Bracewell - Senjski uskoci.pdf

NASLOV IZVORNIKA

Catherine Wendy Bracewell THE USKOKS OF SENJ Piracy, Banditry, and Holy War in the Sixteenth--century Adriatic

Copyright© 1992 by Cornell University Press

IZDAVAĆ

»Barbat« Zagreb, Nova Ves 77b ZA IZDAVAĆA

Vladimir Štokalo

UREDNIK

Dr. Drago Roksandu RECENZENT

Dr. Neven Budak LEKTOR I KOREKTOR

Vesna Pavković GRAFIĆKO OBLIKOVANJE

Dražen Tončif

Cl P - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK

949.75'15'

BRACEWELL, Catherine Wendy

Senjski uskoci : piratstvo, razbojništva i sveti rat na

Jadranu u šesnaestom stoljeću

l Catherine Wendy

Bracewell ; preveli Nenad Popović ... Zagreb : Barbat, 1997.- XXIV, 312 str. ; 24 cm

Prijevod djela: The Uskoks of Senj. - Bibliografija: str.

301-313 i na dnu teksta.- Kazalo. ISBN

953--181-Q11-7

970319060

GRAFIĆKA PRIPREMA I TISAK

Durieux d.o.o., Smodekova 2, Zagreb

Catherine Wendy Braccwell

Senjski uskoci PIRATSTVO, RAZBOJNIŠ1VO I SVETI RAT NAJADRANU U ŠESNAESTOM STOLJEĆU

PREVELI

Nenad Popović Mario Rossini

ZAGREB, 1997.

IZDAVANJE KNJIGE PRIPOMOGLI SU

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske Institut Otvoreno društvo- Hrvatska Ilustracija na presvlaci:

Veduta Senja s uskocima Autor: Georg Keller, 1617. (Hrvatski povijesni muzej)

Sadržaj

Predgovor hrvatskom izdanju

(dr. Ivo Banac)

VII

Zahvale

IX

Konvencije i kratice

XI

1. Uvod Senjski uskoci između triju carstava Pristupi uskocima Izvori

2. Granice i pogranični vcljni sustavi Učinak osmanske invazije Sukob i zajedništvo na granicama Pogranični vojni sustavi Klis i Senj u Vojnoj krajini

3., Podrijetlo i motivi uskoka P�drijetlo i brojnost Zašto postati uskokom?

4. Ekonomija pljačke Novčane potpore Vojnoj krajini Ekonomika pljačke Trgovina kao funkcij a pljačke

5. Vojna vlast i prepadi Građani Senja i uskoci Tijelo uskočke organizacije: venturini i stipendiati Uskočki zapO\jednici Senjski kapetani Habsburgovci i uprava Vojne krajine

3 4 8 17 21 22 27 37 47 53 53

64 89 89 98 108 119 120 125 129 138 149

Senjski uskoci

VI

6. Opravdavanje pljačke: uskočki kodeks .č_asti Uskoci kao »predziđe kršćanstva« Čast i osveta Solidarnost i sukob 7. Saveznici i žrtve Odnosi s poganima Uskoci i osmanski kršćani Kršćanski susjedi: Venecija i Dubrovnik Trgovci i gradovi Seosko stanovništvo Dalmacij e 8. Posljednja desetljeća Pogorša�e odnosa s Venecijom Rabattino pO\jerenstvo u Senju Nesuglasice oko ograničavanja prepada Mir u Zsitva-Toroku i sukob s Dvorskim ratnim vijećem Potpora naroda uskocima Suđenje Vlatkoviću: kraj neovisnih vojvoda Prema ratu s Venecijom

155 155 162 169 175 175 187 198 207 215 233 234 240 245 256 267 270 274

9. Raspršivanje uskoka

283

Dodatak I: Kronologija

297

Dodatak II: Rječnik

299

Bibliograftja

301

Kazalo

Predgovor hrvatskom izdanju

Kad je Wendy Bracewell, još kao mlađa kolegica u Stanfordu u Kaliforniji, sredinom sedamdesetih godina zagrizla uskočku jabuku, moje je znanje problematike bilo na razini Lopašića i Šenoe. Uostalom, uskočko-hajdučka epopeja, upravo u svom epskom obrascu, poodavno je predmetom mitolo­ gizacije od školskih programa do nama svojstvenih predodžbi o junačkom divljaštvu tople dinarske krvi. No upravo je Wendy, dijete još jednog mitskog prostora - daleke Australije, ubacila provjerene činjenice senjske povijesti u retortu moderne historiografije i time je, jednim promišljenim kompara­ tivnim postupkom, učinila zbiljski velikom. Wendy Bracewell uvijekje nosila više šešira. Znalac Sredozemlja u osvitu Novog doba, ona je jednako kod kuće u mletačkoj , papinskoj, habsburškoj ili otomanskoj tematici. Povjesničar evropskog Istoka, ona je izvrstan poz­ navalac slavenskih jezika i književnosti. Povjesničar kulture, ona je riznica znanja o visokoj i popularnoj kulturi jugoistočne Evrope. Ujedno historičar društvenih kretanja, ona je specijalist za ratnička društva i »socijalnu« haj­ dučiju. Njena povijest senjskih uskoka, koja sada po prvi put ciolazi u ruke hrvatskog čitateljstva, izniman je primJer originalne teze o ekonomici rata na ruševinama podijeljenog kršćanstva i islama. Ona predočava jedan svijet uronjen u svakodnevicu sukoba, sa svim svojim običajima i ritualnim aspek­ tima - svijet koji je prizemnio konflikte velikih sustava i učinio ih našim, domaćim. Ova je knjiga, više nego bilo koja druga, otvorila posve nove prostore povijesnog istraživanja u znanstvenika s engleskog govornog po­ dručja. Dr. Bracewell već više od desetljeća predaje na poznatoj Školi slavenskih i istočnoevropskih studija Sveučilišta u Londonu, na katedri nekoć poznatoj po prezimenu Seton-Watson. Radila je u arhivima Austrije, Italije i Hrvat­ ske. No unatoč njenim \znimnim doprinosima hrvatskoj povijesti, posve je nepoznata u našoj široj javnosti, pa i među znanstveni� ima. Nemalaje ironija da ona, unatoč tako nepodnošljivoj anonimnosti, spada u najelitnij i krug ne više od petero znanstvenika, koji su u stranom svijetu poslj ednjih godina

VIII

Senjski uskoci

rekli nešto novo i doista utjecajna o Hrvatskoj . U\jeren sam da će ova knjiga otvoriti nove mogućnosti za vrednovanje djela Wendy Bracewell. Nedvoj­ beno je da će čitateljstvo odsad pred sobom imati posve novu sliku senjskih uskoka. U Zagrebu, siječnja 1997.

Prqf. dr. Ivo Banac

Zahvale

Svatko tko provede mnogo vremena istražujući na brojnim lokacijama mora očekivati da će nakupiti veliku gomilu znanstvenih dugova. Dio mog zado­ voljstva činjenicom da sam dovršila ovu knjigu izvire iz toga što sada imam priliku zahvaliti onima koji su mi tako velikodušno pomagali - a to je zadovoljstvo pomračeno samo time što znam da ih ne mogu sve poimence spomenuti. Zahvalna sam na pomoći koju sam dobila od osoblja arhiva u koj ima sam radila, posebno onih u Veneciji, Dubrovniku, Zagrebu i Zadru. Posebno bih htiela zahvaliti Ivanu Pederinu, arhivistu za mletačko razdoblje u Povijesnom arhivu Zadra, na njegovoj neprocjenjivoj pomoći. Arhivsko je istraživanje uglavnom usamljenička potraga za prošlošću, ali mnogi prijatelji u Jugoslaviji dali su sve od sebe kako bi se pobrinuli da nakon ugodnih sati koje sam provodila među papirima uslijede jednako ugodni (i jednako pouč­ ni) sati u stvarnom svijetu. Izdvojit ću obitelj Šikić iz Dubrovnika, posebno im se zahvaljujući na razgovorima u kuhinji nakon zatvaranja arhiva, te na dugim tumaranjima po istim onim mjestima o kojima sam čitala u doku­ mentima, što mi je pomoglo da osjetim kulturni i fizički krajolik Dalmacije. U Engleskoj su mi od velike koristi bili fond i pokazana dobra volja British Library, a u golemoj mjeri i knjižnice School of Slavonic and East European Studies Londonskog sveučilišta čiji su blagonakloni knjižničari ispunjavali moj e nebrojene zahtieve i dopuštali mi da sretno rujem po zbirci rijetkih knj iga. Jasnoći tvrdnji i zaključaka koje sam iznij ela pridonijeli su prijedlozi i kritike dobiveni kao odgovor na predavanja koja sam održala na godišnjoj skupštini American Historical Association; na Institute of Historical Re­ search Londonskog sveučilišta; na King's Collegeu Londonskog sveučilišta; Manchesterskom sveučilištu; i na Zagrebačkim književnim razgovorima te u Institutu za istraživanje folklora u Zagrebu. Organizatorica ovoga posljed­ nje g seminara, pokojna Lydia Sklevicky, imala je dar za buđenje nadahnuća i izvan svog područja - voljela bih kada bi moje zahvale još uvijek mogle stići do nje. Još je mnogo onih koji su strpljivo slušali moje tvrdnje i davali mi korisna mišljenja o mom radu, posebno moje kolege i studenti na S. S. E. E. S.

Senjski uskoci

X

Rad na ovoj knjizi započela sam na Sveučilištu Stanford. Taj se projekt odonda umnogome promijenio, i ako je to bilo nabolje, to je dj elomično zahvalj ujući Judith Brown i Nancy Kollman koje su mi davale savjete od neprocjenjive vrijednosti. Wayneu Vucinichu dugujem još i veću zahvalnost, ne samo zbog njegova ustrajnog zanimanja i potpore već i zbog toga što me naveo na proučavanje povijesti općenito, a povijesti Južnih Slavena posebno. Mnogo toga dugujem Ivi Bancu sa Sveučilišta Yale. Unutar svega onog što je učinio za mene, on ne samo da je bio domišljat u svojim prijedlozima, marljiv u svojim kritikama i neumoljiv u otkrivanju pogrešaka i nelogičnosti, već i postojan u svojem prijateljstvu. Što god da ovdje kažem neće biti dovoljno da nagradi potporu koju sam dobivala od Boba Shoemakera, prijatelja, supruga i kolege povjesničara. On mi je svojom mudrom mješavinom zanimanja i nestrplj ivosti davao snage da nastavim, i od njega sam naučila više no što on misli. Ova je knjiga posvećena mojim roditeljima, Helen i Ronu Bracewellu, mojim prvim i najboljim učiteljima. Od samog su me početka ohrabrivali da postavlj am pitanja i naučili me zadovoljstvu potrage za odgovorima. Ono što sam kao povjesničar postala, u velikoj sam mjeri postigla njihovom zaslugom. U vrijeme kad sam čitala otiske za korekturu ove knjige, Dubrovnik, Zadar i drugi gradovi u Hrvatskoj bombardirani su u žestokom i rušilačkom ratu. Još se ne može znati hoće li arhivi kojima sam se služila ostati cijeli. Doku­ menti su - poput ljudskih života koji bilježe - krhke stvari. Mnoge od tema o kojima se ovdje progovara, međutim, kao da su izdržljivije. Sukobi izrasli iz vjerskih, etničkih i političkih razlika; predodžba o časti koja veliča nasilje; logika izdaje, osvete i odmazde: sve to skupa ima danas jednako smrtonosnu ulogu kakvu je imalo i u šesnaestom stoljeću. Nadam se da ova knjiga može barem malo pridonijeti boljem razumijevanju tih dugovječnih osobina i obrazaca ponašanja. Bi li značilo tražiti previše kada bismo se nadali da bi to razumijevanje jednom moglo pomoći da ih nestane?

C. W B. Sheffteld, Engleska

Konvencije i kratice

Zbunj ujuća zbrka naroda i jezika koja karakterizira pogranično područje Balkana postavlja pred znanstvenika problem standardizacije terminologij e i dosljednosti uporabe tako cijenjenih kod pisaca priručnika o stilu. Namjera je sljedećih bilježaka da objasne rješenja koja sam ovdje primijenila. Prema W. H. Fowleru u njegovom Modern English Usage velika se slova, osim kod nekoliko elementarnih pravila, uglavnom koriste prema osobnom ukusu. Kao što je jedan mletački promatrač istaknuo u sedamnaestom sto­ ljeću: »Termin uskok ne označava narod nego zanimanje«, 1 pa sam se zato odlučila da ga pišem malim početnim slovom, rabeći ga na isti način kao što se rabi termin ))kozak«. Možda bi valjalo napomenuti da riječi ))Vlah« i ))Morlak« redovno pišem velikim početnim slovom - za razliku od onih autora koji prave razliku između etničkog i društvenog značenja - jer ih nije moguće uvijek jasno razlučiti i jer vjerujem da su u tom razdoblju ti termini još uvijek zadržali ostatak etničkog značenja. U suvremenoj je engleskoj primjeni termin ))Turci« poprimio etničko značenje, koje nikako ne odgovara području o kojem je riječ, gdje su tako­ zvani Turci često bili Slaveni koj i su se ne tako davno preobratili na islam. U šesnaestom je stoljeću riječ ))Turci« imala širi opseg značenja, odnoseći se na osmanlijsku državu, muslimane, ili čak i na kršćanske podanike Osman­ lijskog carstva. Termin »Osmanlija« koristila sam kad se naglasak stavlja na d ržavim upravu, a termin »musliman« kad je naglasak na \j eri, a kadšto sam upotrijebila i općenitiji termin ))Turčin« (b'ez etničkih konotacija), držeći se konvencija tog vremena. Svatko tko krene pisati o ovom području suočava se s nerješivim arto­ grafskim problemima. Iako je u tom razdoblju isti grad mogao biti poznat kao Zengg, Segna i Senj (s različitim načinima pisanja svake od varijanti), j a sam s e obično držala verzije koja j e trenutno u uporabi u zemlji o kojoj je riječ. (Za one koji ne poznaj u srpsko-hrvatski, Senj se izgovara ka.o Sefi a ne kao da se rimuje sa Stonehenge.) Služila sam se engleskim ekvivalentom

-

Navod Philipa Longwortha u: •The Senj Uskoks Reconsidered«, Slavonic and East European Review (London), 57, br. 3 (1979.): 353.

Senjski uskoci

XII

samo ako je opće poznat (stoga Beč, a ne Wien). U citatima sam koristila oblik iz izvornika, nakon kojeg stoji suvremeni oblik, ako je različit, u kutnim zagradama. Sličan se problem javlja s osobnim imenima. Ime uskočkog vojvode zvanog Ivo Senjanin u usmenoj se epici pojavljuje u mnogo različitih oblika na raznim jezicima. Čak i njegov vlastiti potpis postoji u tri oblika: luan Vlatkho, Gioanne Novakovich alias Vlatcovich, i Givan Wlatcovich. Ja sam se kod imena u tekstu pridržavala ovodobne ortografue, tako da se on ovdje pojavljuje kao Ivan Vlatković. Izvornu sam ortografuu sačuvala samo tamo gdje nije jasno što bi bio ovodobni ekvivalent, kao i u citatima. Ako nije drukčije naznačeno, svi su prijevodi moji.

Kratice i arhivske uputnice A.

H.

A. s.

S. F. S. V. H. A. D. H. A. R. H. A. Z. l. 6. H. K. R. S. S. E. E. S.

A.

A.

Arhiv Hrvatske (Zagreb) Arhiv Slovenije (Ljubljana) Archivio di Stato, Firenca Archivio di Stato, Venecija Historij ski arhiv, Dubrovnik Historijski arhiv, Rijeka Historijski arhiv, Zadar Innerosterreichischer Hofkriegsrat (Croatica) School of Slavonic and East European Studies

Arhivske sam dokumente citirala navodeći arhiv, zbirku, broj svežnja ili sveska, te - tamo gdje je dokument paginiran - broj stranice, tako da joj je poleđina naznačena apostrofom (npr., H. A. D., Lettere di Ponente 15: 1 22'). Gdje dokument nije dosljedno paginiran, ili ima nekoliko različitih brojeva stranica, ili pak predstavlja samo jednu hrpu, odredila sam ga datu­ mom (npr., A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar 1318: 6. lipnja 1596.) ili brojem dokumenta (npr., H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33). Mletački je kalendar novu godinu započinjao s 1 . ožujkom. u tekstu sam datume iznosila prema suvremenoj konvenciji, ali sam se u bilješkama držala izvor­ nog oblika, dodajući m. v. (modo veneziana) tamo gdje je to bilo potrebno.

C. WB.

Ranu i Helen Bracewell

Ove pisme svakomu drage neće biti, jer medju njima malo ima razlikosti, nahodeći se u svim iste rili, kakonoti ove: junak, vitez, delija, leventa, zmija, zmaj, vuk; lav, soko, ora, gnizdo sokolovo i mač, sablje, kopje, Kraljević, Kobilić, Zdrinović, kolajne, medalje, dukale, odsičaše, robje dovodjaše, itd. Kad bi moguće bilo, imala bi jedna od druge biti posve različita, ali budući svi vitezovi imenovani od iste kriposti, s istim ričima služiti se hf potribito za ukazati njihova junaštva. Kome su ugodne, neka ih piva: kome nisu, neka idje spavati. Andrija Kačić-Miošić Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Venecija, 1756.)

Senjski uskoci

l.

UVOD

Senjski su uskoci junaci jedn�g ciklusa južnoslavenske narodne epske poe­ zije, ali oni nisu samo tkivo legendi. Arhivi i povijesni spisi gotovo svih gradova i država koje su okruživale Jadran u šesnaestom stoljeću ispunjeni su referencama o tim morskim i kopnenim pljačkašima koji su gotovo cijelo stoljeće bili u službi kao neredovna vojska u habsburškom pograničnom garnizonu Senja. Uskoci su budili snažne i kontradiktorne osjećaje kod svojih suvremenika. Habsburški su nadvojvode i car, uz papinsku potporu, slavili uskoke u njihovoj ulozi bedema kršćanstva, pripisujući im u zaslugu očuvanje Europe od navale Turaka. Fra Paolo Sarpi, tadašnji mletački teolog i povjesničar, žigosao ih je kao pirate i odmetnike, pridružujući se mišljenj u mletačkih službenika odgovornih za sigurnost n a J adranu i ustrašenih trgo­ vaca koji su svoje brodove ispraćali riječima: »Bog te čuvao od ruku senjskih uskoka«. lako je ruralno stanovništvo uzduž granica - otomanskih, mle­ tačkih i habsburških - ostavilo malo vlastitih svjedočanstava o njima, uskoci su nedvojbeno svoju najdosljedniju potporu dobivali upravo od tih ljudi, unatoč svim zabranama i unatoč čiqjenici da su dugoročno gledano baš oni vjerojatno najviše pretrpjeli zbog uskočkih prepada. Još je dugo poslije se­ ljaštvo s granica čuvalo žive uspomene na uskoke u epskim pjesmama o njihovoj hrabrosti, o qjihovim često krvavim pothvatima, o njihovom kru­ tom kodeksu časti, slaveći ih kao junake i simbole slobode od svake vlasti. Uskoci su nastavili privlačiti pozornost povjesničara, čije su procjene bile jednako tako proturječne kao i one suvremenika. Ali unatoč ovom nepreki­ nutom zanimanju iznenađujuće je malo pažqje bilo usmjereno na same uskoke i na njihovo vlastito viđenje svoje uloge. Tko su bili ti ljudi i zašto su izazivali tako oštro suprotstavljena mišljenja? Ova knjiga pokušava dati odgovor na ta pitanja.

Senjski uskoci

4

Senjski uskoci između triju carstava Uskoci su se kao vojnička zajednica razvili na syecištu granica triju imperija na jadranskoj obali i u njezinom zaleđu. Jadran šesnaestog stoljeća bio je u očima Mletačke Republike mletačko more - njezin »zaljev«. Posjedi Repu­ blike obrubljivali su velik dio istočne jadranske obale, od Istre do Kotorskog zaljeva na jugu, s gradovima komunama, od kojih je svaki bio okružen malim zaštitnim teritorijem, i s jadranskim otocima sve do Korčule poput nepomične flote uz dalmatinsku obalu. Ali već početkom šesnaestog stoljeća Serenissimino dalmatinsko zaleđe palo je u posjed Osmanlijskog carstva. Na sjeveru, čak do Like, zaleđe je bilo čvrsto u rukama Turaka - na mnogim je mjestima osmanski teritorij bio vidljiv golim okom sa gradskih zidina­ i mletački su posjedi ostali nezaštićeni od osmanskog napada. Osmansko napredovanje zaustavilo se pred Kvarnerskim zaljevom (Quarnero). Nakon godine 1526. pojas teritorija južno od Rijeke i sjeverno od Zrma� e, dio reliquiae reliquiarum nekoć moćne Hrvatske, bio je pod vlašću austrijske kuće, nasljednika kruna Hrvatske i Ugarske. To Hrvatsko primorje i njegovo zaleđe tvorili su jezgru habsburškog sustava Vojne krajine za borbu protiv Turaka, maritima confinia, Primorsko krajinu. Ovdje su, u raznim utvrđenim gradovima branjenim vojnim kapetanijama, Habsburgovci smjestili jedinice redovne i neredovne vojske. Jedan od njih, smješten na ogoljelom kršu obale ispod planine Velebit, i ispod planinskog prijevoja koji usmjerava buru, žestok sjeveroistočni vjetar, bio je Senj. U šesnaestom je stoljeću to bio mali grad okružen dva do tri kilometra udaljenom gustom šumom koja je, zajedno s visokim planinama u njegovom zaleđu, onemogućavala napade s kopna. Nije imao zaštićenu luku pa je, kako je jedan suvremenik zapisao, barke i manja plovila trebalo »izvlačiti na kopno pred gradskim vratima, te vezivati i usidriti kao da su na moru, jer bi ih inače mogla odnijeti bura koja se tamo naglo diže«. 1 Gotovo cijelo stoljeće to je mjesto bilo glavno utočište uskoka. . Osmanska invazija Balkanskog poluotoka popraćena pljačkaškim poho­ dima i razornim okršajima pokrenula je selidbe velikog dijela stanovništva. Mnogi su prešli granice kako bi pronašli zaklon na područjima susjednih država. Neki od njih, često se zbijajući oko pograničnih utvrda, osnivali su jedinice za obranu od ili odmazdu nad osmanskim neprijateljima. Te su ·

Commissiones et relatwnes veneta!, svesci 1-3, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridiona­

lium, 6, 8 i 11, uredio Šime Ljubić (Zagreb, 1876.-80.), svezak 3, str. 63.

·

·

UVOD

5

izbjeglice bile poznate pod raznim imenima: prebjezi, Vlasi, uskoci. lako je isprva služila kao termin kojim se općenito označavaju izbjeglice (sama riječ dolazi od hrvatske riječi uskočiti), s vremenom se riječ ))Uskok« počela rabiti posebno za one pripadnike pogranične neredovne vojske koji su se naselili u Senju, a na kraju je njezino značenje obuhvaćalo sve građane Senja (iako su je oni sami rijetko koristili). Uskoci, od kojih većina nije primala plaću, su se u priskrbljivanju sredstava za život uglavnom oslanjali na pljačku (a činJenica da su se tako izdržavali, ne prazneći dodatno ionako prazne škrinje vlasti Vojne krajine, i čak isplaćujući i dio svoga plijena svojim vojnim zapovjednicima te samim Habsburgovcima, činila ih je itekako pogodnom pograničnom vojskom). Uskočki upadi na osmansko područje imali su dva glavna oblika: izravno na jug u područje Like, koja je graničila s teritorijem habsburške kapetanije u SenJu; i u otomansko zaleđe Dalmacije, do kojeg se moglo doći samo morem i prelaskom preko teritorija Venecije ili Dubrovačke Republike (Ra­ gusa). U konvencionalnim vojnim akcijama, izvođenim pod vodstvom duž­ nosnika Krajine, sudjelovalo je i po dvije tisuće uskoka. Međutim, oni su se češće otpućivali u manjim družinama, od deset do trideset u četi, pod za­ povjedništvom nekog od svojih vođa. U tijeku tih pohoda koji su trajali tjednima ili mjesecima, uskoci su živjeli od onog što su nalazili usput ili plijenili, dočekujući u zasjedama trgovačke karavane ili osmanske pogranične jedinice, odvodeći stoku ili uzimajući zarobljenike radi otkupnine. Uskoci su vrlo brzo proširili opseg svojih prepada na pomorsku trgovinu Jadranom, pljačkajući osmanske trgovce i njihovu robu. Taje roba sve češće bila prevožena kršćanskim brodovima i činila je znatan udio u trgovini na Jadranu. Često suje prenosili mletački brodovi, ali i druge su trgovačke flote, poput onih Dubrovnika i Ancone, prenosile osmansku robu. Polažući pravo i smatrajući svojom dužnošću da otimlju robu nevjernika, uskočke su dru­ žine u svojim lakim malim barkama dočekivale trgovačke brodove pred lukama i u obalnim vodama Dalmacije te pretraživale njihov teret u potrazi za robom koja je pripadala Turcima i Židovima. Kršćanski su trgovci, tako­ đer, neminovno trpjeli gubitke prigodom takvih prepada. Uzimajući u obzir njihov ograničen broj te mala i primitivna plovila teško je povjerovati da su uskoci mogli predstavljati takvu prijetnju pomorskoj trgovini kakvu su pred­ stavljali, no strah pred uskocima bio je ono što je navelo Veneciju da pošalje svoje velike galije kao zaštitu trgovcima koji su plovili sjeverno od Splita noseći robu koja je stigla kopnom sa Levanta. Uskočki su prepadi postali ozbiljna smetnja Mlečanima jer su remetili njihove odnose sa osmanskim susjedima, odnose za koje je Venecija željela da budu miroljubivi. Dokje Republika bila u ratu s Portom (1537.-1539. te

6

Senjski uskoci

1570.-1573.) Signoria je poticala uskočke akcije protiv Turaka i uzimala uskoke u službu venecijanskih snaga. U doba mira, međutim, osmanske su se vlasti služile akcijama uskoka kao zgodnim povodom za iznošenje prigo­ vora Veneciji zbog navodnog sudjelovanja građana Venecije u tim napadima, prijeteći da će sami poslati flotu ako se već Venecija ne može pobrinuti za sigurnost plovidbe Jadranorn, kako je bilo zajamčeno tursko-venecijanskim sporazumima iz 1540. i 1 573. Slični su sklopovi opterećivali uskočke odnose s Dubrovnikom koji se kao kršćanski grad pod osmanskom zaštitom nalazio u neugodnom položaju između Porte i uskoka. Signoria je redovno odvraćala izravnim suprotstavljanjem uskocima pu­ tem naredbi kojima se zabranjivala suradnja uskoka i mletačkih podanika u Dalmaciji i kojima su se ograničavale njihove operacije u Jadranu; te isto­ dobnim pokušajima da se njihove habsburške gospodare primora diploma­ cijom da ih obuzdaju ili čak posve uklone iz Senja. Nastojanja da se spriječi suradnja između uskoka i naroda Mletačke Dalmacije nisu imala ploda iako je Venecija redovito obnavljala svoje dekrete unoseći u njih sve strašnije kazne. Mletačko je obraćanje Habsburgovcima također ostajalo bez učinka. Na dvoru štajerskog nadvojvode u Grazu se na prizor Venecije zavađene s Portom gledalo s odobravanjem. Osim toga, Habsburgovci su na svaki pri­ govor u vezi s uskocima uzvraćali zah�evima za pravom na slobodnu plo­ vidbu koji su bili poticani njihovim neodobravanjem pretenzija Mletačke Republike na premoć na Jadranu. Prigovori Signorije bili su obično blago­ naklonije slušani na carevu dvoru u Beču, posebice stoga što su Osmanlije zbog uskočkih napada prijetili odmazdom na habsburškim granicama, ali je svaki ozbiljniji pokušaj da se senjski garnizon premjesti bio zaustavljen mol­ bama nadvojvode da nema dovoljno sredstava za to. Česta habsburška pov­ jerenstva koja su odlazila u Senj nisu postizala ništa više od vraćanja dijela najnovijeg plijena i ponovnog izricanja zabrane neovlaštenih prepada preko mletačkog teritorija, ali sa slabim učinkom. Porast broja. mletačkih napada na uskoke i blokada trgovačkih luka Hr­ vatskog primorja od 1590-ih napokon je prisilila Habsburgovce da učine određene ustupke Republici ograničavajući neke od uskočkih sloboda. S krajem habsburška-osmanskog dugog turskog rata 1 606., između Habsbur­ govaca, Osmanlijskog carstva i Venecije formalno je zavladao mir. Prepadi i ratne akcije bili su zabranjeni svim stranama. Habsburgovci su sada sve više gledali na akcije uskoka kao na opterećenje i strogo su zabranili neovlaštene pljačkaške pohode, ne pruživši pritom senjskom garnizonu novčanu potporu kako bi mu nadoknadili gubitak plijena.

UVOD

7

Uskočki su se prepadi, neizbježno, nastavili. Još uvijek razdražena pre­ padima i osmanskim prigovorima Signoria je iskoristila svoja čvrsta savez­ ništva i nadvojvodine teškoće na domaćem planu kako bi poduzela odlučnu akciju protiv Senja i njegovih zaštitnika. Mletačka je flota blokirala pomorsku trgovinu i uskočke pljačkaške pohode u Primorju, te na kraju 1615. objavila Habsburgovcima rat - ))uskočki rat«. Kako mletačka vojska nije uspjela utvrditi svoje početne pobjede i kako je nadvojvoda bio usredotočen na svoje izglede da naslijedi carsku titulu, u Madridu je 1617. dogovoren mir u sklopu kojeg su se Habsburgovci složili da će uskoke premjestiti iz Senja, a njihovo brodovlje spaliti. Uskoci su se, dakako, bunili, ali do kraja 1 6 1 8. velik ih je broj bio premješten u unutrašnjost hrvatske Vojne krajine. Manje neovisne uskočke akcije nastavile su se iz Senja i iz okolnih područja još u tijeku 1 620-ih, ali uz venecijansko-otomanske ratove sedamnaestog i osamnaestog stoljeća žarište se novih uskočkih aktivnosti premjestila na mletačku vojnu granicu u Dalmaciji. Senjski uskoci, međutim, nisu bili zaboravljeni. U rječniku Mlečana termin ))Uskok« bio je tako čvrsto povezan sa senjskim piratima da su ga odbijali primijeniti na izbjeglice koje su sačinjavale njihovu vlastitu dalma­ tinsku miliciju u kandijskim i morejskim ratovima sedamnaestog i osamnae­ stog stoljeća, iako njihovi osmanski protivnici nisu uopće dvojili da ih plja­ čkaju uskoci. Ni stanovništvo s granice nije zaboravilo uskoke, šireći njihovu slavu daleko izvan jadranskog zaleđa kroz epske spjevove koji su čuvali uspomene na uskočke pothvate. Velika se popularnost tih spjevova, malo više od sto godina nakon protjerivanja uskoka iz Senja, može vidjeti u činjenici da ih je velik broj bio uključen u prvu opsežniju zbirku takvih usmenih epskih spjevova, Erlangenski rukopis sastavljen početkom osamnaestog sto­ ljeća.2 Priče o uskocima nastavile su čak do dvadesetog stoljeća poticati književnu maštu, ne samo u usmenoj književnosti već i u dramskim djelima, romanima i znanstvenim monograftiama.

2

G. Gesemann, uredio, Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih pesama, Zbornik za istoriju, jezik i književnost, odjeljak l, svezak 12 (Beograd, 1925.). Od tada su sabrani i objavljeni još mnogi drugi, posljednji u nizu u: A Mijatović, uredio, Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti (Zagreb, 1983.).

Senjski uskoci

8

Pristupi uskocima Jedno objašnjenje proturječnih vrednovanja uskoka nalazi se u različitim svrhama za koje su bila korištena. Najveći broj razmatranja o uskocima, počevši od onodobnih promatranja pa sve do današnjih dana, okuplja se oko tri velika imperija koja su se dodirivala na Jadranu, a značenje·uskoka sagle­ davaju u kontekstu interakcije tih triju sila. Sukobi oko uskoka pružaju izvrsno sredstvo pomoću kojega se može usredotočiti na promjenjivost od­ nosa između Venecije, habsburške monarhije i Osmanlijskog carstva u šes­ naestom i na početku sedamnaestog stoljeća.3 Takve se studije obično kon­ centriraju na odnose između velikih sila, baveći se uskocima samo u onoj mjeri u kojoj su oni bili povod sukobima. Većina ih je upravljena na eko­ nomske i teritorijalne interese Venecije na Jadranu te na prijetnju, kako izravnu tako i neizravnu, koju su za te interese predstavljali uskoci (i preko njih Habsburgovci i papinstvo). U takvim su studijama tumačenja uskočkih motiva prečesto zasnovana na posljedicama njihovih akcija po Republiku: kako su njihovi prepadi, iako su navodno bili upravljeni protiv nevjernika, štetili i interesima kršćana, uskoci su nužno morali biti licemjeri koji su svoju pohlepu za pljačkaškim plijenom skrivali iza vjerske fasade. Velik dio stvar­ nosti uskočkog života ne nalazi mjesto u takvim tumačenjima jer baca pre­ malo svjetla na suparništvo Venecije i Habsburgovaca. Drugi pristup uskocima prilazi im kao priči o otporu prema represiji od strane stranih sila, borbi protiv Venecije i Turaka. Velik dio takvih napisa ukorijenjen je u romantičarskom otkrivanju nacionalne prošlosti Južnih Slavena devetnaestog stoljeća.4 I ovdje sukobi između Venecije, Habsburgo­ vaca i Osmanlijskog carstva pružaju referentni okvir, a značenje se uskoka izvlači iz njihovih odnosa s tim silama. Takva je historiograftia pridala više pozornosti motivima uskoka (koje obično definira kao nacionalne i vjerske), 3

4

Za primjere pogledati u Paolo Sarpi, La Repubblica di Venezia, la Casa d'Austria, e gli uscocchi, urednici Gaetano Cozzi i Luisa Cozzi (Bari 1965.); M. Kravjanszky, .n processo degli uscocchi«, Arrhivio veneto (Venecija), 5 (1929.): 234-66; Silvino Gigante, •Venezia e gli uscocchi, 1570-1620«, Fiume: Semestra/e della SocietlJ di studifiumani (Rijeka), 9 (1931.): 3-87; A. Griinfelder, »Studien zur Geschi­ chte der Uskoken« (Ph. D. diss., Universitat in Innsbruck, 1974.). Takvu je nacionalnu perspektivu do krajnosti doveo Bare Po parić u Povijesti senjskih uskoka (Zagreb, 1936.), ali se ona lako može uočiti i u radovima Jovana Tomića, •Crtice iz istorije senjskih uskoka«, Letopis Matice srpske (Novi Sad), 205-10 ( 190 1.): 18-53, i •Iz istorije senjskih uskoka, 1604-1607.«, Letopis Matice srpske (Novi Sad), br. 237-41 (1906-7.); i Gligora Stanojevića, Senjski uskoci (Beograd, je (i još uvijek 1973.). Roman Augusta Šenoe Čuvaj se senjske ruke (Zagreb, 1962., [1875.]) 'prvi najvještije izveden) pi'imjer takvog pristupa.

UVOD

9

iako joj projekcija suvremenih političkih interesa na prošlost kadšto uma­ njuje vrijednost. Takve su studije proširile naše znanje o akcijama uskoka, sastavljajući pomnim istraživanjem izvora priče o bitkama i prepadima, naj­ češće se usredotočujući na vojnu vještinu uskoka u borbi s mletačkim i, ne toliko podrobno, osmanskim snagama.5 Ova je usredotočenost na ciljeve uskočkih napada, međutim, štetila razumijevanju unutrašnjeg razvoja feno­ mena uskoka.6 Ni jedan od ovih pristupa ne pruža nam posve zadovoljavajuću pomoć u razumijevanju uskoka i njihovog �esta u pograničnim područjima Jadra­ na u šesnaestom stoljeću. Ekonomska, politička i vjerska konkurencija izme­ đu tri imperija koja su se dodirivala na Jadranu bila je fundamentalni uvjet za postojanje uskoka: ona je stvorila pogodne uvjete koje su oni tako uspješno koristili gotovo cijelo stoljeće. No odnosi između tih sila nisu sami po sebi dovoljni da objasne sve vidove uskočke povijesti. Niti je moguće sagledati uskoke samo kao izraz otpora prema stranoj sili, bila ona vjerska ili nacio­ nalna. Ti su nam pristupi pružili samo jednodimenzionalne, plošne prikaze uskoka, prvenstveno glede nagađanja o njihovim motivima: kao i u šesnae­ stom stoljeću, oni nam s jedne strane prikazuju uskoke kao najobičnije zločince koje pokreće pohlepa za plijenom dok su s druge strane prikazivani kao borci za nacionalno i vjersko oslobođenje, pravdu i osvetu. Obje su ove ocjene, međutim, napravljene u kontekstu drugih tvrdnji, ne pridajući velike pozornosti stavovima samih uskoka. Tradicionalna se historiografija zasad nije uspjela izravno pozabaviti socijalnim, ekonomskim i kulturnim kontek­ stom priče o uskocima. Ali bez tankoćutnog ispitivanja njihovog društva i svijeta u kojem su se kretali ne možemo ocijeniti vrednovanja povjesničara niti se, što je još važnije, možemo nadati da ćemo shvatiti raznolike uloge koje su uskoci igrali u svojem vremenu. Počet ćemo s definicijama. Kao što sam već navela, neki su od njihovih suvremenika, posebno Mlečani i Turci, označavali uskoke kao pirate i od­ metnike. Za Habsburgovce su oni bili dio Vojne kr:Jjine i o njima se govori kao o vojnicima ili onima koji služe vojsku, dok se one koji nisti bili u službeno!J1 sastavu plaćenog garnizona spominje kao vojnike najamnike (venturini). Uskoci su o sebi jednostavno govorili kao o junacima. Svaki od ovih termina podrazumijeva bitno različito gledište o uskocima. 5

Studije Bogumila Hrabaka predstavljaju posebice vrijedne primjere te perspektive, pruž:>Jući mnogo detaljnog materijala o aktivnostima uskoka, istodobno izbjegavajući tendenciozne tvrdnj e naciona­ lističke historiograf*.

6

Detaljnija analiza historiografije uskoka može se naći u C. W. Bracewell, »The Uskoks of Senj : Banditry and Piracy i n the Sixteenth-Century Adriatic« (Ph. D. diss., Stanford University, 1985.).

10

Senjski uskoci

Pravno gledano, uskoci nisu bili gusari, čak ni kad su pljačkali osmanski teret sa kršćanskih brodova. U šesnaestom je stoljeću postojala jasna razlika između pirata i gusara, kao i između neredovnih vojnika i odmetnika. Ono po čemu su se gusari razlikovali od pirata bila je punomoć za ratovanje protiv neprijatelja države koju su dobivali od vladara. Tako je gusar ili gusar-na­ jamnik mogao polagati pravo na zakonitost kakvu pirat, koji je pljačkao sve bez razlike, nije posjedovao; slično je tome neredovni pogranični vojnik djelovao u okvirima zakona kojima se odmetnik izrugivao. Oslanjanje na neredovnu vojsku na kopnu i moru bilo je odgovor na financijska ograniče­ nja ranih modernih država u vođenju rata, jer se time izbjegavala potreba za držanjem stalne flote ili stajaće vojske. Sam mehanizam prepada nije se razlikovao u ta dva slučaja, ali kod ratovanja pomoću neredovne vojske osobna je zarada bila korištena u državne svrhe, jer su i gusar i pogranični vojnik bili nagrađivani onim što su sami opljačkali. Stoga ono što je pirata razlikovalo od gusara nije bila zarada- obojicu je motivirao mogući plijen - već legitimnost koju je ovim potonjima davala priznata vlast. Kao vojnici Vojne krajine senjski su uskoci djelovali unutar poznatog okvira ratovanja između Habsburgovaca i Osmanlijskog carstva- ili možda točnije između dvije zaraćene civilizacije, kršćanstva i islama, jer taj sukob nije bio ograničen na ona razdoblja kad je rat bio službeno objavljen, već se bez prekida nastavljao i u vremenima kad je između dviju država vladalo službeno proglašeno primirje. Taj je sukob kako u očima uskoka tako i njihovih zaštitnika opravdavao i davao legitimnost uskočkim prepadima. Stavovi njihovih žrtava su, međutim, znali biti posve drukčiji. Kao što je Fernand Braudel istaknuo, riječ »pirat« u Sredozemlju je ušla u opću upo­ trebu tek u sedamnaestom stoljeću, kao dokaz emocionalne reakcije na promijenjen oblik prepada koji su se u jednakoj mjeri javljali zbog supar­ ništva između kršćanskih država koliko i kao posljedica starije i lakše prihvat­ ljive podjele između islama i kršćanstva.7 No mnogo prije toga su Venecija i ostali osudili uskoke kao pirate, odmetnike i zločince, žestoko negodujući protiv posljedica (izravnih ili neizravnih) uskočkog ratovanja, i prokazujući ga kao najobičniju pljačku. To kako su uskoci bili definirani umnogome je ovisilo o tome tko ih opisuje. Takve kategorije mogu također imati utjecaja na način na koji će biti napisana neka povijest uskoka. Pogrdne oznake koje su rabili oni koje su uskoci ugrožavali - pirati, razbojnici, odmetnici - impliciraju da uskoci 7

Fernand Braudel, The Mediterranean and the Mediterranean World in the Age of Philip Il, preveo SHin Reynolds, 2 sveska (New York, 1972.-73.), svezak 2, str. 866--67.

UVOD

11

nisu bili ništa drugo doli nasilni i iracionalni kršitelji javnog reda i poretka. Učinak je takvih termina omalovažavanje ideja samih aktera te njihovog viđenja sebe, kao i to da im se niječe pravo na bilo kakav koherentan sustav vrijednosti. Prihvatiti jednostranu definiciju da su uskoci bili vojnici s druge bi strane značilo asimilirati uskoke u ciljeve i sustav načela habsburške države i Vojne krajine, opet im u izvjesnoj mjeri zanijekavši autonomiju. lako ne prihvaća uskočko viđenje sebe kao junaka, ova knjiga preispituje oznake koje su im bile pridavane, ali ide i dublje od njih usredotočujući se na djela uskoka, te na to kako su oni gledali na stvari. Ovaj je problem definiranja i pridavanja oznaka jedan od problema kojima su se bavili oni koji su pisali o razbojništvu, otkako je Eric Hobsbawm načeo tu temu prije dvadeset godina kad je identificirao vrstu odmetnika kojeg država smatra zločincem ali ga seljačko stanovništvo drži junakom. 8 lako oznake »odmetnik« ili ))fazbojnik« i, iz drukčije perspektive, »socijalni razbojnik« ne bi u potpunosti odgovarale uskocima, mnogi su od problema i pristupa formuliranih u toj literaturi u velikoj mjeri relevantni za studiju poput ove. Rasprava koja je proizašla iz Hobsbawmovoga rada zgusnula se oko političke dimenzije razbojništva. Neki kritičari (ponajviše Anton Blok) sma­ traju da najčešća politička uloga razbojnika nije bila u tolikoj mjeri izražava­ nje seljačkog bunta koliko su oni predstavljali oruđe lokalnih elita. 9 Kad je moć u društvu bila nejednako raspoređena razbojnici su potporu morali tražiti tamo gdje ju je najlakše bilo naći. Prema ovom su gledištu razbojnici morali pregovarati s elitama kako bi preživjeli, te su tako neizbježno bili suprotstavljeni seljaštvu. Tako ti kritičari opovrgavaju mogućnost da su raz­ bojnici ikada mogli zastupati interese siromašnih. Do određenog stupnja i uskoci odgovaraju toj shemi. Oni su pokrovitelja pronašli u samoj državi, ili točnije u njezinom predstavniku, upravi habsburške Vojne krajine, i to je pokroviteljstvo pomoglo da se umanji klasni karakter uskočkog fenomena. Vojna je uprava usmjeravala snage svojih uskočkih novaka na pohode protiv svojih osmanskih protivnika. U praksi su ti prepadi pogađali ne samo čisto vojne ciljeve već i seljačko stanovništvo tih teritorija. Ali uskoci (poput mnogih razbojnika) istodobno nisu bili dovoljno sigurni u službenu potporu koju su imali da bi mogli zanemariti reakciju ruralnog stanovništva, i trsili su se da što je više moguće očuvaju svoju suradnju sa seljaštvom. Na neki 8

Eric Hobsbawm, Primitive Rebels (Manchester, 1959.) i Bandits (London, 1969.).

9

Anton Blok, »The Peasant and the Brigand: Social Banditry Reconsidered«, Comparative Studies in Society and History (Cambridge), 14 (1972.): 498-500.

12

Senjski uskoci

način i Hobsbawm i Blok naglašavaju samo jedan vid socijalne mreže unutar koje razbojnik mora djelovati na štetu drugih. Postavljajući pita�e gdje su se krili interesi uskoka i kome su bili odani, moramo uzeti u obzir njihovo mjesto u cjelini strukture moći i njihove odnose sa slabima (ali pritom ne i nemoćnima) i moćnima (ali ne i svemoćnima). Odnos između stavova ruralnih siromaha i djela razbojnika, još jedno pitanje koje se javilo u raspravama o razbojništvu, također je relevantan za problem uskoka. Dok je Hobsbawm glorificiranje nekih razbojnika od strane seljaštva shvatio kao dokaz solidarnosti razbojnika sa siromasima (i kao za­ jednički izraz protesta), drugi su nijekali da su razbojnici u stvarnom životu štedili seljaštvo, a popularnu predodžbu plemenitog pljačkaša pripisivali su seljačkoj idealizaciji, snu o »onom kako bi trebalo biti«. 10 Analize mitova, legendi i spjevova o razbojnicima isticale su psihološke potrebe koje oni ispunjavaju (potvrđivanje nade u pravdu i opčinjenost nasiljem kod seoskog stanovništva) te njihovu ulogu sredstava za raspravljanje o društvenim vri­ jednostima, neovisno o stvarnim činjenicama djela razbojnika. 1 1 Tamo gdje se, s druge strane, ispituju stvarni dodiri između razbojnika i seljaštva, ono što su ti razbojnici doista činili doima se bitnijim za oblik koji su poprimili njihovi međusobni odnosi. Vjerojatno je da su neki razbojnici povremeno, makar i nenamjerno, doista učinili uslugu interesima seljaštva - barem utoliko što su ih zaštitili od drugih, bezobzirnijih pljačkaša. Takva su djela mogla imati golemu važnost u pridobivanju kako odobravanja tako i potpore od seljaštva, makar i jedno i drugo bilo obojeno strahom. Osim toga, ondje gdje su službene vlasti budile samo strah, razbojnik koji je odgovarao tradi­ cionalnim idealima mogao je od ruralnog stanovništva očekivati i strah i divljenje. 12 Poput mnogih razbojnika i uskoci su imaii dvoznačne odnose s ruralnim stanovništvom, jer iako su otimali od seljaka i pastira, od njih su dobivali i pomoć. Razumijevanje toga do koje je mjere sezala prihvaćenost uskoka među pukom zahtijeva pomno obraćanje pozornosti na karakter uskočkih djela i značenja koja su ona imala za razne socijalne skupine. ·

10

11

Hobsbawm, Bandits, 9. poglavlje, i >>Social Bandits: Reply«, Comparative Studies in Society and History (Cambridge), 14 (1972.): 505: »Čini se na.ijednostavnijim pretpostaviti da postoji neka povezanost Između stvarnog pon�anj a razbojnika i kasnijeg mita o njemu.« Kritiku takvog stava pogledati posebice u Biokovom »The Peasant and the Brigand«, str. 500-501 .

Vidi, naprimjer, John S. Koliopoulos, Brigands with a Cause (Oxford, 1987.), str. 279; S . Wilson, (Cambridge, 1988.), str. 355-56.

Feuding, Cottjlict, and Banditry in Nineteenth-Century Corsica

12

Za zanimljivu raspravu o tome vidi Phil Billingsley, Bandits in Republican China (Stanford, str. 179-91.

1988.),

UVOD

13

Uskoci su često bili izjednačavani s hajducima, odmetnicima koji su djelovali unutar samog Osmanlijskog carstva na Balkanu. Hobsbawm je izdvojio hajduke kao posebnu kategoriju razbojnika, koja se razlikuje po svojem poluinstitucionaliziranom karakteru i svojoj političkoj ulozi pobu­ njenika protiv Turaka. 13 Takvo je tumačenje odjek davno uspostavljene nacionalističke i marksističke historiografije koja je, oslanjajući se uvelike na pučke izvore, predstavljala hajduke kao junake nacionalne, vjerske i socijalne borbe koji su se istodobno borili protiv Osmanlija i osmanskog feudalizma. 1 4 Kao i kod općenitije rasprave o odnosima između razbojnika i ruralnog stanovništva, najnoviji su prilozi izučavariju hajduka istaknuli da je veći dio tereta hajdučkog pljačkanja padao na leđa njihovih sunarodnjaka pod osman­ skom vlašću, navodeći primjere koji pokazuju hajdučku ravnodušnost prema nacionalnim, vjerskim i socijalnim razlikama kod svojih žrtava. 1 5 Takvo preispitivanje vjerske i nacionalne svijesti hajduka pokreće pitanje o onom što bismo mogli nazvati hajdučkom ideologijom. Da bismo razumjeli haj­ dučko pljačkanje (a možda i hajdučku legitimnost), morali bismo shvatiti ne samo njihove ekonomske motive već i vrijednosti i norme kojih su se držali, te jesu li one u�ecale na njihovo djelovanje i u kojoj su mjeri bile rasprostra­ njene. Zasad je malo postignuto na tome, iako sudovi da su se hajduci javljali ponajprije među pripadnicima neredovne vojske seoskog podrijetla kojima je osmanska država smanjila povlastice otvaraju zanimljivo područje za da­ ljnje istraživanje. 16 Stavovi i sustav vrijednosti kod hajduka mogu se uglavnom odrediti samo na osnovi njihova djelovanja. Zbog okolnosti u kojima su djelovali i vrste izvora ostalih iza osmanskih vlasti koje su ih progoni!e do nas je stigao malen broj rijihovih vlastitih svjedočanstava, posebno kad je riječ o ranijim razdobljima. Osim toga, i na osnovi dokaza koji su došli do nas nejasno je koliko su eksplicitno bile formulirane njihove ideje - bilo da je riječ o 13 14

15

16

Hobsbawm, Bandits, str. 73-74. Vidi, naprimjer, Dušan Popović, O hajducima, 2 sveska (Beograd 1930.-31.); R. Samardžić, Hajdulke borbe protiv Turaka (Beograd, 1952.). B. Tsvetkova u Khaidutstvoto v b'ulgar:rkite zemi prez 15-18 vek (Sofija, 1971.), i »The Bulgarian Haiduk Movement in the Fifteenth to Eighteenth Centuries«, u East Central European Society and War in the Pre-Revolutionary Eighteenth Century, uredili G. Rothenberg i ostali (Boulder, Colorado, 1982.), str. 301-38, koriste se većim brojem (pretežno) osmanskih izvora, ali se drže istog tumačenja. Fikret Adanir, »Haidukentum und osmanische Herrschaft«, Sudost-For:rchungen (Beč), 41 (1982.): 43-116; Slavko Gavrilović, Hajdučija u Sremu u XVIII i početkom XIX veka (Beograd, 1 986.). Adanir, »Haidukentum und osmanische Herrschaft«. Koliopoulos, u Brigands with a Cause, također raspravlja o vezama između grčkih klephta i pastira, te istražujući njihovo socijalno podrijetlo poku­ šava rasvijetliti djela i vrijednosti klephta nakon s�ecanja neovisnosti.

14

Senjski uskoci

mržnJi prema tuđinskim muslimanskim osvajačima ili o srdžbi izazvanoj represivnim socioekonomskim sustavom - pa čak i koliko su mogle biti raširene. Upravo su ovdje razlike između hajduka i uskoka ključne. Dok su hajduci djelovali unutar granica Osmanlijskog carstva, u družinama kratkoga vijeka i s malo službene organizacije i potpore (čak i od vlastite crkvene hijerarhije), uskoci su bili uključeni u širi sukob između imperija. Ovakav položaj ne samo da je utjecao na produžavanje djelovanja uskoka na razdoblje koje zriatno nadmašuje uobičajeni vijek jedne hajdučke družine, nego je i stvorio i sačuvao brojne povijesne izvore koji se bave njihovim aktivnostima i stavovima, uključujući i njihova vlastita svjedočanstva. Uskoci su se nadalje razlikovali od hajduka i po tome što su objašnjavali i opravdavali svoje akcije pomoću vrlo jasnog skupa ideja, posebice prilagođavanjem svojim potreba­ ma ideologije obrane kršćanstva koju su izvorno formulirali Habsburgovci i Katolička crkva. Zahvaljujući tome povjesničari mogu prilično podrobno istraživati uskočke akcije i uskočku ideologiju, kao i način na koji je u praksi jedno u*calo na drugo. Uskoci nisu ni u kojem slučaju predstavljali jedinstven fenomen u šesna­ estom i sedamnaestom stoljeću. Oni su bili samo jedna od inačica slobodnih kraJiških zajednica koje su živjele - produžujući ih - od sukoba uzduž duge granice između islama i kršćanstva, granice koja je presijecala Sre­ dozemlje i išla kroz podunavsku Europu sve do Krima i Kavkaza. Slične su se organizacije, koje su predstavljale reakciju na slične okolnosti, mogle naći s islamske strane granice u Sjevernoj Mrici, među berberskim gusarima Alžira, Tunisa i Tripolija koji su pod zaštitom turskog sultana plovili pod stijegom džihada; ili u Ukrajini i na Krimu, gdje su kozačke družine išle u pohode samostalno ili uime poljsko-litvanskih ili kršćanskih moskovskih kneževa. 17 Usporedbe s takvim skupinama mogu pomoći u izdvaJanJu te­ meljnih strukturalnih čimbenika koji su uobličili razvoj uskočke zajednice. S obje su se strane te granice razne države u obrani svojih granica oslanjale na neovisnu neredovnu vojsku. Oblik tih zajednica određivale su podjele uz granice, posebno ona između vjera koja je objema stranama pružala ideo­ lošku osnovu za Sveti rat: muslimanski džihad ili kršćanski križarski rat. Istodobno je, međutim, sučeljeno lokalno stanovništvo s obiju strana granice 17

William H . McNeill, Europe's Steppe Frontier, 1500-1800 (Chicago, 1964.), analizira jedan dio te granice; Andrew Hess, The Forgotten Frontier: A History of the Sixteenth-Century !bero-African Frontier (Chicago, 1978.), razmatra drugi. S. Bono, I corsari barbareschi (Torino, 1964.), predstavlja dobar uvod za upoznavanje sjevemoafričkih gusara; Peter Earle, The Corsairs of Malta and Barbary (London, 1970.), uspoređuje ip s gusarima koji su pljačkali pod zaštitom Reda Sv. Ivana; Linda Gordon razmatra kozaka kao tip socijalnog razbojnika u Cossack Rebellions (Aibany, N. Y., 1983.).

IS

UVOD

dijelilo dovoljno zajedničkih interesa da se uspostave barem nekakvi dogo­ vori sa svojim teoretskim neprijateljima, bez obzira na interese središnjih vlasti iz udaljenih glavnih gradova. Ideja trajnog svetog rata nije uvijek od­ govarala realnostima života uz granicu. Posljedica je toga da se način ratova­ nja koji se razvio uz te granice često može opisati kao anarhičan, bellum omnium contra omnes, u sklopu kojeg su krajišnici svoje pohode izvodili ne praveći razlike koga napadaju, rukovodeći se uglavnom najprečim vlastitim interesima. 1 8 Ta su pogranična područja, svejedno, djelovala u skladu s određenim zakonima, iako ne nužno i prema zakonima država pod čijom su vlašću službeno bila. Na pograničnoj su ničijoj zemlji, do koje nije sezala državna vlast, stanovnici stvorili vlastiti kodeks ponašanja. Razvili su i nove oblike zajedništva i identiteta. Dio zadaće ove knjige je i razumijevanje djelovanja tih načela u krajini jadranskog zaleđa te načina na koji su se ona odražavala na uskočke aktivnosti i uskočke stavove. Na islamsko-kršćanskoj su se granici krajem šesnaestog stoljeća odvijale dvije velike promjene, od kojih je prva podjednako uDecala na obje strane, dok je druga vjerojatno bila značajnija za države Zapada. Kod ove prve riječ je o isključivanju iz \jerskih sukoba koji su bili uzrokom stvaranja te granice. Braudel naglašava kako je, prema kraju šesnaestog stoljeća, razdoblje ratova između neprijateljskih civilizacija islama i kršćanstva bilo zamijenjeno raz­ dobljem unutrašnjih ratova, unutrašnjih sukoba u kojima su se na suprot­ stavljenim stranama nalazili katolici i protestanti ili suniti i šijiti. 1 9 Nakon bitke kod Lepanta 157 1 ., kršćanska je predanost ideji križarskog pohoda počela jenjavati zahvaljujući preusmjeravanju katoličkih vladara na sučeljava­ nje sa svojim suparnicima s protestantskog sjevera. U isto se vrijeme smjer osmanskih vojnih aktivnosti pomaknuo prema istoku, daleko od Europe i Sredozemlja. Na prijelazu je stoljeća došlo do ponovnog izbijanja križarskog entuzijazma koji je koincidirao s dugim turskim ratom od 1 593. do 1 606. (što je ugasnuo mnogo prije izbijanja protestantske bune u Češkoj 1 6 18.), ali su, općenito gledano, ideje o svetom ratu ustupale mjesto političkim i ekonomskim suparništvima unutar Europe.20 Ipak, iako je vizija križarskog 18

Longworth uskočko pogranično ratovanje opisuje ovim riječima: >>Samo su tromost, ravnoteža straha i relativni izgledi za plaćom i pljačkom određivali kome će biti lojalno nesretno stanovništvo regij e. Pljačkaški pohodi uskoka u biti nisu imali ideoloških ciljeva.« (»The Senj Uskoks Reconsi­ dered«, str. 365).

2, str. 842-44.

19

Braudel, The Mediterranean, svezak

20

To je također tema Alberta Tenentija u knjizi Piracy and the decline cif Venice, 1580-1615, preveli Janet Pullan i Brian Pullan (Berkeley, Kalifornija, 1 967.), u kojoj se proces ispituje kroz akcije gusara u Sredozemlju. ·

16

Senjski uskoci

pohoda izgubila na snazi na dvorovima i u prij estolnicama u kojima se kreirala politika, pritom možda stvarajući potrebu za novim vrednova�em uloge vojnih krajina, toj je predodžbi bilo potrebno mnogo vremena da zamre u narodnoj svijesti. Na svijet je uskoka istodobno u�ecalo i službeno povlačenje iz ovog sukoba, i njihova neugasla legitimnost među pukom zasnovana na idealu svetog rata i obrane kršćanstva. Na promjene viđenja krajine u�ecao je još jedan proces u pograničnim društvima Zapada - proces postupnog snaženja zah�eva za monopolom nad vojnim vlastima od strane monarhija u procesu centralizacije. Učvršćiva­ nje državnog nadzora nad društvenim segmentima koji služe za primjenu fizičke sile zapravo je značilo da su slobodne krajiške zajednice postupno postajale dijelovima novih vojski i bivale podređivane centraliziranoj biro­ kraciji. Ovaj se proces, obilježen čestim pobunama, može pratiti kod kozaka; prvo su Poljaci pokušali popisati i organizirati disciplinirane kozačke regi­ mente pod poljskim zapovjedništvom, a sredinom su sedamnaestog stoljeća Rusi uključili kozački časnički kadar u svoj vojni sustav. (Kod Osmanlijskog se carstva može promotriti jedan drukčiji proces, u kojem je nakon šesnae­ stog stoljeća počeo slabiti centralizirani carski nadzor te su se sjevernoafrički gusari postupno uspjeli osloboditi od bilo kakve učinkovitije kontrole Istan­ bula.) U slučaju Habsburgovaca, vojna je uprava bila jedno od prvih po­ dručja u kojem je došlo do centralizacije vlasti. Ferdinand I. najprije je imenovao pukovnika koji je uime cara i nadvojvoda zapovijedao Kr�inom; godine 1556. u Beču je osnovan carski Hofkriegsrat (Dvorsko ratno vijeće); nakon što je ono 1578. reorganizirana, nadzor nad Krajinom prenešen je na novostvoreni Hofkriegsrat u Grazu. Grački Hofkriegsrat nije bio posebno učinkovito oruđe monarhijskog apsolutizma, jer je nadvojvoda dijelio u�ecaj nad njim sa Staležima Unutrašnje Austrije.21 Ipak, preko Hofkriegsrata, glavnog zapovjednika Krajine i povjerenstava za Vojnu krajinu središnja se kontrola postupno proširila i na pograničnu neredovnu vojsku, posebice . stoga što je Habsburgovcima bilo potrebno da održavaju mir uz granicu s Osmanlijama kako·bi se mogli posvetiti unutrašnjim sukobima. Preko usko­ ka može se pratiti učinak centralizacije na tu slobodnu krajišku zajednicu tijekom koje su čelnici postupno bili kooptirani, a ljudstvo primireno - iako ne bez otpora. 21

Gunther Rothenberg, The Austrian Military Border in Croatia 1522-1 747, (Urbana, Illinois, 1960.), str. 34, 48-49. Vidi također V. Thiel, »Die innerosterreichische Zentralverwaltung, 1564-1749«, Archiv for i!sterrtichische Geschichte (Beč), 105 (1917.): 1-210. Osim ako nije drukčije navedeno, »Hofkriegsrat• iz teksta odnosi se na Ramo vijeće u Grazu.

UVOD

17

Ova knjiga počinje smještanjem uskoka u kontekst pograničnog svijeta, i ispitivanjem procesa koji su ga uobličili te krajiških zajednica koje su iz njega iznikle. Suvremena tumačenja uskoka bila su okrenuta tomu tko su oni bili i kako su živjeli: ovdje nekoliko poglavlja istražuje podrijetlo uskoka te ekonomska i vojna ograničenja u okvirima kojih su djelovali. Nakon njih slijedi analiza njihova duhovnog svijeta, njihovih ideja, vrijednosti i vjerova­ nja - kako onih koje su sami proglašavali svojim posebnim razlogom po­ stojanja, tako i onih koje su dijelili s ostatkom pograničnog područja - te načina na koji su te ideje utjecale na uskočku organizaciju. Da bi se proučilo kako su u praksi okolnosti u kojima su se uskoci nalazili i njihova vjerovanja djelovali jedno na drugo, u jednom se poglavlju ispituju odnosi uskoka sa svijetom izvan Senja. U poglavlju koje je posvećeno kraju šesnaestog i početku sedamnaestog stoljeća sve se te niti zatim upleću kako bi se ispitao način na koji se svijet uskoka mijenjao te kako su uskoci reagirali na te promjene. U cijeloj je knjizi naglasak stavljen na socijalne, ekonomske i političke činjenice koje su stvorile uskoke, te na način na koji su ti ljudi reagirali na probleme s kojima su se suočavali. Ovakav nas pristup usmjerava na same uskoke, pitajući ne samo što su oni činili već i zašto su to činili; pitajući ne samo kakvi su bili njihovi odnosi s njihovim saveznicima, njiho­ vim žrtvama, te kakvi su bili njihovi međusobni odnosi, već i kako su oni sagledavali i opravdavali te odnose.

Izvori Problem koji je utjecao na većinu radova u proučavanju uskoka (štoviše, na većinu izučavanja gusara, odmetnika i krajišnika) je problem povijesnih dokaza. Pokušavajući razumjeti uskoke, povjesničar može ispitati njihove ekonomske uvjete, društvenu organizaciju i političke uvjete. Ali, uz sve te čimbenike, uskoci su djelovali i u kontekstu određenog sklopa kulturnih vrijednosti - predstava o tome što je dobro a što pogrešno, što je časno a što nečasno - i velik dio onog što su činili može se razumjeti samo sa aspekta sukoba između tih ideala s jedne strane, te socijalnih, političkih i ekonomskih mjeta u pograničnom svijetu s druge. Tek povremeno možemo čuti same uskoke kako iznose ta vjerovanja i vrijednosti. Češće ih moramo ispitiv.ati viđene očima onih izvana, onih koje su rukovodile drukčije nakane, onih koje su pokretale druge pretpostavke. Ipak, u uvjerenju da se svijet uskoka ne može u potpunosti razumjeti a da se ne pokuša prizvati njihove

18

Senjski uskoci

stavove, moramo se pomno posvetiti ne samo pojedinačnim događajima i obrascima koji izranjaju iz prepada u cjelini, nego i drugim �ihovim aktiv­ nostima, njihovim ritualima, a n�više od svega jeziku kojim izražavaju svoje vrijednosti. Diplomatski sukob između Venecije, Habsburgovaca i Porte oko uskoč­ kog djelovanja stvorio je prividno neiscrpan ol?im materijala o njima. Ali koliko nam toga ti izvori mogu reći o samim uskocima, i koliko su pouzdani glede toga? Odgovarajući na ta pitanja, moramo razlikovati razne vrste do­ kumentacije. Isključivo diplomatski izvori (prepiska između državnih pogla­ vara, izvješća veleposlanika) od najmanje su koristi za našu svrhu. Većinom su ih pisali ljudi udaljeni od samih uskoka i koji su vrlo rijetko bili izravno povezani s njihovim djelovanjem, uglavnom se baveći pitanjima pregovora, taktike i diplomacije. Zbog njihove političke svrhe ne može ih se uvijek smatrati potpuno pouzdanima ni kad su u pitanju one rijetke informacije o uskocima koje sadrže. Izvješća onih koji su bili izravnije povezani s uskocima zanimljivija su, ali ona nose i drukčije probleme. Tu su uključeni administrativni izvještaji mletačkih civilnih i vojnih predstavnika, izvještaji dužnosnika Vojne kraj ine, obavještajni dosjei doušnika i špijuna, pritužbe otomanskih pograničnih dužnosnika, zapisnici i izvješća o crkvenim posjetima, te opisi raznih neovi­ snih promatrača - ne uvijek nesklonih uskocima. Ovi su potonji obično vrlo pouzdani što se tiče pojedinosti, iako odabir onoga o čemu se izvješćuje umnogome ovisi o interesima samog promatrača, a moraju se uračunati i iskrivljavanja prouzročena prepričavanjem iz druge i treće ruke ili pak pred­ rasudama. Najveća količina povijesnih dokaza o uskočkim aktivnostima sa-;­ stoji se od ove vrste dokumenata. Tri takva dokumenta zaslužuju da ih se posebno spomene: dug ogled u dijaloškom obliku kojeg je napisao anonimni talijanski pristaša uskoka, a koji se najčešće vodi prema imenu jednog od sugovornika, trgovca Giovannija iz Ferma;22 još jedno dugo iz>ješće o Se� u · Vettora Barbara, tajnika glavnog provldura u Senju tijekom pregovora o uskocima 1601 .;23 te izvješća Markantuna De Dominisa, se�skog biskupa s 22

Pronađen u Arhivi Medici u Firenci i objavljen od strane Franje Račkog, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, Starine (Zagreb), 9 (18n.): 172-256.

23

lr.deštaj nije bio objavljen, iako je glavni providur Pasqualigo uključio dijelove. u svoj izvještaj Velikom vijeću 1602. (Commissiones et relationes veneta, svesci 4-7, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 47, 48, 49 i SO, urednik G. Novak [Zagreb, 1964.-7Z.], svezak 6, str. 93-1 16). Ja sam k�ristila primjerak u rukopisu u H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33.

UVOD

19

kraja šesnaestog stoljeća. 24 Svi su se oni upoznali s uskocima iz prve ruke i iznose brojne pojedinosti o životu u Senju, dolazeći istodobno do vrlo različitih zaključaka o motivima uskoka i njihovoj ulozi u ratovanju -na Jadranu. Drukčiju vrstu materijala pružaju sudski dokumenti: žalbe ili svjedoče­ nja pred mletačkim sudovima i dužnosnicima u Dalmaciji, ispitivanja zarob­ ljenih uskoka ili onih osumnjičenih za pomaga1* uskocima, svjedočenja svjedoka pred pO\jerenstvima Vojne krajine. I ovi dokumenti traže oprez i posvećivanje pomne pozornosti položaju i interesima svjedoka. Kada se zna da je kazna za suradnju sa senjskim uskocima bila smrt, čovjek se mora zapitati s kolikom su iskrenošću dalmatinski ribari lokalnim mletačkim vla­ stima govorili o susretu s uskocima. S druge pak strane, ti zapisnici često sadrže sačuvane odgovore samih uskoka, ili onih koji su imali mnogo toga zajedničkog s njima, te mogu pružiti vrlo vrijedan uvid u njihove stavove. Opstao je i iznenađujuće velik broj pisama ili izvješća samih uskoka. Nisu svi među njima bili nepismeni; mnogi su se uskoci, i među vođama i među ljudstvom, potpisivali na peticije i službene dopise. Za uskocima nisu ostale autobiografue poput onih koje su korištene u izučavanjima razboj­ ništva u razdobljima bližim sadašnjici (najsličnija je tomu vjerojatno peticija Ivana Vlatkovića u kojoj se žali na smrtnu presudu i nabraja koliko se žrtvovao za austrijsku kuću). Pisma upućena osobama na u�ecajnim polo­ žajima u Vojnoj krajini ili u Mletačkoj Dalmaciji, međutim, pružaju vrijedne dokaze o tome kako su sami uskoci vidjeli svoju ulogu (ili kako su željeli da ih se vidi). I naposljetku, u dokumentima o osiguranju, bilježničkim regi­ strima, matičnim knjigama, dokumentima o isplatama, vojnim popisima i drugim sličnim administrativnim spisima sačuvani su dokazi o djelatnosti uskoka koji su nešto manje problematični, barem što se tiče svjesnog iskriv­ ljavanja ili predrasuda. Kao što sam napomenula, priroda tih izvora dovodi istraživača u opa­ snost stvaranja predrasuda i gubitka uravnoteženosti u pristupu. Međutim, dok materijali koji se bave - naprimjer - skupinama odmetnika u ranoj suvremenoj eri gotovo uvijek dolaze od onih koji su bili zaduženi za njihovo 24

De Dominisovi prikazi Senja objavljeni su u: K Horvat, uredio, Monumenta historiam uscocchorum illustrantia, svezak 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 32 i 34 (Zagreb, 1910.-13.), i Šime Ljubić, »Prilozi za životopis Markantunu Dominisu«, Starine (Zagreb), 2 (1870.): 1-260. Tuje također otisnut anoniman prikaz povjerenstva za reformu SenjaJosipa Rabatte iz 1601., vjeroj atno djelo De Dominisa (Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. 395--422; Ljubić, »Prilozi«, str. 45-59). Te je izvještaje vjerojatno koristio nadbiskup Minuccio Minucci pri pisanju svoje Storia degli uscocchi, u Paolo Sarpi, Opere, svezak 4 (Helmstadt [Verona], 1763.), str. 217-62.

20

Senjski uskoci

proganjanje i kažnjavanje, materijali o uskocima potječu iz mnogo šireg spektra izvora, sa značajnim razlikama u stavovima. Tako nam se pruža mogućnost suprotstavljanja jedne predrasude drugoj i izrađivanja slojevitije slike o uskocima. Mletački materijali pružaju najbolje dokaze o aktivnostima uskoka u Dalmaciji i u osmanskom zaleđu s one strane mletačke granice, ali je odabir onog o čemu izvješćuju sužen. Izvori Vojne krajine mogu pružiti protutežu tome, ali oni nisu tako podrobni ni brojni, posebice što se tiče pojedinačnih prepada ili družina. Oni su od mnogo veće pomoći glede unutrašnje organizacije i financiranja uskoka te, kako je i za očekivati, glede uskočkih odnosa s predstavnicima habsburške države. Osmanlijski materi­ jali, uglavnom prepiska pograničnih dužnosnika sačuvana u mletačkim, du­ brovačkim i habsburškim arhivima, nude dodatnu protutežu tim dvjema vrstama izvora. Vatikanski izvori pružaju još jedan kut gledanja na uskoke. Pokušala sam izbjeći nekritičko prenošenje predrasuda iz korištenih izvora prikupljajući raznorodnu dokaznu građu o svakom konkretnom primjeru kad je god to bilo moguće i usredotočujući se koliko sam mogla na lokalne izvore, jer se čini da se oni zasnivaju na najboljem poznava�u uskoka, iako možda ne i s najmanje predrasuda. Među tim su materijalima mnogi doku­ menti koje su raniji autori preskočili, bilo zbog neobaviještenosti o njihovom postoja�u, bilo zbog toga što nisu odgovarali autorovom pristupu predmetu (posebice kad je riječ prvenstveno o međudržavnim odnosima). Mnogi od dokumenata su iz arhiva dalmatinskih gradova komuna, koji bilježe sitne građanske i krivične procese, financijske transakcije i bilježničke dokumente; arhiv Rijeke u kojem su zabilježeni i zajednički interesi i gospodarsko supar­ ništvo sa Senjom; arhiv Kranjskih staleža u Ljubljani; i arhiv Dubrovnika, republike koja je podnosila mnoge pritiske i imala mnoge predrasude glede uskoka sličnih onima njezinog velikog suparnika Venecije, ali je na njih malo drukčije reagirala.

2.

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

U šesnaestom su stoljeću hrvatske zemlje osjetile punu silinu osmanskih invazija. Silinu naleta uspjele su odbiti samo prirodne prepreke - zastra­ šujuće planine, more. Nije čudo da su oni koji su im se našli na putu doživljavali osmanske vojske kao svojevrsnu prirodnu katastrofu, požar koji pali i uništava zemlju, nakon čijeg prolaska samo »ostane crn kami, i brez listja bori«. 1 Rezultati tih invazija bili su politički lom, ekonomska zbrka, i društvena pomicanja na granicama. Nastajanjem novih granica, razvio se i obrazac napada i obrane, prepada i protuprepada u pograničnim područjima između carstava, u kojima je svaka od suprotstavljenih strana organizacijom i načinom života bila zrcalni odraz one druge. Osmanske invazije i osvajanja u petnaestom i šesnaestom stoljeću, na­ predovanje vojski islama i obrane koje je postavio Zapad bili su čimbenici odgovorni za nastanak ove granice, a suparništvo između kršćanstva i islama, između zapadnih sila i otomanske Porte bili su izvorište velikom dijelu sukoba u tom području. Postojale su i druge napetosti i sukobi: političko i ekonomsko suparništvo između Habsburgovaca i Venecije; sukobljeni eko­ nomski interesi različitih socijalnih skupina (stočara i ratara; plemića, gra­ đana i seljaka; vojnika s granica i krupnih zemljoposjednika); etnički i vjerski antagonizmi. Ali kontekst borbe između zaraćenih carstava Istoka i Zapada utjecao je na sve te druge antagonizme i polarizirane odnose na granici, pa su sukobi koji su neprestano mučili ovu regij u uglavnom bili izraženi kroz suprotnost između islama i kršćanstva. Ipak, iako je ta borba organizirala i upravljala drugim tenzijama, nije ih u potpunosti podredila sebi. Nevolje uskoka ilustriraju ovu tvrdnju - iako su sva njihova nastojanja sastavni dio sukoba između Zapada i Osmanlijskog carstva, te iako su ih ta dva suprotMarko Marulić u svojoj pjesmi •Molitva suprotiva Turkom«, u Pjesme Marka Marulifa, Stari pisci hrvatski, 1, urednik I. Kukuljević-Sakcinski (Zagreb, 1869.), str. 245.

22

Senjski uskoci

stavljena borca iskorištavala u svojem suparništvu, sagledati uskoke samo s _te točke gledišta značilo bi zamagliti stvarnu prirodu njihovih dilema, te mnoge od �ihovih djela učiniti nerazumljivim.

Učinak osmanske invazije Oni koji opisuju ravnomjerno napredovanje osmanskih snaga preko Balkana duboko u Europu, te povlačenje podijeljenih, nemoćnih zapadnih sila, obi­ čno rade prozivku kršćanskih poraza i nabrajaju osmansko osvajanje utvrda, regija i država. Jedna za drugom padale su balkanske obrane koje su postavile srpska i bosanska država, hrvatsko i ugarsko plemstvo, Habsburgovci i Mle­ tačka Republika. Nakon konačnog osvajanja Bosne (1463.) i Hercegovine (1482.), dalmatinska obala i zemlje Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva ostale su izložene Turcima. Poraz cvijeta hrvatskog plemstva na Krbavskom polju 1493. ostavio je velik dio Hrvatske nezaštićenim. Mletački su teritoriji ta­ kođer, čak do Furlanije, tijekom rata s Osmanlijama između 1 499. i 1503. bili izloženi stalnim napadima. Nakon nastavka osmanske ofenzive na Eu­ ropu i zauzima�a Beograda 152 1 . uslijedili su napadi na hrvatske granice i pad hrvatskih gradova Skradina i Knina ( 1522.), Ostrovice (1523.) i Sinja (1524.), koji su bili okrunjeni totalnim porazom ugarske vojske pojačane hrvatskim i srpskim jedinicama kod Mohača ( 1526.). Popis palih utvrda nastavlja se: 1527. Obrovac i Udbina, 1528. Jajce i Banja Luka. Zauzimani su grad za gradom. Godine 1537., nakon osvajanja Klisa, posljednjeg hrvat­ skog uporišta južno od planinskog masiva Velebita; Osmanlije su učvrstili svoju vlast nad dalmatinskim zaleđem od Zrmanje do Neretve, ostavljajući samo Hrvatsko primorje, dalmatinske gradove komune i teritorij Dubrov­ nika izvan svog stiska. Popis bitaka i poraza daje samo blijedu naznaku masovne selidbe koju su invazije prouzročile. Osmansko osvajanje Balkanskog poluotoka nije sa­ mo zamijenilo jedan sustav vlasti drugim. Iako su osvajači usvojili mnoge oblike života i sačuvali ih uz minimalne izmjene, lomovi uzrokovani samim invazijama i pro�enama koje su Osmanlije uveli izmijenili su tijek razvoja toga područja. Učinak invazija na Balkan nije se zaustavljao na granicama osvojenih teritorija: one su proizvele duboke socijalne i ekonomske prom­ jene i u zemljama koje su se s njima sučeljavale. Osmanska se ofenziva sastojala od tri faze: prepada i pljačkaških pohoda neredovne vojske; opsjedanja i osvajanja utvrda od strane redovne vojske,

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

23

nakon čega su te utvrde predstavaljale temelje za ostvarivanje nadzora nad okolnim područjem; te učvršćivanja vlasti pomoću vojnih vlasti i garnizona.2 Pripremni su pohodi nanosili najveću štetu, jer im je svrha bila uspostavlja­ nje povoljnih uvjeta za lakše osvajanje, i to pomoću zastrašivanja stanov­ ništva, oslabljivanja ljudskih potencijala i iscrplj ivanja resursa, te slamanja volje za otporom kod stanovništva. Nakon pada Bosne, manje skupine lako naoružanih i vrlo pokretnih pripadnika osmanske neredovne vojske počele su upadati u južnu Ugarsku, kroz Hrvatsku sve do Kranjske, Koruške i Štaj erske, u Istru i Furlaniju. Ovi su upadi obično bili kratkotrajni, jer su te skupine izbj egavale sukobe s vojskama branitelja i zaobilazile utvrđena po­ dručja,jer i mje pljačkanje bilo draže od borbe. Pojedinačno je područje često bilo izloženo većem broju takvih pohoda tijekom godine - iznenadnih u leta oružanih konjanika koji su pljačkali imovinu i stoku, palili polja i naselj a, i odvodili zarobljenike koje su kasnije prodavali kao robove. Takvom se tak­ tikom seoski pejzaž mogao pretvoriti u pustoš. Opis rodnog Splita koji je u pismu papi Hadrijanu VI. godine 1522. iznio Marko Marulić daje vjernu sliku regij e uništene turskim prepadima: Na mukama smo zbog svakodnevnih napada turskih ne'.jernika; neprekid­ no nas zlostavljaju, ubijajući jedne i odvodeći druge u ropstvo; naša dobra bivaju poharana, naša stoka odvedena, naša sela i naselj a spaljena; polj a od kojih smo živjeli djelomice su opustošena a djelomice napuštena, jer su oni koji su ih nekoć obrađivali odvedeni; i umjesto plodova sada rode trnjem. Našu sigurnost štite samo zidine, i sretni smo da naši dalmatinski gradovi još nisu opkoljeni ili napadnuti zahvaljujući nekom, ni sam ne znam kojem, navodnom mirovnom sporazumu. No samo su gradovi pošteđeni, a sve je drugo ostavljeno na milost i nemilost pljačkanju i grabeži.3

Plijen je bio glavni cilj osmanskih pljačkaških pohoda - stoka, roba i redovi zarobljenika u okovima koj i će biti prodani u ropstvo. Član jednog zapadnog veleposlanstva kod Turaka, Benedikt Kuripešić izvijestio j e 1 530. daj e vidio kako kršćanske zarobljenike u Bosni poput stoke odvode s tržnice j e r svi nisu bili kupljeni. 4 Opseg te trgovine uopće nije bio malen. Iako je u mnogim pohodima moglo ukupno biti uhvaćeno samo nekoliko zarob­ ljenika, kadšto su bila odvođena cijela sela. Čak i manji prepadi, kad su bili učestali, mogli su iscrpsti ljudske potencijale neke regij e. Mletački izvještaj i 2 3 4

Hali! Inalcik, >>Ottoman Methods of Conquest<<, Studia IsU.mica, 2

(1954.): 103-29. 1751.-1819.), svezak 3, str. 433. Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rume/iju 1530 (Sarajevo, 1950.), str. 20. Navedeno u Daniel Farlati, Illyricum sacn1m, 9 svezaka. (Venecija,

24

Senjski uskoci

iz Dalmacije u dnevniku Marina Sanuta navode pojedinosti o prepadu za prepadom, posebno između 1 499. i 1503., kad su Venecija i Turci vodili otvoren rat. Izvještaj iz 150 1 . Jacoma da Malina, zadarskog kapetana, bilježi da je više od 10.000 ljudi i 80.000 grla stoke - koje su ili Turci zarobili u tri pohoda ili ih je pobila kuga - nestalo sa zadarskog područja. s Sanuto je čuvao i izvještaje o pohodima na Hrvatsko primorje, bilježeći česte upade osmanskih jedinica u područje oko Senja tijekom 1 520-ih i 1530-ih. Možda bi se kao najznačajniji pojedinačni vid tih osmanskih invazija mogao uzeti u razmatranje broj ljudi koje su one nagnale na pokret. Osman.., ska su osvajanja dovela do velikih demografskih promjena na Balkanskom poluotoku - promjena koje su zauvijek promijenile etničke i vjerske obra­ sce i na osvojenim teritorijima i u područjima uz njih. Ona područja koja su pružila najveći otpor osmanskoj invaziji, koja su bila najizloženija osman­ skim napadima i ratnim lomovima pretrpjela su, dakako, najveće gubitke u stanovništvu. Oni koji nisu bili odvedeni u ropstvo, poginuli u bitkama, ili pomrli od kuge ili gladi spasili su se bijegom pred nesigurnim životom na opsjednutoj zemlji, ostavljajući za sobom svoju zemlju i svoje domove. I pojedinci i obitelji bježali su u panici u područja izvan dosega borbi, uzmičući u tom bijegu pred granicom koja se povlačila za njima. Drugi su bježali daleko u inozemstvo. Do kraja 1 520-ih trgovina Senja - čije je zaleđe bilo tako često izloženo osmanskim napadima - doži\jela je slom, djelomice uzrokovan iseljavanjem. »Samo su malobrojni stanovnici ostali«, pisali su građani Fer­ dinandu I. 1 529., »a veći su ih dio nedavno zarobili Turci, a ostali su, ne htjevši da padnu u ropstvo, bili prinuđeni da krenu putovati svijetom u potrazi za nekim sigurnim skloništem u kojem će moći živjeti sa svojim obiteljima«.6 Što su stanovnici uz granice mogli učiniti, preslabi da se učinkovito odupru, doli da čekaju uništenje ili da pobjegnu s bojišta? Petar Zoranić raspravlja o toj dilemi u svojem romanu Planine, napisanom 1 530-ih. Jedan od njegovih pastira, ne arkadijski pastir već prepoznatljiv planinski gonič stoke, govori o onima koji su »U tuja vladanja pobigli«, dok »mi eto, kako ovca drugu zaklano gledajući, svoj kolj čekamo. I mi bismo od ovud pobigli, dali nas slatkost bašćine ne uzdrži«.7 Čak su i zemlje osvajača znale izgledati S

U: Marino Sanuto, I diarii di Marino Sanuto, 58 svezaka. (Venecija, 1879.-1903.), svezak 3, str. 1618.

6

U: Emilij Laszowski, uredio, Monumenta habsburgica regni CroatU.,, DalmatU.,, SlavonU.,, 3 sveska, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 35, 38 i 40 (Zagreb, 1914.-17.), svezak 1, str. 171-73 .

7

Petar Zoranić, Planine, Pet stoljeća hrvatske književnosti, 8 (Zagreb, 1964.), strofa 16, redak 134.

25

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

kao sigurna utočišta. Zadarski je rektor 1528. izvijestio mletačko Veliko vijeće da su »svi siromašni podanici bili primorani da napuste svoje domove i imovinu, i otišli su, i nastavljaju odlaziti živjeti u inozemstvu, dio njih u zemljama Porte, kako zanavijek oni i njihove obitelji ne bi postali robovi«. 8 Iseljavanje iz hrvatskih pograničnih područja nastavilo se tijekom cijeloga šesnaestog stoljeća, jačim intenzitetom u prvoj nego u drugoj polovici sto­ lj eća, ali redovito dobivajući na intenzitetu obnovom rata ili izbijanjem kuge ili gladi. Čak su i šuškanja o ratu mogla pokrenuti paničan bijeg: godine 1 594. bilo je izvještaja iz Dalmacije da su brojni osmanski podanici, sa svom imovinom, napustili carstvo kako bi živjeli u Mletačkoj Dalmaciji, »Čuvši glasine koje su se među njima pronosile da je Osmanlijsko carstvo na izdi­ saju«.9 Ti su bjegovi ostavljali velika područja nenastanjenim. Cijela su sela prestajala postojati, čak su im i imena bila zaboravljena, iako kameni zidovi uništenih kuća možda još uvijek označavaj u gdje su se nalazila. Kada je 1527. osmanska uprava uspostavljena u Lici, naseljena su područja bila malobroj­ nija od napuštenih utvrda i praznih sela. 10 I na ostatku je hrvatske granice struktura bila uglavnom ista. Vremenom su ratom opustošena područja ponovno bila naseljena. U mirnijim su se uvjetima neki iseljenici vratili svojim rodnim kućama, uk­ ljučujući i neke koji su iz područja Zadra pobjegli u Apuliju i Abruzzi. Počeli su se vraćati kada su se okolnosti popravile, umireni sigurnošću koju su pružale nove utvrde, ili pak zbog toga što nisu bili sretni u svojim novim domovima. Jedan je mletački promatrač zabilježio: »Ne uspij evaju se prila­ goditi ni jeziku ni običajima... i radije će biti na milosti Turaka i vratiti se u svoju domovinu, nego ostati na mjestu koje im se čini zamorno i nesno­ sno«. 1 1 Napušteno je zemljište češće bilo davano novim naseljenicima. Kako su se stari stanovnici povlačili na sjever i sjeverozapad, smjenjivale su ih m igracijske buj ice s j uga i istoka. Mnogi su od tih novih kolonista bili goniči stoke, Vlasi iz dinarskih planinskih područj a, koje je prizvala kolonizacijska politika Osmanliijskog carstva, ali koji su isto tako slijedili prirodne migra­ cij ske tokove s neplodnih planina k plodnijim ravnicama. 12 I u srednjo8 9

10

11 12

Commissicnes et relaticnes venette, svezak 2, str.

41-42.

Ispisi tajnog vatikanskog arhiva fra Da1;1e Zeca, C. Urbin. 1062: 141. S�epan Pavičić, »Seobe i naselja u Lici«, Zbornik za narodni život i obil4jejužnih slavena (Zagreb),

(1962.): 1 19-20.

41

Commissiones et relationes venette, svezak 1 , str. 172. Između četrnaestog i dvanaestog stoljeća riječ »Vlah« obuhvaćala je niz značenja - označavajući nacionalnu pripadnost, zanimanje ili socijalni status, ili pak označavajući različitost bilo koje vrste. Različite primjene te riječi nije lako razdvojiti, te je često teško otkriti njezino precizno značenje u zadanom kontekstu. Termin koji se izvorno rabio kao nacionalna oznaka za romansko ili romani-

26

Senjski uskoci

vjekovnoj Hrvatskoj bilo je katoličkih vlaških zajednica, i romanskih i dje­ lomice slaveniziranih. Ovi su novi kolonisti, međutim, pretežito bili pravo­ slavni Vlasi koji su dolazili duboko iz osmanskog teritorija. Tijekom šesnae­ stog i sedamnaestog stoljeća migracijske su se bujice stočarskih voj nih kolo­ nista slijevale s planina u balkanskom zaleđu, putujući sa svoji m stadima preko visoravni, i naseljavale na podnožj ima i u dolinama, prolazeći pokraj područja koja je još uvijek naseljavalo staro katoličko ili islamizirano stanov­ ništvo, da bi stigle do područja najbližih granici, gdje su ti goniči stoke preuzimali napuštena sela a u trqje zarasla polja koristili kao paš�ake. Dok je rataru stalno ratovaqje uz granicu bilo strano, na stočara je ono djelovalo privlačnom snagom. Takozvane vlaške povlastice u velikom su stuprlju ovisile o vojnoj službi koju su obavlj ali u zamjenu za autonomiju i porezne olakšice. Dalje od pograničnih područja poslovi koje su obavljale vlaške skupine (kurira, profesionalnih goniča stoke, čuvara putova i prijelaza) nisu ih štitili od povećanja poreza u šesnaestom stoljeću i drugih zadiranja u njihove povlastice. U pograničnom je području, međutim, qj ihov porez bio smanjen, a njihova interna autonomija manje ograničavana, i to u razm­ jeru s povećanjem vrijednosti koju je njihova vojna uloga imala za nj ihove vladare. Ovaj dotok ljudi nije se zaustavio na osmanskoj granici, već ju je s vremenom prešao i naselio napuštena područj a mletačke Dalmacije i hrvat­ ske granice.

zirano stanovništvo Balkanskog poluotoka, u srednjem je vijeku postao i socijalnom oznakom, označavajući stočare nomade ili pak one koji su se periodično selili iz jednog klimatskog područja u drugo. Ti su se stočari razlikovali od običnih seljaka i pastira po svom pravnom statusu i po zadacima koje su obavljali kao vojnici, profesionalni goniči stoke te kuriri i nosači (vidi Milenko Filipović, »Struktura i organizacija srednjovekovnog katuna«, Simpozijum o srednjevekovnom katunu [Sarajevo, 1963.], str. 42-1 12, za raspravu o Vlasima na srednjo�ekovnom Balkanu.) Ovo drugo značenje riječi »Vlah« osim onih romanskog podrijetla može obuhvaćati i Slavene. U srednjo­ �ekovnoj hrvatskoj i srpskoj državi vlaški su stočari živjeli pod vlastitimvođama u poluautonomnim skupinama diljem planinskog >mičijeg zemljišta« Balkana. Nisu bili podložni istim zakonima i običajima koji su obvezivali sela, već se uprava nad njima provodila kroz posebne mehanizme. Nisu bili ni vezani za zemlju. •Ži�eli su periodičnim migracijskim životom svojih stada, ljeti napasajući stoku na planinama, zimi se spuštajući u doline. U većini su područja bili oslobođeni svih feudalnih obveza osim fiksnog poreza u gotovini po kućanstvu (ili ognjištu) umjesto po glavi, no zauzvrat su služili kao vojnici ili prenosili robu ili poruke. Osmanlije su sačuvali vlaški sustav uglavnom u stanj u u kakvom s u ga zatekli, koristeći s e ovim polunomadskim, militariziranim dijelom ruralnog stanov­ ništva kao izvorištem kolonista i neredovne vojske za uvećavanj e brojnosti pograničnih snaga. Ti su kolonisti, kao što su to radili i pod ranijim vladarima, i pod Osmanlijama obavljali vojnu funkciju u zamjenu za povlastice i autonomiju. U šesnaestom se stoljeću termin »Vlah« često odnosi na ovu socijalnu ulogu, bez t>bzira na to ima li i dodamo emičko značenje.

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

27

Sukob i zajedništvo na granicama Kad su se stari uzorci raspodjele stanovništva ispremiješali i bili zamijenjeni novim, počele su izbijati nove napetosti i sukobi . Pronalaženje tih lomova ne samo da nam daje zemljovid sukoba već nam pomaže i da plastičnije izrazimo na koji su se način ljudi uz granice udruživali u zajednice sa zajedničkim interesima i identitetom. Politički identitet, etnička pripadnost, te vjerske, kulturne i gospodarske strukture pomažu nam da ilustriramo načine bilo podjele bilo okupljanja skupina stanovništva uz granicu. Svijest o pripadanju nekoj nacionalnoj zajednici, pripadanja naciji - iako nije nacionalizam u suvremenom smislu te riječi - vrlo se jasno uočava u protuosmanskoj hrvatskoj literaturi šesnaestog stoljeća. Najočitij a je u djeli­ ma dalmatinskih pisaca koji su ostali odsječeni od ostataka hrvatske države. Ta pojačana svijest više je bila praktična reakcija na prijetnje po opstojnost nacije - prvenstveno turska osvaj anja, ali i politička prijetnja koju je pred­ stavljala Venecija i (kod nekih autora) kulturna hegemonij a talijanskog svijeta - nego neku apstraktnu ideju o hrvatskom ili slavenskom jedinstvu ili uzajamnosti. Dinko Zavorović je oko 1 602. sažeo cijelu povijest Hrvatske petnaestog i šesnaestog stoljeća citirajući latinski kuplet suvremenika Daniela Divinića: »Turha heu! rapuit rura et gens extera iura. l Praestat sola fides, caetera rapta vides«. (Turci, o zla, poharaše zemlj u a strana rasa [Venecija] prava. Samo je \jera ostala, ostalo je oplj ačkano.) Orationes pro Croatia, govori i poslanice koji svjedoče o silini osmanske prijetnje, te mole ili traže pomoć Zapada, ne izražavaju samo strah od gubitka kršćanstva nego i od gubitka nacije. Unatoč poslanicama ljudi poput Frane Trankvila Andreisa, Marka Marulića i Šimuna Kožičića Benje, koje upućuj u molbe za pomoć nj ihovoj irifilelix patria, reakcija Zapada nije bila značajnij a. 13 Jedinstvenost pred zajed­ ničkim neprijateljem postajala je sve nužnija. Odreći se tog zajedništva, zaboraviti svoj jezik i naciju značilo je oslabiti obranu pred neprijateljem. Elegije u kojima se oplakuje opustošena i raskomadana domovina, kao i 13

Divinić preveden iz: Marin Franičević, Povijest hrvatske renesansne književnosti (Zagreb: Školska knjiga, 1983.), str. 680. Još je u petnaestom stoljeću hrvatski humanist Ivan Panonski polagao malo nade u pomoć podijeljenog Zapada protiv Turaka: »Francuska spava, Španjolsku nije briga za Krista, En­ gleska propada zbog pobuna velmoža, susjedna Njemačka okuplja beskorisne skupštine, Italija trguje . . . • (Gallia donnitat, nec curat Iberia Christum, l Anglia gentili seditione ruit; l Proxima conventus Gennania cogit inanes, l Permutat merces Itala terra suas) (Veljko Gortan i Vladmir Vratković, uredili, Hrvatski latinisti, 2 sveska, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 2 [ Zagreb, 1969.], svezak 1, str. 169-70). V. Gligo prikupio je niz tih molbi za pomoć protiv Turaka u Govori protiv Turaka (Split, 1983.).

28

Senjski uskoci

prijekori upućeni onima koj i se stide svoga rodnog jezika ispunjeni su svi­ ješću o hrvatskom narodu kao povijesnom entitetu. Iako svi ti autori nisu bili patriciji, riječ je ipak o literaturi elite, stanovnika gradova, obrazovanih, klera - o intelektualnom viđenju identiteta. Ali u kojem su stupnju obični ljudi dijelili zabrinutost tih pisaca nad komadanjem Hrvatske i vjeru u ulogu nacije kao ujedinjavaj uće sile pred napadom izvana? Možda se želja za političkim jedinstvom s ostatkom H rvatske i neovi­ snošću od mletačke vladavine može sagledati u pučkim tradicijama lojalnosti hrvatsko-ugarskoj kruni u Dalmaciji i zaleđu. Mletačka izvješća tijekom cijelog šesnaestog stoljeća bilježe tu naklonost prvo kralju Hrvatske i Ugar­ ske, a zatim Habsburgovcima, nositeljima hrvatske krune. 14 Godine 1 5 1 5. Sanuto je ubilježio izvješća o nemirima u Dalmaciji u znak potpore ugar­ skom kralju. 15 Takvi su se izvještaji nastavili tijekom cijelog stoljeća: »Mislim da je Vaša Svjetlost [Venecija] zaštitnik ovog grada [ Šibenika] , da ne kažemo cijele pokrajine, samo utoliko što se ugarska kruna nalazi daleko; jer mnogo je tih podanika kojima je to kraljevstvo na srcu kao njihov prirodni vladar, i oni osjećaju vladavinu Vaše Svjetlosti kao nešto do čega su došli samo vlastitim izborom«. 16 Venecij a j e tu naklonost smatrala nostalgijom patricija za strože feudal­ nim društevnim ustrojstvom Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva, u kojoj bi oni imali veću moć, >der su u vrijeme kada su bili pod zaštitom ugarskog kralja živjeli slobodno, a uprava gradovima je bila u njihovim rukama«. 17 Građani i stanovnici komuna bili su skloniji mletačkoj vlasti koja ih je podupirala u njihovoj borbi s patricij ima za političku moć. Ipak, i građani su sačuvali određenu privrženost Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu, uspomeni na cvje­ tajuće dane pod njegovom krunom. Odjek ove tradicije političkog identiteta može se vidjeti u spremnosti zajednica na osmanskoj granici da prisegnu vjernost habsburškom caru, »žudeći da postanu podanici i sklone se pod krilo prejasne austrijske kuće i u kršćanski tabor«, kako tvrde vođe iz Like, neka­ dašnje »kneževine Gio. Carlovicha [ Ivana Karlovića]«, hrvatskog bana i go14

Od 1102. kraljevina Hrvatska bila je ujedinjena s kraljevinom Ugarskom u personalnoj uniji pod suzerenstvom ugarske dinastije. Godine 1527. na hrvatsko je prijestolje izabran Habsburg, Ferdi­ nand l Pod 1,1garskim su kraljevima otoci i obala, sa starodrevnim hrvatskim glavnim gradom Biogradom bili integralni dio Hrvatske. Do 1420., međutim, Venecija je pod svoj nadzor dobila veći dio te regij e te se na nju, pod imenom Mletačke Dalmacije, počelo gledati kao na nešto nepovezano s Hrvatskom čiji je pak teritorij bio dodatno smanjen u osmanskim osvajanjima.

15 16

San uto, I diarii, svezak

17

Ibid., svezak 3, str. � (Giovanni Battista Giustiniano, sindik Dalmacije,

19, str. 455.

Commissiones et relationes venetre, svezak

5, str. 223 (Vettor Dolfin, šibenski rektor, 1597.). 1550-ih).

29

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

spodara Krbave, kojem su Turci oduzeli ovu regij u. 18 Tvrdnje o pripadnosti ovoj političkoj zajednici mogle su predstavljati jedan način izražavanja neo­ visnog identiteta. Najveći je dio Dalmacije bio jedinstven u otporu osmanskom osvajaču, kao i u »želji da povrati svoje granice, svoju očevinu, za kojom navij ek žale i za kojom neprestano žude«, kako navodi jedan mletački dužnosnik. 19 Nezadovoljstvo mletačkom vladavinom izviralo je djelomice iz nestrpljenja zbog opreznosti mletačkih odnosa s Osmanlijama. Godine 1574., u razdob­ lju nakon ciparskog rata, teškim vremenima za stanovnike Dalmacije, splitski je rektor izvijestio da: ljudi nisu kakvi su ranije bili, već su se poveli za zlima u životinjskom bijesu ... Već neko vrijeme imajedna piesma koju svi pjevaju; nitko ne zna tko j u je sastavio, ali mogao bi biti Francesco Boctuli, pjesnik i pisac, i u toj s e pjesmi govori da su Turci voda tekućica koja podlokava, a da je dužd pješčani nanos kojeg malo po malo odnosi rijeka. I druge su stvari rečene, također pomalo zajedljive, i ljudi je pjevaju pod prozorima palače u sumrak.

Mletački se rektor pravio da ne čuje.20 Ali kad su Habsburgovci počeli ofenzivu protiv Osmanlijskog carstva u dugom turskom ratu (1593.-1606.) , Venecija nije mogla ignorirati činjenicu da su njezini dalmatinski podanici, unatoč zabrana vlasti, pomagali Habsburgovcima, i to i duhom i djelom. I plemenitaši i pučani pridružili su se pokušaju povrata utvrde u Klisu iz ruku Osmanlija, pa su čak i nakon neuspjeha kliške operacije nastavili »potaj no biti čudesno skloni uskocima [ carevoj vojsci], i vesele se kada čuju za koji njihov uspjeh, a žale kad je ovima kakva šteta nanesena«, navodi trogirski rektor 1 598.21 Priključivanje operacijama koje su Habsburgovci organizirali protiv Osmanlija svakako je predstavljalo i iskazivanje političkog prosvjeda te iznošenje protumletačkih osjećaja, a možda i način izražavanja zajedništva s ostatkom Hrvatske. U šesnaestom je stoljeću Hrvatska bila teritorijalno razlomljena - samo su ostaci ostataka još sačuvali hrvatsku državnost - a velik je dio njezinog stanovništva pobjegao u dijasporu u druge zemlje. Ipak, osjećaj političkog jedinstva koji je obuhvaćao hrvatski narod još se uvijek mogao otkriti u cijelom nizu društvenih slojeva. 18 19 20 21

A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, reprint, Osnabriick, 1968.), svezak 2, str. 103. H . A . Z., Fond Šime Ljubića, 2/21: 4.

U: V. Solitro, uredio, Documenti storici sull'lstria e la Dalmazi4 (Venecija, U: Commisswi.es et relatwnes veneta:, svezak S, str. 263.

2 sveska (Rim, 1863.-75.;

1844.), str. 212.

30

Senjski uskoci

Takav je osjećaj kolektivnog identiteta teže pronaći kod stočara kolonista koji su se naselili u pograničnim područjima pod osmanskim pokrovite­ ljstvom, i to kako u njihovom vlastitom viđenj u sebe, tako i u opisima drugih. Precizno značenje različitih naziva koje su suvremenici koristili za te skupine predstavlj a svojevrstan problem za povjesničara koji nastoj i ana­ lizirati njihovo shvaćanje identiteta. lako su pogranične vlasti govorile o njima kao o imigrantima (uskok, pribeg, transfugus) ili kao o bivšim turskim podanicima (heriibergifallne Turgkhen), najčešće ih se identificira nekom od varijanti termina »Vlah« ili »Morlak«. U šesnaestom stoljeću je na turskoj granici i u habsburškoj Vojnoj krajini termin »Vlah« obično označavao speci­ fičnu društvenu ulogu, ulogu stočara-kolonista koji izvršava neke vojne dužnosti u za�enu za porezne olakšice. Širi je bio mletački termin »Morlak« koji se u šesnaestom stoljeću obično odnosio na cjelokupno podaničko sta­ novništvo turskog zaleđa (razlikujući ih od mletačkih podanika), bez obzira na njihov etnički identitet ili na to jesu li bili vojni kolonisti, goniči stoke ili seljaci. Ima tragova zajedničkog socijalnog identiteta među nekima od tih »vlaških sinova«, kako su sebe nazivali, identiteta zasnovanog na vojničkim povlasticama koje su uživali pod Osmanlijama. One su ih razlikovale od običnih podanika, i Vlasi su bili odlučni u tome da sačuvaju te povlastice nakon useljava�a na kršćanski teritorij . Ali u kojoj su mjeri ti stočarski doselj enici identificirani kao Vlasi sačuvali zaseban romanski etnički karakter koj i ih je razlikovao od Slavena s granice? Katkad je zasebnost tih dviju etničkih skupina bila jasno razlikovana, kao u slučaj u habsburške reference iz 1 538. u kojoj se jedna skupina izbjeglica iz sela Srba na gornjoj Uni (Sirfen ili Srbi) razlikuje od druge skupine, romanskih Vlaha iz Obrovca: »Vlasi, koje mi zovemo stari Romani« (Walachen welche bei uns allt Romer genennt sein).22 Na drugim su mjestima skupine Vlaha, čini se, bile posve slavenizi­ rane (iako se i u takvim slučajevima možda održala svijest o zasebnom podrijetlu).23 Da bismo izdvojili načine na koje su ti Vlasi izražavali vlastiti identitet, moramo ispitati svaku od skupina zasebno. 22

U: Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak2, str. 409-10. Takvo razlikovanje zadržava· i Ferdinand l., koji o istim tim skupinama govori kao o »Rasciani sive Serviani atque Valachi, quos vulgo Zytschy vocant<< (R�čani ili Srbi, i Vlasi koje u narodu zovu Ćići; ibid.). Ti su Vlasi sačuvali svoj romanski jezik po kojem su i dobili ime Ćići (od ce: što). Drugi romanski Vlasi u regiji Cetine i drugdje u šesnaestom su stoljeću također identificirani kao pripadnici te skupine Ćića. Romansko podrijetlo može se otkriti u imenima nekih drugih Vlaha na kršćanskim granicama: Drakula i Manojlo, naprimjer, kod jedne skupine u regiji Une 1596. (Aleksa Ivić, uredio, »Neue cyrillische Urkunden aus den Wiener Archiven«, Archivfor slavische Philologk [ Berlin], 30 [ 1909.]: 212).

23

Za primjer pogledati o katoličkim Vlasima naseljenim u Prilišću i Rosopojniku 1544., u: R. Lopašić, uredio, Urbaria lingua croatica conscripta, l, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, 5 (Zagreb, 1894.), str: 381-82. O ovom problemu čitati kod Ivana Božića u: Istorija Crne Gore, uredio M. Đurović (Titoiad, 1970.), svezak 2, dio 2, str. 349.

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

31

Iako su neki povjesničari identificirali sve te vlaške koloniste kao Srbe, te iako su gotovo svi kolonisti identificirani kao Srbi vukli podrijetlo iz onog dijela osmanskog stanovništva koji j e uživao vlaške povlastice i vršio od­ ređen� popratne obveze, ne može se sve vlaške koloniste nazivati Srbima. Neki su od tih kolonista posve jasno sačuvali zaseban romanski identitet, kao što je to naprijed navedeno, a neki su od njih bili i katolici, posebice one vlaške skupine koje su živjele na granicama od srednjO\jekovnog doba.24 Prije kraja šesnaestog stoljeća nacionalna odrednica »Srbin« samo se povre­ meno koristila za same pogranične naseljenike. Nj ihovo je pravoslavlje, međutim, često identificirano kao srpsko {fode serviana, Rassiane fidei). Tek djelovanjem patrijarhata, s njegovom organizacijom mitropolita i vladika koja se pružala po svim pravoslavnim naseljima, kod Južnih je Slavena došlo - posebice nakon ponovne uspostave Srpske crkve 1 557. - do jačanja identifikacije pravoslavlja sa srpstvom. Međutim, u prvim se godinama na­ kon osmanskih osvaja�a pravoslavna crkvena organizacija sporo konsolidi­ rala i nametala. S valom pravoslavne imigracije duboko iz unutrašnjosti Osmanlijskog carstva na područje habsburške granice tijekom 1 590-ih vlaški su kolonisti sve češće bivali poistovj ećivani sa Srbima, ali je tek početkom sedamnaestog stolj eća, nakon migracija kompaktnih skupina kolonista iz srpskih zemalja u područja unutar habsburških granica, posebice u Slavoniju, ustanovljena organizacija Pravoslavne crkve koja j e mogla poslužiti kao kul­ turna, politička i nacionalna žiža pravoslavnim kolonistima na habsburškom teritoriju. Istodobno su prava vlaških vojnih zaj ednica bila formalno kodifi­ cirana i proširena na Vojnu krajinu u cjelini. Tek su tada vlaški krajišnici počeli djelovati kao pravna osoba, na osnovi svojih zajedničkih prava i zajed­ ničke \jere.25 Malo je dokaza, međutim, da su ranij e od toga ti naseljenici doživljavali sebe kao članove neke šire etničke ili narodne zajednice. Ti su se novi naseljenici po svom načinu života znatno razlikovali od ranijeg seljačkog sloja. Kulturne razlike i ekonomska konkurencija između vlaških goniča stoke i stacionarnog poljoprivrednog stanovništva bile su dovoljne da uzrokuju trvenja, a oskudni su resursi planinskih pašnjaka po­ ticali konkurenciju među tim seoskim stanovništvom izraženu kroz prijetnje silom ili �ezinom upotrebom kako protiv suparnika tako i nad njihovim 24 25

Commissiones et relationes vene�, svezak 2, str. 253-54; svezak 4, str. 443; K Horvat, uredio, »Glagoljaši u Dalmaciji početkom 17. vijeka«, Starine (Zagreb), 33 (1911.): 548.

Za primjer vidi u: Nada Klaić, DruJtvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljetu (Beograd, 1976.), o temi krajinskih ustanaka u sedamnaestom stoljeću, te u: Branko Sučević, •Razvitak 'vlaških prava' u Varaždinskom generalatu«, Historijski zbornik (Zagreb), 6 ( 1953.): 33-70, o temi vlaških .prava.

·

32

Senjski uskoci

stadima. Krađa životinj a i pljačkanje često su se događali; zadjevice također. Krećući se s jednog pašnj aka na drugi, Vlasi, ogrnuti grubim vunenim ogrta­ čima, i p rid� ući visoku vrij ednost j unaštvu, osveti i autonomiji, mogli su se seljanima koji su se skrasili na priobalnim ravnicama i čij a je civilizacija bila urbanijeg tipa činiti divljima i neobuzdanima. Godine 1 553. jedan je mletački dužnosnik dao živopisnu sliku jedne skupine Vlaha koji su živjeli na sjever­ noj obali Velebitskog kanala (mletačkoj montagna della Morlacca): ))Svi se sta­ novnici zovu Morlaci i izgledom su bliži zvjerskom nego ljudskom. Žive blizu putova te pljačkaj u i ubijaj u putnike, čak i vjeruju daje pohvalno živjeti od pljačke. Žive na mlijeku i siru, jer je stoka sve što posjeduju, a narod su srpske i heretičke vjere [di Jede serviana et eretica] i turski su podanici. Grubi su i prljavi i žive zajedno sa svojim životinjama.«26 Stanovnici nizina izrugi­ vali su običaje i govor tih planinskih goniča stoke kada su se ovi spuštali da prodaj u sir ili pronađu sezonski posao. Djevojka otočanka iz komedij e Hvar­ kinja Marina Benetovića (umro 1607.) s prezirom odbacuje pomisao da bi mogla s naklonošću gledati na udvaranje Vlaha iz kopnene kraj ine koji je pohodi: ))Pri bih za Turčina, nut da bi mi u modrinu hodit i heveljicu nosit«, poput Vlaškinje.27

Kada su novi naseljenici iz zaleđa dolazili u kontakt sa starijim stanov­ ništvom, posebno uz granice, suprotnosti između skupina bile su naglašava­ ne i poticale su ovaj osjećaj različitosti. Napetosti su katkad znale buknuti u sukob. Zimi su se stada stočara slijevala s visokih planina u polja nizinskih seljaka. Taj je fenomen na onim mjestima gdje su dvije kulture stoljećima bile u kontaktu bio kontroliran i reguliran. Tamo gdje su se sada po prvi puta susretale - bez tradicionalnih kontrola - usjevi su bili gaženi, a oko pašnj aka je bilo otimanja. Seljaci nisu uvijek bili sigurni od pljačke kojom je vlaška neredovna vojska nadopunjavala svoje nasušne potrebe, a opsežne su povlastice ovih drugih izazivale zavist kod njihovih seljačkih susj eda. Riječi ))pastir« i ))Vlah« mogle su biti izrečene kao uvrede. Godine 1 530. neki su se vojni kolonisti na slunjskom posjedu Jurja Frankopana u sjevernoj Hrvatskoj potužili habsburškom dužnosniku Krajine. Orii su se došli naseliti s osman­ skog teritorija. Bilo im je dopušteno da se nasele na posjed Frankopana, ali im nije dopušteno da se miješaj u s drugim podanicima koji im ne žele prodavati hranu ili ih puštati u svoje domove. Ljutilo ih je što im je oduzet plijen koji su smatrali legitimnim - ali ih je još više ljutilo što im je bilo 26 27

Commissiones tl relationes veneta!, svezak 2, str. 253-54. M. Benetović, Djela, str. 181.

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

33

rečeno da su »pastiri a ne dobri ljudi« kada su bili dovoljno dobri da budu odane sluge (»ut sumus pastores et non sumus boni homines«).28 Pravoslavlje većine tih novih vlaških naseljenika iz zaleđa također ih je razlikovalo od katoličkog seljaštva. Raskol između istočne i zapadne Crkve mogao je još više opteretiti ionako teške odnose na granici. Unutar Osman­ lijskog carstva, pravoslavna je Crkva bila priznata kao jedan od mileta (uprav­ no--pravna jedinica) koji su sazdavali turski državni aparat. katolički su sve­ ćenici, međutim, bili pod nadzorom Rima pa su stoga bili smatrani petom kolonom u Osmanlijskom carstvu. Iako su katoličko stanovništvo i franjevci bili priznati u Bosni, nisu imali državnu potporu kakvu je dobivala pravo­ slavna Crkva. Sukob između dvije zajednice izbio je kada je pravoslavno svećenstvo pokušalo iskoristiti svoju prednost, posebno po pita�u prikup­ ljanja crkvene desetine od katolika što je izazvalo snažan otpor katoličkih zajednica u Bosni.29 S druge strane granice, u mletačkoj je Dalmaciji i na hrvatskim teritorijima katolička crkvena hijerarhij a smatrala pravoslavne na­ seljenike šizmaticima, vršeći represiju nad njima. (Nakon 1 604. katolicizam će biti jedina službeno priznata vjeroispovijest u Hrvatskoj .) Vjerska supar­ ništva i antagonizmi izlazili su iz okvira suparništva među Crkvama i u kombinaciji s drugim sukobima uobličavali su odnose između pojedinaca na granicama. Jesu li katoličke uskoke u službi habsburške Vojne krajine koji su pljačkali pravoslavne podanike Porte na to podjednako nagonili nagon za zadovoljavanjem životnih potreba u nesigurnim pograničnim uvjetima s jedne i svijest o vjerskom i kulturnom suparništvu sa svojim žrtvama s druge strane? Razlike u vjeroispovijesti, međutim, nisu bile nepremostiva prepreka u odnosima među stanovnicima Kraj ine, posebice u onim područjima gdje je stanovništvo bilo raštrkano a svećenika malo. I doista, područja u kojima je manj kalo duhovnika uobičajene vjere kadšto su se prebacivala s jednog obre­ da na drugi. Katolički promatrači iz šesnaestog i sedamnaestog stoljeća stalno i iznova izvješćuju da je manjak svećenika i neznanje među stanovništvom rezultiralo preobraće�ima na pravoslavlje.30 Ta su preobraćenja bila poseb­ ro česta u Bosni, gdje su vjersku službu za katoličko stanovništvo obavljali 28 U: Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak l , str. 463. 29 B. Đurđev i drugi, uredili, Historija naroda Jugoslavije, 2 sveska

30

(Zagreb, 1953.-59.), svezak 2, str. tOS-8. Dokumenti u: Josip Matasović (uredio), »Fojnička regesta«, Spomenik Srpske kraljevske aka­ demije (Beograd), 67 (1930.): 61-431; K Jurišić, Katolilka crkva na biokovsko-neretvanskom podrulju u doba turske vladavine (Zagreb, 1972.), str. 227-30. Krunoslav Draganović, urednik, Masseniibertritte von Katholiken zur »Orthodoxie« im kroatischen Spra­ chgebiet zur Zeit"der Tiirkenhemcha.ft (Rim, 1937.).

34

Senjski uskoci

franjevci, koji su mogli djelovati samo iz malog broja samostana. Iste se promjene mogu otkriti kod pravoslavnih vjernika, kao što je izvijestio mle­ tački glavni providur Giacomo Foscarini godine 1 572. pišući o pravoslavnim stanovnicima sandžaka - okruga - Klisa: »Oni su srpske vjere, ali zbog toga što jedva da prakticiraju svoju vjeru, i ne primaju dovoljno poduke iz nje, kao i zbog manjka svećenika, njihova vjera brzo kopni.«31 Prijelaz s vjere na \jeru bio je olakšan sličnostima u obredima, jer su obje imale liturgij u na slavenskom jeziku. Tamo gdje su razlike u \jeroispovijesti pridonosile osta­ lim socijalnim ili ekonomskim podjelama, one su mogle pojačati mržnju i sukobe, ali antagonizam prema drugoj Crkvi ili njezinim članovima uopće nije bio neizbježan. Možda smo, ostavljajući ispitivanje odnosa između muslimana i kršćana za kraj , u ovoj raspravi obrnuli uobičajena očekivanja za Krajinu. Najčešća slika na ovoj je granici, više od svega, slika osmanskih pljačkaša koj i su se stuštili na nezaštićeno selo, u pljačku i uništavanje. Važnost borbe između islama i kršćanstva kao okvira za ideje zajedništva i sukoba u šesnaestom stoljeću ne može biti odbačena. Strah od napada omrznutih nevjernika bio je zasigurno stalno prisutan. Turci su bili mjerilo prema kojem su kršćanski stanovnici pograničnih krajeva mjerili koliko je tko zao - »gori od Turčina«. U Dalmaciji su i muškarci i žene vrijeđali svoje neprijatelje optužujući ih za nezakonite odnose s Turcima (»puttana delli turchi
Commissiones tt tdationes veneta?, svezak 4 , str. 44. H. A. Z., Arhiv Omiša, 36/1.

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

35

stitutkama«.33 Tamo gdje postoje svakodnevni kontakti, mogu uslijediti poz­ nanstva i prijateljstva, bez obzira na budne oči crkvenih i civilnih vlasti. Zadarski sinod iz 1579. našao je za nužno da zabrani svećenicima da prisu­ stvuju obredima krvnog bratimljenja, izdv�ajući posebice (uz one obrede između muškaraca i žena, te one između katolika i »grčkih šizmatika«) one između kršćana i Turaka, >�er ta prisnost otvara mogućnost za mnoge grije­ he«.34 Jedan od grijeha stvoren prisnošću bio je brak između dviju vjera, također zabranjen od strane Crkve. lako su takve bračne zajednice u šesnae­ stom stoljeću u Dalmaciji predstavljale povod za skandal, one svakako nisu bile nepoznate.35 Ne smije se zanemariti činjenica da su brojni muslimani u Krajini tako­ đer bili Slaveni. Ti su preobraćenici mogli iskusiti određenu alijenaciju od obitelji i kulture radi pravnih i ekonomskih pogodnosti koje su pratile preo­ braćenje na islam, ožigosanost kakva prati otpadništvo od vjere ili želju za ulaskom u višu društvenu klasu.36 Ipak u pograničnim područjima tijekom šesnaestog stoljeća preobraćenici se nisu nužno u potpunosti odricali bivšeg načina života; sačuvali su brojne izvorne sustave vjerovanja i običaja, asimi­ lirajući tako nemuslimanske crte kao što su sveci, ikone i krštenje u balkanski pučki islam. Očuvanje takvih kulturnih obrazaca može se vidjeti u običajima bosanskih muslimanskih preobraćenika o kojima je izvijestio putnik Paul Rycaut 1 660-ih - čitali su Evanđelja, obrezivali djecu, vjerovali da je Mu­ hamed bio Duh Sveti i pili vino čak i za vrijeme Ramazana (iako nisu u nj stavljali začine da ne bi izazvali skandal). Ti su muslimani održavali veze sa svojim kršćanskim susjedima i štitili ih od ispada drugih Turaka.37 Uz za­ jedničko kulturno nasljeđe izraženo kroz zajednička vjerovanja i običaje, mnogi su muslimanski Slaveni sačuvali i svijest o svom podrijetlu. Biskup Antun Vrančić je, pišući 1 559. Hasan-begu, turskom upravniku pokrajine i 33 34 35 36

37

»Etiam si .publicae meretrices essent« (u A. Mariani, uredio, Atti pastorali di Minuccio Minucci, Arcive­ scovo di Zara (1596-1604}, Thesaurus ecclesiarum Italia::, serija 3 (veneto), knj. 2 [Rim, 1970.], str.

83).

Farlati, Illyricum sacrum, svezak S, str.

134.

Vidi T. Matić, »Hrvatski književnici mletačke Dalmacije i život njihova doba«, RadJAZU (Zagreb), 231 (1925.): 237-38; i Solitro, Documenti starici sull'Istria e la Dalmazia, str. 217-20. S. Vryonis, •Religious Changes and Patterns in the Balkans, Fourteenth-Eighteenth Centuries«, u: Aspects '!! the Balkans: Continuity and Change: Contributicns to the Intematicnal Balkan Conference Held at UCLA, October 23-28, 1969., uredili H. Birnbaum i S. Vryonis (Haag, 1972.)

P. Rycaut, The Present State '!/the Ottoman Empire 1688 (London, str. 131.

1688.; reprint, New York, 1971.),

36

Senjski uskoci

voj nom zapovjedniku, smatrao korisnim da zaigra na pripadnost istom na­ rodu: »Pismo Vašeg Gospodstva dobrosusjedska je gesta, i jako nas je razve­ selilo, najvećma zbog srodstva koje postoji među {lama zahvaljujući činjenici da obojica pripadamo hrvatskom narodu, od kojeg i Vaše Gospodstvo i ja s ponosom poqečemo ... Za ljubav našeg zajedničkog hrvatskog podrijetla ... «38 Ni obiteljske veze nisu se lako topile preobraćenjem, posebice u pogra­ ničnim područjima šesnaestog stoljeća kada su brojni muslimani bili samo naraštaj ili dva udaljeni od preobraćenja. Državni arhivi najčešće bilježe takve veze između značajnih osoba, u čijoj je moći bilo da štogod ispune,39 ali ne nedostaju ni skromniji primjeri veza zasnovanih na pripadnosti obitelj i ili na zajedničkom podrijetlu. Jedan od razloga - potužili su se mletački zapov­ jednici osmanskim vlastima - zbog kojeg se uskoke ne može obuzdati je taj da »svaki od njih ima prijatelje ili rodbinu na [ osmanskom] teritoriju, ne samo među Morlacima, već i među samim Turcima, koji ih potpomažu, štite, i dobivaju udio u njihovom plijenu«.40 Jesu li takve obiteljske i prijatelj ­ ske veze dovele odmetnute muslimane (Turco Marco, Martin Poturica, Sule Bosotina, ranije poznat kao Sulejman) u Senj da se pridruže uskocima i izvode prepade na svoje bivše sudrugove? Zemljovidi uredno dijele ta područja na regije, a qjihove isprekidane crte razdvajaju Mletačku Dalmaciju od Osmanlijskog carstva, te Osmanlij sko carstvo od habsburških teritorija. Granice koje te crte predstavljaju fluktui­ rale su tijekom šesnaestog stoljeća; nakon svakog mira one su bile pomno premjeravane, a međunarodna su povjerenstva svako granično selo ucrtavala u zemljovide i utvrđivala granice sporazumima. Te su se crte često pokora­ vale zemljopisno nametnutim razdiobama: tokom rijeke, grebenom planin­ skog lanca. No te se političke granice u mnogočemu nisu poklapale sa socijalnim ili ekonomskim granicama i podjelama, a u nekim su slučajevima bile gotovo irelevantne ljudima koje su nominalno razdvajale. Vidjeli smo kako su migracij e dovele do pretapanja etničkih i vjerskih graniĆa kada su se velike skupine ljudi selile iz jednog područja u drugo. Migracije su raspodi­ jelile i katoličke i pravoslavne, i hrvatske i srpske zajednice duž cijelog pograničnog područja. Cijeli je način života vlaških stočara ignorirao granice - njihova su se stada prilagođavala drugim pravilima, spuštajući se k obali 38

Gortan i Vratković, Hrvatski latinisti, str. 636-39.

39

Sanuto bilježi odnose između Murat-bega Tardića, preobraćenika iz šibenske obitelji koji je dosegao položaj vojnog zapo'-dednika bosanskog sandžaka, i njegova brata Jurja, svećenika u rodnom gradu, koji je višekratno posredovao kod svog brata muslimana uime Venecije tijekom prvih desetljeća šesnaestog stoljeća. Vidi posebice u Sanuto, l diarii, svesci 54, 55, 56 i 57. A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 2. prosinca 1590. ·

40

GRANICE I POGRANIĆNI VOJNI SUSTAVI

37

mora ili u doline rijeka tijekom hladnih zimskih �eseci, i penjući se na planine tijekom ljeta, ne obazirući se na političke granice koje su prelazila. lako su zakonite granice definirale službeni doseg političke vlasti, utiecaj stranih političkih entiteta na stanovništvo izvan granica tih entiteta održavale su neke druge sile, sile poput tradicije, lojalnosti, nacionalne pripadnosti. Ni stanovništvo, ni ekonomske mreže, ni socijalne napetosti i sukobi nisu bili omeđeni granicama koje su Osmanlijsko carstvo dij elile od Mletačke Repu­ blike i od habsburške monarhije. Te državne granice i političke razdiobe mogu, međutim, poslužiti da se definira veće područje, . krajinu gdje su se susretali svjetovi kršćanstva i islama. Ovdje je otomanski džihad, sveti rat usmjeren na proširivanje po­ dručja islama, bio sučeljen s antemurale Christianitatis u Hrvatskoj, prvom crtom obrane protiv muslimanskog osvajača. Ta je granica bila poprište neprestanih krvavih okršaja i prepada, najprije tijekom osmanske invazije, a nastavljenih i nakon što su se granice stabilizirale. Sitno ratovanje bilo je neovisno od službenih mirovnih sporazuma. Formalno primirje među drža­ vama nije odvraćalo stanovnike krajeva uz granicu od pljačkaških pohoda niti su takvi pohodi utiecali na sporazume. Kao što je zabilježeno u jednom anonimnom izvješću o Senju iz 1601.: »U ovim se krajevima podrazumijeva da ni mir ni primirje nisu prekršeni ako topništvo nije dovezeno u napad na gradove ili utvrde s namjerom da ih se 6svoji.«41 Tu su prepadi i pljačka postali svakodnevnim oblikom života vojnih skupina ne previše čvrsto po­ vezanih s vojnim sustavima pograničnih država: kako za osmanske pogra­ nične pljačkaške skupine ili martolose, tako i za uskoke iz kršćanskih država.

Pogranični vojni sustavi U šesnaestom su stoljeću obje strane uz osmansko-kršćansku granicu po­ dupirale trajan, institucionaliziran sustav prepada. lzbjeglice natierane u bij eg pred osmanskim napredovanjima i novi naseljenici regrutirani od strane pograničnih vlasti činili su jezgru pljačkaških skupina na obje strane. S iznimkom Dubrovačke Republike (gdje su političke okolnosti onemogu­ ćavale bilo kakvu otvorenu potporu pljačkaškim skupinama), sve su pogra­ nične države otkrile profitabilnost asimiliranja takvih skupina, njihovog uk41

U Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. 398.

38

Senjski uskoci

ljučivanja u vojne sustave pod raznim imenima. Termin >>Uskok« jedno je od takvih imena. Političke podjele regij e organizirale su razvoj takvih pljač­ kaških skupina. Odnosi između država određivali su hoće li njihove aktiv­ nosti biti poticane, u kojoj će mjeri biti asimilirane, te u kojem će s�eru njihovi pohodi biti usmjereni. Ali baš kao što su velike sile iskorištavale te skupine u sklopu svojeg suparništva na višoj razini, tako su i uskoci koristili institucionalnu pogodnost uvjeti koju su zatekli na granicama, i djelovali neovisno o svojim službenim zaštitnicima, odgovarajući i na druge pritiske osim onih koje su predstavljali interesi država koje su ih podupirale. Osmanlije su asimilirali pljačkaške skupine u svoj pogranični vojni sustav već sa svojim prvim osv�anjima. Glavni među tim skupinama bili su mar­ tolosi (od grčke riječi armatolos: stražar, vojnik) : vojna organizacija slična onoj Vlaha iz unutrašnjosti, koji su prije osmanskih invazija u sličnom svojstvu služili svojim domovinama, čuvajući putove i pružajući prometne i vojne usluge u zamjenu za određene porezne povlastice, relativnu autonomij u i slobodu kretanja.42 Osmanlije su usvojili taj sustav s malim iz�enama, inkorporirajući ta vlaška prava u svoj sustav vojne organizacije. Mnogi od martolosa i drugih kršćanskih neredovnih vojski zapravo i jesu potjecali iz redova vlaških stočara kolonista naseljenih na turskim granicama, ali kroz voj nu su službu i ostali mogli dobiti povlastice kakve su imali Vlasi. Izbjeglice koje su pobjegle u osmanske zemlje, bez obzira na razloge, također su mogle naći mjesto među kršćanskom neredovnom vojskom u osmanskoj službi, kao i priliku za pljačku i materijalno bogaćenje. Da takav izbor nije bio neuobičajen čak i u ranim danima granica može se vidjeti u statutu Poljice iz 1 440., koji pod prijetnjom smrću i oduzimanjem imovine zabranj uje svim poljičkim podanicima da se priklj učuju Turcima ili martolosima.43 Kršćanske skupine u osmanskoj vojnoj službi obavljale su dužnosti koje su obuhvaćale sve od vršenja redarstvene službe u unutrašnjosti države do obrane garnizona na granicama. Međutim, pogranično se stanovništvo krš­ ćanskih država najviše bojalo martolosa zbog njihovih najezdi u susjedne kršćanske terito�ije. Martološki su prepadi bili izvođeni ili samostalno ili u suradnji s drugim granama osmanske vojske, i igrali su važnu ulogu u 42

43

Milan Vasić, Marto/osi ujugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela 29, Istorijsko-filološko odjeljenje, 17 (Sarajevo, 1967.), i B. Đurđev, »0 vojnicima s osvrtom na razvoj turskog feudalizma i na pitanje bosanskog agal uka«, Glasnik Zemaljskog muzeja, nova serija, Društvene nauke (Sarajevo), 2 (1947.): 75-138. Zvonimir Junković, urednik, •Izvorni tekst i prijevod Poljičkog statuta«, Poljilki zbornik (Zagreb), l .

(1968.): 36-37.

•

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

39

osmanskoj vojnoj taktici, razbijajući neprijateljsku obranu i pripremajući područje za osvajanje. Plijen ni u kojem slučaju nije bio zanemariv čimbenik u poticanju takvih pljačkaša, a dijelio se između sudionika i pograničnih vlasti.44 Te su se osmanske kršćanske pljačkaške skupine organizacijom i tehnikom djelovanja malo razlikovale od sličnih pljačkaških skupina s druge strane granice. Sličnosti nisu izmakle oku suvremenih promatrača, koji ih katkad nazivaju turskim uskocima. 45 Minuccio Minucci, zadarski nadbiskup čija je suvremena povijest uskoka osuđivala �ihovo ratovanje kao nešto jedva malo bolje od razbojništva, opisao je martolose na početku sedamnaestog stoljeća kao »zlu i barbarsku miliciju, iste vrste kao i sami uskoci«.46 I uistinu, bivši su se martolosi uskoro obreli u uskočkim redovima na kršćanskom teritoriju. Prva pouzdano datirana primjena termina »uskok« za naoružane družine izbjeglica koje su se pojavile uspostavom granice između kršćanstva i islama u Hrvatskoj potječe tek iz 1530-ih. Ipak, skupine su se bjegunaca okupljale vjerojatno radi izvođenja prepada na svoje bivše domovine, sada pod osman­ skom vlašću, već od 1460-ih, nakon pada Bosne. Do 1480-ih - s osman­ skim osvaja�em Hercegovine i posljedičnim valom izbjeglica k mletačkom i dubrovačkom teritoriju na srednjem dijelu obale - izbjeglice su zasigurno već bile izvodile prepade na osmanski teritorij, dovlačeći plijen u stoci i zarobljenicima. U ovom su ranom razdoblju - od 1480-ih do 1530-ih ­ bjegunci i emigranti nagnani na bijeg previranjima i nesigurnošću u osvoje­ nim zemljama predstavljali jezgru uskočkih skupina. Gdje su se god izbje­ glice naselile, stvarane su pljačkaške skupine. Skupine su se izbjeglica vraćale u pljačku čak i iz tako udaljenih utočišta kao što je Apulija. Godine 1498. dubrovački je senat izvij estio da se Vlasi iz Rudina i Donjih Vlaha, koj i su pred Turcima pobjegli u južnu Italiju, vraćaju kako bi zlostavljali podanike Porte i Dubrovnika ())de Apulia venerunt ad hec Ioca et faciebant damnum subditis nostris et subditis Turchorum«).47 Sanutovi dnevnici spominju 44

Godina 1476.-n. petina plijena koju su smederevski martolosi dugovali sandžak-begu, upravniku pokrajine, iznosila je golemu svotu od 30.000 akča - ekvivalent godišnjem prihodu tri pozamašna lena (Vasić, Marto/osi, str. 46-47, 76-n).

45

H. A. D., Lettere di Levante, 22: 202; Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 200.

46

Minucci, Stona degli uscocchi, str. 223. Termin 'martolos' za pogranične neredovne snage upotreb­ ljavane protiv Turaka usvojile su i mletačke i habsburlke vlasti. Vasić, Marto/osi, str. 194-200; Lopašić, >Prilozi za poviest Hrvatske XVI i XVII vieka«, str. 1 6 1 -62, 171, 173, 174, 178.

47

H. A. D., Acta Consilium Rogatorum, 28: 109'. Ta su talijanska izbjeglička naselja nastavila uzgajati uskoke: g. 1 536. stoka koja je pripadala turskim podanicima bila je ukradena u blizini Trogira »od strane nekih apulijskih izbjeglica., prijašnjih podanika habsburlkog cara, u družbi s nekim lj udima iz Senja (Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak 2, str. 264). Čak je deset godina kasnije, 1546., kada je već oslabila navala migracija u Apuliju, mletačko Veliko vijeće smatralo nužnim da moma-

40

Senjski uskoci

brojne skupine tih izbjeglih uskoka u ranim godinama šesnaestog stoljeća. Oni su uglavnom ostajali bliže svojim starim domovima, vodeći pogibeljan život na ničijoj zemlj i uz granice među državama. Koliko se može zaklj učiti iz njegovih kratkih sažetaka, bile su to skupine kratkoga vijeka, koje su se okupljale kako bi se pobrinule za sebe i svoje obitelji u nesigurnom pogra­ ničnom svijetu, istodobno se osvećujući osvajaču. Jedna tipična bilješka opisuje akcije skupine uskoka u području Š ibenika oko 1 504., koji su »na­ pustili turske granice u Bosni i naselili se na našem teritoriju« te napadali i salijetali Turke, »kako njih osobno, tako i njihovu imovinu«.48 Takvi bi se uskoci nastavljali naseljavati na mletačkom teritoriju i ići u pohode s njega unatoč mletačkim zabranama iz vremena mira, bivajući redovito unovačeni u mletačke pogranične snage čim bi izbio otvoreni rat s Osmanlijama. Dok god takve družine nisu dodijavale lokalnim stanovnicima, podani­ cima Venecije ili Habsburgovaca, i dok god nisu izazivale preoštru odmazdu osmanskih vlasti, njihovi su ih novi vladari ostavljali na miru. Kada su ti vladari bili u ratu s Osmanlijama, vladini i vojni čelnici pokušavali su inkor­ porirati te družine u vlastite snage, privlačeći time nove izbjeglice i napos­ ljetku uvlačeći druge novake, koji nisu više nužno bili izbjeglice ili imigranti, u te sada službene ili poluslužbene uskočke skupine. Pod Hrvatsko-Ugarskim kraljevstvom, i kasnije pod habsburškom mo­ narhijom (obje su države gotovo neprekidno bile u ratu s Osmanlijama), uskočki su prepadi vrlo brzo bili postavljeni na stalne temelje i zadobili službeni status. I pogranične vlasti i zemljoposjednici s dobrodošlicom su dočekivali naseljenike i izbjeglice, kako zbog vojnog potencijala koji su pred­ stavljali tako i kao zamjenu za ratom iscrpljeno seljaštvo. Postoj anje obram­ bene granice protiv Osmanlija, organizirane na privatnoj i na državnoj osno­ vi, poticalo je institucionalizacij u pljačkaških pohoda kod novih naseljenika. Njihova je vojna uloga bila formalizirana i definirana u sporazumima, bilo sa zemljoposjednicima bilo s vojnim vlastima, sporazumima koj i su regulirali u\jete njihovog posjeda nad zemljištem i služenja vojske. Zauzvrat, pogra­ nične su utvrde i garnizoni predstavljali pogodna ..s-reclišta oko kojih su se mogle okupljati uskočke skupine. Socijalno organiziranje novih naseljenika i institucionalizacij a njihovih vojnih aktivnosti izvršena je na osnovi već postojećih obrazaca: prema lokalnim vojnim institucijama i, općenitije, na

ričkim zapO\jednicima naredi da zabrane putovanja »do Dalmacije i otoka onim uskocima koji žive u Apuliji« (citirano u: Vuk Vinaver, »Senjski uskoci i Venecija do Ciparskog rata«, Istorijski glasnik [ Beograd], 3-4 [ 1953.]: 50).

48

Sanuto, I diarii, sVezak 6, str.

82.

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

41

tradicijama vojnih povlastica i vlaških prava, kako onih koje su već postojale u Hrvatskoj, tako i onih koje su donijeli sami novi naseljenici. Od najranijih upada Osmanlija u Hrvatsku, teret prikupljanja obrambe­ nih snaga ležao je na leđima zemljoposjednika plemenitaša. Iako je u njihovu dužnost izravno spadalo organiziranje obrane na vlastitim posjedima, mali si je broj njih mogao priuštiti da učinkovito naoruža utvrde. Napušteni pogra­ nični posjedi nisu davali ni prihoda ni ljudstvo.49 Novi naseljenici koji su preuzeli vojne dužnosti na tim posjedima, prema sporazumima koji su na­ vodili njihove obveze i povlastice, poboljšali su sposobnost plemenitaških obitelji da se pobrinu za obranu, no naseljenici najčešće nisu nadoknadili sve ranije stanovništvo ni nadomjestili ih u svim njihovim funkcijama.so Feu­ dalni su prihodi bili smanjeni jer su novi naseljenici bili oslobođeni većine novčanih pristojbi. Većina su tih naseljenika bili stočari i vrlo su se sporo prebacivali na poljoprivredu - uz posljedicu da su zemljoposjednikova polja ostajala neobrađena. Održavanje utvrda i opskrba garnizona na opustošenim posjedima postali su teret za veliki broj pograničnih zemljoposjednika, koj i su počeli moljakati svoga kralja da preuzme odgovornost za obranu. Neki su nudili svoje posjede vladaru u zamjenu za sigurnije posjede udaljenije od granice, drugi su ih prodavali državi, treći su tražili da se vladar pobrine za vojnu posadu. Na taj je način velik dio pograničnog teritorija došao u ruke Habsburgovaca, čime je stvorena Vojna krajina (Militiirgrenze) koja je bila pod kontrolom države. Uskoci su u šesnaestom stoljeću bili najbrojniji i najak­ tivniji na području Vojne krajine. Formalno organiziranje Vojne krajine smješta se u 1522., ali njezine korijene predstavlja sustav obrane granice koji je postavio Matijaš Korvin sredinom petnaestog stoljeća.S1 Korvin je feudalnu konjicu i seljačke insu­ rekcije - snage koje nisu mogle spriječiti o�manske prepade nego se samo okupiti po njihovom prolasku i nadati se da će se sučeliti s njima pri povratku - podupro nizom jedinica za obranu granice sastavljenih od bosanskih i srpskih izbjeglica koji su pobjegli u Hrvatsku i Ugarsku. Godine 1 469. u Senj u je osnovana kapetanija za nadgledanje vojne organizacije na hrvatskoj

49

Nedavni pregled urbara i popisa pokazao je daje poslije osmanskih napada iz 1470-ih samo 40-SO posto seljačkih posjeda u Hrvatskoj i Slavoniji ostalo naseljeno. Josip Adamček, Agrami odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeta (Zagreb, 1980.), str. 69.

SO

Raspravu o. ovom fenomenu vidi u: Adamček, Agrarni odnosi, str. 424, 700-706; Klaić, •'Ostaci ostataka' Hrvatske i Slavonije u XVI stoljeću (od mohačke bitke do seljačke bune 1573. g.)<, Arhivski vjesnik (Zagreb), 16 ( 1973.): 289.

Sl

Za opće povijesti Vojne krajine vidi Rothenberg, Austrian Military Border in Croatia; J. Amstadt, Die k.k. Militiirgrenze, 1522-1881 (Wiirzburg, 1969.); D. Pavličević, uredio, Vojna krajina: povijesni pregled, historiografija, rasprave (Zagreb, 1984.).

42

Senjski uskoci

granici. U kaosu koji je pratio rasap državnih vlasti u Hrvatskoj i Ugarskoj nakon Korvinove smrti, ovaj je pogranični sustav bio prepušten propadanju i obrana granice ponovno se vratila pretežito u ruke pojedinačnih plemeni­ taša čiji su se posjedi nalazili na granici. S obnovom osmanske ofenzive tijekom 1510-ih, međutim, postalo je jasno da ovakva neorganizirana obrana neće moći zadržati nalet, čak i kad bi osiromašeni zemljoposjednici s granice bili u stanju da podnesu sve troškove. Staleži Unutrašnje Austrije ( Š tajerska, Koruška i Kranjska) predložili su stvaranje obrambene zone u Hrvatskoj . Godine 1 522. u Ntirnbergu, carski se sabor suglasio d a b i habsburškom nadvojvodi Ferdinandu trebalo ustupiti utvrde u Senju, Krupi, Kninu, Skra­ dinu, Klisu i Ostrovici na hrvatskoj granici. Kad je pet godina kasnije izabran za hrvatskog kralja, Ferdinand je obećao da će držati jedinice za obranu Krajine u Hrvatskoj. 52 Preuzeo je i izravnu kontrolu nad dvije pogranične kapetanije - Senjskom i Bihaćkom. Novčana potpora Staleža Unutrašnje Austrije i Ferdinandove vojne obveze postavili su temelje za Vojnu krajinu. Ta je upravna jedinica bila neovisna od civilne hrvatske vlasti, ali terito­ rijalno nije bila zasebna jedinica. U svojem ranom razdoblju Krajina se sastojala od velikih i manjih utvrda organiziranih u kapetanije. Broj utvrda za koje je Ferdinand bio zadužen brzo je rastao. Do 1530-ih granična je obrana bila organizirana na tri područja: Hrvatsku krajinu, Slavonsku krajinu i Primorsku krajinu, koja je imala središte u Senjskoj kapetaniji, izvorištu Krajine. Godine 1 553. Krajina je bila ujedinjena pod jedinstveno vojno zapovjedništvo na čijem je čelu bio pukovnik Hans Ungnad. Godine 1 578., car Rudolfje vrhovno zapovjedništvo prenio na Karla, nadvojvodu U nutraš­ �e Austrije (Š tajerska, Koruška, Kranjska, Rijeka i Trst), dajući mu široke ovlasti nad Krajinom od Jadrana do Save, koje su bile provođene preko Hofkriegsrata u Grazu. Čak je i civilni upravitelj Hrvatske, ban, u vojnim pitanjima bio podređen glavnom zapmjedniku Krajine. Na taj je način Vojna krajina predstavljala svojevrstan dodatni administrativni sloj na hrvatskom teritorij u. Njezini su vojni čelnici zapovijedali vojnicima kolonistima, redov­ noj vojsci i utvrdama. U teoriji, krajinske vlasti, osim u vojnim pitanjima, . nisu imale nikakav nadzor nad unutrašnjim poslovima Hrvatske . Cijela se ta građevina temeljila na voj nicima kolonistima koji su u njoj sudjelovali s najvećim brojem ljudi, i koji su sa sobom donijeli socijalnu organizaciju i oblike ratovanja koji će uobličiti prirodu pograničnog života. U načelu su utvrde Vojne krajine trebale biti popunjavane plaćeničkom 52

Ferdo Š išić, uredio, Acta comitalia, 5 svezaka, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridio­ nalium, svesci 36, 38, 39, 41 i 43 (Zagreb, 1915.-18.), svezak 1, str. 54-55.

GRANICE I POGRANI ČNI VOJNI SUSTAVI

43

stajaćom vojskom; međutim, unatoč Ferdinandova obećanja hrvatskom Sa­ boru da će opremati vojsku za granicu, pa i uz novčane potpore Staleža Unutrašnje Austrije, Krajina se neprestano nalazila u skučenim prilikama. Čak i strateški najvažnije utvrde kronično su patile od manjka zaliha. Zbog teškoća u prikupljanju novčane potpore za zalihe i ljudstvo broj je iskusnih (i skupih) plaćenika u garnizonima uvijek bio malen. Od 1 537. do 1556. vojni registri pokazuju malo povećanje u njihovom broju, unatoč općem povećanju granice: srž obrambenog sustava u tom razdoblju činilo je pro­ sječno 500 njemačkih plaćenika,53 što je očito nedovoljna snaga da bi se od osmanskih prepada čuvala granice u cijeloj svojoj dužini, a kamoli da bi se moglo oduprijeti nekom velikom napadu. Umjesto toga, vlasti su se za popunjavanje većine snaga oslanjale na izbjeglice iz osmanskih područja koje su se u znatnom broju naseljavale u Vojnoj krajini od 1520-ih, prelazeći granicu u organiziranim skupinama i ugovarajući detaljne sporazume o uv­ jetima pod kojima će služiti habsburškim krajinskim dužnosnicima. Tijekom 1 530-ih izbjeglicama koje su iz osmanskih pograničnih po­ dručja pobjegle u kršćanski svijet priključio se novi element. U useljavanju u Vojnu kraj inu počeo je sudjelovati i velik broj muškaraca koj i su dotad bili dio osmanskog vojnog sustava - martolosi, vojni kolonisti Vlasi i drugi pripadnici neredovne vojske - uglavnom kršćani, a povremeno i poneki preobraćenik na islam koji se predomislio. Nakon Mohačke bitke (1526.), i relativnog stabiliziranja bosanske granice, osmanske su vlasti počele ogra­ ničavati povlastice kršćanske neredovne vojske namećući im iste porezne obveze koje je moralo davati seljaštvo.54 Lojalnost koju su te snage osjećale prema osmanskoj državi nij e bila dovoljno jaka da nadvlada takav gubitak statusa i prihoda. Nezadovoljne skupine tih pograničnih pomoćnih trupa sa svojim su obiteljima počele prelaziti na habsburški teritorij. Tamo su se uključile u habsburški sustav Vojne krajine obećavajući da će se boriti protiv Turaka na isti način na koji su se ranije borile protiv kršćana, »djelujući i postupajući protiv neprijatelja onako kako su nas oni ranije prisiljavali da činimo«, pod mjetom da im budu zajamčene njihove povlastice.55 Prepo­ ručujući da budu prihvaćeni u habsburški vojni sustav, ban je napisao: »To 53

Lop�ić, Acta histori4m confinii, svezak 3, str. 390-91; Rothenberg, Austri4n Military Border in Croatia, str. 3 1 .

54

Vidi, naprimjer, u: B. Đurđev, urednik, »Požeška kanun-nama iz 1545. godine«, Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo), nova serija 1 (1946.); Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju, str. 22. Vidi i u: Halil Inalcik, »Military and Fiscal Transformation in the Ottoman Empire«, Archivium ottomanicum, 6 (1980.): 283-337.

55

U: Aleksa Ivić, uredio, »Dolazak uskoka u Žumberak•, VJesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalma­

tinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 9 (1907.): 128-29.

Senjski uskoci

44

su ugledni i opasni vlaški vojnici, i nanijeli su mnogo štete ovom kraljevstvu [Hrvatska] i Koruškoj u vrijeme dok su bili među Turcima, ali su se sada vratili kršćanskoj vjeri«. Ako budu zbrinuti, nastavioje ban, svi će ih drugi osmanski Vlasi slijediti, omogućavajući tako Hrvatskoj da zaštiti svoje grani­ ce.56 Tijekom šesnaestog stoljeća mnogi su pripadnici osmanske neredovne vojske, pojedinačno ili u skupinama, prešli granicu kako bi počeli služiti na hrvatskoj granici. Ova je migracija utjecala na razvoj habsburške Vojne krajine. Martolosi i vlaška neredovna vojska donijeli su sa sobom očekivanja i navike stvorene u sklopu osmanskog sustava i bili su željni da ponovno zadobiju svoje nekadašnje povlastice. S naseljavanjem velikog broja tih vojnika kolonista institucionalna je organizacija Vojne krajine poprimila oblik koji će je dalje karakterizirati, oblik koji je u mnogočemu bio odraz Vojne kraj ine na oto­ manskoj strani. Tipska je situacija izgledala ovako: na habsburškim je posjed ima vojni­ cima kolonistima dodjeljivana zemljište krune, za što su bili dužni obavljati vojnu službu, i bili su podređeni isključivo vlastima Krajine. Povlastice koje su uživali općenito su odgovarale onima koje je imala neredovna vojska na turskoj strani granice: jednostavan porez po ognjištu, nikakvih obveza osim vojne službe, te pravo na udio u plijenu. 57 Na obje je strane granice taj mehanizam odgovarao sustavu vlaških prava. Time se ne želi reći da su svi vojnici kolonisti ili uskoci bili Vlasi. Ali znatan su dio useljenika u habs­ buršku Vojnu krajinu sačinjavale u osnovi vlaške skupine. One su bile posebice zamjetne tijekom 1530-ih i 1 540-ih kada se organizacij a Krajine formalizirala. 58 56 57

58

U: Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak 1 , str. 415-16. Žumberački uskoci dobar su pri�er ovog procesa. Tijekom 1530-ih habsburške su vojne vlasti na području Žumberka naselile oko 3.000 uskoka, izbjeglica iz Bosne. Odbili su povlastice koje su im isprva ponudili Habsburgovci, a koje bi ih u biti stavile u položaj kmetova (Ivić, >>0 prvoj srpskoj seobi u Žumberak•, Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko--dalmatinskog zemaljskog arhiva [Zagreb], 20 ( 1918.]: 252-60). Na kraju su im dodijeljeni posjedi krune uz granicu kao nasljedna lena, a zauzvrat su imali obavljati vojnu službu. Bili su odgovorni samo vlastima Vojne krajine, a bili su i izuzeti od plaćanja feudalnih poreza i obveza tijekom dvadeset godina, nakon čega su imali plaćati jednu ugarskuforintu po ognjištu (porez ekvivalentanfiluriji koju su plaćali Vlasi na osmanskom teritoriju). Iako je u to vrijeme habsburški dvor predviđao da će im kasnije nametnuti poljodjelne obveze, one im ipak nisu bile nametnute. Tri godine kasnije povlastice žumberačkih uskoka uključivale su stalnu godišnju plaću njihovim vojnim vođama, plaću za uskočki vojnički sastav tijekom onih mjeseci kada su bili službeno mobilizirani, a regulirale su i raspodjelu plijena: dvije trećine svega otetog tijekom borbi pripadalo je vojnicima. Preostatak je išao kralju kako bi bio upotrebljavan za posebne nagrade te za otkup onih koji su bili u turskom zarobljeništvu. Oni koji nisu primali plaću (niti imali službeni položaj u sklopu Krajine) zadržavali su cijeli plijen (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 5-6). Vasić je naglasio (u: Marto/osi, str. 4 1-44, 199) da su martolosi s turske granice, kao i odgovarajuće snage s druge strane, bili asimilirani u pogranične sustave. kao sloj koji je ranije bio povlašten

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

45

Habsburške vlasti nisu se opirale asimilaciji ovih povlastica u vojni su­ stav. Uskoci su odgovarali potrebama granice - velika zaliha snage uz minimum gotovinskih izdataka. Otpor je bio tim manji što te povlastice nisu predstavljale novu i stranu društvenu pojavu. Slični su mehanizmi tamo postojali i ranije - katolički Vlasi petnaestog stoljeća i druge »slobodne« skupine koje su svoje obveze prema zemljoposjednicima, umjesto plaćanjem poreza i drugih oblika zakupa, ispunjavale vojnom službom. Vojnici kolonisti u habsburškoj Krajini zadržali su i određenu unutrašnju autonomiju u sklopu vojne strukture Krajine. Sami su birali svoje neposred­ ne vođe, kako one civilne tako i vojne. Vojna je krajina priznavala te vođe time što je pregovarala s njima o uvjetima naseljavanja, dajući im plaće i zapovjedništvo, te darujući im velike zemljišne posjede (te su mjere napokon pojačale društvenu stratifikacij u i povezale uskočke vođe sa zapovjednicima Krajine) . Habsburške su vlasti imenovale najviše vojne zapovjednike i do­ puštale lokalnim vođama da vode računa o organizaciji na nižim razinama. Formalne vojne vježbe planirali su i vodili dužnosnici Vojne krajine, ali je svakodnevni život prepada i protuprepada bio u rukama samih uskoka, tako da je većina operacija bila organizirana na lokalnoj razini, a socijalna i vojna hijerarhija, kao i metode ratovanja sačuvale su svoj tradicionalni obrazac. Moralo bi se naglasiti da su kolonisti u vojničkom sastavu bili plaćeni samo kada su bili mobilizirani, kao što je i uobičajeno s plaćenicima. Niti je svim naseljenicima bio zajamčen plaćeni položaj. Obični pripadnici neredov­ ne vojske nisu se mogli osloniti na vojnu stipendiju kao na primarni izvor zarade, niti je zemlja koja im je bila dodjeljivana uvij ek bila dovoljna za sigurno izdržavanje, iako je bilo zamišljeno da ona pruža prihod dovoljan da se kraj išnik opremi za vojnu službu.59 Neki su uskoci trgovali stokom ili poljoprivrednim proizvodima, ili pak robom koju su dobivali kao dio svojih plaća, kao što se može vidjeti iz njihovih olakšica na razne poreze i carine. 60 Ali, poput mnogih stočara, oni su svoje prihode dopunjavali pljačkaškim (prvenstveno kao vlaški goniči stoke) i da ni u kom slučaju nisu predstavljali obične kmetove. Ovakav je stav previše ekstreman, posebice što se tiče habsburške Vojne krajine tijekom šesnaestog stoljeća. Socijalna organizacije Krajine zasnivala se na povlasticama tih skupina, no pripadnost nije bila ograničena samo na njih. Pogranične su organizacije i privlačile i apsorbirale seljaštvo, omo­ gućujući mu da se domogne višeg statusa i oslobodi feudalnih obveza. Seljaštvo u okolici Vojne krajine nedvojbeno je zavidjelo uskocima na njihovim povlasticama, i pokušavalo ih se domoći. Ostvarivanje prava koja su uskoci imali u sklopu Vojne krajine predstavljalo je jedan od snova samostalnih Vlaha i pobunjenih seljaka u seljačkoj buni 1572.-73. Vidi u: Nada Klaić, »'Ostaci ostataka'«, str. 291. 59

60

Lopašić, Acta historiam co'!finii, svezak 3 , str.

Ibid.

432.

46

Senjski uskoci

prepadima. Plijen i pljačka predstavljali su značajan udio prihoda na grani­ cama, posebice za one koji nisu imali službenog položaja, pa tako ni stipen­ dije. Ivan Lenković, zapovjednik Krajine 1551., opisao je te ljude kao goniče stoke i pljačkaše koji su se sa svojim stadima selili s jedne puste planine na drugu, pljačkajući Turke i kršćane. »To im je izvor uzdržavanja«, napisao je, »a ne plug ili motika«.61 Sporazumi ugovoreni s novim naseljenicima odra­ žavali su očekivanje da će plijen popunjavati značajan dio u njihovom izdrža­ vanju. Oni koji su se borili bez plaće i položaja mogli su zadržati sav svoj plijen, a plijen je bio izvor jedinih materijaln ih dava� a koja su se tražila od plaćenih pripadnika neredovne vojske. Organizacijska struktura koja se raz­ vila na osnovi tih sporazuma očuvala je naglasak na pljački kao izvoru pri­ hoda. Političke su podjele na granici organizirale i usmjeravale fenomen usko­ ka, a pogranični su vojni sustavi pružili uskocima institucionalnu strukturu. Sukob između tri velika carstva koja su se dodirivala na hrvatskim granicama pružao je uvjete u kojima su se takve pljačkaške skupine mogle razvijati. Ali uskočke skupine koje su pronašle svoje mjesto u vojnim sustavima na gra­ nicama nisu odlazile u pohode samo kad su ratovali njihovi veliki zaštitnici. Njihovo je pljačkanje često stvaralo znatne teškoće zaštitnicima koji nisu mogli kontrolirati aktivnosti svojih uskočkih regruta. Sukobi između tih država, iako su predstavljali okvir za uskočke akcije, nisu bili njihov jedini uzrok, a čimbenici koji su poticali države na djelovanje nisu uvijek bili identični motivima koji su stajali iza uskočkih prepada. Neprekidno ratova�e na granici; nedostatak učinkovite kontrole od strane središnjih vlasti; irelevantnost političkih međa za socijalne, etničke i \jerske podjele kod pograničnog stanovništva, te teškoće pri određivanj u razlika između pljačkaša i žrtve (ili barem teškoće u usklađivanj u istih s a sadašnjim konceptima tih podjela) koje i z toga slijede navodile su povje­ sničare da pogranično ratovanje sagledavaju kao nešto u osnovi kaotično i anarhično. Međutim, nije se radilo o ratu razaranja i potpunog uništavanja. Vojne operacije čija je svrha uništenje neprijatelja i osvajanje teritorija bile su u mnogo manjoj mjeri dio pograničnog ratovanja od pljačkaških pohoda koji su obično podrazumijevali minimum sučeljavanja i borbi. Stoka, zarob­ ljenici, roba: to su bili ciljevi pograničnih napada. Ovdje ratovanje predstavlja stalnu i složenu razmjenu i ponovno ulaganje ljudi i dobara. 62 61 62

U: Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak 3, str.

521.

Pronicljive komentare o socijalnoj i ekonomskoj organizaciji krajina potraži u: Sugar, Southeastern Europe undtr Ottoman Rule, 1354--1804 (Seattle, 1977.), str. 106-7, i u: Peter Sugar, >>The Ottoman 'Professional Prisoner' on the Western Borders of the Empire in the Sixteenth and Seventeenth Centuries•, Etudes b�lkaniques (Sofua), 7 (1971.): 89-91.

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVI

47

Ipak, bilo bi netočno pretpostaviti da je osiguravanje sredstava za život bilo jedini motiv za takve pohode. Ekonomski su zah�evi oblikovali život uskoka na isti način kao i politički i vojni zah�evi država, ali nijedno od toga nije predstavljalo isklj učiv određujući čimbenik. Uskočki je fenomen proi­ zlazio iz složene stvarnosti pograničnog života, na koju su u�ecale socijalne, vjerske, nacionalne, ekonomske, političke i vojne silnice, od kojih je svaka modificirala preostale i u različitim okolnostima imala drugu snagu. Raz­ matanje toga klupka potencijala obeshrabrujuća je zadaća - beznadna u slučaju brojnih družina koje su kratkotrajno djelovale na granici, ostavljajući za sobom samo kratku bilješku u registru nekog vladinog dužnosnika. U slučaju senjskih uskoka, međutim, koji su pronašli svoje mjesto u habs­ burškoj Vojnoj krajini koja ih je štitila gotovo cijelo stoljeće, dokumentacija je i više nego obilna.

Klis i Senj u Vojnoj krajini Hrvatski pogranični gradovi, čiju je obranu carski sabor 1522. prepustio nadvojvodi Ferdinandu, trebali su oformiti obrambeni kordon protiv Turaka koji bi se od Senja preko Knina i Skradina spuštao južno od Velebita do utvrde Klis, smještene na planinama iznad mletačkog grada Splita. Knin i Skradin pali su gotovo odmah u žestokoj osmanskoj ofenzivi koja će potrajati tijekom 1530-ih. Ostali pogranični garnizoni doživjeli su istu sudbinu. Go­ dine 1527., nakon predaje obrovačkog garnizona, osmanske su snage na kopnu te mletačka flota na moru ostavile Klis, najjužniju vojnu postaju u hrvatskoj Krajini, izoliranim od ostatka Primorske krajine. Daleko na sjeveru nalazio se Senj, središte kapetanije. Klis i Senj su tijekom 1520-ih i 1530-ih postali središtima uskočkog djelovanja, vojne enklave koje su stajale na putu osmanskom širenju. Te su utvrde pružale određenu mjeru sigurnosti izbjeglicama koje su bježale pred pustošenjima u zaleđu, te nudile mjesto u garnizonu onima koji su mogli nositi oružje. Zapovjednici nisu oklijevali da uzmu u službu te uskočke vojnike. Iako su Klis i Seqj bili važne vojne postaje za borbu protiv osman­ skog napredovanja, vladari su ih držali u skučenim prilika - kao i većinu habsburških garnizona - jer nisu uvijek uspijevali smoći sredstava za nji­ h ovo uzdržavanje. Plaćenici i redovna vojska kojima je plaća stizala sa zakaš­ njenjem ili nije ni stizala pridruživali su se tim uskočkim novacima u pljač­ kaškim pohodima protiv Osmanlija. Već 1 520-ih i 1 530-ih u Klisu i Senju

Senjski uskoci

48

mogu se susresti svi elementi koji će predstavljati osobinu uskočkog feno­ mena: suradnja između redovnih garnizonskih jedinica i izbjeglica; vršenje prepada kako bi se nadopunile niske ili nikakve plaće; odabir »Turaka« kao izravnih žrtava, bez pretjeranih obzira prema interesima mletačkih podanika; važnost pomoći pristaša na mletačkom i osmanskom teritoriju. I obrazac habsburške politike prema uskocima također je bio već određen: željni da dobiju jeftin izvor novaka, prihvaćali su njihovu službu i plaćali im što je manje bilo moguće, potičući njihov otpor Osmanlijama predodžbom o us­ kocima kao predziđu kršćanstva - iako su pokušavali ograničiti pljačkaške pohode kad su oni bili u suprotnosti s habsburškim diplomatskim interesi­ ma. Pojačanja za garnizon u Klisu dolazila su iz zaleđa, iz područja koja su Osmanlije pri�esnili. Već 1504. Georgius Milithich (Militić) i qjegov brat, izbjeglice iz Bistrice na Livanjskom polju, stigli su u Klis s trideset dva konjanika, spremni da služe u borbi protiv Turaka za 320 zlatnih fiorina na godinu. 63 Militić i njegov brat - s konjanicima i konjima na raspolaganju - vjerojatno su bili hrvatski plemenitaši koj ima su Osmanlije oduzeli po­ sjede. Takve su izbjeglice pratili mnogi manje imućni i istaknuti novaci koj i su također pobjegli pred Turcima. S jačanjem osmanskih napada u regiji između rijeka Cetine i Zrmanje tijekom 1 520-ih povećao se broj uskoka u Klisu. Vojska iz obližnjih pograničnih utvrda u Kninu, Skradinu i Ostrovici vjerojatno je pronašla utočište u Klisu kada su ove, jedna po jedna, padale u ruke Turaka. Spominjanja uskoka, forestieri i tran.ifugae, »koji su bili svikli nanositi štetu Turcima«,64 postala su učestala u ranim 1530-ima. Godine 1 535. senjski je kapetan Antun Tadiolović izvijestio da pod kliškim kapeta­ nom Kružićem služe dva potkapetana, jedan uskok, Toma Gvozdenić, a drugi starosjedilac. Upitan o stanju vojske u Klisu on je odgovorio: »Vrlo su siromašni i žive samo od krađe i pljačke, jer nemaju drugih primanja, a među plaćenom vojskom ima više od 200 ljudi ... da nisu primorani da žive od pljačke kao što to rade, stotinu bi ljudi, uz zalihe i streljivo, bilo dovoljno da čuva zidine, i stotinu je godina nitko ne bi mogao osvojiti, jer je utvrda neosvojiva«.65 Klis nikada nije bio dovoljno dobro opskrbljen da postigne to stanje. Tijekom svoje službe u Klisu i Senju, kapetan Petar Kružić slaoje neprekidan niz molbi kralju Ferdinandu, moleći za zaostale plaće za garnizon, zalihe i

63

64 65

Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, 5 svezaka (reprint, Zagreb , 1973.), svezak 5 , str. 30. U: Sanuto, I diArii, svezak 56, str. 478. U: Laszowski, Mon"urnenta habsburgica, svezak 2, str. 233-34.

49

GRANICE I POGRANIČNI VOJNI SUSTAVJ

streljivo, te upozoravajući na mogućnost pada utvrda, posebice Klisa. Godine 1 525. dva su zabrinuta mletačka sindika osmotrivši područje izvan svoga djelokruga, na hrvatskom teritoriju, izvijestila sljedeće: iako su Klis i njegova luka Solin »mjesta od najveće važnosti i od goleme vrijednosti jer se nalaze na prijevoju koji vodi na turski teritorij, te predstavljaju vrata Trogira i Splita, ( . . . ) stanje« u kojem je Klis svejedno je »vrlo loše, i što se tiče ljudstva, i zaliha i svega drugog, te je on u vrlo očitoj opasnosti«. Odgovarajući na Kružićeve molbe, dvor ga je često poticao da izdrži dok se ne uspije pronaći ono što je potrebno za opskrbu, a da u međuvremenu ohrabri garnizon »kako najbolje zna«. 67 Sam je Ferdinand u pismu u kojem zaklinje garnizon da ustraje u borbi protiv »tiranije tih užasnih Turaka«, te naglašavajući spomenuo »Kri­ stovu Državu, vašu slavu i našu stvar«. 68 Ali vojsku se nije moglo hraniti slavom i Kružić nije gajio nadu da će sačuvati utvrdu s vojnicima koj i su često mjesecima bili bez plaće. 69 Ipak, vojska u Klisu uspjela je držati položaj , odbijajući osmanske opsade i povremeno kretati u napad na njihove baze. 70 Mnogo su češće, međutim, vojnici iz Klisa izvodili prepade čiji je primarni cilj bio pljačkanje kojim će popuniti oskudne zalihe, kao što je to 1533. zabilježio senjski kapetan Ta­ diolović. U tim su prepadima sudjelovali i redovna vojska i uskoci, pljač­ kaj ući nevjerničke zemlje bez obzira na to jesu li njihovi gospodari službeno bili u ratu. Tij ekom jednog primirja s Osmanlijama, Ferdinand je prekorio Kružića, pišući: »Pružate ne samo okrilje nego i potporu i pomoć mnogim uskocima koji su došli iz turskih krajeva, i dopuštate im, zajedno s vašim podređenima, da izvode brojne upade i haraju, kako ljude tako i stoku u rečenim turskim krajevima, te da čine drugu štetu, otimajući plijen i uzima­ jući zarobljenike na mletačkom teritoriju«.7 1 Ti su pljačkaši za žrtve odabirali 66 67 68 69

70 71

U: Commissiones et relationes venetđ, svezak 2, str.

16.

U: Laszowski, Monumenta habsbutgica, svezak 2, str.

U: ibid., svezak 2, str. 333.

1 49, 306.

Godine 1528., pedeset redovno plaćanih vojnika garnizona u Klisu nije devet mjeseci primilo plaću (Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak 1, str. 1 28). Godine 153 . Kružić se odrekao odgovornosti za Klis zbog činjenice da plaće i opskrba nisu stizale, a nekoliko dana kasnije odbio se vratiti u utvrdu u strahu da ga ne ubiju vlastiti neplaćeni pa stoga i buntovni vojnici (u: ibid., svezak l, str. 326-27; svezak 2, str. 33). Godine 1536., neposredno prije posljednje osmanske opsade Klisa, molio je Ferdinanda da utvrdu po\jeri nekom drugom (u: ibid., svezak 2, str. 137, 174, 180; Sanuto, I diarii, svezak 56, str. 984-85, 1025).

Posebice 1532. kada je gamizon iz Klisa, uz pomoćjedinica iz Senja i Rijeke, uništio nove osmanske utvrde u Solinu, lučici kroz koju se opskrbljivao Klis (ibid., svezak 2, str. 1 37, 174, 180; Sanuto, I dU!rii, svezak 56, str. 984-85, 1025). U: Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak 2, str. 252.

so

Senjski uskoci

»Turke«, bilo na osmanskom ili na mletačkom teritoriju, ne oklijevajući da izvrše prepad na turske karavane po izlasku iz Š ibenika, izazivajući time Mlečane, kako Ferdinand dalje prigovara. 72 U jednom su drugom pohodu uskoci pokupili 1 .000 volova, 100 konja i 5.000 ovaca od nekih Vlaha zvanih Popovići (koji su očito doveli svoja stada da prezime u selu Zbičje u trogir­ skom okrugu) . Govoreći o tom pohodu, Kružić je jasno rekao da on krajiške garnizone smatra braniteljima kršćanstva pred Turcima i da su u njegovim očima »svi koji žive iza planine«, to jest svi podanici Porte, »Turci« - te stoga legitimne žrtve_73 Oprezan stav Signorije prema Osmanlijama, koji su napade Klisa na tursku trgovinu s Venecijom i Dubrovnikom doživljavali kao uvredu, te određena sumnja da Kružić pokušava uplesti Republiku u akcije usmjerene protiv Osmanlija,74 predstavljali su Venecij i dovolj no čvrste razloge da ne pruži neku posebnu pomoć utvrdi kada suje Turci 1536. opkolili. Mletačko je Veliko vijeće, zapravo, izravno naredilo Splitu da ne pruži nikakvu pomoć KlisuJS Kada je Petar Kružić poginuo u bitci, garnizon je predao utvrdu osmanskim osvajačima. lako je Ferdinand prigovarao da je u utvrdi bila znatna količina zaliha, nisu utihnula govorkanja da je uzrok osmanske pob­ jede bila bijedna opskrba_76 S padom Klisa 1537. tradicionalno počinje priča o uskocima u Senju. Kad se Klis predao, prije nego što su osmanske snage zauzele utvrdu, garni­ zonu i građanima bilo je dopušteno da odu. Ta je skupina uskoka i voj nika prema pretpostavkama kasnijih kroničara pobjegla su Senj i ponovno osno­ valajezgru tamošnje uskočke organizacije.77 Veze između dva garnizona bile su broj ne. Najmanje šest godina (1523.-1529.) Klis i Senj bili su udruženi pod jednim kapetanom, Kružićem, i dva su garnizona često djelovala zajed­ nički. Kad je Klis pao pred Osmanlijama, Senj je bio najbliži habsburški 72 73

U: ibid, str. 253-S4 .

74

»Rečeni Kružić ne misli ni na što doli na to kako da nanese štetu podanicima i gradovima Vaše S�etlosti, te kako da navede Turke da nanesu štetu ovom gradu [Splitu] i njegovoj okolini, a usto još želi dokazati Turcima da mi sudjelujemo u šteti koju im oni [Klišani] nanose svojim naoružanim barkama« (splitski rektor, t t. lipnja 1S36., u: ibid., svezak 2, str. 278).

7S 76 77

U: ibid., svezak t, str. 4S6. (Dokument je pogrešno datiran; umjesto usporedi ibid., svezak 2, str. 2S8.)

H. A. Z., Arhiv Splita,

1S30. trebalo bi stajati 1S3S.,

7811: 8.

Ferdinandove mišljenje u: Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, svezak S, str. 1 49; i�eštaj papinskog nuncij a u Veneciji o Klisu od 9. svibnja 1S37. u: Nunziature di Venezia, svesci l , 2, S, 6, 8, 9 i t t , Fonti per l a Storia d'ltalia, 32, 4S, 8S, 86, 65, t l 7 i t t 8 (Rim, 19S8.-67.), svezak 2, str. t 1 3 . Minucci, Stcria degli uscocchi, str. 220; Commlliiones et relationes veneta:, svezak 2, str. 21 t. Kasniji su

po�esničari također povezivali bijeg uskoka iz Klisa s početkom uskočkih aktivnosti u Senju (npr. Horvat, Monumenta uscoechorum, svezak t, str. vii).

GRANICE I POGRANI ČNI VOJNI SUSTAVI

51

garnizon - iako je iste godine započeo rat između Porte i Mletačke Repub­ like pa su brojni raseljeni uskoci možda našli mjesto u obližnjem Splitu.78 Počeci uskočkog djelovanja u Senju, međutim, po�eču iz vremena dosta prije pada Klisa. Tijekom 1520--ih i 1530--ih, termin >mskok« nije bio tako često rabljen kad je riječ bila o Senju koliko kad se govorilo o Klisu i Ž umberku na granici sjeverne Hrvatske - osim usamljenog spominjanja Gj ure Uschoka u senjskom garnizonu 1 530.79 Možda je Klis, koji je bio izravnije na putu osmanskog napredovanja tijekom 1520--ih i 1530--ih, pred­ stavljao ranij e središte. Ipak i Senj izvještava o sličnim iskustvima u tom razdoblju. Krajem 1520--ih, kad je opasnost od Osmanlija postala neposred­ nija i kad je imigracija pred turskim napredovanjem počela pogađati Senj, stižu izvješća o pljačkaškim pohodima koji kreću iz Senja. Mletački su pred­ stavnici uz obalu, tijekom 1520--ih i 1530-ih zabrinuti za mir s Portom, pomno nadzirali akcije Senjana. Od otprilike 1524. pljačkaši iz Senja počeli su plj ačkati osmanski teritorij i na moru spopadati turske trgovce i otimati im robu - »i to se bez dvojbe mora nazvati piratstvom«, zabilježio je Sanu­ to.80 Senjski je garnizon tijekom tih godina pod svojim kapetanima izvodio vojne akcije protiv Osmanlija, posebice napadajući Obrovac koji su Turci zauzeli 1527., i paleći njegovu luku 1530., uspijevajući tako spriječiti Turke u osnivanju pomorske baze u tom mjestu. 8 1 Ali u drugim je prepadima neposredniji cilj bio pljačkanje i plijen. Jedan tipičan prepad u proljeće 1533. predvodio je Matij a Busanić, uskok koji je izvorno pripadao garnizonu u Ostrovici. Njegova je družina senjskih uskoka poharala muslimansko selo, pobivši osam »Turaka« i odvevši nekoliko konja. Kad je osmanski pogranični dužnosnik zatražio od Mlečana da taj plijen bude vraćen, glavni providur Dalmacije poslao je jedinice na razna mjesta sa zadaćom da presretnu uskoke, »ali su ti lopovi pobjegli nekim drugim putem«.82 Iako je dosta prije 1537. u senjskom garnizonu bilo uskoka s osmanskog teritorija, koji su prepade izvodili na isti način kao i uskoci iz Klisa, pad Klisa j est povećao značaj Senja i za uskoke i za Vojnu krajinu. Osmanska je granica 78

79 80 81 82

Registar splitske milicije potvrđuje da se 1537.-38. pojavio određen broj regruta iz Klisa (H. A. Z., Arhiv Splita, 161: »Ruolo e registra Cantabile delle Compagnie della Militia Veneta, 1 535-46.«). Usto, splitski registri počinju bilježiti ograničenja usmjerena na obuzdavanje akcija uskoka u mle­ tačkoj službi (H. A Z., Arhiv Splita, 7811 : 23', 35). U: Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak 1, str. 439. Sanuto, I diarii, svezak 36, str. 450. Ibid., svezak 53, str. 1 64, 217, 238, 257, 294, 332.

Ibid., svezak 58, str. 73.

52

Senjski uskoci

s Hrvatskom na sjeveru sada bila učvršćena sve do granica Senjske kapetanij e. Nakon kratkog razdoblja tijekom rata Svete lige kada je poticala voj nike koloniste, Venecija je 1 540., obnovivši mir s Portom prestala regrutirati uskoke, i Senj je postao magnetom za uskoke koji nisu imali kamo pobj eći.

3.

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

Zbog činjenice da ime uskok podrazumijeva izbjeglicu s druge strane grani­ ce, predmnijevajući najčešće s osmanskog teritorija, uskoke koji su tijekom cijelog šesnaestog stoljeća popunjavali Senj najčešće se identificira s bivšim turskim podanicima. Ipak, dok su neki uskoci bili podrijetlom iz Senja, mnogi su od njih bili regruti iz habsburških zemalj a ugroženih iako ne još i osvojenih od strane Osmanlija. Ostali su bili Hrvati iz Mletačke Dalmacije i Dubrovnika, Albanci sa mletačkih teritorija na jugu, pa čak i Talijani sa zapadne obale Jadrana. Ti su uskoci dolazili u Senj tijekom cijelog šesnaestog i prvih godina sedamnaestog stoljeća, a struktura njihove imigracije vidljivo se mijenjala tijekom stoljeća, u skladu s izmjenama pritisaka koji su uskocima slali nove regrute. Ovo poglavlje razmatra tu strukturu: povećavanje i sma­ njivanje imigracije, mjesta podrijetla uskoka, njihovu socijalnu i nacionalnu pozadinu te razloge koji su stajali iza njihovog odlaska u Senj . Razumijevanje tih činjenica možda neće biti dovoljno za objašnjavanje uskočkog ponašanja, kao što su neki suvremeni promatrači sugerirali, ali svako procjenjivanje fenomena uskoka mora uzeti u obzir način na koji su uskočko podrijetlo i prethodno iskustvo oblikovali njihove stavove i njihova djela.

Podrijetlo i brojnost Iscrtavanje nestalnog karaktera uskočke zajednice u Senju nije laka zadać_a. Posebno je teško specificirati nacionalni ili etnički sastav uskoka na osnovi nasumičnih promatranja suvremenika. Povremeno je bilo zabilježeno da je neki pojedinac pripadao neuobičajenom narodu, kao što je bio slučaj s ne­ kolicinom uskoka sa zapadne obale Jadrana ili Vlaha Krmpoćana iz obro­ vačkog područja koji su očito sačuvali zasebne nacionalne osobine do sedam-

Senjski uskoci

S4

naestog stoljeća. Krajem šesnaestog stoljeća Mlečani su uznemiravajuće sr­ dačne odnose između uskoka i dalmatinske milicije objašnjavali nacional­ nom pripadnošću: »Hrvati nikad neće dobro služiti Vašoj S>jetlosti protiv uskoka, jer i jedni i drugi pripadaju istom narodu«. 1 Iste se nacionalne kategorije upotrebljavaju kako bi se objasnili žestoki sukobi između uskoka i mletačkih albanskih vojnika. Habsburški izvori također povremeno iden­ tificiraju uskoke u Senju kao Hrvate - najčešće ih tako razlikujući od takozvanih Nijemaca (podanika Unutrašnje Austrije), koji su imali pravo na određen broj mjesta u garnizonu. 2 Međutim, nacionalnost je samo rijetko predstavljala aspekt koji su promatrači smatrali bitnim za svoje tumačenje uskočkih postupaka. Suvremeni izvori češće se bave državnom jurisdikcijom ili državljanstvom, ponavljajući neku od varijanti formule koju je krajem šesnaestog stoljeća primijenio šibenski rektor: senjski uskoci »pripadaju trima narodima ili jurisdikcijama: prvo, carski [ habsburški] starosjedioci iz tog područja; drugo, turski podanici; treće, podanici Vaše Svjetlosti«. 3 Takve napomene ne odaju nepoznavanje kulturnih ili emotivnih vidova nacionalnosti u ovoj etnički miješanoj pograničnoj zoni; one su prije odraz diplomatskih preokupacija onih koji su ih napisali. I kad su razlikovali juris­ dikcijske razdiobe, većina je promatrača pokazivala da su svj esni kako držav­ lj anstvo i nacionalni identitet nisu isto, naznačujući daje uskoke, iako su bili podanici različitih država, povezivalo zajedničko podrijetlo. Kao što je 1 593. napisao glavni providur Almoro Tiepolo: »Uskoci pripadaju trima vrstama ljudi [ habsburški, mletački i turski podanici] istog naroda i jezika, pomi­ ješanih u ovom pljačkanju«.4 Ali suvremene karakterizacije nacionalnog identiteta uskoka ne zadovoljavaju u potpunosti definicije tog koncepta dva­ desetog stoljeća i ne bi ih trebalo nekritički prihvaćati. Prvi je problem taj što su kriterij i koji su uobličili ove karakterizacij e rijetko navedeni. Termini

2

U: Commissiones et relationes veneta?, svezak S, str. 2SS. 'Hrvat' u ovom kontekstu vjerojatno se odnosi na šire nacionalno podrijetlo, a ne uže na ideju hrvatske državne nadležnosti, jer su i habsburški podanici i podanici Mletačke Dalmacije uključeni u hrvatsku miliciju u Dalmaciji. Drugi mletački iv1eštaj i često ističu isto o odnosima između uskoka i dalmatinske milicije. Vidi Commissiones et relationes veneta?, svezak S, str. S8, i (malo drukčija verzija) A. S. V., Senato, Secreta, reg. 66: 26', •Crouati della medesima natione che gli uscocchi«; Commissiones et relationes veneta?, svezak S, str. 213.

3

Lopašić, Acta historiam corifinii, svezak 1, str. 136. Vidi također ibid., str. 280. Ova opreka između Hrvata i Nijemaca mogla bi uključivati i kriterij e zasnovane na državnoj nadležnosti (stanovnik države Hrvatske) kao i nacionalni identitet (npr. govornik hrvatskog). U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 811 8.

4

U: Commissiones et .:etationes veneta?, svezak 5, str. SO-S l .

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

ss

kao što je »Hrvat« variraju u značenju, a čak ni kada je iz konteksta moguće utvrditi precizno značenje, predodžbe tih vanjskih promatrača nisu poka­ zatelji osjećaja pripadnosti koji su gajili sami uskoci. Povrh toga, ni taj subjektivan osjećaj pripadnosti nije potpuno razjašnjen nacionalnim termi­ nima koje su uskoci - vrlo rijetko - rabili kako bi opisali sebe. Što je senjski vođa Ivan Vlatković mislio 1612. kada je sebe nazvao >�adnim zatvorenim h rvatskim vojnikom«?S Ta fraza u manjoj mjeri predstavlj a trag, a više dio složenije slagalice o tome kako su uskoci doživljavali sebe i svoje odnose sa svijetom, i da bi nam otkrila svoje puno značenje mora biti smještena u kontekst fenomena uskoka u cjelini. Zasad je dovoljno napomenuti da su se i promatrači i sami uskoci služili rječnikom nacionalnog ili etničkog identi­ teta kao jednim od načina opisivanja podrijetla uskoka - upotreblj avajući termine poput »Hrvat«, »Slaven«, a kadšto i »Morlak« (u mletačkim izvorima) - kako bi naglasili povezanost uskoka sa starosjedilačkim stanovništvom otoka, priobalja i zaleđa, te, rjeđe, kada su komentirali prisutnost drugih nacionalnosti (Vlaha, Talijana, Albanaca, »Turaka«, Nijemaca) među usko­ Cima. Navođenje mjesta podrijetla predstavlja djelomično drukčiji način ana­ liziranja sastava senjskih uskoka, kojim se istodobno izbjegavaju neki od problema uzrokovanih malobrojnim i problematičnim dokazima. Iako nas ovaj pristup sasvim malo približava doživljaju vlastitog identiteta kod samih uskoka, on nam ipak omogućava da pratimo promjene u karakteru uskočke zajednice izbjegavajući istodobno anakrona tumačenja značenja tih promje­ na. Promatrači su za sobom ostavili općenite napomene - poput naprijed navedenih - o sastavu garnizona. Izolirani komentari o podrijetlu ovog ili onog pojedinca pružaju nam specifičnije dokaze pomoću kojih možemo provjeriti nastalu opću sliku. Međutim, i tu još uvijek postoj i opasnost da su ti podaci opterećeni predrasudama izvora. Spominjanje podrijetla uskoka u diplomatskoj prepisci možda je prilagođeno nastojanju da se pripiše ili skine krivica za pljačkaške akcije. Većina dokaza o podrijetlu pojedinaca odnosi se na uskočke vođe ili posebno zloglasne uskoke i možda ne opisuje najtočnije običan vojnički sastav. Nadalje, mletački (i du�rovački) promatrači najčešće su izvj ešćivali o onim uskocima koji su im bili najbolje poznati ili čije su ih aktivnosti najizravnije ugrožavale: onima sa mletačkih teritorija ili iz po­ d ručja uz samu granicu. S

U: Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak 2, str. 38.

SenJski uskoci

56

Postoji jedan širi i općenitiji izvor podataka o podrijetlu uskoka: njihova imena. 6 Uzimajući u obzir učestala kretanja narodnih masa u to vrijeme, kao i preobrazbe slavenskih imena uzrokovane njema�kom ili talijanskom orto­ grafijom (da ne spominjemo očite muke tajnika sučeljenih s dugačkim i nepoznatim stranim imenima), atribucijama zasnovanim na prezimenima nužno se mora prići s oprezom. Ipak, imena predstavlj�u jedan od malo­ brojnih načina za odgonetanje podrijetla uskoka. Upotreba prezimena bila je uobičajena u Dalmaciji u šesnaestom stoljeću, a bila je česta pojava i u zaleđu Hrvatske i Bosne. Mnoga od tih prezimena sama po sebi daju malo podataka (naprimjer ona zasnovana na vlastitim imenima, poput relativno čestog prezimena Petrović) , ali neka od njih na različite načine otkrivaju svoje podrijetlo. Neka su povezana s određenim mjestima, posebno ona zasnovana na imenima klanova. Paštrovići, kojih je među senjskim uskocima bilo nekoliko, dolaze iz područja u Kotorskom zaljevu povezanog s tim rodom. To nam ime daje i pripadnost po vjeroispovijesti, jer su Paštrovići bili pravoslavci. Druga uskočka prezimena (ili možda točnij e govoreći na­ dimci) dobivena su od imena mjesta: Plavgnanin (Plavljanin: iz Plavna blizu Knina), Waschacz (Bažac: iz Baga), Vragnanin (Vranjanin: iz Vrana) . Slično tome, neki od uskoka nisu imali pravog prezimena ali su identificirani po mjestu podrijetla: Ivan von Topulskh (Topusko), Rade da Cosovo (Kosovo), i tako dalj e. Od oko 838 uskočkih obitelji poimence navedenih u Senjskoj kapetanij i između 1 530. i 1620., 261 (ili otprilike 3 1 posto) ih se može povezati s mjestom podrijetla, bilo na osnovi samog imena bilo po tome što je mjesto podrijetla poimence navedeno u dokumentima. Ovaj postotak, iako ne previše visok, ipak omogućuje da se odrede područj a s kojih su uskoci dolazili i vidjeti kako su se ta područj a s vremenom mij enjala. Dva su detaljna vojna registra za senjski garnizon preži\jela, jedan iz 1 540. i jedan iz 1 551. Oni predstavljaju osnovu za analizu podrijetla uskoka koji su u prvoj polovici šesnaestog stoljeća imali službeni položaj u garnizonu i dobivali stipendij u. Registar za 1 540. navodi imena (i plaće za tromjesečno razdoblje) časnika i vojnika u Senju i u graničnim naseljima: Otočcu, Stari6

Osobna se imena često predlažu kao izvor pomoću kojeg se može izvesti \jerska ili čak i nacionalna pripadnost (vidi Vasić, Marto/osi, str. 144-59), ali je pouzdanost te metode, u nedostatku drugih čvrstih pomoćnih dokaza, dvojbena. Neka osobna imena imaj ujaku regionalnu ili \jersku obojenost (Mihovil je vrlo karakteristično hrvatsko ime, naprimjer, a Abdulah [ Božj i rob] je često ime koje se davalo preobraćenicima na islam). Ipak, to nisu čvrsta i stalna pravila. Povrh toga, osobna su imena obično bila prevođena na jezik kojim je pisan konkretan dokument. Ivan Vlatković može se javljati . kao Zuane ili Hans, ali zaključak daje on bio Mlečanin ili Nijemac ne st

oi

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

57

gradu, Brlogu i Prozoru? Popis sadržava imena 236 vojnika, od kojih je 1 61 stacioniran u samom Senju. Pripadnici garnizona za koje se može utvrditi da su iz Unutrašnje Austrije te oni s očito njemačkim imenima vjerojatno su dio Teutsche Knechte, skupine od 15 do 20 profesionalnih vojnika iz Unutrašnje Austrije koji su sačinjavali njemačku stražu citadeli. Od 54 imena na platnom popisu koja mogu biti povezana s određenim mjestom, najveći je broj iz samog Senja. Te su stare senjske obitelji davale gotovo četvrtinu senjskog časničkog kadra. I među časnicima u Otočcu bilo je onih podrijet­ lom iz Senja. Habsburški podanici koji nisu bili iz Senja sačinjavali su drugu najveću odredivo skupinu u garnizonu. Osim nekolicine iz obližnjih naselja Brinja i Ledenica, ovi su dolazili iz dva općenita područja: iz Hrvatskog primorja i habsburške Istre te iz zaleđa istočno od Senjske kapetanije, po­ dručja izloženog čestim otomanskim napadima. Još barem pet pripadnika garnizona bilo je iz mletačke Dalmacije a jedan je bio iz Dubrovnika. Samo tri mogu biti povezana s područjima koja su doista bila pod otomanskom okupacijom. 8 Platni popis iz 1540. tako pokazuje da je garnizon u Senju, s iznimkom njemačke straže, uglavnom bio sastavljen od regruta iz okolice - uglavnom s habsburških teritorija izloženih osmanskim napadima, ali još ne osvojenim. U zapovjedništvu garnizona veliku su brojčanu premoć imale plemenite senjske obitelji. U garnizonu je zacijelo služio velik omjer �elesno sposobnih muškaraca, bilo da se radilo o izbjeglicama ili ne, jer je dvije godine ranije cjelokupno stanovništvo grada - muškarci, žene i djeca - procijenjeno na samo 1 .000 osoba.9 Čak su i klerici i obrtnici (postolari, kovač, krznar) primali plaću u graničnoj službi. Te statistike ne pružaju nužno točnu sliku cjelokupnog vojnog stanov­ ništva Senja 1540. Mnogi novopridošli pripadnici garnizona najvjerojatnije su skrivali svoje podrijetlo iza imena koja ga ne otkrivaju. Garnizonu su morali biti pridodani mnogi regruti nakon 1528., kada je originalni gamizon 7

U: Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 3, str. 392-95.

8

Devetnaest obitelji, s 24 člana u garnizonu, bile su dugogodišnji stanovnici Senja. One su davale 1 1 od ukupno 47 časnika (onih plaćenih deset ili više guldena za ovo tromjesečno razdoblje). Dvadeset tri člana garnizona koji se mogu identificirati kao habsburški podanici koji nisu iz Senja imali su prezimena povezana s Brinjem, Ledenicama, Bagom, Bribirom, Rijekom, Kastvom, Sandt Serfom, Ogulinom, Modrušom, Plaškim, Slunjem, Dubovcem, Drežnikom, Belajem, Bihaćem i Blagajem. Petorica iz Mletačke Dalmacij e bila su povezana s Baškom na Krku, Zadrom, Novigradom i Bračom. Tri područja pod osmanskom okupacijom bila su Banjedvor, Požega i Jajce. Vidi također S�epan Pavičić, •Senj u !;vom naselnom i društvenom razvitku«, str. 341-55.

9

Laszowski, Mcinumenta habsburgica, svezak 2, str. 407.

Senjski uskoci

58

od 150 ljudi pod Erazmom Sauerom, prema oplSlma, bio silno oslabljen pogibijama i zarobljavanjem, te činjenicom da se nisu mogle pronaći popune za lj udstvo. 10 Bilo je zasigurno i drugih novopridošlica u Senj koji nisu primali stipendiju, te stoga nisu bili ni zabilježeni na platnom spisku. Oni bi mogli znatno povećati broj onih sa osmanskih teritorij a. Na osnovi platnog popisa ne može se otkriti veći dotok uskoka iz Klisa, iako su neki od njih na kraju završili u Senju. Broj regruta s osmanskog teritorija vrlo se vjerojatno značajno povećao nakon 1541. kad je Venecija iz Dalmacije pro�erala one koji su prešli granicu da se bore protiv Turaka tijekom netom završenog rata. Platni popis iz 155 1 . potvrđuje veliki dotok novih regruta - i �alje pretežito habsburških podanika - u Senj tijekom desetljeća koje je pretho­ dilo. 1 1 Broj plaćenih vojnika u senjskom garnizonu naglo je porastao s osmanskim napredovanjem tijekom 1 540-ih, iako su nakon zaključivanja petogodišnjeg primirja 1 547. Habsburgovci djelomično smanjili opseg sku­ pog garnizona. 12 Od 276 pripadnika senjskog garnizona samo ih je 46 bilo s platnog popisa od prije l l godina. Više od četiri petine plaćenog dijela garnizona bili su novi regruti. Godine 155 1 . časnička su mjesta još uvijek većinom bila u rukama profesionalnih vojnika iz austrijskih zemalja te čla­ nova starih se�skih obitelji. Senjske su obitelji i među običnim vojnicima imale znatan broj članova. Kao i 1540. , plaćeni se dio garnizona najvećma · sastojao od habsburških podanika, uključujući sarrio nekolicinu članova iz Mletačke Dalmacije i s osmanskih teritorija. Iste je te godine Ivan Lenković, senjski kapetan, potvrdio utisak o malom broju turskih podanika u senjskom garnizonu stečen iz platnog spiska, zabilježivši da su od nekoliko stotina plaćenih vojnika u području samo 15 do 20 bili uskoci u smislu onih koji su pobjegli s osmanskog teritorija (iako je otprilike 2.500 ovih potonjih imao pod svojim zapovjedništvom na drugim mjestima na granici). Međutim, riječ je o vjeroj atno namjerno umanjenoj procjeni brojnosti, jer ju je dao odgovarajući na mletačke pritužbe. 1 3 129-30.

10

U: ibid., svezak "1, str.

11

Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 3 , str. 392-95.

12

Ibid., svezak 3, str. 406-11 . U garnizonu su, što među časnicima što među običnim vojnicima, bili zaposleni članovi 20 obitelji iz Senja. Habsburški su podanici iz drugih dijelova Krajine bili zastup­ ljeni u velikom broju u sklopu kapeunije (ukupno 24 regruu): četiri nova regruu bila su iz Hrvatskog primmja, a osuli iz zaleđa, posebice iz pograničnih područja (Cetin, Cazin, Slunj, Topusko, Kladuša, Ogulin, Novigrad na Uni). Barem devet novih regruu došlo je iz Mleučke Dalmacije (Raba, Zadra, Novigrada, Šibenika, Kotora). Oko devet regruu, koje se može identificirati kao osobe pridošle s teritorija pod okupacijom Osmanlija, dolazi iz područja blizu obale (Makarska, Obrovac) ili iz Like.

13

Ibid., svezak 3 , str.

395'.

PODRIJETLO

59

I MOTIVI USKOKA

Vojni registri i popisi vojnika Vojne krajine za 1540-e i 1550-e još ne spominju uskoke pod tim imenom u Senju (niti, naravno, ne uklj učuju neplaćene venturine). Do nas je došao vrlo mali broj dokumenata habs­ burške Vojne krajine iz tog razdoblja koji se odnose na senjske uskoke. Godine 1546, Anton Granvelle, Ferdinandov savjetnik za vanjske poslove, zanijekao je da bilo što zna o uskocima na koje su se žalili Mlečani. 14 Ako je habsburškim dužnosnicima puno veću brigu predstavljalo napredovanje Os­ manlij a u središnjoj Hrvatskoj i Ugarskoj nego pitanje uskoka koji su papu­ njavali snage u Senju, Signoria je uskočke pljačkaške pohode doživljavala vrlo ozbiljno, iskusivši cijeli niz sukoba s osmanskim dužnosnicima koji su Re­ publiku optuživali za, najblaže govoreći, nemar u patroliranju morem. Go­ dine 1 542. jedan je mletački dužnosnik izvijestio da ))U Senju ima dvije stotine plaćenih uskoka, u službi rimskog kralja [ Ferdinanda], lj udi vrlo sklonih i žustrih kad je riječ o pljački ili ubojstvima, a njima se usto pri­ družuje veliki broj drugih iz Hrvatske i Slavonije koj i su voljni živjeti u Senju bez ikakve stipendije i pratiti ove prve u ekspedicij ama otimanja plijena«. 15 Iako vojni registri iz 1540. i 1551. ne pokazuju znatniji dotok osmanskih Vlaha u Senj, očito je da je pogranična obrana u Senju, kao i drugdje na habsburškom teritoriju, bila organizirana po sličnom obrascu kao ona u Osmanlijskom carstvu, � · daje neredovna vojska - uglavnom novopridošli kolonisti - bila korištena kao pojačanje za redovne garnizone. Veći se broj turskih i mletačkih podanika priklj učio uskocima u Senju krajem 1550-ih i tijekom 1560-ih. Giovanni Antonio Novello, kojem je povjerena mletačka misija u Senj 1559., izvijestio je Veliko vijeće naglašava­ jući prisutnost turskih podanika među uskocima: ))U Senju i Bakru je sada oko 250 uskoka, uklj učujući one koji su svojedobno bili carazzari [ podanici] l6 Porte i koji su prebjegli u zemlje njegova [ habsburškog] Veličanstva; Senjane; te podanike Vaše Svjetlosti, koje su prognali dalmatinski rektori: sve te tri vrste ljudi nose ime uskoka«. Od deset uskočkih vođa koje on navodi, četvorica su habsburški podanici, trojica mletački, a trojica turski. 17 Otprilike se u to vrijeme riječ ))uskok« počela upotrebljavati kao opći naziv za napadače pljačkaše umjesto za izbj eglice. 14

U:

G. Turba, uredio, Venetumische Depeschen vom Klliserhofe, svezak l, str. 472-73.

15

U:

Commissiones et relationes venetcr,

svezak

2, str.

1 64 . Unatoč naglasku koji ovaj promatrač daje

doprinosima uskočkim snagama pristiglim s habsburškog teritorij a (Hrvatske i Slavonije), spominje i pomoć koju uskoci dobivaju od prijatelja i rođaka iz »svih dalmatinskih zemalja, čak do Kotora«.

16

17

O d turske riječi harač, poreza na korištenje zemlje (iako s e ovdje �erojamo misli na džizije, glavarinu koju plaćaju nemuslimani). U: A . S . V., Provveditore Sopraintendente alla Camera d e i Confini,

�erojatno odnosi n a broj stipendiata, jer jedan austrijski izvor bilježi 1557. Loserth, Innerosterreich, str.

206.

244: 14. travnja 1559. Ovo s e 257 plaćenih vojnika u Senju

60

Senjski uskoci

Neprekidni osmanski prepadi na hrvatskoj granici između rijeka Kupe i Une, koji jedva da su jenjali u kratkim razdoblj ima primirja, zahtijevali su da se prihvaćanjem novih regruta iz pograničnog područja održava znatnija brojnost senjskog garnizona tijekom 1560-ih i 1 570-ih. Godine 1 568. jedan mletački izaslanik kod nadvojvode Karla zapisao je da su uskoci, zahvaljujući sve većoj reputacij i Senja, brojniji nego ikad prije. Senj više nije predstavljao magnet samo za izbjeglice iz habsburške Kraj ine, >uer tamo pod imenom uskoci pribježište dobivaju ne samo turski podanici koji su izbjegli iz svojih mjesta i došli tamo živjeti, nego i mnogi koj i su bili prognani iz Ancone, Urbina i Apulije, a i prognanici sa svih otoka i obližnjih gradova Vaše Svjetlosti, i bjegunci s galija, koj i postaju vodiči i vođe tim zlim ljudima«. 18 Doseljavanje uskoka u Senj nastavilo se tijekom 1 570-ih i 1 580-ih, ali se počelo mijenjati područje s kojeg je dolazio najveći broj novih regruta. lako su osmanske jedinice nastavljale iz Bosne pljačkati Hrvatsku između Kupe i Une, smanjio se broj senjskih regruta koj i su bili izravno povezani s tim teritorij ima u habsburškom zaleđu. Reorganizacijom Vojne krajine 1 578. i osnivanjem novih kapetanija (u Bihaću, Ogulinu, Karlovcu) nastao je lanac utvrda i pograničnih naselja koja su mogla prihvaćati takve regrute, te više nije bilo nužno putovati sve do Senja. Sada je izvor većine novih doseljavanja u Senj predstavljalo tursko pogranično područje - ne, međutim, iz same Bosne ili iz nedavno okupiranih područja između Une i Kupe, već iz dal­ matinskog zaleđa, posebice s teritorija koje su Osmanlije okupirali, a pripa­ dala su Zadru, Trogiru i Š ibeniku. Ta su područja bila razorena tijekom mletačko-osmanskog rata 1 570.-73., i mnogi su otomanski podanici iz za­ leđa ušli u mletačku službu. Kad su demobilizirani, mnogi su od njih, ne mogavši se prilagoditi mirnom životu kakav je mletački odnos s Osmanlij­ skim carstvom zahtijevao, prij e ili kasnije završavali u Senju. (Za njih će Republika kasnije tvrditi da su mletački podanici na osnovi njihova ranijeg služenja pod lavom Sv. Marka.) Drugi su u Senj sti.-zali izravno s osmanskog područja, kao što je bio slučaj s onima upletenim u neuspio pokušaj zauzima­ nja Klisa 1580-ih. Broj spominjanja turskih uskoka znatno je porastao u ovom razdoblju, i već 1588. je procijenjeno da je devet desetina uskoka u Senju izvonio s osmanskog teritorija. 19 Dalmatinci su također nastavili pred­ stavljati velik dio uskočkih regruta. Capitano contra uscocchije iste te godine

18 19

U: Horvat, Monumenta uscocchornm, svezak 1, str. S. Za brojnost garnizona vidi Ivić, Migracije Srba u Hrvatsku, str. 124; Loserth, Inneriisterreich, str. 206. Horvat, Monumenta uscocchornm, svezak 1 , str. 57.

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

61

napisao da su >{senjski uskoci] najvećim dijelom Morlaci, turski podanici, a dijelom su podanici Vaše Svjetlosti, iz pokrajine Dalmacije, koje su zbog njihovih prijestupa prognala sudska tijela, ili koji idu u Senj i pos�u usko­ cima iz želje da vode pogan život, a neki su bjegunci iz flote, a neki su s područja cara i nadvojvode«.20 Tijekom 1590-ih u Senj je stigao novi val doseljenika iz osmanskih zemalja i Dalmacije. To je desetljeće započelo posvemašnjom glađu u Dal­ maciji i bosanskom zaleđu, tako žestokom da su Osmanlije zabranili izvoz žita, jednog od glavnih oslonaca dalmatinskih gradova komuna. Otvoreni rat između Habsburgovaca i Porte ponovno je izbio 1593. i trajao do 1606. (dugi turski rat), remeteći život ne samo u habsburškoj Krajini nego i na granicama između Venecije i Turaka, unatoč činjenici da su Venecij a i Porta 1595. obnovile svoj mirovni sporazum. Udvostručeni uskočki napadi na osmanski teritorij tih su godina bili popraćeni habsburškom i papinskom propagandom među osmanskim kršćanima koja ih je pozivala da se podignu i zbace jaram koji su im nametnuli Turci, »vječnog izopačenog neprijatelja imena i vjere Kristove«.21 Mnogi su regruti iz turskog zaleđa u tom razdoblju stigli u Senj , posebice nakon neuspješnog pokušaja zauzimanja Klisa 1956. , kad su stanov­ nici s područja Zadra i Klisa, koji su se bili priključili uroti, kasnije pobjegli u Senj bojeći se turske i mletačke odmazde. Tih je godina izvješćeno da je u Senju tisuću ili i više uskoka.22 Bilo bi dobro ipak poslušati upozorenje jednog promatrača upoznatog s načinom na koji su uskoci manipulirali mitom o sebi pri kraju ovog razdoblja: »lako se katkad priča da ih je bilo sedam ili osam stotina, ili čak i tisuću u pohodu - ali karakteristično je za ove krajeve da se namjerno preuveličava glasovitost tih ljudi, a i sami uskoci rado puštaju takve glasine«.23 No bez obzira na to, u posljednjem je deset­ ljeću šesnaestog stoljeća mnogo novih regrl.Jta stizalo u Senj. Porast broja stanovništva uzrokovan doseljavanjem u Senj tijekom 1590ih bio je u određenoj mjeri usporen ne samo prirodnim iscrpljivanjem ljudskih izvora i neizbježnim gubicima ljudskih života u skupini koja živi od pljačkaških pohoda i ratovanja, već i iseljavanjem. Neki su od izbjeglica 20 21 22

23

U: Commissiones et relationes veneta?, svezak 6, str.

18. 1S9S. u: Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak l, str. 195-96. Godine 1S91. bilo ih je 6SO (A S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, 27: l l . lipnja 1S91); 1S93. tisuću u Senju, 3.500 u području (Leva, Ug
62

Senjski uskoci

oduvijek samo prolazili kroz Senj ne naseljavajući se ondje - prihvaćali su radije zemlju koja im je bila ponuđena sjevernij e, na posjedima Zrinskih i Frankopana, odabirući na taj način komparativnu sigurnost umjesto ogra­ ničene slobode samostalnih vojnih kolonista. Ali sada su prenapučenost, neredovita plaća i manjak zaliha učinili uskočki život u Senju manje pri­ vlačnim nego što je to ranije bio. Godine 1 593., nakon nekoliko godina oskudice u Dalmaciji i Istri, glavni zapovjednik J uraj Lenković izvijestio je dužnosnike Krajine da: neki od uskoka prodaju svoju imovinu i napušt;Uu Senj jer ne mogu naći hrane.24 Tijekom 1590-ih i Venecija je dramatično pooštrila svoje mjere protiv uskočkih prepada. Mletačke su snage izvršile blokadu Senja i Hrvatskog primorja te u zasjedi dočekivale i pogubljivale uskoke, dovodeći grad u stanje oskudice i unoseći dodatnu nesigurnost u već opasno življenje, pa se broj novih regruta za Senj smanjio. Na vrhuncu mletačke blokade 1599. nadbi­ skup Minuccio Minucci je iz Zadra izvijestio da broj uskoka u Senju »ne raste kako je ranije rastao, jer se nitko svojom voljom ne ide zatvoriti tamo gdje nema ništa za jesti i piti. U posljednjih je nekoliko dana nekolicina njihovih vođa ubij ena ili obješena, a drugi su svojevolj no došli kako bi dobivali stipendiju od ovih signora [Venecije]«.25 U stanju oskudice i ne­ stašice, uz malo prilika za pljačku, neki su uskoci počeli pregovarati o uvje­ tima služenja na nekom drugom mjestu - posebice oni koji su došli u Senj iz mletačke flote. Godine 1592. na vrhuncu njegove kampanje protiv Senja, Almorou Tiepolu, glavnom providuru imenovanom da se pobrine za usko­ ke, priopćeno je o uskocima koji su se željeli vratiti u mletačku službu, govoreći da će oni, ako bi on pristao da »skrati njihovo izgnanstvo, i ponovno ih primi bilo kao mornare na galijama ili vojnike na naoružanim barkama, kako bi imali od čega zarađivati za život, biti voljni vratiti se u milost Vaše S\jetlosti i živjeti u odanosti pod vašom sjenom do svoje smrti«.26 Takve su ponude ponovno zabilj ežene 1598. i 1599., kada je Hrvatsko primorje po­ novno bilo pod strogom blokadom.27 M nogi od onih koji bi inače otišli potražiti bogatstvo u Senju, u tim su uvjetima bili obeshrabreni. Već godine 24

U: Lopašić, •Prilozi za poviest Hrvatske«, str.

62.

25

U: Horvat, Monumenta uscocchornm, svezak 1, str. 256. Glavni providur Pasqualigo primio je nekoliko uskočkih družina u mletačku službu, uključujući i jednu na čelu koje je bio Luka Milošević, jedan od urotnika u pokušaju zauzimanja Klisa 1 596. (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 923: 1 . ožujka 1 600.).

26

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1261 : 23. svibnja 1592.

27

U: ibid., 922: brzojavi N . Dona iz studenog 1598., lipnja i srpnja te rujna 1599.

63

PODRIJETLO I MOTNI USKOKA

1 60 1 . iZ\ješćeno je da se zbog ovih energičnih mletačkih mjera i strogih habsburških reformi usmjerenih prema uskocima pod povjerenikom Josi­ pom Rabattom broj uskoka upola smanjio. Mletački je promatrač izvijestio: »Prošlog Božića nisu imali ništa za jelo osim ulja koje je im preostalo iz ranijeg pohoda, i malo svinjetine, bez kruha i bez vina, i posljedica je toga da se nitko (ili samo malobrojni) odlučuju da postanu uskocima, jer su glas i vjerovanje o slobodi i udobnosti koju su se navikli tamo zateći u međuvre­ menu jeqjali«.28 Krajiške su vlasti sve do kraja dugog turskog rata nastavile poticati use­ lj avanje s osmanskih teritorija u područje Senja. Godine 1 600. izvješćeno je da je 100 takvih izbjeglica odvedeno do Senja te još 200 do zaleđa, a 1605. u zaleđe Senja iselilo se oko 700 Vlaha Krmpoćana.29 Ali mali se broj tih useljenika trajno naselio u Senju kao uskoci, jer je početkom sedamnaestog stoljeća Senj postao manje privlačan novim useljenicima: nastavljene mle­ tačke blokade, kraj dugog turskog rata 1606. i mirniji odnosi na habsburška­ turskoj granici, zdvajanja Vojne krajine oko prihvaćanja novih useljavanja, te odlučniji pokušaji dužnosnika Vojne krajine da spriječe uskočke prepade i na mletački i na turski teritorij , te da presele sad već neugodne uskoke u zaleđe - svi su ti u�ecaji učinili život u Senju nimalo privlačnim. Kad su pohodi bili zabranjeni, mnogi su od neplaćenih venturina otišli iz Senja i nastavili samostalno pljačkati ili stupili u službu negdje drugdje.30 Useljava­ nje u Senj iz turskog zaleđa i mletačke Dalmacije nije potpuno prestalo ni s Madridskim mirovnim sporazumom iz 1 617., kojim je okončan rat između Habsburgovaca i Venecije; jedan od uvjeta mirovnog ugovora bilo je potpu­ no uklanjanje uskoka iz Senja. Još 1 620. u Senj su stizali novi uskoci - iako je broj senjskih uskoka dotad pao na otprilike stotinu.31 Značajke stanov­ ništva grada drastično su se promijenile tijekom stoljeća. Godine 1618. au­ strijski je povjerenik u Senju otkrio da su »svi ovdje ili turski odmetnici ili Vlasi, samo je pet kuća pravih Senjana, a ti nisu vojnici«.32

28 29 30 31

32

Vettor Barbaro, u H. A. Z., Fond Šime Ljubića,

2/.33: 282.

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 923: 31. listopada Senja); Lopa!ić, Acta historiam con.finii, svezak 1, str. 340. I. 6. H. K R., Croatica, fasc.

1600. (ispitivanje Vicenza Salinovicha iz

12, 1606., listopad br. 27 (3. listopada 1 606.). 6, str. 293. Neki bivši uskoci također su se vratili u

Commissiones et relationes venet
Senj, uklj učujući i neke od onih koji su stupili u službu toskanskog velikog vojvode nakon što su za vrijeme reformi iz prethodnih godina bili progerani. (A. H., Spisi Like i Krbave, 1/3 [ 19. listopada

1623.])

U: I. 6. H. K R., Croatica, fasc.

1 4, 161 8., travanj br. 4 (30. travnja, 161 8.).

Senjski uskoci

64

Zašto postati uskokom? Podrijetlo uskoka i razlozi koj i su ih doveli u Senj nalaze se u korijenima suvremenih objašnjenja motiva i ponašanja uskoka. Prij atelji uskoka prika­ zivali su ih kao osmanske podanike, žrtve osmanske tiranije koje su pobjegle u Senj i koje se osvećuju izvodeći prepade na turske podanike. Njihovi su neprijatelji odgovarali da su uskoci koji su napadali samo Turke možda odgovarali tom opisu, ali da su većina uskoka bili naj običniji zločinci koji su u Senj pobjegli pred pravdom i u potrazi za lakim plijenom, najvjerojatnije mletački podanici iz Dalmacije. Utoliko što nisu pobjegli pred turskom tiranijom, oni nisu imali ideološku osnovu za svoje pljačkaške pohode i navodno - nikakve grižnje savjesti glede žrtava koje su odabirali.33 Prethod­ ne su stranice pokazale da uskoci nisu dolazili samo s turskog područja već i iz habsburških i mletačkih zemalja, i da je među njima bio i manji broj regruta iz drugih područja. Relativno značenje svakog od tih područja no­ vačenja mijenjalo se tij ekom razdoblja uskočke aktivnosti, i to tako da su turske i mletačke izbjeglice postupno brojčano nadmašile broj pripadnika starih senjskih obitelji i habsburških regruta. Po čemu su se razlikovala , iskustva i motivi koj i su nagnali te različite skupine u Senj, i koje su bile posljedice promjena u strukturi regruta na stavove uskoka?

Senjani. Iako su mnogi građani Senja pobjegli pred osmanskom invazijom, druge su stare obitelji ostale u gradu, i između senjskih starosjedilaca i useljenika postojale su pravne i društvene razlike. Prema odredbama grad­ skog statuta, useljenici su bili incolce, stalni stanovnici grada bez posebnih prava, bez ikakvih obveza i povlastica koje su imali starosjedioci. Iako je broj starih senjskih obitelji postao prilično malen, svijest o društvenoj razlici između starih Senjana i novopridošlih uskoka dugo je bila održavana. Go­ dine 1615., nakon gotovo osamdeset godina uskočkog useljavanja u Senj , novi j e biskup u svom prvom izvj eštaju zabilježio: »Stanovnike [ incolae] nazivaju zajedničkim imenom uskoci. Međutim, u njihovom bi jeziku to trebalo biti rezervirano za one koji su rođeni izvan Senja i tek kasnije tamo zasnovali dom, a čiji je broj već dugo veći od broj a Senjana, kojih jedva da ima deset obitelji. Svi ostali su Morlaci koji su pobjegli iz ruku Turaka, te 33

Ovakvo je zaključivanje ponovio Longworth, »The Senj Uskoks Reconsidered«, str. 365, i Adanir, •Heidukentum und 'bsmanische Herrschaft«, str. 82-88.

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

65

mletački prognanici. Sve njih, svejedno, nazivamo imenom uskoci - ime­ nom koje je bolno i koje uzrujava one malobrojne čije su obitelji od davnina podrijetlom iz Senja«.34 Međutim, isprepletenost međusobnih veza napos­ ljetku je uvelike pridonijela topljenju razlika između Senjana starosjedilaca i uskočkih doseljenika, povezujući obitelji zajedničkim interesima, neovisno o podrijetlu. Međusobni brakovi između senjskih obitelji i novopridošlih uskoka pomogli su u ispletanju tih veza.35 Istu su posljedicu imali i zajednički interesi u prepadima kao osnova gradske ekonomije (iako je ta aktivnost u sedamnaestom stoljeću, s jačanjem ograničavanja pohoda, počela propadati). Platni popisi iz 1 540. i 1551. pokazali su nam značenje starosjedilačkih senjskih obitelji u sklopu plaćenog garnizona u prvim desetljećima uskočke aktivnosti u Senju. Kako je vrijeme proticalo, drugi su Senjani preuzeli aktivnu ulogu u uskočkom ratovanju, i kao časnici u sklopu garnizona i kao neplaćeni sudionici pohoda. Među njima su bili ne samo članovi plemenitih senjskih obitelji s dugom tradicijom služenja vojne službe, nego i građani skromnijeg podrijetla. Godine 1558. u Senju su među dvije stotine onih koji su išli u pohode bili »sluge kapetana, i plemenitaša tog područja, i ostali iz grada, kao što su postolari, krojači i drugi obrtnici«.36 Još jedna karakteristična tvrdnja iz ovog dosjea bilježi da »kada pet ili šest barki krene u gusarenje, također polaze i sluge plemenitaša toga mjesta, a oni koji nemaju slugu 34 35

36

U: Marko Jačov, urednik, Spisi tajnog vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, odjeljak 2, svezak 22 (Beograd, 1983.), str. 30. Ovo miješanje nije predstavljalo ništa novo. Senj je inkorporirao strance u svoje društvo i mnogo prije uskočkog razdoblja. Neke od istaknutih plemenitaških obitelji poticale su od talijanskih trgo­ vaca: Milanezi, Veronezi, Furlanići (iz Furlanije). Oni su se poženili u Senju i do šesnaestog stoljeća potpuno se pohrvatili. Mnogi su se uskočki novopridošlice udomaćili na sličan način. Daničići, jedna od najslavnijih uskočkih obitelji, podrijetlom vjerojatno iz Bosne, naselili su se i podigli nekoliko naraštaja uskoka ti Senju, postajući osim znamenitih uskoka i istaknutim članovima senjskog dru­ štva. Prema rodoslovlju obitelji Daničić iz osamnaestog stoljeća, Juraj Daničić, drugi uskočki voj­ voda toga imena, oženio se tijekom 1580-ih kćerkom starog senjskog plemstva, Helenom Veronez, dok se njegov brat Matija Daničić oženio Katerinom Mikulanić, kćerkom uskoka koji je bio prih­ vaćen za građanina Senja i čijoj će obitelji kasnije car Rudolfi!. podijeliti plemstvo. Treća generacija djece Daničića također je vjenčanjem ušla u stare senjske obitelji (Blagajiće) kao i u nove uskočke loze (Hreljanoviće). Godine t583. Rudolf IL je Jmju Daničiću dodijelio posjede u Žrnovnici, a njemu i trojici njegove braće dodijeljen je 1587. plemićki status. (Ni njihove veze ni vojna vještina nisu im, međutim, omogućili trenutačan i lak pristup punom sudjelovanju u senjskom društvu, jer plemićka povelja kojom je obitelj Daničić bila prihvaćena među senjsko plemstvo nosi datum iz 1751.) Vidi Mile Magdić, uredio, •Prilozi za poviest starih plemićkih obitelji senjskih«, Starine (Zagreb), 12 (1880.): 224-29, te »Prilozi za poviest starih plemićkih porodica senjskih«, Starine (Zagreb), 17 (1885.): 51. (O podrijetlu obitelji Mikulanić raspravlja se u: L Č>. H. K. R., Croatica, fasc. 12, 1607., studeni br. 25 [29. rujna 1607.].)

U: A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini 244, Processus Vegli
Senjski uskoci

66

polaze osobno«.37 Sinovi i djedovi tih obitelji nastavit će ići u pohode zajedno s novijim uskocima, i kao vođe i kao članovi vojničkog sastava, i do u sedamnaesta stoljeće. Vojna tradicija Senja i veza s krajiškom organizacijom, koja poqeče od osnivanja kapetanije u tom gradu 1469., možda je dala Senjanima početnu prednost u postizanja visokog čina u garnizonu (što se vidi u broju časnika iz Senja zabilježenom u ranim platnim popisima) . Ipak iskustva dviju kate­ gorija uskoka, starosjedilaca i useljenika, nisu se u značajnoj mjeri razliko­ vala. Iako je Senj predstavljao mjesto utočišta, i on je sam bio izložen osman­ skim napadima. Već do početka šesnaestog stoljeća sam je grad nekoliko puta bio ugrožen, a martološki su ga prepadi sve više odsijecali od njegova zaleđa. Istina je da starosjedioci Senja među uskocima nisu bili iskorij enjeni iz svojih domova, ali su oni, s druge strane, zapravo predstavljali samo preostale izvorne stanovnike Senja od kojih su mnogobrojni pobjegli pred osmanskim napadima.

IzbjeglU:e pred ratom. Neprekidno je ratovanje s osmanskim snagama bilo uzrok koji je od senjskih obitelji napravio vojnike, upravo kao što je rat bio taj koj i je mnoge izbjeglice naqerao među uskoke. Raspodjela i brojnost uskočkih regruta odgovara bujanju i povlačenju rata na granici - izravna posljedica otvorenog rata na turskoj granici bio je porast prognanika koji su zatim postajali uskoci u Senju. Kako su se pljačkaški pohodi nastavljali i u vremenima mira, iako u manjim razmjerima, tako su i izbjeglice iz tog »malog rata« nastavljale pristizati u Senj. Neki od habsburških podanika u garnizonu bili su profesionalni vojnici iz Unutrašnje Austrije, uključujući i petnaest do dvadeset njemačkih vojnika smještenih u Senju u svojstvu straže za utvrdu Nehaj. Međutim, mnogo je više habsburških podanika među uskocima koji su bili ljudi s granice, i koji su u Senj došli i iz pograničnih područja izloženih žestokim najezdama osmanskih martolosa, hranjenih sla­ bim pograničnim utvrdama, i s malim brojem bližih vojnih postaja u kojima su mogli potražiti sklonište i p osao. Za razliku od onih koji su se sami otpućivali u inozemstvo u potrazi za vojnom službom, njih je - poput drugih izbjeglica s mletačkih i turskih teritorija - turska najezda neovisno o njihovoj volji zahvatila na vlastitom pragu. Broj no stanje uskoka nisu povećavali samo prepadi osmanskih redovnih i pomoćnih trupa. I pohodi samih uskoka pridonijeli su razaranj ima koja su 37

U: ibid., 4. svibnja 1558. (�edočenje Hieronima Venesicha iz Baške).

67

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

o�erala ljude sa njihove zemlje. Godine 1597. mletački je papinski nuncij izvijestio da su uskoci »satrli sav život pokrajine [Dalmacija i Istra], tako da su im se mnogi seljaci, primorani na to nuždom, priključili, i od onih koje pljačkaju postali pljačkaši
Turska tiranija. Tkogod da je bio izravno odgovoran za ratne katastrofe koje su stanovnike pograničnog područja �erale na bijeg uskocima u Senj, suvre38

39

40

41

U: Horvat, Monumenta uscocchomm, svezak l, str. 156. Već 1533. su pohodi iz Senja nagnali turske podanike da od svojih vladara mole zaštitu od neprestane pljačke »jer će inače biti primorani da napuste svoje domove i da se nasele na teritoriju [ Mletačke] Republike« (Sanu to, I diarii, svezak 57, str. 507-8). Unatoč činjenici da su ti pohodi '-derojamo predstavljali neposredan razlog za njihov bijeg, čak su i te izbjeglice u Mletačkoj Dalmaciji uskoro uočile prednosti pristupanja uskocima. Ispitivanje jednog uskoka iz spisa senjskog suda iz 1611. bavi se pljačkom svile tijekom jednog uskočkog pohoda: >>Istina je da sam bio zarobljenik vojvode Mihe Vlatkovića, i pošao sam s junacima kada je bila ugrabljena svila, i njome sam se otkupio od rečenog vojvode Mihe i postao slobodan, i oženio se ovdje u Senju.« (U: Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 2, str. 14). U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 425:

29. siječnja 1 6 12.

Vlasi Krmpoćani naseljeni oko Obrovca dobar su primjer ovakvog ponašanja. Uskoci su redovito izvodili prepade na njih od 1 580-ih. Početkom 1 600-tih, nekoliko je većih skupina bilo nagovorena na emigraciju na habsburška područje i naseljavanje u blizini Senja, među kojima se ističe družina koja je brojila više od 700 njih 1 605. Neki Krmpoćani pridružili su se uskocima kao pojedinci, a povremene su se veće skupine pridruživale senjskoj vojsci kao pojačanja za posebne poduhvate. Godine 1612. senjski su uskoci i Krmpoćani planirali veliki pohod na njihove nekadašnje domove. Vidi Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 1 , str. 340; Tomić, •Iz istorije senjskih uskoka, 16041 607.«, str. 53: Stanojević, »Prilozi za istorij u senjskih uskoka«, str. 1 37 ; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 425: 1 4. siječnja 1612., 22. siječnja 1612., 4 . veljače 1 6 12.

Senjski uskoci

68

menici su vjerovali da primarni uzrok predstavlja »turska tiranija«. To je bilo tumačenje podrijetla uskoka koje je iznosio Minucci (kao i mnogi drugi): T o je ime, ali bez traga ikakve zloglasnosti, počelo dolaziti n a glas . . . prije manje od 100 godina, kada su turske vojske ... uznemirivale granice Hrvatske i Dalmacije; tako da se u to vrijeme mnogo smionih muškaraca, ne mogavši živjeti pod turskom tiranijom, prisjetivši se da su bili rođeni u vjeri Krstitelja, i napustivši teritorije koje je već osvojio neprijatelj, povuklo u neko od uporišta kršćanstva i tamo, gonjeni tugom za onim što su izgubili, kao i nad svojom pokorenom domovinom... svakodnevno su harali, i nanosili Turcima veliku štetu.42

Čak i nakon što su uskočki prepadi počeli nanositi ozbiljniju štetu mle­ tačkim interesima i nakon što se toleriranje uskočkih pohoda na osmanske zemlje pretvorilo u zabrinutost i aktivno protivljenje, mletački su promatrači još uvijek navodili osmansku tiraniju kao glavni motiv pristupanja turskih podanika uskocima. 43 Š to je zapravo podrazumijevala turska tiranija? Osim žestokog nasilja iz razdoblja osvajanja, najčešće je bio istican vjerski progon. Uskoci su od muslimanskog osvajača bježali upravo zbog činjenice da su »se prisjetili da su bili rođeni u vjeri Krstitelja«, a u pohode su kretali kako bi, uzvraćajući, osvetili tu vjeru. Ali vjerski progon nije predstavljao naglašeniju osobinu osmanske vladavine u šesnaestom stoljeću. Nemuslimani su morali plaćati više poreze i posebne obveze, ali neislamske su vjere bile tolerirane i zašti­ ćene unutar Osmanlijskog carstva, a upravu nad nemuslimanima uglavnom je provodila njihova vlastita crkvena hijerarhija. Iako u šesnaestom stoljeću u Bosni nije bilo pokušaja prisilnih preobraćenja, okupacija kršćanskih zema­ lja od strane muslimanskih vojski, pretvaranje crkava u džamije, uvođenje danka u krvi ili devširme i prisilnog novačenja kršćana u osmansku miliciju za borbu protiv kršćanskih država vjerojatno su bili doživljavani kao oblici 42

Minucci,

Storia degli uscocchi,

str.

21B-19. Stoljeće i pol kasnije u povijesti Venecije Giacoma Dieda

još se uvijek mogla osjetiti naklonost prema izvornim uskocima »koji su vukli svoje podrijetlo, nimalo sramomo, od nekih hrabrih ljudi koji nisu mogli podnositi život pod osmanskim jarmom;

jer kad su te zemlje bile okupirane, oni su bili primorani·da svoje živote i svoju slobodu spašavaju na obali punoj klisura i grebena«.

43

(Storia della Repubblica di Venezia, svezak 2 , str. 315-16).

4, str. 317-18 (1558.); H. A. Z., Fond Šime 8121: »Uskoci su većinom Morlaci, bivši turski podanici koji su pobjegli u Senj ne mogavši podnositi tiraniju turskih ministara« (rane 1580-e); i Commisswnes et Relatwnes veneta?, svezak 5, str. 212: »Turski podanici, ne mogavši podnositi njihovo barbarstvo, njihovu tiraniju i njihovu okrut­ nost, bježali su i udruživali se s tima [uskocima]« (1596.). Ovo su, dakako, sve habsburška i papinska Za primjer vidi Commissiones et relationes veneta?, svezak

Ljubića,

tumačenja motiva uskoka.

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

69

vjerskog progona. Međutim, osim činjenice približavanja osvajačkih vojski, vrloje mali broj tih promjena, po svemu sudeći, naveo ljude da napuste svoju zemlj u kako bi pristupili uskocima. Umjesto izazivanja pobune, uvođenje nove i povlaštene vjere dovelo je do raširenog dobrovoljnog preobraćivanja u Bosni. Ali upravo kao što bi se opasnost od pobjede Osmanlija mogla protumačiti kao vjerska prijetnja, tako bi se i ekonomske i administrativne zlorabe mogle protumačiti kao vjerski progon u kontekstu islamske države u kojoj je muslimansko stanovništvo uživalo u značajnim prednostima (iako u elitu nisu spadali isključivo muslimani). Ekonomske i administrativne zlorabe u šesnaestom stoljeću su u turskim pograničnim područjima bile mnogo raširenije od vjerskog progona, i mno­ go je veća bila vjerojatnost da bi one mogle izazvati stanovništvo na pob�nu i bijeg. Do njih je na turskom Balkanu počelo dolaziti od sredine šesnaestog stoljeća. 44 Osmanlij e su morali povećati prihode za svoju naraslu administra­ ciju kao i za održavanje vojske koja se sve više oslanjala na plaćenike. Povisili su poreze a zatim ozakonili posebna davanja. Osmanski se feudalni sustav počeo mijenjati: dodjeljivanje zemljišta spahijama (konjanicima) kao naknade za vojnu službu po volji središnje vlasti promij enjeno je u darivanje u nas­ ljedno vlasništvo. Središnja je uprava imala sve manje kontrole nad lokalnim vojnim elitama i često ih nije mogla spriječiti da počnu postavljati veće zahtjeve seljaštvu na svojim posjedima, ili da te povećane pristojbe prikup­ ljaju nezakonitim ili nasilnim metodima. Istodobno je došlo do kresanja brojnih povlastica kršćanskog stanovništva. Opća slabost Osmanlijskog carstva u kasnom šesnaestom stolj eću na lokalnoj je razirii doživljavana kao ekonomska represija i socijalna nepravda. Povećani su zahtjevi predstavljali povećanje pritiska na seljake - proiz­ vođače bogatstva. Obveze, porezi i stroga pravila ponašanja osmanske drža­ ve mogli su izazvati kivnju, ali su bili podnošljivi. Međutim naglo povećanje poreza, dolazak novih samovoljnih upravnika, raspad pravosudnog sustava, i smjena rutine nepredvidivim kaosom ili postupnim pogoršanjem uvjeta do neizdrživosti moglo je pogurnuti seljaštvo u pobune ili pristupanje uskoci­ ma. Jedan primjer iz osmanskog izvora, arz (iskaz) kadije (suca) iz Gabele na N eretvi oslikava vrstu problema koji se počeo pojavljivati. Stanovnici slijeva Neretve, omiljenog uskočkog prilaznog puta pomorskoj trgovini s tog po­ dručja, bili su oslobođeni svih poreza i obveza osim danka od 100 aspera i još 20 aspera za izvanredne troškove, svote koja je bila upotrijebljena za održava­ nje straža. Područje je nedavno bilo dobilo novog poreznog zakupnika koji

44

Inalcik, »The Ottoman Decline and Its Effects upon the Reaya«, str. 338--54.

Senjski uskoci

70

je zahtijevao više poreze i neka dodatna davanja: »Tamo gdje su siromašni podanici plaćali 120 aspera ukupnog poreza, rečeni Mehmet-aga, suprotno naredbi sultana, uzima po 300 aspera od svakog kao danak, i protivno nared­ bama šest i sedam puta na godinu jaši kroz ta područja s po 30 ljudi odjed­ nom, nanoseći golema zla i nepravde ranije spomenutim podanicima«. Pos­ ljedica je toga bilo to daje većina stanovništva pobjegla na mletačke otoke.45 Izvještaji iz mletačkih pograničnih područja ne zanemaruju ulogu ekonom­ skih pritisaka među »turskim tiranijama« kojima su bili izloženi osmanski podanici »koji bježe od brojnih zločina, iznuđivanja i poreza kojima ih podvrgavaju sandžak-begovi i njihovi ministri«. Ta su im opterećenja učinila život pod Osmanlijama nemoguć. U ovom konkretnom slučaju mletački dužnosnici nisu bili najspremniji da prihvate useljavanje, ali »manje je zlo kada bježe k nama, nego da idu u Senj«.46 Drugi izvori, međutim jasno pokazuju da su takvi turski emigranti, kad bi postali nezadovoljni uvjetima u Dalmaciji, vrlo često odlazili u Senj . Ljudi koji s u živjeli bliže društvenom rubu, oni s manje povlastica i manjom ekonomskom moći, u ovom slučaju prvenstveno siromašniji krš­ ćanski seljaci s malo zemlje, bili su prvi koje je svako opće pogoršavanje uvjeta upropaštavalo, kao i prvi kojima je izgledalo da put do neke vrste oporavka vodi kroz Senj. Nije samo seljaštvo bilo pogođeno. Položaj raznih povlaštenih kršćana, posebno kršćanskih pomoćnih vojnih snaga, tij ekom stoljeća stalno se pogoršavao. Ove ranije povlaštene skupine ili su sačuvale svoje prij ašnje povlastice preobraćivanjem na islam, ili su dizale bune protiv osmansk9g sustava. Svaka iznenadna provala pobune protiv lokalnih uvjeta mogla je navesti te kršćanske osmanske podanike da se pokrenu »Sa turske zemlje, kako bi u vjeri živjeli među kršćanima i mogli umrijeti u kršćanskom svijetu«.47 Ovo je bila izjava velike skupine Vlaha Krmpoćana koji su bili straža sandžak-bega Like, ali čije su iz toga proizlazeće povlastice Osmanlije skre­ sali. Nakon godina pojedinačnih migracija u Senj, početkom 1 600-ih pob45

Ar.z Mehmeta, kadije (suca) iz Gabele na Neretvi iz 1590., kojeg je u Istanbulu dobio mletački bailo (u: A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 1 590.). Napomena prevoditelja: Bratoljub Klaić, •Rječnik stranih riječi«, Zagreb, 1 990.: ar.z podnošenje molbe; ar.zohal, ar.zovan, arzuhal molba, predstavka. -

-

46 47

Neimenovani iz-.deštaj iz ranih 1580--ih iz Dalmacije, koji iznosi pojedinosti poreza poslanih u Istanbul iz Zemunika: SOO i više talira svakog kvartala, sve prikupljeno od krlćanskih Morlaka. (U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 8121.) U: Laszowski, •Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih«, str. 106--7 (i Lopašić, Acta historiam .

confinii, svezak 1, str. 3"43-44) .

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

71

j egli su u skupini s osmanskog teritorija blizu Obrovca u Lič, u habsburškom zaleđu Vinodola. Njihovo tumačenje vlastitih �otiva mnogo toga otkriva. Iako su sami služili u osmanskom vojnom sustavu te se pobunili zbog gubitka ekonomskih i socijalnih povlastica u sklopu tog sustava, svoju su odluku prikazali kao plod vjerskih podjela na granici, a svoj bijeg kao nešto čime je bilo upravljana s neba. (Dok su još bili u Lici, »srca nam je prosvi­ jetlio Duh Sveti, i u snu ih je u pustinju Liča pozvao sveti Ivan Krstitelj«.) 48 Možda su to objaš�enje oblikovali s prvenstvenom namjerom da pobude razumijevanje kod habsburških vlasti, no lako je shvatiti kako se povećanje poreza i gubitak povlastica može u vladajućim uvjetima na granici doživjeti kao vjerski progon. U glavama se kršćanskih podanika oprečnost kršćanstva i islama spajala s nedaćama materijalne prirode, dajući njihovoj mržnji prema muslimanskim vladarima i gospodarima ideološku osnovu. Š to god bili nji­ hovi motivi za bijeg u Senj, uskoci su za izražavanje svoje mržnje prema Turcima odabirali križarski rječnik. Senj je predstavljao magnet i za muslimanske krajišnike, jer su ekonom­ ske i administrativne zlorabe u Osmanlijskom carstvu pogađale i muslimane, a ne samo kršćane. Rasprave o nezadovoljstvu muslimanskog seljaštva pove­ ćanjem obveza obično se odnose tek na razdoblje kasnog sedamnaestog stoljeća u kojem je nekoliko pobuna privuklo pozornost na postojanje toga nezadovoljstva, iako se pokazatelji o njemu mogu uočiti mnogo ranije u šesnaestom stoljeću, u či�enici emigracije muslimana na kršćanske grani­ ce. 49 Neki su se muslimani pridružili kršćanskim podanicima Porte u pro­ svj edima i pobunama. Godine 1604., naprimjer, vođe stanovništva Popova i Zažablja, turskih teritorij a u hercegovačkom zaleđu Dubrovnika, udružili su se kako bi odrekli lojalnost svojim osmanskim vladarima, i ponudili je hab­ sburškoj kruni. Uz pravoslavne i katoličke vođe, bio je tu i muslimanski predstavnik, Husein Pašić, i posebno je zabilježeno da su sve tri vjere sugla48

49

U: A. Karolyi, »'Vlachen'-Auswanderung aus der Gegend von Bihać zu Ende des 16. Jahrhundrets«, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosn e i n und der Herzegovina (Beč), 2 (1894.): 266. Mnoga druga takva pisma i peticije koriste se istim �erskim vokabularom. Vidi, naprimjer, pismo vođa iz Like iz 1 609., kojim traže pomoć za pobunu protiv njihovih turskih gospodara •u slavu Božju i za uznošenje Svete Majke Crkve i za naš spas•. (U: Theiner, Vetera monumenta SU.vorum meridwnalium historiam illustrantia, svezak 2, str. 101-3.) Vidi A. Sućeska, »Bune seljaka muslimana u XVII i XVIII stoljeću«, Zbornik radova Istorijskog instituta, 1 (Beograd, 1976.). Već 1 590-ih je zadarski nadbiskup Minuccio Minucci predložio posebni fond za pomoć brojnim muslimanskim imigrantima koji su pobjegli u Zadar i preobratili se (Marani, Atti pastorali, str. 50, 52-53, 59-60).

72

Senjski uskoci

sne u tom pitanju. (Njihov je proglas ovako počinjao: ))Na zboru i skupštini svega Popova i Zažablj a inokupno pred Turci, karstijarii i hris0ani, ednom volom i htieniem i srcijem ... ) so I iz imena i nadimaka niza uskoka dade se zaključiti o � ihovoj poveza­ nosti s muslimanima: Muradt, Turco Marco, Turco Ivan, Guli-baba, Potu­ ricza. Mletački doušnici pružaju primamljive nagovještaje o postojanj u od­ metnutih muslimana u Senju: ))Churem Hajduk, ranije Turčin iz Velima«; ))Vuksan Vulatcovich iz Ž egara, turski teritorij, ranije Turčin, koji se preo­ bratio u kršćanina«; ))Zorzi Vragnanin iz Vrane, turske utvrde u zadarskom okrugu, ranije Turčin koji se prometnuo u kršćanina, poznaje Liku«.s 1 Po­ stoji tako malo podataka o tim odmetnicima u Senju da je teško nagađati o njihovim motivima. Povećanja poreza i drugi ekonomski pritisci koje je moguće pratiti od sredine šesnaestog stoljeća nedvojbeno su pogađali i mu­ slimansko seljaštvo, iako je ovih bilo manje nego kršćaria prispodobivog statusa, niti su bili toliko opterećeni porezima koliko ovi drugi. S velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti da su muslimanski regruti u Senj dolazili pretežito iz njihovih redova. Uzimajući u obzir križarska viđenje sebe samih i vladajuće stavove kršćanske krajine, i više je nego vjerojatno da je muslimanski regrut, što god bili njegovi osobni motivi za dolazak u Senj, ubrzo bivao pokršten. Bilo bi zanimljivo znati kako su takvi bivši muslimani među uskocima reagirali na vjersku gorljivost koja je karakterizirala gnjev kršćanskih izbjeglica iz Os­ manlij skog carstva, ali o tome postoji vrlo malo izvora. Godine 1599 . u Senju se jedan musliman, zarobljen u nekom prepadu, prometnuo u uskoka i odmah je pokršten ___:_ ne toliko iz uvjerenja koliko, čini se, iz običaja. Mletački je izaslanik u Senju izvij estio o tom slučaju: ))On je Albanac i jedva da zna koju riječ hrvatskog. Kada satn ga zamolio da se prekriži nasmijao se· i rekao da ne zna kako«. Nij e znao ni Očenaš ni druge· molitve. Mlečanin se jadao nad njegovom sudbinom ()) Š to može o kršćanstvu naučiti ovdje gdje ljudi žive od pljačke!«), i izvijestio da je on osobno uvjeren kako je t� Ali postao uskok samo da bi sačuvao svoj život i obogatio se. Možda je i bilo tako. Međutim, zbog načina na koji je bio postavljen koncept pograničnog ratovanja, bijeg s osmanskog teritorija i sudjelovanje u uskoČkom suprotstav­ ljanju Osmanlijama, što god bio izvorni motiv, morao je biti izražen u vjerskim relacijama. Nije postojala alternativna kategorij a. SO

U: Ć. Truhelka, uredio, •Nekoliko mladjih pisama hercegovačke gospode pisanih bosančicom iz dubrovačke arhive«, Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo), 26 (1914.): 478. Kršćani odnosno hrisljani općenito označavaju katolike odnosno pravoslavne, iako obje riječi znače:. 'kršćani' . .

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

73

Muslimansko podrijetlo ili povezanost s muslimanima svakako nisu predstavljali prepreku za prihvaćanje i napredovanje u uskočkim redovima. Ali, albanski muslimanski regrut, bio je primljen u uskoke i zaručen s jed­ nom · Senjankom odmah nakon krštenja, iako je ona još bila premlada za udaju. Neki Sule Bosotina iz Zemunika, ))ranije Turčin po imenu Sulejman«, s dvadeset šest je godina »postao kršćanin u Senju, prethodno postavši us­ kok«. Onje bio vođa uskočke družine, sa ženom, sinovima i dvojicom braće u Senju. (Njegova se desetogodišnja uskočka karijera prekinula kad je, ne­ zadovoljan rijetko isplaćivanim plaćama i ograničavanjem svojih pljačkaških operacija, jakom mletačkom blokadom 1599. ugovorio svoj odlazak Mlečani­ ma u zamjenu za redovnu plaću.) S2 Povremeno bi nezadovoljstvo Osmanlijama buknulo u pobunama veli­ kih razmjera, te bi kasniji bijeg pred odmazdom i naseljavanje stanovništva na habsburškom teritoriju u jednom mahu donijelo uskocima veliki broj novih regruta. Nakon turskog zauzimanja Klisa 1537., znatan je broj vojnika iz garnizona u Klisu naposljetku ušao u službu u Senju, a tu su vezu i uskoci i oni koji su ih promatrali mitologizirali kao izvorište uloge Senja kao bra­ nitelja granice kršćanstva. U desetljećima koja su slijedila, osmanske su vlasti, ne mogavši lako osigurati red i sigurnost u izloženom pograničnom okrugu Klisa, nametnule ekonomski i administrativni pritisak stanovništvu, što je bilo još pogoršano prepadima s druge strane granice. Pojedinci su u stalnom tanušnom mlazu napuštali okrug kako bi pristupili uskocima u Senju, a događaji koji su izazivali njihov bijeg oslikavaju što je bio uzrok nezadovo­ ljstva: usjevi . su iznevjerili, uveden je novi porez, povlastice su im ukinute, ubijen je dužnosnik. Do 1572. u sandžaku je Klisa zavladalo stanje nemira, kao što je to zabilježio jedan mletački promatrač: Kršćani Turcima plaćaju. danak ili harač, a Turci ih tlače, zadaju im muke i tiraniziraju preko svake mjere, silom im otim�u dobra, a često odvode i njihove sinove, koje pretvaraju u otpadnike od vjere, te ih se kasnije sreće u državi i vjeri koja im je strana. Nikad nisu vlasnici onoga što je njihovo, niti sa sigurnošću mogu uživati u onomu što posjeduju. Ne žele ništa drugo, kao što se često može čuti od njih, nego da vide moćan kršćanski stijeg kako se vije u ratu, stijeg u koji bi se mogli uzdati. Uzeli bi orufje i osvetili se za zlosilja koja su nad njima učinjena. 53

51 52 53

922: 12. ožujka 1599. 12. ožujka 1599.; 23. srpnja 1599.; 21. rujna 1599.; 923: 1. ožujka 1600.

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, U: ibid.: U

Commissiones 'et relationes veneta!, svezak 4, str. 46-47.

74

Senjski uskoci

yjerovanje da bi kršćani pod turskom vlašću spremno uzeli oružje u ruke potaknulo je niz planova o ponovnom zauzimanju Klisa uspo moć uskoka ­ svaki popraćen pobunom u sandžaku. Neuspješan pokušaj mletačkih snaga 1 572., tijekom mletačko-turskih neprijateljstava, osianjao se na uskoke u mletačkoj službi od kojih su mnogi bili pobj egli iz sandžaka tijekom rata. 54 Jedno je desetljeće kasnije mržnja protiv Osmanlija ponovno potaknula urotu da se Klis preda u ruke uskoka uspomoć lokalnog stanovništva. Među urotnicima su bili vođa martolosa iz Klisa, Dimitar Rupčić, koji će u godi­ nama nakon neuspjeha toga pokušaja i kasnijeg bijega mnogih koji su u njemu sudjelovali u Seqj postati istaknut uskočki harambaša. 55 Primjer urot­ nika iz Klisa nadahnuo je nove bune u sandžaku. Jedno područje blizu granica s trogirskim okrugom shvatilo je da »Više ne može trpjeti drskosti, nasilje nad njihovim ženama, i druge nečasne stvari« koje su im činili lokalni dužnosnici. Seljani su se udružili s uskocima i »preko svojih špijuna predali te Turke uskocima« pridruživši im se u ubijanj u oko trideset muslimanskih dužnosnika, »izvršivši tako svoju osvetu nad njima«. Odmah nakon toga, u strahu od odmazde sandžak-bega, cijelo je selo (oko tri stotine ljudi) pobje­ glo, s uskočkim vodičima, do hrvatske granice, gdje su mnogi od njih pri­ stupili senjskim uskocima.56 Sljedeći je pokuš;U zauzimanja Klisa, 1 596., u kojem se veći dio pokrajine Poljica pridružio drugim stanovnicima sandžaka u pobuni protiv osmanske uprave, također završio bijegom velikih razmjera prema Senj u , gdje su se izbjeglice ponovno sastale sa svojim zemlj acima koj i su emigrirali tijekom prethodnih godina.57 Bune te vrste, međutim, događale su se rijetko u usporedbi s pobunama i bijegovima pred odmazdom od strane pojedinaca, koje nisu bile tako dramatične ali su bile jednako bitne svojim kumulativnim učinkom na osobine uskoka. Bilo bi pogrešno tumačiti taj učinak samo u s\jetlu broja osmanskih podanika koji su se pridružili usko­ cima - činjenica njihovog bijega »sa turske zemlje, kako bi u vjeri živjeli među kršćanima«, kako su to formulirali Vlasi Krmpoćani, te to što su ih 54

55 56

57

A S. V., Capi d_el Consiglio dei Dieci,_Lettere dei Rettori, 301: 4. studenog 1572- Ovaj svezak sadrži i mnoge druge i�eštaje o pokušajima zauzimanja Klisa 1572. i 1582_ Ibid., 26. kolovoza 1582_ Godine 1599. Rupčić je opisan kao izvorno Poljičaninom, tada već dugo­ godišnjim stanovnikom Senja, sa stipendijom od 12 fiorina na mjesec (A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 12. ožujka 1599} A S. V., Archivio dei Baili Veneri a Constantinopoli, 305: 1 4. travnja 1583. Vidi i Horvat, Monumenta uscoahorum, svezak l, str. 34 -35; Commlliiones et relationes veneta?, svezak 6, str. 19. L. Jelić, uredio, •Isprave o prvoj uroti za oslobodjenje Klisa i kopnene Dalmacije od Turaka g. 1580-1586.«, l-)esnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 6 (1904 .): 97-1 13, pruža druge opise kliškog nezadovoljstva_ Commissiones et relationes veneta?, svezak 6, str. 54. Vidi također 7. poglavlje za pokušaj zauzimanja Klisa iz 1596. ·

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

75

Senj i zapadni promatrači prihvatili kao pobunjenike protiv nevjernika, tako­ đer je imala važan učinak na kasnije doživljavanje njihove uloge pograničnih vojnika.

Bijeg s mletačkog teritorija. Dakako, junačka bi pobuna protiv osmanske tiranije i bijeg uskocima radi osvete, gledani iz druge perspektive, mogli predstavljati drzak zločin protiv državne vlasti i bijeg pred zasluženom kaznom. U očima mnogih mletačkih upravnika ista su djela, kada su ih činili turski podanici predstavljala pobunu protiv turske tiranije, a kada su ih činili mletački po­ danici samo gnusne i drske zločine. Razlike u mletačkom stavu prema po­ drijetlu uskoka mogu se uočiti u opaskama glavnog providura Zuanea Bemba iz 1 598. : »Kod [uskoka] ima dvije vrste osoba, jedni su turski podanici, drugi podanici Vaše Svjetlosti. Oni prvi bježe iz svoje zemlje zbog iznuđivanja i tiranije koj ima ih Turci podvrgavaju; ovi drugi odlaze s otoka i drugih mjesta, kao i s galija Vaše Svjetlosti, i većinom su ljudi koji, počinivši neki prekršaj ili zločin, bježe i odlaze u Senj radije nego da padnu u ruke prav­ de«.ss Unatoč mletačkom razlikovanju, crta koja bi dij elila motive turskih i mletačkih uskoka nije tako jasna. To što su počinili neki prozaičan domaći zločin po�eralo je mnoge bjegunce, kako mletačke tako i turske, u Senj. Sitni zločini nisu bili ograničeni državljanstvom, kao što ni pobuna protiv državne vlasti nije bila isključivo pravo turskih podanika. Mnogi su mletački Dalma­ tinci također bili pogođeni socioekonomskim promjenama i administrativ-' nim zlouporabama. Poput mnogih uskoka s osmanskog teritorija, dalmatin­ ski su uskoci uglavnom dolazili iz redova siromašnih i onih čije su povlastice iznenadno bile ugrožene. Poput turskih uskoka, i dalmatinski su podanici često mogli motive svog bijega u Senj staviti u kontekst borbe protiv Turaka. Osmanske invazije i katastrofalan ishod mletačkog ratovanja s Turcima prouzročile su posvemašnje propadanje dalmatinskog gospodarstva tijekom cijelog šesnaestog stoljeća. Došlo je do određene revitalizacije trgovine na otocima koji su bili manje izloženi osmanskim napadima, ali je drugdje, posebice na kopnenom dijelu, zbog rata i iseljavanja došlo do oštrog sma­ njenja broj a stanovnika i pada proizvodnje svih vrsta. Čak i nakon uspostave službenog mira nakon ratovanja između 1 570. i 1 573. ostale su posljedice. Obnova mletačke trgovine s Osmanlijskim carstvom nije mnogo pomogla 58

U: ibid., svezak 6, str. 243.

Senjski uskoci

76

revitalizaciji lokalnog gospodarstva. Zarada je išla inozemnim tvrtkama posebno onima sa sjedištem u Veneciji. Čak je i uspjeh Splita bio samo u svojstvu tranzitne luke, jer je njegov rast dao vrlo malen poticaj lokalnoj proizvodnji, a taj je uspjeh rezultirao propadanjem nekoliko drugih manj ih luka. Veliki je dio dalmatinskog teritorij a tijekom rata od 1 570. do 1 573. pripao Osmanlijama, pa su gradske komune izgubile svoja poljoprivredna zaleđa. Glad i kuga su se iznovice pojavljivale, a čak se i u godinama dobrih žetvi žito moralo uvoziti iz Italije. Uski pojasevi zemlj e koji su ostali u vlasništvu gradova bili su prenapučeni novopridošlim izbjeglicama primora­ nim da prihvate bilo koje uvjete koji su im bili nuđeni na poljima zem­ ljoposjednika ili da obrađuju tursku zemlju� daleko od zaštite mletačkih jedinica. Mletački su upravnici neprestano spominjali siromaštvo svih klasa u Dalmacij i, no koliko su god, kako je primijetio jedan rektor u području Š ibenika, »svi oni, bez razlike, siromašni, ipak je seljaštvo okruga siromašnij e od ostalih«. 59 Jedan je drugi rektor istog okruga, opet govoreći o njegovu siromaštvu, rekao kako je »to razlog zbog kojeg ima toliko zločinaca koji se odvažuju na sve vrste krađa«. 60 Novopridošle izbjeglice zbij ale su se u trošna predgrađa pred gradskim vratima. Izvan gradskih zidina Š ibenika u nekih je pedeset sedam koliba izrađenih od ćerpića »alla rustica« živjelo 275 osoba. Osiromašeni, bez sigurnog izvora zarade, nepodvrgnuti disciplini gradskih vrata i slobodni da dolaze i odlaze kada im drago, te izbjeglice nisu oklijevale da pristupe uskocima. 61 Ova slika šibenskog okruga od sredine do kraja šesnaestog stoljeća mogla bi se podjednako primijeniti na veći dio Dalmacij e, gdje su osiromašeni i gnjevni mletački podanici i novi useljenici kretali u prepade preko granice, bilo samostalno bilo u društvu s uskocima. Venecija je strogo zabranjivala svako pljačkanje osmahskog teritorij a ili građana jer je to predstavljalo prijetnju mletačko-turskim odnosima. Pljač­ kaši su bili oštro kažnjavani, ako ih se moglo uhvatiti, što nije uvij ek bio lak zadatakjer se lokalno seljaštvo ujedinilo u zaštiti onih čija je djela odobravalo - a službena politika umirivanja Osmanlija uz granice nij e bila svima pod­ jednako omiljena. Samostalno je odvaživanje na prepade gotovo neprestano bilo prisutno, barem u nekoj mjeri, kao što to potvrđuju turske pritužbe lokalnim vlastima. U kontekstu jednog prepada iz zadarskog okruga 1 557. mletački je rektor izvijestio Signoriju: »Da Vam istinu kažem, Vaša S�etlosti, ovi iz okruga više zlostavljaju Turke, nego što Turci zlostavljaju one u 59 60

Ibid., svezak 6, str. 140.

61

Ibid., svezak 6, str. 133:

Ibid., svezak 6, str. 122.

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

77

okrugu, jer su oni većinom neukrotivi lopovi i krajišnici, a ništa se gore o čovjeku ne može reći«. 62 Govoreći o suradnji mletačkih podanika s uskocima u pljačkanju, hvarski je rektor 1 577. zabilježio: »Ja ne mogu naći lijeka ... Što ja mogu učiniti? Ta se vrsta ljudi krije u planinama i šumama, i malo ih je briga jesam li ja izdao proglas ili koga izgnao«. On je pokušao s takvim rješenjem, ali »oni idu kamo im se svidi, ne obazirući se na regimentu, što i razni drugi odmetnici u ovom području nadležnosti čine, a među njima vlada takva dobrostivost, ako je to prava riječ, da jedan nikad ne bi odao drugoga«. 63 Bez obzira na ograničenu učinkovitost toga, kazna za odlazak u prepad ili za pomaganje uskocima, posebice ako počinitelj nije mogao biti uhićen (što je često bio slučaj), bila je progonstvo - izgon iz lokalnog okruga ili, u ozbiljnijim slučajevima, s cijelog teritorija Republike pod prijetnjom globe ili smrti. Gdje je drugdje izgnanik mogao naći utočište nego u Senju? Izgna­ nici iz Dalmacije i s otoka pril'l1iećivani su u Senju od 1560-ih. 64 Prema kraju šesnaestog stoljeća, vlasti u Mletačkoj Dalmaciji tako su se često u�ecale pro�erivanju da se tijekom 1590-ih postavilo pitanje smislenosti primjene te kazne bez razlike za sve raznovrsnije prijestupe, jer je pro�erivanje pred­ stavljalo »izvor štete, i znatnih nedaća, jer kada ljude pro*ramo, oni odu uskocima i postanu naši neprijatelj i«. 65 Možda je to dijelom bila posljedica sudjelovanja Dalmacije u uroti oko predaje Klisa uskocima, te očitog protivljenja nekih Dalmatinaca mletačkim odnosima s Osmanlijama, ali mnogi su rektori, kako se čini, osjećali potrebu za strogim mjerama i oštrom kontrolom nad svojim podanicima. Godine 1613. Filippo Pasqualigo, glavni providur Dalmacij�, izvijestio je Veliko vijeće da su mletački podanici izloženi »patnjama ne samo zbog djela uskoka i zbog nemirnih granica nego i (mogu to reći jer je istina) zbog djela onih koji su poslani da njima vladaju«. Posebno je Istra »više nego ikada bila poput tij ela na umoru, gotovo bez ikakve živosti, venuć, takoreći, pred očima svog vladara«. Rektori su povisili kazne i za građanske i za krivične slučajeve, te uveli brojne visoke globe i nova ograničenja, tako da ljudi ne mogu »ući ili izaći sa svojeg zemljišta, svojih barki, čak i svojih domova, prodati ili kupiti čak ni jabuku ili neku drugu sitnicu; moglo bi se reći čak ni otvoriti usta ili 62

Ibid., svezak 3, str. 1 02.

63

U: A S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 16. ožujka 1 577.

64

Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. S.

6S

U: Commissicnes. et relaticnes veneta!, svezak S, str. 233. Vidi i ibid., svezak 5, str. 210, 212; svezak 6, str. 171.

78

Senjski uskoci

udahnuti zrak« a da ne prekrše neko pravilo i budu ili globljeni ili protiera­ ni.66 Godine 1573. šibenski se rektor nalazio pred . stanovništvom koje je živjelo pod takvim sustavom i koje se »po prirodi protivilo trajnim zapovje­ dima, čak i ako je riječ o onim laganim i ugodnim«, posebno u buntovničkoj atmosferi koja je pratila godinu dana raniji pokušaj osvajanja Klisa, pa je odlučio odmah uhititi prijestupnike, jer bi mu inače pobjegli izvan naselja »gdje ostaju živjeti u sigurnosti, bez straha ili sumnje da će ih tko uznemi­ ravati ... a kada je potrebno pokrenuti postupak protiv nekog i kazniti ga zbog nekog zločina, on odmah bježi uskocima koji su mu jedino utočište ... ali to se događa najviše kod nižih slojeva [la gente bassa], radnika u polju i sličnih ljudi«. Bilo da je na bijegu u poljima ili je sa uskocima, nastavlja on, takav je bjegunac siguran od napada svojih sugrađana.67 Rektor nije podrobno naveo zločine koje su ti uskočki bjegunci bili počinili. Neki su od bjegunaca, nedvojbeno, bili ubojice ili lopovi. Često naglašavana simpatija i potpora na koju su ti zločinci mogli računati sugerira, međutim, da su mnoga od njihovih djela bili zločini samo po mletačkim zakonima. Oni se nisu kosili sa zajedničkim vrijednostima zajednice, poseb­ no ruralnog stanovništva, koje je najčešće bilo optuživano da potpomaže te bjegunce. Narod nije pokazivao veliku blagonaklonost prema zločinima koji su kršili okvire tih vrijednosti, kao što je krađa među susjedima, ubojstvo ili spolni zločini, što je sve bilo kažnjivo ne samo prema mletačkim zakonima nego i prema običajnim zakonima zajednice. Ono čemu se nanosila šteta djelima kao što su krađa ili prodaja prokrij umčarene soli (na što je država imala monopol još otkako je Venecija došla u posjed dalmatinskih gradova komuna u petnaestom stoljeću) bili su državni interesi. Ovu su potonj u djelatnost mletački rektori najčešće navodili u izvještajima. Jedan s e požalio na krađu iz solana: »Ne znam kako da sastavim smjene straže, jer se bojim da je gotovo cijeli narod suglasan, pa bi povećavanje broja stražara možda moglo značiti povećavanje broj a lopova«.68 Pljačkanje »Turaka«, bez obzira na opasnost od navlačenja odmazde na područje, također je imalo potporu velikog dijela stanovništva, ali ne i mletačkih upravnika. Potpora koju su bjeguncima u uskoke davali njihovi zemljaci prkoseći ljutnji Mlečana d aje naslutiti da je u nekim krugovima i među Dalmatincima, baš kao što je to 66

67 68

To je bilo još teže opravdati stoga što se ti ljudi •nalaze blizu granice drugog vladara [Habsburgo­ vaca], gdje ljudi uživaju brojne slobode i gdje se prema njima, istinu govoreći, bolje postupa« (u: Commissicnes et relaticnes veneta!, svezak 6, str. 197-98).

U: ibid., svezak 5, str. 223.

Ibid., svezak 6, str.

122:

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

79

bio slučaj i među turskim podanicima, poći u uskoke imalo istu auru odgo­ vora na ono što je doživljeno kao nepravda, i to iz prilično sličnih razloga.

Obnova vojne službe. Demobilizirani vojnici i mornari također su se mogli naći među uskočkim regrutima. Neki su od tih vojnika služili pod Osman­ lijama, kao što je to bio slučaj s Dimitrom Rupčićem, vođom kršćanskih martolosa iz Klisa, te Vlaha Krmpoćana koji su služili kao osmanska nere­ davna vojska te prebjegli na habsburški teritorij kada su im bile oduzete neke povlastice i polož;Ui. Ostali su bili lokalni seljaci i izbjeglice s granice, regru­ tirani u mletačku vojsku tijekom ratova s Osmanlijama koje je mir iznenada učinio suvišnima. Godine 1 539. i 1573. mletački su zapovjednici raspustili jedinice koje su upravo nedavno okupili, odbili turske podanike željne da se prijave u vojsku, i naredili da se prestane sa svim pljačkaškim pohodima koje su donedavno poticali. Neki od vojnika našli su stalna mjesta u gradskim garnizonima ili na galijama. Mnogo je više njih, međutim, moralo biti op­ skrbljeno nekim drugim izvorom prihoda. Zemlj e nije bilo dovoljno da bi to bio lak zadatak - osim u Istri i na nekim otocima - a mnogi od bivših vojnika nisu bili spremni da se presele tako daleko. Niti su baš žudili da se vrate mukotrpnom radu i nesigurnoj svakodnevici seljačkog života. U vojnoj su službi vojnik i plaćeni veslač okusili nov život, oslobođen ponižavajućih osobnih obveza seljaka. Demobilizirani je bivši vojnik bio dvostruko slobo­ dan, oslobođen i vojne discipline i obveza prema gospodaru; S one strane socijalne hijerarhije i nespremnima da se vrate u njezine stege, takvim je ljudima - ne samo demobiliziranim vojnicima nego i mnogim dezerterima s galija - sloboda uskočkog života bila privlačna. Filippa Pasqualigo, glavni providur Dalmacije; imao je na umu tu sliku kad je preporučio da Signoria ne regrutira Hrvate u vojnu službu. »»Kad ih se otpusti, ne želeći da se vrate znoju motike, naviknuti na drukčiji život, radije se okreću pljački, uglavnom s uskocima«.69 Mnogi su od tih vojnika u Mletačku Dalmaciju stigli iz turskog zaleđa i potpisali za Sign arij u kako bi se borili s Turcima. Kad je postalo zločinom nastaviti s takvim bitkama u vrijeme mira, u Senj u su pronašli tržište za svoju voj nu službu. Kadšto se na obje strane može otkriti neugasla gorčina i osjećaj izd;Ue. Nešto je slično nijansiralo karijere Martina Posedarskog i Marka M�rgitića. Oboj ica su bili zapovjednici pod Mlečanima, ali su negdje počet­ kom 1 590--ih dezertirali u Senj. Margitić je, kako se čini, doveo sa sobom 69

Ibid., svezak 6, str. 190.

BO

Senjski uskoci

cij elu svoju plaćeničku jedinicu. 7° U Senj u su postali omiljeni uskočki vođe, i sudjelovali u pokušaju zauzimanja Klisa 1596., te bili uklj učeni u brojne prepade na mletački teritorij . Posedarski je navodno pomogao u podizanju carske zastave nad mletačkim Plominom 1 599. u napadu izazvanom mle­ tačkom blokadom Senja,71 a 1 600. je izvijestio Vojnu kraj inu da su »oni Mlečani vrlo ljuti na Marka i mene jer smo otišli od njih i došli služiti austrijskoj kući, te stalno prijete da ćemo im to platiti«.72 Obojicu je objesio habsburški povjerenik Rabatta pod pritiskom glavnog providura Pasquali­ ga_73 Juraj Maslarda, izvorno s osmanskog teritorij a, još je jedan od takvih dezertera. Onje najprije bio u službi Dubrovačke Republike a zatim je otišao u Senj gdje je postao uskočki vođa s velikim brojem sljedbenika. Č ini se da su njegovi pohodi na dubrovački teritorij razbjesnili dubrovačke senatore više nego što je to bilo uobičajeno, jer su 1596. povjerili u zadaću svome agentu u Rijeci da se pobrine da smrtna kazna na koju je nadvojvoda Ferdi­ nand osudio Maslardu bude izvršena. Predviđajući da senjski kapetan neće biti previše voljan to učiniti, predložili su da ga se ili uvjeri darom od najviše SOO talira (»potrošite što manje možete«) ili da agent uredi da Maslarda bude potajno ubijen. » Š to god vam se učini najbolje, pod uvjetom da to pogub­ ljenje bude izvršeno na koji god način, posebno što se tiče Maslarde, jer se on pobunio protiv nas i naš je neprijatelj« _74 U Dalmaciji je bilo još nezadovoljnika koji su za teškoće u kojima je pokrajina bila pronalazili dva uzroka: Turke, koji su ratom otrgnuli teritorije koji su hranili gradove, i čija je prisutnost na granicama predstavljala stalnu prijetnju; te Mletačku Republiku koja nije uspjela obraniti Dalmaciju i čiji popustljiv stav prema Osmanlijama nije vodio k ponovnom zaposjedanju izgubljenih teritorija Dalmacije. (Slično bi se moglo reći i za dubrovačke pobunjenike, osim što su oni popisu dodavali i dubrovački senat.) 15 I za svaku osobnu nevolju kao i za kolektivne katastrofe moglo se naći oduška u optuživanju Venecije, i tu su tendencij u rektori jasno uočavali, te su je 70 71 72

73 74

75

1, str. 302. 22. siječnja 1599.; Provveditori da Terra. e da Mar, 922: 12. ožujka

Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak

A. S. V. Senato, Secreta, reg. 92:

1599.

U: Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 273. Horvat, Monumenta usax:chorum, svezak 1, str. 339, 405. U: H. A. D., Lettere di Ponente, 7: 21 1-11'. Pokušaj nije uspio - Maslarda je nastavio pljačkati dubrovački teritorij dok ga povjerenik Rabatta nije dao ubiti 1601. Vidi 8. poglavlje. Vidi naprimjer buntovničke prijedloge Marina Držića Cosimu I., toskanskom velikom vojvodi u:. Djela Marina DržiLa, Stari pisci hrvatski, 7, uredio M. Rešetar (Zagreb, 1930.), str. cxxxi-odvii.

PODRIJETLO I MOTIVI USKOKA

81

pokušavali, kad god su mogli, preduhitriti pažljivo raspoređujući povlastice i usluge.76 Ali službenoje proganjanje uskoka - iako su ih mnogi u pokrajini smatrali zaslužnima za očuvanje sigurnosti pokrajine pred Turcima, posebno 1596., kad su se mletački dužnosnici usprotivili napadu kršćana na turski Klis - poticalo nepovjerenje u mletačku politiku u Dalmaciji i jačalo omiljenost uskoka među narodom. Oni koji su pobjegli pred mletačkom odmazdom za neki prijestup - posebice za one prijestupe koji su bili učinjeni protiv Turaka - često su u Senj dolazili kivni na Signoriju i njezinu politiku u Dalmaciji.

Pustolovi. Uskocima nisu pristupali samo oni koji su propali zbog nepovolj­ nog sklopa okolnosti - ratnih nedaća, previsokih poreza, opasnosti od mle­ tačke kazne, ili neke druge nepredviđene igre sudbine. Kada je Senj jednom stekao reputaciju utočišta za one koji vrše prepade, a posebice otkako je osmanska trgovina na Jadranu postala metom uskoka, uskoci su počeli pri­ vlačiti pustolove koji su se željeli na brzinu obogatiti a nisu bili previše izbirljivi što se tiče izvora svoje zarade, jer, kako je to 1 596. zapisao jedan Mlečanin, »slatkost takvog života čini ga privlačnim mnogima, a zli ljudi po svojoj prirodi uvijek naginju k još gorem«.77 Prema kraju šesnaestog stoljeća mogle su se čuti službene pritužbe iz Dalmacije da su se takvi, nakon što »su popljačkali dovoljno da im potraje neko kraće vrijeme«, mogli vratiti kući, čak i ako su u međuvremenu bili protierani _78 Da bi se pribavio oprost bilo je dovoljno pojaviti se pred mornaričkim zapovjednikom koji bi, jer su mu članovi posade bili očajnički potrebni, kaznu smanjio na godinu ili dvije službe za pola plaće, ili čak i za punu plaću. Š toviše, uskok povratnik nije čak morao ni sam odslužiti taj rok ako je mogao nekog poslati u zamjenu. »Mnogi se povode za njihovim primjerom, vidjevši da su ovi, ostavivši motiku i plug loše odj eveni i bosi, u kratkom vremenu postali debeli i imućni«.79 Početkom sedamnaestog stoljeća ovakve su zlouporabe bile uče­ stale. Kapetan zaljeva 1 608. godine sažeo je službeno viđenje stanja: 76 77 78

Jedno pismo Signorij i iz Splita, koje se bavi ceremonijalnom raspodjelom hrane 1574., u vrijeme kad su prijetile opća glad i pobuna, napominje da je bit bila u tome da se »ljudi održe u dobrom raspoloženju, što lješava mnoga zla«. (Solitro, Documenti storici, svezak 1, str. 245.) U: Commissiones et relationes veneta?, svezak 5, str. 212. U: ibid., svezak 6, str. 55. Vid i također Commissiones et relationes veneta?, svezak S, str. 243. Relativno

79

U: Commissiones et relationes veneta?, svezak 5, str. 243.

blage kazne koje su stigle one povezane s uskocima nakon događaja s Klisom 1596. (vidi 7. poglavlje) potvrđuju ovaj stav (H. A. Z., Arhiv Splita, 14019: 3385'-89, 392-92', 404').

82

Senjski uskoci

[Uskocima] je beskrajno porastao broj uglavnom dolaskom podanika Vaše Svjetlosti, bilo slobodnjaka ili vojnika sa ratnih brodova koji dezertiraju zbog toga što su doživjeli i najmanju neugodu, ili iz straha pred pravdom nakon što su počinili i najbeznačajnije zlodjelo. Izvršivši dovoljno razbojstava i ubojstava, ako im se �kav život kojim slučajem više ne sviđa, domisle se vratiti i ponovno stupiti u službu Vaše Svjetlosti. Mogu to učiniti bez velikih teškoća - posebno oni koji su svoje ime, kako to oni kažu, učinili besmrtnim kao ubojice dobivajući umjesto kazne nagradu za svoje zločinačke operacije ... Posljedica je toga da mnogi dobri ljudi, slijedeći primjer onih zlih, odluče učiniti isto kako bi promijenili svoju sreću jer vide da je put povratka u milost tako ravan i lagan. 80

U Senju je zasigurno bilo pustolova ove vrste koji su dolazili iz svih pograničnih područja, ali oni bi imali razlog da ostanu u Senju samo dok su uskočki pohodi bili uspješni. Takvi uskoci nisu ostajali u Se�u kad su mletačke blokade zarobile uskočke barke u Velebitskom kanalu te nije bilo moguće ići u pohode ili dopremati zalihe i žito iz Hrvatskog primorja, pa su izgledi da se dođe do bogatog plijena bili vrlo maleni. Tijekom 1 590-ih i početkom 1 600-tih, kada je mletački pritisak na dužnosnike Vojne kraj ine da obuzdaju akcije uskoka bio na vrhuncu, mnogi su uskoci ušli u mletačku službu, dok su neki drugi napustili Senj kako bi pljačkali kao odmetnici, ne priznajući nikakvu izvanjsku vlast. 81 Takvi pustolovi uopće nisu morali odlaziti u Senj. Krajem šesnaestog stolj eća, uznemireni su mletački zapovjednici, zabrinuti za sigurnost Jadrana, iZ\ješćivali o pojavi gusarskih družina koje su pljačkale »pod uskočkim ime­ nom« ali koje ničim nisu bile povezane sa Senjom. 82 Bili su to »neki drugi zločinci, koji su prisvojili to ime, ne čineći time baš veliku uslugu pravim uskocima«, prisvajajući pritom i zloglasje senjskog imena. 83 Nije bilo ničeg novog u tome da se drugi maskiraju u senjske uskoke kako bi prikrili svoja nedjela. Godine 1 546. Veliko je vijeće navelo da * doista točno da pod ruhom i imenom uskoka ima mnogo zlih ljudi koji se daj u na razboj ništva i čine veliku štetu«. Dizdar (ili zapovjednik) Obrovca sam je bio primoran priznati da je »oko 80 Turaka- otišlo iz - obrovca preodjeverio u tiškoke, i · u tri barke otplovilo k Pagu, Rabu i Krku gdje im je u ruke pao velik plijen u 80 U: ibid., svezak 6, str. 148. 81 A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1261: iz..deštaji glavnog providura Tiepola, 1592.; i ibid., 425: iz-lještaji glavnog providura Veniera, 1611.-12., sadrže brojna izvješća o obje vrste prebjegavanja iz Senja.

82 83

Vidi, naprimjer, Commissiones et relationes veneta!, svezak S, str.

48, 21 1-12.

U: H. A. Z., Ispisi tajnog vatikanskog arhiva fra Dane Zeca: C. Urbin,. br.

1068.

83

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

zarobljenicima, životinjama i barkama nakrcanim robom«. 84 Ali i Mlečani su bili podjednako pripravni na skrivanje iza uskočke reputacije: »U Dalmacij i m inistri Vaše Svjetlosti neprestano nanose veliku štetu Turcima, a kada budu otkriveni, ili kada stigne pritužba Vašoj Svjetlosti, uvijek odgovaraju da su to bili uskoci. Istodobno, naoružani brodovi Vaše Svjetlosti stalno pljačkaju turske brodove i njihove podanike na moru, izgovarajući se da su'·to bili uskoci«.8S Kod jednogje specifičnog incidenta osmanski upravitelj Makarske optužio muškarce Omiša da su se obukli kao uskoci i opljačkali karavan iznad Makarske kako bi otierali trgovce od te luke, potuživši se da »ako je nekada postojao samo jedan Senj , sada postoje dva Senj a, a drugi je Omiš«. 86 Š to se oponašatelja uskoka koji su se počeli pojavljivati krajem šesnaestog i početkom sedamnaestog stoljeća tiče, riječ je, međutim, većinom bila o samostalnim pljačkaškim družinama prvenstveno sastavljenim od mletačkih podanika, katkad i bivših uskoka, ali najčešće bez ikakvih veza sa Senjom. 87 Kao i u slučaju dalmatinskih regruta među uskocima, često se navodilo da ti pirati nisu birali svoj e žrtve, pljačkajući ne samo turske, nego i druge mletačke podanike. Ponekad je kao kriterij za identificiranje družina korišten način na koji je izvršen prepad, kao u slučaj u dvadesetorice muškaraca koji su opljačkali nekoliko barki u Kvarnerskom zaljevu, »uzevši im povrh svega hranu i odjeću, i zlostavljaj ući ih, pa je po tome jasno da nije riječ o usko­ cima, nego o Albancima, dezerterima s [ mletačkih] naoružanih barki i galija i ostalima kojih j e u Istri sve više ... zahvaljujući uskočkoj prijetnj i«. 88 Chri­ stoforo Valier, glavni providur Dalmacije izričito je ukazao i na podrijetlo i na ono što su činili lučeći između uskoka iz Senja, »starosjedilaca Senja, Hrvata, i Morlaka iz turskih krajeva«, koji »ne uzimaj u ništa od podanika Vaše Svjetlosti osim onog što im treba za vlastitu upotrebu i za hranu«, i »protieranih Dalmatinaca, galijota dezertera i nezadovoljnih podanika Vaše Svjetlosti«, koji »izlažu te ljude neprestanim nedaćama i tlače ih, kradući im životinje, uzimajući im prihode, harajući im domove, pljačkajući i ubijajući koga stignu i gdje stignu«.89 Giovanni iz Ferma je, braneći senjske uskoke, 65: 23-23' (23. lipnja 1546.).

84

U: A. S. V., Senato, Secreta, reg.

85

U: Gustav Turba, uredio, Venetianische Depeschen vom Kaiserhofe, 3 sveska (Beč, str. 510 (citirali G. Soranzo i G. Michieli, 16. studenog 1570.).

86 87 88 89

U: H. A. Z., Arhiv Omiša,

1889.-95.), svezak 3,

171/3, br. 1 13: bez datuma, ali sa spisima s kraja šesnaestog stoljeća.

»Ćešće je riječ o lopovima iz susjednih područja i podanicima Vaše S�etlosti koji se koriste imenom Senjana nego o tim ljudima na zlu glasu.« (U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1313: 6. lipnja 1612.). U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1265:

15. travnja 1 606.

U: Commissionis et relationes veneta!, svezak S, 21 1-12.

84

Senjski uskoci

ustvrdio da ti pirati dovode Senj na zao glas, iako priznaje da im se kadšto pridruži pokoji senjski uskok: »Koristeći se imenom uskoka, mnogi se otočani s Krka, Paga i Raba, otoka nasuprot Senja, a i s drugih dalmatinskih otoka koji pripadaju Zadru, Š ibeniku, Trogiru, Splitu i Hvaru, bave pljač­ kom barki koje dolaze iz sotto vento, to jest iz Apulije i Marche, s trgovcima koji dolaze prodavati robu u Dalmaciji. Krivica se onda baca na one iz Senja; iako im se zna pridružiti i poneka vucibatina iz njihovog sastava, pro�erana iz grada i sa zemalja nadvojvode, kad ga dimnim signalima s otoka obavijeste da je plijen u blizini«. 90 Teško je, međutim, jasno razlučiti te samostalne dalmatinske pirate od uskoka. Pustolovi su ulazili u sastav uskoka i odlazili od njih u skladu s trenutačnim prilikama i ograničenjima. Unatoč Valierovom mišljenju, ni mjesto podrijetla ni pripadnost uskocima nisu jamčili da će pljačkaš djeJovati u skladu s određenim sklopom stavova i pravila (što bi se drukčijom termi­ nologij om moglo opisati kao razlikova�e između socijalnih razbojnika i običnih zločinaca) . I kod dalmatinskih su pirata i kod senjskih uskoka mržnja prema Turcima, kivnja prema Veneciji i potreba za plijenom mogli biti pomiješani u jednakim omjerima. Oni kojima je plijen bio od najvećeg značenja, međutim, običnei" su sreću okušavali izvan Senja, slobodni od budnih mletačkih patrola u Velebitskom kanalu, kao i od pravila Vojne krajine i, možda najvažnije, uskočkog kodeksa ponašanja koji je, kao što je to istraženo u šestom poglavlju, bio vrlo zah�evan. Bez obzira na nova ograničenja koja je uskočki život nametao, bijeg u Senj mogao je izgledati i kao socijalno oslobađanje i kao ekonomska prilika. Uskočke su se slobode sviđale ljudima koji su bili >>Umorni od seoskog života, i nezadovoljni, potaknuti da žive od pljačke, uz odobrenje i uz malo rada«.91 Teški okovi starog života - zah�evi zemljoposjednika, obitelji i same zemlje - mogli su biti zbačeni bijegom u Senj . Uskočki je život u osnovi bio život voj nika plaćenika - slobodnom voljom izabran i slobodnom voljom napuš­ tan. Prilike koje je pružao nisu bile ograničene podrijetlom ili statusom do njih se moglo doći vlastitom vještinom i hrabrošću. Za neke je pristupanje uskocima svakako predstavljalo način za ostvarivanje napredovanja u dru­ štvu. Takvima je primjer mogao biti Juriša Hajduk, koji je, govorilo se, »bio niskog podrijetla, ali je na krilima vremena i sreće, postao uskočki vođa«.92 90

91

U: Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. U: Commisswnes et relationes vene�. svezak S, 243.

180.

PODRIJETLO I MOTM USKOKA

85

Za taj su se životni put prvenstveno odlučivali ljudi iz manje povlaštenih slojeva društva, »niži sloj«, da ponovimo mletačku ocjenu, »kao što su oni koji obrađuju polja i drugi njima slični«.93 Svejedno, na mogućnosti koje je Senj nudio nisu s prijezirom gledali ni plemenitaši kojima njihov status više nije mogao osigurati sredstva za život. Možda je najglasovitiji primjer toga bio Martin Posedarski, grof Posedarja, koji je tvrdio da podrijetlo vuče od Torquata Rimskog, i koji je postao uskočki vođa u Senj u kad su Turci zauzeli njegove posjede blizu Zadra.

Obrazac useljavanja u Senj znatno se mijenjao tijekom šesnaestog stoljeća. Uskoci su isprva dolazili s obližnjih habsburških teritorija koje su ugrožavali Osmanlije, a zatim, usporedno s promjenama u pograničnom ratovanj u i jačanjem reputacije Senja, iz cijelog hrvatsko-turskog pograničnog područja, posebno iz područja uz dugu mletačku granicu s Turcima. Kao što je pre­ thodna analiza pokazala, iskustva koja su nagnala te useljenike u Senj , bilo s osmanskog, mletačkog ili habsburškog teritorija, bila su u mnogo čemu slična. Teško je pridati bilo koji određen sklop iskustava ili motiva isključivo jednoj kategoriji uskočkih regruta. Mnogi su mletački Dalmatinci, baš kao kršćanski podanici Porte, mogli za svoje nezadovoljstvo kriviti Turke i oprav­ davati svoje uskočke pohode kao osvetu protiv represije i progona. Slično tome, Senj je i osmanskom pustolovu i dalmatinskom piratu nudio iste mogućnosti. Unatoč razlikama koje su promatrači suvremenici pripisivali različitim skupinama uskoka, podrijetlo ne pruža pouzdan vodič za nj ihove kasnije stavove i djela. Ipak, promjene u obrascu useljavanja odražene u izmijenjenom sastavu uskočkih redova jesu utjecale na karakter uskočkog fenomena. Promjenjivi obrasci novačenja utjecali su na uskočke operacije putem širenja veza Senja s različitim krajevima uz granicu. Svako područje koje je poslalo regrute u Senj postalo je bazom za buduće akcije uskoka, jer je svaki novi pridošlica dodavao svoju mrežu prijatelja i članova obitelji (i neprijatelja) složenim odnosima koje je Senj imao s ostatkom svijeta. Povećanje broja uskoka koji su u Senj došli iz Mletačke Dalmacije nije nužno povećalo broj običnih pustolova među uskocima, ali je pridonijelo senjskoj zalihi lokalnog znanja 92 93

U: Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka•, str. 205. Minucci napominje daje Juriša •od onog koji obrađuje zemlju (zappatore) postao veliki pljačkaš, koji se proslavio snagom svoga tijela i okrutnošću svoga duha«. (Minucci, Stori4 degli uscocchi, str. 257). U: Commissiones et relatio= veneta, svezak S, str. 223.

Senjski uskoci

86

i iskustva o Mletačkoj Dalmaciji - što je preduvjet za slanje pohoda u bilo koje područje. Neki su mletački promatrači smatrali da je ova povezanost kriva za povećanje broja prepada na moru i na cijelom teritorij u Republike. »Ti [mletački] podanici su uzrok svih problema, jer svojim znanjem područja i navigacije služe kao vodiči ostalima u njihovom gusarenju, i navaljuju na mjesta na koja ovi nikad ne bi išli, da oni sami ne dolaze iz tih krajeva«. 94 Ali nisu se samo mletački podanici vraćali u Dalmaciju kao uskoci. I turske su izbjeglice mogle predstavljati opasnost, kao što su to brzo shvatili neki mle­ tački dužnosnici, preporučujući da ih se smjesti u Istru ili u neka druga, manje osjetljiva područja. Ti se turski podanici, nakon što su počinili neki zločin u turskim zemljama, povlače u gradove, utvrde i sela Vaše Svjetlosti u Dalmaciji, samo da bi izbjegli tursku kaznu, i tamo ostaju koliko god žele, i upoznaju se s tim krajem; a nakon što ostvare bliska prijateljstva s našim podanicima odlaze za Senj, i onda dolaze ubijajući na kopnu i na moru, sad ovdje, sad ondje, bez iznimke ... Neka mi Vaša Svjetlost �eruje da od 100 Morlaka koji stignu u Dalmaciju, samo nekolicina ostane ovdje manj e od godinu dana prije nego što odu u Senj i počnu s e vraćati čineći zlodjela zajedno s uskocima.95

Drugi, teže procjenjivi učinci uskočkih stavova i ponašanja proizlazili su iz podrijetla i motiva svakog uskoka pojedinačno. Gotovo cijelo stoljeće Senj je bio magnet za sve vrste prognanika: one iskorijenjene ratom i katastrofa­ ma, one koji su bježali pred progonom i zakonom, one bez položaja, prot­ jerane, one neobuzdane i pustolovne, ili one koji se jednostvano nisu željeli uklopiti u ulogu koja se od njih očekivala. Možda ne svi, ali mnogi su od tih lj udi (bilo turskih, mletačkih ili habsburških podanika) napustil i svoje do­ move i postali uskoci kao odgovor na promj enu nagore, realnu ili potenci­ jalnu, u njihovom socioekonomskom statusu. Iskusili su zadiranje u ono što su smatrali svojim punim pravima - prava na život i slobodu, na zemlju, na utvrđene zakupnine i poreze, na tradicionalne povlastice, na antagonizam prema neprijatelju. Te su nepravde nedvojbeno u njih usadile osjećaj o opravdanosti njihovih pritužbi. Kršćanskim su podanicima Porte socioeko­ nomske nedaće bile uvećane i preobražene �erskim i kulturnim razlikama između njih i njihovih vladara. I mletački su podanici Osmanlije vidjeli kao glavne zlikovce, neprijatelje čiji je ratni pohod doveo do nevolj a Dalmacij e u šesnaestom stoljeću. Nacionalni i kulturni jaz između vladara i podanika 94 95

U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 282'. U: Commisswnes et relatwnes venet
PODRIJETLO l MOTIVI USKOKA

87

u Dalmaciji nije bio onako golem kao u Osmanlijskom carstvu, ali protiv­ ljenje pomirljivim mletačkim odnosima s Turcima unosi određeni dah po­ litičnosti u osjećaj nezadovoljstva kod nekih dalmatinskih podanika, posebice stoga što su Habsburgovci - najaktivniji »križari« u borbi protiv Porte na Balkanu, te nasljednici hrvatsko-ugarske krune iz za Dalmaciju starih dobrih dana četrnaestog stoljeća - spremno igrali ulogu suparnika mletačkoj vla­ davini. Kao najvažnija utvrda Kraj ine u velikom području, posebice nakon pada Klisa 1 537., Senj je takvim regrutima nudio novi život, mogućnost položaja u vojsci, te bogaćenja na plijenu oduzetom od Osmanlija. Senjski su uskoci predstavlj ali trajnu fokalnu točku za nezadovoljne. Š to god da je bio razlog napuštanja doma, Senj je uvijek bio tu, jasna alternativa za pobunjenike, za pustolove i za izbjeglice. Nakon propasti ustanka protiv turske vlasti, ili kao posljedica kakvog neposluha prema mletačkim vlastima, Senj je predstavljao prirodno utočište. Ali Senj je osim kao odvodni kanal za nezadovoljnike djelovao i kao sigurnosni ventil. Energija koja je u drugim uvjetima mogla rezultirati pobunom, preusmjeravala se u bijeg u Senj . Tamo je nezadovo­ ljstvo uskoka bilo kanalizirano prema pograničnom ratovanju. Promjene oblika koje je to ratovanje poprimalo nisu ovisile samo o ciljevima vlasti Vojne krajine nego i o promjenama onog prema čemu je ta srdžba bila · upravljena, koje su pak bile odraz promjena u iskustvima i motivima onih koji su pristizali u Senj .

i

4.

EKONOMIJA PLJAČKE

Godine 1590. kapetan kojeg je Vojna krajina imenovala za Senj naglasio je da »Senjani nemaju drugih izvora za život osim odlaska u pljačku neprijatelj­ skih zemalja bilo preko kopna bilo preko mora«. Zabraniti to značilo bi oduzeti im kruh iz ruku. l Kako je ta potreba za plijenom oblikovala akcije uskoka?

Novčane potpore Vojnoj krajini Anonimni izvještaj iz 1 601. (vjerojatno djelo biskupa De Dominisa), ovako opisuje prilike u kojima su se nalazili uskoci: Poznato je da je običaj milicije s granica da vrši prepade na neprijateljsko područje i da otkupninom za robove te pljačkom neprijateljskih dobara prehra­ njuje sebe i time nadoknadi to što ne dobiva plaću; vladari nikad ne plaćaju svojim vojnicima dovoljno ili navrijeme da bi oni i njihove obitelji mogli ži�eti u udobnosti i blagostanju. Niti granica daje pomoć u vinovoj lozi, gospodarstvi­ ma, pašnjacima, razmjeni ili trgovini, iz čega nužno slijedi da je jedno jedino čime se pogranični garnizoni mogu baviti, ono što najbolj e razumij u i ono u čem su naj�eštiji, pljačka; i što je rat duži to ona postaje razrađenija... Senj je nadmašio sva druga pogranična mjesta u ovoj dorađenosti prepada i pljačka�a.2

Senjski su se uskoci morali sami opskrbljivati. U drugim dij elovima Vojne kraj ine vojni su se kolonisti naseljavali u napuštenom pograničnom području, . gdje im je bilo dodjeljivana zemljište, i gdje su imali porezne olakšice na robu, stoku i usjeve koje su proizvodili i kojima su trgovali da bi

2

U: Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 157. U: Horvat; Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. 396.

90

Senjski uskoci

se uzdržavali. Tek je dio njih bio odašilj an u garnizone za stajaću vojsku, a i ovi su nadnice primali samo kada su bili u aktivnoj službi. U vrijeme ratovanja ti pogranični kolonisti nisu mogli najuspješnije obrađivati svoju zemlju, tako da su uglavnom živjeli od pljačke, ali kad im je bilo zabranjeno da odlaze u prepade mogli su se, da bi se uzdržavali, okrenuti svojim poljima i stoci.3 Uskoci koji su se smjestili u okolici tvrđavica u zaleđu Senj ske kapetanije - Brinju, Otočcu, Brlogu, Prozoru - držali su se tog obrasca jer im je zemljište omogućavalo poljoprivredu i stočarstvo. Oni su se senj­ skim uskocima priključivali samo u najvećim pohodima.4 Ali uskoci koji su se naselili u Senju nisu imali takvu zemlju. Senj , smješten na goloj krševitoj obali u podnožju planine Velebit, nije okružen plodnim poljima kao pogranična područja zaleđa. Malobrojni vinogradi is­ pod gradskih zidina nisu davali dovoljno vina ni za sam grad a nikako nisu mogli služiti za izdržavanje nekoliko stotina doseljenih uskoka i njihovih obitelji. Građani Senja posjedovali su nekoliko vinograda na Krku, velikom otoku nasuprot grada koj i je bio pod vlašću Venecije. 5 Ti su vinogradi često bili iznajmlj ivani lokalnom stanovništvu koje ih je obrađivalo. Ta je zemlj a bila u privatnom vlasništvu ostvarenom kupovinom, a nije spadala u zemlju koju su dodjeljivale vlasti Vojne krajine. Neki su od tih posjeda s vremenom došli u ruke uskoka, ali oni su predstavljali ograničen i nesiguran izvor prihoda jer su bili vrlo maleni, kao i zato što su vinograde i proizvode s njih Mlečani lako mogli konfiscirati.6 3 4

5

6

Vidi spor između F. Čulinovića, »Mogu li se pokreti krajišnika uvrstiti u seljačke bune?«, i B. Sučevića, »Šta su bili krajišnici?« Historijski zbornik (Zagreb), 5 (1952.): 427-52.

Mletački je špijun 159f. zabilježio da »ostale pojedinačne utvrde oko Senja mogu dati oko 1.000 boraca, ali oni iz Senja brzo kreću u akciju, dok ovi ostali nisu tako brzi« (u: A. S. V., Senata, Secreta, Materie miste notabili, 27: 1 t. lipnja 1591. [Andrea Gugliemi]). Zbog prihoda sa svojih polja, garnizoni ovih utvrda nisu bili toliko ovisni o uskočkim pohodima za uzdržavanje i manje su sudjelovali u pljačkanju. H
EKONOMIJA PLJAČ KE

91

Možda zbog toga što Hofkriegsrat nije mogao senjskim uskocima pružiti zemlju, plaćeni je dio garnizona trebao dobivati nešto više no što je to bilo uobičajeno u drugim pograničnim područjima. Stipendiati, službeno uno­ vačeni uskoci, trebali su dobivati novčanu potporu tijekom cijele godine, a ne samo u vrijeme kad ih se mobiliziralo. Umjesto da se sav novac raspodijeli na plaće pojedinačnih uskoka, u sklopu sustava Vojne krajine bilo je zamiš­ ljeno da se dio novca dodijeljenog uskocima upotrijebi za nabavku i isporuku žita za plaćeni garnizon. Međutim, taj je sustav vrlo rijetko funkcionirao glatko. Godine 1 601. Vettor Barbaro, mletački tajnik poslan sa zadaćom da motri reforme u Senju, uočio je slabosti sustava za uzdržavanje Senja, oba­ vijestivši svog nadređenog da se »ovo mjesto održava više na osnovi svoga ugleda i vanjštine nego na dobroj i realnoj opskrbi, jer vojnici gotovo nikad ne dobivaju svoju plaću, i plaće im kasne četrdeset do pedeset mjeseci, zbog čega iz tiedna u ti edan dobivaju malu količinu žita iz skladišta [fondaco] u Rijeci koje se popunjava prinosima iz područja Pazina što im nije dovoljno da ispune i najosnovnije potrebe, a tamo nikad nemaj u zaliha za više od osam do deset dana, iako bi im se doprema potpore i dovođenje pojačanja lako mogli presjeći bilo na kopnu bilo na moru.<<7 Ni vojnički sastav ni časnici Vojne krajine u Senju nisu bili zadovoljni takvim stanjem stvari, ali su tijekom cijelog uskočkog razdoblja poboljšanja u nasumičnom i »od danas do sutra« načinu financiranja Senja bila malo­ brojna. 8 Iz Senja je vlastima Vojne krajine, nadvojvodama i caru (u njegovoj ulozi kralja Hrvatske) stizao beskrajan niz pisama s pritužbama na probleme s plaćom i opskrbom, te upozorenjima o posljedicama toga. Već na malom uzorku tih pisama može se vidjeti da tijekom cijelog stoljeća nije bilo velikih promjena u naravi tih pritužbi. Kliški je kapetan 1530. upozorio da vojnici prijete odlaskom jer nisu bili plaćeni, a nekoliko su godina kasnije, 1536.,

7 8

uskoci nanijeli mletačkim podanicima, iako je prošlo najmanje dvij e godine dok ta naredba nije bila izvršena (A. S. V., Senato Mar, reg. 27: 59-59' ( 1543.]; reg. 28: 82 [ 1545.]). Za primjer mletačke konfiskacije senjske imovine na Krku tijekom 1558.-59., vidi Commissiones et relationes venetdešća, pritužbi uskoka i iv.dešća inozemnih promatrača o neredovitim dotacijama, kašnjenjima u raspodjeli novčanih sredstava, velikim varijacijama u količinama zaliha kupljenih za gamizon (od 200 do 1.800 stara žita godišnje), te rijetkim i djelomičnim isplatama uskočkih plaća (Griinfelder, »Studien zur Geschichte der Uskoken«, str. 29-48).

92

Senjski uskoci

stipendiati Senja i Otočca pisali kralju Ferdinandu da je »već mnogo godina prošlo otkako smo zadnji put dobili plaću«. U studenom 1 579. kapetan Kaspar Raab izvijestio je da u gradu nema ni zrna žita i da se, »Što duže takav nered sa zaostacima potraje, treba pribojavati sve veće opasnosti«. Neki od uskoka kojima nije plaćeno već su bili isplovili da u zabranjenom pljačkaš­ kom pohodu potraže zalihe. Do sljedećegje ožujka od odobrene tromjesečne plaće podijeljena plaća samo za jedan mjesec i uskoci su se počeli otvoreno buniti. Godine 1607. izvješćeno je da uskoci čekaj u na svoje plaće pedesetak mjeseci i da će, ako zalihe ne budu poslane, pljačkaškim pohodima prekinuti mir s Osmanlijama, jer »vojnici ne mogu živjeti od zraka«. (Tornje prigodom odobrena isporuka pšenice, iako još ni šest mjeseci kasnije ona nije bila stigla do Senja.) 9 Dio problema oko opskrbe Senja skrivao se u teškoći prikupljanja nov­ čane potpore. Nakon 1 522. Staleži Unutrašnje Austrije obećali su davati redovne priloge za održavanje Vojne krajine, a 1578. Staleži Kranjske i Koruške prihvatili su zadaću uzdržavanja Hrvatske krajine, ali u praksi je taj novac često bio isplaćivan sa zakašnjenjem, samo djelomično, ili uopće nije. 10 Staleži su kadšto odbijali odobriti dotacije ili su, nakon što bi ih odobrili, odgađali isplatu (kao što se dogodilo 1 61 0. kad su Staleži Kranjske i Koruške odgađali isplatu plaća odobrenih za Senj iz mjeseca u mjesec, otežući do duboko u sljedeću godinu) . 1 1 No nakon što b i Staleži isplatili svoj u novčanu potporu, s uskočkim su plaćama špekulirale vlasti Vojne krajine zadužene za raspodjelu plaća i zaliha u Krajini. Već sredinom šesnaestog stoljeća bilo je uobičajeno da vojnici Senjske kapetanije primaju svoju plaću, kad bi stigla, samo djelomično u gotovini, dok bi ostatak bio podijeljen u robi ili žitu. Giovanni iz Ferma, koj i je i sam bio vješt trgovac, objasnioje kako blagaj nici kroz taj sustav ostvaruju profit: Njegovo Carsko Veličanstvo često ostavlja [ uskoke] bez plaće; a ja sam se nekoliko puta zgodio u Rijeci ili Senju kada su im pO\jerenici došli isplatiti 20, 30 ili 40 [ mjesečnih] plaća koje su im dugovali. To bi im isplatili, te bi im dali

9

10

11

Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. 466 (1530.); svezak 2, str. 75 (1607.); Laszowski, Monumenta habsburgka, svezak 2, str. 266 (1536.); l. 6. H. K R., Croatica, fasc. 3, 1580., siječanj br. 46 (20. studenog 1579. [Raab] i ožujak 1580.); A. S. Deželni stanovi za Kranjsko, 292e: 2480-81 (5. srpnja 1607.); l. 6. H. K. R., Croatica, fasc. 12, 1 607., studeni br. 27 (4. prosinca 1 607.). Rothenberg, The Austrian Military Border, str. 53-54; Vasko Simoniti, »Doprinos Kranjske financira­ nju protuturske obrane u 16. stoljeću«, u Vojna krajina: Povijesni pregled, historiogr(l[l}a, rasprave, uredio D. Pavličević (Zagreb, 1984.), str. 205-13. Griinfelder, •Studien zur Geschichte der Uskoken«, str. 43.

93

EKONOMIJA PLJAČKE

još 20 ili više plaća unaprijed, i to na ovaj način: jednu trećinu u novcu, jednu trećinu u raznovrsnu obrađenu srebru a jednu trećinu u vunenim tkaninama raznih boja, ili drugim tkaninama; te su tako, ako žele imati gotov novac, prisiljeni prodati natrag te tkanine po niskoj cijeni. Vjerujem da to čine samo povjerenici a ne i vladari, jer se ovi okorištavaju novcem od plaća i uzimaj u tu robu na dugoročni kredit, te u tim špekulacijama zarade i do tri posto, pa i više, za sebe. 1 2

Garnizon i kapetan protivili su se isplati u robi, tražeći umjesto toga gotovinu. 13 No i isplate u gotovini bile su predmetom špekuliranja jer su blagajnici novac naznačen za garnizon mogli po povoljnom tečaju mijenjati za zlato koje je tada bilo dijeljeno uskocima po mnogo višem mjenjačkom tečaju, a zarada je išla u džepove vojnih poduzetnika u Krajini. Zloupotrebe te vrste bile su česte barem od 1530. kad su se garnizoni u Senju i Brinju potužil i n a neredovitost svojih plaća, 1 4 ali tijekom stoljeća su se pojavile i druge finese, poput prakse izdavanja pri znanica na ime dospjelih plaća unov­ čivih tek nakon određenog roka, koje su zatim vojni povjerenici otkupljivali od uskoka za gotovinu, ali po sniženoj cijeni, unovčujući ih kasnije za njihovu punu vrijednost. 15 Posljedica je toga da novac namijenjen Se�u »prolazi kroz mnogo ruku: kroz ruke tajnika te zemlje, ruke povjerenika i ruke blagajnika; i svi oni špekuliraju s njim tako da malo novca biva poslano u Senj , a tamo stiže s velikim zakašnjenjima«. 16 Dio tog novca, namij enjenog opskrbi se�skog garnizona žitom, bio je usmjeravan preko skladišta u Rijeci kojim je upravljao časnik intendant zadužen za nabavku, prijevoz i podjelu tog žita. Više od trideset godina na tom je mjestu bio Jeremij a Hoff, riječki trgovac (i on više puta optuživan za špekuliranje sredstvima za Senj) . 17 On je 159 1. izračunao da je svakom muškarcu u garnizonu potrebno pola stara žita svakog mjeseca. Da bi se 12 13

14 15 16 17

U: Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka<, str. 192. Godine 1602. glasina d a ć e biti isplaćeni u tkanini uskoke j e nagnala d a zatraže isplatu u gotovini (A S. V., Provveditori da Terra e da Mar 1321: S. prosinca 1602. [ispitivanje muškarca iz Senja]); a 1611. su uskoci zatražili isplatu u gotovini nakon što im je bio izdan uvredljivo malen iznos u kožama (Griinfelder, »Studien zur Geschichte der Uskoken<, str. 45). Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak

1, str. 254.

F . Moačanin, •Društveni razvoj u Vojnoj krajini«, u : VCJina Krajina: Povijesni pregled, historiograftja, rasprave, uredio D. Pavličević (Zagreb, 1984.), str. 91.

U : A. S. V., Provveditori d a Terra e d a Mar, 313: 3 . siječnja

1603.

Lopašić, Acta historiam con.finii, svezak 1, str. 133; svezak 2, str. 17, 34, 36; H. A. R., Zapisnici sjednica općinskog vijeća u Rijeci, 1593.-1607.: 251' (3. travnja 1606.); Gestrin, Mitninske knjige, str. 3 19, 374; l. O. H. K R., Croatica, fasc. 4, 1585., siječanj br. 12: 1-1' (10. siječanj 1585.); fasc. 9, 1597. prosinac br. 45 (prosinac 1597.).

94

Senjski uskoci

garnizon od četiri stotine plaćenih voj ni ka mogao uzdržavati tijekom cijele godine, on bi morao kupiti 2.400 stara žita. 1 8 Međutim, senjski je intendant vrlo rijetko mogao biti siguran da ima toliko žita na raspolaganju. Povremeno se 'senjsko skladište moglo popuniti teretom žita koji su uskoci zarobili, ili koji su riječki službenici konfiscirali kao krijumčarenu robu. Mnogo ga se češće moralo kupovati u Anconi, Marchi, Ljubljani ili Istri (posebno iz područja Pazina koje je Hofkriegsrat odredio kao opskrbno središte za Senj tijekom 1590-ih). Kad sredstva Vojne kraj ine nisu pristizala na vrijeme ili u dovoljnom iznosu za obavljanje nužnih kupnji, trgovce se moralo nagovoriti da robu izruče na račun. Čak i kad su neka sredstva (rijetko u traženom iznosu) bila odašiljana bez odgađanja, zadaću su inten­ danta otežavale druge neprilike: ako su žetve bile slabe, žita je znalo biti malo ili je bilo preskupo da bi ga se moglo kupovati; brodolomi i neblagonakloni časnici mletačke mornarice ugrožavali su siguran dolazak tereta prevoženih morem; službenici u Rijeci i Karlovcu mogli su prenamijeniti isporuke namijenjene Senju u druge svrhe; ilije gradsko vijeće Rijeke moglo spriječiti senjske vojnike u preuzimanju žita. Čak i kad bi povjerenici napokon stigli u Senj da podijele neisplaćene plaće, plaćeni su uskoci često dobivali vrlo malo gotovine. Sljedovanja su žita bila dio plaće uskoka i od njihovih je plaća odbijano ono što je bilo utrošeno na kupovinu i prijevoz tog žita. Slični odbici koristili su se i kod dodjele tkanine izdane iz skladišta Vojne krajine, a ponekad čak i za streljivo izdano za upotrebu u pohodima. Povjerenici su im također mogli uskratiti novac kako bi pokrili troškove vraćanja plijena ako je to bilo nužno da bi se umirile žrtve uskočkih prepada, kao što je to bio slučaj 1 581., kad su pmjerenici za plaću »vratili svu još postojeću robu s plovila zarobljenog kraj Premude i uskratili onoliko od (uskočkih) plaća koliko je nedostajalo«. 19 Kako su godine prolazile, čak se i za puni iznos pl_aće moglo kupiti sve manje i manje jer su plaće uskoka ostale uglavnom na istoj razini, dok su cijene tijekom cijelog stoljeća rasle. Prema platnoj listi iz 1551. obični vojnici među uskocima bili sti plaćeni između tri i pet fiorina na mjesec. Njihove plaće nisu se povećale do recimo 1579. (kad je prosječna mjesečna plaća običnog uskoka iznosila četiri fiorina), a čak i 1 60 1 . uskoci u isturenim utvrdama Senjske kapetanije dobivali su samo četiri fiorina na mjesec, premda je svota u samom Senju 18

Griinfelder, •Studien zur Geschichte der Uskoken«, str. 32.

19

lv.deštaj Nicoloa Spalatina iz Raba, u: A . S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 1 6. ožujka 1581.

EKONOMIJA PLJAČKE

95

porasla na pet ili šest florina.20 Prema kraju stoljeća inflacija je bila pojela znatan dio ranije vrijednosti uskočke plaće. 21 Bez zemlje koju bi mogli obrađivati i sa samo dijelom garnizona koji je bio na plaći, koja je pak stizala neredovito, senjski su se uskoci izdržavali uglavnom plodovima pljačke. Habsburgovci i vlasti Vojne krajine su ovaj način rješavanja uskočkih ekonomskih teškoća doživljavali dvojako. Hof­ kriegsrat je na uskočku sposobnost da se sami osiguraju putem pohoda najčešće gledao kao na vrlinu. Ali uskočki su prepadi, posebno u vrijeme mira, predstavljali političku neugodnost i često su izazivali Osmanlij"e i Mle­ čane na akcije koje su ugrožavale samu habsburšku državu. Kada bi god uskočko pljačkanje ugrožavalo habsburške međudržavne odnose u nekoj osjetljivoj točci, predlagale bi se strože i učinkovitije mjere kontrole za Senj. No učinkovitije s u mjere kontrole ovisile o pronalaženju načina uzdržavanja garnizona u Senju - a za to je bio potreban novac. Kao što su senjski kapetani stalno podsjećali Hofkriegsrat i nadvojvodu u Grazu, uskoke se nije moglo spriječiti da idu u prepade ako nisu bili plaćeni. Shvaćanje problema dovelo je do pokušaja da se uskocima pronađe izvor prihoda koji ne bi opterećivao riznicu Vojne krajine. Jedan od planova je bio da se traže prilozi od onih koji su imali koristi od uskočkih akcija. Glavni među njima bio je papa od kojega se, kao od nominalnog poglavara kršćan­ stva, moglo očekivati da podupire uskočke prepade na nevjernike, a i čiji je materijalni interes bio da se zaštiti jadranska pomorska trgovina Papinske države od prepada. Ta su dva motiva bila povezana tijekom 1 520-ih i 1 530-ih kad je papa godišnje priloge obrani Klisa popraćao zah�evima da senjski kapetani prestanu pljačkati pošiljke žita iz Papinske države. 22 Uskočki su prepadi 1570-ih na brodove koji su plovili iz Ancone u potrazi za robom 20

I. 6. H. K R., Croatica, fasc. 3, 1 579., veljača br. 40: 3-5; H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 283. Vidi također I. 6. H. K R., Croatica, fasc. 12, 1606., studeni br. 6: (»Extract aus dem Musterregi­ ster«); fasc. 13, 1609., lipanj br. 13 (5. srpnja 1609.).

21

Između 1551. i 1600. cijena žita u Ljubljani Gednom od izvora zaliha za uskoke) poraslaje 200 posto (F. Gestrin, »Gospodarstvo in družba na Slovenskem v 16. stole�u«, Zgodovinski časopis [ Ljubljana], 16 [ 1962.]: 20). Cijene žita u Hrvatskom primmju držale su se sličnog obrasca: žito se prodavalo po 20 do 50 so/di za star u Rijeci (Z. Herkov, uredio, Statut grada Rijeke, str. 1 14, 308); i za 10 lira (200 so/di) za star 1 593. u Vinodolu (Lujo Margetić, uredio, Iz vinodolske prošlosti [ Rijeka, 1980.], str. 171-73).

22

Godine 1525. njemački papinski nuncij je zabilježio da su pogranični dužnosnici pokušavali dobiti i ovce i novce: »Kada kradu žito od Svete stolice onda su kapetani Senja; kada traže novčanu potporu od Svete stolice onda su kapetani Klisa« (u: H. A. Z., Ispisi tajnog vatikanskog arhiva fra Dane Zeca II: Vat. sign. Nunz. Germ. br. 55, str. 128; također str. 1 14, 169'). Mnogo se podataka o papinskoj novčanoj potpori Klisu tijekom 1 530-ih može naći u korespondencij i Petra Kružića (u: Laszowski, Monumen/a habsbur;gica, svezak 2, str. 29, 125, 127, 149, 220-22, 246, 334). Molbe za papinsku pomoć Krajini upućivane su i tijekom 1 540-ih i 1550-ih (ibid., svezak 3, str. 4, 388).

Senjski uskoci

96

koja je pripadala turskim podanicima i Židovima već uzrokovali veliku za­ brinutost Svete stolice za sigurnost njezine pomorske trgovine.23 �ešenje je dogovoreno 1 579. kada je skupina uskoka otputovala u Rim i dobila obećanje o godišnjoj novčanoj potpori kao priznanju njihovog značenja bedema pred Turcima, uz mjet da ne čine ništa nažao podanicima Svete stolice i da ne uznemiruju brodove koji plove prema papinskim lukama ili iz njih.24 Možda pod u�ecajem toga uspj eha u pronalaženju novčane potpore u inozemstvu, uskočke su vojvode, tj . vojne vođe, pokušale 1580-ih osigurati stipendiju od Mletačke Republike, ponovno uz obećanje da neće napadati . mletačke podanike te da će svoje pohode ograničiti na osmanski teritorij. Unatoč pregovorima s Nicolom Surianom, Provveditoreom dell'Armata, koji je čak i dogovorio visinu stipendije koju su uskoci očekivali (trideset dukata na mjesec za vojvodu Daničića, jedanaest dukata za obične vojnike), ti planovi nisu provedeni, iako su razgovori nakratko popravili odnose između mle­ tačkih mornaričkih zapovjednika i uskoka.25 Mnogi drugi, složeniji planovi

23

Godine 1571. papinski je nuncij u Veneciji izvijestio o zabrinutosti za sigurnost robe poslane u Anconu (Nunziature di Venezia, svezak 9, str. 451); 1575. i 1576. Papaje morao posredovati kod cara za povrat robe koju su uskoci oduzeli levantinskim Židovima na brodu iz Ancone (Horvat, Monu­ menta uscocchorum, svezak t, str. 14, 15-- 1 6).

24

Sporazum je ostvaren uz pomoć Germanica Malaspine, papinskog nuncija pri dvoru nadvojvode Karla u Grazu, Johanna Kobenzela, savjetnika nadvojvode Karla, i Benedetta Rottonda, trogirskog arhiđakona. Malaspinaje posebno iskazao zanimanje za jačanje senjske granice kako bi se Furlanija zaštitila od osmanskih napada. Za pojedinosti pregovora vidi Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak t, str. 22-25; Lopašić, Acta confinarii, svezak l, str. 84-85, 89; Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, svezak 2, str. 70, 76; Rainer, Nuntiatur des Germanico Malaspina, str. 8. Isprva je u Senj poslano 2.000 fiorina u gotovini i podijeljeno uskocima, iako se čini daje u Senju bilo nesuglasica oko toga kako bi novac trebao biti podijeljen. Kasnije se novčana potpora u obliku ·stipendije za uskoke pretvorila u isporuke žita za senjskifondaco, iako čak ni to nije uklonilo sve prigovore. Isplate su �erojatno prekinute nakon 1586., iako nije jasno je li promjena bila uzrokovana time što su nezadovoljni uskoci nastavili ić( u pohode, izmijenjenom politikom novog pape Siksta V. ili nekim drugim razlogom. Sarpi sugerira da •zbog toga što [novčana potpora] nije bila raspodije­ ljena na opće zadovoljstvo, oni nezadovoljni nisu se uzdržavali od uznemiravanja [papinskih bro­ dova]<< (u LA Repubblica di Venezia, str. 410). Ali za nastojanja Siksta V. da smanji papinske troškove vidi Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 183, i Ludwig von Pastor, Geschichte der Papste in Zeitalter ckr kato/ischen Reformation und Restauration, svezak 1 O (Freiburg im Breisgau, 1926.), Str. 87. Godine 1597. nadvojvodsko je po�erenstvo predložilo da bi papa mogao prikupljati novčanu potporu za uskoke od svih talijanskih kneževina »Za osiguravanje njihove trgovine«, tako da svaka plaća u razmjeru sa svojim prometom na Jadranu, ali čini se da ova obnova plaćanja >>zaštite« uskocima nije naišla na veliki entuzijazam (I. 6. H. K. R., Croatica, fasc. 9, 1597., listopad br. 25:

25

21-23').

Dokumenti koji iznose pojedinosti pregovora vojvode Daničića s Nicolom Surianom su u: A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243: l. veljače i 18. veljače 1580. (N. Surian); 24. svibnja 1580. (Aivise Balbi); 24. svibnja 1 580. (Zorzi Danicich). Surianje događaje sažeo u svom i�eštaju Veli!,om vijeću (H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 7/121: 1583.; Gigante, .Venezia e

EKONOMIJA PLJAČKE

97

koji bi omogućili da uskoci budu zbrinuti, poput onoga biskupa De Domi­ nisa da se za to upotrijebi prihod od prodaje lokalnih šuma mletačkom Arsenalu, nikad nisu izašli iz faze planiranja na papiru. Neizbježna propast tih planova nije uvijek predstavljala razlog za očaj kod habsburških vlasti. Bilo je dovoljno da se diplomatske okolnosti promi­ jene i isti bi oni službenici koji su donedavno govorili o oštrijim mjerama kontrole i potrebi za novčanom potporom uskocima davali ovima dopuštenje da pljačkaju i predlagali im da nedostatak zaliha nadopune plijenom otetim od Osmanlija. Slično tome, svaki je prijedlog da se uskoci uklone iz Senja i da ih se zamij eni discipliniranijim jedinicama na kraju uvijek bivao odbačen, bez obzira na to koliko štetne aktivnosti uskoka bile. Sve do 1618. stav koji su Habsburgovci o tome imali redovno je ponavljao ono što je Ferdinand I. rekao odgovarajući na pritužbe mletačkog ambasadora 1553.: »Samo se oni čine prikladnima za čuvanje granice, jer su hrabri i spremni na teškoće; što ni Nijemci ni muškarci ij ednog drugog naroda ne mogu učiniti, već samo ovi koji se danima mogu boriti imajući tek po jedan hljeb kruha po čovje­ ku«.26 Taj jedan hljeb kruha stajao je Habsburgovce mnogo manje od redov­ nih plaća koje bi bile potrebne za držanje garnizona discipliniranijih nje­ mačkih jedinica u Senju. Mletački su kritičari često tvrdili da je habsburška tolerancija uskoka manj e stvar službene škrtosti, a više pohlepe ministara. Razne varijacije priče o skupocjenoj bisernoj ogrlici, koju je isti onaj židovski trgovac kojem su je uskoci oteli vidio kako resi vrat nadvojvodine žene, ponavljale su se u beskraj kao dokaz da su i najviše vlasti od uskoka primale unosno mito.27 Uskočko je pljačkanje doista i pridonosilo financijskom stanju Vojne krajine jer su zapovjednici polagali pravo na određeni omjer ukupnog plijena [regalia] koji i m je morao biti predan prij e nego što bi bivao dije ljen među samim sudio­ nicima. T� je mehanizam bio podrobno reguliran, te u skladu s obvezama voj nika uz cijelu granicu.28 No uskoci su običavali, povrh ispunjavanja tih gli uscocchi«, str. 26-28). Kapetan Raab je kasnije optužio Daničića za tajne pregovore s Mlečanima, i sudeći prema 5'1dedočenjima uskoka on je svakako dogovorio primitje, ali nije jasno je li ono uključivalo isplatu stipendija, pa čak i je li to Raab odobrio (L O. H. K R., Croatica, fasc. 4, 1584., travanj br. 2: 61 [Sestriz]; 1 14 [Khaizot]).

26 27 28

U: Kra\janszky, •Il processo degli Uscocchi«, str. 242.

Commi
98

Senjski uskoci

obveza, prigodom podjele plijena napraviti odabir »predmeta najbolj ih i najdragocjenijih, koji su izdvajani za dar ministrima vladara, koji od njih imaju veliku korist«.29 Iako su si uskoci takvim dawvima mogli kupiti zaštitu, oni ipak nisu osiguravali ispunjavanje njihovih svakodnevnih potreba. Tako je već i Minucci napomenuo da je potreba za takvim mitom predstavljala poticaj za dodatno pljačkanje, >1er darujući sve što je potrebno da bi se utažila pohlepa njihovog kapetana i raznih drugih koji su kapetanu zapovijedali, kao i da bi i dalje ostali u milosti ministara carskog dvora i ministara nadvojvo- . dinog dvora u Grazu ... nj ima je samima ostajao samo malen dio«.30

Ekonomika pljačke Stoka. Veći je dio uskočkih prepada nedvojbeno bio izravno povezan s ne­ stašicama u Senju. Spominjanje nestašica pojavljuje se kao lajtmotiv u svim pokušajima ograničavanja akcija uskoka, a redom ih spominju zabrinuti mletački zapovjednici koji su se pripremali za uskočke ekspedicije uvijek kada bi se zalihe u Senju smanjile; senjski kapetani koji su davali dopuštenje za pohode (»da bi im se omogućilo da dođu do plijena za sebe, jer bez njega ne bi mogli živjeti, posebno s obzirom na to ... da im se duguje plaća za dvadeset i jedan mjesec«);31 kao i sami uskoci (»vojnici kažu da ne mogu živjeti od zraka«).32 U nekim se slučajevima intenzitet prepada može pove­ zati s točno određenim opterećenjima za resurse, kao što su kašnjenja ispo­ ruke službene opskrbe, ili nestašice uzrokovane mletačkim blokadama. Cilj uskočkih pohoda u većem je broju slučaj eva bilo pribavljanje plijena, a ne fizičko uništavanje neprijatelja. Uskoci su znali i spalj ivati osmanske gradove i iz zasjede napadati turske jedinice, posebno pod vojnim zapovjedništvom

29 30 31 32

302-3. U Žumberku su uskoci predavali jednu trećinu svog J>lijena svoji!Tl nadrellenima (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak l, str. 5--6) . Vidi također V;,ji� Dabić, •Prilog proučavanju ratne privrede u hrvatskoj, slavonskoj i banskoj krajini od polovine XVI do kraja XVII veka«, Istorijski lasopis (Beograd), 22 (1975.): 91-95. Ovaj je mehanizam predstavljao normalnu vojnu praksu diljem Europe u tom razdoblju (Fritz Redlich, De praeda militari: Looting and Booty, 1500-1815, Viertel­ jahrschrift fur Sozial- und Wirtschaftsgeschichte, 39 [Wiesbaden, 1956.], str. 13-14, 41-44). U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/.33: 281. Minucci, Storia degli uscocchi, str.

225.

Izvještaj neimenovanog špijuna u Senju u kojem citira kapetana, u: A . S. V., Provveditori d a Terra e da Mar, 420: 18. srpnja 1606.

U: A. S., Deželni Star'ovi za Kranjsko, 292e: 2480-81 (5. srpnja

1607.).

EKONOMIJA PLJAĆ KE

99

svoga kapetana, ali su zasjede mnogo češće postavljane karavanama s robom, a njihovi su pohodi bili vremenski usklađeni s kretanjem stada ili ritmom pomorske trgovine. Pohodi u Liku i tursko zaleđe prvenstveno su donosili stočni plij en koji je bio potreban da bi se nadopunile nepouzdane isporuke žita koje je slao Hofkriegsrat. Kapetan Paradeiser opisao je 1598. strukturu prepada prema godišnjim dobima: ))Zimi, kada po snijegu i po velikoj hladnoći neprijatelj do� era svoju stoku blizu obali i tamo je drži, i kada im ne prijeti opasnost« uskoci se obično ))otpute po meso i sve one potrepštine za zadovolj avanje nasušnih potreba koje ne mogu kupiti... Ljeti se ne mogu uzdržavati s takvom lakoćom i pogodnošću zbog teškoća i straha od neprij atelja kojih u to vrijeme ima posvud i stvaraju im brige, pa stoga moraju ostati u utvrdi kako bi se pobrinuli da bude branjena i sigurna«.33 Dva velika blagdana u zimu i u proljeće, Božić i Uskrs, predstavljali su za uskoke redovnu priliku za prepade na vlaška stada koja su u to vrijeme pasla na zaklonjenim jadran­ skim obalama, s kojih se stoka mogla lako ugrabiti i prevesti kako bi se opskrbjeli za proslave u doba kad su zalihe često već bile iscrpljene. Stoku ugrabljenu na obali mogli su �erati po otoku Pagu, a zatim brodom prebaciti na kopno. Kada nije bilo izravne opasnosti od po� ere, uskoci bi stoku odmah zaklali a meso bi krcali u brodice za prijevoz do Senja. Ako su okolnosti bile opasne, uskoci su stoku mogli ponuditi na otkup njezinim vlasnicima. Oteta stoka koja je dopremljena u Senj najčešće je brzo bila podijeljena i poj edena. (Neki su uskoci, kako bi bili sigurni da će se moći do mile volje najesti, prist,Yali uz obalu nekoliko kilometara pred Senjom i najedali se nabrzinu pečenog mesa prije povratka u grad s ostatkom plijena.) Dio se mesa mogao sačuvati za kasnije, ali često nije bilo dovoljno soli za obradu većih količina mesa. Venecija je strogo nadzirala jadransku trgovinu solju, i glavni je pro­ vidur katkad namjerno prekidao uvoz soli iz Istre kako bi omeo pokušaje Senjana d a protegnu trajanje svojih zaliha mesa.34 Zbog toga su uskoci morali često odlaziti u pohode kako bi sebi osigurali dovoljne količine mesa. IZ\ješća o stalnim sitnijim krađama stoke, tvore najveći dio osmanskih prit1.1žbi na venecijanske zapovjednike zadužene za sigurnost granice, a ta su pisma, koja su međusobno nalikovala, puna konvencionalnih fraza koj ima se jadikuje zbog otimanja nekoliko grla stoke i zarobljavanja jedne ili dvije osobe. Sama nam pisma govore vrlo malo o okolnostima uskočkih prepada, ali nam njihov broj pruža zanimljivo svjedočanstvo opsega ove krađe stoke 33 34

U: I. 6. H. K R., Croatica, fasc. 9, 1598., ožujak br. 56 (31. ožujka 1598.). A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922 : 2. srpnja 1600.

!OO

Senjski uskoci

na sitno. Većina je životinja stizala sa osmanskog teritorij a, ali kada je krajem šesnaestog stoljeća postalo teže doći do plijena ti Lici, uskoci su počeli oduzimati zalihe od mletačkih podanika na otocima ili na priobalju. Tamo su često plaćali za životinje koje su oduzimali, iako su znali i kombinacijom prijetnji i hvalisanja iznuditi i malo pečene janjetine na dar, a nije im bilo nepoznato ni poslužiti se surovom silom kako bi zadovolj ili vlastitu glad. Mletačka praksa sastavljanja dosjea uskočkih akcija za diplomatsku upotrebu omogućava nam stvaranje detaljne slike ovih sitnih prepada. I ovdje bi ku­ mulativni učinak takve njihove prakse oduzimanja zaliha mogao biti od značenja. Dosje o uskočkim akcijama u sjevernoj Dalmaciji, uglavnom izme­ đu veljače i travnja 1606., pokazuje prevlast krađa stoke - oko 62 zasebna prepada, u kojima je odvedeno između jednog i šezdeset grla stoke, što je u zbroju iznosilo 495 grla raznih stočnih vrsta. Među tim incidentima može se uočiti i rjeđa potražnja za vinom, kruhom, odjećom i sličnim potrepšti­ nama. Ono što su oduzimali uskoci nisu neizbježno i krali - mnoge od pritužbi govore kako su uskoci platili (ili obećali platiti) ono što su uzeli, a mnoge su isplate, kada uzmemo u obzir mletačke zabrane druženja s usko­ cima, u izvješćima vjerojatno prešućene.35 Zašto su se uskoci toliko više bavili krađom stoke nego drugih vrsta hrane? Dio odgovora skriva se u graničnoj ekonomij i koja je u bitnoj mjeri bila prešla s poljoprivrede na stočarstvo. U nestabilnim uvjetima koje su isprva uzrokovali osmanski upadi, a kasnije dugotr�no pogranično ratovanje, velikje dio poljoprivrednog zemljišta bio pretvoren u pašnjake. U zadarskom je okrugu bilo tako jer je, kao što je to zabilježio mletački sindik, pred naletom Turaka bilo lakše spasiti stoku nego poljodjelne proizvode_36 Dru­ gdje su napuštenu zemlju preuzimati doseljenici stočari koji su sa sobom · doveli svoja stada i koji su se sporo okretali poljodjelstvu. (Okretanje uzgoju stoke koje je u šesnaestom stoljeću bilo prisutno svuda na Balkanu možda je bilo i reakcija na promjenu obrasca trgovine u Europi.) 37 Ne samo da je stoka bila praktična i odmah iskoristiva za uskočke potrebe, ona je bila i najdostupniji proizvod �uralne ekonomije. Usto, uskoci nisu bili jedini koji su se bavili krađom stoke; to je bila česta praksa kod seljačkog stanovništva 35 36 37

1606. 1 8-19.

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 420: sviba� U: Commissiones et relationes veneue, svezak 3, str.

FikretAdanir, »Tradition and Rural Change in Southeastern Europe during Ottoman Rule«, u The

Origins qf Backwardness in Eastern Europe: Economics and Politics from the Middle Ages until the Early

Twentieth Century, uredio Daniel Chirot (Berkeley, 1989.), str. 144-46; vidi također B. McGowan, Economic Life in Ottoman Europe: Taxation, Trade, and the Strugglefor Land, 1660-1 800 (Cambridge, 1981.), str. 39.

·

EKONOMIJA PLJAČ KE

101

u pograničnom području, za koje je krađa stoke imala i ekonomsku (preras­ podjela resursa) i kulturnu (na�ecanje oko časti i moći) funkcij u.38

Zarobljenici su po učestalosti bili drugi cilj uskočkih pohoda na Osmanlije i mnogi su turski podanici, i muslimani i kršćani, bili odvođeni u zarob­ ljeništvo. Trgovina je zarobljenicima (bilo radi otkupa, bilo da ih se proda kao roblje), poput krađe stoke, bila već davno utemeljena praksa u pogra­ ničnim područjima u Sredozemlju. Iako su dalmatinski gradovi komune krajem srednjeg vijeka donijeli zakone protiv trgovine roblj em, ta je praksa dobila novi zamah krajem petnaestog stoljeća kada su turski osvajači odvukli na tisuće zarobljenika na anadolske tržnice robljem. U stoljećima nakon toga otkup i prodaja zarobljenika postali su općim mjestom ratovanja kako na muslimanskoj tako i na kršćanskoj strani granice. Podanici Porte radili su kao služinčad u dalmatinskim i talijanskim kućanstvima, veslali kao robovi na galijama zapadnih pomorskih sila i radili na feudalnim posjedima kra­ njskih zemljoposjednika. U Senju su međutim zarobljenici bili slabo upo­ trebljavani kao radna snaga (štoviše, njihova je prisutnost u Senju često predstavljala smetnju jer su ih oni koji su ih zarobili morali hraniti iz svojih oskudnih zaliha a uvjeti zatvoreništva nisu uvijek onemogućavali bijeg). Za uskoke su zarobljenici imali isklj učivo trgovinsku vrijednost, bilo putem otkupa, prodaje ili razmjene. Otkup je bio najčešća metoda za pretvaranje zarobljenika u kapital. Sporazum bi se često uglavljivao odmah nakon samog zarobljavanja, bilo sa samim zarobljenikom, ili s rodbinom, ili s posrednikom za otkupninu. Ot­ kupnina se sastojala ili od određene svote novca ili, što je bilo češće, od odgovarajuće isplate u naturi. Takve su otkupnine bile važan izvor opskrbe grada. U vremenima nestašice uskoci su znali odbijati novac tražeći umjesto njega žito i meso - robu koja im je u njihovim otežanim uvjetima bila vrjednija.39 Zbog činjenice da su ti izvori zaliha bili tako važni za grad, 38

Usporedi studije o suvremenoj krađi životinja u Grčkoj u: J.C. Campbell, Horwur, Family and Patronage: A Study of Institutions and Moral values in Greek Mounlllin Community (Oxford, 1964.), i Michael Herzfeld, The Poetics ofManhood: Contest and Identity in a Crellln Mountain Village (Princeton,

39

Tako je bilo 1600., kad su uskoci prema izvještajima zatvorenike davali u zamjenu izravno za žito i meso, >ne želeći uzeti otkupninu u gotovini ili bilo kojoj drugoj vrsti robe. zbog gladi u Senju (u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 923: 2. srpnja 1600. [Pasqualigo)). Raniji pokušaj mletačkih zapo�ednika da spriječe transport turskih otkupnina u žitu i kukuruzu· za Senj izazvao je glasne pro�ede cijele senjske zajednice zbog >Štete i propasti• koju će doži�eti (u: A. S. V., Provveditore Sopraintendente della Camera dei Confini, 243: 8. prosinca 1579.).

1985.).

102

Senjski uskoci

pregovori i isporuka tih otkupnina nisu uvijek bili prepuštani na volju poje­ dinačnim otmičarima i dužnicima. Mogla je biti riječ i o službenim dogo­ vorima na najvišoj razini. Godine 1588. senjski kapetan Furio Molza orga­ nizirao je uskočku ekspedicij u niz obalu kako bi preuzeo veliku otkupninu u žitu »koju su mi ponudili Turci, zamolivši da se njihove otkupnine prikupe u tim područjima«. Tom su prigodom uskoci uspjeli dopremiti vrlo potreb­ no žito u Senj, izgubivši pritom samo jednog zarobljenika kojeg je in dono tražio Pisani, mletački Capitano contra uscocchi. Nisu, međutim, uvijek imali toliko sreće, ako je vjerovati Pisanovim tvrdnjama da je konfiscirao veći broj brodica za prijevoz žita poslanog kao otkupnina u Senj . 40 S obzirom da su mletački službenici marljivo onemogućavali takve obli­ ke opskrbe, otkupnine su mogle biti diskretnij e isplaćene u gotovini, koja je bila slana izravno u Senj ili preuzimana na dogovorenom mjestu - čak i, kako bi se odagnale mletačke sumnje, od strane . Senj anki koje su odlazile »pod krinkom svog ženskog spola, a izgovarajući se obiteljskim vezama, u mjesta u Mletačkoj Republici u kojima su realizirale ugovore primaj ući od turskih podanika što im je dugovano ili u gotovini ili u robi kao isplatu na ime otkupnine«.4 1 Čini se da su osmanski službenici samo u rijetkim slu­ čajevima ometali takvu trgovinu, više pokušavajući da zabrane praksu ispla­ ćivanja otkupnine u načelu, nego da spriječe pojedine isplate. Ako otkup nij e mogao biti na praktičan način dogovoren ili ako je postojalo privlačnije tržište, pravo na prodaj u uskočkih zarobljenika moglo se prodati. Obično je ova trgovina značila jednostavno to da će kupac, često iz Dalmacije, odrediti i naplatiti otkupninu od zarobljenika. Muslimanski su zarobljenici bili prodavani i kao robovi, obično talijanskim trgovcima koji su dolazili iz Napulj a ili Genove u potrazi za galijotima za brodove papinske mornarice ili flote toskanskog velikog vojvode. Takvi su trgovci kupovali i žene i djevojke koje su bile tražene kao sluškinje u bogatim kućanstvima na, drugoj obali Jadrana. Senj i Rijeka bili su poznati izvori takve vrste robe i preko tih je luka povremeno u ropstvo prodavan velik broj uskočkih zarob­ ljenika.42 Trgovci robljem su u Senju bili posebno dobrodošli kada su druga 40

41 42

A S. V., Provveditore Sopraintendente della Camera dei Confini, Molza, Senj); Commi.ssiones et relationes veneta!, svezak 6, str. 12.

U: A S. V., Senata, Secreta, Materie miste notabili,

303: 18. veljače 1588.

27: 12. ožujka 1591. (Contarini).

(Furio

Lipanj 1583.: Naredba Vojne krajine da se zarobljenici koje su senjski pljačkaši zarobili u Lici prodaju »iza mora« (kasnije opozvana) (Ivić, Migracije Srba u Hrvatsku, str. 47); 10. prosinca 1587.: iv.ještaj glavnog zapo"ldednika Vojne krajine nadvojvodi Karlu o prodaji »znamog broja• zarobljenih Vlaha i Turaka talijanskom trgovcu (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 154-55); 1 587.-90.: razni dokumenti o trgovini robljem Giovannija Ambrosija Benedettija, trgovca iz Genove, i drugih, uključujući 1587.: popis troškova za kupovinu i prijevoz četrnaest robova kupljenih u Senju (Pom-

EKONOMIJA PLJAČKE

103

tržišta za zarobljenike presušila. Godine 1598. papina su nastojanja da kupi turske robove za napuljske galije »donijela golemu radost Senjanima jer zbog zabrane koju je izdao paša ili sandžak [osmanski u pravnici] toga područja nisu imali nikakve koristi od zarobljenika koje su pohvatali (svaki je otkup bio zabranjen), a sada im se pojavio ovaj način da ih rasprodaju«.43 Ali prodaja je robova bila samo povremeni izvor zarade za Senj i uskoci su uvijek nudili na otkup više zarobljenika nego što bi ih prodavali. Potražnja za turskim robovima bila je od kraja petnaestog stoljeća u padu (potrebe galija mogle su se najčešće jeftinije popuniti domaćim osuđenicima) i uskoci nisu uvijek mogli biti sigurni da će pronaći kupce za svoje zarobljenike. Čak i kad su se javljale iznenadne hitne potrebe za veslači ma, cijena nuđena za robove obično je bila niža od onog što su uskoci očekivali dobiti otkupom. Tijekom cijelog šesnaestog stoljeća, ugovori za kupnju galijota iz Hrvatskog primorja navodili su najvišu zaključnu cijenu od 35 do 60 dukata.44 Nasuprot tome, otkupnina za turskog podanika mogla je iznositi od 80 do 150 dukata, a za bogate ili važne muslimane nisu bile rijetke ni otkupnine više od 200 duka­ ta.45 Zarobljenici su služili za još jednu namjenu: oslobađanje braće uskoka

43 44

45

peo Molmenti, Ven a: i Its Individual Gr()Wthfrom the Earliest Beginnings to the Fall ofthe Republic, preveo Horatio F. Brown, 6 svezaka (Cambridge, Mass., 1905.-6.), svezak 2, dio 2, str. 306-8.); 5. veljače 1589.: sporazum između Benedettija i ostalih za kupovinu robova (»turskog naroda i nikakvih drugih«) u Senju (Tenenti, »Gli schiavi di Venezia alla fine del cinquecenta«, str. 62-63); isti datum: bilješka o Benedettijevim troškovima i imovini u Senju (A. S. V., Miscellanea di Atti Diversi Manoscntti, 134/6: 5. veljače 1589.); 1590.: ugovor sačinjen u Ravenni o kupovini turskog roblja u Senju (ibid.: 3. lipnja 1590.); 15.89.: iv.deštaj riječkog notara o opsegu trgovine robljem koje su zarobili uskoci (•Niti jedan brod ne odlazi .iz Fiume [Rijeke] za Apuliju bez turskih robova muških ili ženskih - na brodu•) (u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 416: 8. svibnja 1589.). iv.deštaj riječkog notara austrijskim po�erenicima u .�enju, u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 416: 8. svibnja 1589.; l. b. H. K R., Croatica, fasc. 5, 1589., veljača br. 2: 9. veljače 1589.

Deveti travnja 1549.: Galijoti za toskanskog velikog vojvodu, da ne stoje više od 35 zlatnih scudi (A. S. F., Mediceo del Principala, 2077: 34-35; vidi također R. Livi, La schiavitu domestica nei tempi di mezzo e nei moderni [ Padova, 1928.), str. 331); 1589.: cijene od 30 cekina za morlačkog zarobljenika, 40 za turskog, za napuljske galije dogovorena sa senjskim kapetanom i uskočkim vođama (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 416: 8. svibnja 1589.); 1590.: ugovor za kupovinu morlačkih galijota za toskanskog velikog vojvodu, po cijeni od 40 scudi svaki (A. S. F., Mediceo del Principato, 2077: 633; vidi također Livi, La schiavitu domestica, str. 334). Scudo i dukat su bili ugrubo podjednake vrijednosti; jedan zlatni cekin (zecchino) vrijedio je 1593. deset lira (ili oko jedan i pol dukat) .

Niz iskaza iz Trogira skupljenih 1558. (kao dio mletačkog dosjea za primjenu protiv uskoka u pregovorima s habsburškim izaslanicima) navodi da su otkupnine za turske podanike Morlake iznosile između 75 dukata za ženu do gornje granice od 225 dukata za muškarca (A. S. V., Provve­ ditori Sopraintendenti alla Camera dei Confini, 244: Processus Tragurii, 1558.). Uzimajući u obzir svrhu dokumenta, iznosi su možda bili malo uvećani, ali otkupnine koje su uskoci tražili tijekom 1570-ih i 1580-ih su više ili manje iste i otprilike jednake onima koje su građani Trogira tražili za svoje ratne ·zarobljenike 1573. (10 do 80 dukata za dijete ili ženu, 80 do 150 dukata za muškarca, s visokim otkupninama od 300 ili više dukata za bogatij e pojedince). (Popis trogirskih otkupnina koji . navodi ime vlasnika, ime, izvornu kupovnu cijenu, otkupninu, trenutnu lokaciju i �eru (kršćanin

104

Senjski uskoci

iz zarobljeništva druge strane. Senjske su žene bile posebice aktivne u ovoj trgovini, kupujući pravo na zarobljenike s nakanom da pomoću njih otkupe svoje muževe i sinove od Turaka. Jedna od uskočkih pritužbi na povjerenika Josipa Rabattu 1 602. bila je na ime toga što je on svojim nemarom omogućio dvadesetorici zarobljenih Turaka da pobjegnu, upropastivši time žene koje su ih kupile kako bi izbavile svoje muževe iz turskog zaroblj eništva.46

Trgovinski putovi. I na koncu, trgovinski su putovi (bilo oni kojima su se kroz zaleđe kretale karavane, bilo priobalni plovni putovi) također predstavljali profitabilno metu, iako od sekundarne važnosti ako je usporedimo s otima­ njem stoke iz turskog zaleđa. Uskoci su pljačkali tursku trgovinu na Jadranu barem od 1 520-ih, kada je Sanuto zabilježio pljačku turske robe od strane nekih ljudi iz Senja kraj Zadra, i od tih su dana mletački predstavnici počeli prosvjedovati protiv uskočkog piratstva. Ti su prosvjedi postajali to glasniji što je Republika preuzimala veću odgovornost za sigurnost na Jadranu.47 Napadi na brodovlje uglavnom su bili usredotočeni na priobalnu trgovinu: na barke koje su marljivo putovale između otoka ili između susjednih gra­ dova na obali, uvij ek nadomak kopna, noseći mješoviti teret lokalnih proiz­ voda - sireva ili koža kupljenih od planinskih Vlaha, usoljenih srdela, nekoliko bačava vina ili tegli ulja. Takva je trgovina još od drevnih dana bila prirodni plijen pomorskih pljačkaša koji su vrebali u uvalama na kamenitoj obali. Ali uskoci su navaljivali i na veće mete. U labirintu plitkih kanala koji su vodili kroz ušće Neretve mogli su se izvršiti i prepadi na marcilij e ili brigantine koji su prenosili tursku robu za Dubrovnik i Anconu, a čak su i galije koje su plovile od albanske obale ili Dubrovnika do Venecije bile . ranjive ako su bile usidrene ili oštećene u nevremenu.

Danak. Do jednog su dijela svog plijena uskoci dolazili suzdržavanjem od odlazaka u pohode. Od oko 1 576., neka su -sela na osmanskom teritoriju preuzela obvezu plaćanja danka (najčešće nazivanog haračem, prema turskom porezu) uskocima kako bi bila pošteđena pljačke. Takvi su odnosi zasnovani

ili musliman] zarobljenika, nalazi se u H. A Z., Arhiv Trogira, 28: »Proclama. circa descriptionem sclavorum.«)

46 47

Lopašić, Acta historiam confinii, svezak l, str. 300-305.

Sanuto, I diarii, svezak 36, str. 450; H. A Z., Ispisi tajnog vatikanskog arhiva fra Dane Zeca II, Nunz. Germ., 55: 26'.

EKONOMIJA PLJAČKE

10S

na plaćanju danka, po svemu sudeći, počeli kao neslužbeni dogovori između uskočkih vojvoda i samih sela.48 Oko 1579. su se, međutim, javili pokušaj i da s e tim dogovorima prida službeno značenje. Godine 1579. trogirski je arhiđakon predložio nadvojvodi Karlu da se turska sela u zaleđu Trogira kao b ivši podanici Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva vrate pod habsburšku krunu. Oni bi na godinu plaćali danak od dva florina po kući, tražeći zauzvrat povlastice koje bi ih štitile od uskoka.49 Već 1 588. izvještena je da uskoci prikupljaju danak »od ušća Neretve pa čak do granice Zadra, u iznosu od jednog cekina po kući, i to na dva do tri dana puta u unutrašnjost, a i od (osmanskog) kapetana Obrovca svotu koja po mom mišljenju iznosi najma­ nje 2.000 cekina«. so Do 1 599. procijenjeno je da je otprilike četiri tisuće kućanstava na osmanskom teritoriju na taj način plaćalo danak Habsburgov­ cima. 51 Habsburške vlasti nisu dijelile mišljenje da je mudro dati bilo kakvu službenu zaštitu turskim podanicima, kako povlastice dodijeljene onima koji plaćaju danak ne bi štitile i neprijatelje Krajine kao što su martolosi ili turski špij uni. Usto, senjski su kapetani dvojili da bi uskoci bez pljačkanja podanika Porte mogli doći do dovolj no plijena. U slučaju, pak, da takve povlastice budu dodijeljene, zapovjednici su bili odlučni da se dobiveni prihod koristi za podmirenje potreba Vojne krajine, a ne da ga kruna preusmjerava u obliku individualnih darovnica.S2 Stvar je naposljetku tako bila i riješena, vjerojatno zahvaljujući tome što je pogranična vojska, uključujući i uskoke, bila vrlo aktivno uključena u prikupljanje samog danka. Ipak, teško je reći koliko je od tog novca doista odlazilo u ruke uskoka. Čak su i neslužbeni dogovori između uskoka i onih koji su im se obvezali 48 49 SO

Sl 52

7. poglavlje za dodatne pojedinosti o razvoju sustava danka. 1, str. 81-88. U Commissione.< et relatione.< veneta?, svezak 6, str. 1S. U pismu bosanskom beglerbegu napisanom 1S91. sultan je naveo daje »dobrih l 0.000 kućanstava turskih podanika [ u zaledima Zadra, Šibenika, Splita Vidi

Lopa!ić, Acta historiam confinii, svezak

i Trogira] primorano da plaća danak i kršćanima«. To je spomenuto u kontekstu uskočkih prepada u tom području, ali vjerojatno uključuje i sela u područjima oko kojih su se Venecija i Porta sporiJe (U: I libri commemoriali, svezak 2S., str. 60-61). Slični sporazumi koji su uvodili obvezu plaćanja danka u zamjenu za za!titu od pljačka!kih pohoda sklapani su i drugdje na turskim granicama s Vojnom krajinom. Vidi Dabić, »Prilog proučavanju ratne privrede«, str. 100-101.

Commissione.< et relaticne.< veneta?, svezak S, str. 281. Plaćali su tri talira po kućanstvu, što je na godinu iznosilo

12.000 talira.

Lopa!ić, Acta historiam confinii, svezak l, str. 89-90, 93, 1S7-60; Commissicne.< et relaticnes veneta?, svezak 6, str. 1S. Kada je RudolfU. pokušao dodijeliti svom kancelaru Faustu Vrančiću prava nad osman­ skim stanovništvom Knina, koji su plaćali porez za za!titu od uskoka, u Senju su se javili bučni prosvjedi protiv takvog preusmjeravanja novca od danka (Lopa!ić, Acta historiam confinii, svezak 1 , str. 145-46, 157-60).

106

Senjski uskoci

plaćati danak tijekom 1570-ih podrazumijevali da određeni udio ide u ruke krajinskih dužnosnika. S3 Institucionalizacijom ugovaranja danka, voj ni su zapovjednici preuzeli veću kontrolu nad raspodjelom novca koji su uskoci prikupljali. lako su se vlasti borile da zadrže taj prihod za potrebe Vojne krajine, on nije nužno dolazio do ruku samih uskoka. Već u prvim godinama 1600-tih veliki je dio danka bio tražen kao povlastica koja ide uz dužnost senjskog kapetana ili glavnog zapovjednika Krajine. Kad su im nakon mira s Portom iz 1 606. pljačkaški pohodi bili zabranjeni, uskoci su zatražili da se taj novac, umjesto da se šalje njihovim nadređenima u Vojnoj krajini, upo­ trijebi kao plaća za senjski garnizon, naglašavajući da su ti turski podanici danak i plaćali zahvaljujući uskocima (»zbog straha pred našom srčanošću«). Rudolf IL potvrdio je prava Senja na taj prihod, prekorivši glavnog zapov­ jednika Krajine zbog toga što gaje prigrabio. »Nije malo vas, a to se posebice odnosi na Vas, Veith Khisl, koji se ne obazirete na te sloboštine i povlastice, i koji se ne libite da u njih posežete i kršite ih. Povrh toga, usuđujete se otimati iz njihovih ruku i sami prodavati danak ili namete iz brojnih turskih sela i s posjeda koje su naši senjski vojnici svojim junaštvom i svojim oru­ žjem, prolijevajući svoju krv, ugrožavajući vlastite živote, prije mnogo godi­ na primorali da vrše te isplate.« Hofkriegsrat u Grazu po svemu sudeći nije bio najspremnij i da provede tu odluku jer bi glavni zapovjednik time izgubio znatan prihod.S4 Uskoci su, bez obzira na to jesu li primali veći dio novca ili ne, nastavili prikupljati danak od turskih sela, povremeno organizirajući prepade kada isplata nije bila ažurna. ss ·

Područja pljačkanja. Senjski su uskoci imali tri glavna područj a djelovanja: osmansku Liku, teritorij istočno od planinskog masiva Velebita; hercego­ vačko zaleđe dublje na jugu, posebice područja iza dubrovačkog teritorija; i vode Jadrana. Od najranijeg spominjanja senjskih uskoka sva su ta područja S3

S4

SS

I. b. H. K. R., Croatica, fasc. 2, 1S79., svibanj br. l l : 12-14'. Godine 1S82. s\jedoci su potvrdili da je vojvoda Daničić bio poslao glavnom zapo\jedniku Krajine sjajne darove, koqja i ' šag koje je dobio na ime danka (I. b. H. K. R., Croatica, fasc. 4, 1S84., travanj br. 2: S4--S4' [Stipanovitsch]; 81 [Bratkhovitsch]). Jedan je drugi s\jedok izvijestio d a s u turski podanici plaćajući danak poslali glavnom zapoyjedniku vrsnog hata, a kapetanu Raabu kljuse (ain klepper) (ibid.: 89', Uurovitsch]).

U: Lopašić, Acta historiam confinii, svezak l, str. 3Sl-S3; svezak 3, str. 437-38; Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 24--2S. Godine 1607. glavni zapo\jednik Krajine suprotstavio se ovim tvrdnjama pri­ kupivši 5\jedočanstva niza Senjana koja su tvrdila da je novac od danka oduvij ek bio rezerviran za glavnog zapo\jednika (I. b. H. K. R., Croatica, fasc. 12, 1607., studeni br. 25: 6-20', 29. rujna 1607.). A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1321: 28. prosinca 1602.; H. A. D., Lettere di Levante, 41: S2'-S3 (15. srpnja 160S.); A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 424: 18. ožujka 1 610; Horvat, Monumenta uscocchoruna, svezak 2, str. 9S.

EKONOMIJA PLJAĆKE

107

bila izložena napadima, ali se važnost svakog od područja pljačkanja tijekom stoljeća mijenjala. Te su promjene odražavale karakter i cilj uskočkih pohoda. Lika je bila n
U: A. S. V., Senata, Secreta, Materie miste notabili, 27: 10. svibnja

1588.

Senjski uskoci

1 08

Vojne krajine tijekom 1590-ih i početkom 1 600-tih ograničavali na područje Velebitskog kanala. Pod tim su okolnostima bili primorani da se opet oslone na resurse Like, Krbave i turskog zaleđa Zadra, gdje su, kako izvještava jedan Mlečanin, »ne dolazeći do onako golemog plijena kakav su bili naviknuti zateći na moru, već samo do životinja i pokojeg zaroblj enika, plijena od malog značenja, često doživljavali žestoke sukobe s osmanskom konjicom koji su rezultirali zatvaranjem ili smrću njihova ljudstva, i često većim gu­ bicima nego dobicima, te stoga žive u stanju velikog očaja«.57 Taj je očaj više nego jednom pronašao olakšanje u plijenu opljačkanom od mletačkih poda­ nika, bilo na obližnj im otocima ili u Istri. Č ak je i povjerenik Rabatta nimalo sklon uskocima i poslan da ih drži pod nadzorom - prosvjedovao da mletačka nepopustljivost zapravo djeluje tako da uskoke, blokadama od­ sječene od svog uobičajenog polja djelovanja, primorava da plijen otimlj u gdje ga mogu naći, a t o je značilo na mletačkom teritorij u ili n a moru (što je u očima Signorije predstavljalo jedno te isto) : Senjani, prije nego što su ih Mlečani opkolili i spriječili da slobodno odlaze u turske zemlje kako bi uzimali danak i otkupninu o kojima ovisi održavanje njihovih prihoda, nikada nisu izvodili one akcije (osim najbeznačajnijih) koje ozlovoljavaju Mlečane; ali otkako ih je opsada lišila ove slobode, te operacije više predstavljaju nužnost - ako ne žele skončati od gladi - nego želju da čine zlodjela; te su krenuli pljačkati [ mletačke podanike], a opseg štete koju nanose u razmjeru je sa stalnim napadima ili blokadom kojima ih izlažu Mlečani i njihova flota.58

Trgovina kao funkcija pljačke Prije upada osmanskih vojski i dolaska uskoka, Senj je bio tranzitna luka sa sve uspješnijim trgovinskim sajmom. Jedan priručnik za · trgovce š kraja petnaestog stoljeća stavio je Senj u istu kategorij u s Dubrovnikom i Zadrom te naveo da između Senja i Venecij e postoji razvijena trgovina željezom,

57

58

U: Commisswnes el rela1wnes veneta, svezak 6, str. 100. Vidi: Provveditore Generale Dona, 1599., o teškoćama s kojima su se uskoci sučeljavali u održavanju jednake razine pljačke (u u� erima blokade), »plijen do kojeg dodu samo na kopnu nije dovoljan za ove najpohlepnije ljude« (Commisswnes el relalwnes veneta, svezak 5, str. 282). U: Lopašić, Acta hisloriam confinii, svezak 1, str.

285.

EKONOMIJA PLJAČKE

109

bakrom, olovom i kositrom iz rudnika u gradskom zaleđu; žitom i brašnom; lanenom, svilenom, vunenom i parhetnom tkaninom; te drvom i drvnim proizvodima. 59 Ta je trgovina oslabila suočena s osmanskim osvajanjem zaleđa i sa stalnom opasnošću koju su na sjevernijim putovima predstavljali pljačkaši u svoj im pohodima. Već 1 529. građani Senja žalili su se da, u slučaju da se putovi koje su zatvorili turske pljačkaške skupine ne oslobode, »za nas više neće biti razloga da ovdje živimo... ako nam zatvore pristup morem, kopnom nitko neće moći doći do nas, čak ni ako to bude htio ... pa trgovci tako neće imati s kim da trguju<<. 60 Imali su pravo. Presijecanjem trgovinskih putova prema unutrašnjosti, važnost Senja kao tranzitne luke doslovno se istopila. Sam je grad proizvodio vrlo malo, izuzevši drvo i drveni ugljen iz obližnjih šuma Velebita. Najvažnij i proizvod na početku stoljeća bila su vesla i jarboli za mletački Arsenai. 61 Opasnost koja je prijetila od turskih pljač­ kaških skupina uskoro je sječu drveća pretvorila u pogibeljno zanimanje, ali Senj je tijekom cijelog stoljeća nastavio sjeći i izvoziti manju količinu drveta. Kada su propisi protiv odlazaka na pohode bili strogo provođeni, gotovo j edina mogućnost koja se nekim uskocima pružala bila je da okušaju svoju sreću sjekući drva u zaleđu. 62 U planovima za reformiranje uskoka često se htjelo iskorištavanjem ovog obilnog prirodnog bogatstva nadomjestiti priho­ de od piratstva u ekonomiji Senja, ističući da bi prodaja proizvoda od vele­ bitskog drveta koristila svima, pružajući uskocima pošteno zarađen prihod, ušteđujući Habsburgovcima troškove stvorene držanjem garnizona, i osigu59

Franco Borlandi, uredio, El libro di mercatantie et usanze de' paesi (Torino, 1936.), str. 5 1-52.

60

U: Laszowski, Monumenta habsburgica, svezak 1, str. 172-73.

61

Kad s e 1527. učinilo da vesla više neće stizati i z Senja, kako zbog toga štoj e taj grad prisegao vjernost Ferdinandu tako i zbog osmanskih prepada, u Arsenalu je zavladala prepast izazvana mogućnošću da se neće uspjeti naći alternativni izvor (Sanuto, I diarii, svezak 45, str. 392; Commissiones et relationes veMta!, svezak 2, str. 38-39).

62

Tvrdilo se daje ta djelatnost napuštena kada su Turci prešli Unu tijekom 1550-ih (Leva, Legazione di Roma, str. 140); međutim, 1577. su drvni proizvodi još uvijek imali veliku važnost u carinskom cjeniku Senja (Herkov, •Carinski cjenik grada Senja«, str. 64, 66). Vidi također kapetan Denti iz Bakra o izvozu drva samo tijekom primilja s Turcima 1554. (U: Commissiones et relationes veneta!, svezak 3, str. 63-64); mletačke su snage izvršile prepad na Ledenice 1600. dok je garnizon bio u planinama na sječi drva (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 274; Commissiones et relationes vtm!la!, svezak 6, str. 100); i senjski je gamizon, primoran da sječe drva radi prodaje kako bi izbjegao smrt od gladi 1642., bio napadnut od Turaka (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 2, str. 259-60). Nakon otprilike 1618. u brzojavima mletačkih zapovjednika iz zadarskog područja postoje brojne reference o dalmatinskim barkama koje su odlazile u Senj kupiti drvo (naprimjer, u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar 60: brzojavi A. Zorzija, zadarskog rektora, 1619.-20.). Vidi također W. von Valvasor, Die Ehre des Herzogthums Krain, 4 sveska (Laibach, 1689.; reprint, Rudolfswerth, 1 877.-79.), sVezak 3, str. 89, za reference o senjskoj trgovini drvetom.

liO

Senjski uskoci

ravajući pouzdan izvor građevnog materijala Arsenalu u Veneciji. 63 Ali vrlo stvarna turska opasnost nije bila jedina prepreka razvoju razvijene trgovine drvom u Senju. Nezadovoljstvo Habsburgovaca gubitkom carinskih prihoda uzrokovanim premještanjem trgovine iz Rijeke hajem šesnaestog i počet­ kom sedamnaestog stoljeća dovelo je do njihovih energičnih nastojanja da sav izvoz drvne građe usmjere kroz Rijeku, na štetu suparničkih luka kao što je bio Bakar. Senj je također bio potencijalni suparnik riječkoj trgovini, pa nije bilo ni najmanje u interesu njezina gospodara, nadvojvode Š tajerske, da ohrabruje oživljavanje ranij eg uspjeha Senja kao luke. 64 Mnogi su promatrači odgovornost za propadanje senjske trgovine pripi­ sivali dolasku uskoka, uspoređujući pošten trud starih trgovaca s lijenošću uskoka koji su živjeli samo od onoga što su priskrbili svojim zlodjelima: »Svima je na umu piratstvo, pa je, kao što se od početka moglo predvidjeti, ugasla sva trgovina, sva umjetnost, sav obrt, i okolno je zemljište napušteno i neobrađeno; ostalo je samo nekoliko čokota na maloj poljani oko Senja, koji su također uklonjeni jer je zemlja na kojoj su bili posađeni bila potrebna za zemljani nasip i za zidine nad morem, i tako su ovaj grad učinili zlogla­ snim i nepokornim, gradom koji živi samo od krađe i od krvi drugih«. 65 Jedan je drugi Mlečanin ponovio isto mišljenje: »Sasvim je ugasnuo njihov ugled poslovanja i trgovine s inozemstvom.«66

63

65

Ranu verziju tog plana predložio je L. Renaldi s Krka (u: A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci: Lettere Rettori, 282: 12. listopada 1581 .). Markantun De Dominis, senjski biskup, bio bi upotrijebio šume za opskrbu Senja na donekle drukčiji način - Habsburgovci bi trebali prodati prava na drvo Veneciji i upotrijebiti tu svotu za plaće garnizona. Unatoč brojnim pregovorima, ovaj plan nije nikad bio realiziran. Vidi posebice dokumente u: Ljubić, »Prilozi za životopis Markantunu Dominisu«, str. 1-260. Za postupno propadanje Rijeke i nastojanja Habsburgovaca da unaprijede njezinu trgovinu vidi Gestrin, Trg
66

U: Commisswnes et reldliones veneta:, svezak 6, str. 103.

64

111

EKONOMIJA PLJAČKE

Ali nije bila istina d a je usredotočenost na pljačkaške pohode rezultirala napuštanjem trgovine. Uostalom, što je piratstvo doli robna razmjena, ali silom umjesto kupovinom? Nije sva opljačkana roba mogla biti potrošena u Senj u - što bi se učinilo s teretom nojevog perja vrijednim 2.400 dukata otetim 1 597. u prepadu na brod koji je plovio sa Zantea?67 Da bi ostvarili dobit od takvog plijena uskoci su ga morali prodavati na tržištu. Uskočki pohodi nisu ugasili trgovinu, već su je preusmjerili u druge kanale. Vosak, kože, med i grubo platno iz zaleđa; vino, usoljena riba, smokve i koralji s obale; finija tkanina, žito i egzotičnija roba jadranske i levantske trgovine: velik je dio uskočkog plijena iz prepada na trgovačko brodovlje i karavane dolazio u ruke trgovaca. Zarobljenici prodavani kao robovi također su pri­ donosili, u manjem omjeru, tržišnoj ekonomij i Se�a. Zapravo, moglo bi se ustvrditi da je plijen koji je u Senj stizao zahvalj ujući uskočkim pohodima u najvećoj �eri bio zaslužan za kakvo takvo održavanje ekonomskog života luke. Jedan je anonimni autor čak otišao tako daleko da je implicirao kako je uskoke bavljenje trgovinom moglo udaljiti od njihove uloge pograničnih voj nika: »Ovi junački ratnici postali su najpohlepniji trgovci ukradenom robom, koji se ne posvećuju ničem drugom nego samo prodaji svog plijena u Hrvatskoj, Kranjskoj, Š tajerskoj, Ugarskoj , čak i s druge strane mora u Apuliji i u Markama, pa čak i u samoj Veneciji, tako da su se napustivši vojne vještine bacili na one koje su slađe, drugim riječima, dobiti«. 68 U toj je tvrdnji bila trunka istine. Neki od uskoka bili su u vezi sa širokom ekonomskom mrežom i uspijevali su pretvoriti svoj udio plijena u krupnij e poslovne poduhvate. Matija Daničić, pripadnik imenite uskočke obitelji, išao je u pohode zajedno s drugim uskocima, ali je postao i imućan trgovac te je mogao i isplatiti tursku otomansko uvozeći žito na veliko iz područja Medike i prodaj ući ga mletačkim trgovcima preko Bakra. (Obitelj Daničić profitirala je i na jednom drugom aspektu poslovanja sa žitom, jer su bili vlasnici mlinova u Žrnovnici u kojima se mljelo žito za senjske vojnike.) 69 Međutim, uskoci obično nisu . bili toliko uspješni u pretvaranju svoga plijena u bogatstvo. Rijetko s u mogli birati tržište, i često su bili primorani da prihvate bilo koju cijenu koju su mogli dobiti za svoj plijen 67 68 69

Tenenti, Naufrages, str. 202. U: Horvat, Monu menta uscocchorum, svezak

1, str. 388.

Vidi Gestrin, Ttgovina, str. 51, 1 18; Horvat Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. 37. Kralj Rudolf darovao je Žrnovnicu Jmju Daničiću 1583. (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. · 1 18). Mletačke su snage spalile mlinove 1612., u znak odmazde za uskočke prepade (A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 426: 4. rujna 1612.; Sarpi, lA Repubblica di Venezia, str. 49; Tamara, »Episodi di storia fiumana«, str. 19).

Senjski uskoci

1 12

ako bi ga uopće uspjeli prodati. Godine 1 60 1 . Ivan Budanović i njegova skupina uskoka odmetnika otišla je u Rijeku pokušavajući da proda zabra­ njeni plijen (bačve usoljenih sardina koje su oduzeli s hvarske ribarice). Kada su ga riječki trgovci, zabrinuti zbog novih strogih propisa kojima se ogra­ ničavala kupovina plijena, odbili kupiti, uskoci su morali sakriti svoje bačve pod trsje i grmlje u Trsatu prije nego što su praznih ruku otišli kući.7° Ovo je odbijanje bilo neuobičajeno, jer su trgovci uglavnom bjli spremni na trgovinu s njima. Ipak, to pokazuje da su uskoci u pokušajima da zarade na svom plij enu ovisili o milosti lokalnih tržišta. Međutim, sami uskoci u pravilu nisu bili ti koji su prodavali senjski plijen po lokalnim tržištima. To su radili oni koji su preuzeli posao namirivanja svakodnevnih potreba usko­ ka. Kako uskoci nisu imali redovita prihoda, ovisili su o kreditu trgovaca i obrtnika sve dok ne bi mogli doći do bogata plijena ili dok povjerenici za isplatu ne bi stigli u Rijeku. Giovanni iz Ferma, i sam trgovac, iznio je kako je to kreditiranje bilo organizirano opisujući poslovanje Vicenza de Santija (Desantića), jednog od najbogatijih senjskih trgovaca: Njega bi se moglo zvati ocem ove zemlje, jer imade ulja, vina i druge robe dopremljene iz Apulij e, i pomaže siromašnima kada im pomoć treba, pobrinuvši se doduše da u svojim rukama ima njihove zaloge... Ovako on daje svoju robu: onaj kome je potrebno ide njemu i ište ga žita, vina i ulja koje će obitelji ostaviti dok je u potrazi za plijenom; čim se t�j vrati, trgovac biva isplaćen; a u zalog mu daje i više nego dovoljno srebra da se dug pokrije, te on tako dobro posluje.7 1

Giovanni bilježi da je ukupna vrijednost ovakvih zaloga koje je Vicenzo sakupio nadmašivala 30.000 dukata, i da je na njima ostvario golemu dobit1 jer oni koji su u akcij i poginuli nisu mogli iskupiti svoje zaloge, pa su ovi ostali u njegovom vlasništvu. 72 Međutim, uskoci često nisu mogli pokriti svoje dugove zalogom, pa su umjesto njih davali zadužnice: Događa se da netko od njih uzima novac na zajam, ili češće robu na kredit; ako onaj koji uzima robu ne zna pisati, trgovac ili prijatelj koji robu daje na zajam sastavlja bilješku uobičaj enoga oblika, dodajući joj na kraj : stoga što posuđivač ne zna pisati on će dokument zapečatiti svojim pečatom U er kako god siromašan čovjek bio, ima srebrni pečat), ili ako nema pečata, rukom će nacrtati

70 71 72

Hotvat, Monumenta uscocchorum, svezak l, str. 400, 402-3. U: Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 238--39.

Ibid., str. 239.

EKONOMIJA PLJAČKE

113

križ ( + ) , zaklinjući s e Gospodom Bogom Svetim d aj e on taj dužnik. . . Reći će: »Petnaest dana nakon što se vratim iz pohoda platit ću, ili ću se u tom roku odužiti dajući odgovarajuću vrijednost u plijenu« i te se zadane riječi neizostav­ no drže.73

Gotovo cjelokupno unutrašnje gospodarstvo Senja okretalo se oko ovog sustava kredita na plijen, dobivenih od sitnih trgovaca i obrtnika, imućnih posrednika poput de Santija, sve do tvrtke za koju je radio Giovanni iz Ferma a koja je i samu Vojnu krajinu opskrbljivala na kredit, isporučujući senjski fondaco, ili skladište, žitom u vrijednosti od šest, osam ili čak i deset tisuća dukata prije nego što bi ih povjerenici Vojne krajine isplatili, nakon čega bi ovi otvarali novi račun.74 Posljedica ove sveprisutne zaduženosti bila je sljedeća: čim bi uskoci donijeli plijen, ili pak čim bi dobili plaću, zarada im je odmah odlazila na isplatu dugova. >�oš se nije čulo da se neki uskok obogatio«, zapisao je nadbiskup Minucci, i nakon toga ispričao priču o »sta­ rom uskoku, osakaćenom, prikovanom za krevet, bez ikakve pomoći, koji muje povjerio daje u svoje vrijeme imao udio u tako velikoj količini plijena da je zbroj svih udjela koji su ga spadali svakako premašivao 80.000 dukata; a ipak je bio bijedan i prosjak«.75 lako su blaga jadranske trgovine možda i prolazila kroz njihove ruke, sami su uskoci rijetko mogli iz njih izbiti dobit. Trgovci poput Vicenza de Santija nisu samo pružali usluge uskocima čije plaće nisu dovoljno dugo trajale. Njihovi su zajmovi predstavljali ulaganje u izglednost prihoda od uskočkog plijena. Oni nisu bili jedini stanovnici Senja koji su na taj način ulagali jer su troškove uskočkih ekspedicija dijelili brojni . dioničari, od kojih je samo manji broj sudjelovao u prepadima. Vettor Bar­ baro je opisao sustav, koji se bio razvio u kolektivno poduzetništvo koje je obuhvaćalo najveći dio Senja: Svi imaju udio (u plijenu), jer oni koji zbog starosti ili onemoćalosti nisu sposobni ići sami, drže o svom trošku sluge i šalju njih u svoje ime, ili pak drže brodice koje daju uskočkim četama, i za svaku brodicu dobivaju dva udjela u plijenu. Onim uskocima koji se ne mogu opskrbiti za put daju svakom po 30 hljebova kruha i jedan dukat, a dobivaju polovicujednog udjela; i na koncu fratri i svećenici idu osobno i skrbe za njih, a također i žene koje imaju dovoljno sredstava da se time bave, tako da svi oni žive na taj način, sve druge djelatnosti su zanemarene. 76

73

U: ibid., str. 240.

74 75

Ibid., str. 192-93.

76

Minucci, Storia degli uscocchi, str. 225. U: H. A Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 281. Minucci daje sličan opis procesa: »Neki koji su se stidjeli druženja s vucibatinama držali bi slugu u kući da ide s drugima u pohode i donosi dio plijena svom

1 14

Senjski uskoci

Kada bi se ekspedicij a vratila u Senj s plijenom, on se dijelio na udjele i raspodjeljivao kapetanu i dužnosnicima Krajine, onima koji su sudjelovali u pohodu, te onima koji su pomagali financiranje ekspedicije. Ova metoda raspodjele troškova i rizika pohoda, kakva se ponavljala kod gusarskih zajed­ nica diljem Sredozemlja u šesnaestom stoljeću, osiguravala je aktivan interes grada za uspjeh uskoka.77 Ona je također značila da je većina uskočkog plijena brzo prelazila u ruke posrednika, bilo kao isplata duga, bilo kao udio dobiven putem ulaganja, bilo kroz otkup udjela nekog uskoka. Koristi od trgovine onim plijenom koj i je imao tržišnu vrijednost uglav­ nom su imali upravo ti posrednici, koristeći - ako je bila riječ o senjskim građanima ili plemstvu - porezne olakšice obuhvaćene statutom grada ili carinskim cjenikom.78 lako je opseg trgovine koja je prolazila kroz grad bio zanemariv u odnosu na njezin opseg u ranijim stoljećima, Senjani su još uvijek ljubomorno čuvali povlastice i olakšice koje su dobili ranije, i činili sve što su mogli kako bi razvijali ulogu Senja kao sjevernojadranskog trgo­ višta, služeći se u tu svrhu svime što im je bilo pri ruci. Uskočki je plijen predstavljao dobrodošao dodatak malobrojnoj robi iz zaleđa kojaje još uvijek nalazila put do luke. Doima se, također, da su Senjani pokušali koristiti uskoke kako bi na izravniji način povećali opseg prometa koji je prolazio kroz grad. lako su bili posve spremni da surađuju u habsburškom onemogućava­ qju trgovanja Bakra s Venecijom šaljući uskočke patrole da plijene »kri­ jumčarske« brodove koji nisu platili riječku trošarinu, Senjani nisu bili za-

77

78

gazdi; a drugi su davali siromašnima zalihe i druge potrepštine, uz dogovor da će imati udio u plijenu, i tako su svi imali interes u tome« (Storia degli uscocchi, str. 222). Vidi i Friedrich von Hurter, Geschichte des Kaiser Ferdinands II und seiner Eltern, l l svezaka. (Schaflhausen, 1850.-64.), svezak 2, str. 136; Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 52-53; Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 240. Razni detalji o načinima na koji su Senjani investirali u uskočke pohode pojavljuju se u dosjeu o ispitivanjima na Cresu i Lošinju 1558. (A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243: Processus Chersi i Ausseri, 1558.). Opisi podjele uskočkog plijena iz usta bivših stanovnika Senja i posjetitelja iz Baške s Krka javljaju se u: A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini 243: Processus Vegli:e, 1 558. Slični sindikati privatnih ulagača, od kojih svaki dobiva dio plijena, financirali su alžirske i malteške gusarske brodove u istom razdoblju (Corsairs ()[Malta and Barbary, str. 73-74, 123-24).

Carinska lista sastavljena 1577. u Beču radi reguliranja prikupljanja trošarinskog poreza pruža idealiziran prikaz karaktera prometa koji je prolazio kroz Senj krajem šesnaestog stoljeća. Ona ipak ilustrira odlučnost Senjana da zaštite svoj udio u ono trgovine što je preži�elo uključivanjem gotovo svih povlastica navedenih u statutu iz 1388. (Herkov, >>Carinski cjenik«). U nedostatku zapisnika o trošarini nemoguće je procijeniti stvarni opseg trgovine. Godišnji prihod od trošarinskog poreza između 1605. i 1612. iznosio je oko dvije stotine fiorina (u usporedbi s 2.843 fiorina ubranih na ime riječke trošarine (quarantes) između siječnja i rujna 1594.) (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 2, str. 28; Gestrin, Mitninske knjige, str. 344). U lošoj godini, kao što je bila 1600. , kada je mletačka flota blokirala Senj, tim se prihodom nije moglo platiti ni ulje za tri svjetiljke čiji se plamen održavao u utvrdi, citadeli i ttgradu. (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak l, str. 280.)

115

EKONOMIJA PLJAĆKE

dovoljni time da samo Rijeka profitira pa su u sedamnaestom stoljeću po­ kušali sličnom taktikom sile dovesti brodove u vlastitu luku. 79 Ali čak ni senjski trgovci nisu uspijevali pretvoriti plijen koji je stizao do njihovih ruku u dovolj an izvor za pretvaranje Senja u veliko jadransko trgovinsko središte, suparnika Rijeci (pa ni Bakru) u kupnji i prodaji. Unatoč ranog i kratkotrajnog procvata u svojstvu kanala za odljev robe opljačkane bilo gdje na sjevernom Jadranu - ne samo one koju su opljačkali uskoci, nego i one drugih pirata80 - Senj je u biti ostao skladište, u kojem se, istina, nalazilo mnoštvo različitih vrsta robe, ali koje nije uspjelo na njima u pot­ p unosti profitirati. Senj nije bio Alžir. Razloge za to nije teško pronaći. Plijen je u grad stizao neredovito i nepredvidivo, čak i u vrijeme najveće aktivnosti uskoka. Taj je plijen mogao biti dovoljan da zadovolji potrebe uskoka i Vojne krajine, barem u najčešćem broju slučajeva, ali količina opljačkanog nije bila dovoljna za održavanje velikog trgovinskog središta i tij ekom sušnih razdob­ lja između pohoda. Kad su uskoci ostajali bez plijena, tada su i trgovci bili bez robe kojom bi privukli inozemne kupce. Niti su ti kupci mogli biti sigurni da će pronaći onu robu koju su tražili. Iskusan se trgovac robljem predostrožnosti radi u Trstu opskrbio lancima i okovima prij e nego li bi krenuo u Senj tražiti galijote. 81 Usto, isti oni uzroci propadanja Senja kao trgovinske luke koji su vladali na početku stoljeća i dalje su predstavljali prepreku bilo kakvoj mogućnosti oživljavanja njegova ranijeg uspjeha. Sve dok su osmanske snage ugrožavale ceste i dok su mletačke galije u bilo kojem trenutku mogle prekinuti pomorsku trgovinu, trgovci se nisu mogli mnogo okoristiti povoljnim položajem Senja na obali ispod prijevoja koji je povezi­ vao Jadran sa zaleđem. Posljedica svih tih pritisaka bila je ta da je Senj često bio primoran prodavati svoju robu jeftino. Uskoci nisu mogli birati tržišta, posebno u vrijeme kad su bili pod pritiskom Venecije ili pak vlastitih gospodara. Kao i uvijek, dobit su ostvarivali oni kod kojih je opljačkana roba završavala. Gio79

80 81

U drža�om arhivu u Ljubljani postoji opsežna prepiska o preusmjeravanju broda iz Perasta na­ krcanog vinom, uljem, sirom, željezom i čavlima iz riječke luke u Senj godine 161 1 . Službenici senjskog trošarinskog ureda i senjski trgovci odbili su predati brod riječkoj carini (riječki porez nije bio plaćen), tvrdoglavo ustrajući u tome da su senjski lučki porezi i povlastice jednako vrijedne kao riječke, te prikupljajući potvrde o jamstvu za vlasnika, unatoč habsburškom nezadovoljstvu (A. S., Deželni stanovi za Kranjsko, 293: 135-38 ( 14. prosinca 161 1.]; 1901-14[8. prosinca 1611.]; 1911-16 [ 10. prosinca 1611.]; 1931-34 [ 12. prosinca 1611.]; 1965-68 [22. prosinca 1611.]; 293a/1: 1 5-32 (3. siječnja 1612.]; 1513, 1516 [20. prosinca 1612.]). Vidi također Gigante, »Rivalta fra i porti di Fiume e Buccari«, str. 175-76, 178, 180.

Vidi Commissicnes et relaticnes veneta?, svezak 3, str. Molmenti, Venice, svezak 2, dio 2, str. 306-8.

193-94.

Senjski uskoci

116

vanni iz Ferma opisao je novčarski uspjeh koji su . ostvarili neki mletački podanici kupivši plijen u tkanini nakon što ga uskoci nigdje drugdje nisu mogli prodati. »Prodali su svoju robu rektorima po najnižoj cijeni; neugodno mije 0 tome i govoriti; jer prodali su svoj u robu rektorima Krka, Paga, Raba, Cresa, . Osora te onima iz Istre. Baršun vrijedan četiri dukata po braccio prodavao se za jedan dukat, isto i grimizna tlcinina i slično; a ti su ih rektori 82 vraćaj ući se odnijeli u Veneciju te preprodaJi robu Turcima i drugima.« kupovali od uskoka po povoljnoj cijeni: prema tvrdnjama rektori Nisu samo neimenovanog prijedloga za reformiranje uskoka napisanog 1 60 1 ., i drugi su mletački podanici »poslovali s njima trguj ući opljačkanom robom, tako da su skladišta u Veneciji bila njome ispunjena u prošlosti, a vjerojatno su i danas«. B3 Trgovina s uskocima bila je, međutim, mletačkim podanicima gotovo cijelo vrijeme službeno zabranjena. Neki su pokušali izbjeći takve zabrane: »Pod izgovorom da nose robu na otoke Vaše Svjetlosti, lutaju sve dok, susrevši neke od tih uskoka, ne dopuste da budu nadvladani i odvedeni u Senj , koristeći silu kao izgovor.« Tamo su svoju robu razmjenjivali po 84 povoljnoj cijeni za tkaninu i druge stvari koj e su uskoci opljačkali. Ipak, kupci izlagali riziku da im povoljno kupljenu robu konfiscira takvi su se Capitano contra uscocchi. Kada do udjela u plij enu nisu dolazili svoj im sudjelovanjem u pohodima, urški podanici koj i su živjeli na posjedu Zrinskih u Vinodolu sjeverno habsb i ja, do tog su plijena često dolazili trgovinom u Senju. Čak su i Sen od gospodari Vinodola imali prste u takvom prometu, opskrbljujući svoju op­ sežnu izvozno-uvoznu trgovinu ne samo robom kupljenom od mletačkih i tršćanskih trgovaca već i »od senjskih zarada«. Međutim, kada se grof Juraj Zrinski na kraju stoljeća više povezao s mletačkom trgovinom, njegovi su odnosi s u skocima zahladili, i 1 599. je naložio svojem predstavniku u Vino-" dolu da kažnjava kontaktiranje njegovih podanika sa Senjanima. Tu je na­ redbu ponovio i sljedeće godine, s posebnim upozorenjem da se svi njegovi 85 podanici moraju »kloniti senjskog plijena«. Riječki trgovci, i u manjoj mjeri oni iz Trsta, dakle iz dva habsburška trgovačka grada sjevernog Jadrana, bili su ti koji su - puno više od Dalma­ tinaca ili stanovnika Vinodola - profitirali od uskočkog plijena, kupujući ga 82

u: Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 242. (kratki mletački braccw, korišten za mjerenje skupocjenog tekstila, iznosio je oko 638 mm; Herkov, Mjere Hrvatskog primorja;str. 100).

83

U: Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak 2, str. 393.

84

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 3. travnja 1599.

85

U: Laszowski, »Urbar vinodolskih imarya•, str. 74, 82, 84; Laszowski, »Izbor isprava<<, str. 1 5- 1 6. Vidi također Adamček, >>Zrinsko-Frankopanski posjedi«, str. 35-37.

EKONOMIJA PLJAĆKE

117

jeftino i preprodajući ga mletačkim kupcima ili trgovcima iz zaleđa, kako je to 1591. zabilježio jedan Mlečanin: »Oni potajice uzimaju robu koju uskoci kradu, i da nij e trgovaca iz Rijeke koji je kupuju i izvoze, uskoci ne bi znali gdje da prodaju tu robu«.86 Rijeka je, a ne Trst, bila najaktivnija u pretvaranju uskočkog plijena u predmet trgovine. lako je u šesnaestom stoljeću Trst preuzeo velik dio riječke trgovine, Rijeka je bila na boljem položaju da se okoristi robom koja je stizala preko Senja. Sve do kraja šesnaestog stoljeća gradske su vlasti poticale trgovinu sa Senjom, oslobađajući, naprimjer, se­ njske brodove od poreza koji se plaća za vez u gradskom pristaništu. 87 Čak i kada su Habsburgovci izveli predstavu zabrane trgovine uskočkom robom u Trstu kako bi primirili Signoriju, riječki su trgovci poklanjali puno manje pažnje takvim zabranama. Jedno izvješće papinskog nuncija u Veneciji iz 1 597. tipično je: »U Trstu se prodaja ili kupnja robe dobivene od uskoka kažnjava vješanjem, ali u obližnjim je mjestima svi trgovci javno prodaju po najnižim cijenama, a to vrijedi ne samo za Senj već i za Rijeku, i svi se ti ljudi smiju javnim zabranama cara i nadvojvode, što pokazuje da vjeruju kako su ove tu samo privida radi«.88 Ipak, mogućnost prodaje uskočke robe na tržištu nije za Rijeku predstav­ ljala isključivo blagodat, i krajem šesnaestog stoljeća gradsko se vijeće moralo propitati je li uskočki plijen vrijedan nevolja koje sa sobom nosi. Rijeka je čak i više od Senja trpjela pritisak mletačkih blokada Hrvatskog primorja. Odmazda za uskočke prepade mogla je predstavlj ati izgovor za blokade, ali one su Signorij i bile i vrlo pogodan način da nanese štetu suparničkoj trgo­ vini na Jadranu, i mletački su zapovjednici u ostvarivanju tog cilja bili vrlo uspješni. 89 Kada je pak izravna opasnost od mletačkih napada prošla, gradske je oce brinulo da uskočki prepadi u sjevernom Jadranu smanjuju broj bro­ dova koji dolaze trgovati u luku.90 Krajem stoljeća riječke su vlasti počele izdavati ukaze kojima se ograničavaju kontakti s uskocima, iako su pojedi­ načni trgovci ispotiha nastavili sa svoj im unosnim odnosima sa Senjom. Čak 86 87 88 89

90

A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, 27:

11. lipnja 1591. 1593.-1607.: 46 (4. studenog 1595.). U: Horvat, Monu menta uscocchorum, svezak 1 , str. 165. Sačuvani spisi gradskog vijeća (od 1593. do 1607., na vrhuncu mletačkih blokada) ponavljaju H. A. R., Zapisnici sjednica općinskog vijeća u Rijeci,

u beskraj jedne te iste pritužbe nadvojvodi protiv mletačkog oduzimanja riječkih brodova pod izgo­ vorom odmazde za uskočke akcije. (H. A. R., Zapisnici sjednica općinskog vieća u Rijeci, 1593.1607.: 1, 19', 41, 62-62', itd.).

Riječko se vijeće, naprimjer, 1611. požalilo nadvojvodi Ferdinandu na mogućnost pada prihoda u slučaju da trgovci promet prebace na druge luke zbog straha od uskočkih napada (A. S., Deželni stanovi za Kranjsko, 293: 1965-68 [22. prosinca 161 1.]).

118

Senjski uskoci

je i za Rijeku, želj nu bilo kakv e trgovine koja bi poduprla qjezino zamiruće bogatstvo, uskočki plijen predsta vlj ao klimav temelj za prospe ritet. U šesnaestom je stoljeću gos podarstvo Senja bilo gotovo u potpunosti za­ snovano na pljački. Za opskrb u grada uskocima su bili pot rebni redoviti i profitabilni pohodi --'- ili red ovite isplate od strane onih koj i su im plaćali danak da do takvih pohoda ne bi dolazilo. Ta je potreba za plij eno m pomogla da se odredi vrsta akcija koj e su uskoci pokretali, područja koj a su plj ačkana i, do određenog stupqja, qjihovi h žrtava. Pljačkaški su poh odi iz nužnosti bili združeni s trgovinom. Ipa k, ni uskoci poj edinačno (osi m u nekolicini slučajeva) ni grad u cjelini nis u uspjel i trgovinu plijenom pretvoriti u temelj šireg trgovinskog pod uhvata. Ž ivot uskoka i život S erti a ostao j e ovisan o stalnom dotoku opljačkanih dob ara.

5.

VOJNA VLAST I PREPADI

Mogli bismo reći da je vojna vlast u Senju bila rezultat lokalnih okolnosti, budući da su do razmeđa stoljeća uskočkim vođama postajali oni pojedinici koj i su stekli najveći ugled na pljačkaškim prepadima. Međutim, uqecaj na uskočku vojnu hijerarhiju imala je i uprava Vojne krajine, koja je prema vlastitim kriterijima dijelila plaće i činove. Isprva je Vojna krajina samo potvrđivala odluke uskoka, ali kasnije je sve češće intervenirala izravno ili imenovanjem uskočkih vođa, kako bi stavila njihovo djelovanje pod kontro­ lu. Raščlanjujući vojnu vlast kod uskoka bacit ćemo nešto više svjetla na promjene njihovih pljačkaških navika. Prema Paolu Sarpiju, pučanstvo Senja sastojalo se od tri skupine: staro­ sjedilaca, plaćenih uskoka i venturina. Starosjedioci [casa/ini] su oni koji su rođeni u gradu ili su u njemu odrasli, a čija obitelj već generacijama tamo stalno prebiva. Njih zovu i građanima [cittadini], a ima ih oko stotinu. Zatim je tamo dvij e stotine plaćenih uskoka [stipendiati], više nominalno nego realno, koji su podijelj eni u četiri kumpanije, svaka na čelu s kapetanom koga zovu »vojvoda«. Međutim, osim te četvorice, vođom [capo] smatraju svakog uskoka koji može naoružati lađu za pljačkaški prepad. Ovima se pridružuju razne skitnice i ljudi koji su nedavno napustili Tursku, kao i oni koji su prognani iz Dalmacije ili Apulije a nemaju trajno boravište u Senju. Sve njih zovu venturinima, a njihovim skupinama zapO\je­ daju vođe lađa, koji ih, nekad u većem a nekad u manjem broju, vode u pljačku i otimačinu u obližnje krajeve. 1

Iz Sarpijevog opisa dobivamo prilično \jemu sliku vojne organizacije Senja u 16. i ranom 17. stoljeću: građani koji sudjeluj u u uskočkim akcijama; stalna uskočka posada koja rijetko prima plaću (i mala posada »Nij emaca« koji štite gradsku kulu, iako njih Sarpi ne spominje kao »uskoke«); te velik broj neplaćenog ljudstva i njegovih vođa, koji svi slušaju naredbe nekolicine Sarpi, La Repubblila di Venezia, str. 52.

Senjski uskoci

120

najviših uskočkih časnika, podređenih senjskom kapetanu što ga je imeno­ vala Vojna krajina.

Građani Senja i uskoci Za razliku od Karlovca, koji je utemeljen 1578. radi potreba Vojne krajine, grad Senj nije bio isklj učivo vojna baza. Usporedo s posadom postojala je civilna zajednica s dugom tradicijom. Senj je istodobno bio i sjedište kape� tanije, pod vlašću Vojne krajine i nadvojvode, ali i slobodni kraljevski grad, izravno odgovoran hrvatsko-ugarskom kralju. Načelno, većina uskoka, bilo pridošlica ili članova stalne posade, nisu potpadali pod iste zakone kao i senjski civili. No unatoč toj simboličnoj razlici između civilne i vojne sfere, oni su bili čvrsto integrirani u politički i društveni život grada. Život u Senju odvijao se prema tradicijama kodificiranim gradskim sta­ tutom iz 1388. godine, prije nego što ga je Matijaš Korvin proglasio slobod­ nim kraljevskim gradom i dok je još priznavao vlast grofova Frankopana. Nakon što je 1469. proglašen sjedištem kapetanije, upravne ovlasti postupno su prešle u ruke kapetana, koji je preuzeo ne samo vojnu nego i civilnu vlast.2 Unatoč svim promjenama statusa grada tijekom narednih stoljeća, društveni i politički život u gradu odvijao se pretežito prema odredbama statuta iz 1388.3 Osim što je služio kao upravna i zakonska regulativa, statut je naz­ načio senjsku društvenu strukturu, specificirajući obveze i privilegij e se­ �skog stanovništva. Prema tom dokumentu, stanovništvo se dijelilo na više načina. Kao i u statutima drugih gradova komuna iz tog vremena, postojale su dvije kategorije: starosjedioci i stranci. Starosjedioci se pak dijele na plemiće i pučane. Svi pučani koji su živjeli unutar gradskih zidina smatrani su građanima, a oni iz senjskog kotara podanicima. Statut podrobno navodi prava i obveze senjskih plemića i pučana. Status stranca dotaknut je samo 2

3

Ova je promjena kodificirana statutom iz 1640. godine, no možemo je pratiti u odnosima grada i Vojne krajine tijekom prethodnih 200 godina. Vidi Ćulinović, Statutgrada Senja, str. 56-58. · Da je tijekom uskočkog razdoblja taj statut još uvijek bio na snazi vidimo iz amandmana iz 1 608. godine. Reformirani statut iz 1640. godine gotovo je potpuno identičan statutu iz 1388. godine. Ovaj potonji objavio je Ivan Mažuranić u: •Statut grada Senja od godine 1388.«, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (Zagreb), 3 (1854.): 141-170; a u hrvatskoj verziji M. Zjačić: »Statut grada Senja iz 1388. godine«, RadJAZU (Zagreb), 369 (1975.): 39-1 16. Verziju iz 1 640. objavio je Mile Magdić kao •Statut kralja Ferdinanda III od godine 1640. za grad Senj«, Vjesnik Kraljevskog hrvatsk(}-s/avon­ skHalmatinskog zemaljskoga arkiva (Zagreb), 2 (1900.): 78-79.

121

VOJNA VLAST I PREPAD!

ovlaš, prvenstveno u vezi s gospodarskim odnosima (1388. godine, kad je statut nastao, većina stranaca u Senju bili su vjerojatno talijanski trgovci). U verziji statuta iz 1640. spominje se i treća kategorija, koja je u međuvremenu dobila na važnosti: »incolae«, stanovnici sa stalnim prebivalištem ali bez posebnih prava, koji se spominju pored plemića i građana u člancima koji reguliraju odnose sa senjskim kapetanom. Uskoci koji su došli u Senj iz krajeva izvan senjskog područja smatrani su strancima (»incolae«); oni s plemićkom titulom nisu imali pravo na ple­ mićke povlastice jer nisu pripadali hijerarhijskoj ljestvici senjskog društva: iz istog razloga, oni pučkog podrijetla nisu podlijegali obvezama senjskih građana. Tako su doseljeni uskoci, iako su živjeli u Senju, načelno bili izuzeti od lokalnih zakona i podvrgavali se samo vojnim vlastima (činjenica koju su isticali njihovi potomci u osamnaestom stoljeću kad im je senjsko plemstvo . pokušalo nametnuti obveze). 4 Kao »stranci«, uskočki doseljenici nisu imali nikakvu formalnu ulogu u političkoj organizaciji zajednice, jer nisu mogli sudjelovati u radu organa gradske uprave. Načelno, uskoci koji su doselili u grad iz krajeva izvan senjske oblasti mogli su neograničeno sudjelovati u životu komune jedino ako ih je Vijeće plemića proglasilo plemićima ili građanima Senja. Očuvanju razlika između senjskih civila i uskoka pridonosile su stanovite napetosti. Č im je Senj proglašen kapetanijom civili su počeli pružati otpor ovlastima kapetana i Vojne kraj ine.5 Ako se željelo sačuvati autonomiju Senja od presizanja vojnih vlasti moralo se paziti da se vojne i civilne obveze i privilegij e jasno razlikuju. Tako postoje dokazi da su senjski građani nastojali sačuvati svoj poseban pravni status u odnosu na vojno osoblje, osobito u gospodarskim pitanjima. Tako su, primjerice, 1 528. godine dobili od Ferdi­ nanda l. obećanje da će plij en i zatočenike koje su zarobili bez sudjelovanja kapetanovih lj udi moći podijeliti prema vlastitoj volji (te da kapetanu neće morati dati uobičajeni postotak od plijena).6 Iako to obećanje nije imalo 4 5

6

Drago Roksandić, •Bune u Senju i primorskoj krajini

povijest (Zagreb),

15 (1982.): 42.

(1719.-1722.)«, Radovi Instituta za hrvatsku

Isprva je otpor pružala poglavito Crkva, na čije je opus�ele posjede Vojna krajina naselila vojne koloniste koje je oslobodila svih obveza prema vlasniku zemlje. Godine 1526. spor je kulminirao sukobom između senjskog kapetana i biskupa koji je premlaćen u svojoj crkvi. Za kaznu biskup je proglasio interdikt za cijeli grad Senj, kako za civile tako i za vojsku (Farlati, Illyricum sacrum, sv. 4, str. 134). Nešto kasnije, 1543., senjski kanonici odbili su obavljati stražarsku dužnost, tvrdeći da su »slobodni, i ne moraju služiti nikome osim Crkvi« (Kukuljević-Sakcinski, ur., Acta Croatica, sv. 1 , str. 244). Do kasnog 18. st. vojnoj vlasti u Senju odupirali s u s e i neki civili. Mile Magdić, »Regesta važnijih i znamenitijih izprava senjskog arkiva•, VJesnik Kraljevskog hrvatsko­

slavonsko--dalmatinskog zemaljskoga arkiva (Zagreb), 2

(1899.): 1 47.

Senjski uskoci

122

većeg financijskog učinka, budući da su kasnijih godina uskoci i građani redovito zajednički odlazili u pljačku, nj ime se naglašava imunitet građana od jedne vrste vojne obveze. Senjski građani i plemići zadržali su i statutarne gospodarske povlastice koje vojno osoblje nije imalo - pravo na poštedu od poreza ili na porezne olakšice koje su Habsburzi često potvrđivali ili uvećavali. Statut sadrži po­ sebne mjere protiv stranaca koji protuzakonito pokušaju iskoristiti povlastice koje im ne pripadaju. Povlastice su podrobno objašnjene u poreznom pra­ vilniku iz 1577. godine, u kojem je cijelo jedno poglavlje posvećeno porez­ nim beneficijama senjskih građana i »gospode« (»sintellemene«), kao i drugih privilegiranih skupina (npr. trgovaca iz Ancone) . Među povlaštenima ne spominj u se članovi posade i neaktivni uskoci koji su živj eli u gradu. 7 U uskočkom razdoblju takve povlastice imale su ponajprije simbolično znače­ nje kod razlikovanja građana i pridošlica, ali gotovo nikakvih praktičnih posljedica za uskoke koju su živjeli od svoga plijena i za gradske trgovce koji su izvan grada prodavali njihov plijen. I sam tlocrt grada naglašavao je podjelu Senja na civilni i vojni dio. Gradski kaštel, prvotno sagrađen kao utvrđena rezidencija senjskih grofova, postao je 1469. godine sjedištem senjskog kapetana. Bio je to zidovima ograđeni sklop u sjeveroistočnom kutu gradskih zidina, sa stanovima za kapetana i njegove predstavnike, spremištima, tamnicom i zatvorenim pro­ storom za vojnu obuku. Opasnost od napada izvana nije bila j edini razlog za utvrđivanje sklopa. Kad je 1 550. popravljao gradske utvrde, kapetan Lenković zabrinuo se zbog lošeg stanja unutrašnjih zidina na kaštelu, pa je potrošio 250 fiorina na popravak kule sučelice gradu, ojačavši tako obranu od napada iz grada.s (Unatoč tomu, 1 601. godine, za vrijeme pobune uskoka protiv povjerenika Rabatte, kaštel u koji se Rabatta sklonio nije izdržao topovsku . vatru; prikaz napada i Rabattine pogibije donosimo u osmom poglavlju). Godine 1550. Lenković je predložio i da se na brdu izvan gradskih zidina sagradi kula kako se neprijatelj ne bi mogao poslužiti tom visokom kotom. Kula, nazvana Nehaj, dovršena je 1 558. i postala je drugo uporište snaga Vojne kraj ine u Senju, zahvaljujući svoj em vrlo povoljnom položaj u i utvr­ đenosti te zatvorenoj cisterni i skladištima. Tamo je bila smještena njemačka straža, \jerojatno ne posve slučajno, jer su senjski kapetani nastojali Nijemce držati strogo pod svojom kontrolom kao lojalne službenike, pa su pazili da 7 8

Herkov, »Carinski cjenik grada Senja od godine 1577.«, str. 47-77. Lopašić, Acta historia']! confinii, sv. 3, str. 400.

1 23

VOJNA VLAST I PREPADI

ostanu postrani od sukoba interesa u gradu. Sudeći prema izjavama koje su dali 1 582. godine, prigodom istrage o odnosima između kapetana i uskoka, mnogi Nijemci odslužili su vojni rok u Nehaju potpuno izolirani od života u gradu u podnožju brda, iako ih je od njega dijelilo samo 10 minuta hoda. Kad su ga upitali što zna o nedavnim događajima u Senju, Veitt Mallner, jedan od stražara, navodno je odgovorio da >me zna ništa, jer ga zanima samo njegova služba u kuli, a u grad rijetko odlazi«.9 Nema dvojbe da je u to vrijeme takvom stanju pridonosila i činjenica, koju su potvrdile mnoge Mallnerove kolege, da oni nisu govorili hrvatski. Kasnije su se dužnosnici Voj ne krajine žalili da su njemačke stražare zamijenili Hrvati, čija je lojalnost kapetanu bila upitna jer su se lakše mogli asimilirati. No · čak i pod tim uvj etima, još 1 61 1 . godine, kaštelanski je knjigovođa Stefan Cirfus u istrazi jednog sličnog slučaja uskočkog neposluha rekao: »Bog mi je svjedok da o tim stvarima ništa ne znam, jer je moj ured u kaštelu, pa na to ne obraćam pozornost«. 10 Međutim, fizička podjela Senja na civilni i vojni dio nije gotovo nimalo utjecala na odnose uskoka i ostalog senjskog stanovništva. Uskoci, kako venturini, koji nisu imali službeno imenovanje u garnizonu, tako i stipen­ diati, koji su bili na plaći Vojne krajine, živjeli su vrata do vrata s ostalim stanovnicima uskih senjskih uličica. Uskočke obitelji unajmljivale su kuće od senjskih građana, a one bogatije kupovale su zgrade u središtu Senja. Došljaci i građani zajedno su se molili u crkvama, kupovali su grobnice jedni do drugih, a radi spasa duše ostavljali su zadužbine crkvama i bratovštinama kako bi si osigurali zagovor pred Bogom cijele zajednice. U vinjetama, koje su se slučajno sačuvale u dokumentima toga doba, vidimo ih u razgovoru, u krčmama, na. zabavama i na vjenčanjima. No, što je možda još važnije, gospodarski interesi uskoka i građana isprepletali su se. Grad Senj s dobro­ došlicom je dočekao jaku vojnu posadu kao zaštitu od turskih upada, no uskoci i njihovi prepadi pridonosili su i oživljavanju naglo zamrlog senjskog gospodarstva. I uskoci i senjski starosjedioci bili su istog mišljenja glede važnosti uskočkih prepada i pljačke za gospodarski život grada. Kad je pljačka bila u pitanju nestajalo je gotovo svih razlika između građana i posade garnizona. Uskoro su uskočki pohodi zainteresirali sve Senjane koji su, na ovaj ili onaj način, sudjelovali u njihovim gospodarskim poduhvatima. Po svemu sudeći, tijekom šesnaestog i ranog sedamnaestog stoljeća, interesi građana Senja i uskoka bili su gotovo identični. Nakon mira s Tur9 10

U: I. b. H. K R., Croatica, fasc. 4, 1584., travanj br. 2: U: Lop�ić, Acta histcriam confinii, sv. 2, str. 14.

98.

124

Senjski uskoci

cima 1606. godine, u Senj u je, suočenom s mletačkom blokadom i pritiscima Vojne krajine, izbio sukob glede uloge koju bi uskoci trebali igrati. Pritom ni civili ni uskoci nisu bili jedinstveni. Neki građani, uskočki vođe i obični vojaci (između ostalih i ljudi tek pristigli u Senj , ali i senjska »gospoda«) osuđivali su skupine pljačkaša čije su akcije izlagale cijeli grad osveti. Drugi su pak željeli da se prepadi nastave. 1 1 Suprotstavljene skupine artikulirale su svoje zahgeve i na političkom planu. Iako prema gradskom statutu uskoci formalno nisu mogli sudjelovati u gradskim poslovima, vrh uskočke organi­ zacij e sudjelovao je u donošenju odluka od općeg interesa. Dokaze o tome nalazimo u dokumentima senjske komune� »Suci, komuna i senjski vojvode« redovito su izdavali zajedničke izjave zapečaćene gradskim grbom i slali izaslanike u ime »svih vojnika i građana ovog grada«. 12 Imamo dokaze daje među uskocima i građanima vladao stanovit stupanj solidarnosti kada bi se jedni ili drugi našli u nevolj i. Kada je 1 601. godine habsburški povjerenik Rabatta uveo svoj u okrutnu reformu, »svi vitezovi i časni senjski vojnici« u svom pismu nadvojvodi nisu samo podrobno naveli nepravde koje su im nanesene nego su se založili i za građane čije su povla­ stice bile zanemarene; za razne obrtnike i trgovce koji su bili poslani na galije »iako su časno pružali vojnicima svaku pomoć u hrani i piću«, te za priora samostana Sv. Nikole koji je, kako kažu, doživio istu sudbinu. 13 Kada su uskoci ubili Rabattu, senjska komuna i posada zajednički su obrazložile taj čin. 14 Senjani su vojnicima pomagali i braneći ih od optužbi za povredu pravila službe što su ih izricali časnici Vojne krajine, osobito na su11enjima vođama Ivanu i Mihi Vlatkoviću, između 1 609. i 161 2 . godine. U obranu tih uskoka, koji su optuženi da su odlazili u prepade protiv naredbi uprave Vojne krajine, suci, plemstvo i pučani 15 sastavili su cijeli niz pisama i peticija, a senjski katedralni kaptol posebno je istaknuo da su Ivan i Miho »Uvij ek bili. korisni ovom gradu«. 16 11

12

Longworth smatra da je navod u kojem se kaže da su Mlečani razlikovali između uskoka i »dobrih Senjana« (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 423: 8. srpnja 1608.; vidi i listopad-studeni, 1608.) dokaz da 1608. godine uskoci· nisu bili omiljeni u Senju. Međutim, u potpisu pomirljivih pisama mletačkom zapo'(jedniku stoji »suci, vojvode i cijela senjska zajednica<< (npr. A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 423: 5. studenoga 1608.). Vidi i osmo poglavlje. Vidi, primjerice, Lop:clić, Acta historiam confinii, sv. 1, str. 135-136; A. S. V. Provveditore Soprain­ tendente alla Camera dei Confinii, 243: 8. prosinca 1579.; Magdić, »Regesta važnijih i znamenitijih izprava<<, str. 149; Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 1-2.

13 U: Lop:clić, Acta historiam confinii, sv. l, str. 300-305. 14 Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 1-2. 15 �eke od tih izvora objavio je Lop:clić u: Acta historiam confinii, sv. 2, str. 21. Neki su objavljeni u: I. O. H. K R., Croatica, fasc. 13, 1612., srpanj br. 2: 1-94. Vidi i osmo poglavlj e. 16 U: l.op:clić, Acta hisloriam confinii, sv. 2, str. 27.

VOJNA VlAST I PREPAD!

125

U šesnaestom stoljeću Senj je bio mali grad, s najviše 4.500 stanovnika. To je bila zajednica podijeljena na više frakcija i interesnih skupina, od kojih su najmarkantnije bile punopravni građani i došljaci te civili i članovi Vojne krajine. S vremenom su se razlike među njima smanjivale, ali nisu posve nestale. Unatoč tomu, tijekom uskočkog razdoblja, one nisu presudno uye­ cale na odnose uskoka i njihovih sugrađana. Uskoke i civile usko su povezali zajednički interesi, y. potreba za plijenom, te za gospodarskom mrežom neophodnom da ga se unovči.

Tijelo uskočke organizacije: venturini i stipendiati Po dolasku u Senj novak bi najprije ušao u redove venturina. Riječ »vento­ rino« dolazi od talijanske riječi »ventura« (sreća, sudbina, blagostanje), a čini se daje to bila venetska inačica riječi »venturiere«, kojaje označavala vojnika najamnika. 1 7 Termin je prihvaćen u hasburškoj Vojnoj krajini a neplaćeno uskočko lj udstvo u Senju samo je sebe makaronskom talijanštinom nazvalo »vinturini«. Kad bi takav novak stigao u Senj, zabilježio je Vettor Barbaro, »primili bi ga kao pripravnika u gradsku stražu, budući da mu se kao nepoz­ natom čovjeku još nije moglo posve vjerovati; isprva bi odlazio na ispomoć u operacije na terenu, a tek kad bi se dokazao srčanošću dobio bi plaću i povlastice kakve su uživali drugi uskoci«. 18 N eka vrsta venturina bili su i mnogi honorarni uskoci, da se tako izrazimo, koji su živjeli na obali i otocima blizu Senja a Senjanima su se redovito pridruživali u pohodima, naplaćujući to postotkom od plijena. Venturini, za razliku od stipendiata, bili su i građani Senja koji su pljačkali s uskocima a nisu imali stalnu plaćenu službu u gradskom garnizonu. U izvješćima se uvij ek spominje više venturina nego plaćenih uskoka, što je i razumljivo, budući da je Vojna kraj ina ograničavala broj plaćenih vojnika. Prij e 1 577. godine nalazimo vrlo malo statističkih podataka o broju venturina, iako se njihova nazočnost u gradu često spominje. Uskočki novaci 17

18

Tj. oni koji se bore u zamjenu za dio plijena. U tom smislu Sanuto rabi riječ venturieri koja odgovara turskom terminu akincis, pripadniku neredovne postrojbe: »da tako kažemo, venturieri, koje ne plaća njihov gospodar«. Vettor Barbaro ukazuje nam na podrijetlo termina: venturini su hcmini di ventura (plaćenici) (u: H. A. Z., Fond Š ime Ljubića, 2/33: 279). Venecijanci su za označavanje senjskih uskoka rabili obje inačice {npr. u: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1262.: 3. kolovoza 1593.; Commissumes et relatwnes venetae, str. 205). U: H. A . Z . , Fond Š ime Ljubića, 2/33: 280.

1-26

Senjski uskoci

stizali su u Senj još dugo u sedamnaestom stoljeću. Međutim, broj venturina naglo je narastao 80-ih godina šesnaestog stoljećajerje tada u grad doselilo mnogo pograničnog stanovništva. Od tog vremena venturini su dobili važ­ nije mjesto kod razmatranja uskočkog problema, osobito u raščlambama uskočkih prepada i kod donošenja planova da ih se zauzda. Od sredine 80-ih godina, kad su uskoci u Senj u unovačiti mnogo Dalmatinaca i mletačkih vojnika na službi u Dalmacij i, neki su promatrači venturine počeli poistov­ jećivati s tim mletačkim podanicima i smatrati ih glavnim uzrokom što se narav uskočkih prepada počela mijenjati. Nadbiskup Minucci eksplicitno je doveo u vezu dolazak tih mletačkih avanturista s pojavom neselektivnih prepada: ))Ti [venturini] nisu samo nekadašnji turski podanici, nego i poda­ nici iz mletačkih pokrajina, bilo da su pobjegli s galija ili su u Senj prebjegli tražeći spas od zaslužene kazne. Ima i takvih koje je ovamo dovela njihova zla narav ili želja za pljačkom ... Pljačkaški zanat uzeo je toliko maha da su mu se priklonili i sami građani Senja, koj i su prije ži\jeli skromno ili od vlastitog rada.«19 Implicitnu pozadinu ovakvih raščlambi pojasnili smo već kod razmatra­ nja podrijetla uskoka. Promatrači poput Minuccija smatrali su da venturine, budući da nisu pobjegli od turskog zuluma nego od mletačke pravde, ne treba smatrati pravednim osvetnicima nego kriminalcima i avanturistima koje motivira samo koristoljublje. Takve su ocjene bile osobito česte kada bi venturini nanijeli štetu mletačkim, a ne samo turskim interesima. Međutim, motivi mletačkih novaka i onih s turskog područja bili su slični. I jedni i drugi mrzili su Turke kao glavne neprijatelje na granici, a među mletačkim podanicima nije bilo ništa više avanturista nego među podanicima Porte. Osim toga, nije točno da su svi venturini bili mletački podanici. Kao i plaćeni uskoci, oni su dolazili iz svih pograničnih područja, pa je sastav venturinskih postrojbi odražavao promJene stanja na granici.20 Mnogi venturini za koj ima je Venecij a 90-ih raspisala �eralicu kao svojim prebjeglim državlj anima bili 19

20

Minucci, Storia degli uscocchi, str. 222. Glede jednog ranijeg primjera ovog gledišta (1577.) vidi Commissiones et relatiolles venetae, sv. 4, str. 205: »Gotovo svi venturieri su prebjezi iz mjesta pod upravom Vaše Visosti, ili dezerteri s vaših galija. Oni su prebjegli u Senj zbog raznih zločina koje su počinili na vašem teritoriju, a na moru nanose veće štete nego sami se�ski uskoci«. I Giovanni iz Ferma venturine smatra mletačkim podanicima, no on tako zove samo otočane koji ne žive u Se�u i samo povremeno odlaze u pljačku. >Oni su gori od drugih. Često izmasakriraju zarobljene mornare kako bi ih primorati da im odaju gdje drže novac• (u: Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka•, str. 189). Od 13 voda venturina, koliko ih je 1599. godine poimenično nabrojio Nico/O Dona, samo su trojica bila s mletačkog teritorija - ostali su bili s područja pod turskom vlašću (A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 9Ž2: 12. ožujka 1599.).

VOJNA VLAST I

PREPAD!

127

su zapravo turski podanici koji su pobjegli u Senj nakon kratke službe u mletačkim postrojbama u Dalmacij i. Nema dvojbe da su zabrinutost Mletaka zbog novačenja Dalmatinaca u uskočke redove poticali i Habsburgovci, koji su se pokušavali oprati od odgovornosti za uskočke prepade naglašavajući ulogu koju su u njima imali mletački podanici.21 Kritike tih promatrača nisu bile posve neutemeljene. Kao vojnici najam­ nici venturini nisu imali ni stalnu službu ni plaću, pa su potpuno ovisili o otetom plijenu. Narav venturina i njihova ovisnost o pljački uvelike su uvjetovali koga će odabrati za svoje vođe i koliko će se biti spremni pokora­ vati autoritetu. Među venturinima bilo je ljudi koji su tek prispjeli u Senj , p a s u imali vrlo slabe veze s uskočkom organizacijom u cjelini i bili malo integrirani u uskočku zajednicu. Budući da je to bio prvi korak u uskočkoj karijeri, venturini su bili i mladi momci bez obiteljskih obveza, koji nisu imali vojnog iskustva i još se nisu dokazali na bojnom polju. Takvi lj udi bili su željni uspješnih akcija, koje će im donijeti slavu i materijalnu dobit. Od vođe venturina očekivalo se da organizira takve akcije, a za to su bile naj­ važnije pronicljivost, hrabrost i odlučnost. Sukladno tomu, venturini nisu bili spremni slušati vođe koji bi od njih zahtij evali da mirno sjede kod kuće kad tako narede habsburške vlasti. Oni bi se prvi pobunili protiv takvih naredbi, a moglo ih se kazniti samo osobno, jer nisu primali plaću. Kad god bi Hofkriegsrat i nadvojvoda odlučili reformirati Senj i pojačati svoju kon­ trolu nad djelovanjem uskoka, venturini, naj nestabilniji element uskočke organizacije, bili bi premješteni u udaljene utvrde, a u Senju bi ostali stariji, plaćeni uskoci i oni sa ženama i djecom, za koje se cijenilo da se neće pobuniti.22 Venturine se moglo obuzdati razboritom opskrbom (povremeno se to pokušalo učiniti, iako je to bilo u suprotnosti s propisima Vojne krajine, ali nikada u toj mjeri da venturini ne bi morali odlaziti u pljačku). Međutim, kada Hofkriegsrat nije imao dovoljno novca ni za stipendiate, venturinima 21

22

Nela mletačlci dužnosnici ostali su i dalje skeptični. Vidi, npr. pregovore iz 1600. godine glede opljačkane mletačke setije {trgovačlci brod s latinslcim jedrom): »Nadvojvodini ministri tvrde da su uskoci koji su opljačkali setiju pretežito mletačlci podanici koje su pravi uskoci prognali iz svojih redova. No imamo razloga \jerovati da je to izmišljotina te da svi oni sporazumno odlaze u pljačku« (u: Horvat, Monumenta uscoahorum, sv. l, str. 293).

Godine 1582. po\jerenik Dorimberg sa\jetovao je nadvojvodi Karlu da preobrazbu uskočke orga­ nizacije započne zabranom doseljavanja »novih prebjega i lutalica, koje zovu venturinima, a žive isključivo od pljačke« (u: Hurter, Geschichte des Kaiser Ferdinands, II, sv. 2, str. 139). Sličan plan, koji je predviđao i preseljenje venturina, predložen je 1597. godine (I. b. H. K. R., Croatica, fasc. 9, 1597., listopad, br. 45: 5), a provelo gaje 1601. Rabattino po\jerenstvo (H. A Z., Fond Šime Ljubića

V33: 283).

.

128

Senjski uskoci

nije ostajalo gotovo ništa. Krajem 80-ih godina šesnaestog stoljeća, kada je naglo porastao broj novaka u Senju (a time i broj venturina koji su se uzdržavali isključivo pljačkom), porastao je i broj plj ačkaških prepada. Od svih uskoka, venturini su naijzravnije ovisili o čestim i uspješnim prepadima. S tipendiati su se u definicij i razlikovali od venturina po tome što su bili na platnom popisu Vojne krajine pa su imali pravo na plaću kao članovi senjske posade. Uskoci su stjecali pravo na plaću i druge povlastice »prema stažu i iskazanoj hrabrosti«. Kod toga je posljednju riječ imala kadrovska komisija Vojne krajine. U praksi, međutim, napredovanje uskoka ovisilo je o preporukama lokalnog predstavnika Vojne krajine (kapetana ili podkape­ tana) ili pak vojvode pod čijom je komandom služio. 23 Hrabrost i isukustvo bile su glavne kvalitete koje su se očekivale od člana posade, no budući da je imenovanja kontrolirala nekolicina visokih časnika ponekad su se tražile i neke druge osobine (kao što su poslušnost, ili neke druge, koje se obično ne smatraju potrebnima za napredovanje u vojnoj službi). Stalni članovi posade uživali su ugled i neke povlastice, kao što je bilo pravo na žito i tkaninu iz vojnog skladišta, te mogućnost da dobij u mirovinu za sebe ili članove svoje obitelj i ili da budu otkupljeni iz ropstva. Osnovna plaća stipendiata, kao što smo to već naveli, bila je mala, no istaknuti poje­ dinci dobivali su male dodatke na plaću.24 Plaćeni uskok koji se istakao u borbi mogao je dobiti čin harambaše ili vojvode, zapovjedne funkcije koje su donosile veći ugled i višu plaću. No pravo na plaću bilo je zapravo načelne naravi, jer, kao što je naglasio Sarpi, stipendiati su se razlikovali od venturina »više titulom i zvanjem nego u praksi« budući da im je plaća rijetko isplaćiva­ na. Pod takvim su se uvjetima stipendiati često morali utjecati pljački, upravo kao i venturini, >�er su rijetko primali plaću, pa ni jedna ni druga skupina nije mogla dugo opstati bez pljačke«. 25 Kod prepada su se razlike među dvjema skupinama uglavnom gubile: skupine su bile mješovite a zapovijedao je ili venturino ili stipendiato, već prema prilici. Tako su, baš kao i venturini, stipendiati očekivali od vođa da im donesu slavu i bogat plijen i bunili se protiv onih koji bi ih držali kod kuće, unutar gradskih zidina. Međutim, stipendiati su se teže upuštali u pljačku od venturina. Zbog svog položaja i ugleda oni su osjećali veću dogovornost prema svojim na23

L b. H. K R., Croatica, fasc. 13, 1609., lipanj br. 17: 5. srpnja 1609. (kapetan Gušić se žali da ne može naći plaćenu službu za stanovit broj uskoka pod zapo�edništvom Ivana Vlatkovića i Perice i Juriše Lučića [Hajduka]).

24

Lopašić, Acta histori
25

Commisswnes et relatkmes venetae, sv. 5, str. 16.

VOJNA VLAST I PREPADI

129

dređenima, koji su ih mogli optustiti, ukinuti im plaću, ili ih fizički kazniti. U razdobljima kad se prepadi nisu ograničavali, ta razlika u praksi nije značila mnogo. No kada bi Hofkriegsrat naredio da se djelovanj e uskoka ograniči stipendiate je bilo lakše disciplinirati. Venturini su brže preuzimali inicijativu kad je pljačkom trebalo doći do sredstava za život, čak i onda kad je to Vojna kraj ina zabra�ivala. lako obojeno srdžbom, gledište glavnog providura na uskoke u osnovi je bilo točno: Preživljavajući bez stalne plaće i prihoda, ti zloglasni ljudi, koji nisu izučili nikakav zanat, udružuju se sa sebi sličnima i čine zločine od kojih ovisi uzdrža­ vanje njih i njihovih obitelji. Oni, kao što sam već rekao, još više od onih drugih (stipendiata) krše carske naloge, ne mare za naredbe poslanika koje u tu svrhu šalje Njegovo Carsko Veličanstvo, a još manje drže do praznih naredbi njihovog kapetana (budući da taj s njima dij eli zajednički plijen). Spremni su se radi dobiti izložiti bilo kakvoj opasnosti, jer ne drže mnogo do svoga života.26

Iako su između 1590. i 1610. odnosi Habsburgovaca i Mlečana na Jadra­ nu bili takvi da su uskoci morali ograničiti broj svojih prepada, venturini nisu bili ništa manje ovisni o pljački niti su našli kakve druge izvore prihoda. Š toviše, kad se broj venturina u Senju povećao, ni službeni uskočki vođe ni časnici Vojne krajine nisu mogli djelotvorno kontrolirati njihove prepade. Tek pristigli u Senj , s kojim ih nije vezala dugogodišnja lojalnost službenim uskočkim vođama, ti novaci nisu imali mnogo razloga da poslušaju savjet da stegnu remen kako bi se primirili krugovi kritički raspoloženi prema Senju. Niti su morali čekati da uskočki vođa kojeg je imenovao Kofkriegsrat da dopuštenje za prepad. Naime, mnogi od � ih stigli su u Senj u organiziranim skupinama koje su imale svoje vođe i iskustvo u pljačkaškim pohodima. Neke su čak doplovile u vlastitim lađama. Zašto oni, ,dakle, ne bi samoini­ cijativno odlazili u pljačku, sviđalo se to Senjanima ili Hofgkriegsratu ili ne?

Uskočki zapovjednici Iz godine 1597. sačuvao nam se opis jednog anonimnog uskočkog zapovjed­ nika kojeg su zarobili Mlečani: »to je čovjek lijepa stasa, guste brade i crne kose s čuperkom ne qemenu, dobro je odjeven, na uskočku, u hlače od 26

U: ibid., sv. 5,

str.

243.

130

Senjski uskoci

grimizna sukna, a sudeći po izgledu 36 muje godina«, Na pitanje istražitelja odgovorio je: »Ime mi je Zorzi Vachsich, sin Zuane iz Podstrane, nekada stanovnika Trogira. Ja sam iz Primorja i bio sam turski podanik prije nego što sam potpao pod mletačku vlast. Zanimanjem sam poljodjelac, a sada sam već tri godine s uskocima«. Čini se da se u te tri godine iskazao velikom srčanošću jer je na pitanje kolika je njegova skupina odgovorio: »Imam skupinu od 30 uskoka, kojima sam, da tako kažem, pravi vođa. No nedavno sam polovicu otpustio, tako da sada imam samo 15 ljudi. Trenutno nisu sa mnom, jer su otišli pljačkati na obalu«.27 Takve vođe uskoci su zvali haram­ bašama; oni su vodili skupine oĆI oko 10 do 30 uskoka, koliko je trebalo za plovidbu lađom kojom su odlazili u prepade. U dokumentima iz 90-ih godina, kada je broj uskoka bio najveći, spominje se između 25 i 30 haram­ baša i zapovjednika lađa.28 Sarpi je naglasio da uskočkim vođama mogu postati svi oni »koji mogu naoružati lađu za piratske napade«. Taj uvjet temeljio se, barem djelomično, na imovinskom stanju. Harambaše se ponekad spominj u kao vlasnici plovila, a neki uskočki vođe naručivali su lađe u Rijeci i Trstu. Godine 1 585. Capi­ tano contra uscocchi zaplijenio je tri takve lađe, osobito velikih dimenzija: »vrlo su lijepe i savršeno uredne, dvije sa 1 6 a jedna s 1 2 vesala. Uskoci često izlaze na pučinu u takvim lađama, jer su okretne i pogodne za pljačku, a u svaku od njih može se ukrcati do SO tih hulja«.29 Harambaša koji nije imao novca da kupi ili dade sagraditi odgovarajuću lađu nastojao bi je oteti negdje uz obalu. Osim po bogatstvu, članom senjske posade moglo se postati i zahva­ ljujući društvenom statusu, no ovaj sam po sebi nije jamčio ni vlast ni ugled. Kao što vidimo iz platnih popisa, kada je Senj postao kapetanijom Vojna je krajina za časnike imenovala lokalne plemiće i profesionalne vojnike iz Unu­ trašnje Austrije. Međutim, u drugoj polovici stoljeća među harambašama koj i su zapovjedali uskočkim skupinama nalazimo. malo senjskih plemića. Visoke činove u senjskoj hijerarhiji dobila je i nekolicina prebjega, možda zahvaljujući praksi Vojne krajine da vođama prebjega daj e veće plaće i po­ vlastice.30 Međutim, mnogo harambaša, kao što je bio Zorzi Vachsich, bili su bivši poljodjelci. 27 28

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

29 30

U: A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305:

Ibid., 1319: 11. lipnja 1597.; 922: razbojnik i bas: vođa.

1263: 1 1 . lipnja 1597. 12. ožujka 1599. Riječ »harambaša« dolazi od turskih riječi harami: 18. travnja 1585.

Kao, npr., u slučaju vođa Krmpoćana Damiana i Tadije Petrovića. Vidi Lopašić, Acta historia m confinii, sv. 1 , str. 349.

131

VOJNA VLAST I PREPAD!

Iz dosjea o glavnim uskocima, sastavljenog za glavnog providura godine 1599., vidimo da vođama nisu imenovali samo uskoke s najdužim stažom, jer su neki harambaše, između ostalih i Vaschich i Martin Posedarski, uživali veliku popularnost već dvije ili tri godine nakon dolaska u Senj. Isto tako, da bi netko postao zapovjednikom skupine uskoka nije morao biti član posade - od 32 harambaše navedenih u dosjeu, samo 14 su bili stipendiati (plaćeni između četiri i 12 fiorina mjesečno). Dakle, Vojna krajina je ipak nagrađivala uspješne zapovjednike: oni s višim plaćama bili su poznati uskoci koji su vodili mnogo prepada, između ostalih i jedan koji je vodio napad na Klis. No i među slabije plaćenima bilo je i poznatih vođa, kao što su Miloš Slavičić (označen kao »vrlo cijenjen čovjek«) i Juriša Hajduk. Četrnaest harambaša bili su neplaćeni venturini. I među njima bilo je poznatih imena - Miloš Bukovac (»slavni zapovjednik venturina«) i Mirko Domazetović (koji je bio zapovjednik u mletačkoj vojsci pod generalom Almorom Tiepo­ lom).31 Kao što vidimo s ovog popisa, najvažniji uvjet da netko postane harambaša bila je srčanost. Imena navedenih uskoka često se pojavljuju u opisima uskočkih akcija kao boraca koji su se istaknuli na prepadima i u bitkama. Harambaše su morale novačiti borce za svoje barke te pronalaziti financijaše da ih opskrbe opremom, a to je zahtijevalo vojničke sposobnosti, snažnu osobnost, poznavanje terena i slične odlike. Onaj tko je želio postati vođom i zadržati autoritet morao je biti vješt u borbi i spretan u planiranju i izvođenju pljačkaških operacija. Harambaše su bili najčešći inicijatori pljač­ kaških pohoda, čime su se potvrđivali kao zapovjednici. Mletački popis harambaša, gdje su podjednako zastupljeni stipendiati i venturini, svjedoči o tome i da se čin harambaše prvenstveno dobivao na osnovi popularnosti kod običnih uskoka, a rjeđe zbog ugleda u očima časnika Vojne krajine. Posve je jasno da uprava Vojne krajine nije mogla oduzeti autoritet i ugled popularnim i u�ecajnim uskočkim zapovjednicima, iako je to u nekim slučajevima jako željela učiniti. Juriša Hajduk (za kojega se u dosjeu iz 1599. godine kaže da »uživa popularnost«, iako ima malu plaću) bio je zbog svog neposluha dugo trn u oku časnika Vojne krajine, ali ga nisu mogli lako smijeniti zbog njegove omiljenosti. Kad je prognan iz Senja sa skupinom koja je poharala Istru, mimo se povukao iz grada i nastavio s njima plj ačkati, siguran da će mu prijatelji u Senju i dalje pomagati. Kada se 1 60 1 . pročulo da s u ga uhvatili Turci, biskup D e Dominis, čiji s u planovi za preobrazbu uskočke organizacije jako trpj eli zbog prepada autonomnih us­ kočkih vođa, ponadao se da će »ako ne bude želio ili mogao sam platiti 31

A . S . V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 12. ožujka

1599.

132

Senjski uskoci

otkupninu, platiti glavom i tako nam učiniti veliku uslugu«.32 Kad mu je, dvije godine kasnije, uprava Vojne kraj ine ponudila da bude vojvoda u Otočcu, Hajduk je to navodno protumačio kao još jedan pokušaj da ga se otarase: »On ne želi prihvatiti imenovanje jer Turci svakodnevno pljačkaju taj kraj«, paje nastaVio pljačkati iz Senja. Miloš Bukovac, »slavni zapovj ednik venturina«, bio je slične naravi. Iako su ga habsburški povjerenici više puta prognali iz Senja, nisu postigli svoj cilj, jer bi se on i njegovi momci jedno­ stavno uputili prijatelj ima na mletačkom i turskom teritoriju koji su im pružali utočište kad je god trebalo. Početkom sedamnaestog stoljeća Bukovac i Juriša Hajduk odmetnuli su se i pljačkali mletačke ciljeve, kršeći time naredbe Vojne krajine. Unatoč prosvjedima nekih senjskih uskoka, koj i se nisu slagali s opravdanošću prepada ili su strepili da bi oni mogli izazvati mletačku osvetu, takvi zapovjednici imali su lojalnih pristaša u gradu sve dotle dok su njihovi pohodi bili uspješni. Ni časnici Vojne krajine nisu uvijek uspijevali uskocima nametnuti ha­ rambaše prema svom ukusu. Uskoci su se ogorčeno suprotstavili pokušajima povjerenika Rabatte da imenuje nove vođe, koji kao borci nisu uživali osobit ugled. Druga na dugom popisu pritužbi što su ih uskoci poslali nadvojvodi nakon ubojstva Rabatte glasila je: »(Rabatta) je bezrazložno smijenio mnoge stare, pouzdane harambaše i zapovjednike te mnoge stare i lojalne voj nike. Njih su zamijenili kramari i drugi obrtnici, koji nikada nisu vidjeli granicu, a nekolicina i nije iz Senja, nego živi u drugim mjestima«.34 Takvi neželjeni i neuspješni harambaše nisu mogli pridobiti pristaše, a uskoci koji su im službeno dodijeljeni nisu slušali njihove naredbe. »Gotovo svi uskoci rade što hoće, znaj ući da ih jako· trebaj u pa će im ispuniti sve želje i dopustiti da rade što im padne na pamet, ako dokažu hrabrost u borbi. Iako imaju neobično visoko mišljenje o sebi, neke više časnike, do čije odvažnosti mnogo drže, zovu vojvodama ... i o njima svi ovise«, zapisao je početkom sedamnaestog stoljeća dobro obaviješteni pro­ matrač.35 Riječ »vojvoda« dolazi od sveslavenske riječi koja označava vojnog vođu, ili »dux belli«. Institucija vojvode nije bila senjska osobitost. Nalazimo je diljem južnoslavenskih krajeva a usvojili suje i u pograničnim postrojbama Habsburgovaca i Mletaka. U Senju vojvode su bile vođe koje su pod svojom komandom ujedinjavale i stipendiate i venturine te služile kao posrednici 32 33

Ispitivanje uhvaćenih uskoka, u: A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili,

34 35

IZ'Iješće koje je Sarjli podnio nedugo nakon

U: Ljubić, •Prilozi za životopis Marl
1603.

U: Lopašić, Acta histcriam confinii,

sv.

32.

126:

23. siječnja

1, str. 301. 1614., u: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/32: 1 '.

1 33

VOJNA VlAST I PREPAD!

između uskoka i predstavnika Vojne krajine, osobito senjskog kapetana. Čini se da su prvi vojvode bili uspješni uskoci koj i su zadobili povjerenje svih uskoka i uprave Vojne kr�ine. Jedan od prvih o kojima su nam ostali povijesni dokumenti bio je Miloš Parižević, onaj isti Miloš koji se kao mladić istakao u dvoboju s turskim protivnikom ispod Klisa. Godine 1540. Parižević se prvi puta pojavljuje na popisu plaćenih uskoka kao pričuvnik. Njegova vrlo visoka plaća (18 fiorina) vjerojatno odražava njegov veliki ugled među uskocima. Kada su ga Mleci 1548. godine zarobili, objesili su ga u Zadru kao »zapovjednika svih uskočkih harambaša«.36

Isprva je Vojna krajina samo potvrđivala vojvode koje su izabrali sami uskoci i odobravala im plaću. Prema navodima Giovannija iz Ferma, to se odnosi i na dva najslavnija vojvode u šesnaestom stoljeću, Juraja Daničića oca i sina, kojega je Giovanni dobro poznavao. Stariji Juraj pobjegao je četrdesetih godina iz svoga doma pred turskom okupacijom, »kao katolik, napustivši svu rodbinu i imovinu da bi se zavojačio u Senju i odatle s drugovima napadao Turke i na moru i na kopnu«. U Senju se oženio i dobio tri sina i kćer. »l što je postajao iskusniji, to su vojnici više cijenili njegovu srčanost, pa su ga izabrali za svoga vrhovnog kapetana. Neki glavni kapetani tada su ga odveli caru Ferdinandu i izvijestili ga o Daničićevoj srčanosti. Car gaje proglasio vojvodom, potvrđujući time volju uskoka«.37 To se vjerojatno dogodilo između 1551., kada je Juraj još primao skromnu plaću kao član posade, i 1 566., kada ga se u mletačkom izvješću spominje kao vođu svih uskoka.38 Vojvoda Daničić aktivno je vodio uskoke tijekom 60-ih godina. Ubijenje ti prepadu 157 1 . godine, za prelaska dubrovačkog teritorij a, mogu­ će zbog dubrovačkog krivokletstva. (Vidi četvrto poglavlje.) U dubrovačkoj korespondenciji odmah nakon tog incidenta opisuju se osvetnički prepadi njegova sina Jurja, koji je krajem 70-ih godina postao drugi senjski vojvoda 36

37 38

Minucci kaže daje, unatoč svojoj mladosti, prihvatio izazov jednog od Turaka koji su opsjedali Klis. Obrazložio je to rekavši da ako izgubi dvoboj •kršćanima neće biti na veliku sramotu što je jedan tako slavan Turčin porazio običnog dječaka• (u: Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 219). Klaić kaže da se još krajem 17. st. na Trsatu mogla vidjeti golema. za\Tjetna svijeća, koju je u čast svoje neočekivane pobjede posvetio Djevici Mariji (Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5, str. 649). Vidi i Lopašić, Acta histori
U: Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 184. A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1318: 4. ožujka

1566.

134

Senjski uskoci

s tim imenom.39 Prema Giovanniju, Juraj sin izabranje za nasljednika svoga oca odmah nakon što je ovaj ubijen. Kad su uskoci vidjeli glavu svoga generala i okrutnost i prijetvornost koje su mu došle glave, pobjegli su svojim lađama... Budući da je na pohodu bio njegov najstariji sin Giorgio Ouraj), vatren i pristao osamnaestogodišnjak, koji je mnogo obećavao, svi vojnci koji su vidjeli taj prizor aklamacijom su ga izabrali za generala i prisegli da će slušati njegove naredbe. Zajedno su prisegli i da će osvetiti generala i svoju braću ... Glavni kapetani odveli su Giorgia caru, kojeg su izvijestili o krivokletstvu Dubrovčana i zamolili Njegovo Veličanstvo da potvrdi čast koju su netom dali generalovu sinu, što je Njegovo Veličanstvo i učinilo.40

Navodeći razloge zbog kojih je Juraj Daničić izabran za vojvodu, Gio­ vanni iz Ferma naglasio je njegovo iskustvo i odvažnost, a ona je krasila i njegova sina. Čim ih je ovaj potvrdio u bitkama, čast vojvode priznata je i njemu. Sama činjenica da je bio vojvodin sin nij e mu mogla priskrbiti tu čast. Međutim, u crnogorskim i hercegovačkim rodovima i kod kasnijih dalmatinskih uskoka u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću bilo je istak­ nutih obitelji u kojima se vojvodska čast prenosila s oca na sina. Osim Daničića, u Senju je bilo još nekoliko obitelji koje su dale više vojvoda, no to nije bio nasljedan naslov nego čast koju je trebalo zaslužiti. Unatoč spontanoj aklamaciji kojom je izabran, Juraj se morao dokazati na bojnom polju. lako se u godinama nakon smrti njegova oca njegovo ime često spominje među sudionicima prepada, prošlo je dosta vremena dok nije proglašen vojvodom. Godine 1591. već je bio vrhovni vojvoda, kojega je jedan mletački uhoda opisao kao »vrlo ružnog pedesetpetogodišnjaka bez jednog uha, koji svejedno uživa poštovanj e i poslušnost tih ljudi«.41 Autoritet vojvoda bio je najveći u vojnim pitanjima, kako to sugerira j etimologij a same riječi. Oni su organizirali i vodili pohode, prikupljali po­ datke i odlučivali o taktici i poljima djelovanja. Mlađeg Daničića zatičemo kako vodi brojne uskočke pljačkaške pohode na osmanska stada i brodovlje, kao i konvencionalnije vojne akcije· kao što je napad na turski Klis 1 582.42 Daničić je vrline zahvaljujući kojima je bio štovani uskočki vođa pokazao i pregovarajući uime uskoka s mletačkim dužnosnicima (oko vraćanja op39 40

41 42

H. A D., Diplomata et acta 16. st., 1 1 :

450-i/22 (3. kolovoza 1571.); 450-d/8 (5. kolovoza 1571).

U: Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 185. Prema procjenama njegovih suvremenika, Juraj je u to vrijeme \Cierojatno imao više od 18 godina. U: A S. V., Senato, Materie miste notabili br.

Klaić, Povijest H�ta, svezak 5, str. 440-41 .

27: 1 1 . lipnja 1591.

VOJNA VlAST I PREPAD!

135

ljačkane robe i mogućnosti stupanja u mletačku službu) , s turskim zapov­ jednicima (o određivanju stopa za otkupninu) i s kršćanskim turskim poda­ nicima (oko plaćanja danka).43 Vojvode su bile zadužene za disciplinu među redovima. Jedan od njihovih zadataka bio je i organiziranje straže u Senju, i to se pitanje pojavilo u istrazi o vojvodama Juraju Daničiću i Matiji Tvrdi­ slaviću 1582. Svjedočenja samih uskoka iz tog vremena pružaju ilustraciju toga kako su vojvode kombinacijom moći i osobnog primjera primjenjivale svoj autoritet (i koristile svoje povlastice). Vojvode nisu uvijek morale osob­ no stražariti. Katkad bi »došli na stražu, a nakon što bi se pojavili, otišli bi kući i legli spavati«. 44 Često su imenovali drugoga da ih zamijeni na straži, iako su neki uskoci posvjedočili da su vojvode svoju stražarsku dužnost obavljale »revnosnije nego kapetan«.45 Svjedoci su, međutim, napomenuli da Daničić i Tvrdislavić nisu tolerirali nemarnost kod svojih podređenih. One koj i se nisu pojavili na smjeni ili one koji su, kao u jednom slučaju, pronađeni pijani na dužnosti, vojvode su bacili u tamnicu »kako bi sljedeći put na straži bili revniji«.46

Vojvode ni u kom slučaju nisu imale apsolutnu vlast nad uskocima. Poput drugih autonomnih vojnih krajiških organizacija, uskočke su skupine iz Senja održavale ideal kolektivne odgovornosti u donošenju odluka u čemu su sudjelovali svi uskoci - primitivan oblik demokracije.47 Pitanja od javnog značenja i zajedničkog interesa raspravljala su se javno, kao nešto o čemu cij ela uskočka zajednica mora odlučivati.48 No barem prema onome što se može vidjeti iz arhiva, mehanizmi uskočke demokracije bili su donekle amorfni. Iako uskoci jesu imali institucionalizirane oblike javne rasprave, poput seoskih vijeća ili regionalnih liga koje su tada postojale u Dalmacij i, u povijesnim je dokazima ostao malen broj pojedinosti točnijih od opisa mase koja se okupila na gradskom trgu u trenucima krize. Čak iako uskoci jesu 43

Za pregovore s mletačkim dužnosnicima vidi A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243: 18. veljače 1580 . (Nicole Surian), 24. svibnja 1580 . (Aivise Balbi); l. 6. H. K R., Croatica, fasc. 4, 1584., travanj br. 2. S ličkim sandžak-begom: A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 13., 1 4 ., 16. i 31. siječnja 1589. (m. v.). S podanicima Porte: l. 6. H. K R., Croatica, fasc. 4, 1584., travanj br. 2.

1584., travanj br. 2: 64 (Deopunti). 62' (Previnoviisch); 104 (Castanitsch). U: ibid., 83 (Sakholitsch), i 69 (Pod9vadovitsch); 89 (Vukhavitsch); 102 (Floritsch); 104'-5 (Voga­ vatz); 1 06' (Lacvitsch). 47 Usporedi Gordon, Cossack Rebel/ions, str. 83-88. 48 Ovakve rasprave odvijale su se posebice u vremenima kriza, kao što je bila pobuna protiv po'(jerenika 44

45 46

U: l. 6. H. K. R., Croatica, fasc. U: ibid.,

Rabatte, kada su se nakon što su ga ubili uskoci dogovorili o koracima koje moraju poduzeti glede uprave. Vidi naprimjer Minucci, Storia degli uscocchi, str. 259.

136

Senjski uskoci

posjedovali neke razvijenije demokratske mehanizme, vojvode su u praksi imale velik stupanj izvršne autonomije. Oni su predstavljali uskoke u civil­ nim pitanjima, priklj učujući se ostalim upravnill1 dužnosnicima (sucima i gradskom vijeću) u djelovanju uime zajednice. Možda je važnije to što su oni imali nadzor nad odlukama koje su se ticale vršenja prepada i podjele plijena. Jedan je zarobljeni uskok, naprimjer, izvijestio da uskoci često nisu unaprijed znali kamo će pohodi biti usmjereni - njihovi su im zapovjednici i vodiči skrivali pojedinosti.49 Kad je jedan drugi uskok, Žarko Nikolić, bio ispitivan o raspodjeli plijena do kojeg je njegova družina došla, tvrdio je da »vođe ne žele vjerovati nama ostalima, nego kada nešto ugrabe, odnesu to gdje žele, ne govoreći ništa nikom od nas«. 50 To prenošenje ovlasti na vojvode bilo je uglavnom prihvaćano bez pogovora, jer je uskočki vojnički sastav uvijek raspolagao sankcijom za odbijanje poslušnosti ili otvorenu po­ bunu. I utjecaj i autoritet vojvoda također su bili ograničeni, i to činjenicom da su bili izabrani od strane vojničkog sastava (barem do 1 590--i h) te je njihov autoritet ovisio o potpori samih uskoka. Bez učinkovite vanjske potpore nisu mogli nametnuti mjere koje bi bile neprihvatljive zajednici u cjelini, a po­ sebno samim uskocima. U vrijeme dok su uskoci još sami birali svoje zapovjednike, ti su zapovjednici do položaja i ovlasti dolazili pomoću vojne umješnosti i osobnih vrlina. Iako je to poštivanje moglo proizlaziti iz obite­ lj skog nasljeđa ili plemenitog roda, te iako je bogatstvo s kojim se mogla opremiti barka za odlazak u pohode bilo od pomoći, sama je povlastica morala imati protuteg u vještini i hrabrosti. Svaki je uskok mogao težiti prema moći, povlasticama i titulama kakve su dobivah uspješni vojvode organiziranjem uspješnih i isplativih pohoda, pokazivanjem vojne sposob­ nosti i okupljanjem sljedbenika. Kad su uskočki pljačkaški pohodi služili interesima Voj ne krajine, auto­ ritet vojvoda nije bio dovođen u pitanje. Od sredine šesnaestog stoljeća, međutim, car, nadvojvoda i Hofkriegsrat počeli su zbog potreba habsburške vanjske politike sve više zahtijevati mogućnost kontroliranja pohoda ili pre­ kidanja odlazaka u njih. Sve do 1 580-ih �enjske su .;ojvode uspješno igno­ rirale te zahtjeve ili im se odupirali, uglavnom zahvaljujući svom utjecaju među uskocima. Kao što će se vidjeti na primjeru suđenja Juraj u Daničiću (o kojem ću govoriti kasnije), vlasti još nisu bile spremne da izazovu otvo­ renu pobunu u Senju mjerama odmazde nad uskočkim vođama, kao ni da 49

SO

U: A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili 126: 23. siječnja U: H. A. Z., Arhiv 'frogira 25/11 : 1 494.-95. (21. rujna 1599.).

1603.

VOJNA VLAST I PREPAD!

137

uklone uskoke iz Senja. Međutim, kada je 1591. izvješćeno da se Juraj Daničić nije vratio s ekspedicije koju je predvodio u okolici Ogulina, glavni je zapovjednik Krajine odmah naredio da se ispražnjeno mjesto popuni »dobro kvalificiranom osobom«.s t Od tada su senjski kapetan i vlasti Vojne krajine igrali mnogo aktivniju ulogu u odabiru vojvoda. Do 1 590-ih postalo je uobičajeno da u Senju budu četvorica vojvoda. Oni su još uvijek bili birani među aktivnim uskočkim vođama koji su svoju vrijednost dokazali u poho­ dima i koji su mogli zadobiti poštovanje među uskočkim redovima. Sada su, međutim, vojvode morali biti i prihvatljivi vlastima Vojne krajine, dokazu­ jući svoju odanost spremnošću da izvrše naredbe svojih nadređenih. Kapetan i Hofkriegsrat osiguravali su više plaće i veće povlastice omiljenim vojvoda­ ma, pokušavajući asimiliranjem uskočkih vođa, slabljenjem demokratskog karaktera procesa donošenja odluka kod uskoka i stvara�em jaza između vođa i vojničkog sastava ostvariti čvršći nadzor nad uskočkim akcijama. Sredinom šesnaestog stoljeća mnogi je vojvoda taj položaj držao godinama, pa i desetljećima, ali je početkom sedamnaestog stoljeća došlo do brzih izmjena, s brojnim novim imenima među vojvodama, od kojih su mnogi to bili samo nakratko. Kako je položaj vojvoda počeo u velikom stupnju ovisiti o službenoj potpori, vojvode su se našle u nezahvalnoj situaciji. Ti posrednici između uskoka i hijerarhije Vojne krajine našli su se uhvaćeni između potreba onih prvih i zah�eva ovih drugih. Zanemarivanje ili odupiranje službenom priti­ sku moglo je izazvati odmazdu kapetana ili Vojnog suda u Karlovcu. S druge strane, ako su vojvode pokušale provoditi zah�eve vlasti Vojne krajine, po­ sebice kada životne potrebe uskoka nisu na drugi način bile namirivane, �ihovi su pokušaji nailazili na otpor u Senju, i gubili su povjerenje, poštova­ nje i poslušnost ljudstva, te se jaz između vojvoda i uskoka povećavao. Nesuglasice između samih vojvoda oko toga što je predstavljalo legitimnu pljačku dodatno su oslabile njihov autoritet nad ljudstvom, koje je svoju pobunu iskazivala većom učestalošću samostalnih prepada. Godine 1 60 1 . Barbaro je zamijetio da iako su četvorica vojvoda bili »uskoci koje j e izabrao sam car, u ranijim su vremenima bili naviknuti na veće poštovanje i po­ slušnost«. 52 Godine 1618., nakon sporazuma kojim je završen rat između Venecije i Habsburgovaca, razgradnja autonomne uskočke organizacije bila je gotovo dovršena, i ni jedan od uskočkih vođa nij e želio prihvatiti da bude imenovan za časnika Vojne krajine zbog nepodnošljivog tereta odgovornosti 51

52

U: Ivić, »Migracije Srba u Hrvatsku•, str. 52. U: H. A Z., Fond Šime yubića, 2/33: 281 .

138

Senjski uskoci

bez autoriteta u što se taj položaj pretvorio. Jedan je Mlečanin primijetio da »svi izbjegavaju postati vođom kako ne bi patili«. 53

Senjski kapetani Senjski kapetan, predstavnik Vojne krajine u Senju, bio je nominalni zapov­ jednik uskoka. Onje bio dužnosnik Vojne krajine kojeg je, nakon reorgani­ zacije Krajine iz 1578., među kandidatima koje su predlagali Staleži Unu­ trašnje Austrije izabirao Hofkriegsrat. Dužnosti kapetana, kako su opisane 1601 ., bile su »plaćati i primati stipendiate ili ih otpuštati, raspoređivati kapetane na utvrde u njegovom području djelokruga po svojoj odluci, nare­ đivati i provoditi same pohode prema svojoj volji; ali kao svog nadređenog on priznaje glavnog zapovjednika Hrvatske, koji boravi u Karlovcu«. Duž­ nost mu je bila i stega među uskocima i od nj ega se očekivalo da u vezi s tim provodi službenu politiku. 54

Iako su Hofkriegsrat i glavni zapovjednik u Karlovcu obično određivali prirodu vojnih operacija koje su organizirali senjski kapetani, kapetani nisu uvijek predstavaljali pouzdana sredstva provođenja središnje politike. Često su izbivati iz Senja brinući se oko potreba vlastitih posjeda, putuj ući u Karlovac ili na habsburške sudove, ostavljajući Senj pod zapovjedništvom nekog od podređenih (potkapetana ili upravnika utvrde, koji je katkad bio vojvoda, a katkad neki senjski dužno�nik). Tij ekom tih duljih izbivanj a uskoci su djelovali p o svojoj procjeni, bez ograničenja o d strane izravnog predstavnika Vojne krajine. Ali čak i kad je kapetan bio prisutan, često je imao dovoljno razloga d a zažmiri na uskočke akcije koje nisu u potpunosti bile u skladu s nalozima koje je dobio od Hofkriegsrata. Senjski je kapetan često bio na strani uskoka u odnosima sa središnjim vlastima, ne samo što se tiče traženja plaća ili opskrbe, već i time što je branio djela uskoka pred službenim prijekorima. Kako je bio u svakodnevnom kontaktu s uskocima i njihovim dvojbama, mogao je biti skloniji tome da poštuje prisutne probleme pograničnog ratovanja nego uc;ialjenije zahyeve

53 54

U: A. S. V., Provveditore da Terra e da Mar 1 3 1 5: 8. travnja 1 6 18. U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 281. Naputci Vojne krajine novoimenovanim kapetanima podrobnije opisuju dužnosti tog položaja, ali uglavnom u istom stilu, iako s dodamim zahtjevima da ograničavaju akcije uskoka (I. O. H. K. R., Croatica, fasc. 4, 1585., prosinac .br. 20 [naputci Furiju Molzi]; fasc. 12, 16
·

139

VOJNA VLAST I PREPADI

politike. Takav je neposluh, napisao je jedan od savjetnika nadvojvode Fer­ dinanda 1593., predstavljao osobinu dobrog zapmjednika. S Turcima koji svakodnevno pljačkaju sve čak do zidina Senja, »Zar da naši ljudi ostanu zaključani u mjestu kao stare žene, zar ne bi i oni morali otputiti se iz utvrde i zaslužiti kruh koji jedu?«55 Ali bilo je i drugih, koristoljubivijih razloga za stav kapetana prema uskočkim pohodima. Senjski je kapetan, poput drugih dužnosnika Krajine, bio plaćan iz novčane potpore koju su prikupljali Staleži Unutrašnje Austrije - a kao i ostale, i njegova je plaća neredovito stizala. Osim ovog izvora prihoda, kapetan je dobivao i dio uskočkog plijena, u iznosu koji je tijekom stoljeća varirao. Godine 1 558., dio koji su uzimali predstavnici Vojne krajine iznosio je četvrtinu svakog plijena koji nadmašuje vrijednost od petnaest dukata, od čega je dio išao pograničnim dužnosnicima a dio kapetanu. Ka­ snije u tom stoljeću kapetanov je udio bio određen na jednu desetinu, iako je na dar mogao dobiti neki posebno lij ep dio plijena. Godine 1 600., u reformi Senja, kapetanu je oduzet udio u plijenu, i onje tada zatražio da mu se plaća razmjerno tome poveća.56 Uskoci su bili pomalo ozlojeđeni kapetanovim sudjelovanjem u razdiobi · plijena, posebno kada on nije aktivno sudjelovao u pohodima. Godine 1558., neki Piero iz Š ibenika, čija je fregata bila napadnuta od uskoka, posvjedočio je da su se »ti uskoci žalili da oni stavljaju glavu u torbu, ali da bolje stvari koje su orobili ipak moraju dati senjskom kapetanu«. 57 Ova je ozlojeđenost bila i višekratno iskazivana. 58 No unatoč prirodne nevoljkosti uskoka, u njihovom je interesu bilo da na to pristanu, jer, kao što je jedan Mlečanin istaknuo, »veći dio plijena ide u ruke tih dužnosnika, i s tim jamstvom uskoci stvaraju vlastiti Mont'Albano«, to jest, osiguravaju da će njihovi nadređeni i. dalje štititi njihove akcije.59 Mogućnost osobnog dobitka svakako je uyecala na kapetanov odnos prema uskocima i na njegovu potporu njihovim akcijama, čak i do razine 55 56 57 58

59

U: Horvat, Monumenltl uscocclwrum, svezak 1, str.

73 .

U: Lopašić,Acltl historiam confinii, svezak 1, str. 278.

U: A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 244 (sažetak procesa dalmatin­ skih rektora, 1558.). Uskoci su bili posebno bijesni zbog toga štoje Rabatta, uza sve svoje reforme, zadržao ovu povlasticu zapovjednika, izvješćujući da su •od svake zarade koju su vojnici ostvarili u pohodu, njemu morali davati dio, kao da je on bio s njima u tom pohodu« (u: Lopašić, Acltl historiam confinii, svezak 1, str.

304).

U: Commissiones et relationes veneta!, svezak 6, str. 50. •Mont'Albano• se očito odnosi najedan od monti ili zajedničkih fondova namijenjenih za različite svrhe.

Senjski uskoci

140

potica�a isplativijih pohoda. Početkom sedamnaestog stoljeća Barbaro je zabilježio da »kada dopusti uskocima da izađu na more, kapetan dobiva desetinu plijena i zarobljenika i drugih pogodnosti, te tako sebe čini bogati­ jim. On ne dobiva više od 80 fiorina na mjesec u plaći koja, i da mu se isplaćuje na vrijeme, ne bi bila dovoljna za njegovo vino, pa se stoga iz nužde druži s uskocima, i pije ga u velikim količinama s njima«. 60 Za neke se kapetane sumnjalo da im je udio u plijenu važniji od svega ostalog. Prema opisima, Furio Molza, kapetan od 1 585. do 1591.,je pri stupanju na dužnost kapetana pokazivao veliku želju da reformira uskoke i udovolji pritužbama Venecije, ali su s vremenom, i udjelom u uskočkom plijenu, njegovi interesi krenuli u drugom smjeru. Već je 1 588., naprimjer, činio sve u svojoj moći da ukine danak koji su turski podanici plaćali uskocima i Habsburgovcima za zaštitu, kako bi ih uskoci mogli ponovno pljačkati, navodno radi toga da bi se povećao njegov udio u plijenu. 61 Ekonomski interesi kapetana u us­ kočkim pljačkaškim pohodima stvarali su očite probleme u vezi s uskočkom disciplinom, jer se od njega teško moglo očekivati da s punom predanošću ograničava uskočke akcije. Hofkriegsrat je ukorio nekolicinu kapetana koji nisu poslušali naredbe u vezi s plijenom. Takav je neposluh katkad znao predaleko otići. Godine 1576. Johann Fernberger, Tirolac koji je za nagradu . za služenje protiv Osmanlija i Francuza bio ustoličen na mjesto senjskog kapetana, i protiv kojeg su Mlečani ulagali brojne pritužbe zbog njegova sudioništva u uskočkom pljačkanju, bio je otpušten iz Senja nakon što je posebno izaslanstvo istražilo njegovu ulogu u uskočkim prepadima na mle­ tačko brodovlje.62 Ali čak i da je kapetan htio spriječiti i ograničiti uskočke pohode, kako je to mogao provesti? Mogao je naredbe kojima se zabranj uje pljačkanje dopuniti konkretnim mjerama. Godine 1 598. Glavni zapovjednik Lenković probio je vrata na zidini s morske strane, uvukao sve uskočke barke unutar 60

61

62

U: H. A Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 281. »Prvih je dana, kada je počeo upravljati svojom kapetanijom, iskazivao veliku želju da njegovo zapovijedanje bude na najveće zadovoljstvo Vaše s..aetlosti; ali kasnije je, kao što sam otkrio, sve bilo upravo suprotno, jer ne samo da pristaje na uskočke operacije, već i on sam djeluje u istom cilju, kadšto ploveći s njima i sudjelujući u diobi plijena, kako kad je prisutan tako i kad nije.« (u: Commissiones et relatwnes venetđ, svezak 6, str. 14). Habsburški interes za udovoljavanje Veneciji donekle je oslabio u vrijeme Molzinog kapetanovanja (Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 157; Commisswnes et relationes venetđ, svezak 6, str. 15).

Horvat Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. 1 1 ; Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 408; Griinfelder, »Senjski kapetan Kaspar Raab i senjski uskoci•, Senjski zbornik (Senj), 9 (1981 .-82.): 1 64. On je mogao biti žrtvovan kako bi umirio Mlečane, kao što sugerira Klaić (Povijest Hrvata, svezak 5, str. 416). Kratka biograft} a i portret nalaze se u Khevenhiiller, Contetftt Kupffirstich, svezak 2, 398.

VOJNA VLAST I PREPAD!

141

gradskih zidina kako bi mogle biti pod stražom i zaključao vesla u citadelu.63 Ipak, družina je uskoka u Dalmaciji s lakoćom mogla ukrasti barku. Takve su mjere mogle biti učinkovite samo ako se i uskoke moglo zadržati u Senju. Tri godine nakon što su probijena morska vrata, Vettor Barbaro zabilježio je da su ostali pomoćni ulazi bili zazidani »kako bi se uskocima onemogućilo da izlaze, i izbjegli problemi i troškovi držanja njemačke straže na njima«. I glavna kopnena vrata i ona morska bila su pod stražom, a na zidinama su stražu držali stipendiati, »bez ophodqje, jer nema staze ili hodnika po kojima bi se ophodnja mogla vršiti, nego sa stalnim stražarima u tornjevima koji su se neprestano dovikivali, vičući koliko ih grlo nosi«. 64 Međutim, čak su i turski zarobljenici po lošem vremenu uspijevali izbjeći tim stražarima verući se uz gradske zidine, pa nije iznenađujuće da su sami uskoci vrlo lako bježali. I drugi su propisi također bili usmjereni na kontroliranje uskočkih po­ hoda. Naprimjer, vlasti su redovito sekvestrirale plijen pri njegovom ulasku u grad i, prije no što bi ga razdijelile, prosuđivale je li riječ o zabranjenom plijenu. Sav se plijen morao uknjižiti u Senju te podijeliti pod nadzorom kapetana ili nekog drugog dužnosnika. 65 Ta je praksa nastala kako bi se osiguralo da i predstavnici Vojne krajine dobiju dio koji im je namijenjen, ali je sustav omogućavao i kapetanu da vrati spornu robu kako bi umirio Veneciju ili papu, te da uskoke kazni zbog zabra�enog odlaska u pohode uskraćuj ući im plijen. To je, međutim, bilo vrlo teško provesti jer su uskoci jednostavno mogli podijeliti plijen prije povratka u Senj ili odbiti da predaju svoj plijen na procjenu.66 Druga je mogućnost bila reguliranje pohoda, s pažljivim određivanjem ciljeva i prilaznih putova kako bi se spriječio dodir s mletačkim teritorijima ili podanicima. Na takve je pohode išao veći broj uskočkih zapovjednika, obično vojvoda, koji su se brinuli da se ta ograničenja provedu. Ti su pokušaji 63

64

Commissumes et relaticnes venelix, svezak S, str. 244. U kasnijim godinama često je naređivano spaljiva­ nje uskočkih barki. Vidi Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, svezak 2, str. 1 13, i Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 34, za primjere. U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 284.

65

Propisi prema kojima· se ovaj proces provodio navedeni su u: Lopašić, Acta historia m confinii, svezak 2, str. 14-15: uskoci su trebali predati plijen kapetanu ili potkapetanu u citadeli, i on se nije smio dijeliti dok ne bude pregledan. Kad su Mlečani opljačkali Karlobag 1592., pronašli su bale opljačkane robe »pod nadzorom carskog zapovjednika, s posebnim skladišnim knjigama u kojima je osim zavedenih stavki bio naveden i postupak za raspodjelu«. (A. S. F., Mediceo del Principato, 3086: 490 [ 1 1. srpnja 1592.], SOO [25. srpnja 1592.], navedeno u Tenenti, Piracy and the Decline if Venice, str.

66

Vidi Ivić, »Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije•, str. opravdavaju takav postupak.

159).

302-3, za pismo uskočkih vojvoda kojim

142

Senjski uskoci

da. se kontroliraju uskočki pohodi prošireni u sustav dozvola zasnovan na salvus conductus ispravama koje su se uskocima izdavale kao zaštita od mle­ tačkog uznemirava�a na moru. 67 Prema kraju šesnaestog stoljeća takve su isprave kapetan ili njegovi predstavnici izdavali samo za odobrene ekspedi­ cije, a u njima je bilo sve točnije određivana svrha i područje pljačkaških pohoda. Odobrenje je obično bilo ograničavano na pljačku radi zaliha. Kao što je senjski kapetan objasnio 1606., morao je dopustiti uskocima izlazak »kako bi im nekako omogućio da dođu do plijena, jer bez toga ne mogu · živjeti«. U toj je prigodi njihova dozvola točno navodila da ne smiju nauditi mletačkim podanicima ili posjedima. 68 Svrha tih isprava nije bila samo da posluže kao salvus conductus kod službeno odobrenih pohoda u vrijeme kada su mletačke patrole zaustavljale uskoke, već i da se smanji broj zabra­ njenih pohoda, jer oni koji su pljačkali bez dozvole, ili ne držeći se uvjeta iz dozvole, nisu dobivali službenu zaštitu. Povjerenik Rabatta 1 600. izdao je izričitu naredbu da uskoci koji kreću u prepade bez pisane dozvole kapetana mogu biti zatvoreni i pogubljeni. 69 Primjena salvus conductusa i dozvola nije bila posve učinkovita, jer su ti listovi papira, jednom izdani, mogli biti iskorišteni na način koji vlasti nisu imale na umu. Godine 1570. družina uskoka se pomoću salvus conductusa dobivenog od glavnog zapovjednika Krajine - u kojem je stajalo da nositelji istog »ne traže ništa do robe koja pripada Turcima« - ukrcala na brod iz Kotora usidren u jednoj dubrovačkoj luci. Popevši se na brod zatražili su brodski teretni list, uz riječi: »Na ovom brodu ima robe koja pripada Turci­ ma i Židovima.« Dvojica vođa očito su smatrala da im ta isprava dopušta svaku potragu za turskom robomJO Dozvole su također mogle biti krivotvo­ rene ili bez dopuštenja čuvane za kasniju upotrebu. Neki se uskoci nisu . mučili ni oko toga. Godine 1 612. je Bože Milovčić, vođa družine koja je p ljačkala u okolici Makarske i ušća Neretve, prema izvješćima pokazivao »list p resavijenog papira, na kojem je čini se bio veliki žig, i tvrdio daje to dozvola od mletačkog Velikog vijeća kojom mu se dopušta pljačkanje na teritoriju 67

68

69 70

Jedna od takvih salvus conductus isprava sačuvana je u spisima glavnog providura: •Vojvoda Vragnin odlazi odavde s nekoliko barki kako bi obavio neke svoje dužnosti ne nanoseći štetu nikom. Zahtijevam da mu se omogući slobodan prolaz, a kao dokaz istinitosti [ovog] izdali smo ovaj dokument s vlastitim potpisom i žigom. Izdano u Senju, 25. rujna 1603., Daniel Francuol, kapetan« (u: A S. V., Senata, Secreta, Materie miste notabili, 126: 9. listopada 1603.). A. S. V., Provveditori da Terra .e da Mar i�eštaju).

420: 18.

srpnja

U: Horvat, Monumenta mcocclwrum, svezak l, str. 329. U: H. A Z., Arhiv'korčule, 808: 392-400 (srpanj 1570.).

1606.

(navedeno u Contarinijevom

VOJNA VlAST I PREPAD!

143

Turaka«, ali nikom nije dopuštao da je pročita.71 Takav je sustav - utoliko što je odsutnost dozvole izlagala uskočku ekspediciju mletačkoj odmazdi mogao imati određeni uspjeh kao sredstvo odvraćanja, ali su uskočki prepadi na moru oduvijek bili u opasnosti pred mletačkim patrolama, paje nedosta­ tak dozvole imao malo u�ecaja na one koji su bili naviknuti na opasnost samostalnog pljačkanja. Osim toga, čak ni ekspedicijama koje su odobrili dužnosnici Vojne krajine dozvola nije uvijek predstavljala učinkovitu zaštitu od mletačkih zapovjednika koji su ostali skeptični prema svakom uskočkom pohodu. Tjelesna prisila i kažnjavanje neposlušnih uskoka �erojatno bi senjskom kapetanu predstavljali najučinkovitije sredstvo za provođenje njegove volje, a vlasti iz Graza i Beča itekako su često savjetovale takve mjere. Ali takva bi kažnjavanja mogla kapetana dovesti u opasnost od pobune uskoka. Kaznene su mjere mnogo češće bile povezivane s povjerenstvima Vojne krajine. Ona su često bila odašiljana u Rijeku ili Karlovac (obično ne u sam Se�, jer je tamo bilo teško jamčiti sigurnost povjerenicima) s naredbom da provedu istragu o pritužbama o nezakonitim pohodima, te da kazne neposlušne uskoke.72 Po�erenici su, uz podršku jednica iz drugih dijelova Krajine, vršili ispitivanja, oduzimali i palili uskočke barke i vršili smaknuća šačica zatvore­ nika, kasnije dijeleći plaću stipendiatima primirenim kaznama. Ali Vojna je krajina raspolagala samo ograničenim sredstvima za provedbu izravne prisile. Povjerenstva su dolazila i odlazila, a s njima su odlazili i njihovi vojnici. Bila su ograničena istim ograničenjima kao i senjski kapetani - njihove su mjere mogle biti učinkovite samo dok su imali dovoljno ljudstva i oružja da ih provode ili pak novaca da kupe poslušnost uskoka. Iskustva Kaspara Raaba ilustriraju teškoće s kojima su se kapetani su­ očavali u odnosima s uskocima i Vojnom krajinom.73 Raab, koji je u Senj bio poslan 1 576., kao zamjena za kompromitiranog Johanna Fernbergera, bio je kapetan za reformu. Imenovan je isključivo sa zadaćom da reorganizira uskoke i spriječi njihove prepade na moru, i Raab je svoju zadaću odmah počeo provoditi kažnjavajući uskoke koji su sudjelovali u pohodima na mletački teritorij ili prepadima na mletačko trgovačko brodovlje (a posebice 71 72 73

On nije bio jedini koji se služio tom smicalicom. U istom je pismu iz\ješćeno o još jednom uskočkom vođi koji je učinio isto (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar 1314: 24. srpnja 1612.).

Prvo takvo pmderenstvo bilo je odaslano 1548. kako bi ispitalo mletačke pritužbe o uskočkim pljačkaškim pohodima. Slična su po�erenstva odašiljana 1559., 1565., 1575., 1579., 1582., 1589., 1592., 1597., 1 600., 1607., 1610., 1612., 1613., 1614., 1618. i 1 619. Za podrobnij i .prikaz Raabove karijere u Senju vidi Griinfelder, »Senjski kapetan Kaspar Raab«, str.

. 163-81.

1 44

Senjski uskoci

u pljačkanju turske robe koju su prevozili mletački brodovi). Istodobno je počeo širiti operacije protiv Turaka na kopnu, poriovno gradeći utvrde u Bagu (koji je preimenovan u Karlobag u čast nadvojvode Karla), smještajući tamo garnizon, i šaljući pohode u Liku da napadnu novonaseljene turske koloniste. Te su mjere, međutim, mogle samo kratko vrijeme držati uskoke pod kontrolom. Dok god Vojna krajina nije uskocima mogla osigurati neki drugi izvor prihoda, Raab nije mogao imati uspjeha u zabranjivanju njihovih pljač­ kaških pohoda. Kad je bila riječ o autoritetu kapetana, disciplina je predstav­ lj ala funkciju promptne isplate plaća i isporuke potrepština, i Raab je (poput ostalih kapetana) u više navrata povezivao neredovite plaće garnizona s če­ stim neposluhom. Raab je izvijestio Hofkriegsrat kako bi najbolji način za potpuno sprječavanje uskočkog gusarenja bio da ih se redovito plaća.74 Taj savjet nije bio poslušan, jer se 1 580. Raab žalio nadvojvodi Karlu da senjski garnizon već tri mjeseca nije primio plaću niti bio opskrljen, te da se nalazi u teškoj oskudici. Pod takvimje mjetima bilo besmisleno da nadvojvoda od uskoka zahtijeva, kao što je to Karlo istog mjeseca učinio, da slušaju kapetana i odnose se prema njemu s dužnim poštovanjem.75 Bilo je nemoguće i spriječiti uskoke da iz istog razloga kreću u ekspedi­ cije za prijeko potrebnim plijenom. Raab je uspio usmjeriti uskočke pohode na osmanski teritorij, stavljajući se čak i sam na čelo nekih ekspedicija. Njegove mjere, međutim, nisu mogle spriječiti zabranjene prepade na moru čije su žrtve bili mletački i dubrovački brodovi, uključuj ući i napad na mletački trgovački brod kod Hvara, u sklopu kojega je plijen odnešen »una­ toč činjenici da su iz knjiga koje im je pokazao brodski pisar mogli jasno vidjeti da roba pripada kršćanima«, kako su se Mlečani potužili.76 Ako već nije mogao spriječiti prepade, Raab je disciplinu pokušao održati kažnjavanjem prijestupnika. Njegove početne metode nisu bile neuobičaje­ ne: »Ako su se neki [ uskoci] usprotivili mojoj volj i, ja sam ih kaznio prema zakonu: neke sam raščetvorio, i naredio da se njihove četvorine po\ješaju na više mjesta za primjer drugima; mnogi su proUer�ni_po�_ p�ij��':ljOt:Jl smrću, a glave 'su im ucij. enjene; a mnogi koji su počinili manje zločine kažnjeni su zatvorom.« Progerivanje nije predstavljalo zadovoljavajuću mjeru jer su se __

74 75 76

U: Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 53; I. b. H. K R., Croatica, fasc. 3, 1580., siječanj br. 46 (20. studenog 1579.). Vidi takoder Commisswnes et relatwnes veneta?, svezak 4, str. 203-4.

I. b. H. K R., Croatica, fasc. 3, svezak 1, str. 94 .

1580., siječanj br. 46 (3. veljače 1580.); Lop�ić,Acta historiam confinii,

U: I. b. H. K R., Croatica, fasc. 3, 1 580. , siječanj br. 46 : 2. Dio tog plijena kasnije je vraćen kao posljedica pregovora s Venecijom (Lop�ić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 97).

14S

VOJNA VlAST I PREPAD!

njime prijestupnici samo udaljavali iz Senja gdje su bili pod pomnim nad­ zorom, kao što je to i sam Raab priznaoP Tjelesna je kazna bila učinkovita samo kad je raspolagao dovoljnim brojem vojnika da je provede. Sam nje­ mački gamizon nije bio dovoljno snažan da održava red u Senju; broj nje­ govih vojnika bio je držan na minimumu kako bi se smanjili troškovi (a Raab se svejedno morao požaliti daje bio primoran isplatiti stražu vrata iz vlastitih primanja).78 Bez pomoći, ili sa samo nekolicinom odanih vojnika na raspo­ laganju, shvatio je daje opasno poduzimati nešto što je bilo protivno skupnoj volji uskoka i bio je prinuđen da se oslanja na vojnike s drugih mjesta na granici - kada su mu bili dostupni. Godine 1580., kad je nadvojvoda zatražio da se braća Daničić uhite zbog sudjelovanja u prepadima na mletačko brodovlje, Raab je odgovorio da on bez pomoći izvana ne može učiniti ništa protiv vojvoda.79 Povjerenstvo Vojne krajine koje je 1581. odaslano u Senj da riješi tu stvar otkrilo je da su uskoci koji su kao kolovođe pohoda protiv Venecije bili osuđeni na smrt (protiv čega je vojvoda Daničić glasno prosvjedovao) pobjegli iz zatvora. Povjerenstvo se ustezalo da pokuša kazniti braću Daničić iz straha da će izazvati pobunu (tumultt).80 Osobne su vrline mogle imati uspjeha u pridobivanju uskoka na surad­ nju tamo gdje sila nije urodila plodom. Raab je osobno vodio uskoke u uspj ešne pohode u osmansku Liku, i moglo bi se očekivati da bi mu njegova vojna vještina mogla donij eti određeni uDecaj među uskocima, jer su neki drugi senjski kapetani uživali poštovanje uskoka na osnovi odanosti nastale kroz zaj ednička iskustva. Giovanni iz Ferma spominje, naprimjer, naklonost koju je Senj osjećao prema Baltazaru Lambergeru koji je bio kapetan od 1 569. do 157 1 . 81 No čini se da je poštovanje prema Raabovom autoritetu bilo maleno, kako među vojvodama tako i među vojničkim sastavom, što se jasno razotkriva kroz proces vojnog suda u Karlovcu 1582. protiv vojvode Jurja Daničića, njegovog brata Matije i vojvode Matij e Tvrdislavića. 82 77 78 79 .

U: l. 6. H. K. R., Croatica, fasc. l , corifinii, svezak l, str. SS. U: l. 6. H. K. R., Croatica, fasc.

1S78., veljača br. 41 (14. veljače 1S78.); Lopašić, Acta historiam

4, 1S8S., veljača br. 2S ( l l . veljače 1S8S.). 1S80.); Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 1, str.

U: ibid., fasc. 3, 1S80. siječanj br. 46 (6. siječ�a

97-98.

Lopašić, Acta historiam confinii, svezak 1, str. 9S; l. 6. H. K. R., Croatica, fasc. 3, 1S80., siječanj br. 46 (21. ožujka 1S80.); fasc. 4, 1S84., travanj br. 2 (28. rujna 1S81.; 3. siječnja 1582.). 81 Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 197. 82 U: l. 6. H. K. R., Croatica, fasc. 4, 1584., travanj br. 2. 80

Senjski uskoci

146

Taj je proces bio zasnovan na Raabovim optužbama za neposluh. Kako nije mogao računati da će Hofkriegsrat njegove reforme poduprijeti vojnom silom, pokušao je indirektno iskoristiti autoritet Vojne krajine za učvršćiva­ nje s�og nadzora nad Senjom. Optužnice protiv vojvoda bile su usredo­ točene na pitanja autoriteta: oni su se usprotivili Raabovim nastojanjima da kazni prepade na mletačko brodovlje, te djelovali bez njegova ovlaštenja u pregovorima s mletačkim predstavnicima i turskim podanicima; potkopovali su Raabova nastojanja uvođenja vojne stege, »uvijek je omalovažavajući« i potičući uskoke da ne ispunjavaju njegove zapovjedi; a i sami nisu izvršavali Raabove zapovijedi. Istražitelji su bili imenovani a sud je konstituiran. Svje­ dočenja 137 senjskih svjedoka otkrivaju mnogo o stavu uskoka i njihovih vojvoda prema prirodi i izvorištu autoriteta u Senju upravo u doba kada je Hofkriegsrat počinjao jačati svoj nadzor nad vojnom organizacijom uskoka. Raabovi su prigovori prizvali pozornost na nekolicinu procesa uskocima optuženima za gusarenje nad mletačkim brodovima, u kojima su vojvode intervenirale u korist optuženih. Jedan od tih incidenata, slučaj Juraja Subaše (Subwascha) pomno je istražen. Vojvode su bile optužene zbog toga što su pod oružjem upale na suđenje Subaši, a sam Juraj Daničić navodno je izjavio da će i vlastitim rukama oteti optuženog od krvnika samo da ga održi na životu. U pitanju nije bila krivica ili nevinost Subaše, nego legitimnost suđe�a. Svjedoci su bili suglasni u tome da je Daničić, praćen drugim vojvodama, ušao u prostoriju u utvrdi u kojoj je u tijeku bilo suđenje koje je nadzirao Raab osobno, i upitao senjske suce »Što kane učiniti ovom jad­ nom grješniku«. Oni su odgovorili da će učiniti »Što razboritost i zakon dopuštaju«. Daničić je tada, kao glasnogovornik svih vojvoda, osporio pravo suda da donese presudu, i sud je prekinuo suđenje. Svjedoci su naveli niz razloga zbog kojih su vojvode prigovorile suđenju. Oni barem otvoreno nisu bili protiv toga što su povod za suđenje bili prepadi na mletačko brodovlje - iako su uskoci često kritizirali zaštitu koju su predstavnici Vojne krajine u Senju pružali Veneciji. Vladalo je mišljenje da je Subaša nepravično bio izdvojen kao žrtveni jarac i da mu se ne može pravično suditi samom već da, kao što je to primijetio jedan svjedok, »mnogo � ih treba biti pozvano ovamo, jer su mnogi sudjelovali u igri«.83 Važnije je pitanje bio način na koji se suđenje održavalo. Nekolicina je svjedoka (veći­ nom oni sa sudačke klupe), opisujući suđenje, rekla daje ono bilo održano »prema senjskom običaju«, ali su prema izjavama s"\jedoka u pitanje bili 83

U: ibid.:

69' (Valtschitsch).

VOJNA VlAST I

PREPAD!

147

dovedeni sama lokacija, veličina sudnice i odabir prisutnih. Frane Blagajić [ Francist Blaggei], gradski zapovjednik straže (koji je kasnije i sam postao gradski sudac), sasvim je jasno iznio što običaj nalaže: ))Kapetan je sazvao sud u utvrdi s malim brojem osoba... što međutim nije uobičajeno, jer se krivično suđenje poput ovoga mora odigrati javno, na trgu«. Daničić i ostale vojvode zahtijevali su da ))kapetan održi suđenje prema običaju, u gradskoj vijećnici ili na otvorenom trgu, i da u suđenje uključi vojvode i ostale pozvane osobe«. 84 Gradski statut doista i jest određivao da se takva suđenja održavaju na javnom mjestu. 85 Ostali su svjedoci potvrdili da je Daničić prigovorio kako nije prisutan nitko od vojske i da u slučaj u kada ))Se osuda vrši nad krvlju i mesom, svi pučani moraju sudjelovati« u suđenju. 86 Vojvode su se u biti usprotivile tome što su izva�ske vlasti prisvojile pravo na suđenje za djela uskoka, tvrdeći da to pravo u prvom redu pripada senjskoj zajednici u cjelini - ne samo redovno izabranim sucima već i uskocima i građanima Senja na čije su živote takve presude u�ecale. Po tome što su suci prekinuli suđenje doima se da su se suglasili s takvom argumentacijom. Kao što njegove kasnije optužbe daju naslutiti, Raab je Daničićeve izjave očito doživio kao dovođenje u pitanje njegova vlastitog autoriteta, kao i autoriteta dužnosnika Vojne krajine. Grabio je gore dolje po dvorani govo­ reći ))Daničiću, oduvijek si mi zadavao jade«, i uputio uvredljivu gestu Dani­ čiću ())pokazao je figu Daničiću pod nosom«), na što mu je Daničić odgovo­ rio: ))Vi ste kapetan, a ja sam senjski vojvoda. Ja sam jednako dobar vojvoda koliko ste Vi dobar kapetan.«87 Vojvode su, kao što sugerira i Daničićev govor, priznavale autoritet kapetana i Hofkriegsrata nad njim. Oni su, napo­ kon, bili vojnici u službi Habsburgovaca i kršćanstva, kao što su to sami često isticali. Iako su 1582. odnosi među njima bili napeti, Daničić i ostali vojvode priznavali su Raabovo pravo da zapovijeda, i tražili od njega da kazni vojnike koj i ga nisu slušali. 88 Vojvode su vlasti Vojne krajine u Karlovcu također doživljavale kao višu vojnu vlast: Daničić je u sluč;Uu da ne uspije prekinuti suđenje Subaši u Senju bio spreman žaliti se na Raabovu odluku u Karlovcu. 84 85

86 87 88

U: ibid.:

76-76' (Blaggei).

Ili u Gradskoj lađi na Maloj placi ili kraj skladišta soli (Zjačić, »Statut grada Senja«, str. 63, 94; Magdić, •Statut kralja Ferdinanda Ili«, str. 84). Suđenja nisu službeno premještena u utvrdu sve do poslije 1640., kada su civilne ovlasti senjskog kapetana već narasle (Ćulinović, Statutgrada Senja, str.

179).

U: l. O. H. K. R., Croatica, fasc.

U: ibid.: 53'-54 (Stipanovitsch); U: ibid.: 55 (Stypschitsch).

4, 1584., travanj br. 2: 1 12' (Radonitsch). 62-{;2' (Previnovitsch); 83'-84 (Prachaim); 89-89' (Millaschin).

148

Senjski uskoci

Pravo je pitanje bilo do kojih je granica dopirao autoritet države u Senju, a odgovor je u svojoj najdubljoj biti bio da država i Hofkriegsrat mogu očekivati poslušnost u istoj onoj mjeri u kojoj mogu ispuniti svoju odgovor­ nost prema uskocima jamčeći im ispunjavanje životnih potreba. To što Raab nije mogao izvući davno zakašnjele uskočke- plaće od Hofkriegsrata rezulti­ ralo je time da je njegov autoritet u Senju bio zanemariv, posebno kada nije bio podržan nikakvim drugim učinkovitim autoritetom. Navedene su slje­ deće izjave vojvoda uskocima: ))Zašto da se brinete za kapetana, kad vam je rekao da vam ne može pomoći?« i ))On vam niti može pomoći niti naškoditi«, jer nije mogao dobiti zakašnjele plaće uskoka. 89

U razdoblju u kojem su se odvijala ta suđenja interesi i odanost vojvoda još su uvijek bili blisko povezani s uskocima i Senjom. Kada je to bilo nužno vojvode su uzimale aktivnu ulogu u predvođenju pljačkaških pohoda koji bi opskrbili Senj plijenom (makar on katkad bio sumnjivog karaktera) i, kao što suđenja pokazuju, odlučno branile interese i prava senjskih uskoka koj i su se kosili sa zahtievima kapetana i Hofkriegsrata. Nije čudo da su uskoci bili skloniji da slušaju vojvode, kako su to mnogi svj edoci izjavili, te da su ih poštivali više od kapetana. 90 Iako nije bilo dokazano da su vojvode aktivno poticale pobunu, bilo je jasno da se nis� suglašavale s novim stavovima centralne vlasti o ulozi Senja u sustavu Krajine. Ipak, u ovom slučaju Hof­ kriegsrat nije pokušao nametnuti novu, strožu stegu nad uskocima. Optužbe protiv vojvoda naposljetku su bile odbačene zbog nedostatka dokaza, a troš­ kovi suđenja pali su na teret Raaba, iako je kasnije odlučeno da je suđenje bilo provedeno nepravilno i da se cijela parnica mora obustaviti.91 Svejedno, nakon što sud nije proglasio vojvode krivima, i ono je malo utiecaja kojeg je Raab imao bilo uzdrmano i uskoci su, zanemarujući njegove naredbe, počeli slobodnije pljačkati. Godine 1 585. Raab je podnio ostavku, navodeći kao razlog svoju nesposobnost da kontrolira uskoke bez učinkovite i dosljedne potpore Hofkriegsrata i vlade. 92 Slučaj Kaspara Raaba pokazuje koja su oruđa bila na raspolaganj u se­ njskom kapetanu kada je pokušavao obuzdati uskočke pohode koji su se kosili s državnim interesima, kao i što su bile granice njihove učinkovitosti. Autoritet kapetana, posebno kod reformi koje su bile suprotne uskočkim običajima, na kraju krajeva zasnivao se na potpori vojnih vlasti u Karlovcu, Grazu i Beču. Ona je Raabu bila od vrlo male pomoći koja mu je bila 89

U: ibid.: 74' (Vuschitsch); 75' (Lasynovitsch).

90

Ibid.: 71' (Milodict); 77 (Blaggei ); 52' (Lasynovitsch).

91

I. b. H. K. R., Croatica, fasc. 4,

92

U: ibid., fasc.

1584., travanj br. 2: 26'.

4, 1585., veljača br. 25 (t t. veljače 1585.).

VOJNA VLAST I PREPAD!

149

potrebna da bi ukrotio Senj, odgađajući odašiljanje povjerenstava s plaćama, odbacujući optužbe protiv njegovih suparnika u borbi za vlast u Senju, i ne ojačavajući njemački garnizon, jedinu vojsku prema kojoj je on gajio potpu­ no povjerenje. U svom pismu ostavke Raab je posve jasno rekao da bez te neophodne pomoći senjski kapetan ne može mnogo učiniti u sprječavanju senjskog plja:ckanja. » l plaćeni i neplaćeni Senjani obuzeti su tvrdoglavim duhom, jer slute i osjećaju da ja nemam nikog s čijom bih se pomoći pobrinuo za neposlušne, ili koga bih poslao u njihov grad, te stoga posvećuju vrlo malo pozornosti ili poslušnosti neodgodivim dekretima koje sam tako često izdavao.«93 Raspodjela vlasti i autoriteta među senjskim uskocima u velikoj je mjeri predstavljala funkciju njihovog osobenog tipa vojne organizacije: iskustvo i uspješnost u pohodima donosili su sa sobom plijen i sljedbenike. Zahva­ ljujući činjenici da je položaj vođe kod uskoka bio zasnovan na demokraciji i vojnoj vještini, njihov je autoritet bio ograničen, uvjetovan određenim stupnjem suglasnosti od strane vojničkog sastava. Iako su vojvode nominalno bile dio Vojne krajine i posve svjesne koristi koju su mogle imati služeći se �ezinim mehanizmima za svoje dobro, njihova je odanost ponajprije pripa­ dala Senju i uskocima. Senjski je kapetan, međutim, oduvijek pripadao Voj­ noj krajini, jer je bio imenovan izvan Senja. Unatoč tome što je uspješnost uskočkih pohoda za njega bila od velikog ekonomskog interesa, njegov je položaj ovisio o volji središnjih vojnih vlasti. Poput vojnih zapovjednika svuda u svijetu, kapetan je mogao imati manje ili više uspjeha u zadobivanju uskočke odanosti svojom vojnom vještinom, osobnom hrabrošću ili svojom sposobnošću da od sustava izmuze sredstva za svoju vojsku. Taj je odnos, međutim, ovisio o mjeri u kojoj je tekuća državna politika odgovarala potre­ bama uskoka. Bez snažne pomoći centralne vojne uprave, kapetan je svoj autoritet nad uskocima mogao učvrstiti samo do određene granice.

Habsburgovci i uprava Vojne krajine Zašto Habsburgovci i vojna uprava Kr�ine nisu provodili dosljedne mjere protiY uskočkog neposluha? Pogranični su ratovi - sa svojim sporadičnim 93

U: ibid. Raabje nastavio raditi kao mdetnik za uskočka pitanja, inzistirajući na splječavanju njihovog gusarenja (ibid., fasc. 9, 1 597., kolovoz br. 7 [2C .. kolovoza 1597., Raab nadvojvodi Ferdinandu]; Ljubić, »Prilozi :Za životopis Markantunu Dominisu«, str. 21).

Senjski uskoci

150

mobilizacijama i velikim operacijama kojima su prethodili ili nakon kojih su slijedili stalni sitni prepadi - tražili vojsku koju se rrioglo lako prikupiti i lako demobilizirati, koja je mogla svojim prepadima držati turske snage daleko od granice, i koja za svoje uzdržavanje nije bila pretjerano ovisna o riznicama Staleža, nadvojvode ili cara. Senjski su se uskoci pokazali idealni­ ma za te potrebe Habsburgovaca. Unatoč neredovitim plaćama, senjski je garnizon uvijek bio pun, a venturini s u predstavljali brojčano velike snage neredovne vojske s malim financijskim zahtjevima. I kod planiranja konven­ cionalnih vojnih operacija uskoci su predstavljali jake i iskusne vojne snage s kojima se moglo računati. Njihove su pljačkaške ekspedicije držale turske snage zaposlenima istodobno onemogućujući naseljavanje Krajine koje bi moglo predstavljati osnovu za daljnje tursko širenje. Niz su godina mletački ambasadori koji su prosvjedovali protiv uskočkih akcija i zahtijevali njihovo uklanja�e dobivali isti odgovor: »Njihovo mi je Veličanstvo reklo da ih ni pod kojim okolnostima ne može ukloniti, čak i da mu učinim kakvu god uslugu uime Vaše Svjetlosti, jer zna da nema podanika u svim svojim posje­ dima koji bi više odgovarali njegovim potrebama i njegovim granicama od ovih ... Kada bi htio uposliti Nijemce, ili bilo koje druge, morao bi pristati da ih plaća više, a oni ne bi bili tako srčani, niti toliko sposobni za djelovanje n a moru.«94 Ipak, diplomatski je pritisak Venecije, posebice kada je bio potpomognut saveznicima na papinskom dvoru, kadšto imao uspjeha u poticanju Habsbur­ govaca na jačanje kontrole nad uskočkim pljačkaškim pohodima, iako su uskoci obično predstavljali pogodne pijune u habsburškim sporovima sa Serenissimom. Štajerski je nadvojvoda, međutim, mogao biti ekonomski ugrožen akcijama Venecije, posebice blokiranjem pomorske trgovine u Hr-. vatskom primorju, i više nego jednom je ozbiljna prijetnja prihodima Rijeke i Trsta navela nadvojvodu, u svojstvu zapovjednika Vojne krajine, da pošalje povjerenstvo u Senj kako bi obuzdalo uskoke. Za cara je učinkovitiji poticaj na djelovanje predstavljao turski diplomat­ ski pritisak. Iako je rat u Krajini ·mogao izgledati neprekidnim, a povremena primirj a i mirovi doslovno besmislenima, u prijestolnicama, gdje su amba­ sadori raspravljali o prekidima neprijateljstava, mir ili primitje su se mogli doimati od životnog značenja, pružajući priliku da se vojska pošalje negdje drugdje ili da se sma�e troškovi koji su zbog rata jako narasli. Pod takvim su okolnostima neovlašteni pohodi mogli ugroziti delikatne pregovore. 94

U: Turba, Venetia�lsche Depeschen vom Kaiserlwft, svezak 3, str. 23(r.37 (1 559.).

151

VOJNA VlAST I PREPAD!

Pregovori oko habsburška-turskog primirja zaključenog 1547.-48. re­ ·prezentativan su primjer. U jesen 1546. Karlo V. i Ferdinand su Osmanlija­ ma predlagali mir. Neprekidni su pohodi senjskih i vinodolskih uskoka predstavljali prepreku tom procesu - unatoč Ferdinandovom upozorenju banu Zrinskom da ih obuzda u Vinodolu. 95 Konačna je verzija primitja objavljena u Ferdinandova ime na inzistiranje Porte poimence spominjala uskoke: »Da svaka od strana obuzda i kazni odmetnike s obje strane koji su svojim razbojstvima učinili polja onih drugih opasnima, kao što su hajduci, martolosi i uskoci.«96 U želji da uskoci ne ometu mir dok se ne donese odluka da li da se obnovi rat s Francuskom ili da se nastavi s ofenzivom protiv Osmanlija, Ferdinand je poduzeo korake za st�vljanje uskoka pod kontrolu, upozoravajući njihove zapovjednike da ih obuzdaju i šaljući pov­ jerenstvo da uskocima objavi da vlada primirje. 97 U ožujku 1548. dva su povjerenika stigla u Senj kako bi se pobrinula da odredbe sporazuma s Osmanlijama budu provedene. Venturini, »nepouzdani ljudi, koji nemaju stalnog stana nego žive u Senju i na drugim mjestima, pljačkajući i podanike Njegovog [habsburškog] Veličanstva baš kao i ostale«, trebali su biti ot­ pušteni, i trebalo im je biti zabranjeno da žive na habsburškom teritoriju. Ostalima, posebice onima s obiteljima u Senju, bilo je dopušteno da ostanu »služiti protiv Turaka u vrijeme rata«, >�er ministri [Njegovog Veličanstva] mogu osigurati da oni neće činiti ništa protivu volje Njegovog Veličanstva«, vjerojatno prijetnjom da će im uskratiti plaću. Uskočke su barke također trebale biti konfiscirane. U mjesecima koji su uslijedili stigle su vijesti da su među mjerama poduzetim protiv uskoka bila zatvaranja i pogubljenja nekih od prekršitelja. O svim su tim mjerama u cijelosti bili izviješteni mletački ambasadori - jer uvjeravanje Venecije u iskrenost želje Habsburgovaca da drže uskoke u miru nije predstavljalo najmanje važnu ulogu p mj erenika.98 Međutim, unatoč svojoj želji da održi mir s Portom, Ferdinand je objasnio mletačkim ambasadorima - koji su inzistirali da je jedino rješenje da »ih Njegovo Veličanstvo is*ra sa svih svojih teritorija, i da ne dopusti da takva vrsta ljudi dobije azil u državi tako pravednog vladara« - kako on to ne može 95 96 97 . 98

Barabas, Zrinyi Mikl6s, svezak l, str. 65-67. Monumenta Hungaria! hisrorica, svezak 2, str.

144. Verzija izdana uime sultana obećava da osmanska neredovna vojska neće n�koditi Senju (ibid., str. 147).

Barabas, Zrinyi Mik/Os, svezak 2, str.

192-204.

Za dokumente o povjerenstvu vidi A S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243 (brzojavi Alvisea Moceniga, Lorenza Contarinija i Francesca Badoera, Augsburg, 1548.).

152

Senjski uskoci

učiniti jer s Osmanlijama nije ugovoren mir, nego samo petogodišnje pri­ mirje, pa su mu uskoci, »najsrčaniji protivnici Turab«, potrebni za obranu njegovih granica.99 Sljedeće godine, kad su osmanske vojske bile zauzete ratovanjem u Perziji, uskoci su ponovno kretali u pohode bez ograničenja. 100 Pregovori i sporazumi Habsburgovaca s Portom 1 562., 1 568., 1 575. i 1 606. slijedili su isti obrazac. Da bi se umirilo Osmanlije, odašiljane su naredbe da se obuzdaju uskoci, a odredbe kojima su se zabranjivali pljačkaški pohodi upisivane su u sporazume. 101 Da bi potpuno ukinuli uskočke prepade, Habsburgovci su se ili morali pobrinuti za njihovo uzdržavanje ili ih u potpunosti ukloniti iz Senja. Teško­ će koje su se susretale pri isplaćivanju uskoka već su bile spominjane. Ne bi bilo ništa lakše ni ukloniti uskoke - a najočitija teškoća bila je ta da bi bilo i teško i skupo braniti Senj bez uskoka. Ipak, mogućnost uklanjanja uskoka nekoliko je puta bila ozbiljno razmatrana kada su zahtjevi carske vanjske politike učinili pitanje kontroliranja uskočkih napada posebno važnim. Svaki put kada je taj plan bio predlagan nailazio je na protivljenje, bilo Hofkriegs­ rata u Grazu bilo štajerskog nadvojvode osobno. Ti su zagovornici naglašava­ li nužnost održavanja garnizona kao prepreke za osmanske upade, jedinstve­ nu prilagođenost uskoka senjskim uvjetima te velike troškove držanja redov­ nog garnizona u gradu. Oni su i dovodili u sumnju motive onih koji su podržavali takve planove - posebno Mlečana - tvrdeći da se radi o uroti s ciljem da se Senj preda u ruke Venecije i Porte. 102 Međutim, s obzirom da je Signoria tako jako žudjela da se riješi uskočke smetnje, plan za uklanjanje uskoka postao je vrijedna pregovaračka karta Habsburgovaca koju su odigra­ vali kad bi god bili izloženi kritikama Mlečana. - Drugi dio problema u postavljanju ograničenja na uskočke pohode ležao . je u teškoći postizanja konsenzusa među stranama odgovornim za uskoke. Činjenice da je Senj, kao slobodan kraljevski grad, bio podložan hrvatsko­ ugarskom kralju (koji je obično bio i car) te da je garnizon, kao dio Voj ne krajine, bio u djelokrugu štajerskog nadvojvode, često su bile iskorištavane 99 100 101 102

U: A. S. V, Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, Moceniga i Lorenzo Contarini).

243: 28. ožujka 1548.

(Aivise

Laszowski, Monummta habsburgica, svezak 3, 323.

Turba, Venetianische Depeschen vom Kaiserhofe, svezak 3, str. 199; Libri commemariali, svezak 13� str. 44; Horvat, Monummta uscocchorum, svezak 1, str. 1 7ff; G. Noradounghian, Recueil d'actes internaticmaux de /'Empire ottoman (Pariz, 1 897.), svezak 1, str. 104. Vidi naprimjer Lop.�ić, •Prilozi za poviest Hrvatske XVI i XVII vieka«, svezak Venetianische Depeschen vom Kaiserhife, svezak 3, str. 1 74-75.

17, str. 202; Turba,

VOJNA VLAST I PREPAD!

1 53

od strane Habsburgovaca; suočenih s mletačkim prosvjedima, za prebaciva­ nje krivnje za uskočke akcije. 103 Interesi Staleža Unutrašnje Austrije, Hof­ kriegsrata u Grazu i nadvojvodina dvora s jedne strane, te carskih dvorova u Beču i Pragu s druge, često su se razlikovali po pitanju prijetnje koju su predstavljali Turci i Venecija, što njihove kadšto suprotstavljene političke smjernice prema Senju odražavaju. Dok su se Maksimilijan Il. i njegov nasljednik Rudolf II. trudili da ne proširuju sukobe s Portom, nadvojvodi Karlu i kasnije njegovom sinu nadvojvodi Ferdinandu uskoci su bili potrebni kao vojska u neprestanom »malom ratu« granice, te kao oružje u podjednako stalnom diplomatskom sukobu sa Serenissimom. I drugi čiji su interesi bili povezani s uskocima također su pridonosili raspravi. I krupni zemljopo­ sjednici poput Zrinskog, s velikim posjedom u Vinodolu i interesima u mletačkoj trgovini, i dužnosnici poput upravnika Pazina, i trgovački gradovi poput Rijeke i Trsta imali su izravan interes u tome da se uskočki pohodi stave pod kontrolu kao i da se izbjegne mletačka odmazda nad njihovim izloženim teritorijima. Često se tvrdilo kako su plemenitaši u Unutrašnjoj Austriji ili u upravi Vojne krajine podržavali uskoke zbog svoga interesa u njihovom plijenu; katkad su se iznosile i tvrdnje daje protestantsko plemstvo Unutrašnje Austrije iskorištavalo uskočko pitanj e protiv nadvojvode i cara u nadi da će ostvariti vjerske ustupke u slučaju da izbije rat. 104 U takvim se okolnostima rijetko događalo da se postigne potpuni sporazum o ograniče­ njima koja treba uvesti uskocima. U većem se dijelu šesnaestog stoljeća učinkovito ograničavanje uskočkih pljačkaških pohoda pokušavalo ostvariti samo u iznimnim okolnostima, a provodilo na mahove i bez velike dosljednosti. Središnju vojnu upravu nij e zabrinjavao neuspjeh u ostvarivanju potpunog nadzora nad uskocima. Dok su god KraJini i habsburškoj monarhiji kao cjelini prednosti uskočkih pljač­ kaških pohoda nadmašivale njihove nedostatke, vlasti su bile zadovoljne time da posreduju samo kad su to zahtijevale zadane političke smjernice. Od kraj a 1 590-ih, međutim, s pojavom izravnijeg mletačkog pritiska - posebno kroz blokade nadvojvodskih luka - podržanog interesima s papinskog dvora, te pregovorima o okončavanju dugog turskog rata, cijena je uskočkih akcija počela nadmašivati njihovu korist. Potreba za učinkovitim i dosljednim nad­ zorom nad uskocima razvila se u zabrinutost koja je u�ecala i na nadvojvodu Vidi na primjer Horvat, Monumenta uscocchorum, svezak 1, str. 3-6, 236-38. 104 H. A Z., Forid Š ime Ljubića, 2/33: 285 .

103

154

Senjski uskoci

i na cara, kao i na neke druge, neslužbene interesne krugove. Senj je sve češće bio izvrgavan pritisku da se promijeni, pritisku kOji je bio vršen izrav­ no, preko kapetana i pO'.jerenstava, kao i neizravno, pokušajima Hofkriegs­ rata da ostvari kontrolu nad uskočkim vođama.

6.

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

Sa gledišta službene Venecije, uskoci su bili pirati i razbojnici a njihovo isticanje vjerskih ciljeva obično licemjerje, ili čak cinična manipulacija vje­ rom u svrhu pridobivanja naklonosti naroda. l Habsburškoj vlasti oni su bili dobrodošla vojna snaga na braniku kršćanstva, iako su ih i Habsburzi nazivali neobuzdanom lakomom ruljom, kad god bi uskočki prepadi naškodili nji­ hovim trenutnim interesima. I Mleci i Habzburzi gledali su na uskoke kroz prizmu. svojih vlastitih interesa. Ali, kako su sami uskoci vidjeli svoju ulogu graničara i na čemu se temeljilo to njihovo gledište? Nema dvojbe da su uskočki prepadi bili dijelom motivirani koristoljubljem, kao što smo to već pokazali. No usredotočiti se samo na taj vid značilo bi zanemariti značajan dio uskočkog mentaliteta. Stoga pri ocjeni uskočkih akcija moramo temeljito razmotriti njihova vjerovanja i običaje.

Uskoci kao »predziđe kršćanstva« Uskoci su svoje vojevanje tumačili jednostavno i jasno: oni vode sveti rat protiv muslimanskih pogana u obrani granica kršćanstva. Takva uloga dobro je pristajala ljudima koji su navodno izbjegli pred osmanskim osvajanjima i turskom tiranijom, a podržavali su je i Habsburzi i Katolička crkva. Obrana granica kršćanstva na Balkanu bila je jedno od glavnih opravda­ nja Habsburgovcima da polažu pravo na hrvatsku krunu. Upravo je na temelju obećanja da će se odlučno suprotstavljati osmanskim teritorijalnim pretenzijama hrvatski Sabor prihvatio Ferdinanda L kao hrvatskog kralja i Vidi osobito kod Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 57; Contarini, Le Historie Venetiane, str. 325-26.

Senjski uskoci

156

pristao da se ustroji Vojna krajina kao posebna administrativna jedinica. Granicu svoga carstva u Hrvatskoj Habsburzi nisu opravdavali samo vojnim i političkim razlozima. U bliskoj nazočnosti muslimanskog neprijatelja, po­ granično pučanstvo osjećalo je jaku vjersku obvezu - braniti kršćanstvo od pogana. Takvo je bilo i obrazloženje inicijativa za ustanak balkanskih kršćana radi potpore habsburškim vojnim osvajanjima - zbacivanje jarma· inovjer­ ske tiranije. Sve nedostatke u materijalnoj potpori Granici · Habsburzi su nadoknađivali upornim naglašavanjem uloge graničara kao branitelja »države Božje«. Tijekom šesnaestog stoljeća habsburški su dužnosnici opetovano upozoravali senjske uskoke da su oni predstraže kršćanstva, čak i onda kad su iz razloga realne politike ograničavali njihovo djelovanje protiv nevjernika. U službenim dokumentima Senj se uvijek opisuje složenim vojno-vjerskim metaforama: »bedem vjere«, »branik kršćanstva«, propugnaculum adversus infi­ deles (utvrda protiv nevjernika) te antemurale Christianitatis (predziđe kršćan­ stva). Sami uskoci stvarali su vlastitu sliku o sebi u skladu s tom terminolo­ giJom. Habsburšku ideologiju predziđa kršćanstva kao okvira uskočkog djelova­ nja podržavala je Sveta stolica i lokalno katoličko svećenstvo. U šesnaestom stoljeću, pape su križarski rat protiv ne\jernika povremeno zapuštale zbog drugih sukoba, ali cijeli niz papa (osobito Hadrijan VI . , Pio V. i Klement VIII.) odlučno je pokušavalo ujediniti kršćane u borbi protiv Turaka. Takvi pokušaji našli su osobito dosljedne i borbene promicatelje u nižem svećen.,. stvu na hrvatskoj i dalmatinskoj granici. M nogi tamošnji svećenici bili su čvrsto povezani s uskocima te su koristili svoj ugecaj da usklade odnose između njih i svoje pastve. Neki, budući da su podržavali uskočke prepade na pogane, služili su im kao doušnici i skrivali njihov plijen. Zauzvrat su dobivali lavovski dio opljačkanog, »pod krinkom milodara«, kako je to ogor­ čeno zabilježio glavni providur.2 Drugi svećenici i sami su sudjelovali u prepadima. Kolika je bila važnost uloge tih svećenika i fratara u pridobivanju potpore dalmatinskog i otomanskog pučanstva za uskočke akcije najbolje se vidjelo kod dramatičnog pokušaja zauzimanj a Klisa 1 596. godine. Prilikom saslušanja koje je uslijedilo, mnogi mletački podanici rekli su istražiteljima da nikada ne bi prekršili zabrane Signorije da nije bilo križarskog žara lokal­ nih fratara. Jedan od ovih,. fra Simon Urmaneo, išao je od kuće do kuće onih koji su se oklijevali pridružiti uskocima i pobunjenicima, noseći preslicu i vreteno i govoreći: »Uzmi ovo, lijenčino, odbaci arkebuzu i mač i uzmi ovo u ruke. Time se ti trebaš baviti. Odjeni ženske halje i predi kod kuće na svoju 2

U: Commissiones et relaticnes venetae,

sv.

5, str. 134.

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

1 57

sramotu. Zar ne znaš da su ti drugovi u ratu, da se bore za slobodu vjere?«3 Borbenost svećenstva dosegla je takve razmjere da je zadarski sinod 1 598. godine morao izdati uredbu kojom se svećenstvu zabranjuje da se u crkvi pojavljuje u vojničkoj odori.4

Ni senjskom svećenstvu protuturski osjećaji nisu bili strani. Senj je bio sjedište biskupije, s katedralom i kaptolom, nizom manjih crkava te dvije bratovštine, franjevačkom i dominikanskom. Kao i drugi Senjani, svećenstvo je bilo vrlo siromašno, budući daje nakon osmanskog zauzimanja crkvenih posjeda ostalo bez prihoda. Biskupija je primala naturalnu daću s posjeda u Vinodolu te mali prihod od nadvojvode i riječke desetine, a nešto novca za crkve i bratovštine doticalo je i od komunalnog poreza.s No to nij e bilo dovoljno - godine 1 583. katedralni kaptol imao je šest topova, ali je mogao održavati samo jednog. 6 Dio uskočkog plijena odlazio je na održavanje se­ � skih crkava, za koje se smatralo da su opremljene uskočkim poklonima i milodarima. Uskočki plijen pomagao je i u uzdržavanju svećenstva. Nakon povratka iz pljačke, zabilježio je Giovanni iz Ferma, »uskoci bi odmah po­ nizno odlazili u crkvu, da zahvale Gospodinu na unosnom pohodu i sigur­ nom povratku kući; tada bi podijelili plijen, odvajajući dostojnu donaciju za Crkvu, te bi je podijelili svećenstvu, sve od reda siromašnim prosjacima«.7

Budući da su svećenici sudjelovali u podjeli plijena, mletački promatrači vjerovali su da oni odobravaju uskočke pljačke isključivo radi vlastite finan­ cijske dobiti te da ih svojim propovijedima hotimice potiču da donesu što veći ulov. 8 Bio vlastiti interes presudan čimbenik ili ne, ali senjski klerici, poput njihove braće uzduž granice, gorljivo su podupirali sveti rat protiv pogana te nisu samo propovij edali u korist uskočkih prepada kao sredstva u obrani vjere nego u �ima i sami sudjelovali. Na platnom popisu Vojne kraj ine iz 1 55 1 . godine nalazimo ime biskupa Frane Živkovića i nekih drugih duhovnika, koji su vjerojatno služili kao honorarni vojnici. Senjski svećenici 3 4 5 6 7 8

U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 417; 30. srpnja 1596. U: Farlati, Illyricum sacrum, sv: 5, str. 146.

Edo Pivčević, •Kako je Dominis postao senjski biskup«, Crkva u svijetu, 1812 (1 983.): 185, 188; Lopašić, Acta historiam confinii, sv. l , str. 18; 120-121; sv. 2, str. 23; Manoilo Sladović, Povesti biskupijah . senjske i modrus"ke ili krbavske (Trst, 185 6.), str. 174. Sladović, Povesti biskupijah senjske, str. 174. U: Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 241.

•Budući da J1iihovi svećenici i biskup primaju desetinu plijena u gotovini, oni ne samo da odobravaju uskočke akcije nego ih potpuno opravdavaju �erskim razlozima, tako da nema toga zla koje ne bi zaogrnuli u ruho vrline« (u: Contini, Le historie venetiane, str. 325-26). Vidi i Omimissiones et relationes venetae, sv. 5, str. 66.

Senjski uskoci

158

često su se pridruživali uskocima u njihovim haračenjima, kao što vidimo iz uhićenja svećenika koji je 1566. godine pljačkao s uskocima kod Omiša. 9 I sam Rim potvrđivao je službenu ulogu uskoka kao brani ka kršćanstva. Sveta stolica zarana je prihvatila uskoke kao branitelje od upada Turaka u Hrvatsku i Furlanij u, te u druge dijelove Italije, ali i kao vojnu snagu koja je bila značajan čimbenik u svim planovima za oslobođenje Balkana od musli­ manskog jarma. Uz moralnu potporu odlučnom otporu poganima, pape su pružale i materij alnu pomoć. Najprije Klis, a onda i Senj , počeli su iz Rima primati blago i blagoslove. Veliku kružnu kulu kojaje štitila senjske zidine sa sjevera dao je sagraditi Lav X (1513.-1521 .), na kojega podsjećaju bareljef i papinski grb na gradskim zidinama i popularni naziv građevine: »Papinska kula«.10 Papinskom pomoći sagrađena je i utvrda Nehaj, koja se i danas uzdiže iznad Senja. Pape su povremeno namicale novac za uskočke plaće, osobito 80-ih godina šesnaestog stoljeća, a vatikanska žito više je puta pre­ hranilo senjski garnizon u vremenima oskudice. Nije li zato prirodno da su se uskoci proglasili posebno odabranim djelatnicima Svete stolice, te tvrdili da je njihove prepade blagoslovio sam Sveti otac? Komentirajući uskočke akcije, zadarski nadbiskup Minucci javio je 1601. godine: »uskoci šire glasi­ ne ... da ih je blagoslovila Njegova Svetost te da svojim akcijama zadobivaju Božju milost«. 1 1 Nije lako utvrditi kakvi su uskoci bili vjernici, baš kao n i drugi europski pučani tog vremena. No unatoč objedama njihovih protivnika, znamo da im vjera nije bila strana. Dakako, uskočki pristaše naglašavali su da ovi uredno vrše svoje vjerske dužnosti i žive potpuno ćudoredno. 12 Giovanni iz Ferma izravno uspoređuje njihovu pobožnost s \jerskim navikama onodobnih Ta­ lijana, na veliku štetu ovih potonjih. 13 Možda još indikativnijeje svjedočenje

10 11

12

13

Mleci su odmah objesili njegove drugove, laike, ali s u svećenika oklijevali objesiti. Kapetan j e pismom zatražio savjet od svojih nadređenih. O n i s u m u isprva prigovorili što nije objesio i svećenika, hineći da mu njegov status nije poznat, no naposljetku su problem odlučili riješiti s Rimom (Nunziature di Venezia, sv. 2, str. 53). Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 175.

·

1 , str. 338. 1, str. 141. Crkveno povjerenstvo koje je

U: Horvat, Monumenta uscocchorum, sv.

Vidi Leva, Legazione di Roma, sv. ispitalo Dominisovu kandidaturu za senjskog biskupa zabilježilo je nekoliko detalja o vjerskoj praksi u Senju oko godine 1600. : katedrala je bila u ruševnom stanju i hitno ju je trebalo popraviti; mise su se održavale svakodnevno, obično na »ilirskom« jeziku (hrvatski) ali i na latinskom; ljudi su bili bogobojazni i držali se starinskih crkvenih običaja, uključujući i molitve i sezonske procesije (Pivčević, »Kako je de Dominis postao senjski biskup«, str. 178-92). Godine 1615. novoimenovani biskup javio je da Senjani •vjeruju u Svetu rimsku crkvu, ali uopće ne poznaju nauk kršćanske vjere« (u: Jačov, Spisi tajrwg vatikanskog arhiva, str. 30). U: Rački, »Prilog za f>oviest hrvatskih uskoka«, str. 34-36.

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČ KI KODEKS ČASTI

159

Vettora Barbara, dobro obaviještenog kritičara senjskih prilika, koji je u gradu boravio 1601. godine kao predstavnik glavnog providura Pasqualige. Barbaro priznaje da uskoci odaju ljude bogobojazne i u javnom i u privatnom životu: »Često odlaze u crkvu, a ponekad ih se može vidjeti kako na golim koljenima pužu iz luke prema crkvi da se zahvale što su se za pohoda sretno izvukli iz kakve pogibelji ili okršaja«. 14 Čak se i Paolo Sarpi složio da se uskoke ne može smatrati hereticima: »Oni nisu luterani, niti u Senju ima ikakvih crkava osim katoličkih, a ne može se reći ni da u bilo kojem spornom pitanju pristaj u uz protestante«. t s Međutim, za razumijevanje uskočkog sustava vrednota nisu presudni ni dubina njihove bogobojaznosti ni čistoća njihova katoličkog pravovjerja. Uskočka religioznost imala je osobitu boju, kakvu u tom razdoljbu, ali i u ranijim stoljećima, nalazimo na graničnim područjima između kršćanstva i islama. To je bila vjera križara, u kojoj su se vojno i vjersko potpuno pro­ žimali. Crkva i njeni simboli igrali su ključnu ulogu u uskočkom vojevanju, a sukladno tomu i Crkva je odjenula ratno ruho. Svećenstvo je sa oltara senjskih crkava pozivalo na sveti rat; služilo mise za uskoke koji su se spremali na službu u pograničnim utvrdama i blagosiljalo njihovo oružje ; 16 vodilo procesije do uskočkih lađa, noseći križeve i škropeći ih, čak i na glavne vjerske blagdane;l 7 pohranjivalo plijen u kapelama; 18 pa čak se i borilo uz svoju pastvu. Senjske crkve postale su hramovi u čast borbe uskoka za obranu kršćanstva od Turaka. Simboli uskočkih bitaka krasili su i crkve bratovština, dominikansku, Sv. Nikole, te osobito franjevačku, Sv. Franje. To su bile zastave što su se vijorile za slavnih uskočkih pobjeda, a poklonili su ih senjski s�egonoše. Vojno umijeće i pobožnost uskoka čij e su kosti pohranjene u crkvama ovjekovječeni su na spomen pločama. Na jednoj piše: »Ovdje leži odlikovani vojnik Jakov Suminich. Ubili su ga Turci 1556. godine«. Iznad natpisa nalazi se grb s rukom koja drži golu sablju. I drugi heraldički simboli jednako su ratoborni: buzdovan, sjekira, krilati lav koji u pandžama drži mač i glavu Turčina. 1 9 »Čak i sveci na crkvenim slikama podsjećaju na razboj nike i u bojice, oprosti mi Bože«, rekao je Barbaro nakon svog povratka iz Senja.20 Freske u crkvama od onda su izblijedjele, ali znamo da je ikonografij om 14 15 16 17 18 19

U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 181. Sarpi, La Repubblica di Venezia, str.

57.

416. 24, str. 36--37. Ivić, »Prilozi z a povijest Hrvatske i Slavonije•, str. 302. Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. l , str. Fiedler, Fontes rerum Austriacarum, sv.

JAKOV SVMINICH HONORATVS MILES A TVRCIS INTEREMPTVS HIC !ACET MDLVI« (u crkvi Sv. Franje) (Kukuljević-Sakcinski, Natpisi, str. 244--48).

/

160

Senjski uskoci

dominirao sv. Juraj, vitez koji ubija zmaja. Sv. Juraj , zaštitnik Senj a, prikazan je na grbu grada i barem jedne uskočke obitelji. Iako je to izazvalo zgražanje habsburškog povjerenika, uskocima i njihovim svećenicima bilo je posve normalno da se uskok klečeći moli u crkvi Sv. Duha, držeći u rukama ratnu sjekiru.2 1 Stoga ne čudi da je uskočki poklič u bitkama s Turcima izvan Senj a bio: »Isus! Isus!«22 Opravdavajući svoje napade na Turke, uskoci su ih prvenstveno prika­ zivali kao vjerske suparnike, ))neprijatelje imena Kristova« i »izdajice kršćan­ ske vjere«, koje treba progoniti i opljačkati kad god je to moguće. Prema Židovima, poganima druge vrste, uskoci su se često odnosili slično kao prema Turcima, pljačkajući njihove trgovačke brodove i zahtijevajući visoku otkupninu da ih puste na slobodu. No odnosi s kršćanima pod turskom vlašću nisu bili tako jednoznačni. lako su bili iste vjere kao i uskoci, oni su (a i njihovi zaštitnici u Beču i Rimu) često isticali da ih je opravdano napadati. One koji su se borili u turskim pričuvnim postrojbama (npr. kao martolosi) smatrali su neprijateljima kršćanske stvari, dok su pravoslavne žigosali kao shizmatike. Čak i sama činjenica da je neki kršćanin ostao živj eti pod osman­ skom vlašću bila je dovoljna da izazove sumnju u iskrenost njegove vjere. Upravo kao što se uskoke smatralo vojnicima na braniku kršćanstva, njihove neprijatelje označavalo se poglavito vjerskim terminima, kao što su »pogani«, ))nevjernici« i ))shizmatici«, kategorijama kojima su gusari opravdavali svoj e pljačke davno prije nego što s u i h uskoci usvojili. 23

Koliko god bilo lako identificirati uskočke neprijatelje, to ne vrijedi i za njihove ratne ciljeve. Nema mnogo dokaza da su uskoci imali suvisao plan oslobođenja Balkana, osim vječnog sna o ponovnom zauzi�anj u utvrde Klis, svog bivšeg uporišta. Tijekom šesnaestog stoljeća planovi za zauzimanje Klisa kružili su u onim zapadnim krugovima koji su cijenili da su balkanski kršćani spremni na ustanak protiv nevjerničkog jarma te da samo čekaju pravu priliku i obećanje da će im zapad pomoći. U tim planovima uskocima je 20

U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2133: 281.

21

Horvat, Monumenta uscocchcrum,

22

A S. F., Mediceo del Principato, 3084: 482 (20. travnja. 1586.); A. S. V., Materie miste notabili, .126: 24. prosinca 1602.

23

sv.

1, str. 405.

Uskoci nisu bilijedini koji su tako opravdali pljačkanje Turaka, Židova, pa čak i lclćana. Time su se često služili križarski redovi, kao što su bili vhezovi Sv, Ivana i Sv. Stjepana, te· gusari u službi više lclćanskih zemalja. Ponekad ni papinski pros�edi nisu bili dostami da zaštit� pravoslavne i židovske državljane papinskih zemalja od napada kršćanskih gusara (vidi, npr., Tenenti, Piracy and the Declim of Venice). Tijekom ratova 1539.-1540. i 1570.-1573.'godine čak je i Venecija plijenila lclćanske brodove pod izgovorom da prevoze turSku ili židovsku robu (Nunziature di Venezia, sv. . 132, str. 280, 349). •

OPRAVDAVANJE PLJAČ KE: USKOČKI KODEKS ČASTI

161

uvijek dodjeljivana uloga inicijatora koji će započeti proces oslobađanjem te nekadašnje kršćanske utvrde. Pokušaja zauzimanja Klisa bilo je 40-ih i 80-ih godina šesnaestog stoljeća a utvrda je nakratko zauzeta 1596. godine.24 Uloga koju su odigrali u tim pokušajima učvrstila je uskoke u \jeri da vode sveti rat protiv pogana i njihovih saveznika (a kazne koje je Venecija izrekla kliškim urotnicima 80-ih i 90-ih godina dale su njihovoj omrazi prema Mlecima vjersko opravdanje). Zahvalj ujući svojim dodirima s urotnicima koji su kovali planove za oslobođenje Balkana, uskočki vojvode bili su upoz­ nati s drugim pokretima protiv Turaka. Nakon Turskog mira iz 1 606. godi­ ne, kada se činilo da bi Habsburzi mogli prestati pomagati pogranične borbe, vojvoda Ivan Vlatković saznao je za španjolske planove da se kršćani iz Bosne, Hercegovine, Srbije i Albanije dignu protiv Turaka pod vodstvom Grdana, kršćanskog vojvode iz osmanskog Nikšića, i ponudio pomoć uskoka. (I u tom planu ključnu je ulogu igrao Klis.) Međutim, sami uskoci rijetko su organizirali ili pokretali takve pothvate. Iako su čvrsto vjerovali u opravda­ nost borbe protiv Turaka, za koje su neki njihovi vođe tražili saveznike među mletačkim i turskim podanicima, uskoci nisu bili ni vizionarski vođe ni revolucionari. Najčešće se završavalo na tome da su uskoci bili obično pje­ šaštvo u pobunama što su ih smislili drugi sanjari. Stoga ne čudi da uskoci nisu nikada vodili narodne ustanke protiv os­ manske vlasti. Jer, ne treba zaboraviti da je ideja »predziđa kršćanstva« bila zasnovana na obrani kršćanstva a ne na osloboditelj skom programu. Ali, ideološka ograničenja nisu bila jedini razlog što uskoci nisu pokretali svebal­ kanski otpor osmanskoj vlasti. Naime, potencijalni uskočki saveznici bili su jedan od izvora njihovog plijena. Uskocima obrana kršćanstva nije nužno podrazumijevala zaštitu i obranu nesretnih kršćana pod turskom vlašću, iako su osjećali stanovitu odgovornost za te lj ude, osobito ako su im bili rođaci ili i m plaćali danak. Uloge branitelja i pljačkaša, koje su bile izjednačene, nije bilo lako pomiriti. Sami uskoci, međutim, smatrali su da imaju pravo na naslov bedema kršćanstva već samim tim što su se posvetili borbi protiv Turaka, stalno izlažući život opasnosti u prepadima i protuprepadima. 24

Glede 1541. godine vidi Theiner, Vetera mcnumenta Slavorum meridwnalium historiam illustrantia, sv. l , str. 651 , i Alexandre Tausserat-Radel, Correspondance politique de Guillaume Pellicier, ambassadeur de France a Venise, 1540.-1542. (Pariz, 1899.), str. 277; glede događaja iz kasnih 70-ih i 80-ih godina, Vidi A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, 306; 2. srpnja 1578.; ibid., 301 : 4. studenoga 1572., 5. lipnja 1573., 23. srpnja 1582., 26. kolovoza 1582.; i L. Jelić, •Isprava o prvoj uroti za oslobođenje Klisa i kopnene Dalmacije od Turaka g. 1580.-1586.•, Vjesnik kraljevskog hrvatsko-dalmatinsko--slal/On­ skog zemaljskoga arhiva (Zagreb), 6 (1904.): 97-113. Glede planova iz 90-ih godina i ponovnog zauzimanja Klisa, vidi sedmo poglavlje. Peter Bart!, Der Westbalkan zwischen spanischer Monarchie und osmanischen Reich (Beč, 1974.), koja sadrži općenit pregled tih tema.

Senjski uskoci

162

Čast i osveta Ideji »predziđa kršćanstva«, kao vodilji svoga djelovanja, uskoci su dodali druge elemente, osobito zaokupljenost čašću. Ideal časti nije bio svojstven samo uskocima. To je bio dio mentaliteta ljudi s granice (kakav je regulirao društvene odnose u pretežitom dijelu Mediterana, gdje god je pravna država bila slaba).26 Čast i njoj srodne vrednote zauzimale su središnje mjesto u moralnom kodeksu senjskih uskoka. Te vrednote odražavaju se u rječniku epske poezije južnih Slavena, toga velikog kompendija kulturnih stajališta. Zato nije slučajno da u obrani »junaka« Ivana i Mihe Vlatkovića senjski katedralni kaptol koristi epske metafore za čast i sramotu, vjernost i izdaju: »svijetao obraz« i »crn obraz«. »U ovome gradu nije se nikada čulo da su on ili njegov brat počinili kakvo zlo ili izdaju i tako okaljali svoj obraz; naprotiv, njihov obraz bio je uvijek svijetao i pred gospodom i pred vitezovima«. 27 Čast je bila glavna značajka junaka, naslova kojem su težili svi uskoci. Senjani koji su svjedočili u korist Ivana i Mihe Vlatkovića naveli su i druge osobine i djela po kojima se prepoznavao časni junak: odanost svome gradu, vojsci i uskočkoj skupini; »Časno ispunjavanje svih viteških obveza«; sprem­ nost da se u ratu prolije svoja krv i žrtvuje život; vičnost vojničkim vještina­ ma; pomaganje svome gradu; slavne pobjede u dvobojima s Turcima i drugim »neprijateljima kršćanstva«, nemilosrdno kažnjavanje neposlušnika i pobunjenika.28 S'.jedočenj a na saslušanju u svezi s držanjem Antuna Miku­ Janića, komandanta utvrde Otočac, otkrivaju koje su osobine uskoci smatrali nečasnima: nespremnost da se prolije vlastita krv; izbjegavanje okršaja s . neprijateljem; neopravdano hvastanje; bježanj e od opasnosti na granici; ne­ uzimanje zarobljenika, ratnih trofeja i plijena; škrtost u nagrađivanju drugova

25

Tomić, Grada za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka, str. 361-62, 3Tl, 409; Fiedler, »Versuche der tiirkisch-sudslawischen Volker«, str. 28S-300.

26

Vidi ]. G. Peristany, ur., Honour and Shame: The Values of Mediterranean Society (Chicago, 1 966.); J. Schneider, >On Vigilance and Virgins: Honour, Shame and Access to Resources in Meditteranean Societies•, Ethnclogy, (Pittsburgh), 10 (1971.): 1-24.

27

>Nigdar na ouom gradu ny cuueno, da bi ni on ni brat gniegou kakouy lotry ally neuery radilly, cim bi se mogal gnih obraz pogrubiti, nego uazda suita! obraz pokazali pred gospodu i vitezovy« (u: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 27). Glede shvaćanja časti i sramote u jugoistočnoj Europi vidi Traian Stoianovich, A Study in Balkan Civilization (New York, 1967.), str. 47-49; i Jovan Brkić, Moral Con«pts in Traditional Serbum EpU: Poetry (S'-Gravenhage, 1961.), str, 96-98, 133-37.

28

Lopašić, Acta historiam confinii, usmenim pesmama, str. 24.

sv.

2, str. 20, 21-22, 27. Usp. Kleut, Ivan Senjanin u starohrvatskim

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

163

i doušnika; izostanak općeg priznanja nečije muškosti; neimanje ratnih oži­ ljaka i rana.29 Iz svih tih svjedočenja zaklj učujemo da je djelotvorna uporaba sile (u službi Senja, »predziđa kršćanstva« i osobnog ugleda) bila središnji vid uskoč­ ke časti. Š tovale su se snaga i oholost, prezirale slabost i kukavičluk. Gotovo čim bi prohodali, male bi Senjane upućivali na vježbe snage i izdržljivosti. Utrkivali bi se i borili, često i kamenjem, sve dok ne bi potekla krv.30 Uskoku je oružje bilo znak muškosti i sredstvo da je dokaže u borbi. Svaki uskok nosio je osobno oružje, najčešće bodež ili mač, kao neodvojiv dio svoje odjeće. Zato su ukaz povjerenika Rabbate kojim se zabranjuje nošenje osob­ nog oružja dočekali kao nečuvenu uvredu.31 Fizička sila, neophodna da se nekog zastraši i primora na pokornost, bila je nužna, najprije da se čast stekne, a onda i da se obrani. 32 Ideal časti zatijevao je i odanost i vjernost zajednici, bilo da se radilo o rođacima ili članovima kakve veće jedinice (uskočke skupine, grada, kršćan­ skog svijeta). Među uskocima zadana riječ bila je svetinja, kao što je na svoje iznenađenje otkrio glavni providur Dona, kada je tajno pokušao potkupiti uskočkog vođu da mu bude doušnikom: »lako su spremni na najgroznija umorstva, tim nitkovima mora se priznati da nikada ne krše zadanu riječ, bilo da su je zadali jedni drugima ili neprijateljima, te da će počiniti svako zlo osim da ostave druga na cjedilu ili ga izdaju«.33 Uskoci su svoja obećanja potvrđivali zaklinjući se na svoju čast. Svako kršenj e zadane riječi smatralo se nečasnim (a odbijanje da se prihvati zakletva uvredom) . Mnogi posjetitelji Senja primijetili su da se »uskoci nikada ne utječu izdaji, koliko god to bilo unosno«, te da »ti ljudi toliko mrze kršenje zadane riječi, kada je popraćena zakletvom, da su je spremni čuvati pod prijetnjom bilo koje kazne, pa čak i 29 30

31 32

33

L 6. H. K R., Croatica, fasc.

12, 1607., studeni br. 25 (2. listopada 1607.).

Commissiones et relationes venetae, sv. 5, str. 279; ibid., sv. 6, str. 255. Horvat, Monurnenta uscocchotum, sv. l, str. 405.

Ideal časti o kojem ovdje govorimo regulirao je poglavito pon�anje muškaraca. Čast su imale i �ene, no, kao i u drugim mediteranskim društvima, ona se prvenstveno odnosila na njihovu čednost. Zena nije mogla čast steći nego je samo izgubiti, čime bi nanijela sramotu i muškim članovima svoje porodice. I u toj sferi, muška čast u Senju (i drugdje) temeljila se na osobnoj moći - u ovom slučaju na sposobnosti muškarca da nadzire i štiti čast žena iz svoje porodice. Načelno, mrlja na ženskoj časti mogla se oprati samo krvlju. Giovanni iz Ferma navodi primjer uskoka kojegje obeščastio neki riječki gospodin najprije otevši a potom odbacivši njegovu suprugu. Budući da mu otmičar nije bio dostupan, uskokje ženu ubio kako bi sačuvao čast. Vidi Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 235-36. U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

922: 25. siječnja 1598 (m. v.).

164

Senjski uskoci

smrtne«.34 Sami uskoci naglašavali su ovaj vid časti u ocjenama značenja svojih vojvoda, naglašavajući da ovi »nisu nikada izdali svoj grad, vojsku ili druge uskoke«.35 Međutim, budući da su bili ljudi od krvi i mesa, i među njima j e bilo onih koji nisu poštovali ta načela. Tako se događalo da prekrše zadanu riječ i obećanje o nenapadanju, te izdaju drugove Mlecima za veliku nagradu.36

No zahvaljujući vjerovanju uskoka u moralni imperativ osvete takvih slučajeva bilo je malo. Prema Giovanniju iz Ferma »uskoci su osvetoljubivi ljudi; koji su spremni četverostruko naplatiti pretrpljenu štetu. Zato, jao . onome koji dođe na udar njihove osvete, jer se one ne zaboravljaju sto­ ljećima«. 37 Svako krivokletstvo moglo je izazvati nemilosrdnu osvetu, kao što vidimo iz slučaja uskoka koji nisu mogli odoljeti mletačkoj nagradi. Kada je Sule Bosotina, musliman koji je u Senju prešao na kršćanstvo, prebjegao u Veneciju, vrlo pažljivo izrežirana je otmica kako bi se izbjegla osveta na njegovoj obitelji u Senju.38 Bosotinu je na oprez na�erao incident koj i se dogodio godinu dana ranije, kada su uskoci na Braču ubili Jurja Berskovića i cijelu njegovu obitelj, »zato što je Pavle Bersković, sin dotičnog Jurja, nakon što je pristupio uskocima, napustio Senj i ponovno stupio u mletačku službu, u koju gaje primio svijetli glavni providur Bembo. Iz ovoga Vaša Visost može zaključiti kako oni kažnjavaju ljude koji tako pogaze zadanu riječ, kako oni to zovu«.39 Ova načela i kazne za prekršitelje nisu vrijedili samo za uskočku zajednicu. Kodeks časti obvezivao je seosko stanovništvo da ne od� e kretanje uskoka a uskoke i pogranične Turke da se pridržavaju dogovorenih pravila dvoboja i otkupa te jamstava o sigurnom prolasku. Ideal časti služio je uskocima da pokore slabije, održe ravnotežu snage sa sebi ravnima i poprave 34

U: Commissicne.s et relaticne.s venetae, sv. 5, str. 279 ; Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1, str. 415, u izvješću vjerojatno od De Dominisa. Ovo je samo jedna u nizu sličnih primjedbi, vidi, npr., Rački »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 235.

35 36

U: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 20, 21-22. Glede primjera mletačkih uspjeha ove vrste (kojima' su često kumovale prilike u Senju) vidi slučaj Matije Daničića, koji je nakratko pobjegao iz Senja i vratio se na čelu mletačke vojske da osveti neku uvredu koju su mu nanijeli njegovi drugovi (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1261: 23. siječnja 1592.) (m. v.); 18. svibnja 1593.; Minucci, Storia degli uscocchi, str. 240); te Juraja Bodotine, uskoka koji je osumj ičen za niz silovanja a odala su ga tri druga Capitanu contra uscocchi, u za�enu za plaćenu službu (A. S. V., Archivio dei Baili Veneri a Constantinopoli, 305: 21. lipnja 1582.; H. A. Z., Arhiv Trogira, 75 [ Rcgistrum literarum et proclamationum secundus]: 88-89, 29. studenoga

37 38 39

U: Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 209.

1584.).

922: 23. srpnja 1599.; 14. kolovoza 1599. 12. ožujka 1599.; H. A. Z., Arhiv Trogira, 25/11 : 1480 (15. ožujka 1599.).

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, Ibid.:

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

165

svoje izglede u odnosu na jače od sebe. Osim toga, on se koristio i kao izgovor i opravdanje za pljačku. Možda najpoznatiji slučaj u nizu primjera kažnjavanja ne-uskoka zbog navodne izdaje ili uvrede časti jest osveta na Dubrovčanima zbog ubojstva vojvode Daničića 1571. godine, čime su ovi prekršili zavjet o nenapadanj u (»fede« ili »vjera«) koji su navodno dali Senjanima. Incident se dogodio dok je Daničićeva skupina pljačkala na dubrovačkom teritorij u, s prešutnim do­ puštenjem Venecije, koja je bila u ratu s Turcima i priželjkivala da njihov mali suparnik pretrpi štetu. (Uskoci su navodno povrijedili čast Dubrovčana podižući svoju zastavu na njihovom teritoriju i proglašavajući svoj suvereni­ tet na području crkve Sv. Trojstva, »na veliku sramotu i štetu Dubrovčana«.) U trenutku kad su se vraćali iz Brgata s plijenom otetim jednoj dubrovačkoj karavani, uskoke su kod Rijeke Dubrovačke napali dubrovački vojnici. Da­ ničić se pokušao opravdati pred dubrovačkim komandantom, rekavši da je , svrha njegova pohoda bio napad na Turke te da je karavan napao zato jer su mu uhode rekle da nosi tursku robu. Opravdavao se i za jedan raniji sukob u dubrovačkom selu Vitaljini, koje su uskoci opljačkali, kako je rekao, samo zato što im je posve uzmanjkalo hrane, a seljane su ranili tek kada su počeli pružati otpor. Međutim, izbio je okršaj u kojem je poginulo više ljudi na obje strane, a nekoliko uskoka se utopilo dok su se pokušavali ukrcati u svoje lađe. Ne zna s e pouzdano kako je Daničić poginuo, no prema glasinama koje su se kasnije proširile, Dubrovčani su ga uhvatili i ubili kad je došao na pregovore, nakon što mu je dubrovački zapovjednik zajamčio sigurnost.40 Bio Daničić namjerno ubijen ili ne, ali uskoci su Dubrovčanima pripisali kolektivnu odgovornost za vjerolomstvo. Osveta protiv dubrovačkih trgova­ ca i dužnosnika bila je na snazi nekoliko godina, dok nije okončana papinim posredovanjem.4 1 U međuvremenu, služila je kao opravdanje za napade na dubrovačke brodove i upade na dubrovački teritorij. Mjere protiv Dubrov­ čana postale su primjerom pravedne uskočke osvete, na koju su se često ukazivali promatrači i sami uskoci. Oko deset godina nakon Daničićeve smrti, u pismu skupine uskoka trogirskom rektoru, koji je bio prekršio riječ i uhitio njihovog druga, uskoci mu prijete Daničićevim primjerom e da bi naglasili važnost koju pridaju idealu časti i čvrste vjere: »Nas pedeset prisegli 40 41

Slučaj je pobudio zabrinutost dubrovačkog Velikog vijeća za ugled njihovog grada u inozemsrvu, pa je ono razaslalo memorandum sa izjavama stranih očevidaca, što su ga potpisali predstavnici Fran­ cuske i Venecije u Dubrovniku (H. A. D., Diplomata et Acta XVI st., sv. 1 6, 466'36, 4 . travnja 1572.). Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 185-87; slučaj je cjelovito opisan u: Jmjo Tadić, »Pogibija uskočkog vojvode Dj ura Daničića 1571.« Novosti, (Beograd), 24 . siječnja 1931: 8; Vinko ' Foretić, Povijest Dubrovnika do 1808 (Dubrovnik, 1980.), sv. 2., str. 61-63.

166

Senjski uskoci

smo na svete sakramente da ćemo ga, uz Božju pomoć, osvetiti svim sred­ stvima, sve dok je i jedan od nas živ, kao što smo osvećivali Daničića na Dubrovčanima. Vi dobro znate, da ste nas svih �O pozvali na kopno i za­ jamčili nam sigurnost, da bismo svi bili došli, ali sada vaša riječ više ne vrijedi ništa, baš kao ni ona Dubrovačana«. 42 Uskoci se nisu osvećivali nasumce; kod osvete držali su se nekih načel­ nih pravila. Dužnost svakog uskoka bila je da osveti štetu ili uvredu nanesenu nekom njegovom drugu. Ako se osveta nije mogla izvršiti na samom poči­ nitelju, umjesto njega žrtvom bi postao član njegove obitelji ili neke druge odgovarajuće skupine. Ponekad su izbijali sporovi oko toga na koga će se usmjeriti oštrica osvetnika, kao što je, na svoje olakšanje, 1 577. godine otkrio vlasnik fregate kojom je upravljao zapovjednik kandijske garde: »Nakon što je fregatu u jednom zaljevu presrela uskočka lađa sa 1 6 uskoka odveli su me u obližnju šumu ... i rekli da će mi odsjeći glavu. Tri puta su mi naredili da stavim glavu na kamen, dok mi je njihov kapetan, kojeg zovu harambaša, govorio: 'Tvoj kapetan dao je objesiti moga sina, sada ću te kazniti za njegovu smrt'.« Svećenik koji je bio s uskocima usprotivio se takvom rješenju i poslao po harambašinog bratića, koj i gaje uspio nagovoriti da vlasniku broda poštedi život. 43 Kao što je primijetio Giovanni iz Ferma, težina kazne nije uvijek odgovarala počinjenom prijestupu, jer je osveta ponekad bila znatno teža od nanesene štete. Međutim, prijestup i osveta obično su bili recipročni. U iZ\ješću vlasnika kandijske fregate ne navodi se zašto mu je život bio pošte­ đen. Moguće je da su harambašu napokon uvjerili da vlasnik nije odgovara­ juća zamjena za okrivljenog kapetana. Na području dalmatinskog i turskog zaleđa (uključujući i senjsku ko­ munu) državni aparat, bilo da se radilo o Habsburzima, Veneciji ili Turcima, bio je slab i nepouzdan. Budući da nije bilo djelotvornih državnih sankcija, a kraj je bio nastanjen polumilitariziranim, pretežito pastirskim stanovniš­ tvom, društveni odnosi bili su uređeni kodeksom časti i osvete, koji je imao čvrste korijepe u pastirskom načinu života. U tom kodeksu važnu ulogu igralo je . nasilje, jer je samo fizičkom silom muškarac mogao steći ime, obraniti čast i dokazati svoj u muškost. Čast se nije dokazivala samo na bojnom bolju, iako se ratnički mentalitet uvelike širio stalnim prepadima i protuprepadima. Svaka svađa mogla je završiti krvoprolićem. Zbog kulta 42 43

U: A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 26. kolovoza 1581.; Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere, 281: 26. kolovoza 1581. U: A. S. V., Capi �l Consiglio dei Dieci, Lettere, 306: 25. rujna 1577.

·

1 67

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

oružja - koje je tako nježno opisano u epskim pjesmama i tako ponosito nošeno kao dokaz muškosti, mnoge nesuglasice imale su smrtne posljedice. Je li na učestalost nasilja utjecalo i »rujno vino«, koje se tako često toči junacima u epskim pjesmama? Vino je bilo osnovna živežna namirnica, jednako kao i kruh i meso. No ako se pilo neumjereno, moglo je zamutiti razum i povećati agresivnost. Godine 1605. skupina uskoka napala je galiju Capitana contra uscocchi. Ž rtve su bile velike 20 mrtvih i 40 ranjenih i Senj anke su još dugo poslije povratka lađa oplakivale mrtve. Međutim, jedan riječki promatrač zabilježioje u Senju da su uskoci odlučili da se ne osvećuju: smatrali su da su sami krivi za svoju nesreću jer ih je vijest o kapetanovu nailasku zatekla u pijanom stanju, pa su se zarekli da će ga uništiti. S mjesta okršaja pobjegli su u velikom neredu, a samo ih je noć spasila od potpunog uništenja.44 -

U takvim okolnostima, nasilna smrt nije bila rijetka pojava. Očito je da često prolijevanje krvi i nasilje koje ga je često pratilo nije izazivalo sablazan. Zarobljenike se mučilo, a tijela mrtvih uzimana su kao ratni trofeji. Nakon bitke kod Senja 1 532. godine, caru su zajedno sa zarobljenicima poslani i nosevi pobijenih Turaka.45 Obje strane nabijale su glave pobijenih neprijate­ lja na kolac, da bi ih tako obeščastili a sebi priskrbili ratnu slavu. Ali to ne znači da je život bio jeftin a sudbina pojedinca nevažna. (Uskoci su poduzi­ mali sve što su mogli da dođu do glava svojih pobijenih drugova i kršćanski ih sahrane.) Č ini se, međutim, da se nasilje prihvaćalo kao dio svakodnevnog života. Međutim, nasilje što je proizlazila iz graničarskog koda časti nije bilo ni iracionalno ni proizvoljno. Potpuno suprotno, ono je bilo strukturirano prema manje ili više eksplicitnim smjernicama i dozirano tako da izazove strah i poštovanje. Takvo ciljano nasilje smatrano je nužnim, čak i hvale vrijednim, i kao takvo bilo je sankcionirano i opravdavana. Sposobnost da se nasilje koristi djelotvorno radi ostvarenja osobnih ciljeva smatrana je vrli­ nom, koja je pojedincu donosila čast, ugled i pravo da se proglasi vođom. Girolama Giustinian, mletački veleposlanik na habsburškom dvoru 1618. godine, ispravno je uočio svezu između uporabe nasilja i napredovanja na uskočkoj hijerarhiji, iako ju je ponešto previše naglasio: »Više položaje i časti dodjeljuju onima koji najbolj e obavljaju svoj zanat, a oni koji m ogu počiniti najveće i najgroznije okrutnosti, kao što je jedenje ljudskog mesa, pijenje lj udske krvi, jedenje pečenog srca svojih zarobljenika, biraju z a vojvode i 44

45

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1321: 28. srpnja 1605. Sanuto, l diarii; sv. 56, str. 807.

168

Senjski uskoci

harambaše«-46 Bez razumijevanja ovih čimbenika nije moguće shvatiti rašire­ nost nasilja u lokalnoj kulturi, i način na koji su ga prihvaćali uskoci i drugo pučanstvo zaleđa koje je priznavalo isti kodeks časti. hako, dok su promatrači sa strane, osobito Mleci, s užasom gledali na uskočke pljačke, palež, otimanje ljudi radi otkupa i ubijanje iz osvete, čini se da je pogranično stanovništvo prihvaćalo te vidove kodeksa časti i čak ih slavilo kao neodvojiv dio uskočkog Imagea. Sada ćemo se podrobnije pozabaviti uskočkim okrutnostima koje su ostavljale tako dubok dojam na užasnute mletačke izvjestitelje. Neka izvješća faktografski su prikazi uskočkih osveta, a govore o ubijanju žrtava, spaljivanju njihovih kuća i pljačkanju njihovih sela. Pojedini i�eštaji dijelom su nastali na temelju glasina koje se koriste zlonamjerno. Tako se, npr., u jednom nizu izvješća, progresivno pojačavaju prijetnje kojima su uskoci navodno natjerali jednog zarobljenika da plati golemu otkupninu. Najprije se u jednom izv­ ješću kaže da su ga uskoci ustrašili rekavši mu da mu je sluga ubijen. Slijedi drugo izvješće prema kojem su mu rekli da su slugino srce ispekli i pojeli, te naposlj etku treće, da su si uskoci od slugine kože dali napraviti remenje za opanke.47 Takve jezovite priče prenosile su se od usta do usta i ušle u narodne legende o uskocima. Središnji motiv većine opisa uskočkih okrutnosti, osobito onih poči­ njenih na tijelima neprijatelj a ubijenih radi osvete, jest krv. Tako se pričalo da uskoci piju krv, umaču u nju kruh ili tkaninu, sišu je iz rana i jedu meso ubijenih neprijatelja. Rabatta je ubijen »radi naše časti«, kako su rekli uskoci, a njegovu krv pile su žene uskoka koje je ubio.48 Prema jednom drugom izvješću, sličnu subinu doživio je i Mlečanin Christoforo Venier, rođak glavnog providura, kojemu je odrubljena glava nakon što je p rovi dur pogazio riječ da će uskocima omogućiti slobodan prolaz svojim teritorijem.49 Ovakvi · prikazi podsjećaju na obredna krvoprolića koj ima se kasnije na Balkanu· osvećivala uvreda časti. so I u tim izvješćima središnja metafora je krv - krv 46 47

U: Fiedler, Fontes rerum Austriacarum, sv. 26, str. 36-37. Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. l, str. 310, 311 , 34 1 . Onodobna izvješća s toga područja ne potvrđuju nijednu od navedenih glasina (A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 296: 1 7. listopada 1600.; l l . studenoga 1600). Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 2, 3 ; Die neuerqffnete ottomanische P.forte (Augsburg, 1694 .), str. 3SS (prijevod povijesti Osmanlijskog carstva autora sira Paula Rycauta i Giovannija Sagreda). Ima iz'dešća da su kod sličnih sukoba oko časti na Korzici žene »sisale rane žrtava« (Wilson, Feuding, Conflict and Banditry, str. 408). Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 21 4 -1 6 ; vidi i osmo poglavlje. Ovu svezu razmatr� M. E. Durham u: Some Tribal Origins, Laws and Customs '![the Balkans (London, 1928.), str. 1S9-Ql. ·

48

49

SO

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČ KI KODEKS ČASTI

169

u venama ljudi koji su trebali osvetiti člana svoje obitelji i prolivena krv koja je vapila za osvetom. Čini se vjerojatno da uskočke okrutnosti, ako su se uistinu odigrale kako je opisano, nisu bile obične jezovite nastranosti krvožednih divljaka, kako su to prikazivali Mleci. To su bili obredi koji se mogu razumjeti samo u kontekstu koherentnog sustava uskočkih vjerovanja i vrednota. Mleci su smatrali da uskoci žive u izokrenutom svijetu, u kojem krađa nij e grijeh a ljude koji žive mirno drže kukavicama: »One koji ne idu u pljačku stariji, a i svi ostali, drže nečasnim kukavicama; nasuprot tomu, najčasnijim i najzaslužnijim smatraju obitelji koje mogu dokazati da su njihovi preci među prvima bili obješeni, sasječeni na komade ili na koji drugi gnusan način izmasakrirani na uskočkim pohodima; među zastavama slavnih uskočkih junaka, što vise u senjskim crkvama, nema gotovo ni jedne po­ svećene uskoku koji je umro od starosti u svom krevetu«.51 Senjani nisu mnogo držali do takve smrti. Uskočki kodeks časti zahtijevao je da junački graničar padne u bitci s Turcima i njihovim saveznicima. Iako uskočki kodeks nije bio posve po ukusu ljudima sa strane, kojima se činio nerazum­ ljiv, u nekim vidovima i neprirodan, mora se priznati da je bio sustavan te da je utjecao na mnoge uskočke akcije.

Solidarnost i sukob Uskočka zajednica u Senju bila je raznorodna. Uskoci su se novačili s raznih dij elova granice, različitih po kulturi i tradiciji, pa čak i po etničkim i jezičnim obilježj ima. Iako su se razlike među starosjedilačkim obiteljima postupno gubile, raznorodnost se održavala stalnim dotokom novih novaka. Iz tog razloga, rodbinske veze nisu bile dovoljne da se uskoci povežu u čvrstu cjelinu (premda su mnogi došljaci integrirani u uskočku zajednicu upravo ženidbom i kumstvom). Uskočka zajednica bila je obilježena višestrukim podjelama: na starosjedioce i doseljenike; uskoke sa stalnom službom u Vojnoj krajini i neplaćene venturine; bogate i siromašne; vođe i obične vojnike; mlade i stare. Unatoč tomu, uskoci su bili svjesni svoje različitosti i svog uskočkog identiteta. Ljudima sa strane on se najbolje očitovao u njihovoj odjeći Sl

U: H. A Z., Fond Šime ljubića, 2/33: 281-81.

Senjski uskoci

170

držanju. Kapetanjedne mletačke bojne lađe ovako opisuje napad na svoj brod 1613. godine: »Vjerujem da se radi o skupini uskoka, jer su nosili čiste bijele košulje, ispod ječerme (kratak kaput bez rukava), tako da su se rukavi košulje vidjeli s vanjske strane, kako je to običaj kod uskoka«.S2 Giovanni iz Ferma ostavio nam je podrobniji opis uskočke nošnje: Oni nose suknene hlače . »dosta široke od koljena na niže i rasporene od lista do pete; dokoljenice ne nose, a hlače pričvršćuju željeznim ili srebrnim pucetima; na nogama imaju suknene čarape i opanke; kaput s polurukavima seže im do ispod pojasa; ispod njega nose košulju sa širokom rukavima, tako da su im podlaktice gole, a iznad svega toga dolazi dugi ogrtač ugarskog tipa«. 53 Mnogi uskoci brijali su glavu i ostavljali samo jedan dugi uvojak kose. Takvu frizuru tamošnje stanovništvo zvalo je »all'uscoccha«.54 No to su bili samo vanjski znakovi uzajamnosti koje su uskoci nastojali održavati kako bi bili prepoznatljivi u očima drugih ljudi. Veze koje su stvorile i učvršćivale osjećaj uskočke uzajamnosti razvile su se pretežito iz načela koje smo raščlanili u sklopu »uskočkog kodeksa časti«. Važna integrativna silnica u uskočkoj zajednici bile su međusobno povezane ideje časti i osvete. Kao što je 1 597. godine pronicljiva zamijetio jedan Capitano contra uscocchi: »Uskoci često naglašavaju da će osvetiti svaku štetu, ma kako malena ona bila, koju pretrpi bilo koji od njihove braće (često tako zovu jedan drugoga, iako se samo površno poznaju) ; međutim, ja vjerujem da oni održavaju privid bratstva samo zato da bi mogli očuvati uzajamnost neophodnu za zajedničku pljačku«.ss Kolektivna odgovornost obvezivala je uskoke ne samo da osvećuju svoje drugove, nego i da ih otkupljuju iz turskog ropstva te da pomažu djeci i udovicama ubijenih i zarobljenih uskoka. Bratski osjećaji među uskocima i dužnosti koje su iz njih proizlazile jedan su od motiva epskih pjesama o Senju i uskocima, osobito onih koje opisuju zatočeništvo i oslobađanje iz njega. U tim pjesmama, junak, koji ne može platiti otkupninu, godinama čami u turskom zatvoru, sve dok ga vjerni drugovi ne odluče osloboditi (često nakon što ih je posra­ mila junakova star� majka) ; nakon što s� prevarili ili svladali tamničare S2 U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 427, 2 1 . siječnja 1612. (m. v.).

S3

S4

SS

U: Rački, >Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, 191-92. Vidi i Cesare Vecellio, Habiti antichi et moderni

(Venecija, 1 590.), koji potvrđuje da su uskoci hodali golih ruku te primjećuje njihova sjajna ukrasna puceta: •Na njihovim kaputima su puceta od srebra ili zlata, koja obično ne zakopčavaju« (str. 348a). Vidi i M. Gušić, »Nošnja senjskih uskoka«, Senjski zbornik (Senj), S (1971.-1973.): 9-120. •Zuffo in testa all'uscoccha« (Bertoša, Epistolae et communicationes rn:torum histrianorum, sv. 1 , str. 98).

U: Commissiones et reCitiones venetae, sv. 6, str.

S3.

171

OPRAVDAVANJEfLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

uskoci se pobjedonosno vraćaju u Senj.56 Da oslobađanje zarobljenog druga nij e bila samo pjesnička konvencija nego stvarna obveza pokazuje nam slučaj Vicka de Santija (Desantića), koji je dopao turskog zatvora. Njegov otac ponudio je platiti visoku otkupninu, no Vickovi drugovi odlučili su ga oslo­ boditi sami, odvažnim prepadom na kulu u kojoj je bio zatočen.57 Obveze prema drugovima nisu prestajale ni nakon njihove smrti. Više svećenika s mletačkog teritorija javilo je da su im noću u crkvu provalile skupine uskoka, zahtijevajući da sahrane njihova mrtvog druga. Pri tome su inzistirali da mu se odaju sve posmrtne počasti i da se oglase crkvena zvona. 58 Poznato je da su se uskoci ponekad izlagali smrtnoj pogibelji ne bi li došli do tijela svojih mrtvih suboraca i propisno ih sahranili: godine 1 597. Mleci su zarobili Miloša Bukovca koji je od nekih Morlaka pokušavao otkupiti kosti svoga nećaka Vukdraga Bukovca, ubijenog godinu dana ranije kod Klisa. Miloš je bio vođa ekspedicije koja je Vukdragovo tijelo kanila dopremiti u Senj ili ih barem pokopati na posvećenom zemljištu.59 Uskoke je međusobno povezivala i slika o sebi kao o vojnicima na granici kršćanstva. Taj ideal učvršćivao je njihovu skupnu solidarnost protiv zajed­ ničkih neprijatelja, »neprijatelja kršćanstva«, kako su ih oni zvali, i razlikovao ih od ljudi koji nisu djelovali u tom cilju. Ideal obrane kršćanstva možda najbolje dolazi do izražaja u atributima koje su si pridjevali. Naime, uskoci nisu nikada koristili riječ »uskok«, jer je ona izvorno označavala izbjeglicu i kao imala pomalo pogrdan prizvuk. Umjesto toga rabili su skupne imenice . što su: »vitezovi«, »soldati«, »valent'huomeni«, >�unaci«. Uskočki kodeks časti, kako smo ga gore opisali, sa svim svojim raznoli­ kim vjerskim, moralnim i kulturnim elementima, bio je preskriptivni ideal: davao je okvir za uskočko djelovanje i definirao odnose uskoka s vanjskim svijetom. Glavni elementi kodeksa časti - obrana kršćanstva, ideal časti, obveza osvete, shvaćali su se u Senju kao aksiomatske vrijednosti, a tako je bilo i gotovo cijelom dužinom granice. Uskoke koji bi prekršili načela ko­ deksa njihovi bi drugovi kaznili. Kazne su se najčešće izricale za prekršaje protiv cijele zajednice, kao što j e krađa ili višestruka ogluha n a zahqeve 56 57 58

Glede ranih primjera vidi, Gesemann, Erlangenski rukopis, br. 72 (str. V. Bogišić, Narodne pjesme iz starijih, najviJe primorskih zapisa (Biograd, br. 109 (str. 301-3).

196, 237. 305: 10. Provveditori da Terra e da Mar, 1263: 11. lipnja 1597. 59 A S. V., ProvVeditori da Terra e da Mar, 1263: 11. lipnja 1597.

97-99), br. 1 19 (str. 170-71); 1878.), br. 108 (str. 296-300),

Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str.

A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli,

siječnja

1581.

(m. v.); A. S. V.,

172

Senjski uskoci

vjerovnika (za kaznu prekršitelja bi posramiti odjenuvši ga u ženske halje i vodeći ga gradom s preslicom u ruci) 60 ili izdaja grada (kažnjivo smrću) . Uskoke su kažnjavali ili žigosali za prekršaje protiv ideala »predziđa kršćan­ stva« (pljačkanje kršćanskih brodova, npr.) . 61 Međutim, to što su ideje »predziđa kršćanstva« bile opće prihvaćene ne znači daje među uskocima vladao potpuni konsenzus i usklađenost djelova­ nja glede legitimnosti pojedinih akcija. Jedan od razloga bio je taj što se uskoci nisu uvijek držali svojih načela. Pri tome ne mislimo na neselektivne i ničim opravdane prepade skupina izvan Senja (od kojih su se neke skrivale iza uskočkog imena), jer one, za razliku od uskoka, nisu prisizale na ideju »predziđa kršćanstva«. Naime, i sami senjski uskoci nekažnjeno su napadali kršćanske ciljeve, dijelom i zbog prevelike višeznačnosti i fleksibilnosti svojih načela. Pojedini uskoci shvaćali su ta načela na svoj način, već prema prili­ kama i vlastitim interesima. Budući da se kodeks časti moglo tumačiti na razne načine, dolazilo je do nesuglasica oko toga što kodeks časti znači i kakve obveze pred uskoke postavlja. Senjani su se najviše sporili oko toga koje prepade treba smatrati oprav­ danima a koje ne. Iako su logikom »predziđa kršćanstva« muslimani, kao pogani, trebali biti glavni cilj uskočkih napada, čak i to se ponekad dovodilo u pitanje, npr. kad bi se načelajunačke časti sukobila s obvezom borbe protiv nevjernika. Tako je 1607. izbio spor kada je u Senj poslovno doputovao bogati musliman koji prethodno nije zamolio dopuštenje za ulazak u grad. Sastalo se vijeće desetorice uskočkih prvaka i odlučilo da čovjeka treba uhititi i za njega zatražiti otkupninu; međutim, skupina uskoka povezana s musli­ manom zatražilaje da ga se pusti, jamčeći da se ovaj neće ogriješti o zakon. Dakle, je li muslimana trebalo zatočiti ili ne?62 Načela predziđa kršćanstva nisu uskoke sprječavala da priznaj u obveze koje su pred njih postavljate rodbinske sveze i zakletva na junačku čast. No mnogo je teže bilo odlučiti kako i kada j e dopušteno napasti ili opljačkati kršćane, potencijalne saveznike u borbi protiv pogana. To je bio problem s kojim su se uskoci stalno suočavali zbog prirode trgovine na Jadranu i načina uskočkog ratovanja. Je li opravdano opljačkati židovsku i tursku robu s kršćanskog broda? Kako se treba odnositi prema robi i brodo­ vima Dubrovčana, sultanovih vazala? Kada je opravdano napadati turske podanike kršćanske \jere? Kakvu pomoć mogu uskoci očekivati od Dalma-

60

61 62

Rački, >Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 240. Vidi primjere navedene u 8. poglavlju. A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1313:

29. rujna 1607. (iZ"Idešće Quadrij a Moresiniju).

OPRAVDAVANJE PLJAČKE: USKOČKI KODEKS ČASTI

173

tinaca pod mletačkom vlašću i što poduzeti ako je ovi odbiju dati? Treba li zapovjednike mletačkih ophodnji protiv uskoka smatrati turskim saveznici­ ma? Odgovori na ova pitanja varirali su, ovisno o okolnostima i interesima pojedinih čimbenika. Ponekad su se uskoci uspijevali opravdavati za napade na sve te skupine pozivajući se na svoju čast i dužnost da napad� u neprijate­ lje kršćanstva. Kao što je to i prirodno, žrtve napada rijetko su prihvaćale uskočka opravdanja. I Vojna krajina često se sporiJa s uskocima oko legitim­ nosti njihova plijena. No ni sami uskoci nisu se uvijek mogli složiti koji je prepad opravdan a koji ne, budući da su različito procjenjivali relativnu važnost dužnosti, časti i vlastitih interesa. Nema dvojbe da kodeks časti nije dovoljan da se potpuno protumače uskočke akcij e. Za to je potrebno uzeti u obzir i druge čimbenike: ekonom­ sku nuždu; trenutne političke zahtieve njihovih gospodara, saveznika i nepri­ jatelja; niz različitih savezništava (i neprijateljstava); složene lokalne okolno­ sti - sve to utiecalo je, u većoj ili manjoj mjeri, na oblikovanje odnosa uskoka prema životu na granici. Gospodarska nužda nije jedini element u toj jednadžbi,jer su gospodarstvo i ideologij a bili u stalnom međudjelovanju. Uskoci su svoj svijet tumačili ciljevima svetog rata, ideala časti i prava na osvetu. Sigurno je da su te ideje djelomično utiecale na njihove akcij e. Ako ništa drugo, one su im omogućile da se orjentiraju između dobra i zla - a u većini slučajeva oni su vjerovali da su na strani dobra. Bilo bi pogrešno zanemariti važnost tog uvjerenja, kojim su opravdavali svoje prepade i upo­ trebu sile. Ovo gledište sažeto je u motu uklesanom iznad prozora kuće senjskog podkapetana Sebastiana de Sachija: »Si Deus pro nobis quis contra nos« (Ako je Bog na našoj strani, tko nam se može suprotstaviti?)63 Ima li razloga sumnjati da je upravo to mjerenje jedan od razloga što su se tako dugo održali?

63

U: Kukuljević-Sakcinski, Natpisi, str. 246.

7.

SAVEZNICI I ŽRTVE

Uskočki kodeks, sa svojim raznolikim političkim, �erskim i kulturnim ele­ mentima, bio je okvir za njihovo djelovanje i odnose s vanjskim svijetom. Kakvi su bili odnosi uskoka s nevjernicima, s kršćanima pod turskom vlašću, s mletačkim podanicima? Uskoci su promicali ideju predziđa kršćanstva, � ­ obrane kršćanstva od turskih pogana, no koliko s u njihove akcije slijedile tu ideju, a koliko su bile uvjetovane drugim čimbenicima?

Odnosi s poganima Ovdje bi bilo nepraktično navoditi uskočke akcije kojih su žrtve bili musli­ mani. Cilj većine uskočkih akcija bili su Turci i njihovi podanici: bogati i privilegirani muslimani, upravitelji, gradsko stanovništvo, trgovci, obrtnici. I Zidovi, nevjernici druge vrste, često i sami turski podanici, trpjeli su teške udarce. Zahvaljujući svojoj uspješnoj trgovini na Jadranu, Ž idovi su privlačili neželjenu pozornost pirata i uskoka. No bogataški novac i roba nisu bili jedini uskočki plijen. Načelno, muslimani i Židovi, čak ni oni najsiromašniji, nisu bili potpuno sigurni od uskočkih napada. Uzduž Jadrana, od jedne do druge granice, uskoci su plijenili robu, zarobljavali trgovce radi otkupa, pljačkali gradove, otimali stoku i odvodili ljude u roblje. Uskočko neprij atelj­ stvo prema Turcima očitovalo se i u vojnim ekspedicijama pod vodstvom časnika Vojne krajine; u manjim akcijama koje su vodili senjski kapetani i vojvode i u nebrojenim neovisnim pohodima. Neki od tih prepada - npr. oni u kojima su palili džamije, odražavaju ideološku osnovu uskočkog ne­ prijateljstva prema Turcima. 1 Druge akcij e imale su uže vojne ciljeve, kao što su napadi na turske postrojbe, luke ili posade.

Godine 1594. sultanov izaslanik derviš-buš požalio se mletačkom duždu da Porti gotovo svako­ dnevno stižu pritužbe da uskoci pale džamije, uključujući i najpoznatij u, džamiju sultana Mehmeda

176

Senjski uskoci

Koliko je učinkovita bila borba uskoka protiv Turaka? Uskočki pristaše tvrdili su da bi, da nije bilo uskoka, Turci ugrožavali granicu sve do Trsta i Furlanije. Kad god bi se predložilo da se udovolji zahtjevima Venecije i da se uskoci povuku u unutrašnjost, oni su isticali da uskoci čuvaj u granicu s Turcima na moru te da bi njihovo povlačenje otvorilo Turcima put z a · prodor u Unutrašnju Austriju i ltaliju.2 No možda bi ocjenu uskočkog doprinosa dugotrajnim pograničnim borbama s Turcima trebalo potražiti ne kod njihovih pristaša, koji su ih često pretjerano hvalili, nego kod nekih od njihovih venecijanskih kritičara. U svojoj pomnoj kritici senjskih uskoka s početka sedamnaestog stoljeća, Vettor Barbaro, tajnik glavnog providura, sažeo je korist koju je venecijanska republika imala od uskoka.3 Ona se pretežito odnosila na sprječavanje Turaka da prošire svoj vojni i gospodarski utjecaj na Jadranu. Prije svega, kaže Barbaro, zbog straha od uskočkih prepada, Turci se nisu naseljavali na svom teritoriju u pretežitom dijelu Like, ali ni u zaleđu Skra­ dina, Omiša i uz rijeku Neretvu. Osim toga, nazočnost uskoka pridonosila je većoj suzdržanosti pograničnih Turaka. Pristaše uskoka, ali i njihovi ve­ necijanski kritičari, često su isticali da su uskoci zaslužni što Turci nisu mogli opstati u pograničnim područjima, poglavito u Lici. Budući da je put od Senja do Like bio dobar, Lika je često bila cilj kradlj ivaca stoke i ljudi, budući da drugog plijena nije ni bilo jer su polja i sela bila opustošena čestim ratovima. Krajem 70-ih godina šesnaestog stoljeća, turska vlast počela je naseljavati pusta lička polj a pravoslavnim vlaškim pastirima iz unutrašnjosti Balkana. Nadvojvoda Ernest (regent Mađarske i Hrvatske), general Andreas Auersperg i bečko Vojno vijeće odmah su naložili uskocima da počnu napa­ dati Vlahe u Lici kako bi se sprij ečilo trajno naselj avanje turskog stanovništva u blizini granice. Senjskom kapetanu naredili su da ubije što je moguće više doseljenika, te da zatočenike proda u Ameriku kao robove.4 Tijekom nared-' nih 20 godina senjski uskoci udvostručili su upade u Liku, bilo pod vod-

2

3 4

(Lamansky, Secrets d'etat de Venise, sv. 1, str. 491-92). Jedan drugi primjer navodi J Radonić, Acta et diplcmata Ragusina, Zbornik za istoriju, jezik i književnost, dio 3., sv. 5, 8, 9 (Beograd, 1935.-1939.), sv. 3, točka 1, str. 158-61. Ovu tezu dobro ilustrira »Discursus de non removendis ex Segnia Vskokis«, iz..dešće koje je kružilo Pragom 1580. godine kao odgovor na prijedloge da se ograniči djelovanje uskoka (A. S. V., Provve­ ditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243 : 24. svibnja 1580. (u brzojavu A. Badoera) . Vidi i Hurter, Gescichte des Kaiser Ferdinands II, sv. 2, str. 1 46-47. Glede sličnih tvrdnji drugih uskočkih pristaša vidi Leva, Legazione di Roma, str. 1 4 1 ; Rački, »Prilog za poviest h�atskih uskoka«, str. 182-83. U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 289-89. Lopašić, Acta histOrlam confinii, sv. 1, str. 28-32, i Ivić, »Migracije Srba u H..;atsku«, str. 47.

177

SAVEZNICI I ŽR1VE

stvom časnika Vojne krajine ili samostalno5. U jednom takvom napadu 1 586. godine, uskoci su u Lici oteli 240 grla stoke, sukobivši se pritom s ličkim begom. Ubili su jednog begovog barjaktara i oduzeli zastave, a glave ubijenih Turaka provokativno nanizali na kolce uzduž granice kao opomenu. Kad je kapetan jedne venecijanske galije intervenirao vidjevši glave na kolcima, suprotstavili su mu se i senjski kapetan i nadvojvoda Karlo, tvrdeći da su takvi uskočki upadi u Liku nužni kako naseljavanje Vlaha i Turaka ne bi ugrozilo interese cara i nadvojvode. 6 Uskoci nisu mogli potpuno spriječiti naseljavanje Turaka u Lici (ono im je zapravo išlo u prilog, jer su tako dolazili do lakog plijena). Unatoč tomu, njihovi česti upadi najzaslužniji su za po­ stupno iseljavanje stanovnika Like u habsburške zemlje, a napadi na gradove spriječili su povećanje broj a turskih posada. Lika, kao područje do kojeg se iz Senja najlakše dolazilo, bila je netipičan slučaj, no Barbarovu tvrdnju da su uskočki upadi zaustavili naseljavanje Turaka i u pograničnim područjima udaljenim od Senja potvrdili su i drugi promatrači, kao što je kliški sandžak-beg, koji je javio da su granice blizu Š ibenika i Trogira opus�ele zbog straha od uskočkih upada.? Teško je oci­ jeniti koliko su uskočki upadi u�ecali na poduzetnost pograničnih Turaka. Venecija i Dubrovnik tvrdili su da uskoci izazivaju Turke na osvetničke pogranične napade. Međutim, pretežit dio pučanstva, čvrsto je vjerovao da bi, da nije bilo straha od uskoka, turski napadi na kršćanske teritorije bili mnogo odvažniji. Barbaro zatim kaže da su uskoci najzaslužniji što se Turci nisu mogli služiti svojim jadranskim lukama za naoružavanje svoje mornarice. Veneci­ janska Republika, zabrinuta zbog moguće konkurencije u svom akvatoriju, dogovorila se s Portom da ova uJadranu ne naoružava svoje brodove. Među­ tim, Venecija nije uvijek mogla spriječiti da se lokalne turske vlasti ogluše na dogovor. Uloga uskoka u sprečavanju takvih pokušaja očituje se u slučaju ' brodogradilišta u Obrovcu, maloj luci na Zrmanji iznad Zadra. Područje Obrovca bilo je bogato drvetom pogodnim za gradnju brodova i Turci su u više navrata tamo nastojali osnovati svoju flotu. Prvi takvi pokušaji dogodili su se 30-ih godina, u namjeri da se brodovima napadne Senj. No jedne lipat"Uske noći, uskočka postrojba zapalila je četiri fuste i galiju u dokovima 5 6 7

Vidi npr. A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 16. ožujka 1581.; l l . srpnja 1582.; Ivić, •Migracije Srba u Hrvatsku«, str. 50--52; Lop�ić, »Prilozi za poviest Hrvatske«, Starine, sv. 19, str. 62.

A H., Građa Karlovačke krajine: Spisi Like i Krbave, l: F., Mediceo del Principato, 3084: 48.

28. kolovoza 1586.; 17. rujna 1586.; A. S.

U:: Libri commemoriali deUa Repubblica di Venezia, str. 59-60.

178

Senjski uskoci

i opljačkala grad. 8 Š ezdesetih i sedamdesetih godina šesnaestog stoljeća ob­ novljeni su planovi za gradnju fusta i galija u Obrovcu, ali su . provedbu ponovno odgodili uskočki upadi. 9 Obrovac je ost.ao garnizonski grad i mala trgovačka luka, ali zbog čestih uskočkih prepada nije uspio potpuno iskori- stiti svoj povoljan položaj. Isto tako, suočene s uskočkim prepadima i vene­ cijanskom diplomacijom, male luke u Skradinu i ušću Neretve nisu uspjele razviti svoje mornaričke potencijale. Uskoci su uspješno spriječili i izgradnju turskih utvrda kod važnih plovnih putova, od kojih je najvažniji Dračevac iznad novigradskog tjesnaca, na kraju velebitskog kanala (Barbaro primjećuje da su mletački podanici često štetu koju su nanosili Turcima pripisivali uskocima - uskoci nisu bili jedini koji su Turke napadali na moru. Tako se, npr., u povjerljivom izvješću Vijeću desetorice iz 1 582. godine, slavodo­ bitno opisuje kako su mletački državljani jedne olujne noći potopili turski brod na pljačkaškoj ekspediciji u području Vrane. Akcija je izvedena tako da sva sumnja padne na uskoke) . 10 Barbaro naposljetku tvrdi da su uskoci pridonij eli rastu mletačkih luka remeće�em pomorske trgovine Turske (i drugih mletačkih suparnika). Ra­ zumije se da su uskočki prepadi osobito pogađali tursku trgovačku morna­ ricu. Gabela, glavna turska trgovačka luka na ušću Neretve, bila je kao smišljena za uskočke prepade na muslimanske trgovce: močvarno tlo zaraslo u bujnu vegetaciju, do kojeg se dolazilo mnoštvom uskih kanala. Uskoci bi jednostavno zapriječili kanal i čekali u zasjedi na svoj plijen. Ili bi se noću prišuljali dokovima i opljačkali brodove i skladišta. Sandžak-beg naredio je da se protiv uskočkih prepada sagrade utvrde, no to uskoke nije sprij ečilo da više puta opljačkaju luku Gabelu i dubrovačko skladište soli. 1 1 Godine 1 592. turski trgovci požalili su se sultanu na uskočke prepade u dolini Neretve, »koji ne samo što znatno narušavaju suverenitet Vašeg Carskog Veličanstva,' nego jako umanjuju Vaše prihode«. 12 Nedugo nakon tog;1 Porta je poslala 8 9

10 11

12

Sanuto, I diarii, sv. 70, str. 164, 217, 238, 257, 294, 332. Godine 1568. uskoci su nakanili spaliti fuste koje su se gradile u Obrovcu te su obavijestili mletačke vlasti da njihovi podanici isporučuju vesla tamošnjem turskom brodogradilištu (A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, 284: 1 4 . studenoga 1568., 16. studenoga 1568.). Godine 1585. uskoci su ponovno spalili Obrovac i fustu koja se tamo gradila i odnijeli njena jedra (A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 25. lipnja 1585.). U: A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, 306: 26. lipnja

1582.

S . Nodilo, Antu�les Ragusini anonymi item Nicolai de Ragnitui, Monumenta spectantia historiam Slavo­ rum meridionalium, 1 4 (Zagreb, 1883.), str. 104-5. Godine 1591. uskoci su na Neretvi oteli znatan iznos turskog novca (18.300 akči) od dubrovačkog prodavača soli (H. A. D., Acta Consilii Rogato­ rum, 71: 1 48-48, 167...{)8) . U: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 1, str.

171-73.

179

SAVEZNICI I Ž RTVE

neretljanskog derviš-agu da se požali Veneciji na pad svojih prihoda. »Obič­ no je«, rekao je aga duždu, »prihod od neretljanske trošarine donosio na dražbi 70 vreća aspera. No tog prihodaviše nema zbog šteta koju nam nanose uskoci«. 13 Uskočke akcije i neizravno su pridonosile padu trgovine u ušću Neretve. lako oni nisu mogli potpuno zaustaviti dostavu turske robe na zapadna tržišta, prepadi su znatno u�ecali na razvoj turske trgovine. Š ezdesetih go­ dina šesnaestog stoljeća, Daniel Rodriguez, portugalski Ž idov koji je trgovao na Levantu, zalagao se za proširenje splitske luke, kako bi mogla povezati Veneciju s trgovačkim lukama Osmanlijskog carstva. Njegov je izbor pao na Split, tada još malu luku, zbog dobrih kopnenih i morskih veza koje je bilo lako braniti od uskoka. 1 4 Ž idovskim trgovcima na Jadranu, koji su često bili cilj em uskočkih napada, a i drugima koji su trgovali s Turcima, bilo je stalo do sigurnosti. Iz Splita su židovski trgovci robu slali u Veneciju u karavanama s oružanom pratnjom. Usponom venecijanskog Splita kao tranzitne luke, 90-ih godina šesnaestog stoljeća, tursko neretljanske područje brzo je izgu­ bilo na značenju. Uspon Splita ugrozio je i Dubrovnik kao tranzitnu luku, pa su nezadovoljni Dubrovčani poslali bosanskom paši izaslanika da ga upo­ zori da je Split »gnijezdo uskoka i zlotvora« te da bi njegov razvoj mogao onemogućiti Dubrovniku da plaća danak sultanu. l S U svom polemičkom spisu iz 1613. godine, uoči rata između Venecije i Habsburgovaca zbog uskoka, Paolo Sarpi izrazio se vrlo prezrivo o uskočkim gerilskim napadima na Turke, tvrdeći da su oni od 1 540. godine bili više pirati nego vojnici te da njihove akcije nisu znatnije u�ecale na tursku ratnu moć. 16 Međutim Barbarova ocjena važnosti uskočkih akcij a protiv Turaka, namijenjena isključivo očima mletačkih vlastodržaca, ne slaže se sa Sarpije­ vom (iako možemo pretpostaviti da je Barbarova ocjena možda bila motivi­ rana nakanom da u�eši Signoriju zbog neuspjelih pokušaja da uskoke isko­ rijeni). Mnogi turski fermani (uredbe) protiv opasnosti koju su predstavljali »uskoci i njima slični bijedni poganski zlotvori« svjedoče o važnosti koju im je pridavala sama turska vlast. 17 Nemoguće je procijeniti štetu koju su uskoci 13

U: Stanojević, Senjski uskoci, str. 136. Iscrpniji prikaz uskočkih upada u dolinu Neretve nalazimo u: Bogumil Hrabak, •Uskočki zaleti u Neretvu, 1537.-1617.«, Pomorski zbornik (Rijeka), 17 (1979.):

14

Glede u�ecaja uskoka na razvoj Splita kao trgovačkog grada u 16. st. vidi- Morpurgo, »Daniel Rodriguez i osnivanje splitske skele«, str. 185-248; Contarini, Le historie venetiane, str. 340-41.

15 16 17

323-29.

H. A D., Lettere di Levante, 37: 289-89'.

Sarpi, LA Repubblica di Venezia, str.

54-56.

Osmanske fermane s uskočkom tematikom koji se čuvaju u venecijanskom arhivu razmatra A. Bombaci, »La collezione di documenti turchi deii'Archivio di Stato di Venezia«, Rivista degli studi

180

Senjski uskoci

nanijeli turskoj državi i njenim građanima tijekom osamdesetak godina svoga postojanja, no ona je bila znatna. No tvrdokorno neprijateljstvo uskoka prema Turcima nije uvij ek domi­ niralo njihovim odnosima s pograničnim muslimanima, koji su ponekad bili i konstruktivni. Iako neprijatelji, uskoci i muslimani bili su upućeni jedni na druge, paje svakodnevni život češće obilježavala oprezna koegzistencij a nego rat do istrebljenja. Neprijateljstvo između uskoka i pograničnih muslimana ubhtžavao je niz čimbenika, koji su uravnotežavali socijalnu strukturu po­ graničnih naselja i gospodarski sustav zasnovan na nasilnim prekograničnim prepadima. Neki od tih čimbenika bili su kulturni obrasci, kao što su ideali časti, junaštva, osvete te lojalnost rodu i pobratimstvo, što su ih uskoci dijelili s muslimanima. Jedan od najsloženijih takvih kulturnih obrazaca bili su dvo­ boji u kojima su se uskoci i muslimani borili za čast svoju i svog roda. Kaptol senjske katedrale zabilježio je dvoboj između vojvode Ivana Vlatkovića i njegova muslimanskog izazivača kao važan događaj u Vlatkovićevoj vojnoj karijeri, koji je proslavio Senj i Vojnu krajinu. Vlatkovićev spektakularni udarac, kojim je Ahmet-agi Cukarinoviću odsjekao lij evu šaku, velikoduš­ nost kojom mu je poklonio život i njegov pobjedonosni povratak u Senj s krvavim trofej em, duboko su se urezali u narodnu svijest, jer se taj događaj prepričavao sve do dvadesetog stoljeća. 1 8 Institucija dvoboja ritualizirala je i ograničavala oružani sukob između kršćana i muslimana, jer se trupe obiju strana koje su prisustvovale dvobojima nisu miješale, a duelanti se nisu borili do smrti nego dokjedan ne bi bio proglašen pobjednikom prema viteškim pravilima. No iako su dvoboji spriječili mnoga krvoprolića na granici, oni nisu prikrivali ni zamagljivali sukob između islama i kršćanstva, što je ležao u srcu pograničnih odnosa. Posve suprotno, dvoboji su bili živ i konkretan izraz toga sukoba, a duelanati su se borili za slavu svoj ih suboraca i cijel�

18

orientali, 24 (1949.): 102. Nekoliko pri�era preneseno je podrobno u: N. H. Biegman, The Turc
str. 12-1 4. Uglavnom je neproduktivno tražiti izravnu vezu između epskih pjesama i povijesnih događaja. One su povjesničaru prvenstveno zanimljive jer odražavaju promjene stajališta. Međutim, u snažnoj pjesmi •Smrt Senjanina Ive«, koja opisuje povratak u Senj smrtno ranjenog Ive koji u ljevici nosi svoju odsječenu desnu ruku, teško je ne vidjeti pjesničku transformaciju Ahmet-agine odsječene ljevice u Ivinu ruku. Ovaj postupak savršeno se slaže s nizom tragičnih projekcija u drugim dijelovim; pjesme. Jednu verziju pjesme donosi Mijatović u: Senjski uskoci, str. 1 17-18.

181

SAVEZNICI I ŽRTVE

Krajine. Građani Zadra koji su listopada 1571. godine, za vrijeme rata Svete lige, promatrali sa gradskih zidina i krovova dvoboj šest svojih sugrađana s turskim kopljanicima, vidjeli su predstavu čija je poruka o borbi dviju vjera na život i smrt jednako tako jasna kao i moreška, viteška igra što prikazuj e sukob između kršćana i ))Maura«, a svake s e godine o pokladama izvodila u gradovima na obali. 1 9 Uskoke i njihove neprijatelje Turke vezivale su i druge čvrste veze, osobito krvno srodstvo. O snazi i trajnosti tih veza najbolj e svjedoče molbe turskih velikodostojnika mletačkim dužnosnicima da poštede zarobljene us­ koke. Tako je 1588. godine mletački Capitano contra uscocchi, u namjeri da ugodi svojim turskim gostima, predložio da se pred njima pogubi šest tek zarobljenih uskoka. Međutim turska je delegacija zatražila da uskoci budu pomilovani, između ostalog i zato što je jedan od njih bio bliski rođak istaknutog turskog kapetana.20 Rodbinske veze bile su žilave i ublažavale prekogranična neprijateljstva. Tamo gdje takvih veza nije bilo, ponekad su se stvarale institucijom pobratimstva, �- bratimljenja krvlju. Veze te vrste, koje su premošćivale vjerske i političke razdjelnice, ponekad su služile kao instrument za ograničavanje društveno i gospodarski razornih sukoba. Po­ bratimstvo kršćana i muslimana čest je motiv uskočkog ciklusa epskog pje­ sništva. Tako se, npr., dvoboji često prikazuju kao sredstvo za zbližavanje duelanata, te ih ne treba smatrati tek književnim motivima koji pomažu guslaru da ispuni zah�eve epske pjesme za dramatičnošću. Da pobratimstvo nije bila rijetka pojava svjedoči odluka zadarsko-splitskog sinoda iz 1579. godine, kojom se svećenicima zabranjuje da blagoslivljaju pobratimstva krš­ ćana i muslimana, >der takva familijarnost pruža mogućnost za mnoge grije­ he« u očima Crkve.21 PobratimstVo se ponekad utanačivalo kako bi se minimalizirala krvopro­ lića i održali stabilni odnosi između dviju vjerskih zajednica. U nadi da će time smanjiti broj uskočkih prepada, Porta je 1588. godine naredila da se Turci više ne otkupljuju iz uskočkog ropstva. Ova uredba, suprotna tada vrijedećim običajima, nije se svidjela nijednoj strani, jer je otkup zarobljenika bio važan element pograničnog gospodarstva, a jamčio je i minimum osobne sigurnosti. Stoga su se uskoci obratili ličkom sandžak-begu i predložili mu neposrednu nagodbu. No beg, u strahu od reakcije Porte, odlučio je da se 19 20

21

Solitro, Documenti starici suli'Istria e la Dalmazia, sv.

1, str. 159-{,().

sv. 6, str. 24. Vidi i A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constanti­ nopoli, :305: 14. siječnja 1581. (m. v.), gdje se opisuje sličan sluč�, kada su turski upravitelj neret­ ijanskog i makarskog područja i hercegovački sandžak-beg apelirali na Mletke da poštede život zarobljenog uskoka. Commissiones et relationes venetae,

U: Farlati, Illyricum sacrum, sv. S, str. 134.

182

Senjski uskoci

kompromis postigne na nižoj razini Njegov brat Halil,-beg, vojni zapovjed­ nik u zaleđu Zadra, otišao je na obalu pregovarati s vojvodom Jurajem Daničićem. Njih su se dvojica dogovorila da se otkup nastavi te odredila jedinstvene tarife, jer su zbog rasta potražnje otkupnine bile postale previ­ soke za rodbinu siromašnih zatočenika. Obostrano povoljan ugovor učvrš­ ćen je razmjenom darova i bratimljenjem, nakon kojega su se Halil-beg i Juraj Daničić povukli na počinak ))U isti krevet, jedan drugom u naručje«.22 Nakon toga međusobni su se prepadi nastavili prema dogovorenim pravili­ ma. U ovom slučaju pobratimstvo je poslužilo da se neprijateljstva ograniče, na jednaku korist obaju strana. Zajednički kodeks časti, dvoboji te rodbinske i pobratimske veze bili su mehanizmi kojima su uskoci i pogranični muslimani kontrolirali sukobe, razaranja i krvoprolića. Osnovni motiv koji je ublažavao nepomirljivu sukob­ ljenost kršćana i muslimana kao suparnika u vjerskom ratu, bio je lokalni interes, bilo gospodarski, kao kod ugovora o otkupima, ili jednostavno želja da se mirnije živi. Tako su stvarane nagodbe koje su bile gotovo potpuno suprotne načelima predziđa kršćanstva. Tu praksu vidimo u odnosima se­ njskih uskoka i muslimanskih upravitelja Ravnih kotara i Bukovice, područja na granici s Likom što su ih uskoci često harali na svom putu prema unu­ trašnjosti turskog teritorij a. Na putu prema osmanskom teritorij u, uskoci su najprije morali proći kroz uska Novigradska vrata, šuljajući se pored mle­ tačke posade koja je nadzirala prolaz. Kada se nisu mogli osvetiti uskocima, tamošnji turski dužnosnici često su srdžbu iskaljivali na tom venecijanskom garnizonu. Jedan takav tipičan slučaj dogodio se 1580. godine. Podrobno gaje opisao novigradski sudac Nikola Katić, kojega je zarobila skupina uskoka dok se vraćao iz Rijeke gdje je kupovao vino. Trinaest lađa, pod zapovjedništon: vojvode Jurja Daničića, otplovilo je iz Senja Morlačkim kanalom kroz No­ vigradska vrata. Iskrcali su se u zoru i uputili prema osmanskom teritoriju, ostavivši lađe pod stražom. Sredinom poslijepodneva vratili su se s 250 grla stoke koju su oteli ispod Učitelja u Ravnim kotarima. Ukrcali su plijen na lađe i otplovili prema Senju, nakon što su pustili Katića.23 Turci iz Učitelja, bijesni zbog prepada, zamjerili su venecijanskim podanicima što ih nisu upozorili te se osvetili pljačkajući područje Novigrada. Tri tamošnja age 22 A S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 13. siječnja 1590.; 16. siječnja 1589. (m. v.); 3 1. siječnja 1590. (Zadar) (primjerci i u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 4 16); L b. H. K R, Croatica, fa_sc. S, 1589., veljača br. 2: 9. veljače 1589. 23 A S. V., Archivio dei Baili Veneri a Constantinopoli, 305: 23. kolovoza 1580.

·

1 83

SAVEZNICI I ŽRTVE

zamolili su sandžak-bega da im dopusti se u takvim slučajevima mogu osvetiti na venecijanskom teritoriju.24 Ovakvi incidenti bili su vrlo štetni za sve umiješane strane. Turski podanici ostajali su bez stada, osnove svoje egzistencije; za osvetu je pu­ stošeno novigradsko područje i pljačkano njegovo stanovništvo, a kod svojih narednih upada uskoci bi se osvjedočili da su inače prijateljsko pučanstvo . okrenuli protiv sebe. Stoga su sve strane zaključile da im je bolje pronaći zajedničke interese i urediti međusobne odnose na manje nasilan način, pa su tako i činile. Tako je 1582. godine Capitanu contra uscocchi dojavljeno da su uskoci i karinski age u Ravnim kotarima zaklj učili primirje. Postavljena je zasjeda i uhićen glasnik s pismom kojim senjski vojvode odgovaraju na ponudu Saba­ age, zapovjednika Karina, i Mustafa-age Kositerovića. Dokument zaslužuje da ga vjerno navedemo, kako zbog uvjeta ugovora tako i zbog tona: Velepoštovanom Saba-agi i Mustafa-agi, koji zaslužuju svaku slavu i hvalu, te svim drugim karinskim junacima, našim susjedima i proslavljenim vitezovi­ ma, pozdravi i štovanje ... Primili smo na znanje vašu molbu da izvolimo rjeđe . posjećivati vaše podanike nego što smo to do sada činili ... a primili smo na znanje i prisegu koju ste vi, age i drugi karinski junaci, dali u svom pismu, zaklinjući se na muslimansku vjeru, da ni na koji način nećete ometati naše ljude kada budu prolazili kroz Karin, nego ćete ih primati srdačno i prijateljski, te da ćete im pomoći ako budu progonjeni i poslati njihove progonitelje u krivom smjeru. A što se tiče vašeg prijedloga da, obraza radi, ovlaš koji puta opalite iz kubure kada čujete da dolazimo, neka vam je po volji. Ako ćete time spasiti svoju čast u vlastitim očima, bit će vam oprošteno bez odštete i zle krvi. Ako se u ovome slažemo, mi, senjski vojvode i drugi junaci, kunemo se na našu kršćansku vjeru da ćemo se časno držati dogovora.

U potpisu stoji »vaši prijatelji u dobru i zlu«, vojvode Juraj Daničić, Pavle Lašinović i Matija Tvrdislavić, »i svi drugi senjski junaci«.25 Tako su turski dužnosnici iz Karina pristali dopustiti uskocima da ne­ smetano prolaze njihovim područjem na pljačkaškim pohodima prema dru­ gim turskim naseljima te da njihove progonitelje (Turke ili Mlečane, što je bilo češće) navedu na krivi trag (ovdje se neodoljivo nameće usporedba sa sličnim prizorima iz western filmova) . Zauzvrat . uskoci su obećali da neće napadati Karin. 24

U: A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 25. srpnja

1582.

184

Senjski uskoci

Očito je da su se ovdje poklopili interesi uskoka i aga. Zakleti neprijatelji odlučili su se na suradnju kako bi smanjili napetost na području u kojem su stalno bili u dodiru. Pismo ukazuje i na to da se komunikacija između ovih predstavnika dvij u očevidno suprotstavljenih civilizacija ponekad zasnivala na međusobnom razumijevanju. Jedan od temeljnih elemenata te komuni­ kacije bio je isti jezik. Gore navedeni citat preveden je s talijanskog originala koji je bio poslan mletačkom bailu u Istanbul, a prvotno je bio preveden na »srpski jezik« (termin kojim sti M lečani često označavali bosančicu, inačicu ćirilice koja se rabila u pograničnom području). Međutim, uskoke i age nije povezivao samo isti jezik nego i ista kultura, koju ovdje predstavlja briga za čast i svjetao obraz. Svjesni da bi se muslimani obeščastili u očima svijeta da bez ispaljenog metka puste uskoke da prođu, uskoci su pristali na tursku lukavštinu (iako uz blagu ironičnu primjedbu: »ako ćete time spasiti svoju čast u vlastitim očima«). Obje strane jamčile su za dogovor svojom čašću, zaklinjući se na svoje međusobno zavađene vjere. Č ast je bila taj zajednički kod na koji su se mogle pozvati obje ugovorne strane. Ovaj incident jedan je u nizu dokaza da su politička lojalnost i ideologija često bile podređene lokalnim interesima. Glasnik koji je posredovao među dvjema stranama nije bio nitko drugi nego Nikola Katić, sudac u mletačkom Novigradu. Kada gaje Capitano contra uscocchi, prigodom istrage u vezi s ovim sramotnim ugovorom upitao zašto o svemu nije obavijestio zadarskog rektora, Katić je odgovorio da se posavjetovao s novigradskim kapetanom Kalabrujićem i kapetanom ratne lađe Matijom Mamišićem, koji su zaključili da je ugovor u interesu grada. Katić je to potkrijepio rekavši da su Turci punih šest godina pljačkali Novigrad u znak osvete protiv uskočkih prepada te da su odveli u sužanjstvo naj manje 47 osoba (četiri godine kasnije u gradu je živjelo jedva 105 odraslih muškaraca) .26 Turski dužnosnici obećali su »da · nakon ovog primirja između njih i senjskih uskoka više neće dopustiti da mi, novigradski muževi, i naša imovina trpimo štetu«.27 Mletački dužnosnici u Novigradu, baš kao i oni turski u Karinu, morali su donekle zanemarivati svoje političke obveze kako bi osigurali stanovit stupanj lokalne sigurnosti (istina, na štetu svojih sunarodnjaka koji su morali trpjeti svu silinu uskočkih prepada). 26 27

sv. 4, str. 373. Godine 1586. Novigrad je imao ukupno 305 stanov­ nika. A S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 25. srpnja 1582. (u prilogu je saslušanje

Commissiones et relationes venetae,

Katića).

·

SAVEZNICI I ŽRTVE

185

Unatoč tome što gaje Venecija otkrila, čini se daje ugovor ostao na snazi te je čak proširen na susjedna turska naselja, kao što su Obrovac i Učitelj . Nedugo nakon zaključenja ugovora uskoci su u više navrata zaobišli Karin i napali naselja u njegovu zaleđu, navodno uz pomoć karinskih Turaka.28 Uskočki napadi nastavili su se i naredne godine, kada su ojačali svoj ugovor pobratimstvom, >uedući i pijući s muslimanima kao da su i sami Turci«.29 Č ini se da je ugovor vrijedio još dugo nakon što su odgovorne turske dužnosnike kaznili njihovi nadređeni, na zadovoljstvo uskoka i turskih po­ ' danika. Jedan anonimni dokument napisan oko 1590. godine, koji je očito sačinio netko tko je poznavao stanje na granici blizu Zadra, daje nam uvid u to kako su na odnose uskoka i pograničnih Turaka gledali Mleci : Kada prijeđu našu granicu, uskoci s e gotovo uvijek iskrcaju u Obrovcu, mjestu koje im je tako sklono da ga gotovo nikada ne posjete a da ne potraže turske odličnike, Morlake od Krmpote i �ihove susjede, s kojima razgovaraju u najvećem povjere�u, jer im ovi već godinama plaćaju danak i pomažu im. Njihovi su saveznici i Turci iz utvrda Karin, Seddi-islam ili Učitelj, i iz susjed­ nih sela; koji s njima razgovaraju i trguju kao da su braća ili bliski rođaci ... Najočitiji dokaz toga saveza je da stoka iz uskocima prijateljskih mjesta pase nesmetano uz samo more, dok onu udaljenu jedan ili dv� dana hoda pljačkaju.30

Ovo je jedan od malog broja primjera suradnje uskoka i Turaka o kojima su nam se sačuvali pisani dokumenti. No ima i drugih, neizravnih dokaza o takvoj suradnji, najčešće ograničenog trajanja, koja se temeljila na ravnoteži snaga, regulirala zakletvama čašću i učvršćivala svečanim bratimljenjem i međusobnim ugošćivanjem. No smatrati takve obostrano korisne dogovore izdajom svetog rata, značilo bi zanemarivati kulturne i političke okolnosti pod koj ima su oni nastali. Nešto više od stotinu godina nakon što su uskoci 28 29 30

A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 27 . kolovoza 1582; A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, 301: 18. studenoga 1582. A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 24. ožujka 1583.; 7. ožujka, 1583. U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 8121 (»Relatione intomo ai confini della Dalmazia•). Kao što smo gore naveli, uskoci su 1585. godine opljačkali Obrovac i spalili fustu koja se bila tamo gradila. No odnosi su uskoro postali srdačniji, tako da se 1592. godine glavni providur požalio bosanskom paši da Turci iz Obrovca i Učitelja surađuju s uskocima »primajući ih u svoje kuće i držeći im doušnike« (A. S. V., Provveditori da Terra e da M"ar, 1261: 23. lipnja 1592.). Sumnje glavnog providura da su odnosi između uskoka i pograničnih Turaka postali previše prisni potvrdile su tople interpelacije što su mu ih poslali turski zapovjednici iz Obrovca, Karina, Nadina i Učitelja (Seddi-islam) u korist Matije Daničića, koji je privremeno bio prebjegao iz Senja u mletačku službu (ibid., 1262: 18. svibnja 1593.). Godine 1603. Turci iz Obrovca, Karina i Seddi-islama obnovili su svoje veze s uskocima, pristajući da im plaćaju danak da ih ostave na miru (A. S. V., Senata, Secreta, Materie miste notabili, 126: 3. studenoga 1603.).

186

Senjski uskoci

uklonjeni iz Seqja, na granici je nastalo ovo epsko upozorenje svima onima koji djela uskoka mjere neprimjerenim metrom. Ban je bio mletački upra­ vitelj Zadra koji je ukorio dvojicu uskoka zato što siJ u svojim prepadima poštedjeli turski grad Glamoč, te naveo »dobre prijatelje« koji je svaki od te dvojice imao među tamošnjim muslimanima. Evo mu odgovora: Gospodine mlad zadarski Bane lasno ti je ladno vino piti na kapiji Zadru bjelome sedeći ljepo u debelu ladu ... ali mučno čuvati krainu krvavom se obrisući rukom ... ljepo ti je pomučati Bane pomučati ne govorit mnogo jer ovdi ima detca samovolnih koji nemaju ni oca ni majke puška i sablja otac i majka . . . 31

Graničarima s obje strane granica je bila poglavito izvor prihoda, pa su na rai: gledali kao na trgovinu i reinvestiranje, nasilno, ali rijetko nekontro­ lirano i nikada anarhično. Zajednički interesi rađali su pragmatičnim odlu­ kama poput onih koje smo naveli, a donosili su suradnju na koju nisu utjecali ni qjihovi nadređeni ni njihove vlade. Zajednička vjerovanja i vrednote, stalna komunikacija, nada u mirniju budućnost te, iznad svega, nagon za samoodržanjem, znali su znatno modificirati golu borbu za opstanak. Una­ toč tomu, nitko nije dovodio u pitanje opravdanost borbe između kršćana i Turaka. Čak i onda kada im razaranje nije bilo glavni cilj, uskoci su vjerovali da sudjeluju u svetom ratu za obranu kršćanstva. Do mira na granici ponekad je dolazilo iz vojnih razloga. No nikako ne treba ni precijeniti važnost međusobnog komuniciranja i zajedničkih interesa. Pat pozicija između ·· uskoka i pogana ovisila je u jednakoj mjeri o strahu i ravnoteži snaga kao i o međusobnom poštovanju i snošljivosti.

31

U : Gesemann, Erlat!J!enski rukopis, str. 81-82.

SAVEZNICI I ŽRTVE

187

Uskoci i osmanski kršćani Uskoci su se prema podanicima Porte, bili oni muslimani ili kršćani, odnosili kao što se vojnici obično odnose prema neprijateljskom pučanstvu. Mletački promatrači često su pros\jedovali da uskoci nanose više štete kršćanima pod turskom vlašću nego muslimanima, svojim deklariranim neprijateljima. Marc' Antonio Pisani, Capitano contra uscocchi, javio je 1588. godine da su Habsburgovci dopustili uskocima da »otimaju Turke i Židove i njihovu .imovinu na kopnu i na moru. No oni se najviše okomljuju na Morlake, koje odvode u roblje i otimlju im stoku, a takvi su prepadi nezakoniti jer su Morlaci kršćani a njihova imovina kršćanska«.32 Uskoci nisu osporavali ove \jerske veze, ali to im nije bilo dovoljno da kršćane pod turskom vlašću poštede svojih prepada: Pravo da pljačkaju sve turske podanike žestoko su branili i uskoci i njihovi habsburški gospodari. Još 1 535. godine, kao što smo već naveli, kapetan Petar Kružić iz Klisa proglasio je sve one koji su živjeli na turskom teritoriju iza obalnih planina Turcima, a time i legitimnim ciljem uskočkih prepada.33 Toga su se načela uskoci pridržavali tijekom cijelog šesnaestog stoljeća. Kao što je naveo voj­ voda Ivan Vlatković u pismu splitskom rektoru iz 1 604. godine, uskoci su pola&ali pravo ne samo na Turke nego i na »sve one koji njima služe«.34 Cini se da je ideal zajedničkog kršćanskog rata protiv pogana ipak utjecao na neprijateljstvo uskoka prema podanicima Porte. Neki kasniji autori kažu da su uskoci osobito mrzili martoloze, kršćane na službi u turskoj vojsci, jer su ovi izdali kršćanstvo. U jednom napisu iz sedamnaestog stoljeća, teme­ ljenom na tvrdnjama Senjanina Pavla Vitezovića, kaže se da su samo marto­ loze uskoci smicali na turski način, nabijanjem na kolac.35 Najstarije zabi­ lježene epske pjesme iz uskočkog ciklusa govore o sukobima senjskih uskoka sa skupinama kršćana, od kojih se za neke kaže da su bili u turskoj službi. Tako se veli da je Ivan Senjanin (drugo ime Ivana Vlatkovića) zatražio od svoga pobratima Muje Jelečkovića, ,,muslimanskog vojvode »skupine Tura­ ka«, da mu izruči Vitu Marinčića, kršćanina u svojoj skupini.36 U dokumen­ tima iz onog vremena navodi se više slučajeva koji se odnose na martoloze ili konvertite sa kršćanstva. Ali oni nikako nisu bili jedini Portini kršćanski 32 33 34 35 36

U: CommissiotUS et rdationes venetae,

sv.

6, str. 19. 456, vidi i ibid., sv. 2, str. 264.

Laszowski, Monumenta habsburgica, sv. 1 , str. U: Tomić, >0 Senj aninu Ivu•, str. 1 03 .

.

W. von Valvasor, Die Ehre des Her.wgthums Krain (Laibach, 1 689.; reprint, Rudolfswerth, 1 877.1 879.), sv. 4, str. 92. U: Gesemann, Erlangenski rukopis, str. 196-97.

188

Senjski uskoci

podanici koje su uskoci napadali. Niti su uskoci bili neprijatelj ski raspoloženi prema svim kršćanima u turskoj službi. Obostrano korisne nagodbe češće su sklapane s tim stanovništvom nego s muslimanima, što nije ni čudno. Turski dužnosnici stalno su se žalili da njihovi kršćanski podanici surađuju s uskocima.37 Ta suradnja išla je tako daleko da su im se neki i pridruživali. Kao što smo već rekli, martolozi i drugi privilegirani turski kršćani, bili su jedan od izvora novaka za uskočke postrojbe, Moguće je da su uskoci i svoje napade na turske kršćane opravdavali obranom vjere. Naime, novi doseljenici iz turskog zaleđa koji su dolazili na granicu bili su pretežito pravoslavni. Tako Giovanni iz Ferma kaže za us­ kočke neprijatelje martoloze da su »grčke vjere«. 38 Uskočke vođe nisu okli­ jevale istaknuti da je osmansko stanovništvo pravoslavno te da zbog svoje shizmatičnosti i priznavanja turske vlasti zaslužuje da bude metom uskočkih napada. Kao što je primijetio Faust Vrančić, savjetnik na dvoru cara Rudolfa IL, »pretežit dio pučanstva toga područja grčke je vjere pa ga u�koci imaju pravo nekažnjeno loviti«.39 Još godine 1594. Habsburgovci su se raspitivali kod pape bi li ukinuo zabranu na prodaju kršćanskih shizmatika s turske granice u roblje.40 Godine 1598. biskup De Dominis predložio je to isto u pismu zadarskom nadbiskupu Minucciju: »Bio bi to značajan korak ako bi se uskocima dopustilo da odvode u roblje Morlake, vrlo zle turske podanike koji su mnogo gori od Turaka samih a od kršćanstva imaju samo krštenje.«41 Ova nakana još je očitija u planu iz 1601. godine, vjerojatno također iz pera De Dominisa, kojim se papi predlaže da dopusti uskocima da prodaju u ropstvo turske ·podanike »osim katolika i ljudi odanih Svetoj stolici«.42 lako su ove nakane napisane u obliku molbi, one se zapravo odnose na praksu koja se bila odavno ustalila ali više nije bila otvoreno prihvaćena. Za vrij eme rata između Turske i Venecije, 1 527.-1540., uskoci su na splitskoj tržnici prodavali i muslimane i turske podanike »raške vjere«, �· pravoslavne. 43 37

38 39 40 41 42 43

Nakon jednog incidenta 1591. godine, sultan j� prigovorio bosanskom begler-begu Hasanu da njegovi krlćanski podanici u Klisu i Krki »umjestq da splječavaju ulazak uskoka na turski teritorij, na što ih obvezuju njihove privilegije, i sami se pridružuju uskocima u njihovim napadima« (Libri commemoriali della Repubblica di Venezia, str. 60--6 1).

U: Rački, »Prilog za poviest hrVatskih uskoka«, str. 200. U: Lopašić, Acta historiam confinii,

sv.

1, str.

151.

Friedensburg, Nuntiaturberichte aus Deutschland, str. 404.

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 27. listopada

1598.

U: Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1, str. 388. Vidi i neautentičnu verziju datiranu u: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 8/18: S.

1581. godine

U: H. A. Z., Arhiv Splita, 83/88, l/ll i 1/IV. Izmedu dvije vrste transakcija postojala je formalna razlika: dok su muslimme prodavali kao obične robove, pravoslavne su iznajmljivali kao radnu snagu na i�estan broj godina. U praksi, medutim, njihove sudbine bile su slične.

189

SAVEZNICI I ŽRTVE

lako su vjeroispovjedne razlike između uskoka i turskih podanika ned­ vojbeno utiecale na određivanje cilja uskočkih prepada, čini se da u nesnoš­ ljivosti prema pravoslavnima uskoci nisu bili dosljedni. Tijekom šesnaestog stolj eća razlika između uskoka i pravoslavnih podanika Porte sve se više gubila, osobito nakon 1590. godine kada se useljavanje s osmanskog teritorij a na teritorije Habsburgovaca i Venecije ubrzalo. Znamo pouzdano da su senjski uskoci novačili pravoslavne. Iz krajeva u zaleđu koje su nastavali pravoslavni (npr. područje Klisa) mnogo se ljudi doselilo u Senj, gdje su se, kako se čini, bez teškoća asimilirali u katoličku sredinu.44 Ima podataka da su pri kraju šesnaestog stoljeća uskoci pokazali spremnost na sporazume s pravoslavnim mjestima u turskom zaleđu, prema kojima bi im ona plaćala danak da ne budu napadana.45 lako su ovi ratnici u službi vjere opravdali svoje prepade vjerskim razlikama, te razlike nisu nužno dovodile do dugo­ trajnih neprijateljstava. Uskoci su napadali i katolike pod turskom vlašću, jer je kategorija »oni koji služe Turcima« bila vrlo rastezljiva i nije previše uzimala u obzir vjeroispovjedne razlike. Neki su povjesničari uskočke prepade na kršćansko stanovništvo u tur­ skom zaleđu tumačili kao namjerne pokušaje slabljenja turskog vojnog i upravnog sustava, u kojem su kršćanski podanici igrali važnu ulogu.46 Nema dvojbe da su napadi na kršćane bili u službi habsburške politike Vojne kraj ine, osobito u Lici. No teže je ocijeniti koliko su uskočki napadi na naseljenike u Lici bili motivirani željom da se oslabi turska moć na granici. Sudeći po tome da su se napadi najčešće svodili na pljačku a ne na vojne akcije, reklo bi se da je slabljenje turske vlasti bilo u drugom planu. Iako je uskočke prepade prvenstveno motivirala želja za plijenom, zaht­ jevi svetog rata naposljetku su ih primorali da ograniče svoje upade na turski teritorij. Kada je ponestalo muslimanskih zatočenika i njihove robe, uskoci su najviše prihoda crpli od turskih kršćanskih podanika, kako pravoslavnih tako i katolika. Unatoč tomu, obje strane cijenile su da takvo stanje nije optimalno, jer bi bilo prirodno da uskoci i Portini kršćanski podanici budu u do_b_r!m odnosima. Dakako, bilo je dosta slučajeva suradnje među dvjema stranama. Tako su kršćanski pastiri i ratari s turske granice, kad god su to mogli, pomagali 44

45 46

Među uskoke je iz Boke Kotorske stigla porodica Paštrovići, da navedemo samo jedan primjer. Početkom 17. st. barski nadbiskup zabilježio je da su Paštrovići gotovo odreda pravoslavni i pod nadležno�ću Pećke patrijarlije (Franjo Rački, ur. •Iz..de�taj barskog nadbiskupa Marina Bizzija o svojem putovanju god. 1610 po Arbanaškoj i staroj Srbiji«, Starine [Zagreb], 20 [1888.]: 60). Lopašić, Atta hi.ttoria m con.finii,

sv.

l, str.

161-62. Glede pojedinosti o plaćanju danka vidi niže.

Npr. vidi Vinaver, •Senjski uskoci•, str. 66.

190

Senjski uskoci

uskocima, osobito kod napada na njihove neprijatelje, kao što su bili turski upravitelji, feudalci i gradovi. Bez materijalne pomoći, informacija i ljudstva, koje su im pružali njihovi jataci na turskom teritoriju, uskoci ne bi mogli Turcima nanositi štete kakve su im nanosili. To je bio čest prigovor Mletaka kojem su se u�ecali kako bi sa sebe sprali odgovornost za uskočka haranja: »Kada odlaze u pljačku na turski teritorij , osjećaj ti se jednako sigurni kao da idu u vlastitu kuću, jer u svakom mjestu imaju prij atelje i rodbinu, koja ih ne samo pomaže, hrani i sakriva nego im i dovodi plijen u ruke.«47

Danak. Zahvaljujući prijateljskim i rodbinskim vezama s turske strane gra­ nice, uskoci su mogli poduzimati mnoge zajedničke akcije s turskim poda­ nicima, no bilo je i krajeva gdje veze sa Senjom nisu bile tako čvrste. Tada su se odnosi formalizirali na druge načine. Najčešći oblik uređenj a među- . sobnih odnosa bio je ugovor o danku. Od 70-ih godina šesnaestog stoljeća, potreba uskoka za plijenom i zajednička želja za suradnjom usklađene su cijelim nizom takvih ugovora između uskoka i kršćana na turskom teritoriju u Bukovici i Ravnim kotarima, zaleđu Trogira i Š ibenika, Makarskoj kraj ini, Poljicama te na biokovsko-neretljanskom području. U zamjenu za stanovit danak ili porez, uskoci bi se obvezali da će se suzdržavati od pljačke. Č ini se da su najraniji takvi sporazumi nastali iz neformalnih pregovora uskočkih vojvoda i ljudi zarobljenih radi otkupa ili pak iz sporazuma o ograničavanj u neprijateljstava, kao što j e onaj s K.arinom, koji j e uskocima počeo plaćati danak 80-ih godina. 48 Budući da su se takvi ugovori pokazali korisni, počelo ih je inicirati lokalno svećenstvo. Jednu drugu vrstu ugovora uveli su sami Habsburgovci, koji su poticali pučanstvo na turskim teritorijima da se digne protiv turske vlasti. Dokaz tome su pisma i povelje koje su habzburške vlasti poslale u Senj, zabranjujući uskocim� da nanose štetu navedenim skupina­ ma.49 Zaseoci Vratkovići (skupina sela na turskom području u zaleđu Trogira) dobar su primjer ugovora o danku između uskoka i turskih podanika. Za­ seoke, koji su 1420. godine zajedno s Trogirom došli u posjed Venecije, osvojili su Turci prilikom zauzimanja dalmatinskog zaleđa. Tij ekom cijelog šesnaestog stoljeća dvije su se strane sporiJe oko suvereniteta nad Vlatko­ vićima. Iako su bili naseljeni pretežito nedavno doseljenim turskim podani47

U: .Commissiones tt relationes venetae,

48

A S. V., Archivio dei Baili Veneri a Constantinopoli,

49

Vidi, npr., dokumente o trogirskom zaleđu, l.opa!ić, Acta historiam confinii, sv. 1 , str. 81-89; Jelić •lzprave o prvoj uroti za oslobođenje Klisa«, str. 102; Š išić, Acta comitalia, sv. S, str. 107-9.

sv.

S, str.

16.

30S: 7. svibnja 1S83.

191

SAVEZNICI I ŽRTVE

cima iz unutrašnjosti, najviše vlaškim pastirima, država Venecija i mletačka vlastela iz Trogira zahtijevali su da plaćaju daće, što su oni povremeno i činili. 50 Uskoci su često upadali u taj kraj, jer su mu mogli prići s mora a da ne izazovu reakciju obližnjih mletačkih posada u Trogiru i Š ibeniku. Odatle su izvlačili bogat plijen u žitu i stoci, a odvodili su i roblje. U pismu iz 1576. godine, kliški sandžak-beg obavještava zadarskog rektora da su uskoci oteli devet lj udi u Vratkovićima i Gracu.51 Bit će da se u to vrijeme prvi puta počelo pregovarati o danku. Prema izjavama svjedoka iz Vratkovića i Trogira, glavni inicijator plana bio je vojvoda Daničić, koji im ga je predložio dok su u senjskom zatvoru čekali otkup. Godišnji danak, u iznosu od pola dukata po kućanstvu, slao se u žitu iz male luke Rogoznice kod Trogira, zajedno sa konjem i sagom, poklonima za vojvodu. 54 Nedugo nakon toga, fra Benedetto Rottondo, trogirski arhiđakon, poku­ šao je ugovor formalizirati, predloživši da kršćanska sela u tom kraju plaćaju Habsburgovcima godišnji danak od dva guldena po kućanstvu. U zamjenu bili bi zaštićeni od uskočkih napada i ponovno smatrani podanicima ugar­ sko--hrvatske krune (kao što su bili prije 1420. godine). 53 Venecija, nesklona uspostavi habsburške vlasti tako blizu svoje granice, suprotstavila se planu, a njeni agenti dali su sve od sebe da Rottondu onemoguće da ugovor provede u djelo.54 No unatoč njihovim naporima i nekim teškoćama u prikupljanju SO

51 52

53 54

Pavao Andreis, Povijestgrada Trogira, prev. V. Rismonda, 2 sv. (Split, 1971.}, sv. 1 , str. 308-1 6; sv. 2, str. 384-92; Commissiones et relationes venetae, sv. 2, str. 209; sv. 4 , str. 429; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 424 : 1 1. ožujka 1 6 11. Tomić, •Sedam srpskih pisama«, str.

12.

Do ovih podataka došao je trogirski rektor nizom saslušanja 1580. godine. O tome je 1583. izvijestio Signoriju, nakon što je ova zatražila podatke o pregovorima o plaćanju danka (A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, 281: 18. siječnja 1582. [m. v.]). Prema jednom svjedoku, danak se plaćao četiri godine. Razumljivo je da Piero Crastovazich iz Bristivica (30. srpnja 1580.), kao mletački podanik neposredno umiješan u aranžmane s uskocima, nije želio otkriti pojedinosti o pregovorima, no drugi, manje kompromitirani s�edoci, bili su određeniji (Nicola Pistor i Simon Opatovich, obojica iz Trogira [ 1. kolovoza 1580.); i pismo rektora T. Marina [28. srpnja 1580.], sve u pismu T. Marina, A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, 281: 18. siječnja 1582. [m. v.]). Nekoliko godina nakon što je postignut dogovor o plaćanju danka, vojvodu Daničića optužili su da ga je počeo prikupljati u turskim selima pod uskočkom zaštitom a da o tome nije obavijestio senjskog kapetana ni zatražio njegow dozvolu. Iz izjava koje su u svezi s tim dali uskoci ne mogu se točno odrediti okolnosti pod kojima je danak dogovoren. U njima se pretežito implicira da je prethodni senjski kapetan, Johann Femberger, bio upoznat s dogovorom (smijenjen 1577. godine). (I. 6. H. K R., Croatica, fasc. 4, 1584., travanj br. 2: 55' [Stypschitsch]; 58' [Floritsch); 60-60' [ Sehiltkovitsch], itd.).

Lopašić, Acta historiom con.finii, sv. l, str. 81-85, br. 1 1: 12-14'.

88-89; I. 6. H. K R., Croatica, fasc. 2, 1579., svibanj

A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, historiom con.finii, sv. 1, str. 105.

281: 18.

siječnja

1582.;

Lopašić, Acta

192

Senjski uskoci

danka, čini se da je on proširen i na druga sela te da je potvrđen pod istim mjetima 1586. godine.55 Veze između uskoka i njihovih štićenika u Vratkovićima sezale su preko plaćanja danka za nenapadanje. Kada su 1 588. godine uskoci poharali po­ dručje Vratkovića, kršćani su im pomogli pri ubijanju i zarobljavanju tamoš­ njih muslimana. Bila je to suradnja koja im je odmah donijela kaznu turskih snaga. 56 Sve do kraja šesnaestog stoljeća predstavnici Venecije prikupljali su dokaze o suradnji žitelja Vratkovića s uskocima: »Pridružuju se uskocima kada ovi nemaju dovoljno momaka, s njima dijele plijen, a mnogi ih �ednima i mjese
Jelić, •lzprave o prvoj uroti za oslobođenje Klisa«, str.

51.

56 57 58

59

'

Sarpi, La Repubblica di Venaia, str. 29. siječnja 1587. (m. v.).

.

102; Ivić, »Migracije Srba u Hrvatsku«, str.

412; A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305:

A. S. V. Senato, Secreta, Materie miste notabii i, 27: 12. ožujka 1591. Slične pritužbe nalazimo i u A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 25. travnja 1590.; Commissicnes et relationes venetae, sv. 5, str. 17, 32. A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243: 5 prosinca 1591. (>>IX Coman­

dam. ti et altro circa li confini di Dalm. a ... «). Glede drugih dokaza o sudjelovanju Vratkovića u uskočkim prepadima vidi: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar. 1263: 18. svibnja 1597.; H. A. Z., Arhiv Trogira, 25/11: 1478' (17. prosinca 1598.); 1481 (31 . ožujka 1599.); 1488-88' (9. lipnja 1599.); 1489 (8. kolovoza 1599.) Vidi npr. Šišić, Acta·comitalia, sv. 5, str. 107-9.

·

SAVEZNICI I ŽRTVE

193

đeni na mletačke galije jer su se pridružili uskocima u borbi protiv Turaka. 60 Ali, pitanje je jesu li uskoci mogli, ili čak h�eli, zaštititi te štićenike na koji drugi način, osim da im pruže utočište u Senju. Bilo kako bilo, čini se da su od triju zaštitnika kojima su Vratkovićani plaćali danak, oni najviše koristi imali od uskoka, te da su im uzvraćali uslugu, kao što navodi glavni providur 1591. godine: »Oni priznaju Velikog Turčina, a i Vašu visost, no čini se da najviše cijene uskoke, kojima pomažu i ne ostavljaju ih ni u dobru ni u zlu.��61 Turci se nisu previše trsili da sela koja su im plaćala danak djelotvorno zaštite. Vratkovićima nije mnogo po­ magala ni venecijanska vlastela u Trogiru, čija vlast nije mogla spriječiti ni vlastite podanike da ne pljačkaju sela. Uskoci su uzimali godišnji danak, ali su bili spremni i dijeliti plijen. Osim toga, držali su riječ koju su dali onima koj i su im plaćali danak. S ela koja su plaćala danak bila su sigurna od uskočkih prepada, za razliku od drugih turskih podanika, kao što javlja Nicola Surian 1 580. godine: Vojvoda Daničić ovlaštenje za zaštitu svih turskih pograničnih teritorija od Zadra do ušća Neretve, tako da uskoci ostavljaju na miru sva pogranična sela blizu obale koja im plaćaju danak. Neće iznevjeriti ni turske podanike koji uredno plaćaju danak, kao što smo se već osvjedočili, jer se događalo da pri prepadu na Morlake koji bi se zimi iz gornjih teritorija spustili na obalu da napasaju stoku, uskoci zarobe kojeg Morlaka ili Turčina koji je platio harač. Ako bi ga prepoznao, vojvoda Daničić bi ga pustio, pa su se mnogi tako dočepali slobode.62

Sela koja su plaćala danak nisu se oklijevala žaliti na zlorabe. Godine 1 597. stotinu usko� otelo je mnogo stoke s riječne obale kod sela Kukija, na granici zadarskog područja. Pri tome su zarobili i Morlaka Frletića i njegova sina. Budući daje Kukalj plaćao danak, sužnji su odmah oslobođeni, no Frletićev sin umah je najavio da će od vlasti zatražiti da im se vrati stoka. 63 Prema nekim novijim istraživanjima, spremnost turskih podanika da uskocima plaćaju danak možda je bila posljedica raspada vazalnih odnosa u tom području, tako da su se uskoci služili sve jačim otporom stanovništva 60

61

A. S. V., Provveditore da Terra e da Mar, 1263: 1 5. ožujka 1598. U: Commissumes et relationes venetae, sv. 5, str. 17.

62

U: A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243: l. veljače 1580. (N. Surian). Ovu praksu potvrdili su i navodi s habsburškog dvora (Lopašić, Acta historiam confinii, sv. l, str.

63

A. S. V., Provvedi"tore da Terra e da Mar, 1 263 : 13. prosinca 1597.

161-62).

Senjski uskoci

194

prema plaćanju daća svojim feudalcima64 Mijenjanje odnosa lokalnog sta­ novništva prema tradicionalnim pravima feudalca može se pratiti u Vratko­ vićima tijekom cijelog šesnaestog stoljeća. Prije nego što su Turci osvojili zaleđe, jedan dio toga područja pripadao je različitim trogirskim plemićkim obiteljima, drugi splitskoj nadbiskupiji, treći trogirskoj komuni a četvrti je bio u vlasti same Mletačke Republike. Koloni koji su uživali zemlju imali su niz dužnosti. Tijekom prvih nekoliko desetljeća šesnaestog stoljeća područje je opustjelo zbog turskih osvajanja i velike kuge koja je izbila 1527. godine. Tada je ponovno naseljena, pretežito Morlacima iz unutrašnjosti, ali i veli­ kim brojem starosjedilaca koji su se vratili na pradjedovska ognjišta. Do kraja stoljeća Venecija i Porta vodile su pravne sporove oko suvereniteta nad tim područjem. Čak i kada je bilo pod upravom Venecije, ratari i pastiri bili su uglavnom turski podanici jer se pučanstvo venecijanskog teritorija bilo znat­ no smanjilo. Ti turski podanici plaćali su turskoj državi harač (točnije »džizi­ je« ili glavarinu), ali su i trogirski zemljoposjednici zahtijevali daće za korište­ nje zemlje. To su bile terratica ili zemljarina (obično je iznosila jednu šesnaestinu uroda žita ili koje druge kulture) i »regalia« (koza za Božić, janje za Uskrs, jedan sir i šest vozova drva), po kućanstvu. 65 Oko godine 1540. seljaci iz Vratkovića počeli su se opirati plaćanju daća. To, međutim, ne znači da su pri tome bili jednodušni i da je plaćanje daća posve prestalo. Čak suprotno, kada je 1574. venecijansko-tursko povjerenstvo odredilo da dio pograničnog područja Trogira pripadne Turskoj, seljaci su dobrovoljno na­ stavili plaćati neke daće trogirskoj vlasteli. 66 Seljaci još nisu bili posve prigrlili idej u da vlasnicima zemlje ne treba plaćati pristojbe. No umjesto da se prema njima odnose kao prema tradicionalnom pravu feudalca, oni su daće smatrali nekom vrstom danka državi ili njenim predstavnicima kojim kupuju njihovu zaštitu. Ovaj proces zamijećen je još 1533. godine kada je mletački sindik . . javio da turski podanici plaćaju malu naknadu za korištenje zemlje i danak riznici Sv. Marka, ali da odbijaju plaćati »opravdane i zakonite« daće feudal­ cima.67 Međutim, daće koje su seljaci uskratili feudalcima nisu završile u džepovima uskoka, jer njih su smatrali zaštitnicima kojima se trebalo plaćati danak-štoviše, mletački izvjestitelji naglašavali su da su Vratkovićani pone­ kad, radi svoje sigurnosti, danak plaćali svim trima stranama, tj. Porti, Re64

Pederin, •Gospodarski i ideološki pristup«, str. 187. Pederin govori o uskocima koji su uz pomoć naroda prikupljali porez, tako popunjavajući prazninu koja je nastala nakon što su. seljaci odbili plaćati stare feudalne daće.

65

Vidi Andreis, Povijest Trogira,

66

Ibid, sv. 2, str. 92, 390, 392; Commissiones et relationes venetae, sv. 4, str. 149.

67

sv.

1 , str. 316,

sv.

Commissiones et relati
2, str. 389.

195

SAVEZNICI I ŽRTVE

publici Veneciji i uskocima. 68 Seljaci su bilo mnogo naklonjeniji uskocima, jer su ovi s njima barem dijelili plijen, nego turskim dužnosnicima »koji su im stalno nametali nova opterećenja kako bi im izvukli novac«, kao što je 1 593. godine trogirski rektor javio venecijanskom Velikom vijeću. 69 Uzimanje novca u zamjenu za zaštitu uskoci su opravdavali političkom tradicijom ali i političkom funkcijom te prakse. Naime, kao predstavnici Habsburgovaca i hrvatsko-ugarske krune, uskoci su uživali stanovitu naklo­ nost puka. Riječi fra Benedetta Rottonda prilikom pregovora o danku svje­ doče da je ta tradicija dala ugovoru legitimitet u očima seljaka »koji su od davnina bili podanici Ugarskog kraljevstva i žele postati vazalima Vaše visosti i zadobiti svoj nekadašnji status«JO Teško je reći koliko je ta tradicija bila snažna, osobito zato što je u Vratkovićima bilo malo starosjedilaca. Jedan od tvorbenih čimbenika bio je svakako utiecaj preostalih starosjedilaca, koj i su još bili toliko odani hrvatsko-ugarskoj kruni da je to izazivalo zabrinute komentare brojnih mletačkih dužnosnika, možda zato jer su plaćanjem dan-: ka uskocima, predstavnicima Habsburgovaca, seljaci neizravno svjedočili o osj ećaju svoje političke pripadnosti. (Nema dvojbe da je katoličko, pravo­ slavno i muslimansko stanovništvo hercegovačkih mjesta Zažablja i Popova bilo svjesno političkih posljedica svoga čina kad je, »uvidjevši naš poraz«, na vijećanju 1604. godine, odlučilo zatražiti zaštitu habsburškog cara i plaćati uskocima danak.) 71 Očito je da su se Mleci toga bojali, osobito ako bi bilo popraćeno plaćanjem danka, »a to je riječ i institucija neobično važna iz mnogo razloga, i vrlo štetna za interese Vaše visosti«.72 U vezi s tim važno je napomenuti da su se prilikom plaćanja danka vojvodi Daničiću na novi­ gradskim vratima, turski podanici prema njemu odnosili »tako da se može reći da su ga na toj pustopoljini dočekali bolje i s više počasti nego što bi to učinili da je došao njihov prirodni gospodar, sandžački beg«.73 No seljaci kršćanske \jere, kod kojih je još bila živa predaja o boljim vremenima pod 68 69 70 71

72 73

4, str. 429; sv. 5, str. 17, 32, 62-63. 5, str. 63. U: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 1, str. 82. Truhelka, •Nekoliko mladjih pisama«, str. 478; H . A . D., Lettere d e Levante, 4 1 : 52'; H . A . D., Lettere di Ponente, 9: 156', 165. Sličnim amalgamom političke tradicije i želje da se oslobode od turske vlasti odiše i pismo kršćanskih voda Like i Krbave iz 1 609. godine, u kojem mole vojnu pomoć Ibid,

sv.

Ibid, sv.

protiv Turaka. Zauzvrat oni Habsburzima nude •posjede Ivana Karlovića« (hrvatski ban i posljednji krlćanski gospodar Like i Krbave) (Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historia m illu­ strantia, sv. 2, str. . 101-3). U: H. A D., Fond Š ime Ljubića, 2/33: 287.

A. S. V., ArchiVio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305:

24. siječnja 1587. (m. v.).

196

Senjski uskoci

hrvatskim vladarima, vjerojatno se ne bi složili da su Turci njihovi »prirodni gospodari« te bi se radije priklonili uskocima, a preko nj ih Habsburgovcima. Čini se da je jednako važan element ugovora o danku bila želja i turskih podanika i uskoka da se smanji broj uskočkih prepada na potencijalno prijate­ ljska kršćanska sela. Stajalište turskih podanika bilo je jasno - u svojim peticijama oni eksplicitno kažu da žele da ih se oslobodi napada onih »U koje bi trebali imati povjerenja, i od kojih bi trebali primati milosti Njegove Preuzvišene (habsburške) Visosti«.74 Samim uskocima količina plijena nije uvijek bila najvažnija. Daje i njima bilo stalo da se prepadi ograniče, razvidno je iz � ihove obrane danka kada su ga senjski kapetan i časnici Vojne krajine željeli ukinuti, smatrajući da će pljačka donositi veći prihod.75 Uskoci ne samo da nisu pristali na taj plan, nego su sklopili nove sporazume s turskim kršćanima, ne obavijestivši svoga kapetana (ovdje vidimo da su gospodarski interesi ponekad bivali podređeni osjećaju uzajamnosti). 76 Iako su uskoci i njihovi štićenici i jataci često postizali sporazume na temelju zajedničkih interesa i vrednota, oni nisu sklapani na ravnopravnoj osnovi. Nad takvim odnosima uvijek je lebdila prijetnja silom, a sporazum se pretežito poštivao iz straha od uskočke osvete. U vezi s tim, glavni pro­ vidur Dona u jednom svom izvješću kaže da su Portini kršćanski podanici gledali sa stanovitom skepsom na poziva�e na zajedničku kršćansku vjeru, koju su često naglašavali svećenici koji su inicirali mnoge takve ugovore. Dona pri�ećuje da >>Morlaci ovu daću zovu 'zadužbinom', ironično aludi­ rajući na milodare za spas careve duše«. 77 Iako nisu voljeli špekulirati o drugim odnosima između uskoka i pučanstva uz granicu, Mleci nisu oklije­ vali ukazati na sposobnost uskoka da ga drže u strahu. Ugovore o danku rađao je strah od uskočkih oružanih prepada, a on je bio zaslužan i za njegovo redovito plaćanje. Godine 1 599. glavni providur ocijenio je da bi »uklone li se uskoci, ili se zatvore nji hovi plovni putovi, nestalo straha od njih a time i plaćanja danka«.78 U skladu s tim, narednih nekoliko godina Venecij a je 74 75 76 77 78

U: Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, sv. 2, str. Commissiones et relationes venetae,

sv.

102. 6, str. 15; Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. l, str. 98, 157, 1 60.

Optužba da su na svoju ruku skupljali harač bila je jedan od predmeta istrage protiv Jutja Daničića 1582. (I. 6. H. K R., Croatica, fasc. 4, 1584., travanj br. 2) i Ivana Vlatkovića 1611. godine (Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 8-10).

U: Commissiones et .relationes venetae,

sv.

4, str.

281 .

Ibid., sv. 5, str. 281. Ovo je bilo stajalište i drugih promatrača, uključujući i Vettora Barbara (H. A. Z., Fond Š ime Ljubića, 2/33: 287), i Furija Molze, senjskog kapetana iz 1590. godine (Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. t;· str. 157).

197

SAVEZNICI I ŽRTVE

slala vojsku ne samo da spriječi uskoke da skupljaju danak nego i da onemo­ gući turskim delegacijama da ga donesu u Senj.79 Nekoliko godina prije 1602. Vratkovićani su prestali plaćati godišnji danak, bilo zato što im se činilo da to nij e potrebno, budući da se broj uskočkih prepada smanjio zbog mletačkih ophodnji i posjeta habsburških povjerenstava, ili zato što ih je u tome spriječila budnost mletačkih posada. No uskoci im to nisu oprostili, bez obzira na njihovu dugogodišnju koope­ rativnost. Pred sam Božić uskoci su prohujali Vratkovićima, odvodeći sužnje i stoku iz Britivica, Prapratnica, B lizne i Ljubitovića, »Zato što tri godine nisu dobili danka koje su ta sela običavala davati«. Kada su vojvodi Ivanu Vlatko­ viću rekli da će Venecija tražiti da plijen vrati, odgovorio je da je to nadok­ nada za neisplaćen danak i da će ga braniti silom, iako se kršćanima ne pristoji međusobno boriti na Badnju večer. 80 Ovo nije bio jedini takav slučaj slične metode uvjeravanja uskoci su primjenjivali i u drugim područjima. Tako je jedan dubrovački dužnosnik javio 1605. godine da su uskoci op­ ljačkali svoje dugogodišnje štićenike u Ravnom, selu na Popovom polju blizu Dubrovnika, »hit će zato što im se obećani danak učinio premalen«. 81 Ove akcije svjedoče da su uskoci na ta kršćanska sela gledali očima osv�ača. Činjenica da su tamo živjela njihova braća po vjeri nije ih omela u nametanju svoje moći, kao što se ni general koji je pobijedio u bitci ne bi odrekao poreza što ga može nametnuti kršćanima uz granicu. Opravdanje uskočkim akcijama davala je snaga njihovog oružja, kao što su oni sami govorili o svoj im odnosima s ljudima koji su im plaćali danak. U pismu Rudolfu II. iz 1 607. godine, uskočki vojvode i drugi vođe mole dopuštenje da unatoč sporazumu s Portom skupljaju danak na turskom teritoriju. »Mi, uvijek vjerni i postojani senjski vojnici, svojom smo vještinom i mudrošću, uz veliku pogibelj krvlju stekli ... stanovita sela i posjede i ona nam sada, u strahu od naše hrabre desnice, plaćaju_ danak.«82 Seosko stanovništvo turskog zaleđa razlikovalo se od onog u venecijan­ skoj Dalmaciji i u Hrvatskom primorju po tome što je priznavale sultana. To je davalo uskocima povoda da ga napadaju. No iako zajednička vjera uskoke nije sprječavala da izrabljuju turske kršćane, ona je pred njih, kao proglašene branitelje vjere, ipak postavljala određene obveze i zahtjeve. Me79 80 81 82

A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, hrvatskih uskoka«, str. 209, 213.

126: 3. studenoga 1603.; Rački, •Prilog za poviest

U: A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, v.). U: H. A. D., Lettere di Levante,

U: Lopašić, Ada historiam con.finii,

41: 52'-53. sv. 3, str. 437.

1 26: 24. prosinca 1602.; 23. siječnja 1602. (m.

198

Senjski uskoci

đutim, moć nije bila samo na jednoj strani. Kao što ćemo vidjeti, odnosi uskoka sa seoskim stanovništvom s turske strane granice bili su slični onima s dalmatinskim seljacima. Kao i svi razboj nici, usk�xi su višestruko ovisili o lokalnim seljacima, prvenstveno zbog plijena, ali i zbog zaštite i potpore. U Dalmaciji i dalmatinskom zaleđu uskoka su se pribojavali zbog njihove moći, no njihov teror nikad nije dugo trajao. Na kraju bi se uvijek našlo neko manje nasilno rješenje, temeljeno na strahu ali i na obostranoj koristi: većoj stabil­ nosti, podjeli plijena, zadovoljstvu zbog udarca nanesenog poganskom osva­ jaču.

Kršćanski susjedi: Venecija i Dubrovnik Uskočkim akcijama bili su ugroženi i građani kršćanskih država koje su trgovale na Jadranu - Papinske države, Napulja, Toskane i drugih, te po­ danici susjednih kršćanskih država, kao što su bile Dubrovnik i poglavito venecijanska Dalmacija. Te države nisu bile u ratu ni s Habzburzima ni s uskocima. Oprezne vlasti Dubrovnika i Venecije bile su uglavnom neutralne kod sukoba između Zapada i Osmanlijskog carstva. Reklo bi se da su sa stajališta ideologij e predziđa kršćanstva, na koju su prisezali uskoci, svi po-. danici kršćanskih zemalja trebali biti sigurni od njihovih prepada, za razliku od podanika Porte. Međutim, uskoci su ipak pljačkali zapadne trgovačke brodove, bez obzira na zastavu, te sela na dalmatinskoj obali i otocima. U tim akcijama najviše je stradavala Venecij a. Gotovo kod svih uskočkih akcija protiv Turaka narušavanje suverenitet Venecije. Naime, kako bi izbjegli dug put kroz tursko zaleđe uskoci su do turskog teritorija išli prečicom kroz venecijansku Dalmaciju (koja je mjestimično bila široka samo nekoliko ki­ lometara) . Prilikom napada s mora na karavane turskih trgovaca, uskočke naoružane lađe dugo su kružile Venecijanskim zaljevom te pristajale na dalmatinskim otocima radi opskrbe i prikupljanja informacija. No Venecija je od uskoka trpjela i izravnu štetu. Odštetni zahtjevi osiguravajućih društava za plovidbu na Jadranu i sudski zapisi u komunalnim arhivima daj u za pravo onima koji uskoke smatraju običnim pljačkašima. Osim muslimana i Židova i kršćanski trgovci svih spomenutih država tražili su odštetu za gubitke koje su im nanijeli uskoci; venecijanski dužnosnici javljali su o napadima na svoje galije u kojima su uskoci ubijali oružnike i otimali poštu i zalihe; pastiri, ribari i seljaci prijavljivali su manje krađe provijanta a iz nekih sela javljeno

SAVEZNICI I ŽRTVE

199

je o okrutnim ubojstvima koje su počinili uskoci. Unatoč tomu, kao i na turskom teritoriju, uskoci su nalazili jatake koji su ih štitili i pomagali im. Odnose uskoka s Venecijom i Dubrovnikom bitno je obilježavala opa­ snost od Turaka. Kada im je odgovarao mir s Turcima, ni Venecija ni Dubrovnik nisu si mogli dopustiti da podupiru uskočke akcije. Štoviše, kada se njihove gospodare Habsburgovce diplomatskim sredstvima nije moglo uvjeriti da ih zauzdaju, obje zemlje izravno su se s njima razračunavale. Uskoci su takve napade, osobito kad se radilo o Veneciji, smatrali izdajom kršćanske stvari te su odgovarali silom. Time se otvarao krug nasilja u kojem su se smjeqjivali uskočki napadi i mletački protunapadi, svaki puta sve krva­ VUJ.

No stav Venecije prema uskočkim prepadima mijenjao se prema tome kakvi su trenutno bili njeni odnosi s Portom. Tijekom šesnaestog stoljeća Venecija i Porta tri su se puta izravno sukobile: u ratu 1499.-1503. godine, u ratu Svete lige 1537.-1540. godine i u Ciparskom ratu 1570.-1573. godine. Tij ekom tih ratova Venecija se uskocima služila u svoje svrhe, potičući njihove pojedinačne prepade na turske podanike i novačeći ih u svoju voj­ sku. 83 Uskocima je pak odgovarala potreba Venecije za novacima, te su nastavili akcije na turskom tlu, ali sada pod zaštitom Republike. Mnoge uskočke postrojbe, nominalno pod komandom Venecije, zadržavale su svoj stari ustroj, zapovjednike koje su same birale a nije im ih nametala Venecija te vlastitu ratnu taktiku. Takve skupine nisu se nikada potpuno uklopile u venecij anski vojni sustav. Njihovo ponašanje nije se sviđalo Veneciji jer bi oni nastavljali sa svojim prepadima i ·nakon što bi bilo potpisano primirje. Kada bi ih ulovili, kaznili bi ih. No kada bi bili optušteni iz službe, uskoci »vraćali bi se u Senj, i budući da nisu imali od čega živjeti, postajali su uboj ice. To su oni isti koji Vašoj visosti zadaju toliko problema«,84 piše jedan pred­ stavnik Venecije nakon Ciparskog rata. Iako se pmjesničari ne slažu o tome kada su Venecija i uskoci prvi puta . došli u sukob,85 zna se pouzdano daje sukobe najavila već pojava uskoka na 83

84 85

Glede uskoka u mletačkoj službi između 1499. i 1503. vidi Sanuto, I diarii, sv. 2, str. 1277; sv. 3, str. 217, 297, 777-78, 785. Glede novačenja uskoka za rat Svete lige, vidi Commisswnes et relationes venetae, sv. 2, str. 116; Sarpi, LA Repubblica di Venezia, str. 405; Lamansky, Secrets d'etat de Venise, sv. 2, str. 557; a glede Ciparskog rata vidi Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1 , str. 6; Sarpi, LA Repubblica di Venezia, str. 408; A. S. V., Senato, Secreta, reg. 78: 153' (15. listopada 1572.). Tema je podrobnije raščlanjena u: Bracewell, »Uskoci u mletačkoj Dalmaciji«, str. 84--92. U: Commissiones et relationes venetae, sv. 4, str. 171-72. Magdić je 1573. predložio da se otme brod Contarina (TopografUa, str. 108); N. Klaić smatra da je sukob izbio 1563., kada ona datira prve ozbiljne zah�eve Mletaka za hegemonijom na Jadranu (Društvena p",mranja i bune, str. 184); Š išić navodi godinu 1557., kada su Mleci prvi puta blokirali

Senjski uskoci

200

granici između kršćanskog i turskog teritorija. Već oko 1 530. godine prepadi uskoka iz Klisa i Senja izazivali su osvetničke napade Turaka protiv mletačkih podanika koje su smatrali njihovim suučesnicima. 86 Stoga je izvješće zadar­ skog rektora Antonija da Mule Velikom vijeću, napisano oko 1 543. godine, mogao potpisati bilo koji venecijanski dužnosnik u Dalmaciji u narednih 80 godina: Turci su mi zadavali najveće probleme zbog Senjana, koji plove svojim barkama pored Morlakij e (Velebitski kanal) do Obrovca, gdje se iskrcavaju i nanose velike štete Turcima, koji traže da ih obeštetimo jer smatraju da ih Vaša Visost treba štititi od napada s mora. Zato sam, kad god sam to mogao, progonio Senjane i spomenute uskoke, te sam mnogo puta za njima slao ... kapetana fusta... koji je ponekad od njih uspio povratiti zatočene Turke, ili zarobiti senjske barke, na veliko zadovoljstvo Turaka.87

Međutim, mletački dužnosnici nisu samo progonili uskoke i plijenili njihove sužnje i lađe. Oni su blokirali Senj kako bi spriječili uskočke pohode, kažnjavali njihove jatake i obavj eštavali svoje turske susjede o uskočkim planovima i kretanju. Zarobljene uskoke neodvlačno bi pogubljivali, kad je to bilo moguće u nazočnosti turskog predstavnika, a njihove glave javno izlagali, kao upozorenje i dokaz Turcima da Venecija drži svoje obećanje da će očistiti more od turskih neprijatelja. A sve to, kako je kazao Mula, »na najveće zadovoljstvo Turaka«. Međutim, sva mletačka moć nije mogla usko­ ke ukloniti s mora i obale. Kao što j e rekao nadbiskup Minucci, upotrijebivši metaforu primjerenu dalmatinskoj simbolici, »borba Venecije protiv uskoka najčešće je izgledala kao bitka lava i komarca, u kojoj drugi prvome neumor­ no dodijava leteći mu oko ušiju, a ovaj ga tek povremeno uspije udariti, iako stalno bijesno maše kandžama i repom i škrguće zubima«. 88 Kada se pokazalo da sva mletačka moć nije dovoljna da porazi toga malog ali upornog ne­ prijatelja, venecijanski predstavnici u1jecali su se očajničkim namislima. Go­ dine 1 599., tij ekom duge blokade Senja, mletački zapmjednik odlučio je zauvijek izravnati rač�ne tako da navede uskoke da zaplijene pošiljku otro­ vanog vina što ga je poslalo venecijansko Vijeće desetorice »i da tako postigne

86 87

88

Senj (Pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 309); Pederin ga stavlja u 1547., kad su uskoci bili primorani odlaziti u prepade na jug jer im je habsburško-turskim sporazumom iz te godine zabranjeno da kod prepada prelaze granicu (»Gospodarski i ideološki pristup«, str. 185). Sanuto, I diarii, 277-79, itd.

sv.

57, str. 517: vidi i Laszowski, Monumenta habsburgica,

U: Commissiones et relationes venetae,

sv.

Minucci, Swria degli uSi:oa:hi, str. 238.

2, str.

175.

sv.

2, str.

258-59; 264-66;

SAVEZNICI I ŽRTVE

201

ono što se nije moglo postići mačem«. 89 Ne znamo je li mu lukavstvo uspjelo, no unatoč zlog glasa Vijeća desetorice, njegovi otrovi nisu baš uvijek bili djelotvorni. Iako je Dubrovnik jednako trpio od turske osvete zbog svoje navodne suradnje s uskocima, Veliko vijeće je na uskočke akcije godinama odgovaralo samo diplomatskim sredstvima, budući da je Dubrovnik bio mnogo slabiji od moćne republike na sjeveru Jadrana i mnogo izloženiji uskočkim napa­ dima. Dubrovnik je pisao habsburškim dvorima, časnicima Vojne krajine i papi, moleći ih da spriječe uskočke provokacije Turaka, kako se ovi ne bi osvećivali na Dubrovniku. Poklisari su odlazili i samim uskocima, kad bi se ovi pojavili u dubrovačkim vodama, da ih zamole da ne povređuju neutral­ nost dubrovačkog akvatorija. Takvi su se dodiri tajili, iz straha da bi ih Turcima mogli pružiti kao dokaz da Dubrovčani surađuju s uskocima. U ostacima Secreta Rogatorum, tajnih zapisnika sa sjednica Velikog vijeća koji su se redovito brižljivo uništavali, sačuvalo se nekoliko uputa poklisarima. Već 1535. godine Dubrovnik je uskoke zarobljene na svom teritoriju puštao na slobodu, nakon što bi im objasnio kakve mu probleme zadaju i podario ih barilom vina, vrećom kruha i jednom ovcom da im se nađu na putu. Poklisari su morali tajiti takve zadatke pod ·prijetnjom smrću.90 Unatoč toj prvotnoj pomirljivosti, do kraja šesnaestog stoljeća odnosi između uskoka i Dubrovačke Republike znatno su se pobrarili. Nakon pogibije vojvode Daničića na dubrovačkom teritoriju, navodno zbog dubro­ vačke izd� e, neprijateljstva su trajala gotovo cijelo desetljeće, a slučaj je ostao povodom sukobima i nakon papina posredovanja, 1580. godine. lako je Veliko vijeće sve do 90-ih godina slalo uskocima poklisare da ih privoli da ne prelaze na dubrovački teritorij, njih je tada već pratila jaka postrojba oružnika, a pregovori su se često pretvarali u krvave sukobe. Tako je počet­ kom 1 596. godine ubijeno više uskočkih harambaša koji su se oglušili na molbe poklisara Velikog vijeća. Dubrovčani, bijesni zbog čestih uskočkih prepada i u želji da razmjere Turke u njihovim sumnjama, pribili su uskočke glave na vrata od Ploča.91 Iz naputaka diplomatima i zapisnika o tajnim operacijama iz jednog drugog fragmenta Secreta Rogatorum, iz godina 1604. 1 605., očito je da se dubrovačka vlast nastojala suprotstaviti intenzivnom 89 90

91

A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, 306: 12. Ill. 1599. H. A D., Secreta Rogatorum, 1: 1 13; Lettere di Levante, 21: 21-22, 24. H. A D . , Lettere d i Ponente, 8: 1-3 a tergo; Lettere di Levante, 39: 43-44 .

202

Senjski uskoci

djelovanju uskoka održavajući s qjima česte dodire, dok je istodobno držala vojsku u pripravnosti da spriječi povredu svoje grani�e.92 Zato nije čudno da su uskoci Veneciju i Dubrovnik smatrali neprikrive­ nim saveznicima Turaka a time i svojim neprijateljima. Nakon krvavog sukoba s uskočkim harambašama, 1596. godine, dubrovačko Veliko vijeće ustanovilo je lakonski: »Oni na nas gledaju posve jednako kao na Turke.«93

(Nema dvojbe daje uskoke u tom uvjerenju učvršćivao status Dubrovnika, koji je bio turski protektorat). Tijekom šesnaestog stoljeća uskoci su smatrali da mletački podanici i Dubrovčani nisu njihovi pravi neprijatelj i. Tek počet­ kom sedamnaestog stoljeća neprijateljstvo uskoka prema Venecij i počelo se protezati na političko protivljenje njihovoj hegemoniji na Jadranu. U skladu s tim, uskoci su se okomljivali na mletačke podanike samo ako bi se ovi našli između njih i njihovih pravih neprijatelja, Turaka. Naime, uskoci su smatrali da im kršćanske republike Sv. Marka i Sv. Vlaha trebaju pomagati u borbi protiv nevjernika, pri čemu su zanemarivali političke i gospodarske pritiske zbog kojih takav savez nije bio moguć. Držali mi to naivnim ili ne, ali uskoci su djelovali prema uvjerenju da je ideal predziđa kršćanstva zajednički svim kršćanima te da su pogani njihovi zajed­ nički neprijatelj. U pismu u kojem se žale dubrovačkom Velikom vijeću zato što su im Dubrovčani zaplijenili stanovitu količinu baruta, uskoci kažu: »Gore spomenuti barut nismo čuvali da ga izdajnički upotrijebimo protiv Vašeg gospodstva, nego za naše zajedničke neprijatelje, za neprijatelje kršćan­ stva.«94 Takvo stajaliŠte najbolje dolazi do izražaja početkom sedamnaestog stoljeća, kada su uskoci dali mletačkim podanicima niz obećanja i zavjeta da im neće nanijeti zlo ako ih ne budu ometali u prepadima na Turke. Kada ti . potencijalni saveznici nisu . prihvatili uskočke metode obračuna sa zajed­ ničkim neprijateljem, nego su se čak digli na oružje da spriječe njihove akcije, uskoci su reagirali kao da su ovi izdali kršćansku (a time i uskočku) borbu protiv Turab. Gledišta uskoka na njihove kršćanske susjede odražavala su se i na nji­ hove akcije. Tako su oni rijetko napadali teritorije Venecije i Dubrovnika, ali su ih prelazili kod pohoda na turski teritoriJI tako izazivali tursku osvetu. Mletačke i dubrovačke građane i vojnike napadali su gotovo isklj učivo da se 92

93 94

H. A D., Secreta Rogatorum, 3: 36'; 10-10'; usporedi i Acta Consilii Rogatorum 57: 62-64, 80: 52-53'. Glede reakcija na pokušaje Dubrovnika da diplomatskim sredstvima dobije pomoć za borbu protiv uskoka, vidi L O. H. K R, Croatica, fasc. 12, 1604., veljača br. 37; Lopašić, Acta historiam co'!finii, sv. 1, str. 320-23; Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 66. U: H. A D., Lettere di Levante, 39: 43'.

U: H. A D., Diplom:rta et Acta XVII st.,

71/1-2261/1 (28. svibnja 1610.)

203

SAVEZNICI I ŽRTVE

osvete za njihove uspješne napade na »uskočke živote i čast« (ka� u slučaju vojvode Daničića) , te za izdaju kršćanske stvari. Obveza da se osvete mrtvi i zarobljeni bila je opravdanje za mnoge uskočke napade na mletačke dužno­ snike i njihove podanike, od 1542. godine, kada je 60 uskoka pokušalo zarobiti šibenskog rektora »U znak osvete zbog ubijanja devet njihovih se­ njskih rođaka«,95 do 1612. godine, kada su oteli providura Krka kao odgovor na uhiće�e jednog uskočkog vođe.96 Ponekad je na poglede uskoka na njihove bogate i moćne suparnike uyecao uskočki osjećaj za društvenu pravdu. Godine 1569. uskoci su presreli mletački brod koji je vozio pošiljku piškota u Hvar. Evo kako je to opisao jedan od putnika: »Najprije su upitali imali na brodu Turaka ili Židova. Kad su se uvjerili da ih nema, zaiskali su vlasnika piškota. Čuvši da je vlasnik sama Republika Sv. Marka, rekli su: 'Venecija je bogata, ima mnogo novca, a mi smo siromasi ... koji umiru od gladi' i počeli trpati kekse u vreće.«97 Dakako, ovo je izrazito sarkastična primjedba. Naime, na Jadranu je veneci­ janski krilati lav simbolizirao sve drugo samo ne socijalnu pravdu. No motiv socijalne pravde ne spominje se često - uskoci su svoje akcije najčešće opravdavali vjerskim i političkim razlozima. Zastave Sv. Marka i drugi simboli venecijanske vlasti zaplijenjeni na �enim galijama više su puta spaljivani na glavnom senjskom trgu u znak prezira. Isprva je to bila reakcija na miješanje Venecij e u borbu uskoka protiv Turaka, no krajem šesnaestog stoljeća, odnosi Senjana i Mletaka bili su već otvoreno neprijateljski. Godine 1616., u vrijeme čestih sukoba između Ve­ necij e i · uskoka, glavni providur povjerio je papiru svoje strepnje da će Se�ani mlađi od 1 3 godina, kojih je bilo oko 500, »vjerojatno odrasti u duhu neprijateljstva prema Mletačkoj Republici«. 98 No 1616. godine taj »duh ne­ prijateljstva« prema Veneciji već je imao duboke korijene u Senju. Uskoci su cijenili da im mletačke blokade, oružani napadi, smaknuća zarobljenih . uskoka i izdaja kršćanske stvari daju puno pravo da se suprotstave mletačkoj vlasti. Godine 1 60 1 . Vettor Barbaro javlja: »Oni drže da imaju pravo nanositi štetu imovini i podanicima Vaše Visosti, jer ih Venecija ometa u napadima na Turke. Tome ih u svojim propovijedima uče njihovi fratri i svećenici, neuki i zli nitkovi.«99 95 96 97 98 99

U: Commissicm� et relationes venetae,

sv.

2, str. 158. 1316: 6 lipnja. 1612.; 17.

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, u 8. poglavlju.

U: H. A Z, Spisi zadarskih knezova, Ettore Tron, U: Commissiones et relationes venetae, sv. 6, str. 255. U: H. A Z., Fond Šime Ljubića, 2/33: 281'.

kolovoza

1612. Vidi podrobnije

1569.-157 1.: 440--4 1 ' (12 travnja 1570).

204

Senjski uskoci

Zahvaljujući svom neprijateljstvu prema Turcima i nepovjerenju prema mletačkoj i dubrovačkoj vlasti na Jadranu, uskoci su bili prirodni saveznici svima koji su snovali pobunu protiv bilo koga od njih. Tako su se dubrovački otpadnici više puta obraćali uskocima za pomoć u borbi protiv Turaka, želeći time kazniti dubrovačku vlastelu koja nije pokazivala interes za takve pothva­ te. Godine 1547., Habsburzi su Dubrovčaninu Mihi Bučiniću (Bucignola) odobrili da povede 700-800 uskoka u napad na ušće Neretve i na dubrovački Ston. Godine 161 1., i 1612., dubrovački plemići Marin Rastić (de Res ti) i Jakob Đorđić (Giorgi) pobjegli su iz dubrovačkog zatvora, kojeg su dopali zbog krijumčarenja oružja pobunjenim kršćanima u Hercegovini, u Senj i odatle vodili skupine uskoka u pljačku na dubrovački i turski teritorij. 1 00 No najdramatičniji takav događaj odigrao se 1596. godine, kada su se neprijatelji Turaka i Mletaka udružili da zauzmu Klis. Pred samu zoru na C\jetnicu, 7. travnja 1596., splitskog patricija Ivana Albertija, na čelu oko 40 pristaša iz Splita i Trogira i postrojbi od 80 uskoka iz Senja, urotnici su potajno pripustili u klišku tvrđavu. Nakon što im je u pomoć stiglo još 300 uskoka, uspjeli su zajedan dan svladati posadu. Uskoci su se tada vratili u Senj s turskim zarobljenicima, ostavivši u Klisu 70 drugova i postrojbu iz obližnjih Poljica. Na utvrdi je razvijena habsburška zastava i barjak s križem, a zidine su ukrašene i glavama Turaka ubijenih u napadu. l Ot Pučanstvo Dalmacije i Bosne oduševila je pobjeda urotnika, no ubrzo je uslijedio turski odgovor. Do kraja travnja pod Klisom se okupila turska vojska od oko 10.000 momaka. Venecija, kojoj je bilo stalo do dobrih odnosa s Portom i koja je strepila da bi joj Habsburzi mogli zatvoriti pristup upravo proširenoj splitskoj luci, spriječila je dotok pomoći i ljudstva kroz Dalmaciju i poslala svoju mornaricu na Klis da prati operaciju s mora. Osim toga, strogo je zabranila stanovništvu Dalmacije da na bilo koji način pomaže uskocima i njihovim saveznicima u Klisu. Budući da je njihova operacija bila loše planirana, urotnici su se uskoro našli u bezizlaznoj situaciji, bez dovoljno 100 101

H. A. D., Lamenti politici, 6: 22-25'; Foretić, Povijest Dubrovnika, da Terra e da Mar, 1313: 16. travnja 1612.; 8. kolovoza 1612.

sv.

2, str. 76; A. S. V., Provveditori

Najvažniji dokumenti objavljeni su u: Tomić, Građa za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka; Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. l; H. Noflatscher i E. Springer, »Studien und Quellen zu den Beziehungen zwischen Rudolf IL und den bosnischen Christen«, Mitteilungen des Ostemichischen Staatsarchivs (Beč), 36 (1983.): 31-82. Monograftie na tu temu su: Tomić, Grad Klis; Gunther Rothenberg, •Christian Insurrections in Turkish Dalmatia, 1580.-1596.•, Slavonic and East European Review (London), 40 (1961.-1962); E. Springer, >Kaiser Rudolf Il., Papst Clemens VIII. und die bosnischen Christen: Taten und Untaten des Cavaliere Francesco Antonio Bertucci in kaiserlichen Diensten in denJahren 1594 bis 1602«, Mitteilungen des Ostemichischen Staatsarrhivs (Beč), 33 (1980.):

77-105.

SAVEZNICI I ŽRTVE

205

hrane, vode i ljudstva. Na brzinu okupljeno pojačanje, sastavljeno od uskoka s obale i vojnika iz Karlovca, pod vodstvom generala Lenkovića, mnogo brojnij a turska vojska hametice je porazila. Vidjevši da su kršćani poraženi do nogu, turski podanici, na čiju su pomoć uskoci računali, nisu im pritekli u pomoć. Stanovništvo koje su Turci mobilizirali za borbu protiv uskoka, nij e se pridružilo pojačanju. Budući da više nisu mogli odolijevati pre­ moćnim napadačima, uskoci su se 29. svibnja bili prisiljeni povući. U strahu od turske osvete, s njima su u Senj pobjegli i mnogi turski i mletački podanici koji su im bili pomogli u avanturi. Narednog dana Turci su ponovno ušli u Klis. Sudjelovanje velikog broja Dalmatinaca u zauzimanju Klisa i njihova reakcija na zauzimanje utvrde otkrilo je Veneciji koliko je tamošnje pučan­ stvo spremno pomoći uskocima i Habzburzima u borbi protiv Turaka i nje same. Republika je odlučila ugušiti raspoloženje koje je toliko štetilo njenim interesima. Nakon pobune, glavni providur samo je blago kaznio venecijan­ ske građane koji su sudjelovali u pobuni. Naime, iako je pograničnim Tur­ cima trebalo pokazati koliko Vencija pobunu osuđuje, providur se bojao da bi oštre kazne mogle pojačati neprijateljstvo stanovništva u toj mletačkoj provinciji. 102 No Mleci su zato neumorno progonili svećenstvo koje je sud­ jelovalo u pobuni uskoka i Klišana i time prekršila njihove naredbe, jer se time suprotstavilo svjetovnoj vlasti i svojom potporom učvrstilo uskoke u uvjerenju da se bore za svetu stvar te pridonijelo njihovoj popularnosti u Dalmaciji. Zbog svojih sveza s uskocima, morali su odstupiti šibenski i korčulanski biskupi, a nekoliko je svećenika i fratara uhićeno. Bile mletačke optužbe da su svećenici zaslužili kaznu jer su se suprotstavili svjetovnoj vlasti opravdane ili ne, općenito se smatralo da su oni bili zakonski gonjeni »zato što su pružili potporu osvajanju Klisa i planirali protjerati Turke s granice«, kao što je j avio venecijanski izaslanik u Rimu. 103 Kliški događaji iz 1596. godine probudili su u Senju vrlo jake osjećaje. Još dugo nakon njih najvrjednijim predmetom riznice senjske katedrale smatrali su velike ključeve kliške tvrđave što su ih uskoci ponijeli na povlače102

103

Većina ljudi za koje su Mleci ustanovili da su pomagali uskocima kod Klisa osuđeni su na galije. Obrazlože�a pojedinih osuda nalaze se u: H. A. Z., Arhiv Splita, 140/9: 385'-89, 392-92', 404'. Kolovođe koji su preži"ieli pad Klisa izbjegli su mletačku kazn1.1 bijegom na neki od habsburlkih dvorova. Tomić, Grada za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka, str. 238; vidi i A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 417: kolovoz 1 596., 29. kolovoza 1596., 19. rujna 1596.; A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, 302: 26. rujna 1596. Temu razmatraju i Tomić u Grad Klis, str. 249-72, i Ante Belas, •Sukob između šibenskog biskupa Bassusa i mletačkog providura Mora zbog murterskog župnika godine 1 596«,Jadranski dnevnik {Split), 4/, br. 84 ( 1 937.): 2-3.

Senjski uskoci

206

qju i čuvali ih kao zalog konačnog povratka. U konačnom okršaju s Turcima pod kliškim zidinama poginulo je najmanje 84 uskoka, što stipendiata a što venturina, a životom je platio i sam senjski biskup. Preživjeli, osobito oni koji su pobjegli u Senj i pridružili se uskocima u strahu od turske i mletačke osvete, još su godinama poslije toga uživali poseban ugled. Oni su svojim imenima dometali počasnu titulu »kiiški« i bili generacijama slavljeni zbog »djela na slavu kršćanstva«. 104 No čini se da je još dublji dojam na uskoke ostavilo to što su se Mleci usprotivili oslobađanju Klisa, sprječavali zapadne snage da priteknu u pomoć i kaznili svoje podanike koji su sudjelovali u zavjeri. Uskoci su to tumačili kao očite dokaze da Mleci surađuju s Turcima u borbi protiv kršćanstva, a pad Klisa posljedicom mletačke izdaje. Nakon 1 596. uskoci su dvostruko češće upadali na mletački teritorij a njihove protumletačke akcije i stajališta poprimili su politički prizvuk. Početkom sedamnaestog stoljeća, moguće dijelom pod u�ecajem habzburških i papinskih zah�eva za slobodnom plo­ vidbom venecijanskim zaljevom, neki uskoci počeli su otvoreno osporavati pravo Venecije da kontrolira Jadransko more. Nasuprot pravu koje su Mleci polagali na »mare nostrum« uskoci su suprotstavlj ali vlastito pravo da »brane i čuv�u naše Jadransko more«, kojim je Venecija vladala »silom«. Time su riječju i djelom osporavali mletačku supremacij u na Jadranu, baš kao i hrvat­ ski plemići iz obalnih gradova komuna, koji su Dalmaciju smatrali svojom »domovinom«, koja je nekada pripadala Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu »iako je privremeno pod venecijanskom vlašću«. t os Unatoč svom dubokom nepovjerenju i protivljenju mletačkoj hegemo­ niji, te odgovarajućem nezadovoljstvu Dalmatinaca mletačkom vlašću i stal­ nom turskom opasnošću, uskoci nikada nisu poveli pobunu protiv Mletaka. Uspješno zauzimanje Klisa 1 596. godine donijelo im je ugled, popularnost i pomoć svih slojeva dalmatinskog društva i pretežitog dijela turskih kršćana. Bez obzira na napetosti u tom području, ti ljudi na trenutak su se ujedinili u podršci uskocima i njihovim habsburškim gospodarima, nadajući se da će ovi dovesti do promjena u Dalmacij i i njenom zaleđu. No uskoci nisu mogli preživjeti bez stalnih pljačkaških prepada, a nj ima su protiv sebe okretali građane i trgovce obalnih gradova. Godinu dana nakon neuspješnog poku­ šaja oslobađanja Klisa, šibenski rektorjavioje s očitim olakšanjem da je savez razvrgnut. Pučani, kaže on, bili su željni obračuna s Turcima, »no nikako i 104 Hmvat, Monumenta uscocclwrum, confinii, sv. 2, str. 38.

sv.

105 U: Lopašić, Acta historiđm confinii,

l, str. 372; Ljubić, »Prilozi za životopis«, Lopašić, Acta historiam

sv.

3, str. 437.

207

SAVEZNICI I ŽRTVE

s uskocima; i da uskoci nisu pljačkali, pa čak i ubijali imućne građane, još uvijek bi uživali njihovo povjerenje; no budući da su se ogriješili o njihovu imovinu, a ponekad i o sam život, sada ih građani ne cijene; no da stvari nisu krenule tim tokom, dobrobit uskoka bila bi im jednako važna kao i njih samih«. 106

Trgovci i gradovi U šesnaestom stoljeću Jadran, uskočko lovište, nalazio se na velikoj trgo­ vačkoj transverzali koja je povezivala muslimanski istok sa zapadom, pogla­ vito s Venecijom. U tom području sastajali su se kopneni i pomorski putovi za Levant. Kroz Otrantska vrata stizale su galije i trgovački brodovi iz Smirne, Aleksandrije i Carigrada, nakrcani hranom, začinima, skupocjenim tkanina­ ma i drugom robom s istoka; na ušće Neretve, a kasnije u Split, karavane su donosile terete smole, meda i kože iz unutrašnjosti Balkana, ali i sirovine i drugu robu iz udaljenih dijelova Osmanlijskog carstva. Roba nije putovala samo s turskog teritorij a na sjever, nego i u suprotnom smjeru, odakle su stizali zapadni manufakturni i obrtnički proizvodi i materijali za tursko tržište i dalje. Mlečani nisu bili jedini koji su prenosili robu u jednom ili drugom smjeru. Sve kršćansko brodovlje koje je jedrilo jadranskim vodama sudjelovalo je u trgovini s poganima. Najveći mletački suparnici na Jadranu bili su Dubrovčani, koji su robu prenosili karavanama iz balkanskog zaleđa i ukrcavali je na svoje brodove, te Papinska država, čij a je luka bila Ancona. Na nezadovoljstvo Mletaka, u njihovu trgovinu s Turcima, koja je prekinuta zbog rata 157 1 .-1573., odmah su se ubacili Dubrovčani. Ta tko bi se odrekao dobiti iz žive trgovine s poganima? Čak i pape, u nastojanju da popune svoje trezore, postojano su štitile levantinske Židove. koji su za svoju trgovinu koristili Anconu. 107 Godine 1586., kada su Židovi zaprijetili da će se povući zbog čestih prepada kršćanskih pirata, Siksto V. naredio je da se ni Židove ni kršćane koji trguju s Turcima ne smij e ometati, osim ako se bave kri­ jumčarenjem. 108 106 107 108

U: Commisswnes et relatwnes venetae,

sv.

5, str. 223.

Libri commemoriali, sv. 25, str. 51-52, sadrže papinske naputke iz

1543., 1581. i 1586.

U: Magnum bullarium romanum, sv. 4, točka 3, str. 265-67; A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 308: 18. lipnja 1588. Vidi i Tenenti, Piracy, str. 38-39.

208

Senjski uskoci

Bez obzira na razmjere turske trgovine i na papinsku zaštitu koju je uživala, uskoci s u turske trgovce napadali bez ikakvih skrupula. Poput Mal­ teških vitezova, toskanskih Vitezova Sv. Stjepana i špa�olskih brodova iz Napulja i Sicilije uskoci su na jadranu pljačkali prvenstveno turske i židovske trgovce, bez obzira na to je li se �ihova roba prevozila na kršćanskim brodovima ili ne. 109 Stajalište uskoka na pritužbe kršćanskih trgovaca i nji-:­ hovih vlada, koje se nije mijenjalo tijekom cij elog stoljeća, najbolje odražava pismo senjskog kapetana Ivana Lenkovića Mlecima iz 1 542. godine: ))Ovo se Vaše visosti ne tiče ni izravno ni neizravno, jer roba pripada nevjernicima, a . zasuž�eni nevjernici turski su podanici ... Što se mene tiče, podanici Vaše visosti neće biti zlostavljani, no turski nevjernici i njihovi podanici neće biti sigurni, ma gdje se nalazili«. Nakon toga Lenković artikulira stav tipičnog uskoka glede habsburških političkih prioriteta: ))Moj kralj može mi narediti što god se prohtije Njegovom Veličanstvu, ali ako mi zapovjedi da ne napa­ dam nevjernike, ili da vratim ono što sam uzeo i kanim i dalje uzimati kad god i gdje god budem mogao, usprotivit ću se pa makar izgubio glavu.«1 10

Uskoci su brodove presretali gdje god su mogli: na pučini, ako su bili sporiji od njihovih lađa, ili, što je bilo češće, na sidrištu ili u -luci. Svaki otpor pojačavao je njihovu sum�u: ))Ako ste kršćani, nemojte se boriti, ako ste Turci, mašite se oružja!«, povikalo je šezdesetak uskoka kad su se, srpnja 1 599. godine, približili brodu što je bio isplovio iz kotorske luke. Kada im je kotorska posada doviknula da se ne približavaju, odmah su počeli pucati po svoj i m žrtvama. 1 1 1 Kad bi se popeli na palubu, uskoci bi zapitali pripada li teret kršćaninu, Turčinu ili Židovu, kako bi mogli odlučiti što će ponijeti sa sobom. Ponekad bi čak pokazali i dokument što ga je potpisao senjski kapetan ili neki drugi dužnosnik Vojne krajine, kojim ih ovlašćuje da mogu napadati nevjernike i otimati tursku robu. 1 12 Čini se da su uskoci od kršćanskih kapetana i putnika očekivali da surađuj u i dijele njihovo uvjerenje da je takva pljačka ne samo dopuštena nego i hvale vrijedna. Ponekad su na takve i nailazili, iako je ovima oprez nalagao da svoju potporu ne pokazuju otvoreno. Neki od tih prepada bili su 109

1 10 111 1 12

Njihov lov na brodove židovskih vlasnika, među ostalim, '-demoje prikazan u odštetnim zah�evima osiguravajućim društvima, objavljenim u Tenenti, Naufrages, corsaires et assurances maritimes. Nakon što smo, uz pomoć raščlambe B. Blumenkranza (»Lesjuifs dans le commerce maritime de Venise«, Revue des etudesjuives, 120 [ 1961.): 143-51), identificirali židovske trgovce, ustanovili smo da čine samo 3,5 posto osiguranika, ali više od 25 posto žrtava uskočkih napada. U: Commisswnes et relatwnes venetae,

sv.

2, str. 163.

U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922 : 3. srpnja

H. A Z., Arhiv KorO.de, 808:

392-400 (srpanj 1570.).

1599.

209

SAVEZNICI I ŽRTVE

gotovo smiješni, jer je posada robu predavala dobrovoljno, unatoč prosvje­ dima trgovaca. (A ako je teret bio osiguran, zašto da se izlože pogibelji braneći ga?) 1 13 Pojedini su kapetani otvoreno surađivali s uskocima. Neko su vrijeme Peraštani bili na zlu glasu jer su robu isporučivali ravno u ruke uskocima, među kojima je bilo mnogo njihovih sugrađana. Sij ečnja 1581. godine uskoci su presreli peraštanski brod koji iz neopreza nije zatražio zaštitu mletačkih galij a cijelom dužinom puta. Muslimanski trgovci pokušali su pobjeći, no peraščanski kapetan Niccol<'> de Stefano rekao je: »Ne brinite, dogovorili smo se s uskocima i s Turcima«. Uskoro se pokazalo kakav je to dogovor bio ­ brod je odjedrio u Senj , gdje su muslimane svezali kao roblje i oteli im robul a posada se dala na jelo, pilo i bančenje s uskocima. Kad su ga Mleci nešto kasnije uhitili, kapetan je priznao da je kao svoj dio plijena primio 473 kože i balu vune. (Bio je toliko drzak da je pismom zamolio te iste muslimanske trgovce, koji su već bili na slobodi u Anconi, da se za njega založe. Odbili su s gađenjem.) Provveditore dell'Armata zabilježio je u svom izvješću da »ovo nije prvi puta da se ti [ Peraštani] upuštaju u nešto takvo«. 11 4 Drugi su kapetani i posade surađivali iz straha, a treći se opirali i tako izazivali uskočku srdžbu. Godine 1591. skupina uskoka presrela je dubrovački brod na putu iz Ancone. Opljačkali su dio robe židovskih trgovaca i bodežima otvorili pisma (prema mišljenju očevidaca, u nadi da će naći novac ili kakve važne informacije). Kada je kapetan prosvjedovao da se tako ne ponašaju čak ni Turci, jedan uskok, duboko uvrijeđen, nekoliko gaje puta snažno udario. 1 15 S obzirom na okolnosti, bilo bi naivno očekivati da su uskoci kod pljačke birali samo legitimne ciljeve - čak ni kada se uzme u obzir da se u svom shvaćanju legitimnog plijena nisu ograničavali samo na muslimansku i ži­ dovsku robu. Uskoci su polagali pravo i na robu kršćanskih trgovaca zaplij e­ ryenu na turskom teritoriju (iako je to ponekad izazivalo osudu njihovih gospodara). No to ne znači da su uz muslimane i Turke pljačkali i sve ostale koji su im se našli na putu. Više očevidaca izjavilo je da su uskoci tražili da vide teretnice, kako bi mogli odlučiti koju će robu uzeti. 1 16 Često se događalo da kršćansku robu ne uzmu, vrate je vlasniku, ili je pohrane u Senju dok se 1 13 1 14 1 15 116

Vidi Alberto i Branislava Tenenti, Il prezzo del rischio: L'assicurazicne mediterranea vista da Ragusa (1563.-1591.), (Rim, 1985.). U: A S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, veljače 1580. (m. v.); 4. travnja 1581. H. A D., Diversa Cancellariae,

305: 1 1. i 27. siječnja 1580.

181: 1 14-1 15' a tergo (30. prosinca 1591.).

(m. v.);

11.

Giovanni iz Ferma opisuje pljačkanje tereta s broda Contarina na Badnjak 1575. Tom prilikom uskoci su se poslužili teretnicama kako bi odredili koja roba pripada Turcima, koja Židovima a koja Dubrovčanima.(s kojima su tada bili zavađeni) (Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 193).

210

Senjski uskoci

vlasnik ne javi ili ne istekne rok kadaje prelazila u njihovo vlasništvo. Godine 1594. firentinskom trgovcu Folcu Portinariju vraćeno je 19 bala kordovana i dvije vreće voska što su ga uskoci bili opljačkali s jednog dubrovačkog broda: »Osiguravatelj pretpostavlja da uskoci nisu h�eli robu zadržati jer pripada Firentincu, iako su ostatak tereta uzeli.« 1 17 Uskoci nisu uvijek vjerovali kapetanima na riječ koju robu prevoze i kome ona pripada. Tako su 1 570. godine upali na malu lađu u mljetskoj luci i rekli kapetanu: »Na brodu imate tursku i židovsku robu.« Prema navodu kapetana, zatražili su da vide teretnicu, »no prije nego što suje mogli pročitati i, shvatiti što u njoj piše« počeli su robu prekrcavati u svoje lađe. Kapetan je prosvjedovao govoreći da roba pripada Kotoranima i Dubrovčanima, ali uskoci su odgovorili da mu ne vjeruju. 1 18 Reklo bi se da su tom prigodom uskoci potpuno svjesno prekršili svoja načela legitimne pljačke, opravdava­ jući se proizvoljnom tvrdnjom da roba pripada muslimanima i Židovima. Unatoč tomu, ako pomnije razmotrimo slučajeve otimanja kršćanske robe protivne uskočkom kodeksu časti, vidjet ćemo da oni nisu uvijek bilo motivirani isključivo pohlepom. »Dobro nam je poznato«, pisao je fra Ci­ priano Guidi, dominikanac kojeg su uskoci poslali u Rim 1 592. godine da ih tamo predstavlja, »da se na talijanskom tržištu židovska i muslimanska roba zamata u bale sa svetim križem; dobro nam je poznato i da knjigovođe vode dvostruke knjige, jednu pravu a drugu lažnu«. 119 Trgovci su se često služili ovakvim smicalicama kako bi svoju robu sačuvali od uskoka. Trav�a 1590. godine senjski uskoci popeli su se na palubu galije što je plovila iz Hvara i upitali: »Gdje je turska roba?« Kapetan j e odlučno tvrdio da samo 53 bale pripadaju Turcima a da je ostala roba upisana na imena kršćana. »Nisu mi pmjerovali i zatražili su da vide popis robe. Nakon toga su robu prekrcali u svoje lađe. Tek nakon duge rasprave sa svoj im vođama vratili su 40 bala Ottavija dall'Oglia i pet bala Antonija Facchinotta«. Uskočke sumnje poka­ zale su se opravdane. Na kraju su otišli s 53 bale za koje su im odmah rekli da pripadaju Turčinu Jusufu iz Mostara, ali i s 57 bala voska i kordovana nekog drugog muslimana, nekom nespecificiranom židovskom robom te 24 1 17

1 18 1 19

U: T. Popović, ur., Pisma Bartolomeu Borđaniju (1593-1595), Spomenik Srpske akademije nauka i umetnosti, 124, Razred povijesnih znanosti, 3 (Beograd, 1984.), str. 95; glede drugih primjera, vidi Horvat, Monumenta uSPrilozi za povijest«, str. 302-3; i Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 14-15. U: H. A. Z., Arhiv Korčule, 808: 392-400 (srpanj

1570.).

U: Leva, Legazwne di Roma, str. 141. Kršćanski križevi na balama bili su zaštitni znakovi pojedinih trgovaca. Mnogi muslimanski trgovci koristili su znakove sa simbolom polumjeseca, a Židovi s Davidovom zvijezdot,U.

211

SAVEZNICI I ŽRTVE

bale koje su navodno pripadale kršćanima Marcu da Radu i Ivanu Mati­ jaševiću. 120 »Međutim, ako pokoja bala i sadrži kršćansku robu«, rekao je taj isti uskočki predstavnik 1592. godine, »to ne znači da mi zato imamo manje pravo«. 121 No uskoci su pljačkanje kršćanske robe opravdavali i na druge načine. Tako je, piše fra Cipriano, svake godine senjski biskup javno čitao »ln Coena Domini«, bulu kojom je ekskomunicirao i anatemizirao >>pirate, gusare i pomorske razbojnike«. No uskoci su smatrali da se njihovih prepada više ticao onaj dio bule kojom su se ekskomunicirali »oni koji Saracenima, Turcima ili drugim neprijateljima Krista... izvoze ili donose konje, oružje, konopce, željezne predmete, kositar, lijevano željezo, sve druge metale ili ratnu opremu, brodsku građu, konoplju, užad, bilo od konoplje ili kojeg drugog materijala, ili bilo koje druge materijale kojima (ti neprijatelji) mogu napasti kršćane i katolike«. 122 Prij etnja izopćenjem nije sprječavala živ razvoj krijumčarske trgovine s Levantom, o kojoj su nam se zbog njene tajnosti sačuvali samo malobroj ni zapisi. Tako je, npr., 1574. godine na brodu koji je zbog oluje morao pristati u Anconi, na putu između Venecij e i Sirije, pronađeno krijumčarenog bakra u vrijednosti od 1 50.000 dukata. 123 To je bio slučaj krijumčarenja na veliko, no na balkanskoj granici krijumčarilo se zabranjenom robom, osobito oruž­ jem, na malo. Svi su sum� ali da Dubrovčani svoje turske gospodare opskrb­ ljuju zapadnom ratnom opremom, pa su im ponekad odbijali prodati veće količine te robe. Kada im je 1573. godine Ancona odbila prodati veću koli­ činu arkebuza i helebardi, dubrovačko Veliko vijeće moralo je uvjeriti papu da će se oružje upotrijebiti samo za obranu grada i da se neće odatle iznosi­ ti. 124 Unatoč tome, uskoci su tvrdili da su »duž cijele jadranske obale, sve do Senja, Turci naoružani talijanskim oružjem što su ga dobili od Dubrovčana. Mi osobno znamo neke trgovce koji vrlo rado mijenjaju oružje za volove.« 12s Razumije se da su kršćanski graničari smatrali da imaju puno pravo plijeniti krijumčarenu robu te vrste - vatreno oružje, metale, ratnu opremu. Međutim, bulu »ln Coena Domini« moglo se tumačiti i na drugi način: zabranjenom treba smatrati svu robu koja se može koristiti protiv kršćana. 120 121 122 123

A. S. V., Archivio dei Baili Veneri a Constantinopoli, 30S : U: Leva, Legazwne di Roma, str.

141.

U: Luci.us Ferraris, Prompta Biblwtheca Canonica,

22. travnja 1S90.

8 sv. (Venecija, 1766.), sv. 3, str. 28G-81.

Braudel, The Meditteranean, sv . 1, str. SSS. U vezi s mletačkim krij umčarenjem vidi i Kravjanszky, •Il processo degli Uscocchi•, str. 262-6S.

124 . H. A. D., Diplomata et Acta XVI st. 466'16: 3. siječnja 1S73. 12S' U: Leva, Legazwne di Roma, str. 141.

212

Senjski uskoci

A u to je fra Cipriano ubrajao tkanine, žitarice te praktično sve ono što je moglo ojačati Osmanlijsko carstvo na štetu kršćanskog zapada. »Naši sve­ ćenici kažu da je dopušteno oduzimati robu koja se šalje našim neprijate­ ljima... stoga smatramo da ne činimo nikakvo zlo ... ako oduzimamo robu židovskih i kršćanskih trgovaca koji opskrbljuju naše neprijatelje«. 126 U svo­ joj raščlambi on dalje opravdava ometanje trgovine s Turcima tvrdeći da ona samo slabi Zapad na račun Osmanlijskog carstva. »Zapitajte se što trgovci daju Turcima. Zlato, srebro, tkanine, željezo, lijevano željezo i druge stvari koje trebaju vojsci. A što donose odande na Zapad? Pamuk, papar, cimet, klinčiće, nakit, bisere i slične stvari.«1 27 Iako su im ovakva legalistička tumačenja služila da opravdaju svoje pre­ pade, uskoci nisu dijelili fra Ciprianovo nepovjerenje prema međunarodnoj trgovini jer se na njoj temeljilo cjelokupno senjsko gospodarstvo. Kršćanski trgovci koje su pljačkali bili su im suparnici u trgovini na Jadranu, pa su napadima na njihove brodove donekle nadoknađivali komparativne nedo­ statke svog položaja. Kako da odole pljačkanju tih brodova, kad su tako ne samo puniJi svoje kese nego i izvršavali svoje dužnosti prema »predziđu kršćanstva«, o kojima su im propovijedali pastiri poput fra Cipriana? 128 Zato nije čudo da su trgovci na Jadranu sa zabrinutošću gledali na uskočke akcije, iako je bilo i takvih poduzetnika koji su na njima zarađivali. Neki su djelovali kao posrednici između uskoka i njihovih žrtava, npr. tako što su putovali između Senja, Dalmacije i turskog teritorija i pregovarali za 126 127

128

Citirano u Kra�anszky, »U Processo degli Uscocchi«, str. 2�1. u Levinom djelu Legazicne di Roma nije otisnuto poglavlje fra Ciprianovog i�ešća. U: Leva, Legazione di Roma, str. 142. fra Cipriano pomnij e razrađuje ovu temu: » Što bi kršćanski duhovnici i kneževi zapadnih zemalja trebali poduzeti da zaštite katoličku �eru i svoje države od te robe, koja ne služi ničem drugom nego požudi, proždrljivosti i oholosti, trima smrtnim grijesima? ... Na Zapadu se jednak broj ljudi brine o prodaji te robe kao i o borbi protiv Turaka, poljodjelstvu i drugim državi važnijim djelatnostima ... S druge strane, koga Turčin koristi za uzgajanje papra, klinčića i druge robe koju izvozi kršćanima ako ne žene i djecu, čuvajući muškarce za vojsku i poljodjelstvo?« (ibid.) Godine 1593. javljeno je da su sami uskoci poslali fra Cipriana papi da mu iznese ovaj problem, a da prethodno nije dobio nadvojvodino odobrenje. Fra Cipriana je uhitila inkvizicija, čini se na zah�ev Venecije, kojoj je jako smetala ovakva uporaba kanonskog prava za zaštitu uskoka. Fratar je ili pobjegao ili bio oslobođen, jer se vratio u Hrvatsku, nakon što je Venecija ucijenila njegovu glavu. U Hrvatskoj se nastavio zauzimati za uskoke, jačajući svoj u�ecaj kod Dvorskog ratnog vijeća. Venecijansko Vijeće desetorice organiziralo je više neuspjelih atentata na njega. Fra Cipriano sud­ jelovao je u planovima za zauzimanje Klisa, 1596. Kasnije mu se gubi trag. Vidi Kra�anszky, »U processo degli Uscocchi«, str. 2�2; Minucci, Storia degli uscocchi, str. 234-35; Contarini, Le historie venetiane, str. 328; Lamansky, Secrets d'etat de Venise, sv. l , str. 105-S, 488-90; Springer, »Kaiser Rudolf IL, Papst Clemens VIIL, und bosnischen Christen«, str. 95; Ljubić, »0 Markantunu Dominisu«, str.

166.

l

. •.

·

SAVEZNICI I ŽRTVE

213

postotak o otkupu sužnjeva. Drugi su crpili dobit preprodajući plijen što su ga j eftino kupili od uskoka. Međutim, većina pograničnih trgovaca imala je od uskoka samo štete. Trgovci nisu trpjeli samo od uskočkih napada. Poslove dalmatinskih trgovaca ugrožavao je i pad turskog izvoza u dalmatinske gra­ dove izazvan uskočkim napadima na hravane. U dalmatinskim gradovima ti su prepadi izazivali razumljivu zabrinutost jer su oni, nakon što su im većinu obradive zemlje osvojili Turci, ovisili o trgovini sa zaleđem. Unatoč njihovom strahu i mržnji prema muslimanskim osvajačima, dalmatinski trgovci znali su da njihova egzistencija ovisi o miru s turskim susjedima. A uskočki prepadi, koliko god da su u kriznim vremenima izazivali oduševlje­ nje pograničnih kršćana, dovodili su u pitanje trgovinu o kojoj je ovisio njihov opstanak. Pritužbe Dalmatinaca protiv uskoka zasnivale su se na gospodarskoj logici. Tako se 1588. godine zadarski plemenitaš i trgovac Gregorio Grisogona izjadao Cinque Savii alla Mercanzia, mletačkoj trgo­ vačkoj komori, da zbog uskočkih prepada trgovci na putu iz Venecije za Levant zaobilaze dalmatinsku obalu; da je prihod sa otoka umanjen; da pristojbe iz zadarske, šibenske, trogirske i splitske luke te sa ušća Neretve više nisu kao prije; da je sve manje turskih karavana zbog straha od čestih uskočkih zasjeda u planinskim usjecima. 129 Drugi su ukazivali da su uskočki prepadi uništavali gospodarstvo u zaleđu, paje u dalmatinske gradove stizalo manje žitarica i stoke. Ponekad bi turski podanici slali posljednje žito u Senj radi otkupa ili kao danak, i to »cijeneći ga iznad njegove tržišne vrijednosti«, kako je napomenuo zadarski rektor, čime se potpuno prekidala opskrba obalnih gradova žitaricama. 130 Malo je trgovaca u dalmatinskim gradovima polagalo nadu u križarski rat protiv Turaka, čak i u vrijeme kliške epizode. Mavro Vetranović, dubro­ vački · benediktinac (i trgovački sin) smatrao je uskoke potencijalnim oslo­ boditelj ima od Turaka, no njegov� mišljenje bilo je usamljeno. Zato njegova vlaška vila ne izražava mišljenje većine dalmatinskih trgovaca kada pjeva: U istok spravite, vodite uskoke, ter Cipar branite i ostale otoke i s vašom vojnicom, višnjega boga rad, oružnom desnicom primite Carigrad.

Poglede dalmatinskih trgovaca, koji su na uskoke gledali kao na jednu od mnogobrojnih bandi razbojnika i zlotvora, koji donose nevolje a ne 129 130

A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, 27: Zadar, 1588. Commissicmes et 11!/aticmes venetae, sv. 5, str. 107.

214

·

Senjski uskoci

oslobođenje od Turaka, bolje odražava pozdrav Petra Hektorovića Nikoli Nalješkoviću Goš jednom dubrovačkom trgovcu): Uskoci daše trud i zločinci ini Hvala ti na svem bud', moj bože jedini koji nas od njih ruk milo obdarova. . 132 .

Uskoke nisu voljeli ni u dalmatinskim gradovima i lukama; kao što ćemo vidjeti, osim među razočaranim gradskim patricijima, uskoci su saveznike nalazili ponajviše na selu. Budući da su bili ovisni o. trgovini, gradovi nisu mogli blagonaklono gledati na uskočku opasnost. Čak i habsburške luke na obali, koje su se uskocima pokušavale poslužiti protiv svojih trgovačkih suparnika, naposljetku su ustanovile da je to dvosjekli mač, jer oni više štete trgovini nego što joj koriste. Kad im je to odgovaralo, riječko gradsko vijeće i gradski kapetan nisu oklijevali koristiti uskoke kao svoju privatnu vojsku - plaćali bi im da napad;Uu brodove suparničkog Bakra ili bi prije napada Mlečana pojačavali gradsku obranu uskočkim postrojbama od oko 80 mo­ maka. 133 No i Trst i Rijeka platili su visoku cij enu za korištenje uskoka protiv mletačke trgovine, jer ih je ova krajem šesnaestog stoljeća blokirala i uvela embargo na njihovu robu te ih izravno napala za vrijeme rata s Habsburgov­ cima. 134 Pod tim novim okolnostima, Rijeka je odlučila prekinuti veze sa Senjom, te je zabranila uskocima da ulaze u grad i odvoze provijant i žitarice iz riječkog skladišta u Senj. Riječkim brodograditeljima zabranjeno je da za uskoke grade lađe. Gradska uprava čak je naložila da se sruši malo skelarsko pristanište s druge strane �ečine, kako uskoci tamo ne bi mogli prodavati svoj plij en onim riječkim trgovcima kojima je dobit bila draža od sigurnosti grada. 1 35 Uskoci su na uvredu odgovorili nasiljem, zlostav�j ući građane i 131 132 133 134.

135

U: Vetranić (Vetranović), Pjesme Maura Vetranita Čavlifa, str. 219-20. U: Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine, str.

244.

A S., Deželni stanovi za Kranjsko, 293: 1829 (23. srudenoga 1611.); 293a/1: 307-10 (3. ožujka 1612.); H. A. R., Zapisnici sjednica općinskog vijeća u Rijeci, 1593.-1607.: 79 (7. veljače 1599.). Glede toga kako se Trst služio uskocima protiv svojih trgovačkih suparnika Mletaka i njihovih osvemičkih akcija, vidi Tamara, Storio di Trieste, sv. 2, str. 102, 104ff., i T. Fanfani, »Il sale nel Litorale Austriaco dal XY al XVIII secolo: Un problema nei rapporti tra Venezia e Trieste«, u Sale e saline neU'Adriatico (secr. XV-XX), ur. A. di Vittorio (Napulj, 1981.), str. 157. Braudel možda preuveličava ulogu Trsta u poticanju uskočkih akcija (The Mediterranean, sv. l, str. 131). Glede odnosa između Rijeke i Se�a. vidi Gigante, »Rivalta fra i parti di Fiume e Buccari«, str. 178; Fest, »Uskoken und Venezianer in der Geschichte von Fiurne«, Povijest Rijeke (Rijeka, 1988.), str. 115-19.

H. A R. Zapisnici sjednica općinskog vijeća u Rijeci, 1593.-1607.: 63' (21. svibnja 1597.), 64' (18. lipnja 1 597.), 69 (22. siječnja 1 598., 20. veljače 1598.), 245 (24. rujna 1605.), 251' (3. travnj a 1606.), 253' (28. travnja 1006.), 278 (18. srpnja 1607.).

215

SAVEZNICI I ŽRTVE

prijeteći im, izazivajući tuč�ave na gradskim ulicama i osvećujući se ošte­ ćivanjem vinograda i voćnjaka uz gradske zidine. 136 Gradsko vijeće ocijenilo je da su svojim srditim reakcijama uskoci »sebi priskrbili neprijateljstvo građanstva jer su pokazali nezahvalnost nakon svih usluga koje smo im učinili«. 137 Uskoci su pak smatrali da su nezahvalni zapravo Riječani, koji su prihvaćali uskočku oružanu pomoć u borbi protiv suparničke Venecije Bakra a odbacili ih kada su im njihovi prepadi postali neugodni.

Seosko stanovništvo Dalmacije U venecijanskim zapisima o uskočkim aktivnostima u Dalmaciji nalazimo prividan paradoks. Naime, oni svjedoče o uskočkim prepadima »U koj ima ne štede nikoga, napadajući na moru, u lukama i na kopnu, tako da nijedno područje ni selo nije sigurno od njihove ruke; ubijaju i pljačkaju i bogate i siromašne, dok ih ne dovedu do prosjačkog štapa«. 138 No iz godine u godinu, mletački dužnosnici zaduženi da spriječe uskočke akcije u Dalmaciji, oprav­ davali bi se da ne mogu obaviti svoj zadatak, ne zbog broja uskoka ili �ihove snage, nego zbog pomoći koju im pruža lokalno stanovništvo. Godine 1 580. Nicola Surian, Provveditore dell'Armata, javio je Vijeću desetorice: »Vaše Ekscelencije trebaju znati da se svi ti prepadi događaju sa znanjem i uz pomoć vaših podanika, te da oni toliko žele pomagati uskocima da će biti pot�ebno uvesti nove mjere želi li se problem riješiti.« 139 Ova »potreba da se pomaže uskocima« očitovala se u suradnji između uskoka i pučanstva mletačke Dal­ macije, koje im je, unatoč opetovanim službenim zabranama, pružah pre­ noćište, prijevoz i informacije te ih hranilo i pridruživalo im se u prepadima. Godine 1 613. dalmatinski glavni providur Filippo Pasqualigo zabilježio je da puk »nesumnjivo više sluša svakog uskoka nego vaše službenike, tako da se može pouzdano reći da, osim u utvrđenim gradovima, drugdje gotovo da vlast i zakon Vaše Visosti ne dopiru«. 140 Kako je moguće da je narod uskoke 136 137 138 139 140

Ibid.: 49-'-49', 63, 102, 245, itd. Vidi i Fest, •Uskoken und Venezianer in der Geschichte von Fiume«, koji detaljnije prikazuje odnose uskoka s Rijekom posljednjih 20 godina 1 6. stoljeća. U: H. A R., Zapisnici sjednica općinskog vijeća u Rijeci,

5, str. 223. U: Horvat, Monumenta uscćechorum, sv. 1, str. 388. U: Commisswnes et relatwnes venetae, sv. 6, str. 188. U: Commisswnes et relaticnes venetae,

sv.

1593.-1 607.: 64'.

216

Senjski 1,1skoci

podržavao ako oni u svojim nasilnim prepadima po Dalmaciji nisu štedjeli niko_ga, kako se navodi u mnogim izvješćima? $tete koje su nanosili uskoci i potpora koju su uživali uvelike odražavaju socijalne podjele u dalmatinskom društvu. Taj moment nije promakao ni mletačkim promatračima. Oni su često primjećivali da, iako gradovi strepe od uskoka, sela su ))tako sklona tim zlim ljudima, da seljaci s njima otvoreno i s punim pmjerenjem trguju u poljima«. 141 Jedan drugi promatrač, Andrea Gugliemi, doveo je ovu podjelu u vezu s uskočkim podrijetlom: »Da žele, (krčki) seljaci [ contadini] bi se mogli braniti oružjem, no oni to ne žele jer su, kako sam već rekao, u rodu s njima pa im [ uskoci] ne nanose zlo. Oni se obrušavaju na one koji im nisu rođaci, �· na građane [ cittadini] . 142 U Dalmaciji uskoci su novačili prvenstveno na selu, a tamo su dobivali i najjaču potporu protiv vlasti, baš kao i svuda, od Korzike i Kine, gdje su se razbojnici oteli kontroli. lako bi se uskoke teško moglo smatrati borcima za socijalnu pravdu, � ihovi odnosi sa seljaštvom Dalmacije i dalmatinskog zaleđa djelo­ mično odgovaraju Hobsbawmovoj definiciji socijalnih razbojnika kao »seo­ skih odmetnika koje feudalac i država smatraju kriminalcima, ali koji ostaju u okrilju seoske zajednice, gdje ih smatraju junacima... te ljudima koje treba štovati i svestrano pomagati«. 143 Obično se smatra da se socijalno razbojništva razvija na socijalnim ne­ jednakostima između privilegiranih i neprivilegiranih, bogatih i siromašnih, grada i sela, no to nisu jedine podjele koje mogu dovesti do sukoba unutar neke zajednice i različitih pogleda na kriminal i razboj ništva. Dalmatinsko društvo bilo je podijeljeno i politički. Venecija je pod svaku cijenu željela u Dalmacij i zadržati mir s Turcima, unatoč duboko ukorijenjenoj mržnji pre­ težitog broja Dalmatinaca prema muslimanskim osvajačima. Tu podjelu otežavale su imovinske razlike. Bogatstvo i društveni položaj gradske elite, glavnih mletačkih saveznika, ovisili su o miru i trgovini s Turcima. Upravo oni najviše su trpjeli od uskočkih prepada i najaktivnije su im se suprotstav­ ljali. Nasuprot njima, seosko stanovništvo, koje su ugrožavali i prepadi tur­ skih susjeda i sve veći zah�evi feudalaca u dalmatinskim gradovima, udru­ živali su se s uskocima da bi se mogli osvetiti Turcima i njihovim savezni­ cima. No društvene i političke podjele unekoliko su se razlikovale: kao što smo vidjeli, mnogi dalmatinski plemići nisu mogli preboljeti to što su pod Venecijom ostali bez vlasti. Oni su se suprotstavljali savezu Venecije i Turaka

·

.

141 142 1 43

Ibid.,

sv.

5, str. 225.

U: A S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, 27: 1 1 . lipnja Hobsbawm, Bandits,".str. L

1591.

SAVEZNICI I ŽRTVE

217

i u tome tražili savezništvo uskoka. S uskocima su se povezivali i buntovni dubrovački plemići, nezadovoljni politikom svoje vlade. No unatoč povre­ menim savezništvima, uskoci su rijetko nalazili zajednički interes s dalma­ tinskim bogatašima i političkim moćnicima čiju su robu često pljačkali. Za razliku od razbojničkih skupina u drugim zemljama, uskoci nisu morali tražiti saveznike među lokalnom elitom kako bi opstali jer su imali siguran položaj u sklopu Vojne krajine. Tako su njihove sveze bile najčvršće s ratarima, pastirima i ribarima. Međutim, Andrea Gugliemi pre*rao je ustvrdivši da uskoci nisu nano­ sili štetu seljacima. I seosko stanovništvo Dalmacije bilo je cilj njihovih prepada, iako manje na obali nego u zaleđu koje je bilo pod turskom vlašću. Kada je uskocima zatrebao kruh, vino ili pokoja ovca, pa čak i barka, seljacima nije preostajalo drugo nego da im ih daju. A ako bi se saznalo da je tko skrivao ili pomagao uskoka, venecijanska vlast oštro bi ga kaznila. Ipak, Dalmatinci su rijetko prijavljivati uskočke rekvizicije. Kad bi pastiri i ribari i prijavili sitne pljačke, to je n:Učešće bilo pro forme, kako Mleci ne bi mogli reći da surađuju s uskocima. Izjave pred mletačkim rektorom prevodio je sudski tumač, a bilježene su neko vrijeme nakon događaja. Seljaci su bili vrlo škrti na poda­ cima i nikada nisu odavali imena uskoka ni odakle su. Kad bi i priznali da su od uskoka uzeli novac za namirnice, rekli bi da je to zato što su ih ovi »primorali«. 144 Neke od tih izjava, kojima se niječe bilo kakva suradnja ili veza s uskocima, tako su nevjerojatne da im je teško povjerovati. Što li su morali misliti mletački dužnosnici o izjavi trogirskog noćnog stražara u kojoj se tvrdi da se 50 uskoka noću prišuljalo u luku i neopaženo uzelo potpuno opremljenu barku, ostavivši za sobom drugu koju su »ukrali« dvije godine ranije? 1 45

Kao što to nauče svi ljudi razapeti između obveza prema vlasti i straha od razbojnika, Dalmatinci su znali čuvati tajnu, lako taj običaj nije ušao u povijest pod posebnim imenom, kao što je sicilijanska omerta. Suočen s upornim odbijanjem poziva na suradnju, predstavnik mletačke vlasti u Dal­ maciji požalio se da pučanstvo »ne samo da ih ne ometa prilikom iskrcavanja, niti ih ne progoni kako bi trebalo, nego ih skriva, a kada službenici Vaše Visosti zatraže obavijesti o njima [ uskocima], kažu da ih nisu vidjeli i nikada ne d:Uu nikakve informacije dok uskoci ne odu, kao što se jasno vidi iz dojava 144 Vidi A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1261: 20. srpnja 1592.; ibid., 1262: 6. listopada 1593.; H. A. Z., Arhiv Trogira, 25, 27/1 1, zbirka i�ešća o uskočkim akcijama iz posljednjeg desetljeća 16. stoljeća. 145 H. A Z., Arhiv Trogira,

25/1 1: 1481-81' (5. travnja 1599.)

218

Senjski uskoci

gradskim rektorima koje su sve dane nakon odlaska uskoka. Seljaci tako postupaju ili iz straha, kako oni tvrde, ili zbog nagrada i usluga koje im čine uskoci, što je vjerojatnije«. 146 Seljačka šutnja govorila je mnogo onima koji su imali sluha za to tko zapravo ima vlast u provinciji: ljudi su slušali uskoke a ne mletačke rektore i providure. No što je bio uzrok tome? Neki promatrači isticali su da su se seljaci uskoka bojali. »Ako se suprot­ stavite nama i našoj družini i odate nas zapalit ćemo vam kuće i ubiti vas«, reklaje skupina uskoka seljacima u Pupnatu na Korčuli nakon što je zatražila hranu. 147 To nisu bile prazne prijetnje - ljude koje su smatrali izdajicama uskoci su ubijali i spaljivali im kuće. Tako Capitano contra uscocchi Gio­ vanni Michiel navodi slučaj čovjeka kojeg su uskoci ubili, zajedno sa ženom i malim sinom, te im čatrnju sravnili sa zemljom zato što ih je muškarac navodno prokazao. 1 48 Venecijanci nisu bili ništa blaži prema dalmatinskim seljacima koje bi osudili za suradnju s uskocima, no mletački dužnosnici tvrdili su da su se seljaci više bojali uskoka i stoga surađivali s njima: »Radije podnose da ih vlast osudi na progonstvo, zapali im kuću i proglasi ih izro­ dima: jer im se to čini manjom kaznom nego da ih, kako strepe, uskoci noću iznenada zapale u njihovoj kući zajedno s obitelji i imovinom«. 1 49 Uskočka osveta bila je izvjesnija � a Venecija nepouzdan zaštitnik. -Ali, uskoci nisu nasumce terorizirali stanovništvo u dalmatinskom zaleđu. Oni su se nasilj em služili selektivno i to tako da si u slučaju sukoba s Vlasima osiguraju poštova­ nje i suradnju lokalnog stanovništva, ili barem njegovu neutralnost. Nema dvojbe _ da je strah od uskočke osvete uvelike obeshrabrivao one koj i bi pali u iskušenje da ih za novac prokažu Mlecima. Ali, drugo je pitanje je li strah bio dovoljno jak motiv da uskocima priskrbi stalnu aktivnu potporu značaj­ nog dijela dalmatinskog stanovništva. Svoje odnose sa seljacima uskoci nisu temelj ili samo na zastrašivanju. U tome su ulogu odigrali i općeprihvaćeni obrasci ponašanja, koje su poštovale 146

147 148

1 49

A. S. V., Senata, Secreta, Materie miste notabili, 27: 12. ožujka 1591. Bilo je više ovakVih pritužbi. Tako je glavni pr<:>vi_du': Nicalo Dona zapisao 1�99. g0dine: �Teško je zamisliti. da.bi stanovnici (Dalmacije) mogli biti naklonjeniji tim gadovima nego što jesu, jer uskoci su uvijek savršeno obaviješteni o mom kretanju, a ja od njih ne mogu izvući nikakVe pouzdane informacije, a kada ih i dobijem, uvijek su zakašnjele i ne posve točne« (u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 3. travnja 1599.). U: H. A. Z., Arhiv Korčule,

812: 392-94; 427-427' (28. siječnja 1597.).

U: Commissiones et relationes venetae, sv. 6, str. 53. Drugi primjeri uskočke osvete slični su ovome: ženu koja je Provveditoru deli'Armata odala njihovo skrovište uskoci su ubili a njenu kuću spalili (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 417: 26. rujna 1596.); Bračanina koji im se suprotstavio ubili su, a svima koji bi pustili na slobodu njihove zatočenike zaprijetili su da će im spaliti kuće (A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, 301: 6. siječnja 1595.). U: Commissiones et relaliones venetae,

sv.

3, str. 191.

-

219

SAVEZNICI I ŽRTVE

obje strane. Kao primjer tih obrazaca možemo navesti uskočke rekvizicije i način na koji su provođene. Uskoci načelno nisu željeli nanositi štetu sta­ novništvu venecijanske Dalmacije, ali su smatrali da imaju pravo od njega tražiti da im pomaže u borbi protiv Turaka. U pismu iz 1600. godine, koje odaje njihove poglede na odnose s Dalmacij om, uskočki vojvode kažu da će uzeti provijant »samo u velikoj oskudici, kad nevolja pritisne«, a i tada samo uz naplatu. 150 Vlast je priznala da su uskoci plaćali usluge »katkad dobro a katkad loše, ovisno o tome kakav je bio njihov posljednji plijen«. 151 Jedan glavni providur ustvrdio je da senjski uskoci »odlaze samo pljačkati Turke ... ne uzim�ući ništa od Vaše Svjetlosti, osim nužnog provijanta - kruha, vina i sličnog, a i to najčešće plać�u«, te da ih treba strogo razlikovati od auto­ nomnih dalmatinskih uskoka i razbojnika koji pljačkaju »koga stignu i gdje stignu«. 152 Bilo kako bilo, Venecija je strogo zabranj ivala opskrbljivanje usko­ ka kruhom i vinom i kažnjavala to smrću. Sudski iskaz izvjesnog Francesca Boschaina (Frane Boškin/Baščanin?) iz Novalje na Pagu ukazuje na neke napetosti koje su vladale u odnosima uskoka, njihovih j ataka, susjeda ovih potonjih i venecijanskih vlasti. 153 Svib­ nja 1 577. godine pastiri koji su strigli ovce na paškim poljima vidjeli su kako u zaljev zvan Vojska pristaje barka i iz nje se iskrcava posada. Pobojali su se da su stranci turski gusari koji su nekoliko dana ranije oteli dvije barke nešto sjevernije uz obalu. Nakon nekoliko dana, kad su podrektor i njegovi ljudi oprezno započeli istragu, ustanovili su da je riječ o uskocima koje je za vrijeme potjere za turskim gusarima na pristajanje primorala bura. Bud.ući da već četiri dana nisu imali vina, uskoci su ga poželjeli kupiti u Novalji, no tamo ga je imao samo bogati seljak Boschaino. On ga je, međutim, već bio odbio prodati i suseljanima i plemićima u gradu. (Bilo je proljeće, kada je Staro vino več popijeno a do berbe je još daleko. Boschaino je vino možda čuvao za sebe ili zato što je čekao da mu naraste cijena.) lako je otprije bio u dobrim odn\)sima s uskocima, koji su ga posjećivali u njegovoj kući u Novalji, oni su mu bili zamjerili sudjelovanje u uhićenju jednog svog druga 150 151

152 153

Prijedlog vojvoda i •cijele. senjske posade«, u: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, travnja 1600 . (prilog).

923: 25.

Minucci, Storia degli uscocchi, str. 223. U mletačkim arhivima, redovito se kaže da su kod opisa svojih susreta s uskocima Dalmatinci navodili da su im ovi platili za namirnice (vidi, npr., A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1262: 6. listopada 1593.; drugi slučajevi zabilježeni su u H. A Z., Arhiv Trogira, 25, 27/11). U: Commissiones et relationes vmetae, sv. S, str.

211.

Svi navedeni podaci o Francescu Boschainu i njegovim odnosima s uskocima sadržani s u u velikoj zbirci izjava �edoka s jedne istrage, a datirani su 14. 'lipnja 1557. Nalazimo ih u dokumentaciji rapskog rektora Antonija Canalea (H. A Z., Arhiv Raba, 1).

220

Senjski uskoci

koji je bio predan Mlecima. Nakon tog događaja Boschainuje dopušteno da nosi oružje kako bi se zaštitio od uskočke osvete. Boschaino se isprva bojao odazvati na uskočki poziv, no kada su ga obavijestili daje među njima njegov rođak i prisegli na čast da mu neće učiniti ništa nažao, posjetio ih je. Nakon što su se izmirili, vratio se u grad i zamolio suce i podrektora da mu dopuste da uskocima pošalje nešto vina jer su zaprijetili da će inače doći i uzeti ga sami. Svjedoci se ne slažu u tome je li dopuštenje dobio, no zna se da se podrektor nije želio sukobiti s uskocima, >�er se bore poput vragova«, kako je rekao sudu. U svakom slučaju, Boschaino je uskocima poslao magarca natovarenog vinom. Odbio je novac - vino je bilo dar kojim je zapečaćeno pomirenje. Kad su uskoci sutradan u zoru isplovili, cijelo je selo već brujalo o Boschainovom prijateljstvu s uskocima kojim je prekršio mletačke zakone i o vinu koje im je poslao, iako ga je ranije odbio prodati Pažanima i Rabljanima. Slučaj je dobio takav odjek da je Boschaino došao na udar zakona - svi su znali da održava veze s uskocima, pa se stvar nije mogla zataškati, iako je vlast zažmirila na njegove dotadašnje dodire s njima (jednom je s uskocima cijeli dan jeo i pio u svojoj kući i pred nekoliko s\jedoka zagrlio njihovog vođu i bratski mu zaželio da im Bog bude na pomoći). U optužnici protiv Boschaina uskoke se osuđuje kao »najveće otvorene neprijatelje vaše presvi­ jetle gospode, kojima je pristup na vaše tlo zabranjen; na daleko poznati zlotvori, ubojice i pirati, koji danonoćno kruže naokolo kako bi mogli nani­ jeti štetu ovoj zemlji i njenim građanima, svojim neprijateljima«. Svjedoci su deklarativno podržavali mletačke propise protiv uskoka, no čini se da je među seljacima malo koji imao .nešto protiv njih. D o k su jo š sumnjali da se na jedrenj aku nalaze turski gusari, seljaci su poslali glasnika da pozove mle­ tački brigantin koji je već bio isplovio iz luke. Međutim, kada su uvidjeli da su u · njem uskoci, nisu pozvali oružnike iz grada, iako ih je moglo stići naj manj e stotinu. Kad je u kraju bilo gusara nije bilo loše imati jednu uskočku barku u blizini. Neki su čak posumnjali da su pojedini seljaci prodali seljacima mesa, jer je u stadu podrektora manjkalo nekoliko janjadi, a jedan pastir (koj i je cijele noći ugodno čavrljao s uskocima kako bi mu sve ovce ostale na broju) kasnije je rekao da su jeli pečenu janjetinu, dodavši da misli da nije bila ukradena. Nitko nije ustvrdio da ju je poslao Boschaino (iako su neki s matrali daje on uskocima poslao kruha). Da im je nije možda prodao koji drugi pastir? Svi očevici izjavili su daje Boschaino djelovao pod istodobnim utjecajem straha i prijateljskih osjećaja, iako se nisu mogli složiti što je bilo jače. (Na tumačenje Boschaittovih motiva vjerojatno su utjecala stajališta seljana pre-

SAVEZNICI I ŽRTVE

221

ma njemu kao osobi - a njihovo isticanje daje Pažanima odbio prodati vino ukazuje na to da je nekima od njih išao na živce.) Iako je njegovim postup­ cima isprva vjerojatno upravljao strah, jednom kada je postalo jasno da »svi senjski junaci koji su mu nekada željeli zlo sada mu žele dobro i prijatelji su mu«, 154 osjećaj prijateljstva vjerojatno je nadvladao strah. Čak i da protiv njega nije bila podignuta optužnica, Boschainu bi veća opasnost prijetila od Venecije, dok se zbog suradnje s uskocima mogao nadati dijelu plijena i d rugim uslugama. Pod tim okolnostima, Boschaino ne bi imao ništa protiv da potajno pomaže uskocima. Dakako, bilo je još ljudi poput Boschaina, koji su s uskocima surađivali diskretnije, pa nam o tome nisu ostali pisani tragovi u sudskim zapisnicima. Kao što pokazuje Boschainov slučaj, dobit nije bila jedini čimbenik u odnosima uskoka i seljaka. Seljaci su morali stalno vagati dobitak i gubitak, strah i prijateljstvo, zadovoljstvo zbog pljačkanja Turaka i strah od mletačke osvete, kao i druge čimbenike. Često se događalo da se uskoci nasilno posluže stadima na obali i obližnjim otocima za popunu jelovnika, osobito kad su se s turskog teritorija vraćali praznih ruku pa nisu imali čime platiti. To je bila glavna pritužba žitelja Ražanca u zadarskom području, kroz koji su uskoci često prolazili na putu prema turskom teritoriju. Seljaci su javljali da ih uskoci ne zlostavljaju, ali da odlaze ne plativši provijant. »Kada na pohodu dođu do plijena, prođu s njim kroz selo i ne zadaju nam nikakve probleme: no kad ostanu praznih ruku, uzimaju naše stvari«. 155 Ipak, seljaci su tolerirali uskočke upade. Međutim, bilo je granica koje se nije smjelo prelaziti. O tome najbolje svjedoče dokumenti o iskazima srditih seljaka koji su došli u Senj da se pred sucima i okupljenim uskocima požale jer im je oteto cijelo stado, u� esto samo nekoliko ovaca. Takav je bio i slučaj Helene iz Baške na Krku, kojoj j e magistrat dao za pravo, nakon što je dva puta došla u Senj da se požali na preqeranu otimačinu. 156 Iz sudskog postupka protiv dvojice uskoka optu­ ženih da su 1592. godine, u vrijeme mletačke blokade Senja, krali na Rabu koze i sir, vidi se da su se takva djela mogla opravdati samo nuždom. Upitan da li zna zašto je uhićen, Pero Crnojević odgovorio je da pretpostavlja da je t o zbog »grijeha što ih j e počinio prethodne godine«, q . sitnih krađa sira i 154 155 156

Ibid., �edočenje rapskog plemića Antonija Christophera De Dominisa, kojem su to kasnije ispričali neki Senjani.

U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1321: Ražanca).

8. studenoga 1602. (�edočenja dva muškarca iz

A S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 244: Processus Vegliae, Baška, 13. ožujka 1558.

222

Senjski uskoci

stoke na Rabu, Cresu i Krku. Ukradeno je Crnojević prodavao a novac davao svom gospodaru. Među tim krađama ističe se otimanje 16 grla stoke na Cresu, koja je prodao za dvije lire po grlu nekom pastiru u Vinodolu. Nasuprot njemu, Matij a Grmorčić, koji je naveo rabljanske pastire da mu daju koza i sira kad se zatekao bez hrane, hvastajući se da on i njegova družina dolaze sa senjskih brodova, naglašavao je da »iako je stoku uzimao u više navrata, činio je to iz nužde, jer nije imao što jesti, a ne radi prodaje«. Bila su kažnjena obojica, no samo su Crnojevića bacili kroz prozor gradske kule na glavnom senjskom trgu »i pustili da njegovo mrtvo tijelo tamo visi s lancem oko vrata, za opomenu zlima i na uvid narodu«. 157 Želimo li ustanoviti gdje su bile te granice potrebno je da razmotrimo slučajeve onih koji su ih kršili, jer, kao što vidimo, nisu ih svi uskoci pošto­ vali. Neki su to činili iz pohlepe, neki iz sadizma, a neki da izravnaj u osobne račune. Nema dvojbe daje među uskocima bilo najobičnij ih pirata, ljudi bez skrupula i časti. Takvi, međutim, nisu mogli dugo opstati među uskocima. Najčešće bi s njima obračunali njihovi drugovi, koji nisu mogli dopustiti da zbog nj ihovih zlodjela svi izgube potporu naroda. Takvo stajalište očituje se i u pismu senjskih vojvoda glavnom providuru iz 1 598. godine, u kojem kažu da su ušli na njegov teritorij »U potrazi za stanovitim zlotvorima koji pod našim imenom pljačkaju vaše dalmatinske luke i otoke; kad ih pronađemo, sapet ćemo ih i odvesti u Senj«. 158 Uskoci su dobro znali da u Dalmacij i mogu nekažnjeno djelovati samo dok i h lokalno stanovništvo poštuje i po­ maže im. Pokušaji da se od venecijanskih podanika u Dalmacij i iznudi otkupnina smatrani su potpuno dopustivima. Naime, iako se smatralo normalnim da uskoci zasužnjuju turske podanike radi otkupnine, podanici Venecije bili su pošteđeni te nevolje. Uskoci koji su zabunom zarobili kršćane obično b i i h pustili na slobodu, 160 ponekad tek nakon inzistiranja kojeg opreznijeg među njima (»Pustite ih, to su kršćani, što bi rekao naš kapetan?«). 161 No i sami venecijanski podanici koji bi pali u uskočko sužanj stvo znali su svoja prava i odmah su se žalili uskočkim vojvodama, senjskom kapetanu i sucima, pa i 157 158 159 160

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1261: 24. kolovoza 1592. (zajedno s pismom generala Lenkovića [6. kolovoza 1592.] i izjavama dvojice osumnjičenih [5. kolovoza 1592.]).

U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 20. veljače 1598. Glede drugih raščlambi razmirica među uskocima u svezi s granicama dopuštenog ponašanja, vidi osmo poglavlje. Ovaj imunitet u nekoliko se slučajeva navodi kao dokaz jesu li neka sela bila pod mletačkom jurisdikcijom ili ne (Commissiones et relatumes venetae, sv. 4, str. 149; H. A. Z., Arhiv Trogira, 2811:

251'-53).

H. A Z., Arhiv Tro�Pra, 2811: 252'-53; A S. V., Provveditore Sporaintendente alla Camera dei Confini, 244, Processus Traugurii: 2. svibnja 1558.

223

SAVEZNICI I ŽRTVE

nadvojvodi i caru. Uvjereni u svoj imunitet, Poljičani su glasno prosvjedovali i tako izborili da im se posebnom poveljom prizna da ih se ne smije odvoditi u roblje. 162 Ponekad kada su uskoci bili previše pohlepni ili nasilni Dalmatinci bi pravdu uzimali u svoje ruke. To se događalo i kad bi pre�erali u svojim zah�evima i time toliko isprovocirali svoje dotadašqje pomagače da su se udružili protiv njih. Upravo to su učinili seljaci iz Punte Križa na Cresu, koji su tijekom venecijanske izolacije Senja bili izloženi neumjerenim us­ kočkim zah�evima. Kad su četiri uskoka otvoreno opljačkala selo, idući od kuće do kuće i ljudima otimajući ))odjeću, hranu, novac i svu ostalu imovinu« te prijeteći da će pobiti sve one koji budu branili svoju sirotinju, seljaci su se udružili, pobili ih i izložili njihove glave na stupu srama.1 63 Uobičajeni obzir u rekviziciji provijanta u Dalmaciji gubio se i u vrijeme teških oskudica te kada bi uskoci bili zaslijepljeni bijesom, osobito zato što zbog venecijanske blokade i po�era nisu mogli upadati na turski teritorij. ))Budući da nam vaši gospodari ne dopuštaju da idemo pljačkati na turski teritorij , opljačkat ćemo ove otoke«, rekli su uskoci Rabljanima 1598. godine, nakon što su Mleci posve izolirali Senj , ))pri tome ćemo uzeti sve što ovdje nađemo, a onda vas izmasakrirati, gospodu zajedno s njihovim sinovima, ili vas odvesti u ropstvo, kako nam se prohtije«. 164 No nisu samo gospoda bila žrtve takvih prepada, srdžba uskoka ponekad se usmjeravala i na njihove bivše jatake među seljacima. Takvi napadi razo­ bličavali su samu osnovu qjihovog legitimiteta kod seljaka; da su uskočki napadi usmjereni poglavito prema zajedničkom turskom neprijatelju. Od konca 16. stoljeća uskoci su manjak turskog plijena sve češće nadoknađivati upadima u Istru i na otoke, izazivajući tako bij es tamošnj ih seljaka. Međutim, čak i u posljedqjem desetljeću šesnaestog stoljeća i početkom sedamnaestog stoljeća, u vrijeme najvećeg pritiska mletačkih snaga, promatrači (a i sami uskoci) tvrdili su da Dalmatinci i dalje u stanovitoj mjeri surađuju sa usko­ cima. 165 Stoga je prirodno da se upitamo što je bio temelj trajne snošljivosti između uskoka i stanovnika Dalmacije i zaleđa? Mnogi Venecijanci pripisali

161 162 163 164 165

U: A. S. V., Archivio dei Baili Veneti a Constantinopoli, 305: 24. ožujka Koharić, »Nekoje dukate., str. 228-32. A. S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confinii, Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. l, str. 64.

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922:

243:

1583.

22. listopada

1591 .

(Cres);

2. prosinca 1598.

Mletačke re/azioni iz tog razdoblja sadrže mnogo sličnih primjedaba. Vidi npr. Commissiones et relationes venetae, sv. 6, str. 53, 1 19, 223, 256.

224

Senjski uskoci

su to sličnosti u naravima: »i jedni i drugi spremni su na pljačku i umor­ stvo«.1 66 Nicolo Contarini nešto je podrobnije ocrtao sličnosti ljudi s granice i uskoka: »Divlji, podmukli, ne pretjerano skloni radu, primitivni i nevični zanatima koji služe društvu i traže pošten trud; pučani (Dalmacije i susjednih krajeva) pretežito su siromašni, prevrtljivi, spremni na piratstvo i nedovoljno s\jesni nepovredivosti tuđeg života i imovine ... Pljačka, kojoj ih uče od malih nogu, toliko im je u krvi, da smatraju dostojnim i časnim sve ono što svi drugi preziru kao nedostojno časnog čovjeka«. 167 Ovakve komentare naj­ češće su pisali srditi građani, koji su u svojoj oholosti slabo razumjeli zbilju života na granici. No oni ispravno uočavaju da uskoci i ruralno stanovništvo pripadaju istoj kulturi, da i jedni i drugi cijene junaštvo i prihvaćaj u nasilje kao sredstvo u obrani časti i moći. Kao što sam već pokazala, na oblikovanje moralnog kodeksa u pograničnim područjima utiecale su slaba pravna država te vrednote nomadskog društva. Nedavna istraživanja u drugim dijelovima svijeta ukazuju na vezu između nomadskog stočarstva i razboj ništva, pri čemu su elementi koji mogu dovesti do razvoja razbojništva oštra konku­ rencija za prirodna dobra, česta krađa stoke i društveno sankcionirano nasi­ lje. 168 Nesumnjivo je da su uskoci bili dosta slični vlaškim pastirima, čija je vojna organizacija, kao što smo vidjeli, poslužila kao uzor za organiziranje graničarskih postrojbi i s turske i s habsburške strane granice. Senjani su svoje redove često popunjavali upravo tim pastirima i voj nim kolonistima, a među njima nalazili sujatake i u Dalmacij i i u turskom zaleđu. Godine 1588. suradnJa između uskoka i nedavno doseljenih Vlaha iz Bosiljine pokraj Trogira, bila je već toliko jaka da je trogirski rektor morao donijeti uredbu kojom, pod prijetnjom zapljene stada, zabranjuje Vlasima da žive u Bosiljini i okolici. 169 Ijedna druga skupina vlaških nomada, Krmpoćani, tradicionalno je surađivala sa uskocima. Početkom sedamnaestog stoljeća veći broj krmpo­ ćanskih obitelji doselio je u okolicu Senja, odakle su, sami ili zajedno s uskocima, odlazili u pljačkaške pohode. No unatoč kulturnim sličnostima, 166 1 67 168 169

Glede tipičnih gledišta na divljaštva Dalmatinaca i uskoka vidi ibid., sv. Contarini, Le hist01ie venetiane, str. 324.

5, str. 30; sv. 6, str. 53, 119.

D. Moss, •Bandits and Boundaries in Sardinia«, Man (n. s.), 14 (1979.): 477-496; Koliopoulos, Brigands with a Cause; Wilson, Feuding, Conflict and Banditry. H. A Z., Arhiv Trogira, 25/3: 344'-45 (19. travnja 1588.). Ćini se da te mjere nisu bile dovoljne da spriječe suradnju seljaka iz Bosiljine s uskocima, jer su još dvij e godine nakon toga Mleci primali turske pritužbe zbog pomoći koju je selo pružalo uskocima (A S. V., Provveditori da Terra e da Mar: 4 1 4, 4. travnja 1590.). Ovo nisu jedini dokazi daje Bosiljiria s,;rađivala s uskocima, vidi npr. ispitivanje mlade Morlakinje koju su oteli uskoci (H. A Z., Arhiv Trogira, 25/1 : 1491-1493' [7. kolovoza 1599.]). •

225

SAVEZNICI I ŽRTVE

odnosi između uskoka i nomada nisu bili uvijek srdačni pa su se neki Krmpoćani čak okrenuli protiv uskoka, napustili habsburški teritorij i naselili se u Istri. 170 Vlaška stada, koja su se zimi napasala na morskoj obali, bila su bogat izvor uskočkog plijena. Osim toga, sličnosti između uskoka i nomada nije ove prve sprječavala da se povremeno priklone starosjedilačkom ratar­ skom stanovništvu. Godine 1 602. javljeno je da uskoci kane napasti zaleđe Šibenika, jer su stada nedavno doseljenih vlaških kolonista nanosila veliku štetu poljima u šibenskom okrugu. m Zajednička kultura i sustav vrijednosti nisu uvijek rađali istim ciljevima i akcijama. Ono što je ovdje važnije je inzistiranje Mlečana na rodbinskim vezama između uskoka i stanovništva na turskom i venecij anskom teritoriju. Mnogi uskoci, poglavito oni koji su tek nedavno doselili u Senj, zadržali su čvrste veze s rodbinom u svojim rodnim selima, što je uqecalo na izbor mjesta koja će biti napadnuta te na odabir jataka. U izvješćima o uskočkim upadima u Dalmaciju, kao i u onima koji se odnose na tursko zaleđe, redovito se navodi da su uskocima tamo pomagali ))prijatelji i rođaci«. Zahvaljujući mletačkim kaznenim mjerama danas su nam poznate neke od tih veza. Tako je, npr., uskočki napad na Makarsku 1556. godine izveden uz pomoć nekih Bračana, među njima i Vice Stipetića. Kad je uhićen kao uskočki uhoda, rekao je da je sudjelovao u akciji jer u Senju ima dva brata. 172 I uskočke žene bile su spona između njih i njihovih rođaka u Dalmaciji. One su imale važnu posredničku ulogu, jer su mogle pod nosom mletačkih stražara prenositi otkupninu i vijesti iz Senja u svoja rodna mjesta te prikupljati obavijesti, dok bi to muškarcima bilo previše opasno. 173

I brak je igrao važnu ulogu u širenju obiteljskih veza među seoskim stanovništvom. Paolo Sarpi kaže da su uskoci takve veze sklapali silom. »Kad god bi na dalmatinskoj obali ili otoku neka djevojka iz bolje obitelji dozrela za udaju, uskoci bi noću, ili u koje drugo pogodno vrij eme, provalili u njenu kuću, oteli je i udali za koga od svoj ih. Tada bi se ispričali njenoj rodbini (kojoj do toga više nije bilo stalo, jer je sve već bilo gotovo) te je pokušali uvjeriti da ih [ uskoke] smatra svojtom i pomaže im obavijestima, upozore170

171 172 173

Vidi Bogumil Hrabak, »Neuspjelo naseljavanje Knnpoćana na Kvarneru, u Istri i Dalmaciji, 1615. god.«,]adranski dnevnik (Split), 12 (1982.-1985.): 365-94.

1614.-

1321: 28. prosinca 1602. 6. kolovoza 1556.

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

A. S. V. Senato, Secreta, reg. 70:

Jedan mletački dužnosnik ovako je sažeo prednosti koje je to donosilo: »Budući da to njihovom muškom svijetu nije lako, Senjanke, koje štiti njihov spol, odlaze u mjesta pod vlašću Vaše Visosti i tamo, pod izgovorom da traže rođake, uspostavljaju kontakte« (A. S. V., Senato, Secreta, Materie miste notabili, 27: 1591. [Contarini]).

226

Senjski uskoci

�ima i na druge načine.« (Ako bi to rodbina odbila, uskoci su gnjavili da im se dade djevojčin miraz.) 174 Otmice udavača s dalmatinskih otoka povremeno se spominju i u poru­ kama venecijanskih zapovjednika s Jadrana. Tako je 1 597. godine jedan od njih javio da je skupina uskoka »silom otela mladu djevojku iz roditeljske kuće... i prisilila svećenika u Novalji da je vjenča s jednim od njih, te otplovila s �om na svojoj lađi«. 175 Poput ovoga zapovjednika i obitelji otetih djevojaka naglašavale su da su se uskoci kod otmice služili silom. Međutim, iz jednog bolje dokumentiranog teksta zaključujemo da je otmica ponekad obitelji mladenke služila samo kao paravan da izbjegnu neugodnosti tradicionalnog snubljenja i vjenčanja (u slične svrhe otmica je izvođena u susjednim po­ dručjima). Godine 1 606. skupina uskoka otela je u Bolu na Braču Justinu Vuković, kći Vicka Vukovića. Željeli su odmah obaviti svečanost vjenčanja, no budući da se mjesni svećenik u strahu sakrio, odveli suje u Senj, u pratnj i rođaka Vicka Margitića, koji j e na vjenčanju predstavljao njezinu obitelj . Mletačke vlasti javile s u d a s e radi o otmici, no nazočnost rođaka n a vjenčanju to n e potvrđuje. Ustanovilo s e d a s u Justina i njen uskok »već dugo bili zaljubljeni jedno u drugo, pa je on više puta zatražio njenu ruku«. Bojeći se kazne mletačkih vlasti zbog surad�e s uskocima njezin je otac odbio dati službeni pristanak Tako su se odlučili na »otmicu«, čime je Justini omo­ gućeno da se uda za svog voljenog uz prešutno odobrenje svoje obitelji, a da se time ne izazove kazna mletačkih vlasti. 176 Ovakvi slučajevi bili su rijetki, pa su dokumentirani zbog svoje senzacionalnosti, ali nema dvojbe da su ženidbene i druge sveze između uskoka i pučanstva u Dalmaciji i zaleđu bile česte. U skoci i seosko stanovništvo nalazili su zajednički jezik dobrim dije­ lom i zahvaljujući obiteljskim i prijateljskim svezama. Nešto je teže ocijeniti važnost iste nacionalne pripadnosti. Mnogi venecijanski promatrači navodili su to kao razlog nedjelotvornosti hrvatskih pa-· ravoj nih snaga protiv uskoka u Dalmaciji: »Hrvati nikada neće dobro služiti Vašoj Svjetlosti u borbi protiv uskoka, jer su oni iste nacionalnosti, a pove­ zuju ih i prijateljske i rodbinske veze i ugovori o danku, pa zato nikada neće 174 175 176

Sarpi, LA Repubblica di Venezia, str. 20. Vidi i Minucci, Storia degli uscocchi, str. prisilne udaje »djevojke iz dobre kuće« u zadarskom arhipelagu. U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

1263: 7. svibnja 1597.

108, glede otmice i

Relevantni dokumenti nalaze se u A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1265: 21. ožujka 1 606.; A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 420: 22. ožujka 1606.; 15. travnja 1606. (ispitivanje Hvaranina Jeronima Pervanea i iz-
·

227

SAVEZNICI I ŽRTVE

nauditi svojoj krvi.«m Ženidbene i rodbinske veze vjerojatno su jedan od razloga što su se mletački podanici u Dalmaciji nerado borili protiv uskoka, iako nema mnogo dokaza da je seosko stanovništvo imalo osjećaj zajedničke etničke ili nacionalne pripadnosti. Kada je mletački kapetan uhitio uskočkog harambašu u Bosiljini nedaleko Trogira, seljaci ne samo da su mu odbili pomoći nego su čak rekli da >me žele uhititi, ni sudjelovati u uhićenju narečenih uskoka, budući da su oni kršćani i njihova braća, a nazvali su ih i drugim pohvalnim imenina«. 178 Odaje li ovo svijest o istom podrijetlu? Dokazuju li to pozivanja na vremena kada su i jedni i drugi živjeli pod žezlom hrvatskih kraljeva? Znamo pouzdano da su se i obrazovana elita u obalnim gradovima i predstavnici Mletaka u Dalmaciji jasno očitovali Hrva­ tima. No iako je svijest o nacionalnim razlikama ili sličnostima u�ecala na odnose uskoka sa seoskim stanovništvom, čini se da ona nije bila presudan čimbenik. Često su drugi čimbenici određivali hoće li se razviti neprijatelj­ stvo ili suradnja: u odnosima s pograničnim stanovnicima uskoci su mnogo više pazili na to čiji su oni podanici nego koje su nacionalnosti. Dalmatinske Hrvate, Vlahe iz zaleđa, talijanske doseljenike i albanske plaćenike nalazimo i među uskočkim saveznicima i među njihovim neprijateljima. Čini se da su se savezništva sklapala mnogo više radi neposredne koristi od zajedničke borbe protiv Turaka nego zbog istog podrijetla. Početkom sedamnaestog stoljeća jedan mletački rektor javlja da Dalmatinci ne žele da uskoci budu iskorijenjeni >�er među njima imaj u rođake, jer mnogi imaju koristi od trgovine s njima, jer i m s e čini d a uskoci brane njihov kraj od Turaka«. 179 Zajednički interes i mržnja prema Turcima: to je ono što se naglašava nebrojeno puta. Upadi na turski teritorij, koje je Venecija, u nam­ jeri da pod svaku cijenu održi dobre odnose s Turcima, strogo zabranila svojim podanicima u Dalmaciji, donosili su bogat plijen. Kliški sandžak-beg požalio se 1 576. godine šibenskom rektoru da uskoci i stanovništvo šiben­ skog okruga »već mjesec dana zajedno jedu i piju i dolaze ovamo u pljačku«. U tim pohodima »silom je otet posljednj i konj, kobila, vol i koza«. 18° U Dalmaciji, u kojoj se gospodarska kriza još više produbila nakon turskih ratova, nije bilo lako odoljeti takvom plijenu. Turci su zauzeli većinu obra­ dive zemlje; ono što je ostalo nije imao tko obrađivati, jer je mnogo stanov­ nika izbjeglo pred turskim zulumom a preostali su nerado izlazili na polja u 177 178 179 180

U: Commissicnes et relaticnes venetae, Storia degli uscocchi, str. 235.

sv.

S, str. 255. Vidi i ibid., sv. 3, str.

U: A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, lettere dei Rettori, 281: U: H. A. Z., Fond Šime Ljubića, 8/18.

194; sv. 4, str. 332; Minucci,

26. kolovoza 1581.

.U : Tomić, •Sedam srpskih pisama ćirilicom pisanih mletačkog arhiva«, str. 70, 72.

228

Senjski uskoci

strahu od turskih prepada. Opskrba dalmatinskih gradova žitaricama i me­ som postajala je sve ovisnija o trgovini s Morlacima pod turskom vlašću. Nestašice su bile česte. Ako bi podbacio urod, zakazao uvoz ili izbio rat, zavladala bi glad. Krajem šesnaestog stoljeća Dalmacija je tonula u siro­ maštvo, a siromaštvo, kako je 1 599. godine primijetio glavni providur Dona, uvijek prate društveni nemiri. 1 8 1 Sudjelovanje Dalmatinaca u uskočkim pre­ padima na tursko zaleđe dodatno je otežalo duboko ukorijenjene gospodar­ ske probleme Dalmacije. Nanoseći štetu morlačkom ratarstvu i stočarstvu i tako smanjujući izvoz u dalmatinske gradove, uskoci su pridonijeli desta­ biliziranju dalmatinskog gospodarstva. Privučeni mogućnošću da brzo dođu do plijena uskoci bi zanemarivali dugo�očne posljedice koje bi njihove akcije mogle imati. Ali narod, koji je sve probleme Dalmacije pripisivao omraženoj turskoj vlasti u zaleđu, gledao je na uskočke prepade kao na udarce turskom osvajaču i opomenu protiv novih turskih presizaqja. Tako je jedan Venecijanac pri­ mijetio da »Dalmatinci dobrovoljno i bez iznimke podržavaju te vucibatine, u krivovjerju, da tako kažemo, da opstanak i održanje provincije ovise o uskočkim prepadima«. 1 82 Većina Dalmatinaca dijelila je mišljenje uskoka da su njihovi prepadi u službi križarskog rata protiv islama. Mržnja protiv poganskih osvajača, koju je širilo i niže svećenstvo, bila je duboko ukorije­ njena te je ugrožavala napore Mletaka da održe mir na granici s Osmanlij­ skim carstvom. Dakle, zašto bi se Dalmatinci suprotstavljali uskočkim pre­ padima na turski teritorij? Službeno stajalište bilo je da svatko tko pomaže uskocima vrijeđa auto­ ritet Venecije, obalnih gradova i stranih vladara. Venecija je cijenila da bi opća potpora uskocima u Dalmaciji bila isto što i pobuna protiv njene vlasti. U izvanrednim okolnostima, mržnja prema Turcima i nezadovoljstvo mletačkom vlašću mogli bi premostiti klasne razlike, koje je Venecija tako brižlj ivo njegovala u dalmatinskim gradovima. U napadu na Klis, 1596. godine, plemstvo, građanstvo i pučani zajednički su pomagali uskocima, otvoreno prkose�� mleta�kim uredbama. Mletački podanici ocijenili .su da je došlo vrijeme da se razvale vrata Istanbula i zbaci turski jaram, ali i da »promijeni­ mo naše gospodare«. 183 Godine 1597., nakon svog povratka u Veneciju, šibenski rektor zabilježio je u svom izvješću: >>dok su uskoci Turcima otimali Klis ... na licima sviju odražavala se tuga i zadovoljstvo, već prema tome jesu 18 1 182 1 83

U: Commissiones et relationes venetae,

Ibid.,

sv.

S, str. Sl.

sv.

S, str. 228.

U: Contarini, Le hišwrie venetiane, str. 328, Tomić; Grada, str. 77.

·

·

229

SAVEZNICI I ŽRTVE

li stizale dobre ili loše vijesti, kao da je u pitanju njihov vlastiti život, ili čak spas njihove duše«. 184 Nema sumnje da su uloga koju su uskoci odigrali u dramatičnim kliškim događajima iz 1596. godine, te mletačke i turske represalij e, poglavito protiv nižeg svećenstva, pomogle da se u narodu učvrsti slika uskoka kao bedema protiv turskih nevjernika i njihovih saveznika u Veneciji. Uskoci, javio je Dona 1599. godine, »uživaju velik ugled nakon svojeg nedavnog uspjeha kod Klisa; za kojim hlepi pretežit dio, ako ne i većina dalmatinskih staleža; koji vjeruju da će im ti ljudi pomoći da povećaju svoje posjede i bogatstvo«. 185

lako je oduševljenje uskocima kod dalmatinskih građana i trgovaca malo splasnulo nakon što su ovi počeli napadati mletačke brodove, i tako »ugro­ žavati njihov imetak, a ponekad i same živote«, 186 drugi Dalmatinici još dugo su ih ih smatrali istinskim braniteljima granice. U Dalmaciji i turskom zaleđu uskoci su igrali i ulogu širitelja otpora i buntovništva. Pomažući uskocima ljudi su nalazili odušak za cijeli niz neza­ dovljstava. Nezadovoljni mletački i turski podanici iskazivali su svoje bun­ tovništvo pridružujući se uskocima u Senju. Neovisnost i pogodnosti uskoč­ kog života pružali su nezadovljnicima dobro poznatu i lako ostvarljivu soci­ j alnu alternativu. U svojoj studiji ja sam se usredotočila na suprotstavljanje Mlecima i Turcima, no uskoci su davali mogućnost i za artikuliranje drugih sukoba interesa. Do sredine šesnaestog stoljeća stanovnici Kaštela (i drugih dijelova trogirskog okruga) morali su kupovati vino i žitarice u gradu po unaprij ed određenim cijenama. Sve dok se nisu izborili za njeno ukidanje, ljudi su omraženu odredbu izigravali potajno trguj ući sa uskocima. (Zato možda nije slučajno da 1 558. godine, kada su dalmatinski rektori prikupljali pritužbe protiv uskoka, trogirski rektor nije mogao naći nikoga tko bi se na njih požalio.) 187 Sukob je postojao i između ratarskih i ribarskih starosjedi­ laca na obali i nomadskih stočara koji su se naselili na pograničnim po­ dručjima pod turskom okupacijom ili na spornom teritoriju. Neprijateljstvo između ljudi različitih kultura i pogleda na svijet, koje su možda zaoštravale vjerske i nacionalne razlike te različita opterećenost daćama, našla je izraza i u sudjelovanju brojnih stanovnika trogirskog i šibenskog okruga u uskočkim 1 84 185 186 1 87

U: Commissiones et relationes venetae, sv.

Ibid, sv. 5, str. 282.

5, str. 223.

Naprijed navedeni spis šibenskog rektora, iz

1 597. godine (ibid., sv. 5, str. 223).

A S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 244: 13. svibnja 1 558. (Processus Tragurii); A. S. V., Capi del Consiglio dei Dieci, Lettere dei Rettori, 281: 27. veljače 1 5 63. (m. v.); Vjeko Omašić; Povijest Kaštela od poletka do kraja XVIII stoljeća (Split, 1986.), str. 148-49.

Senjski uskoci

230

prepadima na nomade u zaleđu i u spornim pograničnim selima. 188 U tom svjetlu treba gledati događaj iz 1 55 1 . godine, kada je ribar Jerko Sudinić, u društvu s nekoliko uskoka, uhvatio nekog vlaškog stočara te ga ugurao u čamac vičući: »Životinjo jedna!« Pri tome je svoje gnušanje naglasio udarcem sjekire. 189 Mnoge slične nesnošljivosti: zazor seljaka od građanina, neprija­ teljstvo pučanina prema patriciju, suparništvo obrtnika prema veletrgovcu i zemljoposjedniku, čak i sitne osobne razmirice kakve su često obilježavale odnose u zatvorenim seoskim i gradskim sredinama, sve se to moglo 'artiku­ lirati u društvu uskoka, kojima su neki od tih motiva bili strani. Uskočke akcije bile su medij za izražavanje različitih nezadovljstava stvorenih društvenim podjelama. Seljaci, međutim, nisu idealizirali uskoke kao borce za prava potlačenih, iako su im se divili zbog njihove odvažnosti. Premda su sami uskoci ponekad isticali uzajamnost sa seoskom sirotinjom, čini se da su Dalmatinici gledali sa zdravom skepsom na tvrdnje da su uskočki prepadi motivirani čovjekoljubljem. Neki njihovi komentari otvo­ reno su cinični (ovdje treba uzeti u obzir da su izrečeni pred mletačkim dužnosnicima): »Istina je da oni zovu braćom one kod kojih ništa ne nađu, no čim kod koga nešto nađu, odmah ga proglase neprijateljem i sve mu otmu«. 1 90 ))Kada vide da od nekoga neće imati koristi pošalju ga s Bogom, govoreći 'ne želimo ti nikakvo zlo', no ipak mu uzmu kruha i vina«. 191

Čak ni u narodnoj pjesmi uskoci nisu predstavljeni kao borci za socijalnu pravdu, za razliku od plemenitih razbojnika u epskom stvaralaštvu drugih društava. Najstarije epske pjesme iz uskočkog ciklusa (zapisane početkom osamnaestog stoljeća) opisuju ih kao ljude motivirane poglavito borbom za čast i turski plijen, a ne pomaganjem slabijima i ispravljanjem nepravdi. Iako ih najčešće prikazuju u borbi s Turcima, u tim pjesmama njihovi su ne­ prijatelji ponekad i skupine kršćana. Uskoci su u epskim pjesmama jloJnaci; epitet koji ih prati i u tekstovima i u životu, ali qj ima se ne pridaju roman­ tične osobine. Uskočka svadljivost i hvalisavost, lukavost i prijetvornost te majke i supruge koje su zavili u crno dočarani su hladno i bez uljepšavanja. Uskočko junaštvo očituje se u drugarstvu, bogobojaznosti, okretnosti i lu­ kavosti, elementarnom suosjećanju s dostojnim protivnicima i nevin i m žr­ tvama te, iznad svega, hrabrosti i snazi. Uskoke su štovali zbog nji h samih, 188 189 190 191

Vidi pritužbe iz tog područja u: Tomić, »Sedam srpslcih pisama<<, osobito pismo iz prosinca 1576., koje sadrži žalbu na zajednički napad uskoka i Dalmatinaca na Gradac i Vratkoviće, str. 12. H. A Z., Spisi zadarskih knezova, Antonio Civran

(1551.-1553.) 1 : 32-37.

U: A S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 244: 2. svibnja

Ibid., 4. svibnja 15�B.

1558.

SAVEZNICI I ŽRTVE

23 1

te iz straha, a ne zbog dobrobiti koju bi njihove akcije mogle donositi siromašnima i potlačenima. I dok je epika nekih drugih naroda idealizirajući razbojnike dala legitimitet njihovoj nasilnosti, u uskočkom ciklusu veza između legende i stvarnosti mnogo je jača. Čini se da su uskoci tako dobro utjelovljivali ideale nasilja i časti da su mogli biti prihvaćeni kao junaci i bez fikcionalne mistifikacije. 192 Uskoke bi bilo pogrešno smatrati vođama narodnog otpora ili svjesnim prvacima pokreta za društvenu ili političku pravdu, jer oni nisu djelovali prema nekom konkretnom reformatorskom programu. lako su uskoci sanjali o protjerivanju Turaka s Balkana, zadovoljavali su se otimanjem turske imovine, rijetko napadajući same Turke, a još rjeđe njihov sustav vlasti. Premda su pojedini uskoci pljačkali u Dalmaciji i zaleđu kad nisu imali drugog izbora, ili kad im se ukazala dobra prilika, uskočki prepadi nisu bili anarhični i nasumični. Kao skupina uskoci nisu sustavno ugnjetavali seosko stanovništvo jer im je ono bilo jedino sigurno uporište izvan Senja. Ponajviše iz pragmatičnih razloga, uskoci su se nasiljem služili umjereno i ciljano i nisu prekomjerno otimali od pučanstva kako ne bi ugrozili svoj opstanak izgubivši potporu naroda. No zauzvrat su očekivali od svoje braće po \jeri da ih podrže u ratu protiv pogana i pomažu u njemu. Veze uskoka sa seoskim stanov­ ništvom Dalmacij e i zaleđa mnogo su složenije nego što bi se dalo zaključiti iz predožbe o njima kao plemenitim razbojnicima i ukazuju na to da iz djelovanja pljačkaša nije lako izlučiti socijalne elemente. Kod toga je, međutim, važno razlikovati između djelovanja i motiva samih uskoka i političkog i društvenog značenja potpore koju su uživali. Venecijanska vlast u Dalmaciji izazivala je nezadovoljstvo seljaka, ali i nekih patricija, čije ambicije nije mogla zadovoljiti. Svojom vlašću bili su neza­ dovoljni i podanici Porte s druge strane granice. Ta nezadovoljstva kanalizi­ rala su se izvan zakona, u društvu uskoka. Bez obzira na sva svoja zastra­ njivanja, uskoci su narodu omogućavali da izrazi svoje nezadovoljstvo ne­ pravdama kojima nije mogao naći lijeka. Osim toga, oni su bili epski junaci od krvi i mesa, čija su srčanost, neobuzdanost i sila pobuđivali divljenje, strah i poštovanje.

192

Vidi, npr., Gesemann, Erlangenski rukopis, br. 64 (str. 82-85), br. 72 (str. 97-99), br. 80 (str. 1 11-13), br. 94 (str. 134-35), br. 97 (str. 137-39), br. 106 (str. 1 48-49) , br. 119 (str. 170-71), br. 122 (str. 175-76), br. 127 (str. 188-S9), br. 131 (str. 196-97), br. 135 (str. 202-04), br. 143 (str. 220-23), br. 164 (str. 244-46).

232

Senjski uskoci

Sudeći prema kratkoj povijesti uskoka Nicoloa Contarinija, iz sedamnaestog stoljeća, ))uskoci su hinili da žele samo dobra Turaka i Židova; no budući da nisu nailazili na otpor, te su se vucibatine osili!(! i počele pljačkati sve od reda«. 193 U svojim pritužbama protiv uskoka, poneki Mleci pogrešno navode da su ovi tvrdili da će napadati samo Turke i Židove; istina je, međutim, da su to bili samo njihovi najčešći ciljevi. Isto tako nije istina da su uskoci napadali sve od reda. Opravdanje i smjer njihovim prepadima davao je stanovit broj pravila, koja dijelom proizlaze iz njihove misije obrane kršćan­ stva od Turaka. Kao što smo vidjeli, uskoci sebe nisu smatrali običnim piratima ili razbojnicima koj i pljačkaju sve što im se nađe na putu. Držali su da se ne moraju opravdavati za napade na muslimane i Židove, njihovu imovinu te na turske podanike u zaleđu, iako su se kod toga ponekad suzdržavali zbog kršćanske uzajamnosti i borbe protiv nevjernika. Šteta na­ nesena kršćanima pod turskom vlašću opravdavala se njihovom otvorenom ili prikrivenom (ako bi se suprotstavili uskocima) suradnjom s Turcima. A u kontekstu svetog rata takvi prepadi bili su opravdani. Međutim, koncept opravdanog uzimanja plijena implicira i svoju su­ protnost, �- neopravdanu, zakonom zabranjenu pljačku. Razlika između to dvoje ponekad je bila tanka, a često je ovisila i o tome je li se pitalo uskoka ili njegovu žrtvu. U praksi uskoci su prema potrebi nalazili i druga opravda­ nja, jer se suradnja s Turcima ne navodi uvijek kao razlog za pljačku. N asu­ prot tomu, iako im je dužnost nalagala da napadaju nevjernike, njihovi odnosi s muslimanima nisu uvijek bili neprijateljski. Ideal predziđa kršćan­ stva nije dostatan da se objasni djelovanje uskoka. Važnija od njega često je bila borba za opstanak. No oblik uskočkim akcijama davao je cij eli niz raznorodnih čimbenika, uklj učujući i veoma čvrsta načela njihovog pogleda na svijet.

193

Contarini, Le historie.vmetiane, str. 326.

8.

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

U svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga, koji ovoj knjizi služi umjesto predgovora, Andrija Kačić-Miošić kaže da mu nije bilo lako sačiniti priču od mnoštva epizoda, koje su sve slične jedna drugoj i obiluj u jednim te istim slikama: ))Odsječene glave, ljudi odvedeni u ropstvo«. Fra Andrij a grupirao je svoje priče s granice oko pojedinih junaka i bitaka. Za razliku od njega, mi smo nastojali rasvijetliti problem uskoka baveći se pojedinim vidovima pro­ blema te se usredotočujući na teme koji bi ostale nejasne u kronološkom prikazu. No na taj način dobili smo na jasnoći, ali izgubili na prikazu slijeda, promjene i uzročnosti. Sada ćemo pokušati prikazati nekoliko posljednjih desetljeća postojanja senjskih uskoka, tako da događaje navodimo onim re­ dom kojim su se odigrali. Ideje, ograničav�ući čimbenici i silnice koje smo raščlanili u prethodnim poglavljima došle su do punog izražaja u razdoblju između neuspješnog zauzimanja Klisa 1 596. godine i uskočkog rata 1 6 1 6.1 61 8. godine. Nemam namjeru u ovom poglavlju navoditi sve uskočke akcije iz tog razdoblja, jer se bojim da bi mnogi čitatelji poslušali savjet fra Andrije da odu na spavanje ako im se priče ne svide. l Međutim, želimo li shvatiti zašto se i kako se promijenio uskočki svijet u tom razdoblju moramo se pozabaviti prepadima i protuprepadima koji čine stožerni dio uskočkog ci­ klusa s kraja šesnaestog stoljeća. Prijelaz stoljeća bio je ključni trenutak u uskočkoj povijesti. Neke razloge dotaknuli smo već u prethodnom poglavlju : promjena područja novačenja; sve veće financijske teškoće, kako plaćenih tako i neplaćenih uskoka; neza­ dovoljstvo Voj ne krajine uskočkom neovisnošću ; sve veće nesuglasice među uskocima glede ciljeva koje smiju napadati. Osim toga, počeli su se mijenjati odnosi između carstava na razmeđu kojih su živjeli, čime je ugrožena sama osnova uskočke egzistencije.

Dosta podrobne prikaze nalazimo u: Stanojević, Senjski uskoci (na temelju mletačkih iZ'ćiešća), i u : Griinfelder, »Studien zur geschichte der Uskoken« (pretežito n a temelju materijala Vojne krajine).

234

Senjski uskoci

Pogoršanje odnosa s Venecijom Početkom Velikog yedna 1597. godine, flota uskočkih lađa s više od 500 ljudi odjedrila je iz Senja u neuobičajenu akciju. lako je i ovdje bilo elemenata križarskog pohoda, cilj ekspedicije nije bila borba protiv pogana, za razliku od opsade Klisa na Cvjetnicu prethodne godine. Odjedrili su na sjever do mletačkog Rovinja, gdje su noću opljačkali sve lađe u luci (uzevši plijen u vrijednosti od 400.000 škuda), odveli Mletke u roblje te se vratili u Senj, pljačkajući uz put. U nekim izvještajima kaže se da su u znak prijezira prema Veneciji okrunili svoj u osvetu nasilno ušavši u Pulu i plešući na gradskom trgu. 2 Nekoliko yedana kasnije glavni providur dobio je popis zapovjednika lađa i momaka, sve najpoznatijih uskoka od kojih su mnogi sudjelovali u oslobađanju Klisa.3 To nije bio prvi napad uskoka na mletačke podanike, no kod svih prethodnih opljačkana je samo turska imovina. Pohod na Rovinj bio je otvoren i samouvjeren izraz srdžbe cijele uskočke zajednice na Vene­ ciju. Uskoke je razljutilo što je Venecija prilikom opsade Klisa pomagala Turcima i kaznila Dalmatince koji su im u opsadi pomogli. Kap koja je prelila čašu bilo je smaknuće skupine uhićenih uskoka i izlaganje njihovih glava u Veneciji. Uskočka osvetnička ekspedicija pokrenula je lanac međusobnih napada i protunapada koji će se smjenjivati godinama. Za to vrijeme nestat će sloge među uskocima, promijenit će se značenje njihovih prepada a oni će početi gubiti potporu naroda. Godine 1597. uskoci su bili vrlo složni u svom osvetničkom pohodu protiv Venecije. Štoviše, njihovi su redovi bili čvrsti i kad su uslijedile sankcije - kada je Venecija izolirala Senj, a nadvojvoda i car osnovali istraž­ no povjerenstvo. Mletačkom provokatoru koji je 1 597. godine agitirao među plaćenim uskocima da isyeraju »venturine« iz grada, odgovorili su da su venturini njihova braća i »da će u potpunosti dijeliti njihovu sudbinu«.4 Habsburška povjerenstvo, koje je vodio general Juraj Lenković, počelo je oštro. Zasjelo je u Rijeci, zajedno s jakom voj nom postrojbom, pozvalo osumnjičene uskoke na saslušanje i izdalo uredbu da se sav plijen mora vratiti 2

3 4

Horvat, Monumenlil uscocchorum, sv. 1, str. 156-57. Sam prepad opisan je u nizu poruka Almoroa Tiepola Zuanu Bembu, koji ga je naslijedio kao Provveditore contra uscocchi, vidi u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1263. Događaj je na temelj u tih dokumenata rekonstruirao Tomić u: »Crtice iz istorije senjskih uskoka«. Vidi i Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1, str. 156--60.

Popis je u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1263: 26. travnja 1597. (izvješće u Alessandro Busencolo, Zadar). U: A. S. V., Provved'itori da Terra e da Mar, 1263: 2. kolovoza 1597. (ispitivanje Marina Obladine).

·

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

23S

jer je otet nezakonito. Lenković je nekolicinu uskoka prognao u Brinje, sedmoricu dao smaknuti (neke zbog prekršaja koji nisu imali veze s poho­ dom na Rovinj) i pro�erao iz Senja više bjegunaca sa mletačkih galija i drugih mletačkih odmetnika, ali je kapitulirao u vezi s plijenom i čak isplatio sti­ pendiatima dvomjesečnu plaću. · Unatoč prosvjedima glavnog providura Zuana Bemba, koji je za incident optužio ven turine, Lenković ih nije želio oštrije kazniti, bojeći se da bi se stanje moglo oteti kontroli, poglavito zato što su uskoci »neobično drska sajta, koja bi se mogla, pogotovo u ovim vremenima, udružiti i uvesti samoupravu«. Providur Bembo smatrao je da bi se venturinima moglo stati na kraj jedino ako ih se progna, budući da kao slobodnjaci nisu mnogo držali do habsburške vlasti. s Nakon što su iskalili svoj bijes na Mlecima, mnogi Senjani bili su sprem­ ni usredotočiti svoje prepade na Turke, osobito ako bi se Venecija obvezala da će prekinuti kaznene mornaričke napade pod Bembovim zapovjedniš­ tvom. Početkom veljače 1 598. godine stanovit broj uskočkih vojvoda i ha­ rambaša (kako plaćenih tako i neplaćenih) potpisalo je izjavu kojom se obvezuju da će prestati nanositi štetu mletačkim podanicima i teritoriju, da neće dopustiti pojedinačne akcije i da će se pokoravati kapetanima i vojvo­ dama. Za izvršenje su jamčili svojim »glavama, ženama, djecom, nekretni­ nama, čašću i pokretnom imovinom«. Kao svrha izjave navedena je želja »da se spriječi svako bezakonje i neposluh, te štetno piratstvo«, koji bi mogli navesti Mletke da objave rat habsburškim zemljama. 6 Ne znamo jesu li uskoci prisegli dobrovoljno ili ih je na to prisilio njihov kapetan. Međutim, kada je 10 dana kasnije Bembo pokušao napasti uskočku flotu; reagirali su ozlojeđenošću nevino optuženih, kako se moglo i očekivati. Osamnaest uskočkih lađa bilo je pristalo u Šibeniku. Uskoci su prešli na turski teritorij, tamo skupili 8.000 grla stoke i do�erali ih na obalu. Kada ih j e Bembo po kišnom vremenu sa svojim albanskim plaćenicima prikliještio u plićaku rogozničkog zalj eva, uskoci su to shvatili kao težak eksces. N aime, akciju je bio dopustio senjski kapetan, pod uvjetom da se ograniče na tursku imovinu. Vojvode i harambaše poslali su Bembu, koji je čekao qa se razvedri da ih može napasti, uljudnu poruku u kojoj su istaknuli razliku između njihovog pohoda i neovisnih prepada prognanih uskoka koji nisu pristali

S

Bembovo izvješće, u: Commissiones et relationes venetae, sv. S, str. 242. Vidi i A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1263: 2S. studenoga 1 S97. (Lenković); Commissicnes et relationes venetae, sv. S, str. 243-44. Glede odredbi po�erenstva vidi, I. b. H. K. R., Croatica, fasc. 9, 1S97., listopad br. 45: 12. prosinca 1 597.

6

U: I. b. H. K. R., Croatica, fasc. 9, 1598., ožujak br. 60: 5. veljače 1598. Na pohodu u Rovinj bilo .je najmanje devet od 14 potpisnika.

236

Senjski uskoci

poštivati venecijanske interese. Napisali su da su se upustili u akciju »U nadi da nešto otmemo od naših neprijatelja u zaleđu« i da: uhvate odmetnute uskoke koji su pljačkali po Dalmaciji. Na pohod su krenuli uvjereni da su s Venecijom u miru, no vidjevši da im Bembo želi zlo, odlučili su izbjeći njegove ophodnje »kako se ne bi prolijevala kršćanska krv«. Naglasili su da ne kane napasti mletačke luke i otoke te zamolili Bemba da ih ostavi na miru. Ako tako ne postupi, oni će se braniti, a Bembo će pred Bogom odgovarati za posljedice.7 Uskoci su svoj pohod smatrali posve legitimnim. Djelovali su s dopuštenjem svojih pretpostavljenih i prema izjavi koju su potpisale nji­ hove vojvode i harambaše, te su napali isklj učivo turske podanike, ne dirajući Mletke. Ali Bembo si nije mogao dopustiti da tolerira takve prepade, pogla­ vito zbog posljedica koje bi mogli imati na interese Venecije. Naime, oni su uskoke sokolili da napadaju slabije čuvana područja, ali, što je još važnije, davali su povoda Porti da Venecij u optuži za kršenje dogovora da će očistiti Jadran od pirata ili, što je još gore, da surađuje s njenim neprijateljima. Bembo se nije udostojio odgovoriti, a uskoci su odlučili iskoristiti loše vrijeme da pobjegnu. Nakon što su učvrstili svoje lađe građom što su je skinuli s vrata i prozora u luci, očajnički su se otisnuli na more kad je bura bila najjača. U gluho doba noći, kad stražari na katarkama nisu čuli ništa osim huka vjetra i udaranja valova, uskočke su se lađejedna po jedna izvlačile na pučinu i naposljetku odjedriJe kući.8 Tako je njihov zavjet da kod prepada na turski teritorij neće napadati Mletke završio neslavno, čime su uskoci dodatno učvršćeni u svom mderenju da Veneciji ne treba vjerovati. Na povratku su u krčkoj luci za osvetu pobili skupinu Bembovih albanskih plaćenika, pri tome oslobodivši nekoliko svojih drugova, galijota na mle­ tačkoj galiji. Nakon toga su naišli na nekoliko mletačkih brodova s provijantom i oružjem i opljačkali ih kao naknadu za stoku izgubljenu kod Rogoz­ nice. Bembo je zauzvrat opljačkao Novi Vinodolski i pojačao blokadu Hrvat­ skog primorja. Time su uskočko-mletački odnosi još više narušeni.9 7 8

9

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1263: 15. veljače 1598. (napisali vojvode i harambaše u rogozničkoj luci, priloženo Bembovoj poruci od 20. veljače 1598.). Bembo se razbjesnio jer mu je izmakao plijen koji nije imao nikakvih izgleda protiv njegovih znatno jačih snaga (Commissiones et relatwnes venetae, sv. 5, str. 245-56; A. S. V. , Provveditori da Terra e da Mar, 1263: 20. veljače 1598.). U drugim zapisima iz tog vremena događaj se navodi kao primjer uskočke odvažnosti ili ludosti (Minucci , Storia degli uscocchi, str. 238; Rački , Prilog za poviest hrvat­ skih uskoka, str. 203-4). Vidi A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1263: 2. ožujka 1598.; l. 6. H. K R., Croatica, fasc. 9, 1598., ožujak br. 56 i br. 60; i Commisswnes et rdatwnes venetae, sv. 5, str. 245-46. Tomić donosi opis oružanog napa
·

237

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

Jedan anonimni promatrač, vjerojatno biskup De Dominis, kasnije je eskalaciju nasilja pokušao objasniti povećanjem broja mletačkih ophodnji koje su nehotice dovele do veće učestalosti uskočkih pljački u Dalmaciji. I dok su uskoci ponekad u svojim pljačkama kršili prešutno dogovorene norme, tako su i ministri presvijetle Republike počeli ometati ne samo nezako­ nitu krađu i pljačku, nego i opravdane kopnene prepade na turski teritorij, te prikupljanje otkupnina i danka što su ga Turci plaćali Senjanima. Te neuobičaje­ ne i čudne mjere, bile su uzrok mnogih velikih nevolja, jer su se zabrinuti i izgladnjeli uskoci bijesno dali na nezakonite radnje te su neki iskoristili gorke nedaće koje su su ih zadesile kao dobar izgovor za svoja nedjela. Tako su uskoci prešli sa očajničkih napada na otvorene prepade na obližnje otoke i pučanstvo presvijetle Republike, te su počeli pljačkati sve lađe koje bi presreli na moru, bez obzira na \jersku ili nacionalnu pripadnost vlasnika. 10

I sami uskoci žalili su se da ih je na prepade nati erala oskudica. Godine 1 598. prosvjedovali su da im Mleci, u nastojanju da zaštite turski teritorij od �ihovih upada, ugrožavaju egzistenciju, )�er se ne možemo opskrbljivati na teritoriju Turaka, naših zajedničkih neprijatelja«. tt Senjski kapetan obavije­ stio je glavnog zapovjednika Vojne krajine da njegovi lj udi ))trpe veliku oskudicu i tegobe, jer ne možemo doći do drugih namirnica, kao što su meso, vino, kruh ... a to se ne bi događalo da Venecijanci meni i mojim podređenima dopuštaju da u miru prelazimo preko vašeg teritorija s prikup­ ljenom stokom«. Kapetana je osobito zabrinjavalo to što bi venturini mogli početi pljačkati unatoč njegovoj zabrani ako im se ne osigura redovita op­ skrba: ))Oni, a osobito venturini, javno mi se suprotstavljaju kad im naredim da ostanu kao zatočenici u gradskoj tvrđavi, umjesto da odu van i zadovolje svoje potrebe. Moram i njima (venturinima) osigurati neku vrst potpore, jer inače neće moći izdržati; neki od njih spremni su se potajno odmetnuti«. 12 Međutim, čak i u vrijeme najjače izolacije, nisu se svi uskoci okomljivali na prvog kršćanina na kojeg bi naišli, iako bi se to dalo zaključiti iz gore navedene anonimne raščlambe. Tijekom pretežitog dijela 1 598. godine mno­ gi su uskoci pokušavali sačuvati krhki mir na Jadranu držeći se kod prepada obećanja danih u izjavi. Iako su lađe glavnog providura kružile ispred Senja, s naredbom da zaplijene svaku lađu na dolasku ili odlasku iz Senja, Rijeke, Bakra i Vinodola, a u Senju vladala oskudica, osobito vina, vojvode i haram10 11 12

U: Horvat, Monumenta uscocchorum,

sv.

1, str. 397.

Pm.:jerljivo izvješće glavnom providuru Bembu i z Senja o pritužbama uskoka n a njihove nadređene, u: A. S. V., Proweditori da Terra e da Mar, 1263: 1 5. ožujka 1598.

U: l. 6. H. K R., Croatica, fasc.

9, 1 598., ožujak br. 56: 31. ožujka 1598.

Senjski uskoci

238

baše te većina uskoka mirno su čekali u gradu. Glavni razlog njihovog strpljenja bila je nada da će mjere za pomoć Senju, što ihje koordinirao papa, u suradnji s nadbiskupom Minuccijem i biskupom De Dominisom, dati rezultata. 13 No mnogi venturini nisu baš mnogo očekivali od mira, dijelom i zato što su mjere predviđale smanjenje njihovog broja. Nevolja ih je napokon primorala na pobunu, pa su otplovili iz Senja u osam lađa, govoreći da će radije sve riskirati nego da u Senju umru od gladi; mletački poslanik javio je da su rekli da bi »senjskog biskupa najradije sasjekli na komadiće, jer ih je tako dugo zadržavao u gradu pod izgovorom da čeka ishod dogovora«.1 4

Venturini su najviše mrzili Mlečane koji su ometali njihove napade na Turke. Nekolicina njih povukla se, pod vodstvom Juriše Hajduka, najprije u Vinodol a onda u Liku, odakle su više mjeseci odlazili u pljačkaške pohode. Venecijanski podanik kojeg su bili zarobili nadomak Zadra kasnije je rekao da su se >�edni drugima zaklinjali na vjernost, govoreći da su [Mleci] kurve, lopovi i izdajice, jer im ne daju pljačkati na turskom teritoriju, pa će stoga razoriti sva mletačka sela i gradove ognjem i mačem, a gospodu koju tamo zateknu sasjeći na komadiće«. 15 Budući da mletačka blokada Hrvatskog pri­ morja nije prestajala ni 1599. godine, uskoke u Senju glad je počela tjerati na očajničke poteze, pa je zabilježeno nekoliko krađa stoke na susjednim otocima. Providurov napad na Lovran, jedan od glavnih opskrbljivača Senja vinom i žitom, izazvao je veliko nezadovoljstvo i uskočki protunapad na Fianonu (Plomin) i Albonu (Labin), gdje su oteli toliko potrebnu stoku i druge namirnice. Iako su u nekim od tih pohoda sudjelovali i plaćeni uskoci, oni su uglavnom izbjegavali upade na venecijanski teritorij, često naglašava­ jući da bi radije i dalje pljačkali po turskom zaleđu samo da im Mleci ne stoje na putu. 16 Premda su se venturini i stipendiati zajednički krvavo osvetili Veneciji nakon pada Klisa, njihovo se jedinstvo počelo raspadati kad su uslijedile represalije. Budući da su nam poznati događaj i nakon prepada na Rovinj , možemo rejconstruirati kako se razvijaq sukqb u usko��m redovi�a glede prepada te kakva su im ograničenja nametali njihovi nadređeni, poglavito 13

14 15

16

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 28. studenoga 1598.; Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1 , str. 388-93. U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 28. studenoga 1598. (prilog od >>osobe koja je bila poslana u Senj i odatle se vratila•). Ibid.,

14. prosinca 1598. (prilog rapskog rektora od 2. prosinca 1598.).

Glede tih događaja, vidi poruke Nicoloa Dona i priložene izjave više �edoka, ·ibid., prosinac 1 598.-<:>žujak 1599:

239

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

dužnosnici Vojne krajine i vojvode. Neki uskočki vođe držali su da prepadi koji izazivaju mletačke protumjere nisu u interesu Senja, pa su pristajati na neka ograničenja, osobito ona koja su smanj ivala napetosti s Mlecima. Drugi, međutim, branili su svoje pravo na neograničeno pljačkanje Turaka, osobito zato što nisu imali drugih izvora prihoda, te su inzistirali da će se osvetiti svakome tko ih u tome bude ometao. Prvo stajalište najčešće su zastupali stipendiati, dok su uz drugo pristaj ali venturini. Međutim, u svojoj moralističnoj primj edbi, biskup De Dominis upozorava da bi bilo pogrešno optuživati venturine za sve neovlaštene pre­ pade: »Znam da među stipendiatima ima mnogo ljudi sklonih pljački i zločinu, baš kao što među venturinima ima dosta dobrih i razboritih ljudi koj i žele minc 17 No u oskudici što je vladala krajem stoljeća zabrana pljačke najviše je pogađala venturine, pa su se oni i najglasnije bunili protiv Venecije. U natoč brojnim planovima da im se da sinekura, Vojna krajina nikada nije za to pronašla sredstava. Za razliku od venturina, stipendiati su si mogli priuštiti da zauzmu pomirljivije stajalište. Početkom 1 599. godine vojvode i stipendiati obnovili su zavjet da neće napadati kršćane pa čak ni Turke na moru, pod uvjetom da mogu neometano odlaziti u pljačku na turski teritorij. Nakon toga predložili su plan kojim bi se djelovanje venturina ograničilo tako da se njihova braća i sinovi predaju Veneciji kao taoci. 1 8 (Plan nije proveden u djelo jer Signoria nije bila raspoložena za bilo kakve pregovore s uskocima, ali on ipak ukazuje da su pokušaji uskoka da svoje probleme riješe sami izazivali zabrinutost.) Međutim, kad su prilike u Senju postajale iznimno loše, venturini i stipendiati ponekad bi zajednički otišli u pljačku na zabranjena područja. Krajem 1599. godine, za vrijeme mletačke blokade, skupina venturina i stipendiata opljačkala je mletački brod i rekla vlasniku tereta, paškom trgovcu žitom, >meka ide plakati na ramenu svoga providura, jer ako nam ne dopusti da idemo na Turke, mi ćemo dolaziti pljačkati ove otoke i ubijati svakoga koga ovdje zateknemo«.t 9

17 18 19

U : Stanojević, Senjski uskoci, str.

1599.) .

1 87 (A. S. V., Senata, Secreta, Dispacci, Gerrnania, 29: 30, studeni

.

Iz prijedloga Ivana Vlatkovića i Mihe Radića, »vođa stipendiata i glavnih vojvoda« glavnom pravi­ d uru, u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 29. ožujka 1599. Kao što je navedeno u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

923: 18. prosinca 1599.

240

Senjski uskoci

Rabattino povjerenstvo u Senju Pljačkaški pohodi na turski i mletački teritorij nastavili su se u 1 7. stoljeće, unatoč mletačkoj blokadi, a dijelom upravo zbog nje. Habsburzi su napos­ ljetku odgovorili protumjerama. Blokada Hrvatskog primorja i Trsta, mle­ tačke kaznene ekspedicije na nadvojvodine posjede i snažan diplomatski pritisak na habsburškim dvorima, u kojem je sudjelovao i papinski nuncij, primorali su Habsburgovce na ustupke. Godine 1 60 1 . osnovano je pmjeren:.. stvo za preobrazbu uskočke organizacij e, na čelu s Goričaninom Josipom Rabattom, savjetnikom nadbiskupa Ferdinanda u Grazu. Rabatta je u Senj ušao siječnja 160 1 . godine na čelu 1 .500 voj nika iz Vojne krajine.20 U gradu je zatekao samo oko 300 uskoka, jer je nekoliko skupina venturina i stipendiata pobjeglo iz grada na vijest o njegovom dola­ sku. Rabatta je dobio naređenje da kazni sve uskočke vođe odgovorne za nedopuštene napade na mletačke podanike i imovinu, ukloni sve venturine iz Senja i naseli ih po garnizonima u unutrašnjosti te da zabrani sve samo­ inicijativne pomorske napade na mletački i turski teritorij. Rabatta nije bio prvi koji je došao s takvim naredbama, ali on i novoimenovani senjski biskup Markantun De Dominis odlučili su uskočki problem riješiti jednom zauvi­ jek. Rabattaje izvršenju svog zadatka prišao s neviđenom okrutnošću. Nakon dolaska u Senj, naredio je da se zatvore gradska vrata i postavi straža te da svi koji se žele pokajati za svoje prijestupe i ostati u službi Vojne . kraj ine zamole za njegovu milost u gradskoj tvrđavi. Tada je dao uhititi Marka Margitića, Martina Posedarskog i Juraja Maslardu, omiljene uskočke vođe za kojima je Venecija izdala pot:jernicu zbog pljačkaških napada u Dalmaciji i dezertiranja iz mletačke vojske. Maslarda je ubijen mačem u pokušaj u 20

Glede diplomatske pozadine Rabattinog povjerenstva vidi poruke Flaminija Delfinija u: Horvat,

Monumenta uscoahorum, sv.

1, te njihovu ručlambu u: Stanojević, Senjski uskoci, str. 1 64-92. Navodi

mletačkih izvora i izvora Hofkriegsrata o Rabattinom povjerenstvu objavljeni su u: Horvat, Monu­ menta

uscocchorum, sv. 1; Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 1; i lJubić, •Prilozi za životopis«. Druge A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 923 (poruke glavnog providura

dokumente nalazimo u:

Pasqualige i njegova tajnika Vettora Barbara). Ima više verzija ovog događaja, ali nijedna nije zornija od opisa očevica, vjerojamo De Dominisa, što gaje objavio Horvat u: Monumenta uscocchorum, sv. Najpodrobniji prikaz nalazimo u : »Riforrna di Segna et degl'uscocchi ...« (ibid., sv.

1. 1 , str. 395-422),

sačuvan je u dužoj verziji u kojoj se opisuje i Rabattina smrt (u: Biblioteca Marciana, Venecija [It.

VI

65 (=6210) •Relatione de successi della Cita di Segna et della Morte del Commissario Rabatta«,

primjerak u School of Slavonic and Eastern European Studies, Longworthova zbirka mikrofilmo­ va]). Djelomice �bjavljeno u: Ljubić, »Prilozi za životopis«, str. dokumenti, glavni su izvor za opis povjerenstva koji slijedi.

45-59. Ovi, i drugi ovdje navedeni

24 1

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

bijega a Margitića i Posedarskog prijeki je sud osudio na smrt. Smaknuti su u tvrđavi a njihova mrtva tijela obješena su na prozore iznad gradskog trga na užas građanstva. Prije Rabattinog dolaska uskoci su se zakleli na križ da će braniti jedan drugoga i da neće dopustiti da itko bude kažnjen, te da će svakoga tko prekrši n\jet ubiti.21 No Rabattina okrutnost poljuljala je �ihovu solidarnost. Kad su vidjeli kako povjerenik usred snježne oluje osobno ide u kuće prekršitelja, praćen većim brojem nepoznatih vojnika; kako je čudno ubijen Maslarda, čo\jek iznimno cijenjen i omiljen; te kako slavni Marghitich i Pos­ sedarschi vise -sa gradske kule, građane je obuzeo takav očajnički strah kakav se u gradu nije pamtio... Sad su već izgubili svaku nadu i vjeru, osjećaju se poraženi i pokoreni i više uopće ne znaju kamo bi se djeli, što bi rekli i što učinili.22

Računajući na neslogu među uskocima, povjerenik Rabatta ocijenio je glave odmetnika te ponudio nagradu onima koji izdaju svoje vođe. Plan je dao neke rezultate, među kojima se ističe smrt venturina Mirka Domazeto­ vića, kojeg je ubio član obitelji Vlatković u zamjenu za oslobađanje vojvode Vlatkovića iz zatvora. Ovaj slučaj otkriva neke probleme s kojima će se uskoci morati nositi u narednom desetljeću. Domazetović je bio harambaša na glasu, koji se proslavio svojim pothvatima u borbi protiv Turaka. Sudjelovao je u osvetničkom pohodu na Rovinj, 1597. godine, nakon što su Mleci izdali kliške urotnike, a odlazio je i u pljačku na mletački teritorij. Stoga je glavni providur Pasqualigo zatražio njegovu glavu. Rabattina reakcija stavila je us­ koke pred težak izbor. Morali su odlučiti žele li spasiti Vlatkovića i Doma­ zetovića. No to je istodobno značilo da su se morali odlučiti između po­ koravanja Vojnoj krajini i očuvanja svoje časti. Progoniti Domazetovića i njegove drugove zato što su sudjelovali u prepadima bilo je isto što i priznati da osvetničke akcije protiv Venecije nisu bile opravdane. Čak i sam način na koji je Domazetović ubijen, pucnjem u leđa, nije bio u skladu s uskočkim poimanjem časti, kao što su i rekli u svojoj pritužbi protiv Rabatte. U Senju je zavladao takav strah (kako se naglašava i u iZ\ješću Rabattin og povjerenstva) »da je svatko počeo misliti samo na svoju kožu«. Međutim, u istom iZ\ješću kaže se da Rabattine mjere nisu uspj ele posve uništiti uskočku solidarnost >�er ti ljudi ništa ne mrze kao prekršiti zadanu riječ«.23 U nadi da 21 22

23

Lop�ić, Acta historiam confinii, sv . 1, str. 283 (prema Rabattinom i�ešću, koje potvrđuje i anonimni i�estitelj u: Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1, str. 404).

U: Horvat, Monumenta Ust:occhorum, Ibid.,

sv.

1, str. 404, 415.

sv.

l, str. 406 (anonimni opis, �erojatno od De Dominisa).

242

Senjski uskoci

će tako zadobiti oprost, jedna skupina odmetnutih venturina izdala je ha­ rambašu druge skupine, ocijenjene zbog napada na mletački i habsburški teritorij, ali čak ni velika nagrada nije ih potakla da izdaju svoje harambaše, Miloša Bukovca i Ivana Sičića. Uskoci i drugi građani Senja ne samo da su pros\jedovali protiv načina na koji su se Rabatta i Vettor Barbaro, predstav­ nik Venecije u Senju, odnosili prema njihovim drugovima nego su ih i skrivali i pomagali im u bijegu. U nastojanju da se riješi disciplinskih problema što su ih stvarali ne­ plaćeni uskoci, Rabatta je poslao oko 200 venturina pod zapovjedništvom vojvode Ivana Vlatkovića u Otočac i druge utvrde u zaleđu. Opskrbio ih je namirnicama i obećao im redovitu plaću. lako je kapetan Barbo podnio ostavku, tvrdeći da preostali uskoci ne mogu uspješno braniti grad, operacija je protekla bez teškoća i protesta koji su pratili ranij a uhićenja i izručenja. Međutim, senjski kapetan nije bio jedini koji se potužio nadvojvodi i upravi Vojne krajine. Rasrđen smaknućem Martina Posedarskog i drugih uskočkih vođa, ban Drašković, civilni upravitelj Hrvatske, zatražio je da se Rabatti sudi zbog izdaje. Brojnim prosvjedima protiv Rabattinih �era u Senju, pridružio se i Danij el Franko!, kapetan u karlovačkoj konjici. Predanost s kojom se Rabatta bacio na ispunjavanje mletačkih zahtieva i bogati pokloni kojima ga je Venecija zasula pobudili su sumnju da on djeluje više u interesu Mletaka nego Habsburgovaca. Samom Rabatti nije bilo lako ispuniti obećanje da će Senju i garnizonima u untrašnjosti davati redovitu plaću. Budući da mu Dvorsko ratno vijeće za to nije dalo nikakva sredstva, prvih pet mjeseci plaćao je opskrbu i davao plaće iz vlastitih dnevnica. Kada je presušio i taj izvor a opskrba i dalje nije funkcionirala, uskoci su postali nemirni. Pobunu uskoka u Brlogu, koji su tvrdili da od svojih plaća ne mogu preživjeti, vojska je brzo ugušila, no budući da plaće i dalje nisu stizale uskoci su se počeli sve više vraćati iz untrašnjosti u Senj . Kad su se gradom proširile glasine da Rabattin ugled na dvoru slabi, uskoci su se odlučili na pobunu. Skupinu uskoka koju je Rabatta poslao na ugarski front zaustavio je u Karlovcu kapetan Franko! i poslao natrag u Senj. Kad su stigli u grad Rabatta je njihovog vođu Jurišu Hajduka strpao u zatvor. Senjani su najprij e zamolili a onda odlučno zatražili da se omiljenog harambašu pusti na slobodu; Rabattaje odbio i zaprijetio mnoštvu pred tvrđavom; došlo je do pucnjave i gomila se razbjesnila. Unatoč Rabat­ tinim mjeravanjima da će pustiti Jurišu ako mu dovedu jednog drugog uskoka, Senjani su provalili u tvrđavu, svladali stražare i ubili Rabattu. Usko­ ci su mu odsjekli glavu i pokazali je mnoštvu s prozora tvrđave. Bjelodano je da je Rabatta u Senju bio silno omražen i da su njegovo ubojstvo građani·smatrali opravdanim. Prema jednom anonimnom izvješću

243

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

»svi senjski građani, kako uskoci tako i civili, potpisali su da su suglasni s tim izdajničkim činom i da su u njemu sudjelovali ... Onda su odlučili osnovati neku vrstu republike te su izabrali vladu od nekoliko članova«.24 Predstavnici uskoka i civilne vlade odmah su o svom drastičnom činu obavijestili glavnog providura Pasqualigu i druge mletačke dužnosnike. Obećali su da će odr­ žavati red i mir i držati se pravila uskočkog ponašanja što su ih odredili Pasqualigo i Rabatta te zatražili da Vojna krajina pošalje povjerenstvo da istraži sluč;y.2s Kako su sami uskoci gledali na svoju pobunu vidimo iz njihovih pro­ svjeda i opravdanja, iako su ona očito bila formulirana tako da izazovu sažaljenje sudaca. Nalazimo ih u poslanici od 24 točke koju su zajednički sastavili (»die gannze ritterschafft vnd redlichen kriegsleuth«) i poslali nad­ vojvodi Ferdinandu nedugo nakon Rabattine pogibije. U poslanici se uhiće­ nje Juriše i Rabattine prijetnje okupljenim uskocima prikazuju kao posljed­ nje u nizu provokacija koje su uskoke natjerale na osvetu.26 Sličnog tona su i pisma glavnog providura u kojima se ne kritizira Rabattina reforma kao takva. Uskoci priznaju da su »nepravilnosti i štetne pojave u gradu bile uzele takvog maha da ih je bilo potrebno ukloniti i spriječiti nove«. No i prije Rabattinog dolaska njima je bilo jako stalo da se prekine krug nasilja između nji h i Mletaka, pa su više puta predložili da se zavjetuju da neće nanositi štetu mletačkim podanicima; Rabatti su izručili avanturiste koji su se upuštali u takve napade; poštovali su ugovor s glavnim providurom, a kanili su to i dalje činiti.27 Isto tako, nisu imali načelnih primjedaba protiv preseljenja velikog broja �ihovih drugova u utvrde u unutrašnjosti. Dapače, oni koji nisu imali službeno postavljenje u Senju, priželjkivali su takvu promjenu, pod mjetom da dobiju redovitu opskrbu i plaće. Tek kada je sustav prestao funkcionirati, uskoci u Brlogu i Otočcu počeli su se žaliti i vraćati u Senj. Međutim, u svojoj poslanici uskoci s u Rabattu optužili da je izdao i njih i zadaću obrane granice. Uskoci su tvrdili daje zbog Rabattinih mjera oslabila 24

2S

26 27

U dokumentu koji opisuje Rabattinu smrt kaže se da je sporazum postignut »silom«, iako se čini da su glede tog problema Senjani bili složni (Ljubić, »Prilozi za životopis•, str. 58; i, podrobnije, Biblioteca Marciana, It. VI [ = 6210] »Relacione de successi della Cica di Segna e della Morte del Commissario Rabatta«, str. SS'). Vidi i Manucci, Stcria degli uscocchi, str. 2S9-60. Horvat, Monumenta uscocchorum, sv.

2, str. 1-2; Lopašić, Acta historiam con.finii, sv.

l , str. 30S.

U: Lopašić, Acta historiam con.finii, sv. t, str. 300-30S. N a žalost, u njemačkom prijevodu s originala izostavljena su imena potpisnika, pa tako ne možemo pro� eriti je li konsenzus među uskocima bio potpun. U: Horvat, Monumenta uscocchorum, sukoba s Venecijom.

sv.

2, str. 1-2. Dalje se navode prijedlozi uskoka za ublažavanje

244

Senjski uskoci

obrana Se�a i granice protiv mogućih turskih napada. Otpuštajući iz službe iskusne i privržene uskoke i zamjenjujući ih »sitnim trgovcima i drugim zanatlijama koji nikada nisu vidjeli granice«; ponašajući se prema junacima iz opsade Klisa »tako da je ljudima njihova kova posve omrzla voj na služba«; smičući privržene uskoke i osuđujući ih na galije; puštajući zatočene Turke iz zatvora; zanemarujući opskrbu utvrda »tako da je nakon njegove smrti u Otočcu ostalo jedva četiri šake baruta, a u Senju ni pola mjere« Rabatta je ugrozio obranu Senja o d neprijatelja. Istina j e d a su uskoci prisegli d a neće napadati Mletačku Dalmaciju, jer su tamo živjeli kršćani kao što su i oni. No izručujući ih u ruke Venecije, saveznika Porte, Rabatta je počinio izdaju, držali su uskoci. Oni su mu stavljali na dušu i to što je naredio da Mleci na Svetom Marku, otočiću pored Krka, provjeravaju identitet svih putnika koj i idu prema Senju, te im dojavljivao uskočke planove »tako da su Turci unaprijed znali za sve pogranične napade što su ih graničari kanili poduzeti«. Osim toga, Rabatta je pustio mletačke voj nike da dođu nadomak Senja, gdje s u ubijali uskoke n a � ihovom vlastitom teritorij u, te i m je čak dopustio da uđu u grad i upoznaju se s građom tvrđave. Ovome su uskoci dodali niz otežavajućih okolnosti: kršenje mnogih uskočkih prava (npr., prava na mirovinu uskočkih udovica i siročadi) ; ne­ moralno ponašanje (zlostavljanje Se�anki i javno ljubakanje s 'kurvom iz Graza po imenu Lucija'); polaganje prava na dio uskočkog plijena; pokušaj iznuđivanja tlake (»kao da smo kmetovi«); mnoge druge detalje o Rabattinoj strahovladi; te njegovu posljednju uvredu, kada je topove u tvrđavi okrenuo prema uskocima »kao da smo Turci«.28 Ako ima imalo istine u pričama o tome kako su se Senjanke osvetile na Rabattinom mrtvom tijelu (pij ući njegovu krv i kidajući zubima njegovo meso), onda je to svakako bilo dijelom izazvano tim provokacijama. Mnoge navode iz uskočkih pritužbi potvrđuj u Rabattina izvješća Vojnoj krajini i glavnom providuru te De Dominisova izvješća. Rabatta sebe prika­ zuje kao nepristranog službenika Vojne krajine koji je došao da privede pravdi zle i nedisciplinirane uskoke koji su opetovano kršili naređenja svojih gospodara. Uskoci su pak Rabattu smatrali izdajnikom Vojne krajine i kuće Habsbu rg. (Iako su znali da su se njihov bivši kapetan ban Drašković i neki drugi dužnosnici protivili Rabattinim reformama, u svojoj poslanici oprezno su zaobišli pitanje je li Rabatta djelovao prema naredbama nadvojvode i Dvorskog ratnog vij eća. U njihovim očima umorstvo Rabatte bilo je čin lojalnih graničara i kršćana, izazvan nepravdom i neshvaćanjem političkih 28

Glede svih tih pritužbi vidi Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. 1 , str. 300-305.

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

245

nužnosti koje su opravdava!e uskočke akcije. Uzmemo li u obzir da su uskoci na sebe gledali tim očima, mletačka izvješća, poslana odmah poslije pobune, da se uskoci spremaju grad predati Turcima doimlju se posve neuvjerljivo.29

Nesuglasice oko ograničavanja prepada Narednih godina jačat će sukob između samih uskoka te između njih i Mletaka oko ograničenja uskočkih prepada. Odmah nakon umorstva Rabat­ te, uskoci su oglasili da žele ostati u miru s Venecijom.30 Godine 160 1 . povjerenik Rabatta i Vettor Barbaro, predstavnik glavnog providura, sačinili su ugovor kojim su uređeni odnosi između Venecije i uskoka. Prema tom ugovoru, o kome znamo iz pisma Paola Sarpija, uskoci su smjeli slobodno ploviti samo između Senja i Karlobaga; nisu se smjeli približavati otocima niti se iskrcavati na mletačkom teritoriju, kao ni u Senju primati odmetnike od mletačke vlasti. Uskoci koji su se ogriješili o zakone Republike nisu imali pravo na oprost i Venecija ih je mogla progoniti i kažnjavati. 31 Ugovorje bio sročen tako da zaštiti mletačke podanike od uskočkih napada a Veneciju od turskih optužbi da u nj ima surađuje s uskocima. Napisali su ga vladini dužnosnici, kojima je, dakako, mnogo više bilo stalo da se uklone nesuglasice između njihovih država nego da se zadovolje interesi uskoka. Uskoci su se tako našli u gotovo bezizlaznoj situaciji. Budući da su smjeli ploviti samo od Senja do Karlobaga i nisu se smjeli iskrcavati na mletačkom tlu, ostalo im je samo da djeluju u susjednoj Lici, kamo su stizali pješice kroz planinske prijevoje. Ugovorom su bili odsječeni i od turskog zaleđa na jugu, s njegovim stadima, karavanama i selima koja su im plaćala danak. No kad su obećali da će poštivati duh mirovnog ugovora s Venecijom, uskoci nisu smatrali da se moraju držati i njegova slova. 29 30 31

sv. 2, str. 4, 13. 2, str. 1-2; Minucci, Storia degli uscocchi, str. 260. Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 8-9. U drugim dijelovima sporazuma definira s e pravo austrijskih

Glede mletačkih i:ndešća vidi Horvat, Monumenta uscocchorum,

Ibid., sv.

podanika na slobodnu plovidbu (nenaoružanim) trgovačkim lađama, te na plovidbu između Krka i Bakra. Ovaj sporazum nastao je na temelju nekoliko ranijih verzija koje su sastavljene pod nadzorom De Dominisa. Godine 1598. onje predložio da se uskocima zabrani da napadaju mletačke podanike i plove naoružanim barkama južno od Velebitskog kanala (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 28. studenoga 1598., i Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1, str. 388-93). Plan su trebali podržati papa, Venecija te nadvojvoda i car. Svibnja 1 600 . De Dominis je mletačkom senatu predao sličan plan, u kojem se uskoke obvezuje da se drže Velebitskog kanala između Ljubačkih vrata i Lovrana (u: Ljubić, »Prilozi za životopis«, str. 25-26).

246

Senjski uskoci

Što su sami uskoci mislili o svom sukobu s Venecijom vidimo iz nešto ranijeg prijedloga što su ga travnja 1600. godine »vojvode i svi senjski uskoci« predali nadvojvodinom povjereniku u Senju i mletačkom Capitanu contra uscocchi.32 U preambuli uskoci osuđuju napade obiju strana kao nedostojne kršćana i iskazuju svoju želju da brane granice habsburškog carstva. Nadalje, ukazuju na ograničenja koja su im nametnuta: nedostatak obradive zemlje zbog turskih osvajanja; ovisnost o pljačkanju na turskom teritoriju ; problemi koje im je zadalo mletačko ograničavanje njihova kretanja; male plaće sti­ pendiata, od kojih ne mogu živjeti, te još manji prihodi venturina. Vojvode su zatražile da Venecij a prestane blokirati uskočke kopnene i morske putove, kako bi mogli pljačkati Turke; da ne progoni uskoke koji u nevolji potraže zaklon na njihovom teritoriju; da ne ometa donošenje otkupa u Senj i pristup trgovcima koji u grad žele donijeti svoju robu. Zauzvrat, obećali su da mletačkim podanicima neće nanositi štetu ni na kopnu ni na moru, dodajući pragmatično da će »ako u velikoj nuždi budu morali uzeti kakav provijant«, to i platiti. Osim toga, kaznit će svakog uskoka koji se drzne prekršiti ta načela i prognati njegovu obitelj te će prestati u Senju primati odmetnike od mle­ tačke vlasti. Ovaj prijedlog, u kojem se ističe pravo uskoka da se služe svoj im starim putovima prema turskom teritoriju, bitno se razlikuje od ugovora što su ga kasnij e sačinili De Dominis, Rabatta i Pasqualigo, pa ga je Capitano contra uscocchi odbio kad mu gaje na svojoj galiji pred Senjom uručio glavni vođa uskoka, vjerojatno Ivan Vlatković. Unatoč tomu, kad su nakon Rabat­ tine smrti uskoci obećali da će ostati u miru s Venecijom te »kazniti prema zakonu svakog od nas koji nanese i najmanju štetu mletačkom podaniku ili ga uvrijedi«, uskoci su podrazumijevati upravo ta ograničenja, a ne ona znatno oštrija koja su dogovorili njihovi nadređeni. Da je tome tako vidjet će se iz njihovih akcija narednih godina. Razlike u gledištima glede toga koja ograničenja treba smatrati časnima i prihvatljivima nastavit će opterećivati odnose uskoka s Venecijom i Vojnom krajinom. Uskoci su držali svoju riječ, no mletačke galije progonile bi ih svaki puta kada bi prešli mletačku granicu i tako prekršili ugovor između Rabatte i Pasqualiga. Republika uskocima nije mogla dopustiti da s njenog tla upadaju na tursko, jer bi je Turci odmah optužili da s njima surađuje; osim toga, svaka naoružana uskočka lađa bila je izazov njenoj hegemoniji na Jadranu. Tijekom nekoliko sljedećih godina, dok su su Mleci sve oštrije suprotstavljali uskočkim akcijama, pa su njihove blokade Hrvatskog primorja 32

U: A . S. V., Provveditori d a Terra e d a Mar, 923: 25. travnja 1 600 . (prilog Pasqualigovom pismu, u kojem se opisuje r·kasniji susret između uskoka i Capitana contra uscocchi).

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

247

i ometanje trgovačke plovidbe iz Rijeke i Trsta gotovo doveli do otvorenog rata s Habsburzima, i samo je Dvorsko ratno vijeće sve više ograničavala uskočke akcije, iako je to ugrožavalo čak opstanak Seqja. Što se uskoka tiče, oni se nisu mnogo obazirali na probleme koje su njihovi prepadi zadavali Mlecima. Smatrali su (možda pomalo svojeglavo) da im i potreba i dužnost daju za pravo da pljačkaju na turskom tlu, te da im tu ulogu ne smije osporiti nijedna kršćanska zemlja. Uskoci su se, bilo pojedinačno ili skupno, bezbroj puta zakleli čašću da neće nanositi štetu ni Veneciji ni njenim podanicima, no isto je toliko puta glavni providur progonio uskočke lađe, na veliko nezadovoljstvo Senjana. Problem je bio u tome da nijedna strana nije priz­ navala argumente one druge, a da su pritom obje vjerovale da djeluju u dobroj vjeri. Iz toga su se rodili nepovjerenje i mržnja. Stoga nij e čudno da su svoje napade na mletačke podanike uskoci smatrali zasluženom kaznom za šurovanje Venecije s Turcima. Novi senjski kapetan, Daniel Franko!, isprva je uskoke odlučio zauzdati obećavajući im pomoć i prijeteći da će kazniti neposlušne. Međutim, i on se uskoro morao suočiti s posljedicama ograničavanja uskočkih prepada. Una­ toč tome što im je zabranilo pljačkanje, Dvorsko ratno vijeće ni dalje usko­ cima nije isplaćivala dostatnu potporu. Iako je do 1603. godine Franko! podijelio uskocima 700 florina iz vlastitog džepa, stanje u gradu bilo je vrlo teško; ljudi su umirali od gladi i bili prinuđeni jesti prženi žir i korijenje.33 Krajem 1 602. godine uskoci su samoinicijativno nastavili svoje pomorske ekspedicije na jug, odakle su upadali na tursko tlo iz mletačke Dalmacij e. Suočen s nestašicom i mogućom pobunom, kapetan je morao odobriti pre­ pade na tursko tlo, uz strogu naredbu da ne nanose štetu mletačkim poda­ nicima. Uskoci su se uglavnom držali tih ograničenja (iako su već samom · plovidbom Jadranom i prolaženjem kroz Dalmacij u izazivali turske prosvje­ de protiv Venecije). Iako su se nakon Rabattine smrti svi uskoci zakleli da će održavati mir s Mlečanima, nisu se mogli složiti koliko daleko trebaju ići u ustupcima Veneciji. Još nisu bili preboljeli gubitak Klisa, a stalne mletačke akcij e protiv � ihovih upada na tursko tlo učvršćivale su ih u uvjerenju da je Republici više stalo do dobrih odnosa s Portom nego do kršćanske stvari. Travnj a 1 602. godine mletačka galija zarobila je 16 uskoka koji su se u svojoj lađi vraćali sa izviđanja južno od Senja. Iako nisu bili nanijeli nikakvu štetu, ni mletačkim ni turskim podanicima, četiri vođe su obješene a ostali osuđeni na galije, unatoč prosvjedima nadvojvode i papinskog nuncija. Saznavši da i m drugovi 33

Horvat, Monumenta uscoahorum,

sv.

2, str. 44.

Senjski uskoci

248

neće biti oslobođeni, uskoci u Senju zakleli su se da će ih osvetiti na prvim Mlecima koji im dopadnu šaka.34 Međutim, taj puta osveta je bila odgođena u strahu od novih disciplinskih mjera Dvorskog ratnog vij eća. No čak i više od pojedinačnih osvetničkih akcija, na odnose uskoka s Venecijom utjecala je dugotrajna blokada Hrvatskog primorja i Jadrana. Blokada je dovela do toga da su uskoci, poglavito venturini, bili primorani presretati kršćanske brodove i plij en tražiti na dalmatinskim otocima. Mnogi uskoci cij enili su takve pohode posve opravdanima, budući da zbog mletačkih ophodnji nisu mogli napadati Turke, ))zajedničke neprijatelje svih kršćana«. Medutim, to stajalište nije se slagalo s tradicionalnim uskočkim vjerovanjem da je u interesu Senja da održi koliko toliko dobre odnose s Venecijom, pa su u gradu jačale nesuglasice oko toga koji su prepad i opravdani a koji ne. Te nesuglasice postat će nam nešto jasnije ako usporedimo vojvodu Vlatkovića i jednog drugog poznatog uskoka, Jurišu H�duka. Ime Juriše Hajduka (poznatog i kao Juriša Lučić) pojavljuje se prvi puta u dokumentima nakon pada Klisa, kad je Venecija obećala nagradu za njegovu glavu kao jednog od glavnih uskočkih vođa. Hajduk je bio turski podanik koji je prebjegavši na mletački teritorij primio venecijansko državljanstvo. Onda se UJ;mtio u Senj , gdje je postao harambaša, s relativno malom plaćom od pet florina mjesečno. Njegova supruga bila je mletačka podanica, a oteo ju je u mjestu Sali na Dugom otoku.35 Svoj nadimak stekao je oštrim i beskompro­ misnim suprotstavljanjem vlastima. Godine 1 601., uoči dolaska u grad pov­ jerenika Rabatte, Hajduk je pobjegao iz Senja bojeći se kazne za sudjelovanje u pohodima u Dalmacij i i Istri, gdje je bio jedan od glavnih inicijatora osvetničke akcij e poslij e poraza kod Klisa. Nakon što je ispitao njegov slučaj, Rabatta se složio da je odgovoran za nepoštivanje mletačke vlasti, ali ga je ocijenio kao ))Vrlo hrabrog čovjeka i dobrog vojnika, čijim bi odlaskom granica mnogo izgubila«, pa ga je odbio predati Mlecima, čak i pod cijenu da ga mora preseliti u neku drugu utvrdu na granici.36 Možda zato da udovolji Mlecima, a možda i da se rij eši jednog neposlušnika, Rabatta je Jurišu poslao u Ugarsku da se tamo bori protiv Turaka na čelu jedne uskočke postrojbe. No kad je postrojba zaustavljena u Karlovcu i vraćena u Senj , Juriša j e bačen u zatvor i zaprijećeno muje da ć e biti obješen. T o je izazvalo nerede za kojih je narod provalio u tvrđavu i ubio Rabattu. Bio J uri ša izravno 34 35 36

Ibid., sv. 2, str. 34; R. Regnault, Lettres et ambassade de Messire Philippe Canaye, Seigneur de Fresnes, sv. (Pariz, 1647.), sv. 1 , str. 250, 256. U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 922: 12. ožujka

258.

U: Lopašić, Acta huwriam con.finii,

sv.

1, str. 287.

4

1 599.; Minucci, Storia degli uscocchi, str.

249

POSLJEDNJA DESETLJEćA

odgovoran za Rabattinu smrt ili ne (prema jednom mletačkom izvoru Juriša je bio taj koji je zadao smrtonosni udarac), čim je Franko! postavljen za kapetana Juriša je ponovno postao jedan od uskočkih vođa. Nije poznato koji je čin imao: čini se da su Rabatti naredili da mu da čin vojvode, a s tim činom ga spominju i u uskočkoj peticiji nakon Rabattine smrti, ali Juriša nije nikada službeno proglašen vojvodom i ta se titula rijetko navodi uz njegovo ime. Godine 1602. ponuđeno mu je da zapovijeda Otočcem, navodno zato da bi se manje izlagao neprilikama, no on je odbio ostavši radije u Senju.37 Kasnije je uz svoj potpis dometao titulu »konjički kapetan«, no nema dokaza ni da mu je taj čin ikada bio službeno priznat.38 Ono što znamo pouzdano jest da je bio aktivan uskočki vođa, koji je vodio mnoge pljačkaške ekspedicije, te da je imao velik u�ecaj kod venturina. Mletke nije nimalo volio i narednih je godina napadao njihove brodove radi plijena, opravdavaj ući to stvarnom ili izmišljenom štetom koju su ovi nanijeli uskocima. Pri tome nije previše brinuo kakve će biti posljedice tih napada na uskoke te na diplomatske odnose habsburškog dvora. Neki su ga čak optuživali da zameće svađu s Mlecima iz čiste zlobe, pa zato nije ni čudo da je Venecij a više puta ucijenila njegovu glavu. Vojvoda Ivan Novaković Vlatković bio je suprotnost Juriši Hajduku. Očito mnogo svjesniji diplomatskih opasnosti koje su prijetile Senju, Vlat­ ković je stalno izbjegavao sukobe s Venecijom i nastojao uskočke prepade usmjeriti isključivo na turski teritorij. Moglo bi se reći da je Vlatković bio naj u�ecajniji vojvoda nakon smrti Juraja Daničića, 1 591 . godine. Senjanin od rane mladosti, Vlatković se prvi puta spominje kao vojvoda 1598. godine, nakon što se istakao u mnogim akcijama, uključuj ući i zauzimanje Klisa.39

Vlatković nije na popisu uskoka koji su sudjelovali na osvetničkom pohodu na Rovinj 1 597. godine, ali se njegovo ime pojavljuje na poslanici uskočkih vođa iz 1 598. godine, kojom prisižu da neće napadati mletačke podanike. Sljedeće godine potvrdio je spremnost vojvoda da poštede Republiku, po­ nudivši da će u Veneciju poslati venturine kao zalog.40 Ćini se daje Vlatković održao riječ, jer narednih godina njegovog imena nema u izvješćima o 37 38 39 40

A. S . V., Provveditori da Terra e da Mar, 1321, miste notabili, 126: 23. siječnja 1602. (m. v.).

Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 3, str. svibnja 1612.

S. prosinca 1602.; A. S. V. Senata, Secreta, Materie

438-39; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 426: 20.

Onje �erojamo rođen u doseljeničkoj obitelji u Senju, iako neki izvori tvrde daje tamo stigao kao mladić (Lopašić, Acta historiam confinii, sv. l, str. 243.; Kleut, Ivan Senjanin, str. 16).

I. 6. H. K R., Croatica, fasc. 9, 1S98., ožujak, br. 60: e da Mar, 922 : 20. ožujka 1S99.

S. veljače 1S98.; A. S. V., Provveditori da Terra

250

Senjski uskoci

napadima uskoka na mletačke podanike. Zato je čiste savjesti dočekao pov­ jerenika Rabattu u Senju, za razliku od Juriše i drugih uskoka, koji su pobjegli iz grada. Unatoč tomu i Rabattinom srdačnom susretu s njim, Vlatković je naposljetku zatočen i zaprijećeno mu je smrću, kako bi se uskoke u Senju potaknulo da krenu u po�eru za svojim odmetnutim drugovima. Život mu je pošteđen tek kada su uskoci obećali da će donijeti glavu Mirka Domazetovića, kao što smo već vicljeli. 41 Nakon tog slučaja, Vlatković je poslan na čelu uskočkog kontingenta u isturene utvrde Otočac i Brinje. Međutim, kao i Juriša Hajduk i on se nedugo nakon Rabattinog umorstva vratio na svoju staru dužnost u Senj. Tijekom nekoliko sljedećih godina, Juriša Hajduk i Ivan Vlatković vodili su pohode zajedno, iako se nisu slagali oko toga kada i kako treba napadati, ponajviše zbog razlika u pogledima na Veneciju i nastojanja Vojne krajine da zaštiti njene interese. Vlatković se stalno trudio da se mletačkim podanicima ne nanosi šteta. Juriša Hajduk (koji je radio slobodnije možda i zato što nije imao visoki čin Vojne krajine) često je djelovao protiv službene politike Vojne krajine, beskrupulozno se osvećujući pljačkanjem mletačke imovine. Godine 1 603. nesuglasice između dvojice uskočkih vođa prerasle su u otvo­ ren sukob. Kada je Juriša ranio mletačkog državljanina u pohodu koji je bio strogo ograničen na turski teritorij, Vlatković se razbjesnio i optužio ga da narušava odnose uskoka s njihovim nadređenima i s Venecij om. Prema riječima jednog svjedoka, Vlatković mu je rekao da Juriša »namjerno poku­ šava izazvati sukob između nas i mletačkih podanika, jer ih je oduvijek smatrao neprijateljima«.42

Još je nekoliko godina Vlatković pokušavao usmjeravati pohode svojih ljudi na turski teritorij, držeći se smjernica koje su predložili uskočki vojvode 1 600. godine. Iako je pri tome bez oklijevanj a prelazio mletački teritorij, nije . nanosio štetu tamošnjem stanovništvu. Jednom prilikom 1 604. godine zaro­ bio je nekoliko Turaka kod Solina i Kamena i bježeći pred turskim i mle­ tačkim vojnicima sklonio se na Brač da dogovori otkupninu. Sa Brača je poslao pismo splitskom rektoru, u kojem naglašava da njegov pohod nije uperen protiv Venecije, u skladu s dogovorom između »časnog cara i časnog dužda«. Vlatković dalje kaže: »Zakleo sam se na svoju glavu da više nikada neću napadati vaše luke, a poglavito ne onu splitsku. Toga sam se držao, i dalje ću tako činiti, te ću napadati samo luke pod upravom turskih gradova

41

Horvat, Monumenta uscoahorum, sv. 1, str. 4.12-13; Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 1, str. 302-3, sv. 2, str. 32, 291. Vidi i Kleut, Ivan Senjanin, str. 2S-30, koji raščlanjuje ove izvore. 42 A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1321: 1. siječnja 1602. (m. v.) (ispitivanje Nadala Surbija, ' trgovca iz Venecijef'

251

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

i njihovih podanika«.43 To nisu bile samo prazne fraze, napisane da se odvrati mletački napad, nego izraz dosljedne politike. Godine 1606., kad se Vlatko­ vićeva skupina zaustavila na Hvaru da sahrani druga poginulog za pohoda u turskom zaleđu kod Šibenika, Vlatković je ljudima zabranio da »išta uzimaju na silu, i da bilo kome nanose zlo«, te im naredio da nastave put prema ušću Neretve, gdje ima turskog plijena.44 Kao što vidimo iz ovih primjera, unatoč tomu što se Vlatković pozivao na sporazum između cara i dužda, čak ni vojvoda koji je tako dosljedno poštovao imunitet mletačkih podanika, nije se mnogo obazirao na prosvjede Venecije zbog povrede njenog teritorija. No kada se lokalna turska vlast požalila Porti i Mlecima da mletački dužnosnici ne ispunjavaju svoju dužnost na Jadranu, ponovni sukob Mletaka i uskoka postao je neizbježan. Na njega nije trebalo dugo čekati. Nakon što su uskoci 1 604. godine napali tursku tvrđavu Herceg-Novi, lokalni turski dužnosnik naredio je da se naoruža nekoliko lađa i pošalje da nadziru prilaz gradu. Na mletački prosvjed Turci su odgovorili da »uskoci ne bi mogli odjedriti tako duboko na jug, da se plovidba na Jadranu dobro nadzire, kao što se to činilo proteklih nekoliko godina«. 45 Jednako su se požalili i sultan i veliki vezir, koji je optužio mle­ tačke podanike da surađuju s uskocima kod njihovih upada na turski teritorij . Venecija je uskoro poduzela kaznenu akciju, uz mlaku reakciju Habsburgo­ vaca. Prosinca 1 604. godine skupina od 400 uskoka zaplovila je na jug, u uobičajenu nabavu provijanta za božićne blagdane. Na putu su ih presrele mletačke lađe, nastojeći ih spriječiti da uđu u tjesnac Ljubač, no uskoci su se probili silom. (Ljubač je bio na kraju Velebitskog kanala, najudaljenija točka do koje je Venecija dopuštala plovidbu uskočkim lađama.) Kad su došli do trogirskog okruga, polovica uskoka prešla je preko mletačkog tla u tursko zaleđe kod Skradina, otela od turskih podanika 1 5.000 grla stoke i vratila se na mletačko tlo. Tamo su dio stoke vratili vlasnicima uz naknadu, a ostatak poklali da je mogu otpremiti u Senj za božićnu gozbu. Međutim, glavni providur, koji je obaviješten o okršaju kod Ljubača i prepadu u zaleđu Trogira, poslao je za uskocima bojne lađe koje su ih blokirale u zaljevu kod otoka lža, gdje su četvorica ubijena prije nego što su našli zaklon. Mletački zapovjednik oklijevao je izdati naredbu za napad, bojeći se da se albanski plaćenici ne bi mogli nositi s broj nijim uskocima koji su se zaklonili iza zida 43 44

45

U: Tomić, »0 Senjaninu Ivu•, str. 10.

U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 420: 2. ožujka 1606.; Ibid.,

1265: 4. kolovoza 1604.

18. ožujka 1606.

252

Senjski uskoci

što je dominirao ulazom u zaljev. Kad je pala noć, odlučeno je da će mletačke galije nadzirati ulazak u zaljev dok ne stigne pojačanje. Te se noći digla bura koja je puhala dva dana, na Badnjak i na Božić. Kad se vjetar 26. prosinca stišao, Mlečani i Albanci iskrcali su se i opalili plotun prema uskočkoj bari­ kadi. Na njihovo iznenađenje nije bilo odgovora, iako su iza zida stršala pera sa uskočkih kapa a između kamenja virile cijevi njihovih pušaka. Kad su se pod jakom vatrom dokopali zida, vidjeli su da su uskoci već bili otišli. N a kamenje su bile zataknute uskočke kape, a ono što je izgledalo kao puščane cijevi bile su pažljivo postavljene maslinove grane. Uskočke lađe su nestale, a na žalu je bilo samo još 1 1 lađa koje su oteli u Dalmaciji da u njima prevezu meso. Kad su se vojnici oporavili od gorkog smijeha, pokušali su odgonetnuti što se dogodilo. Tijekom noći, dok je nekolicina uskoka održavala vatru, pjevajući uz tamburice da Mlecima na galijama u zaljevu pokažu da se nimalo ne boje svoje sigurne propasti, njihovi drugovi napravili su saonice od drveća i na nJ ima prevezli lađe preko vrha otoka, podmazujući ih salom otete stoke. Za nJima su ostale raskomadane životinjske lešine i poravnano grmlje. Prije zore zaplovili su prema Senju, ostavljajući za sobom veći dio zaklane stoke. To je silno razbjesnilo mletačkog kapetana, ali nije želio priznati da su ga uskoci nadmudrili pa je naredio da se brodovlje pobjednički vrati u Zadar, uz zvuk bubnjeva i vijorenje zastava. Vojnicima je naredio da nikome ne govore o uskočkom lukavstvu, podmićujući ih dijelom uskočkog plijena, čime je navukao bijes Turaka koji koji s u ga optužili z a zloporabu kad se z a slučaj saznalo.46 U međuvremenu, uskoci kojima nije bilo dovoljno što su Mletke nama­ garčili, odlučili su se osvetiti za gubitak plijena. Otplovili su na jug do Brača, gdje su kod zaljeva Cigala naišli na mletačku fregatu koja je vozila putnike i robu iz Brača u Veneciju. Pretukli su vlasnika i putnike, uzeli im novac i · dragocjenosti, a teret bacili u more. Tada su otplovili, vodeći sa sobom dva bosanska i četiri židovska trgovca radi otkupa. Prema Giovanniju iz Ferma, na odlasku su doviknuli: »Idite i recite glavnom providuru da smo naplatili meso koje nam je oteo«.47 Međutim, kad se ova skupina vratila u Senj , dočekala su j e zaključana gradska vrata. Kapetan Franko! nij e ih želio pustiti u grad dok ne oslobode Turke i Židove i ne vrate oteti novac m letačkim vlastima. Iako uz pros.jede, uskoci su poslušali. Iako su svojim osvetničkim 46 47

Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 205-7; Tomić, •Iz istorije senjskih uskoka«, str. 7-17.

Rački, •Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 207. Vidi i Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 62; Regnault, Lettres"et ambassade de Messire Philippe Canaye, sv. 4, str. 474-75.

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

253

činom prekršili naredbe o zaštiti Mletaka što su ih potpisali glavni zapovjed­ nik Vojne kraj ine i nadvojvoda, uskoci su taj puta prošli bez teže kazne. Sve dok je vlast dijelila mišljenje papinskog nuncija u Grazu da »uskoci ne nanose zlo nikome osim našim zajedničkim neprijateljima« bila je voljna zažmiri ti na neke � ihove poteze.48 Uskoci su nastavili pljačkati turski teritorij ne obazirući se mnogo što time narušavaju mletački i dubrovački suverenitet. Godina 1604. i 1 605., velike skupine uskoka odjedrile su na jug i poharale turske gradove Herceg­ Novi, Islam, Trebinje i Skradin. 49 Turci su optužili Mletke, osobito njihovu vojsku u Šibeniku, za kažnjivi nehat jer su dopustili uskocima da tako lako prijeđu granicu. Međutim, čauš, Portin poslanik koji je došao istražiti slučaj, potvrdio je službenim dokumentom (»hiiccet«) da uskoci nisu djelovali uz privolu Mletaka. 50 No ovi uskočki prepadi bili su selektivni, zapovijedale su same vojvode, a odobrili su ih nadvojvoda Ferdinad i Dvorsko ratno vijeće u sklopu dugog turskog rata. Međutim, to se ne bi moglo reći o neodobrenim napadima na mletačke podanike, osobito o onima koji nisu poduzimani u znak osvete za mletačke akcije. Takve su napade osuđivali mnogi Senjani, uključujući i Vlatkovića. Da uskoci nisu bili složni glede takvih prepada vidimo iz pisma glavnog providura, iz 1 606. godine, poslanog u ime »sudaca, vojvoda i cijelog grada Senja«, u kojem se javlja da su tri uskočke barke otplovile u pljačkašku ekspediciju u Istru unatoč zabrani i suprotstavljanju ostalih uskoka. 51 Ovdje se radilo o uskocima koji su s dopuštenjem otplovili na jug da otmu stado koza koje su izviđači opazili na ispaši blizu mora, na granici s Likom. No kad su tamo stigli ustanovili su daje stado već oteo Juriša Hajduk. Umjesto da zaplove prema Senju, uputili su se prema mletačkoj Istri u potrazi za plij enom. Posada jedne od barki izravno se oglušila na naredbu Ivana Vlat­ kovića, koji je osobno poručio da ne smiju nanositi štetu mletačkim poda­ nicima ni na kopnu ni na moru. Ali, upozorenje je stiglo prekasno. Odmet48 49

SO

51

U: Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 62. Vidi i Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 14. Tomić, »Iz istorij e senjskih uskoka«, str. 45-48, 55-62; Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 1 9 ; L O . H. K R., Croatica, fasc. 12, 1604., veljača br. 37: 1-13; H. A. D., Lettere di Levante, 41: 52'-53 (15. srpnja 1605., o napadu na Trebinje), Lettere di Ponente, 9 : 163-63' (10. kolovoza 1605.), 168'-172 (5. rujna 1605.); A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1321: 16. kolovoza 1605.

A S. V., Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini, 243: 28. ožujka 1606. (»IX Coman­ damenti et altro circa li confini di Dalmazia ... «) .

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 420: 8. i 14. travnja 1606. (ispitivanje G. Blagaicha u Senju). Događaji koji su izazvali ovakvu reakciju opisani su u Tomić, >Iz istorije senjskih uskoka«, · str. 101-2.

254

Senjski uskoci

nuti uskoci već su bili opljačkali kotorsku fregatu, koja se sklonila od nevre­ mena u jednom zaljevu blizu Rovinja. Osim robe, na brodu je bio i novac za mletačke posade u Dalmacij i, te službena korespondencija za mletačke dužnosnike u Dalmacij i, na Krfu i na Zanteu. Po njihovom povratku u Senj, na odmetnike je otvorena vatra sa gradskih zidina. Kad su se odmetnici sklonili u obližnji napušteni samostan, kapetan je naredio da se njihove lađe spale a vrijednost plij ena nadoknadi pljenidbom u njihovim kućama u gradu. Potom su same obitelji pro�erane iz grada. U međuvremenu, kapetan i vojvode poslali su pismo glavnom providuru u kojem ga obavještavaju o · prepadu i nude naknadu štete. 52 Većina odmetnutih uskoka bili su venturini, a bilo je i dosta bjegunaca iz Mletačke Dalmacij e, uključujući i prilično velik broj prebjega iz Mletačke Dalmacije, između ostalih i albanskih dezertera iz mletačke vojske. Čini se da je taj prepad, za raliku od gore opisanog napada na mletački brod, bio motiviran običnom željom za plijenom, a ne osvetom. Na upozorenje po­ sade kotorskog broda da novac i pisma što su ih oteli pripadaju Venecij i, uskoci su odgovorili grubim šalama, ističući da oni nisu mletačke knjigo­ vođe. Možda su bivši mletački podanici među venturinima likovali pri po­ misli da svojim bivšim gospodarima neće nanijeti samo materijalnu štetu nego ih i obijesno uvrijediti?53 Vojvode se za � ih nisu nimalo zauzele. Kad su neki odmetnuti uskoci uhićeni, vojvoda Vlatković osobno je odveo mle­ tačkog trgovca Zan Piera Cavazzu u zatvor da vidi jesu li bili među onima koji su oteli njegovu robu s kotorske fregate. Kad je ovaj prepoznao uskoka koji ga je na fregati ugrizao za nos, Vlatković je naredio da ga se na licu mjesta objesi (trgovac je žurno odbio tu počast) . 54 Senjani nisu imali razumij evanja ni za druge venturine koji su ugrozili sigurnost grada. Oni bi ih najprije tužili · glavnom providuru, pa ih potom napali u njihovom skloništu blizu grada. A kad se mletačka opsada Senja odužila, jer se habsburški povjerenik i glavni providur nisu mogli dogovoriti što da naprave s dva uskoka zatočena zbog napada na kotorski brod, građani Senja, Bakra i Rijeke zatražili su od povje­ renika da ih preda Mlecima, jer da nije pošteno da svi trpe zbog dvije hulje.55 52 53 54 55

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 12. travnja 1606.

420: 8. travnja 1606.

Ibid.:

Ibid.: 16. travnja 1606. (sxjedočenje Cavazze). Mletački tajnik koji je poslan u Senj odao je priznanje Vlatkoviću i drugim vojvodama zato što su vratili službenu korespondenciju Uoš neotvoreno) i otetu robu (ibid.: 7. svibnja 1606. i druga korespondencija). Ibid.: 1 5. travnja str. 112.

1 �.; Sarpi, La Repubblial di Venezia, str. 22; Tomić >>Iz istorije senjskih uskoka«,

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

255

Strepnje Senjana da bi akcije odmetnutih venturina mogle izazvati pro­ tumjere bile su potpuno opravdane. Na otvoren napad na svoj brod, otežan otimanjem državnog novca i korespondencije, Venecij a je odgovorila bloka­ dom Hrvatskog primorja i pojačanim ophodnjama radi uskočkih prepada. U službeni posjet stigao je i general Vojne krajine Veith Khisl, koji je osudio sve sudionike napada i potvrdio zabranu otimanja imovine mletačkih poda­ nika. Istodobno su Khisl i mletački glavni providur, u namjeri da se takvi napadi više ne ponove, obnovili sporazum Rabatta-Pasqualigo, prema kojem uskoci nisu smjeli dolaziti na ekspedicije južno od Velebitskog kanala.56 Opisujući promjene u uskočkim prepadima početkom sedamnaestog stoljeća, jedan anonimni promatrač, vjerojatno biskup De Dominis, primi­ jetio je da su, »U izvjesnoj mjeri«, u prepadima na moru uskoci isprva razlikovali kršćansku robu od one koja je pripadala Turcima i Židovima. »Isto tako, nisu poduzimali pojedinačne akcije, nego su napadali u punom vojnom sastavu i u korist i radi potreba cijele zajednice. No onda su se tako obezo­ brazili da su počeli s pojedinačnim akcijama, pljačkajući podjednako nepri­ jatelje i prijatelje«.57 Promatrač dalje kaže da su se, kao što smo već naveli, zbog mletačkih protumjera uskoci odvaživali na sve očajnije akcije, u kojima su otimali plijen gdje god bi stigli, prikazujući to kao odgovor na mletačke protumjere. Promatraču se mora priznati da je bio pronicljiv. Iako su još mnogo prije početka sedamnaestog stoljeća manje skupine uskoka odlazile u pljačku za svoj račun, u to vrijeme takvi prepadi, u kojima su uskoci često djelovali protiv naredbi časnika Vojne krajine i svojih vojvoda, postaju češći. Takve uskočke skupine otvorenije su pljačkale imovinu mletačkih podanika. Osim gore navedenih razloga, neke uzroke ove pojave naznačili smo i u prethodnim poglavljima. Sve više senjskih uskoka, bilo sa turskog ili sa mletačkog teritorija, ostajalo je bez sredstava za život, a svi su bili kivni na svoj e bivše gospodare. Zato nije čudo da nisu odustajali od pljačke hi kada su Venecija i vlast Vojne krajine dodatno ograničili područje njihova djelova­ nja. Umjesto da ih okončaju, pokušaj i da se uskočke akcije kontroliraju uz pomoć njihovih zapovjednika samo su ih usmjerili u druge kanale, izaziva­ jući pritom prosvjede i pobune. Tijekom 1 6. stoljeća, pokušaji da se u Senj uvede stroži režim davali su suprotan učinak, slabeći središnju kontrolu uskočkih pohoda. Uprava Vojne kraj ine nikada nije uspjela uspostaviti pot­ pun nadzor nad uskocima; a postupno su autoritet počeli gubiti i same uskočke vojvode. Prvi znak promjena bile su svađe koje su izbijale oko ciljeva 56 57

Provveditori da Terra e da Mar, 420: 7. svibnja 1606. U: Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 1, str. 396-97.

A. S. V.,

256

Senjski uskoci

napada. Interno ograničavanje akcija moglo je biti djelotvorno samo dok su Senjani bili složni. Međutim, kad se stanovništvo podijelilo na suprotstav­ ljene tabore oko toga koji su ciljevi legitimni a koji ile, sankcije su izgubile oštricu. Naime, ni vojvode ni dužnosnici Vojne krajine nisu mogli provesti ograničenja koja nije podržavala većina uskoka.

Mir u Zsitva-Toroku i sukob s Dvorskim ratnim vijećem Uskoci su još mogli prihvatiti da trebaju ugoditi Veneciji obvezujući se da neće nanositi štetu mletačkim podanicima, ili čak da neće narušavati njen suverenitet povredom granice na putu prema turskom teritoriju. No kap koja je prelila čašu bio je zah0ev Habsburgovaca da prestanu pljačkati Turke. Mir sa sultanom u Zsitva-Toroku, potpisan studenoga 1 606. godine, zabra­ njivao je pljačku objema stranama, a nadvojvoda Matijaš, vladar Hrvatske i Ugarske pomno je pazio da ne da povoda za obnovu neprijateljstava. Me­ đutim, unatoč strogoj naredbi da ostanu u Senju, uskoci nisu dobili plaću koja bi im nadoknadila prihod od plijena. Nadvojvoda Ferdinard Štajerski, zapovjednik Vojne krajine, znao je da će uskoke, a poglavito venturine, biti teško držati u poslušnosti ako ne budu imali stalnih prihoda. No, nije ih imao odakle dobaviti. Neke uskočke vođe, uključujući i Ivana Vlatkovića, pokušale su problem riješiti obraćajući se izravno Rudolfu IL, odajući time svoj u vjeru u habs­ buršku podršku borbi protiv Turaka i svoje neprijateljstvo prema Mlecima. U svojoj peticij i zamolili su da im se dopusti da se uzdržavaj u od danka što su ga plaćala sela na turskom teritoriju. Unatoč tek potpisanom mirovnom sporazumu s Portom, uskoci su cijenili da će najveća zapreka njihovom planu biti Venecija. (Iz peticij a se jasno vidi stara mržnja prema Mlecima: »Mletačko plemstvo, budući da ih za Turke veže toplo prij ateljstvo, ne dopušta nam da prij eđemo kroz Dalmaciju do Turske i to nam onemogućuje na sve načine, iako je ovo naša domovina i staro kraljevstvo Vašeg Veličanstva koje je sada pod njihovom upravom; kad naiđemo na njihove vojnike na putu, tako nas uporno progone da se od njih moramo braniti žešće nego od Turaka; silom su zagospodarili Jadranom, našim zavičajem, i uzurpirali naše privilegij e i ovlasti, kao i one Vašeg Veličanstva«.) Dalje naširoko obećavaj u d a neće Mlecima nanositi zlo ako i h n e budu ometali u prikupljanju danka. Usput napominju da će i Turke ostaviti na miru za vrijeme trajanja primirja. Iako je ovo rješenje podržao car Rudolf, suprotstavio mu se glavni zapovjed-

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

257

nik Vojne Krajine, koji je prihod od danka smatrao svojim stečenim pravom, a možda i drugi koji su strepili da bi ono moglo ugroziti mir s Portom. 58 Studenoga 1607. godine, za svoga posjeta Rijeci, papinski nuncij javio je da se uskoci žale »da već SO mJeseci nisu primili plaću o kojoj ovisi njihova egzistencija; budući da nisu obrtnici, nemaju obradive zemlje, a ne smiju pljačkati Turke, kao što su to oduvijek činili, više ne znaju što da rade jer su već tako osiromašeni da u očaju pomišljaju na svakakve zle planove«.59

Pod takvim m.jetima nisu mogli opstati ni plaćeni uskoci ni venturini. Ni sami vojvode nisu mogli ljudima zabraniti da pljačkaju Turke a da time ne ugroze svoj autoritet. Osim jednog primirja s ličkim Turcima, Ivan Vlatković nije svojim podređenima nikada naredio da poštuju nove propise. »Povjerljiva osoba«, koja se veljače 1607. godine uputila u Senj da Vlatkoviću ponudi posao u mletačkoj vojsci, izvijestila je da su vojvodu sablaznili uvjeti pod kojima su Habsburzi zaključili mir, smatrajući daje on suprotan načeli­ ma svetog rata. Vlatković je rekao agentu: »Naši su nam gospodari naredili da ne odlazimo u pljačku na turski teritorij jer je sklopljen mir, iako mi u to nismo sigurni, no, što bilo da bilo, ja Turčinu prijatelj neću biti; a kada dođu u Senj , reći ću onima kojima sam se zakleo na svoju čast da Turcima neću nanijeti zlo prije nego što ih obavijestim da povlačim zadanu riječ, a onda neka me se čuvaju; jer sam nakanio uskoro isploviti sa četiri do šest lađa i tako gadno isprašiti te pse da mir više neće biti moguć«. 60 Bez obzira na njihova ranija neslaganja o tome koliko počasti zaslužuju Mleci, Ivan Vlat­ ković i Juriša Hajduk bili su istomišljenici glede odnosa s Turcima. U travnju su poručili ličkim Turcima da će na sv. Jurja (23. travnja, dan kada je počinjala proljetna sezona pljačke) prekinuti primirje i da ih se od tada dobro čuvaju.61 Kad su uskoci prekršili kapetanovu zabranu i izašli iz grada da opljačkaju teret turske i židovske robe na nekoliko mletačkih lađa, nadvojvoda Ferdi­ nand poslao je u Senj generala Khisla na čelu povjerenstva koje je trebalo maknuti uskoke i zamij eniti ih plaćenicima. 62 Vijest o generalovom dolasku u Rij eku izazvala je u Senju pobunu. Vojvoda Vlatković i Juriša Hajduk otišli 58

U: Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. l, str. 351-53; sv. 3, str. 437-38. Vidi i A S., Deželni stanovi za Kranjsko, 292e: 1963-70; 1971-74 (30. ožujka 1602.); Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 24-25.

59

U: Horvat, Monumenta uscocchorum,

60

U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 421: 28. veljače 1606. (m. v.).

62

Generalova izvjdća o uskočkim prepadima nalaze se u: A. S., Deželni stanovi za Kranjsko, 292e: 2480-81 (5. srpnja 1607.); podrobna izvješća o Capitanu contra uscocchi nalaze se u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1313: srpanj-kolovoz 1607.

61

sv.

2, str. 75.

Ibid.: 20. travnja 1 607.

2S8

Senjski uskoci

su uskoke predstavljati u Rijeku. Ponudili su da će vratiti sav plijen otet kršćanima, naglašavajući, međutim, da imaju pravo zadržati tursku robu. General je odbio s njima pregovarati. Kad su to čuli, uskoci u Senju zauzeli su tvrđavu i poručili »da će se suprotstaviti uspostavi talijanskog ili nekog drugog garnizona u Senju, te da će radije pobiti najprije svoju djecu, a onda jedan drugoga«.63 Međutim, kada je general stigao u Senj na čelu 600 pješaka i 400 nje­ mačkih konjanika iz Karlovca, uskoci su uvidjeli da mu se ne mogu suprot­ staviti. Suočeni s takvom silom, odlučili su se poslužiti političkim sredstvima. U Ugarskoj je 1 604., Istvan (S�epan) Bocskai poveo pobunu protiv Hab­ sburgovaca. Protestantizam pobunjenika nije naišao na dobar odjek u Hrva­ ta, no Bocskaijevi pozivi Hrvatima na suradnju, temeljeni na zajedničkim antinjemačkim osjećajima i zah�evima da se unutrašnji poslovi Ugara i Hrvata izuzmu iz ovlasti Vojne krajine i predaju u ruke lokalnih političara, naišli su na jak odjek, osobito kod ljudi koji su se protivili Ferdinandovim pokušaj ima da Dvorskom ratnom vijeću podredi ne samo Vojnu krajinu nego i civilne poslove u Slavoniji i Hrvatskoj. General Khisl bio je jedan od zapovjednika Vojne krajine koji su se najviše protivili da upravu nad pogra­ ničnim područjima preuzme Hrvatska. 64 Kad je 1 607. godine Khisl stigao u Senj , bečki sporazum između Rudolfa II. i pobunjenih Ugara već je bio potpisan a sam Bocskai je bio umro. Nastupio je sukob između cara Rudolfa i njegova brata nadvojvode Matijaša, koji su hrvatski staleži odlučili iskoristiti da se izbore za hrvatsko državno pravo, po uzoru na ono koje je bilo priznato Ugrima; da ban, Hrvat kojeg je imenovao kralj , preuzme kontrolu nad Vojnom krajinom u Slavoniji i Hrvatskoj te da austrijske časnike Vojne krajine (najviše iz Unutrašnje Austrije) zamijene Hrvati. 6S Senj je imao važno mjesto na popisu zah�eva: da se Nijemce otpusti iz mjesnog garnizo-· na; da se grad vrati pod punu jurisdikcij u hrvatskog kralj a i upravu bana; a predloženo je i da Juraj Frankopan, potomak loze koja je od davnine vladala Senjom, bude imenovan senjskim kapetanom.66 U srdžbi kojom su se Senjani oduprli jurisdikcij i Vojne krajine, general Khisl čuo je odjek ugarske pobune. Po svom dolasku u Se� odmah je dao uhititi Ivana Vlatkovića, Jurišu Hajduka i Antuna Mikulanića, senjskog ple­ mića i zapmjednika dislociranog garnizona u Otočcu, pod optužbom da su 1313: 3., 19. i 27. kolovoza 1607. 1, str. 330-31. 6S Glede hrvatskih političkih zah�eva vidi N. Klaić, Povijest Hrvata, sv. S, str. S69-84. 66 Šišić, Acta comitalia; sv. 4, str. S13; sv. S, str. 22, 6SS-S6.

63

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

64

Lopašić, Acta historiam confinii,

sv.

259

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

kovali urotu s Ugrima. Istina je da je Mikulanić dao znatan doprinos napo­ rima hrvatskih staleža da kroz Sabor izbore gore navedene ustupke, pa je Sabor više puta intervenirao u njegovu korist tijekom Mikulanićeva zatoče­ nja. Naposljetku gaje karlovački vojni sud pustio na slobodu, iako su dužno­ snici Vojne krajine i dalje sumnjali da je politički angažiran.67 Teško je reći kakva je bila politička uloga Ivana Vlatkovića i Juriše Hajduka u ovom slučaju, jer oni nikada nisu izvedeni pred sud. Jednoga je dana sluga koji im j e donosio hranu prokrijumčario u njihovu ćeliju konopac i sjekiru te zami­ jenio svoju odjeću s Vlatkovićem. Kad su spuštene ljestve kojima se trebao spustiti sluga, umjesto �ega izišao je Vlatković i sjekirom natjerao stražara . u bijeg. Nakon toga Vlatković i Juriša spustili su se po konopcu s balkona iznad gradskih zidina i pobjegli. 68 lako ne znamo pouzdano što su Vlatković i Juriša mislili o sukobu nadvojvode Matijaša i Rudolfa II. te nastojanjima hrvatskih staleža da dobiju veće ovlasti, nema dvojbe da su se njih dvojica protivili upravi Vojne krajine u Senju te su iskoristili sukob da daju oduška svojoj srdžbi. Krajem 1607. godine narečena trojka navodno je potajno noću ušla u grad i pojavila se pred tvrđavom gdje su odsjeli njemački stražari i dužnosnici Vojne krajine koji su stigli iz Karlovca da uvedu red. Tada su digli veliku buku, zahtijevajući ključeve tvrđave i gradskih vrata i prijeteći njemačkim stražarima u tvrđavi da su »gadovi, lopovi i izdajice, čijim će mesom nahraniti pse na ulici«. 69

Kada se Mikulanić vratio sa suđenja u Karlovcu hvalio se daje dužnosnicima Vojne krajine u lice rekao da su »putujući trgovčići i prodavači stakla« (ovo možda zato što su to bili civili iz Unutraš�e Austrije), ali je opovrgao da je tamo osporio čast majke generala Khisla. Mikulanić je javno predviđao da će Vojna krajina biti vraćena pod hrvatsku upravu te da njome neće upravljati nadvojvoda Ferdinand nego nadvojvoda Matijaš, kao hrvatsko-ugarski kralj koji će Senju vratiti njegove privilegij e.7° Zbog tih izjava ponovno su ga ispitivali službenici Vojne krajine. Iskaz Antuna Mikulanića baca svjetlo na sukob između Senjana koji su se uzdali u Vojnu krajinu i njenog vrhovnog zapovjednika nadvojvodu Fer­ dinanda i onih, kao što su bili Mikulanić, a možda i Ivan Vlatković i Juriša H ajduk, koji su podržavali hrvatske staleže u nadi da će Senju vratiti status ·

67 68 69 70

Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 73, 74, 78; Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 1, str. 360--61. A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1313: 17. listopada 1 607.; ibid., da 422: 28. listopada 1607.

I. b. H. K R., Croatica, fasc. 12, 1607., studeni br. 25: 25. studenoga 1607. (Hanns Grienwald); Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 16; A. S. V., Provveditori da Terra e d:i Mar, 1313: 2. prosinca

1607.

Lopašić, Acta historiam confinii,

sv.

l , str. 374-75.

260

Senjski uskoci

slobodnoga kraljevskog hrvatskog grada (to je stajalište, nasuprot Rudolfu i nadvojvodi Ferdinandu, zastupao Matijaš, koji je 1 608. godine okrunjen hrvatsko-ugarskim kraljem). Jedan svjedok, kanonik kaptola senjske katedra­ le, prisustvovao je među uskocima ovakvom prizoru: Bio sam na večeri kod Maslarde. Za stolom su bili i Antun Mikulanić i drugi dobri ljudi, između ostalih i Ivan Sičić. Mikulanić je podigao čašu vina i nazdravio kralju Matijašu. Na to sam rekao: »Ne želim piti u to ime, nego za zdravlj e cara i na,dvojvode, koji nas hrane i daju nam plaće«. Na to se Ivan Sičić okrenuo i uzeo dvije kupice vina, jednu je ispio u carevo zdravlje a drugu u nadvojvodino. No Antun Mikulanić je rekao: »K vragu i vaš car i nadvojvoda, i svi koji im služe. Ja služim kralju Matijašu i pijem u �egovo zdravlje... « Odgovorio sam: »Sad bih ti slomio vrat, ali ne želim izazivati skandal na ovoj večeri«.71

Međutim, političke podjele poput ove bile su nametnute na borbu oko vlasti u gradu, koja se samo površno nazire u dokumentima iz viših političkih krugova. Zato se moramo zadovoljiti mukotrpnim proučavanjem oskudnih izvora, koji su ponekad dovoljni samo kao materij al za špekulacij e. Tako se zna da su 1 607. godine neke uskočke vođe nakanile zamoliti Rudolfa da im dopusti da prihod od danka upotrijebe za svoje uzdržavanje. Njihovu molbu potpisao je i predao Antun Mikulanić, kao »poklisar senjskih oružnika«. Potpisnici su bili i Ivan Vlatković, kao vrhovni vojvoda, pa vojvode: Nikola Rubčić, Ivan Pavković, Miloš Bukovac i Petar Rosantić; s�egonoše Petar Vukasović i Luka Kukuljević; konjički kapetan Juriša Lučić (Hajduk), te zapO\jednik straže Anton Ricano.72 Vojvode su bili aktivni i naširoko poznati pljačkaši, osobito Miloš Bukovac, venturino na zlu glasu zbog svojih napada . na Mlečane. Čudno je, međutim, da je ovo jedini dokument u kojem se spomenuta četvorica nazivaju »vojvodama«. Dugi niz godina prije toga kao vojvode se spominju Gaspar Stipanović, Miho Radić, Pavle Miovčić i Ivan Vlatković.73 No 1 607. godine Stipanović više nije bio vojvoda (možda zato što je poslan na dužnost karlobaškog kapetana) a na njegovo mjesto došao je Juraj Vranjanin. Radić, Miovčić i Vranjanin nazivaju se vojvodama još dugo nakon 1 607. godine. Kako objasniti to iznenadno povećanje broja vojvoda, kada znamo daje pravilo bilo da ih bude samo četiri? 71 72 73

U: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 1 , str. 375. Ibid., sv. 3, str. 438-39. Vidi, npr., ibid., sv.· t, str. 268.

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

26 1

Čini se da je uzrok tome bila borba za vlast među uskocima i razmirice o tome kakve trebaju biti vojvodine ovlasti. Radić i Miovčić tih se godina rijetko navode kao vođe pohoda, Vranjanin tek nešto češće. Kod Miovčića uzrok je mogao biti i njegova životna dob,74 no sva trojica vjerojatno su se izbjegavala zamjeriti Dvorskom ratnom vijeću o kojem je ovisila njihova služba. Nasuprot njima bili su pobunjenici, koji se u svom pismu pozivaju na slavne pobjede se�skih uskoka. Oni su tih godina vodili mnoge prepade, kako one službene koje je odobrio kapetan, tako i manje akcije koje su sami organizirali. Sukladno tomu, služeći se titulom »vojvoda« u pismu Rudolfu, oni su osporili autoritet starijih vojvoda koje je priznavala Vojna krajina. Možda su Mikulanić i Vlatković, kao i neki drugi uskoci, smatrali da se vojvodom treba postati na tradicionalan način, aklamacijom uskoka za zaslu­ ge na bojnom polj u, a ne službenim imenova�em. To bi mogao biti razlog i zašto je Juriša rabio titulu »konjički kapetan«, za koju nema potvrde u službenim izvorima. Budući da je on, sam ili u tandemu s Vlatkovićem, vodio mnoge uskočke pohode, te da su ga Mleci smatrali >�ednim od glavnih uskočkih vođa«, možemo zaključiti da su njega, poput ranijih uskočkih vođa, izabrali sami uskoci zbog njegove omiljenosti i ratnih zasluga. Jesu li se uskočke vođe prvenstveno sporiJe oko toga kakva bi trebala biti vojna uloga Senja? lako ne znamo točno kakva je bila njihova uloga u Mikulanićevom avanturističkom upuštanju u visoku politiku kraljevstva, Vlatković i drugovi bili. su složni u obrani prava uskoka na pograničnu pljačku, iako se nisu slagali u tome kakvih bi se ograniče�a pri tome trebali držati. Manje je jasno stajalište starij ih vojvoda, Radića i Miovčića. Prema Paolu . Sarpiju, upravo je vojvoda Radić otišao prosvjedovati na habsburški 9vor da uskoci ne mogu živjeti bez pljačke ili stalne plaće te sudjelovao u donošenju prijedloga da se uskoci uzdržavaju od danka. No 1 607. godine Radić i Miovčić dali su izjavu protiv Mikulanića u kojoj su plan osudili, tvrdeći da korištenje prihoda od danka nikada nije bila povlastica Senja kao kraljevskog grada te daje prihod uvijek ubirao general Vojne krajine (obojica su dodala da, koliko je njima poznato, Senj nikada nije povjerio Mikulaniću da bude poklisar na habsburškom dvoru).75 Iz ovoga možemo zaključiti da 74

75

Pavle Miovčić bio je u Senju barem od 1575., kada je podnio i:ndešće o podjeli plijena iz Novog (u: Ivić, »Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije«, str. 303). Da je njegova uskočka karijera bila duga, potvrdio je sam Mikulanić na svom saslušanju, rekavši da je u grad došao prije 25 godina (1. 6. H. K. R., Croatica, fasc. 12, 1607., studeni br. 25: 29. rujna 1 607.).

Sarpi, La RepubbiU:a di Venezia, str. 24-25; I. 6. H. K. R., Croatica, fasc. 12, 29. rujna 1607: (Paul Michovitschitsch, vojvoda; vojvoda Micho Raditsch).

1607., studeni br. 25:

Senjski uskoci

262

su Radić i Miovčić podržavali Vojnu krajinu, nasuprot Mikulanića i Vlatko­ vića, koji su se bunili protiv njenih ovlasti. Znamo pouzdano i da je postojalo suparništVo između Vlatkovića i vojvoda koje je priznavala Vojna krajina, iako ne znamo što gaje uzrokovalo. Godine 1607., Mleci su saznali da je u njegovom sukobu s Vlatkovićem i Jurišom Hajdukom senjskom podkapetanu »pomagala njima neprijateljska strana«.76 Sukob nije razriješen ni u naredne četiri godine, jer 1 61 1 . godine službeno imenovani vojvode tajno optužuju braću Vlatković za sva »zla i opačine« što su ih počinili plaćeni i neplaćeni uskoci.77 Možda ovaj problem dodatno oS\jetljuje optužba protiv Vlatkovića da je »okupljao junake na senjskom rtu i zaklinjao ih na križ da budu odani njemu, a da drugim vođama i vojvodama odaju samo simbolično poštovanje«. U svom iskazu vojvoda Miovčić je rekao: »Čuo sam da je Ivan Vlatkov(ić) šurovao s junacima na rtu, gdje ih je zakleo na križ da svojim vođom smatraju njega a ne druge vojvode; tako se priča u gradu, a to zna i sam kapetan«.78 Upada u oči da se u pismima podrške braći Vlatković, koje je poslalo nekoliko skupina uskoka, ne spominju imena četiri vojvode. Smije li se iz toga zaključiti, s osloncem na Vlatkovićev kasniji pokušaj da uskoke odvoji od vojvoda koje je imenovala Vojn;l krajina i pridobije ih za sebe, da su 1607. godine Vlatković i drugovi već pokušavali iskoristiti podršku naroda da uspostave paralelno vodstvo, manje ovisno o Vojnoj krajini i manje skrupulozno glede pljačke? lako su i Juriša i Vlatković cijenili da uskoci imaju pravo na pljačku, nisu se slagali u tome koji smiju biti njeni ciljevi. Kasnije, tijekom njihova pro­ gonstva, to će biti uzrokom ponovnog zahlađivanja njihovih odnosa. Krajem travnja 1608. godine, skupina uskoka provalila je u Pulu i tamo opljačkala više kuća. Nedugo nakon toga nedaleko od Rijeke presreli su mletačku marcilianu i oteli teret ulja. Juriša je odmah optužen za napad na Pulu. lako se sa sigurnošću zna da je imao prste u napadu na marcilianu, ne znamo pouzdano je li tim napadima zapovijedao. U sudskoj izjavi što su je dali tri godine kasnije, Ivan Vlatković i njegov brat Miho rekli su da ih je na prepade potaknuo Andrija Frletić, harambaša koji je bio prognan iz Senja i kasnije 76 77 78

U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1313; 27. prosinca U: Lop�ić,Acta historiam confinii,

sv.

1607.

2, str. 17.

Ibid., str. 10-12. Kao što nagl�ava Kleut (Ivan Senjanin, str. 53-54), ovo nije jedino moguće tumačenje toga događaja: vojvoda Radić rekaoje da o tome ne zna ništa, kao ni treći vojvoda, Juraj Vranjanin, dokje četvrti, Miho Hreljanović, koji je najkasnije dobio vojvodsku čast, događaj prikazao u nešto drukčijem s�etlu. Prema njegovim riječima, zakletva se nije odnosila samo na prepade: •Znam da su skovali urotu na rtu i da im je rekao da ga na pohodima trebaju smatrati svojim vođom; onda namje kapetan pozajmio 12 dukata pa smo pili u biskupiji«.

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

263

među pobunjenicima preuzeo Jurišinu ulogu. Nadomak Senja, Miho »oča­ jan u svom progonstvu«, naišao je na Frletića sa stotinu uskoka koji su se uputili da opljačkaju Pulu. lako ih je Miho zamolio »da ne idu u takav pohod protiv kršćana«, nisu ga poslušali. Čuvši to, Ivan Vlatković poslao je svog brata za njima da spriječi pljačku. Ovaj ih je slijedio cijelim putem do Pule, ali pljačku nije uspio spriječiti. Međutim, učinio je koliko je mogao, posje­ tivši pulskog biskupa i obećavši da će štiti kršćane u gradu koliko mu prilike budu dopuštale. 79 Odmah nakon ovog incidenta, Ivan Vlatković poslao je glasnika Giovanniju Jacomu Zaneu, glavnom providuru, s porukom da on s pljačkom nema ništa, da je nazočnost njegovog brata u Puli spriječila da šteta bude veća te da se pobrinuo da se plijen uskladišti izvan Senja kako bi ga se moglo predati njemu, glavnom providuru. Vlatković je dodao da je zbog njegove pljačke u Puli prekinuo sve odnose s Jurišom. Prema iz­ vješćima koja je primao glavni providur, između Vlatkovića i Juriše čak je došlo do borbe (možda oko tereta ulja koji je Vlatković oduzeo Juriši i dijelom ga vratio u Rij eku).80

No tom prilikom Vlatkovićevi napori da mletačke podanike zaštiti od uskočkih napada možda nisu bili motivirani samo načelnim razlozima. Na kraju svoje poruke glavnom providuru Zaneu, Vlatković nudi svoje usluge Veneciji. Tih godina mnogi uskoci, a među njima i Ivan Vlatković i Juriša Hajduk, tražili su službu izvan Ser:Ua, bilo da bi unatoč carevoj zabrani mogli nastaviti uobičajeno pljačkanje Turaka, ili zato što ih je 1 607. godine Khislo­ vo povj erenstvo prognalo iz grada. Austrija i Porta potpisale su primirje kojim je okončan njihov sukob na Jadranu. Papinskim izopćenjem Venecije, 1 606. godine, odnosi Vatikana i Venecije gotovo su potpuno prekinuti i obje zemlje ponudile s u uskocima da uđu u njihovu službu. Mletački agent koji je početkom 1 607. godine pokušao pridobiti Vlatkovića za vojnu službu, prije nego što gaje zatočio general Khisl,javio je da se Vlatković ne može odlučiti: »Ako Venecija treba njegove usluge u borbi protiv Turaka, doći će drage volje ... No radije bi umro od gladi nego da se mora boriti protiv kršćana«.81 Moguće je daje Vlatković bio neodlučan zbog svog sudjelovanja u jednoj njemu mnogo bližoj akcij i 1 606. i 1 607. godine. Bio je to davno zamišljeni 79

Lopašić, Acta historiam con.finii, sv. 2, str. 32-33. Š toviše, pulski biskup nedugo nakon toga izdao j e izjavu u kojoj hvali Mihu Vlatkovića zbog napora koje j e uložio u vrijeme pljačke (ibid., sv. l , str.

80

Vlatkovićevo pismo Zaneu, A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 423: 1 9. svibnja 1608.; druga izvj ešća, A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 423: 12. i 13. svibnja 1608.; Lopašić, Acta historiam con.finii, sv. 2, str. 33.

359).

81 tu A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 421: 28. veljače 1606. (m. v.).

264

Senjski uskoci

ustanak balkanskih kršćana protiv Turaka, ali i protiv mletačke hegemonije na Jadranu. Budući da su austrijski Habsburgovci s TurCima ranije potpisali mirovni sporazum, inicijativu su preuzeli njihovi rođaci u Španjolskoj i papa. Pomaganje balkanskih kršćana bilo je ne samo u interesu proširenja špa­ njolskog rata protiv Osmanlijskog carstva, nego i jačanja habsburškog u�e­ caja na Jadranu, na štetu Venecije. Na dvoru španjolskog potkralja u Napulju srdačno su primane mnoge osobe koje su caru Rudolfu bile predložile planove za oslobođenje balkanskih kršćana. Kao i uvijek do tada, uskoci su u planovima za balkanski ustanak imali važnu ulogu. Godine 1 606. najak­ tualniji su bili planovi za ustanak u Albaniji, ali se razmatralo i akcije koje bi odvratile pozornost Porte s tog područja. Studenoga 1 606. godine veneci­ janskom Velikom vijeću dojavljeno je daje Ivan Vlatković obavijestio Napulj da će sa svojim uskocima iznenadnim manevrom zauzeti Klis ako im Špa­ njolska pomogne i pruži zaštitu. Vlatković je čak nagovijestio da bi mogao zauzeti Jajce, glavno tursko uporište u Bosni. I iz ovoga prijedloga očito je da Vlatković nije mnogo držao do mira koji su njegovi nadređeni potpisali s Tutskom: on naglašava daje trenutak za napad povoljan, jer su Turci oslabili obranu Klisa, budući da traju miroVni pregovori, pa ne očekuju napad. (Njegovo sudjelovanje u ovoj izdajničkoj zavjeri možda je bilo jedan od razloga što ga je 1607. godine general Khisl dao zatočiti.) U svakom slučaju, plan nije nikada ostvaren, ponajviše zato što se napuljski potkralj uplašio da bi napad na Klis mogao dovesti u pitanje konkretnije planove za balkanski ustanak. Vlatković je održavao veze s urotnicima, ali je njegov angažman slabio kako su se mijenjali diplomatski odnosi i urotnici počeli gubiti nadu u skori balkanski ustanak.82 Nakon bijega iz zatvora s Jurišom Haj dukom i progona kojim ih je kaznio general Khisl, Vlatković se sve više bavio mišlju da uđe u mletačku službu. Tako su on i Juriša ponudili Mlecima 1 608. godine da će im se staviti na raspolaganje zajedno sa svojim pristašama. Međutim, do tada su se već napetosti s papinskim i napulj skim brodovljem na Jadranu toliko smirile da se sukob nije očekivao, pa su ponude dočekane hladno. Vlatković i Hajduk pokušali su ponovno pobuditi zanimanje Mletaka tvrdeći da im je veliki toskanski vojvoda Ferdinand ponudio da će ih primiti u svoju službu, ali glavni providur je dogovorio da će im dati posao samo ako mu pošalju glave 82

Tomić, Građa, str. 360-62; 376-77; 384-85, 409;]. Tomić, Sastanak i dogovor srpskih glavara u Kulima 1614 god. (Beograd, 1901.), str. 13-- 15.

265

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

drugih uskočkih vođa i izvijestio Veliko vijeće da u navodnu toskansko ponudu nimalo ne >jeruje.83 Bez obzira na to je li veliki vojvoda prognanim uskočkim vođama uistinu ponudio službu ili ne, nema dvojbe da se on za njih živo zanimao. Veliki vojvoda želio je ojačati svoje brodovlje i ono reda Sv. Stepana, kako bi mogao dati doprinos borbi kršćana protiv Turaka (i usput unaprijediti toskansko trgovinu na Jadranu). Od 1607. godine te dvije flote pljačkale su brodove diljem Levanta. Toskanski agenti u potrazi za posadom, pogotovo za napad na Cipar, nailazili su na velik odziv među uskocima, kojima Habsburzi mjesecima nisu davali plaću a zbog primirja s Turskom više nisu mogli odlaziti u pljačku. Uskoci su tako dobili novu priliku da se svojim starim neprijateljima suprotstave na novom području. Oko 80 uskoka zaposlilo se na firentinskim galijama, ajoš stotinu obećaloje da će slijediti njihov primjer. Istodobno je nezadovoljne uskoke za svoju flotu nastojao pridobiti i napulj­ ski potkralj , unatoč upozorenjima španjolskog Državnog vijeća da su uskoci »razbojnici koji pljačkaju i prijatelje i neprijatelje«. 84 Naposljetku je i sama Venecija zaposlila stanovit broj uskoka, poglavito bivše mletačke državljane i obiteljske ljude. Smatralo se da će se tako oslabiti jedinstvo Senjana. 85 Sredinom 1 608. godine Habsburzi su prognanicima dopustili da se vrate u Senj, možda iz straha da bi mogli posve izgubiti naklonost uskoka. General hrvatske granice pomilovao je Ivana Vlatkovića i Jurišu Hajduka, navodno na zagovor � ihovog zaštitnika na sudu. 86 Iako je tijekom 1 609. godine Dvorsko ratno vijeće u Grazu zabranilo uskocima da ulaze u službu stranih država i narednih su godina mnogi uskoci koji nisu mogli izdržati bijedan život u Senj u težili takvom rješenju svojeg stanja. Nakon što su se u Senj vratili uskoci koji su opljačkali njihovu Pulu, Mleci su udvostručili svoje mjere protiv uskoka, pojačavši blokadu Hrvat­ skog primorja i Trsta i zatvorivši Velebitski kanal. Ni tada se Senjani nisu mogli dogovoriti kako da se suprotstave toj opasnosti. U svom povjerljivom izvješću mletački špijun, kojeg je glavni providur poslao u Senj kao svog 83 84

85 86

U: A S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

1608.

422: 28.

studenoga

1607.; 8. veljače 1608.;

IS. travnja

Zdenka Reberski de Baričević, »El duque de Osuna y los uscoques de Seiia•, Cuademos de Historia de Espaiia (Buenos Aires), 45-46 (1967.): 316, 348-49; vidi i ]. R. Galluzzi, Istoria del Granducato di Toscana sotto il govemo della Casa Medici, sv. 3 (Firenca, 1781.), str. 23S-20; l. b. H. K R., Croatica, fasc. 12, 1606., listopad br. 27: 3. listopada 1606.; Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 29-31 ; A. S . V. , Provveditori d a Terra e d a Mar, 423: 9 . kolovoza 1608.; 6. kolovoza 1 609.

A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 423:

Ibid.,

9. i 24. kolovoza 1608. 8. srpnja 1608. Vidi i Grtinfelder, •Studien zur Geschichte der Uskoken•, str. 250-51.

Senjski uskoci

266

izaslanika, javio je da u gradu vlada velika oskudica, osobito vina. Uskocima se >>istinski gadi« pomirljivost s kojom se njihovi nadređeni u Vojnoj krajini odnose prema Veneciji, osobito to što glavnom providuru dojavlj uju planove uskočkih akcija te im dopuštaju da ih kazne kad Ih ulove u njima. Špijun dalje kaže da se ))dobri građani Seqja javno žale protiv uskoka koji tako viču i prijete .. . jer cijene da su ovi sami krivi za te nevolje«. Sukladno tomu, rasle su i napetosti između Senja i Rijeke, koja je i sama trpjela zbog blokade. 87 Unatoč svemu, neki uskoci potražili su spas od bijede u pljački mletačkih brodova. Među njima isticale su se skupine pod komandom venturina Mi­ loša Bukovca i Miloša Balotića, koje su probile pomorsku blokadu i u hvarskoj luci opljačkale novac i teret sukna s kotorske fregate. Kad se Balotić vratio u Senj , građani su ga bacili u zatvor, prognali obitelji njegovih uskoka iz grada, uskladištiti sav plijen i uskočku imovinu kojom se mogla nadokna­ diti šteta, te poslali izaslanstvo glavnom providuru kojime mu u ime ))svih građana Senja« nude naknadu za nanesenu štetu. Pretežit dio sukna je vraćen, iako se predstavnik Mlečana koji je nadgledao postupak poslije žalio da Senjani nisu mjerili na stolu standardnim mletačkim metrom, nego su ko­ ristili kraći i sukno navlačili iznad stola kako bi izgledalo duže. 88 Međutim, unatoč očitoj namjeri Senjana da vrate oteto, blokada je nastavljena jednakim intenzitetom. Nekako u to vrijeme, kad su se ))svi Senj ani digli protiv lopova«, kako je javio glavni providur, uskoci su još jednom pokušali olakšati svoju sudbinu. Građani Senja i uskočki vođe ponovno su obećali da Veneciji neće nanositi štetu ako im dopusti da slobodno plove južno od Velebitskog kanala. Stude­ nog 1 608. godine ))suci, vojvode i cijela seqjska komuna«, predložili su Mlecima da ih puste na miru ako im dopuste da plove do turskog teritorija (vj eroj atno da bi mogli otimati ljude radi otkupa i ubirati danak) te da će uskoke koji prekrše obećanje ))goniti kao neprijatelj e, uništavati njihove kuće i zazidavati ih«. 89 Mleci nisu prihvatili prijedlog, jer je bilo izgledno da bi aranžman naišao na osudu Turaka.

87

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 423: 8. srpnja 1608.

88

Ibid., 18. listopada 1608.; 8., 1 1 . i 17. studenoga 1608.

89

Ibid., 5. studenoga 1008.

267

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

Potpora naroda uskocima Mletačke ophodnje smanjile su mogućnosti za pljačkaške pohode na tur­ skom tlu, a nestašicu u Senju dodatno je otežavala pljenidba brodova za vrijeme povremenih mletačkih trgovačkih sankcija protiv Senja i Rijeke. lako je Senj stalno obećavao da neće biti pljački izvan dogovorenih područja, skupine uskoka, najčešće venturina, svako malo bi se iskrale i krenule u popunu svojih potpuno ispražnjenih zaliha ne birajući cilj. Od konca šesnae­ stog stoljeća učestale su dojave o uskočkim nasumičnim napadima na tur­ skom teritoriju, ali i na mletačke, dubrovačke i papinske brodove, bez obzira na to je li teret pripadao kršćanima ili Turcima. Ponekad, kad bi ih prikli­ ještili, uskoci bi tvrdili da roba pripada Turcima. U drugim prilikama, jed­ nostavno bi se držali podalje od Senja, nad;Uući se da će s vremenom bijes u gradu zbog njihove akcije jenjati. Tih godina gomilale su se pritužbe mletačkih podanika u Dalmaciji protiv uskočkog otimanja stoke i ribarskih lađa. Neke tužbe iznudili su sami rektori, koji su kažnjavali svoje podanike koji nisu prijavljivali dodire s uskocima te su prikupljali njihove izjave kao dokazni materijal u tužbama habsburškim sudovima. 90 Čini se da su tih godina uskočki prepadi učestali, tako da je jedan Capitano contra uscocchi ustvrdio da »Cres, Krk, Rab i Pag drže stada različite stoke kako bi se uskoci mogli besplatno namiriti«. 91 No i tada su uskoci često nudili nadoknadu za oduzeto. Tako je 1598. godine skupina uskoka šoltanskim ribarima ponudila »Četiri lakta raščanskog sukna i tri svinjska buta« za sanduk ribe i neku drugu robu (pokazano na sudu kao dokazni materij al).92 Međutim, sve se češće otimalo bez nadoknade. Male skupine venturina postavljate su pred svoje nesretne žrtve sve teže zahtjeve. Jedan takav slučaj prijavio je Trogiranin Ivan Tomić, koji se 1 599. godine poj avio na sudu s rukom povezanom rupcem oko vrata. Tomić je rekao sucu da ga je na putu iz šume gdje je sijekao drva napao i ranio uskok Miho Orženić (Orxenich). Orženićje bio član skupine koja je već nekoliko mjeseci pljačkala u tom kraju, a vjerojatno se sastojala od venturina što su bez 90

91 92

Vidi, npr., i:ndešća iz razdoblja 1598.-1601., skupljena u Trogiru pod nazivom >>Denontie et espo­ sizioni contra uscocchi et martelossi« (u: H. A. Z., Arhiv Trogira, 25/11). Druge primjere nalazimo u: H. A. Z., Arhiv Splita, 140/9, 140/121 i 17/17; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 420: travanj 1606. Onaj tko ne bi prijavio da je vidio uskoke bio bi kažnjen smrću vješanjem (H. A. Z., Spisi zadarskih knezova, Andrea Valier, 1603.-1605.: 93-93'; 98).

1313: 15. studenoga 1607. 22. prosinca 1598.

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

H. A. Z., Arhiv Trogira, 25/11 :

268

Senjski uskoci

odobrenja napustili Senj . Nakon što je zarobljenog Tomića prisilio da s njim hoda oko 13 km u potrazi za ostalim uskocima, Oržeriić ga je pustio, ali tek kad se ovaj zakleo na Djevicu Mariju da će mu platiti otkupninu - zahtjev koji se obično postavljao samo turskim podanicima.93 U svojoj očajničkoj potrazi za plijenom uskoci su počeli napadati u novim smjerovima. Pri tome nisu bila sigurna čak ni obližnja habsburška mjesta. Krajem šesnaestog stoljeća narušeni su odnosi s Vinodolom, jer je grof Zrinski, koji je počeo trgovati s Venecijom, zabranio svojim podanicima odnošaj e s uskocima, bojeći se da bi to moglo štetiti njegovoj pomorskoj trgovini. Godine 1 609. venturino Ivan Karalja, uzeo je od jednog seljaka u Bribiru, posjedu Zrinskih u Vinodolu, nekoliko ovaca. Kad je ovaj zatražio da plati, Karalja je ne samo odbio nego je bijesan otišao po drugove, pa s �ima zapalio seljakovu kuću, ubio mu sina, pobio volove i krave i odnio meso u Senj.94 Ranije te godine, Karalja je potpisao pismo senjskom kape­ tanu u kojem ga venturini upozoravaju na pritisak kojem su izloženi. Moleći ga za pomoć, ma kako mala ona bila, oni kažu: »Više nemamo od čega živjeti, pa se iz velike nevolje obraćamo Vašoj Visosti, budući da nemamo nikakvih izvora prihoda, jer nama, jadnim venturinima, Nj ihove Visosti posljednjih godina ne daju ni plaću ni dopuštenje za akcije«. 95 No kako napadi na Vinodol nisu mogli dugo ostati nekaž�eni, trebalo je potražiti drugi plijen. Uskoci su tada sve češće počeli pljačkati ria sjeveru, u blizini mletačke Istre. Iz Rijeke, kamo su mogli pristati pod izgovorom da su došli čuti novosti ili kupiti namirnice, uskoci su mogli lako isploviti u mletačke vode, izbjegavši tako mletačke brodove koji su blokirali Velebitski kanal i otoke jugozapadno od Senja, na putu prema turskom teritoriju. Od samog početka sedamnae­ stog stoljeća istarski rektori su u gotovo pravilnim razmacima javljali o uskočkim prepadima na trgovačke brodove i obalne gradove te na krađu stada i provijanta.96 Istra je bila i pogodan cilj za osvetu Veneciji. Na žalost, cijenu 93 94

95 96

Ibid.:

14. prosinca 1599. (spominje se i 21. listopada 1599.).

Čini se da ovaj tragični događaj treba promatrati u sklopu spora između vinodolskih seljaka i nedavno doseljenih krmpotskih Vlaha, koji su se u krvavim sukobima s Vinodolcima oslanjali na pomoć senjskih uskoka. Uskoci su im bili načelno skloni, jer su dugo s njima odlazili u pljačkaške prepade, a venturini su sukob koristili kao priliku da dođu do plijena. Zrinski su se tužili i na druga nedjela Krmpoćana te na pomoć koju su primali iz Senja (u: Lopašić, Acta histori
1, str. 379.

Miroslav Bertoša, Epistolae et communicationes rectorum Histri
269

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

su plaćali oni koj i su i sami oskudijevali, siromašni istarski seljaci. Kad su 1 61 2. godine uskoci u znak osvete zapalili 20 slamom pokrivenih kuća u Brgudcu i Lanišću, zajedno sa stogovima sijena i žitnim klasjem, te odvukli sa sobom mnogo stoke i sira, glagoljaški svećenik u obližnjem Roču zapisao je na marginama ljetopisa da su Senjani »kršćani samo po imenu, ali po djelu gori od pogana«.97 Krajem šesnaestog stoljeća uskoci su uživali velik ugled u Dalmaciji zbog qj ihova sudjelovanja u pokušaju oslobađanja Klisa od Turaka. U to vrijeme mletački su rektori često javljali da njihovi podanici pokazuju »neobičnu naklonost« prema tim kršćanskim ratnicima i predstavnicima Habsburgova­ ca. Takvo raspoloženje nisu sasvim pokvarili ni uskočki prepadi zbog kojih su počeli trpjeti mletački podanici u Dalmaciji. Godine 1 604., nakon što su se uskoci sukobili sa Šibenčanima, »U istinski nehumanom i barbarskom... osvetničkom pohodu«, šibenski rektor ocijenio je da j e pretežit dio njegovih podanika >UOŠ uvijek naklonjen uskocima«. 98 Sukladno tomu, godine 1 615. kapetan zaljeva javio je da su Rabljani, Krčani i Pažani, unatoč čestom otimanju stoke i provijanta, još uvijek naklonj eniji uskocima i Habsburgov­ cima nego Veneciji te da »suosjećaju u svim qjihovim nevoljama«.99 Me­ đutim, stanovništvo Dalmacije, pred koje su uskoci postavljali sve veće zah­ �eve, počelo je gubiti strpljenje. Kršćansko pučanstvo Polj ica i Omiške krajine zamolilo je cara Matijaša i nadvojvodu Ferdinanda da potvrde njihov imunitet glede uskočkih napada, pa je u Senju objavljena naredba kojom se takve akcije zabranjuju. 100 Međutim, nisu baš svi Senjani gledali blagonaklono na pljačkanje krš­ ćana. Neki uskoci još su poštovali srqjernice koje su svojedobno sami bili predložili, smatrajući da su njihovi legitimni ciljevi »Turci i oni koji im služe«, da citiramo Vlatkovića. Oni su držali da je najgore što se može dogoditi Senju da izgubi naklonost kršćanskih vladara te, još gore, da izgubi potporu kršćanskog pučanstva. Ti su uskoci osuđivali svoje drugove koji su pljačkali kršćansko brodovlj e i kršćanske podanike, tvrdeći da kaljaju ime 97 98 99 100

lv.dešća o pljačkanju Brgudca i Lanišća u: Bertoša, Epistolae el communicaticnes rectorum Histrianorum, str. 132-34; svećenikov komentar u: Štefanić, •Glagoljski rukopisi otoka Krka«, Djela JAZU (Za­ greb), 51 (1960.): 402.

U: Commissicnes et relaticnes venetae, sv. 6, Ibid., str. 223.

str.

1 19.

1584. i 1599. godine, potvrđenih 1604., vidi V. Mošin, Ćiri/ski rukopisi 1955.), str. 248-49, i Koharić, •Nekoje dukale i privilegiji cesarski iz župske škrinjice poljičke•, str. 228--32. Glede omiške krajine, vidi Š išić, Ada commitalia, sv. 5, str. . 197-99.

Glede poljičkih privilegija iz

Jugoslavenske akademije (Zagreb,

270

Senjski uskoci

Senja, izazivaju osvetu Venecije i stegovne mjere Vojne krajine te gube ugled · u narodu. Tako je, npr., nakon što je skupina uskoka pod vodstvom Matije Klišanina opljačkala mletački brod kod Poreča otevši, između ostaloga, 800 talira, kapetan Gušić naredio vojvodama i drugim uskocima da se obračunaju s odmetnicima. Osamdesetak Senjana odmah je otišlo u crkvu i tamo prise­ glo da će uhvatiti drugove koji su prekršili zakon. 101 Tom prigodom kapetan je ostvario svoj naum zahvaljujući neslozi među uskocima, za razliku od njegovih prethodnih pokušaja kada su uskoci ostali solidarni smatrajući da su takvi prepadi legitimni. »Svaka čast iznimkama, treba reći da se Senjani i venturini drže zajedno, kao svi pokvareni probisvjeti, jer vrana vrani oči ne kopa«. 102 Kapetan i habsburška povjerenstva nisu mogli (ili nisu htjeli) uvesti djelotvorne kazne za kršenje zabrana; a sami uskoci nisu se mogli složiti koji prepadi su dopušteni. U takvom ozračju neovisne skupine mogle su bez teškoća pljačkati, ne obazirući se na subordinaciju Vojne krajine i javno mnijenje u Senju.

Suđenje Vlatkoviću: kraj neovisnih vojvoda Kao što smo vidjeli, krajem šesnaestog stoljeća, dužnosnici Vojne krajine, u nemogućnosti da uskocima redovito daju plaće i opskrbu, ili ih dovedu u red stegovnim postupcima, udvostručiti su svoje napore da na to obvežu njihove zapovjednike. Od uskočkih vojvoda sve se više očekivalo da kontro­ liraj u prepade radi redovite opskrbe te da paze da se poštuj e zabrana pojedi­ načnih pljačkaških pohoda. Tako su vođe koji su svoj položaj mogle zahvaliti popularnosti među uskocima dovedene u bezizlazan polož�. Jedan od uskoka koji, razapet između zah�eva Dvorskog ratnog vijeća i svoj ih drugova, nije uspio zadovoljiti obje strane bio j e Ivan Vlatković. Kad je 1 608. godine pomilovan i vraćen u Senj , imenovan je zapovjednikom skupine Krmpoćana, Vlaha koji su nedugo prije toga naseljeni u Liču, blizu 101 102

l. 6. H. K R, Croatica, fasc.

13, 161 1., veljača br. 1 : 31. siječnja 1611.

Ova pri tužba po\ječe i z 1609. godine, kada j e dobio naredbu d a poduzme stegovne mjere protiv uskoka koji su surađivali s Knnpoćanima u njihovom sukobu s Vinodolcima (u: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 1, str. 382-83). Kada su se, jednom drugom prilikom, uskoci oglušili na naredbu da naplate lučku taksu lađi koja je pod- oružjem privedena u senjsku luku, kapetan Gušić ponovio je da se uskoci drže.;zajedno kao hundsphiitten [ pseće šape, njemački izraz koji znači nerazdvojnostJ (u: A S., Deželni stanovi za Kranjsko, 203: 1936 [14. prosinca 1611.]).

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

27 1

Senja. Za jednog vojvodu takvo imenovanje značilo je degradaciju, a moti­ virala ga je, po svemu sudeći, želja da ga se udalji iz Senja i smanji njegov negativan utiecaj na uskoke. (Naslov vojvode na kratko je prenesen na njegovog brata Mihu, možda zato da se spasi čast obitelji). Ako su dužnosnici Vojne krajine mislili da će time spriječiti Vlatkovića da vodi neovisne prepa­ de, prevarili su se. Krmpoćani su već imali iskustva u pljačkaškim pohodima s uskocima, a mnogi od njih primljeni su u njihove redove. Sada su se uskocima pridruživali na velikim pohodima. Vanjski promatrači još su uvijek smatrali Vlatkovića i Jurišu Hajduka glavnim uskočkim vođama, iako nijedan od njih više nije bio službeno vojvoda. Iako se to iz dokumenata ne može točno odrediti, čini se da je upravo u to vrijeme Vlatković pokušao uskoke podrediti sebi i prisegao ih na odanost. U to vrijeme Vlatković je vodio prepade radi redovite opskrbe i prikup­ ljanja danka. Kad su ga kasnije optužili da je pljačkao mletačke, dubrovačke i turske lađe i imovinu, on se branio da je otimao samo tursku robu. 103 Uvjeren da su napadi na pogane bili ne samo dopušteni nego i hvale vrijedni, Vlatković nije na vrijeme shvatio da su se vremena promijenila. Njegove akcije naišle su na službenu osudu, pa se kolovoza 1610. godine morao pokoriti naredbi da potpuno spriječi pohode svojih ljudi. Potpisao je izjavu da on i njegovi lj udi »neće više ići u prepade, ni kopnom ni morem, niti će nanositi štetu podanicima Svete stolice; Dubrovčanima i Mlecima; Turcima i Židovima, ukratko podanicima bilo koje države«. Vlatković se zakleo svo­ jom »kapetanskom službom, čašću, glavom, ženom i djetetom«104 da će kazniti svakoga tko krene u takvu akciju, bio on Krmpoćanin u Liču ili uskok iz Senja. Međutim, ni godinu dana kasnije Ivan Vlatković i njegov brat Miho uhićeni su u Karlovcu po nalogu Dvorskog ratnog vijeća i izvedeni pred sud. Bili su optuženi za niz pljački turskih i mletačkih podanika te neposluh senjskom kapetanu i otimanje provijanta Vojne krajine. Saslušano je mnogo svjedoka iz svih slojeva senjskog društva. Jasno se uočava da su optužbe protiv dvojice Vlatkovića i izjave predstavnika Vojne krajine u Se�u bile usmjerene poglavito na očuvanje vojne stege i mira u habsburškim zemljama. Jeremija Hoff, intendant senj skog skladišta u Rijeci, žalio se da je Vlatković otimao zalihe; Ivan Gall, povj erenik u Senju i četvo­ rica vojvoda, suparnika braće Vlatković, nazvali su ih »kolovođama svih nepodopština i opačina u Senju« te upozorili da u Senju imaju mnogo 1 03 104

U: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 15-19, 30-35. U: Ivanu Senjaninu, podrobno raščlanjuje optužbe i Vlatkovićevo svjedočenje. U: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 3-4.

str. 47-50, Kleut

Senjski uskoci

272

pristaša, poglavito među venturinima, a!i i među plaćenim uskocima, te da ne poštuju ni kapetana ni povjerenike. Cak su i senjski podkapetani, Zuane Jacomo de Leo i Hans Aichelburg, svjedoci obran,e, rekli samo da su Vlat­ kovići sudjelovali u održavanju reda i kažnjavanju prijestupnika. 105 Za razli­ ku od njih, Senjani su više naglašavali ulogu braće u obrani granice kršćan­ stva i junačkim borbama protiv Turaka. I harambaše i drugi uskoci, te suci, plemstvo i senjski pučani, ponavljali su da Vlatkovići »nisu nikada izdali svoj grad, posadu i uskoke, niti su Turcima prepustili ijedan grad koji pripada Vašoj nadvojvodskoj Visosti, niti su prevarili svoju posadu ili uskoke, nego su, kako svi dobro znamo, uvijek bili vjerni i odani pogranični vitezovi ispod turskih kula, u borbi protiv Turaka i njihove vojske, te su uvijek pomagali u ratu protiv svih neprijatelja slavne austrijske kuće, u kojoj nisu štedjeli ni 106 Prema senjskom katedralnom kaptolu, Vlatkovićima su sam svoj život«. na srcu bili i kršćanstvo i Vojna krajina, »jer su oni dobri kršćani i katolici, koji vole Crkvu i fratre, te su progonili i pro�erivali sve one koji su kršili naredbe dužnosnika Vojne krajine, pri čemu su stavljali život na kocku da ih kazne«. 107 Ivan Vlatković osuđen je 3. srpnja 1 612. godine u Karlovcu na smrt. Obrazloženje je bilo pravno slabo utemeljeno: otuđenje zaliha se�skog gamizona. 108 Po svemu sudeći, smrtnom kaznom željelo se uskocima dati do znanja da se stegovne prekršaje neće tolerirati. U obrazloženj u Vlatko­ vićeve kazne kaže se da je »zaslužio da ga se kazni na zastrašuj ući način, odsijecanjem glave mačem, jer tako traži Bog i carska pravda«, kako bi služio na »primjer njemu sličnima« koji krše objave Dvorskog ratnog vijeća. U svojoj žalbi Vlatković ponavlja tvrdnje kojima su se on i Mikulanić već bili poslužili, �- da su dužnosti kršćanskog graničara i zah�evi dužnosnika Vojne . krajine nepomirljivi. On gorko naglašava da je, razapet između zah�eva Hofkriegsrata i potreba uskoka, osuđen za oduzima�e zaliha vrijednih jedva devet fiorina. »Tako me je nesmiljena germanska pravda osudila na smrt s posve nedostatnim razlogom ... jadnog zatočenog hrvatskog voj nika koji je od mladosti služio Njegovoj Visosti i u dobru i tf z)U
2, str. 17-18, 22-23. 2, str. 20-21 (izjavu su dali »Senjski suci, plemići i puk«). Ibid., sv. 2, str. 27. U zaključnoj rečenici presude kaže se daje 1610. i 1611. godine oteo zalihe za senjski gamizon od Ibid.,

sv.

Ibid.,

sv.

samijskog intend�ta. Vlatković je prethodno dobio dopušte�e od senjskog podkapetana, ali je sud presudio da ga ovaj nije bio ovlašten dati, pa je Vlatković svejedno osuđen (ibid., sv. 2, str. 35-37).

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

273

prekasno, može se zanemariti«. 109 Jamačno nije slučajno da je Vlatković osuđen upravo u vrijeme velikih napetosti između Venecije i uskoka, kad su Mleci odlučno zatražili od Habsburgovaca da ih uklone iz Senja. Nedugo nakon Vlatkovićeva smaknuća nadvojvoda je poslao poklisara u Veneciju s planom za rješenje uskočkog problema. Krajem te godine potpisan je tzv. Bečki sporazum kojim se Venecija obvezuje da će obustaviti blokadu Senja ako Habsburgovci reformiraju uskočku organizaciju. 1 10 Vlatkovićeva smrt nagovijestila je da je došao kraj vojvodama čiji je autoritet proizlazio iz potpore samih uskoka i koji su bili dovoljno u�ecajni da ih pokušaju sve ujediniti pod svojim vodstvom. Ironijom sudbine Vojna je kraj ina odlučila smaknuti upravo Vlatkovića, iako je on barem pokušao odvratiti uskoke od njihovog samoubilačkog nasrtaja na Veneciju, premda nije bio spreman prihvatiti zabranu pljačkanja na turskom teritoriju. Me­ đutim, Dvorsko ratno vijeće više nije željelo tolerirati u�ecaje ove vrste. Godine 1 582. dužnosnici Vojne krajine nisu se usudili ni taknuti Jurja Daničića, u strahu da bi se uskoci mogli pobuniti ako se �ihovom vođi dogodi neko zlo. No nema dokaza daje smaknuće Ivana Vlatkovića izazvalo ikakve javne proteste (osim tihih prosvjeda koji su doprli do glavnog provi­ dura). Naime, u to vrijeme autoritet Hofkriegsrata kod uskoka i njihovih vođa već je bio tako velik da je to tijelo moglo provesti čak i ovako nepopu­ larne odluke. Ali što je bilo s Vlatkovićevim pandanom, Jurišom Hajdukom, koji je tako beskrupulozno napadao mletačke posjede? O tome ne znamo ništa pouzdano, jer mu se u dokumentima gubi svaki trag već sredinom 1 612. godine. Neki povjesničari cijene da se on krije iza imena stanovitog Purisse, za kojeg Paolo Sarpi kaže da ga je povjerenik Vojne krajine dao objesiti na ogradu gradske kule »kao jednog od najdrskij ih vođa«. 1 1 1 U zapisniku Vlat­ kovićevog suđenja, koje je održano nešto kasnij e, nema Hajdukovog imena. Ako je i skončao kako je naveo Sarpi, to je jamačno bilo bez mnogo buke i gotovo nezapaženo. Moglo bi se reći da Juriša Hajduk nikada nije ugrožavao autoritet Vojne 'krajine kao Ivan Vlatković. Istina je da je Juriša protiv zabrane Dvorskog ratnog vijeća napadao mletačke brodove i luke, ali on je kršio i 109 1 10 111

Ibid.,

sv.

2, str. 38-39.

Tekst je u: ibid., sv. 2, str. 47-48 .

Sarpi, La Repubblila di Venezia, str. 36. Moguće je da je Hajduk smaknut na ovaj način, ali to, vjerojatno, nije bilo 1611., kao što tvrdi Sarpi,jer je siječnja 1612., taj »stari senjski vođa« viđen kako vodi flotu uskočkih lađa prema turskom teritoriju blizu Obrovca (A S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 425: 14. siječnja 1612.).

274

Senjski uskoci

načela samih Senjana, pretpostavljajući osvetu protiv Mletaka borbi protiv Turaka (srž njegova sukoba s Vlatkovićem) . Štoviše, on je pljačkao svu mletačku imovinu koja mu je došla pod ruku, ne tražeći opravdanje u osveti. (Yierojatno nije .slučajno da se Juriša mnogo rjeđe od Vlatkovića pojavljuje u ciklusu epskih pjesama o uskocima, čak i u najranijoj poznatoj zbirci) . 112 Za razliku od Juriše, Vlatković se uvijek pozivao na načela uskočkog kodeksa, ističući sveti rat protiv pogana kao svoju najvažniju dužnost. Iako se Vlatko­ vića može optužiti za neposluh, on nikada nije izgubio autoritet u očima Senjana. Jer on je vjerno služio predziđu kršćanstva, dok su ga njegovi protivnici (zavidni suparnici među vojvodama, prijetvorni Mleci, čak i pred­ stavnici Vojne krajine) izdali za volju trenutnih političkih interesa. Vlatković je bio posljednji moćni uskočki vojvoda. Nakon njegove smrti, moć se raspršila na veći broj uskoka, a mnogobrojni harambaše vodili su svoje skupine unatoč zabrani Dvorskog ratnog vijeća, obećanju vojvoda i protivljenju svojih sugrađana. Jurišinim stopama pošlo je više uskoka, kao što su Andrija Fr!etić i Vicko Hreljanović, harambaše koji su sami organizirali prepade i bez opravdanja napadali kršćansko brodovlje.

Prema ratu

s

Venecijom

Od sredine devedesetih godina šesnaestog stoljeća Venecija, koj a je odlučila stati na kraj uskočkim prepadima, postala je jedan od njihovih najvećih neprijatelja. Gotovo je sigurno da su uskoci više mrzili Mletke nego pogra­ nične muslimane, jer su ovi, iako nevjernici, barem priznavali pravila pogra-· ničnog ratovanja u kojem su, unatoč međusobnom neprijateljstvu, stolje­ ćima bili upućeni jedni na druge. Venecija je, međutim, ne samo kršila načela časti i zadane riječi (ubij ajući zatočenike umjesto da ih oslobodi za otkupni­ nu; ne prihvaćajući uskočku časnu riječ i ne održavaj ući obećanja o slobodi prolaza preko svog teritorija) nego je udarala i na same temelje uskočkog svetog rata, ne priznajući im pravo da napadaju pogane. (Dakako, Mleci su smatrali da uskoci ne mogu dokazati da vode sveti rat jer su zbog njihovih prepada stradavali i kršćani i muslimani, a pozivanje na uskočku čast ihje nasmijavala, jer uskočka obećanja nisu sprječavala Turke da se za njihove 1 12

Vidi Marij a Kleut, •Juriša the Hajduk in Historical Reality and in Serbocroatian Epic Songs<<, Narodna umjetnost (Zagreb), 26 (1989.): 51-57.

·

275

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

napade osvećuju na mletačkim podanicima.) Već oko godine 1 610. čak i najoprezniji uskoci izgubili su sve obzire prema Veneciji, a neovisne uskočke vođe pljačkale su mletačku imovinu kad god im se ukazala prilika. No unatoč sve većem animozitetu prema Venecij i, većinaje uskoka još uvijek svoj ))raison d'etre« vidjela u borbi protiv Turaka. Međutim, budući da su Habsburzi 1 606. godine preusmjerili pozornost s turske granice e da bi se mogli pozabaviti svojim unutrašnjim problemima i nisu željeli izazivati daljnja neprijateljstva, važnost uskoka u njihovim očima je pala (iako ne posve, jer su im još trebali radi povremenih pograničnih sukoba) . Ni sami Habsburgovci nisu bili složni glede uskoka. Dok su nadvojvodi Ferdinandu oni bili korisno oruđe u nadmetanju s Venecijom na Jadranu, car Matija želio je mir na granici da može rješavati probleme unutar carstva. Kao rezultat toga, kad su uskočki sukobi s Venecijom koristili austrijskim diplomatskim naporima, Austrija im je pomagala, a kad su njeni interesi nalagali mir s Venecij om i s Turskom, ona ih je bez oklijevanja žrtvovala jer ih nij e mogla upotrijebiti ni vojno ni diplomatski. Ovo potonje napokon će zapečatiti sudbinu uskoka, no oko 1 610. habsburška proračunanost i uskočka mržnja prema Veneciji doveli s u odnose s Mlecima d o ključne točke. Krajem 161 1 . godine otpočeo je niz mletačkih napada na uskoke koji su ih dodatno omrznuli u Senju. Istodobno, Habsburzi su pod pritiskom Ve­ necije (koja je blokirala Ferdinandov teritorij u Hrvatskom primorju) odlu­ čili obuzdati uskoke kako bi izbjegli daljnje zaoštravanje odnosa. Prosinca 1 6 1 1 . godine Mleci su uhitili sedamdesetogodišnjeg Juraja Milašinčića, us­ kočkog kapetana u Brinju. Bilo je to u vrijeme uskočkih sezonskih prepada za popunu zimskih zaliha i glavni providur Lorenzo Venier se nadao da će uhićenje Milašinčića poslužiti kao opomena ostalim uskocima da ne izlaze iz Senja. lako zabrinuti za Milašinčićevu sudbinu, uskoci su poduzeli neko­ liko pohoda na turski teritorij , opetovano upozoravajući Mletke da neće nanositi . štetu njihovim vazalima i državljanima. Pavle Dianišević, tajnik senjskog kapetana, rekao je ))povjerljivoj osobi« koju je u Senj poslao glavni providur da uskoci žele ploviti dalmatinskim vodama samo radi napada na Turke, ))budući da su odlučili da više neće nanositi štete kršćanima bez obzira na nacionalnost«. Dianišević se raspitao za sudbinu Milašinčića i požalio se na mletačku blokadu, rekavši da bi u slučaju rata s Venecij om uskoci potpuno uništili Pag, Rab, Krk i Cres i sasjekli stanovništvo na komade. 113 Međutim, uskoci ipak nisu poduzimali osvetničke akcije, znaj ući da to ne bi dopustili Dvorsko ratno vijeće i nadvojvoda. Ivan Vlatković već je bio optužen da je 1 13

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 425:

27. siječnja 1612.; 4. veljače 1611. (m. v.).

276

Senjski uskoci

napadao kršćanske brodove i u Senju su se prikupljale službene izjave svje­ doka, što je ukazivalo na to kakva sudbina čeka one koj i se budu oglušili o uredbe Vojne krajine. Budući da nasilje nije dolazilo u obzir, uskoci su nakanili umiriti Vene­ ciju potvrdom obećanja o nenapadanju. Prema riječima glavnog providura Veniera, vojvode i 200 uskoka ponudili su se potpisati obećanje da neće napadati mletačke državljane, brodove ili imovinu ako Mlečani puste Mila­ šinčića na slobodu. Na to je Venier predložio da uskoci nađu njemačkog trgovca koji bi pohranio svoju robu u Veneciji kao zalog za štete koje bi mogli nanijeti uskoci. (Venier je bio uvjeren da im to neće poći za rukom >�er su tako upetljani u zločin i spremni na takva zla i potvore da mi se čini nepri­ rodnim da bi se mogli smiriti i naći trgovca, ili koju drugu solventnu osobu, koja bi bila spremna založiti svoju robu, iako je gotovo sigurno da će je izgubiti«.) U zaključku je rekao da se nada da će te lopove uspjeti držati pod kontrolom, »ako bude tog njihovogjarca držao živa na svojoj galiji«. 1 14 I tako su narednih nekoliko mjeseci uskoci povremeno pljačkali turski teritorij ostavljajući Mletke na miru, zbog svog obećanja, straha od kazne za kršenje naredbe Hofkriegsrata ili zbog »vrhovne providnosti našeg Gospodina i ne­ nadmašne mudrosti Vaše svjetlosti«, kako je to ocijenio glavni providur. 115 U svibnju s u mletačke trupe u Dalmaciji i z zasjede uhitile još šest uskoka. Uskoci su to primili kao divljačku prijevaru, osobito zato što su uhićenici nosili zadarskom kapetanu vijesti o nadiranju turskih trupa, nakon što im je zapovjednik mletačkih snaga zajamčio siguran prolaz. 1 16 Uskoci i njihovi vođe požalili su se glavnom providuru da im »dobro vraća zlom, iako branim0 ove zemlje od Turaka i pri tome nosimo glavu u torbi«. U cijelom nizu pisama glavnom providuru uskoci mole da se puste i šestorica i Juraj Milašinčić. Pisma obiluju frazeologij om svetog rata, kao što je pozivanje na usluge koje su uskoci učinili Veneciji u borbi protiv Turaka, »zajedničkih neprijatelja svih kršćana«, te opisuju Milašinčića kao »dobrog i bogobojaznog kršćanina koji je učinio velike usluge svetoj kršćanskoj vjeri i kući Habsbur­ govaca protiv naših zajedničkih turskih neprijatelja«. t 17 1 14 1 15 116

117

Ibid., 425:

5. veljače 1612. (prilog od 27. sij ečnja 1612.).

Ibid., 426: ll. ožujka 1612. Provveditore generale da Canal navodi pojedinosti ojamstvu sigurnog prolaska i uhićenju tih uskoka (u: A. S . V., Provveditori da Terra e da Mar, 426: 9. svibnja 1612.). Ovaj slučaj treba promatrati u kontekstu mletačkih pograničnih sporova s Turcima na području Zadra, u kojima su uskoci poma­ gali Mlečanima (Horvat, Monumenta uscocchornm, sv. 2, str. 97, 99; Rački, >>Prilog za poviest hrvatskih uskoka•, str. 211).

U: A. S . V., Provveditori da Terra e da Mar, 426: 20. svibnja 1612. (prilozi); Milašinčiću su se još ranije pripisivale ta�e osobine (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 425: 5. veljače 1612. [prilog]) .

·

277

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

Međutim, nije bilo pomoći. Glavnom providuru bilo je mnogo više stalo do pomirenja sa »zajedničkim neprijateljem kršćanske vjere«, pogotovo zato što je makarski emin u znak osvete zbog uskočkih napada uzimao mletačke podanike kao taoce i prijetio da će napasti Brač i Hvar kao gnijezda uskoka. Jedini koji je predlagao da se šest zarobljenih uskoka vrati u Senj, bio je šibenski rektor, koji je cijenio da ih treba razmijeniti za Nikolu Armenčića, uskoka podrijetlom iz Šibenika koji je nedugo prije toga u bitci odrubio glavu drniškom harambaši. Tada bi se Armenčića predalo pograničnim Turcima kako bi se zadobila njihova naklonost. 118 Ali taj je plan odbijen. Glavni providur odlučio je zadržati šestorku i Juraja Milašinčića na svojoj galiji kao zalog da će se uskoci dobro vladati, ne osvrćući se na njihove prijetnje da će se osvetiti zbog nečasnog kršenja sporazuma o nenapadanju. Uvjereni da njihovi drugovi neće biti pušteni na slobodu, skupina usko­ ka priseglaje uhvatiti nekog mletačkog plemića i ponuditi ga u zamjenu. Iako je prošlo samo mjesec dana od smaknuća Ivana Vlatkovića, uskoci su u kolovozu oteli providura Krka Geronima Marcella i zatočili ga na prilazu Senju, prkoseći time i svojim nadređenima u Vojnoj krajini i mletačkim dužnosnicima.1 19 Venecija je naredila svojem brodovlju da se okupi pod Krkom. Mleci su se iskrcali 13 km od Senja i tamo spalili mlinove obitelji Daničić. Nadvojvoda je odmah poslao povjerenika uskocima u Senj, s nalo­ gom da providura trenutno puste na slobodu i ispričaju se zbog povrede njegove časti. Uskoci nisu izabrali najpovoljniji trenutak da izvedu svoj plan j er je nadvojvoda, u namjeri da unaprijedi bilateralne odnose, upravo bio poslao poklisara u Veneciju da se potuži zbog mjera koje je ova poduzela protiv njegovih zemalja, uključujući i uhićenje šestorice uskoka. Unatoč pregovorima, sukob se nastavljao: uskoci su pljačkali i palili mletačka naselja u Istri a Mleci su odgovarali napadima na habsburško područje. U borbu su se uskoro uključili i drugi, pa je u Istri izbio opći sukob između podanika Venecije i nadvojvode. Jer, kao što je primijetio nadvojvodin poklisar u Veneciji, »kad se jednom mač izvuče iz korica nije ga lako u njih vratiti«. 120 Sukob je zaustavljen tek nakon dugih pregovora. Nadvojvoda Ferdi­ nand, španjolski ambasador u Veneciji i, u nešto manjoj mjeri, car Matija, 1 1 8 U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 426:

8. lipnja 1612.

1 1 9 Ibid., 1313: 6. lipnja 1612.; 17. i 24. kolovoza 1612.; ibid., 426: 16. kolovoza 1612. Giovanni iz Ferma ustvrdio je da su se uskoci kod napada na Turke u okolici Zadra obratili za pomoć providuru Marcell u. Tom prigodom Ghini je prekršio jamstvo o sigurnom prolazu uskoka, pa su oni, u skladu sa svojim kodeksom, smatrali da ga imaju pravo oteti (Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str. 21 1).

120

. U: Horvat, Mmumenta i uscocchorum, sv. 2, str. 99-106.

278

Senjski uskoci

nastojali su iskoristiti sukob Mletaka s uskocima kako bi Mletke primorali da priznaju slobodnu plovidbu Jadranom i popuste u nekim teritorijalnim sporovima u Istri, Furlaniji i Tirolu. Nasuprot tomu, Venecija je nakanila održavati blokadu Hrvatskog primorja dok uskoci ne budu iseljeni iz Senj a te nije htjela čuti za slobodnu plovidbu dok se taj problem ne riješi. 121 Kriza je ugovorno riješena tek koncem 1 612. godine u Beču, kad se nadvojvoda Ferdinand obvezao da će strogo zabraniti uskočko gusarenje, prognati sve prekršitelje i u gradu otvoriti njemački garnizon. Venecija je obećala da će pustiti zatočenike, prekinuti blokadu i dopustiti prolaz trgovačkih brodova Jadranom. �ešavanje problema potpune slobode plovidbe, međutim, ostav­ ljeno je za drugu priliku. No do tada je Juraj Milašinčić već bio umro u mletačkom sužanjstvu. 122

Sukladno Bečkom sporazumu, Habsburzi su poslali povjerenstvo u Senj i imenovali novog kapetana, Nikolu Frankopana iz Trsata. Mleci su se nadali da će se on posebno truditi da se postigne mir jer je i sam imao posjede u senjskom kraju. Naredbe koje muje dao nadvojvoda Ferdinand bile su jasne: treba spriječiti sve prepade na mletačko tlo; zabraniti pljačkanje svih brodova, prevozili oni Turke i Židove ili ne, te se pobrinuti da se primirje s Turcima poštuje dok god je na snazi. 123 Kada je u Senju obnarodovano da se zabra­ � uje pljačkanje Mletaka, drugih kršćana, ali i Turaka, uskoci su prosvjedo­ vali da »od plaća neće moći preživjeti ako im se zabrani hajdučij a«. Odgovo­ reno im j e da bi im plaća bila dostatna »da cijele dane i noći ne pijančuj u i ne kartaj u« te da »SU vrata grada širom otvorena svima koji smatraju da ne mogu ži\jeti od svoje plaće i žele potražiti neko drugo zanimanje«. Do tada je već stotinu venturina stranog podrijetla, koji su bili prognani iz Senja, pronašlo utočište u Vinodolu, a ostali su tražili posao na drugim strana­ ma«. 124 Na kratko se činilo kao da će Bečki sporazum unaprijediti odnose izme­ đu Mletaka i uskoka koji su ostali u Senju. Naj avljeno je da će glavni providur Pasqualigo pustiti na slobodu uskoke koje je držao kao taoce; 121 122

Ibid., sv. 2, str.

123

Procjena Frankopanove podobnosti nalazi se u: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 427: 26. siječnja 1 612. (m. v.); Frankopanove naredbe nalazimo u: Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 40-46.

124

115-18, nalazimo kratki pregled habsbu�kih pritužbi.

Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 47-48. U zatočeništvu glavnog providura Pasqualiga premi­ nuo je još jedan uskok. Među zatočenicima našao se i jedan bivši venecijanski državljanin, pa ga je Pasqualigo odlučio zadržati u zatočeništvu (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 427: 25. prosinca 1612.).

A. S. V., Proweditori da Terra e da Mar,

427: 13. siječnja 1612. (m. v.).

279

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

dopustio im je da plove Jadranom kako bi prikupili danak od turskih poda­ nika između Splita i ušća Neretve; uskoci su obavijestili mletačke vlasti o piratima koji su u dvije lađe pljačkali duž obale i ponudili da ih ulove. 1 25 No ubrzo su Turci prekršili primirje u Ugarskoj i napali utvrde u Otočcu i Karlobagu, izazvavši uskočku osvetu. Suočeni s turskom opasnošću, Habs­ burzi su uskocima dali više slobode. U travnju uskoci su uspješno napali Skradin i Trebinje, otevši veliku količinu plijena i mnogo talaca. Pasqualigo je javio da nisu nanijeli štetu mletačkim podanicima, osim što su zaplijenili provijant i lađe, »Što su odmah obilato platili u našem novcu«. No to ga je rasrdilo više nego da su se, kao i obično, utekli nasilju, jer su lokalni Turci dobili povod da optuže Mletke za suradnju s uskocima. 1 26 Bilo je jasno da će uskočke pljačke ubrzo izazvati osvetu Mletaka. Nedugo potom, bojne lađe mletačkih albanskih plaćenika presrele su uskoke koji su se vraćali iz pljačke u turskom području u dolini Neretve. U bitci koja je uslijedila ubijeno je 60 uskoka, među njima i vojvoda Miho Hreljanović. Ubijenim uskocima Albanci su odsjekli glave i odnijeli ih u Split. Poštedjeh su samo jednog uskoka kako bi mogao identificirati svoje mrtve drugove i tako im osigurati nagradu. 1 27 Tri dana kasnije javljeno je da su uskoci oteli mletačku galiju i ubili sopracomita Christofora Veniera, rođaka njihova neprijatelja, glavnog providura Veniera. »Uskoci tvrde da ih je na to zločinačko djelo navela potreba da osvete svoje drugove koje su nedavno ubili naši ljudi. Cijene da imaju pravo Turke progoniti diljem Jadrana te čak kažu da ih nitko ne smije ometati i zlostavljati, budući da na svom zadnjem pohodu nisu nanijeli nikakvu štetu podanicima i imovini Vaše Svjetlosti«. Sami uskoci objavili su da su »mornarima na galiji jednom po jednom odrubili glave i bacili njihova tijela u more. Sve galij ote oslobodili smo okova i pustili ih na slobodu a galijom otplovili u Senj . Spremni smo i na gore, jer ne možemo dopustiti da nam se na bilo koji način zabrani plovidba protiv turskih interesa«. Venierovu glavu pažljivo su pohranili u kutiju, kako bi je mogli zamijeniti za glavu njihovog vojvode, Mihe Hreljanovića. 128 Venecijanci su širili priče o barbarskom odnosu prema Venierovom mrtvom tijelu: uskoci su mu navodno pojeli srce, ili su barem umakali kruh 1 25 1 26 1 27 1 28

Horvat, Monumenta uscocchornm,

sv.

2 , str. 1 2 1-22. 427: 26. travnja 1613.

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

Ibid., 10. svibnja 1613. Prema Giovanniju iz Ferma, i ovaj pokolj naredio je Pasqualigo nakon što su Mleci uskocima bili obećali siguran prolaz (u: Rački, »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«, str.

2 13-14).

A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 427:

13. i 24. svibnja 1613.

280

Senjski uskoci

u njegovu krv. 129 To je možda bio dobar propagandni potez za inozemnu upotrebu, no neki mletački podanici u Dalmaciji suosjećali su sa uskocima. Trogirski rektor javio je da ima građana koji nisu odani Veneciji »te su javno slavili tragično ubojstvo sopracomita Veniera, hvalili carske podanike (poda­ nike Habsburga), te rekli da žale uskoke koje su umorili naši ljudi«. 130 Pasqualigoje na Venierovu smrt odgovorio trenutnom blokadom Hrvat­ skog primorja. Dok je on slao brodove pod Senj javljeno je da se u Istri gomilaju mletačke trupe. Tada je stigla i vijest da turske trupe nailaze oba­ lom. Ferdinand se pobojao da se spremaju za napad pa je naredio svoj im zemljama da se pripreme za rat. 131 Istodobno, poduzete su mjere da se Venecija umiri. Novi senjski kapetan pohitao je u Senj , gdje je kraj njim naporima privolio uskoke da mu daju Venierovu glavu. Poslao juje na Rab, gdje su Venieru odane posljednje počasti u katedrali. Kapetan, međutim, nije vratio topove s mletačke galije, što su ih uskoci bili postavili na senjske zidine, tvrdeći da o tome treba odlučiti nadvojvoda (očito je da ih je odlučio zadržati za slučaj rata s Mlecima). 132 Nedugo nakon kapetanove misije u Senju, stiglo je carsko povjerenstvo da istraži slučaj i kazni počinitelje. Unatoč znatnim habsburškim ustupcima trajno rješenje još se nije nazi ralo. Hieronimo Soranzo, do 1614. mletački veleposlanik na dvoru cara Ma. tije, smatrao je da se problem Senja neće moći riješiti dok nadvojvoda ne shvati da je u njegovom interesu da obuzda uskoke. lako je car ·naklonj eniji Veneciji »sve se svodi na sljedeće: car naređuje, ali naredbe trebaju izvršiti nadvojvoda i njegovi ministri, a oni u tome imaju vlastite interese«. Nadvoj­ vodi su uskoci korisni ne samo protiv Turaka nego i zato što posjedovanj e Senja Habsburzima omogućava d a Mlecima ospore monopol n a plovidbu Jadranom te pravo na provinciju Dalmaciju, nekadašnj i posjed hrvatsko­ ugarske krune, nastavio je Soranzo. Habsburzimaje odgovaralo da se Vene­ cija zbog uskoka zavadila s Portom: Austrija bi mogla samo profitirati ako se pažnja Turaka skrene s hrvatske granice. Soranzo se nadao da bi obnovljena mletačka ponuda za otkup drveta oko Senja, uvjetovana mirom s uskocima, mogla zainteresirati nadvojvodu, jer je od nje osobno mogao imati koristi. Međutim, prevario se. 133 129

130 131 132 133

Sarpi, La Rtpubblica di Venezia, str. 78-79; anonimno, Aviso delle Ragicni della Serenissirna Signoria di Venetia iniDrno alla rnossa d'Anne contra Uscocchi (Venecija, 1661. [?]); Biblioteca Marciana, »Raggioni che hanna mossi li SS. ri Ven. a pigliar l'armi contra il Ser. mo Arciduca Ferdinando« (It. VII 807 [ = 9558], br. 4 [S. S. E. E. S., Longworthova zbirka mikrofilmova]). U: H. A Z., Fond Šime yubića, 7/63: 2. travnja 1614.

A S., Deželni stanovi za Kranjsko, 293a/2:

333-34 (13. lipnja 1613).

U: A S . V., Provveditori da Terra e da Mar, 427: 30. svibnja i 26. lipnja Fiedler, Relationen der Botrchafier Venedigs, str.

29-3 L

1613.

·

POSLJEDNJA DESETLJEĆA

281

Soranzo je na problem uskoka gledao kao na diplomatsku zagonetku stvorenu suparništvom više država, koje ju jedine, ovisno o svojim interesi­ ma, mogu sporazumno razriješiti. Njegova procjena bila je točna unutar svojih okvira i glede raščlambe trenutnog stanja i glede prognoza budućih događaja. Iako su uskoci povremeno napadali još mnogo mjeseci nakon toga, od tog vremena razmatranje razvoja uskočkog fenomena moramo usmjeriti sa Senja na dvorove europskih zemalja. Pri tome je sve važniju ulogu igralo j ačanj e neprijateljstava između Venecije i nadvojvode, koje je naposljetku dovelo do rata. Nema dvojbe da je Senj narušavao odnose između Venecije i Habsburgovaca, no tome je pridonosio i niz drugih čimbenika, osobito strah Mletaka od habsburškog okruženja i nezadovoljstvo Austrijanaca mle­ tačkim trgovinskim monopolima i ograničavanjem plovidbe na Jadranu. Na kraj u krajeva, uskoci nisu bili pravi uzrok »uskočkog rata«, oni su samo poslužili kao povod za izbijanje neprijateljstava. U Soranzovom tumačenju problema uskoka tipično je to što je potpuno zanemario njihove interese i stajališta. Naime, sudbina uskoka bit će odlu­ čena izvan Senja, u diplomatskim i dvorskim krugovima europskih sila. Senj j e počeo gubiti bitku s vremenom. U novim odnosima na početku sedam­ naestog stoljeća nij e bilo mjesta za neovisne neredovite postrojbe u službi idej e svetog rata. Nisu se izmijenili samo diplomatski odnosi, ugrozivši položaj Senja na zemljovidu svijeta. Iduća dva desetljeća, tijekom kojih su uskočke prepade na turski teritorij znatno ograničili propisi Vojne kraj ine i oružani otpor Mletaka, uskoci su težište u svom svetom ratu jasno prebacili s Turaka na Mletke. Te promjene pridonijele su nesnalaženju uskoka glede legitimnosti njihovih prepada. Jačanjem nesuglasica u uskočkim redovima došlo je i do raspada zapovjedne strukture i nekontroliranih prepada u koj ima se nije birao cilj . Od početka posljednjeg desetljeća šesnaestog stoljeća narav uskočkih prepada i način njihova života znatno su se izmijenili.

9.

RASPRŠIVANJE USKOKA

Slučaj Venier, 1614. godine, nije eskalirao u otvoreni rat zahvaljujući inter­ venciji cara i povjerenstva što ga je poslao u Senj. Međutim, mir nij e mogao dugo trajati. Jedna struja u mletačkoj vlasti sve otvorenije se zauzimala za rat s Habsburgovcima, u čemu je imala potporu protestantskih zemalja. Od­ lučnosti Venecijanaca da sukob s uskocima radikaliziraju do kraja, pridonio je p ritisak Turaka, koji su 1 614. godine poslali u Veneciju čauša sa zahtjevom da ona spriječi napade uskoka na turske podanike ili da turskom brodovlju dopusti ulazak u Jadran. I nadvojvoda Ferdinand priželjkivao je rat s Vene­ cijom, račun;yući na potporu Španjolske. Istodobno, uskoci su povećali broj svoj ih napada na turske i mletačke ciljeve. Tko bi mogao očekivati od uskoka, koj ima je u Senju prijetila smrt od gladi, da čekaju na kraj mletačke blokade, kad je sam nadvojvoda govorio caru: »Moj gospodaru! Sam ne mogu voditi rat protiv Mletaka, no da mogu, učinio bih to jednako tako rado kao protiv Turaka!«l Uskoro mu se želja ostvarila. Sukobi između nadvojvode i Venecije izbili su ne samo u Hrvatskom primorju nego i uzduž spornih teritorija na granici s Istrom. Mletačka vojska opljačkala je Lovran, zauzela Karlobag i napala Novi. U studenom 1 61 5. godine službeno je objavlj en gradiški rat, poznat i kao »uskočki rat«. Najveće operacije vođene su u prvim mjesecima rata, kad su Mleci zauzeli nekoliko habsburških posjeda, pretežito u području Gra­ diške. Tamo se odigrao niz žestokih sukoba, koji su uskoro doveli do pat pozicije. Istra je bila poprište razornih gerilskih prepada, u kojima su obje strane pljačkale i palile. Na tom su područj u važnu ulogu odigrali senjski uskoci, koji su se borili i u regularnim postrojbama što su napadale Mletke daleko na sjeveru njihove obale, sve do Monfalconea. Rat je oslobodio uskoke dvojbe glede legitimnosti napada na mletačke podanike i posjede. Stalni prepadi primorali su pretežit dio stanovništva na granici s Istrom da se uklj uči u ogorčenu borbu za opstanak i počne poduzimati osvetničke lr.dešće papinskog nuncija u Grazu, Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 155.

Senjski uskoci

284

napade.2 Rat nije bio odlučen bitkama bez pobjednika u Furlaniji i Istri, nego u manje krvavim susretima veleposlanika i izaslanika umiješanih strana. lako su španjolski vladari Milana i Napulja bili sprelllni nadvojvodi priteći u pomoć protiv Venecije i njenih protestantskih saveznika iz Engleske i Nizo­ zemske, i Španjolska i habsburški car zauzeli su se da se neprijateljstva brzo okončaju, bojeći se da bi poredak snaga na obje strane mogao dovesti do općeeuropskog sukoba. Ubrzo nakon prvih neprijateljstava počeli su mirov­ ni pregovori. Najprije u Madridu, a onda u Parizu, postignuti su sporazumi koji su odgovarali objema stranama. Madridskim sporazumom iz 1 617. godine, koji je kasnije ratificiran u Parizu, dogovoreno je da se sve strane vrate na prijeratne granice, pod uvjetom da uskoci (i venturini i stipendiati) koji su sudjelovali u prepadima prije rata budu iseljeni iz Senja i zamijenjeni njemačkim garnizonom.3 Ovaj prijedlog nije imao više izgleda za uspjeh nego slični prijedlozi prije njega (osobito zato što su u to vrijeme uskoci često upadali na mletački teritorij, u organizaciji napuljskog vladara, vojvode od Osune) , pa su tako i same mletačke izaslanike koji su potpisali mirovni sporazum optužili da su preko­ račili svoje ovlasti.4 Međutim, do 1 617. Habsburzi su već bili promijenili svoj odnos prema uskocima. U pregovorima s Venecijom nadvojvoda je obećao da će ih ukloniti, a još godinu dana ranije, prilikom obnove mira s Turskom, Beč je najavio da više neće pružati zaštitu pljačkašima i napa­ dačima. s Nadvojvoda Ferdinand, koj i je godine 1 617. izabran za nasljednika obo­ ljelog cara Matije, počeo je preuzimati carske ovlasti. Sredinom 1 61 8. češki staleži pobunili su se protiv carskog kršenja dogovora o vjerskoj toleranciji, čime je počeo tridesetogodišnji rat, općeeuropski sukob što je bio najavljen »uskočkim ratom«. Habsburzi su u tridesetogodišnj i rat uložili sva sredstva koja su im bila na raspolaganju. Zato si nisu mogli dopustiti da dok sukob bjesni Europom na jugoistočnim granicama njeni vojnici izazivaju napade 2

3

Vidi osobito Bertoša, jedna zemlja, jedan rat, glede detalja o ratu u Istri, te Bertoša, »Uskočki rat«, glede društvenih i gospodarskih posljedica toga rata. Standardni austrijski prikaz nalazimo u: A. Gnirs, Ostetreiches KAmpffor sein Siidland am Jsonzo, 1615-1617 (Beč, 1916.), no glede političkih i gospodarskih uzroka rata vidi H. Valentinitsch, »Ferdinand Il., die innerosterreichischen Uinder und der Gradiskanerkrieg, 1615-1618«, u: johannes Kepler, 1571-1971: Gedenkschrifi der Universitiit Graz (Graz, 1975.), str. 497-533. Primjerak sporazuma nalazimo u: Lopašić, Acta historiam con.finii,

sv.

2, str. 63-64.

4

Sarpi, La Repubblica di Venezia, str. 239-42. Glede rata vojvode od Osune protiv Venecije, vidi Negri, •La politica veneta contro gli Uscocchi«, i Reberski de Baričević, »El Duque de Osuna y los uscoques de Sena«.

S

Noradounghian, Reroeil d'actes internationaux de /'Empire ottoman,

sv.

1 , str. 1 13-20.

RASPRŠNANJE USKOKA

285

Turaka i osvetu Mletaka. Uskočki prepadi, koji su koristili Vojnoj krajini za rata s Turcima i nadvojvodi u suparništvu s Venecijom, sad su mogli izazvati ozbiljne neugodnosti. Odlučnost s kojom su habsburški i mletački povjerenici pristupili preo­ brazbi uskočke organizacije u Senju odražavala je promjenu stajališta glede korisnosti uskoka. Z�edničko povjerenstvo sastalo se prvi puta travnja 1 61 8. Jednom kada su se pmjerenici okupili, posao je brzo napredovao.6 Brzo su odlučili da uskoci, i venturini i stipendiati, koji su sudjelovali u piratskim napadima prije i poslije nedavnog rata, trebaju biti protjerani iz Senja na naj manje 50 km od obale, sukladno Madridskom sporazumu. Venecijanski podanici dobili su 1 5 dana da zamole mletačke povjerenike za oprost i vrate se u mletačku službu. Habsburškim podanicima zabranjeno je da protjera­ nim uskocima pomažu izigrati reformske odredbe. 7 Dvorsko ratno vijeće odlučilo je u Seqj poslati 85 qjemačkih vojnika jer je, na svoje zaprepaštenje, otkrilo da njemačka posada u gradu broji samo 30 ljudi. 8 Po kratkom po­ stupku popisani su svi uskoci u Seqju; oni koji nisu imali sredstava za život poslani su na službu u brinjski i otočki garnizon; lađe koje su se rabile u prepadima spaljene su u Rijeci; a uskoci koji su i dalje sudjelovali u prepa­ dima stavljeni su izvan zakona i na njihove je glave raspisana nagrada.9 No preobrazbom Senj nije potpuno ostao bez uskoka, iako je to Venecija priželj­ kivala. Dvorskom ratnom vijeću bilo je stalo da povjerenici zadrže najpouz­ danije momke kao neophodnu potporu njemačkoj posadi u gradu. Zamiš­ ljeno je da u gradu ostane 100 uskoka, pod zapovjedništvom dvaju vojvoda. Ne može se reći ni da su uskoci koji su morali napustiti grad bili prepušteni svojoj sudbini - oni koji se nisu naselili u Otočcu ili Brinju, poslani su u Karlovac, gdje su bili prekomandirani, najčešće na češko ratište. Svi koji su to željeli mogli su potražiti službu kod drugih vladara. Habsburški povjere­ nici nadali su se da će stanovit broj njih potražiti posao kod španjolskog kralja. 10 Odlučeno je da se broj i ponašanje uskoka koji su ostali u Senju i 6 7

U svojim iv.ješćima mletački povjerenici naglašavaju spremnost svojih habsburških kolega da u njihovim akcijama protiv uskoka idu i preko mletačkih zahgeva, što je nedvojbeno pridonijelo uspješnosti po�erenstva (A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1315: 13. kolovoza 1618.). IZ\ješća po�erenika Harracha, str.

8

70-72.

10. travanja do 4. lipnja 1618., u Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2,

Upute Dvorskog ramog vijeća, travanj 1618., ibid., sv. 2, str. 68. Vidi i A. S. V., Provveditori da Terra da Mar, 339 bis: 27. i 29. ožujka 1618.

e

9 10

l. 6. H. K R., Croatica, fasc. 14, 1618., travanj br. 4: 30. travnja 1618. (7-7'); Lopašić, Acta historiam amfinii, sv. 2, str. 72-76 (iv.ješća po�erenika Harracha, kolovoz 1618.). Vidi i Libri commemoriali, sv. 7, str. 140-48; Fiedler, Relationen der Botschajter Venedigs, str. 47-76. Lopašić, Acta historiam confinii, sv . 2, str. 65-Đ7; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 60: 28. srpnja 1619. (o uskocima koje su unovačili za rat u Ćeškoj).

286

Senjski uskoci

utvrdama Vojne kr�ine, te na obližnjim po�editna Zrinskih i Frankopana u Vinodolu, ubuduće pažljivo nadzire, kako oni više ne bi mogli kršiti zakon kad im se prohtije. Senjskim uskocima više neće biti dopušteno da samoini­ cijativno krše zakon. Povjerenstvo je . raspušteno kolovoza 1 61 8. godine, nakon što je obavilo svoj u zadaću na zadovoljstvo obiju strana. lako je Dvorsko ratno vij eće jasno dalo do znanja da su mu potrebne uskočke usluge (unatoč tome što je ograničilo njihove aktivnosti), uskoci su se osjećali izdani. Ne posve bez razloga, oni su optuživali Habsburge da su ih prinudili na gusarenje ne isplaćujući im plaću, pa nisu mogli vjerovati »da su ih gospodari sada odlučili potpuno uništiti i prepustiti svojoj sudbini«. 1 1 Nakon potpisivanja Madridskog sporazuma u Senju j e zavladao očaj . Ne znajući kakva ih sudbina čeka, uskoci su se zavjetovali jedni drugima da će se suprotstaviti reformi austrijsko-mletačkog povjerenstva. Istodobno, svaki se pojedinačno nastojao osigurati za slučaj da bude progeran iz grada. Neki su slali obitelj i imovinu iz Senja kako bi ih zaštitili od povjerenika, drugi su odlazili sami, ostavljajući obitelj u gradu kao zalog ako se odluče vratiti. Pročulo se da mnogi kane promijeniti gospodara - većina se planirala pridružiti vojvodi od Osune, čiji su brodovi još napadali mletačku flotu. Očajna jer nije znala planove povjerenika, supruga vojvode Frletića pokušala je ugecati na svoju budućnost bacanjem čini na povjerenike, »crtajući rukom znakove u zraku iznad otisaka njihovih s!opala«. 12 Kad se reformu počelo provoditi u djelo, uskoci su otvoreno pokazali svoje nezadovoljstvo. Jedan od mnogih mletačkih agenata koji su 1618., za vrijeme djelova�a zajed;. ničkog pO\jerenstva, izvještavali iz Senja, javio je da · uskoci cijene da su >>Unatoč svemu, Latini mnogo gori od Turaka, jer Turci nikada ne bi bili tako okrutni da ih izbace iz vlastitih domova«. 13 Međutim,' većina se pokorila naredbama. Mnogi uskoci koji su se pokorili naredbi da napuste Senj vjerovali su da će im uskoro biti dopušteno da se vrate svoj im obiteljima koje su ostale u gradu. Iako službena izvješća povjerenstva ne navješćuju tu mogućnost, uskoci koji su se naselili u Otočcu i Brinju tvrdili su da ih je povjerenik Harrach »poslao nakratko iz Senja u Otočac i Brinje, kako bi se mirovni pregovori mogli brže okončati ... nakon čega bi svi ponovno preuzeli svoju '

11 12 13

·

U: A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 339 bis: 2. svibnja 1618. Ibid., 1315: travanj 1618. Frletićeva supruga već je bila na glasu kao \lještica koja je koristila čini da izbjegne trudnoću (ibid., 339 bis: 27. ožujka 1618.).

Ibid., 339 bis: 2. svibnja 1618. Druga iz\lješća onodobnih mletačkih špij una nalazimo u ibid., 27. i 29. ožujka 1618.; 2. svibnja 1618.; i u ibid., 1315: travnja 1618. i 8. travnja 1618 (izjava zatočenika koji je pobjegao iz uitmice).

·

287

RASPRŠIVANJE USKOKA

službu u Senju«. (Ovo očekivanje zabilježili su i tadašnji mletački povjerenici Giustinian i Priuli). 14 Ako su habsburški povjerenici doista dali takvo obeća­ nje, to bi moglo biti razlogom što je preseljenje uskoka obavljeno tako brzo i uz tako malo otvorenog suprotstavlja�a. Dakako, otpora je bilo. Još prije nego što su povjerenici stigli mnogi uskoci, osobito oni kojima je prijetila najveća pogibelj (bivši mletački poda­ nici; oni koji su živjeli isklj učivo od pljačke te oni koji su bili u lošim odnosima s Dvorskim ratnim vijećem), pobjegli su iz Senja u Vinodol ili u obliž�e planine kako ne bi kod kuće dočekali pro�erivanje u zaleđe. Još prije svršetka Gradiškog rata, neke uskočke skupine osigurale su svoj opstanak potraživši zaštitu drugih gospodara ili uspostavljajući baze za svoje akcije izvan habsburškog teritorij a. 15 Oni koji su sukladno Madridskom sporazu­ mu prognani s habsburške obale, ocijenili su da im je najpovoljnije karijeru nastaviti kao gusari u službi neke druge sile na Jadranu (ili neke koja to želi postati). Takvom se rješenju priklonio vojvoda Andrija Frletić, dugogodišnji uskočki vođa čije su napredovanje u Senju usporili sukobi s vodstvom Vojne krajine zbog nepravodobnih pljačkaških pohoda. t 6 U dokumentima povje­ renika on se spominje među onima koji su zajedno s obiteljima zauvijek prognani na 50 km od Senja. Međutuim, Frletić je ostavio obitelj u Senju i· uglavnom je javno posjećivao, kao što je činio i nakon svog prethodnog progonstva, 1 6 1 1 . godine. 17 No umjesto da se naseli u zaleđu kao habsburški graničar, Frletić je nastavio napadati mletačko brodovlje na Jadranu, često zaj edno s drugim piratima, poput engleskog katolika Roberta Elliota. 18 Kad je naposljetku prognan sa svih habsburških teritorija, Frletić je otplovio u Napulj, gdje se s velikim žarom priključio vojsci vojvode od Osune u borbi protiv Venecije, nakon što ga je napuljski vladar imenovao gusarom. 19 Na­ rednih godina Frletić i njegovi uskoci, uz pomoć Osune, nanijeli su takvu 14

Lopa!ić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 77; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar,

15 16

Vidi, npr., Horvat, Monumenta uscocchorum,

17 18

1618.

sv.

1315: 19. svibnja

2, str. 438-40.

Glede Frletićeve uloge u suđenju braći Vlatkovićima, vidi Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str.

8-9, 10--1 1, 20--21.

Lopa!ić, Acta historiam confinii, svibnja 1618.

sv .

2, str. 76; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 339 bis: 2.

Glede Eliotovog sudjelovanja u uskočkim prepadima vidi Horvat, Monumenta uscocchorum, sv . 2, str. 452-53, 466; Velika Britanija, Public Record Office, Calendar ofState Papers and Manuscripts relating to England existing in the Arr:hives and Collecticns in Venice (191 1.), sv. 17, br. 393. 19 Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 89; Sarpi, IA Repubblica di Venezia, str. 401; Horvat, Menu­ menta uscocchorum, sv. 2, str. 482; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 1315: 23. lipnja 1618. Zabilježeno je daje guverner Frletiću dao pravo na cijeli plijen (A. S. F., Mediceo del Principato,

3088: 664--64').

288

Senjski uskoci

štetu mletačkom brodovlju da je Vijeće desetorice, koje je zasjedala 1621 . i 1 622. godine, ponudilo tisuću dukata za njegovu glavu.20 Frletić je bio jedan od n:Yozloglašenijih uskoka koji su nastavili svoju staru rabotu pod novim gospodarima, bilo zato što se nisu mogli ili nisu željeli naseliti u zaleđu. Mnogi drugi našli su manje atraktivno uhljebljenje u brodovljima Toskane ili Napulja, a bilo je i takvih koji su se zbog dezerterstva našli među galij otima svoga starog neprijatelja, Venecije. Neki uskoci odupirali su se odlukama povjerenika na manje otvoren način. Uskoci koji su se veljače 1 619. godine žalili da im je povjerenik Harrach obećao da će protjerivanje biti privremeno, naveli su još jedan razlog za svoj povratak: loše imovinske prilike. »Navršilo se devet mjeseci otkako nam nema opskrbe, osim vreće lj ubljanskog žita po vojniku ... Mi tamo ne možemo ostati zbog hladnoće i pomanjkanja smještajnog prostora, budući da Brinjaci i Otočani imaju male kuće i teško i sami preživljavaju zimu, pa nas ne mogu uzeti pod krov.«21 U ništa boljem stanju nisu bile ni utvrde. Te iste godine utvrđeno je da su senjske utvrde relativno dobro očuvane, iako su bile loše održavane, ali da u Brinju i Otočcu kule trunu i urušavaju se, a da Brlog, najistaknutiji položaj na rubu ničije zemje, nema nikakve zaštite.22 Odluka o preseljenju uskoka nije bila popraćena mjerama za nji­ hovo uzdržavanje, a jednako je prošla i njemačka posada koja ih je zamijenila u Senju. Osim toga, Dvorsko ratno vijeće, staleži i nadvojvoda nisu se mogli složiti koga da imenuju za novog (katoličkog) senjskog kapetana, pa nije bilo stalnog nadzora neophodnog za održavanje reda.23 Uskoci prekomandirani u druge garnizone počeli su se polako vraćati u Senj , s dopuštenjem ili bez. Travnja 1 619. godine papinski nuncij u Grazu, Erasmo Paravicino, po­ sjetio je granicu na moru i, izvijestio o stanju u Senju, gdje je naišao na »strašan nered«: Tamo nema kapetana; posadaje napustila grad; prognani uskoci s obiteljima borave na posjedima grofova Zrinskog i [Frankopana] Tržačkog, a oni koji su morali ostati u obližnjim utvrdama gotovo svi su se s obiteljima vratili u Senj . Očekivali smo da ćemo u gradu zateći stotinu Nijemaca i z Karlovca, d a zamijene

20 21

Lamansky, Secrets d'etat de Venise,

22

A S., Deželni stanovi za Kranjsko,

23

Kada je plaća izostala, njemački vojnici su se pobunili i mahom dezertirali (Horvat, Monumenta . uscocchorum, sv. 2, str. 4'76-89).

sv.

l, str.

114-15.

U Lopašić, Acta historia m confinii, sv. 2, str. 77. (Ljubljanski star bila je mjera za žito koja je sadržavala oko 114 1). Dvorsko ramo vijeće takve je zahyeve odlučno odbijalo. Vidi l. 6. H. K R., Croatica, fasc. 14, 1619, ožujak br. 7: 5. ožujka 1619.

162/2: 76-90 (Beschreibung der Grenzfestung 1619.).

289

RASPRŠIVANJE USKOKA

prognanike i kažnjavaju prijestupnike, kao što je bilo obećano, no do sada nismo vidjeli ni jednoga, a nema nade ni da će se pojaviti. Da stvar bude gora, ono malo vojnika koji su ostali u garnizonu pretežito su Hrvati.24

Dvorsko ratno vijeće, koje je bilo dobro upoznato sa stanjem, već je bilo poslalo nove povjerenike, Marka Becka i Stefana della Rovere, da riješe problem. U svojim izvješćima oni su potvrdili navode Paravicina o stanju u Senju.25 Međutim, svoja naređenja mogli su izvršiti tek kada su dobili poja­ čanje iz Karlovca i čvrstu potporu Ferdinanda Il. protiv grofova Zrinskog i Frankopana Tržačkog (bivšeg senjskog kapetana), koje su optužili da usko­ cima pružaju utočište u Vinodolu. Povjerenici su zaplijenili imovinu uskoka koji su pljačkali u korist Osune, raselili njihove obitelji i konfiscirali njihovu imovinu, srušili kuće najgorih prijestupnika (između ostalih i Frletićevu) i još jednom uskoke preselili u Brinje i Otočac.26 Problem uzdržavanja pri­ vremeno je riješen odlukom kranjskih staleža da senjskom garnizonu daju redovitu potporu.27 Uskoci, osobito oni u utvrdama u zaleđu, nisu objeručke prihvatili novi način života. Jedan Mlečanin zapisao je 1620.: »To su ljudi navikli da žive od pljačke i gusarenja, a sada moraju, na svoju veliku sramotu, zarađivati teži kruh: neki sjekirom, drugi grabljama, treći plugom ... Nekima povremeno prekipi, pa kažu da će radije umrijeti kao vojnici nego tako bijedno živjeti.«28 Sigurno je da im je život uistinu bio bijedan, jer je potpora kranjskih staleža bila neredovita, kao što se moglo i očekivati, a obrađivanje polja kod utvrda duž turske granice opasno zbog čestih turskih prepada.29 Nakon određenog broja godina, uskoci iz Senja i zaleđa počeli su iskorištavati drvne potencijale Velebita, sjekući drveće i prevozeći ga na obalu radi prodaje. Bio je to vrlo zahqevan posao, zbog kojeg su zanemarivali svoju graničarsku službu, pa je porasla opasnost od turskih prepada. Nakon jednog velikog prepada 1642. godine, senjski kapetan opravdavao je neoprez svoj ih vojnika naglašavajući da već četiri godine nisu dobili plaću.30 Drugi članovi garnizona posvetili su se trgovini stokom, kupujući i prodajući svinj e i krupnu stoku na hrvatskom i turskom teritoriju. Njihovom zahqevu da budu oslobođeni mitnice suprot­ stavili su se građani Senja, koji su 1619. osnažili odredbu gradskog statuta 24

25 26 27 28 29 30

Ibid., sv.

2, str. 482-83.

U: Lopa!ić, Acta historiam con.finii, sv. 2, str. 81-83. Ibid., sv. 2, str. 88-90. A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 60: Horvat, Monumenta uscocchorum, sv. 2, str. 480.

U: Commissiones et relationes venetae, sv. 6, str. 292. A. H., Spisi Like i Krbave, 1/3: 19. listopada 1623. U: Lopa!ić, Acta historiam con.finii,

sv.

2, str. 259.

28. srpnja 1619.

290

Senjski uskoci

prema kojoj su trgovci sa stalnim boravištem u gradu imali privilegiran status.31 Senjski uskoci i njihovi sugrađani više nisu bili suradnici u gospo­ darstvu temeljenom na pljački; oni su postali trgovački suparnici. Kad god su mogli, uskoci bi se vraćali pljački kako bi nadopunili nere­ dovitu opskrbu i škrti prirod s velebitskog krša. Glavni ciljevi bili su turska granica i brodovlje na Jadranu. Početkom 20-ih godina sedamnaestog sto­ ljeća Mleci su pojačali svoje ophodnje na moru kako bi se zaštitili od uskoč­ kih upada »koji su češći nego ikada«, kako su tvrdili.32 Međutim, sustavne, brze i nemilosrdne represalije provelo je i vodstvo Vojne krajine. Kod toga su najlošije prošle uskočke vođe. Godine 1623. uhitili su Vida Lumbardića, vođu male skupine koja je pljačkala na obali. Članove skupine koji su se pokorili odluci Vojne krajine vratili su u utvrde u zaleđu. Sam Lumbardić, pokretač prepada, zatočen je u Senju i osuđen na smrt. Njegova odsječena glava postavljena je iznad vrata u luci kao opomena svima da zabranu Dvor­ skog ratnog vijeća protiv pljačke treba shvatiti ozbiljno.33 Unatoč tomu, običaj pljačkanja nije nestao preko noći. Uskočko razdoblje u Senju nije okončano preko noći. Nakon svake odlučne akcije kapetana ili povjerenstva, prognani uskoci bi se neko vrijeme pritajili, pa bi se onda prikrali u grad i krenuli u nove i još odvažnije prepade. 12\ješća o pojedinačnim uskočkim prepadima i piratskim napadima nalazimo sve do 18. stolj eća. Sporo su umirale i druge navike 1 638. mletački veleposlanici javili su da se uskoci ne bi mogli kretati Dalmacijom bez pomoći mletačkih podanika.34 Nakon niza napada 1 703., mletački velepo­ slanik u Beču požalio se da Senjani »vode rat protiv mletačkih trgovaca s više zadovoljstva nego protiv carevih neprijatelja«.35 Nakon Madridskog sporazuma uskočki prepadi povremeno bi podsjetili na vremena kad su Senjani bili strah i trepet, no i organizacijski i logistički oni su bili na znatno nižoj razini. Kraj uskočkog razdoblj a obično se dovodi u vezu s prekomandiranjem najaktivnijih uskoka u utvrde u zaleđu, čime se sugerira da prepade nije bilo moguće organizirati bez vodstva tih hrabrih -

31

Vidi tužbu Dvorskom ratnom vijeću senjskog suca i trgovca Vicka Desantića protiv neopravdanih zah�eva za porezne povlastice u trgovini stokom članova senjskog i ledeničkog garnizona, u

32 33 34 35

I. b.

14, 1619, ožujak br. 7: S. ožujka 161 9. A. S. F., Mediceo del Principato, 3088: 868 (13. veljače 1621.); 878 (l. ožujka 1621.); Theiner, Vetera monumenta Slavornm meridwnalium historiam illustrantia, sv. 2, str. 124; A. S. V., Provveditori da Terra e da Mar, 60: 6. srpnja 1620. Lop�ić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 121-22; A. H., Spisi Like i Krbave, 1/3: 1 9. listopada 1623. Fiedler, Relationen der Botschafier Venedigs, str. 208. U: Giudici, l Dispacci di Germania, sv. 2, str. 16. Glede prepada senjskih uskoka u 18. st. vidi Stanojević, Senjski usk&i, str. 306-8. H. K R., Croatica, fasc.

291

RASPRŠIVANJE USKOKA

lj udi. Ovo je tumačenje djelomično točno. Znamo pouzdano da je uskočke vođe, najozloglašenije uskoke i n�okorjelije prijestupnike, vodstvo Vojne kr�ine najprije nastojalo preseliti a onda eleminirati. No mnogi uskoci oglušili su se na naredbu o prekomandi, a nekima je službeno dopušteno da ostanu članovima reformiranog senjskog garnizona. U izvješću o jednoj pobuni iz 1 698. godine spominju se imena tako poznatih uskočkih obitelji (prognanih iz Senja nakon Madridskog sporazuma) kao što su Daničić, Hreljanović i Klišanin.36 Glavni razlog slabljenja uskočkih aktivnosti u Senju bilo je odlučno suprotstavljanje Habsburgovaca i Dvorskog ratnog vijeća. Njihova aktivna potpora igrala je važnu ulogu u razvoju uskočkog sustava. Nj ihova snoš­ lj ivost ili pak tromost omogućili su mu opstanak, ali jednom kada su mu uskratili svaku pomoć, uskocima više nije bilo spasa. Uskočki fenomen u Senju bio je nezamisliv bez sigurnog utočišta, u najmanju ruku neutralnog prema njihovim aktivnostima. Djelotvornosti zabrane pridonosili su i drugi čimbenici. Nakon Madridskog sporazuma senjski uskoci teško su dolazili do novaka. Prema sporazumu, vodstvo Vojne krajine nije smjelo dopustiti dose­ lj avanje izbjeglica u Senj (iako doseljavanje nije potpuno prestalo) . No, možda i važnije od toga, nakon što je spaljeno uskočko brodovlje i njihove vođe raspršene, Senj više nije bio magnet za nezadovoljnike i ljude kojima je oteta imovina - a mržnja novopridošlica više nije mogla potaknuti žar uskočke vjere u sveti rat protiv Turaka i Mletaka. Početkom sedamnaestog stoljeća Dvorsko ratno vijeće i drugi dužnosnici Vojne krajine postigli su znatan stupanj kontrole nad uskočkom organizacijom, poglavito imenova­ njem novih vođa. Međutim, Madridski sporazum predviđao je čak i oštriju kontrolu, pozivajući na zamjenu hrvatskih vojnika Nijemcima. No smjena hrvatskih dočasnika i redova u senjskom garnizonu Nijemcima (ili barem habsburškim podanicima iz Unutrašnje Austrije) nije nikada dosljedno pro­ vedena, o čemu svjedoče mnoge naredbe o zapošljavanju Nijemaca iz na­ rednih godina.37 Primjedbe da će strani vojnici jednostavno napustiti grad čim opskrba počne kasniti pokazale su se posve utemeljene. Unatoč tomu, d užnosnici Vojne krajine učvrstili su nadzor nad domaćim vojnicima zadrža­ v� ući prvotnu podjelu na »venturine« i »stipendiate« i proglašavajući stipen­ dij atske službe nasljednima. Osim toga, nastavljen je proces prenošenja ovla­ sti slobodnog kraljevskog grada Senja na upravu Vojne krajine.38 Nakon 36 37 38

Kao i mnogih drugih s popisa prognanih. Vidi Lopašić, Acta historiam confinii, sv. 2, str. 73-74, i ibid., sv. 3, str. 118-20.

Vidi ibid., sv. 3, str. 121-22, glede primjera iz 1698. Vidi Roksandić� >tBune u Senju«, glede podrobnijeg opisa ovog procesa u

17. i 1 8. stoljeću.

292

Senjski uskoci

godine 1 620. uskočka vojna organizacija bila je fragmentirana a njeni interesi djelomično suprotstavljeni onima senjskih civila. Uskoci i njihove pristaše više se nisu mogli oglušivati o stegovne odredbe vlasti, niti su mogli koristiti nesuglasice među nadređenima kako bi opravdali svoje prepade. Pad važnosti uskoka u Senju nije pratilo smanjenje broja njihovih pre­ pada na drugim dijelovima granice. Posv;e suprotno. Okončanje rata s Tur­ skom 1 606. godine i usmjeravanje pozornosti Habsburgovaca na europske sukobe u sklopu tridesetogodišnjeg rata, dovelo je do slabljenja nj ihove potpore akcijama protiv Turaka na habsburška-turskoj granici. Uz veneci­ jansku granicu, međutim, stanje je bilo znatno drukčije. Između 1 645. i 1718. Venecija i Turska vodile su tri rata. lako se većina bitaka odigrala na Kreti i Morej i, dalmatinska granica nijednom nije bila pošteđena. Mladići koj i bi ranije odlazili u Senj da stupe u habsburšku vojnu službu, sada su masovno odlazili u Dalmaciju, odakle su upadali na turski teritorij u uskoč­ kim skupinama radi pljačkanja tamošnjeg stanovništva.39 Žučljive zamjedbe Venecijanca Vettora Barbara, za njegova posjeta Senju 1 60 1 . godine, ostale s u aktualne cijeli niz godina. Kao što znamo iz bogatog iskustva, u Dalmaciji će uvijek biti uskoka, tih lopova i ubojica. Kroz njihove instinkte progovara narav njihova plemena; prednosti njihova smještaja i okolnih predjela, također blizina granice različitih kneževina, vjera, običaja i sudskih sustava, te drugi elementi - svi ti čimbenici ukazuju na to zašto su se ti ljudi odali pljački od koje imaju znatnu dobit, te gdje nalaze doušnike i pomagače.40

Senj je bio mali grad komuna, smješten u pograničnom području kojem su međunarodnu važnost davali suprotstavljeni interesi velikih sila. Kako je odmicalo sedamnaesta stoljeće, opadala je opasnost od Turaka na granici, a političko i gospodarsko težište pomaknula se od Mediterana, pa se Senj našao na periferiji Europe. Iako su posljednj ih 80 godina šesnaestog stoljeća igrali relativno neovisnu ulogu, oko 1 600. godine uskoci su podlegli pritiscima državnih birokracija koje više nisu mogle tolerirati opasno bezakonje na svoj im granicama. Jedini trajni spomen na njih ostale su pjesme i priče o njihovim pothvatima što su se širile od usta do usta među nepismenim seljacima i graničarima. Do sada se smatralo da su uskoci imali prvenstveno 39 40

Vidi Grgić, •Postanak i počemo uređenje vojne krajine<<; Peričić, »Vojna krajina u Dalmaciji«; Bracewell, •Uskoks in Venetian Dalmatia<<. U: H. A. Z., Fond Šime .Ljubića, 2/33: 288.

RASPRŠIVANJE USKOKA

293

ulogu pijuna u sukobima velikih sila na Jadranu tijekom šesnaestog i sedam­ naestog stoljeća. No značenje i važnost ne mjere se samo utiecajem na svjetskoj političkoj pozornici i trajanjem političke moći. Ako povijest promatramo od dna prema gore, vidjet ćemo da su nositelji sukoba između islama i kršćanstva te go­ spodarskih i političkih interesa na granici habsburškog i Turskog carstva i Venecije bile skupine pojedinaca, različitih vjerovanja, interesa i problema. Povijest senjskih uskoka omogućuje nam da vidimo kako se taj sukob odra­ žava na nižim razinama vojne organizacije te na unutrašnjem funkcioniranju društva i kulture u pograničnim područjima. Svakodnevni život na granici obilježavala je stalna borba za opstanak. Promatrajući uskoke, stekli smo uvid u gospodarske i političke silnice koje su djelovale u društvu koje ih je iznjedrilo. Uskočki prepadi, kao i mnoge druge aktivnosti pograničnog stanovništva, bili su uvjetovani potrebom za plijenom i interesima zaraćenih zemalja. Međutim, život graničara oblikovali su njegovi kulturni korijeni, društveni odnosi i materijalni uvjeti. Želimo li shvatiti što je motiviralo njihovo ponašanje moramo pažljivo proučiti njihov mentalitet. Uskoci su nam omogućili da zavirimo u mentalni sklop ljudi na granici, koji su živjeli u zamršenoj mreži savezništava i identiteta, i opravda­ vali, a ponekad i slavili nasilje u ime vjere i kulturnih razlika; ljudi koji su duboke društvene i političke podjele ponekad premošćivali zajedničkim kul­ turnim vrednotama i običajima; ljudi koji su se dijelili na one koji su uskoke smatrali piratima i razbojnicima i one za koje su oni bili junaci i simboli borbe za slobodu. Uskoci su nam pomogli i da analiziramo narav pogra­ ničnog društva, u kojem smo uočili ne samo nastojanja središnje vlasti da disciplinira svoje podanike, nego i heterogene odgovore na ta nastojanja, oblikovane međudjelovanjem interesa i ideala. Što je to značilo biti uskokom? Vratimo �e na protivne ocjene o uskocima navedene na početku ove knjige, sada bolje opremljeni da ih procijenimo i shvatimo što ih je motiviralo. Vettor Barbaro i mnogi drugi, rekli bi vam da su uskoci bili pirati, koji su koristili povoljne okolnosti da zadovolje svoju urođenu grabežljivost i žive na tuđi račun, pri čemu su pljačku opravdavali svetim ratom. A kakav je bio njihov značaj? Oruđe u rukama Habsburgovaca, najprije u njihovim pograničnim ratovima s Turcima a potom u političkom i gospodarskom suparništvu s Venecijom. Gledišta habsburških vladara u praksi bila su slična ovima, iako su oni iz vlastitih interesa branili uskoke kao voj nike u svetom ratu. Privatno, međutim, bili su spremni priznati da je jedini zakon koji su uskoci priznavali bio zov njihove vlastite lakomosti. Ovakva stajališta nije teško razumjeti: i Mlečani i Habsburgovci gledali su na uskoke kroz prizmu svojih interesa.

294

Senjski uskoci

S ovom ocjenom slažu se mnogi povjesničari, iako se posljednjih godina uskočki prepadi objašnjavaju ekonomskom nuždom a ne njihovom naravi (»skloni ubijanju i pljački«). Povjesničari sada smatraju da na granici na kojoj nikada nije bilo mira, a nestabilnost se dodatno pojačavala stalnim infiltrira­ njem pobunjeničkih elemenata iz jedne zemlje u drugu, pučanstvo nije imalo drugog izbora nego da pljačka ili da bude opljačkano. Zaoštravanj u sukoba pridonosilo j e miješanje velikih sila, ali s e o n u osnovi može definirati kao gola borba za opstanak. Međutim, i oni dolaze do istog zaključka: uskoci su bili pirati koji su slijedili prvenstveno svoje interese, humani generis com­ munes hostes. I ovo tumačenje je razumljivo, osobito kao reakcija na gledište nacionalističkih romantičara, za koje su uskoci bili izvorni borci za nacional­ no oslobođenje od strane dominacije i opresije. Međutim, rezultati uskočkih akcija ne daju za pravo romantičarima. Naime, uskoci su bili sve samo ne borci za društvena prava seljaka i pastira, iz čijih su redova mahom potekli, budući da su njihovi prepadi baš ovima nanosili mnogo štete. Isto tako, uskoci nisu mnogo pripomogli borbi za nacionalno oslobođenje, jer su se u službi Habsburgovaca borili protiv svojih sunarodnjaka pod mletačkom i turskom vlašću, pridonijevši tako stvaranju onoga što je Miroslav Bertoša na�o »banderijska svijest« u Istri, gdje se pučanstvo poistovjećivalo sa zastavama svojih gospodara, pa se tako govorilo o »carevcima«, »Mlečanima« (i »Turcima«), iako su svi bili istog podrijetla.41 Bratoubilački sukobi koji su iz toga proizašli koristili su samo interesima velikih sila koje su se njima poslužile u borbi za istarski teritorij. Ali kao što sam, nadam se, pokazala, identificiranje posljedica uskočkih prepada i silnica koje su do njih dovele nije dovoljno za temeljitu ocjenu uskoka i njihove uloge. Takvu ocjenu može se donijeti samo na temelju raščlambe njihovog svjetonazora i reakcija koje je izazivao. Većina uskoka ne bi se složila s mišljenjem da su oni obični pirati ili razbojnici. Ivan Vlatković, arhetipski Ivo Senjanin iz narodne pjesme, su­ protstavio bi se tvrdnjom da je on vojnik i junak, koji se bori više za kršćan­ stvo i vlastitu slavu nego za Habsburgovce. Njegovi dodiri s urotnicima koji su kanili dići balkanski ustanak ukazuju na to da je vjerovao u svrhovitost zaj edničke borbe protiv Turaka, baš kao i pretežit dio graničara, iako ga to nije spriječilo da pljačka kršćanske podanike Porte jer je smatrao da je oprav- . dano napadati svakoga tko je služio Turcima. On se ne bi složio da ga se nazove piratom, iako bi priznao da je neke senjske uskoke samo sila mogla natjerati da biraju ciljeve svojih napada. Vlatković je napadao samo pažljivo 41

»Banderijska svijest•. Vidi Bertoša,Jedna zemlja, jedan rat, str. 98.

RASPRŠ IVANJE USKOKA

295

odabrane turske ciljeve, zakli�ao se svojom čašću da će štedjeti Mletke, a to je tražio i od svojih drugova koje je kažnjavao ako bi oteli nedopušten plijen. Međutim, on je vjerojatno imao razumijevanja za isprike manje disciplini­ ranih uskočkih pljačkaša, kao što je bio Juriša Hajduk. Kako ih osuditi kada su ih mletačke blokade i habsburška povjerenstva sprječavali da pljačkaju zajedničke neprijatelje kršćana? Ta oni nisu mogli živjeti od zraka, kao što je naglasio jedan senjski kapetan. Potreba za plijenom bila je jedan ali ne i jedini razlog uskočkih akcija. Njihovi prepadi i način života u cjelini ne mogu se objasniti samo kao reakcija na materijalne uvjete. Ovdje se trebamo upitati i kako su njihovu borbu za opstanak ublažavali razum, običaji i ideologij a. Razumje zahtijevao da traže saveznike gdje god je to bilo moguće, pa su štedi li seljake da zadobiju njihovu naklonost i dogovarali ratna pravila s pograničnim Turcima. Eska­ laciju sukoba sprječavali su i običaji, kao što su časna riječ i razmjena otkup­ nina. Ideologija uskoka bila je jasna: obrana kršćanstva u skladu s političkim i vjerskim nazorima Habsburgovaca i Katoličke crkve, a izražavala se u emfatičkim retoričkim formulama, temeljenim na vrednotama i stajalištima pograničnog društva i opravdanju uskočkog rata i otpora. Uskočka ideologija mije�ala se i evoluirala kako su se mijenjale okolnosti. Ta ideologij a podra­ zumijevala je bespoštednu borbu između kršćanstva i islama, ali ta spoznaja nije dostatna da se objasni stanje na granici i ponašanje uskoka. No ne može se ni reći da su je uskoci samo lice�erno koristili za svoje čisto sebične motive. Među utjecajima i ograničenjima koji su motivirali uskočke akcije i odabir njihovih ciljeva važnu ulogu igrao je njihov kodeks časti. Ponekad su i sami uočavali odstupanja, pa su praksu usklađivali s teorijom. Širenje plaćanj a danka među kršćanskim podanicima Turaka može se smatrati poku­ šajem da se potreba za plijenom uravnoteži s osjećajem uzajamnosti. Bi li se onodobno seosko stanovništvo s granice složilo s karakterizacijom uskoka kao pirata i razbojnika? Da, nema dvojbe - kada su pod prijetnjom kazne za suučesništvo morali davati iskaz o uskočkom prepadu pred mle­ tačkim sudom. No bi li isto rekli i u svom selu, okruženi suseljanima? Možda, ako su im Senjani upravo oteli mnogo stoke, ili ako su pretjerali u zahuevima za otkupninu ili danak. Ali, koliko god da su ih se bojali, uskočke lađe očekivane su s dobrodošlicom ako su odlučili podijeliti plijen, ili kada bi ih seljaci uspjeli nagovoriti da opljačkaju kojeg lakomog vlastelina ili okrutnog upravitelja, bio on Turčin ili Venecijanac. I seljaci i mnogo moćnij i saveznici (dalmatinski patriciji koji s u s e urotili d a vrate svoju zemlju i moć, luke sjevernog Jadrana kojima je Venecija bila suparnik) smatrali su uskoke korisnim oružjem u vlastitoj borbi.

296

Senjski uskoci

Međutim, narod je uskocima bio sklon ne toliko iz vlastitog interesa koliko iz mjerenja da su oni prirodni saveznici pograničnih kršćana, »ljudi u koje se moramo moći pouzdati i koji nam ne mogu qdbiti nijednu uslugu«, kao što su 1 609. godine zapisale ličke vođe.42 Narod i uskoci imali su mnogo zajedničkih vrednota i stajališta. Barem na kršćanskoj strani granice, narod je podržavao glavne ciljeve uskočke borbe. U Dalmacij i uskočki sveti rat, što ga je podržavala niže svećenstvo, priman je sa simpatijama zbog nezadovo­ ljstva turskim osvajanjima u zaleđu koja su smatrana glavnim uzrokom gospodarskog nazadovanja te mletačke provincije. Na turskoj strani granice, kršćani su se pridruživali uskocima čiji su im vjerski ideali služili kao ventil za izražavanje nezadovoljstva zbog povećanja daća i ukidanja privilegija. No u očima drugih legitimnost uskocima nisu davale samo kulturne sličnosti i njihova uloga u političkom i vjerskom ratu. Nezadovoljni mletački i turski podanici pridavali su uskocima izvjesnu političku legitimnost i kao predstav­ nicima Habsburgovaca, a time i hrvatske krune. Svi navedeni čimbenici zaslužni su da su na uskoke često gledali sa simpatijama, ili čak s poštovanjem, te su od njih očekivali ponašanje kakvo se nij e moglo očekivati od običnih razbojnika. Uskoci nisu bili samo korisno oružje u rukama Habsburgovaca nego i instrument u rukama mnogih drugih supani.ičkih skupina na granici. Istodobno, oni su bili i sredstvo za izražava­ nje političkog i društvenog identiteta pograničnog stanovništva. Gledišta suvremenika na uskoke i savezništva koja su s njima sklapali, omogućuj u povjesničaru da rekonstruira političku svijest koja s e više temeljila n a vjer­ skim sukobima i političkim tradicijama nego na nacionalnom osjećaju. Bio je to svijet u kojem je vjera, osim što je naučavala o odnosima između Boga i čovjeka, služila i kao opravdanje za rat i kao oznaka identiteta. Taj osjećaj identiteta oblikovali su i politički čimbenici, lojalnost aktualnim gospodari­ ma ili stare tradicije. \Jera i državljanstvo bili su mnogo važniji za osjećaj identiteta i odabir prijatelja i neprijatelja nego zajedničko etničko podrijetlo ili jezik. I konačno, kakva god njihova borba uistinu bila, uskoci su imalo posebno mj esto u narodnoj predaji. Unatoč jasnim dokazima njihove nasil­ nosti i destruktivnosti, unatoč neuspjesima svih podjela na dobre i loše uskoke, epske pjesme nastale na granici prikazuju ih kao junake čija borba potvrđuje mogućnost oslobođenja od autoriteta i slavi pravo na samoodređe­ nje, a popraćena je velikom pogibelji i odricanjima.

42

U: Theiner, Vetera monurnenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia,

sv.

2, str. 102.

DODATAK I

Kronologija

1520.-1530.: Turci upadaju na kršćanski teritorij; raste broj neredovitih uskočkih

skupina koje odlaze u prepade iz pograničnih utvrda. 1522.:

Habsburški nadvojvoda Ferdinand organizira obranu niza pograničnih utvrda u Hrvatskoj, čime nastaje jezgra Vojne krajine.

1526.:

Bitka za Mohač; kralj Hrvatske (i Ugarske) poražen i ubijen.

1527.:

Ferdinand I. izabran za hrvatskog kralja, prisiže da će braniti hrvatsku granicu.

1520.-1540.: Uskočke neredovite skupine odlaze u prepade iz Klisa i Senja. 1537.-1540.: Rat Svete lige (Venecija, Papinska država, Karlo V.) protiv Osmanlij­

skog carstva. Godine 1539. Venecija prihvaća separatni mir s Turcima, 1541. pro�eruje uskočke novake iz Dalmacije. 1537.:

Utvrda Klis pada u turske ruke.

1547.:

Petogodišnji mir između Habsburgovaca i Turaka; rat se nastavlja 1552.

1562.:

Habsburzi i Turci dogovaraju osmogodišnji mir, međutim, rat se na­ stavlja 1565.

1564.:

Smrt Ferdinanda I.; nasljeđuje ga Maksimilijan Il. (1563. okrunjen za hrvatskog kralja).

1568.:

Habsburzi i Turci dogovaraju osmogodišnji mir, no početkom 70-ih godina nastavljaju se borbe na granici.

1570.-1573.: Ciparski rat (Sveta liga koju čine Venecija, Španjolska i papa protiv

turskog carstva). Venecija novači uskoke da odbije napade u Dalmaciji; razvojačuje ih 1574.; mnogi emigrir:lju u Senj.

1571.:

Smrt vojvode Jurja Daničića za vrijeme prepada na dubrovačkom teri. torij u; Senjani se počinju osvećivati Dubrovčanima.

1576.:

Smrt Maksimilijana II.; nasljeđuje ga Rudolf II. (1572. okrunjen za hrvatskog kralja).

1578.:

Nadvojvoda Karlo Štajerski reorganizira Vojnu krajinu; ona dolazi pod upra\ru Dvorskog ratnog vijeća u Grazu.

Senjski uskoci

298

1579.:

Papa dodjeljuje Senju godišnju subvenciju; Senjani se obvezali da neće napadati papinske lađe.

1583.:

Uskoci bezuspješno pokušavaju zauzeti Klis; sudionici poduhvata bježe iz Senja.

1 592.:

Mleci napadaju Hrvatsko primmje i Karlobag pod vodstvom Provved­ ditore Generale Contra Usccochi. Do kraja stoljeća Venecija pokušava suzbiti uskočke akcije na Jadranu čestim blokadama Senja i Hrvatskog primorja.

1 593.-1606.: Nakon nekoliko godina turskih ofenziva Habsburzi Turcima objav­

ljuju rat (dugi turski rat).

1596.:

Kršćanske snage ponovno zauzimaju Klis (u sklopu plana za ustanak balkanskih kršćana protiv turske vlasti), ali podliježu u borbi protiv nadmoćnih turskih snaga, kojima prešutno pomažu Mleci. Mnogi su­ dionici pohoda emigriraju u Senj.

1597.:

Uskoci pljačkaju mletačke podanike u Rovi�u i Puli. Do 1599. Vene­ cija potpuno blokira Senj i Hrvatsko primorje. Vojna krajina šalje pO'.jerenstvo u Senj pod vodstvom generala Lenkovića, kažnjeno ne­ koliko odgovornih uskoka. De Dominis imenovan senjskim biskupom.

1 598.-1599.: Habsburško-mletački odnosi dodatno narušeni sporom oko uskoka;

Mleci napadaju Novi i druge habsburške posjede. Uz posredovanje pape, dvije zemlje pregovaraju o preobrazbi uskočke organizacij e. Neki uskoci iznose vlastite prijedloge za preobrazbu, drugi nastavljaju s pre­ padima.

1600.-1601.: Dvorsko ratno vijeće šalje povjerenika Josipa Rabattu da provede preo­

brazbu. Rabatta postiže sporazum s Mlecima o ograničavanju uskočkih aktivnosti, ali ga prosinca 1601. uskoci ubijaju.

1606.:

Dugi turski rat završava sporazumom u Zsitva-Toroku kojim se obje strane obvezuju da neće ići u pljačku. Razočarani uskoci traže službu kod nadvojvode od Toskane, napuljskog potkralja i Venecije. Do 1610. Venecija pojačava mjere protiv uskoka. Ne donose se mjere za opskrbu Senja, uskoci nastavljaju pljačkati, nude svoju pomoć za planirani usta­ nak balkanskih kršćana.

1612.:

Naredbom Vojne krajine vojvoda Ivan Vlatković uhićen i osuđen na smrt. Bečkim sporazumom s nadvojvodom Ferdinandom Venecij a se obvezala da će prekinuti blokadu i omogućiti trgovački promet Jadra­ nom ako pirati budu prognani iz Senja a u grad poslana njemačka posada. Smrt Rudolfa II.; nasljeđuje ga Matija.

1615.-1617.: Gradiški rat (uskočki rat) između nadvojvode Ferdinanda Štajerskog i

Venecije, okončan Madridskim sporazumom (1617.).

1 6 1 8. :

Zajedničko habsburško-mletačko pO'.jerenstvo protjeruje uskoke iz Senja. ·

DODATAK II

Glosarij

Ban: civilni vladar Hrvatske. Beg: turski zapovjednik, guverner. Begler-beg: glavni vojni i civilni zapovjednik turske provincij e. Brigantin: mala lađa s dva jedra. Capitano: zapO\jednik mletačke pomorske ili vojne postrojbe. Capitano contra uscocchi zapovijedao je većim brojem brodova u borbi protiv uskoka, pretežito na sje­ vernom Jadranu. Čauš: turski službenik ili izaslanik. Dukat: mletački novac ili obračunska jedinica, iznosio 6 lira i 4 šolda. Cekin i škuda vrijedili su 8 do 1O lira. Florin (ili gulden): austrijska obračunska jedinica, iznosila 60 krajcara. U 16. stoljeću austrijski srebrni talir vrijedio je u Hrvatskoj 60-75 krajcara. Fondaco: skladište. Senj je imao fondaco za žito u Rijeci. Fregata: mala brza galija s jednim jedrom. Fusta: mala galija. Galija: duga niska lađa s jednom palubom na jedra i vesla. Harač: porez koji su turskoj državi plaćali svi odrasli muškarci, osim muslimana. Općenito, porez ili danak. Harambaša: uskočki vođa, sa ili bez plaćene službe u garnizonu. Dvorsko ratno vijeće: carsko vojno vijeće u Grazu, osnovano 1578. radi upravljanja Vojnom krajinom. Kadija: muslimanski područni sudac. Kersey: gruba vunena tkanina. Marci/iana: mali trgovački brod s četvrtastim jedrima i dvij e palube. Martoloz: član osmanske pogranične vojne organizacije s posebnim privilegijama. U 16. stoljeću obično kršćanin. Morlak: termin kojim su Mleci imenovali kršćane u turskom zaleđu. Paša: visoki službenik u turskoj vladi ili vojsci. Providur: opći naziv za visokog mletačkog službenika na kopnu ili na moru. »Prov­ veditore generale di Dalmazia« (u tekstu najčešće samo provveditore generale)

300

Senjski uskoci

imao je i civilnu i vojnu vlast u Dalmaciji. ))Provveditore generale in Golfa« bio je admiral zadužen za sigurnost na Jadranu (1592. jedan je imenovan za borbu protiv uskoka). ))Provveditore dell'Armata« bio je zapovjednik eskadre galij a na Jadranu. Rektor: općenit naziv za upravitelja mletačkog grada ili područja. Konkretne titule variraju od područja do područja (Zadrom je, npr., upravljao »grof« ili »kape­ tan«). Sandžak: tursko administrativno područje. Sopracomito: kapetan mletačke galij e. Spahija: osmanski konjanik, dobivao je zemlju kao nagradu za vojnu službu. Star: mjera za žito, varirala od područja do područja. (Riječki »Star« sadržavao je 38 litara, dok je u ljubljanski stalo oko 114 litara.) Stipendiati: uskoci s plaćenom službom u senjskom garnizonu. Uskoci: graničarske neredovite postrojbe, često izbjeglice ili prognanici, koji su se uzdržavali pljačkom. Obično su bili u službi neke od pograničnih država. U ovom tekstu: neredovite postrojbe iz Senja. Venturini: uskoci bez plaćene službe u senjskom garnizonu, vojni najamnici. Vlah: kolonizirani pastir, često s posebnim privilegijama radi službe u neredovitim postrojbama. Neki su bili romanskog podrijetla. Vojvoda: uskočki zapovjednik. Od 1550. Dvorsko ratno vijeće uglavnomje priznavalo četiri vojvode kao zapovjednike senjskih uskoka.

Bihliografija

Arhivski izvori Archivio di Stato, Venecija (A. S. V.) Arcivio dei Baili Veneti a Constantinopoli Capi del Consiglio dei Dieci. Dispacci del Capitano contra Uscocchi -. Lettere dei Rettori Collegio, Secreta, Relazioni Miscellanea di Atti Diversi Manoscritti Provveditore Sopraintendente alla Camera dei Confini Senata. Mar [Registri] Senata. Secreta [Registri] -. Dispacci, Njemačka -. Dispacci, Rim -. Materie miste notabili -. Provveditori da Terra e da Mar Archivio di Stato, Firenca (A. S. F.) Mediceo del Principato Arhiv Hrvatske (Zagreb) (A. H.) Građa Karlovačke krajine: Spisi Like i Krbave Obiteljski arhiv: Čikulini-Serrnage Arhiv Slovenije (Ljubljana) (A. S.) Deželni stanovi za Kranjsko Historijski Arhiv, Dubrovnik (H. A. D.) Acta Consilii Rogatorum Acta Minoris Consilii Diplomata et Acta XVI st. Diplomata et Acta XVII st. Diversa Cancellariae Lamenti politici (VII. Lamenti criminali in affari maritimi e degli uscocchi) Lettere di Levante Lettere di Ponente Secreta Rogatorum Historijski Arhiv, Rijeka (H. A. R.) Knjiga upravljavanja istarskog providura Marina Malpiera, 1581-82 Knjiga istarskog providura Giacoma Reniera, 1583-85 Notarska knjiga Gverina Tranquilli Vladarske isprave: Varia, XI

302

Senjski uskoci

Zapisnici sjednica općinskog vijeća u Rijeci, 1593-1607 Historijski Arhiv, Zadar (H. A. Z.) Arhivi dalmatinskih gradova: Korčula, Omiš, Rab, Šibenik, Split, Trogir Dukate i terminacije Fond Šime Ljubića Ispisi tajnog vatikanskog arhiva Fra Dane Zeca Spisi zadarskih knezova Kriegsarchiv, Beč Innerosterreichischer Hofkriegsrat: Croatica (Asservierte Akten) (1. 6. H. K. R.) (Također u Arhiv Hrvatske, Microfilm and Photocopy Collection.) School of Slavonic and East European Studies Library, University of London(S. S. E. E. S.) Mikrofilmovi: Longworthova zbirka matrijala o uskocima iz talijanskih arhiva

Tiskani izvori Glavni radovi Alberi, E., ur., Relazioni degli ambasciatori veneti al Senato. Ser. 1, sv. 1-6; ser. 3, sv. 1-3. Firenca, 1839-63. Aviso delle Ragumi della Serenissima Signoria di Venetia intorno alla mossa d'Arme contra Uscocchi. Venecija, 1616. [ ?). Barabas, S., ur., Zrinyi Mikl6s a szigetvtiri hos €/etere vonatkoz6 levelek €s okiratok. sv. 2. Monumenta Hungariae historica, 29 i 30. Budimpešta: Magyar tudom:inyos akademia, 1 898-99. Bertoša, Miroslav, ur., Epistolae et communicationes rectorum Histrianorum. Sv. 1: Annorum 1607-1616. Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 52. Zagreb: JAZU, 1979. Bogišić, V., ur., Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa. Biograd: Srpsko učeno društvo, 1878. Bojničić-Kninski, 1., ur., »Izvješća o kretanjima turske vojske uz hrvatsku granicu u drugoj polovici XVI. vij eka«. 1/jesnik Kraljevskog hroatsko-slavonskcr-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 16 (1914): 60-101. Borlandi, Franco, ur., E/ libro di mercatantie et usanze de' paesi. Torino: S. Lattes, 1936. Božitković, J., ur., »Kratki ljetopis Tome Juričića iz godine 1 596. i 1599«. Narodna starina (Zagreb), 10 (1931): 1 17-18. Commissiones et relationes venetae. 3 sveska. Monumenta spectantia historiam Slavorum meri­ dionalium, 6, 8 i 1 1 , ur. Šime Ljubić. Zagreb: JAZU, 1876-80. Commissiones et relationes venetae. 4 sveska. Monumenta spectantia historiam Slavorum meri­ dionalium, 47, 48, 49 i SO, ur. G. Novak. Zagre: JAZU, 1 964-72. Draganović, Krunoslav, ur., >>IZ\ješće apostolskog vizitatora Petra Masarechija o prilikama katoličkog naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni g. 1623. i 1 624.«. Starine (Zagreb), 39 (1938): 1-48. Đurđev, B., i dr., ur., Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovački, zvornic"ki, klis"ki, crnogorski i skadarski sandžak. Monumenta turcica historiam Slavorum meridionalium illustrantia, 1 . Sarajevo: Orijentalni institut, 1957.

Bibliogrqfrja

303

Đurđev, B., ur., »Požeška kanun-nama iz 1545 godine«. Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo), 1 (nova ser., 1946): 129-38. Farlati, Daniel, ur., Illyricun sacrum. 9 sv. Venecija, 1751-1819. Ferraris, Lucius, ur., Prompta Bibliotheca Canonica. 8 sv. Venecija, 1766. Fiedler, Joseph. »Versuche der tiirkisch-siidslawischen Volker zur Vereinigung mit Oster­ reich unter Kaiser Rudolf Il.<< Slawische Bibliothek oder Beitriige zur slawische Philologie und Geschichte (Beč), 2 (1858): 228--300. , ur., Relationen der Botschafter Venedigs uber Deutschland und Osterreich im XVIIJahrhundert. Fontes rerum Austriacarum, 26. Beč: Kaiserlich-koniglich Hof- und Staatsdruckerei,

--

1 866.

-, ur., Relationen Venetianischer Botscha.fter uber Deutschland und Osterreich im XVIJahrhundert. Fontes rerum Austriacarum, 30. Beč: Kaiserlich-koniglich Hof- und Staatsdruckerei, 1870.

Gelcich, J., i Thall6czy, L., ur., Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno Hun­ gariae. Budimpešta. Magyar rudomanyos akademia, 1887. Gesemann, G., ur., Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Zbornik za istoriju, jezik i književnost, sekcija 1, sv. 12. Beograd: SKA, 1 925. Gestrin, F., ur., Mitninske knjige 16. i 1 7. stoletja na slovenskem. Ljubljana: SAZU, 1 972. Giudici, Marcello, ur., I dispacci di Germania dell'ambasciatore veneto Daniel Do!fin. 2 sv. Venecija, 1 907-10.

Gligo, V., ur., Govori protiv Turaka. Split: Čakavski sabor, 1983. Gortan, Veljko, i Vratković, Vladimir, ur., Hrvatski latinisti. 2. sv. Pet stoljeća hrvatske književ­ nosti, 2 i 3. Zagreb: Matica hrvatska, 1969. Great Britain. Public Record Office. Calendar ofState Papers and Manuscripts Relating to English Affiirs Existing in the Archives and Collections in Venice and in Other Libraries of Northern Italy. Sv. 9-17. London: His Majesty's Stationery Office, 1 897-191 1 . Herkov, Z . , ur., >>Carinski cjenik grada Senja od godine 1577<<. VJesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu (Rijeka), 1 7 (1972): 47-77. -, ur., Statut grada Rijeke. Rijeka: Nakladni zavod Hrvatske, 1958. Horvat, K, ur., >>Glagoljaši u Dalmaciji početkom 17. vijeka<<. Starine (Zagreb), 33 (191 1 ) : 537-64.

-, ur., »Kobenzelovi izvještaji (1 592-1594) kardinalu Cintiju Aldobrandiniju, državnomu tajniku pape Klementa VIIl.<< Starine (Zagreb), 32 (1 909): 1-104, 3 1 3-424.

-, ur., Monumenta historiam uscocchorum illustrantia. 2. sv. Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 32 i 34. Zagreb: JAZU, 1910-13. Ivić, Aleksa, ur., >>Dolazak uskoka na Žumberak<<. VJesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalma­ tinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 9 (1907). -, ur., >>Neue cyrillische Urkunden aus den Wiener Archiven<<. Archiv fur slavische Philo­ logie (Berlin), 30 (1909): 205-14. -, ur., »0 prvoj srpskoj seobi u Žumberak«. VJesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatin­ skog zemaljskog arhiva (Zagreb), 20 (1918) : 252-60. -, ur., >>Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u 16. i 17. veku<<. Starine (Zagreb) , 25 ( 1 9 1 6) : 302-17.

-, ur., »Šest srpskih pisama iz šesnaestog stoljeća<<. Zbornik za književnost, jezik, istoriju ifolklor (Zagreb), 5 (1925): 132-37. Jačov, Marko, ur., Spisi tajnog vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka. Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, sekcija 2, sv. 22. Beograd: SANU, 1983.

304

Senjski uskoci

Jelić, L., ur., >>Isprave o prvoj uroti za oslobodjenje Klisa i kopnene Dalmacije od Turaka g. 1S80-1S86«. Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 6 (1904): 97-1 13. Junković, Zvonimir, ur., >>Izvorni tekst i prijevod Poljičkog statuta«. Poljički zbornik (Zagreb), 1 (1968): 32-103. Koharić, J., ur., >>Nekoje dukale i privilegij i cesarski iz župske škrinjice poljičke«. Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), S (1903): 228-32. Kraljić, V., ur., »Popis arhivske građe arhiva biskupije u Senju i arhiva stolnog kaptola u Senju«. Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci j Pazinu (Rijeka), 20 (197S-76): 231-99. Kukuljević-Sakcinski, Ivan, ur.,Acta Croatica. Monumenta historica S lavorum meridionalium, 1. Zagreb: Narodna tiskarnica dra. Ljudevita Gaja, 1863. -, ur., >>Kratki ljetopisi hrvatski«. Arkiv za povjestnicujugoslavensku (Zagreb), 4 (187S): 30-6S. -, ur., Nadpisi sredovječni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah i. t. d. u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb: Knjižara Jugoslavenske akademije, 1 891. Kuripešić, Benedikt. Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku j Rume/iju 1530. Sarajevo: Svjetlost, 19SO. Lamansky, Vladimir, ur., Secrets d'etat de Venise. 2 sv. Petersburg, 1 884; rp., New York: Burt Franklin, 1968. Laszowski, Emilij, ur., >>Bilješka o senjskim šumama<<. Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko­ dalmatjnskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 13 (1911): 191. -, ur., Izbor isprava velikihfeuda Zrinskih i Frankop ana. Građa za gospodarsku povijest Hrvat­ ske u XVI i XVII stoljeću, 1 . Zagreb, 19S1. -, ur., Monumenta h absburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. 3. sv. Monumenta spectan­ tia historiam Slavorum meridionalium, 3S, 38 i 40. Zagreb: JAZU, 1 914-17. -, ur., >>Provala Turaka u Vinodol g. 1600«. Vjesnik kraljevskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 18, br. 4 (1916): 289-91 . -, ur., >>Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih«: Vjesnik kraljevskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 17 ( 1 91S): 71-108. Leva, G. de, ur., Leg a zjone di Roma di Paulo Paru/a (1592-1595). Monumenti starici pubblicati dalla R. deputazione veneta di storia patria, ser. 4, Miscellanea, sv. 7. Venecija, 1 887. I libri commemoriali della Repubblica di Venezia. Monumenti starici pubblicati dalla R. deputa­ zione veneta di storia patria, ser. 1, Documenti, sv. 13. Regesti, 7, ur., R. Predelli. Venecija, 1907. Lithgow, William. The Totali Discourse rif the Rare Adventures and Painifull Peregrinations rif Long Nineteen Ye ares Travayles from Scotland to the Most Famous Kingdomes in Europe, Asia, and Africa. London, 1636; London, 1918. Lopašić, R., ur., Acta historiam confinii militaris Croatici illustrantia. 3 sv. Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 1 S, 16 i 20. Zagreb: JAZU, 1884-89. -, ur., >>Prilozi za poviest Hrvatske u XVI i XVII vieka iz štajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu«. Starine (Zagreb), 17 (188S): 1 S1-23 1 ; 19 (1 887) : 1-80. -, ur., Urbaria lingua croatica conscripta. Monumenta historico-juridica Slavorum meridion�­ lium, S. Zagreb: JAZU, 1 894. Ljubić, Šime, ur., »Prilozi za životopis Markantunu Dominisu«. Starine (Zagreb), 2 ( 1 879): 1-260. -, ur., >>Rukoviet jugoslavenskih listina«. Starine (Zagreb), 10 ( 1 878): 7-17. Magdić, Mik, ur., >>Pemaest isprava, koje se čuvaju u arkivu Senjskog kaptola«. Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 3 (190 1 ) : 47-S9.

Bibliografija -, ur., »Popis patricijskih i gradjanskih porodica senjskih od godine

305

17S8<<.

Starine (Zagreb),

1 7 (1 88S): 49-S3.

-, ur., >>Prilozi za poviest starih plemićkih obitelji senjskih«. Starine (Zagreb),

12 (1880):

224--29.

-, ur., »Prilozi za poviest starih plemićkih obitelji senjskih«. Starine (Zagreb),

17 (188S):

S4--76.

-, ur., »Regesta važnijih i znamenitijih izprava senjskih arkiva«. Vjesnik Kraljevskog hrvatsko­ slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 1 (1899): 139-18S, 244--S l . - , ur., »Statut kralja Ferdinanda I I I od godine 1649 z a grad Senj<<. Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva (Zagreb), 2 (1900): 78--97. Magnum bullarium romanum. Rim, 17S6; reprint, Graz: Akademische Druck- u. Verlagsanstalt, 196S.

Marani, A., ur., Atti pastorali di Munuccio Minucci, Arcivescovo di Zara (1596-1604). Thesaurus ecclesiarum ltaliae, ser. 3 (Veneto), 2. Rim: Edizioni di storia e letteratura, 1 970. Margetić, Lujo, ur., Iz vinodolske prošlosti: pravni izvori i rasprave. Rijeka: Liburnija, 1 980. Matasović, Josip, ur., »Fojnička regesta«. Spomenik Srpske kraljevske akademije (Beograd), 67 (1930): 61-43 1 .

Mažuranić, Ivan, ur., »Statut grada Senje od godine 1388«. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (Zagreb), 3 (1 8S4): 141-70. Minucci, Minuccio, ur., Storia degli uscocchi. [ 1 604] U: Paolo Sarpi, Opere, 4. Helmstadt [Verona], 1763, str. 217--62. Monumenta Hungariae historica. Serija 1, Okrnanytirak. Sv. 2: 1S38--S 3. Pešta, 18S8. Mošin, V., Ćirilski rukopisijugoslavenske akademije. Zagreb: JAZU, 19SS. Nodilo, S., ur., Annales Ragusini anonymi item Nicolai de Ragnina. Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 14. Zagreb: JAZU, 1883. Noflatscher, H., i E. Springer, ur., »Studien und Quellen zu den Beziehungen zwischen Rudolf II. und den bosnischen Christen.« Mitteilungen des osterreichischen Staatsarchivs (Beč), 36 (1983): 31-82. Noradounghian, G., ur., Recueil d'actes internationaux de /'Empire ottoman. 4 sv. Sv. 1: 1300-- 1 789. Paris, 1897-1903. Nuntiaturberichte aus Deutschland. Abt 1 (1S33-1SS9). Nuntiatur des Bischofs Pietro Bertano von Pano, 1548-1549, sv. 1 1 , ur. Walter Friedensburg. Berlin: Priissische historische Institut in Rom, 1910. Nunziature di Venezia. Sv. 1 , 2, S, 6, 8, 9, 1 1 . Fonti per la Storia d'ltalia, 32, 4S, 8S, 86, 6S, 1 1 7 i 1 1 8. Rim: Istituto storico italiano per !'eta modema e contemporanea, 19S8--67. Pivčević, Edo. »Kako je de Dominis postao senjski bikup«. Crkva u svijetu, 18, br. 2 (1983): 1 78--92.

Popović, T., ur., Pisma Bartolomeu Boraniju (1593-1595). Spomenik Srpske akademije nauka i umetnosti, 124. Odsjek za povijesne znanosti, 3. Beograd: SANU, 1984. Pray, Georgius. Annales regum Hungariae. S. sv. Vindobonae, 1 766. Rački, Franjo, ur., »Dopisi između krajiških turskih i hrvatskih častnika«. Starine (Zagreb), 1 1 , ( 1 879): 76--83 .

-, ur., »Izvještaj barskog nadbiskupa Marina Bizzia o svojem putovanj u god. 1610 po Arbanaškoj i staroj Srbiji«. Starine (Zagreb), 20 (1888): S0-- 1 S6. -, ur., [Giovanni" da Fermo.] »Prilog za poviest hrvatskih uskoka«. Starine (Zagreb) , 9 (1 877): 172-2S6.

Radonić, J., ur., Atta et diplamata Ragusina. Zbornik za istorij u, jezik i književnost. Sekcija 3 , sv. S , 8 i 9 . Beograd: SKA; 1 935--39.

Senjski uskoci

306

Ragioni della Republica Venetiana contra Uscocchi. Dalmazagho. Antonio Boron, 1 617. Rainer, Johann, ur., Nuntiatur des Germanica Malaspina, Sendung des Antonio Possevino, 15801582. Grazer Nuntiatur, l . Beč: Osterreichische Akademie der Wissenschaften, 1973. Razzi, Serafina. La Storia di Ragusa. Lucea, 1595; reprint, Dubrovnik, 1903. Regnault, R., ur., Lettres et ambassade de Messire Philippe Canaye, Seigneur de Fresnes. 4 sv. Paris: E. Richer, 1647.

>>Relatione di A. Bondumieri<<. Atti (Poreč), 2 ( 1 886): 108-1 12. Rycaut, P. The Present Press, 1971.

e memorie della Societa istriana di archeologia et storia patria

State if the Ottoman Empire. London,

Sanuto, Marino. I diarii di Marino

Sanuto.

1668; reprint, New York: Arno

58 sv. Venecija: Deputazione veneta di storia patria,

1 879-1903.

Sarpi, Paolo. La Repubblica di Venezia, la Casa d'Austria Cozzi. Bari: Laterza e figli, 1965. [ 1 617-18.) Solitro, V., ur.,

egli uscocchi. Ur. Gaetano Cozzi i Luisa

Documenti starici sull'Istria e la Dalmazia. Venecija: G. Gattei, 1 844. Vesnik Vojnog muzeja JNA

Stanojević, Gligor, ur., >>Jedan dokumenat o senjskim uskocima<<. (Beograd) , 6-7 (1962): 97-108.

Šišić, Ferdo, ur., Acta comitalia regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. Sv. 1-5. Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionaliurn, 36, 38, 39, 41 i 43. Zagreb: JAZU, 1 9 1 5-18.

Glagoljski rukopisi otoka Krka. Djela JAZU, 51. Zagreb: JAZU, 1960. Fiume (Rijeka), 14 (1936): 3-60. Tausserat-Radel, Alexandre, ur., Coffespondance politique de Guillaume Pellicier, ambassadeur de France a Venise, 1540-1542. Paris: Commission des Archivea Diplomatiques, 1 899. Tenenti, A., »Gli schiavi di Venezia alla fine del cinquecenta«. Rivista starica italiana (Torino), Štefanić, VJekoslav, ur.,

Tamaro, A., ur., >>Episodi di storia fiumana«.

67, br. l (1955): 52-69.

Theiner, A., ur., Vetera monumenta Slavorum meridonalium 1 863-75; reprint, Osnabriick: Otto Zeller, 1968.

historiam illustrantia.

2 sv. Rim,

Tomić, Jovan, ur., Građa za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka XVI-XVII vijeka. Zbornik za istoriju, jezik i književnost, sekcija 2, sv. 6. Beograd: SAN, 1933. -, ur., >>Sedam srpskih pisama ćirilicom pisanih mletačkog arhiva«. grad), 31 (1 898): 70-75.

Spomenik SANU (Beo­

Truhelka, Ć., ur., >>Nekoliko mladjih pisama hercegovačke gospode pisanih bosančicom iz dubrovačke arhive«. Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo), 26 (1914): 477-94. Turba, Gustav, ur., Venetianische schaften, 1 889-95.

Depeschen vom Kaiserhife.

3

sv.

Beč: Akademie der Wissen­

Vecellio, Cesare. Habiti

antichi et moderni. Venecija, 1590. Depeschen des Francisco Gondola, Gesandten der Republik Ragusa bei. Pius V und Gregor XII (1570-1573). Archiv ftir i:isterreichische Geschichte, 98. Beč, 1909. Zjačić, M., ur., »Statut grada Senja iz 1388. godine�. RadJAZ U (Zagreb) , 369 (1975): 39- 1 15.

Voj novich, Lujo, ur.,

Ostali radovi Adamček, Josip. Agrami odnosi u Hrvatskoj Sveučilišna naklada Liber, 1980.

od sredine XV do · kraja XVII stoljeća. Zagreb:

-.. »Zrinsko-Frankop�ski posjedi u XVII stoljeću<<. greb), 2 (1972): 23-46.

Radovi Instituta za hrvatsku povijest (Za­

Bibliografrja

307

Adanir, Fikret. »Heidukentum und osmanische Herrschaft: Soizalgeschichtliche Aspekte der Diskussion um das friihneuzeitliche Rauberwesen in Siidosteuropa«. Sudost-Forschungen, 41 (1982): 43-116. -. »Tradition and Rural Change in Southeastern Europe during Ottoman Rule«. U: The Origins ofBackwardness in Eastern Europe: Economics and Politicsfrom the Middle Ages until the Early Twentieth Century, ur. Daniel Chirot. Berkeley: University of California Press, 1989. Amstadt, J. Die k. k. Militiirgrenze, 1522-1881. Wiirzburg, 1969. Andreis, Pavao. Povijest grada Trogira. 2 sv. Prev. V. Rsimondo. Split: Čakavski sabor, 197 1 . Andrić, Nikola. Hravtske narodne pjesme. Zagreb: Matica hrvatska, 1939. Bart!, Peter. Der Westbalkan zwischen spanischer Monarchie und osmanischen Reich: Zur Turken­ kriegsproblematik an der Wende vom 1 6. zum 17.Jahrhundert. Beč: Otto Harrassowitz, 1974. Battistella, A. >>Ii Dominio del Golfo.<< Nuovo archivio veneto, n. s. 18 (Venecija), 35 (1918) : 5-102. Belas, Ante. >>Sukob između šibenskog biskupa Bassusa i mletačkog providura Mora zbog murterskog župnika godine 1596.<>Buzeština u doba uskočkog rata«. Buzetski zbornik (Pula), 1 (1976): 991 03. -. >>Istra u plamenu uskočkog rata 1615-1617«. Istra (Pula), 3 (1975): 49-65. -.Jedna zemlja, jedan rat: Istra, 1615-1618. Pula: Istarska naklada, 1986. -. >>Uskočki rat i slom istarskog gospodarstva«. Jadranski zbornik (Rijeka), 9 (1973-75): 241-81. Bićanić, Rudo!( >>Važnost Rijeke u ekonomskom životu Hrvatske«. U: Rijeka: Zbornik, ur. J. Ravlić. Zagreb: Matica hrvatska, 1953. Biegman, N. H. The Turco-Ragusan Relationship. Haag: Mouton, 1 967. Billingsley, Phil. Bandits in Republican China. Stanford: Stanford University Press, 1988. Black-Michaud, Jacob. Feuding Societies. Oxford: Basi! Blackwell, 1975. Blok, Anton. The Mafta ofa Sicilian Village, 1860-1960: A Study ofViolent Peasant Entrepreneurs. New York: Harper & Row, 1 974. -. The Peasant and the Brigand: Social Banditry Reconsidered«. Comparative Studies in Society and History (Cambridge), 14 (1972): 494-503. Blumenkranz, B. >>Les juifs dans le commerce maritime de Venise<<, Revue des eiudesjuives, 120 (1961) : 143-51 . Bolonić, Mihovil, >>Senjski uskoci i otok Krk«. Senjski zbornik (Senj), 8 (1980): 343-56. Bombaci, A. >>La collezione di documenti turchi dell'Archivio di Stato di Venezia<<. Rivista degli studi orientali (Rim), 24 (1949): 95-107. Bono, S. I corsari barbareschi. Torino: ERI, 1964. Božić, Ivan. >>Svij et ratničkih družina i stočarskih katuna<<. U: Istorija Crne Gore, ur. M. Đurović, sv. 2, Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore, 1970. Bracewell, C. W. >>Uskoks in Venetian Dalmatia before the Venetian-Ottoman War of 17141718«. U: East Central European Society and War in the Pre-Revolutionary Eighteenth Century, ur. G. Rothenberg, B. Kiraly, P. Sugar, 431-47. War and Society in East Central Europe, 2. Boulder, Colo: Social Science Monographs, 1982. Braudel, Fernand. The Meditmanean and the Mediterranean World in the Age of Philip II. Prev. Sim Reynolds. 2 sv. New York: Harper and Row, 1972-73. Brkić, Jovan. Moral Concepts in Traditional Serbian Epic Poetry. 'S-Gravenhage: Mouton, 1961.

308

Senjski uskoci

Campbell, J. C. Honour, Family and Patronage: A Study ofInstitutions and Moral Values in a Greek Mountain Community. Oxford: Oxford University Press, 1964. Gessi, Roberto. La Repub­ blica di Venezia e il problema Adriatica. Padova: A: Milani, 1943, Contarini, Nicalo. Le historie venetiane. U: G. Cozzi, Il Doge Nicola Contarini: Ricerche sul patriziato veneziana agli inizi del Seicento. Venecija: Istituto per la collaborazione culturale, 1958. . Czoemig, KarL Ethnographie der osterreichischen Monarchie. 3. sv. Beč: Kaiserlich-koniglich Hof­ und Staatsdruckerei, 1857. Čubrilović, V. »Senjanin Ivo«. Prilozi za književnost, jezik, istoriju ifolklor (Beograd), 18 (1938): 526-45. Čulinović, F. >>Mogu li se pokreti krajišnika uvrstiti u seljačke bune?<< Historijski zbornik (Zagreb), S (1952): 427-52. -, ur., Statut grada Senja. Beograd: Globus, 1934. Dabić, Vojin. »Prilog proučavanju ratne privrede u hrvatskoj, slavonskoj i banskoj krajini od polovine XVI do kraja XVII veka<<. Istorijski časopis (Beograd), 22 ( 1 975) : 91-10 1 . Diedo, Giacomo. Storia della repubbli<:a di Venezia dalla sua fondazione sino !'anno MDCCXLVII. Venecija, 175 1 . Draganović, Krunoslav, ur., Massenubertritte von Katholiken zur 'Orthodoxie' im kroatischen Spra­ chgebiet zur Zeit der Turkenherrschaft. Rim: Pontificium institutum orientali um studiorum, 1937. Držić, Marin. Djela Marina Držića. Stari pisci hrvatski, 7. Ur. M. Rešetar. Zagreb: JAZU, 1 930. Đurđev, B. »0 vojnicima sa osvrtom na r'!zvoj turskog feudalizma i na pitanje bosanskog agaluka
l

1

Bibliogrcififa

309

Gesemann, G. Der montenegrinische Mensch: Zur Literaturgeschichte und Charakterologie der Patri­ rarchalitiit. Prag: Kommissionsverlag der J. G. Calveschen Universitats-buchhandlung, 1 934. Gestrin, F. »Gospodarstvo in družba na Slovenskem v 16. stolegu«. Zgodovinski časopis (Lju­ bljana): SAZU, 1965. -. Trgovina slovenskoga zaleđa s primorskimi mesti od 13. do konca 16. sto/etja. lJubljana: SAZU, 1 965. Gigante, Silvino. »Rivalta fra i porti di Fiume e Buccari nel secolo XVIII«. Fiume: Semestra/e della Societa di studifiumani (Rijeka), 10 (1932): 154-91. -. >>Venezia e gli Uscocchi, 1570-1620«. Fiume: Semestra/e della Societa di studifiumani (Rijeka), 9 (1931): 3-87. Gnirs, A. Osterreichs Kampffor sein Sud/and am Isonzo, 1615-1617. Beč: L. W. Seidel, 1916. Gordon, Linda. Cossack Rebel/ions. Albany: State University of New York Press, 1983. Grgić, l. >>Postanak i početno uređenje vonj e krajine kninskog kotara pod Venecijom«. Starine JAZU (Zagreb), 52 (1962): 249-71. Grtinfelder, A. >>Senjski kapetan Kaspar Raab i senjski uskoci«. Senjski zbornik (Senj), 9 ( 1 981-82): 163-81 . - . »Studien zur Geschichte der Uskoken«. Doktorska dis., Universitat i n Innsbruck, 1974. Gušić, M., >>Nošnja senjskih uskoka«, Senjski zbornik (Senj), S (1971-73): 9-120. Hammer, J. von. Geschichte des osmanischen Reiches. 4 sv. Pešta: C. A. Hartleben. 1834-36. Hektorović, Petar. Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 7. Zagreb: Matica hrvatska, 1968. Herkov, Zlatko. Mjere Hrvatskog primorja. Historijski arhiv u Rijeci i Pazinu, posebna izdanja, 4. Rijeka: Historijski arhiv, 1 971. Herzfeld, Michael. The Poetics of Manhood: Contest and Identity i n a Cretan Mountain Village. Princeton: Princeton University Press, 1978. Hess, Andrew. The Forgotten Frontier: A History of the Sixteenth-Century !bero-African Frontier. Chicago: University of Chicago Press, 1978. Hobsbawm, Eric ]. Bandits. London: Weidenfeld and Nicolson, 1969. -. Primitive Rebels. Manchester: Manchester University Press, 1959. -. >>Social Bandits: Reply«. Comparative Studies in Society and History (Cambridge), 14 (1972): 503-5. Hrabak, Bogumil. >>Napadi senjskih uskoka na Zažablje, Popovo i Trebinje (1535-1617)«. Tribunie (Trebinje), 7 (1983): 101-29. -. >>Neuspjelo naseljavanje Krmpoćana na Kvarneru, u Istri i Dalmaciji, 1614-1 615. god.«. ]adaranski dnevnik (Split), 12 (1982-85): 365-94. -. >>Senjski uskoci Bokelji<<. Godišnjak Primorskog muz9a u Kataru (Kotor), 26 (1978): 27-37. -. >>Se njski uskoci i Dubrovnik, do 1 573. godine<<. jadranski zbornik (Pula), 1 1 (1979-81): 61-103. -. >>Uskočke akcije kraj išnika na ušću Neretve<<. Historijski zbornik (Zagreb), 29-30 (197677): 1 81-91. -. >>Uskočki zaleti u Neretvu, 1537-1617<<. Pomorski zbornik (Rijeka), 1 7 (1979). Hurter, Friedrich von. Geschichte des Kaiser Ferdinands II und seiner Eltern. 1 1 sv. Schafthausen: Hurtersche Buchhandlung, 1 850-64. Inalcik, Halil. >>Military and Fiscal Transformation in the Ottoman Empire<<. Archivium Otto­ manicum, 6 (1980): 283-337.

Senjski uskoci

310

-. >>The Ottoman Decline and Its Effects upon the Reaya«. U: Aspects rf the Balkans:

Continuity and Change: Contributions to the International Balkan Conference Held at UCLA, October 23-28, 1969, ur. H. Birnbaum and S. Vryonis. Haag: Mouton, 1972. -. >>Ottoman Methods of Conquest<<. Studia Islamica, 2 (1954) ; . 1 03-29. Ivić, Aleksa. >>Migracije Srba u Hrvatsku tokom 16., 17. i ts: stoljeća«. Srpski etnografski zbornik, 28. Naselja i poreklo stanovništva, 16. Subotica: SKA, 1 923.

Jurišić, K Katolilka crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1 972. Karnarutić, B. Vazeije Sigeta grada. Venecija, 1 584; reprint, Opsada Sigeta, 1 , ur. M. Ratković. Zagreb: Liber, 1 97 1 . Karolyi, A . >>'Vlachen' - Auswanderung aus der Gegend von Bihać zu Ende des 1 6 . Jahrhun­ derts«. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina (Beč), 2 (1984): 25867. Khevenhiiller, Franz Christoph. Annales Ferdinandei. 12 sv. Leipzig, 1721-26. -. Conterftt Kupfferstich. 2 sv. Leipzig: M. G. Weidemann, 1721-22. Klaić, Nada. Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću. Beograd: Nolit, 1976. -. >>Ostaci ostataka' Hrvatske i Slavonije u XVI stoljeću (od mohačke bitke do seljačke bune 1573. g.)«. Arhivski vjesnik (Zagreb), 16 (1973): 253-325. -. >>Vinodolsko društvo na početku XVII stoljeća«. J;)esnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu (Rijeka) , 17 (1972) : 189-253. KJ.aić, Vjekoslav. Povijest Hrvata. 5 sv. Reprint, Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1 973. [ 1899.] Klen, D. >>Pokrštavanje 'turske' djece u Rijeci (Zagreb), 29-30 (1976-77): 203-7.

u

XVI i XVII stoljeću«. Historijski zbornik

Kleut, Marija. Ivan Senjanin u srpskohrvatskim usmenim pesmama. Novi Sad: Matica srpska, 1987.

-. >>Juriša the Hajduk in Historical Reality and in Serbocroatian Epic Songs«. Narodna umjetnost (Zagreb), 16 (1963): 131-46. Koliopoulos, John S. Brigands with a Cause. Oxford: Oxford University Press, 1 987. Kostić, V. >>Jedan Skot među uskocima početkom XVII veka«. Senjski zbornik (Senj), 3 (1 86768): 88-9 1 .

-. Kulturne veze izmeđujugoslovenskih zemalja i Engleske do 1700 godine. Beograd: SANU, 1972. Košćak, Vladimir. >>Položaj Vinodola u hrvatskoj feudalnoj državi«. Historijski zbornik (Zagreb), 1 6 (1963): 1 31-46.

Kravjanszky, M. »Il processo degli Uscocchi«. Archivio veneto (Venecija), 5 (1929): 234-{i6. Livi, R. La schiavitu domestica nei tempi di mezzo e nei moderni. Padova: Antonio Milani, 1 928. Longwonh, Philip. »The Senj Uskoks Reconsidered«. Slavonic and East European Review (London), 57, br. 3 (1979): 348-68. Losenh, Joharin: Inneriisterrerich und die militiirischen Massnahmengegen die Tiirken im 16.Jahrhun­ dert. Forschungen zur Verfassungs und Verwaltungsgeschichte der Steiermark, 1 1 , br. 1 . Graz: Verlag Styria, 1934. Ljubić, Šime. »0 Markantunu Dominisu«. Rad JAZU (Zagreb), 10 ( 1 870): 1-159. Magdić, M. Topografija i povijest grada Senja. Senj , 1877. Mal, J. >>Uskočke seobe i slovenačke pokrajine«. Srpski etnogrcifski zbornik. Naselje i poreklo stanovništva, 30. Beograd: SKA, 1 924. Marulić, Marko. Pjesme Marka Marulifa. Stari pisci hrvatski, 1. izd. l. Kukuljević-Sakcinski. Zagreb: JAZU, 1 869. Matić, T. »Hrvatski književnici mletačke Dalmacije i život njihova doba«. RadJAZU, 1 869.

l

�

Bibliogrqftja

311

Mažuranić, V. Prinosi za hrvatski pravn(}-poviestni rječnik. 2 sv. Zagreb: JAZU. 1908-22. McGowan, B. Economic Life in Ottoman Europe: Taxation, Trade, and the Struggle for Land, 1660-1800. Cambridge: Cambridge University Press, 1964. McNeill, William H. Europe's Steppe Frontier, 1500-1800. Chicago: University of Chicago Press, 1964. Mijatović, Anđelko, ur. Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti. Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1983. M ilčetić, Ivan. >>Hrvatska glagoljska bibliografua<<. Starine (Zagreb), 33 (1911): vi-505. Moačanin, F. >>Društveni razvoj u Vojnoj krajini«. U: Vojna Krajina: Povijesni pregled, historio­ grafya, rasprave, ur. D. Pavličević, Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1984. Molmenti, Pompeo. Venue: Its Individual Growth from the Earliest Beginnings to the Fall cif the Republic. Prev. Horatio F. Brown. 6 sv. Cambridge, Mass.: John Murray, 1905-6. Morpurgo, V. >>Daniel Rodriguez i osivanje splitske skele u XVI stoljeću«. Starine (Zagreb), 52 (1 962): 1 85-248. Moss, D. >>Bandits and Boundaries in Sardinia«. Man (n. s.), 14 (1979): 477-96. Negri, P. >>La politica veneta contro gli Uscocchi in relazione alla congiura di 1618«. Nuovo archivio veneto, n. s. 9 (Venecija), 17, br. 2 (1909): 338-84. Die neueroffnete ottomanische Pforte. Augsburg, 1694. Omašić, \)eko. Povijest Kaštela od početka do kraja XVIII stoljeća. Split: Logos, 1986. Ortalli, Gherardo, ur. Bande armate, banditi, banditismo e repressione di giustizia negli stati europei di antuo regime. Rim: Jouvence, 1986. Pastor, Ludwig von. Geschichte der Piipste in Zeitalter der kato/ischen Reormation und Restauration. 21 sv. Freiburg am Brisgau: Herder, 1866-1938. Pavičić, Sgepan. >>Senj u svom naselnom i društvenom razvitku od 10. stoljeća do turskog prodora«. Senjski zbornik (Senj), 3 (1967-69): 324-71. -. >>Seobe i naselja u Lici«. Zbornik za narodni život i obi1ajejužnih Slavena (Zagreb), 41 (1962) : 5-330. Pederin, I. >>Gospodarski i ideološki pristup uskočkom ratu i uskočkom mitu«. Senjski zbornik (Senj), 9 (1981-82): 1 83-202. Peričić, Š. >>Vojna krajina u Dalmaciji«. Vojna Krajina: Povijesni prilog, historiografija, rasprave. Ur. D. Pavličević. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1984. Peristany, J. G., ur., Honour and Shame: The Values cifMediteffanean Society. Chicago: University of C hicago Press, 1 966. Pešić, R. >>Stariji sloj pjesama o uskocima«. Anali Filološkogfakulteta (Beograd), 7 (1967): 49-65. Poparić, Bare. Povijest senjskih uskoka. Zagreb: Matica hrvatska, 1936. Popović, Dušan. O hajducima. 2 sv. Beograd: Narodna štamparija, 1 930-3 1 . Povijest Rijeke. Rijeka: Skupština općine Rijeka i Izdavački centar Rijeka, 1 988. Rauker, T. »Društvene strukture u mletačkoj Dalmacij i«. U: Društveni razvoj u Hrvatskoj (od 1 8. stoljeća do početka 20. stoljeća), ur. Mirjana Gross. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1 98 1 . Reberski d e Baričević, Zdenka. »El Duque d e Osuna y los uscoques de Seiia«. Cuadernos de Historia de Espana (Buenos Aires), 45--46 (1967): 300-351. Redlich, Fritz. De praeda militari: Looting and Booty, 1500-1815. Vierteljahrschrift fur Sozial­ und Wirtschaftsgeschichte, 39. Wiesbaden: F. Steiner, 1956. Roksandić, Drago. »Bune u Senju i primorskoj krajini (1719-1722)«. Radovi Instituta za hrvatsku povijest (Zagreb), 1 5 ( 1982): 33-106. Rothenberg, Gunther. The Austrian Military Border in Croatia, 1522-1 747. Illinois Studies in the Social Sciences, 48. Urbana: University of Illinois Press, 1 960.

312

Senjski uskoci

-. >>Christian Insurrections in Turkish Dalmatia, 1 580-1 596«. Review (London), 40 (1961-62): 136--47 .

-. >>Venice and the Uskoks of Senj: 1537- 1618«. ]ou mal (1961): 148-56. Rube-Filipi, A. >>Senjski uskoci i zadarsko otočje«. 629.

of Modem History (Chicago), 33 .

Pomorski zbornik (Rijeka), 2 (1962) : 579-

-. •Uskočki podvig kod MuJina na otoku Ugljanu<<. 143-53. Samardžić Radovan.

Salvonic and East European

Zadarska revija (Zadar), 3 (1954):

Hajdučke borbe protiv Turaka. Beograd, 1952.

Schneider, J. >>OfVigilance and Virgins: Honor, Shame, and Access to Resources in Mediter­ ranean Societies<<. Ethnology (Pittsburgh), 10 (1971): 1-24. Simoniti, Vasko. >>Doprinos Kranjske financiranju protuturske obrane u 16. stoljeću<<. U: Veljna Krajina: Povijesni pregled, historiografija, rasprave, ur. D. Pavličević. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1984. Skok, Petar.

Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 4 sv. Zagreb: JAZU, 197 1-74. Povesti biskupijah senjske i modruš/u ili krbavske. Trst, 1856. Smičiklas, T. Poviest Hrvatska. Zagreb: Matica hrvatska, 1879. Sladović, Manoilo.

Springer, E. >>Kaiser Rudolf ll., Papst Clemens VIII. und die bosnischen Christen: Taten und Untaten des Cavaliere Francesco Antonio Bertucci in kaiserlichen Diensten in den Jahren 1594 bis 1602<<. Mitteilungen des Osterreichischen Staatsarchivs (Beč), 33 (1980) : 77-105. Stanojević, Gligor. >>Crtice o senjskim uskocima<<. Istorijski {asopis (Beograd), 25-26 (1978-79): 253-60. -. >>Prilozi za istoriju senjskih uskoka<<. Istorijski glasnik (Beograd), 1-2 (1960) : 1 1 1-41 . -. Senjski uskoci. Beograd: Vojno delo, 1973. Stoianovich, Traian. A Study in Balkan Civilization. New York: Alfred A. Knopf, 1967. Sućeska, A. >>Bune seljaka muslimana u XVII i XVIII stoljeću<<. Zbornik radova Istorijskog instituta,

l . Beograd: SANU, 1 976.

Sučević, Branko. »Razvitak 'vlaških prava' u Varaždinskom generalatu<<. (Zagreb), 6 (1953): 33-70.

Historijski zbornik

-. nŠta su bili krajišnici?<< Historijski zbornik (Zagreb), 5 (1952): 427-52. Sugar, Peter. •The Ottoman 'Professional Prisoner' on the Western Borders of the Empire in the Sixteenth and Seventeenth Centuries<<. Etudes balkaniques (Sofija), 7 (1971 ): 89-91.

-. Southeastern Europe under Ottoman Rule, 1354-1804. 5. sv. A History ofEast Central Europe, ur. P. Sugar i D. Treadgold. Seattle: University ofWashington Press, 1977.

Šenoa, August.

Čuvaj se senjske ruke. Pet stoljeća hrvatske knj ige, 41. August Šenoa, 3. Zagreb:

Matica hrvatska, 1962. [ 1 875.) Šišić, Ferdo. 1975.

Pregled povijesti hrvatskog naroda. 4. izd. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske,

Tadić, Jorjo. •Pogibija uskočkog vojvode Djura Daničić� 1 571, prema dokumentima iz arhiva Dubrovačke republike<<. Novosti (Beograd), 23-24. siječnja 1 93 1 . Tenenti, Alberto. • l corsari i n Mediterraneo dall'inizio del Cinquecenta<<. Rivista starica italiana (Napulj ), 72, br. 2 ( 1960): 234-87.

-. Naufrages, corsaires et assurances maritimes, Venise 1597-1609. Paris: S. E. V. P. E. N., 1959. -. Piracy and the Decline of Venice, 1580-1615. Prev. Janet Pullan i Brian Pullan. Berkeley: University of California Press, 1 967.

Tenenti, Alberto, i Branislava Tenenti. Il prezzo Ragusa (1563-1591). mm: Jouvence, 1985.

del rischio: L'assicurazione mediterranea vista da

313

Bibliografija Thiel, V . »Die innerčisterreichische Zentralverwaltung, 1564-1749<<.

Geschichte

(Beč), 105 (1917): 1-210.

Tomić, J. >>Crtice iz istorije senj skih uskoka<<. 1 8--53.

-. Grad Klis u 1596. godini.

Archiv for iisterreichische

Letopis Matice srpske (Novi Sad), 205-1 0 ( 1 90 1 ) :

Beograd: SKA, 1 908.

-. »Iz istorij e senjskih uskoka, 1 604-1607«. ( 1 90(r.7).

Letopis Matice srpske

(Novi Sad), br. 237-41

-. Sastanak i dogovor srpskih glava u Kučima 1614 god. Beograd: Državna štamparija Kraljevine Srbije, 1901.

Tsvetkova, B. >>The Bulgarian Haiduk Movement in the Fifteenth to Eighteenth Centuries<<. U:

East Central European Society and War in the Pre-Revolutionary Eighteenth Century,

ur. G.

Rothenberg, B. Kiraly, P. Sugar, str. 431-47. War and Society in East Central Europe,

2. Boulder, Cola: Social Science Monographs, 1982.

-. Khaidutstvoto v bulgarskite zemi prez 15-18 vek.

Sofija: Nauka i izkustvo, 197 1 .

Valentić, M . >>Razvitak Senja u okviru hrvatsko-slavonske Vojne krajine<<. (Senj), 1 (1965): 69-93.

Senjski zbornik

Valentinitsch, H. >>Ferdinand II., die innerčisterreichischen Under und der Gradiskanerkrieg, 1 6 1 5-1618<<. U: johannes Kepler, 1571-1971: Gedenkschri.ft der Universitiit Graz, ur. Paul Urban i Berthold Sutter. Graz: Leykam, 1975.

Valvasor, W. von. Die Ehre 1 877-79. Vaniček, F.

des Herzogthums Krain.

Specialgeschichte der Militiirgrenze.

4 sv. Laibach, 1689; reprint, Rudolfswerth,

4 sv. Beč, 1875.

Vasić, Milan. >>Etnička kretanja u Bosanskoj krajini u XVI vijeku<<.

Bosne i Hercegovine (Sarajevo) , 13 ( 1 962): 233-49. -. Marto/osi u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom.

Godišnjak Društva istoričara

Akademija nauka i umjetnosti

Bosne i Hercegovine, Djela, 29. Historijsko-filološke nauke, 17. Sarajevo, 1967.

Vetranić [Vetranović], Mavro. 3. Zagreb: JAZU, 1 87 1 .

Pjesme Mavra Vetranifa Čavčifa.

Ur. V. Jagić. Stari pisci hrvatski,

RadJAZU (Zagreb), 360 (1971): 65-129. Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine (Saraje­

Viličić, M . »Arhitektonski spomenici Senja<<. Vinaver, Vuk. >>Dominik Andrijašević<<. vo), 10 (1959): 365-83.

-. »Senjski uskoci i Venecija do Ciparskog rata<<. 43-60.

Istarijski glasnik

(Beograd), 3-4 (1953):

U: Aspects cfthe Balkans: Continuity and Change: Contributions to the International Balkan Conference Held at UCLA, October 23-28, 1969, ur. H. Birnbaum and S. Vryonis. Haag: Mouton, 1 972. Wagner, W. >>Quellen der Geschichte der Militargrenze im Kriegsarchiv Wien<<. U: Die k. k. Militiirgrenze: Beitrage zu ihrer Geschichte. Schriften des Heeresgeschichtlichen Museums Vryonis, S: >>REligious Changes and Patterns in the Balkans, 14th-18th Centuries<<:

in Wien, 6. Beč: Osterreichischer Bundesverlag fur Unterricht, Wissenschaft und Kunst, 1975.

Wessely, K, i G. Živković. »Bibliographie zur Geschichte der k. k. Militargrenze<<. U:

Die k. k. Militiirgrenze: Beitrage zu ihrer Geschichte. Schriften des Heeresgeschichtlichen Museums

in Wien, 6. Beč: Osterreichischer Bundesverlag fUr Unterricht, Wissenschaft und Kunst, 1975.

Wilson, S. Feuding, Conflict and Baditry Press: Cambridge, 1988.

in Nineteenth-Century Corsica.

Cambridge University

Zoranić, Petar. Planine. [ oko 1530.] Pet stoljeća hrvatske književnosti, 8. Zagreb: Matica hrvatska, 1 964.

Kamio

Abruzzi, 25 Aichelburg, Hans (serYski potkapeta n), 272 AJbanija, 104, 1 6 1 , 264 AUbanci, 254; u mletačkoj službi, 54, 83, 236, 252, 279 Alberti, Ivan, 204 Ancona, 25, 60, 94, 95, 1 04, 122, 207, 209, 211 Apulija, 25, 39, 60, 84, 103, 1 1 1 , 1 19 Armenčić, Nikola (uskok), 277 Auersperg, Andreas, 176 Bag, vidi također Karlobag Bakar, 59, 1 10-1 1 , 1 14, 1 15, 237, 254 Balotić, Miloš, 266 Barbaro, Vettor (tajnik generalnog prov idura Pasqualiga), 1 8, 91, 1 13, 125, 137, 140, 141, 159, 1 76-79, 203, 242, 245, 292-93 Barbo, Daniel (senjski kapetan), 242 Baška, 221 Bem bo, Zuane (generalni providur), 75, 1 64, 235-36 Benetović, Marin, 32 Bersković, Pavle (uskok), 164 Bertoša, Miroslav, 294 Bihać, 42, 60 Blagajić, Frane (senjski zapovjednik straže i gradski sudac), 147 Blizna, 1 97 Blok, Anton, 1 1-12 Bocksai, Istvan, 258 Bol, 226 Boschaino, Francesco, 219-21 Bosiljina, 224, 227 Bosna, 22, 33, 69, 107, 161, 204, 264 Bosotina, Sule (uskok), 73, 164 Brač, 225-26, 250-52, 277 Braudel, Fernand, 1 O Brgat, 1 65

Brgudac, 269 Bribir, 275 Brinje, 57, 90, 235, 250, 286-88 Britivica, 1 97 Brlog, 57, 90, 242, 243, 288 Bučinić, Miho, 203 Budanović, Ivan (uskok), 1 12 Bukovac, Miloš (harambaša), 13 1-32, 172, 242, 260, 268 Bukovac, Vukdrag (uskok), 171 Bukovica, 1 82, 1 90 Busanić, Matija (uskok), 51 Cavazza, Zan Piero, 254 Cirfus, Stefan (knjigovođa), 123 Contarini, Niccolo (generalni providur), 224, 232 Cres, 1 16, 222, 223, 267, 275 Crnojević, Pero (uskok), 221 , 222 Cukarinović, Ahmet-aga, 180 Daničić, Jur:U (stariji, vojvoda), 133-34, 1 65-66, 203 Daničić, Juraj (mlađi, vojvoda), 96, 137, 1 8283, 249, 273; izabran, 134-35; suđenje, 145-49; i Vratkovići, 191, 1 93, 1 95 Daničić, Matija (uskok), 1 1 1 , 1 45-49 Daničić, obitelj, 277, 291 De Dominis, Markantun (serYski biskup), 1 3 1 , 189, 237-38, 240-44, 246, 255 de Leo, Jacomo (senjski potkapetan), 272 de Sachi, Sebastian (serYski potkapetan), 1 73 de Santi, Vicenzo, 1 12, 1 13, 171 Desantić, Vicko, vidi de Santi Dianišević, Pavle, 275 Divnić, Daniel, 27 Domazetović, Mirko (harambaša), 1 3 1 , 241 , 250

316

Senjski uskoci Dona, Niccolo (general ni providur), 228

Grisogona, Gregorio, 2 1 3 Grmorčić, Matija (uskok), 222 Guglielmi, Andrea, 2 1 6-1 7 Guidi, fra Cipriano, 2 1 0-1 2 Gušić, Sigismund (senjski kap etan), Gvozdenić, Toma, 448

1 96,

Dračevac, 1 78 Drašković, Ivan (hrvatsk i ban), 242, 244 Drn iš, 277 Dubrovnik, 34, 38, 104, 107, 108, 1 98, 207; i Osmanlije, S; podanici, među uskoci­ ma, 80, 203-04; i uskoci, 133, 1 65-66,

Habsburzi: i Osmanlije, 149-S 1 , 284; i uskoci, 1S3, 2S6-66, 27S, 284 -8S, 291 92; i Venecija, 6, 149 , 273, 27S

198, 201-D4

Đorđić, Jakob,

204

Facchinotto, Antoni o, 210 Ferdinand (toskanski veliki vojvoda), vidi također Toskanski veli ki vojvoda Ferdinand I (kraU Hrvatsk e i car) , 42-3, 47, 48, 49, SO, 92, 97, 133, 1 S 1 , 1SS

Ferdinand II (nadvojv oda štajerski, poslije car) , 80, 1S3, 240, 2S3, 2S6 260, 269, 27S, 277, 280, 284

, 2S8, 2S9,

Fernberger, Johann (sen jski kapetan), 143

140 ,

249, 2S2

Frankopan, Jur� , 32, 2S 8 Frankopan, Nikola (sen jski kapetan), 189

Frankopan, obiteU , 120, 286, Frletić, Andrija (uskok ), 67, 274, 287-89 1 76, 1 78, 284

Hadrijan VI, 1S6 Hajduk, Churem (uskok), 72 Hajduk, Juriša (harambaša) , 84, 2S3, 271 , 29S; uspon, 1 3 1-32, 238-39, 248-SO, 2S7-60; odnosi s Ven ecijom, 238, 240, 262-64, 273-74

Halil-beg, 1 82 Hektorović, Petar, 2 1 4 Herceg-Novi, 2 S 1 , 2S3 Hercegovina, 22, 107, 1 6 1 , 204 Hobsbawm, Eric, 1 1-12 , 2 16 Hoff, Jeremija (senjski časn ik intendant), 271

Foscarini, Giacomo (gen eralni providur), 34 Franko!, Daniel (senjsk i kapetan), 242, 247,

Istra,

289 107, 193, 262,

S7, 77, 1 1 6, 22S, 278 , 282; 94, 99; Mlečani, usk očk

Iž,

223 , 2S3 , 268-69; 2S1

1S7-S8, 1 64, 1 66, 1 70, 188 , 2S2

133-34,

Giustinian, Girolamo (mletački ambasador), 167

opskrba iz, i napadi na 108 , vojna u, 283-84

Jajce, 264

Jelečković, Mujo,

Gabela (luka na Nere tvi), 69, 178 Gall, Ivan (po\jerenik za Senj), 271 Genova, 102 Giovan ni iz Ferma, 18, 92, 1 12, 1 16,

1 87

Kačić-Miošić, Andrija, 233 Kalabrujić (novigradski kap etan ), 184 Kamen, 2SO KaraUa, Ivan (uskok), 268 Karin, 1 83-BS, 1 90 Karlo (nadvojvoda Un utra šrUe Austrije),

60, 10S, 144 , 1S3, 1 77 Karlo V, 1 S 1

Karlobag, 24S, 260, 279, 283 Karlovac, 60, 137, 20S, 242 , 2S8-S9 161

93,

HreUanović, Mih o (vojvoda), 278-79 HreUanović, Vicko, 274 Hreljanović, obiteU, 291 Hvar, 84, 203, 2 1 0, 2S 1 , 266 , 277

278,

Furlanija,

Glamoč, 186 Gradac, 191 Grad iška, 283 Granvel le, Anton, S9 Grdan (nikšićki vojv oda),

, 277,

278 , 280-84

Elli ot, Robert, 287 Ernest (nadvojvoda i reg ent Ugarske i Hrvat­ ske), 1 76

270

28S

Kaštela,

229

42,

, 271 -72,

Kazalo

317

Katić, Nikola (novigradski sudac), 182, Khisl, Veith (general u Vojnoj krajin i), 255, 257-59, 263-64

184 106,

Klement VIII, 156 Klis, 22, 42, 133, 243,

247; osvajaqje (1596), 29, 74, 78, 80, 156, 1 6 1 , 20507, 22829, 234, 249; kao gamizon

ne, 43-48, 57, bođeqje, 60-6 1, 65, 269

91;

Vojne kraji­ planovi za oslo­

73-74, 135, 161, 264-

Klišanin, Matija (uskok), 270, Klišanin, obitelj, 291 Knin, 22, 42, 47 Korčula, 205, 2 1 8 Korvin, Matija, 4 1 , 120 Kositerović, Mustafa-aga, 183 Kotor, 208, 210 Kotorski zaljev, 56 Krk, 82, 90, 1 1 6, 267, 277; uskočki prepadi, 82, 203, 222, 236, 267, 275

Krupa, 42 Kružić, Petar (kliški kapetan), 48-5 0, Kukalj, 193 Kukuljević, Luka (uskok), 260 Kuripešić, Benedikt, 23

187

Labin, 238 Lanišće, 269 Lašinović, Pavle (nadvojvoda), 183 Lav X, 158 Ledenice, 57 Lenković, Ivan (zapO\jednik Vojn e kraJine i senjski kapetan), 46, 58, 122, 205, 208 Lenković, Juraj (general Vojn e kra jine), 62, 140, 205, 234

Lič, 7 1 , 270-71 Lika, 28, 7 1 , 296; uskočki prepadi, S,

67, 99100, 1 07-08, 1 44, 1 76-7 7, 189, 238, 245, 257

Livno, 48 Lovran, 238, 283

Lumbardić, Vid (uskok), Lj ubač, 251 Ljub itović, 1 97 Ljubljana, 94

290

Maka;ska, 84, 142, 225, 277 Makarska krajina, 190 Maksimilijan II (car), 153 Mallner, Veit, 123 Mami šić, Matija, 184 Marcello, Gieronimo (krčki providur), 277 Margitić, Marko (uskok), 79-80, 240 Marinčić, Vito, 187 Marulić, Marko, 23, 27 Maslarda, Juraj (uskok), 80, 240 Matijašović, Ivan, 21 1 Matijaš (nadvojvoda; guverner, hrvatsko­ ugarski kralj ; car), 258-60, 269, 275, 277, 280, 284

Medika, 1 1 1 Michiel, Giovanni (Capitano contra uscocchi), 2 1 8 Mikulanić, Antun, 162, 258-6 1 , 272 Milano, 284 Milašinčić, Juraj (uskok), 275-78 Militić, Georgius, 48 Milovčić, Bože (haram baša), 142 Minucci, Minuccio (zadarski nadbiskup), 39, 62, 68, 98, 1 1 3, 126, 1 58, 189, 200

Miovčić, Pavle (vojvoda), 260-62 Mirilović, 1 92 Molza, Furio (seqjski kapetan), 102, 140 Mula, Antonio da (zadarski rektor) , 200

Nadvojvoda štajerski, Vidi takoder Ferdinand II (nadvojvoda štajerski) Nalješković, Nikola, 2 1 4 Napulj, 102, 284 Napuljski potkralj, 107, 264, 284, 287, 289 NehaJ, 66, 122, 158 Nikolić, Žarko (uskok), 136 Novalja, 2 19-20 Novello, Giovanni Antonio (mletački emisar u Senju ), 59 Novigrad, 1 82, 184 Novi Vinodolski, 71, 1 1 6, 1 5 1 , 157, 228, 236, 268, 278, 283, 286, 289

C>brovac, 22, 47, S l , 53, 7 1 , 82, Oglio, Ottavio dali', 2 1 0 Ogul in, 60 Omiš, 82, 1 5 8 Omiška krajina, 269 Orženić, Miho (uskok), 267-68

177-78

318

Senjski uskoci Osor, 1 16 Ostrovica, 22. 40, 46, 51 Osuna, vojvoda (napuljski potk ralj) , 284, 287, 289 Otočac, 56, 279; zapo�ednici, 132, 1 62, 249, 258; uskoci u, 90-9 1, 242, 243, 286

tačke represalije, 150, 153, 214, 237, 247, 265-66, 285; i ·uskočko gusa renj e, 102, 1 12, 1 1(r1 7; i uskočke zalih e, 9192, 93, 130 Rijeka Dubrovačka, 165 Roč, 269 Rodriguez , Daniel, 179 Rogoznica, 1 9 1 , 236 Rosantić, Petar (vojvoda), 260 Rottond o, Benedetto (trogirski arhiđakon), 191, 1 95 Rovi�. 235, 254; uskočki prep adi na, 234, 240, 249 Rubčić, Nikola (vojvoda), 260 Rudolf II (car), 42, 153, 197, 25(r 6 1 , 264 Rupčić, Dimitar (uskok), 74, 79 Rycaut, Paul, 35

J>ag, 82, 84, 99, 1 1 6, 219-20, 267, 275 Paradeiser (senjski kapetan ), 99 Paravicino, Erasmo (papinski nuncij), 288 Parižević, Miloš (vojvoda), 90, 133 Pašić, Husein, 71 Pasqualigo, Filippa (generalni providur), 77, 78-79, 215, 241, 243, 246, 280 Paštrovići, 56 Pavković, Ivan (vojvoda), 260 Pazin, 91, 94, 153 Perast, 209 Pio V, 156 Pisani, Marc' Antonio {Cap Saba-aga karinski, 183 itano contra uscocchi), 1 1 87 Sanuto, Mar ino, 24, 104 Plomin, 238 Sarp i, Paolo, 3, 1 19, 128, 159, 179, 225, 261, Poljica, 38, 74, 190, 204, 223 , 269 273 Poplaković, Dragoslav (haramb aša), 1 92 Sauer, Erasmo (senjski kapetan), 58 Popovo polje, 71, 195, 197 Seddi-islam, vidi Učitelj Portinari, Folco, 210 Se�: kapetanija, 42, 120; kler, 1 57-58; slo­ Posedarje, 85 bodni kraljevski grad , 120, 152, Posedarski, Martin (uskok), 79, 259, 85, 1 3 1 . 240, 291 ; trgovačka luka, 108- 10; druš 242 tvena i politička organizacija, 120-25; Prapratni ca, 197 statut, 120-2 1 , 147, 290 Prozor, 57, 90 Sičić, Ivan (uskok), 260 Pula, 234, 263, 265 Sinj , 22 Punta Križa , 223 Siksto V, 207 Pupnat, 2 1 8 Skradin, 22, 42, 47, 48, 178, 253, 279 Slavičić, Miloš (harambaša), 131, Rub, Kaspar (senjski kapetan) 1 92 , 92, 143-49 Slunj, 32 Rab, 82, 84, 1 1 6, 222, 223, 267 , 275 Solin, 250 Rabatta, Josip (po�erenik u Senj u), 63, 108, Soranzo, Hieronimo (mletačk i ambasador), 142, 1 63, 240-42; smrt, 122, 124, 168, 280-81 267-8; pritužbe uskoka na, 132 Split, 23, 29, 45, 47; trgovačka luka Radić, Mih o (vojvoda), 260 , 76, 1 79, -62 204, 207 , 213, 251 ; i uskoci, 84, Rado, Marco da, 2 1 1 1 88 Starigrad, 56 Rastić, Marin , 204 Stefano, Niccolo de, 209 Ravni kota�i. 182 , 190 Stipanović, Gaspar (vojvoda), 260 Ravno, 197 Stipetić, Vice, 225 Ražanac, 221 Ston, 204 Ricano, Antonio, 260 Subaša,Jur;y (uskok), 146-47 Rijeka, 157 , 235, 254, 257-58 , 262, 266; 28.5; Sudinić, Jerko, 230 i suparništvo sa Senjom, 1 10, 1 15; mleSuminić, Jakov (uskok), 159

319

Kazalo

Surian, Nicola (generalni providur), 96, 193, 21S

Š ibenik,

28, 192, 203, 20S, 213, 228, 23S, 2S3; i uskoci, SO, 60, 78, 84, 269 Šolta, 267

Tadiolović, Antun (senjski kapetan), 48

Tiepolo, Almoro (generalni providur), S4, 62, 131 Tirol, 278 Tomić, Ivan, 267-68 Trebinje, 2S3, 279 Trogir, 49, 190, 193, 213; i uskoci, 29, 84, 204, 217 Trst, 1 16, 176; i uskoci, 1 17, 130; mletačke represalije, 1 SO, 1S3, 214, 240, 247, 26S Trsat, 1 1 1 Tvrdislavić, Matij a (vojvoda), 13S, 145-49, 1 83 Učitelj, 182 Udbina, 22 Ugarska, 2S8-S9 Ungnad, Hans (pukovnik u Vojnoj krajini), 42 Urbino, 60 Urmaneo, fra Simon, 1S6 Vachsich, Zorzi (uskok), 130, 131 Valier, Christofor (generalni providur), 83 Venecija: korist od uskočkog pljačkanja, 1 76--79; i dalmatinski podanici, 29-30, 76--78, 2 1 5-17; i Habzburzi, S-6, 1 S 1 ; i Klis, 46, 8 1 , 204; i Osmanlije, 46, 76, 1 88, 198-99, 207, 2S1, 291 ; i uskoci, 6, 1 96--206, 2 1 9, 234-39, 2SO, 2S6--S7, 274-80

Venier, Christoforo (sopracomito), 168, 279-80 Venier, Lorenzo (generalni providur), 27S76 Vetranović, Mavro, 213 Vitaljina, 16S Vitezović, Pavao, 187 Vlatković, Ivan (vojvoda), 19, SS, 162, 24142, 294; u dvoboju, 180; i Osmanlije, 187, 197; i prepadi, 187, 249-S1, 2S3S4, 2S6--6S, 272; suđenje, 124, 162, 270-7 1 , 27S Vlatković, Miho (uskok), 124, 162, 262, 271 Vrana, 178 Vrančić, Antun, 3S Vrančić, Faust, 1 88 Vranjanin, Juraj (vojvoda), 72, 260 Vratkovići, 190-97, 198 Vukasović, Petar (uskok), 260 Vuković, Justina, 226 Vuković, Vicko, 226 Vulatcovich, Vuksan (uskok), 72 Zadar, 60, 61, 104, 108, 133, 181, 213, 2S2; i uskoci, 84-S Zane, Giovanni Jacomo (generalni pravidur), 263 Zažablje, 71 Zemunik, 72, 73 Zoranić, Petar, 24 Zrinski, ban, 1 S 1 , 1S3 Zrinski, Juraj, 1 1 6 Zrinski, obitelj, 268, 286, 288

Ž egar, 72 Živković, Frane (senjski biskup), 1 S7 ' Žrnovnica, 1 1 1 Žumberak, St