Didaktika II. kolo. 1.) Što je artikulacija?
Artikulacija nastavnog procesa je raščlanjivanje i strukturiranje, oblikovanje procesa nastave na određene strukturne elemente kao pretpostavke nastave, faze i operacije i faktore uvjetovanosti nastavnog procesa. Sve to zajedno čini: materijalnu osnovnicu nastave, subjekte, strukturu i tijek.
2.) Vrste ili oblici artikulacija?
To su globalna ili makroartikulacija i artikulacija nastavnih situacija ili mikroartikulacija.
3.) Pretpostavke na kojima se temelji artikulacija u nastavi?
To su osobne ili individualne indivi dualne pretpostavke učenika i nastavnika i institucionalne pretpostavke.
4.) Teorija artikulacije (strukturiranja) nastave?
Teorija asocijacija ili asocijanistička teorija Idealistička teorija Empiristička teorija Pragmatistička teorija Biologistička teorija teorija Neobiologistička teorija ili teorija biheviorizma.
5.) Teorija asocijacija? (Aristotel)
Učenje je u osnovi proces stvaranja asocijacija. Svodi proces nastave na 3 faze: slušanje/izlaganje nastavnika, memoriranje, reprodukciju (pamćenje i reproducir anje anje naučenoga).
6.) Neobiologistička teorija ili teorija biheviorizma? (Skinner)
Temelji se na podražaju, reakciji i potkrjepljenju. Proces nastave tekao bi po logici: informacija, problemska situacija, reakcija na problemsku situaciju, rješenje, potkrjepljenje ili povratna informacija.
7.) Razredno-predmetno-stani sustav?
Razredno-predmetno-stani sustav temelji se na tome da su učenici grupirani u razrede prema dobi, a programski sadržaji raščlanjeni na nastavane predmete i unutar toga na niz sadržajnih jednina koje se ostvaruju u čvrsto raspoređenim vremenskim periodima.
8.) Tipovi situacija nastave i
učenja?
To su: uvođenje učenika u procesu nastave i učenja, situacije učenja i nastave u kojima je dominantno stjecanje, usvajanje, prenošenje znanja, situacije u kojima je dominantno vježbanje i primjena usvojenog znanja, situacije u kojima je dominantno ponavljanje, utvrđivanje i sistematiziranje usvojenih znanja i situacije u kojima je dominantna kontrola, evaluacija procesa i rezultata nastave i učenja.
9.) Pripremanje za proces nastave i učenja?
Pripremanje učenika i nastavnika za nastavu, pripreman je za upoznavanje i analizu ciljeva i operacionaliziranih zadataka učenja i nastave, pripremanje sadržaja nastave, didaktičko-metodičko pripremanje, pripremanje odgojno-obrazovnih mjera i postupaka u nastavi i učenju kao komunikacijskom procesu.
10.) Koji je smisao ostvarivanja nastavnog procesa?
Da učenici razviju određene vještine i navike kao što su: usvajanje novih znanja, ponavljanje (rekapituliranje), vježbanje, sistematiziranje, generaliziranje, utvrđivanje znanja i provjeravanje.
11.) Nabroji vrste ponavljanja i objasni ponavljanja?
Kontinuirano ponavljanje - je sastavni i neodvojivi dio svakog procesa učenja i nastave. Provodi se prije svakog procesa usvajanja novih znanja i neposrednog poslije usvojenog novog znanja. Ponavljanje prije usvajanja novih znanja - ima za cilj utvrđivati predznanja. Ponavljanje na kraju nastavnog sata (ili situacije učenja) - ima za cilj obnavljanje i rezimiranje onoga što je bilo predmetom učenja. Ponavljanje početkom školske godine ili dijela školsk e godine - prije je potrebno, jer istraživanja pokazuju da učenici tijekom školskih praznika zaborave dio sadržaja koji su prethodno naučili. Ponavljanje nakon obrađivanja većih programskih cjelina - ima za cilj obnavljanje bitnih pojedinačnih znanja u okviru većih cjelina, dovođenje pojedinačnih znanja u međuovisan odnos, te primjenu znanja u različitim situacijama.
12.) Što je evaluacija?
Evaluacija je proces praćenja, provjeravanja i vrednovanja. Dolazi od riječi valus vrijednost, valjanost. Obuhvaća sve prethodne faze planiranja i programiranja. Evaluacija nije samo završni čin procesa učenja i nastave, ona je prijeko potrebna u svim fazama odgojno obrazovnih procesa.
13.) Objasni evaluacijske procese?
Evaluacijski procesi su usmjereni na uspostavljanje odnosa između postavljenih ciljeva i zadataka nastave i učenja i ostvarivosti postavljenih ciljeva i zadataka. Evaluacijski procesi imaju za cilj informiranje učenika i nastavnika o postignućima i o uvjetima u kojima su ti rezultati postignuti.
14.) Vrste evaluacija?
Sumativna evaluacija - vrednovanje ishoda (rezultata) Formativna evaluacija - vrednovanje procesa (promjena)
15.) Nabroji (sastavne) komponentne evaluacije?
To su: praćenje, istraživanje i unaprjeđivan je.
16.) Objasni svrhu praćenja?
Svrha praćenja ostvarivosti nastavnih planova i programa je stjecanje uvoda u postojeće stanje radi kontrole ostvarivosti plana i programa, ali i prikupljanje pokazatelja o poduzimanju mjera za unaprjeđivanje (reprogramir anje).
17.) Što je ocjenjivanje?
Ocjenjivanje je klasificiranje, razvrstavanje rezultata rada i učenja određene kategorije, odnosno u sustav različitih nivoa postignuća. O ocjenjivanju govorimo kada se procjenjuje i ocjenjuje razina postignuća odnosno kvaliteta (količina) ostvarivosti cilja i zadatka. Ocjenjivanje uvijek predstavlja svojevrsni čin prosuđivanja. Osnovni ljudski čin u kojem se ne osjenjuje samo učenikovo znanje, vještine, navike i sposobnosti, nego i ukupno učenikovo ponašanje i reagiranje i uopće ukupnost razvoja učenikove ličnosti.
18.) Nabroji funkcije ocjene?
Funkcije ocjene su: informativna, motivacijska, prognostička, dijagnostička, selektivna, klasifikacijska i promotivna funkcija.
19.) Opiši jednu od funkcija ocjena?
64. str. u skripti, pa birajte.
20.) Objasni osobnu jednadžbu ocjenjivanja?
Osobna jednadžba ocjenjivanja manifestira se u tendenciji da nastavnik standardno uzima u obzir iste komponente predmeta ocjenjivanja i iste kriterije za ocjenjivanje.
21.) "Halo efekt" ocjenjivanja?
Halo efekt ocjenjivanja je tendencija (i izvor pogrešaka) u ocjenjivanju prema kojoj se pojedinac ocjenjuje u skladu s općim dojmom i pod utjecajem prethodnih rezultata i informacija. Na temelju tako stvorenog mišljenja o pojedincu, procjenjuju se svi sljedeći rezultati, pozitivno ili negativno. Halo efekt stvara pogreške i nerealnu sliku o ocjeni učenika, jer se opći dojam i ocjena izvedena iz toga temelji na poznavanju nedovoljnog broja osobina o učenikovu radu i napredovanju u procesu nastave i učenja.
22.) Pogreške pri ocjenjivanju?
To su: preferiranje određenog spola učenika kod ocjenjivanja, simpatija/nesimpatija, "slabiji" i "bolji" razredi / različiti kriteriji ocjenjivanja, svrstavanje predmeta na "teže" i "lakše", "važne" i "nevažne".
23.) Tipovi/stilovi nastavnika?
Tipovi/stilovi nastavnika su autoritativan (autokratski), demokratski i LSF tip.
24.) Objasni autoritativni stil nastavnika?
Autoritativan (autokratski) stil nastavnika - on je "Bog", "moć", nema komunikacije, nastavnik govori, a djeca govore samo kad ih se pita , komunikacija kreće samo od strane nastavnika.
25.) Navedi principe u procesu nastave i učenja?
Principi u procesu nastave i učenja su: princip jednakosti šansi (pravičnosti), princip socijalne integracije (socijalnog učenja), princip učinka (uspjeha), princip znanstvenosti nastave i učenja, princip primjerenosti i skladnosti (individualizacije), princip diferencijacije, princip aktivnosti i princip shvaćanja (razumijevanja)
26.) Princip jednakosti šansi (pravičnost)?
Ideja-vodilja demokratski uređene društvene zajednice. Nastavu i učenje organizirati tako da svaki učenik, u optimalno mogućim uvjetima, postiže svoj maksimum. U ostvarivanju principa jednakosti šansi može doći do suprotnosti između društvenih zahtijeva, potreba za jednakošću i individualnih težnji za njihovim ostvarenjem. To posebno dolazi do izražaja kada se individualne mogućnosti, interesi, potrebe i motivi sukobljavaju s društvenim pretpostavkama.
27.) Princip učinka (uspjeha)?
Uspjeh (učinak) mnogi smatraju temeljnom odrednicom nastave i učenja. Apsolutna okrenutost principu učinka može pospješiti "strah i konkurenciju" i tako proturječiti temeljnim pedagoškim načelima da učenik u procesima nastave i učenja postigne svoj "odgojnoobrazovni i razvojni maksimum".
28.) Princip primjerenosti i skladnosti (Individualizacije)?
U osnovi je utemeljen na prilagođavanje nastave i učenja. Utemeljen je na pretpostavkama individualnih razlika među učenicima. Ovaj princip je usmjeravanje procesa nastave i učenja na prilagođavanje ciljeva, metoda, sadržaja i tehnologije (medija) na način da svakom učeniku omogući optimalan razvoj. Ovaj princip ne podrazumijeva samo uvažavanje dostignutog stupnja razvoja učenika, već u određenim uvjetima teži da u pro cesima nastave i učenja proširuje mogućnosti učenikova razvoja na način da unaprjeđuje razvoj učenika, da potiče razvo j. Ovaj princip zahtjeva individualan prikaz koji pretpostavlja iznalaženje takvih utjecaja koji odgovaraju svakoj konkretnoj ličnosti učenika i osiguravaju mu skladan i autonoman razvoj.
29.) Princip diferencijacije?
Princip diferencijacije označava niz društvenih, nastavnih, organizacijskih i školskih mjera kojima se pokušava odgovoriti na individualne razlike koje postoje među učenicima, njihove interese, sposobnosti… kao i na mnogostruke zahtjeve društva.
30.) Što je vanjska diferencijacija nastave i učenja?
Vanjska diferencijacija nastave i učenja je grupiranje učenika po određenim karakteristikama u specijalno diferencirane homogene grupe.
31.) Klasifikacija nastavnih metoda?
Demonstracijske (pokazivačke) metode, dokumentacijske metode, operacijske (praktične, radne) metode i verbalne metode.
32.) Pozitivne karakteristike verbalnih metoda?
Ekonomičnost i racionalnost, izazivanje predodžbi i formiranja pojmova, mogu se kombinirati s ostalim nastavnim metodama, tehnikama i postupcima, najveći izvor informacija o ukupnom generacijskom iskustvu nalazi se u verbalnim informacijama, prenošenje verbalnih informacija i učenje putem prenošenja, razvijanje interesa, motiva, emocionalnih i voljnih angažmana sudionika komunikacije, u procesima nastave i učenja određenu zalihu informacija ima nastavnik i učenik, pa se i jedan i drugi pojavljuju kao izvori i primatelji informacija, u verbalnoj komunikaciji mogu se kombinirati informacije, uspostavljati povratne veze u komunikacijskom procesu, što i učenika i nastavnika dovodi u aktivan
odnos
prema
sadržaju
komunikacijskoga
procesa,
upravljanje
spoznajnom
djelatnošću.
33.) Dijaloški impulsi ?
Dijaloški impulsi su impulsi koji ubrzavaju i dopunjuju dijalog. Imaju za ci lj učenicima pokazati predmet ili problem kao sumnjiv, isprovocirati dijalog. Mogu poslužiti i za potvrđivanje ispravnosti učenikova rada i napredovanja. Dijaloški impulsi mogu biti verbalni i neverbalni (personalni i nepersonalni).
34.) Diskusija ili debata?
Diskusija ili debata je razmjena mišljenja o određenom pitanju. U diskusiji se raspravlja o problemu bez namjere da se prisilno postigne suglasje ili da se donese konačna odluka. Učinkovitost metode razgovora, odnosno različitih formi dijaloške met ode u nastavi ovisi o pripremi svih sudionika tog procesa. Sudionici diskusije moraju poznavati temu diskusije.
35.) Izvori nesporazuma u komunikaciji?
Razlike u značenju iste riječi - ista riječ može imati različito logičko značenje. Kad riječ ima isto logičko značenje, do nesporazuma može doći na temelju emocija, uspomena, različitih doživljaja koji bude različite konotacije. Sociokulturne razlike - neke riječi mogu imati različito značenje u ljudi, pripadnika različitih sociokulturnih slojeva. Kontekst - ista riječ i poruka može imati različito značenje kad je upućena djetetu, nepoznatoj osobi, odrasloj osobi, poznaniku prijatelju i roditelju.
36.) Shannov model komuniciranja?
Komunikacija je shvaćena kao protok signala, uz pretvorbu, iz jednog u drug i oblik. ovaj model zasniva se na tome da komuniciranje, zapravo, sustav transformacije informacija, a ne izravno prenošenje informacije iz glave jednog u glavu drugog čovjeka. U procesu transformacije informacije (poruke) moguće su smetnje ili šumovi koji su, po Shannonovom mišljenju, vezani za kanal veze, a ne i za transformaciju poruke. Komunikacija među ljudima ovisi uvelike o tome kakvo značenje ljudi daju određenoj poruci, stoga su smetnje u komunikaciji locirane često izvan kanala veze, na čemu zapravo Shannon bazira svoj komunikacijski model.
37.) Specifične funkcije verbalne komunikacije?
Prijenos ideja, razmjena iskustava, obavijest o objektivnoj stvarnosti (pojave, predmeti, odnosi, procesi), obavijest o subjektivnoj stvarnosti (doživljaji, osjećaji, stavovi, vrijednosti, smisao), dopuna i potkrepljivanje neverbalne komunikacije i prikrivanje poruka neverbalne komunikacije.
38.) Specifične funkcije neverbalne komunikacije?
Prezentacija osobnosti, iskazivanje osjećaja, iskazivanje stavova i vri jednosnih opredjeljenja, potkrjepljivanje verbalne komunikacije i prikrivanje poruka verbalne komunikacije.
39.) Operacijske (praktične, radne) metode i kako se dijele?
Utemeljene su na operativno- praktičnim aktivnostima učenika. zasnivaju se na prenošenju, stjecanju i usvajanju informacija o predmetima, pojavama i procesima. Zasnivaju se i na praktično-manipulativnim aktivnostima u obradi konkretnog predmeta rada. Ove metode stavljaju učenika u različite situacije aktivnog odnosa prema predmetu učenja. Dijele se na laboratorijsko-eksperimentalne metode (manipuliranje objektima, izazivanje određenih procesa i pojava) i metode praktičnih radova (metode pismenih praktičnih radova, metode grafičkih radova, metode ilustrativnih radova i metode manipulativno- praktičnih radova).
40.) Metode praktičnih radova?
Metode praktičnih radova su metode i metodičke varijante koje su usmjerene na učenje kroz primjeru i stjecanje znanja na konkretnom preoblikovanju predmeta iz stvarnosti, te metode i metodičke varijante praktičnog pismenog i ilustrativno-grafičkog izražavanja. zasnivaju se na aktivnostima učenika, pri čemu je naglašena primjena znanja u rješavanju praktično-manipulativnog zadatka. Dijele se na metode pismenih praktični radova i metode grafičkih i ilustrativnih radova učenika.
41.) Nabroji oblike rada?
Frontalni, individualni, individualizirani, partnerski oblik rada, grupni i timski rad.
42.) Nabrojite pozitivnosti i negativnosti frontalnog rada?
Pozitivnosti: organizacijski najracionalniji, zbog ograničenog vremena i učenici do znanja dolaze najkr aćim putem. Negativnosti: dominanta je jednosmjerna komunikacija, frontalni rad računa s "fiktivno" prosječnim učenikom, izražena je vodeća uloga nastavnika, ne uspostavljaju se interakcijski odnosi među učenicima, ne uvažavaju se prethodna pripremljenost i prethodna iskustva učenika, ne vodi se računa o različitosti tempa rada i napredovanja učenika, od učenika se zahtjeva da pozorno slušaju i promatraju ono što nastavnik izlaže i da se aktivno uključuju odgovarajući na pitanja, učenika se stavlja u pasivnu poziciju i u receptivno usvajanje znanja.
43.) Individualni i individualizirani rad?
Individualni i individualizirani rad označava orijentaciju nastave i učenja na stvarne ličnosti učenika, uzimajući u obzir razlike koje postoje među učenicima. Ima za cilj samostalno učenje i razvijanje individualnosti učenika.
44.) Individualni rad?
Individualni rad je samostalni, pojedinačni rad učenika bez razmjene informacija među učenicima, u kojemu učenik samostalno rješava neki zadatak. Proizlazi iz same biti nastavnog procesa. Učenje uvijek predstavlja individualni čin u kojemu svaki pojedinac uči samostalno.
45.) Individualizirani rad?
Individualizirani rad je rad koji je prilagođen svakom pojedinim učeniku, njegovim sposobnostima i mogućnostima, potrebama, motivima, interesima, tempu rada i napredovanja i uopće učenikovim osobnim snagama, originalnosti i neponovljivosti. Svoje temelje nalazi u pedagoško- psihološkoj argumentaciji. Zahtjevi za individualizacijom nastave proizlaze iz razlika koje postoje među učenicima iste dobi i razreda. Svaki individualni rad ne mora biti i individualizirani, ali zato svaki individualizirani rad pretpostavlja individualni rad i aktivnosti učenika.
46.) Partnerski oblik rada (rad u paru)?
Partnerski oblik rada je prva forma kooperativnog rada. Svoj izvor ima u "sistemu pomagača", posebice u seoskim školama, u uvjetima kada učitelji angažiraju stariju ili "bistriju" djecu da pomažu mlađoj i onoj kojoj je ta pomoć potrebna.
47.) Nediferencirani grupni rad?
Nediferencirani grupni rad ima brojen povoljne didaktičke funkcije. Temeljna funkcija je u tome da učenici u svim fazama i situacijama nastave ponavljaju, uspoređuju i kontroliraju rezultate učenja, usvajaju nova znanja i vježbaju.
48.) Diferencirani grupni rad?
Diferencirani grupni rad omogućuje da učenici uče na različitim sadržajima i zadacima. ovaj je oblik racionalan i ekonomičan, jer omogućuje da učenici uče iz svog, ali i iz iskustva drugih učenika, drugih grupa.
49.) Forme timskog rada?
Forme timskog rada su: horizontalno povezivanje, vertikalno povezivanje, dobne grupe, interesne grupe, heterogene grupe.
50.) Reakcije, obrambeni mehanizmi ličnosti u konfliktnim situacijama ?
bježanje, potiskivanje, izbjegavanje, nedefiniranost racionalizacija, projekcija, identifikacija, mašta, reakcijska formacija, sublimacija.
51.) Medijska nastavna sredstva?
Personalna (verbalna i neverbalna sredstva nastavnika u procesima komunikacije) Imaju nekoliko didaktičkih funkcija: afektivne, kognitivne i psihomotorne, ove funkcije ne mogu zamijeniti nikakvi materijalni mediji. Nepersonalna (materijalna) - Preuzimaju dio didaktičko-metodičkih funkcija koje su imali pretežno i/ili isključivo nastavnici. Ne zamjenjuju nastavnika kao značajnog personalnog medija, organizatora i posrednika nastave. Dijele se na sredstva oblikovanja ili materijali za rad i pomoćna sredstva ili medije.
52.) Aspekti medija (objasni 2 medija)?
Intencionalni aspekt - odnosi se na uvjetovanost medija ciljevima i zadacima nastave. Sadržajno-tematski aspekt - odnosi se na vezu i uvjetovanost medija sadržajima i prilagođenost medija prenošenju sadržaja. Metodološko-metodički aspekt - odnose se na povezanost medija i didaktičkometodičke i metodološke komponente (podrške) procesima učenja odnosno na međuovi snost medija i ostalih komponenti didaktičko-metodičkog sklopa. Sociostrukturalni aspekt - očituje se u uvjetovanosti medija sociokulturnim okruženjem. Psihomotorni aspekt - očituje se u međuovisnosti medija i psihosomatske strukture učenika i nastavnika.
