FORENZIĈKA DAKTILOSKOPIJA I IDENTIFIKACIJA
by
Doc. dr Nebojša Bojanić Izvod iz silabusa: 1) Metode identifikacije koje se temelje na učenju o ličnom opisu; 2) Kompjuterska rekonstrukcija lica i modeliranje pomoću gline; 3) Biometrijske metode identifikacije lica; Pojam i osnovne karakteristike biometrijskih sistema i identifikacije lica; Biometrijska verifikacija i identifikacija lica na osnovu otisaka prstiju,
geometrije šake i obiljeţja oka; 4) Identifikacija i registracija na osnovu glasa; identifikacija i registracija na osnovu mirisa; 5) Tragovi papilarnih linija; Metode otkrivanja tragova papilarnih linija; Postupak sa otkrivenim tragovima papilarnih linija; kriminalističko -operativni značaj tragova papilarnih linija i njihova dokazna vrijednost; 6) Fizičke metode izazivanja latentnih tragova; 7) Hemijske metode izazivanja latentnih tragova;
pojam i značaj; Daktiloskopija Daktiloskopija – istorijski 8) Daktiloskopija – pojam istorijski razvoj; Daktiloskopiranje lica; 9) Daktiloskopske Daktiloskopske evidencije; Daktiloskopsko vještačenje; 10) Minimalni broj individualnih karakteristika neophodnih za identifikaciju lica; Starost tragova/otisaka papilarnih linija; 11) Sistemi automatske identifikacije i registracije po otiscima papilarnih linija (AFIS) 12) Identifikacija na osnovu utvrĎivanja DNK profila; Identifikacija na osnovu r ukopisa;
identifikacija na osnovu tragova ušne školjke, usana i ugriza; – forenzička fotografija; Tehnike i metode kriminalističke fotografije; 13) Kriminalistička – forenzička 14) Hejroskopija, pedoskopija, poroskopija;
daktiloskopij e i identifikacije; 15) Repetitorijum osnovnih pojmova forenzičke daktiloskopij Način provjere znanja: Vrednovanje u touk nastave:
(E)CTS = 3
TEST I: I: 45 Bodova Bodova
1
TEST II: 45 Bodova Seminarski rad: 5 bodova Prisustvo na nastavi: 5 bodova
Završni ispit: Pismeni: 80 bodova Usmeni: 15 bodova Seminarski: 5 bodova UKUPNO: 100 bodova Seminarski radovi Rade se u grupama od 3 studenta;
Vanredni studenit braniće seminarske radove na nastavi predviĎenoj za vanredne studente; Odrediti grupe za seminarske radove na osnovu predloţenih tema Teme se nalaze na sajtu;
2
METODE IDENTIFIKACIJE KOJE SE TEMELJE NA UĈENJU O LIĈNOM OPISU IDENTIFIKACIJA ĈOVJEKA PO VANJSKIM OBILJEŢJIMA -Lični opis -
Opisna slika riječima nekog lica (portrait parlee) koja ima svoju statičku i dinamičku dimenziju. Dinamička dimenzija: gestikulacija, mimika, pantomimika, tikovi, manirizmi, facijalna ekspresija, stav, hod, govor i sl.
Statička dimenzija: lice u mirovanju, lični opis kao kompleks vanjskih anatomsko -morfoloških obiljeţja čovjekovog vanjskog izgleda. Obiljeţja koja karakterišu anatomsku graĎu čovjeka nazivaju se anatomska (fiziĉka) obiljeţja. Obiljeţja koja su zasnovana na fiziološkoj osnovi i koja se javljaju kao uslovno – refleksni procesi praćeni pojavom dinamičkog dinamičkog stereotipa kretanja nazivaju nazivaju se funkcionalna funkcionalna ili dinamiĉka obiljeţja . – obiljeţja koja čine imaju ne samo normalne varijacije vanjskih obiljeţja. Već imaju i Posebna obiljeţja – obiljeţja patološke oblike. Mogu biti: biti: UroĎena i stečena, ozljede, ozljede, tetovaţe.
Upadna obiljeţja – relativno relativno rijetka, jako iz raţena, lako se uočavaju i pamte. Pri opisivanju potrebno je da budu zadovoljeni sljedeći uslovi: Kod mjerenja visine lice treba da bude boso i u stojećem stavu. Uveče je čovjek niţi za oko 1 cm nego ujutru. Kod ocjena razvijenosti cijeni se razvijenost mi šića i kostura, a ne debljina. Za ovu vrstu ocjenjivanja potrebno je da lice bude udaljeno udaljeno oko 4 metra. Pri opisu glave lice treba da je okrenuto naprijed, bez kape i udaljeno oko 2 metra.
Za procjenu boje kose i očiju potrebna je prirodna svjetlost. Opis profila čela, nosa, podpratka podpratka i ušiju vrši se iz desnog desnog profila, a ostalo an face.
Kod osobenih znakova treba opisati njihov poloţaj, oblik, veličinu, boju, detalje i eventualni sadrţaj. Anatomska obiljeţja Pol i starost, uz ovu kategoriju moguće je dodati i rasnu pripadnost. – izraţava se u cm ili trostepenom gradijacijom: niski (m – 160 – 160 cm; ţ -155;) Visina – izraţava srednji (m – 160 160 – 175 165 cm;) – 175 cm; ţ 160 – 165
preko 175; ţ – 165;) visoki (m – preko 165;) 3
jaka, srednja, slaba; Po stepenu stepenu uhranjesti: mršavi, mršavi, normalni, debeli; Postoje 4 Stas (razvijenost) (razvijenost) – jaka, kategorije stasa: krupan, zdepast, vitak, slab. Glava – opisju – opisju se veličina glave u odnosu na tijelo i oblik tjemena (ravno, izduţeno i ispupčeno).
– opisje se opšti oblik lica s prijeda: Lice – opisje – fiksiraju se sljedeća obiljeţ ja: Kosa – fiksiraju boja, oblik, gustoća, sastav sastav i čelavost. Čelo – karakteriše – karakteriše se iz profila po visini, po poloţaju, nagibu), obliku. S prijeda se opisju oblik i boja. Oči – opsuju – opsuju se po boji, isaknutosti očnih jabučica, razmak. Kao obiljeţja opisju se: razno bojnost, kosookost, stalno treptanje, upaljenost, škiljavost, veličina, prisustvo pjega i sl. boja se ne opisju osim ako se razlikuje od boje boje kose. Opisjue se oblik, oblik, duţina, širina, osobenosti. Obrve – boja Nos – zauzima zauzima 1/3 lica. Veoma istaknut dio. Prilikom opisivanja posmatra se iz profila i an face. Opisju
se veličina, oblik i leĎa nosa. Uši – odlično – odlično sredstvo za identifikaciju. Karakteristike uha ostaju iste čitav ţivot. Prilikom opisivanja se iz profila opisuje: veličina, oblik, poloţaj, osobine resice, ušni rub, Darwinov produţetak, nagib, dlake itd. – opisjue se veličina i oblik. Usne se razlikuju po obliku, istaknutosti, debljini i po osobitosti. Usta – opisjue – opisuju se pojedinačno. Obiljeţavaju se brojevima od 1 – 8. Zubi – opisuju 8. vilici sa dijeli na gornju i donju i obiljeţava se sa velikim slovima ―G‖ i ―D‖, te se dijeli na lijevu i desnu i obiljeţava se malim slovima ―l‖ i ―d‖. Za svaki zub koji ima neku karakteristiku unose se odreĎeni podaci. Podbradak i brada – opisuju opisuju se iz profila. Kod brade se opisju veličina, poloţaj u odnosu na normalu
profila lica, po obliku. Podbradak Podbradak iz profila moţe biti prav, udubljen i isturen, opisju opisju se rastojanje od ivice ivice usne do vrha podbratka, nagib niţeg kraja podbratka. S prijeda se opisjue širina i oblik niţeg kraja. – ako se nalaze u većem obimu i izraţajnije kod mladih ljudi tada dobijaju na identifikacionom Bore – ako značaju. Dijele se po lokaciji na čeone, meĎuobrvne, slijepoočne, oko ušiju, na obrazima, bore na vratu. Mogu biti horizontalne (ravne, lučne i valovite) i vert ikalne (crtice ili trouglovi). – razlikuju se po visini i debljini, a od osobenih znakova najizraţajnija je adamova jabučica, Vrat – razlikuju zakrivljenost, gušavost, dlakavaost ispod linije ovratnika. – opisju se po širini i nagibu. Ramena – opisju – karakterišu se po širini, isturenosti i stepenu zategnutosti grudnih mišića. Kod ţena je korisno Grudi – karakterišu navesti stanje i oblik grudi. LeĎa – prava, prava, sa malim nagibom u oblasti oblasti vrata, grudi i pojasa pojasa i sa iskrivljenošću u oblasti oblasti vratnih pršljenova. 4
Trbuh – veliki veliki i upao. Ekstremiteti – karaterišu – karaterišu se po veličini i tj. po duţini i debljini.
Funkcionalna (dinamička) obiljeţja – uobičajeno drţanje čovjeka, poloţaj glave, tijela, ruku. Moţe biti različit. Stav – uobičajeno Hod – izraţene – izraţene karakteristike uobičajenog kretanja čovjeka (brz, lagan, spor, teţak, tvrd, gegajući,
njihajući i sl. Gestikulacija – pokreti pokreti koji prate govor.
– uobičajeno kretanje mišića. Mimimika – uobičajeno – normalan, vidok, dubok, piskav, tepav, zamuckujući. Glas (govor) – normalan, – maniri pomoću kojih se moţemo sjetiti pojedinih lica. Navike – maniri Posebna obiljeţja i upadne karakteristike
Riječ je o različitim anatomskim i funkcionalnim anomalijama koje se odlikuju rijetkim pojavljivanjem pojavljivanjem i visokom postojanošću •
UroĎene i stečene bez neposrednog vanjskog uticaja;
•
Ozljede (povrede);
•
Tetovaţe;
Obiljeţja nastala kao posljedica povreĎivanja čovjeka: Nastale nezgodom nezgodom;; Ratne; Nastale pri pri porodu;
Hirurške; Profesionalne;
Tetovaţe – obiljeţja – obiljeţja u vidu crteţa ili tekstova na koţi. Danas naroĉito u modi kod mlaĊe populacije; Postoje različiti obrazci za predovačavanje ličnog opisa, ali najčešće se u kriminalističkoj kriminalističkoj praksi susrećemo sa KTO 2 obrzacem.
5
Fotoregistracija i identifikacija
Naučna iskustva fotografije fotografije i antropometrije; Signaletička fotografija: 1) Razmjer 1:10; 2) Tri poze: an face, desni profil, lijevi poluprofil; 3) Fotografisanje se vrši pod vještačkim svjetlom – dva dva reflektora za osvjetljenje lica, a jedan za osvjetljenje pozadine; 4) Lice pri fotografisanju za prve dvije fotografije mora biti osloboĎeno različitih ukrasa; Tropozna fotografija koristi se za album kriminalaca;
Identifikacija pomoću fotografije: NAGLASITI: Fotografija je značajan postupak u identifikaciji s tim da uvijek treba imati u vidu da
fotografija često mijenja izgled ljudskog lika, a uz to na starijim fotografijama česte su osobine kojih na provjeravanom licu više nema nema (npr. brkovi, brada, ugojenost, mršavost, mršavost, kosa itd.) Oprez: kompjuterska tehnika omogućuje izradu savršenih izmjena na fotografijama;
Najčešće će te se susretati sa poreĎenjem poreĎenjem lica u odnosu na fotografiju fotografiju iz dokumenata dokumenata za ident ifikaciju. Metode za identifikaciju pomoću fotografije: 1) Vizuelna metoda: narasporstranjenija metoda. Pri primjeni ove metode vrši se poreĎenje razmjernih meĎusobnih odnosa, poloţaja, oblika i izgleda pojednih vanjskih obiljeţja. Ova metoda nije osloboĎe nja subjektivnih slabosti. slabosti. Za ovu metodu potrebno je poznavati odreĎene tehnike i načina prepoznavanja lica na fotografijama i lica u prirodi sa njegovom predočenom fotografijom (čest primjer sa lične karte ili putne isprave ili vozačke vozačke dozvole). – na jednako srazmjernim fotografijama odreĎuju se rastojanja i 2) Metoda lienarnih i ugaonih mjerenja – na uglovi izmeĎu pojednih tačaka na licu; 3) Grafička metoda – projiciraju projiciraju se pojedine pojedine tačke u grafički koordinatni koordinatni sistem: 4) Metoda koordinatne mreţe – primjenjuje primjenjuje se koordinatna mreţa napravljena na prozirnoj plastici ili na staklu. MeĎutim, kombinacija grafičke i ove metode danas se radi u kompjuterskoj tehnici. 5) Metoda preklapanaj fotografija – sa – sa jedne se fotografije isjeca odreĎeni dio i umeće se u drugu fotografiju.
– sastoji se u tome da se dijapozitivi uporeĎivanih 6) Metoda preklapanja dijapozitiva – superpozicija superpozicija – sastoji likova stavljaju jedan preko drugog, projiciraju i porede.
6
7) Metoda identifikacije na osnovu materijala snimljenih video nadzorom – istom istom se kamerom snimaju
komparativni uzorci, pod istim uslovima i u istom poloţaju. Obraća se paţnja na profil počinioca, ušnu školjku ili druge karakteristike od značaja. TakoĎer, primjenjuje se i metoda koja se zasniva na antropološkoj metodi u kombinaciji sa usavršenim antropološkim a ntropološkim mjerenjima i utvrĎivanjem proporcija pojednih snimljenih snimljenih regiona regiona lica, lica, glave i tijela.
8) Identifikacija maskiranih počinilaca snimljenih kamerama u okviru video nadzora – razvija se metoda identifikacine na osnovu odjeće i obuće koju je počinilac nosio u vrijeme napada. Uočavaju se i porede oštećenja na pantalonama, pojedine popravke, ali i na drugim vrstama odjeće. Primjena fotorobota i sličnih metoda za identifikaciju U svijetu se primjenjuju tzv. foto-roboti, robot-crteţi, ili ident i-kitovi.
U principu sadrţe komplete od 5 ili 6 dijelova lica (an face, a ponekad i profil). Ti dijelovi su: kosa sa čelom, oči sa obrvama, nos, usta, podbradak. U kompeltu se obično nalaze dodaci kao što su kape, naočale, brkovi, brada, itd. Dijelovi mogu biti u vidu crteţa, fotografija, dijapozitiva, snimaka na filmu.
Izrada: prvo svjedok opiše lice i detalje na licu, zatim mu se predočavaju pojedini dijelovi lica dok neodabere najsličnije, kad svjedok odabere sve dijelove, kompletira se cijeli portre t uz manja pomijeranja i dorade dok svjedok ne kaţe ―e stani to je to!‖ takav portret se zatim fotografiše. Danas se fotorobot uglavnom radi pomoću PC -a kroz takozvane Identi-kitove, ali i ručno kroz kompozitne sisteme. Identifikacija po glasu
Naučne postavke koje koje omogućavaju identifikaciju identifikaciju po glasu: 1) Glas ostaje postojan kroz ţivotni vijek od puberteta sve do staračke dobi; 2) IzmeĎu osoba postoje razlike u anatomskoj graĎi respiratornog sistema, grkljana, ţdrijela i
obrazno nosne šupljine, što daje specifična obiljeţja zvuku kojeg proizvode. 3) Izgovor nastaje uticajem različitih fakotora kao što su pritisak vazduha u grkljanu prilikom
izdisaja, način nastajanja i prestajanja zvuka, način izgovora rijč itd. 4) Promjena glasa u sračkoj dobi predstavlja dodatno obiljeţje za identifikaiju; 5) Eksperimentalno je utvrĎeno da izvjesne promjene koje nastaju u glasu za dţi vremenski period nemaju bitan uticaj na identifikaciju. Dvije su osnovne metode za identifikaciju glasa:
– sposobnost memorisanja i uporeĎivanj a glasova Oralna metoda – sposobnost Tehnička (vizuelna) metoda - koristi se snimanjem glasova. 7
Instrument pomoću kojeg se vrši snimanje i analiziranje gla naziva se spektorgraf zvuk, ali danas imamo i analizator stresa glasa. Reprodukuju se kratki fragmenti snimljenog govora, a dobijeni impulsi se
propuštaju kroz filter odreĎene odreĎene frekvencije. Kasnije se formira dijagram odnosno grafikon na ovu kojeg se čita vrsta i stanje glasa. Identfikacija Identfikacija po lobanjama Metoda super pozicije; detaljnije u medicinskoj kriminalistici. Identifikacija nepoznatih lica i leševa
Kada se vrši identifikacija lica: -Kada postoje osnovi sumnje da je lice izvršilo krivično djelo; -ako lice uskraćuje davanje podataka o sebi, ako postoji sumnja da je dokument kojim se dokazuje istovjetnost falsifikovan falsifikovan ili ako po stoji sumnja da lice o sebi daje laţne podatke; -ako lice zbog svojih fizičkih ili psihičkih nedostataka nije u stanju da o sebi pruţi podatke; -u svim slučajevima kada se pronaĎe neposznati leš. Postupak identifikacija lica -uzimanje ličnog opisa uključujući tjelesni pregled; -fotografisanje, poreĎenje fotografije sa već postojećim fotografijama; -uzimanje otisaka prstiju i poreĎenje kroz već postojeće daktiloskopske zbirke;
prepoznavanje lica suočavanjem suočavanjem ili po fotografiji koja koja se pokazuje roditeljima, roditeljima, roĎacima ili drugim - prepoznavanje licima koja to lice lično poznaju; provjera podataka koje je lice dalo o sebi preko roĎaka, roditelja roditelja i drugih lica koja koja to lice ličo poznaju; - provjera -uvid u matične knjige i druge sluţbene evidencije.
Postupak identifikacije leševa -Leš se fotografiše u zatečenom stanju, a zatim se u toku rada vrši fotografisanje pojedinih detalja; -detaljan vanjski i unutrašnji pregled;
prije ili poslije spoljašnjeg spoljašnjeg pregleda sa njega se uzimaju uzimaju otisci prstiju; prstiju; - prije - prvo prvo se pregleda odjeća prema redoslijedu redoslijedu njenog nošenja, ukratko ukratko se opisuje te se utvrĎuje utvrĎuje eventualno
prisustvo oštećenja oštećenja i njihova podudarnost podudarnost sa povredama; -opisivanje vanjskog izgleda; -unutrašnji pregled u prosekturi; 8
-Prikupljena odjeća se čisti i detaljno opisuje; -kod NN leševa odjeća se čuva dok se ne izvrši identifikacija; -na lešu se dešavaju odreĎene promjene koje oteţavaju identifikaciju;
Odjeća i izgled kao identifikaciona obiljeţja Vrsta odijela, pregibi, habanje, način kroja, dugmad, odreĎenastruka, način sjedanja uslovanjava deformacije na pantalonama i sl.
Opšti izgled lica zavisi i od zdravstvenog stanja, struke i profesije kojom se lice bavi. Pojedinci za kojima se traga namjerno nastoje sakriti identitet. Identifikacija Identifikacija stvari
Identifikacija se sprovodi na isti način kao i kod lica poreĎenjem lica poreĎenjem datog predmeta predmeta sa likom ili dva lika te te svri poredeći njihova fizička obiljeţja. Obiljeţja predmeta mogu sse svrstati u sljedeće grupe: -Obiljeţja nastala namjerno u toku izrade predmeta; -obiljeţja nastala ne namjerno u procesu izrade; -obiljeţja nartala namjerno u toku upotrebe;
Obiljeţja nastala tokom upotrebe koaj se javljaju kao posljedica dejstva sila na predmet i imaju značajne identifikacione vrijednosti.
Domaća zadaća: 1. Šta je portrait parlée parlée?? 2. Čemu je posvećena najveća paţnja u okviru učenja o ličnom opisu? 3. Šta su to anatomska, a šta funkcionalna obiljeţja?
antropometrija? 4. Na čemu se bazira antropometrija? 5. Koji razlozi oteţavaju identifikaciju na osnovu fotografije? 6. Navedi principe principe identifikaci identifikacije je lica na na osnovu fotografije? fotografije? 7. Navedi metode vještačenja vještačenja lica na osnovu fotografija?
identifikacije maskiranih lica lica snimljenih kamerama u okviru video video 8. Na čemu se zasniva proces identifikacije nadzora? HVALA VAM NA PAŢNJI
9
2. KOMPJUTERSKA REKONSTRUKCIJA I MODELIANJE POMOĆU GLINE Doc. dr Nebojša Bojanić ja Forenziĉka antropologi antropologi ja
Pomć prilikom identifikacije u uslovima pronalaska kostiju ili dijelova kostiju; UtvrĎivanje porijekla kostiju; UtvrĎivanje starosti; UtvrĎivanje spola; UtvrĎivanje rasne pripadnosti; UtvrĎivanje visine; UtvrĎivanje starosti – vrši – vrši se na osnovu izgleda i stanja, te srastanja ili raspadanja odreĎenih kostiju. Srastanje epifiza ili degenrativne promjene kod starijih, bolesti, artritis i sl.
UtvrĎivanje spola Notorne oznake oznake spola: spola: 1) Na lobanji; lobanji; 2) Na kukovima kukovima
• Na lobanji tri tačke upućuju upućuju na spol: 1) Hrbat iznad očiju; 2) Kost ispod uha;
potiljačna kost; kost; 3) Okciput – potiljačna Kod muškaraca sve tri tačke su jače izraţene, a na poslednje dvije se pričvršćuju mišići; – očita razlika!!! Karlica – očita Visina osobe Kompletiranje kostura – najjednostavn – najjednostavniji iji način (meĎu tkivo ili vezivno tkivo se nadomješta dodavanjme 10 – 11 11 cm);
pomoću duţine bedrene kosti kosti – duţina – duţina se pomonoţi sa faktorom 2,66. Nepotpun kostur kostur – pomoću OdreĎivanje rase Vrši se pomoću lobanje 10
Kompjuterska rekonstrukcija rekonstrukcija lica i modeliranje lica pomoću gline Ova metoda primjenjuje se uglavnom radi izrade lice, kada se posjeduje samo lobanja nepoznate ţrtve. Radi se u apstraktnom mediju; Indirektno se mijenjaju podaci i detalji;
Stvara se uvjerljiva sličnost; Skeniranje lobanje
Početni podaci – 3D 3D skeniranje lobanje; Laserskim skenerom se skenira lobanja koja se rotira, a slika se reflektuje ogledalima na suprotnim stranama; Stvara se digitalni model lobanje; Podaci se pohranjuju na hard disk i u centralu bazu podataka;
Skeniranje rotirajuće lobanje Od lobanje do lica
Za dodavanje tkiva na lobanju koriste se podaci dobijeni skeniranjem ţivih ljudi pomoću kompjuterske tomografije (CT); CT snimke pokazuju i tvrde i meke dijelove (kosti i tkivo) u 3D;
Za odabir odgovarajuće CT snimke, potrebno je na osnovu lobanje odrediti dob i rasu dotične osobe;
Dodavanje kljuĉnih taĉaka ključne tačke za modeliranje lica ugrubo se nanose na lobanju, a forenzičar, onda pomno prilagoĎava njihov poloţaj; Preklapanje CT snimka sa lobanjom
preklapanje CT snimka (plava (plava boja) i snimka lobanje (crvena boja) boja) pokazuje koliko će CT snimak snimak trebati izobličiti kako bi tačno odgovarao lobanju; Zbog toga što se što se CT snimkom prodire u ljudsko tkivo, ne ostaju zabiljeţeni ljudski detalji. Model liči gipsanom odljevku ţrtvine glave.
potrebno je dodati kosu, kosu, oči i koţu odgovarajućeg izgleda i boje. Tehničari posuĎuju izgled ţive osobe i digitalno ga prenose na model. Da bi se dobila trodimenzionalna slika, potrebni su podaci o boji na čitavoj glav i.
11
PrilagoĊavanje PrilagoĊavanje CT snimka moţda će biti potrebno više pokušaja za potpuno prilagoĎenje CT snimka sa odgovarajućim mekim tkivom na snimci lobanje; potpuno obojena područja gdje prilagoĎeni CT snimak potpuno odgovara lobanji;
UtvrĊivanje i podešavanje debljine tkiva kada je CT snimak uspješno prilagoĎen, dodaje se meko tkivo. Ovdje koţa (plava boja) tačno prekriva lobanju ţrtve; Rekonstrukcija glave
u ovoj fazi kompjuterski prikaz glave bez prirodne boje i strukture koţe sliči klasično izraĎenom modelu od plave gline; Dodavanje lica
fotografisanjem lica ţive osobe pod vodoravno usmjerenim svjetljenjem dobijaju se detalji koţe kojima se omotava model. Programski se dodaju osvjetljena i zatamljena mjesta;
Završno dotjerivanje oči dodane iz kompjuterske memorije imaju ţivotni sjaj. Kosa se prikazuje kao neupasljiva, ako neam podataka o tome kakvu je frizuru frizuru ţrtva nosila; Rezultat se moţe posmatrati i okretati na ekranu monitora, a moţe se distribuirati u nekoliko standardnih formata za prikaz slika.
Mora se imati na umu da obje metode imaju ista ograničenja. One se odnose na izgled i oblik nosa, usta ušiju i očiju.
Modeliranje lica pomoću gline nepoznate ţrtve zločina dobilo dobilo lice koje će neko prepoznati, prepoznati, potrebno je Da bi se od gole lobanje nepoznate primijeniti specifičnu kombinaciju kombinaciju raznih vještina. vještina. Dobiveni lik lik mora biti vjerna kopija, kopija, pa oni koji ga izraĎuju trebaju posjedovati objektivnost forenzičkih antropologa. No postizanje sličnosti sa ţivim licem zahtjeva i dozu umjetničke imaginacije. – tvorac forenzičke rekonstrukcije lica; Mikhail Gerasimov – tvorac Prvi put njegova metoda upotrijebljena je u rješavanju ubistva u Rusiji, u blizini Lenjingrada 1939. godine
Štapići i trake Najčešća metoda modeliranja lica lica temelji se na poznavanju debiljine debiljine tkiva i mišića, mišića, koji prekrivaju s vaki vaki dio lobanje. Ova metoda zove se morfometrija; Razvijena u USA;
12
Nekada – mjerenja mjerenja seciranjem mrtvih; Danas – skeniranje – skeniranje lica pomoću ultrazvuka;
Traţe se podaci o debljini tkiva na 20 – 35 – 35 tačaka; Te tačke najgušće su rasporeĎene oko usta i izmeĎu očiju; Podaci se prikupljaju mjerinjima spolova i raznih rasa, debelih i mršavih lica; Modeliranje počinje indikatorima debljine – štapićim – štapićima; izmeĎu štapića nanose se trake od gline; glinom se puni prostor izmeĎu njih, te počinje rad na očima, nosu, ustima, ušima, bradi, čeljusti.
Duţina nosa Širina nosa pribliţno je jednaka udaljenosti unutrašnih uglova očiju. Krajevi usta leţe tačno ispod unutrašnjih rubova šarenice i pokrivaju straţnje krajeve očnjaka. Duţina ušiju pribliţno odgovara duţini nosa. Kada su završeni ti dijelovi lica, izvrše se potrebna dotjerivanja. Dobijeni odljevak, se farbat kako bi nalikovao licu ţrtve i olakšao identi fikaciju.
Izrada mišića Druga metoda – morfoskopska; morfoskopska; Odje je bitan oblik lobanje;
Oblik i veličina tih kostiju direktno utiče na oblik mišića koji su na njih pričvršćeni; Moguće je rekonstruisati jedan po jedan mišić lica. Zadnji je korak pokrivanje "mišića" koţom od gline. Prednosti metoda Morfometrijska - temelji se na prosječnim vrijednostima debljine tkiva, te zastupnici ove metode tvrde da
je objektivnija i naučno naučno jače utemeljena. polazišna osnova, jer izgled izgled lica zavisi o detaljima detaljima Morfoskopska - prosječna mjere ne mogu biti dobra polazišna koji odskaču od prosjeka, poput velikog nosa ili ušiju koje strče.
13
Pribliţna sliĉnost postoje ograničenja u odnosu odnosu na tačnost rekonstrukcije rekonstrukcije lica. kipari mogu samo nagaĎati o vrsti frizure i ne mogu reprodukocati izraze koji lice čini ţivim. Savršena sličnost meĎutim nije uvijek ni potrebna Dijelovi lobanje:
Forenzički kipari nemaju uvijek cijelu lobanju. Nekad je moraju graditi od fragmenata, f ragmenata, kao u trodimenzionalnoj slagalici. Formiranje lobanje:
Ako postoji dovoljno fragmenata, moţe se dobiti lobanja čak iako nije kompletna. Od nje se izradi odljevak koji se koristi za modeliranje lica.
Nanošenje gline na ne toliko toliko značajnim dijelovima dijelovima lobanje.
Štapići za odreĊivanje dubine: jučnih je anatomskih anatomskih tačaka na kojima se mjeri debljina debljina tkiva. Postoje izmjerene izmjerene debljine za 20 – 35 35 kl jučnih različite spolove, dobi i rase. Štapići su pričvršćeni na svaku ključnu tačku i pokazuju prosječnu debljinu tkiva. Onda se iz,eĎu štapića nanose trake od gline, različitih debljina koje odgovoraju debljini tkiva.
Mišići ĉeljusti: Zatim se dodaju ―mišići‖ od gline na glavu i vrat, koristeći štapiće kao mjeru za debljinu u svakoj ključnoj tački.
Ĉitavo lice: Lice je kompletirano i štapići se više ne vide. Preostaje samo modelu dati izgled kakav ima koţa mlade ţene.
Sliĉnost: Lice je bilo tako dobro pogoĎeno da je socijalna radnica u njemu prepoznala Karen Price, djevojku o kojoj se brinula. Kasnije su dvojica muškaraca optuţena za njeno ubistvo. Kipari mogu samo nagaĎati o vrsti frizure f rizure i ne mogu reprodukovati izraze koji lice čine č ine ţivim.
14
IDENTIFIKACIJA I REGISTRACIJA NA OSNOVU:
GLASA, MIRISA I UŠNE ŠKOLJKE
Doc. dr Nebojša Bojanić I DENTI FI KACIJA NA OSNOVU OSNOVU GLASA GLASA
Respiratorni sistem jedinstven za svaku osobu; ID na osnovu glasa naziva se fonoskopija;
Frekq. ljudskog glasa izmeĎu 100 i 7000 Hz; Raspon čujnosti ljudskog uha je izmeĎu 20 i 20 000 Hz. – sastavni dijelovi koji sačinjavaju ljudski zvuk; Harmoni – sastavni Anatomska graĎa respiratornog sistema, grkljana, ţdrijela i o brazno-nosne šupljine daju zvuku specifična obiljeţja. Individualne karakteristike zvuka ostaju nepromjenjive tokom ţivota; Na individualnost individualnost utiče i izgovor; Identifikacija ljudskog glasa glasa moţe se svrstati u dvije gupe: (1) subjektivnu; (2) Objektivnu;
•
U forenzici – analiza analiza glasa samo na osnovu snimljenog materijala;
•
Spektorgrfi zvuka;
15
I DENTI FI KACIJA NA OSNOVU OSNOVU TRAGO TRAGOVA VA M I RISA RISA
Odorologija – naučna – naučna disciplina o mirisima;"Odorologija" je nastala prije petnaestak godina u istočnoj Evropi, tačnije u MaĎarskoj, gdje vrhovni sud prihvaća ovaj postupak kao dokazni materijal.
Olfaktorna obiljeţja koja se mogu otkriti pojedinačno, ili u sklopu drugih obiljeţja, odmah ili nakon deset godina, jesu molekule koje svatko ostavlja na mjestu kojim je pr ošao, kaţe duţnosnik francuske policije. "Svako ljudsko biće ima osobit miris koji je vlastiti samo njemu". 60% ljudskog mirisa je uvijek konstantan; 40% ljudskog mirisa je promjenjiv; promjenjiv;
Mirs predstavlja skup izlučevina specifičnih za svaku osobu. Ljudsko tijelo u okolinu ispušta oko 300 mirsnih elementata koji su s sastavnice mirsa.
– zahvaljujući molekulima koji su nosioci mirisa; ID ljudi – zahvaljujući Na mjestu krivičnog djela djela pomoću vrpca izraĎenih od specijalne tkanine prikupljaju se mirisni mirisni tragovi na mjestima n a kojima ih je počinitelj mogao ostaviti; Moţe se vršiti poreĎenje odmah ili nakon 5 do 10 godina; Mirisi se prikupljaju posebnim specijalnim tkaninama;
Aserviraju se u hermetički zatvorene staklenke; Identifikacija pomoću posebno dresiranih pasa; Osim upotrebe pasa u identifikacione svrhe, razvijene su i pojedine instrumentalne metode za
izolaciju mirsnih elemenata. Riječ je o gasnoj hromatografiji (GC) i masenoj spektrometriji (MS) IDENTIFIKACIJA NA OSNOVU OSNOVU TRAGOVA UŠNE ŠKOLJKE
Antropolozi prvi ukazivali na značaj ušne školjke za identifikaciju;
Bertillonovo učenje; Elementi koji ukazuju na individualnost ušne škooljke su: (1) nepormjenjivost; (2) Individualnost; (3) Uočljivost i prenosivost individualnih karakteristika ; (4) Mogućost klasifikacije i poreĎenja ;
Identifikacija lica vrši se pomoću fotografije i na osnovu traga ;
16
Počeci ID na osnovu ušne školjke preko fotografije – uvoĎenjem – uvoĎenjem signaletičke fotografije; Začaj – snimci – snimci sačinjeni na video nadzoru; Identifikacija lica na osnovu tragova usne školjke: Nastanak tragova pri izvršenju krivičnog djela;
Korištenje tragova ušne školjke u krim praksi pojedinih zemalja 1) Švicarska – od od 1970. 2) Holandija – od od 1985.
– idantičan status kao i tragovi papilarnih linija; 3) Velika Britanija – idantičan – najkritičniji stav prema ovome; 4) USA – najkritičniji UtvrĎivanje orjentacione visine: – 8 cm postavlja se neiţe uho prilikom prisluškivanja prisluškivanja na vrata; a) 1 – 8 b) 13,7 cm rastojanje od tjemena tjemena do sredine; sredine;
c) Prosječan nagib glave pri naslanjanju uha na vrata je 3 cm; Pronalaţenje i fiksiranje otiska ušne školjke na licu mjesta – kao i latnetni tragovi tragovi prstiju; Pribavljanje nespornih uzoraka; a) Fotografisanje iz oba profila 1:1; b) Uzimanje komparativnih uzoraka oba uha na staklene ploče;
Vještačenje tragova ušne školjke: a) Duţina i širina ušne školjke; b) Maksimalna i minimalna širina heliksa; c) Maksimalna i minimalna širina antiheliksa;
•
Metode vještačenja:
a) vizuelna; b) Superpozicija; c) * razvijen biometrijski sistme ID preko video nadzora;
Karakteristike uha ostaju iste čitav ţivot. Prilikom opisivanja se iz profila opisuje: veličina, oblik, poloţaj, osobine resice, resice, ušni rub, Darwinov produţetak, produţetak, nagib, dlake itd. 17
I denti denti fi kacija n a osnovu osnovu tr agova agova usana usana
Nije čest oblik identifikacije; identifikacije; Porijeklo od počinioca i od ţrtve; Reljefni, površinski i latentni; Najbolji trgovi trgovi ostaju na staklu, a najlošiji najlošiji na porculanu i keramici; keramici; Trag usana ne odraţava čitavu površinu usana; Sadrţi grupna i individualna obiljeţja; Razlika: trgovi nastali čvrstim i direktnim kontaktom i tragovi nastali laganim i ovlaš dodirom; Individualne karakteristike – kose kose i vertigalne brazde – nepromjenjiv nepromjenjiv karakter; Otkrivanje i fiksiranje – poput poput tragova papilarnih linija;
Vještačenje – komparativnom komparativnom metodom; Pljuvačka sa usana – moguća – moguća DNK analiza; indicija prisustva na licu mjesta; Dokazni značaj – indicija
IDENTIFIKACIONI ZNAČAJ: Bore na usnama su individualne karakteristike i daju mogućnost identifikacije (meĎutim vremenom se bore mijenjaju);
Nesporni uzorak se uzima uzima na papir, ili na čašu (za ovaj oblik potrebna je i mala doza obmane osumnjičenog); Trag se makrofotgrafiše ili se mulaţira; Trag se mora upakovati tako da ne doĎe do zamrljanja ili oštećenja, a isto kao i tragovi papilarnih linija;
Pitanja za zadaću
Objasni graĎu uha! Navedi osnovne osnovne elemente elemente identifikac identifikacije ije na osnovu ušne školjke;
Objasni pojam mirisa;
Objasni postupak identifikacije na osnovu mirisa;
Način identifikacije identifikacije na osnovu usana;
18
5.TRAGOVI PAPILARNIH LINIJA Metode otkrivanja tragova papilarnih linija Postupak sa otkrivenim tragovima Kriminalističko-operativni značaj tragova papilarnih linija i njihova dokazna vrijednost
Doc. Dr Nebojša Bojanić Tragovi papilarnih linija
GraĎa koţe; Širina papilarnih linija – 0,2 – 0,2 do 0,5 čak i do 0,7 mm; – 0,1 do 0,4 čak i do 0,5mm; Visina papilarnih linija – 0,1 Znoj – 98% 98% voda – (rastvor (rastvor ili prenosilac organskih supstanic – lipidi, – lipidi, bjelančevine, masne kiseline, holesterol);
– 99,5% znoj je tečnost; 99 – 99,5% – 0,1% otpada na čvrste materije; 0,5 – 0,1% 57% masnih kiselina; 33 vrste lojnih supstanci;
Nezasićene masne kiseline – nadovezuju se u jedan niz tako da podsjećaju na brazde; Papile – nadovezuju Mala površina koţe gdje se nalaze papile; Zakrivljene su; Veliki broj detalja ili likova; Osnovne karakteristike: neponovljivost i postojanost; Galton – 65 65 milijardi kombinacija do ponovljanja ?! Teorija vjerovatnoće – Galton Osnovne karakteristike papilarnih linija: 1) neponovljivost; 2) Postojanost; 3) Mogućnost preslikavanja (odraţavanja); 4) Grupisanje; 5) Nasljednost Nasljednost – nije nije dokazana; 19
Istorijski razvoj: Preistorijski; Empirijski;
Naučni; Tragovi papilarnih linija
Velika uloga u rasvjetljavanju krivičnih djela; Negativno: -
Često se samo traţe tragovi papliarnih linija;
-
Mogućnost da se izbjegne ostavljanje tragoa papilarnih linija – rukavice;
Vrste i način nastanka tragova papilarnih linija Dvije su osnovne grupe: vidljivi; nevidljivi (latentni);
– reljefni (utisci) i obojeni (nanošenje i odnošenje); Vidljivi – reljefni – čine najveću grupu tragova; Latentni – čine Prema karakteru kontakta: -
Statički i
-
Dinamički;
Najidealnije površine površine za ostavljanej tragova tragova su glatke površine; Na ravnim, ali hrapavim površinama trag će se forimrati brzo kao i na glatkim, ali će njegov kvalitet biti dosta lošiji ;
Ukoliko je riječ o površini gdje je udubljenje veće od ispupčenja, trag će se formirati f ormirati samo na ispupčenjima, jer koţa neće kompletna moći dodirnuti i dno površine ; Na vlaknastim površinama površinama – paipr paipr ili tkanine npr., npr., latentni tragovi papilarnih papilarnih linija formiraju formiraju se nešto drugačije. Kratak dodir – nejasan nejasan trag; Na površinama koje apsorbuju apsorbuju znoj, kreda, gips, i sl, tragovi tragovi papilarnih linija linija se praktično ne mogu naći. Trajnost tragova papilarnih liinja zavisi od prirode materijala na kome su nastali i od uslova na kojim egzistiraju; 20
Reljefni tragovi – trajnost trajnost zavisi od uslova pod kojima egzistira podloga. Kod naslojenih i odslojenih tragova, trajnost zavisi od kvalitete i osobina supstanci od koje je trag nastao i od vrste podloge.
– lako mehaničko uništenje; Latentni tragovi – lako Na podlogama koje upijaju upijaju znoj, trajnost zavisi zavisi od gustine podloge podloge i zasićenosti zraka vodenom parom (gušće – duţe); – duţe); Metode otkrivanja tragova papilarnih linija
Prvi dio uviĎaja obavja se metodom ruke u dţepove; Vidljivi tragovi – uočavanje – uočavanje vizuelno;
•
– mogućnost Reljefni – mogućnost
uništenja na termoplastičnim površinama; •
Statička i dinamička faza;
Latentni tragovi - misaona rekonstrukcija; Posebni uslovi i posebna oprema; Koso svjetlo:
Pogodne površine za ovaj način otkrivanja su: ravne i glatke površine stolova, stakala na prozorima ivitrinama, ogledalima, kao i glatke površine raz nih predmeta od glatkog stakla kao i porculana, keramike i sl.
Na hrapavim površinama nije moguće moguće otkrivanje kosim svjetlom; svjetlom; Pri otkrivanju - analizira se pozicija i kretanje počinioca, odnosno osoba koje su mogle ostaviti tragove; Najnovije metode zahjtevaju zahjtevaju upotrebu alternativnih alternativnih svjtlosnih izvora, UV zraka i laserskih zraka; zraka; Postupak sa otkrivenim tragovima
Tragovi postoje – ali ali se ne vide; Tragovi postoje – pretpostavlja pretpostavlja se mjesto njihvog postojanja; Vizuelizacija – vide vide se tek kada se izazovu;
21
tragovi dovedu u takvo stanje stanje da se moţe vrišiti poreĎenje poreĎenje sa zbirkama i Krajn ji cilj obrade je da se tragovi nespornim uzorcima; Obrada tragova prema podjeli na vidljive i ne vidljive je sljedeća: 1) postpak sa sa vidljivim tragovima papilarnih linija; 2) postupak sa sa nevidljivim nevidljivim tragovima tragovima papilarnih papilarnih linija; Postupak sa vidljivim tragovima papilarnih linija: - uočavanje ili prnalaţenje; - obiljeţavanje; - fotografisanje; - zapisnička obrada; - eventualno mulaţiranje; - skiciranje s kiciranje;; - slanje na vještačenje prema procedur i vezanoj za lanac kretanja dokaza; odnosno odslojavanjem i na tragove Postupak se moţe razloţiti na tragove koji su nastali odnošenjem – odnosno odnosno naslojavanjem i reljefne tragove; koji su nastali sa druge strane nanošenjem – odnosno Procesno-pravno Procesno-pravno oformljenje oformljenje t ragova ragova nastalih odnošenjem (odslojavanjem)
prašina, boja i krv – dodir dodir na taj materijal golim prstima - ljepljenja materijala za papilarne linije i odnošenja sa tog mjesta, Prvi dio obrade, donosno procesno- pravnog pravnog oformljenja identičan identičan je sa ostalim tragovima: tragovima: - obiljeţavanje; - unošenje u zapisnik; - fotografisanje f otografisanje – ono – ono se vrši isključivo radi fiksiranja mjesta na kojem su tnaĎeni ali ne i radi identifikacije identifikacije tragova;
– daktiloskpskaa folija (za prašinu) i fotografisanje 1:1; Fikisranje – daktiloskpsk Postupak rada sa folijom; Fiksiranje reljefnih tragova papilarnih linija linija
Pritisak u neku mekanu, plastičnu materiju ostavlja reljefni trag; Reljefni trag je negativ papilarnih linija; 22
Laboratorijsko Laboratorijsko fiksiranje i terensko fiksiranje;
Prva faza opbrade je idnetična kao za sve tragove; Druga faza obuhvata mulaţiranje (moulage); Mulaţiranje – silikonske silikonske paste ili alabaster gips; Mulaţ predstavlja pozitiv; Pravljenej otiska mulaţa pomoću boje na papiru; Postupak sa latentnim (skirvenim) (skirvenim) tragovima papilarnih linija Prva faza obrade - pretpostaviti mjesto gdje se nalez tragovi; Druga faza obrade - učiniti tragove vidljivim; oformljenja tragova; tragova; Treća faza - primjena procedura procesno — pravnog oformljenja
Za vizuelizaciju u praksi se koriste tri različite ra zličite metode: -
fizičke metode vizuelizacije latentnih tragova;
-
hemijske metode vizuelizacije latentnih tragova;
-
kombinacija fizičkih i hemijskih metoda za vizeuelizaciju latentnih tragova;
Gdje se mogu naći tragovi papilarnih linija?
Tragovi sluţe za obezbjeĎšenje dokaza, utvrĎivanje činjenica, rasvjetljavanje dogaĎaja i utvrĎivanje materijane istine;
Primjeniti uvijek odgovarajući metod; Značajno pitanje – vrijeme vrijeme nastanka tragova?! – zavisi od vanjskih i unutrašnjih uslova; Vrijeme trajanja tragova – zavisi Zatvoreni prostor:
Znoj na staklenoj površini nestane za oko šest mjeseci, a na metalu i sintetici za oko šetiri mjeseca; Znoj i masnoća ostaju duţe na staklenoj površini čak i do dvije godine; Rezulta ti istraţivanja na otvorenom prostoru:
Vremenski kraće traju; – 8 dana, a znoj i masnoća na istoj podlozi traju 25 – 28 Na staklenoj staklenoj podlozi traju 5 – 8 28 dana; Utvrditi tačno koliko je vremena prošlo; 23
Uzajamno jedinstveno djelovanje: taktike – tehnike tehnike (forenzike ( forenzike)) – metodike; metodike;
Fizičke metode: UV zračenje, laserske tehnologije, prahovi, naparavnje, jodne pare,
čaĎ sagorjevanja organskih rastvarača; Hemijske metode: srebro-nitrat, ninhidrin, cijano-akrilatne pare, osmijum tetroksida, rutenijum tetroksid i dr.
Kriminalistiĉko-operativni znaĉaj tragova papilarnih linija i njihova dokazna vrijednost Osnovno saznanje – da da li je radio u rukavicama ili ne!
Uporno traţenje tragova; Mogućnost skidanja rukavica jer smetaju za pojednie aktivnosti; Često se ne uspjeva obrisati sve tragove; Pogrešno je ad hoc odustajanej hoc odustajanej od traganja za tragovima; Posebna paţnja mora se posvetiti taktici i tehnici traganja; Sama obrada podrazumjeva: - tehniku traganja a licu mjesta; - taktiku traganja na licu mjesta; - tehniku obezbjeĎenja (aserviranja) tragova; - taktiku obezbjeĎenja tragova uviĎajem na licu mjesta i kasnijim radnjama dokazivanja, i
24
- tumačenje tragova;
ovakakv koncept ukazuje na primjenu dinamičke faze uviĎaja i shvatanje ove radnje dokazivanja kao jedinstvenog jedinstvenog procesa; procesa;
ukazuju na razlike u primjeni odreĎenih metoda za vizuelizaciju ističe se značaj jedinstve taktike i tehnike dosljedna primjena ovog pravila garantuje uspjeh, to je potvrdila praksa; Osnovna bit fiksiranih tragova papilarnih linij a je da sluţe za kriminalističku identifikaciju;
Nuţno je utvrditi od kojeg kojeg dijela ruke ili noge noge trag potiče, odnosno da da li je od prsta dlana ili ili čak stopala ; Eliminacija tzv. ―domaćih‖ lica; – utvrĎivanje lica kome tragovi pripadaju; Nakon eliminacije eliminacije – utvrĎivanje UtvrĎivanje uzročno- posljedične posljedične veze;
Greške iz prakse: info-razgovor bez znanja tehničara/forenzičara; Dokazna vrijednost tragova papilarnih linija
Još nema konsenzusa o dokaznoj vrijednosti tragova papilarnih linija; Podudarnost prema Locardu:
– 12 i više karakteristika – karakteristika – nesporni - podudarnost – 12 nesporni identitet; - podudarnost u rapsonu 8 – 12 12 karakteristika karakteristika – zavisni zavisni identitet;
– vjeovatni ili mogući identitet; - podudarnost u 7 i manje manje karakteristika karakteristika – vjeovatni Trag jš nije i dokaz; Tehničar – utvrditi utvrditi tragove; Utvrditi identitet lica; Identifikacija – komparativnom komparativnom metodom; Baza podataka prethodno registrovanih licia;
PrivoĎenje osumnjičenih i komparacija; Primjena postulata kriminalističke metodike; Da bi trag postao dokaz treba utvrditi da je nastao u vrijeme izvršenja krivičnog djela; Provjera alibija; 25
Daktiloskopski dokaz je kompleksan, sloţen dokaz koji se po svojoj prirodi sastoji od četiri pojedinačna dokaza: 1. dokaz je da fiksirani trag papilarnih linija na licu mjesta nije podmetnut niti krivotvoren. Tzv. Negativni dokaz. 2. dokaz je da je na licu mjesta fiksiran trag trag papilarnih linija koji koji potiče zaista od osumnjičenog. osumnjičenog. 3. dokaz je da je na licu mjesta fiksiran trag trag papilarnih linja koji koji nastau upravo za vrijeme izvršenja izvršenja krivičnog djela – indicija; indicija; 4. dokaz da je na licu
mjesta fikisrani trag papilarnih linija nastao ne samo u vrijeme izvršenja krivičnog djela, već upravo prilikom izvršenja krivičnog djela; Ovo su tzv. Posredni dokazi;
Neposredni daktiloskopski daktiloskopski dokazi: dokazi: Za takav dokaz treba utvrditi da je trag papilarnih linija: - istinit; - da ga niko nije dirao ni pomjerao; - da je naĎen na mjestu gdje i sotali tragovi; -
da je mogao poticati samo od počinioca krivičnog djela;
Ovi dokazi imaju najjaču dokaznu vrijednost; Pitanja za zadaću: Kako nastaju tragovi papilarnih linija?
Šta su papilarne linije? Šta čini osnovu latentnih tragova? Kakav je kriminalističko -operativni značaj tragova papilarnih linija? Šta spada u indicijalne dokaze vezane za tragove papilarnih linija? Kada su tragovi papilan rih linija najjači dokazi?
26
FIZIĈKE METODE IZAZIVANJA LATENTIH TRAGOVA by
Doc. Dr Nebojša Bojanić U fizičke metode spadaju: -
Metode zaprašivanja;
-
Metode naparavanja;
Metode zaprašivanja Upotrebom prašaka; Razlozi upotrebe prašaka: 1) Učiniti tragove vi dljivim; 2) Izazvati njihov jači kontrast u odnosu na podlogu radi fotografisanja; 3) Zaprašiti ih radi podizanja na adekvatnu foliju i njihovog čuvanja;
Oprema za primjenu metode zaprašivanja: 1) Četkice za zaprašivanje; 2) Raspršivač za zaprašivanje; 3) Magnetne četkice; 4) Obični prašci; 5) Specijalni prašci; 6) Magnetni prašci; 7) Prašci u spreju; 8) Fluorescentni prašci;
Postupak zavisi od ţeljenog cilja i od prirode površine na kojoj se trag nalazi; Prije izazivanja praškom, napraviti probni trag radi testa; Preporučuje se upotreba četkica duţine 3 – 5 5 cm; U neseseru da bude više četkica za više vrsta prašaka i površina, te četkice sa najmanje dvije veličine;
27
Vrste četkica: 1) Sintetička (zefir); 2) Od dalke sibirske vjeverice, 3) Od dlake afričke ptice marabu; 4) Od kamilje dlake; Raspršivač za zaprašivanje
Klasični; Sa četkicom; -
Klasični – ručni – ručni sa gumenom kruškolikom pumpicom za zaprašivanje;
-
Ditrektno zaprašivanje i izbacivanje oblaka praha;
-
Pomoću pumpice se napraši površina, a četkicom se skida višak praha;
Slika raspršivaća sa marabu četkicom Rad sa prašcima: Prašci se nanose laganim zaprašivanjem sa četkicom ili raspršivačem; Četkica se vuče samo u jednom pravcu duţ toka papilarnih linija; nekada je potrebno tokom rada pojačavati papilarne linije; Višak praška se lagano oduva ili paţljivo istrese; Stari tragovi – gube gube adhezivna svojstva;
Preporuka: prekriti trag debljim slojem praška; Stranom četkice (ne vrhom) blago nabiti prašak; Lagano ga četkati i otresti; Deblji sloj sprečava da trag oštete dlake četkice; Ovakve tragove ponekad navlaţiti dahom; Izazivanje na papiru – upotrebom – upotrebom četkice djelimično oštećenje slike;
– klizanje izvjesne količine praha bez pokušaja čišćenja viška; Najbolji rezultati rezultati – klizanje Već jednom izazvani tragovi praškom i dignuti folijom, mogu se ponovo obraditi i to do četiri puta;
28
Kasnije zazvani tragovi su u pravilu blijeĎi, ali ponekad i kvalitetniji; Zahtjevi prema tehničaru za izazivanje tragova: 1) urednost; 2) paţljivost; 3) sistematičnost; 4) ekonomičnost;
Obični prašci: Dva osnovna tipa: a) ugljeni prašak ; b) aluminijski prašak; prašak; Aluminijski prašak se naziva Argentorat; Tamni prašak – svijetle – svijetle površine; Svijetli prašak – tamne – tamne površine; Argentorat – i – i svijetle i tamne površine;
Specijalni prašci: Dvije vrste čestica (krupn e i sitne); Najveći dio praha hvata se za papilarne linije, a meĎuprostor meĎuprostor bude neobojen ili slabo slabo obojen; Razni tipovi argentorata;
Specijalne ―zlatne‖ bronze; Grafitni prašak; Bijeli prašak; Specijalni praškovi su mešavine koje pokazuju bolje karakteristike nego koncentrovani praškovi.
nema suvišne masnoće
izbegnute su grudvice
otisci daju bolji kontrast
manje problema sa predoziranjem (mrljanje otisaka)
Vremenom se razvijanje latentnih otisaka radi mnogo brţe, sa manje rizika i sa boljim rezul tatima.
29
Magnetni prašci: Dvokomponentni prašci; 1. komponenta – sitni sitni prah;
– krupnije čestice sa feromagnetnim sposobnostima; 2. komponenta – krupnije Prave se u nijansama: crne, sive i svijetlo sive boje;
Prašci u spreju: Obični i specijalni prašci u komercijaln e potrebe mogu se nabaviti i u spreju; – ekonomičnost; Prednost – ekonomičnost; - korištenje na većim površinama; Mana – mogućnost – mogućnost da pritisak iz spreja
uništi trag;
Fluorescentni prašci: Upotreba na površinama sa više boja; Gotovo su nevidljivi pa se korioste UV lampe; Vizuelizirani tragovi su veoma kvalitetni;
Tehnike rada sa prašcima i četkicama Izbor adekvatne četkice; Izbor praha za rad;
Tehnika rada sa klasičnom četkicom; Tehnika rada sa magnetnom četkicom; Tehnika rada pomoću raspršivača; Tehnika rada pomoću prašaka u spreju; Tehnika rada pomoću fluorescentnih prašaka;
30
Izbor četkice za rad: 1) Vrsta površine: -
glatke površine – sve – sve četkice;
-
hrapave površine – meknanije(finije) – meknanije(finije) četkice;
2) Veličina površine: -
male površine – male – male okrugle i uske pljosnate četkice;
-
veće površine – veće – veće okrugle i veće pljosnate četkice;
Izbor praška za rad: -
Zavisi od boje površine;
-
Zavisi od vrste podloge:
a) glatka podloga – sve sve vrste praha;
b) koţa – specijalni – specijalni zlatni prašak; magnetni prašak; c) glatki papir – magnetni – magnetni prašak;
Svaki proizvoĎač daje preporuku na kojoj se površini moţe koristiti koji prah; Tehnika rada sa klasičnom četkicom; Neki autori preporučuju preporučuju da se četkica uvuče u bočicu – to – to je pogrešno! (već o tome bilo riječi); Prah se na nosi i skida sa četkicom uvijek u istom pravcu;
Pomjeranjem četkice u svim pravcima dolazi do oštećenja traga; Višak praha sa čektice se ne vraća, već se odbcuje; Tehnika rada sa magnetnom četkicom: Istrese se malo praha na papir;
Uroni se četkica u prah i spusti se magnet; Nakupljeni prah oko magneta magneta oblikuje četkicu; Povlačenje preko površine isto kao i kod običnog praška i četkice; Prah se vrati u bočicu jednostavnim otpuštanjem otpuštanjem štapa magneta; Višak praha se ukloni ponovnim vraćanjem četikice u aktivni poloţaj;
31
Tehnika rada pomoću raspršivača: -
Naprašivanje se vrši stvaranjem stvaranjem potpritiska potpritiska i potiskivanjem praha od od strane zraka;
-
Četkicom se skida višak praha;
-
Moguće koristiti običnu četkicu ili ugraĎenu;
-
Naprašivanje – bez bez fizičkog kontakta kontakta sa četkicom;
-
Daljina se eksperimentalno odredi;
Tehnika rada pomoću praška u spreju -
Isto kao sa raspršivačem;
-
Mnogo jednostavnije;
-
Mogućnost uništavanja traga zbog pritiska – treba biti oprezan i dovoljno udaljiti sprej;
-
– 30 cm za horizontalne površine; Orijentaciono – 30
-
– 15 cm za vertikalne površine; Orijentaciono – 10 10 – 15
Tehnika izazivanja latentih tragova pomoću fluorescentnih prašaka -
Pod dejstvom UV zraka, prašak fluorescira;
-
– zavisi od boje praška; Fluorescencija u raznim bojama – zavisi
-
Postupak isti kao kod klasičnih četkcia i prašaka;
-
Fiksiranje – razmje r azmjernom rnom fotografijom 1:1;
Fiksiranje tragova vizueliziranih prašcima Fotografski i pomoću folija; METODE VIZUELIZACIJ VIZUELIZACIJE E NAPARAVANJEM NAPARAVANJEM :
Metoda naparavanja sagorjevanjem organskih rastvarača; Metoda vizuelizacije pomoću jodnih para; Metoda naparavanja sagorjevanjem organskih rastvarača: Kamfor, benzol ...
Gust čaĎav dim; ČaĎ se veţe za latentne tragove ;
32
Višak čaĎi uklanja se četkicom; Koristi se jedino na svijetlim površinama; Metoda izazivanja latentnih tragova pomoću jodnih para Supstanca direktno iz čvrstog prelazi u gasovito stanje (sublimacija); Molekuli joda se mnogo jače vezuju za znoj nego, za meĎupapilarni prostor; Za ovu metodu neophodna pomagala:
a) ureĎaji za direktno naparavanje; b) naparavanje naparavanje u staklenoj staklenoj komori; komori;
c) nparavanje pomoću jodofula; Metode fiksiranja vizueliziranih tragova papilarnih linija Vizuelizirati;
Označiti (obiljeţiti); Fotografisati (razmjera 1:1);
Zapisnički opisati; Izuzeti, upakovati i poslati na vje štačenje! Metode fiksiranja vizueliziranih tragova papilarnih linija
Fiksiranje pomoću daktiloskopskih folija! Pri izboru folije voditi računa o kontrastu; Fotografsko fikisranje vizueliziranih tragova Bez obzira na metodu – trag trag je potrebno vizuelizirati fotografski, kako bi se mogao komparirati i ugraditi u zbirku; Uvijek razmjer 1:1;
Jednako tamne papilarne linije i jednako svjetao meĎupapilarni prostor; Razmjera 1:1 postiţe se izvlakom aparata na dvostruku ţiţnu daljinu objektiva objektiva i fotografisanjem pomoću razmjernika iz relativne blizine;
Udaljenost dvije ţiţne daljine objektiva – ista – ista veličina traga na fotografiji kao i u prirodi; Refleksni fotoaparati i fotoaparati srednjeg formata;
33
Makroobjektiv, ili produţni prstenovi, Fotografisanje pomoću razm jenrika – prilikom prilikom izrade fotografije fotografije dovede se razmjera u potrebnu potrebnu veličinu kao u prirodi;; Osim razmjere 1:1, potrebno je napraviti i razmjeru 4:1;
Ova razmjera postiţe se projekcijom; Fotorepordukcija vizuelizovanih tragova
Zavisi od načina vizuelizac ije; 1) Foto-obrada vizuelizovanih tragova svijetlim praškom na crnoj foliji; 2) Foto-obrada vizuelizovanih tragova tamnim praškom na svijetloj foliji; 3) Foto-obrada vizuelizovanih tragova na transparentnoj foliji; Foto-obrada vizuelizovanih tragova svijetlim praš kom na crnoj foliji; Postoje dvije metode: 1) direktna; 2) Indirektna; Direktna metoda: 1) U fotaparat umjesto negativa postavlja se pozitivski materijal; 2) Trag se direktno eksponira na fotopapiru; 3) Time se dobija fotoreprodukcija traga sa crnim linijama i svijetlim meĎupapilarnim prostorom; 4) Pri tom, neophodno je podesiti dvostruku ţiţnu daljinu jern ema naknadnog podešavanja; Indirektna metoda: 1) Fotografisanje na negativ; 2) Vodoti računa o udaljenosti i razmjeri; 3) Na negativu negativu trag ima ima crne linije linije i pravilno pravilno je orijentisan; orijentisan; 4) Problem je kod prelaska na foto papir; 5) Iz negativa uraditi dija pozitv; 6) Sa dijapozitiva kontaktnim kopiranjem (skeniranjem) dobiti pozitiv;
Fotogrfska obrada vizueliziranih tragova papialrnih linija na bijeloj foliji i tamnim praškom; 34
1) Obrnuto je orijentisan trag sa tamnim linijama, a svijetlim meĎupapilarnim prostorom; 2) Fotografisanje na potpuno crnom negativu, da se dobiju bijele linije i crni meĎu prostor; 3) Repordukcija se vrši potom skeniranjem; 4) Druga varijanta je da se negtiv u apartu okrene naopako;
Fotografska obrada tragova papilarnih linija izazvanih prašcima u fiksiranih transparentnim folijama Tamne papilarne linije i svijetli meĎuprostor: Obrnuto orijentisan; orijentisan; Postupak jednostavan: samo okrenuti foliju na deblju stranu, a ne na zaštitini sloj;
Fotografska obrada vizueliziranih tragova fluorescentnim f luorescentnim prašcima Fotografisanje se vrši u potpunom mraku; UV lampom osvjetliti trag; Razmjera 1:1; Napraviti dijapozitiv dijapozitiv;;
Obrnuti emulziju dijapozitiva i izvršiti fotorepodukciju skeniranj em; Fotografska obrada vizueliziranih tragova jodnim parama
Trag ima pravilno orijentisane i ţuto -narandţaste papilarne linije; Fotografisanej na negativu pomoću kosog svjetla; upotreba panhromatske emulzije; Pojačanje kontrasta – upotreba
Snimanje pomoću plavog ili ljubičastog filtera; – snimanje pomoću ţutog filtera; Upotreba ortohromatske emulzije – snimanje Sa negativa se vrši eksponiranje u odnosu 1:1; upotrebe prašaka radi vizuelizacije; 1) Naveste svrhu upotrebe fizičkih metoda; 2) Navestu vrste fizičkih 3) Objasniti tehniku korištenja jodofula; 4) Objasniti fotoreprodukciju vizueliziranih svijetlim praškom na tamnoj foliji; 5) Nabroj vrste četkica;
35
6) HEMIJSKE METODE IZAZIVANJA LATENTIH TRAGOVA Doc. Dr Nebojša Bojanić Hemijske metode vizuelizacije latentnih tragova papilarnih linija
Metode koje pomoću hemijske reakcije latentne tragove prevode u vidljive; Dvije faze: 1) Izbor hemijske metode; 2) Fiksiranje latentnih tragova; Hemijske metode vizuelizacije latentnih tragova papilarnih linija
Vrste hemijskih metoda: a) Upotrebom srebro-nitrata sr ebro-nitrata;; b) Upotrebom ninhidrina; c) Upotrebom cijanoakrilatnih estera; d) Upotrebom osmium-tetroksida; e) Upotrebom radioaktivnih metoda; Vizueliziranje upotrebom srebro-nitrata: Natrijum-hlorid Natrijum-hlorid – sastojak sastojak znoja! AgNO3 + NaCl = AgCl + NaNO3 Metoda uvedena u praksu krajem 19. vijeka;
AgCl + sunčevo svjetlo = Ag + Cl (gasoviti) Krajnji rezultat: elementarno elementarno srebro sr ebro (crne boje); Srebro-Hlorid pod dejstvom svjetla raspada se na elementarno elementarno srebro i gasoviti hlor; Elementarno Elementarno srebro – mrkocrna mrkocrna baoja;
Najčešće na predmetima i dokumentima od papira; Zbog poroznosti papira ova metoda ima ograničenje; U pojedinoj literaturi podatak da se mogu izazvti samo svjeţi tragovi;
36
Postupak: -
Pripremiti vodeni rastvor srebro-nitrata u koncentraciji 2% do 10%;
-
Nanijeti rastvor na latentne tragove na dva načina:
Prvi način 1) U posudu nasuti rastvor, 2) Uroniti papir u rastvor; 3) Natopljen papir vadi se iz rastvora; rastvora;
bijeli papir; 4) Nanosi se na čist bijeli 5) Nikada ne nanosti na radni sto, da da se ne bi kontaminirao kontaminirao srebrom; srebrom;
Drugi način 1) Rastvor se na nosi pomoću staklenog štapa i tampona vate;
staviti nekoliko nekoliko slojeva čistog papira; 2) Na površinu stola staviti 3) Na papir poredati poredati uzorke; uzorke; 4) Tamponom vate se polako i paţljivo prevlači (kotrlja) preko uzoraka; 5) Uzorci se izlaţu jakom dnevnom svjetlu; 6) Reakcija se javlja tek nakon 10 – 15 15 minuta;
Za ubrzanje reakcije moguća je redukcija srebro-hlorida hemijskim putem; Redukcija - ispiranje uzoraka tretiranih srebronitratom pomoću destilovane vode sa dodatkom 35% formalina i 1/10 2% dijela natrijum-hidroksida; Reakcija za počinje odmah;
Način fiksiranja: Fotografija 1:1;
jer će cijeli uzorak vrlo brzo potamniti; potamniti; Fotografisati odmah – jer Porces se zasniva na principu izrade fotografije;
Objekat se namoči rastvorom srebro -nitrata; Dolazi do reakcije natrijum-hlorida iz znoja i srebro nitrata; Papilarne linije postaju vidlive; 37
Izlaganje svjetlosti;
Moguće izazvati tragovce stare i do tri mjeseca; Najčešće se koristi na materijalima materijalima od celuloze; Vizueliziranje upotrebom ninhidrina: Reagens za amino-kiseline; Reakcija: intenzivn o ljubičasta boja;
Najčešće se koristi na materijalima materijalima od celuloze; Umakanje ili prskanje sprejom;
– sušenje, zagrijavanje; Relativno spora reakcija – sušenje, Ruke se lako kontaminiraju; Jedan molekul ninhidrina reaguje sa jednim molekulom amino kiselina; Dobijeni meĎuprodukt reaguje meĎusobno i oslobaĎanjem molekula amonijaka ponovo reaguje dajući obojenje;
Obojenje je intenzivno ljubičaste boje; Priprema: -
Acetonski rastvor ninhidirna (koncentracija ninhidirna je od 0,2 do 1%);
-
U praksi najbolji rezultati su sa 0,8% ninhidirna;
-
Mogućnosti nanošenja:
a) potapanje; potapanje; b) nanošenjevatom; c) prskanje; Reakcija je relativno spora: 2h do 24h;
– stavljanje u sušilicu i zagrijavanje do temperature od 100°C. Ubrzanje reakcije – stavljanje Ubrzanje reakcije II: hemijskim putem Vizuelizirani tragovi veoma su trajni;
Lako moţe doći do kontaminacije; Praxa: razlivanje zbog alkohola i acetona kroz papir; 38
Metodu raditi u zaštićenom prostoru – zaštititi – zaštititi nos, usta i ruke; Hemijsko pojačanje vidljivih tragova nastalih otiskivanjem krvavih papilarnih linija Svrha – veoma veoma slabo vidljivi za fotografisanje;
Potrebno izvršiti hemijsko pojačanje; Jedna od mogućnosti je da se izvrši pojačanej benzidinom (metoda ista kao kod preliminarnog testiranja); Druga metoda je je leukomalahit zeleno (istovjetno preliminarnom testiranju);
Pojačani tragovi moraju se odmah fotogafisati jer je boja podloţna promjeni; Fotogafisanje u razmjeri 1:1;
Vizuelizacija pomoću laserske fluorescencije f luorescencije Za izazivanje tragova sa nepodesnih površina (karotnske kutije, koţa, grube drvene površine, neke vrste plastike itd); itd);
Pojačanje hemikalijama: denzil-hloridom i 9-metil-antracen 9-metil-antracen Denzil-hlorid -
0,5% acetonski rastvor;
-
Rapsoršivačem se nanese na trag;
-
Reaguje sa amino-kiselinama;
-
Vizuleizacija pomoću dugotalsnih UV zraka (360nm);
-
Fluorescencija u oblasti vidljivog spektra oko 475 nm;
9-metil-antracen -
Lako isparljiv;
-
Naparavanje se vrši u komorama; komorama;
-
Naparavati Naparavati 30 minuta; minuta;
-
Vizuelizacija nakon 2 sata;
-
Fluorescira u plavoh svjetlosti slabog intenziteta;
-
Jača fluorescencija pod dejstvom argonskog las era;
39
Vizueliziranje upotrebom cijanoakrilatnih estera Osnovna komponenta super ljepila;
Kombinacija fizičkih i hemijskih metoda; Specijalna komora sa 80% vlage – grije grije se; Sipanje cijanoakrilata u posebnu posudu;
– hvata se na površine u komori; Bijelo isparenje – hvata Na tragovima papilarnih linija više se nahvata nego nego na ostalim površinama; Teško se moţe uništiti; Vizueliziranje upotrebom osmijum-tetroksida: Primjena ove metode je veoma rijetka;
Hemikalija se teško nalazi na trţištu; Hemikalija je veoma otrovna;
Izaziva opekotine na očima, u nosu, grlu itd. Vizuelizacija se vrši direktnim naparavanjem; Fiksiranje vizueliziranih tragova hemijskim metodama
Jedini način fiksiranja latentnih tragova hemijskim putem; Fiksiranje: a) razmjern r azmjernom om fotografijom; b) specijalnim specijalnim fotografskim fotografskim metodama; metodama;
40
