August-Strindberg-Okultni-dnevnik.pdf

OKULTNI DNEVNIK BRAK S HARRIETOM BOSSE

UVO D U Strindbergovoj književnoj ostavštini takozvani Okultni dnevnik zauzima posebno mjesto. Ništa se s njime ne može uspoređiti. Što taj dokument — najiskreniji, najintimniji autoportret što je on ostavio — nije do sada tiskan, moramo zahvaliti protuslovnom držanju, što ga je pisac sam zauzimao prema mogućnosti njegova objavljivanja. Njegovo je konačno mišljenje, međutim, jeđnoznačno: kratko vrijeme prije smrti naređio je da njegov dnevnik treba da bude posljednji dio potpunog izdanja njegova autobiografskog djela, koje bi počelo sa Sinom služavke. Okultni dnevnik započinje 21. veljače 1896, kad se Strindbergova velika inferno-kriza približavala vrhuncu. Kratko vrijeme prije toga nastanio se u poznatom hotelu »Orfila« u Parizu. »Od tog vremena...« , piše u Infernu, »zapažao sam niz objava, koje sebi nisam mogao objasniti a da ne pribjegnem postojanju nepoznatih sila. Ođ toga časa pišem bilješke, koje se postepeno gomilaju i tvore dnevnik.« Iz početka se zadovoljavao time da »neobiČne slučajeve« pribilježi u sažetu obliku, čudnovate đogađaje i pojedinosti u kojima je on sam vidio čudesa ili znamenja, poruke sila. Te rane zabilješke sačinjavaju naskoro materijal za prvu skicu za njegove obje ispovijesti, Inferno i Legende. Međutim, njegove bilješke postaju drugima razumljive tek u proširenom, sređenom obliku, koji donosi njegova vlastita tumačenja tih zapažanja. Bilješke 165

prerastaju sve više u opširnu ispovijest i popunjavaju se razmatranjima i razmišljanjima i njegovim doživljajima. »Okultno« kod toga sve više stupa u pozadinu, ali ipak se iščezava potpuno. Osobito otkad 1900. Harriet Bosse stupa u njegov život, taj rad postaje dnevnik u uobičajenom smislu riječi. Harriet i njegov odnos prema njoj stupa od tada u prvi plan. Nakon što ga je konačno napustila i stupila u novi brak, prekida on taj dnevnik 0 svom životu. Posljednja datirana bilješka je od 1 1 . srpnja 1908. Toga dana Strindberg napušta stan u Karlavagenu, gdje su on i Harriet Bosse poslije vjenčanja bili uređili svoj dom, i seli u svoj posljeđnji stan Bla tornet, Drottninggatan 85. Kao prethodnici planiranog ukupnog izđanja Okultnog dnevnika, što je bila Strindbergova posljednja želja, izdaju se sada odsjeci koji se tiču neposredno njegova trećeg braka. Pojedinosti o odnosu između Strindberga 1 Harriete Bosse već su poznate, prije svega iz pisama koja joj je pisao i koja su 1932. objavljena u izdanju s komentarima same Harriete. Ipak Dnevnik ostaje najvažniji izvor. Kod toga pada u oči kako suzdržljivo donosi sudove o svojoj partnerici. Uopće se vrlo rijetko susreću sudovi o drugim ljudima. Jedva da postoji pledoaje ili optužba, ništa se tu ne osjeća od vatrene samoafirmacije, koja karakterizira Obrambeni govor jednog luđaka. Dnevnik se doimlje mnogo potresnije zbog piščeva uzaludna pokušaja da svlada granice svoje vlastite prirode, da postigne usklađenje sa svojom najbližom okolinom. U svojim posljednjim bilješkama, koje se ođnose na njegovu ženu, priznaje: »Znam da je ona na ulici po bijelome danu bila u dođiru sa mnom, ta mi smo kao neko sraslo biće, a usprkos tomu nismo smjeli živjeti zajeđno . . . nikad se nismo mogli rastati! Već je ispravnije što se H-t neće dopisivati, jer naš je odnos tako krhak da ne podnosi riječi, ni izgovorene ni napisane, a ja imam tvrdu ruku. (Nespretnu ruku1-)«. (17, V 1908) Već je u ranom stadiju Strindbergu i Harrieti Bosse poštalo jasno da je u svakođnevnim odnosima nemoguć 166

život bez trenja. Razlika u dobi između njili bila je prevelika. On je bio gotovo trideset godina stariji, više nego dvostruko stariji od nje. Osim toga, ona nije spadala među žene podložna, elastična tipa, koji je on obožavao ali ga u životu nikada nije birao. »Mi smo oboje bili jednako izraziti karakteri, i premda sam bila tako mlada ipak sam, na nesreću, imala svoje vlastite nazore«, piše Harriet Bosse 1932. u svom komentaru Strindbergovih pisama. »Strindberg je svoj život proživio, bio je gotov s čitavim jednim dijelom, s kojim ja još nisam bila ni započela.« No ni sve razmirice između bračnih drugova nisu Strindberga probudile iz njegove ljubavne opijenosti, koja ga je dovela do tog trećeg braka. Ni sudska rastava 1904. nije značila prekid odnosa. Bračni su se drugovi i nadalje družili i živjeli više godina kao muž i žena. Uvijek su se ponovo povezivali i poslije kratkog vremena opet rastajali, većinom uslijed nekog nesporazuma. No kod svakog je rastajanja Strindbergova ljubav opet usplamtjela, ponovo je žena stajala pred njim u nadzemaljskom sjaju. U Plavoj knjizi on jetaj odnos okarakterizirao na slijeđeći način: »Postoji žena koje blizinu ne mogu podnijeti, ali koju volim na uđaljenost; mi jedno drugome pišemo pisma, uvijek prijateljski i s mnogo poštovanja; čeznemo neko vrijeme i moramo se sresti, ali se odmah posvađimo, postanemo primitivni i nesimpatični; raziđemo se u srdžbi. Mi se volimo na jednoj višoj razini, ali ne možemo biti u istom prostoru, i sanjamo o ponovnom sastanku, nematerijalizirani, na nekom zelenom otoku gdje smo samo nas dvoje, najviše još naše dijete!« U vezi s tim valja kratko napomenuti Strindbergov »telepatski« zajednički život s njegovom ženom. Na tome se, naime, u prvom redu temelji okultna crta koja karakterizira Dnevnik i daje najznačajniji i najnenadaniji uvid u Strindbergovu ličnost u ono doba. Ta se tema dodiruje na više mjesta u pismima kao i u njegovim tiskanim djelima. No tek u Dnevniku ona dobiva svoje pravo između ostaloga: »Ovo je telepatsko stanje (brak koji je bio i stvaran) počelo prije zaruka, kad me je noću Harriet tražila na meni neobjašnjiv način; probudio bih se iz sna i osjetio u svojoj mašti da ona leži pokraj mene; 167

držao sam je u naručju i imao sam je, prije nego što sam zamolio njenu ruku. Ali onđa nisam kod toga ništa mislio (naime, kad sam je zamolio za ruku). Od onda je to posve samo od sebe opet dolazilo, kad god nije bila prisutna. I nema udaljenosti. Ona me tražila iz Pariza i Beča, i našli smo se kao muž i žena. To ipak ne može nikada prestati.« Ne treba pokušati psihološki ili fiziološki dovoditi to stanje u pitanje; očito je u vezi s njegovim asketskim načinom života i s bavljenjem okultnim pojavama za vrijeme inferno-krize. Poslije krize sve više suzuje vezu i dodire s vanjskim svijetom. Mašta i uživljavanje izdaleka u sudbinu drugih Ijudi morali su nadoknađivati vanjske doživljaje i stvarati nov svijet, koji je za njega postajao sve stvarniji. Stekao je sposobnost da halucinatorski vidi ljude na koje misli. Sam je Strinđberg svoju erotiku fantazije gledao u okultnom svjetlu, ali se kolebao između tumačenja u smislu Swedenborgova općenja duhova na višoj razini i pređodžbi, koje su poznate iz srednjovjekovne magije i suđenja vješticama, o inkubima, zlim demonima koji posjećuju ljude u snu i održavaju s njima tjelesne veze. U veljači 1901. govori o zraci svjetla koju je u njegov život unijela ljubav. Preko nje je »doživio znatan utjecaj koji ga je oplemenio — koji ne može izvršiti nikakav demon«, ali ipak nije potpuno uvjeren: »Pa i demoni se mogu preodjeti u anđele«. U proljeće 1908. zaručila se Harriet Bosse s nekim kolegom glumcem. U to se vrijeme veza između nje i Strindberga već ozbiljno počela gubiti, ali se tada njegova ljubav ponovo, po posljednji put, rasplamsala, žešće, strastvenije nego ikada. Dnevrtik je od tada pun izjava o intimnom općenju s Harrietom Bosse, što se odigrava u njegovoj mašti. 10. travnja piše: »To što sada đoživljavam tako je neobično. Ja sam dobar prijatelj s Harrietom; ona me ,traži\ Malo jedem, malo pijem; pažljivo se oblačim, za koga? Kao da sam zaručen, doživljavam opet 1901. i vidim Harrietu mladu, prije sedam godina, veliku, krasnu, nadzemaljsku u mojoj predodžbi.« No istodobno se plaši nedostojnosti te veze i piše 13. travnja: »Molio sam boga da me toga oslobodi i da mi zarine 168

kolac u meso, da me udari po licu! No On se ne miče! Sretan sam kad me ona traži.« Strindberg je pokušao sam sebe uvjeriti da Harriet dijeli s njim njegovu novorođenu ljubav, premda je ona bila na putu da sklopi brak s drugim. Uzalud je ona u svojim pismima nastojala Strindbergu objasniti da je s njene strane sve prošlo, a ona pripada drugom muškarcu i da »svaki dodir između nas mora prestati«. Cak ni bjelodane činjenice nisu bile u stanju da 3 a istrgnu iz njegova uvjerenja. Ta ona ga je dan i noć tražila. On je nju također, i optuživao, kad je odnos osjetio nedostojnim: »Sađa te molim: pusti me na miru! U snu sam nemoćan kao i svi drugi, neuračunljiv. . . poslije se stiđim — sad mi se to čini zločinačkim!«, vapi on u jednom pismu od 9. travnja. Poslije nekoliko dana opet joj predbacuje: »Zašto me ne pustiš? Sto hoćeš ođ mene, stara čovjeka? Uzmi moju dušu, ako hoćeš, ali me pusti! To će zlo svršiti!« Zbivanje o kojem je ovdje riječ može se smatrati nezdravim ili ne. Mistika o kojoj svjedoči Dnevnik s realističkim pojeđinostima bez sumnje je pomiješana s naivnim praznovjerjem. Međutim, književno i pjesnički postala je plodna, nadahnula je Strindberga uzvišenom Ijubavnom lirikom u stihu i prozi, kojima nema mnogo ravnih u švedskoj književnosti. Srećemo je u dramama Labuđa bjelina, ZJ Damask III i Kraljica Kristina 1901, kao i u komornoj igri Nevrijeme 1907. »U mislima te grlim, u svojim snovima te ljubim i ništa nas na zemlji više ne dijeli«, kaže princ Labuđoj bjelini. »Ja te vidim, premda te moje oko ne vidi, osjećam tvoj okus, jer bacaš ruže u moja us t a . . . « U slijedećem izboru iz Okultnog dnevnika pomiješan je tekst s citatima djelomično iz Strindbergove prepiske s Harrietom Bosse, djelomično iz komentara Harriete Bosse uz Strindbergova pisma, što ih je ona izdala. U pojedinim je slučajevima Strindberg u svom Dnev- • niku imena osoba i izreke pisao grčkim slovima. Ta su mjesta u zagradama označena kurzivom. Torsten Eklund

169

TISUCU

DEVETSTOTE

Harriet Bosse 1932■ Proljeće 1900. donijelo mi je mnogo posla i velik uspjeh. Glumila sam Pucka u Snu Ijetne noči i Anu u Prvim guslama. Onda se planirala izvedba Strindbergove drame U Damask za slijeđeću jesensku sezonu, ali nadležni još nisu bili ođlučili tko bi imao igrati ulogu dame. August Palme, koji je u ono doba mnogo saobraćao sa Strinđbergom, predložio je da se pokuša sa mnom. Za to su začudo izabrali mene. ( . . . ) Još se sa Strindbergom nisam bila osobno srela, no jednog mi je dana Palme donio vijest da Strindberg želi da ga u određeno vrijeme slijedećeg dana posjetim. 31. svibnja Prvi posjet gospođice Bosse. 5. srpnja Drugi posjet gospođice Bosse. Prihvatila je ulogu u Damasku. Njena je sestra čekala vani u kočiji. 15. studenog Prvi generalni pokus Damaska. Neobjašnjiva scena s (Bosseovom). Onda se dogodilo! Poslije prvog čina doŠao sam na pozornicu i zahvalio (Bosseouoj). Učinio sam jednu primjedbu u vezi s posljednjom scenom, u kojoj treba dati poljubac sa spuštenim velom. Dok smo stajali na pozornici, okruženi mnogim ljudima, i dok sam ja ozbiljno govorio o Ijubljenju, promijenilo se malo lice (Bosseove), postalo je veće i dobilo nadnaravnu ljepotu. Cinilo se da se sasvim približilo mome, a njene su me oči snubile munjama što su crno plamtjele. Tada je bez povoda otrčala, a ja sam stajao zbunjen, pod dojmom da se đogodilo čudo i da sam primio poljubac koji me opio. Tada se (B-ova) tri dana kao duh kretala oko mene, tako da sam je osjećao u svojoj sobi. Kasnije sam o njoj sanjao, ovako: ležao sam u jednom krevetu; B-ova je došla s pozornice u Puckovu kostimu; 110

bila je udata za me. Rekla mi je: »Pogledaj, moj Braueru«, i pružila mi je nogu da je poljubim. Nije iniala grudi, uopće nikakvih! Gustaf Strindberg,2 koji je vodio Damask, rekao je da je B-ova savršeno nalik na tetku Philp (moju sestru Anu). Osim toga to je moja druga žena (dama u Damasku) slična sestri Ani. Dakle, (B-ova) je nalik na obje. (B-ova) je prije nekoliko godina glumila djevojku u mom komadu Prije smrtis. (B-ini) sestra i šurjak stanovali su u Parizu u istom pansionu gdje i ja. (B-ova) stanuje u Gref Magnigatanu 12, upravo nasuprot kući u kojoj sam ja stanovao kao autor Majstora Olofa4. 19. studenoga Poslije dugog vremena opet sija sunce. Suho je i hladno. Večeras 6e se davati U Damask. Strindberg Harrieti Bosse, 19. studenoga Budući da se večeras neću pojaviti u kazalištu, htio bih Vas zamoliti da Vam smijem zahvaliti za ono što sam vidio na generalnoj probi. Bilo je veliko i lijepo. August Strindberg Strinđbergr Harrieti Bosse, 5. prosinca Gospođice Harrieto Bosse, U mislima na to da smo danas završili putovanje u Damask, naručujem nekoliko ruža — naravno s trnjern — drugačije i ne treba biti! Šaljem ih uz jednostavnu zahvalu: postanite sada kod nas glumica novoga stoijeća! Poklonili ste nam nove tonove, bez obzira na to gdje ste ih uzeli. Dopustite mi da se nadam da ću Vas opet čuti — u proljeće — u Uskrsu, kako ste mi obećali. August Strindberg 171

12. prosinca Navečer sam poslao (B-ovoj) (Vskrs). Navečer sam sjeo da napišem analizu uloge za (B-ovu). Osjećao sam da sam u telepatskoj vezi s (B-ovom). Noću sam sanjao . . .

DEVET

STOTINA

PRVE

3. siječnja Miris celera progonio me mjesecima; sve ima okus i miris celera. Kad navečer svučem košulju, miriše na celer. Sto to znači? (Čistota), moj celibat? 5. siječnja Dovršio sam Krunsku nevjestu i osjećao kao da će sada nastupiti stanka u mome dramskom radu. Čeznem za Parizom; planiram put. 8. siječnja Sreo sam se s (Bonnierom), koji me prestrašio putovanjem u Pariz. Čitao sam Echo de Paris, što mi ga je poslao Courrier de la Presse, i prestrašio sam se. Primio sam pozđrav od (Bosse-ove) i poruku da ne bi trebalo da putujem. Čitao sam u novinama da se u Parizu smrzlo devet osoba. Odlučio sam da ne putujem. Jer sam dan prije (molio Boga) da mi dade znak (svoje volje). 9. siječnja Čitam Balzaca, »Lucien enfin etait aime absolument, et comme il est extremement rare que les femmes aiment un homme«*. — (Žena ne voli; muškarac je taj koji voli, a žena ta koja je voljena.) 23. siječnja, nedjelja (B-ova), koja je đvanaestog čitala Vjerovnika i Samum, javila mi se đvanaestog kao sablast. Trinaestog je bilo intenzivnije, a noću me je progonila. (Prvi telepatski * Luciena je napokon netko ljubio, a kako je izvanređno rijetko da žene vole muškarca — 172

»dodir« s B-ovom) »Imao« sam je kad se noću telepatski tu zatekla, inkubus. Sve mi je to jezovito, i (molio sam Boga da me) od (te strasti očuva). 14. siječnja, ponedjeljak Na ulici sam prošao pokraj dviju dama, vladala je hladnoća od šest stupnjeva i svježi vjetar. Mirisalo je po celeru (lakoumnost). Navečer sam opet prošao pokraj dviju dama i mirisalo je po celeru. 15. siječnja, utorak Kamo će to još đovesti? Hoću da bježim u Berlin, ali ne mogu. (Gospođa Gijerstam) je prošle godine osjećala da se s (Arvidom Odmanom) nalazi u telepatskoj vezi, ili da je on iz daljine hipnotizira. Ona ga je, naime, voljela u mladosti. 25. siječnja Jutros sam na jednoj kući u Strandvagenu vidio zastavu. Razveselio sam se. Kad sam se približio, vidio sam da je to jeđnostavno norveška zastava na pola koplja, s lovorovim vijencem oko jednog grba i nešto unutra. Što to treba da znači? — Ne, bila je to engleska zastava u čast kraljice Viktorije, koja je nedavno umrla! (ođbojnost prema B-ovoj) Sada uvečer sjedim osamljen kod kuće, dok se izvodi Saga o Folkunzima. Osjećam svu napetost — koja tu i tamo popusti — vjerojatno kad padne zastor. Razmišljam o svom životu: je li moguće da je sva strahota koju sam doživio za me postavljena na scenu da bih postao dramski pisac i da mogu opisivati sva duševna stanja i sve situacije. Dramatičar sam bio s dvadeset godina ali bi moj život protekao mirno i tiho da nisam imao što opisivati. 28. siječnja Svirao sam San Ijetne noći (Mandelssohn). Zaokupio me osjećaj da će doći (B-oua). Tada se pojavila domaćica i najavila gospođicu (Vallberp). Nisam je primio! 173

Malo kasnije otvorio sam Euripida i naišao na mjesto: »Ali ne osjećati sklonost prima zloj ženi«, i neposredno nakon toga: »Posjet zlih žena znači moju propast.« Neka to bude dovoljno! Usporedi: značajna pojava na ulici prošle godine, kad sam u razmišljanju da li mi je dužnost da se opet oženim pao i ozlijedio prstenjak. 4. veljače Čitao sam Princezu Maleine od Maeterlincka. Cijelo sam vrijeme osjećao miris i okus tamjana (molitve 'pobožnih). Op: U dramskom se kazalištu kolacionirao Uskrs. Tamjan, olibanum (B), vidi dalje, šesnaestog. 8. veljače, petak Prije podne sam pisao Damask III. Brijao sam se prije podneva (Poljubio sam sliku drage B-ove. Molio sam: »Bože blagoslovi je«.) I onda je došla B-ova. (Stidio sam s e . . . bila je ozbiljna, lijepa) i rekla je: (Bože blagoslovi ga), koji je tako lijepo pisao u Uskrsu! Pričinjao sam se samome sebi kao stari Faust, koji je čeznuo za svojom mladosti pred (tim remek-đjelom od ženskog djeteta). Nasmiješila se i usta su joj bila kao u osmogodišnje djevojčice. Na šeširu je nosila orlovsko pero5 i neki svojevrstan ukras, zlatno srce na grudima. Strindberg Harrieti Bosse, 8. veljače Radostan što mogu napokon s vama razgovarati o Uskrsu, mislim da sam zaboravio toliko od onoga što sam Vam htio reći. Osim toga me je strah da ne ostavim dojam da se hoću miješati u Vaš razvitak. Ali budući da ste mi danas tako lijepo i milo zahvalili, meni koji je trebalo da Vama zahvalim, moram najprije reći nekoliko riječi o Eleonori i onda o nečemu drugom! Eleonora je zbog obiteljske žalosti zapala u duševno stanje (mnogi ga nazivaju bolesnim), uslijed kojega je djelomično sa svojim ukućanima, djelomično s čitavim čovječanstvom stupila u odnos (telepatski), na kraju s nižim stvorenjima, tako da trpi sa svime što je živo i ostvaruje ideju »Krist u čovjeku«. Ona je zato srodna 174

Balzacovoj Seraphiti, Swedenborgovoj Nižcei, koje bih Vam preporučio da upoznate kao uvod u Uskrs — kad se ne bih plašio — da — da ću Vam biti dosadan. Također sam Vas imao namjeru zamoliti da pročitate Hannu Ioel: S one strane, gospođu Skram: Hieronimus, a prije svega Meaterlinck: Blago poniznih. Međutim, kako sam rekao, plašio sam se da nećete prihvatiti moju pouku! Jeđnom ću prilikom valjda čuti o dojmu koji je ostavila na vas Princesse Maleine, a poslije čitanja Krunske nevjeste dolazim s prekrasnom djevojkom Judith u Mrtvačkom plesu. August Strinđberg 10. veljače, nedjelja Probudio sam se i izašao u prekrasnom raspoloženju. Sjalo je sunce i vidio sam poput ruže crveno svjetlo na sjeveroistoku (Furusund). (Mnome je ovladao osjećaj da) se život opet počeo smiješiti. Pročitao sam na jednoj novoj kući u Karlavagenu: stanovi od tri do pet soba za prvi travnja. (U tu smo kuću uselili kad smo se vjenčali.) Navečer sam izišao i vidio grad osvijetljen, ali ni jeđanaestog još nisam znao zašto. Neobično se doimao sa svečanom koračnicom uz glazbu, na ledu. 11. veljače, ponedjeljak Porezao sam prstenjak lijeve ruke, na mjestu gdje je stajao prsten, i vidio da je istekla velika kap krvi. Cijeli dan osamljen, u mirnom raspoloženju. Citao sam Peladana i (misleći na B-ovu, zaklinjao sam je da mi oprosti moje zle misli). Navečer mi je zelena zraka od svjetiljke pala na prsa i progonila me kamo god sam išao. Hoće li, napokon, doći svjetlo? Otkad me je (B-ova posjetila), stupio sam u novi odsjek svoga života. Ceznem za čistoćom, ljepotom i skladom. Na drugi čin Damaska III utjecala je (B-oua), koja je sad stupila u moj život. 175

Harriet i ja smo povremeno telepatski zajedno živjeli i iz daljine uživali uzajamnu prisutnost, otkad me uputila u tajnu. 12. veljače U noči nemiran. Probudio se u dva sata (imao sam je jer me tražila). Moj se telepatski odnos s (B-ouom) pojačao do stupnja koji me zastrašuje, u mislima živim samo s njom. (Molim Boga da to razmrsi), što prijeti da će završiti katastrofom. Jutros sam se probudio s groznicom i bolovima u prsima, ali sam ipak izišao. Vidio sam zlatni križ na crkvi sv. Jakoba iznad sinagoge, demonstrativno obasjan suncem. Kad sam se vratio kući, primio sam poŠiljku iz samostana Maredsous, koji sam posjetio prije nekoliko godina. To što sada proživljavam jezovito je i čudesno — kao da očekujem smrtnu osudu. Katkad vjerujem da (me ona voli), katkad ne. Neka se vrši volja božja! Kad bih samo saznao kakva je! Međutim isto toliko znakova govori tome u prilog kao i protiv toga. Kod njenog sam posljednjega posjeta vjerovao da je neki anđeo u sobi, i odlučio sam se za dobro u nadi da 6u se uz pomoć žene pomiriti sa ženom. Tađa sam je tri dana imao u sobi i iskusio utjecaj koji me podizao i oplemenjivao — kako nipošto ne može utjecati demon. Ako više sile zbijaju sa mnom šalu, spreman sam i to podnijeti! Današnjim će danom vjerojatno biti ođlučeno o mojoj sudbini. Hoće li se vratiti i ljubav, velika uzvišena? I je li došao kraj nacionalno-ekonomskom braku prethodnog stoljeća? 13. veljače, srijeđa Dan je bio svjetliji od jučerašnjega. Groznica je prošla. Navečer sam poslao (B-ovoj) pismo i uskršnje breze kao i jedan uskršnji ljiljan. 176

Cuđnovato: onoga dana kad sam imao groznicu bilo je sve crno i soba se nije mogla osvijetliti. Bilo je tamno. — Danas je napadno svijetlo u sobama, uz isto osvjetljenje kao jučer. Strindberg Harrieti Bosse, 13. veljače Draga gospođice Bosse, Budući da odgovor može uskoro stići, molim Vas da me brzo obavijestite da li mogu računati s Vama kao Kersti6, tako da odmah dobijem ulogu od Vas. Ne diktira to pismo nestrpljivost s moje strane, nego strah da Vas ne izgubim za tu ulogu koja se već može dati nekome đrugom. August Strindberg 14. veljače Neharmonično, premda sja sunce. Sve moje misli kruže oko (B-ove), ali kao da će mi doći s ljubavlju i vratiti mi vjeru u dobrotu u ženi i u ljudima. (B) je slična: prvo, mojoj drugoj ženi (kako je glumila u Damasku), drugo, mojoj sestri Ani, treće, mojoj majci, četvoro gospođici Lecain, lijepoj Engleskinji koja me u Parizu htjela uloviti, koja je svima bila slična, često ostavljala topao, majčinski dojam, tako da sam kod mlle Charlotte7 često želio da se mogu uvući pod njen topli, lijepi, vuneni ogrtač kao u majčino krilo. Ali Gauguin je rekao da je ona demon i đa mami muškarce — i žene. Peto: ona se smiješi kao moj sin Hans kad su mu bile četiri godine — anđeoski. Molim se svaku večer (B-inom) anđelu čuvaru, da nju učini dobrom, i mene preko nje. Je li to prijevara? Ta demoni se mogu preodjeti u anđele. Cijelo sam prije podne čekao u smrtnom strahu. Sat je odbi o. . . pola. Srozao sam se, kao da život ide kraju, pri pomisli: ona neće doći! — Malo kasnije je došla! Jednostavna, blaga, dobra, ne onako blistava — kao prošli put. Govoriia je toplo, đostojanstveno, vođila razgovor o sitnicama. . . Ja sam oživio, ali me ispunila takva sreća što je vidim da sam zaplakao . . . napokon sam joj poljubio ruku 12

In lem o — Okultni đnevnik

177

i zahvalio joj se što me htjela vidjeti. Kad sam joj pokazao svoj alkemijski ormar, krvarila mi je ruka. Ona je rekla: — Vi imate tajni, vi! (a propos — papiri u ormaru). U četiri sata sam iznenada dobio napadaj plača — plakao sam općenito — nad svojom bijedom i bijedom čovječanstva, bez uzorka, od mračnog osjećaja sreće, boli što nemam sreće, u pređosjećanju buduće nesreće. 26. veljače Pismo od (B-ove) koje me smirilo i usrećilo. Odgovorio sam na njega odmah. Tako ju je obradovala moja slika8. Cudnovati je miris tamjana opet nastupio, danas intc-nzivnije nego inače. Tada sam doŠao na pomisao da je to (B-ova). Pomirisao sam njeno pismo i ono je mirisalo po tamjanu! — Ona je to, dakie! No miris je postao odvratan. U početku je bio ugodan, opojan, kasnije je vonjalo po ludilu i vradžbinama. Na kraju je izazivao odvratnost i budio užas. Harriet Bosse Strindbergu, oko 16. veljače Gospodine Auguste Strindbergu, Hvala na fotografiji! Time ste me tako usrećili. čitala sam samo jedan dio Mrtvačkog plesa. Ne podnosim tako mnogo čitanja odjeđnom; djeluje tako snažno. Smijem li ga zađržati još nekoliko dana? Strindberg Harrieti Bosse, 16. veljače Draga gospođice Bosse, Još uvijek vam kažem draga, jer ste proŠli petak bili dragi i molili Boga da me btagoslovi. U ovoj me godini još nitko nije blagoslovio! — Ne znam zapravo da li Vi vjerujete u dobrostivoga Boga, ali on Vas je uhvatio za riječ i uslišio Vas! Možete li to sebi predočiti? Bio sam bolestan i u tami; no onda je došlo svjetlo, dobre odluke i mir! Zato sam poljubio malu ruku koja me blagoslovila. Razumijete li sada? I zato sam plakao! I nisam jučer plakao posljednji put. Razumijte to! 178

Svakako možete zadržati Mrtvački ples! Očekujem strpljivo Vaš sud i molim Vas da mi poslije kažete svoje iskreno mišljenje o tom komadu. Vaš August Strindberg 17. veljače, rtedjelja U noći: mirno, predivno. Probudio sam se bistrih očiju i radostan. Gađila mi se kava i pio sam mlijeko. Otišao sam u zoološki vrt: na Skansenu su izvjesili zastavu. Dva su psa oko mene mahala repovima. Čitao sam u Sthms Dagblad: Love is best! (Ljubav je najbolja) — Dnevno evanđelje govori o ljubavi caritas, ne’ eros — amor. Našao sam u Maeterlincku turistički plan za put u Italiju. Mislio sam na put u jedan talijanski samostan, koji je otkrio Richard Bergh. Tamjan koji je došao poslije mirisa celera i postao mi odvratan, malo je danas popustio. Oh, da mi je naći novi! Večeras sam vidio križ na Slottsbackenu, sačinjen od plinskih svjetiljki. Katkad ga vidim, ne uvijek. 18. veljače Prilično mimo. Tamjan je popustio. . . radio sam na Damasku 111 a najviše spavao.9 Ona me potražila! A ja sam odgovorio. 19. veljače Navečer sam, kad sam htio leći, opazio (B-ovu) u đnevnoj sobi, također uz miris tamjana; kasnije u mojoj sobi, ali tako intenzivno, sablasno, da me je bilo strah. 20. veljače Pisao sam Damask 111. (B-ova) je došla, dobra, prijazna, stidljiva. Probudio sam se u život! Cijelo je vrijeme imala spušten veo. Voli malu đjecu, Čitala je Mrtvački ples — pitao sam je zar nije doživjela Juditinu prvu Ijubav. . . jađno dijete; odgovorila je da nije! Kad je otišla, opet se smračilo. Imala je oko vrata krzno s dvije male pandže, crne, oštre. U jednom je času dopro do nje tamjan, ali je čudnovato da ja svake večeri osje179

6am miris tamjana od samoga sebe kad svučem pamučnu košulju. Prije je bio celer. Sto to znači? Noć mirna do četiri sata. Molio sam jutamju molitvu. Imao sam je. 23. veljače Probudio sam se s prvom odlukom da napustim (B-ovu). Poslao sam obje njene slike u Njemačku10 i osjetio sam se slobodnijim! Radio sam na Damasku 111. Beethovenovo veče s Axelom, Richardom B. i Gyllenskoldom. Ugodno raspoloženje. Zahvalio sam se Bogu što mi je poslije toliko godina bijedna života opet bilo tako ugodno. 24. veljače U noći sam sanjao o rodama. N.B.! U mojoj sobi, gdje sada stanujem, vise dvije slike roda; u međuvremenu tri, pošto sam kupio jedan japanski zasun. (B-ova) se pojavljuje kao sablast. Oko podne sam napisao i poslao jedno pismo osobno u kazalište. Tamo se održavala matineja i (B-ova) je glumila. Molio sam da se izbaci Kasper11 i đa se mjesto toga postavi Samum s (B-ovom) u glavnoj ulozi. Poslije toga sam čitava dva sata osjećao prijazan odnos s (B-ovom), tako jako da mi je počelo lupati srce. Osjećao sam se sretnim, kao da (me uoli). I kao da je sađa odlučeno o mojoj sudbini. Miris tamjana je postao intenzivan, ali ipak ne neugodan. Moj je Čitav život sad isprepleten s njenim. Neka mi Bog pomogne da se oslobodim toga položaja! 25. veljače Ona mi se nuđila i imao sam je. Pisao sam Damask III. U podne sam dobio natrag knjige od (B-ove) i jedno tvrdo, hladno, ljubazno pismo. Harriet Bosse Strindbergu, 25. veljače Gospodine Auguste Strindbergu! Sve više i više znam cijeniti Maeterlinicka. U njegovoj umjetnosti ima nešto pimo stila, što zbog njegove 180

originalne forme đjeluje najprije strano, ali nas kasnije obuzme zahvaljujući njegovu uzvišenu đaru da ugođaj crta u bojama. Tu mislim najviše na njegove Les sept Princesses Interieur i Les Aveugles*. Tako sam Vam zahvalna što ste me naučili da ga razumijem. Harriet Bosse Strindberg Harrieti Bosse, 25. veljače Gospođice Harrieto Bosse, Morate imati još malo strpljenja sa mnom i s mojom prepiskom, koja svim silama teži našem zajeđničkom interesu: Eleonori. Na to se odnose i knjige koje Vam žaljem. Kažete da je uloga tako krhka, da se jedva smije dodirnuti. Da, zato je neću ni analizirati ni razbarušiti, neću o njoj filozofirati. 26. veljače, utorak Probudio sam se ujutro s odlukom da se odvojim od (B-ove). Mislio sam na njeno tvrdo, oholo jučerašnje pismo, mislio sam na posljedice kad svoju moć i svoju imovinu, svoju slobodu i čast ustupim tvrđoj, proračunatoj ženi iz jednog neprijateljskog naroda! (B-ova) je čitav dan bila prisutna kao sablast, ođ podne do večeri. Onda sam otišao Gyllenskbldu da se oslobodim. No prije sam napisao hladno, tvrdo pismo (B-ovoj) i ubacio ga u poštanski ormarić. Cijeli sam dan bio u transu zbog koncepcije za Labuđu bjelinu. 27. veljače U noći: prilično mirno (imao sam je). Probudio sam se u transu Laimđe bjeline i čitav dan na tome radio. Od (B-ove) nisam ništa čuo. Miris tamjana počinje popuštati. Jesam li svojom askezom u prošla tri tjedna postao neosjetljiv za njenu auru? Ili se njena aura u meni i preko mene profinila? * Sedam princeza, Unutrašnjost, Slijepci 181

Cijeli dan slobodan od kontakta s (B-ovom), ali sam ipak povremeno čeznuo za njom. No premda sam intenzivno čeznuo, nisam dobio odgovora. Je li nit prerezana? Dan je zapravo siv i polužalostan. Strindberg Harrieti Bosse, 27. veljače Gospođice Harriet Bosse, Mnogo Vam imam saopćiti i mnogo Vas pitati. No ja sebi umišljam da vas je moja povjerljivost vrijeđala i da Vam je moja đobrohotnost bila dosadna. •— Ali sada nije zgodno da Vas zamolim da dođete k meni pa se ne usuđujem. Ali kad vam kažem da je stol, doduše, u dva sata spreman, ali da se u pola tri raspremi, onda ste slobođni kao i do sada da me počastite svojim posjetom. Ako je i ova izjava nametljiva, oprostite mi. Ne vidim u ovom času nikakve druge mogućnosti. 28. veljače Poslao sam jutros prijazno pismo (B-ovoj). Došla je u tri sata poslije podne, obučena u crno, dražesna, ljubazna, dobra. Prisno smo razgovarali! — Re~ kla je da je osjetila da sam se prethodnih dana srdio na nju! itd. Dobila je Damask III, koji je ispovijest. Strindberg Harrieti Bosse, 1. ožujka Draga gospođice Bosse, Dođite i saopćite mi kako Vas se dojmio Damask III, prije nego što ga drugi razvodne. Držim toliko do Vašeg suđa, jer Vi sada glumite ulogu dame; razumijete li? Vaš August Strindberg 1. ožujka Probudio sam se s osjećajem da je o mojoj sudbini sada odlučeno. Napisao sam pismo (B-ovoj) i zamolio je da se izjasni o Damasku. Tada sam cijeli dan živio u napetosti i očekivao da će ona doći (upravo je odbilo šest sati). Poslije podne 182

BHtn, odmah poslije ručka, bio uvjeren da će doći. Nisam osjećao miris, ali mi je srce jako lupalo. (N.B.! Zidni sat u dnevnoj sobi jutros mi se pokvario. Džepni mi se sat pokvario prije tri dana.) (Navečer poziv od Brantinga, koji sam odbio.) Kako čudno! Osjećam se kao da sam zaručen i danas «am izabrao namještaj za sobu »đomaćice« u Bodaforovoj aukcijskoj kući. Kupio sam sebi novo ođijelo, kao tia očekujem posjete za zaruke. Misli da je tako i da se nve pretvara u pjesmu! Sto onda? Onda bih napisao pjesmu, koja bi morala biti lijepa! I bol odricanja bila bi zamijenila pjevom. Dante nije nikada dobio Beatrice, zato joj je ostao vjeran; premda je živjela u braku s drugim! Ali sam sada, navečer, osjetio kao da je prekinut svaki dođir s njom i kao da je kraj. 2. ožujka Dobio sam iz Njemačke pismo o gostovanju (B-ove). Uzeo sam gradskog tekliča i poslao po (B-ovu). Mislio sam: sad je imam u klopci. Došla je: lijepa, djetinjeg izgleda, blaga, mudra. — Ali u tom je času brujalo u svim zidovima. Imala je uza se Damask III, i na moje pitanje (kako sam ja vjerovao): »Bi li trebalo da nepoznati svrsi u samostanu?«, odgovorila je: »Ne, on u životu ima još više reći . . . « Moje je mišljenje bilo da bijem veliku bitku i da pitcm — ali je pitanje izostalo i ona je izmaknula svemu. (Ipak je napisala pismo s odgovorom »da«.12 Dobio sam ga tek 25. travnja, i tamo je sađa uvršteno.) Da bih joj otkrio svoje osjećaje, položio sam kao slučajno jedan od njenih zelenih pečata s četiri vrpce što čine križ. Otkrila ga je i nasmiješila se — nasmiješila se kao mala djevojčica kad joj uspije uloviti svog obožavatelja. Jedno je sigurno: sada zna gdje me ima! Ponudila se da mi nešto odsvira na glasoviru! O! 3. ožujka Probudio sam se s čvrstom odlukom da (B-ouoj) otkrijem svoje osjećaje. Napisao sam dugačko pismo.i poslao g a . . . Upravo u ovom trenutku treba biti uručeno. 183

I uručeno je (B-ovoj), koja je bila kod kuće. (U tom se trenutku raščistilo nebo i postalo svjetlomodro nad Istočnim morem.) Ipak nisam osjećao nikakav miris, ništa. Ali me je obuzela potreba za s nom. . . tako sam zebao, da sam morao naložiti vatru i obući svoj smeđi ogrtač. Na satu je pola pet, ja ne znam ništa; ne slutim ništa. Ćitao sam propovijed, ali nisam osjetio nikakvu pobožnost! Devet sati uvečer. Ništa se ne događa. Bio sam nemiran i napet. Međutim, nisam postigao nikakav dodir s (B-ovom). 4. ožujka Sada sat pokazuje pola jeđanaest. Ništa se ne đogađa. B. N. P.13 U jedanaest sati došlo je pismo od Scheringa s izjavom o slici (B-ove): »nadzemaljski«. To sam odmah poslao (B-ovoj). Ali nikakva ođgovora; ni ja nisam osjećao da je pismo primila. Sada je šest sati. Ništa se ne događa. Opet napadaj pospanosti. Napisao sam pismo (B-ovoj) i prepustio se suđbini. Odmah poslije toga opet je došao miris tamjana! Sto to znači? Harriet Bosse Strindbergu, 4. ožujka Hvala na pismu, bilo je tako blago i lijepo. Od svega bih Vam srca rado dala savjet za koji ste me molili — o, ali je to velika, velika odgovornost! Ako mislite da žena koju hoćete izmisliti za Nepoznatog, koja posjeđuje moć da ga veže za život, da ga primi za ruku i pokaže mu sve svijetlo i dobro, čega također ima u svijetu, onda on ne čini ispravno ako ode u samostan. Ali predočite sebi da ona nema te sposobnosti! Kako bi on bio razočaran, kad bi postepeno otkrio da ona uopće nije tako nadarena, bistra i mudra kako ju je on sebi predočivao! Kad bi osjetio da je njen duh previše sitan da bi mogao slijediti njegov, koji je velik i moćan! Nemojte misliti da bi se za njega onda sve srušilo i da bi sve 184

njegove nade propale, tako da bi se oko njega sve smračilo, više nego prije. A ona! Ona bi trpjela, trpjela bi što nije postigla svoj veliki cilj, jer je bio njen cilj da ga đovede do pomirenja s čovječanstvom — što je on želio i čemu se nadao. Ja sebi lako predočujem oduševljenje male žene, kad bi je Nepoznati — usprkos svim njenim predodžbama — samo tiho uzeo za ruku i s njom zajedno — pošao prema cilju. A na samostan neka zaboravi! Vaša Harriet Bosse 5. ožujka Poslao sam pismo B-ovoj s ugla u Stranđvagu. Tada sam obišao tu četvrt očekujući da ću prolazeći pokraj Gref-Magnigatana zapaziti bar nešto što bi bilo kao od g o v o r... Došao sam do ugla Storgatana. . . u njenom je stanu bio otvoren jedan prozor i s prozora se nagnula mala ženska gl ava. . . Sto to znači? Međutim, ujutro, kad sam popio kavu, čuo sam kako se u sobi šapuće moje ime, premda tu nije bilo nikoga. Oko podne sam svirao San Ijetne noći. Obuzele su me zle misli — i bacio sam sliku (B-ove) u ormar. Malo poslije toga je došla! Bila su četiri sata! U pet sati sam bio zaručen! O! Neka nam Bog bude milostiv! I neka blagoslovi našu vezu! Zamisli! Poljubio sam njena mala, lijepa usta i njene male mlječne zube — I jutros sam već postao malodušan! Kako je čudan život! Harriet Bosse 1932. ( . . . ) Govorio je o tome kako je život teško i kruto s njim postupao, kako jako čezne za jednom svijetlom zrakom, za jednom ženom koja bi ga mogla pomiriti s čovječanstvom i sa ženom. Tada je položio ruke na moja ramena, gledao me duboko i srdačno i upitao: »Hoćete 185

li imati djetešce sa mnom, gospođice Bosse?« Ja sam kimnula i, potpuno hipnotizirana, odgovorila: »Da, hvala«, i onda smo bili zaručeni. 6. ožujka Imao sam namjeru poći u grad da kupim prstenje. Tada je došlo pismo od (B-ove), u kojem me upozorava na svoju zločestoću. U međuvremenu sam napisao odgovor i čekam. Kad sam se ujutro vratio sa šetnje, gazdarica je utakla ključ s unutarnje strane vrata u sobi za boravak i na mojoj sofi priredila postelju. . . Cemu to? Zar ćemo tako brzo pasti?. . . To uvijek vodi k tome! K tome mora voditi! K tome uvijek vodi, mora voditi k tome! Cemu oklijevanje? Možda ne može postati majkom! Čemu te prozaične pripreme? Čekao sam do pola četiri, jer je htjela doći u to vrijeme! Nije se pojavila! Zle misli i strasti miruju! Bilo je šest sati! Tada je došla; svijetla, mirna, zračeći svjetlom, sigurna — i time se sve riješilo. Poklonila mi je ljubičice. OtiŠli smo u maticni ured i anonsirali. Navečer zajedno s Mollerovima14 i Harrietom u restoranu Ryđberg. 7. ožujka Izvanređan objed s Harrietom kod Rydberga. 8. ožujka Objed na Lidingobrou, odvezli smo se u zoološki vrt na šetnju. Susreli smo kralja... Beethovenovo veče kod mene s Harrietom, Mollerovima, Axelom,15 Carlom Larssonom, Richardom Berghom, Gyllenskoldom. Strindber'j Harrieti Bosse, 31, ožujka Ljubljena, Za mene si ti Labuđa bjelina — i kad sam sinoć svoje teŠko globusno čelo odmarao pod tvojim malim nebeskim globusom — kako ja to nazivam, osjećao sam da se svemir našao u sklađu i opazio sam kako moj zemaljski duh dobiva iz tvoga duha nešto nebesko — duh. 186

To se moralo napisati, jer to nisam mogao reći. Safuvaj to, jer je istinito, istinitije od stvarnosti, od isku;.i va, pa čak i od doživljaja! Tvoj Gusten Harriet Bosse 1932. Strindberg je ,kao zaručnik bio izraziti kavalir — slao mi je cvijeće, poklone, i izmišljao čime bi me razveselio. Oak se prisiljavao da samnom jeđe kod Rydberga — l>vemda je mrzio pokazivati se među ljudima. Volio se voziti u viktorijanskoj kočiji — katkad je i.šlo dobro, ali, ah, mnogo puta kočija nije bila naručena. Radovala sam se vožnji i bila spremna da uđem vi kočiju kad bi preko njegovih stisnutih usana prešlo: »Ne, ja ne mogu, idemo opet gore«. Moje je sjećanje na vrijeme zaruka samo svijetlo i lijepo, ako izuzmem svoj strah pred onim što je imalo
19. travnja

Olavus Petri. Danas će biti oglašavanje. Ustao sam u pet sati, vidio kako u prekrasnom zraku izlazi sunce. Svijetlo srce od svijetla sa zelenim rubom tri puta je palo na moj krevet. NaveČer sam s Harrietom hođao prema suncu na zalazu, koje nam je sjalo u lice. 6. svibnja Oženio sam se po treći put. Poslije zaruka koje su bile pune prekrasnih časova i lijepih borbi protiv onoga što je ružno! Povratak je bio kao u priči, jer nam je soba za stanovanje bila ispunjena cvijećem a cijeli je stan bio osvijetljen. 7. svibnja Sklad 8. svibnja Ona kaže da sam ja muškarac kakav je njoj bio potreban — u svakom pogledu! I ja sam uvjeren da je ona za mene izabrana. Ja je zovem »svojom prvom« ženom. Idemo kroz stan i pitamo se je li to stvarnost, da li ćemo tu ostati ili ne. Cini nam se kao da nam on pripada. Ovaj je dom kupljen za moja sabrana dramska djela, trud od trideset godina. Obuzima me neobjašnjiva čežnja đa pobjegnem i unajmim jednu sobu u začelju. Obavijestio sam o tome svoju ženu. Ona to razumije! S jednim tjednom štampe16 i (Dagmarinim) nevinim spletkarenjima počinju trvenja. Harriet hoće na maskirani ples. Ja sam kupio kovčeg i prijetim se da ću s njim otputovati. 30. svibnja Otvoren razgovor (odvajanje u krevetu) 31. svibnja (Pomirenje) 188

22. lipnja

Tlarriet je otputovala na selo: dva bijela goluba, dvoje male djece kod kočije. 23. lipnja Navečer sam završio Karla XII: istodobno je na trgu počela glazba i razvile su se zastave oko brezove mladice. l’ ismo od Harriete, puno ljubavi, nježno. 25. Upnja Harriet opet kod kuće. Sja od radosti. Čitala mi je Karla XII. Mi smo sada uvjereni da će naša veza biti vječna, jer živimo u potpunom skladu. Telegrafirat ću u Kyndo radi Ijetovanja. Ako tamo nema slobodne sobe, otputovat ćemo u inozemstvo. Harriet presretna kad je kod kuće u svojoj »žutoj sobi«17, koja je tako lijepo mirna i, prema njenim rije(’ ima, (djevičanska). (Miriše) po tamjanu. 26. lipnja Blistavo jutro, puno radosti i nada. Telegram iz Kymendoa da je sve izdano! — Sada osjećam da ne smijem napustiti Švedsku, nego moram ostati u svojoj zemlji. H-t će se Ijutiti! 27. lipnja Pismo od Harriete. Ona je na danskoj obali. Harriet Bosse, 1932. Jednog je dana Strindberg došao i rekao mi — na moju veliku rađost — da ćemo otputovati u Njemačku i Švicarsku. Planirano je, nabavljene karte za kružno putovanje, spakovani putni kovčezi, i moje je iščekivanje bilo neopisivo. Ali ujutro kađ smo htjeli otputovati — upravo smo htjeli sići sa stvarima — zajecao je: »Ne putujemo — sile to neće.« Postala sam nestrpljiva i nervozna, kad mi je za olakšanje i utjehu zbog neispunjenog ljetnog putovanja dao da čitam njemačke, francuske i engleske knjige. Trebalo je da se uza sve ostalo još i mučim sa stranim 189

jezicima! Jecala sam: ako on neće ići sa ranom, otputovat ću sama u Hornbaek u Dansku. To sam i učinila! Strindberg Harrieti Bosse, 29. lipnja Pošto sam se isplakao u svom samostanu koji nisam napuštao tri đana primio sam Tvoje pismol Ljubljena! Zar ne osjećaš u daljini — ta za nas ni nema daljine! — da ja živim s Tobom, da Te volim? Čitav dan si kod mene, a miris Tvoga tamjana prodire svemirom dovle, u moju sobu! Što bi to trebalo da znači? Da, ja se nadam đa je to kušnja. Samopredbacivanja me razđiru, ali u svojoj nevolji vapim: »Nisam mogao drugačije.« Nisam mogao putovati; no napokon, nisam imao pravo da Tebe u tome spriječim! 1. srpnja Otputovao sam u Kopenhagen, da se u hotelu »Monopole« sretnem s Harrietom. — Prenoćio sam u Krameru, u Malmou. (Užasno) 2. srpnja NaŠao sam se s Harrietom. Otputovali smo u Hornbaek, stanovali smo u gostionici. 10. srpnja Uselili smo u Crvenu kuću, obraslu bršljanom, u Hombaeipi. 1. kolovoza Otputovao sam u Berlin. Navečer u Ahenskom dvorcu. 3. kolovoza Odvezao sam se u Charlottenburg. (Strašan dan) poslije prepirke s Harrietom. Htjela je posjetiti kavanu u kojoj se skupljaju bluđnice, ali ja nisam htio. 6. Jcolovoza Natrag na kontinentalnom putu. 7. kolovoza Opet kod kuće u Karlavagenu 40 . . . 190

9. kolovoza Posjet liječniku. Ustanovljena je trudnoća. 20. kolovoza (Rekla je da bi se dijete trebalo zvati Bosse. Odgovorio sam joj kako je trebalo. Lom.) Uvečer vatrene kugle u zviježđu Kočijaša. 21. kolovoza Prilično mirno, ali odvratno. Harrietu sam vidio tek kod ručka. Uvečer je opet u isto vrijeme pala vatrena kugla u blizini Kapele, kasnije jeđna zvijezda. Davao se Uskrs. 22. kolovoza Probudio sam se nevoljko pomislivši na Engelbrechlu na kojemu sam radio. Opet sam se odlučio za dramu hođnika i stana18. Više puta svladavao me san. Citao sam o Beethovenu. Došlo je podne. Onda je stiglo pismo od Harriete, u kojem piše da je »zauvijek otišla od mene«. Što će se sad dogođiti? Što znači ta pripovijest, koju sum ja primio u svojoj ozbiljnosti? Rođendan je moga oca i Harrietin imendan. Dobio sam pismo od Gyllenskolđa s nadasve neobičnim sadržajem. Upravo kao da je za mene pisano, baš sada! Za utjehu. I njega je, naime, napustila žena s nerođenim djetetom. 23. kolovoza Osamljen. Žalostan. Mnogo sam plakao. Smatrao sam da se život s nama igra opsjenarstva, osobito što se tiče naših najboljih osjećaja. Život je obmana! 24. kolovoza Osamljen. Ujutro sam dobio napadaj plača. Onda sam otišao u Gardet. Na povratku kući našao najprije ukosnicu, zatim jednu čitavu potkovu. 191

25. Osamljen. Mnogo sam plakao. Našao sam utjehu u jednoj pobožnoj knjizi. »Ti si vjerojatno doživio prije nešto slično i podnio si.« Čitao sam Dnevnik i sva svoja pisma Harrieti. Sve se veliko i lijepo u meni opet uzdiglo. Blagoslivao sam uspomenu na nju i zahvaljivao joj se za svjetlo i radost što ih je unijela u moj život (?) 26. Plakao sam cijeli dan. Od prije podne do večeri bila mi je radna soba ispunjena mirisom tamjana (vidi veljača do ožujka ove godine), nekad svježe, nekad zagušljivo i izazivajući napetost. Osjećao sam da ona prijateljski misli na mene, možda čezne za mnom! Strindberg Harrieti Bosse, 27. kolovoza Reci samo jednu riječ! O svojim namjerama, čim budeš načistu s njima. Ja ne mogu naći nikakvo sređstvo da Te navedem na povratak, jer ne znam zašto si otišla. No ako čekaš na riječ od mene, ne moram Ti reći da Tvoj dom čeka na te, isto onako čist kao kad si otišla. August Strindberg Harriet Bosse Strindbergu, 27. kolovoza Ta zar ne možeš razumjeti zašto sam otišla od Tebe? Otišla sam da spasim bar posljeđnji ostatak ženskog stiđa i samopoštovanja. Riječi koje si mi rekao onog đana punog sjećanja u Berlinu još mi uvijek tutnje u uhu. Optuživanja što si ih onda izrekao tako su me uprljala, da to ni Tvoje najljubaznije riječi nikada ne bi mogle oprati. Taj me osjećaj stida nedavno obuzeo takvom snagom, da sam osjećala da bih bila prostija od svih žena kad bih poslije toga đoživljaja joŠ ostala kod Tebe. Optuživala sam samu sebe zbog kukavičluka, kukavica što Te nisam napustila već u Berlinu, ali za to sebe ispričavam jer sam bila bolesna. 192

I kad bih se sada opet vratila k Tebi, Ti bi me, naravno, još više prezirao, a slijedeći put bi, kad bi se zbog nečega rasrdio, opet istresao na me — još gore riječi, za koje ne razumijem da ih muškarac može izustiti protiv prljave uličarke, a kamoli protiv vlastite žene. Ne, Gusten, ne smijem biti potpuno uprljana, najmanje sada kad očekujem svoje ljubljeno đijete! Ono mora ostati čisto. Možeš mi vjerovati da mi ovih dana nije bilo dobro, jer ti si usprkos svemu otac moga djetešca, ali radije odlazim dok mi je u sjećanju sve lijepo što si mi poklonio, nego da idem u susret strašnoj budućnosti, koja bi za nas oboje bila ispunjena nepravednom sramotom i mukom. Strindberg Harrieti Bosse, 28. kolovoza Jučer sam ti pružio ruku — to je uvijek značilo: oprosti sve što je bilo zlo. Znači: oprosti mi i zaboravi! No Ti je nisi primila; samo da to nikad ne požališ! ( . . . ) Ima riječi što se moraju izreći, premda ih ne odobravamo i zbog kojih trpimo, a takva je to bila riječ koju si Ti tako zlo shvatila. No to je bila kugla dinamita koja se u posljeđnji čas stavi na željezničku prugu kao znak upozorenja. Sjeti se kako je zapaljena. Htjela si mom djetetu oteti moje ime. Ja sam primijetio da bi mom djetetu, kad bi se zvalo B ., to u životu moglo škoditi, jer bi njegovi drugovi možda pomislili da je nezakonito! ( . . . ) Sjeti se prvog vremena našega braka. Dan poslije vjenčanja izjavila si da nisam muškarac. Tjedan dana kasnije htjela si da svijet sazna da još nisi gospođa Strindberg i da Te Tvoje sestre smatraju »neudatom«. Je li to bilo lijepo od Tebe? I je li bilo mudro? Kad dijete ne bi bilo moje, moralo bi biti dijete nekoga drugog. Ali Ti na to nisi mislila. Htjela si me samo otrovati i učinila si to u stanju neuračunljivosti. Zato sam Te hicem upozorenja vratio k svjesti. 29. Jcolovoza Jezovito! Osobito kad se gleda kako se ono što je lijepo nateže po blatu, kao što se sada događa! Fuj! I n f e r n o — Ok.ult.ni d n e v n ik

193

31. kolovoza

Jednako jezovito! Toliko suzal 1. rujna Neprijatno je živjeti sam! Strindberg Harrieti Bosse, oko 2. rujna Svaki sat je pun patnje, i moram otići odavđe ako Ti ne dođeš! Što tražiš od mene, kakve uvjete postavljaš? Ujutro sam namjeravao rasturiti dom, naš dom, iščupati sve uspomene — sve, i — ne mogu otputovati i ući opet u neku sobu među tuđ namještaj. Kasnije ću moliti Boga đa mi udijeli milost da Te zaboravim, da zaboravim da si postojala, Ti koju sam zvao svojom »prvom ženom«. Nadao sam se: Tvoje pismo iz Danske, kad si po prvi put otputovala bez oproštaja. Tamo čitam: »Ljubljeni! Sto to znači? Naša srca, koja je Bog poljupcem ujedinio . . . « I pismo završava ovim krikom ljubavi: »O moj Ijubljeni prijatelju!« Tako sam plakao da su mi oči poblijedjele, a duŠa oČišćena! Harriet Bosse Strinđbergu, 3. rujna Dugo sam se ispitivala, da Ti napokon dam konačan odgovor. Za nas je obje najbolje da se ja više ne vratim. Ubio bi me đaljnji život, u kojem pri svakoj riječi i svakom činu vlađa nepovjerenje. A Tebe bi, s Tvoje strane, ta umišljanja mučila i kinjila, tako da bi riječi — zbog kojih bi se kasnije zacijelo kajao — opet prešle preko tvojih usana. NaŠe đjetešce treba da postane drago i dobro, ja ću mu uvijek govoriti dobro o Tebi. Naravno đa treba da se zove Strinđberg, ako Ti to želiš. Ako možeš, mislim da bi trebalo da i dalje stanuješ u Karlavagenu. Tamo ipak imaš dom, iz kojega ne bi trebao pobjeći. 194

3. rujna Pismo od Harriete. Soba se prazni! Velika duga. Jedan jastreb i jedna vrana. 4. rujna Mali svijetli pogled. Pisao sam pismo »svom djetetu«. Dobio sam prijazan odgovor. Strindberg »Mome nerođenom djetetu« Mome djetetu (nerođena Lilla) Dijete moje, dijete naše! — Naše dijete solsticija. Tvoji su roditelji hodali po svom domu i nešto očekivali, a kako svako čekanje postane dugo i možda do.sadno, mislili su da su oni dosadni. Čekali su na to da nešto dođe, nisu znali da je već došlo, u tihom, mirisavom prostoru ispod bijelih vela, sa žutim zidovima, žutim kao sunce i zlato. Tada je tvoju majku obuzela čežnja da vidi zemlju svoje majke10, čudna čežnja koja ju je, dok joj je srce krvarilo, odvukla od đoma i ognjišta. U svijetlozelenoj bukovoj šumi na plavom moru trebalo je da Ti budeš donošeno. Ti, dijete juga i sjevera! I Tvoja Te lijepa majka ljuljala na plavim valovima mora koje oplakuje tri kraljevstva — a podvečer pri zalasku sunca — sjedila je u vrtu i gledala sunce, da Tebi dade da piješ svjetlo. Ti, dijete mora i sunca, Ti si spavalo svoj prvi san u crvenoj bršljanovoj kućici, u bijeloj sobi, gdje rijeČ mržnje nije nikad bila ni šapnuta! A nečistu nije nitko ni pomislio. Tada si pošlo na crno putovanje, hodočašće u grad grijeha20 gdje je Tvoj otac plakao a Tvoja majka iz njegovih suza doznala kamo vodi p ut . . . Onda si se vratio kući u zlatnu sobu, u kojoj sunce sja dan i noć i gdje Te je očekivala nježnost, a onda si odnijeto!. . . Harriet Bosse Strindbergu, 4. rujna Moje ti dijete zahvaljuje za dobar i lijep pozdrav! Harriet 195

5. rujna

Jezovito! 6. rujna Danas sam slikao. Po prvi put u posljednjih deset godina pojavila se pomisao na samoubojstvo. Motiv: osjećam da ta žena sada s onim što je najplemenitije u mojoj duši, što je đobila, hoda i uvodi me u tuđe društvo. Osjećam đa me ona prlja. Strani me muškarci prljaju pogledima kojima nju prljaju. Preko te žene tonem u blato, iako živimo razdvojeno, jer je ja osjećam iz đaljine. Schopenhauer objašnjava »la jalousie legitime*« ovako: moja žena uvodi moje misli u seksualnu sferu stranog muškarca. Ona me na izvjestan način čini perverznim, posredno i protiv moje volje. Samoubojstvo je smrtni grijeh; no Dante nalazi da je Katon21 oslobođen od pakla, jer je napustio svijet grijeha i potčinjenosti, kad više nije vidio nikakve mogućnosti da svoju dusu drži iznad prljavštine. Osjećam kako je moj duh vezan za niske sfere u kojima žena sada saobrača. Ta ljubavna pripovijest, za mene tako velika i neobično lijepa, koja se pretopila u opsjenarstvo, dala mi je potpuno uvjerenje da je život iluzija, i da najljepše pripovijesti, koje se kao mjehuri raspađnu u prljavoj vodi od pranja, samo zato postoje da nam uliju odvratnost prema životu. Mi ne spadamo ovamo, mi smo previše dobri za taj prostacki opstanak. Moja je duša voljela tu ženu, a brutalnost braka mi se gađila. Nisam, uostalom, nikad pravo razumio Što velika Ijubav prema jednoj lijepoj ženskoj duši ima zajedničko s poslom presađivanja. Ljubavni organ je isto što i organizlučivanja, zar to nijekarakteristično? (Hegel je rekao isto, što sam našao četiri godine kasnije!) Ali ja ne mogu živjeti u duhovnom braku sa ženom koja mi nije vjerna bračna drugarica, jer, kad je slobođna * Opravdane ljubomore 196

i kad se poveže s nekim đrugim muškarcem, predaje moju dušu nekom muškarcu i presađuje moju ljubav u muškarca i na taj način čini da ja živim u nedopuštenoj vezi s dušom ili s tijelom nekog muškarca, ili s oboma! E.v. Hartmann kaže da je ljubav fakinarija prirode,
»Rezignacija«, da, to je bio moj posljeđnji pokušaj! Ali, budući da se sve podnese, podnosi se na kraju krajcva i prljavština i poniženja, a to se ne smije! 7. rujna Strašan dan. Slikao sam! Ujutro sam vidio kako jednonogi golub skakuće na putu! (Usporedi san 1906, u kojem sam Harrietu vidio samo s jednom nogom.) Kod žena se nikad ne može proračunati: kako se god ponaša — pogrešno je. Jeđnog te dana nazovu (satirom), 197

drugog dana (Josipom). Ne znaš nikad kako hoće, jesu li (sjetilne) ili (čiste), Jednog dana dođe đijete, onda se »čude« kako je nastalo, »To ne može biti.« Jeđnom riječju onda počinje mijeŠanje otrova. One muškarcu ne priušte očinsku rađost i hoće mu je oteti, čak i uz opasnost da se posumnja da su (bludnice). Međutim, kad se sumnja izrazi, onda se bl-a razbjesni. 2 ene imaju običaj da se žale da im nedostaju radosti, a muškarac bi radije umro nego da se potuži. 2 eni ne bi palo na um da se muškarac u njoj razočarao. To su vječne patnje obostranog optuživanja, upravo kao da u spavaonici posjeduju ključ raja. Jučer sam poslao pismo Harrieti. Jučer se vrlo loše osjećala i bila su kod nje dva liječnika. Danas je još ležala. Što se đogođilo? Strindberg Harrieti Bosse, oko 8. rujna Harrieto, Prije nego što okončam svoje patnje, ili u samostanu ili na drugi način, napiši mi dugo pismo i navedi mi motiv zašto se više ne možemo vidjeti! Harriet Bosse Strindbergu, 8. rujna Dragi Gusten, Htjela sam ti pisati dugačko pismo, ali sam bila tako bolesna, i još uvijek sam, da ću tek kasnije moći sabrati svoje misli za dulje pismo s objašnjenjem. No jedno moraš znati: da ja više ne mogu doći kući, ja to ne mogu! — Oprosti mi ako Te žalostim ! !! Harriet 8. rujna Pismo od Harriete. Kaže da više ne može doći kući! Katon: Simbol slobodne odluke da odbacimo robovanje grijehu. Navečer me naručila na sastanak kod Mollerovih. Opet sam je vidio. Nastupila je kao glumica, neistinito, spletkarski, nastojala je nešto postići. Bila je tako promijenjena, da sam ja poslije deset minuta ustao i rekao: 198

»Ja je ne poznam. To je stran čovjek.« I onda sam otišao a
dokaz povjerenja u njegovu dobrotu. Nemam se čega plašiti, jer sam ovdje patnjama najviše toga okajao. On zahtijeva to đjelo muŠkosti! Jezoviti dani! Toliko suza! O jao! Harriet Bosse Strindbergu, 20, rujna Dragi! Danas sam se probudila točno u dva sata, s osjećajem da se nešto oko mene trudi da me probudi, i na svjetlu sam vidjela nekoliko ruža, što sam ih imala na svom stolu. Sagibale su se nada me, polumrtvu od napetosti i umora, i gledale su me velikim, suhim umornim očima. Nato sam dobila jako lupanje srca i uplašila sam se bez uzroka. Tvoja Harriet Strindberp Harrieti Bosse, 21. rujna Prijateljice moja, Da se samo nabrzo zahvalim na pismu; šaljem nekoliko ruža koje Te zacijelo neće promatrati suhim očima. Sto si se u dva sata probuđila s lupanjem srca i strahom — čitaj Inferno! Tada ćeš viđjeti što to znači. Tvoj prijatelj August Strindberg Harriet Bosse Strindbergu, 21. rujna Dragi, Mnogo hvala za prekrasno cvijeće, koje svojim divnim mirisom ispunja čitavu sobu! Sto misliš, kome nedostaju više nego meni naši časovi za stolom? Radost što sam kraj Tebe u Tvom poslu? Tvoja Harriet Strindberg Harrieti Bosse, 22. rujna Predraga, Tužiš se što ne možeš više sjediti sa mnom. Zbog čega ne možeš? Možeš li na to odgovoriti? Nedavno si se zavjetovala Bogu da ćeš Čitav život sjediti za stolom sa mnom! 200

Harriet Bosse Strindbergu, 22. rujna Ne smijem više sjeđiti s Tobom, jer kad bismo se opet sastali, Ti bi to smatrao nelijepim. O, to je ono čega nc plasim. Kod prvoga našeg razilaženja u mišljenju ili želji prasnula bi opet bomba. Ja sa svojim nepokolebljivim idejama, a Ti sa svojima. Možemo, dođuše, jedno drugome popustiti — do slanovitog stupnja. Ali predoei Ti sebi samo da ja opet slušam, da Te Ntiizujem, ja, kojoj ne bi bilo ništa draže nego da Tebe vidim na vrhuncu. Katkad me može obuzeti luda želja da se smijem, da se radujem, da s užitkom grlim sve i svakoga — a l.o Ti ne bi razumio. Ako to sebi uskratim, osušit ću se i umrijeti. Osim toga bih Te samo činila nesretnim kad bi slušao da tako govorim. Što je zapravo najbolje za nus, dragi? Usuđuješ li se đa me opet primiš poslije onoga što sam Ti rekla i pošto sam Te pripremala na svoje mišljenje? Ako mi obećaješ razumijevanje, kao što ću i ja pokušati Tebe razumjeti onda ću doći. Harriet 22. rujna, nedjelja Strašan dan. Manija samoubojstva. Navečer je Harriet došla da ostane. No opet je otišla. (Kasnije me obavijestila da je mislila da se nalazi na granici ludila. Od mene je otišla Munkbronu, ne znajući zašto. Cijelu je noć prosjedila na svojoj sofi — čak do jutra.) 23. rufna, ponedjeljak Otišao sam u Brahegatan 7. Odvezao sam se s Harrietom u Lidingobro i tamo doručkovao: u najvećoj mjeri čuđan dan! — C’est la vie.* Pun harmonije, sve je svijetlo. Kristina gotova! Harriet Bosse Strindbergu, 23. rujna Dragi, Moje te misli prate kao uvijek! Blago onome tko bi te mogao pratiti u Tvoj novi * To je život 201

stan i dati Ti da osjetiš sve dobro Što Ti ja želim. Da bi mogao naći mir ođ svake bolesti i svih žalosnih misli! ( . . . ) Bila sam večeras u Karlavagenu da razgovaram s Lovisom, ali nije bilo nikoga kod kuće. Zatvoreno i tamno. Tako tamno, da zacijelo više nikad ne može postati svijetlo. . . . Tako je čudno sve što se događa . . . Laku noć — htjela bih večeras svoje ruke položiti na Tvoje čelo. Harriet, Tvoja 24. rujna Iz Brahegatana sam užasno brzo opet iselio. (U Brahegatanu se đogodilo slijedeće: kod mog je ulaska iskočila brava iz vrata, tako da se nije moglo zaključati; garderoba je zauđarala po karbolu; sve je bilo prljavo, a gazdaričine bi stvari morale biti u pretineima zajedno s mojima. U dvorištu isprašivanje sagova i škola glasovira. Slijedećeg je jutra srušen kamin u mojoj spavaonici. Uselio sam se opet u Karlavagen. Harriet me posjetila. 25, 26, 27, 28. rujna Užasni dani. Težnja da umrem od vlastite ruke raste i postaje neizdržljiva. Zašto hoću u m rijeti?... Van iz robovanja grijehu! Biti oslobođen od nečega zlog, što ne poznajem! Zrtvovati samoga sebe za sve svoje grijehe! Bog zahtijeva od mene to pouzdanje! Neka moja krv okaje moju prošlost i neka se mojom krvlju ugasi moja požuđa za zlim. Harriet nije za to ništa kriva. Njeno je stupanje u moj život bilo, kako ona kaže, jedna »zadaća«. Ona je bila posljednja sunčeva zraka u mom životu — zahvaIjujem joj za to! Ja sam je tako jako volio, da moram za to biti kažnjen. Moja prošlost? Može li se život pjesnika rastrgati? Da li se čovjek ima pravo kajati zbog prošlosti od koje je nešto naučio? I koju nije sam stavio na scenu? Ziv202

jelo se kako se moglo — a ne kako se htjelo. Sto sam uvučen u prljavštinu, bilo je već samo po sebi kazna! Nujviše zla što sam počinio dogodilo se zbog nerazu-> tnijevanja i vatrene ćudi — isto kao i kod drugih ljudi. I zar nisam dovoljno kažnjen? (Vidi Damask, treći dio). Kad sam vidio Harrietinu ljepotu, koja je katkad bila nadzemaljska, zadrhtao sam i onda se srušila moja prijašnja vjera u ženu kao međukariku između muškarca i rljoteta. Tada sam sebi rekao da je žena višeg pođrijetla, Hii da je dublje pala nego muškarac. Jer zloća i neiskrenost žene su bezgranične, »ona ne može reći niti jednu istinitu riječ«. Kad je Harriet bila u našem stanu, bilo je tu doslovce rsvijetlo; kad ga je napustila, postalo je tamno, đoslovce, ne u prenesenom smislu. Ali ne uvijek! Često protivno! (No kako može svjetlo nastati od tame? Jer ona potje('e iz tamnog podzemlja, »najgora žena što je rođena«, rckla je ona sama za sebe 1901. u jednom pismu.) Ali njen svijetli mali duh nije zavlađao mojom tamom, n kad sam ja to primijetio, zamolio sam je da me spasi. No bilo je prekasno. Jađna prijateljica, rekao sam. Na meni je da idem i tako tebi vratim slobođu — i svjetlo. Pregovori, ::umnje, povuci-potegni — 4. listopađa Tamo na Vrelu u zoološkom vrtu ručao sam zajedno s Harrietom. Poslije kući. Onda je otišla obećavši da će sutra opet doći. 5. listopada Harriet je opet došla u — svjetlu. Bogu hvala! 6. listopada, nedjelja Mir i svjetlost, ali pomiješani sa stanovitom bojazni da neće biti dovoljni. 11. listopada Tamno! 18. studenog Čitam o naučavanjima indijskih religija. Čitav je svijet samo prividan (magnet ili relativan integritet). Božanska prvotna sila (Maham-Atma, Tad, Aum, 203

Brahma) dopustila je đa je 2avede Maja ili nagon rađanja. Tako je božanska prvotna sila zgriješila protiv same sebe. (Ljubav je grijeh; zato je ljubavna patnja najveći pakao što postoji.) Svijet zato postoji samo po jednom grijehu, ako uopće i postoji — jer on. je samo slika iz sna. (Zato je moja Igra sna samo slika života), fantom, uništenje kojega je zadaća askeze, ali se ta zađaća suprotstavlja ljubavnom nagonu, a konačni je rezultat neprestano kolebanje između zanosa strasti i patnje pokore: Čini se da je to rješenje zagonetke svijeta! To što sam upravo rekao pročitao sam u Povijesti književnosti22 u Času kad sam htio završiti Igru sna. »Dvorac koji raste«. Bilo je to 18. ujutro ali toga sam jutra vidio dvorac (konjušnicu) kao da je osvijetljen suncem na izlasku. Sad mi je »indijska religija« dala objašnjenje za moju Igru sna i značenje Inđrine kćeri. Tajna vrata — ništa. Čitav sam dan čitao o budizmu.

TISUČU

DEVET

STOTINA

DRUGE

Harriet Bosse 1932. Dok sam iŠčekivala malu Annu-Mariju, bio je Strindberg cijelo vrijeme prema meni dobar i pažljiv. Povremeno nije mogao sebi odbiti da dotakne osjetljivu temu ženskog pitanja. Strindbergu su dakle brkovi podrhtavali, a ja sam plakala — onda bi on poŠao do umivaonika, koji je imao u svojoj sobi, više puta nervozno i brzo oprao ruke, kako je uvijek činio kad bi ga nešto uzbudilo, i onda bi nevrijeme prošlo! Isto kao godine 1901, obećao je Strinđberg da ćemo ljeti živjeti na selu. Tu i tamo se raspravljalo o prikladnom ljetnom boravištu, nazori su nam bili podijeljeni, i ja sam se plašila da će Strinđberg ipak na kraju ođlučiti da ostane u Stockholmu, Ja sam čeznula da idem u prirodu, koju sam uvijek voljela, i čeznula sam da napustim sjedenje u Karlavagenu. 204

Kad bih se pokatkad potužila na samoću, dobila bih rilprilike ovaj odgovor: »Kako možeš reći da si osamiji'na — kad nastupaš, među kolegama si, a osim toga iiuaš cijelu publiku.« Vrijeme je prošlo a mi smo još uvijek sjedili u Stockholmu — napokon sam se ođlurila da sa svojom malom djevojčicom otputujem u Havsnaskungsgšrd u Malarenu, gdje sam bila u djetinjnlvu. 1. siječnja Harriet je nosila Lillan od njena povratka 6. listopada Ho 25. ožujka. Mirno, ali tegobno. Igrali smo šah, svirali Hlasovir, Harriet se zabavljala izrađujući skulpture, čitalii, išla u šetnju. Rijetki gosti. Axel je nekoliko puta bio ovdje da svira Beethovena. 9. siječnja Ilarriet je isplela crni ovratnik; navečer je legla u H sati. Veselila se djetetu. 8. ožujka Harrieti navečer pozlilo, noću je očekivala dijete. (I'rekrasan) dan. (Noću vatra u odjeći), Harriet je u noći Higla uzbunu; skočio sam da nazovem babicu. Kad sam /.apalio svjetiljku, zahvatila je vatra moj vuneni kućni ogrtač, tako da je plamen klizio duž njega. Bila je lažna uzbuna. 25. ožujka, Navještenje Marijino Naša je kći rođena u 7.15 sati poslije podne. 5. travnja, subota Mračno! Objašnjavanje! 8. svibnja Naš svadbeni dan! ! ! ! (bez cvijeća). Došao je samo (Axel). 14. lipnja Opet sve u redu poslije (dugotrajne hladnoće). 15. lipnja (Lom za stolom, kod ručka.) 205

3. srpnja Sve gađno. Međutim, završiio je dobro. Harriet je otputovala na selo; u potpunoj prijaznosti. (Ravsnas) Strindberg Harrieti Bosse, 4. lipnja Draga moja ženo! Najprije je bilo, naravno, mirno kao poslije potresa s olujom — ali onda je postalo malo previše mirno i neđostajalo mi je tapkanje Tvoga malog nemirnog duha po podu, i nedostajala su mi otvorena vrata, možda (?) i mala dreka iz dječje sobe. Ali kad pomislim kako bi nepomirljivo strašno moglo biti to nedostajanje da smo se rastali u neprijateljstvu, onda sam sretan i tišina djeluje kao osvježenje i odmor! I blizu sam Tebi u osamljenosti, u Tvom društvu Ti iščezavaš i dodir prestaje. Tvoj mali muž Gusten Harriet Bosse 1932„ Strindberg je svakako čeznuo za mnom i za Annom-Marijom i, kako je ostao u gradu, osjećao je teret samoće te je htio doći za nama. No to se nikad nije dogodilo. Već su onda počela trvenja. Ja sam se osjeĆala zarobljenom i čamila sam u kavezu. On je smatrao prirodnim da je trebalo da ostanem kod kuće. Kod njega je rezignacija bila samo prolazna. On je bio premalo sređen da bi ostao rezigniran. Opet bi brzo uskipio. Dokraja se borio protiv svoje karme. U prvom redu vjerojatno nas je razdvojila razlika u dobi. U stanovitom je smislu bilo tako, da je Strindberg svoj život proživio, bio gotov s jednim dijelom koji kod mene nije uopće još ni počeo.2 3 23. srpnja

Oštro pismo od H-te, na što sam ja oštro i otvoreno odgovorio, po prvi put! 206

26. srpnja

Harriet je došla, ručala. . . i opet otputovala, ne znajući hoćemo li dobiti još djece. 1. kolovoza Harriet je đošla. I opet je otputovala. Sve je bilo dobro i ljubazno. 2. kolovoza Ujutro je Harriet nazvala i rekla da će opet doći. U podne se predomislila. Gyllenskold, Geijerstan i ja u restauraciji Rydberg. Kod kuće je slijedila strašna noć. 2. rujna Prva polovina dana bila je najjezovitija od svega što sam doživio! U pet sati poslije podne se promijenilo. 14. listopada Jutros je ona sama osjetila miris svoga tamjana, u i ja sam ga primijetio. Onda me je progonio cijeli dan. Potpuno je sličan na miris koji se osjećao na početku našega poznanstva. 4. veljače 1901. počeo je u podne, kad je Harriet prolazila Uskrs a ja čitao Princezu Maleine od Maeterlincka. Taj me miris dovođi u ekstazu i čini me sretnim, u času kad ga osjećam, ali je prožet jezom. (Carolija i ludilo.) 24. Pojavili su se Pagervik i Skamsund. Otišao sam po Ilarrietu, koja je glumila u Samumu23. Podrum slobodnih zidova. . . Ugodno na putu kući. Došli kući, lom, u vezi s mojom knjigom. 18. studenog Harriet je htjela s (Dagmar) na koncert, ali mene je hvatala jeza od toga susreta. Nekoliko sati kasnije uslijedio je naziv da je (D) bolesna pa ne može doći. 19. studenog Miris tamjana opet vrlo jak. 207

20. stuđenog

Gospođica Kay u posjetu. Ja sam je iz opravdanih razloga izbacio. 22. studenog Kod ručka se dogodilo nešto neobjašnjivo čim je Harriet otišla. Vjenčani prsten, koji stoji iza zaručnog prstena (sa safirom) pao mi je s prsta na pod. Ali je zaručni prsten ostao na mjestu. To je potpuno neobjašnjivo!

TISUCU

DEVET

STOTINA

TRECE

4. ožujka Navečer pošto se (Harriet) vratila s Lindbergova Peera Gynta, do'šlo je do užasnog sukoba kad sam joj rekao svoje mišljenje. Otišli smo u krevet u najođvratnijem neskladu. Mislio sam da ću svisnuti od grižnje savjesti, ali onda sam pročitao u jednoj pobožnoj knjizi: »Ovo je, dakle, onaj kojeg smo htjeli voditi u poruzi i sramoti. Mi luđaci smatrali smo njegova djela ludilom a njegov kraj sramotom: kako će se, dakle, ubrojiti među božju đjecu i kakav je njegov dio baštine među svecima?« Mudrost 5: 3, 4, 5. Ta inače tako stroga knjiga bila je blaga i utješila me, tako da sam zaspao s osjećajem da sam imao pravo da ono kažem, čak i onako brutalno kao što se đogodilo. U noći sam se, doduše, više puta budio, ali sam imao lijepe sne, kakve nikad prije nisam imao. 5. ožujka Probudio sam se ujutro u lijepu miru, kao da je sve zlo otišlo iz moje kuće. Činila mi se čistom i punom mira (isto kao onog Ijeta kad nije bilo Harriete). Ujutro sam prošetao a da nisam viđio ženu i dijete. U noći je padala kiša, proljetni zrak, sunce i topli vjetrovi. Činilo mi se da su mi ljudi prijateljski skloni. 208

Kad sam se vratio sa šetnje, vladala je u kući mrtvačka tišina. Mislio sam da su svi izišli. No izišla je samo milostiva gospođa. Neopisiv mir vlada sad dok ovo pišem. Vratila se kućii 6. ožujka Tamo u stanu, pritisak, otrov. Mukli dani. Mirno, ali puno prijetnje. Lillan bolesna. 15. ožujka, nedjelja Zaokupljen mišlju na putovanje, vidio sam na jednoj stolici novine s đivovskim oglasom: Ne putuj! Podvučeno. Pokazao sam Harrieti! — Poslije jednog sata napisala je dopisnicu s rijecima: »Nemoj ubiti!« Sto to znači? Zar ona misli da mi je namjera da je ubijem? 18. ožujka Lom! Harriet telefonira odvjetniku zbog rastave. Op. Citava dječja soba i soba milostive gospođe puna gamadi. 19. ožujka Osamljen! Odvratno. 20. ožujka Jutros sam vratio Harrieti svoj vjenčani prsten. Onda sam išao na telefon. Kad sam se vratio u svoju sobu, ležao je vjenčani prsten na mom pisaćem stolu. To sam shvatio tako kao da ona neće raskid. Dosta neobično: htio sam se osloboditi, ali činjenica da je ona još uvijek vezana uza me izazvala je u meni strahovito zađovoljstvo, gotovo radost. Dobro raspoložen, sjeo sam da pišem — do jedan sat. Tek mi je tada palo na um da promatram prsten, koji sam bio položio u jednu lađicu. Bio je to njen prsten! — Svoje osjećaje ne mogu u pojeđinostima opisati. . . 4. travnja, Palmarum Navečer kad sam ostao sam kod kuće, obuzela me tjeskoba i umišljao sam sebi da je Harriet u životnoj opasnosti, da će biti mrtva donešena kući, a ja sam sam s Lillanom. Moja je tuga bila velika. 14

I n f e m o — O k u lt n i d n e v n i k

209

27. svibnja (Električno svjetlo gorjelo je cijelu n o ć !! ! Harrietina zloba.) 28. svibnja U noći na 29. došla je Harriet oko jedanaest kući, prijazna, i donijela mi dobre vijesti. Poljubila se za laku noć i otišla. U pola dva me probudila i počela najgadnije kleti, jer je mislila da sam ja s Ellen u kuhinji u preljubu, što je apsolutno bez temelja, kunem se! — Jađna Harriet pokušava mene otrovati ljubomorom! Sada nju posjećuju demoni! 9. lipnja Harriet i Lillan su otputovale u Blido. 22. lipnja Ođvezao sam se u Blido. 6. srpnja Napustio sam Blidd poslije jednog strašnog sukoba. 32. srpnja Harriet u gradu. Telefonirala Axelu da se s njom sastane, ali nije išlo. Harriet nije došla kući. Nije mi neđostajala. 1. kc.lovosa Očistio sam stan od svih sitnica koje su pripadale Harrieti. 15. kolovoza Jutros je Harriet došla u grad, ali mi se uopće nije javila. Jutros sam kupio ruže; tražio sam svijetle, ali sam dobio zagasite koje su podvečer postale crne. Axel kod nas kod kuće. Svirao je Brahmsa, koji nas je učinio nervoznima i disharmoničnima. Svjetiljke su slabo gorjele; u ormaru za posuđe je pucketalo; poslužavnik je zveckao, sat je bio sablastan. 210

Onda je đošao naziv od Harriete. Bila je Žalosna, (»Voliš li me?«) Nije se dobro snašla u svomnovom itnnu u Bibliotheksgatanu 30. Harriet Bosse 1932. IJ jesen 1903. uselila sam se s Lillanom u namješten stmi, Strindberg i ja nismo još bili prekinuli odnose. On nas je često posjećivao — i postalo je pravilo đa Anne-Marie i ja nedjeljom kod njega ručamo. Na taj iu način prestala svakodnevna trvenja — sretali smo se imno veseli i kao na blagdan. Svakako se događalo da je fHnndberg gorko osjećao svoju osamljenost i onda sam morala primati pisma kao što je ovo što slijedi: Strindberg Harrieti Bosse, 25. kolovoza Kako mi je? Pomisli da si otrgnuta od svog djeteta i predoei sebi kako bi se onda osjećala? Sto hoćeš od mene? Pa Ti si sada slobodna i imaš mir i .sreću, koji bi Ti pokraj mene neđostajali. Zar nisi vidjela da sam ja bio uzrok Tvog nemira? Prihvati sada radost, koju Ti ja nisam htio dati, ali mone pusti da svoju žalost zadržim čistom. Slijedi svoju pudbinu, za koju pretpostavljaš da možeš njome upravljati, ali ne diraj u moju sudbinu, kojom upravlja uetko drugi!, koga Ti ne poznaš! 21. kolovoza U noći me je najprije probudio osjećaj kao da me je llarriet zlobno napala. Onda sam sanjao da ležim na .•ivojoj sofi u sobi gdje pišem. Netko je došao s Lillanom i pružio mi je da je milujem. Uzeo sam njeno malo liee u svoje ruke da je promatram, ali nisam mogao iitvoriti oči; bilo je tamno — bio sam sijep. Tada sam se probudio i dugo plakao. Mislio sam da je Lillan bolesna. Opet sam sanjao o Lillani. 22. kolovoza Pisao sam dramu o Lutheru. Harrietu sam eijeli dan osjećao ljubaznu (tamjan). 211

5. rujna,

Opet sam uspostavio vezu s Harrietom i Lillanom. One stanuju u Bibliotheksgatanu 30. Harriet je kupila glasovir. Kad je prvi put na njemu svirala, pukao joj je zaručni prsten. Poslije je usnama udarila o držač za note, tako da su joj usne natekle. listopad Prošle su dvije godine otkad je Harriet otišla. Sad i ona i ja doživljavamo najbolje vrijeme što smo ikad imali! Sklad u svakom pogleđu! Stanujemo odvojeno, ali se sastajemo, s Lillanom, svakog podneva i večeri. I. studenog Harriet na rucku. Kasnije u žutoj sobi! Strah od djeteta. Otišao sam uvecer k Harrieti i Lillani. Harriet je bila jako nervozna i ja sam se plašio. Kad sam došao kući, »vidio« sam jedno dječje lice na karti s ružama, koja je bila zataknuta u kalendar. Mislio sam: sad će doći još jedno dijete! 4. prosinca Gustav Adolf se prikazuje u Berlinu. Ujutro sunce na svim oknima. Progonila su me kolica s palmama i lovorom. Crvena poput ruža i žuta. Harriet navečer kod mene; vrlo ugodno raspoloženje.

TISUCU

DEVET

STOTINA CETVRTE

22. siječnja Moj rođendan. Harriet kod kuće, s ružama. 23. siječnja Ponovo lom, po tisući put. 24. siječnja Kod ručka su latice Harrietinih ruža poput kiše padale na suđe; bile su nalik na crvena srca. 212

1. velja če

Opet veza s Harrietom. Strah od djeteta. Mislim da bi Lrebalo da dobijemo dijete. 9. veljače Harriet je navečer došla kući. Govorili smo o rastavi. r,om! — Ona je otišla; vjerojatno po posljeđnji put — masno! 7. ožujka Harriet je opet došla. 20. Smrtni dan naše majke. Odvezao sam se s Harrietom i Lillanom u zoološki vrt. Harriet je bila dobro raspoložena i ponašala se kao u vrijeme zaruka. — Spavao unm u žutoj sobi, strah od djeteta. (Postala je četrnaeniogodišnja djevojčica.) 27. Harriet i Lillan na ručku. (Kasnije — strah od djeteta.) Navečer je Harrieti u kazalištu pozlilo, tako da se morala prekinuti predstava. 29. ožujka Harriet je otputovala u Saltsjobaden. 9. travnja Pismo od Harriete, u kojem traži rastavu. Harriet Bosse 1932. Tako se nije moglo nastaviti da svatko od nas ima Kvoj stan — ili smo se morali zajedno nastaniti ili rastati. I odlučeno je da zatražimo rastavu. Ovo potezanje Lamo-amo u braku kao i preopterećenost radom u ka/ulištu doveli su do potpuna sloma. Strindberg Harrieti Bosse, 10. travnja Prijateljice moja, Ti, dakle, vjeruješ da bi jedan obični odvjetnik mogao i/.vesti ono što smo mi sami, doduše, pokušali, ali nismo 213

postigli. Ili, ako Ti osjećaš da Te ta veza tako pritišće — onda mora biti; premda ja mislim da si Ti svoju slobodu iskoristila bez obzira na našu vezu. Vjenčanje nas nije moglo povezati, a Ti vjeruješ da nas rastava može razđvojiti; pa onda dobro! Ja, koji se osjećam vezan vjenčanjem, mogao bih iz toga samo izvući korist, jer onda bih mogao saobraćati s kim bih htio, namjestiti svoj stan kako bih htio, držati poslugu koju bih htio, misliti i raditi kako ja hoću, a da nitko nema prava da na to postavi ikakvu primjedbu. 12. travnja Harriet se vratila iz Saltsjobadena. 13. travnja Harriet kod odvjetnika. Povedena je rastava. 18. travnja Kod odvjetnika, i potpisao sam zahtjev za rastavu. Osjećao sam velik, svečan mir. Navečer su došli zajedno Axel i Gyllenskbld. Svirao se Beethoven. Ja sam uklonio Veneru (koju sam na dan vjenčanja kupio zajedno s Jazonom24, a postavio sam sliku svog djeteta. Danas prije podne Harriet je posve ljubazno razgovarala sa mnom telefonski. 19. trounja Dan se zove Meister Olof (Olavus Petri). Op: Sutra će se pojaviti gotska soba. Sreo sam u zoološkom vrtu dva jahača (na velikoj razdaljini), koji su jedva bili u stanju obuzdati svoje prkosne konje, dok im, napokon, nije uspjelo ovladati životinjama. Otišao sam u restoran Hasselbakken i promatrao prozor na verandi i johu, gdje sam na suncu sjedio za svadbenim stolom kad sam se oženio Harrietom. Nisam osjećao gotovo nikakvu potresenost, samo tiho zadovoljstvo što sam slobođan, i nisam žalio zbog onoga što se dogodilo; naprotiv, vidio sam sve to svijetlo, gotovo lijepo, premda je prije bilo odvratno. 214

24. travnja, ned jelja

Prošetao sam zoološkim vrtom. — Vidio sam broj IX, 1) tri puta, »vidio« sam Harrietu obučenu u plavo, dok sam šetao obalom. Ne znam posve točno je li to bila ona ili nije. Navečer sam u smjeru zapađa sunca vidio oblake koji su stvarali uzvisine, brda, bregove s bjelogoričnim drvećem i tvrđavama (slično na Walhallu u Rajnskom r.latu26). N.B. Tri sam godine u proljeće, ljeto i jesen vidio iste tvorevine oblaka u smjeru zapada i sjeverozapada, poslije zalaska sunca. Počinjem vjerovati da za lc »tvorevine oblaka« postoji stvaran uzrok, jer su njihovi oblici uvijek jednaki, da su one zračni odrazi (ili prikaze), projekcije sjene područja na zemlji koja mi ne poznamo: Swedenborg govori o visinskim mjestima na zemlji koja mi ne poznamo, a na kojima stanuju moćna bića. Harriet je glumila u jednoj venecijanskoj komediji. Usred komada je odjednom sebi počela umišljati da joj je čeljust iščašena i da ne može govoriti. Morali su poslati po liječnika! 5. svibnja Harriet uzima blatne kupke (!) Lillan u posjetu kod mene; izgubila je jedno dugme s ogrtača. 6. svibnja Axel, Rich. B., C. Gyllenskold, Nordstrom kod mene u kući, posljednji put prije jeseni. Axel je svirao Beethovenovu Devetu simfoniju, Koncert u g-duru i uvertiru Egmont. Još nikad nisam bio tako potresen. Raspoloženje uzvišeno i dobro! Oko dvanaest sati se ugasilo električno svjetlo, tako da smo sjedili u mraku. Ja sam to shvatio tako kao da se s Harrietom sve približava kraju. Oprostili smo se od tog stana, kao da je zauvijek. Donio sam svijećnjak i otišao u spavaonicu da legnem. Zapljusnula me uspomena na divno raspoloženje svadbene večeri. Ali, dosta neobično, nisam se sjetio da je to moj svadbeni dan. Sjetio sam se tek danas, 7. rujna uvečer. Poslije tri godine. 215

7. svibnja

Čitao sam u svečanom raspoloženju o Infernu i Legenđama, ali još ne razumijem smisao Providnosti: da li mi trpimo zbog svojih postupaka ili treba da budemo kažnjeni i zaplašeni. 36. svibnja Dobio sam drzovito pismo od Harriete; oholo i zlo. NaveČer Axel kod kuće. »Dvorac koji raste« (konjička kasarna) bio je prvi put poslije dugog vremena opet osvijetljen suncem na zalazu. 27. snibnja Vidio sam bijeli kriŽ pred svojim kućnim vratima. Duhovi hladni i žalosni. 24. svibnja Ujutro kad sam podigao zastore, sjedila su dva goluba na jednom dimnjaku i ljubila se, đemonstrativno. Harriet mi je poslala ljubazno, zanosno pismo. 27. svibnja Ujutro poštom jedna budistička knjiga od Scheringa. Odmah mi je zapeo za oči naslov »Dopuštenost samoubojstva« i slijedeće Budine riječi: »Od danas za tri mjeseca Savršeni će ući u vječni mir.« Pismo od Harriete; opet smo se povezali. Ona hoće sredinom Ijeta, nakon boravka u Parizu, u Furusunđ. (Sađa sam se sjetio, kad sam naručio noge za Harrietin krevet, da ih je stolar radio kao noge za lijes.) Strindberg Harrieti Bosse, 27. svibnja Ljubljena! Zar ne postupamo ispravno kad slijedimo najplemenitije osjećaje, osobito kad nam oni zapovijedaju đa einimo ono što je ispravno? Zar znak nije dovoljno jasan — da nas usprkos svim neslaganjima nešto uvijek ponovo vuče jedno k drugome? 216

Kako god Ti imaš za sebe svoje kazalište, moram i ja jiiinli za sebe svoje pisanje; ništa zajedničko osim doma, (jpU'ta i saobraćanja. Kad svako od nas ima svoj vlaititl društveni krug, razilazimo se i postajemo nevjerni. Ali mi moramo živjeti kao vjenčani, jer ja volim Tvoj§ lijelo kao i tvoju dušu, i znam da je naše poznanstvo pobijedilo, premda je za to trebalo vremena, kao što iam Ti rekao u noći, u prvoj. 28. svibnja Iiarriet je jednim pismom opet prekinula, i povuJ*1m se. 30. svibnja. •lutros sam odmah pred kućnim vratima vidio kola s natpisom »Viktorija«. U podne se pojavila Harriet i »opet smo nadovezali« (jitrah od djeteta!). 31. svibnja Opet lom! Rich. Bergh, Gyllenskold i Axel u moJnj kući.1 2 1. lipnja Otputovao sam u jedan sat s Lillanom u Furusund. Karriet, koja je htjela uvečer otputovati u Kopenhagen tla se od mene rastavi, stajala je na obali i mahala. Nifmm kod toga ništa osjetio. Samo mi je postalo jasno potpuno nepristrano da sam imao mladu, lijepu ženu i bio fiitm za to zahvalan i s pravom ponosan. Na parobrodu sam sreo Svennberga; slavili smo. Večer na Furusundu lijepa. U noći malo nervozan. 2. lipnja Prekrasno jutro. Išao sam sam u Montebello. Kad sam poslije četiri godine opet stajao tamo i gledao svoj svijet oločića s Fordenom i Holmenom, došao sam k sebi. I kad Num vidio sjeverni jezičac kopna Kopmansholm, pokraj )
Blidda i Harrietina bijesnog ponašanja, osjećao sam s« kao da sam opet stekao čistotu, slobođu i mir. Sjećam se sada više malih đogađaja od početka mo-. jih ođnosa s Harrietom. Nekoliko mjeseci prije nego1 što sam se zaručio probudio sam se noću u krevetu i osjećao kao da je Harriet tamo. »Imao« sam je prije nego što smo se zaručili, ali nisam ja nju tražio nego ona mene. Kad sam bio zaručen i posjetio Harrietu u njenom stanu, obuzela me neobjašnjiva težina, tako da gam pao na njenu sofu i rekao: »Osjećam se tako težak i mislim da kroz sve podove propadam, da me nešto vuče do središta zemlje.« (Protivno od levitacije) Na početku našega braka dobila je Harriet grčeve u listovima, dok je ležala u mom zagrljaju. (Prve noći Harriet je bila tako slična na moju drugu ženu, da sam se prestrašio.) Naše je prve noći također pritiskala mora. Oboje smo se budili s lupanjem srca i strahom, tako da smo morali napustiti krevet. 3. lipnja Premda je Harriet sađa u Danskoj, osjećam njenu prisutnost poput ljubičice u ustima, a jutrom jako biizu. 4. tipnja Axel je došao. Noć Beethovena. Harriet mi je tako blizu da mislim da je u Stockholmu, ili čak u Furusundu. 6. lipnja Harriet mi je ujutro bila tako blizu, da sam je osjećao u sobi. Navečer đopisnica od Harriete, datirana iz Korsora i Kolna. Koln, 4. ovog mjeseca, u subotu. Onda danas mora biti u Parizu, a ja je osjećam u sobi! Bila je ljubazna i nije ništa spominjala rastavu. 16. lipnja Harrietin je miris, koji je bio iščezao, opet došao, jako'. 218

17. lipnja

Kazglednica od Harriete s Notre Dame, gdje je u nezapalila za me jednu svijeću. 18. lipnja l’ ismo od Harriete, da je 16. prisustvovala službi božjnj u Sacre Coeuru i za me zapalila svijeću. 22. lipnja Uošla je Harriet! liarrietin povratak iz Pariza u Furusund spada meflu moje najljepše uspomene. Kad je noću napustila moj krevet, nije bila nalik na sebe, nego je imala dugo, ovalno lice (kao njen portret u Miss Hopps)20 i iz nje j<* izvirao tako jak i ugodan miris, da sam zapeo u ekslazu i gotovo izgubio svijest. To je vrhunaravno, i iuilkad vjerujem da ona dolazi iz velike visine, da nije običan čovjek. 18. srpnja Lom; ja ću se preseliti u grad. 9. kolovoza Napustio sam Furusund a da se nisam oprostio od llarriete. Axel i Gyllenskold navečer u mojoj kući. 12. kolovoza Harriet je đošla u grad. Cudno, nemirno veče kod Harriete. Odnijete su biljke iz njene sobe, bilo je pusto, golo. 13. kolovoza Naveče, kad sam u seđam sati išao Ulicom biblioteke, ntajalo je sunce u pozadini Kommendorsgatana jedan i po puta više od drveća Humelgarda, tako da na ulici nije bilo sjene. 22. kolovoza Harrietin imendan. Prošlo je tri godine otkad je otiftla. Došla je na ručak; pozlilo joj je; strah od djeteta. 219

23. kolovcza

H-t na ručku; ustala od stola u srdžbi. . . 26. fcolot’osa Harriet kod kuće na ručku; odvezla se. Axel i Ana kod mene na veceri. Lillan u noći bolesna. 3. rujna

Život je tako jezovito ružan, mi ljudi smo zli duboko kao ponor tako da nitko ne bi mogao podnijeti da čita, kad bi neki pisac opisao sve što vidi i čuje. Ima mnogo čega za što se sjećam da sam vidio i čuo od dobrih, časnih, obljubljenih ljudi, ali što sam izbrisao, što nikad ne bih mogao opisivati i čega neću da se sjećam. Cini se da su odgoj i naobrazba samo maska životinje, a krepost pretvaranje. Najviše što možemo '.postići jest to da sakrivamo niskost. Život je tako ciničan, da se samo svinja može u njemu dobro osjećati, i svinja je svatko tko taj ružni život smatra lijepim. Život je možda kazna! Pakao, za neko čistilište, ni za koga raj. Covjek može biti upravo prisiljen da drugim ljudima čini zlo i da ih muči. Samo prividnost i zabluda, laž, nevjernost, neiskrenost, komedija. »Dragi moj prijatelju« znači »moj najgori neprijatelju«, »Ijubljena moja« trebalo bi napisati »njržena moja«. 6. rujna

Pismo od Harriete, u kojem se ponizuje, hoće napustiti kazalište i ostati kod mene. Ali ja sam već bio pisao Millaru27 i tražio rastavu. 29. listopada Lillan je otišla od mene; Harriet se vratila iz Finske. 30. listopada Jak dodir s H-tom, premda smo rastavljeni! 2 20

Harriet Bosse 1932. Uastala sam se od Strindberga za vrijeme svog gostovsnja u Helsingforsu 1904. Isto kao i prethodne godine, pnHjećivao nas je Strindberg često, a Lillan i ja smo još uvljek nedjeljom u podne bile njegovi gosti. 6. prosinca I) noći na šestoga jak dodir s H-tom; zatim danas eijnli dan. Dvorac koji raste (konjička kasarna) u sablasnmn osvjetljenju, dok sam ja pisao Crne zastave. Dvije sii bijele spodobe stajale na doksatu tomja. 10. prosinca IJzvišen dan. Sinoć, devetog, poslao sam Harrieti pismo koje sam nupisao prije četrnaest dana. Rastali smo se 27. listopnda.

20. prosinca Fismo od Harriete, u kojem među ostalim javlja da jn prethodne noći uljani portret arhitekta Mollera pao nn zida i bio odbačen pod veliku palmu što je stajala na podu, ali onđa se brzo opet uspravio kao da je samo akinut sa zida. Uplašeni zbog toga, otkazali su Mollcrovi putovanje u Pariz za Božić. 21. prosinca Mollerovi su ipak otputovali. Ali samo u Kopenhagnn. Pismo od Harriete. »Daljina«. 24. prosinca, Badnjak Neobičan dan. Bio sam se pripremio da budem sam Uod kuće. U šest sati poslije podne došao je Emil Sjogren. Sjedio je za glasovirom i svirao; tada je zazvonio telefon. Bila je to Harriet, koja me zamolila da do<1em k njoj i kod nje provedem Badnjak. Otišao sam! — Sve je bilo mir i udobnost. U deset sati su došli fnez i Alf28; večerali smo do pola dvanaest. Dolje na ulici Inez je izgubila sav svoj novac u snijegu, jer je pala (godinu dana poslije toga pala je Inez pod stečaj!). 221

Tađa sam se sjetio kako mi je Harriet neđavno ispriČala da je njena druga sestra (Dagmar) prije nekog vremena na istom mjestu pala i iščašila nogu, da je ostala ležeei i zvala upomoć, jer nijemogla ustati. Jedan je mesarski pomoćnik prošao onuda, ali je nije htio ni taknuti. Konačno je đobila pomoć, prevezena u kočiji kući i ležala tjedan dana u postelji. (Onda me je rastavila od žene i djeteta!)

TISUCU DEVET STO T IN A PETE Strinđberg Harrieti Bosse, 1. siječnja Ljubljena, Moram Ti zahvaliti za Badnjak, koji ću čuvati kao jednu od svojih najljepših uspomena — omogućeno mi je da Te vidim u okviru koji samo Tebi može biti dopušten — samu, nadmoćnu ali s Tvojim najljepšim draguljem, djetetom! I vidio sam majku kako presvlači dijete za noć. Tako treba uvijek da izgleda tvoja spavaonica! Ti, koja si tako ponosna, htjela si ipak imati muškarca pokraj sebe! Bila je to zabluda, koja je opet dovedena u red! Ali bilo je zbog djeteta! Osjećam se počašćenim — usprkos svemu! Vidljiva se veza između nas mogla razriješiti, ali ne i nevidljiva! Ja smatram da je lijepo tako kako jest, i vidim Te iz daljine, kao da si odozgor s visine sišla ovamo. Ne vjerujem da smo mi prava ljudska bića, nego da smo s visine bačeni dolje u dubinu; zato vlada zategnutost u našim tijelima i zato se ovdje ne osjećamo dobro. Noćas u dvanaest sati osjetio sam Tvoj miris kao kratak krik, i odgovorio sam na njega! Katkad se pitam ne čezne li opet kakva mala duša za tim da nas dobije za roditelje, i ne tjera li nas ona jedno k drugome . . . 222

2. siječnja

Dan hlađan, ali miran i sunčan. Prije podne je moj olilak bio vidljiv iznad »dvorca«. Usporedi: (1904, 24/4). Tsij je oblak nalik na visoku obalu na Riigenu, sa šuitiovitim uzvisinama i uskim dolinama između njih. (Vidi: Tlatonov Fajđon); ali ima krajolika koji se uvijek ponovo vraćaju, koje opet prepoznajem. To su, dakle, viirke osjetila, zračni odrazi »visinskih mjesta« o kojima gnvori Sweđenborg. (Samostan u Lhasi nalikuje na te gtndove u oblacima. Vidi: Hellwald, Zemlje i navodi tfinlje, novo izdanje.) 3. siječnja Ujutro su vrata prema hodniku bila otvorena; bila su galvorena, ali su se sama od sebe dvaput ponovo otvottln. Znači, smrtni slučajl Saobraćam s Harrietom! Kao prije! 21. siječnja Ujutro sam od Millara primio račun za rastavu. Izno.sio je više od 196 kruna. 196 je broj zlata. Kad sam izlšao na ulicu, vidio sam da svuda vise zastave. (Baš k»i> i na župnom uredu, kad se saznalo za proces, na inloj kući u kojoj sam se vjenčao.) 22. siječnja Uarriet i Lillan na ručku: H-t se navečer razboliela. 30. siječnja Ilarriet bolesna. Tamno. 31. siječnja Ilarriet bolesna. Ujutro je »htjela umrijeti«. Tamno, i ružno vrijeme. 1. veljače Svjetlije. Sunce je obasjalo »dvorac koji raste«. Sestra Ana u posjetu kod mene. Govorili smo između ostalog p sviranju čela; ja sam solo-sviranje violončela usporedio s rikanjem goveda. — Navečer u deset sati, kad sam 223

legao, čuo sam iz daljine violončelo solo, te pomislih: sad je došao u kuću instrument s kojim se moram mučiti Bio sam navečer kod Harriete. Lom zbog jednog servisa! 10. veljače Harriet navečer kod kuće do đva sata. Poslije dvanaest sati joj se promijenilo lice, postalo je staro i ružno. To daje naslutiti đa je noću drugačija, ima drugu vanjštinu. Ona je, uostalom, bila uvijek ružna kađ je spavala, ružna i odvratna. Otpratio sam je dolje do kola; kad sam se vratio gore i zatvorio vrata prema hodniku, otvorila su se sama od sebe. 6. svibnja Moj vjenčani dan s Harrietom. Ujutro sam posjetio restoran Hasselbakken, ođlomio granu johe pred prozorom, tamo gdje smo se vjenčali. Navečer kod Harriete. O značenju dana nije bilo govora. 13. svibnja Harriet kod mene na večeri. 14. svibnja NaveČer kod Harriete. Duboki razgovori o bijedi života, o idućem Ijetu i drugom. Na povratku kući vidio sam nad zabatom krova vatromet! koji me prebacio u vedrije raspoloženje! Harriet Bosse 1932. Ljeti 1905. otputovala sam s Lillanom u Hornbaek. Odanle sam sačuvala najljepše uspomene. — Smatrala sam da je tamo bilo tako lijepo, kad smo to mjesto posjetili u prvoj godini našeg braka i tamo stanovali. Strindberg je opet otputovao u Furusund.1 7 17. lipnja Vidio sam lijepa ženska lica na mom jastuku i na plahti. Harrietino lice i lice jedne opatice. Cijeli dan sam osjećao Harrietu kao neki okus u ustima. I danas je moj lijevi prstenjak obamro. 224

18. lipnja Ujutro je bez vidljiva razloga s blagoslovničkog stola otpala j'eđna noga. (Lom) Pismo od Harriete, ijubazno; ne osjeća se dobro u Hornbaeku. 8. srpnja U srijedu i četvrtak sam osjećao kao da Harriet jako trpi. Jučer, u petak, napisao sam pismo i zamolio je da dođe ovamo. Konobar u Furusunđu se zove Swedenberg (!) 1. kolovoza Napustio sam Furusunđ. Harriet Bosse 1932. Ujesen 1905. nastupila sam gostovanje u velikom kazalištu u Goteborgu. Poslije gostovanja u Goteborgu otputovala sam u jesen 1905. u Njemačku u svrhu stuđija i upoznavanja. 5. rujna Pismo od Harriete iz Goteborga kod Castegrena29. Ona je u Infernu. 6. rujna Ujutro se u Sirishofskom zaljevu našao jedan bijeli čun bez viasnika. (Usporedi bijeli jedrenjak na istom mjestu 12. lipnja 1903) Harriet Bosse Strindbergu, oko 14. rujna Gusten, ja Te tako volim! Laku noć, Harriet 1. studenog Išao sam Strandvagenom, počasna paljba i jarboli sa svježim zastavama. (Dan zastava!) 25

I n f e r n o — O k u lt n i d n e v n i k

225

6. studenog UveČer Harriet došla iz Goteborga. 7. studenog Harriet đošla s Lillanom na ručak. 8. studenog Navečer kod Harriete. 21. sludenog Harriet otputovala u Berlin, Lillian kod Ineze Ahlqvist. 29. studenog Nemir! Mračno! Ne znam što će se sađa đogoditi. Osjećam da je Harriet egzaltirana u Berlinu. 8. prosiuca Citav dan osjećao sam Harrietu Ijubazno — na najvišem stupnju! Strinđberg Harrieti Bosse, 8. prosinca Draga Harriet, Misliš li da se mi jedno od drugog možemo odvojiti, nakon što smo svoje živote tako pomiješali? Kad seTi tamo u stranoj zemlji plašiš, lupa moje srce ovdje gore u mojim grudima, kao da je Tvoje. Katkad osjetim Tvoj topli dah na svom obrazu, i onda mi je tako kao da Ti toplo izgovaraŠ moje ime. Katkad te imam unutar mog kaputa, i ja sam Ti — August Sg.

TISUCU

DEVET

STOTINA

ŠESTE

1. siječnja Sja sunce: ujutro sam s cvijećem posjetio Harrietu i Lillanu. Harriet se (kupala). Objed za H. kod mene; i za Lillanu. Mir, i prijazno s Harrietom. 226

13. siječnja

Uvečer kod H-te do oko deset sati. Molila me da ostalif'm, ali ja sam otišao. 14. siječnja Probudio sam se poslije nemirne noći s osjećajem da sam se odvojio od Harriete, kovao sam planove da pfif'm. Oko pola jeđanaest došlo je pismo od H-te; uvjerf'ii da je to »oproštajno pismo«, otvorio sam ga sa ■imiovitim ganućem. No pokazalo se da je to egzaltirano Jjubavno pismo! Međutim, ujutro je đošla ođ H-te tflefonska obavijest da je bolesna i da leži, i da ne inože doći na ručak. I ja sam bio bolestan, ali sam imvečer ipak otišao do H-te. Molila me da ostanem preko noći, ali ja sam otišao. 15. siječnja Navečer kod H-te. Jetko, teško, tako da sam morao nlići. H-t mi je saopćila da je provela užasan, paklen flnn; neopisiv. 21. veljače Poslije nekog vremena neveselosti, tame i prepirke pozvala se Harriet s Lillanom na ručak. Prodavač vina jo zabunom poslao bocu šampanjca. Slavio se H-tin rođendan (umjesto devetnaestog). Vedro i veselo! Lillan j<* poslana k Inezi. Sam s H-tom. 27. veljače Navečer sam posjetio Harrietu. Neraspoloženje; bolenna, s dubokim dekolteom, lijepa, zla, draga. Saopćila je da mi je sinoć htjela napisati oproštajno pismo; to me Inko oneraspoložilo da sam na njena milovanja bio hla
1. ožujka Mračno i teško do ručka. Tada sam osjetio kao da svjetlo dolazi od nje i od djeteta. Harriet ]e teleionirala i najavila se za večer. Došla je: postalo je opet svijetlo. Imao sam cvijeća, šampanjca i večeru; ona je svirala. — Bilo je divno. 2. ožvjka Uvečer kod Harrietine kuće. Lillan se kupala. Bilo je svijetlo, toplo i mirno. — No sad znaš! 5. ožujka Harriet otputovala u Finsku. Strindberg Harrieti Bosse, 13. ožujka Drago dijete! Ti jurišaš i goniš đanas, trinaestog, više nego inače. Tvoj August Sg. 2. svibnja Posjetio sam jutros restoran Hasselbakken. Joha se opet zazelenjela. Vjenčani dan bio je 6. svibnja 1901. 3. suibnja Harriet se iz Finske vratila kući. 5. svibnja Harriet, Lillan i ja ručali smo u Lindingobrou; odvezli smo se kroz zoološki vrt kući. 22. rujna Slijedeće je noći umro Levertin. Prije podne svijetlo, dobre vijesti iz Malmoa, da Gospođica Julija ide dobro s Augustom Palmeom. Ujutro sam išao niz Strandvagen, u dobru raspoloženju; onda Hamngatanom, vidio crkvu sv. Klare sa školom i okolicom, gdje je svaka kuća jedna uspomena, došao na Vasagatan, vidio osnovnu školu sv. Klare gdje sam predavao; prošao sam pokraj Vasa — kazališta, gdje se daju Majstor Olof i Srećko Petar, popeo se uz 228

Kungsgatan, vidio užasan portret samoga sebe, popeo se \u I-Iotorget, Badstugatan, Oxtorgatan pred kuće gdje su glnnovali Seippelovi80 poslije Wieselgrena81; išao sam Itrgimentgatanom pokraj Jakobove škole i Axelova stana, cmda sam prošao pokraj trgovca pokućstva, gdje sam kupio svoj posljednji namještaj za stan. No cijelo me ji' vrijeme vuklo u Stureparken, k Lillani i Harrieti, I usjećao sam »prisilu«, da moram onamo da predam i.illaninu školarinu i parfem za Harrietu. Na putu onan m pokušao sam u mnogim parfumerijama, ali sve su lillc zatvorene; tada sam opet pokušao i napokon našao francuski »muguet«, ali ne »syren« (jorgovan) što sam Iražio. Onda sam u jednoj cvjećarnici tražio cvijeće, h U ga nisam našao. Zatim sam se uspeo do Stureparkena ;i Tamo je sjalo sunce, tamo je bilo lijepo, Harriet i Lillnn su bile prijazne i zahvalne. Onda sam otišao kući u Karlavagen, i mislio sam: 11>je bilo upravo kao neka agonija ili čas smrti, u kojem cilav život prolazi pokraj čovjeka; i mislio sam da pifVm o toj jutarnjoj šetnji, koja je sat i pol bila kao ponavljanje toka moga đosađašnjeg života. Kad sam bio opet kod kuće, osjećao sam život lagatio i svijetlo; spalo je s mene nešto što me tištilo; odmorio sam se i došao u blagdansko raspoloženje, dobio flobra pisma, također i novaca. Oko dva sata saznao sam
tiskali u Svenska Dagbladet njegove rccenzije protiv Wouih. ši>edskih. sudbina. Bondeson se narugao svome ocu kad je ovaj prije nekoliko godina umro, jer je opet našao »vjeru svoga djetinjstva«. Bondeson je poludio, bio zatvoren i umro. Da li je on prije ponovo našao vjeru svoga đjetinjstva, neće se nikad saznati; ljudi paze da o tome ne govore. Navečer kod Harriete. Teško i otrovno, sve je bilo krivo. Ona je đošla i milovala me, ali ja sam bio hladan. Kad se ona povukla, lice joj se pretvorilo u lice miss Hopps. 28. U noći: probudio sam se malo prije dva sata od Harrietina neprijateljskog napada, osjetio sam to uz lupanje srca i bolove u glavi, točno onako kao prije, kad me u našoj spavaonici napala u snu histeričnim muđrolijama. Sanjao sam da me razdražila (Gyllenskolđom) i udario sam je po licu, a kad mi je onda odgovorila zlim, posprdnim osmijehom, molio sam Boga da je napuste njeni rođaci, prijatelji i poslužitelji (kao što je ona mene od svih mojih rastavila) i da je »živu pojedu crvi«. — Opet sam zaspao i uvijek ponovo neprijateljski sanjao o Harrieti. 5. studenog Nisam više vidio Harrietu od 6. listopada, kad sam se povukao, jer je očekivala svoga prosca, docenta Castrena32, a ja nisam htio da me drže za rezervu. Da li je došao ne znam.1 * 0 10. studenog Treba primijetiti: otkad sam se odvojio od Harriete, prvo, ponovo sam našao jasan trag pravoga kršćanstva, drugo, pomirio sam se u svom smislu sa svojim najgorim neprijateljima kao što su (G.af G., Paul33, PhilpH, Sigurd35, Wirsen) i čak (Levertin). I živim kao da se pripremam za smrt. Sada mi se čini da je ono lijepo što sam napisao nastalo za vrijeme moje reakcije na njenu zloću; i time što je svojim pisanjem podižem do 230

nrčeg lijepog, uspijeva mi katkad da na nju dobro ulječem. Prema njenoj vlastitoj izjavi, »bila je najgori rnvjek što je ikada rođen«! 28. studenog Svaki dan intenzivno osjećam Harrietu. Noćas sam sanjao: o bijelim konjima, iza kojih su nlijedili smeđi. To me uznemirilo, tako da sam pokufiao pobjeći. No onda sam pao pod jednog bijeiog konja, koji je legao na me; ispuzao sam ispod njega i bio spafton. Jutros su došla kola s velikim bijelim konjem. Najpriji' su bila iza mene, a oda su mi se ispriječila na putu na meni nezgodan način. Kad sam se htio izmaknuti {misleći na svoj san), došla je jedna kočija sa smeđim konjima i dotakla me. Kočijaš je zaviknuo i ja sam jedva l/bjegao da me ne pregaze. Navečer je zazvonio telefon; javio sam se; bila je Ifarriet. Pričala mi je posve prostodušno o izvedbi Zene viteza Bengta, što je sada htio prikazivati Ranft38. Ja fiam uzvraćao, i razgovor se vodio upravo onako kao nnaj utjesen o istoj temi, iste riječi. Tada sam ja oprezno prekinuo. Op.: Od 6. listopada sedam tjedana nisam vidio Harrietu i s njom razgovarao. Ovaj je razgovor vortm i završen bez uzbuđenja. Ili sam prema njoj bio ravnodušan ili smo u šutnji nastavili zajednički život, talco da nam se sada sve činilo banalnim. 14. prosinca Harriet je opet bila kođ mene, poslije pauze od 6. lifilopada. Uvečer sam je posjetio; sve je bilo isto; nikakva nbjašnjenja! Poslije više od dva mjeseca!2 5 25. prosinca Harriet je ozlijedila stopalo. Saobraćam s Harrietom i Lillanom isto kao i prije. Kažem isto, ali ipak ne posve, hladno, nesigurno, neiakreno! 231

23. prosinca, božićna večer H-t i Lillan kod mene na večeri; August Lindberg došao s darovima. Saobraćam s Harrietom i Lillanom, ali to je neiskreno; ona je intimna s mojim neprijateljima! 31. prosinca Lom s Harrietom! Zato što navečer nisam htio doći k njoj.

TISUCU

DEVET

STOTINA

SEDME

9. siječnja Navečer sam ostao kod kuće, nisam otišao k Harrieti. Bilo je svijetlo. Sađa imam dojam da mrak đolazi od nje, pa hoću da se oslobodim. Kod posljednjeg mi se ponovnog povezivanja učinila luđom nego prije, ali isto onako ponosnom i zlom! Crna i otrovna! 10. siječnja Navečer naziv od Lillane; molila me da dođem. Otišao sam. Mirno i smireno lijepo. 20. siječnja Harriet i Lillan na objedu kod mene. Ruth87 i Lillan su otišle Aug. Lindbergu. H-t je ostala u žutoj sobi (posljednji put). 8. ožujka Navečer na generalnom pokusu Srečka Petra, vožnja s Lillanom i Harrietom. Sto će se sada dogoditi?9 9. ožujka Mračno i strogo. Gospođica Kopparberg je došla u kuću poslije Ebbe. 232

10. (Treća nedjelja u korizmi). Tamno, puno prijetnje, gmlno. Sam, bez vijesti o SrećJcu Petru od sinoć; kod t'ućka sam izgubio tek i užasno se osjećao. Tjeskoba je tnijala šest sati. — Kad je odbilo šest sati, nazvala je Hnrriet — da je sa Srećfcom Petrom jučer išlo dobro. — Tu što sam danas doživio, premda ništaizvanjsko, zacijrlo se događalo na »astralnom nivou«. Nalik je onome ito se đogodilo 1901. u kolovozu i rujnu (kad je Harriet blla otišla), s istim zapažanjima i težnjom za samoubojelvom, samo ne onako izrazito. 13. ožujka Harriet i Lillan su stanovale kod mene, jer su selile. 15. ožujka Sve kao i uvijek, otrovno, zlo. Sav je svoj jad istresla nu mene, na mene nevina! 26. ožujka Ana je otišla! — Alma je đošla u kuću. Mirna, čista i dobra. Dobro priređen rucak. Lillan i Ruth u posjeti. Tclefon od Harriete! Navečer odbojnost prema jakim pićima. * 27. ožujka Počinjem piti pivo s vermutom. 29. ožujka Alma je otišla, jer sam nešto primijetio o lošem jelu. 30. ožujka Kućepaziteljeva žena čisti kod mene; jelo se donosi (svinjsko žderilo). Užasno! Na Uskrs na objedu kod Harriete u njihovu novom stanu. Taj je stan bio tako nadzemaljski lijep, kakav sam njima objema »želio«. 1 . travnja Sofija je đošla u kuću. Gore nego ikada. 23S

14. travnja, neđjelja Sam. Navečer sam se razvedrio; izvadio sam punČ, koji nisam pio četrnaest dana; kad sam čašu prinio ustima, svirali su u katu ispod mene vatreni galop, koji me razveselio. 15. traunja Opet sam našao crveno pero, ovaj put na ulici. Danas se u dvanaest sati (sad je pola jedanaest) održava generalni pokus Igre sna. Neobično je da je ta drama napisana poslije četrđeset dana patnje (u kolovozu i rujnu 1901), kad me Harriet napustila s mojim posljednjim, nerođenim djetetom. Sada, budući da se ovdje daje, proveo sam četrnaest dana u potištenom (crnom), paklenskom raspoloženju i kućnoj nevolji. Sunce sja; trafika je širom otvorena i četiri papirnata prozora (klupe klijališta) naslonjena su na zid i sjaje se od bjeline. Mojim duhom vlađa neka mirna, rezignirana neizvjesnost. Pitam se ne može li neka katastrofa spriječiti komad, tako da ne đođe do izvedbe. Ja sam, doduše, lijepo govorio s ljudima, ali htjeti savjetovati onoga koji ravna svijetom, to je đrsko (možđa huljenje); što sam otkrio relativno ništavilo života (budizam), njegova besmislena protuslovlja, njegovu zloću i nemogućnost da se njime upravlja, može svakako biti hvalevrijedno ako čovjeku daje rezignaciju; što sam pokazao da čovjek relativno nije kriv u ovom životu, koji krivnju đonosi sa sobom, nije možda z lo . .. A l i . . . Upravo je nazvala Harriet: »Kako će ovo ići, u božjoj je ruci!« »Potpuno moje mišljenje!«, odgovorio sam i upitao se da li će komad biti prikazan. (Vjerujem da su to više sile već odredile, isto kao i tok premijere, ako uopće dođe do nje.) Upravo se sada osjećam kao da je nedjelja. Vani na verandi »đvorca koji raste« vidi se bijela spodoba. Moje su se misli u tri posljeđnja... vremena bavile smrću a zatim životom. JuČer sam čitao Platonova Timajosa i Fajđona. Pitam se hoću li umrijeti sada ili naskoro. Pišem sađa Otok mrtvih., gdje opisujem buđenje poslije smrti i ono što slijedi, ali dvojim i plašim se da ne ot234

krijem bezđanu bijedu života. Nedavno sam spalio ied.nu tlramu, jer je bila tako iskrena da me hvatala groza. To je ono što ne shvaćam: bi li trebalo sakrivati bijedu i Ijudima govoriti lijepo. Ja bih htio pisati vedro i lijrpo, ali nisam za to sposoban, ne mogu; smatram strantiom dužnošću biti iskren, a život je neopisivo gadan. Upravo je odbilo jedanaest!. . . (U dvanaest sati je goneralni pokus). Osam sati uvečer: gledao sam genetulni pokus Igre sno i patio sam posve nečuveno; učinilo mi se da se ne smije prikazivati. . . drsko je, i mož
16. travnja Čitao sam korekturu Crnih zastava, napisanih 1904. Pitao sam se da li je ta knjiga zločin i da li bi je trebalo povući. Otvorio sam bibliju i našao Knjigu o Joni, u kojoj je prorok prisiljen da proriče, premda se sakrio. To mi je koristilo! Ali to je užasna knjiga! 235

17. travnja Danas će se davati Igra sna. Uj-utro tiho pada snijeg. Čitao sam u Knjizi o Jobu posljednje poglavlje, u kojemu Bog kažnjava Joba zbog njegove obijesti, što je htio vladati njegovim djelom. Job moli za oproštenje i oprošteno mu je. Miran, ali sam ipak plakao do tri sata. Onda je došla Greta88 i javila da sam u Uppsali na svecanosti u čast Linneu u svibnju predložen za počasnog doktora i da se dobrohotno razgovaralo o generalnom pokusu Igre sna. Navačer sam kod kuće; točno u osam sati zazvonilo je na vratima. ĐoŠla je jedna djevojka s lovorovim vijencem s tri ruže od nekoga anonimnog i s natpisom »Istina«, »Svjetlo«, »Oslobođenje«. Odmah sam s time pošao prema Beethovenovu poprsju na zidanoj peći, jer njemu imam toliko zahvaliti. Ali danas su djeca bila sablasti. Jutros, kad sam izlazio na kućna vrata, sreo sam najprije gospođu s djevojčicom; kad sam se vraćao kući, bilo je preda mnom jedno dijete koje je vikalo i jedna starica. Bio sam tako potišten, da sam pokusao da ih priČekam; međutim, bilo je nemoguće; kad sam morao proći pokraj njih, rekla je starica pokazujući djetetu zube: »Ne idi tamo i ne zvoni na vratima, ti.« Kasnije, u podne, kad sam ležao u žutoj sobi, u pokrajnjoj su sobi tri puta tukli jedno dijete uz užasnu đreku. Sto to treba 'da znači? Je li to odgovor na broj flpra sna)? Ljudi = zločesta djeca! August Falck39 u posjet, Trafika je bila zatvorena, ali sam pred njom vidio veliku sivu gusku (bila su kola za smeće). »Dvorac« (kasarna) je večeras taman. Sat s kukavicom kod susjeđa je odbijao! (vrlo neobično). Prije je značilo opasnost, prošli put, međutim, dobro. U jedanaest sati navečer telefonirali su Harriet, Castegren i Ranft, da je Igra sna uspjeh! B.b.h.! 18. travnja Olujno u duši! Mržnja bjesni protiv mene, i Harrietina mržnja, jer je izđaleka željela propast komada, od zavisti zbog uspjeha. Falck u posjetu! Našao sam na stepenicama kamen! 236

Axel navečer kod mene. Op: Poslije četrdeset dana posta i zbrke, svakovrsne palnje, vidjele su se na obje moje ruke duboke rupe, kiio od velikih čavala (= stigmatizacija!) Znači li to iiskrs za mene? Hoću li opet biti razapet? Onako kao fllo sam ja Krista razapeo? Hodam u mislima na smrt i očekujem katastrofu! Sad sam također pio pivo s vermutom (= žuč) u toku t'itava mjeseca. 21. travnja U jednome od mojih prozora u Banergatanu 31 stoji sada mali bijeli kuter (igračka) s punim jedrima; na kormilu sjeđi dijete s plavom kapom. (Usporedi: ovaj dnevnik o bijelim čamcima u uvali u zoološkom vrtu). A kasnije sam u čamcu primijetio malu djevojčicu, odjevi'nu u bijelo. Harriet i Lillan u posjetu; vrlo prijazna. Schering mi je ovih dana poslao bakropis mrtva djel.eta. To znači da će jedno dijete umrijeti! Za vrijeme tih mučnih šest tjedana, za kojih sam, među ostalim, dobivao nekuhanu i nečistu hranu 1 s .Jobom naricao: »I može li se jesti ono što je neslano, ili, tko može kušati bjelanjak oko žumanjka?«; odgovoreno je u Ezekijelu, poglavlje 4: »Ječmene kolače ćeš' jesti, koje ćeš pred njihovim očima peći na ljuđskim 1 izmetinama.« (I Gospodin je dođao: »Tako će djeca Izraola jesti svoj nečisti kruh među poganima . . . « Kad se prorok potužio, dobio je milost da peče na kravljoj bal ezi . . . ) ( = slikovito o razaranju Jeruzalema.) Usporedi niže 23; kad sam to saopćio Axelu, počelo je sijevati i grmjeti. 22. travnja Sad je, od prošle srijede, išlo dobro s Igrom sna. Dopuštena je, ali ja sam se dotle morao namuciti. Nesklađ još traje, ali nije tako jak.2 3 23. travnja Axel navečer kod mene Ja sam mu pripovijedao da dobivam nečistu hranu i da ne mogu Bogu zahvaljivati 237

za jelo (budući da sam istodobno poklonio jednom prosjaku čak dvije krune za ručak). U istom je času sijevnula pokraj prozora plava munja i odmah zatim je zagrmjelo. To se dogodilo tri puta za redom! 24. travnja Navečer je došla Ellen. 25. travnja Nešto vedrije duševno raspoloženje. Velika brda oblaka na sjveru. Harriet i Lillan u posjetu. 26. travnja Tamno! Apatičan, bez posla, bez interesa, ne mogu ništa raditi. Pokušao sam pisati o Linneovu sistemu, ali sam izgubio interes. Oko podne sam zebao, smrtna hladnoća; jeo sam bezvoljno. Otvorio sam bibliju i našao u Knjizi o Jobu pređbacivanja da sam hulio. Htio sam čitati psalme, ali onda je počelo udarati po zidu. Poslije podnevnog sna ustanovio sam da je toplomjer na prozoru pomaknut. Taj je toplomjer, koji nijedno od nas nije htjelo pričvrstiti (jer nijedno od. nas nije vjerovalo u trajnost našeg sjedinjenja), ostao ležati i bacan je okolo pa je završio u jednoj ladici. Kad je Harriet konačno otišla, postavio sam ga na prozor. — Zašto je sada otkvačen? I tko je to učinio? Cijeli dan osjećam Harrietu prijazno; jako! (prejako). Harriet ima danas svoju dobrotvornu večeru u Igri sna. 1 . svibnja Harriet je otišla na turneju. Lillan na ručku; hladna, tuđa, neuljudna po odgoju gospođe Moller.2 2. svibnja Nešto vedrije u duši! Mislim na idilu i pastoralne pjesme. Poslije podne sam spavao i probudio se u ekstazi, pošto sam u snu opet vidio Dalaro svoje mlađosti, 1871. 238

9. svibnja, Kristovo uzasašče na nebo Pismo od Harriete! — Citav dan sam ! — Nju muče i nna se tuži! To sam znao, a također i tko je muči! Strindberg Harrieti Bosse, 12. svibnja Harrieto, Treba li uopće da Ti pišem? Pa Ti poznaš tok mojih misli i mojih osjećaja, kao i ja Tvojih. To što si mi pisala znao sam unaprijed, a također tko Te je mučio, premda to nije nitko rekao. Kad Ti trpiš, ja sam Ti blizu i trpim s Tobom, ali kad se veseliš, ne mogu uvijek pratiti, jer Te je život stavio na stranu neprijatelja. .la se ne mogu radovati zbog nekoga neopravdanog uspjeha koji se događa na moj račun! Sad se priučavam na veliku osamljenost ljeti i ne nadam se ničemu više od života, jer se sve pokazalo neodrživim, trenutačnim, prolaznim. Ne mogu vidjeti Tvoj stan, jer tamo ima stvarnih bića, a Tvoj je stan ipak tako savršeno lijep, kako sam vama objema želio, Tebi i djetetu; ne mogu s Tobom razgovarati, jer nemam što reći, što bi se dalo reći, ne čeznem da te vidim, jer Te ja vidim kad hoću, onako kako hoću. Ljudi i život pokušavali su nas rastaviti, na njihov način, ali ja mislim da ćemo se opet sastati, kad-tad, negdje drugdje, jer smo mi srodni i zato ne možemo nikada prestati da to budemo . . . Tvoj bezimeni 14. svibnja Osjećam Harrietu prijazno, prisno, sve do podne, a onda je iščezla. 16. svibnja Čitao sam posljednje korekture Crnih zastava. Sađa valjđa preostaje samo još da se isprazni posljednji kalež. 17. suibnja Brat Oskar navečer kod mene. 239

18. svibnja, p red v ečerje Duhova

Harriet me »progoni« od jutra do podne. Ona me traži prisno i tlači me. Navečer bolestan, prsa, vrat, želudac. 19. suibnja Osjećam Harrietu, kao da se sastala s Lillanom. U stanu ispod mene, kod kapetana M ., bilo je oko mjesec dana tiho. Nije se čula pijanola ni fonograf. Mislio sam da je obitelj otputovala. No prije nekoliko dana počela je svirati pijanola, ali je brzo opet prestala. Ellen je saopćila da bračni drugovi žive rastavljeni i da muž đolje sjedi sam. To je u meni ostavilo gadan dojam, i ja čujem muža kako dolje trpi šuteći! Poslije podne, kad sam se probudio, čuo sam pijanolu i fonograf u stanu ispod mene. ( . . . ) Ali također i ženske glasove. Mislio sam da su se vratili M-ova žena i djeca i radovao sam se. Ali brzo poslije toga čuo sam ples i smijeh žena, što nije moglo potjecati od obitelji; bio je drugi ton. Mislio sam da su u stan uselile lake djevojke, i .kontrast me tako potresao da sam počeo plakati. — Tako mi je bio drag moj san o domu i obitelji; krut, strog, ali koji čisti, posvećen! (A tako mi je dao život!) međutim, predvečer je umuknuo smijeh, a slijedeći je dan bilo opet tiho. Bio je rastavljen i slavio je nove zaruke. Čini mi se da mi je suđeno da se ne mogu braniti! Čim pokušam dobiti svoje pravo, dadu mi nepravdu, i to se zove pravda! Kad bih pisao o đoživljajima posljednjih godina i o tome što sađa tišti moju dušu, nitko mi ne bi vjerovao. No ja sam u Povijesne minijature, str. 397, prokrijumčario jedan nagovještaj40. Užasno je, i svaki pokušaj da se izmijeni je nemoguć. Kad sam se oženio Bosseovom, počelo je odmah rasti dijete. No ona mi nije priuštila veliku čast i iz zlobe je otišla s nerođenim djetetom. Predbacila mi je da sam napustio spavaću sobu, premda je bila činjenica da me ona molila da promijenim spavaonicu, jer da joj trudnoća ulijeva neku odbojnost prema mojoj osobi. Ona se vratila, dijete se rođilo. Onda nije htijela imati više 240

iljece, a htjela je i dalje »živjeti kao udata«. Od toga je nastala nesklonost i gađenje. Najprije smo živjeli ndvojeno, onda smo se rastali. Onda smo se ponovo povczali, i ja sam postao njen Ijubavnik i još sam. Tu se čovjek pita: u čemu sam zakazao? Ta ja sam dobio zadovoljštinu! Ali je ipak ne posjedujem, jer se njene laži drže čvrsto, usprkos svim pobijanjima. S peđeset godina nisam bio za muža, ali s pedeset osam sam za ljubavnika! To je uzvišeno! Uzvišeno!!! Danas su Duhovi. Ručao sam, naravno, sam. Dok sam sjedio za stolom, došla su dva goluba i izazovno kljuckala po prozoru blagovaonice. Dao sam im kruha i graška, jeli su, dok su me stalno pogledavali kroz prozor. Kad su bili gotovi, ljubili su se i odletjeli. Ja sam to sebi predočio kao posjet Harriete i Lillane, koje su u daljini, i mislio sam na naše neđjeljne objede. Sweđenborgov leš biti će prenesen u Švedsku. čitav dan čitam Swedenborga. Jučer također! 20. svibnja, drugi dan Duhova U noći: probudio sam se od tog što je sat odbio tri; odmah sam zatim čuo kako je električna sklopka škljocnula, a onda je tintarica tri puta poskočila, a kasnije dva puta. Nisam se uplašio, ali sam zapalio svjetlo i primio to kao opomenu. Sanjao sam o ubojicama, kojima sam izmaknuo. Onda o zlatnom novcu (u džepu od veste), koji se umnožio. Citam Swedenborga: on kod svojih posjeta na druga nebeska tijela utvrđuje da je zemlja najgadnija od svih planeta, jer Ijudi tamo ne kažu što misle, ili drugo kažu, drugo misle. Zato imaju vlade i knezove, kojih na drugim planetima nema, gdje se živi samo u obiteIjima i gdje se ne može lagati. Swedenborg kaže u Mem. br. 5048, da je švedski narod gori od svih ostalih izuzevši Ruse i Talijane. »Najgori u Evropi. Jer Šveđani ne kažu što misle.« To je točno. Danas se osjećam dobro pa sam išao na svoju jutarnju šetnju. Kođ ručka lom s Ellenom, jer mi je stavila na stol neprokuhano svinjsko žderilo. Otkazala je! Moram sada vidjeti što će doći! (Ostala je.) 241

24. svibnja

Ujutro jak dodir s H-tom, koji je trajao cijeli dan; predvečer se pojaČao. Inače je dan bio težak i bezbojan. Cudnovato je da me dodir i sklad s H-tom donekle uzdižu, premda me ona u stvarnoj mjeri mrzi. Katkad sluti tko sam, ali onda dođu loši utjecaji izvana. Ona mora stajati jako visoko i jako nisko! Ona je najgori i najprostiji čovjek kojega sam sreo, najgluplji i najodvratniji, na neki način; ali katkad i suprotnost svega toga! 20. svibnja Crne zastave su objavljene. Zaključio sam. ugovor za Plavu knjigu uz izvrsne uvjete. Odlučio sam ostati u gradu i u stanu. Harriet Bosse 1932. Bila sam jedne nedjelje kod Strindberga i svirala mu glasovir. Da bih mogla nesmetanije svirati, skinula sam prsten —■svoj zaručni prsten od Strindberga, s briljantima i safirima. Položila sam prsten pokraj sebe na glasovir, ali sam ga zaboravila opet nataknuti kad sam pošla. Kad sam se vratila kući, nazvala sam ga i zamolila da prsten sačuva. Strindberg je odgovorio da ga je svuda trašio, da je podignut pod — ali bez rezultata — prstena nema. Slijedeće nedjelje u podne kod objeda govorilo se o nestanku prstena. Djevojka koja je posluživala izrazila je — nešto previše živahno, kako mi se činilo — žaljenje zbog toga događaja, tako da sam posve intuitivno posumnjala.1 2 11. Upnja

Telefon od nepoznate dame, da je Ebba ukrala Harrietin zaručni prsten. Iščezao je 17. veljače 1906. Neobično je to što sam se kratko vrijeme prije naziva zbog prstena (s jednim safirom i dva dijamanta) bavio dragim kamenjem; jedna knjiga sa slikama u boji toga kamenja leži pokraj mene još otvorena. 12. Upnja Gospođa Kreuger u posjetu s prstenom. Poslao sam ga Harrieti s »oproštajnim pismom« i odvratio je od posjeta! 242

13. lipnja

Pismo od Harriete, ljubazno! — Sat s kukavicom čuo sc! uvečer osobito intenzivno. Harriet Bosse Strinđbergu, 13. lipnja Kako je Čudnovato to s prstenom — Kako je Čudnovat čitav život — Moj dragi, ljubljeni prijatelju, da, još Te tako nazivam, Ti to dobro osjećaš, Ti dobro znaš đa još nitko nije zauzeo Tvoje mjesto — Ti nećeš više da vidiš mene, nas; ja Te dobro razumijem i poštujem Tvoju volju. Pa mi smo usprkos tome zajedno, i ja sada čvrsto vjerujem bar toliko da si Ti, čak i ako ja ikada svoju budućnost sjedinim s budućnošću nekog drugog muškarca, dao mom životu takvu boju, da Te nikada neću zaboraviti. Ti možda misliš da se ja vani među ljudima zabavIjam. Da se ja zabavljam. — Ne, to činim đa se nečim zanimam, čime bih se mogla ubiti, jer ja čeznem isto kao i Ti da odem ođavde, tako duboko da bih se odavno sama oslobođila — da nemam naše dijete, koje me zadržava. Ja sam u sebi tako žalosna i tužna, da mislim đa me više ništa ne može obradovati. Mi sad putujemo na selo; ta negdje moramo biti, ili ovdje ili tamo, a budući da će mi to zacijelo izliječiti grlo, putujem opet u Are. Uostaiom, potpuno mi je svejedno gđje sam. Mnogo držim do Tebe — što god se dogodilo, volim te možda zato što si neizmjemo velikom žalošću dao sadrzaj mome životu — Zbogom, dakle, Tvoja Harriet Strindberg Harrieti Bosse, 25. srpnja Moja draga, Sastati se da bismo se opet rastali đonosi, doduše, više boli nego radosti, ali budući da već moramo živjeti u istom gradu, možda je ipak bolje da držimo za243

jedno, nego da se pretvorimo u sablasne uspomene, o kojima ne znamo da li ih se usuđujemo pozdraviti — zato pitam, hoćete li vi u neđjelju u tri sata htjeti doei na ručak. Vaš August Sg. 25. srpnja Prijazno pismo od Lillane (Harriete). Harriet i Lillan su došle; ali je Ellen otišla, tako da nismo dobili ručak. U pet sati sam sam priredio hladno jelo. Onda je došla Ruth! 4. kolovoza, nedjelja Ruth je otišla, gospođica Johansson je došla. 22. kolovoza Danas prije šest godina (1901) na Harrietin imendan i rođendan mog oca pošla je Harriet svojim putem s mojim nerođenim djetetom, bez uzroka. Isti je dan pao jedan bolid u Aurigi kod Kapele. Danas prije godinu dana pokazao se jedan komet u Pegazu! Citam sađa korekturu Plave knjige i stječem kod toga dojam da je moja misija u životu završena. Mogao sam reći sve što sam imao reći. 6. listopada Gođišnjica, prvo, Anine svađbe, drugo, moga neuspjelog putovanja u Pariz 187941, treće, Harrietina povratka kući s mojim djetetom, 1901. Htio sam se izvesti sa svojom Annom-Marijom. Harriet, koju dva mjeseca nisam vidio, .sišla je do kola. (Siri v. E., koja je bila u gradu šesnaest dana, danas opet putuje.)2 4 24. prosinca U osami, teško! Harriet me pozvala, ali nisam htio! Aug. Lindberg u posjetu kod mene, telefonski poziv na244

večer od Axela Jaederina i Tora Aulina. Apsolutno osamIjen cijeli dan, a također i navečer! Strinđberg Harrieti Bosse, oko 24. prosinca Nećemo se sastati, previše je mučno. To vječno opraštanje sada u sedmoj godini, zar nisam dosta trpio? A sa svijetom u kojem Ti živiš prekinuo sam zauvijek. Ta moje mi je dijete ukradeno već u majčinoj utrobi, a sad mi je ukradena njegova duša. . .

T IS U C U D E V E T S T O T I N A OSME 26. ueljače Lillan i ja smo se zajedno izvezli. Opet dodir s H-tom! Na uđaljenosti. 3. travnja Poslije podne, prije pet sati, percepcije od Harriete. U istom času pomicanje namještaja iznad mene. Skočio sam. Navečer je došla Anne-Marie ( . . . ) . Onda sam pratio Lillan. Na uglu Karlaplana đošla je Harriet u kočiji. Nisam je prepoznao. Bila je mala, neznatna, ružna. Pozdravio sam je kao neku nepoznatu osobu! Jedva sam je vidio!4 4. travnja Navečer je đošla Lillan i đonijela pismo od Harriete, u kojem je stajalo da se zaručila. Lillan je rekla: s W-om42. Poslije podne me H. ipak »tražila«! Malo kasnije je Anne-Marie u jednoj igri slovima sastavila jednu riječ za me: »gadan«. Pitao sam da li je W. zgodan — odgovorila je: da! Slijedeća je noć bila divna! Oko đvanaest sati osjetio sam H-tu, ali nisam odgovorio. Oko tri sata također, a o n đ a ... Ujutro isto u njenoj zaručnoj noći!!! 245

5. travnja

NeobiČan ugođaj cijeli dan. Proživljavam još jednom vrijeme svojih zaruka od prije sedam. godina. Navečer sam se i’azvedrio i svirao Romea; osjetio sam Harrietu prijazno, gotovo tako kao da smo se opet zaručili! 7. travnja Ujutro sam rano izišao; osjećao sam kao da je nedjelja, tako da sam to gotovo povjerovao. Sjećao sam se svega lijepog iz prvog vremena s Harrietom. Sada je kao da je umrla, i zato vidim samo lijepo; žalim za njom i nedostaje mi kao da je umrla; kajem se za svaku tvrdu riječ, sve sebi predbacujem, samome sebi ne odobravam. Odložio sam Plavu knjigul Nisam ništa radio; plakao sam od boli za mrtvim iluzijama ljubavi. Jesu li to bile samo iluzije, koje su bile tako moćne? Zar tome nema kraja? Je li to vječno? Pokušavam doći u stvaralačko raspoloženje, ali ne uspijeva mi. Navečer je zazvučala Schubertova serenada »Tiho vape moje pjesme kroz noć k teb i. .. « Ali ne znam gdje se sviralo. 8. travnja Po danu u vedru raspoloženju. Platio sam Iiarrictin račun za knjige i dao da joj pošalju priznanicu. Cijeli đan sa mosjećao topao đođir s H-tom. Ona me tražilaMislio sam da je nesretna! Njena se Labitđa bjelina43 davala navečer u Helsingforsu. Napisao sam pismo ali ga nisam poslao. Strindberg Harrieti Bosse, 8. travnja Kad si mi prošle nedjelje rekla da si se zaruČila, gotovo sam to unaprijed znao. Nisam Ti mogao zaželjeti sreću, jer ja u to ne vjerujem, jer ne postoji. Zbog djeteta se ne uznemirujem, jer vjerujem u Boga. Ipak sam Ti htio reći zbogom i sada Ti usprkos svemu zahvaljujem za sve, za proljetne mjesece prije sedam godina, kad je poslije dvadeset gođina bijede život za mene dobio nešto sjaja. Ali se nisam mogao pribrati 246

da Ti pišem; imao sam percepcije zbog kojih sam oklijevao. Nedjelja je prošla u redu i tihoj rezignaciji, a tako i ponedjeljak. Pa Ti znaš da sam prije otprilike godine dana obustavio sve posjete, s razloga koje Ti poznaš. A onda je došao jučerašnji utorak! Kad sam ujutro alupio na ulicu, mislio sam da je nedjelja. I grad je promijenio izgled kao i stan kod kuće. Ti si bila mrtva! I onda je počela apoteoza sjećanja, preko čitava dana, dvanaest sati sam proživljavao još jednom ovih seđam godina. Predbacivanja, grižnja savjesti zbog svih grijeha i propusta, svake tvrde riječi, svega, svega kao poslije smrti drage rođakinje. Manje lijepe uspomene su potonule, živjele su samo još najbolje. ( . . . ) Još nešto! Prepusti mi Lillanu, kad se udaš. Ili bi htjela da otputujem daleko? Na ulici se jedno drugome sklanjati s puta mučno je i nečisto, a dijete treba držati izvan toga. Treba li da otputujem? Mislim da ovdje smetam — iz ovoga stana proizlaze nevidljive niti; zrače nečujni zvučni valovi, ali koji ipak stižu k onome koga se tiču . . . Naša veza nije raskinuta, ali mora biti prerezana. . . jer ćemo se inače uprljati. . . Sjećaš li se još naših prvih dana, kad su nas smetala zračenja drugih duša u zloći, kad nam je smetalo već i ako su samo mislile na nas! Heci mi kako želiš da bude, ali uredi tako da nas to sve ne povuče u tamnu dubinu, pred kojom ja dršćem . . . Strindberg Harrieti Bosse, 9. travnja Ja neću taj dvostruki život, koji je protkan erotikom drugih . . . Radije ću za tobom žaliti kao da si mrtva nego znati da si žena drugoga. A ti unosiš nesklad u svoj vlastiti život, jer ne živimo samo Ti i ja na »astralnom nivou«. Munja može udariti otraga ili ustranu i jedan od nas može umrijeti, možda onaj koji bi Ti sada najviše nedostajao. Sada Te molim: pusti me na miru! U snu sam bespomoća.n kao i svi drugi, neuračunljiv — i poslije se stidim — sada to smatram zločinom! 247

20. travnja

Prije podne sam čitao Harrietina i svoja pisma. Plakao sam od ganuća nad velikim i lijepim dojmom koji su ostavljala. Napisao sam zanosno pismo Harrieti i poslao ga zajedno s nekoliko svojih pisama iz 1901. Preko čitavoga dana jak dodir s Harrietom. To što sad đoživljavam tako je neobično. Ja sam u dobru prijateljstvu s Harrietom; ona me »traži«. Jeđem malo, pijem malo; brižljivo se oblačim, za koga? Kao da sam zaručen, doživljujem opet 1901. i vidim Harrietu u svojim predodžbama kao mladu, prije seđam godina, veliku, prekrasnu, nadzemaljsku! 11. travnja Sinoć sam napisao pismo Castegrenu i zamolio ga da od Harriete i njena zaručnika zatraži natrag Labuđu bjelinu. List je ostao ležati preko noći. U noći me Harriet dva puta nasilno tražila, i ja sam odgovorio. Ali tek pošto sam oko pola jedanaest osjetio da je Harriet u velikom strahu. Ujutro sam poslao Harrieti pismo kao i pismo Castegrenu, da saznam hoće li glumiti Labuđu bjelinu. Strinđberg Harrieti Bosse, 11. travnja Jedno znam: Tvoju svadbenu večer neću preživjeti; ne od zavisti, nego zato što točno sebi predočujem što će se dogoditi. No dobro! Onda ću ja održati svoju krvnu svadbu! Bog mi to dopušta poslije sve moje patnje! I ja moram otići prije nego što se moja besmrtna duša zaprlja! Ne pomaže mi ništa što sebi kažem: zašto on treba dirati moju ženu — ta ona nije bila moja na uobičajen način, tako on ima pravo, nego je ona bila moje stvorenje! Ipak! I bilo je nešto u njoj i u meni, u što on sađa dir a . . . Ja sam taj koga on miluje, i zato odlazim! Zašto me ne pustiš? Sto hoćeš sa mnom, starim muškarcem? Uzmi moju dušu, ako hoćeŠ, ali me pusti! To će se zlo svršiti! Nisi li primijetila da su toliki koji su Te htjeli uzeti od mene loše prošli, da su umrli, izgubili žene i djecu? 248

U tome ja nisam ništa učinio, jedva sam se usudio da im nešto zlo zaželim, jer sam znao kako je to opasno! Zato me je strah da vas smetam, jer ću onda ja zlo proći! Zato me pusti! Ne smiješ imati više od jednoga! Dva su ubojstvo, zločin! 12, Noću: da, bilo je kao da sam se opet oženio. . . I bez predbacivanja. Ujutro sam poslao cvijeće i jedno pismo. Strindberg Harrieti Bosse, 12. travnja Sad preostaje samo još jedno pitanje, koje sam Ti postavio kad sam te snubio: hoćete li imati sa mnom djetešce? I onđa si se za odgovor nasmiješila, kao što se Anne-Marie katkad nasmiješi. To sam znao prije noći prošle subote, ali sam bio premalo umišljen da u nešto vjerujem. Hoćeš li jedno dijete sa mnom, Harriet? 13. travnja, ponedjeljak Preko noći: od pola dvanaest grlio sam Harrietu; »vidio sam« njeno lice, čuo njeno disanje, Ijubio njenu malu ruku za laku noć. I tako smo spavali do jutra, upravo kao i prije kad smo se vjenčali. Što znače sada sve te neobične stvari što sam ih doživio u ovih osam dana . . . Ona se zaručila s W-om, a u noći bježi k meni. Mi živimo kao da smo tek vjenčani, dopisujemo se, ja joj jutrom šaljem cvijeće. Ja sam kao netom vjenčan, jedem malo, prestao sam piti, dobro se oblačim, za koga? Molio sam Boga da me od toga spasi i da mi zabođe kolac u meso, da me uđara po obrazu. No On se ne miče! Sretan sam kad me ona traži, i ništa sebi zie pređbaeujem. Što to sve treba da znači? Jutros, trinaestog, vidio sam čitav red kola, koja su kod vrtlara prevozila zemlju dolje u trgovine duhanom i klijališta. Sedam godina sam do sađa gleđao kako se pripremaju vrt i klijališta, sada je, u osmoj godini, tome kraj! 249

Citavo veče dodir s Harrietom, Oko pola dvanaest dobio sam jako lupanje srca, tako jako da sam. morao položiti ruku na srce, a onda mi je bilo kao da je to Harrietino srce; smirilo se i zaustavilo; mislio sam da ona umire; ali onda je opet počelo kucati, samo mirnije; zaspao sam. Oko dvanaest sati ponovo je počeo nemir (mislim da ju je on onda tukao! Pisala je u svom posljeđnjem pismu, da »se bore, da se tuku«), Oko dvanaest sati je ležala na mojoj ruci, mirno, prijazno. U noći sam tri puta probuđen i primio sam je kao svoju ženu. 14. travnja Ujutro sam izišao pomlađen. Počinio sam jednu glupost, ali u dobroj namjeri. U toku prijepodneva napisao sam pismo o svemu tome i poslao ga. Poslije toga sam osjetio Harrietu neprijateljski. . . Sada, večeras, Harriet je odsutna; ne osjećam je niti neprijateljski niti ikako drukčije. Strindberg Harrieti Bosse, 14. travnja Što se sinoć dogodilo između jeđanaest i dvanaest ne znam. No vi ste htjeli moje srce razmrskati! Tvoje je malo srce u mojim prsima tako lupalo, da sam morao na njega položiti ruku — i gle, tada je ušutjelo i prestalo kucati, tako da sam mislio da si mrtva. Ali kad sam tako na mjesečini ležao u plavom, vjernom krevetu, koji nikad nije mislio na drugu ženu nego na Tebe, bila si u mom zagrljaju. Mogao sam vidjeti Tvoje malo lice, osjećati Tvoj dah; i ja sam u tami uzeo malu ruku, poljubio je i šapnuo kao prije: »Laku noč, ljubljena, ljubljena ženo«. Je li to ono što Beethoven naziva dalekom ljubavnicom? Istina je, bio sam previse đjetinjast da bih to razumio prije nego što si ti došla u susret. Što je to? Neki viši život, na višoj razini, kojim samo mi djeca bogova možemo živjeti, i u to treba da se uputi, uvede zemaljski crv! Ne, Agnezo, Indrina kćeri! Ne! NiŠta profano! To mora ostati izvan hrama. Najprije sam se trgnuo kao pred zločinom. Neću da budem nikakav licemjer, vapio sam Bogu. I molio sam ga da me tuče u znak da mi ne odobrava. 250

Ali On me nije tukao, On je pustio da mjesec obasjava moju sobu, a oko ponoći mi je moju malu, lijepu /enu položio na ruku. Ja to smijem! Imam dopuštenje! — Ali znaj dobro, a m o u mekoj tami noći, koja misterij čini nevinim! Po tlanu, na svjetlu dana to je grijeh! I onda grmi u svim /.iđovima! 35. travnja U noći. H-t je opet đošla, ali bez mirisa. Prema jutru, međutim, drugacije. U dva i u pet sati (točno na otkucaj). Poslije prekrasne šetnje po zoološkom vrtu, u žaketu (tako mi je toplo), opet kod kuće; sad je došla H-t tako intenzivno i ljupko, kao da je tek sada čitala moje jučerašnje pismo. To je trajalo još do dva sata, onda je iščezlo i ja sam bio jedan trenutak nemiran. Ručao sam; oprezno i bez rakije. Kad sam ustao i otvorio prozor, stajala je čitava vojska bšjelih zastava i mahala mi (vani u dvorištu). Tada sam razumio i bio tako potresen, da sam zaplakao. — Otišao sam onda do svoga pisaćeg stola i otvorio ovaj dnevnik. U tom je trenutku došao miris ruža, koji me doveo u ekstazu. Ali kad sam u podne htio spavati, osjećao sam ganuće, tako da sam morao ustati; a onda sam se tako razbudio, da u podne nisam mogao spavati, što se već sedam godina nije događalo. H-t me više puta tražila, ali ja sam se opirao; jer ja sam »iskusio« da je samo noću dopusteno.., u čistoj tami. Axel navečer kod mene; potišten; ganut; H-t je čitavo vrijeme bila ođsutna, ali onda je došla noć! I onda se pokazala; vidio sam je! Cijelu noć je bila kod mene! U dva sata i u p e t . . . 16. travnja Ujutro sam se po suneu prošetao. Ljudi su mi prijateljski namigivali, kao da znaju nešto što ja ne znam. Napisao sam pismo H-ti: »Reci jednu riječ!« (Ta ja ne znam je li ona slobodna!) Strindberg Harrieti Bosse, 16. travnja Reci jednu riječ! Ja ništa ne znam, ali sam jutros na ulicama i putovima tako mnogo pročitao u pogledima ljudi! ( . . . ) 251

Reci jednu riječ! Ti zacijelo misliš da ja znam što zna čitav svijet, ali nije tako! Znam na stanovit način intuitivno, ali ne onako kako zna svijet! Nisam ništa čuo!!! 16. travnja, Veliki četvrtak Prije podne generalni pokus Uskrsa. Flygare44 je igrala Harrietinu ulogu. U pet sati kod kuće. Mirno; spavao sam jedan sat. Onda sam osjetio Harrietu, zlo i prijeteći. Anne-Marie je došla. Nosila je narukvicu. Upitao sam je od koga ju je đobila. — Od strica W-a! — O Bože, kakva zloća! Ti zla ženo! »Najgora od svih koje su stvorene«. Neka ti Bog ne uračuna taj grijeh! Ali ja je osjećam kao »tamjan« od početka našega poznanstva, 4. veljače 1901, kad se kolacionirao Uskrs. Prije toga je, od jeseni 1900, bio celer, premda od mene samoga. Navečer sam; svirao sam Seđtm riječi od Haydna, dok se u intimnom kazalištu davao Uskrs. Osjetio sam dođir s H-tom, ali lebđeći. Poslije deset sati nazvao Falck, da je Uskrs imao uspjeha. Sađa me, u pola jeđanaest, H-t počela tražiti, ali neodređeno, nastavila je tako cijelu noć, do pet sati kad me je našla, ali bez radosti. Bilo je u tome mržnje! I nije bilo duše! A bez duše (ljubavi) nema rađosti. Strindberg Harrieti Bosse, 17. travnja Jučer, u četvrtak ujutro, probudio sam se s osjećajem da sam opet netom oženjen, i molio sam te za jednu riječ; koju Ti poznaš, a koju mi ljudi hoće reći, ali koju bih ja htio čuti samo iz Tvojih usta. Nisam ti jučer učinio nikakvo zlo, ni mislima ni riječima, čak ni pogledima! Navečer je došao Tvoj odgovor! Poslala si dijete s narukvicom roba, u tom je času dijete prestalo biti moje. Odrekao sam se, odričem se! Neću đa ga viŠe vidim, da njegovu malu dušu zaštitim od Tvoje zloće, Ti, najzlobnije od svih stvorenih bića'. Sada si tako duboko pala, da Te samo Jedan, Svemogući, može opet izvući iz ponora. 252

Nisam sinoć plakao, skamenio sam se! Ti, crna Labuđa bjelino! Ti si odnijela sa sobom !ive moje dobre misli. Uzmi sada sve, sve, uzmi sa sobom i dijete! I idi! 17. travnja, Veliki petak Napisao sam pismo Harrieti, u ,kojem sam se poslije jučerašnje pripovijesti s narukvicom odrekao djeteta i rekao zbogom! Pismo je otposlano u deset sati. Sada je pola jedanaest. Osjećao sam Harrietu prijaznu, gotovo ljupku, do dva sata. Tada je počela oluja, najprije s lupanjem srca, s đetonacijama u području želuca, sa šumovima kao od skakavca u ušima (po Swedenborgu: neiskrenost i sjetilnost). Iz toga sam zaključio da je tek tada otvorila pismo. Onda je đošao miris tamjana (~ smola), što možda znači zlobu i mržnju. Pola devet uvečer! Sad pocinje nepovjerenje u meni: Da je narukvica bila samo igračka (nisam narukvicu tako točno pogledao!), igračka bez značenja, koju dijete nije htjelo dati i koju mu majka nije htjela uzeti. Da li se taj cijeli demonski slučaj dogodio samo zato da bih ja na Veliki petak trpio, da bih joj mogao reći: »On te je tukao!« — Ja to gotovo tako osjećam. I u tom trenutku osjećam Harrietu, prijaznu! Da, bila je to ljubav koja nas je dotakla! Mi se volimo! I nije bila nikakva zloba! Ali to zlo nam se moralo đogođiti na Veliki petak! 18. travnja, U noći: u pola dvanaest me potražila, prijazno, ljupko. U tri sata isto. U seđam sati isto, šest puta! — Vijest o Uskrsu, koji je jučer dobro uspio. Na Strandvagenu je visio moj portret — i portret jedne mlade, tamne djevojke, što sam ga kupio. — Poslao sam Anni-Mariji uskršnju dopisnicu. — Osjećao sam H-tu djelomično prijaznu, djelomično ravnodušnu, katkad lupanje srca. — Poslije podne u pet sati me je buka na dvorištu opomenula. Prihvatio sam opomenu i ustao. — Kasnije H-t, sad neutralno, sad. neprijateljski, sad prijazn o ... 253

Oko devet sati (pa ona je u tom trenutku glumila s W-om u Elgi u Švedskom kazalištu!) došla je kao ruža u ustima. Osjećao sam da ona sada već čezne da dođe kući i da se odmori. Oko jedanaest sati je došla, ljupka, s vatrom i ružama. — Oko dva sata sam doživio nešto osobito čudesno. Strindberg Harrieti Bosse, 18. travnja Poslije jednog Velikog petka, koji Ti poznaš, kad je sve bila velika, žalosna opsjena, đošla je večer. . . Tad se moj đuh smirio, nešto mu je šaptalo u uho: ta je nevina narukvica bila bezvrijeđna igračka što se djetetu ne može oteti, a nije bilanikakvadragocjenost. Tada sam tu stajao, skršen, ali kušpju koju smo pođnijeli nisam mogao izbrisati jer je ona bila potrebna, svakako korisna. Što je to, dakle, bilo? Ja sam Te ipak tisuću puta molio za oproštenje. I još to činim, ako i nije bilo tako, nego ako je, kako ja vjerujem, preko mene govorio neki demon. Preko mene, koji ne može drugačije nego Tebi biti vjeran, u svom duhu, premda ne uvijek u riječima! Moje jedino pitanje, koje si Ti možda pogrešno razumjela, jest ovo: jesi li slobodna? Pa to je za me životno pitanje! Jer ja neću živjeti u zločinu! Zašto ne odgovoriš? Ta ja ću o Tvom odgovoru šutjeti. Sinoć si me tražila kao vatra i ruže, ruže u ustima. Svako jutro kad izađe sunce osjetim potrebu da Tebi nešto dam! No moja je ruka tako nespretna, moji đarovi nikad ne uspijevaju, zadaju bol gdje hoće da budu ugodni. . . Šapni mi jednu želju, veliku ili malu! Najradije jednu veliku! Htio bih žrtvovati, uzeti od sebe nešto vrijedno, da Tebi nešto poklonim za radost koju mi priređuješ time što me voliš!, rađost koju može dati samo ljubav duša. Razumiješ li to? Ali kao posljednje: odgovori! Jesi li slobodna? 254

19. travnja, U skrs

H-t prijazna, ljupka, daje mi ruže u usta, čitavo prijepodne do dva sata. Mora da je Harriet od šestog do •Ivanaestog imala periodu, jer je izostala, ali me u noći na đvanaestog tražila s vatrom. Sinoć, kad je osjetila da joj se približava perioda, potražila me s okusom mirisa ii ustima kao ruže i voće. Tada sam se pitao: može li ponor mirisati po ružama? Ne! Swedenborg kaže: »Kad ::d približavaju dobri dusi, miriše kao po cvijeću.« Svaki put kada sam se u duhu pomirio s Harrietom, pređbacivao sam sebi do ocajanja sve zlo što sam o tijoj mislio, govorio i pisao. Ali kada sam poslije o tome u miru razmišljao, bilo mi je kao da sam, da tako kažem, ujenu zlobu »otpisao«, stavio na komad papira i pustio cla odleti s vjetrom. Jer poslije svakog ispađa ona je kao očišćena i čuvala se, osobito od nepravednih optuživanja; izbjegavala je obijest zlobe i svadljivost. Postajala je mekša. Dakle, nije učinjena nikakva šteta. Ali ona će također biti oslobođena svoje zlobe, kad je ja otpišem. Oko deset sati uvečer došla je Harriet, blaga, mirisna. 20. travnja PredveČer je opet došla kao ruža, ljupko i čeznutljivo. Došla je noć; spavala je na mojoj ruci, ali me prije jui.ra nije željela, no o n d a ... 21. travnja Čitavo prijepodne čiste ruže. Onda je iščezla! Predvečer se vratila, ali opet otišla. Noć ravnodušna i mima do jutra, kad me je potražila ***.2 22. travnja Harriet čitavo jutro i čitavo prijepodne ljupko kod mene, za vrijeme moga posla. U podne sam jeo meso i pio vina; snage su se vratile, i zahvaljujem Bogu, poslije osamnaest dana posta i apstinencije. Osjećao sam fizički i psihički kao da je Harriet kod Mdllerovih, i da joj oni savjetuju da se opet uda za me i sa mnom rodi djecu. 255

Ona se borila! — Predvečer, od osam sati, napinje me i pritišće, kao da je u meni i hoće da se sruši preko mene. . . 23. travnja Dan težak, bez zanimanja. Mnogo sam spavao. H-t odsutna. Ali predvečer me napinje ispod prsa. Otišao sam u krevet, postao mirniji. U noći nikakva dodira s Harrietom; tražio sam je, ali sam je našao tek oko pet sati **. 24. travnja Jutro je bilo divno; imao sam Harrietu čitavo Prijepodne, blagu, ljupku, kao cvijeće u ustima! Sada vjerujem da je slobodna i da smo sjedinjeni! Ne, iščezla je uvečer, kad je došao Axel; i premda sam bio opomenut da u đeset sati idem u krevet, nije je bilo. Zaspao sam i osjećao bezutješnost, sanjao loše i bio oslobođen do jutra, kad me je vatreno tražila, ali bez ljubavi. Ja sam odgovorio ***. 25. travnja Jutro je bilo divno; imao sam Harrietu čitavo prijepodne, blagu, ljupku, kao cvijeće u ustima! Sađa vjeruiz Helsingforsa od Labuđe bjeline; poslao sam ih Harrieti zajedno s jednom zaboravljenom naslovnom stranicom rukopisa Labuđe bjeline, koji ona posjeđuje. To je morala primiti tek oko pola četiri. Neutralna do večeri, onda je otišla. Tražila me je bez Ijubavi, i tek pred jutro nešto vatre, ali hladno. Tu je mržnja! 26. travnja U noći je H-t bila ođsutna, a ja je nisam tražio. Ona me je tražila, ali ne u Ijubavi i zato nisam odgovorio; tek ujutro oko pet sati do pola seđam. 27. travnja Kupio sam ruža kad ih je Harriet je bila prijazna i postala nemirna i 256

i poslao »Anne-Marie«. Osjetio sam primila; i ona je »mirisala«. Poslije ljubazna do tri i šest sati; onđa je prouzročila mi lupanje srca; no ona

je trpjela (od W-a) i nije bila neprijazna prema meni. Sada je, u seđam sati, mimija (W. večeras nastupa). Za vrijeme ta čudnovata dvadeset i tri dana, puna boli i radosti, dogodilo se još slijedeće. Kad sam na Stranđvagenu vidio fotografiju tamne dame, koja je bila nalik na Harrietu, kupio sam je i htio sam za nju imati okvir. Otišao sam ujutro jednom pozlataru, ali je radnja bila zatvorena. Pošao sam đalje ulicom, vidio jednu drugu radnju i ušao. Tu sam našao starca koji me je prije dvije godine sramotno prevario i kojega sam od onda mrzio. Sađa sam, ujutro, bio pomirljivo raspoložen; rekao sam: »Da, ja sam mislio da više nikada neću doći k vama, ali se, eto, dogodilo!« — I tamo je bilo potrebno pomirenje! — Stari je zaroktao i onda je bilo dobro. Navečer sam gledao kroz prozor. Nebo je bilo sivo, ali se na sjeverozapadu iz dimnjaka sportske kuće uzdizao strašan dim; no iznad njega se vidio crvenožuti sjaj poslije zalaska sunca; dim se borio sa svjetlom i svjetlo je pobijedilo; pretvorilo se u dugačku prugu, proširilo prema sjeveru, dok se dim rasplinuo i potpuno iščezao. 28. travnja Čitav dan Harriet: ljubazna, tiha, nesretna, traži me. Pio sam navečer vino, spavao teško; probudio sam se tek u tri sata, kad me je počela tražiti — i oko pet sati smo se našli ***. Opaska: Opazio sam da se probudila kad sam ja probuđen; i ona se probudila s lupanjem srea, koje je prešlo na me. (H-t se tužila da je noću budi lupanje srca i strah. Inkubus koji je ona počinila i probudila u život i djelotvornost.) Uvečer se po posljednji put davala Elga. Osjećao sam kao da je Harriet izbavljena. 29. travnja Imao sam Harrietu čitavo prije podne, jako, ponekad burno. Onđa je iščezla; predvečer. U noći me vise puta tražila, ali ja nisam odgovarao. Napokon, oko pet sati *** došla je ponizno i Ijubazno; tada se zahvalila jednim mirisom! 257

30. travnja

/To s Harrietom. Povremeno se Čini kao da me traži spavajući. Kad se ja onda probudim i odgovorim, ona se probudi i povuče. Onda mi se čini da me hoće posjedovati nesvjesno (spavajući), ali ne i svjesno!/ Harriet je čitavo prije podne kod mene za vrijeme rada. Ali je poslije podne iščezla. Uvečer nemir, i nevjera. U noći hladna. Ja sam je tražio, no ona je odgovorila samo lupanjem srca, kao da leži i plače. Tek pred jutro rae potražila, tada sam je uzeo***. 1. svibnja Harriet ljubazna čitav dan, osobito poslije podne; i oko šest do sedam jurišala je i tražila me. Nazvao Castegren zbog Labuđe bjeline u operi. Vjerojatno Harriet uči ulogu. U noći me tražila, revno, zapovjednički, ali ja sam rekao » ne« ! . . . Nato se ljutito povukla. 2. suibnja H-t odsutna! Danas sam njenu Ijubav osjećao kao običnu prijevaru. On ju je možđa jučer napustio pa je u svojoj napuštenosti nahrupila na me. Bilo bi najbolje da se ja izvučem iz svega toga i sa spaŠenim djetetom. Ona svoju narav ne može promijeniti! Ja je ne mogu izliječiti, nju koja se sastoji samo od laži, prijevare, zlobe i strasti! Strasti i mržnje! Predvečer me tražila u ljubavi. Castegren je došao i pripovijedao o Labuđoj bjeiini što treba da se izveđe. Rekao je da je B-ova tražila da Kage glumi princa (da kle ne W.). To bi možda značilo da je s W-om gotovo. Mene je to, naravno, obradovalo. Kad je Castegren otišao, pio sam vino i svirao uvertiru za Romea. Doživio sam Harrietu burno i ocekivao je u noči. Ali oko deset sati obuzela me duboka potreba za snom; zaspao sam u pola jeđanaest probudio se u pola dvanaest zbog radosnog zagrljaja****. Probuđen sam također u pet i u pola sedam. To je bila najveća bliskost; bila je svađba! A toga je dana naručila navješćivanje s W-om!!! 258

3. svibnja, nedjelja H-t ljubazna čitav dan, do podne, kad sam napisao i poslao pismo o našem intimnom odnosu. Od onda šutnja, sad je tri četvrt šest. Strinđberg Harrieti Bosse, 3. svibnja Sada imam Tvoju dušu u malom japanskom kovčegu tia svom pisaćem stolu. Tu su sva Tvoja pisma; jedan prsten na kojemu je mnogo malih prstenova (jedan nedostaje); Tvoja vjenčana kruna i veo; zlatno pero! Daj da njime napišem još lijepih stvari. Ljubljena! i dvije male vrećice lavanđe iz Danske (1901), jedna crvena i jedna zelena, koje su svezane nerazrješivim uzlom. Najljepša su pisma iz 1904. (kada smo se rastavili). Čitao sam jedno, u kojemu mi na moju molbu da se rastavimo odgovaraš uzvikom straha i razbijene ljubavi. Čitam ga kao vapaj nebu, i vrištim od bola! Moja zaručnica! prije sedam godina! A sada zaručnica drugoga!, ali ipak ne! Možeš li razriješiti tu vezu? Možeš li? Ja ne! Poslije četrnaest dana pregovarahja s Ranftom o Tvojoj Labuđoj bjelini jučer je otputovao, bez odgovora; ako on komad ne primi, ne možemo ništa učiniti. Tražiš li od mene da tu povoljnu priliku propustim i čekam na Te? Ti znaš da ja mogu čekati. Ali Ti imaš toliko toga a ja imam tako malo! I ja imam izgleda da Labuđa bjelina bude izvedena u Dramskom kazalištu. No samo izgleda! Ipak, Falck će je uvijek prikazivati, to Ranft zna; i to s mladom djevojkom od sedamnaest godina^*, koja je tako slična na Tebe, koja se zna smije-. šiti kao Ti, ali koja je sjetna. Nećeš li je u slučaju potrebe posvojiti kao učenicu, kao svoje duhovno dijete, kad nećeš da posjeđuješ zemaljsku djecu? Onda glumiš u svakom slučaju — ali preko nje. Ja ne razumijem zašto nećeš da ostaviš u nasljeđstvo svoj talent, i zašto ne bi htjela imati potomke svoje jake, neobične duše. Građani mogu donositi na svijet prosječnu djecu, ali rađati bića u Ijudskim dušama, to mogu samo »djeca bogova«. 259

Povremeno se pitam, zar u našem »nadljudskom braku« ne nastaju mala bića duhovne vrste. Ipak iz jedne takve veze, u kojoj se nečuvene duševne snage susreću i stapaju, mora nešto proizaći. Katkad mislim da ćeš Ti samnom dobiti još jedno dijete, premda ne znam kako. I treba da bude rođeno u Ijubavi i postane moćno ovdje na zemlji, ne po položaju moćno, nego moćno u rijeČi i djelu. Ja sebi umišljam da neka takva mala duša čeka na to da nas dobije za roditelje, i vjerujem da sam njeno malo lice vidio jedne noći na mjesečini na jednoj bijeloj plahti. No koristim se ovom prilikom da Te obavijestim, da se ne prestrašiš ako bi do tako nečega došlo. Citao sam u »jednoj knjizi«, da može nastupiti prividna trudnoća sa svim simptomima, ali nestvarna. Pitam se možemo li tako nešto očekivati. Cak sam. čitao, no jos uvijek u to sumnjam, da se može đogoditi stvarna conception immaculee1 dakle, telepatski! Što bismo mi mislili, što bi svijet rekao? Međutim, kako god bilo, ja ću to pomoću svoga osjećaja saznati, jer ja imam Tvoju tjelesnu dušu u sebi. ( . . . ) Ja poznam svako Tvoje uzbuđenje. Osjećam kad si radosna, kad Te netko muči (onda osjećam čavao u svom srcu), a kad se srdi na me, osjetim napetost i ispod prsa. 3. svibnja, nastavak Večer mirna. Čini se da H-t kod kuće sjedi pokraj Lillane. No kad sam u đeset sati uvečer legao, ležala je tu i čekala me **. Kasnije, u pet sati *. Napokon u pola sedam, ali tada je bila zadovoljna. 4. svibnja H-t nije odgovorila na moje pismo. Prošlo je mjesec dana otkad se zaručila. Prije podne me tražila, ali zlobno, neprijateljski. U pola sedam jurišajući, ali ne u Ijubavi, samo strast. Oko podne sam poslao pismo. Navečer odgovor! Vidi prilogl Komedija! W. večeras putuje u Goteborg! Ona kaže đa će se u lipnju udati. To je laž! On je neće! 260

Moje je drugo pismo primila u kazalištu, ali ga nije mogla pročitati prije pola jedanaest. — Zaspao sam; u pola četiri me Harriet tražila, ali u snu, tako đa se povukla kad sam odgovorio. Ali ona me tražila ponovo, i u pola sedam smo se našli, u Ijubavi. Poslije onako oštrog pisma kao ono jučer. Bilo je kao batine! Očito voli batine! Strindberg Harrieti Bosse, oko 4. svibnja Ne odgovaraš na moje izravno pitanje o Labuđoj bjeiini. Jesi li je prerasla? Ako Ti je dojadila, onda reci! Meni nije stalo do toga da budem prikazivan kod Ranfta, i samo zbog Tebe sam mu to ponudio. Herodijadina kći je sada više tvoj žanr? Tvoju šutnju, ako potraje, shvaćam kao ravnodušnost i tražim komad natrag. Mislim da je sada došlo vrijeme đa se oslobodim iz Tvoje mreže! Postoji samo jedan način, ali taj je nepogrešiv! Ti si upravo iskušala tu metodu a da Ti se nije posrećilo. Meni će se posrećiti! Harriet Bosse Strindbergu, 4. suibnja Ne, nisam Ti ođgovorila *— ta ja sam Ti rekla u svom posljeđnjem pismu da među nama mora prestati svaki dodir. Ja sada pripadam jednom drugom čovjeku — u lipnju ću se za njega udati. Prenesi se u njegov položaj — kako bi Ti trpio. Zahtijevaš natrag Labuđu bjelinu — ne treba nikada tražiti natrag ono što je čovjek poklonio. — Ali ipak — evo Ti je natrag — da se može davati u Dramskom ili Intimnom kazalištu. Vraćam je bez gorčine — mogu se samo radovati što je napisano nešto tako lijepo — bez obzira na to tko će s pozornice pcnavljati Tvoje misli. 5. svibnja Ponovo sam poslao pismo, isto onako strogo i bezobzirno, koje je očito morala pročitati sada u deset sati. Ona tako juriša, da bih se gotovo ugušio, ali ona me i traži, erotski. 261

Prije podne sam dobio pismo u kojem je svaka riječ bila neistinita. Poderao sam ga! U četiri sata je jurišala s lupanjem srca, tako da sam se od toga gotovo ugušio. Mora da je tek tada pročitala moje posljeđnje pismo. Spavao sam do pet sati. Onda me je potražila erotski. Čudnovato stvorenje! I čitave je večeri, dok je glumila Elgu, kod mene. U noći: u jeđanaest sati sam osjetio da me ona traži, ali me nije đosegla; bio sam kao zaštićen od đodira. Spavao sam do četiri sata, tada je đošla***. I u pola sedam. No đošla je sebično i otišla kađ se zadovoljila; nije čekala na me — bilo joj je svejedno. Pretpostavljao sam da će pred jutro dobiti periodu. 6. svibnja Svoje sam posljednje pismo primio s pošte neotvoreno! To bolje, jer je bilo okrutno! Onda sam spalio tri posljednja pisma, koja su bila zla; nadula su se, stvarala figure, a na kraju đva srca! Sada je, u jedanaest sati prije podne, kod mene, erotski, za vrijeme dok radim. Brzojav od Ranfta da prima Labuđu bjeliuu. Brzojavio sam tu novost Harrieti, podsjetio da je na današnji đan bilo naše vjenčanje. . . . Onđa sam spavao i sanjao W-a. . . . zatim je došao Falck i javio da su u neđjelju, trećeg, objavljene Harrietine zaruke. I to ja nisam znao!!! Sad moj razum miruje. Zar se ona zaista sastoji od dvije osobe? A ja posjedujem jednu? Bolju? Tako se čini, jer, kad se sretnemo ili jedno drugom pišemo, mrzimo se. Je li to moguće? (Mora da se ona sastoji od dvijesamostalne osobe, koje ništane znaju jedna 0 drugoj; jer kad ja pišem o nesvjesnim pojavama koje doživljujem, onda ona šuti; ne odgovara na nagovor, ne zna ništa o tome; ili neće da zna.) Axel uvečer kod mene. Teško. — Uvečer nisam znao što da mislim o Harrieti. U četiri i u pola sedam me je potražila ***. Tražila me je i u dvanaest sati, ali nije doprla do mene! 7. svibnja Od jutra do podne živjela je H-t kod mene u ljubavi 1 erosu. Pod tim sam dojmom napisao pismo Falcku 262

i zamolio ga da istraži da li ona očekuje dijete. Ukoliko bi to bilo, ponudio sam da je do rođenja djeteta pratim u Svicarsku. Osim toga, ona se ne mora udati. — Sada je u pet sati poslije podne erotski jurišala na me; upravo sam htio izbjeći, ali onda je zapucketalo na stropu, oštro, naglašeno. Zatim pomicanje namještaja. Navečer sam poslao Huona de Bordeauxa46 s posvetom. H-t uvečer prilično prijazna. U noći me u jeđan sat probudio neobičan osjećaj: bila je žalosna, ponizna, podložna i poljubila me, ali me nije htjela primiti; no u pet sati je opet došla, kad sam je poljubio. x. Onđa me tražila, ali bez radosti i žara. 8. svibnja Sumorno; H-t žalosna; no ona me traži, katkad erotski, ali podložno. H-t je cijeli dan kod mene, u ljubavi i erosu, juriša na me bez prestanka. Također i navečer. Navečer sam joj poslao prekrasan rododenđron u punom cvatu, isto onakav kakav je H-t dobila kad je rodila Lillanu. Točno sam izračunao da će ga vidjeti noćas — kad se vrati iz kazališta. U deset sati otišao u krevet; tada je H-t počela jurišati na me s lupanjem srca. Zaspao sam, ali sam probuđen u tri četvrt dvanaest kad mi je Harriet prouzročila lupanje srca. No onda me je zaboljelo u trbuhu (odgovara njenom »athanoru«47). Poslije nekog vremena me vatreno tražila i ja sam odgovorio *. Opet je došla oko četiri sata **. Sto to sve sada znači? Je li to gruba komedija koju igra oboje? Zar nije bilo navještenje? Pa ona je dan i noć kod mene; kad ima vremena misliti na njega?1 0 10. svibnja, neđjelja: dan molitve Išao sam Gref-Magnigatanom pokraj kućnih vrata broj 12, gdje je H-t stanovala kao zaručnica. Tamo je bilo okno, kroz koje smo se Ijubili za laku noć; razmišljao sam da li se poslije seđam godina još vide tragovi naših usana. Da, vidjeli su se. I na jednom čudesno lijepom crtežu vidio se anđeo s djetetom na rukama, lebđio je u zraku, a iza njega je bio muškarac koji bi mogao biti ja. Sto to znači? 263

U jeđanaest sati primjećujem H-tu Ijubazno. Citam propovijed i molim se Bogu za nju. »Pomozi nam, Gospodine, propast ćemo!« H-t me traži u Ijubavi i erosu, ali ja ne odgovaram. Pišem, čitam bibliju, molim se, plačem. S jedne strane osjećam prijetnju (ona plače), a s druge strane mnogo nade (ali bijedno). Čemu se nadam: da će Lillan biti pošteđena od toga da ima očuha! Ui što drugo? Ne vjerujem u sreću s H-tom. Ona svoju narav ne može promijeniti! Molim Boga da me oslobođi te Nessusove košulje. Za ručkom nisam gotovo ništa jeo. Plakao sam i molio se da umrem! Onda je došla kiša. Sjeveroistočno su se pojavili veliki bijeli oblaci. Poslije se pokazala prekrasna duga! — Spavao sam mirno! To je telepatsko stanje (brak koji je bio stvaran) počelo prije zaruka, kad me Harriet noću na meni neobjašnjiv način tražila; budio sam se iz sna i osjećao kao umišljenje da ona leži pokraj mene; držao sam je u naručju i imao sam je prije nego što sam je zaprosio. Ali onda nisam na to mislio (naime, kad sam je zaprosio). P oslijejetoopetsam o od sebe došlo, svaki put kad je bila odsutna. I nema udaljenosti. Ona me je tražila iz Pariza i Beča i mi smo se nalazili kao bračni drugovi. To ipak ne može nikada prestati! Pio sam navečer vina; to mi je đalo hrabrosti i ustanovio sam da je taj život bezvrijeđan, odlučio sam da krenem na put; osjećao sam se na putu oslobođenja. Zaspao sam! Spavao sam do pola četiri, kad me ona probudila; ali me nije primila prije pet sati; no onda kratko ali vatreno; kasnije me nije htjela. Međutim, prije se igrala i ljubila me podložno, kao samo jednom prije, premđa ne tako jako. 11. svibnja H-t prijazna, čitavo prijepodne ljubazna, povremeno erotski, ali kratko. Mislim da ima periodu! Ujutro s§m. Ujutro sam hodao oko Rosendahla, gdje nisam bio već mjesecima. Bilo mi je kao da je Harriet tamo bila deponirana i da je sada opet ustala, i ja sam je opet našao, 264

zapao u ekstazu, plakao i zvao je! Tu sam, naime; sedam Ijeta hodao i mislio na nju, milovao njenu sliku iz sjećanja, o njoj pjevao. Zato je bila tu deponirana! Op.! 5. ožujka 1901. zaručio sam se s Harrietom; ali prije toga sam je u noći od 13. siječnja devet puta posjedovao telepatski. Sij. 13, 26; velj. 12, 18, 20, 21, 22, 25,27, Ona me u to vrijeme preko dana posjećivala, izgledala naivno kao uvijek, držala se kao da se ništa nije dogođilo. To je ipak čudnovato. Zar ona ništa ne zna o svojim noćnim pustolovinama i svojim posjetima kod mene? čitav dan je Harriet ljubazna, a predveeer erotična. Mislim da je danas pri kraju njena perioda, koja je počela šestoga. Napisao sam sađa jedno pismo i snubio je, ali nisam poslao! 12. svibnja Bio sam danas u restoranu Hasselbakken, đa vidim da li se zeleni naša joha pred prostorijom u kojoj se slavila naša svadba, i da otkinem jednu grančicu (usporedi 6. svibnja na više mjesta u ovom dnevniku, kad sam otkinuo prvu zelenu grančicu s te johe). Jedan je čuvar stajao na brijegu, kao da čeka na me. Slijedio me je pogledom i sišao dolje k drvetu. Tamo je na klupi sjedio još jedan čuvar, neposredno pred stablom, kao da ga nadzire; osim toga, tu su se našla još dva muškarca i još jedan čuvar koji je rekao: »Kakav vjetar puše sada?« — Jednom riječju, čini se da drvo nadziru, i nije mi uspjelo otkinuti grančicu. Ali stablo je bilo potpuno zeleno i potjeralo je mnoŠtvo mladica! Sto to treba da znači? ProŠle jeseni, kad se Harriet vratila iz Jamtlanda i posjetila me, rekla je najednom: »Pa mi smo vjenčani!« — Htjela je time reći: Pa mi smo čitavo ljeto i đugo prije živjeli kao muž i žena (telepatski). H-t žalosna, ali Čitav dan erotična. Pio sam kod ručka vina, uvečer punč. Danas sam se osjećao previše slabim da bih još više trpio, vratio sam se k vinu i punču. Možda je to tako: sve treba da ima svoje vrijeme. Mojih se četrđeset dana svršava šesnaestog. Jutros sam gotovo pao iz kočije i od slabosti se sunovratio smrtonosno. 265

Zaspao sam u pola jedanaest; tada je H-t jurišala na me s užasnim lupanjem srca, kao da je primila neku zlu vijest, ili kao da ju je netko držao ili mučio. Oko dva sata me nešto probudilo, s lupanjem srca. Ali morao sam je sam tražiti u erosu; bila je žalosna i bezvoljna. Oko četiri je sama došla i ja sam je burno uzeo do pet sati ***. Kasnije, oko šest sati, probudio sam se u snažnom erotizmu; htio sam je ođmah, ali sam u istom trenutku bio razočaran. Tko da dokazuje da je ona u snu u mom tijelu, ali kad se probuđi pobjegne, jer bi inače to brzo povlačenje kod mene bilo neobjašnjivo. Tako je bilo prije, kad me u zajedničkom životu tražila, nudila se; ali kad sam ja došao, razoružao me njen »athanor«, koji, čini se, ima samostalnu individualnost. UveČer sam pisao Anni-Mariji i ponudio joj svoje usluge! No ujutro sam spalio pismo misleći: neka ovaj put H-t kaže prvu riječ. 13. svibnja Oko podne sam »Čuo« kako Harrietino srce lupa od straha; mislio sam da će umrijeti! Tada sam joj poslao dopisnicu s nekoliko riječi utjehe i ponudio joj svoju pomoć. Za dva sata sam primio priloženi odgovor sfinge! Što stoji u pismu? — Ništa'. Nekoliko riječi! Riječi! »Zelim sreću!« — Sto je to? Ništa! Zaspao sam. Tražila me vatreno, ali ja kao da sam bio iznutra zaštićen. Nešto što se protiv moje volje opiralo, borilo se protiv njena napada. To se ponavljalo do jutra, kad me je našla i ja sam je zagrlio. Ona me doslovce upijala i izgubila se u nesvijesti. Strindberg Harrieti Bosse, 13. svibnja Moja mala ljubljena prijateljice, Tvoje malo srce tuče cijeli dan. Ti si nesretna i kao da zoveš mene. Eeci jednu riječ, jednu jedinu, i ja ću Ti Ijubazno odgovoriti. Pomoći ćuTidaiziđeš iz toga! Sve ću učiniti za Te, za vas obje! Reci jednu jedinu riječ. August Strindberg 266

Harriet Bosse Strindbergu, 13. svibnja Ti nisi smio pisati — da — moje srce tuče — čitav dan — no ono je možda samo nervozno — posljednje sam godine previše radila . . . Ja sam već dva puta naviještena — poželi mi svaku sreću — ja vjerujem — u sreću . . . Harriet Strindberg Harrieti Bosse, 24. svibnja Ti počinješ vjerovati u sreću. — To sam ja činio za vrijeme ovih čudesnih šest tjedana! Ali su mi Tvoja oba posljednja pisma otela vjeru. Napiiši još jedno! Strindberg Harrieti Bosse, 14. sribnja Tri puta sam pisao i sve spalio, te riječi, iz dubine moga srca: Hoćeš li postati moja istinska supruga; Pred Bogom, zakonom i svijetom, U radosti i bijedi U vjernoj ljubavi U vremenu i vječnosti? Treba li da se i to spali? Da? ili ne? Ali ti moraš biti slobođna za brak, tako da možeš začeti željeno i blagoslovljeno dijete u mom zagrljaju, koji se nikad nije otvorio ni za koju drugu ženu otkad sam Tebe vidio, čak niti jednom misli! 14. svibnja Napisao sam ujutro dopisnicu Harrieti. Nema odgovora! Pisao sam u pođne i snubio je! — Nema odgovora. Nego samo naivna erotika! Navečer se iz sunca izvio crven pramen i »dvorac koji raste« je bio obasjan! — Nema odgovora na moje pismo, samo erotsko približavanje. Ipak sam čitavo veče bio veseo, pio punč i svirao Fausta. Cinilo mi se da sam zaručen. Zaspao sam! Probudio sam se u pola četiri i tražio H-tu, no ona je bila odsutna; nemoguće doći do nje. Ali u pet sati na otkucaj osjetio sam u svom tijelu kao da se njena matrix polako spušta dolje; i kad 267

je bila dolje, zapalio sam se, a u istom trenutku i ona, i uslijedio je zagrljaj u ljubavi i erosu. Cini se da je matrix zaista samostalno biće koje periodički osjeti požudu. U dva sata i kod H-te u pet sati prije podne. Njen mali athanor, njena peć za taljenje, voli, čini se, moj protudio, koji je djetinjast kao i njen, no on je neovisan o Harrietinoj volji i ima svoje određeno vrijeme kađ osjeti strast. Dakle, on me voli protiv volje svoje vlasnice. U pet sati ujutro se spusti i traži ljubav. U drugo se vrijeme ne isplati doći; ipak ne bude ništa. To je valjalo znati prije seđam godina! H-t me tražila i u pola seđam; odgovorio sam, no nju je netko smetao. vjerojatno se Lillan probudila! 15. svibnja Sofija, Harrietin imenđan. Poslao sam ujutro još jednu dopisnicu Harrieti i obavijestio je da je stan ispod mene slobodan. Bio sam vani i šetao; i kad je ona primila moje pismo, osjećao sam da je se dobro dojmilo. To je zapažanje trajalo do pola dvanaest; ipak nema odgovora! Samo to što me traži u erosu. Miran sam; osječam kao da je o mojoj sudbini ođlučeno! — Pa bilo bi idealno kad bi ona i Lillan stanovale u katu ispod mene! Mislim da će doći do toga! Valja pričekati! Nema odgovora! Večer neizmjerno teška. — Zaspao sam! Nije me probuđila prije šest sati, ali onda je njenim čarolijama bio kraj. — Zahvalio sam se Bogu i ustao svjež. Spašen. Strindberg Harrieti Bosse, 15. svibnja Stan se izdaje! (sada odmah) Karlavagen 40, 3(tri) Stube visoke. 4 sobe i kuhinja itd. Najamnina se ne mora platiti! Harriet Bosse 1932. Ne mogu opisati kako sam za to vrijeme trpjela, znajući da Strindberg svaki dan i sat misli na me, u mi268

slima živi sa mnom. Htjela sam prekinuti svaki đodir sa Strindbergom i molila sam ga usrdno da mi ne piše, ali nije ništa pomoglo. Poslije proljeća 1908. nisam Strindberga nikad više vidjela. Moja kći ga je i nadalje posjećivala, sve do nekoliko mjeseci prije njegove smrti. 16. svibnja Zaspao sam u pola jedanaest, osjećao sam da zebem i navukao na se još jedan vuneni pokrivač, ali kao šal. Svakako sam očekivao H-tu, jer me predvečer tražila, ali me opet napustila. . . Navečer sam joj poslao opširno prosidbeno pismo i jednu fotografiju: Hartmann: Muž i žena. Tada sam očeldvao da će me probuditi u pola dvanaest kad se vrati kući iz kazališta i pročita pismo. Međutim sam se probudio tek u pola tri i osjetio đa me je napadala od dva sata; no mene je zaštićivao pokrivač. Nastavila me napadati, ali bez uspjeha. Zaspao sam, probudio se malo prije pet i tražio je. Odgovorila je, ali bez uspjeha. U trenutku kad je sat u blagovaonici u pet sati bio spreman za prvi otkucaj, našli smo se, i tada je bila svađba! ** Isto u pola sedam, poslije čega je ona zaronila natrag i iščezla!1 * 7 17. svibnja U dvanaest sati je stiglo pismo od zaručnika W. iz Goteborga. Prijetio mi je da će me ustrijeliti, ako budem H-tu i dalje »progonio«. Fantazira o tome da sam joj pokvario mladost i drugo. Primio sam također ođ H-te svoje jučerašnje pismo neotvoreno (mora da je H-t isto•dobno primila pismo od W-a, jer mi je prouzrocila lupanje srca čitav sat; usprkos tome osjećao sam je Ijubaznu i erotičnu!, što u pola tri još uvijek traje. Ujutro sam u trgovini papira na Strandwegu vidio dva H-tina portreta, koji su bili tako strašno ružni i zli (kao vrag), da sam se preplašio i molio Boga da me zaštiti! Bilo je okrutno! — Ona se igra s nama obojicom ali najvise s W-om. Mene voli, moje tijelo i moju dušu (vidi ovaj dnevnik!). Ali njen zli »ja« bi me najradije ubio! 269

To se može završiti samo tragedijom. Znam da je bila u dodiru sa mnom u društvu, u tramvaju, na ulici, po bijelome danu; ta mi smo kao jedno sraslo biće; a usprkos tome ne smijemo živjeti zajedno. Tu nema mjesta za W-a. Pa ipak je danas bilo treće navješćivanje! Što to treba da znači? Čitavsmo dan, otkad je jutros odbilo pet sati, živjeli zajeđno; isti otkucaj srca, isto trpljenje, ista zabrinutost. Sad ona ide u kazalište i glumi za publiku, ali ona je kođ mene! Govori mi; mi se ne možemo nikada rastati! Zapravo je u redu što se H-t neće dopisivati sa mnom, jer naš je ođnos tako krhak da ne podnosi nikakve riječi, ni izgovorene ni napisane, a ja imam tešku ruku. (Nespretnu ruku.) Za večerom sam pio mnogo vina; spavao sam teško; probudio sam se tek oko tri sata; H-t me tražila, ali uzalud; zaspao sam i probudio se u tri četvrt sedam, kad sam ustao oslobođen! Spavao sam preko pet sati; dakle! B.b.h. Ali oko deset sati, prije nego što sam zaspao, jurišala je H-t tako da sam mislio da umire! Nato me je tražila u erosu i ljubavi, no ja sam bio zaštićen. 18. svibnja Axel navečer kod mene; Beethoven, no bez oduševljenja. — Slijedeća je noć bila strašna. Probudio sam se u pola đva, kad mi je H-t trbušnu šupljinu tako čvrsto napela, da sam morao ustati. Pričekao sam da odbije dva sata; tada je ona jurišala u erosu, no ja sam se odupro i zaspao oko tri sata. Probudio sam se opet u pola šest i napala me, ali sam se ođupro! Ustao sam — spašen!1 9 19. svibnja H-t me prije podne tražila, napokon u potpunoj ljubavi, i nevino kao ruža. Kad je došao miris, odgovorio sam oko p o d n e ... Nato sam je, poslije ručka, tražio i napao kad se htjela suzđržati. Onda smo se opet zagrlili. I dogodilo se kao prije u erosu. Čitavo je veče, dok sađa glumi u kazalištu, kod mene, erotski, naivno. Ujutro je u zoološkom vrtu prišao k meni neki čovjek i prodao mi iglu: sidro sa crvenim kamenom i bije270

lim biserom (sidro = nada). Bijele se zastave viju na Gardetu. Dvorac koji raste predvečer osvijetljen suncem. U pola deset sam legao u krevet. Probudila me u pola dva, no nevoljko; opet sam zaspao, probudila me u pola šest, nije došlo ni do čega, jer je H-t bila hladna i sumnjičava. Spašen. 20. svil)nja H-t traži mlako. čitao sam u Dagens Nyheter H-tin intervju o gaćicama48 i noticu o njenom svadbenom putovanju i primjedbu o Lahuđoj bjelini'- — Uz rucak sam pio, pio do pet sati, i iskorijenio je uništivši■hrpu njenih slika. Ona bjesni za mnom. U kaljevoj peći u zelenoj sobi40 spalio sam sve portrete. ( . . . ) U devet sati sam htio ići u krevet, ali su me tako opasno napale struje mržnje, da se nisam usudio leći. Prsa kao da su mi bila uzicom stegnuta; kao da pada tuča iznad i ispod mene. Mislim da me ubijaš. . . zaspao sam. Probudio sam se tek u tri četvrt pet; točno u pet me potražila H-t! No ja sam ustao i napustio krevet. Borio sam se i molio Boga za pomoć, dok sam hodao tamo-amo po sobi. Nisam se usudio ići opet u krevet. No tjeralo me tamo kamo nisam htio; i kad je došla u moj zagrljaj, nisam imao prigovora, osjećao sam samo neizmjemu sreću; i vjerovao sam da ona isto osjeća u uvijek ponovnim zagrljajima, koji su prijetili da im neće biti kraja. **** I mi se gotovo nismo mogli rastav iti. . . što da sada mislim? Da je ona moja, da ću je opet đobiti, da je to volja Providnosti! Ili, da treba da umrem? od vlastite ruke; da ne živim u grijehu i zločinu po H-ti. 21. svibnjc H-t me za čitave moje jutarnje šetnje prati u erosu. Izišao sam i kupio revolver. Sad se pripremam za smrt. Sada je, u deset sati, ona kod mene u ljubavi i erosu. 271

Primio sam pismo od W-a, koje sam neotvoreno spalio! — H-t me sada, od jedanaest do jedan traži na način koji ja ne razumijem, koji mi ulijeva misli na samoubojstvo. Molim Boga za savjet i pomoć. Tako je tiho u kući, kao da je tu neki mrtvac! Poslije toga strašno prijepodne sa samoubilačkim raspoloženjem; u strahu i molitvi Bogu. Došao je Falck i ostao na ručku. Spavao sam mirno do pola šest. H-ti obično dolaze misli na samoubojstvo; da li to ona prenosi na me samrtni strah? Ili je to W.? Axel kod mene; to me umirilo. Spavao sam čitavu noć, premda je H-t više puta jurišala na me u erosu. Ustao sam spašen! 22. svibnja Izašao sam, jak. H-t me traži žalosno; kao da me izgubila; tražila me u ljubavi čitavo prije podne. Našao sam jedan papirić s Pax (mir). Sreo sam jedna kola s palmama (pobjeda i mir). Cuo sam s jugozapadne strane iz zoološkog vrta jedan hitac i bučnu galamu kao grmljavina. Mislio sam na Gbg-a! u SW. Ujutro sam u desnom uhu čuo jecaje poput jecanja samrtnika! (W.) Čitav dan sam osjećao poboljšanje i radio sam s užitkom i nadom, pratili su me H-tina ljubav i eros, kojima nisam odgovarao. Ona đanas ima svoj dan dobrotvornosti. S dvije sam strane dobio ruže. Axel kod mene, pili smo vino, on je svirao Beethovena. Osjećao sam radost i otišao u krevet. Ali u pola jedanaest je jurišala na me H-t. Opet sam zaspao, oko pola dvanaest me je napola probudila H-t, koja mi se nudila; no ja sam bio zaštićen, i opet sam zaspao. Tražila me cijelu noć, ali sam se ja opirao; napokon: točno u pet sati me je našla. * * U Ijubavi, ali žalosna i bez žara. Namjeravao sam otputovati u Stocksunđ! Kupio sam kovčeg.2 3 23. Teško! Molim Boga da mi dopusti umrijeti! No sad sam opet vezan uz nju! 272

Teško čitav dan; plačem i molim za oslobođenje; molim Boga đa nam pomogne izići iz ovoga; molim se i za W-a, koji možda najvise trpi. Falck kod mene! Axel kod mene. TJ pola deset sam otišao u krevet. Prespavao sam cijelu noć, premda me ona napastovala u erosu. Probudio sam se spašen. 25. svibnja, ponedjeljak Harriet me prati u erosu, premda je na današnji dan vjenčana. Jutros sam našao jednu razglednicu s dvojicom zapovjednika palube pokraj male osmatračnice. Ispod toga je stajalo: Glavna straža! To znači: Ti si zaštićen od njegova atentata! U sedam godina sam u stanovitim prilikama u zoolo&kom vrtu sretao dvojicu zapovjednika palube. Onda me neki osjećaj tjerao da se vratim. Oni su mi se činili kao neka opomena. Danas sam vjerovao da sam za to dobio objašnjenje. — U Barnergatanu sam pred svojim nekadašnjim stanom našao dvije stvari koje su bile nalik na patrone, a bile su međusobno povezane željeznom žicom. Pitao sam nekog Čovjeka je li to đinamit; on ih je promatrao; izvadio je kliješta (!) i prerezao žicu. Pitao sam jednog garđista; on je mislio da je to elekrična baterija za zvonce. Ponio sam te stvari kući i opet sastavio žicu. Pisao sam, postao pospan, zaspao. Doručkovao sam. Tada me je zvala H-t. Ušao sam u našu žutu sobu. Ona je bila prisutna i zagrlili smo se šest puta!. . . I to, premda je udata za W-a. Poslije jela je iščezla i nisam je mogao više naći. U šest sati nazvao me Falck javljajući da su se H-t i W. jučer vjenčali! (24. svibnja). Što to sve treba đa znači? . . . Citav sam juČerašnji dan bio dobro, čak veselo raspoložen! Može li se to objasniti? Axel uvečer kod mene! Ja sam u đeset sati otišao u krevet, jer nisam više htio primati nikakve posjete! No onda se s H-tom nešto dogodilo, Što me mučilo. Molio sam se Bogu iz najveće dubine duše da me oslobođi onoga što je sađa blud i zločin. Spavao sam s pjesmaricom na prsima; molio sam i u snu Boga da dođe po moju dušu. U pola tri sam se probudio, jer mi je 273

srce bilo teško kao kamen, a ispod prsa me je stezalo. Čitao sam bibliju i molio s e . . . đošla su dva sata! A onda je đošlo neodoljivo i kao prijazna opomena; H-t je ležala u mom naručju i radosno me primila. Nisam sebi ništa predbacivao, osjećao sam samo radost i sreću. Kasnije me tražila još dva puta, ali se više nismo našli! — Onda je došlo jutro s pređbacivanjima i očajem. 26. svibnja Predbacivanja, očaj. Molim Boga da mi radije dopusti umrijeti, nego da moram živjeti u grijehu; jer ona je sađa udata. U pola đeset prije podne me traži u erosu!, premda je udata. H-t me čitavo prijepodne progonila erotski — tako da sam je na kraju morao zagrliti, da ne izgorim! (premda je vjenčana s W-om). Poslije toga očaj i stiđ. Vapim Bogu da mi dopusti umrijeti! A ne da moram živjeti u grijehu! Axel je prije nekoliko dana ispričao jedan san. Dirigirao je nekim malim zborom; H-t je stajala na jednoj strani zbora, ja na drugoj. Axel je dirigirao srebrnom žlicom. Sto to znači? Da ćemo se H-t i ja opet sjeđiniti? A srebrna žlica (kumovski poklon?)? Je li moguće da će se završiti kao s Jobom? S tri kćeri: Jemina (= dan), Kezia (= miris), Keren-Happuch (= preokrenuta moć i gospodstvo). Je li to moguće? Ne! Svaki dan i svaki sat molim Boga da umrem! No on se sakriva od mene! Mislim da nijedan čovjek nije tako trpio kao ja! H-t me progoni, ali ja izmičem. Ležao sam u predsoblju i odspavao podnevni san. Napisao sam danas u podne još dva oproštajna pisma, jedno H-ti, jedno Axelu, i namjeravao sam se ustrijeliti još prije večeri! Pio sam mnogo vina. Spavao sam spašen! 27. svibnja U noći; spavao sam zaštićen od H-tinog napadaja. B. N. P. 274

Pred jutro sam osjeeao da sam se oslobodio H-te. Bilo je kao da su se u mom trupu odriješile mnoge zauzlane trake; najprije u živcima leđa, onda u slezeni, jetrima, plućima, srcu, želucu, križima. Bilo je to kao blaženo oslobođenje od napetosti. . . Ustao sam i oprao čitavo tijelo; obukao sam čistu košulju i izišao. U čitavu su Strandvagenu visile zastave; vidio sam jeđnu crnu zastavu s križem, ali ona je bila plava. Vidio sam na ulici prolivenu, osušenu slikarsku boju: crvenu i zelenu! — Kad sam pio kavu, spustila su se dva zaljubljena goluba na prozorsku dasku i pogledavala na me u blagovaonici. Kad sam došao na ulicu, bili su mi pred nogama golubovi koji su jedno s drugim očijukali. Pola dana sam plakao za Lillanom (dječji dan). — H-t me traži u ljubavi i erosu, ali ja ođgovaram samo u ljubavi. Nisam u podne ništa jeo. Navečer se malo razvedrilo i svirao sam. čitavu me noć H-t tražila u erosu; borio sam se, samo Što nisam pao, ali sam bio spašen. 28. svibnja Probudio sam se s idejom da je H-t samo sklopila ugovor s W-om, da »ima društvo«. (Tako mi je pisala u prvom pismu); on je od nje uzeo u najam jednu sobu u njenom novom stanu. On se zaruči, a u slijedećoj no6i je ona kod mene; on se vjenča, otputuje, a noću ona održava svađbu sa mnom. Je li njihov odnos platonski? Duhovni brak bez ođnosa? Pactum turpe? Brak eunuha? Možda! Tu mora da je zagonetka! Ali meni je također šapnuto u uho da ona nije vjenčana (kod pastora Friesa), nego je nekako »vezana« zakletvom vjernosti, ili da se uopće ništa nije dogodilo! Sreo sam Friesa nedavno jednog jutra i izgledao je vrlo vragoljasto. Plakao sam čitavo prijepodne. Odupro sam se H-tinom nasrtaju! No poslije ručka sam je zagrlio da ne izgorim! — Nikakvih predbacivanja, samo sreća i oslobođenje od melankolije i težnja za samoubojstvom — uzdržljivost je prije izazivala želju za samoubojstvom, uvijek je to izazivala! (kol. ruj. 1901?) Sada vjerujem da je sve onako kako treba da bude! Vidjet ćem o!. . . 275

Večer užasna, premda me H-t progonila u erosu. Čitavu sam noć spavao zaštićen! Ustao sam spašen. 29. suibnja Strašno jutro! — Tako sam plakao, da mi je duša gotovo izašla iz tijela. Ali H-t me pratila u erosu, plašljiva i Žalosna. Bio sam prisiljen da je zagrlim, da sebi ne oduzmem život!. . . Ona je odgovarala s ružama u ustima! Je li to grijeh? Zašto nisam upozoren? Molio sam Boga da me ubije, ako je to grijeh. H-t me prije podne tako progonila da sam je morao Axel navečer kod mene. S novim sam mislima otišao u krevet. Oko dva sata sam se probudio i tražio H-tu, ali je nisam našao; oko Šest sati me ona tražila, ali sam ja bio zaštićen. Ustao sam — spašen. 30. svibnja Pisao sam gospođici Falkner! Došla je u posjet! . . . H-t me prije podne tako progonila da sam je morao zagrliti! Navečer lako oko srca. Hoće li sad doći rješenje? — Nema sumnje da se u Gbg-u nešto đogođilo. Pio sam punč. Svirao glasovir! Spavao sam mirno, ali tek poslije uzaludnog, žalosnog traženja; ustao sam spaŠen. 31. H-t me traži u beskrajnoj Ijubavi, žalosna, očajna; mora da je s W-om kraj! Axel i Aulin s Bachom kod mene; Beethoven do tri sata, kad je izašlo sunce. Raspoloženje dobro, ali teško. U pet sati sam se probudio od toga što mi se učinilo da me H-t hoće ubiti ili me silom uzeti. Spašen sam, ustao sam i izašao! 1. Upnja H-t me žalosna traži čitavo prijepodne; kad sam odgovorio, nasmula je tako snažno da sam je morao vlše puta zagrliti. Uzela me bez ograničenja, u velikoj, besskrajnoj ljubavi. A danas treba da dođe njen muž W.! 276

Oko podne su me napali nečuveno lupanje srca i napetost u trbuhu. Mislim da je H-t dobila brzojav da je on otišao, ili tako nešto, i da se od uzrujanosti razboljela. Čitavo popodne sam osjećao bolove; no H-t, koja je, ,kako se čini, u krevetu, prati me u erosu, kao da me Ijubomorno nadzire. Sto se danas dogodilo? Kazališta u Gbg-u (Goteborg) i Sthlm-u (Stockholm) su jučer zatvorena. On, W ., morao bi danas otputovati! Hi je došao ovamo! Sutra će se možda odlučiti o čitavu mome životu. Revolver je nabijen! Plašio sam se noći; molio sam Boga za oslobođenje i položio revolver pokraj kreveta. Prije jutra me H-t tražila u erosu, ali je iščezla. — Ustao sam spašen! 2. lipnja U ovom satu mora da su se našli. H-t je odsutna! No oko jeđanaest sati prije podne potražila me u erosu, plašljivo. Ja sam odgovorio! — Gdje je sada? U Gbg-u? Ili ovdje? Gdje je on? Danas je kritičan dan! H-t me tražila, ali žalosna, kao da samo hoće ustanoviti da li me još ima! — Kad sam ozbiljno odgovorio, povukla se! Mislim da ona leži boiesna ovdje u Stockholmu! — Tor Aulin kod mene između pola Šest i pola osam. H-t me čitavo vrijeme tražila, povremeno burn o !. . . U đeset sati sam otišao u krevet. H-t me čekala, i ja sam je zagrlio više puta u beskrajnoj ljubavi! — Ali ođ pet sati bez radosti. Sto je to? Gdje je ona? Je li udata? Kako onda može još biti mjesta za mene? 3. Upnja H-t me sađa traži za pisaćim stolom, u erosu, bez prestanka. Čitav dan! Ali katkad sam očajan! Posjetili su me Albert Wickman50 i gospođica Falkner. Za ručkom sam vrlo malo je o . . . VeČer užasna — oluja! Vapio sam Bogu: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?! Uvečer je došla Blakeova knjiga o Jobu i utješila me! U noći me u dva sata i u pet sati tražila H-t u velikoj ljubavi, i odgovorio sam! 277

4. lipnja H-t me traži čitavo prijepodne u neizmjernoj ljubavi i erosu, s ružama u ustima. Danas mi je lakše! Osjećam kao da se približava kriza! Točno su dva mjeseca od 4. Iravnja. (Zaruke!) Uvečer sam mnogo pio, u jedanaest sati otišao u krevet i spavao do jutra usprkos H-tinim uvijek ponosnim nasrtajima. Ustao sam spašen. 5. lipnja Neka mi Bog pomogne! Da se oslobodim!!! Pređuzeo sam da ću mirno spavati, odlučio sam da se oslobodim. Međutim sam probuđen u pet sati; nisam se mogao oduprijeti i sastali smo se u beskrajnoj Ijubavi, ali tek kad je H-t pokazala da je rađosno iznenađena što me opet našla. — Najprije sam viđio njeno lice, onda lice malog djeteta, koje se smiješilo! 6. lipnja, H-t me u naivnom erosu prati cijeli dan pri poslu. Kod svakog daha je osjećam! Ali oko deset je tako nasrnula, da mi se utroba gotovo rasprsnula. . . Imam je kao miomiris u ustima. — Gdje je ona? Je li bolesna? Gdje? Ne napušta me ni za trenutak! Ništa ne znam o njenu putovanju prošli mjesec! (Oko šest sati uvečer posjeđovao sam H-tu!) Navečer sam mnogo jeo i pio. Prespavao sam noć. Ustao sam spašen. 7. lipnja, Duhovi Ujutro je H-t bila odsutna. Ali je oko deset jurišala tako da se moja utroba gotovo rasprsnula! Tuče li je on u takvim trenucima? To se trganje događa ujutro i poslije podne! Sada, danas, od jutra do podne Čujem parobrod. Strašan dan! poslije podne sam legao i sreo H-tu u ljubavi. Zvala me! Očito je bolesna ležala u krevetu. Prospavao sam čitavu noć! Ustao sam spašen; H-t me tražila oko pet sati, ali uzalud. 278

8. lipnja, drugi dan Duhova Od pola deset do pola dvanaest raskida mi se utroba. H-t me traži u erosu, ali mlako, žalosno, kao da je bolesna. Morao sam je zagrliti prije i poslije podne; posljednji put u beskrajnoj ljubavi, zatim me je čitavu večer tražila osamljena u Ijubavi; razvedrio sam se, osjećao sam kao da se sad odlučila za me i da se rastala s W-om. Pio sam i svirao do đvanaest sati za nju. Ali se oko jedanaest sati ne'što dogodilo. Jurišala je na me s lupanjem srca, kao da ju je netko mučio. — Spavao sam usprkos H-tinu napadaju čitavu noć. Ustao sam — spašen. Duhovi su bili beskrajno tužni; ali ja sam mnogo radio na Plavoj knjizi. 9. lipnja H-t me traši u ljubavi i erosu; no ja ne odgovaram na eros, jer se hoću sresti s njenom dušom. — Oko deset sati ona me kiđala u utrobi tako da sam morao ustati i otići na spavanje. Pitam se ima li opet čir na želucu, koji je muči uvečer i ujutro; ili očekuje dijete? Čitajući Swedenborga (Matter51) počeo sam se sinoć pitati da li je H-t svjesna našega zajeđničkog života; ili, da ii je osoba koju ja grlim »đouble« o kojem ona ništa ne zna; fantom. TJ Matteru, naime, stoji na strani 243 da je Cuno jednog dana, kad je Swedenborg sjedio i pisao, ušla k njemu. S. je u to vrijeme javio: da je upravo pokojnoga kralja, kao i živu kraljicu sreo u svijetu duhova. Cuno je upitala da li živ čovjek može posjetiti svijet duhova. S. je odgovorio da to nije bila sama kraljica nego njen obični duh (Esprit familiaire, znači li to spiritus familiaris?). S. je i samoga sebe i profesora Ernestija sreo u svijetu duhova. Tako to ne može biti kod H-te. Ta ona mi je prošle jeseni otvoreno rekla, kad se poslije dvomjesečne odsutnosti opet vratila sa sela kući: »Pa mi smo u braku«. (Ona je time mislila reći i priznala da smo čitavo ljeto živjeli kao u braku, telepatski, u radosti koja nam se u stvarnoj blizini nikad ne poklanja.) I sad mi je poslije 279

zaruka pisala da W. »trpi zbog toga što smo mi jedno s drugim povezani; on to osjeća na samom sebi«. Time je, dakle, sve jasno. I sad mi je kao netom vjenčana javila kako se ponašala za vrijeme zaruka, kad me je tražila! Ležala je i »zamislila« se u mom stanu. . . — Jučer poslije podne sam vidio njeno lice, jasno na jastuku. To je zacijelo njeno astralno tijelo! Došla je gospođica Falkner; saopćila je da H-t stanuje ovdje u hotelu Grand; no nije spomenula W-a. Sto je to? H-tinu luđost osječam gotovo neljubazno. Ona me valjda traži, no ja sam, kako se čini, zaštićen, ili se ona povuče. Oko šest sati utroba mi se užasno napela! U đeset sati ujutro i u šest sati navečer! Sto je to? Danas sam prije podne to prespavao; sinoć sam grlio H-tu, tako da se to smirilo. To je neobjašnjivo. Noć: H-t me čitavu noć mučila, no ja sam se opirao, jer sam je osjećao neiskreno i neprijateljski. Oko sedam sati podlegao sam napasti, ali bez radosti za sebe. 10. lipnja H-t me traži u erosu, ali točno u deset sati prije podne me tako napinjalo u utrobi da sam morao ustati i otići u krevet. Dvanaest sati ***. Oko podne je došla težnja za samoubojstvom. U pola đvanaest je počelo napinjanje u utrobi, trajalo do pola sedam. (Nije histerični meteoritis52, nije grč). Ja to osjećam u vezi s H-tom. (Osjećam je ljubazno, kao ruže u ustima), ona hoće da je zagrlim, ali ja neću ni eros niti da je zloupotrebljavam. Danas je H-t bila u Vettersou kod Lillane! Strašna večer. U deset sati sam otišao u krevet. H-t me naivno tražila čitavu noć, ali ja sam bio zaštićen. Neki je mali pas gotovo čitavu noć cvilio. Uvečer sam čitao posljeđnje o Plavoj knjizi. Osjećao sam kao da se život bliži kraju. 11. lipnja Ustao sam bolestan i vratio se u krevet. Ležao sam bolestan. Primio sam pismo sa cvijećem od Liltane, ali je adresu napisala H-t. 280

Navečer naziv od gospođe W. (Bosse). Pošao sam k telefonu, ali je on tiho zatvoren, bez zlobe. Otišao sam u krevet i dobio H-tino lupanje srca. H-t me tražila cijelu noć; no ja sam zaštićen. 12. lipnja Ustao sam, dok mi se uredi krevet. Opet sam legao. Tako me strašno napinjalo, H-t me tražila, tako da sam je morao zagrliti! Nato sam ustao svjež, oprao čitavo tijelo, pio mlijeko, obukao se. Sjeo sam da radim; i sada je H-t kod mene u erosu i ljubavi. Sto je sve to? Čitavu me noć H-t razdirala, u trbušnoj Šupljini me nepodnošljivo mučilo, ali sam ostao uporan, premda znam da ću biti oslobođen muka ako je zagrlim (u mislima). »Kako bih učinio tako veliko zlo i sagriješio protiv Boga?« 13. lipnja H-t me tako muči, da mislim da ću morati umrijeti. U đeset sati prije podne je nepodnošljivo; no ja ću radije umrijeti nego da padnem. Sada — kada se opirem njenom erosu, traži me s ružama u ustima. Htio bih znati ima Ii ona opet čir na želucu (kao prošle godine) i da ii zbog toga ja trpim; ili je u drugom stanju i periodički je muči pomicanje djeteta. (U deset sati prije podne i šest poslije podne.) (Ili zahod ili pobačaj.) Bože, daj radije da umrem nego da padnem u grijeh. Sad ću činiti sve što mogu da se oduprem, čak ako bih morao i umrijeti! Dosada nisam znao kako treba da se ponašam; mislio sam da mora biti, jer je bilo neodoljivo, a Bog mi nije pomagao. U pola jedanaest moje su muke na vrhuncu; i srce je zahvaćeno! — Legao sam da spavam, i to me smirilo. (Čitam: Christian science.) Kad sam se probudio, pogledao sam kroz prozor u blagovaonici; komad bijelog papira, na kojem je nešto bilo napisano, izlepršao je van s vjetrom; leprŠao je prema gore, nije pao, iščezao je! — Pismo? Mali pas je cvilio (Anne-Marie). Pisao sam Plavu knjigu! — Ćitao sam Christian science. Nisam ništa ručao. Spavao sam mirno! Čitam Chrisfcian science. Nebo je cm o! Meni

281

je kao da mi je svanuo posljednji dan! — Samoubojstvo se približava! Ali čini se da ono neće biti potrebno, jer ću umrijeti od gladi. Odvratnost prema svakom jelu tako se povećala da nevjerojatno mršavim. Poslije dvanaest dana čovjek je mrtav! Kad ostanu samo tri petine tijela. Došao je Falck; rekao je da W. nije imao novaca i zato nije mogao putovati. On stanuje u Grefgatanu 6. U pola Sest je počelo napinjanje u utrobi, nepodnoŠljivo! Poslije šezdeset godina mučenja! molim Boga da mi đopusti da se oprostim sa životom. Mala rađost, koje je bilo, bila je iluzorna i lažna. Bio je jedino rad!, ali je djelomično bio uzaludan! ili beskoristan ili štetan, 2 ena, dijete, dom, sve je bilo lažno! Jeđino što mi je davalo iluziju sreće bilo je vino! Zato sam pio! Ono je ublaživalo i tjelesne patnje. Ono je budilo moj lijeni razum i činilo ga inteligentnim ublaživalo povremeno glad u mojoj mladosti! U Plavoj knjizi sam mogao podizati pogorjele krajeve, planirati, ispravljati, obnavljati, ali sada nemam više ništa da kažem! Žena mi je također poklonila veliku prividnu sreću, ali je brzo ishlapjela; i pokazala kakve je vrste. Prve dvije nisu iza sebe ostavile nikakvu uspomenu, samo živahnu odvratnost. Kod posljednje je bilo nešto iz viših područja, ali pomiješano s toliko zlobe i gadosti! Ipak se toga često sjećam kao vrlo lijepog, premđa je većinom bilo lažno. Dok su djeca bila mala, darivala su mi najčistiju rađost, no i to je brzo prošlo! . Prijatelji! Oni spadaju u kompromise života! Ta ne može čovjek biti osamljen. No budući da svi ljudi imaju protuslovne interese, ne mogu biti prijatelji, ne smiju! Uvijek se interesi međusobno bore. Nils Anderson53 je meni bio najvjerniji i ja njemu! Možda prije svega zato što nismo udarili istim putem! Večer prilično mirna. Osjećao sam kao đa je H-t kod Lillane u Vettersou. — Ali ona me tražila u erosu, no ja sam joj stavio do znanja da sam bio kod nje; očekivao sam je u noći. U dvanaest sati me probudila; no ja sam bio zaštićen. Spavao sam do jutra, premda me ona erot282

ski tražila. Ustao sam spašen. Možda sam namjeravao odgovoriti njenom erosu, da se oslobodim trganja i samoubojstva, jer to je njena histerija što me muči; ali riisam smio. Mali pas je strašno cvilio, zvučalo je kao da ih je dvoje. Majka i dijete? ( . . . ) 14. lipnja Ustao sam nesklađan; kažnjen sam u svom molitveniku, jer sam branio grijeh. U devet sati sam imao tako jake grčeve u utrobi, da sam morao u krevet. Spavao sam gotovo do jedanaest i bio miran. Čitao sam propovijed i dobio ponovo kaznu — no ne mogu pravo shvatiti da se odnosi na me, jer, kad me H-t napada u snu, ja sam bespomoćan i neuracunljiv; i u našim je zagrljajima čista ljubav, kao među bračnim drugovima. Pa ona je »moja žena«. Ja time postanem svjež i sretan, a nju kao da u paklu, u kojem sada živi, moja ljubav pridiže, da, katkad mislim da je moram oslobođiti od W-a za Lillanu (ne za sebe). Oko jedan sat su opet počela trganja. Neko sam se vrijeme opirao, ali onda sam primijetio da me H-t traži. Odgovorio sam da sam još uvijek kod nje; tada se smirilo. Osjetio sam je prijazno i Ijubazno (u tome trenutku, oko dva sata, topovska salva); opet sam je bio našao; kao ruže u ustima, lupanje srca i eros. Sto se dogodilo? Da li me to ona tako napinje? Ali takvom snagom? Osjećam da sam osuđen da je Ijubim ili da umirem! Za ručkom sam malo jeo. Spavao sam mirno. U šest sati nije bilo napinjanja; ali je oko osam sati opet počelo. Sjeo sam za glasovir. H-t me potražila. Sjeo sam za pisa- 1 ći stol; i tamo je bila H-t. I čim joj odgovorim, smiruje se napetost. To su, dakle, njeni napadaji. Večer užasna, s težnjom za samoubojstvom. (Gospođa Calen, pazikuća, došla je unutra i razgovarala. O Klemmingu!) Poslije toga kod pisaćeg stola došla je H-t, ljubazna. U deset sati sam legao u krevet. Kad me sađa H-t napadne, odmah je zagrlim, da imam mira. — Smirio sam se i zaspao. No probudilo me u dvanaest sati. Do pet sati tako potišten, da sam mislio da ću morati umrijeti. Prodiralo je iz želuca kao dva mača iz pluća. 283

No nisam se mogao svladati da H-tu zloupotrijebim; tada sam osjetio njenu paklensku mržnju s odvratnim zadahom kao od ludila, kao da tu leži i ubija me nekim čarolijama. Točno u pet sati prestajalo je napinjanje, u vrijeme kad me inače ona zove u zagrljaj. 15. lipnja Otišao sam u zoološki vrt. Točno u devet sati vani u zoološkom vrtu počela su napinjanja u utrobi i vukla su gore do prsa. No trajalo je samo pola sata. Eadio sam čitav dan i bio pošteđen od napinjanja, vjerojatno zato što sam s H-tom održavao slabu vezu. Bilo je mirno do pola sedam, a onda me užasno napelo u prsima i želucu. Popio sam jedan viski, koji mi nije prijao. Sjeo sam za pisaći stol! H-t je bila tu! i kidala me. Otišao sam u žutu sobu i zagrlio je ***. Onđa se smirilo! — Hoće li ona to od mene? Sto onda znači za nju njen »muž«? — Ona je ipak moja žena! Dakle je ipak onako kako treba da bude! Došla je noć. H-t me trgnula; kad sam je brzo pomilovao po ruci, smirilo se. Probudilo me u tri i u pet sati; izbjegao sam bolove, jer sam je milovao; ali ona me nije mogla primiti. (Perioda, prolaps, inverzija?) 16. lipnja Ujutro sam izišao; u pola devet su počela trganja, koja sam pokušao smiriti time što sam odgovorio; malo je pomoglo, ali ne posve. Trajalo je do jeđanaest sati. Spavao sam jedan sat. Opstanak je nepodnošljiv, no ja sebi ne moram sam oduzeti život, jer ću umrijeti od tih trganja koja ugrožavaju srce. što je to ne znam! Oko jedan sat, kad su počela trganja, pio sam konjak s vermutom. Gospođica Falkner je došla i svirala za me Mendelssohna. Za ručak sam jeo juhu. Spavao sam! Mirno. Citavu sam večer pio i jeo. Pio sam do dvanaest sati, kad sam legao. Spavao sam do jutra, mirno, premda sam osjećao H-tine erotske, ali neprijazne napadaje (koji se 284

pojavljuju kao tragedije). Ona me od mržnje hoće zadržati i oteti mi snagu, tako da se ne mognem još jeđnom oženiti, čega se ona plaši. Ili me uvući u svoje paklenske planove! 17. lipnja Otišao sam u zoološki vrt. TJ devet sati me trgnulo! Vrativši se kući osjetio sam je u ustima kao luđilo, praiskonsku zlobu, mržnju, čarolije, okus iz pakla, po mijedi i lešinama. Pokraj radnog stola tražila me erotski, ali ja nisam odgovorio! — Spavao sam! — Oko jedan sat me počelo trgati i uzeo sam vermuta. Sađa, dok ovo pišem, traži me ona erotski, ali uz trganje. Ona je to, đakle! Sto hoće od mene, kad već ima muža? Strahovit dan i večer! Mržnja! Noć je teškaj od dva do pola šest mučili su me bolovi, 18. lipnja Ujutro nisam gotovo ništa jeo. Otišao sam u zoološki vrt! Život i prirođa su crni. U pola devet su opet počeli bolovi. Ali kad sam H-tu malo pomilovao, da zna da sam prijateljski raspoložen, bolovi su prestali. Tako je prošlo prije podne do jedanaest sati, tada sam je morao zagrliti i time izbjegao muku. Moj duh je opet postao svjetliji. Noć od deset sati dalje mirna; i bez bolova, jer sam H-tublagim milovanjem umirio. Moj zagrljaj nije mogla primiti; zacijelo je bolesna. 19. lipnja Vani u zoološkom vrtu. Oko đevet sati slabo napinjanje, koje je popustilo kad sam se javio. Većinom sam spavao. Jeo sam malo. Noć teška. 21. lipnja, nedjelja Užasan dan! S užasnom noći! Pet sati me mučilo! Sanjao sam o H-ti, časno, lijepo; o tom kako mi je jednom ovila maramu oko vrata i zatim me poljubila u usta, kao da sam joj đijete. Sanjao sam i o tetrijebu, koji je klisnuo pokraj 285

mene da ga pomilujem; plašio me se, mislio da sam opasan. Onda sam ga pomilovao; tada je visoko uzletio i sjeo na prečku ili dasku. 22. lipnja, 23. lipnja, predvečerje solsticija, 24. lipnja solsticij Užasni dani. Tako užasni da ih prestajem opisivati! Samo molim Boga da mi đopusti umrijetiJ Van iz tih strahovitih tjelesnih i duševnih bolova! Pozvan je liječnik54. Ostao sam u Karlavagenu do deset i četrđeset. 11. srpnja Uselio sam se u Drottninggatan 85, IV.

286

BILJEŠKE O izdavanju svoga Okultnog dnevnika Strinđberg prvi put govori u pismu svom njemačkom prevodiocu Emilu Scheringu, 13. lipnja 1904. M oligada, »ako budem skoro umro«, sva njegova autobiografska đjela, zajeđno s pismima i Okultnim dnevnikom, sabere i izda u jednom svesku. Dodaje: »Jedini spomenik koji ja želim jest jedan crni drveni križ i moja povijest.« 21. listopada 1907. nudi Karlu Ottu Bonnieru svoje »najveće posmrtno djelo«, svoj Okultni dnevnik, koji je »započeo u hotelu ,Orfila’ u Parizu 1896. i vodio ga, đakle, jedanaest godina. ... Što se tiče objavljivanja, pa bit će to poslije smrti, a u njemu je sve ono čudnovato što sam doživio, intimno ali s imenima često pisanim grčkim slovima. . .« Ali ipak, 29. siječnja moli Bonniera da taj dogovor poništi. I oko mjesec dana kasnije, 7. ožujka, piše na omotu Dnevnika da nikada ne smije biti tiskan. Međutim, kratko vrijeme prije svoje smrti diže zabranu. Na jednom omotu s natpisom »Ostavština važnih spisa i čina« izražava istu želju kao 1904. u pismu Scheringu, naime, da se sabrana autobiografska djela izdaju u jednom svesku po slijedećem planu: Sin sluškinje Sin služktnje Injerno (Pakao) Doba urenja Legende Osamljen Crvena soba Sin sluškinje, 4. dio Obrana jednog luđaka Zbirka pisama Zbirka pisama »On i ona« Okultni dneunik Druga pripovijest gospodara karantene 288

1. Nespretnu ruku — u originalu njemački 2. Gustaf Strindberg — sin Strindbergova starijeg brata, Oscara. 3. Djevojka. u mom komađu »Prije smrti« — Harriet Bosse je glumiia tu ulogu u Centralnom kazalištu u Kristijaniji Kazalište su držali njena sestra i šogor, Alma i Johann Fahlstrom, s kojima se Strindberg sreo u Parizu 1895. 4. Kuća u kojoj sam stanovao kao autor »Majstora Olofa« — 1872. do 1873. stanovao je Strinđberg u ulici Gref Magnigatan 7, upravo nasuprot kući u kojoj je 1900. stanovala Harriet Bosse. 5. Na šeširu je nosila orlousFco pero — očito je Strindberg tom prilikom dobio ono poznato orlovsko pero. 6. Kersti — glavna uloga u Krunskoj nevjesti. 7. Mlle Charlotte — vlasnica mljekarnice u Parizu, gdje je Strindberg sredinom devedesetih godina bio stalan gost. 8. Mo;a slifca — Strinđberg je Harrieti Bosse poklonio svoju fotografiju s posvetom: »Dami od ,Nepoznatoga’. Kako je izgledao u Ystadu za vrijeme putovanja u Damask, 1898.« 9. *** _ znaci *, koje Strinđberg stavlja ovdje i dalje u ovom đjelu, naznačuju broj »telepatskih zagrljaja«. 10. Poslao sam obje njene slike u Njemačku — Strinđberg je slike Harriete Bosse u ulogama u dramama U Damask i Uskrs poslao svome njemačkom prevodiocu Emilu Scheringu, koji je trebao pregovarati o Harrietinu gostovanju u Njemačkoj. Usp, bilješka u Dneunifcu od 4. ožujka 1901. 11. Kasper — novi Strindbergov komad Kasperove poklade. 12. Pismo s odgovorom »da« — to pismo Harriete Bosse, od 4. ožujka 1901, zadržano je u ovom svesku na strani 184. 13. B.N.P. — Bog neka mi pomogne 14. Mollerovi — sestra i šogor Harriete Bosse, pjevačica Dagmar Moller i arhitekt i kasniji generalni direktor Carl Moller. 15. Axel — Strindbergov najstariji brat. 16. Tjeđan štampe — od 23. do 31. svibnja 1901. održan je u Stockholmu tjedan štampe. Tu je Strinđberg, kao i na đrugim mjestima u Dnevniku, napisao bilješku kasnije za jedan raniji datum. Treba napomenuti da između 8, i 29. svibnja 1901. nije ništa bilježio u Dnevnik. 289

17. »Zuta soba* — spavaonica bračnog para Strindberg u stanu u ulici Karlavagen 40. Soba je bila sva u žutom. 18. Drcma bodnifca i stana — rađni naslov za jedan fantastični kazališni komad. Odnosi se na jedan prizor s časnicima i odvjetnikom. 19. Zemlja njene majfce — majka Harriete Bosse rođena je u Danskoj. 20. Grad grijeha — Berlin. 21. Katon — Katon mlađi. Počinio je samoubojstvo, kad je Julije Cezar srušio Rimsku republiku. 22. To što sam upravo rekao pročitao sam u Povijestt književnosti — o karakteristikama indijske religije pročitao je Strindberg u Povijesti svjetske književnosti, koju je napisao Arvid Ahnfelt (1875). 23. Išao sam po Harrietu koja je glumila u »Samumu* — Harriet Bosse je u to vrijeme glumila glavnu ulogu u Strindbergovu kazališnom komadu Samum, 24. VenerafJazon — skulpture (ova druga od Thorwaldsena), koje je Strindberg kupio očito zato što predstavljaju ženu i muškarca, Harrietu Bosse i njega. 25. Rajnsko zlato — opera od Richarda Wagnera 26. »Miss Hopps« (?) — kazališni komad, koji je napisao Jerome K. Jerome, a koji se 1902—1903. prikazivao s Harrietom Bosse u glavnoj ulozi. 27. Millar —' odvjetnik James Millar, kojemu je povjerena Strindbergova brakorazvodna parnica. 28. Inez i Alf — Inez i Alf Ahlquist, sestra Harriete Bosse i njen sin. 29. Castegren — režiser Victor Castegren, koji je inscenirao jedan fantastični kazališni komad u Svedskom kazalištu. 30. Seippelovi — vijećnik Seippel i njegova obitelj, koji su saobraćali sa Strindbergovim roditeljima. 31. Wieselgren — knjižničar Harald Wieselgren, koji je bio Strindbergov kolega u Kraljevskoj knjižnici. 32. Docent Castrčn — filmski književni povjesničar Gunnar Castren, s kojim se Harriet srela prilikom gostovanja u Helsingforsu. 33. Paul — književnik Adolf Paul, s kojim se Strinđberg družio prilikom boravka u Berlinu. 34. Philp — Strindbergov šogor Hugo od Philpa. 290

35. Sigurd — novinar i književnik Alfred Hedenstiema (pseudonim Sigurd), koji se već otprije ubrajao u Strindbergove protivnike. 36. Ranft — Albert Ranft, kojemu je, među ostalim, pripadalo Svedsko kazalište. 37. Ruth — kućna pomoćnica Harriete Bosse. 38. Greta — Strindbergova kći (iz prvog braka). 39. August Fatck — kasnije direktor Strindbergova Intimnog kazališta. 40. No ja sam u »Povijesne minijature« na str. 379. prokrijumčario jedan nagovještaj — Strindberg ovđje misli na jedan stavak francuskog »Izvještaja o revoluciji«, koji je pisac upotrijebio u posljednjoj noveli, Dani suda, u Pouijesnim minijaturama (1905). Tu se o kraljici Mariji Antoaneti kaže da je noću vodila raskalašen život i da je živjela u »nedopuštenom odnosu« sa svojim vlastitim sinom. Taj se stavak ponavlja u izdanju »sabranih rukopisa« na strani 316—17. 41. Moje neuspjelo putovanje u Pariz 1879 — odnosi se na prekinuto putovanje u Pariz, na koje je Strindberg pošao u jesen 1875, đa bi pobjegao od ljubavnog odnosa sa Sirijom od Essena, Što se bio počeo razvijati. 42. W. ■ — glumac Gunnar Wingard. 43. Njena »Labuđa bjellna« — Strindberg je godine 1903. Harrieti Bosse za zaruke pokolonio Lobuđu bjelinu. 44. Flygare — glumica Anna Flygare, koja je u Intimnom kazalištu glumila Eleonoru, prijašnju ulogu Harriete Bosse, 45. S mladorn djevojkom od sedamnaest godina — Fanny Falkner, koja je kasnije glumila Labuđu bjelinu u Intimnom kazalištu. 46. Huon đe Bordeaux — francuski srednjovjekovni junački spjev o riječnom kralju Oberonu. Strindberg je švedski prijevod te junačke priče poslao Harrieti Bosse sa slijedećom posvetom: »Daj mi još lijepoga o čemu bih pisao, Labuđa bjelino. Daj mi zlatno pero, Chrysćetos.« 47 »Athanor« — zapravo peć za taljenje kod alkemičara. Ovdje maternica. U svojoj Plavoj knjizi piše Strinđberg o maternici. »Ona je nalik na alkemistički athanor, u kojem se destiliraju kamen mudraca, zlato, životni eliksir i homunkuli.« (str. 822). 291

48. H-in intervju o gaćicama — Dagens Nyheter je intervjuirao Harrietu Bosse, 20. V 1908, o jednom suvremenom pitanju, luksuzu u odjeći glumaca na pozornici. 49. Zelena soha — salon u zelenom u stanu u ulici Karlavagen 40. 50. Albert Wickman — baptistički propovjednik i mirotvorac, poznat pod imenom »general mira«. 51. Matter — francuski teolog, koji je 1863. izdao Zivotopis Stoedenborga. 52. Histerični meteoritis — živčano oboljenje crijeva. 53. Nils Anderson ~ Strindbergov prijatelj iz doba njegova boravka u Lundu, kasnije načelnik u Lundu. 54. Pozvan je Uječnik — Istog dana, 24. lipnja 1908, piše Strinđberg Karlu Ottu Bonnieru: »Zacijelo imam rak na želucu, od dvadeset i četiri sata trpim đvanaest sati muke i postepeno više ne mogu spavati ni jesti.« Grčevi u utrobi o kojima je u to vrijeme riječ u Dnevniku i koje Strindberg dovođi u vezu s telepatskim posjetima Harriete Bosse, bili su vjerojatno prvi simptom karcinoma i predglasnik bolesti, od koje je poslije četiri gođinezavršio svoj život.

292