2
"Tko od vas, kad hoć e sagraditi kulu, najprije nek sjedne kako bi prorač unao unao trošak - ima li je č ime ime dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovršiti, poč eli eli rugati svi koji ga vide: Ovaj je č ovjek poč eo eo graditi, a nije mogao dovršiti". (Luka 14:28-29)
2
2
"Tko od vas, kad hoć e sagraditi kulu, najprije nek sjedne kako bi prorač unao unao trošak - ima li je č ime ime dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovršiti, poč eli eli rugati svi koji ga vide: Ovaj je č ovjek poč eo eo graditi, a nije mogao dovršiti". (Luka 14:28-29)
2
3
Uvod "Projektiranje hidrogeoloških istraživanja" je kolegij koji se predaje u četvrtom semestru diplomskog studija GEOLOŠKOG INŽENJERSTVA na Rudarsko-geološkonaftnom fakultetu Sveu čilišta u Zagrebu. Cilj je predmeta da uvede studente u jednu tipi čnu inženjersku djelatnost - projektiranje. Naime, do prije dvadesetak godina su se geološka istraživanja, koja se provode s ciljem eksploatacije mineralnih i energetskih sirovina, zaštite okoliša, građenja podzemnih i nadzemnih objekata i sl., smatrala tzv. «primijenjenom geologijom». Stručnjaci koji su se time bavili prvenstveno su temeljili svoj rad znanju prirodoslovnih predmeta koje su stekli tijekom studija, no nužno su morali koristiti i “tehnčku” oprema i “tehni čke” metode interprertacije. Ta znanja uglavnom su stjecali dodatnim obrazovanjem i iskustvom tijekom rada s «pravim» inženjerima rudarstva, građevinarstva i dr. No kako su «inženjerske» intervencije u geloški okoliš, zbog sve složenijih tehnika eksploatacje mineralnih sirovina (npr. sve dublje bušotine za eksploataciju nafte i/ili plina, pdomorska eksploatacija ruda) i sve ve ćih podzemnih i nadzemnih građevinskih zahvati (npr. tunel ispod La Manša i hidroelektrana Brana tri kanjona (eng. Kini), uloga inženjera geloga postajala je sve zna čajnija, pa se je Three Gorges Dam ) u Kini), sredinom osamdesetih godina pojavila potreba za novom tehni čkom disciplinom – geološkim
inženjerstvom. Prvu službenu definiciju geološkog inženjerstva dala je ameri čka institucija ABET (Accreditation Board for Engineering and Technology) 1987. godine. Prema toj definiciji geološko inženjerstvo obuhva ća, ali nije ograni čeno na: a) istraživanja za eksploataciju mineralnih ležišta i ležišta goriva; b) geomehaniku; c) planiranje zahvata u okoliš i/ili istraživanje prorodnih opasnosti (hazarda); d) hidrogeologiju. Dalje, prema ABET-u, geološki inženjer u rudarstvu, odnosno proizvodnji metala, nemetala i fosilnih goriva radi na istraživanju, pronalaženju, otkrivanju tih sirovina i/ili sudjeluje u usmjeravanju proizvodnih aktivnosti. Geološki inženjer uključen u graditeljstvo i s njim povezane aktivnosti istražuje, bilježi, testira, opaža i vrednuje prirodne materijale i uvjete s ciljem planiranja, projektiranja i izgradnje nadzemnih i podzemnih gra đevina.
3
4
U planiranju korištenja okoliša i ublažavanju negativnih posljedica geoloških procesa, geološki inženjer istražuje i procjenjuje razinu rizika od prirodnih opasnosti (hazarda), ocjenjuje utjecaj okoliša na inženjerske aktivnosti (gra đenje), istražuje i procjenjuje zalihe podzemnih voda, istražuje i ocjenjuje lokacije za odlagališta otpada i uklju čuje te rezultate u projektiranje objekata i sanaciju okoliša. Tako geološko inženjerstvo premoš ćuje jaz između graditeljstva, rudarstva i geologije. Geološko inženjerstvo koristi specijalisti čke geološke discipline koje se odnosi na geološke materijale, koristi geološke tehnike i razmišljanja, kao i znanja o geološkim procesima s ciljem definiranja uvjeta na pojedinoj lokaciji i/ili predvi đanja budućih uvjeta ili procesa. Geološki inženjer povezuje geološke informacije s broj čano izraženim fizičko-mehaničkim značajkama stijena i tla, hidrogeološkim parametrima, hidrometeorološkim i hidrološkim podacima, seizmološkim podacima i dr., te u interpretaciji koristi matemati čki opis fizičkih pojava i procesa. Rezultate prora čuna često povezuje sa socijalnim, politi čkim i gospodarskim okruženjem, te sve to unosi u projekte nadzemnih i podzemnih gra đevina, projekte eksploatacije mineralnih sirovina u najširem smislu tog pojma, te projekte zaštite okoliša i dr. Da bi mogao odgovoriti tim vrlo složenim i odgovornim zadacima geološki inženjer mora dobiti obrazovanje koje se bitno razlikuje od klasi čnog geološkog obrazovanja i predstavlja zapravo posebni obrazovni profil. Zbog toga je u SAD-u 1991. godine bio organizirano studij geološkog inženjerstva na 17 sveu čilišta*. Na nekima od tih sveu čilišta postoji i paralelan studij geologije, odnosno studiji rudartstva i/ili gra đevinarstva. Treba re či da ima i sveu čilišta gdje se studira geologija ali ne i geološko inženjerstvo. Prema Accreditation Board for Engineering and Technology (ABET) temelj studiju geološkog inženjerstva čini geologija (uključujući petrologiju) zajedno s kemijom i fizikom te primijenjenom matematikom. Na taj temelj nadogra đuju se tzv op će inženjerske mehanike (statika, dinamika, čvrstoča), te specijalističke inženjerske mehanike s naglaskom na svojstva prirodnih materijala (mehanika stijena, mehanika tla, mehanika fluida itd.). U završnim godinama studija u če se ponovno geološki predmeti kao što su inženjerska geologija, hidrogeologija, seizmotektonika, geokemija tehni čka petrografija i dr., te istraživa čke metode i postupci, kao što su primijenjena geofizika, bušenje i GIS tehnologije itd. Kako se od geološkog inženjera o čekuje da bude osposobljen za upravljanje i gospodarenje prirodnim resursima, znači za neku vrstu mena đerstva, tijekom studija mora dobiti i osnovna znanja o načelima usmene i pismene komunikacije, ekonomiji i organizaciji poduze ća i sociologiji. Slijedeći ove trendove i na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveu čilišta u Zagrebu, sredinom devedesetih godina prošlog stolje ća uveden je studijski smjer 4
5
GEOLOŠKO INŽENJERSTVO. Spada u podru č je tehničkih znanosti i znanstveno polje
rudarstvo, nafta i geološko inženjerstvo . Stodij je koncipiran uglavnom prema gore navedenim preporukama ABET-a, a predmet “Projektiranje hidrogeoloških istraživanja” trebao bi, kao završni dio nastavnog programa, budu ćim magistrima inženjerima geologije dati znanja koja će im olakšati rad interdisciplinarnim znanstvenim/stručnim timovima u kojima će rješavati probleme iz polja geološkog inženjerstva. Stoga će u okviru pedmeta, uz definiciju projekta i projektiranja kao posebna
vrsta projekta, biti detaljnije su razra đeni znanstveni i kvalifikacijkski projekti, s naglaskom na diplomski rad - prvi projekt s kojim se studenti susre ću. Kako je gotovo neizostavna faza
projektiranja usmena prezentacija projekta, o čijoj uspješnosti velikim dijelom ovisi ocjena samog projekta, izneseni su neki temeljni principi verbalne komunikacije. S obzirom da je na svakom hidrogeološkom istraživa čkom projektu u pravilu angažiran ve ći broj ljudi koji se koriste različitom terenskom i/ili laboratorijskom opremom i pri tome troše zna čajna financijska sredstva, nihov je rad nužno koordinirati. Stoga su u posebnom poglavlju izneseni neki temeljni principi vođ enja projekata i upravljanja projektima (project management) . U drugom dijelu prikazani neki dugoro čni projekti koji se izvode (ili će se izvoditi) u Republici Hrvatskoj, koji su povezani s hidrogeologoijom i u čijoj će realizaciji budući hidrogeolozi vjerojatno sudjelovati. Tako su detaljno prikazani Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske, Strategija upravljanja vodama, Prostorno planerski projekti i Studije o utjecaju na okoliš. U trećem dijelu udžbenika definirana su i opisana preliminarna, regionalna, detaljna i specijalna hidrogeološka istraživanja . Detaljnije su opisan pojedina specifi čna hidrogeološka istraživanja i istraživa čke metode kao što su primjerice pokusno crpljenje, trasiranje, monitoring i sl. Pri tome se pošlo od predpostavke da su studenti odslušali, a vjerojatno i položili predmete kao što su primjerice Geofizič ka istraživanja, Hidrogeologija I, Dinamika podzemnih voda, Hidrologija, Hidrogeologija II i Zaštita podzemnih voda , te da imaju dovoljno znanja za aktivno pra čenje predavanja i razumijevanje iznesenog gradiva. * University of Alaska-Fairbanks, University of Arizona, Colorado School of Mines, Univrsity of Idaho, Michigan Technological University, University of Minnesota, University of Mississipi, University of Missouri-Rolla, Montana College of Mineral Science & Technology, Univesity of Nevada-Reno, New Mexico Instituite of Mining & Technology, New Mexico State University, University of North Dakota, Princeton University, South Dakota School of Mines & Tecnology, University of Utah, Washington State University.
5
6
I.PROJEKTI I PROJEKTIRANJE
6
7
1. Definicija projekta i projektiranja Riječ projekt potječe od latinske riječi proiectum što izvorno znači unaprijed bač eno, zasnovano. Suvremeni pojam projekt mnogo je širi, pa tako zna či: - razrađen način izrade čega ( zgrade, ceste, stroja, ure đ aja, istraživanja); - pripremni tekst, nacrt kakvog dokumenta ( zakon, pravilnik, statut ); - ono što se izrađuje po planu s vlastitim rokom, opsegom, opisom, sadržajem i organizacijom rada ( znanstveni, kazališni ) (Izvor: Rječ nik hrvatskog jezika, V. Ani ć , 1991 ) - svaki zaokružen, cjelovit i složen pothvat čija se obilježja i cilj mogu definirati, a mora se ostvariti u odre đenom vremenu te zahtjeva koordinirane napore nekoliko ili većeg broja ljudi, službi, poduze ća i sl. (Izvor: Rječ nik stranih riječ i, V. Anić & I. Goldstein ,1999) - nešto o čemu se razmišlja, što se izmišlja ili planira, plan, shema; - veliki pothvat (koji angažira mnogo novaca i ljudi); - posebni zadatak istraživanja u znanosti; - posebni zadatak za studente; - opis pojedinog studija; - veći znanstveni rad. (Izvor: Webster's Third New International Dictionary ) - svaka djelovna zamisao, odluka (u širem smislu !); - nacrt, skica, prijedlog za rad, postupak, znanstveno, književno ili umjetni čko djelo, zakonski tekst i sl. (Izvor: Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1969 )
Projektiranje je pojam izveden iz rije či projekt a znači: - djelatnost na izra đivanju projekata; - stručni nastavni predmet na nekim visokim školama i fakultetima.
7
8
(Izvor: Rječ nik hrvatskog jezika, V. Ani ć , 1991 )
Projektirati znači razmišljati i izmišljati. Za taj radni proces potrebno je imati prikladne informacije i znanje, te maksimalno koristiti razum i logiku 1. Zato se ne može govoriti o projektiranju kao predmetu koji se može nau čiti sam za sebe ( Miletić , 1994 ). Dobro projektirati znači optimalno koristiti sve ste čeno iskustvo i znanje za postizanje bilo kojeg cilja u životu, u struci, u društvu. To je kontinuirani proces koji je sastavni dio života svakog pojedinca.
Projektiranje u filozofskom2 smislu opisuje na čin razmišljanja, pristupa problemima i način rješavanja problema. Može se re ći da je projektiranje specifi čan način urednog i sređenog razmišljanja. Svaki projekt treba odgovoriti na pet klju čnih pitanja:
ŠTO ?, ZAŠTO ?, KAKO ?, KOLIKO ?, KADA ? Za projektiranje je bitno po četi od jasno definiranog cilja, te pri tome definirati: * što se želi posti ći; * u kojim okolnostima se to želi posti ći; * što treba znati da bi se postigao zadani cilj; * što treba na činiti da bi se to saznalo; * kako to na činiti, s kojim stručnim kadrom, u kojem vremenu i uz koja financijska sredsta.
__________________ 1
Logika - znanost koja istražuje principe i postupke toč nog i pouzdanog zaključ ivanja)
2
Filozofija - razumno istraživanje istine i principa postojanja ili ponašanja; sustav ili filozofska doktrina; sustav principa za postupanje u praktič nim događ ajima
8
9
2. Vrste projekata Projekte je mogu će razlikovati prema pristupu i podru č ju. Prema pristupu projekti mogu biti: znanstveni; stru čni; tehnički; umjetnički; sportski i dr. Prema stručno-znanstvenom ili umjetni čkom područ ju projekti mogu biti vrlo razli čiti, pa se razlikuju primjerice gra đevinski, strojarski, rudarski, geološki, šumarski, medicinski, zakonski, politi čki, vojni, kazališni, književni, filmski itd. Posebnu skupinu čine znanstveni i kvalifikacijski projekti.
2.1. Znanstveni projekti i kvalifikacijski projekti Hidrogeološka kao i ostale geološka istraživanja mogu se smatrati velikim dijelom znanstvenim istraživanjima, a njihova realizacija znanstvenim projektima. Na pitanje što je znanost postoji više odgovora. Tako jedna od definicija kaže da je
"znanost saznanje o činjenicama, pojavama, zakonima i njihovim vjerojatnim uzrocima, a stečeno je i provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim eksperimentom i pravilnim razmišljanjem" (Izvor: Webster's Third New International Dictionary). Nadalje "znanost je ukupnost sre đenih i uopćenih znanja do kojih se dolazi
otkrivanjem i promišljanjem činjenica i pojava u pojedinim dijelovima čovjekova poznavanja prirode i društva utvr đivanjem zakonitosti po kojima postoje" (Anić, V., 1991.-Rječnik hrvatskog jezika). Prema
definiciji
iz
Enciklopedije
Leksikografskog
zavoda
"znanost
je
sistematizirana i argumentirana suma znanja u odre đenom vremenskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom odre đenih objektivnih metoda". Nešto proširena, ali i potpunija definicija kaže da je "znanost sistematizirana i
argumentirana suma znanja u odre đenom vremenskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom odre đenih objektivnih metoda istraživanja kako bi se spoznali zakoni zbivanja u prirodi te da se omogu ći predviđanje budućih događaja i postigne maksimalna djelotvornost čovječanstva" (Kniewald, J., 1993. - Metodika znanstvenog rada). 9
10
Znanstveni projekt je pak zaokružena znanstvena cjelina, koja ima jedinstveni cilj istraživanja, zajedničke ideje i metodološki pristup. Takav projekt, kad dobije nov čanu potporu i počne njegova realizacija, pridonosi organiziranom znanstvenom radu u znanstvenim institucijama (u našim prilikama Institut za geološka istraživanja, RGN fakultet i PM fakultet), stimulira istraživačke napore i razvija nove ideje, poti če u činkovitije korištenje kadrova i opreme. Izrada znanstvenog projekta zahtjeva potpuno poznavanje plana i programa istraživanja s kojima mora biti prethodno upoznat naru čitelj istraživanja. Kako inicijativu za izradu nekog znanstvenog projekta u pravilu pokre će znanstvena institucija, skupina znanstvenika ili znanstvenik pojedinac, potencijalni izra đivači projekta moraju potencijalnom naručitelju dati odgovarajući prijedlog.
2.1.1. Izrada prijedloga znanstvenog projekta Izrada prijedloga znanstvenog projekta uglavnom je standardizirana, bez obzira da li se on podnosi Ministarstvu znanosti i tehnologije, nekom doma ćem ili inozemnom znanstvenom fondu ili nekom gospodarskom subjektu. Tako svaki prijedlog znanstvenog projekta u pravilu sadrži: 1. Naslov projekta (Project title), koji mora biti kratak i informativan (najviše do 60 slovnih mjesta); 2. Ime i prezime glavnog i odgovornog istraživa ča (Principal investigator ); 3. Naziv i adresu institucije u kojoj će se realizirati projekt ( Institution address ). 4. Sažetak projekta (Project summary ) kojim s daje kratak opis projekta na najviše jednoj stranici, a treba biti pisan terminologijom razumljivom obrazovanoj osobi. 5. Opis projekta (Project description) bitan je i najvažniji dio prijedloga. Mora odgovoriti na pitanja ŠTO?, ZAŠTO?, KAKO?, TKO? GDJE? i KADA? Sastoji se od temeljnih izvornih postavki o naravi i zna čenju znanstvenog problema, te prikaza hipoteze, poznastih činjenica i metodologije istraživanja. I opis projekta mora biti sažet-u pravilu do 15 stranica teksta (ukoliko se druk čije ne traži u eventualnim uputstvima za pripremu prijedloga projekta). 6. Pregled dokumentacije o prethodnim projektima ( Documentation of previous grants) sadrži popis prethodnih projekata na kojima je radio istraživa čki tim u zadnjih 5 godina. Navodi se broj projekata, naslovi projekata, sažetak neobjavljenih rezultata i izvori i način financiranja, a sve skupa treba biti sažeto na dvije stranice teksta. Uz to posebno se daje popis publiciranih radova proizašlih iz tih projekata, kao i veza s projektom koji se predlaže.
10
11
7. Biografiju glavnog istraživa ča (Curriculum vitae) koja sadrži glavnu i za čajnu profesuinalnu angažiranost, popis glavnih objavljenih radova i popis svih publikacija u posljednjih pet godina. 8. Popis drugih članova istraživačkog tima ( Research team ) može biti samo popis imena sa znanstvenim zvanjima, odnosno stru čnom kvalifikacijom, no u nekim slučajevima se traži i stru čni životopis svakog pojedinca s popisom objavljenih radova kroz posljednjih pet godina. 9. Financiranje ( Budget ) sadrži kumulativan prikaz troškova za čitavo predviđeno vrijeme rada na projektu, te posebno troškove za svaku godinu /fazu rada na projektu. Svaki prijedlog znanstvenog projekta podliježe ocjeni (Project review). Uglavnom svaki financijer ima vlastitu metodologiju ocjenjivanja predloženog projekta, ali se kod svih ocjenjuje cilj i primjenljivost rezultata istraživanja i kvalificiranost vode ćeg istraživača.
2.2. Kvalifikacijski projekti Posebni oblik znanstvenih i stru čnih projekata su tzv. kvalifikacijski radovi. To su radovi na temelju kojih se stje če stručni, znanstveni i/ili akademski status, a razlikuju se diplomski rad, magistarski rad i doktorski rad (doktorska disertacija).
2.2.1. Diplomski rad Diplomski rad je obi čno stručni rad i u pravilu nema karakter znanstvenog rada, no ponekad postoje iznimke pa diplomski rad može biti i pravo znanstveno djelo. Na prirodoslovnim i tehničkim fakultetima, pa tako i na RGN fakultetu izrada diplomskog rada i obrana diplomskog rada na diplomskom ispitu pred komisijom obavezni je sastavni dio studija. Ovisno o tome kako je to propisano na pojedinom fakultetu, teme diplomskih radova mogu biti unaprijed objavljene, pa se kandidati za njih prijavljuju, a prednost ima onaj tko se prvi prijavi, ili se pak tema dogovara s pojedinim nastavnikom-budu ćim mentorom. U svakom slučaju student-potencijalni diplomand-pismenom zamolbom preko studentske referade traži dodjelu predložene teme diplomskog rada. Zamolbu razmatra Odbor za
diplomske ispite koji o svojoj pozitivnoj odluci izdaje pismeno rješenje u kojem navodi naslov odobrene teme i imenuje voditelja rada. Nakon što je diplomandu na ovaj ili onaj na čin dodijeljena tema diplomskog rada, on treba najprije proučiti svu dostupnu literaturu koja se odnosi na odobrenu temu, te nakon toga, u dogovoru s mentorom, pristupiti terenskom, laboratorijskom i/ili kabinetskom dijelu rada. 11
12
Tijekom te, druge faze rada diplomand na temelju znanja ste čenog tijekom studija, informacija iz proučene literature, te uputa mentora dijelom ili potpuno samostalno obavlja određena istraživanja (kartira, prikuplja uzorke, determinira jezgru iz bušotina, opaža promjene razina podzemne vode, mjeri izdašnost izvora, u laboratoriju ispituje vodopropusnost i radi granulometrijske analize, intetpretira rezultate geofizi čkih snimanja, pokusnih crpljenja, i hidrometrijskih mjerenja i/ili hidrokemijskih analiza, izrađuje različite karte i dijagrame, izvodi proračune, statističke obrade, radi na matemati čkom modeliranju i sl.). Uz to vodi radne bilješke o onom što radi i eventualno snima fotografije koje će unijeti u diplomski rad. Nakon što je obavljen predvi đeni istraživački dio posla i postignuti zadovoljavaju ći rezultati prelazi se na pisanje diplomskog rada. Diplomski rad treba pisati pisa ćim strojem ili računalom na papiru formata A4 s dvostrukim proredom. Na prvoj stranici treba na vrhu ispisati naziv fakulteta, u sredini DIPLOMSKI RAD, na dno stranice s lijeve strane mjesto, mjesec i godinu, a s desne strane ime, prezime i matični broj diplomanda. Zatim slijedi na posebnim stranicama: - naslov diplomskog rada; (npr: HIDROGEOLOŠKE PRILIKE NA CRPILIŠTU LIVADA ) - gdje je rad izra đen i ime voditeljlja (npr. Rad izrađen u Zvodu za geologiju i geološko inženjerstvo, voditelj prof. dr. sc. Kosta Urumovi ć) -
zahvala (nije nužna)
pa dalje: - sadržaj s popisom priloga - naslov prvog poglavlja (obi čno UVOD) i tekst prvog poglavlja - tekst ostalih poglavlja. Naslov, odnosno po četak svakog novog poglavlja piše se na novoj stranici. Diplomski rad se u pravilu sastoji od slijede ćih poglavlja:
1.Uvod 2. Pregled ranijih istraživanja 3. Teorijski (Opći) dio; 4. Eksperimentalni dio (Metode rada) 5. Rezultati istraživanja 6. Rasprava (Diskusija rezultata);
12
13
7. Zaključak (Zaključci i preporuke) 8. Literatura (Popis literature) U Uvodu diplomskog rada daje se ukratko (do jedne stranice) prikaz teme i cilj rada, definira se područ je istraživanjak, iznose se pojedine faze rada i ističe se dio rada koji je diplomand sam obavio U Pregledu ranijih istraživanja iznose se kronološkim redom imena autora koji su ranije radili na dotičnom terenu i/ili problematici koja je tema diplomskog rada, i vrlo sažeto (do nekoliko rečenica), najbitniji rezultati njihovih istraživanja . U Teorijskom dijelu (Općem dijelu) iznose se do sada poznate spoznaje o područ ju/problemu koji je tema diplomskog rada. Kako je diplomski rad dio obrazovnog procesa studenta, u ovom poglavlju može se dati opširniji teorijski pristup problemu, tako što se mogu preuzeti neke relativno dobro poznate činjenice i prikazi iz udžbenika, atlasa, monografija i sl. koji ne bi ušli u stru čni elaborat koji obrađuje sličnu temu. Pri tome je bitno da su svi preuzeti dijelovi teksta, karte, dijagrami ili drugi podaci popra čeni točnom bibliografskom referencom. Teorijski dio može se podijeliti u poglavlja ili podpoglavlja (primjerice 3.1. Zemljopisne znač ajke , 3.1.1. Reljef, 3.1.2. Klima ........ 3.2. Geološka gra đ a područ ja , 3.2.1. Litologoija, 3.2.2. Tektonika ........itd ). Teorijski dio smije prelaziti 1/3 veličine diplomsklog rada. U poglavlju Eksperimentalni dio (Metode rada, Istraživanja ili sl.) iznosi se što je diplomand radio i detaljno se opisuju metode kojima se je koristio odnosno što je preuzeo od drugih sudionika na zadatku, a relevantno je za diplomski rad. I ovaj dio može se podijeliti u više poglavlja i podpoglavlja (prmjerice 4.1. Terenska istraživanja , 4.1.1. Hidrogeološko kartiranje, 4.1.2. Geoelektrič no profiliranje, 4.1.3. Pokusno crpljenje.....4.2. Interpretacija 4.2.1. Hidrogeološka funkcija pojedinih litoloških č lanova,
4.2.2. Prora č un
hidrogeoloških patrametara itd), a po broju stranica čini najveći dio rada.
Rezultati predstavljaju najbitnije poglavlje diplomskog rada. U tom poglavlju iznose se samo glavni i reprezentativni rezultati a ne svi do kojih se tijekom istraživanja došlo. Tako primjerice treba dati rezultate statisti čke obrade podataka dobivenih mjerenjima, ali ne i sve rezultate mjerenja. Ako se radi o numeri čkim vrijednostima svi rezultati navode se u tablicama koje se mogu dati u prilogu. Rezultati se često prikazuju grafički (karte, profili stupovi, nivogrami, hidrogrami i sl), a u tekstu se iznosi samo najnužnija objašnjenja. Rezultati istraživanja trebaju biti prikazani na na čin da ih može netko drugi (naravno stru čna osoba) reinterpretirati. U pravilu se u ovom poglavlju ne daje komentar autora, ve ć se on ostavlja za Raspravu 13
14
Rasprava je poglavlje o zna čenju rezultata istraživanja. Prije pisanja tog poglavlja autor treba temeljito promisliti o vlastitim, ali i tu đim rezultatima, te procijeniti njihovu vrijednost i značenje. U ovom se poglavlju ne smiju ponavljati rezultati i pojedina čni zaključci. Zaključke treba sintetizirati, a od rezultata istaknuti samo one koji eventualno ukazuju na nove smjerove istraživanja. U ovom poglavlju mogu se formulirati hipoteze, može se i spekulirati, ali treba jasno istaknuti gdje spekulacija po činje, a gdje prestaje i što kao nepobitno proizlazi iz obavljenog rada.
Zaključak (ili Zaključci ako ih ima više) poglavlje je u kojem se iznose najvažniji rezultati vlastitog istraživanja, odnosno daju se naznake unapre đenja spoznaja o predmetu istraživanja, te se eventualno upu ćuje na potrebu nastavka istraživanja. Zbog preglednosti dobro je zaključke pisati u numeriranim odsje čcima. Trebaju biti sažeti, jasni i jednozna čni i ne bi smjeli biti naspisani na više od dvije stranice. U posljednjem poglavlju Literatura ili Popis literature navode se sve bibliografske reference koje su citirane u tekstu diplomskog rada. U tekstu diplomskog rada preporu ča se citate upisivati po tzv. harvardskom sustavu, što zna či da se unutar zagrada piše samo prezime autora bez inicijala, i godina objavljivanja rada (primjerice (Leentvaar, 1995) , (Herenda, 1993) ili .... kako je utvrdio Urumović (1971)). Ako se citira rad koji su napisala dva autora, pišu se prezimena oba (primjerice (Šare i Miletić , 1978 )), a ako ima više od dva autora navodi se prvi i suradnici (primjerice (Urumović i sur. 1978)). U poglavlju Literatura navode se prezimena i inicijali svih autora, zatim godina objavljivanja, naslov rada, skra ćeni naslov časopisa,
volumen, broj, stranice od do i mjesto izlaženja časopisa. Radovi se navode
abecednim redom prema prvom slovu prezimena prvog autora.Gornji radovi bi se prema tome citirali na slijedeći način: 1. Herenda, J. (1993): Utjecaj odlagališta otpada na podzemne vode , Gospodarstvo i okoliš, br.2, str. 92-95, Zagreb. 2. Leentvaar, J. (1995 ): The need for the human factor in integrated water management , Europ. Water Poll. Contr., vol. 7, br. 3, str. 30-35, Amsterdam. 3. Šare, J. i Miletić , P. (1978): Neki aspekti korištenja, istraživanja i zaštite podzemnih voda u Zagrebu , Zbornik ref., Simp. o istraž. eksploat. i gospod. podzemnih voda, str. 71C79C, Zagreb. 4. Urumović , K.(1971): O kvartarnom vodonosnom kompleksu na podru č ju Varaždina, Geol. vjesnik, br. 24, str. 183-191, Zagreb.
14
15
5. Urumović , K., Magdalenić , A. i Šarin, A.(1978): Hidrogeološka istraživanja u SR Hrvatskoj i primjena informatike , Zbornik radova, 5. Jugosl. simp. o hidrogeol i inž. geol., str 79-84, Beograd. Nakon što je diplomski rad napisan i pregledan od strane voditelja treba ga uvezati u tvrdi uvez. Pri uvezu se na po četku (prije naslovne stranice diplomskog rada) uvezuje rješenje o dodjeli teme i imenovanju voditelja. Na prednjoj stranici tvrdih koricama na vrhu se upisuje naziv fakulteta, u sredini DIPLOMSKI RAD, a na dno s lijeve strane mjesto, mjesec i godinu, a s desne strane ime, prezime i mati čni broj diplomanda. Iznad natpisa DIPLOMSKI RAD moguće je, ali nije nužno, upisati i naslov diplomskog rada, naravno ukoliko nije preduga čak.
2.2.2. Magistarski rad Magistarski rad ima znanstveni karakter i ima oblik znanstvene rasprave. Piše se po završetku poslijediplomskog studija i njegova pozitivna ocjena i javna obrana uvjet su za stjecanje titule magistra znanosti. Magistarski rad se tako đer piše pod voditeljstvom imenovanog voditelja - mentora, koji je dijelom odgovoran za sadržaj i oblik rada. Po sadržaju magistarski rad je sli čan diplomskom radu, ali je težište na onome što je novo (tzv. "znanstveni doprinos") i što je rezultat samostalnog rada magistranda. Magistarski rad obi čno sadrži 70 do 150 stranica teksta i odgovaraju će priloge. Obično se nakon javne obrane u sažetom obliku publicira u znanstvenom časopisu.
2.2.3. Doktorska disertacija Doktorska disertacija je samostalno znanstveno djelo koje je stru čnjak izradio na temelju poznavanja struke i vlastitog istraživanja nekog problema koji prije toga nije riješen. Radi se u sklopu doktorskog studija ili izvan doktorskog studija uz uvjet da doktorand ve ć ima stečenu titulu magistra znanosti. Pozitivno ocijenjena i javno obranjena doktorska disertacija uvjet je za stjecanje titule doktora znanosti. Opseg disertacije kre će se između 100 i 300 stranica teksta s odgovaraju ćim prilozima. U pravilu se nakon obrane publicira u znanstvenim časopisima
(obično kao više članaka), a u nekim slu čajevima se objavljuje i kao posebna
monografija.
15
16
3. Faze projektiranja Realizacija svakog projekta može se podijeliti u nekoliko faza. U tehni čkim znanostima uobičajena je podjela na:
1. Projektni zadatak 2. Studija mogu ćnosti/izvedivosti (feasibility study) 3. Idejno rješenje 4. Idejni projekt 5. Glavni projekt 6. Izvedbeni projekt Svakoj fazi projektiranja prethodi Natječajna dokumentacija.
3.1. Projektni zadatak Izrada projektnog zadatka je prva i jedna od osnovnih radnih faza projektiranja. Izrađuje ga naručitelj projekta (investitor) ili za njegove potrebe ovlaštena projektantska organizacija ili pojedinac-ovlašteni projektant. Projektni zadatak ima oblik manjeg elaborata iz kojeg mora biti jasno: - što se želi projektom posti ći; - u kojim okolnostima se to želi posti ći; - kojim tehničkim sredstvima se to želi posti ći; - kroz koje vrijeme; - s kakvim kona čnim ciljem. Ponekad, kada je to mogu će, projektni zadatak sadrži i predra čunsku cijenu koštanja objekta ili pothvata koji treba projektirati. Projektni zadatak mora projektanta upoznati sa ve ć izvršenim radovima, rezultatima eventualno već provedenih istraživanja, te svim poznatim prirodnim, tehni čkim i gospodarskim uvjetima realizacije projekta. Projektant je dužan držati se odredbi, zahtjeva i uputa projektnog zadatka, no ukoliko smatra da ima i povoljnijih rješenja od onih pedvi đenih projektnim zadatkom može ih priložiti kao dodatak izrađenom projektu ili u dogovoru s investitorom izmijeniti/dopuniti projektni zadatak. Ako u projektnom zadatku nema potrebnih informacija i podataka za izradu projekta, projektant koji je prihvatio projektni zadatak dužan ih je prikupiti u vlastitoj režiji. 16
17
Projektant je tako đer dužan poznavati zakonske propise koji se odnose na projektirane radove, tako da projekt ne smije sadržavati zahvate, objekte ili aktivnosti koje su u suprotnosti s propisima iako to u projektnom zadatku nije navedeno.
3.2. Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study) Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study) radi se za složene i velike objekte ili zahvate koji se obi čno planiraju na širem podru č ju. Radi se na temelju postojećih podataka, a cilj joj je utvrditi mogućnost realizacije zamišljenog projekta u danim, prvenstveno prirodnim uvjetima. Pri tome se koriste postoje ći podaci uz minimalna najnužnija istraživanja. U toj fazi projektiranja razmatraju se sva mogu ća rješenja postavljenog zadatka. Daju se gruba projektantska rješenja svake od mogu ćih varijanti, analizira se kompatibilnost pojedinih varijantnih rješenja s prirodnim uvjetima i izgra đenošću određenog područ ja, te se daje okvirna procjena troškova izvedbe pojedine varijante. Loša rješenja se odbacuju, a investitoru se obično predlažu dvije do tri prihvatljive varijante.
3.3. Idejno rješenje Idejno rješenje predstavlja osnovnu ideju budu ćeg pothvata u bilo kojoj tehni čkoj ili privrednoj grani. Radi se kao prva faza projektiranja (nakon prihva ćenog projektnog zadatka) za jednostavnije objekte ili za prihva ćeno varijantno rješenje proisteklo iz studije izvedivosti. Obično obuhva ća kompletan objekt ili zahvat u širem kontekstu prirodnog i društvenog okoliša, tj. uklapa budu ći objekt u postojeću geografsku, ekonomsku, industrijsku i društvenu strukturu i dokazuje tehni čko-ekonomsku opravdanost izvedbe projektiranog objekta ili pothvata. Izrađuje se na temelju orijentacijskih i prosje čnih pokazatelja i sadrži osnovno tehničko rješenje, približnu cijenu izvedbe, te cijenu rada i održavanja.
3.4. Idejni projekt Idejni projekt je po sadržaju jednak idejnom rješenju, ali sadrži detaljne tehni čke podatke i točnije ekonomske pokazatelje. S obzirom na to sadrži nacrte objekta/objekata ili dijelova objekta, tehni čki opis i cijenu koštanja izvedbe pojedinih bitnih dijelova/faza objekta ili pothvata. Predvi đena cijena realizacije projekta može se razlikovati do 20% od kona čne cijene.
17
18
3.5. Glavni projekt Glavni projekt predstavlja detaljnu razradu idejnog projekta. Glavni projekt odnosi se na izvedbu objekta ili pothvata, a ne analizira opravdanost njegove realizacije. Sadrži sve tehničke podatke, prora čune, nacrte, matemati čke modele/simulacije i dr. potrebno za izvedbu objekta ili pothvata. Radi se na temelju podataka prikupljenih detaljnim terenskim i/ili laboratorijskim istraživanjima. Mora sadržati to čan vremenski plan (npr. gantogram) i to čnu cijenu realizacije projekta.
3.6. Izvedbeni projekt Izvedbeni projekt predstavlja vrlo detaljnu razradu pojedinih složenih dijelova projektiranog objekta ili pothvata sa svim tehni čkim detaljima i uputama za njegovu izvedbu. Sadrži točan popis (specifikaciju) materijala, sa dimenzijama i koli činama, te redosljed i trajanje radova, te detaljne nacrte.
3.7. Natječajna dokumentacija Uobičajeno je da se projektiranje, a obvezatno izvedba ve ćih i skupljih objekata ili pothvata povjerava projektantu/izvo đaču na temelju natječaja. Natječaj može biti javniobjavljen u javnim glasilima ili pozivni - dostavljen u pismenom obliku samo odabranim projektantima/izvođačima. Kakav će biti natječaj ovisi o vrijednosti projekta, želji investitora i zakonskim propisima. U nekim slu čajevima, kada se radi o vrlo vrijednim objektima ili kada se realizacija objekta financira sredstvima stranih/me đunarodnih financijskih institucija, natječaj mora biti javni i me đunarodni. Zainteresirane organizacije, ukoliko zadovoljavaju uvjete objavljene u natječaju, od investitora dobijaju (naj češće kupuju) natječajnu dokumentaciju - tender. Natječajnu dokumentaciju priprema investitor, ili ovlaštena projektantska organizacija/ovlašteni projektant za ra čun investitora. Naj češće je to ista organizacija ili osoba koja je izradila projektni zadatak. Osim opisa zadatka, tehni čkih uvjeta izvođenja i rokova izvo đenja u tenderu moraju biti detaljno opisani svi pravni i ekonomski uvjeti rada. To posebno vrijedi za me đunarodne natječaje. U natječajnoj dokumentaciji ne daje se cijena, ve ć se, obično tablično navode sve stavke sa koli činama, a ponuđač upisuje jedinične i ukupne cijene za pojedine stavke, odnosno ukupnu cijenu realizacije objekta.
18
19
Odabir izvođača radi se nakon javnog otvaranja ponuda i analize svih elemenata ponude.
4. Planiranje projekta Bitan element uspješnog projektiranja je realno planiranje. Realno planiranje obuhvaća pregled znanja o poslu koji treba obaviti, izradu redoslijeda zadataka koje treba izvršiti tijekom projektiranja, te vremenski plan izvršenja pojedinih faza projekta unutar zadanih rokova. Na temelju znanja o poslu koji se zahtijeva projektnim zadatkom projekt se razlaže na detaljne zadatke koji se u stru čnoj terminologiji nazivaju paketi rada (Babić, 2000a). Za pojedine pakete rada odre đuje se redosljed unutar ukupnog projekta i procijenjuje se broj i kvalifikacija ljudi, oprema i vrijeme potrebno za njihovu realizaciju. Naj češćini najjasniji redoslijed paketa rada je onaj kod kojeg slijede ći zadatak počinje tek kada je prethodni završen. No nije neoubi čajeno da dva zadatka po činju istodobno, te da se dijelom preklapaju, pri čemu kraj jednog zadatka može predstavljati ulaz (input) u jednu od faza drugog zadatka. Primjer toga je vremenski plan rada (gantograma) za projekt "Studija zaliha podzemnih voda države Qatar" PAKET RADA
1.
2.
3.
4.
Mjeseci rada 5. 6. 7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
1.Potpisivanje ugovora i dobivanje radne dozvole 2.Uspostava ureda; prikupljanje podataka 3.Pribavljanje garancija i viza; osiuguranje 4.Prijedlog i odobrenje projektnog plana 5.Nabava i interpretacija satelititskih snimaka 6.Nabava vozila, terenske i informatičke opreme 7.Terenska hidrogeološka istraživanja 8.Terenska geofizička istraživanja 9.Uspostava informatičke (GIS) jedinice 10.Razvoj matematičkog modela i izrada karata 11.Mobilizacija ekipe za bušenje 12.Organizacija i oprema kampova 13.Dobava materijala za ugradnju u zdence 14. Izvedba plitkih i srednje dubokkih zdenaca 15. Karotaža i testiranje zdenaca 16. Izvedba dubokih zdenaca 17. Demobilizacija terenskih ekipa 18. Izrada i predaja završnog izještaja
Slika 4.1. Vremenski plan radova na Studiji zaliha podzemnih voda države Qatar¨
Nakon što se utvrdi trajanje i redoslijed svakog od paketa rada, procjenjuje se ukupno trajanje rada na projektu, te se u skladu s tim izra đuje inicijalni raspored radnih zadataka. Inicijalni raspored radnih zadataka samo je temelj za kona čni raspored do kojeg se dolazi tijekom početne faze rada na projektu kroz nekoliko iteracija inicijalnog rasporeda. Kod 19
15.
20
planiranja velikih projekata ovaj dio posla je vrlo zahtjevan i dugotrajan, pa se danas za njega često koriste računalni programi.
Procjena trajanja vremena izvršenja pojedinog zadatka mora obuhvatiti sve aktivnosti od časa prihvaćanja zadatka pa do njegovog završetka. To zna či da treba procijeniti vrijeme potrebno za pribavljanje nužne opreme i materijala, mobilizaciju radnog tima, pribavljanje, pregled i valorizaciju ve ć postojećih podataka i podloga, vrijeme potrebno za putovanja ljudi i transport opreme, vrijeme potrebno za uspostavu logisti čke baze terenskog dijela radnog tima, vrijeme rada na terenu, laboratoriju i kabinetu, vrijeme za radne sastanke, te vrijeme potrebno za izradu, predaju, prezentaciju i reviziju izvještaja i priloga. Potrebe za opremom iskazuju se za svaki paket rada posebno i čine temelj za kompletiranje opreme za cijeli projekt. Jasno je da vrsta i koli čina opreme ovisi o vrsti, veličini i trajanju projekta, dislokaciji radilišta u odnosu na sjedište projektantske tvrtke, a ponekad i o zahtjevima naru čitelja projekta. Kao primjer može poslužiti popis opreme predviđene za rad na projektu ¨Studija zaliha podzemnih voda države Qatar". Jedan od čestih načina za izvršenje pojedinih dijelova projekta jest angažiranje poduzeća podugovarača koje nudi svoje usluge po sustavu ¨klju č u ruke¨ za fiksnu cijenu. U tom slučaju poduzeće podugovarač raspolaže potrebnom opremom za svoj dio posla (ili je mora samostalno pribaviti), pa to ne ulazi u planiranje projekta, no u plan projekta mora svakako uči vrijeme potrebno poduze ću podugovaraču za izvršenje njegovog dijela posla i trenutak njegovog uključivanja u projekt. Jednom kada se definira trajanje pojedinog zadatka ili paketa rada i kada se procijeni koliko taj rad košta, može se odrediti trajanje i cijena čitavog projekta. Opisani na čin procjene naziva se ¨od dna prema vrhu¨ (bottom up) i najto čniji je izvor podataka o projektu. Inicijalnim rasporedom mora se definirati slijede će:
rani početak – najraniji datum kada se može zapo četi s radom na zadatku; rani završetak – rok za završetak projekta ukoliko svi poslovi budu obavljeni u optimalnom vremenu; kasni početak – zadnji dopušteni datum po četka rada na zadatku ukolike se zadatak želi završiti u predvi đenom roku; kasni završetak – zadnji dopušteni datum završetka posla pri kojem se ne pla ćaju penali ili se ne primjenjuju druge sankcije. Posebnu pažnju treba obratiti na definiranje kritičnog puta tj. one aktivnosti (ili skupa aktivnosti) o kojoj ovisi nastavak rada na projektu, a projektant na nju ne može neposredno
20
21
utjecati. Primjerice to može biti nabava specijalne opreme koja se radi po narudžbi, ili čekanje klimatski pogodnog razdoblja. O kriti čnom putu treba na vrijeme obavijestiti naru čitelja i po mogućnosti ga definirati ugovorom. Kako se moglo zaklju čiti iz prethodnog teksta za izvršenje savakog projekta projektant mora raspolagat
nužnim resursima, a to su ljudi, oprema i materijal. U pravilu je
najučinkovitija konzistenta i kontinuirana uporaba što manjeg skupa resursa. Drugim rije čima cilj je izbjeći stalna uključivanja i isključivanja mnogo ljudi i upreme u realizaciju projekta. Zato u završnoj fazi planiranja projekta treba provesti realno niveliranje resursa, tj. predviđanje optimalnog broja ljudi, opreme i novaca za rad na projektu. Svako naknadno uključivanje novih ljudi u projekt zahtijeva dodatno vrijeme za upoznavanje s projektom i radnim zadacima tijekom kojeg su novi članovi radnog tima neproduktivni, a na tome se nužno angažira netko od ¨starih¨ članova ekipe, pa ne obavlja svoj dio posla. Dobro planiranje projekta temelj je za odre đivanje realne cijene projekta.
5. Cijena projekta Definiranje realne cijene projekta jedan je od najosjetljivijih elemenata procesa projektiranja. S tim problemom, s jedne strane, susre će se naru čitelj projekta, odnosno izrađivač projektnog zadatka i natje čajne dokumentacije, jer mora biti svjestan da i u tom poslu vrijedi narodna izreka ¨koliko para toliko muzike¨, a to zna či da mora realno procijeniti što može očekivati za sredstva kojima raspolaže. S druge strane procjena realne cijene izuzetno je bitna za onoga koji daje ponudu za projektiranje i/ili za izvo đenje nekog projekta. Naime, najniža ponuđena cijena je često ključni čimbenik za dobivanje posla. Pri tome ona mora biti takva da pokriva sve troškove angažiranja nužnih resursa za realizaciju projekta (ljudi, opreme i materijala), te da osigura odre đenu dobit (profit) vlasnicima projektne/izvođačke organizacije i ulaga čima u projekt. Brojni su pokušaji razvitka ¨objektivnih¨, gotovo znanstvenih metoda odre đivanja cijene projekta uz primjenu složenih formula i kalkulacija. No kako procjenjivanje cijene složenih i dugotrajnih projekata predstavlja svojevrsno predvi đanje budućnosti uz cijeli niz nemjerljivih parametara i subjektivnih čimbenika, kao što su primjerice vremenski uvjeti na terenu, zdravlje članova radnog tima, mogućnost i uvjeti angažmana lokalne radne snage, politi čke i ekonomske prilike u domicilnoj zemlji projektanta i zemlji u kojoj se izvodi projrekt, ¨znanstvene¨metode određivanja cijene projekta u činkovite su gotovo koliko i ¨znanstveno¨ predvi đanje brojeva koji će biti izvučeni u igri loto ili ¨znanstvena¨ prognoza kretanja cijena dionica na burzi. 21
22
Stoga se za realnu procjenu cijene projekta treba najviše pouzadati u znanje, iskustvo, ali i intuiciju voditelja projekta koji je obi čno uz konzultacije i procjenitelj. Jasno procjenitelj se pri tome mora služiti jednom od uobi čajenih tehnika procjenjivanja.
5.1. Tehnike procjenjivanja cijene projekta Svaki voditelj projekta mora biti svjestan koliko je vremena i rada potrebno za to čnu procjenu cijene projekta, pa prema tome može izabrati jednu od poznatih tehnika procjenjivanja koje će mu najbolje pri tome pomoći. Ovdje ćemo se kratko upoznati s tri najčešće primjenjivane tehnike procjenjivanja. To su: (1) procjenjivanje po fazama (2)
omjeravanje, (3) procjenjivanje prema mjerilima i (4) procjenjivanje od dna prema vrhu (Babić,2000b). Procjenjivanje po fazama je najmanje rizična tehnika, jer se kod nje i troškovi i rokovi daju samo za jednu fazu projekta. Naime, na po četku svakog projekta postoji puno nepoznanica koje u velikoj mjeri utje ču na kona čnu cijenu projekta. Kako projekt napreduje dolazi se do novih podataka kojima se neizvjesnosti uklanjaju ili smanjuju. Kod ove tehnike procjenjivanja podaci prikupljeni realizacijom jedne faze projekta temelj su za procjenu cijene koštanja naredne faze. Primjerice natje čajnom dokumentacijom
traži se cijena
hidrogeološkog kartiranja i utvr đivanja podzemnih veza ponor-izvor trasiranjem, ali se ne daje broj ponora i izvora. Stoga je logi čno da se kao prva faza izvede hidrogeološko kartiranje terena za koje će se dati cijena na temelju op ćeg znanja i iskustva, a po završetku te faze dati će
se cijna za to čan broj trasiranja definiran na temelju broja ponora i izvora registriranih
hidrogeološkim kartiranjem. Nedostatak ove metode je što naru čitelj ne zna na po četku projekta njegovu kona čnu cijenu, a prednost joj je što naru čitelj može odustati u ranoj fazi projekta od njegovog daljnjeg izvo đenja ukoliko se on pokazao neopravdan.
Omjeravanje je tehnika poznata i kao procjenjivanje od vrha prema dnu. Po činje procjenom cijene cijelog projekta nakon koje slijedi dodjeljivanje postotka od te ukupne cijene svakoj fazi i zadatku u projektu. Struktura raš članjenih poslova temelj je za ovakav tip procjene. Pri tome se polazi od cijene ve ć realiziranih sličnih projekata ili od informacije o tome koliko je naručitelj spreman platiti za projekt. Ova metoda je najbrža, ali i najmanje točna. Ipak može dobro poslužiti za odluku da li se uop će isplati ulaziti u projekt.
22
23
Procjenjivanje prema mjerilima svodi se na usvajanje brutto cijene osnovne jedinice rada, te množenjem te cijene s koli činom rada. Ukupna cijena projekta dobije se zbrajanjem svih segmenata paketa rada. Brutto cijena osnovne jedinice rada odre đuje se na temelju iskusta ili je normirana prema mjerilima usvojenim od strane naru čitelja projekta
Procjena od dna prema vrhu zahtijeva najviše vremena i truda, ali je i najtočnija. Tom tehnikom obračunavaju se detaljno ljudi, oprema i materijal potrebani za realizaciju svakog segmenta projekta. Za svakog čovjeka kalkulira se vrijeme rada na projektu, brutto plaća, terenski dodaci, putni troškovi, osiguranje, administrativne takse i dr. Za opremu se kalkuliraju troškovi amortizacije, transporta i osiguranja, a za materijal troškovi nabave, transporta, eventualne carine i poreza i sl. Na te troškove dodaju se alikvotni dijelovi troškova poslovnog prostora, utroška energije, troškova menadžmenta, administrativnog, tehni čkog i pomoćnog osoblja, te se na sve zara čunavaju porezi, prirezi i ostala fiskalna davanja. Ukupna cijena projekta dobije se zbrajanjem svih tih troškova. Kod ove tehnike prakti čno postoji samo jedna nepouzdana veli čina – vrijeme. U tome se krije i nedostatak te tehnike jer se cijena može iskalkulirati gotovo u lipu, ali uz pretpostavku potrebnog vremena rada koje može varirati i nekoliko desetaka posto. Zbog toga odluka za njezinu primjenu ovisi o broju i točnosti informacija o projektu koje su nam dostupne u času kalkulacije cijene. Opisane tehnike procjenjivanja cijena dovoljno su dobre i to čne za donošenje odluke da li ići u neki projekt i za davanje ponude za projekt. Me đutim kada se projekt dobije, projektantska organizacija mora voditelju projekta odobriti prora čun (buđet) za njegovu realizaciju koji se radi na temelju detaljne procjene troškova na temelju detaljnog plana rada. U tu procjenu ulazi interna cijena rada, interna cijena opreme, cijana vanjskog rada i
opreme i cijena materijala, a sve to uvelike ovisi o organizaciji i strukturi poduze ća, odnosima među radnim timovima (odjelima, zavodima, radnim grupama i sl.), te angažmanu suradničkih poduzeća (podugovarača) ili vanjskih suradnika.
6. Projektni i poslovni rizik Projektantski posao pun je neizvjesnosti. Voditelji projekata to nazivaju rizikom. Primjerice projektantska organizacija koja se bavi projektiranjem i izvo đenjem hidrogeoloških projekata dobila je na me đunarodnom natječaju već spominjani vrijedan i kompleksan projekt Studija zaliha podzemnih voda države Qatar¨. U sklopu tog projekta, između ostalog predvi đeno je izvo đenje četiri plitka bušena istražno-eksploatacijska zdenca,
23
24 četiri
istražno-eksplatacijska zdenca srednje dubine i tri duboka istražno-eksploatacijska
zdenca, te njihovo pokusno crpljenje (testiranje). Kako projektanstka organizacija u svojoj djelatnosti nema izvođenje bušenih zdenaca mora za taj tehni čki zahtjevan i financijski vrlo vrijedan segment projekta angažirati specijalisti čko poduze će – podugovara ča. I evo rizika! Hoće li taj dio posla biti obavljen na vrijeme, za cijenu predvi đenu troškovnikom i prema tehničkim normama i specifikacijama? To je projektni rizik. Ili drugi primjer iz bliže povijesti. Poznato zagreba čko poduze će «Geotehnika» sredinom osamdesetih godina dobilo je na me đunarodnom natječaju projekt vodoopskrbe grada El Obeid u provinciji Kordofan u središnjem Sudanu. Projekt je obuhva ćao geološka i hidrogeološka istraživanja, izvo đenje i testiranje 18 zdenaca pojedina čne dubine oko 350 m, projektiranje i izgradnju crpilišta, projektiranje i izgradnju vodovoda dužine oko 50 km sa svim potrebnim objektima i uređajima, projektiranje i rekonstrukciju gradske vodovodne mreže, te isporuku opreme i osposobljavanje kadrova za vo đenje i održavanje cjelokupnog vodoopskrbnog sustava. Realizacija projekta odvijala se u skladu s projektnim planom. U zadanim rokovima završena su istraživanja, prona đena je najpogodnija lokacija crpilišta, izvedeni su zdenci, završeni su svi projekti i položeno je oko 40 km cjevovoda, a naplata izvršenih radova uredno se obavljala u aranžmanu JUBMES-a (Jugoslavenska banka za međunarodnu suradnju) isporukom pamuka jugoslavenskoj tekstilnoj industriji i isplatom protuvrijednosti «Geotehnici». No po četkom devedesetih godina došlo je do poznatih političkih promjena. Raspadom Jugoslavije nestao je JUBMES sa hrvatske gospodarske scene, a Sudan je zbog podrške Iraku u Ira čko-Kuvajtskom ratu svrstan me đu zemlje ekstremne islamske orijentacije i podvrgnut me đunarodnim sankcijama, odnosno zabrani međunarodne trgovine i ukidanju me đunarodne financijske pomo ći, pa nije mogao dalje financirati projekt. Kao rezultat svega «Geotehnici» nisu ispla ćeni izvršeni radovi u vrijednosti od nekoliko desetaka milijuna dolara, što je prakti čno dovelo poduze će do ruba propasti. To je bio poslovni rizik kojeg je vrlo teško bilo predvidjeti, a nikako ga se nije moglo spriječiti ili umanjiti. Kako upravljati ovim i drugim sli čnim rizicima koji se javljaju gotovo u svakom projektu? Upravljanje rizikom primarni je posao voditelja projekta. Zapravo sve njegove aktivnosti od izrade plana rada na projektu, odre đivanja cijene projekta, komunikacije sa sudionicima u projektu odnosni naru čiteljem projekta i kontrole rada na projektu moraju biti u funkciji upravljanja rizicima, odnosno svo đenja rizika na najmanju mogu ću mjeru. No upravljanje rizikom predstavlja i posebni skup aktivnosti koje voditelj projekta i njegovi 24
25
suradnici svjesno provode kroz cijelo vrijeme trajanja projekta s ciljem prepoznavanja rizika i upravljanja njime (Babić, 2000a). Upravljanje rizikom temelji se na tri koraka koji se stalno ponavljaju od po četka do završetka projekta. To su: 1. Prepoznavanje ili identificiranje rizika, odnosno sustavno traženje mogu će neizvjesnosti; 2. Procjena vjerojatnosti nastupanja prepoznatih rizika, traženje odgovora na prepoznate rizike i potencijalnu štetu i definiranje strategije za smanjivanje rizika; 3. Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine u činkovitosti.
Prepoznavanje ili identificiranje rizika zahtijeva znanje o projektu, iskustvo i temeljito poznavanje tehnika rukovo đenja projektima (projekt menadžmenta). Pri prepoznavanju rizika obi čno se koriste tri tehnike: a) razgovor s naru čiteljima (ulagačima) jer su oni obično dobro poznaju lokalne prilike i prou čili barem dio rizika u procesu donošenja odluke o projektu; b) u čenje iz prošlosti (analogija sa sli čnim, već izvedenim projektima); c) stalno praćenje realizacije projektnog plana i bu đeta. Za procjenu vjerojatnosti nastupanja rizika nema pouzdanih tehnika ili metoda. Mogu se koristiti neke metode iz domene ra čuna vjerojatnosti, no kako se sve one temelje na velikom broju pokušaja, kod projekata koji su u pravilu u velikoj mjeri jedinstveni i neponovljivi slučajevi one nemaju prakti čnu vrijednost. Stoga uspješnost procjene vjerojatnosti nastupanja rizika najviše ovisi o znanju, iskustvu i intuiciji voditelja projekta. Voditelj projekta mora kreirati i odgovore na procijenjene rizike, odnosno razviti strategiju za smanjivanje rizika. Pri tome mu teoretski na raspolaganju stoje četiri mogućnosti: prihvaćanje rizika, izbjegavanje rizika, pra ćenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije i prebacivanje rizika na ddrugoga. Prihvaćanje rizika znači da je voditelj projekta svjestan da rizik postoji, ali ništa ne poduzima dok se rizik stvarno ne pojavi, a onda reagira prema nastaloj situaciji. Izbjegavanje rizika svodi se na izbacivanje dijela projekta koji je optere ćen rizikom. To je vrlo učinkovita strategija, ali je rijetko mogu ća. Praćenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije svodi se na pomno pra ćenje kritičnog dijela projekta i preventivnu pripremu alternativnih rješenja koja je mogu će primijeniti u času nastupanja rizi čne situacije. Takav na čin reakcije je najsigurniji, ali traži ljude i sredstava koji možda nikada ne će biti aktivirani.
25
26
Prebacivanje rizika na drugoga mogu će je u pravilu u projektima na kojima su angažirani podugovara či, na koje se dobrim ugovorom mogu prebaciti svi rizici vezani uz njihov segment projekta. U nekim slu čajevima dio rizika može se prebaciti i na poduze ća koja se bave osiguranjem od rizika. Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine u činkovitosti vrlo je važan dio procesa upravljanja rizikom. Strategiju treba kontrolirati na isti na čin na koji se kontrolira i projekt – konstantno i sustavno. Pri tome treba voditi kronologiju rizika i primijenjenih mjera za njihovo suzbijanje sve dok nije nestala mogu ćnost nastupanja odre đenog rizika. To je korisno za pravovremene reagiranje pri radu na aktualnom projektu, ali predstavlja i dragocjeno dokumentirano iskustvo koje može biti od velike koristi kod budu ćih projekata.
7. Sudionici na realizaciji projekta Svaki projekt zapo činje prepoznavanjem sudionika u projektu, tj. svih onih koji izravno ili neizravno utje ču na uspješnu realizaciju projekta. (Babi ć, 2000). U pravilu u svakom projektu prisutno je pet skupina sudionika: projekt-menadžer, projektni tim, uprava (menadžment) poduze ća, sponzor i korisnici. Projekt-menadžer ima ulogu dirigenta. Naime, kao što dirigent vodi skladno orkestar i pri tome daje ritam muziciranju, tako i projekt-menadžer uskla đuje planove, rad, trud, mogućnosti i želje svih sudionika u projektu. Projektni tim čini ona skupina ljudi koji obavljaju sav posao i vode projekt prema uspješnom završetku. Članovi projektnog tima su svi oni koji su uklju čeni u bilo koju fazu realizacije projekta i koji doprinose toj realizaciji znanjem, vještinom, vremenom i trudom. Članovi
tima uključuju se u rad na temelju podjele projektnih zadataka, a na temelju znanja i
vještina kojima raspolažu. Uprava (menadžment) dio je poduzeća sa stvarnim ovlastima. Oni imaju kontrolu nad financijskim sredstvima, opremom i ljudima. Stoga su klju čni za uspješnu realizaciju projekta, a najbitnija uloga im je donošenje ispravnih odluka nas temelju činjenica predočenih od strane projekt menadžera i/ili projektnog tima. Sponzor projekta je osoba s autoritetom u poduze ću koji proizlazi iz njegove pozicije, ali nužno i iz iskustva, znanja, truda i moralnih vrijednosti. On je na neki na čin "zaštitnik" projekta. Uloga mu je pra ćenje razvoja projekta i, pretežno savjetodavna pomo ć u rješavanju komunikacijskih i unutarorganizacijskih problema koje projekt-menadžer ne može riješiti zbog formalnog nedostatka autoriteta. 26
27
Korisnici projekta čine "drugu stranu", tj. to je formalna skupina koja je naru čila projekt, koja ga namjerava koristiti i koja ga pla ća, pa ima sva prava koja iz toga proizlaze. Za uspješnu realizaciju projekta potrebno je prije po četka rada načiniti projektna pravila. Izrađuje ih uprava uz sudjelovanje sponzora projekta i potencijalnog projektmenadžera. Projekta pravila se sastoje od: * projektne liste * izjave o poslu * matrice odgovornosti * plana komunikacije
Projektnu listu objavljuje sponzor na po četku svakog novog projekta. Njome se imenuje voditelj projekta kojemu sponzor izražava svoju podršku. Projektna lista ima formu pisma, faksa, e-maila i sl.
Izjavu o poslu priprema projekt-menadžer. To je pisani dokument u kojem su definirani ciljevi projekta, obim posla, faze rada, sastav projektnog tima, troškovi, kriteriji za procjenu uspješnosti i linija odgovornosti. U pravilu bi za svaku to čku izjave o poslu trebalo postići punu suglasnost svih sudionika u projektu.
Matrica odgovornosti sadrži popis svih glavnih aktivnosti koje se moraju obaviti, popis svih sudionika u projektu i njihovih zaduženja, potrebna odobrenja i autorizacije i popis pojedinih sudionika koje se mora u pojedinim fazama projekta informirati i/ili konzultirati. I matricu odgovornosti moraju prihvatiti i odobriti svi sudionici u projektu.
Plan komunikacije je pisana strategija kako da pravi ljudi dobiju pravu informaciju u pravo vrijeme. On definira i kome je koja informacija potrebna. U njega se unosi plan sastanaka pojedinih razina sudionika projekta, a definiraju se i mogu ćnosti neformalnih komunikacija.
27
28
8. Vođenje projekata (upravljanje projektima) Za vođenje projekata ili upravljanje projektima vrijede ista na čela kao i za vo đenje bilo koje djelatnosti u gospodarstvu, bankarstvu, politici, obrazovanju, znanosti, zdravstvu, pa i kulturi ili sportu. Za ljude koji vode ili upravljaju bilo kojom od navedenih djelatnosti danas se koristi naziv menadžer (engl. manager ). Naime, menadžer je prema definiciji (V. Ani ć & I. Goldstein) struč ni voditelj i organizator koji svojom kreativnoš ć u i idejama upravlja poduzeć em, nekom organizacijom, sportskim klubom i sl. Temeljne funkcije menadžera su planiranje, organiziranje, rukovo đenje i kontrola. No od uspješnog menadžera se o čekuje i da motivira, komunicira, radi u timu i razrješava konflikte. Za uspješno obavljanje tako složenih poslova prijeko je potrebna stru čnost, umijeće uphođenja s ljudima i idejnost. Pod stručnošću se podrazumijeva posjedovanje i primjena specifi čnih stručnih znanja koja se stječu obrazovanjem i iskustvom. Umijeće ophođenja s ljudima predstavlja sposobnost komunikacije i rada s ljudima, razumijevanje tuđih potreba i problema, motiviranje ljudi i što "bezbolnije" rješavanje konfliktnih situacija. Pri tome je temeljno znati slušati i odgovoriti na pravi na čin i pravom mjerom. Idejnost* je sposobnost analize i dijagnoze složenih problema ili zadataka. Pri tome je bitno pravovremeno uo čavanje problema, pronalaženje mogu ćih rješenja i njihovo vrednovanje, te odabir najboljeg mogu ćeg rješenja u datoj situaciji. U pravilu, što je menadžer na višoj razini upravljanja, to se smanjuje važnost stručnosti, a povećava se važnost idejnosti. Me đutim, umijeće ophođenja s ljudima podjednako je važno na svim razinama upravljanja, jer ve ćinu svojih poslova menadžeri obavljaju s drugim ljudima i uz pomo ć drugih ljudi. Hoće li menadžer optimalno koristiti sposobnosti svojih suradnika u najve ćoj mjeri ovisi o njegovom stilu rukovo đena.
_____________
* Idejnost -svojstvo onog što sadrži ideju**, što je prožeto idejom. **Ideja - 1) predočavanje neke stvari putem biti pojma; 2) shva ćanje, misaono oblikovanje, na čin shvaćanja; 3) nadahnuće, poticaj, prijedlog, zamisao (Anić, V & Goldstein, I., 1999.)
28
29
Rukovođenje je ključni element funkcioniranja svake organizacije, odnosno realizacije projekta, a čini ga upravljanje ljudima i sredstvima. Svrha rukovo đenja je ostvarivanje postavljenih ciljeva radnog (u našem slu čaju istraživačkog) tima, ali i šire radne sredine (zavoda, odjela, fakulteta/instituta ili poduze ća). Da bi menadžer uspješno rukovodio mora biti inteligentan, mora imati visoki radni kapacitet, mora raspolagati dovoljnim stru čnim znanjem, mora biti dominantan i samopouzdan. Osim toga menadžer mora kreirati svoj stil rukovođenja. Stil rukovođenja u velikoj mjeri ovisi o karakternim osobinama menadžera, ali mora biti primjeren ljudima kojima se rukovodi. Mora biti prilago đen obrazovanju, stru čnosti i vještinama, ali i moralinim normama, vjerovanju, stavovima i životnom stilu podre đenih suradnika. Teorija rukovođenja razlikuje tri stila rukovo đenja:
1. Autokratski stil rukovođenja je onaj kod kojeg menadžer sam planira aktivnosti radnog tima te sam donosi sve odluke i u pravilu ih ne obrazlaže. Svakom članu radnog tima određuje konkretne radne zadatke, traži od članova tima činjenice i informacije potrebne za donošenje odluka, ali eventualne primjedbe i prijedloge ne prihva ća. Prema suradnicima se odnosi korektno i s formalnim poštovanjem, ali im ne dopušta da sami odlu čuju ili sudjeluju u procesu odlu čivanja, te ne poti če njihovu inicijativu i kreativnost. Ne naglašava svoju nadređenu poziciju, ali je svima i u svakom času jasno tko je nadre đeni.
2. Demokratski stil rukovođenja je onaj kod kojeg menadžer planira radne aktivnosti zajedno s članovima radnog tima. Otvoren je za sve sugestije i često traži mišljenje suradnika prije donošenja odluka. Sve svoje postupke uvijek obrazlaže. Prihva ća i potiče inicijativu i kreativnost suradnika. Odgovornost za uspjeh ili neuspjeh projekta snosi isklju čivo menadžer.
3. "Laissez-faire" stil* rukovođenja znači da menadžer prihvaća ideje i prijedloge svojih suradnika, donosi poslovne odluke zajedno s njima, te dijeli s njima ovlasti i odgovornost. Rad organizira tako da svaki radni zadatak vodi realizaciji projekta, ali od suradnika očekuje da sami prona đu način kako će raditi i izvršavati zadatke te im prepušta donošenje svih odluka koje se odnose na izvršenje njihovog dijela posla. Menadžer koji se drži "laissez-faire" stila odlu čivanja komunicira unutar poduze ća/ustanove otvoreno i iskreno s onima iznad sebe, pored sebe i ispod sebe.
*Laissez-faire - laisser (fr) = pustiti ; faire (fr)=raditi. U slobodnom prijevodu "pusti da rade".
29
30
U praksi gotovo nikada stilovi rukovo đenja ne odgovaraju potpuno gornjim definicijama, jer obično menadžer uz jedan dominantan stil koristi i elemente drugih stilova, što ovisi o konktretnoj situaciji i ljudima s kojima komunicira. Osim toga stil rukovođenja se ponekad i mijenja, što često ovisi o političko-društvenom okruženju, odnosno normama ponašanja koje podržava vladaju ća struktura. U svakom slučaju rukovođenje uvijek ima dva bitna smjera. Jedan dio rukovo đenja usmjeren je prema radnom zadatku. Sastoji se od definiranja zadatka i odgovornosti članova radnog tima. Menadžer mora odrediti što se radi, tko će to uraditi, kojim sredstvima, kako, kada i gdje. Drugi dio usmjeren je na odnose s ljudima i okruženjem. Svodi se na osiguravanje financijskih sredstava, dozvola za rad i drugih dokumenata. Osim toga menadžer nadzire dinamiku i kvalitetu izvršenja radnih zadataka, pomaže članovima radnog tima savjetima, korigira radni zadatak tijekom rada ukoliko je to potrebno i rješava konfliktne situacije. Uz sve to brine se da svi elementi izvršenja zadatka budu u skladu sa zakonima i drugim propisima. Jedna od bitnih uloga uspješnog menadžera je motiviranje članova radnog tima za izvršavanje radnih zadataka. Da bi to mogao efikasno u činiti mora znati zašto ljudi rade, odnosno što ih motivira na rad. Prema teoriji motivacije (Maslow, A......) ljudi rade da bi zadovoljili pet skupina svojih potreba. To su: - fiziološke potrebe - potrebe za hranom, smještajem, odje ćom, ogrjevom, zdravstvenom zaštitom i dr.
- potrebe za sigurnošću - potreba za osje ćajem da će se fiziološke potrebe mo ći redovito zadovoljavati. - socijalne potrebe - potreba za pripadanjem odre đenoj društvenoj grupi, potereba za kolegijalnošću, potreba za prijateljstvom. - potreba za poštovanjem - potreba za osjećajem da je čovjek uvažavan zbog svojih stručnih i ljudskih osobina. - potreba za samoispunjenjem - potreba za napredovanjem u struci, za napredovanjem na hijerarhijskoj ljestvici rukovodnih struktura, potreba za novim znanjima i dr.
30
31
Najniže su na hijerarhijskoj ljestvici fiziološke potrebe. Ljudi rade isklju čivo da bi za svoj rad dobili materijalnu naknadu koja omogu ćuje preživljavanje njima i njihovim obiteljima. Malo je važno o kakvom se poslu radi i kakvi su uvjeti rada. U pravilo je važno dobiti što više novca za što manje uloženog truda -ljudi se "štede" za aktivnosti izvan radnog mjesta. Slijede potrebe za sigurnoš ću. Najvažnije je zadržati radno mjesto. Pri tome vrijedi uložiti i nešto dodatnog truda. Zaposlenik sa takvim motivom jako pazi što je dopušteno a što nije, što se svi đa pretpostavljenima a što ih smeta i vrlo dobro se prilago đava svakoj promjeni pravila ponašanja. Sam rad, odnosno rezultati rad ga posebno ne zanimaju. Kod ljudi koji su s obzirom na znanje i radnu sposobnost sigurni da ne će ostati bez posla javlja se potreba za poštovanjem. Oni se žele ugodno osje ćati na poslu. Skloni su komunikaciji s drugim ljudima i razvijaju kolegijalne, a često i prijateljske odnose. Važan motiv za rad im je uvažavanje i poštovanje i pretpostavljenih, ali i hijerarhijski isto pozicioniranih i podređenih suradnika. Stoga nastoje svoj dio posla obaviti korektno, a rado pomažu i drugima. Jaki radni motiv im je javna pohvala nadre đenih, povremeni poziv na druženje s "višim strukturama", dodjela ljepšeg ureda i sl. Kako žele biti prihva ćeni od najšireg kruga suradnika, ne iskazuju prevelike ambicije, da im se to ne bi zamjerilo. Obi čno su savjesni i vrlo pouzdani radnici. Potreba za samoispunjenjem je motiv za rad kod relativno malog broja ljudi. To su ljudi koji imaju potrebu iskazivati ono što žele i raditi kako misle da je najbolje. Da bi došli do tih mogućnosti spremni su uložiti dodatne napore u obrazovanje (upisuju poslijedioplomske studije, rade disertacije, sudjeluju na seminarima i sli čnim skupovima, čitaju
stručnu liteteraturu u slobodno vrijeme itd.). Svoje znanje rado javno pokazuju, pa pišu
znanstvene i stru čne članke, sudjeluju s referatima na kongresima i simpozijima i sl. U pravilu bi to trebali biti članovi radnog tima koji će "vući naprijed" i u najve ćoj mjeri doprinositi uspješnoj realizaciji projekta. Naj češće je to tako, ali nerijetko su to solisti koji se teško uklapaju u timski rad, zbog visokog mišljenja o sebi teško komunuciraju sa suradnicima, a ako im se uz to probudi i želja za rukovo đenjem, mogu stvarati ozbiljne probleme. Kod najvećeg broja ljudi, kad su potrebe s jedne razine hijerarhijske ljestvice uglavnom zadovoljene, javljaju se one s više razine. Stoga, želi li menadžer nekog motivirati da radi bolje i u činkovitije, mora procijeniti koja je potreba kod njega dominantna i nastojati je zadovoljiti. Zato je jedna od osnovnih zadaća menadžera odrediti dominantne potrebe zaposlenih i njima prilagoditi svoje ponašanje. 31
32
Pri tome je vrlo bitno komuniciranje. Naime, komunikacija op ćenito zauzima visoko mjesto među faktorima koji imaju veliki utjecaj na uspjeh projekta. Kao što je ve ć rečeno projekte čine ljudi koji rade i izvršavaju poslove. Ali da bi ti ljudi radili prave poslove i izvršavali ih na najbolji mogući način, potrebno je da svi uklju čeni u projekt međusobno komuniciraju. Voditelji projekata pak moraju biti dobri komunikatori-njihova uloga obuhva ća dogovaranje u svezi s ciljevima, koordinaciju ljudi, otkrivanje i rješavanje problema i upravljanje očekivanjima. Postoji više tehnika komunikacije koje nam pomažu da odgovaraju ći ljudi dođu do pravih informacija potrebnih za donošenje i provo đenje odluka. Prema D. Babi ću (2001.) neke od tih tehnika su:
Komunikacija unutar radnog tima;
Komunikacija s menadžmentom i korisnicima;
Upravljanje promjenanama;
Završno izvješ će;
Komunikacija unutar radnog tima Teorija vođenja projekata naj češće govori o četiri temeljna problema koja se rješavaju komunikacijom unutar radnog tima. To su odgovornost, koordinacija, status i odobrenja. Odgovornost se sastoji u tome što svaki član radnog tima mora znati za koji dio projekta snosi odgovornost. Koordinacija je nužna zbog toga što su svi članovi radnog tima ovisni jedni o drugima u obavljanju svojih zadataka, tj. oslanjaju se jedni na druge. Bez me đusobne komunikacije nemogu će je zamisliti efikasan rad na projektu. Status svakog pojedinog člana radnog tima važan je zbog toga jer za postizanje dogovorenih ciljeva nužno da svaki član tima snosi odgovornost za pra ćenje napretka tijekom rada na projektu, identificiranje problema i poduzimanje akcija za rješavanje uo čenih problema primjerenu svojem statusu. Odobrenja su bitna ukoliko korisnik, sponzor ili menadžment projekta promijeni neke od projektnih ili s projektom povezanih poslovnih uvjeta, pa članovi radnog tima moraju mijenjati ranije prihvaćena rješenja i odluke. Odobrenjima se definira tko i u kojem segmentu može odlučiti o potrebnim promjenama. Da bi komunikacija unutar tima bila u činkovita dobro se je pridržavati odre đenih pravila i metoda. Već je u prethodnom poglavlju spomenuta "Izjava o poslu" kojom se rješava
32
33
veliki broj nepoznanica glede jasno će zadatka. No i članovi radnog tima moraju dobiti jasne zadatke. Za to je odgovoran voditelj projekta. Pri tome on mora:
detaljno definitarti konačni cilj i sve faze i međufaze rada na projektu
Svakom od članova radnog tima mora biti potpuno jasno što se od njega
očekuje i u kojim rokovima. Pri tome je bitno objasniti članovima tima kako se njihov dio posla uklapa u projekt kao cjelinu.
Ukoliko voditelj projekta o čekuje neke specifi čne poteško će u poslu koje
očekuju pojedinog člana radnog tima treba ga o tome unaprijed obavijestiti;
Dobro je da voditelj projekta osobno prenese zadatak svakom članu radnog
tima i da pri tome osigura dovoljno vremena za razgovor kako bi se sve eventualne nejasno će mogle razjasniti. Premijerni sastanak Započinjanje rada na realizaciji iole ve ćeg i značajnijeg projekta je važan doga đaj i treba ga obilježiti. Kao što nogometna utakmica po činje prvim udarcem sa sredine terena na sučev znak, pa svi znaju da je igra po čela, tako i realizacija projekta treba imati službeni početak. To se obi čno obavlja tzv. "premijernim sastankom". To je sastanak koji se saziva nakon prihvaćanja izjave o radu i formiranja radnog tima, a na njega dolaze svi sudionici u projektu. Na "premijernom sastanku" oni se me đusobno upoznaju i na neki na čin se obvezuju na dostizanje zajedni čkog tima. Premijerni sastanak obi čno teče na slijedeći način: * Sponzor otvara sastanak i objašnjava svrhu projekta i njegovu važnost za ulaga ča, izvođača, širu društvenu zajednicu i sl. * Sponzor predstavlja prisutnima ptredstavnike korisnika rezultata projekta (ulaga ča) koji prisutnima objašnjava važnost projekta sa svojeg stajališta. * Sponzor predstavlja voditelja projekta. * Voditelj projekta predstavlja poimence članove radnog tima s osvrtom na položaj, kompetencije i radno iskustvo svakog pojedinca. * Danas je uobi čajeno da se zbog poticanja osje ćaja pripadanja skupini koja radi na projektu, sudionicima podijele i primjerena obilježja, kao što su recimo majice, kape, šalice za kavu i sl., pa to obi čno čine predstavnici ulaga ča ili sponzor. * Premijerni sastanak je dobro završiti prikladnim domjenkom tijekom kojeg se svi međusobno osobno upoznaju, razmjenjuju ideje i u slobodnijem ozra č ju izražavaju svoje mišljenje o projektu. Radni sastanci i sastanci o statusu projekta 33
34
Posao voditelja projekta je u činiti ili pomoći članovima tima da budu što produktivniji. Da bi to mogao, mora znati što članovi tima rade i s kojim se problemima susre ću. Za to je naravno potrebna redovita komunikacija koja se naj češće ostvaruje radnim sastancima. Najbolje je planirati i odrediti vrijeme sastanaka, još kod planiranja projekta. Jer, iako se često čini
da je dobro nastupiti politikom "otvorenih vrata", u praksi se doga đa da najveći dio
vremena voditelj projekta zbog brojnih obveza nije u uredu ili je pak zauzet drugim sastancima. Stoga ovakav pristup nerijetko rezultira time da članovi radnog tima i voditelj projekta nedovoljno komuniciraju u svezi s problemima koji se pojavljuju do trenutka dok problemi nisu postali goru ći, odnosno dok nisu narasli do mjere da ih je nemogu će zanemariti. Zbog toga je korisno unaprijed odrediti termine za sastanke s članovima radnog tima, unijeti ih u planere i dogovoreno vrijeme se maksimalno poštivati. Da bi sastanci bili efikasni i svrsishodni voditelj projekta/menadžer treba se pridržavati nekoliko temeljnih pravila: 1. Dnevni red dostaviti svima pozvanim na sastanak barem jedan radni dan prije održavanja sastanka, ali i dozvoliti sudionicima da dnevni red dopune vlastitim prijedlozima ukoliko su i oni u vezi s temom sastanka. 2. Sastanak treba po četi i završiti na vrijeme. 3. Dnevni red treba tako koncipirati da sve to čke dnevnog reda budu u funkciji jednog od tri cilja: prenijeti informaciju, dobiti informaciju i donijeti odluku. Treba se u što ve ćoj mjeri pridržavati prihvaćenog dnevnog reda 4. Treba inzistirati na decidiranom izjašnjavanju, a posebno ako je u pitanju donošenje odluke. Šutnju nikako ne treba shva ćati kao odobravanje. Ona je obi čno znak opstrukcije pri budu ćem provođenju šutnjom prihva ćene odluke. 5. O sastanku treba voditi zapisnik, a posebno pažljivo zabilježiti odluke i podjelu zadataka. Na prvom slijede ćem sastanku treba izvjestiti koje su odluke provedene i provjeriti koji su zadaci izvršeni. Sastanci su najvažniji na čina komunikacije voditelja projekta/menadžera sa zaposlenicima, s drugim menadžerima, s članovima uprave itd. Oni omogu ćuju dvosmjernu komunikaciju između sudionika. Primjerice, članovima radnog tima/zaposlenicima 34
35
omogućuju iznošenje ideja, prijedloga i savjeta, a menadžeru priop ćavanje odluka, davanje uputa za daljnji rad i sl. Pri tome su za uspješnog menadžera vrlo važne dvije stvari - mora znati aktivno slušati što drugi govore i dobro govoriti. Na čin i stil govorenja treba prilagoditi situaciji. Naime, različito se govori u neposrednom razgovoru s jednom ili nekoliko osoba, drugačije se govori kada se nešto izlaže formalno sazvanoj grupi slušatelja, a druga čije ako se radi o rješavanju nekog konflikata. Pri tome je, uz ono što se kaže, vrlo bitno i kako se kaže, tj. kojom glasnoćom i kojim tonom, uz kakav izraz lica, o čiju, stav tijela i gestikuliranje. Uz usmenu komunikaciju menadžer mora i pisano komunicirati. Pisano komuniciranje zahtijeva jasan i nedvosmislen izri čaj, jednostavan jezik, sintakti čku i pravopisnu to čnost. Svako pismo/dopis treba zapo četi otvaranjem, tj. nekom uobi čajenom ljubaznom formulom (npr. Poštovani kolega, Cijenjeni gospodine direktore i sl.), a nastaviti ga uvodom , tj.prvom rečenicom (ili prvim rečenicama) kojom se osnovni sadržaj pisma/dopisa dovodi u vezu s ciljem pisane poruke (npr. Na temelju dogovora sa sastanka održanog 25. ožujka dostavljamo Vam ponudu za hidrogeološka istraživanja lokacije budu ćeg crpilišta). Slijedi poruka ili
suština, tj. središnji i najvažniji dio pisma/dopisa. Ona mora biti izražena jasnom i nedvosmislenom formulacijom. Ne smije biti preduga čka, ali mo+ra biti dovoljno detaljna da iz nje bude potpuno jasno što se pismom/dopisom želi posti ći. Pismo/dopis završava
zaključkom ili zatvaranjem. Njime se utvrđuje, odnosno naglašava srž sadržaja pisma/dopisa, a ujedno daje i zaklju čni ton.(npr. Nadamo se da Vam naše cijene i rokovi odgovaraju, te da ćemo uspješno sura đ ivati.). Na samom kraju pisma/dopisa piše se pozdrav i
potpis (npr. Sa srdač nim pozdravom, Primite srda č ne pozdrave, Uz najbolje želje i sl. i Dr. sc. Ivan Ivankovi ć , ravnatelj Instituta ).
Danas se ubrzano razvijaju nove mogu ćnosti i tehnike komuniciranja kao što su elektronska pošta, Internet i dr. pa uspješan menadžer mora biti sposoban da ih koristi. Jedna od osobina uspješnog menadžera je i delegiranje "vlasti", tj. prepuštanje poslova i donošenja odluka drugim članovima radnog tima. Naime često je korisno dati mogu ćnost pojedinim suradnicima da samostalno obave neki zadatak na na čin koji njima najviše odgovara i omogu ćiti im samostalno donošenje odluka koje se ti ču obavljanja postavljenog zadatka. Na taj na čin potiče se inventivnost, kreativnost i u činkovitost suradnika, a menadžeru ostaje više vremena za obavljanje pravih menadžerskih poslova kao što su planiranje, organiziranje, nadzor, usmjeravanje i unapre đivanje. Kako nema potpunog sklada me đu ljudima, neizbježno je da se u okviru rada na nekom projektu javljaju konfliktne situacije. Zada ća menadžera je da njihovu pojavu preduhitri ili svede na najmanju mogu ću mjeru, a kada se konflikti jave da ih riješi u 35
36
najkraćem roku i uz najmanju štetu za posao. Naj češći je razlog međuljudskih sukoba nedovoljna ili loša komunikacija. Konflikt ima za posljedicu nezadovoljstvo ljudi, slabljenje, a ponekad i potpuni prekid me đusobnih veza izme đu pojedinih članova radnog tima, "grupašenje", te smanjivanje radnog u činka, jer sukob članova radnog tima postaje važniji od obavljanja radnih zadataka. No ponekad konfliktne situacije imaju i pozitivan u činak. Tako iniciraju menadžera na preispitivanje ranije donesenih odluka i korekciju loših rješenjanja, povod su da članovi radnog tima upoznaju menadžera s nekim činjenicama koje su ranije držali kao povjerljive i priopćavali ih samo onim članovima tima s kojima su u prijateljskim odnosima, pa mu tako omogu ćuju donošenje boljih odluka, navode članove tima da o situaciji na poslu razmišljaju i izvan radnog vremena, te prisiljavaju menadžera da poduzme neke neugodne korake za koje je znao da ih treba na činiti, ali ih je svjesno ili nesvjesno odgađao za kasnije (primjerice postavljanje na niže radno mjesto, razli čite disciplinske mjere ili otkaz). Osim toga, kako je otvoreni konflikt u pravilu samo zadnji čin dugoročnijeg procesa nakupljanja problema, njegovo izbijanje i brzo i efikasno rješavanje predstavlja relaksaciju, odnosno uklanja nagomilane napetosti me đu članovima radnog tima, što uvijek ima pozitivan učinak na daljnje odvijanje radnog procesa. Kako bi smanjio mogu ćnost izbijanja konflikta, menadžer mora svoj tim neprestance poticati na suradnju, kompromis i prilagodbu novim situacijama. Ako do konflikta ipak do đe, izuzetno je važno da menadžer pri njegovom rješavanju ima kooperativan stav, da podjednako sasluša sve strane koje su se našle u konfliktnoj situaciji, da zajedni čki sa suradnicima definira problem i prona đe moguće rješenja koje je najbolje za sve, te da to rješenje brzo i efikasno provede u djelo. Kao što se vidi iz izloženog menadžerski posao je izuzetno složen i zahtjevan. Da bi menadžer mogao uspješno obavljati svoj posao, potrebno mu je kontinuirano usavršavanje, tj. praćenje struke ali i usvajanje novih znanja i tehnika poslovanja. To pak, uz obavljanje "redovitog" posla nužno stavlja svakog menadžera pred dva velika problema. To su kroni čni nedostatak vremena i stres. Zbog toga je izuzetno bitno da menadžer promišljeno planira svoje vrijeme i ispuni ga poslovima koji su u direktnoj funkciji realizacije projekta, a sporednije zadatke s punim povjerenjem povjeri svojim suradnicima. Ako na taj na čin uspije smanjiti nedostatak vremena, uklonit će i dio stresa. Ostatak stresa, odnosno njegove posljedice spadaju u domenu medicine, pa se njima ne ćemo baviti.
36
37
9. Usmena prezentacija projekta Vrlo važnu fazu projektiranja predstavlja usmena prezentacija projekta. Naime, nosilac projekta/projektant tijekom procesa izrade projekta nekoliko puta treba usmeno predstaviti svoj projekt različitim skupinama slušatelja. Kako obično ideja za neki projekt potje če od projektanta, prvo usmeno izlaganje je uvjeravanje potencijalnog investitora u svrsishodnost projekta. Slijedi prezentacija/obrana projektnog zadatka pred stru čnim povjerenstvom investitora. Projektant kojem je povjerena izrada projekta, obi čno usmeno izlaže rezultate rada na projektu pred stručnim povjerenstvom za pra ćenje rada na projektu, nakon završetka odre đene faze rada, a pred revizijskim ili recenzijskim povjerenstvom po završetku projekta . Ukoliko se radi o studiji utjecaja na okoliš, projektant "brani" studiju pred stru čnim povjerenstvom, a u nekim slu čajevima i na javnom skupu koji se održava u sklopu javnog uvida u studiju. Diplomski rad, magistarski rad i doktorska disertacija obvezatno se usmeno izlažu i brane pred povjerenstvom za obranu uz prisustvo više ili manje brojnog slušateljstva. U hidrogeološkoj struci često se pišu znanstveni ili stru čni referati, koje autori usmeno izlažu na kongresima, simpozijima i drugim znanstvenim ili stru čnim skupovima. Na temelju rada na nekom projektu istraživa či drže javna predavanja u stru čnom društvu (npr. HGD) itd. O kvaliteti usmene prezentacije u velikoj mjeri ovisi ocjena projekta, a time i njegovo prihvaćanje u prezentiranom obliku, ili, uz naknadne dopune i izmjene. Stoga se svaki projektant, prije ili kasnije, susretne s pitanjem kako biti uvjerljiv, kako ostaviti dojam na osnovi kojeg će mu ljudi vjerovati, te kako ljude zainteresirati za realizaciju projekta? Rađa li se čovjek s takvim sposobnostima ili je usmena prezentacija nešto što se može naučiti? Na temelju naših srednjoškolskih i fakultetskih nastavnih programa u kojima o komunikacijama, govorenju i retorici uglavnom nema rije či, moglo bi se zaklju čiti da je vještina govorenja uro đena, a onima koji je nemaju nema se smisla niti truditi da je nau če. Gledajući anglo-američke obrazovne programe čini se da ipak nije tako. Naime gotovo nema srednjoškolskog ili fakultetskog programa, bez obzira na struku, u kojima nema predmeta kao što su "oral communitations", "oral skils" ili sl.
37
38
Prema tome govorničke vještine i uvjerljivost u javnim nastupima uglavnom su tehnike koje se mogu nau čiti i uvježbati. Neovisno o tome morate li govoriti na radnom sastanku, braniti projekt pred povjerenstvom, držati referat na nekom skupu ili govoriti na sve čanom ručku morate se
pripremiti. Priprema u pravilu traje duže nego što će trajati izlaganje, a koliko će trajati ovisi o govornikovu iskustvu, složenosti teme, važnosti izlaganja, vrsti i broju slušatelja, vrsti skupa, ambijentu u kojem se skup održava i dr. Da bi se usmeno izlaganje bilo koje vrste dobro pripremilo nužno je: definirati cilj izlaganja; odrediti koliko će izlaganje trajati; doznati osobine ljudi koji će izlaganje slušati; strukturirati izlaganje; pripremiti tehnička pomagala; uvježbati izlaganje. Izlaganje može imati različite ciljeve kao što su: - prijenos neke informacije; - ukazivanje na neki problem; - edukaciju slušatelja; - uvjeravanje slušatelja u kvalitetu i vrijednost projekta itd. U svakom slučaju govornik mora sam sebi jasno definirati cilj i biti sam u njega uvjeren. U suptrotnom govornik će biti konfuzan, a slušatelji će se brzo početi pitati - što ovaj hoć e reć i? Govornik mora točno znati da li će informirati slušatelje o ne čem o čemu oni neznaju ništa ili će govoriti o ne čem što je slušateljima do neke mjere poznato. Katastrofalno je ako slušatelji ne razumiju ili samo naslu ćuju o čemu govornik govori, ali je i vrlo loše ako se slušatelji počnu pitati - što nas ovaj davi, zar misli da smo takve neznalice.? Uvjeravanje slušateljstva je najizazovniji tip izlaganja koje ima za cilj promjenu mišljenja stava slušatelja. Takvim izlaganjem uglavnom se želi uvjeriti slušatelje u ve ću istinitost činjenica s kojima raspolažemo od činjenica s kojima raspolaže druga strana.
38
39
Jedno od klju čnih pitanja na koje nema decidiranog odgovora je koliko izlaganje treba trajati. Možda je na to pitanje najbolje odgovoriti citiraju ći sir Winstona Churchila, legendarnog britanskog premijera, koji je rekao: "Govor bi trebao biti poput ženske suknje: dovoljno duga č ak da pokrije temu, a dovoljno kratak da tema ostane zanimljiva".
Način usmenog izlaganja u velike ovisi o obrazovanju slušatelja. Ako se obra ća manje obrazovanom slušateljstvu (primjerice skup ljudi iz nekog sela na javnoj raspravi na kojoj se tumači studija utjecaja na okoliš) slušateljstvo će se pridobiti emotivnim izlaganjem uz korištenje usporedbi s onim s čim se slušatelji susre ću svakodnevno, što im je dobro poznato i čega
se ne boje. Ako je izlaganje namijenjeno osobama više razine obrazovanja (primjerice
stručno povjerenstvo za ocjenu studije utjecaja na okoliš) treba prezentirati više činjenica, numeričkih podataka i broj čano izraženih rezultata. Da bi izlaganje bilo jasno i razumljivo, mora biti dobro strukturirano. Treba početi pozdravom slušateljstva i uvodom iz kojeg će biti jasno koja je svrha i tema izlaganja. Nastavlja se dijelom u kojem će biti detaljno i jasno objašnjeno što je i kako ra đeno i kakvi su rezultati rada. U tom dijelu dobro je potrkrijepiti eventualne broj čane podatke grafičkim prikazima (dijagramima, krivuljama i sl.), te slušateljima pokazati jasne, eventualno pojednostavljene karte i profile, a najbitnije pojave i objekte pokazati fotografijama ili video zapisom. Za to treba dobro pripremiti potrebnu opremu, jer je vrlo loše ako "tehnika" zakaže. Izlaganje treba završiti zaključkom u kojem će se istaknuti rezultati projekta te ono što slijedi. Treba predvidjeti dovoljno vremena za pitanja slušatelja. Svako postavljeno pitanje treba saslušati pažljivo i do kraja i provjeriti da li ste ga dobro razumjeli. Treba odgovarati samo na ona pitanja za koja je govornik kompetentan, a odgovori moraju biti jasni, kratki i po mogućnosti jednoznačni. Uz sve to da bi usmena prezentacija neke teme/projekta bila uspješna mogu pomo ći slijedeći savjeti:
govorite jasno, sigurno i relativno brzo; izravno gledajte sugovornika ili ljude kojima govorite; ne budite nasilni u nastojanju da pošto-poto slušatelje uvjerite u svoj stav;
39
40
pokažite nepristrasnost; pametnu publiku ne provocirajte prešu čivanjem činjenica koje vam ne idu u prilog; ono što je najvažnije, recite odmah na po četku, kasnije to možete ponoviti; dodatno potaknite ljude na razmišljanje (ako vam je stalo da uop će razmišljaju).
40
41
II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM
41
42
1. Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske primjer je regionalnih hidrogeoloških istraživanja.
Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske je projekt u sklopu Programa geoloških karata Republike Hrvatske koji finacira Ministarsvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a izvodi ga Hrvatski geloški institut .
Programa geoloških karata Republike Hrvatske čine slijedeći projekti: 1. Osnovna geološka karta R. Hrvatske M 1:50.000 2. Osnovna hidrogeološka karta R. Hrvatske M 1:100.000 3. Osnovna inženjersko-geološka karta R. Hrvatske M 1:100.000 4 Karta mineralnih sirovina i prognozna karta R. Hrvatske M 1:100.000 / 200.000 5. Geokemijska karta R. Hrvatske M 1:100.000 6. Geotermalna karta R. Hrvatske M 1.100.000 7. Strukturno-geomorfološka karta R. Hrvatske M 1:100.000.
Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske organizirana je prema listovima topografske podloge 1:100.000 izmjere po Greenwichu, tako da je kompatibilna s postoje ćom Osnovnom geološkom kartom M 1:100.000. Cijeli teritorij Republike Hrvatske pokriven je sa 74 lista
Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske, važan je i neizostavan dio "Hidrogeološkog informacijskog sustava" (HGIS). "Hidrogeološki informacijski sustav" dio je "Vodoprivrednog informacijskog
sustava", koji je opet tematski dio "Informacijskog sustava za okoliš Republike Hrvatske". Zbog toga se Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske izrađuje t.zv. GIS
tehnologijom ( Biondić i dr., 1995). Po definiciji GIS (GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAV) predstavlja organizirani sustav rač unala, programskih paketa, zemljopisnih podataka i osoblja u funkciji efikasnog upravljanja referentnim geografskim informacijama. Te informacije uključuju i segment podzemnih i površinskih voda.
42
43
Za izradu "Hidrogeološkog informacijskog sustava",
odnosno Osnovne
hidrogeološke karte Republike Hrvatske koristi se programski paket ARC/INFO (ESRIUSA), koji uz vrlo kvalitetan grafički prikaz omogućuje i formiranje odgovaraju će banke podataka. Sama tehnika izrade Osnovne hidrogeološke karte sastoji se od pripreme 5 osnovnih slojeva (oleata) koji se prenose u kodirani sustav. To su: 1. HGK - geološke granice, rasjedi, strukturne oznake, položaji slojeva, simboli, obojeni poligoni; 2. LIT - zatvoreni poligoni; 3. VT - izvori, zone izviranja, vrulje, estavele, ponori, jame, špilje, bunari, bušotine, galerije, vodozahvati, površinski kopovi, pregrade, injekcijske zavjese, kanali, tuneli, opažačke stanice i dr.; 4. LIN - geomorfološki linijski elementi, razvodnice, hidroizohipse, granice vodonosnika i dr.; 5. KEM - termalna, mineralna i kemijska svojstva voda. Prekrivanjem ovih slojeva dolazi se do kona čnog grafičkog prikaza hidrogeološke karte. Svaki list karte popračen je odgovarajućim bazama podataka. Razdvojeni su promjenljivi od nepromjenljivih podataka. Dio podataka unosi se u tuma č OHGK, dok dio ostaje u bazi podataka koja je otvorena za razli čite korisničke programe. Baza podataka stalno se nadopunjuje novim podacima. To se posebno odnosi na "dinami čke" podatke (podaci o razini podzemne vode, koli činama crpljenja/izviranja i dr.). Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske je složena karta ( Šarin, 1988).. Sastoji se od jedne op će (osnovna karta) i niza dopunskih karata, hidrogeoloških
profila i stupa, tumača, tabelarnih i slikovnih priloga tuma ča, te dokumentacije. Izra đena je na dva lista koji su priloženi tuma ču. Na prvom se listu nalaze se: - Osnovna hidrogeološka karta, 1:100 000, - Litološki stup - Hidrogeološki profili (2-3 profila) - Karta ugroženosti vodonosnika od one čišćenja, 1:300.000 43
44
- Shema listova - Karta položaja lista Na listu je smještena i legenda osnovne karte, koja je istovremeno i legenda litološkog i hidrogeološkog stupa i hidrogeoloških profila Drugi list sastoji se od: . - Karte slivova, vodnih i morfoloških objekata, 1:100.000; - Sheme listova M:25.000, - Tumača oznaka Uz to mogu se dati i detaljne karte crpilišta M:1:25.000. Na listovima se još nalazi naziv karte, imena autora i suradnika, naziv izvo đačke organizacije (organizacije koja je kartirala i one koja ga je redaktirala i tiskala) i godina izrade. Osnovna hidrogeološka karta i karta vodnih objekata izradjuju se i tiskaju u višebojnoj tehnici. Formatizirane su u A5 format slobodno su uložena u džepu korica tuma ča. Uz njih se nalazi na posebnom listu hidrogeološki stup. Uz to izrađuju se i tzv. dopunske karte, kao što su karta oborina (izohijeta), karta temperatura zraka (izotermea), tektonska karta, karta debljina odre đene formacije i sl. Sve one nisu obvezne za sve listove, ve ć se daju za ona podru č ja za koja su zanimljive.Dopunske karte se prikazuju jednobojno, formata su nešto manjeg od A4 i tiskane su u sklopu tuma č.
Ako su na raspolaganju hidrogeološki ili srodni podaci koji imaju kartografsku i stručnu vrijednost a nisu predvi đeni u sadržaju osnovne karte i obveznih dopunskih karata, oni predstavljaju podlogu za izradu razli čitih neobveznih dopunskih karata. To su specijalne hidrogeološke i srodne karte. Izraduju se jednobojno. Mjerilo im varira od 1:50 000 do 1:500 000, zavisno o veli čini područ ja. Veličina im ne smije prijeći format A4. Čvrsto se uvezuju u tuma č, uz obvezne dopunske karte. Tumač se sastoji iz tekstualnog dijela i priloga. Prilozi tuma ča su različite tablice, dijagrami, drugi crteži i fotografije. U tuma ču su čvrsto uvezane dopunske karte, osim karte vodnih objekata, koja je slobodno uložena u džep korica tuma ča. Dokumentaciju predstavljaju originalni ili obra đeni podaci prikupljeni ili sređeni tijekom izrade pojedinog lista OHGK i koji se moraju pohraniti. Doku- mentaciju čuva Institut za geološka istraživanja. 44
45
Pojedini sastavni dijelovi Osnovne hidrogeološke karte Hrvatske sadržavat će hidrogeološke i srodne podatke navedene u nastavku.
1.1.Sadržaj dijelova lista Osnovne hidrogeološke karte Osnovna karta 1:100 000, sadrži slijede će podatke: a) Litološki sastav formacija (litostratigrafskih jedinica). b) Hidrogeološka svojstva formacija: propusnost, vrsta poroznosti, transmisivnost, okršenost i izdašnost. c) Hidrogeološku funkciju terena: podzemne barijere i propusne naslage. d) Podatke o vodonosnicima: izobate krovine i podine, hidrološke parametre, dubine do krškog vodonosnika, prostiranje i karakteristike zna čajnih vodonosnika u ravnicama. e) Podatke o dinamici podzemnih voda: podzemne razvodnice, smjerove protjecanja podzemnih voda, utvr đene podzemno-vodne veze, granice arteških voda, hidroizohipse i hidroizopieze. f) Termalna i mineralna svojstva podzemnih voda: hladne i termalne vode, slatke, mineralne i slane (bočate) vode, crpilišta mineralne vode, lje čilišta i kupališta. g) Kemijska svojstva podzemnih i površinskih voda: hidrokemijski tip voda, sastav glavnih iona, sadržaj klorida u zoni utjecaja mora. h) Vodne gra đevine: bušene bunare, arteške bunare, zdence (kopane bunare), istražne bušotine, opaža čke vodne građevine, zahvate podzemnih i površinskih voda, podzemne i površinske rudarske radove, naftna i plinska polja, pregrade, injekcione zavjese, kanale i vodne tunele. i) Vodne pojave: izvore, vrulje, estavele, aktivne ponore, spilje i jame s vodom, umjetna jezera, granice plavljenog terena, opažačke vodne pojave, kao i one iz kojih su uzeti uzorci za analize, zatim hidrološke i meteorološke stanice, prave i površinske razvodnice. j) Geomorfološke podatke: bezvodne spilje, jame i ponore, ponikve, vise će i suhe doline, jaruge i terasne odsjeke. k) Geološke podatke: stratigrafske simbole, litostratigrafske granice, elemente vertikalne i tangencijalne tektonike. l) Topografske podatke: reljef, naselja, prometnice, more, prirodna jezera, vodotoke. Karta ugroženosti vodonosnika od zaga đenja, 1:300 000, sadrži:
45
46
a) Stupanj ugroženosti vodonosnika od zaga đenja s površine terena (misli se na hidrogeološki aspekt, na rizik porozne sredine da do đe do eventualnog zaga đenja, a ne na stanje zaga đenosti podzemnih voda). b) Slivna područ ja krških vodonosnika (iako ta područ ja nisu ugrožena ili su samo donekle ugrožena, voda s njih površinski otje če na terene s kojih penetrira u podzemlje, u krške vodonosnike). c) Područ ja bez iskoristivih vodonosnika (obzirom na propusnost pokrovnih naslaga i samog vodonosnika mogu neka podru č ja biti i vrlo "ugrožena", ali ako je podzemna voda bočata ili se ne može nikako pridobivati, takvo je podru č je vodoopskrbno neiskoristivo). d) Lokacije crpilišta podzemnih i površinskih voda.
Hidrogeološki stup sadrži podatke o stratigrafskoj pripadnosti izdvojenih jedinica, njihov stratigrafski simbol, litološki sastav, debljinu i hidrogeološka svojstva. Litološki sastav i hidrogeološka svojstva prikazuju se šrafurom i bojom kao na osonovnoj karti. Hidrogeološki profili sadrže, uz reljef i toponime terena kojeg presijecaju, takoder litostratigrafske jedinice, njihove granice, stratigrafske simbole i litološki sastav, tektonske elemente, te hidrogeološka svojstva izdvojenih litostratigrafskih jedinica. Položajna karta pokazuje položaj kartiranog lista u odnosu na susjedne listove i njegov položaj unutar teritorija republike ili pokrajine na kojoj se nalazi kartirano podru č je.
1.2. Sadržaj karte slivova, vodnih i morfoloških objekata Karta slivova, vodnih i morfoloških objekata 1:100 000, sadrži: a) Vodne pojave i gra đevine kao osnovna karta . b) Geomorfološke objekte: fosilne ponore, bezvodne spilje i jame. c) Katastarske brojeve objekata koji se uvrštavaju u Hidrogeološki katastar Hrvatske, registarske brojeve preostalih "to čkastih" objekata (zahvati površinske vode, rudarski radovi, naftna i plinska polja, hidrološke i meteorološke stanice). d) Razvodnice, smjerove protjecanja podzemnih voda i podzemne vodne veze kao osnovna karta . e) Podzemno-vodne i površinsko-vodne opaža čke objekte i eksploatavijske objekte i njihove identifikacione brojeve (katastarski i registarski). c) Topografske podatke kao osnovna karta .
1.3. Sadržaj dopunskih karata 46
47
Karta kvalitete vode sadrži: a) Kvalitetu podzemnih i površinskih voda za pi će. - Kvalitetu podzemnih i površinskih voda za navodnjavanje. b) Identifikacione brojeve objekata.
Karta padalina i temperature zraka, 1:300 000, sadrži: a) Izohijete srednjih godišnjih koli čina za 30-godišnje razdoblje. b) Godišnje količine padalina za razdoblje izrade karte. c) Izoterme srednjih vrijednosti za 30-godišnje razdablje. d) Lokacije meteoroloških stanica.
1.3. Sadržaj tumača Osnovne hidrogeološke karte Tumač Osnovne hidrogeološke karte predstavlja tekst slijede ćeg sadržaja: l. Uvod 2. Istražni radovi 2.1. Ranija istraživanja 2.2. Nova istraživanja 2.3. Stupanj hidrogeološke istraženosti terena 3. Geografska obilježja 3.1. Geografski položaj 3.2. Reljef 3.3. Klima 3.4. Vegetacijski pokriva č 3.5. Površinske vode (hidrografija) 4. Geološka gra đa 4.1. Stratigrafija 4.2. Tektonika 5. Geomorfološka obilježja 5.1. Geomorfološki procesi 5.2. Važnije geomorfološke pojave 47
48
6. Osnovna hidrogeološka obilježja 6.1. Hidrogeološka regionalizacija 6.2. Hidrogeološka obilježja pojedinih podru č ja: - hidrogeološka svojstva stijena - hidrogeološka funkcija terena -hidrogeološke karakteristike važnijih vodonosnika 7. Zalihe pitkih podzemnih voda 7.l. Stupanj poznavanja zaliha 7.2. Eksploatacijske zalihe 7.3. Obnovljive zalihe 7.4. Stalne zalihe 8. Termalne i mineralne vode 9. Hidrogeologija i vodnogospodarska problematika 9.1. Vodoopskrba 9.2. Kvaliteta podzemnih i površinskih voda za pi će i navodnjavanje 9.3. Bilanca zaliha pitkih podzemnih voda 9.4. Hidrotehničke gradnje 9.5. Zaštita podzemnih voda 9.6. Obrana od podzemnih voda l
10. Zaključak i preporuke. Prilozi-tumača su različite skice, profili, dijagrami i, eventualno, fotografije. Prijedlog
o njihovom uvrštavanju u tuma č podnosi izvođač. Uz tumač su obvezni slijede ći prilozi: -mjesečne količine padalina; - nivogrami podzemne vode; -dijagrami izdašnosti, u primorskim predjelima još i dijagrami slanosti; -analize voda, tj. obrasci, tablice, dijagrami i sl.; -položajna karta radova izvedenih u okviru OHGK. Obvezan je takoder i izvod iz hidrogeološkog katastra. U izvodu se u tabli čnom obliku daju najvažniji podaci za sve izvore, speleološke pojave s vodom, bušene i kopane bunare, crpne galerije i bunare s drenovima, tj. za objekte koji su uvršteni u Hidrogeološki katastar Republike Hrvatske.. 48
49
Svim se tim objektima upisuje njihov katastarski broj, položajna oznaka (oznaka sekcije), te naziv ili uža lokacija. Osim toga, upisuju se slijede ći podaci: - Izvori: vrsta, stanje, režim istjecanja, vodonosnik, najmanja izdašnost (l/s), datum mjerenja, sadržaj klorida (za priobalni izvor), naziv vodovoda (korisnik). Prilozi-tumača su različite skice, profili, dijagrami i, eventualno, fotografije. Prijedlog o njihovom uvrštavanju u tuma č podnosi izvođač. Slijedeći prilozi su obvezni: -
mjesečne količine padalina; - nivogrami podzemne vode;
-
dijagrami izdašnosti, u primorskim predjelima još i dijagrami slanosti;
-
analize voda, tj. obrasci, tablice, dijagrami i sl.;
-
položajna karta radova izvedenih u okviru OHGK. Obvezan je također i izvod iz hidrogeološkog katastra. U izvodu se u tabli čnom obliku
daju najvažniji podaci za sve izvore, speleološke pojave s vodom, bušene i kopane bunare, crpne galerije i bunare s drenovima, tj. za objekte koji su uvršteni u Hidrogeološki katastar Jugoslavije. Svim se tim objektima upisuje njihov katastarski broj, položajna oznaka (oznaka sekcije), te naziv ili uža lokacija. Osim toga, upisuju se slijede ći podaci: - Izvori: vrsta, stanje, režim istjecanja, vodonosnik, najmanja izdašnost (l/s), datum mjerenja, sadržaj klorida (za priobalni izvor), naziv vodovoda (korisnik). Hidrogeološke karakteristike, vodoprivredna problematika i kartografski uvjeti upu ćuju podjelu teritorija SFRJ na slijede će tri vrste terena za potrebe opisa na čina izrade OHGK: -
ravničarska područ ja,
-
gorska područ ja (bez ili s malim učešćem krša),
-
- krška područ ja. Među tim područ jima postoje razlike u namjeni i karakteristikama hidrogeološke
opažačke mreže, u vrstama dopunskih terenskih, laboratorijskih i kabinetskih istraživanja i u 49
50
načinu izrade karte.
1.4. Način izrade Osnovne hidrogeološke karte Izvedba Osnovne hidrogeološke karte Hrvatske odvijat će se za svaki list, ili za više susjednih listova ako se zajedno kartiraju, u slijede ćim etapama i fazama: -
-
-
I. Pripremni radovi : -
Izrada projektnog zadatka
-
Prikupljanje literature i dokumentacije
-
Studij prikupljenog materijala
-
Hidrogeološko rekognosciranje
-
Preliminarna hidrogeološka interpretacija
-
Izrada i recenzija projekta
-
Pripreme za terenske radove.
II. Glavni radovi: -
Osnivanje hidrogeološke opaža čke mreže
-
Redovita hidrogeološka opažanja
-
Ostali dopunski istražni radovi
-
Kartiranje u užem smislu
-
Obrada svih raspoloživih podataka
-
Konačna hidrogeološka interpretacija i izrada autorskog originala karata
-
Izrada tumača.
III. Nadzor i završni radovi: -
Nadzor nad izradom OHGK
-
Godišnji stručno-financijski izvještaji
-
Recenzija karte i tuma ča i provedba ispravaka
-
Tisak OHGK.
50
51
2. STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA Na temelju odredbi Zakona o vodama („Narodne novine“, br. 107/95 i 105/05.), Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, br. 91/08.) donešena 15. srpnja 2008. godine na 5. sjednici Hrvatskog sabora je dugoro čni planski dokument kojim se utvr đuju vizija, misija, ciljevi i zada će državne politike u upravljanju vodama. Ona daje strateška opredjeljenja i smjernice razvoja vodnoga gospodarstva polaze ći od zatečenog stanja vodnog sektora, razvojnih potreba, gospodarskih mogu ćnosti, međunarodnih obveza, te potreba za očuvanjem i unapre đenjem stanja voda, te vodnih i o vodi ovisnih ekosustava. Njezin je sadržaj usklađen s relevantnim direktivama Europske unije, te stoga čini osnovnu podlogu za
51
52
pripremu pregovaračkih dokumenata za pristupne pregovore, ali isto tako i jednu od podloga za pripremu aplikacija za korištenje sredstvima iz pretpristupnih fondova Europske unije. Strategija upravljanja vodama je dokument na temelju kojeg će se provoditi reforme vodnog sektora kako bi se dostigli europski standardi u upravljanju vodama, pa stoga čini osnovnu podlogu za postupne izmjene i dopune Zakona o vodama (novi Zakon o vodama donio je Hrvatski sabor na sjednici 11. prosinca 2009. ) i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva i pripadajućih podzakonskih akata. Strategija upravljanja vodama tako đer je okvir za pripremu strategija i planova prostornog uređenja, zaštite okoliša, zaštite prirode i razvoja ostalih sektora koji ovise o vodama ili utječu na stanje voda (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, industrija, energetika, promet, turizam, javno zdravstvo i drugo). Ona vrijedi sve dok su na snazi pretpostavke pod kojima je donešena, uz uvažavanje razdoblja pravne prilagodbe do kraja 2009. godine i trajanja dva petnaestogodišnja investicijska ciklusa do kraja 2038. godine. Nužan preduvjet za provedbu Strategije upravljanja vodama su postupne organizacijske prilagodbe i sustavno ja čanje stručnih kapaciteta na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Obavljanje znanstveno-stru čnih poslova na nacionalnoj razini unaprijediti će se osnivanjem znanstveno-stru čne institucije za vode. Nacrt prijedloga Strategije upravljanja vodama pripremile su Hrvatske vode, uz sudjelovanje osamnaest relevantnih znanstvenih i stru čnih institucija i devet uglednih konzultanata, te u suradnji sa službenicima Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva - Uprave vodne politike i me đunarodnih projekata i Uprave gospodarenja vodama. U postupku donošenja dokumenta osobito se vodilo ra čuna o sudjelovanju javnosti, jer se predložene mjere i aktivnosti odnose na sve građane, na sve gospodarske i druge subjekte, odnosno na naj πiru javnost. Stoga je organizirano niz javnih rasprava, tribina, prezentacija na stru čnim skupovima, javnih uvida i rasprava u medijima, kako bi se najšira javnost upoznala s dokumentom, te kako bi se svi zainteresirani potaknuli na davanje primjedbi, sugestija i mišljenja. Glavni partneri vodnoga gospodarstva pri provedbi ove Strategije biti će komunalni sektor, prostorno planiranje, zaštita okoliša, zaštita prirode, poljoprivreda, šumarstvo, energetika, turizam, vodeni promet, ostalo gospodarstvo, znanost, obrazovanje i mediji. Sukladno odredbama Okvirne direktive o vodama Europske unije, o čekuje se da će se u provedbu Strategije zna čajno uključiti i razliËite zainteresirane nevladine udruge.
52
53
Provedbom Strategije upravljanja vodama Republika Hrvatska Êe kao i sve ostale države članice Europske unije postupno dose ći propisane norme u upravljanju vodama, što je od velikog značenja za njeno stanovni πtvo i gospodarstvo. Sadržaj Strategije upravljanja vodama je slijede ći: PREDGOVOR
1 Uvod (1.1. Vode i upravljanje vodama ; 1.2. Dru πtveno-gospodarsko okruæenje; 1.3. Prirodne značajke)
2 Stanje voda (2.1. Površinske vode; 2.1.1. Opč e znač ajke; 2.1.2. Količ ine povr πi nskih voda; 2.1.3. Kakvoč a povr π inskih voda; 2.2. Podzemne vode; 2.2.1. Opč e znač ajke; 2.2.2. Prostorni razmještaj; 2.2.3. Zalihe podzemnih voda; 2.2.4. Kakvo č a podzemnih voda ; 2.3.
Bilanca kopnenih voda
3 Stanje upravljanja vodama ( 3.1. Vodno gospodarstvo; 3.1.1. Povijesni pregled; 3.1.2. Zakonski okvir; 3.1.3. Institucijski okvir; 3.1.4. Me đ unarodni okvir; 3.1.5. Planski dokumenti; 3.1.6. Podaci i informacije u upravljanju vodama; 3.2. Financiranje; 3.2.1. Zakonski okvir; 3.2.2. Cijena vode; 3.2.3. Financiranje vodnog sektora izvan cijene vode; 3.2.4. Korištenje bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije; 3.3. Uređenje vodotoka i drugih voda i
zaštita od štetnoga djelovanja voda; 3.3.1. Uređ enje vodotoka i drugih voda; 3.3.2. Zaštita od poplava; 3.3.3. Zaštita od erozije; 3.3.4. Melioracijska odvodnja ; 3.4. Korištenje voda; 3.4.1. Vodoopskrba; 3.4.2. Proizvodnja elektri č ne energije; 3.4.3. Navodnjavanje; 3.4.4. Uzgoj slatkovodnih riba; 3.4.5. Unutarnji vodni putovi; 3.4.6. Šport, kupanje i rekreacija; 3.4.7. Geotermalne i mineralne vode; 3.4.8. Ostala gospodarska korištenja voda; 3.5. Zaštita voda; 3.5.1. Izvori one č iš če nja i procjena pritisaka; 3.5.2. Sustavi zaštite voda iz to č kastih izvora oneč iš ćenja voda; 3.5.3. Mjere zaštite voda za raspršene izvore one č iš ćenja; 3.6. Zaštićena
područ ja - područ ja posebne zaštite voda; 3.7. Višenamjenski sustavi.
4 Ciljevi i odrednice (4.1. Polazišta; 4.1.1. Zdravlje stanovni π tva; 4.1.2. Vodnokomunalni sektor; 4.1.2.1. Vlasništvo i vodnokomunalna djelatnost; 4.1.2.2. Ustroj vodnokomunalnoga sektora; 4.1.2.3. Neracionalna potrošnja vode; 4.1.3. Sigurnost stanovništva i dobara; 4.1.4. Potrebe gospodarstva; 4.1.5. Okoliš i priroda; 4.1.6. Međ unarodni okvir; 4.2. Ciljevi; 4.2.1. Uređ enje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnoga djelovanja voda; 4.2.2. Korištenje voda; 4.2.3. Zaštita voda; 4.2.4. Zašti ćena podru č ja - područ ja posebne zaštite voda 4.2.5. Struč ni i operativni okvir upravljanja vodama; 4.3. Strateške odrednice; 4.3.1. Upravljanje 53
54
vodama; 4.3.2. Financiranje upravljanja vodama; 4.3.2.1. Ekonomska cijena vode; 4.3.2.2. Financiranje vodnog sektora izvan cijene vode; 4.3.2.3. Korištenje bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije; 4.3.3. Uređ enje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnoga djelovanja voda; 4.3.3.1. Uređ enje vodotoka i drugih voda; 4.3.3.2. Zaštita od poplava; 4.3.3.3. Zaštita od erozije; 4.3.3.4. Melioracijska odvodnja; 4.3.4. Korištenje voda; 4.3.4.1. Javna vodoopskrba; 4.3.4.2. Ostala gospodarska korištenja voda; 4.3.5. Zaštita voda; 4.3.5.1. Oneč iš ćenja iz toč kastih izvora; 4.3.5.2. Oneč iš ćenja iz raspršenih izvora; 4.3.5.3. Smanjenje oneč iš ćenja sudjelovanjem u upravljanju prostorom i okoli π šem; 4.3.6. Zaštićena podru č ja područ ja posebne zaštite voda; 4.3.7. Struč ni i operativni okvir upravljanja vodama; 4.3.7.1. Planiranje; 4.3.7.2. Provedba; 4.3.7.3. Sustavno pra ćenje i nadzor nad provedbom mjera; 4.3.7.4. Tehni č ko struč na potpora; 4.3.7.5. Informacijski sustav;
5 Provedba (5.1. Aktivnosti i mjere 5.1.1. Ure đ enje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnoga djelovanja voda; 5.1.2. Korištenje voda; 5.1.3. Zaštita voda; 5.1.4. Zašti ćena podru č ja - područ ja posebne zaštite voda; 5.1.5. Stru č ni i operativni okvir upravljanja vodama; 5.1.6. Me đ unarodna suradnja i proces približavanja Europskoj uniji; 5.1.7. Okvir i instrumenti; 5.2. Potrebna ulaganja; 5.2.1. Javna vodoopskrba, odvodnja i proč iš ćavanje komunalnih otpadnih voda;5.2.2. Zaštita od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda; 5.2.3. Struč ni poslovi; 5.3. Nacionalni
strateški projekti; 5.3.1. Projekt zaštite od one č iš ćenja voda na priobalnom podru č ju „Jadranski projekt” ; 5.3.2. Unutarnje vode; 5.3.3. Projekti vodoopskrbe i odvodnje potpisani temeljem zaključ aka Vlade Republike Hrvatske; 5.3.4. Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama (NAPNAV); 5.3.5. Višenamjenski kanal Dunav – Sava;
Pojmovnik .
54
55
3. Prostorno planerski projekti Prostorno uređenje Republike Hrvatske regulitrano je Zakonom o prostornom uređenju, koji je donio Zastupni čki dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. ožujka 1994. godine (NN 30/94), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju, koji je donio Zastupni čki dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 24. travnja 1998. godine (NN 68/98) i Odlukom o donošenju Programa prostornog ure đenja Republike Hrvatske. koju je donio Zastupni čki dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 7. svibnja 1999. Prema Zakonu o prostornom ure đenju, prostornim ure đenjem osigurava se gospodarenje, zaštita i upravljanje prostorom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Država) kao osobito vrijednim i ograni čenim nacionalnim dobrom. Prostorno ure đenje obuhva ča mjere za ostvarivanje sustava prostornog ure đenja te izradu i provođenje dokumenata prostornog uređenja. Gospodarenjem, zaštitom i upravljanjem prostorom ostvaruju se uvjeti za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara na načelu integralnog pristupa u planiranju prostora. Integralni pristup u planiranju prostora obuhvaća naročito: - poznavanje, provjeru i ocjenu mogu ćnosti razvoja u prostoru, - izradu dokumenata prostornog ure đenja, - praćenje provedbe dokumenata prostornog ure đenja. Prostorno uređenje temelji se na na čelima: - ravnomjernoga, gospodarskoga, društvenog i kulturnog razvoja prostora Države, uz njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti; - održivog razvoja i racionalnog korištenja i zaštite prostora; - zaštite integralnih vrijednosti prostora i zaštite i unapre đenja stanja okoliša; - zaštite spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode; - osiguranja boljih uvjeta života; - usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru; - usuglašenosti prostornog ure đenja pojedinih dijelova prostora Države; - povezivanja prostora Države s europskim prostornim ustrojem; - javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima zna čajnim za prostorno uređenje u skladu s ovim i drugim posebnim propisima;
55
56
- uspostavljanja sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, korištenja i zaštite prostora. Stručne poslove prostornog uredenja za Državu obavlja Zavod za prostorno
planiranje (u daljnjem tekstu: Zavod) u sastavu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja i graditeljstva. Zavod u okviru svog djelokruga izra đuje i prati provođenje Strategije i Programa prostornog uređenja Države, i drugih dokumenata prostornog ure đenja koje donosi Sabor Republike Hrvatske te dvogodišnjeg programa unapre đenja stanja u prostoru Države, izrađuje osnove korištenja prostora Države i dvogodišnja izvješ ća o stanju u prostoru. Zavod obavlja druge stru čne poslove odredene ovim Zakonom te stru čne poslove prostornog uređenja koje mu povjeri ministar graditeljstva i zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: ministar). Skupština županije, odnosno Grada Zagreba osniva županijski, odnosno Gradski zavod za prostorno ure đenje (u daljnjem tekstu: županijski odnosno Gradski zavod). Dvije ili više županija mogu osnovati zajedni čki županijski zavod. Županijski, odnosno Gradski zavod u okviru svog djelokruga izra đuje i prati provedbu prostornog plana županije i prostornih planova područ ja posebnih obilježja, odnosno Grada, dvogodišnje izvješće i program unapređenja stanja u prostoru županije, odnosno Grada, vodi dokumentaciju prostora. Županijski, odnosno Gradski zavod obavlja druge stru čne poslove odredene ovim Zakonom, te stručne poslove koje im povjeri županijsko, Gradsko, op ćinsko, odnosno gradsko poglavarstvo. Pravne osobe registrirane za obavljanje stru čnih poslova prostornog ure đenja izrađuju dokumente prostornog ure đenja i stručne podloge za izdavanje lokacijskih dozvola, ukoliko ovim Zakonom to nije druga čije određeno. Upis u sudski registar obavlja se uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Za potrebe praćenja stanja u prostoru, izrade i pra ćenja provedbe dokumenata prostornog uređenja, te drugih dokumenata, tijela državne uprave i druga upravna tijela nadležna za poslove prostornog ure đenja vode dokumentaciju prostora. "Dokumenti prostornog uređenja jesu: 1. Program prostornog ure đenja Države 2. Prostorni planovi: - Prostorni plan županije i Grada Zagreba 56
57
- Prostorni plan podru č ja posebnih obilježja - Prostorni plan ure đenja općine i grada - Generalni urbanistički plan - Detaljni plan uređenja.
3.1. Program prostornog uređenja Republike Hrvatske Temeljem usvojene Strategije prostornog ure đenja Republike Hrvatske, koju je Zastupni čki dom Hrvatskog državnog sabora donio u lipnju 1997. godine, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, sukladno odredbama Zakona o prostornom ure đenju, izradilo je Program prostornog ure đenja Republike Hrvatske, kojim se utvr đuju mjere i aktivnosti za provo đenje Strategije. Programom su pobliže odre đeni osnovni ciljevi razvoja u prostoru, kriteriji i smjernice za uređenje prostornih i drugih cjelina, te prijedlozi prioriteta za ostvarivanje ciljeva prostornog uređenja. Nadalje, Programom su odre đene i osnove za organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora, sustav središnjih naselja i sustav razvojne državne infrastrukture, te mjere i smjernice za zaštitu i unapre đenje okoliša. Strategija i Program prostornog ure đenja čine jedinstveni dokument prostornog ure đenja, kojeg donosi Hrvatski državni sabor. Program se obvezno primjenjuje pri izradi svih budu ćih resornih i sektorskih razvojnih programa, a osobito pri izradi prostornih planova županija, op ćina, gradova i naselja te prostornih planova podru č ja posebnih obilježja, a u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju. Program sadrži kartografske prikaze prostora i sustava koji trebaju služiti kao osnova za daljnju razradu putem dokumenata prostornog ure đenja i stručnih podloga, uz poštivanje smjernica određenih Strategijom i Programom. Program izdvaja i naglašava prioritete koji su osobito prepoznatljivi u grafi čkim prilozima, pri čemu projekcije Strategije i dalje ostaju kao dugoročna orijentacija prostornog razvoja u cjelini i po sektorima.
3.2. Prostorni planovi 3.2.1. Prostorni planovi županija Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba uvažavanjem prirodnih, kulturnopovijesnih i krajobraznih vrijednosti razra đuje načela prostornog ure đenja i utvrđuje ciljeve
57
58
prostornog razvoja te organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora. Prostorni plan sadrži prostornu i gospodarsku strukturu županije, odnosno Grada Zagreba, sustav središnjih naselja regionalnog značenja, sustav razvojne regionalne infrastrukture, osnove za ure đenje i zaštitu prostora, mjerila i smjernice za gospodarski razvoj, za o čuvanje i unapređenje prirodnih, kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti, mjere za unapre đenje i zaštitu okoliša te druge elemente od važnosti za županiju, odnosno Grad Zagreb. Za područ je dvije ili više županije izrađuje se zajedni čki prostorni plan tih županija kada to sporazumno odrede te županije. Sporazumom županija ure đuju se pitanja zna čajna za postupak izrade i donošenja tog plana. Prostorni plan iz donose skupštine županija za čije područ je se plan izra đuje.
3.2.2. Prostorni planovi podru č ja posebnih obilježja Prostorni plan podru č ja posebnih obilježja utvr đuje, s obzirom na zajedni čka prirodna, kulturna ili druga obilježja, temeljnu organizaciju prostora, mjere korištenja, ure đenja i zaštite tog područ ja s aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapre đenje i zaštitu okoliša te po potrebi određuje obvezu izrade detaljnih planova ure đenja prostora za uža podru č ja unutar prostornog plana. Taj prostorni plan donosi se obvezno za podru č je nacionalnog parka i parka prirode, te za podru č ja za koje je ta obveza odre đena Programom prostornog ure đenja Države ili prostornim planom županije.
3.2.3. Prostorni plan ure đenja općine ili grada Prostorni plan uređenja općine ili grada utvr đuje uvjete za ure đenje općinskog i gradskog područ ja, određuje svrhovito korištenje, namjenu, oblikovanje, obnovu i sanaciju građevinskog i drugog zemljišta, zaštitu okoliša te zaštitu spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode u op ćini, odnosno gradu. Ovaj prostorni plan sadrži osnove razvitka u prostoru, ciljeve prostornog ure đenja, namjenu prostora, mjerila, smjernice, mjere i uvjete za korištenje, zaštitu i ure đivanje prostora, te druge elemente od važnosti za podru č je općine, odnosno grada. Prostorni plan ure đenja općine ili grada donosi op ćinsko, odnosno gradsko vijeće, po pribavljenoj suglasnosti županijskog zavoda o njegovoj uskla đenosti sa prostornim planom županije.
58
59
3.2.4. Generalni urbanisti čki planovi Generalni urbanistički plan utvrđuje temeljnu organizaciju prostora, zaštitu prirodnih, kulturnih i povijesnih vrijednosti, korištenje i namjenu površina sa prijedlogom prvenstva njihovog uređenja. Generalni plan sadrži na čin i oblike zaštite i korištenja, uvjete i smjernice za uređenje i zaštitu prostora, mjere za unapre đenje i zaštitu okoliša, podru č ja s posebnim prostornim i drugim obilježjima te druge elemente od važnosti za podru č je za koje se donosi. Generalnim planom iz stavka 1. ovoga članka može se utvrditi obveza izrade detaljnih planova uređenja prostora za uža podru č ja unutar obuhvata tog plana. Generalni plan ure đenja donosi se za naselje u kojima je sjedište tijela županija, Grad Zagreb te druga naselja koja imaju više od 10.000 stanovnika.
3.2.5. Detaljni plan ure đenja. Detaljni plan uređenja utvrđuje detaljnu namjenu površina, režime ure đivanja prostora, način opremanja zemljišta komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za izgradnju gra đevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od važnosti za podru č je za koje se plan donosi. Predstavnička tijela i poglavarstva jedinica lokalne samouprave i uprave donose i druge prostorne planove i dokumente prostornog ure đenja. Vrsta, sadržaj i na čin donošenja prostornih planova i dokumenata prostornog ure đenja utvrđuje se prostornim planovima šireg područ ja odnosno, programom mjera za unapre đenje stanja u prostoru. Prostorni plan užeg podru č ja mora biti usuglašen s prostornim planom šireg podru č ja,a u slučaju njihove neusuglašenosti primjenjuje se plan šireg podru č ja. Prostorni planovi sadrže tekstualni i grafi čki dio (kartografski i drugi grafi čki prilozi), odredbe za njegovo provo đenje, te druge elemente zna čajne za provo đenje plana. Mjerila kartografskih prikaza prostornih planova, sadržaj te standarde i obvezne prostorne pokazatelje propisat će ministar.
59
60
4. Procjena utjecaja na okoliš Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na okoliš donijela je Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 29. svibnja 2008. godine. Tom Uredbom pobliže se odre đuju zahvati za koje se provodi procjena utjecaja zahvata na okoliš; zahvati koji podliježu ocjeni o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš; na čin provedbe postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš; način rada i obvezni sadržaj mišljenja koje daje povjerenstvo; na čin sudjelovanja ovlaštenika; način provedbe postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš; način provedbe postupka izdavanja upute o sadržaju studije na zahtjev nositelja zahvata; na čin informiranja i sudjelovanja javnosti i zainteresirane javnosti u postupcima koji se ure đuju ovom Uredbom; kriteriji i način pojedinačnih ispitivanja na temelju kojih se odlu čuje o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš. Uredbom se odre đuju zahvati koji su u nadležnosti Ministarstva te nadležnog upravnog tijela u županiji odnosno u Gradu Zagrebu. Zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš su slijede ći: 1. Postrojenja za proizvodnju i preradu nafte i prirodnog plina 2. Postrojenja za uplinjavanje ili ukapljivanje 500 t na dan ili više ugljena ili bituminoznih stijena. 3. Elektrane i energane snage ve će od 30 MW el 4. Nuklearne elektrane i drugi nuklearni reaktori, uklju čujući demontiranje i isklju čenje iz pogona takvih reaktora (izuzevši znanstveno istraživačkih postrojenja čija ukupna snaga ne prelazi 1 kW stalnog toplinskog optere ćenja) 5. Postrojenja za preradu istrošenog nuklearnog goriva. 6. Postrojenja za: − proizvodnju ili oboga ćivanje nuklearnog goriva − obradu istrošenog nuklearnog goriva ili visokoradioaktivnog nuklearnog otpada − za konačno odlaganje istrošenog nuklearnog goriva − za konačno odlaganje nuklearnog otpada − za skladištenje (planirani rok skladištenja duži od 10 godina) istrošenog nuklearnog goriva ili radioaktivnog otpada na lokaciji izvan mjesta proizvodnje 7. Postrojenja za proizvodnju sirovog željeza, čelika i ferolegura 8. Postrojenja za proizvodnju plemenitih i obojenih metala 9. Kemijska postrojenja za industrijsku proizvodnju tvari koja se sastoje od funkcionalno povezanih jedinica te služe: − za proizvodnju temeljnih organskih kemikalija − za proizvodnju temeljnih anorganskih kemikalija 60
61
− za proizvodnju umjetnih gnojiva na bazi fosfora, dušika, kalija (jednostavna ili složena
umjetna gnojiva) − za proizvodnju temeljnih proizvoda za zaštitu bilja i biocida − za proizvodnju osnovnih farmaceutskih proizvoda upotrebom kemijskih ili bioloških postupaka − za proizvodnju eksploziva 10. Pruge od zna čaja za međunarodni promet s pripadajućim građevinama i ure đajima 11. Gradnja aerodroma čija je poletno-sletna staza dužine 2.100 m ili više 12. Gradnja autocesta i državnih cesta 13. Luke unutarnjih voda 14. Plovni putovi 15. Luke otvorene za javni promet 16. Luke posebne namjene
17. Postrojenja za obradu opasnog otpada spaljivanjem ili kemijskim postupcima i odlagališta opasnog otpada. 18. Postrojenja za obradu neopasnog i komunalnog otpada spaljivanjem ili kemijskim postupcima 19. Županijski i regionalni centri za gospodarenje otpadom 20. Crpljenje podzemnih voda, osim vodoopskrbnih sustava, ili projekti za umjetno dopunjavanje podzemnih voda kapaciteta 10.000.000 m³ godišnje ili više. 21. Sustavi za prijenos vodnih resursa izme đu porječ ja namijenjeni spre čavanju mogućeg manjka vode, pri čemu količina prebačene vode prelazi 100.000.000 m³ godišnje 22. Melioracijski sustavi površine 5.000 ha i ve će, a u Jadranskom slivnom podru č ju 500 ha i veće 23. Brane i druge gra đevine namijenjene zadržavanju i akumulaciji vode, pri čemu je nova ili dodatna količina zadržane ili akumulirane vode ve ća od 1.000.000 m³. 24. Postrojenja za obradu otpadnih voda kapaciteta 50.000 ES (ekvivalent stanovnika) i ve ćeg s pripadajućim sustavom odvodnje 25. Međunarodni i magistralni cjevovodi za transport plina, nafte i naftnih derivata uklju čivo terminal, otpremnu i mjerno-regulacijsku (redukcijsku) stanicu tehnološki povezanu s tim cjevovodom 26. Građevine za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta: 20.000 komada ili više u proizvodnom ciklusu 27. Građevine za intenzivni uzgoj svinja kapaciteta ve ćeg od: − 3.000 mjesta za tovljenike (preko 30 kg) − 900 mjesta za krmače
61
62
28. Građevine za intenzivni uzgoj stoke i ostalih životinja kapaciteta ve ćeg od 500 uvjetnih grla 29. Industrijska postrojenja za proizvodnju celuloze i pulpe iz drvne mase ili sli čnih vlaknastih materijala. 30. Industrijska postrojenja za proizvodnju papira i kartona kapaciteta 100 t na dan ili više 31. Eksploatacija mineralnih sirovina: − energetske mineralne sirovine – ugljen, nafta i plin (crpljenje, oplemenjivanje to jest odstranjivanje nečistoća i vode, transport kada je u vezi s eksploatacijskim poljem i skladištenje u geološkim strukturama) − mineralne sirovine iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihovi spojevi − nemetalne mineralne sirovine – grafit, sumpor, magnezit, fluorit, barit, azbest, tinjac, fosfat, gips, kalcit, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, kaolin, kerami čka i vatrostalna glina, feldspat, talk, tuf, sirovine za proizvodnju cementa i vapna, te karbonatne i silikatne sirovine za industrijsku preradu − arhitektonsko – gra đevni kamen − sve vrste soli i solnih voda − mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu dobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe − tehničko-građevni kamen, gra đevni pijesak i šljunak te ciglarska glina 32. Eksploatacija šljunka i pijeska iz obnovljivih izvora, osim kod tehni čkog i gospodarskog održavanja vodotoka i drugih voda 33. Eksploatacija mineralne i termalne vode koje se koriste u ljekovite, balneološke i rekreativne svrhe ili kao voda za pi će 34. Dalekovodi, transformatorska i rasklopna postrojenja napona 220 kV i više 35. Građevine namijenjene skladištenju: − naftni terminali i terminali ukapljenog prirodnog plina − podzemna skladišta prirodnog plina − skladišta nafte ili njezinih teku ćih derivata kao samostalne gra đevine kapaciteta 50.000 t i više − skladišta ukapljenog naftnog plina kao samostalne gra đevine kapaciteta 10 000 t i više − skladišta kemijskih proizvoda kao samostalne gra đevine kapaciteta 50 000 t i više 36. Morska uzgajališta: − uzgajališta ribe u zašti ćenom obalnom podru č ju mora (ZOP) 37. Slatkovodni ribnjaci: − za salmonide godišnje proizvodnje 10 t i ve će − za ciprinide površine ribnjaka 100 ha i ve će 38. Igrališta za golf s pripadaju ćim građevinama 39. Svaka izmjena zahvata ili rekonstrukcija građevina s ovog Popisa 40. Svi ostali zahvati za koje je potrebno ishoditi objedinjene uvjete zaštite okoliša.
62
63
Osim toga izdvojeni su zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš. Tu potrebu procjenjuje Ministarstvo za slijede će zahvate: I. Poljoprivreda, šumarstvo i akvakultura (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Gospodarenje vodama namijenjenih poljoprivredi, uklju čujući navodnjavanje i odvodnju pri čemu je površina navodnjavanja 1000 ha i više, a u Jadranskom slivnom podru č ju 200 ha ili više; 2. Građevine za intenzivan uzgoj svinja kapaciteta ve ćeg od: – 1.000 mjesta za tovljenike (preko 30 kg)– 500 mjesta za krma če; 3. Morska uzgajališta:− uzgajališta ribe izvan ZOP-a, a do udaljenosti od 1 Nm godišnje proizvodnje veće od od 700 t − uzgajališta ribe izvan ZOP-a, a koja su udaljena od obale otoka ili kopna više od 1 Nm godišnje proizvodnje ve će od 3500 t; 4. Uzgajališta školjkaša u ZOP-u godišnje proizvodnje ve će od 400 t; II. Energetika (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za proizvodnju elektri čne energije, pare i vru će vode snage ve će od 1 MW el uz korištenje: − Fosilnih i krutih goriva; − Obnovljivih izvora energije (voda, sunce, vjetar, biomasa, bioplin, geotermalna energija, valovi, plima i oseka i dr.) 2. Cjevovodi za prijenos nafte, plina, pare i vru će vode duljine 5 km i više; 3. Površinska skladišta prirodnog plina i drugih fosilnih goriva kapaciteta 5.000 m³ i više; 4. Podzemna skladišta zapaljivih plinova kapaciteta 5.000 m³ i više; 5. Industrijsko briketiranje ugljena i lignita; 6. Proizvodnja biogoriva kapaciteta 10.000 t/god i više; III. Proizvodnja i obrada metala (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za preradu metala kapaciteta prerade 500 kg/h sirovog materijala: − Tople valjaonice (postrojenja za vru će valjanje) − Kovačnice s jednim ili više čekića − Postrojenje za nanošenje taljenih metalnih premaza 2. Ljevaonice metala; 3. Postrojenje za taljenje obojenih metala i izradu legura izuzev plemenitih metala; 4. Postrojenja za površinsku obradu metala i plasti čnih materijala elektrolizom ili drugim kemijskim postupcima; 5. Postrojenja za proizvodnju motornih vozila (proizvodnja, sklapanje, proizvodnja motora); 6. Brodogradilišta; 7. Postrojenja za gradnju i popravak zrakoplova; 8. Postrojenje za proizvodnju željezni čke opreme; 9. Postrojenja za oblikovanje metala pomo ću eksploziva; 10. Postrojenja za pripremu, oboga ćivanje, pečenje i kalupljenje metalnih ruda; IV: Industrijska prerada mineralnih sirovina (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za suhu destilaciju ugljena 2. Postrojenja za proizvodnju cementnog klinkera, cementa i vapna; 3. Postrojenja za proizvodnju stakla i staklenih vlakana, uklju čujući proizvodnju stakla koje se dobiva preradom starog stakla; 4. Postrojenja za taljenje mineralnih tvari, uklju čujući i proizvodnju mineralnih vlakana 5. Proizvodnja keramike i opekarskih proizvoda
V. Kemijska industrija (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Obrada (prerada) kemijskih poluproizvoda i proizvodnja kemikalija kapaciteta 10.000 t/god ili proizvodnja kemikalija kapaciteta 10.000 t/god ili više 2. Proizvodnja: pesticida, farmaceutskih proizvoda, boja i lakova, peroksida; 63
64
VI. Prehrambena industrija (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za proizvodnju i preradu ulja i masti biljnog ili životinjskog podrijetla; 2. Postrojenja za proizvodnju, preradu (konzerviranje) i pakiranje proizvoda biljnog ili životinjskog podrijetla kapaciteta 1 t/dan, 3. Postrojenja za obradu i preradu mlijeka kapaciteta 1 t/dan; 4. Postrojenja za proizvodnju slada i kvasca; 5. Postrojenja za proizvodnju slatkiša i sirupa kapaciteta 5 t/god, 6. Postrojenja za proizvodnju industrijskog škroba; 7. Postrojenja za proizvodnju ribljeg brašna i ribljeg ulja; 8. Postrojenja za proizvodnju ili rafiniranje še ćera; 9. Postrojenja za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pi ća kapaciteta 2.000.000 l/god. i većeg; 10. Postrojenje za proizvodnju duhanskih proizvoda; VII. Tekstilna, kožna, drvna i papirna industrija (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za proizvodnju papira, kartona i ljepenke; 2. Postrojenja za prethodnu obradu tekstilnih vlakana; 3. Postrojenja za proizvodnju i obradu celuloze; 4. Postrojenja za obradu i preradu kože i krzna; VIII. Gumarska industrija (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za proizvodnju i preradu gume i kau čuka; IX. Infrastrukturni projekti (osim zahvata u Prilogu I.) 1. − Trgovački, poslovni i prodajni centri gra đevinske bruto površine 10 000 m 2 i više − Sportski i rekreacijski centri površine 5 ha ili više; 2. Postrojenja za željezni čki promet, željezni čki terminali, posebno za kombinirani utovar i istovar tereta; 3. Uzletišta; 4. Brane i druge gra đevine namijenjene zadržavanju ili akumulaciji vode; 5. Cjevovodi za prijenos nafte i plina duljine 5 km ili više 6. Međugradski i me đunarodni akvadukti; 7. Vodoopskrbni sustavi kapaciteta ve ćeg od 500 l/sek, crpljenje podzemnih voda – osim vodoopskrbnih sustava ili programi za umjetno dopunjavanje podzemnih voda; 8. Građevine za prijenos vode izme đu porječ ja (riječnih slivova); 9. Obalni radovi (nasipi, lukobrani, molovi i druge konstrukcije na moru) i svi zahvati koji obuhvaćaju nasipavanje morske obale, produbljivanje i isušivanje morskog dna; X. Ostali projekti (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za obradu otpadnih voda izlaznog kapaciteta 10.000 ES i ve ćeg s pripadaju ćim sustavom odvodnje; 2. Izvorišta u funkciji punionice vode; 3. Postrojenja i ure đaji za testiranje motora, turbina i reaktora ; 4. Postrojenja za uništavanje eksplozivnih tvari; 5. Postrojenja za proizvodnju umjetnih mineralnih vlakana; 6. Kafilerije (obrada životinjskih trupala i otpada životinjskog podrijetla); 7. Postrojenja za zbrinjavanje otpada: (1) Biološka obrada, (2) Kemijska obrada; 8. Postrojenja za obradu i zbrinjavanje starog željeza, uklju čujući stara vozila; 9. Asfaltne baze nazivnog kapaciteta 100 t/sat i ve ćeg 10. Betonare nazivnog kapaciteta 30 m³/sat i ve ćeg
XI. Turizam i odmor (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Turističke zone površine 5 ha ili više XII. Sva postojeća postrojenja i ure đaji za koje je potrebno ishoditi objedinjene uvjete zaštite okoliša 64
65
XIII. Svaka izmjena zahvata ili rekonstrukcija gra đevina s ovog Popisa
Za neke zahvate ocjenu potrebe procjene utjecaja nsa okoliš provodi nadležno upravno tijelo u pojedinoj županiji, odnosno gradu Zagrebu. To su slijede ći zahvati: Obnavljanje ruralnih podru č ja površine 10 ha ili više; Korištenje neobra đenog ili djelomi čno prirodnog podru č ja za intenzivnu poljoprivredu površine 10 ha ili više; Po četno pošumljavanje u svrhu prenamjene zemljišta površine 50 ha ili više; Kr čenje šuma u svrhu prenamjene zemljišta površine 10 ha ili više; Gra đevine za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta 5.000 komada ili više u proizvodnom ciklusu; Gra đevine za intenzivan uzgoj stoke i drugih životinja kapaciteta ve ćeg od 200 uvjetnih grla; Slatkovodni ribnjaci:(Za salmonide godišnje proizvodnje ve će od 5 t, a za ciprinide površine ribnjaka 50 ha i više); Skladišta nafte, petrokemijskih i kemijskih proizvoda kapaciteta 10.000 t i više; Klaonice dnevnog kapaciteta 100 uvjetnih grla i ve će; Industrijski kompleksi površine 5 ha ili više; Parkirališta kao samostalni zahvati površine 2 ha ili više; Županijske i lokalne ceste duljine 5 km ili više; Kanali, nasipi i druge gra đevine za obranu od poplave i erozije obale; Tramvajske pruge, uli čne i podzemne željeznice, viseće i druge željeznice koje se upotrebljavaju za prijevoz putnika: (gradske duljine 10 km ili više, odnosno prigradske duljine 15 km ili više); Trka će staze i staze za ispitivanje motornih vozila površine 1 ha ili više; Groblja površine 10 ha ili više; Skijaške staze, liftovi i ži čare i slične konstrukcije s prate ćim građevinama površine površine 1 ha ili više i/ili visine konstrukcije konstrukcije 15 m; Zabavni Zab avni parkovi površine 5 ha ili više; Svaka izmjena zahvata ili rekonstrukcija gra đevina s ovog Popisa.
Procjena utjecaja zahvata na okoliš provodi se na temelju izra đene Studije o utjecaju
na okoliš. Uredbom jestriktno propisan sadržaj Studije o utjecaju na okoliš tako da njome mora biti obuhvaćeno slijedeće:
1. Opis zahvata: – opis fizičkih obilježja cjelokupnog zahvata i drugih aktivnosti koje mogu biti potrebne za realizaciju zahvata (primjerice: potreba za korištenjem zemljišta tijekom građenja i/ili korištenja zahvata, druge potrebe vezano za opskrbu energijom i sirovinama, ostali bitni podaci) – opis glavnih obilježja tehnoloških t ehnoloških procesa, – popis vrsta i koli čina tvari koje ulaze u tehnološki proces, – popis vrsta i koli čina tvari koje ostaju nakon tehnološkog procesa te emisija u okoliš, – idejnu skicu ili idejno rješenje koje sadrži tekstualno obrazloženje i grafi čki prikaz zahvata.
65
66
2. Varijantna rješenja zahvata : – sažeti opis razmatranih varijantnih rješenja zahvata s obzirom na njihove utjecaje na okoliš, – obrazloženje razloga odabira odre đene varijante zahvata.
3. Podatke i opis lokacije zahvata i podatke o okolišu: – ovjereni izvodi iz odgovaraju će prostorno-planske dokumentacije (u tekstualnom i grafičkom obliku), – grafički prilozi s ucrtanim zahvatom koji prikazuju odnos prema postoje ćim i planiranim zahvatima, – grafički prilozi s ucrtanim zahvatom u odnosu na zašti ćena i područ ja ekološke mreže – opis postoje ćeg stanja okoliša na koji bi zahvat mogao imati zna čajan utjecaj, uključujući posebice stanovništvo, životinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatske faktore, materijalna dobra, koji obuhva ćaju graditeljsko i arheološko naslje đe, te krajolik, – analiza odnosa zahvata prema postoje ćim i planiranim zahvatima te prema zaštićenim i područ jima ekološke mreže, – prikupljeni podaci i provedena mjerenja na lokaciji zahvata, – opis okoliša lokacije zahvata za varijantu »ne činiti ništa« (u slu čajevima kada se zahvatom poboljšava stanje okoliša ili smanjuju postoje ći negativni trendovi u okolišu). Podaci iz alineje 2. i 3. ove to čke moraju se dati na geokodiranim i ortofoto podlogama.
4. Opis utjecaja zahvata na okoliš, tijekom gra đenja i/ili korištenja zahvata, koji uključuje posebice: – utjecaje na stanovništvo, životinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatske faktore, materijalna dobra, koji obuhva ćaju graditeljsko i arheološko naslje đe i krajolik te utjecaje među njima i u vezi sa zahvatom, – utjecaje od buke, vibracije, svjetlosti, topline, radijacije i sli čno – izravne, neizravne, sekundarne, kumulativne, kratkoro čne, srednjoročne, dugoročne, trajne, privremene, pozitivne i negativne utjecaje, – opis potreba za prirodnim resursima, – opis možebitnih zna čajnih prekograničnih utjecaja, – opis mogu ćih umanjenih prirodnih vrijednosti (gubitaka) okoliša u odnosu na moguće koristi za društvo i okoliš,
66
67
– kratki opis metoda predvi đanja utjecaja koje su korištene u izradi studije. Podaci iz ove točke koji se odnose na opis utjecaja moraju se dati na temelju korištenja odgovarajućih stručno – znanstveno utemeljenih modela, drugih modela koji su prihva ćeni u općoj metodologiji procjene utjecaja na okoliš te kombiniranom primjenom modela.
5. Prijedlog mjera zaštite okoliša i programa pra ćenja stanja okoliša, tijekom građenja i/ili korištenja zahvata: – opis predloženih mjera zaštite okoliša za sprje čavanje, ograni čavanje ili ublažavanje negativnih utjecaja zahvata na okoliš, – prijedlog programa pra ćenja stanja okoliša – prijedlog plana provedbe mjera zaštite okoliša – prijedlog plana provedbe pra ćenja stanja okoliša – prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata za okoliš.
6. Sažetak studije: – izvadak samo bitnih podataka iz to čaka od 1. do 5. obveznog sadržaja studije i zaključke tih točaka (u pravilu sažetak studije ima 10 do 20 stranica) – grafički prilozi s ucrtanim zahvatom koji prikazuju odnos prema postoje ćim i planiranim zahvatima te u odnosu na zašti ćena i područ ja ekološke mreže.
7. Naznaku bilo kakvih poteško ć: Poteškoćama u smislu ove to čke podrazumijevaju se osobito: tehni čki nedostaci, pomanjkanja znanja ili iskustva, nedostaci podatka i sli čno, s kojima su se nositelj zahvata ili ovlaštenik, odnosno projektant suo čili prilikom prikupljanja potrebnih podataka ili izrade studije odnosno projekta.
8. Popis literature Popis literature korištene za potrebe izrade studije.
9. Popis propisa Popis propisa koji se odnose na zahvat i primijenjeni su u studiji.
9. Ostale podatke i informacije: Podaci i informacije koje nositelj zahvata, ovlaštenik i projektant smatraju potrebnim navesti u studiji kao npr. opis odnosa nositelja zahvata s javnoš ću prije izrade studije, procjena troškova mjera zaštite 67
68
Sastavni dio studije je ne-tehni čki sažetak studije i to: sažetak to čaka od 1. do 5. obveznog sadržaja studije u tekstualnom i grafi čkom obliku, sačinjen na način da sadržajno bude razumljiv javnosti tako da teba izbjegavati tehni čke izraze, detaljne podatke, znanstvena objašnjenja i sli čno. Sažetak, u pravilu, ima 10 do 20 stranica i daje sekao privitak studiji u obliku posebnog elaborata.
68
69
III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
69
70
1. Projektiranje hidrogeoloških istraživanja Hidrogeološka istraživanja, kao i svaku drugu inženjersku aktivnost treba projektirati. Pri tome treba poći od činjenice da su hidrogeološka istraživanja, kao uostalom i istraživanja koja spadaju u druge geološke discipline, po sadržaju uglavnom jednaka, ali se razlikuju se s obzirom na detaljnost kojom se želi istražiti neki hidrogeološki problem, odnosno riješiti konkretni zadatak. Tako je uobi čajena podjela ( Miletić , 1994 ) na:
- preliminarna istraživanja; - regionalna istraživanja; - detaljna istraživanja; - specijalna istraživanja.
1.1. Projekt preliminarnih hidrogeoloških istraživanja Projekt
preliminarnih
istraživanja
redovito predviđa
pregled
postoje će
dokumentacije i kraći informativni pregled terena. Cilj preliminarnih istraživanja je op ćenito upoznavanje terenskih prilika koje će omogućiti detaljnije prostorno određivanje cilja istraživanja, te potrebno vrijeme i metode koje će se pri istraživanju koristiti. Treba naglasiti da projekt preliminarnih istraživanja nije ekvivalentan idejnom rješenju koje je jedna od uobi čajenih faza projektiranja u drugim inženjerskim disciplinama. Naime, preliminarna istraživanja prethode svakom stupnju/fazi kasnijih istraživanja, a nisu samo prvi stupanj/faza u procesu hidrogeoloških istraživanja. Preliminarna istraživanja prethode i regionalnim i detaljnim i specijalnim hidrogeološkim istraživanjima.
1.2. Projektiranje regionalnih hidrogeoloških istraživanja Projekt regionalnih hidrogeoloških istraživanja usmjeren je na istraživanje ve ćih regija (cijelog državnog teritorija, neke prirodne cjeline, kao npr. krškog podru č ja ili Panonskog bazena, podru č ja velikih slivova, kao npr. sliv rijeke Drave ili sliv rijeke Save, neke administrativne cjeline, kao što je npr. Me đimurska županija i sl.). Od rezultata regionalnih hidrogeoloških istraživanja o čekuje se upoznavanje geološke gra đe i strukturnih značajki terena kao geološkog okvira untar kojega se nakupljaju i kre ću podzemne vode. Regionalnim hidrogeološkim istraživanjima treba:
70
71
- definirati hidrogeološku funkciju pojedinih litoloških članova; - registrirati sve hidrogeološke pojave i objekte od regionalnog zna čenja (izvori, ponori, crpilišta); - klasificirati vodonosnike s obzirom na vrstu ( primarno porozni, sekundarno porozni, krški) i tip (zatvoreni, poluzatvoreni, poluotvoreni i otvoreni), - odrediti zone i dominantne na čine napajanja i pražnjenja vodonosnika; - odrediti smjerove tečenja, odnosno podzemne veze, što je posebno zna čajno za krške terene; - klasificirati i procijeniti zalihe podzemnih voda u istraživanom područ ju; - utvrditi glavne zna čajke kvalitete podzemnih voda i procijeniti stupanj njezine ugroženosti. Rezultat regionalnih hidrogeoloških istraživanja je u pravilu hidrogeološka karta popraćena odgovarajućim tumačem.
1.3. Projektiranje detaljnih hidrogeoloških istraživanja Projektom detaljnih hidrogeoloških istraživanja projektiraju se istraživanja koja su usmjerena na jednu manju prostornu cjelinu (jedan vodonosnik, kompleks vodonosnih naslaga na ograničenom prostoru, manji sliv ili dio većeg sliva i sl.) s ciljem da se odrede svi parametri nužni za rješavanje unaprijed postavljenog zadatka. Rezultati detaljnih hidrogeoloških istraživanja moraju biti, koliko je god to mogu će, izraženi numerički, jer služe kao nužna podloga projektima koji slijede, a to su primjerice odre đivanje visokih kategorija zaliha podzemnih voda i projektiranje crpilišta, projektiranje hidroenergetskih sustava i objekata, projekti regulacije površinskih vodotokova, melioracija i irigacija poljoprivrednih površina i sl. Podaci koji se prikupljaju detaljnim hidrogeološkim istraživanjima su u na čelu jednoobrazni bez obzira na svrhu za koju se istražuje, a koli čina i detaljnost pojedinih vrsta podataka je razli čita i ovisi o namjeni rezultata istraživanja. Kartografski podaci do kojih se došlo detaljnim hidrogeološkim istraživanjima prikazuju se na topografskim podlogama relativno krupnog mjerila (1:25.000 ili 1:10.000). Detaljna hidrogeološka istraživanja provode se provjerenim istraživa čkim metodama i postupcima i to obi čno slijedećim redoslijedom: 1. pregled i valorizacija i eventualna reinterpretacija postoje ćih geoloških, geofizi čkih, hidroloških i hidrogeoloških studija i izvještaja, te "va đenje" potrebnih podataka iz 71
72
datoteka (banke/baze geoloških i hidrogeoloških podataka - HGIS, EGPV, VIS, hidrogeološki katastri i dr.); .
2. izrada programa detaljnih istraživanja (kartiranje, geofizička mjerenja, hidrometrijska mjerenja, pokusna crpljenja i dr.); 3. izrada litostratigrafske i tektonske karte kao osnove za detaljna hidrogeološka istraživanja; 4. detaljno kartiranje svih hidrogeoloških, morfoloških i drugih relevantnih pojava i objekata i dopuna hidrogeološkog katastra; 5. izvođenje, praćenje i direktivni nadzor programiranih terenskih istraživa čkih radova i laboratorijskih ispitivanja: - geofizička mjerenja; - trastiranje podzemnih tokova; - strukturno-pijezometarsko pijezometara;
bušenje,
uzimanje
uzoraka
i
ugradnja
- laboratorijske analize uzoraka tla/stijena (granulometrijska analiza, ispitivanje vodopropusnosti i dr.) - bušenje, ugradnja i osvajanje pokusnih zdenaca; - pokusno crpljenje i uzimanje uzoraka vode; - laboratorijske analize uzoraka vode (kemijske i mikrobiološke). 6. sinteza i interpretacija svih prikupljenih podataka čiji rezultat mora biti: - prostorno definiranje vodonosnika i krovinskih i podinskih naslaga; - definiranje tipa vodonosnika; - definiranje svih potrebnih hidrogeoloških parametara (koeficijent transmisivnosti, koeficijent uskladištenja, efektivna poroznost, specifi čna izdašnost, faktor dreniranja, faktor procje đivanja, hidraulički otpor slabopropusne krovine/podine i dr.); - definiranje kvalitete podzemnih voda; - definiranje mogućih utjecaja na koli činu i kvalitetu podzemnih voda. 7. izrada projekta eventualno nužnih specijalnih hidrogeoloških istraživanja i sudjelovanje pri izradi idejnih projekata zamišljenog pothvata/objekta. Iako se sva detaljna hidrogeološka istraživanja u pravilu izvode po ovom redosljedu obim i važnost pojedinih koraka varira prvenstveno s obzirom na litološku gra đu, a onda i na
72
73
morfologiju, kidrografske i klimatološke zna čajke terena i druge čimbenike terena predviđenog za istraživanje. . S obzirom na litološku gra đu razlikuju se detaljna hidrogeološka istraživanja na terenima izgrađenim od magmatskih i metamorfnih stijena, čvrstih sedimentnih stijena, a posebno krša, te podru č ja u čijem litološkom sastavu dominiraju nevezane sedimentne stijene. Iako su magmatske i metamorfne stijene s hidrogeološkog stajališta za Hrvatsku gotovo nevažne, one se nalaze na površini ili vrlo blizu površine na više od 20% našeg planeta. Stoga se relativno često hidrogeolozi susre ću s potrebom izvo đenja detaljnih hidorgeoloških istraživanja u takvim podru č jima. To se prvenstveno odnosi na Indijski poluotok, te na zna čajne dijelove Brazila, Argentine, Meksika, Sjedinjenih ameri čkih država, Skandinaviju i neke dijelove Afrike. Podzemna voda je u magmatskim intruzivnim i metamorfnim stijenama vezana uz pukotinske sustave ili pak zone trošenja, dok se u magmatskim efuzivnim stijenama (lave, bazalti) i piroklastičnim materijalima podzemna voda naj češće nalazi u primarnim porama. S obzirom na to i ovdje postoje odre đene razlike u istraživanjima. Kod detaljnih hidrogeoloških istraživanja u magmatskim intruzivnim i metamorfnim stijenama jednu od najvažnijih faza predstavlja detaljno geološko kartiranje s naglaskom na petrografska istraživanja. Naime, doga đa se da i male vaerijacije u petrografskom sastavu upućuju na velike razlike u razlomljenosti i rastrošenosti stijenske mase, a to zna či i u vodopropusnosti. Također je vrlo važno to čno iskartirati sve tektonske elemente jer su uz njih vezani pukotinski sustavi. S obzirom da su tereni izgra đeni od magmatskih i/ili metamorfnih stijena često pokriveni korom trošenja i bujnom vegetacijom, nisu pogodni za klasi čno kartiranje, pa veću važnost treba dati geofizi čkim metodama istraživanja kojima se mogu locirati rasjedi, pukotine, kontakti razli čitih vrsta stijena i debljina kore trošenja. Kako su u ovim stijenama pukotine naj češće vrlo strme ili čak okomite i često značajno razmaknute, klasi čno istražno bušenje uglavnom daje slabe rezultate.Tako primjerice D.J. Gear ( 1951) navodi da je prilikom istraživanje u Ugandi utvrdio da će, ukoliko je bušotinom locirao jednu pukotinu, vjerojatnost da na đe drugu pukotinu u radijusu od 6 m biti samo 1%, a u radijusu od 30 m oko 33%. Zbog toga treba planirati koso ili horizontalno bušenje ili neke sli čne istražne radove. Pokusno crpljenje zdenaca s ciljem odre đivanja hidrogeoloških parametara stijenske mase izgrađene od magmatskih i/ili metamorfnih stijena uglavnom ne daje dobre rezultate. Naime različite kombinacije razmještaja i širine pukotina i nihove saturiranosti mogu
73
74
rezultirati vrlo različitim tipovima krivulja vrijeme-sniženje, što onemogu ćuje kvalitetnu interpretaciju. Magmatske efuzivne stijene često puta se odlikuju izuzetno visokim koeficijentima transmisivnosti, tako da je potrebno detaljna istraživanja usmjeriti, osi na pronalaženje i definiranje propusnih zona i na utvr đivanje nepropusnih barijera koje omogu ćuju nakupljanje podzemnih voda. Pri tome treba koristiti sve ve ć spomenute metode istraživannja od detaljnog kartiranja, do pokusnog crpljenja ili pokusnog utiskivanja. Čvrste sedimentne stijene mogu se s obzirom na hidrogeološke zna čajke podijeliti u
dvije skupine. To su klasti čne sedimentne stijene (pješ čenjaci, konglomerati, bre če) i više ili manje okršene karbonatne sedimentne stijene (vapnenci i dolomiti). Klastične sedimentne stjene čine vrlo značajne vodonosnike u svjetskim mjerilima. Poznati su pješčenjački vodonosni kompleksi u podru č ju Bahia Blanca u Argentini, paleozoisko-mezozoiski pješ čenjački bazeni u Brazilu, nubijski pješ čenjak sjeverne Afrike i Arapskog poluotoka, paleozoiski i mezozoiski pješ čenjaci u Indiji itd. Podzemna voda u pješ čenjacima i sličnim stijenama najvećim dijelom se nalazi u pukotinama, zatim sekundarnim intergranularnim porama koje su nastale otapanjem veziva i konačno u singenetskim porama-me đuzrnskom prostoru koji je ostao nepopunjen još iz vremena nastanka stijene. U prvom slu čaju detaljna hidrogeološka istraživanja sli čna su onima koja se provode na terenima izgra đenim od magmatskih i metamorfnih stijena, a u drugom i trećem slučaju istraživanja se provode na na čin sličan onima koja karakteristi čna za nevezane sedimentne stijene, o čemu će još biti riječi. Okršene karbonatne stijene u nekim regijama predstavljaju jedine vodonosnike. To je slučaj sa zapadnom i južnom Hrvatskom, ve ćinom sredozemnih država, a naro čito južnim Ciprom i velikim dijelovima Turske, Jamaicom, južnom Kinom i dr. Radi se o terenima izgrađenim od čvrstih karbonatnih stijena koje su najprije razlomljene i raspucane tektonskim procesima, a onda podvrgnute korozijskom i disolucijskom djelovanju vode. Sve zajedno rezultiralo je razvitkom specifi čnih morfoloških i hidrogeoloških krških oblika i pojava. Pri rješavanju hidrogeoloških odnosa u takvim podru č jima vrlo važnu ulogu imaju geološke strukture jer o njima u velikom djelu ovisi morfologija terena, mogu ćnost površinskog otjecanja, te cirkulacija podzemnih voda (M. Herak & V.T. Stringfield, 1971). Zbog toga je vrlo važno detaljno geološko kartiranje šire zone istraživanja.
74
75
Korisni podaci mogu se dobiti i geokemijskim i hidrogeokemijskim istraživanjima, jer ona daju podatke o uvjetima taloženja vodonosnih naslaga, otapanju i sekundarnoj sedimentaciji, te o porijeklu i starosti podzemnih voda. Od geofizičkih metoda istraživanja koriste se razli čite varijante geoelektričnih snimanja i seizmička refrakcija. Kvalitetnom interpretacijom rezultata geofizi čkih mjerenja dobijaju se važni podaci o dubini okršavanja, prostiranju pukotinskih zona, pružanju i nagibima većih rasjeda, te o saturiranosti pukotinskih sustava. Dubinski geološki odnosi potvr đuju se istraživa čkim bušenjem uz koje se obi čno koristi i geofizičko mjerenje u bušotinama-karotaža. Vrlo važan dio detaljnih istraživanja u krškim terenima čine hidrološka istraživanja i hidrometrijska mjerenja. Tu se prvenstveno misli na mjerenje protoka i kapaciteta izvora i ponora u razli čitim hidrološkim uvjetima, te određivanje smjerova i brzine te čenja podzemne vode različitim postupcima trasiranja. Vrijedne kvantitativne podatke daje i odre đivanje vodopropusnosti u bušotinama bilo da se radi o pokusnom crpljenju ili utiskivanju. Ovisno o prilikama, ponekad se pristupa i speleološkim snimanjima. Kako je više od polovice kopnenog dijela Hrvatske može svrstati u krške terene, te kako se krš proteže i u podmorje, koje će u budućnosti sigurno biti zanimljiv istražni prostor i sa stajsališta hidrogeologije, o projektiranju hidrogeoloških istraživanja krša biti će još riječi u posebnom poglavlju.
Nevezane sedimentne stijene - šljunak, pijesak i prah i njihove mješavine u razli čitim omjerima u pravilu izgra đuju terene uz velike rije čne tokove kao što su Parana, Amazona, Nil, Kongo, Eufrat, Tigris, Brahma Putra, Žuta rijeka, Lena, Ob, Jenisej, Dunav, Rajna i tisu će manjih rijeka i potoka i nesumnjivo čine najznačajnije vodonosnike na našem planetu. Uz to od starijih nevezanih sedimentnih stijena izgra đeni su arteški bazeni koji nekom zemljama predstavljaju najvažnije rezervoare podzemnih voda. Programi detaljnih hidrogeoloških istraživanja podru č ja izgrađenih od nevezanih sedimentnih stijena najmanje odstupaju na čelnog redoslijeda iznesenog na po četku ovog poglavlja. U svakom slu čaju njima se moraju prikupiti o: - rasprostranjenosti i debljini vodonosnika i krovinskih i podinskih naslaga; - hidrogeološkim parametrima vodonosnika i njihove krovine i podine;
75
76
- dubini do podzemne vode, kolebanjima razine podzemne vode, odnosno arteškim tlakovima; - podzemnom toku; - sustavu napajanja i pražnjenja vodonosnika; - vezi s površinskim vodama; - kvaliteti podzemnih voda. Rasprostranjenost vodonosnika, njegova debljina, te odnos prema krovinskim i podinskim naslagama odre đuju se površinskim kartiranjima, geofizi čkim mjerenjima i istraživačkim bušenjem. Na temelju rezultata izra đuju se karte izopaka krovine, karte izobata vodonosnika, karte prostiranja dominantne litološke komponente vodonosnika, te profili i stupovi. Od hidrogeoloških parametara vodonosnika u sklopu detaljnih hidrogeoloških istraživanja potrebno je definirati koeficijent hidrauli čke provodljivosti, transmisivnost, efektivnu poroznost, specifi čno otpuštanje, koeficijent uskladištenja, te faktor dreniranja, odnosno faktor procje đivanja. Ovi hidrogeološki parametri odre đuju se na temelju rezultata geofizičkih mjerenja, istražnog bušenja uz primjenu kompleksne geofizi čke karotaže, interpretacije rezultata laboratorijskih ispitivanja, uzoraka stijena/tla kao što su granulometrijske analize, edometarski pokus i odre đivanje poroznosti, te pokusnim crpljenjem. Dubina do vode i kolebanje razine podzemne vode, odnosno arteški tlakovi odre đuju se mjerenjima na pijezometrima. Broj i raspored pijezometara i gusto ća opažanja ovise o cilju istraživanja. U svakom slu čaju opažanja moraju trajati najmanje jednu hidrološku godinu, a sustav opažanja treba prilagoditi opažanjima regionalne pijezometarske mreže kako bi bila moguća ekstrapolacija. Podzemni tok određuje se za plitke, otvorene vodonosnike na temelju podataka o rasprostranjenosti vodonosnika, hidrogeoloških patrametara, dubini do vode i kolebanju vodnog lica. Sustav napajanja i pražnjenja vodonosnika definira se na temelju podataka o litološkoj građi i prostornim elementima krovine i vodonosnika i hidrogeološke bilance. Veza s površinskim vodama kvantificira se na temelju prostornog odnosa površinskog vodotoka i vodonosnika i kompleksne statisti čke obrade podataka o razinama podzemne vode te podataka o vodostajima i protocima površinskog vodotoka i njihovoj u čestalosti i trajanju.
76
77
Kvaliteta podzemne vode odre đuje se na temelju rezultata analiza uzoraka vode. Koji će se sve sastojci i parametri analizama odre đivati i kakvom frekvencijom
ovisi o postavljenom cilju istraživanja, te propisima.
1.4. Projektiranje specijalnih hidrogeoloških istraživanja Specijalna hidrogeološka istraživanja imaju usko odre đeni cilj, odnosno projektiraju se namjenski u svrhu rješavanja nekog konkretnog problema. U tu skupinu mogu se uvrstiti istraživanja podobnosti neke lokacije za smještaj odlagališta otpada, istraživanje mogu ćeg utjecaja nekog akcidentnog izlijevanja teku ćeg zagađivala na podzemne vode i projektiranje mjera sanacije i sl. Specijalna hidrogeološka istraživanja mogu se izvoditi i kao sastavni dio regionalnih i detaljnih istraživanja (primjerice hidrogeokemijska istraživanja termomineralnih voda u sklopu regionalnih istraživanja, trasiranje podzemnih tokova u okviru regionalnih ili detaljnih istraživanja, dugotrajna pokusna crpljenja i "step-test" u sklopu detaljnih hidrogeoloških istraživanja crpiluišta, ispitivanje vodopropusnosti utiskivanjem pri detaljnim istraživanjima akumulacija hidroenergetskih objekata radi kvantificiranja gubitaka i dobijanja parametara potrebnih za projektiranje injekcijske zavjese i sl.
Literatura Anić , V., (1991): Rječnik hrvatskog jezika , Novi Liber, Zagreb Anić , V. & Goldstein, I., (1999): Rječnik stranih riječi , Novi Liber, Zagreb Babić , D. (2000a): Realno planiranje, Telekom, god. II., br. 11., 92-95, Zagreb. Babić , D. (2000b): Kako točno procijeniti projekt, Telekom, god. II., br. 12., 99-104, Zagreb. Babić , D. (2001): Komunikacija, Telekom, god.III., br. 2., 91-97, Zagreb. Biondić , B, Siger, D., Brki ć , Ž. & Biondi ć , R. (1995): Razvoj hidrogeološkog informacijskog sustava Republike Hrvatske Zbornik radova, knjiga 1, 1. Hrvatski geološki kongres, str. 95-100, Zagreb Davis, N.S. & De Wiest, M.R., (1970):
77
78
Hydrogeology. John Wiley & Sons, str X + 461, New York Gear, D.J. (1951): Underground Water Supplies in the Granitic and Gneissose Rocks of Eastern Uganda. Ineternat. Union of Geodesy and Geophys., Assoc. of Scient. Hydrology, Brussels. Gereš, D. (1999): Podloge za vodnogospodarsko planiranje, publikacija broj 4/1999, Hrvatske vode, Zavod za vodno gospodarstvo, Zagreb Herak, M. & Striengfield, V.T. (1971): Karst- Important Karst Regions of Northern Hemisphere, Elsevier Publ. Comp., str XIV + 551, Amsterdam. Kniewald, J ., 1993.: Metodika znanstvenog rada, Multigraf, 128 str. Zagreb. Miletić , P., Kranjec, V. & Nowinski, A. (1972): Metodologija Hidrogeoloških istraživanja, Direkcija za Savu; str. 66, Zagreb. Miletić , P., 1994: Projektiranje i izvođenje inženjerskogeoloških i hidrogeoloških istraživanja, Bilješke, RGN fakultet, Zagreb Sarjanović , M., 2000.: Uspješan menađer, Telekom, br. 3, str. 67-69, Hrvatske telekomunikacije d.d., Zagreb. Šarin, A. (1988): Upute za izradu osnovne hidrogeološke karte Jugoslavije M 1:100.000 , Savezni geološki zavod, Beograd. (1976): Ground Water in the Western Hemisphere. Natural Resources/Water Series No 9. United Nations, New York. (1982): Ground Water in Eastern Mediterranean and Western Asia. Natural Resources/Water Series No 9. United Nations, New York. (1966): Webster's Third New International Dictionary (1994): Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj 82/94) (1994): Zakonom o prostornom ure đenju, Sabor Republike Hrvatske, Narodne novine 30/94, Zagreb (1995):
78
