O KNJIZI:
IZDAVAĈ: Školska knjiga, Zagreb, Zagreb, 1989. ZA IZDAVAĈA: dr. Josip Malić KOREKTORICA: Đurđa Stipaničić ŢIVOTOPIS: Giovanni Boccaccio je talijanski pripovjedač i humanist. Rođen je u Parizu 1313., a umro je 1375. godine. Školovao se u Napulju. Najveći je dio ţivota proveo u Firenzi, gdje je obavljao razne drţavne drţavne funkcije i bavio se knjiţevnošću. Ostavio je opseţan knjiţevni opus na latinskom i talijanskom jeziku. Proučavao je Danteov ţivot napisavši 1353. g. ''Ţivot Danteov'', a glavno mu je djelo upravo ''Decameron''.
Ostala djela: spis ''O zgodama uglednih ljudi'', zbirka ţivotopisa ''O znamenitim ţenama'', ''O rodoslovljima poganskih bogova'', itd. KNJIŢEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: novele O DJELU:
Sama riječ decameron dolazi od grčkih riječi deka hemeron, što znači deset dana. Dakle, riječ je o knjizi o deset dana. ''Decameron'' je zbirka od sto novela koje u deset dana pripovijeda sedam djevojaka
(Pampinea, Filomena, Elisa, Neifile, Emilia, Lauretta, Fiammetta) i tri mladića (Panfilo, Filost rato, rato, Dioneo). Oni 1348. g. Bjeţe iz Firenze zbog kuge koja hara gradom i najprije se sastaju u nekoj crkvi, a zatim odlaze na selo. Ţive u zabavi i poštenju, a da bi im brţe prošlo vrijeme, svaki od njih njih pripovijeda po jednu novelu na temu koju odrede kraljica ili kralj toga dana. Teme su: 1. dan - nema određene teme 2. dan - o hirovima fortune 3. dan – o ostvarenim ljubavnim ţeljama 4. dan – o tragičnim ljubavima 5. dan – o ljubavima koje nakon niza prepreka završavaju sretno s retno 6. dan – brzi i duhoviti odgovori 7. dan – o podvalama ţena na račun glupih muţeva 8. dan – o šalama i podvalama u kojima stradaju glupaci g lupaci 9. dan – nema određene teme 10. dan – o velikim plemenitim djelima
Boccaccio započinje pripovijedanje snaţnim realističnim opisom pošasti kuge 13 48. g. u Firenzi. No njegova reakcija na strašni događaj nije nije mistična skrušenost i pesimistična negacija vrijednosti ljepote ţivota, već naprotiv, himna vitalnoj snazi snazi mladosti i neuništivoj svjeţini prijateljske prirode.
PRVI DAN. PRVA NOVELA NOVELA MJESTO RADNJE: Toscana; Burgundija VRIJEME RADNJE: vjerojatno 1301. g. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: CIAPPELLETTO: prevarant, ubojica, krivotvoritelj, psuje Boga, nikad ne ide u
crkvu, laţno svjedoči... ''Bio taj čovjek gizdavko, niska rasta...'' ''... bio je notar i silno se sramio kad bi se pokazalo da neka njegova isprava nije krivotvorena...''
''Za sitnicu je psovao i kleo Boga i svece na sva usta, jer je više nego itko drugi bio gnjevljiv. U crkvu nikad zalazio nije, a svetim sakramentima rugao se pogrdnim riječima.''
KRATAK SADRŢAJ: Ser Capparello, poznatiji pod nazivom Ciappelletto, bio je veliki prevarant iz
Toscane, koji je u svome ţivotu imao brojne velike grijehe pa je zbog toga bio najveći grješnik toga doba. Musciatto Franzesi, bogati trgovac koji odlazi iz toga kraja, unajmio je
Ciappelletta da ode Burgunđanima utjerati dug, a ako to učini, dobit će dio duga i nešto robe. I Ciappelletto se zaputi u Burgundiju, gdje ga nitko nije poznavao. U kuću ga primiše dvojica braće, lihvari. No, za vrijeme boravka ko d njih, Ciappelletto se smrtno razboli. Bojeći se što će ljudi reći, braća odluče pozvati fratra da ispovijedi Ciappelletta i da mu da bolesničko pomazanje. I Ciappelletto pristane.
Nedugo zatim, u kuću dolazi fratar. I tada mu mu Ciappelletto počne pričati takve laţi, no fratar to nije shvatio. Ciappelletto mu je rekao da se ispovijeda svaki tjedan, da
nije spavao sa ţenom, da nikad nije ubio, da je išao u crkvu i štovao dan Gospodnji i mnogo toga drugoga što nije bilo istina. Fratar mu je dao odrješenje i posljednju pomast. Ĉuvši to, braća su se lihvari nasmijali do suza i pao im je kamen sa srca. Nekoliko je sati kasnije Ciappelletto
umro i fratri ga zakopaše u dvor u samostanu. Od tog ga trenutka narod počne slaviti kao sveca i još i danas to čini. DAN T REĆI. NOVELA PRVA MJESTO RADNJE: Lamporecchio, Lamporecchio, nedaleko od Pistoie u Toscani VRIJEME RADNJE: neodređeno
KARAKTERIZACIJA LIKOVA: MASETTO: lukav, dosjetljiv, snaţan, zgodan mladić
''Netko nam za taj posao treba, a on je snaţan i svaki će posao obaviti.'' ''Među onima koji su ga radosno dočekali bio i neki krupan i snaţan momak, pa kao seljak i naočit, a zvao se Masetto.'' KRATAK SADRŢAJ: Nedaleko sela se Lamporecchija nalazi ţenski samostan u kojem kojem je do nedavno vrtlarom bio dobrodušni starčić Nuto koji je otišao jer nije bio zadovoljan plaćom pa mu je nadstojnik rekao da pokuša pokuša naći novog vrtlara. To je doznao i mladi Masetto te je smislio plan kako da uđe u samostan: pravit će se nijem. Smišljeno – učinjeno. Masetto je došao do samostana te je pokretima pokazao nadstojniku da mu da nešto za jesti, a nakon toga mu je j e napravio neke poslove te ga je nadstojnik zaposlio kao novog novog vrtlara.
Nakon nekog su vremena opatice opatice počele razmišljati o uţitku kojeg muškarac moţe pruţiti ţeni. Htjele su to iskušati, iako su se zavjetovale Bogu na vječno djevičanstvo. Tako su smislile plan kako će to uraditi s Masettom. On se pravio da ništa nije čuo i samo je čekao. Prvo su samo dvije to učinile, pa su im se još tri pridruţile, pa još tri, i naposljetku i glavarica. On je nakon nekog vremena iznemoćao te je rekao glavarici sve, pa i to da ili neka ga otpusti ili neka mu pomogne. Ona nije mogla vjerovati da on govori pa
joj je on rekao da je to Bog učinio čudo i razvezao mu jezik. Nakon nekog je vremena nadstojnik umro pa je Masetto dobio njegov posao, a
opatice su mu rasporedile posao tako da je mogao izdrţati. Kada je i glavarica umrla, Masetto se vratio kući bogat i ţivio sretno tih nekoliko nekoliko godina ţivota koji mu je preostao.
PETI DAN. DEVETA NOVELA NOVELA MJESTO RADNJE: Campi, selo nedaleko Firenze VRIJEME RADNJE: između 1348. i 1353. g. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: FEDERIGO: skroman, hrabar, vješt, cijenjen
''Među ostalim lijepim zgodama rado je kazivao o nekom mladiću, sinu gospara Filippa Alberighija, Federigu po imenu, koji je ţivio u Firenci i po vještini u oruţju i dvorjanstvu bio cijenjen iznad svih gospodičića u Toscani.'' GIOVANNA: plemkinja, lijepa, čestita
''Kako se među plemićima često dešava, uzljubi on monnu Giovannu, gospu
plemenita roda, u ono vrijeme jednu od najl jepših i najljupkijih u Firenci.''
KRATAK SADRŢAJ: Federigo degli Alberighi voli monnu Giovannu, no no ljubav mu nije uzvraćena. Ţiveći rastrošno zbog nje, naglo osiromaši, te mu na koncu ostane samo njegov sokol. U međuvremenu, Giovanni umire muţ i ostavlja joj svo bogatstvo, a i sin joj se teško razboli i nedugo zatim umre. Kada Giovanna dođe dođe Federigu u posjet, on ju, nemajući ništa drugo, drugo, pogosti svojim sokolom. Pošto ona to sazna, promijene joj se osjećaji prema njemu, ona ga uzme za muţa i učini bogatim. Ĉovjek bez bogatstva je vrjedniji od bogatstva bez čovjeka.
DEVETI DAN. DRUGA NOVELA NOVELA MJESTO RADNJE: Lombardija, samostan VRIJEME RADNJE: neodređeno KARAKTERIZACIJA LIKOVA: ISABETTA: lijepa, mlada; iako iako redovnica, zaljubila se
''... u kojemu je među ostalim opaticama ţivjela prekrasna i plemenita roda mladica, a zvala se Isabetta.'' USIMBALDA: časna majka, dobra i poboţna, no ima ljubavnika
''Prvo se dogovore da će je tuţiti glavarici, gospi Usimbaldi, koju su one, i svi ostali koji su je poznavali, s matrali za vrlo dobru i poboţnu ţenu.'' KRATAK SADRŢAJ: Glavarica nekog samostana ustane u mraku kako bi zatekla optuţenu opaticu s ljubavnikom u postelji, pa se u brzini zabuni i umjesto svog prijevjesa na glavu stavi gaće nekog popa koji je s njom spava o.
Okrivljena opatica to opazi i upozori je, a časna majka joj oprosti grijeh i dopusti da se slobodno sastaje sa svojim dragim.
DESETI DAN. DESETA DESETA NOVELA MJESTO RADNJE: dvor markiza di Saluzza VRIJEME RADNJE: neodređeno KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
GUALTIERI: pametan, razborit, voli svoju ţenu
''Oţeniti se i djecu imati ne bijaše mu ni na kraj pameti, stoga su ga smatrali za jako pametna momka.'' GRISELDA: lijepa, ponizna, ljupka, uljudna, voli muţa i djecu ''Izim toga, bila je tako ponizna i pokorna svom muţu da se on osjećao najsretnijim
i najzadovoljnijim čovjekom na svijetu.'' ''Bila je, kako već rekosmo vitka stasa i krasna u licu, pa kako je lijepa bila, ubrzo postane tako mila, ljupka i uljudna, uljudna, kao da nije Giannucoleova Giannucoleova kćerka i kao da nije još do jučer ovce pasla, nego kao da je kći plemića, plemića, pa su joj se svi oni koji su je prije poznavali divili.''
KRATAK SADRŢAJ: Markiz od Saluzza, na molbu svojih podanika da se oţeni, uzme uzme po svojoj volji za ţenu kćerku nekog kmeta. Ona s njim rodi dvoje djece koje on toboţe dade pogubiti, da bi vidio voli li ga ţena usprkos tomu. Potom, hineći da mu je omrzla i da je drugu ţenu uzeo, potjera je u samoj košulji, a dovede kući svoju kćerku kao da mu je to nova ţena. Kad vidje da Griselda sve to strpljivo podnosi, podnosi, zavoli je još više i dozove natrag. Pokaţe joj njenu već odraslu djecu, te je on i svi svi ostali prime s najvećim poštovanjem kao pravu markizu. markizu.
Moj dojam: Pogodio me opis kuge kuge jer je bio vrlo stvaran. Kuga je u ono vrijeme bila vrlo opasna i pogubna, ali smatram da se Boccaci o vrlo dobro snašao i tmurnu
sumornu temu kuge u uvodu pretvorio u predivno djelo sa 100 novela i mnogo priča. Zanimljivo je kako svatko od njih mora ispričati svakog dana po jednu novelu; budući da iz vjerskih razloga subotu i nedjelju posvećuju drugim poslovima, za četrnaest dana ispripovijedaju stotinu novela, dakle točno toliko koliko ima i pjevanja u Boţanstvenoj komediji, komediji, samo što taj “savršeni” broj, iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetričnosti. Najviše mi se svidjela novela prva, dan treći u kojoj je svoju lukavost izrazio mladić praveći se da je gluh kako bi ga primili kao vrtlara u samostani nakraju je zbog svoje lukavosti postao bogat. To mi samo
govori kako čovjek uvijek ima ima prilike, samo se mora znati kako snaći u njoj. N ovele su zanimljivo napisane, i svakako se moţe nešto naučiti čitajući ih. Uočio sam das u teme vrlo učestale: inteligencija i ljubav, što su vrlo česte teme koje pisci biraju. Uz smrt naravno.Već kad smo kod ljubavi, ovdje u djelu ljubav nije prikazana kao čisto platonski I emocionalni osjećaj već I kao seksualni. Boccacio veliča sve ljudsko, prirodno, sponatano, oslobađajućem oslobađajućem smjehu nad laţnim ţivotom, pogotovo pogotovo laţnim ţivotom svećenika, gdje ovdje nalazimo mnogo primjera redovnika I redovnica. Boccacio je prvi usavršio novelu spomenuvši sve likove iz svih društvenih staleţa od
kraljeva do pučana, svećenika I nevjernih ţena, naivnih muţeva, kradljivaca I laţljivaca. Djelo mi se u svakom slučaju svidjelo iz mnogo još razloga.
