Gajenje Napisao Dr. Ivo Đinović | 30 novembar 2010
Lako se gaji i održava. Gaji se slično kao oblačinska višnja ili leska. Naime, ako se gaji na sopstvenom korenu dobija se žbun sličan žbunu leske. Da bi se olakšalo njeno gajenje, omogućila međuredna obrada, rezidba i berba, može se kalemiti na jarebiku (Sorbus aucuparia), koja se u Rusiji naziva „krasnoplodnaja rjabina“, u Ukrajini „gorobina zvičajna“. Podloga za kalemljenje treba da bude stara najmanje tri godine, jer se kalemi na visini od oko 100 do 120 cm, tako da će kalemljena sadnica imati minimum pet godina u vreme sadnje na stalno mesto. Može se kalemiti na razne načine; očenjem, „čipovanjem“, engleskim spajanjem, i ostalim, kao i sve druge vrste voća. Izbor načina kalemljenja zavisi od debljine stabla podloge i plemke. Aronija nakalemljena na jarebiku ima povećan prinos i kvalitet, a podloga ne utiče na ukus. Ove dve vrste biljaka ukrštao je Mičurin i dobio dve nove, sintetičke sorte – „sorbaronije“, Likerna i Desertna Mičurina, još 1905. Međutim, nisu se proširile u praksi. Zbog sporog rasta kalemova, koji su onda dosta skupi, najčešće se gaji na svom korenu, kao žbun. I ovaj žbun se može oblikovati rezidbom, da se ne dozvoli rast velikog broja stabala, kako bi se olakšalo osunčavanje, normalna fotosinteza svih listova i osigurao dobar prinos. Stabljike stare 5-7 godina se odsecaju, neke na visini od 50 do 70 cm, druge blizu zemlje, kako bi se izazvao rast novih, mladih izdanaka koji imaju povećanu rodnost. Zasadi stari preko 25 godina mogu se „pokositi“ blizu površine i na taj način obaviti „podmlađivanje“. Pojedinačni žbun za desetak godina rasta može da razvije i preko 30 izdanaka koji će svi biti u rodu. Ovakav potencijal bujnosti i rodnosti aronija može da zahvali moćnom korenovom sistemu. Biljka stara 13 godina razvija korenov sistem u prečniku od dva metra, do dubine od 160 cm. Prosečan prečnik krune u to vreme bio je 347 cm. U mladim zasadima korenov
sistem zauzima površinu koju projektuje kruna. Najveća masa korena (oko 80%) prostire se na dubini do 80 cm. Najveći deo korena nalazi se u prečniku od 50 cm oko stabla; 44%, a na svakih sledećih 50 cm još po oko 20%. Za devet godina rasta na ukrajinskom černozemu aronija razvije korenov sistem sa žilama ukupne dužine 711 m, na dubini do 130 cm. Pri tome, žile tanje od 1 mm u prečniku čine 91 – 95%, od 1-3 mm 3-4% i svega 1-2% debljih od 3 mm. Na ovaj način aronija obezbeđuje neverovatno jaku usisnu moć korenovog sistema, jer biljka usvaja vodu i hranu samo preko korenovih dlačica i tankih žila, dok debele služe za pričvršćivanje i transport
hranljivih materija.
Otuda i ideja da je aronija dobra biljka
za
ozelenjavanje peskova, pepelišta, saniranih deponija i jalovišta. Uspeva i na zabarenim zemljištima, na kojima rastu vrbe, trska i ševar. U ovom slučaju imamo permanentno navodnjavanje! Aronja pruža šansu čoveku da na efikasan način iskoristi terene koji su preko zime i ranog proleća zabareni.
Uzgoj aronije i brusnice Većina rasadnika na području grada Zagreba u svojoj ponudi ima i kontejnirane sadnice aronije i brusnice. U prodaji se već sada (jesen 2008.) mogu naći kontejnirane višegodišnje sadnice aronija po cijeni od stotinjak kuna, a brusnice će se prodavati na proljeće. Crnoplodna aronija (Aronia melanocarpa) je listopadni grm porijeklom iz Sjeverne Amerike. Ta ljekovita biljka, koju svrstavamo u skupinu jagodičastog voća, zbog svoje otpornosti na mraz i na niske zimske temperature, zove se još i Sibirska borovnica. Ova inače vrlo dekorativna biljka cvate predivnim bijelim cvjetovima krajem svibnja, a plodovi dozrijevaju u rujnu i budući da ne opadaju s biljke i ne kvare se, berbu je moguće razvući na dva mjeseca. Iako se mogu jesti sirove, zbog svog tipičnog trpko-slatkog okusa nisu za svačije nepce pa se najčešće prerađuju u sokove, pekmeze, likere i slično. Aronija je prilično nezahtjevna, uspijeva i u manje plodnom tlu, koje ipak ne smije biti previše kamenito ili močvarno. Pogodna je i za manje vrtove jer doseže maksimalnu visinu od 2 m. Glavna njega sastoji se u redovnom pljevljenju i malčiranju, uz odgovarajuću gnojidbu i primjerenu vlažnost. Orezuje se po potrebi, tj. kad se koja grana izrodi i da se osigura pomlađivanje. Za sada je otporna na bolesti i štetnike, pa je ne treba prskati. Budući da se prodaju kontejnirane sadnice, saditi možete i u jesen i na proljeće, inače uvijek preporučujemo jesensku sadnju. Iskopajte jamu 60x60x60 cm, na dno stavite drenažni sloj šljunka, zatim sloj fine sipke zemlje, na nju rasporedite korijen, prekrijte ga slojem zemlje, zatim stavite sloj dozrelog stajskog gnoja, pazeći da ne dodiruje sadnicu i konačno do kraja zatrpajte ostatkom zemlje. Na kraju obavezno zalijte. Aronija se razmnožava reznicama.
Europska brusnica ( Vaccinium vitis-idaea ) je zimzeleni do 25 cm visok pokrivač tla. Budući da voli humusno, kiselo tlo ( pH 4-5 ) kod sadnje je potrebno dodati kiseli treset. Biljke se sade na 30 cm razmaka u redu ako je razmak između redova 90 cm, odnosno na 25 cm razmaka u redu ako je razmak između redova 100 cm. Jarak treba biti 20-25 cm dubok. Između redova treba kositi i malčirati iglicama bora, kiselim tresetom ili piljevinom. Brusnica pušta izdanke i na taj se način sama dalje širi-razmnožava. Kad se neki izdanak „primi“ u zemlji možete ge odvojiti do matične biljke i zasaditi na drugo mjesto. Američka brusnica (Vaccinium macrocarpon) je veća i robusnija od europske, ima krupnije plodove, a izdanci joj dosegnu čak 1-2 m, na njima su bočni izdanci do 20 cm dugi, a na njima su smješteni cvatovi, odnosno plodovi. Sadi se isto kao i europska brusnica, ali na veći razmak kako bi bilo dovoljno mjesta za 1-2 m duge izdanke koje puštamo da slobodno idu po tlu. Za suše treba redovno zalijevati i malčirati. Razmnožava se kao i europska brusnica. I vi možete izdanke djelomično zatrpati, a kad se nakon par mjeseci zakorijene odvojite ih od matične biljke i posadite na novo mjesto. Najčešća greška kod sadnje brusnica je sadnja u „običnu“zemlju, a malo veći početni trošak zbog kupnje kiselog treseta kasnije će se višestruko isplatiti. Borovnice cvatu dva puta, u 5/6 mjesecu i 7/8 mjesecu, a dozrijevaju u 7. i u 9/10 mjesecu kad je i glavna sezona berbe.
Uzgoj Aronie Uzgoj Aronije je jako isplativ posao bez previše ulaganja i brige o biljci. Aronia melanocarpa potiče iz Sjeverne Amerike. Vrlo je otporna biljka na mraz, bolesti i štetočine. Ljekovita je a njen plod sadrži mnoštvo vitamina naročito P.
Kod nas ju malo uzgajaju, zbog slabe informiranosti i neznanja o samoj biljci i načinu uzgoja, zato smo odlučili pružit vam što više informacija i potaknuti Vas da se odlučite za uzgoj ove prekrasne i zdrave biljke. Kao ukrasni grm ili kao voćka, aronija je nezahtijevna biljka, pogodna i za sadnju i unutar malih vrtova i na manje plodnom tlu. Otporna je na niske zimske temperature i kasne proljetne mrazove, te uspjeva i u hladnim područjima. Aronija ne zahtjeva posebnu njegu, poželjno je da je opljevimo i omogućimo primjernu vlažnost. Raste u svakoj zemlji, naravno ako nije previše kamenita, preplitka ili močvarna. Kako je odporna na sol, aroniju možemo posaditi uz cestu kao živu ogradu. A ako je posadite u plodnu zemlju na razdaljinu od 2 m, grmovi će doseći visinu od 1,5 do 2,5 m i u mjesecu rujnu će bogato roditi. Jedno stablo ima prinos do 10 kg ploda Aronija ne zahtjeva špricanje (prskanje), jer nema nametnika ili bolesti.
U Europi je aronija privukla pažnju prije svega zbog svoje ljepote, jer su njeni bijeli cvjetovi, koji se rascvatu u mjesecu svibnju, jedni od najljep ših cvjetova naših grmolikih biljaka. Posebno čudesni su jesensko obojeni listovi aronije, koji žare u posebnoj crvenoj boji. Zato je 1972. godine crnoplodna Aronija primila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. Zbog viskog stupnja otpornosti na mraz, izdrži zimu do minus 47°C zato ima ime i SIBIRSKA BOROVNICA
O bogatoj vrijednosti vitamina, minerala, aromatično i biološko aktivnih tvari koje ima aronija, je mnogo toga napisanoga. Skoro za pola abecede vitamina (A,C,P, iz skupine B-B9, B6, B2, vitamin E i betakaroteni, antocijani-boje, tanini i čreslovina) je u plodu aronije, zajedno sa kalijem, kalcijem, željezom, manganom, molibdenom, jodom i fosforom. Poznata nam je uputa da sok odnosno čaj iz aronije preporučaju svima koji imaju poteškoće sa krvožilnim sustavom i krvnim pritiskom. Posebno se preporuča također kod upale bubrega, čira na želucu, šećernoj bolesti, migrenama, unutarnjim krvarenjima i slabokrvnosti.Tvari sadržane u plodu aronije, odstranjuju teške metale iz tijela te se zato preporučaju za bolesnike oboljele od raka i one koji su bili podvrgnuti težoj operaciji ili su preboljeli neku bolest. Aronija - plodove prerađujemo u sokove, kompote, marmelade, džemove, možemo ih koristiti i svježe, sušene, a možemo ih i zamrznuti. Upotrebljavaju se za pripremu osvježavajućih napitaka, a moguće je i pripremiti razli čite likere, rakiju i vino.
