Silvana Bampa - Listeš
BIBLIOTERAPIJA DIPLOMSKI RAD
Zadar, 29. listopad, 2010.
1
SADRŽAJ:
1. Uvod .........................................................................................................................5 2. Definicija ..................................................................................................................6 3. Povijesni pregled .......................................................................................................7 4. Korijeni biblioterapije................................................................................................9 4.1. Korijeni u knjižničarstvu ....................................................................................9 4.2. Korijeni u psihologiji ........................................................................................11 5. Tipovi biblioterapije ................................................................................................12 5.1. Institucijska biblioterapija .................................................................................14 5.2. Klinička biblioterapija........................................................................................14 5.3. Razvojna biblioterapija ......................................................................................14 6. Teorijske osnove biblioterapije ...............................................................................16 7. Ciljevi biblioterapije ................................................................................................21 8. Primjena biblioterapije .............................................................................................23 9. Odabir biblioterapijskih tekstova .............................................................................24 9.1. Bajkoterapija .....................................................................................................26 9.2. Poezijoterapija....................................................................................................33 10. Biblioterapijske inačice.............................................................................................37 10.1.Veboterapija.......................................................................................................37 10.2. Kinoterapija.......................................................................................................40 10.3. Duhovna terapija ...............................................................................................41 11. Tko se treba baviti biblioterapijom? ..........................................................................43 11.1. Uloga knjižničara u biblioterapijskom postupku..............................................43 11.2. Knjižničar u institucijskoj biblioterapiji ..........................................................44 11.3. Knjižničar u razvojnoj biblioterapiji.................................................................45 11.4. Školska knjižnica i biblioterapija .....................................................................47 12. Kako poučavati koristeći biblioterapiju? ...................................................................55 12.1. Primjer biblioterapijskoga postupka u radu literarne grupe ..............................64 2
14. Zaključak ................................................................................................................70 15. Literatura ................................................................................................................73 16. Prilozi .....................................................................................................................74
3
Sažetak: Rad se bavi korištenjem biblioterapije kao pomoćnog terapijskog sredstva u psihoterapiji i mogućnostima njezinoga djelovanja u prevenciji budući da se tom metodom mogu pokrenuti procesi kojima se mogu riješiti emocionalni problemi. Obuhvaćene su različite definicije biblioterapije, povijesni pregled, tipovi (institucijska, klinička i razvojna) i razmotrene teorijske osnove na kojima biblioterapija počiva te korištenje psihoanalitičkih procesa identifikacije, projekcije, katarze i uvida koji mogu probleme iznijeti na površinu, posvijestiti ih, proraditi i prevladati te uzrokovati promjenu stavova i ponašanja što je i glavni cilj biblioterapije. Za postizanje takvih ciljeva potrebno je pomno odabrati terapijske predloške koji obuhvaćaju knjižnu i neknjižnu građu, a najvažniji je uvjet da biblioterapeuti dobro poznaju građu koju koriste. Različita građa uvjetuje i pojavu drugih oblika takozvane art-terapije koje su nastale na biblioterapijskoj podlozi. Osim biblioterpijskih inačica uočava se i vrlo plodno prodiranje biblioterapije u prostor edukacije gdje dolazi do izražaja njeno preventivno djelovanje. Na kraju se, zbog njezinih mnogih prednosti, predviđa rast uporabe biblioterapije budući da rastu i problemi koji se njezinom primjenom rješavaju.
Ključne riječi: biblioterapija, psihoterapija, bajkoterapija, poezijoterapija, veboterapija, kinoterapija, duhovna terapija, knjižna i neknjižna građa
4
1. UVOD Stručnjaci – psiholozi i psihijatri iznose podatke da njihovu pomoć u posljednje vrijeme najviše traže ljudi koji se ne mogu nositi s problemima svakodnevnoga života i predviđaju da će depresija postati temeljna bolest budućnosti. Psihoanaliza uči da se psihički život sastoji od sukoba i traženja ravnoteže između nagona i društvenih i moralnih normi. U našem se okruženju (okruženju zapadnoga kruga) živi sve bolje, a osjeća sve gore. Napredak se i boljitak ogledaju u sve boljim uvjetima života, ali i sve većem osjećaju praznine i besmislenosti života posvećenog utrci za preživljavanjem ili zaradom. Za razliku od životinja, čovjek nema instinkte, a napustio je i izgubio tradiciju te tako više ne zna ni što bi morao ili što bi trebao raditi pa nekritički oponaša druge ili bez razmišljanja radi ono što drugi od njega traže. Ljudi imaju od čega, ali nemaju za što živjeti. Zašto su depresivni ljudi koji imaju sve? Depresija je simptom izgubljenog smisla i odgovor na osjećaje s kojima se ne možemo nositi pa ih bez prerade potiskujemo što uzrokuje psihosomatske poremećaje koji se potom manifestiraju kao stvarni tjelesni simptomi. Bijeg od samoga sebe motivacija je mnogih ljudskih postupaka. ''Umjesto da život ispunimo kreativnošću, mi se odajemo alkoholu, drogama, prekomjernom jelu ili poslu pa postajemo ovisni o stvarima ili ljudima kako bismo odagnali osjećaj gubitka do kojeg nas je dovelo potiskivanje vlastite nadarenosti i snova.''1 Čovjek može pobjeći u umjetnost ili bolest, a kako je umjetnost postala roba određene tržišne vrijednosti koja je podložna pomodnosti i zakonima tržišta, pravo uskoga kruga ''nadarenih'', ljudi bježe u bolest aktivirajući mehanizme obrane da bi se oslobodili napetosti. Da bi riješio unutarnje sukobe, umjetnik stvara djela, a neurotik znakove bolesti. Freud smatra da se umjetnik povlači u nerealni svijet umjetnosti kao što se neurotik kroz bolest odjeljuje od (nepodnošljive) stvarnosti jer umjetnost je tješiteljica i pomiriteljica budući da nas može, makar i na kratko, pomiriti sa strogošću života, a njezin pravi cilj i skriveni efekt je put oslobođenja od napetosti u našoj duši i povratak stvarnosti kojoj smo dali smisao neovisno od toga je li umjetnik imao takve namjere budući da umjetničko djelo ima uvijek ima više značenja kojih i ne moramo biti svjesni i cjelovitost koja emitira energiju. ''...pravo slobodnog izražavanja, izražavanje kroz umjetnost (...) U šamanskoj se tradiciji gubitak tog dubokog dijela ličnosti naziva „gubitak duše.“ Svako ozbiljno podcjenjivanje umjetničkog u čovjeku dovoljan je razlog za narušavanje njegove 1
Cameron, Julia. Zlatni rudnik: put do srca vaše kreativnosti. Zageb: V.B.Z., 1999. str. 63.
5
cjelovitosti, a rezultat može biti tragičan, kako u pogledu osobnog identiteta tako i u svakodnevnoj radnoj učinkovitosti. Naša nadarenost za dizajn ili pjesništvo – jedan dio naše osobnosti biva osuđen i potom ga se odričemo, potiskujući ga u nutrini.''2 Umjetnost ne baca u zaborav, nego potiče sjećanja. U prirodi je umjetnosti skretanje agresivnih nagona, ali i prosvjed protiv bezličnoga načina života, protiv nedostatka smisla i svrhe u njemu. Mogu li se bolest i umjetnost povezati? Nude li umjetnička djela utjehu unoseći smisao i svrhu? Može li se umjetnošću liječiti? Može li umjetnost umjesto bijega postati izlaz? Biblioterapija3 kao pomoćno sredstvo u psihoterapiji i terapija osobnog rasta kaže i tvrdi da može zato što umjetnost smiruje već time što prikazuje ono što nam je u stvarnosti uznemirujuće i nepodnošljivo uvjeravajući da su patnje ono što moramo podnijeti, a besmisao umjetnost poništava tako što netko progovara i opisuje svoju patnju ne šuteći o njoj.
2. DEFINICIJA Što je biblioterapija? Je li to svaki trenutak kad netko posegne za knjigom i tako, usporivši svoj životni ritam, smanjuje napetost, je li to preporučivanje knjiga za samopomoć ili su to situacije u kojima posebno educirani stručnjaci koriste literarna djela kao pomoćno sredstvo u terapiji ozbiljnih psihičkih poremećaja? Čini se da definicija biblioterapije ima onoliko koliko se stručnjaka njom bavilo. Raspon ide od najjednostavnijih: Liječenje knjigom i Korištenje književnosti u terapijske svrhe4, u literaturi često korištene zanimljive igre riječi koja podsjeća na jedan od Ranganatanovih zakona: Prava knjiga, o pravom problemu, pravom djetetu, u pravo vrijeme do onih koje u jednoj definiciji žele obuhvatiti sve aspekte značenja: ''Biblioterapija je termin koji se odnosi na plansku uporabu književnog teksta (proze, poezije, mitova, legendi, dječje književnosti) i književnih izražajnih sredstava (metafora, usporedaba, alegorija, rima i ritma) radi olakšavanja i poticanja različitih načina nošenja sa stresom.''5
2
Isto, str. 62. Složenica psihijatra dr. Samuela Crothersa nastala od dvije grčke riječi: biblion (knjiga) i therapeia (liječenje). Zanimljivo je da potonja imenica, izvedena iz glagola therapeuo (liječim), znači njegu, ali i štovanje. 4 Usp. Dale-Elizabeth Pehrsson. Advocating for Clinicians, Students and Clients: The Bibliotherapy Education Project.-URL: ppt. http://bibliotherapy.library.oregonstate.edu (2009-06-23) 5 Ayalon, Ofra. Spasimo djecu: priručnik grupnih aktivnosti za pomoć djeci u stresu. Zagreb: Školska knjiga, 1995. str. 49. 3
6
kakva je i definicija koju pronalazimo u jednom od prvih djela posvećenih toj tematici u Hrvatskoj: ''Biblioterapija, u najširem smislu, označava uporabu bilo kakvog literarnog medija, uključujući i lijepu književnost, za tretman tjelesnih i emocionalnih problema. U novije vrijeme termin se odnosi uglavnom na biblioterapijske materijale u kojima je primatelj ( čitatelj, slušatelj ili gledatelj, ovisno o mediju komunikacije) izravno upućen na izvođenje specifičnih programa, procedura ili tehnike samozaštite.''6 Svaka definicija naglašava uporabu knjiga (literarnih i neliterarnih djela) u terapijske svrhe i za rješavanje osobnih emocionalnih problema što i nije nova ideja, ali joj se u posljednje vrijeme daje veća pozornost.
3. POVIJESNI PREGLED Pojam i korištenje biblioterapije poznati su još od antičkih vremena. Važnost knjiga za duševno zdravlje u Staroj Grčkoj otkriva natpis ''Lječilište duše'' na ulazu u tebansku knjižnicu. Sličan natpis (Sanatorij za duše) u samostanskoj knjižnici u Sv. Gallu otkriva vjerovanje u terapeutska svojstva književnih djela što se u židovsko-kršćanskoj tradiciji odnosilo na čitanje svetih biblijskih tekstova. Antičku književnosti, odnosno grčku tragediju i biblioterapiju povezuje pojam katarze. ''Tragedija je jedan oblik homeopatskoga liječenja – liječenja osjećaja sličnim, ali ne istim osjećajem.''7 Grčka kultura zasniva se na dvama oprečnim načelima umjetničkog stvaranja kojima imena daju božanstva - apolinijskom i dionizijskom. Apolon je bog ljepote, reda i umjetnosti, a Dioniz vina i prirode. Apolinijsko označava san, ljepotu i jednostavnost, a dionizijsko se očituje u opojnosti, samozaboravu, neumjerenosti. Apolinijsko i dionizijsko ne znače doslovno pozitivno i negativno, dobro i loše, ne isključuju se međusobno, nego traže i nadopunjuju: razum bez imalo strasti čini čovjeka hladnim, strast bez razuma je razarajuća. Ova dva antagonistička načela kozmosa i kaosa jedno s drugim mogu postati pozitivno usmjerena životna energija, a njihovim je spojem rođena antička tragedija u kojoj su oni savršeno sjedinjenjeni, a to jedinstvo nudi utjehu u spoznaji da tragedija nije samo izražavanje boli, nego i sredstvo protiv nje, što je ključ njezina
6
Barath, Arpad; Matul, Daša; Sabljak, Ljiljana. Korak po korak: priručnik za kreativne susrete s djecom u ratnim i poslijeratnim vremenima. Zagreb: Tipex, 1996. str. 320. 7 Woodfin, Rupert; Groves, Judy. Aristotel za početnike. Zagreb: Jesenski& Turk, 2003. str. 40.
7
tumačenja i razumijevanja. Tragedija poštivanjem moralnih zakona uspostavlja red tamo gdje ga nema i gradi svijet u kojemu čovjek ne ovisi o svojim raspoloženjima, nego o dosljednosti i vjernosti načelima u sukobu ideala i zbilje u kojem junak može (i mora) umrijeti, ali sebe ne smije iznevjeriti. '' Doživljaj stroge, potresne, uzbudljive umjetnosti, kao što je tragedija, neka je vrsta psihoanalitičkoga postupka; on nas prisiljava da priznamo postojeće teškoće, sukobe i opasnosti, a dopušta nam da ponovo steknemo svoju duhovnu slobodu tek kad smo postali svjesni napetosti u svojoj nutrini i kad smo se odrekli svake iluzije, svake samoobmane.''8 U židovskoj i kršćanskoj tradiciji s terapijom čitanjem povezujemo Bibliju koja u svojim pričama i prispodobama nudi odgovore, izaziva empatiju i otkriva smisao života ostvarujući tako terapijski krug biblioterapije.9 Prva zapisana uporaba terapije čitanjem dolazi iz srednjeg vijeka kad su za kalifa AlMansura svećenici danonoćno bolesnicima čitali tekstove iz K'urana10 1916. godine Samuel Crothers prvi put uporabljuje izraz biblioterapija u časopisu The Atlantic Monthly,11 iako još 1904. Ellen Kathleen Jones, kao prva kvalificirana knjižničarka, utemeljuje više knjižnica, koristi knjige u tretmanu duševnih bolesnika i sastavlja program biblioterapije u psihijatrijskoj bolnici MacLean u Waverleyu u državi Masachusetts. Biblioterapija se koristi i doživljava procvat za vrijeme Prvoga svjetskog rata kad su se knjižnice otvarale u vojnim bolnicama. Knjižničari/volonteri koristili su čitanje da pomognu vojnicima u oporavku od fizičkih i mentalnih trauma izazvanih ratom. Klinika Meninger 1937. provodi prvo empirijsko istraživanje o vrijednosti biblioterapije u kome dr. William C. Menninger opisuje njezinu svrhu, način na koji se uklapa u tretman pacijenata i kako se propisuje budući da je korištena u liječenju duševnih bolesnika. 1939. se osniva ALA (American Library Association) kao i posebno Vijeće za biblioterapiju koga osniva ogranak Američkog liječničkog udruženja čime biblioterapija dobiva službeni status u SAD. Nakon Drugog svjetskog rata biblioterapija se širi u obrazovna i psihosocijalna područja. 1950. temelje biblioterapije postavlja prof. engleskoga jezika Caroline Shrodes u svojoj doktorskoj
8
Hauser, Arnold. Filozofija povijesti umjetnosti. Zagreb: Školska knjiga, 1977. str. 66. Dobar je primjer biblijska priča o Jobu ili priče Novoga zavjeta koje se obraćaju potlačenima i slabima. 10 Usp. Reščič Rihar, Tatjana; Urbanija, Jože. Biblioterapija. Ljubljana: Filozofska fakulteta, 1999. str. 21. 11 Usp. Iaquinta, Anita; Hipsky, Shellie. Bibliotherapy for the Inclusive Classroom. URL: http://www.newhorizons.org/spneeds/inclusion/teaching/hipsky_iaquinta.html (2009-10-15) 9
8
disertaciji Bibliotherapy, a theoretical and clinical experimental study koja je pionirski istraživački rad, osnova znanstvenog pristupa i polazište pri proučavanju biblioterapije. 1964. ALA na svojoj godišnjoj konferenciji cijelu radionicu posvećuje biblioterapiji, psihijatriji, kliničkoj psihologiji, psihijatrijskoj skrbi, socijalnom radu, radnoj terapiji i knjižničarima. 1966. godine u američkom Kongresu prolazi zakon o unaprjeđivanju knjižničnih usluga koje se nude invalidnim osobama. Sedamdesete i osamdesete obilježene su publiciranjem mnogih predavanja i monografija o biblioterapiji, a trend zanimanja nastavlja se i u devedesetima. Informatička eksplozija donosi obilje informatičkih medija, tiskanih i audiovizualnih materijala koje terapeuti koriste da bi pacijentima pomogli da postignu napredak u rješavanju problema, a biblioterapija se s područja knjižničarstva i medicine širi i na područje edukacije gdje se uvodi i u nastavni proces kao strategija u poučavanju što ima preventivno djelovanje budući da danas u razredima ima sve više djece rizičnoga ponašanja što je odraz njihove obiteljske situacije i okruženja u kojemu žive što ih svakodnevno izlaže stresnim situacijama s kojima se treba naučiti nositi budući da mladi još nemaju životnoga iskustva da im u tomu pomogne. Danas se o biblioterapiji sve češće piše, ne samo u časopisima specijaliziranima za medicinsku problematiku, nego i u tjednom i dnevnom tisku, člancima se može lako pristupiti u bazama podataka (ERIC), a do većine se može doći jednostavnim upisivanjem pojma biblioterapija (bibliotherapy) u tražilicu što ujedno otkriva da nema previše materijala na hrvatskom jeziku i da se nitko sustavno ne bavi. Kratki povijesni pregled pokazuje da je praktična uporaba biblioterapije novija pojava iako je terapijska priroda književnosti poznata još od antičkih vremena.
4. KORIJENI BIBLIOTERAPIJE Budući da se koristi vođenim čitanjem i grupnom terapijom u razgovoru o pročitanom, korijene bibliotrapije treba tražiti u knjižničarstvu i psihologiji. 4.1. Korijeni u knjižničarstu U knjižničarstu postoji razmišljanje o biblioterapiji kao dijelu stalnih knjižničnih usluga, odnosno dijelu vođenoga čitanja, što je zajedno s informacijskom službom usko povezano u
9
zadovoljavanju svih informacijskih i obrazovnih potreba korisnika. Ipak postoje i razlike koje se ogledaju u tomu da biblioterapija, za razliku od navedenih knjižničnih službi i usluga, predstavlja dugotrajan pristup koji se koristi u terapijske svrhe.
obrazovanje odraslih u knjižnici
grupne službe
referentne službe
grupna biblioterapija vođeno čitanje
individualna biblioterapija
Slika 1. Izvori grupne terapije u knjižnici12
4.2. Korijeni u psihologiji Pojam grupne terapije čiji su neki oblici poznati još od antičkih vremena budući da se mogu prepoznati u grčkim dramama, uvodi Burrow 1920. godine. Grupna terapija procvat doživljava za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata zbog velikog broja ranjenih vojnika kojima je potrebna pomoć i malog broja stručnoga medicinskog osoblja za individualni rad. Nastala iz praktičnih razloga, grupna terapija ubrzo pokazuje prednosti koristeći se ljudskom potrebom da pripada skupini, komunicira s njom te da se u interakciji s drugima osjeti prihvaćenim i, dobivši podršku od onih koji imaju slične ili iste poteškoće, oslobodi napetosti i doživi promjene. ''Psihoterapija ponovno uspostavlja zrelost, a zadatci grupne terapije, koja pokreće korektivno emocionalno iskustvo, oslobađanje su simptoma, promjena stavova i promjena – evolucija nezrele osobe u njezinom putu ka sazrijevanju.''13
12 13
Reščič Rihar, Tatjana; Urbanija, Jože. Nav. dj., 1999. str. 27. Gruden, Zdenka. Psihoterapijska pedagogija. Zagreb: Medicinska naklada, 1994. str. 56.
10
grupna dinamika
psihoanaliza → grupna psihoterapija
grupna biblioterapija grupna terapija
Slika 2. Izvori grupne terapije u psihologiji14 Terapijsko i obično čitanje – razlike Razlike se u ovim načinima čitanja ogledaju u jačini čitateljeva doživljaja i ciljevima koji se trebaju postići. ''Ima čitanja – istoga teksta – koja su dolična, čitanja koja kartografiraju i seciraju, čitanja koja osluškuju šuštaj nečutog zvuka, koja broje sive zamjeničice, iz užitka, ili radi pouke, i neko vrijeme ne čuju ni zlato ni jabuke. Ima osobnih čitanja, koja posežu za osobnim značenjima, prepun sam ljubavi, ili zgražanja, ili straha, tražim u tekstu ljubav, ili zgražanje, ili strah. Ima – vjerujte – i neosobnih čitanja – kad unutarnje oko prati kretanje redaka, a unutarnje ih uho sluša dok pjevaju li pjevaju. Tu i tamo bude čitanja od kojih se čovjeku dlake na hrptu, nepostojeće krzno, dignu i zadrhte, kad svaka riječ peče i sija jako i jasno i neizmjerno i točno, kao užareno kamenje, kao točke zvijezda u mraku – čitanja kad spoznaja da ćemo znati tekst drugačije ili bolje ili dovoljnije preduhitri svaku sposobnost da kažemo što to ili kako znamo. U tim čitanjima za osjećajem da nam se tekst doima posve novim, dotad neviđenim, slijedi gotovo smjesta osjećaj da je tu oduvijek, da mi, čitatelji, znamo da je oduvijek tu, i da smo ga oduvijek znali takvog kakav jest, premda smo sada svoje znanje prvi put prepoznali i posve osvijestili.''15 Biblioterapija se zasniva na postavci da je terapijsko čitanje interaktivni proces, a znanstvenici ukazuju na dva elementa koji ga razlikuju od običnoga čitanja: 1. autor uključuje čitatelja u nijemi dijalog i on identifikacijom postaje dio otvorenih emocionalnih procesa u djelu
14 15
Reščič Rihar, Tatjana; Urbanija, Jože. Nav. dj., str. 27. A.S. Byatt. Zaposjedanje: Romansa. Zagreb: Vuković&Runjić, 2008. str. 501.
11
2. čitatelj mora otkriti dublja značenja djela koja posljedično izazivaju pozitivne promjene u ponašanju i stavovima Koje knjige čitatelj može koristiti da unaprijedi terapeutski proces? Kad se koriste u terapijskom postupku, bez obzira radi li se o individualnom ili grupnom vođenom čitanju, i beletristika i publicistika mora imati određene značajke - od toga da je važno odabrati isti problem i isti interes, slične okolnosti, realistično prikazivanje problema, do toga da raspoloženje i ugođaj budu usklađeni s čitateljevim ciljevima. Za vođeno se čitanje treba pripremiti višestrukim čitanjem odabranoga djela. ''Trebamo sami proživjeti priču da bismo je čitali drugima – drukčije čitamo smiješne zgode, bajke, basne, kratke poučne priče, lirske priče... Priča treba biti ispripovijedana, a ne samo pročitana.''16
5. TIPOVI BIBLIOTERAPIJE Kao interaktivni proces koji ima široku mogućnost korištenja, biblioterapija se primjenjuje kod zdrave populacije kao preventiva ili u institucijama u liječenju psiholoških problema. Na takav se način termin biblioterapije definira 1961. kad se pojavljuje u Webster's Third New International Dictionary objašnjen dvjema definicijama s obzirom na dva različita područja uporabe: 1. biblioterapija kao znanost: upotreba čitanja odabranih djela kao terapeutskog sredstva u medicini i psihoterapiji. 2. biblioterapija kao umijeće: orijentacija ka prevladavanju osobnih problema pomoću odabranih književnih tekstova.17 Osnovna razlika između ovih dviju kategorija je u izravnosti, odnosno neizravnosti pristupa: Biblioterapija kao umijeće neizravni je i izvaninstitucijski oblik uporabe vođenoga čitanja za liječenje ili kao sredstva za samopomoć. Voditelji, najčešće učitelji ili knjižničari, preporučuju pažljivo odabrane tekstove koji mogu pomoći u rješavanju manjih teškoća i zapreka.
16
Živković, Željka. Susreti s učenicima i priče i radionice za sat razrednika. Đakovo: Tempo, 2006. str. 10. Webster Dictionary: by Albert and Lay Morehead. New Jersey: New American Library, 1971. str. 207. Citirano prema: Sabljak, Ljiljana. Mjesto i uloga bibliotekara-informatora u procesu liječenja čitanjem: magistarski rad. Varaždin: Fakultet organizacije i informatike,1991. str. 1. 17
12
Nudeći književna djela u kojima se protagonisti suočavaju s istim ili sličnim problemima, u konačnici nude i model za razrješenje. S druge strane pojedinci mogu koristiti čitanje za samoliječenje jer užitak i opuštanje koje tako osjete, razvijaju i jačaju pozitivne osobine i stavove. Pri tome sami, bez vodstva sa strane, određuju što će iz teksta iskoristiti i što je za njih emocionalno važno. Biblioterapija kao znanost: institucijsko je korištenje knjige kao pomoćnog terapijskog sredstva u tretiranju osoba s poremećajima osobnosti i pretpostavlja pažljivo planiranje, medicinsku naobrazbu i prethodno psihičko promatranje da bi se, kao izravni terapijski postupak zasnovan na razmjeni iskustava i zadataka vezanih za literaturu, izgradila interakcija između voditelja i sudionika. Terapeut je medicinski stručnjak koji obično koristi psihoanalitički pristup u izravnom terapijskom susretu u kojem se voditelj i pacijent susreću “oči u oči“, a svemu prethodi klinička dijagnoza što je postavlja tim u koji su uključeni liječnik, psiholog i psihijatar koji potom i preporučuju knjige čija je tematika povezana s pacijentovim poremećajima i bolestima. Pri tome psihoterapeut može preporučiti knjigu koja nadopunjuje psihoterapiju, potom koristi materijale za čitanje kao polazište za raspravu i analizu na terapijskom susretu ili pacijentu može dati zadatak za samostalni rad povezan uz neko književno djelo. Ova vrsta biblioterapijskog postupka primjenjuje se za osobe koje pate od ozbiljnih psihičkih ili mentalnih poremećaja i izvodi se pod kontrolom stručnjaka. Arleen Hynes (1975.) predlaže podjelu na biblioterapiju i kliničku biblioterapiju 18 koju u psihijatrijskim bolnicama izvode psihoterapeuti dodatno osposobljeni za biblioterapiju, a ona se u našem okruženju može razmatrati medicinski, psihijatrijski, obrazovno i rehabilitacijski budući da se širi i u druga područja – područje obrazovanja i knjižničarstva. Posebne usluge poput biblioterapije, ustanovljene i provođene u bolničkim i institucijskim knjižnicama, kasnije dobivaju široku primjenu u javnim i školskim knjižnicama. Sukladno tome razlikujemo tri vrste biblioterapije:
1. INSTITUCIJSKA 2. KLINIČKA 3. RAZVOJNA
18
Hynes, H. A. Bibliotherapy at St. Elizabeths Hospital.// HRLS Quaterly 1, (1975), str.18-19. Citirano prema: Reščič Rihar, Tatjana; Urbanija, Jože. Nav. dj., 1999. str. 15.
13
5. 1. Institucijska biblioterapija obuhvaća medicinsku i psihijatrijsku uporabu biblioterapije u ustanovama gdje je biblioterapeut dio uvijek dostupnog medicinskoga tima koji koristeći didaktičke materijale u općem medicinskom okruženju u bolnicama individualno pristupa pojedincima sa zdravstvenim, psihološkim i socijalnim problemima, ali ih uključuje i u rad u grupi. Drugo okruženje je psihijatrija, a pacijenti koji se liječe su neurotičari, oboljeli od manijakalne depresije, paranoidne psihoze, shizofrenije, ozljeda mozga, alkoholičari te ovisnici o drogama. Biblioterapija se na području psihijatrije koristi povezano s drugim tehnikama liječenja kao što su, između ostalih, psihodrama19 i hipnoza. 5. 2. Klinička biblioterapija se provodi nakon institucijskoga liječenja i zasniva se na načelu dragovoljnosti sudjelovanja u grupnom radu koji se kombinira s pojedinačnim pristupom i u kom se knjiga propisuje kao recept. Biblioterapeut odabire primjerena djela (najčešće beletristička) i vodi grupu savjetujući se s medicinskim stručnjacima (psiholozima i psihijatrima) u nastojanju da kod pacijenata postignu promjenu u postupanju i ponašanju. 5. 3. Razvojna biblioterapija koristi beletrističku i didaktičku literaturu u radu sa skupinama ''zdravih'' pojedinaca. Grupu može voditi biblioterapeut, učitelj ili socijalni radnik kojima je cilj da potaknu razvoj, samoostvarenje pojedinca i sačuvaju njihovo mentalno zdravlje, a važna su im potpora zanimljiva školska knjižnica i multimedijski centar gdje odgajatelji i biblioterapeuti mogu raditi zajedno pažljivo birajući i analizirajući knjige koje će ponuditi svojim korisnicima, a učitelji mogu sami odabrati metode koje će korisiti u radu s tekstovima što mogu djeci pružiti mentalnu i emocionalnu terapiju kroz identifikaciju s likovima u knjizi suočenima s problemima ili situacijama koje su slične njihovima kako bi svakom djetetu pomogli u izgradnji samosvjesne, samopoštujuće, djelotvorne i sretne osobnosti. Uz uporabu biblioterapije vezane su mnoge nepoznanice:
19
metoda grupne terapije – terapeutska dramatizacija emocionalnoga problema u kojoj jedna osoba (protagonist) uživo odigrava vlastiti problem uvodeći ostale sudionike u uloge onih koji u stvarnosti sudjeluju u događajima, asocijacijski gradeći scenu korak po korak dok se ne dođe do početnoga trenutka u kojem je neki sukob nastao. Odigravanje takvih situacija u prijateljskom i sigurnom okruženju, oslobađa prigušene emocije i prorađuje potisnute probleme koji svojom neriješenošću utječe na svakodnevni život i ponašanje.
14
''Premalo znamo o utjecaju čitanja na pojedince u posebnom okruženju, o ulozi intuicije pri odabiru knjiga za čitanje, o educiranosti i osobnosti terapeuta i međusobnoj interakciji navedenoga.''20 Tablica 1. Značajke triju osnovnih vrsta biblioterapije:21
KLINIČKA
INSTITUCIJSKA Individualna ili grupna, obično pasivna
Grupna; nedragovoljna Grupna; dragovoljna ili dragovoljna
Zdravstveni ili psihički bolesnici, zatvorenici, korisnici privatne prakse
Osobe s emocionalnim problemima ili problemima u ponašanju
Ugovarač
Društvena zajednica
Društvena zajednica ili Pojedinac pojedinac
Terapeut
Tim liječnika i knjižničara
Liječnik, socijalni radnik, knjižničar
Knjižničar, učitelj
Materijali
Didaktički materijali
Literarna djela (beletristika)
Literarna djela i/ili didaktički materijali
Razgovor o materijalima
Razgovor o materijalima, s naglaskom na reakcije i spoznaje sudionika
Razgovor o materijalima, s naglaskom na reakcije i spoznaje sudionika
Okolina
Ustanova ili privatna praksa
Ustanova, privatna praksa ili lokalna zajednica
Lokalna zajednica
Cilj
Obično informativni, ponekad spoznajni
Spoznavanje i/ili promjena ponašanja
Normalni razvoj i samoostvarenje
Oblik
Korisnici
Tehnike
20 21
RAZVOJNA
"Normalne"osobe, u kriznim situacijama
Reščič Rihar, Tatjana; Urbanija, Jože. Nav.dj., str. 15. Isto.
15
Svaki od navedenih biblioterapijskih pristupa ima svoje posebnosti u pristupu, a ono što je zajedničko svim trima vrstama je da se mora p(r)ovesti razgovor o onome što se čitalo, vidjelo ili čulo.
6. TEORIJSKE OSNOVE BIBLIOTERAPIJE Temelje znanstvenog pristupa biblioterapiji postavlja Caroline Shrodes u svojoj disertaciji Bibliotherapy, a theoretical and clinical experimental study u kojoj biblioterapiju predstavlja kao psihodinamički proces interakcije između čitatelja i beletristike koja može privući čitateljeve emocije i osloboditi ih za svjesno korištenje,22 a njezinu teorijsku osnovicu čini psihoanalitička teorija jer se u čitatelju, pod utjecajem književnoga djela, događaju procesi promjene i osobnog rasta što se podudara s nekim od glavnih odrednica psihoanalitičke prakse: identifikacijom, projekcijom, katarzom (abreakcijom) i uvidom. ''Psihoanalitičari vjeruju da mnogo toga što ljudi čine jest pokušaj bijega – bijega od sebe samih, od onih dijelova sebe s kojima se ne mogu suočiti.''23 Čovjekom vlada strah – strah od napuštanja, odvajanja ili smrti jer svakog trenutka bilo tko od nas može umrijeti. ''Čovjekov je život između rođenja i smrti kao upaljena iskra između dva mraka. Čovjek se rođenjem uspinje na zemlju, a smrću silazi s nje. Ne zna ni odakle se uspeo ni kamo silazi. Čemu onda život? Kako živjeti? I koji je život ispravan, a koji neispravan? Ako život nema cilja ili ako čovjek ne zna za cilj, onda nijedan život nije put do cilja i svaki život može biti taj put. Čovjek, dakle, samo tumara životom ako mu ne otkrije cilj i smisao.''24 Svi želimo biti voljeni budući da se tada osjećamo ostvarenima i u korijenu je svih naših postupaka ljubav, najčešće ne ona koju bismo mogli dati, nego ona koju trebamo ili mislimo da je trebamo dobiti u našem okruženju – od roditelja, prijatelja, bližnjih kao potvrdu da vrijedimo. Da bismo živjeli, moramo sami sebe poštivati. Možemo razlikovati dvije vrste samopoštivanja – istinsku osnaženost zrele osobe i samopoštivanje koje pokušavamo steći i koje se temelji na potiskivanju neugodnih osjećaja i emocija jer ih ne možemo priznati i prihvatiti te se pretvaramo
22
Dale-Elizabeth Pehrsson. Competent Bibliotherapy: Preparing counselors who use literature to be culturally responsive: The Bibliotherapy Education Project.-URL: ppt. http://bibliotherapy.library.oregonstate.edu (2008-0623) 23 Ward, Ivan; Zarate, Oscar. Psihoanaliza za početnike. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2002. str. 135. 24 Ivančić, Tomislav. Susret sa živim Bogom. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1992. str. 35.
16
da ne postoje (uljepšavajući tako sliku o sebi). Umjesto da se suočimo s njima, doživljavamo ih kao prijetnju izbjegavajući raspravu o njima. ''Ljudi se suočavaju ili odbijaju suočiti s različitim izazovima emocionalnog života. Emocije se mogu poricati, zadržavati, izazivati strah, koristiti kao obrana, odbacivati ili pretvoriti u tjelesne bolesti''25, a to kretanje unutarnjega psihičkoga života koje se naziva psihodinamikom i zasniva se na suodnosu Ida, Ega i Super-ega, otkriva nam koliko misli, želje i osjećaji utječu na naše ponašanje. Psihodinamika proučava psihu u akciji: Id predstavlja nesvjesno radeći na načelu ugode, Ego je svjestan i vezan uz stvarnost, a Super-ego označava predsvjesno koje generira zabrane. U dinamičnom pojmu osobnosti Ego ili Ja u stalnom je sukobu sa samim sobom ili sa svijetom i mora se neprekidno boriti za zadovoljenje svojih potreba. Ljudski um ima nevjerojatnu sposobnost za izbjegavanje onoga što ne može prihvatiti, s čim se ne može nositi i čime se brani od prezahtjevne okoline, inače čovjek i ne bi mogao živjeti. Duševne su bolesti izraz najveće kreativnosti mozga koji stvara potpuno novi svijet jer je stvarni život nesavladiv. Ono što ne proradimo,26 nastavlja raditi u nama stvarajući poremećaje u ponašanju. ''Freud je rano u svojem istraživačkom radu počeo vjerovati da će nas, ako možemo otpustiti emocije koje nas povezuju sa specifičnim sjećanjima, ta sjećanja prestati progoniti'', 27 jer ćemo, postajući svjesniji emocija, razviti sposobnost da prihvatimo i upravljamo emocionalnim iskustvima. Podsvijest, strahovi i unutarnji konflikti trebaju izaći na površinu kako bismo ih mogli posvijestiti, prihvatiti i nastaviti s tim živjeti što se može učiniti slobodnim asocijacijama.28 Terapeuti koriste tehniku slobodnih asocijacija kojom se mogu otkriti potisnuti stavovi i nesvjesni emocionalni procesi, a čiji je cilj otkrivanje ''niza misli'' kojima pacijenti iznose sve što im pada na pamet. ''Slobodne su asocijacije oblik osobne kreativnosti. Pacijenti se oslobađaju da bi govorili o slikama i događajima iz života.''29 Freud je u metodi slobodnih asocijacija30 zahtijevao da pacijenti legnu na kauč, opuste se i govore sve što im padne na um.
25
Music, Graham. Afekti i emocije. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2005. str.13. Prorada – proces postizanja terapijske promjene. 27 Music, Graham. Nav.dj., str. 11. 28 Umjetničke se ideje zasnivaju na nekom obliku slobodnih asocijacija. 29 Bollas, Christopher. Slobodne asocijacije. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2006. str. 63. 30 „Freud je koristio putovanje vlakom kao model za svoju teoriju slobodnih asocijacija: ''Zamislite da ste putnik koji sjedi pokraj prozora u željezničkom vagonu i opisujete nekome u unutrašnjosti kupea vanjske prizore koje promatrate.'' Freud je na neki način samo primijetio da, kad mislimo da se ne usredotočujemo na nešto konkretno, 26
17
''Liječenje počinje tako da se pacijent mora postaviti u položaj pozornog i neutralnog samopromatrača, da čita cijelo vrijeme površinu svoje svijesti te, s jedne strane, da bude potpuno iskren, dok, s druge, da ne izbjegava nijednu temu u komunikaciji čak i ako (1) osjeća da je previše neugodna, (2) smatra je besmislenom (3) previše beznačajnom ili (4) nevažnom za ono što se pokušava postići. Ideje koje izazivaju takve reakcije uvijek su od posebne vrijednosti u otkrivanju zaboravljenog materijala.''31 Slobodne asocijacije predstavljaju poseban oblik razmišljanja kroz koji izražavamo nesvjesno i govoreći naglas otkrivamo ono što nismo znali da znamo. ''Njegova je ideja bila da se nesvjesno učini svjesnim i da ono izgubi dio svoje moći kojom iskrivljava stvarnost i potkopava zdravlje pacijenta.''32 Često pacijent ne zna što traži, ne zna izreći što želi i ne zna kako se mogu riješiti njegovi problemi.33 Takva stanja biblioterapija može iznijeti na površinu i osvijestiti kroz navedene procese identifikacije, projekcije, katarze i uvida što ih čitanje literarnih tekstova izaziva u čitatelju/slušatelju. Navedeni procesi čine terapijski krug: 1. Identifikacija – mehanizam kojim biblioterapija započinje i koji se mora dogoditi jer bez identifikacije s likom, situacijama u književnom djelu i obrascima ponašanja kroz uočavanje sličnosti i povezanosti sa situacijama u knjizi, ne mogu se ostvariti ni ostali procesi terapije, niti možemo bolje shvatiti, prihvatiti i promijeniti svoja razmišljanja i ponašanje. 2. Projekcija – pripisivanje vlastitih osjećaja, neželjenih istina o sebi, namjera, očekivanja i želja drugoj osobi jer ih nismo u stanju sami sebi ''priznati'' i posvijestiti budući da ih smatramo nedostojnima i društveno neprihvatljivima. Osjećaje kojih se sramimo kod sebe, kritiziramo kod drugih, optužujući druge za svoje mane, agresivne osjećaje, potrebe i ovisnosti. Situaciju ispitujemo očima lika što nam pruža osjećaj sigurnosti jer nismo izloženi i ne radimo na vlastitoj koži.
vrteći ideje u beskonačnom lancu asocijacija, stvaramo nizove misli, koje se granaju u mnogo različitih smjerova i otkrivaju raznolike nesvjesne interese.“ Isto. Str. 8. Bollas, Christopher. Nav.dj., str. 35. 31 Bollas, Christopher. Nav.dj., str. 35. 32 Ward, Ivan; Zarate, Oscar. Nav.dj., str. 108. 33 „Ironično, primjedba ''ne znaš o čemu pričaš'' postaje iznenađujuće pozitivno obilježje u psihoanalizi, u kojoj pacijent pokušava učiti upravo to. On ne zna o čemu govori, ali takvo mu oslobođenje omogućuje da otkrije da nesvjesno govori kroz svjesno i može se povremeno shvatiti. Važno je da pacijenti pronalaze diskurs koji im omogućuje da oslobode nesvjesno i da ga čuju.“ Bollas, Christopher. Nav.dj., str. 35.
18
''Čitatelj, koji je nekad bio tek slušač, pojedinac, nesvjesno projicira vlastite duševne sukobe u priču i time se simbolički oslobađa (kathatsis) baš kao i posjetilac starogrčkih kazališta.''34 3. Katarza – Pojam preuzet iz Aristotelove Poetike gdje se vezuje uz djelovanje grčke tragedije35 koja ''pobuđuje u ljudi osjećaj samilosnog zajedništva (sympathia) sa svakim patničkim udesom, jer prikazivanjem obrata iz sreće u nesreću dovodi do pročišćenja (katharsis)36 osjećaja samilosti i straha za tragičnog junaka.''37 Priča ili pjesma izaziva emocionalno uzbuđenje koje oslobađa napetost i dovodi do emocionalnog rasterećenja (pozitivan katarzični učinak), što se očituje na različite načine uključujući i verbalno (to je to; a-ha efekt, to se tako može) i neverbalno izražavanje. ''Ne znajući, otkrivali smo da je jedna od bitnih uloga pripovijetke, kao i umjetnosti općenito, umiriti sukobe u nama i među nama.''38 U medicinskoj interpretaciji katarze tragedija djeluje na gledatelja tako da ga oslobađa nepoželjnih nagomilanih osjećaja te gledateljeva psiha, njegov ''emocionalni kapacitet'' ostaje dulje vrijeme poslije predstave smirena uslijed ''emocionalne eksplozije'' koncentriranih osjećaja tijekom praćenja predstave što rezultatira emotivnom stabilnošću čovjeka. 4. Uvid – cijeli proces terapijskog kruga pokreće se zbog uvida koji prorađujući sukobe iz priče prikazane kod drugih, čitatelju omogućuje odmak koji nudi siguran način za uživljavanje u tuđe doživljaje39 što može rezultirati rješavanjem vlastitih problema i
34
Pinterović, Antun. Priče iz davnine pod skalpelom: pokušaj psihoanalitičke lektire. // Hrvatska revija 2/28, (1978.) str. 263. 35 Prema Aristotelu tragedija je oponašanje kakve dostojne radnje osobama koje u prvom redu djeluju (a ne pripovijedaju) i iz tog se djelovanja stvara radnja. 36 '' U modernom proučavanju Poetike jasno su se izdiferencirala četiri gledišta o značenju (tragičke) katarze, prema kojima ona znači: 1. moralno pročišćenje: pretjeranosti osjećaja sažaljenja i straha eliminiraju se i postiže se u njima prava mjera. 2. medicinsko očišćenje: liječe se patološka stanja nagomilanih osjećaja sažaljenja i straha 3. strukturalno pročišćenje: razvoj radnje pročišćuje tragički čin od njegove moralne okaljanosti i tako omogućuje gledateljima da dožive osjećaje sažaljenja i straha. 4. intelektualno razjašnje: pojmovi sažaljenja i straha razjašnjuju se njihovim umjetničkim prikazivanjem u drami'' Dukat, Zdeslav. Komentari. // Književna smotra X, 31/32 (1978.), str. 15. 37 Škreb, Zdenko; Stamać, Ante. Uvod u književnost. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1983. str. 572. 38 Pennac, Daniel. Od korica do korica: uvod u čitanje i tajne lektire. Zagreb: Irida, 1996. str. 35. 39 Sposobnost da se zamislimo u ''tuđoj koži'' i poistovjetimo s drugom osobom - empatija.
19
pronalaženjem izlaza iz neugodnih situacija. ''Kad razriješimo mučne osjećaje i ne pobjegnemo od njih, možemo osjetiti veliko olakšanje.''40 Shvaćamo da nismo sami u svojim pokušajima u razrješavanju životnih problema i prepreka, da i drugi isto osjećaju, vode iste bitke i prolaze kroz iste poteškoće. Utjeha je to kakvu nam izrijekom nudi početak pjesme Tina Ujevića Pobratimstvo lica u svemiru: '' Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. *** Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.''41 Među navedenim procesima postoje razlike u uporabi u psiho i biblioterapiji. ''Neke osobe razviju veću sposobnost upravljanja, reguliranja, prerađivanja i doživljavanja različitih emocionalnih stanja, osobe podnose različite pragove ili količine emocionalnih sadržaja, mogu ih iz ravnoteže izbaciti različiti događaji te zato i trebaju različite vrste pomoći.''42 Tablica 2. Prikaz razlika psihoterapije i biblioterapije
Identifikacija
Projekcija
PSIHOTERAPIJA
BIBLIOTERAPIJA
Identifikacija je poistovjećivanje s onima koji su uspješni, zamjenjivanje osobnih neuspjeha uspjesima drugih čime se povećava samopoštovanje kroz osjećaj srodnosti i povezanosti s nekom osobom ili skupinom koju želimo oponašati ili prisvojiti njihove osobine.
Poistovjećivanje - čitatelj u književnom djelu prepoznaje sebe, a terapeut mu pomaže da se identificira s likom koji ima sličan problem i uoči odnose među likovima i motivaciju njihovih postupaka.
Pripisivanje svojih negativnih osobina drugima jer se ne možemo s njima u sebi suočiti. ''Projekcija je stvorila mitove. Čovjek je svoje unutarnje demone projicirao u prirodu ili negdje u podzemlje, a svoje ego ideale u nebo i tako su nastala sva mistična bića.''43
Temama, problemima i odnosima među likovima priče pristupamo s gledišta zamišljenih likova i tako smanjujemo opasnost da se izložimo pred drugim ljudima. Govoreći kroz lik ili o drugom liku čitatelji su zaštićeni, nemaju osjećaj ogoljenosti što bi ih mogao zakočiti.
40
Music, Graham. Nav.dj., str. 24. Pavletić, Vlatko. Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1991. str. 407. 42 Music, Graham. Nav.dj., str. 54. 43 Gruden, Zdenka. Nav.dj., str.31. 41
20
Katarza
Uvid
Oslobađanje unutrašnjih negativnih osjećaja (emocionalni otpad) za koje se vjeruje da nam mogu naštetiti ako ih držimo u sebi. Njihovo izbacivanje kroz proživljavanja i razmišljanja može poboljšati stanje pacijenata. ''U psihoanalitičkom smislu katarza je oslobađanje od napetosti i strepnje kad se ponovo proživljavaju doživljaji iz prošlosti, posebno oni potisnuti, jer su pacijentu bili neprijatni, neprihvatljivi, traumatski.''44
Aristotelova katarza45 (grč. katarza znači pročišćenje) - tragedija izaziva osjećaje samilosti i straha, a potom katarzu koja oslobađanjem emocija smanjuje napetost i smiruje emocije- Lakše prihvaćamo i podnosimo svoju sudbinu kad je usporedimo s onima kojima je gore nego nama ili podijelimo emocije s likom s kojim smo se identificirali i tako osjetimo olakšanje.
Iznenadni uvid (''A-ha'')46 nastaje kad se pacijent počinje miriti sa željama, mislima i osjećajima (elementi djetinjstva) koje ego nije želio priznati što dovodi do unutarnjih promjena u njemu.
Sukob likova pomaže da čitatelj uvidi vlastiti problem(e) što je mogući ključ za njihovo rješavanje i prevladavanje.
7. CILJEVI BIBLIOTERAPIJE Biblioterapijom se izazivaju promjene u pojedincima i grupama polazeći od njihovih stvarnih problema i omogućuje njihovo prevladavanje. ''Psihoanaliza je tradicionalno tvrdila da se bol u životu ne može izbjeći bez cijene, nego se s njom moramo suočiti te da time obogaćujemo život. Većina suvremenih teoretičara psihoanalize rekla bi da ljudima može pomoći njihova unutarnja sposobnost prerađivanja emocionalnog iskustva.''47 Dok čita književna djela koja prenose poruke svjesnom i nesvjesnom umu, čitatelj prepoznaje vlastite sukobe i probleme, projicira svoje osjećaje u lik i njegovim očima ispituje stavove i
44
Đurić, Zoran; Veljković, Jasna; Tomić, Miomir. Psihodrama. Zagreb: Alinea, 2004. str. 24. ''Ideja da umjetnost može ublažiti osjećaj straha nije nova; katarza u Aristotela je njezina klasična formulacija'', Hauser, Arnold. Nav. dj., str. 102. 46 Aha! doživljaj - je trenutak uvida i predstavlja iznenadno shvaćanje do tada nerazumljivog sadržaja ili iznenadno rješenje nekog problem 47 Music, Graham. Nav.dj., str. 23. 45
21
reakcije ljudi pa ih tako, prikazane kod drugih, lakše prihvaća i dalje razrađuje u procesu prorade, a '' za vrijeme dok mu čitaju, slušatelj dobiva i povjerljivu okolinu za reakcije koje obično moraju biti nečujne, što je iskustvo katarze.48 Biblioterapija pomaže ljudima da razumiju svoje frustracije, unutarnje sukobe, motive i potrebe, ukazuje da iste probleme imaju i drugi ljudi, pomaže u stjecanju i jačanju samopoštovanja, omogućava zaštićenu proradu neugodnih iskustava bez opasnosti od osobnog izlaganja, oslobađa od straha i osjećaja krivnje te kroz upoznavanje drugih sudbina (sličnih ili različitih) razvija empatiju – uživljavanje u tuđe osjećaje, mogućnost da ''uđemo'' u drugu osobu i da se u potpunosti suživimo s onim što misli i osjeća - osjećaj za koji kažu da bi trebao biti osnova ponašanja današnjega čovjeka koji se ne samo otuđuje od ljudi, nego se često boji bilo kakve bliskosti da ne bi bio povrijeđen. ''Moramo biti sposobni osjetiti radost i bezbrižnost, bol i poteškoće te sve ono između – važno je razviti vještine da se nosimo sa širokim rasponom emocionalnih iskustava, pozitivnih i negativnih i da budemo sposobni aktivno si dopustiti ta emocionalna stanja, uživati u njima i suosjećati s njima u drugima.''49 Mnoge se koristi, emocionalne i spoznajne, mogu postići slijeđenjem odrednica biblioterapijskih ciljeva, a razloge primjene možemo pronaći u definiranju koje određuje ciljeve:
omogućiti uvid i ukazati na rješenja problema kroz identifikaciju s likovima književnom djelu.
48 49
pokazati pojedincu da nije prva, a ni jedina osoba s određenim problemom
pokazati da postoji više rješenja nekog problema
poticati rasprave o problemima
pomoći osobi da o problemu slobodnije razgovara
pomoći u stvaranju plana za prevladavanje i rješavanje problema
ponuditi realistično rješenje problema
osigurati rješenje problema
motivirati na promjenu ponašanja
olakšati emocionalni i mentalni pritisak - oslobađanje od stresa
razviti samosvijest i samoprocjenu
razviti potrebu za pronalaženjem interesa izvan sebe
Manguel, Alberto. Povijest čitanja. Zagreb: Prometej, 2001. str. 133. Music, Graham. Nav.dj., str. 64.
22
Najvažniji je cilj pružanje uvida i uočavanje problema jer se tako mogu promijeniti stavovi i ponašanje. Pod stavom se smatra način na koji osoba razmišlja, osjeća i reagira, a ponašanje ne obuhvaća samo ono što osoba radi, nego i ono što misli da treba raditi, društvena pravila ponašanja, uobičajene postupke, navike i posljedice ponašanja.
8. PRIMJENA BIBLIOTERAPIJE Biblioterapija se primjenjuje kod zdrave populacije kao preventiva stresnih situacija svakodnevice ili u institucijama u liječenju psiholoških problema kao jedan od oblika kreativne terapije i pomoćno ljekovito sredstvo budući da čitanje teksta izaziva ugodu i ima umirujuću ulogu. ''U početku bijaše riječ'', znameniti početak Ivanova evanđelja, oslikava moć riječi jer Bog je svijet stvarao govoreći i pridaje joj svojstva koja mogu ozdraviti: Reci riječ i ozdravit će duša moja. Ljudi se često srame govoriti o svojim problemima bojeći se da će biti ismijani ili odbačeni ne znajući da se veći dio naših briga rješava dok ih glasno ''prevaljujemo'' preko usta. Ljekovite moći knjiga, koje su pojednostavljeno skupina riječi, biblioterapija koristi i time što svako biblioterapijsko vođeno ili ciljano čitanje književnoga djela mora na kraju uključivati i razgovor o likovima i događajima koji postaju zaklon (paravan) iza kojeg se onda može neizravno i zaštićeno govoriti o svojim problemima. U terapijsko poučavanje ili terapijsko obrađivanje književnih tekstova50 spada svaka unaprijed pripremljena uporaba
knjige za dobrobit pojedinca i grupe pa sukladno tome
biblioterapijsko vođeno ili ciljano čitanje može biti individualno i grupno kada se mora voditi računa da grupa ima isti problem i interese. Proces započinje uočavanjem problema, nastavlja se odabirom literanog djela koje iznosi, kroz ponašanje, djelovanje i međudjelovanje likova, takvu problematiku, a pojedinac ili grupa aktivno se uključuju u proces čitajući, slušajući ili gledajući. Nakon toga sudionici raspravljaju s biblioterapeutom ili grupom o onome što su saznali, analiziraju problem, uočavaju sličnost događaja i sukoba u djelu sa svojom situacijom dolazeći tako do uvida. ''Osnovni su koraci u terapijskom obrađivanju svakog teksta manje-više isti: 1. čitanje teksta 50
Barath, Arpad; Matul, Daša; Sabljak, Ljiljana. Nav.dj., str. 64.
23
2. prepričavanje događaja iz teksta 3. pronalaženje emocionalnih reakcija likova i razgovor o njima 4. pronalaženje relevantnih tema iz osobnog života, navođenje vlastitih primjera 5. iznalaženje zaključaka, pouka, pravila''51 Idealno bi bilo kad bi uvidi bili tako prihvaćeni da uzrokuju promjenu u stavovima i ponašanju. Osim raspravljanja nakon čitanja se mogu koristiti i ostale tehnike biblioterapije koje obuhvaćaju krasnoslov (recitiranje), dramske igre, debatiranje, kreativno pisanje i likovno izražavanje
kojima sudionici nastavljaju prorađivati sadržaje još dublje ulazeći u likove
književnih djela, proničući u njihove misli i osjećaje i otkrivajući motivaciju njihovih postupaka: Zadatci za kreativno pisanje nakon čitanja: ''1. izložiti sinopsis pročitane knjige s gledišta nekog sporednog lika 2. izraditi dnevni raspored ili vremenski plan za lik iz priče s kojim se pacijent identificira te ga usporediti s vlastitim dnevnim rasporedom ili vremenskim planom. 3. napraviti dnevnik za lik iz knjige 4. napisati pismo što ga jedan lik piše drugome 5. smisliti drugačiji svršetak priče ili prestati čitati prije nego što se prijeđe na posljednje poglavlje te reći kako bi završili priču 6. sastaviti pismo što bi ga lik iz knjige mogao pisati tražeći savjet za svoj problem 7. napisati kratki novinski članak usredotočujući se na neki krizni događaj iz priče''52 Pravilno odabrani predložak izaziva spontanost u izražavanju osjećaja u strukturiranom razgovoru što će uroditi oslobađanjem emocionalnih napetosti i omogućiti stvaranje uvida koji otvaraju put rješenju problema.
9. ODABIR BIBLIOTERAPIJSKIH TEKSTOVA Kako odabrati prikladan/odgovarajući tekst za vođeno/ciljano čitanje i terapijsku obradu? 51
Keresteš, Gordana. Biblioterapija i terapijsko obrađivanje literarnih tekstova. // Ratni stres u djece: suzbijanje posljedice i liječenje/ uredili Miomir Žužul i Zora Raboteg. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, 1992. str. 143. 52 Isto
24
To je najzahtjevniji zadatak za terapeuta koji mora voditi računa o krajnjem učinku što ga djelo može imati i paziti da ono predočava pacijentove probleme, da mu likovi budu bliski kako bi se s njima mogao identificirati te da daje barem naznaku mogućega rješenja. Biblioterapeut mora stoga dobro poznavati sudionike terapije - pojedince i članove terapijske grupe što obuhvaća njihove trenutačne potrebe, podrijetlo (nacionalnu pripadnost, spol, dob, obrazovanost i način na koji ostvaruje odnose s drugim ljudima) i simptome poremećaja. ''Kod preporuke knjiga za ciljano čitanje potrebno se prethodno upoznati s čitateljskim navikama korisnika kako bi se mogle uvažiti njegove želje i afiniteti, a istovremeno paziti da im upućena knjiga pruža čvrstu emocionalnu podršku, svladavanje straha, osjećaja nemoći, krivnje i stresa.''53 Tri su izvora u kojima se može potražiti knjižna građa za terapijski postupak: 1. stručna literatura 2. literatura za samopomoć 3. beletristika U stručnu literaturu spadaju brošure, leksikoni, knjige o tjelesnim i duševnim bolestima, zdravoj prehrani, bolestima i njihovim simptomima, dok literaturu za samopomoć čine djela o meditaciji, pozitivnom mišljenju, smislu života i životnoj mudrosti. Najviše se koristi beletristika budući da se može rabiti i u iscjeljivanju i u preventivi bez obzira na starosnu dob, a svojim je djelovanjem na podsvjesno naročito važna za osnaživanje djece koja postavljaju ista pitanja kao i naraštaji prije njih, ali su istodobno izloženi i većem broju informacija koje često nisu primjerene njihovoj duševnoj dobi i stoga više štete nego što koriste. ''...prikladan je svaki literarni tekst koji sadrži opise onih emocionalnih reakcija o kojima se želi razgovarati bez obzira na literarni oblik (to mogu biti narodne propovijetke, anegdote, mitovi i legende, bajke i basne, priče i pjesme za djecu ili ulomci iz dječjih knjiga ili knjiga za odrasle).''54 Posebno mjesto u okviru beletristike zauzimaju poezija i bajke jer se njihova uporaba izdvaja u dva posebna oblika terapije – poezijoterapiju i bajkoterapiju. Poezijoterapija podrazumijeva pisanje i/ili čitanje poezije čiji ritam djeluje magijski na podsvijest budeći bolna iskustva koja potom može ublažiti, umiriti i promijeniti. Bajkoterapija, liječenje čitanjem bajki, podređen je pojam, terapija iznjedrena iz biblioterapije. Vrlo se često, u određenim intervalima, u našim časopisima i dnevnom tisku 53 54
Barath, Arpad; Matul, Daša; Sabljak, Ljiljana. Nav.dj., str.321. Rudež, Jelena. Biblioterapija: magistarski rad. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004. str. 61.
25
pojavljuju članci koji govore o izbacivanju bajki s popisa djela koje treba djeci čitati jer su njihovi sadržaji zastrašujući i djecu traumatiziraju. ''Bajke su umjetnička djela trajne vrijednosti, u kojima se pomoću slika, likova i simbola izražavaju životna iskustva.''55 Djecu ne treba štiti od frustracija, nego ih treba suočiti s njima jer su one dio stvarnoga života, ona ne trebaju živjeti pod staklenim zvonom, nego ih treba osnažiti ljubavlju i pomoći da probleme prihvate, prevladaju te da to postane dio njihova životnog iskustva. Bajke pomažu jer poručuju da zlo uvijek biva kažnjeno ma kako se na početku činilo snažnim, a dobro, usprkos svim teškoćama, pobjeđuje. Bajka završava sretnim krajem, svi su problemi riješeni, svako zlo kažnjeno, život i vjera u budućnost imaju smisla. Osim klasičnih bajki u bajkoterapiji koriste se i nove bajke koje često pišu ljudi što se bave ovom vrstom terapijskoga rada: ''Svi mi možemo i bilo bi potrebno da pokušamo djeci pričati bajke koje smo sami izmislili, jer ono što iz naše mašte proizađe, nikad nije beznačajno.''56 Osim klasične literarne građe u biblioterapiji se koristi i audiovizualna: filmovi, audiokasete, videokasete, radijski i televizijski program. Prednosti ove građe su u tome što se može koristiti u radu sa svima bez obzira na oblik poremećaja, stupanj obrazovanja ili životnu dob, ali njihovo djelovanje, koje može biti intenzivo, nije dugotrajno. ''Iako mediji, kao što su televizija i film, nude snažne slike i doživljaj uronjenosti i izdvojenosti u drugi čarobni svijet, priča ima jako važne prednosti unatoč tomu što se 'samo' čita ili sluša. Slušatelj (čitatelj) sam u mašti gradi svijet o kojem priča priča (dvorce, podmorje, planine, domove...), oblikuje likove (djecu, odrasle, zmajeve, životinje). Sve gleda svojim očima, točnije svojim umom.''57 Nikad ne treba odustati od traženja dobrog djela jer ne znamo kakav biser možemo pronaći i u knjigama koje su napisali anonimci, koje ne postižu velike naklade i agresivno se ne reklamiraju, a najvažnija je odrednica da biblioterapeut treba uporabiti samo onu građu koju sam dobro poznaje.
9.1. Bajkoterapija Bajke imaju terapeutski učinak, one mogu ljekovito djelovati na dušu radeći na podsvjesnoj razini, a ta se veza bajke i psihoanalize koristi u biblioterapiji. Osim čudesnih likova 55
Meves, Christa. Pripovijedati i odgajati: bajke i dječja psiha. Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1993. str. 5. Isto. 57 Živković, Željka. Nav.dj.. str. 9. 56
26
i nestvarnih događaja, bajka na prvi pogled i nema nikave veze sa suvremenim zbivanjima. Ono što je u bajci suvremeno, ili svevremeno, poruka je da ljudi mogu biti i dobri i loši, da se u životu srećemo s problemima i preprekama, ali da se moramo boriti i da će nam se u toj borbi pridružiti oni koji nam mogu pomoći, te da će na kraju dobro uvijek pobijediti, a mi postati jači i bolji. Budući da je terapijski dio na podsvjesnoj razini, razini primarnih mentalnih procesa, bajku djeci ne treba tumačiti, nego o njoj treba razgovarati, ali ne na način školske interpretacije o likovima koji su dobri ili zli, pa i ako uočimo zašto je djetetu potrebna određena bajka, koji njegov problem rješava ili koju potrebu zadovoljava, to nikada ne smijemo djetetu otkriti ili na to izrijekom ukazati. ''Klasične bajke poput Crvenkapice bile su prve koje su se u davna vremena pričale da bi se djecu zabavilo, ali i kako bi im se prenijele važne poruke, primjerice, da nije uputno razgovarati s nepoznatim 'vukovima'. Dugovječna popularnost tih priča svjedoči o njihovoj djelotvornosti. Bajke su sjajan način poučavanja djece starije od dvije godine putem tajnih, sporednih vrata njihovih umova. Takve priče potiču razvoj obje moždane polutke. Lijeva strana uči jezik i zabavlja se pričom, dok desna strana uči kako se valja ponašati. Poruke isprepletene s pričom će, poput posijanih sjemenki, polako rasti u njegovom umu i pomoći mu da počne razlikovati dobro i zlo.''58 Bajke koje svoje podrijetlo vuku iz usmene predaje u književnoj se teoriji dijele na klasične i moderne, iako postoje mišljenja da se tim terminom mogu obuhvatiti sve priče s nestvarnim i nadnaravnim pojavama te se bajkom mogu nazivati i ona djela koja svojim elementima razgrađuju klasičnu bajku napuštajući njezine odrednice preplitanja (jedinstva) stvarnog i čudesnog, nadnaravnog svijeta, sukoba dobra i zla u kojem dobro uvijek pobjeđuje, ali se za njega moramo boriti i izboriti, umirujućeg ritma ponavljanja radnji, pomagača iz onostranja i čarobnih predmeta i riječi. U većini slučajeva vanjska je kompozicija bajke trodijelna: početak, sredina i sretni završetak u koje su uključeni i klasični kompozicijski dijelovi uvod, zaplet, razvoj radnje, vrhunac i rasplet. ''Aristotel kaže kako je zaplet temeljno svojstvo priče, kako dobre priče moraju imati početak, sredinu i završetak te da pričinjaju zadovoljstvo zbog ritma njihova redoslijeda.''59 1. Početak – zaokuplja dijete svojim često formulaičnim uvodnim rečenicama, upoznaje ga u uvodu s likovima i mjestom radnje, omogućuje uživljavanje i identificiranje; a potom zaplet uvodi sukob ili događaj kojim radnja započinje mijenjajući početno stanje.
58 59
dr. Harvey Karp. Najsretnije dijete u kvartu. Zagreb: Planetopija, 2007. str. 164. Culler, Jonathan. Književna teorija: vrlo kratak uvod. Zagreb: AGM, 2001. str. 99.
27
2. Sredina – obuhvaća razvoj radnje koji čini niz događaja izazvanih zapletom sve do vrhunca, najnapetijeg trenutka i konačnog sukoba dobra i zla nakon kojeg se radnja mora usmjeriti u određenom pravcu i dovesti do razrješenja uz iznošenje poruke (primjerice što se dogodilo Crvenkapici kad nije poslušala majčin savjet); i smirivanja svih napetosti. 3. Sretan završetak – sretan rasplet koji označava važnost promjene koja je počela zapletom izazivajući niz događaja u djelu i podržava djetetov osjećaj za red i sigurnost donoseći konačne odgovore, nagrade za dobre i kazne za zle. U posljednjih dvije stotine godina okrenuli smo se racionalnom i znanosti, bajke proglasili glupima, zaboravili njihov jezik pa ih danas mnogi odrasli ne prihvaćaju, ne uočavaju njezine simbolične radnje i njezin govor u slikama. ''M. Ankori u knjizi Ova šuma nema kraja, govoreći o mitovima zapadnoga svijeta, navodi da se zapadni svijet 'razveo' od svijeta fantazije prije nekoliko stoljeća kad je pronašao znanost i 'oženio' se s logičnim i realističnim mišljenjem. Kreativnost u zapadnoj civilizaciji ima vrijednost samo ako je u funkciji razvoja znanosti ili proizvodnje. U svakodnevnom se životu ona ne podržava, ni u odgoju, ni u obrazovanju, niti u međuljudskom odnosima.''60 Nekad su se bajke govorile, a potom pisale za odrasle (Perrault nije zapisivao, nego pisao preradbe s poukama), rijetke su bile djeci namijenjene, a onda smo ih protjerali u dječju književnost, da bismo se danas pitali treba li ih djeci uopće pričati ili čitati. ''Djetetu kome nikad nisu pričane bajke, ostaje u naravi jedno polje koje se u kasnijim godinama više ne može obraditi.''61 Bajke nisu samo zabava za djecu nego djela koja jezikom drevnih slika donose mnogima osjećaj da se osobno na njih odnose i da im donose snagu za svladavanje životnih teškoća i problema čiji se uzroci često nalaze u životnim uvjetima koji su za dijete nepodnošljivi pa se u pokušaju obrane od smetnji javljaju poremećaji u ponašanju koji su ustvari prirodni pokušaji rasterećenja koji djetetu pomažu da se nosi sa životnim teškoćama u često prezahtjevnoj okolini. U dubljem značenju bajke polaze od točke u kojoj se dijete nalazi u svom razvoju i nude primjer i rješenje različitih tegoba. Uz njezinu pomoć djeca uče o svijetu preko simboličnih radnji, prerađuju dojmove i spoznaje. 60
Ajduković, Marina; Cajvert, Lilja. Supervizija. Jasenka Pregrad. Primjena metafore, kreativnih i ekspresivnih tehnika u superviziji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 2004. str. 212. 61 Težak, Dubravka; Težak, Stjepko. Interpretacija bajke. Zagreb: Divič, 1997. str. 9.
28
''U tom su pogledu narodne priče i bajke daleko zdravije, djelomično zato, što su mnogo starije (većina potječe iz srednjeg vijeka, a neke se gube čak u početke indo-europske civilizacije, napose one u kojima životinje kao simboli duševnih poriva igraju glavnu ulogu), te potječu iz jednog razdoblja kada čovjek nije bio istrgnut iz svoje nagonske, prirodne bitnosti kao u posljednjim stoljećima.''62 Dobre priče hrane dušu djeteta koje nakon slušanja pohranjuje i ukorjenjuje njezine elemente u svoju nutrinu, u kojoj s vremenom urode dobrim osobinama jer ga uče razlikovanju dobra i zla, omogućuje identifikaciju s likom i oponašanje dobrih primjera kakve pružaju glavni junaci koji u bajci moraju proći kroz razna iskušenja da bi izvršili veliki zadatak i tako pokazali da čovjek može sve ako dovoljno želi te da nema nerješivih situacija. Na tom putu glavni junak susreće mnoge neprijatelje, ali i pomagače te se, prolazeći kroz iskušenja, mijenja. Mreža likova i njihova isprepletenost na putu do sretnog kraja simbolički predstavlja i životni put, obećanje da će se sve dobro riješiti ako se suočimo s problemima i prihvatimo zadataka koji se postavljaju pred nas. Uz glavnog junaka u bajci se najčešće javljaju protivnik, dobročinitelj, pomagači i gospa u nevolji.
pomagači
protivnik
pomagači
glavni junak
dobročinitelj
gospa u nevolji Slika 3. Mreža likova u bajci Iako se lik naziva protivnikom (antagonist – problem – životna situacija), glavni cilj nije pobjeda i njegovo uništenje, nego se protivnik doživljava kao prepreka s kojom se treba suočiti i ako njegova smrt nije potrebna, glavni junak mu oprašta. Dobročinitelji, likovi bez koji bajka ne bi trebala biti, javljaju se u dva oblika: oni koji pomažu junaku savjetima i u razlikovanju dobra 62
Pinterović, Antun. Nav.dj., str. 263.
29
od zla te oni koji ga stavljaju na kušnju nakon koje će izvršiti zadatak i ostvariti svoje ciljeve. Gospa u opasnosti često je povod i konačni cilj budući da glavni junak kreće na put da je spasi i bajka završava njihovim vjenčanjem, a dok čeka spas, za koji ne zna hoće li i odakle doći, ona mora odoljeti svim iskušenjima, pri čemu joj, kao i junaku, pomažu pomagači iz zamišljenog svijeta (vile, čarobnjaci, životinje) koji su personifikacije vrlina i pomažu darivajući čarobne predmete i koristeći nadnaravne moći. Za junaka je važno da ne računa na njihovu pomoć, nego da koristi vlastitu snagu budući da njega ne pokreću samo osobni razlozi, nego borba za nečiju dobrobit ili potrebu i odlaskom od kuće započinje sukob dobra i zla u kojem je na početku zlo nadmoćno, a iskušenja s kojima se na tom putu suočava potvrda su njegovih sposobnosti i vrlina i dovode do konačne preobrazbe jer put je i unutrašnji i vanjski i kad se, ostvarivši cilj i obavivši zadatak, vraća na početnu točku – točku s koje se uputio na putovanje, krug se zatvara, a osoba mijenja. Lik na početku i kraju nije isti, on raste i razvija se na svim razinama osobnosti – podsvjesno i nadsvjesno. Bajke ne objašnjavaju, one pričaju priču u kojima se likovi predstavljaju djelima, a nositelji dobra su često najslabiji i bespomoćni – djeca i najmlađi sinovi kraljevskih ili siromašnih obitelji, one su obećanje budućnosti kao što su djeca budućnost, a svi (mi) ostali prošlost. ''U bajkama je, na razini očiglednosti, malo pouke o posebnim uvjetima u suvremenom masovnom društvu; one su nastale davno prije toga društva. No, u unutarnjim problemima ljudskih bića i ispravnim rješenjima njihovih nevolja u svakom društvu, iz njih se može naučiti više nego iz bilo koje druge vrste priče dostupne djetetovu poimanju.''63 Iako su budućnost, djeca je teško mogu zamisliti i zato su bajke važne jer ih pripremaju za život učeći ih da dobro uvijek pobjeđuje, da su porazi privremeni, da moraju štititi i pomagati slabije od sebe i da je svaki pojedinac važan dio zajednice. ''Bajke promiču ljubav, poštenje, jednostavnost, umjerenost, mudrost, razboritost, poniznost, vjeru, a osuđuju oholost, mržnju, bijes, pakost, samoljublje.''64 Bajke otvaraju prozor u prošlost kroz koji se otvara pogled u svijet, osvjetljuju živote ljudi, otkrivaju ljudske sukobe, probleme i način njihova rješavanja, one kao jezik duše zrcale sadašnjost omogućujući ozbiljne rasprave bez intimnih otkrivanja u neugrožavajućoj okolini o sveopćim ljudskim problemima i tako pomažu ljudima da procijene
63 64
Bettelheim, Bruno. Smisao i značenje bajki. Zagreb: Poduzetništvo Jakić, 2004. str.14. Pintarić, Ana. Umjetničke bajke – teorija, pregled, interpretacije. Osijek: Tisak Filozofski fakultet, Osijek, 2008. str. 21.
30
svoje osjećaje i misli, one iznose viziju budućnosti potičući kreativno mišljenje kojim se pronalaze nova rješanja za stare probleme. ''Rečenice u bajkama kao da su zavezane o repove šarenih ptica koje kruže – malo u prošlost, malo u budućnost, malo u moguće, malo u nemoguće... malo u san. Vinu se lako put oblaka te nam dovuku komade neba. Vrate se, slete, zacvrkuću, zalepetaju slovastim krilima, pa se opet skupe u riječi te između zareza, upitnika i točaka podvlače svoj nebeski let. Čudan je jezik bajke. Smješten između korica, a leprša između svih mogućih svjetova.''65 Ako je bajka tako terapeutski učinkovita, zašto se o tome šuti? Zašto se tako nešto ne predaje na učiteljskim fakultetima, zašto se ne govori mladim majkama, zašto nema bajki u čitankama za više razrede osnovne škole ili su u tragovima, zašto su bajke doživljene kao nešto infantilno i prevladano i zašto se uporno javljaju oni koji govore o stravičnim i nasilnim elementima koji frustriraju dječicu? Je li odgovor u tomu da nam ne trebaju duhovno razvijeni ljudi nego potrošači što dovodi do idiotizacije mladeži te oni žive onako kako im to poručuju televizijske reklame. Protivnici bajke sumnjaju u njezinu vrijednost jer izaziva strah surovošću i krvoločnim elementima pa ostavlja traume. Dijete okrutne postupke doživljava na simboličan način, oni su opća, izražajna sredstva, a neljudska bića simboli su moći, bajke govore u slikama, svako nasilje ima svoju posljedicu za razliku od crtića. Da bismo ih sačuvali od ružnih stvari, stavljamo djecu pod staklena zvona, pretjerano ih štitimo trudeći se prikazati svijet dobrim, izbjegavanjem frustrirajućih situacija razvija se u njima naučena bespomoćnost, a dijete može biti zločesto ili se tako doživljavati, pa misliti da je ono jedino takvo i postati čudovište u svojim očima. Nasuprot tomu bajka kaže da zlo postoji, a junak se mora protiv njega boriti da bi ga pobijedio i ne smije odustati. Brojna istraživanja upozoravaju da je depresija među mladima u Sjedinjenim Državama gotovo na razini pandemije. Siti, a očajni! To su djeca kojoj roditelji nisu dali da bilo što od života iskuse sami. Djecu i mlade ljude treba pustiti da žive vlastite živote i u njima iskuse sve što je dio života – i sreću, zadovoljstva i postignuća, ali i naličje, drugu stranu života – tugu, nevolju i neuspjeh. Odrasli su licemjerni kad se zgražaju nad nasiljem u bajkama zbog čega ih djeca ne bi trebala čitati ili one moraju biti pročišćene, dok istodobno svoje dijete ostavljaju pred televizorom gdje
65
Kandić-Splavski, Branka. Malene stope od sedefa: bajkovite priče. Zagreb: Izvori, 2006. str. 8.
31
ono, zbog nedostatku životnoga iskustva, uz scene nasilja ne može spoznati uzročno-posljedične veze ni vidjeti je li zlo kažnjeno. Roditelji često za nagradu zbog nekog uspjeha djeci kupuju vlastiti prijamnik pa tako mogu nekontrolirano i nekritički gledati sve sadržaje programa koji se koncipirani na uzbuđivanju i zaradi. Anketa o strahu koji u djeci izazivaju likovi i događaji u bajci pokazuju da se toga boje ona djeca koju su roditelji u odgojnoj nemoći strašili bajkovitim bićima koja će ih uzeti i odnijeti ako ne budu dobra, ne slušaju ili odbijaju jesti.66 Zanimljivo je da djeca koja čitaju bajku Kako je Potjeh tražio istinu Ivane BrlićMažuranić smatraju da je ona sretno završila iako je Potjeh pao u zdenac i utopio se, zato što se unuk i djed, starac Vjest, ponovo, nakon davanja oprosta i smrti, sreću u zlatnom Svarožićevu dvoru.67 Ako se bajke ne zlouporabljuju, nema straha, ali ih ne treba čitati djeci koja na bilo koji način pokazuju da ih nešto u njoj uznemiruje iako je ono što ih straši u prvom redu sredina u kojoj žive. ''Kad se, dakle, uzmu u obzir svi razlozi protiv bajke i za nju, i kad se prouče potrebe djeteta predškolske i rane školske dobi, jasno je da je bajka, pravilno i u pravo vrijeme upotrijebljena, djetetu ne samo korisna nego i nužno potrebna.''68 Da bi se izbjegli mogući problemi, treba poštivati pravila da se izabere dobra, umjetnički vrijedna bajka i da se o njoj djetetom razgovara tako da ono otkrije njezin etički karakter i optimistični završetak. ''Dickens je u jednom članku istaknuo kako je važno da se bajkama pokaže najveća pažnja, pogotovo u utilističkim vremenima. „Svatko tko je imalo razmislio o tome“, piše Dickens, „dobro zna da nacija bez mašte, bez imalo sanjarenja, nikada nije, nikada ne može i nikada ne će ni moći pronaći važno mjesto pod suncem.“69 Bajkoterapijom se u Hrvatskoj volonterski bavi dr. Branka Kandić-Splavski, liječnica i spisateljica, koja je u Osijeku pokrenula projekt čitanja bajki70 iz svoje zbirke bajkovitih priča Andreina školjka koje bajkočitači čitaju, najčešće jednom tjedno, po školama (najčešće u sklopu 66
Težak, Dubravka; Težak, Stjepko. Interpretacija bajke. Zagreb: Divič, 1997. str. 13. ''Ide starac, ide, a noge ga nose, kao da je perce, a halja mu se na vjetru vije, kao da je oblak po onom oblaku. Tako do rumenog oblačka, tako do staklena brda, tako do širokih stuba. Pohrli starac na stube do unuka. Oj radosti moja, gdje obuhvati djed unuka! Ogrli ga, obuhvati ga, kao da ga nikad otpustiti ne će. I sve slušaju Marun i Ljutiša: preko oblaka se čuje, kako starcu i djetetu grudi jecaju od velike sreće.'' http://www.sbonline.net/price/potjeh.htm 68 Milan Crnković. Dječja književnost. Zagreb: Školska knjiga, 1990. str. 24. 69 Rådström, Niklas. Gost. Zagreb: AGM, 2009. str. 92. 70 Bila sam student medicine. Na vježbama iz hematologije, kraj mikroskopa, stajao je mali, gumeni Šiljo, kojeg je, rekli su mi, jedno dijete držalo na dlanu dok se borilo… Zauvijek mi se u sjećanje urezao i prozor s rešetkama na katu bolnice, s kojeg su me ispraćale male, ćelave glave s ogromnim očima. Nisam im mogla pomoći da izađu van, ali sam, evo, pokušala ući k njima unutra… Kandić-Splavski, Branka. Nav.dj., str. 12. 67
32
likovnoga odgoja tako da djeca mogu crtati bajku koja im se svidjela, a djeca crtežom prikažu i ono što ne bi znali ili htjeli reći), po domovima umirovljenika i djece bez roditelja, udrugama osoba s posebnim potrebama, institucijama ili uz patronažnu sestru pojedincima koji su nepokretni i usamljeni – svima onima kojima bajka svojim terapeutskim učinkom može popraviti raspoloženje jer lijepe riječi na ljude imaju sedativno, hipnotsko i analgetsko djelovanje. Jedinstvenost je ove metode liječenja s dugotrajnim učinkom u tomu što se ne čitaju klasične bajke u kojima su dobro i zlo svima poznati, nego djela bliža stvarnosti u kojima se ljudi prepoznaju i koje u njihovu podsvijest ugrađuju svoje poruke, a vezanje za određenu priču ukazuje na problem kojim je osoba zaokupljena budući da je lakše pričati o nekom liku u trećoj osobi nego o sebi. Unoseći lijepe i pozitivne misli, bajke otvaraju kanale za osjećaje pa su i reakcije pozitivne, nestaju lažni odnosi i maske iza kojih se krijemo u strahu da ne budemo povrijeđeni. Postoje tri razine naše osobnosti – ono što mislimo da jesmo, ono što drugi misle o nama i ono što doista jesmo. Najvažniji uvid koji bi nam zrelost trebala donijeti, jeste da budemo ono što jesmo jer se tako nikada nitko u nama ne će razočarati, i mi ne ćemo razočarati ni sami sebe. Želeći priznanje, prihvaćanje i ljubav, često usklađujemo svoje ponašanje prema onome što mislimo da drugi očekuju od nas i tako sami sebe iznevjerujemo i stvaramo procjep u kojem nestaje samopoštovanje. Svi imamo oklope, a bajke nam pomažu izaći iz školjke. Osim bajkopričača volontera, u Hrvatskoj djeluje i jedina profesionalna pripovjedačica bajki Jasna Held koja je bajke počela pričati slučajno u skloništu tijekom vojne opsade i blokade Dubrovnika i tada spoznala čudesnu moć bajki koje prenose u drugi svijet u kojemu se osjećamo sigurno i zaštićeno. Njezin se posao sastoji od putovanja i pripovijedanja bajki, priča, legenda i mitova71 isključivo iz narodne tradicije koji su stoljećima usmenom predajom prenošeni, a zapisani tek prije dvije stotine godina. Danas su narodne bajke i priče zapostavljene, ljudi ih ne poznaju i teško ih je pronaći. Takve bajke nisu namijenjene djeci, nego se pričaju samo odraslima na festivalima pripovijedanja koji traju nekoliko sati svake večeri, često i pred pet stotina slušača što pokazuje koliko su ljudima potrebne tradicionalne vrijednosti i u doba razvijene tehnologije budući da su bajke poučne za odrasle i pomažu im da dođu do rješenja za neke, možda zapretene, probleme. Umirujuće djelovanje knjige danas je potrebnije odraslima nego djeci. Pričajući u inozemstvu na engleskom jeziku hrvatske bajke (a neke od njih su, primjerice bajka Pravi pastir, 71
Narodne priče govore o ljudskim odnosima, moralu, sukobima, problemima i rješenjima; mitovi su priče koje govore o podrijetlu i nastanku svijeta, zemlje, neba, pakla, božanstava, a legende priče koje se prenose s koljena na koljeno, povezane s događajima za koje se drži da su istiniti ili su vezani za stvarne povijesne osobe.
33
autohtone i ne postoje slične nigdje u svijetu), pripovjedačica je doživjela da je svi žele dalje pripovijedati i tako naša bajka putuje dalje kao u nekadašnja vremena.72 Naše unutarnje misli koje mogu iznjedriti pojavu neželjenih osjećaja, ukorijenjene su u našu percepciju stvarnosti, a kako je ona uzrokovana maštom, onda se takvi problemi najbolje mogu riješiti korištenjem mašte. Rad na bajkama može pojedincu pomoći u pronalaženju odgovora na temeljna pitanja smisla: kakav je svijet zapravo, kako bih trebao živjeti, koji je smisao mog života, kakav doista mogu biti i što mi znači stvarni život?
9.2. Poezijoterapija Poezijoterapija i biblioterapija bliskoznačni su par pojmova kojima se opisuje korištenje pjesništva i drugih književnih vrsta s namjerom da pomognu u iscjeljenju, osobnom rastu i unaprjeđivanju mentalnoga zdravlja, iako se terapija poezijom u posljednje vrijeme razvija u dva pravca, od kojih prvi zagovara poezijoterapiju kao zasebnu disciplinu koja se razvija na posebnim načelima, a drugi je pristup doživljava kao dio terapijskoga postupka, a ne kao terapiju samu po sebi. ''Aristotel je istaknuo vrijednost pjesništa usredotočivši se na oponašanje (mimezis), a ne na retoriku. Dokazivao je da pjesništvo služi kao odušak za oslobađanje snažnih čuvstava.''73 i ima pozitivan učinak na psihu, a poetski elementi izazivaju snažne osjećaje koji koji se oslobađaju kroz katarzično pročišćavanje. Poezijoterapija predstavlja interakciju književnosti, klijenta i educiranoga voditelja koji u odabiru djela mora paziti na njegove terapeutske učinke što zahtijeva obučenost, književnu naobrazbu i medicinsko obrazovanje. Poezijoterapeut mora biti dobro upoznat i s psihologijom i književnošću, a svoju ozdravljujuću djelatnost može primjenjivati u radu sa svim dobnim skupinama, radeći u skupinama ili individualno s pojedincima u iscjeljivanju oboljenja ili bolesnih stanja što obuhvaća širok raspon od ratnih veterana, ovisnika o drogi, žrtava zlostavljanja, adolescenata, obiteljskih problema, alkoholizma, poremećaja u učenju do uključivanja zatvorenika u svakodnevni život, budući da mnoga istraživanja dokazuju učinkovitost poezijoterapije u čijem je djelovanju težište na osobnoj reakciji na tekst, s tim da se 72
prema radijskoj emisiji Između redaka – emisija o suvremenoj književnosti, urednica: Irena Plejić-Premec URL: http://rnz.hrt.hr/index.php (2008-08-13) 73 Culler, Jonathan. Nav.dj., str. 83.
34
nikada iz vida ne smije izgubiti dobrobit i psihičko zdravlje pojedinca obuhvaćenog tretmanom što se odvija u neugrožavajućoj atmosferi u kojoj će se ljudi osjećati tako zaštićeno da bez straha mogu, iskreno i otvoreno, izraziti svoje osjećaje. Voditelj, terapeut, odabire pjesmu koja služi kao katalizator i pobuđuje osjećaje koji postaju tema rasprave.74 Ta interakcija pomaže pojedincima da se razvijaju na osjećajnoj, spoznajnoj i socijalnoj razini te ostvare promjene kroz temeljne ciljeve poezijoterapije u koje spada: 1. razvijanje samopoimanja 2. jačanje spoznaja o međuljudskim odnosima 3. razvijanje kreativnosti, samoizražavanja i samopoštovanja 4. jačanje komunikacijskih sposobnosti i međuljudskih veza 5. poticanje pozitivnog mišljenja i rješavanja problema 6. smanjivanje napetosti i izbacivanje nagomilanih osjećaja 7. pronalaženje smisla nakon uvida i dolaženja do novih spoznaja 8. suočavanje sa stresom i prilagodba na njega Potiskivanje osjećaja poput ljutnje i tuge dovodi do poremećaja u ponašanju, a čitanje i pisanje otvaraju duševne ventile za izbacivanje nagomilanih osjećaja i izražavanja onoga čega se sramimo i što ne bismo ni na koji drugi način mogli izreći, a što osobi vraća psihološku ravnotežu. Terapeutsko djelovanje poezije dolazi iz njezine višeznačnosti, zgusnutosti, ritmičnosti, zvučnosti, slikovitosti i osjećajnosti kao temeljne značajke. ''Za pristup u kojem se pjesma shvaća kao verbalna konstrukcija, glavno je pitanje odnos između značenja i nesemantičkih svojstava jezika, kao što su zvuk i ritam. Kako djeluju nesemantička svojstva jezika? Koje učinke oni imaju, i svjesne i nesvjesne? Koje se vrste međudjelovanja između semantičkih i nesemantičkih svojstava mogu očekivati?''75 Moć književnosti potječe od slikovitoga izražavanja, a najjače je izražajno sredstvo metafora, jer slikovitost je jezik snova i pokreće nesvjesne procese učeći ljude kako koristiti maštu i kreativnost za otvaranje skrivenih područja, postizanje kontrole nad mislima i otpuštanje nagomilanih osjećaja. Poezija koja se koristi u terapiji ne bira se po svojoj književnoj vrijednosti, nego kao sredstvo samootkrivanja, istraživanja svojih osjećaja iz drugog kuta i povezivanja s onima koji su u istoj 74
Culler, Jonathan. Nav.dj., str. 83.
35
koži. Mogu se koristiti djela čuvenih pjesnika, ali i pjesme koje su napisali korisnici iskazujući osjećaje kroz do tada raspršene misli, a niz slojeva značenja omogućuje sudionicima da se izraze bez opasnosti od osude te se poezija često, u odnosu na druge terapije, doživljava kao tankoćuti postupak kojemu voljko, u kliničkom okruženju, pristupaju i one osobe koje odbijaju sudjelovati u tradicionalnijim terapijama. Predstavljanjem pjesme, terapeut predlaže redoslijed aktivnosti, stvara ugodno okružje u kojem se ljudi osjećaju sigurno i mogu otvoreno istražiti teške teme te s drugima podijeliti osjećaje pri čemu se mora poštivati privatnost i povjerljivost iznesenoga što ne bi smjelo izlaziti izvan kruga skupine koja sudjeluje u terapiji. Uvodna aktivnost ili zagrijavanje počinje igrom riječi, asocijacijom, pjesmom ili uvodnim riječima koje služe za ''razbijanje leda'' da bi se sudionici opustili. Potom voditelj predlaže temu za stvaralačko pisanje ili koristi djela koja će pomoći sudionicima u istraživanju misli, osjećaja i osobnih problema. Odabir djela koja će imati terapeutske učinke vrlo je osjetljivo pitanje i nema čvrstih pravila, nego postoje samo osnovne smjernice po kojima voditelj koristi materijale opće tematike čiji su sadržaji važni za sudionike i s kojom se ljudi mogu identificirati, a treba izbjegavati zbunjujuće, materijale koji ne donose nadu i ne omogućuju suočavanje i borbu s negativnim osjećajima. Svi bi sudionici trebali dobiti svoj primjerak odabranoga djela da bi ga i vizualno doživjeli dok ga slušaju jer se pjesma treba čitati naglas (i nekoliko puta), da bi se uočila njezina kompozicija – ''Tipična je trodijelna izgradnja lirskih pjesama u kojoj se u prvome dijelu iznosi tema, u drugome se ona razvija s pomoću pobočnih motiva ili se ističe s pomoću suprotstavljanja, a treći je pak dio neka vrsta emocionalnoga zaključka u obliku sentencije ili usporedbe (pointe)'',76 potom zvučna izražajna sredstva (rima, asonance, aliteracije), a posebno njezin ritam koji ima umirujući učinak. ''Pjesme brbljaju, ističu nesemantička svojstva jezika - zvuk, ritam, ponavljanje znakova – kako bi proizveli bajalicu ili čaranje. Pjesme nam brbljaju ili postavljaju zagonetke, na svojeglave načine, svojim zbunjujućim formulacijama. Te su značajke vrlo izražene u dječjim pjesmama i usmenim baladama, gdje zadovoljstvo najčešće nalazimo u ritmu, bajanju i začudnosti slike... poezija na svoj vlastiti način pruža zadovoljstvo, pa nije potrebno pitati za značenje; ritmična organizacija omogućuje jeziku da promakne straži razuma i usidri se u mehaničkom pamćenju. Isticanje i očuđivanje jezika kroz metrički ustroj i ponavljanje zvukova temelj je poezije.''77
76 77
Tomaševski, Boris. Teorija književnosti. Zagreb: Matica hrvatska, 1998. str. 79. Culler, Jonathan. Nav.dj., str. 93.
36
Proces čitanja i pisanja pod pažljivim vodstvom profesionalno obučenoga teraputa djeluje kao značajan katalizator u samopomoći. U toj interakciji nakon poistovjećivanja s djelom, sudionici uz pomoć voditelja istražuju posebne pojedinosti promatrajući doživljaje i iskustava s različitih, često suprotnih gledišta što stvara podlogu za odabir vezan uz promjenu stavova i ponašanja. Za korisnike je važno uspostaviti vezu s književnim djelima tako da u stvarnom životu na sebe primjene nove spoznaje, a voditelj treba ohrabrivati izlaženje emocija na površinu jer kad sudionici čuju nekoga iz skupine ili pjesnika kako govore iz srca, i oni postaju spremniji na takvo ponašanje koje pridonosi samopoimanju. Na kraju sastanka voditelj mora donijeti zaključke u vezi s nedovršenim/otvorenim pitanjima, pomoći sudionicima u povezivanju onoga što su spoznali, te ispitati skupinu što misle o uporabljivosti naučenoga u svakodnevici.
10. BIBLIOTERAPIJSKE INAČICE ''Svi smo mi izašli iz Gogoljeve Kabanice'', navodno je rekao Dostojevski naglašavajući utjecaj koji je ova novela imala na naraštaje tadašnjih pisaca budući da se koristila psihološkom karakterizacijom lika. Biblioterapija je takva vrsta kabanice ispod koje su izašle mnoge terapije čiji su nazivi povezani s medijima kojima se koriste, a mogu se obuhvatiti zajedničkim pojmom art-terapije: 10.1. Veboterapija78 Što znači preporučiti knjigu koja može ublažiti ili riješiti problem ako je nitko ne pročita? Ako ljudi koji imaju probleme ne čitaju knjige ili ne žele potražiti liječničku pomoć misleći na najgore i boje se dijagnoze, a kod psihičkih problema jedan od simptoma može biti i odbijanje komunikacije te povlačenje u osamu, mreža može biti bogat izvor informacija. Korištenje veba postaje sve jeftinije i samopomoć bazirana na internetu obećavajući je novi terapeutski pristup i potpora klijentima zbog trenutnog i stalnog pristupa informacijama u časopisima, elektroničkim knjigama, novinskim izvješćima i profesionalnim vebnim stranicama omogućujući prevladavanje 78
Usp.Noruzi, A. Webotherapy: reading web resources for problem solving. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/ViewContentServlet?Filename=/published/emeraldfulltextarticle/pdf/263025 0609.pdf (2009-07-18)
37
straha od prvog kontakta ili straha od obilježenosti zbog traženja psihološke pomoći što je još uvijek u nekim sredinama sramota. Pogodna je za nepokretne osobe, one koje nemaju dovoljno vremena, osiguravajući i onim ljudima koji nikada ne bi ili ne će potražiti profesionalnu pomoć anonimnost koja nije moguća u sučeljavanju licem u lice s drugom osobom i to bez obzira na zemljopisnu udaljenost zbog koje osobe ne mogu doći i primiti tretman ili bilo koju drugu razliku razbijajući barijere koje onemogućuju iskrenije izražavanje. U biblioterapiji, gdje se čitanje koristi kao pomoć u psihoterapiji, književna djela imaju terapeutsku vrijednost. Ponekad već samo čitanje može postići pozitivne rezultate jer je svatko tko čita dobru književnost, iskusio umirujući osjećaj koji djelo može pružiti. Korištenje online terapije u kojoj korisnici mogu stupiti u vezu sa svijetom i pronaći druge nalik na sebe, raste iako joj spočitavaju nedostatak neverbalne komunikacije na kojoj se uz verbalnu psihoterapija zasniva. Internetska terapija ili veboterapija79 uporaba je vebnih resursa, e-knjiga, elektroničkih časopisa i čitanja u liječenju poremećaja i oboljenja čija se prednost ogleda se u mogućnostima koje pruža internet, te predstavlja modernu inačicu biblioterapijskih tretmana za samopomoć koja se često pogrješno shvaća kao nastojanje ljudi da pomognu sami sebi dok je, ustvari, osnovna značajka grupâ za samopomoć pomaganje jedni drugima, razmjena iskustava s drugim ljudima, uživljavanje i rješavanje problema drugih ljudi koji se suočavaju s istim ili sličnim iskustvima, posvješćivanje da postoje alternative i da se možemo koristiti iskustvima onih koji izašli na kraj sa sličnim problemima što može pojedinca ojačati i pridonijeti većoj neovisnosti u donošenju važnih osobnih odluka. Anonimni i povjerljivi forumi omogućuju ljudima istraživanje i raspravu o osobnim problemima da smo pri tomu u vlastitom domu. Veboterapija se razvila iz knjižničke tradicije koja naglašava važnost u preporučivanju čitanja za određene probleme. Psihijatri, psiholozi i knjižničari često daju popise vebnih materijala koji pomažu osobama kad traže psihološku pomoć.80 Prednost je veboterapijskih materijala u njihovoj dostupnosti budući da se mogu rasparčavati e-poštom, vebnim stranicama i blogovima, a sudjelovanje u ponuđenim forumima za razmjenu iskustava, savjeta i mišljenja zainteresiranih strana ili bilo koga tko posjeti te stranice, postaje primjer terapije pisanjem budući da omogućuje odmak od problema i promatranje iz drugog kuta. Poanta je veboterapije u tomu da se pacijentima daje model za učinkovito nošenje s problemima i za njihovo rješavanje.
79 80
Izraz veboterapija izveden je od biblioterapije. Primjer preporučnoga popisa je među prilozima u dodatku.
38
Odgovarajući mrežni izvori i e-knjige preporučuju se pojedincima s različitim osobnim problemima u nadi da će im način na koji se književni likovi nose sa sličnim situacijama pomoći u pronalaženju odgovarajućih rješenja. Veboterapija se zasniva na vođenom čitanju koje pomaže pacijentima da postignu uvid, razumiju sami sebe i okolinu u kojoj žive, opuste se i razonode, nađu rješenja problema ili uče od drugih. Sam čin čitanja proces je dinamične interakcije između osobnosti čitatelja i književnosti. Materijali za čitanje distribuirani e-poštom, online forumima, na diskusijskim grupama, čat sobama, audio i videovezama, videokonferencijama, vebnim stranicama, blogovima, online novinama, portalima i časopisima s otvorenim pristupom koriste se da pomognu u rješavanju osobnih problema ili za psihoterapiju. Terapeut može kao pomoćno sredstvo za rješavanje problema preporučiti veboterapiju kojom pacijent može spoznati da su drugi prevladali slične životne situacije i naučili nove vještine. Veboterapija pomaže postizanju uvida u problem i ohrabruje njegovo iskazivanje (verbalizaciju). Ako pojedinac shvati da njegov problem nije jedinstven, to bi moglo smanjiti njegov osjećaj izolacije. Vebni materijali mogu poučiti o problemu ili bolesti proširujući naše znanje podatcima koje nam liječnici, smatrajući te podatke manje bitnima ili zbog nedostatka vremena, nisu rekli pa tako možemo bolje razumjeti i prihvatiti predloženi način liječenja i povećati svoju brigu za zdravlje. Veboterapeut pretražuje mrežu u potrazi za izvorima koji mogu pomoći u rješavanju osobnih klijentovih probleme, upoznaje se i odabire odgovarajuće materijale prije nego ih preporuči. Cilj je povezivanje pacijenta i mrežnih podataka koji bi im trebali pomoći da se osjećaju bolje ili da se oraspolože. Zamisao je da terapeut treba razgovarati s pojedincima, otkriti što inače vole čitati, zašto su pod stresom ili bolesni, a onda im prepisati popis mrežnih resursa za koje misle da mogu u različitim situacijama ljudima pomoći. Veboterapija ima iste prednosti kao i biblioterapija, obje pojačavaju empatijsku osjetljivost, razvijaju vještine nošenja s problemima, pokazuju da postoji više rješenja nekog problema, pomažu ljudima da slobodnije raspravljaju o problemima i bolje razumiju ljudsko ponašanje i motivaciju njihovih postupaka jačajući tako
komunikacijske vještine što dovodi do smanjivanja usamljenosti i razvijanja
samopoštovanja i samopoimanja i u konačnici pojačavaju uživanje u čitanju i književnosti, a mogu se primjenjivati za rješavanje niza problema i tema: od agresivnosti, odvajanja i gubitka, raspada obitelji, obiteljskoga nasilja, smrti voljene osobe, zlostavljanja i zanemarivanja djece, drogiranja i alkoholizma, debljine i stresa kao dodatak individualnoj ili grupnoj terapiji. 10.2. Kinoterapija
39
Kako je veboterapija pojavom nove tehnologije iznjedrena iz biblioterapije, tako je ona omogućila pristup kinoterapiji, novom terapijskom postupku koji se koristi se kao dio psihoterapije. Budući da su filmovi često metafore i imaju alegorijsko značenje, mogu se koristiti u terapiji kao i priče, mitovi i snovi, a stručnjaci kažu da svojim mitskim porukama i simboličnim značenjima angažiraju
višestruku inteligenciju pokrećući
unutarnje procese u nama
objašnjavajući svrhu i čovjekov položaj u svijetu, podržavaju osobni i duhovni rast što razvija vještine dubljega samopoimanja i razumijevanja i drugih ljudi, a terapeut ih može preporučivati korisnicima koji važne scene mogu iznova ponavljati i koristiti poruku u priči kako bi uvidom bolje razumjeli svoje postupke, postigli emocionalno oslobađanje i opuštanje i naučili kako odgovoriti na životne izazove te promijeniti stare načine reagiranja i ponašanja koji se do sada i nisu pokazali uspješnima.81 Vebna stranica http://www.cinematherapy.com/index.html donosi niz važnih podataka vezanih uz kinoterapiju - od teorijskoga pristupa, popisa filmova razvrstanih po temama uz pitanja koja bi nakon gledanja klijentima omogućila primjenu uočenoga na vlastitoj koži, osobnim i onim vezanim uz djecu i adolescente, do niza recenzija Birgit Wolz koje uz kratak sadržaj filma donose slučajeve koji su problematikom povezani s temama iz filma te zadatcima koji se rješavaju prije i poslije gledanja: Billy Elliot, redatelj: Stephen Daldry Irski se dječak želi baviti baletom unatoč žestokom protivljenju svoga oca i brata, koji inzistiraju da se priprema za rad u lokalnim rudniku i balet smatraju neprimjerenom aktivnošću za pravoga muškarca. Billy ne odustaje od plesa, a zatomljeni se sukob između oca i prekida kada dječak osvaja priliku za audiciju za nacionalni balet. Zapitajte se: Kako ste se osjećali promatrajući Billyjevu odlučnost i izdržljivost? Kako i gdje možete u svom životu unijeti takav stav? Kako biste se tada osjećali?
81
Usp. http://www.cinematherapy.com/index.html (2009-07-18)
40
Kako to može utjecati na vaše samopouzdanje?82 Kinoterapija se u liječenju osim riječju koristi slikom i zvukom, a osim nje postoji čitav niz kreativnih terapija koje su, kao i biblioterapija, pomoćno sredstvo u psihoterapiji kojoj se zna zamjerati da može određena stanja iznijeti na površinu, a onda ne zna što učiniti s tim. Je li nam bilo koji od ovih oblika pomoći potreban zato što smo u prošlosti napustili duhovnost koja je najstarija ljudska potreba smatrajući je u jednom trenutku ljudske povijesti neznanstvenim pristupom iako se zna da duhovnost i religioznost pomaže da ''ljudi lakše pronalaze nadu i snagu za suočavanje s nevoljom koja ih je snašla.''83 budući da se tjelesno od duhovnoga i psihološkoga ne može odijeliti, a čovjek je biološko, socijalno, psihološko i duhovno biće. 10.3. Duhovna terapija U posljednje je vrijeme pojačano zanimanje za vezu čovjekova zdravlja i vjere te duhovnost nije više izopćena iz medicinske prakse budući da mnogi znanstveni radovi dokazuju i promiču holistički pristup čovjeku.84 Prosvjetiteljstvo je bilo uvjereno da će prirodne znanosti metodom sustavnoga istraživanja, koja traži čvrste i opipljive dokaze prije negoli što nešto prihvati,riješiti sve ljudske probleme, ali znanstvena metoda nije mogla otkriti svrhu čovjekova života. Nedostatak smisla pokušava se nadomjestiti podizanjem životnoga standarda, opsjednutost gospodarskim napretkom, udobno življenje postaje ideal, a da nismo odgovorili na temeljna pitanja: Tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo! Svođenjem na zemaljski razinu bez Boga i duhovne snage čovjek ostaje sam, oslonjen samo na sebe. Etičke norme propisuju parlamenti budući da se mislilo kako su zakoni dovoljni da ljudi budu moralni. ''Bog je mrtav'', uskliknuo je Nietsche. Da – mi smo ga ubili u ovoj dolini materijalizma. A u početku bijaše riječ ili, možda bolje rečeno, glas – slovo: alef, alfa, az – jedan, Bog, čovjek, Adam. I Riječ je tijelom postala. I prebivala među nama.
82
http://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=hr&tl=en&u=http%3A%2F%2Fwww.cinematherapy.com%2F (2009 -07-18) 83 Krizmanić, Mirjana. Tkanje života: putovi i staze do životnoga zadovoljstva i sreće. Zagreb: Profil, 2009. str.67. 84 Holistički pristup znači da se uzimaju u obzir svi segmenti: fizički, psihički, socijalni, a naglasak je na prevenciji koja može spriječiti pojavu mnogih poremećaja i bolesti.
41
Ovi stihovi, kao i sve pripovijesti iz Biblije, govore prerušeni u simbolični govor slika, kao što to rade pjesme, bajke, mitovi, a danas se često zaboravlja da je religioznost, uz etičnost, bila bitno obilježje grčke tragedije. Biblija iznosi da je čovjek često dezorijentiran u odnosu na dobro i zlo. ''Duh je naime sloboda, a sloboda je odgovornost, iz čega nastaje ili osjećaj krivice i besmisla ili osjećaj smisla i mira.''85 Na pitanja kakav smisao ima naš život Biblija nam odgovara u slikama jer u nama postoji govor duše koji se tako izražava – Isusove prispodobe su polazišta za razmišljanja i razrješavanja problema, Job postaje primjer kako se suprotstavlja nabujalim osjećajima krivnje i aktivno bori protiv njih, a pripovijest o Joni koji pokušava pred onim što mu je naloženo, pobjeći na kraj svijeta, obrađuje pojam praštanja i smilovanja. Ako je Biblija velika knjiga psihologije, bismo li njeno korištenje u liječenju duhovnih rana mogli nazvati biblio(m)terapija budući da duhovno iscjeljenje često može dovesti do ozdravljenja od fizičkih ili psihičkih bolesti. Prijeti nam opasnost da novac proglasimo svojim Bogom jer trčimo za zaradom i statusnim simbolima, a roditelji, zbog nedostatka vremena za svoje potomke, stvaraju od njih zapuštenu djecu, mlade ljude koji su u duši gladni i nesigurni što je posljedica neispravnih odgojnih postupaka u njihovom ranom djetinjstvu. Ideja visokoga standarda uništila je društvo jer želje se nikada ne mogu do kraja zadovoljiti nego izazivaju pojavu novih. Trebamo moralnost, poniznost, nevezanost uz predmete i ljude te suosjećanje, a ne da nam blagostanje bude jedini kriterij kojem se treba težiti jer će nas prema riječima Mahatme Gandhija uništiti obrazovanje bez karaktera, znanost bez čovječnosti, trgovina bez moralnosti. 11. TKO SE TREBA BAVITI BIBLIOTERAPIJOM? Ako doista vjerujemo u učinkovitost biblioterapije, onda je treba učiniti dostupnom svima budući da ima mjesta za njezinu primjenu svugdje tamo gdje su bolesni i uznemireni ljudi, u bolnicama i institucijama ili izvan njih. Zašto onda tako malo ljudi, ili relativno uski krug, zna za nju iako se ona odavno primjenjuje? Leži li odgovor u njezinoj nedovoljnoj definiranosti te, unatoč podjeli na podvrste, znanstvenoj neutemeljenosti koja proizlazi iz toga što se još uvijek nije jasno definiralo tko je treba provoditi? Treba li biblioterapeut biti ''knjižničar upućen u kliničke metode ili kliničar 85
Ivančić, Tomislav. Dijagnoza duše i hagioterapija. Zagreb: Teovizija, 2002. str. 25.
42
obučen za knjižničarske poslove?''86 U područje biblioterapije ulaze mnogi: od liječnika, medicinskih sestara, psihologa, savjetnika, učitelja do knjižničara. Takvo preširoko korištenje pojma izaziva zbunjenost u određivanju pripadnosti biblioterapije – pripada li medicini, obrazovanju ili knjižničarstvu? 11. 1. Uloga knjižničara u biblioterapijskom postupku Za određivanje uloge knjižničara u biblioterapijskom postupku, treba krenuti od podjele na kliničku/institucijsku i razvojnu biblioterapiju za koje je, ako se uspoređuju, razvidno da je klinička usmjerena na liječenje osoba s mentalnim poremećajima, a razvojna je namijenjena samospoznaji, te da i dalje supostoje pod zajedničkim nazivom, iako su njihovi pristupi toliko različiti da neki smatraju kako bi pojam biblioterapije možda bilo potrebno ograničiti na medicinsku uporabu povezanu s emocionalno, mentalno i fizički oboljelim osobama, a za programe stvorene da ispune razvojne potrebe i promiču promjene stavova u rješavanju osobnih problema, pronaći drugi naziv što bi umanjilo nejasnoće, omogućilo jasnije definiranje i olakšalo evaluaciju. ''Evaluacija biblioterapijskog programa teško je izvediva. Većina evaluacija do sedamdesetih godina bile su nestrukturirane subjektivne izjave terapeuta i korisnika. [...] Za pravu evaluaciju biblioterapijskog programa potrebno je mjeriti specifične objektivne učinke glede kriterija i postignutih ciljeva što je teško mjerljivo budući da se odluka o njegovom ostvarenju ili promašenosti temelji na reakciji sudionika.''87 Bez obzira na razlike ovih pristupa, knjižničar je njihova zajednička spona, osoba koja ima određeno mjesto i ulogu u biblioterapijskom timu obaju pristupa. 11. 2. Knjižničar u institucijskoj biblioterapiji Obučeni knjižničar važan je član terapijskoga tima jer njegova je zadaća u grupnoj terapiji opskrbljivanje stručno odabranim materijalima za razgovor i povezivanje pacijenata s knjigama, a svojim je poznavanjem literature u komplementarnom odnosu s psihoterapeutom koji proučava 86
Chadbourne, P. Sherry. Bibliotherapy: An Overwiew and Librarian's Role. Drexel University, 1976. str. 17. ERIC. URL: http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=4&hid=7&sid=2c80a92c-e32e-43f5-b21e178e85dc7a58%40sessionmgr4&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZl#db=eric&AN=ED131426 (2009-10-11) 87 Reščič Rihar, Tatjana; Urbanija, Jože. Nav.dj., str. 67.
43
ljudsko ponašanje i upućen je u probleme svakog pacijenta pojedinačno, te u suradnji i timskom radu kao dio cjelovitoga medicinskog programa, potiče i razvija čitalačke interese: 1. preporukama za čitanje i pribavljanjem materijala na osnovi zahtjeva pacijenta, njihovih potreba, čitalačkih navika, psihičkoga stanja te stupnja obrazovanja 2. individualnom ili grupnom terapijom s profesionalnim vođenjem u korištenju knjižničkoga materijala 3. posebnim aktivnostima u knjižnici kroz projekte vođene korištenjem knjižničnih materijala da bi ohrabrio klijente na korištenje knjižnice u svezi s tim projektima, knjižničar pomaže fizičkom i mentalnom oporavku stvarajući i potičući njihovu inicijativu, opuštanje i povjerenje.88 Kad knjižničar postane biblioterapeut, jasna je njegova uloga kao dijela terapeutskoga tima jer se očekuje da u suradnji s ostalim članovima preuzme odgovornost za aktivnosti na svom području. Važna je redovita komunikacija svih članova tima da bi svatko razumio svoju ulogu u njemu, da bi se razmijenilo što je više moguće podataka o pacijentu, njegovom poremećaju, metodama i ciljevima tretmana što knjižničaru omogućuje potpunije upoznavanje s pacijentom, njegovim interesima i stupanjem obrazovanja, te osigurava pristup podatcima o bolesti i njezinim značajkama kako bi razumio ponašanje i probleme bolesnika. Doprinos nemedicinskoga osoblja je bitan, važno je stvoriti knjižničara koji je zainteresiran i stručan, kojemu vjeruju i liječnici što nisu, zbog nedostatka vremena, u dovoljnoj mjeri upoznati s literaturom da bi odabrali materijale za čitanje. Rad u biblioterapeutskom timu zajednički je rad za dobrobit pacijenta i tretiranje cijele osobe zbog jedinstva tijela i duha, u kojemu liječnik preuzima najveću odgovornost budući da upoznaje knjižničara s poviješću bolesti svakoga pacijenta te odobrava predložene knjige s preporučnoga popisa, dok su knjižničarovom odgovornošću obuhvaćeni: 1. nabava i podjela knjiga 2. dobro poznavanje knjiga koje posuđuje pacijentima
88
Usporedi: Hannigan C., Margaret. The Libraraian in Bibliotherapy: Pharmacist or Bibliotherapist?. str. 185. URL: http://www.ideals.illinois.edu/bitstream/handle/2142/6056/librarytrendsv11i2j_opt.pdf?sequence=1 (2009-10-11)
44
3. razgovor s korisnicima o dojmovima o djelu i zadovoljstvu s djelima koja su propisana ili preporučena za čitanje. 4. pisanje izvješća kojim se liječnik upoznaje s pacijentovim komentarima i reakcijama na čitanje za interpretaciju, evaluaciju i davanje uputa za sljedeće aktivnosti.89 Poticanje čitanja je najvažnija uloga mnogih tipova knjižnica pa se biblioterapija može provoditi u bilo kojoj bolničkoj, institucionalnoj, fakultetskoj, narodnoj ili školskoj pri čemu knjižničar daje knjige na recept. U drugoj polovici prošloga stoljeća raste broj popularno pisanih knjiga u kojima stručnjaci opisuju različite mentalne poremećaje i postupke koji se primjenjuju u njihovom liječenju. Čitanje ovih tekstova, koji se prodaju u velikim tiražima kao knjige za samopomoć, svojim pacijentima preporučuju mnogi terapeuti, ali ih za terapiju treba propisati jednako pažljivo kao bilo koji drugi lijek jer se suprotni učinci mogu postići pogrješnim odabirom ili nerazumijevanjem materijala zbog čega je razgovor s terapeutom o pročitanomu izutetno važan da bi se izbjegao utjecaj sugestije koja kod pojedinih pacijenata može pogoršati stanje budući da su mnogi suprotni učinci posljedica pogrješnoga shvaćanja materijala. ''Biblioterapija podrazumijeva prodiskutirano, a ne samo pročitano literarno djelo. Literarno djelo u stvari je katalizator za diskusiju. Stresne točke podudarnosti literarnoga karaktera i pacijenta/klijenta, pomažu samoidentifikaciju i analizu. Kod tog procesa potreban je filter koji će usmjeravati procese nastale čitanjem, a za to je najpogodniji bibliotekar, koji će svojom osnovnom naobrazbom poticati stvaralačko čitanje. Stoga će bibliotekar biti nezaobilazan član biblioterapijskoga tima i u institucionalnoj i kliničkoj biblioterapiji, dok će u odgojnorazvojnoj biblioterapiji biti voditelj čitalačkih grupa.''90
11. 3. Knjižničar u razvojnoj biblioterapiji Biblioterapija nije za svakoga, ne može bilo tko postati biblioterapeutom, nego to mora biti osoba koja ima podlogu u psihologiji, metodici, književnosti, znanje o sociologiji, psihologiji i biologiji što zahtijeva godine obučavanja, a budući da je poznavanje knjiga onaj sastojak bez kojega ne može postojati uspješan program biblioterapije, a široko znanje o knjigama proizvod je mnogih godina čitanja i nije nešto što se može pokupiti u kratko vrijeme, najbolje je rješenje da 89
Hannigan, C. Margaret. Nav.dj., str. 187. Sabljak, Ljiljana. Mjesto i uloga bibliotekara-informatora u procesu liječenja čitanjem: magistarski rad. Varaždin:Fakultet organizacije i informatike, 1991, str. 43.
90
45
to bude knjižničar s posebnom obukom koja obuhvaća razvijanje odgovarajućih osobnih vještina:91 1. emocionalna stabilnost i zrelost u procjenjivanju 2. sposobnosti za rad s ljudima, za poučavanje i nadgledanje drugog osoblja 3. sposobnost da surađuje s drugima u timu 4. spremnost da prepozna tuđu nesreću i sposobnost da ponudi pomoć 5. sposobnost da dobro interpretira reakcije pojedinca na čitanje 6. sposobnost da odbaci pogrješno i nevažno /nepotrebno i donosi opravdane i zrele odluke 7. iskreno i trajno zanimanje za ljude kao pojedince 8. vrsnost92 da vrjednuje93 i preporučuje specifična djela te da vodi odgovarajući čitateljski program Biblioterapiju razvojnoga tipa treba brižljivo planirati jer postoji bojazan da bi se moglo napraviti više štete nego koristi. Uloga knjižničara u učinkovitoj primjeni razvojne biblioterapije je višeslojna i uključuje razvoj fonda prema specifičnim potrebama korisnika, istraživanje tema, okupljanje literature samopomoći za korisnike, nabavu priručnika za biblioterapeute i biblioterapijskih materijala s različitim temama za različite dobne grupe i omogućavanje pristupa svim podatcima o razvojnoj biblioterapiji. Treba biti upoznat s literaturom u svojoj knjižnici i s djelima profesionalnih terapeuta koja se bave posebnim problemima kao što su razvod, tugovanje, zlostavljanje te dobro poznavati postupke implementacije razvojne biblioterapije. Knjižničar mora biti dobro osposobljen za pažljiv odabir knjižnih materijala tijekom planiranja, znati motivirati sudionike da ih pročitaju, te osigurati dovoljno vremena za promišljanja o tekstovima, organizirati grupnu raspravu o tekstu kako bi svaki pojedinac mogao izraziti svoja zapažanja o problemima i pitanjima koja djelo pokreće. Kod odabira djela, treba pažljivo razmotriti osnovnu misao koju djelo donosi budući da bi trebalo izbjegavati odgovore koji donose gotova rješenja, nego treba ostaviti prostor za maštanje i domišljanje. ''Čitanje kao proces zadovoljava i pobuđuje: znatiželju, emotivnu osjetljivost, nezavisno i fleksibilno mišljenje. Knjižničar u tom procesu stvaranja nije samo posrednik koji poznaje, prepoznaje i nudi određenu knjigu, već radi s učenikom na ponuđenom sadržaju
91
Chadbourne, Sherry P.. Nav.dj., str.18. kompetencija 93 evaluacija 92
46
kako bi učenici u radionicama prepoznali i artikulirali određeni problem i uz buđenje mehanizama kreativnosti i samopomoći pronašli načine za njihovo rješavanje.''94
Slika 4. Biblioterapijski krug Dobro izabrana knjiga je važna u prevenciji koju je lakše provoditi, nego se nositi s psihičkim oštećenjima. Knjige nisu cjepivo kojim ćemo djecu zaštiti od životnih nedaća, ali im mogu dati emocionalno znanje uporabljivo u trenutcima kad se nađu u poteškoćama.
11.3.1. Školska knjižnica i biblioterapija Biblioterapija je pokrenuta u bolnicama, prenesena u knjižnice, da bi se, nakon 1960. godine u kojoj su se obrazovni krugovi zainteresirali za njenu primjenu, proširila na škole i u konačnici koristila na i pojedinim satima. Ta joj molekularnost ne šteti, jer što se više usitnjava, to postaje učinkovitija u preventivi. Svijet obrazovanja možda je trenutačno najpoletniji u primjeni biblioterapije budući da čitateljski materijali igraju važnu ulogu u edukacijskom procesu 94
Sabljak, Ljiljana. Učinkovitost ciljanog, vođenog čitanja.//Zbornik radova: Proljetna škola školskih knjižničara Republike Hrvatske, Crikvenica, 17.-19. svibnja 1996. / urednica Višnja Šeta. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske; Rijeka: Prva sušačka hrvatska gimnazija, 1997, str. 47.
47
kojemu je cilj upoznati djecu s knjigama što će im otkriti moralne vrijednosti te izazvati identifikaciju s likovima koji se suočavaju sa sličnim problemima. ''Pri izvođenju biblioterapije u odgojno-obrazovnim ustanovama već samo okruženje djeluje poticajno na čitanje i razgovor o pročitanom djelu. Grupni susreti se lako mogu održavati svaki radni dan, terapeut lako učenike može pratiti i u drugim aktivnostima i interakcijama, bez problema se može organizirati stručni sastanci, školska dokumentacija je pri ruci uz izobilje knjižne i neknjižne građe.''95 Neka kvalitativna istraživanja sugeriraju da grupne rasprave o pročitanomu mogu utjecati na bolje samopoimanje i bolje razumijevanje drugih. Dobrobiti koje se mogu očekivati od biblioterapije u školi: 1. smanjenje nasilja 2. manje verbalne agresije 3. bolje razumijevanje drugih učenika i njihove motivacije 4. usvajanje nenasilnih načina rješavanja sukoba Ne može se poreći da ono što čitamo nema snažan utjecaj i da može uzrokovati promjene u ponašanju i stavovima. ''Imajući s jedne strane potrebe korisnika – čitatelja, a s druge strane knjižne fondove – riznicu mogućnosti zadovoljavanja tih potreba, knjižnice su upravo ono prirodno mjesto gdje se nizom inovativnih i kreativnih aktivnosti kroz specijalne obrazovno-poticajne programe u slobodno vrijeme djece i mladeži može u već postojećim opremljenim prostorima i postojećim obrazovanim kadrovima pružiti prilika za sadržajno i kreativno suočavanje s književnim djelom. Knjižnica je jedan od psihološki najsigurnijih, a kreativno najopremljenijih punktova izvannastavnih susretaja djece i mladeži u zajednici.''96 Knjižničari su u svojoj jedinstvenoj ulozi učitelja i davatelja informacija, prva crta metoda i istraživanja za implementaciju biblioterapije. ''Dužnosti školskoga knjižničara govore o opsegu i odgovornosti njegova rada. On je istodobno: nastavnik suradnik
95 96
Reščič Rihar, Tatjana; Urbanija, Jože. Nav. dj., 1999. str. 53. Sabljak, mr. Ljiljana. Učinkovitost ciljanoga, vođenog čitanja. // Sedam kreativnih dana u školskoj knjižnici: Zbornik radova, Proljetna škola školskih knjižničara RH, Crikvenica 1995., Ministarstvo prosvjete i športa RH. Rijeka: Grafoekspres, 1996. str. 47.
48
profesionalac''97 Široko poznavanje literature, ljubav prema knjigama i čitanju, otvorenost prema novome i razumijevanje književnosti, odlike su knjižničarstva koje je neophodne za knjižničara koji želi biti biblioterapeut i koji mora posjedovati određene vrline i razvijati potrebne vještine čime postaje specijalist u odgojnom knjižničnom radu koristeći knjige da bi djeci pomogao u nošenju s problemima za koje se pretpostavlja da ih sva djeca imaju tijekom sazrijevanja: Tablica 3. Vještine i stavovi biblioterapeuta VJEŠTINE
STAVOVI i VRLINE
procjenjivati učenika da bi odredio njihove potrebe i interese
vjerovanje u važnost svake osobe
propisati knjige koje odgovoraju čitalačkim interesima i dobnoj razini
biti prijateljski raspoložen, susretljiv, pristupačan, dostupan
dječjim
vrjednovati materijale da bi se odredili oni koji su podesni za biblioterapiju planirati individualne i grupne sastanke postavljati pitanja na svim razinama mišljenja i dopuštati stanke poslije pitanja i odgovora
imati veliko iskustvo
prihvaćati jedinstvenost svake osobe tolerirati one pojednice koji svojim problemima izazivaju negativne reakcije kod drugih osoba biti empatični,
verbalno i neverbalno pokazivati odlike dobroga slušatelja
otvoreni,
preoblikovati osnovna načela učenja u kreativne strategije za biblioterapeutski proces
odgovorni,
vrjednovati svaki biblioterapijski sastanak i određivati učinkovitost strategija i materijala koji bi trebali djeci omogućiti postizanje uvida profesionalno se ponašati poštivajući zakonsko i moralno pravo djece na privatnost koristiti sve načine komuniciranja da bi otvorio djecu za izražavanje u pomoć različitih kreativnih tehnika
objektivni, organizirani voljeti čitati i biti načitani donositi zrele odluke imati pozitivni stav prema ljudima znati se nositi sa stresom, biti emocionalno stabilna osoba
suradnja s drugima vezano uz potrebe pojedinog djeteta i upućivanje specijalistu98
97
Kovačević, Dinka; Lasić-Lazić, Jadranka; Lovrinčević, Jadranka. Školska knjižnica – korak dalje. Zagreb: Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti: Altagama, 2004. str. 150. 98 Cornett, Claudia E.; Cornett, Charles F. Bibliotherapy: The Right book at the right time. Bloomington, ind.: Phi
49
Prije uvođenja biblioterapije važno je uspostaviti povjerljiv odnos s učenicima koji su najvažniji korisnici školske knjižnice jer ako se ne osjećaju sigurnima u svom odnosu prema odraslim osobama, vjerojatno ne žele podijeliti misli, osjećaje i doživljaje. Potrebno je i povezivanje s drugim osobama u školi koje mogu pomoći jer najbolji je pristup biblioterapiji suradnički u kojemu sudjeluju učitelj, knjižničar, savjetnik ili psiholog. Potporu treba potražiti i od često zapostavljenih roditelja koji mogu dati vrijedne informacije o djeci iznoseći povijest njihova školovanja, svoj doživljaj dječjih interesa i informacije prošlim uspjesima. Knjižničar biblioterapeut postići će uspjeh u vođenju učenika kroz biblioterapijske susrete slijedeći dvodijelni model koji se sastoji od nekoliko koraka u pripremanju i primjeni biblioterapije:99
I. PRIPRAVA: 1. prepoznati potrebe učenika 2. opskrbiti učenike s odgovarajućim materijalima 3. odrediti mjesto, vrijeme, uvodne i završne aktivnosti koje će se koristiti 4. pripremanje materijala
II. PRIMJENA: 1. motiviranje učenika (sudionika) uvodnim aktivnostima 2. omogućiti doživljaj čitanja/slušanja/gledanja 3. razmišljanje o pročitanomu – proživljavanje 4. aktivnosti poslije čitanja/slušanja/gledanja (follow up) 5. vrjednovanje susreta i zaključak
Priprava: 1. Prvi korak je prikupljanje informacija o učeničkim potrebama što knjižničari i učitelji mogu učiniti promatranjem u mnogim situacijama u školi koje otkrivaju u kojim je okolnostima dijete Delta Kappa Educational Foundation, 1980. str. 34. ERIC. URL: http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=4&hid=7&sid=2c80a92c-e32e-43f5-b21e178e85dc7a58%40sessionmgr4&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZl#db=eric&AN=ED192380 (2009-10-11) 99 Usporedi: Cornett, Claudia E.; Cornett, Charles F. Nav. dj., 1980. str. 18.
50
uspješno ili neuspješno, a na sastancima stručnih suradnika mogu se razmijeniti školski dosjei koji sadrže mnoge podatke o psihološkim potrebama djeteta i obiteljskoj situaciji ili se podatci prikupljaju razgovorom i učeničkim pisanim radovima poput autobiografije, dnevnika, odgovora na otvorena pitanja i nedovršene tvrdnje - rečenice koje treba dopuniti. 2. Kad su određene učeničke potrebe, biblioterapeut mora pronaći odgovarajuća djela i materijale vodeći se određenim kriterijima: a) odgovara li djelo dječjim čitateljskim sposobnostima, poznaje li dijete značenje svih riječi te može li shvatiti/otkriti glavnu misao? b) odgovara li djelo zrelosti učenika? c) odgovara li tema dječjim potrebama? d) jesu li likovi dovoljno uvjerljivi da bi se čitatelj suosjećao s njihovim poteškoćama? e) uključuje li radnja djela kreativna rješenja problema što je važno za postizanje najvažnijeg cilja biblioterapije - pronalaženja drugačijih rješenja problema? f) odražavaju li događaji s kojima bi se dijete trebalo poistovijetiti njegovom okruženju? g) odgovara li oblik i veličina knjige budući da neka djeca izbjegavaju debele knjige?
Takvo vrjednovanje djela podloga je za stvaranje biblioterapijske zbirke i odabir knjiga koje se mogu primijeniti na određene probleme: fizičke – sljepoća, deformacije, gluhoća, invalidnost, debljina, poteškoće govora, vanjski izgled mentalne i emocionalne – oskudnost rječnika, poteškoće u čitanju, mentalni poremećaji, duševna zaostalost osobne i karakterne – netolerancija, neodgovornost, osamljenost, sebičnost, strašljivost, nesigurnost, predrasude, neprihvaćenost, odrastanje socijalno-ekonomske – alkoholizam, odnosi među spolovima (dječaci/djevojčice), zloporaba droga, odnosi u obitelji, siromaštvo, nasilje, zlostavljanje, rat, generacijske različitosti Abecedni popis problema (alkoholizam, depresija, ljubav, nasilje...) uz koje se navode djela koja se na njih odnose, olakšava snalaženje kao i stvaranje kartice svakog pojedinoga djela:
51
Primjer kartice djela:100
blaži poremećaji
Robert McCloskey LENTIL101 realistična proza
UVOD – Napravite popis onoga u čemu ste uspješni – što možete dobro napraviti. Prisjetite se jedne stvari u kojoj ste neuspješni. TEMA – Svatko ima sposobnosti kojima može prevladati slabosti. Zašto Lentil nije volio pjevati? Kako biste se vi osjećali da ste na njegovom mjestu? RADNJA – Svirajući harmoniku Lentil spašava grad. Zašto je Lentil volio svirati harmoniku? Kako je još Lentil mogao spasiti grad? LIKOVI – Lentil (mali dječak) i ( mrzovoljni starac) Što Stari Sneep može dobro napraviti/ biti uspješan u tomu? Kako ti se Lentil sviđa? OBLIK/STIL djela – kratko djelo, lagano za čitanje, s crno-bijelim humorističnim piščevim crtežima. AKTIVNOSTI POSLIJE ČITANJA – Istražiti u čemu svako dijete najbolje/čime se ističe ili je posebno nadareno. Naučiti na harmonici svirati kratki napjev. Zamisliti da je Lentil ide s nama u razred. Napisati mu pismo u kojem ćemo izraziti osjećaje koje je u nama pobudilo njegovo pjevanje.
100 101
Cornett, Claudia E.; Cornett, Charles F. Nav. dj., 1980. str. 28. Lentil je priča o dječaku koji živi u malom, izmišljenom gradu Altu. Kad je shvatio da ne može naučiti pjevati ili zviždati, umjesto toga naučio je svirati harmoniku. Većina ljudi u gradiću voli njegovo sviranje i on postaje gradski junak kad svojom glazbom na svečanosti priredi dobrodošlicu vrlo važnoj osobi koja posjećuje njihov grad što je stari Sneep zlobno želio spiječiti.
52
3. Mjesto i vrijeme ovise o tomu radi li se o grupnom ili individualnom susretu, hoće li se djelo, ako je kratko, čitati na sastanku ili će ga dijete po preporuci pročitati kod kuće, potom radi li se o grupi koja ima iste interese i potrebe ili se zbog prirode dječjeg problema pojavila potreba za individualnim radom. 4. materijali trebaju biti svima dostupni i treba ih biti dostatno za sve sudionike.
II. PRIMJENA 1. Motivacija obuhvaća stvaranje pozitivne atmosfere i zaokupljanje pozornosti tako da učenik poveže prošla iskustva sa situacijama s kojima se susreće tijekom čitanja. Učenike treba obavijestiti da će nakon čitanja slijediti aktivnosti i pokazati primjer pitanja o kojima bi mogli razmišljati tijekom čitanja. To će ih usmjeriti i dati smisao njihovom čitanju ili slušanju. Važno je da pitanja budu jednostavna kako se ne bi uplašili bilo kojeg oblika ispitivanja nego da djeca uživaju čitajući jer bez toga biblioterapija ne će uspjeti. 2. Za biblioterapiju se mogu koristiti i drugi materijali osim knjiga što je naročito važno za djecu s poteškoćama u čitanju. 3. Potrebno je vrijeme da bi se informacija prihvatila što je naročito važno za kritičko i kreativno mišljenje. Prije nego što čitatelj postigne uvid, treba proteći stanovito vrijeme tijekom kojega se prošli doživljaji povezuju s pričom i pobuđuje empatija prema likovima. Aktivnosti poslije čitanja bilo bi najbolje raditi dan nakon dovršenoga čitanja jer se dijete ne smije osjetiti požurivano, nego mu treba omogućiti vrijeme prorade teksta. 4. Aktivnosti poslije čitanja (follow up) Cilj ovih aktivnosti je da učenik postigne uvid podsjećanjem na podatake iz djela, preko interpretacije, primjene, analize, sinteze do evaluacije.
Raspravu treba usredotočiti na
razmišljanja zašto se nešto događa, a ne na što se dogodilo tako da dijete zaključujući povezuje doživljaje i iskustvo. Kod ispitivanja treba sačekati da se doživljaj slegne i ostaviti vrijeme za proživljavanje. Ne treba požurivati jer tišina ne znači da nema aktivnosti i da učenik ne razmišlja
53
jer se požurivanjem mogu ugušiti misaoni procesi. Ako nakon stanovita vremena nema odgovora, učenike treba zamoliti da postavi pitanje u drugom obliku kako bi se provjerila njihova percepcija. Vrijeme se ostavlja i nakon odgovora, čime se daje vrijednost odgovoru koji postaje predmet razmišljanja. Poslije razgovora učenici su često uzbuđeni djelom i mogu proširiti svoje razumijevanje i vještine izabirući aktivnosti povezane s djelom. 5. Terapeut treba evaluirati što je postignuto, razmotriti što se može poboljšati i odrediti koje su sljedeće učeničke potrebe. Nakon završetka aktivnosti učenicima treba omogućiti i individualne razgovore o utjecaju koje je djelo imalo na njih. Učenik i voditelj se mogu sastati nasamo da razgovaraju o knjizi i svim učenikovim aktivnostima te o onome što je u djelu naučio i što se može primijeniti u njegovom životu. Primjer evaluacijskog listića za učenike:102
Ime i prezime ____________________________ razred __________ nadnevak ____________ 1. Što je glavni problem s kojim se _______________________ trebao/la suočiti? 2. Susreću li se dječaci i djevojčice u tvom mjestu, školi ili susjedstvu sa sličnim problemima ili situacijama? Kako se s njima suočavaju?
3. Kako se tijekom radnje likovi mijenjaju? 4. Po čemu je radnja ovoga djela slična onimu što radimo? Po čemu se razlikuje? 5. Koju bi odluku donio/la kad bi se našao/la u sličnoj situaciji? Zašto? 6. Koju je najvažniju odluku ______________________ morao donijeti? 102
Partridge, Cyndia, and Others. Bibliotherapy as it Relates to the Student and His Enviroment. 1976. str. 71. ERIC.URL: http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=10&hid=7&sid=2c80a92c-e32e-43f5-b21e178e85dc7a58%40sessionmgr4&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZl#db=eric&AN=ED126886 (2009-10-11)
54
7. Što misliš zašto se __________________ tako osjećao i ponašao?
8. Kako je ____________________utjecao na druge ljude? 9. Kad bi živio vrata do ____________________, bi li se želio s njim/njom igrati ili doći u posjet? 10. Ponašaju li se na takav način svi ljudi u tvom okruženju? 11. Možeš li ispričati drugu priču sa sličnim problemom? 12. Misliš li da pisac doista razumije kako se dječaci i djevojčice osjećaju? Koji dio knjige ti to govori?
12. KAKO POUČAVATI KORISTEĆI BIBLIOTERAPIJU? Biblioterapija se smije samo oprezno koristiti uzimajući u obzir učeničke osjećaje. Iako knjižničari i učitelji nisu kvalificirani da vode psihoterapiju s učenicima, oni su podobni da raspravljaju o osjećajima učenika tijekom boravka u školi i da razmatraju probleme koje učenici proživljavaju u razredu. Učitelji mogu primjenjivati biblioterapiju promišljeno i planirano jer biblioterapija bez definiranoga cilja može biti neučinkovita ili ostaviti neriješena emocionalna pitanja. Osobni su i obiteljski problemi u porastu – sve je više razvoda, razorenih obitelji, a mladi, ostavljeni sami sebi, sve ranije dolaze u doticaj s drogom i upuštaju u eksperimente sa seksualnošću rizično se ponašajući i ugrožavajući zdravlje i život. Od škole se očekuje da odgoji buduće odgovorne pripadnike društva koji će svojim radom koristiti zajednici i njezinu razvoju, a biblioterapija može u tome važnu ulogu jer se osim u preventivi može koristiti i u intervenciji – radu na problemima onda kad se pojave što počinje
55
uviđanjem problema, nastavlja se razgovorom o njima i spoznajom da i drugi imaju slične probleme što može dovesti i do njihova rješavanja. Društvo otima djeci roditelje koji sve duže rade, a kad ne rade, traže prostor za sebe. Odrasli su sve zaigraniji, a djeca sve odraslija – odrasli se ne žele baviti djecom, nego sami sobom, ne promatraju svijet iz pozicije djeteta, ne dopuštaju djetetu da to i bude, ne znaju kako biti dobar roditelj, a ne žele postupati na način svojih roditelja budući da takav odgoj smatraju zastarjelim, ne znaju djetetu postaviti granice, boje ga se kazniti jer bi se onda morali dodatno s njim baviti i doživljavaju djecu kao umanjene odrasle osobe očekujući od njih zrelost i odgovarajuće ponašanje, istodobno ih štiteći od bilo kakvih neugodnih doživljaja i popuštajući svim njihovim zahtjevima samo da ih ostave na miru. Opravdanje što djeci ostavljaju da sami donose i provode odluke, popuštanje svemu ako je dijete u dovoljno uporno, često pronalaze u precjenjivanju djetetovih mogućnosti budući ih smatraju izrazito sposobnima (pametnim) zato što se spretno služe novim tehnološkim igračkama. I tako dijete kojemu nisu čitali bajke, jer je to ili zastarjelo ili zastrašujuće, koje ne vode na pokope da ih zaštite od frustracija, koje pretjerano gleda televizijski program, a onda ide na dodatne aktivnosti od učenja stranih jezika ili nekog sporta, treba krenuti u školu u kojoj se često kao opterećenje prikazuje traženje da djeca pišu domaće zadaće, da čitaju lektire, a normalni zadatci dižu na razinu zlostavljanja učenika. ''Teži se k učenju bez muke, donosi se sve gotovo na tanjuru. Pri tome se zaboravlja i povijesno sazrijevanje učenika. Današnji jedanaestogodišnjak obrazovno je i intelektualno jači od vršnjaka 30-ih i 40-ih godina... Nepoštivanje tih činjenica daje pravo pedagoškim pesimistima kad kukaju nad našim vremenom, koje je po riječima H. Pialata era djeteta-kralja, a po nekima i era terora žive slike, pa po tim obilježjima pogoduju odgajanju duhovno lijene, nemisaone, nekritičke i nestvaralačke generacije.''103 Ako se s druge strane u školi nađu učitelji koji u nedostatku dobre pedagoškopsihološke edukacije imitiraju u postupcima svoje nastavnike, gomilaju podatke tražeći arhivsko znanje i ocjenama žele postići disciplinu, mogu nastati problemi u komunikaciji i dovesti do srozavanja povjerenja koje bi svako dijete trebalo imati u svoga učitelja jer osim poučavanja škola ima i druge uloge u životu djece od kojih mnogi u školu dolaze u stresnom stanju što se odražava na njihovo učenje i socijalizaciju. Za školsku djecu stresori mogu biti sukobi s učiteljima, natjecateljski duh među vršnjacima u prezahtjevnoj školskoj okolini, zanemarivanje i 103
Težak, Stjepko. Priručnik za nastavnika za V. razred osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga, 1980. str.9
56
nebriga roditelja, duhovne rane ili gubitci, loš uspjeh povezan sa strahom od neuspjeha i ponavljanja razreda, testiranje - niz problema s kojima današnja djeca rastu i idu u školu što može, zbog izravne ili neizravne izloženosti traumatskim doživljajima, ostaviti teške posljedice. Zlostavljanje često kod djeteta uništava samopouzdanje, a posljedice su nedostatak motivacije za školska postignuća, uznemirenost i smetnje. Njihovi problemi mogu biti neprepoznati zato što djeca, zbog verbalne zakočenosti, često ponašanjem, a ne riječima izražavaju osjećaje koji potom izlaze kao agresija, a u starijoj dobi mogu se odati drogi, alkoholu ili pokušati samoubojstvo. Iako je njihova primarna zadaća obrazovanje, škola i učitelji mogu terapijski djelovati (premda nisu terapeuti) poučavajući i razvijajući kod učenika vještine kakve su potrebne za izlaženje na kraj s problemima s kojima će se suočavati i koje se mogu koristiti tijekom cijelog života ako se nauče u djetinjstvu, stvarajući sigurno ozračje u svojim razredima što pomaže djeci nošenju sa stresom i traumatičnim događajima. Učitelji moraju osvojiti dječje povjerenje i tako ih otvoriti za pozitivne emocionalne i obrazovne sadržaje. Mi učitelji moramo naučiti uočiti, obratiti pozornost, razumjeti i priznati dječju patnju jer nismo administratori vlastite struke i prepoznati da su neka nedopuštena ponašanja odraz bolnih iskustava, a ne ponašanje zločestoga djeteta koje nam minira sat. Sva djeca trebaju toplinu, brigu, empatiju, stabilnost i osjećaj pripadanja da bi razvila sve svoje mogućnosti, a neprimjereno ponašanje i narušavanje discipline često je način privlačenja pozornosti što može biti u poziv u pomoć na koji se ne treba oglušiti, nego intervenirati jer otvara mogućnost unošenja promjene u dječje živote ako im pružimo potporu. Svi učitelji imaju jednu stvar zajedničku – prije ili kasnije suočavaju se s djecom koja imaju poteškoće te trebaju pomoć profesionalaca, ali i učitelji mogu djelovati koristeći dječju literaturu u terapijske svrhe da pomognu učenicima u rješavanju problema i pronalaženju drugačijih odgovora na njihove dvojbe. Iako mnogi smatraju da je biblioterapija znanost koja zahtijeva stručno medicinsko mišljenje, a drugi da je za nju dovoljno imati široko znanje o knjigama i biti suosjećajan, mnogi, poput učitelja, često koriste njezine tehnike, a da zapravo toga nisu svjesni budući da uključuje čitanje, slušanje i analiziranje priče što oni inače rade na svojim satima. ''Knjiga je sjajan izvor informacija, primjera i mogućnosti pa tako i važno sredstvo u nastavi. Ne mislimo sada na udžbenike koji su, naravno, nezaobilazan i svakodnevni alat koji rabimo u poučavanju. Govorimo o knjigma koje mogu imati edukativni karakter
57
povezan s gradivom, ali i edukativni karakter povezan s razvijanjem osobnosti naših učenika.''104 Biblioterapija podrazumijeva čitanje o liku koji je uspješno riješio problem sličan onomu kroz koji dijete prolazi. Identifikacija pomaže djeci da riješe emocionalne probleme, potom ga dijete, koje se identificira s izmišljenim likom, može imitirati i uzeti kao model ponašanja ako takav model nema u stvarnom životu. Suprotstavljanjem nadanja i razočaranja, uspjeha i padova u zamišljenim situacijama, djeca mogu uvidjeti što mogu primijeniti na svoje stvarne živote. Djeca se ohrabruju da reagiraju kroz raspravu o elementima priče i ponašanju likova, a ujedno se ostvaruju i obrazovne zadaće. Davanje prave knjige, pravom djetetu, u pravo vrijeme, o pravom problemu, upućivanje je učenika da pronađe knjigu koja bi mogla pomoći u rješavanju posebnih životnih situacija kao što je smrt u obitelji, rastava, financijski problemi jer djeca nemaju životnoga iskustva ili nisu toliko zrela da bi shvatila te događaje ili tugovala kao što to mogu odrasli. Cilj škole nije da se eliminira stres iz dječjega života, nego da njime upravlja i razvije životne vještine pomažući djeci da se nose s traumama djetinjstva, stresnim situacijama i problemima. Biblioterapija se može koristiti s pojedinim djetetom, malom grupom ili cijelim odjeljenjem uz male preinake u postupku. Suradničko učenje uključuje interakciju s vršnjacima. Problemi samopoštovanja, ponašanje, odnosi s vršnjacima, samokontrola, nošenje s osjećajima i školski uspjeh uspješno se mogu raspraviti u razrednim skupinama, a o njima se razgovara i na satu prolazeći kroz tri uobičajena koraka u procesu biblioterapije od identifikacije koja se odnosi na prepoznavanje misli i ponašanja drugih osoba te uočavanje sličnost između sebe i glavnih likova u djelu, preko katarze koja se temelji na identifikaciji i čije iskustvo dijete proživljava kad se identificira sa zamišljenim likovima i dijeli njihove osjećaje do uvida u motivaciju ljudskih postupaka i boljeg samopoimanja što može pozitivno utjecati na rješenje problema. Samim time što se u radu koristi beletristikom, svaki sat hrvatskoga/materinskoga jezika na kojemu se interpretira neko književno djelo ili djelo s popisa lektire, može koristiti biblioterapijski postupak u prevenciji poremećaja u ponašanju što pomaže učenicima da u sigurnom okruženju govoreći kao da se to radi o nekom drugom, uvide vlastite probleme. To vodi promjenama u ponašanju te se ostvaruju odgojni ciljevi razvijanja empatije, brige o zdravlju, prijateljskog i otvorenog odnosa prema drugima, stvaranju bolje slike o sebi ili samopoimanja,
104
Šprljan, Kristina Ana; Rosandić, Andreja. Krug znanja: priručnik za učitelje, nastavnike i profesore. Zagreb: Školska knjiga, 2008. str. 77.
58
buđenju životne radosti i otklanjanju straha od budućnosti jer djela pokazuju da problemi postoje, ali otkrivaju i da postoje načini kako se oni mogu riješiti. Danas se popisi lektirnih djela rade prema načelu zabavnosti (ugode), zaboravljajući jednostavni mehanizam da će svako djelo došavši na popis lektire, postati odbojno zato što je obvezno. Biblioterapija nije isto što i interpretacija djela, ali svaka interpretacija djela može u sebi imati biblioterapijske elemente. Terapijsko se obrađivanje tekstova od uobičajene školske interpretacije književnoga djela razlikuje u tome što se naglasak stavlja na emocionalne doživljaje likova i sudionika koji bi se s njima trebali identificirati dok je bilo koji oblik teoretiziranja nepoželjan. Literarni tekst služi kao podloga za vođeni razgovor o osjećajima kojih se tako mogu osloboditi te povećati osjetljivost za tuđe probleme, a rasprava potaknuta tekstom, pisanje ili crtanje smanjiti napetost. Budući da je objava doživljaja u artikulaciji nastavnoga sata interpretacije književnoga djela jedna od sastavnica, svaki sat može imati biblioterapijske situacije ili biblioterapijske trenutke, a dodirne točke možemo uočiti ako usporedimo artikulaciju sata interpretacije književnoga djela i biblioterapijski postupak: Tablica 4. Dodirne točne interpretacije i biblioterapijskog postupka
ARTIKULACIJA SATA
BIBLIOTERAPIJA
Motivacija
Planiranje prije čitanja
Najava teksta Interpretativno čitanje
Vođeno čitanje
Emocionalno-intelektualna pauza Objava rezultata
Razgovor poslije čitanja
Interpretacija Sinteza
Aktivnosti poslije čitanja
59
Za učitelje koji žele koristiti poučavati koristeći biblioterapiju da bi pomogali djeci u razumijevanju promjenā, traumā djetinjstva i problemā odrastanja, važno je da se iščitavanjem upoznaju s dječjom književnošću te da praćenjem preporučnih biblioterapijskih popisa budu upoznati s novim djelima. Odabir djela najzahtjevniji je zadatak za terapeuta koji mora voditi računa o krajnjem učinku što ga ono može imati. U radu u razredu vrlo se lako može odrediti dobar tekst – takvo djelo već prvim rečenicama umiruje učenike koji počinje u tišini slušati i prema uputi nastavnika zatvaraju oči tako da bi, neopterećeni vanjskim vizualnim podražajima, potpunije doživjeli tekst stvarajući i zamišljajući u svojoj svijesti slike koje djelo predočava. Odabirom dobrih knjiga kod učenika se može postići jačanje samopouzdanja, otpuštanje podsvjesnih sukoba i bolje razumijevanje drugih ljudi kroz tri, već opisana, koraka koja se obično koriste u procesu biblioterapije što ih čine identifikacija, katarza i uvid, a najbolje se mogu ostvariti u malim skupinama ili čitanjem pred cijelim razredom te raspravom o temi. ''Većini nas je dobro poznato kakav je utjecaj čitanja. Utonemo u svijet opisan na stranicama neke dobre knjige i poistovjetimo se ili suosjećamo s likovima. Obično zatvaramo korice s novom idejom ili saznanjem o onome što smo pročitali ili nas je čitanje podsjetilo na neke naše doživljaje. To i jest cilj uporabe knjige kao terapije. [...]Rješenje ili ideja koju nudi knjiga može tada biti predmet rasprave ili moguće rješenje problema pojedinog učenika. Stoga je važno da nastavnici i roditelji budu vodiči za osobne dileme učenika... ''105 Kad koriste biblioterapijski postupak, učitelji trebaju slijediti četiri koraka:
planiranje prije čitanja
vođeno čitanje
razgovor poslije čitanja
aktivnosti nakon čitanja
1. planiranje prije čitanja Prvi je korak odabir odgovarajuće knjige budući da je pažljiv odabir materijala za čitanje važan da bi se učenici mogli identificirati te povezati sa stvarnim ili izmišljenim likovima. U predčitalačke aktivnosti spada i razgovor u koji se uključuju odgovarajuća pitanja koja aktiviraju predznanje omogućujući učenicima da se kroz vježbe predviđanja prisjete onoga što o temi znaju, 105
Šprljan, Kristina Ana; Rosandić, Andreja. Nav. dj., str. 77.
60
posvijeste što žele znati te povežu svoja nekadašnja iskustva sa sadržajem djela za što se mogu koristiti Vennovi dijagrami za uočavanje sličnosti i razlika, KWL tabele106 za podsjećanje na ono što se zna o određenoj temi te buđenje znatiželje i potrebe za proširivanjem znanja i spoznaja ili bilo koji drugi organizator ili listić koji će pobuditi želju da se nastavi s aktivnostima i sudjeluje u njima.107 2. vođeno čitanje Vođeno je čitanje glasno čitanje priče koja učenicima suočenima s nekim problemom pomaže u smanjenju napetosti i pokazuje da rješenje postoji jer ''priča za dijete predstavlja temeljno, možda i jedino sredstvo u borbi za smisao života''.108 Čitati treba koristeći se i poštujući govorne vrjednote109 tako da privučemo njihovu pozornost i da požele slušati. Različiti su stavovi o tome treba li čitati djelo u cijelosti ili prekidati čitanje unaprijed pripremljenim pitanjima da bi usmjerila pozornost na najvažnije misli i poruke djela. ''Pričaonice ovoga tipa su vrlo zahtjevne i s profesionalnoga i s moralnoga stanovišta, jer [...] voditelj mora udovoljiti određenim kriterijima. Prvo, voditelj treba poznavati središnje psihološke (mentalne i psiho-socijalne) probleme sudionika, na koje će se ''vođeno čitanje'' usmjeriti. To mogu biti opći razvojni ili prilagodbeni problemi, kao što je ''strah'', ''tuga'', ''obiteljski sukob'', a mogu biti i kronične psihopatološke pojave od kliničkog značaja (npr. problemi ovisnosti). Drugo, voditelj treba dobro poznavati i razumjeti mentalno-higijensko značenje (simboliku i semantiku) svakog pojedinog književnog djela u svom fundusu, koje namjerava koristiti u svom programu kao sredstvo ''vođenog čitanja''. I konačno, voditelj mora iskustveno obraditi svako pojedino književno djelo u svom pripremljenom fundusu za ''ljekovito čitanje'', kako bi se zaštitio od mogućih (ponekad ''fatalnih'') pogrješaka transfera i kontratransfera u bliskom susretima sa svojim štićenicima, kojima želi pomoći.''110 106
KWL – K(now) – znam; W(ant) – želim saznati; L(earned) – naučio sam. Primjeri navedenih organizatora nalaze se u dodatku. 108 Bettelheim, Bruno. The useof enchantment. The meaning and importance of fairs tales. New York: Alfred A. Knopf. Inc., 1976. Citirano prema: Barath, Arpad; Matul, Daša; Sabljak, Ljiljana. Korak po korak do prava djeteta: priručnik za kreativne susrete s djecom u radionicama dječjeg odjela narodne knjižnice. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba; Gradska knjižnica Zagreb, 1999. str. 31. 109 artikulacija, naglašavanje, intenzitet, visina, intonacija, stanke u govoru, rečenični naglasak, tempo. 110 Ellis, A. Reason and emotion & psychotherapy. New York: Lyle Stuard, Inc.,1962. Citirano prema: Barath, Arpad; Matul, Daša; Sabljak, Ljiljana. Korak po korak do prava djeteta: priručnik za kreativne susrete s djecom u radionicama dječjeg odjela narodne knjižnice. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba; Gradska knjižnica Zagreb, 1999. str. 32. 107
61
3. razgovor poslije čitanja Razgovor poslije čitanja treći je korak u biblioterapijskom postupku. Kad je priča završena, učenici za početak mogu prepričavati njezin sadržaj da se ustvrdi jesu li je shvatili, a potom iznose stavove o osjećajima i ponašanju likova u situacijama u kojima se mogu prepoznati te identificirati s likovima u priči i shvaćaju da nisu jedini koji su zapleteni u probleme ili imaju poteškoće u nošenju s određenim osjećajima učeći se tako razrješavanju konflikata i uočavanju različitih aspekata tih rješenja. Uvidom u poteškoće u kojima se lik nalazi, učenici stječu nove spoznaje koje im omogućuju predlaganje mogućih rješenja svojih vlastitih problema. 4. aktivnosti nakon čitanja Dodatne aktivnosti nakon čitanja četvrti su korak u biblioterapijskom postupku kojim učenici razmatraju rješavanje problema i koji im pomaže u razvijanju sposobnosti samostalnoga donošenja odluka pri čemu je vrlo važno da dijete ima mogućnost razgovarati o pročitanom individualno ili u skupini. Čitajući djeca shvaćaju da nisu jedine osobe s određenim problemima, a uočavajući sličnost između sebe i glavnih likova u djelu, mogu oponašati njihove postupke i ponašanje u određenim situacijama prikazanim u knjizi. Uočavanje problema vodi k raspravi koja može izvući na površinu i neke, na prvi pogled, manje važne i manje uočljive probleme koji mogu biti veoma važni za pojedino dijete. Tijekom rasprave navode se i istražuju sva rješenja koja je lik isprobavao u nastojanju da riješi problem s kojim se sučeljava, ali se proučavaju i prepreke na putu prema konačnom rješenju što učenike poučava da je postojanje zapreka sastavni dio svakodnevnoga života. Na kraju treba odabrati jedno rješenje koji će izdržati kušnje na duže vrijeme, a ne samo zadovoljiti trenutačne potrebe kao vatrogasna mjera. Odabrano rješenje potom treba isprobati kad se sljedeći put suoče s problemom. Takvo ponašanje razvit će i ojačati sposobnosti učinkovitoga rješavanja problema što u konačnici dovodi do prevladavanja nesigurnosti i razvijanja samostalnosti. Primjena biblioterapije može učenicima donijeti mnoge dobrobiti budući da ih potiče na slobodno izražavanje misli i iznošenje problema koje bi inače zanijekali ili potisnuli jer većina ljudi ono s čim se ne može nositi potiskuje u nesvjesno što stvara obrasce koji nas oblikuju, a da
62
nismo svjesni njihova podrijetla i zašto nas se događa ono što ne želimo. Neki zbog isključivanja osjećaja i njihova preusmjeravanja mogu patiti od psihosomatskih poremećaja čiji se učinak može pojaviti u obliku stvarnih tjelesnih simptoma ili bolesti. Takva potiskivanja tješimo književnošću, a što više čitamo, to nas riječ više mijenja i štiti od nepoželjnih osjećaja. Stoga biblioterapija pomaže učenicima da ispitaju svoje misli, odnos prema sebi i ponašanje prema drugima. Biblioterapija može pomoći i učiteljima da učenike pouče vještinama stjecanja prijateljstva, stvaranju radnih navika i uljudnosti, pomaže u otklanjanju nedostataka asertivnosti, nezdravih navika (pušenje, alkohol, narkotici), anksioznosti, depresije i neprilagođenog ponašanja, a osim obogaćivanja rječnika, učenici dolaze u doticaj sa svijetom dobrih književnih djela, iako se mogu javiti brojne poteškoće – od nepokrivenosti određenih tema odgovarajućim djelima, nezainteresiranosti učenika za čitanje ili negiranja obitelji da problem uopće postoji. Bez obzira na teškoće i uz stalno naglašavanje da se radi o pomoćnom terapijskom sredstvu, bilioterapija može poučiti kako na primjeru drugih pronaći nova rješenja, kako se suočiti s ruganjem, strahom, zlostavljanjem ili sa smrću pri čemu se preporučuje suradnja učitelja sa stručnom službom u školi što uključuje knjižničare koji mogu pomoći učitelju u pronalaženju odgovarajućih djela za rad na satu dok psiholozi trebaju pomoći u otkrivanju učeničkih problema, odrediti ciljeve i ukazati na različite situacije u kojima bi se učitelj mogao naći te s učenicima kojima je potrebna veća privatnost voditi individualne razgovore. Zanimljivu inačicu biblioterapijskoga postupka daju autori priručnika Korak po korak: priručnik za kreativne susrete s djecom u ratnim i poslijeratnim vremenima koji kroz dvanaest koraka – dvanaest suprotstavljenih osjećaja (snaga ~ nemoć; smisao ~ besmisao; povjerenje ~ sumnja; poštenje ~ samoponiženje; blagost ~ srdžba; sigurnost ~ strah; nedužnost ~ krivnja; radovanje ~ tugovanje; pjesništvo života i smrti; pravda ~ osveta; cilj ~ budućnost i ljubav ~ prijateljstvo) omogućuju da djeca kreativnim radom osvijeste i prorade bolna iskustva, a nakon što ih otpuste, ona prestaju biti izvor destruktivnoga ponašanja. Svaki korak unutar područja Aktivnosti ima nekoliko stalnih podkoraka: Predigra, Uvodni razgovori, Prikaz i analiza likovnih djela, književni poticaji i biblioterapijski intervju, Vrijeme opuštanja i maštanja, Kreativni izražaji/produkcije, Likovna i na posljetku Književna radionica. Iako se svi podkoraci mogu podvesti pod art terapiju, za biblioterapeutski su postupak važni Književni poticaji i biblioterapeutski intervju jer se nakon čitanja ili slušanja književnoga ulomka vodi kratki biblioterapijski razgovor. Uz temu Snaga ~ nemoć preporučeni su tekstovi: Neobične zgode
63
šegrta Hlapića I. Brlić-Mažuranić, Strah u Ulici lipa Milivoja Matošeca i djelo I. B. Singera Ole i Trufa, nakon čega se predlaže kratak intervju na teme:
Gdje je osjećaj snage, a gdje nemoći u ovim djelima?
Kakvim je riječima, izrazima, likovima, zbivanjima pisac izrazio svoje poimanje snage, a čime izražava svoje shvaćanje nemoći u ovom književnom djelu?
Zamisli da si sudionik (igrač) u ovoj priči, što bi najradije predstavljao?
Zamisli da trebaš nastaviti priču, kako bi je nastavio?
Razgovor se vodi i u književnoj radionici što započinje opuštanjem i vođenim maštanjem, a nakon razgovora sudionici dobivaju kreativne zadatke koji se često odnose na poistovjećivanje s likovima i promatranje situacija iz njihovoga aspekta.111
12. 1. Primjer biblioterapijskoga postupka u radu literarne grupe Čitanje može poslužiti za postizanje više psiholoških ciljeva u koje spadaju maštovito izražavanje, kanaliziranje reakcija, domišljanje i uočavanje vrijednosti koje mogu promijeniti ponašanje i unutarnji život, ono može pomoći osobi da se izdigne iz vlastita okružja, opušta i omogućuje prihvaćanje tuđih životnih iskustava. ''U radu s ekspresivnim tehnikama možemo podržati osobu da osvijesti osjećaje, misli i odluke, da shvati projekciju svoga unutarnjeg znanja i mudrosti u metafori i priči, ta da projicirane sadržaje vrati sebi.''112 Djeca mogu iskusiti te osjećaje adekvatnim postupcima s odgovarajućim knjigama. ''Čini se da ćete djecu najlakše navesti na pisanje ako im čitate pjesme druge djece”, iznosi svoja iskustva Violet Oaklander u knjizi Put do dječjeg srca. Budući da izaziva duboko skrivene osjećaje što se mogu izraziti crtežom i stihovima, pjesma Ima jedan čvor osmogodišnjeg turskog djeteta kojom se autorica služi u radu s djecom, postaje poticaj i polazište u radu literarne grupe koja često svojim temama i metodama rada ima terapeutsko djelovanje.
111
Usporedi: Barath, Arpad; Matul, Daša; Sabljak, Ljiljana. Korak po korak: priručnik za kreativne susrete s djecom u ratnim i poslijeratnim vremenima. Zagreb: Tipex, 1996. 112 Pregrad, Jasenka. Primjena metafore, kreativnih i ekspresivnih tehnika u superviziji // Supervizija. Ajduković, Marina; Cajvert, Lilja. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć. 2004. str. 219.
64
Ima u meni jedan čvor Čvor koji se ne može razvezati Jak Boli Kao da je u meni Postavljen kamen Uvijek se sjećam davnih dana Igrao sam se u našoj ljetnoj kući Išao baki Živio kod bake Želim da se vrate ti dani Možda bi se čvor razvezao kad bi se vratili Ali ima u meni jedan čvor Tako jak I tako boli Kao da je u mene postavljen kamen. Po završetku čitanja pjesme (koju slušaju zatvorenih očiju), učenici crtaju sliku osjećaja što ih je u njima pjesma pobudila ili na što ih je podsjetila - izražavanje oblikom, crtom, bojom. Naglašeno je da crteži ne moraju biti realni, nego je važno iskazivanje osjećaja. Crtanje traje desetak minuta, a potom svaki učenik predstavlja crtež grupi objašnjavajući uporabu boja, crta i oblika. Najčešće na početku odabiru crnu boju, a završavaju odabirom jarkih boja, iako je bilo i crno-bijelih crteža. Za učenike crna boja predstavlja dubinu duše, sjećanje na prošlost, a svijetle boje sadašnjost i budućnost, širenje života. Nakon postavljanja izložbe likovnih uradaka, učenici dobivaju zadatak da tehnikom vruće olovke (dvije minute pisati sve asocijacije bez dizanja olovke) završe misao: U meni ima... duša u kojoj Bog živi, srce moje ljubavi i sreća što ne vene, tužne i sretne uspomene, bijelo svjetlo obavijeno maglom u budućnosti pruženo sjenom, ljudi različiti - dobri i mili, dani stari i mladi sati, nitko bolan, oštar, grub, samo stari dobri drug, duboko u tijelu, u crnom jedan mali vrag koji živi i šuti i Bog mu govoriti ne da, a on preko mene govori: Aj, aj, aj. U meni ima ljubavi svijeta, ja sam jedan komet kao jedna zvijezda koja živi i život daje drugom svijetu. Voda života, misao života, laži i prevare nema, u meni ima godina života, talenata raznih i uspomena, u meni je slava i hvala – primjeri su nekih odgovora. U objavi rezultata dok jedan učenik čita, drugi podcrtavaju istovjetne izraze pa se na kraju ispisuju zajednički osjećaji: ljubav, sreća, radoznalost, bijes, prijatelji, suze, dosadni sati, gorčina, tužne uspomene, ništa, mržnja, laž, bol, zavist, ludost, a potom se od učenika traži da napišu usporedbu koristeći izraze kao da i poput!
65
U meni ima: Ljubavi: kao da sam pjesma, kao žara, kao prevrtljivih oblaka, kao zrnaca pijeska, kao slobode u vjetru, kao da sam majka svijeta Sreće: kao praznine u svemiru, poput rijeke, kao riba u moru, kao da mi se rodio sin, kao u ljudima blizu oaze, kao u ptici slobodnoj, kao pijeska u pustinji, kao latica cvijeća, kao bijelih labudova Radoznalosti: kao ptica, kao da sam dijete, kao more dubine, poput visokih planina, kao u sto pasa Bijesa: kao da sam oluja, kao u ljutoj kapuli, kao u čegrtuši, kao da sam vještica, kao da sam smrt s kosom, kao slova u Bibliji, kao da sam grom, kao da sam ris Prijatelja: kao igala u sijenu, kao kornatskih otočića, kao što nebo ima zvijezda Dosadnih sati: kao da sam izgubljena u vječnosti, kao loše glazbe, kao da su školski Gorčine: kao u ratu, kao da sam beskućnik, kao da sam tama, kao otrova u zmiji Tužnih uspomena: kao da sam starica, kao kapljica u moru, kao da sam magnet za njih, kao u moje babe, kao kod starog hrasta Ništa: kao da je netko izbrisao prošlost, kao da sam prazna Mržnje: kao prašine u pustinji, kao iglica na boru, kao ljudi na svijetu, poput dubine jezera, kao da sam ljuta zmija, kao da sam sotona Laži: kao pijeska na obali, kao školskih klupa, kao da sam lopov, kao da sam političar Boli: kao u majci mrtvorođenčeta, kao da sam ubio svetu životinju, kao u progonjenoj srni, kao kod prognanika, kao riječi u rječniku Ludosti: kao slame u pojti, kao da sam se najeo ludih gljiva, kao antilopa na selu, kao da me ganjaju svi vrazi, kao da sam udren čekićem po glavi Zavisti: kao boja na crtežu, poput piljevine, kao snijega na suncu Tuge: kao muha u razredu, kao vode u moru, poput umirenog jezera, kao u najsiromašnijeg dječaka, kao kiša kad pada Nakon što se odaberu najuspjelije usporedbe, izrazi se ritmički organiziraju pa tako sintagmu U meni ima ljubavi zajedno s usporedbom treba napisati u obliku stiha koristeći opkoračenje kao ritmotvorni element:
66
U meni ima ljubavi kao da sam majka. Na taj način dobivamo strofu od tri stiha, izrazit ritam, a opkoračenjem ističemo bitnu riječ. Sljedeći zadatak je davanje posljedice svakom izrazu te tako dobiti završni stih ili stihove: Ljubavi: da bih mogla svakog ljubiti, da bih mogla voljeti svaku česticu, da bih mogla svijet pokrenuti i zaustaviti, da bih mogla svuda poteći Sreće: da bih mogla postići brzinu svjetlosti, da bih mogla saznati tko je čovjek, da bih mogla šumu zatrpati, da bih mogao letjeti, da bih izgradio deset tisuća piramida Radoznalosti: da bih mogla prepoznati nepoznato, da bih mogla saznati gdje se đavo rodio, da bih mogla istražiti sve kutove planeta, da bih mogla razotkriti sve tajne Bijesa: da bih ljude pretvorila u žabe, da bih mogao pojesti sto vukova, da bih pokosila svijet, da bih mogla rastrgnuti jelena Prijatelja: da ih ne mogu pronaći, da ih ne bih mogla sve prebrojiti, da bih se mogla ugušiti Dosadnih sati: da bih pobjegla od svih, da ne bih nikad zapjevala, da bih mogla prasnuti Gorčine: da bih pomakla Zemlju, da bih mogla plakati cijelu godinu, da bih cijeli svijet pretvorila u dramu, da bih mogla isplakati more Tuge: da bih rastužila sretnike, da bih mogla ostati sama, da bih mogao cijeli svijet pokriti da bih mogao čuti njezino zujanje Laži: da bih mogla biti osuđena na zatvor, da bih mogla zacrnjeti svijet, da bih mogla prepoloviti svijet, da bih je mogao prodavati Boli: da bih mogla mrziti svu ostalu djecu, da nikad neću izaći iz krletke, da ne bih ljudima cijelog svijeta dao da spavaju, da bih ubila sve vukove svijeta Ludosti: da bih mogao biti poznat, da bih mogla zvoniti umjesto zvona, da bih svemir prekrio morem, da bih prekrio sunce Na kraju učenici objedinjuju dosad urađeno i koristeći svoje (ili tuđe ako im se sviđaju) usporedbe i posljedice, pišu za svaki odabrani osjećaj strofu od četiri ili pet stihova prema vlastitom osjećaju za ritam.
67
U meni ima radoznalosti kao da sam dijete da bih istražila sve kutove svijeta.
U meni ima preciznosti kao u molekuli da bih mogla stvoriti svemir.
U meni ima bijesa kao da sam smrt s kosom da bih mogla pokositi sve živote.
U meni ima mržnje kao prašine u pustinji da bih mogla Zemlju pomaknuti.
U meni ima suza kao vode u ledu da bih mogla potopiti svijet.
U meni ima divljine kao da sam vuk da bih mogla zavijati.
zU meni ima gorčine kao u ratu da bih mogla prepoloviti Zemlju.
U meni ima topline kao u vatri da bih mogla grijati umjesto sunca.
U meni ima praznine kao u svemiru da bih mogla voljeti svaku česticu.
U meni ima neima kao ne ima da bih mogla biti nema.
Tina Maretić, 8. razred Sva djeca mogu imati koristi ako ih se uključi u biblioterapijski postupak zato što će se učenici tijekom školovanja vjerojatno susresti sa sličnim problemima budući da učenik ne mora danas biti izložen bulingu ili ruganju, ali ih može kasnije iskusiti. Biblioterapija se koristi za pomoć djeci koja se u svakodnevici suočavaju s različitim emocionalnim i razvojnim poteškoćama od kontrole agresivnosti, upravljanja stresom do stvaranja i održavanje društvenih veza i odnosa. ''U ovim aktivnostima nema dobrih i loših odgovora ili proizvoda. U jednoj biblioterapijskoj igri koju smo u Sarajevu, tada u okruženju, igrali s odgajateljima iz vrtića nakon čitanje Tagorine pjesme ''Papirnati brodovi'' o dječaku koji pušta papirne brodove niz rijeku i pita se koji daleki prijatelj će ih naći – uputa je bila da se poistovjete s dječakom i da 68
nekom prijatelju koji je daleko napišu pismo o tome kako se osjećaju. Pošto smo od pisama napravili papirnate brodove i pustili ih da ''otplove'' po improviziranoj rijeci, u mašti smo se preselili na jug, hvatali smo ih, uživjeli se u ulogu važnih prijatelja kojima je upravo stigla poruka, pročitali ju i odgovorila na nju. Tako je netko dobio prazan papir i na njega odgovorio. Kad su putem ''čarobnog post-restanta'' pisci poruka dobili natrag odgovore, ta je osoba, vidno ganuta, rekla da nije imala snage i hrabrosti išta napisati jer nije vjerovala da je itko može razumjeti, a da je na svoju praznu stranicu dobila odgovor koji ju je uvjerio da je pisac odgovora razumije. Ta njezina tužna usamljenost nije mogla biti ljepše i upečatljivije opovrgnuta, nego na ovakav način.''113
13. ZAKLJUČAK Otkako je biblioterapija izašla iz medicinskih okvira (institucijska i klinička biblioterapija) gdje je terapeut pacijentima propisivao određene knjige za čitanje o kojima bi se potom razgovaralo i proširila se na područje edukacije (razvojna biblioterapija), o njoj se sve više piše, ali i propituje njezina učinkovitost, a razmatranja se kreću od potpunoga povjerenja do stava da se radi o pomodnoj pojavi koja nema nikakve znanstvene podloge. Biblioterapija nije lijek ni panaceja, nego dopunska metoda psihoterapijskog liječenja koja se koristi procesima psihodinamike (identifikacija, projekcija, katarza i uvid) da bi pojedinac ili skupina promijenili svoje stavove i ponašanje te tako došli do rješenja problema. Danas sve više ljudi doživljava životne brodolome iako im se standard poboljšava, a istraživanja pokazuju da materijalno bogatstvo zadovoljava ljude do određene razine (novca?) nakon čega to postaje irelevantno za osjećaj životnoga zadovoljstva. Često se hvalimo naprednošću današnjega društva koje se ogleda u napretku tehnologije što će uskoro dovesti da toga da će se količina ljudskoga znanja udvostručavati svakih nekoliko godina, dok se na društvenoj razini često ponašamo kao da još nismo napustili spilje, samo što sada imamo bolje oružje za razračunavanje, a posljedica toga je strah jer čovjek više ne razumije svijet u kojem živi, samo koristi neke mogućnosti kakve mu donosi razvoj znanosti koja nikada ne će izvesti formulu ili jednadžbu kojom bi objasnila doživljaj ljepote, ljubav, nadahnuće ili umjetničko djelo pa tako u dobu liberalizma i demokracije dolazi do epidemije neuroza i depresija.
113
Jasenka Pregrad. Nav. dj., str. 222.
69
Biblioterapijom se u naš život uvodi (vraća) umjetničko stvaranje koje je sredstvo za ublažavanje osjećaja krivnje i straha dajući mu tako i smisao jer bit umjetničkoga stvaranja nije proizvod, roba čija je vrijednost novčano izražena, nego sudjelovanje u kreativnom činu. ''Neki smatraju da su psihoanaliza i njoj srodne vrste terapija jedinstvene po tome što im je cilj njegovati i razviti sposobnost samopromišljanja, objašnjavanja i razmišljanja o emocionalnim ''olujama'' koje nam život priređuje. Takve terapije ne stvaraju pojedince koji potpuno razumiju svoje nesvjesno ili kontroliraju svoj emocionalni život, nego im pomažu da bolje tumače znakove nesvjesnih procesa, žive istinski dubok emocionalan život i upravljaju razmjenama intimnosti, bola, radosti i svakodnevice, te kao posljedicu toga, znatno obogaćuju svoje živote.''114 Djeca su, osim osoba treće dobi, najizloženija štetnim utjecajima i posljedicama suvremenoga života jer su nezaštićena budući da, uglavnom, ovise o tuđoj skrbi, skrbi svojih roditelja koji su zabavljeni utrkom za zaradom ili borbom za preživljavanje te svoju djecu, precjenjujući njihove sposobnosti, ostavljaju bez ikakva plana, reda i ljubavi, te u konačnici bez životnoga smisla. Djeca nemaju dovoljno životnoga iskustva da bi rješavala situacije s kojima se prvi put sučeljavaju i misleći da su jedine osobe s takvim problemima, ne vide izlaz niti mogu zamisliti budućnost, a svoje probleme češće verbaliziraju ponašanjem nego riječima. Isplati se u radu s djecom posegnuti za knjigom kao pomoćnim sredstvom u razvijanju učeničkih osobnosti budući da biblioterapijskim pristupom djeca svoj problem sagledati iz drugačije perspektive, spoznati da i drugi imaju slične probleme koje su uspjeli prevladati što im omogućuju učenje novih strategija za rješavanje problema. Obrazovni djelatnici bi trebali prepoznati potrebe svojih učenika, educirati se u primjeni biblioterapije koja se može uključiti u rad na satu ili nekom drugom obliku rada. ''Drage bibliotekarke, čuvarice hrama, prava je sreća što su svi naslovi svijeta pronašli ćelijicu u saću vašeg besprijekorno raspoređenog znanja (kako bih se bez vas snašao, ja, čije znanje nalikuje neobrađenom zemljištu!) i čudesno je kako poznajete sve tematike razvrstane po policama što vas okružuju... ali bilo bi isto dobro da vas čujemo kako pripovijedate svoje najdraže romane posjetiteljima izgubljenim u toj šumi svih mogućih knjiga... i kako bi bilo lijepo da im iz štovanja darujete svoja najljepša sjećanja na knjigu! Pripovjedačice, budite čarobnice – i knjige će ravno s polica skočiti u čitateljeve ruke.''115 O problemima, situacijama i rješenjima treba razgovarati i razmjenjivati stavove da bi postupak bio učinkovit. 114 115
Music, Graham. Nav.dj., str. 68. Pennac, Daniel. Nav.dj., str. 133.
70
Uporaba biblioterapije donosi mnoge koristi: od rasta samosvijesti, smanjivanja negativnih emocija, razvijanja sposobnosti upravljanja vlastitim emocionalnim stanjima što se u psihoanalizi smatra znakom zrelosti, do razvoja empatije, razumijevanja drugih ljudi i njihovih postupaka, za koju kažu da bi trebala biti temeljni osjećaj što ga sada, ali i u budućnosti, treba razvijati jer danas je važnije biti dobar nego pametan. Što znači pamet udružena sa zlim mislima i postupcima? Jedini nedostatak je u tome što je biblioterapija samo pomoćno terapijsko sredstvo u kojem postoji opasnost od pogrješnog odabira djela što može pogoršati situaciju, ali budući da biblioterapija ima mnoge prednosti, njezina će uporaba u budućnosti rasti.
71
LITERATURA: 1. Ajduković, Marina; Cajvert, Lilja. Supervizija. Jasenka Pregrad. Primjena metafore, kreativnih i ekspresivnih tehnika u superviziji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 2004. 2. Ayalon, Ofra. Spasimo djecu: priručnik grupnih aktivnosti za pomoć djeci u stresu. Zagreb: Školska knjiga, 1995. 3. Barath, Arpad; Matul, Daša; Sabljak, Ljiljana. Korak po korak: priručnik za kreativne susrete s djecom u ratnim i poslijeratnim vremenima. Zagreb: Tipex, 1996. 4. Barath, Arpad; Matul, Daša; Sabljak, Ljiljana. Korak po korak do prava djeteta: priručnik za kreativne susrete s djecom u radionicama dječjeg odjela narodne knjižnice. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba; Gradska knjižnica Zagreb, 1999. 5. Bettelheim, Bruno. Smisao i značenje bajki. Zagreb: Poduzetništvo Jakić, 2004. 6. Bollas, Christopher. Slobodne asocijacije. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2006. 7. Cameron, Julia. Zlatni rudnik: put do srca vaše kreativnosti. Zageb: V.B.Z., 1999. 8. Dale-Elizabeth Pehrsson. Advocating for Clinicians, Students and Clients: The Bibliotherapy Education Project.-ppt. URL: http://bibliotherapy.library.oregonstate.edu (2007-06-23) 9. Crnković, Milan. Dječja književnost. Zagreb: Školska knjiga, 1990. 10. Culler, Jonathan. Književna teorija: vrlo kratak uvod. Zagreb: AGM, 2001. 11. Dukat, Zdeslav. Komentari. // Književna smotra X, 31/32 (1978.) 12. Đurić, Zoran; Veljković, Jasna; Tomić, Miomir. Psihodrama. Zagreb: Alinea, 2004. 13. Forgan, James. Using bibliotherapy to teach problem solving. http://search.ebscohost.com/login.aspx?direct=true&db=eric&AN=EJ655565&site=ehostlive 14. Gruden, Zdenka. Psihoterapijska pedagogija. Zagreb: Medicinska naklada, 1994. 15. Hauser, Arnold. Filozofija povijesti umjetnosti. Zagreb: Školska knjiga, 1977. 16. Hunsinger, Paul. The educional uses of poetry therapy. URL: http://www.eric.ed.gov/ERICWebPortal/custom/portlets/recordDetails/detailmini.jsp?_nf pb=true&_&ERICExtSearch_SearchValue_0=ED130373&ERICExtSearch_SearchType_ 0=no&accno=ED130373 (2009-10-15) 17. Hynes, H.A. Bibliotherapy at St. Elizabeths Hospital.// HRLS Quaterly 1, (1975.), str.18.19. 18. Iaquinta, Anita; Hipsky, Shellie. Bibliotherapy for the Inclusive Classroom. http://www.newhorizons.org/spneeds/inclusion/teaching/hipsky_iaquinta.htm (2009-1015) 19. Ivančić, Tomislav. Susret sa živim Bogom. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1992. 20. Ivančić, Tomislav. Dijagnoza duše i hagioterapija. Zagreb: Teovizija, 2002. 21. Jackson, Marilyn N. Malloy. Bibliotherapy Revisited: Issues in Classroom Management. Developing Teachers' Awareness and Techniques to Help Children Cope Effectively with Stressful Situations. URL:http://www.eric.ed.gov/ERICDocs/data/ericdocs2sql/content_storage_01/0000019b/ 80/3d/df/f0.pdf (2009-06-23) 22. Kandić-Splavski, Branka. Malene stope od sedefa: bajkovite priče. Zagreb: Izvori., 2006. 23. Karp, Harvey. Najsretnije dijete u kvartu. Zagreb: Planetopija, 2007.
72
24. Keresteš, Gordana. Biblioterapija i terapijsko obrađivanje literarnih tekstova. // Ratni stres u djece: suzbijanje posljedice i liječenje/uredili Miomir Žužul i Zora Raboteg. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, 1992. 25. Krizmanić, Mirjana. Tkanje života: putovi i staze do životnoga zadovoljstva i sreće. Zagreb: Profil, 2009. 26. Manguel, Alberto. Povijest čitanja. Zagreb: Prometej, 2001. 27. Meves, Christa. Pripovijedati i odgajati: bajke i dječja psiha. Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1993. 28. Music, Graham. Afekti i emocije. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2005. 29. Noruzi, A. Webotherapy: reading web resources for problem solving. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/ViewContentServlet?Filename=/published/emeral dfulltextarticle/pdf/2630250609.pdf (2009-07-18) 30. Pennac, Daniel. Od korica do korica: uvod u čitanje i tajne lektire. Zagreb: Irida, 1996. 31. Pintarić, Ana. Umjetničke bajke – teorija, pregled, interpretacije. Osijek: Tisak Filozofski fakultet, Osijek, 2008. 32. Reščič Rihar, Tatjana; Urbanija, Jože. Biblioterapija. Ljubljana: Filozofska fakulteta, 1999. 33. Rudež, Jelena. Biblioterapija: magistarski rad. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004. 34. Sabljak, Ljiljana. Mjesto i uloga bibliotekara-informatora u procesu liječenja čitanjem: magistarski rad. Varaždin: Fakultet organizacije i informatike, 1991. 35. Težak, Dubravka; Težak, Stjepko. Interpretacija bajke. Zagreb: Divič, 1997. 36. Težak, Stjepko. Prilozi interpretaciji lirske pjesme u osnovnoj školi. Zagreb: Pedagoškoknjiževni zbor, 1977. 37. Težak, Stjepko. Priručnik za nastavnika za V. razred osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga, 1980. 38. Tomaševski, Boris. Teorija književnosti. Zagreb: Matica hrvatska, 1998. 39. Škreb, Zdenko; Stamać, Ante. Uvod u književnost. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1983. 40. Šprljan, Kristina Ana; Rosandić, Andreja. Krug znanja: priručnik za učitelje, nastavnike i profesore. Zagreb: Školska knjiga, 2008. 41. Štanger –Velički, Vladimira/Blažević, Brankica. Svjetiljke za dječju dušu. Zagreb: Alfa, 1999. 42. Ward, Ivan; Zarate, Oscar. Psihoanaliza za početnike. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2002. 43. Woodfin, Rupert; Groves, Judy. Aristotel za početnike. Zagreb: Jesenski& Turk, 2003. 44. Živković, Željka. Susreti s učenicima i priče i radionice za sat razrednika. Đakovo: Tempo, 2006.
73
PRILOZI: 1. Kreativni zadatci za rad nakon čitanja:
ŠTO NAKON ČITANJA PRIČE, BAJKE...? (Kreativni zadaci za rad s tekstom)
Ispričaj priču nekome tko je mlađi od tebe i reci nam kako mu se svidjela.
Napravi lutku uz pomoć koje ćeš prikazati glavni ili neki drugi lik iz priče.
Priču možemo i dramatizirati - napravimo igrokaz na temelju proznog teksta
Izmisli drukčiji završetak priče.
Izmisli TV-reklamu kojom bi ovu knjigu pokušao prodati svojim prijateljima.
Podijeli priču na četiri dijela, izmisli naslov za svaki pojedini dio i nacrtaj po jedan crtež za svaki dio priče.
Zamisli da si ti lik iz priče. Napiši što bi radio nakon što je priča završila. Zašto bi baš to radio?
Koji je najsretniji, a koji najtužniji dio priče? Zbog čega je priča postala sretna? Zbog čega je postala tužna?
Nacrtaj koji se likovi spominju u priči. Zaokruži sve ženske likove. Uokviri sve muške likove. Podcrtaj sve životinjske likove.
Kakvi su likovi u priči (pojedini)? Pokušajmo promijeniti njihove osobine (npr. riječi suprotnog značenja). Je li se priča promijenila? Pokušajmo je ispričati.
Pročitaj priču. Bi li se ovako nešto moglo i tebi dogoditi? Reci nam što... i zašto, da ili ne?
Pročitaj priču. Što misliš koji bi lik iz priče mogao biti tvoj dobar prijatelj? Zašto?
Nakon što si pročitao priču nacrtaj strip od pet sličica koje prikazuju događaje iz priče.
Kako se osjeća jedan lik iz priče? Kako se ti osjećaš nakon čitanja priče? Zašto se tako osjećaš?
Izmisli i nacrtaj naslovnu stranicu za priču koju si pročitao.
Koji je dio priče tebi najzanimljiviji? Nacrtaj crtež tog dijela.
Pročitaj prvi dio priče. Razmisli, što bi se moglo dalje dogoditi? Razmisli o tri različite mogućnosti nastavka priče? Nacrtaj tri različite sličice na kojima ćeš to prikazati. Potom pročitaj priču do kraja. Zaokruži sličicu koja najviše sliči događajima iz priče.
Izaberi jedan lik iz priče. Što misliš o čemu on noću sanja? Ispričaj jedan njegov san.
74
Pogledaj sličice koje se nalaze oko priče. Što misliš o čemu priča govori. Pokušaj ispričati. Zatim pročitaj priču. Je li tvoja priča slična priči iz knjige? Po čemu je slična? Po čemu se razlikuje? (isto može i za slikovnicu)
Nacrtaj gdje se zbiva radnja ove priče.
Kada se ova priča događa? Je li dan ili noć, sada ili prije? Znaš li možda koliko je sati u priči?
Napiši pismo prijatelju (ako još ne znaš pisati, zamoli za pomoć nekoga tko zna). Reci mu sve o priči koju si pročitao.
Izaberi jedan lik iz priče. Nemoj reći koji je to lik. Opiši ga. Ostala djeca ili odrasli neka pokušaju pogoditi o kojem se liku radi.
Pronađi prijatelja koji je pročitao istu priču kao i ti. Zamisli da je on lik iz priče. Što bi ga mogao pitati? Postavi mu nekoliko pitanja.
Izmisli svoju priču. Neka ima isti naslov kao i priča koju si upravo pročitao.
Zamisli da si pisac. Bi li i ti mogao napisati takvu knjigu? Što bi morao napraviti prije nego što počneš pisati?
Koji je problem imao glavni lik? Kako ga je riješio? Bi li ti postupio drukčije?
Sjeti se jednog lika iz priče koji se vrlo malo spominje. Zamisli da si ti taj lik i opiši kako se osjećaš.
Od gline ili plastelina izradite likove koji se spominju u priči. U velikoj kartonskoj kutiji ili na odgovarajućoj podlozi složite likove tako da prikazuju jedan događaj iz priče. Možete izraditi i prostor u kojem se likovi nalaze.
Pročitaj priču. Napravi dugačku vrpcu od papira i na njoj nacrtaj strip o toj priči.
Promijeni početak priče.
Napiši pismo nekom liku iz priče. Napiši mu što misliš o njemu i o priči. Napiši mu nešto o sebi.
Zamisli da si lik iz priče. Napiši pismo svom čitatelju. Napiši mu i ono što nije mogao saznati o tebi dok je čitao knjigu.
Izmisli zagonetku o jednom liku iz priče.
Izaberi lik koji ti se najviše svidio. Izmisli novu priču o tom liku.
75
Iz priče koju si pročitao izdvoji: sve što možeš vidjeti, čuti, pomirisati, dotaknuti, okusiti.116
ŠTO NAKON ČITANJA PJESME? (Kreativni zadaci za rad s tekstom)
Nacrtaj što prikazuje pjesma koju si pročitao.
Koji ti je stih najljepši? Nacrtaj ga.
Nauči napamet jednu pjesmicu. Izgovori je naglas.
Pjesmicu koju si naučio prikaži uz pokret.
Nabroj sve riječi iz pjesme koje imaju isti završetak (rima, nadopunjavanje rime).
Izaberi jednu pjesmu. Razmisli kako se osjećaš nakon čitanja pjesme.
Na koji bismo sve način mogli izgovoriti jednu pjesmu? Pokušaj - sretno, tužno, ljutito, šaljivo, kao zapovijed, kao molbu, poput tajne...). Pokušaj sam ili s prijateljima u isti glas.
Napiši pismo pjesniku. Možeš mu postaviti i neka pitanja. Neka tvoji prijatelji pokušaju odgovoriti na ta pitanja.
Pronađi pjesmu koja govori o nekoj manjoj životinji. Nacrtaj tu životinju u prirodnoj veličini.
Daruj nekome pjesmu.
Pokušaj izmisliti melodiju za pjesmu i otpjevaj je.
Koje riječi iz pjesme imaju isti završetak? Pokušaj izmisliti još riječi koje se s njima podudaraju (rima). Zatim pokušaj smisliti novu pjesmu tako da koristiš te riječi.
Kako se osjeća pjesnik dok piše pjesme? Što pjesnik voli? Što bi nam želio reći?
Pročitaj pjesmu koja govori o nekom liku. Zamisli da si ti lik o kojem govori pjesma. Kako se osjećaš u toj pjesmi? Bi li za sebe poželio ljepšu pjesmu? Kakvu?
Pronađi pjesmu koja govori o nekom krajoliku. Kojim bi zvukovima popratio recitiranje te pjesme? Dogovori se s prijateljima i pokušajte to izvesti.
116 117
Izmisli zagonetku koja se odnosi na pjesmu, neki lik ili događaj iz nje. 117
Štanger –Velički, Vladimira/Blažević, Brankica. Svjetiljke za dječju dušu. Zagreb: Alfa, 1999. str. 105. Isto, str. 107.
76
2. Preporučni popisi:
Slika 5. Primjer preporučnoga popisa knjiga za biblioterapiju:118
118
URL: http://www.nhsdirect.wales.nhs.uk/language/biblio_final.pdf (2009-11-21)
77
Tablica 5. Preporučni popis djela
Chronic Illness: Loved Ones
119
Title
Author
Summary
When Mommy Is Sick
Ferne SherkinLanger
A young girl shares her feelings about her mother's hospital stay.
Where's Mom's Hair?
Debbie Watters
Using photographs of a real family, this book shows how the family faces a mother's cancer treatments.
My Daddy's Cancer: An Interactive Book For Children
Cindy Klein Cohen
This book answers many questions that children have when a loved one is ill.
Our Mom Has Cancer
Adrienne and Abigail Ackermann
Two pre-teen sisters describe what it was like for them when their mother was diagnosed with and treated for cancer.
Sammy's Mommy Has Cancer
Sherry Kohlenberg
Sammy's mother receives treatment for cancer, has surgery, recovers at home and shares her love with the family.
Tickles Tabitha's Cancer-tankerous Mommy
Amelia Frahm
This book shows how a parent's moods can be affected when undergoing chemotherapy.
119
URL: http://www.dailydoseofreading.org/showtopical.php?id=108 (2009-11-21)
78
Je MoutoussamyAshe
This story of tennis champion Arthur Ashe includes his relationship with his daughter and his battle with AIDS.
Karen L. Carney
This book explains cancer, radiation, and chemotherapy in language that is easy to understand.
The Paper Chain
Claire Blake
This book for younger children helps explain what happens when a woman is treated for breast cancer.
Good Luck, Mrs. K!
Louise Borden
A third-grade girl describes the class's reaction when their amazing teacher is diagnosed with cancer.
When Pete's Dad Got Sick: A Book About Chronic Illness
Kathleen L Bostrom
This story meets the needs of children who are experiencing the stress of coping with a chronically ill parent.
My Mommy Has Cancer
Carolyn S. Parkinson
This is a short guide to understanding cancer for young children.
Ann Speltz
Written in journal style, a girl describes the treatments her mother undergoes for breast cancer. She also chronicles her own feelings and concerns.
Hard Hit
Ann Turner
A tenth-grade boy's world is turned upside-down when his father is diagnosed with cancer.
The Boy Of Steel: A Baseball Dream Come True
Ray Negron
A boy with brain cancer, who loves the Yankees, gets the chance to become batboy for a day.
Carrie Martin
Based on the writing and artwork of a young girl whose mother has cancer, this book encourages conversation between children and those who love them.
Daddy And Me
What Is Cancer, Anyway?
The Year My Mother Was Bald
The Rainbow Feelings Of Cancer . . .
It's Not About The Bike: My Journey Lance Armstrong Back To Life
For older teens, this book is the inspirational story of the world-famous cyclist and his fight against cancer.
79
Mrežne adrese nekih preporučnih popisa: http://libr.org/ftf/bloomer.html; http://librarybooklists.org/fiction/children/jbibliotherapy.htm; http://www.best-childrens-books.com/bibliotherapy.html
80
4. Organizatori (listići) za rad nakon čitanja: KWL120
ŠTO ZNAM
ŠTO ŽELIM ZNATI
ŠTO SAM NAUČIO
TEMA:
RASPRAVA (discussion web)121 120
URL: http://www.eduplace.com/graphicorganizer/ (2009-11-21)
81
NE
PITANJE
DA
pitanje
ZAKLJUČAK __________________________________________________________________ ___________________________________________________________________ ___________________________________________________________________
121
URL: http://www.greatquestions.com/e/tools_2_2_1.html (2009-11-21)
82
ELEMENTI PRIČE122
glavni likovi
sporedni likovi
mjesto i vijeme
problem
rješenje
122
URL: http://www.eduplace.com/graphicorganizer/pdf/storymap1_eng.pdf (2009-11-21)
83
VENNOV DIJAGRAM123
123
URL: http://www.teacherprintables.net/downloads/graphic_organizers/Character_Connections.pdf (2009-11-21)
84
LIK
(character web)124
Zadatak: 1) U središnji kvadrat nacrtaj glavni lik iz djela i oboji ga. 2) Na prazne crte napiši pridjeve koji oslikavaju glavni lik.
Naslov: __________________________________________ Lik:
124
URL: http://www.ops.org/District/Portals/0/Gallery/Album/15/Character%20Web.jpg (2009-11-21)
85
