1.BABINO POLJE naselje u središnjem dijelu otoka Mljeta, 6 km jugozapadno od luke Sobra, 18 km jugoistočno od Polače; Na području naselja su crkv ice sv. Andrije (romaničko-gotička), Sv. Mihovila (pleterna ornamentika), ruševine crkvica sv. Pankracija (predromanika) i sv. Đurđa (XIII. st.). Na jugozapadnoj je strani naselja župna crkva sv. Vlaha (s pominje se u XV. st.), u novije vrijeme, nakon požara, preinačena. U crkvi se čuva romanički procesijski križ iz XIII. st. Ispred sela je nekadašnji dvor mljetskoga kneza (datiran 1554.). 2.BAĆINA, naselje u južnoj Dalmaciji, 7 km zapadno od Ploča. Na položaju Sladinac su ostaci antičkih zidova i mozaika rimskog naselja Praetoria. Tu su nađeni ostaci starokršćanske bazilike iz VI. st. Kraj ruševina crkve sv. Andrije nalazila se nekropola stećaka, uglavnom sanduka i ploča. Baćinska jezera niz međusobno povezanih slatkovodnih krških jezera, 1,5 km sjeverno od Ploća. Voda otječe iz jezera tunelom (prokopanim 1911-12.) u zaljev Ploče. 3.BADIJA (Otok), otočić u istočnom dijelu Pelješkoga kanala; oko 1 km2. Naziv Badija potječe od latinskog abbatia: opatija. Na Badiji je nekad postojala crkvica sv. Petra, jer se 1368. otočić spominje kao »Scoleum sancti Petri«; toj su crkvici možda pripadali kapiteli (VIII./IX. st.) četiriju stupova koji drže krović balkona na jugozapadnom uglu današnjeg samostana. God. 1392. ondje se naseljuju franjevci iz Bosne, kojima korčulanska općina poklanja zemljište za samostan, a potom i cijeli otok. Današnji samostan i jednobrodna crkva podignuti su u stilu kasne gotike, poslije 1420. Portal ima u luneti lik Majke Božje s djetetom i dva sveca, rani renesansni rad korčulanskih klesara. Ispred crk ve je nekoliko grobnih ploča (prema dokumentima i grob jednog od graditelja zvonika korčulanske katedrale iz XV. st., Hranića Dragoševića). Klaustar s arkadama, dovršen 1477., sačuvao je sva obilježja dalmatinske gotike. Samostan je dograđen 1909., a 1950. preuređen u sportsko odmaralište. Na brijegu iznad samostana je crkvica sv. Katarine iz XV.-XVI. st. 4.BAšKA VODA, naselje i luka u Makarskom primorju, 9,5 km sjeverozapadno od Makarske; Naseljena već u antici. Na uzvisini Gradina su tragovi naselja i kasnoantičke bizantske utvrde, možda Bistona. Na južnoj strani uzvisine očuvan je dio obrambenih zidina, a sa sjeverne strane potječe nekoliko s tela iz II.-IV. st. (Arheološki muzej u Splitu). Kasnobarokna crkvica sv. Lovre nastala je najvjerojatnije na antičkom lokalitetu. Župna crkva sv. Nikole s agrađena je početkom XX. st.; 1991. prigrađen joj je zvonik i župni dvor (Ante Rožić). U crkvi su vitraji Josipa Botterija-Dinija i slikane postaje križnoga puta Josipa Biffela iz 1989. Nekoć je Baška Voda bila ribarsko, težačko i trgovačko mjesto, a danas je suvremeno turističko središte koje nudi čisto more, lijepe plaže s borovom šumom, kvalitetnu i raznovrsnu hotelsko-ugostiteljsku ponudu. Svjež planinski zrak s Biokova posebna je draž i kvaliteta ovog podneblja. Tridesetih godina ovoga stoljeća braća Sikavice podignuli su prvi ugostiteljski objekt u mjestu, hotel Slaviju, koji je 1936. dobio odlikovanje iz Londona. Nakon II. svjetskog rata grade se novi hoteli, turizam dobiva poticaj i posljednjih je desetljeća glavna gospodarska grana. Vrlo su zanimljive vjerske proslave - napose procesija na Veliki petak (kroz sva mjesta u općini, čak 15 km), Dan Sv. Nikole, zaštitnika Baške Vode (6. prosinca). Na Svetog Lovru (10. kolovoza) održava se smotra klapa Makarskoga primorja. Lagane su šetnje do Promajne i ribarskog seoca Bratuš, dragulja pučke arhitekture. 5.BENKOVAC, grad u sjevernoj Dalmaciji, 20 km sjeveroistočno od Biograda na Moru; Ime je dobio po hrvatskim knezovima Benkovićima, koji se spominju u XV. st. Kaštel ima visoku kulu četvrtasta tlocrta i dvije kružne kule na uglovima. God. 1527. osvojili su ga Turci. Od s redine XIX. st. pod kaštelom se razvija trgovište. U blizini je c rkvica sv. Antuna iz 1743. Donje Biljane, naselje 13 km sjeverozapadno od Benkovca. U blizim bunara zvanog Begovača su arheološki lokaliteti različitih razdoblja. Na položaju Crkvina su ostaci antičke gospodarske zgrade, a nad njom ruševine starohrvatske crkve iz IX. st., zasebnog tipa trobrodne crkvene arhitekture na području Dalmacije. Oko crkve su otkopana 604 starohrvatska groba u kojima su nađene naušnice i prstenje iz IX.XV. st.
Donji Kašić, Selo 20 km sjeverozapadno od Benkovca. Na položaju Manastirine ostaci su starohrvatske crkve kružna tlocrta sa šest apsida, sagrađene na ostacima antičke arhitekture. Na nekoliko lokaliteta oko sela (Glavčurak, Razbojine, Maklinovo brdo) ostaci starohrvatskih nekropola, a na Čerincu ostaci romaničke crkvice. Donji Lepuri, Lepuri, Selo 12 km jugoistočno od Benkovca. Ispod crkve sv. Martina (srušene u Domovinskome ratu 1992.) nađeni su ostaci monumentalne starokršćanske crkve iz VI. st., a na njezinim temeljima ostaci crkve iz starohrvatskoga doba (IX. st.); oko crkve ima stećaka. Kula Atlagića, Atlagića, naselje 4,5 km sjeverozapadno od Benkovca. Iz crkvice Sv. Petra s obiIježjima rane romanike potječu ulomci vrsnoga kamenoga namještaja (Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika). Crkvu sv. Nikole sagradili su 1444-46. zadarski gradite1ji. Crkva se restaurira nakon rušenja u ratu 1992. Medviđa, Medviđa, naselje 20 km sjeveroistočno od Benkovca. Vjerojatno rimsko naselje Hadra; Hadra;nađeni su ostaci terma i drugih građevina te tragovi ceste koja je vodila prema rimskom naselju Clambetae - Obrovac. - Uz crkvu sv. Ivana nalazi se srednjovjekovna nekropola s 40 stećaka Nadin, naselje 10 km sjeverozapadno od Benkovca. Naselje gradinskoga tipa Nedinum bilo je sjedište liburnske općine; status grada dobiva vjerojatno već u doba Augusta. 0čuvani su ostaci zidina građenih od megalitičkih blokova, vjerojatno iz 1. st. Medu nalazima važan je kameni votivni spomenik lokalne božice Latre. U srednjemu vijeku naselje se obnavlja, a antičke su utvrde dograđene u doba turske prevlasti. Ostrovica, naselje 18 km jugoistočno od Benkovca. Na vrhu uzvisine podignut je u srednjem vijeku utvrđeni grad čiji su gospodari do sredine XIV. st. bili bribirski knezovi Šubići. Na području Ostrovice otkriveno je više starohrvatskih grobova (karolinške ostruge, IX. st., i nakit), ulomaka starohrvatskoga crkvenog kamenog namještaja (uz crkvu sv. Ante), ulomci gotičkih natpisa, glaziranih vaza i kasnosrednjovjekovni novac. Podgrađe, zaselak 6 km isočno od Benkovca. U rimsko doba grad Asseria (s municipalnom konstitucijom); forum s kapitolijem imao je originalan smještaj i rješenje (podignut uz rub zidina, otvoren prema jugu). U glavna gradska vrata uklopljen je početkom II. st. Trajanov slavoluk. U Asseriji je djelovala jedna od radionica specifičnih nadgrobnika - liburnskih cipusa. Polača, naselje 12 km jugozapadno od Benkovca. Spominje se u XI. st. kao sjedište starohrvatske županije Sidraga. Na uzvisini Bidina glavica ostaci pretpovijesnih zidina i temeIji starokršćanske crkve u kojoj je nađeno nekoliko grobova i više ulomaka starokršćanskoga crkvenoga kamenog namještaja. Na lokalitetu Bičina pronađeno je više rimskih nadgrobnih i zavjetnih spomenika s natpisima, a jugozapadno od Bičine glavice ruševine građevine koja se u ispravama naziva Palatinum. U poIju, na lokalitetu Dvorine, ostaci srednjovjekovnog naselja. Smilčić, naselje u Ravnim kotarima, 16 km sjeverozapadno od Benkovca. Na više su položaja nađeni ostaci iz neolitika i ilirskog doba (neolitičko naselje, jedno od najbogatijih neolitičkih nalazišta u nas). RazdobIje rimske vladavine ostavilo je tragove mnogih građevina t e natpise i grobove. Iz starohrvatskog razdobIja ima ostataka naselja, crkava i grobIja. Srednjovjekovna su naselja porušena turskim pustošenjem u XVI. i XVII st.; današnje je naselje nastalo poslije turskih ratova. Iz XVII i XVIII. st. očuvano je više utvrđenih gospodarskih zdanja ili dvoraca veleposjednika, npr. zadarske obitelji Tebaldi. Šopot, naselje u Ravnim kotarima, 2 km jugozapadno od Benkovca. Na položaju Crkvina otkriveni su ostaci ranosrednjovjekovne crkve, te ulomci oltarne pregrade s pleternim ukrasom i dijelovima natpisa. Posebno su važni ulomci natpisa gdje se spominje knez Branimir, kao comes i dux Hrvata. Uz cr kvu je grobIje koje je bilo u uporabi IX.-XVI. st. 6.BETINA, naselje i luka na sjeveroistočnoj obali otoka Murtera, na sjevernom ulazu u Murterski kanal. Prvi se put spominje u XVI. st., kad je osnivaju prebjezi pred Turcima. Župna crkva sv. Frane sagrađena je početkom XVII. st.; proširivana je nekoliko puta, a sredinom XVIII. st. podignut je zvonik. U blizini Betine na brdu Gradina sačuvana je srednjovjekovna c rkvica Gospe od Gradine. 7.BIBINJE, naselje i luka u sjevernoj Dalmaciji, 6 km jugoistočno od Zadra; Prvi put se spominje u XIII. st. pod imenom Bibanum. Župna crkva sv. Roka sagrađena je 1673. na mjestu starije, produžena 1854.;
Donji Kašić, Selo 20 km sjeverozapadno od Benkovca. Na položaju Manastirine ostaci su starohrvatske crkve kružna tlocrta sa šest apsida, sagrađene na ostacima antičke arhitekture. Na nekoliko lokaliteta oko sela (Glavčurak, Razbojine, Maklinovo brdo) ostaci starohrvatskih nekropola, a na Čerincu ostaci romaničke crkvice. Donji Lepuri, Lepuri, Selo 12 km jugoistočno od Benkovca. Ispod crkve sv. Martina (srušene u Domovinskome ratu 1992.) nađeni su ostaci monumentalne starokršćanske crkve iz VI. st., a na njezinim temeljima ostaci crkve iz starohrvatskoga doba (IX. st.); oko crkve ima stećaka. Kula Atlagića, Atlagića, naselje 4,5 km sjeverozapadno od Benkovca. Iz crkvice Sv. Petra s obiIježjima rane romanike potječu ulomci vrsnoga kamenoga namještaja (Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika). Crkvu sv. Nikole sagradili su 1444-46. zadarski gradite1ji. Crkva se restaurira nakon rušenja u ratu 1992. Medviđa, Medviđa, naselje 20 km sjeveroistočno od Benkovca. Vjerojatno rimsko naselje Hadra; Hadra;nađeni su ostaci terma i drugih građevina te tragovi ceste koja je vodila prema rimskom naselju Clambetae - Obrovac. - Uz crkvu sv. Ivana nalazi se srednjovjekovna nekropola s 40 stećaka Nadin, naselje 10 km sjeverozapadno od Benkovca. Naselje gradinskoga tipa Nedinum bilo je sjedište liburnske općine; status grada dobiva vjerojatno već u doba Augusta. 0čuvani su ostaci zidina građenih od megalitičkih blokova, vjerojatno iz 1. st. Medu nalazima važan je kameni votivni spomenik lokalne božice Latre. U srednjemu vijeku naselje se obnavlja, a antičke su utvrde dograđene u doba turske prevlasti. Ostrovica, naselje 18 km jugoistočno od Benkovca. Na vrhu uzvisine podignut je u srednjem vijeku utvrđeni grad čiji su gospodari do sredine XIV. st. bili bribirski knezovi Šubići. Na području Ostrovice otkriveno je više starohrvatskih grobova (karolinške ostruge, IX. st., i nakit), ulomaka starohrvatskoga crkvenog kamenog namještaja (uz crkvu sv. Ante), ulomci gotičkih natpisa, glaziranih vaza i kasnosrednjovjekovni novac. Podgrađe, zaselak 6 km isočno od Benkovca. U rimsko doba grad Asseria (s municipalnom konstitucijom); forum s kapitolijem imao je originalan smještaj i rješenje (podignut uz rub zidina, otvoren prema jugu). U glavna gradska vrata uklopljen je početkom II. st. Trajanov slavoluk. U Asseriji je djelovala jedna od radionica specifičnih nadgrobnika - liburnskih cipusa. Polača, naselje 12 km jugozapadno od Benkovca. Spominje se u XI. st. kao sjedište starohrvatske županije Sidraga. Na uzvisini Bidina glavica ostaci pretpovijesnih zidina i temeIji starokršćanske crkve u kojoj je nađeno nekoliko grobova i više ulomaka starokršćanskoga crkvenoga kamenog namještaja. Na lokalitetu Bičina pronađeno je više rimskih nadgrobnih i zavjetnih spomenika s natpisima, a jugozapadno od Bičine glavice ruševine građevine koja se u ispravama naziva Palatinum. U poIju, na lokalitetu Dvorine, ostaci srednjovjekovnog naselja. Smilčić, naselje u Ravnim kotarima, 16 km sjeverozapadno od Benkovca. Na više su položaja nađeni ostaci iz neolitika i ilirskog doba (neolitičko naselje, jedno od najbogatijih neolitičkih nalazišta u nas). RazdobIje rimske vladavine ostavilo je tragove mnogih građevina t e natpise i grobove. Iz starohrvatskog razdobIja ima ostataka naselja, crkava i grobIja. Srednjovjekovna su naselja porušena turskim pustošenjem u XVI. i XVII st.; današnje je naselje nastalo poslije turskih ratova. Iz XVII i XVIII. st. očuvano je više utvrđenih gospodarskih zdanja ili dvoraca veleposjednika, npr. zadarske obitelji Tebaldi. Šopot, naselje u Ravnim kotarima, 2 km jugozapadno od Benkovca. Na položaju Crkvina otkriveni su ostaci ranosrednjovjekovne crkve, te ulomci oltarne pregrade s pleternim ukrasom i dijelovima natpisa. Posebno su važni ulomci natpisa gdje se spominje knez Branimir, kao comes i dux Hrvata. Uz cr kvu je grobIje koje je bilo u uporabi IX.-XVI. st. 6.BETINA, naselje i luka na sjeveroistočnoj obali otoka Murtera, na sjevernom ulazu u Murterski kanal. Prvi se put spominje u XVI. st., kad je osnivaju prebjezi pred Turcima. Župna crkva sv. Frane sagrađena je početkom XVII. st.; proširivana je nekoliko puta, a sredinom XVIII. st. podignut je zvonik. U blizini Betine na brdu Gradina sačuvana je srednjovjekovna c rkvica Gospe od Gradine. 7.BIBINJE, naselje i luka u sjevernoj Dalmaciji, 6 km jugoistočno od Zadra; Prvi put se spominje u XIII. st. pod imenom Bibanum. Župna crkva sv. Roka sagrađena je 1673. na mjestu starije, produžena 1854.;
klasicistička fasada. Na mjestu Banska punta nađeni su ostaci antičke arhitekture, na rtu Pulja ostaci crkve sv. Ivana iz 1376. U Bibinju se tradicionalno održava susret klapa Raspivano Bibinje, a poznata je i Fešta sv. Roka (16. kolovoza), zaštitnika Bibinja. 8.BIOGRAD NA MORU grad i luka u sjevernoj Dalmaciji, 28 km južno od Zadra; U turističko se mjesto Biograd počeo razvijati između I. i II. svjetskog rata. Prvi su gosti, Česi, počeli dolaziti 20-ih godina ovog stoljeća. Prvi je biogradski hotel podignut 1935. na mjestu gdje se danas nalazi hotel Ilirija. Spominje se sredinom X. st. (K. Porfirogenet) kao hrvatski grad. U XI. je st. sjedište hrvatskih kraljeva. Oko 1059. u njemu je biskupija; iste godine osnovan muški benediktinski samostan sv. Ivana, a 1069. ženski samostan sv. Tome. U Biogradu se 1102. Koloman okrunio za hrvatskoga kralja, a 1125. porušili su ga Mlečani. Stradao u ratovima Venecije i Turaka, osobito 1646. Jezgra staroga naselja smještena je na manjem poluotoku. Do kraja XIX. st. bile su očuvane gradske zidine s kružnim kulama. Ostaci katedrale, trobrodne bazilike, su uništeni, a ostaci samostanske crkve sv. Ivana, također trobrodne bazilike, istraženi su i konzervirani. Od crkve sv. Tome ima samo manjih ostataka. Izvan staroga naselja pronađene su ruševine manje jednobrodne crkve s apsidom, a u blizini starohrvatski grobovi. Župna crkva sv. Anastazije, sagrađena 1761., ima barokne oltare, od kojih jedan od pozlaćena drva. Izvan staroga naselja nalaze se crkvice sv. Roka i sv. Ante (1850.). Na širem su području pretpovijesni nalazi i ostaci antičkog akvedukta. U Zavičajnom je muzeju arheološka zbirka s pretpovijesnim, antičkim i starohrvatskim materijalom te zbirka brodskih tereta iz kraja XVI. st. 9.BIOKOVO, planina uz središnji dio dalmatinske obale. U XIX. st. razvijaju se obalna naseIja (Makarska, Baška Voda), koja gradnjom prometnica oko Biokova dobivaju ograničenu prometno-trgovačku ulogu. Crkveno slavlje kraj kapelice sv. Jure (na samorne vrhu Sveti Jure) održava se zadnje subote u srpnju. 10.BIŠEVO, otok u južnodalmatinskom arhipelagu, jugozapadno od otoka Visa. Benediktinski samostan sv. Silvestra osnovao je 1050. Splićanin Ivan Grlić. Zbog opasnosti od gusara poslije dva stoljeća preselio se u Komižu na otoku Visu. Uz ruševine samostana vide se ostaci prvotne crkve sv. Silvestra iz XI. st. U današnjoj je crkvi uzidan dio natpisa svećenika Ivana, v jerojatno osnivača zadužbine, te ulomak grčkog natpisa iz antičkog doba. Na otoku ima nekoliko špilja, a najpoznatija je Modra špilja u uvali Balun. Vrlo je slična špilji na Capriju u Italiji, ali je od nje atraktivnija i raskošnija. Pristupačna je od 1884., a do nje se dolazi čamcem. 11. BLACA, uvala zapadno od Bola, na južnoj obali otoka Brača. Oko 2 km sjeverno od uvale, na 250 m, nalazi se nekadašnje istoimeno pustinjačko naselje (eremitorij). Osnovali su ga sredinom XVI. st. poljički svećenici, koji su pobjegli pred Turcima. Sastoji se od nekoliko manjih zgrada, podignutih u različito doba, međusobno povezanih hodnicima i stubama. Crkva je sagrađena u XVI. st., a u doba baroka je obnov1jena. Ondje se čuvaju velika knjižnica, portreti iz XVIII. st., nekoliko baroknih slika, zbirka starih pušaka blatačkih brodara za obranu od gusara, glagoljski misali i mala tiskara. - Od 1926. tu je i astronomska postaja koju je osnovao don Niko Miličević. 12. BLACE, naselje na ušću delte Neretve, 13 km jugoistočno od Ploča; Pred selom je otočić (naseljen već u rimsko doba) s crkvom građenom. na prijelazu romanike u gotiku i s ruševinama pustinjačkog stana. 13. BLATO, grad u unutrašnjosti otoka Korčule (oko 4 km od mora), 7 km jugoistočno od Vele Luke. Blato je svojom skladnom urbanističkom cjelinom zadivilo mnoge putopisce još u XVIII. st. Središtem mjesta proteže se prekrasan drvored lipa, dug više od 1 km, pa je poseban doživljaj proći njime u lipnju, k ada lipe cvatu.
Blaćani su oduvijek držali do svoje tradicije i kulture, o čemu svjedoči 15 društava i udruga koje danas njeguju kulturu i običaje mjesta. Među njima je i Viteško udruženje »Kumpanija«, utemeljeno 1927. Viteška igra od boja, kumpanija, jedna je od prekrasnih blatskih tradicija, a izvodi se obvezno 2 8. travnja, na Blagdan Sv. Vicence, zaštitnice mjesta, čije su kosti, dopuštenjem pape Pija VI. prenesene u Blato prije dv a stoljeća. Kumpanija je viteška borba dviju vojski koje žele pokazati spremnost za obranu svoga doma, a sjećanje je na daleka stoljeća kada je obrana otoka bila u rukama otočne domobranske postrojbe, kumpanije. Pošto mjesni glavar izgovori dopuštenje, vođa boraca, kapitan, počinje s »plesom od boja« kroz više plesnih figura. Napose je zanimljiv dio igre u kojem zastavnik, alfir, izvodi ples s velikom zastavom. Kad vojnici pokažu što znaju i završi kumpanija, počinje veselje vojnika i djevojaka uz ples, tanac. Kumpanija se izvodi uz svirku mijeha i udaranje u veliki ratni bubanj, a od tisućljetnog običaja žrtvovanja vola odustalo se prije nekoliko desetljeća. Sve se odvija pred crkvom Svih svetih, na plokati, u sugestivnom ambijentu, gdje se održavaju i druge svečanosti, priredbe i manifestacije. Iz rimskog su vremena ostaci imanja Junianum. Najstarije građevine su crkve sv. Križa na groblju i sv. Jeronima, podignute u romaničko-gotičkom stilu (XIV. st.). Srednjovjekovna župna crkva Svih svetih proširena je u XVII. st. (korčulanski graditelji i klesari). U crkvi se nalaze mramorni oltari, a početkom XVIII. st. sagrađena je klasicistička kapela sv. Vicenze s raskošnom rakom svetice. Oltarne slike na drvu (Svi sveti i Madona s djetetom) rad su renesansnoga majstora Girolama da Santacrocea. Stara loža, koja se spominje još u XV. st., zamijenjena je novom na kojoj je radio 1700. korčulanski klesar Spaso Foretić. U renesansnobaroknomu kaštelu obitelji Arnerić nalazi se Zavičajni muzej. Unutar sklopova pučk e stambene arhitekture izdvaja se nekoliko baroknih ladanjskih kuća korčulanskih plemića. U Zablaću zapadno od Blata je zanimljiva jednobrodna crkva sv. Kuzme i Damjana iz XII. st. U okolici se spominje još nekoliko srednjovjekovnih crkvica: sv. Marije u Polju (1338.), sv. Martina u Maloj Krtinji (oko 1346.) i sv. Mihovila u Dugom Podu (1346.). 14. BOBOVIŠĆA, naselje na zapadnoj strani otoka Brača, oko 1 km jugoistočno od uvale Bobovišća; Zaselak Bobovišća na Moru razvio se na obali. Unutrašnja je luka dobro zaštićena. U luci su nađeni rimski i bizantski arheološki nalazi, a u obližnjoj Vičjoj Luci grčko-ilirski predmeti i orožje (V. do IV. st. prije Krista). Na brdu iznad Bobovišća je utvrđeni renesansno-barokni dvorac obite1ji GligoMarinčević, stara kuća obite1ji Nazor i novija kuća Vladimira Nazora. Spomenik pjesniku rad je kipara M. Ostoje. 15. BOL, grad i luka na južnoj strani otoka Brača. Ime je nastalo od latinske riječi vallum: zemljana utvrda s palisadama. Od Bola vodi strma planinarska staza do vidikovca na Vidovoj gori. Oko 5 km zapadno od Bola je selo Murvica, iznad kojeg je napušteni samostan s pećinskom crkvom. Bogat je i kulturno-zabavni život. Posebno mjesto zauzima proslava Gospe od Sniga (5. kolovoza), pučka fešta, sjećanje na dan kada je, prema legendi, i ovdje pao snijeg, ujedno i Dan općine Bol. Bol je nastao na mjestu rimskoga naselja (starokršćanski sarkofazi, ostaci rimskog spremnika za vodu iznad Zlatnog rata); god. 827. razorili su ga Saraceni. Iz s tarohrvatskog doba sačuvani su ulomci pleterne ornamentike u crkvi Sv. Ivana (vjerojatno iz XI. st.) i u zidu oko dominikanskog samostana. U XV. st. uz gat je sagrađen dvorac s bogato ukrašenim gotičkim prozorima na južnom pročelju. Iz doba renesanse je kuća obitelji Jeličić, iz početka XVII. st. kaštel na obali. Djelomice je sačuvan i perivoj obitelji Martinis - Marchi, rijedak hortikulturni spomenik XVII. st. u Dalmaciji. Crkva Gospe od Karmena (retardirana renesansa) dograđena je i barokizirana 1785. Na rtu Glavice je crkva dominikanskog samostana (osnovanog 1475.), jednobrodna građevina s gotičkim svodom, poslije proširena još jednim brodom. Na glavnom oltaru bila je slika Madona s djetetom i svecima (sada u samostanskom muzeju), rad jednog od Tintorettovih učenika. Na kasetiranom stropu ispod kora iluzionističke slike baroknog slikara Tripa Kokolje iz 1713. (Apoteoza sv. Dominika). Zvonik crkve je iz 1751.; u dvorištu samostana vide se ostaci starog trijema. U samostanu se čuva zbirka kulturno-umjetničkih predmeta (slike, rukopisi, inkunabule, oko 6000 komada st arog novca). Galerija »Branko Dešković« smještena je u baroknoj palači.
16. BOŽAVA, naselje i mala luka na sjeveroistočnoj obali Dugog otoka, uz slabo obrađeno Božavsko polje. U pisanim dokumentima prvi se put spominje 1327. pod imenom Bosane. Pretpostavlja se da župna crkva potječe iz IX. st.; u njoj se čuvaju tri gotička procesijska križa iz XIV. i XV. st. (radovi zadarskih zlatara Stjepana i Pavla Petrova Kotoranina). Crkvica sv. Nikole na groblju sagrađena je u IX. ili X. st. (fragmenti kamene oltarne pregrade iz starohrvatskog doba; nadvratnik s reljefom sv. Nikole i uklesanom godinom 1469.; gotičko drveno raspelo iz XV. st.). Na vr hu poluotočića Nediljno je crkvica sv. Nediljice (Sv. Trojstvo) koja se spominje od XVII. st., a na brežuljku Dumbovica crkva Rođenja Djevice Marije. Uz pojedine kuće kraj obale vide se kamenom obzidana dvorišta s puškarnicama, sagrađena za obranu od pirata u XVIII. st. 17. BRAČ, najveći otok srednjodalmatinske otočne skupine, treći po veličini među jadranskim otocima; Glavni kamenolomi poznatoga bračkoga kamena su kraj Pučišća, Selaca, Postira, Spliske, Donjeg Humca (brački kamen ugrađen je u Bijelu kuću u Washingtonu i Dioklecijanovu palaču u Splitu). Naseljen od neolitika (spilja Kopačina između Donjeg Humca i Supetra), preko brončanog i željeznog doba (gradine Rat kod Ložišća, Kaštilo iznad Bola, Škrip - kao glavna utvrda, Velo i Malo Gradišće, Hum, Gradac, gomile u okolici Nerežišća, Pražnica, Gornjeg i Donjeg Humca i drugdje), grčke kolonizacije (Vičja vala), do danas. Prvi su poznati stanovnici otoka Iliri (antički naziv Brača, Brattia, potječe vjerojatno od ilirskog brentos: jelen). Rimsko doba ostavilo je tragova (ladanjske vile, grobnice) ne samo u unutrašnjosti otoka već i na obali; za cara Dioklecijana iskorištavali su se kamenolomi kod Škripa. U ranom sr ednjem vijeku Brač je pod Bizantom, u IX. st. osvajaju ga slavenski Neretljani, a z atim dolazi u sastav hrvatske države. Zbog opasnosti od pirata stanovnici pomalo napuštaju naselja na obali i povlače se u unutrašnjost otoka (Nerežišća, Donji Humac, Škrip, Gornji Humac, Podhume, Gradac i dr.). U XIII. st. Brač je u rukama Omišana, kojima ga 1240. oduzimaju Splićani; u XIV. st. priznaje vlast ugarsko - hrvatskoga kralja Ludovika I., zatim bosanskoga kralja Tvrtka I. i hercega Hrvoja Vukčića, uživajući pritom široku autonomiju. God. 1420.-1797. je pod vlašću Venecije, koja mu je potvrdila stare privilegije. Poslije pada Venecije pripada do 1806. Austriji, kraće vrijeme je baza ruske flote za sjeverni dio Jadrana, zatim je u vlasti Francuza, a onda do 1918. pod Austrijom. Iz ranokršćanskoga doba je desetak svetišta (trolisna crkva u Sutivanu, trobrodna bazilika s krstionicom u Povljima i Postirama, Supetar). Od X. st. javljaju se prve crkve predromaničkoga stila (sv. Nikola iznad Sumartina, sv. Mihovil nad Dolom), a potom crkvene građevine prate stilski razvitak hrvatskoga graditeljstva romaničkih osobina (Sv. Juraj vrh Brača, Sv. Ilija kraj Donjeg Humca). U XV. st. javljaju se složeniji graditeljski sadržaji (ljetnikovac u Bolu), a u renesansnom slogu grade se crkva u Postirama i dominikanska crkva u Bolu. Graditeljstvo baroka najizraženije je pri podizanju crkava (Škrip, Ložišća, Milna, Nerežišća). U XIX. st. zadržana je visoka razina građenja (Ložišća-z vonik, crkva u Selcima). U XX. st. graditeljska ostvarenja čine turistički i hotelski objekti (Bol, Supetar) te kuće za odmor (Povlja, Bobovišća, Splitska). 18. BRBINJ, naselje u istoimenoj uvali na sjeveroistočnoj obali Dugog otoka, 12 km južno od Božave; Župna crkva sv. Kuzme i Damjana prvi put se spominje 1195. Na njoj je 1435.-42. radio zadarski graditelj Petar Franić-Hacuc. U jugoistočnom dijelu sela su ruševine utvrđena dvorca zadarske plemićke obitelji Soppe s kapelom iz XVI. st. Na otočiću Utra (Školju) sjeverozapadno od sela nalaze se ostaci starokršćanske crkve. 19. BRELA, naselje poznato u srednjoj Dalmaciji, na obali Makarskog primorja, na strmom biokovskom podgorju, 15 km sjeverozapadno od Makarske; Na magistralnoj su prometnici (M2, E65) Split-Dubrovnik. Tu se ubicira grad Berulia, koji spominje Konstantin Porfirogenet (X. st.). Današnje naselje nastalo je u novije doba migracijom stanovništva iz podbiokovskih zaselaka. Župna crkva iz XIX. st. sagrađena je na mjestu starije barokne crkve; uz groblje se nalazi srednjovjekovna nekropola s osam nadgrobnih ploča urešenih reljefima (štitovi i mačevi). U crkvi se nalazi više nadgrobnih ploča iz XVIII. st. 20. BRIJESTA, naselje i luka u istoimenoj uvali na sjeveroistočnoj obali poluotoka Pelješca, 8 km jugoistočno od Drače. Četverokutna kula za obranu od pirata sagrađena je 1617. Na groblju je barokna crkvica sv. Liberana sa zvonikom na preslicu.
21. BRIST, naselje i lučica u istoimenoj uvali na obali južnoga Makarskog primorja, 8 km sjeverno od Ploča. Stara župna crkva posvećena sv. Margariti podignuta je 1741. i u njoj se nalaze grobovi Kačića iz XVIII. st. U blizini crkve nalazi se velik urešeni stećak. U zaselku Kačića, neposredno uz staru crkvu, rodna je kuća pjesnika fra Andrije Kačića Miošića. Uz more je t ijekom XVIII. st. sagrađeno nekoliko kasnobaroknih ladanjsko-gospodarskih sklopova. Nova župna crkva sv. Mare podignuta je uz more 1870. u neoromaničkom slogu; uz nju je spomenik fra A. Kačića Miošića, djelo I. Meštrovića. 22. BROCE, naselje i lučica na zapadnoj obali suženog dijela Stonskoga kanala na poluotoku Pelješcu, 3 km južno od Stona; Naselje su osnovali Dubrovčani 1349. God. 1 478., prema projektu Francuza Oliviera, započelo je produženje gradskih bedema Stona prema Brocama, ali je taj rad obustavIjen. Uz nekoliko gotičkih i renesansnih kuća izgrađen je 1 629. dominikanski samostan s crkvom. Postoje još crkve Navještenja, sv. Felića i Svih svetih s grobIjem. Jugoistočno od Broca su ruševine kuće i kapele Ivana RabIjanina, najpoznatijeg dubrovačkog ljevača topova. 23. BRSEČINE, naselje u sjeverozapadnom dijelu Dubrovačkoga primorja, oko 1 km od istoimene uvale, 25 km sjeverozapadno od Dubrovnika; U morskoj uvali nalazi se ljetnikovac obitelji Zuzorić iz XVI. st., a na zaravni iznad uvale utvrđeni ljetnikovac s kapelom i parkom obitelji Ohmučević-Bizzaro iz XVII. st. U naselju je crkva sv. Đurđa, a do nje ruševine crkvice sv. Stjepana. 24. CAVTAT, grad i luka u južnom dijelu Župskoga zaljeva, 20 km jugoistočno od Dubrovnika; Prvotno grčko naselje Epidauros. Oko 228.g. prije Krista nalazi s e u vlasti Rimljana, poslije postaje rimskom kolonijom. Ime Cavtat nastalo je prema Civitas vetus, kako su bjegunci u novoosnovanomu Dubrovniku nazivali svoje matično naselje. Iz toga vremena očuvali su se ostaci rimskoga kazališta (?), grobovi te ostaci ceste iznad današnjega mjesta. Antički grad razoren je početkom VII. st. za prodora Avara i Slavena. Iz XV.XVI. st. očuvani su ostaci gradskih zidina prema k opnu i renesansni knežev dvor, r ad domaćih graditelja. Barokna župna crkva ima drvene oltare. U župnom dvoru nalazi se pinakoteka. U gotičko-renesansnoj franjevačkoj crkvi čuva se poliptih (početak XVI. st.), rad Vicka Lovrina, a u samostanu umjetnička zbirka. Zbirka Baltazara Bogišića ima brojne grafičke radove domaćih i stranih umjetnika, etnografske predmete i mali arheološki lapidarij, a u njegovoj velikoj biblioteci čuva se i nekoliko osobito vrijednih knjiga. U kući Vlaha Bukovca nalazi se zbirka njegovih slika i uspomena. Na groblju je mauzolej obitelji Račić, rad Ivana Meštrovića (1920.-30.), a u naselju spomenik Baltazaru Bogišiću. Mrkan, nenaseljen otočić u blizini Cavtata. Na ostacima kasnoantičkog zdanja (vjerojatno memorija) izgrađena je predromanička crkvica sv. Mihovila. Na dijelu ruševina obližnjega benediktinskoga samostana izgrađen je novovijeki biskupski ljetnikovac, danas također u ruševinama. 25. CISTA PROVO, naselje u Imotskoj krajini, 18 km sjeverozapadno od Imotskog; Ovo važno cestovno križište ima dugu sajamsku i gostioničarsku tradiciju. Posebno je živo vikendima i blagdanima, kada se na zabavno-sportskim priredbama okuplja okolno pučanstvo. Uz poznate specijalitete janjetinu, jaretinu, jela ispod peke - nude se kvalitetno vino (kujundžuša) te duhan. Cista Velika, naselje 5 km sjeverozapadno od Ciste Provo. Na lokalitetu Crkvina otkrivena je starokršćanska cr kvica i memorija, te fragmenti oltarne pregrade. Na tri položaja postoje ostaci nekropole stećaka, ukupno 1 09 spomenika. Mnogi su urešeni figuralnim prizorima. Lovreć, naselje 2 km jugoistočno od Ciste Provo. Na glavnom oltaru župne crkve Sv. Duha su vrijedni barokni kipovi sv. Silvestra i sv. Tome, rad nepoznatoga mletačkoga kipara. Na tri položaja nalaze se groblja sa stećcima: kraj stare župne crk ve (iz 1759.), na Čatrnji i u Markuzinoj ogradi. 26. ČARA, naselje u središnjem dijelu otoka Korčule, 4 km istočno od Smokvice, na podnožju brda Končar; Jedno od najstarijih naselja (Kzarra) na otoku (XIV. st.). Iz prve polovice XIV. st. potječe crkvasSv. Marije u Polju (preuređivana 1377., potkraj XVI. st. i 1680.) s prostranom lađom i velikom polukružnom apsidom. Na
glavnom oltaru, sastavljenom u XVIII. st., nalazi se sedam gotičkih reljefa iz Engleske od alabastera (XIV.XV. st.). Župna crkva sv. Petra spominje se u XV. st.; u početku trobrodna građevina, u XVIII. st. je preinačena i dozidan joj je zv onik. Osim zlatnoga kaleža gotičkog oblika u njoj se nalazi i oltarna slika Leonarda Bassana. Kraj crkve nalazila se loža iz 1770. (porušena), dok je barokni kaštel Španića iz 1674. sasvim nagrđen. Jedno od najstarijih mjesta na otoku karakterizira položaj uz lijepo Čarsko polje. Najpoznatiji je proizvod čuveno bijelo vino, pošip, čije je podrijetlo među prvima u Hrvatskoj zaštićeno, a cijeni se i čarsko maslinovo ulje. U crkvu Gospe od Čarskog polja hodočasti se na Blagdan Sv. Jakova, zaštitnika Čare (25. srpnja) te na Malu Gospu (8. rujna). Na Svetog Jakova obvezno se izvodi kumpanija (v. Blato). Njeguje se i tradicija pjevanja dalmatinskih narodnih napjeva. 27. ČIOVO, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; Romanski naziv otoka (Bua, Boa, Bavo, Bubus) vjerojatno je ilirskog podrijetla. Slavenski naziv Čiovo dovodi se u vezu s nazivom istočnoga rta otoka Caput Jovis. U s rednjem vijeku na Čiovu postoji niz sela, pustinjačkih stanova i leprozorija. Kod Slatina, u uvali Supetar, otkriveni su tragovi predromaničke cr kve sv. Petra. U Žednom je očuvana srednjovjekovna crkva sv. Mavra. U mjestu Čiovu je predromanička crkva Gospe pokraj mora. Od XV. st. povećava se stanovništvo Čiova doseljavanjem izbjeglica koji bježe pred Turcima, a istodobno se na Čiovu protegnulo i trogirsko predgrađe. Crkvu i dominikanski samostan sv. Križa (5 km od Trogira) grade u XV. st. majstori Ivan Drakanović i Nikola Mladinov. Samostan ima lijep klaustar; očuvan je polikromni svod blagovaonice, slike Matije Pončuna i dr. U franjevačkom samostanu sv. Antuna čuvaju se slika Palme ml. i skulptura sv. Magdalene Ivana Duknovića. Uz morsku obalu je crkva sv. Jere. Na istočnom dijelu otoka je pustinjačka crkva Gospa od Prizidnice; oslikano gotičko raspelo i bizantska ikona danas su u župnoj crkvi u Slatinama. Uz jugozapadnu stranu Čiova pruža se otočić Fumija na kojemu su ostaci kasnoantičke ili ranosrednjovjekovne crkvice sv. Fumije i gospodarskih zgrada trogirskih benediktinaca. Arbanija, naselje na otoku Ćiovu, 4 km istočno od Trogira. Na području naselja je poznati samostan sv. Križa, a u 1 km udaljenom Žednom srednjovjekovna c rkva sv. Mavra. 28. DAKSA, otočić na krajnjem jugoistoku Koločepskoga kanala, na ulazu u luku Gruž i Rijeku dubrovačku. Na Daksi je bila crkva sv. Sabine s franjevačkim samostanom koji franjevci prisilno napuštaju, a građevine se preinačuju u utvrde i uništavaju. Po otočiću su izgrađene postaje križnoga puta u obliku malih kapelica. God. 1994. podignuto je spomen-obilježje hrvatskim domoljubima uz 50. obljetnicu stradanja od komunističke vlasti. 29. DEBELI BRIJEG, granični prijelaz (s neriješenim statusom) prema Crnoj Gori u dolini Sutorine (antičko Sub Turri). Dubrovačka Republika je Požarevačkirn mirorn 1 718. Sutorinu odstupila Osmanlijama kako ne bi imala zajedničku granicu s Venecijom. Poslije je taj predio bio u sastavu BiH, nakon II. svjetskog rata priključen Crnoj Gori. 30. DOBROPOLJANA, naselje u istoimenoj uvali na sjeveroistočnom dijelu otoka Pašmana, ispod najvišeg vrha na otoku (Bokolj, 274 m); Prvi put se spominje 1270. Intenzivnije naseljena u XVII. st. izbjeglim stanovništvom iz zadarskog z aleđa. 31. DONJI KARIN, naselje u sjevernoj Dalmaciji, na južnoj obali Karinskog mora, 16 km sjeverno od Benkovca. U rimsko doba (ostaci amfiteatra) Corinium; nakon doseljenja Hrvata središte hrvatskog plemena Karinjana (ostaci oltarne pregrade s natpisom). Grad drže Gusići, potom Karlovići, od 1527. Turci, potom Mlečani i opet Turci do 1685. Na obližnjoj gradini Miodrag ostaci utvrde (XIV.-XVII. st.). Na ruševinama benediktinske opatije podignut je u XV. st. franjevački samostan koji je za turskih ratova razoren, a obnovljen početkom XVIII. st. Crkva i franjevački samostan uništeni su za srpsk e agresije na Hrvatsku 1991.
32. DRAGOVE, naselje na sjeveroistočnom dijelu Dugog otoka. Okolica je naseljena već u antičko doba (rimski ostaci podno brežuljka Dumbovice), hrvatsko se naselje spominje u pisanim spomenicima od XIV. st. Ovdje je imala posjede zadarska obitelj Drago, a u XV. st. otkupila ih je zadarska obitelj Salomoni. Župna crkva sv. Leonarda sagrađena je u XII./XIII. st. Na istaknutu položaju, odakle se pruža lijep pogled na okolicu, crkvica je Gospe od Dumbovice koja se spominje od XV. st. 33. DRAŠNICE, naselje u Makarskom primorju, 3 km jugoistočno od Podgore; Uz more se nalazi groblje sa srednjovjekovnim nadgrobnim pločama i barokna crkva iz 1745. (porušena u potresu 1794.; obnovljena i ponovno porušena 1961.). U podu crkve uzidane su srednjovjekovne grobne ploče. Iznad sela je gotička crkva sv. Stjepana u kojoj je nađen rimski natpis iz II. st. i natpis iz 1446. koji spominje hercega Stjepana. 34. DRNIŠ, grad u Dalmatinskoj zagori, na zapadnom dijelu Petrova polja, između planine Promine i Moseća (Drniška vrata), uz rijeku Čikolu, 32 km sjeveroistočno od Šibenika. Prvi spomen imena (sub Darnis) je iz 1494., što dokazuje da je u srednjemu vijeku postojao grad (tvrđava) i predgrađe (varoš). U razdoblju turske vladavine podignute su brojne građevine koje prikazuje Coronellijev crtež (poligonalna tvrđava, velika džamija). Mletački je general Foscolo razorio 1648. znatan dio grada. Sačuvani su dijelovi tvrđave, minaret, uz koji je crkvica Sv. Roka, dok je velika džamija barokizacijom pretvorena u crkvu Sv. Ante. U javnim prostorima su djela Ivana Meštrovića (Vrelo života, Orač, Majka rodilja), koji je pokopan u obližnjem mauzoleju u Otavicama. Muzej drniške krajine čuva i neke Meštrovićeve odljeve. Kljake, naselje 17 km jugoistočno od Drniša. Podno Baline glavice nađeni su antički ostaci i rimski natpisi. PretpostavIja se da je to bio Municipium Magnum. S istoga mjesta potjeću dva kasnoantička sarkofaga i reljef s prikazom Mitre uzidan u zid jedne staje u obližnjem zaseoku Lele. - Kraj župne crkve sv. Ilije nađeni su ulomci oltarne pregrade iz IX/X. st. (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu), a na groblju se nalazi jedan bizantski kapitel. Otavice, naselje 10 km istočno od Drniša. Rodno mjesto obitelji Ivana Meštrovića, koji je na glavici što dominira otavičkim poIjem sagradio mauzolej (1926-30.) za sebe i sv oju obitelj. Mauzolej je od kamena u obliku centralne građevine s kupolom. Na ulaznim s u vratima portreti članova obite1ji u bronci, a u unutrašnjosti mnogobrojni reljefi i skulpture sakralnoga sadržaja. Unešić, naselje u Dalmatinskoj zagori, 13km južno od Drniša. Selo se u ispravama spominje od XIV. st. GrobIjanska crkva sv. Jurja jednobrodna je građevina iz prve polovice XV. st., iznad pročelja ima zvonik na preslicu. U Podumcima je prapovijesna špiIja iz 3000.godine prije Krista. 35. DRVENIK, naselje i trajektna luka u istoimenoj uvali u Makarskom primorju, 29 km jugoistočno od Makarske. Na glavici sjeverno od naselja vide se ruševine kule s obrambenim zidovima iz XVII. st. Gotička crkva sv. Jurja, kasnije barokizirana, ima uzidane srednjovjekovne nadgrobne ploče. 36. DRVENIK VELI, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu, sjeverozapadno od Šolte, između Drveničkoga i Šoltanskoga kanala; U rimsko doba Tariona. U XIII. st. spominje se kao Giruna, Gerona, Zerona ili Ziruna. Početkom XVI. st. sagrađena je crkva sv. Jurja (očuvano gotičko svetište). U crkvi se čuva vrijedan barokni namještaj s oltarnim slikama mletačkog slikara Antonija Grapinellija. Crkva posvećena sv. Nikoli, sagrađena 1715., nalazi se izvan naselja. Krajem XVIII. st. obitelj graditelja Macanovića gradi monumentalno pročelje nove, nikad dovršene crkve. U kasnobarokne građevine trogirskih obitelji Tironi i Moretti ugrađeni su antički i romanički spoliji. 37. DUBROVNIK, grad, luka i turističko središte južnoga hrvatskoga primorja. Leži na podnožju vapnenačkoga Srđa (412 m), u dolini koju prema jugozapadu zatvara uzvisina Lapada i manji greben s najstarijim dijelom Dubrovnika. Nasipanjem močvarne doline između Gruškoga zaljeva na sjeveru i Staroga Porta na jugu i izgradnjom Place (Straduna) stara gradska jezgra spojena je s predgrađem na drugoj strani doline. Na taj je način Stradun postao središte grada i njegova glavna ulica, spajajući suprotna gradska vrata: Ploče na istoku i Pile na zapadu. Nakon izgradnje luke u Gruškom zaljevu, Gruž
postupno s Dubrovnikom postaje jedinstveno naselje. Poslije se Dubrovnik proširio i na Lapadski poluotok, na niže dijelove padina Srđa i izvan gradskih zidina prema Župi. Dubrovnik - grad jedinstvene političke i kulturne povijesti (Dubrovačka Republika, Gradski statut iz 1272.), svjetski poznate spomenične baštine i ljepote (upisan u UNESCO-ov registar svjetske kulturne baštine) jedan je od najatraktivnijih i najpoznatijih gradova Sredozemlja. Uz izuzetne prirodne ljepote i očuvanost baštine, Dubrovnik je grad iznimno bogate turističke ponude. Za temeljitiji razgled Dubrovnika, njegova blaga i spomenika potrebno je više dana. No, već za šetnje Stradunom, uskim ulicama i trgovima, monumentalnim zidinama i tvrđavama posjetitelji se susreću s tisućljetnom ljepotom njegove kao u školjku uvučene urbane jezgre, stoljećima učenim vještinama zidanja, klesanja, rezbarenja, te se suočuju s poviješću Kneževa dvora, bibliotečnim blagom, najstarijom ljekarnicom na europskom jugu i dr. Dopuštajući užitak odabira, Dubrovnik nudi mnoge muzeje i galerije s draguljima hrvatske baštine. Dubrovački muzej u Kneževu dvoru u svom kulturno-povijesnom odjelu ima 15 500 predmeta. U autentičnim dvoranama postavljena je zbirka namještaja XVII.-XIX. st., odore knezova i vijećnika, vlastelinske odjeće. Pomorski muzej (tvrđava Sveti Ivan) u stalnoj postavi izlaže raznovrsnu građu vezanu uz dubrovačko i hrvatsko pomorstvo, s posebnim naglaskom na povijest Dubrovačke Republike. Muzej franjevačkog samostana čuva sav inventar stare ljekarnice, radove starih dubrovačkih zlatarskih, vezilačkih i slikarskih radionica. U Muzeju dominikanskog samostana prikazani su vrijedni primjerci dubrovačkog slikarstva XV. i XVI. st., skulpture, zlatarski predmeti, rukopisi, inkunabule i note. U Riznici dubrovačke katedrale čuvaju se relikvije sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, te mnoge druge umjetničke slike i predmeti. U Etnografskom muzeju Rupe može se vidjeti prikaz tradicionalnoga gospodarstva i ruralne arhitekture dubrovačkoga kraja, nošnje i tekstilno rukotvorstvo. Vrlo je atraktivan Akvarij Biološkoga zavoda, smješten u tvrđavi Sveti Ivan, s primjercima morske faune. Dubrovnik je po sebi »posijao« crkve, samostane i hotele, a s licem prema moru uresio se nizom marina, lučica te šetnica. Zbog veličanstvena pogleda na s rednjovjekovni Dubrovnik neizostavna je šetnja po njegovim zidinama. Posebno mjesto ima Dubrovački ljetni festival (od 10. srpnja do 25. kolovoza), koji se tradicionalno održava od 1950. To je kazališni, glazbeni i folklorni festival, 1956. uključen u kalendar svjetskih festivala i jedan je od najpoznatijih u svijetu. Održava se na otvorenim pozornicama u gradu (Gundulićeva poljana, Držićeva poljana, Lovrijenac, Revelin) ili u prekrasnim ambijentima svojih građevina (Knežev dvor, klaustri, crkve). Na repertoaru su djela hrvatskih i sv jetskih klasika koje izvode vodeća imena domaćih i svjetskih glumaca, redatelja, dirigenata - dosad ih je nastupilo nekoliko stotina. Važan su dio festivala folklorne izvedbe domaćih (Linđo, Lado) i stranih folklornih skupina. U likovnome ž ivotu Dubrovnika posebnu važnost imaju izložbe koje se održavaju tijekom cijele godine. Osim renomiranih galerija - Umjetnička galerija (Put Frana Supila 23), njezin izložbeni prostor Luža Art Centar (Stradun), Sebastijan - povremene i stalne izložbe održavaju se i u drugim prostorima. Nadaleko su poznate dubrovačke karnevalske fešte - Dubrovački karnevo, koje se održavaju od ranoga srednjovjekovlja, kada se na dubrovački prostor prenose iz susjedne Italije. Velika je gradska svečanost proslava Blagdana Sv. Vlaha, jedno i Dan grada Dubrovnika (3. veljače). Proslava traje cijeli tjedan, uz vjerske obrede, procesiju gradskim ulicama, koncerte, sportske, zabavne i karnevalske priredbe. Hrvatski naziv grada izveden je od riječi dubrava a romanski naziv Ragusa - Rausa nastao je od imena otočića na kojem je osnovano prvo naselje (Lave, Lausa). Dubrovnik je osnovan vjerojatno u prvoj polovici VII. st. nakon propasti obližnjeg Epidauruma (današnjeg Cavtata) u toku slavensko-avarske provale u Dalmaciju. Nasuprot tom položaju, pod brdom Srđ, razvilo se hrvatsko naselje Dubrovnik, po kojem se tijekom vremena prozvao cijeli grad; prostorna odijeljenost nastaje nasipanjem današnje Place, gdje se razvija jezgra jedinstvenoga grada. Od svog je osnutka pod zaštitom Bizanta (neko vrijeme u njemu je rezidirao bizantski strateg); u vrijeme križarskih ratova dolazi pod suverenitet Venecije (1205.-1358.), a Zadarskim mirom 1358. u sklop ugarsko-hrvatskoga kraljevstva. Stekavši potpunu samoupravu (vezan samo plaćanjem danka kralju i pružanjem pomoći u brodovima), Dubrovnik od tog vremena započinje život slobodne države koja svoj najveći uspon dostiže u XV. i XVI. st. Kriza mediteranskog pomorstva te posebice
katastrofalni potres 1667. dovode do teškoga gospodarskog s tanja. U takvoj situaciji dočekuje Dubrovnik Napoleonove ratove. Francuzi ulaze u Dubrovnik 1806., maršal Marmont 1808. ukida Dubrovačku Republiku (naziv je u upotrebi od XV. st.). Odredbama Bečkoga kongresa 1815. Dubrovnik je pripao Austriji. U vrijeme samostalnosti Dubrovnika državna je uprava u rukama aristokracije; organi su uprave Veliko i Malo vijeće (od 1238.) i Senat (1253.). Na čelu je države knez koji se bira na mjesec dana. U XIII. st. Dubrovčani su stekli Lastovo, a u XIV. st. Ston, Pelješac i Mljet. U tijeku nekoliko stoljeća Dubrovnik se razvija u najjače gospodarsko središte na istočnoj obali Jadrana, trguje na Istoku i Zapadu, izgrađuje značajnu trgovačku i ratnu flotu (brodogradilišta u Gružu, Lopudu i u Suđurđu na Šipanu; ustanova za osiguranje brodova od druge polovice XIV. st.), održava diplomatske veze s nizom zemalja i gradova. Od 1272. ima Statut, u kojem su, među ostalim, kodificirani urbanistički i higijenski propisi (organiziranje karantene), 1301. uvedena je liječnička služba, 1317. uređena prva ljekarnica. Od 1 347. postoji u gradu starački dom, 1377. organiziran je prvi lazaret, 1424. osnovano je Vrhovno zdravstveno vijeće, od 1432. sirotište, 1436. gradi se vodovod. Dubrovnik je istaknuto književno središte od doba renesanse (M. Držić, I. Gundulić); središte domaće slikarske škole XV.-XVI. st.; rodno mjesto učenjaka svjetskoga glasa, među kojima su fizičar Marin Getaldić (1568. -1626.) i Ruđer Bošković (1717.-1787.), ekonomski teoretik Benedikt Kotruljić (1400. -1468.), kompozitori Lukša Sorkočević (1734.-1789.) i Ivan Mane Jarnović (1740. ili 1745.-1804.) i dr. Dubrovnik je bio žarište humanizma i latiniteta na hrvatskoj obali Jadrana. Znanstvenu i kulturnu djelatnost propagirala su u gradu znanstveno-književna društva - akademije: Akademija složnih (druga polovica XVI. st.), Akademija ispraznih (osnovana oko 1690.) i dr. Važnu ulogu u hrvatskoj kulturi Dubrovnik je zadržao do danas. Dubrovnik je grad najveće spomenične vrijednosti i bogata umjetničkoga značenja. Gradske zidine i tvrđave izvan zidina građene su, pojačavane i dograđivane od XII. do druge polovice XVII. st. Na tim je radovima bio angažiran niz graditelja (Nicifor Ranjina 1319., Michelozzo di Bartholomeo 1461.-64., Juraj Dalmatinac 1465.-66., Paskoje Miličević 1466.-1516., Antonio Ferramolino 1538., Mihajlo Hranjac 1617. i dr.). Glavni je zid na obilaznom hodniku dug 1 940 m, prema kopnu širok 4-6 m, a prema moru 1,5-5 m, visok do 25 m. Učvršćuju ga tri okrugle i 14 četverokutnih kula, pet bastiona, dvije ugaone utvrde i velika tvrđava Sveti Ivan. Od kula je najmonumentalnija okrugla Minčeta na sjeverozapadnom uglu zidina. Preziđe, koje prati glavni zid s kopnene strane, pojačavaju jedan veći i devet manjih polukružnih bastiona, i kazamatna utvrda Bokar, najstarija sačuvana utvrda te vrste u Europi. Grad brane i dvije samostalne tvrđave: na istočnoj strani Revelin, građen 1539.-51., a sa zapadne strane Lovrijenac, na 46 m visokoj hridi nad morem; prema kronikama gradnja je počela 1050. Dubrovnik je imao četvera gradska vrata, dvoja prema luci a dvoja (s pokretnim mostovima) prema kopnu. Zidine oko grada sačuvane su u izvornom stanju. Na zidine se može doći ispod Luže zvonare ili idući uz crkvu sv. Spasa na Poljani Paskoja Miličevića. Od ulaza ispod Luže zvonare put po zidu vodi iznad Ulice između Vrata od Ploča (lijevo Sponza, dominikanska crkva, crkva Sv. Luke i Blagovijesti; desno pogled na gradsku luku i na Revelin), zatim se preko unutrašnjih Vrata od Ploča penje do kule Sv. Jakova (lijevo pogled na grad) i vodi kraj kula Drezvenik, Nad Sv. Vidom, Sveta Lucija i Sveta Barbara do Minčete. Odavde se zapadnim pojasom spušta uz kule Gornji ugao i Sveti Franjo do unutrašnjih Vrata od Pila (tu se završava obilazak sjevernog dijela zida). Obilazak južnog dijela zida nastavlja se uz kulu Puncijela (desno pogled na Lovrijenac) i Bokar (lijevo pogled na grad, desno na otvorenu pučinu) i uz kule Sveta Marija, Mrtvo zvono, Zvijezda, Sveta Margarita, Sveti Stjepan, Sveti Spasitelj do ugaone tvrđave Sveti Ivan (pogled na gradsku luku, Srđ i istočni dio grada), zatim duž gradske luke iznad Ulice kneza Damjana Jude, iznad Vrata od Ponte, sa stražnje strane Kneževa dvora, Narodnoga kazališta i iznad Arsenala do silaska ispod Luže zvonare. 2. Središte je javnoga života grada od najstarijih vremena bio trg Luža. Od njega s e prema zapadu pruža glavna arterija grada unutar zida, Placa (Stradun). Sa sjeverne strane trga je palača Sponza, u sredini trga Orlandov stup iz XV. st. s uklesanim likom ratnika. Na tom su se mjestu objavljivale naredbe, najavljivale svečanosti i izvršavale javne kazne. Ratnikova desnica do lakta (uklesana i u podnožju stupa) bila je službena mjera za dužinu (lakat) u Dubrovačkoj Republici. Na južnoj strani je barokna crk va sv. Vlaha (gradio ju je Marino Gropelli 1706.-14.); pozlaćeni, srebrni kip sv. Vlaha s maketom grada iz sredine XV. st. (na glavnom oltaru) i dva kamena kipa (sv. Vlaho i
sv. Jeronim), djela bračkoga kipara Nikole Lazanića s kraja XVI. st., potječu iz stare crkve sv. Vlaha iz XIV. st. Istočnu stranu Luže zatvaraju Luža z vonara, Gradski zvonik i zgrada Glavne straže. Zvonima s Luže zvonare (sagrađene 1463.), sazivala su s e vijeća i najavljivale uzbune. God. 1444. spominje se u dokumentima gradnja Gradskog zvonika. Sat s dva drvena ljudska lika (»zelenci«), koji otkucavaju sate, izradio je Luka, sin admirala Miha (u bronci ih je izlio nepoznati majstor 1476.). Današnje je z vono (1506.) djelo Ivana Krstitelja Rabljanina. Gradski zvonik u cijelosti je restauriran 1929. Zgradu Glavne straže gradio je 1706.-08. Marino Gropelli. Ispred zgrade Glavne straže, napola u niši, smještena je tzv. Mala Onofrijeva česma, čiju je figuralnu dekoraciju izveo Petar Martinov iz Milana potkraj prve polovice XV. st. Na zgradu Glavne straže nadovezuje se zgrada Gradske općine, građena u stilu lombardske neorenesanse (1863.-64., prema nacrtima Antonija Vecchiettija). U tom je sklopu i Narodno kazalište (nazvano Bondino kazalište) iz istog vremena. Tu su nekad stajale zgrade Velikog vijeća (prvi spomen 1303., proširena 1489., izgorjela 1817.) i Velikog arsenala (prvi spomen 1272., porušena oko sredine XIX. st.; sačuvan dio prema gradskoj luci). Do zgrade Gradske općine je Knežev dvor, u današnjem obliku gotičko-renesansna građevina, sagrađena prema zamisli Onofria della Cave, na mjestu utvrđenog dvora iz XII. ili XIII. st. koji je uništen eksplozijom baruta 1435. Portik u prizemlju obnovio je nakon druge eksplozije baruta 1463. u renesansnom stilu Petar Martinov iz Milana. Dvor je stradao u potresu 1667., a popravke je (do 1739.) obavljao korčulanski graditelj Jerolim Škarpa. U sredini dvora je atrij s arkadama (na tri strane u prizemlju i na četiri strane u katu). Reprezentativno stubište vodi do prostorija na katu. Lijevo je ulaz u prostorije bivšeg arhiva (oslikani ormari iz doba rokokoa). U atriju je poprsje Miha Pracata (rad P.P. Jacomettija iz 1637.), jedini spomenik koji je Republika postavila kojemu zaslužnom građaninu. Nad vratima kroz koja se nekad ulazilo u zgradu Velikog vijeća stoji natpis: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravivši osobne brige, brinite se za javne poslove). Istočnu stranu Poljane Marina Držića zatvara biskupska (prije Sorkočevićeva) palača. Uz nju vodi Ulica kneza Damjana Jude do tvrđave Sveti Ivan (danas Akvarij, Pomorski i Etnografski muzej). Crkva Gospe od Karmena barokna je građevina (1628.-36.). Na jednoj od slika, koja s e pripisuje C. Regiu, prikazan je i Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu. Južno od Poljane Marina Držića je stara gradska četvrt Pustijerna (prilaz ispod arkada). Tu se u Restićevoj ulici nalazi renesansna palača Skočibuha (Bizzarro-Ohmučević; izveli Josip i Ivan Andrijić 1549.-53. po nacrtima Antuna iz Padove), najbolje sačuvana privatna zgrada građena prije potresa 1667. i Zamanjina gotička palača. U Stulinoj ulici su ruševine starohrvatske, poslije dograđivane crkve sv. Stjepana, koju spominje Konstantin Porfirogenet (oko polovice X. st.). Zapadnu stranu Držićeve poljane zatvara monumentalno pročelje barokne katedrale, građene 1 672. 1713. na mjestu stare romaničke katedrale koja je srušena u potresu 1667. Nacrt je dao A. Buffalini, a graditelji su bili P. Andreotti, P. A. Bazzi, fra Tommaso Napoli i Ilija Katičić, koji ju je završio. U crkvi se čuvaju slike Padovanina, J. Palme ml., G. G. Savolda, Parmigianina, Bordonea i dr. Na glavnom oltaru je veliki poliptih Marijina Uzašašća (na stranama: sv. Vlaho i Lazar, sv. Nikola i Antun opat), djelo Tiziana i njegovih pomoćnika, nastalo poslije 1552. U riznici katedrale (ulaz lijevo od glavnog oltara čuva se mnoštvo zlatnih i srebrnih relikvijara raznih oblika. Ondje se čuva i veliki umivaonik s vrčem od pozlaćena srebra, na kojem je prikazana dubrovačka flora i fauna (rad W. Jamnitzera, oko 1550.). Androvićeva ulica vodi do podnožja skalinade Uz jezuite, koju je 1 735. projektirao P. Passalacqua. Skalinada vodi do Poljane Ruđera Boškovića s baroknom jezuitskom crkvom sv. Ignacija (dovršena 1725. prema nacrtima A. Pozza). U apsidi iza glavnog oltara su i zidne slike G. Garcie (1737.-38.), a u zvoniku je najstarije poznato dubrovačko zvono, koje su 1355. lijevali Vivencije i njegov sin Viator. Do crkve je barokna zgrada nekadašnjega Dubrovačkog kolegija (izvedena 1735. prema nacrtima jezuita Ranjine i Canaulija); na ulaznom stubištu je reljef s natpisom iz 1481. Strossmayerova ulica vodi od skalinade prema zapadu. U nekadašnjem samostanu sv. Katarine sada je Muzička škola; u bivšoj crkvi otkriveni su temelji i kripta crk ve sv. Petra Velikog, prve dubrovačke katedrale, s mnogo fragmenata pleterne ornamentike. U nastavku Strossmayerove ulice, u Ulici od Rupa, velika dvokatnica, tzv. Rupe, služila je kao spremnik za žito. Građena je 1542.-90. (restaurirana 1940.); pod zgradom je 15 velikih suhih bunara (kapaciteta oko 1500 t) bušenih u živu kamenu, u kojima je stalna temperatura 17,5 °C. U zgradi je sada Muzej Rupe. Otuda se Ulicom od Domina dolazi u Široku ulicu.
Crkva Domino sagrađena je na mjestu stare crkve srušene u potresu 1667. Sudeći po kripti, stara crkva bila je trobrodna; jedan sačuvani bočni brod sad je sakristija. Palu glavnog oltara radio je A. Vaccaro. Trgovačka arterija današnjeg Dubrovnika je Ulica od puča. Na njezinoj južnoj strani je crkva sv. Josipa, sagrađena nakon potresa 1667. na mjestu srušene crkve sv. Jakova iz 1299. Nasuprot njoj je pravoslavna crkva (1877.) s kulturno-povijesnom zbirkom i kolekcijom ikona. Prema istoku ulica vodi do Gundulićeve poljane, gdje je spomenik pjesnika Điva Frana Gundulića (rad I. Rendića, 1893.). 3. Na sjevernoj strani trga Luža je monumentalna Sponza (Divona, Fondik). Građena je 1515.-22. u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu, po nacrtima Paskoja Miličevića; klesarske radove izvode Nikola i Josip Andrijić. Služila je kao carinarnica (stoga se povremeno nazivala Divona), kovnica novca, državna blagajna, banka i fontik (ured za procjenu robe). U njoj su imale svoja sjedišta dubrovačke akademije u vrijeme renesanse i poslije nje. U prizemlju ispred fasade je renesansni portik; u prvom katu su gotički, u drugom renesansni prozori. Dvorište z grade okruženo je hodnicima s arkadama. Na frontalno smještenoj loži (u kojoj su danas originali »zelenka« i stari satni mehanizam s Gradskog zvonika) latinski je natpis: FALLERE NOSTRA VETANT ET FALLI PONDERA MEQUE FONDERO DUM MERCES, PONDERAT IPSE DEUS (Zabranjeno nam je varati i krivotvoriti mjere, i dok ja važem robu, sa mnom važe sam Bog). U Sponzi je Državni arhiv Dubrovačke Republike (sadrži oko 2 700 000 pisanih stranica raznih dokumenata, isprava, ugovora i dr. od XIII. st. do pada Republike). Ispod Luže zvonare uz Gradski zvonik polazi se na gradski zid. Prolaz vodi kroz zid u gradsku luku. Njezina je izgradnja počela zasipavanjem kanala između otočića Lave i kopna, a 1266. sagrađene su četiri kule; 1 305. uređena je obala. Na Arsenalu (iz XIII. st.) 1489. adaptacije izvodi Paskoje Miličević; 1535. Arsenal je produžen; jedan njegov dio srušen je prilikom gradnje kazališta 1863., a drugi je 1933. preuređen u gradsku kavanu. Ulicom sv. Dominika dolazi se do samostana i crkve dominikanaca (Bijelih fratara), koji su došli u Dubrovnik 1225. Izgradnja današnjega samostanskoga kompleksa započela je početkom XIV. st. Prvi poznati graditelji crkve (1315.) bili su Nikola i Juraj, sinovi protomagistra Lovre iz Zadra. Crkva je češće pregrađivana, osobito nakon potresa 1667., nakon francuske okupacije (kad je služila kao konjušnica i spremište) i 1883. U crkvi su s desne strane Navještenje s nizom slika iz povijesti dominikanaca u Dubrovniku (N. Božidarević, 1513.), izlaz u Ulicu između Vrata od Ploča (nekad glavni ulaz u crkvu, jedini romanički portal iz XIII. st. u Dubrovniku, kome je 1 419. dodan vanjski gotički okvir), oltar sv. Vinka Ferrera sa svečevim kipom iz XV. st. i slika Uzašašće Marijino s vedutom Dubrovnika (potpis nepoznata majstora A.B.D. oko 1648./58.). S lijeve strane je oltar s palom sveta Magdalena između sv. Vlaha i arhanđela Rafaela s likom donatora iz obitelji Pucić (slikao Tizian ok o 1554.), oltar s baroknim raspelom, kasnogotička kamena propovjedaonica iz XV. st., oltar sa slikom Čudo sv. Dominika (Vlaho Bukovac, 1912.) i slika Silazak Duha Svetoga s likom donatora Skočibuhe (A. Vaccaro, prva polovica XVII. st.). U sanktuariju je s desne strane kapela obitelji Lukarević iz XV. st. s triptihom Mihajla Hamzića iz 1512., a s lijeve strane kapela obitelji Gundulić (Luka Paskojev, 1536.) s triptihom (rad Nikole Božidarevića, poslije 1458.). Na glavnom oltaru (iz 1603.) je slika Gospa od Krunice (rad anonimnog slikara iz XVII. st.). Ispod luka k oji dijeli brod od sanktuarija slikani križ P. Veneziana iz 1352. Sakristiju je gradio 1485. Paskoje Miličević; u njoj je umivaonik (kraj XV. st.), veliko raspelo (početak XVI. st.) i nekoliko nadgrobnih ploča. Nad sakristijom se diže četverokatni zvonik s lanternom. Počeo ga je graditi 1 390. Cecho iz Monopolija, 1404.-1531. na njemu je radilo nekoliko domaćih majstora. U zvoniku su t ri stara zvona, izlivena u Dubrovniku; jedno iz 1463. (Bartolomeo de Cremona), drugo iz 1515. (Ivan Krstitelj Rabljanin) i treće iz 1622. (Gaudencije Lastovac). Klaustar samostana ima hodnike s vitkim arkadama (prijelaz iz gotike u renesansu); izveli su ga domaći majstori po djelomice preinačenu nacrtu Masa di Bartolomea. Na istočnoj strani klaustra je kapitulska dvorana s oltarnom slikom, radom Nikole Božidarevića iz 1 513., i grobom pjesnika Dinka Ranjine (1531.1607.). U muzeju se nalaze vrijedni primjerci dubrovačkoga zlatarstva. Zbirka slika obuhvaća razdoblje od XIV. st. do naših dana (Tizian, Charonton, Lorenzo di Credi, Vasari). Samostanska knjižnica posjeduje 217 rukopisa (među njima i iluminirane kodekse), 239 inkunabula, 16000 s vezaka tiskanih knjiga, povelje važne za povijest Dubrovnika; ističu se inkunabule A. Paltašića i D. Dobričevića, Savonarolini govori iz 1497. Uz dominikansku crkvu prigrađena je crkva sv. Sebastijana (1466.-69.); za francuske okupacije bila je
pretvorena u zatvor, pa je z natno izmijenjena. Prolaz uz baroknu crkvu Rozarija spaja Ulicu između Vrata od Ploča sa sjevernom glavnom ulicom starog Dubrovnika, Prijeko. Lijevo je predromanička crkva Sv. Nikole, kojoj je poslije dograđen jedan gotički brod; 1607. je produžena i dodano joj je kasnorenesansno pročelje (natpis i datum na arhitravu). Kao antependij glavnog oltara služi predromanička kamena ploča s motivima pleterne ornamentike. Uzbrdo, Zlatarskom ulicom, vodi put do Ulice Peline (koja prati sjeverni potez gradskih zidina do Minčete). Na uglu, ispred nekadašnjih gradskih Vrata sv. Jakova, stoji crkvica sv. Jakova na Pelinama s romaničkim obilježjima; prvi se put spominje 1225. S Pelina prema ulici Prijeko spušta se Žudioska ulica, na području židovskoga geta koji je u Dubrovniku postojao od 1352. Tu je sinagoga iz XV. st. (s namještajem iz XVII. st.), jedna od najstarijih sačuvanih sinagoga u jugoistočnoj Europi. U Ulici od Sigurate nalazi se starohrvatska crkvica Sigurata; u kasnijim stoljećima dograđeni su bočni brodovi i barokno pročelje. Do crkvice je samostan koludrica u kojem se čuva najstarija zavjetna slika s prikazom dubrovačkog broda i vezena slika Pranje nogu (po nacrtu Niccola di Pietra, XV. st.). Ulicom Celestina Medovića dolazi se na Placu. Tu je, do Vrata od Pila, samostan i crkva franjevaca (Male braće). Gradnja samostana počela je 1317. u prijelaznom stilu iz romanike u gotiku. Crkva je dovršena vjerojatno 1343., a zvonik 1424. (nakon potresa 1667. gotički je šiljak zamijenjen kupolastim krovom). Oltari i slike na njima pripadaju razdoblju od baroka naovamo, jedino je propovjedaonica iz XV. st. U crkvi je grob pjesnika Điva Frana Gundulića (1588.-1638.). U sakristiji, koja nije oštećena u potresu, gotička kapela obitelji Bunić iz 1472.; oltar kapele ima oblik trokrilnog ormara za relikvije, sa slikama na drvu. Kasnogotička južna vrata prema Placi (u luneti Pietŕ, na vrhu Bog Otac, a sa strane sv. Jerolim i sv. Ivan Krstitelj) djelo su kipara Leonarda i Petra Petrovića iz 1499. Najstariji sačuvani dio čitavoga kompleksa je s obilježjima prijelaznog stila. Hodnik je uokviren sa sv e četiri strane nizom dvostrukih heksafora, s različitim kapitelima koji pokazuju snažan utjecaj romaničkog bestijarija. Prvi graditelj i klesar klaustra bio je Mihoje Brajkov iz Bara (u južnom traku hodnika je njegov nadgrobni natpis). Poslije njegove smrti (1348.) na klaustru rade Miljen Radomislić 1367. i Leonardo Stjepanov iz Firence 1376. Trošne dijelove popravljaju 1426. Božidar Bogdanović i Radin Bogetić, a 1433. izvedbu kamene balustrade na terasi nastavlja Ratko Brajković. Česma u sredini dvorišta postavljena je u XV. st. Na istočnoj strani klaustra je kapitulska dvorana sa sedam kapela; u njoj je uređena riznica. U samostanu se čuvaju uređaji i pribor (XV.-XVII. st.) stare samostanske ljekarnice, koja je postojala već 1317. Samostanska knjižnica s više od 30000 svezaka posjeduje 22 inkunabule, oko 1500 rukopisa, 15 iluminiranih koralnih knjiga, većinom iz XV. i XVI. st., i brojna djela stare domaće glazbe; ističe se martirologij iz 1541., koji je pisao i iluminirao Dubrovčanin Bernardin Orsat Gučetić. Nasuprot glavnom ulazu franjevačke crkve je crkva sv. Spasa, građena u stilu renesanse (1520.-28., graditelj Petar Andrijić). Od slika u crkvi ističe se Uzašašće, rad Petra iz Urbina (1527.). Uz crkvu vodi zapadni put na gradske zidine. Na zapadnom proširenju Place, na Poljani Paskoja Miličevića, nalazi se Velika Onofrijeva česma, šesnaesterostrani spremnik prekriven kupolom, jedna od završnih točaka starog vodovoda. Nacrt je 1438. izradio Onofrio della Cava, a gradnja je dovršena 1444.; kupolu je izveo Petar Martinov iz Milana. Česma je dijelom stradala u potresu 1667. Južnu stranu Poljane Paskoja Miličevića zatvara bivši samostan sv. Klare, koji je u XIX. st. doživio razne pregradnje. Osnovan je 1290. uz najraniju crkvu sv. Vlaha (iz XII. ili XIII. st.), koja se poslije izgradnje samostana počela nazivati crkvom sv. Klare. Veliko dvorište s dvostrukim arkadama bivšega klaustra danas je ljetno kino i restauracija. Glavna arterija staroga grada, Placa (Stradun), duga 292 m, spaja Vrata od Pila s Vratima od Ploča; tim potezom ide, od donošenja Statuta o sanitarnim mjerama u XIII. st., glavni kanalizacijski kolektor. S obje strane Place bile su nekad trgovine. Popločena kamenom 1468., Placa je nakon potresa 1667. obnovljena (jednostavan tipizirani barok, prema sugestijama G. Cerutija iz Rima). Neke kuće sačuvale su stari tip ulaza u trgovine u prizemlju. 4. Od Luže ulicom između Vrata od Ploča, uz Vrata od Ribarnice i uz dominikansku crkvu s desne strane ispod gradskog zida je predromanička crkvica sv. Luke, koja se prvi put spominje 1245. U više je navrata produživana; posljednji put 1787. Gotički kipovi nad vratima vjerojatno su rad Leonarda i Petra Petrovića s kraja XV. st. Uz nju je crkva Navještenja (Nuncijata) s lijepim portal om. Gradio ju je 1536. (u stilu renesanse s nekim elementima gotike) Petar, sin Marka Andrijića; obnovljena je 1910. Cesta prolazi kroz unutrašnja
Vrata od Ploča (početak XIV. st.); nad vratima u niši kip zaštitnika grada sv. Vlaha, najstariji od brojnih takvih kipova u Dubrovniku. Kameni most vodi preko gradskog opkopa do podnožja tvrđave Revelin. Gradnja je započela 1463. po nacrtima A. Ferramolina, a današnji je izgled dobila 1538. Uz istočni vrh Revelina su vanjska Vrata od Ploča, glavni istočni ulaz u grad. Na njima se sačuvao mehanizam za dizanje pokretnog mosta, na koji se prema kopnu nastavlja kameni most iz 1449. d malog trga ispred vr ata vodi nekoliko cesta i putova prema Gružu i Lapadu, prema Bosanki i Žarkovici, te spojna cesta s Jadranskom magistralom. Idući kroz predgrađe Ploče desno je napušteni kompleks zgrada, Lazareti (Tabor), iz 1590. U XIX. st. tu se održavao sajam. S lijeve strane ceste je stara crkvica sv. Lazara, uz koju se nalazilo najstarije sklonište za gubavce (spominje se već 1306.). S desne strane diže se Eminova kula, najistočniji objekt Lazareta; iza nje je u uvali gradsko kupalište Ploče. Put Frana Supila zaobilazi uvalu; lijevo je zgrada Umjetničke galerije, a desno su hoteli Excelsior, Orsula, Argentina i vila Šeherezada. 5. S Poljane Paskoja Miličevića vodi put kroz unutrašnja vrata i međuprostor do vanjskih Vrata od Pila preko pokretnog mosta (sačuvani uređaji za dizanje pokretnog mosta) do Trga ispred Vrata od Pila. Odavde jednosmjerni Put iza Grada duž gradskih zidina, stube Uz Posat prema Zagrebačkoj ulici. Tu su u blizini kapelica sv. Križa na Posatu (neposredno iza Minčete), vrlo stara kapelica sv. Felića i crkva Sv. Andrije (njezina je apsida zapravo starohrvatska crkvica, možda čak iz IX. st.). Ispred Vrata od Pila na sjevernoj strani trga je barokni ljetnikovac Pucića. Prema moru pruža se plokata Brsalje s platanama. U sredini je fontana s figurama iz Gundulićeve pastorale Dubravka (rad I. Rendića, 1900.); s kolonade pogled na tvrđave Bokar (lijevo) i Lovrijenac (desno). Od Brsalja silazi se stubama do male luke. Gradnja tvrđave Lovrijenac, na visokoj hridi iznad mora, započela je (prema kronikama) 1050.; spominje se od 1301., a pregrađivana je 1418., 1464. i 1571. Njezini su zidovi na nekim mjestima široki do 6 m. Od samog početka Dubrovačkih ljetnih igara služi kao jedan od najatraktivnijih pozornica. Na tvrđavi je natpis: NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO (Sloboda se ne prodaje za sve zlato svijeta). Ulica Ante Starčevića postupno se penje (desno hotel Imperial). Lijevo se odvaja put prema parku Gradac i poluotoku Danče. Na Dančama je votivna crkva iz 1457. (na glavnom oltaru poliptih Lovre Marinova Dobričevića iz 1465., a na bočnom triptih Nikole Božidarevića). Uz nju jedno od starih dubrovačkih groblja. Samostan redovnica dijelom je nekadašnji lazaret. S lijeve strane Starčevićeve ulice, uz stalnu pozornicu ljetnih igara, ljetnikovac Crijevića (poslije Pucića) s renesansnom kapelom, parkom i kolonadom. Od ceste (lijevo Opća bolnica, z atim vidikovac Boninovo) odvaja se desno put do groblja Tri crkve, nazvano po starim, poslije pregrađivanim crkvicama sv. Đurđa, Klementa i Hilarija. Iza groblja put vodi uzbrdo do najljepšega ljetnikovca u Dubrovniku Skočibuha-Bonda (1675.-88.). Od Boninova jedan put vodi prema Lapadu ispod obronaka Petke. Drugi, prolazeći kroz Gruško polje, izbija u vrh Gruškog zaljeva. Lijevo se odvaja cesta prema Lapadu. Uz obalu u Gružu brojni su nekadašnji vlastelinski ljetnikovci. Ljetnikovac Bunić-Pucić-Gradić ima renesansno prizemlje i gotički kat, a na velikoj terasi gotičko-renesansnu kapelu. Renesansni ljetnikovac Bunić s orsanom (s premište za manje brodove) i terasom pregrađivan je u XIX. st. Renesansni ljetnikovac Gundulić (gradili su ga korčulanski graditelji u XVI. st.) ima kapelu i paviljon nad nekadašnjim orsanom. Renesansni dominikanski samostan blizu pristaništa, osnovan 1427., a u XIX. st. pregrađivan, u II. svjetskom ratu stradao je u bombardiranju. Renesansni ljetnikovac Natali ima u prizemlju portik s lukovima, a na katu ugaone lože; u neposrednoj blizini je renesansna kapela, nekad u sklopu ljetnikovca. Kasnorenesansna crkva sv. Nikole (brodograditeljskog ceha) građena je 1527.; pala glavnog oltara (na donjem dijelu prikazan dio gruške luke) pripisuje se C. Regiu. Jadranska magistrala se u Gružu spušta do obale, ide usporedno s obalom i kod rta Kantafig ulazi u Rijeku dubrovačku. Od Batale cesta ide zapadnom obalom Gruškog zaljeva. U Batali su ljetnikovci Majstorović (s renesansnim prizemljem i gotičkim katom) i Getaldić-Gundulić (s kapelom i ors anom). Dalje je uz obalu ljetnikovac Petra Sorkočevića iz 1 521., s renesansnim arkadama u prizemlju i gotičkim monoforama i triforama na katu. Stražnji, noviji dio na katu ima otvorenu ložu s baroknim zidnim slikama. U prostranom vrtu su ribnjak, kapela i v elika terasa. U restauriranom ljetnikovcu smješten je Povijesni institut HAZU. Ljetnikovac Luke Pucića ima renesansno prizemlje, a na katu su gotičke monofore i trifora. Sa stražnje strane su arkade. Nad Lapadskim poljem je stari ljetnikovac, velika renesansna građevina s
terasom i kapelom; park ljetnikovca (u terasama) ograđen je zidom. U neposrednoj blizini su ruševine franjevačkog cenobija sv. Ivana s cr kvicom izrazito obrambenoga karaktera. U sredini Lapada je vrlo stara crkva sv. Mihajla (prvi se put spominje 1290.) s grobljem. Bliže moru je također stara crkva Gospe od Milosrđa (pregrađena u XVII. st.), a iznad nje, na položaju Gorica, crkvica sv. Vlaha, pregrađena potkraj XIX. st. U uvali Sumartin, gdje završavaju ceste iz Dubrovnika i Gruža, nalazi se jedno od dubrovačkih rekreacijskih središta s brojnim hotelima i odmaralištima. Ispred najzapadnijeg rta poluotoka Lapada, Baterije, leži otočić Daksa. Zidine starog Dubrovnika zaokružuju izvanredno sačuvani kompleks javnih i privatnih, sakralnih i svjetovnih građevina iz svih perioda gradske povijesti od samog osnutka u sedmom stoljeću. Tu moramo posebno spomenuti glavnu ulicu starog grada, Stradun, Knežev dvor, Crkvu svetog Vlaha, Katedralu, tri velika samostana, zgradu Carine i Vijećnicu. Dubrovačka Republika predstavljala je posebnu političku i teritorijalnu cjelinu, ponoseći se svojom kulturom, uspješnom trgovinom i osobito slobodom koju su uspijeli sačuvati kroz burna stoljeća. 38. DUĆE, naselje i lučica 3 km zapadno od Omiša; U Dućama je sačuvana gotička crkva sv. Marka. Starija župna crkva Sv. Ante Padovanskog ima oltarnu sliku Vlahe Bukovca. 39. DUGI OTOK otok u zadarskoj otočnoj skupini sjevernodalmatinskih otoka; Dugi otok spominje Konstantin Porfirogenet sredinom X. st. pod imenom Pizuh (sačuvan u nazivu položaja Čuh uz zaljev Telašćicu). U X.-XI. st. otok se u ispravama naziva Insula Tilagus (naziv sačuvan u imenu zaljeva Telašćice). Ime Veli otok zabilježeno je prvi put glagoljicom 1460. Na istaknutim vrhovima po otoku nalaze se ostaci ilirskih utvrđenih naselja i kameni grobni humci. Na prevlaci Mala proversa bio je prostran rimski ladanjski dvorac (villa rustica), dijelom istražen i k onzerviran. Iz starohrvatskog razdoblja sačuvale su se u cijelosti ili djelomično, crkvice, suhozidne kućice i grobovi. 40. ELAFITSKI OTOCI zajednički naziv za otoke sjeverozapadno od Dubrovnika, koji odvajaju Koločepski kanal od sjevernoga Dubrovačkog primorja. Nižu se u smjeru tzv. dinarskog brazdanja (sjeverozapad - jugoistok). Stari povijesni naziv prvi je upotrijebio Plinije Stariji (I. st.) u svom djelu Historia Naturalis, III, 152. Grčki naziv (elafos: jelen) upućuje da je na tim otocima moglo biti takve divljači. Skupini pripadaju otoci Jakljan, Šipan, Ruda, Lopud, Koločep i Daksa (neki ubrajaju i Lokrum) te otočići Olipa, Tajan, Crkvine i Sveti Andrija. 41. GOVEĐARI, naselje u unutrašnjosti sjeverozapadnog dijela otoka Mljeta, 5 km iznad zaljeva Veliko jezero. Naselje su osnovali potkraj XVIII. st. benediktinci za sezonske r adnike iz Hercegovine i Poneretavlja, koji su radili na samostanskom imanju. 42. GRADAC, naselje i lučica u Makarskom primorju, 13 km od Ploča; Na lokalitetu Crkvine, blizu mora, otkriveni su tragovi rimskog z ida, a u zaseoku iznad ceste sačuvana je dvokatna četverokutna kula s puškarnicama, sagrađena 1 661. za obranu od Turaka. Nedaleko od k ule je seosko groblje sa starom, djelomice sačuvanom baroknom crkv om. 43. GREBAŠTICA, naselje u istoimenom zaljevu, 14 km jugoistočno od Šibenika. Na lokalitetu samostana sv. Luce i Konjušine nalaze se ostaci rimskih građevina. Na groblju su crkva sv. Marije i kapela sv. Petra, oko kojih se nalazi više stećaka i poklopac rimskoga sarkofaga. Kapela sv. Petra prizidana je uz crkvu u XV. st. U njezinoj je luneti svečev k ip, što ga je izradio jedan od prvih graditelja šibenske katedrale, Antonio Busato. Istočno od sela nalazi se c rkva sv. Ivana, oko koje ima st ećaka. Na poluotoku Oštrica nalaze se ostaci odlično sačuvana obrambenoga zida sa zupcima iz XV. st. 44. GROHOTE, naselje na otoku Šolti, 3 km od obale i luke Rogača; Uz župnu crkvu nalaze se temelji trobrodne starokršćanske bazilike iz VI.-VII. st. (s krstionicom i narteksom), a na groblju dva ranokršćanska sarkofaga. Usred sela je obrambena kula iz XVII. st., a iz istoga je vremena i nekoliko utvrđenih seoskih kuća. Nedaleko od sela nalazi se gotička crkvica sv. Mihovila iz XIV.-XV. st. s gotičkim freskama. U grohotskoj luci Rogaču stoji kaštel s agrađen početkom XVIII. st.
45. HVAR, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; Hvar je naseljen već u pretpovijesno doba (spilje Grapčeva i Pokrivenik, s obojenom keramikom). Poslije su otok naselili Iliri, koji su se na početku IV. st. prije Kista, sukobili s Grcima, kad su počeli kolonizirati otok. Ilirima pripadaju brojne gomile na otoku. Hvar je, uz Korčulu i Vis, primio grčke naseljenike, ali je jedini imao jonsku naseobinu (Pharos, danas Stari Grad). Od stare kolonije sačuvali su se dijelom zidovi, grobovi s keramikom apulskog podrijetla i brojni natpisi. Poslije se Hvar ističe u rimsko - ilirskim borbama, kad mu upravljači (Demetrije Hvaranin) nastoje sačuvati samostalnost. U rimsko doba gubi nekadašnje značenje. Nakon propasti Rimskog Carstva Hvar je, zajedno s čitavom Dalmacijom, došao pod bizantsku vlast. U VII. st. potpao je pod vlast Neretljana, s kojima je u XI. st. ušao u sastav Kraljevine Hrvatske, a u idućim stoljećima priznaje suverenitet hrvatsko-ugarskoga vladara, bosanskoga kralja Tvrtka, splitskoga hercega Hrvoja, Dubrovačke Republike, Mletaka (1278. -1797., uz prekid 1358.-1420.), Francuske i Austrije, a poslije I. svjetskog rata s ostalom Dalmacijom ušao je u sastav Hrvatske. U XVI. i XVII. st. Hvar je istaknuto središte hrvatske književnosti (Petar Hektorović, Hanibal Lucić). Grad Hvar i drugi gradovi i naselja na otoku imaju brojne spomenike arhitekture i likovne umjetnosti koji svjedoče o bogatim umjetničkim tradicijama otoka, gospodarskom prosperitetu njegovih stanovnika i o vezama koje je održavao s umjetničkim i kulturnim žarištima prošlih stoljeća. Pokrivenik, uvala s lijepom plažom na sjevernoj obali otoka Hvara, oko 4 km sjeverozapadno od nase1ja Gdinj. Uz ribarske kuće sagrađen je pristan. Na zapadnoj strani uvale je spiIja Pokrivenik, duga oko 30 m, bogato arheološko nalazište (obojena keramika iz neolitika). 46. HVAR, grad i luka na jugozapadnoj obali istoimenog otoka; Hvar je grad izuzetnoga kulturno-povijesnog naslijeđa, ali i snažno turističko središte sa stoljetnom turističkom tradicijom. Ugodna klima, obilje sunca, prirodne ljepote, razno-vrsna hotelsko-ugostiteljska i sportsko-rekreacijska ponuda privlače u grad turiste i ljeti i zimi, a zbog klimatskih karakteristika razvio se i lječilišni turizam. Davne 1868. u Hvaru je osnovano Higijeničko društvo, koje se brinulo za ugodan boravak stranaca u gradu. Tako se, zapravo, počeo razvijati suvremeni turizam. Prvi je hotel, Carica Elizabeta, otvoren 1903. godine. Hvar posjeduje iznimnu spomeničnu baštinu - katedralu, franjevački samostan, Hvarsko kazalište, tvrđave s prekrasnim pogledom na Paklene otoke i Vis. Među zanimljivim suvenirima i hvarskim proizvodima valja istaknuti jedinstvenu čipku od vlakana agave, koja se može kupiti u samostanu benediktinki, potom čuvenu hvarsku lavandu, osušen cvijet ili ulje, koja se može koristiti kao lijek, miris ili sredstvo protiv moljaca, te ulje od ružmarina. Veliku važnost u hvarskoj turističkoj ponudi imaju tradicionalne kulturne manifestacije: Hvarsko ljeto (srpanj-kolovoz-rujan), folklorne i zabavne priredbe te ribarske fešte. Od vjerskih blagdana posebnom svečanom procesijom slavi se Sv. Stjepan papa (2. kolovoza), ujedno i Dan grada, zatim Sv. Prosper (10. svibnja), Sv. Križ (14. rujna), procesija Velikoga petka i dr. Postoje organizirani izleti. Rimsko naselje bilo je uz luku (III. st. prije Krista), a kasnoantičko na podnožju brežuljka, gdje poslije 1278. počinje izgradnja grad-skih zidina. U XIII. st. na vrhu brežuljka podignut je gradski kaštel. God. 1551. sagrađena je nova tvrđava Španjol (88 m). Zapadna gradska vrata s kulom dao je podignuti pisac Marin Gazarović (1625.). Na brdu Sveti Nikola, gdje se nalazila stražarnica i uz nju k apelica, Francuzi su (oko 1810.) podignuli tvrđavu Napoleon (241 m), a na rtu nedaleko od franjevačkog samostana Bateriju (1811.). Na otočiću Gališniku, pred ulazom u luku, Austrijanci su izgradili malu tvrđavu. Središte staroga dijela grada oblikovano je u XV. st. Na sjevernom obronku iznad trga stoje, unutar gradskih zidova, dijelom sačuvane palače hvarskih plemića. Na južnom je obronku, na groblju, bivša crkva augustinaca, Sv. Mikula, iz početka XV. st. Najmonumentalniji spomenik civilne arhitekture, Arsenal, građen je 1579.-1611. na mjestu starijeg iz 1331. Pod velikim svodom (promjer luka 10 m) nalazilo se spremište za hvarsku galiju. Knez Pietro Semitecolo dao je 1612. podignuti jedan kat na Arsenalu i u njemu urediti kazališnu dvoranu, jednu od najstarijih u Europi, u kojoj su se davale dramske i operne predstave sve do 1796.; današnji oblik dobila je
obnovom 1880. Danas je u zgradi Arsenala Galerija suvremene umjetnosti »Arsenal«. Istočnu stranu trga zatvara renesansna katedrala sv. Stjepana iz XVI.-XVII. st., djelo domaćih majstora (Karlić, Pomenić). Uz katedralu je zvonik iz XVII. st. Na baroknim kamenim intarziranim oltarima su slike Majke Božje sa svecima (Domenico Uberti, 1692.), Majka Božja s djetetom (XIII. st.), Pietŕ (Juan Boschetuso, oko 1520.) i Majka Božja sa svecima (Palma ml., 1627.). Lijevo od ulaza uzidan je kasnogotički reljef (kraj XV. st.), a iznad njega reljef Bičevanje Krista, varijanta djela Jurja Dalmatinca s oltara sv. Staša u katedrali u Splitu. Gotička korska sjedala djela su domaćih majstora iz 1573. U riznici se, uz stare slike i liturgijske predmete, čuva i štap biskupa Pritića (rad Pavla Dubravčića iz 1509.). Usred trga, pred katedralom, stoji gradski bunar iz 1520. Sa sjeverozapadnog dijela trga ulica sa stubama penje se prema tvrđavi Španjol. Od te se ulice kod nedovršene palače Hektorović (kićena gotika XV. st.) odvaja ulica koja ide usporedno s dužom osi trga; u njoj je nekoliko gotičkih, renesansnih i baroknih zgrada. Na samom početku uspona je Leroj, kula sa satom, dovršena u stilu renesanse u XVI. st.; zvono iz 1562. Uz kulu se naslanja Gradska loža, dovršena 1479. (na mjestu stare koja se spominje već 1289.). Na Ložu i na Leroj naslanjao se Knežev dvor, srušen 1903., a na njegovu je mjestu podignut hotel Palace. Na obali prema zapadnom dijelu luke diže se zvonik (oko 1550.) gotičko-renesansne dominikanske crkve sv. Marka, srušene 2 0-ih godina XIX. st.; danas je u crkvi smještena arheološka zbirka i lapidarij. Na pošumljenom poluotoku Sveta Katarina stoji kula iz 1811., nadograđena na ruševine nekadašnjeg samostana sv. Venerande (XVI. st.). Na tom je mjestu uređena ljetna pozornica; poprsje Hanibala Lucića djelo je Ive Kerdića. Zapadni put uz obalu vodi dalje do kupališta i do zone s vilama i hotelima Pharos i Amfora. U starom dijelu grada su crkvice sv. Kuzme i Damjana (XV./XVI. st. s drvenim stropom) i Sv. Duha (gotika, obnovljena 1494.); u njoj je slika Majke Božje sa sv. Nikolom Alessandra Varotari-Padovanina. Na istočnoj strani grada, izvan gradskih zidova, nalazi se renesansni ljetnikovac Hanibala Lucića (XVI. st.). Na rtu između dvije uvale je franjevački samostan s crkvom Gospe od Milosti, sagrađeni 1465.-71. Zvonik su gradili početkom XVI. st. Blaž Andrijić i F. i N. Španić. U luneti na pročelju je reljef Madona s djetetom, djelo radionice Nikole Firentinca iz sredine XV. st. U crkvi su tri poliptiha Francesca da Santacrocea (jedan na glavnom oltaru, iz 1583., druga dva ispod orgulja), slike Krist na križu Leandra Bassana, Stigmatizacija sv. Franje Palme ml. (1617.), niz slika Muke Kristove Martina Benetevića (1599.) i dr. Rezbarena korska sjedala izveli su 1583. Frano Čiočić-Čučić i Antun Spija. Ispod glavnog oltara je grob Hanibala Lucića. Kroz klaustar se ulazi u samostanski refektorij sa zbirkom veziva (XIII.-XV. st.), iluminiranih rukopisa, dokumenata i knjiga (zbirka pomorskih karata Kaspijskog mora, oko 1525.). Među slikama ističe se monumentalna Posljednja večera (krug Palme ml.). Lijepe su šetnje do tvrđava Španjol i Napoleon na brdu iznad grada, otkuda se pruža pogled na okolicu grada, Paklene otoke i Vis. 47. IGRANE, naselje i lučica u Makarskom primorju, 7 km jugoistočno od Podgore; Naselje je postojalo već u rimsko doba (sarkofazi). Na groblju se sačuvala apsida srednjovjekovne crkvice. Na obali je u XVIII. st. sagrađen barokni ljetnikovac obitelji Šimić - Ivanišević, a vrh sela je kula Zale, sagrađena u XVII. st. za obranu od Turaka, i barokna župna crkva (1752.). U maslinicima iznad sela je crkva sv. Mihovila (XI./XII. st.), trobrodna predromanička bazilika. Vizuru sela karakterizira visok zvonik. Igrane pružaju ugođaj tipičnoga dalmatinskoga turističkog mjesta pogodnog za miran odmor. Osim bistroga toplog mora i ugodnih šetnji posjetiteljima su na raspolaganju boćalište i minigolf; mogućnost za sportove na vodi. 48. IMOTSKI, grad u Dalmatinskoj zagori, na padini sjeveroistočnoga krškog oboda Imotskog polja; nadmorska visina 395 m; 4000 stan. Tvrđava i grad, smješteni na obronku brda Podi, dobili su ime po staroj župi Imota iz X. st. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, voćarstvo, prerada duhana i stočarstvo u okolici grada, te tekstilna industrija i t rgovina. Na križištu je magistralne prometnice prema Grudama i Mostaru u Hercegovini i regionalne prometnice. Na klisuri iznad Modroga jezera je tvrđava iz srednjovjekovnoga i turskoga doba. Na ulazu u tvrđavu je crkva iz XVIII. st., podignuta nakon odlaska Turaka. Franjevački samostan iz 1738. pregrađen je u prošlome stoljeću. Župna crkva Gospe od Anđela ima vitraje J. Botterija-Dinija (1995.). U samostanskoj muzejskoj zbirci čuvaju se brojni predmeti od kojih se ističu ulomci iz starokršćanske bazilike u Zmijavcima, rijetki primjerak antependija vezenoga na svili iz XVIII. st. i
dr. Spomenik pjesniku Tinu Ujeviću (1980.) rad je kipara Krune Bošnjaka, kao i spomenik hrvatskim mučenicima (1996.). Crveno jezero, ponikva, duboka provalija, 1,5 km sjeverozapadno od lmotskog, ispunjena vodom; 0,03 km². Dno jezera samo je 19 m iznad morske razine. Razina vode koleba između 285 i 320 m. Ime je dobilo po crvenoj boji (crvenica) vrlo strmih, gotovo okomitih strana. Ubraja se među najdojmljivije pojave dinarskoga krša. Zaštićeno kao, geomorfološki spomenik prirode 1969. Dikovača, brežuljak u selu Zmijavcima, 8 km južno od Imotskog, gdje se nalaze stećci u obliku ploče ili sarkofaga. Na lokalitetu Crkvina otkrivena je starokrgšćanska crkva s krstionicom bazilikalnog oblika s križnim krsnim zdencem. Donji Proložac, naselje 7 km sjeverozapadno od Imotskog. Tvrđava s e spominje 1444. u vlasti hercega Stjepana Vukčića Kosače; za turske je vlasti nadograđena. Na izvoru rijeke Vrlike su ostaci srednjovjekovne crkve nastale na mjestu građevine iz rimskoga doba. Na Prološkome blatu su ostaci franjevačkoga samostana (XV. st. do 1715., kada su franjevci prešli u Imotski). Lokvičići, naselje 16 km zapadno od lmotskog. Više nekropola sa stećcima: kraj Pezinih kuća, u Berinovcu na lokalitetima Grebašnik i Novina. Stećci su vrsno obrađeni (polumjesec, rozete, 1ji1jani, prikaz lova na jelene i dr.), no znatno oštećeni. Runovići, naselje u lmotskom po1ju na obali rijeke Vrlike, 10 km jugoistočno od Imotskog. Tu je bilo rimsko naselje Novae (ad Novas). Od rimskih arheoloških nalaza ističu se natpis u čast vladara Galijena i Valerijana (oko 253-59.) te nadgrobne rimske ploče uzidane u pod župne crkve i u ogradu groblja. 49. IST, otok u zadarskom arhipelagu, sjeverno od Molata, od kojega ga odvaja prolaz Zapuntel. Spominje ga u X. st. Konstantin Porfirogenet. 50. IŽ, otok u zadarskom arhipelagu, između Dugog otoka i Ug1jana, od kojih je odvojen Srednjim kanalom na istoku i Iškim na zapadu; Otok je bio naseljen već u pretpovijesti. Konstantin Porfirogenet naziva ga u X. st. Ez; u srednjem vijeku i kasnije bio u posjedu zadarskih plemića i građana. - Župna crkva sv. Petra u Velom Ižu spominje se od XIV. st., ali nije sačuvana u prvobitnom obliku. Sačuvan je dvorac zadarske obitelji Canagietti; dvorac porodice Fanfogna, sagrađen prvobitno u romaničkom stilu, ali kasnije pregrađivan, pretvoren je u XIX. st. u školu. Iznad luke, navrh sela Mali Iž je predromanička crkvica (iz XI. st.) kružnog oblika s polukružnom apsidom; u njoj je u XVII st. prigrađen pravokutni brod. Nedaleko od nje je utvrđeni dvorac. 51. JAKLJAN, otočić u Elafitskoj otočnoj skupini, jugoistočno od poluotoka Pelješca, između otoka Olipe na sjeverozapadu, Šipana na istoku i jugoistoku te Mljeta na jugozapadu; Ruševine benediktinske crkve sv. Sidora. 52. JANJINA, naselje u unutrašnjosti poluotoka Pelješca, podno brda Gradine (244 m), 2 km od luke Drače na sjeveroistočnoj obali; Na lokalitetu Gradina iznad mjesta ilirska gradina; u okolici grobne gomile. Kraj crkve sv. Stjepana na groblju otkriveni su zidovi rimske ladanjske vile i nadgrobne stele iz I. st. Važni su ostaci predromaničke crkvice sv. Jurja s kasnosrednjovjekovnim grobljem; na ulomcima oltarne pregrade urešene pleterom je i natpis donatora Petra. Nad ulazom u bivšu kneževu palaču uzidan je rustični reljef sa sjedećim likom sv. Vlaha. U selu ima lijepih kapetanskih kuća iz XIX. st.; dominira historicistička crkva s v. Vlaha. 53. JELSA, gradić i luka na sjevernoj obali otoka Hvara; Sredinom XIX. st. isušeni su močvarni tereni oko obale, gdje se postupno izgradilo novo središte Jelse. S okolnim naseljima (Pitve, Vrisnik, Svirće i dr.) Jelsa je povezana lokalnim prometnicama, a brodskom vezom sa Splitom i Bolom na Braču. Prvo je naselje nastalo ok o crkvice sv. Ivana u Polju, koja je u XVII. st. pregrađena u baroknu građevinu osmerostrana tlocrta. Oko c rkve se oblikovao trg, koji je današnji izgled dobio XVII.-XIX. st. Utvrđena župna crkva sv. Fabijana i Sebastijana, sagrađena u XVI. st., trobrodna je građevina prekrivena kamenim bačvastim svodom. Jedan od baroknih oltara rad je drvorezbara Antonija
Porrija. U Novom parku je skulptura hrvatskoga skladatelja A. Dobronića (1878.-1955.), rad S. Drinkovića. Nedaleko od Jelse nalaze se ostaci grčke antičke tvrđave nazvane Tor, a na lokalitetu Crkvici ostaci rimske građevine. Jelsa je gradić bogate turističke tradicije. Prvi je hotel, Jadran, sagrađen 1911., a 1913. tiska se prvi ilustrirani vodič na hrvatskom jeziku. Grapčva špilja, arheološki lokalitet ispod naselja Humac na južnim padinama središnjega dijela otoka Hvara.Špilja je duga 31,5 m, a široka 32,7 m. Najstariji kulturni sloj pripada mlađem neolitiku (obojena keramika hvarske kulture). Nalazi Ijudskih kostiju upućuju daje Grapčeva špilja u to vrijeme služila i za kult. Svirče, naselje na zapadu unutrašnjeg dijela otoka Hvara, 6 km istočno od Jelse. Župna crkva sv. Marije Magdalene sagrađena je 1777. Svirče je uključeno u tradicionalnu procesiju Velikoga petka koja se održava od 1658. Poznato po kvalitetnim crnim vinima kao i cijeli predio poznat kao tzv. Hvarska plaža (Pitve, Vrisnik). 54. JESENICE, naselje u primorskom dijelu Poljica, 8 km sjeverozapadno od Omiša. Oko 1064. splitski odličnik Petar Crni podignuo je na položaju u Supetru samostan (rukopis Supetarski kartular, sastavljen uglavnom u XII. st., važan izvor za proučavanje društvenih, političkih i kulturnih zbivanja). Na tome mjestu su temelji starokršćanske crkve iz VI.-VII. st., te ostaci starohrvatske crkve iz XI. st. Tu je nađen i nadgrobni natpis Petra Crnoga. Na jeseničkome groblju na temeljima dvojne ranokršćanske bazilike podignuta je srednjovjekovna crkvica sv. Stjepana (sačuvana je predromanička oltarna pregrada). Na oltaru je renesansna skulptura sv. Stjepana Prvomučenika, pripisana klesarskoj radionici Nikole Firentinca. 55. KALI, naselje i luka na jugoistočnoj obali otoka Ugljana, 3 km jugoistočno od Preka; Mjesto se prvi put spominje 1343. Barokna crkva zamijenila je 1698. stariju građevinu. Na brežuljku iznad sela je crkvica sv. Pelegrina iz XIV. st. 56. KAPRIJE, otok u središnjem dijelu šibenskog arhipelaga, između otoka Zmajana i Kakna, od kojih je odvojen Zmajanskim, odnosno Kakanskim kanalom; U XIX. s t. Otok je u posjedu šibenske plemićke obitelji Ljubić, a od 1500. plemićke obitelji Divnić (Difinico). Prvi stanovnici na otoku spominju se u XV.s t. Od 1510. onamo se sklanjaju prebjezi kojis kopna bježe pred Turcima. Crkva u mjestu Kaprije potječe iz XVI.-XVII.s t. (proširena 1801.). 57. KAŠTELA, sedam naselja (upravno grad Kaštela) u srednjodalmatinskom primorju, sjeverozapadno od Splita; Sedam lijepih starih naselja, sedam Kaštela, sastavni su dio turističkog područja između Splita i Trogira. Svojim ljepotama ovo je područje od pamtivijeka privlačilo ljude, od starogrčkih pomoraca, rimskih patricija, hrvatskih kraljeva i vladara, vrijednih voćara i povrtlara do suvremenih turista. Tri slikovita naselja, Kaštel Štafilić, Kaštel Novi i Kaštel Stari, smještena uz 6 km dugu obalu Kaštelanske rivijere, omiljeno su ljetovalište domaćih i stranih gostiju. U antičko doba predio Salone i Traguriuma, s brojnim ladanjskim vilama. Početkom VII. st. Kaštelansko polje naseljavaju Hrvati, stvarajući naselja podno Kozjaka, a poslije postaje kraljevski posjed Trpimirovića, sa sjedištem u Klisu i gospodarskim dvorima u Biaćima. U vrijeme provale Turaka (XV./XVI. st.) splitski i trogirski posjednici kaštelanskih imanja osnivaju utvrđene građevine na obali, oko kojih se zbog sigurnosti nastanjuju stanovnici sela podno Kozjaka. Kaštel Sućurac , prvi kaštel uz more, sagradio je na svojemu posjedu splitski nadbiskup A. Gualdo 1392., obnovio ga i proširio nadbiskup B. Averoldo 1488., a konačni oblik dao nadbiskup B. Zane 1510. Kaštel se sastoji od ostataka najstarije kule, ograđena dvorišta i utvrđene gotičke palače-ljetnikovca. Na mjestu starijega naselja na brdu nalazi se crkvica sv. Jurja od Putalja, na koju
se odnosi povelja s darovnicom knezova Trpimira (852.) i Mutimira (892.) što se čuva u župnoj crkvi. Kaštel Gomilicu sagradile su u prvoj polovici XVI. st. splitske benediktinke na posjedu (Pustica) koji im je 1078. darovao kralj Zvonimir. Tu su 1160. posvetile romaničku crk vicu sv. Kuzme i Damjana. Početkom XVI. st. podignut je na otočiću kaštel za obranu od Turaka. U naselju se nalazi barokna crkva sv. Jere, a u novoj župnoj crkvi je oslikano drveno raspelo, rad F. Bakotića (XVIII. st.). Kaštel Kambelovac podignula je splitska plemićka obitelj Cambi 1589. Bio je okružen morem, ali je kasnijim nasipanjem spojen s obalom. Na obali se nalazi utvrđena kuća braće Cambi iz XVI. st., a usred naselja cilindrična kula i palača s bogatim renesansnim balkonom. Kaštel Lukšić sagradila je trogirska plemićka obitelj Vitturi krajem XV. st. Ima oblik velike utvrđene renesansne palače-ljetnikovca, nekada okružene morem, a danas spojene s kopnom. U sredini je dvorište s renesansnim trijemovima. Stara župna crkva iz 1515. je gotičko-renesansnoga stila. U novu župnu crkvu prenesen je u prošlome stoljeću oltar bl. Arnira iz istoimenoga splitskoga samostana, rad Jurja Dalmatinca (1445.). U polju se nalazi crk vica sv. Jurja iz IX. st., a na mjestu nekadašnjega sela Ostroga crkvica sv. Jere iz XII. st. Kaštel Stari sagradio je trogirski humanist, pisac i vojskovođa Koriolan Ćipiko 1481.; nakon požara obnovljen je 1 492. S morske strane izgleda poput ljetnikovca, a u s redini je dvorište s trijemom. U naselju se nalazi renesansna crkvica sv. Josipa i barokna župna crkva.Kaštel Novi sagradio je 1512. Pavao Ćipiko, nećak Koriolanov. Ima oblik samostalne kule. Renesansna crkvica sv. Roka iz 1586., gradska loža (XVIII. st.) i kula sa satom, važnije su građevine toga naselja . Kaštel Štafilić nazvan je prema prvom vlasniku Trogiraninu Stjepanu Stafileu, koji je sagradio kaštel na otočiću i pomičnim ga mostom povezao s kopnom. Očuvana je k ula, renesansna utvrđena zgrada, a u mjestu kaštel obitelji Pera. Župnu crkvu renesansno-baroknoga stila iz XVIII. st. sagradio je Ignacije Macanović. Zapadno se nalazi nedovršena kula Nehaj. Na položaju dvora hrvatskih vladara Trpimirovića u Biaćima nalaze se ostaci crkvice sv. Marte. Biaći (Bijaći, Bihaći), predio 5 km sjevero istočno od Trogira, na međi trogirskoga i donjokaštelanskoga Veloga polja. Prvi se put spominju u dvjema najstarijima hrvatskim ispravama iz 852. i 892. Na položaju zvanom Stombrate otkriveni su ostaci starohrvatske crkve sv. Marte koja se spominje 1197. To je trobrodna građevina s uglastom apsidom I zvonikom na proče1ju, sagrađena na ostacima starokršćanske trobrodne bazilike. Oko ruševine su otkriveni i ostaci drugih zdanja, te kasnoantičko i starohrvatsko groblje. Pronađeno je mnoštvo fragmenata ornamentalne pleterne dekoracije iz IX. i X. St. Ističu se dijelovi oltarne pregrade, zabati i grede, a osobito rekonstruirani četverostrani ciborij (danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika) na kojetmu je djelomično sačuvan i natpis. U blizini crkve pronađeno je šest k amenih nadvratnika koji su pripadali zgradama kneževskoga dvora, jer je u Biaćima bila jedna od odličnije opremljenih povremenih rezidencija hrvatskih narodnih vladara. - Crkva sv. Marte vjerojatno je srušena za provale Turaka. 58. KISTANJE, naselje 25 km zapadno od Knina; U srednjem vijeku naselje u županiji Luka. U selu Ivoševcima kraj Kistanja ruševine rimskoga logora Burnum. U nedalekom Čučevu otkopani su ostaci kasnosrednjovjekovne crkvice, a južno od Kistanja, uz rijeku Krku, nalazi se pravoslavni manastir Krka. Burnum, arheološko nalazište, rimska vojnička utvrda i grad 2 ,5 km sjeverno od Kistanja. U narodu poznate pod imenom Šuplja crkva ili Trojanov grad. Otkriveni su ostaci pretorija, s temeljima mnogih prostorija; danas su ostala dva luka od ukupno pet, koliko ih je prvobitno bilo (Alberto Fortis ih je potkraj XVIII. st. zabilježio tri). Đevrske, naselje 10 km jugozapadno od Kistanja. Na području sela pronađena su dva starohrvatska groblja (naušnice, prstenje), više stećaka te kasnosrednjovjekovno groblje s učelcima. U novije vrijeme otkrivena su i dva srednjovjekovna groblja.
Krka, manastir i crkva sv. Arhanđela na rijeci Krki. Crkva sv. Arhanđela iz 1422. podignuta je na mjestu ranije gotičke crkve. Turci su je porušili oko 1530., više puta obnov1jena. Samostanske zgrade (iz XVIII.XIX.. St.), crkva i zvonik poredani su oko kvadratna dvorišta s trijemovima. Manastir ima arhiv i knjižnicu s građom iz XVI.-XX. st., zbirku ikona (slika na drvu sv. Ivan Krstitelj iz XIV./XV. st. rad je tzv. Majstora tkonskoga raspela), srebrnih predmeta i umjetničkog veziva. Parčić, naselje u Bukovici, 14 km sjeverozapadno od Kistanja. Ondje je važna ranohrvatska crkvica iz XIII. st. Smrdelje, naselje 8 km jugozapadno od Kistanja. Na širem području sela postoji više prapovijesnih tumula. Ostaci rimske arhitekture nalaze se na dva lokaliteta, gdje su nađeni i grobovi iz starohrvatskoga doba. Najveće je groblje bilo na Debeljaku, gdje su potvrđeni hrvatski poganski ukopi iz VIII/IX. St. i starohrvatski grobovi iz IX.-X. St.; pojasni okovi iz VIII. St. 59. KLEK, naselje na sjeverozapadnoj obali zaljeva Klek-Neum. U Kleku je očuvana četverokutna kula Monković s kapelom i ostaci zida iz XVII.-XVIII. st. Iznad Kleka su ruševine Smrden-grada (obrambeni zid, kula, kapela); nedaleko od njega je velika nekropola stećaka. 60. KLEK - NEUM, zaljev jugoistočno od ušća Neretve, u Malostonskom kanalu, od kojega ga odvaja poluotok Klek; Područje Klek - Neum prepustila je Dubrovačka Republika Turskoj u Morejskom ratu (druga polovica XVII St.) kao izlaz na more i kao zaštitni koridor između dubrovačkoga i venecijanskoga teritorija (u Dalmaciji). Turci su se posljednji put koristili z aljevom u vojne svrhe pri povlačenju prilikom ulaska Austrije u Bosnu i Hercegovinu 1878. 61. KLIS, naselje u zaleđu Splita, na prijevoju između Mosora i Kozjaka, 9 km sjeveroistočno od Splita; Važnost Klisa ističe već Konstantin Porfirogenet (X. st.). Od IX. st. sjedište je hrvatskih knezova i kraljeva Trpimirovića; knez Trpimir spominje Klis u povelji iz 852. kao svoj dvor (in curtis nostra). Nakon narodnih vladara kliška tvrđava i okolni posjedi pripadaju raznim hrvatskim feudalcima kao kraljevsko leno. Turska ga vojska osvaja 1537. Kao sjedište sandžakata Turci ga utvrđuju i grade džamiju s minaretom. U vrijeme Kandijskoga rata osvajaju ga 1648. Mlečani i utvrđuju po suvremenim strateškim načelima, a džamiju pretvaraju u crkvu. Današnji izgled Klisa potječe iz vremena posljednje mletačke obnove. Pod tvrđavom je novije naselje nastalo nakon povlačenja Turaka. U naselju je stara turska česma, a u župnoj crkvi freske V. Paraća. Gornji Muć, naselje 25 km sjeverno od Splita. U rimsko doba naselje Andetrium; ostaci arhitekture i nadgrobni natpisi. Kraj crkve sv. Petra 1871. nađen je dekoriran ulomak grede s natpisom hrvatskoga kneza Branimira i uklesanom godinom 888. Natpis glasi: Branimiri annor(um) Xpi (christi) Sacra de Virg(ine) carne(m) ut su(m)ps(it) s(acrum) DCCCLXXX et VIII vi q(ue) indic(tione) (Zagreb, Arheološki muzej). Tu je bila starohrvatska crkva, vjerojatno adaptirana antička građevina. Uokolo je starohrvatsko groblje. 62. KNIN, grad u sjevernom dijelu Dalmacije, na desnoj obali rijeke Krke, 56 km sjeveroistočno od Šibenika; Knin leži u Kninskom polju, na podnožju srednjovjekovne tvrđave, uz željezničku prugu Zagreb-Split i cestu koja iz glavnoga grada Hrvatske vodi prema Jadranskoj obali. Drevna prijestolnica hrvatskih kraljeva bogata je vrijednim kulturno-povijesnim spomenicima. Osobito su atraktivni ostaci kninske tvrđave na brdu Spas iznad samoga središta grada, što zbog monumentalnosti same tvrđave, što zbog veličanstvenih vidika na grad i okolicu. Domaći se turisti ne propuštaju fotografirati ispod ogromne hrvatske zastave na vrhu tvrđave, postavljene u spomen na pobjedu hrvatske vojske u Domovinskom ratu (1995.). U neposrednoj blizini grada izvire rijeka Krka i počinje istoimeni nacionalni park. Posebno su zanimljivi vodopadi Krke kraj Topolja. Nekoliko rimskih grobova otkrivenih ispod tvrđave i ostaci arhitekture na brdu Spas potvrđuju da je tu bilo rimsko naselje. Knin se prvi put spominje u X. st. (Konstantin Porfirogenet) pod imenom Tenen, kao grad i središte istoimene župe. U doba rane hrvatske države tu je povremeno boravište narodnih vladara ( Trpimir, Muncimir, Svetoslav, Držislav, Zvonimir i Petar). Oko 1040. osnovana je kninska biskupija s jurisdikcijom sve
do Drave, na čelu s »hrvatskim biskupom«. Poslije su u Kninu povremeno stolovali hrvatski velikaši (Šubići Bribirski i Nelipići); gotovo dva stoljeća je pod Turcima, a 1688. zauzimaju ga Mlečani i drže s ve do 1797. Zapadno od Knina uzdiže se srednjovjekovna tvrđava podignuta sredinom X. st.; konačni je izgled dobila početkom XVIII. st., kada je umjetnim prosjekom odijeljena od brda Spas koje se na nju nadovezuje sa sjeverne strane. Tvrđava je jedna od najvećih fortifikacijskih građevina u Dalmaciji. Podijeljena je na gornji, srednji i donji grad, koji su međusobno povezani pokretnim mostovima. Najstariji je gornji grad na sjevernom dijelu tvrđave, dok su srednji i donji grad sagrađeni u kasnome srednjem vijeku. U početku XVIII. st. na gradnji zidina kninske tvrđave radili su i domaći majstori (Ivan Macanović i njegov sin Ignacije). U tvrđavi je bio smješten Muzej hrvatskih starina (danas Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu), osnovan 1893. Na brdu Spasu otkriveno je kasnoantičko i starohrvatsko naselje. Biskupija, naselje 5 km jugoistočno od Knina. Poznata je po nalazima ranosrednjovjekovnih spomenika. Arheološka istraživanja, koja je krajem XIX. st. proveo fra Lujo Marun, označuju početak hrvatske nacionalne arheologije, a pronađeni materijal poslužio je za osnivanje Muzeja hrvatskih starina u Kninu. Područje Biskupije se u povijesnim izvorima naziva Pet crkava na Kosovu i spominje kao mjesto gdje je 1088. zborovao i bio pogubljen hrvatski kralj Zvonimir. Od pet ranosrednjovjekovnih crkava otkrivene su četiri; ostaci pete crkve nalaze se pod današnjom pravoslavnom crkvom Sv. Trojice. Na položaju Crkvina otkriveni su teme1ji trobrodne crkve i s amostanskoga kompleksa. Crkva ima tri pravokutne upisane apside, a uz pročelje dvije odvojene prostorije s masivnim zidovima koji su vjerojatno nosili zvonik. Sagrađena je najkasnije u X. st. Uz crkvu je pronađeno mnoštvo ulomaka crkvenoga kamenoga namještaja. Posebno se ističu dijelovi oltarne pregrade, među kojima su zabat s plošno izvedenim prikazom Majke Božje, kamena rešetka sa simbolima evanđelista postavIjenim oko Majke Božje s djetetom iznad nepoznata s veca i lika dostojanstvenika, u široj javnosti poznata pod imenom Gospin pralik. Među epigrafskom građom ističu se natpisi DVX GLO (riosus) - slavni knez - i oni s imenima svetaca: Marije, Stjepana i Gabrijela. U crkv i i oko nje otkriveno je mnogo grobova s nalazima mačeva karolinškoga tipa, pozlaćenih i bogato urešenih ostruga, luksusno izrađena nakita. GrobIje je bilo u upotrebi VIII.-XVI. st. Na Crkvini je 1938., prema projektu Ivana Meštrovića, podignuta memorijalna crkva kojoj je unutrašnjost urešena njegovim skulpturama te freskama Joze Kljakovića (koje s u gotovo potpuno uništene). Na lokalitetu Stupovi otkriveni so temelji prostrane trobrodne crkve (IX. st.) s tri istaknute polukružne apside i masivnim zvonikom na pročeIju. To je crkva sv. Cecilije, uz koju se vezuje Zvonimirova pogibija (naziv predjela Cecela). Na položaju Lopuška glavica otkriveni su temelji manje jednobrodne crkve iz IX. st. U crkvi i na okolnom prostoru otkriveno je više starohrvatskih grobova s nakitom (naušnice, prstenje). Crkva naBukorovića podvornici jednobrodna je građevina s oblom apsidom na zaečelju, također iz IX. st. U očuvanom prostoru crkve otkriven je dio pločnika i baze oltarne pregrade. Oko crkve je otkriveno više starohrvatskih grobova s nakitom (naušnice, prstenje). Ostaci crkve na Crkvini, Stupovima i Lopuškoj glavici kozervirani su i djelomice rekonstruirani. Golubić, naselje 9 km sjeverno od Knina. Kraj pravoslavne crkve otkriveno je starohrvatsko grobIje i fragmenti crkvenoga namještaja iz IX./X. st. Iz Golubića potječe poznati zlatni nakit s početka VII. st.; važan za kronologiju ranohrvatskih spomenika. Kapitul, arheološki lokalitet jugoistočno od Knina; tu su 1885-86. provedena prva arheološka istraživanja starohrvatskih spomenika. Otkriveni so ostaci trobrodne crkve sv. Bartula koju je podignuo 1203. prepozit Dobroslav. Od starije crkve iz X. st. pronađeni so dijelovi crkvenoga namještaja ukrašeni pleterom, poneki i s natpisom. Od epigrafskih nalaza najvažnije su dvije pleterom omamentirane ploče (dijelovi propovjedaonice) s uklesanim imenima hrvatskih vladara Svetoslava i Držislava (X. st.), a uz njih i dux Croatorum. Na Kapitulu je otkopano i više grobova iz starohrvatskoga i kasnijega razdoblja (naušnice, prstenje i ostruge).
Kijevo, naselje 18 krn jugoistočno od Knina. Oko crkve sv. Mihovila ima stećaka, a na zaravanku ispod crkve nalaze se ostaci starokršćanske crkve. Na položaju Pržine je starohrvatsko grobIje. GrobIje sa stećcima kod Vujića kuća. Krčić, rječica koja na svom ušću tvori dojmIjiv Topoljski slap, ispod kojeg izvire Krka. Osobito je slikovit duboki kanjon te sadreni slapovi. Prostor uz rječicu je (1964.) u du1jini od oko, 10 km kategoriziran kao geomorfološko-hidrološki rezervat, površine 280 ha. Mokro PoIje, naselje 21 km sjeverozapadno od Knina. Tu su otkriveni ostaci starokršćanske crkve s transeptom, koji joj daje križni izgled. Crkvena je lađa okružena narteksom; apsida iznutra ima polukružni, a izvana poligonalm oblik. Orlić, naselje 7 km jugoistočno od Knina. Ostaci rimske ladanjsko-gospodarske vile s termalnim čvorom. Neke su prostorije imale mozaične podove, a u jednoj je pronađen natpis. Plavno, naselje 17 km sjeverno od Knina. Spominje se od 1423. Na više položaja nalaze se ostaci utvrđenih prapovijesnih naselja. Na Đurića grobIju pronađeni su dijelovi starohrvatskoga crkvenoga kamenog namještaja s bogatim pleternim ukrasom; tu je starohrvatsko i srednjovjekovno grobIje sa stećcima. Nad gudurom Tukleča nalaze se ostaci srednjovjekovne utvrde, tzv. Turske kace, građene u više navrata. 63. KOLOČEP, otočić i istoimeno naselje u dubrovačkoj otočnoj skupini (Elafitski otoci), 7 km sjeverozapadno od Gruža; Ostaci gospodarsko-ladanjskoga građevnog sklopa u z apadnoj uvali otoka. Crkvice sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole i sv. Srđa pripadaju regionalnoj skupini predromaničke arhitekture s kupolom. Župna crkva, dovršena u XV. st., opremljena je skulpturama iz XIV. i XVI. st. Na zapadnoj strani otoka vitka kula sagrađena je potkraj XVI. st. Stambena arhitektura od XVI., a ponajviše iz XIX. st., ima obilježja graditeljstva s područja dubrovačkoga ladanja. 64. KOMIŽA, naselje i luka na podnožju brda Hum (587 m), na zapadnoj obali otoka Visa; Naselje se spominje u XII. st. Kaštel u luci sagrađen je 1585. U XIII. st., na uzvišici iznad naselja, benediktinci osnivaju samostan sv. Nikole, tzv. Muster. Najstariju jezgru samostana čini jednobrodna romanička crkva s polukružnom apsidom iz XIII. st. U XIV.-XVII. st. oblikovana je velika peterobrodna crkva: glavni brod je s početka XVI. st., a veliko barokno svetište iz 1652. Od prvotnih samostanskih utvrda sačuvane su dvije visoke četvrtaste kule romaničkih obilježja; kula nad pročeljem crkve 1770. pretvorena je u zvonik. Crkva Gospe Gusarice sastoji se od triju jednobrodnih crkava iste veličine, u unutrašnjosti spojene lukovima. Najstarija je srednja crkva (XVI. st.), dok su bočne iz XVII. i XVIII. st. U crkvi su barokni oltari, orgulje iz 1670. i vrsni srebrni reljef Gospe od Ružarija iz XVII. st. Utvrđena crkva sv. Roka podignuta je 1763., a crkva Gospe od Sedam žalosti (Nova crkva) je iz 1756. Secesijska zgrada Zadružnoga doma iz početka XX. st. rad je arhitekta A. Bezića; Memorijalni dom projektirao je S. Planić, autor reljefa i mozaika je B. Mardešić. U Komiži od 1966. djeluje Galerija Đure Tiljka, a od 1984. Galerija Borisa Mardešića. Palagruža, skupina otočića na pučini Jadranskog mora, gotovo jednako udaljena od otoka Lastova i od talijanske obale. Skupina se sastoji od otoka Palagruže (20 km², 7 stan.), Male Palagruže, Sjevernog i Južnog Kamika i okolnih hridi. Zbog mnogih grebena, plićina i hridi plovidba je vrlo otežana. Glavni otok Palagruža - koji ima nalaze iz neolitika (keramika), rimskoga doba do srednjovjekovne crkvice sv. Mihovila na najvišem vrhu (91 m) ima atraktivni svjetionik (1875.); uvale Stara Vlaka na sjevemoj i Žalo na južnoj obali skloništa su za ribarske brodice. More oko Palagruže ubraja se u ribom najbogatije područje u Jadranskome moru. - Oko 5,5 km jugoistočno od Palagruže je otočić Galijola. 65. KONAVLE, kraj u južnoj Dalmaciji, jugoistočno od Dubrovnika; Prvi put ih spominje u X. st. Konstantinb Porfirogenet. U srednjem su vijeku hrvatska župa, a početkom XV. st. ulaze u sastav Dubrovačke Republike. Konavli obiluju prapovijesnim gomilama i spiIjama. Poznat je
antički spelej u Močićima s kultnim prikazima Silvana i Mitre. U Moluntu so ostaci rimskoga kazališta, ribnjaka i mozaika. U Gornjim Konavlima pronađeni su dijelovi vodovoda kojim se opskrbIjivao Epidaurus (Cavtat). lz srednjega je vijeka sačuvano nekoliko nekropola stećaka (Pridvorje, Brotnjica). Crkvica sv. Dimitra u Gabrilima je iz ranoromaničkoga doba. Kraj Dunave su ruševine utvrđenoga grada Sokola iz XIV. st., a u Pridvorju renesansno-barokni knežev dvor i franjevački samostan iz XV. st., u kojem je kasnogotičko raspelo, rad Jurja Petrovića iz sredine XV. st. Većina nase1ja od starine čuva slikovite sklopove starnbenih kuća (Čilipi). Veliku važnost ima konavoski folklor sačuvan do danas, posebice narodne nošnje na kojima je, uz prevladavajuće dinarske elemente, vidIjiv i sredozemni (ženske) i orijentalni (muške) utjecaj. Čilipi, naselje 22 km jugoistočno od Dubvnika. Poznato je po, svojoj bogatoj narodnoj nošnji, folklornim običajima, glazbi plesu. U tim ljepotama mogu uzivati i turisti, jer je tradicija da se svake nedjelje, od ožujka do kraja listopada (a nekoliko puta i zimi), pod vedrim nebom održava folklorna priredba. Vrijedi vidjeti i muzej, Zavičajnu kuću Konavala s prekrasnim izlošcima konavoske narodne nošnje, nakita i uporabnih predmeta. Konavoski Dvori, zaselak naselja Ljute, 4 km sjeverno od Grude. Ugostiteljsko sredigte Konavala, smješteno na nekoliko kaskada bujice Ljute, koja je nekoć pokretala mlinice. Ugodne su šetnje od izvora Ljute do Lovorana, Pridvorja i Dubravke. Pridvorje, naselje u unutrašnjem dijelu Konavala, 12 km jugoistočno od Dubrovnika. U doba Dubrovačke Republike glavno naselje područja. U XV. st. sagrađeni su Knežev dvor te franjevački samostan s klaustrom. U samostanskoj crkvi sv. Vlaha čuva se gotički drveni križ s otoka Dakse. Uz crkvu sv. Srđa nalazi se nekoliko stećaka, od kojih se ističe onaj s reIjefom konjanika. 66. KORČULA, grad i luka na sjeveroistočnoj obali istoimenog otoka, na poluotočiću koji je uskom prevlakom spojen s otokom; Od pristana uz otvorenu ložu iz 1584. vodi neobarokno stubište (1907.) u stari dio grada. Usred trga je katedrala sv. Marka (od prvotne katedrale iz XIV. st. sačuvane su samo apside triju brodova). Gotička građevina završena je potkraj XV. st. u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu. Među prvim graditeljima je Bonino iz Milana (glavni portal 1412.); pri gradnji su sudjelovali Hranić Dragošević, Ratko Ivančić, a potkraj stoljeća Marko Andrijić (lanterna zvonika). God. 1525. dograđuje Marko Milić Pavlović uz sjeverni brod veliku zavjetnu kapelu sv. Roka. Oltarna slika Sv. Trojstvo u južnoj apsidi djelo je Leandra Bassana. U svetištu su korska sjedala (Vicko Tironi, 1795.-96.), ciborij nad glavnim oltarom s figurama Navještenja (klesao 1486.90. Marko Andrijić), oltarna slika sv. Marko sa sv. Bartolomejem i Jerolimom (mladenačko djelo Jacopa Tintoretta iz 1550.), reljef s prikazom jaganjca iz XIII. st. kao i slika Navještenje (s obilježjima Tintorettova načina). U kapeli sv. Roka, na baroknom oltaru Gospe od Karmela, sve su tri slike rad Carla Ridolfija (1642.); autor rezbarenih svetačkih likova na baroknu mramornom oltaru sv. Roka je Franjo Čiočić-Čučić (oko 1576.). U prizemlju zvonika (adaptacija 1967.-69.) uređena je krstionica; u njoj plastike: Uskrsli Krist (Frano Kršinić, 1968.), Pietá (Ivan Meštrović, 1915.) i Majka Božja (Ivo Kerdić, 1926.). U južnom je brodu crkve, kraj topovskih kugala i helebarda iz vremena ratovanja protiv Osmanlija 1571., ikona iz XIV. st., Vela Gospa iz samostana s Badije. Nasuprot katedrali je napuštena palača Arneri, građena u stilu kićene gotike, s lijepim renesansnim dvorištem. Do nje je renesansna palača Gabrielis (XVI. st.) u kojoj je 1957. otvoren Gradski muzej s eksponatima vezanim uz korčulansku brodogradnju, brodarstvo i kameno klesarstvo s galerijom korčulanskih umjetnika. Uz katedralu bivša je biskupska palača (Korčula je sjedište biskupije 1300.-1828.), građena u prijelaznom stilu iz renesanse u barok (XVII. st.), s bogatom Opatskom riznicom, osnovanom 1954., liturgijsko posuđe i ruho (poliptih Blaža Jurjeva Trogiranina iz 1431.). Na malom trgu stoji gradska vijećnica (prizemlje s arkadama iz 1525., kat dograđen 1866.), na koju se naslanja kapela Gospe od Ploča,
podignuta 1531. na spomen bitke Aragonaca i Venecijanaca pred Korčulom 1483. U njoj su slika Majke Božje sa zlatnim pokrovom iz 1722. i dva venecijanska topa. Kula Mali revelin dobila je svoj sadašnji oblik 1499. Pred vijećnicom je stup, postavljen 1569., a nasuprot njoj crkva sv. Mihovila (spomen od 1408.; obnova 1615.) s renesansnom propovjedaonicom; slika na baroknu mramornom oltaru djelo je Domenica Maggiota. Iz starog dijela grada Korčule vode Kopnena vrata (1650.) kroz Revelin, monumentalnu kulu pravokutna tlocrta (1493.-96.) do mosta. Odavde počinje put po nekadašnjem gradskom zidu. Idući tim putem dolazi se do crkve Svih svetih (s početka XV. st., obnovljena) koja ima kasetirani strop (oslikao oko 1713. Tripo Kokolja), poliptih Marije Suotkupiteljice Blaža Jurjeva Trogiranina (1438.-39.) i ciborij (XV. st.) ispod kojeg je rezbarena barokna Pietŕ Raphaela Donnera. Crkva je povezana dvoranom u kojoj je Galerija ikona, slika domaće škole renesanse i procesijski križ Ivana Progonovića (XV. st.). Na sjevernom je kraju poluotoka polukružna kula Tiepolo, na zapadnoj obali, uz rub pristana, kula Barbarigo. Zapadni obalni put uz dražicu vodi do dominikanskoga samostana s dvobrodnom crkvom sv. Nikole; stariji brod, završen oko 1505. a dograđeni 1665. U desnom je brodu oltarna pala Mučenje sv. Petra mučenika (stara kopija Tizianove slike), a u novom brodu barokni oltar sv. Nikole (1629.). Samostan posjeduje zbirku umjetnina. U blizini, na rtu Sveti Nikola, smješten je 1968. u malenu ljetnikovcu Memorijalni muzej Maksimilijana Vanke (1889.-1963.) s umjetnikovim slikama, crtežima, terakotama i dokumentima. Iz predgrađa ispred Kopnenih vrata vodi put u park Hober do tvrđave sv. Vlaha, koju su 1813. podignuli Englezi (Fort Wellington), na brežuljku koji dominira pod gradom. U predgrađu Biline je klasicistička osmerostrana crkva sv. Justina. 67. KORČULA, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; Otok je bio naseljen već u mlađe kameno doba (Vela spiIja kraj Vele Luke, Jakasova spiIja nad uvalom Rasohatica, Žrnovo) i u brončano doba. U VI. i V. st. prije Krista na otoku postoji grčka kolonija; u to vrijeme otok se zvao Korkyra Melaina (ostaci gčkih nase1ja u Lumbardi, u okolici Blata i Potirni). Od 35.g. prije Krista je u sastavu Rimskog imperija; tragovi rimskih nase1ja otkriveni su u okolici Lumbarde, Vele Luke (lokalitet Beneficij), Blaga i na Pelegrinu. Nakon pada Zapadnorimskog Carstva otok je pripao istočnogotskoj državi (493.), a zatim Bizantu (555.). U IX. st. osvajaju ga NeretIjani, 1000. Venecija. God. 1180. dolazi pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja (1214. donesen je statut za grad i otok). Od 1221., u tijeku dva stoljeća, mijenja nekoliko gospodara - zahumske vladare, Veneciju (1298. genovska flota pobjeđuje venecijansku u blizini Korčule), kraIja Ludovika 1. (1358.), bosanske vladare (1390.) i Dubrovačku Republiku (1413-17.). U razdobIju 1420-1797. otok je pod vlašću Venecije, ali je zadržao svoju autonomiju. Zbog čestih napada turske flote i piratskih brodova (sve do početka XVIII. st.) utvrđene su neke istaknute točke na otoku (osobito grad Korčula). - Nakon pada Venecije ponovno se mijenjaju gospodari (1797-1805. Austrija, 1805-13. Francuska, 1813-15. Velika Britanija, 1815-1918. Anstrija). Pod talijanskom je okupacijom 1918-21., poslije čega je prik1jučen Hrvatskoj. Glavno središte, grad Korčula, baštinom i slikovitošću zidina, uz Dubrovnik, spada u najposjećenija južnohrvatska mjesta. - U gospodarstvu otoka stoIjećima su značajnu ulogu igrali brodogradnja (grad Korčula, Vela Luka) i klesarstvo ( vađenje bijelog mramora iz kamenoloma na isočnoj obali otoka). 68. KORITA, naselje u unutrašnjosti istočnoga dijela otoka Mljeta. Oko branič-kule s puškarnicama (XVII. st.) nekoliko seoskih k uća s prijelaza renesanse u barok, građenih na način dubrovačkih jednostavnijih ladanjskih rezidencija. Crkve sv. Vida i Gospe od Brijega imaju slikoviti zvonik na preslicu i trijem; nose renesansno obilježje. 69. KORNATSKI OTOCI najbrojnija i najgušća otočna skupina u Jadranskome moru;
Ime su dobili po Kornatu, najvećem otoku (32,62 km²). Plinije ih naziva Cratea. God. 1980. otoci su proglašeni nacionalnim parkom. Od XIV. st. otok Kornat naziva se Insula Sancte Marie, Stomorin otok, Tarac, Toreta (Tureta), a od XVII. st. udomaćio se za otočnu skupinu naziv Coronati. Kornati su bili naseljeni od neolitika. U novije doba nema stalnih naselja; posljednje se spominje u XVIII. st. pod imenom Toreta. Od davnine su bili u posjedu Zadrana. Od XVI. st. držala ih je Venecija i davala pod zakup zadarskim obiteljima. Najstariji arheološki nalazi na Kornatu su ostaci ilirskih naselja (Stražišće, Toreta) i kameni grobni humci. Nalaza iz rimskog doba ima na brežuljku Toreta; ispod brežuljka s južne strane vide se ostaci starokršćanske crkve s polukružnom apsidom. U njoj je kasnije sagrađena, još sačuvana, manja crkvica; za donji prag te crkvice upotrijebljen je rimski votivni natpis. Na samom brežuljku je velika četverokutna tvrđava, sagrađena na početku srednjeg vijeka. Ostaci jedne, zacijelo srednjovjekovne, kule vide se na otočiću Panituli, a na otoku Jadri je crkva iz XVI. st. »Posljednjeg dana stvaranja svijeta Bog je želio okruniti svoje djelo, te je od suza, zvijezda i daha stvorio Kornate« - zapisao je George Bernard Shaw. Prekrasna priroda, splet nebrojenih otoka i otočića (narod kaže: »za svaki dan u godini po jedan«), čarobno more - sve to čini Kornate atraktivnim ciljem mnogobrojnih izletnika i nautičara. 70. KOŽINO, naselje u sjevernoj Dalmaciji, 9 km sjeverozapadno od Zadra; Župna crkva sv. Mihovila Arkanđela sagrađena je 1522. 71. KRAJ, naselje na jugoistočnom dijelu otoka Pašmana, 3 km južno od naselja Pašman; U selu je gotički franjevački samostan sa crkvom iz 1392. Dvorišna vrata samostana obnovljena su u baroknom stilu 1669., crkva je barokizirana (na pročelju renesansni reljef sv. Jerolima iz 1554.). 72. KRAPANJ, otočić u jugoistočnom dijelu Šibenskoga kanala. Krapanj je u srednjem vijeku bio posjed šibenskoga kaptola. Za turskih provala, od kraja XV. st., na otok se sklanjaju bjegunci iz susjednih sela na kopnu. Franjevački samostan i crkvu gradili su u XV.-XVI. st. domaći majstori. Crkva je dovršena 1523., proširena 1626.; današnji zvonik podignut je 1907. Na lijevom oltaru je slika Krapanjska Gospa, rad domaćeg majstora iz XV. st. Samostan, nadograđivan 1626. i popravljan 1668., ima renesansni klaustar; slika Posljednja večera u refektoriju rad je Francesca da Santacrocea (XVI. st.). 73. KUČIŠTE, rijeka u Dalmaciji; izvire na zapadnom podnožju Dinare, a u more utječe kod Šibenika; duga 72,5 km. U dijelovima toka gdje prolazi laporovitim naslagama stvara proširenja (Aranđelovac i dr.), a u vapnencima probija uski i duboki kanjon (do 200 m), prelijeva se preko travertinskih barijera i stvara vodopade. U gornjem su dijelu toka dva vodopada visine 10 m. Pri ulazu Krke u Kninsko polje nastaje vodopad Veliki buk (20 m). U donjem dijelu toka redaju se vodopadi: Bilušić (19,6 m), Prijen (15 m), Manojlovac (tri slapa; 84,5 m), Roški slap (25,5 m) i Skradinski buk (37,5 m), najljepši od svih. Između Roškog slapa i Skradinskog buka je Visovačko jezero (dugo 13 km) s otočićem (v. Visovac). Na otočiću Visovcu može se razgledati franjevački samostana. Posjetiteljima parka pokazuju se mlinice gdje se u kamenim žrvnjima melje žito, a može se kušati kruh od tako samljevena žita.Otvorena je i etnografska zbirka. 74. KUKLJICA, naselje i lučica na jugoistočnom dijelu otoka Ugljana, 8 km jugoistočno od Preka; Prvi se put spominje 1345.; crkva je podignuta 1666. (na pročelju više glagoljskih natpisa). U šumovitoj uvali Kostanj su ruševine gotičke crkvice iz XV. st. 75. KUNA PELJEŠKA, naselje u središnjem dijelu unutrašnjosti poluotoka Pelješca; U XIX. st. Dubrovčani grade kaštel Gučetić i prv u crkvu sv. Stjepana na groblju ( pregrađena potkraj XIX. st.). Trobrodna crkva Gospe Loretske (1681.) najmonumentalnije je barokno zdanje dubrovačkoga područja
izvan samoga grada Dubrovnika. U crk vi su mramorni oltari radionice obitelji Brutapelle, te slike Celestina Medovića. Uz nju je 1705. podignut franjevački samostan. U rodnoj kući Celestina Medovića nalazi se zbirka slika, a u mjestu spomenik slikaru, rad Frana Kršinića. 76. KUPARI, naselje i ljetovalište na zapadnoj obali Župskog zaljeva, 8 km jugoistočno od Dubrovnika, smješteno na padini manjeg brežuljka. U blizini Kupara je utvrđena stambena kuća, zvana Toreta; sagradio ju je Orsat Đurđević 1623. za obranu od gusarskih napada. Četverouglasta zgrada s nadsvođenim prizemljem ima na katu i stubištu puškarnice. 77. LASTOVO, otok u južnodalmatinskom arhipelagu, 13 km južno od otoka Korčule od koje ga dijeli Lastovski kanal; Otok se za vrijeme grčke kolonizacije na Jadranu spominje pod imenom Ladesta. Ostataka građevina iz rimskoga doba i iz ranoga srednjeg vijeka ima u uvali Ubli. U ranome srednjemu vijeku bio u posjedu Bizanta, a od IX. st. pod NeretIjanima. God. 998. osvajaju ga Venecijanci, u XI. i XII. st. pripada ZahumIju (iz tog je razdoblja predromanička crkvica Sv. Luke blizu mjesta Lastova), 1185. dolazi pod vlast ugarskohrvatskih kraljeva, 1221. opet je u sk lopu ZahumIja, a 1252. pripada Dubrovniku (1310. dobiva komunalnu autonomiju i statut). Francuzi vladaju otokom 1808-13., Britanci 1813-15., a Austrija 1815-1918. Rapalskim ugovorom Lastovo je (zajedno sa s usjednim otocima) pripalo Italiji. Nakon II. svjetskog rata pripojeno matičnoj Hrvatskoj. 78. LASTOVO, naselje iznad sjeverne obale u sjeveroistočnom dijelu istoimenog otoka. Osim nekoliko kasnosrednjovjekovnih crkvica (sv. Martina,sv. Antuna, sv. Vlaha) u Lastovu je najstariji spomenik današnja župna crkva sv. Kuzme i Damjana iz 1473., kasnije proširivana (XVI./XVII. st.). Iz Lastova je bio poznati hrvatski tiskar Dobrić Dobričević (1454.-1528.). 79. LAVSA, otok u pučinskom nizu Kornatskog otočja, između Piškere na sjeverozapadu, te Gustaca i Klobučara na jugoistoku. Duboko uvučena uvala na sjevernom dijelu otoka sidrište je povremenoga naselja Lavse. Ostaci rimske solane. 80. LOKRUM, otočić oko 700 m jugoistočno od Dubrovnika; U njegovu južnom dijelu je 10 m duboko slankasto jezero Mrtvo more. Sjeveroistočna obala je niska i uz nju mogu pristati samo čamci, a jugozapadna je strma i nepristupačna. Na istočnoj obali Lokruma je mala luka Portoć, iz koje vodi put do ostataka nekadašnje tvrđave i pristana Bočine na sjevernoj strani otoka. Ime otočića vjerojatno je izvedeno od latinskoga acrumen: kiselo voće. Benediktinci su ondje 1023. sagradili samostan s crkvom. Trobrodna bazilika, građena u r omaničkom stilu kasnije je dva puta produživana, pa je njezin zvonik (ujedno i obrambena kula) ostao unutar crkve. Crkva, stari samostan i dio novog (iz početka XIV. st.) stradali su u velikom potresu 1667. Na Lokrumu se navodno 1191. iskrcao engleski kr alj Rikard Lavljeg Srca zatečen olujom na povratku iz križarskog rata. Od nekoliko crkvica sačuvane su crkvica Navještenja i kapela Sv. Vlaha iz 1557. Na traženje Dubrovčana lokrumski samostan priključen je 1466. kongregaciji sv. Justine u Padovi, što je kasnije išlo u prilog namjeri Venecijancima da zaposjednu Lokrum, ali su topovskom vatrom odbijeni. Samostan je napušten 1798. Francuzi su za vrijeme Napoleonovih ratova na najvišoj točki otoka sagradili Fort Royal, utvrdu u obliku zvijezde. Austrija je 30-ih godina XIX. st. utvrdu pojačala izgradnjom tzv. Maksimilijanova tornja. Lokrum je 1859. kupio nadvojvoda Maksimilijan Habsburški i na porušenom dijelu samostana dao sagraditi dvorac u obliku tornja, a oko samostana urediti park s egzotičnim raslinjem. Poslije je dvorac promijenio nekoliko vlasnika, među kojima je bio i austrijski prijestolonasljednik Rudolf. Na Lokrumu je sada Biološki institut HAZU, prirodoslovni muzej i memorijalni muzej Ruđera Boškovića. 81. LOPUD, otok s istoimenim naseljem i malom lukom u skupini Elafitskih otoka, sjeverozapadno od
Dubrovnika; U antici grčko (Delaphodia), zatim rimsko naselje (Lafota), Lopud je od XI. st. u sastavu Dubrovačke Republike; od 1457. sjedište knežije. U XV. st. otok naseljavaju prebjezi iz krajeva pod Turcima. Lopuđani su se rano orijentirali na pomorstvo. Svojim brodovima sudjelovali su u XVI. st. u ratnim pohodima španjolskih vladara na Tunis, Alžir, Portugal i Englesku, pa je u narodnu predaju ušla uzrečica o trista Vica udovica poginulih pomoraca s Lopuda (pjesničku verziju legende dao je Antun P. Kazali). Najstariji spomenici otoka jesu ruševine predromaničke crkvice sv. Ilije (zidna slika), sv. Petra, sv. Nikole, sv. Maura i sv. Ivana (fragmenti pleterne ornamentike). Uvalu Lopud branile su dvije tvrđave: jedna na poluotoku, a druga (Sutvrač, iz 1563.) na podnožju najvišeg vrha. Na ulazu u luku je crkva Sv. Trojstva (XVI.-XVII. st.). Nad lukom je franjevački samostan s klaustrom iz 1483., napušten 1808. U samostanskoj crkvi sv. Marije od Špilice čuvaju se: poliptih venecijanskog slikara Pietra di Giovannija (1523.), triptih iz radionice Nikole Božidarevića, dijelovi poliptiha Girolama da Santacrocea, Raspeće, rad člana venecijanske obitelji Bassano, slika Marija u vijencu cvijeća, rad flamanskoga baroknoga slikara, rezbarena korska sjedala iz XV. st. Uz obalu je obnovljeni ljetnikovac Đorđić (kasnije Mayneri) s lijepim parkom, napušteni dominikanski samostan, građen u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu (1482.). Na dominantnom položaju iznad mjesta stoje ruševine Kneževa dvora, jednokatne gotičke građevine s terasastim vrtom. Na jugoistočnoj strani otoka je uvala Šunj s crkvom Gospe od Šunja (iz XII. st., dograđivana do XVII. st.) s drvenim rezbarenim glavnim oltarom; u crkvi se čuvaju slike: Majka Božja s djetetom (Jacopo Palma st.), Sveta obitelj, Navještenje (ranobarokni umbrijski slikar), dijelovi poliptiha Mateja Junčića iz 1452. 82. LOVIŠTE, naselje na južnoj obali uvale Luka na krajnjem sjeverozapadnom dijelu poluotoka Pelješca. U vrijeme rimske vladavine ondje je bila luka na pomorskoj komunikaciji Corcyra nigra (Korčula) - Narona (Vid kod Metkovića), a nađeni su i tragovi rimske villae rusticae. Crkva Srca Marijina iz 1885. 83. LOŽIŠĆA (Ložišće), naselje na zapadnom dijelu otoka Brača, oko 1 km istočno od Bobovišća; Iznad uvale Vičja luka je gradina Rat (nalazi iz brončanog doba i grčke kolonizacije), a sjeveroistočno od naselja predromanička crkva Gospe Stomorice iz XI./XII. st. Župna crkva iz 1 820. (kasnorenesansnih oblika) kasnije je nadograđena. 84. LUKA, naselje u istoimenoj uvali na središnjem dijelu istočne obale Dugog otoka, jugoistočno od Vele straže (338 m), najvišeg vrha na otoku; Srednjovjekovna crkva kasnije je pregrađivana. Slika Mrtvi Krist, dio ranijeg poliptiha, rad je nepoznata domaćeg slikara iz XV. st. 85. LUKORAN, naselje u središnjem dijelu sjeveroistočne obale otoka Ugljana, smješteno uz središnje plodno polje; Spominje se 1075. u srednjem vijeku posjed zadarskih benediktinaca. Grobljanska crkva ima romanička obilježja; pregrađena je u XVII. st. Ispod Zmorašnjeg Lukorana su ostaci gotičke crkvice i zgrade; po predaji sagradili su ih egipatski monasi u XIV. st. 86. LUMBARDA, naselje i luka na krajnjem istočnom dijelu otoka Korčule, između uvala Pržina i Bili žal, 6 km jugoistočno od grada Korčule; Na brežuljku Koludrtu, sjeverno od naselja, nađeno je uz ruševine srednjovjekovne crkve sv . Ivana nekoliko fragmenata grčkog natpisa iz IV. st. prije Krista, klesanog u kamen (danas u Arheološkom muzeju u Zagrebu). Taj natpis je psefizma (odluka skupštine) o podjeli zemlje stanovnicima novoosnovane grčke kolonije. U popisu kolonista, uz grčka imena susreću se i neka ilirska. S područja Lumbarde ima i drugih grčkih nalaza (keramika, novac). U Lumbardi su srednjovjekovna župna crkva sv. Roka (1561. i 1886.
dograđivana), nekoliko ljetnikovaca nekadašnjih korčulanskih patricija (podižu se od XV. st.), rodne kuće kipara Frana Kršinića (1897.-1982.) i Ivana Lozice ( 1910.-1943., sa spomen-pločom). Tu je kolijevka grka, vinske sorte koji dio stručnjaka drži autohtonom dalmatinskom, dok drugi, zbog njezina imena, zaključuju da je u antičkim vremenima stigla iz Grčke. Gastronomskoj ponudi (pršut, svježa i slana riba) treba dodati voće i povrć e iz tamošnjih vrtova. Osim zanimljive baštine, u Lumbardi je živa tr adicijska kultura. Pomno se čuvaju i njeguju narodne pjesme, običaji i plesovi. Tako u vrijeme poklada pada običaj »trganja naranči«, kada cijelo mjesto, pjesmom i plesom, odaje počast mjesnim ljepoticama i seoskom glavaru. Svetom Roku posvećena je svečanost 16. kolovoza. U sezoni se organiziraju prigodne zabavne i kulturne priredbe. 87. LJUBAČ, naselje u sjevernoj Dalmaciji na obali istoimenog zaljeva, 21 km sjeverno od Zadra; Sjeverno od sela je prapovijesna utvrda Venac. Na rtu Ljubljana ostaci su srednjovjekovne utvrde templara (castrurn Liuba) s ruševinama crkve originalna tlocrta: tri jednake polukružne apside u kvadratičnu prostoru koje su naknadno prizidane uskoj lađi. U župnoj crkvi vrsno izveden gotčki kalež. 88. MAKARSKA, grad, luka i turističko središte u prostranoj uvali koju s jugoistoka zatvara rt Osejava, a sa sjeverozapada poluotok Sveti Petar na podnožju Biokova. Antičko naselje, vjerojatno Muccurum, razorio je, prema tradiciji, 548. istočnogotski kralj Totila. Makarska je kasnije jedno od glavnih uporišta Neretljana (887. poraz venecijanske flote blizu Makarske). Do XIV. st. priznaje suverenitet hrvatskih odnosno ugarsko-hrvatskih vladara, 1324.-1463. je pod vlašću bosanskih Kotromanića, 1499.-1646. drže je Turci, 1646.-1797. Venecija, a od 1815.-1918. Austrija. Na obali je barokna crkva sv. Filipa Nerija i zgrada bivšeg samostana filipinaca, koja je sačuvala s voj prvobitni vanjski izgled. Na sjevernom kraju Obale kralja Zvonimira počinje kružni put oko poluotoka Svetog Petra (svjetionik, temelj crkve sv. Petra iz XV. st. i obnovljena crkva sv. Petra, 1993.). Južno od pristana pruža se Marineta s drvoredom do pošumljenog rta Osejava. Nedaleko je franjevački s amostan iz 1400. (obnovljen 1540., u današnjem obliku iz 1614.) s klaustrom. Stara samostanska jednobrodna crkva, s baroknim zvonikom iz 1715., pretvorena je u pinakoteku (Uznesenje Marijino Pietera de Costera iz 1760.). U samostanskom klaustru smještena je Malakološka zbirka. U središte Makarske vode od pristana stube do Kačićeva trga, gdje je spomenik pjesniku Andriji Kačiću Miošiću (1889., rad Ivana Rendića); s gornje strane trga je barokna župna, do 1828. biskupska, crkva sv. Marka (1700.-76.). U crkvi je srebrni oltar Gospe od Ružarija (iz 1818.) i mramorni inkrustirani glavni oltar (venecijanski rad iz XVIII. st.). Uz južnu stranu crkve je barokna česma iz 1775. 89. MALI STON, naselje i luka u uvali Malostonskoga zaljeva, na padinama Bartolomije (224 m, s vidikovcem), 1 km sjeveroistočno od Stona; Osnovali su ga Dubrovčani 1334. Opasan je zidinama u obliku pravokutnika koje su s kopnene strane građene 1336.-47., a s morske 1358., kad su podignuta i Lučka vrata. Po regulacijskom planu iz 1335. izgrađena su tri bloka kuća; ulice se sijeku pod pravim kutom. Na uzvisini s južne strane započeta je 1347. izgradnja jake tvrđave (s pet kula okrenutih prema moru), kasnije nazvane Koruna. Od nje se prema Stonu proteže Veliki zid, s odvojkom do tvrđave Pozvizd (1335.) na vrhu istoimenog brda. Malostonska luka, završena 1490., građena je po ugledu na dubrovačku gradsku luku. U sredini Malog Stona je češće pregrađivana crkva iz sredine XIV. st.; jedno njezino zvono lijevano je 1419. u Dubrovniku. 90. MARANOVIĆI, naselje u unutrašnjosti jugoistočnog dijela otoka Mljeta, 14 km jugoistočno od Babina Polja. U središtu sela je dvokatna barokna kuća obitelji Peš (XVIII. st.). U prizemlju su konobe, u katu s redišnja reprezentativna dvorana; ispred kuće vrt s terasom. - Župna crkva sv. Antuna sagrađena je u XIX. st. na mjestu starije bratimske crkve (spominje se od XVII. st.); neki gotički arhitekturni elementi uzidani u
današnju. U njoj je gotički kalež s grbom ugarske feudalne obitelji Bubek (XV. st.). Iznad sela ruševine crkve sv. Marije od Brda s prijelaza iz gotike u renesansu. U njoj grafiti izvedeni crvenom bojom (XV. st.); među njima prikaz broda. 91. MARINA, naselje i lučica na unutrašnjem dijelu istoimenog zaljeva, 12 km zapadno od Trogira; Naselje je planirano u XVI. st. God. 1495.-1500. trogirski su biskupi na otočiću u zaljevu podignuli četverokutnu kulu s konzolno istaknutim kruništem (kanal između kopna i kule zasut je u početku XX. st.); popravljena za Kandijskoga rata 1657. i 1717.; rekonstruirana 1971./72. Crkva sv. Ivana je gotičkorenesansnih oblika, a u polju nedaleko od sela je gotička crkvica sv. Luke s grbom obitelji Sobota. 92. MASLINICA, naselje i luka u istoimenoj uvali na zapadnoj obali otoka Šolte; S kraja XVII. st. potječe četverokutna kula s puškarnicama (u uvali). Uz nju je 1708. dozidan jednokatni barokni dvorac sa četverokutnim dvorištem; nad glavnim ulazom je natpis s grbom obitelji Martinis-Marchi. Ribarsko naselje razvilo se uz obalu u tijeku XVIII. st. Na otočiću Stipanska su ruševine starokršćanske bazilike uzdužnog tlocrta s polukružnom apsidom. 93. METKOVIĆ, grad i luka na donjem toku Neretve, 20 km udaljen od utoka u more; na lijevoj obali rijeke i na pristranku brda Gledavca (247 m). Prvi se put spominje 1422., od kada je pogranično mjesto venecijanske, potom francuske i austrijske Dalmacije prema Osmanlijskom Carstvu. Na mjestu današnje neoromaničke župne crkve sv. Ilije bila je starija crkva. Stara jezgra Metkovića s kamenim kućama i uskim uličicama mediteranskoga tipa iz XIX. st. Regulacija Neretve i uređenje riječne luke završeno je oko 1890. Kula Norinska, nase1je na desnoj obali rijeke Neretve, 6 km jugozapadno od Metkovića. U selu je dobro očuvana cilindrična kula, djelomice okružena obrambenim bedemom. Dao ju je podići Kodža Mustafa-paša Ušćuplija oko 1500., a potkraj 1685. uz pomoć domaćih zauzeo ju je venecijanski providur Pietro Valier. 94. MILNA, naselje i luka u istoimenoj uvali na z apadnoj obali otoka Brača, 20 km jugozapadno od Supetra; Naselje se razvilo početkom XVII. st. Župna crkva Gospe od Blagovijesti iz 1783. ima monumentalno barokno pročelje i ciklus štukatura (r okoko) iz ranoga XIX. st. Kasnobarokna oltarna slika Navještenje rad je Sebastijana Riccija. Uz skulpture sv. Josipa i J erolima u župnoj crkvi, Ivan Rendić izradio je nadgrobni spomenik Stjepanu Tomašu sa secesijsko-folklornim motivima. U uvali Osibova nalaze se ruševine gotičke crkvice. Za Napoleonovih ratova u Milni je 1800. ruska flota imala svoju bazu. 95. MLINI, lučica na sjevernoj obali Župskog zaljeva, 11 km jugoistočno od Dubrovnika. Potoci koji teku iz obližnjih izvora nekoć su pokretali mlinove; danas pad vode iskorištava mala hidroelektrana. U blizini plaže je župna crkva sv. Ilara iz 1449. i kapela sv. Roka. Nedaleko od crkve na putu prema Cavtatu su ostaci rimskih građevina. Na zapadnom dijelu naselja je ljetnikovac Stay s orsanom. 96. MLJET, otok u južnodalmatinskom arhipelagu južno od poluotoka Pelješca, od kojega ga dijeli Mljetski kanal; Na vrhu Mali Gradac (blizu Babinih Kuća) ima ostataka ilirskog utvrđenja. U rimsko doba otok se spominje pod imenom Melite. Iz tog doba ima nalaza na cijelom otoku - Pomena, Žare, Pinjevica. S prijelaza u rani srednji vijek su ruševine palača i starokršćanske bazilike u Polačama. Oko 536.-537. otok je ušao u sklop Istočnorimskog Carstva. Kasnije je došao u vlast Neretljana, a nakon toga Zahumlja. Iz tog razdoblja su predromaničke crkvice sv. Pankracija, sv. Andrije i sv. Mihovila u Babinu Polju. Veliki župan zahumski Desa poklanja 1151. cijeli otok benediktincima (iz opatije Pulsano na Monte Garganu u Apuliji), koji na otočiću u Velikom jezeru podižu svoju opatiju i crkvu. Bosanski ban Stjepan poklanja Mljet 1333. Dubrovačkoj
Republici; od tog vremena otokom upravlja knez koji rezidira u Babinu Polju. God. 1345. Mljet dobiva svoj statut. U razdoblju gotike sagrađeno je na otoku nekoliko crkava (župna crkva u Babinu Polju, Sv. Trojica u Prožuri, sv. Vid u Koritima - sve iz XV. st.), a s prijelaza iz gotike u rnesansu su ruševine crkve sv. Marije od Brda (iznad Maranovića). Profana arhitektura zastupljena je s nekoliko karakterističnih zgrada (renesansni dvor mljetskoga kneza u Babinu Polju, nekoliko baroknih kuća iz XVII.-XVIII. st. u Koritima). U južnom zatonu Velikoga jezera je otočić dug oko 200, širok oko 120 m, na kojemu su benediktinci u XII. st. sagradili samostan s crkvom sv. Marije. Crkva sv. Marije ima karakteristike romanike. Predvorje s visokim reljefima (svetački likovi) građeno je vjerojatno na prijelazu XII./XIII. st. Ispred njega renesansni je portik s grbom Gundulića iz XVI./XVII. st. Iz tog je vremena obrambena kula četverokutna tlocrta. Na sjeveroistočnoj je strani crkve romanički zvonik. U vrijeme baroka crkvi su prigrađene dvije bočne kapele s oltarima. Stara samostanska zgrada s klaustrom i prostranim podrumom na strani pristana uklopljena je u XVI. st. u renesansnu dvokatnu građevinu s pročelnom terasom dugom 30 m. U to vrijeme samostanski je kompleks utvrđen (obrambeni zidovi i kule u južnom uglu). Samostan je 1869. sekulariziran i napušten; u njemu je do 1941. bila uprava šuma otoka Mljeta; 1959.-60. preuređen u hotel. U najnovije vrijeme crkva se dovodi u sakralnu funkciju, a samostanu se traži namjena. Crkveni god je Velika Gospa (15. kolovoza). U mljetskom samostanu boravili su kao redovnici poznati dubrovački pisci Mavro Vetranović (1482.-1576.), Mavro Orbini (umro 1614.), Ignjat Đurđević (1675.-1737.), koji boravak na Mljetu opisuje u spjevu Suze Marunkove. Nacionalni park MIjet (od 1960.), nalazi se na sjeverozapadnom dijelu otoka; 54 km˛. Obuhvaća Malo i Veliko jezero i Soline. Međusobno i s otvorenim morem povezani su uskim i plitkim, umjetno produbIjenim prolazima. U južnom zatonu Velikoga jezera je otočić dug oko, 200, širok oko 120 m, na kojemu su benediktinci u XII. st. sagradili samostan s crkvom sv. Marije. Crkva sv. Marije ima karakteristike romanike. Predvorje s visokim re1jefima (svetački likovi) građeno je vjerojatno na prijelazu XII./XIII. st. Ispred njega renesansni je portik s grbom Gundulića iz XVI./XVII. st. Iz tog je vremena obrambena kula četverokutna tlocrta. Na sjeveroistočnoj je strani crkve romanički zv onik. U vrijeme baroka crkvi su prigrađene dvije bočne kapele s oltarima. Stara samostanska zgrada s klaustrom i prostranim podrumom na strani pristana uklopljena je u XVI. st. u renesansnu dvokatnu građevinu s pročelnom terasom dugom 30 m. U to vrijeme samostanski je kompleks utvrđen (obrambeni zidovi i kule u južnom uglu). Samostan je 1869. sekulariziran i napušten; u njemu je do 1941. bila uprava šuma otoka Mljeta; 1959-60. preuređen u hotel. U najnovije vrijeme crkva se dovodi u sakralnu funkciju, a samostanu se traži namjena. Crkveni god je Velika Gospa (15. kolovoza). U mljetskom samostanu boravili su kao redovnici poznati dubrovački pisci Mavro Vetranović (1482-1576.), Mavro Orbini (umro 1614.), Ignjat Đurđević (1675-1737.), koji boravak na Mljetu opisuje u spjevu Suze Marunkove: 97. MOLAT, otok u zadarskom arhipelagu jugoistočno od otoka Ista, od kojega ga dijeli tjesnac Zapuntel; God. 1151. otok dolazi u posjed zadarskoga benediktinskog samostana sv. Krševana; od 1409. je pod vlašću Venecije, koja ga daje u zakup pojedinim zadarskim obiteljima. Za vrijeme talijanske okupacije 1941.43. na Molatu je bio koncentracijski logor. 98. MOLUNAT, naselje na obali Sutorine u Konavlima; U blizini sela prapovijesne gomile, a u selu ostaci rimske arhitekture. Poluotočić je s kopnene strane zaštićen zidom koji su 1468.-71. podigli Dubrovčani. 99. MURTER, otok u sjeverozapadnom dijelu šibenskog arhipelaga; Najstariji poznati stanovnici otoka bili su Iliri (ostaci ilirsko - rimskog naselja Collentum kraj Betine). U srednjem vijeku zvao se Srimač; spominje se i ime Insula Mortari. U XIII. st. na otoku su dva naselja, Veliko Selo (današnji Murter) i Jezera; Betina i Tisno nastali su vjerojatno u doba turskih provala.
100. MURTER, naselje na sjeverozapadnom dijelu istoimenog otoka; Najprije se zvalo Veliko Selo (od XIII. st.) i Srimač (Srimac), a od 1715. ima sadašnje ime. Prvi put se spominje u XV. st. Na podnožju uzvisine Gradine, u uvali Hramina i drugdje ostaci rimskih građevina, vjerojatno ostaci antičkog naselja Collentum. Na rtu Gradini nalazi se mjesno groblje, u kojemu su pronađeni starohrvatski grobovi. Na groblju je crkva Gospe u Gradini iz XVII. st. Župna crkva sv. Mihovila ima barokni oltar, rad majstora Pija i Vicka dall'Acqua i jednu ikonu kretsko - venecijanske škole. U ž upnome uredu nalazi se gotičko-renesansni procesijski križ t e nekoliko vrednijih slika. Iznad sela, na brdu Vršini, je crkva sv. Roka iz 1760. 101. NEČUJAM, turističko naselje i izletište u istoimenoj uvali na sjevernoj obali otoka Šolte. U dnu uvale, na njezinoj istočnoj strani, ima ostataka iz antičkog doba, a nedaleko od njih su ruševine gotičke crkvice (XV. st.). Uz crkvu je jednostavna kamena kuća koja je nekada pripadala Dujmu Balistriliću, prijatelju pjesnika Marka Marulića koji je u njoj boravio; u kući je memorijalna zbirka posvećena Marku Maruliću, pred kućom spomen-stup podignut pjesniku Petru Hektoroviću. 102. NEREŽIŠĆA (Nerežišće), naselje u unutrašnjosti otoka Brača, 10 km južno od Supetra; Upravno središte otoka do kraja XVIII. st. Starokršćanska crkva sv. Tudora, zapadno od naselja, pregrađena je u XII.-XIII. st. U okolici su još crkve sv. Jurja i sv. Nikole s prijelaza iz romanike u gotiku. U naselju su gotičke crkve sv. Margarite i s v. Petra. U crkvi sv. Petra je kameni reljef Blažene Djevice Marije sa svecima, rad Nikole Lazanića iz 1578. Od stambenih zgrada očuvala se gotička kuća Garafulić i renesansna palača Harašić. Na trgu uz župnu crkvu je reljef mletačkoga lava s natpisom iz 1545. i stup za koplje s lavom i otučenim grbovima. Župna crkva spominje se u XIII. st., ali je 1583. pregrađena; u XVIII. st. počela je ponovna pregradnja, a 1746. Ivan Macanović gradi novi monumentalni zvonik. U crkvi je veliki renesansni drveni oltar, kasnorenesansna oltarna slika Carla Ridolfija (prva polovica XVII. st.), nekoliko baroknih slika, te orgulje Petra Nakića iz 1753. 103. NEVIĐANE, naselje i luka 3 km sjeverozapadno od naselja Pašmana; Naselje se prvi put spominje 1067. (nazvano po tamošnjem samostanu sv. Nevijane), stradalo u Kandijskom ratu u XVII. st. Uz današnju župnu crkvu (kraj XIX. st.) stoje ruševine crkve iz 1 670. Na groblju su ruševine crkvice sagrađene 990. (pregrađena u XV. st.); iznad vrata gotički reljef sv. Mihovila (XV. st.). Zapadno od sela ruševine crkvice sv. Martina iz IX.-XI. st. 104. NIN, naselje na obali južnog dijela Ninskog zaljeva na poluotoku Ždrijac, 17 km sjeverno od Zadra. Razvio se na niskom naplavnom poluotoku koji je prokopavanjem kanala u XIV. st. pretvoren u otočić; s kopnom je spojem mostićima. Nin je grad slavne prošlosti. Budući da je bio jedno od glavnih k ulturnih središta rane hrvatske države, ističe se spomenicima specifične ranohrvatske arhitekture VIII.-XI. st. Među njima osobita je starohrvatska crkvica sv. Križa iz IX. st., koja se drži najmanjom katedralom na svijetu, te riznica ninskog zlata i srebra. U galeriji »Višeslav« tijekom cijele godine održavaju se izložbe poznatih hrvatskih slikara. U ljetnoj sezoni održavaju se zabavne večeri. Sjeverno od Nina (13 km) leži otočić Zečevo, odvojen od kopna jarugom koja se za oseke može propješačiti. Na otočiću su redovnici-pustinjaci sagradili crkvicu u čast Gospe od Zečeva. God. 1500. Turci su zapalili crkvu i samostan, a prema legendi Gospin kip bacili u more, no Gospa je doplivala do Nina te se 5. svibnja svake godine Gospin kip prenosi na Zečevo. Područje Nina naseljeno je od pretpovijesnih vremena. U rimsko je doba (Aenona) značajno središte antičke
Liburnije i uživa municipalnu samoupravu. Hrvatsko srednjovjekovno naselje spominje Konstantin Porfirogenet (u X. st.) pod imenom Nona. U doba narodnih vladara Nin je središte župe i sjedište »hrvatskog biskupa«, čija se jurisdikcija protezala na čitav teritorij Hrvatske. U Ninu borave hrvatski kraljevi i tu se povremeno održavaju državni i crkveni sabori. Od XII. st. Nin priznaje vlast ugarsko-hrvatskih vladara. God. 1328. stavlja se pod zaštitu Venecije (potvrda privilegija 1329.) i pod njezinom vlašću ostaje do 1797., s prekidom 1358.-1409. Od antičkog naselja na otočiću uz obalu sačuvani su ostaci foruma, na kome je stajao monumentalan hram iz I. st. U kasnijem razdoblju carstva hram je imao funkciju Augusteuma, pa su vjerojatno u njemu bili smješteni kipovi rimskih imperatora nađeni na forumu (danas u Arheološkom muzeju u Zadru). Iz predromaničkog razdoblja je crkvica sv. Križa s tlocrtom u obliku križa i k upolom. Ima ukrašeni kameni nadvratnik s uklesanim imenom župana Godežava. Iz nekadašnje cr kvice sv. Mihovila potječe i natpis s imenom kneza Branimira (druga polovica IX. st.), danas u crkvi sv. Križa. Današnja župna crkva s v. Anzelma nalazi se na mjestu stare romaničko-gotičke katedrale, od koje se sačuvala bočna kapela i reljefi svetaca uzidani uz sjeverni portal. U njezinoj riznici čuvaju se relikvijari iz vremena oko 800. Na glavnom oltaru bočne kapele je gotička skulptura Madona s djetetom. Iz Nina potječe šesterostrana kamena krstionica s natpisom koji spominje kneza Višeslava (oko 800.); čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Od srednjovjekovnoga fortifikacijskog sustava sačuvani su dijelovi zidina. U mjesnoj Arheološkoj zbirci čuvaju se kameni fragmenti iz antike i srednjeg vijeka. Nedaleko od Nina, uz cestu prema Zatonu, sačuvala se predromanička crkvica sv. Nikole u Prahuljama iz XI. st., podignuta na pretpovijesnom humku. Ima trolisni tlocrt i kupolu, iznad koje je u vrijeme ratovanja s Turcima dograđena kula izvidnica. Vrsi, nase1je u Ravnim kotarima, 7 km sjeveroistočno od Nina. Prvi se put spominju 1387. Crkva sv . Mihovila Arkanđela potječe iz XVII. St. 105. NOVIGRAD naselje i luka na južnoj obali Novigradskog mora, uz potopljeno ušće potoka Draga; Spominje se od početka XIII. st. kao kastrum. Na brdu iznad mjesta tvrđava iz XIII. st., koju su podignuli knezovi Gusići-Kurjakovići. U njoj su 1386.-87. bile zatočene Jelisava, udovica kralja Ludovika I. Anžuvinca, i njezina kći Marija, žena kralja Žigmunda; Jelisava je tu i ubijena. Djelomice se sačuvao fortifikacijski sustav. U predromaničkoj crkvi na groblju sačuvani su fragmenti kamenih ploča s pleternom dekoracijom. Župna crkva sv. Martina u svom starijem dijelu, koji ima oblik trolista, potječe vjerojatno iz starokršćanskog vremena. Na širem području grada ubicira s e antičko naselje Emonia (Emona); u VII. se st. spominje kao Neapolis (Civitas nova). Sjedište biskupije vjerojatno već u kasnoj antici (biskupija je ukinuta 1831.). Povijesna jezgra smještena na malome poluotoku, okružena je djelomično očuvanim srednjovjekovnim zidinama i kulama. Očuvane su kuće i palače s arhitektonskim detaljima iz XV.-XVIII. st.; vrijedan je spomenik palača Rigo s ukrašenim baroknim portalom i biforom (1760.). Župna, nekada katedralna crkva sv. Pelagija očuvala je i nakon barokizacije 1746.-75. osnovnu strukturu romaničke bazilike. Ispod s vetišta crkve nalazi se trobrodna romanička kripta. Konfesija u kripti sastavljena je od ploča s natpisom iz 1146. i dijelova nekadašnje romaničko-gotičke propovjedaonice iz katedrale. U crkvi su barokni oltari (glavni oltar je rad Picca iz Palmanove iz 1749., oltare sv. Lucije i Gospe od Ruzarija izradio je Gaspare Albertini iz Pirana); pala sv. Lucije sa sv. Karlom Boromejskim i sv. Antunom rad je Aniella Fabrisa (Venecija, 1776.). U lapidariju (prizemlje palače Rigo) nalazi se bogata zbirka antičkih i srednjovjekovnih spomenika (lukovi kamenoga ciborija). Na groblju je trobrodna crkva sv. Agate s tri polukružne apside; datira se u X./XI. st. Na poluotočiću Karpinjanu, sjeverno od Novigrada je ladanjska vila (st ancija) Carla Rige sagrađena 1762. s pogledom na polja i more. Arhitektura vile je simbioza venecijanskoga i srednjoeuropskoga baroka. Pridraga, naselje u Ravnirn kotarima, 3 km jugoistočno od Novigrada. Crkva sv. Martina, sagrađena u V. ili VI. st., bila je očuvana u izvornom obliku do agresije na Hrvatsku (1991-92.), kada je teško oštećena. -
ponovno obnovIjena. To je jednobrodna građevina s trolisnim svetištem; uz crkvu su nađeni ostaci osmerostrane krstionice. Nedaleko od nje su ostaci š esterolisne starohrvatske crkve sv. Mihovila, sagrađene na ostacima rimske vile. Iz crkve potječu vrijedni ostaci crkvenoga kamenoga namještaja. Podalje, na glavici Goričina je ranohrvatsko grobIje. 106. OBROVAC, naselje i luka na lijevoj obali rijeke Zrmanje, 11 km uzvodno od njezina ušća u Novigradsko more. Na križištu je magistralnih prometnica prema Zadru, Drnišu i Kninu. Tu je bilo važno rimsko naselje Clambetae (danas Cvijina gradina oko 3 km jugozapadno od Obrovca). Otkriven je dio urbanističke c jeline antičkog naselja s ostacima gradske ulice i zgrada, od kojih su najvažniji ostaci hrama i termalni uređaji. Obrovac se prvi put spominje u ispravama hrvatskih vladara pod imenom Obrovez. Do 1527. u posjedu knezova Krbavskih, potom pada pod tursku vlast; 1 684. prisvaja ga Venecija. Iznad grada su ruševine utvrđenoga grada koji su proširili i utvrdili knezovi Krbavski, potom Turci i Mlečani. - Župna c rkva ispod gradine podignuta je poslije povlačenja Turaka; obnovljena u XVIII. st. Na strminama kanjona Zrmanje ostaci utvrđenja koja su podizali Turci. Nedaleko od naselja (2 km) je manastir što su ga osnovali vjerojatno bosanski kaluđeri koji su bježali pred Turcima. Na manastirskim zgradama očuvani su gotički prozori; crkva je jednobrodna građevina s okruglom kupolom. U crkvi se ističu bogato rezbarene carske dveri, zbirka ikona iz XVII. i XVIII. st. te srebrni predmeti iz XVIII. st., venecijanskoga podrijetla. Krupa, naselje na padinama južnog Velebita, 24 km sjeveroistočno od Obrovca. Nedaleko od naselja (2 km) je manastir što su ga osnovali vjerojatno bosanski kaluđeri koji su bježali pred Turcima. Na manastirskim zgradama očuvani su gotički prozori; crkva je jednobrodna građevina s okruglom kupolom. U crkvi se ističu bogato rezbarene carske dveri, zbirka ikona iz XVII i XVIII. st. te srebrni predmeti iz XVIII. st., venecijanskoga podrijetla. Zvonigrad, ruševine srednjovjekovnoga grada poviše rijeke Zrmanje. Spominje se oko 1222. u posjedu kneza Višana, 1412. Nelipića, a 1435. Frankopana, potom su ga držali Kurjakovići i Karlovići. 107. OLIB, otok u zadarskom arhipelagu, istočno od Silbe; Otok je naseljen već u rimsko doba. U X. st. spominje ga Konstantin Porfirogenet pod imenom Aloip. Od 1409. Venecija ga daje u zakup zadarskim obiteljima. God. 1476. naseljuju ga prebjezi pred Turcima koji sa sobom donose velik drveni križ (XV. st.). - Župna crkva sv. Stošije u mjestu Olibu iz 1632. (obnovljena 1868.); u župnom dvoru čuva se 20-ak glagoljskih kodeksa (XVI.-XIX. st.), zbirka starina i folklornih predmeta. Druga, starija crkva obnovljena je 1586. Na ulazu u luku stoji kula (Kaštel) iz XVIII. st. za obranu od gusara. U uvali Banjve ostaci naselja iz rimskog doba (temelji zgrada) i ruševine trobrodne crkve sv. Pavla i samostana pustinjaka koji je napušten i porušen oko 1200. 108. OMIŠ, gradić i luka na ušću Cetine u Poljičkom primorju, 26 km jugoistočno od Splita; Smješten na impozantnom ušću rijeke Cetine u more (u št o se estetski uklopio i suvremeni most), Omiš je poznat kao srednjovjekovno gusarsko središte. Naseljen već u rimsko doba (Oneum), Omiš je u srednjem vijeku utvrđeni grad. U XII. i XIII. st. gradom vladaju knezovi Kačići, a u XIV. st. bribirski knezovi Šubići. Kasnije mijenja gospodare; od 1444. pod vlašću Venecije. Od srednjovjekovnih utvrđenja sačuvana su južna gradska vrata s dijelom zida, jugozapadna četverokutna kula na »Fošalu«, utvrđenje na litici iznad grada i impozantne ruševine tvrđave Starigrad (Fortica) na brdu iznad Omiša (311 m). Glavna ulica vodi od južnih vrata prema Cetini, usporedno s »Fošalom«. Na trgu je župna crkva iz XVII. st. s lijepim portalom (1621.) i zvonikom; u njoj su dvije slike ravenskoga slikara Mattea Ingolija i drveni gotički križ iz XV. st. U jednoj renesansnoj kući nedaleko od crkve je mjesna muzejska zbirka (arheološki, kulturno-povijesni i etnografski predmeti s područja Omiša i
susjednih Poljica). Na kraju glavne ulice je crkvica Sv. Duha iz XVI. st.; na drvenom renesansnom oltaru je slika Silazak Duha Svetoga venecijanskog slikara J. Palme ml. Kraj crkvice je toranj za sat ispod kojega vode stube u gornji dio mjesta. Uz rijeku je kuća obitelji Radman sa zbirkom kamenih fragmenata (antika, gotika, renesansa) i kulturno-povijesnih predmeta (XVIII.-XIX. st.). Na desnoj obali Cetine je lokalitet Priko s predromaničkom crkvicom sv. Petra (X. st.) koja se spominje u ispravama narodnih vladara u X. i XI. st. Franjevački samostan, sagrađen u XVIII. st., ima zbirku umjetnina, arhiv s turskim ispravama i biblioteku. Gata, naselje u podnožju Mosora u zaleđu Omiša, 8 km sjeveroistočno od Omiša. Ondje je otkrivena ranokršćanska bazilika iz VI. St. s kv alitetnim mramornim reljefima (Uskrsnuće Kristovo) justinijanske ere. Točno u središtu ranokršćanske crkve podignuta je današnja barokna župa crkva sv. Ciprijana. - U selu je spomenik žrtvama četničkoga terora iz II. svjetskog rata. 109. OPUZEN, gradić na lijevoj obali Neretve, 12 km uzv odno od njezina ušća; U srednjem se vijeku spominje pod imenom Posrednica. U XIV. je st. trgovište Dubrovačke Republike (spaljeno 1472.); od kraja XV. st. tu je tvrđava Koš, a od 1685. na istome mjestu Mlečani podižu tvrđavu (Fort Opus). - Župna je crkva podignuta u neoklasicističkom slogu. U predvorju općinske zgrade čuva se nekoliko skulptura iz antičke Narone. Južno od Opuzena je zaselak Podgradina s os tacima srednjovjekovne utvrde Brštanik, koju je 1373. podignuo bosanski kralj Tvrtko; porušili su je Turci u XV. st., a obnovili Mlečani i Austrija (1878.). 110. ORAŠAC, naselje u Dubrovačkom primorju na podnožju Vračeva brda (442 m) i Golog brda (298 m) koji ga štite od hladnih vjetrova s a sjevera, 8 km sjeverozapadno od Dubrovnika. Ispod sela vide se ostaci utvrđenoga dvorca Arapovo-Morovo (XV. st.). Uz dvokatnu Đanovića kulu (XVI. st.) nižu se kapelice, stambene i gospodarske zgrade. Ispod mjesta, na rubu visokih hridina, ostaci su monumentalnog dvorca u kojem je, prema predaji, boravio firentinski vojvoda Pietro Soderini napustivši 1512. Firencu. Tu je danas veliki turistički kompleks s odličnom restauracijom, bazenima, terasama, sportskim objektima. 111. OREBIĆ (Orebići), gradić na južnoj obali poluotoka Pelješca. Nekad značajno pomorsko središte; do XVI. st. zvalo se Trstenica i bilo je sjedište kneza pod dubrovačkom upravom (1343.-1806.). Kamene gomile i utvrđenja (na brežuljku Grudi, na brdu Vižanjici) potječu iz pretpovijesnog doba. Otkriveni su i tragovi rimskog naselja (ostaci villae rusticae, grobovi). U baroknoj crkvici uzidan je iznad vrata zatvorenog trijema starokršćanski mramorni reljef. U mjestu je Pomorski muzej. Dva kilometra zapadno od mjesta je gotičko - renesansni franjevački samostan (XV. st.); u samostanu je zbirka umjetnina. Samostansku crkvu sagradio 1486. Mihoč Radišić; na glavnom portalu je reljef Madone, rad nepoznatog sljedbenika N. Fiambertija, a u crkvi reljef Madone Nikole Firentinca. U brdu iznad samostana je gotička, u doba baroka obnovljena crkva Gospe od Karmena. Uz nju su antički sarkofazi i nekoliko prastarih, golemih čempresa, a nešto podalje barokna loža i ruševine dvorca trsteničkoga kneza. Od prvih dana Orebić se razvijao kao središte pomorstva (nosi ime po jednoj kapetanskoj pomorskoj obitelji) pa je ondje 1865. utemeljeno Pelješko pomorsko društvo, koje je imalo čak 33 prekooceanska jedrenjaka. Jedno od najvećih pomorskih društava Sredozemlja podignulo je i vlastito brodogradilište. Kada su parobrodi istisnuli jedrenjake, bio je to teški udarac za Društvo i za Orebić, ali pomorac i dalje ostaje najcjenjenije zanimanje u Orebiću i na Pelješcu. S groblja k raj crkve Gospe od Anđela iznad Orebića, posljednjeg počivališta peljeških kapetana, pruža se prelijepi pogled na otok i grad Korčulu, te brojne otočiće u Pelješkom kanalu. Ispod franjevačkog samostana i crkve prostire se šuma čempresa, zaštićena parkšuma. Brodovi koji prolaze Pelješkim kanalom često svojim sirenama pozdravljaju crkvu svoje zaštitnice i počivalište mrtvih kapetana, a odatle im se odgovara z vonjavom samostanskih zvona. Nedaleko od
samostana je naselje Karmen s više srednjovjekovnih spomenika. Odatle se mogu obići slikovita gornja sela: Ruskovići, Stankovići, Podvlaštica. Iz Orebića počinje i omiljeni uspon planinara na vrh Sveti Ilija (961 m). U Orebiću i okolnim mjestima održavaju se brojne tradicionalne vjerske svečanosti, a ističe se proslava Gospe od Karmena (16. srpnja). Ljeti gostuju kazališta i organiziraju se druge kulturne i zabavne priredbe. 112. PAKOŠTANE, naselje i luka na prevlaci koja odvaja Vransko jezero od mora, 8 km južno od Biograda na Moru. Na više mjesta ima ostataka antičkoga naselja; ispod groblja, uz more, temelji rimske vile, a u moru vidljivi su ostaci rimskoga lukobrana. Jedan odvojak rimskoga vodovoda koji je vodio od Vrane do Zadra skretao je prema Pakoštanima. 113. PAŠMAN, otok u zadarskom arhipelagu jugoistočno od otoka Ugljana, od kojega ga dijeli uski morski prolaz Ždrelac; Otok je naseljen od prapovijesti (ilirska gradina, rimski nalazi - Pašman, Banj). Uz uvalu Sveti Ante na jugozapadnoj obali predromanička jednobrodna crkvica. Od 1050. otok je u posjedu biogradske biskupije, od 1126. zadarska nadbiskupija. Naseljavali su ga prebjezi pred Turcima. 114. PAŠMAN, naselje i luka na središnjem dijelu istočne obale istoimenog otoka; Prvi se put spominje 1067. pod nazivom Postimana. Župna crkva podignuta je u srednjem vijeku; početkom XVIII. st. dograđen je brod, a prvotna crkva pretvorena u svetište; zvonik je iz 1750. U crkvi su dva kasnogotička procesijska križa i oltarna s lika, rad C. Medovića. U nedalekom Malom Pašmanu srednjovjekovna crkvica sv. Roka. 115. PELJEŠAC, poluotok u južnoj Dalmaciji, između Neretvanskoga i Malostonskoga kanala na sjeveroistoku, a PeIješkoga i MIjetskoga kanala na jugozapadu; Poluotok je bio naseljen već u pretpovijesti (gomile, ostaci gradine iznad sela Podvlaštice kraj Orebića). Brojniji su nalazi iz rimskog doba ( Orebić, Viganj, Ston, okolica Janjine). Plinije Stariji naziva Pelješac Rhatanae Chersonesus (odatle srednjovjekovni nazivi Art, Rat, Stonski rat), a naselje na mjestu današnjeg Stona nosi naziv Pardua (Stamnes).Nakon propasti Zapadnorimskog Carstva Pelješac drži Bizant, oko IX. st. Neret1jani, zatim zahumska kneževina, a 1333-1808. Dubrovčka Republika. Starokršćansko razdoblje i predromanika ostavili su nešto više arhitektonskih tragova u Stonu (Gospa od Lužina, Sv.Mihovil sa zidnim slikama) i Janjini (Sv. Juraj). Iz kasnoga srednjeg vijeka su gotički franjevački samostani u Stonu i Orebiću, dok su stonska utvrđenja, jedan od največih starih utvrđenih kompleksa na istočnoj obali Jadrana, izgrađivana 1333-1613. Gospodarski prosperitet Pelješcca od XVII. je st. vezan za razvoj pelješkog brodarstva, što se odrazilo i u znatnoj građevnoj aktivnosti (kapetanske kuće i barokne crkve u Orebiću, Vignju i Kučištu). 116. PETRČANE, naselje i luka na obali istoimene uvale u Zadarskom kanalu, 15 km sjeverozapadno od Zadra; U srednjem vijeku posjedi zadarskih samostana sv. Krševana i Platona. Jugoistočno od sela uz obalu sačuvala se nekadašnja crkva sv. Bartula (XII.-XIII. st.) s masivnim zvonikom na pročelju, kasnije pretvorena u stambenu zgradu (Kulina). Na zidovima ostaci zidnih slika. 117. PIROVAC, naselje i luka 26 km sjeverozapadno od Šibenika; Spominje se 1298. pod nazivom Zlosela (Pirovac od 1 921.). U ranomu srednjem vijeku je posjed bribirskih knezova Šubića. U XVII. st. dio stanovništva povukao se pred turskom opasnošću na otok Murter. U selu je djelomice sačuvan obrambeni zid koji je oko 1505. dao podići Petar Draganić. Župna crkva sv. Jurja iz 1506. barokizirana je u XVIII. st. U kapeli obitelji Draganić-Vrančić
na groblju gotički sarkofag s reljefom koji su 1447. izradili, prema nacrtu Jurja Dalmatinca, Andrija Budčić iz Šibenika i Lorenzo Pincino iz Venecije. Na otočiću Sveti Stjepan (Sustipanac) ispred s ela nađeni su predmeti iz rimskog doba; tu su i ruševine franjevačkog samostana (iz 1511.), koji je napušten 1 807. 118. PODACA, naselje u Makarskom primorju, 17 km sjeverozapadno od Ploča; Usred groblja nalazi se srednjovjekovna c rkva sv. Ivana iz XII. st.; uz nju je u XVIII. st. sagrađena barokna župna crkva. Na litici pri ulazu u selo strši kula s ostacima zida, podignuta za obranu od Turaka u XVII.XVIII. st. Karakterističnim kamenim kućama, s ulaznim otvorima na luk, lijepim plažama, ugostiteljskom ponudom i ljepotom krajolika (obronci Biokova) Podaca privlači velik broj stalnih gostiju. Zabava je moguća u obližnjem Gracu, dok blago franjevačkoga samostana u Zaostrogu s muzejom, bibliotekom, arboretumom naprosto treba upoznati. 119. PODGORA, naselje i luka u Makarskom primorju, 9 k m jugoistočno od Makarske; U gornjem dijelu naselja, u zaseocima Rošćićima i Marinovićima, sagrađene su u XVII./XVIII. st. kule za obranu od Turaka. Od baroknoga ljetnikovca obitelji Mrkušić sačuvao se samo portal na ulazu u park hotela i zanimljiva osmerostrana kapela. Na groblju su srednjovjekovne nadgrobne ploče i spomenik Mihovilu Pavlinoviću, rad Ivana Rendića. Na uzvisini iznad luke je monumentalni spomenik galebova krila iz 1962. Uz more je poslije potresa (1962.) podignuta nova crkva moderne koncepcije (oblik broda). 120. PODSTRANA, naselje jugoistočno od Splita; Rimski nalazi, vjerojatno antički Pituntium. Iz ranoga srednjega vijeka dvije crkvice sv. Jurja. Izvori spominju da je kod crkve sv. Martina sklopljen mir između kneza Mislava i mletačkoga dužda Petra Tradenija. Iz baroka je župna crkva sv. Ante te kuća Cindro. 121. POLAČE, naselje u istoimenom zaljevu na zapadnom dijelu sjeverne obale otoka Mljeta; S naseljima na otoku povezane su r egionalnom prometnicom. U Polačama su mnogi ostaci antičkih građevina iz I.-VI. st. Najvažniji spomenik je monumentalna palača, vjerojatno ljetna rezidencija germanskoga komesa Pierusa. Na uglovima pročelja dvije su poligonalne kule (jedna očuvana u visini od 20 m), između kojih je smješteno pristanište. Na brežuljku poviše Polača nalaze se ostaci kasnoantičke utvrde; sjeverozapadno od naselja ostaci ranokršćanske bazilike. Zapadnije se nalaze dobro očuvani ostaci crkve iz V. st., udvostručene u VI. st. prigrađenom memorijalnom kapelom, te proširene predvorjem u srednjem vijeku. 122. POLJANA, naselje i lučica u istoimenoj uvali na središnjem dijelu istočne obale otoka Ugljana u Zadarskom kanalu, 2 km sjeverno od Preka.Prvi se put spominje 1534. Na rtu istočno od sela crkvica iz 1348. 123. POMENA, naselje i lučica u istoimenoj uvali na zapadnoj obali otoka Mljeta, 2 km zapadno od Goveđara; U prošlom stoljeću zvala se Pomina. U Pomeni su otkriveni ostaci rimske ladanjske vile. 124. POSEDARJE, naselje i lučica na sjeverozapadnoj obali Novigradskog mora, 25 km sjeveroistočno od Zadra; Spominje se 1219. Spominje se od XII. st. Župna crkva sv . Ružarije starija je građevina, barokizirana 1700. Romanička crkva Uznesenja Marijina iz XII.-XIII. st. Na otočiću i zaljevu gotička crkvica Sv. Duha iz XV. st. 125. POSTIRA, naselje i luka na sjevernoj obali otoka Brača;
Spominju se pod imenom Postrena 1347. Župna crkva sagrađena u XVI. st. kasnije je pregrađivana; od prvobitne crkve sačuvana samo apsida u obliku utvrde. U crkvi je križni put, rad trojice slikara iz XVIII./XIX. st., te nekoliko slika mletačke barokne škole. Od stambene arhitekture ističe se rodna kuća pjesnika Vladimira Nazora (1876.-1949.) s renesansnim zabatom i natpisima. Istočno od Postira, u uvali Lovrečine, su ruševine velike ranokršćanske bazilike iz V.-VI. st.; uz nju su nađena dva ranokršćanska sarkofaga i fragmenti rimske plastike. Dol, naselje u unutrašnjosti središnjeg dijela otoka Brača, 3 km južno od Postira. Spominje se već u XIV. St., a više srednjovjekovnih crkvica ukazuje i na raniju nase1jenost. Na brdu Miholj rât je predromaniča crkva sv. MihoviIa. Zapadno, na Velom brdu su temelji ranoromaničke crkve sv. Vida. Na romaničkoj crkvi sv. Petra je zvono iz XIV. St. s natpisom. Romaničkom slogu pripada i crkvica sv. Barbare. U župnoj crkvi, obnovljenoj 1866. u jednostavnim neobaroknim oblicima, nalazi se malo drveno renesansno raspelo i slika Gospe od Karmena, mletački rad iz XVII. St. Utvrđena kuća Gospodnetić, dijelom opasana obrambenim zidom iz prve polovice XVII St., ima monumentalna barokna vrata s obiteljskim grbom. Lovrečina, uvala na sjevernoj obali otoka Brača, 2,5 k m istočno od Postira. Sred plodne udoline ostaci su rimske ladanjske vile. Na zapadnom je kraju, uz ostatke kasnoantičkih građevina, ranokršćanska jednobrodna crkva iz VI. st., s velikom apsidom, transeptom, narteksom i bočnom krstionicom. Nađeni su dijelovi arhitektonske plastike (portala i oltara) te ostaci fresko-slikarija; uz crkvu su tri sarkofaga iz istoga vremena. 126. POVLJA (Povja), naselje u istoimenoj uvali na sjeveroistočnoj obali otoka Brača; Iz starokršćanskoga su doba očuvani dijelovi bazilike (V.-VI. st.) koja je dijelom očuvana do krova; osobito se ističe apsidni dio s trodijelnim prozorom na stupiće. Osmerokutna krstionica s kupolom (jedina sačuvana u Hrvatskoj) danas je sastavni dio župne crkve; u njoj su djelomice očuvane i freske iz istoga doba. Krstionicu su u XII. st. benediktinci pretvorili u crkvu, a u XVIII. i XIX. st. dodani su brodovi i kapele. Od benediktinske su crkve očuvani nadvratnik (danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu) s natpisom majstora Radonje iz XII. st. i Povaljska listina, napisana zapadnoćirilskim pismom, iz 1250. (najstarija povelja toga pisma u Hrvatskoj). Uz cr kvu su dijelovi samostana i obrambena kula, popravljana 1551. i 1559. 127. PREKO, naselje i luka u središnjem dijelu istočne obale otoka Ugljana; razvilo se oko dviju uvala na obali Zadarskoga kanala, nasuprot Zadru; Romanička crkva sv. Ivana Krstitelja potječe iz XII. st. Barokna župna crkva iz XVIII. st. ima oltarnu sliku Franje Salghettija-Driolija. Na brdu (265 m) iznad mjesta diže se velika srednjovjekovna tvrđava sv. Mihovila iz XIII. st., koju su podignuli Venecijanci oko nekadašnjega benediktinskog samostana i crkve. S tvrđave se pruža pogled na skupinu otoka pred Zadrom. Galovac (Školjić), otočić udaIjen 85 km od Preka; nazvan je po zadarskoj obitelji Galle, kojoj je pripadao u XIV. st. Na njemu je franjevački samostan, sagrađen 1443. na mjestu starijega eremitorija, obnovljen u XVI. st. Crkva je iz 1569.; na oltarima slike domaćih majstora Jurja Venture, Ivana Skvarčine i Franje SalghettijaDriolija. 128. PRIMOŠTEN, naselje i luka na malom poluotoku između uvala Raduča i Primošten, 30 km jugoistočno od Šibenika; U XVI. st. sagrađen je most kojim je naselje na otočiću povezano s kopnom. Na otočiću su bile podignute dvije kule i zidine; porušene krajem XIX. st. Župna crkva sv. Jurja, podignuta na vrhu uzvisine u XV. st., temeljito je pregrađena 1760. U njoj se čuva ikona Blažene Djevice Marije sa srebrnim okovom i slikom sv. Marije sa sv. Lukom i Jurjem, rad majstora Cusija iz 1719. Na ulazu u naselje je barokna kapela iz 1 790. U zaseoku Kruševo sačuvana je srednjovjekovna crkva sv. Martina (na groblju su stećci), u Širokoj crkva sv. Jere iz 1460., a u Prhovu srednjovjekovna crkva sv. Jurja, kasnije obnavljana.
129. PRIVLAKA, naselje na jugoistočnoj obali Privlačkog zatona nasuprot otoku Viru, 7 km sjeverozapadno od Nina; Šire područje Privlake naseljeno je od prapovijesti (ilirske gomile, rimski natpisi). Srednjovjekovno naselje razorili su Turci 1570. Sačuvana je predromanička crkva sv. Vida sagrađena na ilirskom grobnom humku. Ranohrvatskih ostataka (crkvice) ima i u okolici. 130. PROMAJNA, naselje i uvala u Makarskom primorju, 6 k m sjeverozapadno od Makarske; Na lokalitetu Gradine nađeno je nekoliko rimskih grobova. 131. PROŽURA, naselje u unutrašnjem istočnom dijelu otoka Mljeta; Crkvica sv. Trojice je iz 1477., prvotno gotička; u njoj se čuvaju v rijedno romaničko raspelo iz XIV. st. i drugo raspelo iz XV. st. Kula-tvrđava je iz XVII. st. U blizini s u stare crkvice sv. Martina (XIV. st.) i sv. Roka. Sjeveroistočno od sela u dubokoj uvali je Prožurska Luka, staro ribarsko naselje Prožure. 132. PRVIĆ, otok u šibenskom arhipelagu, 1,6 km jugoistočno od Vodica; U naselju Prvić Luka su crkva i samostan Gospe od Milosti sagrađeni u drugoj polovici XV. st., a poslije više puta dograđivani; u crkvi je grob Fausta Vrančića (1551.-1617.). Franjevački samostan iz 1461. obnovljen 1884. U polju se nalazi c rkva sv. Ambroza, romaničko-gotičkih obilježja, poslije znatno preinačena. U naselju Prvić Šepurine crkva sv. Jelene, u kojoj je bogato ukrašen drveni barokni oltar. Na sjevernoj strani otoka nalazi se barokni ljetnikovac obitelji Draganić-Vrančić, u kojemu s e čuva više umjetnina, među njima i portret Fausta Vrančića iz 1605. 133. PUČIŠĆA (Pučišće) naselje i luka na sjevernoj obali otoka Brača; Pučišća su središte kamenoklesarske industrije (pilana kamena). U neposrednoj blizini su tri velika kamenoloma (Punta, Veselje i Kupinova), iz kojih se dobiva poznati brački kamen. Na regionalnoj su prometnici. Na groblju je nekadašnja benediktinska crkva sv. Stjepana, a nedaleko od naselja romaničkogotička crkvica sv. Jurja. God. 1467. sagradio je Ciprijan Žuvetić prvi kaštel u naselju. Poslije su ih gradile i druge bogatije obitelji; ukupno ih je bilo 13 ali je očuvano svega nekoliko. U župnoj crkvi nad glavnim oltarom nalazi se drveni reljef (rad Franje Čiočića, 1578.), oltarna slika sv. Roka (Jacopo Palma ml.) i oltarna slika Gospe od Karmela (mletačka škola iz XVIII. st.). Kraj naselja je ranokršćanska crkva sv. Stjepana, pregrađena u ranoj romanici. Pražnica, selo u unutrašnjosti otoka Brača, 5 km južno od Pučišća. U neposrednoj su okolici mnoge prapovijesne gomile. Na grobIju je romaničko-gotička crkva sv. Ciprijana s kamenim reljefom iz 1467., radom radionice Nikole Firentinca. U blizini sela nalazi se predromanička crkva sv. Klementa s pravokutnom apsidom, presvođena polukupolom; u crkvi je re1jef iz 1535. U župnoj je crkvi ranorenesansni reljef sv. Jerolima, te barokni reljef na glavnom oltaru. 134. PUPNAT, naselje u unutrašnjem istočnom dijelu otoka Korčule, 11 km zapadno od grada Korčule; Grobljanska crkva sv. Jurja spominje se od 1383., a trobrodna župna cr kva Gospe od Snijega podignuta je nakon 1620. 135. PUTNIKOVIĆ, naselje u unutrašnjem dijelu poluotoka Pelješca, 17 km sjeverozapadno od Stona; Crkva sv. Marije Magdalene sagrađena je 1 749. 136. RAČIŠĆE, naselje i lučica na sjevernoj obali otoka Korčule, 12 km zapadno od grada Korčule; Naseljeno u drugoj polovici XVII. st., nakon Kandijskog rata, izbjeglicama iz Makarskoga primorja i oko 1730. iz južne Hercegovine. Do početka XX. st. Račišće je imalo veći broj brodova na jedra. Usred sela je župna crkva sv. Nikole iz doba baroka.
137. RAŽANAC, naselje i lučica na obali južnog dijela Velebitskoga kanala, 24 km sjeveroistočno od Zadra; Na Šibeničkoj glavici, južno od sela, ruševine ilirske gradine. Srednjovjekovna naselja nastala su u vrijeme tursko-venecijanskih ratova (XVI. i XVII. st.). U luci su ostaci utvrde iz XVI. st. Jovići, naselje u Ravnim kotarima, 7 km jugoistočno od Ražanca. U blizini je crkvica sv. Marije Mandaline (XV. St.) gotičkih oblika, zadužbina knezova Markovića iz roda Šubića (obiteljski grb). 138. RIJEKA DUBROVAČKA (Ombla), zaljev sjeverozapadno od Dubrovnika (dug 5 km, širok 200-400 m, dubok do 26 m). Vanjski dio južne obale zaljeva dio je dubrovačke luke Gruž. Na krajnjem su unutrašnjem dijelu zaljeva jaka krška vrela. Oko zaljeva nižu se naselja. Naziv Rijeka sreće se već 1169.; stariji je naziv Umbla. Najstarija su naselja Mokošica, Rožat i Sustjepan. Dubrovčani su na izvoru blizu Komolca u davna vremena izgradili branu i mlinove; na njihovu usavršavanju radio je graditelj Paskoje Miličević, koji je tu sagradio k apelu (1480.) i uredio (1507.) rafineriju bakra. Nasuprot Komolcu je Selo Rožat. Na obali je franjevački samostan iz 1393. Na južnoj obali Rijeke dubrovačke leži Selo Sustjepan. Romanička crkva sv. Stjepana (od XI.-XII. St.) ima na jednom pobočnom oltaru triptih, rad slikara Franje Matijina iz 1534., a na drugom, sa suprotne s trane, renesansnu sliku nepoznata majstora. - Uz obale z aljeva nizali su se Ijetnikovci dubrovačke v lastele i pomoraca (Batakovina, Čajkovići, Komolac, Rožat, Mokošica i dr.). Ovo je područje bilo najdraže ljetovalište dubrovačke gospode. Smjestilo se tu 10-ak naselja, među kojima su najveći Mokošica, novo dubrovačko stambeno naselje, te Komolac i Sustjepan. Komolac, nase1je na lijevoj obali Rijeke dubrovačke. Na grob1ju je srednjovjekovna crkva sv. Duha (u novije doba pregrađena), u koju je ugrađeno nekoliko pleternih ulomaka. Na grobIju se oko crkve nalaze nadgrobne ploče iz XV. i XVI. St . - U Komolcu je i barokni 1jetnikovac dubrovačke obite1ji Bizzaro. Mokošica, naselje na lijevoj obali Rijeke Dubrovačke. Ondje su ljetnikovci Bunića, Zuzorića, Ranjine, a posebno se ističe Gučetić-Đurđevićev (XVI. St.), u kojemu je 1814. održano posljednje vijećanje dubrovačke vlastele. Blizu Mokošice je ljetnikovac Zamanjića (kraj XVI. St.) s kapelicom, a iznad Mokošice Petrovo Selo s ruševinama srednjovjekovne crkve sv . Pankracija. Gradnjom novih naselja narušen je arhitektonski sklad Mokošice. Rožat, naselje na sjevernoj obali Rijeke Dubrovačke. Prvi se put spominje 1285. Crkva sv. Marije na brežuljku poviše naselja obnovljena je nakon potresa 1667. Uz obalu je franjevački samostan s crkvom Pohođenja Blažene Djevice Marije, osnovan 1393. Današnji je samostan podignut krajem XVI. st. (na mjestu starijega iz početka XV. st.). - Kraj Rožata je ljetnikovac Rastić. 139. ROGAČ, zaselak naselja Grohote na sjevernoj obali otoka Šolte, 2 km sjeverozapadno od Grohota; U luci je kaštel iz XVII. st. s puškarnicama. Crkva sv. Terezije ima oltarnu sliku s portretom donatora iz 1749. U uvali Banje su ostaci rimske piscine i zidina. 140. ROGOZNICA, naselje i luka u istoimenoj uvali, 25 km južno od Šibenika; Naseljena već u antičko doba. Župna crkva građena je 1615., u XIX. st. pregrađena. Na vrhu naselja ostaci utvrde koju su počeli graditi Francuzi 1809. U rogozničkome se polju nalaze srednjovjekovne crkve sv. Nikole (sa stećcima) i bl. Ivana Trogirskoga, izgrađene u oblicima srednjovjekovne dalmatinske arhitekture; u zaljevu je 1993.-96. izgrađen umjetni otok za marinu. 141. ROŠKI SLAP, vodopad u donjem toku rijeke Krke, 7,7 Nm uzv odno od Skradinskoga buka; visok 25,5 m. Jedna je od največih atrakcija Nacionalnog parka Krka. Dojmljuje se monumentalnošću; sastoji se od više slapova; središnji slap je za normalnoga vodostaja širok 80-ak metara. Do njega se dolazi brodom
Nacionalnog parka Krka iz Skradina ili osobnim automobilom preko MiIjevaca ili preko Skradina. lzmeđu Roškog slapa i Skradinskog buka nalazi se Visovačko jezero, na kojem je otok Visovac sa samostanom. 142. ROVANJSKA (Ravanjska), naselje na obali Velebitskoga kanala sjeverno od Masliničkog ždrila u sjevernoj Dalmaciji. Na groblju je crkva sv. Jurja originalna oblika. Današnje je svetište prvotna crkvica na koju su pod pravim kutom sa sjeverne i zapadne strane dograđena naknadna proširenja. Prvotna predromanička crkvica ima četverokutnu osnovu s polukružnom apsidom i elipsastom kupolom. Čunjasti krov od lomljenih ploča rekonstruiran je 1983. 143. SALI, naselje i lučica u istoimenoj uvali na sjeveroistočnoj obali Dugog otoka; Ime je dobilo po nekadašnjim solanama i pod tim se imenom prvi put spominje 1105. Župna crkva Uznesenja Marijina podignuta je na mjestu ranosrednjovjekovne crkve (ostaci fragmenata s pleternom ornamentikom); ulazni dio s gotičkim svodom ostatak je crkve koju je gradio majstor Juraj Lukačević 1465. Oltarni prostor izgrađen je 1 584. (glagoljski natpis nad vratima). Monumentalni glavni oltar (XVII. st.) ima baroknu palu s naknadno umetnutom ranorenesansnom slikom Majke Božje s djetetom iz XV. st. (prvobitno dio poliptiha kojemu pripada i Mrtvi Krist desno od oltara), a pripisuje se Jurju Ćulinoviću. Crkva sv. Roka spominje se prvi put 1644. (proširena 1855.). Od stambene arhitekture zanimljive su renesansna kuća Rančić, dvije renesansne kuće (prije Gverini) s ostacima prostranog parka i barokna kuća Petricioli iz XVII. st. Uz Sali se veže tisućljetna ribarska tradicija (stari dokumenti spominju ribarske nastambe u Telašćici), a danas joj se dodaje turizam. Posebno je atraktivno Saljsko turističko ljeto, povezano s proslavom blagdana Vele Gospe (15. kolovoza). Od priredaba svakako valja spomenuti tradicionalnu veselu utrku magaraca te mimohod osvijetljenih brodica. 144. SAVAR, naselje u središnjem dijelu Dugog otoka. Prvi se put spominje u XIII. st. U uvali, na otočiću koji je nasipom spojen s kopnom, crkva sv. Pelegrina (prvi spomen 1300.). Njezin prezbiterij zapravo je predromanička crkvica, brod i sakristija nadograđeni su kasnije. Župna crkva je iz 1670. (barokna krstionica s glagoljskim natpisom iz XVII. st. prenesena je iz crkve sv. Pelegrina). 145. SEGET DONJI, naselje 2 km zapadno od Trogira; Kaštel pravokutnoga oblika, s ugaonim kulama, dao je podignuti trogirski plemić Jakov Rotundo 1564. U baroknoj župnoj crkvi iz 1758. čuva se gotičko oslikano raspelo iz XIV. st. i drveni triptih, djelo Blaža Jurjeva Trogiranina. U Gornjem Segetu, udaljenom 5 km, oko crkvice sv. Vida (XII.-XIII. st.) veći broj srednjovjekovnih ploča i stećaka. U polju između Segeta i Trogira renesansna četverokutna kula (iz 1516.) trogirske obitelji Statilić. Na brdu Sveti Ilija, 2 km od Segeta, kamenolomi u kojima se od rimskog doba do danas vadi bijeli kamen. 146. SELCA, naselje u unutrašnjosti otoka Brača; U neposrednoj blizini, na brdu Hum, tragovi prapovijesne gradine i gomile. U monumentalnoj župnoj crkvi nalazi se Kristov lik (I. Meštrović), a u perivoju spomenici L. N. Tolstoja (rad češkoga kipara Jaroslava Barde, 1913.), S. Radića (A. Augustinčić), H. D. Genschera, njemačkoga političara (Jose Gomes, 1994.), pape Ivana Pavla II. (K. Kovačić, 1995.). 147. SESTRUNJ, otok u zadarskom arhipelagu; U pretpovijesno doba otok su naseljavali Iliri (ilirske gradine iznad sela Sestrunja na brežuljku Gračinici; brojni kameni grobni humci).
148. SILBA, otok u zadarskom arhipelagu, jugoistočno od Lošinja; Brodska veza sa Zadrom, Malim Lošinjem, Pulom, Venecijom i obližnjim otocima. Otok je naseljen od rimskog doba. Konstantin Porfirogenet (X. st.) spominje ga pod imenom Selbo. Od 1091. bio je posjed zadarskog s amostana sv. Marije. U XV. st. dolazi pod vlast Venecije. Dok se u XVII. i XVIII. st. selo Silba razvija kao mjesto pomoraca i vlasnika jedrenjaka, u drugoj polovici XIX. st. stagnira. 149. SILBA, naselje i luka na istoimenom otoku; Današnje se naselje razvija od XVI. st. Barokna župna crkva Uznesenja Marijina je iz 1637. Crkva Gospe od Karmena (1752.) pripadala je franjevačkom samostanu. Grobljanska srednjovjekovna crkva sv. Marka ima drveni barokni oltar. Uz ostatke crkve sv. Ivana su ostaci kaštela iz XVI. st. Kraj zgrade pošte stoji šesterokutni toranj Toreta iz XIX. st. U župnoj zbirci su slike Carla Ridolfija Polaganje u grob i Navještenje te barokna srebrena kruna koja se upotrebljavala u pučkoj svečanosti »biranje kralja«. U XVIII. st. Silba je imala svoju mornaricu (98 većih jedrenjaka). Danas je to mirno turističko mjesto. Lijepe šljunčane i pješčane uvale i plaže, kristalno čisto more, ponuda zdrave hrane čine Silbu privlačnim boravištem. Nedaleko od mjesta je bujna šuma sa stadima divljih ovaca. Od nekoć bogatoga folklora sačuvao se silbljanski »tanac«. 150. SINJ, grad u Cetinskoj krajini, 34 km sjeveroistočno od Splita; Iz rimskoga doba potječe žrtvenik na kojemu se spominje Genio Osiniatium. Nedaleko od Sinja, u Čitluku su ostaci i nalazi rimskog Aequuma. U izvorima iz XIV. st. spominju se franjevački samostan i crkva sv. Marije, koje su poslije porušili Turci. Župnu c rkvu Gospe Sinjske počeo je graditi 1 698. I. F. Macanović. Više puta rušena, crkva se obnavlja krajem XVIII. st., kada joj se pridodaje franjevački samostan. U sakristiji se čuva gotički kalež iz 1402., a u crkvi slika čudotvorne Gospe Sinjske (mletački rad iz XVII. st.). Pri franjevačkome samostanu postoji bogata prirodoslovna, etnografska i arheološka zbirka (monumentalna plastika iz Aequuma). Tvrđavu Kamičak povrh grada zidao je Ignacije Macanović početkom XVIII. st. Na javnim su gradskim prostorima Meštrovićeva bista Dinka Šimunovića te Spomenik alkaru (1965.). Brončana glavna vrata na crkvi Gospe Sinjske (1987.) rad je Stipe Sikirice. Muzej Cetinske krajine ima alkarsku, etnografsku i arheološku zbirku. Sinj i Cetinska krajina zanimljivo su turističko područje, a najveća je atrakcija, po kojoj je grad poznat u zemlji i svijetu, svakako tradicionalna Sinjska alka. Održava se svake godine u nedjelju najbližu blagdanu Velike Gospe (15. kolovoza) u spomen pobjede nad turskom vojskom 1715. Alkari, odjeveni u tradicionalnu nošnju, jašući na konju u punom galopu, kopljem gađaju alku (kolut) obješenu na žicu. Alkar koji osvoji najviše pogodaka (punata) postaje slavodobitnikom. Sinjskoj alci svake godine prisustvuju mnogobrojni turisti iz zemlje i inozemstva. Alkarsku tradiciju prati i stogodišnja tradicija konjičkih utrka i uzgoja konja. Na sinjskom hipodromu omogućuje se rekreacijsko jahanje te organizira se škola jahanja. Brnaze, naselje 3 km južno od Sinja. Na položaju Mijoljača pronađeni su ostaci starohrvatske crkve s a šest apsida posvečene sv. Mihovilu, iz IX. ili X. st. Pronađeno je više ulomaka crkvenoga kamenog namještaja iz starohrvatskog doba, dio starokršćanske oltarne pregrade te nekoliko antičkih spomenika. Čitluk, naselje 5 km sjeverno od Sinja. U rimsko doba Colonia Claudia Aequum (grad je osnovao car Klaudije). Grad četvrtasta oblika bio je opasan zidinama. lstražen je dio foruma s kapitolijem te gradska vrata uz koja su bile dvije šesterokutne kule. Iz Čitluka potječu mnoge skulpture: ukrasi lukova gradskih vrata s reljefima Rome, Viktorije i pokorenog barbara, kipovi Rome i Fortune, Dijane-Hekate te velika Heraklova glava (čuva se u franjevačkoj zbirci u Sinju). Hrvace, nase1je 4 km sjeverno od Sinja. Na starome seoskom grobIju pronađeni su ulomci crkvenoga kamenog namještaja ukrašeni pleterom i starohrvatski grobovi. Na glavici Krinj , okruženoj zidinama, nalaze se ostaci starohrvatske crkve oko koje ima stećaka. Starohrvatsko groblje nalazi se i kraj Bošnjakovih kuća.
Otok, nase1je 12 km istočno od Sinja. Na položaju Mirine otkriveni su ostaci starokršćanske bazilike s apsidom. Osobito su zanimIjivi krstionica s križno oblikovanom kamenicom, te vanjski i unutarnji narteks s grobovima. Polukružni zid apside prati zidana klupa z a kler s biskupskim sjedalom (katedra) u središtu. 151. SKRADIN, U pretpovijesno doba tu je bilo ilirsko naselje Scardona, kasnije rimski municipij (ostaci vodovoda i zgrade, epigrafski spomenici). Najkasnije od VI. st. Skradin je sjedište biskupije koja je ukinuta 1830. Oko 615. Avari i Slaveni razorili su grad. U doba narodnih vladara tu je podignuta predromanička crkva (kameni fragmenti s motivima pleterne dekoracije). Potkraj XIII. st. Skradin je pripao bribirskim knezovima Šubićima, a od 1355. držala ga je Venecija. God. 1522. osvojili su ga Turci, koji su izgradili nove bedeme, a 1684.-1797. ponovno ga je držala Venecija. U crkvi su dvije slike Antonija Zuccara (k raj XIX. st.) i bogata zbirka srebrnih zavjetnih darova. U župnoj kući je zbirka (slike, XV.-XIX. st.). Na groblju je crkva iz XVI. st. (obnovljena 1783.) s reljefom na pročelju. U neogotičkoj pravoslavnoj crkvi je ikonostas iz XVIII. st. i zbirka ikona. Bribir, naselje 16 km sjeverozapadno od Skradina. Važno je arheološko nalazište iz prapovijesnoga, antičkoga i srednjovjekovnog doba. Najvažniji arheološki spomenici nalaze se na Glavici iznad sela, koja je bila nase1jena najkasnije početkom I. tisućljeća prije Krista. Do dolaska Rimljana utvrđena liburnska gradina, u I. st. prije Krista rimskim osvajanjem dobiva gradske zidine i stječe municipalni status, pa se naziva municipium Varvariae. Nakon avaro-slavenskih provala Glavicu nase1juju Hrvati, koji su ime Varvaria preinačili u Bribir. Prvi svjedoči o tome Konstantin Porfirogenet (X. st.), koji u popisu hrvatskih županija navodi i županiju Brebera. Bribir je sijelo moćnih feudalaca Šubića, a najveći procvat doživljava u XIII. i početkom XIV. st. Početkom XVI. st. grad su porušili i zaposjeli Turci. Nakon njihova odlaska pridošlo stanovništvo naseljava prostor današnjega sela. Ondje su otkriveni i konzervirani ostaci brojnih građevina. Ističu se impozantne rimske gradske zidine građene od velikih kamenih blokova, zgrade za stanovanje opremIjene cisternama za vodu, te sustav javnih cisterni za opskrbu grada vodom; nalaz rimskog mauzoleja sa sarkofazima svjedoči o visokoj razini umjetničkoga stvaralaštva. Iz ranohrvatskoga je razdoblja šesterolisna crkva iznad koje su indoktrinirani Srbi, unatoč zauzimanju stručnjaka, napravili groblje. Najveća građevina bila je franjevačka bazilika s tri broda i ulomcima crkvenoga namještaja romaničko-gotičkih oblika. U Bribiru je nađeno mnoštvo natpisa, dijelova crkvenoga kamenog namještaja, posuda, oružja, nakita, novca i dr. Piramatovci, naselje 14 km sjeverozapadno od Skradina. Rimski grobovi nađeni su kraj župnoga stana, škole i crkve sv. Roka, gdje ima tragova rimske stambene arhitekture (dijelovi terma). Na položaju Bilo nalazi se veliko starohrvatsko groblje, a grobova iz istoga doba ima i na brežuljku Smrekovača. Ždrapanj, selo 13 km sjeverozapadno od Skradina. Zapadno od crkve sv. Bartula otkriveni su ostaci starokršćanske bazilike, a na prostoru između crkve i bazilike veće srednjovjekovno groblje s mnoštvom kamenih spomenika (dijelovi starokršćanskoga i starohrvatskoga crkvenog namještaja). Više spomenika bilo je uzidano u crkvu sv. Bartula, a neki se još tamo nalaze. Osobito su važni dijelovi grede te dio zabata oltarne pregrade s natpisom koji spominje hrvatskoga kneza Branimira i župana Prištinu. 152. SKRADINSKI BUK, vodopad na rijeci Krki, 3 km uzvodno od Skradina; visok 45,7 m, sa 17 sadrenih stepenica što se protežu u duljinu od 800 m. Slapovi su široki 200-400 m. Dio je Nacionalnoga parka Krka. 153. SLANO, naselje i lučica u istoimenom zaljevu, 37,5 km sjeverozapadno od Dubrovnika; Područje Slanoga bilo je naseljeno već u pretpovijesno doba (ostaci kasteljera i gomile na obližnjim brdima) i u antici (rimski kastrum na brdu Gradina; starokršćanski sarkofazi, danas pred franjevačkom crkvom). Dubrovčani su stekli Slano 1399.; ondje je bilo sjedište kneza (knežev dvor, pregrađen potkraj XIX. st.). U blizini je ljetnikovac obitelji Ohmučevića. Sadašnja franjevačka crkva sagrađena je u XVI. st.; na glavnom
oltaru poliptih Lovre Dobrićevića. Župna crkva sv. Vlaha iz 1407. pregrađena je u vrijeme baroka. U Banjoj su crkve Navještenja i sv. Petra iz XIII. st. Banići, nase1je i luka 6 km sjeverozapadno od Slanoga. Župna crkva sv. Marije MandaIjene građena je 1600. Na njezinu južnom zidu ugrađen je nadgrobni natpis Ohmučevića, pisan bosančicom. Čepikuće, naselje u zaleđu Dubrovačkog primorja, 7 km sjeveroistočno od Slanoga. U selu su sačuvane obrambene građevine, Pasarićeva kula s cisternom, sklop kuća Andrijaševića s kulom izvidnicom. U crkvi sv. Martina ima ostataka starokršćanske arhitekture. Kraj crkve sv. Roka je u stijeni isklesan natpis bosančicom, koji spominje kugu 1616. Na tri mjesta s u grupe stećaka. OšIje, naselje 16 km sjeveroistočno od Slanoga. Spominje ga prvi put Konstantin Porfirogenet u X. St. (Josle). Na lokalitetu Bijela Lokva nalaze se ruševine važne ranohrvatske crkve osmerostrane osnove s razvijenim predvorjern tipa westwerka; jedinstvena oblika i odlične gradnje. 154. SLATINE, zaselak i lučica na sjevernoj obali otoka Čiova, 7 km jugoistočno od Trogira. U župnoj crkvi Uznesenja Marijina iz 1650. je oslikano gotičko raspelo i bizantska ikona, a u uvali Supetar tragovi predromaničke crkve sv. Petra. 155. SMOKVICA, naselje u unutrašnjosti središnjeg dijela otoka Korčule, 10 km istočno od Blata; Naseljena u prapovijesno doba - gomile. U župnoj crkvi Gospe Kandelore je loža koja je ostala od starije crkve iz XVII. st.; u njoj je djelovao seoski glavar, a sudac vodio parnice. U Smokvici su se sačuvali zanimljivi stari običaji. Vrlo je slikovita simbolična mačevalačka borba kumpanija (v. Blato), a tradicijsku važnost imaju starinski plesovi mladića i djevojaka. U vrijeme poklada održava se običaj »trganja naranči«, kad se pjesmom i plesom iskazuje počast mjesnim ljepoticama i seoskom glavaru. Od vjerskih blagdana slavi se Gospa Kandelora (Svijećnica) (2. veljače), kad se obvezno izvodi kumpanija, i tradicionalne svečanosti o blagdanu Velike Gospe (15. kolovoza). Smokvica je poznata po svojim bijelim suhim vinima - pošip i rukatac. To su autohtone sorte i među prvim zaštićenim vinima u Hrvatskoj. 156. SOLIN, grad u blizini ušća rijeke Jadro, 5 km sjeveroistočno od Splita; Salona je jedna od najvažnijih antičkih i ranokršćanskih lokaliteta na svijetu. Poznata je po tome što su ostaci iz jednoga i drugoga doba zapravo sačuvani in situ - mogu se vidjeti kao rijetko gdje u svijetu i do danas omogućuju sve vrste istraživanja, a prikupljeni podaci i objavljeni materijali prisutni su u svjetskoj kulturnoj javnosti. Zbog kompleksnosti lokaliteta svakako se preporuča stručno vodstvo. U novije vrijeme u Solinu su učinjeni vrlo kvalitetni hortikulturni i urbanistički zahvati pa cijeli grad izgleda poput perivoja, a šetnica uz rijeku Jadro, unutar prirodnoga i spomeničnoga ambijenta izuzetne vrijednosti, privlači mnoge šetače i izletnike. Posebno se slavi Mala Gospa (8. rujna), ujedno i Dan grada Solina, kada se okuplja mnoštvo vjernika, jer je Solin jedno od duhovnih središta splitsko-dalmatinske županije. Solin se razvio na području antičke Salone koja se prvi put spominje 11 9.prije Krista, kao središte ilirskog plemena Delmata. God. 78.prije Krista, Salonu su zauzeli Rimljani; za vladanja cara Augusta postaje političkim središtem Dalmacije. Najveći prosperitet doživljava za cara Dioklecijana, koji je u neposrednoj blizini grada podignuo svoju palaču. Oko polovice V. st. Salonu napadaju Huni i Goti, a 461. salonitanski patricij Marcelin proglašuje se vladarem Dalmacije. Poslije pada Zapadnorimskog Carstva Salona postaje sjedištem namjesnika istočnogotskoga kralja Teodorika, a u VI. st. ulazi u sastav Istočnorimskog Carstva. Oko 614. zauzeli su je Slaveni i Avari i razorili do temelja. U ranomu srednjem vijeku Solin je u sastavu Hrvatske. Između Svetoga Kaje i središnjeg dijela Solina prostiru se ruševine antičke Salone. U južnome dijelu stare jezgre nalazi se forum kraj kojega je rimski teatar iz I. st. Sjeveroistočno od teatra bila je velika trobrodna starokršćanska crkva s osmerokutnim baptisterijem. Produžujući dalje stiže se do ostataka rimskog amfiteatra iz kraja II. st. (mogao je primiti 18 000 gledatelja), neposredno uz gradske zidine. Sačuvani su
radijalno položeni zidovi supstrukcije. Zaobilazeći amfiteatar put vodi prema istoku; lijevo je starokršćansko groblje Kapljuč, s ostacima cemeterijalne bazilike iz IV. st. posvećene petorici solinskih mučenika. Prema sjeveru je kompleks gradskih bazilika, središte st arokršćanskog Solina (IV.-VI. st.). Taj kompleks obuhvaća ostatke trobrodne katedrale (basilica urbana) s osmerokutnim baptisterijem, biskupskim dvorom i gospodarskim zgradama te ostatke bazilike biskupa Honorija s tlocrtom u obliku grčkoga križa; obje crkve povezivao je zajednički narteks. Južno od kompleksa gradskih bazilika su ostaci nekadašnjih istočnih gradskih vrata (Porta Caesarea), a istočno ruševine gradskih terma. Nedaleko odavde su ostaci antičkog vodovoda (vjerojatno iz I. st.) koji je opskrbljivao Salonu i Dioklecijanovu palaču vodom s izvora Jadra. Na lokalitetu Dujmovača, južno od Solina, vide se lukovi vodovoda (restauriran 1879.) koji je i danas u uporabi. Od gradskih bazilika prema sjeveru put vodi kroz aleju čempresa do Tuskuluma (s memorijalnom sobom arheologa Frane Bulića) i dalje do starokršćanskoga groblja Manastirine, nastalog oko groba sv. Dujma. Potkraj IV. st. izgrađena je ondje velika trobrodna bazilika, sačuvana u ruševinama; u njezinoj blizini nađeni su lijepi sarkofazi Hipolita, Fedre i Dobrog pastira (danas u Arheološkome muzeju u Splitu). Sjeverozapadno od Manastirina je treće solinsko starokršćansko groblje Marusinac, nastalo oko groba sv. Anastazija (Staša). U V. st. izgrađena je ondje trobrodna bazilika. Uz nju je bazilika otvorenoga tipa (basilica discoperta), rijedak primjer u tipologiji starokršćanskih crkava. Prema rijeci Jadro je Gradina, srednjovjekovna utvrda koja je služila i u doba ratova s Turcima. U utvrdi su otkopani temelji starokršćanske cr kvice neobična tlocrta iz VI. st.; adaptirana u doba predromanike (porušena). Južno od Gradine u slikovitu porječju Jadra je Gospin otok, koji tvore rukavci Jadra. Ispod današnje župne crkve otkriveni su temelji dviju c rkava - srednjovjekovne trobrodne bazilike koju spominje Toma Arhiđakon i manje jednobrodne kasnobarokne crkve. Tu su nađeni i ostaci sarkofaga kraljice Jelene (976.) s natpisom koji ide u red najznačajnijih dokumenata iz razdoblja starije hrvatske povijesti. Sjeveroistočno od Gospina otoka, nedaleko od izvora Jadra, vide se ostaci krunidbene crkve kralja Zvonimira, tzv. Šuplje crkve, podignute na temeljima starokršćanske crkve. Nešto sjevernije, u podnožju Klisa, nalazi se ranokršćanski i srednjovjekovni lokalitet Rižinice. Tu su otkopani ostaci starohrvatske crkvice sa s amostanom i groblja; otuda potječe i ulomak luka na kojem se spominje hrvatski knez Trpimir (PRO DUCE TREPIM/ERO) iz IX. st. Mravince, nase1je na padinama Mosora, 2 km istočno od Solina. Na lokalitetu Glavičine otkopano je (1938.) jedno od najvažnijih starohrvatskih groblja sa 1 15 grobova (na redove) iz razdoblja IX.-X. st. U grobovima građenima od kamenih ploča nađeni su brojni prilozi -naušnice, prstenje, pločice s pojasa i dr. Vranjic, grad i luka u istočnom dijelu Kaštelanskog zaljeva, sjeveroistočno od Splita. Prvi se put Vranjic spominje 950. kao Durana u ispravi kralja Krešimira I. U ranome srednjem vijeku posjed hrvatskih knezova i kraljeva, potom posjed splitskoga nadbiskupa. Župna crkva sv . Martina (obnavljana u XVIII. i XIX. st.) oslikana 1928. freskama J. Kljakovića (uz pomoć Vjekoslava Paraća i Krste Hegedušića) s biblijskim i ribarskim temama u lokalnom ozračju. 157. SOLINE, uzak i plitak morski prolaz (potopljena dolina) na ulazu u Veliko i Malo jezero na otoku Mljetu; plovan je samo za čamce. Na samom prolazu nalazi se zaselak Soline, dio naselja Goveđari. Zaselak je dobio ime po solanama koje su uredili mljetski benediktinci. 158. SOLINE, naselje u zaljevu Solišćica na sjeverozapadnom dijelu Dugog otoka, 2 km zapadno od Božave; Spominju se od XII. st. kao jedno od najstarijih naselja na otoku; ime su dobile po solanama koje su od davnine postojale u zaljevu Solišćica. Crkva sv. Jakova spominje se od XV. st.; obnovljena u XIX. st. 159. SPLIT, grad i luka u srednjoj Dalmaciji; U Splitu djeluje velik broj kulturno - prosvjetnih ustanova i škola: Sveučilište (osnovano 1974.), kazalište,
muzeji i galerije, instituti, a u novije vrijeme i specijalizirana institucija UN-a za zaštitu čovjekove okoline (Centar za koordinaciju plana prioritetnih akcija na Sredozemlju). Svake godine održavaju se kulturne manifestacije Splitsko ljeto (opere, drame i koncerti na otvorenim pozornicama), te glazbene manifestacije (Melodije hrvatskoga Jadrana, Festival zabavne glazbe Split). Split je ne samo glavno urbano, kulturno i prometno središte Dalmacije iz kojega vode putovi kopnom i morem u brojna ljetovališta Dalmacije nego je i sam česti cilj turista i izletnika. Grad s 1700 godina postojanja uz mnoštvo arheoloških, povijesnih i kulturnih spomenika, među kojima posebno mjesto svakako zauzima čuvena Dioklecijanova palača, dio svjetske baštine UNESCO-a, posjeduje atraktivnosti, toplinu bogatstva suvremenoga mediteranskoga grada. O dugoj turističkoj tradiciji Splita govori 1894. objavljen prvi iscrpni vodič grada i njegove okolice. Zbog povijesnosti grada danas najprije valja uputiti na splitske muzeje: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika - kapitalni projekt hrvatske kulture utemeljen 1893. u Kninu; Arheološki muzej iz 1820., jedan od najstarijih muzeja u Hrvatskoj; Riznicu splitske katedrale, u kojoj je vrijedna zbirka crkvenih umjetnina; Etnografski muzej, utemeljen 1910.; Povijesno-pomorski muzej; Prirodoslovni muzej. Vrijedno je pogledati Galeriju umjetnina, utemeljenu 1931., Zbirku franjevačkog samostana u Poljudu, Galeriju Meštrović i dr. Split je sportski velegrad (1979. održane Mediteranske igre) u kojemu djeluju mnogi poznati i popularni sportski klubovi i natjecatelji, a mnogobrojni su i tereni kojima se mogu koristiti rekreativci. Bogat je i kulturni i zabavni život, osobito ljeti, kada se Split sa svojim trgovima, dvorištima i drugim prostorima pretvara u veliku pozornicu pod vedrim nebom. Usred sezone održava se tradicionalni festival Splitsko ljeto, kada se izvode drame, opere i koncerti (od polovice srpnja do polovice kolovoza). Splitske subotnje večeri posvećene su ozbiljnoj glazbi. Održavaju se i festivali zabavne glazbe, Art - ljeto, folklorne priredbe, pučka fešta Dani Radunice i drugo. Tijekom godine upriličuju se Marulićevi dani (u travnju), Knjiga Mediterana (u listopadu), a među tradicionalnim manifestacijama su Blagdan sv. Križa, Sajam cvijeća, Bal Splićana, sajam vina i dr. Dan grada slavi se 7. svibnja, na Blagdan Sv. Duje, zaštitnika grada. U Splitu djeluje nekoliko kazališta, među kojima svakako valja spomenuti Hrvatsko narodno kazalište, podignuto 1893., koje organizira kazališne festivale Splitsko ljeto i Marulićeve dane. Djeluje i Kazalište mladih, te Splitsko kazalište lutaka. Vjerojatno grčko naselje Aspalathos. Ondje je car Dioklecijan oko 300. podignuo svoju raskošnu palaču u kojoj je proveo posljednje godine života i bio pokopan. Poslije njegove smrti (313.) palača je služila kao boravište prognanih rimskih careva i članova njihovih obitelji (Julije Nepot). Kad su oko 614. Salonu osvojili Avari i Slaveni, njezini su stanovnici potražili utočište unutar zidova Dioklecijanove palače. Novo naselje brzo se razvija; već u VII. st. obnovljena je nekadašnja solinska biskupija. Vlast bizantskog cara Split je priznavao 812.-1069., kada ga je kralj Petar Krešimir IV. pripojio Hrvatskoj. Od 1105. priznaje suverenitet ugarsko-hrvatskih kraljeva, sačuvavši autonomiju na temelju svojih starih municipalnih prava. Od 1 207. građani biraju za svoje priore i komese hrvatske, humske i bosanske feudalce (knez Domald, Petar Humski, Grgur Bribirski, Pavao i Mladen Šubić, Hrvoje Vukčić Hrvatinić). God. 1420. Split se stavlja pod zaštitu Venecije, koja nastoji učvrstiti svoju vlast u Dalmaciji i gradovima ograničiti prava. U XVI. st. Split ugrožavaju Turci, osobito poslije zauzeća Klisa (1537.). Po završetku Kandijskoga i Morejskog rata (druga polovica XVII. st.), grad se postupno oporavlja. Nakon pada Venecije 1797. zajedno s ostalom Dalmacijom dolazi pod vlast Austrije, koja ga je Požunskim mirom 1805. ustupila Francuskoj. U razdoblju 1813.-1918. ponovno je pod Austrijom. To je uglavnom razdoblje gospodarske stagnacije, ali i buđenja nacionalne svijesti. Na izborima 1882. Split dobiva hrvatsku upravu. U drugoj polovici XIX. st. počinje se gospodarski oporavljati i početkom XX. st. postaje najznačajnijom lukom. Split je od davnine značajno kulturno središte. Već u VIII. st. ondje je postojala pisarska škola. U XIII. st. Toma Arhiđakon piše djelo Historia Salonitana, važan izvor za srednjovjekovnu povijest Hrvata. Potkraj XV. st. Split postaje jakim humanističkim žarištem, u njemu djeluju književnik i polihistor Marko Marulić, autor prvog epa na hrvatskom jeziku (Judita) i više humanističkih pisaca, književnika i povjesničara. Split do danas daje svojevrstan pečat hrvatskom stvaralaštvu i kulturi.
U ranomu srednjem vijeku Split se izgrađuje unutar Dioklecijanove palače. Gospodarski napredak u XIII. i XIV. st. uvjetuje intenzivniju izgradnju; grad se širi izvan zidova Dioklecijanove palače, a uz njezin zapadni zid razvija se novo središte oko kojeg se u XIV. st. podižu zidovi, a u XVII. st. nov obrambeni sustav s istaknutim bastionima graditelja A. Maglija. Na zapadnoj i istočnoj strani grada razvijaju se težačka naselja Veli Varoš i Lučac, koja se kasnije povezuju sa starim dijelom grada u jednu cjelinu. Između dva svjetska rata grad se širi po južnim padinama Marjana i prema istoku u predjelu Bačvice, gdje se izgrađuje moderni dio grada. U tijeku II. svjetskoga rata grad je teško bombardiran, osobito u obalnom dijelu jugoistočno od Dioklecijanove palače (danas je na tom mjestu park). Od 50-ih godina Split karakterizira nagli prostorni rast (novo gradsko područje, tzv. Split III i dr.). 1. Stari dio grada (Grad). Najstarija jezgra Splita nalazi se unutar zidina Dioklecijanove palače. Po svojim dimenzijama i sačuvanosti palača je najznačajniji spomenik rimske arhitekture na istočnoj obali Jadrana. Sagrađena je oko 300., a ima tlocrt nepravilna četverokuta. Po obliku i unutrašnjem rasporedu građevina je kombinacija carske vile, helenističkoga grada i utvrđenoga vojnog logora. S obale pruža se pogled na južno pročelje palače (dužina 1 81 m) s kasnijim nadogradnjama. U sredini južnog pročelja su Mjedena vrata (Porta Aenea), jednostavno nadsvođeni prolaz kojim se od mora ulazilo u unutrašnjost palače. Lijevo od njih je ulaz u podrume Dioklecijanove palače, s nizom hodnika i dvorana ispod južnog dijela palače koji su uređeni za posjet. Uz istočni zid palače dolazi se do Srebrnih vrata (Porta Argentea), nasuprot kojih je crkva sv. Dominika, koja se spominje od XIII. st. Današnji oblik dobila je 1682., a proširena je 1 932.-34.; barokni oltari, slike Čudo u Surianu (Jacopo Palma ml.) i Prikazanje u hramu (Palmina škola), drveno gotičko raspelo. Kroz Srebrna vrata dolazi se na Poljanu kralja Tomislava. Uz renesansnu crkvicu sv. Roka (1516.) dolazi se na Peristil, središnji slobodni prostor palače. Njegove uzdužne strane omeđuje niz stupova, povezanih lukovima; lukovi zapadne strane zatvoreni su gotičkim i renesansnim kućama. Južnu stranu Peristila zatvara monumentalni protiron s četiri stupa k oja nose zabat. Između stupova protirona ugrađene su dvije kapele: Gospa od Pojasa (1544.) i Gospa od Začeća (1650.). Na istočnoj strani Peristila je mauzolej cara Dioklecijana, danas katedrala sv. Dujma (posvećena sv. Mariji). Mauzolej je gotovo sasvim sačuvao prvobitni izgled. Izvana je osmerokutan, okružen nizom od 24 stupa (peripter) koji su nosili krov; u unutrašnjosti ima kružni oblik s dva niza korintskih stupova i frizom (medaljoni s likovima cara Dioklecijana i njegove žene Priske). Mauzolej je natkriven kupolom koja je nekad bila prekrivena mozaikom. U red najstarijih spomenika u katedrali idu monumentalne drvene vratnice (reljefi s prizorima iz Kristova života), rad Andrije Buvine (121 4.) i kamena propovjedaonica iz XIII. st. Desni oltar s kasnogotičkim baldahinom djelo je Bonina iz Milana (1427.). Na svodu iznad oltara su zidne slike, djelo Dujma Vuškovića (XV. st.). Lijevo je oltar sv. Staša, djelo Jurja Dalmatinca (1448.) (na predeli izvanredan središnji prizor Bičevanje Krista). U kapeli u sjevernom zidu je barokni oltar sv. Dujma, rad venecijanskoga kipara G. M. Morlaitera (1767.); na svodu kapele slike M. Capogrossa. Glavni oltar je iz XVII. st.; na svodu su slike M. Pončuna; iznad oltara gotičko drveno raspelo iz XIV. st. U koru, nadograđenom u XVII. st., su romaničke klupe iz XIII. st. (najstarije u Dalmaciji), slika Majka Božja sa svecima i donatorima, djelo J. Palme ml., i barokne slike M. Pončuna. Ispod katedrale je kripta. Na katedralu se naslanja zgrada sa sakristijom i riznicom. U riznici je zbirka zlatarskih predmeta i crkvenog ruha iz doba romanike, gotike i baroka; ističu se ciborij iz 1522., evanđelistar iz VIII. st. (najstariji manuskript u zemlji), Supetarski kartular iz XI. st. i Historia Salonitana Tome Arhiđakona iz XIII. st. U podnožje zv onika prema glavnom ulazu uzidana su tri romanička reljefa iz XIII. st.; u peripteru više kamenih sarkofaga iz IX.-XV. st. Romanički zvonik građen je XII.-XVI. st., porušen potkraj XIX. st. i obnovljen 1908. Na podnožju zvonika dva romanička lava, a desno na z idu egipatska sfinga od crnoga granita (¨ XV. st.). Nasuprot mauzoleju je mali hram, posvećen vjerojatno Jupiteru, u ranomu srednjem vijeku pretvoren u krstionicu. Sačuvao se samo zatvoreni dio hrama (cella) s bogato dekoriranim portalom; unutrašnjost je natkrivena bačvastim kasetiranim svodom. Kamenica za krštenje uokvirena je kamenim pločama u XIX. st., ukrašenim motivima pleterne dekoracije (na središnjoj ploči lik hrvatskog vladara na prijestolju). U krstionici je sarkofag Ivana Ravenjanina (po tradiciji prvoga splitskog nadbiskupa) iz VII. st. i kip sv. Ivana Krstitelja (Ivan Meštrović). Ispred krstionice je renesansni sarkofag (1533.). U temelju zgrade pred krstionicom je kameni luk s motivom astragala (VII.
st.), najstariji poznati spomenik srednjovjekovnoga Splita. Od Peristila prema sjeveru Dioklecijanova ulica vodi do Zlatnih vrata (Porta Aurea); lijevo je palača Agubio s gotičkim portalom i dvorištem. Desno, u Papalićevoj ulici, palača Papalić (XV. st.), najznačajniji spomenik gotičke arhitekture u Splitu (bogato dekoriran portal, velika kvadrifora na južnom pročelju, originalni gotički strop u glavnoj dvorani); arhitektonski detalji nose obilježja radionice Jurja Dalmatinca. U palači je Muzej grada Splita. Neposredno pred Zlatnim vratima, s lijeve strane, stoji romanička kuća; njezina sjeverna gotička fasada pripisuje se Jurju Dalmatincu. Iz pobočne uličice dolazi se stubama do crkvice sv. Martina, smještene u dijelu hodnika iznad Zlatnih vrata; u crkvici je sačuvana kamena oltarna pregrada ukrašena motivom pletera i natpisom (XI. st.). Kroz Zlatna vrata izlazi se na slobodan prostor; na povišenom mjestu kip Grgura Ninskog, postavljen 1957. (Ivan Meštrović, 1929.). U malom parku sjeverozapadno od vrata ostaci crkve sv. Eufemije (spominje se od 1069.; stradala u požaru 1877.), uz koju se nalazio samostan benediktinki. Sačuvani su temelji trobrodne crkve (XI. st.), kapela sv. Arnira, koju je 1445. gradio Juraj Dalmatinac, i zvonik. Od Peristila prema zapadu vodi Krešimirova ulica do Željeznih vrata (Porta Ferrea); desno je palača Cindro (XVII. st.), najljepša barokna palača Splita. U hodniku zida iznad Željeznih vrata je crkvica Gospe od Zvonika (barokni oltar, bizantska ikona rađena oko XI. st., zidne slike slikara Meneghella iz 1412.). Zvonik crkvice (oko 1100.) najstariji je romanički zvonik u Dalmaciji. Kroz Željezna vrata izlazi se na Narodni trg (Piaca), središte srednjovjekovne komune i najživlji trg današnjeg Splita. Iznad Željeznih vrata prema trgu, toranj sa satom (XVI. st.). Od gotičkih kuća koje su nekada zatvarale sjevernu stranu trga sačuvala se samo Vijećnica (1443.) s ložom u prizemlju; gornji kat, pregrađen 1820., obnovljen je u neogotičkom stilu potkraj XIX. st. U zgradi je Etnografski muzej (narodne nošnje iz Dalmacije). Desno od Vijećnice, povezana mostićem, renesansna palača Karepić iz XVI. st., a u sjeveroistočnom uglu trga gotička palača Cambi iz XV. st. Na kući u jugoistočnom uglu trga uzidan je reljef sv. Antuna opata (1394.). Prema sjeveru vodi Domaldova ulica; u njoj je renesansni portal iz 1583., kroz koji se ulazilo u nekadašnju crkvu i samostan sv. Marije de Taurello; sačuvani su dijelovi renesansnoga klaustra. Od Domaldove ulice odvaja se lijevo Trogirska ulica u kojoj je gotička crkvica Sv. Duha s romaničkim reljefom Krist na prijestolju iznad dvorišnog portala i grobom kipara Andrije Alešija. Od zapadne strane Narodnog trga vodi prema jugu Šubićeva ulica; desno je kasnogotička mala palača Papalić (XV. st.), na kojoj je radio Juraj Dalmatinac, a nešto dalje barokna palača Tartaglia. Šubićeva ulica izbija na Trg braće Radića; usred trga spomenik Marku Maruliću (Ivan Meštrović). Sjevernu stranu trga zatvara ranobarokna palača Milesi, a na južnoj strani trga je tzv. Hrvojeva kula, ost atak venecijanskoga kaštela iz XV. st. Prolaz uz kulu vodi do obale. 2. Zapadni dio grada (Veli Varoš, Marjan, Meje). Na zapadnom kraju obale je mali trg na kojemu su samostan i crkva sv. Frane. Samostan je osnovan u XIII. st. U crkvi, pregrađenoj u XIX. st., slikano gotičko raspelo, gotički drveni kip sv. Lucije (XV. st.), grobovi povjesničara Tome Arhiđakona (oko 1200.-1268.), pisaca Marka Marulića (1450.-1524.) i Jerolima Kavanjina (1641.-1714.) te skladatelja Ivana Lukačića (1584.-1648.) u koru, više baroknih slika i kipova. Uz crkvu je gotički klaustar. Sjeverno od crkve, na padini Marjana, smjestio se Veli Varoš s gustim spletom ulica i slikovitim ambijentima. Od Križeve ulice lijevo kroz Stagniju je zanimljiva crkva s v. Nikole (Mikule) iz XII. st., a desno od raskrižja župna crkva sv. Križa (XVII. st., proširena u XIX. st.) s baroknim zvonikom; u crkvi gotičko slikano raspelo, gotički kip Majka Božja s djetetom i više baroknih slika. Uz padine Marjana Senjska ulica vodi pod Marjanske skale, a otuda lijevo blagim usponom (izvanredan pogled na splitsku luku) do crkvice sv. Nikole iz XIII. st. Desno od nje vode stube do Prirodoslovnog muzeja, uz koji je zoološki vrt. Odatle vodi put na vrh Marjana. Spuštajući se od vidikovca na Marjanu cestom prema zapadu (oko 1 km), dolazi se do proširenoga raskrižja cesta (Sedlo); nešto niže desno je crk vica Gospe od Betlehema iz XV. st. na vrhu slikovite skalinade. Otuda, iza sljedećeg zavoja ceste, odvojkom prema zapadu, dolazi se do crkv ice sv. Jerolima (Jere) iz XV. st. (reljef A. Alešija); uz crkvicu nekadašnja spilja. Od crkve sv. Frane obalom dolazi se do hotela Marjan (projekt L. Perković) te dalje do ACI marine Split. Lijevo se odvaja put za slikoviti poluotočić Sustipan. Tu se nekad nalazio benediktinski samostan (osnovan oko 1000., napušten u XIV. st.) i crkva sv. Stjepana (sačuvani ostaci). Početkom XIX. st. uređeno je groblje i podignuta klasicistička glorijeta. Današnja crkvica sv. Stjepana sagrađena je 1 814. (gotički poliptih iz XV. st. s Rođenjem Kristovim na
predeli). U crkvu i zid oko groblja uzidani su fragmenti koji potječu iz ranoromaničke i romaničke crkve. Prema zapadu cesta vodi kroz predio Meje. Desno uz Gunjačinu ulicu koja vodi do tunela Marjan smješten je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika - kapitalna ustanova hrvatske kulture. Među brojnim vilama ističe se Galerija Meštrović. Nešto dalje prema zapadu, s donje strane ceste, Meštrovićev kaštelet, nekad kaštel obitelji Capogrosso-Kavanjin (XVII. st.). Unutar kompleksa, okruženog visokim zidom, kapela s ciklusom Meštrovićevih drvenih reljefa. Cesta vodi do rta Marjana; tu je Institut za oceanografiju i ribarstvo s akvarijem. Do zgrade Instituta ostaci ranosrednjovjekovne crkvice sv. Jur e, podignute vjerojatno na ruševinama antičkog hrama. 3. Sjeverni dio grada (Dobri, Poljud). Od zapadnoga kraja Obale hrvatskoga narodnoga preporoda prema sjeveru vodi Marmontova ulica do Bulatove poljane; desno termalno kupalište Splitske toplice, lijevo zid bastiona iz XVII. st. Na poljani je spomenik Luki Botiću (Ivan Meštrović). Zapadnu stranu trga zatvara zgrada Hrvatskoga narodnoga kazališta (1893.), a sjevernu crkva Gospe od Zdravlja (1937., arhitekt L. Horvat; freska I. Dulčić); zvonik iz XVII. st. pripadao je starijoj crkvi. Iza kazališta vodi prema sjeveru Zrinsko - Frankopanska ulica, a desno se odvaja Lovretska ulica, u kojoj je Galerija umjetnina, a podalje lijevo Arheološki muzej. Kroz blok novih stambenih zgrada nedaleko od Parka mladeži je zanimljiva predromanička crkvica sv. Trojice, s tlocrtom u obliku šesterolista. Nasuprot je velebni nogometni stadion Hajduk u obliku školjke, smjelih konstrukcija, jedno od najoriginalnijih ostvarenja te vrste u svijetu. Kraj stadiona su bazeni. Tik do stadiona je samostan u Poljudu. U crkvi iz XV. st. jedno gotičko (XV. st.) i jedno barokno raspelo (Fulgencije Bakotić), i poliptih Girolama da Santacrocea (1549.). U renesansnom klaustru nadgrobne ploče s grobova splitskih patricijskih obitelji. U samostanu se čuva portret splitskoga humanista Tome Nigera (Lorenzo Lotto, 1527.) i dva sveska korala s iluminacijama Bone Razmilovića (XVII. st.). 4. Istočni dio grada (Lučac, Bačvice). Na obali Kneza Domagoja nalaze se željeznički i autobusni kolodvor te brodska i trajektna luka. Na šumovitoj uzvisini na kraju luke veliki svjetionik s reljefom (rad Andre Krstulovića). Od Dioklecijanove palače prema istoku, mostom iznad željezničke pruge, dolazi se do neorenesansne »biskupske« palače. Od palače prema istoku vodi Ulica kralja Zvonimira u kojoj je samostan i crkva sv. Klare; u samostanu se čuva oslikano romaničko raspelo (XIII. st.), nekoliko ikona i više renesansnih i baroknih slika venecijanskih majstora. Sjeverno od biskupske palače je nekadašnje predgrađe Lučac s uskim strmim uličicama i slikovitim grupacijama kuća nepravilnih oblika. Na vrhu uzvisine je tvrđava Gripe, podignuta u XVII. st. Istočno od kolodvora je predio Bačvice s poznatim, nedavno kvalitetno obnovljenim kupalištem i hotelom Park. Rimski imperator Dioklecijan proveo je posljednje godine svojeg života u ogromnoj palači koju je sagradio pored grada u kojem se rodio, Aspalatosa u Dalmaciji. Kako su stoljeća prolazila, originalna arhitektura palače se promijenila, no ljudi koji su živjeli u gradu, kasnije nazvanom Spalato, i zatim Split, koristili su zdanje građevine s vrlo malim izmjenama kroz bizantinski, venecijanski i austrougarski period. Tako se unutar rimskih zidina i razvio harmoničan grad. I danas se vidi ljepota peristila palače, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzduž ulica, ranokršćanskih crkvica, romaničkih kuća, vratiju Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca. Marjan, brdo i rt na zapadu Splitskog poluotoka; visok 178 m. Pruža se od stare splitske luke u du1jini od 3,5 km. Do druge polovice IX. st. bio je ogoIjela krška površina, ali je s razvojem Splita promijenio izgled; čitava sjeverna padina postepeno je obrasla umjetno uzgojenom borovom šumom, dok se na podnožju južne padine podižu prve stambene četvrti. 160. SPLITSKA, naselje i luka na sjevernoj obali otoka Brača, 5 km istočno od Supetra; Nase1je nastaje u XVI. st., kada je obitelj Cerinić-Cerineo iz susjednog sela Škripa podignula 1577. u uvali kaštel. U kaštelu se čuvaju slike Madona s djetetom (Bernardino dei Conti, oko 1450-1522.) i portret viteza Maura Cerinića Morrusa (prva polovica XVI. st.). Na drvenome polikromiranom glavnorn oltaru u župnoj crkvi nalazi se slika Majka Božja sa svecima sa signaturom Leandra Bassana. 161. SREBRENO, zaselak Kupara na obali Župskog zaljeva, 1 0 km jugoistočno od Dubrovnika. Spominje
se već 1294., kad je dio zemljišta u području Srebrenoga držala benediktinska opatija na Mrkanu ispred Cavtata. 162. STANKOVCI, naselje u Ravnim kotarima, 20 km jugoistočno od Benkovca; Naselje je nastalo u srednjem vijeku; u XVI. i XVII. st. pod turskom vlašću. Na lokalitetu Klarića kuće otkriveno jedno od najstarijih starohrvatskih groblja (VIII. st.). Župna crkva Marijina Uznesenja iz 1885., srednjovjekovne crkve sv. Nikole i sv. Marije iz XV. st. Banjevci, naselje u Ravnim kotarima, 21 km južno od Benkovca. Crkva sv. Ivana pripada tipu utvrđene romaničke crkve u sjevernoj Dalmaciji. Zvonik u obliku masivne kule, podignut na pročeIju, zahvaća čitavu širinu jednobrodne građevine. Morpolača, naselje 5 km jugozapadno od Bribira. Na starome grobIju je romanička crkva sv. Petra sa zvonikom na pročelju i polukružnom apsidom. Na groblju oko crkve ima više stećaka. Kraj nedalekih Škorića kuća pronađeno je više starohrvatskih grobova u kojima je bilo oružja, oruđa, keramičkih posuda i nakita. 163. STARI GRAD, naselje i luka na sjeverozapadnom dijelu otoka Hvara; Prvobitno naselje (Faros) osnovali su grčki kolonisti 384. godine prije Krista. Kontinuitet naselja dokazuju ostaci iz rimskoga i starokršćanskog doba (mozaici pokriveni pločnikom; starokršćanska krstionica i crkva sv. Ivana produžena u XV. st.). Od 12 05. Stari Grad se javlja pod imenom Civitas Vetus. Usred grada je Tvrdalj (sagrađen oko 1520.), utvrđeni ljetnikovac pjesnika Petra Hektorovića s hrvatskim i latinskim natpisima, s ribnjakom okruženim arkadama i perivojem. Na trgu pred ljetnikovcem spomenik Hektoroviću (rad Ivana Mirkovića, 1956.), a s lijeve strane renesansna crkva sv. Roka koju je dao sagraditi Hektorović 1569. Barokna župna crkva sv. Stjepana sagrađena je u XVII.-XVIII. st. U odvojeni zvonik (iz 1753.) uzidani su kameni blokovi s grčkih zidina i reljefni prikaz antičkoga broda. U kapeli Duimičić triptih Francesca da Santacrocea (XVI. st.). Dominikanski samostan osnovan je 1482., spaljen u vrijeme turskih napada 1 571., poslije obnovljen i utvrđen kulom. Samostan ima staru biblioteku i arhiv, zbirku slika, lapidarij, numizmatičku zbirku i zbirku fosila. Nedaleko od samostana je crkvica sv. Nikole s drvenim baroknim pozlaćenim oltarom (kipovi su rad A. Porrija iz XVII. st.). U istočnom dijelu grada je slikoviti trg Škor, oblikovan u doba baroka. Ističu se kuće obitelji Machiedo, Politeo, Gelineo - Bervaldi XVI.-XVIII. st. U dvjema zbirkama (Petra Ruževića i Vladimira Vrankovića) čuvaju se zanimljivi kulturno-povijesni predmeti i arhivski dokumenti. U kući Jurja Bijankinija (XIX. st.) smještena je galerija slikara Jurja Plančića. Na putu prema kupalištu renesansna crkvica sv. Jerolima s reljefom sveca (XV. st.) na pročelju. 164. STARIGRAD, naselje i mala luka na obali Velebitskoga kanala nedaleko od Velike Paklenice, 45 km južno od Karlobaga; Naseljen od rimskog doba (Argyruntum). Car Tiberije podijeljuje mu 34.-35. god. municipalna prava; t ada je okružen zidinama. Zbog osmanlijskih upada naselje je u XVI. st. napušteno, a ponovno se formira u XVII. st. Na rtu Kula ruševina je Većke kule, podignute vjerojatno u doba turskih napada. S lijeve je strane Jadranske magistrale predromanička crkvica sv. Petra (u vrijeme gradnje crk ve u XI./XII. st. u njezinoj je blizini otkrivena antička nekropola iz I./II. st.). Oko crkve 2 0-ak stećaka, a u njoj tri. Atraktivan je posjet obližnjoj uvali Rovanjska, gdje valja pogledati jednobrodnu starohrvatsku crkvicu sv. Jurja. 165. STOBREČ, grad u srednjoj Dalmaciji, 6 km jugoistočno od Splita; U antičko doba grčka kolonija, poslije rimsko naselje Epetium. Na ostacima ranokršćanske trobrodne bazilike sv. Lovre adaptirane su samostanske zgrade, a u njezinoj apsidi podignuta je ranosrednjovjekovna crkvica sv. Lovre (poslije Gospe od Karmela).
Žrnovica, naselje 12 km istočno od Splita. Spominje se 1080. U srednjem je vijeku bila poznata po, mlinovima i solanama. Od 1420. je granica između mletačkoga i turskoga teritorija. Crkva sv. Mihovila građena je u prijelaznome romaničko-gotičkome stilu XIII. -XIV. st.; u nju su uzidani starokršćanski ulomci. Na župnoj crkvi sv. Marije (1727.) iz doba baroka, pregrađenoj u XIX. st., uzidan je reljef s likom jahača, ukrašen pleternim ornamentima; u pločniku crkve nalaze se nadgrobne ploče iz XV. st. 166. STOMORSKA, naselje na sjeveroistočnoj obali Šolte; Naselje se razvija uglavnom od početka XVIII. st. Iznad Stomorske, na obronku brda Vela straža, barokna crkva Gospe u Borima (Gospa s djetetom, slika na drvu, s baroknim srebrnim okovom, rad je domaće škole XV.-XVI. st.). Oko crkve groblje s fragmentima antičkih sarkofaga. 167. STON, gradić i luka u južnoj Dalmaciji, na krajnjem sjeverozapadu Stonskoga kanala i na istoimenoj prevlaci koja spaja poluotok Pelješac s kopnom, 59 km sjeverozapadno od Dubrovnika; najveću važnost za Ston imale su nekoć i imaju danas - solane. U rimsko doba Stagnum. Na brdu Starigrad sačuvani su temelji rimskoga kastruma. U X. st. Ston je sjedište biskupije; vjerojatno uz crkvu Gospe od Lužina. Današnji Ston osnovan je 1333., čim su Dubrovčani došli u posjed Pelješca. Grad je bio opasan 980 m dugim zidinama, koje su tvorile nepravilan peterokut, s jačim utvrdama na uglovima. Od sjeverozapadnog ugla zidine se dižu do vrha brda Pozvizd, gdje se spajaju s tvrđavom Pozvizd, a od sjeveroistočnog ugla protežu se brdom uz prevlaku i spajaju sa zidinama Maloga Stona. Na jugozapadnom uglu stoji najjača stonska tvrđava, Veliki kaštio. Istočno od njega je zid bio povučen uz obalu, koja prema moru graniči sa Solilima. Taj golemi utvrđeni kompleks gradili su Dubrovčani 1333.-1506. Poznatiji graditelji su: Župan Bunić 1455., Bernardin iz Parme 1461. Olivier Francuz 1472.-78. i Paskoje Miličević 1488.-1506. Škola se u Stonu spominje već 1389., ubožnica 1458. (zgrada još postoji), a sirotište 1494. Od profanih zgrada unutar zidina ističu se bivša kancelarija Dubrovačke Republike građena u gotičko-renesansnom stilu, palača Sorkočević i bivša biskupija (1573.; kasna renesansa s trijemom u kojemu je lapidarij). Nekadašnji renesansni Knežev dvor proširen je i nadograđen u XIX. st. Franjevački samostan s gotičko-renesansnim klaustrom i romaničko-gotička crkva sv. Nikole građeni su 1347. Tu se čuva nekoliko umjetničkih predmeta: veliko slikano raspelo (rad Blaža Jurjeva Trogiranina), srebrni okovi misala, gotički drveni kip sv. Nikole i dr. Na mjestu današnje pseudogotičke crkve sv. Vlaha (iz 1870.) stajala je katedrala iz XIV. st. (srušila se u potresu 1850.); od nje su se sačuvali drveni kipovi sv. Vlaha, sv. Petra i Pavla, ikona Majke Božje (rad Andrea Rizza). Izvan gradskih zidina u XV. st. podignuta je župna crkva Navještenja umjesto starije župne crkve Gospe od Lužina. Pred crkvom je loža zvonara s dva velika zvona (salio ih je Ivan Rabljanin 1528.). Na brdu Sv. Mihajla dobro je sačuvana predromanička crkvica sv. Mihajla (IX. st.) s vrsnim ranoromaničkim zidnim slikama (kralj-donator i likovi svetaca). Na području Stona ima još nekoliko starih crkava, sada većim dijelom u ruševinama. To su crkva sv. Petra s memorijalnom kapelom (vjerojatno prva katedrala Stona), sv. Mandaljene na brdu Gorica (sarkofag, ostaci zidnih slika), sv. Ivana i sv. Stjepana (unutar nje otkriveni su temelji predromaničke crkvice), ranoromanička crk vica sv. Martina i pregrađena romanička crkva Gospe od Lužina. Povijesni gradić Ston je sa svojim znamenitim bedemima i brojnim kulturno-povijesnim spomenicima jedan od najljepših primjera utvrđenoga grada i dubrovačkoga graditeljstva. U ugostiteljskim lokalima nude se domaća jela, osobito kamenice i drugi plodovi mora. Ston je poznat i po svojim solanama, a obala uz gradić, uzduž kanala i u uvali Prapratna, vrlo je pogodna za kupanje, ribolov i podvodni ribolov. Prekrasnu pješčanu plažu oplemenjuju stoljetne masline, a ondje je i jedan od najljepših kampova na ovom području. Osim rekreacije na vodi, gostima su na raspolaganju i sportski tereni. Doli, naselje na sjeverozapadnoj obali Koločepskoga kanala, između Stona i Slanoga. Spominje se u XV. st. Sastoji se od tri naseIja: Đonta Doli, Zaton Doli i Luka Doli. U Đonti Dolima je crkva Velike Gospe iz XVI. st. oko koje se nalaze ornamentirani stećci. U sastavu sela je četverokutna kula za obranu od gusara. U selu
Zaton Doli je župna crkva sv. Petra i Pavla s fragmentima starokršćanske plastike. - Ruralno graditeljstvo karakteriziraju lokalne posebitosti (zatvoreni zdenci i dr.). Lužine, lokalitet u Stonskome poIju. U romaničko-gotičkoj monumentalnoj crkvi Gospe od Lutina. uzidano je više pleternih ulomaka iz starije crkve; na zidovima ostaci zidnih slikarija iz XVI. st. Pred crkvom je grobna ploča. iz XV. st. s gotičkim natpisom. U XIX. st. podignut je masivni zvonik iznad predvorja. Ponikve, naselje na jugoistoku PeIješca, 4 km zapadno od Stona. U spiIji Gudnji na brdu Poraču nađena je slikana keramika mlađeg neolitika (tzv. Gudnja kultura). Kraj puta je crk vica sv. Jurja s kraja XII. st. Na grobIju zaseoka Metohija, crkvica sv. Filipa i Jakova iz XII.st. pretvorena je u apsidu mlađe renesansne crkve. U Ponikvama je Ijetnikovac dubrovačkih vlastelina Đurđevića. Prapratna, zaselak u istoimenom zaljevu na jugoistočnoj obali poluotoka Pelješca, 3 km jugozapadno od Stona. Na brdu iznad zaseoka ruševina srednjovjekovne crkvice. 168. SUĆURAJ, naselje i mala luka u istoimenoj uvali na istočnom dijelu otoka Hvara; Naseljen je vjerojatno sredinom XV. st. Od samostana augustinaca, koji su se ovdje naselili 1573., sačuvan je samo dio. Utvrđenje za obranu naselja podignuli su Venecijanci 1631. Pred baroknom crkvom sv. Ante (iz 1664.) slikoviti trg. Bogomolje, nase1je 16 km zapadno od Sućuraja. Barokna župna crkva Gospa od Blagovijesti iz XVII. st. U selu su sačuvane najstarije jednostavne kuće prekrivene kamenim pločama, kamenice za u1je, vaIjak za tiještenje maslina. i dr. 169. SUKOŠAN, naselje i lučica u prostranom zaljevu ( Luka Sukošan), 11 km jugoistočno od Zadra; Župna crkva sv. Kasijana, podignuta vjerojatno u XI. st. (fragmenti s motivima pleterne dekoracije), dobila je današnji izgled u XVII. st. Na seoskom groblju crkvica iz XVII. st.; na dovratnicima i na pročelju ugrađeni fragmenti pleterne dekoracije. Na otočiću u zaljevu ostaci ljetnikovca zadarskih nadbiskupa iz XV. st. Na rtu Bribirčina ruševine srednjovjekovnog utvrđenja koje su podignuli knezovi Bribirski. Oko 3,5 km sjeveroistočno od sela, uz cestu, srednjovjekovna kapelica; uz nju staro groblje. U mjestu se njeguju stari običaji. Vezani su i uz Blagdan Sv. Kasijana, zaštitnika Sukošana (13. kolovoza). Organiziraju se i zabavni programi - Noći Sukošana. U doba karnevala posebno su zanimljivi lužari, maškare tipične samo za Sukošan. 170. SUMARTIN, naselje i luka u istoimenoj uvali na jugoistočnoj obali otoka Brača; Sumartin su oko 1645. osnovale izbjeglice pred Turcima iz Makarskoga primorja (jedino štokavsko mjesto na otoku Braču). Franjevački samostan, kojemu je temelje 1747. postavio najizdavaniji hrvatski pisac fra Andrija Kačić Miošić, prema kronici noseći kamenje na svojim ramenima, ima arhiv i muzej. U novije vrijeme muzej je suvremeno koncipiran pa su uz nekoliko vrijednih slika venecijanskoga baroka, višebojnih pomorskih karata crtanih rukom (portulanea) izloženi i zlatarski predmeti, novouspostavljeni samostanski grb, etnografska zbirka i dr. Na području Glavica iznad naselja je predromanička crkva sv. Nikole s kupolom (X. st.). Držana zavjetnom crkvom pomoraca, do danas u sakralnoj funkciji. Sve donedavno oaza mira, u kojoj je franjevački samostan s većim posjedom djelovao kao neki antički sveti prostor (temenos), a danas je Sumartin, uz Supetar i Bol, vrata ot oka Brača. 171. SUPETAR, grad i luka na sjevernoj obali otoka Brača; Supetar je bio naseljen već u neolitiku (spilja Kopačina u blizini mjesta) i u antičko doba (starokršćanski
sarkofazi uz crkvicu na groblju). Župna crkva s monumentalnim stubištem (na ostacima bazilike iz V. st.) građena je 1733., proširena 1887. U njoj su slike domaćega baroknog slikara Feliksa Tironija i barokna oltarna pala nepoznata venecijanskog slikara iz XVIII. st. Na groblju nekoliko nadgrobnih spomenika, radova Supetranina Ivana Rendića. Mauzolej obitelji Petrinović, s portretima i skulpturama, djelo je Tome Rosandića. Uz cestu prema Donjem Humcu predromanička crkva sv. Luke iz XI.-XII. st. Donji Humac, nase1je u unutrašnjosti otoka Brača, 9 km južno od Supetra. U neposrednoj blizini je predromanička crkvica sv. Ilije koja tipologijom pripada, crkvama južnoga hrvatskoga primorja. U župnoj crkvi su romaničke freske iz XIII. st. 172. SUTIVAN (Stivan), naselje i luka na krajnjem zapadnom dijelu sjeverne obale otoka Brača, 7 km zapadno od Supetra. U dnu uvale, na nekad močvarnu zemljištu, park s drvoredom palma. Obalni pojas uz naselje je pošumljen (alepski i primorski bor). Očuvani su temelji starokršćanske crkve unutar koje je 1579. sagrađena crkva sv. Ivana. Renesansna župna crkva iz XVI. st. poslije je barokizirana. Barokni zvonik podignuo je potkraj XVIII. st. Pavao Bruttapelle. U crkvi je oltarna slika Gospa od Ružarija, rad srednjotalijanske škole iz XVII. st. Uz obalu je kaštel obitelji Marjanović (1777.); na pročelju je sunčani sat. Iz doba renesanse je kuć a NataliBožičević, iz doba baroka ljetnikovac s perivojem pjesnika Jerolima Kavanjina (XVII./XVIII. st.); barokni je i perivoj Ilić. U kući Definis nalazi se zbirka namještaja i umjetničkih predmeta iz početka XIX. st. 173. SUTOMIŠĆICA, naselje i lučica u istoimenoj uvali Zadarskoga k anala na središnjem dijelu istočne obale otoka Ugljana, 2 km sjeverno od Preka; Župna crkva posvećena sv. Eufemiji spominje se od 1349.; današnja barokna crkva sagrađena je 1679. Na oltaru sv. Jeronima vrsna barokna s lika nepoznata venecijanskog majstora. Ljetnikovac zadarske plemićke obitelji Lantana iz 1686. s prostranim parkom i kapelom primjer je baroknoga dvorca venecijanskoga tipa; u njemu se vršila primopredaja dužnosti talijanskih namjesnika za Dalmaciju i Albaniju. 174. SVETA NEDJELJA (Sveta Nedilja), naselje na južnim padinama otoka Hvara, 12 km jugoistočno od Hvara; Područje na kome se nalazi Sveta Nedjelja hvarski Statut iz 1331. naziva Plaže. U neposrednoj je blizini špilja s neolitičkim nalazima, u kojoj je poslije bilo obitavalište augustinaca, napušteno 1798. U župnoj crkvi sv. Spiridona nalazi se oltarna slika Sv. Jerolim u pustinji Baldassara d'Anne i slika mletačke slikarske škole iz XVII.-XVIII. st., a u kapeli na groblju Raspeće Jurja Plančića iz 1924. 175. SVETI FILIP I JAKOV, naselje na obali Pašmanskoga kanala, 3 km sjeverozapadno od Biograda na Moru; Do turskih provala naselje je bilo luka benediktinskoga samostana u Rogovu, čiji se ostaci s očuvanom ranoromaničkom crkvom sv. Roka nalaze sjeveroistočno od sela. Današnje selo podignuto je nakon povlačenja Turaka u XVII. i XVIII. st. Crkva sv. Mihovila iz XVIII. st. zapravo je pregrađena gotička crkva, od koje potječu natpis i grb rogovskoga opata Petra Zadranina (druga polovica XIV. st.). U crkvi se č uva monumentalno drveno raspelo s kraja XIV. st. 176. ŠĆEDRO, otok u središnjem dijelu Korčulanskoga kanala; od južne obale otoka Hvara razdvaja ga Šćedranski kanal; Na otoku ima nekoliko pretpovijesnih gomila. U uvali Rake ostaci mozaika koji su pripadali rimskoj ladanjskoj vili. U uvali Mostir su ruševine dominikanskog samostana, podignutog u XVI. st., napuštenog potkraj XVIII. st., i starokršćanske crkve pregrađivane u srednjem vijeku. - Čini se da je Šćedro identičan s antičkim otokom Tauris, u čijoj se blizini odigrala ( 47. god. prije Krista) čuvena bitka između Cezarova i Pompejeva brodovlja.
177.ŠIBENIK grad i luka u sjevernoj Dalmaciji, nedaleko od ušća Krke u Šibenski zaljev k oji je uskim prolazom spojen sa Šibenskim kanalom; Šibenik se prvi put spominje 1066. u ispravi kralja Petra Krešimira IV. koji boravi u utvrđenom kaštelu sv. Mihovila, danas Sv. Ana. Venecijanci drže Šibenik 1116.-24. i 1125.-33. Ugarsko-hrvatski kralj Stjepan IV. daje mu autonomiju 1167. Nakon kraće bizantske v ladavine (do 1180.) gradom vladaju naizmjence ugarskohrvatski kraljevi, Venecija, bosanski kralj Stjepan Tvrtko i herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Ponovno je pod vlašću Venecije 1412.-1797. Otada pa do 1918. (osim razdoblja francuske okupacije) nalazi se, zajedno s ostalom Dalmacijom, pod Austrijom. Na kraju I. svjetskog rata okupirala ga je Italija, ali je po odredbama Rapalskog ugovora (1920.) vraćen matici zemlji. - Šibenik je rodno mjesto humanista J. Šižgorića (oko 1420.-1509.), A. Vrančića (1504.-1573.) i F. Vrančića (1551.-1617.) i dr. Između pristana i Poljane lijevo je crkva s v. Frane s franjevačkim samostanom. U jednobrodnoj gotičkoj crkvi (iz XIV. st.) bogato rezbareni kasetirani strop (XVII. st.), oltari koje je, po nacrtima Jerolima Mondelle, izveo u Veneciji 1635. Iseppo Ridolfi. U samostanskoj zbirci ima veći broj rukopisnih kodeksa (najstariji iz XI. st.), inkunabula i starih knjiga. Na zapadnoj strani Poljane je zgrada kazališta. Lijevo od nje u Zagrebačkoj ulici je parohijska crkva, prvobitno crkva benediktinskoga ženskog samostana (1390.); zvonik na preslicu (iz kasnog XVI. st.), jedan od najljepših zvonika tog tipa na hrvatskoj obali. Nešto podalje u istoj ulici nalazi se crkva sv. Ivana Krstitelja (nekad crkva Sv. Trojstva, pregrađena poslije 1485.); uz nju je prigrađeno vanjsko stubište (izveo Ivan Pribislavljić 1460.). U blizini se nalazi Nova crkva, građena u doba prijelaza iz gotike u renesansu; zvonik je 1742.-59. gradio Ivan Skoko. Kasetirani oslikani strop u crkvi (1623.-32.) izveli su Jerolim Mondella i suradnici, a freske Mihovil Parkić (1619.) i Antun Moneghin (1628.). U produžetku Zagrebačke ulice (u kojoj ima nekoliko starih patricijskih kuća) je najstarija jezgra grada, koja s e nepravilnim rasporedom ulica prilagođuje nagibu brežuljka s tvrđavom sv. Ane, najstarijom šibenskom obrambenom građevinom (pojačanja u XVI. i XVII. st.); s tvrđave, ispod koje je gradsko groblje, pruža se izvanredno lijep pogled na grad i okolicu. U tom dijelu grada je gotička palača Fosclo, palača Orsini (od 1455. u posjedu Jurja Dalmatinca) s bogatim portalom, crkva sv. Lovre (barokna građevina iz 1677.-97.; u samostanskoj zbirci slika Jurja Ćulinovića i, na obali, crkva sv. Dominika. Prema središtu grada put v odi na trg pred katedralom sv. Jakova. Na trgu je spomenik Jurju Dalmatincu (rad Ivana Meštrovića). Gradnja katedrale, najmonumentalnije građevine prijelaznog stila iz gotike u renesansu na istočnoj obali Jadrana, započela je 1432.; posvećena je tek 1555. Nakon nekoliko graditelja iz venecijanskih krajeva, za protomagistra je postavljen graditelj i kipar Juraj Dalmatinac (signatura na pilastru kora između dva anđelčića), koji je na njoj radio uz prekide do smrti (1475.). On je dovršio donji dio građevine, izveo apside s frizom portretnih glava (71) i baptisterij (1452.) ispod južne apside, prv obitnoj koncepciji dodao kratki poprečni brod i projektirao kupolu. Najbliži mu je suradnik bio Ivan Pribislavljić. Nakon Jurjeve smrti gradnjom upravlja Nikola Firentinac. U to su vrijeme izgrađeni svod crkve i kupola, primjenom jedinstvenog sustava svedenih, međusobno utorenih kamenih ploča. Iznad pobočnih kapela (sa svake strane šest) izgrađena je galerija. U prvoj je kapeli s desne strane epitaf Jurja Šižgorića (1456., rad Jurja Dalmatinca), u prvoj kapeli s lijeve strane sarkofag Ivana Stafilića iz XVI. st. Na oltaru sv. Križa je raspelo (rad Jurja Petrovića iz 1455.), na oltaru sv. Fabijana i Sebastijana slika Filippa Zaninbertija s početka XVII. st. Propovjedaonica, rezbarena u drvu, rad je Jerolima Mondelle (1624.). Stupići na ogradama pjevališta rad su Nikole Firentinca, a statusa jednog od dvojice proroka (Elizeja) djelo djelo je Pavla Gospodnetića iz 1595. Glavni je oltar iz 1638. Iz južne apside jedne stube vode u sakristiju (u njoj rezbareni ormari, rad Jerolima Mondelle), a druge u krstionicu, rad Jurja Dalmatinca. Na trgu, preko puta sjeverne strane katedrale, nalazi se Gradska loža, nekad sjedište gradskog vijeća, podignuta 1533.-42. Nasuprot apsidama katedrale je crkvica sv. Barbare (1457. -61., graditelj Ivan Pribislavljić); u njoj je Zbirka crkvene umjetnosti (dva poliptiha: Blaža Trogiranina i Nikole Vladanova). Na obali se na katedralu naslanja stara biskupska palača (1439.-41.) s kasnogotičkim dvorištem (u prizemlju portik). Uz nju su sačuvana stara Morska vrata, ulaz u grad s obale. Na obali je i nekadašnja Kneževa palača (sada Muzej grada Šibenika sa zbirkama arheoloških nalaza, arhivalija, numizmatike). Na obali je i kasnorenesansna crkvica sv. Nikole s kasetiranim stropom (1762.). Od Poljane
put vodi uzbrdo do tvrđave Šubićevac; dalje uzbrdo prema sjeverozapadu najviša šibenska tvrđava, Sv. Ivan (125 m). Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku, trobrodna je bazilka s tri apside i kupolom ( visina unutrašnjosti je 32 m ). Konstrukcija je katedrale započeta u venecijanskom gotičkom stilu, ali je dovršena u stilu toskanske renesanse. Gotovo je 15 desetljeća prošlo od trenutka kada je donesena odluka o gradnji katedrale 1402. do njenog posvećivanja 1555. Gradnja je početa 1431 na mjestu gdje je ranije postojala manja katedrala tako da se u gradnji nove katedrale koristio materijal ranije postojeće crkve. Kamen za gradnju donosio se s Korčule, Suska, Brača, Raba i Krka. U prvoj fazi gradnje sudjelovali su talijanski majstori Francesco di Giacomo, Lorenzo Pincino i Pier Paolo Bussato, zajedno s domaćim majstorima klesarima Andrijom Budčićem i Grubišom Šlafčićem (uzdužni zidovi i oba portala ). 1444. godine gradnju preuzima Juraj (Matejev) Dalmatinac. Pod njegovim vodstvom nastaju pobočne lađe, svetište, apside ukrašene frizom od 74 glava ( smatra se da su to portreti eminentnih građana Šibenika) i sakristija. Nikola Firentinac je nastavio gradnju (završetak pobočnih lađa, kupola i projekt krovišta - kamenih svodova). Nakon smrti Nikole Firentinca 1505.godine, gradnju su katedrale konačno završili Bartolomeo i Giacomo de Mestre. Ovaj jedinstveni sakralni spomenik iznimno iznimno je interesantan primjer primjer kao jedina građevina koja nema zidarskih elemenata, i gdje su zidovi, svodovi i kupole konstruirane jedinstvenom metodom (koju je prvi upotrijebio Juraj Dalmatinac ) gdje se naknadno, u cjelinu slažu precizno isklesani kameni djelovi, metoda koja je korištena u tesarskom zanatu. Rezultat je sklad kamene cjeline, metode slaganja, i apsolutne harmonije unutrašnjosti i vanjskog volumena katedrale. Tehnika gradnje najbolje se očituje u zabatu glavne fasade (forma trolista) kao jednom od najstarijih u Europi i kao jedinom koji se prirodno nastavlja kao dio trobrodnog tlocrta crkve u harmoniji s oblikom i veličinom svodova. Unutar katedrale, u lađama se nalazi nekoliko oltara, a iznad pobočnih lađa su dva reda galerija. Križ na oltaru Svetog Križa iz 1455.godine, remek-djelo je Juraja Petrovića. Na oltaru Sveta Tri kralja nalaze se dva mramorna reljefa koji prikazuju anđele, rad Nikole Firentinca i slikara Bernardina Riccija. Kip proroka remek-djelo je Pavla Gospodnetića iz 1594. godine. Rezbarena propovjedaonica remekdijelo je Jerolima Mondela ( 1624 ). Na oltaru Svetog Fabijana i Svetog Sebastijana slika je Filipa Zaninbertia. Glavni oltar Majke od Suza datira iz 1 630. godine. Dok se šećete pored nadgrobnih spomenika možete uočiti epitaf Jurja Šišgorića, rad Andrije Alesija (1454) prema crtežu Jurja Dalmatinca, spomenik biskupu Spignaroli (A. Nogulović) i sarkofag Ivana Stafilića. Šibenska je katedrala dobila status Zaštićene svjetske baštine pod patronatom UNESCO-a 2000.godine. Bilice, naselje 4 km sjeverno od Šibenika. Na položaju Dedića Punta pronađeni su ostaci rimske ladanjske vile i starokršćanske bazilike. Danilo, područje triju sela (Danilo Gornje, Danilo Biranj, Danilo Kraljice) u šibenskome zaleđu, 15-ak km istočno od Šibenika. Važna nalazišta iz prapovijesnoga, antičkoga i ranohrvatskoga doba. Usred danilskog po1ja, na položaju Bitinj, otkriveni su ostaci nase1ja iz mlađega kamenog doba (zemunice). Na brežuljku Gradina su ostaci nase1ja iz ž e1jeznoga i rimskog doba, ilirski Rider (32 s uhozidne pravokutne kuće, dijelom usječene u stijenu). U rimsko doba nase1je nastavlja život (municipium Rider), a podno njega razvilo se novo naselje; veliki stambeni sklop s otvorenim prostorom u središtu i termama na čijem je prostoru podignuta starokršćanska bazilika. U zaseoku Biranj nađeni su ostaci građevina, natpisi i grobovi iz rimskog doba, te re1jef Dijane, Merkura i Pana. Uz crkv u sv. Petra otkriveni su teme1ji starije građevine, ulomci crkvenoga namještaja urešeni pleterom i ranosrednjovjekovni natpisi. Oko crkve nalazi se više stećaka. Donje Polje, nase1je 3 km jugoistočno od Šibenika. Na položaju Grušine (Morinje) nalaze se antički ostaci prostrane ladanjsko-gospodarske zgrade. Na groblju kraj crkve sv. Lovre pronađeno je više rimskih nadgrobnih natpisa, starohrvatski grobovi s nakitom. Na položaju Kosa otkriveno je i istraženo starohrvatsko grob1je iz IX.-X. st. (130 grobova). Do danas, potpuno ili u ruševinama, očuvale su se romaničko-gotičke crkvice sv. Mare, Gospe od Griblja, sv. Silvestra, sv. Jurja i sv. Lovre.
Jadrtovac, nase1je na obali istoimenoga kanala i zaljeva Morinj, 8 k m jugoistočno od Šibenika. Na položaju Vrutci ostaci starokršćanske crkve. Od kaštela obitelji Andreis iz XVI./XVII. XVI./XVII. st. očuvao se dio zidina sa zupcima kruništa i jedna kula, pretvorena u kuću primorskoga tipa. Crkva posvećena sv. Mariji sagrađena je u XVII, a proširena u XVIII. st. Glavni kasnobarokni oltar, s očuvanom originalnom polikromijom, potječe iz 1790.; iz istoga vremena slike Blažene Djevice Marije i sv. Jurja. 178. ŠIPAN, najveći otok u skupini Elafitskih otoka, 17 km sjeverozapadno od Dubrovnika; Pod današnjim imenom otok se prvi put spominje 1371. U Šipanskoj Luci otkriveni su ostaci rimske vile. Iz srednjega je vijeka više arhitektonskih spomenika: ruševine crkve sv. Petra na Veljem vrhu (XI. st.), crkvica sv. Ivana s freskama (XI. st., proširena u XV. st.) u Šilovu Selu, te unutar sklopa benediktinskoga samostana u Pakljenoj predromanička crkva sv. Mihovila iz XI. st., romaničko-gotička kuća, gotička kula i renesansna crkva sv. Duha iz 1569. U XV. st. na Šipanu ljetnikovce podiže dubrovačka vlastela. U Šipanskoj Luci, gdje su u kasnogotičkoj župnoj crkv i sv. Stjepana slike Pantaleonea (druga polovica XV. st.), ističe se ljetnikovac obitelji Sorkočević (XV. st.). U XV. st. sagrađen je iznad Šipanske Luke gotički knežev dvor s biforama na pročelju (nad gotičkim dvorišnim vratima natpis iz 1450.). U Suđurđu je utvrđeni dvorac koji je 1539. sagradio Tomo Stjepović-Skočibuha; njegov sin Vice podignuo je uz dvorac visoku kulu (1577.). Između Šipanske Luke i Suđurđa su ruševine ljetne rezidencije dubrovačkih nadbiskupa; u njoj je povremeno boravio i humanist Lodovico Beccadelli (1501.-1572.), prijatelj Michelangelov. U Renatovu su ruševine manjega zamka u kojemu je, prema predaji, boravio napuljski k ralj Renato Anžuvinski (XV. st.); nađen je grb s natpisom »Renatus rex justus«. 179. ŠKRIP, nase1je u unutrašnjosti središnjeg dijela otoka Brača, 2 km južno od Splitske. Uokolo srednjovjekovnoga građevnoga sklopa s kulom kaštela Radojkovića očuvane su monumentalne prapovijesne zidine. Donji dio kule ostaci su rimskoga mauzoleja. Uz kaštel Cerinića nalaze se sarkofazi iz starokršćanskoga doba, a u okolici su kamenolomi iz rimskoga doba. U kamenolomu Rasoke u živoj stijeni uklesan je reljef Herakla (III-IV. st.). Ranosrednjovjekovna crkva sv. Duha na groblju više je puta pregrađivana. Usred sela je 1618. sagrađen veliki kaštel obite1ji Cerineo-Cerinić (u njemu je Brački muzej) , a do njega je barokna župna crkva s bogato ukrašenim pročeljem. Na oltarima su četiri slike Jacopa Palme ml. 180. ŠOLTA, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu zapadno od otoka Brača; Otok prvi put spominje Pseudoskilaks (IV. st. prije Krista) pod imenom Olyntha. Rimljani ga nazivaju Solenta, a u splitskom statutu (XIV. st.) naziva se Solta. Na otoku ima tragova naselja iz pretpovijesnog doba (utvrda Gradac) i iz rimskog doba (Rogač, Grohote, Nečujam). Kad su Slaveni i Avari početkom VII. st. razorili Salonu, dio solinskih stanovnika prebjegao je na Šoltu. U srednjem vijeku otok su više puta napadali Omišani (1240.) i Venecijanci (1387. i 1418.). Srednjovjekovnih spomenika ima na lokalitetu Sveti Mihovil u grohotskom polju, u Donjem Selu, Nečujmu i Stomorici iznad Stomorske (benediktinski samostan). Poslije pada Klisa (1537.) otok naseljavaju bjegunci s kopna. 181. TISNO, naselje na istočnoj obali otoka Murtera, a dijelom na susjednom kopnu (Tišnjanski poluotok), 29 km sjeverozapadno od Šibenika; Spominje se od 1474. Župna crkva iz 1548. barokizirana je 1640., a dograđena 1840.; zvonik su 1680.-84. gradili domaći graditelji. Ostale crkvice su iz XVII. st. U Ivinju, zaseoku na kopnu, srednjovjekovna crkva sv. Martina. 182. TKON, naselje i lučica na južnom dijelu istočne obale otoka Pašmana; 752 stan. Župna crkva sv. Tome sagrađena je 1742. Na glavnom je oltaru slika Majke Božje koja se pripisuje zadarskome slikaru Petru Jordaniću s kraja XV. st. Tkon je slikovito mjesto nasuprot Biogradu na Moru. Samostan na Ćokovcu jedini je aktivni benediktinski
samostan u Hrvatskoj. Posjeduje bogatu sakralnu zbirku. Ćokovac, utvrđeni samostan benediktinaca glagoljaša podignut 1125. pošto su Biograd porušili Mlečani. Romanička jednobrodna crkva sv. Kuzme i Damjana pregrađena je u gotičkim oblicima; svetište s križnorebrastim svodom, dva gotička portala. Glavni portal s kipom Madona na prijesto1ju s djetetom potječe s početka XV. st. U crkvi se nalazi vrijedno slikano raspelo nepoznatoga gotičkog slikara. U s amostanu su ostaci romaničke arhitekture, gotička bifora, glagoljski natpis iz 1517. o gradnji refektorija i grbovi opata. 183. TRIBUNJ, naselje i luka na malom poluotoku, 4 k m zapadno od Vodica; Naselje, prvobitno na otoku, osnovali su u XVI. st. bjegunci iz susjednih sela na kopnu. Sačuvani su neznatni ostaci obrambenog zida izgrađena za venecijanske vladavine. U starom naselju Jurjevgrad ostaci srednjovjekovnog utvrđenja i crkva sv. Nikole iz 1452. Istočno od sela t akođer srednjovjekovna crkvica. 184. TRILJ, naselje na južnom rubu Sinjskog polja, na desnoj obali rijeke Cetine, 14 km jugoistočno od Sinja. Nastao na raskrižju rimskih cesta prema Naroni i Bosni. Na uzvisini Gardun bio je rimski Tilurium. Kaštel se spominje u VI. st., a zbog strateške važnosti njime se koriste Mlečani još krajem XVII. st. Na obronku brda Borinovac, na lijevoj obali Cetine, kasnosrednjovjekovno groblje sa stećcima. 185. TROGIR, grad i luka na obali Kaštelanskog z aljeva, 27 km zapadno od Splita; Stara gradska jezgra smještena je na otočiću između Čiova i kopna; sa susjednim kopnom spojena je kamenim mostom, a s Čiovom pokretnim mostom. Gradsko područje širi se i na sjevernu obalu Čiova, nasuprot otočiću. Trogir je u pravom smislu grad-muzej. Ljubitelji kulturno-povijesnih spomenika, umjetničkih djela, izvornih zdanja i lijepih ulica u Trogiru će upoznati raskošnu i slojevitu baštinu - od romaničkoga dvorišta do suvremeno opremljenih interijera. Neponovljiva povijesna jezgra, Radovanov portal, umjetničke zbirke, koje su tijekom stoljeća oduševljavale namjernike i putopisce, nude trogirskome turistu divotu koju kao prikladan suvenir personificira reljef Kairosa. U III. st. prije Krista grčko naselje Tragurion, koje se u doba rimskog vladanja razvija u jaku luku. Naglim usponom obližnje Salone Trogir gubi prijašnje značenje. U doba doseljenja Hrvata u grad se sklanjaju izbjeglice iz razorene Salone. Od IX. st. plaća danak hrvatskim vladarima. U XI. st. dobiva biskupiju (ukinuta 1828.), a 1107. ugarsko-hrvatski kralj Koloman priznaje mu autonomna gradska prava. God. 1123. osvajaju ga i gotovo do temelja razaraju Saraceni. Trogir se brzo oporavlja i u tijeku XII. i XIII. st. doživljava snažan gospodarski uspon. God. 1242. ondje je našao utočište kralj Bela IV. bježeći pred Tatarima. U XIII. i XIV. st. Trogirani najčešće biraju za svoje bribirske knezove Šubiće; među njima se ističe Mladen III. (1348.), koga natpis na nadgrobnoj ploči u trogirskoj k atedrali zove »štit Hrvata«. God. 1420. započinje dugo razdoblje venecijanske vladavine. Nakon pada Venecije 1797. Trogir je do 1918. (osim razdoblja francuske vladavine 1806.-14.) pod Austrijom. God. 1918. vraćen je matici zemlji. Stara jezgra grada na otočiću - od 1997. upisana u UNESCO-ov registar spomenične baštine - formirala se u razdoblju XIII.-XV. st. unutar zidina koje je Venecija u XV. st. obnovila, izgradivši dvije još i danas sačuvane utvrde: kaštel Kamerlengo i kulu sv. Marka. Stariji, istočni dio grada razvio se oko glavnoga trga s katedralom. Zapadni dio, Pasika, naseljen je kasnije. Na susjednom otoku Čiovu razvilo se novo naselje u doba ratova s Turcima. Zidine oko grada porušene su početkom XIX. st. U prošlosti, Trogir je bio jedan od najistaknutijih kulturnih središta Dalmacije. Tu djeluju u XIII. st. majstor Radovan, u XV. st. kipari i graditelji Ivan Budislavljić, Matej Gojković, Nikola Firentinac, Andrija Aleši, Ivan Duknović (rodom Trogiranin) i Blaž Jurjev Trogiranin, u XV. i XVI. st. humanisti Petar i Koriolan Cipiko i Fran Trankvil Andreis, prijatelj Erazma Rotterdamskog, u XVII. st. povjesničar Ivan Lučić. Sa sjeverne strane u grad se ulazi kroz kasnorenesansna
gradska vrata (XVII. st.). Uskim i slikovitim ulicama s nekoliko lijepih palača (barokna palača GaranjinFanfogna, sada Gradski muzej; lapidarij) dolazi se na Narodni trg. Sjevernu stranu trga zatvara trobrodna katedrala sv. Lovre (XIII.-XV. st.). Kroz predvorje se dolazi do glavnog ulaza, Radovanova portala, najznačajnijeg dijela romaničke plastike u Dalmaciji, što ga je izveo 1240. majstor Radovan uz pomoć suradnika. Portal flankiraju figure lavova, iznad kojih stoje likovi Adama i Eve. Na vanjskim pilastrima su likovi svetaca, na srednjim žanr-prizori koji simboliziraju pojedine mjesece, a na unutrašnjim stupićima nižu se prizori iz lova i likovi fantastičnih životinja uokvireni bujnom biljnom dekoracijom. U luneti reljef Rođenje Kristovo. U dnu predvorja je krstionica iz 1467., najznačajniji sačuvani rad Andrije Alešija. Iznad vrata reljef Krštenje Kristovo, a u unutrašnjosti oltar s kipom sv. Ivana Krstitelja i iznad njega reljef Sveti Jerolim u spilji. U katedrali su osmerokutna kamena propovjedaonica iz XIII. st., gotičke korske klupe (Ivan Budislavljić, 1439.), iznad baroknoga glavnog oltara ciborij iz XIV. st. s figurama Navještenja (majstor Mavro), a na stupovima i oltarima slike Augustin Kažotić (Jacopo Palma ml., 1599.), Polaganje u grob i Sveta Magdalena (Padovanino) i dr. U sjevernom brodu je kapela bl. Ivana Ursinija, najljepši spomenik renesanse u Dalmaciji. Gradio ju je 1468.-97. Nikola Firentinac, a dva kipa Ivana Duknovića (Sv. Toma iz 1508. i Sv. Ivan Evanđelist). U sakristiji su slike Sveti Jerolim i Sveti Ivan Krstitelj (Gentile Bellini) i kasnogotički ormar (rad majstora Grgura Vidova, 1458.). Među predmetima katedralne riznice ističu se bjelokosni gotički triptih i više srednjovjekovnih iluminiranih kodeksa. Ranogotički prvi kat zvonika dovršio je (1422.) Matej Gojković, koji je s majstorom Stjepanom podignuo i drugi kat u oblicima kićene venecijanske gotike; završni kat izveo je Trifun Bokanić (1592.-1610.) u stilu kasne renesanse. Na v rhu zvonika su kipovi četvorice evanđelista (Allesandro Vittoria, XVI. st.). Na južnoj strani trga je gradska loža iz XV. st.; u njoj reljef Pravda (Nikola Firentinac, 1471.) i reljef s figurom bana Berislavića (I. Meštrović). Uz ložu je gradski toranj sa satom, nekoć renesansna crkvica sv. Sebastijana (kipovi Krista i sv. Sebastijana na fasadi vjerojatno djela Nikole Firentinca). Iza lože je trobrodna ranosrednjovjekovna crkvica s v. Barbare (XI. st.), najstarija trogirska crkva sačuvana u izvornom obliku. Zapadnu stranu trga zatvara palača Cipiko, koja se sastoji od velike - portal (I. Duknović) i male palače međusobno odvojene ulicom. Na suprotnoj strani trga je gradska vijećnica iz XV. st. s romaničkom fasadom prema trgu; u gotičkom dvorištu grbovi i kamena glava (po predaji lik klesara Mateja Gojkovića). Uz gradsku vijećnicu vodi ulica do obale, gdje je romanička crkva sv. Ivana Krstitelja (XIII. st.) s ostacima srednjovjekovnih zidina; u crkvi je grobnica obitelji Cipiko, reljef Oplakivanje Krista (Nikola Firentinac, oko 1470.); u novije vrijeme u crkvi je Pinakoteka: slike (XIV.-XVII. st.), kipovi, kodeksi. Dalje obalom dolazi se do renesansnih gradskih vrata; desno je ženski benediktinski samostan (utemeljen 1064., proširen u XVI. st.) s crkvom sv. Nikole. Renesansni zvonik građen je 1598. U samostanskoj zbirci čuva se reljef Kairosa, romanička Majka Božja s djetetom, slikano gotičko raspelo i dr. Idući dalje obalom uz kameni stup za zastavu - Štandarac (1605.) dolazi se do renesansne palače Lučić (1604.) s lijepim portalom i dvorištem. Desno ulica vodi do renesansne c rkve sv. Petra (barokni glavni oltar). Zapadno od palače Lučić je samostan i crkva sv. Dominika, jednobrodna gotička građevina iz XIV. st. s baroknim oltarima. Portal crkve je djelo majstora Nikole iz 1372. U crkvi je grobnica obitelji Sobota (Nikola Firentinac, 1469.) i slika Obrezanje Isusovo (Jacopo Palma ml., 1607.); u samostanskoj zbirci gotički poliptih (Blaž Trogiranin). Sjeverozapadno od samostana diže se osamljeni zvonik (1595.) crkve sv. Mihovila, srušene u bombardiranju 1944. Na jugozapadnom kraju otočića je kaštel Kamerlengo, koji je nekoć bio spojen s gradskim zidinama. Visoka kula kaštela nadograđena je na stariju genovsku kulu iz 1380. Današnji izgled kaštel je dobio u XV. st. Sjeverno od kaštela je okrugla kula sv. Marka iz XV. st., a između nje i kaštela klasicistička glorijeta iz doba francuske okupacije. Na gradskome groblju 2 km sjeveroistočno od Trogira nalazi se reljef Boga Oca (Nikola Firentinac). Trogir su osnovali grčki kolonisti s otoka Visa u III. stoljeću prije nove ere. Na toj antičkoj jezgri leži povijesna jezgra Trogira, koji je najbolje sačuvan romaničko-gotički grad ne samo na Jadranu, već i u centralnoj Europi. Trogirska srednjovjekovna jezgra, okružena zidinama, objedinjuje dobro sačuvan dvorac i kulu, te brojne građevine i palače iz romaničkog, gotičkog, renesansnog i baroknog perioda. Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznačajnijim
primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj. 186. TRPANJ, naselje i luka na sjevernoj obali poluotoka Pelješca, 11 km sjeveroistočno od Orebića; U prošlosti važna luka Pelješca, Trpanj se razvio u blizini rimske vile (dijelovi mozaika i zidova na starom groblju). Na brdu iznad luke ruševine su srednjovjekovne tvrđave. Usred naselja je crkva Gospe od Karmena (renesansni glavni oltar s grbom obitelji Gundulić). Nova župna crkva građena je u neoromaničkom stilu; od starije crkve očuvan ukrašeni kameni prozor iz XVI. st. Na rubu naselja je kapelica (natpis iz 1695.) s drvenim baroknim oltarom. Duba Pelješka, naselje i lučica, 8 km zapadno od Trpnja. Sačuvani su ostaci rimske građevine s mozaicima. 187. TRSTENO, naselje 24 km sjeverozapadno od Dubrovnika; Potkraj XV. st. sagradio je Ivan Gučetić ljetnikovac u gotičko-renesansnome stilu s kapelom i perivojem (1494.-1502.); ljetnikovac je pregrađen nakon potresa 1667. Perivoj (arboretum) s egzotičnim raslinjem (gorostasne platane, palme, kamforovac) ukrašen je kamenim stupovima, a 1736. baroknom česmom s Neptunom i nimfama. - Župna je crkva gotičko-renesansna građevina s baroknim oltarima. U kapeli Gospe od Snijega nalazi se oltarna slika Majka Božja s djetetom Pietera Coecke van Aelsta (XVI. st.). Trsteno je jedno od najljepših mjesta na dubrovačkom području, a posebno se ističe arboretum. To je najstariji uređeni renesansni perivoj u Dalmaciji (prema natpisu iz 1 502.), a danas i jedini arboretum na cijelom sredozemnom dijelu Hrvatske. Bogat je egzotičnim biljem, a na trgu ispred mjesta su dvije orijaške platane starije od 400 godina, jedinstveni primjerci te vrste u Europi. 188. TUČEPI, naselje u Makarskom primorju, 4 km jugoistočno od Makarske; 1 761 stan. Nastanjeni u antičko doba. Na groblju su otkriveni ulomci namještaja starokršćanske crkve iz V.-VI. st. i nekoliko srednjovjekovnih nadgrobnih ploča. Naselje se pod današnjim imenom spominje 1434. Crkva sv. Jurja sagrađena je u prijelaznome romaničko - gotičkom stilu potkraj XIII. st. U XVIII. st. makarske obitelji Ivanišević i Lučić-Pavlović uz more grade barokne vile; ljetnikovac opata Grubišića danas je hotel Kaštelet. U zaseoku Pašalići renesansna crkvica sv. Mihovila i crkva sv. Kate. 189. TURANJ, naselje i luka na obali Pašmanskoga kanala, 5 km sjeverozapadno od Biograda na Moru; Naseljen u antičko doba (rimski grobovi). Srednjovjekovno naselje stradalo za turskih napada; sačuvani su ostaci tvrđave (s kulama). Župna crkva, više puta pregrađivana, spominje se od XV. st. Na nadvratniku srednjovjekovne crkvice na lokalitetu Tukljača spominje se pleme Mogorovića; u crkvici glagoljska nadgrobna ploča iz XV. st. 190. UBLI, naselje i luka u uvali Velo jezero na južnoj obali otoka Lastova, 10 km jugozapadno od naselja Lastovo; U uvali Velo jezero otkriveni su temelji starokršćanske bazilike iz V.-VI. st. sa sarkofazima; do nje ostaci gospodarskih zgrada iz istog vremena. 191. UGLJAN otok u zadarskom arhipelagu, sjeverozapadno od otoka Pašmana; Otok se pod današnjim imenom javlja prvi put 1 325. Naseljen je kontinuirano od mlađega kamenog doba. U rimsko doba gusto naseljen, osobito u sjeverozapadnom dijelu, gdje su nađeni brojni ostaci antičkih građevina. Današnja naselja osnovana su u srednjem vijeku. Muline, uvala na sjeverozapadnom dijelu obale otoka Ug1jana. Nalazi rimskih gospodarskih zgrada s bazenima za vodu i uljarom (maslina), te starokršćansko groblje s bazilikom i oratorijem (VI. st.). Mauzolej s podnim mozaikom i ostacima fresaka na zidovima (V. st.).
192. UGLJAN, naselje i lučica na sjeveroistočnom dijelu istoimenog otoka, 11 k m sjeverozapadno od Preka; Na rtu, koji sa sjeverne strane zatvara luku, stari franjevački samostan iz 1430. s jednobrodnom gotičkom crkvom iz 1447. U klaustru su uzidani zanimljivi romanički kapiteli. U samostanskome je dvorištu epitaf osnivača glagoljske tiskare u Rijeci, Šimuna Kožičića-Benje (oko 1460.-1536.). U selu je više skromnih ljetnikovaca zadarskih plemićkih obitelji. Uz uvalu Batalaža otkriveni su ostaci rimske vile. Jugoistočno od sela, na uzvisini Kuran, ostaci pretpovijesne gradine. 193. VELA LUKA, grad i luka na zapadnom dijelu otoka Korčule, 45 km zapadno od grada Korčule. Naseljena u prapovijesti - nalazište Vela spilja iz mlađega kamenog doba. Jednobrodna crkva sv. Ivana u predjelu Gradina spominje se od XV. st.; ima zvonik na preslicu, a presvođena je gotičkim svodom. Župna crkva i zvonik građeni u neohistorijskome stilu. Vela je Luka - uobičava se reći - najstarije i najmlađe mjesto na Korčuli. Najstarije po Veloj spilji, ali sve do pred kraj XVIII. st. nije imala veće značenje. Tu je 70-ih godina izgrađeno suvremeno lječilište, bolnica za medicinsku rehabilitaciju Kalos sa suvremenom medicinskom dijagnostikom i fizikalnom terapijom. U mjestu se tradicionalno održavaju svečanosti u čast sv. Josipa (19. ožujka) s vjerskim i kulturnim programom. 194. VELI RAT naselje i lučica na sjeverozapadnom dijelu zapadne obale Dugog otoka; Područje Veloga Rata naseljeno je od rimskog doba. Današnje naselje spominje se prvi put 1327., od kada potječe i kasnije pregrađivana crkva sv. Ante. U nedalekom Veruniću je barokna crkva Gospe od Karmena iz 1679. 195. VID, naselje u delti Neretve, 3 km sjeverozapadno od Metkovića; Tu je bila antička Narona. Najprije se spominje kao grčko trgovište, potom kao rimska kolonija (Colonia Julia Narona). Očuvano je oko 200 rimskih natpisa iz kojih se doznaje da su u Naroni postojali Liberov i Eskulapov hram, zimske kupke te da s u se održavale kazališne predstave. Procvat doživljava od sredine II. st. prije Krista do II. st. U kasnoantičkom je razdoblju biskupsko središte. Život u Naroni prestaje nakon avaro-slavenskih razaranja početkom VII. st. Na jugoistočnom dijelu brežuljka, od vrha prema rijeci pružaju se ostaci zidina. Forum se nalazio na mjestu današnjega seoskog trga. Očuvani su ostaci monumentalne arhitektonske plastike, baze stupova, pločnik i mozaik (danas zatrpani). Na forumu je nedavno otkriven mramorni portret cara Vespazijana, a krajem prošloga stoljeća portret Livije, žene c ara Augusta i glava Merkura (oba u Ashmolean Museumu u Engleskoj). Iz helenističkog razdoblja z nameniti mramorni reljef s plesačicama. Iz rimskog se doba ističu torzo imperatora i statua žene (danas u Opuzenu), bista Izide od alabastera, reljef s Dioskurima, fragment sarkofaga s prikazom Herakla, Kerbera i Hermesa, nadgrobni spomenici s prikazom rimskih konjanika i časnika, koštana kutijica s prizorom borbe Pigmejaca i ždralova. God. 1995. na položaju Plećaševe štale otkriven je rimski hram iz I. st. Uz ostatke hrama pronađeno je 16 kipova nadnaravne veličine koji prikazuju careve, pripadnike carske obitelji, aristokraciju i rimska božanstva, a pripadaju samome vrhu antičke umjetnosti. Iz kasnoantičkoga je razdoblja vrijedan kameni reljef s prikazom dvaju pauna između kantarosa, ukrašeni pilastri i imposti, istočnogotske kacige te zlatni nakit građanke Urbike, prstenovi i više od 100 komada bizantskog novca s početka VII. st. Osobito su važni nalazi kaciga bizantske proizvodnje iz VI. st., otkrivenih na v rhu brijega uz gradske zidine, koje se čuvaju u Kunsthistorisches Museumu u Beču. Većina nalaza iz Narone čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu te u Arheološkoj zbirci u Vidu (osnovana 1991.), dok je dio kamenih spomenika uzidan u seoske kuće od kojih je posebno zanimljiva tzv. Erešova kula. U selu je župna crkva iz novijega vremena. Monumentalni spomenik Domagojevi strijelci rad je J. Skoke (1997.). Kako se nalazi na prostoru antičke Narone, Vid je čest cilj izletnika, ne samo iz susjednog Metkovića nego i iz udaljenijih mjesta. 196. VIGANJ, naselje i lučica na zapadnom dijelu južne obale poluotoka Pelješca, 7 km zapadno od Orebića; Naseljen u prapovijesno i antičko doba. Župna crkva sv. Mihovila podignuta je u doba gotike, a 1760. je dograđena. Samostan i crkvu dominikanaca sagradio je 1671. brodovlasnik Marko Krstelj. Crkva je
jednobrodna građevina; na glavnom oltaru je kip Blažene Djevice Marije. U crkvi se čuva drveni gotički kip Gospe s djetetom i renesansno poprsje sveca. Uz crkvu je klaustar s jednostavnim arkadama. Mjesto duge pomorske tradicije danas je prekrasan v oćnjak i botanički vrt, zaklonjen od sjevernih vjetrova i okrenut uvijek toplom jugu. 197. VIR, otok u zadarskom arhipelagu; Otok Vir naseljen je od prapovijesnog doba - ilirske gradine. Iz srednjega vijeka s u ostaci više predromaničkih crkvica. Iz XIII. st. je romanička crkva sv. Ivana, a iz XVII. st. ruševine venecijanskoga kaštela. 198. VIR, naselje i lučica na istoimenom otoku; 860 stan. Smješten je na uzvisini, 300 m od plitke pješčane uvale Sapavac. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, stočarstvo, ribarstvo i turizam. Na regionalnoj je prometnici. U pristaništu su otkriveni ostaci predromaničke crkvice sv. Nikole, a na groblju je romanička crkva sv. Ivana (XII.-XIII. st.). Uz obalu tragovi zidina, s dv ije kule i ulaznim vratima, nekadašnje venecijanske utvrde iz XVII. st. (kašteli). 199. VIS, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; Vis je naseljen još u doba neolitika - gradine. Ilirski Liburni u VI. ili u V. st. prije Krista formiraju svoju državicu na čelu s kraljem Jonijem. Sirakuški tiranin Dionizije Stariji u početku IV. st. prije Krista osniva na osvojenom otoku koloniju Issa, na području današnjeg mjesta Vis. Issa je poslije samostalan polis, kuje vlastiti novac i osniva kolonije (Lumbarda, Trogir, Stobreč). Od 47.godine prije Krista potpuno je u rimskoj vlasti. Antička Issa srušena je vjerojatno u vrijeme Seobe naroda. U srednjem vijeku otok je najprije u vlasti Bizanta, a zatim u sastavu Hrvatske. God. 997. otok doživljava teški napad Venecijanaca. Kad je kralj Ladislav Napuljski 1409. prodao Veneciji svoja prava na Dalmaciju, dolazi i Vis (1420.) pod Veneciju. Zbog opasnosti od pirata, naselja se formiraju pretežno u unutrašnjosti otoka; glavno mjesto je bilo Velo Selo. Krajem XV. st. otok su poharale trupe napuljskoga kralja Ferrantea I., a veća naselja nastaju na obali, Komiža i Luka sv. Jurja (današnji Vis). Administrativno je otok stoljećima bio vezan za Hvar. Nakon pada Venecije drže ga 1797.-1805. Austrija, 1805.-11. Francuska, 1811.-14. Engleska, koja tu izgrađuje svoje jako pomorsko uporište, a 1814.-1918. opet Austrija. U ratu između Italije i Austrije 1866. odigrala se 20. VII. blizu sjeverne obale Visa jedna od najznačajnijih pomorskih bitaka XIX. st. iz koje je austrijska flota, pod admiralom Tegetthoffom, izašla kao pobjednik. Poslije talijanske okupacije 1918.-20., Vis je vraćen matici zemlji. God. 1944. bio je sjedište Titova štaba. 200. VIS, naselje i luka na istočnom dijelu sjeverne obale otoka Visa; Ruševine grada opasane zidinama (veličine oko 10 ha) nalaze se na južnoj padini Gradine; sa zapadne i istočne strane su nekropole Martvilo i Vlaška njiva. Na poluotoku Prirova ostaci rimskoga kazališta (nad njim je poslije izgrađen franjevački samostan). Uz more s istočne strane bio je gradski trg (agora-forum), a sa zapadne monumentalne terme. Issa je prvi antički grad na hrvatskoj obali izgrađen po pravilnoj urbanoj matrici. Mnoštvo vrijednih nalaza: natpis junaka Kalije iz IV. st. prije Krista (najstariji stihovi na našim prostorima), brončana glava božice Afrodite ili Artemide iz Praksitelova kruga, zbirke vaza (južnoitalske crvenofiguralne, Gnathia, vaze lokalne isejske proizvodnje) - Arheološka zbirka »Issa«. Današnje je naselje nastalo spajanjem dvaju manjih naselja, Luke i Kuta. Od kuća i palača iz XVI. i XVII. st. ističu se renesansna palača Gariboldi s natpisom iz 1552., ljetnikovac hrvatskoga pjesnika Marina Gazarovića iz prve polovice XVII. st., kuće Jakša i Vukašinović-Dojmi. Župna crkva Gospe od Spilice podignuta je oko 1500.; u njoj se čuva slika Majka Božja sa svecima, rad Girolama da Santacrocea. U Kutu je crkva s v. Ciprijana iz XVI. st., obnovljena 1742. u baroknome stilu. U crkvi se ističu bogato ukrašena drvena barokna propovjedaonica i kasetirani strop urešen slikama. U Luci je crkva Sv. Duha s početka XVII. st. Nakon poraza Francuza 1811. Vis su zauzeli Englezi i utvrdili ga s nekoliko utvrda (danas u r uševinama). 201. VISOVAC, otočić u proširenom dijelu kanjona rijeke Krke (Visovačko jezero), oko 6 km uzvodno od Skradina. U Visovačkom jezeru obitava endemska jezerska pastrva te šaran u plićim dijelovima jezera.
Prvi se put spominje 1400., kada je ondje bio eremitorij. Poslije su se tu nastanili franjevci i 1 576. sagradili crkvu, koja je pregrađena u XVIII. St. Uz crkvu je samostan, u kojemu se čuva bogata zbirka crkvenih predmeta i slika (XVI-XIX. St.) te narodnih nošnja; ističe se inkunabula Ezopovih basni iz 1487. lastovskoga tiskara Dobrića Dobričevića. 202. VODICE, naselje i luka u sjevernoj Dalmaciji, 11 km sjeverozapadno od Šibenika; Od zidina iz XVI. st. (porušenih u XIX. st.) očuvala se trokatna kula, tzv. Čarićev toranj. Župna crkva s bogato ukrašenim baroknim pročeljem sagrađena je 1749.; gradio ju je šibenski graditelj Ivan Skoko; barokni je zvonik podignuo u XVIII. st. majstor Vicko Macanović. Slika Sv. Obitelj na glavnom oltaru rad je nepoznatoga majstora iz XVII./XVIII. st. Na ulazu u selo očuvane su ruševine zgrade iz turskog doba. Na groblju, zapadno od sela, očuvana je crkvica (prije župna crkva) sv. Križa, koju je 1662. gradio Vicko Ivanov iz Korčule. Srima, naselje u Šibenskom primorju, 3 km jugoistočno od Vodica. Na položaju Prižba otkriveni su ostaci dvojnih ranokršćanskih crkava iz VI. st. Sjeverna crkva ima krstionicu, a južna je dozidana poslije. U narteksu južne crkve te u okolnom prostoru nađeno je više ranokršćanskih grobnica. U crkvama je otkriveno mnoštvo arhitektonskih ulomaka; rekonstruirane su oltarne pregrade, ciborij, menze i prozori obiju crkava. Cjelovito je rekonstruiran strop južne crkve, oslikan freskama. - Srednjovjekovno selo Srima spominje se početkom XVI. st. Sjeverno od nekadašnjega sela nalazi se romanička crkvica Gospe Srimske iz XII./XIII. st. U apsidi je freska iz istoga doba koja prikazuje Majku Božju s djetetom u sredini, a sa strane likove sv. Vida i sv. Jurja (uz njega je prikazan orač). 203. VRANA, naselje u Ravnim kotarima, 3 km sjeveroistočno od Vranskog jezera i 10 km od Biograda na Moru. U srednjem je vijeku posjed hrvatskih vladara, a zatim utvrđeno sjedište templara (od XII. st.) i ivanovaca (od XIV. st.). Od 1409. je pod vlašću Venecije, a u XVI. st. pada u ruke Turaka. God. 1647. osvaja je Venecija, ali je 1670. preotimaju Turci, koji dovode arapske v rtlare i počinju meliorirati močvarno zemljište (sačuvani tragovi kanala za navodnjavanje). Ruševine srednjovjekovnoga grada i samostana nalaze se iznad Vranskoga jezera. U njegovoj blizini je karavansaraj (Maškovića han), rijedak primjer turskoga graditeljstva u Dalmaciji; dao ga je podignuti 1644. turski vezir Jusuf Mašković, rodom iz Vrane. Ostaci rimskog akvedukta koji je opskrbljivao antički Zadar. U Vrani su vjerojatno rođeni renesansni umjetnici iz XV. st., graditelj Lucijan i kipar Franjo Vranjanin. 204. VRBANJ, naselje u zapadnom dijelu unutrašnjosti otoka Hvara, 5 km jugoistočno od Staroga Grada. Ostaci ladanjske vile i fragmenti natpisa na položaju Carevac te dva tijeska za ulje potječu iz rimskog doba. Pod današnjim se imenom selo spominje od 1331. Župna c rkva sv. Duha sagrađena je u XVIII. st.; u njoj se čuvaju barokne slike i liturgijski predmeti. Na brdu Humu iznad mjesta stoje ruševine srednjovjekovne crkvice sv. Vida. Smješteno unutar maslinika i vinograda, mjesto ima zanimljive kuće, s obzidima i puškarnicama, jer s e tako u minulim stoljećima štitilo od gusara. Vrbanj je rodno mjesto Matije Ivanića, vođe bune pučana na Hvaru početkom XVI. st. 205. VRBOSKA, grad i luka u uskom i duboko usječenom zaljevu na središnjem dijelu s jeverne obale otoka Hvara; Osnovali su je u XV. st. stanovnici Vrbanja. Mjesto se dijeli na istočni dio - Pjace i na zapadni - Padvu. Uz izrazito primorsku pučku arhitekturu ima nekoliko građanskih kuća iz doba gotike, renesanse i baroka. Usred naselja je oko 1580. sagrađena crkv a-tvrđava sv. Marije, jedan od rijetkih spomenika takve vrste u Dalmaciji. - Župna crkva sv. Lovrijenca građena je u XVI. st.; današnji oblik dobila je u baroku. Na glavnom oltaru nalazi se poliptih Paola Veronesea slikan između 1571.-79., a na desnome bočnom oltaru je slika Gospe od Ružarija, djelo Leandra Bassana. U crkvi je zbirka slika XVII.-XX. st. S istočne je strane naselja crkvica sv. Petra iz 1469.; kip sveca s pročelja, rad renesansnoga majstora iz kruga Nikole Firentinca, prenesen je u
župnu crkvu. Mjesto je to duge ribarske tradicije pa ima i Ribarski muzej. Jedinstveni je spomenik monumentalna crkvatvrđava, s čijeg krova puca prekrasan pogled na okolicu i na morsku pučinu 206. VRGADA, otok u srednjoj Dalmaciji jugoistočno od Pašmana; Vrgadu spominje već Konstantin Porfirogenet sredinom X. st. pod imenom Lumrikaton. Na uzvisini iznad grob1ja su ruševine zida s kvadratnim kulama, vjerojatno ostatak antičkoga i ranosrednjovjekovnoga kastruma. Jednobrodna crkvica sv. Andrije predromanička je građevina. U XV. st. otok je u posjedu mletačke komune u Zadru, a padom Venecije dijeli političku sudbinu ostale Dalmacije. 207. VRLIKA, naselje u Cetinskoj krajini nedaleko od Peručkoga jezera, 40 km sjeverozapadno od Sinja; Iznad mjesta su ostaci utvrđenoga grada Prozora, unutar kojega se vide ruševine prostrane stambene zgrade, vodospreme i kapele. Utvrdu je početkom XV. st. podignuo Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vjerojatno radi osiguranja naselja stare Vrlike (Vrhrika) koja se nalazi na području današnjega sela Cetine, uz v relo istoimene rijeke. Stanovnici tog naselja su u drugoj polovici XV. st. naselili današnju Vrliku. Na položaju Zduš otkriveno je veliko ranohrvatsko groblje (VII.-IX. st). Smještena u blizini izvora Cetine i Peručkog jezera, Vrlika je poznata po svojim izvorima (njezinu izvorsku vodu koristio je bečki carski dvor), zdravoj klimi s ozonskim dinarskim zrakom. Ističe se bogatom folklornom baštinom - nadaleko je znano vrličko kolo, koje se pleše bez glazbene pratnje. Čuveni su vezeni proizvodi vrličkoga kraja: narodne nošnje, sagovi, kape, torbe. Folklor i narodne pjesme Vrlike nadahnuli su hrvatskoga skladatelja Jakova Gotovca za operu Ero s onoga svijeta. Tradicionalno se održava fešta Vrlički dernek (26. i 27. srpnja). Atraktivna je i okolica mjesta, napose izvor rijeke Cetine, uz koji je smještena čuvena crkva sv. Spasa. Rodno je mjesto hrvatskog pisca Milana Begovića. Cetina, selo na izvoru istoimene rijeke, 8 km sjeverozapadno od Vrlike. Na području sela nalaze s e ruševine starohrvatske crkve sv. Spasa, jednog od najstarijih i najbolje očuvanih spomenika ranohrvatskoga sakralnoga graditeljstva. To je jednobrodna građevina s troapsidalnim svetištem u obliku trolista i masivnim zvonikom na proče1ju. Sagrađena je u IX. St., a poslije je srednja apsida porušena i zamijenjena većom, uglastom. Ostaci crkve i zvonika su konzervirani. Prilikom istraživanja crkve pronađeno je više arhitektonskih ulomaka i dijelova kamenog namještaja ukrašenog pleterom. Najvažniji je među njima ulomak grede sa semiuncijalnim natpisom iz kojeg se doznaje da je crkva bila posvećena Kristu, te, da ju je dao sagraditi župan Gastika, sin Nemire. Na prostoru oko crkve otkriveno je veliko groblje s više od 1100 grobova (nekoliko je grobova nađeno i u samoj crkvi), iznad kojih su većim dijelom bili postavljeni stećci (više od 800). KoIjane, naselje na obali Peručkog jezera 15 km istočno od Vrlike. Na položaju Crkvina otkriveni su ostaci starohrvatske crkve iz IX.St.; ploča oltarne pregrade, ukrašena pleterom, jedan je od najbolje očuvanih i najljepših spomenika ranoga srednjeg vijeka u Hrvatskoj. Uokolo crkve su brojni grobovi u kojima su pronađene naušnice iz IX.-XII. st., te mačevi i ostruge karolinškoga tipa (IX. st.). Pravoslavni manastir s crkvom je iz XVIII. St. U manastiru se nalaze rukopisi uglavnom iz XVI.St. Pretvaranjem gornjega toka rijeke Cetine u akumulacijsko jezero manastir je premješten na visoravan iznad jezera, a selo je potopljeno. 208. VRNIK, otočić u istočnorn dijelu Pelješkoga kanala ispred istočne obale otoka Korčule; Zaselak Vrnik je dio grada Korčule. Na otoku je kamenolom kvalitetnog vapnenca (mramor) od kojeg su dijelom izgrađene Aja Sofija (Carigrad) i Bijela kuća (Washington). 209. ZADAR, grad i luka u sjevernoj Dalmaciji; U rimskim izvorima Jader (Jadera), a u Konstantina Porfirogeneta u X. st. Diadora. Poslije 59.godine prije Krista, Zadar je rimski municipij, a 48.godine prije Krista, kolonija rimskih građana. Svoju autonomiju sačuvao je kroz čitav srednji vijek. Nakon propasti Zapadnorimskog Carstva i razorenja Salone u početku
VII. st., Zadar postaje glavni grad bizantskog temata Dalmacije i sjedište namjesnika. U početku IX. st. potpao je pod franačku vlast, a Aachenskim mirom 812. vraćen je Bizantu. U X., a osobito u XI. st. stvarnu vlast nad gradom imaju hrvatski vladari. Od 1105., kad je priznao vlast prvoga ugarsko-hrvatskoga kralja Kolomana, Zadar je vodio česte borbe s Venecijom. God 1117. u Zadru je boravio papa Aleksandar III. Zapis iz tog vremena kazuje da su Zadrani dočekali papu pjevajući pjesme »na svom slavenskom jeziku«. God. 1202. osvojili su ga Venecijanci uz pomoć križara; nakon obnovljenih borba grad se pokorio 1205. Poslije nekoliko pobuna došao je pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. (mirom u Zadru 1358.). Poslije Ludovikove smrti Zadar priznaje vlast kralja Žigmunda, a zatim Ladislava Napuljskog koji je 1409. Veneciji prodao Zadar i »svoja prava« na Dalmaciju. Otada Zadar počinje propadati, jer su Venecijanci znatno ograničili njegovu političku i gospodarsku autonomiju. Kada su Turci početkom XVI. st. osvojili zadarsko zaleđe, Zadar postaje samo jaka tvrđava koja osigurava venecijansku trgovinu na Jadranu, upravno središte venecijanskih posjeda u Dalmaciji i k ulturno središte. U XV. i XVI. st. značajna je aktivnost hrvatskih književnika koji pišu na narodnom jeziku (Jerolim Vidolić, Petar Zoranić, Brne Krnarutić, Juraj Baraković, Šime Budinić). Nakon pada Venecije (1797.) Zadar je pod Austrijom do 1918., izuzevši razdoblje francuskog vladanja (1805.-13.), ostajući glavni grad Dalmacije. Za vrijeme francuskog vladanja izlazile su (1806.-10.) u Zadru prve novine na hrvatskom jeziku Kraljski Dalmatin. Zadar je u drugoj polovici XIX. st. žarište pokreta za kulturni i nacionalni preporod u Dalmaciji. Po Rapallskom ugovoru (1920.) pripao je Italiji; 1944. pripojen matičnoj Hrvatskoj. Zadar je urbanu strukturu dobio već u rimsko doba; u vrijeme Cezara utvrđen, a za cara Augusta podignuo je gradski zid s kulama i brojnim vratima prema kopnu. Na zapadnoj strani grada nalazili su se forum, bazilika i hram s trijemom (ostaci se vide), a izvan grada amfiteatar i groblja. Akvedukt koji je dovodio vodu iz Vrane dijelom je sačuvan. U okv iru antičkoga grada razvijao se i srednjovjekovni grad, kad je sagrađen niz crkava i samostana. U toku srednjeg vijeka Zadar je u cijelosti dobio završni urbani izgled koji se sačuvao do danas. Za II. svjetskog r ata bombardiranjem su porušeni cijeli blokovi, a neki su se objekti sačuvali. Venecija je u XVI. st. s kopnene strane utvrdila grad novim sustavom utvrda; zidovi dobivaju šest peterokutnih bastiona, a ispred grada sagrađena je velika tvrđava (u današnjem Perivoju Vladimira Nazora). U to vrijeme izgrađene su tri velike javne cisterne. U prvoj polovici XVI. st. nastavlja se građevna djelatnost u stilu renesanse (obnova crkve s v. Marije). U XVII. i XVIII. st. između gradskog zida i tvrđave iskopani su obrambeni opkopi (Foša), koji su sasvim zatrpani u vrijeme talijanske okupacije. Iako su u drugoj polovici XIX. st. i u početku XX. st. gradske fortifikacije porušene, konture zida uz luku i kopno, a u temeljima i oko cijeloga grada, sačuvale su se do danas. Pristanište se nalazi u Staroj luci na Liburnskoj obali duž koje se proteže gradski zid. U grad se ulazi kroz Lančana vrata, a put vodi do Trga tri bunara. Tu je bila cisterna odakle se voda vadila iz tri bunara (sačuvana su bunarska grla). U sredini parka sačuvala se rotunda crkve Gospe od Zdravlja (iz 1582.), kojoj je u XVIII. st. dodan brod, srušen u bombardiranju. Odavde vodi Ulica Božidara Petranovića, uz znatno pregrađeni bivši samostan klarisa (desno), na Trg sv. Franje s crkvom sv. Frane i franjevačkim samostanom. Jednobrodna gotička crkva (iz 1 283.) više je puta pregrađivana, osobito u XVIII. st. Iza glavnog oltara bogato rezbarena korska sjedala (rad Giacoma da Borga Sansepolcra, 1394.). Na kor se nastavlja sakristija; u njoj je 1358. sklopljen mir kojim se Venecija odrekla Dalmacije. Tu se čuva slikani gotički poliptih (rad Splićanina Dujma Vuškovića, XV. st.) iz franjevačkog samostana u Ugljanu. Do sakristije je prostorija u kojoj je uređena riznica (veliko romaničko slikano raspelo iz XII. st., slika Leandra Bassana, staro liturgijsko posuđe, isprave, inkunabule i dr.). Renesansni klaustar sagrađen je 1556. Fabijanićeva i Zanottijeva ulica vode do crkve sv. Ilije, podignute u srednjem vijeku; barokizirana je 1793., kad je podignut i zvonik; u njoj se čuva veći broj ikona XVI.-XVIII. st. Od crkve se otvara pogled na rimski Forum (90 Ą 45 m) s trijemovima i tabernama. Sačuvani su i dijelovi antičkog decumanusa, ispod kojeg je tekla glavna gradska kloaka. Na Forumu se sačuvao 14 m visok antički stup (na njemu ploča s motivima pleterne ornamentike), koji se od srednjeg vijeka do 1840. upotrebljavao kao stup sramote. Iznad nasutog Foruma podignuta je najmonumentalnija građevina hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka (visina 27 m), crkva Sv. Trojstva, poslije nazvana Sv. Donat po biskupu Donatu, koji ju je, po predaji, dao sagraditi u početku IX.
st. Ima kružni tlocrt, tri apside i na katu galeriju - matronej. U njezine su zidove ugrađeni mnogi antički fragmenti (natpisi, stupovi, žrtvenici i dr.). Uz crkvu sv. Donata je biskupska palača, vrlo stara građevina, pregrađivana u vrijeme romanike, gotike i renesanse; sadašnja fasada potječe iz 1830. Na istočnoj strani nekadašnjeg foruma podignuti su, vjerojatno u X. st., crkva i samostan benediktinki sv. Marije. Na mjestu starije crkve sagrađena je (1091.) trobrodna bazilika. God. 1507. Korčulanin Nikola (Španić) podiže pročelje i južni bočni zid; u unutrašnjosti bogata barokna štukatura iz 1744. Do crkve je romanički zvonik koji je (prema natpisu na samom zvoniku) u početku XII. st. dao podignuti ugarsko-hrvatski kralj Koloman. U kapeli u katu zvonika ima ostataka zidnih s lika iz XII. st., a na četiri kapitela uklesano je ime kralja Kolomana. U romaničkom (poslije pregrađenom) kapitulu nalazi se grob s natpisom Vekenege, kćeri plemkinje Cike, koja je 1066. obnovila crkvu i samostan. U II. svjetskom ratu samostan je porušen; crkva (na menzi oltara natpis s imenom Cike i Petra Krešimira IV.; kip Pietŕ iz XV. st.), zvonik i kapitul su obnovljeni. U blizini križanja decumanusa i carda (sada Široka ulica) je katedrala sv. Stošije, trobrodna romanička bazilika iz XII.-XIII. st., zapravo pregrađena ranokršćanska bazilika. Na pročelju su slijepi lukovi u nizovima, a u sredini ruža (rozeta) restaurirana u XX. st. Ispod prezbiterija je trobrodna crkva sv. Barbare. U bočnim apsidama sačuvani su ostaci zidnih slika iz XIII. st. U prezbiteriju su sačuvana romanička mramorna sjedala iz XII.-XIII. st. i gotičke korske klupe (1418.-50.). U glavni oltar ugrađeni su dijelovi oltarne pregrade iz IX. st.; nad oltarom je gotički ciborij-baldahin iz 1332. Prizemlje i prvi kat z vonika građeni su u XV. st.; gornje katove gradio je 1892., prema zvoniku katedrale u Rabu, T. G. Jackson. Do katedrale je glagoljsko sjemenište, koje je osnovao zadarski nadbiskup Vicko Zmajević (dovršeno 1748.). Na Trgu opatice Cike je Arheološki muzej. Nekadašnji decumanus završava na sjeverozapadnoj obali Vratima sv. Krševana koja su svoj sadašnji oblik dobila 1571. (natpis). Nedaleko od njih je romanička c rkva sv. Krševana posvećena 1175.; pripadala je muškomu benediktinskom samostanu. Glavna apsida ima izvana dekorativnu galeriju s raščlanjenim lukovima i stupićima. U bočnim apsidama sačuvani su fragmenti zidnih slika iz XIII./XIV. st. Uz južnu stranu crkve prekoputa je zanimljiva dvobrodna crkvica sv. Petra Starog (pregradnja starokršćanske zgrade) s ostacima zidnih slika. Na nju se nastavlja crkva sv. Marcele (prije sv. Andrije), dijelom obnovljena u XVIII. st. Ulica Hrvoja Vukčića Hrvatinića prolazi kraj tržnice, prema kojoj je orijentiran dio monumentalnog pročelja (iz 1600.) nedovršene pregradnje crkve sv. Marije Velike. Sačuvan je i dio pročelja s prijelaza iz gotike u renesansu, rad Petra Brčića (1972.-78.) i kapela sv. Roka (1508.). Produžujući Grisogonovom ulicom, dolazi se do nekadašnjega istočnog ruba venecijanskih zidova. Ondje je mala romanička palača Grisogono Vovo, adaptirana u stilu kasne gotike. U blizini je Trg Petra Zoranića s ostacima rimskog slavoluka iz vremena cara Trajana; na trgu je u XVIII. st. postavljen jedan od stupova antičkog hrama na forumu. Na nj se nastavlja nešto uzdignuti Trg pet bunara. U vrijeme turskih provala tu je sagrađen veliki spremnik za vodu koja se mogla crpsti iz pet grla. Na sjevernoj strani Trga pet bunara je peterostrana Bablja kula s ostacima srednjovjekovnoga gradskog zida. Na sjevernoj strani Trga Petra Zoranića i zapadnoj strani Poljane Šimuna Budinića je monumentalna palača bivšeg namjesništva, građena i pregrađivana XVII.-XIX. st. Prekoputa ove palače je crkva sv. Šimuna, nastala nadgradnjom starokršćanske crkve sv. Stjepana; u arhitekturi ima gotičkih, renesansnih i (pretežno) baroknih elemenata. God. 1632. u nju su iz crkve sv. Marije Velike prenesene moći i sarkofag sv. Šimuna (iz XIII. st.). U crkvi se čuva srebrna škrinja sv. Šimuna (teška oko 250 kg) koju je dala izraditi Jelisava, žena ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Izradio ju je (1380.) Franjo iz Milana. Ukrašena je reljefima s prizorima iz legende o sv. Šimunu i reljefima koji prikazuju ulazak kralja Ludovika u Zadar. U Ulici Andrije Medulića, u zgradi bivšeg namjesništva, smješteni su Galerija umjetnina, Prirodoslovni muzej i Gradska knjižnica. Prekoputa je bivša oružarnica (palača Velikoga kapetana) od koje put vodi prema jugoistoku do renesansnih Kopnenih v rata. Podignuta su 1543. prema nacrtima Michelea Sammichelija, a imaju oblik slavoluka s trojim vratima. Na suprotnoj strani Kopnenih vrata nalazila se od XVI. st. Citadela, tvrđava koja je čuvala prilaz gradu s kopna (tragovi u Perivoju Kraljice Jelene). Uz Fošu vodi popločeni put duž monumentalnih gradskih zidina koji z avršava na Obali kralja Petra Krešimira IV., parkovnoj promenadi duž zapadne strane poluotoka dugoj oko 1 km. U dvjema velikim zgradama nekadašnjeg Zavoda sv. Dimitrija smješteni su danas Povijesni arhiv (osnovan 1624.), Filozofski fakultet,
Institut HAZU. Ulicom Ruđera Boškovića dolazi se do Ulice Špire Brusine u kojoj se nalaze dominikanski samostan i gotička crkva sv. Dominika, sagrađena 1280., pregrađena i pretvorena u vojarnu 1807. Prekoputa tog kompleksa je palača Nassi ( portal i prozorski okviri u stilu cv jetne gotike), a na uglu Klaićeve ulice samostan franjevaca glagoljaša s crkvom sv. Mihovila. Crkva je sagrađena 1389., dijelom po nacrtima zadarskoga graditelja Andrije Desina. Na portalu je reljef sv. Mihovila između sv. Stošije i sv. Krševana (XIV. st.), a u crkvi romaničko slikano raspelo iz XII. st. Klaićeva ulica završava na Narodnom trgu, središtu javnog života Zadra od renesanse do danas. Na njegovoj sjevernoj strani je Loža gradske straže iz 1562.; zvonik je podignut u početku XX. st. U zgradi je Etnografski muzej. Na nju se nadovezuje dobrim dijelom sačuvana predromanička crkvica sv. Lovre s atrijem. Na južnoj strani Narodnog trga je Gradska loža koja se spominje od XIII. st.; iznova je sagrađena 1565. u duhu sličnih ostvarenja M. Sammichelija, a restaurirana nakon teških oštećenja u II. svjetskom ratu. Kroz Nova v rata (probijena u gradskom zidu u drugoj polovici XIX. st.) dolazi se na Obalu kralja Tomislava, koja je na ovomu mjestu Stare luke mostom povezana s predgrađima Voštarnica i Brodarica (industrija i novija stambena naselja). Odavde polaze ceste prema Ninu, Diklu i do poluotoka Puntamika. 210. ZAGLAV, naselje na zaravni iznad uvale Triluke na istočnoj obali Dugog otoka; God. 1451. ondje je osnovan samostan franjevaca trećoredaca; samostansku crk vu sagradili su Vuk Slavogostov i Juraj Lukačević - Zavaliska (1445.-58.; glagoljski natpis). U samostanu je slika sv. Antuna s lokalnim otočnim krajolikom u pozadini lika (1653.). 211. ZAOSTROG, naselje i luka u Makarskom primorju, 16 k m sjeverozapadno od Ploča; Na groblju je gotička crkva sv. Barbare, obnovljena u baroku, kada joj je dodan zvonik na preslicu s tri luka. Franjevački samostan počeo se graditi u XVI., a dovršen je u XVII. st. Samostansko zdanje i crkva zatvaraju dvorište s klaustrom. Crkva je jednobrodna građevina; nad portalom natpis na bosančici. U unutrašnjosti su barokni mramorni oltari, barokni drveni kor i orgulje majstora Petra Nakića (XVIII. st.). U crkvi su poprsja pjesnika Andrije Kačića Miošića i Ivana Despota, djela Ivana Rendića. U samostanu se čuvaju biblioteka i arhiv s građom važnom za razdoblje boravka Turaka u tim krajevima, zbirka umjetničkih predmeta iz XVI.XVIII. st., te etnografska zbirka. Donacija slikara Mladena Veže otvorena je za javnost 1989. 212. ZAPUNTEL, naselje na sjeverozapadnom dijelu unutrašnjosti otoka Molata; Naselje se prvi put spominje 1464. 213. ZATON, (Dubrovnik) naselje na obali istoimenog zaljeva u Dubrovačkom primorju, 20 km sjeverozapadno od Dubrovnika; Naselja Veliki i Mali Zaton oduvijek su bila ugodna za odmor i ljetovanje, pa ondje ima više starih ljetnikovaca dubrovačke vlastele i imućnih građana. U ulici Soline nekad su radile solane. 214. ZATON, naselje i uvala u sjeverozapadnom dijelu Šibenskog zaljeva, 10 km sjeverozapadno od Šibenika; Spominje se u dokumentima iz XV. st. Crkva sv. Jurja i Roka sagrađena je u XVI. st.; u njoj je mramorni oltar sv. Petra, što su ga izgradili majstori Pio i Vicko Dall' Acqua 1789. 215.ZATON (Zadar) naselje na obali istoimenog zaljeva u Zadarskom kanalu, 3 km južno od Nina; U prapovijesti područje ilirskih Liburna (stilizirane ženske figure). U selu se nalaze ostaci građevina iz rimskog doba, ostaci rimske luke koja je pripadala Aenoni (Nin) te starokršćanske crkve sv. Andrije s tri apside. Starohrvatsko naselje nalazilo se sjeverozapadno od današnjega, a uništili su ga Mlečani 1646., kada su spalili i Nin; ostaci trobrodne srednjovjekovne crkve sv. Andrije (Sv. Jadrija). Zapadno od sela sačuvani su ostaci dvokatne kule (Kaštelina), koju je dao sagraditi Hanibal Cirysagus 1593. Između Zatona i Nina, usred polja Prahulje, na velikom ilirskom grobnom humku stoji starohrvatska crkvica sv. Nikole iz XI. st.; kružne je osnove s tri polukružne i jednom pravokutnom nišom, kupola s vidljivim tragovima romanike (vrata i poprečni lukovi u unutrašnjosti). U doba turskih ratova na kupolu je dozidana promatračnica. 216. ZAVALATICA, zaselak nase1ja Čare i lučica u istoimenoj uvali na središnjem dijelu južne obale otoka Korčule, 3 km južno od Čare. Spominje se od XIV. st. Slika Nevjerni Toma u župnoj crkvi rad je Leandra Bassana. Crkva Gospe od Čarskoga polja spominje se prvi put 1329.; njezina obnova u gotičkom stilu
započeta je 1377. zanimljiv primjer arhitekture je utvrđena kuća, nekad obite1ji Španić, koja se sačuvala u prvobitnom obliku. 217. ZLARIN, otok u šibenskom arhipelagu, jugozapadno od Šibenika; od kopna ga odvaja Šibenski kanal, a od niza otočića na jugozapadu Zlarinski kanal. U XVI. st. naseljen je izbjeglicama pred Turcima. Baroknu župnu crkvu sagradio je 1735.-40. šibenski graditelj Ivan Skoko. Osim nje u naselju je više crkava: Sv. Roko na starome groblju iz 1650.; Gospa od Rašelja (prva polovica XV. st., obnovljena u baroknome s logu 1714.; oltar iz 1767., rad kipara braće Pija i Vicka Dall' Acque); Sv. Šimun iz druge polovice XVII. st. Kapela Porođenja Isusova, u sklopu palače Zuliani, podignuta je u prvoj polovici XVII. st. U naselju s e nalazi nekoliko ladanjskih kuća iz doba baroka (XVII.XVIII. st.). 218. ZVERINAC (Žverinac), otočić u zadarskom arhipelagu između otoka Velog Tuna i sjeverne obale Dugog otoka; Otok se prvi put spominje 1421. pod imenom Suiran; bio je posjed zadarskih plemića. U naselju je barokna palača obitelji Fanfonga iz 1746. U uvali Poripišće ima ostataka iz rimskoga doba. 219. ŽIRJE, otok u šibenskom arhipelagu, oko 22 k m jugozapadno od Šibenika; Na bregovima Gradina i Gustijerna bile su kasnoantičke (ranobizantske) utvrde (VI. st.); visoki zid Gradine završava kruništem, a bio je pojačan s pet kula. Utvrde su dio obrambenoga sustava što ga je sagradio car Justinijan (527.-565.) radi kontrole i osiguranja plovidbe. 220. ŽIVOGOŠĆE, naselje i luka u Makarskom primorju, 20 km jugoistočno od Makarske; Iz rimskog se doba očuvao epigram posvećen vrelu koje tu izvire, uklesan u živu stijenu uz more. Naselje se prvi put spominje pod današnjim imenom 1434. Stari dio naselja s kulom pod brodom čine sklopovi kuća, slikovito artikuliranih u kamenoj građi. U XVIII. je st. sagrađen franjevački samostan, koji s crkvom i zvonikom čini arhitektonsku cjelinu. U crkvi je barokna oprema, a u samostanu stara biblioteka i arhiv. 221. ŽMAN, naselje i lučica na istočnoj obali Dugog otoka, 5 km sjeverozapadno od Salija; Prvi se put spominje u XIII. st. pod nazivom Mežano. Župna crkva sv. Ivana (trobrodna bazilika) spominje se od XIII. st., ali nije sačuvala prvobitne oblike. 222. ŽRNOVO, naselje u istočnom dijelu unutrašnjosti otoka Korčule, 3 km jugozapadno od grada Korčule; Crkva sv. Vida spominje se od 1300.; u luneti portala je reljef Gospe između dva sveca i natpis biskupa Teodora Dieda iz 1617., a u unutrašnjosti vrstan antependij s reljefima. U crkvu je uzidan ulomak pleterne ornamentike; oko crkve je groblje s pločama iz XVI. i XVII. st. (ističe se grob obitelji Šegedin iz 1561.). Župna crkva sv. Martina je iz 1329., poslije barokizirana. Među predmetima bratovštine sv. Martina čuva se pozlaćeno srebrno raspelo iz XV. st. U selu se nalazi nekoliko baroknih k uća s natpisima i grbovima iz XVII. i XVIII. st. U Žrnovu se održavaju folklorne priredbe, njeguje tradicija »mladog kazališta«. Pred crkvom sv. Roka (16. kolovoza) izvodi se moštra - mačevalačka borba za obranu doma i izbor seoskoga kralja - po odredbama Statuta iz 1620. Tu prastaru igru izvode dvije vojske uz zvuke mijeha. Nakon izvođenja 10 različitih plesnih figura s mačevima nastavlja se opće narodno veselje i ples. Prema tom Statutu na kraju treba žrtvovati vola, tako da mu se jednim udarcem teškoga mača odsječe glava, ali se posljednjih godina odustalo od te tradicije. U blizini Žrnova nalazi se zaštićeni lokalitet Kočje sa zanimljivim formacijama stijena. 223. ŽULJANA, naselje i lučica u istoimenoj uvali na južnoj obali poluotoka Pelješca; Barokna crkva sv. Martina podignuta je na temeljima srednjovjekovne crkve; zabatni akroterij (iz XV. st.) vjerojatno je iz prvobitne crkve. Do crkve je kapela sv. Nikole iz 1630. Crkva sv. Julijane sa zvonikom na preslicu građena je na prijelazu iz renesanse u barok. Otkriveni su ostaci rimskih grobova. Mjesto Žuljana, smješteno u dubokom zaljevu, ističe se seoskom arhitekturom i jednom od najljepših i najvećih šljunčanih plaža na Jadranu.
