BijegOkoSvijeta

1

BIJEG OKO SVIJETA

2

Knjiæni niz PISANO JE...

Albin MoËnik BIJEG OKO SVIJETA

Nakladnik ESDEA d.o.o. Oroslavje, Hrvatska Odgovara Velimir ©ubert Recenzija Ivan –idara Mihael VirtiË Lektura i korektura Ljerka Koren GrafiËka priprema GENESIS, Zagreb Tisak DALI-GR AF, Zagreb, 2004.

3

Albin MoËnik

BIJEG OKO SVIJETA Doæivljaji majstora Janka

ESDEA Zagreb, 2004.

BIJEG OKO SVIJETA

4

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 244 MO»NIK, Albin Bijeg oko svijeta : doæivljaji majstora Janka / Albin MoËnik. - Oroslavje : Esdea, 2004. - (Knjiæni niz Pisano je) ISBN 953-6409-35-6 440520126 - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

5

PREDGOVOR Dragi Ëitatelju, znam da te proπlo vrijeme ratova izmuËilo i duπu ti izjelo. Znam da su ti i æivci popustili i jedva se snalaziπ u æivotu. Jako si razoËaran pa ti se Ëini da te nitko ne voli i ne misli na te. Popustila je Ëak i veza s Bogom. Ako i postoji, nije ti pomogao. ©toviπe, dopustio je da te snae i najgore. I ja sam dosta pretrpio, izgubio dosta toga πto mi je bilo drago i veliko. Ali najdraæe i najveÊe ipak mi je ostalo. Neprijatelj mi nije uspio oteti i uniπtiti jedino — Boga. BuduÊi da si ti izgubio viπe nego ja, jer si izgubio i Boga, morao sam misliti na tebe i te misli su me natjerale da te ohrabrim, razvedrim i vratim ti vjeru u Boga. I evo, danas ti darujem najljepπe πto imam. Skupio sam i povezao u skladnu cjelinu osobite i zanimljive dogaaje, iskustva i spoznaje, svoje i tue, starije i novije. Predajem ti ih kao buket odabranog mirisnog cvijeÊa, ubranog sa æivotâ mnogih ljudi ovdje i u tuini. Kao vjeπt vrtlar morao sam negdje pojaËati boju ponekog cvijeta, ili prema ukusu i potrebi promijeniti boju kemijskim putem. Nekom sam cvijetu dodao nekoliko pupoljaka i listiÊa, drugom oduzeo, nekom upotpunio miris iz boËica svojih i tuih iskustava, ponekom sam ulio malo viπe svjeæine æivota, nekom pojaËao stabljiËicu æicom, da se dræi uspravno ili onako kako to zahtijeva sklad cjeline. A tu cjelinu nazvao sam Bijeg oko svijeta. Æelio bih da shvatiπ svu vrijednost tih doæivljaja. Kad je osjetila da Êe napustiti ovaj æivot, jadna je mati predala svojemu sinu paketiÊ, poljubila ga i izdahnula. Sin se nadao

6

BIJEG OKO SVIJETA

da Êe u paketiÊu naÊi veÊu svotu novca, a kad ga je otvorio, nae Sveto pismo. I niπta viπe. RazoËaran i gnjevan, zamota ga opet, otvori prozor i baci na ulicu, a onda pokupi svoje stvari i napusti domovinu. Kad je paketiÊ izletio na ulicu, ubrzo je onuda proπla siromaπna udovica. Tog jutra nije imala ni za komad kruha svojoj djeci, a ipak su svi sklopili ruke i najmlai se pomolio: “OËe naπ, koji si na nebu, hvala Ti za sve πto si nam spremio za danas.” Udovica spazi paketiÊ, uzme ga, otvori i nae u njemu Sveto pismo. Od radosti zaplaËe jer je odavno nastojala doÊi do te knjige, pritisne ga na srce i poæuri kuÊi da se i njezina djeca raduju tom nebeskom daru. A kad pred njima otvori Sveto pismo, nae meu svim listovima po jednu stotinjarku, dvanaest stotina listova — dvanaest stotina stotinjarki! A uz posljednju stotinjarku nalazio se listiÊ s rijeËima: “Ovo Sveto pismo i sav novac u njemu — 120.000 dinara — pripada onomu tko je od srca rado primio moj dar i nije ga prezreo.” Potpis. Tako je sirota æena postala zakonita nasljednica majËinog dara, a sin, bolestan i oËajan, zavrπio je svoj æivot oËajan u nekoj uboænici. I kao dobra mati πto je meu listove Svetoga pisma metnula novËanice, tako sam i ja u svaki ovaj doæivljaj metnuo po jedan dragocjeni biser boæanske istine. Znam da su proroci i apostoli tako pisali Sveto pismo; isto tako je Isus protkao svoje govore priËama, djelomice i izmiπljenima (primjerice ona u Evanelju po Luki 16,23-28), jer je æelio objasniti svoj govor i pomoÊi sluπateljima da Ga mogu razumjeti. Dakle, cvjetovi doæivljaja majstora Janka nisu prazni. Dobro pazi, otvori oËi i naÊi Êeπ u njima dragocjene bisere. Kad ih naeπ, nemoj ih baciti kroz prozor i nemoj pobjeÊi u svijet i ondje se izgubiti i propasti, veÊ ih spremi na najsigurnije mjesto, u svoje srce, i dobro ih Ëuvaj, pa Êe ti donijeti sreÊu i mir. Pisac

7

O»AJNIK “Ne, tako ne mogu viπe æivjeti!” S tim oËajniËkim rijeËima sie na postaji N. neki stranac srednjih godina, usplahirenog pogleda, i uputi se najkraÊim putem kroz gradiÊ prema rijeci... U uskoj ulici kroz koju ga je vodio put pogled mu sasvim sluËajno padne na izlog postolarske radionice. Iznenaen stane, jer u izlogu, pokraj lijepo izraene obuÊe, vidje i Ëitavu kolekciju veÊih i manjih knjiæica, a na jednoj krupnim slovima otisnut poziv: “NATR AG K BOGU!” “Kakva je to postolarska radionica koja u izlogu ima i vjerske knjige? Kakav je to majstor koji zove prolaznike i muπterije natrag k Bogu? Je li moguÊe da taj poziv vrijedi i za mene? A h, ne! Put me vodi k rijeci... U njoj, da, u njoj Êu naÊi odgovor na pitanje svoje oËajne duπe, samo Êu tamo ja, jadni grjeπnik, naÊi odgovor na sva svoja pitanja i mir svojoj izmuËenoj duπi. Ili — zar moguÊe niti tamo? Hm, nitko tko je tamo traæio spokoj nije se vratio i potvrdio da se smirio. Kako to da sam baπ sad morao naiÊi na ovu radionicu? Natrag k Bogu? Ja, ovakav grjeπnik? Hm... A da uem i pitam majstora? Zacijelo je dobriËina. Zanima me πto Êe mi kazati kad Ëuje moju povijest i kako Êe me uputiti k Bogu. Majstore, majstore, πto si baπ ovdje smjestio svoju radionicu! Neπto me vuËe k tebi. Da, neπto, ali πto je to? Neka mi kaæe, on valjda zna kad tako zove prolaznike natrag k Bogu. Zacijelo je dobar i mudar!” — Tako je stranac govorio poluglasno sâm sa sobom i uπao u radionicu. — Dobar dan, majstore! Na mojoj obuÊi nema nikakva kvara, ali cijela moja duπa je rasparana. Vaπ Natrag k Bogu

8

BIJEG OKO SVIJETA

uputio me k vama i sad vas pitam: moæe li se svaki Ëovjek uistinu vratiti k Bogu? Ali πto Êe Bog sa mnom kad sam zreo za pakao? Teπko meni! Veliki sam jadnik, zloËinac i najgori grjeπnik πto ga nosi Zemlja. Da, tako je! Jer ja sam kriv da je mojoj staroj, dobroj majci puklo srce; moja djeca su bjeæala i skrivala se kad god sam se kasno noÊu vraÊao iz gostionice; ja sam svoju obitelj dotjerao na prosjaËki πtap, moja je æena uvijek imala uplakane oËi i æalosno srce; bio sam potpuno izgubljen, iz srca mi je iπËeznula svaka vjera u Boga i tako sam najzad oËajavao sâm nad sobom. Pobjegao sam od kuÊe i potroπio posljednji novac za vlak. VeÊ sam nekoliko puta promijenio cilj, nisam znao kamo i πto Êu. Kad se vlak pribliæavao ovom gradiÊu, spazih kroz prozor veliku rijeku i kao da mi je netko πapnuo na uho: “Silazi, evo vode! Poæuri i smiri se zauvijek!” I posluπao sam, siπao i uputio se prema rijeci, ali evo, stigoh k vama. Iz vaπeg izloga progovorio mi je drugi glas. Natrag k Bogu! Mislite li, dobri prijatelju, da ima puta, da Êe me Bog primiti, da joπ mogu biti sretan? Ja, ovakav? Majstore, pomozite mi! — Dragi prijatelju, sluπajte πto Êu vam kazati. U Svetom pismu napisan je poziv πto ga Spasitelj svijeta, Isus Krist, i dan danas upuÊuje svim grjeπnicima i zalutalim duπama. Taj poziv glasi: ‘Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni i ja Êu vas okrijepiti!’ (Matej 11,28.29) Budite hrabri, prijatelju! Sve Êe biti dobro, samo prihvatite Isusov poziv, doite k Njemu, nauËite od Njega i ostanite kod Njega. I da znate, i ja sam prije nekoliko godina bio isto tako nesretan i oËajan. Istina, nisam bio poroËan, niti pijanica ni kockar, nisam iπao nepoπtenim ili prljavim putem. Bio sam nesretan jednostavno zato πto nisam mogao shvatiti zaπto æivim i u Ëemu je smisao i bît ovoga æivota. I kad sam u ratu morao gledati sve strahote pokolja i patnji, kad sam se vratio kuÊi i stajao nad grobom svojih dragih roditelja, Ëesto su mi dolazile misli: Zaπto sve to?

O»AJNIK

9

Otkud smo i zaπto smo na svijetu? Zar ima smisla boriti se za opstanak kad najjaËi i najmudriji, najslabiji i najgluplji, bogati i siromaπni, obrazovani i neuki, poboæni i bezboæni, kraljevi i prosjaci moraju otiÊi, i to tako siromaπni, nemoÊni i raspadljivi da se nekoliko sati nakon smrti Ëovjek mora i najdraæeg gnuπati i od njega bjeæati? U moju radionicu dolaze ljudi svih staleæa. O tim sam pitanjima raspravljao i s neukima i sa znanstvenicima. Na pitanja svojih nevolja radnik obiËno traæi odgovor ondje gdje su njegove sitne brige, gdje otkriva sebe i svoju obitelj. Ali ako su ga nevolje preophrvale, sve pokuπava zaboraviti u piÊu da bi tako pobjegao od trezvenog razmiπljanja i grizoduπja. Drugi opet nalazi da je posao nuæan kako bi zaboravio brige, preπao preko nevolja i zaboravio pitanja koja mu se nameÊu. TreÊi pak filozofira da nema nikakve koristi ako razmiπlja o tome, jer Ëovjek mora æivjeti, sudbina se ne moæe izbjeÊi, pa je najpametnije æivjeti u sadaπnjosti i iskoristiti svako dobro πto se pruæa: uæivati u ljubavi, u zabavama i svakom veselju, a kraj Êe ionako doÊi. Neka se Ëovjek nauæiva, a πto dolazi, neka doe. Neki su mi govorili da je najbolje moliti se Bogu, odlaziti u crkvu, vrπiti obrede i tako osigurati sebi blaæeni kraj. Pitanje o naπem postanku i buduÊnosti neka ostavim dragom Bogu, jer On sve zna i sve ureuje po svojoj volji. Ljudi od knjiga, Ëiji me sreeni æivot privlaËio, skrenuli su mi pozornost na znanost, jer ona, kaæu, savrπeno rjeπava mnoga pitanja i jedina je mjerodavna i za rjeπavanje tih pitanja. Najzad sam bio prinuen posluπati ih. Nabavio sam knjige koje su mi preporuËili, Ëitao sam i trudio se pronaÊi odgovor na pitanja svoje duπe. Ali, kad sam svojim zdravim umom iznio druπtveno i moralno stanje svijeta u svjetlu znanosti, vidio sam da je znanost postigla Ëudesne uspjehe na polju tehnike, ali na polju ljudske duπe grdno je podbacila. Svijet se muËi pod gospodarskim teretom i pod teretom grijeha. Bezboπtvo, bezakonje, nemoral i razbojniπtvo

10

BIJEG OKO SVIJETA

najgore vrste potkopavaju temelje dræave i druπtva. Kultura raa rat i ratom se spaπava kultura. Sve izgleda obezglavljeno. Opet sam ostao u nedoumici traæeÊi dalje odgovor na svoja pitanja. Najzad sam naπao æeljeni odgovor. A znate gdje, dragi prijatelju? U Svetom pismu. Kako? Kao obrtnik, rekoh maloËas, imao sam prigodu upoznati mnogo ljudi. Malo ih je u ovom gradiÊu koji mi nisu poznati ili koji ne poznaju mene. Ima tu velikih grjeπnika, zlih ljudi, jadnika, propalica i nevaljalih obitelji. Ali otkad je u naπ gradiÊ doπao obiËni Ëovjek, radnik, vidio sam Ëuda. Njegov je poslodavac bio vrlo bijesan i opasan Ëovjek. Nijedan radnik nije izdræao mjesec dana kod njega. Ali otkad je k njemu doπao raditi taj mladiÊ, ja i svi ljudi koji su imali poslovnih veza s tom kuÊom primijetili smo Ëudnovatu promjenu na njemu. »ovjek je postao miran, dobar, a njegova kuÊa danas je poznata kao skloniπte svih sirotih i nevoljnih. Kad sam jednom doπao poslom u tu kuÊu, naπla se zgodna prigoda i pitao sam domaÊina πto se to dogodilo u njegovoj kuÊi, πto je prouzroËilo tako temeljitu promjenu i kod njega i njegovih ukuÊana. Nije mi odgovorio, veÊ je otvorio ormar, izvadio neki predmet, priπao mi i — tada sam vidio da ima u ruci Sveto pismo. Rekao mi je: “Dok nije bilo ove knjige u mojoj kuÊi, bio sam najnesretniji Ëovjek. Ova knjiga je donijela sreÊu meni i mojima. Naπli smo duπevni mir u Isusu Kristu. O Njemu ta knjiga propovijeda od Postanka do Otkrivenja, i æelimo da naπa kuÊa bude izvor sreÊe svima koji nam dolaze.” Poznavao sam obitelj koja je bila savrπena slika bijede. Otac je bio zloglasni pijanac koji je od svoje kuÊe naËinio pakao. Bio je opasni ubojica, i svatko je izbjegavao njegovo druπtvo. Odjednom se taj Ëovjek promijenio, prestao je piti, provrijednio se u poslu, prestala je divlja pjesma u njegovoj kuÊi, psovka i zapomaganje zlostavljane æene i djece. Ta je kuÊa danas primjerna u svemu. ©to se dogodilo? Kakav je to

O»AJNIK

11

nauk naËinio red i mir u tom domu? Raspitivao sam se o njima. Znate πto sam doznao? Onaj mladiÊ posjetio je jedne veËeri te ljude, razgovarao s njima, Ëitao im iz Svetog pisma i tako je, kaæu, Ëudo bilo potpuno. Da vam sad ispriËam sluËaj bogatog seljaka blizu gradiÊa. Bio je vrijedan, πutljiv, poπten i πtedljiv. Samo je imao manu πto bi se brzo razgnjevio i onda tukao sve u kuÊi. To je bio razlog πto, unatoË svoj radinosti i poπtenju, nije bilo sreÊe u toj kuÊi. Imao je Sveto pismo koje je naslijedio od djeda, ali nije ga nikad Ëitao. Onda je jednog dana sreo onog mladiÊa i on mu je priËao kako je sretan otkad Ëita Sveto pismo. MladiÊevo iskustvo je tako utjecalo na seljaka da je odluËio Ëitati Sveto pismo. »im je stigao kuÊi, otvorio je tu staru knjigu i naπao ove rijeËi: “Neka sunce ne zae nad vaπom srdæbom!” Otvorio je drugi put i proËitao: “Ne nagli u srdæbu, jer srdæba poËiva u srcu luaka!” Otvorio je po treÊi put: “Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloÊe.” (Efeæanima 4,26; Propovjednik 7,9; Efeæanima 4,31) Uh, baπ se ova knjiga okomila na mene, rekao je ozlojeeno, bacio je na stol i iziπao van. Sjeo je na panj kraj drvarnice i poËeo razmiπljati o neËemu o Ëemu joπ nikad nije razmiπljao. Mislio je: “Imam maËke, pse, krave, konje. Nikad se nisu srdili na me, a ja sam se Ëesto gnjevio na njih. ZnaËi, oni su ipak bolji od mene. Ja sam veliki grjeπnik, gori sam od mojih æivotinja. UnatoË tomu πto sam gori, toboæe se nadam da Êu doÊi u nebo nakon svoje smrti. A ako ja, buduÊi da sam ovakav, dospijem na nebo, gdje bi trebale biti moje æivotinje koje su kudikamo bolje od mene? Ne, ovako ne valja, ovako ne smije ostati!” Kleknuo je na zemlju i uËinio πto nikad nije: molio se Bogu iz sveg srca: “Boæe moj, ja sam gori nego moje æivotinje, jer sam pun gnjeva i ljutine, i time muËim sebe, æenu i æivotinje. Grijeπim Tebi, a sebi zatvaram nebo, jer sam nedostojniji nego æivotinje. Oprosti mi moje grije-

12

BIJEG OKO SVIJETA

he, daj mi novo srce, da budem drukËiji! JaËaj moju vjeru i ne ostavljaj me!” Dogodilo se neπto πto nije mogao sasvim razumjeti, ali to je njegova æena mogla osjetiti, njegovi psi nanjuπiti, maËke, konji i krave primijetiti. Za nekoliko dana seljak je zapitao sâm sebe: “©to se to dogodilo da je moja æena sad tako dobra, sto puta bolja nego prije? Pa i psi, maËke, krave i konji su bolji. ©to je to? Prije sam se uvijek morao ljutiti na njih. Svi su bili tvrdoglavi, a sad me tako lijepo sluπaju. ©to se to moglo dogoditi?” Opet je otvorio Sveto pismo i naπao: “Kad su Jahvi mili puti ËovjeËji, i neprijatelje njegove miri s njim.” (Izreke 16,7) Taj Ëovjek je promijenio svoju Êud i otad æena i domaÊe æivotinje nisu imali razloga biti tvrdoglavi. Svi su ga zavoljeli, nitko ga se viπe nije bojao. Jednom je kazao: “Moja je sreÊa πto se Sveto pismo pobunilo protiv mene i triput mi u lice kazalo da gnjev i ljutinu Bog raËuna u grijeh, a gnjevne iskljuËuje iz Boæjeg kraljevstva. Sad mi je Bog dao novo srce, pa se i ja mogu nadati vjeËnom æivotu. Hvala dragom Bogu πto me onaj mladiÊ zainteresirao za Ëitanje Svetog pisma.” — Majstore, i ja zahvaljujem Bogu πto vas je potaknuo da u izlog stavite knjiæicu Natrag Bogu, a mene uputio ovamo da pogledam u vaπ izlog, proËitam poziv i svratim k vama. To nije bilo sluËajno, to je Bog tako uredio, inaËe bih ja veÊ zavrπio u rijeci. I onda vaπi Ëudnovati doæivljaji koje mi ispriËaste. Svi ti ljudi naπli su mir kod Boga, pa i vi sami. Svatko je dobio od Njega novo srce. Sad sam ja na redu. ©to vrijedi moja dobra æelja ako mi srce ne valja? A kako Êu izvaditi svoje staro srce? Ne znam. Teπko. Zabijeno je stotinom jakih Ëavala. Kako Êe me Bog osloboditi od mojih grijeha? Majstore, kaæite mi, kako Êu se spasiti od ovog pakla? Mojih grijeha je mnogo, mnogo! — Prijatelju, prvu pomoÊ Bog vam je ukazao ovom knjiæicom Natrag k Bogu. U Pismu se kaæe da je Bog Alfa i

O»AJNIK

13

Omega, poËetak i svrπetak; dakle, kad je umio dovesti vas k meni, time vas je veÊ poËeo dovoditi k sebi da biste postali Njegovo sretno dijete. Sad ste veÊ na pola puta k Njemu. A kako Êe biti s vaπim grijesima, i to Êu vam kazati iz ove knjiæice. Bit Êe to druga pomoÊ koju Êe vam knjiæica ukazati. Ovdje piπe: “U svakoj πumi nalazimo drveÊe Ëije se liπÊe zeleni i zimi. Ni vihori, ni oluje, ni kiπa ne mogu ga skinuti s drveÊa. Neka tajanstvena sila dræi ga premda je sve ostalo drveÊe potpuno golo. Ali neka doe proljeÊe! Jednog dana vidjet Êete da je i to drveÊe sasvim golo. U jednoj noÊi otpalo je sve liπÊe s njega. Tko je to uËinio? Naiπla je æivotna sila u obliku soka. Drvo je poËelo aktivno æivjeti. DiæuÊi se iz korijena kao kakav silan potok, taj se sok razlijeva u grane noseÊi u sebi silu koja uklanja s puta sve πto je staro, pa sve postaje novo. Ta sila kida staro liπÊe i golo drveÊe ponovno pokriva novom ljepotom. Tako je i s nama grjeπnicima. Bez Boæje pomoÊi i Svetog Duha bezuspjeπno se borimo s grijehom. Ali Ëim dopustimo da nam progovori Boæja RijeË, da se nastani u naπim mislima, zagospodari u naπemu srcu i otuda u cijelom naπemu biÊu, osjeÊamo kako s tom RijeËju ulazi u nas sila nekog novog duha. I odjednom stari grijesi nestaju bez najmanje borbe. Plemenite karakterne crte koje su bile uspavane probude se neoËekivano i stvaraju nov æivot. Volja naπa izraæava se u mnogim djelima ljubavi...” — ZnaËi, moram nabaviti Sveto pismo i Ëitati ga. Je l’ tako, majstore? Kroz sve ono πto budem Ëitao Duh Boæji Êe djelovati na moje srce i preporoditi ga, da budem dobar, da se obnovim kao priroda u proljeÊe. O, divnog li proljeÊa! Kako Êe oæivjeti moj dom, dosad tako mrtav, tako hladan i nesretan! Kako Êe to proljeÊe Ëiniti dobro mojoj æeni i djeËici! Ah, æeno, djeco moja! Majstore, moram odmah kuÊi odnijeti im radosnu vijest da se Bog smilovao naπoj nesretnoj kuÊi i da Êe odsad sve biti dobro. Da, kuÊi. Natrag Bogu i natrag obitelji!

14

BIJEG OKO SVIJETA

— Da, dragi prijatelju, natrag Bogu i natrag kuÊi, tako treba. Vlak koji je vas oËajnika dovezao ovamo, za pola sata proÊi Êe opet ovuda da vas, smirenog u Bogu, poveze natrag kuÊi, obitelji. Znam da ste potroπili sav novac, ali Bog mi je dao i viπe od mojih potreba. Zato uzmite ovo novca, da imate za put. I Sveto pismo vam poklanjam, da vas prati na putu kako ne biste opet zalutali... I ovu kutiju groæa ponesite, to je za djecu. A sad poæurite na postaju, vlak Êe uskoro doÊi. Natrag Bogu, natrag kuÊi!

15

AMERIK ANAC U Gajevoj ulici naπega grada æivio je stari stric Ivan StraæareviÊ sa svojom suprugom Marom. Bili su jako stari, dobroduπni i svima dragi. Ljudi kaæu da su stric Ivan i njegova supruga bili najsretniji u gradu. Tako bi bilo da njihov jedinac Josip nije poπao loπim putem i zagorËio im posljednje dane æivota. Imao je dvadeset dvije godine. NoÊi je provodio u pijanËevanju, a dane u spavanju. Tako se jedne veËeri potukao s nekoliko mladiÊa i jednog ubo noæem. Odleæao je 30—40 dana u zatvoru, a nakon izdræane kazne vratio se kuÊi. Mati mu je savjetovala da ne ide tim putem kad ima sve πto treba, neka æivi mirnim æivotom i bude dobar primjer drugima. I dok je majka govorila, on je ustao, bez rijeËi dohvatio neki teπki predmet i bacio ga na nju. Nije ni doËekao majËin vrisak, veÊ je izletio iz kuÊe i kao bijesan pojurio u noÊ. Jadna majka se previjala u bolovima, jer ju je tako nesretno udario da joj je slomio nadlakticu. Od toga dana njihov se jedinac nije viπe pojavljivao ni u domu ni u gradu. * * * Proπlo je sedamnaest godina otkako su se roditelji rastali od svojega Josipa. Pod teretom duπevne boli i starosti stric Ivan je umro, a æena ga nije dugo nadæivjela. Sve πto su imali oporuËno su ostavili sinu, o kojemu nisu znali je li æiv i gdje je. KuÊicu u dvoriπtu ostavili su nekoj siromaπ-

BIJEG OKO SVIJETA

16

noj obitelji, poboænim i dobrim ljudima koje su zamolili da Ëuvaju veÊu kuÊu i ostalo dok se sin ne pojavi. * * * Jednog blagdanskog dana na postaji se okupilo priliËno svijeta æeljnog vidjeti tko sve dolazi u njihov grad. Kad je vlak stigao, iziπao je i gospodin srednjih godina, lijepo odjeven, s malim kovËegom i πtapom preko ruke. Pozvao je koËiju i zamolio koËijaπa da iznese pet-πest velikih kovËega. I dok se smjeπtao u kola, raspitivao se za kuÊu gazde Ivana u Gajevoj ulici i zamolio koËijaπa da ga tamo odveze. KoËijaπ se dobro sjeÊa starog gazde Ivana, ali, reËe on, gazda Ivan i njegova supruga veÊ su davno umrli. Imali su, napomenuo je, jednog sina, ali ih je on napustio i otiπao u svijet, moæda se i ubio. Nitko niπta ne zna o njemu. Stranac se trgnuo na te rijeËi, ali nije niπta odgovorio. Nakon desetak minuta zaustavili su se pred ulazom kuÊe gazde Ivana, a radoznali svijet pojurio je vidjeti stranca. Mnogima se oteo iz grla uzvik da je to baπ Josip, Ivanov sin. Ali stranac je poæurio u kuÊu. Tamo je zatekao Ëuvara i njegovu æenu i odmah im kazao da je on Josip, sin strica Ivana, koji je svoje roditelje tako grubo napustio, otiπao u Ameriku i tamo æivio punih sedamnaest godina ne napisavπi roditeljima nijedno pismo. »uvar i njegova æena srdaËno su ga pozdravili i ukratko ispriËali kako su njegovi roditelji tugovali za njim, kako su zbog toga ubrzo umrli, ali su ostavili jednu posebno namjeπtenu sobu za svojega sina ako se ikad vrati kuÊi. Tu je na stolu i pismo, rekao je Ëuvar, koje je napisala vaπa mati pred samu smrt i zamolila me da vam ga uruËim ako ikad doete. Uzeo je pismo i æelio ga proËitati. To je bila njezina posljednja æelja. Prije nego πto je Ëuvar napustio sobu, Josip ga je zamolio da javi majstoru Janku, njegovom nekadaπnjem najbo-

AMERIK ANAC

17

ljem susjedu i prijatelju, neka doe kako bi se vidjeli i porazgovarali. »im je Josip ostao sâm, uzeo je majËino pismo, otvorio ga i poËeo Ëitati njezine posljednje rijeËi: “Dragi, mili i jedini sine”, stajalo je u pismu. “Tvoj otac te volio do posljednjeg trenutka. Tako je æelio vidjeti te barem joπ jednom. Ali ti nisi doπao. Velika tuga za tobom sruπila ga je u grob. Sad popuπtaju i moje snage. »ekala sam, i Ëekam, ali tebe nema, i to mi uzima posljednju snagu. »ekanje mi ne umanjuje ljubav koju osjeÊam prema tebi. Uvijek sam te voljela. Oh, kad bi se vratio, svojom bih ljubavlju izbrisala sve loπe πto je bilo. Kako bih bila sretna da ove svoje posljednje snage mogu ærtvovati za tvoju sreÊu! Ali tebe nema, a moj se kraj pribliæava. Znaπ da smo tvoj otac i ja sluæili Bogu. Ti to nisi volio. Iπao si svojim putem. Ali mi smo zavrπili svoj put kroz dolinu ovoga æivota, punu suza i bola. Sine, kad budeπ Ëitao ovo pismo, znaj da je naπa posljednja æelja bila da zavoliπ RijeË Boæju, da Ëitaπ Sveto pismo koje ti ostavljamo kao uspomenu da te vodi i da svoj æivot predaπ Bogu. Mi se rastajemo s ovim svijetom u nadi da Êeπ i ti jednoga dana postati Boæje dijete tako da se o Kristovom dolasku moæemo susresti i zauvijek ostati zajedno. Ovdje nas je rastavio grijeh, ali ljubav je jaËa od grijeha. Ljubav Êe uËiniti da se ispuni naπa nada. Zato, dragi, mili moj jedinËe, dovienja! UËini mi tu ljubav kako bismo kod uskrsnuÊa bili zajedno, da te mogu opet grliti i ljubiti. I sad zbogom, miljeniËe moj, dovienja! Tvoja majka.” Netko je zakucao na vrata. Josip je brzo obrisao suze i otvorio. Na vratima je stajao majstor Janko. — Josipe — reËe majstor — javljeno mi je da si doπao pa sam pohitio ovamo pozdraviti te i pomoÊi ako ti neπto ustreba. Kako sam sretan πto si se vratio! O, da si doπao samo malo prije, kako bi se radovali tvoji roditelji! Ali, hvala Bogu πto si barem sad doπao. Kako si?

18

BIJEG OKO SVIJETA

Stari prijatelji imali su mnogo toga priËati. Na kraju je majstor Janko rekao: — Josipe, dragi prijatelju, vidim da si imao sreÊu u Americi. Obogatio si se, ali ne znam kako je s bogatstvom tvoje duπe i posjedujeπ li ga uopÊe. Bog je vodio raËuna o nepravdi koju si uËinio svojim roditeljima i nije zaboravio njihove suze. S jedne strane Bog ti je davao, s druge uzimao. Prezirao si Boga, prezirao si roditeljsku ljubav i odgoj. Htio si slobodu, novac i uæivanje. A kad si sve to stekao, Bog je otvorio brane tvoje savjesti i poplava njezine griænje odnijela je sve tvoje zadovoljstvo, a tebe dovela natrag na roditeljski prag, gdje si takoer sve izgubio. Ali neπto ti ostaje. Tvojih roditelja nema, ali te doËekala njihova ljubav. Ona te upuÊuje jedinim putem koji vodi k sreÊi. A doËekao te i najbolji prijatelj. Bio sam drugi sin tvojih roditelja, tjeπio sam ih i hrabrio do posljednjeg trenutka. Bilo je trenutaka kad je izgledalo da Êe njihova ljubav prema tebi potpuno izblijedjeti, ali sam ih uvijek uËio da prava ljubav, koja je od Boga, nikad ne prestaje. Njihove usne su prestale moliti za tebe, ali moje molitve nikad nisu prestale. Josipe, znam da si od roditelja naslijedio dobru duπu, ali si na nju nagomilao Ëitava brda grijeha. Nijedna sila ovoga svijeta ne moæe ukloniti niti uniπtiti ono πto je dobro. Da bih ti olakπao povratak dobru, posluπaj priËu koju sam Ëuo dok sam bio zarobljen u Rusiji. U juænoj Rusiji ima pustih krajeva koji se zovu stepe. Tamo nema kamenja, zato konji nisu potkovani. Ali kad nastupi zima, stepe se zalede i tko nema potkovane konje, ne moæe na put. U tamoπnje selo doπao je neki trgovac. Baπ u to vrijeme stepa se zaledila i trgovac se naπao u neprilici jer je samo jedan Ëovjek u selu imao potkovane konje. Trebalo je putovati sedam sati do najbliæe æeljezniËke postaje. Vlasnik tog konja pristao je odvesti trgovca za samo tri rublja iako je mogao traæiti mnogo viπe. Trgovac je mnogo priËao. Upitao je:

AMERIK ANAC

19

— Vjeruju li seljaci u ovome kraju joπ uvijek u one stare priËe o Bogu, o straπnom sudu i u druge bajke koje su izmislili sveÊenici? — Sigurno, u sve to vjerujemo. — Mi u gradu smo πkolovani, Ëitamo suvremenu literaturu pa u te gluposti viπe ne vjerujemo. A vi seljaci ste zaostali, pa vas svatko vara i obmanjuje. Seljak Êe nato: — Baπ je dobro πto vi trgovci ne vjerujete u Boæji sud i πto vas savjest ne grize. Jer kad kod nas kupujete æito, varate nas na sve moguÊe naËine pa vas savjest niti najmanje ne grize. Ali ja Êu vam joπ noÊas dokazati da Êe doÊi Boæji sud i straπna kazna na sve zle i nepravedne ljude. Trgovac mu se podrugljivo nasmije i reËe: — Morali biste me voziti mnogo noÊi dok biste me uvjerili. — Dobro — reËe seljak. — Uvjeriti Êu vas joπ noÊas. Put ih je vodio sve dalje kroz stepu. Uzalud je trgovac Ëekao da seljak progovori i ispuni svoju rijeË. “Sad vjerojatno razmiπlja kako Êe me uvjeriti pa mu niπta pametno ne pada na um”, smijeπio se trgovac u sebi. Seljak se iznenada okrenuo trgovcu i πapnuo mu na uho: — Tu dolje, u ovom jarku, gospodine moj, nedavno su naπli naπeg trgovca koji je trgovao maslom. Netko mu je presjekao vrat. — Tako! Zar je putovanje u ovom kraju tako opasno? — upitao je trgovac. Kad su stigli neπto dalje, seljak se opet okrenuo i πapnuo trgovcu: — Vidite onaj mali vrh? Prije dva mjeseca ondje su zaklali dvojicu trgovaca. Putnik se zaprepastio: — Nisam znao da je ovaj kraj tako opasan. To je grozno! Kao da mu je ta vijest zavezala jezik, jer punih dvadeset minuta nije progovorio ni rijeËi. Iznenada je seljak zausta-

20

BIJEG OKO SVIJETA

vio konje, skoËio s kola i naredio trgovcu da smjesta sie. Zgrabio je zapanjenog trgovca za vrat, zamahnuo nad njegovom glavom velikim noæem i glasno mu zapovjedio: — Sad moli svoj posljednji OËenaπ, jer Êeπ za nekoliko trenutaka umrijeti! — Smiluj se, ËovjeËe, smiluj se radi moje æene i sitne djeËice! — povikao je trgovac diæuÊi k njemu ruke. — ©uti! — zagrmio je ponovno seljak. — I ja imam kod kuÊe æenu i djecu, oni su meni bliæi nego tvoji! — Onda pomisli barem na Boga koji Êe te kazniti za ovaj zloËin — reËe trgovac. — Kojeπta! Nema Boga, suda nema, kazne nema, nemam se Ëega bojati. Nitko neÊe doznati πto ja sad Ëinim. Dva su sata poslije ponoÊi. Tko moæe kazati πto se dogodilo sa strancem koji se odvezao na postaju po ovoj pustinji, gdje vuci imaju sastanke? Uskoro Êe oni glodati tvoje kosti. Stvar je rijeπena! S tobom je svrπeno! Samo treptaj oka i glava Êe ti se skotrljati u snijeg. Kod tih rijeËi trgovac je podizao ruke k nebu i plaËuÊim glasom zapomagao: — Gospodine Boæe, smiluj mi se! Mnogo sam grijeπio, mnogo varao, i sad moram ovako umrijeti. Oh, moja zlatna, jadna djeËice kod kuÊe! Seljak ga je gurnuo u rebra i rekao: — Sad sluπaj! Ima li Boga? Ima li straπnog suda? Ima li kazne za zlikovce? — Da, da, ima Boga. — Dobro, postoji li Bog koji Êe jednom suditi svakom Ëovjeku? — Sigurno postoji i sudit Êe svima. — Dobro, onda sjednite u kola da vas vozim dalje. Kad su stigli na postaju, trgovac mu je ponudio 25 rubalja. Ali seljak je rekao: — Trebam dobiti samo tri rublje, a vjeronauk sam vas uËio besplatno, samo ga dobro zapamtite!

AMERIK ANAC

21

— Tako, moj dragi Josipe, danas je doπao red na tebe da neπto nauËiπ. Htio si prevariti Boga i svoje roditelje, kao onaj trgovac πto je varao seljake. U mladosti si otimao i Bogu i njima ljubav i poπtovanje koje si im dugovao. I Bogu i ljudima zadao si neiskazane jade. Da si posluπao Boga i svoje roditelje, oni bi i danas bili æivi i sretni s tobom. Ovako si ih liπio svake roditeljske radosti i svojim bezboænim postupkom gurnuo u crni grob. ©to si time postigao? Gdje ti je sreÊa i sloboda za kojima si bezduπno tragao? Tebi je Bog sudio veÊ ovdje na Zemlji, jer si, unatoË svojemu blagu, najnesretniji Ëovjek pod nebom. Lutaπ po svijetu kao da te netko progoni. Imaπ svega, a ne moæeπ jesti, ne moæeπ piti niti spavati u miru. Morao si se vratiti u ovu pustu kuÊu da bi nauËio ljubiti, kao onaj trgovac πto je morao doÊi u pustinju da bi nauËio vjerovati i Boga se bojati. I ja tebe pozivam: sjedni na moja kola i dopusti da te odvezem na postaju, da usput nauËiπ vjeronauk, a poslije da se s postaje odvezeπ vlakom spasenja u vjeËni æivot. Najprije dopusti svojoj duπi da se pozabavi sadræajem majËinog pisma i onim πto sam ti priËao. Posao me zove, ali sutra naveËer doÊi Êu opet. Kleknimo i zahvalimo Bogu za tvoj povratak i daljnji put prema svijetlim visinama. Kad su kleknuli, aneli su krilima zaklonili svoja lica, a molitva majstora Janka poËela se dizati prema nebu kao dim veËernje ærtve: OËe naπ koji si na nebu, sveti se ime tvoje, doi tvoje kraljevstvo, kraljevstvo milosti i praπtanja za mojega dragog prijatelja Josipa, koji se izgubio i toliko zla uËinio, ali Tvoja beskrajna ljubav nae ga i on kleËi ovdje, do Tvojih nogu, i moli za oprost, da ga primiπ u svoje kraljevstvo milosti i ljubavi. O, blagoslivljaj, duπo moja, Gospodina i ne zaboravi nijedno dobro πto ti je uËinio! On ti praπta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje, izbavlja od groba æivot tvoj, vjenËava te dobrotom i miloπÊu, ispunjava dobre æelje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja.

22

BIJEG OKO SVIJETA

OËe naπ, koji si na nebesima, tisuÊu puta Ti zahvaljujem πto si usliπio molitvu Josipove majke i vratio ga ovamo. Molim Te, uËini da sutra naveËer pomoÊu Tvojega Duha shvati svoje spasenje i, kao onaj bludni sin, i on da Te zagrli i poËne æivjeti novim æivotom koji Êe ga u dan Tvojega slavnog dolaska sjediniti s njegovim roditeljima i otvoriti nam sreÊu kojoj neÊe biti kraja u vijeke vjekova. — Josipe, kad je pravedni Job u jednom danu izgubio zdravlje, imanje, sinove i kÊeri, neπto ipak nije izgubio. Tu svoju vjeru izrazio je rijeËima: “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi!” (Job 19,25) Tako je svjedoËio taj nesretnik davno prije Mojsija. »im je zgrijeπio prvi Ëovjek na Zemlji, Otkupitelj je poËeo spaπavati Ëovjeka. U Postanku Ëitamo da je Njegovo prvo djelo bilo to πto je u Ëovjekovu narav usadio neprijateljsko glediπte prema Sotoni i grijehu, odurnost prema svemu πto je grjeπno. (Postanak 3,15) Odurnost prema grijehu joπ nije potpuno spasenje, ali je prvi korak k spasenju. NemoguÊe je spasiti od grijeha Ëovjeka kojemu grijeh nije oduran, veÊ ga voli i traæi. — Janko, a πto je sve grijeh? Zar samo ovo zlo πto sam uËinio roditeljima, ili joπ neπto? — Staro tumaËenje krπÊanskog nauka odgovara na to pitanje ovako: “Tko god poËinja grijeh, krπi zakon; grijeh je krπenje zakona.” (1. Ivanova 3,4) U Boæji zakon pripada sve ono πto nam je Bog zapovjedio ili zabranio. To su Deset Boæjih zapovijedi koje je Bog dao Izraelcima, a obvezuju i nas krπÊane i sve ljude. O Zakonu, o Deset Boæjih zapovijedi Isus je kazao: “Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Zakon i Proroke... Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se sve ne ostvari.” Prema tome, grijeh je i kad ne Ëinimo neπto πto nam te zapovijedi zapovijedaju, ali i kad Ëinimo neπto πto nam zabranjuju. A ti, Josipe, veÊ samim time πto si metnuo svoju ruku na majku, prestupio si svih Deset zapovijedi: prvu i

AMERIK ANAC

23

drugu, jer si u svojoj maπti stvorio nekog drugog boga koji je odobravao da Ëiniπ takvo zlo; treÊu, jer si prije, dok si se joπ molio Bogu, uzalud prizivao Njegovo ime; Ëetvrtu, jer si pogazio svrhu subote koja je Ëovjekovo posveÊenje i duπevno spokojstvo u Bogu; petu, jer nisi poπtovao svoje roditelje i nisi æivio po njihovim savjetima; πestu, jer si ih svojim postupkom gurnuo u grob; sedmu, jer si otkazao vjernost Bogu i roditeljima i postao jedno sa Sotonom; (1. Ivanova 3,8) osmu, jer si svojim roditeljima silom oteo sve radosti i zadovoljstva u njihovu sinu jedincu; devetu, jer si se svuda pred ljudima pravio dobrim i poπtenim Ëovjekom, a zapravo si bio veliki grjeπnik kojega je svatko trebao prezreti i osuditi. Ali bio si vjeπt pa si to sve lijepo prikrio i ljudima zamazao oËi. Najzad, i desetu zapovijed si prestupio, jer si odbacio svoje roditelje i poæelio svijet i sve πto je u svijetu. Ta æelja za svijetom bila je tako jaka da nikad, nijednom dopisnicom nisi ublaæio bol i æalost svojih roditelja. Sve ti je bilo vaænije od roditelja. Tvoj novi bog stalno te tjeπio da nisi tako grjeπan: kod kuÊe moæda i nisi bio tako dobar, ali inaËe si ispravan Ëovjek. Ne kradeπ, ne æiviπ bludno, ne ubijaπ. Da, ali sad vidiπ pravu istinu: “Uistinu, ako tko vrπi sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, postaje krivac za sve!” (Jakov 2,10) Kazao sam: ne moæe se spasiti od grijeha onaj komu grijeh nije oduran, veÊ ga voli i traæi. »ovjek koji voli ono πto zapovijedi zabranjuju, a mrzi ono πto zapovijedaju, ne moæe dræati Boæje zapovijedi. Dva su duha u ovome svijetu: jedan usauje i potpiruje u Ëovjeku odurnost prema grijehu, a drugi æelju za grijehom. Prvi duh crta grjeπniku grijeh u njegovim pravim bojama, drugi ga crta laænim i varljivim bojama. Job je mrzio zlo. Kad je izgubio sve πto je imao, ipak je bio zadovoljan jer nije izgubio svojega Otkupitelja. »vrsto Ga se dræao do posljednjeg trenutka teπke kuπnje, i najzad je iskusio divno otkupljenje. Nije se mogao sâm iskupiti, ali je svo-

24

BIJEG OKO SVIJETA

jom vjerom dao slobodu nebeskom Otkupitelju da ga otkupi. Josipe, ti si sve izgubio, Ëak i svoje bogatstvo, jer zbog griænje savjesti nisi sposoban iskoristiti ga i u njemu uæivati. Ali Ëuj πto ti ovoga trenutka govori Isus Krist, Otkupitelj svih koji Ga traæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uËite od mene... Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” (Matej 11,28.29) Josipe, odbio si sve molbe svojih roditelja, i evo kamo si stigao. Nemoj odbiti poziv nebeskog Otkupitelja. Prve rijeËi Njegovog preteËe Ivana bile su: “Pokajte se!” Prve rijeËi apostola Petra na blagdan Duhova bile su: “Pokajte se!” (Matej 3,1.2; Marko 1,9.14.15; Djela apostolska 2,37.38) To su i prve rijeËi koje ja upuÊujem tebi, Josipe: pokaj se! Pokajanje je prvi uvjet novog æivota, temelj spasenja. Odavno si uguπio u sebi ono gnuπanje prema krπenju Boæjih zapovijedi, koje je Bog uËinio drugom ljudskom naravi odmah nakon Ëovjekova pada u grijeh. Tvoj postupak odvojio te od roditelja, od Boga, od sreÊe. Dopusti sad da Bog uspostavi svoj zakon u tebi, da oæivi tvoju obamrlu savjest i da te vodi Njegov Sveti Duh. “Æalost, naime, koja je po promisli i volji Boæjoj raa spasonosno i stalno obraÊenje, dok æalost svijeta raa smrt.” (2. KorinÊanima 7,10) Apostol Ivan nam dokazuje πto slijedi nakon pravog pokajanja: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je On i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Da Krist nije umro umjesto nas, naπe priznanje ne bi niπta pomoglo, jer Bog nam ne bi mogao oprostiti grijehe i izbaviti nas od vjeËne smrti. Ali buduÊi da je Isus umro umjesto nas, Bog nam opraπta uime Krista i Njegove smrti na Golgoti. Pokajnik ne moæe niπta drugo uËiniti, veÊ samo vjerovati da nas “krv njegova Sina, Isusa Krista, Ëisti od svakoga grijeha”. (1. Ivanova 1,7) “Oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravde.” (1. Ivanova 1,9) To osloboenje Isus naziva novoro-

AMERIK ANAC

25

enjem. Po Njegovim rijeËima, nitko ne moæe vidjeti Boæje kraljevstvo i uÊi u nj ako se nije nanovo rodio. (Ivan 3,3) U Postanku Ëitamo da je Bog stvarao snagom svoje stvaralaËke RijeËi. (Postanak 1,3.6.9.11.14.20.28.29) “Sve je po njoj postalo i niπta πto je postalo nije bez nje postalo”, kaæe apostol Ivan. (Ivan 1,3) Bog je poslije dao tu RijeË preko proroka i apostola svim ljudima da bi kroz nju postali novi ljudi, sposobni za kraljevstvo Boæje. Zato apostol Petar savjetuje svima koji æele doÊi u Boæje kraljevstvo: “Poπto ste pokoravanjem istini oËistili svoje duπe... jer ste ponovo roeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: rijeËju æivoga i vjeËnog Boga.” (1. Petrova 1,22-25) Ali kod stvaranja nije radila samo RijeË, nego je imala suradnika — Svetog Duha. (Postanak 1,1.2) Zato rijeËi Svetoga pisma nisu kao druge rijeËi. Isus je rekao: “Duh je onaj koji oæivljava, a tijelo ne vrijedi niπta. RijeËi koje sam vam rekao jesu duh i æivot.” (Ivan 6,63) Grjeπnik koji se kaje i prima Boæju RijeË πto je puna Svetoga Duha, postaje novi Ëovjek, novo stvorenje. Slovo ubija staroga Ëovjeka, naime preljub, blud, neËistoÊu, idolopoklonstvo, vraËanje, neprijateljstvo, svau, pakost, ljutnju, prkos, raspru, sablazan, krivovjerje, ubojstvo, pijanstvo, proædrljivost i ostalo. “Duh je onaj koji oæivljava, a tijelo ne vrijedi niπta.” (Ivan 6,63) Novoroenje je, dakle, drugi uvjet spasenja. “Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloÊe i svaku vrstu lukavπtine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja. BuduÊi da ste tek novoroena djeËica, Ëeznite za onim Ëistim duhovnim mlijekom da rastete. Nema veÊe æalosti za sretne roditelje, da po njemu uzrastete za spasenje, ako ‘ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin’.” (1. Petrova 2,2) Onaj tko se nanovo rodio Boæjom RijeËju i Njegovim Duhom “stvoren je u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima æivimo”. (Efeæanima 2,10) Bog se nije promijenio. Ni uvjeti spasenja nisu promijenjeni. Kad je neki bogati mladiÊ pitao Krista: “UËitelju, πto dobro

26

BIJEG OKO SVIJETA

moram Ëiniti da postignem æivot vjeËni?”, Isus mu je odgovorio: “Ako hoÊeπ uÊi u æivot, vrπi zapovijedi.” (Matej 19,16) Zapovijedi otkrivaju u sebi Boæji karakter, Boæju narav. Zato je apostol Petar definirao pravo krπÊanstvo ovim rijeËima: “Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊanim dobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja je zbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanske naravi.” (2. Petrova 1,4) Kao πto dijete ne postane Ëovjek za jedan dan, tako ni novoroeni krπÊanin ne postane savrπen za jedan dan. On mora rasti u Kristu i napredovati u Boæjoj naravi. Apostol Pavao zato je pisao svojemu suradniku Timoteju: “... da tvoj napredak postane oËit svima!” (1. Timoteju 4,15) Petar je pisao vjernima: “... uloæite svu revnost da sa svojom vjerom spojite poπtenje, s poπtenjem znanje, sa znanjem uzdræljivost, s uzdræljivoπÊu postojanost, s postojanoπÊu poboænost, s poboænoπÊu bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopÊe!” (2. Petrova 1,5-7) To rastenje u krπÊanstvu Pismo naziva i posveÊenje. PosveÊenje je posljedica doæivotne posluπnosti Bogu i Njegovim zapovijedima. Novoroenje se postiæe Boæjom RijeËju i Njegovim Duhom, a time se postiæe i posveÊenje. (Ivan 17,17; Rimljanima 15,16; 1. Solunjanima 5,22.23) PosveÊenje je, dakle, treÊi uvjet spasenja. Isus Krist te Ëeka. Umro je na kriæu za tvoje grijehe. On je isplatio tvoj dug i Ëeka da Mu prieπ kao izgubljeni sin, da Mu priznaπ svoju krivnju, da Ga moliπ za oproπtenje i zatraæiπ od Njega haljinu Njegove pravde. Krist je rekao grjeπnicima: “Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao vuna. Htjednete l’ me sluπati, uæivat Êete plodove zemaljske.” (Izaija 1,18.19) — A h, dragi Janko — odgovori kroz suze Josip — vidim i osjeÊam da sam veliki grjeπnik. Nisam zasluæio da me nosi zemlja. Sve je tako kako ti govoriπ. Znam: ako ne krenem novim putem, jadno Êu zavrπiti. Vjerujem da ima Boga,

AMERIK ANAC

27

vjerujem da Êe On suditi svakom Ëovjeku, pa i meni. Æelim sluæiti Bogu, znam da je to jedini spas za mene. Ipak, moj je grijeh prevelik, meni se ne moæe oprostiti. Ali savjest me veÊ toliko izmuËila, æivot mi je tako gorak da sam spreman dati sve πto imam samo da mi Bog oprosti grijehe i vrati mir. NauËi me, dragi Janko, πto trebam uËiniti da bi Bog pogledao na mene i oprostio mi grijehe. — Josipe, veÊ sam ti kazao. Bog traæi samo jedno: da primiπ Krista u punoj vjeri, da vjerujeπ da je On umro za tvoje grijehe, da ih je na kriæu svojom krvlju izbrisao i sad samo Ëeka da sve to primiπ iz Njegovih ruku. Trebaπ samo priÊi Kristu, uzeti iz Njegovih ruku dar oproπtenja i djelo Njegove pravde, dopustiti Mu da se svojim Duhom nastani u tebi, Ëitati Njegovu RijeË koja nam je dana u Svetome pismu i moliti za dar Svetoga Duha kako bi Boæja RijeË i Sveti Duh mogli preporoditi tvoje srce i posvetiti Ëitav tvoj duh, duπu i tijelo. A to sve, Josipe, potpuno je besplatno. Isus je platio sve πto se moralo platiti, jer i apostol Petar svjedoËi: “Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim — srebrom ili zlatom — od svoga bezvrijednog, od otaca baπtinjenog naËina æivota, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 1,18.19) Za spasenje ne treba platiti niπta. Neki misionar propovijedao je evanelje divljem plemenu Indijanaca u Sjevernoj Americi. Jednoga dana doπao mu je u posjet plemenski poglavica. Spoznao je da je grjeπnik i da mu je potrebno spasenje. Doveo je lijepog konja i kazao: “Doπao sam kupiti sebi spasenje; evo ovoga konja, njega dajem Kristu da bi mi oprostio grijehe i dao vjeËni æivot.” “Spasenje se ne prodaje za konje”, odgovori mu misionar. Poglavica je napustio misionara i razmiπljao o tome. Sutradan je opet doπao i poveo sa sobom πestogodiπnjeg sina.

28

BIJEG OKO SVIJETA

“Evo, dajem svojega prvoroenca za oproπtenje grijeha.” Misionar je odmahnuo glavom i rekao: “Bog ne traæi takve nagrade.” “Onda, evo, dajem i ovo zlato”, rekao je Indijanac. “Ponio sam sve to u sluËaju ako ni moje dijete ne bude dovoljna nagrada Bogu za skupocjeno blago kao πto je oproπtenje i vjeËni æivot.” “Znaj da se propadljivim zlatom ne moæeπ iskupiti od svojega grjeπnog æivljenja”, odgovorio je misionar. “Zar to ne moæeπ razumjeti?” Poglavica se trgnuo. Nikako nije mogao shvatiti kako je moguÊe da su svi njegovi darovi odbijeni. Najzad je pao niËice pred misionara i zavapio: “Nemam niπta dragocjenije od ovoga πto sam ponudio. ©to onda mogu dati Bogu da mi oprosti grijehe i dade mi vjeËni æivot?” Misionar mu je odgovorio: “Evo πto traæi Bog od onoga tko se æeli osloboditi grijeha i imati vjeËni æivot: ‘Ærtva Bogu duh je raskajan; srce raskajano, ponizno, Boæe, neÊeπ prezreti.” (Psalmi 51,17) U Psalmu 40,6 nadahnuti pisac kaæe da Bog ne traæi ærtve i darove za oproπtenje grijeha i spasenje, nego samo jedno: da grjeπnik odluËi Ëiniti dobro, da zavoli Boæji zakon i navjeπÊuje ljudima Boæju pravdu i spasenje Njegovo i ne krije milost i istinu Njegovu. Nakon tih rijeËi Josip je pao na koljena, skrio glavu u ruke i isprekidanim rijeËima zavapio Gospodinu: “Gospodine, Spasitelju moj, evo me, nesretnika, pred Tvojim svetim licem. Ne smijem podignuti lice k Tebi, jer sam tako mnogo grijeπio. Moji su grijesi mnogobrojni, veliki i teπki. Svalili su u grob moje drage roditelje i unesreÊili mnoge ljude. Gospodine, Boæe moj, budi milostiv meni, grjeπniku koji nisam dostojan progovoriti pred Tobom. Ali Ti si probudio moju savjest; kao dobri pastir traæio si me i danju i noÊu. Tvoj dobri Duh nije me ostavio, veÊ je uËinio

AMERIK ANAC

29

sve da bi me doveo k Tebi. Uzeo mi je sve zemaljske radosti da bi u meni mogao probuditi Ëeænju za radoπÊu koju samo Ti moæeπ dati. Ti si u pravom trenutku poslao k meni svojega slugu, mojega dobrog prijatelja, da mi preko njega objaviπ svoju neizrecivu ljubav koja Te vodila kad si svoje najdragocjenije ærtvovao na kriæu za moje spasenje. Ti sad Ëekaπ da doem i primim ono πto si spremio za mene, najgoreg Ëovjeka. Spasitelju, primi moju hvalu koja je slaba, jer ne umijem dostojno zahvaliti na Tvojemu daru. Primam Tvoj oprost, primam spasenje, primam Tvoju svetu RijeË i otvaram svoje srce Tvojemu svetom Duhu s molbom da me preporodi, posveti i udostoji Tvojega neiskazanog dara. Primi moje grjeπno srce, operi ga u krvi svojega ljubljenog Sina, upiπi na njega svoj sveti Zakon, svoje zapovijedi, i vrati mi to obnovljeno srce da mogu æivjeti novim æivotom. Neka bude volja Tvoja kako na nebu, tako i u mojemu buduÊem æivotu. Izlij svoju ljubav u moje novo srce, da nikad viπe ne Ëini zlo ni Tebi ni ljudima. Uzmi sve πto imam, posveti i upotrijebi u sluæbi evanelja, da radosna vijest spasenja moæe doprijeti do svih ljudi koji su nesretni kao πto sam i ja bio. Daj mi snage da mogu ostati uvijek Tvoj, ovdje u æivotu i u onaj dan kad doeπ uskrisiti svoju vjernu djecu. UËini tu milost da se tada i ja naem s mojim dragim roditeljima, da se raduju sa mnom i da Te zajedniËki slavimo u vijeke vjekova. Amen.” * * * “Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraÊenja.” (Luka 15,7)

30

BIJEG OKO SVIJETA

NEOBI»NI BOLESNIK Razbolio se gospodin PerukoviÊ. Pozovu k njemu lijeËnika, dr. RankoviÊa, njegovog dugogodiπnjeg poznanika. Na sva njegova pitanja o bolesti bolesnik nije odgovarao. Najzad je rekao: — Gospodine doktore, vi ste nekad studirali teologiju, a kad ste uvidjeli da je vjerski nauk laæ, postali ste materijalist, ili bezboænik. Je li tako? Na to Ëudno pitanje lijeËnik je odgovorio: — Da, tako je. Taj odgovor kao da je osnaæio bolesnika, jer je nastavio vidljivo raspoloæeniji: — Vidite, to se dogodilo i sa mnom. Kaæite mi, molim vas, jeste li onda stekli potpuni mir? — Gospodine PerukoviÊu — reËe lijeËnik — zar nije bolje da govorimo o vaπoj bolesti? Danas nemam mnogo vremena. Sad je najvaænije da ozdravite, a o drugom Êemo razgovarati poslije ako baπ æelite. Bolesnik je odmahnuo rukom i povikao: — Nipoπto! Ostavite moju bolest i odgovorite mi na pitanje. Nemojte me razoËarati u mojoj nadi, jer u vas imam potpuno povjerenje. Meni je sad to pitanje najvaænije na svijetu. — Dobro, a πto æelite doznati od mene? — zapita lijeËnik. — Htio bih znati jeste li se zaista oslobodili svega onoga πto uËi vjera i jeste li potpuno uvjereni da je to sve puka izmiπljotina. LijeËnik se zbunio i niπta nije odgovorio.

NEOBI»NI BOLESNIK

31

— Teπko meni — uzdahnuo je bolesnik. — Zaπto ne odgovorite? Sad znam πto je s vama. Niste sasvim naËistu s vjerskim pitanjima. U vaπem srcu joπ se bore dvije struje. A ni ja nisam naËistu. Zaπto ne kaæete da smo ispravno postupili odbacivπi onu vjersku glupost? Zaπto me ne utjeπite rijeËima: “Budi miran, ne brini se ni za πto. Nema Boga, nema suda, nema nikakve glupe bajke, popovske izmiπljotine. »ovjek nikome ne odgovara; πto god radi, bilo da laæe, krade, voli ili ubija, mora to raditi jer takvi su zakoni njegove naravi. On nije kriv πto postoje takvi zakoni, jer ih nije sâm postavio. Grijeh — to je samo straπilo za neprosvijeÊene ljude, za neuki svijet.” Doktore, zaπto ne govorite tako? Zato sam vas pozvao k sebi. Moram to Ëuti iz vaπih usta i ozdravit Êu. Recite, molim vas, πto je istina. — Smirite se, gospodine PerukoviÊu — reËe lijeËnik. — Zaπto se tako uznemiravate? Vi znate da sam odbacio vjeru. Danas nema prosvijeÊenog Ëovjeka koji bi mogao vjerovati u te priËe. Istina, dou trenuci kad Ëovjek osjeÊa malo drukËije, kao kad starac uzme u ruku staru knjigu sa slikama koju je imao joπ kao dijete. Te slike probude davne uspomene i osjeÊaje pa se u njemu javi Ëeænja za sretnim danima... LijeËnik nije dovrπio reËenicu, a bolesnik mu je dobacio: — »ujte, gospodine doktore, takvo mudrovanje neÊe me zadovoljiti. Odgovorite mi sasvim odreeno i potpuno jasno. Æelim znati jesam li samo viπa æivotinja ili sam biÊe koje umije razlikovati dobro i zlo, pa zato mora jednoga dana poloæiti raËun o svojemu æivotu. Sluπajte, moram to znati sasvim sigurno, jer je rijeË o teπkoj stvari. Ako nema Boga, suda i odgovornosti nakon smrti, onda Êu πutjeti i dalje. Ali... ako moram stupiti pred Boga... onda ne mogu pred Njega ovakav kakav sam sad. Gospodine doktore, priite bliæe, da vam neπto kaæem. Nitko iz moje obitelji ne zna za to niti smije doznati. Ja sam zloËinac... SjeÊate se, prije mnogo godina dogodio se onaj zloËin... Imao sam

32

BIJEG OKO SVIJETA

sreÊu. Sva krivnja je pala na drugog Ëovjeka. Na mene nije nitko ni posumnjao. On je bio osuen i umro je u tamnici. Ja sam bio njegov krvnik... Zaπto me to nedjelo peËe kao æiva vatra veÊ toliko godina? Kaæite mi, zaπto nemam mira? Izdræao sam paklene muke, i tako se muËim svih ovih godina. Doktore, πto je to, kakva je to bolest? Je li ona u bubrezima, pluÊima ili æivcima? Gdje je ta muka? Govorite! Doktor je zanijemio. »inilo mu se nemoguÊim da je taj poπtovani graanin bio sposoban uËiniti takav grozan zloËin. Nije znao πto bi kazao. Bolesnik je nastavio: — Teπko meni, jer vidim da je nestala i moja posljednja nada. OËekivao sam da Êete ismijavati moj strah, kazati da se niËega ne bojim, da s tim sluËajem mogu sasvim mirno iÊi u susret smrti, a vi ne kaæete niπta. O, kad biste znali kako je straπno neprestance gledati pred oËima lice nevino osuenog Ëovjeka i sluπati iz dana u dan rijeËi koje je na sudu neprestano ponavljao: “Ja sam nevin”. Kad biste morali gledati tu sliku i sluπati taj krik, onda biste me mogli razumjeti. Doktore, budite milosrdni prema meni nesretniku. Dajte mi dovoljnu koliËinu morfija, da zaspim i viπe se ne probudim. Izbavite me...! Doktor je odgovorio: — ©to vi mislite? Da postanem vaπ ubojica! Smirite se. Nemam viπe vremena biti kod vas. Dopustite da vas pregledam. Kad ga je pregledao, bilo mu je jasno da je gospodin PerukoviÊ zdrav. Rekao mu je: — Gospodine, bili ste iskreni prema meni. Budite sigurni da Êe to ostati u tajnosti. Nisam odgovorio na vaπe pitanje, jer ne znam πto bih vam kazao, u πto biste se mogli pouzdati. Pitanja religije su velike zagonetke. Nas dvojica smo spoznali da danaπnje krπÊanstvo uËi mnogo toga πto se protivi zdravom razumu. Ali... — Zaπto ali? — zavapi bolesnik. — ©to æelite kazati?

NEOBI»NI BOLESNIK

33

Doktor je nastavio: — Htio sam kazati da poznam ljude koji su sretni, jer vjeruju u oproπtenje grijeha i milost. — ©to kaæete? — povikao je bolesnik. LijeËnik je ponovio svoje rijeËi i rekao: — Imam jednog prijatelja koji je plemenit i poπten. On je jedan od onih krπÊana kojima se mi stalno izrugujemo. Bilo bi dobro kad biste s njim govorili. — Doktore, molim vas, poπaljite ga k meni, i to odmah, jer ne mogu viπe izdræati. Poæurite, molim vas! Nije proπao ni jedan sat, a na vratima se pojavio majstor Janko. Priπao je bolesniku i progovorio s njim nekoliko ljubaznih rijeËi. Kad mu je ispriËao svoju æalosnu priËu, bolesnik je kazao: — Majstore, sad ste doznali svu moju æalosnu povijest. Da, veliki sam bijednik, jer sam ubio Ëovjeka... Oh, zaπto sam se rodio! Majstor Janko ga je ozbiljno pogledao u oËi i rekao: — Htjeli ste odstraniti Boga iz svojega srca misleÊi da su Ga ljudi sami izmislili, ali vam, eto, nije uspjelo. Bog ipak postoji. To πto vas muËi nisu bubrezi, pluÊa ili æivci, nego ruka nebeskog Oca, ruka Boæja, koja vas traæi. Budite iskreni i priznajte da ste dragovoljno odgurnuli Boga od sebe; priznajte da ste u svojoj tvrdoglavosti ugasili svjetlo koje vas je trebalo voditi u vjeËni æivot. Nije nimalo Ëudno πto ste sad u potpunoj tami. Sa svim ostalim ljudima, i vi ste dobili kraljevski dar od Boga, a to je slobodna volja. Znate da imate u sebi savjest koja vam kaæe πto je dobro, a πto zlo. Savjest vas nagovara da Ëinite ono πto je dobro. Ubili ste dva Ëovjeka, sebe i onog nesretnika, ali od onog trenutka progonio vas je Boæji zakon. No Bog vas nije progonio zato da bi vas uniπtio, nego da bi vas spasio. Ako se skruπenim srcem obratite k Bogu, naÊi Êete milost, “jer je Sin »ovjeËji doπao da traæi i spasi πto je izgubljeno.” (Luka 19,10) Prijatelju, sad me posluπajte. Postoji Bog, i On Êe jednoga dana

34

BIJEG OKO SVIJETA

platiti svakom Ëovjeku po njegovim djelima. Taj Bog danas se otkriva ljudima kao Bog milosti; ali blizu je dan kad Êe se otkriti cijelome svijetu kao Bog osvete. “Straπno je upasti u ruke Boga æivoga.” (Hebrejima 10,31) I taj Bog dao nam je sigurne dokaze da Êe On jednoga dana zaista suditi ljudskome rodu i nagraditi dobro, a kazniti zlo, jer i apostol kaæe: “Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! ©to tko sije, to Êe i æeti.” (GalaÊanima 6,7) Po rijeËima proroka Daniela, baπ sad, u ovo naπe vrijeme na nebu zasjeda istraæni sud koji na temelju svojih knjiga i Deset zapovijedi ustanovljuje kome se grijesi mogu izbrisati, a kome se ime briπe iz Knjige æivota. Malo je stvari u Svetome pismu koje su tako toËno odreene kao πto je odreen Boæji sud. I sâm dan, dakle poËetak tog suda, Bog je odredio mnogo stotina godina unaprijed. Na temelju toga apostol Pavao je kazao u Djelima 17,31: “... Bog je odredio dan kada Êe pravedno suditi svemu svijetu.” A gdje traæiti to odreeno vrijeme suda? U Hebrejima 8,5 Ëitamo da je svaka stvar i svaka sluæba u hebrejskom hramu predoËavala stvari i sluæbe nebeske svetinje. Tako su Hebreji svetkovali blagdan nazvan Yom Haddin, to jest Dan suda. A zvali su ga i Dan truba i Dan sjeÊanja. To je bilo 1. tiπrija, prvoga dana nakon svrπetka crkvene godine. U njihovom molitveniku Mahsoru piπe da su stvarno svi dani od 1. do 10. tiπrija bili sudnji dani, posveÊeni sjeÊanju na æivot u proπloj godini, ispitivanju savjesti, obraÊenju i bogobojaznom, ozbiljnom i savjesnom pripravljanju za deseti dan. Od 1. tiπrija ustanovljavano je, na temelju knjiga, da se desetog dana oËiste iz svetinje grijesi onoga tko je dostojan, a tko nije dostojan, da se desetog dana istrijebi izmeu Boæje djece. Tako Ëitamo u Levitskom zakoniku 16,19.30; 23,2. i u spomenutom molitveniku Mahsoru, svezak 4, str. 214—216. Prema tome, 1. tiπrija bit Êe i u Kristovoj pravednoj sluæbi poËetni dan Boæjeg suda. A gdje Êemo pronaÊi poËetnu godinu?

NEOBI»NI BOLESNIK

35

U Knjizi proroka Daniela 8 i 9 imamo osnovu za izraËunavanje te godine. U 9,26.27 rijeË je o razorenju jeruzalemskog Svetiπta koje Êe ostati pusto do svrπetka. U Mateju 23,32.33.38. i 24,2 Isus je potvrdio to pretkazanje i istaknuo da Êe u vrijeme tog razorenja Jeruzalem biti zreo za vjeËni oganj. VeÊ je po Mojsiju govorio o tom vremenu i kazao kako Êe propasti Jeruzalem i ta Êe propast ostati dokle god se taj narod konaËno ne istrijebi sa Zemlje. (Ponovljeni zakon 28,45.49.52.61.64) U Danielu 9,23 govori da Êe po isteku 70 proroËkih tjedana (a to, po pravilu iz Ezekiela 4,6, znaËi 70 x 7 = 490 godina) doÊi Pomazanik, tj. Krist; u 26. i 27. retku kaæe da Êe ubrzo nakon toga Krist biti pogubljen da bi se, kako kaæe u 24. retku, odstranilo bezakonje, uvela vjeËna pravda i tako utvrdio savez s mnogima, kako kaæe u 27. retku. I, kako kaæe posljednji dio 24. retka, istodobno Êe se pomazati ili posvetiti za novozavjetnu sluæbu svetiπte Novoga zavjeta, “Sveti nad svetima” na nebu. O njemu je rijeË u Otkrivenju 11,19. Prema Danielu 8,14.17, to Êe Svetiπte biti oËiπÊeno u posljednje vrijeme, kad istekne 2300 godina. Tada Êe nastupiti pravi Yom Haddin — vrijeme suda. U Danielu 8,26.27 Ëitamo da je aneo razjasnio pojedine dijelove vienja, ali mu nije razjasnio onaj dio o 2300 godina. Dalmatinov prijevod iz godine 1584., prijevod Jurija Volca iz godine 1859., prijevod dr. FranËiπeka Lampeja iz godine 1894., dr. Joæefa Franca Alliolija, van Essov i drugi toËni prijevodi iznose posljednje rijeËi 27. retka ovako: “A nije bilo nikoga, koji bi ga (vienje o 2300 godina) razjasnio.” U Danielu 9,23 nalazimo razjaπnjenje tog vienja, prvo u proroËanstvima Jeremijinim, a zatim u ozbiljnoj molitvi kod Boga. Bio je usliπan i poslan mu je aneo da objasni vienje o 2300 godina. Aneo progovori i reËe: “Daniele, evo me: dooh da te pouËim... Pazi dobro na rijeË, razumij vienje.” I onda mu govori da je sedamdeset tjedana ili 490 godina odreeno izraelskom narodu i da to razdoblje treba brojiti od zapo-

36

BIJEG OKO SVIJETA

vijedi za obnovu Jeruzalema. Znamo da je ta zapovijed dana u jesen 457. prije Krista. Meu mnogim autoritetima tu godinu utvrdio je povijesnim dokazima veliki engleski kronolog Isaac Newton, a kod Slovenaca dr. F. Lampe, dr. H. Gudek i drugi. (Isaac Newton: “Observations”, 139— 143, London, 1733.; dr. F. Lampe: “Zgodbe Svetega pisma Starega zakona”, str. 970, Celovec, 1894.; dr. Dinko Gudek: “Biblijska povijest”, knjiga 2, str. 296, Zagreb, 1908.) Sad znamo da je od 2300 godina 456 isteklo prije Krista (buduÊi da je zapovijed objavljena u jesen 457. godine, kad je ta godina veÊ gotovo proπla, ne moæemo kazati da je isteklo 457 godina). BuduÊi da je 456 godina isteklo prije Krista, moramo ih odbiti od 2300 godina. Tako dobijemo 1844 godine poslije Krista. Te 1844. godine, dakle, trebalo je, prema Danielu 8,14, poËeti ËiπÊenje nebeskog Svetiπta i vrijeme posljetka, kako kaæe Daniel 8,17. A buduÊi da su te godine hebrejski 1. tiπrija i Yom Haddin — Sudnji dan — pali 12. listopada, otuda znamo da je pravi Boæji sud poËeo 22. listopada 1844. godine. Tog dana obistinilo se proroËanstvo iz Daniela 7,9.10: “Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Sud sjede, knjige se otvoriπe.” A apostol Ivan dodaje: “Tada su mrtvaci sueni prema onom πto je napisano u knjigama, ‘po svojim djelima’.” U tim knjigama nalazi se ime svakog Ëovjeka, tamo piπe sve πto je tko uËinio i mislio, bilo dobro ili zlo, svaka prazna rijeË i sve πto je skriveno u tami, Ëak i savjeti srca. U Otkrivenju 11,18.19 opisuje apostol Ivan poËetak tog suda: “Narodi su provodili svoju srdæbu, ali doe tvoja srdæba i vrijeme kad treba suditi mrtve, dati nagrade tvojim slugama, prorocima i svetima, i onima koji se boje tvoga imena... Uto se otvori hram Boæji πto se nalazi u nebu i pokaza se njegov ‘KovËeg saveza’” — ili Deset zapovijedi. (Ponovljeni zakon 4,13) Taj sud, dakle, sudi po zapovijedima koje je Bog dao na Sinaju. A sudi mrtvima i æivima, jer kaæe da daje nagradu “i

NEOBI»NI BOLESNIK

37

onima koji se boje imena Boæjega”, a to su oni koji od 22. listopada 1844. naovamo Ëuju vijest: “Bojte se Boga i podajte mu slavu!” Dragi prijatelju PerukoviÊu, na tom sudu je i Isus, “svjedok vjerni i istiniti”. Joπ dok je bio na Zemlji, kazao je: “Tko god mene prizna pred ljudima, priznat Êu i ja njega pred svojim Ocem nebeskim i pred anelima. Tko se mene odriËe pred ljudima, i ja Êu se njega odreÊi pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej 10,32.33; Luka 12,8.9) Presuda se izriËe po djelima koja su zapisana u Knjizi æivota. (Otkrivenje 20,12) U toj Knjizi je zapisan vaπ crni grijeh, dragi prijatelju. Tamo su zabiljeæeni uzroci zaπto ste ubili onog Ëovjeka. U toj knjizi je ovjekovjeËena toËna slika sudskih rasprava. Tamo se Ëuvaju sve suze vaπih nevinih ærtava, njihovo pozivanje na pravdu, na vaπu savjest, na savjest sudaca. Tamo su rijeËi kojima vas je preklinjao nesretnik kojega ste vi otjerali na robiju, tamo su njegovi posljednji uzdisaji. Da, prijatelju, toga dana “Bog biljeæi i zapeËaÊuje, broji i raËuna, sjeÊa se svega πto se davno zaboravilo i otvaraju se knjige za spomen. One se Ëitaju same i u njima se nalazi karakter svakog Ëovjeka. Svi stanovnici prolaze pokraj tog nebeskog suca kao ovce ispod πtapa kad ih pastir prebrojava, i svakom stvorenju odreuje plaÊu i biljeæi mu presudu, izreËenu nad njim.” (Iz Mahsora, str. 224.226) A kad nebeski sud zavrπi svoj posao i kad bude presueno tko Êe sve imati udio u uskrsnuÊu blaæenih, tada Êe doÊi Krist, probuditi pravednike i uzeti ih k sebi na nebo. (1. Solunjanima 4,16.17) Nepokajani bezboænici bit Êe istrijebljeni ognjem. Pismo kaæe da bezboænici neÊe oæivjeti dok se ne navrπi 1000 godina; jer Êe toliko vremena Krist i izbavljenici suditi palim anelima i palim ljudima. (1. Solunjanima 4,15-17; Otkrivenje 20,5.6) Nakon 1000 godina uskrsnut Êe svi bezboænici. Tada Êe se objaviti Boæji sudovi i Bog Êe platiti palim anelima i nepokajanim ljudima po

38

BIJEG OKO SVIJETA

njihovim djelima. Oganj s neba pojest Êe sve bezboænike, i to Êe biti druga smrt. (Otkrivenje 20,5.11-13) “©to se tiËe kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubojica, bludnika, vraËara, idolopoklonika i svih laæaca, njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt!” Tko se tijekom istraænog suda od 22. listopada 1844. do poËetka izlijevanja sedam zala ne nae zapisan u Knjizi æivota, bit Êe baËen u ognjeno jezero. Dakle, u to jezero doÊi Êe nevjernici, ubojice i laæljivci. A vi ste, prijatelju, kao pravi nevjernik maloprije traæili lijeËnika koji vas je trebao utvrditi u vaπem nevjerstvu i dokazati vam da nema Boga koji Êe jednoga dana platiti svakome po njegovim djelima. Vi ste dvostruki ubojica i laæljivac, jer ste obmanuli sud koji je osudio nevinog Ëovjeka. Znaci u svijetu svjedoËe da se Ëas suda pribliæava kraju. Danas-sutra aneo u nebeskom sudu otvorit Êe onu stranicu u Knjizi æivota, na kojoj su zabiljeæena sva vaπa mraËna i krvava djela. I drugi aneo spreman je napisati vaπe ime u Knjizi smrti. Ali izmeu njih stoji Isus Krist, poglavar sveÊeniËki i vjerni svjedok, Janje Boæje koje nosi grijehe svijeta. On vidi na vama vaπ mraËni, krvavi grijeh i rado bi ga uzeo na sebe, opravdao vas ærtvom svojom na Golgoti i spasio za vjeËni æivot. Zato je poslao svojega Svetog Duha da vas dan i noÊ uznemirava zbog vaπega grijeha kako bi vam dokazao da ste grjeπni i da nemate nade osim u Isusu Kristu. Niste se mogli obraniti od njega. I David, koji je sliËno zgrijeπio, htio je skriti svoj grijeh i izbjeÊi karanje Svetoga Duha. Ali, eto, πto je morao iskusiti. KrijuÊi svoj grijeh, vikao je: “Spasi me, Boæe: vode mi dooπe do grla. U duboko blato zapadoh, i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oËi mi klonuπe Boga mog ËekajuÊ... (Psalmi 69,1-3) “Blago Ëovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju, i u Ëijemu duhu nema prijevare! Preπutjet sam htio, al’ kosti mi klonuπe od silna jecanja... Kamo da

NEOBI»NI BOLESNIK

39

idem od duha tvojega, i kamo da od lica tvoga pobjegnem?... Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila.” (Psalmi 32,2.3; 139,7-12) Vidite, prijatelju, Bog vas je karao dugo godina, ali vi niste marili za to. On vas je savjeπÊu vaπom tako jako karao, da vam se gadio i kruh i najdraæe jelo. Nestajalo je vaπega tijela naoËigled, pribliæili ste se grobu i najzad morali ustuknuti. I sad, kad ne moæete ni natrag ni naprijed, Bog je pozvao mene da vam kaæem vaπu duænost. Ako posluπate, Bog Êe vam se smilovati. Molite se Bogu, i pomilovat Êe vas i vratiti vam po svojoj pravdi. (Job 33,14-30) Sad je trenutak vaπega spasenja; moæda Êe joπ danas na nebu biti proËitano vaπe ime i pred Boæjim sudom izredana sva vaπa mraËna i krvava djela. Aneo smrti prolazi i ako na gornjem pragu vaπe kuÊe ne nae znak krvi Boæjega Sina prolivene na Golgoti, izbrisat Êe vaπe ime iz Knjige æivota. Duh Boæji Êe odstupiti i onda ste zauvijek izgubljeni. Ne bole vas bubrezi ni æivci, nego vas uznemirava Boæja ruka koja vas æeli izbaviti. — Majstore — reËe bolesnik — zaista vas je poslao Bog. OsjeÊam da govorite umjesto Krista i da me samo vaπa rijeË moæe uputiti pravome lijeËniku. Do vaπeg dolaska uæasno sam se bojao posljedica svojega grijeha, ali sad osjeÊam da Êu se izbaviti od te more savjesti Ëim odem na sud i priznam svoju krivnju. Uto je lijeËnik, koji ih je morao u poËetku razgovora napustiti, uπao u sobu vidjeti kako je pacijentu. Kad je doznao πto je ovaj odluËio, htio ga je odvratiti od toga, ali mu je bolesnik odgovorio: — Nemojte tako govoriti, doktore. Duπevni mir vrijedi viπe nego Ëast kod ljudi. Kako sam svojim crnim djelima ispovijedao Sotonu pred ljudima i pred sudom, tako Êu sad ispovijedati Krista koji me ljubi, jer sad znam da je joπ na kriæu izbrisao moj grijeh. Posjetite me opet, kad budem u tamnici. Znam da se iz nje neÊu viπe vratiti, ali ujedno

40

BIJEG OKO SVIJETA

dolazim u slobodu iz najgore tamnice u kojoj sam godinama uzdisao. Da nije doπao ovaj dragi prijatelj, ostao bih u tamnici zauvijek. Ali sad se ne plaπim vjeËnosti ni Boga. Isus, kojega sam prije mrzio, molio je i za me: “OËe, oprosti mu!” Vi me niste mogli utjeπiti, niste mi mogli kazati neπto sigurno. Kad bi u bezvjerstvu bilo neπto sigurno, naπao bih u njemu mir, pa makar nikad ne priznao svoj zloËin. Ali Bog je pretvorio naπu mudrost u ludost. Hvala Bogu, sad æelim iÊi putem vjere i mira. Bolesnik se duπevno oslobodio unutarnjih borbi i prijavio se vlastima. Osuen je, i nakon nekoliko godina umro je na robiji. Dok je leæao u tamnici, jednoga dana posjetio ga je doktor RankoviÊ da ga malo ohrabri. — Gospodine doktore — rekao mu je robijaπ — nikad nisam bio tako sretan kao πto sam sad. A koliko sam se muËio! Æelio sam sebi smrt, ali smrt nakon koje nema uskrsnuÊa i nikakvog suda. Danas, meutim, Ëeznem za æivotom u kojemu se viπe neÊe vidjeti ni najmanji trag mojega nekadaπnjeg æivota. Isus Krist je moj izbavitelj i ja imam svoju radost u Njemu. Moje poniæenje i sadaπnji robijaπki æivot ne Ëine me ni najmanje nesretnim. Potpuno sam zadovoljan. Nikad nisam tako slatko spavao kao πto spavam sad. Mirna savjest je najmekπi jastuk, vjerujte mi, gospodine doktore. LijeËnik ga je samo gledao i nije mogao vjerovati svojim uπima. Kako Ëovjek moæe biti zadovoljan kad je liπen slobode, Ëasti i svake udobnosti? ©to se to dogodilo s tim Ëovjekom, kakve su to tajanstvene sile kojima je majstor Janko utjecao na nj da se sad osjeÊa tako sretnim, a na njegovom bi mjestu svatko drugi oËajavao? Tako je taj nesretnik stigao do svijetlih visina. A ti?

41

BEZBOÆNI LIJE»NIK — Majstore, zvao sam vas jer vi ste jedini Ëovjek u gradu koji mi moæe pomoÊi. Otkad se odigrao sluËaj s gospodinom PerukoviÊem, ni ja se ne mogu nikako smiriti. Vjerujte mi, sav sam bolestan i ne nalazim lijeka za svoju bolest. Ne mogu jesti niti spavati; izgubio sam svaku radost. Prije sam bio potpuno siguran da nema Boga niti suda nakon smrti i Ëesto sam se u duπi slatko smijao vaπoj naivnoj vjeri koju ste otkrivali propovijedanjem onih biblijskih bajki o Kristu, Njegovom dolasku, o uskrsenju mrtvih i vjeËnom æivljenju na nekoj obnovljenoj Zemlji. Ali sluËaj gospodina PerukoviÊa sasvim je uzdrmao moju dosadaπnju uvjerenost. Ta nesigurnost me izjeda takvom snagom da sam veÊ sasvim malaksao. Evo, dva dana ne mogu ustati iz kreveta. Majstore, otkud vam ta nepokolebljiva uvjerenost da je sve tako kako vi vjerujete? Kako ste mogli uvjeriti onog nesretnika u svoje nazore, pa se sâm prijavio vlastima, a liπenje slobode smatrao osloboenjem? To viπe nije obiËna vjera, tu zacijelo postoje jaki argumenti kad Ëovjek moæe takvo πto uËiniti. Ne puπtam vas iz kuÊe dok mi ne razjasnite tajnu svoje vjere, temelj na kojemu je izgraena. Govorite, molim vas, i pomozite mi! — Gospodine doktore, vi znate da sam ja neπkolovan Ëovjek. Sve πto znam nalazi se u Svetom pismu i u knjigama koje sam prouËavao. Stoga vam mogu samo kazati ono πto sam naπao u njima ili doæivio u svojim iskustvima. BuduÊi da ste proπli kroz mnoge πkole, lako Êete prosuditi odgovaraju li moje spoznaje istini. Boæja ljubav je napisala dva pisma ljudskom rodu, a to su Stari i Novi zavjet. Bog otkriva

42

BIJEG OKO SVIJETA

nesretnim ljudima put kojim trebaju poÊi da bi ponovno mogli postati Boæja djeca, kao πto su bili i stvoreni. — Prijatelju Janko, sve je to lijepo kazano, ali gdje su dokazi koji mogu uvjeriti i duπu i razum da je ta knjiga zaista Boæja i sveta? — Doktore, ako hoÊete doznati je li neko jelo dobro i zdravo, morate ga uzeti i pojesti. U ustima Êete osjetiti godi li vaπoj duπi, a posljedice tog jela na vaπ organizam uvjerit Êe i vaπ razum je li to jelo dobro ili nije. Zar nije tako? — Tako je! A kako moæemo primijeniti to pravilo i na Sveto pismo? — Evo kako. Kad su Isusu predbacivali da Njegov nauk nije od Boga, On je dao jedno pravilo za cijelo Sveto pismo, po kojemu se moæe sasvim sigurno utvrditi je li od Boga ili je od ljudi. On reËe: “Moja nauka nije od mene — odgovori im Isus — nego od onoga koji me je poslao. Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu, znat Êe da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” Tako Ëitamo u Ivanu 7,16.17. i Luki 24,25. I joπ je kazao Gospodin u Izaiji 48,18.22: “O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreÊa bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!... Nema mira opakima!” Sjetite se gospodina PerukoviÊa. On je prigrlio Sveto pismo kao Boæju RijeË i odluËio vrπiti volju te Boæje knjige. Tako je iskusio da je ta knjiga Boæja. »im je odluËio Ëiniti ono πto ga uËi ta knjiga, potpuno se smirio i taj mir je ostao izvor zadovoljstva Ëak i u zatvoru. Njegov mir je zaista velik i dubok, silan kao rijeka. Meutim, vi odbacujete Sveto pismo, ne moæete odluËiti da Êete dræati zapovijedi Boæje, paziti na upute Svetog pisma. I πto je posljedica? Gospodin reËe: “Nema mira opakima.” Je li tako kako kaæe Sveto pismo? — Da, da, dragi Janko, sluËaj gospodina PerukoviÊa ne da mi spavati. To su Ëudnovate stvari. Ipak, to moæe biti sluËajnost, jer mnoπtvo ljudi ovdje i svuda po svijetu ne nalazi baπ niπta osobito u tom takozvanom Svetom pismu.

BEZBOÆNI LIJE»NIK

43

Dosta su prelistavali tu knjigu, znaju sve njezine glavne izreke napamet, piπu o njima debele knjige, a ipak su ostali ono πto su bili. — Doktore, tisuÊama godina svijet je gazio po atomima ne znajuÊi za njihovu golemu silu i nemajuÊi nikakve koristi od njih. Samo neki osobiti, da tako kaæem Bogom nadahnuti znanstvenici, nasluÊivali su i ispitivali tajnu atoma i tako svijet danas vidi prve plodove te nepokolebljive vjere. Ipak, nema te atomske sile koja bi mogla promijeniti ljudsku narav, vratiti ljudskom rodu mir i zadovoljstvo. Samo sila Boæje RijeËi u sva vremena mogla je to Ëiniti. Prorok Jeremija rekao je odavno, prije 2500 godina: “Nije li rijeË moja poput vatre — rijeË je Jahvina — i nije li sliËna malju πto razbija peÊinu?” (Jeremija 23,29) I sama Crkva priznaje da je moÊ Svetoga pisma silna kad se Ëita po pravilu kojega se pridræavaju adventistiËki krπÊani. U jednom katoliËkom listu koji je izlazio u blizini Monaka, u broju od veljaËe 1925. godine naπao sam Ëlanak iz kojega sam prepisao ovaj odlomak: “Djevojka iz nekog zabaËenog seoceta u bavarskoj πumi sluæila je nekoliko godina u gradu. Ondje su je adventisti upoznali s biblijskom istinom i tako je postala oduπevljena privræenica tog nauka. Djevojka je ostala moralna, bijaπe vjerna i plemenita, a kod svojih poslodavaca veoma omiljena. Poslije se udala za adventista. Otad njezina zabaËena kuÊa postade okupljaliπte onih koji su prihvatili adventistiËki nauk. Moæemo sasvim otvoreno kazati — zar da u tako lijepoj, Ëistoj, urednoj seoskoj kuÊi, u kojoj vlada slobodoumnost bez ikakvog lukavstva, u kojoj se gaji ljubav prema bliænjemu, u kojoj se pjevaju krπÊanske pjesme i u kojoj ne padne nijedna sablaænjiva rijeË, nema neËeg privlaËnog za ostale mlade ljude? Tako se ondje poËeo okupljati krug mladih ljudi koji su tamo traæili i naπli πto su htjeli: zabavu u kojoj se nisu zbijale nepristojne πale, razgovor u kojemu se nije mogla Ëuti ruæna rijeË, skup na kojemu se moglo

44

BIJEG OKO SVIJETA

govoriti i o najdubljim osjeÊajima πto pokreÊu ljudsku duπu, dakle o unutraπnjosti duπe i kako se moæe ljubiti Isus. U naπem katoliËkom krπÊanstvu ima i takvih dragocjenosti, ali ih mi ne poznajemo. Æupnik nam je pripovijedao da se AdventistiËka crkva dræi uzajamno. Ako se netko razboli, ostali ga posjeÊuju, donose mu πtogod, pomaæu svakome tko padne u nevolju. Ostane li netko bez posla, pomaæu mu iz zajedniËke blagajne. UopÊe je kod njih poærtvovnost velika. Takav æivot, po propisima vjere i duhu vjere, kod jedne obitelji u blizini Nürnberga osobito je pokazao koliko se ta obitelj razlikovala od ostalih katolika. Nekom je mladiÊu njegov ratni drug skrenuo pozornost na adventiste i on postane uvjereni pristaπa te vjere. Od dana kad je stupio u AdventistiËku crkvu u njemu se dogodio Ëudan preokret. Dotad je bio grub, neotesan, drzak, obijestan, æenskar, neposluπan, nepokoran roditeljima i osoran; a sad postade miran, sreen, moralan, dareæljiv, protivnik svih prostaËkih i nevaljalih razgovora i πala. Taj preokret toliko je utjecao na njegovoga brata da je i on, na veliku majËinu æalost, pristupio adventistima. Jednoga dana majka ih oπtro napadne zbog njihovog otpada od katoliËke vjere. Umjesto da plane i joπ oπtrije odgovori, umjesto da majku drsko napadne i da se s njom svaa, stariji odgovori blago, u svoje i uime mlaeg brata: ‘Majko, znamo da ne odobravaπ naπ prijelaz, ali gledaj, mi smo sretni. Vidjela si da smo obojica postali sasvim drugi ljudi. Zar nije tako?’ Majka je to potvrdila sa suzama u oËima. ‘Moæeπ nas grditi, karati, zlostavljati, Ëak nas smijeπ i tuÊi. Majko, s tvojega stanoviπta to je pravo. Sve primamo bez ijedne rijeËi, ali ne moæemo æivjeti drukËije, nego prema naπem sadaπnjem uvjerenju.’ Takve mladiÊeve rijeËi, a to mi je sve majka pripovijedala, zaista zasluæuju pohvalu.

BEZBOÆNI LIJE»NIK

45

Treba nam biti jasno: taj nauk djeluje i pridobiva pristaπe zato πto adventisti æive prema svojoj vjeri i ne nose svoje vjerovanje samo u ustima i na krsnom listu, nego ga zaista primjenjuju u æivotu.” — Vidite, doktore, ne samo u naπem gradu, veÊ i u drugim zemljama, pa i u Bavarskoj πumi oko Nürnberga i kamogod je stigao Isusov nauk, svuda se redaju dokazi da je istina πto je rekao Isus: “Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu, znat Êe da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” — Dobro, majstore Janko, osjeÊam da Êu prije ili poslije ustuknuti pred tim Ëudnovatim naukom, jer Êu inaËe poludjeti od ovog uæasnog nemira u duπi. Ali kako Êu se pomiriti s miπlju da je baπ sve πto piπe u tom Svetom pismu Boæja RijeË, kad tamo ima tako Ëudnih, Ëesto smijeπnih i glupih opisa? Primjerice, u Knjizi proroka Daniela piπe o nekim nemanima sa Ëetiri krila i Ëetiri glave, o rogu koji govori, proganja ljude i mijenja zakone. U Otkrivenju ima joπ Ëudnovatijih biÊa. Tamo se opisuje ista zvijer, ali ima sedam glava, a na zvijeri sjedi bogato nakiÊena bludnica itd. Kako mogu lagati ljudima da ja, lijeËnik, vjerujem kako je ta knjiga Boæja i sve πto u njoj piπe da je sveta Boæja istina, potrebna za naπe spasenje? — Dragi doktore, zar niste odmah primijetili da su to samo simboli? Zar ste se prije stidjeli dræavnog grba samo zato πto se na njemu nalazio dvoglavi orao? Kakve Ëudnovate i neprirodne tvorevine moæete naÊi na mnogim grbovima, a oni kojima pripadaju ni najmanje se ne stide priznavati te simbole svojima. To πto vam u Svetom pismu izgleda Ëudno, smijeπno i glupo, to su simboli. O zvijerima u Knjizi proroka Daniela piπe: “One Ëetiri goleme nemani jesu Ëetiri kralja koji Êe se diÊi na zemlji... »etvrta neman bit Êe Ëetvrto kraljevstvo... A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat Êe deset kraljeva, a iza njih Êe se podiÊi jedan drugi, razliËit — ... i oborit Êe tri kralja.” (Daniel 7,17.23.24)

46

BIJEG OKO SVIJETA

Ta kraljevstva bila su Babilon, Medoperzija i Makedonija (GrËka). Povijest nas obavjeπtava da je nakon GrËkog slijedilo Rimsko Carstvo. Otvorite sad Otkrivenje 17. poglavlje. Tu Ivan opisuje Ëetvrtu zvijer iz Daniela 7, jer i ova ima deset rogova, samo πto ovdje umjesto roga ta zvijer nosi æenu na svojim leima. Osim toga, Ivanova zvijer ima i sedam glava. U jeziku Svetog pisma “æena” uvijek simbolizira Crkvu; Ëista, nevina æena simbolizira vjernu Crkvu Boæju, bludnica pak nevjernu. A πto simboliziraju glave, to nam kaæu 9. i 10. redak: “Sedam je glava sedam gorâ na kojima Æena sjedi. To je i sedam kraljeva, od kojih su petorica pala, jedan æivi, a posljednji joπ nije doπao. Kada doe, treba da ostane samo kratko vrijeme.” Osamnaesti redak kaæe da Æena simbolizira i Veliki grad koji je tada imao vlast nad kraljevima zemaljskim. U 12. i 13. retku apostol Ivan kaæe da u danima kad je pisao Otkrivenje joπ nije bilo onih deset kraljeva, i da Êe primiti vlast zajedno s tom zvijeri koja je predoËena osmom glavom i æenu na leima. Sad kaæite, doktore, koji grad je veÊ u danima apostola Ivana bio sazidan na sedam breæuljaka i vladao Zemljom? — Pa to je bio Rim. — Je li taj Rim imao uvijek samo kraljeve ili je zvijer, koja simbolizira Rim i njegovo Carstvo, tijekom stoljeÊa imala razliËite glave? Prvo su vladali u Rimu kraljevi, onda konzuli, katkad diktatori, neko vrijeme decemviri, dvaput triumviri, carevi, pa viπe od tisuÊu godina pape RimokatoliËke crkve. Istina, nakon pada careva kao sedma glava u Rimu trebali su vladati egzarsi, ali su ih preduhitrili pape. Tako su pape, iako osmi po redu, postali sedma glava Rima. — Ali, majstore, pa to su glave koje spominje apostol Ivan u Otkrivenju 17! — Da, da, nov dokaz da povjesniËari znaju pisati povijest unatrag, a proroci su pisali povijest o dogaajima koji

BEZBOÆNI LIJE»NIK

47

su bili joπ u dalekoj buduÊnosti. Vidite kako je Ivan toËno opisao politiËku igru koja se odigrala 476. godine u Rimu! Egzarsi nisu uspjeli biti sedma glava Rima, papinstvo se pokazalo jaËom silom. Ivan je vidio da Êe “æena”, tj. Crkva zavladati na leima Rima. Ona to sasvim otvoreno priznaje. Kanonik Stroj piπe: “Otkada carevi nisu viπe stanovali u Rimu, vaænost i moÊ papa rasla je i mnoæila se svakim danom viπe...” A kako se ispunila rijeË u Otkrivenju 17,13: “Ovi (novi gospodari Rimskog Carstva) su svi sloæni da predadnu Zvijeri i svoju silu i svoju vlast”, koja je, po 11. retku, bila osma, ali je, zahvaljujuÊi svojoj mudroj politici, postala sedma po redu. Novi gospodari Zapadne Europe bili su Franci, Anglosasi, Alemani, Burgundi, Zapadni Goti, Svevi, Langobardi, Heruli, Vandali i IstoËni Goti. Svi ti narodi prihvatili su arijevsko krπÊanstvo i bili smrtni neprijatelji Rima i njegove Crkve. Ali zastupnici Rima su pridobili Franke za svoju vjeru. Oruæje Franaka uspjelo je obratiti na katolicizam narode Zapadne Europe. Zato piπe kardinal Cezar Baronij: “U ono vrijeme, kad je izgledalo da se Rimska crkva nalazi na rubu propasti, baπ tada doπli su kraljevi sa sjevera darovati joj svoje dræave.” Evo, jedno doslovno ispunjenje viπe! U Danielu 7,24 kazano je da Êe mali rog ili, prema Otkrivenju 17 — æena, odstraniti tri roga ili dræave. Prvi rog, koji je pao nakon 476. godine, bili su Heruli (493.), drugi su bili Vandali (534.), a treÊi IstoËni Goti. Oni su dobili smrtni udarac 538. godine. Ta tri naroda bili su æeljezni obruË koji je sputavao duhovnu vlast rimskih papa. Taj obruË je nestao 538. godine. Prema Danielu 7,24.25 Bog raËuna duhovnu prevlast rimskog pape od vremena uklanjanja tih triju rogova, dakle od 538. godine. U Danielu 7,25; 12,6.7; Otkrivenju 12,6.14 i 13,5 rijeË je o 1260 godina, koliko je trajala papinska prevlast. Evo dokaza da svi ti razliËiti izrazi — tri i pol vre-

48

BIJEG OKO SVIJETA

mena, 1260 dana, 42 mjeseca — znaËe 1260 godina. U Otkrivenju 12 i 13 rijeË je o istoj sili i istom njezinom utjecaju, o proganjanju Boæje djece. U Otkrivenju 12,6 piπe da Êe progonstvo trajati 1260 dana; u 14. retku ne kaæe 1260 dana, veÊ tri i pol vremena, a u Otkrivenju 13,5 kaæe se 42 mjeseca. Kad 1260 dana podijelimo na 42 mjeseca, dobijemo 30 dana po mjesecu. Prema tome, proroËka godina ima 12 x 30 dana = 360 dana, a tri i pol vremena ili godina jesu 360 + 360 + 360 + 180 = 1260 dana. A 42 mjeseca po 30 dana takoer je 1260 dana. BuduÊi da je po pravilu u Ezekielu 4,6 svaki proroËki dan jedna godina, svaki proroËki mjesec ima 30 godina i svaka proroËka godina 360 godina. Prema tome, 42 mjeseca su 1260 godina. I tri i pol vremena su 1260 godina. Na pitanje kad Êe biti kraj te straπne sile, prema Danielu 12,6.7 aneo je odgovorio da 1260 godina doseæu toËno do kraja te sile. Godine 538., prvom i odluËujuÊom pobjedom nad IstoËnim Gotima stavljen je kamen temeljac duhovnoj prevlasti papinskog Rima na Zapadu. RaËunajmo sad 1260 godina. Tako je zaista i bilo. Godine 508., kad je papu u Rimu joπ sputavao obruË Vandala i IstoËnih Gota, franaËki se maË osilio i poËeo uvelike uspostavljati u Europi katoliËku vjeru. Tek 538. godine, prvom i odluËnom pobjedom nad IstoËnim Gotima postavljen je kamen temeljac papinoj duhovnoj prevlasti u samom Rimu. Godine 508. + 1290 i 538. + 1260 godina vode nas do 1798. godine. Doktore, u Otkrivenju 13,3 piπe o sedmoj glavi Rima, dakle o papinskoj: “I vidio sam jednu od njezinih glava kao smrtonosno ranjenu.” Kaæite mi, moæe li se to odnositi na papinski Rim, je li on dobio smrtnu ranu pri kraju 1290 ili 1260 godina, dakle 1798. godine? Je li te godine izvrπena na tom Rimu presuda 10. retka: “Tko je odreen za ropstvo, ide u ropstvo; tko je odreen da pogine od maËa, od maËa mora poginuti”?

BEZBOÆNI LIJE»NIK

49

— Majstore, ovdje mi se otkrivaju stvari i ne znam πto bih kazao. Te spoznaje proroka o buduÊim dogaajima jednostavno zapanjuju. Ti ljudi nisu mogli sami od sebe znati takve stvari. Koji im je um otkrio te velike stvari? — Doktore, apostol Petar vam daje odgovor na to: “Kristov Duh — koji bijaπe u njima — kad je unaprijed navjeπÊivao Kristu odreene patnje i proslavljenje πto Êe doÊi poslije njih, bijaπe im objavljeno da nisu za sebe same, nego za vas iznijeli ono πto su vama sada, uz pomoÊ Duha Svetoga πto je poslan s neba, objavili propovjednici Radosne vijesti i u πto aneli æele zaroniti.” Dakle, Duh Onoga koji je obeÊao vjernima: “Ja sam s vama u sve dane do svrπetka svijeta!” — O, majstore, pa samo tako moæe biti. Da, Rimska crkva je prolila mnogo, mnogo krvi. Ovdje imam povijest slovenskoga naroda, koju je objavila Mohorjeva druæba. Evo, tu piπe: “Nije lijepa Ëinjenica da je ponegdje u naπim krajevima πirenje krπÊanstva bilo udruæeno s vojnim pohodima.” Slovenski duhovnik i pjesnik Simon GregorËiË potvruje da je prilikom pokrπtavanja naπih djedova teklo mnogo krvi. Dalje, povijest je zabiljeæila straπne dane krvave inkvizicije. I ona straπna vremena izazvala su najzad Francusku revoluciju, grozne dane krvave odmazde, dane kad se toj Crkvi i njezinom vjernom krvniku i pokrovitelju, francuskom kralju, nemilosrdno sudilo i presudilo. — Vidite, doktore, i to se dogodilo toËno 1260 godina nakon treÊeg uniπtenja, uniπtenja IstoËnih Gota, 538. godine! Ipak, to joπ nije vrhunac svega proroËkog sveznanja. ©to se trebalo dogoditi u svijetu u vrijeme kad je Francuska revolucija poËela izvrπavati presudu iz Otkrivenja 13,10 nad zvijeri Rima? »itajmo Otkrivenje 13,11-18: “Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrπi u njezinoj sluæbi i Ëini da se zemlja i

50

BIJEG OKO SVIJETA

njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bî izlijeËena smrtonosna rana. Ona Ëini velika Ëudesa, tako da i vatru s neba spuπta na zemlju naoËigled ljudi, i zavodi stanovnike zemlje Ëudesima koja su joj dana da ih Ëini u sluæbi Zvijeri, svjetujuÊi stanovnicima zemlje da naprave kip Zvijeri koja bî ranjena maËem, ali ostade na æivotu. »ak joj je bilo dopuπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi ‘koji se ne htjedoπe pokloniti kipu Zvijeri’. Ona Ëini da svi — mali i veliki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi — udare sebi æig na desnicu i na Ëelo i da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati ako nema udaren æig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.” Sad mi kaæite, doktore, buduÊi da znamo kako u proroËanstvima zvijeri simboliziraju dræave, koja je velika dræava bila osnovana 1789. godine, kad je Francuska revolucija poËela zadavati smrtne udarce zvijeri Rima? — Majstore, ne mogu viπe. Pa nisam ni sanjao da u Bibliji ima takvih otkrivenja. Otvorite prozor, pustite zraka unutra. PriËekajte malo, da se smirim... Sad... Majstore, dajte mi ruku, kao da me hvata neki strah. Ta druga zvijer, to moæe biti samo Amerika. Da, 1789. godine, kad je poËela Francuska revolucija, papinstvo je poËelo padati, a nastale su Sjedinjene AmeriËke Dræave i dobile prvog predsjednika Georgea Washingtona. A ona dva roga kao u janjeta, da, da, to je Amerika, jer ta dræava ima toËno dva glavna znaka: protestantizam i demokraciju! Kao da je najkrπÊanskija i najËovjekoljubljivija, a zapravo... dobro je kazao Ivan: Amerika misli, govori i radi kao stari zmaj — Sotona — traæi samo vlast nad svijetom. — Tako je, doktore. Biblija kaæe da Êe Amerika, unatoË tim znakovima poboænosti i humanosti, Ëiniti πto ne valja, sve ono πto je Ëinila i prva zvijer — papinstvo. UËinit Êe da njezini narodi i svi do kojih dopre njezin utjecaj naËine kip ili kopiju prve zvijeri, da se toj zvijeri poklone i prime njezin æig, znak i broj.

BEZBOÆNI LIJE»NIK

51

— Majstore, sad mi se neπto otkriva. Onaj tko nadahnjuje Amerikance i utjeËe na njih æeli da Amerika oponaπa papinstvo i prihvaÊa njegove ideale. Kad sam 1896. bio poslovno u Kölnu, Ëitao sam “Kölnische Zeitung” od 13. srpnja iste godine. Ponio sam te novine. Otvorite, molim vas, desnu ladicu pisaÊeg stola. Tamo je nekoliko Ëasopisa, meu njima i taj broj. E, to je. Evo πto piπe: “Papa Leon XIII. uputio je u svojemu pastirskom pismu od 7. rujna 1885. katolicima u Americi ove rijeËi: ‘Svaki katolik duæan je aktivno suraivati u politiËkom æivotu Amerike, zauzeti neko utjecajno mjesto kako bi se postigao nadzor nad zakonodavstvom i promijenio ustav Amerike, da bude vjerna kopija katoliËkih naËela.’” — Vidite, doktore! A glede æiga, evo πto Gospodin kaæe u Ezekielu 20,12: “... dadoh im i svoje subote, kao znak izmeu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveÊujem!” Dakle, Boæji znak ili æig je subota. A znate li πto je utjecaj Rima veÊ postigao u Americi? VeÊ 10. srpnja (29. veljaËe) 1892., dakle samo 7 godina nakon onog papinog pastirskog pisma, ameriËki kongres je poslije glasnog Ëitanja Izlaska 20,8-11 izglasovao da se nedjelju treba smatrati “krπÊanskom subotom” i da mora biti strogo svetkovana. Utjecajem Rima i mijeπanjem ameriËkih katolika u zakonodavstvo i opÊu politiku Sjedinjene Dræave Êe se prekrojiti tako da budu vjerna kopija ili kip papinstva i uzdignut Êe papin ugled i moÊ — da ga njezini narodi poπtuju kao Kristovog namjesnika, latinski VICARIUS FILII DEI, po Pismu 666. Doktore, sad vidite da proroËanstva Svetoga pisma nisu prazne bajke, veÊ nepobitne istine. ProroËki sat nije trebalo nikad navijati, nikad popravljati, kazaljke njegove nikad ispravljati. U Danielu 12,4.9 aneo naziva ovo naπe vrijeme “vremenom svrπetka”. Sami ste iskusili i vidjeli kako Bog radi da bi naveo Ëovjeka da se odluËi hoÊe li sluæiti Njemu, sluπati Ga i promijeniti æivot, ili Êe sahraniti svoje srce i ostati bez mira i spokoja. ©to Êete vi uËiniti? Bog vas

52

BIJEG OKO SVIJETA

traæi. Znate πto je Bog uËinio s gospodinom PerukoviÊem. Ja vam nisam dosaivao, nego vam vaπa savjest nije dala mira dok me niste pozvali da vam svjedoËim o najpouzdanijoj proroËkoj rijeËi i posljednjem vremenu, Ëiji poËetak je ona tako toËno odredila. Uvjerili ste se da Sveto pismo govori istinu, da je ono Boæja RijeË. ©to Êete sad uËiniti? ©to Êete odgovoriti Bogu koji vas traæi, jer vas ljubi i ne æeli da i nadalje æivite u nemiru i najzad propadnete? Da, Bog vas ljubi. — Majstore, dragi prijatelju! Da, Sveto pismo nije knjiga bajki. Ono je Boæja RijeË, ono govori istinu. Pogodilo je moje srce i uËinilo da sam spreman poÊi za Kristom. Budite tako ljubazni i pomolite se Bogu da preporodi moje srce, usadi u nj svoj sveti Zakon i posveti moj duh, duπu i tijelo da bih i ja, zajedno s prorokom Danielom, s gospodinom PerukoviÊem i sa svom Boæjom djecom mogao imati udio u prvom uskrsnuÊu i Kristovoj vjeËnoj slavi. Znam da Êu imati velikih poteπkoÊa. Moja Êe se supruga buniti kad budem æivio po Svetom pismu, prijatelji Êe me ismijavati, svijet Êe me prezreti. Ali neka Bog bude milostiv prema meni grjeπniku, jer ne mogu drukËije. Æelim naÊi mir, kao πto ga je naπao gospodin PerukoviÊ. Nisam zloËinac kao on πto je bio, ali sam ipak zlikovac, jer sam njega i druge uvjeravao da nema Boga i tako im dao slobodu da Ëine πto ne valja. Nisam mislio da Êe netko od njih zavrπiti tako æalosno. Bog neka mi oprosti, a ja Êu ubuduÊe upotrijebiti sve svoje snage da bi ljudi naπli Boga i sluæili Mu.

53

ISPOVIJED U»ITELJA VLADE Svatko u gradiÊu poznavao je i volio starog uËitelja Vladu. Njegova je majka æeljela da postane sveÊenik. IspoËetka je i on to htio. Ali poslije, u viπim razredima gimnazije, teorija o evoluciji iz temelja je pokolebala njegovu vjersku uvjerenost te nije htio u bogosloviju, veÊ je upisao uËiteljsku πkolu. Uspjeπno je zavrπio studije i dobio lijepo namjeπtenje. Oæenio se djevojkom iz vrlo ugledne, poπtene i dobre kuÊe. Brak je bio sretan, izrodili su tri sina i kÊer. Æivjeli su sretno, kao u malom raju. Djeca su zavrπila studije i, kad je sve najbolje napredovalo i izgledi za buduÊnost bili najpovoljniji, buknuo je svjetski rat i uniπtio im sreÊu. Dva sina su poginula na ratiπtu, mlai je podlegnuo patnjama u zarobljeniπtvu, kÊi je pokosio tifus, a majci je od tuge puklo srce. Tako je dobri uËitelj Vlado ostao potpuno sâm, bez ikoga na svijetu. Otad se gospodin Vlado potpuno promijenio. Rijetko bi izlazio meu ljude, jedva ga se moglo vidjeti na ulici, uvijek zamiπljenog. Duboka tuga i posljedice usamljenosti zarezale su znake u njegovo nekad tako svijetlo lice. Jednoga dana gospodin Vlado pozove majstora Janka k sebi. Majstor se malo uznemirio razmiπljajuÊi πto bi taj poziv mogao znaËiti. ©to Êe on, krπÊanin, kod gospodina Vlade koji o krπÊanstvu nije htio Ëuti ni dok mu je sreÊa bila sklona, a poslije se oËitovao da mrzi sve πto podsjeÊa na Boga? Sa zebnjom u srcu poπao je k starom uËitelju. — Aaa, vi ste, majstore Janko. Dobro doπli! — Dobar dan, gospodine Vlado. Evo me! Zvali ste me. Kako vam mogu pomoÊi?

54

BIJEG OKO SVIJETA

— Baπ vam hvala, majstore, πto ste doπli. Molim vas, sjednite i sasluπajte me. Imajte strpljenja sa mnom. Star sam, pa onda ovako sâm, nikog od svojih. Muka! Znate, sluËaj s PerukoviÊem i doktorom RankoviÊem uËinio je da sam i ja izgubio ravnoteæu. Vi znate da su moja æena i djeca bili od srca poboæni i dobri. Njihov æivot mnogo je utjecao na mene, u srcu sam se i ja poËeo vraÊati Bogu, ali onda me snaπla ona nesreÊa i poruπila i ono malo vjere u meni. Postao sam neprijatelj Boga i krπÊanstva. Ali njihova je vjera ostala. Posljednje rijeËi sinova s bojiπta bile su: “Tata, odavde nema povratka, svi koji smo ovdje moramo poginuti. Ali Isus ostaje i o svojemu dolasku On Êe nas probuditi. Tata, æivi za Krista, pa Êemo se u onaj dan ponovno sastati i zauvijek ostati zajedno.” SliËno glasi posljednje pismo mlaeg sina. Kad je bila na samrti, kÊi se oprostila s nama rijeËima: “Dovienja, draga mama, dovienja, dragi moj tata!” A i kad je moja æena nakon toga osjetila da Êe poÊi za djecom, kad njezino napaÊeno srce nije moglo izdræati pritisak tolike boli, zagrlila me s toliko ljubavi i dugo πutjela. Onda je jedva Ëujno rekla: “Vlado, ti ne znaπ, ali ja znam da te Isus jako ljubi. Kad je bio najpotrebniji uËenicima, napustio ih je, umro, uskrsnuo i uznio se na nebo. Samo tako je mogao oæiviti u njima pravo krπÊanstvo koje je postalo utjeha i spasenje milijunima ljudi. Da ti je Bog ostavio tu zemaljsku sreÊu, ti bi u njoj utonuo i zauvijek propao. Sad Êeπ æaliti za njom i u tebi Êe se probuditi æelja da se joπ jednom vidimo. Tako Êeπ naÊi Boga, naÊi Êeπ Spasitelja i najzad Êeπ opet naÊi nas, svoje najmilije. Vlado, moja posljednja rijeË, najdraæe πto postoji, ta rijeË neka te vodi i uËini da se ponovno vidimo: “Dovienja o Kristovu dolasku, moj Vlado!” S tim rijeËima moja dobra æena je izdahnula. I, majstore, taj njezin posljednji pozdrav: “Dovienja!” prati me danju i noÊu. Njezine su me rijeËi zaista nagnale da svoje nazore o postanku svijeta podvrgnem ponovnom ispitiva-

ISPOVIJED U»ITELJA VLADE

55

nju. Sjetio sam se kako smo uËili da se svaka tvar moæe rastaviti na molekule, a ovi u atome, da je, primjerice, jedan atom vodika teæak 0,000.000.000.000.000.000.002 kilograma. Kakva je to teæina, kako to predoËiti? Evo kako. Promjer jednog atoma kisika iznosi tisuÊu milijuntih dijelova jednog milimetra, a u prostor od Ëetiri milijunta dijela jednog milimetra moæe se smjestiti 60 milijuna atoma kisika ili 210 milijuna atoma vodika! Atomska fizika uspjela je rastaviti atome na protone, elektrone i neutrone. Protoni i neutroni Ëine jezgru tog nevidljivog neËega, a elektroni i nisu viπe nekakvo neπto, veÊ samo gibanje svjetlosnog etera πto kruæi nevjerojatnom brzinom oko nevidljive jezgre koju Ëine protoni i neutroni. Dakle, elektroni su poËetak svega πto postoji. Vidite, majstore, tako je znanost najzad primorala svakoga tko se u nju uzda da vjeruje u ono πto se ne vidi, πto je nevidljivo! Pa kad je tako, onda je sto posto istina, sto posto suvremeno i sto posto toËno ono πto kaæe i Sveto pismo: “Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Boæjom rijeËju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.” (Hebrejima 11,3) Dalje, znanost je dokazala da je svjetlosni eter poËetak svega πto postoji i æivi. A to je i prvi nauk πto nam ga otkriva Sveto pismo, jer u Postanku 1,3 piπe: “U poËetku... bi svjetlost!” Dalje, u fizici smo uËili da bez sile ne moæe biti nikakvog kretanja, gibanja ili titranja. ©to to znaËi? Da je prvo morala biti sila, pa onda tek svjetlosni eter i njegovo titranje! LogiËno rasuivanje kaæe nam da nema ni sile ako nema inicijative, a ona moæe doÊi samo od duha ili uma koji je umio dati takvu silu da se stvori svjetlosni eter. Pa onda elektron, nositelj tog svjetlosnog etera, pa jezgra, iako nevidljiva, onda organizacija svjetlosnog etera, elektrona, protona i neutrona u prvo, iako joπ nevidljivo neπto πto je moglo postati osnova poËetka tvari iako takoer nevidljive — naime, atoma. Atomi su osnova nevidljivih molekula, a molekule osnova prve vidljive tvari ili stanice. Znanost nam

56

BIJEG OKO SVIJETA

kaæe da je od te prve stanice razvojem postalo sve πto postoji. A ja sam se zapitao: ako su se sva æiva biÊa razvila jedno od drugoga i ako su se postupno razvila iz jedne temeljne stanice, bez sudjelovanja svemoguÊe sile, kako se onda moæe objasniti Ëinjenica da se za razvijanje jednostaniËnih organizama glavna stanica treba razdijeliti samo na dvije stanice, od kojih svaka dalje æivi samostalno i dijeli se i dalje na druga dva samostalna organizma, dok se kod mnogostaniËnih æivih biÊa stanice nastale dijeljenjem ne odvajaju da bi oblikovale samostalne organizme, nego ostaju sjedinjene sa skupinom stanica oblikujuÊi na kraju razliËita æiva biÊa, æivotinje i ljude? Kako bi besvjesna tvar znala izgraditi organe koji Êe obavljati osobite funkcije, kako bi besvjesna tvar znala razdijeliti stanice tako da Ëine pluÊa, jetru, æeludac, oËi, srce i sve druge divno i Ëudesno izgraene organe ljudskog tijela? RazliËite stanice graene su prema svrsi i naravi funkcije koju Êe pojedini organi obavljati. Stanice koje Ëine kosti jedne su vrste, æivËane stanice druge, miπiÊne stanice treÊe itd. Za svaki organ postoji odreena vrsta stanica. Osobina da se stanice dijele na milijune drugih stanica i redaju savrπeno, matematiËkom toËnoπÊu, po odreenoj osnovi koja je ista kod svakog Ëovjeka i bila je ista kod pojave prvog æivog biÊa, nije rezultat obiËne tvari koja se sastoji od ugljika, kisika, vodika i fosfora. »injenica je da ta osnova i sila postoje veÊ u oploenom jajaπcu, da je u njemu veÊ organiziran cijeli viπestaniËni organizam sa svim svojim funkcijama. To dokazuje da postoji temeljni uzrok svih uzroka, natprirodna sila, velika mudrost izvan nesvjesne tvari. RazmiπljajuÊi o tim pitanjima, sjetio sam se i naπe prehrane. »ovjek moæe imati dosta hrane pune energije a da njegovo tijelo od svega toga nema ni najmanje koristi. Moæemo dati tijelu energije koliko god hoÊemo, a u njemu Êe ipak vladati smrt. Kako to? Sve ovisi o organizaciji, kako Êe vitamini tu hranu podijeliti i organizirati njezino djelova-

ISPOVIJED U»ITELJA VLADE

57

nje. A ta organizacija je tako komplicirana, tako savrπena u svojim kemijskim i æivotnim raËunima da sliËi ljekarni, gdje se u jednoj πalici mijeπaju djeliÊi grama najraznovrsnijih lijekova koji se ne sastavljaju sami, ne odluËuju o svojoj koliËini i mjeri, niti se mijeπaju sami. Sve to moæe Ëiniti samo vrlo pametan um koji toËno zna πto radi. U ljekarni je to ljekarnik. A u nama, u naπim organima, obavljaju se kudikamo kompliciraniji ljekarniËki poslovi. Koji je to um osposobio vitamine za tako sloæen posao? Tko ih upuÊuje da sprovode tako sloæenu organizaciju prehrane naπeg isto tako kompliciranog i Ëudesnog organizma? Da to nije naπ vlastiti duh ili um, dokazuje Ëinjenica da se sav taj posao obavlja bez naπe volje, kad Ëvrsto spavamo ili mislimo na neπto sasvim drugo. Mudri Salomon ispravno je zakljuËio: “Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji: ona istraæuje sve do dna utrobe.” Tako kaæu Izreke 20,27. Zaπto onda kaæu da ne mogu vjerovati u ono πto se vidi, a vjeruju u nevidljive atome i elektrone? Kako mogu ismijavati onu prvu rijeË Svetoga pisma: “I bi svjetlost”, kad i sva njihova ispitivanja dokazuju da poËetak svega bijaπe i jest — svjetlosni eter? Kako mogu napisati toliko knjiga o Ëudesima organizacije u prirodi, a dobro znaju, po zakonima rasuivanja, da nijedna organizacija, Ëudesna i tajanstvena, ne moæe postojati bez sile i inicijative, dakle bez uma, a postanku najveÊeg Ëuda, Ëudesnoj organizaciji ovog svijeta nijeËu silu i inicijativu uma, nijeËu joj Stvoritelja! A ja zahvaljujem dobrom i premudrom Stvoritelju neba i Zemlje πto mi je poklonio i saËuvao dragocjeni dar logiËnog rasuivanja, koji me vratio spoznaji πto sam je joπ kao dijete primio iz Svetog pisma — da “u poËetku stvori BOG nebo i zemlju”, da “Bog reËe: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost!” Ali, majstore, sad dolazi glavna stvar zbog koje sam vas zvao. Znate, muËe me pitanja: πto Êu s Kristom? ©to Êu s krπÊanstvom? Htio sam naÊi odgovor zdravim rasuivanjem,

58

BIJEG OKO SVIJETA

ali moram priznati da nisam uspio. Na podruËju znanosti mogao sam se snaÊi. Zdrava logika bila mi je vrlo siguran i pouzdan voa. Ali ova pitanja odvedoπe me na sasvim nepoznato podruËje. Ne znam, ne mogu se snaÊi. Zato sam vas zvao. Molim vas, pomozite mi. — HoÊu, gospodine Vlado. Stvoritelj u kojega sad vjerujete i za kojega rekoste da je Iskonski Um koji je stvorio, organizirao i pokrenuo sve πto vidimo i ne vidimo — On Êe voditi naπe misli kako bismo naπli prave odgovore na vaπa pitanja. »itajte, molim vas, rijeËi apostola Pavla u 1. KorinÊanima 15,14-19: “Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naπe propovijedanje, neosnovana je i vaπa vjera. Tad izlazi da smo i laæni svjedoci Boæji jer smo svjedoËili da je Bog uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskrπavaju. Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskrπavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaπa vjera; vi ste joπ u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kristu umrijeπe, izginuπe. Ako se samo u ovome æivotu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.” Sad mi kaæite, gospodine Vlado, moæe li se, prema znanstvenim ispitivanjima, neorgansko razviti u organsko, dakle neæivo u æivo? — Pa... da, znanost je ustanovila da je sve πto æivi, postalo i razvilo se iz neæivog, dakle organski svijet postao je iz neorganskog. — A πto bi tvrdila ta znanost da je, primjerice, postojala u ono davno vrijeme, kad je svijet bio u neorganskom, dakle neæivom stanju? Bi li dokazivala da iz neæivog moæe iziÊi æivo? — BuduÊi da se znanost dræi samo apsolutnih dokaza, a u ono doba nisu postojali nikakvi dokazi da od neorganskog moæe postati organsko, zacijelo bi dokazivala da od neæivog ne moæe biti æivo.

ISPOVIJED U»ITELJA VLADE

59

— Vidite, dragi gospodine Vlado, ipak je potpuno suprotno: od neæivog je postalo æivo. A sad se vratimo apostolovim rijeËima koje smo maloËas proËitali. I u one dane su ljudi tako mudrovali: “UskrsnuÊe? Ne, to se protivi razumu, protivi se znanosti! Ne moæe od neæivog postati æivo. Dakle, nema uskrsnuÊa! Zato jedimo i pijmo, jer sutra Êemo umrijeti.” Tko tako govori, ne govori znanstveno, jer znanost je ustanovila da se sve πto je æivo razvilo iz neæivog. Sadaπnja priroda mora proÊi kroz joπ jedan proces koji Êe je podignuti u savrπenije, i najzad u potpuno savrπeno stanje. Prema tome, u svjetlosti znanosti postoji prijelaz iz neæivog u æivo stanje! ZnaËi, uskrsnuÊe mrtvih nije protivno zdravom razumu! »ovjek je veÊ jednom æivio u savrπenom stanju, jer Ëitamo: “I vidje Bog da je dobro.” Nema naroda koji je doæivio neku tragediju i ikad je mogao zaboraviti. Tijekom stoljeÊa ona je izmijenila izvanjski oblik, neπto je dodano, neπto izgubljeno, ali jezgra je ostala. Nema naroda na svijetu u Ëijoj mitologiji ne nalazite ulomke o predspoznaji da je nekad na ovoj Zemlji æivot bio kao u raju, ali je zmija prevarila prve ljude i zavela ih u grijeh. Tada se raj pretvorio u pakao. U svim mitologijama postoje i ulomci o predspoznaji da Êe mrtvi jednom ustati i izgubljeni se raj vratiti na Zemlju. Tijekom povijesti vjeËnog umiranja bilo je teπko odræati vjeru u uskrsnuÊe. Zato je doπao Boæji Sin na Zemlju — uzeti grijeh ËovjeËanstva na sebe, umrijeti za taj grijeh, svojim uskrsnuÊem dokazati svijetu da oni ulomci o uskrsnuÊu tijela nisu bajka, veÊ istina. Nalazimo da je u Isusovo doba bilo gotovo nemoguÊe uvjeriti Ëovjeka u uskrsnuÊe i vjeËni æivot. To je osobito uoËljivo kod Isusovih uËenika. Kad god im je govorio o svojoj muci, smrti i uskrsnuÊu, nikad Ga nisu razumjeli. Isus im je bio savrπeno biÊe, toliko savrπen da su bili potpuno uvjereni kako Êe samo On, i nitko drugi, spasiti Izrael

60

BIJEG OKO SVIJETA

od Rimljana i uËiniti da Izrael postane gospodar cijele Zemlje. Bili su uvjereni da Ga je sâm Bog poslao i za tu jedinu svrhu nadario izvanrednim osobinama, sposobnostima i silom. Isus je naglasio da nisu mislili πto je Boæje, nego ljudsko. Govoriti im o svojoj smrti, pa makar je zasnivao na svim knjigama Starog zavjeta — ne, to nisu mogli shvatiti. Petar je, primjerice, upotrijebio sav svoj utjecaj i rjeËitost da bi Ga odvratio od takvih rijeËi: “Petar ga povuËe nasamo i poËe ga odvraÊati rijeËima: ‘Nek ti Bog bude milostiv, Gospodine! Boæe saËuvaj! Tebi se takvo πto ne smije dogoditi!’” (Matej 16,22) Govorio im je o tome pune tri godine i dokazivao. Koliko plitka je bila Petrova vjera u Nj, najbolje se pokazalo kad je kucnuo Ëas Njegovog stradanja. Prodali su Ga, odrekli Ga se, izgubili svaku vjeru i razbjeæali se. Tu nije bilo joπ ni trunka krπÊanstva. Tek ono πto su doæivjeli prigodom Njegove smrti i nakon nje iz temelja je izmijenilo te ljude. ZnaËi, krπÊanska vjera potjeËe tek od Kristove smrti i Njegovog uskrsnuÊa, kad su vidjeli da je grob prazan, kad su se uvjerili da je Krist opet æiv ali da nije viπe onakav kakav je bio, veÊ u svemu savrπeniji, ne kao obiËan Ëovjek, veÊ kao Duh kojemu ne smetaju ni zatvorena vrata ni vrijeme ni prostor. Petar koji se odrekao Krista, Ivan koji nikako nije mogao vjerovati u Njega, pa nevjerni Toma, onda ona dvojica koji su umaknuli u Emaus razoËarani jer su se izjalovile sve njihove nade u spasenje Izraela po Isusu, i najzad Pavao koji je puhao prijetnjom i smrÊu na krπÊane — sad su vidjeli Isusa — drukËijeg, ali æivog, u slavi i moÊi, koji se pred njihovim oËima uznio na nebo, s neba im se javio, s njima govorio i poslao im po obeÊanju silu Svetoga Duha. Ti isti ljudi pokazali su iznenada tako veliku vjeru, toliku smjelost i silu, neπto sasvim novo i neobiËno u njihovom æivotu, da su se oËevici divili, Ëudili se i rekli: “©to Êe, dakle, to biti?” A Petar, koji bi se bio radije odrekao Krista nego Ga javno ispovijedao, sad je usred Jeruzalema, pred milijunima ljudi

ISPOVIJED U»ITELJA VLADE

61

ispovijedao i gromkim glasom dokazivao iz Pisma da je razapeti Krist uskrsnuo i postao Gospodin, da ni u kome drugom nema spasenja niti ima pod nebom drugoga imena kojim bi se ljudi mogli spasiti. Dakle, iz vjere u Uskrsnuloga i iz doæivljaja koji su stvorili tu vjeru postalo je krπÊanstvo. U svojoj savjesti, u srcu i æivotu ti su ljudi iskusili da to nije onaj Isus kojega su poznavali i u Njega vjerovali, veÊ da je Otkupitelj i Spasitelj svih koji Ga prizivaju. Kad god i gdje god se pojavljivala ta vjera po ljudima Ëiji se æivot vjerom u Uskrsnulog iz temelja promijenio i postao savrπeno nov, drugi su u njihovim obnovljenim æivotima gledali peËat istinitosti njihovih rijeËi i tako povjerovali u Uskrsnuloga i preporodili se snagom te vjere. Tako je postalo i tako se πirilo krπÊanstvo: ponavljalo se Ëudo smrti i uskrsnuÊa Kristovog u svakom Ëovjeku koji je povjerovao u Njega, u Uskrsnulog. Kao πto je Krist umro i uskrsnuo kao posve nov, drugi, nebeski, proslavljeni Isus, jer i Pavao piπe u Hebrejima 2,10 da je Bog Isusa usavrπio patnjama, tako su i ti vjernici vjerom u Uskrsnuloga umirali grijehu i uskrsavali Kristu, kako to izraæava apostol Pavao: “A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da Êemo æivjeti s njime, jer znamo da Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih, viπe ne umire: smrt nad njim viπe ne gospodari. Njegova je smrt bila, jedanput zauvijek, smrt grijehu, a njegov æivot — æivot Bogu. Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a æivima Bogu u Isusu Kristu!” (Rimljanima 6,8-11) Vidite, dragi uËitelju Vlado, sila i bît krπÊanstva nije bila u spoznavanju postanka svijeta i krπÊanskih dogmi, veÊ u spoznavanju sile Kristovog uskrsnuÊa. Tako je uËio Krist: “A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Isto je kazao i apostol Pavao: “©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu...

62

BIJEG OKO SVIJETA

da iskusim njega i silu njegova uskrsnuÊa i udio u njegovim patnjama, prilagoavajuÊi se njegovoj smrti, ne bih li kako postigao uskrsnuÊe od mrtvih.” (Filipljanima 3,8-11) — Majstore, to mi je sasvim novo otkrivenje Krista i krπÊanstva. Isus nije mogao postati spasitelj svijeta, utemeljitelj i nositelj KrπÊanske crkve bez smrti i uskrsnuÊa. I nitko ne moæe biti krπÊanin, imati pravo na to ime, nitko se ne moæe nadati uskrsnuÊu i vjeËnom æivotu ako veÊ ovdje nije stupio u zajednicu Njegovih muka, postao nalik na Njegovu smrt i u svojemu preporoenju prepoznao Krista i silu Njegovog uskrsnuÊa. SjeÊam se, i Pavao kaæe: “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” Da, tako je pisao u 2. KorinÊanima 5,17. Sad mi je sve jasno. Istina je kao kraljica: tko hoÊe istinu spoznati, mora joj se pokoriti. Nema krπÊanstva bez smrti i uskrsnuÊa u novi æivot, æivot u Kristu. Evo, i u Ivanu 7,17 piπe: “Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu, znat Êe je li moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” Sad tek razumijem svoju pokojnu æenu i djecu. Zato su s toliko vjere, odanosti i oduπevljenja podnosili æivotne nevolje. Htjeli su se poπto-poto naÊi u Kristu, biti nalik na Njegovu smrt, imati zajedniπtvo Njegovih muka da bi tako spoznali Njega i silu uskrsnuÊa Njegova i uskrsnuli od mrtvih. Da, sad mi je jasno, vrlo jasno. To je divno. Majstore, dovoljno je za danas. To πto ste mi otkrili kruna je svega πto sam dosad saznao. Otvara mi se novi vidik. Sad potpuno jasno vidim put kojim moram poÊi da bih i ja dostignuo uskrsnuÊe od mrtvih i ponovno se sastao sa svojom dragom æenom i djecom. Ispunite mi joπ jednu æelju: doite k meni u nedjelju popodne. Znate, imam joπ jedno veliko pitanje, ne mogu ga rijeπiti sâm. HoÊete li mi pomoÊi? — HoÊu, dragi Vlado, hoÊu. DoÊi Êu.

63

U NEDJELJU POPODNE — Majstore, kako sam vam zahvalan πto ste doπli! Kad sam razmiπljao o molekulama, atomima i elektronima te tako najzad naπao put povratka k Stvoritelju, ponosio sam se sposobnoπÊu svojega logiËnog rasuivanja, pa sam mislio da Êete mi i vi tako objasniti tajnu Isusa Krista i krπÊanstva. Ali ovo πto ste mi otkrili nadilazi sve πto sam oËekivao. SinoÊ sam naπao onu vaænu rijeË apostola Ivana u njegovoj Prvoj poslanici 3,14: “Mi znamo da smo preπli iz smrti u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne ljubi, ostaje u smrti.” Onda osmi redak: “Tko poËinja grijeh, od avla je.” U Hebrejima 5,7 naπao sam ovu rijeË o Isusu: “On, poπto u vrijeme svog zemaljskog æivota prikaza molitve i proπnje s jakim vapajem i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaπe usliπan zbog strahopoπtovanja.” Dakle, nema krπÊanstva, nema novog æivota bez smrti i uskrsnuÊa. A nema smrti bez odluËne volje, jer Sotona ne puπta svoje robove. Kako je teπka i muËna ta staza kojom treba prijeÊi kroz smrt u æivot, svjedoËi Isusova posljednja borba. UËenici nisu htjeli ni Ëuti za tu smrt. To nije obiËna smrt, to je smrt u kojoj Sotona æeli zauvijek dræati svoje robove. U toj smrti se odluËuje hoÊe li Ëovjek opstati i u Kristu uskrsnuti, ili Êe ostati u smrti i propasti zauvijek. Isus se nije molio da ga Otac izbavi da ne bi morao umrijeti na kriæu. Molio se da Njegova smrt ne bude uzaludna kad nastupi straπna smrt, smrt za sve ljude. Molio se da ga Otac izbavi od smrti, da Ga uskrisi i tako utemelji KrπÊansku crkvu. — Tako je, Vlado. Da Otac nije primio Kristovu smrt i da Ga nije uskrisio i izbavio od smrti, svaka bi vjera bila

64

BIJEG OKO SVIJETA

uzaludna, æivot ne bi imao smisla. Sotona bi likovao. Bez Ëvrste volje, bez molitve i vapaja sa suzama ni mi nikad neÊemo moÊi napustiti æelje ovoga svijeta i pristati na zajedniπtvo Kristovih muka, trpjeti s Kristom i umrijeti s Kristom. Tu, eto, leæi sva tajna pravog krπÊanstva, tajna uskrsnuÊa i vjeËnog æivota. — Da, majstore, tajna uskrsnuÊa. Baπ bih o uskrsnuÊu æelio razgovarati. Prije nekoliko dana, ne znam kako, sjetio sam se proroka Daniela i baπ mi se otvorila posljednja stranica njegove Knjige. Evo, i sad se otvorila, kao da sam htio. Ovdje u 12. poglavlju od 1. do 3. retka piπe: “U ono Êe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sinove tvog naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe se narod spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi. Tada Êe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeËni æivot, drugi za sramotu, za vjeËnu gadost. Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.” Ne znam tko je Mihael, veliki knez, ali znam da je ovdje rijeË o posljetku svijeta i uskrsnuÊu mrtvih. Ne znam ni koje je to odreeno vrijeme kad Êu se opet vidjeti sa svojima. Kad se sjetite, dragi majstore, kako sam sretno æivio sa svojom obitelji, kakav je to bio udarac za mene kad sam ih sve izgubio tako brzo, jedno za drugim, tako æalosno... ne znam gdje je sinovima grob... razumjet Êete kako u meni svaki atom biÊa æali za njima i koliko mi je vaæno razumjeti ovo mjesto Svetoga pisma buduÊi da je u njemu rijeË o odreenom vremenu kad Êe mrtvi uskrsnuti, kad Êu dobiti moguÊnost da se ponovno vidim sa svojom obitelji i zauvijek ostanem s njima. — Vlado, zacijelo vas Bog mnogo voli kad vas je uputio baπ na to proroËanstvo, jer nijedno drugo ne odreuje tako apsolutno toËno vrijeme Kristovog dolaska i uskrsnuÊa mrtvih kao ovo. Ali da bismo pronaπli to vrijeme, moramo

U NEDJELJU POPODNE

65

protumaËiti cijelo 11. poglavlje, jer je Daniel 12,1-3 stvarno svrπetak 11. poglavlja. Kao πto vidite u prvom retku, poglavlje poËinje s perzijskim kraljem Darijem, kad je 539. godine pokorio Babilon. Spomenuti su neki njegovi nasljednici koji su ustali protiv GrËke. Najzad, godine 331. Perzija je podlegnula i nad njezinim zemljama zavladao je “junaËki kralj Aleksandar Veliki”. Kao poznavatelj povijesti, Ëetvrti redak moæete i sami protumaËiti. “A Ëim se ustane, njegovo Êe se kraljevstvo raspasti i bit Êe razdijeljeno na Ëetiri vjetra nebeska, ali ne meu njegove potomke; i neÊe viπe biti tako moÊno kao za njegove vladavine, jer Êe njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima.” Da, da, Aleksandar nije imao nasljednika, veÊ su nakon njegove smrti vlast prigrabili Ëetvorica njegovih generala: Lizimah je dobio Trakiju i sjevernu Malu Aziju, Kasandar Makedoniju, Seleuk zemlje oko Eufrata na sjeveru, a Ptolomej zemlje oko Nila na jugu. Kasandar je ubrzo umro, a Seleuk je potukao Lizimaha, tako da su Kasandrove i Lizimahove zemlje doπle pod vlast Seleuka koji je cijelu Malu Aziju prikljuËio svojoj dræavi. Tako su ostali samo Seleuk na sjeveru i Ptolomej na jugu. Vidite, zato proroËanstvo od petog retka dalje govori samo joπ o sjevernom i o juænom kralju. Njihova je povijest daleka i ne zanima nas. Ali Ëetrnaesti redak je vaæan: “U to vrijeme mnogi Êe se podiÊi protiv kralja Juga; ustat Êe i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni vienje, ali Êe propasti.” Prema 2. Samuelovoj 5,20, gdje se nalazi ista rijeË “nasilnici”, ona znaËi silu koja prodire poput silne vode i sve uniπtava. U ono doba, kad su mnogi ustali na kralja Juga, pojavila se sila o kojoj je bilo rijeËi u jednom prijaπnjem vienju. Ona Êe poplaviti i uniπtiti i sâm Boæji narod — Hebreje. O toj sili Ëitamo u Danielu 8,22-24 i 9, prvi dio 26. retka: “... slomljeni rog i Ëetiri roga πto izbiπe na njegovom mjestu, to su Ëetiri kraljevstva... I pokraj njihova kraljeva-

66

BIJEG OKO SVIJETA

nja... ustat Êe kralj, drzak i lukav... uspijevat Êe u svojim pothvatima, zatirat junake i narod Svetaca... iz Ëistog mira upropastit Êe mnoge. Suprotstavit Êe se Knezu nad knezovima, ali Êe — ne rukom — biti skrπen.” KatoliËka crkva kaæe da je tu rijeË o Antiohu Epifanu, ali to povijest ne potvruje. U svojemu znamenitom djelu Observations upon the prophecies of Daniel (London, 1733., str. 123) Isaac Newton piπe: “Neki tvrde da taj rog predoËava uvijek neku novu dræavu, a nikad osobu, a dræava ovog Antioha veÊ je postojala. Antioh je vladao nad jednim od Ëetiriju rogova. Mali rog bio je isprva vrlo malen, ali je s vremenom izrastao vrlo velik prema istoku, prema krasnoj zemlji, i prema jugu, ali to nije sluËaj s Antiohovom zemljom. Rimljani su ga otjerali s juga i najzad pokorili.” U svim velikim poroËanstvima Danielove knjige nakon GrËkog slijedi Rimsko Carstvo. Ono je godine 168. prije Krista svladalo rog Makedonije. Odatle je rimski rog rastao kroz Malu Aziju i osvojio je 133. godine prije Krista. Onda je 65. prije Krista osvojio zemlje oko Eufrata, kojima je vladao Antioh. Zatim se rimski rog okrenuo prema jugu pa je 63. godine prije Krista pokorio Palestinu, a 30. godine prije Krista Ptolomejev Egipat. Godine 205. prije Krista Antioh Veliki, u savezu s Filipom Makedonskim i nezadovoljnim narodima juæno od Egipta, napao je Egipat, a mladi Ptolomej uputio je molbu Rimu da mu pritekne u pomoÊ. Tako je Rim dobio povod da se umijeπa. Umjesto da pomogne Egiptu, pokorio je sve te neprijatelje Egipta, najzad i sâm Egipat. Tako se ispunila rijeË iz Daniela 11,16: “Onaj Êe navaliti protiv njega i uËinit Êe s njime kako mu se prohtije — nitko mu se neÊe oprijeti: zaustavit Êe se u Divoti, uniπtenje je u njegovim rukama.” Tu se jasno vidi karakter Rima, kako je obiljeæen u Danielu 2,40; 7,7 i 8, 9,24. Od 17. retka dalje do prvog dijela 30. retka aneo opisuje glavne rimske osvajaËe i naËin njihovog osvajanja. U

U NEDJELJU POPODNE

67

28. retku opisuje prvo svrπetak osvajanja Egipta i Oktavijanov slavni povratak s juga u Rim, a u drugom dijelu razorenje Jeruzalema godine 70. poslije Krista, kad su rimske legije pogazile i ukinule “sveti zavjet” Æidova, nazvan i Stari zavjet, i Titov slavni povratak u Rim. U 30. i 31. retku proroËanstvo iznosi joπ jedan pohod rimske f lote na jug, ali Rim je tada podlegnuo. — Majstore, pa to je bilo kad su Vandali zavladali u Sredozemnome moru i kod Kartage uniπtili viπe od 1100 rimskih ratnih brodova. Samo ne razumijem zaπto ovdje piπe da se to dogodilo u odreeno vrijeme. — Zato πto su sva proroËanstva govorila da Êe se Rimsko Carstvo u odreeno vrijeme razdijeliti na deset manjih dræava. “Sveviπnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i daje ga kome on hoÊe.” (Daniel 4,22) I postavio je unaprijed odreena vremena svakom narodu i granice njihovog æivljenja. »im je nastupilo to odreeno vrijeme, Rimsko Carstvo je poËelo propadati. U 31. retku rijeË je o Novom svetom zavjetu. Prema 28. retku, Rim je uniπten sa Starim zavjetom. To potvruje i Boæja rijeË u Danielu 9,27 i Hebrejima 10,4 -9; 8,7 i 13. U Danielu 9,25. 27 je pretkazano da Êe Mesija, tj. Krist, svojom smrÊu ustanoviti Novi zavjet i time ukloniti Stari. Krist je govorio o svojoj smrti i prolivenoj krvi: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za sve.” (Marko 14,24) Novom zavjetu pripada i novi Izrael, kako kaæe apostol u Rimljanima 9,6-8: “Jer nisu svi Izraelci pravi Izraelci, niti su svi prava Abrahamova djeca zato πto su njegovo potomstvo.” A u GalaÊanima 3,16 i 29 kaæe da Novi zavjet priznaje za Izraelce samo one koji su Kristovi, dakle one koji su krπÊani. Tim pravim Izraelcima Starog i Novog zavjeta Bog je dao i osobiti znak nepromjenjivog, vjeËnog Zakona: “Subote moje morate odræavati, jer subota je znak izmeu mene i vas... Dræite, dakle, subotu jer je ona za vas sveta... Stoga neka Izraelci dræe subotu — svetkujuÊi je od naraπtaja do

68

BIJEG OKO SVIJETA

naraπtaja — kao vjeËni savez.” (Izlazak 31,13.16) Zato je Isus govorio o buduÊim nevoljama koje Êe snaÊi Njegove sljedbenike: “Molite da vaπ bijeg ne bude zimi ili u subotu!” (Matej 24,20) Trideset godina poslije joπ jednom ih je opomenuo: “Jer tko je ‘uπao u poËinak njegov’, i sam je ‘poËinuo od djela svojih’, kao i Bog od svojih.” (Hebrejima 4,10.4) Pogaziti znak neke dræave znaËi biti njezin neprijatelj. Godine 135. poslije Krista rimski car Hadrijan ustao je protiv subote i pod prijetnjom smrtne kazne zabranio njezino svetkovanje. Ustavπi protiv znaka Svetog zavjeta, ustao je protiv samog Zavjeta. Godine 321. car Konstantin Veliki naredio je da se u cjeloj dræavi mora svetkovati dan posveÊen Suncu — dies solis — nedjelja. To je bio drugi napad protiv Svetog zavjeta. Sebi i svojim vojnicima stavio je na kacige znak = (str. 57), a to je bio znak babilonskih i egipatskih bogova pobjede i æivota. KrπÊani Konstantinove Crkve protumaËili su to kao znak Kristovog kriæa i tako je taj znak postao simbol neznaboæaca i krπÊana. U to vrijeme javlja se u Crkvi i uporaba slika i kipova svetaca, poπtovanje relikvija, redovniπtvo, oboæavanje Marije kao bogorodice i dr. To sve je uËinila rimska dræava pomoÊu sveÊenstva koje je postavila po svojemu nahoenju. Time je: 1. pogaæena prva zapovijed Svetog zavjeta i umjesto Boga Stvoritelja postavljen je rimski car, 2. pogaæena je druga zapovijed i ukazana Ëast rimskim slikama, ikonama i svecima, 3. pogaæena je Ëetvrta zapovijed Svetog zavjeta, jer je odbaËena subota, znak tog vjeËnog Zavjeta, i postavljena nedjelja, znak rimskog neznaboπtva. Od 31. retka dalje (Daniel 11) rijeË je o novom Rimu, jer odjedanput mu je potrebna pomoÊ vojske: “»ete Êe njegove doÊi.” Godine 330. Konstantin Veliki je premjestio kraljevsko prijestolje iz Rima u Carigrad, a u Rimu je ostavio svojega namjesnika — biskupa. — Da, tako je bilo, majstore. »im je car napustio Rim, papin ugled i moÊ odmah su porasli. Ali seoba naroda gotovo ga je zauvijek odstranila. Istok je bio odcijepljen, a Za-

U NEDJELJU POPODNE

69

pad je doπao sasvim pod utjecaj arijevskog krπÊanstva. Ali papinstvo se odræalo i najzad zavladalo Zapadom. — Tako je. A kako se odræalo i zavladalo narodima Zapada? Po Boæjem pravilu u Ivanu 18,30 Kristova Crkva nije od ovoga svijeta, niti je svijet njezin gospodar. To znaËi da nije dræavna, jer je Kristova. On je njezina glava. Zato i sredstva za njezino odræavanje moraju biti nebeska, duhovna, jer piπe u Zahariji 4,6: “Ne vojnom moÊi, niti silom, nego Duhom mojim, veli Gospod nad vojskama!” (©ariÊ) A za papinski Rim je kazano: “I vojska Êe stajati uza nj!” Dakle — dræave! “»ete Êe njegove doÊi i oskvrnuti svetiπte-tvru, dokinut svagdaπnju ærtvu i ondje postaviti grozotu pustoπi. Svojim Êe spletkama navesti na otpad one koji se ogreπuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat Êe postojani i vrπit Êe svoje.” (Daniel 11,31.32) (U slovenskom prijevodu Chrasnika rijeË “ærtva” tiskana je kosim slovima, πto znaËi da se ne nalazi u izvorniku. U izvorniku stoji rijeË tamid — ono πto traje svagda, πto je nepromjenjivo, vjeËno.) Po Isusovim rijeËima u Mateju 5,18 samo Boæji Zakon je nepromjenjiv, vjeËan, vrijedi svagda. VeÊ u Danielu 7,25 je pretkazano da Êe u danima podjele Rimskog Carstva na deset dræava jedna sila pomiπljati da promijeni vrijeme i Zakon, Boæje zapovijedi. Subota Ëetvrte zapovijedi je to vrijeme koje je Crkva odbacila i umjesto njega dala da se svetkuje nedjelja. — Gospodine Vlado, je li Rimska crkva pomoÊu vojske, tj. dræavne pomoÊi, πirila svoj nauk, utvrivala katoliËanstvo i zatirala svaku drugu vjeru? — Majstore, dosta je da vam proËitam nekoliko redaka iz Kratke povijesti KatoliËke crkve. Evo πto piπe na 83. stranici: “Crkva je osobito nastojala oËuvati svoj nauk potpuno Ëistim. Za tu svrhu je ustanovila inkviziciju. Ako je neki njezin vjernik bio optuæen za krivovjerje, dominikanci su morali ispitati i ustanoviti je li optuæeni bio upleten u vjerske zablude ili nije. Zaslijepljene su morali pouËiti i izvesti

70

BIJEG OKO SVIJETA

na pravi put, a tvrdokorne predati svjetovnoj vlasti da im ona sudi. BuduÊi da je KatoliËka crkva bila jedina dræavna vjera, vlast je takav zloËin kaænjavala teπkim kaznama — izgonom iz dræave ili smrÊu... ©panjolska inkvizicija je bila dræavno-crkvena ustanova.” A negdje sam Ëitao da je Bonifacije, rimski izaslanik, govorio da je samo pomoÊu franaËkih careva mogao svladati narod i stati na put svetkovanju subote, koje se brzo πirilo po cjeloj Europi. U Danielu 11,34 rijeË je o maloj pomoÊi koja Êe biti ukazana progonjenima. Ta pomoÊ je doπla kad su u doba reformacije Ëitavi narodi prigrlili Sveto pismo kao Boæju RijeË. Ali sami reformatori su pokvarili i umanjili tu pomoÊ, osobito Luther, jer su uËili da se spasenje postiæe samo vjerom, bez djela. Tako su osnovane protestantske Crkve, a njihovi Ëlanovi nisu znali niπta o pokajanju i obraÊenju. U Tischredenu iz 1723. godine, na 437. stranici dr. Martin Luther piπe: “Apostoli su odbacili subotu i prihvatili svetkovanje nedjelje da bi ljudima oduzeli uvjerenost kako Êe se spasiti samo ako dræe Boæji Zakon i da bi ih uvjerili kako se Ëovjek moæe spasiti bez dræanja Zakona.” Godine 1529. protestanti i katolici su se sastali u Schpeieru i zakljuËili da Êe progoniti sve krπÊane koji nisu s njima. Zato u Otkrivenju 3,1.2 Ëitamo da je Gospodin smatrao reformatore i njihovu Crkvu mrtvima. — Majstore, dobro mi je poznata povijest srednjega vijeka. Znam koliko su nevine krvi prolili i katolici i protestanti. Ali sad bih æelio znati odreeno vrijeme tog stanja, jer u Danielu 11,33 piπe da Êe ondje biti postavljena “grozota pustoπi”. Koliko Êe trajati i kad Êe zavrπiti? — To nam kaæe aneo u Danielu 12,11 i Ezekielu 4,6: “Od Ëasa kad bude dokinuta svagdaπnja ærtva i postavljena grozota pustoπi: tisuÊu dvjesto devedeset dana.” “Dajem ti po dan za godinu”. Dakle, 1290 godina. Ali kad poËinje to razdoblje i kad zavrπava? Majstore, veÊ znam i jedno i drugo. Jer ovdje piπe

U NEDJELJU POPODNE

71

kanonik Stroj: “Klodvik je bio prvi katoliËki car. Otad se katoliËanstvo lijepo razvijalo. FranaËka dræava postala je silna tvrava katoliËke vjere.” Dakle, u Klodvikovo vrijeme treba traæiti poËetnu godinu papinske prevlasti. A koja je to godina? Da malo razmislim. Evo, 507. godine Klodvik je pobijedio najopasnijeg neprijatelja, svojega i rimskoga — Zapadne Gote. VeÊ 508. istoËni car Anastazije imenovao je Klodvika pokroviteljem Rima. Sad je Klodvik bio sluæbeni zaπtitnik papinstva. Otad svaki Klodvikov nasljednik prima krunu iz papinskih ruku, a ujedno i duænost da Êe Ëuvati KatoliËku crkvu i πiriti je meu narodima. I sad raËunajmo: 508 + 1290 = 1798. Vidite kako se to slaæe. A to je bilo doba Francuske revolucije. — Vrlo dobro, a sad Ëitajmo Daniel 11,36-39: “Kralj Êe raditi πto god mu se prohtije uznoseÊi i izdiæuÊi sebe iznad svih bogova... neÊe mariti ni za bogove svojih otaca ni za Miljenika æenâ niti za kojeg drugog boga i mjesto njih Ëastit Êe boga tvravâ... Navalit Êe na tvrave gradova pomoÊu stranog boga.” Da, majstore, to je osobina Francuske revolucije: uniπtila je vjeru otaca — katolicizam, brak i obiteljsku ljubav smatrala je zloËinom protiv osobne slobode, i najzad, Francuzi su dobili boga rata — Napoleona! Sjajno! A vrhunac svega bio je da je Napoleon 1798. dao uhititi papu Pija VI. i zatvoriti ga. I to toËno 1290 godina nakon one povijesne 508. godine, kad je Francuska postala sluæbena zaπtitnica Rima i rimske vjere. Sjajno! — Ali, gospodine Vlado, najËudesnije i najzanimljivije tek dolazi. »itajte 40. redak. “U vrijeme svrπetka kralj Êe se Juga zaratiti s njime; kralj Êe Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim mnogim brodovima.” To ne razumijem. Koje je to posljednje vrijeme, tko je sad kralj Juga na kojega Êe udariti na kopnu i na moru? — U 33. retku rijeË je o razdoblju koje Êe, prema 35. retku, trajati do odreenog roka. Taj rok je, prema Danielu

72

BIJEG OKO SVIJETA

12,11, godina u kojoj zavrπava razdoblje od 1290 godina. Koje je razdoblje od tih 1290 godina posljednje vrijeme? — Naravno, to je 1798. godina! — Vidite, i u to posljednje vrijeme, te 1798. godine, Daniel je vidio da Êe kralj Juga navaliti na kralja u Ëijoj zemlji je izbila revolucija. — O, Boæe moj, pa tako je i bilo! »im je Napoleon zarobio papu i odveo ga u Francusku, poπao je s velikom vojskom u Egipat. Kod piramida se susreo s kraljem Juga, s mamelucima, i pobijedio ih. Onda je krenuo prema sjeveru, jer mu je cilj bio doËepati se Carigrada i odande udariti na Rusiju. Ali Turska udari na nj s jakom vojskom i potuËe ga kod Ake i kod Aleksandrije. — Da, tako je bilo. I sad Ëitajte dalje, ali ©ariÊev prijevod, jer je toËniji (sliËno glasi BakotiÊev i slovenski prijevod): “I doÊi Êe u krasnu zemlju i mnoge Êe propasti, a ove Êe se izbaviti iz njegovih ruku: Edomska, Moabska i glavni dio sinova Amonovih. I posegnut Êe rukom svojom na zemlju, i zemlja Egipatska neÊe umaknuti. I osvojit Êe blago i zlato i srebro i sve zaklade egipatske... Ali Êe ga glasovi s istoka i sa sjevera smesti, te Êe iziÊi s velikim gnjevom da pogubi i satre mnoge. I postavit Êe πatore dvora svojega izmeu mora i krasne svete gore; i kad doe svome kraju, nitko mu neÊe pomoÊi.” — Dopustite, majstore, da to sâm protumaËim. RijeË je o kralju Sjevera, dakle o Turskoj, poslije 1798. Hm... Edomska, moapska i Amonovi sinovi, to su imena beduinskih plemena. »ekajte malo. Ovdje imam neke stare zemljovide. Evo, vidite ovdje Tursko Carstvo. Zemlje oko Eufrata, Palestina i Egipat su u zelenoj boji, a Arabija je bijela. Znate li πto to znaËi? Sve πto je zeleno bilo je tursko, a πto je bijelo, to su plemena koja su oËuvala slobodu. A kad je Turska zauzela Egipat, opljaËkala ga je do temelja. »ak su i od smeÊa morali plaÊati porez. Izvukli su 200 vreÊa zlata

U NEDJELJU POPODNE

73

i srebra iz Egipta. Ali onda je Turska iznenada propala. Godine 1840. doπla je pod tutorstvo europskih velesila, a 1919. je izgubila vlast nad zemljama oko Eufrata, nad Sirijom i Irakom. I nije bilo nikoga tko bi joj na tadaπnjoj mirovnoj konferenciji pomogao. Zbog tog najcrnjeg glasa s Istoka, jer sve πto je u zemljama Eufrata osjeÊalo turski, naricalo je i æalilo, i onda zbog glasova sa sjevera, iz Rusije, gdje se svim snagama nastojalo da se jednog dana uzme Carigrad i zavlada Dardanelima, ti glasovi uËinili su da je Atatürk probudio i oslabio “bolesnika na Bosporu”, Tursku, modernizirao je i naoruæao te stvorio od nje jednu od najmodernijih dræava na Istoku, spremnu braniti svoj opstanak svagda i protiv svakoga. A da bi Turskoj osigurao prijestolnicu, premjestio ju je iz Carigrada u Ankaru. Dakle, ti stihovi govore o tome, zar ne? — Tako je. Sad proËitajte Otkrivenje 17,15 i Otkrivenje 16,12. “Vode πto si vidio... to su puci i mnoπtva, narodi i jezici.” “A πesti izli svoju Ëaπu na veliku rijeku Eufrat. Tada ‘presahnu’ njezina ‘voda’, da bude omoguÊen prolaz kraljevima ‘s Istoka’.” — Ako vode proroËanstva znaËe narode, a tekst kaæe da Êe vode velike rijeke Eufrata u odreeno vrijeme presahnuti, znaËi da narod koji vlada zemljom gdje je Eufrat velika rijeka... Sad tek vidim... da, da, Ëudo jedno! Pa da, godine 1919. turska voda presahnula je na velikom Eufratu, u Siriji i Iraku. Ali kakve veze to ima s kraljevima Istoka? Istok, pa to je linija koja prolazi kroz Beringov tjesnac prema jugu. Na toj liniji zavrπava svaki dan i poËinje novi. Majstore! Kraljevi Istoka mogu biti samo republike sovjetske Rusije! Ti narodi su udarili na Zapad! I to nakon presahnuÊa Turske na Eufratu. Kako je to Ëudnovato toËno! — Da, Ëudnovato toËno! Sad Ëitajte u Poslanici Jakovljevoj 5,1-6:

74

BIJEG OKO SVIJETA

“Pazite sad, bogataπi! Udarite u plaË i jaukanje nad nevoljama koje Êe vas zadesiti. Vaπe bogatstvo istrunu a vaπe haljine izgrizoπe moljci. Vaπe zlato i srebro uhvati ra; njihova Êe ra biti svjedoËanstvo protiv vas i kao oganj progutat Êe vaπa tjelesa. Joπ ste u posljednje vrijeme skupljali blago! Evo viËe plaÊa æetelaca vaπih njiva koju ste im uskratili, i vika tih æetelaca doπla je u uπi Gospodinu nad vojskama. Æivjeli ste na zemlji raskoπno i razvratno. Utovili ste svoja srca na dan klanja. Osudili ste, ubili ste pravednika, i on vam se ne moæe suprotstavljati.” — Sad kaæite sami, dragi gospodine Vlado: je li to stvarni uzrok πto su se digli narodi Istoka? Tko je organizirao viku radnika? Odakle je doπla ta organizirana sila zbog koje kapitalistiËki Zapad drπÊe, zbog koje bogati strahuju, plaËu i ridaju? — Majstore, poËinjem se bojati Boæje RijeËi. Bog sve zna, sve vidi. Nemam rijeËi. Govorite vi, majstore. — Stigli smo do kraja 11. poglavlja Knjige proroka Daniela. Kazali ste da je Atatürk premjestio prijestolnicu u Ankaru. Kad se u Ankari vjerni musliman ujutro i naveËer baci na zemlju licem okrenut prema Meki, iza lea mu je Crno more, ispred njega Jeruzalem — Sveta gora. A to se toËno poklapa s rijeËima u Danielu 11,45: Turska Êe postaviti svoje dvorske πatore izmeu mora i Svete gore. I sad, dragi Vlado, πto se treba sad dogoditi? — Majstore, ne smijem kazati, ne smijem misliti. Vidite kako jedva diπem, srce mi kuca kao da Êe puknuti. Jer sad dolaze one rijeËi... O, Boæe moj! »itajte vi, ja ne mogu. — “U ono Êe vrijeme ustati Mihael, Veliki knez... U ono vrijeme tvoj Êe se narod spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi... Tada Êe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeËni æivot...” — Vlado, tu vijest i spoznaju dao vam je sâm dragi Bog koji ljubi Ëovjeka i æeli da svi imaju æivot vjeËni. Vidite kako biste bili nesretni i kako bi æalostan bio svrπetak vaπega

U NEDJELJU POPODNE

75

æivota da ste ostali pri onoj znanstvenoj spoznaji kako sve πto se pretvori u neorgansko viπe ne moæe biti organsko. Jedanaesto poglavlje Knjige proroka Daniela vratilo nas je viπe od 2500 godina unatrag i kazalo nam dogaaje iz buduÊih vremena. Nitko tada nije mogao dokazati da su te rijeËi istinite. Svaka reËenica tog poglavlja sliËila je Ëovjeku koji je umro i bio poloæen u grob. Ali vidite, jedna po jedna, kako je to bilo odreeno, ustala je iz mrtvih i ostvarila se, izvrπila svoj zadatak na Zemlji. Prorok je kazao da Êe grozota trajati toËno 1290 godina. Kaæite mi, za koliko godina ili mjeseci se prorok zabunio? I da Êe na kraju tog vremena biti Francuska revolucija, da Êe Napoleon one posljednje 1290. godine zaratiti s Egiptom, pobijediti ga i biti pobijeen od kralja Sjevera — Turske? Da Êe Turska zavladati Egiptom, ali ne i plemenima Arabije? Da Êe izgubiti zemlje oko Eufrata, doznati πto namjerava Rusija, reorganizirati svoje snage i premjestiti svoju prijestolnicu toËno izmeu Crnog mora s jedne i Jeruzalema s druge strane? Tko bi mogao, tko bi smio sad posumnjati u istinitost posljednjeg pretkazanja, onog o dolasku Mihaela — Krista — i uskrsnuÊu i vjeËnom blaæenstvu pravednika? — Janko, moj dragi Janko, nemam rijeËi. ZnaËi, vrijeme je tu. U ovo vrijeme, u ovo naπe vrijeme! O, dragi i milostivi Boæe moj i Spasitelju moj, hvala Ti, vjeËna hvala i slava, πto si mi to javio! O, draga moja æeno, draga djeËice moja, uskoro Êemo biti opet zajedno da se nikad viπe ne rastanemo. Vaπa vjera je pobijedila! Vaπe dovienja oslanjalo se na Boæje obeÊanje, na Ëvrstu i vjeËnu Boæju RijeË. Da, dovienja! Sad znam, da, sad znam i ja, znam sigurno, proroËka rijeË Svetoga pisma mi je kazala, a povijest dokazala “da moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi Êe me diÊi: iz svoje Êu puti tad vidjeti Boga, i oËima mojim neÊe biti stranac: za njime srce Ëezne mi u grudima!” (Job 19,25-27)

76

BIJEG OKO SVIJETA

O Janko, dragi Janko, ne moæete zamisliti kako ste me usreÊili! Kako je Bog dobar πto nam je dao svoju RijeË! Neka Mu je hvala i slava dovijeka!

77

SUSRET U LONDONU U Holloway Roadu u Londonu nastanio se gospodin Stanko Juπnik. Ime svjedoËi da je Slovenac. Dugo je æivio u Americi i priliËno se obogatio, a sad æivi u Londonu da bi malo “uæivao”. Jednoga dana posjetio ga je neki stranac. Predstavio se kao Maxwell, urednik Ëasopisa “The Present Truth” (Sadaπnja istina), iz Stanborough Parka, kod Watforda, blizu Londona. — Gospodine Juπnik — otpoËeo je gospodin Maxwell — primio sam pismo od nekog Marka StraæareviÊa iz Jugoslavije. Piπe da je dugo æivio u Americi, da je bio s vama i onda se vratio kuÊi. Zbog iznenadnog gubitka roditelja, πto je on smatrao posljedicom svojega prijaπnjeg nevaljalog æivota, pokajao se i obratio Bogu. Zamolio me da vas posjetim i upoznam s naËelima Crkve kojoj on sad pripada. — Vi ste taj misionar koji me treba obratiti? I meni je Marko pisao o Ëudnovatoj promjeni svojega æivota i nagovijestio mi da se mogu nadati posjeti nekog misionara. Dakle, vi ste to. Dobro, πto mi imate kazati? Ja nisam poboæan, niti vjerujem u bajke KrπÊanske crkve. One zaglupljuju svijet, a ja æelim biti slobodan od utjecaja Crkve. Imam svoj novac, i novac mi je sve. Æelim æivjeti. Ipak bi me zanimalo kako je moj prijatelj mogao povjerovati bajkama Svetoga pisma. ©to ga je u toj knjizi moglo povesti u naruËje vjere? — Gospodine Juπnik, koliko sam shvatio iz pisma vaπega prijatelja, najviπe ga je uvjerila proroËka rijeË te knjige. Vi znate da ima ljudi koji se smiju znanstvenicima kad govore o prostranstvima svemira, izraËunavaju udaljenosti izmeu nebeskih tijela ili utvruju datum pojave nekog ko-

78

BIJEG OKO SVIJETA

meta. ObiËni laik ne moæe lako razumjeti znanstvenika. Ali zato ga ne treba ismijavati. Znanost je dokazala mnogo toga πto su pojedinci nasluÊivali, a nisu smjeli kazati jer bi izgubili æivot. Tako je i sa Svetim pismom. Ta stara knjiga sadræi mnogo dobrih naËela koja Ëine opÊu podlogu etike i morala u svijetu. Ali u njoj ima pojmova koje svijet nije mogao, a Ëesto i nije htio razumjeti. Tu su, primjerice, pretkazanja buduÊih dogaaja, Ëija preciznost zadivljuju nepristranog istraæivaËa. Da nije tako, ne bi veliki Isaac Newton, kad je bio na vrhuncu moÊi i znanja, posvetio sve svoje snage istraæivanju proroËanstava Svetoga pisma i napisao svoje znamenito djelo Observations (Promatranja). Iznijet Êu vam jednu od mnogih istina Svetog pisma, koja je uvjerila Newtona i mnoge druge znanstvenike da ono nije obiËna ljudska tvorevina, nego nadahnuta RijeË Boæja. Prije nego πto su Rimljani razapeli Krista, On je svojim pristaπama otkrio Ëudne stvari iz Svetog pisma o buduÊnosti. Naveo je razne dogaaje i kazao da Êe doÊi kraj svijeta Ëim se ispune ti dogaaji. — Gospodine Maxwell — prekinuo ga je Slovenac — veÊ znam πto Êete mi priËati. »itao sam neπto o tome kad sam bio u Americi. Isus je kazao da Êe biti potresa, bezboπtva, nemorala i da Êe se evanelje propovijedati. A koliko je bilo potresa, koliko ratova u povijesti ljudskog roda! Znamo o bezboπtvu koje je vladalo u doba rimskih careva i nemoralu u dræavi, da je sramota govoriti o tome. I kroz sva stoljeÊa, veÊ 2000 godina propovijeda se evanelje, ali kraj joπ nije doπao. »itao sam ili negdje Ëuo da je veÊ prorok Daniel pretkazao da Êe doÊi kraj svijeta Ëim se Rimsko Carstvo podijeli 476. godine. VeÊ je 1946. godina, a gdje je smak svijeta? Dakle, ta pretkazanja su za neuki svijet koji vidi samo ono πto se zbiva oko njega. »udim se kako je Marko mogao nasjesti na takve priËe. — Istina je, gospodine Juπnik — nastavio je gospodin Maxwell — ratovi, potresi, bezboπtvo, propovijedanje evan-

SUSRET U LONDONU

79

elja i podjela Rimskog Carstva nisu konaËni znakovi. Isus nije nigdje kazao da je neki potres, straπni rat ili takvo πto znak kraja svijeta. On je govorio o nekim velikim i neobiËnim dogaajima koji Êe biti znaci svjedoËanstva o kraju. U Evanelju po Mateju 24,15 Krist je pred svoju smrt kazao uËenicima da Êe razorenje Jeruzalema biti prvi znak Njegovog dolaska i posljetka svijeta. Æidovi nisu povjerovali tom pretkazanju, jer su gledali na stabilnost svojih graevina i utvrda. Ali Krist je gledao samo na proroËku rijeË iz Knjige proroka Daniela koji je to napisao 500 godina prije. Tko je imao pravo, Isus Krist ili nevjerni knjiæevnici? Samo Ëetrdeset godina poslije u Jeruzalemu nije bilo ni Æidova ni kamena na kamenu. Viπe od milijun mrtvaca pokrivalo je sveta mjesta gdje je uËio Isus i upozoravao narod na gorke posljedice njegova nevjerovanja. Tako je razorenje Jeruzalema 70. godine prvi znak Kristovog dolaska, prva postaja na putu Kristove Crkve. ©to je kazao Krist da Êe biti drugi znak, druga postaja? Evo πto je rekao u Evanelju po Mateju 24,6.7: “»ut Êete za ratove i glasine o ratovima... DiÊi Êe se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.” Rim, sagraen na sedam brjegova, “Veliki grad koji kraljuje nad krajevima zemlje” (Otkrivenje 17,9.18) morao je doæivjeti dan kad su ta podËinjena kraljevstva, jedno po jedno, ustala na njega. I sama priroda, uvrijeena bezakonjem Rima, ustala je protiv njega i osvetila mnoge nepravde i nevino prolivenu krv. Taj dan osvete poËeo je erupcijom Vezuva 79. godine, dakle samo 9 godina nakon prvog znaka. Taj udarac pokopao je poplavom ognja i goruÊeg pepela krasne gradove Herkulanej i Pompeje s njihovim stanovnicima. Izmeu 161. i 180. godine u Egiptu i Galileji izbijali su narodni ustanci, a susjedna barbarska plemena poËela su napadati rimske granice. Da nesreÊa bude potpuna, pojaviπe se glad i pomor. Krajem 2. stoljeÊa uËestale su provale razliËitih plemena u Rimsko

80

BIJEG OKO SVIJETA

Carstvo. Barbari su napadali ne samo granice Carstva, nego su prodirali duboko i u njegovu unutraπnjost. Na Donjem Dunavu su se pojavili Goti, na Rajni Franci i Sasi. Potkraj 4. stoljeÊa Rimsko Carstvo nije viπe moglo izdræati pritisak okolnih plemena. Na sjevernim obalama Crnoga mora pojavio se novi nomadski narod — Huni. Povukli su sa sobom IstoËne Gote, a 376. ustali su Zapadni Goti protiv Rima. Godine 395. Jeronim je jadikovao: “Ima veÊ 20 godina otkako se izmeu Carigrada i Julijskih Alpa prolijeva rimska krv, ruπi, pali, pljaËka i uniπtava sve πto postoji. Svuda se Ëuje samo zapomaganje i plaË. Godine 476. herulski vojvoda Odoakar pobijedio je posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augusta i poruπio dotad najmoÊnije Carstvo na svijetu. Zapadna Europa sliËila je pustinji.” Tako je seoba naroda od godine 79. do 476. sa svim uæasima — glau, pomorom i potresima, bila drugi znak Kristovog dolaska, treÊa postaja na putu Njegove Crkve prema kraljevstvu vjeËne pravde. ©to je onda trebalo biti po Kristovim rijeËima? On reËe: Tada Êe vas podvrÊi mukama i ubijati vas, i sav svijet zamrzit Êe vas zbog mene... Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit Êe spaπen.” (Redci 9-13) Novi narodi Zapadne Europe bili su Franci, Alemani, Anglosasi, Burgundi, Zapadni Goti, Svevi, Lombardi, Heruli i IstoËni Goti. U prazne carske palaËe Rima uselilo se rimsko sveÊenstvo s papom na Ëelu. KatoliËki povjesniËar Dollinger piπe: “Nakon raspada Rimskog Carstva Crkva je postala odgajateljica i majka novih dræava. Iz kaosa seobe naroda i ruπevina rimske dræave diæe se polako novi red dræava, Ëije srediπte postaje papinsko prijestolje.” U Evanelju po Mateju 24,20 Ëitamo da je Krist opominjao krπÊane neka se u svim buduÊim nevoljama ozbiljno mole Bogu da ne bi bilo poteπkoÊa u svetkovanju subote. A kad je 135. Hadrijan, pod prijetnjom smrtne kazne, zabranio svetkovanje subote,

SUSRET U LONDONU

81

KrπÊanska crkva se podijelila, jer je jedan dio odbacio subotu i poËeo svetkovati neznaboæaËki dies solis, dan Sunca, dok je ostatak ostao pri suboti i zato bio krvavo progonjen. Oni koji su prihvatili svetkovanje dana sunca ne samo da nisu bili progonjeni, veÊ je car Konstantin Veliki 321. godine naredio dræavnim zakonom da je svaki graanin duæan svetkovati dan sunca. Crkva je dobila od cara velike povlastice i slijedila je njegov primjer. Na saboru u Laodiceji 364. godine zapovjedila je, pod prijetnjom iskljuËenja i prokletstva, da viπe nitko ne smije svetkovati subotu, veÊ samo dan Sunca. Nakon te saborske odluke svetkovatelji su se morali razbjeæati u pustinju. PoËela je seoba naroda koja je za nekoliko desetljeÊa pretvorila Europu u pustinju. Zato u tim zemljama ruka laodicejskog sabora i istoËnog cara nije mogla dostiÊi Kristov ostatak. Ivan piπe: “Ali Æeni bijahu dana dva krila velikoga orla da odleti u pustinju u svoje skloniπte, gdje Êe se — daleko od Zmije — hraniti jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena.” Ali u Otkrivenju 13,1-8 imamo opis rimske vlasti iz razdoblja kad je vlast veÊ bila preπla na desetoricu rogova ili careva. Po proroËanstvu, Zvijer nikad ne predoËava zemlje Zapadnog i IstoËnog Rimskog Carstva, veÊ samo Zapadnog buduÊi da zemlje IstoËnog Rimskog Carstva Ëine narodi koji su u proroËanstvu predoËeni simbolima lava, medvjeda i Ëetveroglavog risa. Jer kad je prorok Daniel u vienju gledao vrijeme kad je Rimsko Carstvo veÊ bilo razdijeljeno i mali rog razvijao svoju moÊ punom snagom, nije kazao da je dolaskom te straπne zvijeri i njezinog roga uzet æivot ostalim nemanima, veÊ je napisao u poglavlju 7,12: “Ostalim nemanima vlast bî oduzeta, ali im duljina æivota bî na jedno vrijeme i rok.” Prema tome, prorok Daniel i apostol Ivan vidjeli su kako Êe nakon Konstantinovih ukaza i laodicejskih zakljuËaka Kristov ostatak pobjeÊi na rub Zapadnog Rimskog Carstva da se ondje hrani i odræi.

82

BIJEG OKO SVIJETA

Ali oba proroka su znala da Êe Kristov ostatak ondje nastradati viπe nego ikad. Pod zaπtitom Franaka papa Grgur poslao je u Englesku opata Augusta i 40 redovnika. Nastupila je stoljetna borba oko istrjebljenja tamoπnjeg prakrπÊanstva i njegove subote i uspostavljanja rimske vjere i njezinog dana sunca. Godine 718. papa Grgur II. opunomoÊio je Bonifacija, jednog od najvjernijih Augustovih redovnika, da i u Srednjoj Europi istrijebi svetkovatelje subote. Da bi se stalo na put πirenju subote, odræana su dva crkvena sinoda, jedan u Liftinu u Belgiji 740. godine, drugi u Furlaniji, u Gornjoj Italiji, 791. godine. U svojemu treÊem govoru u Liftinu Bonifacije je tvrdio: 1. Crkveni oci nareivali su da subotom treba raditi. 2. Spasitelj je radio subotom i time pokazao da se subota viπe ne smije svetkovati doslovno. 3. Subotu treba svetkovati samo duhovno, tj. tako da Ëovjek viπe ne krade, ne ubija itd. U Furlaniji su dokazivali da je nedjelja dan o kojemu govori Sveto pismo u Izlasku 31,14: “Tko je oskvrne, neka se pogubi.” Straπne su kazne bile odreene onima koji ne bi svetkovali dan sunca. I u naπim su zemljama mnogi Slaveni okusili britku oπtricu franaËkog maËa buduÊi da se nisu pokorili Rimu i prihvatili njegov dan posveÊen Suncu. U strahu pred franaËkim maËem ljudi su tog dana opominjali jedni druge: “Ne delaj!” I tako je taj dan Sunca dobio ime nedelja. A kad je i kako papinstvo zavrπilo svoj krvavi put kroz zemlje zapadne Europe? Kanonik Stroj u Povijesti KatoliËke crkve piπe: “U Francuskoj je nastao tako straπan prevrat kakav svijet joπ nije vidio... Uz stotine sveÊenika bilo je do dva milijuna Francuza odanih Crkvi i kralju i osuenih na smrt... Godine 1798. Francuzi su zaposjeli crkvenu dræavu, uπli u Rim, proglasili republiku, a papu Pija VI. uhvatili i odveli u zatoËeniπtvo u Francusku.”

SUSRET U LONDONU

83

Tako je zavrπila velika nevolja Kristovog ostatka i Njegove subote, koja je trajala viπe od 1000 godina. Godine 1798. zavrπen je treÊi znak Kristovog dolaska, treÊa postaja na putu prema Boæjem kraljevstvu. ReÊi Êu neπto i o vaπoj primjedbi odnosno shvaÊanju da je podjela Rimskog Carstva 476. bila znak smaka svijeta. Znak koji traje viπe od 1000 godina nije nikakav znak. Pismo ni ne kaæe da podjelu Rima na deset dræava treba smatrati znakom svrπetka. »itajte u Danielu 2,41.44: “Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom æeljezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat Êe neπto od ËvrstoÊe æeljeza prema onome πto si vidio æeljezo izmijeπano s glinom. Prsti stopala, dijelom æeljezo a dijelom glina: kraljevstvo Êe biti dijelom Ëvrsto a dijelom krhko. A πto si vidio æeljezo pomijeπano s glinom: oni Êe se mijeπati ljudskim sjemenom, ali se neÊe dræati zajedno, kao πto se ni æeljezo ne da pomijeπati s glinom. U vrijeme ovih kraljeva Bog nebeski podiÊi Êe kraljevstvo... “ Tu je prorok vidio Rimsko Carstvo kako Êe se u danima seobe naroda razdijeliti na deset dijelova. “Imat Êe neπto od tvrdoÊe æeljeza”, one tvrdoÊe koja Êe, prema 44. retku, “razbiti i uniπtiti sva ona kraljevstva” da bi se, razdijeljeno, ujedinilo i pokorilo Rimu, tvrdoÊi æeljeza koje satire i vlada, i pomijeπalo te narode ljudskim sjemenom. Sad mi kaæite, doktore, je li papinski Rim to Ëinio s narodima Zapadne Europe i tako stekao vlast nad njima, ujedinio ih u jedno carstvo? — Gospodine Maxwell, moram kazati istinu. Tako je kako ste me pitali. U New Yorku sam kupio Povijest papinstva. Autor je povjesniËar Spittler. Evo, na 73. stranici piπe da je nakon seobe naroda rimski episkop obratio svu pozornost franaËkoj dræavi jer je znao da njegov politiËki opstanak najviπe ovisi o politiËkim revolucijama te dræave. Na 74. stranici piπe kako se papa poËeo mijeπati u pitanja æenidbe i udaje franaËkih vladara, jer je samo tako mogao

84

BIJEG OKO SVIJETA

jaËati njegov utjecaj. Poπlo mu je za rukom da se strogo katoliËki odgojena bugarska princeza Klotilda uda 493. za francuskog kralja Klodvika, tada potpunog neznaboπca. Prvi uspjeh tog mijeπanja ljudskog sjemena bio je da su se Klodvik i njegov narod pokrstili na katolicizam. Drugi uspjeh je da su Franci do 508. pobijedili Zapadne Gote, najopasnije neprijatelje Franaka i Rima. TreÊi i glavni uspjeh bio je da je franaËko oruæje natjeralo sve ostale narode Zapadne Europe te sjeverne i juæne Slavene da se pokrste, pokore Rimu i prihvate svetkovanje nedjelje. Kad je papa vidio sjajne rezultate svoje umijeπanosti u æenidbena pitanja franaËkih vladara, proπirio je tu praksu i na ostale vladare, kneæeve, vojvode itd. Gotovo nijedan velikaπ nije se mogao oæeniti ili rastaviti bez papinog dopuπtenja. Ako je, primjerice, neki talijanski vojvoda brakom stekao preveliku moÊ i postao opasan papi, papa je iznenada pronaπao da mu je ta æena prebliska bilo po krvi, bilo po duhu, pa je taj brak bio nazvan grjeπnim i morao se razvesti. Narodu je bilo upuÊeno pastirsko pismo: ako se dotiËni vladar ili vojvoda ne pokori Boæjoj volji, narod nije obvezatan nikakvom prisegom, ne mora sluπati tog gospodara i sluæiti mu. Pape su tako mogli raditi s kraljevima i velikaπima πto su htjeli. NjemaËki episkopi su toliko utjecali na æenu cara Henrika IV. da im je izdala sve bljuvotine iz njihove carske spavaÊe sobe, a oni su to sve priopÊili papi. On je mogao najjaËe utjecati na cara da ga sluπa, a car se bojao da papa ne otkrije narodima one bljuvotine i iskljuËi ga iz Crkve. To sredstvo je uvelike pridonijelo da je papa stekao toliku ovlast nad europskim narodima. Profesor Stjepan Srkulj, koji je prikupio sve podatke o sredstvima kojima je papa postigao toliku veliËinu, piπe: “I tako je papi poπlo za rukom ujediniti sve zapadne dræave u jedno kraljevstvo.” Vidite, dragi prijatelju, tako se Boæja rijeË u Otkrivenju 17,13 ispunila doslovno: “Ovi su svi sloæni da predadnu

SUSRET U LONDONU

85

Zvijeri i svoju silu i svoju vlast.” Germanski narodi su se pokazali kao mekana, popustljiva glina, a papinski Rim kao dostojni nasljednik staroga Rima, kao æeljezo πto sve troπi, lomi i oblikuje po volji. — Da, gospodine Maxwell, sad vidim i ono vrijeme za koje je prorok rekao: “ali se neÊe dræati zajedno, kao πto se ni æeljezo ne da pomijeπati s glinom”. Povijest nam priËa kako je slijedilo cijepanje tih naroda od papinskog Rima. To nije iπlo baπ lako. Znamo kako se odvojila Engleska, koliko je bilo huke i buke u dane velike reformacije, kad se NjemaËka poËela cijepati od Rima. Godine 1789. poËela je Francuska revolucija, a posljedica je bila da se i sama Francuska otrgnula od Rima. A 1870. i Italija se otrgnula od pape, otela mu Rim i naËinila ga prijestolnicom same Italije pod dinastijom Savojskom. Vidite, gospodine Juπnik, tako je 1870. konaËno razbijeno jedinstvo æeljeza i gline, papinstva i deseterih naroda Zapadne Europe. To razbijanje je Ëetvrti znak Kristova dolaska i Njegovog kraljevstva, jer je baπ 1870. godine Zapadna Europa dobila prvog posveÊenog propovjednika velikog adventa — ©vicarca Jakoba Erzenbegera: “U vrijeme ovih kraljeva (koji viπe nisu pomijeπani s papinskim Rimom) Bog Nebeski podiÊi Êe kraljevstvo koje neÊe nikada propasti...” — Vidim, imate veliki leksikon. Ova πesta knjiga govori o zemljopisu. Tu je vrlo zanimljiv zemljovid koji pokazuje otkriÊa zemalja i njihovih naroda. Prva slika pokazuje kako se poËetkom seobe naroda niπta nije znalo o Americi, Grenlandu, Islandu, Srednjoj i Juænoj Africi, Sjevernoj ©vedskoj, Sjevernoj Rusiji, Sibiru, Kini, Japanu, Australiji i carstvima velikih oceana. Prema tome, evanelje o Kraljevstvu tada nije moglo biti objavljeno po cijeloj Zemlji i svim narodima. Drugi zemljovid prikazuje Zemlju u doba reformacije. Tada su otkriveni tek dijelovi istoËne obale Sjeverne, Srednje i Juæne Amerike. Pri kraju 18. stoljeÊa joπ su bili nepoznati

86

BIJEG OKO SVIJETA

srediπnja Kina, Mandæurija, Tibet, Srednja Arabija, najveÊi dio Australije, Afrika, otoci Tihog Oceana i velika podruËja Sjeverne i Juæne Amerike. Tek od poËetka 19. stoljeÊa brzo nestaje veo s posljednjih dijelova Zemlje, njihovih naroda i jezika. Dakle, u vrijeme kad je isteklo 1335 godina iz Daniela 12,12 i 2300 godina iz Daniela 8,14.17, kad je doπao kraj vremena o kojemu je rijeË u Mateju 24,13, kad je papa pristao biti poglavar Rima i kao “æeljezo” vladati nad glinom zapadnih naroda, kad je cijela zemaljska kugla sa svim svojim narodima i jezicima leæala pred Bogom i ljudima kao otvorena knjiga — tada je kucnuo Ëas da se po cijeloj Zemlji vidi i Ëuje posljednji znak iz Evanelja po Mateju 24,14 — objavljivanje evanelja o Kraljevstvu po svemu svijetu za svjedoËanstvo svim narodima i svim jezicima. Otad se vidi kako znanost i tehnika danonoÊno rade kako bi otvorile sve zemlje i uËinile ih pristupaËnima propovijedanju evanelja. Znanstvenici uËe strane jezike i prevode Sveto pismo. Sad ima stotine i stotine tisuÊa adventistiËkih vjernika πirom cijele Zemlje i po carstvima svih mora i oceana. Godine 1878. AdventistiËka crkva je propovijedala evanelje o Kraljevstvu na dva jezika, 1882. godine na osam, 1892. godine na 15, 1902. godine na 40, 1912. godine na 485, 1933. godine na 504, 1934. godine na 539, 1935. godine na 575 jezika, a godine 2002. u 203 dræave na 834 jezika. Ta Crkva danas ima po svoj Zemlji 13.970 propovjednika i misionara, 56 velikih izdavaËkih kuÊa, 174 bolnice i sanatorija, 393 klinike i dispanzera, 4809 osnovnih πkola, 94 koledæa i sveuËiliπta. Tako je danas propovijedanje Radosne vijesti o Kraljevstvu, o kojemu je rijeË u Danielu 2,44, zaista peti znak po redu, posljednja postaja koju je Krist spomenuo u svojemu redu putovanja Njegove Crkve kroz stoljeÊa Novoga zavjeta. Svaki narod danas Ëuje da je veliki Babilon pao, da je 1870. konaËno izgubio vlast u Rimu. Pred Bogom je taj Babilon pao joπ 1798., ali svjetovnu krunu je

SUSRET U LONDONU

87

izgubio 1870. godine. Ljudski rod stigao je u posljednje doba, u doba suda, kad Êe pasti vjeËna odluka o svakom pojedincu. — Gospodine Maxwell, sve je Ëudesno toËno. Sad vidim da je moje poznavanje Svetog pisma bilo sasvim povrπno i bez ikakve znanstvene utemeljenosti. Isus je zaista tim redoslijedom iznio znakove o svojemu dolasku, i oni su doπli baπ tim redom. Sad tek razumijem i ono Danielovo proroËanstvo o vremenu kad æeljezo i glina viπe neÊe biti zajedno. Zaista, seobom naroda Rim i Rimsko Carstvo nisu propali. Carska se vlast samo pretvorila u papinsku, a dræava je opstala do Francuske revolucije. Tada je papinska politiËka vlast dobila smrtnu ranu, a 1870. konaËno je umrla. Sad se ne Ëudim πto je moj prijatelj Marko povjerovao adventistima i iz temelja promijenio svoj æivot. Ali imam joπ neπto na srcu. Biste li mi razjasnili: tko je stvorio ovaj nesretni svijet, je li samo Bog, ili je Bog stvorio sve πto je dobro, a Sotona zlo, i πto je uËinjeno da bi jednom bilo samo dobro? — Dragi prijatelju, moje je vrijeme ograniËeno jer veËeras imam predavanje u Watfordu. BuduÊi da vaπa pitanja obuhvaÊaju baπ ono o Ëemu Êu veËeras predavati, doite. Izvolite pozivnicu. Tu piπe mjesto i vrijeme predavanja. Dakle, hoÊete li doÊi? — HoÊu, od srca rado.

88

BIJEG OKO SVIJETA

VE»ERNJE PREDAVANJE Spustila se noÊ. Kroz rasvijetljene, mirne ulice Watforda mnogi su æurili prema dvorani u srediπtu grada. Ondje Êe biti odræano predavanje. Na tornju izbija sedam, a predavanje Êe poËeti za Ëetvrt sata. Dvorana je veÊ puna. U prednjim redovima sjedi i naπ Amerikanac, gospodin Juπnik! Vidi se da ga zanima i dvorana i publika, i jedva Ëeka da predavanje poËne. Propovjednik je pozvao sve da se zajedno pomole, da tijekom predavanja u svima bude Duh Sveti i svi prime potrebnu pomoÊ. Zatim se molio: “OËe naπ, koji si na nebu, hvala Ti na Tvojoj svetoj rijeËi. Okupili smo se ovdje da je prouËimo. Hvala Ti, Isusa radi, na velikoj ærtvi koju je On za nas podnio, da smo u Njemu mogli naÊi najboljeg prijatelja. Zahvaljujemo Ti πto nam πaljeπ Duha koji nas Ëuva od grijeha i uËi kako trebamo æivjeti. On otkriva Tebe i daje nam snagu. Tvoja milost je naπa jedina nada. U nama nema dobroga, a k Tebi moæemo doÊi samo kroz Krista. Ti si Ga nauËio da nas ljubi. Pogledaj svojega milog Sina, Njegov æivot, gledaj nas u Njemu i znaj da Ga baπ sad u svojoj vjeri priznajemo za Spasitelja. Za ta Tvoja dobra mi Te slavimo i klanjamo Ti se svim srcem. Upravljaj nama u Ëasu naπega razmiπljanja i daj nam da istinu u Isusu Kristu potpunije upoznamo. Amen.” — Dragi prijatelji — reËe govornik kad je zavrπio molitvu — od srca vam zahvaljujem na dolasku. VeËeras Êemo Ëuti πto Sveto pismo govori o postanku svijeta, njegovom padu i spasenju.

VE»ERNJE PREDAVANJE

89

Iz mnogih redaka Svetoga pisma vidi se da je Isus Krist Boæji Sin i Stvoritelj svega πto postoji. ©est stoljeÊa prije nego πto je doπao na Zemlju otkriti svojim æivotom Boga, a svojom smrÊu odstraniti grijeh i dati nesretnom ljudskom rodu moguÊnost da se vrati Bogu, prorok Mihej je pisao da Êe se u Betlehemu roditi Spasitelj Ëiji je “iskon od davnina, od vjeËnih vremena.” (Mihej 5,1) I sâm Isus je potvrdio Mihejeve rijeËi kad je, moleÊi se svojemu nebeskome Ocu, rekao: “A sada, OËe, proslavi ti mene samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.” (Ivan 17,5) Apostol Pavao je pisao da je po Kristu stvoreno sve na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo... On je bio prije svega, i sve se u njemu dræi u redu... jer Bog odluËi u njemu nastaniti svu Puninu”. (Koloπanima 1,15-19) U Evanelju po Ivanu 1,1-3 i 14 Ëitamo da je Isus Krist bio RijeË po kojoj je sve postalo. Sad znamo da Postanak 2,2 i 13 moramo Ëitati ovako: “I sedmoga dana dovrπi Bog, Sin, naπ Gospodin Isus Krist, svoje djelo koje uËini. I poËinu u sedmi dan od svega djela koje uËini. I blagoslovi Bog, Sin naπ, Gospodin Isus Krist, sedmi dan i posveti, jer u taj dan poËinu od svega djela svoga koje uËini.” Zato Isus istiËe svoje pravo vlasniπtva nad svim πto je stvorio i posvetio rijeËima: “Moje je sve πto se miËe u poljima.” “Moje je zlato, moje je srebro.” “Stoga je Sin »ovjeËji gospodar i subote.” Zato kaæe da mu je dana svaka vlast na nebu i na zemlji. (Psalam 50,12; Hagaj 2,8; Marko 2,28) “Krist je sve u svemu!” (Koloπanima 3,11) Bog koji je govorio s Abrahamom bio je Krist. Bog koji je govorio s Mojsijem i dao mu svoje zapovijedi bio je Krist. (Hebrejima 11,24-26) Na temelju 1. KorinÊanima 10,4 katoliËki prevoditelj Svetoga pisma Andrej Snoj napisao je ove rijeËi: “Krist je kao Bog Ëudnovatim djelima pratio Izrael kroz pustinju.” Kad otvorimo 9. poglavlje Knjige proroka Nehemije, znamo da se taj sveti Ëovjek molio Isusu kad je kazao: “Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i

90

BIJEG OKO SVIJETA

vojsku njihovu, zemlju i sve πto je na njoj, mora i πto je na njima. Ti sve to oæivljavaπ, i vojske se nebeske tebi klanjaju. Ti si, Jahve, Bog, koji je Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo... Nevolju si otaca naπih u Egiptu vidio... Znacima si se i Ëudesima oborio na faraona... Stupom oblaka danju si ih vodio, a noÊu si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili. Na goru si Sinajsku siπao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, Ëvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. Ti si im objavio svoju svetu subotu... Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauËiπ mudrosti... Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao po sluæbi svojih proroka.” Sedamsto godina prije svojeg utjelovljenja Isus je kazao Izraelcima po proroku Izaiji: “Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.” I kad je sedamsto godina poslije siπao na Zemlju, zavrπio svoje spasiteljsko djelo i vratio se na nebo, objavio je po apostolu Petru i svim otkupljenima u Jeruzalemu iste rijeËi: “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Izaija 43,11; Djela 4,12) Isus Krist je prvi i posljednji, poËetak i svrπetak u Svetome pismu. On je Stvoritelj, Bog koji nam se javlja i govori sa svake stranice ove svete knjige. Znamo da je sve nastalo kroz Isusa Krista. Otkud onda zlo koje vlada na Zemlji? Kazali smo da je Isus Krist stvorio sve na nebu, dakle i anele, pa i samog Lucifera. Za ovu Zemlju i sve πto je na njoj nadahnuÊe kaæe: “I vidje Bog da je dobro!” U Propovjedniku 7,29 Ëitamo: “Otkrih ovo: Bog stvori Ëovjeka jednostavnim.” U Ezekielu 28,14.15 Ëitamo da je Isus kazao Sotoni: “Postavih te kao raskriljena keruba zaπtitnika: bio si na svetoj gori Boæjoj... Savrπen bjeπe na putima svojim od dana svojega roenja dok ti se u srcu ne zaËe opaËina.” Kao πto nam Sveto pismo ne piπe podrobnije o stvaranju svemira nego samo o stvaranju Zemlje, tako nam niπta podrobnije ne kaæe kako je bilo moguÊe da je taj

VE»ERNJE PREDAVANJE

91

savrπeni kerub, koji je bio tako Ëist i sjajan da je u Knjizi proroka Izaije 14,12 nazvan Svjetlonoπom (latinski Lucifer), mogao zgrijeπiti, povuÊi za sobom treÊinu anela? Kako mu je dana sloboda da pokvari i Zemlju? U Knjizi proroka Ezekiela 28,15 doznajemo samo da je bio savrπen na putovima svojim dok se nije naπlo bezakonje na njemu, da je to bezakonje stiglo na Zemlju i da je otad, kako kaæe apostol Ivan u svojoj Prvoj poslanici 5,19 “sav svijet u vlasti Zloga.” Kad je otkrivena Amerika, istraæivaËi su naπli da Indijanci Ëuvaju prastaru tradiciju po kojoj je zmija preko æene donijela grijeh i sve zlo na Zemlju. Na suprotnoj strani Zemlje, u Kini, straπni zmaj izvezen je i danas na svakoj zastavi. Na istoku i zapadu, na sjeveru i jugu stari su narodi gajili tradiciju o palom anelu koji je siπao na Zemlju u obliËju zmije i prevario prve ljude koji su zgrijeπili i time donijeli smrt i svakom æivom biÊu na Zemlji. Dragi moji prijatelji, kad se noÊu probudite i vidite da je vaπa kuÊa u plamenu, hoÊe li itko pametan prvo istraæivati tko je zapalio, kako je smio zapaliti, je li uopÊe moguÊe da je netko zapalio ili je to samo sudbina? Zacijelo bi svatko prvo poæurio spaπavati πto joπ vatra nije dohvatila, a tek nakon poæara, kad viπe ne postoji nikakva opasnost, mogli bismo postavljati takva pitanja. Zato Sveto pismo i ne ulazi u ta pitanja, ne daje nam moguÊnost da ulazimo u njih, niti je ljudskom mozgu dana moguÊnost da odgovori na njih. Ali iskustvo nas upuÊuje na golu istinu da je sav svijet u zlu, da je poæar grijeha zahvatio sav ljudski rod od pamtivijeka do danas i da se treba spaπavati. Kako se moæe spasiti ovaj svijet? Kroz sva proπla vremena vidimo tri sile koje su nastojale uspostaviti novi poredak i izgubljeni mir na Zemlji: sila, znanost i vjera. Kain, Hamurabi i drugi silni ljudi umjeli su pokoriti svijet i ujediniti narode. Aleksandar Veliki, Julije Cezar, Oktavijan i drugi iπli su njihovim stopama. Rimljane su slijedili Germani, Arapi, Mongoli, Turci. Znamo πto je postignuto

92

BIJEG OKO SVIJETA

silom. Sila je bila loπa spasiteljica ljudskog roda. O tome najbolje svjedoËe mnogi grobovi propalih naroda, kultura i civilizacija. Druga spasiteljica bila je znanost, a treÊa vjera. To su dvije sestre, povezane da bi uËinile velike stvari, ali samo ako su sloæne. Prorok Daniel je u svojoj Knjizi pretkazao da Êe u naπe dane biti istraæivanja i umnoæavanja znanja, da Êe se vjeËno evanelje propovijedati po cijelome svijetu za svjedoËanstvo svim narodima. Znanost i vjera, voene Svetim Duhom, najblagodatnije su sile i sigurni putokazi k pravom spasenju. Znanstvenici su napunili dvorane velikog Britanskog muzeja i njegove biblioteke dokazima da je Sveto pismo istinito. Znanost je prokrËila put istraæivaËima u sve zemlje i narode, otvorila vrata svih zemalja i jezika, spojila istok sa zapadom, sjever s jugom. Dala je telefon, telegraf, radijske i televizijske aparate, poπtu, tisak i bezbroj drugih sredstava koja su danas u sluæbi evanelja. Sveto pismo prevedeno je dosad na viπe od dvije tisuÊe jezika i narjeËja, a vjera i ljubav upregnule su u svoja kola suvremenu tehniku i tiskale Sveto pismo na svim tim jezicima. S pomoÊu najmodernijih prometnih sredstava na kopnu, vodi i u zraku godiπnje se raznese po svijetu viπe od jedanaest milijuna primjeraka Svetog pisma. Danas ne postoji samo jedna misionarska udruga s dvanaest apostola, nego ih je mnogo, raπtrkanih po cijelom svijetu. Samo AdventistiËka crkva, koja ima stotine tisuÊa vjernika u Europi, Americi, Aziji, Australiji i na otocima svih mora i oceana, uzdræava viπe od 23 tisuÊe propovjednika, misionara, lijeËnika, bolniËara i drugih misionskih pomoÊnika koji propovijedaju i uËe narode na viπe od tisuÊu jezika. Uzdræava mnoga ljeËiliπta, bolnice, ambulante i ljekarne za sirotinju u 131 narodu. Ima 2344 πkole koje polazi 97.742 uËenika, 69 izdavaËkih kuÊa koje izdaju pouËnu, zdravstvenu i vjersku literaturu na stotinama jezika u svim zemljama. Tko moæe opisati u nekoliko rijeËi neizmjerni uspjeh te velike vojske modernih Kristovih apostola?

VE»ERNJE PREDAVANJE

93

Tko zna u kakvoj su uæasnoj pokvarenosti prije nekoliko desetljeÊa æivjeli Indijanci Juæne Amerike? Tko moæe znati πto je meu njima postignuto samo silom evanelja, taj mora vjerovati da Bog joπ uvijek Ëini Ëuda. Mnogi su nauËili Ëitati i pisati. U njihovom æivljenju pokazala se velika promjena. Odbacili su alkohol i duhan, ne vjeruju viπe u duhove, postali su marljivi i Ëisti. Prije su bacali novac na πtetno uæivanje, a sad kupuju odjeÊu, orue za obraivanje zemlje i druge korisne stvari. Po kuÊama se ne Ëuje divljaËka vika pijanih muπkaraca i æena, nego vlada mir i zadovoljstvo. Kamerunci u Africi nekad su æivjeli i slavili svoje nacionalne praznike u æderanju, pijanstvu i razvratu. ZahvaljujuÊi poærtvovnom radu adventistiËkih misionara, sad je sasvim drukËije. U mnogim mjestima nema viπe ni alkohola ni neznaboæaËkih igara ni æderanja ni bluda. Kad je stranac koji je po drugi put putovao kroz Kamerun zapitao uroenika otkud ta promjena u zemlji, ovaj mu je odgovorio: “E, prijatelju, to je uËinila Boæja RijeË. Uπla je u moje srce, izbacila Sotonu i sva njegova zla djela i onda ga sasvim popravila. To je uËinila i s tisuÊama mojih zemljaka. Da, to je uËinio Bog kroz svoju RijeË.” U Kamerunu radi AdventistiËka crkva. U prve dvije godine adventistiËki misionari-lijeËnici izlijeËili su 25 tisuÊa uroenika. Dolaze sa svih strana, neki na konjima, magarcima, volovima, drugi pjeπice iz najudaljenijih krajeva, a mnoge donose na primitivnim nosilima. Na Fidæijskim otocima, gdje je nekad vladalo ljudoæderstvo, danas Êete naÊi tisuÊe najboljih ljudi koji ne Ëine nikome zla i nastoje πiriti duh dobroËinstva. »ovjekoljubivim radom naπih misionara u svim zemljama svijeta stotine tisuÊa ljudi osloboeni su od alkohola, duhana, psovki, kockanja, bluda, nevjerstva, neiskrenosti i svakog drugog zla. Misionari oæivotvoruju Kristovo naËelo iz Poslanice Efeæanima 4,22-32: “(Velim i zaklinjem) da sa sebe skinete i odloæite staroga Ëovjeka koji pripada prijaπnjem naËinu æivota, Ëovjeka

94

BIJEG OKO SVIJETA

koji u varavim poæudama ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obuËete u novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæju u istinskoj pravednosti i svetosti. Zato odbacite laæ... Neka sunce ne zae nad vaπom srdæbom! I ne dajite mjesta avlu! Tko je obiËavao krasti, neka viπe ne krade! Neka se radije trudi i svojim rukama radi πto je dobro, da mogne πto davati potrebnome! Nikakva ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaæe dobroËinstvo sluπateljima. Ne æalostite Duha Svetoga Boæjega, kojim ste zapeËaÊeni na dan otkupljenja! Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloÊe. Mjesto toga budite jedan prema drugome prijazni, puni milosra! Opraπtajte jedan drugome, kao πto je i Bog vama oprostio u Kristu!” Dragi prijatelji, kad bismo poπli putem nevjerstva, odveo bi nas u druπtvo ljudi koji izmiπljaju zlo, koji vjeruju da u svijetu trebaju nestati slabi i ostati jaki, a opet smo meu njima najjaËi; taj put bi nas vodio u druπtvo organiziranih varalica, pljaËkaπa, razbojnika, trgovaca robljem, krijumËara alkohola, nikotina, opijuma i svakojakih drugih otrova koji ubijaju ljudski organizam. Tako bismo stigli u podzemni svijet, k zmaju s tisuÊu glava. Ondje bismo se upoznali s lopovima, razbojnicima, kockarima, ubojicama roditelja i djece, rodoskvrnicima, izdajicama, bogomrscima i bezboænim utamanjivaËima sirotinje. A put vjere, kad bismo poπli njime, vodio bi nas u druπtvo ljudi koji smiπljaju dobro, koji vjeruju da jaËi trebaju pomagati slabijima, jer i za njih je umro Krist na kriæu; taj put bi nas vodio do tisuÊa obitelji gdje se kÊi ili sin opraπta s roditeljima znajuÊi da se neÊe vidjeti na ovoj Zemlji, jer odlazi u najnezdravije krajeve svijeta da bi onim jadnicima, okovanim u pogibeljne obiËaje i praznovjerje, pomogao i spasio ih. Na tom putu bismo upoznali mnogo plemenitih ljudi koji po uzoru na Krista æive samo za dobro

VE»ERNJE PREDAVANJE

95

sirotih, nemoÊnih, zaboravljenih, odbaËenih i na propast osuenih. Vidjeli bismo stotine tisuÊa vrijednih ruku koje πiju, pletu, krpaju i rade stotine i tisuÊe drugih poslova samo da bi umanjili bijedu u narodu; upoznali bismo se sa stotinama tisuÊa ljudi i odrasle djece koji iz zahvalnosti Bogu πto ih je oslobodio πtetnih navika koje su gutale njihov novac i gurale ih u sigurnu propast, taj novac sad ærtvuju za spasenje drugih nesretnika. Naπli bismo tisuÊe i tisuÊe mladiÊa i djevojaka koji se nadmeÊu u dobroËinstvima, jer ga smatraju najzdravijim i najkorisnijim πportom. Naπli biste ih kako idu iz kuÊe u kuÊu, iz obitelji u obitelj, u podrume, na tavane, u najzabaËenija mjesta i svuda gdje æive ljudi, i traæe nesretne i oËajne duπe da bi im ulili novu nadu, novu volju za æivot i pomogli u njihovim nevoljama, izvukli ih iz usamljenosti i oËaja i od njih naËinili zadovoljne ljude, pune vjere i ljubavi prema Bogu i svim ljudima. Kad ih sluπate ili Ëitate njihovu literaturu, sav njihov rad, sve njihove æelje, sve πto misle i hoÊe, svodi se na ovo: osloboditi svijet od grijeha, istrijebiti sa Zemlje bezakonje, uliti u ljude vjeru u Isusa Krista i uËiniti ih dostojnima vjeËnoga æivota. Prijatelji moji, na nebu je poËela borba izmeu Krista i Sotone, izmeu dobra i zla, svjetla i tame. Krist, poglavar neba, svladao je Sotonu i zbacio ga je zajedno sa svim njegovim pristaπama u zraËnu dubinu ili, kako kaæu Grci, u Tartar. BuduÊi da stanovnici neba nisu pristali na Sotonine prijedloge, njihov æivot nije pretvoren u pakao, veÊ je ostao sretan. Ali Adam, predstavnik Zemlje, pristao je na Sotonin prijedlog, okusio je zlo i time rajsku Zemlju pretvorio u pakao. Nebo je doæivjelo dan kad je Krist sa svojim vjernim anelima izbacio s neba Sotonu, uzrok zla. Adam nije doæivio taj dan na Zemlji, jer je sâm podlegao Sotoni. Ali Krist, nebeski Pobjednik, zauzeo se za naπu Zemlju, dao Adamu svoju svetu RijeË da Êe doÊi, pobijediti Sotonu, uniπtiti sve njegove pristaπe i onda stvoriti novu Zemlju, gdje moæe

96

BIJEG OKO SVIJETA

æivjeti samo pravda. Na toj Zemlji Êe æivjeti samo oni koji pristanu uz Njega, pod Njegovom zastavom se ærtvuju za spas ljudskog roda i ostanu vjerni Boæjim naËelima do smrti. U dan svojega svetoga dolaska u slavi Isus Êe ih uskrsnuti iz mrtvih, preobraziti u besmrtnost i dati im novu Zemlju da æive na njoj. Dragi prijatelji, Krist poziva svakoga od vas da se opredijeli kojim putem Êe nastaviti svoj æivot, komu Êe sluæiti, Kristu ili Sotoni, i pod Ëijom Êe se zastavom boriti. Pogledajte u duhu na Golgotu, promatrajte Onoga koji je izdahnuo na kriæu za vaπe spasenje. On je umro umjesto vas. Razmislite dobro i odluËite komu Êete sluæiti, Kristu ili Sotoni. Amen. Grobna tiπina zavladala je u dvorani pri posljednjim rijeËima. »uo se samo pokoji duboki uzdah. Iz kuta su doprle rijeËi: “Boæe, budi milostiv meni grjeπniku”. Mnogi su posjetitelji priπli govorniku, pruæili mu ruku i toplim rijeËima zahvalili za predavanje. Dvadesetak njih zamolili su propovjednika da ih posjeti kod kuÊe i pobliæe im objasni Boæji put spasenja. Najzad mu je priπao i gospodin Juπnik, stisnuo mu ruku i rekao: — Gospodine Maxwell, joπ malo pa biste me nagovorili da budem Ëlan vaπe Crkve. Znate, joπ ne mogu prekinuti sa svojim dosadaπnjim æivotom. Ne osjeÊam da sam zreo za æivotni preokret kakav je uËinio moj prijatelj Marko. PriliËno sam bogat i æelim uæivati dok imam novca. Nije mi dobro, srËani sam bolesnik. Ne smijem previπe misliti na tako ozbiljne stvari, to me uzrujava. Zato me ispriËajte. Gospodin Maxwell je vidio da je u srcu gospodina Juπnika poËela borba izmeu svjetla i tame. ZakljuËio je kako je najbolje da ga neko vrijeme ostavi na miru.

97

BIJEG OKO ZEMLJE Gospodin Juπnik nije mogao spavati. PredavaË ga je uvjerio da je Krist Stvoritelj svijeta, da je subota Njegov dan, da je uËinjeno sve kako bi se Ëovjek mogao spasiti. Iznio mu je i nepobitne dokaze da je po programu Kristovog proroËanstva nastupilo posljednje vrijeme. Ali on, Ëovjek bezbriæne naravi, mislio je da se s dragim Bogom moæe malo pogaati, da se moæe skriti pred Njim. Cijelu noÊ je razmiπljao kako bi mogao zaboraviti te znakove i sinoÊnje predavanje i izbjeÊi propovjednikov posjet. Tako je doËekao jutro. Neispavan je skoËio iz postelje i nasmijao se kao da mu je sinula kakva pametna misao. “Da”, rekao je sâm sebi. “Ovdje me niπta ne veæe. Vratit Êu se u Ameriku i tamo se izgubiti u vrtlogu æivota.” Odmah se dao na posao. Spakirao je stvari u velike kovËege, platio stan i otiπao u putniËki ured za prekooceanske linije. Kupio je kartu i odvezao se na postaju Viktorija. Odatle je prvim vlakom otputovao u Southampton, jer je otamo isplovljavao brod za New York. Kad je htio uÊi, priπao mu je neki gospodin i ponudio razne Ëasopise. I ne gledajuÊi kakvi su to Ëasopisi, kupio je nekoliko komada i stavio ih u putnu torbicu. Kad se smjestio u kabini, glasno se nasmijao, jer je pomislio na gospodina Maxwella kad ga doe posjetiti, a pazikuÊa mu kaæe da je otputovao u Ameriku. “Ha, ha, ha! I to je vrlo vaæan znak vremena, gospodine Maxwell!” Plovidba preko oceana trajala je πest dana. Drugog se dana iz susjedne kabine Ëulo pjevanje, ali sasvim neobiËno. Prislonio je uho na zid i prisluπkivao. »uo je rijeËi pjesme:

98

BIJEG OKO SVIJETA

“In the sun, and moon, and stars, Sings and wonders have apeared; Earth has groan’d with bloody wars, And the hearts of men have fear’d. (Na suncu, mjesecu i zvijezdama pojavili su se znaci i Ëudesa; Zemlja stenje zbog krvavih ratova, a ljudska su srca ispunjena strahom.) Gospodin Juπnik se skamenio. Pobjegao je iz Londona da bi izbjegao svaki daljnji dodir s ljudima koji objavljuju znake posljetka i Kristov dolazak, a sad je osuen na brodu nekoliko dana i noÊi sluπati njihove pjesme. SkoËio je s kreveta. Sjetio se da je kupio neke novine. Brzo je otvorio torbu, izvadio ih i izletio iz kabine. Odmah se uputio na palubu potraæiti neko mirno mjesto. Kad je sjeo, uzeo je novine. Pogledavπi naslov, iskolaËio je oËi, a novine su mu ispale iz ruke. Iz usta je iziπla psovka. Pogledao je ostale novine, zaπkripao zubima, poderao ih sve redom i bacio u more. “Tako”, reËe. “Sad neka ribe Ëitaju Znake vremena. Zar su mene naπli da im budem predmet πikaniranja kamo god poem? E neÊe!” Ozlojeen je otiπao u knjiænicu i potraæio neku noviju knjigu. — Odmah, gospodine. Tu je vrlo lijepa knjiga, dobili smo je na poklon od jednog gospodina iz Washingtona, koji je prije mjesec dana putovao ovim brodom iz New Yorka u Cherborg. ProËitao sam je s velikim zanimanjem i vjerujem da Êe i vas zadovoljiti. Evo, tu je. Gospodin Juπnik je pogledao naslovnu stranu, a tamo je pisalo: Our Lord’s great prophecy of His second advent (Veliko proroËanstvo naπega Gospodina o Njegovom drugom dolasku). Bijesno je vratio knjigu rekavπi: — Ako nemate niπta drugo, Ëitajte sami svoje knjige. Izletio je iz knjiænice i uputio se u restoran. Od tog trenutka gospodin Juπnik je mnogo pio nastojeÊi tako sprijeËiti da itko s njime govori o Kristovom dolasku. I sve do New Yorka nije se otrijeznio. U New Yorku je otiπao k poznaniku kod kojeg je Ëesto odsjedao kad je bio prvi put u Americi.

BIJEG OKO ZEMLJE

99

Poznanik ga je vrlo ljubazno primio i ugostio. Ali kod objeda je gospodin Juπnik primijetio da na stolu nema vina, veÊ samo nekoliko bezalkoholnih piÊa. Prije nije bilo tako. Odmah je upitao domaÊina zaπto nema vina na stolu i otkud ta promjena kad je ovaj dobro znao da gospodin Juπnik jako voli vino. — Dragi Johne, otkad si napustio Ameriku, u mojoj se kuÊi sve iz temelja izmijenilo. PoËeo mu je priËati kako je jednoga dana kupio Ëasopis Signs of the Times (Znaci vremena) od nekog prodavaËa knjiga, kako ga je njegov sadræaj zainteresirao, da je pisao uredniku za opπirnije obavjeπtenje i kako mu je ovaj poslao propovjednika koji mu je dokazao da danaπnji ljudi æive u posljednjem vremenu povijesti grijeha i da Êe uskoro doÊi Isus Krist. — Propovjednik je dolazio viπe puta — nastavio je Juπnikov prijatelj — a æena i ja smo se ne samo zainteresirali za taj nauk, nego smo iz temelja promijenili æivot. Ostavili smo piÊe, noÊne zabave i sve πto ne valja. Prije mjesec dana postali smo vjernici Crkve tih dobrih ljudi. Vjeruj mi, sad smo vrlo sretni. Dao Bog da i ti uskoro budeπ meu nama. Gospodin Juπnik je zanijemio. — Dragi Parker, ispriËavam se. Moji su poslovi takvi da nemam mnogo vremena. Samo sam vas doπao vidjeti. Drago mi je da ste tako sretni. Ostanite zdravi. Kad se vratim, nastojat Êu vas posjetiti. A sad zbogom. Tim rijeËima se pozdravio i nestao. Prvi vlak koji je poπao s postaje Grand Central ponio je gospodina Juπnika. Cilj putovanja bio je San Francisco. Vlak je jurio kroz manja mjesta zaustavljajuÊi se samo u veÊim gradovima, kao da je i on htio umaknuti Znacima vremena. Dan i noÊ jurio je naprijed ostavljajuÊi za sobom Pittsburgh, Chicago, Omao, Chayenne, Ogden, mormonsko naselje. Svladao je teπki teren Sierra Nevade, njezin jedini prijelaz nazvan Truke, projurio pokraj mnogih brdskih je-

100

BIJEG OKO SVIJETA

zera, izmeu vjeËnog snijega i leda i gorostasnih jela, oraha, cedrova i drugog drveÊa. Onda se poËeo spuπtati u nizinu ostavljajuÊi za sobom Sacramento i najzad stigao u Oakland, a odande u San Francisco, na obalu Tihog oceana. Gospodin Juπnik se Ëudio zaπto je u vlaku toliko putnika iz cijeloga svijeta. Stanovniπtvo Amerike dosta je πareno, ali ovo πarenilo je preupadljivo. A joπ se viπe zaËudio Ëuvπi da u gradu nema nijedne slobodne sobe u hotelima. I tad je doznao neπto πto ga je prenerazilo. Prije tri dana u velikoj gradskoj dvorani otpoËeo je 43. sabor AdventistiËke crkve, na koji su doπli zastupnici iz cijeloga svijeta. Dvorana s 15.000 sjediπta svakog je dana bila puna. Sutradan, u subotu, glavni dan tog najneobiËnijeg sastanka, dolazilo je staro i mlado kako bi nazoËili propovijedi i drugim sveËanostima na kojima Êe govoriti zastupnici iz svih krajeva svijeta. Gospodin Juπnik je htio odmah otputovati. Ali dugo putovanje ga je umaralo pa je odluËio ostati dan-dva u San Franciscu. Doznao je da u malom hotelu nedaleko dvorane ima slobodna soba. Uzeo je taksi, odvezao se onamo i dobio sobu. VeÊ se smraËilo. SjedeÊi u naslonjaËu, odjednom je Ëuo kako odzvanjaju pjesme iz svih soba. “©to bi to moglo biti?” mislio je. “Zar je i ovaj hotel pretvoren u adventistiËku bogomolju?” Pozvonio je, i kad je momak uπao, upitao ga je otkud to pjevanje. — Gospodine, sad je poËetak subote i naπi gosti adventisti pozdravljaju subotu pjesmom. Pjesme su krasne, zar ne? Vidite, tamo iza Golden Gatea spuπta se sunce. To pjevanje se doima kao da se neki neobiËni doæivljaj izlijeva na Ëovjeka i obuzima duπu. Otkako su ovi gosti napunili grad, sve mi je neobiËno, kao da nismo viπe na Zemlji, nego u raju. Umjesto psovke Ëujem samo prijazne rijeËi i lijepe, plemenite pjesme. Sretan sam πto su ti dobri ljudi doπli ovamo. Uglavnom se ne poznaju, ali da vidite kako se druæe i raduju jedni drugima, kao da su oduvijek zajedno. Zamo-

BIJEG OKO ZEMLJE

101

lio sam πefa za dopuπtenje da sutra prijepodne budem na njihovom glavnom bogosluæju. Kaæu da Êe sve dvorane biti pune, oko 18.000 duπa! Pjesme Êe pratiti svirka onih golemih orgulja i bezbroj svakojakih glazbala. Uroenici s Havaja, Fidæija i drugih otoka pjevat Êe poboæne pjesme na svojemu jeziku. »uo sam da Êe doÊi kalifornijski guverner i gradski Ëelnici. Novinari iz svih glavnih gradova Amerike veÊ su stigli. Novine svakodnevno piπu o tom sastanku i iznose zanimljive podatke. PreporuËio bih vam da sutra odete onamo i vidite tu zanimljivu sveËanost. Dakle, kazao sam vam sve πto znam. Oprostite πto sam bio tako slobodan. Ako niπta ne æelite, laku noÊ. Gospodin Juπnik se oznojio. “Dakle, tako. Htio sam pobjeÊi od Znakova vremena, potroπio sam toliko novca da bih naπao mjesto gdje me neÊe uznemirivati tom vjerom, a sad, gle, upao sam u najgore πto sam mogao. Grad pun ljudi koji samo misle i govore o Kristovom dolasku. Osamnaest tisuÊa ljudi! Boæe moj, kamo Êu sad? Ne mogu ostati, neÊu posjetiti taj sabor. Ne smijem viπe niπta Ëuti o Kristovom dolasku. Ha, novca imam dovoljno. Za πto mi sluæi nego za uæivanje! NeÊu ni prenoÊiti ovdje. Evo, gradski vjesnik javlja da Êe veËeras otploviti brod na Havajske otoke. Samo dalje, daleko od San Francisca!” Odjurio je k direktoru hotela i rekao mu da mora iznenada otputovati. Platio je sobu, pokupio stvari i taksijem se odvezao u pristaniπte. Nije bilo mnogo putnika, pa je odmah dobio udobnu kabinu. BuduÊi da je noÊ bila tiha i topla, a on joπ uvijek uzbuen od posljednjih doæivljaja, nije legao na poËinak, veÊ je iziπao na palubu. Proveo je noÊ u leæaljci gledajuÊi zvijezde i razmiπljajuÊi o svojemu dotadaπnjem putovanju. NoÊ je prolazila vrlo sporo. Oko Ëetiri sata ujutro priπao mu je kapetan broda, ljubazno ga pozdravio i upitao kako je spavao. — Nikako — odgovorio je gospodin Juπnik. — Nisam ni pokuπao zaspati. Kaæite mi, gospodine kapetane, ima li na

102

BIJEG OKO SVIJETA

Havajskim otocima onih ljudi koji uËe da Êe Krist uskoro doÊi? Kapetan je sjeo kraj njega i rekao: — Zar vas to pitanje muËi pa ne moæete spavati? Sigurno, ima ih sad 650. Srediπnjica im je u Honoluluu, Kouaumoku Street 1120. Njihov starjeπina zove se C. R. Webster. Na Havajskim otocima imaju nekoliko osnovnih πkola. U Honoluluu, Makiki Street 1417, imaju i akademiju. A znate πto joπ imaju? Imaju moju suprugu i moja dva sina. Samo se ja joπ dræim po strani. Znate, veæe me sluæba. Barem tako kaæem, a zapravo me ne veæe niπta, nego ne mogu joπ prekinuti s nekim stvarima. Æivim u Honoluluu i vjerujte mi, otkako su moji u toj Crkvi, u svojemu domu imam mali raj. Ako æelite, poite sa mnom kad stignemo u Honolulu. Budite jedan dan moj gost. Vidjet Êete kako Êe me moji doËekati. Oni sad spremaju kolaËe i najljepπe cvijeÊe. Supruga i stariji sin iznenadit Êe me novim glazbenim komadom, a mlai sin, moj slatki Johny, sprema mi lijepu recitaciju. Od srca se radujem πto Êu biti jedan dan kod svojih najdraæih. Otkako idu u adventistiËku crkvu, moj dom je pun sunca i sreÊe. Mislim da se ni ja neÊu moÊi dugo opirati. Dobro je kazao Isus Krist Savlu, koji je htio uniπtiti KrπÊansku crkvu i oteti se Kristovom utjecaju: “Teπko ti se protiv ostana praÊati!” »ovjek moæe izdræati u borbi protiv zla i nepravde, ali pred istinom i pravdom mora poloæiti oruæje. — Gospodine kapetane, sve je to lijepo. Blago vama. Ali kaæite mi, imam li iz Honolulua dobru vezu za Fidæijske otoke? Rado bih prihvatio vaπu ponudu, ali moram iz Honolulua produæiti dalje. — Da, jedan sat nakon naπeg uplovljavanja u pristaniπte polazi brod za Fidæi. Kapetan je moj prijatelj, ali otkad su moji u toj Crkvi, postao je hladan prema meni. Znate, on voli piti, ali inaËe je vrlo ugodan Ëovjek. Upoznat Êu vas s njim i tako Êete imati nekog poznatog na tom dalekom

BIJEG OKO ZEMLJE

103

putu. Sad me ispriËajte, duænost me zove. Dovienja u Honoluluu! Gospodin Juπnik je zatvorio oËi jer mu se neπto mutilo. “©to Êe to joπ biti?” mislio je u sebi. “Zar ni ovdje, usred Tihog oceana, neÊu naÊi mjesto gdje se mogu skloniti pred tim naukom i u miru uæivati dobra ovoga svijeta? Fidæi je moja nada. Mnogo sam Ëuo o tim lijepim otocima, gdje su joπ prije nekoliko desetljeÊa ljudi bili kanibali, a sad je tamo pravi raj. Zanima me kako su se ti divljaci mogli tako brzo promijeniti i kultivirati. Daj, Boæe, da ova tri dana putovanja prou πto bræe. Ne osjeÊam se dobro u blizini Ëovjeka koji moæe svaki Ëas ponovno govoriti o svojoj obraÊenoj obitelji. Sklonit Êu se u kabinu da me ne bi naπao.” U daljini su se ukazale neke crne toËke. To je bilo Havajsko otoËje. Joπ nekoliko sati nestrpljivog Ëekanja i brod je uplovio u pristaniπte. Na izlazu mu je priπao kapetan Green, pozdravio se s njim i ljubazno kazao: — Predajte svoje stvari nosaËima i poite sa mnom. Vidite, onaj veliki brod s dva dimnjaka krenut Êe za koji sat u Fidæi. Poæurite da vas upoznam s kapetanom i osiguram vam kabinu. Krenuli su prema brodu. Nije proπlo deset minuta, a naπ bjegunac pred istinom sjedio je u svojoj kabini, zadovoljan πto je tako sretno umaknuo poznanstvu s obitelji kapetana Greena. “Dakle, gospodin Wright, moj novi kapetan, mrzi nauk o Kristovom dolasku? ZnaËi, naπao sam istomiπljenika koji Êe me πtititi na ovom putovanju. Danas sam preumoran, a i kapetan je zaposlen. Ali kroz koji dan Êu ga potraæiti da malo razgovaramo kako bih naπao novu snagu za daljnju borbu protiv ove napasti.” S tim mislima je uskoro zaspao. Tek treÊega dana putovanja sastao se s kapetanom, i to u Ëitaonici.

104

BIJEG OKO SVIJETA

— Dobar dan, gospodine kapetane. Drago mi je πto mogu malo biti s vama. ©to ste se tako zadubili u Ëitanje da me i ne Ëujete? Kapetan ga je tek tada pogledao, ustao i ljubazno otpozdravio. — Kapetan Green me zamolio da vam pravim druπtvo na putovanju. Vrlo rado ako mi dopusti sluæba. Poimo malo gore na palubu, tamo je sad krasno. Ondje Êemo razgovarati. Na palubi su naπli mirno mjesto. Kad su se smjestili u leæaljkama, kapetan je zamolio gospodina Juπnika da mu priËa o svojemu æivotu. — Slovenac koji je stigao Ëak do Honolulua i putuje na Fidæijske otoke, zacijelo je πtoπta iskusio. Dakle, priËajte. — Gospodine kapetane, πto da vam priËam. U mojemu æivotu su vaæna dva razdoblja: jedno dok sam imao dobrog prijatelja i drugo otkad sam ga izgubio. Prvo razdoblje vas neÊe mnogo zanimati. To je bio æivot svakog prosjeËnog Ëovjeka. Ali drugo razdoblje, koje ne traje niti godinu dana, nadilazi cijeli moj dotadaπnji æivot. Zbog toga sam ovdje. I poËeo je priËati πto je sve iskusio otkad je njegov prijatelj priπao Crkvi koja vjeruje da Êe Isus Krist uskoro doÊi i otkad mu je poslao u kuÊu jednog od najboljih propovjednika. — Sad, eto, bjeæim na Fidæijske otoke nadajuÊi se da Êu bar tamo naÊi mira svojoj progonjenoj duπi. Kapetan ga je pozorno sluπao. Nekoliko trenutaka su πutjeli, a onda Êe kapetan: — Dragi prijatelju, vjerujte da cijelim srcem suosjeÊam s vama i da vas razumijem kao nitko drugi. Kad ste otkrivali svoje doæivljaje, kao da ste priËali moje iskustvo. U Vancouveru imam staru majku. Ona mi je najdraæe biÊe na svijetu. Za nju sam bio spreman sve uËiniti. Neizmjerno me voljela. Æivjela je samo za mene i sanjala samo o meni. Ali jednoga dana naπla je u parku na klupi Ëasopis Znaci vremena.

BIJEG OKO ZEMLJE

105

Sadræaj toga lista tako ju je zainteresirao da je od urednika zatraæila dodatna objaπnjenja. Danas je najaktivnija Ëlanica Crkve od koje vi bjeæite. Vidite, ne mogu podnijeti da moja mama ne misli viπe samo o meni. Zato mrzim njezin nauk i prkosim joj odajuÊi se piÊu i kartanju. Ali u duπi nisam protivan. Taj nauk je, sâm po sebi, najbolje πto postoji na svijetu. Vi putujete na Fidæijske otoke da biste se sklonili od te Crkve. ZnaËi da niste joπ niπta Ëuli o velikoj promjeni tih otoËana. Znam za njih joπ dok su bili ljudoæderi. Danas su veÊim dijelom adventisti i najbolji ljudi na svijetu. Njihova sela su Ëista, a svaki njihov dom je mali raj. Imaju svoje πkole, πalju djecu na viπe πkole u Ameriku i pomaæu okolnim otocima. Na Salomonskim otocima svake subote je 4000 otoËana na adventistiËkom bogosluæju. I na Novim Hebridima je oËit napredak. Na otoku Aoba ima 300 obraÊenika, na Papui je 16 mjesnih crkava s 1.147 vjernika. Na Fidæijskim, Tonga, Samoa, Cookovim i drugim otocima ima viπe od 3000 bivπih divljaka koji Ëekaju Kristov dolazak. Dugo sam boravio u Juænoj Americi, na visokim Andama. Tamo æive Inka Indijanci. Prije nekoliko desetljeÊa taj narod je bio propao u piÊu i nemoralu, a danas su primjer svim Europljanima. Viπe od 10.000 Inka Indijanaca Ëeka danas Krista i æive strogo po naËelima Svetoga pisma. Ni najveÊa progonstva nisu ih mogla odvratiti od tog nauka. Radije su junaËki umirali nego se vratili grjeπnom æivotu. I sama vlada morala je priznati nadmoÊ utjecaja ove misije, jer je ona postigla meu Indijancima ono πto nitko ni pomislio nije da se moæe postiÊi. Dragi prijatelju, to su Ëinjenice, i ja skidam πeπir pred njima. Borim se svim silama da me taj nauk ne pobijedi, ali osjeÊam kako iz dana u dan sve viπe pobjeuje. Jednom Êu morati poloæiti oruæje, a moja mama Êe biti najsretnija æena. Oprostite, sluæba me zove. Ako Bog dâ, opet Êemo se vidjeti. Gospodin Juπnik ostao je duboko zamiπljen. “Da”, poËeo je govoriti sa samim sobom. “Svi su se ujedinili protiv me-

106

BIJEG OKO SVIJETA

ne. Kapetan Green je sigurno potajno nagovorio prijatelja da mi πto bolje zasladi taj nauk. E neÊeπ! Bog Êe dati da na Fidæiju naem brod koji Êe me prebaciti u Australiju, i to na najjuæniju toËku, u Tasmaniju. Tamo imam prijatelja Slovenca, Ëovjek je mojeg kova. Kod njega Êu se skloniti. On nikad nije bio sklon religiji. Tamo Êu naÊi æeljeni mir.” Dani su brzo prolazili. Brod je uplovio u luku Lavuka, onda u Suva. Tamo je Ëekao brod za Australiju. Gospodin Juπnik nije rekao ni “zbogom” kapetanu Wrightu, veÊ je poæurio prema brodu, platio i zatvorio se u kabinu. Tek kad su bili daleko na puËini, otiπao je na palubu. Pao je mrak, a na nebu se pojavile prve zvijezde. NoÊ je bila divna. Oko ponoÊi je otiπao na poËinak. Probudio se tek oko deset sati prijepodne. OsjeÊao se vrlo dobro, i to dobro raspoloæenje smatrao je znakom da Êe odsad imati mira od nauka o Kristovom dolasku. Pazio je da ni s kim ne zapoËne prisniji razgovor, a najmanje s kapetanom, jer se osvjedoËio da ti ljudi sve znaju pa bi se moglo dogoditi da i ovaj poËne priËati o uspjesima tih ljudi ili o svojim roacima koji su sretni u toj Crkvi. Brod je proπao pokraj Novih Hebrida, Nove Kaledonije, otokaa Norfolka i konaËno uplovio u pristaniπte Sydney, glavni grad dræave New South Walesa. Naπeg putnika nije vuklo da izie i razgleda grad iako je imao pola dana vremena do polaska broda u Melbourne. Ostao je u Ëitaonici i Ëitao neki ilustrirani Ëasopis. Nakon objeda je zaspao, tako da nije znao kad je brod povukao sidro i otplovio. Probudila ga je galama. Trgnuo se, ustao i otiπao na palubu. Vidio je da ulaze u pristaniπte Melbourne. Nije se zadræao ni u tom gradu, veÊ je odmah traæio brod koji Êe ga odvesti u Hobart, na jug Tasmanije. Najzad je bio prevaljen i taj zaobilazni put koji je vodio kroz Banks Street. Tamo se iskrcao i odvezao u najbliæi hotel, uzeo sobu i smjestio svoje stvari. Da ne bi sluËajno nastradao i kod svojega prijatelja PeriËnika, telefonirao mu je.

BIJEG OKO ZEMLJE

107

Ne predstavivπi se, pitao ga je zna li sluËajno adresu nekoga adventistiËkog krπÊanina. — Idite u Argail Street 361. Tamo Êete naÊi gospodina E. E. Ronfelta, starjeπinu AdventistiËke crkve cijele Tasmanije. Gospodine, ako vam je nezgodno iÊi tamo a zanimaju vas rad i naËela ove misije, kaæite gdje vas mogu naÊi, pa Êu doÊi k vama. Ili, ako vam je po volji, poÊi Êete sa mnom i biti moj gost. Tu moæemo onda razgo... Veza se prekinula, jer je gospodin Juπnik spustio sluπalicu. Odjurio je na recepciju, platio sobu, pozvao nosaËa i odjurio natrag u pristaniπte. SreÊom je naπao brod koji se spremao za koji sat krenuti upravo u Colombo, na otoku Cejlonu, u Juænoj Indiji. Naredio je posluzi da mu donesu hranu i piÊe u kabinu, jer nije æelio izlaziti sve do Colomba. Putovanje je trajalo pet dana. Naπeg bjegunca nije zanimalo vrijeme, putovanje danju ni mirne noÊi i krasno zvjezdano nebo. Posljednjeg dana ipak je iziπao na palubu. Pokraj njega je leæala gospoa Ëetrdesetih godina. Iznenada ga je oslovila: — Gospodine Juπnik, sluËajno sam Ëula kako se zovete. Dopustite da vas neπto upitam. SluËajno smo se naπli ovdje. Bit Êemo cijeli dan zajedno. Ne znamo hoÊemo li se ikad viπe vidjeti. Jednog dana Êemo umrijeti, a onda Êe doÊi Boæji sud. Sad putujemo tako lijepo i mirno. A kako Êemo iziÊi pred taj sud? Jesmo li spremni? Ne bih æeljela biti kriva ako na tom sudu loπe proete. Ne znam πto je izmeu vas i Boga, ali sudeÊi po vaπemu licu, po vaπim umornim i neveselim oËima, niste pomireni s Bogom. ©to vas muËi? Zar Bog nije uËinio neπto da vas pomiri sa sobom i uËini vas sretnim? Zar vas On ne traæi? Ili se s vama dogaa kao s mnogima koje Bog zove? Moæda i vi bjeæite od Boga? IzvlaËite li se iz Njegovih ruku? Bit Êe da je tako. Kain je bjeæao pred Bogom i nije naπao mira. I Ezav je prkosio Bogu, pa je najzad tako pokvario svoje srce da viπe nije bio sposoban za obraÊenje. Zato je zavrπio u oËaju. Juda Iπka-

108

BIJEG OKO SVIJETA

riotski imao je zlatnu priliku, ali je volio novac i znate da se najzad objesio. Berenika, supruga cara Agripe, sluπala je propovijed apostola Pavla. Agripa se umalo obratio, ali ga je Berenika zadræala jer je htjela joπ uæivati u slastima ovoga svijeta. Naπla je smrt u cirkusu u Pompejima, kad je Vezuv pokrio taj grad i Herkulanej. Vidite kako su zavrπili ti ljudi! I apostol Pavao ispoËetka se protivio Bogu, Ëak je progonio krπÊane da bi tako uπutkao glas istine u sebi. Ali najzad je popustio i predao se Bogu. Postao je blagoslov tisuÊama obraÊenika. Koga biste od tih ljudi, poπtovani prijatelju, uzeli sebi za primjer? Moja je molitva da slijedite apostola Pavla. Vidite, ja sam misionarka. Na Novim Hebridima izgubila sam supruga. Sad se vraÊam u domovinu da bih nauËila sve πto bolniËarka treba znati pa Êu se vratiti meu divljake. Ærtvovat Êu svoj æivot za njihovo dobro. A πto Êete vi uËiniti? Gdje Êe zavrπiti vaπ put? Kakav Êe biti vaπ kraj ovdje na Zemlji? Gospodin Juπnik gledao ju je zapanjen. Ustao je, ispriËao se rekavπi da mu nije dobro i siπao u svoju kabinu. Sruπio se na krevet i æelio umrijeti. Popio je tabletu za spavanje i spavao do Colomba. Kad je siπao s broda, iznenada mu je priπla ona misionarka, pruæila mu ruku i rekla: — Ovdje, blizu Garden Avenuea, nalazi se naπa misionarska ambulanta. Vi izgledate bolesni. Poite sa mnom da se nekoliko dana dobro odmorite i razvedrite. Ovako ne moæete nastaviti putovanje. Æivci su vam oronuli. Posluπajte me, bit Êete mi jednom zahvalni. Sigurno znate kako æivi narod u Indiji, ali naπoj je misiji uspjelo osloboditi mnoge uroenike poroËnog i bezboænog æivota i organizirati ih u viπe mjesnih crkava. Uzmite vremena, posjetite neke crkve, razgovarajte s obraÊenicima i uvjerit Êete se kako su ti ljudi sad sretni. To Êe biti dobar lijek za vaπu duπu. Ali gospodin Juπnik se okrenuo i bez rijeËi ostavio misionarku. Pozvao je nosaËa i naredio da ponese njegove

BIJEG OKO ZEMLJE

109

stvari na brod koji je trebao otploviti u Capetown, u Juænoj Africi. Brzo su naπli brod. Gospodin Juπnik se smjestio u kabinu i legao. “Samo dalje, dalje, πto dalje od tih ljudi. Zar je moguÊe da je gospodin Maxwell imao pravo rekavπi da je vijest o Kristovom dolasku rasprostranjena po svoj Zemlji, meu svim narodima i jezicima? Zar nema nijednog kuta gdje ta vijest nije doprla? Zar sam osuen da me taj nauk prati oko cijele Zemlje i ne da mi viπe mjesta ni vremena da se smirim? Moæda na najjuænijem kraju Afrike? NemoguÊe da je adventistiËki nauk stigao i onamo!” U njegovoj glavi raale su se takve misli i uznemiravale ga. Nije se mogao odmoriti. Odavno se veÊ spustila noÊ, bezbroj zvijezda pratilo je brod na njegovom putu kroz neizmjerne prostore Indijskog oceana. TreÊeg dana stigli su na otok Mauricius, u pristaniπte Port Loisa. Tek πto su pristali, na brod je doπao neki mladiÊ, uroenik, s punom torbom ispod ruke. Nudio je putnicima neke Ëasopise. Gospodin Juπnik mu je priπao æeleÊi proËitati neπto o najnovijim dogaajima u svijetu. NemajuÊi sitnog novca, pruæio je mladiÊu dolar i dao mu znak da zadræi ostatak. Sretan, mladiÊ mu je ponudio Ëitavu kolekciju raznih Ëasopisa na engleskom, francuskom i uroeniËkom jeziku. Kad je uπao u kabinu, kao da ga je grom udario kad je izvadio Ëasopise i vidio da je to literatura koje se toliko plaπio. Tu su Signs of the Times, Les Signes de Temps i drugi na malezijskom jeziku. Brzo je otvorio prozorËiÊ i sve bacio u more. “Dakle”, uzdahnuo je sav utuËen “i ovamo je stigla vijest o znacima Kristovog dolaska! Kako je to moguÊe? ©to Êu joπ doæivjeti? ©to Êe biti u Capetownu, hoÊu li i tamo naÊi te ljude?” Sad mu je putovanje sasvim zagorËeno. Obiπao je gotovo cijelu zemaljsku kuglu, bez prestanka je jurio nadajuÊi se da Êe naÊi mjesto gdje Êe biti siguran od adventistiËkog nauka, a dosad nigdje mira, nigdje spokoja. Nakon dva dana stigli su na afriËku obalu, uπli u zaljev Delagoa i pristali u luci Lourenco Marques. Za dva sata plovidba je nastav-

110

BIJEG OKO SVIJETA

ljena prema jugu. BuduÊi da je brod stajao na viπe mjesta, stigli su u Cape Town tek nakon dva dana. Cape Town ili Kaapstadt je glavni grad JuænoafriËke Republike. Gospodin Juπnik je namjeravao ostati dan-dva u gradu i malo se odmoriti. SteËena iskustva ispunila su ga sumnjom da bi i u Kaapstadtu mogao naiÊi na ljude koji Ëekaju Krista. Ali sad se pomirio sa sudbinom i viπe je nije izbjegavao. Stvari je ostavio u hotelu blizu pristaniπta i otiπao proπetati. Bolio ga je zub pa je potraæio zubara i zamolio da mu pomogne. Zubar se baπ spremao nekamo otiÊi, ali kad je vidio stranca kojemu je potrebna pomoÊ, odmah ga je primio. Bol je popustila. Vani je zapuhao jak vjetar pa je zubar preporuËio pacijentu da ostane u ordinaciji dok bol potpuno ne proe. — Gospodine doktore — rekao je naπ pacijent — vi ste nekamo poπli, a ja sam vas svojim dolaskom u tome sprijeËio. Oprostite, vrlo mi je æao. — Ne, ne, dragi gospodine, moja je duænost pomoÊi bolesnima. Naprotiv, vrlo mi je drago πto nisam otiπao, jer ne bih imao tu radost da vam pomognem. Vaæno je da vas viπe ne boli i da moæete zadovoljni nastaviti putovanje. Kad ga je naπ putnik pitao koliko je duæan, zubar je kazao: — Danas je subota. Kao krπÊanin koji svetkuje taj dan, danas Ëinim poslove milosra i dobroËinstva. Po primjeru Kristovom duæan sam lijeËiti i subotom. NeÊu vam niπta naplatiti, a πto dadete dragovoljno, iÊi Êe za naπu lijeËniËku misiju meu naznaboπcima, za one sirote ljude koji nemaju novca da plate lijeËnika. Jeste li zadovoljni time? — Dakle, i vi ste jedan od tih ljudi. Da sam to osjetio prije, sigurno me zub ne bi zabolio i ne bih doπao k vama. Dakle, i ovdje u Cape Townu postoji AdventistiËka crkva. Kaæite mi, gospodine doktore, jeste li i vi tako zadovoljni i sretni u svojoj vjeri kao i svi drugi na koje sam dosad naiπao?

BIJEG OKO ZEMLJE

111

— Naravno. U naπemu druπtvu svatko je sretan samo ako je preporoen. Kad bih vam priËao o svojemu æivotu i o tome kako sam postao vjernik ove Crkve, bila bi to duga priËa. Prebrodio sam teπke dane, i da nisam naπao ovaj put, viπe ne bih bio meu æivima. Sad nemam drugih æelja nego ostati vjeran Kristu do same smrti i sluæiti onima koji su u nevolji. Vidite, svaki tjedan besplatno radim za sirotinju. Od svoje zarade dajem za πirenje evanelja u svijetu. To mi je zakon, da svakog dana uËinim barem neko dobro djelo i tako ublaæim bijedu u narodu. Tako smo spasili mnoge ljude od oËaja i izveli ih na bolji put. Danas su sretni i Ëine drugim jadnicima ono πto smo uËinili njima. Tako je htio Krist. A meni se Ëini da vas nije bolio samo zub, nego da vas joπ neπto muËi. Trebali biste znati neπto viπe o ovom pokretu. Bog vas je uputio k meni da bi vam preko mene pruæio svoju oËinsku ruku, izlijeËio vam duπu i dao vam mir. Mir, prijatelju, mir, ali vi ga ne æelite primiti. To bi bilo isto kao kad vas boli zub i lijeËnik vam nudi da vam ga izlijeËi, a vi odbijete pomoÊ. — Istina je, gospodine doktore, Bog me veÊ dugo traæi. »ini se da me mnogo voli, jer me vjerno prati. Ali zaπto me hoÊe po svaku cijenu dovesti u vaπe druπtvo? Vidite, to ne volim. Æelim biti slobodan, æelim Ga voljeti, ali ne u tom druπtvu. — Prijatelju, ako vas Bog traæi, dopustite Mu da vas nae. A πto Êe On s vama uËiniti, u kakvo Êe vas druπtvo dovesti, gdje æeli da budete i sluæite Mu, ostavite to Njemu. On to najbolje zna. Nemojte Mu se protiviti. Bog nije Ëovjek. Njemu ne moæete davati propise i uËiti Ga. On najbolje zna πto radi i πto je dobro za vas i za svakog Ëovjeka. Posluπajte Ga i bit Êete sretni. — Vidjet Êu. Zub mi je u redu. Uzmite ovih deset dolara buduÊi da je subota, i dajte ih za lijeËniËku misiju meu neznaboπcima. A deset drugih dolara dajte svojoj ovdaπnjoj Crkvi. I na svemu vam hvala. Zbogom!

112

BIJEG OKO SVIJETA

Gospodin Juπnik se vratio u hotel. Popodne je malo proπetao gradom, a naveËer otiπao rano na poËinak. Kad se ujutro probudio i poπao doruËkovati, doznao je da jedan brod polazi u devet sati izravno u Lisabon. Naredio je posluzi da mu odnesu stvari na brod, platio je raËun i otiπao. Sad se osjeÊao mnogo bolje. Mirniji je. Joπ juËer, kad je dao onaj novac za dobrotvorne svrhe, kao da mu je teπki kamen pao sa srca. »inilo mu se da bi bio zadovoljniji kad bi i na ovom brodu naπao nekoga od tih neobiËnih krπÊana. Osjetio je da u dubini srca ima neπto πto viπe ne moæe æivjeti bez tih ljudi, kao da se tijekom ovih putovanja splela neka nevidljiva veza izmeu njih i njega. Viπe ne mogu jedni bez drugih. OdluËio se vratiti u London, odakle je poπao na put oko Zemlje. Morao se naÊi s gospodinom Maxwellom i ispriËati mu πto je iskusio, odakle je sve bjeæao od njega i njegovog nauka. Sutradan su proπli otok Sv. Jelene, gdje je Napoleon bio u zatoËeniπtvu. Priπao mu je neki putnik i predstavio se kao E. D. Dick, tajnik AdventistiËke crkve za vanjsku misiju iz Londona, i rekao: — Oprostite πto vas uznemiravam. ProËitao sam vaπe ime na popisu putnika i sjetio se da mi je gospodin Maxwell, naπ urednik u Stranboroughu kod Watforda, blizu Londona, priËao o vama. On vas je jednom prilikom posjetio, govorio vam o naËelima naπe Crkve. Bili ste i na njegovom predavanju u Watfordu. Kad vas je doπao drugi put posjetiti, kazano mu je da ste otputovali u Ameriku. A sad vas ja nalazim na morskoj puËini. To je zaista Ëudno. Kako Êe se gospodin Maxwell iznenaditi kad mu napiπem da sam se sastao s vama! — Gospodine Dick, danas je i meni drago πto sam se upoznao s prijateljem gospodina Maxwella. Sjednite malo ovdje, da vam ispriËam svoje doæivljaje od onoga dana kad sam napustio London.

BIJEG OKO ZEMLJE

113

Gospodin Dick je sjeo i naπ je putnik poËeo priËati. To je bila duga priËa. Kad se brod pribliæio obali zapadne Afrike, gospodin Dick je priËao novom prijatelju o misionarskom radu svoje Crkve u Africi. Kod otoËja Cape Verde iznio mu je zanimljive pojedinosti o napretku misije na tim, ali i na Kanarskim, Maderskim i Azorskim otocima. Nakon sedam dana plovidbe stigli su u Lisabon. Gospodin Dick je kazao da je odlukom velikog sabora u San Franciscu gospodin Maxwell premjeπten u Washington i da Êe za koji dan sa svojom obitelji napustiti Englesku, pa je naπ Slovenac odluËio nastaviti put zrakoplovom kako bi se joπ jednom sastao s njim prije njegovog odlaska. SrdaËno se oprostio sa svojim suputnikom i uputio se automobilom u zraËnu luku. Stigao je u pravom trenutku, jer je zrakoplov bio spreman za polazak u London. Ubrzo je nosio naπega putnika iznad lijepog Portugala i ©panjolske, onda preko Pirineja. Za pet sati stigli su u Bordeaux, a nakon Ëetiri sata u Pariz. Let je bio ugodan. Gospodin Juπnik je prvi put na svojemu putovanju oko Zemlje uæivao cijelim srcem gledajuÊi ljepotu prirode. Ali ni u zrakoplovu nije ostao bez druπtva. U Bordeauxu je uπao u zrakoplov neki Francuz i sjeo pokraj njega. Ubrzo su poËeli razgovarati. Novi putnik predstavio se kao dr. Nussbaum, lijeËnik iz Pariza i tajnik za zdravstvenu reformu Juænoeuropskog odjela AdventistiËke crkve, koja ima svoje sjediπte u Bernu, u ©vicarskoj. Naπ je svjetski putnik zaboravio promatrati prirodu jer je s novim poznanikom uπao u najdublji razgovor o vjerskim pitanjima. Osobito se ugodno iznenadio Ëuvπi da se doktor oæenio Beograankom kad je tijekom Prvog svjetskog rata sluæio kao vojni lijeËnik u Niπu. Tako su u ugodnom razgovoru prebrzo stigli u Pariz i ondje su se rastali. Nakon jednosatne stanke zrakoplov je nastavio let i oko devet sati naveËer stigli su u London.

114

BIJEG OKO SVIJETA

Gospodin Juπnik se odvezao u sanatorij u Stanboroughu. Ondje je dobio vrlo lijepu sobu. Umio se i presvukao i otiπao telefonirati gospodinu Maxwellu. On nije prepoznao glas gospodina Juπnika, ali kad mu se predstavio i kazao svoje ime, gospodin Maxwell se tako iznenadio da je zaboravio odgovoriti, veÊ je odmah potrËao u sanatorij i zakucao na vrata poznanikove sobe. Gospodin Juπnik je joπ uvijek stajao kraj telefona i Ëudio se zaπto se gospodin Maxwell viπe ne javlja. Ali kad je otvorio vrata, zagrlio je gospodina Maxwella. To je bio osobit susret, neoËekivan i pun ljubavi. — Dragi prijatelju — progovorio je gospodin Juπnik — evo me opet kod vas. Proπla su gotovo dva mjeseca otkako ste bili kod mene i otkako sam nestao iz Londona. Nakon vaπeg predavanja bio sam potpuno uvjeren da je Sveto pismo Boæja RijeË i da su njegova proroËanstva pouzdana. OsjeÊao sam svu snagu biblijske istine. Srce se poËelo topiti i popuπtati, ali razum je bio ohol i htio se uhvatiti ukoπtac s Kristom. Htio je pokazati da moæe prkositi evanelju i sprovesti svoju namjeru. Nudili ste mi mir u Kristu, a ja sam trebao samo pruæiti ruku. Kako sam jednostavno mogao doÊi do mira i spokojstva! A pobjegao sam od njega kao zvijer od lovca. Onda mu je priËao kamo se bio uputio, kako je putovao i bjeæao stalno prema zapadu, dalje, neprestano dalje, danju i noÊu, kako ga je Bog nalazio na svakom mjestu, u najskrivenijem kutiÊu, kod bijelih, æutih i crnih ljudi, u vlaku, na brodu, u hotelu, u privatnim stanovima, u kabini i na palubi broda, kod zubara i u zrakoplovu. — Vidite, nisam se uspio skriti od Boga. On je svuda. To πto ste mi ovdje govorili da se evanelje o Kristovom dolasku propovijeda po svoj Zemlji, meu svim narodima i jezicima, vidio sam svojim oËima. Da, Kristova RijeË danas je doslovno ispunjena. Cijela je Zemlja u mreæi evanelja, svi narodi Ëuju danas Boæji poziv. Nema kutiÊa gdje bi se Ëo-

BIJEG OKO ZEMLJE

115

vjek mogao skriti od te vijesti. Svuda po svijetu, gdje god sam bio, zatekao sam vaπe misionare i misionarke. Kapetani brodova, zubari i obiËan puk u sluæbi su te vijesti. Na bezbroj mjesta vidio sam æene i muπkarce kako prodaju i dijele vaπu literaturu. Ona se nalazi u knjiænicama prekooceanskih brodova. Bezbrojni otoci Tihog oceana preobraæavaju se danas u svjetlosti boæanske istine. Da, gospodine i prijatelju moj, propovijedanje evanelja o kraljevstvu po cijelome svijetu, to je danas najveÊi znak na svijetu, jer on dopire i osjeÊa se na svim kontinentima, na kopnu, moru, u zraku, u svim narodima, u svakom gradu i selu, u svakoj kuÊi i najzabitijem kutku. Kapetani velikih prekooceanskih brodova priËali su mi prava Ëuda koja je prouzroËila adventna vijest meu kanibalima na otocima u Tihom oceanu. Imao sam prigodu, kao rijetko tko na svijetu, nagledati se tog najveÊeg Ëuda danaπnjice. Htio sam zatvoriti oËi pred njim, ali njegove svijetle zrake prodirale su i kroz zatvorene oËi. Upregnuo sam sve snage, neπtedimice troπio novac da bih pobjegao nekamo gdje bih mogao dokazati da taj znak nije univerzalan, da se evanelje o kraljevstvu ne propovijeda po svoj Zemlji i meu svima narodima i jezicima, ali uzalud. SjeÊam se rijeËi koje ste mi Ëitali iz Otkrivenja, ne znam toËno iz kojega poglavlja, ali tamo piπe da Êe evanelje o kraljevstvu rasvijetliti svu Zemlju. Vidio sam tu svjetlost cijelim putem dok sam putovao oko svijeta. Tako je snaæna da najzad nisam imao kamo pobjeÊi. Bila je tako jaka da me dotjerala opet k vama. I sad, dragi i poπtovani prijatelju, evo me. Kaæite mi sve πto trebam uËiniti da bih i ja bio Boæje dijete i mogao posluæiti u tom divnom djelu. Spreman sam na sve. Ta je priËa gospodinu Maxwellu ojaËala vjeru i ulila mu novu snagu za daljnji rad i nove ærtve u Boæjem djelu. Zagrlio je gospodina Juπnika i s nekoliko toplih rijeËi zahvalio Bogu za Njegovo divno vodstvo. Zatim je joπ dugo razgovarao s njim i pouËavao ga πto treba Ëiniti.

BIJEG OKO SVIJETA

116

Gospodin Juπnik je prihvatio sve toËke istine, a njegovo iskustvo bilo je dovoljan dokaz da je zaista naπao Boga, da se preporodio i naπao potpuni mir u Kristu. Dogovorili su se, a s time se sloæio odbor ondaπnje mjesne AdventistiËke crkve, da sljedeÊe subote prijepodne moæe biti krπten i sveËano primljen u Crkvu. Ta subota bila je gospodinu Juπniku najljepπi dan u æivotu. U crkvi su ga zamolili da pred okupljenima (a toga dana dosta ih je doπlo iz Londona) iznese svoje doæivljaje s puta oko svijeta. Taj dan bio je pravo narodno slavlje Crkve u Stanboroughu, slavlje istine i njezine pobjede. * * * Nakon tri dana Marko je dotrËao k majstoru Janku, sav zadihan, dræeÊi u ruci pismo. — Dragi moj Janko, Ëuj novost. Vidi πto sam dobio iz Londona! Znaπ, onaj naπ prijatelj iz mladih dana, zvali smo ga Stano, onaj veseljak, Slovenac, koji je bio sa mnom u Americi... O, Janko, taj naπ prijatelj mi je javio da se i on obratio. U subotu je krπten i primljen u Crkvu. Njegova iskustva o tome kako je primio istinu doista su jedinstvena, veliko Ëudo. Pomisli, kad ga je, po mojoj æelji, posjetio propovjednik i uvjerio ga da je adventistiËi nauk istinit, Stano je pobjegao pred istinom, obiπao cijeli svijet, od istoka do zapada, i najzad se uvjerio da je adventna vijest zaista stigla u sve zemlje, na sve otoke i u sve narode. Evo πto on piπe. Kad mu je proËitao pismo, majstor Janko je kazao: — Kako je to divno zavrπilo! PoËetak je bio tako neznatan, a eto πto se iz njega zbilo. Prije viπe godina doπao je u naπ grad obiËan radnik traæiti sluæbu. Njegov primjer i vjernost obratili su njegovog poslodavca. ObraÊenje je utjecalo i na druge, pa sam se i ja napokon obratio. Onda si ti doπao iz Amerike i obratio se, a nakon tebe gospodin PerukoviÊ,

BIJEG OKO ZEMLJE

117

pa onaj lijeËnik i mnogi drugi. Pisao si u London bratu Maxwellu i molio ga da posjeti Stanu, i eto, sad je istina ubrala i taj rod. Tako Bog od malih stvari Ëini velike. U gradu se viπe ne pije kao prije, ne Ëujeπ viπe tako gadne psovke po ulicama, mnogi ljudi æive danas urednim i mirnim æivotom. Mladeæ viπe ne viËe po ulicama i ne zadirkuje prolaznike. Sad imamo pjevaËke zborove i organizirano dobroËinstvo. Eto πto je Bog uËinio preko jednog obiËnog Ëovjeka koji je æivio u istini, krπÊanskim æivotom. Tako se Ëini Boæje djelo, tako Êe se ono i dovrπiti na Zemlji. Da, znaci u svijetu vrlo jasno svjedoËe da Êe Krist brzo doÊi. On je prije mnogo tisuÊa godina zapoËeo svoje djelo meu ljudima i na Golgoti ga utvrdio svojom krvlju. Duhom svojim ga je raπirio po svoj Zemlji i sad je doπlo vrijeme da se konaËno dovrπi. Svatko tko je primio tu istinu iskusio je na sebi ono πto je kazao Isus: “... upoznat Êete istinu, a istina Êe vas osloboditi” (Ivan 8,32), jer “... dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti slobodni”. (Ivan 8,36) Istina nas je oslobodila svakog grijeha i svakog neznaboæaËkog Ëina, svih obiËaja koji nisu Bogu po volji i za koje je kazao u Pismu da su Mu mrski. Nama se danas dogaa kao πto je pisao apostol Pavao svojemu suradniku Titu: “Baπ se tim oËitova milost Boæja u svojoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odreËemo bezboænosti i svjetskih poæuda te æivimo umjereno, pravedno i poboæno u ovom svijetu kao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Krista.” ProroËanstvo se ispunilo, znaci Kristovog dolaska su tu, evanelje o dolasku Kristovog kraljevstva propovijeda se po svoj Zemlji. Da, Isus je mislio na ovo naπe vrijeme kad je kazao: “... i tada Êe doÊi svrπetak... kad vidite sve to, znajte da je blizu — na samim vratima!... Zaista, kaæem vam, ovaj naraπtaj neÊe proÊi dok se sve to ne zbude.” (Matej 24,14.33.34)

118

BIJEG OKO SVIJETA

119

BILJE©K A O PISCU Albin MoËnik je roen 4. veljaËe 1888. u Trbovlju u Sloveniji. Bio je jedno od jedanaestero djece u obitelji. Otac ih je rano napustio i otputovao u Ameriku traæeÊi zaposlenje. Majka je ostala sama i brinula se o djeci, a od oca nije dobivala nikakvu pomoÊ. Albin je veÊ u osnovnoj πkoli poËeo puπiti. BuduÊi da nije imao novca za duhan, skupljao je opuπke, a najviπe ih je bilo na smetliπtu mjesnoga sveÊenika. Nakon zavrπenog osnovnoπkolskog obrazovanja htio je postati slikar. Uputio se pjeπice u Graz, no u tom se gradu nije nigdje uspio zaposliti niti naÊi mjesto za svoje slikarsko πkolovanje. Iz Austrije se uputio dalje u NjemaËku, sve do Hamburga. O tome kako je protekao njegov mladenaËki æivot napisao je: “U Hamburgu sam se uspio zaposliti. Tako sam bio æivotno osiguran za neko vrijeme. Pismima sam uspostavio vezu sa svojim ocem u Americi. On mi je æelio pomoÊi, pa mi je poslao parobrodsku kartu za Ameriku, s napomenom da je plaÊena i hrana tijekom putovanja. S plaÊenom kartom u dæepu nastala je druga poteπkoÊa: morao sam pronaÊi brod koji Êe me primiti da otputujem k ocu u Colorado. Jednoga dana u hamburπkoj luci ugledao me stariji sjedobradi Ëovjek, pogledao me duboko u oËi i rekao vrlo ugodnim glasom: ‘MladiÊu moj, ti zasigurno Ëekaπ neki prekooceanski parobrod ili traæiπ zaposlenje. Ali pusti to, ne idi na more, i ovdje na kopnu ima posla za tebe.

120

BIJEG OKO SVIJETA

Prepusti to Bogu! Ostani, jer od tebe moæe biti neπto dobra!’ Nakon toga mi je pruæio ruku i zaæelio Boæji blagoslov. BuduÊi da u Hamburgu nije bilo nijednog broda za Ameriku, put me nakon tog susreta odveo po najveÊoj studeni na zapad, prema luci Bremerhafen. Najprije sam stigao u grad Stade. Dobro se sjeÊam kako sam kao sedamnaestogodiπnjak, 3. sijeËnja 1906. godine, napustio taj grad i poπao pjeπice i slabo obuËen prema Bremerhafenu. Onamo sam stigao 6. sijeËnja. Strahovita hladnoÊa, prazna novËarka i glad natjerali su me da u tom gradu zaboravim savjet starog gospodina. Nevolja me je odvela pravo u luku, gdje sam se nadao naÊi brod za New York. Ali ni ondje nije bilo takvog broda. RazoËaran, gladan i prozebao zastao sam na nekom mostu i promatrao rukavac rijeke Weser. Doπla mi je pomisao da bi ipak najbolje bilo skoËiti u tu vodu i tako uËiniti kraj svim æivotnim patnjama. Ali prije nego πto sam mogao ostvariti svoju zamisao, dotaknula me je neËija ruka. Preda mnom je stajao starac, odmjerio me i upitao glasom punim srdaËne topline: ‘MladiÊu, o Ëemu razmiπljaπ, kamo æeliπ?’ Kad sam mu iskreno rekao svoju namjeru, odgovorio je: ‘Posluπaj me i nikad neÊeπ zaæaliti. Pogledaj tamo, to ti je Schieferstrasse. Idi, potraæi kuÊu na broju 17 i pokucaj. To su dobri i ljubazni ljudi. Oni Êe ti dati posla i nikad neÊeπ zaæaliti πto si me posluπao.’ Posluπao sam tog Ëovjeka, naπao kuÊu, pokucao, dobio posao i stan u obitelji. Kakva je promjena nastala u mojemu æivotu i u srcu! Nakon duæeg pjeπaËenja i lutanja, gladovanja i smrzavanja sada sam, usred hladne zime, naπao topao dom u koji sam bio primljen s puno paænje i ljubavi. Osim toga, imao sam i stan i zaposlenje. Gazda je imao postolarsku radionicu i primio me za πegrta.

BILJE©K A O PISCU

121

U poËetku sam se teπko snalazio. Mnogo toga nisam razumio. Evo zaπto. U radionicu je doπla neka fina i otmjena gospoa sa πeπirom na glavi i mojega je gazdu oslovljavala s ‘brate’. Nakon toga je doπao neki gospodin u fraku, s cilindrom na glavi. I taj je mojega gazdu nazivao bratom. Pomislio sam kako sam doπao u finu i otmjenu kuÊu. Sigurno Êu jednog dana i ja postati takav gospodin. A tada je za mene i moje razmiπljanje doπao hladan tuπ. Uπla je ËistaËica ulice i, na moje Ëuenje, mojega gazdu takoer nazivala ‘brate’. Bio sam uistinu zbunjen. Nisam mogao razumjeti da neka obitelj moæe imati tako raznolike roake. Pravo iznenaenje Ëekalo me tek u petak. Popodne smo lijepo poËistili i pospremili radionicu. A tad nam je gazda rekao da u subotu ne radi i da je radionica zatvorena. Obitelji Schiefers i Banas bili su adventisti. Tako sam kod njih upoznao i prihvatio pravu svetopisamsku istinu o Boæjem danu odmora. U oæujku sam se veÊ krstio, sretan kao nikad prije...” Te 1906. godine, kad se krstio prvi Slovenac, Albin MoËnik, u srpnju je odræana konferencija u Friedensauu. Danas je tamo srediπte teoloπkog uËiliπta za njemaËko govorno podruËje, s mnogim drugim zgradama, posebice za starije osobe. Izgraeno je Ëitavo selo s poπtom, opÊinom i grobljem. Svi stanovnici sela su adventisti, od upravitelja do radnika. Ali prije stotinu godina nije bilo tako. Dajmo ponovno rijeË Albinu MoËniku, neka nam priËa kako je izgledala πkola u njegovo mladenaËko doba: “U to doba u Friedensauu nije bilo nikakve druge graevine, osim jedne stare vodenice na potoËiÊu Ilu. U potkrovlju te vodenice dobili su studenti mjesto za spavanje, a nastava se odræavala u jednostavnoj drvenoj baraci. Meu sedmero upisanih polaznika πkole bila je i jedna djevojka iz Hamburga.

122

BIJEG OKO SVIJETA

Na spomenutoj konferenciji bio sam nazoËan i ja. Æelio sam doznati ima li zastupnika iz Austro-Ugarske ili Ëak iz moje domovine Slovenije. Ali uzaludni su bili svi moji upiti. Netko tko je pokazao malo viπe zanimanja za moja pitanja prenio ih je predsjedniku Ugarskog misionskog polja. I tako sam se upoznao s tim predsjednikom, bratom Hünergardtom. Na njegovu æelju ispriËao sam mu ukratko svoj æivot i kako sam dospio u Friedensau. Kad je sve doznao, i da mi moj otac iz Amerike veÊ poslao parobrodsku kartu kako bih doπao k njemu, treÊi sam puta zaËuo rijeËi koje su me se duboko dojmile: ‘Mladi moj brate, ostani ovdje, jer od tebe moæe neπto postati. »uo si kako braÊa iz Generalne konferencije i misionari iz Afrike, Palestine, Brazila i drugih krajeva sa suzama u oËima pozivaju mladiÊe da prihvate Isusov poziv i da se prijave za πkolu, da bi æuta polja dobila æeteoce!’ Tada je govorio o Boæjem djelu meu Juænim Slavenima. PriËao mi je o prvom krπtenju u Kumanovu, o tamoπnjem jedinom biblijskom radniku, bratu Todoru. Zatim je uzeo obje moje ruke, pogledao me u oËi i rekao tihim glasom: ‘Mladi brate, πto namjeravaπ uËiniti? Tvoj te zemaljski otac u Americi poziva, a i tvoj nebeski Otac te zove. Isus je napustio Nebo da bi postao Spasitelj grjeπnika. A ti? Vidi kako te je Boæja ruka Ëudesno vodila i dovela ovamo. ©to Êeπ uËiniti?’ Morao sam odluËiti, jer mi je srce htjelo iskoËiti. Moja ruka se spustila u ruku brata Hünergardta i tako je bio utvren moj æivotni put. Vratio sam se u Bremerhafen srediti svoje poslove, i u kolovozu sam doπao vlakom ponovno u Friedensau, pun najljepπe nade. ©kola mi je bila neπto veliko i uzviπeno. Kad sam usred noÊi stigao i pred sobom ugledao πkolu, srce mi je zadrhtalo od uzbuenja. Kleknuo sam nasred puta i zahvalio Gospodinu

BILJE©K A O PISCU

123

na Njegovoj velikoj milosti πto me je naπao dostojnog pozvati u misionsku πkolu. Nigdje viπe nije bilo svjetla. Nekako sam se uspeo u potkrovlje πkole, napipao neka vrata i pokucao. Netko je otvorio i kad je Ëuo da sam doπao u πkolu i da nemam prenoÊiπta, probudio je joπ jednog brata. Njih dvojica su spojili svoje postelje i tako sam prospavao svoju prvu noÊ u πkoli. A ta su dvojica bila Maks Ludewig i Alfred Thomas. To zajedniËko spavanje probudilo je meu nama srdaËno prijateljstvo. Predavanja naπih uËitelja i iskustva misionara koji su nas posjeÊivali tako su me oduπevila da sam u slobodno vrijeme mislio samo na svoj narod i traæio naËine i sredstva kako bih mu mogao objaviti ovu divnu istinu. Prevodio sam vaæne stvari na slovenski jezik i o vlastitom troπku tiskao traktat: ‘Ali je konec blizu?’ Svaki sam novËiÊ upotrijebio za misionski rad. Poslije je brat Hünergardt poslao u πkolu prvu Srpkinju, sestru Angelinu LaziÊ iz Mokrina u Banatu. Od nje sam doznao za Êirilicu. Joπ istoga poslijepodneva, iduÊi za plugom i skupljajuÊi krumpire, kad god sam dospio do kraja svake brazde ili kad je plug malo zastao, ja sam po zemlji pisao ta neobiËna slova. Kad smo uveËer zavrπili posao i pokupili krumpir, vratio sam se, sav sretan, u svoju sobu, jer sam znao Ëitati i pisati Êirilicu. Upravitelj πkole, brat Otto Lipke, primio je nakon nekoliko dana od brata Todora iz Velike Kikinde u Juænoj Ugarskoj prvi srpski prijevod subotnjoπkolskih pouka. Uz njih je dobio i molbu da, ako netko zna Ëitati to pismo, umnoæi taj tekst i πto prije ga poπalje natrag kako bi braÊa u Srbiji mogla imati udjela u blagoslovima prouËavanja tih pouka. BuduÊi da je u meuvremenu vrtlar izvijestio upravitelja πkole o Ëudnom skupljanju krumpira i o tome kako sam ja cijelog poslijepodneva u svakoj moguÊoj prigodi pisao po zemlji Ëudna ÊiriliËna slova,

124

BIJEG OKO SVIJETA

pozvali su me upravitelju. On mi je dao srpski prijevod pouka i upitao me znam li to Ëitati i pisati. ToËno sam proËitao i napisao ÊiriliËnim slovima nekoliko reËenica. Tako sam postao tiskar srpskih subotnjoπkolskih pouka i ostalog gradiva za taj narod. Da bih za svoj narod, Slovence, osigurao viπe radnika, zainteresirao sam dvojicu uËenika za naπu zemlju, nabavio gramatiku i uËio ih slovenski jezik. Jedan od njih bio je brat Maks Ludewig, poslije predsjednik Savskog udruæenja u Zagrebu, i brat Alfred Thomas, poslije predsjednik Bugarskog misijskog polja. Obojica su se odluËili, s Boæjom pomoÊi, pripremiti za misionarski rad meu Slovencima i svakako nauËiti slovenski jezik. Uskoro smo naπli staru odbaËenu πkolsku ploËu, i tako je potkrovlje postalo naπa uËionica i moja tiskara. Uvijek smo bili zajedno. »esto bismo potraæili mirno mjesto u πumi i ondje se molili za naπe buduÊe polje rada i za nas same. Vrlo Ëesto smo sva trojica sagibali koljena pred Darovateljem svega dobra, s vruÊom æeljom da nam On podari sposobnosti i dade snagu. U πkolu su dolazili misionari sa svih strana svijeta i nama studentima priËali krasna iskustva s Bogom i ljudima. To je tako obuzimalo naπe misli i osjeÊaje da nismo imali vremena za svjetske i ovozemaljske stvari. Osim toga, u nama trojici pojavio se tada misionarski duh koji se mogao umiriti samo radom. ©kola nas je dvije godine Ëuvala od svakog svjetskog utjecaja. Dvije godine svakodnevno sam uËio Boæju RijeË, sluπao iskustva i propovijedi naπih prvih propovjednika i misionara. To se viπe niËim nije moglo izbrisati iz srca i glave. Nakon ponovne konferencije u srpnju 1908. godine krenuli smo na put i posao. Obitelj Schillinger iz ©vicarske i ja poπli smo u Zagreb, brat Maks Ludewig u Beograd, a brat Alfred Thomas u Sarajevo. Za nas je time zapoËelo novo razdoblje. ‘BraÊo!’ — rekao nam je na rastanku

BILJE©K A O PISCU

125

brat Hünergardt, predsjednik Ugarskog misijskog polja — ‘poite na rad sa SvemoguÊim kao voom, s Kristovom ljubavlju u srcu i rijeËima iz Knjige proroka Izaije 60,22 kao geslom: ‘Od najmanjega postat Êe tisuÊa, od neznatnoga moÊan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo Êu vrijeme izvrπiti.’ — I bilo je tako!...” U svojem istraæivanju povijesti KrπÊanske adventistiËke crkve u Juænih Slavena Neven KlaËmer piπe: “Nakon zavrπenog studija, tijekom jednog sabora Unije u Friedensauu donosi se zakljuËak da se MoËnika poπalje u Zagreb kao misionara zajedno s Robertom Schillingerom, rukopoloæenim propovjednikom iz ©vicarske. Bilo je to 1908. Ubrzo nakon Zagreba upuÊen je u Split gdje je osnovao jezgru buduÊe crkve. Tamo je dræao zanimljiva predavanja zajedno s H. F. Schubertom, poznatim pastorom i administratorom AdventistiËke crkve u Europi. Stoga ga zajedno sa Schillingerom smatramo zaËetnikom AdventistiËke crkve u Hrvatskoj. Nakon Splita dobiva premjeπtaj u Beograd, gdje na mjestu misionara zamjenjuje protjeranog pastora Maxa Ludewiga koji je morao prijeÊi u Hrvatsku zbog progona. Zajedno djeluju na podruËju Srbije, Srijema i Baranje. Ovdje je adventna vijest naiπla na plodno tlo. Za vrijeme Prvog svjetskog rata MoËnik je radio kao putujuÊi propovjednik na relaciji Beograd—Novi Sad—Zagreb. Za to vrijeme pripremio je prvu pjesmaricu na hrvatskom i srpskom jeziku. Godine 1918. radi kao pastor u Zagrebu gdje sudjeluje u organizaciji prve zagrebaËke crkve. SljedeÊih godina sve do 1925. radi kao propovjednik beogradske mjesne crkve; posebice se istiËe njegov rad na revitalizaciji Crkve nakon ‘reformatorskog otpada’ 1921. godine. Na Unijskom saboru 1925. izabran je za prvog predsjednika novoosnovane Unije konferencija AdventistiËke crkve na podruËju Kraljevine Jugoslavije. Na ovoj duænosti ostaje do

126

BIJEG OKO SVIJETA

1930. kada na ovo mjesto dolazi pastor J. F. Huenergardt. Albin MoËnik dobiva mjesto profesora u novoosnovanoj teoloπkoj πkoli na PantovËaku u Zagrebu. Tu se istaknuo kao voljeni profesor i veliki struËnjak za crkvenu povijest i ostale teoloπke predmete. Godine 1935. vraÊa se u Beograd gdje preuzima mjesto urednika adventistiËkih publikacija za Ëitavu Jugoslaviju. Na ovome mjestu ostaje do 1940. U isto vrijeme obavlja duænost predsjednika Unije za unutarnja pitanja uz glavnog predsjednika Jovana Bauera. Zbog naruπenog zdravlja, poËetkom Drugog svjetskog rata vraÊa se u Sloveniju gdje veÊ kao umirovljenik poËinje djelo koje je zamislio joπ u Friedensauu 1908. godine. Tijekom okupacije Slovenije radio je u teπkim i opasnim prilikama. Literaturu na slovenskom jeziku pripremao je u podrumu svojeg stana u Mariboru. Tu je prevodio pouke iz Biblije na slovenski jezik i pripremao propovijedi u obliku pisama koje je slao vjernicima πirom Slovenije i na taj naËin ih hrabrio i podupirao. Svoju æivotnu sluæbu propovjednika Evanelja nastavio je u Sloveniji i u godinama nakon rata sluæeÊi vjerno narodu iz kojeg je proistekao. Posebno se smatra zasluænim za formiranje AdventistiËke crkve kao ustanove u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Jedan od njegovih suradnika, profesor Mirko GolubiÊ, napisao je o njemu: ‘Albin MoËnik, propovjednik, historik, filozof a ponajviπe pjesnik; Ëovjek privlaËne liËnosti, æiva duha, bujne maπte i velikog oduπevljenja, koji unosi cijelo svoje biÊe u rad na æivu i ugodnu ærtvu Bogu.’” (Neven KlaËmer, AdventistiËki pregled, br. 1, 2003.) Albin MoËnik jedna je od najsvjetlijih osoba u povijesti adventistiËkog pokreta na podruËju bivπe Jugoslavije u 20. stoljeÊu. Iako se s drugovima u πkoli toliko pripremao za rad u svojoj domovini Sloveniji, u nju se doselio tek 1940.

BILJE©K A O PISCU

127

godine, i to u Maribor, gdje je prije njegovog dolaska veÊ bila organizirana prva mjesna crkva, 1910. godine. Bio je vrlo darovit pisac i pjesnik. Napisao je Povijest novozavjetne crkve i nekoliko drugih rado Ëitanih knjiga. Godine 1917. prepjevao je i objavio prvu adventistiËku pjesmaricu na tadaπnjem hrvatsko-srpskom jeziku, a mnoge od tih pjesama i danas se rado pjevaju. Bio je prvi urednik crkvenog Ëasopisa Glasnik. Godine 1925. bio je izabran za predsjednika Unije crkvenih oblasti, a poslije je djelovao i kao profesor u Teoloπkoj πkoli u Beogradu i u Zagrebu. Umro je u Slovenj Gradcu 1972. godine. Mihael VirtiË

BIJEG OKO SVIJETA

128

K AZALO

Predgovor .......................................................................... 5 OËajnik ............................................................................... 7 Amerikanac ...................................................................... 15 NeobiËni bolesnik ........................................................... 30 Bezboæni lijeËnik ............................................................. 41 Ispovijed uËitelja Vlade ................................................... 53 U nedjelju popodne ........................................................ 63 Susret u Londonu ............................................................ 77 VeËernje predavanje ........................................................ 88 Bijeg oko Zemlje ............................................................. 97 Albin MoËnik (M. VirtiË) .............................................. 119

129