje ženske čari. Majka Serenity pošteno bi je ukorila zbog takvih primisli. Mairin se nije željela tek tako baciti na Ewana, pa se dugo spremala za krevet. Skinula se sporije i zavodljivije nego ikada u životu, pretvarajući svaki pokret u senzualnu predstavu. Dva je puta virnula da vidi gleda li je Ewan, dva ga puta zatekla kako je pohotno guta očima. Kad se svukla, odskakutala je do bačve za kupanje i napravila jednaku predstavu od pranja. Okrenula se tako da je Ewan vidi s boka i čula kako zadržava dah kad su joj se bradavice ukrutile na hladan dodir mokre krpice. Kad je skupila dovoljno hrabrosti i smislila dobar plan, odložila je krpicu i prišla krevetu. 99

—Pa

vi ste još odjeveni, mužu moj — promrmljala je, stajući pred njega. Iako je bio odjeven, Mairin je jasno vidjela da je spreman za akciju. Hlače nisu mogle sakriti izdajničku izbočinu između nogu. — Jesam, curo, ali to se da lako popraviti. Pridigao se s kreveta, ali Mairin ga je nježno gurnula natrag, spuštajući mu dlan na prsa. —Moja je dužnost skinuti vas. Ewan se spustio na krevet, puštajući Mairin da mu razveže vrpce hlača. Čim ih je razvezala, iskočio je i Mairin je pomislila da se nikada neće naviknuti na njegovu veličinu. Nije mogla ni zamisliti da ga cijeloga primi u usta, ali Maddie je tvrdila da je izvedivo i da to puno žena radi. Nije mu mogla povući hlače preko bokova, pa se odigao od kreveta i pomogao joj, spuštajući ruke na njezine i svlačeći se. Ponovno je pokušao sjesti, ali Mairin ga je još jednom pogurnula na krevet i ovoga se puta spustila s njime, dok im se usnice nisu našle posve blizu. Poljubila ga je, uživajući u dodiru njegovih usana. Prešla je dlanovima preko njegovih prsa, diveći se njihovoj čvrstoći, uživajući u kontrastu grubih ožiljaka i finih dlačica. Bradavice su mu s e ukrutile kad ih je dodirnula i bila je fascinirana tom reakcijom, toliko sličnom njezinoj, pa ih je ponovno dodirnula. —Što to smjeraš, curo? - promrmljao je Ewan u njezine usnice. Mairin se nasmiješila i poljubila ga ispod uha, pa se spustila niz vrat, oponašajući njegove pokrete. Sudeći prema napetosti koja mu je zategnuta cijelo tijelo, njemu je to bilo jednako ugodno koliko i njoj. —Imam jednu teoriju — šapnula je, nadvijena nad jednu njegovu bradavicu. Potom je otvorila usta i liznula je dok se nije ukrutila. Ewan je zastenjao. — Kakvu teoriju, curo? Spustila mu je dlanove na prsa i skliznula jezikom niz njegovu kožu sve do pupka. Trznuo se, podigao malo prema njoj i osjetila je osjetila  je njegovu muškost na trbuhu. —Mislim da muškarci vole osjetiti ženska usta... ondje dolje, koliko i mi žene volimo osjetiti vaš  jezik... ondje dolje. —Kvragu... — procijedio je Ewan. Omotala je prste oko njega i uvukla vrh u usta. Zastenjao je kao da je na umoru. Tijelo mu je bilo toliko napeto da je ležao poput grede, a ruke su mu poletjele uz bok i zgrabile plahtu. O, da, sviđa mu se ovo. Ohrabrena njegovim očiglednim uživanjem, uvukla ga je dublje, prelazeći istodobno rukom po njemu. — Mairin — protisnuo je Ewan. - O, nebesa, curo. Imaj milosti. Mairin se nasmiješila, spustila prste niže i uhvatila ga za nabrekle testise, a Ewan je naglo podigao bokove i zabio se dublje u njezina usta. Bio je nemoguće krut, toliko napet da se pitala kako mu koža ne puca. Pulsirao je u njezinoj ruci, krut, ali baršunasto mekan, poput čeličnog mača u koricama od fine svile. —Curo, ne mogu više. Prestani prije nego što ti svršim u usta. I dalje ga držeći rukom, Mairin je podigla glavu tek toliko da ga pogleda u oči. Kosa joj je pala preko lica i Ewan ju Ewan ju je odmaknuo, dodirujući dlanom Mairinin obraz. —Želiš li mi svršiti u usta? — upitala je gotovo sramežljivo. —Uh, Mairin, to je kao da pitaš umirućega želi li živjeti. Obuhvatila mu je lice dlanovima i spustila usnice na njegove, ljubeći ga dugo i slatko, uživajući u dodiru i okusu njegova jezika. —Uživam u tvom okusu - prošaptala je.

100

Spustio je ruke na njezine grudi i kad se odmaknula malo ih podigao pa zarinuo glavu u njih. Mairin se privinula uza nj, preplavljena užitkom i drhteći pred napadom osjećaja, ali svjesna da mu ne smije popustiti jer će u tren okrenuti situaciju. Odmaknula se, ali ublažila taj grubi pokret poljupcem, pa još jednim i još jednim, spuštajući se sve niže niz njegova prsa, niz čvrsti trbuh i busenčić dlaka iz kojega je stršila njegova uzdignuta, napeta muškost. Liznula ga je, prateći jezikom žilu s donje strane, i kad se vratila do vrha, osjetila je slankastu kapljicu, koju je nježno polizala. Ewan je glasno izdahnuo, kroza zube, a kad je spustila usta oko njega i uvukla ga do kraja, izgubio je i ono malo kontrole nad sobom što je još imao. Meškoljio se očajnički, kao da ne upravlja vlastitim pokretima, ali Mairin ga je čvrsto držala, izluđujući ga jezikom. Poklopio je njezin dlan svojim i pomaknuo im ruke gore-dolje, i kad je shvatila što želi, nastavila je ritmično pokretati usta i ruku. — To je to, curo. To je to — zastenjao je. Zapleo je prste u njezinu kosu, zgrabio je na tjemenu i zadržao joj glavu dok su mu bokovi letjeli prema njezinim ustima. Mairin je osjetila kad joj je dodirnuo krajnike, a potom joj se ustima razlila vrela tekućina u naizgled beskonačnom mlazu. Nikada u životu nije ni zamišljala nešto ovoliko erotično. Nije znala da nešto ovoliko jednostavno i instinktivno može biti toliko uzbudljivo. Shvatila  je da je u ovom zadovoljenju Ewana uživala možda jednako koliko i on. Osjećala se moćno, ravnopravno njemu, kao da mu konačno može dati koliko i on njoj. Ewan je klonuo na krevet, skliznuo iz njezinih usta i progutala je posljednje kapi njegove strasti, pa obrisala usta nadlanicom. Disao je isprekidano, a prsa su mu se snažno nadimala. Pogledao ju je. —Dođi ovamo — rekao je promuklo. Privukao ju je na sebe i tijela su im se spojila, znojna i vrela. Čvrsto ju je zagrlio i poljubio je u tjeme. Sjećajući se kako je Maddie spomenula da je muškarce nakon ovoga lakše nagovoriti na bilo što, Mairin je podigla glavu i pustila da joj se kosa raspe po njegovim prsima. —Ewane? Prešao je dlanovima niz njezina ramena i leđa, sve do stražnjice. Nježno ju je stisnuo i nastavio milovati, gledajući Mairin. — Reci, curo. —Obećaj mi nešto — počela je. Nakrivio je glavu. — Što želiš da ti obećam? —Znam da smo se nedavno i upoznali i vjenčali, svjesna sam da puno toga još ne znam, ali već sada znam da sam vrlo posesivna. Želim da mi obećaš da ćeš mi biti vjeran. Znam da neki muškarci imaju ljuba... Prekinuo ju je Ewanov namršten pogled. Uzdahnuo je. —Imaš li ti pojma koliko si me upravo izmorila? Stvarno misliš da imam snage za ljubovanje s drugom? Mairin se namrštila. Ovo nije baš krenulo kako treba. Opet je uzdahnuo. — Mairin, zakleo sam se. Ne shvaćam olako vjenčane zavjete. Dokle god mi budeš dobra i odana supruga, ne vidim zašto bi me zanimale druge žene. Ne bih tako osramotio ni tebe, ali ni sebe. Bit ću odan i tebi i našoj budućoj djeci koliko i ti meni. Vrlo ozbiljno shvaćam bračne zavjete. Mairin je niz obraz kliznula suza i prignula se k Ewanu, naslanjajući čelo na njegovo. — I ja ću biti odana tebi, Ewane. —I bolje ti je — zarežao je. — Sasjeći ću svakoga tko te i pogleda. — Jesi li uživao u... ovome?

101

Široko se osmjehnuo i pridigao na poljubac. — Ovo mi se toliko svidjelo da ću ti možda narediti da to izvodiš svake večeri. Namrštila se i udarila ga u trbuh, a on se nasmijao, praveći se da ga je zaboljelo. Uhvatio ju je za zglavke i preokrenuo na leđa, pazeći da ne dodirne ozlijeđeni bok. Kad su se smirili, licem u lice, toliko blizu da je na koži osjećala njegov dah, pomilovao ju je prstima po obrazu. —A sad mislim da bih ti mogao uzvratiti istom mjerom, curo. I na isti način. Zadržala je dah toliko da joj se zavrtjelo. — Uzvratiti? Lairde, znate li vi koliko ste grešni? —Ne znam mogu li biti grešniji od tebe maloprije — rekao je, a potom joj dokazao da zapravo može. Bio je skloniji grijehu nego što će Mairin ikada biti.

102

23

Ewana

je probudilo glasno lupanje na vratima sobe. Prije nego što se stigao razbuditi dovoljno da ode otvoriti, vrata su se otvorila. Skočio je na noge iste sekunde, a iduće već digao mač s poda.  — Isuse, Ewane, ja sam — rekao je Caelen. — Spavao si kao mrtav. Ewan je sjeo na krevet i prvo povukao krzna preko gole Mairin, a tek tada pokrio i sebe. — Izlazi — rekao je ljutito. nazočnosti, gospodična, okrenut ću se da se odjenete. — Ako ste se uvrijedili zbog moje nazočnosti, gospodična, — Nisam se uvrijedio zbog sebe — obrecnuo se Ewan. — Dovraga, Ewane, ne gledam ti žensku, a i ne zanima me. Da nije važno, ne bih ni bio ovdje. — Ewane? Kroz krzna je do njih dopro Mairinin pospan glas, a potom je iz njih izvirila i glava. Bila je raščupana, oči su joj bile napola zatvorene, ali ipak je izgledala ljupko. Iako je Caelen tvrdio da ne gleda, Ewan je uhvatio bratov pogled. Sagnuo s prema njoj i odmaknuo joj kosu s lica pa je poljubio i čelo. — Znaš što, draga. Vrati se na spavanje. Moraš se odmoriti. Promrmljala je nešto nerazgovijetno i zavukla se pod pokrivače, a Ewan ju je još jednom pomilovao po obrazu i ustao odjenuti se. Istjerao je Caelena na hodnik, odjenuo se, navukao čizme i opasao mačem, pa pogledavajući još  jednom prema Mairin, konačno izašao porazgovarati s Caelenom. —Draga? Moraš se odmoriti? — oponašao ga je Caelen, hodajući uz njega. — Pa tebe je ta mala uškopila, braco. Ewan je stegnuo šaku i odalamio Caelena po vilici. Ovaj je zateturao i morao se osloniti na zid da se održi na nogama. —Kvragu, Ewane. Meni se čini da tebi brak nije najbolje sjeo — rekao je Caelen, trljajući vilicu. —A meni se čini da mi baš paše. Kad su ušli u dvoranu, prišao im je Alaric. Odjeća mu je bila prašnjava, na licu mu se ocrtavao umor. —Izvukao si me iz toplog kreveta jer se vratio Alaric? — upitao je Ewan. —On sam kaže da je važno. Poslao je i glasnika prije sebe, da ti kaže da je hitno — objasnio je Caelen. —Ewane — u hodu ga je dozvao Alaric. —Što je toliko hitno da si poslao glasnika? —McDonald stiže. Ewan se namrštio. — Ovamo? Zašto? Što se dogodilo? —Oženio si se, eto što. Laird McDonald namjeravao je udati svoju kćer za tebe i nije bio sretan kad je doznao da taj plan više ne vrijedi. Navaljivao je da dođe, čak i nakon što sam mu rekao da se mladence ne bi trebalo ometati. Samo mi je rekao da ćeš naći vremena za njega ako ne želiš ostati bez saveznika. Ewan je opsovao. — Ne možemo ga ugostiti. Jedva imamo hrane za sebe, a sad moramo častiti McDonalda i njegove ljude? Tjedni bi nam trebali da se pripremimo za takve goste, a ne dani. Alaric je iskrivio lice u grimasu i zažmirio. —Što je sad? — upitao je Ewan ljutito. 103

dani. Jedan dani. Jedan dan. Ewan je ispljunuo još nekoliko psovki. — Jedan dan? Pa kad stižu? Alaric je uzdahnuo i umorno protrljao čelo. — A što misliš zašto sam ubio i sebe i konja vraćajući se ovamo? McDonald stiže već sutra. — Ewane? Ewan se okrenuo i ugledao Mairin. Upitno ga je promatrala udaljena tek nekoliko koraka. —Mogu li nešto kazati? Podigao je obrvu, iznenađen što je uopće zamolila takvo što. Primijetio je da je nervozna, da oprezno pogledava njegovu braću. Pružio joj je ruku i spremno ju je prihvatila. — Što trebaš, Mairin? —Čula sam vaš razgovor. McDonald stiže... Jesmo li u opasnosti? U njezinim plavim očima prepoznao je strah. —Nismo, draga. Nikakva nam opasnost ne prijeti. Laird McDonald i ja moramo se dogovoriti oko nečega. Ne brini se. —Stiže sutra? —Tako je. Namrštila se pa pomalo prkosno ispravila. — Mnogo nas posla čeka, Ewane. Želiš li i dalje gnjaviti i tjerati me da ostanem u krevetu ili ćeš mi konačno dopustiti da se primim posla i ne umrem od sramote kada dođu važni gosti? —Sramote? Ljutito je uzdahnula. — Dvorac nije spreman za goste. Moramo ga očistiti, moramo pripremiti hranu za sve njih, puno toga srediti. Da su došli danas, pomislili bi da sam najnesposobnija gazdarica u kraljevstvu. A to bi bila sramota i za mene i za tebe. Izgledala je toliko zgroženo pri pomisli da bi ga mogla osramotiti, da se smekšao. Stisnuo joj je ruku, koju je još uvijek držao. —Ako mi obećaš da ćeš se odmoriti kad te zaboli, dopuštam ti da se baciš na posao. Ali teške poslove ipak prepusti drugim ženama. Ne želim da se prihvatiš ičega od čega bi ti se rana mogla otvoriti. Njezin je osmijeh obasjao dvoranu. Pogled joj je zablistao i stisnula mu je ruku. Izgledala je presretno, kao da bi mu se najradije bacila oko vrata, ali brzo se pribrala i pustila mu ruku. —Hvala, lairde. Neću te razočarati. Na brzinu se naklonila i otišla. — Dobro došao, Alariče! — doviknula je preko ramena. Potom je zastala i okrenula se, malo zbunjena. — Oprosti mi, nisam te ni pitala jesi li što jeo. Jesi li dobro? Drago nam je da si se vrtio. Alaric je zbunjeno promatrao kako ga srdačno uzima za ruku. —Dobro sam, curo. —Želiš li da dam zagrijati vode da se lijepo okupaš? Alarica je taj prijedlog zgrozio, a Ewan je prigušio smijeh. —Ne treba. Ovaj, imam jezero. Mairin se namrštila. — Ali ledeno je. Ne bi li ti bila draža topla kupka? Caelen se iskesio. — Samo daj, braco. Lijepo legni u toplu bačvicu. Alaric ga je ošinuo pogledom, a potom se nasmiješio Mairin. Ewanu je bilo drago da ne mora ukoriti brata za nepristojno ponašanje. —Hvala ti što se brineš za mene, ali nema potrebe za grijanjem vode. Radije plivam u jezeru nego što sjedim u bačvi punoj vode. —Ne

104

Mairin mu se veselo osmjehne. - U redu. Ako mi dopuštate, lairde, posla bih za poslom. Puno nas toga čeka danas. Ewan je kimnuo i žurno je odjurila, jedva dodirujući pod stopalima. Alaric je namršteno pogledao Ewana. - Kakva rana? Kakvo odmaranje? Koga si joj vraga napravio? —Dođi — rekao je Ewan. — Idemo jesti. Ispričat ću ti što se dogodilo otkako si otišao, a ti meni što je bilo kod McDonalda. Mairin je užurbano polazila hodnicima, bilježeći u mislima što gdje treba napraviti i što se uopće može napraviti u dvadeset četiri sata. Pola sata poslije pozvala je Maddie i Berthu, rekla im da treba njihovu pomoć i da moraju udružiti snage kako bi izvele čudo. Maddie i Bertha okupile su sve žene klana i Mairin im se obratila s vrha dvorišnih stuba. —Sutra nam dolaze važni gosti — rekla je okupljenim ženama. —A nitko od nas ne želi razočarati lairda. Žene su mrmljale da je tako i kimale glavama. Mairin ih je podijelila u skupine, dodijelivši im zadatke. Uključila je čak i djecu. Uskoro je dvorac oživio, žene su se užurbano razletjele na sve strane. Potom se Mairin obratila muškarcima koje joj je Ewan stavio na raspolaganje. Naredila im je da očiste konjušnicu i pripreme je za McDonaldove ljude. Naposljetku je otišla do Gertie da se dogovore čime će ih nahraniti. Kuharica nije bila zadovoljna kad je čula za koliko će ljudi morati pripraviti hranu. Pjenila se i bunila, ali Mairin ju je strogo odmjerila i rekla joj da se prestane žaliti, jer joj ionako nema pomoći. Ne mogu ostaviti goste gladne. —Nisam čudotvorka, damo — gunđala je Gertie. — Nemamo dovoljno hrane ni za nas, a kamoli za hordu McDonalda. —Što možemo na brzinu smisliti? — umorno ju je upitala Mairin. — Čega imamo i što s time možemo napraviti? Gertie joj je dala znak da je slijedi u smočnicu. Police su bile zastrašujuće prazne. Gotovo da nisu imali osnovnih namirnica, a mesa tek onoliko koliko su lovci donijeli prije nekoliko dana. —Živimo od lova do lova. Ako se momci vrate bez ulova, ne jedemo. Zaliha nemamo, a ako ih u nekoliko sljedećih mjeseci ne stvorimo, zima će nam biti užasna. Mairin se nezadovoljno namrštila. Nadala se da će njezin miraz stići prije zime, da njezin klan više nikada neće oskudijevati. Boljela ju je i sama pomisao na gladnu djecu. Protrljala je čelo i sljepoočnice. Glava ju je sve snažnije boljela. —Možemo li sad poslati momke u lov? Ako nešto donesu do večeri, možeš li stići pripremiti to do sutra navečer? Gertie je zamišljeno protrljala bradu, ogledavajući se po smočnici. — Ako mi donesu puno zečetine, mogu napraviti gulaš od toga i od ovoga što imamo. Bit će fin, iako možda ne i obilan. Imamo dovoljno brašna za nešto kruha, a i nešto zobi za pogačice. —Zvuči sjajno, Gertie. Idem odmah reći lairdu da pošalje nekoliko muškaraca u lov. Uz malo sreće, do večeri ćeš imati dovoljno zečeva za golem lonac gulaša, dovoljan za sve McDonaldove ljude. Gertie je kimnula. — U redu, curo. Ja ću zamijesiti kruh. Mairin je izašla i otišla potražiti Ewana. Zatekla ga je u dvorištu gdje je nadgledao skupinu mladića koji su vježbali. Prisjećajući se što se dogodilo kad je prošli put upala u dvorište usred vježbe, strpljivo je stala uza zid dvorca i pričekala da je Ewan primijeti.

105

Domahnula mu je da joj priđe. Rekao je još nešto mladićima, a potom došao do nje. —Ewane, treba nam zečetine. Koliko god tvoji momci mogu uloviti. Možeš li mi posuditi još nekoliko ljudi? Ewan se osvrnuo po dvorištu, tražeći pogledom braću. Alaric i Caelen srazili su se u borbi mačevima, sočno psujući kao da se i u tome nadmeću. —Otići ću ja — rekao je Ewan. — Povest ću Caelena i Alarica. Donijet ćemo ti zečeva koliko god trebaš. Nasmiješila se. — Hvala ti. Gertie će pasti kamen sa srca. Uhvatila ju je panika kad sam joj rekla da mora nahraniti McDonalde. Ewan se smrknuo i stisnuo usnice. — Pobrinut ću se za vlastiti klan. Nikad nismo gladovali. Mairin mu je spustila ruku na podlakticu. - Znam da hoćeš, Ewane. A kad stigne moj miraz, do kraja života nećemo se morati brinuti zbog hrane. Pomilovao ju je po licu, zadržavajući dlan dugo na njezinu obrazu prije nego što ga je spustio na vrat. — Ti si naše čudo, curo. Zahvaljujući tebi, bit ćemo siti i snažni.. Zagrijana tim riječima i dodirom, Mairin se zarumenjela do korijena kose. — Idem ja sad. Vratit ćemo se do sumraka. Gledala je za njime dok je hodao dvorištem prema Caelenu i Alaricu, a potom se okrenula i vratila u dvorac. Toliko je toga još čeka prije nego što McDonaldi stignu. Bit će pravo čudo ako noćas uopće legne.

106

24

Mairin

je promatrala dvoranu umorna, ali zadovoljna. Do zore je nedostajalo tek malo. Žene su radile cijelu noć. Majke je Mairin ranije oslobodila dužnosti, a mala  je skupina ostala s njom urediti sve do kraja. Postigle su čudo. Mairin je zaključila da nikada vise ne želi takav pothvat, ali bila je jako zadovoljna rezultatima. Dvorac je blistao. Oprale su podove i zidove, zamijenile dopola potrošene svijeće novima i snažno je svjetlo zaplesalo stropovima. Mirisno cvijeće i bilje rastjeralo je vonj prašine i znoja, a Mairin je prostrla krzna s vlastitog kreveta pred kamine u velikoj dvorani. Posljednjih nekoliko sati želudac joj je mučio zamaman miris gulaša što se polagano krčkao. Gertie je skuhala sve zečeve koje su Ewan i braća ulovili i Mairin su sline potekle pri pomisli na zdjelicu gulaša i komad hruskavoga vrućeg kruha tek izvađenog iz ognjišta. Ewan ju je već prije nekoliko sati pokušao natjerati da odspava, ali odlučno je odbila, govoreći da ne smije predahnuti i mora završiti sve što prije može, jer ne znaju kad će laird McDonald točno doći. — Izgleda sjajno, damo — ponosno se nasmiješila Maddie. Mairin je pogledala nju i Berthu i uzvratila osmijeh. — Doista izgleda. Istina je da na dvorcu valja popraviti puno toga i da ga je vatra poprilično oštetila, ali mi smo se stvarno iskazale. Bertha je odmaknula pramen kose zalijepljen za čelo. — Laird će moći ponosno dočekati goste. —Hvala vam objema što ste probdjele noć da mi pomognete — rekla je Mairin. — A sada lijepo recite svim ženama da se zavuku u postelji i ni ne pomišljaju na ustajanje prije podneva. Dok se vi odmarate, zamijenit će vas druge. Mairin je još jednom obuhvatila pogledom dvoranu, pa se umorno uspela stubama. Nije baš održala riječ zadanu Ewanu i sad ju je rana poprilično boljela. Nadala se da nije razderala šavove, ali i da jest, bilo je neizbježno: puno je toga valjalo napraviti, a nije mogla od žena očekivati da probdiju noć ako i sama nije bila spremna na to. Bila je uistinu zadovoljna sobom. Žene su se naradile, ali nisu klonule duhom. Silno su se trudile zadovoljiti Mairin i to ju je razveselilo. Prvi put osjećala se kao da ovamo pripada. Ovaj je dvorac bio njezin dom, a klan McCabe njezina obitelj. Tiho se ušuljala u sobu, ali uzalud. Ewan je bio budan, odjeven i upravo je obuvao čizme. Kad ju je ugledao, smrknuo se i ustao pa pružio ruku prema njoj jer se zanjihala. —Predugo si ostala na nogama - rekao je prijekorno. - Boli li te rana? Je li se otvorila? Mairin je naslonila čelo na njegova prsa da malo predahne i pribere se. Ewan joj je prešao dlanovima preko ruku i stisnuo joj ramena. —Ideš ravno u krevet, curo. Ne želim čuti ni riječi. Da nisi ustala dok ne stigne McDonald. Jesmo li se razumjeli? —Aha — promrmljala je. Ovu će naredbu poslušati bez pogovora. —A sada daj da ti pregledam ranu. Poveo ju je do kreveta i nježno i oprezno skinuo joj odjeću. —Stvarno je grijeh koliko vi brzo možete izvući curu iz haljine, lairde.

107

Nasmiješio se i polegnuo je na bok. Prešao je prstom preko šavova i nezadovoljno se namrštio kad se trznula. —Crvena je i natečena. Nisi se trebala toliko kretati, Mairin. Ako ne budeš opreznija, završit ćeš u krevetu shrvana vrućicom. Glasno je zijevnula, jedva držeći oči otvorene. - Previše posla imam da si mogu priuštiti vrućicu i krevet. Ewan se prignuo i spusti usnice na njezino čelo. - Nisi vruća, barem zasad. Spavaj. Kad mi jave da je McDonald prešao granicu našega posjeda, poslat ću ti žene s toplom vodom za kupanje. —Baš lijepo — promrsila je Mairin pospano, već napola u snu. Probudilo ju je kucanje na vratima. Trepnula je Trepnula  je nekoliko neko liko puta da se razbudi, ali osjećala se s e kao da ju  je netko opio. —Damo, donijele smo vam vode za kupanje —doviknula je sluškinja s hodnika, — McDonaldi stižu za jedan sat. To ju je u trenu razbudilo. Odgurnula je pokrivače i ustala otvoriti vrata. Žene su unijele nekoliko vjedara vrele vode i Mairin se uskoro našla u utješnoj toploj kupki. Koliko god bi najradije ostala izležavati se u vodi dok se potpuno ne ohladi, brzo je oprala i kosu pa izašla. Dvije su joj žene pomogle da je osuši i iščetka. Mairin se meškoljila sve vrijeme dok su je češljale. Bila je nervozna. Ovo je prvi test njezinih vještina gospodarice dvorca. Nije željela razočarati ni Ewana ni McDonalde. Odjenula je haljinu u kojoj se udala i sat nakon buđenja sišla u dvoranu. Sve je vrvjelo od ljudi, a Ewan je stajao i razgovarao s braćom pokraj glavnoga stola. Kad je ušla, podigao je pogled, i odobravanje koje je pročitala u njegovim očima ohrabrilo ju je. Dao joj je znak da priđe i brzo je brzo je poslušala. —Stižeš u pravom trenutku. Zajedno ćemo pozdraviti goste, doći će za nekoliko minuta. Ewan ju je poveo iz dvorane, a njegova su braća krenula za njima. Kad su stigli u dvorište, McDonaldovi su vojnici već u povorci prelazili preko mosta. Pomislila je da je vjerojatno pristrana, ali Ewanov klan ostavljao je puno bolji dojam. Ewan je stajao navrh stuba uz Mairin kad im je prišao jahač na čelu povorke. Sjahao je i kimnuo Ewanu. —Lijepo je ponovno te vidjeti, Ewane. Predugo se nismo vidjeli. Posljednji put kad sam bio ovdje, dočekao me tvoj otac. Silno mije žao što nas je napustio. —I svima nama — rekao je Ewan. — Dopusti da ti predstavim svoju suprugu, Mairin McCabe. Ewan ju je otpratio do podnožja i Mairin se naklonila pred lairdom McDonaldom. Naklonio se i on, primajući njezinu ruku i spuštajući poljubac na zglavke prstiju.-Iznimno mi je drago što se upoznajemo, lady McCabe. —Čast mi je, lairde — rekla je. — Dopustite da vama i vašim ljudima ponudim okrepu. Uđite, večera je spremna samo za vas. Laird se široko osmjehnuo i domahnuo nekamo iza sebe. — Mogu li vam predstaviti svoju kćer, Rionnu McDonald? Mlada je žena oklijevajući prišla, nesigurno ih pogledavajući. To je, dakle, djevojka kojom se trebao oženiti Ewan. Mairin se jedva se jedva suzdržavala da se ne namršti. Cura  je bila vrlo lijepa, blistave kose boje sunčanih zraka, plaha lica bez ijedne mrlje. Oči su joj su  joj bile neobične jantarne boje i kao da su odražavale sjaj i njezine kose i sunca.

108

Mairin je dobacila brz pogled Ewanu, kao da pokušava procijeniti kako mu se Rionna sviđa. Nije željela na njegovu licu vidjeti žaljenje zbog propuštene prilike. Ewan je uhvatio taj pogled, odmah je shvatila. Vjerojatno je znao kakvim se mislima bavi i prije nego što ga je pogledala. Nasmiješila se djevojci. — Izvoli ući, Rionna. Sigurna sam da si umorna od puta. Možeš sjesti do mene za stolom, da se upoznamo. Rionna se nesigurno nasmiješila, ali dopustila Mairin da je uhvati pod ruku i povede u dvoranu. Večera je bila vesela. Laird McDonald bio je veseo i glasan čovjek i jeo je sa žarom koji je zgrozio Mairin, Da ga mora hraniti svake večeri, McCabeovi lovci ne bi nikada oka sklopili. Kad mu je napunila tanjur treći put, Gertie se namrštila, ali Mairin je uhvatila njezin pogled i diskretno odmahnula glavom. Bolje da ne uvrijede lairda. Razgovarali su o svakodnevnim temama. O Lovu. Pljačkašima. Zaštiti granica posjeda. Nakon nekog vremena Mairin ih je prestala slušati i usredotočila se na to da spriječi zijevanje i ostane budna. Uzaludno je pokušavala potaknuti Rionnu na razgovor. Djevojka je tijekom cijele večere držala glavu pognutu nad tanjurom, baveći se samo hranom. Kad su se muškarci konačno najeli, Ewan je pogledao Mairin i shvatila je da im dopušta udaljiti se od stola. Stigao je trenutak da muškarci počnu ozbiljne razgovore, kakvi god oni bili, i nisu željeli da ih žene slušaju. Razmišljala je bi li pozvala Rionnu da joj se pridruži u šetnji oko dvorca ili možda da se poigraju s djecom, ali čim je Mairin ustala od stola, Rionna se digla i pobjegla. Mairin je slegnula ramenima i otišla potražiti Crispena. *

Kad su žene napustile dvoranu, laird McDonald odobravajuće je kimnuo Ewanu. — Možeš biti ponosan na suprugu. Večera je bila sjajna, a dobrodošlica iskrena. —Moja je žena na čast cijelom klanu — složio se Ewan. —Nisam bio sretan kad sam čuo da si se oženio — nastavio je laird. — Nadao sam se da ćeš oženiti moju Rionnu. To bi zapečatilo savez između naših dvaju klanova. Ewan je podigao obrvu, ali nije ništa rekao. Gledao je McDonalda prodorno, pokušavajući shvatiti u kojem smjeru navodi razgovor. McDonald je pogledao Alarica i Caelena, pa se vratio Ewanu. — Neću okolišati, Ewane. Ewan je dao znak svojim ljudima da ih ostave same, a braći da ostanu. U dvorani su ostali tek oni i nekoliko McDonaldovih ljudi. —Želim savez — rekao je McDonald. Ewan  je stisnuo usnice, razmišljajući. — Reci mi, Gregore, zašto želiš savez? Od očeve smrti nismo previše bliski, iako znam da ste vas dvojica bih odani jedan drugome. McDonald je uzdahnuo i zavalio se u stolcu, spuštajući ruke na zaobljeni trbuh. — Sad smo potrebni jedan drugome. Duncan Cameron mota mi se oko granica. U proteklih nekoliko mjeseci nekoliko sam se puta sukobio s njim. Mislim da me iskušava, procjenjuje moju vojsku, i ako baš moram biti iskren, mislim da je da je shvatio da se nismo iskazali u odnosu na njegovu. njego vu. —Kurvin sin — promrmljao je Ewan. - Tvoja zemlja graniči s Neamh Alainnom. Taj gad već planira napad na Mairinin posjed. —Tako je. A ja ga neću moći sam zadržati. —Što predlažeš? Očigledno se više ne mogu oženiti tvojom kćeri. —Ne možeš ti — rekao je McDonald, polako okrećući glavu prema Alaricu. — Ali on može.

109

25

Alaric se umalo zadavio pivom. Caelenu je vidno laknulo što laird McDonald nije odabrao njega, ali na licu mu se vidjelo i da suosjeća s bratom. Ewan je ošinuo Alarica pogledom upozorenja, pa se ponovno posvetio McDonaldu. — Zašto ti je toliko važno da savez zapečatimo brakom? Sigurno imamo dovoljno dobrih razloga da se ujedinimo i bez rodbinske veze. — Rionna je moja nasljednica. Jedina nasljednica. Nemam sinova koji će me naslijediti kad umrem. Mora se udati za muškarca dovoljno snažnoga da obrani naše zemlje od napadača kao što je Duncan Cameron. Ako se povežemo i brakom, a ne samo časnom riječi, znam da već i zbog odanosti bratu nećeš nikada pogaziti riječ. Ewan se uspravio, ukočio i strogo odmjerio starijeg lairda, uvrijeđen. — Želiš li reći da ti moja riječ nije dovoljna? — Ne, nego da bih puno više vjerovao savezu kad bismo obojica u zalog dali nešto važnije, kad bi nas vezivalo nešto osim želje za zaštitom. Ne želim da se gad poput Camerona dočepa moje zemlje. Pohlepan je, nezasitan i pokvaren. Taj bi vlastitu majku izdao za svoje ciljeve. Šire se glasine, Ewane, da Cameron rovari protiv kralja. Čuo sam i da razmišlja o udruživanju s Malcolmom u još jednom pokušaju da ovaj zasjedne na prijestolje. Ewan je bubnjao prstima po stolu, pogledavajući Alarica koji je samo nepomično sjedio s bolnim izrazom potpune pomiren osti sa sudbinom. —Morat ću o ovome porazgovarati s braćom. Ne želim donijeti odluku o Alaricovoj sudbini, a da ga ni ne pitam. McDonald je kimnuo. — Naravno, drugačije ne bih ni očekivao. Naši su klanovi snažni i svaki za sebe, ali zajedno bismo bili neuništivi. Možda bi nam se tada pridružili i McLaureni. Klan McLauren nije bio velik, ali njihovi su vojnici bili vrlo vješti. Njihova bi tri klana uistinu bila nepobjediva zajedno, a kad bi Neamh Alainn pripao McCabeu, postali bi još moćniji. —Mislim da bi — rekao je Ewan. — A tako ujedinjeni mogli bismo nagovoriti i Douglasa. Njegova je zemlja sjeverno i zapadno od Neamh Alainna. —Bit će dovoljno da mu kažemo da se Duncan Cameron mota oko Neamh Alainna - rekao je McDonald. — On se sam ne može oduprijeti vojsci kao što je Cameronova, ali protiv svih nas Cameron ne bi imao nikakve šanse. —Duncan Cameron nema nikakve šanse ni protiv mene — rekao je Ewan mimo. McDonald je iznenađeno podigao obrvu. — Hrabra je to izjava, Ewane. Nemaš ni približno ljudi koliko ima on. Ewan se nasmiješio. — Ali moji su bolje uvježbani. Snažniji su. Imaju više discipline. Ovaj me savez ne zanima kao jamstvo da ću poraziti Camerona. Porazit ću ja njega sa saveznicima ih bez njih. Savez želim da nam osiguram mirnu budućnost. Kako ga je McDonald sumnjičavo promatrao, Ewan se zavalio u stolcu. —  Jesi li l i možda za mali dokaz moje snage, Gregore? Možda bi volio vidjeti za koga se vežeš. McDonald ga je pogledao. — Kakav dokaz? —Tvoji najbolji momci protiv mojih najboljih momaka. Stariji se laird veselo osmjehnuo. — Volim natjecanja, bogme da. Može. Hoćemo li se i okladiti? —U hranu — rekao je Ewan. — Tromjesečne zalihe mesa i začina. 110

—Bože

moj, kako se ti znaš cjenkati. Ne znam mogu li si priuštiti takav gubitak. —Ako te to brine, možemo mi i otkazati natjecanje... Ewan je znao da protivniku uvijek treba pronaći slabu točku, kao i da je McDonaldova slaba točka izazov. Već je i samo spominjanje poraza bilo dovoljno da mu rasplamsa želju za natjecanjem. —Dogovoreno — rekao je McDonald. Veselo je protrljao dlanove i pogled mu je pobjedonosno zablistao. Ewan je ustao. — Što čekamo? McDonald je skočio na noge i dozvao svojega zapovjednika. Potom se oprezno okrenuo prema Ewanu. — Ti i tvoja braća ne smijete se natjecati. Samo vojnici, i s tvoje i s moje strane. Ewan se lijeno osmjehnuo. — Ako ti je tako draže. Ali znaj da ne primam u svoje redove ljude koji s mačem u ruci nisu jednako vješti kao što sam i sam. —S užitkom ću ti opelješiti smočnicu kad moji momci sliste tvoje — već se veselio McDonald. Smiješeći se, Ewan je pokazao McDonaldu da pođe odabrati borce. Kad je McDonald izašao, Alaric je prišao Ewanu. — Ozbiljno razmišljaš o tom bračnom prijedlogu? Ewan je odmjerio mlađeg brata. — Zar ti ne razmišljaš? Alaric se namrštio. — Ma ne, nisam mislio odbiti. Ali kvragu, Ewane, ne bih si baš rado natovario ženu na vrat. —Ovo je dobra prilika, brate. Bio bi laird vlastitoga klana. Imao bi posjed i sinove kojima bi ga mogao ostaviti. —Ne — rekao je Alaric tiho. — Ovo je moj klan. Ne McDonaldi. Ewan je spustio ruku bratu na rame. - Uvijek ćemo i biti tvoj klan. Ali razmisli malo. Bili bismo susjedi. Bili bismo saveznici. Ako ostaneš s nama, nikada nećeš biti laird. Tvoj sin neće moći postati laird. Trebao bi ščepati ovu priliku objema rukama. Alaric je uzdahnuo. — Ma dobro, ali baš brak? —Cura je zgodna — istaknuo je Ewan. —A jest, valjda jest — gunđao je Alaric. — Nisam joj najbolje vidio lice za večerom jer je sve vrijeme buljila u tanjur. —Vidjet ćeš ga već. Uostalom, ne treba te lice previše brinuti, nego ostatak. Alaric se nasmijao pa brzo osvrnuo. - Pazi da te žena ne čuje. Mogao bi provesti noć s vojnicima. — Jesi li spreman, Ewane? — zagrmio je McDonald preko dvorišta. Ewan je podigao ruku. - Jesam, spreman sam. —Ma

koga vraga oni tamo rade? — upitala je Mairin kad je do nje doprla buka iz dvorišta. Crispen ju je uhvatio za ruku i povukao prema brdu. — Idemo se popeti i vidjeti! Druga su djeca potrčala za njima i uskoro su se svi našli na brdu. Mairin je zaštitila oči dlanom da vidi što se zbiva u dvorištu. povikao je Crispen. —Tuku se! — povikao je Mairin je zapanjeno promatrala gomilu ratnika naguranih oko dvojice koji su stajali u praznom krugu, jednog McCabea i jednog McDonalda. —Pa to je Gannon - šapnula je. — Zašto se Gannon bori protiv McDonaldova vojnika? — Jer se to tako radi —ponosno je rekao Crispen. — Muškarci se bore. Žene se brinu za dom. Gretchen je zveknula Crispena po nadlaktici i ošinula ga oštrim pogledom. Robbie je iz osvete gurnuo Gretchen. Mairin se namrštila i pogledala Crispena. — To ti je vjerojatno tata rekao.

111

—Nije, nego stric Caelen.

Zakolutala je očima. Ma zašto li je to ne čudi? —Ali zašto se bore? — i dalje nije razumjela. —Okladili su se, damo! Mairin se osvrnula i ugledala Maddie kako se uspinje prema njima. Slijedilo ju je nekoliko žena iz klana, nosile su košaru. —Okladili? - upitala je, promatrajući ih. Maddie je spustila košaru i baršunast miris kruha ispunio je zrak. Iako se za večerom dobro najela, Mairinin je želudac zaplesao. Djeca su se gladno nagurala oko Maddie, iščekujući da podijeli kruh. —Naš laird i laird McDonald kladili su se čiji su vojnici bolji—rekla je Maddie, dijeleći kruh ženama koje su posjedale po travi. Potom ga je dala i djeci. Nasmiješila se Mairin. — Pridružite nam se, damo. Malo ćemo sjesti i gledati borbu, navijati za našega ratnika. Mairin je sjela na tlo i poravnala haljinu preko nogu. Crispen se svalio pokraj nje, već grizući kruh. Mairin je također uzela komad kruha pa otrgnula komadić. Tek kad ga je prinijela usnama, nečega se sjetila. — A u što su se okladili? Maddie se nasmiješila. — Mudar je naš laird! Okladio se u tromjesečne zalihe. Ako McCabeov ratnik pobijedi, dobit ćemo mesa i začina iz McDonaldove smočnice. Mairin je zapanjeno razjapila usta. — Ali mi nemamo tromjesečne zalihe! Bertha je znalački kimala glavom. — Točno tako. Laird se okladio u ono što nam je najpotrebnije. Dobro se toga sjetio. —A što ako izgubimo? Ni u ludilu si ne možemo priuštiti takav gubitak. Zapravo ga i nemamo da bismo ga uopće i mogli izgubiti.  Jedna je od starijih žena razočarano frknula. — Naši ratnici ne gube. I sama pomisao da bi mogli pokazuje nedostatak odanosti. Mairin se namrštila. — Odana sam ja, samo ne znam zašto bi se laird okladio u nešto što ne posjedujemo. —Budući da nećemo izgubiti, to nije problem —rekla je Maddie, tapšajući Mairin po ruci. —Gledajte, Gannon je pobijedio i sad je red na Cormaca! Baš je zgodan, zar ne? Žene oko Christine nasmiješile su se, a Maddie se zavjerenički prignula k Mairin. — Našoj Christini sviđa se Cormac. Mairin je primijetila da su se Christinini obrazi obojili u ružičasto čim je Cormac stupio u krug za borbu. Bio je bez košulje i snažni mišići ruku lijepo su mu se isticali. Bio je zgodan, da. Ne kao Ewan, ali ipak zgodan. Kad je Cormac primio prilično težak udarac i pao na leđa, Christina je glasno uzdahnula. Prekrila  je usta dlanom i promatrala ratnika sve dok nije ustao i ponovno se bacio na protivnika. Zveket metala odjeknuo je dok je Cormac napadao, još žešće nego prije. Dvoboj je završio tek nekoliko sekunda poslije, kad je Cormac izbio protivniku mač iz ruku. Potom je zamahnuo svojim i obrušio se na protivnika, zaustavljajući mač tik ispod njegove brade. McDonaldov vojnik podigao je ruke u znak predaje, a Cormac mu je pomogao ustati s tla. —Naši momci će ovo brzo završiti — rekla je Bertha ponosno. Uistinu, McCabeovi vojnici brzo su završili još dva dvoboja. Time je borba bila okončana, jer su dobili četiri od pet dvoboja, ali peti je ratnik ipak ušao u krug. Bio je oklopljen od glave do pete, spuštena vizira kacige. —Ovaj je sitan! — povikala je Maddie. — Sigurno je jako mlad.

112

Diormid, koji je bio na redu u posljednjoj borbi, očigledno je došao do istog zaključka, jer je samo zbunjeno stajao. Ali kad je sitni ratnik zamahnuo mačem, samo je kimnuo i prišao. Iako je McDonaldov posljednji ratnik bio znatno manji od Diormida, bio je vrlo okretan i spretan. Spretno je izbjegavao Diormidove udarce koji bi ga vjerojatno oborili na tlo da su ga dohvatili. McDonaldovi ratnici, koje je ovaj posljednji dvoboj razgalio, zdušno su hrabrili ratnika. Mali je bio vrlo brz u napadu i Diormid je uzmicao, posrćući. Mairin je zadržala dah, zadivljena hrabrošću McDonaldova ratnika. Prignula se bolje vidjeti kad  je navalio na Diormida nizom udaraca, zadržala je dah kad je izbjegao Diormidov udarac nogom. —Baš je uzbudljivo — šapnula je Gretchen. Mairin se nasmiješila djevojčici, koja je očarana gledala dvoboj. —Doista jest. Čini se da je maleni dobrano namučio Diormida. Dvoboj je potrajao i bilo je očigledno da je Diormid sve frustriraniji protivnikovom vještinom izbjegavanja udaraca. Sve je neopreznije zamahivao, kao da više nema plan. Bilo je očigledno da želi što prije dovršiti dvoboj, ali i da manji ratnik ne namjerava posustati. A tada se dogodilo nešto neočekivano. Diormid je skočio prema ratniku, koji ga je dočekao ispružene noge. Diormid se prostro po tlu. Manji se ratnik u tren oka našao na Diormidu, urlajući kao puno iskusniji vojnik, zamahnuo mačem iznad glave i zabo ga u tlo tik do Diormidova vrata. Diormid je samo pogledao mladog protivnika pa bacio mač u znak predaje. Mali je nadvladao Diormida — šapnula je Maddie. Mladac je polako ustao, pružio ruku Diormidu i povukao ga na noge. Diormid je ustao, zamalo srušivši sitnijeg ratnika, koji je jedva je jedva trpio njegovu težinu. McDonaldov je vojnik zateturao, konačno stao i vratio mač u korice. Tada je skinuo kacigu iz koje se razlio, slap zlaćane kose. Pred okupljenim je ratnicima stajala Rionna McDonald. Žene oko Mairin glasno su uzdahnule. —Pa to je cura! — oduševljeno je uzviknula Gretchen. Okrenula se prema Robbieju, blistava pogleda. — Eto ti! Rekla sam ti da i cure mogu biti ratnici! Crispen i Robbie samo su zurili u Rionnu, napola zapanjeno, napola zadivljeno i tek mrvicu poraženo. Rionnin je otac bio izvan sebe od bijesa. Progurao se kroz svoje vojnike skamenjena lica, pa povikao na Rionnu mašući rukama. Mairin je naćulila uši. Rionna je pognula glavu, ali prije toga Mairin je na njezinu licu ugledala bljesak bijesa. Stisnula je šaku i odmaknula se malo od oca, koji je i dalje bjesnio. Mairin je skočila s tla, zabrinuta za Rionnu. Možda je prkosila navlačenjem opreme, a i ponizila je McCabeova ratnika — Diormid je također bio bijesan, smrknut — ali Mairin je brzo sišla s brda da odvuče curu iz te ljutite muške gomile. Ispričavajući se na  sve strane, progurala se kroz ratnike ne obazirući se na nervozne prigovore onih koje je gurnula. Kroz posljednji se red ratnika najteže probila, jer su oko Rionne stajali nabijeni rame uz rame. Bezuspješno ih je gurkala i bockala sve dok konačno nije jednoga pogurnula straga u koljeno pa  je klecnuo. Okrenuo se, spreman na svađu, ali tada je shvatio tko stoji pred njim. Pogledao je Mairin zapanjeno i odmah se maknuo kako bi je propustio. Sretna što se uspjela probiti do Rionne, Mairin je tek tada shvatila da nije smislila kako dalje. Ewan uopće nije bio sretan što je vidi i mrko ju je probadao pogledom sa suprotne strane. Mairin je poduhvatila Rionnu pod ruku, ne obazirući se na njezine zbunjene poglede. —Nakloni se — prišapnula joj je. —Molim?

113

—Nakloni

se i kreni za mnom. I smiješi se. Široko i vedro — rekla joj je Mairin, a potom glasnije nastavila: — Ispričajte nas sada, gospodo. Vrijeme je da pođemo, čekaju nas djeca, a i valja napraviti puno toga u dvorcu. — Očaravajuće im se nasmiješila i kratko se naklonila. Rionna se poslušno osmjehnula i Mairin je zadivila njezina ljepota. Osmijeh joj je bio veličanstven, zubi savršeno ravni, koža glatka, s tek dvije jamice na obrazima. Rionna se naklonila pa dopustila Mairin da je odvuče iz dvorišta. Vojnici su se razmicali da ih propuste, zatravljeni Mairininim osmijehom. Vukla je Rionnu za sobom, očekujući da je Ewan zaustavi vikom. Kad su izašle iz dvorišta, odahnula je. —Kamo idemo? - upitala ju je Rionna. —Čeka nas curica nestrpljiva da te upozna — rekla je Mairin veselo. — Jako je se dojmila tvoja vještina. Rionna ju je pogledala pomalo zbunjeno, ali svejedno joj dopustila da je povede uzbrdo, odakle su ih ostale žene i djeca znatiželjno promatrali. Gretchen više nije željela čekati: čim su se dovoljno približile, skočila je na noge i pritrčala im. Pristojno se naklonila, a potom sva uzbuđena obasula Rionnu desecima pitanja. Mairin je bilo žao Rionne, koja je očigledno bila zatečena svime time, pa je spustila ruku na Gretchenino rame da zaustavi bujicu pitanja. —Gretchen želi biti ratnica —pojasnila je Rionni. — Rečeno joj je da žene ne mogu biti ratnici, ali sad kad je vidjela da si porazila Diormida, zaključila je da to očigledno nije istina. Rionna se nasmiješila, ovoga puta toplo, pa kleknula pred Gretchen. — Moram ti odati jednu tajnu, Gretchen. Ovo nećeš čuti od puno ljudi, ali ja sam čvrsto uvjerena da žene mogu biti što god žele ako se dovoljno potrude. Gretchen je sva blistala od zadovoljstva. Ali tada se zagledala preko Rionnina ramena prema dvorištu i smrknula. — Tvoj tata bio je ljutit jer si se borila s Diormidom. Rionna se ljutito snuždila. — Moj je otac požalio što je dobio kćer. Moje ga se ratničke vještine nisu uopće dojmile. —Mene jesu - sramežljivo je odvratila Gretchen. Rionna se opet osmjehnula i uhvatila Gretchen za ruku. - Želiš li dodirnuti moj mač? Gretchenina usta su se otvorila, oči razrogačile. — Smijem li? Rionna joj je spustila ruku na draguljima ukrašen držak maca. — Manji je od običnog mača. I nije toliko težak, da mogu zamahnuti njime. —Divan je — šapnula je Gretchen. —Da ga vidim! — javio se Robbie svadljivo. On i Crispen progurali su se, obojica zadivljeno gledajući mač. —Mogu li ga dodirnuti? — upitao je Crispen šapatom. Koliko god je Rionna bila povučena tijekom večere, toliko je s ad s djecom bila otvorena i vesela. Mairin je zaključila da je samo jako sramežljiva. Djeca su se okupila oko Rionne, postavljajući joj pitanja i oduševljeno dodirujući mač, a Mairin se oprezno osvrnula prema dvorištu. Ewan je stajao podbočen, mirno je promatrajući. Kratko mu je domahnula i brzo se okrenula da mu ni na pamet ne padne pozvati je dolje. Kad su djeca konačno ostavila Rionnu na miru, Mairin joj je prišla. — Želiš li se možda oprati prije večere? Rionna je slegnula ramenima. — Inače se operem u jezeru, ali pretpostavljam da bi moj otac bio zgrožen da to učinim i ovdje. Mairin ju je zapanjeno pogledala. — Jesi li ti luda? Pa ta je voda ledena! Rionna se osmjehnula. — Dobra je vježba za um. 114

Mairin je odmahnula glavom. — Meni nije jasno kako se netko dragovoljno odrekne divne bačve pune tople vode radi plivanja u ledenom jezeru. —Kad već plivanje u ledenom jezeru ne dolazi u obzir, prihvaćam tvoju divnu bačvu — odvratila je Rionna široko se osmjehujući. Potom je nakrivila glavu i pogledala Mairin, a lice joj je poprimilo neobičan izraz. — Sviđaš mi se, lady McCabe. Ne zgražaš se nada mnom kao druge žene. A i posve si se lijepo progurala kroz muškarce do mene. Mairin se zarumenjela. — Zovi me Mairin, molim te. Kako ćemo se pošteno sprijateljiti ako me budeš zvala lady McCabe? Maddie se nakašljala da privuče Mairininu pozornost i Mairin se naglo okrenula, užasnuta što je tako brzo zaboravila na manire. — Rionna, dopusti da te upoznam sa ženama svojega klana. Svaka im je od njih prišla i Mairin je predstavila one čijih se imena mogla sjetiti, a Maddie joj je šaptala imena onih koje još nije stigla zapamtiti. Kad su bile gotove, Mairin je zamolila žene da se vrate u dvorac i prirede kupku za Rionnu, Nakon što je odvela Rionnu do njezine sobe, Mairin je sišla provjeriti kako napreduje večera. Već je bila nadomak kuhinji kad je naletjela na Ewana. Uz njega je hodao laird McDonald, što je Mairin bio dovoljan razlog da produlji korak. —Gdje je moja kći? — upitao ju je laird McDonald. Mairin je zastala i pogledala namrgođenog lairda. — Gore je, pere se i oblači za večeru. Očigledno zadovoljan što Rionna nije negdje vani u potrazi za novim protivnicima, laird McDonald okrenu se Ewanu i nastavio razgovor. Mairin je još neko vrijeme stajala, čekajući da je Ewan ukori, ali samo se osvrnuo preko ramena i namignuo joj. To je trajalo toliko kratko da je pomislila da se prevarila. Bilo joj je teško i zamisliti lairda kako radi nešto tako bezbrižno kao što je što  je namigivanje. Sigurno se prevarila. Nastavila je prema kuhinji.

115

26

Kad je Ewan te večeri ušao u sobu, Mairin je odavno spavala. Stao je pokraj postelje i promatrao je kako spava, prekrivena krznima preko glave. Virio joj je samo nos. Pregovori o savezništvu posustali su pred obilnim količinama piva i umjesto da razgovaraju o braku i udruživanju, muškarci su pijano sjedili u dvorani i prepričavali raskalašene pričice o kurvama po gostionicama i starim bitkama. Ewan se ispričao i otišao: radije bi se uvukao u topao krevet sa suprugom nego prepričavao dogodovštine i hvalisao se. Znao je da bi se trebao zabrinuti što ga cura toliko privlači da je dovoljno samo vidjeti je kako se uspinje stubama u sobu da počne smišljati kako će joj se pridružiti. Ali shvatio je da ga to uopće ne brine. Dok oni budu sjedili u dvorani i prepričavali zgode iz noći provedenih sa ženama, on će biti u vlastitom krevetu sa svojom ženom. Skinuo se i pažljivo odmaknuo pokrivače. Mairin se odmah pomaknula, promeškoljila i namrštila u snu, pa ih povukla natrag na sebe. Tiho se nasmijao i legao pokraj nje. Dodir njezina toplog tijela ošinuo ga je poput munje. Mairin se opet promeškoljila, mrmljajući nešto u snu, privijajući mu se bliže. Spavaćica joj je skliznula s ramena, otkrivajući njezin mekan vrat i nježnu kožu. Ewan nije mogao odoljeti i prislonio je usnice na njezin vrat, pa nastavio grickati uvis prema zatiljku. Uživao je u tom okusu, u mirisu njezine kože koji mu je ispunjavao nos. Uzdahnula je i taj mu je zvuk zagolicao maštu. —Ewane? — upitala je pospano. —Očekivala si nekoga drugog? —Ne znam ja. Svaki put kad se probudim, u sobi je još netko osim nas. Ewan se nasmijao i gricnuo joj uho. —Ne ljutiš se na mene? Odmaknuo se i pogledao je. - Što si sad napravila? Frknula je nosom i iskrivila usta u nezadovoljnu grimasu. -Ništa nisam napravila. Pitam te za ono kad sam odvela Rionnu. Znam da se nisam smjela umiješati, ali... Spustio je prst na njezine usnice. — I nisi. Ali polako shvaćam da se često ne obazireš na to što bi smjela ili ne bi. Dobro je što si odvela Rionnu. Njezin je otac bio ljutit, tko zna kako bi to završilo. Samo mi smeta što si i sebe dovela u opasnu situaciju, a da ni ne spominjem da si se do nas probila kroz hrpu ratnika ponesenih žarom borbe. Mairin je prešla dlanovima preko njegovih prsa, skliznula niz trbuh i pronašla njegovu muškost. Kružila je prstima oko vrška i Ewan je zastenjao, ukrućujući se sve više sa svakim pokretom. —Ali ne ljutiš se - šapnula je Mairin slatko. Sumnjičavo ju je odmjerio, gurajući se još bliže njoj. - Ne misliš valjda da ne znam što smjeraš, curo? Nevino ga je pogledala, milujući ga cijelom duljinom. Ewan se približio i poljubio je, udišući njezin miris, uživajući u njemu, udišući dah iz njezinih usta, plešući jezikom oko njezina. —Nećeš se moći ovako izvući svaki put — upozorio ju je. Nasmiješila se. — Glavno da najčešće upali. 116

Njezin ga je dodir izluđivao, nježan i oprezan, kao da istražuje. Morao ju je imati, i to odmah. Zavukao je ruke pod krzna i pronašao rub njezine spavaćice. —Pazi, nemoj... Mairinino je upozorenje prekinuo zvuk deranja tkanine. Ewan je brzo povukao spavaćicu preko njezinih bedara i zavukao se između njezinih nogu. Bila je vrela, svilenkasta i čim ju je dodirnuo, primila gaje. Ušao je jednim pokretom. Zadržala je dah, podigla bokove prema njemu i osjetio je da drhti od uzbuđenja pod njim. Stegnula ga je čvrsto, toliko željno da je shvatio da neće dugo izdržati. —Oprosti mi. Opet. —Na čemu? Prešla mu je dlanovima preko ramena i zabila mu nokte u kožu. Zaklopio je oči. Stvarno neće dugo izdržati. —Kad smo zajedno, izgubim kontrolu nad sobom. Ovo će biti brzo. Ne mogu se suzdržati. —Ne smeta mi - šapnula je. - Ne mogu ni ja. Podigla je bokove i omotala noge oko njegova struka. Nije vise mogao čekati. Zabio se u njezino spremno tijelo, snažno, žestoko, već blizu vrhunca. Bio je gotov u nekoliko pokreta i čak i kad je kad je sjeme izletjelo iz njega, nastavio je sve dok ga nije sama pustila da izađe. Nije se želio tako brzo lišiti tolikog užitka i ponovno je ponovno je ušao u nju, uživajući u grčevima njezina orgazma. Nagnuo se nad nju svom težinom i ostao ležati tako, okružen njezinom toplinom. Bila je zadihana, osjećao je njezine brze izdahe na vratu i grudima. Bili su zapetljani, držala ga je i rukama i nogama kao da ga više nikada neće pustiti. Svidjelo mu se to. Jako mu se svidjelo. Naposljetku se prevrnuo na bok, ali nije se odmaknuo od nje. Želio ju je zadržati blizu kao da je dio njega. Sviđao mu se prizor njezina sitna tijela potpuno okružena njegovim. Pripadala mu je. Mairin je zijevnula i privinula usnice uz njegova prsa. Znao je da je zaspala nekoliko minuta, ali on je ostao budan, uživajući u dodiru nježnoga ženskog tijela u naručju. Kad je konačno počeo tonuti u san, privukao ju je još bliže. Idućega dana Mairin i žene spravljale su ručak, a Ewan se posvetio lairdu McDonaldu. Njih su dvojica toga jutra izašli u lov, ostavljajući silno nezadovoljnu Rionnu u dvorcu. Sjedila je u dvorani u muškoj odjeći — prevelikoj tunici koja joj je progutala cijeli gornji dio tijela — i dosađivala se, ali i pomalo nervozno promatrala sve to žensko komešanje oko sebe. Rionna je pomalo zbunjivala Mairin. Željela ju je upitati zašto je toliko očarana muškim dužnostima, ali bojala se da bi je time uvrijedila. Mairin je od Maddie čula da laird McDonald predlaže brak svoje kćer i Alarica kao potvrdu savezništva i da njih dvojica u lovu razgovaraju upravo o tome. Bilo joj je žao Rionne, jer je stekla dojam da se djevojka uopće ne želi udati, a usto je bila prilično sigurna što Alaric misli o svemu. Ali što ta cura misli postići zanimajući se za tako grube aktivnosti koje usto još ljute njezina oca? A tek Alaric. Sigurno neće htjeti prihvatiti da mu supruga vitla mačem. Znala je da bi Ewana to zgrozilo, a Alaric je razmišljao kao i brat. Sva su braća McCabe vjerovala da su ženine dužnosti jasno dužnosti  jasno odijeljene od muških, a Rionna je očigledno mislila nešto drugo. Rionni je bio potreban netko tko će za to imati razumijevanja, iako s Mairin nije mogla zamisliti kakav bi ratnik ženi dao slobode koje je Rionna očito željela. Mairin je stresla glavom i samo pustila Rionnu da sjedi i promatra žene kako se bave ženskim poslovima. — Je li sve spremno? — upitala je Mairin Gertie ulazeći u toplu kuhinju.

117

— Jest,

upravo sam izvadila kruh iz ognjišta, a gulaš se kuha. kuh a. Čim se momci vrate, iznijet ću sve

na stol. Mairin je zahvalila Gertie, pa se vratila u dvoranu. Buka što je do nje doprla s ulaznih vrata dala  joj je do znanja da su se njezin suprug i gosti vratili i otišla je dočekati ih. Stala je sa strane i pričekala da svi uđu. Prvi je ušao Ewan, za njim laird McDonald, a potom i Caelen i Alaric. —Dobrodošao, mužu. Smjestite se za stol i poslužit ćemo vam ručak. Ewan je kimnuo i Mairin je otišla reći Gertie da može poslužiti ručak. Ewanovi su ljudi ulazili pomiješani s McDonaldovima i tri su se dugačka stola u dvorani brzo napunila, a lovci koji nisu uspjeli sjesti stali su kraj kuhinjskih vrata, čekajući svoju porciju. Mairin nije znala jesu li se laird McDonald i Ewan išta dogovorili o Rionninu braku, pa ju je posjela do sebe. Dva su lairda sjedila nasuprot njima, a Alaric i Caelen svaki pokraj jednoga od njih. Ručak je bio živ i glasan, popraćen prepričavanjem zgoda iz lova. Hrana i piće dodavali su se iz ruke u ruku i u jednom trenu Mairin više nije znala koja je čaša njezina. Dohvatila je čašu između sebe i Ewana pa otpila gutljaj da hrana lakše siđe niz grlo. Pivo je bilo previše gorko i zabrinuto se namrštila, nadajući se da se nije pokvarila cijela bačva. Spustila je čašu podalje da ni ne dođe do Ewana pa domahnula Gertie da im doda još jednu. Laird McDonald zabavljao je Ewana dogovorima o zaštiti granica posjeda, potrebi za češćim ophodnjama, planovima za savez s klanom Douglas. Mairin je samo jednim uhom slušala njihove razgovore, promatrajući kradom Rionnu i razmišljajući koju bi temu mogla otvoriti s njom. Gledala je djevojku kako bezvoljno prebire po tanjuru kad joj je trbuh proparala snažna bol. Namrštila se i spustila dlan na trbuh. Je li pojela nešto pokvareno? Sigurno joj ne bi toliko brzo pozlilo, a i meso je bilo svježe. Pa tek su prije dva dana bili u lovu. Pogledala je ostale, ali nitko nije pokazivao nikakve znake nelagode. Svi su uživali u hrani, ne dižući glave s tanjura. Posegnula je za čašom koju je Gertie donijela umjesto one s lošim pivom, kad joj je još jedan grč stegnuo želudac. Toliko ju je zaboljelo da nije mogla ni udahnuti. Idući je nalet bio toliko bolan da se presavinula u struku, a slijedio je još jedan gori, koji kao da joj da joj je svezao želudac u čvor. Pred očima  joj se zamaglilo i obuzeo ju obuzeo ju je snažan nagon za povraćanjem. Ustala je i slučajno prevrnula Ewanovu čašu. Pivo se razlilo po stolu i Ewanovu krilu. Prekinut u razgovoru s lairdom McDonaldom, naglo je okrenuo glavu prema njoj, mršteći se. Zanjihala se, presavila u struku i jauknula od bola koji joj je parao želudac. Rionna je skočila na noge i ustrašeno joj pritrčala, zabrinuta pogleda. Oko njih je razgovor zamro, svi su se okrenuli prema gospodarici dvorca, koja je očigledno patila. —Mairin! Sad je na nogama bio i Ewan. Brzo ju je zgrabio za ramena. Da je nije pridržao i privinuo uza se, pala bi. Ovako je samo mlohavo visjela uz njega. Noge je nisu držale. —Mairin, što ti je? - upitao ju je Ewan. —Boli — dahnula je. — Ewane, umirem. Jako boli. Klonula je i Ewan se spustio s njom pa je polegnuo na pod. Iznad nje se nadvio Alaric, zabrinuta pogleda. —Koji se vrag događa, Ewane? — upitao je Alaric. Odgurnuo je Rionnu i ostale koji su se nagurali oko Mairin. A tada je Mairin okrenula glavu na stranu i povratila po podu. Nije znala je li gori bio zvuk koji  je proizvela ili osjećaj. Boljelo ju je kao da je progutala milijun komadića stakla, koji su joj se sad kovitlali želucem. Sklupčala se na podu, obavijena tolikim bolom da je u tom trenutku slabosti molila da umre.

118

—Ne! -

zagrmio je Ewan. - Ne smiješ umrijeti! Ne dopuštam ti. Čuješ li me, Mairin? Ne dopuštam ! Ovoga ćeš me puta poslušati. Barem ćeš me jednom poslušati, kvragu! Mairin je samo tiho cvilila dok ju je Ewan dizao s tla. Lecnula se dok je izvikivao naredbe. Dvorana je oživjela i Mairin je čula topot nogu i povike. Noseći je, Ewan je potrčao uza stube. Izvikujući cijelim putem naredbe klanu, unio ju je u sobu i nimalo nježno spustio na krevet. Nosnice joj je ispunio vonj povraćanja i Mairin je ponovno postalo mučno. Povratila je po haljini. Sad je uništena. Neće je čak ni moći pokopati u njoj. Ewan je obuhvatio njezino lice dlanovima i prignuo se dok im se nosovi nisu dodirivali  — Nitko te neće pokopati ni u čemu, je li jasno? li jasno? Čuješ li ti mene? Ili ćeš preživjeti, ih ću se spustiti s pustiti za tobom u pakao i odvući te natrag, koliko god se budeš otimala i vrištala. —Boli me — cvilila je. Nježnim joj je pokretom odmaknuo kosu s lica. - Znam, curo. Znam da te boli. Preuzeo bih tvoj bol na sebe da ikako mogu. Obećaj mi da ćeš se boriti. Obećaj mi! Mairin nije bila sigurna protiv čega bi se to trebala boriti, a bol koji joj je žario nutrinu bio je toliko snažan da je samo željela sklopiti oči i sklupčati se. Kad je pokušala, Ewan ju je grubo prodrmao, toliko da ju je sve još više zaboljelo. —Ewane, što mi je? — šapnula je, zatečena još jednim naletom bola. Pogled joj se mutio i sve je slabije razaznavala Ewanovo smrknuto lice. — Otrovana si.

119

27 Prošlo

je puno godina od Ewanove posljednje molitve. Nije se pomolio od dana kada je rođen Crispen, dok je stajao uza uzglavlje svoje mlade supruge koja je s mukom donosila novi život na svijet. Ali sada, dok je stajao pokraj Mairinine postelje, shvatio je da se moli gorljivije nego ikad. U sobu  je utrčala Maddie, odmah za njom i Bertha. — Morate je natjerati da povrati, lairde — rekla je Bertha. — I to odmah. Ne znamo koliko je otrova progutala i moramo joj isprazniti želudac do kraja. Ewan se sagnuo, zgrabio Mairin za ramena i preokrenuo je na bok na rubu kreveta, tako da joj je glava visjela preko. Nježno je naslonio njezino lice na svoj dlan i zavukao joj prst u usta. Pomaknula se, opirući se, koprcala, ali stegnuo ju je još čvršće. — Slušaj me, Mairin — rekao je zabrinuto. Moramo ti isprazniti želudac. Moram te natjerati da povratiš. Oprosti mi, ali nemam izbora. Čim je malo razmaknula usnice, Ewan je opet ugurao prst između njih i dodirnuo joj krajnike. Zagrcnula se, zgrčila i postalo mu je teško zadržati je na mjestu samo jednom rukom. — Pomozi mi da je obuzdam! — doviknuo je Maddie. — Ako ne možeš, pozovi mi braću. Bertha i Maddie u skoku su se našle pokraj Mairin i pritisnule njezino tijelo svojima. Mairin se opet trznula i konačno povratila na pod. — Još, lairde—rekla je Bertha. — Znam da vam je teško gledati je ovako, ali ako želimo da preživi, moramo to učiniti. Ewan bi učinio sve da održi Mairin na životu, pa čak i nanio joj bol. Uhvatio ju je za glavu i još je  jednom naveo na povraćanje, pa još jednom, sve dok nije više imala što povratiti. Tijelo joj je joj je bilo toliko napeto da je Ewana čudilo kako se dosad nije prelomila napola. Nije još želio prestati, morao ju  je natjerati da izbaci sav otrov iz sebe. Naposljetku mu je Bertha dodirnula ruku. — Dosta je, lairde. Možete prestati. Maddie je ustala i namočila krpu pa je pružila Ewanu. Obrisao je Mairin usta, a potom i njezino vrelo, znojem orošeno čelo. Pažljivo ju je vratio na krevet, a potom svukao. Odbacio je svu njezinu odjeću u stranu pa naredio ženama da očiste i prozrače sobu. Sjeo je pokraj Mairin i pokrio je. Nemirno ju je promatrao, osjećajući se toliko nemoćno da ga je to ispunilo vrelim bijesom. Čuo je glasove s hodnika i znao da su to njegova braća, da svi žele znati kako je Mairin, ali nije se želio odvojiti od nje. Žene su brzo počistile pod i odnijele prljavu odjeću, a trenutak poslije Maddie se vratila i zatvorila vrata za sobom. — Lairde, dajte da ja sad pazim na nju — obratila mu se nježno. — Sve je povratila, sad samo možemo čekati. Ewan je odmahnuo glavom. — Ne želim je ostaviti. Prošao je prstima kroz njezinu kosu vlažnu od znoja, dodirnuo joj obraz i uznemirilo ga je koliko  je bio hladan. Disala je plitko, toliko slabašno da se svako malo morao sagnuti do njezinih usta i provjeriti izlazi li iz njih dah. Bila je bez svijesti. Nije se micala, čak ni malo, čak ni toliko da zajauče zbog silnoga bola koji ju je izjedao. Ewan nije znao što je gore: slušati njezine bespomoćne jauke ili je gledati ovako nepomičnu, kao da je mrtva. 120

Oboje ga je silno plašilo. Maddie je neko vrijeme stajala pokraj njega, a potom uzdahnula i ipak izašla. Prije nego što je Ewan stigao leći pokraj Mairin, njegova su braća upala u sobu. —Kako je? — upitao je Alaric. Caelen nije ništa rekao, ali promatrao je Mairin olujno ljutit. Ewan je dodirnuo Mairinin obraz i stavio prst pod njezin nos da provjeri diše li. Toliko se toga kovitlalo u njemu. Bijes. Strah. Nemoć. —Ne znam—rekao je naposljetku. Već mu je i to priznanje stegnulo želudac i osjetio je potrebu da se i on ispovraća. —Tko je kriv za ovo? — prosiktao je Caelen.—Tko ju je otrovao? Ewan je samo promatrao Mairin, grudi ispunjenih bijesom. Nosnice su mu se širile, čvrsto je stisnuo pesnice. — McDonald—procijedio je kroz stisnute zube. — Prokleti McDonald. Alaric je iznenađeno ustuknuo. — McDonald? Ewan je pogledao braću. — Želim da obojica ostanete uz nju. Pozovite me ako joj se stanje promijeni. Ne vjerujem nikome osim vama dok ne doznamo tko mi je pokušao ubiti ženu. —Kamo ćeš, Ewane? — povikao je Caelen za njim, jer je Ewan ustao i krenuo prema vratima. Na vratima je zastao i okrenuo se. — Porazgovarati s McDonaldom. Sjurio se niz stube, isukao mač na pola puta do dvorane i stao pred svoje vojnike, koji su ga ondje već čekali. Kad su vidjeli da Ewan ima mač u ruci, spustili su ruke na svoje oružje. McDonald i njegovi ljudi stajali su u kutu dvorane. Pokraj lairda stajala je Rionna—razgovarali su o nečemu povišenim tonom. Dvorana je odisala napetošću, toliko opipljivom da ju je Ewan gotovo osjećao na koži. Rionna je spazila Ewana kako im prilazi i panično izvukla mač, pa stala pred oca. Ewan ju je odgurnuo i ona je zateturala. Dvoranom je zavladao kaos. McDonaldovi ljudi poletjeli su prema Ewanu, a Ewanovi su se istoga trena bacili u zaštitu svojega lairda. —Zaštiti žene — doviknuo je Ewan Gannonu. Ewan je stigao do McDonalda prije nego što je ovaj uspio isukati mač. Zgrabio ga je ga  je za tuniku tun iku i prikovao leđima uza zid. McDonaldovo je lice bilo ljubičasto od bijesa, obrazi su mu se napuhali kad mu je Ewan čvršće stegnuo tuniku pod vratom. — Ewane, što radiš? —Koliko ti je bilo stalo da se oženim baš tvojom kćeri? — zarežao je Ewan tiho. McDonald je zbunjeno trepnuo, a tada shvatio što je to pitanje značilo. — Da ti to mene ne optužuješ da sam pokušao otrovati lady McCabe? —A jesi li? McDonald je suzio oči i bijesno ga pogledao. Odgurnuo je Ewanove ruke u pokušaju da se oslobodi, ali Ewan ga je opet pribio uza zid. —Ovo znači rat! — pjenio se McDonald. — Neću ti oprostiti ovakvu uvredu! —Ako želiš rat, znaj da ću ti ga rado dati — prosiktao je Ewan. — I natopit ću tlo tvojom krvi, a potom ti uzeti sve posjede i sve što voliš. Ti mi imaš nešto za reći o uvredama? Došao si u moj dom, uživaš u mojem gostoprimstvu i ovako mi vraćaš? McDonald je problijedio, netremice gledajući Ewana u oči. — Nisam ja odgovoran za ovo, Ewane. Moraš mi vjerovati. Istina, želio sam udati Rionnu za tebe, ali mogu je udati i za tvog brata. Nisam ja otrovao lady McCabe.

121

Ewanova se vilica trzala, nosnice nadimale. McDonaldovo čelo orosilo se znojem i nervozno se ogledavao oko sebe, ali njegove su ljude Ewanovi držali podalje. Rionna je stajala nekoliko metara od njih dvojice, bijesna kao ris. Gannon ju je morao držati svim snagama da mu se ne otme iz ruku. Ewan nije vidio krivnju u McDonaldovu pogledu. Govori li istinu? Njegov dolazak i trovanje Mairin predobro se poklapaju. A možda je tako baš i trebalo izgledati? Ewan je popustio stisak i pustio McDonalda da se odmakne od zida. — Ispričavam se zbog nepristojnosti, ali moram zamoliti i vas i vaše ljude da smjesta odete s mog posjeda. Moja je žena u lošem stanju i ne znam hoće li preživjeti. Zapamti ovo, McDonalde: umre li Mairin, a ja doznam da si ti imao išta s time, neće biti spilje u Škotskoj u koju ćeš se moći sakriti da pobjegneš mome bijesu. —Ali... naš savez? —Trenutačno me zanima samo zdravlje moje žene. Idi kući, McDonalde. Idi kući i moli se da Mairin preživi. O savezu ćemo drugom zgodom. — Gotovo je izgurao McDonalda u hodnik prema izlazu iz dvorca. —Ewane! Curi je opet zlo. Povraća gore nego prije. Ni Caelen ni ja je ne možemo zaustaviti. Ewan se naglo okrenuo i ugledao Alarica, koji je umorna lica stajao na ulazu u dvoranu. —Isprati ih — naredio je kratko Gannonu. — Otprati ih sve do granice i uvjeri se da su svi otišli. Nakon toga progurao se pokraj Alarica i potrčao uza stube. Provalio je u sobu i zatekao Caelena kako drži Mairin nagnutu preko ruba kreveta dok povraća. Caelen je izgledao kao da je i sam na rubu očaja, ali čvrsto je držao Mairin, pokušavajući smiriti njezino drhtavo tijelo. Kad je Ewan jurnuo prema krevetu, Caelen je podigao pogled prema njemu. — Ewane, hvala nebesima što si ovdje! Ne znam više što bih, ubit će je povraćanje. Ewan je poduhvatio Mairinino mlitavo tijelo i privinuo ga uza se. — Psst, dušo. Diši sa mnom. Diši kroz nos. Moraš smiriti grlo. —Boli—protisnula je. — Molim te, Ewane, pusti me da umrem. Previše boli. Srce mu se stegnulo i još ju je čvršće privinuo uz sebe. — Samo diši — šapnuo je. — Molim te, samo diši, Mairin. Prestat će boljeti. Obećavam ti. Stisnula je njegovu tuniku toliko čvrsto da ga je zategnula na rukama. Tijelo joj se zgrčilo, ali ovoga puta uspjela je suzbiti nagon za povraćanjem. —Tako treba, curo. Drži se za mene. Ne puštam te. Uz tebe sam. Zarinula je lice u njegov vrat i klonula. Spustio ju je na krevet pa pogledao Caelena, koji je stajao iza njih, bijesan i nemoćan. —Namoči krpu da joj obrišem lice. Caelen je pohitao prema lavoru. Namočio je krpu i iscijedio je pa dobacio Ewanu. Ewan joj je obrisao čelo pa prešao vlažnom tkaninom i preko usta. Uzdahnula je, ali nije otvorila oči dok joj je joj  je brisao ostatak lica. Grčevi koji su joj razarali želudac jenjavali su i ona se privinula uz njega, obgrlivši ga rukom oko struka. Uzdahnula je i ponovno utonula u dubok san. Ewan je prislonio dlan na njezin zatiljak i spustio joj usnice na čelo. Probudila se i to je bio dobar znak, ali pogled na sav taj bol i njega je bolio. Njezino se tijelo borilo s otrovom i vidio je da se nije predala. —Živi — šapnuo je. — Ne dopuštam ti da umreš. Alaric, koji se bio uspeo za bratom u sobu, i Caelen izgledali su kao da im je neugodno zbog ovoga neočekivanog iskazivanja osjećaja. Ali Ewana u tom trenu nije ni najmanje zanimalo tko ga gleda. —Draga ti je — rekao je Alaric promuklo.

122

Ewan se osjećao kao da se nešto u njemu otvorilo. Da, bila mu je draga, zavolio ju je i nije želio ni razmišljati o tome da bi mogao ostati bez nje. Tako mu svega, probudit će se ona, biti drska i bezobrazno mu odgovarati, a tada će je navesti da mu kaže riječi koje je, shvatio je, silno želio čuti. Da, živjet će, a onda će ga ta naporna cura zavoljeti koliko i on nju. Pogledao je braću i vidio da ga obojica promatraju s čuđenjem. — Potrebna mi je vaša pomoć. Netko ju je pokušao ubiti. Koliko god me to boljelo, mislim da je to bio netko od naših. Imamo izdajnika u klanu i moramo ga raskrinkati, inače Mairin nikada neće biti sigurna. Ne mogu je izgubiti. Ni naš je klan ne smije izgubiti. Ona je nas spas, naš i moj. Ako ne želite pomoći njoj, koja vam je sada kao sestra, pomozite meni. Alaric je kleknuo pokraj kreveta pa spustio prste na Mairininu klonulu ruku. Nakon malo gunđanja, na koljena se spustio i Caelen. Položio je dlan na Mairinino rame i pogledao je prilično nježno. —Oduvijek smo ti vjerni, Ewane — rekao je Alaric ozbiljno. -Odani smo ti. A sada se zaklinjem i na odanost Mairin, koju ću štititi i jer je tvoja žena, ali i moja sestra. Bit će mi važnija od mene samoga. Alaricova je svečana prisega Ewana ispunila ponosom. —Dobra je to cura — rekao je Caelen promuklo. — Dobra je majka Crispenu, tebi odana žena. Na čast ti je, Ewane. Štitit ću je vlastitim životom i istjerati pravdu za ovo zlo koje joj je naneseno. Poštovat ću je dokle budem živ. Ewan se nasmiješio, znajući koliko ovako osjećajna zakletva Caelenu teško pada. — Hvala vam. To mi puno znači. Od danas je ne smijemo puštati iz vidika. Kad se oporavi, neće biti lako obuzdati  je. —Uvjeren si da će se oporaviti — primijetio je Caelen. Ewan ju je pogledao, a nada ga je poput žeravice zapekla u želucu. — Jesam, da. Ova je cura dovoljno drska da odbije i smrti pokoriti se. Kasno te noći Ewan se sastao s braćom. Sjeli su u dvoranu, osvijetljenu tek jednom svijećom. —Ispitali smo sve koji su posluživali hranu, sve u kuhinji, sve koji su uopće dirali hranu i sve koji su s nama večerali — izvijestio ga je Caelen. —Gertie je očajna — rekao je Alaric smrknuto. — Sva je bolesna od brige za Mairin. Ne pada mi na pamet kriviti nju, iako je ona glavna za hranu. Gertie je došla u naš klan i prije nego što smo se mi rodili. Bila je odana ocu i odana je i nama otkako je on umro. Ni Ewan nije mislio da je Gertie otrovala Mairin, ali nije smio odbaciti ni jednu mogućnost. Zapravo nije mogao zamisliti da bi itko iz njegova klana otrovao Mairin, Zašto bi? Svima je donijela nadu. Donijela im je spas i svi su to znali. Nekome očigledno nije. Gannon i Cormac ušli su u dvoranu smrknuti i umornih lica. Žustro su prišli Ewanu. —Lairde, imamo vijesti za vas. Ewan im je dao znak da sjednu. Cormac je sjeo, ali Gannon je ostao stajati, toliko uzrujan da je neprestano stezao šake. —Otkrili smo čime je otrovana - počeo je. —Da čujem - rekao je Ewan. —Nije bila hrana. Provjerili smo sve ostatke, uključujući i one s tanjura lady McCabe. Otrov je bio u pivu. Čaša je bila gotovo puna, znači da nije previše popila. —Hvala nebesima — malo je odahnuo. Ima nade. —Lairde — nastavio je Cormac mučno. — Mislimo da otrov nije bio namijenjen lady McCabe. 123

Ewan je kucnuo šakom po stolu i prignuo se Cormacu. — Nego kome? Gannon je glasno izdahnuo. — Mislimo da je bio u vašoj čaši, lairde. Na tu vijest, Alaric i Caelen nemirno su se promeškoljili. — Zašto tako mislite? — upitao ih je Caelen oštro. —Ispitali smo sve žene koje su posluživale za stolovima. Između vas dvoje bile su tri čaše. Ona koju je lady McCabe prevrnula ustajući, bila je njezina. Ali nije bila postavljena na pravo mjesto i nije shvatila da je ta njezina, pa mislimo da nije ni pila iz nje. Uzela je vašu čašu, otpila gutljaj. Mislimo da  je osjetila da nešto nije u redu s pivom, jer ju je odložila i naredila da vam donesu novu. Nedugo nakon toga pozlilo joj je. —Ali zašto?... — Ewanov je glas zamro i zagledao se u braću i zapovjednike. — Strijela. Ona strijela također je bila namijenjena meni, a ne Mairin. —Bože blagi — uzrujano je promrmljao Alaric. — Netko te pokušava ubiti, Ewane. Ne Mairin, nego tebe. —To ima više smisla — zaključio je smrknuto Caelen. — Ako umre Mairin, nikome ništa. Ali ako umre Ewan, Mairin će ostati bez muža i bez nasljednika. —Iza ovoga stoji Cameron. Nekako se uvukao u naš klan. Netko među nama radi za njega. Dvaput je pokušao ubiti me i dvaput je nastradala Mairin — shvaćajući konačno što se dogodilo, Ewan je Ewan je tresnuo o stol i drvo je zaškripalo. —Slažem se, ali tko? — upitao je Alaric. —To moramo otkriti — rekao je Ewan. — A dok ne otkrijemo, moram bdjeti nad Mairin. Ne mogu dopustiti da još jednom nastrada zbog mene.

124

28 Mairin je iz ugodno omamljujućeg sna prenula vika. Nije zapravo bila sigurna sanja li, ali nije osjećala bol i već joj je i to bilo dovoljno. Ako je i mrtva, ova krasna omama ipak je bolja od onoga prije. A tada ju je netko zatresao toliko snažno da joj se zavrtjelo u glavi. Bol se vratio. Onu je buku stvarao Ewan. O, nebesa, kako li taj samo voli urlati. Obožava držati lekcije, pogotovo ako su upućene njoj. — Ti si najneposlušnija cura koju mi je okrutna sudbina ikad bacila u ruke — prigovarao je. — Ja ti zabranim da umreš, a ti ni o čemu drugome ne brbljaš. Nigdje ni traga onoj lavici koja se bacila pred mog sina da ga zaštiti. Ona ne bi odustala kao ti sad. Mairin se namrštila na tu uvredu. Baš mu je i nalik da se ovako sramotno ponaša dok ona leži na umoru. Drži se kao da ona namjerno odlazi s ovoga svijeta. Čula ga je kako se kikoće. — Loše jesi, ali ne odlaziš ti nikamo, curo. Ovoga ćeš me puta poslušati ili ću te prebaciti preko koljena, Bog mije svjedok. Ošinula ga je pogledom, ili je barem pokušala. Soba joj se još uvijek činila nevjerojatno mračnom, vjeđe su joj bile teške kao da je da  je netko na njih spustio kamenje. k amenje. Uhvatila ju je panika. Da oni to nju ne pripremaju za pogreb? Ne stavlja li se umrlima kamenčiće na vjeđe? Ili su ono novčići... Bilo kako bilo, nije valjda mrtva? —Psst, curo — smirivao ju je Ewan. — Otvori oči. Hajde, za mene. Nitko te ne pokapa, kunem ti se. Otvori oči i pogledaj me. Daj da vidim te tvoje lijepe plave oči. Mairin je skupila svu snagu i malo otvorila oči. Kad su joj sunčane zrake probile lubanju poput kopalja, lecnula se i brzo ih zatvorila. —Zastrite prozor - obrecnuo se Ewan. Mairin se namrštila. S kime li on to razgovara? Ovo je već prešlo u pravilo — opet je netko nezvan u njihovoj sobi. Ponovno je čula kikot i otvorila oči, pa ugledala mutne obrise lica za koje je bila prilično sigurna da pripada Ewanu. Trepnula je Trepnula  je nekoliko puta, pa iza njega ugledala i Alarica. Caelen je stajao pokraj sad zastrta prozora. —Alariče. Dobro da si doma. Ewan će te trebati za pokop. Alaric se namrštio. — Ma čiji pokop, curo? —Moj — rekla je. Pokušala je podići glavu, ali shvatila je da je slaba poput tek rođena mačića. Caelen se nasmijao i Mairin ga prijekorno pogledala. —Ne smij se. Ewan će se jako razljutiti ako umrem. —I baš zato nećeš ni pokušati išta takvo — poklopio ju je Ewan. Okrenula je glavu prema njemu i iznenadila se kad je shvatila kako izgleda. Iscijeđeno. Kosa mu  je bila neuredna, oči crvene, na licu mu se nazirala nekoliko dana neobrijana bradica. —Kad ja nisam poslušna, mužu? Naredi mi da ne umrem i učinit ću sve što mogu da te poslušam. Ewan se osmjehnuo i oborio pogled. Mairin je u njegovim očima spazila olakšanje i grlo joj se stegnulo od ganuća. 125

—Laganje

je grijeh, ženo, ali mislim da ni meni ni Njemu neće smetati ta jedna neistina. —Trudim se biti poslušna — gunđala je. —Istina je; zabranio sam ti da umreš i barem jednom si me poslušala. Toliko sam zadovoljan tobom da se možda ni ne izvičem na tebe kad drugi put odbiješ poslušati me. —Ma vi ste oboje ludi — progunđao je Caelen. Alaric je prišao krevetu i stisnu Mairin ruku. — Dobro došla među žive, sestrice. Dobro si nas prestrašila. Mairin je spustila drugi dlan na želudac. — Ništa me ne boli. Znam da zvuči čudno, ali jako sam gladna. Ewan se nasmijao pa se sagnuo i poljubio je, dugo zadržavajući usnice na njezinu čelu. Na dodir njezine kože malo je zadrhtao, a dok se polako odmicao, pomilovao joj je kosu. —Ne čudi me što si gladna, curo. Tri dana ležiš, a želudac si ispraznila već prvoga dana. —Tri dana? — zgrozila se. Užasnula, čak. —Tri dana, da — rekao je ozbiljnije i zabrinuto je pogledao. Izgledao je jako umorno. Podigla je ruku i pomilovala mu čelo pa skliznula do obraza. — Izgledaš umorno, mužu. Mislim da ti je potrebno kupanje i brijanje, a nakon toga dugačak odmor. Spustio je dlanove preko njezinih, prislanjajući ih još čvršće uz svoj obraz. Potom je okrenuo glavu i poljubio njezin dlan. —Sada kad si budna, mogu zaspati. Ali nemoj misliti da je to što si se pridigla u krevetu dovoljno da se rastrčiš po dvorcu. Ostat ćeš u krevetu dok ti ja ne dopustim da ustaneš i ni trena manje. Mairin ga je nezadovoljno pogledala, ali nije rekla ni riječi. Nema smisla odmah početi svađu. Na kraju krajeva, zna ona biti i poslušna. Ewan se nasmijao. — Curo, izgleda da bogme i znaš. —Stvarno moram naučiti zauzdati taj svoj jezik — promrmljala je. — Svako malo nešto bubnem. Majka Serenity rekla je da će me ta navika odvest u propast prvi put kad me čula da brbljam. Mislim da je bila u pravu. Ewan se prignuo i ponovno je poljubio. — A ja mislim da je tvoj jezik super. Na ovo su Alaric i Caelen prasnuli u smijeh, a Mairin užasnuto vrisnula. - Ewane! Pocrvenjela je od srama i prekrila glavu pokrivačima. Dok je ona tako ležala i molila se da se tlo pod njom otvori i da propadne u njega, Ewan se pridružio braći u smijehu. Kad je konačno istjerao sve iz njezine sobe, naložio je da im donesu hrane. Kušao je svaki zalogaj njezina obroka prije nego što ga je ona smjela pojesti. Mairin je sve vrijeme obroka bila u strahu; nije željela da Ewan umre umjesto nje i to mu je i rekla. Njezina ga se briga nije previše dojmila. — Dužnost mi je paziti na tebe, curo. —Krasno ćeš izvršiti dužnost ako pritom umreš — gunđala je. Nakon što su objedovali, Mairin se zavalila na jastuk i zaklopila oči. Zapravo se osjećala prilično slabo i hrana joj nije najbolje sjela. Kako je i mogla nakon tri dana prisilna posta. Prenula se na zvuk otvaranja vrata i potom ugledala povorku žena kako ulaze s vjedrima tople vode. —Mislio sam da bi ti dobro došla topla kupka - rekao je Ewan. U tom mu se trenu poželjela baciti oko vrata i grliti ga dok oboje ne ostanu bez daha. Daje i sama pomisao na dizanje ruku nije umarala, bila bi to i napravila. Ležala je na postelji poput beskorisne vreće mesa i promatrala kako se para diže iz bačve, sve uzbuđenija sa svakim ulivenim vjedrom. Kad su žene ulile i posljednje vjedro vode, Ewan se prignuo k Mairin i počeo joj razvezivati spavaćicu. Nije imala dovoljno snage da se pobuni protiv toga, ali zapravo joj ne bi bilo od koristi ni 126

da se pobunila. Ewan ju je spretno skinuo i podigao pa odnio do bačve. Oprezno ju je spustio i zadovoljno je uzdahnula kad joj je topla voda pomilovala kožu. Mislila je da će otići i pustiti je da se sama opere, ali kleknuo je pokraj bačve. Dohvatio je vrč s poda i napunio ga vodom, pa joj ga nježno prelio preko tjemena i leđa. Kad je zavukao prste u njezinu kosu, Mairin je zatvorila oči i prepustila se, uživajući u tome što ne mora misliti ni na što. Nakon trovanja bila je slabija nego što je htjela priznati i sad mu je bila zahvalna što joj pomaže. Tiho je uzdahnula kad se posvetio pranju njezina tijela. Bio je temeljit: prešao je dlanovima preko njezinih ramena i ruku, preko dojki i bradavica. Nije se zadržavao ni na jednom dijelu tijela predugo, vidjela je da se doista želi posvetiti pranju i ničemu više. Kad je stigao do vrha nožnih prstiju, Mairin  je bila u oblaku o blaku blaženstva. Podigao je jednu njezinu nogu, niz koju se odmah slila s lila voda. Pažljivo je izmasirao svaki djelić njezina stopala, od pete prema prstima. Čim joj je dodirnuo prste, povukla je nogu i zaskvičala koliko je škakljalo. Nasmijao se, ali zgrabio ju je za gležanj da ne može povući nogu. —Nisam imao pojma da si toliko škakljiva, curo. Držao je njezino stopalo objema rukama, prešao prstima po gležnju i tada, na njezino golemo čuđenje, spustio usnice na stopalo. Potom ju je pomilovao po listu, koljenu, bedru. Njegov je dodir bio poput svile i Mairin je taj spoj tople vode i nježnog dodira beskrajno opustio. Oprao ju je do posljednjeg djelića tijela i kad je završio, Mairin je bila opuštena toliko da joj se spavalo, oči su joj se sklapale i ne bi mogla sama ustati iz bačve ni da je htjela. Ewan ju je poduhvatio i podigao, a s tijela joj se slio slap vode. Posjeo ju je pred kamin i odmah je omotao velikim pokrivačem, učvršćujući ga ispod njezinih pazuha. —Čim ti se kosa osuši, ideš natrag u krevet — rekao je. — Ne želim da se još i prehladiš. Mairin je bila iznenađena tom brigom, ali pravo ju je iznenađenje tek čekalo. Ewan je dohvatio komad platna i počeo joj brisati kosu. Cijedio je pramen po pramen i kad je završio s time, dohvatio  je četku i počeo je raščešljavati. Sjedili su pred kaminom, Mairin ugniježđena između njegovih bedara, lica okrenuta prema vatri. Ewan je radio pažljivo, oprezno raspetljavajući neposlušnije pramenove. Toplina vatre oboje ih je ugrijala i uskoro je Mairinina koža bila rumena, a tijelo opušteno. Dok je Ewan dovršavao raščešljavanje, lagano je tonula san. Kad je bio gotov, spustio je češalj i čvrsto obgrlio Mairin. Priljubio je obraz uz njezinu glavu i nježno je zanjihao, zagledan u iskričavu vatru. —Prepala si me, curo. Mairin je uzdahnula i uvukla se dublje u njegov zagrljaj. — Prepala sam i sebe, lairde. Nije mi se svidjela pomisao da ću napustiti tebe i Crispena. —Dok si bila loše, Crispen je svaku noć proveo u tvojemu krevetu. I on i ja, svaki s jedne strane. Obojica smo te naumili zadržati na životu kako god znali i umjeli. Nasmiješila se. — Lijepo je imati obitelj. — Jest, curo, jest. Mislim da smo ti, Crispen i ja krasna obitelj. —Ne zaboravi Caelena i Alarica — rekla je Mairin mršteći se. — I Gannona, Cormaca i Diormida, naravno. Idu mi na živce, ali znam da su im namjere dobre i da su jako strpljivi sa mnom. O! I Maddie, Christinu i Berthu! Ewan joj se nasmijao u uho. — Klan, curo. Cijeli je naš klan naša obitelj. Mairin se ovo jako svidjelo. Obitelj. Zadovoljno je uzdahnula i naslonila glavu na Ewana. —Ewane? —Reci, curo.

127

—Hvala ti što mi nisi dopustio da umrem. Bila sam sasvim blizu odustajanja, moram ti priznati.

Samo zbog tvojeg urlanja, nisam se predala. A ti baš voliš urlati. Sigurno ti je bilo drago kad sam ti dala povoda da urlaš do mile volje. Zagrlio ju je čvršće i osjetila je da se trese od tihog smijeha. —Kad se potpuno oporaviš, moramo obaviti jedan važan razgovor. Pokušala se uspraviti i pogledati ga u oči, ali nije joj dopustio. — O čemu, lairde? —O riječima, curo. Želim čuti nešto od tebe.

128

29

Dao joj je dva tjedna za te riječi, dva tjedna u kojima ju je prisiljavao na odmor, obasipao nježnostima — ne pred svjedocima, razumije se —i dodirima. Oporavila se prilično brzo i Ewan je svake noći izluđivao i nju i sebe užitkom. Ali nije čuo riječi za kojima je žudio. Nije štedjela s pohvalama, to ne. Najnježnijim mu je glasom govorila da je lijep, hrabar, arogantan... Doduše, nije bio siguran što je od toga kompliment. Vidio je da ju je zadivio kao ljubavnik, a i ona je smislila neke radnje od kojih se još nije oporavio. Zaključio je da ga voli; mora ga voljeti. Ovako ne izgleda prolazna zaluđenost. Poslušna, bogme, nije bila, a nije se razbacivala ni poštovanjem. Ali vidio je kako ga promatra dok je mislila da je ne gleda. Vidio je kako mu se prepušta noć za noći, u tami njihove sobe. Nakon trovanja Mairin je postala opreznija, povučenija, i koliko god Ewanu bilo drago što je njegove molbe shvatila ozbiljno, nedostajali su mu njezini drski odgovori — najčešće na njegove opomene. Nedostajala mu je njezina eksplozivna spontanost, koju kao da je prigušio susret sa smrću. Samo su Ewan, njegova braća, Gannon, Cormac i Diormid znali istinu: da otrov nije bio namijenjen Mairin. Ewan je taj podatak odlučio zadržati za sebe iz nekoliko razloga. Kao prvo, klan je nakon tog incidenta postao jako obziran prema Mairin. Štitili su je i bdjeli nad njom, ne ostavljajući je ni jedn e sekunde bez nadzora. Ewanu je to savršeno odgovaralo, jer iako možda Mairin nije bila ubojičina meta, još uvijek joj je prijetio Duncan Cameron. Kao drugo, nije ju želio zabrinjavati, a da je doznala kako su otrov i strijela bili namijenjeni njemu, tko zna kako bi postupila. Ewan je tijekom ovoga kratkog vremena shvatio da je Mairin uistinu opasna kad je riječ o njezinim najbližim. Sa zadovoljstvom je zadovoljstvom  je shvatio da je upravo on taj kojega smatra najbližim. Možda još nije rekla one riječi koje je želio čuti, ali nije mogla sakriti koliko ga smatra svojim. Često bi se sjetio pogleda koji mu je uputila kad je kad je pred njih stala Rionna McDonald. Nije mogao dočekati dan kad će sve te prijetnje nestati. Sjena koja se nadvila nad Mairinino raspoloženje prekrila je i dvorac. Otkako je ustala iz bolesničke postelje, Mairin je bila nekako... pa, shvatio je da nije izazvala ni jedan jedini problemčić otkako je otkako  je ozdravila. Ipak, to nije potrajalo... —Lairde, morate brzo doći! - vikao je Owain, pritrčavajući Ewanu. Mladić je stao pred njim, zadihan. Izgledao je kao da je dugo trčao. Ewan se na trenutak okrenuo od pastira koji mu je upravo podnosio izvješće o broju i stanju stoke. —Što nije u redu, Owaine? — upitao ga je namršteno. —Lady McCabe. Dvorana je na rubu tučnjave. Naredila je muškarcima da preuzmu zadatke žena! —Molim? — upitao je Ewan. Stisnuo je prstima korijen nosa i duboko udahnuo. — Reci mi točno što se događa, Owaine. —Razljutio ju je Heath, ali ne znam čime, lairde. Njemu i njegovoj skupini naredila je da se prime pranja i kuhanja! Bog nam bio na pomoći. Čak im je naložila i da pometu kuhinjski pod...  — Owain je na tren zamuknuo, pokušavajući još uvijek doći do daha, a potom nastavio. -I sad su momci spremni na pobunu jer vaš brat nije obuzdao lady McCabe. Ewan se namrštio i opsovao ispod glasa. Heath je bio mlad vojnik koji je tek nedavno došao u klan. Bio je kopile lairda McKinleyja — jedno od mnogih — kojega otac ni na samrti nije priznao. Bio

129

 je bez doma i bez klana. Ewan je već godinama dopuštao da se takvi mladići pridruže pridr uže njegovu klanu,  jer Duncan Cameron pobio je i previše njegovih ljudi. I prije je imao problema s Heathom i skupinom njegovih pajdaša, redom usijanih glava, koji su se okupili oko njega odmah nakon što je došao u klan. Već im je nekoliko puta održao bukvicu i posljednji put odlučio da će im sljedeća pogreška biti zadnja u njegovu klanu. Očigledno ih neće moći pretvoriti u ratnike. Ako je Heath upetljan u ovu gužvu, sigurno je gadno. A ako je na drugoj strani Ewanova zapaljiva supruga, stanje je bez sumnje eksplozivno. —Gdje su moja braća? — upitao je Owaina. —U dvorani, s lady McCabe. Stanje je uistinu napeto, lairde. Na trenutak sam se zabrinuo za sigurnost lady McCabe. Ewan je dovoljno čuo. Potrčao je prema dvorani i dok je trčao dvorištem, vidio je da svi njegovi ljudi koji su trebali vježbati što je slušajući prepirku što je dopirala iz dvorca. Ewan se progurao kroz njih, preskočio stube u nekoliko koraka i probio se u dvoranu. Zatekao ga je kaos. Skupina mlađih vojnika stajala je preko puta ulaza, okružena Ewanovom braćom, Mairin i Gertie. Cormac i Diormid gutali su jezikovu juhu od Gertie, koja je mahala kuhačom, a otprilike nakon svake treće riječi ih i udarila. Alaric i Caelen doimali su se bijesno, pokušavajući pogurnuti Mairin na sigurno, iza sebe. Naravno da im nije dopuštala. Upravo je ona privukla Ewanovu pozornost. Stajala je usred sve te zbrke, toliko crvena od bijesa da je izgledala kao da će se raspuknuti. Uspravljena na vrhove prstiju, izvikivala je uvrede Heathu u lice pokušavajući se osloboditi Gannonova stiska, dok ju dok ju je ovaj obuzdavao. Heathovo je lice bilo ljubičasto od bijesa. Mairin nije imala pojma u kolikoj je opasnosti. Ewan  jest. U više je navrata svjedočio sv jedočio Heathovim ispadima bijesa. bij esa. Ewan se već probijao pro bijao dvoranom prema Mairin kad je Heath podigao ruku. Ewan je zarežao, izvukao mač i preletio preko dvorane. Mairin se sagnula, ali Heathova šaka ipak ju je očešala. Zateturala je unatrag upravo u trenutku kad je Ewan naletio na Heatha. Da ga Caelen i Alaric nisu istoga trena obuzdali i zgrabili za obje ruke, Ewan bi ubio mladića na mjestu. Ovako se Heath našao na podu, krvavih usta. Ewan se koprcao, pokušavajući se osloboditi stiska, ali nisu ga puštali. — Mičite se s mene! — režao je. Odmaknuli su ga nekoliko koraka od Heatha prije nego što se konačno oslobodio. Trzajem se izvukao iz njihova stiska i prišao Mairin, koja je ustajala s poda. Uhvatio ju je za lakat i osovio na noge. Prinio je dlan njezinu licu i nježno ga okrenuo, da vidi koliko je ozlijeđena. — Jedva me dotaknuo — šapnula mu je Mairin. — Doista, Ewane. Uopće me ne boli. Ewanovim se tijelom bijes proširio poput plamena. — Nije smio ni dići ruku na tebe! Kazna za to  je smrt. Spustio je dlan, a potom se okrenuo prema dvorani. - Tko će mi reći što se, za Boga miloga, ovdje događa? Svi su mu počeli odgovarati u isti tren. Ewan je zaklopio oči pa zaurlao da zašute. Potom se obratio Mairin. — Ti mi reci što se dogodilo. Mairin je oborila pogled, ali ne dovoljno brzo da Ewan ne primijeti izdajničko podrhtavanje donje usnice. —Reći ću vam ja, lairde — ubacio se Diormid glasno, istupajući na sredinu. — Naredila je Heathu, Robertu, Corbinu, Ianu i Matthewu da preuzmu dužnosti žena. — Nevjerica i bijes

130

zbog takva postupka prema njegovim ljudima bili su jasni u Diormidovu glasu. — Naredila im je da se bace na kuhanje, čišćenje, pa čak i na pranje podova! Ewan je vidio kako se Mairinino lice mršti. Stisnula je usnice u tanku crtu, a potom se  jednostavno okrenula, i bila bi izašla iz dvorane da je Ewan nije brzo uhvatio za ruku i zaustavio. —Mairin? - upitao je Ewan znakovito. Mairinina je brada zadrhtala. Ljutito ga je pogledala. - Samo ćete vikati na mene, lairde, a ja ne želim doživjeti još jedno poniženje pred cijelim klanom. —Red mi što se dogodilo - naredio je ozbiljno. Pred ljudima nije želio pokazati slabost, ali zapravo je samo želio privući Mairin k sebi i zagrliti je, poljubiti njezine drhtave usne. Bila je na rubu suza, a on spreman na sve da ih zaustavi. Ali morao je biti pošten i discipliniran. Imao je obvezu prema svim članovima klana, morao je pošteno presuditi u ovakvim situacijama i biti nepristran, a to je značilo da će morati natjerati supruzi suze na oči ako se pokaže da je djela ova nevolja posljedica njezina budalasta ponašanja. Prkosno je podigla bradu i Ewanu je laknulo. Ratoborni prkos bio mu je puno draži od suza. Pokazala je Heatha. — Taj... taj idiot udario je Christinu. Ewan se ukočio, a potom okrenuo prema Heathu, kojega je Diormid još uvijek držao. — Je li to istina? — upitao ga je tiho. —Kučka je prkosila — zarežao je Heath. - Zaslužila je kaznu. Mairin je bijesno povikala, i da je Ewan nije uhvatio oko struka i povukao k sebi, bacila bi se na Heatha. Koprcala se, udarajući ga stopalima po gležnjevima, ali nije ju puštao. Okrenuo se prema Alaricu i gurnuo mu je u ruke. —Ni u ludilu je ne ispuštaj — naredio mu je. Alaric ju je obuhvatio oko struka i jednostavno privinuo uza se, držeći je nekoliko centimetara nad tlom. Mairin je izgledala zgrožena takvim postupkom, ali Ewan se posvetio Heathu. Želio je Želio  je čuti njegovo objašnjenje. Ošinuo ga je svojim najstrožim pogledom. — Da čujem sve do posljednje sitnice. Mairin se opet pokušala izvući iz Alaricova stiska, ali prečvrsto ju je držao. —Ewane, molim te! — dovikivala je. — Ja ću ti sve ispričati. Bila je izvan sebe od bijesa, toliko zgađena ponašanjem vojnika prema ženama koje su im posluživale ručak da je bila spremna uzeti Ewanov mač i svima im prosuti crijeva. Da može njime zamahnuti, učinila bi upravo to. Kako Ewan nije obraćao pozornost na nju, pokušala je s Alaricom. — Mogu li posuditi tvoj mač? Alaric je iznenađeno podigao obrvu. — Curo, ne bi ga mogla ni podići. —Pomoći ćeš mi ti. Molim te, moram ih kazniti. Iznenadila se kad je Alaric prasnuo u smijeh, koji je odjeknuo tihom dvoranom. Zasuzila je od jada i frustracije. — Molim te, Alariče. Nije smio onako postupiti. A sad će lijepo opravdati Ewanu to svoje sramotno ponašanje... i svoje i njihovo. Alaric ju je umirujuće pogledao. — Ewan će ovo znati srediti, curo. On je pošten čovjek. —Ali je i muškarac — bila je uporna. Alaric ju je zbunjeno pogledao. — A što bi drago bio? Prije nego što je Heath uopće i počeo objašnjavati što se zbilo, dvorana je ponovno planula. Žene su nahrupile unutra, urlajući glasno koliko i svaki muški ratnik. Mairin je zapanjeno shvatila da su se oboružale priručnim oružjem: svakakvim motkama, bodežima, grabljama, pa čak i kamenjem. Ewan je otvorio usta od čuđenja, a Alaric je nesvjesno pustio Mairin. Sletjela je na pod uz glasno tup i ljutito pogledala Alarica, ali i on je, kao i svi drugi muškarci u dvorani, netremice promatrao skupinu žena koja je napredovala ravno na njih. 131

— Jesi

li dobro, curo? — doviknula joj je Bertha iz gomile. Christina je pritrčala Mairin, uhvatila je za ruku pa dala glavom znak Maddie i uvukla Mairin u žensku skupinu. Mairin je pogledala modricu na Christininu vratu i ohrabrujuće joj stegnula ruku. —  Jesi li dobro? — šapnula je. Christina se nasmiješila. — Jesam, i to zahvaljujući vama, damo. —Lairde, želimo porazgovarati s vama — dreknula je Bertha, poprativši riječi zamahom grabalja. Ewan je i dalje samo zapanjeno promatrao žene. —Što se zbiva, dovraga? — upitao je. — Je li cijeli svijet poludio? —Tvoji su se momci odurno ponijeli — rekla je Mairin, Žene su povikale u znak slaganja, mašući rukama i udarajući stopalima. Ewanovi vojnici gledali su ih kao da ne znaju bi li ih to trebalo ljutiti ili plašiti. Ewan je prekrižio rake na prsima i strogo se zagledao u Mairin. — Što su učinili, curo? Mairin je pogledala druge žene kao da joj je potrebno malo njihove hrabrosti, a potom prkosno podigla glavu i ošinula lairda najboljom imitacijom njegova mrkoga pogleda za koju je bila sposobna. Znala je da je uspjela u tome, jer je kao odgovor samo podigao obrvu i pogledao je bez riječi. —Žene su se bavile svojim dužnostima, kao i tvoji vojnici. Onaj idiot odlučio je iskušati zavodničke vještine na Christini i odbila ga je. ga  je. Bio je toliko ljutit zbog odbijanja da je počeo prigovarati tome kako ona obavlja svoj posao. Christina je upravo posluživala vojnicima popodnevnu užinu. Prihvatili su i počeli omalovažavati i Christinu i svaku ženu u dvorcu. Izvikivali su šale i uvrede, dobacivali prigovore. Urlali su na Maddie jer im navodno nije dovoljno hitro donijela hranu, žalili se na Gertie jer je jelo navodno bilo nedovoljno začinjeno ih je na stol stiglo prehladno. — Mairin je Mairin je duboko udahnula pa nastavila n astavila jednako ljutito: — A kad je Christina pokušala malo smiriti situaciju, Heath joj je u prolazu podmetnuo nogu. Prolila je pivo na sve strane i onda joj  je još imao obraza prigovoriti da mu je zaprljala tuniku. Kad mu je rekla da  je sam kriv za to, ošamario ju je. Mairinine šake bile su čvrsto stisnute, tresla se od bijesa. Zakoračila je prema skupini u kojoj su stajali Heath, Robert, Corbin, lan i Matthew. — I nitko od njih... ni jedan nije priskočio obraniti Christinu! Nitko nije ni prst digao da ga zaustavi! Cerekali su se i olajavali žene! Stala je pred lairda i zabola mu kažiprst u grudi. — A ja sam im rekla ako je tako lako obavljati ženske poslove i ako imaju tako puno prigovora na nas, zašto se lijepo jedan dan ne uhvate toga, pa da vidimo kome bolje ide! Zadržala je dah, spremna saslušati Ewanov prijekor. —Molim i ja za riječ, lairde! - povikala je Bertha, i to toliko glasno da su se čak i neke žene lecnule. —Izvoli — rekao je Ewan. —Neću duljiti, ali ovo moram reći. Od ovoga trena nijedna žena neće maknuti malim prstom! A naša je i lady McCabe! Ewan je ponovno podigao obrvu. — Vaša je? Bertha je kimnula. — Tako je, ide s nama. Ne damo da je korite jer je nama pomogla. Na Mairinino iznenađenje, laird se nasmiješio. —To bi moglo biti teško izvedivo, Bertha - rekao je. upitala je. —A zašto, molit ću? — upitala je. — Jer je dama moja. Taje izjava dvoranom odaslala val šapatom izgovorenih komentara. Vratovi su se izduljili a uši naćulile: svi su željeli čuti kako će laird presuditi. —Ne popuštam pred ucjenom i prijetnjama — počeo je Ewan. Kad se Bertha narogušila, spremna na novu ljutitu tiradu, Ewan je podigao ruku da je utiša.

132

—Saslušat

ću obje strane prije nego što donesem odluku. Kad odlučim, toga ćete se svi pridržavati. Je li to jasno? —Samo ako dobro odlučiš — promrmljala je Mairin. Ewan ju je ušutkao pogledom. Laird se tada okrenuo prema Heathu i četvorici njegovih prijatelja koji su prkosno stajali uz njega. Potom je pogledao Gannona, koji je skupini bio nadređen. —Imaš li ti objašnjenje za ovo? Gannon je uzdahnuo. — Žao mi je, lairde. Nisam bio ovdje. Bio sam u dvorištu s drugim vojnicima. Rekao sam im da neće dobiti jesti dobiti jesti dok ne naprave što treba. —Tako, dakle... — Ewan je tada pogledao Cormaca, koji je stajao pokraj Diormida i Heatha. Cormače? Imaš li ti što za reći? Cormac je bio ljutit. Pogledavao je sad svoje ljude, sad Ewana, koji je iščekivao odgovor. —Gospodarica govori istinu - procijedio je kroz stisnute zube. — Ušao sam u dvoranu upravo kad je Heath podmetnuo nogu Christini — bijes mu je zarumenio obraze i pogledao je Heatha. — Christina nije ništa skrivila. Kad se pobunila, momci su zalajali na nju, a Heath ju je udario. Tako mi svega, i sam bih ga kaznio da se lady McCabe nije umiješala prije nego što sam stigao. Nakon toga nisam mislio ni na što osim na njezinu sigurnost. Ewan je kimnuo, dajući znak Cormacu da je dobro postupio. Potom je pogledao Diormida, koji je i dalje stajao uz Heathovu skupinu. — Ti opravdavaš njihove postupke? Diormid je izgledao zdvojno, kao da se ne može odlučiti bi li bio odan lairdu ili mladićima pod svojim zapovjedništvom. — Ne, lairde. Nije mi tako prepričao događaje. —Znači, nisi bio prisutan? — upitao ga je Ewan. Diormid je odmahnuo glavom. — Ušao sam u dvoranu kad je lady McCabe već izdavala naredbe momcima. Rekla im je da do kraja dana oni preuzmu dužnosti žena. —Odobravaš li njegov postupak? Misliš li da je bio u pravu? — upitao ga je Ewan. Diormid je malo oklijevao, pa se ipak odlučio. — Ne, lairde. Stidim ih se. Ewan se tada obratio Berthi. — Povedi žene u kolibe ili kamo god želiš. Do kraja dana Robert, Corbin, lan i Matthew obavljat će vaše dužnosti. Mairin se namrštila jer Ewan nije spomenuo i Heatha, ali su je zadovoljni povici žena spriječili da išta prigovori.  Jednako su bučno reagirali i muškarci, vičući da Ewan ne smije zadužiti ratnike za ženske poslove. Izgledali su toliko zgroženo da Mairin nije mogla suspregnuti zadovoljan osmijeh. Bertha ju je veselo pogledala. — Hajmo, curo! Proslavi s nama! Mairin im je prišla i žene su bile spremne izaći iz dvorane, kad se Ewan nakašljao. Polako se okrenula i pogledala lairda. Sigurno se ne ljuti na nju? Ne nakon što je čuo cijelu priču.  Još uvijek ju je ozbiljno promatrao. pro matrao. Pozvao ju je prstom da priđe i s uzdahom je pustila Berthinu ruku pa otišla do supruga. Žen e su ostale na mjestu, možda jer ih je zanimalo što laird želi, možda da obrane gazdaricu od prigovora. Ni Mairin nije bila sigurna što je što  je čeka, ali bila im je zahvalna što ostaju uz nju. Stala je na sigurnu udaljenost od lairda, sklopivši ruke pred sobom. — Izvolite, lairde. Pozvao ju je prstom da priđe još bliže i nevoljko je poslušala. Potom je ispružio ruku i tim istim prstom podigao joj bradu da ga pogleda u oči. —Želite li mi nešto zapovjediti, lairde? —Želim, curo. Zabacila je glavu, iščekujući.

133

Ewan je prešao prstom preko njezine brade do mjesta koje je okrznula Heathova šaka. Zavukao  joj je prste u kosu i posjednički obuhvatio o buhvatio njezin zatiljak. —Poljubi me.

134

30 Mairin

je osjetila toliko olakšanje da se bacila Ewanu u naručje i strastveno ga poljubila, — Nisi mi vjerovala, curo — prijekorno je primijetio, pa je još jednom cmoknuo. — Oprosti — rekla je šapatom. — Ali izgledao si kao da ćeš opet vikati na mene. —Lairde, ne želite valjda ozbiljno da se bavimo ženskim poslovima! Ewan se naglo okrenuo prema Robertu, koji se bunio. —Bogme želim. Tko god ima prigovor na moju odluku, neka slobodno napusti dvorac. Heath je stisnuo usnice u prkosnu grimasu i Mairin se nagonski primaknula bliže Ewanu. Od Heatha joj je bilo pomalo mučno, mržnja u njegovu pogledu plašila ju je. —A što je s Heathom? — Šapnula je Ewanu. — Zašto je on pošteđen posla? Prestrašila se Ewanova pogleda. — Ostani pokraj Alarica. Pogurnuo ju je između Alarica i Caelena pa odlučno prišao Heathu. Braća su stala toliko blizu da se Mairin morala propeti na prste i virnuti preko njihovih spojenih ramena, protežući vrat sad desno, sad lijevo ne bi li što vidjela. Ewan je bez riječi prišao Heathu i kad je bio dovoljno blizu, zamahnuo je i odalamio ga šakom posred lica. Heath je pao poput kamena. Kad je Ewan zgrabio njegovu tuniku pod vratom i povukao ga na noge, Heath je bolno jauknuo. —Ovo ti je za Christinu — zarežao je Ewan. Tada je zabio koljeno u Heathovo međunožje. Alaric i Caelen su se trznuli, Gannon je problijedio, a Cormac se stresao i skrenuo pogled. —A ovo za moju suprugu. Pustio je Heatha iz ruku i ovaj je tresnuo na pod, gdje se u sekundi skvrčio. Mairin je bila prilično sigurna i da plače. —I ja bih plakao, curo — promrmljao je Alaric. Ewan se obratio Gannonu. — Vodite ga odavde. Smaknite ga - ledeno je rekao. Na te je lairdove riječi Heath problijedio kao vapno i počeo promuklo preklinjati Ewana. Okupljeni su ga ratnici zgađeno promatrali kako se ponižava. —Na zapovijed, lairde. Odmah ćemo. Gannon se sagnuo i povukao Heatha na noge, pa su ga Cormac i on odvukli iz dvorane, još uvijek presavijena u struku od bola. Ewan se tada obratio ženama, koje su sve to promatrale odobravajući. — Christina, ispričavam se zbog poniženja koje si doživjela. Niti odobravam takvo ponašanje niti ga dopuštam svojim ljudima. Uživaj u slobodnom danu. Sumnjam da će moji ljudi uspjeti obaviti poslove tako dobro kao vi žene, ali ipak će ih obaviti. Mairin je bila silno ponosna na supruga. Bila je toliko oduševljena iskrenošću u njegovu glasu da su joj se oči ispunile suzama. Stezala je Alaricovu i Caelenovu ruku dok joj zglavci nisu pobijeljeli. Caelen je oprezno izvukao lakat iz njezina stiska pa zakolutao očima kad je vidio da je Mairin na rubu suza. - Za koga vraga sad plačeš, curo? Mairin je šmrcala, brišući nos o Alaricov rukav. — Lijepo je postupio. Alaric joj je kažiprstom odmaknuo čelo od njegove ruke, povukao rukav i namrštio se da Mairin prestane brisati suze o njega. 135

—Dobar

je on čovjek — rekla je. —Naravno da jest — odvratio je Caelen odano. Kad je to bilo riješeno, Ewan je prišao Mairin. Sad je nije bilo briga tko će ih vidjeti niti joj je smetalo što joj Ewan to nije dopustio: progurala se između Alarica i Caelena i bacila se Ewanu oko vrata. Zasula mu je lice kišom poljubaca i stegnula ga oko vrata što je snažnije mogla. —Daj mi da dišem, curo — nasmijao se Ewan. —Volim te — šapnula mu je u uho. — Toliko te volim. I odjednom je on nju grlio jednako snažno koliko i ona njega. Zapanjeno ga je pogledala kad ju je zgrabio za ruku i odvukao iz dvorane. Pretrčali su stube dvije po dvije i u sekundi se našli u sobi. Ewan je nogom zalupio vratima, a tada se strastveno zagledao u nju, držeći je toliko snažno da je  jedva disala. —Što si rekla? - upitao ju je promuklo. Njegova ju je ju je žestina iznenadila. Samo ga je gledala bez riječi. —Maloprije, u dvorani. Što si mi šapnula u uho? Mairin je nervozno progutala i promeškoljila se. Naposljetku se ohrabrila i pogledala ga odvažno. — Volim te. —Bilo je i vrijeme — odbrusio je. Mairin je zbunjeno treptala. - Bilo je i vrijeme? —Da mi konačno kažeš te riječi. —Ali tek sam maloprije shvatila — rekla je začuđeno. — Ja sam već znao — odvratio je drsko. —Bogme nisi. Ja nisam znala, kako si onda ti mogao? Iscerio se. — Nego, reci mi, curo, kako si mislila provesti svoj e slobodno poslijepodne? —Ne znam—priznala je.—Možda odem do Crispena i druge djece. Ewan je odmahnuo glavom. —Ne smijem? — upitno ga je pogledala. —Ne. —Zašto? poslij epodne zvuči privlačno. — Jer sam upravo shvatio koliko slobodno poslijepodne Iznenađeno ga je pogledala. — Stvarno? —Stvarno. I pitao sam se bi li ga možda provela sa mnom. —Lijenost je grijeh — šapnula je Mairin. —Ono što ja imam na umu je sve prije nego lijeno. Mairin je porumenjela, shvaćajući što predlaže. — Nisam znala da i ti imaš slobodno popodne. —Moja je najvažnija dužnost sreća moje supruge — rekao je, spuštajući ponovno dlan na obraz koji je dotaknula Heathova šaka. Smrknuo se. —Ozbiljno ćeš ga dati smaknuti, Ewane? Ewan se namrštio. — Udario te. Ti si lairdova supruga, gospodarica ovoga dvorca. Neću dopustiti da se itko prema tebi ponaša drsko, a svatko tko digne ruku na tebe bit će smaknut. Mairin je kršila ruke, osjećajući krivicu. — Beskrajno sam ga izazivala. Osula sam ga uvredama. Izgovorila sam riječi koje ne priliče dami. Majka Serenity oprala bi mi jezik sapunom. Ewan je uzdahnuo.—A što bi ti, Mairin? Momak već neko vrijeme pravi probleme. Progledao sam mu kroz prste i previše puta. Da i nije udario tebe, kaznio bih ga jer je udario ženu iz mojega klana. 136

—Možeš

li ga samo protjerati? Ne bi li čovjek bez klana i zaliha patio više? Možda je to gora kazna, možda će umrijeti od gladi ili će ga rastrgati vukovi. Ewan se iznenađeno odmaknuo i nasmijao, a Mairin je srce zaplesalo od tog zvonkog zvuka. —Pa ti si jedna krvožedna damica. Kimnula je. — I Alaric mi je to rekao. —Zašto ti je stalo do njegova života, Mairin? Imam pravo ubiti ga i kao tvoj suprug i kao laird. —Imam osjećaj da sam ga ja izazvala. Da mene nije udario, ne bi naredio da ga ubiju samo zbog Christine. Drugačije bi ga kaznio - dometnula je brzo. —Znači, ti bi ga prepustila vukovima? Kimnula je. Nasmijao se. — Neka bude po tvome. Reći ću Gannonu da ga odvede do ruba posjeda i potjera. Mairin ga je zagrlila i čvrsto stisnula. — Volim te. Ewan se odmaknuo pa se prignuo i poljubio je u vrh nosa. — Da čujem opet. Mairin je stisnula usnice i namrštila se. — Baš ste zahtjevni, lairde. Spustio je usnice na njezine, poljubivši je strastveno, žedno, dok nije osjetio da mu uzvraća  jednakim žarom. —Da čujem — šapnuo je. —Volim te. Ewan je tiho zarežao i privukao Mairin posve blizu, pa je poveo unatrag prema krevetu. Kad su  joj noge dodirnule postelju, pogurnuo ju, legao pokraj nje i potom ih zakotrljao dok se nije našla na njemu. Povukao joj je haljinu s ramena, ogolio joj ruke i zgrabio je za ramena da je privuče bliže na sebe. Grickao joj je vrat i Mairin je pomislila da su mu usne poput čarolije. Nije se mislila tek tako prepustiti tom slatkom mučenju, pa se i odmaknula i spustila jezik na njegov vrat, smiješeći se jer je iste sekunde osjetila kako se ukrućuje. Uživala je u dodiru njegove kože, zarinula zube nježno u nju i prešla jezikom preko udubine u dnu njegova vrata. —Mairin? Odmaknula se malo da ga pogleda u oči. — Reci, supruže? — Je li ti ova haljina posebno prirasla srcu? Namrštila se. — Pa bas i nije. Obična je, za svakodnevni rad. —Fino. I prije nego što je Mairin shvatila što smjera, Ewan joj je razderao haljinu i spustio je sve do struka, razotkrivši joj grudi, željne njegova dodira. —Nije pošteno — promrmljala je. — Ja tebi ne smijem poderati odjeću. Nasmijao se. — Želiš li? —Da, bogme želim. Smijući se, Ewan se opet zakotrljao i uspeo na Mairin, migoljeći se sve vrijeme da se izvuče iz odjeće. Čim se skinuo, svukao je Mairin haljinu preko gležnjeva, a potom je povukao na sebe. —Čudan si položaj odabrao, mužu. Da se nisi zabunio? Prešao je prstom od njezine sljepoočnice, preko obraza do usnica. — Nisam, curo. Baš sam ovo želio. Danas su žene glavne, a muškarci slušaju naredbe. Ti si glavna ovdje, zato si danas gore. Danas sam ja tvoj ponizni sluga. Mairin ga je zapanjeno pogledala. Razmislila je o tome što je rekao, napućila usnice, pa naposljetku odmahnula glavom. - Nisam sigurna da je takvo što uopće moguće. —I te kako je moguće, curo. Ne samo da je moguće nego je fantastično iskustvo. Uhvatio ju je za bokove i namjestio iznad sebe u sjedeći položaj. 137

—Primi

me, curo. Namjesti me u sebe. Mairin je zadrhtala od uzbuđenja i iščekivanja. Noge su joj drhtale dok se uzdizala od njega. Zavukla je ruku između njih i pronašla ga, glasno uzdahnuvši kad je shvatila koliko je krut. —O, da, curo, točno tako. Drži me tako, čekaj da se namjestim. Pomaknuo ju je nad sebe i zadržao mimo dok se nisu spojili, ušao u nju samo vrškom i Mairin ga  je zatečeno pogledala, ukočivši se. —Opusti se — rekao joj je nježno. Spustio ju je na sebe i Mairin je položila oba dlana na njegove grudi, naginjući se bliže. Ewan je premjestio ruke s njezinih bokova na stražnjicu i čvrsto je stisnuo, razmičući je nježno. S posljednjim  je pomakom prodro do kraja i njihova su se tijela spojila. Mairin se osjećala neobično, uzbuđeno i napeto — cijelo joj je tijelo vibriralo od užitka. Bradavice su joj bile toliko krute da su boljele, željne njegova dodira. Nije ju pustio da dugo čeka, maknuo je ruke s njezinih bokova i prešao dlanovima uvis, preko trbuha, sve do grudi. Iskrice užitka zaplamsale su u Mairininu tijelu kad joj je dodirnuo bradavice. Igrao se njima, dražeći ih sve dok Mairin nije zaječala od bola. — Jaši me — naredio joj je promuklo. Kad je zamislila taj prizor, Mairin je ostala bez daha. Tijelom joj se proširio plamen i nagnula se prema njemu kao da ga želi stisnuti još stisnuti  još snažnije u sebi. Poslušala je zapovijed i oprezno se pomaknula, isprva polako i sramežljivo. Ali Ewanov ju je pogled ohrabrio i zanjihala se naprijed natrag, a potom i uvis, pa odvažno spustila na njega. Zvuci užitka koje su oboje stvarali raspalili su je pa je ubrzala. Bila je oduševljena tim novopronađenim osjećajem slobode, izluđujući oboje neprestanim gibanjem, zavodljivo se nasmiješivši Ewanu odozgor kad ju je počeo preklinjati da ga više ne muči. Svršili su zajedno, spojenih tijela i usta, Mairinine usnice prigušile su njegov krik užitka, a Ewanove njezin. Zarinuo joj je prste u kožu bedara, privukao je na sebe i zadržao dugo, prazneći se u njezino tijelo. Mairin je s uzdahom pala na njegove grudi i zarinula lice u vrelu kožu. Srce mu je ludo tuklo uz njezino i uskoro više nije znala čije otkucaje osluškuje. Obgrlio ju je rukama i poljubio u zatiljak. —Volim te, Mairin. Neko je vrijeme samo ležala, razmišljajući je li točno čula. Voljela je i ona njega, više nego što je mislila da se može ikoga voljeti. Ali nije ni sanjala da bi joj ti osjećaji mogli biti uzvraćeni. Bio je nježan prema njoj. Vidjela je da je čak zaljubljen. Ali nije očekivala da će joj pokloniti svoje srce. Uspravila se suznih očiju i kosa joj se rasula po njegovim grudima dok ga je iznenađeno promatrala. —Da čujem opet - rekla je, stegnuta grla. Nasmiješio se; zabavljalo ga je što ga izaziva istim riječima kao i on nju. —Volim te. —O, Ewane — šapnula je. —Ne plači, curo. Tvoje su mi suze najteži prizor. —Plačem od sreće — šmrcnula je. — Toliko si me usrećio, Ewane. Dao si mi dom i obitelj. Dao si mi klan. Stao si uz mene i danas, kad sam mislila da ćeš me se odreći pred svima njima. Namršteno je odmahnuo glavom. — Uvijek ću stati uz tebe, Mairin. Možda se neću uvijek slagati s tobom, sigurno ću s vremena na vrijeme donijeti odluke koje ti se neće svidjeti, ali uvijek ću stati uz tebe.  Još ga je jednom zagrlila i privinula lice na njegove grudi. — Doista te volim, Ewane.

138

Zakotrljao ih je i prevrnuo na bok, okrenuvši ih licem u lice. Dodirnuo je njezin obraz, odmičući  joj pramen kose. ko se. — Dugo već čekam da mi kažeš te riječi, curo. A sad kad sam ih konačno čuo, želim ih zauvijek slušati. Nasmiješila se. — Fino, lairde,jer ... ... znate, ja imam problemčić... ne znam zašutjeti i bubnem prvo što mi padne na pamet. A u zadnje vrijeme samo mislim o tome koliko vas volim. —Možeš mi i pokazati - rekao je hrapavo, vatreno. Iznenađeno ga je pogledala. - Opet? Nasmiješio se i poljubio je. — Opet, curo, opet.

139

31

Mairin

se polako izvukla iz kreveta i oteturala do lavora, u koji je iste sekunde povratila i ono malo večere što joj se bilo zadržalo u želucu. Osjećala se jadno, kao i svakog jutra u proteklih petnaestak dana. Da je barem povraćala samo ujutro: mučnina ju je spopadala i poslije užine, pa poslije ručka, pa na kraju i još jednom prij e spavanja. Skrivala je to od Ewana koliko je mogla, ali uz sve to povraćanje i nepovjerljivo promatranje hrane kao da se boji trovanja, bilo je pitanje vremena kad će nešto primijetiti. Danas će mu priznati svoje sumnje - doduše, nije ni sumnjala što se zbiva. Trudna je, a s obzirom na to koliko je Ewan truda uložio u ostvarenje tog cilja, nije ni čudo. Cijeli će klan biti presretan. Kad joj konačno stigne miraz, sve ih čeka blagostanje. Trudnoća i siguran porod samo će zapečatiti kontrolu klana McCabe nad Neamh Alainnom. Gotovo je zaplesala od sreće pri pomisli na to koliko će tom vijesti razveseliti Ewana. Isprala je usta i odjenula se pa sišla iz sobe. Kad je ugledala Gannon kako je čeka, iznenađeno ga  je pogledala: otkako je otrovana, Ewan je pazio da su uz nju uvijek ili on ih njegova braća. Već se pomirila s time, pa čak i navikla na njih. — Dobro jutro, damo — veselo ju je pozdravio Gannon. —Dobro jutro, Gannone. Da čujem čime si razbjesnio našega lairda? Gannon ju je zbunjeno pogledao, ali tada se nasmijao, shvativši da se Mairin šali. —Ničim, damo. Da vam pravo kažem, danas sam se sam prijavio za ovu dužnost. Laird i njegova braća odjahali su dočekati McDonalde. Mairin je opet iznenađeno podigla obrvu. Pregovori s klanom McDonald zamrli su nakon što je otrovana. Posve je zaboravila da su i pregovarali o savezu. McDonaldi su otišli u neugodnoj atmosferi i Mairin je zanimalo što ih je navelo na to da se predomisle i ponovno dođu posjetiti ih. —Gdje su? — upitala je. —Istovaruju hranu iz kola - rekao je Gannon s osmijehom. Mairin je oduševljeno pljesnula. — Znači, održali su riječ? Gannon je zakolutao očima.—Pa naravno. A to je i ponuda primirja. Naši klanovi moraju se izmiriti, bez toga nam nema saveza. —Pa to je prekrasno. Sigurno će nam potrajati do daleko u zimu. Gannon je kimnuo. -I dulje, ako budemo uspješni u lovu. Kad stigne njezin miraz, klan će imati i za toplu zimsku odjeću. Djeca će dobiti obuću. Moći će jesti do sita, ne brinući se hoće li imati sljedeći obrok. Ovo su lijepe vijesti. —Gdje bih mogla naći Ewana? — upitala je Gannona. —Rekao je da vas otpratim do njega čim ustanete. Namrštila se. — Ustala sam, što čekamo? Gannon se nasmijao i poveo Mairin van, u dvorište puno McDonaldovih kola. Muškarci su skidali tovar s njih i nosili ga u smočnice. Ewan je stajao s McDonaldom, posve zaokupljen razgovorom. Mairin se osvrtala po dvorištu, pa konačno ugledala Rionnu i razveselila se. 140

Upravo joj je domahnula da joj privuče pozornost kad je Ewan spazio nju i pokazao joj da dođe. Kad im je prišla, obgrlio ju je oko struka. — Laird McDonald želio te pozdraviti. Neće dugo ostati, samo su nam došli dati zalihe. Složili smo se da će se Alaric i Rionna vjenčati, pa ćemo se krajem ljeta sastati da proslavimo taj dogovor i objavimo zaruke. Mairin se nasmiješila lairdu, koji je uzeo njezinu ruku i naklonio se. —Silno mi je laknulo što ste posve ozdravili, moja damo. Veselim se trenu kad će se naši klanovi ujediniti u savez i povezati brakom. —I ja također — odvratila je. — Želim vam sretan put i nadam se da ćemo se uskoro ponovno susresti. U tom je trenu pokraj njih prošao jedan pripadnik klana noseći preko ramena polovicu jelena i Mairinin se želudac preokrenuo. Udahnula je kroz nos i obrazi su joj se napuhnuli koliko se suzdržavala da ne povrati pred Ewanom i lairdom McDonaldom. Prošli je Prošli je put bilo i previše drame i Mairin nije željela započeti novu gužvu pražnjenjem sadržaja želuca na lairdove čizme. Na brzinu se ispričala, rekla da mora otići s Gertie nadgledati spremanje zaliha, pa zbrisala prije nego što je Ewan uspio išta upitati. Kad je ušla u dvorac, udahnula je nekoliko puta da se malo smiri i otišla u kuhinju. Doista je željela znati što Gertie namjerava s iznenadnim viškom hrane, a i mislila je da bi im dobro došla mala proslava. Kako je i očekivala, kad je ušla u kuhinju zatekla je Gertie kako ljutito nešto mrmlja sebi u bradu nad golemim loncem gulaša. Svako malo prestala bi ga miješati i kušala, pa opet zlovoljno promrmljala i ubacila još koji komad povrća. Gertie je podigla glavu i kad je ugledala Mairin, namrštila se. -Izgledaš boležljivo, curo. Sačuvala sam ti zdjelu od doručka. Je li ti još uvijek zlo svaki put kad nešto pojedeš? Dirnuta njezinom brigom, Mairin je spustila dlan na trbuh. — Bojim se da jest, da. Ovih me dana nikakva hrana ne privlači. Gertie je frknula nosom i stresla glavom. — Kad namjeravaš reći lairdu da si trudna? —Uskoro. Željela sam biti sigurna što je uzrok. Gertie je zakolutala očima. — Curo, nitko ne povraća dva tjedna po cijele dane ako je bolestan. Ili se oporave ili umru. Mairin se nasmiješila i pogladila trbuh. — Istina, ali nisam željela reći lairdu prije nego što se potpuno uvjerim da je istina. Jako puno nade polaže u ovo djetešce. Gertie se malo smekšala. — Imaš ti dobro srce, curo. Otkako si nam došla, klan ti treba biti zahvalan zbog puno toga. Ide nam toliko dobro da jedva vjerujemo. Sva rumena od iznenadne pohvale, Mairin je brzo skrenula razgovor na drugu temu. —Mislila sam da bismo mogle pripraviti posebnu večeru da proslavimo što je laird McDonald održao riječ. Čini mi se da u zadnje vrijeme jedem samo zečji gulaš. Sigurna sam da bi muškarcima dobro sjelo malo divljači i povrća. Sigurno možemo malo proslaviti, a da si ne ugrozimo opstanak. Gertie se široko osmjehnula i potapšala Mairin po ruci.—I meni je to palo na pamet, curo. Već sam odlučila ispeći pite od divljači, ako dopuštaš, naravno. Sad kad nam je laird McDonald dao soli, više ne moramo čuvati sve začine za pripremu zimnice. Pite će biti slasne. —Krasno! Ostavljam tebi da sve smisliš, znam da si sposobna. Obećala sam Crispenu da ćemo popodne ići na jezero bacati kamenje po površini. —Pričekaj samo malo i dat ću ti svježeg kruha. Smirit će ti želudac, a i ti i Crispen ćete imati užinu. Gertie je zamotala nekoliko malih štruca u platnenu vreću i pružila je Mairin. — A sad kreni, curo. Lijepo se zabavite.

141

—Hvala ti — rekla je Mairin i izašla potražiti Crispena.

Srce joj je treperilo, lepršajući pri pomisli da će reći Ewanu za trudnoću. Dočekale su je sunčeve zrake i okrenula je lice uvis, željna topline. Neko je vrijeme stajala i promatrala kako povorka McDonalda prelazi most preko jezera. Potražila je Ewana pogledom, ali već je bio otišao za drugim poslom. Zašla je za ugao dvorca, pretražujući pogledom obalu jezera ne bi li ugledala Crispena. Pronašla ga je na stijenama u blizini, spazivši obris njegova maloga tijela na suncu. Stajao je sam i bacao kamenje u vodu radeći žabice. Pratio je pogledom svaki kamen i kao hipnotiziran brojio koliko  je puta odskočio. Nasmijao se i Mairin je srce zaplesalo na taj čisti zvuk. Ima li ljepšeg zvuka od sretnoga dječjeg smijeha? Mogla je zamisliti Crispena kako tako stoji na obali jezera s bratom ili sestrom. Smijat će se i igrati zajedno. Kao obitelj. Nasmiješila se i krenula prema njemu, skupljajući usput plosnate kamenčiće. Kad je došla do obale i Crispena, već ih je imala desetak. —Mama! Svaki put kad bi je dječak tako nazvao, Mairin bi preplavila čista sreća. Potrčao je prema njoj i zagrlio je, a ona je uzvratila jednako nježno, ispuštajući pritom sve kamenčiće. Crispen se nasmijao i sagnuo se pokupiti ih, diveći se koliko je dobro probrala, — Ja ću baciti ovaj — rekao je, podižući najplosnatiji kamen od svih. —Da te vidim. Kladim se da neće odskočiti vise od osam puta. Na taj izazov pogled mu se zacaklio kao što je Mairin i znala da hoće. — Ja kažem da će odskočiti devet puta — hvalisavo je rekao. —Oho, čuj ti njega. Djela, djela, a ne riječi. Da vidim koliko si spretan, Dječak je prkosno podigao bradu, namrštio se, usredotočio se na bacanje i kamenje poletio. Udario je o vodu i brzo poskakujući poletio prema drugoj obali. — Jedan! Dva! Tri! — zastao je da dođe do daha, ali nije skinuo pogled s kamena. Okrenuo se prema njoj. — Mama, uspio sam! Devet puta! —Pa to je sigurno rekord — priznala je Mairin. —Sad ti probaj — nagovarao ju je. —Uh, ne mogu ja nadmašiti majstora poput tebe. Ponosno se isprsio i nasmiješio. Tada ju je veselo pogledao pa uhvatio za ruku. — Kladim se da ćeš biti dobra... za curu. Mairin mu je razbarušila kosu. — Stvarno moraš prestati upijati ideje strica Caelena, Crispene. Cure će te početi izbjegavati. Namrštio se pa isplazio jezik kao da mu se nešto gadi. — Cure su grozne. Sve osim tebe, mama. Nasmijala se, grleći ga. -Baš ti hvala što ne misliš da sam i ja grozna Ugurao joj je u dlan savršeno okrugao oblutak. — Probaj. —U redu. Na kraju krajeva, čast žena u mojim je rukama. Crispen se nasmijao na tu dramatičnu izjavu, a Mairin je počela ciljati. Nekoliko je puta zamahnula za vježbu, a tada bacila kamenčić i promatrala ga kako odskakuje od površine i raspršuje kapljice oko sebe. Crispen je tiho brojio. — Osam! Mama, odskočio je osam puta! Super si! —Vidi ti mene!

142

Zagrlili su se i Mairin ga je zavrtjela oko sebe dok im se oboma nije zavrtjelo u glavi. Pali su na tlo tresući se od smijeha i Mairin je Mairin  je počela škakljati Crispena dok nije nij e ostao bez daha i počeo moliti za milost. Ewan se uspeo na vrh brda ponad jezera pa stao pokraj Gannona i Cormaca koji su promatrali Mairin i Crispena. Gledao ih je kako se hrvaju na obali i uživao u smijehu što je odjekivao okolicom. Nasmiješio se, razmišljajući koliki je sretnik. Toliko je toga dobio u tako kratkom vremenu. Istina, nad njih su se nadvile mnoge sjenke, ali ovakve je trenutke znao i primijetiti i cijeniti. Najbolje od svega što je dobio bila je ljubav. Ewan se umorno uspeo stubama i tiho ušuljao u sobu. Čim je ugledao svoju usnulu suprugu, nešto ga je umora prošlo, a brige ga na tren ostavile na miru. Ležala je nimalo damski, lica zabijena u jastuk, raširenih ruku. Usnula Mairin bila je jednako nesklona suzdržavanju koliko i budna. Svukao je odjeću i uvukao se u krevet pokraj nje, a ona mu se zavukla u zagrljaj ne budeći se. Nije mu promaklo da je u posljednje vrijeme stalno iscrpljena. Bezuspješno je pokušavala sakriti da stalno povraća.  Još je šutjela o trudnoći i Ewan nije znao skriva li je od njega da se ne n e bi brinuo zbog mučnina ili zato što ni sama ne zna što joj je. Pomilovao ju je po ruci, boku, pa spustio dlan na njezin još uvijek ravan trbuh, u kojem je ipak već živjelo njihovo dijete. Dijete koje je nosilo svu nadu za budućnost njihova klana. Poljubio ju je u čelo i osmjehnuo se, prisjećajući se kako se igrala s Crispenom na obali. Mairin se prenula, pospano otvorila oči i privinula još bliže k njemu. —Nisam bila sigurna hoćete li mi se uopće pridružiti noćas, lairde. Nasmiješio se. — Zapravo i nije kasno. Samo si ti otišla u krevet ranije nego inače. Mairin je zijevnula, zarinula mu lice u grudi pa ispreplela noge s njegovima. — Jeste li se dogovorili oko Alaricova braka? Ewan joj je provukao prste kroz kosu. — Jesmo. Alaric je pristao. — Nedostajat će ti. —Hoće, da. Nedostajat će mi moja desna ruka. Ali ovo je krasna prilika za njega. Dobit će svoj posjed i svoj klan. —A Rionna? Je li i ona zadovoljna dogovorom? Ewan se namrštio.—Ne bavim se osjećajima McDonaldove kćeri. Dogovorili smo brak i cura će poslušati. Mairin je zakolutala očima, ali Ewan si nije želio pokvariti noć  —želio ju je samo grliti. Odmah ju  je ušutkao dugačkim, strastvenim poljupcem. — Radije bih o drugim stvarima, curo. Malo ga je odgurnula i sumnjičavo pogledala. — O kojim to stvarima? —O tome kad si mi namjeravala reći da čekamo dijete. Smekšala se i oči joj je obasjala napola ugasla vatra iz kamina. —Kako znaš? Nasmijao se. - Spavaš više nego inače. Kad ja legnem, ti si odavno u zemlji snova. I povraćaš po cijele dane. Mairin se gadljivo namrštila. — Nisam baš htjela da doznaš za to. —Već si trebala shvatiti da od mene ne možeš ništa sakriti, curo. Sve što ti radiš tiče se i mene. Ako ti nije dobro, radije bih to čuo od tebe. —Sad sam prilično dobro - šapnula je. Podigao je obrvu pa je poljubio. — Koliko točno dobro? —promrmljao je. —Ne znam. Možda mi je ipak potrebno malo nježnosti da mi bude sasvim dobro. 143

Spustio je dlan na njezin obraz i nježno joj prešao palcem preko usnica, — Ne može to tako... čini se da ti moram pomoći. Klan bi bio izvan sebe od brige da ih odjednom prestaneš gnjaviti po cijele dane. Mairin je stisnula šaku i udarila ga po prsima. Nježno ju je zagrlio pa su se nasmijali toliko glasno da je njihov smijeh odjeknuo hodnikom. Niže niz hodnik, Alaric je zatvorio vrata svoje sobe. Sjeo je na rub kreveta i zagledao se kroz prozor u zvijezde što su treperile nisko na obzoru. Zavidio je bratu. Bilo je očito da uživa u braku i beskrajno voli suprugu. Mairin je bila  jedinstvena žena. Kad ga je Ewan upitao što misli o braku, rekao mu je istinu: nije spreman. Možda nikad neće ni biti. Promatrajući Ewana i njegovu mladu suprugu, shvatio je da se ne želi zadovoljiti ničim manjim. Ali nije imao izbora. Klan je trebao njegovu pomoć. Ewan je trebao njegovu pomoć — a bratu ništa nije mogao odbiti.

144

32

Tijekom sljedećih je tjedana zatoplilo i Mairin je na otvorenome provodila što je više vremena mogla. Iako to ni u ludilu ne bi priznala Ewanu, često je pogledavala prema obzoru, iščekujući kraljevu povorku s njezinim mirazom. Kralj još nije odgovorio na Ewanovo pismo kojim ga je obavijestio o njihovu braku, ali Mairin se nadala da bi uskoro mogli dobiti odgovor i potvrdu da je miraz krenuo prema posjedu McCabeovih. Trbuščić joj se jedva zamjetno zaoblio. Pod svim tim slojevima podsuknji i haljina, nije se ni vidio, ali noću, dok je gola ležala pokraj Ewana, isticao se dovoljno da on uživa u dodirivanju te male izbočine koja je skrivala budućnost klana. Nije mogao držati ni ruke ni usne daleko od njezina trbuha. Ljubio ga je i milovao, i njegova je očigledna radost zbog njezine trudnoće veselila Mairin. Veselje klana kad su im rekli za trudnoću zagrijalo je Mairinino srce. Kad je Ewan ustao usred večere i objavio vijest klanu, usklici sreće zaglušujuće su odjeknuli dvoranom. Uskoro je cijeli dvorac znao za dijete, a slavlje je potrajalo do dugo u noć. Mairin je odlučila da joj ništa neće pokvariti taj dan. Život je lijep. Potapšala je trbuščić, udahnula mirisan zrak i otputila se u dvorište gledati supruga kako vježba. Dok se spuštala niz padinu, pažnju joj je privuklo nešto na obzoru. Podigla je pogled i zadržala dah. Srce joj je ludo zakucalo kad je prepoznala kraljev barjak na čelu male povorke jahača što se približavala dvorcu. Barjak s kraljevim grbom vijorio je, jasno vidljiv, u rukama prvoga jahača u povorci. Znala je da dami ne priliči takva žurba, ali nije ju bilo briga. Zadigla je suknju i potrčala prema dvorištu. Zatekla je Ewana kako razgovara s glasnikom koji je dojahao najaviti kraljeva izaslanika. Vijest se proširila dvorcem poput šumskoga požara. Pripadnici klana okupili su se oko Ewana, dotrčavši s okolnih padina i ispunivši dvorište i stube. Uzbuđenje je bilo opipljivo, zrak je iskrio kao da se sprema oluja, ljudi su se došaptavali zujeći poput roja pčela. Mairin je ostala podalje od Ewana, zagrizavši usnicu toliko čvrsto da je okusila krv. Ewanu su pritrčala braća i sva su trojica mirno stala sačekati kraljeve ljude. Predvodnik povorke prešao je preko mosta i projahao vratima dvorišta, pa zaustavio konja pred Ewanom. Sjahao je i glasno pozdravio lairda McCabea. — Donosim poruku od Njegova Veličanstva. Pružio je Ewanu svitak. Mairin je promatrala ostale jahače: tek desetak naoružanih vojnika, nigdje ni traga kovčegu ili bilo čemu drugome što bi dalo nagovijestiti da su donijeli njezin miraz. Ewan nije odmah razmotao svitak. Prvo je ponudio kraljevim ljudima da uđu i osvježe se. Sjahali su, konje su im odveli u konjušnicu, a žene klana smjestile su vojnike u dvoranu i iznijele pred njih hranu i piće. Ewan im je ponudio da prenoće, ali odbili su, objasnivši da su dobili zapovijed da se što brže vrate u dvorac Carlisle. Dok je čekala da Ewan otvori kraljevu poruku, Mairin je mislila da će svisnuti od muke. Tek kad su kraljevi ljudi sjeli za stol i okrijepili se, Ewan je razmotao svitak. Mairin je prišapnula Maddie da ode po pero i tintu, znajući da će Ewan možda morati odmah odgovoriti kralju. Promatrala ga je kako čita i zapazila da mu se oči miču lijevo --desno, a pogled postaje ubojit. Srce  joj se stegnulo od straha dok je gledala kako Ewan postaje postaj e sve više bijesan.

145

Nije se mogla suzdržati i pritrčala mu je. — Ewane? Nešto nije u redu? — spustila mu je ruku na rame. —Odlazi — rekao je grubo, Mairin se lecnula od ljutnje u njegovu glasu. Maknula je ruku s njegova ramena i odmaknula se. Ewan je podigao pogled pa glasno zarežao svima drugima da nestanu iz dvorane. Izašla je i Mairin, izbjegavajući Maddien pogled pun sažaljenja. Ewan je još jednom pročitao kraljevu poruku, jedva vjerujući što u njoj piše. Potom je promotrio potpis na dnu pisma, primjećujući da je poruku napisao kraljev pomoćnik, a ne sam kralj. Nije znao što da misli o tome. Bilo kako bilo, poruka je nosila kraljev pečat i donio ju je kraljev glasnik. Ewan je imao obvezu poslušati kraljevu naredbu, koliko god ona bila utemeljena na smiješnim i uvredljivim pretpostavkama. —Što se zbiva, Ewane? — upitao ga je Alaric ozbiljno. Kraljev je glasnik oprezno promatrao Ewana, spuštajući čašu na stol. — Hoćete li odgovoriti pisanom porukom, lairde? Ewan je stisnuo usnice, jedva se odupirući porivu da stegne prste oko glasnikova vrata. Samo ga  je spoznaja da bi takvo što bilo besmisleno spriječila da iskali bijes na sirotom pismonoši. —Možeš prenijeti moju poruku i usmeno. Reci gospodaru da dolazim. Glasnik je ustao, naklonio se i dao znak ostatku kraljevih ljudi da je vrijeme za pokret. Ewan i njegova braća ostali su sami u dvorani. Ewan je zaklopio oči i udario šakom o stol, koji je zaškripao. —Ewane? - Caelen je bio vidno zabrinut. I on i Alaric nagnuli su se prema Ewanu preko stola. —Pozvan sam na dvor — počeo je Ewan. Još uvijek nije mogao vjerovati što je pročitao u kraljevoj poruci. —Na dvor? Zašto? — upitao je Alaric. —Opravdati se od optužbi za otmicu i silovanje. Duncan Cameron podnio je tužbu kralju. Tvrdi da se oženio Mairin, konzumirao brak, a potom sam je ja oteo i odonda je zlostavljam. Predao je molbu za Mairinin miraz prije mene i sad zahtijeva da mu kralj vrati suprugu i preda njezinu imovinu. —Molim?! — uglas su zapanjeno povikali Alaric i Caelen. —Zapovjedio mi je da dovedem Mairin na dvor, gdje će odlučiti tko je u pravu. —Što ćeš sad? - upitao je Caelen. —Ne vodim ja svoju suprugu ni blizu Duncanu Cameronu, to je sigurno. Ostat će ovdje i nad njom ćete svi bdjeti, a ja ću otići pred kralja. —Što trebaš od nas? — upitao ja Alaric odlučno. —Da ostanete čuvati Mairin. Vama povjeravam njezin život. Povest ću skupinu vojnika, ali većinu ostavljam ovdje. Ništa nije važnije od Mairinine sigurnosti. Nosi moje dijete i ranjivija je nego ikad. —Ali, Ewane, ovo su ozbiljne optužbe. Ako kralj ne presudi u tvoju korist, čekaju te i ozbiljne posljedice. Možda čak i smrt, jer Mairin je kraljeva nećakinja — rekao je Caelen. — Treba ti više ljudi. Ako većinu vojske ostaviš ovdje, bit ćeš laka meta. —Možda bi bilo najbolje da povedeš Mairin — tiho je predložio Alaric. —I izložim je opasnosti pred Cameronom? — prasnuo je Ewan.

146

Caelen je stisnuo usnice. — Pošli bismo na dvor s cijelom vojskom klana McCabe. Možda nas nema koliko i Cameronovih, ali već smo ga jednom teško porazili. Siguran sam da se sjeća kako  je kukavički zbrisao podvijena repa. Nije toliko glup da nas izazove na pravedan dvoboj. —Doista je jako praktično razdvojiti nas, Ewane — rekao je Alaric. — Ako odeš na dvor s premalo ljudi, mogao bi te sačekati negdje u zasjedi i ubiti na putu do dvora. Ako povedeš previše ljudi, i dvorac i Mairin bit će laka meta. Ewan je razmislio o Alaricovim riječima. Koliko god mu se to rješenje nije sviđalo, jer uistinu nije želio da Mairin ikada više nogom kroči pod isti krov s Duncanom Cameronom, i sam je znao kako bi najbolje bilo da sve vrijeme ima Mairin na oku. Ako on pođe na dvor, ona bi morala s njim, a s njima i cijeli klan McCabe. —U pravu si. Ljutnja mi je pomutila pamet — rekao je Ewan umorno. — Pozvat ću McDonalda i McLaurena da pošalju vojnike i pomognu nam u obrani dvorca dok nas ne bude. Mairin mora biti uz mene, želim je osobno štititi. Ne sviđa mi se što mora putovati trudna. —Možemo putovati polako, ponijeti i nosiljku za slučaj da ne bude mogla jahati — predložio je Caelen. Ewan je kimnuo, a tada se sjetio da se izderao na Mairin kad ga je upitala što nije u redu. Bio je toliko bijesan zbog tih apsurdnih optužbi da mu je trebalo malo vremena da se pribere. —Bože—promrmljao je.—Moram pronaći Mairin i ispričati joj se. Samo što joj nisam glavu odgrizao kad me upitala što se zbiva, a sad joj sad  joj još moram reći da nam je kralj naredio da dođemo na dvor. Naša budućnost ovisi o kraljevoj dobroj voli. Njezin miraz, Neamh Alainn. Moje dijete. Moja supruga. Mogao bih ostati bez svega u trenu. Alaric je podigao obrvu, pogledavajući i Caelena. — Nećeš valjda to dopustiti? Ewan je pogledao brata, a u očima su mu se ocrtavali svi osjećaji koji su mu se kovitlali u duši. — Ne. Poslat ću glasnike McDonaldima, McLaurenima i lairdu Douglasu na sjeveru. Želim da budu spremni za rat. Mairin je koračala amo -tamo po sobi, toliko ojađena da je poželjela vrištati. Što li je pisalo u kraljevoj poruci? Ewan je bio bijesan. Nikad ga nije vidjela toliko ljutitog, čak ni kada ju je Heath udario. Bila je toliko uznemirena da joj se želudac pobunio prvi put u posljednja dva tjedna. Svalila se na stolicu pred vatrom i dohvatila čašu vode koju joj je Maddie donijela ranije te večeri. Otpila je malo da smiri želudac, ali bila je previše napeta za to. Čim je progutala vodu, želudac joj je glasno zarežao i potrčala je do kante u kutu sobe, povraćajući. Primijetila je da su se vrata otvorila i zatvorila, ali nije mogla podići glavu od kante. —Ah, draga. Žao mi je. Ewan ju je pomilovao po leđima. Želudac joj se još uvijek bolno grčio. Skupio joj je kosu na zatiljku i pomilovao je po trbuhu ne bi h ga smirio. Mairinino čelo orosilo se znojem. Kad joj se želudac konačno smirio, klonula je u Ewanovo naručje. Pomilovao ju je po kosi, čvrsto je grleći. Prislonio je usnice na njezinu sljepoočnicu i Mairin je osjetila da mu je tijelo napeto. Okrenula se, na trenutak zabrinuta da će opet povratiti. —Ewane, što se zbiva? — šapnula je. — Jako se bojim. Pomilovao ju je po licu i zagledao se u nju. Njegove su zelen e oči bljesnule. — Oprosti što sam vikao na tebe u dvorani. Jako me uznemirila kraljeva poruka i iskalio sam sav bijes i svu ljutnju na tebi. To nije bilo pošteno. Mairin je odmahnula glavom da mu pokaže kako to sad nije važno. Znala je da je tako reagirao  jer ga je uzrujala poruka, kakva god ona bila. —Što je pisalo u poruci? — upitala je ponovno.

147

Ewan je uzdahnuo i prignuo se k Mairin, naslanjajući čelo na njezino. — Prvo ti moram reći da ćemo sve srediti. Ovo ju je samo još više zabrinulo. —Pozvani smo na dvor. Namrštila se. — Ali zašto? —Duncan Cameron poslao je zahtjev za tvojim mirazom. Stigao je prije mojega. Iznenađeno je otvorila usta. - Na temelju čega? —Nisam gotov, Mairin - rekao je tiho. - Tvrdi da ste vjenčani, da je brak konzumiran i da sam te  ja oteo od njega, da te držim zatočenu. Mairin je bila izvan sebe od bijesa. Otvarala je i zatvarala usta, ali iz njih nije izlazio nikakav smislen odgovor. —Kada dozna da si trudna, tvrdit će da je dijete njegovo. Mairinine su ruke panično poletjele prema trbuhu. Bila je prestravljena time što je čula. Ewan je pozvan na sud da se opravda. Kralj će odlučiti koji od njih dvojice govori istinu. Što ako odluči da to nije Ewan? Pomisao da bi je mogli tek tako predati u ruke Duncanu Cameronu ponovno joj je uznemirila želudac i nagnula se nad vjedro. Ewan ju je grlio, tješeći je šapatom i govoreći joj da je voli kao kad je bila otrovana. Kad se konačno smirila, podigao ju je i odnio na krevet. Legli su na bok i zagrlio ju je, privijajući  je uza se. Bila je prestravljena, izvan sebe od straha. Podigao joj je bradu da ga pogleda u oči. — Slušaj me dobro, Mairin. Što god se dogodilo, neću te prepustiti Duncanu Cameronu. Je li to jasno? —Ne možeš protiv kralja, Ewane — Šapnula je. —Ma tko kaže da ne mogu? Nitko mi neće oduzeti suprugu i dijete. Borit ću se i protiv samoga Boga, Mairin, i vjeruj mi da ću i njega pobijediti. Omotala je ruke oko Ewanova struka i privinula glavu na njegova prsa. — Pokaži mi da me voliš, Ewane. Čvrsto me zagrli i pokaži mi da me voliš. Ewan ih je zakotrljao i pomaknuo se na nju. — Uvijek ću te voljeti, Mairin. Dovraga i s kraljem i s Cameronom. Ne dam ja tebe nikome. Vodio je ljubav s njom nježno, polako, pruživši joj užitak dok nije zaboravila sve osim njegova dodira. Dok nije povjerovala u nježne riječi koje joj je toliko strastveno šaputao. —Ne puštam te — obećao je na kraju i smotali su se jedno oko drugoga. Čvrsto ju je zagrlio, šapućući joj koliko voli nju i njihovo dijete.

148

33

Imam

loše vijesti, lairde — rekao je Gannon turobno. Prepoznajući strah u glasu svojega zapovjednika, Ewan je namršteno podigao pogled. Gannon mu je prilazio žustra koraka, još prašnjav od puta. — Jesi li doveo oca McElroya? — upitao ga je Ewan. Nisu imali puno vremena. Ewan je poslao Gannona po svećenika koji je vjenčao njega i Mairin da ga povedu na kraljevski dvor kao svjedoka. Bili su spremni za put, čekali su još samo njega. — Mrtav je — rekao je Gannon kratko. — Mrtav? — Ubijen. Ewan je opsovao. — Kad? —Prije dva dana. Putovao je od McLaurena do McGregora. Zaskočili su ga razbojnici. Ostavili su ga da trune nasred puta. Pronašli su ga McGregorovi vojnici sljedećega dana. Ewan je zaklopio oči. Razbojnici? Teško za povjerovati. Svećenici nisu imali nikakvih dragocjenosti. Razbojnike uopće nisu zanimali. Cameron je dao ubiti oca McElroya da ga spriječi kazati kralju istinu. Ewan se sad još samo nadao da će kralj htjeti saslušati Mairin, svoju nećakinju. U takvim se slučajevima ženama inače nije davalo pravo glasa, ali Ewan nije vjerovao da bi se kralj mogao oglušiti na iskaz kćeri svojega brata. - Pripremite konje i ljude - naredio je Ewan braći. — Idem reći Mairin da krećemo čim prije. Dva sata poslije, nakon što su stigli vojnici klanova McDonald i McLauren koji su trebali čuvati dvorac, Ewan i njegovi ljudi krenuli su na put. Mairin je jahala pred Ewanom. Na kraju povorke bila  je i nosiljka, za slučaj da se umori od jahanja, ali do tog ju je trenutka Ewan želio imati uza sebe. Ispratio ih je cio klan, žene i djeca zabrinutih lica. Rastanak je bio tmuran, napet, svi su šaputali molitve za siguran povratak lairda i lady McCabe. Nisu jahali onoliko brzo koliko bi Ewan jahao sam. Zaustavili su se prije sumraka, podigli logor i zapalili nekoliko vatri oko njega. Ewan je rasporedio stražare posvuda oko logora, kao i pred njegov i Mairinin šator. Mairin je loše spavala, malo jela. Bila je nemirna, nervozna, a sa svakim kilometrom bliže dvorcu Carlisle kolobari oko njezinih očiju postajali su sve tamniji. Ewanovi su ljudi bili jednako napeti, tihi, kao da su se u mislima pripremali za rat. Nije im mogao reći da se ne brinu ni da neće doista morati ratovati. I to ne samo protiv Camerona nego protiv krune. Takvo bi ih što svrstalo s one strane zakona do kraja života. Posljednjih osam godina klan je teško živio, ali tek kad bi postali odmetnici otkrili bi koliko ružan život može biti. Petog dana putovanja Ewan je poslao Diormida da odjaše brže do dvorca i najavi njihov skori dolazak, ali i da dozna je li Cameron već stigao i kakva atmosfera vlada na dvoru. Dok su čekali njegov povratak, zaustavili su se odmoriti se Ewan je nagovarao Mairin da nešto pojede. —Ne želim da se brineš — promrsio je. Podigla je glavu i vidio je da su njezine plave oči pune ljubavi. — Vjerujem u tebe, Ewane. Ewan je čuo topot kopita i okrenuo glavu u tom smjeru. Ustao je i otišao dočekati Diormida, koji se vratio iz dvorca.

149

Diormid je bio ozbiljan. — Donosim zapovijedi od kraljeva čovjeka. Vojska mora ostati pred zidinama. Smijete uči samo vi i Mairin, a čim uđete, Mairin će razdvojiti od vas i zatvoriti negdje na sigurno. Bit će pod kraljevom zaštitom dok se situacija ne razjasni. Vi ćete dobiti vlastitu sobu dok vas ne pozovu da svjedočite. —A Cameron? — upitao je Ewan. —On se već smjestio. Mairin će boraviti u kraljevu krilu dvorca, koji čuva silan broj stražara, Ewan nije ni na tren pomislio pokoriti se takvoj naredbi. — Mairin ostaje uz mene. Boravit ćemo u istoj sobi — okrenuo se braći i zapovjednicima. — Vi ulazite sa mnom. Znam da ću pred kralja morati sam, a u tim trenucima želim da ne skidate oka s Mairin. —Na zapovijed, lairde — odvratio je Gannon. — Čuvat ćemo je vlastitim životom. —To i očekujem. Do dvorca im je ostao još sat jahanja i kad su stigli pred zidine, dočekao ih je mali odred kraljevih vojnika koji ih je otpratio do ulaza. Cameronovi su se ljudi utaborili pred istočnim dijelom zidina. Ewan je vidio šatore, razaznao Cameronov stijeg na njima. Naložio je svojim ljudima da se utabore pred zapadnim dijelom i ponovio da u svakom trenu budu na oprezu. Kad su se razdvojili od ostatka povorke, Ewan i Mairin, Caelen i Alaric te Ewanova tri zapovjednika prejahali su dugačak most preko šanca i prošli kroz golem nadsvođen ulaz u dvorište. Na dvoru je boravilo puno ljudi, a većina njih zagledala se u Ewan ovu povorku kad su ušli. Zapovjednik kraljevih stražara odmjerio je Ewanovu pratnju, a njega pozdravio mršteći se. Ewan  je predao Mairin Alaricu u ruke, a potom i sam sjahao. Čim se našao na tlu, obgrlio ju je oko struka. — Lady Mairin čekaju privatne odaje — rekao je zapovjednik stražara, prilazeći im. Ewan je isukao mač i uperio ga u krajeva čovjeka, koji je stao kao ukopan. — Moja supruga ostaje uz mene. —Kralj još nije odlučio je li ona doista vaša supruga. —To me se ne tiče. Moja supruga ostaje uz mene. Jesmo li se razumjeli? Vojnik se još jače namrštio. — Kralj će čuti za ovo. —Nadam se. Možete mu prenijeti i da lady McCabe čeka moje dijete i da je izdaleka doputovala na ovu farsu od saslušanja. Nisam sretan što je odvučena iz doma u trenutku kada bi trebala mirovati. —Prenijet ću Njegovu Visočanstvu svaku riječ — ukočeno je odrezao zapovjednik. Okrenuo se, dajući znak služavkama koje su stajale podalje u dvorištu. —Smjestite lairda McCabea i njegove ljude, dajte im da se okrijepe. Ewan je pomogao Mairin da se uspne zavojitim stubama do gostinjskih odaja dvorca, a Alaric, Caelen i Ewanovi zapovjednici otišli su za slugom u veliku zajedničku dvoranu s više kreveta. Ewan i Mairin dobili su veliku sobu u dnu hodnika. Ewan ju je zagrlio pa  joj pomogao da sjedne na krevet. — Odmori se, draga. Moramo biti jaki dok smo ovdje. —Što ćemo sad, Ewane? — upitala je Mairin, usnica priljubljenih uz njegov vrat. - Ne želim se motati po dvoru. Nemam fine odjeće za svečane prigode, a i ne želim se praviti da mi je podnošljiva pomisao sjedenja za večerom u blizini Duncana Camerona. —Moramo biti snažni, držanjem pokazati da smo u pravu. Ako se budemo skrivali, ljudi će početi govorkati da nešto krijemo. Ako budemo izbjegavali Duncana Camerona, pričat će se da ga  se bojim. Pomilovao je Mairin po obrazu i pogledao je u oči. — Moramo biti jako oprezni. Ne smijemo nikome dopustiti da ni na trenutak pomisli kako su Cameronove optužbe išta doli bezočne laži.

150

Ako nas kralj uskoro primi, siguran sam da ćemo mu moći objasniti što se doista dogodilo i da će nam brzo dopustiti da se vratimo doma. — Razumijem — rekla je tiho. Stisnula se još vise uz njega i zijevnula. Ewan ju je poljubio u čelo, rekavši joj da odspava. Bojazan i putovanje uzeli su danak. Mairin će morati prikupiti mnogo snage za ono što ih čeka. Ewana je iz sna prenulo kucanje na vratima. Mairin je čvrsto spavala, lica priljubljena uz njegov vrat. Nježno ju je odmaknuo i ustao pa navukao tuniku. Kad je otvorio vrata, pred njime se naklonio sluga i pružio mu draguljima ukrašen pladanj na kojem je stajao svitak. Ewan je Ewan je uzeo svitak i kimnuo slugi. Odnio je poruku u sobu i sjeo za mali stol na kojem je treperila napola dogorjela svijeća, bacajući sjenke po zidu. Razmotao je svitak i pročitao poruku. Kralj ga očekuje za svojim stolom na večeri u velikoj dvorani. Pogledao je Mairin, koja je konačno posustala pred umorom. Nije ju želio tjerati da premorena sjedi za večerom, a usto vjerojatno i za istim stolom kao Cameron, ali znao je da pred svima moraju pokazati tko govori istinu. Mairin je njegova supruga. Njegova obožavana žena. Nosi njegovo dijete. Kralj i njegovi savjetnici na vlastite se oči moraju uvjeriti koliko su lažne optužbe na Ewanov račun. S uzdahom je otišao probuditi je. Nije imao dragulja koji bi istaknuo njezinu ljepotu, ali ona je još sjajnije blistala ne natječući se s draguljima. Ponijela je jednostavnu haljinu koju su joj žene klana užurbano sašile kad su čule da se mora ukazati na dvoru. Dvorska joj je služavka došla pomoći počešljati se i splela joj kosu u lijepu pletenicu. Mislila je otići, ali Mairin ju je uhvatila za ruku. — Udana žena ne pokazuje kosu na dvoru, a ja sam udana za lairda McCabea. Molim te da mi prekriješ kosu velom. Ewana je ispunio ponos dok je promatrao Mairin, naizgled smirenu i staloženu. Znao je koliko je uplašena. Kad je služavka bila gotova, Mairin je ustala i pogledala Ewana. — Jeste li spremni otpratiti me na večeru, lairde? — Jesam, suprugo. Uzeo ju je za ruku i zavukao je pod svoju, pa spustio dlan na nju i tako su izašli. U dnu hodnika čekala su ih njegova braća, Gannon, Cormac i Diormid pa su se zajedno uputili prema velikoj dvorani. Bili su impresivan prizor i kad su se pojavili na ulazu u dvoranu, razgovor je utihnuo, a sve se oči okrenule prema njima. Dok je Ewan pratio suprugu do kraljeva stola na povišenom postolju, od okolnih je stolova do njih dopro žamor. Osjetio je kako se Mairin ukočila, vidio kako ponosno podiže glavu. Gledala  je ravno pred sebe, potpuno smirena lica. Kao što je na dan njihova vjenčanja prišla oltaru držeći se kraljevski, kako joj i prilici, tako je sada hodala uz Ewana prema njihovim mjestima za stolom. Žamor se pojačao i Ewan je okrenuo glavu. Našao se oči u oči s Duncanom Cameronom. Hodao  je ravno prema njima, s izrazom silna olakšanja ol akšanja na licu. Ewan je odmah pogurnuo Mairin iza sebe, a njegova braća stala su pred njih. Duncan Cameron bacio se na koljena pred Mairin. — Moja damo, moja ženo. Konačno vas vidim! Nakon toliko mjeseci, već sam počeo gubiti nadu. Mairin je ustuknula, odmičući se od Camerona i stežući snažnije Ewanovu ruku. Ewan je vidio sumnjičavost — i suosjećanje — na licima dvorana zbog Mairinina odbijanja Camerona. Glumio j e žrtvu, a očigledno pridobio mnoge promišljenim bacanjem na koljena pred Mairin. Cameron je ustao, na licu mu se nije vidjelo ni tračka ičega osim boli. Bio je sjajan glumac, čak je uspio izgledati ispijeno i jadno dok se povlačio prema svojemu mjestu na drugom kraju stola, naizgled poražen. Ewan i Mairin tek su sjeli, kad su se trublje oglasile najaviti kralja. Svi su uzvanici ustali i okrenuli se prema vratima, ali nije ušao kralj David. Ušla je skupina njegovih bliskih savjetnika, među njima i njegov bratić Archibald, isti onaj koji je potpisao nalog kojim je kojim  je Ewan pozvan na dvor.

151

Archibald je nadmeno kimnuo i sjeo na kraljevo mjesto. Prvo je pogledao Duncana Camerona, a potom potražio pogledom Ewana i Mairin, koja je sjedila njemu zdesna. —Nadam se da vas putovanje nije suviše iscrpilo, lady Mairin. Tek smo nedavno doznali da ste noseća. Mairin je čedno pognula glavu. — Zahvaljujem na brizi, gospodaru. Moj suprug pazi na mene kao na kap vode na dlanu. —Gdje je kralj? — upitao ga je Ewan bez suzdržavanja. Archibaldu se to pitanje nije svidjelo. Suženim je očima odmjerio Ewana. — Kralj večeras ima drugih obveza. Osvrnuo se oko sebe, dajući znak slugama što su stajali posvuda po dvorani. — Večerajmo — rekao je glasno. Sluge su se bacile na posao i u tren oka čaše su bile pune, a pred gostima su se našli pladnjevi puni hrane. Miris je bio opojan, stolovi su se savijali pod obilnom gozbom. — Jedi — šapnuo je Ewan. — Moraš biti snažna. Između Ewana i Duncana vladala je tolika napetost da su i drugi plemići za njihovim stolom šutjeli. Samo Archibalda ništa od toga nije omelo: bacio se na hranu s tekom, naložio da mu donesu i drugi, pa i treći tanjur pečene piletine. Čim su pojeli, Ewan je bio spreman ustati i povući se na počinak da se i on i Mairin odmore, ali Archibald nije prestajao mljeti o banalnim, napornim glupostima od kojih je Ewana zaboljela glava. Ewan nije imao strpljenja za brbljanje i dvorske igrice. Svi su znali zašto su on i njegovi ljudi došli na dvor. Zrak je iskrio, pun napetosti. Dvorani su izgledali kao da ih ništa ne bi razveselilo više od dobre tučnjave. —Kralj razmatra vaš slučaj — rekao  je Archibald naposljetku, naslanjajući se unatrag. — Sutra ćete obojica biti pozvani pred Njegovo Visočanstvo da izložite svoju stranu. Razumije da je ovo teško razdoblje za lady Mairin i zbog njezine trudnoće. Lady McCabe — prasnuo je Ewan. —Lady McCabe Archibald je podigao obrvu. — No, da... to je, čini se, upitno. Njegovo Visočanstvo o tome će odlučiti sutra. —U tom slučaju, gospodaru, dopustite da odvedem suprugu u sobu da se odmori. Archibald je odmahnuo rukom. — Samo izvolite. Jasno mi je da je njoj ovo prilično teško. Ewan je ustao i pomogao Mairin uspraviti se na noge. Ponovno se držala otmjeno, smireno; iz nje  je zračilo kraljevsko podrijetlo. Dok je prolazila pokraj stolova uzdignute glave, mnogi su dvorani oborili pogled. —Bila si sjajna—šapnuo joj je Ewan. - Sutra ćemo završiti s ovime i vratiti se doma. —Nadam se da si u pravu, Ewane — odvratila je nervozno, zatvarajući vrata njihove sobe. — Cameron me jako uznemirio. Nije nalik na njega da se drži tako krotko i pravi da je odbačen. A ne sviđa mi se ni kraljev savjetnik — rekla je bez suzdržavanja. — Jedva čekam da stanemo pred kralja, mojega strica. Čula sam da je pravedan i pobožan čovjek, kao što je bio i moj otac. Sigurna sam da će presuditi u skladu s Božjom riječi. Ewan nije polagao toliko nade u pobožnost i spremnost plemića da djeluju u skladu s Božjim zakonima, ali nije to želio priznati Mairin. Želio je da vjeruje da će se stvar razriješiti brzo i u njihovu korist. U sebi se ipak pripremao za najgore. Sljedećeg jutra Ewan je ustao prije zore. Nervozno se šetkao po sobi, iščekujući i brinući se. Nakon što je Mairin prethodne noći zaspala, otišao je razgovarati s braćom i smislili su plan za slučaj da se stvari ne budu razvijale njima u korist. Netko je pokucao na vrata i Ewan je brzo otišao otvoriti da se Mairin ne probudi. 152

Pred vratima je stajao kraljev stražar. — Njegovo Visočanstvo zahtijeva da mu se lady Mairin pridruži u njegovim odajama. Poslat će po nju stražara za jedan sat. Vi ćete izvoljeti pričekati da vas pozovu u veliku dvoranu. Ewan se namrštio. —Pazit ćemo na lady, lairde. —Smatrat ću vas osobno odgovornim za njezinu sigurnost — rekao mu je Ewan. Stražar je kimnuo i udaljio se. —Ewane? Ewan se okrenuo i vidio Mairin, podbočenu na lakat u krevetu, kose rasute preko ramena. —Što se zbiva? Ewan joj je prišao i sjeo na rub kreveta. Nije mogao odoljeti — spustio je ruku na njezin bok i pomilovao zaobljeni trbuščić. — Jesi li već osjetila da se naše dijete miče? Mairin se nasmiješila i spustila ruku na njegovu. — Samo malo, poput dodira perca na koži. Ali osjećam ga, da. Ewan je zadignuo njezinu spavaćicu i razotkrio glatku kožu. Sagnuo se i utisnuo joj poljubac u trbuh. Oblina je bila čvrsta, svjedočeći o životu koji raste u njoj. Ewan je pomislio kako nikada nije vidio ljepši prizor. Bio je očaran, posve opijen. Mogao je sate provesti promatrajući tu glatku svilenu kožu i ljepotu žene koja je nosila njegovo dijete. Mairin je zavukla prste u Ewanovu dugu kosu, a on je poljubio njezin pupak. upitala je tiho. —Što je rekao glasnik? — upitala je Ewan je podigao glavu i pogledao je u oči. — Kralj te očekuje za jedan sat. Poslat će stražare da te otprate. Mene očekuju u velikoj dvorani. Mairinin se pogled ispunio nemirom, usnice stisnule u tanku crtu. Ewan je osjetio daju je obuzela napetost i pomilovao je da je da je malo smiri. —Ne vjerujem da će dopustiti da te itko ozlijedi, draga. Nećakinja si mu, rod. I na njega bi se loše odrazilo kad bi tvoja sigurnost bila ugrožena, Malcolm ima i previše pristaša da bi si kralj mogao dopustiti da mu ugled bude okaljan nečim takvim. Mairin se prignula k Ewanu, obuhvatila mu lice dlanovima i prešla palcima preko jagodica. Uvijek znaš što treba reći. Već te i zbog toga volim, moćni moj ratniče. Okrenuo je lice i poljubio njezin dlan. — I ja volim tebe. Ne zaboravi to. —Pozovi mi dvorkinju. Ako me kralj čeka za jedan sat, treba mi pomoć da se spremim — rekla je mrko. Ewan je ustao i pomogao joj da se uspravi. - Odmah ću. Stala je pokraj njega, podignula glavu i ozbiljno mu se zagledala u oči. - Obećaj mi da ćemo otići čim se ovo sredi. Želim biti doma, sa svojim klanom. —Imaš moju riječ.

153

34

Mairin

je hodala prema kraljevim odajama u pratnji četvorice stražara. Sa svakim ju je korakom sve više plašio susret sa stricem. Mislila je da će se kralju obratiti Ewan, reći mu što joj  je Duncan učinio. Nakon toga kralj više ne bi imao izbora, presudio bi u Ewanovu korist. Stražar je pokucao na vrata, koja je odmah potom otvorio Archibald. Pokazao joj je da uđe, sa smiješkom je uhvatio za ruku i poveo do udobnog naslonjača u raskošno uređenoj sobi. — Nažalost, kralj se jutros ne osjeća najbolje — rekao je ležerno. — Prisiljen je ostati u postelji i zamolio me da vam poručim koliko mu je žao što se neće osobno susresti s vama kao što se nadao. Danas kralja zastupam ja. Donijet ću odluku o vašem slučaju. Mairin je srce uznemireno ubrzalo. Promeškoljila se u naslonjaču, skrivajući ruke što su drhtale u nabore haljine da ne pokaže koliko se boji. — Nadam se da bolest Njegova Veličanstva nije ozbiljna — rekla je uljudno. — Mislila sam da ću danas upoznati svojega jedinog rođaka.  Ja sam kraljev bratić, dakle i ja sam vam rod. —To baš i nije točno — rekao je Archibald. - Ja — Naravno, da — promrmljala je. — Zamolio bih vas da ostanete ovdje, rođakinjo, rođakinjo, dok vas ne pozovemo u dvoranu. Naravno, dat ću da vam donesu i hrane i pića. Ničega vam neće nedostajati dok budete zatvoreni ovdje. Mairinin se naježila od načina na koji je izgovorio riječ rođakinja i od spominjanja zatvora. Ipak, promatrao ju je blago i činio se iskreno zabrinutim za njezinu udobnost, pa se nasmiješila i zahvalila mu. — Ako dopuštate, ispričala bih vam svoje viđenje događaja o kojima ćete suditi, gospodaru. Potapšao ju je po ruci. — Nije potrebno, draga damo. Siguran sam da vam je cijelo ovo iskustvo bilo mučno, a moja je dužnost ionako saslušati obojicu muškaraca i otkriti istinu. Uvjeravam vas da ću donijeti pravu odluku. Mairin se morala prisiliti zadržati jezik za zubima. Ni u ludilu nije željela razgnjeviti čovjeka koji  je imao njezin život u svojim rukama. —A sad me ispričajte, molit ću. Lairdi me očekuju u velikoj dvorani da ih saslušam. Vas ćemo pozvati kad bude trenutak za to. Mairin je kimnula i stisnula ruke u krilu. Dok je kraljev bratić izlazio, žarko se pomolila da pravda prevlada, a Duncan Cameron završi u paklu, gdje i pripada. Ewan je stajao pred vratima velike dvorane s braćom i zapovjednicima, čekajući da ga pozovu. Nešto dalje od njih stajali su Duncan Cameron i njegovi ljudi i Ewan se teškom mukom suzdržavao da se ne baci na njega i ubije ga nasred kraljeva dvorca. Prvo su pozvali Camerona, koji je Ewana u prolazu pogledao svisoka, vrlo zadovoljno. Ewanu nije zasmetala samo bahatost u njegovu pogledu, nego samouvjerenost u cijeloj njegovoj pojavi. Cameron se držao kao da ga uopće ne zabrinjava ishod današnje rasprave. Caelen je spustio Ewanu ruku na rame. — Što god se dogodilo, Ewane, uz tebe smo. Ewan je zahvalno kimnuo, a tada se obratio braći toliko tiho da ga ni zapovjednici nisu čuli, — Ako stvari pođu po krivu, želim da odete iz dvorane, pronađete Mairin i odvedete je iz dvorca. Ništa nije važnije od njezine sigurnosti. Učinite što god treba. Alaric je kimnuo.

154

Tada je pozvan i Ewan. Dok je ulazio, hodajući među braćom, bio je svjestan koliko snažan dojam ostavljaju. Bili su viši i snažniji od svih dvorana. Prošli su sredinom dvorane, prolazom koji se raščistio kako su se dvorani razmicali, i prišli postolju na kojem je Archibald sjedio na prijestolju kralja Davida. Dvorana je bila puna ljudi i svi su znatiželjno čekali presudu. Ewan je dočekan uzbuđenim žamorom, a njegovu braću i zapovjednike kraljevi vojnici pažljivo su odmjerili od glave do pete. Ewan je stao s lijeve strane prijestolja, jer je Duncan Cameron već stajao zdesna. Mislio je da čekaju kralja, ali umjesto njega ušla je skupina vojnika. Stali su s obje strane prolaza, zadržavajući sve dvorane iza sebe. Oko prijestolja naguralo se još vojnika. Poredali su se ispred Archibalda. Ewan se namrštio. Očekuju li oni to bitku? A tada je u dvoranu ušla njegova supruga, u pratnji kraljevih vojnika. Polako je prišla prijestolju, na kojem ju je čekao Archibald. Pokazao joj je gdje da se smjesti i graciozno je sjela njemu zdesna. Pogledom je odmah potražila Ewana i nikome u dvorani nije promakla vatra u pogledu koji su razmijenili. Archibald je podigao ruke i obratio se okupljenima: — Njegovo Visočanstvo kralj David nije u mogućnosti biti ovdje. Ne osjeća se dobro i moramo se pomoliti za njegovo zdravlje. Naredio mi je mi  je da saslušam ovaj slučaj i donesem presudu, koja će se poštivati kao da je njegova. Ewan se naglo okrenuo prema braći i na njihovim licima ugledao odraz svojega: slušali su Archibalda s nevjericom. Ovo je loše.  Jako loše. Ewan je stisnuo šake i ošinuo pogledom pogled om Duncana, koji je buljio u Mairin. —Lairde Camerone, izrekli ste prilično ozbiljne optužbe na račun lairda McCabea. Priđite. Saslušat ćemo vas još jednom. Duncan je kočoperno odšetao do prijestolja i naklonio se Archibaldu. —Mairin Stuart u dvorac Cameron stigla je iz opatije Kilkirken. U mojem nas je dvorcu vjenčao svećenik koji se brine za duše klana već četiri desetljeća. Imam pismo koje je osobno napisao, kojim potvrđuje tu činjenicu. Ewan je bio bijesan što jedan Božji čovjek svjesno sudjeluje u ovoj sramotnoj prijevari. Cameron  je pružio svitak Archibaldu, koji ga je razmotao, pročitao i spustio pokraj sebe. —Naš je brak konzumiran — Duncan je iz vreće prebačene preko ramena izvukao plahtu umrljanu Mairininom krvlju. — Donosim i dokaz. Ewan je, još više bijesan, stegnuo šake. Uistinu, ta je krv bila Mairinina. Cameron je na dvor donio plahtu koju mu je Ewan poslao kao dokaz braka s Mairin. Iskoristio ju je kao dokaz za svoju laž. Archibald je pogledao Mairin, koja je blijeda kao da je na samrti promatrala plahtu. Zapanjeno je pogledala Ewana, a on je samo zaklopio oči. —Možete li potvrditi da je ovo vaša krv, lady Mairin? Prepoznajete li ovo platno? Mairin je porumenjela i pogledala Archibalda kao da ne zna bi li odgovorila. —Molit ću vas da odgovorite — potaknuo ju je. — Jest — rekla je hrapavim glasom. — Krv je moja, ali ta plahta nije iz dvorca Cameron. Pripada mojemu... —Hvala, dovoljno sam čuo - rekao je Archibald, ušutkavajući je pokretom ruke. — Očekujem samo odgovor, bez pojašnjenja. Budite tiho dok vam opet ne dam riječ. Ewanove su se grudi ispunile vrelim bijesom pred tim prizorom. Archibald se prema Mairin, supruzi lairda i nećakinji kralja, odnosio s otvorenim prezirom.

155

Mairin je izgledala kao da će još nešto reći, ali Ewan je uhvatio njezin pogled i jedva primjetno odmahnuo glavom. Nije želio da je da je kazne jer je bez dopuštenja govorila pred kraljevim poslanikom. Kazna predviđena za takav prijestup bila je okrutna, a još i gora kad se radilo o ženi. Mairin je zagrizla usnicu i skrenula pogled, ali ne prije nego što je Ewan u njemu vidio bljesak bijesa. —Što se zbilo potom? — obratio se Archibald Cameronu. —Samo nekoliko dana nakon mojega vjenčanja s lady Mairin oteta je iz dvorca. Oteli su je ljudi lairda McCabea i odveli na njegov posjed. Dijete koje nosi moje je. Laird McCabe nema prava ni na nju ni na dijete. Njegov je zahtjev za mirazom neopravdan. Udana je za mene. Laird McCabe držao ju je zatočenu i prisilio na odnose. Zamolio sam kralja da mi pomogne vratiti suprugu i dijete, te da mi preda miraz koji sam zatražio kad sam ga prije mnogo mjeseci obavijestio o našem braku. Mairin je ostala bez riječi slušajući optužbe koje je Cameron iznosio. Ewan je zakoračio prema njemu, ali Caelen ga je zgrabio za nadlakticu i zadržao. —Rođače, molim vas — preklinjala je Mairin. — Saslušajte me! —Tišina! — zaurlao je Archibald. — Ako ne možete držati jezik za zubima, ženo, dat ću da vas odvedu odavde! Potom se ponovno posvetio Cameronu, — Imate li svjedoke koji mogu potvrditi kako su se stvari odvijale? —Dao sam vam izjavu svećenika koji nas je vjenčao. Datum na njoj jasno pokazuje da je laird McCabe kasnije predao zahtjev za mirazom i posjedom. Archibald je kimnuo pa hladno pogledao Ewana. — Što imate reći o ovim optužbama, lairde McCabe? —Da vrijede koliko i konjska balega—odgovorio je Ewan mimo. Archibald se namrštio, zajapurio. — Izražavat ćete se kako priliči, lairde. Ovako se ne biste obraćali kralju, pa nećete ni meni. —Mogu vam reći samo istinu, gospodaru. Laird Cameron vam je lagao. Oteo je Mairin Stuart iz samostana u kojem se skrivala deset godina. Kad je odbila udati se za njega, toliko ju je okrutno pretukao da je danima jedva hodala, a masnice nosila dva tjedna. Dvoranom se proširio žamor, isprva tiho, a potom sve glasnije, dok Archibald nije morao podići ruku da ušutka dvorane. —Imate li dokaze za to? - upita Archibald Ewana. —Vidio sam masnice. Vidio sam strah u njezinim očima kad je stigla na moj posjed. Vidio sam da se plaši da ću postupiti kao Cameron. Moj brat Alaric tri ju je dana pratio do mojega dvorca nakon što ju je zatekao na našem posjedu kad je pobjegla od lairda Camerona. I on je vidio njezine ozljede i bol koji je djevojka trpjela. Vjenčali smo se nekoliko dana nakon što je došla k nama. U moju je postelju došla neukaljana i krv na mojoj plahti, ovoj koju vam Cameron pokazuje kao svoj dokaz, djevičanska je. Dijete koje nosi moje je. Nije bila ni s kim drugim. Archibald se zavalio unatrag i podigao dva prsta u zrak. — Dvije posve različite priče. Imate li vi svjedoka koji bi potvrdio vaše riječi? Ewan je ljutito stisnuo čeljust. — Govorim istinu. Ne trebaju mi svjedoci, ali ako trebaju vama, upitajte moju suprugu. Ona će vam reći isto što i ja. —Svjedočit ću ja, gospodaru. Ewan se na ove riječi okrenuo i ugledao Diormida kako se probija kroz vojnike, gledajući Archibalda u oči. —A vi ste?... — upitao ga je Archibald.

156

—Ime mi je Diormid. Pet sam godina zapovjednik u vojsci lairda McCabea. Ima toliko povjerenja u mene da mi je u više navrata povjerio sigurnost lady Mairin nakon što je stigla u dvorac

McCabeovih. —Priđite onda i recite što znate. Ewan je pogledao Gannona, koji je na njegovo neizrečeno pitanje odgovorio odmahivanjem glave. On nije potaknuo Diormida da se javi za riječ. Ewan je svima njima naredio da tijekom saslušanja šute. —Ne znam što se dogodilo prije nego što je lady Mairin stigla na posjed klana McCabe. Mogu vam ispričati samo što se događalo nakon toga. Istina je da je na posjedu lairda McCabea doživjela silne patnje. Ljubomorno je nadgledao svaki njezin pokret i tijekom cijeloga svojeg boravka u dvorcu McCabeovih bila je beskrajno nesretna. U više sam je navrata vidio kako plače. Okupljeni su glasno uzdahnuli. Ewanu je krv navrla u glavu, zamutila mu pogled i protutnjala ušima. Obuzela ga je želja za osvetom kao nikada prije. Nikad u životu nije poželio nekoga ubiti toliko snažno kao što je sada želio Diormidu zakrenuti vratom. Ewanova su braća bila jednako bijesna. Gannon i Cormac zaprepašteno su gledali Diormida kako smireno izriče laž za laži. —Tijekom boravka u dvorcu lairda McCabea lady Mairin nastrijeljena je i otrovana. Umalo je umrla. Moram spomenuti i da je svećenik koji je pozvan da vjenča lairda McCabea i lady Mairin umro prije manje od dva tjedna u vrlo neobičnim okolnostima. Ewan ga više nije mogao slušati. Bacio se na Diormida, urlajući toliko glasno da su svi u dvorani zadrhtali. Mairin je izviknula Ewanovo ime, a njegova su se braća bacila na njega da ga pokušaju zadržati. Kraljevi vojnici ubacili su se u tu gužvu pokušavajući ih razdvojiti. Sedam je stražara bilo potrebno da odvuče Ewana s Diormida. —Kako nas možeš ovako izdati?! - zaurlao je Ewan kad su ga odvukli. — Kako možeš stati pred Boga i kralja i lažno svjedočiti kad dobro znaš što je istina? Nadam se da će te Bog strovaliti u pakao zbog ovoga grijeha. Izdao si mene, izdao si lady McCabe. Izdao si svoj klan. Za što? Za koji novčić od Duncana Camerona? Diormid je izbjegavao Ewanov pogled. Obrisao je krv s usnice koju je razderala Ewanova šaka i obratio se Archibaldu. — Rekao sam istinu, Bog mi je svjedok. —Lažeš! — zagrmio je Ewan. Duncan Cameron stao je pokraj Mairin. Ona je gledala Diormida prestravljeno, usta prekrivenih rukom. —Sve je ovo uistinu grozno — izjavio je Archibald. — Lairde McCabe, obuzdajte se, ih ću dati da vas bace u tamnicu. Kad je Cameron spustio dlan na Mairinino rame, Ewan je ponovno pobjesnio. — Ne diraj je! —Moram zaštiti suprugu od ispada lairda McCabea — obratio se Cameron Archibaldu. — Dopustite da je odvedem na sigurno. Archibald je podigao ruku. — Mislim da sam dovoljno čuo i mogu donijeti presudu. Laird Cameron govori istinu. Dopuštam mu da povede suprugu na svoj posjed. Miraz povjeren kruni do udaje Mairin Stuart bit će predan lairdu Cameronu, a dostavit će mu ga kraljeva povorka. Dvorani su povikali, Mairin je skočila na noge. — Ne! Ewan je bio u šoku. Čovjek kojemu je povjerio i svoj i Mairinin život izdao ih je tako okrutno, u najgorem trenutku. Ewanu je bilo jasno da u ovome nije imao šanse: Archibald je u dosluhu s Duncanom Cameronom. Nije bio siguran je li na njihovoj strani i kralj ili Archibald odvažno rovari protiv svojega rođaka. —Gospodaru, preklinjem vas da saslušate i mene — preklinjala je Mairin. — Ne govori istinu! Nijedna riječ nije istinita! Moj je suprug laird McCabe!

157

Tišina, ženo! — zarežao je Cameron. Ošamario ju je nadlanicom i Mairin je zateturala pa pala na stolicu s koje je netom bila ustala. — Uznemirena je svime ovim i očigledno joj se razum muti, gospodaru. Molim vas da joj oprostite na ovoj drskosti. Poslije ću je kazniti. Ewana sad više ništa nije moglo zaustaviti. Izgubio je i posljednji tračak kontrole nad sobom kad  je Cameron udario Mairin. Preletio je preko dvorane i zaletio se na Duncana, srušio ga i počeo ga udarati. Ovoga puta braća i zapovjednici nisu ga ni pokušali zadržati. I oni su se borili, protiv kraljevih stražara. Znali su da nemaju izgleda za pobjedu. Stražara je bila znatno više, možda i deset na jednoga, na jednoga, a i bili su oboružani mačevima, dok su oni bili goloruki. Četiri su vojnika odvukla Ewana s Camerona i prikovala ga leđima za pod. Raširili su mu ruke i pritisnuli obrazom uz tlo. Mairin mu je pritrčala I kleknula pokraj njega. Niz obraze su joj se slijevale suze. —Zatvorite lairda McCabea! — naredio je Archibald. — I njegove ljude. Lairde Camerone, vodite svoju ženu i odlazite odavde, Duncan se sagnuo i zgrabio Mairin za kosu pa je povukao na noge. Otimala se poput divlje mačke, a Ewan se silovito koprcao i naposljetku oslobodio stiska vojnika. Još se jednom bacio na Camerona, ali vojnici su ga ovoga puta zgrabili prije nego što je dospio do njega. Koliko god se otimao, nije se mogao osloboditi. Dok je Cameron vukao Mairin za sobom, ona je suznim očima gledala Ewana, pružajući ruke prema njemu. —Mairin! — povikao je Ewan promuklo. — Slušaj me! Preživi! Moraš preživjeti! Izdrži sve! Pretrpi što god ti učini, ali preživi. Spasi sebe, spasi naše dijete. Doći ću po tebe. Kunem ti se životom, doći ću po tebe! —Volim te — jecala je slomljenim glasom. — Uvijek ću te voljeti. Balčak mača obrušio se na Ewanovu glavu. Poletjela je u stranu, a bol mu zamagli pogled. Posljednje što je vidio dok je padao na tlo i tonuo u tamu nesvijesti bila je Mairin kako se vrišteći pokušava oteti iz stiska Duncana Camerona. — I ja tebe — šapnuo je. —

158

35

Duncan Cameron ugurao je Mairin u sobu, a potom i sam ušao. Dok je ona posrtala prema krevetu, izvikivao je naredbe na sve strane. Kad je prišao krevetu, Mairin se panično odmaknula, spremna obraniti se od njega svim sredstvima. Cameron je sjeo na rub kreveta i smireno je promotrio. Jedan je sluga ušao s nekakvom čašom, pružio mu je i Cameron mu je odmah dao znak da izađe. I ostali sluge izašli su, jedan po jedan, dok Mairin nije ostala sama s Cameronom. Oslonila se na lakat, gotovo viseći s ruba kreveta, samo da se što više udalji od njega. Cameron je glasno uzdahnuo. — Žao mije što se toliko toga ružnoga dogodilo između nas kad smo se prvi puta susreli — rekao je rekao je rezignirano. — Shvaćam da su moja djela bila vrijedna prezira, a moje udvaranje nevješto. Samo prezira? Udvaranje? Mairin nije shvaćala o čemu govori. Zar je sišao s uma? —Ovo što sad radite vrijedno je prezira — rekla je hrapavim glasom. — Lagali ste. Jedan od Ewanovih najbližih ljudi također je lagao, izdao naš klan. Mogu samo pretpostaviti da ste ga vi na to nagovorili. — Bilo bi ti najpametnije da iskoristiš situaciju što bolje možeš — rekao je Cameron tiho, prijeteći. —Molim vas — rekla je Mairin slomljenim glasom. Bilo joj je odurno što mora preklinjali tog gnjusnog čovjeka, ali progutala je ponos zbog Ewana. Za njega bi učinila sve. — Dajte mi da se vratim Ewanu. Udana sam za njega. Cameron je slegnuo ramenima. — Briga mene jesi li udana za njega ili za mene. To mi uopće nije važno sve dok sam ja taj koji će dobiti tvoj miraz i Neamh Alainn — premjestio je času u ruku bliže Mairin i pružio joj je. — A sad lijepo popij ovo. To će srediti naš trenutačni problemčić. Žalim, ali boljet će. Ne predugo, nadam se. Mairin je pogledala čašu koju joj je prinio sve do usta. Pomirisala je tekućinu i lecnula se od snažnoga gorkog vonja. —Što je to? I što će me boljeti? — misli li on da će ona tek tako ispiti što god joj ponudi? Blago se nasmiješio i Mairin se od tog osmijeha naježila. — Moramo se riješiti tog djeteta koje nosiš. Ne brini se, dat ću ti dovoljno vremena prije negoli budem očekivao išta nakon toga. Ali ne predugo, to ne. Želim da mi što prije rodiš dijete. Mairin se želudac zgrčio od užasa. Preplavila ju je mučnina, nahrupila joj u grlo i morala se okrenuti od njega da ne povrati. Zarinula je lice u jastuk. —Oprostite — promumljala je kroz jastuk. — Znam da ovo nije lijepo ponašanje, ali otkako sam noseća, često mi pozli usred dana. —Tako je to — velikodušno se složio Cameron. — Dok budeš nosila moje dijete, nećeš mi ni malim prstom mrdnuti. Dvorit će te kao da si kraljica. Dok ne rodiš. Cameron te riječi nije izgovorio, ali Mairin ih je ipak čula. O, da, držat će on nju kao da je kraljica, sve dok ne rodi nasljednika Neamh Alainna. Želi ubiti njezino dijete. Ewanovo dijete. Posijati u nju vlastito sjeme. Već ju je i sama pomisao na to ponovno natjerala na povraćanje, ali nekako se pribrala, udišući kroz nos da umiri želudac i ne ispovraća se po krevetu, —Drži, bolje je ovo odmah obaviti. Pij. Pozvat ću vidaricu da ti pomogne prebroditi ono najgore. Rečeno mi je da može biti prilično bolno.

159

Bio je tako miran. Kako može raspravljati o umorstvu i tako se mimo smješkati? Čudovište. Demon iz pakla. —Zašto tratite vrijeme? — promucala je. Pokušavala je smisliti kakav -takav plan. Nešto što će ga spriječiti da ubije njezino dijete. Namrštio se. - Kako to misliš? —Želite iz moje utrobe izbaciti dijete koje nosim, a već sam na pola puta do poroda. Gubitak djeteta u ovako visokom stupnju može me učiniti neplodnom. Nitko ne jamči da ću moći zanijeti, ni odmah ni ikada uopće. Već ste svima rekli da je dijete koje nosim vaše. Ako nije važno za koga sam udana, zašto je važno čije je čije je dijete? Važno je samo da ga rodim i da naslijedi Neamh Alainn. Alain n. Ne želite valjda riskirati moj život i kasniju plodnost? Namrštio se još snažnije, kao da dosad uopće nije razmišljao o toj mogućnosti. —Želim da moje dijete živi - rekla je tiho. — Bez obzira na to koga će smatrati ocem. Učinit ću sve da ga zaštitim. Tako ćete me držati u šaci. Cameron je ustao i nervozno se ushodao po sobi, zastajući svako malo pokraj kreveta kao da pokušava procijeniti govori li Mairin istinu. —Čuo sam već da majčina ljubav ne poznaje granice. U redu, Mairin Stuart. Neka bude kako želiš. Poštedjet ću tvoje dijete, ali od današnjega dana pripadaš meni. Nećeš mi se odupirati kad poželim tvoje tijelo, nećeš ni riječju proturječiti iskazu koji sam dao gospodaru Archibaldu. Jesmo li se razumjeli? Neka mi Bog oprosti. — Jesmo — procijedila je. —U tom slučaju, spremaj se za polazak. Za sat krećemo na moj posjed. Ewane! Ewane, budi se, za Boga miloga! Ewana je netko grubo protresao, a potom je došao k svijesti. S mukom je otvorio jedno oko i osvrnuo se, ali bio je okružen tamom. —Caelene? — hrapavo je protisnuo. —Hvala nebesima. Ewana je iznenadilo olakšanje u Caelenovu glasu. —Mairin. Ta ga je riječ zaboljela kao da mu je netko u glavu i srce zabio kolac. Grlo mu se ispunilo žuči pri pomisli da je njegova supruga u mučiteljevim rukama. —Mairin — ponovio je. — Gdje je? Tišina ga je pritisnula poput mlinskoga kamena. Iz tame je do njega dopiralo disanje njegove braće i shvatio je koliko im teško pada što mu moraju reći istinu. —Žao mi je, Ewane. Cameron je odjahao prije nekoliko sati. Odveo je Mairin — rekao je Alaric turobno. Ewan se uspravio u sjedeći položaj i glava mu se umalo raspukla od boli. Braća su ga uhvatila za ramena i ponovno polegla, jer nije mogao ni sjediti. —Gdje smo? — upitao je. —U kraljevoj tamnici — rekao je Caelen. Bijes mu je iskrio iz svake izgovorene riječi. — Onaj mali gad Archibald bacio nas je ovamo nakon što su vojnici tebe mlatnuli po glavi. —A Cormac i Gannon? —Ovdje smo, lairde — odvratio je Gannon. Ewan se prisjetio i ostatka događaja i led mu je ispunio vene. — A Diormid? Gdje je on? —

160

—Nisam siguran, lairde, ali sigurno više nije u dvorcu. Zna da bi ga bilo tko od nas ubio čim bi ga

vidio. Možda je pošao s Cameronom, jer se čini da s njime već dugo muti. —Ona strijela. Otrov. Sigurno je i to bio on. Cameron mu je naredio da me ubije. Kad to nije upalilo, poslao je pritužbu kralju. —Meni se čini da je Cameron poslao pritužbu i prije nego što je tebe Diormid pokušao ubiti — rekao je Alaric. — Na sve je mislio. —Pitanje je zna li kralj David za ovo ili se samo Archibald slizao s Cameronom — naglas je razmišljao Caelen. Ewan se oslonio na grubi pod tamnice i sjeo. - Archibald je rekao da se kralj David ne osjeća dobro, a i dvorske glasine to potvrđuju. Ne bi me čudilo da je i za to odgovoran Archibald. — Jesi li dobro, Ewane? — upitao ga je Alaric. — Koliko te boli glava? Ewan je dodirnuo zatiljak i napipao toplu krv, koja se već počela zgrušavati. — Bit ću dobro. Sad se moramo pobrinuti samo za to da Mairin ne provede u Cameronovim kandžama ni minute dulje nego što mora. —Poslao sam poruku našim ljudima — rekao je Caelen. — Nadam se da će nam se uskoro javiti. Ewan se osvrtao po mračnoj tamnici. — Kako si im uspio poslati poruku? —Prijeteći stražaru koji nas je ovamo zaključao — priznao je Caelen. — Rekao sam mu da izvoli obavijestiti naše ljude da smo ovdje ili ću ga nabosti na mač, odrezati mu maloga i nahraniti njime lešinare. Alaric se zakikotao. — Momak je zbrisao koliko su ga noge nosile, ravno prema našem taboru. —Koliko smo već dugo ovdje? — upitao je Ewan, brišući još krvi s glave. Caelen je uzdahnuo. — Nekoliko sati. Jedan od stražara, koji očigledno misli da ne bi bilo dobro stati mi na žulj, prije nekoliko sati došao mi je reći da je Cameron otišao. —Kurvin sin — opsovao je Ewan. — Ne mogu vjerovati da je taj gad dopustio da Mairin padne u ruke Duncanu Cameronu. Sve je ovo bila zamka. Archibald nije ni namjeravao dopustiti da slučaj stigne do kralja, a ni saslušati Mairin ili mene. Diormid je svjedočio samo da uvjeri dvorane, tako da kad Archibald donese presudu, nitko od lairdova nema što za prigovoriti. —Žao mije, lairde — javio se Cormac. Zvučao je shrvano, poraženo. — Trebao sam vidjeti što sprema. Svaki sam dan provodio s njime. Borio se uz njega, jeo s njim, vježbao s njim. Bili smo poput braće. Ne bih ni u snu pomislio da će nas izdati. —I ja sam jednako kriv — rekao je Ewan žalosno. — Povjerio sam mu Mairininu sigurnost. I to ne jednom. Umorno je protrljao lice, pokušavajući odagnati prizore Camerona kako dodiruje Mairin, Nije ni želio razmišljati o tome hoće li je ozlijediti, jer bi od takvih misli poludio. Morao je preživjeti, a to je značilo da mora potisnuti svaku misao o tome. Da mora isključiti osjećaje, isključiti onaj dio mozga koji je nevjerojatno slikovito razmišljao samo o tome. —Cameron će očekivati napad na dvorac — istaknuo je Caelen. — Zna da nas Archibald neće moći dugo zadržati u tamnici i da ćemo kad-tad doći po Mairin. Zna to i siguran sam da će biti spreman. —Ne mogu ugroziti Mairinin život napadom na dvorac dok je ona unutra. Da je ne drži zatočenu, napao bih ga svime što imam, očekivao me ili ne. Obrušili bismo se na njegov posjed poput roja osa i sasjekli svakoga tko nam stane na put. Ali ne želim da se Mairin nađe usred meteža bitke. Da Cameron shvati da ga pobjeđujemo, siguran sam da bi je ubio iz osvete. —I ja — složio se Alaric. — Što ćemo onda? —Ušuljati se u njegov dvorac i oteti Mairin. Caelen je glasno uzdahnuo, a taj zvuk odjeknuo je velikom, praznom tamnicom.—Kažeš to kao da je takvo što jednostavno izvesti, Ewane. Cameron će bez sumnje očekivati i takvo lukavstvo.

161

—Uspjet

ćemo. Nemamo izbora. Caelen, Alaric, Gannon i Cormac redom su se složili. Potom su utihnuli i čekali. Sat poslije do njih je dopro zvuk izvana. Caelen je skočio na noge, zaletio se prema željeznim rešetkama na vratima i vidio stražara kako trči hodnikom s bakljom u ruci. —Morate biti hitri — šapnuo je stražar uspaničeno. - Vaši će ljudi odvući pozornost stražarima. Slijedite me, odvest ću vas do sjevernog izlaza. Alaric je pomogao Ewanu da ustane pa su istrčali iz tamnice i uz kamene stube u prizemlje dvorca. Stražar ih je brzo proveo niz hodnik, pokraj velike dvorane i kuhinje. Iz kraljeva su dvorca izašli kroz mala vrata za iznošenje otpada. Otrčali su do zidina i stali pred golema drvena vrata. Stražar je izvukao ključ i brzo otključao veliki lokot. —Bježite — rekao im je. Ewanovi su ljudi istrčali, a on je zastao. — Imaš moju zahvalnost — rekao je stražaru. — I moram ti reći da paziš na kralja. Archibald nešto smjera. Čuo sam da se kralj ne osjeća najbolje. Sredi nekako da netko pregleda što jede i pije. Stražar je kimnuo. — Idite s Božjom pomoći, lairde McCabe. Molit ću se za vaš spas i spas vaše supruge. Ewan je izašao i potrčao za svojima u noć. Dugačkim su koracima napredovali prema skrivenom logoru u šumi.

162

36

Ewan

je ispustio zvuk nalik na zov ptice, koji je odjeknuo tamom. Iz daljine je do njega dopro isti takav zvuk, odgovor, i Ewan i njegova pratnja oprezno su potrčali prema njemu. Četiri su dana čekali mladi mjesec, nakon što su tri dana putovali do Cameronova posjeda i istražili okolicu dvorca. Ewan više nije želio čekati ni sekunde. U tih nekoliko dana koliko su nadzirali dvorac, ni jednom nije vidio Mairin. Cameron ju je sigurno dobro sakrio. Nakon što su promislili i pretpostavili u kojoj je sobi najvjerojatnije sakrivena, laird McCabe i njegovi ratnici okružili su dvorac. Ewan i njegova braća ušuljali su se unutar zidina, provukli pokraj usnulih stražara i stigli do kule koja se nadvijala nad dvorištem. Pod okriljem tame Ewan je prebacio uže s kukom preko ruba krova kule. Iz petog se pokušaja kuka zakačila i nekoliko je puta potegnuo uže da provjeri koliko je čvrsto, a potom se brzo uspeo do prozora. Mairin je stajala ispred prozora pognute glave, razmišljajući o sramotnoj pogodbi na koju je pristala. Nagodila se s đavlom. Dala je vlastiti život u zamjenu za život svojega djeteta. Život s Ewanom u zamjenu za djetetov. Nije se pokajala, ali žalila je za svime što je izgubila. Sve što nikada neće imati. Prošli joj je tjedan bio mučan. Bila je na rubu snaga. Bojala se jesti da se Cameron ne predomisli i ipak vrati prvotnome planu. Svaki zalogaj i gutljaj bili su joj čista muka, jer nije znala krije li se u njima napitak koji će ubiti njezino dijete. Živjela je u stalnom strahu da će se morati podati čovjeku koji ju je uporno oslovljavao sa suprugo. Umorno je zateturala i otišla do kreveta. Ne može više ovako. Znala je da ovo nije dobro za njezino dijete, ali nije imala izbora. Suze su joj zablistale na obrazima i prepustila se silnoj boli koja joj je ispunjavala dušu. Kako da živi s bolnim sjećanjima na toliko duboku ljubav? Kako da se ikada više prepusti nečijem dodiru nakon što je upoznala Ewanov? Iscrpljena plačem, zavukla se pod pokrivače i zarinula glavu u jastuk da priguši jecaje. Nije znala koliko je dugo tako ležala. Kad je osjetila nečiji dodir na ruci i ramenu, trgnula se i okrenula, spremna obraniti se od Cameronova nasrtaja. —Psst, curo, ja sam... Ewan — šapnuo je. Zagledala se u supruga u tami, ne mogavši povjerovati da je doista pred njom. Dodirnuo joj je vlažan obraz i obrisao trag suza. Glas mu je bio pun boli, zvučao je kao da mu svaka riječ trga dušu. — Mairin moja, što ti je učinio? —Ewane? — Ja sam, curo. Uspravila se i bacila mu se oko vrata, stegnuvši ga kao da ga više nikada neće pustiti. Ako sanja, neka se nikada ne probudi. Želi živjeti u ovome svijetu u kojem je Ewan čvrsto grli i gdje je opija njegov miris. Čvrsto ju je stezao, milujući je po razbarušenoj kosi drhtavim rukama. —Ewane — procijedila je stegnuta grla. — O, Bože moj, Ewane.

163

Spustio je usnice na njezine i poljubio je kao da za to više nikada neće imati prilike. Usne su im se spojile, jezici isprepleli i Mairin je udahnula njegov dah kao da joj je posljednji. Osjećala se kao da u ovom trenutku mora proživjeti sve što je smatrala izgubljenim, sve što je željela svim srcem. —Psst, curo, ne plači. Slamaš mi srce. Nemamo puno vremena. Moram te odvesti odavde. Njegove su se riječi probile kroz bol koja je stezala Mairin i pogledala ga je u oči kao da ne vjeruje da je stvaran, da je pred njom i da nije tek utvara koju je prizvala njezina očajna duša. Podigao ju je s kreveta i odnio do prozora. Nagnuo se van, a Mairin se čvrsto uhvatila za njegova ramena i pogledala dolje. Prozor i tlo razdvajao je bezdan. —Slušaj me, draga — počeo je Ewan najnježnijim glasom. Poljubio ju je u čelo i privinuo na svoja prsa. — Spustit ćemo se po užetu. Uznemireno je podigla pogled. — Ne, Ewane. Ne mogu. Zbog djeteta sam nespretna. Prekrupna sam. Uhvatio je njezinu bradu i pomilovao je po čelu pa strogo pogledao. — Bit ću uz tebe sve vrijeme. Ti ideš prva, a dolje te čekaju Alaric i Caelen. Ako i padneš, uhvatit će te. Moraš mi vjerovati. Podigla je dlan do njegova obraza, ispunjena ljubavlju i vjerom u njega. — Da mi kažeš da poletim, i to bih učinila.  Još ju je j e jednom strastveno poljubio, a potom spustio na pod. Svezao je uže oko njezine noge kao da je stremen, pa joj pružio drugi kraj. Omotao ga joj je oko zglobova, dao da ga čvrsto primi. Drugi je dio užeta vezao sebi oko struka i stao ispred prozora. —Stani na prozorsku dasku, draga. Stopalima se podupri o zid dvorca i drži ih tako da ne udariš o kamen dok te budem spuštao. Pokušaj se držati uspravno. Mairin je znala da je ovo što traži od nje ludost, ali ipak se uspela na prozor, čvrsto se držeći za njegova ramena. Zgrabio je uže tek koji centimetar iznad njezina dlana, spremajući se da se ona svom težinom objesi na njega, a Mairin je oprezno prekoračila preko prozorske daske. Polako je spuštala stopala, pipajući dok nije pronašla kamen. —To je to, curo. Polako, oprezno. Držim te. Neću te ispustiti. Mairin nikada nije napravila ništa opasnije od ovoga. Pustila je prozorsku dasku i prepustila se, ali odmah izgubila ravnotežu i zavrtjela se. Nije mogla napipati zid stopalima. Pogledala je uvis i vidjela da je Ewan teškom mukom drži da ne padne. Uže mu je sigurno razderalo ruke, ali nije popuštao. Zamahnula je stopalima i zabila vrhove prstiju u spojeve između kamenja pa čvršće stisnula uže. Tek je na pola puta uspjela posve smiriti pokrete i nastavila spuštati se kao da hoda po zidu. Kad se dovoljno spustila, Alaric i Caelen podigli su ruke uvis i uhvatili je oko struka. Spustili su je na tlo i odvezali da Ewan može povući uže k sebi. —Kako će on sići? — upitala je prestrašeno. Nisu joj odgovorili, samo su se zagledali uvis, čekajući Ewana. Nakon nekoliko minuta, koje su  joj se činile dugima poput vječnosti, Mairin je ugledala kako se Ewan spušta niz toranj, stavljajući stopala na ista mjesta kao i ona. Kad se spustio na sigurnu visinu, ispustio je uže i skočio do nje tiho poput mačke. Uhvatila ga je za ruke i kao što je očekivala, shvatila da su razderane. Grlo joj se stegnulo i poljubila je oba njegova dlana, držeći ih s obožavanjem. —Idemo — prošaptao je Alaric. — Gannon nas čeka s konjima. Sagnuli su se i potrčali prema zidinama u daljini. Kad su prišli, Alaric je preko zida prebacio uže s kukom i čim su se uvjerili da se kuka zakačila, Alaric se uspeo. Legao je na zidine i pružio ruke prema Mairin.

164

Ewan ju je podigao iznad glave, govoreći joj da uhvati Alaric ove ruke. Nisu uspjeli otprva jer su im prsti bili skliski od znoja, ali Alaric ju je napokon uhvatio i čvrsto stegnuo oko zgloba. Ewan ju je pogurnuo uvis, a Alaric nevjerojatno snažno povukao na zidine. —Uhvati se za rub i prebaci preko — šapnuo je. Mairin je podigla ruke, poslušala njegove upute i uskoro se našla na zidinama. —Slušaj me — rekao je Alaric. Glave su im bile sasvim blizu. — Sjedi i zajaši zid, potom se sklupčaj da se Caelen uspne i preskoči. Nakon toga će te on uhvatiti kad skočiš. Ja ću ostati pomoći Ewanu. Dlanovi su mu previše izranjavani od užeta da sam preskoči. Nakon malo oklijevanja, Mairin je prebacila jednu nogu preko zidina, a potom sjela na njih da se Caelen može uspeti do nje. Odmah je skočio na zidine, a tren poslije našao se na tlu s druge strane. —Uhvati me za ruku i spustit ću te preko. Slušaj što ti Caelen govori, i kad ti kaže da se pustiš, poslušaj ga. Uhvatit će te — rekao joj je Alaric. Mairin je progutala strah, zgrabila Alaricovu ruku i skliznula preko zidina. Pala je poput vreće, pokušavajući se stopalima koliko-toliko zakačiti za neku izbočinu. Alaric ju je držao za zglob toliko čvrsto da je mislila da će joj iščupati ruku. —Pusti se — doviknuo joj je Caelen. - Uhvatit ću te. Zaklopila je oči, odgurnula se od zida i pustila Alaricovu ruku. Nije se trebala brinuti: Caelen ju  je uhvatio ni ne n e zateturavši pod njezinom nj ezinom težinom. Čvrsto ju j u je držao, a ona ga g a je još čvršće zagrlila, zahvalna što ju je sigurno dočekao. Pažljivo se izvukao iz njezina stiska i spustio je na tlo. Koljena su joj se tresla i nije znala hoće li pasti ako pusti njegovu ruku. —Sad si na sigurnom — rekao joj je Caelen utješno, smireno. Još ju je podupirao da ne padne i tako su pričekali Alarica i Ewana. Ewan je sišao prvi i Mairin se bacila na njega. Zagrlila ga je toliko snažno da vjerojatno nije mogao disati, ali nije ju bilo briga. Bila je u njegovu naručju. Spasio ju je od Duncana Camerona. — Krenimo — rekao je Alaric čim im se pridružio na tlu. — Gannon čeka s konjima. Potrčali su prema šumi, gdje će ih drveće sakriti od pogleda. Gannon je stajao s konjima na rubu šume i Ewan je poveo Mairin do svojega konja. Alaric i Caelen skočili su u sedla, a za njima i Gannon. Cormac je već bio uzjahao. Ewan je u jednom pokretu skočio u sedlo, a potom isto tako žustro obuhvatio Mairin oko struka i podigao je pred sebe. Naslonila je glavu na njegova prsa i obgrlila ga oko struka. Sad je plakala bez suzdržavanja, ali nije jecala da ne omete Ewana. Ako Cameron shvati da je nestala, poslat će za njima cijelu svoju vojsku. Znala je da će Ewanov konj zbog nje biti sporiji. Tek kad su odmakli kilometrima od dvorca, podigla je glavu. - Ewane? Spustio joj je poljubac na čelo. — Ne sada, draga. Razgovarat ćemo kad stignemo do našega posjeda. Ne stajemo dok ne prijeđemo granicu. Spavaj. Mislila ga je upitati kako da zaspi usred svega ovoga, ali umor ju je svladao i prije nego što su prešli sljedeći kilometar. Nakon toliko noći koje je provela u strahu što će joj Cameron učiniti, sad  je bila u sigurnom naručju svojega supruga. Vratila je glavu na njegova snažna prsa i pustila da je uspava jednoličan ritam jahanja, Ewan je jahao držeći uzde jednom rukom, dok je drugom grlio suprugu. Tjerao je konja što je brže mogao, a njegovi ljudi održavali su korak. Neće stati ni zbog sna ni zbog hrane dok ne dođu do granice.

165

37 Kao što je Ewan i rekao, nisu stali dok nisu došli na nekoliko kilometara od granice posjeda klana McCabe. Ewan je jahao nestvarno brzo, tjerajući konja kroz gustu tamu. Mairin je bila uz Ewana, i dok nije spavala, hranio ju je sitnicama iz platnene vreće što je visjela o sedlu. Njegovi su ljudi bili iscrpljeni od umora, ali nitko se nije pobunio ni jednom jedinom riječju.  Jahali su u gotovo sablasnoj tišini, a čak ni Alaric i Caelen nisu imali što za reći. Sve su se vrijeme osvrtali da se uvjere da ih Cameron ne prati. — Ewane, moramo malo stati — šapnula mu je Mairin. — Možeš li još malo pričekati? — upitao je. — Još malo i na svojoj smo zemlji. Iskrivila je lice u grimasu. — Bojim se da ne mogu. Dijete me stalno tjera na nuždu. Kad je shvatio o čemu se radi, Ewan se osmjehnuo i dao znak da stanu. Oprezno ju je spustio s konja, ali ipak je umalo pala. Gannon se nacrtao pokraj nje i uhvatio je, a ona se gotovo rasplakala kad joj se usto i ohrabrujuće nasmiješio. Ostao je bez riječi kad ga je snažno zagrlila. Podigao je ruke, ne znajući gdje da ih stavi, pokušavajući je upitati što to izvodi. — Hvala ti — šapnula mu je i odmaknula se pa se nasmiješila. — Na čemu, damo? — upitao ju je, posve zbunjen. — Što si došao po mene. Okrenula se i otišla potražiti skriveno mjesto da obavi ono zbog čega su stali. Ewan se nasmiješio, gledajući za suprugom, koja je čučnula iza drva u blizini. Gannona je bogme zatekla iskazom zahvalnosti. Ewan je bio prilično siguran da sve njegove momke čeka slična sudbina kad Mairin malo dođe k sebi. Brzo se vratila i Ewan ju je ganuto promatrao kako prilazi, zaštitnički držeći dlan na trbuhu. Bio  je zapanjen olakšanjem koje ga je preplavilo kad je shvatio da je na sigurnom, ili barem umalo na sigurnom. U strahu da ih Cameron ne sustigne, natjerao je i konje i ljude na sumanut tempo. Najviše se plašio obračuna s Cameronovim ljudima, jer nije želio da se Mairin nađe usred bitke. Želio je da bude na sigurnom. Želio je da se konačni, neizbježni obračun između njega i Camerona odvije uskoro, ali ne dok je Mairin s njima. Žudio je skratiti Camerona za glavu, čak i ako time prkosi kralju. Osvetit će on svoju suprugu. Saginjući se da je podigne u sedlo, shvatio je da ga na obračun s Cameronom više ne tjera želja za osvetom zbog oca, klana ili dvorca. Sad je želio osvetu samo za bol koju je vidio u plavim očima svoje prelijepe žene. — Još malo i doma smo — šapnuo joj je u uho. Podigla je pogled prema njemu i vidio je da ga gleda tužno, molećivo. — Možeš li reći momcima da odjašu ispred nas kad dođemo na svoj posjed? Moram razgovarati s tobom, Ewane. Prije nego što stignemo do dvorca. Kad ujašemo u dvorište, svi će se sjatiti oko nas, tko zna kad ćemo stići razgovarati. A nešto ti moram reći. Pomilovao ju je po licu kao da želi izbrisati boru zabrinutosti između očiju. Što li je samo toliko brine? Pri pogledu na silnu tugu u Mairininim očima, srce mu je stegnula ledena ruka. Pomolio se za snagu da otrpi ono Što mu je morala reći. — U redu, curo. Razgovarat ćemo. Sat poslije zaustavio je konja, a dragima dao znak da nastave. Caelen i Alaric dojahali su do njega i Mairin.

166

Alaric se namrštio. — Ne sviđa mi se što te ostavljamo samoga, Ewane. —Već smo zašli duboko u vlastiti teritorij. Treba mi malo vremena nasamo sa ženom. Brzo ćemo vas sustići. Odjašite do dvorca, javite svima da je Mairin na sigurnom. Alaric i Caelen okrenuli su se oklijevajući i odjahali. Kad su stigli do posljednjeg brda prije dvorca, sjurili su se niz padinu. Ostali su ih slijedili, najprije natjeravši konje u galop, a potom laganim kasom. Povikali su od sreće, njihovi su pobjedonosni pokliči odjeknuli brdima i Ewan se osmjehnuo kad su doprli do njih. Ali čim je oborio pogled na Mairin, na njezine tugom i bolju ispunjene oči, smrknuo se. Srce ga je stezalo i zaklopio je oči, pripremajući se na Mairinin iskaz o tome što je proživjela kod Duncana Camerona. Želio je sve ovo zaboraviti — želio je da ona sve zaboravi — da mogu krenuti dalje. Ali znao je da Mairin osjeća potrebu kazati mu istinu, izbaciti iz sebe taj otrov kojim  ju je Cameron ispunio. Sjahao je pa podigao ruke da nježno spusti i nju. Odnio ju je do travnjaka obasjanog suncem i oboje su sjeli. Čvrsto ju je zagrlio.  Jedva je j e mogao vjerovati da su s u na n a vlastitoj vlas titoj zemlji, da je Mairin u njegovu naručju. Protekli ga je je tjedan doveo do ruba izdržljivosti. U najgorim se trenucima pitao hoće li je ikada više vidjeti. Nije želio vise ikada osjetiti takvo što. —Učinila sam nešto grozno — provalilo je iz Mairin. Ewan se iznenađeno odmaknuo i zbunjeno je pogledao. - O čemu govoriš? —Pristala sam. Neka mi Bog oprosti, pristala sam na pogodbu s tim đavlom da zaštitim naše dijete. Izdala sam te, Ewane. Obećala sam Cameronu da ću podržati njegov zahtjev za mirazom u zamjenu za život našega djeteta. Ewan je potisnuo vlastitu bol zbog silnog očaja u njezinu glasu. — Psst, curo. Ne vjerujem da si me izdala. Pogledala ga je beskrajno tužno. - Želio me natjerati da pobacim naše dijete. Natjerati me da popijem nekakav napitak. Rekla bih i učinila sve da spasim naše dijete. Uvjerila sam ga da bi gubitak djeteta u tako poodmakloj trudnoći možda bi poguban za moju plodnost, da možda nikada ne bih mogla zanijeti. Navela sam ga na zaključak da mu je najbolje rješenje pustiti me da zadržim dijete, ali ga predstaviti svima kao svoje. Da je važno samo to da dijete naslijedi Neamh Alainn, bez obzira na to čije je. Složio se, ali i nakon toga sam se bojala i jesti i spavati da se ne predomisli i ipak mi slije taj napitak niz grlo. Ewan ju je privukao k sebi, zanjihao poput djeteta, žmireći kao da tako neće vidjeti užas koji je proživjela. Nije ni čudo što je što je toliko mršava. Nije jela iz straha da ne ostane bez djeteta. Njegova djeteta. —Zadivljen sam tvojom domišljatošću, curo. Tako se brzo sjetiti rješenja... Možeš biti ponosna na svoju hrabrost i odvažnost. Nema hrabrije majke od tebe. Naš sin ih kći blagoslovljeni su što si im ti majka. Prvi put otkako ju je spasio pogledala ga je s nadom. — Ne ljutiš se? —Kako bih se ljutio na ženu koja je bila spremna žrtvovati sve da spasi moje dijete? —O, Ewane — šapnula je. Ali tada se ponovno smrkne i ona obori pogled. Nježno ju je uhvatio za bradu i podigao joj glavu. - Da čujem. —Pristala sam biti mu supruga. Pristala sam biti njegova — zaklopila je oči i suze su joj ostavile srebrnkast trag na obrazima. Ewan nekoliko trenutaka nije disao. Nije mogao ni zamisliti takvu žrtvu. Konačno je udahnuo tek kad su ga pluća zaboljela. Ako Mairin može smoći snage sve mu priznati, on mora biti dovoljno snažan da je sasluša. — Reci mi, draga... Je li te?... Je li ti naudio? Te su ga riječi zaboljele, a grlo mu se stezalo pri pomisli kakve će grozote čuti. 167

—Prvi

put... Kad je prvi put pokušao, umalo sam povratila po njemu. Rekla sam mu da je trudnoća kriva za to, ali mučnina me obuzela pri pomisli na njegov dodir. Nakon toga prepao se da bih se doista i mogla ispovraćati po njemu, pa mi nije prilazio previše blizu. Ewana je preplavilo toliko snažno olakšanje da mu se zavrtjelo u glavi. Čvrsto ju je zagrlio i neko vrijeme samo držao, jednostavno uživajući u njezinu dodiru nakon tolike razdvojenosti. Tada se nasmijao, zamišljajući Mairin kako povraća po Cameronu. Pogledala ga je blistavim pogledom i umalo se izgubio u njezinim očima, dubokim poput jezera. Ali iznenada se namrštila. —Ewane, što će biti s mojim mirazom? Je li zauvijek izgubljen? Ewan je uzdahnuo. — Dobio ga je Cameron. Nimalo ne sumnjam da će srediti da mu ga i dostave, bez obzira na to jesi li ti u njegovim šakama ili nisi. Archibald, a možda i sam kralj, u dosluhu su s njime. Oči su joj se napunile suzama i oborila je glavu. — Nisi dobio ništa od onoga zbog čega si se oženio mnome. Naš klan i dalje nema hrane i odjeće. Naši vojnici trebaju opremu. Moramo obnoviti dvorac. Kako ćemo preživjeti, Ewane? Obuhvatio je njezino lice dlanovima i zagledao joj se u oči. — Tebe sam dobio, Mairin. Mogu bez hrane. Mogu živjeti u ruševnom dvorcu. Ali bez tebe ne mogu. Snaći ćemo se već nekako. Uvijek smo se dosad snašli. Nekako ćemo preživjeti. Ali bez tebe jednostavno tebe jednostavno ne mogu živjeti. Ako nikada ne dobijemo tvoj miraz, ako nikada ne dobijemo Neamh Alainn, preživjet ćemo. Jedino tebe trebam.  Jedino tebe. Mairin se bacila na njega, zagrlila ga i držala tako dok oboje nisu ostali bez daha. Suze su joj se slijevale niz obraze, djelo tijelo treslo od plača. Ovoga je puta nije smirivao, jer i sam je bio na rubu suza. —Volim te, Ewane. Hvala Bogu što si došao po mene. Pritisnuo je čelo na njezino i usnice su im se ovlaš dodirnule dok je govorio. — Probio sam se kroz paklene vatre da te vratim doma, curo. A sada na konja. Našem sinu nedostaje majka, a našem klanu gazdarica. Kad su Ewan i Mairin, koju je čvrsto držao pred sobom u sedlu, prejahali preko mosta, u dvorištu se već bio okupio do klan. Mairin je sjedila glave naslonjene na njegova prsa, kosa joj je padala niz ramena i plesala na povjetarcu. Kako su prolazili pokraj pripadnika klana, ljudi su se naginjali da je bolje vide i osobno se uvjere da se vratila živa i zdrava. Ewan je zaustavio konja i odmaknuo pokrivač s Mairin da je svima pokaže. Dvorištem su odjeknuli usklici sreće. Mairin se uspravila u sedlu i uzvratila im osmijehom. Suze su joj zablistale u očima dok im je mahala. —Mama! Mama! Crispen se probio kroz gužvu i potrčao ravno prema njih dvoje. Ewan je sa smiješkom pogledao sina. —Pričekaj, mali. Spustit ću ti majku. Crispenov i Mairinin osmijeh obasjali su djelo dvorište. Ewana su grudi ponovno zapekle, ali ovoga puta ispunila ga je potpuno drukčija vatra. Ljubav. Prišli su im Alaric i Caelen i pridržali Mairin dok je silazila s konja. Kao što je Ewan i mislio, zagrlila je Alarica i držala ga dok nije počeo moliti za milost kroz smijeh. Kad ga je konačno pustila, okrenula se prema Caelenu, koji je već pružao ruke kao da se brani. Zgrabila ga je bez milosti i nije imao izbora, morao ju je prihvatiti da oboje ne padnu. Čvrsto ga je stezala, brbljajući sve vrijeme koliko je zahvalna. 168

—Blesava

curo — mrmljao je Caelen. — Nisi valjda mislila da ćemo te ostaviti onoj svinji? — Nježno ju je kvrcnuo po bradi, a ona mu je uzvratila još jednim čvrstim zagrljajem. Caelen je teško uzdahnuo, tražeći pogledom Ewana. Laird  ju je spremno odvukao od brata, zagrlio i zavrtio. —Spusti je, tata! Daj da i ja zagrlim mamu! Smijući se, Ewan je spustio Mairin na noge i Crispen je iste sekunde ovio ruke oko njezina struka. Mairin mu je uzvratila zagrljaj očiju punih suza, ljubeći ga u glavu. Alaric i Caelen sve su to promatrali kao da se dosađuju, ali Ewan im je u pogledu pročitao koliko im je Mairin prirasla srcu. Sve ih je ih  je osvojila. Ewana. Njegovu braću. Njegove vojnike. Njegov Njeg ov klan. Podigao je ruku da utiša veselje oko njih. —Ovo je uistinu veličanstven dan — obratio se klanu. — Gospodarica nam se konačno vratila. Silno se napatila da sačuva naše dijete i održi na životu budućnost klana McCabe. Sve se vrijeme brinula hoće li gubitak miraza umanjiti vašu radost zbog njezina povratka, kao da ne zna da nam ništa nije draže od nje. Tada se okrenuo prema Mairin i polako kleknuo na jedno koljeno pred njom. — Ti si moje najveće blago — šapnuo je. Svi su muškarci oko njega učinili isto — isukali mačeve i podigli ih prema njoj kao da se zaklinju na vjernost, pa kleknuli pred Mairin. Alaric i Caelen istupili su i Mairin ih je upitno pogledala. Tada su i njih dvojica kleknuli pred nju. Ewan je vidio da je sve ovo i previše ganulo njegovu tankoćutnu ženicu. Šmrcala je poput novorođenčeta. Nikome to nije smetalo, cijeli ju je klan promatrao sa smiješkom. — O, Ewane — bacila se na njega, sad već plačući bez suzdržavanja. Uspio ju je uhvatiti, ali ne i održati se na koljenu, pa su oboje pali u prašinu, zapetljani. Nagnula se nad njega i osula mu lice i vrat poljupcima. —Volim te — govorila je kroz plač. — Nisam ni sanjala da bih mogla naći nekoga poput tebe. Ewan ju je zagrlio, zaljubljeno je gledajući u oči. —A mi mislimo da te sam Bog poslao k nama, Mairin. K nama i k meni. Posebno k meni — šapnuo je. Veseli povici koji su uslijedili bili su toliko zaglušni da je Ewan pomislio da će oglušiti, a Mairin prekrila uši rukama. Njezin je osmijeh bio toliko blistav da bi pretvorio u dan i najmračniju zimsku noć. Ewana više nije bilo briga tko ih gleda ili što će misliti. Ustao je, povukao Mairin na noge i krenuo prema dvorcu. —Ewane, kamo ćemo? — upitala je iznenađeno. Čim su ušli u dvoranu, ušutkao ju je poljupcem. — Tišina, ženo. Ne pitaj me ništa. Nemaš pojma koliko mi je nedostajala moja čedna ženica.

169

38 Mairin

je čeznutljivo promatrala brdovit krajolik, lutala pogledom po zelenim padinama i udisala mirisan ljetni zrak. Silno je željela izaći iz dvorca, pa makar samo i u šetnju dvorištem, ali Ewan je izričito zabranio da i na trenutak napusti sigurnost zidova. Imao je i previše briga, nije mu htjela natovariti još koju. Klan McCabe spremao se za rat. Nisu bili glasni i poletni kao inače pred bitku, samo su mirno vježbali i brusili oružje. Prihvatili su situaciju, svjesni da im neprijatelj nije samo Duncan Cameron, nego i kruna. Mairin se okrenula od prozora i sišla u dvoranu, gdje je zatekla Gannona i Cormaca kako objeduju s vojnicima. Domahnula im je im je da ne ustaju. — Samo idem do Gertie — rekla im je u prolazu. - Neću dalje od kuhinje. Gannon je kimnuo, ali je prestao jesti, držeći je na oku. - Ostanite mi u vidokrugu, damo. Mairin se nasmiješila i ušla u kuhinju, ali ostala je stajati na vratima da je Gannon vidi. Iznenadila se kad nije zatekla Gertie uz vatru, kao inače. Nije osjetila ni miris kruha, što je bilo još čudnije. U Gertienu ognjištu dan i noć se pekao barem jedan kruh. Mairin se često pitala spava li ta žena ikada. Možda je otišla u smočnicu, pomislila je. Sigurno je tako, da. Vratit će se ona brzo. Ne bi Gertie dugo ostavila ognjište bez nadzora. Ali Gertie se nije vraćala i Mairin se sumnjičavo namršti. Kad je začula nešto što je zvučalo kao stenjanje iz smočnice, odlučila se na akciju. Pretrčala je kuhinju i ušla u smočnicu, tražeći Gertie pogledom. Zatekla ju je sklupčanu na podu, krvave sljepoočnice. Mairin je pritrčala staroj kuharici i kleknula do nje. Okrenula se pozvati Gannona kad joj je usta poklopila nečija ruka, a druga je naglim trzajem povukla na noge. —Da niste pustili ni glasa, damo. Izvukla je usta iz tog dlana. — Diormide? —Tišina! — obrecnuo se. Prvotni ju je strah prošao, a zamijenio ga je vreo bijes. — Usuđuješ se zakoračiti na posjed McCabeovih.? Nećeš doživjeti zoru! Moj će te suprug ubiti. —Vi ste mi jamstvo slobode — zarežao joj je u uho. Mairin se sledila kad je na trbuhu osjetila oštricu noža. Rasparao joj je haljinu, držeći nož toliko čvrsto da se nije usuđivala ni pomaknuti. Diormid  ju je stisnuo još čvršće i prislonio nož bočno na njezin sad ogoljen trbuh. - Dobro me slušajte. Jedan glupi potez i razrezat ću vam trbuh, a dijete će ispasti. Ako vas ne vratim Cameronu, ubit će me. Ako me zateknu na McCabeovu posjedu, ubit će me. Nemam više što izgubiti, damo, vjerujte mi. Pisnete li samo, ubit ću i vas i dijete prije nego što oni ubiju mene. Iako je znala da bi je te riječi trebale prestraviti, Mairin je osjećala kako u njoj raste bijes. Bilo joj je dosta života u strahu. Bilo joj je dosta zabrinutosti u Ewanovu pogledu. Nije mogao spavati, nije imao teka, a sve to zbog odluka koje je bio prisiljen donijeti. Na pojasu pod trbuhom napipala je nož koji joj je po povratku u dvorac darovao Caelen. Rekao je da bi se u slučaju napada mogla pokušati i sama obraniti. Tek se sada potpuno složila s njime. 170

Oprezno je kimnula, da ne uznemiri Diormida. — Naravno, postupit ću kako želiš. Samo nemoj ozlijediti moje dijete. —Izaći ćemo na stražnji izlaz, prema razrušenom dijelu zidina. Moj nas konj čeka u grmlju. Ako nas itko vidi, doviknite im da idete po vidaricu za Gertie. Mairin je kimnula. Diormid joj je spustio ruku na zatiljak, drugom i dalje držeći nož prislonjen na njezin trbuh. Čim je prvi put osjetila da se metal odmaknuo od njezine kože, Mairin se okrenula, mašući svojim nožem. Diormid je iznenađeno podigao ruku i slučajno porezao Mairin po nadlaktici. Bila je toliko usredotočena na borbu da nije ni primijetila bol. Zabila mu je koljeno u međunožje i istodobno gurnula nož prema trbuhu. Zateturao je unatrag, a potom se svalio poput klade, držeći se za prepone. Urlao je još glasnije od Heatha kad ga je Ewan tako udario. Da se uvjeri da ga je posve onesposobila, Mairin je dohvatila najveći lonac koji je vidjela u kuhinji i udarila Diormida njime po glavi. U trenu se smirio i ostao ležati na podu raširenih ruku i nogu. Iz njegova je trbuha virio tek držak Mairinina noža. Oštrica je Oštrica  je bila duboko unutra. Kad se uvjerila da se Diormid ne miče, Mairin se okrenula i pobjegla, dozivajući u trku Gannona. Kad je utrčala u kuhinju, zabila se u Gannona i odskočila. Da nije pružio ruke i zadržao je, pala bi. Čim je ugledao njezinu razderanu haljinu, lice mu se zgrčilo od brige. —Što se zbiva, damo? Što se dogodilo? Nije ni stigla odgovoriti prije nego što ju je pogurnuo iza sebe i isukao mač. —Moram ti nešto pokazati — rekla je uznemireno. — Odnosno, moraš ići pripaziti na nekoga dok ja odem po Ewana. Ne čekajući odgovor, zaobišla ga je i za ruku odvukla do kuhinje pa u smočnicu. Pokazala mu je Diormida, koji je još uvijek ležao u nesvijesti. — Moram po Ewana. Možeš li ga zadržati ovdje dok se ne vratimo? Kad je vidio čovjeka kojega je smatrao bratom, kojemu je vjerovao, Gannon se smrknuo poput oluje. Tada je zapanjeno pogledao Mairin. — Damo, što ste mu to napravili? Tek kad ju je to upitao, Mairin je shvatila što se dogodilo. Shvatila je u kolikoj su opasnosti bili ona i dijete. Ruke su joj zadrhtale, želudac se pobunio. Okrenula se i silovito povratila, presavijena u struku, nagnuta nad pod. Suze su je pekle, želudac se okretao i nekoliko je puta duboko udahnula da ga pokuša smiriti. — Jeste li ozlijeđeni, damo? Što se dogodilo? — zabrinuto ju je upitao Gannon. Uspravila se i spustila ruku na Gannonovu nadlakticu jer joj se vrtjelo. — Obećaj mi da se neće ni pomaknuti prije nego što dovedem Ewana, Gannone. —Ne moraš po mene, curo. Cijeli je dvorac čuo kad si zaurlala — začula je Ewanov glas. Okrenula se prema vratima i ugledala Ewana i braću, ali odmah i požalila taj nagao pokret kad  joj se želudac ponovno preokrenuo, a žuč prelila u grlo. Ovoga ju je puta pridržao Caelen, jer je Ewan već prišao Diormidu, bijesno se ogledavajući. — Što li se, dovraga, zbiva? — grmio je. — Kako je ušao u smočnicu? Možeš li mi to objasniti? —Ne mogu, lairde. —Gertie... — procijedila je Mairin. — Ewane, Gertie je ozlijeđena. Ewan je pogledom dao znak Gannonu da se ode pobrinuti za Gertie, koja je još uvijek ležala, ali pri svijesti. Gannon ju je podigao i iznio iz smočnice, dok se ona glasno bunila da može i sama hodati. Ewan je pogledao Mairin, koja je stajala uz Caelena, drhteći kao list. —Reci mi što se dogodilo, curo. —Razrezao mi je haljinu — rekla je, pokazujući poderanu tkaninu. — Prijetio je da će mi izrezati dijete iz utrobe ako ne budem surađivala. 171

Alaric ju je zaprepašteno pogledao. — Ako ti je držao nož na trbuhu, kako je, za pet rana Božjih, završio na podu bez svijesti i s nožem u crijevima? —Ugledala sam se na Ewana — rekla je Mairin stidljivo. Ewan je podigao obrvu, razmijenivši pogled s Caelenom. —Ovo će biti zanimljivo — promrmljao je Caelen. —Udarila sam ga koljenom... onamo dolje. I zarinula mu nož u trbuh u isto vrijeme. A kad je pao, pobojala sam se da bi mogao pobjeći, pa sam ga tresnula loncem po glavi. Alaric se lecnuo.—Mislim da ionako ne bi mogao nikamo, curo. Slegnula je ramenima. — Da vam pravo kažem, željela sam ga ubiti. Prijetio je mojem djetetu. Caelen se nasmijao. — Mislim da se možeš prestati brinuti i za Crispena i za svu svoju buduću djecu, Ewane. Tvoja će se žena pobrinuti za svaku prijetnju. Ewan je povukao Mairin k sebi i poljubio je u čelo. — Jesi li mi ti dobro, draga? —Nije me ozlijedio. Odmaknuo je dlan s njezine nadlaktice i namrštio se kad je ugledao krv. — A što je onda ovo? — upitao je ozbiljno. Slegnula je ramenima, tek se tada sjećajući da ju je Diormid dohvatio nožem. — Tek ogrebotina, lairde. Oprat ću je kasnije. —Što ćemo s Diormidom, lairde? — upitao je Cormac s vrata. Ewan se smrknuo, ali tada pogledao Mairin, vjerojatno se prisjećajući kako ga je zamolila da ne smakne Heatha nakon onog prijestupa. —Mislim da bismo ga trebali baciti čoporu gladnih vukova — promrsila je Mairin. — Ili možda privezati za dva stabla i ostaviti ga da krvlju privuče grabežljivce. Ewan i braća zaprepašteno su je pogledali. —A da ga možda privežemo za konja i potjeramo u galop po gudurama? — upitala je s nadom u glasu. Caelen se zagrcnuo od smijeha. - Vidi ti krvožedne curice! Meni je ovo sjajno, Ewane. Žena ti je opaka. Mislim da mi se ipak sviđa. —A sad ti se sviđa, ha? - promrsio je Ewan. Pomalo nesretno pogledao je suprugu. —  Ja sam ga samo mislio smaknuti i gotovo. Ionako neće dugo živjeti s onakvom ranom od tvoga bodeža. —Prebrza je to smrt — šmrcnula je nezadovoljno. — Ja mislim da bi morao malo patiti. Ewan se namrštio i Mairin je rezignirano uzdahnula. — No, dobro, neka bude po tvome. Ubijte ga brzo. Ali da ga niste zakopali na našoj zemlji. Možete njime nahraniti lešinare, je li tako? Ewan je stresao glavom, čudeći se nadi u njezinu glasu. Zagrlio ju je i stegnuo toliko čvrsto da je  jedva disala. —Možemo, curo. Nahranit ćemo njime zvijeri. Hoće li te dovoljno usrećiti spoznaja da će mu vrane iskopati i pojesti oči? Mairin se želudac okrenuo na taj prizor i ruka joj je poletjela prema ustima da potisne želju za povraćanjem. Pogledala je supruga, shvaćajući. — To si namjerno rekao. Nasmijao se pa pogledao braću. — Bacite ga van. Ja vodim Mairin u dvoranu. Mairin je pustila da je Ewan povede prema vratima, ali tada je zastala i okrenula se. — Caelene, očekujem da mi vratite nož.

172

39

Lairde! Lairde! Stiže kralj!

Ewan je pustio Mairininu ruku i požurio u dvoranu, gdje ga je čekao Owain, Mladić je očigledno pretrčao dug put, jer je sad stajao teško dišući, uspaničeno se osvrćući u potrazi za Ewanom. Kad ga  je konačno ugledao, pritrčao mu je i ponovio vijesti. vijes ti. — Uspori! — dreknuo je Ewan na njega. — Kreni ispočetka. Dokle je kralj stigao? Stiže li s vojskom? Prije nego što je Owain stigao odgovoriti, još je jedan Ewanov vojnik utrčao u dvoranu. — Lairde! McDonald je na vratima! Ewan je istrčao na dvorište, a Mairin za njim. Stigli su upravo kad je laird McDonald sjahao. Kroz otvorena vrata zidina Ewan je vidio da je dvorac okružen vojskom klana McDonald. — Ewane! — doviknuo mu je McDonald. — Moji momci kažu da se približava kralj! Tek nekoliko trenutaka poslije kroz McDonaldovu se vojsku stala probijati McLaurenova. Laird McLauren prešao je preko mosta i ujahao u dvorište, a njegovi vojnici pridružili su se McDonaldovima pred zidinama. — Ewane! — doviknuo mu je laird McLauren, prilazeći im. — Krenuo sam čim sam čuo. Ewan je zatečeno gledao druga dva lairda. Prizor njihovih dviju vojski tako spojenih bio je veličanstven. Nije im vidio kraja. jasn o da ste ovim o vim stali uz mene, men e, ali protiv kralja? Shvaćate li da ste s te sad odmetnici? — — Je li vam jasno rekao im je. Laird McLauren je frknuo nosom. — Pogriješio je, Ewane. Ako može jednome lairdu uzeti ženu, što je sljedeće? Posjed? Uz tebe sam, a moja ti je vojska na raspolaganju. Laird McDonald samo je kimnuo. Ewan je zahvalno stegnuo mišicu lairdu McLaurenu pa potom i lairdu McDonaldu. Zatim je podigao šaku i riknuo poziv u boj, koji su njegovi ratnici odmah prihvatili, a za njima i vojske dvaju lairda. U tren oka brda oko dvorca odjekivala su zvucima nadolazeće bitke. Ewan je pogledao Mairin i uhvatio je za ruke. — Želim da se ne odvajaš od Crispena i da ostanete na sigurnome, u dvorcu. Ne izlazite dok vas ne pozovem. Obećaj mi. Mairin je kimnula, preplašeno ga gledajući. Prignuo se i poljubio je. — Nemaj straha, Mairin. Pobjeda je naša. A sad pođi srediti tu porezotinu na ruci. Dodirnula mu je lice. — Znam da ćemo pobijediti. Okrenula se i dozvala Crispena, a potom strogo naredila svim ženama da povedu djecu i uđu u dvorac. — Dočekat ćemo kralja na granici moga posjeda —rekao je Ewan glasno. Naredio je ljudima da uzjašu i krenuo, a za njim i McDonald i McLauren. Ewanu je bilo mučno, ali držao se ponosno. Znao je da ne smije popustiti kruni, koliko god ga taj izbor doveo u neprilike. Život koji je odabrao za sebe, Mairin i njihovo dijete neće biti lagan. Njihovo će ime biti okaljano i iako će ga neki smatrati junakom, za većinu će biti odmetnik. Ako je nečasno boriti se za ženu koju voli, spreman je do kraja života trpjeti prezir sunarodnjaka.

173

Kad su stigli do granice posjeda, Ewan je s iznenađenjem shvatio da kraljeva povorka na vrhu brda broji tek nekoliko ljudi. Kralj je došao s pratnjom od svega desetak vojnika. Stajao je na vrhu brda, ni ne pokušavajući bez poziva ujahati na posjed klana McCabe. — Je li ovo kakva varka? — promrmljao je McLauren. — Gdje je ostatak vojske? Doći ovamo sam... pa to je ravno samoubojstvu. —Ostanite ovdje — odvratio je Ewan smrknuto. Glavom je pozvao braću, Cormaca i Gannona pa ih poveo do kralja, ali stao prije granice svojega posjeda. Kralj je izgledao umorno, kao da još uvijek nije posve ozdravio od boljke koja ga je mučila. Lice mu je bilo blijedo, obrazi upali, ramena umorno visjela. —Vaše Visočanstvo — pozdravio ga je Ewan pristojno. — Što vas dovodi na moju granicu? —Došao sam ispraviti nepravdu. I zahvaliti vam. Da je Ewan imao dane i noći da smisli što će mu kralj reći, ovoga se ne bi sjetio. Nakrivio je glavu, ali nije ništa odvratio, čekajući da kralj sam pojasni svoje riječi. —Vidim da me dočekala vaša vojska, ali i vojske lairda McDonalda i lairda McLaurena. Recite mi, lairde McCabe, da sam vam došao objaviti rat, biste li se borili protiv mene? —Bih — rekao je Ewan bez oklijevanja. Kralja ovo kao da je razveselilo. — I pristali biste naći se s druge strane zakona? Živjeti tako do kraja života? —Samo u slučaju poraza — ponosno je rekao Ewan. — A nisam namjeravao izgubiti. Kralj se promeškoljio u sedlu. — Volio bih upoznati svoju nećakinju, lairde McCabe. Ewan je samo netremice promatrao kralja, nimalo zbunjen tom naglom promjenom teme. — Moja supruga neće napustiti sigurnost mojih zidina. Kralj je prijazno kimnuo. — Zato se nadam da ćete mi dopustiti da uđem. O puno toga moramo razgovarati, a kao što sam već rekao, došao sam vam i zahvaliti. —Ovo je sigurno varka — mrmljao je Alaric. —Ući ćete sami — rekao je Ewan. — Vaši vojnici moraju ostati pred zidinama. Kralj je podigao obrvu. — Želite da poklonim toliko povjerenje čovjeku koji je maločas priznao da je spreman ubiti me u borbi? —Da sam želio vašu smrt, već biste bili mrtvi — rekao je Ewan mirno. Kralj David nekoliko ga je trenutaka promatrao bez riječi, a tada kratko kimnuo. — U redu. Sam ću ući u vaš dvorac. Moji će vo jnici ostati pred zidinama. Ewan se okrenuo i dao svojim ljudima znak da ostanu mirni i pričekaju, a sam se okrenuo i poveo kralja prema dvorcu. Alaric i Caelen jahali su svaki s po jedne strane kralju. Kako je i obećao, kad su stigli do mosta preko jezera, kralj David naložio je vojnicima da stanu. Iza njih ostala je i pratnja lairda McDonalda i lairda McLaurena, a samo su Ewanovi ljudi prešli most za njim i kraljem. —Lairde, da pošaljem nekoga po lady McCabe? — šapnuo mu je Cormac. Ewan je odmahnuo glavom. — Ne. Upravo obrnuto. Želim da odeš do gospodarice i pričekaš pred njezinim vratima dok je ne pozovem. Ne skidaj oka s nje dok ne shvatim što se zbiva. Cormac je kimnuo i otrčao. Povorka je ušla u dvoranu i Ewan je naložio da im donesu piva i hrane. Sjeli su za najdulji stol i kralj David neko je vrijeme samo u tišini pio pivo. Tada je pogledao Ewana preko čaše, zamišljeno grickajući usnicu. —Trebaju mi ljudi poput vas, Ewane. Imali ste razloga mrziti me, ali ipak ste mojemu stražaru povjerili da sumnjate kako me truju bliski savjetnici. Da me niste upozorili, danas ne bih bio živ i

174

sjedio ovdje s vama. Archibald se udružio s Cameronom protiv mene, bili ste u pravu. Polagano su me trovali malim dozama da bi izgledalo kao da sam umro od nekakve bolesti. Kralj je uzdahnuo i spustio čašu. — Želim se ispričati vama, ali pogotovo vašoj supruzi, za sve što ste pretrpjeli. Ako dopuštate, volio bih upoznati svoju nećakinju. Ewan je dugo netremice gledao kralja, ali u njegovim očima vidio je samo iskrenost. Pogledao je Caelena. — Idi po Mairin i doprati je u dvoranu da upozna strica. Dok su silazili, Mairin se grčevito držala za Caelenovu podlakticu. Rekla je Crispenu da ostane u sobi s Maddie, ali sad bi joj dobro došao još koji momak za oslonac. Na vrhu stuba Caelen je zastao, pa joj pružio njezin nož u kožnatim koricama koje je izradio da ga može privezati oko struka. — Rekla si da ga želiš natrag — rekao je gotovo šaljivo. Mairin ga je prihvatila i odmah pričvrstila za haljinu. — Hvala ti, Caelene. I hvala što si mi ga uopće dao. Vrlo mudro od tebe. Caelen se osmjehnuo i ohrabrio je stiskom ruke. - Glavu gore. Opaka cura poput tebe ne obara glavu ni pred kime. Sišli su i ušli u dvoranu, a na drugome kraju Ewan i kralj ustali su pozdraviti gospodaricu dvorca. Mairin su koljena zaklecala od panike koja ju je prožela. Nije ju bilo strah kralja, jer vidjela  je da Ewan mirno stoji pokraj njega. Znala je da ne bi dopustio da joj da  joj se išta dogodi. Panika ju je uhvatila jer je shvatila da će konačno upoznati pripadnika svoje obitelji. Svoju krv. Svoga strica... koji je usput i škotski kralj. Caelen ju je doveo pred kralja, pa je pustio i odmaknuo se unatrag. Usprkos onim njegovim riječima da ne smije oboriti glavu ni pred kime, Mairin se sjetila da stoji pred kraljem i da mu duguje poštovanje. Kleknula je što je skladnije mogla, moleći se u sebi da ne izgubi ravnotežu i prostre se pred njim. Čekala je da joj kralj dopusti da se uspravi, ali na njezino veliko iznenađenje, spustio se do nje i uhvatio je za ruke. Pridigao ju  je i pogledala ga je u oči. Tek se tada iznenadila, jer u očima nalik na njezine ugledala je suze ganuća. Kralj je izgledao iscrpljeno. Bio je blijed, ispijen, kao da se dugo borio protiv bolesti i tek je nedavno pobijedio. Duboke bore bile su mu urezane u čelo i oko očiju. Čvrsto je držao njezine ruke, nježno ih obuhvaćajući svojima. — Da sam imalo sumnjao, sada bih povjerovao — rekao je ganutljivo. — Izgledaš kao moja majka, pokoj joj duši. —Doista? — šapnula je Mairin. —Da. Tvoja je baka bila prelijepa žena dobra duha, predana služenju najslabijima. Mairin je progutala knedlu, preplavljena osjećajima. Nakon godina skrivanja, toliko dugo života u strahu, dobila je priznanje očeve obitelji. Ewan joj je prišao i obgrlio je oko struka. Kralj je nevoljko pustio Mairinine ruke i pogledao Ewana. —Dobro ste postupili, Ewane. I sama pomisao na Mairin u rukama Duncana Camerona... — glas mu je zapeo i nakašljao se. — Sve ću učiniti da ispravim zlo koje vam je naneseno. Javno ću dati svoj blagoslov vašem braku i što prije vam poslati Mairinin miraz s Neamh Alainna, uz oružanu pratnju. Mairin je iznenađeno uzdahnula. — Mislila sam da se Duncan Cameron dočepao moga miraza. Kralj je odmahnuo glavom. — Archibald mu ga je dodijelio, ali nije znao gdje je skriven. Samo ja to znam, jer meni je kralj Aleksandar povjerio imetak koji je imalo naslijediti prvorođeno dijete njegove kćeri. Otkako je Aleksandar donio tu odluku i izdvojio miraz za Mairin, pod ključem je na Neamh Alainnu. —Ewane, pa to je predivno! — uskliknula je Mairin i veselo poskočila.

175

Tada se obratila stricu, zabrinuta njegovim bljedilom i vidnom slabošću. — Bila bi nam čast kada biste ostali kod nas dok vam se zdravlje ne povrati. Kralj je iznenađeno pogledao Mairin, pa potražio pogledom Ewanovu potvrdu. Ewan je samo slegnuo ramenima. — Davno sam shvatio koliko je besmisleno suprotstavljati se mojoj supruzi. Uostalom, u pravu je. Sve dok ste ovako slabi, život vam je u opasnosti. Trebat će vam neko vrijeme da razotkrijete sve štakore koji su se slizali s Archibaldom. Uistinu bismo bili počašćeni kad biste neko vrijeme ostali kod nas. Kralj David široko se osmjehnuo. — U tom ću slučaju rado prihvatiti vaše gostoprimstvo. Kralj David ostao je u dvorcu McCabe dva tjedna, dok nije stigao Mairinin miraz. Nakon nesigurna početka, njezin suprug i kralj sprijateljili su se. Svake su večeri odlazili u lov s Ewanovom braćom, po povratku satima sjedili u dvorani i uz pivo se prepirali tko je najviše ulovio. Uz Gertienu se kuhinju kraljevo zdravlje brzo popravilo, a Mairin ga  je natjerala natj erala i da se odmori. Kad je otišao s vojnicima koji su im donijeli Mairinin miraz, bilo joj je žao što je tako kratko ostao. Te večeri, nakon što je Ewan vodio ljubav s njome, Mairin se nasmijala sjetivši se kako mu je onomad rekla da je nevješt ljubavnik. —Što te toliko zabavlja, ženo? Nije pošteno smijati se muškarcu koji se upravo ovako potrudio. Nasmiješila se i privinula uz njega. Kao i uvijek, odmah ju je obgrlio i zaštitnički spustio ruke na njezin zaobljeni trbuščić. —Sjetila sam se prve ocjene koju sam dala tvojoj ljubavnoj vještini. Pogrešne, dakako. —A kakve druge nego pogrešne? — nadureno je rekao. Opet se nasmijala pa zadovoljno uzdahnula. — Divna li dana, Ewane. Naš je klan spašen. Možemo nahraniti ljude, odjenuti djecu, naoružati ratnike i dati im sve što im treba. —Uistinu divan dan, curo moja — rekao je i poljubio je. Ljubio ju je dok nije ostala bez daha, a potom je pogledao toliko nježno da joj je srce zatreperilo. — Ljepši je bio samo onaj dan kad si stupila na zemlju klana McCabe.

SVRŠETAK Harley Quinn

176