Petra Bego 7 – 15 Kada bi zaspao, razmišljao bi o onome što je prije sna pročitao, ono o čemu je djelo govorilo. Zatim bi mu sadržaj knjige postao nejasan. Budi se u tami sobe. Još uvijek je na pragu sna. Nije znao koliko je sati, u kojem se prostoru nalazi. Prisjeća se kada su mu odrezali kovrče. Kada bi se probudio usred noći, u prvi tren ne bi znao ni tko je. Položaj tijela ga podsjeća na određene situacije. Bio je na selu kod djeda (koji je umro prije mnogo god) i bake u Combrayu. Idućom promjenom tijela nalazio se u sobi gospođe de Saint-Loup u Tansonvilleu. Sjeća se zimskih i ljetnih soba. Dalje se sjeća sobe Luja 14., male sobe visokog stropa (soba neprijateljskog dojma)... Posve se budi. Stalno misli na svoju sobu u Combrayu. Promjena rasvjete u toj sobi ga je uznemirila (prekrili svjetiljku). Golo (upravitelj imanja) se na konju približavao dvorcu Genoveve od Barbanta. Golo bi se zaustavio da čuje njene poruke pa bi otišao. Poslije večere dječak bi morao ostaviti mamu (koja bi onda u vrtu razgovarala sa ostalima). Baki se nije sviđao njihov odgoj djeteta što je govorila dječakovu ocu. 2 hours ago · Sviđa mi se · 1 Petra Bule 23-31. 23-24.-u ovom dijelu se spominje lik Swann on je bio obiteljski prijatelj, nije se sviđao teti koja ga je uvijek gledala s visoka. Od njega su uvijek tražili nešto ali za njega su mislili da nije dovoljno ugledan da bi ga predstavili strancima koji po prvi puta dolaze u njih u goste. No Swann je vodio tajni život- družio se s ljudima iz drugih kasta i znao je mnogo ljudi. Pisac govori kako je naša društvena ličnost djelo mišljenja drugih ljudi, pa po tome možemo zaključiti zašto ova obitelj nije Swanna upoznavala sa svojim gostima. Dalje pisac govori kako ljudi stvaraju sliku o drugim ljudima na temelju priča, prošlosti, obitelji , tako te ljude time ocrtavaju na samom početku i prema njima se tako i odnose. 24.-Baka odlazi kod gospođe DE VILLEPARISIS. Oduševljena je kućom i njezinom kćeri. 25.-Baka se razlikovala od ostalih ukućana, za nju je otmjenost bila posve neovisna o društvenom položaju 25.O Swannovoj ženi: žena iz najgoreg društva, kokot, on je nikad nije ni pokušavao predstaviti, dolazio je uvijek sam bez nje. Vjerovali su da ju je našao u nekoj nepoznatoj sredini pa su je zato i osudili prije nego što su je uopće vidili. 25.-26- djed je jako znatiželjan i saznao je da se Swann druži sa uglednim ljudima, Teta je tu novost tumačila: ako netko traži svoju društvenu vezu izvan kaste u kojoj je rođen taj bi trebao biti izbačen iz svoje kaste. 26.-o bakinim sestrama, nisu osjecale interes ni prema čemu što se nije ticalo nekog estetskog ili kreposnog predmeta 27.-Swann je poslao vino bakinim sestrama(2)(CELINE I FLORA) – sanduk vina iz Astija 28.-Pisac je zabrinut jer ga majka nije dolazila poljubit kad bi u kući bilo gostiju ili kad bi bio samo gospodin Swann . majka je želila da netko Swanna upita kako mu je kćer, na krju ga je ona upitala ali je razgovor između njih prekinut. Došao je djed i pozvao ga da dođe sjesti s njime . 29.-svi zasjeli oko željeznog stola, djed ispitiva Swanna o vojvodi 30.-pričaju o novinama: Swann govori da je sva pažnja u novinama o beznačajnim stvarima a da se samo u knjigama može naci nešto bitno 31.-Pričaju o nekom liku Saint-Simon koji je napisao u članku ili novinama da je jedan neugledan čovjek htio dati ruku njegovoj djeci i da je on spasio svoju djecu u pravi čas od davanja ruke tom liku. i na to se uključi teta Celine i postavlja mu pitanje zašto se dive njemu, zar jedan čovjek nebi trebao biti kao i svi drugi, govori kako je Saintov postupak odvratan te kako se usuđuju to citirati.
Marijana Parmać 143-151-
iz šetnje uvijek idu posjetiti tetu Leonie.Opisiva se Ulica Saint-Espirt zimi i ljeti.Zimi se osjeti stude i sunce već zađe pri njihovom polasku kući,na licima se vidi rumenilo kao vatra,a ljeti još sunce sija pri polasku od tete.Oni bi često znali i zakasniti u posjetu jer bi prolazili pokraj Guermantesa.U Combrayu su postojala dva poprečna kraja za šetnju:Guarmantes je dječak shvaćao kao nešto idilično,shvatljivo,lijepo,dok drugi kraj 'swanovski kraj' je bilo nešto nedostižno,neshvatljivo.No nikada se u jednom danu nije šetalo objema stazama.Kada bi išli tim Swanovskim krajem nisu htjeli prolaziti kraj dvorišta gosp. swana jer ih nisu viđali često pa ih je bila sramota,ali su jedva dočekali da gospođa Swan ode iz kuće da mogu uživati u pogledima na tu ljepotu dvorišta.Dječak prolazeći puteljkom od jezerca jednog opazi glogovo cvijeće koje obožava i uspoređuje sa raznim crkvenim svetkovima kada se može viditi na oltarima i sl.i tako mali ide kraj jedne živice i sretne malu riđu plavokosu djevojku i zaljubi se u njene plave oči koje su mu se činile crne,sjajne.nadao se da će ga ona primjetiti prije nego ga njegovi pozovu da dođe za njima jer su već odlazili kući.
Matea Katic 79-87 Slali su ga jednom ili dvaput mjesečno u pohode u Pariz kod strica Adolpha. Bio je odjeven u jednostavnu radnu mornarsku bluzu, a služio bi ga sluga. Uvijek bi gunđao da već odavno nije bio u njega, da ga svi napuštaju. (proveo ga je po kući, opis kuće) . Stajao bi sa stricem dok ne bi došao njegov sobar i upitao kad će ga upregnut. Jako je volio kazalište i svako bi jutro trčao do Morissova stupa da vide koje su predstave najavljene. Svi njegovi razgovori s prijateljima svodili su se o glumcima. Njegov stric je poznavao mnogo glumica i kokota koje je jasno razlikovao od glumica. Primao ih je kod svoje kuće. Oni su dolazili u strica drugim danima da se ne bi sastajali sa glumicama jer se stric svadio s djedom oko glumica. On je želio upoznati glumice i zato se jednom iskrao i pošao stricu. Stric ga je nevoljko primio samo zato jer je glumica ga nagovorila da dječak uđe. (opis glumice). Glumica govori kako je sličan majci i govori kako je upoznala nju na skalama bolnice kad je stric bio bolestan. On je doživio razočaranje jer se glumica nije razlikovala od drugih žena. Pošli su u radni kabinet i zapalili cigar. Stric mu je rekao da je vrijeme da pođe i on se premišljo hoće li poljubiti ruku glumici ili neće i na kraju je spontano prišao i poljubio joj ruku. Glumica ga je zazvala na čaj kod nje doma ali stric je umjesto njega rekao da ne može da je zauzet školom. Pošao je doma i ispričao sve o svom posjetu roditeljima koji su poludili što je pošao. Nekoliko dana iza vidio je strica na ulici i imao je grižnju savijest što je rekao roditeljima, a nije smio i sa stricom se od tad nije više niko vidio iz obitelji (ovo je bilo kad je bio dječak, sad je odrastao) Marina Bender 15 - 23 Ubrzo nakon vecere morao je ostaviti majku, koja je ostajala u vrtu razgovarati sa ostalima, a njega bi poslali u sobu. Njegova baka je smatrala da tim mjerama on nikada nece ojacati i postati samostalan. Kad bi jako padala kisa Francoise bi zurno unosila pokucstvo u kucu dok bi baka radosno trcala vrtovima. Baka je setnje morala prekidati zbog muza kojemu je bilo zabranjeno piti likere, ali nije im mogao odoliti. Baka je bila vesela duha i svi su se s njome mogli saliti. Jedino mjesto gdje je imao privatnost bila je sobica u potkrovlju, sluzila mu je za citanje, mastanje, plakanje i razbludno uzivanje. Jedino ga je tjesilo to sto ce ga mama doc poljubit za laku noc, to mu je donosilo mir. Njegov otac je to smatrao besmislenim. Nije volio kad bi im dosli gosti jer bi ostao uskracen za majcin poljubac. Najcesce je u njih dolazio susjed Swann, ali kad se ozenio nisu htjeli primiti njegovu zenu u kucu. Otac gospodina Swanna i djed su bili jako dobri prijatelji. Vjerovalo se tada da je drustvo sastavljeno od kasta, samim rodenjem je odluceno kojoj pripadas i nije moguce napredovati. Swannov otac je bio cinovnik. Baka je namjeravala posjetiti Swanna, ali je po njoj zivio u sramotnoj cetvrti. Teta je s njime postupala s visoka, mislila je da njihovi pozivi njemu laskaju. Uvijek ih je nasmijavao zgodama iz svoje svakodnevnice. Za njih je Swann bio potpuno drugo bice jer su previse znali o njemu i njegovoj obitelji.
Petar Čučuk 31-39 nemam baš stranice ovdje i odma tu negdje na početku 31 ima neki quote otprilike ide ovako: "Gospodine, koje vrline nas tjeraš da mrzimo!" (kao jel, okrutni svijete i sl... neka netko pogleda u knjizi pa napiše koji je prijevod u knjizi). U svakom slučaju: On provodi neko vrijeme razmišljajući kako će poljubit mamu i onda njega prilikom pozdrava za laku noć. Naime, s obzirom da su u društvu, nije u mogućnosti to učinit temeljito kako bi inače u njegovoj sobi (znam, zvuči čudno, al eto ga -.-) pa počinje planirati točno u koje će mjesto na obrazu poljubit mamu i sl. Njegov tok razmišljanja prekida djed koji kaže: "Mladi gospodin izgleda umorno, bolje da ode u krevet." Djeda podrži njegov otac pa se on odluči poljubiti mamu odma no planove mu pomrsi zvono koje pozove ostale goste u blagovaonicu. Dok se penje uza skale do svoje sobe u njemu se kovitlaju osjećaji tuge jer se osjeća da je na neki način izdao svoju mamu time što mu ona svojim poljubcem nije dopustila da ode na počinak. Kad dođe u svoju sobu pozatvara sve prozore i sl. kako bi si "pripravio grob" (luđak mali). Nakon što legne shvati da ne može zaspati te počne pisati poruku svojoj mami. U poruci je moli da dođe u njegovu sobu iz jako važnog razloga kojeg pak ne smije napisati u poruci. Njegova ideja je da poruku pošalje po kuharici Francoise no tu se dvoji o tome je li to zaista dobra ideja jer kuharica ne bi smijela usred gostiju doći do njegove mame i predati joj pismo iz jednog tako naizgled nevažnog razloga. Tako dolazi do odluke da slaže o pismu pa reče Francoise da on ne šalje pismo jer on želi da mama dođe gore već zato što ga je mama prije počinka zamolila da joj pošalje odgovor nakon što nešto potraži. Francoise mu ne povjeruje no ipak uzme pismo. Nedugo zatim, ona se vraća kako bi rekla kako nije uspijela proslijediti pismo jer su u važnom dijelu večere, ali da ga je dala batleru koji će ga zasigurno uspijeti kradomice proslijediti mami. On je osjetio olakšanje jer na kraju ipak nije izgubio majku do sutra te se osjećao povezano s njom iako je znao da će njegovo pismo ipak malo iznervirati njegovu mamu. Shvaća kako bi Swann odmah prozreo njegovo pismo primarno iz razloga što se Swann isto osjećao. Naime i Swann je također volio osobu koju nije mogao pratiti. (Kako se uopće ovo dijete zove? Anyway, nazad na njega) On (dijete/pisac) razmišlja o tome kako često prijatelji i rodbina dobroćudno postupe i daju lažne nade ljudima kako bi se ljudi osjećali bolje. Mama mu nije dolazila u sobu te on dolazi do odluke da će bez obzira na sve poljubit mamu (baš!). Zatim otvara prozor svoje sobe i čeka da mu se mama uputi prema svojoj sobi kako bi ju presreo i poljubio. Želio bih istaknuti kako ovaj lik ima nekih problema.
Ivan Marinković 127-135 Otac zeli poslati svoju kcer i muza joj u Balbec , ali prvo zeli obavijestiti o tome Legrandina koji ima sestru u Balbecu pa da ih tamo smjesti. Legrandin dolazi i prica sa ocem. Otac ga ispitiva zna li ikoga u Balbecu ,a Legradin nesto mulja , kao zna on stvari koje tamo zive , ali ne toliko osoba , ali neke osobe su kao stvari. Uglavnom izbjegava da prizna da ima sestru 2km od Balbeca. I onda odjednom pocinje prica o nekoj setnji iz koje se oni vracaju teti Leonie koja je zabrinuta jer im je spremila veceru ,a njih nije bilo. Kad se vrate iz setnje smiruju tetu Leonie i onda pocinje opis neke dvije setnice i sad ima ova neka setnica Guermantes koja je toliko duga , da kad krenes njom setat mozes izgubit cijeli dan. IVANA RADIC 167-175 Nakon dugog zamarajućeg čitanja odlazio bi u šetnju, dobrog raspoloženja sa željom za kretanjem.Svoje osjećaje iskazivao bi veselim povicima ili lupanjem po grmlju i drveću. Smatrao je da ljudi ne shvaćaju u potpunosti svoja raspoloženja te zašto se ponašaju u skladu s nekim raspoloženjem. Prilikom jedne šetnje u Montjouvainu opazio je nesklad između svog raspoloženja i svoje reakcije.Padala je kiša i puhao vjetar,on se 1h borio s nevremenom.Iznenada se razvedrilo te je se oduševio odrazima crijepa kolibe i neba u bari koji su mu se pričinili kao rozi mramor i smješak neba.U tom trenu pomislio je kako bi želio da
oduševljenje ne ostane samo kod bezizražajnih riječi, već da mu postane jasnije.U isto vrijeme je shvatio da svi ljudi nisu istog raspoloženja u isto vrijeme.Npr.Mrzovoljni seljak kojega je sreo i lijepo mu se javio a on njemu mrtvo hladno, kada je htio razgovarati s prijateljem,a njemu se nije dalo. Ponekad je se zbog samoće,usred sasvim drugih misli postajao napaljen , te je smatrao da uzbuđenje koje doživljava zapravo poboljšava njegova prethodna razmišljanja .Spaja svoje maštarije o ženama sa opisima.pejzaža i knjigama koje je dotada čitao.Za njega je ista stvar bila biti sa curom i uživati u prirodi, žudio je za seljankom isto kao za selom ili nekim gradićem. Smatra uživanje u krajoliku bez djevojke i seljanku bez krajolika bezvrijednim.Zamišlja curu kao biljku iz koje bi mogao crpiti energiju zemlje.Razmišlja o užitku koji nikad nije isti te ne postoji sam po sebi.Zbog toga ne gleda na žene kao samo sredstva za uživanje.Smatra da je "užitak neka vrsta zanosa ljudske zahvalnost za dobrotu srca družice i njenu sklonost... "Ugl. moli grad da mu da neku žensku,očajan je, nikako da nađe jednu, a uvijek ih je nalazio kad je bio s đedom .Od bijesa lupa po stablima.A i da je nađe ne bi pričao s njom jer je prestao vjerovati da drugi osjećaju isto što i on. Vido Kaznačić 87-95 Zbog tih događaja više nije ulazio u sobu za odmor svoga strica Adolphea.Potom ulazi u priču o jednoj od Francoisinih pomoćnica u kuhinji(svake godine imala je drugu pomoćnicu).Ta je pomoćnica bila jako boležljiva i,kad su za Uskrs stigli u Combray,već je bila u visokom stupnju trudnoće,pa su se čudili što joj Francoise dopušta da toliko radi.Njeni haljetci podsjećali su na kabanice u koje su bili odjeveni neki Giottovi simbolički likovi,pa ju je gospodin Swann vazda uspoređivao s krupnom domaćicom iz Giottovog djela Milosrđe.Glavni lik ne vidi nikakav izraz milosrđa na energičnom licu krupne domaćice,kao što mu se čini da ni Francoisina pomoćnica ne razumije smisao svog „simbola“-djeteta.Općenito,on ne vidi neku veličinu u Giottovim likovima,ali s vremenom shvaća da je ljepota njegovih fresaka upravo u velikom udjelu koji u njima ima simbol koji izgleda stvarno,što freskama daje doslovnije značenje. Dok je u svojoj sobi čitao knjigu,u sobu je jedva prodirala svjetlost popodnevnog sunca,smatrao je da na taj način ima potpuniji doživljaj ljeta nego kad je npr.u šetnji.Ali baka bi ga,čak i kad bi bio pljusak,prekidala da ga zamoli da malo izađe pa bi tada nastavio čitanje u vrtu.Vjerovao je u filozofsko bogatstvo knjige te je smatrao da u knjigama koje on čita ima više dramskih događanja nego često u cijelom životu.Smatrao je velikim otkrićem prvog romanopisca misao „da one dijelove duše u koje nije moguće prodrijeti nadomjesti jednakom količinom netvarnih dijelova koje naša duša može usvojiti“.Knjiga koju je čitao dva ljeta u njemu je pobudila čežnju za životom u nekom brdovitom kraju punom rijeka s nekom ženom koja bi ga voljela.Međutim,istovremeno je svjestan kakvo razočaranje čeka čovjeka kad ustanovi da su stvari u prirodi lišene čara koje one,kad ih zamišljamo,zahvaljujući povezanosti s određenim idejama-u njegovom slučaju voljenom ženom koja bi ga povela u krajeve za kojima čezne. 47 minutes ago · Sviđa mi se · 2 Jelaska Dora 63-71 Govori o ljudima u Combrayu koje kao nitko ne pozna ali se ipak ispostavi da su to poznata lica koja nisu iz prve prepoznali jer ih nisu dugo vidili bilo da su dosli iz vojske ili izisli iz samostana…Bilo bi cudo kad bi neko rekao da neko nekoga ne poznaje.u Combrayu su svi znali svakoga cak i zivotinje , tako se tetka nije mogla sjetiti psa kojeg je vidila i razbijala je glavu dok se ne sjeti.Pisac vodi roditelje u crkvu i govori koliko je voli i prisjeca se svoje crkve.Opis crkve. Ona mu je bila najsvetija u gradu, razlicita od svega drugog i kao da je imala cetri dimenzije od kojih je cetvrata bila vrijeme – prolazila je kroz vjekove, prevaljivala razdoblja i uvijek ostala pobjednica. Opisuje apsidu crkve kao nezgrapnu, sa
grubim kamenom bez vjerskog zanosa. Nasuprot raskrsca triju ulica ugledao je Crkvu koja je odisala snagom vjerskih osjecaja.Kad je dolazio u Combray prvo se ocrtavao veliki zvonik crkve Saint-hilaire koji je bio tanak i ruzicast kao da se ugrebao noktom u nebo, a kad se za jesenja maglovita jutra izdizao izgledao je kao rusevina u boji mladog vina. A kada bi ga jata gavranova obilazila izgledao je strasan pa mi se oni smirili pa bi opet postao milostiv.Baka je bila jako ocarana zvonikom.Kao da se unosio u svaki covjekov posao pokazujuci vrijeme, svaki pogleda na njega kao da im dava posvetu.Sve kao da je usmjereno prema njemu. 18 minutes ago · Uređeno · Sviđa mi se · 1 Sara Lawlliet 47-55 ... (poglavlje započinje na kraju 46 str) Majka mu je počela čitati Nahoće Francois, i on misli kako nikad nije pročitao pravi roman. Čuo je da je autor (George Sand) izrazit romanopisac pa je roman zamislio kao nešto neopisivo i divno. Malo govori o romanu i kaže da je svaku novu knjigu doživljavao kao individualnu osobu. Kaže kako kad je on čitao u to vrijeeme često je prelijetao preko strana. A ovdje mu se stvarala praznina jer mu je majka izostavljala ljubavne scene. Kad je čitala prozu majka je čitala pažljivo, unosila je nježnost. Opisuje njeno čitanje dalje. Kaže da mu je mila bila noć jer mu mama sutra neće biti s njim i njegova će se tjeskoba vratiti. Opisuje combray kojega bi se sjetio kad bi se noću probudio (g. swann i opisi) Kaže da je sad za njega sve to mrtvo. Govori o nekom keltskom vjerovanju. Pa o prošlosti. Jednog jutra mu majka ponudi da popije čaja. Isprva je odbio, ali je pristao.Popije, i prestane se osjećat slab i smrtan. Nakon nekog vremena moć napitka slabi i on je svjestan da istina nije u napitku nego u njemu. Ispitiva sebe, misli na prvu žlicicu čaja. Sere nešto. Onda mu opet pred očima iskrsne Combray. Teta Leonie. OPET OPISUJE COMBRAY. Podaci. (54 str) Spominje sestričnu svoga djeda-majka Leonie. Priča o njoj. 4 minutes ago · Sviđa mi se
