livia zadršće, predosjećajući da će se noćas nešto dogoditi. Nije znala zašto je to pomislila. Omotala je glavu kapuljačom od frotira, nastojeći da ne pokvari frizuru. Načas joj se učini da sliči na Pepeljugu. Tako se i ona pripremala za ples - za susret s plavookim, prekrasnim princom. Zaključi kako se noćas ipak neće dogoditi nešto posebno. Možda tek sutradan, jer je namjeravala poduzeti nešto vrlo važno. Večeras je odlazila na kostimirani ples u čast državnog praznika, četvrtog srpnja. Pošto je stavila na kapke malko sjajnog tirkiznog sjenila, želeći tako istaknuti tamnosmeđe oči, pogleda se u zrcalo i iznenađeno nasmije. - Što je tako smiješno? - na vratima se pojavila njezina prijateljica Sandra. - Namjeravala sam staru Oliviju Gold ostaviti u Saint Petrsburgu -izjavi Olivia i okrene se prema prijateljici. - Nije li tako? Crvenokosa djevojka kimne joj u znak odobravanja. - Nema više usidjelice s Floride! Stara učiteljica ostala je tamo, nije li tako? - odlučno će Olivia. - Pa, zapravo, s dvadeset sedam godina i nisi prava usidjelica - ispravi je Sandra. - Usidjelica je duševno stanje - primijeti Olivia. - Pobjegla sam s tobom u Los Angeles u tijeku ljetnih praznika. A, reci mi što ovdje radim? Predosjećam da će se noćas zbiti nešto uzbuđujuće, iako to ne odgovara mojim planovima. Sandra se zahihoće. Smijala se od srca, bezbrižnim smijehom. - Dopusti da te pogledam! - Olivia zastane u predvorju. - Uistinu si zgodna! Sandra, oniska djevojka, žarkocrvene kose, odjenula se poput Kipa slobode. Obavijala ju je teška bijela haljina koja joj je u naborima padala niz oblo tijelo. Na glavu je stavila bijelu krunu, a u ruci držala baklju. - Drago mi je da ti se moj kostim sviđa. - Sandra se stane vrtjeti oko sebe, te pritom udari o zid i pomakne sliku koja je visjela na njemu. Namjesti je, pa se okrene prema Oliviji i reče: - Hajde da ti pomognemo odjenuti tvoj kostim. Krenuše kroz predvorje do Olivijine sobe. Djevojke su bile sretne što su mogle dva mjeseca besplatno stanovati u stanu Sandrine sestre i njezina muža, koji su otputovali u Evropu. Olivia je znala da ni ona, a ni Sandra, ne bi mogle od svojih učiteljskih
plaća iznajmiti takav stan u otmjenom dijelu grada. Osobito ne tako ukusno namješten. Sandrina sestra Janet uspjela im je čak nabaviti pozivnice za maskirani ples u kući nekih prijatelja, a pronašla im je i kostime. I tako su, dva dana po dolasku u Los Angeles, bile spremne da proslave državni praznik u tuđoj kući. Olivia je odabrala haljinu američke junakinje Betsy Ross. Kostim je ležao na njezinu krevetu. - Nadam se da se haljina na leđima zatvara sigurnosnim zatvaračem primijeti Olivia. - Čime su u ono doba zatvarali haljine? S tisuću sitnih dugmeta? - Civilizacija počinje od izuma sigurnosnog zatvarača - reče Sandra, pomažući prijateljici da navuče haljinu. Olivia se nadala da će je Sandra uspjeti zatvoriti, jer joj je bila prilično uska. Pripijala joj se uz tijelo, ističući sve obline. Sandra se povuče unatrag i stane je promatrati. - Sjajno! Samo što... - Što? - Olivia požuri do zrcala. - Ne! Smeđa haljina dugih rukava izvanredno joj je pristajala, no teškoća je bila u izrezu. Bio je dublji nego što je Olivia inače nosila, pa je iz njega provirivao grudnjak. - Morat ćeš ići bez... - progovori Sandra. - Bez kostima? - Bez grudnjaka! Olivia je prvo htjela odbiti. Neće uopće poći na zabavu. Ionako je nitko nije poznavao, pa neće nikome nedostajati. Potom odluči biti dovoljno hrabra i da ipak ode bez grudnjaka. - Dobro - uzdahne ona glasno. Uz Sandrinu pomoć, uskoro je opet navukla haljinu. Ovoga puta bez grudnjaka. Lijepe Olivijine rudi provirivale su iz izreza aljine. - Betsy Ross sigurno nije bila tako odjevena - izjavi Olivia kad se pogledala u zrcalo. - Možda bih mogla staviti šal oko vrata. - Zašto? Izgledaš vrlo zgodno. Olivia odmahne glavom. - Izgledam poput najobičnije žene. Vrlo svakodnevno! - To ti misliš - uzdahne Sandra. - Mnoge bi žene dale pola života da su građene kao ti. Na fotografijama se doimaš poput modela. - Hvala! - Olivia pokuša ugurati crveno-bijelo-plavi šal u izrez svoje haljine. - Je li tako bolje? - Nije! Vjeruj, mi, mnogo si zgodnija bez toga. Olivia napokon odustane. Bila je već šest sati, i ples je već trebao početi. - Moramo li nešto donijeti sa sobom?
- Kolačiće! - Sandra požuri po njih u kuhinju. Olivia zastane ispred zrcala. Haljina je isticala njezin vitki struk i otkrivala više od njezinih oblih grudi negoli joj je to bilo drago. Običavala se odijevati u široke pamučne majice i hlače. Nije izbjegavala ljubav. Ponekad bi čak, dok je ležala u krevetu, žudjela za nježnošću i milovanjem. Taj joj je osjećaj bio i predobro poznat iz doba osamljena djetinjstva. Znala je da se zbog toga i udala sa sedamnaest godina. Za pogrešnog muškarca i u pogrešno vrijeme! Nije više htjela biti sama. Ali, taj brak nije uspio. - Možemo li? - dovikne joj Sandra. - Umirem od gladi. - Evo me! - Olivia se odmakne od zrcala. Sutra će nestati te njezine rane iz djetinjstva. Zacijelit će ili će se izgubiti zauvijek. Nekoliko minuta kasnije, vozile su se u Sandrinu starom automobilu po Bulevaru sumraka. - Željela bih... - uzdahne Sandra. - Marty ti nedostaje, je li? - Marty je bio mlad i vrlo sposoban vlasnik restorana s kojim je Sandra izlazila u Saint Petersburgu. Njihova strasna i burna veza završila je prije mjesec dana. - Da, istina je! - Sandra slegne ramenima. - Možda ću upoznati nekoga na zabavi. Tko zna! Kuća u kojoj se održavao ples bijaše sagrađena u španjolskom stilu. Palmino drveće pred kućom podsjećalo je Oliviju na Floridu - nadom, ako je na svijetu uopće postojalo nešto što je Olivia mogla tako nazvati. Upravo kad su stigle, pred njima je na kućna vrata pozvonio Abraham Lincoln. Pratila ga je Dolly Madison. Odvedoše ih u klimatiziranu sobu za dnevni boravak. Onoga trenutka kad je Olivia ušla u sobu, ponovno je obuzme onaj neobjašnjivi osjećaj da će doživjeti nešto posebno. Stala se pažljivo ogledavati. Kuća je bila prostranija negoli se doimala izvana. Ipak, nije bila ni nalik Pepeljuginoj plesnoj dvorani. Soba je bila puna južnjačkih ljepotica i časnika Konfederacije. Sandra odmah pođe prema baru, a Olivia ju je slijedila. Pažljivo se ogledavala. Voljela je prvo sve dobro pogledati kako bi se mogla ugodno osjećati među tim stranim ljudima. Pokuša zamisliti kako izgleda kuća njezine bake. Sutra... - Ponovno sanjariš? - začu odjednom Sandrin glas. - Oprosti! - Olivia se vrati u stvarnost. - Morat ćeš se naviknuti da živiš u sadašnjosti - opomenu je Sandra. - Pogledaj te odrasle ljude kako rade budale od sebe - ona će veselo. Olivia je upravo željela naručiti dva voćna soka, kad je Sandra preduhitri: - Molim vas dva martinija! Iako joj je piće istog trenutka udarilo u glavu, Olivia se još nije mogla opustiti i uživati u zabavi. Možda i zbog toga što je iz stereouređaja svom snagom
svirao neki marš Philipa Souse. Olivia zaključi da se većina gostiju dobro poznaje. Spominjali su zajedničke prijatelje i neke događaje koji su njoj bili potpuno nepoznati. Sandra se ubrzo izgubila, no to je nije iznenadilo. Njezina je prijateljica bila vrlo niska, pa ju je bilo teško zapaziti među mnoštvom ljudi. Olivia se vrati u predvorje. Tu je ugledala stol prepun hrane. Bilo je tu salate od krumpira, pečena graha, hamburgera i krastavaca. Napunila je tanjur, dohvatila čašu voćnog soka i sjela za stol za kojim su već sjedili dječak i djevojčica od oko sedam godina. Upravo su večerali. - Zdravo! - pozdravi ih Olivia. - Stanujete li ovdje? - Da! - odvrati dječak. - U koga si se odjenula? - U Betsy Ross. - Okrene se prema djevojčici i reče: - Posve sam sigurna da si doplovila na "Mayfloweru". - Je li to selidbena tvrtka? - zapita je djevojčica. - Zapravo i nije, to je velik brod kojim su nekoć neki ljudi doplovili u Ameriku. Nakon još nekih objašnjenja, Martha i Ben oprostiše se od Olivije, pa je opet ostala sama. Iznenada se osjeti vrlo osamljenom i napuštenom. Zašto nije mogla s odraslima govoriti tako lako kao s djecom? Ljuteći se sama na sebe, Olivia popravi svoju haljinu. Koliko li je puta govorila učenicima da sutra počinje već danas? I što im je još govorila? Da je njihova sudbina u njihovim rukama! Olivia ustane, pa baci ostatke s tanjura u vreću za smeće. Vrati se u sobu za dnevni boravak. Ovoga je puta dočekaše zvuči tanga. Ugleda Sandru kako oduševljeno pleše s nekim visokim čovjekom. Drugi su ih gosti okružili, smijali se i pljeskali. Olivia zaključi kako se Sandra posvuda osjeća kao kod kuće. Zavidjela joj je zbog toga. George Washington, ili netko tko je vjerovao da mu je nalik, zamoli Oliviju za ples. Dopustila je da je zavrti oko sebe. Uskoro su se našli usred gomile u kojoj je svatko plesao onako kako hoće na zvukove nalik menuetu. Možda zbog martinija, na koji nije bila navikla, a možda i zbog napora da izigrava dobro raspoloženje, Oliviju je odjednom zaboljela glava. - Oprostite, izaći ću malko na svježi zrak - šapne ona Georgeu Washingtonu. Ovaj kimne, pa istog trenutka odabere novu partnericu za ples. Olivia napusti kuću, pa stane duboko udisati svježi zrak. Osjeti neizmjerno olakšanje. Susjedstvo je bilo neuobičajeno mirno. Čula je samo dječji smijeh iz neke udaljene kuće. Taj joj je mir silno godio. Pohvali samu sebe što je, eto sve to pokušala učiniti. Pošla je na zabavu, pila martini i plesala. To je bilo dovoljno za jednu noć. Stoga odluči prošetati ulicom do prvog križanja, pa da se potom opet vrati. Možda će se tada moći opet suočiti s onim mnoštvom ljudi. Brokatne cipelice, koje su odgovarale haljini Betsy Ross, bile su sve prije nego ugodne, pa je bila sretna kad se počela vraćati. Osjećala je hladan zrak na golim grudima. Sjeti se svog dubokog izreza. Na zabavi, to je nije smetalo, ali ta halina usitinu nije bila za
šetnju po ulici. Požuri se prema kući u španjolskom stilu, pa se nasmiješi samoj sebi. Predosjećaj da će se nešto osobito zbiti te noći bio je uistinu glup. Vjerojatno je uzrok tome bilo uzbuđenje zbog odlaska na zabavu. Olivia se zadubila u misli, pa nije vidjela crni "porsche" koji se provezao mimo nje. Zapazila ga je tek kad se zaustavio nedaleko od Iz automobila iskoči neki čovjek odjeven u kostim časnika Konfederacije. Olivia se prestraši. Možda je to bio neki manijak koji se maskirao? Čovjek se doimao vrlo zgodno. Bio je visok i snažan, a skupocjeni kostim vjerojatno je bio saševn po mjeri. Trgnula se, jer ju je čovjek pažljivo promatrao, iako mu je lice bilo skriveno iza šešira široka oboda, ipak joj je način na koji ju je gledao odao da je zapazio njezine otkrivene grudi i lijep vrat. Možda stoga što su oboje bili odjeveni u kostime, Olivia iznenada osjeti kao da se našla u nekom drugom svijetu, u drugom stoljeću i u drugoj dimenziji. Možda će je zagrliti i nekamo odnijeti. Bilo je upravo nevjerojatno da je načas poželjela neka to učini. Uznemirila se zbog njegova znatiželjna pogleda. Sve to bijaše ludost! Nešto se doista događalo, a ona nije znala što. Olivia stisne malu američku zastavicu, koju je još držala u ruci, kao da joj je ona mogla spasiti život. Čovjek se nasmiješi, skine šešir i nakloni se. Imao je gustu plavu kosu. Tek kad se uspravio, Olivia zapazi da nosi naočale. Ne neke staromodne, koje bi odgovarale kostimu, već lijepe, moderne. Iznenada osjeti neko ludo olakšanje. Čovjek koji nosi naočale ne može biti opasan, pomisli ona. - Jeste li vi, možda, slučajno... Čovjek se prekine, pogledavši pažljivo njezin kostim. - Ne, nemoguće! Ili, pak jeste... Jeste li? Priđe joj posve blizu i nastavi: - Da niste, slučajno, Betsy Ross? - Jesam! Mogu li učiniti nešto za vas? - Nadala se da neće zapaziti uzbuđenje u njezinu glasu. - Zapravo, i možete! - Njegov glas je bio dubok i odlučan. - Možete poći sa mnom. Tražim vas po cijelom gradu. Ne možemo gubiti ni minute!
livia iznenađeno pogleda čovjeka. - Oprostite... - promuca ona. Čovjek pruži ruku i lagano joj dodirne lakat. Olivijinim tijelom prođoše trnci. - Moramo se požuriti, u pitanju je mnogo toga. - Bio joj je tako blizu da je osjetila miris njegova parfema. Iz nekog neobjašnjivog razloga, poželi da svojim obrazom dodirne njegovo muško lice. Ipak to ne učini, nego se nagonski povuče korak unatrag. - Mislim da ste se zabunili - izjavi ona, kao da razgovara s jednim od svojih đaka. - Rekli ste da ste Betsy Ross, je li? - Njegov je glas zvučao nekako izazovno dok ju je pažljivo promatrao svojim plavim očima. - Pa to je samo kostim! - Olivia se iznenada glasno nasmije. Čovjek joj uzvrati smješak, a Olivia tek sada zapazi da je vrlo naočit. Dosad je njezinu pažnju privuklo čovjekovo snažno, visoko tijelo, ali sada je vidjela i njegove pune usne, visoke jagodice i lijepo oblikovan nos. Ne, nije bio lijep! Imao je vrlo guste obrve i snažnu bradu, ali sve je na njemu odavalo čovjeka, koji je svjestan svoje privlačnosti i zna što hoće. Ovoga je trenutka očigledno htio Oliviju. Ili, bolje reći - Betsy! - To uistinu nije bila najpametnija tvrdnja, je li? - zapita Olivia. - Kao da bi itko mogao pomisliti da se Betsy Ross šeće Los Angelesom! - A ja sam se ponadao baš tome - izjavi čovjek. - Moje je ime Andrew Carr! - Pruži ruku, a Olivia je prihvati i stisne. Čak i tim jednostavnim stiskom ruke, Andrew Carr izazvao je u njoj osjećaj uzbuđenja, koji poput vala prođe Olivijinim tijelom. - Moje je ime Olivia Gold! - Potrebna mi je vaša pomoć. Andrew je još držao njezinu ruku u svojoj. Potrebna mi je Betsy Ross. I to neophodno! - Zašto? - Olivia je iznenada osjetila takvu slabost da nije mogla izvući ruku iz njegove. Vjerojatno je to zbog pića na koje nije bila navikla. - Jeste li čuli za "Veliki lov četvrtog srpnja"? - Nešto mi govori da ste to izmislili. - Nisam, časna riječ! Neki moji prijatelji i ja odlučili smo prije nekoliko godina da tako skupimo sredstva za dobrotvorne svrhe. Ovoga ću puta dobiti dvadeset i pet tisuća dolara, ako pobijedim. - To je mnogo novaca - tiho reče Olivia. - Imam velikodušne prijatelje. - Andrew ju je ozbiljno promatrao. - Novac je namijenjen rehabilitacijskom centru stradalih u prometnim
nesrećama. Dio Olivijina mozga pratio je svaku riječ koju je taj čovjek izgovorio, a drugi dio predao se toplim osjećajima. Ovo nije mogla biti Olivia Gold - žena tako mirna i povučena da su je njezini školski kolege zvali "Sjena". - Svi koji sudjeluju u igri moraju donijeti određene predmete. Pobjednik je onaj koji stigne prvi. Skupio sam već sve druge predmete: američku zastavu, točno određene veličine; reprodukciju slike Georgea Washingtona kako prelazi rijeku Delaware i kopiju Zvona slobode. Nedostaje mi još samo Betsy Ross! - Zar nisu mislili na lutku Betsy Ross? - zapita Olivia. - Ili, možda, na njezinu sliku? - Vjerojatno, ali to nije točno određeno. Mogao bih reći da sam pronašao lutku. - Andrew zašuti, promatrajući je pažljivo od pete do glave. Bio je odveć dobro odgojen, a da bi dugo gledao u njezine razgolićene grudi. Olivia se ipak nelagodno osjećaja. - Dođite sa mnom samo nekoliko minuta. Sve zajedno s vožnjom potrajat će, vjerojatno, oko jedan sat. Rado ću vas nakon toga odvesti natrag kući. - Ali to je nemoguće - odgovori Olivia. - Riječ je o mnogo novaca za dobrotvorne svrhe - upozori je Andrew. - Došla sam na zabavu s prijateljicom, a sada sam se htjela malo prošetati. Andrew je slijedio njezin pogled koji je odlutao do kuće u kojoj je boravila Sandra. - Dođite! - povuče je za sobom. Olivia ga je slijedila, ne braneći se. Obuzme je osjećaj nečega nestvarnog Sandra! Sandra će je vratiti u stvarnost. Ali, Sandre nije nigdje bilo. - Ne smijemo gubiti vrijeme - nestrpljivo će Andrew. Uto pokraj njih prođe mali Ben, uputivši se prema stolu sa slatkišima. - Oprostite, mladiću, da li biste nekome odnijeli poruku, ako vam dadem dolar? - Dakako! - odgovori Ben, a Andrew pruži Oliviji naliv-pero i papir istrgnut iz notesa.
Ona napiše: "Draga Sandra, nekome sam potrebna kao Betsy Ross. Vratit ću se kasnije kući". Kola su jurila cestom. Uskoro se nađoše u otmjenom dijelu grada. Ovdje su sve kuće bile vrlo prostrane i okružene velikim vrtovima. Olivia iznenada pomisli da je čovjek pokraj nje možda vara. A što onda ako je ipak, neki manijak? Čovjek osjeti da ga Olivia promatra sa strane.
- Niste sigurni u mene, je li? Vjerojatno niste navikli na takve događaje. - Zapravo, i nisam - kimne Olivia. -Učiteljica sam u Saint Petersburgu na Floridi. Došla sam za praznike u Los Angeles. Moram ovdje obaviti neki posao. - Došli ste do odlučujuće točke svog života, nije li tako? - upita je Andrew. - Tako nekako - odgovori Olivia. - Ne mislim vas ispitivati, ali - niste li, možda, upravo prekinuli neku vezu? - Nisam! Razvela sam se prije dugo vremena. Udala sam se sa sedamnaest godina, a rastavila sa osamnaest. Izlazila sam potom s nekoliko muškaraca, ali sve to nije bilo ozbiljno. - Zašto ste odlučili doći u Kaliforniju? Olivia se ugrize za usne. Na to je teško mogla odgovoriti nekome koga je jedva poznavala. - Sve je počelo s vjenčanjem moje prijateljice Mary Beth. Bile smo vrlo bliske, kao sestre. Za njom je ostala golema praznina. - Nisam se, dakle, prevario - šapne Andrew - ipak je riječ o prekidu neke veze. - Nisam o tome tako razmišljala - iznenadi se Olivia. - U to sam vrijeme upoznala Sandru. Pozvala me da ovoga ljeta dođem s njom u Los Angeles, i ja sam pristala. - A potom vas je neki neznanac pozvao da se povezete s njim, i vi ste opet pristali. Olivia iznenada spozna da razgovara s njim kao sa starim prijateljem. To joj je inače teško uspijevalo s drugim ljudima. - Meni su trideset i tri godine, i nikada nisam bio oženjen - reče joj Andrew. - Nisam sreo pravu ženu. Ponekad se pitam da li ona uopće postoji. Bavim se propagandom. Obično planiram cjelokupnu propagandu nekog proizvoda. - Kakvih proizvoda? - Zapravo, bavim se svim i svačim. Nakitom, modom, pa čak i filmom i kazalištem. Ponekad obavljam propagandu i za neki koncert. - To mora biti zanimljivo. - Evo nas! - reče uto Andrew. - Rekao bih da se nitko nije vratio prije nas. Držite nam palce! - Nadam se da ćemo pobijediti! Olivia ga zavjerenički pogleda. - Ne volim se natjecati, ali dvadeset i pet tisuća dolara uistinu je mnogo novaca. Vrata se otvoriše prije nego što su stigli do kuće. Na svjetlu se ocrtavao lik neke okrugle ženice. - Vratio si se prvi! - uzvikne ona. - Imaš li sve?
- Jesam li te ikada iznevjerio? Ovo je Cary Reynolds, naša domaćica! Olivia se i sama iznenadila koliko je uzbuđena. Dakako, željela je da taj novac stigne u prave ruke, ali tu je bilo još nešto. Učinilo joj se, naime, kao da su ona i Andrew zajednički sudjelovali u tome. Uto je Andrew predstavi Carinu mužu Kirku. - Ovo je Betsy Ross - izjavi. - Lopove! - nasmije se Cary. -Trebala sam naglasiti da je riječ o lutki. Privlačiš žene poput magneta. A sada, da vidimo što si još donio! Ali, prvo sjedite i pojedite nešto. Cary im ponudi kavijar na krekerima, a Andrew ispriča kako je nabavio sve zadano. Olivia se, začudo, dobro osjećala iako nije bila naviknuta na tako otmjeno društvo. Možda je to bilo stoga što joj je Andrew položio ruku oko struka dok je pričao. Počeše stizati drugi natjecatelji, noseći vrećice sa sobom. Razočarano su promatrali Andrewa, ali mu potom počeše redom čestitati. Andrew im je predstavljao Oliviju, objašnjavajući kako je pronašao svoju Betsy Ross. Olivia se ugodno osjećala među tim uspješnim poslovnim ljudima. Primili su je kao da je jedna od njih. Pričali su kako su uspjeli pronaći zadane predmete, ali nitko se nije mogao mjeriti s Andrewom: svoju Bertsy Ross pronašao je na ulici! - Ako si pametna, zadržat ćeš je - izjavi Cary Reynolds. - Jedina je žena koju znam da može mirno slušati naše brbljarije, čak se uspijeva pretvarati da je to zanima. - Kad je čovjek naviknut na razred pun đaka, tada može svašta podnijeti - objasni Olivia. Pocrvenjela je kad su se svi glasno nasmijali. - Nisam željela nikoga uvrijediti... - pokuša se ispričati. U to joj je obrati Andrew: - Kasno je, pa ne bismo trebali uznemiravati vašu prijateljicu. Možda bih vas trebao otpratiti kući. Dakako, bio je u pravu, ali Olivia nije željela otići. No znala je da ipak mora. - Dobro - odgovori ona. Oprostila se od ljudi oko sebe, znajući da ih nikada više ne bi mogla prepoznati, ako bi ih ponovo srela. Nakon nekog vremena, Andrew zaustavi automobil na nekom parkiralištu. - Pomislio sam da biste htjeli uživati u pogledu - reče on. - Divan je! - šapne Olivia. - U našu čast priredili su čak i vatromet. Andrew se nagne prema njoj i pogladi je po obrazu. Njihovi se pogledi sretoše. Kad su se njegove usne spustile na njezine, Olivia pomisli da se osjeća poput leptira uhvaćenog u mrežu. Andrew je privuče k sebi, a Olivia prebaci ruke oko njegova vrata. Svaki njegov dodir bio je nalik strujnom udaru. Jedino ih je ručka mjenjača spriječavala da se primaknu još bliže jedno drugome. - Ne bih se složio da ovaj automobil mogu oglašavati kao gnijezdo
ljubavi. Nema ništa manje romantično od zagrljaja u kojem sudjeluje i mjenjač. Olivia se nasmije i prijeđe prstom preko Andrewova obraza. Iznenadila se svojoj smjelosti. Obično je prepuštala muškarcu da nju miluje, ali dodirnuti Andrewa bio je takav užitak da ga se nije mogla odreći. - Za učiteljicu - šapne Andrew - vrlo si vješta u tome. Umjesto odgovora, Olivia ga poljubi. Snažne je ruke zagrliše. Vjerojatno bi je privukao bliže i posjeo na krilo, da nije bilo onog nesretnog mjenjača. - Drugi put neću kupiti "porsche" - uzdahne on. - Olivia iznenada poželi biti s njim u nekom drugom automobilu ili na nekom drugom mjestu, gdje ih neće spriječiti mjenjač. Nikada nije osjećala nešto slično u društvu nekog muškarca. Čak ni za Jima, za kojega se udala tek što je završila srednju školu. - Jedva te poznajem - šapne ona. - Imaš pravo - prizna Andrew - potpuno si me očarala. Previše sam nagao, možda je to zbog šampanjca. Brzo upali motor i vrati se na cestu. Olivia se rastuži zbog tih njegovih riječi, a potom prekori samu sebe. Odrasla je žena i morala je znati da Andrew zasigurno sureće mnogo žena i izlazi s njima. Kako je mogla očekivati da za nj znači nešto posebno? Ali, to mu se zasigurno nije događalo svaki put kad bi popio piće s nekom ženom. Nije poznavala muškarca poput Andrewa Carra. Nije znala što osjećaju i što očekuju od žena. Bila je sretna da se Andrew ponaša poput pravog gospodina. Nije bila sigurna bili se mogla oduprijeti ako bi joj predložio da pođe s njim i njegovu kuću. Andrew je lako pronašao njezin stan. To je bilo dobro, jer Olivia nije znala kako bi došla onamo. Stao je ispred kuće. - Htio bih se ponovno sastati s tobom - progovori on toplim glasom sutra uvečer? Olivia se trgne. Sutra bi se za nju trebao izmijeniti svijet. - Možda neću biti slobodna. Čeka me neki posao, ali dat ću ti svoj telefonski broj. Andrew joj pruži papir i nalivpero, a Olivia se pokuša prisjetiti telefonskog broja svoga stana. Napokon je uspjela, te zapiše broj i pruži Andrewu papir. Ovaj je bez riječi doprati do vrata. Pričeka dok ih je otključala, lagano joj poljubi usne i vrati se do automobila. Olivia je promatrala kako se automobil udaljava, a tuga joj ispuni srce. Činilo joj se da je pepeljugine kočije nestalo, a da je ostala samo bundeva.
livia je upravo namjeravala pozvati taksi kad je Sandra zapita: - Hoćeš li da te ja odvezem? - Sjedila je za kuhinjskim stolomm promatrajući prijateljicu s velikim razumijevanjem. - Hvala, nije potrebno! - Olivia se odmakne od telefona i priđe stolu, pa popije ostatak kave. – Moram to obaviti sama ili uopće ne. - Ima li tvoje oklijevanje neke veze s burnom noći koju si provela? zapita je Sandra. - Htjela sam ostati budna do tvog povratka, ali to je potrajalo previše dugo. - Ne, nema nikakve veze s prošlom noći - odvrati Olivia. Pogleda u svoj tanjur na kojemu je ostavila nepojeden doručak. Zapravo, protekla joj je noć trebala pomoći. Odazvala se pozivu Andrewa Carra, kojega nije poznavala, i doživjela jednu od najsretnijih večeri svoga života. Pola je noći provela budna, razmišljajući o njemu. No, protekla noć trebala joj je pružiti hrabrost za današnji dan. Dokazala joj je kako ponekad treba i riskirati. - Olivia, teško je podnositi tvoje brbljanje - naruga joj se Sandra. - Oprosti! - Olivia se uspjela nasmiješiti. - Žao mi je, ali znaš i sama da ne znam riječima izraziti svoje osjećaje. - To si lijepo rekla. - Sandra ustane i natoči još jednu šalicu kave. Marty mi je sinoć telefonirao. - Kako je uspio saznati tvoj telefonski broj? - Olivia je bila sretna što je mogla razgovarati o nečem drugom. - Dala sam mu ga prije nego što smo otputovale - porumeni Sandra. Nabode na vilicu komadić slanine s Olivijina tanjura i pojede ga. - Pričao mi je o novom restoranu koji otvara. Želio je moj savjet kako da ga uredi. - Oh? - Olivia se ponada najboljem za svoju prijateljicu. Znala je da Marty silno nedostaje Sandri. - To je sve, htio je samo razgovarati. - U Sandrinu glasu osjećalo se razočaranje. - Ako si neraspoložena, mogla bih danas ostati uz tebe. - Bila je to prilika da odgodi svoj posjet. - Umjesto toga, poći ću sutra u Pasadenu. - Ako ne pođeš danas, nikada nećeš otići - upozori je Sandra. - Sutra ćeš pronaći neki drugi izgovor. - Pa što onda? - Olivijino se grlo stisne od uzbuđenja. - Sandra, to je ionako glupo od mene! Baka mi čak nije ni odgovorila na moje pismo. Zašto bi me primila ako se pojavim na njezinim vratima?
- Jer bi morala biti luda, ako to ne učini! - Sandra nježno pogladi ruku svoje prijateljice. - Pa ti si njezina jedina živa rođakinja. Olivia uzdahne. - To neprekidno govorim samoj sebi, ali ona je slavna filmska zvijezda i povlači se iz javnosti. Gledala sam na televiziji stare filmove Veronice Gold. Kao dijete, maštala sam o tome kako će jednoga dana doći i povesti me sa sobom. Bilo mi je teško napisati ono pismo, ali otići do nje još je teže. Možda bi bilo najbolje da sačuvam svoje snove. - Ne vjeruješ ni sama u to - progovori ovoga puta Sandra, vrlo odlučnim glasom. - Ne - prizna Olivia. - Ali, što onda bude li me promatrala kao da sam neka vrst insekta? Zašto nije odgovorila na moje pismo? - Možda je bolesna - glasno je razmišljala Sandra. - To bi ujedno bilo objašnjenje zašto tako rijetko izlazi. - Ne, ovoga sam je proljeća vidjela prilikom dodjele "Oscara". Sjećaš li se, dobila ga je za životno djelo? Doimala se vrlo zdravo i snažno, iako više nije mlada. Idućeg tjedna bit će joj sedamdeset godina. Pročitala sam to u novinama. U njezinu čast priredit će veliko primanje. Sandra prekriži ruke na grudima. - Vidim pred sobom lijepu mladu ženu kojoj zavidim na njezinoj pameti. Ako te Veronica Gold neće priznati za svoju unuku, bit će to gubitak za nju. Ipak, što prije to saznaš, tim bolje! Barem ćeš moći uživati u ostatku ljeta. U ostatku ljeta? Olivia se prisjeti ponovnog sastanka s Andrewom. Pred njom su bili tjedni, dugi topli dani koje je mogla provesti na plaži u Andrewovu društvu. Mogla je plesati s njime, prislonjena obraz uz obraz, i ljubiti se u mračnim kutovima, a potom... A potom, zapita samu sebe. Nije se moglo zanijekati da su se međusobno privlačili. Andrew je posjedovao sve što Olivia nije - bio je smion, duhovit i zavodljiv! Ipak se osjećala ugodno u njegovu društvu. Za razliku od toga, predstojeći susret s bakom ispunjavao ju je užasom. Iznenada se prisjeti zašto se toliko plaši odlaska u Pasadenu. Nije znala što će učiniti ako je baka ne prihvati. U tom slučaju, nikada neće imati pravi dom. Većina ljudi nije nikada osjetila kako je to ne imati obitelji. Kako je čovjeku teško kad nema nikoga bliskog da s njim podijeli i radost i tugu. Da, Sandra je bila u pravu! Morala je to obaviti, pa makar što se dogodilo. Bila je neodlučna. Prije nego što se predomislila, pozvala je taksi. Silno je uzbuđenje obuzme na putu za Pasadenu. Vozač taksija pričao joj je o vremenu, ali kad mu nije odgovorila zašutio je. Nije bilo lako pronaći adresu Veronice Gold. Napokon joj je pomogla prijateljica Mary Beth, kojoj je ujak bio direktor na televiziji. Bio je toliko ljubazan da joj nabavi tu adresu. Kad je napisala pismo Veronici Gold, pratila ga je u mislima. Zamišljala je i to kako će glasiti odgovor. Ali, odgovor nikada nije stigao. Rado bi znala zašto. Kako će se baka ponašati kad pred sobom ugleda Oliviju? Dio Pasadene u
kojem je živjela Veronica bio je vrlo star. Kuće bijahu prostrane, okružene vrtovima i travnjacima. Kad su se približili Veronicinoj kući, živice su postale tako guste i visoke da se kuće upoće nisu vidjele. Što će se dogoditi ako stražar čuva kuću? Oliviu preplavi strah. Nije se prije sjetila da možda uopće neće uspjeti ući u kuću. Automobil se zaustavi ispred vrata od kovana željeza. Olivia se trgne, zapazivši videokameru koja je bila okrenuta prema njima. Začu se neki muški glas. Govorio je kroz interfon, nakon što je ona pozvonila: - Tko je? Vozač taksija ju je promatrao. Olivia načas nije znala što bi odgovorila. Najbolje je reći istinu. - Ja sam Olivia Gold! Htjela bih posjetiti gospođu Veronicu Gold. Nasta stanka, a potom joj onaj glas odgovori: - Gospođa Gold nije kod kuće. - Nemate sreće - blago reče vozač taksija. - Jeste li njezina rođakinja? Upravo kad mu je htjela odgovoriti, Olivia se prisjeti da bi vozač možda pokušao zaraditi nešto novaca time što bi saznao. Nije htjela da neki tabloid objavi njezinu priču. - Daleke smo rođakinje - odgovori. Što sada? Da li da odustane i odveze se? Ne, neće to učiniti! - Ostat ću ovdje! Nisam obavila posao zbog kojega sam došla - reče ona vozaču. Ovaj kimne. - Dobro! Hoćete li da vas pričekam? Čovjek koji je čuvao kuću zasigurno će se htjeti uvjeriti je li otišla. - Nije potrebno. Krenite kao da odlazimo, a potom ću izaći ispred prve susjedne kuće. - Kako god želite. - Vozač učini što je zatražila i zahvali se na velikodušnoj napojnici. Olivia zastane uz rub kolnika. Ulica je bila prazna. Gusta živica skrivala je susjedne kuće. Olivia pomisli kako bogati stanovnici tih kuća vjerojatno ne bi obratili pažnju na nju ni ako bi pala i slomila nogu. Nisu predvidjeli čak ni pločnik, kao da su željeli pokazati da prolaznici ovdje nisu dobrodošli. Zašto je razmišljala o tome? Trebala se dosjetiti kako da nezapaženo dođe do kuće Veronice Gold. Podsjeti samu sebe da nije trebala biti toliko zaplašena. Život je bio igra, a to joj je dokazala i jučerašnja večer. Mogla je izgubiti, pa što onda? Ali, to će se zasigurno dogoditi, ako barem ne pokuša. Odlučno se okrene i vrati do posjeda svoje bake. Zastane nedaleko od vrata s videokamerom. Živica je bila gusta, ali ne i neprolazna. Vjerojatno je kuća bila zaštićena od provalnika ali ovdje nije bilo bodljikave žice. Provukla se kroz živicu. Brzo strese sa sebe lišće i uredi kosu. Bila je
spremna za nove pothvate. Krenula je do kuće putem između travnjaka. Očekivala je da će je netko pokušati zaustaviti, ali to se nije dogodilo. Vrata su, vjerojatno trebala spriječavati ulazak turista na posjed. Uto Olivia ugleda pred sobom kuću. Bila je dvokatna, sagrađena u engleskom stilu. U novinama je pročitala da ju je 1914. dao sagraditi neki naftni bogataš. Iz unutrašnjosti su do nje dopirali zvuči Brahsmsove uspavanke. Olivia priđe vratima i pozvoni. Zavlada tišina, a potom začuje kako se približavaju koraci. Teška vrata od mahagonija otvoriše se, a na njima se pojavi visok šezdeseto-godišnjak. Iznenađeno je zurio u nju. - Da? - zapita. Oliviji se osušilo grlo. Nije pripremila priču. Je li mu trebala reći da je došla stoga što želi telefonirati? Ne, neće započeti poznanstvo s bakom s pomoću laži! - Ja sam Olivia Gold - reče odlučno. - Došla sam iz Floride u posjet baki. Vrlo mi je važno da je vidim. Čovjek ju je pažljivo proučavao. Olivia pomisli da je to vjerojatno bio vjerni sluga Veronice Gold po imenu Percy Caine-Withers. I o njemu je čitala u časopisima. Pisali su i o tome da je čuva poput zmaja. Možda, ponada se Olivia, postoji mogućnost da Percy zapazi obiteljski sličnost. - Pričekajte! - reče čovjek i zatvori tiho vrata. Dan je bio topao, pa se Olivia neugodno osjećala. Premještala se s noge na nogu, stojeći pred zatvorenim vratima. Napokon se ona opet otvoriše. - Žao mi je - reče joj Percy. - Zar me neće primiti? - Oliviji je bilo neugodno što ga je to zapitala. Jer željela se suočiti sa svojom bakom, naći se s njom lice u lice. - Gospođa Gold ne želi s vama razgovarati. - Obećavam da joj nikad više neću smetati, ako me primi samo nakratko - navaljivala je Olivia. - Bile su mi potrebne godine da steknem dovoljno hrabrosti i da joj se javim. Ne mogu otići bez riječi. - Morate je razumjeti. Gospođa Gold vrlo je slaba, a toliko toga traže od nje. Neće joj koristiti prisjećanje na prošlost. - Ne govorim o prošlosti, već o sadašnjosti! - Olivia se iznenadi samoj sebi što je bila tako uporna. - Njezina sam unuka. Zar je ne zanima kako izgledam? - Ne znam ništa o tome. Žao mi je, ali morate odmah napustiti imanje, jer mi je gospođa Gold zapovjedila da pozovem policiju. Rekavši to, sluga odlučno zatvori vrata. Olivia je na tren ostala nepomično stajati. Najradije bi počela lupati po vratima, ali - što bi joj to koristilo? Izvadi iz torbice papir i naliv-pero, napiše svoju adresu i telefonski broj, pa gurne papirić ispod vrata. Nije bilo vjerojatno da će njezina baka
promijeniti mišljenje, ali ako se to ipak dogodi, barem će znati gdje je može naći. Olivia je znala da neće tako lako odustati. Činilo joj se kao da je poznavala baku, jer je vidjela mnoge njezine filmove. Uz to, majka Aileen joj je pričala o svom djetinjstvu. Iz tih priča Olivia je mogla zaključiti da je Veronica bila dobra majka. A zašto me ipak neće vidjeti, upita se. Nije znala odgovor na to pitanje. Olivia je odlučila da se neće vratiti na Floridu prije negoli ga ne sazna. Sada se tek sjetila da se nekako mora vratiti kući. Možda je mogla pozvoniti i zamoliti slugu da joj naruči taksi, ali nije imala dovoljno hrabrosti to učiniti. Susjedne se kuće također nisu doimale odveć ugodno. Da je barem obraćala pažnju na okolicu u tijeku vožnje! Benzinska postaja vjerojatno nije bila daleko. Zato je dakle, najbolje da krene do nje i tamo pokuša telefonirati. Tako je mogla u miru razmišljati o tome kako da se ponovno pokuša približiti Veronici Gold. Nakon što je prešla oko kilometar, noge su je već toliko boljele da više nije mogla razumno razmišljati. Pred njom se pružala prazna ulica. Nekoliko je automobila prošlo mimo nje, ali nije se mogla odlučiti da autostopira. Olivia se trgne kad je crni "porsche" prošao, a potom se naglo zaustavio. Vrata se otvoriše i pojavi se poznati lik, ovoga puta odjeven u tamne hlače, bijelo plavu prugastu košulju i crni pulover. - Nije to, valjda, Olivia Gold!? - Iznenađeno se nasmijao Andrew. - Nikada u životu nisam bila tako sretna kad sam nekoga ugledala! - Po danjem svjetlu i u svakodnevnoj odjeći. Andrew je bio još privlačniji nego sinoć u kostimu časnika Konfederacije. - A ja nikada nisam bio tako iznenađen. - Andrew je nježno pogleda. Prava je sreća što mi je pukla guma, inače se ne bismo našli ovdje. Olivia iznenada obavije ruke oko njegova vrata i poljubi ga. Andrew je privuče k sebi, a ona osjeti njegovo snažno tijelo. Bijaše više od slučajnosti što ga je srela u trenutku kad joj je bio najpotrebniji. - Znaš li da si mi dala telefonski broj neke picerije? Jutros sam telefonirao dva puta kako bih se u to uvjerio. - Nisam valjda? - Olivia ga zbunjeno pogleda. - Vjerojatno sam pomiješala brojeve. - Zapita seje li to učinila i na papiriću koji je ostavila Veronici Gold. Ali, ne! Prisjeti se da je pažljivo zapisala broj. Andrew joj lagano dodirne kosu. - Ne bih tako lako odustao. Večeras bi me zatekla kako kampiram pred tvojim vratima. Povuče je do svog automobila, a Olivia nasloni glavu na naslon sjedala. - Mislila sam da ću umrijeti - izjavi kad je Andrew sjeo pokraj nje. Onaj koji je izmislio tako visoke potpetice zaslužio je smrtnu kaznu. - Čuo sam da je to učinio Luj XIV. Ali, smijem li te zapitati što radiš u Pasadeni? Jesi li ponovo pobjegla s neke zabave?
Olivia nije vjerovala da će nekome moći ispričati ono što se ticalo samo nje i njezine bake, ali Andrew bijaše nešto drugo. - To je duga priča. Imaš li ovdje neki posao? Mogu te čekati ako želiš. Ili bi me mogao odvesti do najbliže telefonske govornice. - Odvest ću te kući. Namjeravao sam nešto obaviti u Pasadeni, ali to može čekati. - Što si to trebao obaviti? - Riječ je o slavnoj glumici Veronici Gold. Poznata je zbog svog predivnog nakita. Upravo sam namjeravao poći k njoj - odvrati Andrew. - Htio bih joj predložiti posao. Nije me briga što nikoga ne prima, ipak ću nekako doprijeti do nje.
livia začuđeno pogleda Andrewa, ne mogavši povjerovati ono što je čula.- A zašto želiš posjetiti Veronicu Gold? - Dobio sam novi posao. Moram reklamirati nakit proizvodnje "Elegancija". Razmišljao sam o tome kako bih ga najbolje mogao predstaviti kupcima. Prisjetio sam se znamenitog nakita Veronice Gold, pa sam povjerovao kako bi bilo sjajno ako ona pristane snimiti propagandni spot. Olivia se prisjeti da je njih dvoje tražilo istu ženu, ali iz različitih razloga. - I ja sam htjela posjetiti Veronicu Gold - izjavi ona. - Zašto!? - iznenadi se Andrew. - Ona je moja baka. Andrew se naglo okrene prema njoj i pogleda je kao da nije bio siguran je li dobro čuo. - To mnogo objašnjava. - Što to? - Sinoć mi se činilo da sam te već ranije negdje sreo i vidio. Ipak, znao sam da te ne bih zaboravio da se to uistinu zbilo. Sada znam da si me podsjetila na mladu Veronicu Gold. Samo što si nekako... stvarnija! Olivia pomisli kako joj je time vjerojatno htio reći da nije privlačna poput bake. Ipak, bilo joj je drago što je Andres zapazio tu sličnost, tako se osjećala nekako bliže baki. - Hoćeš li mi objasniti što se, naravno, događa? - obrati joj se Andrew. - Unuke znamenitih glumica ne pojavljuju se obično niotkuda. Iznenađuje me što dosad nisam čuo za tebe. - To je silno zamršeno. - Olivia je vrlo rijetko pričala o svom srodstvu s Veronicom Gold. Ipak, nagonski je osjetila da se može povjeriti Andrewu.
- Kako bi bilo da zajedno pođemo na objed, pa će biti dovoljno vremena da mi sve ispričaš - predloži joj Andrew. Po fotografijama, Olivia je odmah prepoznala znameniti hotel "Beverly Hills", pred kojim je Andrew zaustavio automobil. - Zar ćemo ovdje objedovati? - iznenadi se ona. - Da, ako ne želiš poći nekamo drugamo. Iza ugla nalazi se "McDonald's". - Zar imaš tako loše mišljenje o mom ukusu? - Nemam, stoga sam se i doveo ovamo. Uto vratar hotela otvori vrata njihova automobila i pomogne Oliviji da izađe. Andrew je povede u predvorje. Ovdje su se vidjeli otmjeno odjeveni ljudi, ali i oni u odjeći za tenis i kupaćim kostimima. Usprkos visokom svodu i skupocjenim tepisima, predvorje se doimalo ugodno i toplo. Andrew je povede u blagovaonicu, a šef sale nađe im malen okrugli stol. Znači to je bilo mjesto kamo su dolazile važne osobe Hollywooda? lako se Olivia trudila da prepozna nekoga od njih, nije joj uspijevalo. - Velike zvijezde danju obično ne zalaze među ljude - upozori je Andrew, čitajući njezine misli. - Okružena si mnogim značajnim ljudima, producentima, piscima i režiserima. O njima ne pišu mnogo, pa ih turisti i ne poznaju. Ali stanovnici Hollywooda dobro znaju tko je tko. - Da, ovdje kao da se svi poznaju - potvrdi Olivia. - Često čitam filmske časopise, osobito kad objavljuju nešto o mojoj baki, ali iz tih članaka čovjek ne vidi kako je zapravo ovdje. Vjerojatno misliš da sam vrlo naivna. - Upravo zato si i tako zgodna - nasmiješi joj se Andrew. - Mogu ti preporučiti salatu od morskih plodova. Olivia se složi, uglavnom stoga što je radije promatrala Andrewa nego jelovnik. Zapazila je da se Andrew ipak na brzinu ogledao. Neke je ljude očigledno poznavao. Vjerojatno je promatrao tko s kim sjedi za stolom, pomisli Olivia. - Sve je to kao u časopisima, je li - primijeti nakon nekog vremena. - Što to? - Ovaj restoran! Zapazila sam da i tebe zanima tko je sve ovdje. Razmišljaš o tome kakve poslove sklapaju, nije li tako? Andrew se nasloni preko stola i odmakne joj uvojak sa čela. - A oni promatraju nas! Pitaju se jesi li moja nova prijateljica ili netko koga želim uvesti u posao. Oliviu pomalo zbuniše njegove riječi, ali kad je muškarac zgodan poput Andrewa... - Nije mi drago ako ljudi promatraju mene - izjavi ona - radije ja gledam njih. - Vjerojvao sam da si taj dio sebe ostavila u Saint Petersburgu -
podrugljivo će Andrew. - Nisi li došla ovamo da se oslobodiš nekih svojih starih navika? - Nije baš tako. Uto im konobar donese vino. - A sada mi ispričaj sve o svojoj baki! Prisjećam se da sam nekad čuo za neku njezinu kćerku. - Pa... da budem posve iskrena, moja se majka upustila u ljubavnu vezu s nekim oženjenim čovjekom. S devetnaest godina ostala je u drugom stanju. - A tvoja ju je baka izbacila iz kuće? - Andrew joj lagano dodirne ruku. - To zvuči nekako staromodno, je li? - Užasno su se posvađale - objasni Olivia. - Majka nije često govorila sa mnom o tome, ali sjećam se da mi je zapravo sve ispričala tek neposredno prije smrti. Bila je poprilično pijana, a to u ono doba nije bilo ništa neobično. Zaplakala je. I nakon dvanaest godina, još je plakala kad se sjetila što joj je majka sve rekla. Olivia je iznenada vidjela pred sobom majku kako sjedi nasuprot njoj za kuhinjskim stolom. Pred njom je stajala uvijek prisutna čaša viskija i pepeljara puna opušaka. Sudeći po starim slikama, Aileen Gold bila je nekoć vrlo lijepa. Ipak, s trideset i jednom godinom imala je izborano lice kao u mnogo starije žene. - Pričala mi je da je nije toliko povrijedila svađa s majkom, koliko tepka mladost djeteta filmske zvijezde. Prepuštali su je dadiljama, a potom se majka razvela. Moj je djed pobjegao u Francusku sa svojom ljubavnicom i nikada se više nije javljao jer se vjerojatno plašio bake. Andrew je u tišini promatrao Oliviju. U očima mu je vidjela da je razumije i suosjeća s njom. - Dakako, baka je bjesnila jer je majka ostala u drugom stanju. Zapovjedila joj je da napusti kuću i da se nikada više ne vrati. Iznenada je Aileen spoznala da je majka zapravo ne voli i da joj nije važno što će se s njom dogoditi. Baka se toliko ljutila samo iz straha da bi ponašanje moje majke moglo naštetiti njezinoj filmskoj karijeri. - To je okrutan sud - zamišljeno reče Andrew. -I ja sam se ponekad svađao s roditeljima, dok sam bio mlađi. Vjerojatno sam ponekad i pomislio da me ne vole. Ispričaj mi, zastoje tvoja majka pila? Kriviš li i za to Veronicu? Olivia malo razmisli, pa odgovori: - Ne! Uvijek sam vjerovala da bi majka trebala preuzeti odgovornost za svoj život. Ljutila sam se na nju, osobito kad je automobilom udarila u ono drvo. Nije me dovoljno voljela da bi zbog mene prestala piti. S dvanaest godina ostala sam posve sama. - A tvoj otac? - Bio je oženjen. Napustio je moju majku, a ona je bila vrlo ponosna žena. Morala sam joj obećati da neću pokušati pronaći oca i da se neću povezati sa svojom bakom. Vjerojatno to zvuči glupo, ali mislila sam da
bih bila nepoštena ako bih to učinila. Uto stigoše salate koje su naručili. Bile su izvanredne. Olivia proguta nekoliko zalogaja, pa nastavi: - Napokon sam se ipak odlučila potražiti oca, ali on je bio mrtav. Tada mi je bilo šesnaest godina. - Tko te odgojio? - Staratelji! Mnogo njih. Bili su dobri prema meni. Kupovali su mi darove za rođendan. Ne bih se osjećala tako napuštenom da sam s jednom obitelji mogla ostati duže vrijeme. - Reci mi, što si željela za rođendan? - upita Andrew, jedva okusivši salatu. - Toga se dobro sjećam. Željela sam mnogo balona i tortu ukrašenu sladoledom. Mnogo smiješnih šešira i bezbroj paketa. Nije baš originalno, je li? - Mnoge stvari koje želimo obično nisu ništa posebno. - Andrew je gledao u daljinu. - Bilo mi je potrebno mnogo vremena dok sam to spoznao. Za, stol pokraj njihova sjedoše dva postarija muškarca i neka mlada djevojka. Olivia se pitala kakva je mogla biti njihova veza. Prisjeti se da nije pristojno gledati ih tako uporno. - Razumijem zašto uživaš u promatranju života drugih ljudi - šapne joj Andrew. - Svaki čovjek koji odraste, poput tebe, bez obitelji, osjeća se posvuda strancem. Olivia ga iznenađeno pogleda. Nikada o tome nije tako razmišljala. Morala je priznati da je bio u pravu. - Danas sam htjela posjetiti baku, pa sam stoga došla u Pasadenu. Ali, odbila je da me primi. Ipak, neću odustati. Mora mi barem pogledati u oči i reći da ne želi imati nikakve veze sa mnom. - Uporna si mlada žena. Što namjeravaš poduzeti? Sada, kad ju je to zapitao, shvatila je da još nije razmišljala o tome. - Dosad sam mislila samo na to kako ću pozvoniti na vrata njezine kuće i reći tko sam. Današnji mi je dan otkrio koliko toga još ne znam. Naručiše kavu umjesto kolača. Uto Olivia ugleda konobara koji je nekamo nosio telefon. - U restoranima u kojima obično jedem, moraš koristiti telefon u toaletu - reče ona. - Hollywood je mjesto gdje možeš obavljati poslove i bez ureda objasni joj Andrew. - Možeš to raditi u automobilu, pokraj bazena ili u restoranu. Odasvud se može telefonirati. - Nisam zapazila telefon u tvom automobilu. - Nekoć sam ga imao. Odjednom me užasno počeo boljeti vrat. Prestrašio sam se da imam artritis i pošao liječniku. Napokon smo shvatili da bol dolazi od toga što sam slušalicu držao između ramena i obraza dok sam vozio. Izbacio sam ga tada iz auta! - Andrew, što bih trebala učiniti? - iznenada zapita Olivia. - Kako da
dođem do bake? - Vjerojatno ćeš je morati uhvatiti kad se pojavi u javnosti, iako se to rijetko događa. - Pročitala sam da u subotu priređuju primanje u čast njezina rođendana. Mislim da neće biti lako dobiti pozivnicu... - Da, priredit će primanje u hotelu "Wilshire". - Andrew je, čini se, znao sve što se događa u Hollywoodu. - Mislim da bih to mogao srediti. Upoznao sam tvoju baku, iako sama na brzinu, ali znam ljude koji priređuju to primanje. Rekao je to kao da mu to neće biti teško, ali Olivia nasluti da sve ipak neće biti tako jednostavno. - Ne bih željela izazvati neprilike, posebno zbog toga što želiš da ona reklamira onaj tvoj nakit. Andrew slegne ramenima. - To nije tako važno! Njezina suradnja bila bi mi dragocjena, ali važnije je povezati vas dvije. Olivia je iznenada bila sigurna da će uspjeti u svojoj namjeri uz Andrewovu pomoć. San koji je sanjala u dalekoj Floridi sada će se ostvariti. A što potom? Usprkos toplini, hladne srsi prođoše Olivijinim tijelom. Kako se suočiti s Veronicom u prostoriji punoj ljudi? - Možda to ne bih trebala učiniti. Ne bih željela pokvariti njezinu rođendansku zabavu. - I nećeš! - Andrew stavi šalicu na stol. - Jesi li popila kavu? Olivia kimne, pa napustiše restoran. - Možda bih željela posjetiti neku od holivudskih znamenitosti? - zapita je Andrew. Položio joj je ruku oko struka dok su prolazili predvorjem hotela. - Na što misliš? - Večeras je premijera nekog novog mjuzikla. - Zar bismo još mogli dobiti ulaznice? - Uvijek imaju još nekoliko mjesta za važne ljude. - To bi bilo divno! - Olivia porumeni od oduševljenja. - Moraš upoznati prave ljude - iznenada vrlo poznata u Hollywoodu.
*** Olivia je razastrla večernje haljine po krevetu i zamišljeno ih promatrala. - Ružičasta je dražesna - primijeti Sandra. - Nije li odveć svijetla? - Olivia je obožavala tu haljinu, ali možda je bila prenapadna za kazalište. Sandra pokaže drugu haljinu, boje lavande. Olivia je znala da joj izvanredno pristaje. - Ova je također vrlo otmjena, ali doima se više poput haljine za kućno primanje. Olivia iznenada odluči odjenuti ružičastu. - Vjerojatno će biti dobra. Ionako će svi biti otmjeno odjeveni, pa me
neće ni zapaziti. Bila je u pravu. Kazalište je bilo sjajno osvijetljeno. Ispred ulaza skupilo se mnogo ljudi. - Zašto tu svi stoje? - zapita Olivia. - Žele vidjeti zvijezde, pa dolaze na svečane premijere. Mnogo je ljudi stajalo i u predvorju kazališta. Svi su bili lijepo odjeveni. Brbljali su i smijali se. Dok su prolazili, ljudi su ih pažljivo promatrali. Neki zgodan sjedokosi čovjek priđe im i stisne ruke. Andrew šapne Oliviji da je to poznati režiser. Olivia spozna da joj i nije bilo tako neugodno što su obraćali pažnju na njih. Vjerojatno stoga što je te ljude zapravo zanimao Andrew, a ne ona. Izgledao je uistinu izvanredno. Odabrao je odijelo golubinje boje, koje je isticalo njegova široka ramena. Uto se na vratima kazališta pojavi neka mlada žena zaogrnuta kapom od kune zlatice, iako je bilo vrlo toplo. - To je Angela Lucca - šapne joj Andrew. - Rođena Angela Crump. Udala se za nekog milijunaša, koji prilično bezuspješno nastoji od nje stvoriti filmsku zvijezdu: - Kako je to tužno! - primijeti Olivia, promatrajući Angelu dok je prolazila mimo njih u pratnji nekog podebelog starkelje. - Tužno je, ali ne i neobično. Grad je pun takvih žena. One ne prihvaćaju činjenicu da je potreban talent kako bi postale filmske zvijezde. Potrebna je doduše, i sreća, ali nju možeš kupiti. - Nikada nisam pomišljala na to da se sreća može kupiti. - Olivia je promatrala fotografe koji počeše bjesomučno snimati neki postariji par. - Tko je to? - Direktor filmskog studija - objasni Andrew. - A sada ću te nekome predstaviti. - Povede je do nekog proćelavog snimatelja koji mu se nasmiješi: - Kako si, Andrew? - Olivia, ovo je Lando Ram, poznati snimatelj, Lando, ovo je moja prijateljica Olivia! - Nije spomenuo njezino prezime, a Olivia pomisli da je to učinio namjerno kako bi je zaštitio od ispitivanja. Bila mu je za to zahvalna.. - Glumica? - zapita je Lando, nakon što ju je pažljivo odmjerio. - Učiteljica! - odvrati Olivia. Lando se namršti. - Bavite se pogrešnim poslom. S tim licem... Nisam li vas već negdje sreo? Svjetlo zatreperi nekolik puta. - Pozivaju nas - upozori ih Andrew. - Mislim da je nešto zapazio - šapne Olivia Andrewu dok su odlazili. Ima oštre oči, ali neće se dosjetiti. Ni ja nisam znao da Veronica Gold ima unuku, pa to zasigurno ne zna ni on. Predstava je bila lagana i ugodna, s mnogo dobra pjevanja i plesa. Olivia je silno uživala. Oduševljavalo ju je što je ispred sebe zapazila slavnu glumicu. Ona se smijala i pljeskala, zajedno s drugim
gledateljima. Nije li slutila da su i slavni glumci mogli uživati u predstavama poput svih drugih ljudi. Nakon što su glumci otpjevali i otplesali veliki finale. Andrew joj predloži da negdje pojedu sladoled. - Ionako će biti užasna gužva na parkiralištu. - Dobro - pristane Olivia. Bilo je blizu ponoći. U to doba, u Saint Petersburgu nije više bilo nikoga na ulicama, čak ni u subotu. A ovdje je sve bilo puno kao usred dana. Neonska su svjetla blještala, a u slastičarnici vladala je velika gužva. - Vaniliju, molim! - naruči Olivia. - Nećeš li i od čokolade? Progurali su se između gomile mladih ljudi narančaste boje kose, odjevenih u uske crne traperice. - Pankeri! - objasni Andrew. - I oni su, zapravo, još djeca - reče Olivia. - Prestrašena djeca koja vjeruju da baš mnogo ne vrijede. Svojim izgledom žele dokazati da pripadaju nekoj grupi. Raduje ih što se njihovi roditelji užasavaju zbog toga. Andrew se zahihoće. - Imaš pravo. Rekao bih da se tebi ta djeca više sviđaju nego meni. - Stoga što sam učiteljica, Andrew! - Ona nastavi nakon nekog vremena: - Nikada prije nisam razmišljala o tome što važni ljudi rade kad se kreću na mjestima koja nisu određena za njih. - Ne razumijem te!? - iznenadi se Andrew. - Ljudi poput tebe! Znam da je tvoja prava okolina hotel "Beverly Hills" i kazalište. Ali, dakako, ne provodiš baš sve vrijeme na takvim mjestima. - Ne, ponekad odlazim u trgovinu i kupujem živežne namirnice - nasmije se Andrew. - Jesi li ovdje rođen? - Jesi li ikada čula za Nebrasku? - Jesam! - Tamo sam rođen. Na farmi usred polja žita i stada. - Došao si odanle? - iznenadi se Olivia. - Nevjerojatno! To uopće nije nalik na Los Angeles. - I nije, jer život u Hollywoodu nije pravi život. Pravi je onaj u Nebraski. - Jesu li tvoji farmeri? - Olivia je još bila iskreno iznenađena. Nisu, imaju trgovinu poljoprivrednih strojeva. Radio sam tamo nakon škole objasni Andrew, gledajući u daljinu. - To je jedan od onih gradića u kojem svatko poznaje svakoga. - Nikada nisam imala takav dom. - Olivijin je glas odavao tugu. - Ne znamo cijeniti ono što posjedujemo, nije li tako? - I Andrewov je glas zvučao pomalo tužno. - Zurio sam se da napustim sve to. Za mene nisu bili
dovoljno veliki ni Omaha, ni Lincoln. Morao sam doći u Los Angeles i postići uspjeh. Moji roditelji nisu bili odveć oduševljeni, ali bio sam najmlađi od troje djece, pa sa mnom nisu bili tako strogi. Ipak, su mi na kraju dali svoj pristanak. - Sada se vjerojatno tobom ponose. - Dakako! - kimne Andrew. - Ali uvijek i pomalo žale. Viđamo se jednom ili dva puta godišnje. Moj brat i sestra žive dovoljno blizu da ih često posjećuju. Dovode im i svoju djecu. Na neki sam način postao za njih stranac. Olivia osjeti potrebu da mu se pri-makne i da ga pogladi, ali Andrew nije bio jedan od njezinih đaka. - Pa kako si uspio? Čovjek ne dolazi samo tako u Los Angeles i odmah postiže uspjeh. - Ispričat ću ti to. Hoćeš li šalicu kave? - Kad je kimnula, Andrew ode i ubrzo se vrati donoseći dvije šalice. Olivia pomisli da bi malo ljudi odabralo slastičarnicu za pomoćni razgovor. Andrew ju je vjerojatno odabrao jer je znao da će se ona ovdje ugodnije osjećati. Stavi joj šećer u šalicu i nastavi: Šest mjeseci obavljao sam najrazličitije poslove. Zaposlio sam se u odjelu za otpremu pošte nekog filmskog studija. Najvažnije je ući onamo, pa makar, za početak i na najgorim poslovima. Upoznao sam ljude, saznao što se događa i nastojao biti koristan. Za nekoliko mjeseci ostao sam pomoćnik produkcije, a to znači da sam radio sve - od pometanja podova do izbacivanja ljudi za vrijeme projekcije. - Kako uzbudljivo! - Obožavao sam taj posao, ali toliko mi se žurilo da nisam imao mnogo vremena za uživanje. Ubrzo sam postao pomoćnik producenta, pa sam odlučio raširiti krila. Počeo sam raditi kao agent, iako mi nije bilo drago da obavljam posao za nekog drugog. Osnovao sam svoju tvrtku. Bavim se propagandom jer za to nije bilo potrebno mnogo kapitala, nego samo mnogo dobrih ideja. - Kao što je ona da me povedeš na rođendansko primanje Veronice Gold? - Tako je! Neizmjerno volim svoj posao. - Andrew je pažljivo pogleda. - Izgledaš iscrpljeno. Čim je to izrekao, Olivia osjeti silan umor. - Nisam baš navikla na večernje izlaske. - To nisam ni pretpostavljao. Dok su se vozili kući, Olivia pomisli da večeras nije osjetila razliku među njima. Andrew je učinio sva kako bi se dobro osjećala, a ona je uživala u svakoj minuti - u sjaju, lijepim, poznatim ljudima i prekrasnoj predstavi. No, Hollywood nije bio pravi svijet. Ono što je Andrew ostavio za sobom u Nebraski bilo je upravo ono što je Olivia najviše željela.
V nedjelju ujutro Olivia je, po širokom Sandrinom osmijehu spoznala da se nešto događa. - Što je? - zapita ona prijateljicu. - Marty mi je javio da mu nedostajem. Htio bi da se vratim kući. Znaš da i ja to želim. Došla sam u Kaliforniju jer sam se nadala da ću ga zaboraviti, ali nisam. - Zapazila sam to. - Olivia je bila sretna zbog svoje prijateljice, zato je stane uvjeravati kako ona može ovdje ostati i sama. - Uz to, moram se pripremati za proslavu rođendana svoje bake. - Drago mi je što znam da će se tvoj princ pobrinuti za sve. -Sandra je dan ranije vidjela Andrewa. Izjavila je da je predivan. - Sutra ujutro napustit će ured i poći sa mnom kupiti haljinu za proslavu. - Olivia posoli jaje. - Danas se odvezao u San Diego, ima tamo nekog posla. I sama se čudim što usred tjedna može meni posvetiti cijelo jutro. - Vjerojatno je zaljubljen u tebe. Sandra natoči čašu soka od naranča. Žao mi je što neću prisustvovati tvom susretu s bakom. Ispričat ćeš mi sve pojedinosti, je li? I, molim te, ne zaboravi jesti kad ostaneš sama. U ovom je gradu gladovanje prava zaraza. Olivia se nasmije. - Nedostajat ćeš mi. Tog poslijepodneva pomogla je prijateljici spremiti kovčege. Sandra ju je uvjeravala da može koristiti stan do rujna, ili se ranije vratiti kući i predati ključeve ljubaznoj susjedi koja se brinula za biljke njezine sestre. - Ali, vidjet ćeš da će se sve srediti! Vjerojatno se uopće nećeš vratiti u Saint Petersburg. Dakako, osim na moje vjenčanje. Bit ćeš mi djeveruša. - Nisam znala da te Marty zaprosio. - Još nije, ali hoće! Sandra se odvezla, a Olivia je stala rješavati zagonetke. Bila je zbunjena što je ostala sama u stanu. Pomisao na Andrewa ipak ju je oraspoložila. U ponedjeljak je jedva uspjela pojesti nešto za doručak, usprkos Sandrinu upozorenju. Tri se puta preodjenula da bi se napokon odlučila za hlače i pamučnu majicu. Razmišljala je o ljudima koje je srela u kazalištu. O Angeli Lucca koja je željela postati slavna. O poznatom fotografu Landu Ramu i slavnoj glumici koja je uživala u predstavi. Sve je to bilo silno zanimljivo, kao da je sama sudjelovala u jednoj od svojih omiljenih televizijskih serija. A Andrew je bio savršen vodič. Zvono na vratima se oglasi, A Olivia ih požuri otvoriti. Umalo što nije
stavila ruke oko Andrewova vrata i toplo ga poljubila. - Jutros izgledaš predivno - reče Andrew i pogladi je po kosi. - To je zbog jutarnjeg svjetla sve se doima nekako svježije. - To je najgluplja primjedba koju sam ikad čuo. - Andrew je povuče na grudi i poljubi. - Žao mi je, ali imam loše vijesti. - Ne možeš me povesti na primanje - prestraši se Olivia. - Nije baš tako loše, ali imam neprilika u uredu. Moj je pomoćnik bolestan, pa jutros neću biti slobodan. Čeka me užasno mnogo posla, ali mogli bismo se dogovoriti za sutra poslije podne. Olivia ga pažljivo pogleda. Nije znala hoće li tako dugo izdržati bez njega. - Ne bih li ti mogla pomoći? Znam pisati na stroju. Andrew se namršti. - To je posao koji je nemoguće obavljati bez iskustva. Olivia je bila svjesna svoje želje da provede dan uz Andrewa i da ga promatra pri radu. - Mogla bih se javljati na telefon. Iznenađujuće je koliko još jedan par ruku može pomoći. Mi smo učitelji vrlo upotrebljivi. Andrew odmahne glavom, ali ipak joj se nasmiješi. - Ne želim pokvariti tvoje praznike. Dakako, rado bih ti platio za te usluge. Olivia ga je upravo namjeravala udariti nogom u potkoljenicu kad se prisjetila da bi njezine cipele mogle ostaviti trag na Andrewovim brižno izglačanim svijetlim hlačama. - Andrew Carr, smatraj da sam te pošteno udarila! Ti si učinio neizmjerno mnogo za mene, stidim se! Andrew napokon pristane. - Dobro, pođi sa mnom! Tako ćeš barem vidjeti kako provodim svoj radni dan. Oliviji je bilo potrebno samo nekoliko minuta da se preodjene. Pola sata kasnije, zaustaviše se u središtu grada ispred visoke zgrade od stakla i čelika. - Najvažnija je od svega otmjena adresa - objasni joj Andrew. Dvadeset posto propagande čini otmjen izgled. Što se toga tiče, Andrew se nije trebao brinuti, pomisli Olivia. Izašavši iz dizala, našli su se u hodniku prekrivenom debelim, bijelim tepihom. Olivia pomisli kako bi pod nogama njezinih đaka ostao čist najviše pet minuta. Kroz velika staklena vrata uđoše u predvorje ureda. Tamo je sjedila dotjerana tridesetpetogodišnjakinja. Andrew je predstavi Oliviji kao svoju tajnicu Lynn, a Lynn objasni da će mu Olivia danas pomagati. - Dobro nam je došla svaka pomoć koju možemo dobiti - nasmiješi se ljubazno Lynn. Ako je i bila znatiželjna tko je Olivia, znala je to prikriti. Iz predvorja ulazilo se u dvije sobe. Olivia pomisli da je jedna vjerovatno pripadala Andrewovu pomoćniku. Andrew je uvede u sobu koja je
bila vrlo prostrana i suvremeno namještena. - Već sam boravila u stanovima manjim od ove sobe - izjavi Olivia, pa stane promatrati slike na zidovima. Na stolu je stajao kip od ebanovine, očigledno je potjecao iz Afrike. - Sjeti se da je u propagandi najvažniji izgled - upozori je Andrew. Hoćeš li popiti šalicu kave? Pogledaj, kuham je sam na onom aparatu. - Olivia to odbije, pa Andrew objasni Oliviji da velik dio posla obavlja s New Yorkom. Čula je da je telefon u predvorju neprekidno zvoni. Isprva se osjećala poput petog kotača, ali polagano je pronalazila način da bude korisna. Nosila je spise i poruke Andrewovoj tajnici i opet natrag. Njihovi su telefoni neprekidno zvonili. Olivia se čudila što nisu poludjeli. Skuhala im je kavu, otvarala pisma i predavala ih Lynn. Sa smiješkom je odbijala neke nasrtljive trgovačke putnike koji su nudili uredsku opremu i potrepštine. Ipak, imala je dovoljno vremena slušati Andrewove telefonske razgovore. Zadivile su je njegove brze odluke. Upravo je telefon ponovno zazvonio. - Gian Franco, kako si? - Andrewov je glas zvučao zadovoljno. Možemo li zajedno objedovati? Sjajno! Htio bih da nekoga upoznaš. Kod "Spagoa"? Moja će tajnica rezervirati stol za troje. Naći ćemo se u jedan sat. Olivia je istog trenutka otišla k Lynn i rekla joj da rezervira stol. Tajnica, koje je također telefonirala, kimne joj da ju je razumjela. Kakav ludi posao! A ona je vjerovala da je teško raditi s razredom punim devetogodišnjih đaka. Potkraj jutra, Olivia je shvatila zašto je Andrew tvrdio da je u njegovu poslu bio najvažniji telefon. Na obrazu mu se pojavila crvena mrlja od neprekidnog pritiska telefonske slušalice. U dvanaest i trideset, Andrew navuče kaput, pomogne Oliviji i oni se uputiše prema izlazu. - Zar bih ja trebala biti treća na objedu? Smetat ću ti. Andrew odmahne glavom. - Baš naprotiv! Upoznat ćeš vlasnika draguljarnice "Elegancija". Lynn, vratit ćmo se oko tri sata! Tajnica kimne, a da nije odmaknula telefonsku slušalicu s uha. Olivia se sažali kad se sjetila da će je ostaviti samu usred te gužve. Tajnica je zapazila njezin pogled, pa joj reče: - U to doba svi odlaze iz ureda. I ja ću uspjeti nešto pojesti. - Sjajna je! - zaključi Olivia dok su se spuštali dizalom, stisnuti među ljudima. - Vas ste dvoje dobro uigran par. - Obično nije tako strašno. - Andrew je uhvati za ruku kad se dizalo zaustavilo. - Nedostaje nam moj pomoćnik, iako si nam ti mnogo pomogla. - Glupost - izjavi Olivia - nisi me čak natjerao ni da obrišem prašinu.
"Špago" bijaše jedan od najpoznatijih restorana u gradu. Nalazio se na Bulevaru sumraka. Na njegovu parkiralištu Olivia ugleda mnogo "mercedesa" i rolls-roycea". Tek što su ušli, Olivia spazi nekoliko poznatih glumica i glumaca. Neki od njih bijahu odjeveni u sportske trenirke. Očigledno je Hollywood sjao samo noću. Andrew je povede do stola za kojim je sjedio besprijekorno odjeven muškarac. - Gian Franco, htio bih da upoznaš Oliviju Gold! - predstavi je Andrew. - Predivna je! - Talijan se nakloni, a potom zagleda u Olivijine oči. -Da, ona će nositi moje dragulje! Ima zanimljivo lice. Ne onakvo kakvo Amerikanci smatraju lijepi. Ona je klasična ljepotica! - Hvala! - Olivia zbunjeno spusti glavu. - Zapravo, nisam namjeravao da ona nosi tvoje dragulje - primijeti Andrew, kada su sjeli za stol. Objasni potom Gian Francu da je, po njegovu mišljenju za to bila najpogodnija Veronica Gold, poznata po svom predivnom nakitu. - Slažem se i s time. - Gian Franco se zamisli dok su naručivali jelo. Poslije, tijekom objeda, Talijan je vrlo pažljivo promatrao Oliviju. Ne zaljubljeno, već onako kako bi promatrao neku glumicu, model ili dragulj. - Andrew, odlučio sam - izjavi on napokon - ako Veronica Gold ne pristane na tvoju ponudu, mogli bismo ipak koristiti ovu gospođicu. Vjeruješ li da je foto-genična? Olivia je zbunjeno gledala u svoj tanjur. Zapazila je ipak da je Andrew kimnuo. Odogvorio je veselo: - Vjerujem da bi bila savršena, ali nisam sigurna da li bismo je uspjeli nagovoriti na to. Nakon objeda, vratili su se u ured. Tu više nije vladala onaklva gužva kao toga jutra. - Najveći broj ljudi popije nešto uz objed, pa im mozak ne radi više onako brzo kao prije podne - objasni Andrew. U četiri sata trebao se sastati s nekim poslovnim prijateljem, a Olivia je pomagala tajnici u odlaganju spisa. - Plašim se da taj posao ne znam najbolje obavljati - prizna ona, nastojeći shvati ti poprilično zamršen način odlaganja. - I mi u školstvu moramo obavljati mnogo uredskih poslova, ali, na sreću, ne moramo odlagati spise. Tajnica je znatiželjno pogleda. - Kad ste jutro ušli, povjerovala sam da ste glumica. - Uistinu? - Olivia pomisli da su riječi tajnice zvučale prilično iskreno. - To je vrlo ljubazno od vas. - Sretni ste! - Lynn joj se nasmiješi. - Prije stanovitog vremena i meni se šef sviđao, ali onda sam shvatila da
ne pripadamo istom krugu ljudi. Olivia se nelagodno pomakne u stolici. Vjerovala je da Andrew uživa u razgovoru s njom, jednako kao što je i ona uživala u njegovu društvu. A možda to i nije baš tako. Možda se volio sastajati s njom zbog njezina izgleda, jer joj je jednom spomenuo da se voli pokazivati u njezinu društvu. Andrew je završio posao tek oko sedam sati. Na putu kući, brzo su nešto večerali. Olivia zaključi da Andrew izgleda vrlo umorno, a i ona je bila iscrpljena. Ispričala mu je da se Sandra vratila u Saint Petersburg. Progutavši posljednji zalogaj sendviča, Andrew reče: - Drago mi je zbog nje. Ne smeta ti što si ostala sama u stanu? - Zapravo i ne - odgovori Olivia. - Andrew, zašto mi ne daš adrese nekih trgovina u kojima bih mogla potražiti haljinu za primanje? Nećeš morati gubiti vrijeme zbog mene. Bit će najbolje da to obavim sama. Andrew uzdahne. - Htio sam poći s tobom, ali - imaš pravo. Imat ću vrlo mnogo posla do kraja tjedna. Olivia je očekivala da će joj dati adrese nekih poznatih trgovina na Rodeu Driveu u Beverly Hillsu, ali umjesto toga Andrew spomene imena koja nikada dosad nije čula. - Te su trgovine u dijelu grada u kojem se nalaze trgovci tekstilom. Tu ćeš moći nabaviti lijepu haljinu za mnogo manje novaca. Vjerujem da učitelje ne plaćaju bolje negoli se to obično misli. - Pogodio si! - Olivia pročita imena i adrese. - Hvala, mislim da ću se dobro zabavljati. Andrew je odveze do kuće i doprati do vrata. Tamo su zastali i zagrlili se. Olivia nasloni obraz na njegovo rame, a usne mu polagano nađoše njezine. Umora nestane kao nekom čarolijom. - Moja mala učiteljice! - Andrewov glas je bio tih i nježan. - Uživao sam u tome što si dan provela sa mnom. Olivia požali što nije mogla riječima izraziti svoje osjećaje. Andrew je za nju bio nalik na biće iz bajke. - Mislim da sam ti dokazala kako mogu držati korak s nekim poput tebe, je li? Andrew je ponovno privine uza se, a Olivia osjeti dodir njegovih snažnih mišića. - Zaista jesi, pratila si me ukorak. -Lagano dodirne njezino rame, pa je pogladi po potiljku. Ovoga je puta njegov poljubac bio strasniji, i Olivia ga poželi svim svojim bićem. Uzdahnuvši duboko, Andrew se otrgne od nje i izusti: - Bolje da se rastanemo dok još možemo. Brzo se okrene i udalji. Olivijino je tijelo još osjećalo dodir nejgova. Pitala se odakle mu snaga da se otrgne i ode.
oga je tjedna Olivia samo jednom srela Andrewa. Bilo je to u srijedu kad su zajedno večerali. Ostale je dana istraživala grad u iznajmljenom automobilu. Obilazila je muzeje i izložbe. Sandra joj se javila iz Saint Petersburga. Ona i Marty namjeravali su se vjenčati na Novu godinu. Olivia im je obećala da će svakako pristustvovati vjenčanju. Ipak, najvažnije u Olivijinu životu bijaše skorašnji susret s bakom u subotu navečer. Obilazila je trgovine koje joj je Andrew naveo. Nije bilo lako odabrati u onoj silnoj gužvi. Napokon je ipak uspjela pronaći pravu haljinu. Bila je od zelene svile i dopirala joj je da gležnjeva. Imala je malen izrez oko vrata. Olivia je nije odabrala samo zbog lijepe boje i skupocjene svile već i stoga što je podsjećala na haljinu njezine majke, koju je nosila na nekoj fotografiji. Bila je snimljena na njezin šesnaesti rođendan, a Olivia pomisli da će tako udobrovoljiti svoju baku. U subotu se Olivia istuširala dva puta, naprašila tijelo mirisnim puderom i dugo četkala kosu. Promatrajući se u zrcalu, Olivia se čudno osjećala. Nije više bila on ista mlada žena koja je prije nešto više od tjedan dana stigla u Los Angeles. Žena pred njom bila je nalik mladoj Aileen Gold. Iz nekog razloga, Oliviju je to iznenadilo. Prvi je put shvatila zašto joj se ljudi dive zbog njezine izgleda. Začu odjednom zvono na ulaznim vratima pa požuri da ih otvori. Andrewove plave oči promatrale su je zadivljeno. Bio je odjeven u savršeno skrojen smoking i izgledao je vrlo otmjeno. - Izvrsno izgledaš - uspjela mu je reći. Andrew ju je pažljivo promatrao, a Olivia iznenada spozna da je meka svila haljine isticala sve njene obline. Žarko porumeni. Jedan ludi trenutak poželi mu predložiti da zaborave na primanje i večer provedu sami. - Haljina je savršena - kimne Andrews. - Olivia, doista me iznenađuješ. Imaš nepogrešiv smisao za dobro odijevanje. Olivijino se uzbuđenje naglo stiša, a ona reče. - Pravi si majstor u laskanju. - Mislim to najozbiljnije. - Andrew dohvati svileni šal, koji je ležao prebačen preko naslona stolice. - Možemo krenuti, je li? - Nećemo li doći prerano? - Poziv je za osam sati, a sada je već osam. Moramo stići u hotel "Wilshire" pola sata kasnije, u isto vrijeme kao i ostali gosti.
- Drago mi je što sve to znaš. Olivia ga uhvati pod ruku, i oni krenuše prema automobilu. Tijekom vožnje, Oliviju ponovno obuzme strah. - Nisam li odveć napadno odjevena? Kupila sam tu haljinu jer me podsjeća na maminu koju je nosila kao mlada djevojka. Možda... - Ne brini! - prekine je Andrew. - Najveći broj gostiju bit će nakićen poput novogodišnje jelke. Hollywood voli pokazivati šljokice i nakit. Za njih si čak skromno odjevena. Hotel "Wilshire" podsjetio je Oliviju na sliku nekog hotela u Monte Carlu. Zaustavili su se pred ulazom, a vratar joj pomogne izaći. Olivia se počela polagano privikavati na to. Imat će se barem čega sjećati kad se vrati u Saint Petersburg! Ali, taj je grad ovoga trenutka bio vrlo daleko. Ispred hotela zaustavljali su se skupocjeni automobili. Iz njih su izlazile žene krcate draguljima, kao što joj je rekao Andrew. Olivia je prepoznala mnoga poznata lica. Fotografi su se gurali oko njih i snimali, a među njima je bio i Lando Ram. Olivia je visoko uzdignula glavu i hodala otmjeno, kako ju je majka učila. "Miči ramenima, a ne bokovima. Olivia", govorila joj je. Andrew gurne ruku pod njezinu. - Tvoj izgled savršeno odgovara ovome mjestu - šapne joj on. Olivia rastegne usne u nešto nalik smiješku. - Možda bi mi se sve to i sviđalo, da nisam tako uzbuđena. - Tvoje će nervoze uskoro nestati - uvjeravao ju je Andrew. Olivia osjeti olakšanje što nitko nije obraćao pažnju na nju. Andrew je širokim stubištem, povede na drugi kat. Pri ulazu u plesnu dvoranu hotela, on pruži pozivnice. Kad su ušli, Olivia ugleda pred sobom pozornicu i golem video ekran. Na dugom stolu bili su poredani pladnjevi puni piletine, kavijara i drugih poslastica. To je Oliviju podsjetilo da nije objedovala. - Tko organizira sve tb? - zapita ona Andrewa. - Jedan od velikih filmskih studija. Objavit će na videokasetama neke od starih filmova Veronice Gold. U ovom gradu, sve ima svoju cijenu! Olivia slegne ramenima. - Sigurna sam da to Veronici i nije važno. Vjerojatno će joj ipak biti drago što će nove generacije upoznati njezine prijašnje uspjehe. Ponekad mi se čini kao da mogu čitati njezine misli, iako je ne poznajem. - Nisam tako siguran da li je itko poznaje, osim onoga slavnog sluge. On je njezin vozač, pomoćnik i još mnogo toga. - Hoće li i on večeras biti ovdje? - Bit će negdje u pozadini. Veronicu će doprtiti direktor studija. U dvoranu je ulazilo sve više ljudi. Gurali su se oko barova smještenih s obje strane dvorane.
- Želiš li nešto popiti? - zapita je Andrew. - Ne, nemoj me osavljati samu Olivia zapazi još jedan veliki ekran, pa shvati da će biti i projekcija. Cijela je ta večer bila posvećena Veronici Gold i njezinim filmovima. Netko je uložio mnogo novaca u taj posao. Kakvo pravo imam biti ovdje, pomisli Olivia, ali sada je bilo prekasno da se povuče. Uostalom, pružila je baki priliku da se nađu nasamu, a ona je to odbila. - Možda bismo je mogli uhvatiti kad bude odlazila - predloži ona glasno. Andrew joj odgovori: - Možda kasnije, u tijeku večeri, kad se smiri početno uzbuđenje. Vjerojatno će se prošetati dvoranom da pozdravi prijatelje. To će biti najbolja prilika! - A kada će doći? - zapita Olivia. - Za petnaestak minuta. Želi da svi prisustvuju njezinu ulasku u dvoranu. Poslije će dopustiti novinarima i snimateljima da uđu, a sada im je to zabranjeno. Osim fotografa studija. Eno ga tamo! Dvorana se sve više punila. Olivia osjeti da je među ljudima zavladalo posebno uzbuđenje. Isprva pomisli da je tome kriv njezin nemir, ali potom začuje glasove oko sebe: "Je li se izmijenila"... "Nisam je vidio od"... "Govore da piše autobiografiju"... "Ne mogu ni zamisliti da to radi!" Olivia zadrhti čuvši te riječi. Hoće li to njezina baka uistinu učiniti? Što će napisati o Aileen? Hoće li objaviti da ima unuku? Glupost, to je bila samo puko ogovaranje! Svi su znali da Veronica Gold ne voli izlaziti pred javnost. Iznenada se među gomilom začulo mrmljanje. Stvori se prolaz od ulaza u dvoranu do pozornice. Andrew, koji je bio vrlo visok, opisivao joj je što se zbiva. - Penje se uza stube. Veronicu vodi šef studija. Vrlo je sitna. Mislim da je baš takvu haljinu nosila u filmu "Šejkova plesačica". Napokon Olivia ugleda sitnu ženu koja je držala glavu vrlo uspravno. Pokuša vidjeti bakine oči. Htjela se, naime, uvjeriti je li njezina baka sretna, ali nije joj se uspjela približiti. Veronica je stigla do pozornice. Popela se uz pomoć šefa studija. Začu se glasan pljesak. - Hvala vam - reče Veronica. Ona zauzme mjesto na pozornici, a šef studija započne govor. Olivija je jedva čula njegove riječi o dugoj i uspješnoj karijeri Veronice Gold. Neprekidno je promatrala sitnu ženu na pozornici. Nadala se da će je baka pogledati. Ali, zbog svjetla uperenog na nju, Veronica Gold ionako vjerojatno nije ništa mogla vidjeti. Iznenada Olivia začuje riječi šefa studija.
- Ponosni smo što možemo najaviti da će se gospođa Gold, prvi put nakon petnaest godina, opet pojaviti u javnosti. Glumit će ulogu majke u filmu o njezinu životu. Ulogu Veronice Gold još nismo podijelili, vjerojatno ćemo odabrati neku posve nepoznatu glumicu za tu ulogu... Pljesak dočeka tu izjavu. - To je divno izveo, iako nije ništa novo - nasmije se Andrew - Tražit će glumicu za ulogu Veronice Gold, onako kako su je tražili za ulogu Scarlett O'Hara. Olivia kimne. - Obožavala sam Vivien Leigh! Andrew, kako će u tom filmu prikazati moju majku? - Kao njezina nasljednica, možeš zatražiti da ti pošalju na odobrenje knjigu snimanja. Uto se na ekranu pojavi kratak film, složen od scene iz raznih filmova Veronice Gold. Nije trajao dugo, jer su svi gosti stajali. Kad je završio, svjetla se upališe, a Veronica priđe mikrofonu. Dok je gledala u publiku, kao da je iznenada postala već i snažnija. Aileen je često pričala da je njezina majka mogla patiti od zubobolje, glavobolje i još koječega, ali da se ništa od toga nije vidjelo na platnu. - Ne mogu vam reći kako mi je drago što sam među vama. Za mene je to predivna prilika. Sretna sam što se vraćam filmu. Čast mi je što će snimati moj život. Moram priznati da zavidim mladoj glumici, ma tko ona bila, koja će se proslaviti tim filmom. Pretpostavljam da bismo svi željeli ponovno biti mladi. Ali, ne mogu se požaliti, imala sam lijep život. Netko glasno obriše nos. I u Olivijinim se očima pojaviše suze. Pitala se koliko je od toga bakinog govora bilo gluma, a koliko iskreni osjećaji. Predstavljanje završi dugim, toplim pljeskom. Veronica se uputi među goste, a Andrew povuče Oliviju za sobom. - Pokušajmo joj se približiti! Možda je ovo pravi trenutak za susret. Probijali su se između ljudi jer su svi željeli pozdraviti Veronicu. Ipak, Andrew se uspio progurati do nje. - Oh, Andrew... - Olivia je bila užasno prestrašena. Samo nekoliko ljudi dijelilo ju je od Veronice i šefa studija. Te prodorne smeđe oči mogle su je zapaziti svakog trenutka. Upravo toga trenutka, Veronica se okrene prema njoj. Smiješak joj se sledi na licu. Iznenada se njih dvije nađoše na brisanom prostoru. Olivia je bez riječi zurila u svoju baku, a Veronica je gledala u nju kao u šoku. Olivia više nije zapažala ljude oko sebe, čak ni Andrewa. - Gospođo Gold - nije bila sigurna je li uistinu izrekla te riječi pokušala sam doći k vama... Njezina baka žestoko odmahne glavom.
- Kako se usuđuješ? - Kako je to mislila? Olivia se povuče, ali to joj nije brzo uspjelo zbog ljudi koji su se gurali oko njih. - Htjela sam samo... Veronica se brzo okrene prema svom pratitelju i izvikne: - Odvedite me kući! Odmah! Čovjek iznenađeno primijeti: - Dakako, gospođo Gold! Ne osjećate se dobro? Da pozovem liječnika? - Gdje je Percy? - Veronica umalo što nije kriknula. Okružiše je službenici studija i brz« izvedoše iz dvorane. Olivija nije mogla povjerovati u ono što se dogodilo. Pitala se da li je njezinoj baki doista pozlilo, ali znala je i sama da to nije rzalog njezina naglog odlaska. - Andrew... - uzdahne ona i nakloni se na njega. - Što sam učinila? Nasreću, nitko nije obraćao pažnju na nju. Umjesto toga, gledali su za ženom koju su izvodili iz dvorane. Neki od njih čuli su pojedine riječi Veronice Gold, ali nisu ih razumjeli. - Ništa nisi kriva. - tiho joj reče Andrew. - Nemam pojma zašto se tako ponaša. Olivia nije uopće bila pri svijesti kad je silazila niza stube, pričekala automobil i odvezla se. Tek kad su se udaljili od hotela, nestane njezine zbunjenosti. Umjesto toga ona osjeti znažnu bol. - Sve sam pokvarila je li? Ali, ne znam što sam drugo mogla učiniti... I nije me htjela primiti u svojoj kući. Andrew lagano dodirne njezino rame. - U svakom slučaju, to je dokaz da još gaji snažne osjećaje prema svojoj kćeri. Zatvorivši oči, Olivia se prisjeti užasnutog izraza na Veroničinu licu. - Pokvarila sam joj zabavu. Toliko se ljudi trudilo oko toga da je obraduje. Zacijelo mi nikada neće oprostiti. - Prestani sebe kriviti! - Andrewa očigledno nije uznemirila večerašnja katastrofa. - Nitko nije mogao predvidjeti što će se dogoditi. Studio je ipak uspio prikazati svoje videokasete, a Veronica je najavila povratak na eksran. Zamisli koliko će se pisati o njezinu iznenadnom odlasku! To je sjajna reklama. - Nevjerojatan si! - Olivia ponovo otvori oči. Začudo, svijet je još bio u jednom komadu. I dok su se vozili kroz Westwood, trgovački dio grada, studenti su odlazili u kinodvorane kao da se ništa posebnog nije dogodilo. - Veronica Gold je otporna stara gospođa. Preživjet će i to! - Andrew zaokrene prema stambenoj četvrti. - Zanima me što će novine pisati o tome. - Nemoj! - Olivia nije dosad pomišljala na to. - Prava je sreća što novinari još nisu bili tamo, je li? Misliš li da su ljudi zapazili što se događa?
- Ne vjerujem. - Stigoše pred Olivijinu kuću. Andrew zaustavi automobil i pomogne joj izaći. -Ne brini Olivia! Vjerojatno tvoja baka sada pije šampanjac u društvu neizbježnog Percyja Caine-Withersa. Andrew pođe za njom u kuću, pa potom ode u kuhinju i vrati se držeći u ruci bocu vina i dvije čaše. - Mislim da se moja želja ipak ostvarila. Suočila sam se s bakom. -Ne znajući ni sama što radi, Olivia prihvati čašu vina i ispije je. - Sada znam što ljudi misle kad govore da čovjek mora biti pažljiv sa svojim željama, jer bi se one mogle ostvariti. Andrew sjedne na kauč pokraj nje. - To je ipak bio uspjeh! - Uspjeh! - Olivia ga pogleda kao da ne može povjerovati nejgovim riječima. - Što je za tebe, zapravo, neuspjeh! - Neuspjeh bi bio da te nije prepoznala. - Andrew otpusti kravatu. - Ili da uopće nije obratila pažnju na tebe. Prvi je korak učinjen! Olivia se iznenada bolje osjećala. Ipak, još je oklijevala. - Ne mogu joj se ponovo javiti, osobito sada, kad sam joj pokvarila primanje. Morat ću se pomiriti s time da sam barem srela svoju baku. - Nemoj se tako lako predavati! Andrew joj ponovo napuni čašu. -Treba joj vremena da se snađe. - Ne bih se više mogla pojaviti pred njom. - Večeras svakako ne bi. - Andrew je pogladi po obrazu. - U posljednjih pet minuta dva si puta zijevnula pa ću te spremiti u krevet. - Nećeš! - uzvikne Olivia, no spozna da zbog uzbuđenja i dvije čaše vina neće imatisnage ustati. - Vidiš li? - Andrew je promatrao kako se Olivia bori protiv sna. Iznenada je podigne u naručje i odnese u drugu sobu. - Ne možeš... - Mogu! - Smjestivši je pažljivo na krevet, Andrew sjedne pokraj nje. - Hoćeš li da te razodjenem? - Neću! - Moram priznati da bi to bilo uzbudljivo, ali neću iskorištavati bespomoćnu ženu. - Nisam bespomoćna! Olivia nije znala zašto je večeras tako hrabra. Trgnula se kad joj je Andrew brzo odgovorio: - Pa, dobro, onda ću to iskoristiti. -Odmah potom stane joj otvarati zatvarač na leđima. - A sada mi reci što odijevaš noću? Odjevena samo u gaćice. Olivia navuče pokrivač na sebe.
- Spavam ovako... - Nije znala gdje je nestala sva njezina snaga. Nije, valjda vjerovao kako će mu dopustiti da se uvuče u njezin krevet? - Smiri se! - Andrew je uhvati za zglob ruke. - Ne namjeravam glumiti spiljskog čovjeka. Htio sam ostati sjediti pokraj tebe dok ne zaspiš. Znam da te je ono što se večeras dogodilo vrlo uznemirilo, pa te nisam htio ostaviti samu. Olivia ga pospano pogleda. - Doista? - Časna riječ! - Znam to cijeniti. Hvala ti na pomoći! Usprkos nesretnom završetku, ipak je to bilo nešto što sam morala učiniti. - Znam! - Andrew je poljubi u vršak nosa. Olivia je vjerovala da neće uspjeti zaspati dok on bude uz nju, ali ubrzo utone u mrak.
nedjelju se Olivia probudi sa čudnim osjećajem da je nešto prespavala. Okrenuvši se, ugleda u krevetu pokraj sebe neko potpuno odjeveno tijelo. Iznenada se prisjeti svega što se zbilo: ponašanja svoje bake, svog dubokog razočaranja, Andrewove pažnje i očigledne činjenice da je zaspao odjeven i proveo noć pokraj nje. Pomakla se, a to ga je probudilo. Kretnjom mačke, Andrew se okrene prema njoj i privuče je k sebi. Nešto joj tiho šapne u uho: - Jesi li se razbudio? - zapita ga Olivia nježnim glasom. Nije mu željela smetati, ako mu se još spava. Andrew je snažnije zagrli, ali joj ne odgovori. Osjeti njegovo tijelo na svome, njegova čvrsta prsa i bokove, snažne ruke. Andrew je skinuo kaput, a košulja mu je bila topla od spavanja. - Andrew - šapne mu Olivia - mislim da ću ustati. Andrew je usnama prelazio preko njezina vrata i obraza. Olivia umalo što mu se nije predala, ali sjećanje na proteklu večer još je bilo presnažno u njoj. Potpuno ukočena, čekala je što će Andrew učiniti, ali on iznenada ponovo utone u san. Ostavivši ga da spava, Olivia krene u kupaonicu. Pritom je neprekidno razmišljala o svemu što se zbilo. Pitala se čak i to je li svoje lijepe zube naslijedila od bake. Pošto se istuširala, pođe u kuhinju, pa stane pržiti šunku i jaja. Sandra je dobro napunila hladnjak prije nego što je otputovala. Pred vratima stana već su ležale nedjeljne novine. Upravo ih je prelistavala kad Andrew uđe u kuhinju. Navukao je smeđi ogrtač za kupanje.
- Nadam se da se ne ljutiš. Našao sam ga u jednom od ormara objasni joj. Vjerojatno pripada mužu Sandrine sestre. Dobro ti pristaje. - Reci mi nešto - nastavi Andrew -jesam li sanjao ili sam uistinu jutros osjetio dodir nekoga tijela? Uostalom mogli bismo odmah nastaviti gdje smo stali! - Ne bi li radije doručkovao? - Brišući ruke u papirnati ubrus Olivia pokaže jelo koje je pripremila. - Govore da put do muškog srca... Andrew je uhvati i povuče na koljena. Stane je strasno ljubiti, ali odjednom tišinu prekine prodorni zvuk kuhinjske budilice. - Mislim da su jaja ispržena - izjavi Olivia. - Pretpostavljam da je glad također tjelesna potreba, ali to će biti samo kratak prekid - našali se Andrew. Olivia je bila sretna što je Andrew toga jutra bio pokraj nje. Stavi na stol jaja i toplu kavu. Prito pomisli da joj je njegova prisutnost bila tako draga zbog toga što je zauvijek izgubila baku. Iznenada joj Andrew pruži novine koje je prelistavao. - Pogledaj što pišu o tvojoj baki! Olivia stane pažljivo čitati i osjeti golemo olakšanje. Nisu spomenuli daje baka naglo napustila primanje. Uglavnom su nabrajali slavne osobe koje su prisustvovale primanju, te pisali o Veronicinoj uspješnoj karijeri i namjeri da se vrati na film. Na kraju je pisalo: "Glumica je, vjerojatno obuzeta uzbuđenjem, ubrzo napustila primanje, nakon što se pozdravila sa svojim gostima." - Vjerojatno se sve to i nije činilo tako užasno - zaključi Olivia. Odjednom ih iznenadi zvuk zvona s ulaznih vrata. Olivia i Andrew se začuđeno pogledaše. - Hoćeš li da se sakrijem o ormar? - predloži Andrew. - Ne budi smiješan. Vjerojatno je to neki trgovački putnik koji nudi svoju robu. - Olivia ustane i priđe vratima. Pred njom je stajao Percy Caine-Withers. Umalo što se nije onesvijestila od uzbuđenja. Ali, ona nije bila slaba žena, znala se svladati. - Gospođice Gold! - To nije bilo pitanje, već tvrdnja. - Vaša baka poziva vas na doručak. - Jela sam - izleti Oliviji, a da nije ni pomislila što govori - ali mogla bih popiti šalicu kave. - Pretpostavljam da biste to mogli. - Je li se prevarila ili joj je Percy lagano namignuo? Vjerojatno je to bilo zbog jutarnjeg svjetla, pomisli Olivia. - Hoćete li ući? Moram se odjenuti, mislim da mi ovo baš ne odgovara. Olivia se prekine. Percy ugleda Andrewa kako sjedi za stolom. Kupaći ogrtač otkrivao je njegova snažna prsa.
Ne obraćajte pažnju na mene - reče nato Andrew - došao sam nešto pojesti! Ma što mislio o tome, Percy je znao kako se treba ponašati. Lagano klmne i reče. - Drago mi je što smo se sreli! -Potom sjedne na sofu. - Brzo ću se preodjenuti - promuca Olivia i pobjegne. Tek što je zatvorila vrata za sobom, nasloni se na zid i stane drhtati. Krene prema prozoru, želeći se uvjeriti je li kadilak još na ulici. Baka ju je htjela vidjeti! Je li se Veronica ljutila što je pokvarila njezino primanje! Ali, zašto bi je onda pozvala na doručak? Jedini način da sazna istinu bio je da pođe k njoj. Kao opijena, ona navuče suknju i bluzu, pa se vrati u sobu. Andrew je mirno čitao novine, a Percy prelistavao neki časopis. - Spremna sam - izjavi Olivia i dohvati svoju torbicu. - Ostat ću ovdje i sve počistiti - primijeti Andrew i zavjerenički je pogleda. - Nemoj se žuriti! - Olivia poželi da Andrew shvati koliko cijeni njegovo mirno ponašanje. - Poslije ćemo razgovarati. - Dakako da hoćemo! - potvrdi Andrew. Percy nije spomenuo Andrewa dok ju je vozio u Pasadenu. Zapravo, uopće nije govorio iako je stakleni zid među njima ostao otvoren. Olivia se prvi put vozila u tako golemom automobilu, u kojem je čak bio i bar. Nije mogla povjerovati da se sve to uistinu zbiva. Ma što baka rekla, Olivia barem neće cijeloga života morati razmišljati o onom kratkom, ponižavajućem susretu. Ovaj se puta neće morati ušuljati u bakinu kuću. Unutrašnjost kuće bijaše luksuzno uređena. Posvuda je stajalo antikno pokućstvo, a na podovima su ležali perzijski tepisi. Olivia i Percy prođoše kroz predvorje i kroz sobu punu polica s knjigama do patija, unutrašnjeg dvorišta kuće. Žmireći zbog svjetla, Olivia odjednom ugleda onisku ženu. Sjedila je za stolom ispod suncobrana. Sunce se odražavalo na mirnoj površini bazena, a Oliviji se činilo kao da je ušla u neki engleski dvorac u kojem će je primiti vojvotkinja... - Ti si uistinu moja unuka - izjavi uto Veronica Gold, koja se doimala mnogo mlađom i snažnijom nego sinoć. Olivia krene prema njoj, ne znajući da li joj smije prići bliže. - Nisi vjerovala da sam ti unuka?! - Draga moja, kad je čovjek bogat i slavan, ne smije previše vjerovati ljudima. Oliviji se činilo kao da baku odavno poznaje. Nije znala je li to stoga što ju je vidjela u mnogo fimova, ili zato jer je bila nalik njezinoj majci Aileen. - Sjedni! - pozove je Veronica. Olivia nagonski uhvati ruku svoje bake i reče:
- Oduvijek sanjam da ću se sresti s tobom, a sada ne mogu povjerovati da sam uistinu ovdje. - Oliviji je bilo neugodno što je iznenada zaplakala. I u Veronicinim se očima pojaviše suze. Ona povuče Oliviju na klupu do sebe. - Nadoknadit ćemo izgubljeno vrijeme! Kad sam saznala da sam izgubila Aileen, i tebe, mislila sam da je to pravedna kazna za mene. Jučerašnji susret s tobom bio je pravi šok. Nisam ni slutila da si preživjela onu prometnu nesreću. - Vjerojatno si pomislila da je to okrutna šala. Ugledala si me u haljini kakvu je majka nosila na svom šesnaestom rođendanu. - Načas sam pomislila da si ti Aileen - nasmiješi joj se Veronica potom sam shvatila da si nalik na nju. Percy me podsjetio da si me već pokušala posjetiti... - Nisam te htjela prestrašiti. Nisam smjela odabrati takvu haljinu. Kupila sam je jer me podsjetila na haljinu s majčine fotografije. Nisam shvatila... Veronica se nasmiješi i reče: - Znam, i ja imam tu sliku. - Zamišljeno kimne sijedom glavom. - To je bilo dobro, jer te inače, možda, ne bih prepoznala. Toliko je ljudi bilo oko mene. Kad sam se pribrala, poslala sam Percyja natrag na zabavu, ali tebe više nije bilo. Nasreću, sačuvao je papir koji si ostavila prilikom svog prvog posjeta. Iz kuće izađe sobarica, pažljivo noseći poslužavnik. Položi stolnjak za stol, pa posluži doručak. - Zapravo, već srna doručkovala -reče Olivia. - Mojoj unuci natočite samo čaj - zapovijedi Veronica sobarici, a zatim pogleda Oliviju i nastavi: - Vrlo je važno paziti na svoj izgled. Doručak se sastojao od grapea fruita i jaja. - U nedjelju dopuštam samoj sebi nekoliko kalorija više - objasni Veronica. Kad se sobarica udaljila, Veronica je stala ispitivati Oliviju o njezinu životu. Isprva oklijevajući, a potom sve mirnije, Olivija je opisivala svoj život, Aileeninu smrt i svoju mladost kod raznih staratelja. Veroničine se usne stisnuše, pa odmahne glavom: - Da sam to barem znala! Sve je to moja greška. U novinama sam pročitala da ste obje poginule. Pomislila sam da je to kazna za to što nisam bila dobra majka. Nikad nisam ni pomislila da bi to mogla biti novinska greška. - U toj sam nesreći bila teško povrijeđena. Isprva nisu mislili da ću preživjeti. - Olivia sebi natoči još jednu šalicu čaja. - Tjednima sam bila u bolnici. Majka je tražila od mene neka se zakunem da nikada neću ništa tražiti od tebe. Bilo je to glupo, ali držala sam se zadane riječi. Da barem nisam bila tako tvrdoglava - Nekoliko godina nakon Aileenine smrti javila mi se neka žena tvrdeći
da je ona Aileen. - Veronicina je ruka zadrhtala dok je prinosila šalicu usnama. - Poslala mi je svoju fotografiju objašnjavajući da su je podvrgli plastičnoj operaciji nakon one nesreće. Postojala je, doduše, neka mala sličnost, ali predobro sam poznavala Aileen, a da ne bih znala kako mi se ona nikada ne bi javila na taj način. Olivia kimne i pojede krišku grapea. - Znaš... - Veronica stane prstima lupkati po stolu. - tvoja me majka užasno povrijedila prilikom one naše svađe. Olivia ju je pažljivo slušala. Dosad je čula tu priču samo iz Aileeninih usana, ali nije znala što njezina baka misli o tome. - Vjerujem da sam se ponašala onako kako bi se ponašala svaka majka onoga doba. Tada je još bila velika sramota imati nezakonito dijete. - Veronica obriše ruke čipkastom salvetom. - Izrekla sam sve one uobičajene gluposti o tome kako me osramotila. Potom je tvoja majka rekla nešto što me ubolo do srca. Rekla mi je da sam uvijek bila sebična žena i da nikada nisam voljela nikoga osim sebe. Na Veroničinom se licu vidjela bol. Olivia ju je željela poljubiti i smiriti, ali baka je nastavila pričati: - Pomislila sam da sam pogriješila i da se nas dvije nikada više nećemo pomiriti. I tako sam dopustila da ode. - U bakinu se glasu osjećalo kajanje. Nekoliko godina kasnije, kad sam napokon odlučila uspostaviti vezu s njom, poslala sam detektiva u Floridu da je pronađe. Telefonirala sam joj, ali ponovo se počela svađati. Mislim da je u to doba već pila. Nakon toga, odustala sam. Poslije sam žalila zbog toga, vjerujući da sam izgubila ne samo svoju kćerku već i unuku. - Ne moraš sebe kriviti zbog toga. - Olivia spusti šalicu. - I moja je majka imala grešaka, uključujući i to što je pila. Ponekad sam poželjela da se pomiri s tobom, ali ona nije htjela ni govoriti o tome. Brbljale su dugo vremena. Olivia je ispričala priču o svom braku, o radu kao učiteljici, o putovanju u Kaliforniju i o Andrewu kojega je opisala kao vrlo dobrog prijatelja. - A možda i nešto više, ali za to je još prerano! Čini se da baka nije bila oduševljena. - Čula sam za Andrewa Carra. Možda sam ga i srela, jer susrećem mnogo ljudi. Ali, nemoj se prebrzo odlučiti na neku vezu. Osobito ne sada, pred tobom je još cijeli život! - Bilo bi mi drago da se bolje upoznaš s njim - primijeti Olivia pomalo zbunjena. - Mislim da bi ti se sviđao. - Sigurna sam da znaš dobro procijeniti ljude. - Veronica pozva sobaricu da pospremi stol. - Moraš stanovati kod mene. Ovo je sada tvoj dom! Dakako da ćeš pristati na to. Olivia nije bila posve sigurna. - Hvala ti, razmislit ću o tome. Da li bih smjela telefonirati? - Pomisli da Andrew nestrpljivo čeka vijesti od ne. - Ipak... - ponovo je oklijevala.
- Da li bi htjela pozvati gospodina Carra na večeru? - zapita Veronica hladnim glasom - Bit će mi, dakako, drago ako prihvati poziv. - Hvala ti! - Olivia zagrli baku. Danas se ostvario Olivijin san. O tome je razmišljala nekoliko minuta kasnije kad je pošla telefonirati Andrewu. Olivia se ponada da će taj san potrajati, iako to obično nije bilo tako.
ad je Andrew stigao, Veronica ga primi službenom ljubaznošću. Njihovi se pogledi sretoše nakratko, a preko usana im prijeđe smiješak. - Percy će vam pokazati kuću - reče Veronica. - Gospodine Carr, drago mi je što ste nam se pridružili. A sada me morate ispričati, moram se odmoriti. Olivia se nadala da službeni ton njezine bake nije značilo kako joj se Andrew ne sviđa. Na sreću ubzro je to zaboravila, jer ih je Percy poveo u razgledanje kuće. lako je kuća bila golema, u njoj nije bilo mnogo soba, jer su sve bile vrlo prostrane. Nakon što su razgledali veliku blagovaonicu, sobu za doručkovanje i knjižnicu, Percy ih odvede na kat. Tu je bilo šest spavaćih soba, svaka u drugoj boji. Uza svaku bila je kupaonica. Percy upozori Oliviju da može za sebe odabrati jednu od njih. Nakon razgledanja kuće, Andrew i Olivia krenuše sami u vrt. Divili su se urednim živicama i obilju šarena cvijeća. - Drago mi je što se sve sredilo s tvojom bakom - reče Andrew i uhvati je za ruku - Bio sam oduševljen kad si mi telefonirala. Olivia porumeni. - Na sreću, Percy te nije spomenuo. Ipak, sretna sam što si ovdje. Andrew je povuče na puteljak, koji je vodio između grmova ruža. - Uistinu divna kuća! Osjećam se u njoj kao da sam se iznenada našao u davnim vremenima. To je mjesto nalik na nešto o čemu smo čitali u povijesnim knjigama. Olivia položi obraz na njegovo rame. - A mi kao da smo likovi iz davne prošlosti je li? Onda je život bio romantičniji, ili se barem tako čini kad gledamo unatrag. - Menije miliji svijet koji posjeduje antibiotike, avione, bazene i Brucea Springsteena, ali i ja volim romantičnost. - Pričaj mi o svojoj kući iz snova. - Olivia zabaci glavu, tako da joj je sunce obasjavalo lice. Nikada dosad nije bila tako sretna. Kad bi barem taj trenutak mogao vječno trajati! - Učinit ću nešto bolje: jednoga ću te dana povesti onamo! - Andrew zastane i okrene se prema njoj. - Kuća se nalazi u Coroni del Mar. To je gradić uz obalu, sat vožnje odavde. A znaš li da mogu opisati i svoju ženu iz snova?
Ima sjajnu smeđu kosu i pune usne, zbog kojih ću izludjeti. Zagrli je i strasno poljubi. U Andrewovu poljupcu bijaše sva toplina sunca. Olivia udahne bogat miris zemlje pomiješan s mirisom njegova parfema. Snažne ruke prelazile su preko njezina potiljka, a Olivia se čvršće privine uza nj. Uto je Andrew iznenada podigne i odnese prema mjestu zaklonjenom grmovima. Tu je spusti na klupu i stane nježno ljubiti. Olivijino je tijelo žudjelo za njegovim dodirom. Poželi da je dodirne posvuda i da mu ona uzvraća milovanje. Andrew je povuče na krilo, ljubeći joj usne, nos i oči. - Rekao bih da sam pronašao šumsku vilu - šapne onpromuklim glasom. Uzdahnuvši, Olivia se privine uza nj. Osjećala je kucanje njegova srca kroz košulju. Poželi osjetiti toplinu tog tijela. - Nisam još spremna za to - uzdahne ona iznenada. - Zašto? - Nisam bila ni s kim nakon Jima... svoga muža. Današnji mi je dan donio mnogo uzbuđenja. Nisam čak više sigurna ni tko sam. - Mogao bih ti to dokazati. - Ovoga se trenutka osjećam - uzdahne Olivia - kao da bih trebala odabrati između bake i tebe. Andrew, ne mogu ti pokloniti samo djelić sebe. - Priželjkivala si taj susret s bakom otkad si bila dijete, je li? Andrew je pogleda s razumijevanjem. - Uistinu sam sebičan! Ni ja te ne želim dijeliti. Kada dođe vrijeme... - Kad dođe vrijeme, nećeš me morati dijeliti ni skim! Njihovi se pogledi susretoše u tihom razumijevanju. - Nisam strpljiv čovjek, već poduzetan - izjavi napokon Andrew. - Dobro! - Olivia duboko uzdahne. - Izgledam li strašno? - Doimaš se poput francuske vragolanke s tim svojim kovrčicama. Andrew pruži ruku u džep. - Evo ti češalj! Olivia ga poljubi još jednom prije nego što je ustala. - Cijenim tvoje razumijevanje. Ponekad nisam sigurna razumijem li samu sebe. Krenuše zajedno prema kući. - Ovo će biti zanimljiva večer. Nadam se da me tvoja baka neće ponuditi kao jedno od jela - nasmiješi joj se Andrew. - Ne bih rekla da joj se ne sviđaš. - Nije odveć oduševljena sa mnom. Olivia pomisli da je Andrew vjerojatno pogodio.
Veronica je voljela rano večerati, a to je odgovaralo i njima jer nisu objedovali. Djevojka je poslužila večeru za velikim stolom od mahagonija. Prvo je donijela vrlo ukushu juhu od šparoga, lako je Olivia vjerovala da njezina baka zna kako su vrtovi stvoreni za potajne poljupce, ipak je zapazila da Veronica razgovara s Andrewom vrlo službeno o vremenu, najnovijim filmovima i lošem programu na televiziji. Napokon, kad su nakon piletine u umaku od gljiva i kreme od čokolade, završili večeru - Veronica zapita Andrewa čime se bavi. - Propagandom - odgovori joj on. - Upravo se sda bavim reklamiranjem nakita. Olivia duboko uzdahne. Zbog svih tih uzbuđenja, zaboravila je na Andrewov posao. - Vrlo zanimljivo! - Veronica pozvoni i naruči kavu. - Zapravo, pomislili smo da biste nam vi mogli pomoći u tome oklijevajući reče Andrew. - Oh!? - iznenadi se Veronica. - Svi znaju da se izvanredno razumijete u dragulje. Bilo bi divno da pristanete snimiti reklamni spot za nakit "Elegancija". - Vrlo laskavo! - Sjetio sam se toga kad sam sreo Oliviju i saznao da je ona vaša unuka. - Da li biste uz kavu željeli neko piće? - zapita ga Veronica, pružajući mu šalicu kave. - Ne, hvala, kava mi odgovara. - Dobro! Ne zamjeram muškarcima ako ponekad nešto popiju, ali većina njih ne zna kada im je dosta. - Činilo se kao da Veronica namjerno nije obratila pažnju na njegovu ponudu. Iznenada ipak primijeti: - Dakle, Olivia vas je podsjetila na to? Mogu razumjeti, vrlo je zgod na djevojka! - To je istina - složi se Andrew i pogleda Oliviju s iskrenim divljenjem, tako da je porumenjela. - Podsjeća me na moje mlade dane. Nije uobičajena ljepota, već posjeduje nešto mnogo privlačni-je. Razlika je među nama u tome što sam bila svjesna svoje ljepote i vrlo odlučna u tome da je iskoristim, dok moja unuka toga nije svjesna. - Ne bih to rekao tim riječima. - Andrew se nije zbunio zbog te svoje izjave. - Ne vjerujem da je izgled baš tako važan - brzo primijeti Olivia, znajući da će njezien riječi odvući Veronicinu pažnju. - Glupost! - Veronica odloži šalicu na stol. - Posjeduješ ono za što bi druge žene ubijale, pa ne namjeravam dopustiti da to ne iskoristiš. Gospodine Carr, rado ću pristati da snimim taj vaš propagandni film - ako se moja unuka
pojavi u njemu zajedno sa mnom. Zavlada duboka tišina. - Bila bih užasna! - pobuni se napokon Olivia, ne mogavši povjerovati bakinim riječima. - A nemam ni pojma kako se to radi. - Potrebno ti je iskustvo pred kamerom, prije nego zaigraš mene u filmu o mom životu. Olivia je nijemo promatrala baku. Zasigurno se Veronica šali! Sve to nije imalo nikakvog smisla. - Hoćemo li poći u moju radnu sobu? - pozove ih baka i ustane. Kako se baka toga sjetila, razmišljala je Olivia dok su odlazili u drugu sobu. Je li to bilo zbog Andrewove ponude, ili je Veroncia o tome razmišljala još u tijeku dana? Andrew je mračno gledao preda se. Kad je sjeo, obratio se Oliviji. - Dakle, što misliš o tome? - Ne znam da li bih to mogla - Nije željela proturječiti baki. - Mislim... to zvuči uzbudljivo, i bilo bi divno raditi s bakom, ali... - Nećeš znati možeš li to dok ne pokušaš - reče Veronica i sjedne za dražestan stolić, koji joj je očigledno služio kao pisaći stol. - Uz to, neopisivo sam se plašila da će neka strana žena, koja uopće nije nalik na mene, tumačiti tu ulogu. Olivia pomisli kako je sve to vrlo čudno. Još prije nego što se rodila, baka ju je odbacila, a sada je Veronica okrenula karte, tvrdeći da je sudbina odredila njihov životni put od samog početka. A možda je i bilo tako. Možda je baka željela popraviti svoje prošle greške poklanjajući Oliviji velik dio sebe. - Što li misliš? - zapita Olivia Andrewa. Ovaj je ispružio duge noge i zamišljeno je promatrao. - Očigledno se za mene ne može tvrditi da sam nepristran gledatelj. - Kad je riječ o novcu, ne znam koji bi muškarac to bio - izjavi Veronica. - Dodaj tome lijepu ženu, pa je prava sreća ako ne poludi od oduševljenja. - Vjerojatno nemate dobro mišljenje o muškarcima - reče Andrew, kojega njezina primjedba nije zbunila. - Glupost, vrlo sam realna žena! Dakle? Olivia se nikada u životu nije našla suočena s dvije tako snažne volje, lako je Andrew nije tjerao ni na što, ipak je zapazila da se teškom mukom suzdržava. Zasigurno bi takva reklama za nj bila golem uspjeh, a i Veronica bi bila sretna. - Dobro, sudjelovat ću u tom reklamnom spotu - izjavi napokon Olivia. - Ali, još ništa ne obećavam u vezi s filmom. Bila bi to odveć smjela odluka. - Dobro, vidjet ćemo - složi se njezina baka. Andrew je te večeri odvezao Oliviju u njezin stan. U kolima ju je obuzelo snažno uzbuđenje. Sve je ovo bilo nalik bajci. Ta iznenadna prilika da stekne slavu! Ponovno se prisjeti one poznate glumice koju je proteklgo tjedna vidjela u kazalištu. Je li doista mogla postati netko poput nje? Andrew prekine
tišinu: - Jesi li zadovoljan time što se dogodilo? - Došla sam u Los Angeles ne znajući što me čeka -nasmiješi se Olivia. - Nisam mogla ni zamisliti da će se dogoditi takvo što. - Prava si pustolovka za učiteljicu! Ipak, kad se automobil zaustavio ispred njezine kuće, Andrewov pogled odavao je tugu. - Andrew... - reče Olivia i dohvati njegovu ruku. - Zar nešto nije u redu? - Zapravo, sve je u redu. - Ipak, njegov glas nije zvučao odveć sigurno. - Znam da će se sada sve izmijeniti, pošto si se pomirila s bakom. Sretati ćeš druge ljude, živjeti novim životom. - Ipak, uvijek ću imati vremena za tebe! - Olivia krene u njegovoj pratnji prema kući.- Kako si mogao i pomisliti... - Nije riječ o tome! - Andrew joj uzme ključ iz ruke i otključa vrata. - Ne postoji mjesto na koje bi mogla otići, a da te ne nađem. Ovaj posljednji tjedan bio je ipak prava idila. Pružila nam se prilika da se veza među nama razvije na prirodan način, potpuno nesputano. Dovoljno sam sebičan da te želim samo za sebe. - Pa radit ćemo zajedno, nije li tako? - Olivia mu lagano pogladi ruku. - Dakako! - Sagnuo se i poljubio je. - Zapravo, namjeravam s tobom surađivati vrlo prisno. Pitala se hoće li Andrew pokušati probuditi one osjećaje koji su se rodili u bakinom parku, ali očigledno se sjetio njezinih riječi. Pomalo žaleći, Olivia prihvati njegov kratak poljubac, pa sjetno pogleda za njim. Ostaviši sama, Olivia se šetala po stanu, nastojeći se prisjetiti svega što se dogodilo toga dana. Sjetila se i onog kratkog pogleda koji su izmijenili Veronica i Andrew kad su se upoznali. Što će se dogoditi ako dođe do nesuglasica među njima? Nije željela biti rastrgana između bake i Andrewa. Olivia slegne ramenima. Morala se pobrinuti da se to ne dogodi.
dućih je tjedana Olivia bila zaposlenija negoli je dosad mogla i zamisliti. Ponekad joj je čak nedostajalo oduševljenja za posao, koji je obavljala. Morala se podvrgnuti posebnoj dijeti kako bi skinula pet suvišnih kilograma. To što je to radila i njezina baka, nije je umirilo. Neprekidno joj je krulio želudac. Preselila se u bakinu kuću, no pitala se često da li je ona žena koja je još nedavno podučavala đake u Saint Petersburgu. - Promijenila si se - rekao joj je jednoga dana Andrew. - Sve si više nalik baki. - Uistinu? Ni sama ne mogu povjerovati da se sve to događa sa mnom, i to samo zbog jednog reklamnog špota. - Zaboravljaš da se svi zanimaju za tebe stoga što si izgubljena unuka Veronice Gold. Ujedno je to jedini reklamni spot u kojem je Veronica Gold pristala sudjelovati. A sada ću te nekamo povesti, bit će to iznenađenje!" - Ti si nepredvidiv! - usklikne Olivia. - Nisam mislio na tu vrst iznenađenja. Nastojim održati obećanje, a vjeruj mi, to nije lako... Nakon nekog vremena, "porsche" se zaustavi pred otmjenim kozmetičkim salonom. - Zašto si me doveo ovamo? - iznenadi se Olivia. - Moraš naučiti pravilno urediti lice. - Vjerovala sam da to znam. Uskoro je od nekog mladića saznala kako treba čistiti pore na nosu, koristiti tamniju podlogu za puder i čupati obrve. Kad se poslije pogledala u zrcalo, umalo što nije kriknula. Ugledala je pred sobom - mladu Veronicu Gold. Načas je obuzme osjećaj nestvarnosti, kao da promatra samu sebe izvan svog pravog tijela. - Sada uistinu više nisi ona učiteljica iz Saint Petersburga - zamišljeno izjavi Andrew. - A ti nisi momak iz Nebraske. Andrew pogleda na sat. - Obećao sam tvojoj baki da ćemo se vratiti do pet. Moramo se požuriti! - Zašto joj ne javiš da nas je nešto zadržalo? - predloži Olivia. - Mogli bismo poduzeti nešto uzbudljivo. Naprimjer, poći na večeru kod "McDonald'a". - Ako nisi još zapazila, Veronica vrlo pažljivo prati sve što radiš. Želi te vidjeti nakon posjeta kozmetičkom salonu. Olivia bi se razočarala da je očekivala silno bakino oduševljenje. Veronica ju je pažljivo proučavala i izjavila: - Moramo nešto učiniti s tvojom kosom.
- Ali meni odgovara da mi pada na ramena. - Važno je što odgovara kameri - podući je Veronica. Olivia se pogledom obrati Andrewu za pomoć, ali on se udobno namjestio u naslonjaču i složio s bakom. - Duga kosa više ne odgovara tvom sadašnjem izgledu. Olivia se ljutila u sebi, ali morala je priznati da su oni u pravu. - Trebat će joj podrezati kosu -zamisli se Veronica. - Ipak, frizura ne bi trebala biti odveć suvremena. - Da, jer ni vi u mladosti niste imali kratku kosu. Ne smijemo dopustiti da je odviše podšišaju - složi se Andrew. Olivijin želudac zakruli. Prisjeti se da je šest sati. Cijeli dan nije pojela ništa drugo osim nekoliko rajčica. Veronica ju je i dalje pomno promatrala. Možda je to zbog boje. Ima tamniju kosu nego što sam je ja imala. Što mislite o zlaćanom sjaju? Andrew kimne. - Da, svjetlija kosa i malko podrezana. To će biti dobro. Napokon su donijeli odluku, pa su mogli sjesti za stol. Olivia osjeti olakšanje. Smirila se, sve dok nije nekoliko trenutaka kasnije saznala da će za večeru dobiti samo salatu od piletine i malko grapea. Idućeg dana provela je nekoliko sati kod nekog slavnog frizera o kojemu je nekad čitala u novinama. Kad je izašla od njega, kosa joj je bila plava i puna kovrčica. Gian Franco bio je oduševljen što će baka i unuka nositi njegove dragulje. Prvo snimanje bilo je zakazano za idući petak. - Požuri! - tjerala ju je Veronica. - Imamo samo jedan sat za šminkanje. - Brzo je izvuče iz automobila. Studio je bio prostran, pun opreme za snimanje, te s vrlo mnogo reflektora. Kulisa je dočaravala planinski pejzaž, jer je takvo mjesto odabrao za reklamni spot koji će snimati za nekoliko dana. Fotograf Phil Alonzo priđe Veronici i Oliviji. - Iznenađujuće - primijeti on kad je bolje pogledao Oliviju. Nevjerojatno sličite gospođi Gold. - Izgleda onako kako sam ja nekad izgledala, je li - zapita ponosno Veronica. - Kao da sam se ponovno rodila! Požuriše se pripremiti za snimanje. Pomagala im je garderobijerka, pa nisu imale priliku za nesmetani razgovor. - Jeste li spremne? - Andrew proviri kroz vrata. - Sjajno izgledate! Veronica je odabrala sjajnoružičastu haljinu. Olivijina bijaše tirkizna. Obje haljine su bile zatvorene do vrata kako bi se ogrlice bolje isticale. Nakit ih je čekao u studiju. Pokraj njega je stajao čuvar. Olivia pomisli da možda pretjeruju. Tada se prisjeti da je to vjerojatno tražila osiguravajuća kuća. Arjdrew im objasni scenu. - Želio bih da se sve doima tako kao da se zbiva u planinama. Morale biste uvjeriti ljude da ste obje vrlo otmjene žene, ali da je taj nakit ipak
dostupak svima. Ne samo najbogatijima, jer ne prodajemo nakit samo njima. - Meni sve to zvuči nekako čudno - uzdahne Olivia. Uto im priđe Phil da pokaže gdje će stajati. - Vaš prvi posao? - zapita on Oliviju. - Ona kimne. - Promatrajte svoju baku, pravi je majstor. Pogledajte! - reče on i povede Oliviju do fotografskog aparata. Olivia je odmah shvatila što joj želi reći. Veronica je, naime, iako snimanje još nije počelo, sjala nekim čudnim sjajem. Doimala se višom nego inače. Je li to moguće, čudila se u sebi Olivia. Osjećala se vrlo nelagodno kad je zauzela svoje mjesto pokraj Veronice. Činilo joj se da su se mišići na njezinu licu odjednom zgrčili. - Opustite se! - opomene je Phil, ali to je bilo uzalud. Kako je uopće mogla i pomisliti da će postati glumica? - Samo trenutak? - obrati se Andrew Philu, pa povede Oliviju na stranu. - Oprosti! - Suze su je pekle u očima. - Nisam stvorena za to. Andrew je nježno poljubi u obraz. - Moraš zaboraviti gdje si. - Ne znam, Andrew... - Odat ću ti tajnu: pretvaraj se kao da nitko od nas nije prisutan! Kamera je tvoje zrcalo, i ti promatraš samu sebe. Očijukaj s njom, zavodi je. Mogao bih se okladiti da si se ponašala tako tisuću puta dok si bila djevojčica. Nije li to točno? - Olivia kimne, pitajući se kako je to mogao znati. - Zaboravi na nas, barem neko vrijeme. Pretvaraj se da si sama. Povukao se, a Olivia osjeti da joj nedostaje njegova toplina. No, Veronica i Phil su čekali. Udahne odlučno i ponovno zauzme svoje mjesto pokraj bake. - Dobro, možemo početi - reče Phil. Olivia još jednom duboko udahne, pa stane glumiti sebe u ranoj mladosti. U ono se doba promatrala u zrcalu želeći vidjeti sliči li svojoj baki. Na Olivijino iznenađenje Andrewov savjet joj je pomogao. Veronica i ona zabacivale su glave, pokazivale nakit i smijale se kad bi to Phil zahtijevao. Nakon jednoga sata, Olivia zapita samu sebe kako će dugo sve to još moći podnijeti. Nije ni slutila da je snimanje tako naporno. Možda je to bilo stoga jer su tako dugo morale stajati na jednome mjestu. Nevjerojatno ju je zamarala pažnja koju je morala posvetiti tom poslu. - Sjajno! - izjavi napokon Phil, - Andrew, imamo nekoliko izvrsnih snimaka. Pripremit ću ti probne snimke za utorak. - Htjela bih pogledati polaroidne - zahtijevala je Veronica. Bila je iscrpljena, ali to nije htjela pokazati. Phil joj pruži slike koje je snimao radi provjere svjetla. Olivia ih pogleda preko ramena svoje bake. Uistinu je izgledala poput Veronice! Bila je, doduše, nešto viša od nje, ali jednako tako privlačna kao Veronica u mladosti. - Znala sam - oduševi se baka - kamera te voli! Ti to posjeduješ, mila
moja! A to se ima ili nema. - Sjajno - zadivi se Phil. Andrew je gledao preko njegovih ramena. Mahne Oliviji, i ona se iznenada bolje osjećala. U tijeku vožnje kući šutjela je, zapazivši da Veronica pjevuši od oduševljenja. Kakva sreća! Uz Andrewovu pomoć uspjela je obaviti snimanje bez većih teškoća. Andrew joj je obećao da će je izvesti u subotu navečer kako bi proslavili prvo snimanje. Bit će to napkon prilika da bude s njim nasamu. Tome se neizmjerno radovala.
livia osjeti olakšanje što Andrew nije odabrao jedan od poznatih holivudskih restorana u kojima se nije dobro osjećala. Umjesto toga, poveo ju je u svoj stan u neboderu. Stan ju je očarao suvremenim, ukusnim uređenjem. - Sve je ovo tako lijepo kao da je sobe namjestio neki čarobnjak - izjavi ona oduševljeno. - Nadam se da ćeš se osjećati jednako tako nakon što kušaš jelo koje ću ti pripremiti. Voliš li tjesteninu? - Dakako! - Olivia ga je promatrala dok je pripremao raviole u umaku od sira. Sada ju je podsjećao na čovjeka kojega je srela one čarobne, ne tako davne noći. - Napokon ne moram razmišljati o poslovima - reče i uzdahne glasno Andrew. - Ponekad se pitam što bi se dogodilo da te nisam srela istovremeno s Veronicom. Ponekad poželim... - Mila moja, to što si pronašla baku, drugi je najljepši doživljaj u tvom životu. - Andrewov smiješak oda da nije moglo biti sumnje koji je bio prvi. - Bi li pripremila salatu? Tako ćemo moći brže jesti. - Dakako, pa ja volim raditi. Ne zaboravi, radna sam žena! - A ipak ti se sviđa ono što si sada postala. - Bila je to izjava, a ne pitanje. - Ponekad! - Pažljivo ga pogleda. - Zar to nije u redu? - Sve je u redu! U ovoj haljini... -Andrew pažljivo pogleda svilenu haljinu boje lavande, koju je Olivia odabrala za večeras. Platila je za nju više negoli je kao učiteljica zarađivala za jedan tjedan. - Sviđa ti se?
- Mogla bi zaluditi muškarce. Uistinu više nisi ona mala učiteljica iz Saint Petersburga. - Ponekad se ipak još tako osjećam - prizna Olivia - a ponekad nisam posve sigurna tko sam. Jesi li se i ti tako osjećao kad si stigao u Los Angeles? - Zapravo nisam, ali u ono sam doba bio vrlo mlad i poduzetan. - A sada si star i oprezan! - podrugljivo će Olivia. - Nisam baš uvijek takav. Postao sam pomalo ciničan, a to mi nije drago. Nestalo je onog dječaka kakav sam nekad bio - Stavi joj raviole na tanjur. - Savršeno su uspjeli! Olivia se morala složiti s njim, već dugo nije jela tako dobro. - Sjajno kuhaš, no nisam sigurna jesi li pripremio dovoljno raviola izjavi ona i namjesti se udobnije. - Nisam, jer moraš smršaviti. Žao mi je, ali dužnost je dužnost! Olivia uzdahne: - Nisam stvorena da budem model. Mogla bih nekoga ubiti za šalicu tople čokolade. - Važno je da se nečim pozabaviš - ako te muči glad. - Andrew stane skupljati tanjure, odbivši njezinu pomoć. - Moja će čistačica doći u ponedjeljak. Hajde da se udobnije smjestimo! U sobi za dnevni boravak Andrew razvuče zavjese, a pred Olivijinim očima pojaviše se svjetla grada. - Predivno! - uzvikne ona. Polagano se okrene prema Andrewu koji je stajao iza nje. Nesvjesno se zagrliše. Ljubili su se, uživajući u toj bliskosti za kojom su tako dugo žudjeli. Olivia mu skine naočale s nosa te poljubi trag koji su ostavile. - Jesi li mislila na mene kad si kupovala tu haljinu? - šapne Andrew. - Jesam! - Olivia lagano zadrhti, ali ne od hladnoće. - Pomislila sam da bi takvu haljinu odabrala učiteljica, koja želi još nešto naučiti. - Posve sam siguran da si prirodno nadarena. - Andrew poljubi baršunastu kožu njezina vrata. - Ipak, uvijek postoji nešto što bih još mogla naučiti. Čak i od seoskog momka! - Gospođo, to mi je vrlo drago. Dok je govorio njihova se tijela priljubiše. Olivia se nikada dosad nije osjećala tako puna života. Činilo joj se kao da joj krv brže teče žilama i cijelim tijelom. Njezina je koža svakim dahom postajala sve osjetljivija. Kroz tanku svilu haljine ona osjeti snažne mišiće Andrewova tijela. Prelazio joj je rukama preko ramenaj ruku. Da, bio je čarobnjak! Što bi, inače, moglo objasniti silnu žudnju koja je gorjela u njezinom tijelu lišavajući je volje da mu se odupre? Znala je - a bila je svjesna da i on to zna - da je srušena ograda među njima, i to bez ijedne riječi. Kao da ih je obavijala neka čarolija, pa do njih nije prodirala ni buka ni ikakvi zvuči izvana. Andrew je podigne te bez ikakva napora odnese u spavaću sobu.
Tu je spusti na široki krevet. Načas ostane stajati promatrajući je. Začudo, Olivia se nije nelagodno osjećala. Nejasno spozna da je bila u njegovoj vlasti. Uto se Andrew sagne i stane je razodijevati. Olivia odleprša u skriveno kraljevstvo u kojemu nije bilo nikoga osim njih.
*** Andrew se nasloni na lakat. Doimao se ranjivo, nježno i zaljubljeno. - Bilo je neizmjerno teško ovih proteklih tjedana željeti te, a pokušati se pristojno ponašati. Olivia se privine uza nj. - Vjerovala sam da si umislima tisuće kilometara daleko od mene, kao da si neprekidno razmišljao samo o mojim kilogramima i boji kose. - Takav je moj posao. Nikada dosad nisam volio ženu koja radi za mene. Uvijek sam odvajao posao od svog privatnog života. Koju je drugu ženu volio? I što se dogodilo s njom? Olivia pomisli da to i nije važno, jer je sada bio pokraj nje. Iz nekih dosadašnjih razgovora shvatila je da je imao mnogo ljubavnica, ali da mu nijedna nije značila nešto više. - Mislim da sam naučila što sam trebala - šapne Olivia. - To počinje tako, je li? I - zagrli ga i privuče k sebi. Andrew duboko uzdahne. - Dobit ćeš odličan - šapne joj u uho. - Vrlo si nadarena učenica. - To mogu zahvaliti svom učitelju. Nakon nekog vremena, oni ustadoše, a Andrew im natoči čašicu "Amaretta". Olivia je bila žalosna jer se morala odjenuti i vratiti kući.I Andrew nije htio smetati Veronici, a njoj je to bilo drago. - Ali, sutra... - počne Olivia. Sutra ćeš se odmarati! - Andrewov je glas odavao žaljenje, ali bio je i vrlo odlučan. - Ponedjeljak je za tebe velik dan, pa želim da dobro izgledaš. Je li to njemu najvažnije, zapita se Olivia. Sada, kad su postali ljubavnici, vjerovala je da bi neprekidno trebali biti zajedno. Zašto je morao spomenuti posao? - Vidjet ćemo se u ponedjeljak ujutro. - Oprostio se od nje, lagano je poljubivši. Odvezao se još dok je Olivia ulazila u kuću. Znala je da ju je ova večer izmijenila više nego što je mogla i zamisliti. Željela je neprekidno biti pokraj Andrewa, zaboraviti snimanje i svu buku oko sebe. Bila je to čarobna noć. Pošla je do sobe svoje bake da je pozdravi. - Kasno je! - Veronica je ležala u krevetu i čitala.
- Andrew i ja... morali smo se nešto dogovoriti. - Nisam jučer rođena! - reče joj Veronica. - Nadam se da znaš što radiš, a sada pođi spavati! Olivia kimne i povuče se. Zapitala se da li Andrew voli malu učiteljicu koju je upoznao ili ovu novu Oliviju Gold?
ano u ponedjeljak ujutro, Perxy je odvezao obje žene do brda San Gabriel. Zijevajući, Olivia je promatrala sa zanimanjem gorski krajolik kojim su prolazili. Veronica nije gledala kroz prozor, nego je ponovno proučavala knjigu snimanja. Olivia zadrhti od uzbuđenja. Sve je to za nju bilo nešto posve novo. Uto im priđe Andrew, odjeven u traperice i sportsku košulju. Doimao se mlado i svježe. Dok je pomagao Oliviji izaći iz automobila, njihovi se pogledi sretoše. Toplina njegovih očiju odala je Oliviji da je i on proveo jučerašnji dan razmišljajući o njoj. Zapazi oko njih mnoštvo ljudi. Nije mogla objasniti što svi oni rade. Činilo joj se da su, ako bi atomska bomba pala na Los Angeles, imali sa sobom sve potrebno da prežive. Čuo sam glasan šum generatora. Olivia ugleda i nekoliko prikolica. - Imao sam jučer mnogo posla - šapne Andrew. - Sada ćeš barem naučiti kako se snimaju reklamni spotovi. - Radije bih naučila nešto drugo. - I ja... Uto im priđe Veronica, a Andrew joj objasni: - Vaša je garderoba u onoj prikolici. - Mala je, ali vidim da je klimatizirana. - Veronica krene prema njoj, a Olivia požuri za njom. U prikolici ih preuzeše garderobijerke i frizer. Olivia je bila spremna u sedam sati. Trebala je snimati prva, pa je Veronica mogla još ostati u prikolici. Umjesto toga, izašla je jer je željela prisustvovati snimanju. Oliviji se stisne grlo kad je zapazila koliko je ljudi čeka. Nadala se da neće ispasti budala pred njima. Režiser Todd Glassner bijaše visok četrdesetogodišnjak. Nasmiješio se Oliviji kad joj je stisnuo ruku. Kamera je bila okrenuta prema potočiću u kojem je stajala neka djevojka. - To je tvoja dublerka - objasni joj Andrew. - Uboga djevojka, zacijelo joj je hladno. - Olivia se pokuša nasmiješiti. - Ne žali je! - Andrew joj stisne ruku. - I ti ćeš neko vrijeme provesti u vodi.
- Uistinu nije lako biti zvijezda. - Olivia duboko uzdahne. - Ne brini, kad sve ovo prođe, zagrijat ću te. U prvom prizoru, Olivia se pojavljivala kao rudar koji ispire zlato. Kad će pronaći ogrlicu, snažno će zamahnuti glavom, tako da joj kosa padne na ramena, odajući da je žena. U knjizi snimanja činilo se to vrlo jednsotavno, ali Olivia ubrzo otkrije da je stvarnost posve drukčija. Voda je bila ledena, a vrlo je dugo trajalo dok nisu namjestili kameru i reflektore. Sjetivši se Andrewove upute, Olivia pokuša zamisliti da je sama pred zrcalom. Ali, u fotografskom studiju nije bilo toliko ljudi, a nije bilo ni ledene vode ni mikrofona. Sve joj je to odvačilo pažnju. Oliviju obuzme panika. Kako će obaviti taj posao? Osjećala se smiješnom, stojeći u vodi. Sva očajna pogleda Andrewa, kao da traži pomoć od njega. - Oprostite! - dovikne Andrew režiseru. Olivia se iznenadi kad je zbacio cipele s nogu, zavrnuo nojgavice i stao u vodu pokraj nje. - Što da radim? - Olivia se još držala mirno, tako da nitko drugi ne zapazi njezin strah. Pokušavam se pretvarati da sam sama, ali to mi ne uspijeva. - Ovaj je put sve mnogo zamršenije - složi se Andrew, - Olivia, pokušaj se pretvarati da si sama sa mnom u mom stanu. - Šališ se? - Stajat ću uz kameru. Očijukaj s njom kao da sam to ja. Izazivaj me... zavodi me! Olivia duboko uzdahne. Kako je mogla pokušati zavoditi Andrewa pred svim tim ljudima? - Kad izađeš iz vode, nastavi očijukati. Misli na mene! A ja ću zasigurno misliti na tebe, mala moja učiteljice! Kad zbaciš odjeću rudara, sjeti se da si vrlo zavodljiva u toj svilenoj haljini. Olivia osjeti da je pocrvenejla. - Andrew, to nije moguće! - Bolja si glumica nego što i sama misliš. Vjerujem u tebe! A potom se Andrew vratio na obalu. Olivia na tren pomisli da joj to nikada neće uspjeti. Uto se Andrew okrene prema njoj i nasmiješi. Iznenada nestadoše ljudi oko nje, pa ona stane očijukati s Andrewom. Činilo joj se da je scenarij napisan baš za njih dvoje. Osjeti u sebi novu hrabrost koja se nije izgubila čak ni onda kad je zbacila sa sebe odjeću rudara i stala uz Veronicu. Obje su bile odjevene u prekrasne svilene haljine.
Bilo je trenutaka kad je sigurnosni zatvarač zapeo, kad nije uspjela pričvrstiti ogrlicu oko vrata, kad ona i Veronica nisu uspjele istodobno izgovoriti riječi: "Elegancija je pravi nakit za vas..." Ipak, ni u jednom trenutku nije osjetila da je veza između nje i Andrewa prekinuta. Prvi put u životu, odjevena u svilenu haljinu tirkizne boje, Olivia je postala svjesna da je lijepa. Bila je izazovna i zavodljiva. Da, takva je bila ta nova Olivia Gold, plave kose i vješto našminkana lica. Veronica je izrekla posljednje riječi: "Vjerujte mi, taj će vam nakit pomoći da izgledate poput filmske zvijezde". Usprkos napornu snimanju, Veronica se doimala svježe. Olivia je također sve to izdržala, čak i onda kad su se počele spuštati duge sjene. Podržavala ju je pomisao da je Andrew promatra. Ali, kad je Todd napokon najavio završetak snimanja, osjeti iznenada koliko je iscrpljena. Andrew je povede do prikolice. - Mila moja, bila si divna! -Andrew nije izgledao umorno. - Nevjerojatno kako ti i tvoja baka dobro surađujete. Ovaj će spot biti prava senzacija! - Bi li me netko poveo u najbliži hotel? - uzdahne Olivia, bacivši se na stolicu. - Osjećam se kao da mi je pedeset godina. Ostali su sami u prikolici. Andrew priđe vratima, pa ih zaključa. Potom pomogne Oliviji skinuti haljinu. Stane joj masirati leđa. Nakon nekog vremena, zgrčeni se mišići opustiše pod njegovim vještim prstima. - Jesi li danas osjećao isto što i ja? - šapne Olivia. - Prava je sreća što kamera ne može čitati misli. - Andrew joj stane masirati ruke. - Mislio sam... Uto netko pokuca na vrata prikolice. - Doći ću po tebe u deset sati, pa ćemo proslaviti završetak snimanja. Andrew je poljubi u vrat. - Misliš li da ćeš biti sposobna za to? - Malo šampanjca? - pogladi joj nježno obraz. - Obećavam ti da će to biti vrlo mirna večer. - Kako bih to mogla odbiti? - uzdahne Olivia. - I ne možeš? - Kucanje se ponovi. - Mislim da smo predugo zadržali garderobu za sebe. - Priđe vratima i otključa ih.- Oprostite, ali gospođici Gold zapeo je sigurnosni zatvarač. Garderobijerka ga sumnjičavo pogleda i prođe pokraj njega. Olivia i Veronica brzo se preodjenuše. Krenule su kući u osam sati. - Draga moja, ponsna sam na tebe! - izjavi Veronica dok su se vozile kući. - Jutros sam te promatrala. Posjeduješv nešto što nije moguće naučiti. Čovjek mora s tim darom biti rođen. Olivia odmahne glavom. - Ne bih nikada uspjela da mi Andrew nije rekao što moram raditi. - Nije važno kako ti je to uspjelo. - S Veronicom se nije moglo raspravljati. - I Ailleen je to imala. Toliko sam željela da i ona postane filmska zvijezda.
- Zar to majka nije htjela? - Aileen joj to nikada nije spomenula. - Mislim da nije. - Veronica je gledala preda se kao da promatra nešto u daljini. - Nikada, doduše, nije rekla ni da neće. Možda sam se zato toliko Ijutita na nju kad je ostala u drugom stanju. Tada je uništila sve svoje mogućnosti. Olivia uzdahne. Nije više htjela o tome razgovarati. Nije bilo uputno reći Veronici da je otjerala kćerku iako je sada zbog toga žalila. - Drago mi je što si sa mnm zadovoljna. - Olivia zatvori oči kako bi ih odmorila. - Uostalom - doda -Andrew će večeras doći po mene, pa ćemo proslaviti završetak snimanja. Nećemo se dugo zadržati, samo da nešto popijemo. Veronica se okrene prema njoj i odrješito reče: - To nećeš učiniti! Dijete moje, iscrpljena si. Želiš li uništiti svoje zdravlje? - Bolje bih se osjećala ako bih nešto pojela. - Olivia pokuša mirno razgovarati s bakom. - Uostalom, to je nešto posebno, a i Andrew je poseban čovjek! - Moraš se naučiti svladavati. - Olivia zapazi na bakinu licu izraz čvrste odlučnosti, koji dosad nije vidjela. - Ne mogu ti reći koliko sam glumica promatrala u tijeku svih tih godina. Trošile su uzalud svoj talent, pile su, ljubile se, uzimale droge... -To za mene ne možeš reći! Droge ne bih nikada uzela, a pijem vrlo malo. - Olivia se nije željela svađati, ali ipak se naljutila zbog bakinih riječi. - Nisam to ni mislila, ali ne smiješ razvijati loše navike. - Kao što su sastanci? - Olivia bi najradije prekinula taj razgovor, bila je odveć uzbuđena i umorna. Ipak, doda: - Ne bih željela biti jedna od onih glumica kojima njihov posao znači najviše. Sve dok to ne postane i njihov jedini životni cilj! - Ti... - Veronica se prekine. - Ne želim raspravljati s tobom, Olivia! Odrasla si žena, ali moraš biti oprezna. Moraš čuvati svoj izgled. Nakon naporna dana, potrebno je spavati. Pojavljivat ćeš se u javnosti. - Što? - Olivia pogleda baku. - To mi dosad nitko nije ni spomenuo. - Još nisu odredili točan datum, ali priredit će svečanu premijeru našeg špota. Bit će to priredba u dobrotvorne svrhe. Tom će prilikom prikazati spot. Dakako, ja i ti morat ćemo se također tamo pojaviti. Olivia, promatrat će te velik broj producenata. - Nebesa! - Olvija se skupi na sjedalu i duboko uzdahne. Ovoga trenutka nije se mogla suočiti s mišlju da će se morati pojaviti u javnosti. Tek kada su izašle iz automobila, Olivia se sjeti da je Percy čuo cijeli taj razgovor. Što je mislio o tome da se suprotstavlja baki? Osjećala je da mu je draga, ali on je ipak morao biti odan Veronici. Kako je sve to zamršeno, pomisli Olivia, dok je odlazila u svoju sobu.
isi mi spomenuo premijeru filma - govorila je Olivia sjedeći na kauču u Andrewovoj sobi za dnevni boravak. - To se dogodilo neočekivano - Andrew stavi bocu šampanjca u posudu s ledom, pa sjedne do nje. - Gian Franco mi je telefonirao u nedjelju i ispričao što je zamislio. Namjerava prikazati vaš reklamni spot na priredbi u korist nekog sirotišta na Siciliji. Rekao sam to tvojoj baki. Predložila mi je da o tome ne govorimo dok se snimanje ne završi. Nismo te željeli prestrašiti. - Moram priznati da se doista pomalo i plašim. Uz to, rekla bih da se tome pridaje odveć važnosti. Pa ljudi obično izlaze iz dvorane kad se prikazuju reklame! - Nisi upoznala sve tajne Hollywooda. - Andrew joj nježno pogladi ruku. -Već dugo živim u tom gradu, pa mislim da to svi znaju. - Učiteljica uvijek rado nauči nešto novo. - Hollywood živi od senzacija. - Razumijem, ali to nije slučaj sa mnom. - Reklama za nakit "Elegancija"preplavit će Hollywood. A nemoj zaboraviti ni to, u Hollywoodu su velike zvijezde kraljice. Producenti smatraju glumice poput Elizabeth Taylor, Bette Davis i Veronice Gold pravim kraljicama. - Stoga sam, valjda, neka vrst prestolonasljednice? - Olivia ga nježno pogladi po ruci. - Pogodila si! Zamisli što bi se dogodilo kad bi princeza Diana snimala reklamni spot! Ili me milovala, kao što ti to sada činiš -dugoko uzdahne Andrew. - Nisi, valjda, zaljubljen u princezu Dianu? - tobože začuđeno izusti Olivia. - Zaljubljen sam u princezu. Oliviju! Te su se noći grlili nježnije nego ikada prije. Ljubili su se na debelom tepihu sobe u dnevnom boravku. - A ja sam vjerovao da ništa ne može biti ljepše nego prvi put - šapne Andrew, kad je poslije ležao pokraj nje. - Prepusti učiteljici da otvori pred tobom nove vidike - važno reče Olivia.
Olivia je uskoro vrlo često nailazila na svoje ime u novinama. To što se nije pojavljivala u poznatim klubovima i restoranima još je više probudilo znatiželju novinara. - Prava si senzacija! - izjavi zadovoljno Veronica dok su zajedno doručkovale. - Svi govore o tebi. - Uskoro će im dosaditi - ustvrdi Olivia. - Gluposti! Nisi samo prolazna senzacija. Lijepa si i nadarena. Uz to ti si moja unuka. Olivia ispije kavu i izađe u vrt. Tih se dana osjećala nekako izgubljeno. Rijetko se sastajala s Andrewom. Imao je vrlo mnogo posla, pa je često napuštao grad. Što se dogodilo s onim dugim ljetnim danima, u koje je polagala toliko nade? Dosad se Andrew i ona nisu odvezli čak ni do njegove kuće u Coroni del Mar. Jednoga jutra u rujnu, dok ju je Percy vozio kući nakon što je bila, na aerobiku, Olivia ugleda golem reklamni plakat na Bulevaru sumraka. U prvi tren nije prepoznala djevojku pokraj Veronice Gold. Je li to doista bila ona? Morala je priznati da je zgodna i da su joj oči bile jednako tako očaravajuće kao bakine. Ipak, to nije bila prava Olivia Gold. - Osjećam se kao da nekoga varam - izjavi glasno. Percy se okrene prema njoj. - Znate li da ste učinili čuda za svoju baku? - Jesam li? - Bila je vrlo osamljena prije negoli ste došli. - Percy je rijetko kada govorio, pa Olivia prvo pričeka hoće li nastaviti pričati. - Ali namjeravala se poajviti u javnosti nakon toliko godina - podsjeti ga Olivia. - Neprekidno je nešto tražila. Možda mladu glumicu za koju bi se mogla pobrinuti. Percy načas odvrati pogled od prometa i reče: - A sada ima vas! Percy je poznavao Verinicu bolje od ikog drugog, pa se Olivija odluči iskreno reči: - Zahvalna sam joj za sve što radi za mene. Ali, što onda ako neću moći ispuniti njezian očekivanja? Zapravo, ja joj ni u čemu ne sličim. Percyju je trebalo nekoliko trenutaka prije negoli je odgovorio. - Ne smijete dopustiti da vas natjera učiniti nešto zbog čega biste se ljutili na nju. Očigledno nije namjeravao tim svojim riječima ništa dodati, pomisli Olivia. Zapravo, rekao je sve što je bilo potrebno. Uvjeravala je samu sebe kako je posve prirodno što je bila tako nesigurna. Prebrzo se našla u svjetlu reflektora. Za nju se ostvario Pepeljugin san - slava, bogatstvo, bakina ljubav a,
iznad svega, Andrew. Nije bilo čudno što ponekad nije mogla u sve to povjerovati. Olivia je morala priznati da joj je ipak pomalo laskalo što je izazivala pažnju javnosti. Polagano se počela osjećati sigurnijom. Na bakino navaljivanje, pristala je da je snime za naslovnu stranicu nekog ženskog časopisa. Uz to objavili su i članak pod naslovom "Nova lica, koja ćemo upoznati u jesen". Tjedan dana prije premijere reklamnog spota, Andrew se vratio iz San Francisca. Dogovorio se s Olivijom da će je povesti na večeru. Presretna zbog skorašnjeg susreta, Olivija se ponadala da će je povesti u svoj stan, ali Andrew joj objasni da joj želi pokazati jedno od svojih najmilijih mjesta. Restoran koji je odabrao nalazio se u Kineskoj četvrti Los Angelesa. - Mislio sam da bi nas ljudi prepoznali ako pođemo u "Špago". - Nas!? - Za Oliviju su njegove riječi bile pravi šok jer se ona još oduševljavala kad bi ugledala nekoga poznatog glumca. - Ne izlaziš u javnost, pa novinari umiru od želje da saznaju nešto više o tebi. Časopisi bi mnogo platili da dobiju tvoju sliku. -Pogleda konobara koji im je prišao, pa naruči različita jela. - Zar ćemo uistinu sve to pojesti? - Olivia ulije mirisni čaj, nesigurna da li joj je laskalo ili smetalo što su se novinari zanimali za nju. - Ne brini, ostatke možemo ponijeti kući! Volim one male, bijele kartonske kutije s ostacima hrane, koje obično pojedem sutradan za doručak. Jelo je bilo vrlo ukusno. Poslužili su piletinu s lukom, rižu s komadićima mesa, račiće u slatkom umaku i nešto što se zvalo "Mrav koji se penje uz drvo". Zapravo, to je bila svinjetina s rezancima. Kad su završili, Olivia je bila tako sita da je jedva disala. - Ovaj restoran posebno volim. - Andrew plati račun. - Jedino mi smeta što ne toče alkohol. Pođimo nekamo na čašicu! - Zvuči predivno! Olivia zapazi da pred ulazom restorana čeka mnogo ljudi. Pitala se zašto, jer su neki stolovi još bili slobodni. Iznenada, noćnu tminu osvijetli reflektor, zasljepljujući je. Da je Andrew nije pridržao, Olivia bi posrnula. - Kako su nas ti prokletnici pronašli! - naljuti se Andrew. Olivia podigne ruku želeći sakriti oči. Tada usred te gomile zapazi poznato lice - Landa Rama. - Netko je prepoznao tvoj automobil - objasni Lando Andrewu. - Molim vas, propustite nas! -Andrewove riječi nisu postigle nikakav učinak. Zasja još nekoliko reflektora. Kamere se primaknuše Olivijinu licu, a ona je zaslijepljena od jake svjetlosti, ustuknula. Neka oniska ženica, u loše skrojenom kaputu od tvida, stane mahati bilježnicom ispred Olivijina nosa. - Gospođice Gold, kada je vaša majka počela piti? Imate li i vi teškoća
s alkoholom? - Molim vas! - Oliviju umalo što nije obuzela histerija. - Molim vas, ostavite me na miru! Andrew je stane gurati naprijed, a Olivia osjeti kako se primiču sva ta tijela. Osjećala se kao da je upala u klopku. Činilo se da su fotografi bili oduševljeni što su mogli snimati izraz straha na njezinu licu. Što je tim ljudima? Oni nisu samo obavljali svoj posao, nego su je namjerno mučili kako bi uspjeli snimiti što uzbudljiviju sliku. Andrew se napokon uspije probiti kroz mnoštvo novinara do svog automobila, vukući Oliviju za sobom. Brzo je uvuče u kola. - Barem nas nitko ne slijedi - obavijesti je nakon nekoliko trenutaka vožnje. - Pa zar bi mogli učiniti i to!? - Da, to se događa vrlo često, ali "porsche" je ipak prebrz za njih. Andrew pruži ruku i odmakne joj uvojak s lica. - Žao mi je što su te uznemirili. - Andrew, mrzim sve to! - Olivijin je glas zadrhtao. - Bilo je užasno, kao da sam životinja u zoološkom vrtu! Nikada nisam pomislila da bi to moglo biti tako neugodno. Osjećala sam da bi me mogli zgaziti samo da snime zanimljivu sliku. - Uistinu su ponekad vrlo neugodni. - U Andrewovu glasu osjeti se lagana srdžba. - Moraš shvatiti da to nisu pravi novinari. Velike agencije i novine ne zanimaju se za takvu vrst posla. Najveći dio tih ljudi radi sam za sebe, bez stalnog namještenja. Prodaju časopise i slike svima koji žele za njih platiti, a pritom postupaju bezobzirno. - Vjerovala sam... Kakva sam glupača! Kad čovjek vidi zvijezde na televiziji, sve se doima vedro i privlačno. Nisam ni slutila da se i tako što događa. - Nemoj dopustiti da te taj događaj oneraspoloži! - pokuša je smiriti Andrew. - Koga to varam? - Olivia spozna da govori o sebi i Andrewu. -Prave zvijezde žele tu vrst reklame, a ja to nisam. Meni se sve to ne dopada. - Nemoj donositi nagle odluke! Osobito ne sada, kad si zbunjena i uznemirena. - Andrewov je glas odavao zabrinutost. Olivia se zapita što bi učinio kad bi mu rekla da se odlučila vratiti u Saint Petersborg i ponovno raditi kao obična učiteljica. - Andrew, a što onda ako je sve to bila greška...? - Poslušaj, odvest ću te natrag Veronici! - Andrew duboko uzdahne. Ne želim raspravljati s tobom, posebno nakon onoga što se upravo dogodilo. - Ti me, zapravo, i ne slušao! Andrew, možda sam se prevarila, povjerovavši da sam stvorena za to. - Ovoga trenutka ne možeš razumno razmišljati. Poslije kad se privikneš na toj život, znat ćeš s tim glupostima postupati poput pravog
profesionalaca. Ali ja se ne želim naviknuti na to, pomisli Olivia. Ipak, šutjela je, znajući da je Andrew u pravu. Bilo joj je potrebno nešto vremena da promisli o svemu. A kad to učini, mogla se samo nadati da će Andrew prihvatiti njezinu konačnu odluku.
nedjelju se Olivia probudila i iznenada prisjetila kako je, zbog svega što se dogodilo, zaboravila da joj je danas rođendan. Rođendane nije običavala slaviti, pa je odlučila da to tek poslije podne kaže baki koja će je zasigurno toplo poljubiti. Ali, velikih svečanosti neće biti! Dok se tuširala pokušavala je zaboraviti malu djevojčicu u sebi, koja je vrlo rijetko doživljavala pravu rođendansku proslavu. Sada je bilo prekasno da poželi smiješne šešire, šarene balone i tortu od sladoleda. Kad je Olivia sišla na doručak, baka je već napustila kuću. Prisjeti se sinoćnjeg događaja. Kako je sve to mrzila! Bilo bi joj mnogo milije pokušati protumačiti matematički zadatak jednom od svojih malih đaka nego se suočiti s takvim ljudima. Uto u sobu uđe Percy i reče joj. - Vaša je baka predložila da danas pokušate nabaviti haljinu za premijeru. - Haljinu sam već kupila - odgovori Olivia. - Ali mogla bih poći kupiti cipele i torbicu. Hvala, Percy! Nije više bila onako uzbuđena pri ulasku u otmjene trgovine, kao što je bila prvi put kad je ulazila u pratnji svoje bake. Zapravo, sve ju je to zabavljalo mnogo manje od kupovanja u malim trgovinama Saint Petersburga. Za jedan sat sve je kupila. Pronašla je predivne srebrne sandale i odgovarajuću torbicu, pa je rekla Percyju da se vrate kući. Iznenada se nečega prisjeti. - Percy, a tko vozi baku, kad ste vi ovdje? - Ima još jedna mala kola koja vozi sama. - Nije li spomenula kamo ide? - Mislim da se otišla manikirati. - U nedjelju? Nasta kratka stanka. - Ponekad.joj odgovara baš to vrijeme. Zašto ljudi u Hollywoodu nisu mogli sami uređivati svoje nokte?
Olivia toga dana nije ni sama znala zašto je neraspoložena. Vjerojatno zbog onog sinoćnjeg događaja, a i stoga što joj je danas ipak bio rođendan, a nitko na to nije obraćao pažnju. Dobro je što sam danas sama, pomisli, ali to je ipak nije uspjelo raspoložiti. Uto stigoše pred kuću u Pasadeni, a Olivia priđe vratima i otvori ih. Začudi se jer su svi bili ovdje. Andrew, Veronica, Gian Franco, pa čak i Veronicin poslovni agent -Rod Fitzpatrick. - Što se dogodilo? - Olivia je zurila u njih, ne vjerujući svojim očima. - Sretan rođendan! - Andrew položi ruku oko njezina struka. -Zar si uistinu vjerovala da to možemo zaboraviti? Olivia pogleda baku i zapazi da su joj oči vlažne od suza. To bijaše prvi rođendan koji su zajedno slavile, pomisli Olivia, pa i njoj navališe suze na oči. Andrew je povuče za sobom kroz kuću u patio. Ovdje se sve šarenilo od balona. Na najvećima su visili mali medvjedići. - Predivno! - oduševljeno uzvikne Olivia. - Vjerovao sam da će ti se to sviđati - nasmiješi se Andrew. Rođendanska je zabava bila baš onakva o kakvoj je Olivia uvijek sanjala. Za objed su poslužili šarene sendviče, a potom tortu od sladoleda prelivenu umakom od čokolade. Nakon toga, Percy joj donese pregršt darova. Olivia pomisli kako bi joj bio dovoljan već i sam papir u koji su darovi bili umotani. Pažljivo ga spremi, zajedno sa šarenim vrpcama. U paketima je našla igračke koje je željela kao dijete - životinje, lutke, dječje knjige i gomilu slatkiša. - Slatkiše možeš pojesti nakon premijere - upozori je Veronica. - Kako ste...!? - Olivia pogleda Andrewa. - Jednom si mi spomenula kako si zamišljala proslavu svoga rođendana - objasni joj on. - Nisi to zaboravio? - Olivia se iznenadi. Tek je toga trenutka shvatila koliko joj znače novostečeni prijatelji. To je sada bila njezina obitelj, obitelj koju je oduvijek željela! Kako da ih izda? Bila je posve sigurna da će se uspjeti naviknuti na život u Hollywoodu. Morat će! Olivia pomisli kako nije bilo najpametnije što je nakon proslave rođendana prihvatila Andrewov poziv da pođe s njim na primanje kod nekih poznanika. Sada je stajao pokraj bara i vrlo ozbiljno razgovarao s nekim čovjekom. Nije bilo sumnje da su razgovarali o poslovima. Olivia uzdahne, jer su već satima bili ovdje, a Andrew je najveći dio vremena proveo u razgovoru s raznim ljudima. Nisam mu trebala reći neka ne obraća pažnju na mene, jer me to ipak smeta, pomisli ona. Vjerovala je da će se dobro zabavljati na toj holivudskoj zabavi. Uživati u zanimljivom društvu i dobrtoj hrani. Umjesto toga, našla se
usred gomile ljudi koji su razgovarali nerazumljivo brzo, vjerojatno stoga što su bili pijani ili drogirani. Pomisli da je i njezino duševno raspoloženje bilo krov za nezadovoljstvo koje je osjećala. Andrew je vjerovao kako će to biti za Oliviju dobra prilika da stekne neka važna poznanstva, ali danas nije srela nikoga koga bi željela bolje upoznati. Zaključi posve iskreno da su neki od tih ljudi producenti ili režiseri - odbila bi raditi s njima. Napokon je uhvatila Andrewov pogled. Vidjela je da se ispričava svom sugovorniku i prilazi joj - Oprosti večeras te zapostavljam! - Nagne se prema njoj i šapne: - Divno mirišeš! Moram još samo nakratko razgovarati s onim čovjekom, pa ću, vjerojatno, uspjeti zaključiti posao. - Ne bi li mu mogao sutra telefonirati? - Tako se ne može raditi. A što onda ako se predomisli ili dade posao nekome drugome? Žao mi je, ali već sam te upozorio da na takvoj zabavi koristim mogućnost sklapanja novih poslova. - Dobro. - Olivia se nije željela ponašati poput razmažena djeteta. Nemoj ostati predugo! Ostavši sama, Olivia izađe pred kuću. Tu je bio velik bazen obasjan reflektorima. Nije bilo gužve kao u kući, pa Olivia odluči sjesti u naslonjač uz rub bazena. Možda je čak mogla nakratko zadrijemati... Prisjeti se bazena u Saint Petersburgu, kamo su ona i Sandra često odlazile. Razgovarale bi o tome što su doživjele toga dana i pokušavale se opustiti. Prodoran krik trgne Oliviju iz sanjarenja. Neka potpuno gola žena protrči mimo nje. Slijedio ju je goli muškarac koji je toga trenutka gurne u bazen. Olivia se tako naglo pomakla da se njezin naslonjač prevrnuo, i ona se, zajedno s njim, našla u toploj vodi bazena. Brzo izroni, pa se pokuša izvući. Tek je sada zapazila da se pola društva okupilo oko bazena. Neka snažna muška ruka dohvati njezinu i povuče je iz vode. Andrewovo je lice odavalo silnu srdžbu. Netko joj pruži ručnik. Olivia se osjećala neizmjerno poniženom među svim tim ljudima. Zašto su zurili u nju? Zar nikada prije nisu vidjeli nešto slično? - Ostavila si na sve prisutne dubok dojam! - napadne je bijesno Andrew. - Jesi li to izvela zato da prekineš moj razgovor? To ti je uistinu uspjelo! - Da sama htjela otići, pozvala bih taksi! Andrew je pogleda. - Oprosti, nisam to tako mislio. - Andrew, nije mi mjesto u ovom gradu. Sve mi to ne odgovara. Veronica je potrošila mnogo vremena na mene. Svjesna sam toga, ali ovdje neću moći biti sretna. - Ne možeš se samo tako predomisliti, nisi više mala učiteljica! Ne
možeš izdati ljude koji se brinu o tebi. - To nikada ne bih učinila, ali sve je to užasna greška. - Znači greška su - tih tvojih posljednjih nekoliko mjeseci!? -Olivia nikada niej čula Andrewa da govori s toliko poruge u glasu. - Ne vjeruješ, možda da bi me mogla odvesti u Saint Petersburg? Nisi, valjda, razmišljala o tome!? Mogao bih tamo zarađivati loveći krokodile. - Oni su ugrožena vrsta - odgovori Olivia, pa se ugrize za usne. - Mnogi od nas trudili su se oko tebe. - Andrew, ne namjerava pobjeći u Saint Petersburg! Izvršit ću svoje obaveze, neću nikoga izdati. - Vjerujem da smo večeras oboje iscrpljeni - izusti Andrew - Naljutio sam se što si me prekinula usred poslovnog razgovora. Oprosti, ako sam tome pridao previše važnosti! - Sve je u redu. - Ali usprkos tim riječima, Olivia je bila nemirna. Činilo joj se da je uletjela u zamku.
ok je sutradan doručkovala, u sobu uđe Percy i javi joj da je baka čeka u radnoj sobi. Istog trenutka začulo se zvono na ulaznim vratima, a Percy ih pođe otvoriti. Andrew je ušao u predvorje držeći u ruci buket ruža. - Ovo sam ti donio jer se želim ispričati - reče on Oliviji. - Cvijeće je divno, ali uistinu nije potrebno da še ispričavaš. Andrew sačeka da Percy ode. - Jutros su mi javili da ću dobiti onaj posao. Moram stoga odletjeti u New York. Vratit ću se do premijere, u petak navečer! - A ja sam se nadala da ćemo ovoga tjedna imati više vremena jedno za drugo. S druge strane predvorja dopre do njih Percyjev glas. - Oprostite, gospođice Gold, baka vas čeka! - Mislim da je netko kod nje - objasni Olivia Andrewu, pa ga povuče za sobom. Gost bijaše Veronicin agent Rod Fitzpatrick. - Uđite! - pozva ih Veronica. - Ponudili su vam ulogu mlade Veronice Gold - objasni Rod Oliviji. - Ponuda je vrlo dobra. Producent je vidio onaj vaš reklamni spot i vrlo mu se dopao. - Ali, kako mi može ponuditi ulogu, kad... Ne znam ni sama mogu li je
odigrati! - Moja unuka zasigurno zna glumiti! - Veronica stane kuckati prstom po pisaćem stolu. - Budite bez brige, ona prihvaća ponudu! - Bila bi užasna greška da ne iskoristimo zanimanje koje ste ponudili. - Bit ćeš divna! - izjavi uto Andre. - To je idući korak u tvojoj karijeri. - Ali ja ne znam... - Takva se prilika ne pruža svaki dan - navaljivao je Rod. - Znam glumice koje bi za to mogle ubijati. Olivia je bila zbunjena. Dakako, sve što su oni govorili bila je istina. Ipak, osjećala se kao da je pala u bazen iz kojeg se neće moći izvući. - Molim vas, htjela bih razmisliti o tom prijedlogu. - Njezine su riječi zvučale odlučnije negoli je mislila. - Rode, znam cijeniti tu ponudu. Nećete morati dugo čekati na moj odgovor. - Dobro! - Veronica i Rod izmijeniše poglede. - Dakle, čekat ću na vašu odluku! Tek što je rod otišao, Olivia se obrati baki: - Što sve to znači? - Kako to misliš? - Veronica se pretvarala da je ne razumije. - Vas ste se dvoje nešto dogovorili. Olivia ustane i stane se šetati po sobi. Osjećala je kako je Andrew promatra. Kad bi barem znala što on misli o svemu tome! - Zapravo, i jesmo - prizna Veronica. - Predložila sam Rodu da razgovara s producentom o tome da ti povjeri glavnu ulogu. Isprva se nije mogao odlučiti, jer nemaš iskustva. Ipak, uspjela sam ga nagovoriti. - Nije mogao odbiti, Film se ne bi mogao snimiti, ako ti ne bi surađivala. - Olivia - u Andrewovu se glasu čulo lagano nestrpljenje - tvoja baka radi za tebe sve moguće! Ne možeš je sada razočarati. - Nisam rekla da ću to učiniti. - Pristala si, potpuno svjesna, na sve to. - Andrew ustane. - Žao mi je, ali ne mogu dulje ostati. Olivia, zapamti, ne možeš iskorištavati ljude! Dopustila si im da ulože mnogo u tebe, a sada oklijevaš. Nisam vjerovao da si takva... Olivia ga začuđena, pogleda, jer je bila duboko povrijeđena. - Priznajem da sam bila glupa, ako sam ostavila lažan dojam na ljude. - Žao mi je! - Lažan dojam!? Ti... - Andrew! - Veronica podigne ruku, kao da ga je željela na nešto upozoriti. - Dobro, mislim da sam bio jasan! Žao mi je što moram otići, ali znaš da ne volim zakašnjavati na sastanke.
Oliviji uspije izreći. - Sretan put! - Vratit ću se u petak. Olivia osta stajati na mjestu kad je Andrew napustio sobu. - Mila moja, zar nećeš sjesti? - pozva je baka. - Govore da je put do pakla popločen dobrim namjerama. Uistinu sam htjela samo najbolje za tebe. Ni u kojem slučaju nisam htjela izazvati svađu među vama. - Znam. - Olivia pokuša progutati suze. - Ti zapravo ne želiš biti glumica, je li? Olivia odmahne glavom. - Vjerojatno sam željela za tebe ono što sam željela nekoć za sebe, ali upravo sam spoznala da te to ne bi usrećilo. - Veronica uzdahne. - Kakva šteta, postala bi prava zvijezda! Ali, dakako, ti ćeš to odbiti je li? - Nećeš se ljutiti? - Neću, ako mi obećaš da se ti nećeš ljutiti na mene stoga što sam se umiješala u tvoj život. Olivia požuri do bake i toplo je poljubi. - Hvala ti na razumijevanju! Zašto je Andrew nije mogao razumijeti? Zašto je baš sada morao otići u New York? Andrew joj se javio. Vratio se u Los Angeles, ali neće je moći posjetiti. Vidjet će se tek na večerašnjoj premijeri. Olivia mu je rekla da je odbila ulogu na filmu. Nakon trenutka šutnje, Andrew joj odgovori: - Poslije ćemo razgovarati o tome. Navečer se Olivia odjenula i sišla u predvorje gdje je već zatekla baku. Percy ih obje zadovoljno pogleda. Veronica je odabrala klasičnu crnu haljinu od sjajne svile. Nije izgledala kao da joj je sedamdeset godina. Vjerojatno stoga što je baka tako sretna zbog nje, pomisli Olivia. Veronica je iznenađujuće dobro prihvatila njezinu odluku. Zaista ju je voljela. Olivia bi najradije poljubila baku, ali nije se usudila uništiti njezinu frizuru. Radio u automobilu svirao je dok su se vozili prema hotelu u kojem se trebala održati premijera reklamnog špota. Olivia odluči da će tu večer proživjeti visoko uzdignute glave, ma što se dogodilo. Neće izdati one koji su se brinuli o njoj. Nitko neće ni naslutiti kako će biti sretna kad sve to završi. Ulice koje su vodile prema hotelu "Century Plaza" bile su preplavljene otmjenim automobilima. - Ne dolaze, valjda, svi ti ljudi zbog nas?! - iznenadi se Olivia. - Vjerojatno ne - odgovori Percy. - U kazalištu nasuprot hotelu održava se premijera nekog musicala. - Na našu premijeru doći će samo ljudi koji su doista važni - primijeti Veronica. Andrew ih je čekao ispred hotela. U svom crnom smokingu, koji mu je naglašavoa snažna ramena, bio je zgodan kao i uvijek. - Obje ste predivne! - reče on i poljubi im ruke.
Ovoga je puta Olivia bila spremna za fotografe. Smiješila se prolazeći kroz predvorje hotela. Držala je baku pod ruku. Kad su se širokim stubištem popeli na prvi kat, Andrew ih uvede u plesnu dvoranu. Olivia se prisjeti one dvorane u kojoj je stajala prije dva i pol mjeseca, očekujući ulazak svoje bake. Ljudi su ih oduševljeno promatrali dok su prolazile mimo njih. Olivia se i sama iznenadila što nije bila tkao uzbuđena, kao što je očekivala. Po dvorani su bili postavljeni veliki videoekrani. Olivia pokuša da ne razmišlja o tome što će prikazati na njima. Nadala se da neće ispasti budala. Bilo bi užasno kad bi dovela Veronicu u nepriliku. Gian Franco ih je također čekao. Andrew ih povede do njega. Na lagani stisak Veronicine ruke, njih se dvije istovremeno okrenuše prema gledateljima. Olivia zabaci glavu, kao što je to činila njezina baka u svojim filmovima. Osjećala se posve sigurnom. Gledala je ljude pred sobom. Dijamanti su sjali, a biseri upijali svjetlo. Muškarci su se naginjali i nešto šaptali svojim ženama. Osjeti na sebi pogled bezbroj očiju. Gian Franco govorio je nešto u mikrofon. Objašnjavao je kako ga je Olivia očarala već prvi put kad ju je sreo i kako je sretan što je pristala sudjelovati u snimanju špota. Kada je završio, začuo se pljesak, a potom uzme riječ režiser špota. Zar to neće nikada završiti? Gdje je Andrew? Olivia ga nije vidjela. Što je mislio svemu tome? Toliko je željela ostati nasamu s njim, daleko od svih tih očiju. Željela je što prije srediti njihove živote. Svjetlo se ugasi. Ekran oživi. Eno onog brdskog potočića u kojem je netko stajao. Muški je glas govorio: "Bijaše jednom neki rudar koji je tražio zlato.." Olivia u mislima stane pratiti ono što se zbiva na ekranu. Pomisli da izgleda smiješno. Je li to uistinu bila ona? Ta žena koja se glupo smiješila poput nekog modela? Koja je skidala sa sebe odijelo rudara da bi ostala u večernjoj haljini? Bila je pravo čudo što se ljudi nisu glasno smijali. Veronica je bila zgodna. Sličnost između nje i bake bila je iznenađujuća. Nitko ne bi mogao ni posumnjati da nisu u rodu. Olivia nije znala što će ljudi misliti o njoj. Ubrzo spot završi, a ekran se zatamni. Začuo se snažan pljesak. Dakako, pozvani su gosti morali pljeskati iz pristojnosti, pomisli Olivia kad se svjetlo uključila. Ali, ljudi se nisu ponašali onako kako je očekivala. Umjesto nelagode, lica su im odavala oduševljenje. Osjeti na sebi tople poglede, a neki su joj oduševljeno kimali. Do nje dopriješe glasovi: - Sjajna je!"... "Nevjerojatno!"... "Veronica, ovo ti je uistinu uspjelo!" Baka priđe mikrofonu. - Dakle? - upita ona i ogleda se. - Što sam vam rekla? Pozdraviše je veseli glasovi. - Htio bih pitati samo nešto! - dovikne joj neki muški glas iz pozadine.
- Tko je njezin agent? - Javit ćemo vam to kasnije! - veselo se nasmiješi Veronica. Trenutak potom, prišavši Oliviji, šapne joj. - Nisi li se, možda, predomislila? Olivia odmahne glavom. - Pa, dobro! - Baka uzdahne, kao da se pomirila sa sudbinom. - Barem smo im pokazale tko smo. Uto konobari donesoše šampanjac i počeše posluživati zakusku Olivia duboko uzdahne. Kakva sreća što nije osramotila baku! Ljudi se počne gurati oko nje, želeći je upoznati. Nije uspjela zapamtiti njihova imena, a ni lica. Ali, to i nije bilo važno! Gdje je Andrew? Napokon ga ugleda s druge strane dvorane, okruženog čestitarima. Njihovi se pogledi sretoše, a Olivia se iznenada bolje osjećala. Ali, samo nakratko! Zašto ne dolazi k njoj? Zašto je v krenuo prema izlazu iz dvorane? Činilo joj se kao da ju je obavio neki taman oblak. Andrew odlazi! Bez nje! Oliviju obuzme panika. Dvorana je bila tako krcata ljudima da joj je već nedostajalo zraka. Ono što je počelo kao predivna pustolovina bilo je uzrokom da je izgubila ljubljenog čovjeka. Zašto svi ti ljudi napokon ne odu? Nije smjela osramotiti Veronicu. Skupivši svu snagu koju je posjedovala, Olivia osta stajati na mjestu, primajući ljubazno čestitke. Iznenada se isključi svjetlo. Olivia prestrašeno pokuša uhvatiti bakinu ruku, ali ova se odmakla predaleko, pa joj to nije uspjelo. - Prikažite film još jednom! - vikne netko glasno, ali ekran je ostao taman. Ljudi se uznemireno uzvrpoljiše. Neka snažna ruka uhvati Oljvijinu i povuče je za sobom. Što se događalo? Olivia se pokuša okrenuti kako bi vidjela tko je vuče, ali njezin je otmičar bio nevidjiv u mraku. - Što se događa? - Njezin se glas gubio u uzvicima uznemirenih ljudi oko njih. Vikali su: "Pozovite električara"! i "Gdje je šampanjac"' Iznenadna svježina zraka govorila je Oliviji da je prošla kroz neka vrata. - Pričekajte trenutak! - vikne glasno. Uto se u dvorani upali svjetlo, a vrata se zatvoriše za njima. - Upravo sam te oteo! - reče muški glas blizu njezina uha.
ndrew? - Olivia je zurila u njega. - Što radiš ovdje? - Pssst! - Andrew je lagano poljubi. - Kradem te, i to je sve! - Ali, moja baka... - Percy je upućen u sve. - Andrew je povede kroz neki dugi hodnik. Prije negoli je Olivia shvatila što se događa, već su napustili hotel kroz jedan od stražnjih izlaza. Još nije mogla razumno razmišljati. Zašto je to Andrew radio? Iskreno se nadala kako ga nije oduševljenje zbog njezian uspjeha natjeralo da se tako ponaša. Pa, nije mogao misliti da će promijeniti svoje mišljenje zbog pljeska gurpe ljudi! Stigoše do Andrewova automobila. Dok je ulazila, Olivia ugleda na stražnjem sjedalu svoj mali kovčeg. - Zašto je ovdje moj kovčeg?! Andrew upali motor. - Percy je bio tako ljubazan da telefonira sobarici i zamoli je neka spremi nešto od tvojih stvari i taksijem pošalje kovčeg na parkiralište hotela. Vjerovao sam da ćeš htjeti odjenuti nešto udobnije za šetnju po obali. Ova je tvoja haljina vrlo lijepa, ali ne odgovara mjestu kamo te namjeravam povesti. - Ali... - Znao sam da nećeš htjeti uništiti haljinu. - Andrew plati parkirališnu kartuu i izveze kola na ulicu. -Noćas je nebo puno zvijezda, i to onih pravih, a ne onih koje sjaju pred kamerama. Nije li ova noć kao stvorena za romantičnu vožnju do Corone del Mar? Olivia nije znala što se događa s njom. Zurila je u Andrewa, kao da ne može povjerovati u sve to. Ponašao se kao da se ništa neobično ne zbiva, kao da je nije upravo oteo s priredbe što je i za njega značila uspješan završetak reklamiranja nakita "Elegancija". Pa, dobro, ako to njega ne smeta, neću ni nju! Olivia se počela polako opuštati. Osjećala je pokraj sebe Andrewovo toplo tijelo. Bio je u pravu ovo je bila zaista čarobna noć, obasjana sjajem tisuću zvijezda. Prisjeti se prve noći kad su se sreli. One večeri kad je vatromet osvjetljavao Los Angeles. I tada ju je oteo, kao i danas, odvodeći je u novi život. Ali, to bijaše prije nego što je uletjela u ludilo Hollywooda, prije negoli se iz učiteljice pretvorila u ljepoticu.
Napokon se potpuno smirila. Prestala je razmišljati o svemu tome, uživajući u noćnoj vožnji. Nakon Newport Becha, skrenuše na pokrajni put, koji je vodio prema Coroni del Mar. Andrewova je kuća stajala na vrhu stijene. S tog se mjesta pružao predivan pogled na more. Visoki grmovi hibiskusa skrivali su kuću od ceste. Dok su prolazili kroz vrata, Olivia zapazi da je kuća sagrađena u mediterasnkom stilu. Sviđala joj se od prvog trenutka. Kad su ušli u predvorje, Andrew upali svjetlo. - Kako je to lijepo! - zadivi se Olivia, ugledavši pred sobom ukusno uređeno sobu za dnevni boravak, a potom iznenada zaplače. - Što to znači? - Andrew je nježno zagrli. - Ja... - glas joj se izgubi, pa je teškom mukom uspjela izgovoriti nakon nekog vremena. - Andrew, večeras sam se osjećala tako bijedno. Znam da sam te razočarala. Ništa nisam toliko željela kao to da budeš pokraj mene. Htjela sam ti objasniti zašto mi sve to ne odgovara... - Znam! - Andrew je pogladi po kosi.
Suze su joj tekle niz obraze. Nije više mogla suspregnuti strah i iznemirenost. - Znam koliko ti sve to znači... - Rekao sam da znam kako ti sve to ne odgovara. - Andrew joj podigne bradu i poljubi drščuće usne. - Stoga sam te i oteo! - Ne razumijem te... Olivia mu dopusti da je odvede do kauča. Andrew također sjedne i privuče je k sebi. - Od jutra sam se osjećao nekako nelagodno, a da nisam znao zašto. Kao da mi je nešto nedostajalo. Nisam se ljutio, nego mi se činilo kao da sam nešto propustio. Večeras sam te promatrao. Po izrazu tvoga lica izenada sam spoznao da se osjećaš silno nelagodno. Djevojka koja je stajala na pozornici pokraj Veronice Gold zapravo nisi bila ti. - Isto to rekla sam ti proteklog vikenda. Andrew duboko uzdahne. - Vjerovao sam da je to samo tvoj hir. Promatrao sam kako se ponašaš pred kamerom, pa sam povjerovao da zapravo, duboko u duši želiš taj posao. - Ne volim ga! - Olivia odmakne uvojak sa čela. - Moram priznati, isprva sam vjerovala da će sve biti vrlo zanimljivo, ali ubrzo sam uvidjela da sam se prevarila. Istina je da nisam stovrena ni za glumicu, a ni za model. Sjajna sam učiteljica! Andrew joj se nasmiješi.
- To dobro znam, i baš si zbog toga za mene nešto posebno. Mila moja, vjerojatno s ene osjećaš najudobnije u toj haljini, a i mene muči kravata. Kako bi bilo da se preodjenemo i prošetamo uz obalu? Sva sretna, Olivia pristane, i dalje nastojeći prozreti njegove namjere. Nekoliko trenutaka kasnije, odjevena u kratke hlačice i široku pamučnu majicu, pridruži se Andrewu koji je također odjenuo udobnije hlače i košulju. Napustiše kuću i siđoše stubama do obale. Pijesak pod njihovim nogama još je bio topao. S oceana je dopirao do njih svjež, slankasti zrak. Prvi put te večeri, Olivia se dobro osjećala. Andrew je uhvati za ruku. Taj njegov dodir je bio topao i nježan. Stegne joj ruku. - A sada se moram ispričati i zamoliti te da mi oprostiš. - Dovoljno će biti objašnjenje! Povjetarac joj je mrsio kosu, uništavajući i posljednje tragove skupocjene frizure. Andrew joj stane mirno objašnjavati: - Ono što me privuklo k tebi, bila je tvoja prirodnost. Stojiš objema nogama na zemlji. Podsjećaš me na ljude u mojoj rodnoj Nebraski. Iznenadilo mu što si ostala tako poštena i nepokvarena. - Povede je puteljkom koji je između grmlja mokre trave vodio prema obali. - A potom sam pokušao učiniti nešto što sam napravio sa svojim ivotom kad sam došao u ovaj grad. Pokušao sam te pretvoriti u nešto što zaprvo nisi! U nekoga koga ne bih ni upola toliko volio, kao što volim pravu tebe. - Provodiš sjajan život! - Puni je mjesec sjao tako jako da je Olivija vidjela u daljini tamne obrise otoka Catalina. - No ja ne pristajem u njega. U njemu nema mjesta za, učiteljicu iz Saint Petersburga! - Život se tako lako i brzo mijenja. - Andrewov je glas zvučao vrlo zamišljeno. - Protekle sam godine počeo pitati samoga sebe. kamo sve to vodi? Kad sam te sreo, činilo mi se da sam iznenada progledao. Olivia se iznenadi. - A zašto si ipak htio snimiti onaj reklamni spot?! Poželi ga pogledati, osjetiti Andrewove snažne mišiće ispod pamučne košulje. - Bio sam siguran da ti to želiš. Možda odveć dugo živim u Hollywoodu, pa ne znam drukčije misliti. Znaš, sve žene koje sam upoznao u posljednjih deset godina dale bi i desnu ruku samo da postanu filmske zvijezde. Prvi put te večeri, Olivia se morala glasno nasmijati. - Pa, moram priznati da isprva ni ja to nisam odlučno odbijala, je li? Andrew, bila sam luda! Pružili su mi taj divni san na srebrnom poslužavniku, a ja sam povjerovala da mogu sve posjedovati. Nisam mnogo pametnija od svojih malih đaka, je li? Znaš, večeras sam spoznala koliko mi nedostaješ?
- Pa, možeš i dalje podučavati svoje đake, ako baš hoćeš. Samo se plašim da to nećeš moći raditi na Floridi. - Andrew okrene njezino lice prema sebi. - Ne vjerujem u brakove u kojima svatko živi na svojoj strani. Olivia nije bila sigurna je li ga dobro razumjela. - Što si rekao? - Možeš sačuvati svoj posao, svoje djevojačko prezime i svoje prijatelje. - Usprkos tome što ju je zadirkivao, Andrewov je glas zvučao vrlo ozbiljno. Odavao je samo laganu napetost. - Ali, zahtijevam da živiš uz mene nakon što se vjenčamo. - Znači li to da si me upravo zaprosio? - Ne brini, proučavao sam knjigu o lijepom ponašanju. Iz nje sam saznao kako više nije potebno da kleknem pred tebe kada te prosim. A posebno ako se to događa na obali! - ozbiljno reče Andrew. - Dakle? - Dakle, što?! - Oliviji se vrtjelo u glavi, kao da je popila odveć šampanjca. - Uobičajeno je da na to pitanje odgovoriš: "Da, ljubljeni, bacam ti svoje srce pred noge i stavljam svoj život u tvoje ruke!" - To ipak zvuči nekako nemoguće. - Olivia duboko uzdahne. - Andrew, jesi li posve siguran? Mi se toliko razlikujemo. - Da, ja nisam obrazovan poput tebe. - Nasmijao se i privukao je k sebi, jer umalo što ih nije zapljusnula plima. - Znaš li da sam zapravo, vrlo mirna osoba? - Dodir Andrewove ruke bio je izennađujuće topao. Nešto je Oliviju tjeralo da toga trenutka zaboravi sve oko sebe, ali još nije bila posve sigurna hoće li njihov brak uspjeti. - Možda ću ti ubrzo dosaditi, nisam sjajna žena na kakve si naviknut. Ali, duboko u sebi... Andrew je čvrsto zagrli. - Želiš li time možda dati na znanje da te neću smjeti obasipati dijamantima i biserima jer nisi jedna od onih žena koje se time oduševljavaju? - Andrew! - Htjela se pobuniti, ali se umjesto toga radosno nasmijala. - Olivia Gold, ti si predivna, očaravajuća i neizmjerno privlačna žena! Nikada mi ne bi mogla dosaditi. U Olivijin nos prodre miris njegova parfema. Sagnuo se i poljubio je u usta. Iznenada je noć postala topla, a Andrew je bio nalik plamenu, koji ju je privlačio poput mušice. Grčevito se pripita uza nj, gurnuvši ruku pod njegovu košulju. Počela ga je milovati. Andrew joj šapne, podigavši glavu: - Mila moja, možda bi bilo bolje kad bismo se vratili u kuću. - Ne slažem se - Vjetar je mrsio Olivijinu ksou. - Zašto se ne bismo
ljubili ovdje, na obali? - A ti si me željela uvjeriti da si mirna, mala učiteljica?! Zahihotavši se, Andrew je podigne na ruke. - Ljubavi moja, pođimo nekamo gdje nas neće uhapsiti, ako nas zateknu da vodimo ljubav. Na pola puta do stuba, Andrew se zatetura, pa oboje padoše na pijesak. Počeše se ljubiti i grliti, a potom ustadoše i potrčaše prema kući. U osami goleme spavaće sobe, ništa ih više nije sputavalo. Olivia odmakne košulju s njegovih ramena, pa mu poljubi čvrste grudi, slankaste od soli. Andrew je baci na krevet, ljubeći je i milujući. Njihovi zagrljaji posta-doše sve strasniji. Nešto poput oluje uskovitla Olivijine misli. Ljubila je Andrewa, njegov miris i čvrsto tijelo, i sve, sve, sve... Nađoše se u strasnom vrtlogu. - Ljubim te! - Andrewove riječi su bile jedva čujne. Olivia na tren pomisli da je zapravo čula njegove misli. -I ja ljubim tebe! - Olivia pogleda čovjeka pokraj sebe. - Misliš li da bi to među nama moglo uspjeti? Hoće li to biti sretan brak? - Ako to nama ne uspije, ne znam kome bi moglo. - Mrsio joj je kosu. - Kako bi bilo da prvi pokušamo živjeti zajedno pedeset godina, pa ako budemo zadovoljni, nakon toga sklopit ćemo brak, koji će trajati zauvijek? Olivia mu poljubi dlan. - Ne mogu ti obećati da će mi se sviđati holivudske zabave. - To ću moći preživjeti - zadovoljno izusti Andrew. - Ne znam hoću li svakoga dana odlaziti na aeorobik. - Možda bi tri puta tjedno bilo dovoljno? - Htjela bih da mi kosa opet bude prirodne boje. - Olivia ga nesigurno pogleda. - Možda će biti prekasno da ove jeseni počnem raditi kao učiteljica, ali... - Olivia! - Da? - Hoćeš li se udati za mene ili nećeš? - Ah! - Olivia se skupi pod pokrivačem. - Dakako da hoću! Andrew je privuče k sebi, grleći je sve dok nije usnula.
