Vodičus kroz Antikus
Stari vijek DIO II
1
1. Civilizacije prije Etruščana 1.1. Uvod 1.1.1. Sikulska kultura - Sicilija -
-
najranije se opaža utjecaj civilizacije egejskog brončanog doba ogroman broj grobnica usječenih u stijenu o Pantalika, blizu Sirakuze - zatvarale su se velikim kamenim pločama, a unutrašnjost je jednostavna od 1400 - 1200. g. pod utjecajem mikenske civilizacije u stijenama se rade raskošne grobnice ove grobnice datiraju 15.-8. st. pr. Kr. kad Grci osnivaju svoje kolonije na Siciliji, a sikulska kultura pomalo nestaje Cemeteriji - preko 5000 grobova naselja na Liparskom otočju - kuće kružnog, eliptičnog tlocrta ANAKTORUM - jedna od najstarijih građevina pod utjecajem Mikene, pravokutni tlocrt, veliki poligonalni blokovi, palača i vladara
1.1.2. Apeninska kultura - Apenini -
-
pokojnike su sahranjivali u urnama najznačajnija naselja na području kasnije vilanovske kulture, tj. etruščanske civilizacije naselja na lokalitetima KAPRIOLA i LUNI (Toskana 1400 - 1300) KOLIBE - do 20m dužine o podnice spuštene u odnosu na razinu okoliša o usječene u meki kamen (tuff), nabijene blatom i glinom. o temelji od nepravilno lomljenog kamena o krov od trske ili kože, nose ga drvene cjepanice o ognjište na više mjesta, u osi građevine drveni potpornji POSUĐE (od Etrurije do Lacija), ručno rađeno, bez ukrasa ili samo jednostavna geometrijska ornamentika, koriste i bakar GROBNICE - usječene u živu stijenu
1.1.3. Teramare - rijeka Po, Alpe -
KOLIBE - pravokutnog ili ovalnog oblika, prekrivene trstikom, blatom, šibljem Metalni predmeti - mačevi, sjekire, bodeži, nakit, fibule (sve od bronce) Terakotne i brončane figurice u obliku bika, volova, svinje KERAMIKA - ručno rađena, čape, pehari o jednostavni geometrijski ornament, najčešće bez upotrebe boja CEMETERIJI - sahranjivani u urnama
1.1.4. Nuragi kultura - Sardinija NURAGI - obrambene kule, tj. tvrđave stožastog oblika načinjene od kamenih blokova megalitskih razmjera bez veziva, 2-3 kata prostorija koje su nadsvođene kamenim svodom. Pronađeno ih 7000, a datiraju od 15. st. pa do trenutka kad je otok pao pod rimsku vlast. Oko kula 2
su se nalazile kolibe. Unutar nuragija se nalaze brončane figure životinja, starješina. U blizini nuragija se nalaze grobnice iskopane u stijenama. Unutar nuragija nalaze se svetišta (zavjetni kipići ratnika).
1.1.5. Vilanovska kultura - Etrurija i Lacij
-
-
protovilanova - 1100. - 500. g. pr. Kr. pravavilanova - 900. - 700. g. pr. Kr. kultura polja sa urnama - između Save i Drave ne zna se vilanovski jezik, ni tko su bili nositelji kulture ime je dobila po mjestu Vilanova blizu Bologne javlja se u 9. st. završetkom Apeninske i traje kroz 9. i 8. st. završava pojavom prvih znakova etruščanske civilizacije (monumentalne grobnice) vilanovska sela osim u Etruriji postoje i u Laciju, i njihovim spajanjem nastaje grad Rim pokapali su se u kružnim jamama nalik bunarima u urnama na nekropoli, bronca i glina POCETI - mjesto gdje se odlažu urne i grobni predmeti (oruđe, minijaturni pribor za kuhanje, stol s dimnjakom - ženski grobovi; oružje i šljemovi - muški grobovi) urne mogu biti položene direktno u zemlju ili u velike keramičke posude zvane DOLIJE (kao PITOS) pa onda u zemlju najrjeđi primjer poceta čije su grobne jame obložene kamenim pločama i prekrivene pronađena keramička urna u obliku kuće, stolić, čaše, posuđe urna u impasto tehnici na području Lacija javljaju se drugi načini poklapanja - Tivoli: pronađene grobnice čija je jama obložena kamenim pločama postavljenih u krug (podsjeća na mikenske kraljevske grobnice) - poslije po njima nastaju etruščanski tumuli pored vilanovskih naselja nađeni grobovi gdje su pokojnici odlagani u drvene sanduke ili u terakotne URNE - od terakote ili bronce, a ukrašavaju se geometrijskom ornamentikom TERAKOTA - ukrašavana urezivanjem ili aplikacijom (bukero tehnika [slično crnofiguralnom u grčkoj] ili impasto), jednostavnih su oblika, konične ili bikoničke (prvi primjer poklopac u obliku šljema) 3
-
BRONCA - samo aplikacijom (figurice, mačevi, nakit, šljemovi) poklopci urna u obliku ratničkih šljemova, brončanih ili keramičkih zdjelica urna u obliku kolibe
-
posuda - ASKOS - zoomorfnog oblika, kao konj, na njoj apliciran figura sa geometrijskom dekoracijom KILIKS - obod ukrašen zoomorfnim motivom - bukero tehnikom - ženske figure u funkciji nosača posude
-
ARHITEKTURA - način zidanja sličan apeninskom, samo su imali veći standard, izduženi tlocrt do 2 m. - RIM, PALATIN - dva sela, ispod ruševina kasnije carske palače - KOLIBE - sačuvane podnice koje omogućavaju vjernu rekonstrukciju, od lomljenog kamena, gornji dio od drva
-
četvrtaste, ali zaobljenih krajeva, podnica usječena u tuffi i spuštena u odnosu na teren krov jednostavan, na dvije vode, prekriven slamom ili kožom, zidovi od blata, na južnoj 4
-
strani predvorje ima krov; vanjski prsten kolibe formiralo više drvenih pilona nema ognjišta jer se kuhalo na pokretnim stolovima osim ovakvih koliba na području Etrurije pronađene su i kolibe ovalnog oblika koje su veoma slične, ali osim blata pronađeni su i ostaci žbuke naselja su bila na brežuljcima s obrambenim zidovima
Ime je dobila po mjestu Vilanova blizu Bologne. Javlja se u 9. st. pr. Kr. završetkom Apeninske kulture i traje kroz 9. i 8. st. Završava pojavom prvih znakova etruščanske civilizacije (monumentalne grobnice). Vilanovska sela osim u Etruriji postoje i u Laciju. Njihovim spajanjem nastaje grad Rim. Oni su se pokapali u kružnim jamama nalik bunarima. Jama je mogla biti iskopana u zemlji ili je imala oblogu od kamenih tesanaca ili su osim popločanja imale neku vrstu maloga svoda. Sve varijante jama su bile pokrivene malim humkom. Kod istraživanja ti humci nisu zatečeni jer je vrijeme učinilo svoje i one su se jednostavno isprale. Gotovo uvijek je u jednom grobu jedna urna. Urna je mogla biti direktno položena u zemljanu jamu ili u veliku keramičku posudu koja se naziva dolija (ekvivalent grčkom pitosu - velika keramička posuda za skladištenje hrane). Oko urne je pohranjivano više predmeta: nakit pokojnika, oružje (ako je riječ o muškarcu), mali keramički modeli peći na kojima se kuhalo (ako je riječ oženi). Ti predmeti su se polagali na Pocete (tako se zove mjesto).
Pronađena je jedna keramička posuda u kojoj je bila urna u obliku kuće. Ne bi trebalo ulaziti dublje u vilanovsku kulturu. Trebalo bi znati zašto naziv vilanovska kultura. Ona se dijeli u 2 faze: proto vilanovska (1100. - 900. g. pr. Kr.) i prava vilanovska (900. - 700. g. pr. Kr.). Golema količina građe otpada na urne (njih je na desetke tisuća u talijanskim muzejima, pretežno keramičke, brončanih je malo manje - razlika je vjerojatno ovisila o društvenom statusu, o ugledu pojedinca).
5
2. Etruščani Periodizacija Etruščanske civilizacije je otprilike ista periodizaciji Grčke civilizacije. Ako tu uključimo Vilanovsku kulturu (geometrijski period), rekli smo od kada do kada ona traje, nakon toga započinje, zatim imamo arhajski period etrurske civilizacije i to onaj orijentalizirajući period od oko 730. ili 720. g. pr. Kr. do 450. g. pr. Kr. (nešto malo dulje traje arhajska umjetnost na prostorima Etrurije nego u Grčkoj), zatim klasični period (450. g. pr. Kr.- 300. g. pr. Kr.) te helenistički period 300. g. pr. Kr. kada je već pod rimskom upravom i počinje latinizacija.
To je civilizacija koja se dugo vremena smatrala drugorazrednom, međutim kako istraživanja više odmiču, danas je potpuno jasno da ne bi bilo Rima kao takvoga da nije bilo Etruraca. Mnoge stvari su Rimljani preuzeli upravo od njih. Još uvijek ne znamo tko su bili Etrurci, kojim su jezikom govorili. Postoje tri glavne teze: još je u antičko doba Herodot (otac povijesti) za Etrurce rekao da su narod koji je došao na Italski poluotok sa zapadne obale Male Azije, odnosno da su oni negdje napustili svoju domovinu u području Smirne, današnjeg turskog Izmira i emigrirali na današnji prostor Apeninskog poluotoka. U antičko doba, grčki pisac Dionizije iz Kalikarnasa, rekao je da teza Herodota ne stoji jer Etruščane i Malu Aziju ništa ne povezuje, da su govorili potpuno različitim 6
jezicima, imali potpuno različita pisma, društvene institucije itd.. On je smatrao da su Etruščani jedan stari autohtoni narod koji je egzistirao na tim prostorima od brončanog doba. To je teza da je Etrurska civilizacija izrasla iz Vilanovske kulture. Mi na područjima Etrurskih nekropola imamo jasne dokaze da su se Etrurski grobovi pojavili tamo gdje su nestali Vilanovski, odnosno prvi Etrurske monumentalne grobnice. Čak su se neki od savršenijih Vilanovskih grobova nastavili upotrebljavati i u rano Etrursko doba. To su dvije suprotstavljene teze: jedna po istočno mediteranskom podrijetlu, odnosno o Malo Azijskom podrijetlu, druga o lokalnom podrijetlu. ako su preci Etruščana nositelji Vilanovske kulture onda je jedna od mogućnosti da su zbog običaja kremiranja pokojnika (incineracije) oni stigli negdje iz srednje, odnosno srednjoistočne Europe kao jedan od posljednjih valova tih Indoeuropskih seoba. Etruščani su govorili jednim posebnim jezikom. Zanimljivo je to da se Vilanovska kultura razvija kasnije i na prostoru Etrurije, Toskane, ali i na prostoru Lacije. Nema razlike, sjeverno od Tibera, južno od Tibera. Nositelj Vilanovske kultura nije morao biti jedan narod. To je moglo biti više naroda. Etrurska umjetnost nije kultura čiji su nositelji samo Etrurci. Ona se širi kasnije i na prostor Lacija (stari Latini, stari Rimljani su prihvatili Etrursku kulturu, umjetnost, način života), dio Umbra, dio Ligura, jedan dio Picena. Karta koja pokazuje razgraničenje tih jezika u željezno doba: to je važno da bi se uočila ta velika razdijeljenost Apeninskog poluotoka. Imamo liburski jezik, i onda cijela ta šuma naroda, odnosno jezika: venedski, redski, liburski, etrurski, umbrijski, oskički, latinski i dole grčki (obalni pojas gdje se nalaze grčke kolonije). Ova karta pokazuje prostor na kojemu se razvijala Etrurska civilizacija, a to je manje-više isti prostor na kojemu se razvijala Vilanovska kultura. Porječje rijeke Po, Emilija Romana, Toskana, ali u kasnijem periodu se Etrurska vlast protegla sve do Kampanije na jugu, do Pompeja i grčke kolonije Kume. Matično područje Etruraca ili Etruščana je područje omeđeno rijekama Arnom na sjeveru, Tiberom na jugu. Do cca 500. godine prije Krista se njihova vlast s tog područja širi na sjever u dolinu rijeke Po, širi se na Falinskansku ravnicu, Lacij i dio Kampanije. Pompeji su bili jedno od njihovih uporišta i najstariji dio Pompeja potječe iz njihove vlasti. Tu su se oni sukobili sa Grcima. Inače su pod svoju vlast stavili Korziku. Tirensko more nosi takav naziv zato što je grčki naziv za Etruščane bio Tirenci. Sami svoj narod su zvali Rasena. Rimljani su ih zvali Tusci, od tog naziva potječe današnji naziv Toskana. Za razliku od Grka čije je zlatno doba, odnosno vrhunac njihove umjetnosti klasični period, vrhunac Etrurske civilizacije je arhajski period. To je razdoblje njihove političke hegemonije, prevlasti na Apeninskom poluotoku, razdoblje iz kojeg nam i same grobnice donose ogromno bogatstvo predmeta. Klasični period nije razdoblje procvata Etrurske civilizacije zato što će oni zbog svog širenja na jug, doći u sukob sa Grcima, sa grčkom kolonijom Kume koje će pomoći Sirakuški Grci i oni će najprije biti poraženi od Etruščana, ali će 7
474. godine u jednoj pomorskoj bitci potući jednu Etrursku mornaricu. Nakon tog događaja njihova moć očito počinje slabiti. Prema predaji se Rim oslobodio Etrurske vlasti i postao Republikom 509. godine. Međutim, biće da su se oni uspjeli osloboditi Etrurske vlasti negdje iza ove bitke kod grada Kume 474. godine. Etruščani su se morali povući prema sjeveru, Latinci su se oslobodili i na nesreću Etruraca će se nešto malo kasnije u dolinu rijeke Po preko Alpa spustiti strašni Gali. Oni će tu uspostaviti nekoliko svojih malih kraljevstava i zapravo će se Etrurci naći između Gala na sjeveru i Rimljana na jugu. Gali su bili tako strašni da su 386. godine prošli kroz Etruriju, ušli u Rim, opljačkali ga, opustošili... Rimljani su nakon tog događaja započeli gradit prve prave fortifikacije. Splet nesretnih okolnosti je pridonio postupnom krahu Etrurske civilizacije. Etruščani su bili organizirani u jednu ligu, konfederaciju koja se sastojala od 12 najmoćnijih gradova. To gradova znači zapravo državica. To su bili gradovi-državice. Nešto slično grčkim polisima. Najvažniji ti gradovi državice: etrurski naziv Kaisre (rimska Caere, današnji Ceretere) - jedan od najmoćnijih Etruščanskih gradova i najvažnijih umjetničkih centara; Tarkna (rimska Tarkvinij, današnja Tarkvinija); Veleth (današnji Vulići); Vetluna (današnja i rimska Vetulonija); Fufluna (Populoni); Aretium (Arezzo); Peruzija (Peruđa); Kleusin (Kluzi); Veii (prvi susjed Rima) itd. Nakon što se njihova vlast proširila na sjever i na jug, na sjeveru je bila organizirana još jedna takva slična liga gradova u koju su ušli novoosnovani gradovi, kolonije koje su osnovali Etruščani. Etruščani su ti koji su prvi započeli praksu osnivanja kolonija. Novih, potpuno novih gradova, potpuno novih naselja. To je praksa koju su kasnije preuzeli rimljani. Takve su kolonije Felsina (etrurski naziv za Bolognu), Spina, nekoć na samoj obali Jadranskog mora, Marzaboto kod Bologne (nju su osnovali jer se nalazi na važnom strateškom položaju koji kontrolira prijelaz iz doline rijeke Po u srednji dio Italije i obrnuto). Kako su Etruščani došli pod Rimsku vlast? Već 396. godine pr. Kr. Rimljani su osvojili prvi Etrurski grad neposredno u svom susjedstvu, grad Veii. Nakon toga su sa ostalim Etrurskim gradovima vodili dugotrajne ratove. Sa Tarkvinijom su ti ratovi trajali cijelo jedno stoljeće, uz prekide. Na kraju su svi ti etrurski gradovi bili prisiljeni na saveznički odnos prema Rimu. Oni su u političkom smislu bili mrtvi, nisu imali pravo na vanjsku politiku. Njih je Rim predstavljao, oni su bili prijatelji i saveznici Rimskog naroda. To je značilo da nemaju pravo na vanjsku politiku, ali su zadržali svoju samoupravu. Zadržali su svoj način života, jezik, kulturu i umjetnost. Tu njihovu umjetnost je moguće pratiti sve negdje do početka 1. st. pr. Kr. - do vremena rimskog diktatora Sula. Latinski je postao službeni jezik. Nakon toga se još malo upotrebljavao paralelno latinski i etrurski, ali malo po malo su Etrurci kao i svi drugi italski narodi bili romanizirani. Generacija za generacijom su zaboravili svoj materinji jezik i na kraju je ostao jedini latinski. Najobrazovaniji Rimljani svoga vremena su znali čitati, a neki i govoriti Etrurski jezik. Posljednji čovjek za kojega znamo tako nešto je rimski car Klaudije. Za njega se kaže u izvorima da je znao čitati i pisati Etrurski jezik. Negdje tijekom 4. st. kad je kršćanstvo postalo jedina priznata državna religija u Rimskom carstvu ogroman dio tih dragocjenih, starih Etruščanskih knjiga itd. je bilo uništeno. Kršćanski oci su držali da zapravo najveći dio toga zla dolazi posredstvom njihove literature tako da su mnogobrojne knjige nestale, bile su spaljivane. Predmet koji je pronađen u grobnici u Tarkviniji - egipatska posuda u obliku siture (tip posude) rađene od zelenkastog fajansa (materijal kojega smo spominjali u kontekstu Minojske umjetnosti 8
- zmijske božice su rađene od fajansa, to je egipatska tehnika). Važna je jer se na njoj u hijeroglifima nalazi ime egipatskog faraona Bohora. On je preminuo 713 -12. godine pr. Kr.. Nalaz te posude u jednoj etrurskoj monumentalnoj grobnici u Tarkviniji pokazuje da se počeci Etrurske civilizacije mogu staviti negdje najkasnije u posljednju četvrtinu 8. st. pr. Kr. Ovo nije jedini takav primjer: spominjali smo i neke zlatne feničke tanjure sa feničkim pismom, figurama lavova i nekim drugim orijentalnim scenama itd. To su čvrsti dokazi o tome kada se javlja Etrurska civilizacija. Sačuvani su mnogobrojni spomenici sa ostatcima Etruščanskog pisma. Znamo da su Etruščani preuzeli pismo, odnosno alfabet od Grka. Znamo da je to eubejski Grčki. Činjenica je da to što mi ne znamo kojim su oni jezikom govorili uvjetuje da je to pismo dandanas nedešifrirano, pismo koje se počinje koristiti od 8. st. pr. Kr., a jedno Mikensko linearno B koje se koristi od negdje 14.-13. st. pr. Kr. je dešifrirano. Ono što se na spomenicima na kojima je Etruščansko pismo može pročitat su imena. Njih nije teško pročitat; imena pokojnika i imena božanstava, ali tekst, smisao teksta je najčešće nemoguće pročitat.
Jedan čuveni natpis: tablica iz Maksimilijane i ovdje se vidi transformacija etrurskog alfabeta od 6. i 5. prema prvom st. pr. Kr.. Grčke nazive za ta pojedina slova, jer to i jesu zapravo grčka slova i današnje ekvivalente u latinskom jeziku. 9
Spomenik koji je pronađen na grčkom otoku Lemnosu: nadgrobna stela sa figurom jednog ratnika. Jasno se čita njegovo ime. Ovaj natpis je jako sličan etrurskom.
Tri zlatne tablice pronađene u ruševinama svetišta u luci Pirgi, luci Etruščanskog grada Červeterija. Zanimljive su zato što su bile dvojezične (bilingvalne): na jednoj strani se nalazio natpis na feničkom (kartažanskom), a na drugoj strani na Etruščanskom. Feničko je potpuno pročitano: tu se javljaju posvete različitim božanstvima, među kojima se nalazi i čuvena Ištar potječu negdje iz samog kraja 6. st. pr. Kr. Natpis koji se nalazi u Zagrebu, čuveni Liber Linteus: natpis koji se nalazi na povojima etrurske mumije koja se čuva u Zagrebu i datira negdje između 1150. odnosno 1930. godine pr. Kr. jedan relativno kasniji etrurski spomenik.
2.1. Etrurska arhitektura Etrurci su na području kojeg su barem jedno vrijem držali pod kontrolom, kojeg su nastanili razvili jednu prilično sofisticiranu, visokorazvijenu kulturu, civilizaciju i oni su zaslužni za uvođenje pisma (nakon Grka) na prostore unutrašnjeg dijela Apeninskog poluotoka. Oni su bili prvi negrčki narod koji su prihvatili Grčko pismo i razvili vlastiti alfabet. Oni su preuzeli mnoge druge tekovine Grčke umjetnosti. O nekim aspektima njihove umjetnosti znamo jako malo, a o 10
drugima znamo neusporedivo više. Jako malo su sačuvani ostatci njihove arhitekture zato što su oni kao nekoć Grci geometrijskog i rano arhajskog perioda preferirali meke materijale: drvo, terakotu, ciglu. Njihovi hramovi su bili građeni na jednoj kamenoj platformi, podiju, ali su zidovi bili građeni od cigle, krov je bio drveni, zabati su bili pokriveni terakotnom dekoracijom. To je razlog zbog kojeg su ti hramovi nestali, ako nisu bili uništeni zubom vremena onda su na njihovom mjestu kasnije nastajale moderne zamjene, a i one su redom uništene. Stambena, profana arhitektura je relativno slabo poznata jer su danas Toskanski gradići na mjestima gdje su se dizali Etrurski gradovi. Njezin izgled se donekle može projicirati preko grobnica jer pojedine Etruščanske grobnice, odnosno njihove grobne komore su očito nastale po uzoru na njihovu stambenu, profanu arhitekturu. Etruščanski hramovi su uglavnom bili građeni od mekih materijala, a to uključuje i stupove stupovi su u prvim stoljećima bili gotovo redom drveni.
Terakotni model jednog malog hrama nađenog u jednoj Etruščanskoj grobnici: (sjetimo se terakotnih modela grčkih hramova iz geometrijskog perioda, ali pronađenih u ruševinama grčkih svetišta, ovo je jedan sličan primjer) iz posljednjih st. Etruščanske civilizacije, konkretno iz 2. st. pr. Kr. - razdoblje helenizma. Etrurske grobnice su najizdašniji izvor za poznavanje Etruščanske civilizacije i umjetnosti. Nema niti jednog etrurskog grada koji nema barem jednu, a neki imaju i po 4 - 5 nekropola. Na nekropolama Červeterija je bilo najmanje 6000 grobnica, na nekropoli Tarkvinije je bilo preko 160 monumentalnih, oslikanih grobnica - danas ih nije niti pola takvih sačuvano, a ući možete u njih 10-ak. Djelom su te grobnice bile opljačkane u prošlosti, ali jedan dio njih je bio intaktan u trenutku otkrića. Etruščani su preferirali 4 tipa hramske arhitekture: 11
Najjednostavniji tip hrama je mali hram sa običnom celom (takav imamo ovdje u najkasnijoj helenističkoj varijanti (u Rimu se nalazi jedan sličan hram Fortune Virilis Nolski, ima jonske stupove inkorporirane u zidove cele). Na temelju ovog terakotnog modela vidimo da je taj hram imao jedan mali pronaos, tj. radije ćemo kazati prodobus - predvorje sa dva stupa i kroz vrata se ulazi u jednostavnu celu, krov je na dvije vode. Na ovom se djelu jasno vidi zabatna skulptura. Vidi se da je krov pokriven krovnim crijepom, da ima krovne opeke i kupe kanalice. Na krajevima stoje antefiksi. Varijanta hrama prije je hram sa jednom celom i alama. Mogu bit dva, mogu bit četiri stupa, to više nije bitno. Kod ove vrste hrama je stražnji zid produžen tako da su formirani mali bočni dodaci - krila ili ale. Ale su nekada mogle biti zatvorene stupovima, a nekada su mogle biti zatvorene punim zidovima. Jedan primjer: tlocrt hrama iz mjesta Filsole - prva faza hrama na tom mjestu koja potječe iz početka 1. st. pr. Kr. To je hram sa jednom celom i sa tim bočnim alama, koje u ovom slučaju funkcioniraju kao zidovima zatvoreni hodnici.
Najvažniji tip Etrurskog hrama: hram sa tri cele. To je hram posvećen vrhovnoj trijadi božanstava. To će kasnije preuzeti Rimljani. Hram na brežuljku Kapitoliju u Rimu - Kapitolijski hram sagrađen u doba Etrurske vlasti, u doba vladavine Etruščanskih krajeva Rimom i Lacijom je najstariji sagrađeni hram u Rimu, a ujedno i najveći ikad sagrađeni Etrurski hram, to je bio hram sa tri cele. Postao je uzor kasnijim svim građevinama u Rimskom carstvu. Takvih hramova ima i na našim prostorima. U Zadru na Forumu je stajao hram sa tri cele, posvećen Jupiteru, Junoni i Minervi.
12
Ovdje vidimo malo dotjerani tlocrt najbolje sačuvanog ili najbolje poznatog Etrurskog hrama. To je tzv. Portonakov hram u Veiima (kraj 6 st. pr. Kr.). Presjek toga hrama: vidimo stupove, krov na dvije vode, krovni crijep, krovne kanaliće, ali na vrhu, na sljemenu krova vidimo 4 skulpture. Sad vidimo tlocrt onako kako su zaista sačuvani ostatci postolja i platforme toga hrama. Vide se stupovi u 2 reda, u prvom redu 4 stupa kao i u drugom redu. Vidimo ostatke po svoj prilici triju cela, srednja je najšira, preostale dvije su nešto malo uže. Postoji mogućnost brkanja ovog tipa arhitekture sa onim tipom prije. Ukoliko se nađu ostatci zidova kao što su ovi ovdje, onda je zaista riječ o celi, a ako nema nikakvih ostataka nego su sami prolazi onda su vjerojatno u pitanju ale. O ovom tipu Etruščanskog hrama nam izuzetno dragocjena svjedočanstva daje rimski arhitekt Vitruvije koji živi u doba cara Augusta. On je školovani arhitekta i u svom djelu "De architectura" o Toskanskom stilu. Ovo spominje kao najvažniju shemu jednog hrama i kaže da je taj hram prikladan za Kapitolijski hram. Donosi pravila kako ga treba graditi. On otprilike kaže ovo: od dužine građevine oduzmite prvu polovicu, namijenite je za pronaos, drugu polovicu namijenite za celu. Od ove širine namijenjene za celu 4/10 uzmite za srednju celu, 3/10 za bočnu, što je (3+3+4)/10 = 10/10. Donosi cijeli niz pravila. On ne govori o gradnji jednog ovakvog hrama u 6. st. pr. Kr. Govori situaciju u 1. st. pr. Kr., govori na temelju hramova koji su njemu bili itekako poznati. To su rimski hramovi, koje su rimski graditelji gradili u svojim prvim kolonijama u neposrednoj blizini Rima kao što je recimo gradić Kosa na čijem su Kapitoliju stajala 4 takva zdanja građena u etrurskom stilu. Prije helenizacije Rimske umjetnosti ona je bila Etrurska, i u skulpturi i u graditeljstvu. Hram sa tri cele i alama: primjer je Kapitolijski hram u Rimu Područje dekoracije Etruščanskih hramova: oni su imali zidove od cigle, krov su nosile drvene grede - potreba oblaganja tih drvenih dijelova terakotnom dekoracijom koja će spriječiti ulazak 13
kiše, vode, djelovanje atmosfere na samu konstrukciju. U ruševinama Etruščanskih hramova pored samih ostataka tlocrta se zapravo najvažniji nalazi odnose upravo na tu terakotnu dekoraciju jer je ona neuništiva. Terakotnu dekoraciju Etruščanskih hramova možemo podijeliti na skulpture (bile su sagrađivane u punoj visini), antefikse, zabatne skulpture, terakotne obloge drvenih greda. Iz ruševina Portonakovog hrama u Veiima koji se datira iz negdje između 515 i 490. g. pr. Kr. potječe čuvena statua Apolona iz Veiia - ona je izrađena od terakote, nalazila se na vrhu grebena krova i postavljena je na jednu malu kvadratnu plintu koja je i sama krovna opeka i kroz nju je probijen otvor tako da je i tu cirkulirala oborinska voda koja je padala na krov. Čuveni spomenik, pokazuje jaki utjecaj Grčke umjetnosti na Etrursku umjetnost - lik Apolona nosi grčku odjeću, ima tipičnu frizuru kurosa i arhajski osmjeh. Pored figure Apolona koja je gotovo cijela pronađena je i glava Hermesa, slično izrađena; figura Herakla, najvećeg grčkog heroja kojemu je pod nogama košuta - prikazano njegovo junačko djelo i na tom krovu je stajala još jedna ženska figura sa djetetom koja se tumači na različite načine. Ovo je najbolje sačuvani primjer, ali takvih je moralo biti više. To nam je dokaz da su Etruščani svojim hramovima voljeli prikazivati svoja božanstva u punoj plastici. Takva nam praksa u Grčkoj umjetnosti nije poznata. Etruščani su ukrašavali zabate svojih hramova. Etrurski hramovi su izgleda imali takvu vrstu dekoracije samo na svome pročelju. Zašto? Ako imamo hram sa jednom celom i zatvorenim stražnjim zidom; ako imamo hram sa alama, jednom celom i zatvorenim stražnjim zidom; ako imamo hram sa tri cele i zatvorenim stražnjim zidom; ako imamo hram sa tri cele i alama karakteristika Etrurskih hramova je bila ta da su oni bili tako postavljeni da su svojim pročeljem bili okrenuti nekom otvorenom, javnom prostoru. U njih se ne može ući sa stražnje strane, niti se ne može ući sa bočnih strana, jedino sa prednje strane se može ući preko monumentalnog stubišta. Oni su se nalazili na manje ili više visokom podiju, postolju i to je ono što kasnije preuzimaju rimski hramovi. Oni su helenizirane forme, oni imaju jonske ili korintske stupove, imaju mramorne zabate itd. ali imaju etrursku osnovu. To je razlog zašto su etrurski hramovi imali vjerojatno rijetko zabatnu skulpturu na stražnjoj strani jer je ona zapravo bila sporedna. Na prednjoj su imali. Fragment zabatne skulpture iz hrama u Belvedereu koji se datira 14
na prijelazu iz 5. u 4. stoljeće pr. Kr.: prikazuje figuru jednog mlađeg muškarca, teško je kazati zapravo o kome je riječ. Nije puna plastika, figura je vezana uz pozadinu. Krilati konji sa zabata glavnoga hrama u mjestu Tarkvinija sa kojega se isto ne zna kome je bio posvećen, a naziva se Kraljičin žrtvenik (Avra della regina): dijelom su ti krilati konji rekonstruirani, popunjene su praznine i riječ je o dubokom reljefu. Što su to antefiksi? Ako je krov pokriven krovnim crijepom, krovnim pločama, i ako je njihov spoj pokriven kupom kanalicom onda taj krov na jednom mjestu mora imati svoj kraj. Taj kraj bi imao i nekakvu šupljinu, ona bi se mogla zamaskirati, zapuniti nečim, ali ona se nije samo zamaskirala već se zgodno ukrašavala tim reljefima zvanim antefiks, reljefima približno potkovastog oblika koji su mogli, a i nisu morali imati potporanj sa stražnje strane. Ovisno o tome koliko je bio velik. Primjer, terakotni model zabata jednog malog hrama: jasno se vidi kako je izgledao zabat kod Etruščanskih hramova i kako su izgledali ti antefiksi. S obzirom da su stupovi bili drveni i da ih je valjalo zaštititi od kiše onda su ove drvene grede koje su se inače zvale asere morale biti duboko izbačene naprijed. Mnogo više nego kod grčkih hramova. Onda je to sa sobom povlačilo stranice krova, a onda je to značilo da je zabat bio duboko postavljen unutra, a ovaj prostor je bio također u nekim slučajevima pokriven krovnim crijepom i ukrašen antefiksom. Antefiksi su obično prikazivali glave, monotome, menada, satira pa i nekih drugih čudovišnih, odnosno mitoloških bića. Antefiks sa glavom menade iz ruševina hrama Junone Sospite u mjestu Lacija (to nije područje Etrurije, ali stilski pripada Etrurskoj umjetnosti).
15
Dio profilacije zabata jednog etrurskog hrama iz dvaju mjesta: Prenesta i Faleida. Jedno je mjesto u Laciju, a drugo u Etruriji. Ove stranice zabata su imale bogato profiliranu dekoraciju. Najčešće je bila formirana u dva polja od kojih je ovo donje bilo ukrašeno nekakvim prikazom, scenom ili nekakvim trakama sa linearnim i geometrijskim motivima.
Etruščanski hram sa tri cele i šest stupova sa dva, eventualno tri niza koji bi otprilike izgledao ovako: Vitruvije kaže da ako će hram biti dugačak recimo 9m onda stupovi moraju biti visoki 3m. Visina stupova mora iznositi točno trećinu dužine hrama. Ti njegovi podaci se odnose na možda stoljeće - dva prije njega, ali nam ipak pomaže u projekciji kako su ti hramovi mogli 16
izgledati. Drveni stupovi, bojani, grede izbačene nešto malo naprijed, bogati korniž, antefiksi, zabatna plastika, akroterij, figure, tri cele - središnja (glavna) i dvije bočne, a sličnu dekoraciju su morali imati i hramovi sa jednom celom, jednom celom i alama ili tri cele i alama iz tog arhajskog, odnosno najstarijeg perioda.
2.2. Grobnice Grobnice: najvažniji izvor za poznavanje Etrurske umjetnosti. Grad Kaisre (Caere, Červeteri): tri nekropole - Banditacha, Mont Erlotone i Solbo. Inače, cijelo područje oko grada je bilo pokriveno grobovima, preko 6000 grobova. Sa ove nekropole Solbo potječe možda i najvažnija etrurska grobnica koja nam jako dobro oslikava karakter tih etrurskih monumentalnih grobnica i sam početak Etrurske civilizacije. To je grobnica Tomba regolini Galasi. Nju ćemo vidjet kasnije. Zračni pogled na nekropolu Banditacha: na toj grobnici zastupljeni gotovo svi najvažniji tipovi etrurskih grobnica. Etrurske grobnice se u cjelini mogu podijeliti na 2 glavna tipa: grobnice građene "pod otvorenim nebom", na "otvorenome" - one su uvijek ili potpuno ili djelomično ukopane u tlo, one su karaktera hipogea, podzemne grobnice te grobnice usječene u živu stijenu koje imaju stubište, podzemni hodnik i podzemne odaje.
17
Grobnice "pod otvorenim nebom": najmonumentalnije su ove ovdje - to su grobni humci ili tumuli. To su ogromne grobnice, kružnoga oblika koje mogu u promjeru biti velike i do 60m. Mogu u sebi sadržavati jednu, ali neke čak i 6 grobnica različitih arhitektura. Imamo male tumule, a imamo i velike tumule. Nema niti jedne etrurske grobnice kod koje nemamo ove tumule, odnosno humke.
Polovica zračnog snimka nekropole: ima onih sa jednom grobnicom, četiri... Te grobnice mogu biti građene na dva različita načina: grobne komore mogu biti građene kao dugi hodnici, labirinti koji su gore zasvođeni lažnim svodom i iz njih se otvaraju prolazi u manje odaje ili se na kraju tih hodnika nalaze odaje. Drugi oblik je da te grobnice mogu odražavati plan Etruščanske kuće. One također imaju hodnik, imaju središnje dvorište. To je zapravo kod Etruščanske kuće bio atrij i onda se iz tog atrija ulazilo u bočne sobe. Ovdje su sobe u funkciji grobnih komora. Treći tip arhitekture same grobne komore pod humkom je tolos. To je jedna kružna dvorana nadsvođena lažnim svodom gotovo u pravilu sa središnjim pilastrom. Kad kažemo grobni humak, tumul smo zapravo definirali samo vanjski izgled tog tipa grobnice, ali unutra se kriju različite forme. pored grobnih humaka "pod otvorenim nebom" se javljaju još i kubične grobnice. To su zapravo grobnice koje se javljaju u paralelnom nizu na više mjesta. Njih ćemo vidjeti malo kasnije.
18
Plan nekropole u Cerveteriju, a ove crtice su nazivi tih grobnica, pr. Tomba dell coloneto, Tomba dei glireri, Tomba dei vasi greci itd. Sve one imaju svoje nazive. Najstarije grobnice datiraju negdje s kraja 8. st. pr. Kr. Pogled na grobne humke. Većina tih grobnih humaka ima zid koji je neophodan da bi se taj zemljani nasip držao na svom mjestu. Tamo gdje se to moglo ovo se postolje i ovaj korniž čak klesao u živom kamenu. Pogled između nekoliko grobnih humaka
Tlocrti grobnica unutar grobnih humaka koje zapravo reproduciraju manje-više tlocrt kuće: ovdje vidimo više odaja, klupe, tj. pogrebne ležajeve na koje su odlagani sarkofazi u prvim stoljećima odnosno kasnije u doba helenizma su to urne. Sahranjivanje u sarkofazima je popularno sve negdje do 5 st. pr. Kr., tada od klasičnog perioda, pogotovo u helenizmu (3. do 2. st. pr. Kr.) postaje popularno spaljivanje. Etrurske grobnice su bila mjesta gdje se sahranjivalo nekoliko generacija. Način konstruiranja grobnih komora, odnosno grobnih odaja ili hodnika sa lažnim svodom unutar grobnih humaka. Kubične grobnice: one su nešto malo kasnije i njihova pojava se povezuje sa razvojem urbanizma, sa vremenom kada su Etruščani počeli osnivati svoje prve kolonije, organizirane po principu pravilne gradske planimetrije, a onda se to moralo odraziti i na samim nekropolama gdje se pojavljuju ovakvi odsječci nekropola sa tim paralelnim nanizanim grobnicama kubičnog oblika Pogled na grobnicu usječenu u stijenu: u nekim slučajevima na brežuljku imamo Etruščanski grad, na 19
liticama brežuljka se klešu te grobnice usječene u stijenu. One mogu biti obične grobne komore, tj. grobnice sa jednom komorom, odajom ili mogu reproducirati tlocrt tadašnje Etruščanske kuće. Vulchi - jedan od najvažnijih Etruščanskih gradova, ima 4 nekropole. Ono što se danas sačuvalo tih Etruščanskih gradova su odsječci zidina, fortifikacija, gradska vrata, monumentalna, obično sa lukom. Na nekropoli Di Ponte Rotto je otkrivena jedna od najznačajnijih Etruščanskih grobnica, a to je Francois grobnica. Grobnica koju je istražio Alessandro Francois, isti onaj čovjek koji je našao Francois posudu. Izgled nekropole Di ponte rotto sa grobnicama usječenim u stijenu: nisu potpuno identične, ima običnih, sa jednom odajom, ali evo i tomba Francois. Negdje se otvaraju tri kubikula koja se listoliko otvaraju od središnjeg dvorište, negdje i dva niza, a neke su i manje, ali su sve usječene u stijenu.
Tlocrt Francois grobnice (ona je iz 4. na 3. st. pr. Kr.): jedna od najpoznatijih etrurskih grobnica po ostatcima zidnog slikarstva. Glavni dokaz da je unutrašnjost te grobnice inspirirana stambenom arhitekturom. Ovdje je reproduciran krov na dvije vode čak sa središnjom gredom i drvenim gredama koje nose krovni crijep.
20
Etruščanske kuće su jednako kao i hramovi imale krovni crijep, krovne opeke, kanalice, antefikse, a neke kuće su imale čak i zabatnu skulpturu. To su pokazala najnovija istraživanja.
Grobnica obitelji Volumnius iz Perugie (grobnica Volumnia) iz 2 st. pr. Kr.: pogled iz atrija, dvorišta na kubikule i to na stražnju, posljednju u kojoj se nalazi urna još uvijek na svom mjestu, sa poklopcem.
Grobnica na nekropoli Tarkvinije: nije pravi humak, to je grobnica koja je ukopana u tlo, u stijenu, ali ne u liticu kao jedan mali podzemni hipoge. Ima stubište kojim se spušta do nje i
21
hipoge koji je sa gornje strane bio još malo nasut tako da je on izvana izgledao kao grobni humak. Ovdje nije riječ o umjetno građenoj grobnoj komori. Etruščanski grobovi na nekropoli grada Marzabota: pojedinačni grobovi koji su otprilike u formi sarkofaga, ali nije to pravi sarkofag nije iz jednog komada, grob formiran od više monolitnih ploča, pokriven pločom, češće na dvije vode i onda je markiran nekakvim nadgrobnim spomenikom, sa nadgrobnom stelom ili nadgrobnim cikusom. Još jedan pogled: izgled jednog takvog nadgrobnog cikusa sa malom bazom koja je postavljena u utor i sa gore tim cilindričnim, odnosno loptastim glavnim motivom spomenika. Grobni humci sa grobnim komorama u svojoj unutrašnjosti oblikovani poput tolosa su češći u sjevernom djelu Etrurije (Etulonija, Populonija itd.), a grobni humci sa dugačkim, pravokutnim odajama u obliku kuće su češći na jugu Etrurije. Grobnica Regolini Galasi: grobnica na nekropoli Cerveterija, ovo je pojednostavljeni tlocrt na grobni humak - hodnik, dromos, dvije male eliptične predodaje, i glavna odaja u kojoj je bila pokopana jedna dama, pripadnica najvišeg društvenog staleža. Ovo je presjek te grobnice, vidi se da je ona građena od velikih kamenih blokova koji su uslojeni u suho i nadsvođeni lažnim svodom. Neki grobni humci su mogli imati grobnu odaju koja je usječena u tlo, a neki su imali ovako građenu. Rekonstrukcija unutrašnjosti te glavne odaje sa grobnim prilozima, sa ležaljkom dolje i gore sa tim svodom. Brončana kola sa pogrebnim ležajem, rekonstruirana, dijelom od izvornih, dijelom od novih materijala. Tron, odnosno sjedalica otkrivena u toj grobnici, brončana kola, dvokolica, viga, set srebrnog posuđa, zlatni pektoral, ogromna zlatna fibula za kopčanje odjeće itd., sve je otkriveno u toj grobnici. Te grobnice su pravi rudnik za poznavanje Etrurske civilizacije, to je ono što nedostaje kod Grčke civilizacije. Bogatstvo ovakvih grobnih priloga u većini etrurskih grobnica je razlog zbog kojeg se one nerijetko nazivaju Kneževskim grobnicama. Pogotovo ti tumuli.
2.3. Urbanizam Spomenuli smo grad Marzaboto kod Bologne, novoosnovani grad. Etrurci su prvi koji su pored svojih starih naselja počeli graditi potpuno nova naselja na strateški odabranim točkama. Jedan od takvih naselja je gradić Marzaboto kod Bologne, osnovan negdje krajem 6. st. pr. Kr. Građen je po principima pravilne gradske planimetrije, po principima Hipodama iz Mileta. Sačuvan je 22
manji dio grada jer je rijeka Reno u međuvremenu promijenila svoj tok tako da je dio grada uništen, dio nije niti istražen. Istraženo je da su dijelovi toga grada bili podijeljeni u pravilne gradske četvrti, blokove, da bi one bile kasnije podijeljene u niz tih pravokutnih blokova, sa nekropolama, sjevernom, istočnom, sa akropolom koju je svaki grad morao imati. Etrurci su takva naselja osnivali osim na kopnu i na moru. Jedna od takvih naselja je bila luka Spina na talijanskoj obali Jadrana. To je bilo jedino etrursko morsko uporište preko kojega se uvozila trgovačka roba recimo iz Grčke i s orijenta. I nakon melioracije zračni snimci pokazuju da je to naselje iako dijelom organizirano na pilonima, kao danas Venecija i nekoć Ravenna opet je bilo organizirano po principima pravilne planimetrije. To je preteča Veneciji: naselje na pilonima sa nizom kanala kojima su mogli prolaziti pravi trgovački brodovi. Spina je dala ogromno bogatstvo materijala iz svojih grobova jer se to stanovništvo sahranjivalo u okolici i nekropole Spine su izdašan izvor za slikanu grčku keramiku, pogotovo za posude oslikane crvenofiguralnim stilom. Neki od najljepših i najbolje sačuvanih primjeraka potječu upravo sa tih prostora, iz Spine.
23
Etruščani osim što su prvi bili koji su gradili monumentalna gradska vrata sa lukovima oni su prvi radili i ceste, popločane ceste, kamene mostove, prvi su osnivali nova gradska naselja.
2.4. Zidno slikarstvo Neke od tih grobnica koje smo mi samo preletjeli su oslikane. Samo na nekropoli Tarkvinije je bilo 150-ak do 160-ak oslikanih grobnica. Zašto je to važno? To je važno zato što o grčkom zidnom slikarstvu ne znamo praktički ništa, tj. malo toga je sačuvano. Rimsko zidno slikarstvo je sačuvano zahvaljujući katastrofi Pompeja, Herculanum i ono sačuvanih ostataka u Rimu. Međutim, sve je to neusporedivo sa sačuvanim etrurskim zidnim slikarstvom. Zidno slikarstvo etrurskih grobnica je možda jedno od najvažnijih medija Etrurske umjetnosti jer nam nadopunjuje saznanja o tom vidu antičke umjetnosti. Najljepši primjeri zidnog slikarstva potječu iz grobnica Tarkvinije. Najljepši primjeri se datiraju u kraj 6. početak 5. st., između 540. i 470 g. pr. Kr. To je dokaz da je upravo to razdoblje vrhunca Etrurske umjetnosti. Ovo su sve primjeri iz Tarkvinije:
Jedna od najstarijih grobnica je grobnica Bikova, to je nadjenuti naziv: ona je imala više odaja, vrata, pogrebne ležajeve itd. Datira se iz 540 g. pr. Kr. Ovo je detalj sa zidova te grobnice gdje Ahil u zasjedi čeka junaka Trojla.
24
Grobnica Augura: auguri su svećenici koji su proricali slijed događaja na temelju leta ptica. To je tip svećenika kojega su preuzeli Rimljani.
Grobnica Lavica: 520. godina pr. Kr., kraj 6. st. pr. Kr. Grobnica Olimpijada ili grobnica Olimpijskih igara: na zidovima jedne etrurske grobnice se prikazuju sportska natjecanja. Nema nikakve sumnje da je to motivirano Olimpijskim igrama, 520. g. pr. Kr.- kasno arhajski period. Detalj te grobnice, prikaz para u plesu, prikaz bacača diska. 25
grobnica Lova i Ribolova: jedna od najvažnijih. Pogled iz jedne u drugu sobu i tamo u drugoj sobi na jednom zidu kojeg jedva vidimo se nalazi ta čuvena slika koja izgleda ovako (detalj) prikazana je scena lova i ribolova, jedan praćkaš stoji na stijeni, gađa ptice, a ribari u brodiću bacaju udicu, a tu i tamo skaču čak i dupini. Na lijevoj strani jedan mladić skače na glavu u vodu. Približno 510. g. pr. Kr., još uvijek kasno arhajski period. Grobnica Barona: slična adaptacija.
Grobnica Leoparda: zbog leoparda u uglovima zabatnih polja, oslikani detalji stropa i prikazi gozbe, banketa. Ovdje su prikazane fine ležaljke na kojima leže uzvanici, uživaju jedu, piju itd., a sa strane na dužim zidovima ih zabavljaju plesači, plesačice, svirači i sluge koji mašu sa velikim palminim listovima da im ne bude vruće. Ovo je sam kraj arhajskog perioda iako piše 480-te, 470-te g. pr. Kr. jer arhajski period u Etruriji traje duže, a klasični započinje nešto malo kasnije. Grobnica Tirklinija: slična grobnica jer je potpuno identičan prikaz. Prikaz banketa se javlja u velikom broju etrurskih grobnica, ali ovo je jedan od najljepših primjeraka, a nosi naziv Tirklinija 26
zato što se dnevna soba u Rimu nazivala tirklinijom jer su se u njoj obično nalazile trikline ležaljke koje su mogle primiti po par uzvanika, naravno bračni par, ali po potrebi i dvije dame odnosno dva muškarca. Grobnica Orka ili grobnica Podzemnog svijeta 1: Orkus je bog podzemlja, Etruščanski i kasnije staro rimski. Datira se negdje oko 470te godine. Zanimljivi detalj gdje je prikazana glava jedne žene čije je ime ispisano Vhelia Velha. Grobnica Francois iz Vulicha: portret jednog od muških pokojnika pokopanog u toj grobnici, oko 340. g. pr. Kr. to je klasični period, čije ime glasi Vhel Satries. I sad nekoliko prikaza iz te grobnice: jedan ženski krilati demon smrti koji se zove Vans, pa zatim prikaz klanja zarobljenika - vjeruje se da je ovo prikaz povezan sa Homerovom Ilijadom, da je ovdje posrijedi žrtvovanje trojanskih zarobljenika, ali to žrtvovanje prate demoni smrti, ženski i muški demon smrti i vojnici koji vode sljedeće zarobljenike.
Grobnica Podzemnog svijeta 2: Had - bog podzemlja, jedan demon, strašni Harun - lik sa orlovskim nosom, zmijolikim kovrčama, sa krilima itd., 2 stoljeće pr. Kr., još jedan strašni demon Thukulke sa jednim pokojnikom nad kojim širi krila. Grobnica Štitova (Tarkvinija): prikaz bračnog para, 280. g. pr. Kr., helenistički period. Ovo je primjer kako grobnica imitira Etruščansku kuću. Vidimo vrata, prozore, krov. Sve to upućuje da je tako zaista izgledala jedna Etruščanska kuća. Grobnica Tifona: datira se u sredinu 2. st. pr. Kr., vidimo opet krilatog demona koji služi kao podupirač, ima krila i noge koje završavaju zmijama.
27
Grobnica Štitova iz Cerveterea kao usporedan primjer: u Cervetereu su najčešće grobnice bile ovako ukrašene, reljefima. Ima i Cervetere svojih oslikanih grobnica, ali je mnogo bila češća praksa ukrašavanja reljefima. Grobnica je dobila naziv po štitovima na svojim zidnim stjenkama. I ovdje su imitirane krovne grede, vrata sa profiliranim nadvratnicima i ovratnicima kakva susrećemo i na pročeljima grobnica. Što je karakteristično za Etruščansko zidno slikarstvo? Negdje do recimo 4. st. pr. Kr. pretežu te scene banketa, zagrobne gozbe na kojima se uočava jedan pozitivan odnos Etruščana prema smrti, a to je očito odraz njihovog dobrog života i zdravog stanja društva. Te uzvanike zabavljaju plesači, plesačice, između njihovih figura su prikazi malih stabalaca i oni se ritmički izmjenjuju. Negdje od 4. st. pr. Kr. su se počele češće javljati ove strašne scene, sa demonima smrti, sa prikazima podzemnih božanstava, Hada itd. Helenizam je općenito jedno razdoblje (i iz grčke perspektive) sutona kultura. Strašni Gali ne daju mira na sjeveru, Rimljani kontinuirano pritišću jug i sve se to odražava naravno na umjetnost.
28
2.5. Skulptura Najraniji primjeri etrurske monumentalne skulpture sežu negdje u početak 7. st. pr. Kr. Ovdje sam stavio kao najstariju skulpturu Figuru žene iz grobnice u Etuloniji, međutim, u istraživanjima prije nekoliko godina pronađene su i neke starije skulpture uz koje su čak pronađeni i natpisi majstora i zanimljivo je da su to majstori sa istoka.
Motiv kentaura kao ovaj kentaur iz (?) jasno prikazuje o utjecajima Grčke, odnosno orijentalne umjetnosti. Za Etrursku umjetnost su karakteristični, što se tiče same skulpture, ovakvi spomenici: nadgrobne stele koje prikazuju likove, obično muškarca, u profilu, tu su natpisi bilo na trakama ili dolje i ovakvi spomenici kao što je ovaj terakotni sarkofag iz Cerveterea - ovo je zapravo sarkofag u obliku tirkline ležaljke, na četiri noge, na toj ležaljci je jastuk i tu leži bračni par, točno onako kako su prikazani na zidnom slikarstvu. Ovaj sarkofag je od terakote, on je iz dva dijela, tako da su se tijela pokojnika mogla onamo pohraniti i onda poklopac sa likovima vratiti na svoje mjesto. Poznata su svega 2. Jedan se danas čuva u Louvreu (odnio ga je Napoleon za vrijeme svojega vojevanja u sjevernoj Italiji), a ovaj drugi se čuva u muzeju Villa Giulia u Rimu, postoji još jedna u britanskom muzeju, ali ta je sasvim sigurno krivotvorina, podvalili su talijanski trgovci kupcima umjetnina početkom 19. st.. Ovo je prikaz sa samog kraja arhajskog perioda, ti likovi muškarca i žene imaju arhajski osmjeh. Ovakvi sarkofazi od terakote prestaju biti popularni negdje od 5. st. pr. Kr. i tada se sarkofazi počinju izrađivati od različite vrste kamena. Primjer tog kamenog sarkofaga je sarkofag iz Cerveterea: u obliku četverostraničnog sanduka sa ravnim poklopcem na kojemu je u ležećem položaju prikazana figura pokojnika. Na bočnim 29
stranama su u reljefu prikazane različite scene i ovakvi spomenici, bilo sarkofazi, bilo urne su bili bojani. Neovisno o materijalu kojim su bili izrađeni, a to je najčešće neka vrsta kamena.
Poklopac jedne urne: nije sačuvan sanduk urne, sačuvan je samo poklopac. Pokojnik u društvu tog krilatog ženskog demona Rath.
Nadgrobna stela: 4. st. pr. Kr., klasični period. Sarkofag iz Tarkvinije: sličan sarkofagu iz Cerveteria, sarkofag gospodina čije ime znamo Verthurd Patunus, od mramora, ali unatoč tome bojan. Male urne: od 3. i u 2. st. pr. Kr. se češće izrađuju ovakve male urne koje svojom formom podsjećaju na nekadašnje sarkofage, samo su skraćene. U sanduk, sarkofag mora stati cijelo tijelo, a ovdje se pohranjuju ostatci pepela. Sadržajno tu nema velike razlike. Samo je stvar u veličini, u dužini. Gotovo uvijek je na poklopcu prikazan sam pokojnik, odnosno pokojnica. U onim grobnicama kao što su Francois grobnice sa brojnim odajama ili Volumnia sa mračnom unutrašnjosti je bilo po 40-ak, 50-ak ovakvih urni ili sarkofaga, jer su se u njima sahranjivali i 30
gospodari, marinati i njihovi štićenici, bilo nekadašnji robovi, oslobođenici, svi oni koji su ekonomski o njima ovisili, ne samo članovi njihove obitelji već i svi oni koji se u rimskoj terminologiji nazivaju klijenti. Klijenti su ili oslobođenici ili poluslobodni ljudi koji su ekonomski ovisili. Tu imamo cijeli niz pojava koje se kasnije bilježe u Rimskoj umjetnosti, npr. da pokojnice nose kutije za nakit, a to kasnije čine Rimljanke, žene na našim spomenicima itd. spomenici koji su pohranjivani u grobnice.
Čuvene Kanopske urne: 7. i 6. stoljeće pr. Kr., početak etrurske civilizacije je markiran pojavom velikih monumentalnih grobnih humaka sa bogatim grobnim prilozima, u unutrašnjim dijelovima Etrurije (Arezzium, Ciusi itd. - brdovita područja), ljudi se pokapaju, odnosno spaljuju u urnama. Najinteresantnije su ove Kanopske urne koje su dobile naziv po egipatskim Kanopskim urnama. To su kao ruske babice, urne koje su oslikane. Dobile su naziv po njima, jer jako na njih podsjećaju. Ovo je jedna terakotna Kanopska urna načinjena tako da joj je podnožje od terakote, glava joj je od terakote, a sama joj je urna bronca. Drugi primjer Kanopske urne - građena je u potpunosti od terakote. Nema sumnje da odražavaju barem pokušaj prikazivanja stvarnih karakteristika tih pokojnika koji su unutra. Ovakvih urna nema u Cerveteriu, Vulichu, Tarkviniji... Ima ih isključivo u sjevernim, unutrašnjim dijelovima Etrurije. Tako da možemo govoriti o različitim umjetničkim smjerovima, odnosno umjetničkim središtima u Etruriji. Etrurci su favorizirali meke vrste materijala: alabaster, nenfro itd. U negdje 4., 3. i 2. st. pr. Kr. u Etruriji su postojale mnogobrojne vrlo kvalitetne radionice brončane umjetnosti. Primjer: kada je rimska vojska osvajala jedan etrurski grad, onda je kao plijen odnijela 2000 brončanih statua. One su pretopljene i ta bronca je iskorištena za kovanje rimskoga novca. brončana figurica ratnika sa vilanovskim šljemom: takav šljem smo vidjeli iznad jedne vilanovske urne, a ovo je prikaz jednog ratnika sa takvim šljemom, sa samog kraja 8. st. pr. Kr. statuete kopljanika
31
Brončana statua koja prikazuje boga Marsa: sačuvana gotovo u punoj visini, iz Todija, 4. st. pr. Kr., klasični period, glava boga Marsa sa bojanim mramorom u očnim šupljinama; ovdje nema ni traga arhajskom osmjehu. Čuvena brončana bista tzv. Bruta: dovodi se u vezu sa etrujskim majstorima, tzv. Bruta je jer nemamo dovoljno dokaza da je to Brut; potpuno realističkim, veristički koncipiranim portretom jednog starijeg muškarca iz početka 3. st. pr. Kr., vjerojatno je nastala u nekoj od brončanih radionica Etrurije. Čuveni Aringatorij, govornik: jedan od posljednjih spomenika etrurske umjetnosti uopće jer se datira negdje oko 90. g. pr. Kr.; Aul Metel se on inače zove, znamo zahvaljujući natpisu na dnu njegovoga ogrtača. Kapitolijska vučica: datira se u 5. st. pr. Kr., to je spomenik iz Rima, ali iz perioda kada je Rimska umjetnost Etruščanskog karaktera, ona je stilski potpuno uklopljena u Etrursku umjetnost. Himera iz Arezza: još jedno od remek djela egejske brončane industrije.
Fikoroni cista, pravokutna cista: 4., 3., 2. i 1. st. pr. Kr. obilježavaju ovakve stvari; male, cilindrične, odnosno pravokutne kutije za držanje kozmetike, parfema i sličnih stvari; sa poklopcima, sa prikazima, ugraviranim prikazima na sebi koji su rađeni u duhu prave klasične, odnosno helenističke umjetnosti; sa prikazima, najčešće, pojedinih božanstava, koja su imenovana natpisima. Brončana ogledala: njih ima jako puno, nekoliko desetaka tisuća; staklo je odavno nestalo, ali su sačuvani ovi okviri, odnosno nosači na kojima su vrlo često na stražnjoj strani ugravirane nekakve scene (pr. scena sa Parisovim sudom). Sve je ovo odraz činjenice da su Etruščani imali bronce, željeza, olova cinka. Imali su ga u izobilju, oni su ga izvozili svim drugim narodima na Apeninskom poluotoku.
32
-
730. - 200. g. pr. Kr. nastaju iz Vilanovske kulture dugo vremena smatrana - drugorazrednom kulturom govorili su posebnim jezikom
-
Tri faze umjetnosti: arhajsko, klasično, helenističko početak etrurske umjetnosti: karakterizira je početak produkcije monumentalnih skulptura (meta kamen), koje karakteriziraju figure sa frizurama, ornamentikom, i pojavom fantastičnih bića utjecaj orijenta: bjelokost keramika: impasto i bukero (polirana pa se sjaji površina posude) vrhunac etrurske umjetnosti pada u 6. st. pr. Kr. kada se vlast Etrurije sa matičnog područja širi na najveći dio italskog poluotoka do rijeke Po i Napulja. između rijeke Tibera i Arno današnja Toskana - Tusci (Etruščani) najpoznatiji umjetnički proizvodi tipičnog etrurskog karaktera su SARKOFAZI, veliki broj otkriven u CERVETERI u grobnicama pronađena 3 prekrasna sarkofaga od terakote koji imaju oblik KINE (ležaljki) na kojima je prikazan bračni par, nazire se jasno arhajski osmijeh (mlađe arhajsko doba) osim sarkofaga, URNE, od terakote, kasnije od kamena
-
-
-
već 396. g. pr. Kr. Rimljani osvojili Veii sa Tarkvinijom ratuju 1. stoljeće - na kraju - svi etrurski gradovi su bili prisiljeni na savez - Amici et gocii populi romanum nemaju vanjsku politiku, ali imaju svoj jezik i samoupravu rimski diktator Sula ukinuo prava i postavio latinski za službeni Kršćani - spaljivali etrurske kutije etrurci preuzeli alfabet od Grka primjer sa grčkog otoka Lemnosa - nadgrobna stela - ratnik - jako slično etrurskim 3 zlatne tablice u ruševini svetišta u luci PIRGI - krajem 6. st. - bilingvalne (feničko i etrursko pismo) Liber Linteus - ZG - na povojima etrurske mumije etruščanski jezik i pismo nisu dešifrirani - imena na spomenicima jesu - pokojnici + božanstva, ali je tekst nečitljiv egipatska posuda - SITULA - zelenkasti fajans - u hijeroglifima ime faraona BOHORA, umro cca. 712-713. pr. Kr. Hram je imao stupove najčešće na pročelju gdje su formirali duboki trijem ili 4 ili 6. stupova i sa strane cele, NIKAD na stražnjem dijelu ANTEFIKSI - arhitektonske skulpture najčešće su prikazivali fantastična bića satira ili meduza, djevojaka, zaštita hrama od klimatskih uvjeta granice etrurije - Arno na sjeveru, Tiber na jugu do 500. g. pr. Kr. šire se do rijeke Po, u Kampaniju, Koniku vrhunac Etrurske civilizacije - arhajski period - prevlast "klasični period" - sukobe se sa Grcima iz kolonija u Italiji 33
2.1. Grobnice 1) grobnice pod humkom - TUMULI - češće u sjevernom dijelu Etrurije - javlja se mali grob tipa fose - jarak (kao mikenski grobni krugovi A i B) - pronađeni su na području Cerveterij (6000 grobova), Tarkvinija (160 grobova), Vulci, južni dio Etrurije, Vetulanija, sjeverne Italije, Populonija - grobnica se ukopa u kamen, zaspe se humusom, a ako teren nije kompaktan, izgradi se grobna komora od kamena - krov završava kupolom ili lažnim trokutastim svodom - grobnica se sastoji od stepeništa (ulaz), dromosa, središnje četvrtaste prostorije iz koje se ulazi u glavnu prostoriju ili više njih (reproduciraju izgled jedne raskošne kuće) o monumentalni humak Regolini Galassi = pet grobnica, oko 650. g. pr. Kr., u grobnici žene pronađeno srebrno posuđe, nakit, kopča - zastupljeni su gotovo svi tipovi grobnica grobnica REGOLINI GALASSI - Cerveterij - SORBO • na otvorenom, hipogeje o a) tumuli (kružni, promjera do 60m, 1-6 grobova) o b) grobnice na tri načina (1. dugi hodnici sa lažnim svodom; 2. održavaju plan etrurske kuće - hodnik, dvorište, atrij, sobe; 3. tolos pod humkom sa lažnim svodom i središnjim pilastrom) • usječene u stijeni, stubište, hodnik + odaja brončana kola sa pogrebnim ležajem srebrno posuđe, fibule zlatni pektoral - oko vrata o Humak u prenesti - JI od Rima, pronađene statue geometrijskog razdoblja o Humak u kojem je grobnica jedne žene - posuda od fajanse s imenom egipatskog faraona (početak orijentalizacije etruščanske umjetnosti), kopije korintske keramike; na humku su posađeni čempresi, a nalazimo i kameno popločavanje oko cijele grobnice da bi se humak zadržao - konstrukcija grobova sa lažnim svodom 2) grobnice usječene u stijene od sadre (uklesavanje u stijenu kao labirint) - javljaju se oko 400. g. kada se napuštaju grobnice pod humkom - Grobnica štitova - ležajevi duž zida, gornji dijelovi zida ukrašenih štitovima, bračni par 280. pr. Kr. - Grobnica sa obojenim reljefima po zidovima - Kraljičin grob
2.2. Zidno slikarstvo -
prvo se javljaju terakotne ploče koje se oslikavaju, a kasnije se oslikavaju zidovi do 4. st. pretežno scene banketa, zagrobne gozbe, odraz dobrog stanja društva od 4. st. strašne scene sa domovima smrti helenizam je razdoblje kraja grčke i etrurske kulture Paestum 5. st. pr. Kr. o Grobnica skakača u vodu - prikazani muškarci koji leže u kline ležaljkama i goste se, na ploči sa stropa prikazan muškarac kako sa skakaonice skače u vodu o Ceretanska grobnica ili Cerveterija - ploča podijeljena na 3 zone, središnja 34
-
figuralnog karaktera Tarkvinija - arhajsko razdoblje o Grobnica Augura (530. g.) na kraćoj strani grobne odaje prikazana vrata, a sa strane dva muškarca koja nešto promatraju (auguri su promatrali let ptica i tumačili) o Grobnica Barona (530. - 510.) o Grobnica lova i ribolova (510.) - prikaz ribarskog broda, praćkaš lovi pticu, mladić skače u more, drugi se penje na stijenu o Grobnica lotosovog cvijeta - lotosov cvijet, lav i pantera o Grobnica bikova (540.) - sve su površine oslikane o Grobnica lavica (520.) - scene iz prirode i dupini, scene gozbe, plesačice o Francois grobnica - 340. g. pr. Kr. iz Vulchija - Vel Saties, potret, demon smrti VANTH žrtvovanje zarobljenika
2.3. Hramovi -
-
Ukrašava se samo pročelje O etruščanskim hramovima najviše saznajemo od Vitruvija (koji živi u doba cara Augusta), a govori na temelju rimskih hramova prvim hramovima podnožja su se gradila od kamena, zidovi od opeke, a krovište i stupovi od drveta - malo sačuvano - terakotna dekoracija pročelje je bilo otvoreno prema trgu, a ispred hrama su se nalazili oltari na otvorenom, ulaz samo na pročelju gradić KOS - 4 hrama u toskanskom stilu najstariji hramovi nisu imali prodomos - pročelje sa stupovima Hram u Veijma i hram u Volsini javlja se i grupa grčkog tlocrta - peristil okružuje cijelu građevinu kao dva hrama u Pirgi, grad Cerveteri - veći etrurski, manji grčki od 5. - 1. st. pr. Kr. tipični etrurski hramovi vanjska dekoracija od terakote (grčki stil), na pročelju duboki pronaos iz kojeg se ulazi u 1 ili 3 cele terakotni model hrama iz etrurske grobnice "helenizam" period kao u grčkoj stupovi mnogo šire postavljeni nego kod grčkih hramova, drveni arhitrav, keramičke oplate na bazi stupa i kapitelu konstrukcija krovišta od drveta, podij od kamena, zidovi od cigle stupovi se mogu pojaviti na prednjoj i na bočnim stranama, ali nikad na stražnjoj 1 pronaos sa 4 stupa po liniji, iza kojeg su još dva, jednobrodna cela, krov na dvije vode 3 cele, središnja veća, po dužini podijeljen na dva jednaka dijela, 2 reda po 4 stupa o Protonakov hram u Vejima o 3 cele, statua Apolona - utjecaj grčki arhajski izgled, himation + frizura kurosa postoje i građevine drugog odnosa širina, dužina dvostruko veća od širine, jednostavni i složeni, sa alama ili bez njih. o Kapitolijski hram - najveći hram etrurske osnove, prvi hram podignut u Rimu na kraju etruščanske vladavine, umjetnik Vulka; tri cele, na prednjoj strani 3 reda stupova, stupovi na bočnim stranama, 1 red ima ale (krilo) 35
-
-
-
Toskanski stup - ili je jednake širine i gore ili se sužuje i prema gore i prema dolje ili samo prema gore KROVIŠTE - drvene dijelove oblažu terakotom o arhitrav o drvene grede ili mutule naliježu na arhitrav, a idu družinom građevine (terakotne obloge koje ih štite) o kose krovne grede koje formiraju krov na 2 vode, temple zajedničke krovne grede, a zatim idu asere (izbačene naprijed), obložene brončanim limom zbog kiše, na koje idu krovne opeke, tegule, a povezane su kupama kanalicama imbrexi o zabat je postavljen duboko unutra 4 elementa krovne dekoracije antefix - terakotni reljefi u obliku konjske potkove na krajevima kosih krovnih greda gdje završava posljednja kupa kanalica, mogao ili ne, imati potporanj sa stražnje strane prikazi glave, protome, menade, satire zabatna skulptura - puna visina pravokutne oplate nabijene na mutule skulpture u prirodnoj visini na mjestu samih antefixa ili na rubovima gdje završava posljednja kupa kanalica - sprječavaju prodor kiše
2.4. Urbanizam -
visoka tehnologija u gradnji ziđa, vrata, mostova, ulica, kanala i vodovoda - veliki klesanci etruščani grade utvrđene gradove grad MARZABOTO - kraj. 8. st. pr. Kr. Etrurci prvi grade naselja na strateškim mjestima po rasteru ulice imaju popločane kolnike sjeverna i istočna nekropola ima Akropolu luka SPINA - talijanski dio jadrana nakon melioracije, pravilna planimetrija, naselje na PILONIMA - preteča Venecije, nekropole - crnofiguralna keramika, prvi gradili ceste i mostove
36
3. Rimska umjetnost 3.0. Predavanja Rimska umjetnost je puno više od umjetnosti jednog naroda, kao što i Etrurska umjetnost nije samo umjetnost Etruščana nego i svih njihovih susjednih italskih naroda koji su se kraće ili duže nalazili pod njihovom hegemonijom. Tako i Rimska umjetnost daleko nadilazi granice samoga grada ili Italije.
Mi ćemo se skoncentrirati na neke glavne rimske spomenike iz srca carstva, iz grada Rima. Kronologija Rimske umjetnosti se može podijeliti u tri glavna razdoblja - razdoblje Monarhije (od mitskog osnutka grada 753. g. pr. Kr. do oslobađanja od Etrurske vlasti i osnivanja Republike 509. g. pr. Kr.), razdoblje Republike (od 509. g. pr. Kr. do 27. g. pr. Kr., te godine je August Oktavijan dobio titulu Augusta od senata i na taj način je i službeno postao prvim rimskim carem), razdoblje Carstva (od 27. g. pr. Kr. do 476. godine nakon Kr.). Posljednja dva stoljeća carstva, 4. i 5. stoljeće su razdoblja starokršćanske umjetnosti i to zapravo izlazi izvan okvira ovoga čime se mi bavimo. Ovo prvo razdoblje, razdoblje Monarhija, kada su Rimom manje-više upravljali kraljevi etrurske krvi ćemo praktički preskočit jer zapravo svi oni spomenici koje bismo pokazali bi samo 37
podcrtali ono o čemu sam govorio prije, a to je da je Rimska umjetnost tog vremena zapravo etrurskog karaktera. Koje god područje bi uzeli, pokazalo bi se tako. Ako bi uzeli najstarije primjere hramova kojih i nema puno, sve su to bili hramovi etrurskih karakteristika, etrurske dispozicije. Najveći dio njih je građen u Toskanskom stilu sa bogatom terakotnom dekoracijom itd. Razlozi zbog kojega je ta najstarija povijest Rima štura leže u činjenici što su Gali 398. godine poharali Rim i tada su mnogobrojne građevine uništene, ali još više u tome što su negdje u Cezarovo i Augustovo doba mnogi stari hramovi bili obnovljeni. Neki su bili iz 5., neki iz 4., neki iz 3eg st., ali su bili u toliko ruševnom stanju da se naprosto nametala potreba ili njihove ponovne izgradnje ili njihove obnove. U principu se događalo ovo prvo, jednostavno bi se gradili novi hramovi, u približno istom tlocrtu, ali na taj način su nam ta stara, drevna znanja zapravo zauvijek izgubljena. Što se razdoblja Republike tiče, tu stojimo nešto malo bolje i to razdoblje Rimske umjetnosti Republikanskog perioda ćemo malo pogledat preko nekoliko najkarakterističnijih primjera. Prije toga ćemo kazati nešto općenito o karakteru Rimske umjetnosti. Karakter Rimske umjetnosti: Ako pogledamo sva ta glavna područja umjetnosti nekog naroda slikarstvo, graditeljstvo, skulptura itd., onda od svih tih sadržaja kada je riječ o Rimskoj umjetnosti, graditeljstvo je najvažnije. Graditeljstvo je ono područje gdje su Rimljani dali svoj maksimalni obod u nastajanju današnje Europske civilizacije. Kada je riječ o skulpturi, stvari su malo drugačije. Dobar dio rimske skulpture je zapravo bio neoklasičnog ili neohelenističkog karaktera. To znači da su i u doba Rimske Republike, a još više u doba Carstva nastajala mnogobrojna skulpturalna djela, ali djela koja su zapravo nastajala prema uzorima iz Grčke klasične ili helenističke umjetnosti. Nekada su to bile kopije, nekada su to bile varijacije, adaptacije. Iz tog konteksta možda jedino treba izlučiti Carsku skulpturu, Carsku statuarnu plastiku, odnosno tu Oficijelu, javnu skulpturu koje je Carska plastika samo dio jer je to jedno zasebno područje unutar rimske skulpture. Da bi vidjeli koliko je bogatstvo te rimske statuarne plastike, kazat ću vam samo da je recimo samo Augustovih portreta i statua sačuvano više od 200, kada je riječ o statuama i portretima careva Julijevsko Klaudijevske kuće onda je ta brojka veća od 450 primjeraka. Tu nisu uključene samo statue, samo glave, biste iz Rima, iz Italije nego iz cijeloga Carstva. Kasnije ćemo vidjeti primjer jedne Augustovog portreta tipa Prima porta kakvih je na tlu carstva pronađeno preko 150, a i kod nas jedan primjerak. Kada je riječ o slikarstvu, onda Rimsko slikarstvo po važnosti stoji negdje između Etrurskog i Grčkog slikarstva. Siromašnije je u odnosu na Etrursko zidno slikarstvo, ali je ipak mnogo bolje sačuvano nego Grčko zidno slikarstvo. Razlozi tome je erupcija vulkana Vezuva 79. godine i zatrpavanje tih triju gradića Stabija, Herkulanum i Pompeja. I u Rimu su sačuvani izvanredni primjerci zidnog slikarstva koji nam govore o razvoju tog vida Rimske umjetnosti negdje od početka 2. st. pr. Kr. pa do negdje najkasnije kraja 1. st. nakon Kr. Vratimo se sad na graditeljstvo. Zašto je graditeljstvo najvažniji segment Rimske umjetnosti? Zato što su zapravo Rimljani kao praktičan narod preuzeli iskustva svih svojih susjeda, svih svojih prethodnika i sve to uklopili u jednu novu cjelinu, prilagodili svojim vlastitim potrebama, potrebama širenja države, širenja carstva, ubrzane urbanizacije, romanizacije itd. Pored materijala i tehnika koje su oni preuzeli od drugih naroda, prije svega Etruščana, razvili su cijeli niz novih materijala i tehnika. To ćemo vidjeti malo kasnije, Rimljani su prakticirali i gradnju od kamenih blokova u tehnici opus kvadratum, od cigle u različitim tehnikama itd. Međutim, oni su ti koji su 38
napravili jedan revolucionarni iskorak kroz upotrebu betona. Gradnja u betonu ubrzava, pojeftinjuje gradnju itd. Rimljani su tu bili pravi majstori. Oni su tu tehniku gradnje betonom opus cementikum usavršili do te mjere da su čak posebnu vrstu betona upotrebljavali pri hidrauličkim radovima, pri gradnji lučkih postrojenja itd. gdje su u tu smjesu vapna, šljunka, kamenja dodavali ne običan pijesak ili zemlju nego vulkanski pijesak pocolamu koja je omogućavala mnogo brže stvrdnjavanje betona, a to je bilo strašno važno kod hidrauličkih radova. Znanstvenici su držali da se ta tehnika razvila već u 3. stoljeću pr. Kr., međutim danas znamo da su te najstarije rimske građevine u Rimu građene u betonu nastale negdje početkom 2. st. pr. Kr., u Republikansko doba. Republikanski Rim je izgledao sasvim drugačije od Carskog Rima. To je bio grad od drva, od opeke, od cigle, od betona. Malo je bilo građevina koje su bile građene od mramora. Prvi hram koji je uopće sagrađen u cijelosti od mramora sagrađen je tek 146. godine pr. Kr. Livije opisujući stari Rim kojega su spalili gali kaže da je to bio grad od drva, od cigle, kaže da je to bio grad nepravilnih gradskih ulica itd. Situacija se nije ni promijenila mnogo kasnije da bi se negdje u Cezarovo doba počelo ozbiljno razmišljati o modernizaciji Rima. Cezar je imao projekt, ideju izgraditi jedan novi Rim, međutim u tome ga je omela smrt, ubojstvo. Tu zadaću je na sebe preuzeo August, Oktavijan kasniji car August. Koliko je u Augustovo doba toga sagrađeno samo u Rimu pokazuje nam njegovo autobiografsko djelo "Res Gestae Divi Augusti" u kojemu se navodi, između ostaloga, da je našao Rim u opeci, a da ga ostavlja u mramoru, da su za njegova života sagrađena ili obnovljena 82 hrama. Cijela jedna gradska četvrt Campus Martius je sagrađena u njegovo doba i zaista se može reći da je on udahnuo Rimu jedan novi život. Rim, onakav kakav je bio u Cezarovo doba koji je već bio metropola cijeloga Sredozemlja nije više mogao zadovoljiti funkciju središta jednoga carstva i August je pristupio zadaći izgradnje jednoga novoga Rima. Sada ćemo vidjeti nekoliko najkarakterističnijih spomenika iz Republikanskog perioda: vidimo rekonstrukciju čuvenog svetišta Fortune Primigenie u mjestu Praeneste južno od Rima. Praeneste je bilo jedno od Etruščanskih uporišta u 6. st. pr. Kr. i tamo je između ostaloga pronađena jedna nekropola sa Etruščanskim grobnim humcima. Taj grad Praeneste je u doba Sule udomio rimske islužene vojnike i negdje u doba Sule se gradi na padinama ispod starog mjesta Praeneste, na litici, ovo svetište koje je sistematizirano u nekih osam terasa. U podnožju su nove Praeneste sa forumom, sa bazilikom, a gore na brežuljku stare Praeneste iz Etruščanskog perioda i ovo svetište zapravo povezuje stari i novi dio naselja. Od jedne ceste koja se diže iznad foruma kreće jedan visoki potporni zid sa dvije ogromne rampe koje se susreću i od kojih kreće monumentalno stubište. To monumentalno stubište ide preko nekoliko terasa koje se dižu jedna iznad druge i funkcioniraju u obliku tih fortika dok se na kraju ne dođe do ogromne terase koju većim dijelom čini otvoreno dvorište, koje je sa tri strane okruženo trjemovima i kroz njega se ponovno pristupa jednoj polukružnoj strukturi, otprilike 39
poput teatra i na kraju se nalazi mali kružni hram koji je posvećen toj božici Fortuni Primigenii. Ova građevina je napravljena u ranom 1. stoljeću pr. Kr. i kod nje je zanimljivo što je kod nje obilato primijenjena tehnika gradnje u betonu. Javljaju se svi stilovi, i jonski, i dorski, i korintski. Ovdje su zapravo kombinirani stari tradicionalni materijali i tehnike italskog poluotoka i jedna spektakularna scenografija karakteristična za helenističku arhitekturu. Ovo svetište je bilo potpuno skriveno iza kasnije srednjovjekovne i novovjekovne arhitekture koja je tu nastala i onda se savezničkim bombardiranjem 44. i 45. godine cijeli taj prostor porušio. Za vrijeme raščišćavanja ruševina su se ukazali ostatci toga svetišta. Arheološkim istraživanjima se došlo do ove slike, jednog golemog svetišta sistematiziranog u 8 terasa pri čemu je ta visinska razlika preko 100m. Tu je upotrijebljen cijeli niz materijala i tehnika karakterističnih za rimsko graditeljstvo.
Poznatiji hramovi u Rimu iz ovoga Republikanskog perioda su ova dva hrama koja se nalaze na Forumu Boariumu koji je inače bio stari forum, na kojemu se trgovalo, prodavala riba i ona se nalazio neposredno uz Tiber. Ovdje imamo dva hrama, a jednoga smo već spomenuli: hram Fortune Virilis i jedan kružni hram. Zanimljivo je da se u neposrednom susjedstvu nalaze dva hrama različitih karakteristika. Ovaj hram je građen na jednoj platformi od tri stepenice: stereobatu, stilobatu. Korintski tolos, nedostaje krov koji je položen direktno na stupove, nedostaje vijenac. Unatoč tome možemo kazati da je ovo jedan grčki hram u rimskom ambijentu zato jer se sa svih strana može pristupiti ovom hramu. U Rimu se na jednom mjestu koji se zove Largo Argentina nalazi jedan sličan hram kružnog tlocrta, tolos. Također je imao korintske stupove, ali je razlika sljedeća: on se nalazi na jednom visokom podiju i njemu se pristupa samo preko stubišta na prednjoj strani. Tu je zapravo jedan tipično grčki tloris koncipiran u duhu 40
etrursko-italske arhitekture, ali ovo je jedan tipično grčki uljez na rimskoj sceni. Datira se u sredinu 1. st. pr. Kr. Nasuprot tome ovaj hram Fortune Virilis, kojega vidimo sa stražnje strane, je mali jonski tetrastilni hram. Na pročelju ima 4 jonska stupa u nizu, još 2 po dubini i oni formiraju duboki pronaos ili prodomus i zatim ima jednostavnu celu koja je sa sve 3 vanjske strane ukrašena jonskim stupovima inkorporiranim u zidovima cele. Sa sve 3 osim sa prednje strane je cela zatvorena i hramu se ne može prići nego sa prednje strane.
hram Fortune Virilis na forumu Boariumu u Rimu
To je ono glavno, temeljno obilježje etrurske hramske arhitekture. Ovdje je riječ o tome da je ovo jedan hram helenističkih crta u Etruščanskoj dispoziciji. Stari Etruščanski hram bi bio građen u Toskanskom stilu, imao bi toskanske stupove (glatkog stabla, sa bazom, sa jednostavnim jastučastim kapitelom - na Koloseumu imaju toskanski stupovi iako se nazivaju tolskima, a to nisu tolski već toskanski). Vanjska forma mu je helenizirana jer je rađen od kamena, ima jonske stupove. To je ta simbioza Etruščanske osnove i helenističkih elemenata koji prodiru u rimsku arhitekturu, odnosno umjetnost općenito negdje od 2. st. pr. Kr. Ovaj hram je inače nešto stariji, datira se negdje iza sredine 2. st. pr. Kr. i jedan je od rijetkih hramova u Rimu tako dobro sačuvanih iz tog Republikanskog doba. Građen je na podiju čija je struktura betonska zatim obložen sa pločama, a stupovi i zidovi cele su rađeni od kamena tufa, to je posebna vrsta vapnenca. Prostor sa 4 hramska zdanja u Rimu na Largo Argentina; sa temeljnim ostatcima četiriju zdanja iz Republikanskog perioda: hram Juturne, hram Fortunae, hram Feronie, hram posvećen Lari. Karakteristično je za sva ova 4 hrama da su pročeljem okrenuti prema trgu. Svi imaju zatvoreni stražnji zid, svima se prilazi sa pročelja, svi se nalaze na visokom podiju uključujući i ovaj tolos. To ga čini drugačijim u odnosu na ovaj koji smo sada vidjeli. Evo sada svih oni tlocrtnih varijanti koje sam govorio u kontekstu Etruščanske arhitekture. Heksastilni hram sa jednom celom, 6 stupova i 1 cela. Tetrastilni hram sa 1 celom i alama i još jedan hram sa jednom celom, ali on je građen u dvije faze. Zapravo poprilično smo sigurni da rimsko graditeljstvo 41
Republikanskog perioda su gotovo odreda karakterizirali ovakvi hramovi građeni u etrurskoitalskom tlocrtu, vjerojatno je najveći dio njih bio građen u Toskanskom stilu, a rijetki su hramovi između 5og i 2og st. pr. Kr., dakle u doba Republike bili građeni u peripternom tlocrtu. Međutim, bilo je i takvih zdanja. Znamo čak i ime jednog grčkog arhitekte Hermodorosa koji je došao i sagradio dva takva hrama, ali od njih nisu sačuvani nikakvi tragovi. Ovo su zapravo te kasne varijante Etruščanskih hramova u ambijentu jednoga Rima. Mali hram u mjestu Cori (Kori) kod Rima: dosta je dobro sačuvan. Visoki podij od betona, fale obložne ploče i zbog toga malo neugledno izgleda, odstranjeno je stubište na pročelju kojim se dolazi do stupova. Ima 4 stupa na pročelju i gore se vidi dorski friz. Stupovi su dorski, ali su u donjem dijelu glatkoga tijela, duboki pronaos (prodomus) i straga jednostavna cela. Baza od betona, a stupovi od vapnenca, odnosno tufa. Ovo je 1. st. pr. Kr. Tako su izgledali ti hramovi Republikanskog doba. Svetište Herkula Viktora u Tivoju: u 2., a pogotovo u 1. st. pr. Kr. je Rimsko graditeljstvo bilo pod snažnim utjecajem helenističkog graditeljstva; jedno svetište posvećeno Herkulu pobjedniku, on je bio zaštitnik trgovaca, trgovine itd. Ovo je rekonstrukcija. U osi svetišta se nalazio hram sa 8 stupova helenističkih crta, ali etrurskog tlocrta. Stubište je samo na pročelju, sa strana nije moguć pristup. On je sa tri strane okružen trjemovima, porticima i to dvokatnim porticima. To je glavno obilježje helenističkog graditeljstva. Pridodaje se svetištu teatarska struktura ispred koje se podiže jedna provizorna scenska zgrada. Zašto je ona tu pridodana? Zato što se na tom mjestu održavaju festivali, priredbe u čast Viktora. Ispod se nalaze kripte, kripto portik sa cijelim nizom bačvasto nadsvođenih dućana gdje su ti hodočasnici mogli kupovati različite proizvode. Svetište Jupitera Amsura u Terracini: ono što ovo svetište i prethodno spomenuto povezuje sa svetištem Fortunae Primigeniae je jedna scenografija arhitektura karakteristična za to helenističko razdoblje u koje se onda uklapa hram etrurske osnove, a helenističke forme.
42
Plan najstarije rimske kolonije koja je osnovana 290 i neke godine pr. Kr., gradić Cosa. Novo naselje sa troja gradska vrata. Inače je u kasnijoj rimskoj kompilaciji sačuvana predaja kako je svako Etruščansko novo gradsko naselje karakterizirala troja vrata, ulice kroz kojih se onda ulazi u grad sijeku pod pravim kutom itd. Iako to vjerojatno nije uvijek moralo biti tako. Cosa je kao gradić važna jer su tu sačuvani ostatci rimskoga graditeljstva iz 3. st. pr. Kr. kojih praktički nema ni u Rimu. Ovo je grad u kojemu je osvjedočeno prisutnost betona i drugih starih tradicionalnih tehnika koje su se sigurno i tada u Rimu koristile, ali čiji su ostatci kasnije izbrisani krađom u Carsko doba, a ovdje to nije slučaj i zato je to izuzetno važan prostor. Dolje u dnu vidimo Kapitolij sa hramom i ono je hram sa tri cele. U Cosi je inače stajao cijeli niz malih hramova rađenih baš u toskanskom stilu o čemu nam govore ostatci. Tu sliku možemo projicirati i na Rim. Jedna od struktura koja je u rimskom graditeljstvu razvijena po uzoru na etrursko graditeljstvo i u simbiozi sa iskustvima italskog graditeljstva je struktura koju mi poznajemo pod nazivom forum. Forum je otvoreni gradski trg kojega sa dvije ili tri strane okružuju trjemovi i na čijoj se jednoj kraćoj strani nalazi hram. Jedan od najstarijih sačuvanih forume je forum u Pompejima gdje su glavna zdanja smještena na dužim stranama foruma, a ne na kraćim. U Rimu imamo više trgova, spomenuli smo jedan - Forum Boarium gdje su ona dva hrama. Glavni trg je Forum Romanum. Sjeverozapadno od tog glavnog foruma izdvajao se kompleks Carskih Foruma - prostor na kojemu su, od Cezara, odnosno Augusta pa do Trajana nastala 5 carskih foruma.
43
Grafička rekonstrukcija tih foruma: počevši od Cezarova koji je najstariji, zatim se na njegovu dužu stranu naslonio Augustov Forum, zatim je nastao Vespazijanov Forum između njih Prijelazni ili Forum Transitorium i kao posljednji u nizu je nastao Trajanov Forum sa djelom tržnice na padinama brežuljka. Rimska umjetnost Republikanskog perioda se dijeli na doba starije Republike, doba srednje Republike i doba kasne Republike. Periodizacija umjetnosti Carskoga perioda je provedena prema carskim dinastijama koje vladaju u Rimu, pa imamo: Julijevsko - Klaudijevsko razdoblje (od cara Augusta do smrti cara Nerona 68. godine), Flavijevsko razdoblje (razdoblje careva iz Flavijevske kuće, od 68. - 96. godine), razdoblje Adoptivnih careva (vrijeme kada se carevi više nisu birali na temelju krvnog srodstva nego su carevi prema svom mišljenju birali najbolje za svoje nasljednike, ta je praksa započela sa Nervom koji je izabrao Trajana za svog nasljednika i trajala je sve do smrti Marka Aurelija kada ga je naslijedio car Komod, nakon smrti Komoda završava ovo razdoblje), Seversko razdoblje (razdoblje kada Rimom vlada dinastija Severa, 193. - 238. godina), Doba Vojničkih careva (kada se strahovitom brzinom smjenjuju carevi koji su prije bili generali itd.), Razdoblje Tetrarhije (utemeljitelj Dioklecijan, završava sa usponom Konstantina Velikog), Konstantinsko razdoblje (Sve ćete ovo naći u knjizi "Rimsko carstvo", Keller - bio je neosporno najbolji poznavatelj rimske arhitekture) Ovo je grafička rekonstrukcija kompleksa Carskih Foruma koji se danas inače ne vide ovako izgleda to područje danas: ovdje vidimo jednu heksedru i stražnji zid Augustova Foruma. Ovdje vidimo mali komadić Foruma Transitoriuma, u produžetku je Vespazijanov od kojega nema zapravo ništa i ovdje vidimo jednu heksedru Trajanovoga sa tržnicama. Ovo su te dvije ceste koje su praktički pokrile najveći dio tih ostataka Carskih foruma u Parteru. To je jedan od najvažnijih graditeljskih kompleksa u Rimu, koje su podigli carevi.
44
Cezarov Forum: započeo ga je graditi sam Cezar, odnosno barem je osmislio projekt, ali je gradnju nastavio August 40-ih godina pr. Kr. i posvećen je negdje 2. godine pr. Kr. On je sa 3 strane imao trjemove, portike i na jednoj kraćoj strani je imao hram Venere Genitrix, Venere Praroditeljice jer se ta Venera smatrala pra-roditeljicom Julijevskog roda, a Cezar je bio Gaj Julije Cezar. Oktavijan je bio njegov nećak, sin njegove sestre, Gajus Julijus Oktavijanus. Hram je bio građen u korintskom stilu, sa 8 stupova na pročelju i sa izgledom kakav iskazuje kasnije hram na Augustovom Forumu, pa ćemo vidjeti njega nešto malo kasnije. To je prvi Carski forum sagrađen u Rimu.
45
Nakon Cezarovog Foruma je nastao Augustov Forum: on se sa svojom kraćom stranom naslonio na dužu stranu Cezarova Foruma, on je imao dvokatne portike, trjemove s time da su gornji kat, odnosno lođu tog portikata, raščlanjivale kopije karijatida sa Erehteiona. Iz izvora znamo da je za gradnju bio zaslužen jedan rimski arhitekt Gaj Vibije Ruf. Na kraćoj strani toga foruma je stajao hram boga Marsa Ultora (Marsa osvetnika). Zašto baš tog božanstva? Zato što se August zarekao da će jedno zdanje posvetit tom božanstvu ukoliko uspije osvetiti Cezarovu smrt i pobijedi, ubije njegove ubojice. On je to i učinio i tu se čuvao Cezarov mač. Hram je također u korintskom stilu sa 8 stupova na pročelju, čiji ćemo tlocrt vidjeti malo kasnije, a ovo su ostatci toga hrama. I Augustov Forum je bio građen od mramora u cijelosti, kao i Cezarov. Razdoblje Republike karakteriziraju monumentalne građevine tipa bazilika itd. Isprva od drva i cigle, kasnije od betona. Kao posljednja stepenica dolazi mramor. Sve ove spomenute prostore su carevi kupili, jer je sve ovo bilo posijano privatnim kućama. Sve je kupljeno od Rimljana. Da bi zaštitio forum od privatnih objekata s druge strane ceste, koji su imali drvenu građu u sebi itd., a u Rimu je stalno gorjelo - svako malo bi se nešto zapalilo, gorjele su cijele četvrti, August je dao podići visoki zid - visok 36m da bi odvojio tu arhitekturu foruma od ulice. Taj forum je manje-više sličan Augustovom uz iznimku da su portikati imali i lođu, kat i da su se produbljivali u dvije duboke polukružne eksedre. Tlocrt, ovako izgleda u tlocrtu: ovdje je interesantno da tlocrt toga hrama Marsa Ultora manjeviše ponavlja tlocrt glavnoga dijela foruma. Kao što forum ima slobodnu srednju površinu i dva bočna broda, odnosno trijema sa strane tako i cela hrama ima središnju široku lađu, odnosno središnji široki brod i dva uža broda sa strane. Završava apsidom, ispred se nalazi 8 gigantskih korintskih stupova i vide se ovdje opet te ale, koje nisu tako jasno definirane, ali taj hram je 46
također zatvoren - stražnji zid je pun. To su i te dvije polukružne eksedre koje se kasnije javljaju na Trajanovom forumu. Plinije opisuje Augustov forum i kaže da je to najljepša građevina svijeta u tom trenutku. Pojedini dijelovi tog kompleksa su rađeni od različitih vrsta mramora, različite boje.
Vespazijanov Forum: Vespazijan je novi car, on dolazi iz vojske, on je general, rodonačelnik Flavijevske dinastije, dolazi nakon smrti cara Nerona i građanskog rata u kojemu se vrlo brzo izmjenjuje nekoliko careva, nekoliko mjeseci svaki vlada i dolazi Vespazijan. Vespazijan u produžetku Augustovog Foruma gradi svoj forum koji je gotovo kvadratnog tlocrta, istraživači vjeruju da je građen po uzoru na jedan rimski vojni logor - i on ima portike sa sve tri strane, a na ovoj nešto malo kraćoj strani nalazio se hram božice Pase, božici mira. Srednji dio dvorišta je bio hortikulturno ukrašen, sa zelenilom, vjerojatno i sa stablima, a sa stražnje strane ovoga foruma je, u doba Severa, na stražnji zid prikačena jedna ogromna mramorna katastarska karta Rima, zvana Forma Urbis - urezivanjem u nizu mramornih ploča je u tlocrtu dana kompletna karta grada Rima, sa svim ulicama, tlocrtima, građevinama itd. Sačuvani su dijelovi te Forme Urbis, ali njezini fragmenti plus istraženi ostatci arhitekture omogućuju maketu grada Rima. Forum Transitorium: između Augustovog i Vespazijanovog Foruma, nastao kao jedan prijelaz. Nastao je na jednom malom, uskom prostoru. Također ga je započeo graditi Vespazijan, ali kako je intencija bila na njegovom forumu tu je gradnja sporije išla, pa je tu gradnju nastavio njegov sin Domicijan, a nakon njegova ubojstva Nerva, on je završio taj forum. Bio je stari senator koji je izabran od senata carem. Zato se ovaj forum još naziva i Nervin Forum. Taj forum je karakterističan po dvije stvari: po tome 47
što on zbog uskog prostora nije imao dovoljno prostora za trjemove već su oni zamijenjeni arhitektonskim kulisama, a ovaj hram je opet zbog malog prostora svojim stražnjim dijelom praktički izbačen izvan prostora samoga foruma. Hram se zove Minervin hram. Minerva je rimski pandan Ateni. Započela gradnja foruma 70-ih godina, a završila 96-7. godine. Svi su hramovi korintskog stila. Arhitektonske kulise ovoga hrama nose korintske stupove.
Trajanov Forum: ovako to izgleda u tlocrtu - Cezarov, Augustov, Vespazijanov, Transitorium i Trajanov Forum. Trajanov Forum je zadnji i najveći. Građen je plijenom kojega je Trajan zadobio u dvama Dačkim ratovima, ratovima koje je on vodio protiv naroda Dačana koje naseljavalo područje današnje Rumunjske, dijelom Rumunjske koji se danas naziva Transilvanija. Paralelno sa izgradnjom svog foruma, on je obnovio i Augustov i Cezarov, koji su već pomalo bili u trošnom stanju. Njegov Forum se sastoji od sljedećih elemenata: otvorenog dvorišta, svaki forum ima otvoreno dvorište - to je tzv. zrcalo foruma, popločano, i tu je stala jedna njegova konjanička statua. U forum se ulazilo kroz slavoluk koji je bio inkorporiran u polukružni zid. Trjemovi sa strane sa eksedrama. Otprilike negdje po sredini foruma je bila poprečno postavljena peterobrodna bazilika koja je po njegovom prezimenu (zvao se Marcus Ulpius Traianus) dobio naziv Bazilika Ulpia. Iza te bazilike koja je i sama završavala dvjema apsidama su se nalazila latinska i grčka biblioteka, a između njih jedno malo dvorište u kojoj je postavljen čuveni Trajanov stup. To je jedan od najvažnijih spomenika Rimske Carske umjetnosti. Na samom kraju foruma, na jednom malo povišenom položaju se nalazio hram posvećen Divo Traianu, uzvišenom Trajanu. Sa Augustom je započela ta praksa divinizacije uvrštenja careva među božanstva. Ne svih već onih koji nisu pretrpjeli zabranu sjećanja - što je značilo uništavanje svih portreta, svih statua i svih priklesavanja njihovog stasa. Imamo Vespazijanove statue, portrete koji su priklesani iz Veronovih, Domicijanove koji su priklesani iz Neronovih - to se vidi, da to nisu portreti rađani odmah iz prve ruke.
48
Ovo je prvi primjer da je hram na Carskom forumu posvećen božanskom Trajanu (caru), a ne božanstvu samom. Ovo je taj kompleks tržnica koji je ukopan u padine brežuljka Trijenale. Predaja govori da je visina Trajanovog stupa točno određivala visinu terena koji je morao biti uklonjen da bi se napravilo mjesta za ovaj Trajanov Forum. Tu je moralo biti na kubike i kubike zemlje uklonjeno da bi se napravilo dovoljno mjesta za Trajanov Forum. Maketa Trajanovog Foruma: slavoluk, konjanička statua u središtu dvorišta, dvokatni trjemovi sa lođama, eksedre po uzoru na eksedre sa Augustova Foruma, Bazilika Ulupia - ogromna peterobrodna građevina i na stražnjem dijelu taj korintski hram, također sa 8 stupova, okružen sa 3 strane trjemovima. Hram i stup su posvećeni 113. godine. Ovo je pogled s druge strane, iz smjera Trajanovog hrama: jasno vidimo kako je to hram sa alama, čim su stupovi ovdje, a zid cele uvučen unutra to je hram sa alama. Sam stup neću posebno komentirat jer imate obilje literature o samom frizu koji teče, što prikazuje, podnožje itd. To nije bio samo počasni stup, u čast Trajanovih najvažnijih vojnih uspjeha, vojno-političkoj karijeri - činjenica je da je Trajan vodio dva Dačka rata, da je pokorio Dačane, znači da je utemeljio novu provinciju Daciju i donio ogromni ratni plijen jer je Dacija bila još uvijek najbogatija zemlja u Europi po nalazištima zlata i srebra. Gore je stajao njegov lik, stubište vodi kroz stup, u podnožju je bila grobna komora u koju je bila položena njegova urna. Svi carevi do Hadrijana se spaljuju. U Rimu vlada ritus incineracije, svi se spaljuju. Evo kako izgleda ta jedna sačuvana eksedra i to ona istočna Trajanova Foruma, gore je ta srednjovjekovna kula, a u pozadini se dižu dijelovi te tržnice koja je građena u nekoliko etaža, od betona i u različitim drugim tehnikama gradnje.
Tlocrt Carskih foruma
Malo ćemo se sada vratiti unatrag. Spomenuo sam činjenicu da je u Augustovo doba ne samo obnovljen najveći dio vjerskih građevina u gradu nego je i urbanizirana cijela jedna ovlast, sjeverno predgrađe Rima koje se zvalo Marsovo polje, Campus Martius. Zvalo se Marsovo polje jer su se na tom mjestu okupljale rimske legije u doba Republike, tu se vršio popis rimskih 49
građana itd. Taj dio periferije Rima je urbaniziran u doba cara Augusta, to je negdje posljednja četvrtina 1. st. pr. Kr. Sagrađen je niz velebnih građevina.
Grafička rekonstrukcija jednog dijela tog Marsovog polja sa cijelim nizom građevina koje su sagrađene u Augustovo doba: čuveno Marcellovo kazalište (najljepše sagrađeno u Rimu, danas još uvijek dosta dobro sačuvano za razliku od drugih. Inače su kazališta u Rimu sve do negdje 60-ih g. pr. Kr. bila sagrađena od drva i ona su se uklanjala, bila su kratkotrajna. Pompej je prvi sagradio prvo kameno kazalište, a kasnije ih je u Carskom Rimu bilo jako puno.); Portikus Oktavije (portik njegove sestre Oktavije); Pompejevo kazalište - na čijem vrhu se nalazio hram posvećen Veneri, prvo kameno kazalište uopće u Rimu; Agripine terme (sagrađene na Marsovom polju, to su prve javne terme sagrađene u Rimu. Kasnije će ih negdje u 2. stoljeću u Rimu biti preko 150, javnih i velikih privatnih termi, u neke se ulazilo besplatno, a u neke se plaćalo. U Agrepinim termama je, Agrepa je bio Augustov vojskovođa i zet, prema izvorima znamo stajala jedna statua jednog čuvenog Lizipovog Apoksimena iz tog vremena - ne možemo znati da li je to baš ona koja se danas čuva u Vatikanu); Panteon (Panteon kojega mi vidimo danas je sagrađen u doba cara Hadrijana, ali riječ je o obnovi starijega zdanja na tom mjestu kojega je dao sagraditi Marko Agripa. Nastradao je u požaru, morao je biti obnovljen i to na način na koji je danas sačuvan); Dva Carska stupa (stup Antonina Pija i stup Marka Aurelija, to su ti dobri, adoptivni carevi - Trajana je naslijedio Hadrijan, njega Antonin Pije, a Antonina Pije Marko Aurelije. To su zapravo carski stupovi građeni u nizu. Stup Antonina Pija su započeli graditi Lucije i Marko 50
Aurelije, nakon njegove smrti, a stup Marka Aurelije je završio njegov sin Komod. Slične su karakteristike i izgleda, te su nastali po uzoru na Trajanov stup. Od stupa Antonina Pija je sačuvana samo baza koja se danas nalazi u Vatikanskim muzejima, a stup Marka Aurelija je sačuvan, ne više na svom izvornom mjestu, nego na Piazza Navona, ali nema baze, baza je zamijenjena renesansnom koja je izgrađena u 16. stoljeću. Trajanov stup je sačuvan u cijelosti, samo nema carske statue na vrhu.); Mauzolej Julijevaca ili Augustov mauzolej; Sunčani sat (nalazio se neposredno uz rijeku Tiber, sat koji je pokazivao vrijeme tako što je sunce padalo na golemi obelisk i bacalo sijenu na jednom ogromnom popločanom dvorištu.); Ara Pacis (najvažniji spomenik Rimske umjetnosti uopće, samim time najvažniji spomenik Rimske umjetnosti Augustovog doba, ona se ne nalazi rekonstruirana danas na svom izvornom mjestu). Pogledajte koliko se tu na jednom uskom položaju nalazi građevina. Nabrajao sam samo one spomenike čiji su ostatci danas vidljivi. Ustrina je javna lomača na kojoj je spaljeno tijelo cara Augusta i njegovih kasnijih nećaka, odnosno prinčeva iz tog Julijevsko-Klaudijevskog Carskog perioda. Ovo su stvari koje inače baš i nećete naći u literaturi. Pogledajte odnos tog Sunčanog sata i Are Pacis. Za to je morao biti iz Egipta donesen jedan ogroman obelisk. Jedan dio makete sa stupom Marka Aurelija i sa Ustrinumom. Stup Marka Aurelija datira iz 170. godine, friz koji se zavija prema vrhu. Sva tri spomenuta stupa i Aurelijev, i Trajanov, i Pija imitiraju jedan svitak. Izvoran stup pokazuje scene iz ratova koje je Marko Aurelije vodio protiv germanskih naroda.
Mauzolej Julijevaca: evo jedna maketica kako je taj mauzolej nekoć morao izgledati, podsjeća na etrurske grobne humke. Postoje mišljenja kako je uzor Augustovom muzeju bila grobnica Aleksandra Velikog, međutim, o tome nema niti govora. On je bio čovjek poprilično vezan uz tradiciju, bio je sklon poštivanju običaja svojih predaka itd. Iako je bio prvi car živio je vrlo 51
skromno, u jednoj kući koja je bila mnogo skromnija od nekih drugih vila. Ona čak nije bila njegova već je pripadala jednom pjesniku. Međutim, dao je sebi i svojim potomcima sagraditi taj mauzolej uz obale Tibera. Sastoji se od 4 valjkasta tambura koja su bila postavljena jedna na drugi. Kako je točno izgledao gornji dio građevine, to ne možemo sa sigurnošću kazati. Ovaj gornji ovdje završetak ne smijete doslovce shvatiti, ali je sigurno na koncu taj mauzolej bio pokriven zemljom, zasađen čempresima itd. Ovo što vidite ovdje su dvije monolitne brončane ploče na kojima je bio ispisan tekst njegovog autobiografskog djela "Res Gestae Divi Augusti". Brončane ploče su nestale. Tekst toga djela je dobro sačuvan na jednom hramu iz današnje turske, iz Ankare, koja se u rimsko doba zvala Ancira. Hram posvećen Romi i Augustu koji čuva najbolje sačuvani tekst "Res Gestae Divi Augusti". Naziva se Monumentum Ansirarium, taj tekst. Ovo su dva brončana pilastra postavljena nakon njegove smrti, a inače taj tekst "Res Gestae Divi Augusti" se danas nalazi na postolju rekonstruirane Are Pacis. Ovdje sad vidimo današnje stanje Augustova mauzoleja, ovdje je bio ulaz.
Ulaz u Augustov mauzolej, on je "očerupan", nema brončanih pilastara koji su nekoć stajali ovdje, kamenih blokova, nedostaju dva završna tambura, unutrašnjost je bila vrlo skromna i sastoji se od niza radijalno postavljenih prstena. Ovdje su označene te niše u kojima su stajale urne sa ostatcima pokojnika iz Julijevsko-Klaudijevske kuće. Sada vidimo samu Augustovu grobnicu. Sam mauzolej je završen, podignut je 27. g. pr. Kr. Kasnije će tu Augustovu politiku gradnje mauzoleja nastaviti Hadrijan koji će na drugoj suprotnoj obali Tibera sagraditi svoj mauzolej - Hadrijanov mauzolej, kasnije poznat kao Castel san Angelo prema kojemu će se graditi most - Publius Elius Hadrianus. To će biti izvan Rima, ali kasnije će se Rim proširiti i na to područje.
52
Most na rijeci Gari: čuveni akvedukt, most iz Augustovog doba, smatra se da je sagrađen u doba kada je tom provincijom upravljao Marko Agripa i jako dobro pokazuje smisao Augustove politike koji nije težio samo urbanizaciji, obnovi i izgradnji Rima nego je sagradio cijelu cestovnu mrežu koja je iz Rima vodila prema provinciji i na tim cestama sagradio mnogobrojne mostove itd. Prvi kat omogućuje morski promet, a sam akvedukt ide zadnjom etažom. Dobrim djelom je rekonstruiran. Agripine terme: najstarije javne terme u Rimu, originalno, možda čak nekakvo privatno kupatilo. Sagradio ih je Agripa negdje između 25. i 19. g. pr. Kr. Vrlo su male, ako ih usporedimo sa kasnijim Carskim termama. Karakteristične su po tome što su glavne prostorije sa bazenima za hladnu, mlaku i vruću vodu smještene ne u jednoj osi već malo nekako nepravilno. Hram Augusta i Rome u gradu Nimes u Francuskoj: još se naziva kvadratna kuća zato što je to jedan tipičan klasičan primjer Augustovog klasicizma. Rimsku umjetnost Augustovog doba pojednostavljeno nazivamo Augustov klasicizam. I hramovi i sve druge građevine njegovog vremena imaju uzor u grčkoj klasici, uz uvažavanje činjenice kada je riječ o hramu da se on gradi u etrursko53
italskom tlocrtu, ali iskazuje jasne crte grčke helenističke arhitekture. U ovom slučaju je to heksastilno pročelje, 6 vitkih korintskih stupova, klasična zabatna struktura, fine jednostavne crte, jednostavna četvrtasta cela sa korintskim stupovima koji su uklopljeni u sve tri strane cele. Evo kako izgleda pročelje te građevine danas: stubište, vitki korintski stupovi, ovdje je sad riječ o pravoj grčkoj entablaturi. Hram Augusta i Rome u Puli: korintski stupovi, tetrastilni hram sa relativno dubokim pronaosom i celom koja nema korintske polustupove kao što ih ima hramu Nimesu. Sagrađeni su u približno isto razdoblje. Ovaj je hram bio jedan od tri hrama na kraćoj strani Pulskoga foruma. Posljednja četvrtina 1. st. pr. Kr.
Ako bismo prešli na razdoblje Tiberija, a to je još uvijek razdoblje Julijevsko-Klaudijevske dinastije onda iz njegovog razdoblja, za razliku od Augustovog vremena, nema previše spomenika. Nema ih zato što Tiberije nije vladao toliko dugo koliko i August (koji je vladao od 44. g. pr. Kr. do 14. godine koliko živi, na vlasti je gotovo 58 godina), on je vladao mnogo kraće jer nasljeđuje Augusta kao već stariji čovjek i to je jedno vrijeme čak bio prognan iz Rima, ali kako su Augustovi svi miljenici, potencijalni nasljednici umrli, a nije imao svoje djece odlučio se 54
za Tiberija. Posvađao se sa svojom majkom, utekao iz Rima, napustio gradnju svoje vile na Palatinu koja nosi naziv Domus Tiberiana koje je malo sačuvano i skrasio se na otoku. Tu je dao podignuti sebi novu carsku palaču koja nosi naziv Vila Jovis ili Jupiterova vila ili Jupiterova palača. Sagradio je na samom vrhu jednog nepristupačnog brežuljka do kojeg vodi jedna jedina staza sa morske obale, tamo se nitko ne bi mogao prikrasti neopažen. Ovo je tlocrt te vile. (Imate je izuzetno dobro opisano u Kellerovoj knjizi "Rimsko carstvo"). Ona se sastoji od cijelog niza sadržaja, kuhinja je bila potpuno izbačena u odnosu na samu vilu, predvorje (vestibul), kupatilo, jedna aula koja je imala i dvije knjižnice gdje se car i mogao skrasiti, eksedra, cisterne i sjeverne odaje sa dugačkom lođom šetnicom koja gleda prema moru. Osim ova dva spomenika, u vrijeme Tiberija i nema baš spomenika koje bi valjalo zabilježiti. Kaligula je također malo vladao i iz njegovog vremena je opet malo toga sačuvano, uglavnom je riječ o početku gradnje nekih vodovoda, akvedukata itd. Klaudije iz čijeg vremena je najznačajniji ovaj spomenik u Rimu: Porta Magiore: velika gradska vrata. Ovo je jedan ključan spomenik. Ovo nisu jedina vrata grada Rima sagrađena u Klaudijevo doba. Još je dao sagraditi jedna slična vrata, ali nisu sačuvana. Poznata su iz crteža jednog talijanskog slikara Piranezija. Ta vrata su izgledala, u smislu tehnike gradnje, vrlo slično ovim spomenutim. Porta Magiore su zanimljiva po tome što su ta vrata po svojoj formi manje-više nekakva vrsta gotovo slavoluka. Međutim taj slavoluk nosi dva vodovoda. Ta vrata su iskorištena kao nosači vodovoda zato što ona premošćuju ulicu. Preko njih provode vodu. Datiraju iz negdje 54. godine. Fasada je i vanjska i unutarnja građena od bunjastih blokova i to na način da su i stupovi građeni od takvih bunjastih blokova. Jedino su kapiteli korintski i dijelovi edikula rađeni u jednom dovršenom stilu. To je razlog zbog kojega su ova vrata nekoć datirana vrlo kasno. Ovdje je zapravo riječ o jednom potpuno novom pristupu, novom stilu, novom razdoblju u rimskom graditeljstvu, napuštanju klasicizma i inaguraciji jednog novog baroknog stila. Ovo bunjasto oblikovanje fasade, pročelja, vanjskih i unutrašnjih vrata je namjerno, to nije nedovršenost. Ovako se nešto u Augustovo doba ne može zamisliti.
55
Najvažniji spomenik Neronovog vremena je Domus Aurea, Zlatna kuća ili Zlatna palača. On si je stvorio fiks ideju da napravi prostor od Palatina do Foruma Romaruma, da sagradi jedan ogromni carski ljetnikovac u srcu Rima. Na prostoru od 1.5 četvornih km. Započeo je to graditi i sagradio je neke dijelove: propileje kojim se trebalo ulaziti, dao si je postaviti svog čuvenog kolosa koji je prikazivao njega u visini od preko 30 m kao boga Sunca po kojemu je kasnije amfiteatar u Flaviju dobio naziv Koloseum i dao je sagraditi ovo istočno krilo - rezidencijalno krilo koje je zapravo i najbolje sačuvano. Kada je ubijen gradnja je jedno vrijeme nastavljena, međutim, kasnije je gradnja obustavljena. Dijelovi ovog istočnog rezidencijalnog kompleksa se danas nalaze ispod Trajanovih termi. Sačuvani su u substrukcijama Trajanovih termi. Trajanovi arhitekti su ih zgodno iskoristili da bi pomoću njih iznivelirali prostor i na njima sagradili svoje terme. Ti 56
prostori kriju izvanredne ostatke zidnoga slikarstva te treće četvrtine 1. st., a to je vrijeme tzv. Četvrtog Pompejanskog stila. Tlocrt tog istočnog rezidencijalnog krila koji se još uvijek dijelom može obići ispod Trajanovih terma. To zidno slikarstvo će kasnije inspirirati groteskni stil u renesansnom slikarstvu. Oktogonalna soba (trpezarija): ima otvoren krov, ali krov koji se mogao zatvarati i otvarati pomoću mehanizma. Odozgo se moglo bacati cvijeće na uzvanike koji bi dole jeli, a za lijepog vremena se krov mogao otvoriti, te su se mogle gledati zvijezde. Postoji jedna anegdota da je Neron kada je ušao prvi put u tu salu rekao: «E, tek sad počinjem živjeti kao čovjek!». To je prva takva centralna građevina nakon Augustovog doba, građevina centralnog tlocrta. primjer tog zidnog slikarstva: karakterizira ga svijetla, bijela, odnosno žućkasta osnova, arhitektonske kulise i trodijelna podjela zidnih ploha pri čemu donja zona ima uglavnom inkrustacijski karakter. Srednja ima tu glavnu dekoracijsku ulogu, kroz tu arhitekturu se otvara perspektiva. Gornja polja su ukrašena nekakvim jednostavnim slikama. Dominiraju žućkasta, zlatna i bijela boja. To su karakteristike toga Četvrtog Pompejanskog stila.
Carska palača Domus Flavija koju je car Vespazijan sagradio na brežuljku Palatin. Kasnije će je dijelom dograditi carevi Severskog razdoblja. Vidimo njenu grafičku rekonstrukciju. Da vam pokažem kuću Augusta i Livije: jedna mala građevina, a ovo je Domus Flavijum. Domus Flavija 57
je građena na iskustvima gradnje insula, tih više etažnih objekata sa unutrašnjim dvorištima čijih primjera imamo sačuvanih i u Rimu, a pogotovo u Ostii i Pompejima. U Pompejima imate primjera te vrste arhitektura sačuvane u visini od 2 pa čak i 3 kata. To su najljepši primjeri građeni od opeke.
Apolonov hram kojega je August dao sagraditi tik svoje kuće. Zašto? Još jedna anegdota. On je htio na tom mjestu sagraditi svoju kuću, ali kad je gradnja započela udario je grom i to je on shvatio kao znak, poruku. On je prestao sa gradnjom, kupio je kuću od spomenutog pjesnika Hortenzija, a na tom mjestu je sagradio hram kojega je posvetio Apolonu. On je sam za sebe proturio legendu da on nije zapravo začet od majke i oca, već da ga je njegova majka začela na jednom banketu gdje joj se maskirao Apolon, privukao je i obljubio. Budući da je on mlad, kao devetnaestogodišnjak gurnut u sam politički vrh Rimske države, on se ikonografijom poistovjećivao sa Apolonom. Bio je veliki Apolonov štovatelj. Sagradio je još jedan Apolonov 58
hram na Forumu Boariumu. Svoju presudnu pobjedu protiv Marka Antonija 31. g. pr. Kr. kod Akcija je odnio na obalama ispod jednog Apolonovog hrama. To je sve puno simbolike. sad su ovdje naglašene najvažnije prostorije Domus Flavije. Domus Flavija se dijeli na dva dijela. Sjeverni se naziva Domus Flavija, a južni Domus Augustan. Sjeverno krilo je namijenjeno u administrativne svrhe, a južno u rezidencijalne svrhe. To su privatne odaje cara i njegove obitelji. Najvažnije prostorije su: prostorija Aura reghia gdje je bilo carevo prijestolje u ovoj ovdje niši; bazilika; sudnica u kojoj je rješavao sudove; trpezarija; Dovincijanov stadion; privatne odaje; ogromna eksedra iz koje je car sa svojom obitelji mogao gledati što se događa u Circusu Maximusu, ogromni cirkus koji je mogao primiti 250000 gledatelja, on nije morao ući u njega već je sa te eksedre mogao promatrati sa malo veće udaljenosti, ali puno veće sigurnosti. Grafička rekonstrukcija Domus Flavija koju je projektirao arhitekt Rabirije, dok su Domus Aureu projektirali Sever i Celer. Danas taj prostor nije dobro sačuvan, dva velika peristila razdvajaju sjeverni dio od rezidencijalnog krila. Tlocrt trpezarije, presjek kroz Auru Reghiu sa nišom. Car smješta svoje prijestolje u nišu, prostor koji je inače rezerviran za kip božanstva.
U Hadrijanovo doba se u Rimu i izvan Rima događaju mnoge stvari. Jedan od najvažnijih hramova u Rimu, na Forumu Romanumu, jedan od najvećih uopće je onaj kojega je on osobno projektirao. To je hram Venere i Rome. Višestruko zanimljiva građevina zbog toga što je to jedini hram peripternog tipa u Carskome Rimu. Spomenuo sam arhitekta Hermodorosa za kojega Plinije kaže da je projektirao dva hrama grčkih karakteristika, ali to je Republikansko doba. U Carskome periodu samo jedan hram izgrađen je u peripternom tlocrtu i to je ovaj. Projektirao ga je Hadrijan osobno. Bio je veliki ljubitelj grčke umjetnosti, govorio je grčki, pisao je grčki, bavio se filozofijom, bio je stoik itd. Hram je posvetio Veneri i Romi, personifikaciji Rima, božici Romi i Veneri. Dvije cele koje završavaju apsidama okrenuta leđima jedna drugoj. Svaka ima svoje predvorje i vanjska kolonada ogromnih korintskih stupova visokih preko 15m. Ovdje su stajala 2 59
propileja. Tlocrt samoga hrama je bio dodatno okružen sa vanjskom kolonadom koje su u središnjem dijelu imali propileje kroz koje se ulazilo u sam hram. Ono što je sačuvano od njega danas je samo tlocrt, samo parter i jedan dio apside sa kasetiranim stropom. Ovo je najveće hramsko zdanje podignuto u Carskom periodu.
Hadrijanov mauzolej građen 130.-ih godina na suprotnoj obali Tibera, do njega je vodio Pons Elius: kvadratna baza, cilindrična građevina koja je vjerojatno na vrhu možda bila krunjena nekakvom građevinom, ali teško je to sa sigurnošću tvrditi zbog kasnijih nadogradnji iz vremena renesanse kada su pape mauzolej pretvorile u svoju utvrdu. Pons Elius je još uvijek na svom mjestu gotovo u netaknutom obliku, a mauzoleju su dodani bastioni, odnosno kule, sagrađeni kada su pape tu preselili. Panteon: na pročelju piše natpis koji je još uvijek sačuvan u svome izvornom obliku, velikim brončanim slovima da je Marko Agripa podigao stari Panteon koji je izgledao kao i svi drugi hramovi Augustovog vremena - oktastilno pročelje sa korintskim stupovima, entablatura, jako visoki zabat koji je imao dekoraciju koja je skinuta. Kad je hram uništen u požaru i obnovljen u Hadrijanovo doba stražnji je dio zamijenjen jednim valjkastim tijelom koje je raščlanjeno nizom niša i pilona. U nišama su 2 stupa. Ukupno je njih 16, tako da se dobiva dojam da zapravo stupovi nose težinu te kupole, što nije točno jer to čine piloni, njih 8, a pročelje je duboko završava sa dvjema slijepim nišama i sa središnjim, glavnim prozorom. Unutra su sahranjena dvojica talijanskih kraljeva, prvih kraljeva nakon ujedinjenja. Ovako je izgledao taj prostor izvorno, danas je ovaj okolni prostor izdignut tako da je Panteon nekako neuobičajeno duboko spušten. Njegova 60
unutrašnjost izgleda ovako: kasetirani strop, kupola visoka od poda nekih 45m-do gradnje sv. Petra u Vatikanu najveća kupola-građena od armiranog betona i opeke, upravo od onog betona u kojem je uhvaćeno jako puno vulkanskog pijeska, otvor na krovu itd. Kompletan tlocrt središta Rima, niz građevina koje smo spominjali tako da dobijete dojam gdje se što nalazi jer i to isto može bit u pitanju: kompleks Carskih Foruma; Forum Romanum; Coloseum na jednoj njegovoj strani; odnosno hram Venere i Rome; Augustova kuća; Domus Flavija; hram Jupitera Kapitoliskoga-hram sa tri cele i alama-to je najveći hram etrurskih karakteristika ikada sagrađen, dužine 60-ak, širine 50-ak metara, Hadrijanova vila u Tivolijusagradio je na način da je koncipirao od niza objekata, pravokutnog, odnosno centralnog tlocrta kojima je dao imena građevina ili mjesta koje je obišao na istoku Carstva-Egiptu, Siriji i Grčkoj, pa se recimo ovaj jedan dugački kanal naziva Canopus (flankiran sa dvije strane stupovima, odnosno arkadama, sa jedne strane jednostrukim, sa druge dvostrukim, a između stupova su stajale kopije mnogobrojnih grčkih skulptura, vidimo karijatide Erehteiona, zatim kopija Fidijinog Argesa Borgeze, Ranjenu Amazonku) prema istoimenom kanalu u Egiptu, Aleksandriji, zatim građevina Serapeu prema istoimenom čuvenom hramu u Aleksandriji itd.; Hadrijanova vila u Tivoliju: ovako bi izgledao model te vile, jedno čudesno zdanje, a ovo je sad taj tlocrt sa svim tim objektima:grčki teatar, nimfe, carski priklinij, dnevni boravak, otočna vila (mjesto gdje je car mogao poći u osamu, pokretni most vodio je do njega, mogao se dignuti), latinska knjižnica, grčka knjižnica, mali otvoreni peristil, kupatilo, canopus, serapeu i cijeli niz drugih objekata kao velika kupatila, mala kupatila itd. Možda bi trebalo samo još naglasiti Piazza d'oro koja završava opet u jednu građevinu središnjeg tlocrta. Ovo je rekonstrukcija te stražnje dvorane sa kupolom, u istočnom dijelu Piazze d'Oro. Zanimljiva je jer je ovdje riječ opet o jednoj dvorani središnjeg tlocrta sličnoj Panteonu, također natkrivenom kupolom i slično riješeno, sa stupovima, pilonima. To pokazuje da Panteon nije slučajno nastao nego da je to zaista razdoblje toga tipa arhitekture u rimskom graditeljstvu. Niz niša, stupova i tih čvrstih pilona koji stoje sa strane i koji nose tu kupolu. Ovo je taj Zlatni trg, Piazza d'oro. To su 130. godine naše ere. 61
Coloseum: započeo Vespazijan 72. godine, dovršio Tit 80. godine, po otvaranju 150 dana kontinuiranih gladijatorskih igara. Ovaj vanjski plašt sa nizom arkada korintskog, jonskog i toskanskog, zapravo je nastao po uzoru na Marcellovo kazalište koji ima slično raščlanjeni zid. Da je ovdje riječ o toskanskom, a ne dorskom stilu (iako je razlika minimalna) pokazuje nam da su ti stupovi na bazi jer dorski stup nema bazu. Imao je mehanizme kojima je to platno (velari) mogao pokriti najveći dio gledališta. Ovako je to u principu izgledalo. Izvan Coloseuma, na tlu, su se preko ovih strojeva natezali konopi. U natezanju su pomagali ljudi ovdje i pomoću njih su natezana ta velika platna koja su formirala taj velari. Sagrađeno je na mjestu gdje je Neron planirao sebi umjetno jezero, unutar svoje Domus Auree, jer Domus Aurea nije palača već helenistički ladanjski ljetnikovac, a ladanjski znači niz odvojenih objekata, parkovi, peristili, fontane, jezera itd. Na mjestu tog umjetnog jezera koje je bilo već gotovo iskopano do živca, Flavijevci, Vespazijan i Tit grade Coloseum. Naziv dobiva prema susjednoj 32-3 m visokoj brončanoj statui Nerona prikazanog kao boga sunca Heliosa. A da je Marcellovo kazalište zaista poslužilo kao inspiracija arhitektima Coloseuma evo vam i njegov vanjski zidni plašt sa jonskim, dorskim stupovima u gornjoj arkaturi. Ostatak građevine, gornji dio je imao opet slijepe niše kao i Coloseum. Ovo je taj dio tog polukružnog vanjskog dijela traveje, unutrašnji nikad nije istražen, neki dijelovi jesu jer se nalaze unutar ove renesansne palače. Ovako bi izgledala njegova rekonstrukcija. Niz hodnika nadsvođenim bačvastim svodovima vodi do te polukružne orkestre. 62
Evo sada vidimo današnje stanje Marcellovog kazalište (vidjeli smo ga na onom tlocrtu Marsova polja gdje se nalazi), ovo bi bila još jedna hipotetska rekonstrukcija. Ono što se sa priličnom sigurnošću može reći je da su donja dva dijela gledališta bila kamena i ovaj drugi dio je bio nešto malo okomitije postavljen u odnosu na donji, a gornji završni dio gledališta je imao drvene tribine i još je bio nešto okomitije postavljen. Vidite da krajevi ovog vanjskog zidnog plašta visinom odgovaraju visini scenske zgrade koja je sama trokatna. Moglo je primiti 14000 gledatelja. Nije bilo jedino u Rimu, postojalo je Pompejevo itd., cijeli niz teatara. Marcell je inače bio Augustov nećak i zet.
Titov slavoluk: jedan od najvažnijih spomenika na Forumu Romanumu Puna su mi bila usta tih građevinskih tehnika po kojima je rimsko graditeljstvo čuveno. Ovo je već nešto što zaista morate znati. Te tehnike inače spominje Vitruvije. Opus quadratum: jedna od najstarijih tehnika kod koje su pravilni kameni blokovi fino uslojavani i na taj način je građena određena građevina. Primjer. Servijev zid u Rimu, prvi sistem fortifikacije.
63
Opus incertum: tehnika koja kombinira opus caementicium, betonsku jezgru i onda se taj zid od betona s vanjske i unutrašnje strane oblaže malim, nepravilnim klesancima kojima se želi sugerirati nekakva pravilnija struktura, ali je ona ipak nepravilna. Opus reticulatum: iako je ovo quasi reticulatum: slična tehnika kod koje su ti ostatci kameni i onda se oni fino uslojavaju tako da formiraju neku vrstu mrežaste strukture. Jezgra je opet betonska. Opus mixtum: jezgra je opet betonska, a vanjsko i unutrašnje lice su od opeke. Te opeke opet ovisno o tome kako su postavljene, po dužini, po dubini, jesu li isječene, pilane na trokute itd., opet imamo različite opuse. Ova tehnika doživljava svoj vrhunac u 2. stoljeću, upravo u doba Hadrijana, Antonina Pija, Marka Aurelija kada i u Rimu i u Ostii nastaje cijeli niz takvih objekata. Uočavamo opis reticulatum kombiniran sa opus mixtum. Ovo je hram Fortune Virilis, primjer opus quadratuma što se strukture zidanja tiče. Kuća Augura, 2. stoljeće, Osti. Ovo što ćemo sada vidjeti je manje-više građeno u tom stilu. Evo jedna zgrada tipa insule na više katova čiji se ostatci nalaze na padinama Capitolia. U prizemlju su dućani, taberne. Ovi otvori još uvijek pripadaju tabernama i vjerovatno gornjem katu, nekakvoj vrsti kuće, i još nekoliko katova. Prave primjere imamo iz Osti. Evo kako izgleda jedna insula ovdje: ima otvorene prostorije prizemlja prema ulici, ima unutrašnje dvorište i stubište kojima se penje na kat. Ovo je njena rekonstrukcija, sa balkonima, negdje ukrašena edikulama. Ovaj tip arhitekture seže duboko u rimsku povijest. Mi znamo preko nekih pisaca, da su se ovakve građevine od betona gradile još u Republikansko doba, a da je taj beton bio loše kvalitete i da su se one otprilike nekih stotinjak godine mogle držati, ali kako su imale drveni krov i kad bi se kuhalo u njima znala bi izgorjeti i cijela četvrt. August je morao ustrojiti i posebnu vatrogasnu službu. Ta arhitektura tipa insule zapravo se razvila i ovo je maketa iste te građevine. Ona je četverokatnica. Građevina, zgrada koja svojim gabaritima zahvaća cijeli jedan blok, a unutra ima dvorište, u prizemlju su dućani, gore katovi-insule. To je uglavnom bila svojina imućnih, aristokratskih obitelji koji su onda iznajmljivali prostore radništvu i seljacima itd.
64
Karakaline terme: postoji cijeli niz primjera carskih terma, osovinske, aksijalne koncepcije koje su nastale nakon Agripinih terma-Titove, Trajanove i dr., ali po veličini i važnosti se ne mogu usporediti sa Karakalinim termama. Karakala je Severski car. On započinje grditi te terme negdje 211-12 godine. Nisu dovršene za vrijeme njegova života i dovršavaju ih tek njegovi nasljednici Elegabal i Aleksandar Sever. Maketa tih terma je ovdje. Što se tiče same tehnike gradnje, betonska struktura opus caementicium uz obilatu upotrebu cigle. Ovako su izgledale te prostorije unutar termi sa mramornim popločenjem itd. Nadsvođene su križnim ili bačvastim svodovima. Ovako one izgledaju danas, evo njihova tlocrta. Zapravo je riječ o jednoj velikoj zgradi 65
smještenoj unutar jednoga prostranog dvorišta. Zašto su to tipične carske terme osovinske koncepcije? Zato što je niz najvažnijih prostorija u jednoj osi. Imamo: natacio (otvoreni bazen za plivanje), tzv. bazilika koja nije prava bazilika već jedno dvorište, tepidalij (bazen sa mlakom vodom), kalgalijum (prostor sa vrućom vodom). S jedne i druge strane osi se simetrično nižu prostorije: ulazi, svlačionice, palestre i cijeli niz prostorija koje se pridodaju u vanjskom djelu, a to su: lateralne eksedre, cisterna (da bi se u terme dovela voda, mora se dovest akveduktom), a ovo je sve jedno golemo dvorište i sa vanjske strane su dućani. Tako izgledaju Karakaline terme ili terme Antoninijanove jer je njegov otac zapravo uzeo gentilno prezime cara Marka Aurelija, nastojeći povezat svoju dinastiju s njegovom itd. Karakaline su terme u tom trenutku bile najveće u Rimu dok nisu bile sagrađene još jedne veće:
Dioklecijanove terme: donekle slično koncipirane, ali mnogo veće. Termalna zgrada, dvorište i to je ta golema eksedra, odnosno taj vanjski zid sa tim nišama. Ovdje vidite kako to izgleda danas. Bazen s hladnom, mlakom i vrućom vodom, imamo palestre sa strane i cijeli niz prostorija sa strane. Vidite ove križiće? To znači da su ti prostori natkriveni križnim svodom. Jedan od glavnih doprinosa rimskom graditeljstvu, ali ne samo rimskom nego etrurskom jer su to zapravo preuzeli iz etrurskog Rima, ta tehnika križnog svoda je omogućila nadsvođene velikih prostora poput ovih velikih dvorana u termama. Riječ je o strukturi koja je u osnovi betonska, a koja je onda obložena opekom. Danas je dio Dioklecijanovih terma iskorišten za Museo Nacionale Romanum. Jedan dio je Michelangello pretvorio u crkvu Santa Maria dei Angeli (čini mi se). Karakaline terme su ipak nešto bolje sačuvane. 66
Maksencijova ili Konstantinova bazilika: u njezinoj je gradnji iskorištena praksa, odnosno neki tehnički detalji primijenjeni kod gradnje termi. Najveća bazilika sagrađena u Rimu. Započeta od strane Marksencija, preinačena u doba Konstantina jer je on pobijedio Maksencija i kao spomenik u čast te svoje pobjede je podigao svoj čuveni slavoluk, ali je i intervenirao u unutrašnjosti ove bazilike. Velika bazilika čiju rekonstrukciju vidite ovdje, čiju maketu vidite dolje, a ostatke gore. Trobrodna bazilika koja se izvana doimala kao klasična trobrodna bazilika s tim da su ove bočne brodove zakrovljavale obične krovne strehe, a ovaj srednji koji je bio povišen je bio presvođen sa tri golema križna svoda i bio je dignut na višu razinu, a svijetlost je dopirala kroz velike polukružne prozore koji su zapravo opet također preuzeti sa terma. Bočni brodovi su se sastojali od tri odvojena prostora nadsvođena bačvastim svodovima, a srednji je bio dugačak nekih 80m, a širok 20m. Uz ove stupce su bili prislonjeni ogromni korintski stupovi. Dio kasetiranog stropa i rekonstrukcija unutrašnjosti. Kasetirani strop sa višestraničnim, a ne kvadratnim kaseticama. Unutra je Konstantin dao postaviti svoj golemi deseterostruko veći od prirodne veličine kip u sjedećem položaju. Ovo je tlocrt bazilike: izvorna niša, niša koju je dodao Konstantin, portik i ostatci te goleme Konstantinove statue, glave, dijela nadlaktice, prstiju itd. Sagrađena prije 312., a prepravljena 313. godine. Ovaj središnji brod je jedan od najvećih prostora uopće u antici natkrivenim križnim svodom, a ovi bočni prostori su bili nadsvođeni bačvastim svodom. Luksuzno je opremljena, sa mramornim pločnikom, oslikana itd. Sve je to "raščerupano" tokom st..
67
3.1. Uvod Monarhija - 753. - 509. g. pr. Kr. Republika - 509. g. pr. Kr. - 27. g. pr. Kr. Carstvo - 27. g. pr. Kr. - 476. g. n. e.
3.1.1. Arhitektura -
-
graditeljske tehnike 1. opus kvadratum (jednostavno nizanje), 2. opus incertum (opus elementarni + obloga od tesanaca), 3. opus reticulatum - slično incertumu, samo kameni tesanci koji se fino uslojavaju, 4. opus mixtum - jezgra od betona, a izvana opeke (npr. kuća Augura u Ostiji) najoriginalnije područje rimske umjetnosti preuzimaju se stupovi kao arhitektonski element, ali postoji originalnost u tlocrtu hrama rimska vila - izrazito rimska arhitektura kompozitni kapitel - mješavina jonskog i korintskog izum lukova i svodova te slijepih arkada - nastaje novi arhitektonski sustav na kojem se temelji kasnija arhitektura Zapada lukovi su kameni ili od opeke, služe za premošćivanje otvora u zidu bez potpornja - čisti polukrug - koriste ga i u reprezentativne svrhe svod je od iznimne važnosti u rimskom masivnom zidu stup i arhitrav prelaze u ARHIVOLT tuskički i korintski red + jonski (omiljen u doba republike)
3.1.2. Kazalište -
do Italije došlo preko helenističkog istoka razlikuje se od grčkog, karakteristična arhitektonska povezanost gledališta sa zgradom skene veći dio kazališta pod vedrim nebom i na ravnom terenu, dok su Grci uvijek koristili prirodnu padinu brežuljka padinu zamjenjuje sistem stepenastih, kružno raspoređenih arkada i hodnika visina kazališne zgrade odgovara najvišem redu gledališta, a ono je svojim krilima (ispresijecano ulazima) povezano s pozornicom - pr. Kazalište u Sabrati u Tripolisu
3.1.3. Hram -
ulaz samo s prednje strane visoko postolje, prednji trijem i cela svojim oblikom rimski hram se uklapa u prostor i vlada nad njim poseban obred prije početka gradnje hrama (npr. Jupiterov hram na Kapitoliju - na budućem mjestu grama je koliba od dasaka. Svećenik na dan osnivanja, u zoru, po čitanju leta ptica, gleda božju volju. sa štapom obilježi prostor pred kolibom - označi sve točke koje pripadaju hramu - to je mjera budućeg hrama - a lik božanstva je tamo gdje stoji svećenik)
3.1.4. Kuća -
ulaz na sredini pročelja, prema ulici 68
-
-
ulazi se u kratak hodnik koji vodi u atrij (u atriju se u najstarijim rimskim kućama nalazilo ognjište; u novijima ga simbolizira kameni stol, u carsko doba u posebnoj kuhinjskoj prostoriji) iz atrija se ulazi u tablinum - glavnu prostoriju
3.1.5. Skulptura Reljef -
podređena arhitekturi, ali opet, kao i arhitektura, vlada prostorom u kojem se nalazi
posebna naklonost Rimljana prema reljefu u carsko doba postaje pravi umjetnički izraz samo nastavljaju ono što se u helenizmu pripremalo za razliku od Grka, uzimaju povijesne događaje kao teme reljefa
Portret - u početku davali grčkim skulptorima da ih izrađuju - običaj da se sa lica umrlog uzme otisak i po tome izradi portret - realizam rimskog portreta - utvrđeno je da taj običaj prestaje u Cezarovo doba, jer njegove portrete nalazimo i za života - usredotočenost na izraz osobe (za razliku od Grka)
3.2. Republikansko razdoblje -
tadašnji rim - drvo, cigla, beton tek 146. prvi mramorni hram
3.2.1. Sakralna arhitektura -
-
-
izgradnja hramova je uglavnom nastala na tradiciji etruščanskih hramova KARAKTERISTIKE - visoko postolje, duboki trijem, na pročelju jednobrodna ili trobrodna cela (najčešće jedinstvena jer je služila za izložbe trofeja koje je donosila osvajačka vojska - ovaj tip hrama javlja se u 2. st. sa korintskim stupovima - osim tipičnog akanta, imaju i glatke zatvorene oblike listova - maslinovo lišće i sl.) o najstarijim hramovima znamo iz djela Vitruvija De architectura u deset knjiga pretpostavlja se da je najstariji rimski hram bio Kapitolijske trijade na Kapitoliju; izvori kažu da je bio djelo etruščanskih arhitekata Vulka iz Veja, a izrađena je i skulptura koja je resila hram o bezbroj puta je prepravljena, pa se malo zna o prvoj fazi istog nacrta na Kapitoliju je Hram Jupitera, Minerve i Junone Cererin hram - 5. st. pr. Kr. (493. g.) - radili su Damofilus i Gorgas (prvi grčki umjetnici za koje znamo da su radili u Rimu), izradili i slike i glinenu plastiku Saturnov hram - 5. st. Hram Kastora i Poluksa - 5. st. - korintski hram na Forum Romanum, korintski, peripternog tipa, na postolju duple visine, građen od travertina, a obložen Kararskim 69
-
mramorom, obnovljen u Augustovo doba Hram Sloge (Concordiae) - 4. st. - na Forum romanum, stupovi samo na pročelju, korintski stil, obnovljen u Augustovo doba
-
od 3 st. pr. Kr. počinju se graditi prvi hramovi izrazito grčkog tlocrta peripterni, a najstariji su sagrađeni sredinom 3. st. pr. Kr. o Janusov hram - dorski peripteros o Spesin hram - jonski peripteros (ali podignuti na visokom postolju - italski element)
-
od početka 3. st. pr. Kr. do 2. st. pr. Kr. - građeni su hramovi na Marsovom polju (mješavina elemenata) u drugoj polovici 2. st. pr. Kr. u Rimu djeluje arhitekt grčkog porijekla Hemorodos (prema Vitruviju), izradio hramove Hram Jupitera Statora - 146. g. pr. Kr. - tlocrt peripterosa, prvi rimski hram od mramora, skulpture izradili Dionizije i Poliklet Neptunov hram - peripteros u atenskom penteličkom mramoru o nemaju ostataka
-
-
-
-
spominje se domaći arhitekt - Gaj Mucije - rimski građanin iz 1. st. koji je gradio hramove od običnog kamena, uvijek u italskom tlocrtu (hram božice Honos, hram božice Virtus) Hram Fortune Primigenie u Prenestii - građena u doba Sule, čija diktatorska vlas označava prijelaz iz republikanskog doba - Palestrina u podnožju Apenina, istočno od Rima - 1. st. pr. Kr. - najbolji sačuvani primjer sakralne arhitekture republikanskog doba o uzor hramu je egipatski hram kraljice Hatšepsut - ogroman kultni centar podignut na visokom podnožju, čitav niz rampa i terasa vodi do velikog dvorišta sa kolonadom iz kojeg se stepeništem (kao u grčkom kazalištu) penjemo do polukružne kolonade koja je predstavljala krunu čitave građevine o trjemovi su trostrani - mali kružni hram Fortune P. od betona o otvori s lukovima uokvireni polustupovima i vijenci, igraju značajnu ulogu u vertikalnom rješenju građevine, kao i polukružna udubljenja u osnovi o sve površine su od betona o stilovi, dorski, jonski i korintski o zanimljivo je da je čitava jedna padina bila preobrađena i raščlanjena, pa nam se čini da arhitektonski oblici izrastaju iz stijene o bombardiran tijekom 2. svj. rata jer se tu nalazio samostan i tako je pronađen Hram Jupitera Anxura u Teracini - slično riješen, hramska zgrada je dio većeg kompleksa kojim dominira Hram Hercula Victora u Tivoliju- stajao na jednoj strani velikog kompleksa okružen trjemovima, sa svih strana teatarska struktura i skena o glavna terasa počiva na visokoj podgradnji od potpornih zidova, nasutih dijelova i bačvastog nasvođenog prostora koje presijeca tunel jedne od glavnih rimskih cesta - VIA TIBURTINA o dvoetažni trjemovi (gornji su uvučeni) čine arhitektonski okvir iz kojeg hram izlazi kao dominanta, na postolje hrama vodi otvoreno stubište, opasuje ga mali trg sličan orkestri 70
-
-
-
-
-
o na njega se s obje strane uspinju rampe, visoka pročelna zgrada zatvara trg i terasu, ona kao protuteža hramu dominira predprostorom, simetrična os naglašena je stupnjevitim uzdizanjem građevine o prednji trg i stepenasti polukrug skupljaju i centriraju putove koji s obje strane vode prema hramu o ispod su kripte bačvasto nadsvođene o sve ove hramove karakterizira simetričnost rampe na obje strane, trjemovi u Rimu imamo još primjera Hram Fortune Virilis - na forumu Soarium - kraj 2. st. pr. Kr. - ima jonske stupove, pogrešno ime, zapravo je posvećen bogu luka Portunu, nije kopija grčkog hrama već ima i etruščanskih elemenata: visoki podij, dubok trijem, široka cela koja zahvaća i stupove cele, nije podijeljena već jedinstvena, tetrastilan, cela ukrašena jonskim stupovima Sibilin hram Kapitoliju - početak 1. st. pr. Kr., visoki podij, stepenice suprotno od ulaza, kružna osnova s korintskim kapitelima, cela: crta i prozori od klesanog kamena, a zid od betona i obložen plosnatim komadićima kamena do kraja 1. st. - klasična izgradnja građevina, sa stupovima, arhitravima, zabatima, poslije mješavina stilova posebno u provincijama Kapija tržnice u Miletu (160. g.) - scenska arhitektura, izbačeni i uvučeni članovi koje je zahvatio i zabat, balkon nad glavnim vratima lomeći ga na tri dijela Venerin hram u Baalbeku - početak 2. st., obnovljen u 19. st. - korintski stupovi, konveksna kriva linija ali suprotstavljena konkavnim nišama - izdubljena linija osnove i glavnog vijenca; novi način oblikovanja okruglog hrama o rimski istok - najveći sakralni forum o rimsko-helenistička shema + tradicija sirijskog kulta boga BAALA o neuobičajeno velik hram, pseudoperipter prema jonskom maloazijskom uzoru visoki podij sa širokim otvorenim stubištem o trg je okružen dvama trjemovima s nizom ugrađenih execti i dvorana o nasuprot hramu, oko šesterostranog prednjeg dvorišta podignuta je skupina građevina kao dominanta vanjskog prostora o iznad široko položenog otvorenog stubišta je predvorje između dvije kule sa središnjim visokim ulaznim lukom (sirijski zabat) o prolaz s trojim vratima vodi u dvorište hrama o os cijelog kompleksa je naglašena od predvorja do unutrašnjosti hrama širokim razmakom između stupova Jupiterov hram na Kapitoliju - (83. g. pr. Kr. uništen u požaru) - po Sulinoj naredbi, preneseni su stupovi iz hrama Zeusa Olimpijskog (6x6), trodijelna cela: za Jupitera, Minervu i Junonu, ispred trijem na visokom postolju, do kojeg vodi široko otvoreno stepeništem o sačuvan je u tlocrtu i jezgri pri svim obnavljanjima, a vanjština se promijenila u duhu carskog doba (August) Maison Ceree u Nimesu - pred kraj 1. st. pr. Kr. - Apolonov hram mu je dvojnik, podignut je 10 godina ranije iza Marcelovog kazališta Hram Kapitoliju Trijadi na Pompejevom forumu - italskoga tlocrta sa korintskim stupovima i tipičnom grčkom dekoracijom - toskanski stil
71
3.2.2. Profana arhitektura -
-
Dva tipa građevina: 1. DOMUS - obiteljska kuća, središnji prostor je atrium oko kojeg se nalaze ostale prostorije, u vrijeme Etruščana seoska kuća, a u vrijeme Rima je to kuća bogate obitelji Dom srebrne svadbe u Herkulaneumu, Pompeji
-
2. INSULA - gradski blok, velika građevina i do 5 katova, od opeke i betona, u prizemlju se nalaze različite radnje i obrti, a na katovima stanovi, imale su balkone, život orijentiran prema ulici (uglavnom u Rimu) Kuće u OSTIJI građevinski propisi i pravilna mreža gradski ulica pospješuju i izgradnju novih tipova gradski insula jedinstveno planiranje gradskih blokova zamjenjuje kuću s atrijem prizemlja su i dalje dućani, radionice i stanovi trjemovi s lukovima iznad niskog međukata (HEZANIN) u 1. katu su uglavnom veći stanovi za imućnije (PIANO NOBILE) viši katovi imaju manje stanove i pojedinačne sobe
-
tipovi insula s različitim sustavima pristupa i stanovanja 1. Uske insule s jednim srednjim hodnikom u uzdužnom smjeru i potezima soba s obje
-
72
-
-
-
-
strane 2. Uske insule s uzdužnim srednjim nosivim zidom. Na gornjim katovima uz svaki uzdužni zid po jedan niz soba, a svakom se pristupa posebnim hodnikom i stubištem, za siromašnije - CASA DI VIA DELLA FONTANA 3. Uska ili srednja insula s nosivim uzdužnim unutrašnjim zidom. Na obje uzdužne strane po 1 gotovo zrcalno jednak veliki stan (kuća s dva pročelja): u uglovima velike sobe s više prozora povezane osvijetljenim hodnikom, iza kojeg je skupina prostora s indirektnim osvjetljenjem i zračenjem 4. Široka insula s unutrašnjim dvorištem iz kojeg se na različitim etažama preko arkada, galerija ili hodnika prilazi dućanima i stanovima. Moguća je višestruka iskoristivost sa stanovima različite veličine i dvostrukim osvjetljenjem - CASA DI DIANA
CASA DI DIANA - široka insula s unutrašnjim dvorištem - tip 4. o ugaona kuća, na spoju 2 strane velike insule, ona dobiva dnevno svjetlo samo s jedne bočne i čeone strane o ekscentrično dvorište - unutrašnje - dovodi svjetlo i zrak prostorijama u unutrašnjem dijelu kuće o sa svake ulice po jedan hodnik sa STUBIŠTEM omogućava pristup u građevinu, treće stubište uspinje se iz unutrašnjeg poprečnog hodnika o stanovi obuhvaćaju jednu do četiri prostorije: jednostavni nizovi soba 73
-
-
o sanitarije - nužnik u prizemlju i fontana u dvorištu CASA DI SERAPIDE - osobito komforna insula o središnje dvorište za svjetlo s arkadama, iz njega se dolazi do dućana i stanova na vanjskoj strani o vertikalnom povezivanju služi središnje stubište ispred dućana uz ulicu - niz arkada o nasuprot glavnom ulazu, u osi dvorišta, visoki zasvođeni prostor podsjeća na kuću s atrijem o ova kuća povezana je zajedničkim teracama sa sličnom ali većom od CASA DEGLI AURIGHI - stanovnicima se nudi njega tijela i kupanje u samoj kući 3. RASKOŠNE ITALSKE KUĆE - osovinska koncepcija, ulazi se kroz vestibul, pa mali hodnik, pa centralna prostorija atrij u kojem je u središtu mali bazen, oko atrija male prostorije za različite namjene, u osi atrija je glavna prostorija tablinum iz kojeg se izlazi u peristil, veliki vrt, preuzet iz helenističke arhitekture
3.2.3. Gradnja vodovoda -
prvi rimski vodovod započet je 312. g. pr. Kr. i on je dovodio vodu rimu sa brda Alba Longa (AQUA CLAUDIA) prvi akvedukt na lukovima sagrađen je oko 140. g. pr. Kr. U sklopu novog vodovoda AQUA MARCIA - po konzulu Marciju, ovaj je dovodio vodu sa sabinskog gorja i zajedno s vodovodom bio je 90km dug
3.2.4. Mostovi -
-
-
neki su i danas u upotrebi, oni su restaurirani, dok je tijelo od novog materijala Pons Sublicius - najstariji most, povezivao je desnu i lijevu stranu Tibera (najstariji u Rimu - 5. st. pr. Kr.) Pons Aemilius - prvi kameni most na Tiberu (179. g. pr. Kr.) Pons Milius - najpoznatiji, sačuvan je i luk sa izvornog mosta Pons Fabricius - 62. g. pr. Kr. sačuvan cijeli Pons Cestius
3.2.5. Amfiteatar -
posebna vrsta građevine, služila za zabavu, borbe gladijatora i divljih zvijeri, vjerojatno preuzeta iz etruščanske tradicije; gladijatori zatvorenici koji su uživali posebnu slavu 74
-
Amfiteatar iz Pompeja - najstariji amfiteatar iz 1. st. pr. Kr., bio je od drva i izgorio je, elipsastog oblika, podignut na lukovima, sa vanjske strane su bile dvije prilazne rampe kao pristup
3.2.6. Teatar -
-
glavni dijelovi o gledalište - cavea o kružni ili polukružni dio - orchestra o skene i paraskene o Rimljani su kružnu orkestru sveli na polukružnu pa su tako gledatelje maksimalno približili skeni Pompejevo kazalište - kazalište od mramora za 40 000 gledatelja
3.2.7. Bazilika -
-
-
-
-
-
preuzeta iz grčke arhitekture - stoa - građevina namijenjena javnim skupovima, gotovo uvijek trobrodna, često imaju polukružnu apsidu ili tribunal, na kojem je stajao govornik, a na bočnim stranama su dvokatni stupovi Bazilika sa glavnog trga u Pompejima - 5 ulaza između 6 pilastara na jugoistočnoj strani, iza ulaza je vestibul, tzv. chalcidicum, centralna dvorana bazilike, unutar portiksa su 24 korintska stupa sa jonskim polustupovima u zidu; zapadna strana ima podij kao neka vrsta tribine Bazilika Emilija - prva polovica 1. st. pr. Kr. - prema rodu Emilijevaca koji su je dali sagraditi na Forum Romanumu Bazilika Julija - sredina 1. st. pr. Kr. - prema Gaju Juliju Cezaru na Forumu romanumu Bazilica Cosa - široka građevina sagrađena sredinom 2. st.; građevno tijelo zatvoreno je sa 3 strane, šire nego duže, otvara se preko unutrašnjeg ophodnog trijema - prema trgu na suprotnim stranama je NIŠA u stražnjem zidu i preuzima ulogu tribunala Bazilika Fano - prema Vitruviju - 27. g. pr. Kr. - slična kao ona u Cosi, presjek tipičan za takve dvorane - središnji prostor natkriven dvoslivnim krovom i slobodno nosivim krovnim poveznicama Bazilika Aspend - uzor joj je Ulpijeva bazilika, udužna, velika bazilika dobiva monumentalni karakter zbog kvadratičnog predvorja s velikim lučnim vratima, trobrodni unutrašnji prostor dijelom se širi zahvaljujući dodatnom bočnom brodu, dug potez kolonada usmjeren prema apsidi pojačava karakter orijentacije, ovdje počinje razvitak starokršćanskih arhitektonskih oblika Tabularij - u unutrašnjosti trijema s arkadama gornje etaže istaci ispred - Rim - državni arhiv (78. g. pr. Kr.), na padini Kapitolija, zatvara Forum Romanum Forum Boarium - stari forum uz Tiberske trgovine
3.2.8. Terme -
javni kupališni kompleksi nekoliko glavnih prostorija o apotiperium o frigidarium - bazen sa hladnom vodom o tepidarium - mlaka voda o caldarium - vruća voda 75
3.2.9. Skulptura Portret - politički i vojni vođe bili su odlikovani tako što su njihove statue bile postavljene na javnim mjestima (ima korijenje u Grčkoj gdje su skulpture pobjednika na atletskim natjecanjima ili drugih važnih osoba bile postavljane u poseban prostor) - nema portreta prije 1. st. pr. Kr. - jedini primjer je brončana statua u prirodnoj veličini nekog službenika zvanog Aulus Metelus iz prvih godina 1. st. pr. Kr. - - pretpostavlja se da je to bilo ime osobe koja je bila model, obučen u rimsku togu, ima gestu obraćanja i pozdrava - portret Rimljaninina - drugi tip portreta nazvan analitički realizam, umjereno analizira lice i poštuje ključne kosti - degradacija lica - rimski patriciji sa poprsjima svojih predaka oko 30. g. pr. Kr. - portret iz okvira nadgrobne skulpture prelazi u funkciju javnog, počasnog portreta - polovicom 1. st. pr. Kr., uz analitički realizam, javlja se i drugi stil, piktoreskni, patetični, radi se o mješavini realističnog nadgrobnog portreta i analitičkog - sa Cezarom se javlja i postupak idealizacije
3.2.10. Rimski kipari u 1. st. pr. Kr. -
-
Pasitel - iz južne italije, bio rimski građanin, najznačajniji kipar koji je uveo u praksu izradu gipsanih statua - industrijalizacija, njegovu metodu nastavljaju i njegovi učenici Arkezilaj - ne znamo odakle je, Plinije spominje njegovu važnost, radio je predstavnike božanstava, ali i čuvene helenističke grupe, njegova najbolja djela: o Venera Genetrix - izrađena po narudžbi za Cezarov forum, po uzoru na Kalimahovu Afroditu o Eroti se igraju s lavicom - grupu izradio za Varona o Kentauri se igraju sa Nimfama - za Asinija Poliona Stefanos - Pasitelov učenik - Atleta Menelaj
-
Klasicizam - traženje uzora u klasičnoj helenističkoj umjetnosti (August) Komercijalizam - masovna produkcija i nastajanje djela po potrebi Industrijalizacija - gipsani odljevi koji omogućuju serijsku proizvodnju Eklektizam - skulptura dobiva propagandni i familijarni karakter
-
privatne zbirke - najčešće grčke i helenističke skulpture - najpoznatije su Gaja, Varona, Gaja Vera, Ciceronova i Asinija Poliona - najveći broj pripadao Rodskoj školi javne zbirke - koje su bile u sklopu vjerskih ili vojnih građevina kao što su: Metelov portik, Monumentum Catuli, Forum, Kapitolij u ovim građevinama skulptura je doživjela ono što nikad nije - postala je dio arhitekture, gleda se s jedne strane pa nastaje procvat reljefa
-
-
3.2.11. Slikarstvo -
loše sačuvano, kao i kod grčke umjetnosti najstariji izvori su iz Pompeja (24. 8. 79. g. pr. Kr. - erupcija Vezuva je prekrila Herculaneum i Pompeje; ostaju zakopani sve do 13. st.), pripisuju se Gaju Fabiju Piktoru - najznačajnijem slikaru toga vremena 76
-
njegove ostale slike su pronađene u jednoj grobnici kraj Porta Eskvilina slika duga 20 m - likovi raspoređeni u više redova, a motiv su Samnitski ratovi osim toga, iz izvora se zna da je 303. g. pr. Kr. oslikao jedno svetište Aedes Salutis vojskovođe na povratku iz ratova osim plijena nosili su i slike koje su oslikavale njihove pobjede; te su slike poklanjane svetištima nakon trijumfa Fornix Fabianus na Forumu Romanumu (60. g. pr. Kr.) - slavio je pobjedu Kvinta Maksima Fabija nad Alobrozima - jednostavno od tesanaca podignuti lukovi kod kojih je samo impost bio obilježen vijencem, a na njegovom postolju je postavljen kip osobe koju je slavio
3.2.12. Forumi -
-
nastojanje oko obvezujućih normi i čvrstih pravila kod ustroja gradskih trgova vodi stvaranju temeljnog TIPA S VARIJANTAMA VITRUVIJE - odgovarajuća veličina u odnosu prema broju stanovnika, pravokutni tlocrt, odnos stranica 2:3, dvoetažni trjemovi sa širokim razmakom između stupova, gornji red za cca 1/3 niži od donjeg u samom rimu pravilni kompleks je ostvaren razmjerno kasno - u vrijeme Cezara prije toga, javni život je stoljećima bio koncentriran na Forumu Romanumu počeci urbanizacije Rima očituju se od početka 6. st. pr. Kr. u ustroju trga nastalog isušivanjem udoline između Kapitolija, Kvirinala i Palatina
77
-
-
FORUM ROMANUM - zbog političkog razvoja se stalno mijenja - gradi se nekoliko hramova o Jupiter Kapitolijski - August obnovio o Hram Kastora i Poluksa - u blizini Titov slavoluk o Kuća Vestalki - djevice su čuvale vječnu vatru božice Veste, u obližnjem kružnom hramu je bila vječna vatra o Hram Veste - kružni hram, u sredini ispod otvorene kupole je gorila vječna vatra, oko cijele građevine su korintski stupovi o Ara Pacis - "Augustov mir", posvećen 9. g. pr. Kr. na forumu su isto REGIA i DOMUS PUBLICA za vrhovnog svećenika CURIA HOSTILIA - za Senat TABERNAE - mjesta za trgovanje omeđuju uzdužne sheme pri kraju Republike forum dobiva svoj konačni oblik hramovi i zgrade za kulturne službe unatoč pregradnjama uglavnom ostaju na tradicionalnim mjestima, između njih se umeću profane zgrade temeljni oblik trga je izduženi trapez koji se ispred kurije bočno širi u trg komocija zabatna pročelja hramova i uzdužna pročelja obiju velikih bazilika omeđuju trg (Emilijeva bazilika i Julijeva) na sjeverozapadnoj čeonoj strani je KAPITOLIJ - kao dominanta vlada prostorom trga koji se na kraju carstva ispunjava kipovima, počasnim statuama i trijumfalnim lukovima
3.3. Rani carski period ili Augustovo doba -
27. g. pr. Kr - 14. g. u djelu Res Gestae Augusti navodi da je Rim našao od opeke i ostavio ga u mramoru navodi 82 hrama koji su izgrađeni ili rekonstruirani, najveći broj je rekonstruiran, dizanje iz temelja nastavlja Cezarovu ideju: potpuna obnova Rima i njegovo prilagođavanje sve većem broju stanovnika Rim je bio srednje veličine i u kratko je vrijeme izrastao u grad sa nekoliko tisuća ljudi, pa je trebalo prilagoditi kanalizaciju, vodovod i dr. poduzeti su veliki zahvati na Forumu Romanumu izgrađeno je sjeverno predgrađe rima na Marsovu polju, više novih vodovoda Marcelovo kazalište, a preduvjet je bio otvaranje kamenoloma u mjestu Carrara najveći dio javnih građevina financiran je plijenom iz osvajačkih ratova drugo važno ime uz Augusta je graditelj Marko Agripa (Augustov zet) koji je rukovodio svim gradnjama o izgradnja triju velikih vodovoda: Aqua Julia, Aqua Al Sietina i Aqua Virgo o četvrti na Marsovu polju u sklopu koje je i hram koji je preteča Panteona - ne zna se kako je točno izgledao, a obnovio ga je Hadrijan o na Marsovu polju su i Bazilika Neptuni i prve velike rimske terme - Terme Agripe
3.3.1. Arhitektura -
uzori se traže u grčkoj klasičnoj arhitekturi klasični grčki konstruktivni elementi: stupovi, arhitravi, zabati, horizontalne i vertikalne linije građevina, a zanemaruju se oblici (uzimaju i arkade, lukove i svodove iz republikanskog razdoblja 78
-
-
te promjene traže i promjene u materijalu, pa se stoga uvodi mramor i kamen počinje se upotrebljavati puzolana - crveni vulkanski pijesak - koji se upotrebljava za hidrauličke radove OBLICI HRAMOVA - heksastilni prostilos sa nizom od 6 stupova u liniji ulaznih vrata (rjeđe su oksastilni dipterosi), iza prostilnih hramova javljaju se ponekad pseudoperipterosi ili pravi grčki hramovi (Augustov klasicizam) u Augustovo doba obnovljeni su hramovi iz republikanskog perioda (oba u korintskom redu) Hram Kastora i Poluksa Konkordin hram - sagrađen na temeljima starijeg, imao stupove samo na pročelju
3.3.2. Građevine iz Augustovog doba -
-
-
-
-
-
Augustova arhitektura obilježena je strogim skladom stupova i greda, nosača i tereta, lukovi, polukružni dugi svodovi koji po svojoj građevinskoj funkciji mogu biti i nužni, izvana se uopće ne javljaju u Augustovoj arhitekturi, dok su za prethodnu epohu bili odlučujući obilježja rimske arhitekture Augustovog doba o korintski stil se masovno upotrebljava o naglašava se klasično ustrojstvo vertikala stupova o horizontala - friza, zabata, arhitrava Augustov mauzolej (27. g. pr. Kr.) na Marsovu polju, neposredno uz Tiber - grobnica prvog rimskog cara; tu su se pokapali i ostali članovi Julijevske porodice o po obliku je očiti izdanak Etruščanskih tumulastih grobnica, okrugli tlocrt promjera preko 80m, izvorna visina 30m o u unutrašnjosti čak 4 kata; grobnica prekrivena nasipom zemlje i ukrašena drvećem, ulazilo se s juga kroz 3.5m širok nadsvođen hodnik, u grobnici i urne o kupolasti brežuljak od nasute zemlje, sa pračnikom (80-30m) koji se uzdizao iznad gotovo 12 m visokog zida u obliku valjka o unutrašnji prsten koji je obuhvaćao valjkasti tambur na koji će se potom postaviti epithema o usprkos svojoj monumentalnosti, građevina je veoma skromna o njegov nasljednik Tiberije je na ulazu postavio dva brončana pilastra na koje je bio uklesao tekst Augustove biografije osim ovoga, u Rimu i mnogi drugi nadgrobni spomenici, čak i nekoliko piramida (4), ali danas je samo jedna ostala o piramida Gaja Cestija - kraj rimskih gradskih vrata (28.-12. g. pr. Kr.) mramorna, pretor i pučki tribun G. C. umro je 12. g. pr. Kr. sačuvan je i velik broj kružnih grobnica o Grobnica obitelji Metele - ima jednu kružnu grobnu komoru i završava frizom o prototip - oblik kruga zamijenjen zidnim valjkom o jedan od najpoznatijih spomenika na VIA APPIA o u srednjem vijeku pretvorena u tvrđavu Mauzolej Munacija - jedna kružna grobnica čija je unutrašnjost podijeljena u 4 grobne komore u obliku X Augustova kuća na Palatinu - podignuta u kasnoj republici 79
o na sjevernoj strani je veliki hram Apolona posvećen 28. g. pr. Kr. o oslikana zidnim freskama s motivima grčke mitologije, tlocrt je kao kod pompejanske kuće, atrij i tri prostorije sjeverozapadno od atrija, izvana je dosta kamena jer je August želio obnoviti grčke vrijednosti, kuća ej na padini - sobe na sjevero-zapadu, zovu se podrumske cele (koje su jedine u cijelosti sačuvane), kuća je bila skromna, a u njoj je živio 40 godina
3.3.3. Carski forumi -
-
-
otvoreni gradski trg kojega sa tri strane flankiraju trjemovi, a na 4 strani je hram razvijeni po uzoru na etruščansko graditeljstvo, Pompeji glavni trg je bio Forum Romanum, sjeverozapadno od njega nastaju Carski Forumi da bi glavni rasteretili zajedno s hramom Mira (TEMPLUM PACIS) u kaosu starog grada oblikuju skupinu idealnih pravilnih otvorenih prostora i međusobno se spajaju uskim prolazima 5 carskih foruma Cezarov (FORUM IULIUM) - najstariji - 51. g. pr. Kr. o počeo Cezar, nastavio August, posvećen 42. pr. Kr. o njegov ulazni atrij je povezan u jednostavno ulično pročelje s Julijevom kurijom koja ulazi u prostor Foruma romanuma o iza ulaza - trg- omeđen dvobrodnim trjemovima, osno usmjeren prema hramu VENERE GENETRIX (pramajka julijevske loze), korintski stil, 8 stupova na pročelju u mramoru, trobrodna cela, apsida o njegov zabat ima dvolučna vrata, oblikuje dominantnu fasadu čeone strane trga o volumen hrama se slabo nazire, kao i dućani i druge namjenske uske zgrade skrivene iza kolonada Augustov - 42. - 2. g. pr. Kr. nadovezuje se na bočni potez Cezarova foruma, ali njegova je os na njega okomita započet neposredno nakon Cezarova ubojstva novi motiv - dvije eksedre koje su prostorno izolirane iza kolonada, te dvokatni portici koji se produžuju u njih kolonade povišene atikom, trjemovi na katu imaju karijatide koje su kopije erehtejonskih, a između stupova su bili panoji sa likovima grčko-rimskih božanstava cijeli je forum popločan mramorom, te je dao podići 36 m visok zid da ga zaštiti na kraju trga je hram Malsa Ultora - osvetnika, podignut zbog odlučujuće borbe protiv Cezarovih ubojica Bruta i Kasija - oksastilni peripter sa apsidom na stražnjoj strani, od kararskog mramora Vespazijanov (uništen) TEMPLUM PACIS - Vespazijan je dao sagraditi Forum Transitorium - Nervin - 79. g. počeo, 96. g. dovršio između Hrama Mira i ova dva foruma je ARGILETUM - povezna ulica - čijom pregradnjom nastaje Nervin forum gradnja je počela u doba Vespazijana - Domicijan je dovršio ovaj forum umjesto pravih kolonada ima KULISNU ARHITEKTURU, od monumentalnih korintskih stupova do vijenaca i ukrasnog friza s obje strane ulični prostor se optički proširuje u Forum Transitorium MINERVIN HRAM - dominanta - skoro pa izvan granica foruma 80
-
Trajanov - 106. - 113. g. najveći forum - ujedinjuje graditeljske ideje prethodnika izravnao padine između Kapitolija i Kvirinala TRIJUMFALNA VRATA - na južnoj strani - prolaz od Augustovog foruma na neobično širok trg bočni trjemovi uključuju dvije eksedre kao kontrastne sporedne prostore na mjestu uobičajenog dominantnog hrama ovdje je poprečno postavljena BASILICA ULPIA - obje njene apside ponavljaju motiv eksedri malo dvorište s TRAJANOVIM STUPOM u osi - omeđen dvjema malim knjižnicama latinskom i grčkom polukružne kolonade obuhvaćaju hram diviniziranog cara - DIVO TRAIANO TRAJANOV HRAM Forum Romanum ostaje povezan s okolicom, ALI carski forum se strogo odvaja jedan od drugog i od grada.
3.3.4. Slavoluk -
-
-
-
sa Augustom u modu dolazi izgradnja slavoluka oni se postavljaju i u republikansko doba, ali se zovu fornix = forit fabianus - svod - a sada arcus triumphalis - trijumfalni luk Augustovi slavoluci: na visokom postolju su tročetvrtinski stupovi koji nose grede i arhitrave i atiku na vrhu, s unutrašnje strane kameni pilastri koji pridržavaju luk, a na vrhu atike četveropreg, a na atici natpis Slavoluk iz Suze (8. g. pr. Kr.) jedan od najstarijih, podigli ga narodi kotijskih Alpi sa knezom Kotijem u čast Augustu, na vijencu prikazana žrtva koju Aplski narod prinosi caru Slavoluk na Forum Romanumu - povodom bitke kod Akcija, bio sagrađen na močvarnom tlu i počeo tonuti, pa su ga 20. g. pr. Kr. premjestili na Augustov Forum i obnovili, ali sa znatno manjim rasponom luka, smanjena mu je atika, a sa strane su dvije edikule (na kojima su stajale skulpture), iskovan na novcu o mlađi augustov slavoluk oko 20. g. pr. n. e - na unutrašnjoj strani luka su bila ispisana imena svih onih koji su prije čovjeka čiji se kip nalazio na vrhu obavljali najviše dužnosti od Romula do Augusta Slavoluk iz Riminija - upotrijebljen je kao gradska kapija, sa strane je prolaz, dva korintska stupa nose zabat, u uglovima prolaza nalazi se klipeus ili medaljon Slavoluk u Aosti - većih dimenzija, na stranama prolaz sa po četiri korintska stupa koji nose korintski friz
3.3.5. Žrtvenici -
-
Oltar sretnog povratka - na Via Apiu blizu gradske kapije, posvećen je u čast Augustovog povratka iz Sirije (Parti vratili rimska znamenja), svećenici bi na godišnjicu careva povratka prinosili memorijalnu žrtvu koja je u rimskom kalendaru zabilježena kao augustalia, ništa nije sačuvano Ara Pacis - oltar mira - nalazio se na sjevernoj cesti prema Toscani, Via Flaminia, građen je od 13. do 9. g. pr. Kr. u čast Augustovog povratka iz Galije i Španjolske. Formalno ga je podigao senat, ali ocrtava Augustovu politiku. Oblikom je grčki žrtvenik, a na njemu su radili grčki umjetnici. Od bijelog carskog mramora. Prvi njegovi reljefi su pronađeni u 1681
-
om stoljeću, a temelji žrtvenika su istraženi u Mussolinijevo doba. 1938. je rekonstruiran i od tada se nalazi u staklenoj zgradi blizu crkve sv. Jeronima. Žrtvenik je velikih dimenzija, pravokutnog je tlocrta, postavljen je na postolje od 4 stepenice. Na kraćim stranama su vrata kroz koja se ulazi u unutrašnjost žrtvenika do oltara. Na vanjskom dijelu ograde prikazani su mitološki prikazi. Romula i Rema doji vučica, Eneja koji prinosi žrtvu, na drugoj strani Majka zemlja, Italija i Roma. Na dužim stranama u donjem redu su biljni motivi, a u gornjem dvije procesije prikazuju Augusta i rodbinu. U unutrašnjosti su bile prikazane glave bikova sa girlandama i plodovi svih godišnjih doba kao simbol carskoga mira i sreće. Marcelovo kazalište - 27. g. pr. Kr. - 13. g. n. Kr. - Izradio ga je prvi Augustov zet. Prvo kazalište u Rimu od kamena, na mjestu starijeg kazališta koje je na vrhu gledališta imalo hram Venere o moglo je primiti 14000 gledatelja, izuzetno je dobro sačuvano o u srednjem vijeku je bio tvrđava, a zatim je na ruševinama napravljena palača. Pozornica nije sačuvana nego samo gledalište. o izvana je sličan koloseumu o dva reda - dva kata - prvi kat su bili dorski stupovi, drugi kat jonski, izgled trećeg kata je nepoznat, svaki red gledališta je postavljen okomito na prethodni, ispod tribina vode radijalno postavljeni hodnici prekriveni bačvastim svodom, treći kat je od drveta
3.3.6. Građevine van Rima -
-
-
Pont du Gard - 1. st. p. n. e. - iz južne Francuske, most ima ogromne dimenzije, 275m, ima tri kata i visok je 49 m. Najdonji kat ima 6 velikih lukova čiji su stupovi uzvodno bili pojačani valolomom protiv snažne struje koja u proljeće snažno nabuja. Srednji kat ima 11 manjih lukova, koji odgovaraju donjima. Male arkade trećeg kata imaju ulogu akvadukta koji je prenosio vodu u Nimes, nosio je vodu i ima 35 lukova. Vidi se jasnoća kompozicije ga uzdiže na razinu umjetničkog djela. On zrači iz naznačenog sklada niza kutova, horizontalnih linija vijenaca na završetku triju katova i na nosačima ispod lukova Most na Tiberu u mjestu Narna - pretpostavlja se da je isti arhitekt projektirao i Pont du Gard. 27. g. prilikom obnove ceste, Via Flavia, dao obnoviti sve važnije ceste, ima sačuvan jedan cijeli nivo i pola drugog. Nisu sačuvani lukovi nego samo pilastri. Kod njega upotrebljavano načelo disimetrije = udaljenost između lukova i visina lukova je različita o Maison Carree u Nimes - u 20. g. pr. Kr. - naziva se i kvadratna kuća. Tlocrt: na visokom postolju, 6 korintskih stupova na pročelju, cela okružena polustupovima koji su inkorporirani u zidove, na frizu akantovo lišće, dao ga sagraditi Marko Agripa, posvećen Romi i Augustu. o ima grčku entablaturu o poslije Agripine smrti, August je posvojio njegova 2 sina i odredio za svoje nasljednike, imena dvojice prinčeva su ispisana brončanim slovima na arhitravu hrama o najbolje sačuvani spomenik Augustova doba o svjetlost prodire samo kroz vrata Hram na Forumu u Puli - također posvećen Romi i Augustu, sličan tlocrt, samo na pročelju su 2 stupa 82
-
-
Bazilika Emilia - sjeverna strana Forum Romanuma - jedna od najstarijih bazilika. Obnovljena jer je stradala u požaru. U tlocrtu uglavnom prati stariju. U središtu je velika dvorana okružena unutrašnjim portikom, natkrivenim galerijama. Sa dvije duže strane: na jednoj stupovi kao ukras, na drugoj se nalaze dućani Bazilika Julia (54. g. pr. Kr.) na mjestu nekadašnje B. Sepronije (jugozapadna strana Foruma Romanuma), dužina oko 100m, u sredini peristil na dva kata koji je dijelio baziliku na veću lađu i 4 bočne. Portik sa pilastrima na stranama koje su bile okrenute Foruma Romanuma. Na južnoj strani su vanjski dućani. Hipostilna dvorana na sjeveroistočnoj strani i zapadnoj mnogo stupova koji nose gornju konstrukciju. Nad središnjom dvoranom veliki drveni krov. Pilastri unutra od kamena, vanjski od mramora.
3.3.7. Skulptura -
-
-
klasicistička, jer se kopira Dorifora Carska statua iz Primaporte (14. g. pr. Kr.) - prikaz cara, kontrapost, u lijevoj ruci žezlo, dok desna ruka ispružena i kao da se obraća masi. Prikazan je mlad, bosonog i idealiziran bez imalo patosa, na reljefu na oklopu veličanje Augustovih pothvata o kip vjerna kopija originala - starijeg 30 godina o posljednje značajno djelo Augustovog klasicizma o nađen je 1863. u blizini Primaporte Gema Augustea (10. g.) - 19x23 cm - izrađena od arapske vrste dragog kamena oniksa, ukrašena reljefnim prizorima u dva friza, osnova je crne boje, dok su reljefni prizori bijele i mliječno plave boje. U donjem frizu rimski vojnici podižu trofej stup, bojna oprema je zarobljena i prikazan je štit na kojem stoji Tiberije. U gornjem redu je cijeli niz likova (predstavlja senat, ali jedan nedostaje). Prvi sačuvani lik s lijeve strane je Tiberije koji silazi s bojnih kola i drži žezlo, zatim do njega Germanitk, pa božica Roma. Naprijed na desno, August u slavi Jupitera. Po prvi put je August prikazan na jedan nov način, u ulozi boga (nakon smrti je proglašen bogom). Ovdje je prikazan određeni događaj iz rimske povijesti: kad su Tiberij, Neron i Germanik 9. g. pr. Kr. ugušili ustanak u Dalmaciji Augustovi portreti: Vatikanska biblioteka (14. n. e. bronca), August iz Meroe (14. n .e. bronca), August iz Alesa (27. g. pr. Kr. mramor)
3.3.8. Urbanizam -
ubrzano prerastanje rima u milijunski grad, pa se onemogućava provedba planova za njegovo uređenje ali - u provincijama se osnivaju pravilni gradovi - politička i strateška koncepcija obrane imperija svugdje se radi na istoj shemi - CASTRUM ROMANUM posvuda je bio isti način podizanja logora: bedemi, forum, škola, lazareti, palača legata,... primjer: logor NEUSS (Novaesium) na Rajni građen oko 30. n. e. osiguravao limes donje rajne opkop i zid omeđuju 600x400m cca široka poprečna os (decumanus) ili VIA PRINCIPALIS dijeli ga na praetentura - odsjek i setentura (stražnji) uzdužna os (cardo) ili VIA PRAETORIA dijeli oba odsječka na jednake polovine u setenturi - nastambe vojnika - 10 kohorti okružuje tehnički i organizacijski centar jezgra - principija i palača legata okružena arsenalom, lazaretom, forumom i prostorom 83
-
za vozila u pretenturi su kuće, iza kolonade s prodavaonicom, za više časnike tu je i škola i zatvor zbog sigurnosnih razlika za CIVILNE građevine nema mjesta u logoru zato prve građevine podignute kraj logora su amfiteatri, pa kazališta i circo (cirkus), zatim dolaze trgovci, obitelji vojnika
3.4. Tiberijevo doba - 14. - 37. - prvi nasljednik Augusta je njegov posinak Tiberije - nastavak Augustovog klasicizma, razvoj skulpture portreta
3.4.1. Arhitektura -
-
Domus Tiberiana - palača koju je Tiberije počeo graditi na Palatinu o sačuvani su temelji jer nikada nije bila dovršena o kasnije je dograđivana od ostalih careva o pregrađena je u renesansi Tiberijeva vila - na otoku Kapriju o sagrađena je kao utočište za Tiberija koji se povukao na Kaprij zbog svađe s majkom Livijom o ostaje tu do smrti i nikad se nije vratio u Rim, plašio se za svoj život o kuhinja, vestibul, aula, cisterne, sjeverna odaja sa lođom o tlocrt vile pokazuje želju da se odvoje carske odaje od ostatka kompleksa o vila je sagrađena na vrhu litice ispod koje se nalazi 300m mora o vila je imala samo jedan put i to strm o u sredini palače veliko dvorište gdje su se ispod nalazile cisterne za sakupljanje vode o na jugu i zapadu su upravne prostorije, na zapadu kuhinje, na jugu kupatila sa velikim prozorima gdje je svjetlost ulazila kroz cijeli dan, na sjeveru i sjeveroistoku su bile carske odaje do kojih je bilo teško doći o cijela vila je kao labirint, Tiberije je bio nedruštven, usamljen i skeptik
3.4.2. Skulptura -
Suovetaurilia iz Louvrea - reljef 14. g. o prikazana je svečanost u toku koje se Marsu žrtvuje svinja, ovca i bik o to je oplata nekog žrtvenika i duga je 2 m, pronađena je samo lijeva oplatna ploča o prikazuje se procesija, povorka u kojoj svećenik, tj. sam car, predvodi povorku u kojoj su svinja, ovca i bik u pravcu žrtvenika o na desnoj strani koja je okićena girlandama i glavama bikova su svećenici Tiberije i August o reljef se povezuje sa 14. g. kada je August Tiberija proglasio za suvladara i taj čin je zabilježen žrtvom o figure su prikazane u mnogo plićem reljefu nego na Ara pacis i manje su realistične o povjesničari svrstavaju u maniristički klasicizam koji se razvija u Tiberijevo doba o glave u pozadini su kao crtež, figure lepršaju 84
-
o te karakteristike se javljaju i na pompejanskim freskama - 2. pompejanski stil - u kući Marka Lukrecija Fronta (30. g.), slikama nedostaje perspektiva, nema međutonova, stupovima nedostaje volumen, a u 3. pompejanskom, stupovi dobivaju barokni stil Bazilika Emilija - reljef - dugi friz dao ukrasiti Marko Emilije Lapid (konzul) o bazilika je ukrašena mramornim frizom dugim 90m, a visokim 60cm o bio je obojan, mitološki motivi i sasvim drugačije karakteristike od prethodnog primjera o ovaj friz pokazuje mnoge sličnosti sa kasno helenističkom umjetnosti o pathos motiv je grčki o jedan isječak friza je Kažnjavanje Tarpeje
3.5. Kaligula -
-
37. - 41. Tiberijev nećak koji ga je naslijedio i vladao samo 4 godine započeo je prvi vodovod i rimsku kapiju (Porta Maggiore) na gradskom se portretu nakon dugo vremena primjećuje tendencija za psihološko oživljavanje carskih glava - nabori na čelu, mimika lica od građevina se zna za Hram Izide i Serapisa na Marsovu polju o tlocrt toga zdanja je sačuvan na mramornoj ploči, katastru Rima, mramorna ploča sa tlocrtima svih rimskih građevina Kaligula = vojnička čizmica
3.6. Klaudijevo doba - 41.-54. - tendencije carskog portreta se nastavljaju i u njegovo doba - carski portret Kaligulinog i Klaudijevog doba se razlikuje od onog Augustovog i Tiberijevog doba - antiklasicistički stav
3.6.1. Arhitektura -
-
Arhitektura, nedovršenost i gruba izrada površina postali su načelo oblikovanja, svjesno suprotstavlja klasicističkom shvaćanju; teži nesavršenosti i prepušta mašti pojedinca da dopuni oblike koji su samo nagoviješteni; dolazi do novog pravca - barokizacija rimske umjetnosti U Klaudijevo doba: dvije kapije u Rimu i Veroni Porta Maggiore u Rimu o ogromna dvostruka vrata preko koje su vodila 2 vodovoda, kanali su ležali jedan iza drugoga,na glatkim površinama atike su bili monumentalni natpisi o na proporcijama građevine nema ništa klasicističkog o sa dva velika prolaza i tri manja, lučno zasvedena prolaza flankirana stupovima o imala je dvije atike, a svaka je služila kao akvadukt o ova gradska kapija je značajna jer su na njoj obrađeni kapiteli, grede i zabati, ali stupovi i jedna cijela zidna ploha su ostavljeni rustično, kao da su nedovršeni (od bunjastih blokova) o ona izaziva uzbuđenje nedovršenog, čemu će kasnije arhitekti manirizma i baroka ponovo pribjeći 85
-
Porta Borsai u Veroni (fasada) o kapija koja je postojala i prije Klaudija, ali je u njegovo doba prepravljena, pregrađena o zadržala je oblik prijašnje, klasicističke kapije koja je imala dva prolaza i dva kata, ali su otvori iznad prolaza flankirani zabatima i stupovima o krajnji otvori imali su čak dvostruke edikule, a stupovi su bili postavljeni na konzolama (izbočine na zidu s ulogom nosača ili podupirača vijenca) o stupovi prozorskih konstrukcija imaju tordirane kanelire o svaki drugi prozor na gornjem dijelu povezan je sa prozorima pomoću isturenih vijenaca o horizontalno i vertikalno povezani o to je barokno načelo oblikovanja o to je fasada koja liči na pročelje palače
3.6.2. Skulptura -
Apoteoza Augusta, reljef o posvećen 41. g., pronađen u Ravenni, San Vitale o smatra se da je riječ o frontalnoj ploči žrtvenika koji je donesen iz Rima o sačuvana dužina reljef je 1m, a izvorna je barem 2.5 m o prikazani su Klaudijevi preci, pripadnici julijevsko-klaudijevske dinastije o na pročelju su 4 uspravna lika i žena koja sjedi o August - ima crte boga i najveći je, figura je rađena po uzoru na Marsa Ultora; lijeva noga počiva na zemaljskoj kugli, a desnom se rukom oslanja na dugo žezlo, dok u lijevoj ruci drži mač u koricama, a na glavi ima vijenac od hrastova lišća o Antonija mlađa - stoji pored njega, kao Venera kod Marsa, ona je supruga Drusa starijeg, majka Germanika i Klaudija o Germanik - njezin sin je pored nje, preminuo sa 19. g. pr. Kr. prikazan sa zvijezdom na čelu, što znači da je ušao u red bogova, tj. da je pokojnik o Drus - Tiberijev sin stoji do Germanika, bosonogi vojskovođa, umro 23. g. pr. Kr. o reljef je nastao kao primjer carske propagande: Klaudije htio naglasiti svoje carsko podrijetlo, svi prije njega su poubijani, pa je očekivao istu sudbinu o njegova druga žena i njen sin Neron su ga ubili o reljef koji je izrađen po nalogu cara ili Senata, nesumnjivo odiše svečanim stilom prikazivanja za koji su uzvišeni grčki uzori klasičnog doba bili najprikladniji
3.7. Neronovo doba -
54. - 68. g Neron je zadnji iz julijsko - klaudijevske dinastije
3.7.1. Arhitektura -
u njegovo doba arhitektura sve više naginje baroknoj, što se vidi u nizu građevina, za veći broj njih znamo iz pisanih izvora i skromnih ostataka Domus Aurea - Neronova palača na brdu Eskvilin o ljetnikovac od Palatina do Foruma Romanuma o prvi rimski car koji gradi monumentalnu rimsku palaču, a to se podudara s njegovim pogledom na svijet i njegovom ulogom u Rimu 86
o započeta je 60. g. i izgradnja je trajala sve do 68. g. kada je bio veliki požar u Rimu o nikad nije dovršena i većim dijelom je građena od betona o propileji, Kolosus, njegov kolosalni kip od 30 m o Svetonije kaže da su Neronova, Tiberijeva i Kaligulina palača činile zidni kompleks koji je trebao biti dug 1.5 km o supstrukcije - istočni rezidani kompleks poslužio za supstrukcije Karakalinih termi o arhitekti su Sever i Celer o kasnije je doživjela znatne pregradnje o sačuvan je manji istočni dio prizemlja o istočni dio prizemlja imao je tri dijela: sredina - stambeni kompleks okrenut peterostranom stambenom dvorištu, lijevo - odaje za prijem, desno - carske odaje o značajna je oktogonalna prostorija - trpezarija, imala je otvor na vrhu koji se mogao okretati, okretao se danonoćno kao svemir o palača je bila oslikana, dobro sačuvani ostaci freski o bijelo-žućkasta osnova, donja zona ima inkrustacijski karakter o u 16. st. je u mračnim, zasvođenim prostorijama, pronađena Laokontova grupa o predvorje je bilo toliko ogromno da je u njemu bilo mjesta za brončani Neronov kip visok 120 stopa s krunom od koje se na sve strane šire sunčane zrake, dok je uređenje palače izvedeno u skladu s helenističkim načinom uređenja pejzaža napravio ga kipar Zenodor
3.7.2. Slikarstvo -
pripada 3. pompejanskom stilu slika stvara utisak da je potporni zid otvoren za složene perspektive fantastičnih zgrada, na koje su obješena platna s malim, veoma živim potezima slikanim figurama dakle prostor omekšava čvrstinu zidova ova vrsta slike je tzv. sveobuhvatna kod koje potez četkice odmah stvara figuru bez pomoći kontura najpoznatiji primjer ove tehnike o slika iz kuće Vetijaca u Pompejima (1. st. n. e) o Kažnjavanje Iksiona - poželio je suprugu najvišeg božanstva i zaslijepljen strašću obljubio oblak koji je zatim rodio kentaura (slika u dnu odaje) o Dedal privodi Pasifaji kravu koju je sam izradio i u kojoj se ona sjedinila sa Kretskim bikom i rodila Minotaura (u slici na lijevoj strani) o Dioniz i Arijadna - kći Minosova koju je napustio Tezej, Dioniz je želi za ženu (slika na desnom zidu, prikazuje blaženstvo božanske ljubavi) o Domus Aurea - jedno od krila namijenjenih stanovanju, iznad kojega su kasnije izgrađene Trajanove terme. Ukrasi su bili djelo slikara FABULA, poznatog po polikromiji i sjaju pri radu u pozlaćenom štuku, a stropove su i zidove ukrašavale životopisne freske s mitološkim temama, izrađene u tzv. "četvrtom stilu"
3.8. Flavijevsko doba -
Vespazijan - 69. -79. Tit - 79. - 81. Dominicijan - 81. - 96. 87
3.8.1. Vespazijan -
-
-
-
68. g. nakon Neronove smrti izbija građanski rat i pobjeđuje Vespazijan kojeg njegovi vojnici proglašavaju carem osim izrazito carskih spomenika, Flavijevci su započeli sa izgradnjom javnih građevina zbog porasta stanovništva južno od Augustovog foruma Vespazijan gradi novi forum - Forum Pacis ili Forum Mira o uništen je, ali je poznat sa plana grada Rima načinjen u mramoru i 71. g. posvećen božici mira. Završava s apsidom, tlocrt je bio po uzoru na rimski vojni logor Nervin forum ili Forum Transitorium - 98. g. o sagrađen kao spoj između Augustovog i Foruma mira na uskom prostoru o započeo ga je Vespazijan, a dovršio car Nerva koji je došao na vlas nakon smrti Domicijana o kao most dug 120m, a širok 40m o čudnog je oblika, na dnu završava Minervinim hekstastilnim hramom koji ima polukružnu apsidu o hram je na visokom postolju, sa svojim trijemom ulazi u dvorište, a sama cela sa apsidom za kultni kip božice nalazila se izvan dvorišta o forum je imao stupove prislonjene na zidove, na njima konzole, a na njima atika raščlanjena nizom pilastara koja prati liniju greda, friz sa Minervinim djelima / tematika o trjemovi su poput kulisa o barokno vitki stupovi stoje na tlu foruma, a ne na postoljima pa se atika još više ističe Hram božanskog Klaudija - heksastilni prostilos, visoka platforma od rustičnog vapnenca travertina Rimsko kupalište u Badenweileru - oko 70. g. o središnja građevina rimskih toplica u sjevernim provincijama o TLOCRT - zbijeni dvostrani sklop - TIP U NIZU o jezgra - 4 kupališne dvorane sagrađene neposredno iza IZVORA, u kojima su termalni bazeni o 2 zavijena stubišta ih povezuju sa usporednom skupinom manjih kupelji - 1 hladna, 1 topla kupelj i zajednička parna kupelj o strogoj podjeli ovih skupnih prostorija po središnjoj osi odgovara ustroj 2 ozidana ulazna dvorišta o prostor za presvlačenje s obje strane vestibula - sjeverna se može zagrijavati Koloseum o 70. - 80. g. - podigli Flavijevci - Vespazijan i Tit na mjestu Neronovog umjetnog jezera te prvi građen od kamena o dužina je 187,75m, a širina je 155,60m - visina je 50,75m o može primiti 50000 gledatelja o oval ARENE - cca 49x79,35m - sastavljen segmentima kruga o površina za predstave je nad podzemnom etažom dubokom 7 - 12m s hodnicima, rampama, stubama, kavezima, dizalima, arsenalima za tehničku opremu o KAVEA - sagrađen oko arene u prstenovima - koncentrirano o gledatelji - prema staležu 88
o o o o
o o o o o o o o o o o o o o o o o
na kružnom postolju s udobnim sjedalima - uglednici lođe u poprečnoj osi - za CARA i Tribune stajaća mjesta ispod trijema na 5. katu - za običan puk na vijencu je 5 jarbola za velarij na kruništu zida jarbola pridržavaju kamene konzole struktura građevine analogna je kazalištu u povećanom mjerilu zakrivljena ploha gledališta uspinje se pod kutom od 37 stupnjeva, ona je na sustavu od 7 koncentriranih prstenova arkada s stupcima koje su više katova postavljene jedna iznad druge (kao akvedukti) između njih 80 radijalnih zidova prima tlačnu silu svodova i gledališta međusobno povezani bačvastim svodovima iznad i ispod su stubišta primijenjeni su SVI TIPOVI SVODOVA tada poznati, bačvasti i križni svod, kose plohe od kamena, opeke i cementa kao statički kostur u zidu od opeka služi cca. 560 stupaca od travertina međusobno učvršćenih rasteretnim lukovima veliki kameni blokovi oštrih bridova postavljeni su bez žbuke, samo sa metalnim kopčama potisnoj sili CAVEE suprotstavlja se elipsa postolja široka oko 3,6m i niski nosači arkada unutrašnjih hodnika kao potpornjaci s gornje strane ophodni trijem služi kao vertikalno opterećenje monolitna struktura pokrova gledališta od cementne građe pridonosi raspodjeli pritiska statički sustav služi za usmjeravanje posjetilaca broj na ulaznici identičan i u hodnicima i stupcima arhitektonska raščlamba uglavnom se poklapa s konstrukcijom vanjštinom dominiraju 3 pojasa velikih ARKADA postavljenih u 3 kata, jedan iznad drugoga preko njih se ophodi otvaraju prema vani stupci arkada - tipična povezanost 3 REDA stupova (dorski donji, jonski srednji, korintski vrh) oni tu nemaju statičku funkciju, samo za raščlambu masivne arhitekture sustav raščlambe donja 3 kata se NE NASTAVLJA na 4. - tu je zidna ploha raščlanjena plošnim pilastrima sa slijepim nišama KOLOSEUM je stvorio mjerodavan tip rimskog amfiteatra, uzor je za kasnija velika kazališta POUZZOULA i VERONA - Italija EL DJEM - Afrika ARLES i NIMES - južna Francuska PULA
3.8.2. Tit -
nakon Vespazijana na prijestolje dolazi Tit i kao prvu građevinu, gradi hram svome ocu koji se nalazio na Kapitoliju, nije sačuvan i o njemu se malo zna Carske terme - dovršio ih Domicijan, tipičnog imperijalnog tipa koji u osi građevine ima najvažnije prostorije: kupališni bazeni, frigidarij, kaldarij, terpidarij, a sa strana simetrično 89
poslagane prostorije: svlačionice i palestre
3.8.3. Domicijan -
-
Titov slavoluk o podigao ga je Domicijan kao uspomenu na svoga brata Tita o bio je dosta oštećen, no rekonstruiran je početkom 19. st. o jedan je od najljepših, jer odiše slobodom i monumentalnošću o u 6. st. su se na Titovom slavoluku još nalazila trijumfalna kola kojeg su vukla četiri slona (počast koja se odavala samo mrtvim carevima podignutim u red bogova) sa kipom Tita i Vespazijana te božica Viktorija koja je ovjenčavala Tita vijencem o ima 8 stupova, po 4 na svakoj strani, koji počivaju na visokom postolju o stupovi nose gredu i atiku, luk arhivolta je po prvi put povezan s gredom pomoću jedne konzole sa dvostrukom volutom o između arhivolta i stupova je prikaz Viktorije, a unutar prolaza dvije reljefne ploče o LIJEVA povorka vojnika koji nose plijen iz judejskog rata i sedmerokraki svijećnjak o DESNA carski četveropreg u trenutku kad prolazi kroz trijumfalnu kapiju o historijski reljefi unutar arhivolta su bili bojani o figure su raspoređene u nekoliko nivoa - željela se naglasiti perspektiva o to odvajanje planova je i korak za slikarstvo o granice između reljefa i slikarstva se brišu, a to je pojava koja je tipična i za noviji barok o arhivolt je ukrašen kasetama Domus Flavija - Domicijanova palača o arhitekt - Rabirius o na južnom podnožju palatinskog brijega, poravnanjem i gradnjom substrukcija, nastaje platforma 160x200m za 2 usporedna kompleksa građevina: Domus Flavia na sjeveru - vladarska palača i Domus Augustana - na jugu - stambena palača obje ustrojene prema načelu peristila. o sjedinjuje 4 velika građevna krila oko središnjeg peristila o ISTOČNO KRILO ima 3 dvorane, u sredini 30m široka AULA REGIA sa carskim prijestoljem, sa strana Jupiterova BAZILIKA - za audijencije i suđenje i LARARIJ - kupola za kućna božanstva o trijem oko visoke terase palače sjedinjuje trojnu skupinu zajedničkim pročelje, iz njega se na palatinski prostor pružaju 3 balkona - za pojavljivanje cara o gdje god bi se car pojavio, istovremeno bi bio i bog i car - nalazio bi se u apsidi jer je to bilo mjesto za božansku statuu o ZAPADNO KRILO - pandan Auli Regiji - dvorana za gozbe - COENATIO IOVIS - između 2 dvorišta s vrtovima o SJEVERNO DVORIŠTE - ulaz u središnji peristil vladarske palače o JUŽNO DVORIŠTE - prolaz prema peristilu u Domus Augustana o DOMUS AUGUSTANA - stambena palača s velikim brojem prostorija na visokim substrukcijama jugozapadne padine o iza službene rezidencije, uz glavni peristil, 12m niže, oko dvorišta s vrtom je carev privatni stan 90
o zakrivljena kolonada velike 2-katne eksedre oblikuje zapadnu fasadu s privatnim ulazom o služi caru kao lođa iznad CIRCUS MAXIMUS o na jugu se na Domus Augustana nadovezuje izduženi peristil - tzv. STADION o raznolik građevni program ove palače počiva na sustavu dvostrukog osnog križa o uzdužna i simetrična os kojoj je polazište Domus Flavia proteže se preko počasnog balkona na palatinski prostor do niše u dvorani za gozbe o pri odavanju počasti, svečanih državnih činova, car se nalazi na povišenom prostoru u apsidi prema kojoj je usmjerena prostorna os; preko nje se uspostavlja veza sa starim središtem Rima - Forumom Romanumom o usporedna glavna os Domus Augustane pruža se točno u suprotnom smjeru od portala u velikoj eksedri preko donjeg peristila kroz rezidencijalnu palaču sve do eksedre u istočnom gornjem vrtu s peristilom o točke križanja s poprečnom osi leže u centru oba centralnih peristila s prilazima i prolazima od vanjskog ophoda do stadiona o Domicijanov PALATIUM (palatium - palača, opći naziv) je središte imperija sve do Dioklecijanove reforme carstva 293/297. o palače tetrarha - Milano, Trijer, Nikomedija, Solun o variraju prostore, tipove i skupine građevina s Palatiuma -
-
-
u posljednjim stoljećima antike sve više slabi strogi kanon klasičnih stupova i stilova novi tipovi građevnih i konstruktivnih sustava 1. Racionalno - funkcionalni masivni stil o iz utilitarnih građevina nastaju - stupci i zidni istaci, lukovi i slijepi lukovi, potporni i rasteretni lukovi, pojedinačni prozori i skupine prozora o sve se to prenosi na reprezentativne velike građevine o iako imaju dekorativni element, u pojedinim slučajevima ih potpuno odbacuju (terme, konstantinova bazilika, trajanova tržnica) 2. Reprezentativni dekorativni stil o neovisan o nosivoj konstrukciji i tipu građevine o elementi potječu od klasičnih redova: stupovi, polustupovi, pilastri, na kombiniranim bazama i postoljima; vijenci i dijelovi trabeacije, edikule i ukrasni zabati o oblaganje zidova i podova mramornim pločama, kameni mozaik i zidne slike o raščlanjivanje prostora i fasada lažnom arhitekturom o arhitektura postaje kulisa Trijumfalni i počasni lukovi - specijalni rimski tipovi u doba Republike ih podižu vojskovođe u doba Carstva - Senat, a kasnije i carevi 1. Slavoluk s prolazom - dva stupca i polukružni bačvasti svod nose atiku s posvetnim natpisom i kipom čašćenog 2. u Augustovo vrijeme prvi tip se raščlanjuje i dobiva 2 i 3 prolaza
91
3.9. Trajanovo doba 3.9.1. Nerva -
96. - 98. postavio ga Senat da ne dođe do novog građanskog rata uveo je običaj da se usvoji najsposobnijeg čovjeka, ako car nema potomka, kao što je on učinio sa Trajanom vladao je samo dvije godine
3.9.2. Trajan -
-
98. - 117. izabran kao najsposobniji čovjek za njegove vladavine Rimsko carstvo je imalo najveći teritorijalni opseg Trajanov stup - 106. - 113. g o isprva se na njemu nalazio pozlaćeni orao, a kasnije kip cara o započet je nakon završetka drugog dačkog rata o visina mu je oko 30 m o napravljen je od parskog mramora o ima 2500 figura o obavijen je spiralnim frizom dugim oko 200m, a ima 23 zavoja i 28 spirala. o prekinut je samo na jednom mjestu likom Viktorije - tu je prekinuta scena koja se odnosi na prvi rat, od scene koja se odnosi na drugi rat o inače, ako su htjeli prikazati kraj jedne scene i početak druge, jednostavno su likovi bili jedni drugima okrenuti leđima o scene su najčešće postavljene u prirodi, jer su scene iz rata o vodeći računa o gledatelju, friz prema gore postaje širi, a figure veće - zakon vizualne realnosti o reljef je plitki i ima slikarske kvalitete o stup je postavljen na kockasto postolje, šupalj je i unutra su se nalazile stepenice do samog vrha, a u dnu je stajala pozlaćena urna s Trajanovim pepelom Trajanov forum o zadnji i najveći, njegovom izgradnjom je i dovršena izgradnja Foruma Romanuma o gradio se u isto vrijeme kad i stup - od ugrabljenog plijena o arhitekt iz Damaska - Apolodor, bio je Trajanov pratilac u osvajanjima, sagradio je i most na Dunavu o most je završen kad Trajan umire o to je najveći carski forum u Rimu o u osi mu je peterobrodna Basilica Ulpia (imala je dvije polukružne apside na oba kraja) najveća, jedina u sklopu carskih foruma nije samostalna, nego je uklopljena u forumski prostor uzdužno pročelje, položeno poprečno na glavnu os foruma, dominira prostorom konstrukcija sa stupovima i arhitravom pokazuje ustaljenu shemu bazilike, ali povećanih dimenzija i sa pet brodova novi element - preuzet i forumske arhitekture - polukružna eksedra 92
-
-
-
(apsida) - na oba čeona kraja odijeljene od unutrašnjeg prostora, samostalne s vanjske strane u tlocrtu njihovo se udvostručavanje zajedno s poprečnim pristupom suprotstavlja onoj usmjerenosti dvorane tip rimske forumske bazilike - u Ulpijevoj bazilici dostiže reprezentativni oblik trajne vrijednosti uzor je brojnim forumskim bazilikama (Aspend, Augusta Raurica) o južno od bazilike je veliko dvorište koje je završavalo zidom u sklopu kojega je bio ogromni slavoluk sa 3 prolaza na čijem su vrhu bojna kola i sa 6 konja nosila carev kip o oko njega su bile dvije male biblioteke (latinska i grčka), iza stupa i biblioteke je hram posvećen caru koji je završen nakon Trajanove smrti (završio Hadrijan) o Trajanov forum se Augustovom približio sa dvije polukružne eksedre (sa udubljenjem za kipove) koje su flankirale dvorište) o na istoku je sagrađen trgovački kompleks - 4 kata sa ulicom nadsvođenom križnim svodom - ukopanim u padine kvirinala Most na Dunavu o poznat sa Trajanovog stupa, dužine 1km, počivao na preko 20 pilastara, a ima drvene lukove o konstruirao ga Apolodor o Hadrijan je sredinu mosta prekonstruirao i pretvorio ga u pokretni most Portreti o Trajan je bio ružan (u cara Trajana kozje uši, hehehe) i tako su ga prikazivali, što znači da carski portret sadrži elemente realizma, ali i zadržava elemente klasicizma o nema zjenica kao u Hadrijanovo vrijeme, ali ima nabore i mimiku lica Trajanova tržnica o početa za Domicijana, a dovršena 110. kad i Trajanov forum o dijelom podupire Kvirinal - padina dijelom uklonjena radi gradnje foruma o povezana je s gradnjom Foruma jer preuzima dućane, radionice, urede što su bili u toj gustoj jezgri grada - a koji su maknuti s foruma o sustav potpornih zidova, terasa, pristupnih ulica i stubišta stvara prostor za oko 150 dućana, radiona, ureda, dijelom ugrađenih u padinu o iza jednu veliku dvoranu o 6 katova, stepenasto postavljenih, na dva odvojena dijela dijeli VIA BIBERATICA - jedna iznad ulice, druga ispod o DONJI KATOVI - na širokoj ulici koja obilazi oko foruma, brzo su dostupni kroz portal eksedre čiji polukrug ponavlja dvoetažno arkadno pročelje s pojedinim tabernama o iza njih prolazi VIA BIBERATICA - koju na strani prema forumu obrubljuju dućani na kat o na strani prema brijegu je velika zatvorena tržnica (Aula Coperta, Aula Teiani) o vjerojatno mjesto gdje se dijeli državna pomoć u namirnicama o tu se spajaju 2 građevna trakta, nalik drugim zgradama s prodavaonicama o slijepa ulica koja vodi između njih zasvedena je sa 6 velikih križnih svodova o iznad taberni poredanih s obje strane, a ispred uvučenih gornjih etaža, poprečni lukovi svodova se otvaraju na galerije s prodavaonicama 93
o ostala stepeništa i trgovinske zgrade više ne slijede polukružni oblik eksedre, nego uspon brijega i uključuju se u gradski kvart Kvirinala o cjelokupni sklop tržnice, kao i sama pojedinačna građevina Aule Coperte odlikuju se usklađenošću funkcije, konstrukcije i forme o polukružni oblik tržnice ne preuzima samo izvana polukružni oblik eksedre na formu, već ojačava snagu upiranja o bok brijega o radijalno raspoređene taberne s bačvastim svodovima oblikuju odjeljke tlačnog prstena koji odolijeva pritisku zemlje o u arhitekturi s lukovima od opeke ugrađeni su kontrastni elementi okvirne konstrukcije od svijetlog kamena o oni čine građevinu lakšom o na putu prema svrsishodnoj arhitekturi najdalje je otišla zgrada Aule Coperte - 6 svodova od cementa počiva na kamenim konzolama istaknutim na stupcima od opeke o otvoreni potporni lukovi premošćuju ulice s dućanima na gornjoj etaži, odvodeći potisak svodova na zidove gornjeg reda dućana o ovdje se vide jasni obrisi rimskog stila masivne gradnje
3.10. Hadrijanovo doba -
117. - 138. g. do cara Hadrijana, svi se carevi spaljuju grčki utjecaj, helenizam, obožavatelj grčke umjetnosti i kulture period adaptacije traje do smrti Marka Aurelija za njega je karakteristična pojava građevina kružnog tlocrta prekrivena kupolom
-
Hadrijanova vila u Tivoliju - oko 135. g. o velikih dimenzija, na površini od 1.5 km o stalno se proširivala i nikad nije dovršena, gradila se u 3 faze o pojedini dijelovi palače dobili su imena po područjima koja je Hadrijan pokorio o bila je obogaćena mnoštvom perivoja, bazena, fontana i danas je u potpunosti arheološki istražena o područje od oko 300ha prema jugu sa 2 udoline s potocima, visinska razlika od 53m, raščlanjeno s terasama, vrtovima, gajevima, alejama i bazenima o brojne skupine građevina služe za državne poslove ili za privatni boravak o 4 kompleksa građevina - palača, velika terasa s akademijom i Timonovom kulom, poikile (vrsta foruma) i kompleks termi u čijem se suženom dijelu nalazi umjetno jezero Canopus sa Serapejem Piazza d'oro ili Zlatni trg o trg, veliko dvorište koje je sa dvije strane flankirano o ima više od 4 strane, a najznačajnija je ona što ima oktogonalni tlocrt s kupolom, 8 masivnih pilona i 16 stupova - slično arhitektonsko rješenje kao Panteon o svjetlost prodire kroz zidove koji su tu postali kolonada Teatro Maritimo, 120. g. o otočić odvojen kružnim kanalom o oblik prstena okružen zasvedenim trijemom sa stupovima, uzdiže se na okruglom otoku mala vila
-
-
94
-
-
o na južnom dijelu peristila sa trjemovima u kome su stupovi u luk uvučeni prema unutrašnjoj strani, u čijoj sredini žubori fontana, nalazi se glavna stambena prostorija - TABLINUK o palača namijenjena carevom povlačenju u osamu o prilazilo se jedino pokretnim mostom o otočić predstavlja jednu malu vilu, u sredini se nalazi oktogon, prostorija otvorenog tipa bez krova, u sredini fontana o sa sjeverne i južne strane kupatilo o obje građevine ponavljaju tlocrt Panteona Panteon - 120. - 125. g o posvećen svim bogovima o opeka, kamen, vulkansko kamenje o jedno od najveličanstvenijih i najbolje očuvanih spomenika rimske civilizacije o prva centralna građevina od Augustovog doba o od armiranog betona i opeka o prvotni oblik - Marko Agripa 27. g. pr. Kr. ali stradava u požaru 110. g. o Hadrijan obnavlja od 115. - 125. g o Panteon se sastoji od glavne kružne zgrade i trijema ispred nje o Glavna kružna građevina tlocrt: kružni, nadsvođen kupolom čiji je promjer jednak visini 43,30m dodavanjem plovučca, mljevene opeke i sadra je dobivena potrebna lakoća i čvrstoća sile pritiska osigurane su sustavom rebara od opeke rasteretni lukovi služe dodatnom ojačanju donji dio zida ima 7 niša, 3 polukružne i 4 pravokutne između niša su edikule: njih 8 svaka niša je imala dva korintska stupa i između još dva edikule: niže od niša, sastojale su se od dva korintska stupa koji su nosili zabate, a u sredini je bio kip iznad niša trabeacija na kojoj su se nalazile manje kvadratne niše iznad trabeacije diže se kasetirana (140 kaseta) kupola čije se kasete prema vrhu smanjuju otvor na vrhu je promjera 9m o Trijem Trijem je nastao za vrijeme Antonina Pia 16 korintskih stupova od kojih je 8 na pročelju stupovi su kanelirani širok timpanon u Panteon se ulazi kroz originalna brončana vrata iz Hadrijanovih vremena Hram Venere i Rome o sagrađen 135. g. na mjestu vestibula Domus auree o nastao spajanjem dva hrama odnosno 2 cele koje su imale polukružnu apsidu i okrenute leđima jedna prema drugoj o u njima su stajale figure božanstva o u pronaosu 4 velika korintska stupa preko 15m visoka o cijela građevina okružena kolonadom stupova, na pročelju 6 stupova o pseudodipter, ima kasetiran strop 95
-
-
-
-
o jedini je rađen po grčkom tlocrtu o na zabatu su Romul i Rem sa vučicom San Angelo - 130. - 138. g o tvrđava anđela u Rimu, zapravo je Hadrijanov mauzolej o nastao na tradiciji italsko-etrurske arhitekture o kružnog je tlocrta na kvadratnom postolju, širina 90m, visina 15m o nadgrađe ili carska zaprega (gornji dio kružni) o nekoć bio okrunjen zemljanim humkom sa čempresima o značajna je jer su se u njoj pokapali carevi od Hadrijana do Karakale (Hadrijan je uveo pokapanje u sarkofage) Zeusov hram - 138. - 161. o započet u arhaici, a dovršio ga Hadrijan o korintski dipteros o Skulptura Antinoosov portret iz Moudragona - 130. g. o prikaz smrtnika kao boga o Hadrijan je bio njime opčinjen o stvoren je po uzoru na Apolona Hadrijanov lovački spomenik o 8 reljefa, medaljona o na Konstantinovu slavoluku 313. g. su ponovno iskorišteni o 6 od 8 reljefa je lov na divlju svinju, medvjeda, lava o 2 su prinošenje lovačkih trofeja Silvanu i Artemidi i Herkulu o ovi reljefi se ističu jasnoćom kojim se ocrtavaju likovi, lišeni svake patetike i ne teže za dočaravanjem prostora
3.11. Antonin Pio -
-
Hadrijanov nasljednik, on ga je adoptirao i začetnik antoninske adoptivne dinastije jedan je od najvećih rimskih careva - najmanje ljudi ubijeno, najmanje ustanaka povjesničari drže da je to zlatno razdoblje ili razdoblje dobrih careva - vlada mir po dolasku na vlas diže spomenik ocu Hram posvećen Hadrijanu - sagrađen iza 145. g, loše sačuvan, bio je ukrašen reljefnim panoima na kojima je bilo 20 ženskih figura, personifikacije rimskih provincija Hram Antonina Pia i žene mu Faustine - 141. g. o bio je posvećen Faustini koja je umrla mlada, što znamo iz natpisa koji je tada postavljen na hram, a ostavljen je prostor i za samog cara, što znači da je nakon smrti bio posvećen i njemu o nalazi se na Forumu Romanumu, tipičnog je italsko-etrurskog tipa na visokom postolju, heksastilos, na pročelju sa korintskim stupovima, duž cele nema stupova o kasnije je pretvoren u baroknu crkvu Stup Antonina Pia o na Marsovu polju, dali ga sagraditi Marko Aurelije i Lucije Ver (sinovi) na mjestu gdje mu je bilo spaljeno tijelo o stup se nalazio na Marsovu polju u sklopu krematorija o stup je izgledao kao Trajanov - visoko kvadratno postolje, a čuva se u Vatikanskom muzeju 96
o na pročelju na postolju ima natpis koji kaže da je posvećen Antoninu Piu i Faustini, a na ostalim stranama su reljefi o na zadnjoj strani je apoteoza cara i carice, prikazan je krilati mladić personifikacija vremena - kako nosi ka nebu cara i njegovu suprugu o vladarske supružnike prate dva orla kojima je izraženo njihovo uvođenje među bogove o personifikacija Marsova polja - AUGUSTOV sat i ROMA na oružju o između ova dva polja na bočnim stranama su dva reljefa na kojima su rimski vojnici i konjanici - uspoređeni su prema visini - neobična kompozicija - javlja se kasna antika o stup je šupalj, sa stepeništem iznutra Prve naznake kasno antičke umjetnosti - napuštanje ulaska u dubinu - Antonin Pio - kovrčava kosa, kovrčava brada - Hadrijan je uveo u modu bradu
3.12. Marko Aurelije -
-
-
161. - 180. g. Stup Marka Aurelija na Marsovu Polju o treći i zadnji mramorni stup u Rimu, visok više od 40m o podignut je u čast carevim pobjedama nad dva germanska plemena, stup je završen 193. g. a dovršio ga je njegov sin o neprekidan friz, 24 zavoja, stup je sačuvan, ali ne i postolje (sadašnje postolje je rad majstora 16. st.) o stup je suprotan Trajanovom, figure su uglavnom frontalne, nema dinamike, kao na Trajanovom stupu, nema perspektive ni pejzaža o svaka slikovita pojedinost je izostavljena, a još manje se osjeća težnja za uzajamnim usklađivanjem likova i prostora ili težnja za skladom sa okolnim svijetom o cijeli stup ima naglasak na kolorističkom efektu svjetla i sjene - postignuto rotirajućim svrdlom o car je prikazan frontalno Markov slavoluk o uništen je i o njemu malo znamo, 8 reljefnih ploča je ugrađeno u konstrukciju Konstantinovog slavoluka, a 3 se čuvaju u muzeju o na vrhu konjanička statua Marka Aurelija koja je danas na Kapitoliju Brončani spomenik Marka Aurelija na konju o postavio ga ponovno Michelangelo o bio je uvijek na vidljivom mjestu, pa je postao uzor za konjaničke spomenike u srednjem vijeku i renesansi o jedina skulptura koja je ostvarenje rimske plastike u slobodnom prostoru o konj i car su u disproporciji - car je veći, u odjeći vojskovođe, nema ničeg klasičnog, lišen je skladnosti i klasičnih kompozicija o spomenik je vjerojatno stajao na počasnom luku sa kojeg potječe i 8 reljefa iz doba Marka Aurelija na atici Konstantinova slavoluka
97
3.13. Doba vojničkih kraljeva -
193. - 284. g Severi: Septimije Sever, Karakala, Aleksandar
3.13.1. Septimije Sever -
-
-
-
na prijestolje dolazi Lucije Septimije Sever - namjesnik provincije Panonije rodom je bio Kartažanin iz Leptis Magne, sjeverna Afrika prvi rimski car koji nije bio sin svog prethodnika ni krvni ni adoptivni, njegovi ga vojnici ogrnuli grimiznim plaštem i proglasili kraljem Slavoluk Septimija Severa u Leptis Magni o građani ga podigli caru i obitelji, ima 4 prolaza - kvadrifons, nalazi se na trgu o izgrađen je od mramora, ima atiku poput rimskog slavoluka, a na atici je friz, ne reljefne ploče, sa svečanom povorkom kada Lucije sa ženom i sinovima Karakaom i Getom svečano dolazi u Leptis Magnu o carski su likovi prikazani frontalno, ostali u profilu o Sever je prikazan kao Antonin Pio sa gustom kovrčavom kosom i bradom s četiri kovrče koje mu padaju na lice po uzoru na egipatsko božanstvo Serapisa o njegovi sinovi sa manjom kosom, transcendentalni izraz, a carica sa karakterističnom frizurom koja izgleda kao perika o on ovaj stil prihvaća iz ideoloških razloga: da pokaže da njegova vladavina logički slijedi poslije Antoninove Slavoluk Septimija Severa u Rimu, 203. g o sačuvan do danas na zapadnoj strani Foruma Romanuma o zaglavni kamen naglašen plastički + ornament o pobjeda nad Partima o ima tri prolaza: jedan veći i dva manja o iznad ta dva manja nalaze se 4 reljefne ploče sa scenama iz tog rata o iznad glavnog prolaza lebde viktorije sa trofejima, a ispod nogu simboli 4 godišnja doba, a ispod riječna božanstva o nema prikaza prostora - likovi djeluju nezgrapno i zdepasto, pokret osiromašen u izrazu o cijeli dio ploče u jednom planu, figure po visini o stupovi su postavljeni na visokim postoljima, na čijem pročelju su prikazani rimski vojnici koji vode zarobljene Parćane Sarkofag Junija Balba o dao ga podignuti njegov trinaestogodišnji sin Gordijan III. (vladao od 238. - 244) o ima oblik ovalnog korita ukrašenog reljefima, sa dužinom od 2.5m bez poklopca, a visina 1.5m o prema sačuvanim tragovima, odjeća, kosa i brada likova su bili pozlaćeni o na sredini prednje strane, okrenuti su jedan naspram drugome, stajali su Gordijanovi roditelji o lijevo - otac Junije Balbo i iza njega 7 muških likova u togi - Senat o Desno - majka Meceja Sarkofag sa filozofom u Lateranskom muzeju o sačuvan samo jedan dio - sredina prednje strane o sjedeći na uzdignutoj stolici jedan čovjek sa dvjema ženama objašnjava neki 98
-
-
filozofski tekst koji čita sa desne strane, drži ko svitak, dok ova sa lijeve naslanja na naslon njegove stolice o ona stoji u stavu koji od Helenizma do sada uvijek zauzima Polihimnija - jedna od 9 muza o pored njih , trojica muškaraca koji nisu njihovi suvremenici, nego iz prošlih bremena o ne zna se koji su ljudi bili sahranjeni u ovom sarkofagu Rimski portret točnost opisa, jasno određeni obrisi, nabori i linije nije toliko u proporcijama, u površinama i efektima svijetlog i tamnog, koliko u obrisima u kojima se upečatljivo odražavaju pogled, volja i ličnost za usporedbu: o Augustov portret - odiše općim značajem, a idealizirani oblik nadahnut je klasičnom grčkom umjetnošću o Posmrtna maska - smatra se preduvjetom za rimski portret o Trajanova glava - iz Vatikanske biblioteke - također idealiziran portret, ali sa izrazitim i karakterističnim rimskim obilježjima - patetikom - prikazuje cara koji je prešao među bogove oblici su snažniji, a kontrasti svijetlog i tamnog širi u svojim razmjerima u prikazivanje ljudskog lika sve se više teži za odrazom stvarne fizionomije, bez obzira u kojoj mjeri portret sadrži vanjski izgled, npr. portret Maksimina Tračanina
3.13.2. Karakala -
-
212. - 235. g. Karakaline terme nalaze se na terasi sjeveroistočno od Aventina na Via Apii izgradnja započeta sa Via Apie kroz nekoliko ulaza prostorno nadsvođene križnim ili bačvastim svodom terme: o ulaz o apodyterium (svlacionica - spolarium) o tri glavne prostorije: frigidarium, tepidarium, caldarium o auditorium - parna kupelj o unctorium - prostor za mazanje uljima o piscina - plivaći bazen o palestre - vježbališta o biblioteka - vježba za mozak dva velika uzala, između je bazen središnja prostorija (58x24) sa kvadratnim nišama na duljim stranama - frigidarium imala je tri tepidariuma prostorije za zagrijavanje - hipokaustika je uređaj za dizanje temperature toplim zrakom velika rotonda promjera 34m nadsvođena kupolom sa 8 prozora - caldarium palestre - velike prostorije sa kolonadama na tri strane izvan termi - veliki portik prema Vai Appia o dvije velike polukružne apside sa dvorištem na bočnim stranama o stadij - nasuprot Via Appia 99
3.14. Konstantinovo doba -
-
-
283. g. dolazi na prijestolje Dioklecijan koji je posljednji od 19 vojničkih careva, a 305. g. skida svoj plašt i predaje nasljednicima te dijeli vladarske dužnosti Galerije - Solun / Srijemska Mitrovica Maksimilijan - Milano Konstancije Hlor - Trijer / Rajna u Njemačkoj Dioklecijan - Nikomedija / Temit u Turskoj Galerijev slavoluk u Solunu o tetrapilon sa 4 zidana stupca sa polukružnom kupolom pokriveni reljefima sa prikazima rata protiv Perzijanaca o gornji dio: putovanje cara iz grada u grad kolima sa vojnicima i stražom koja ga dočekuje, sve je uokvireno Viktorijama, stajalo na ulazu u palaču o srednji dio: u sredini je car, orao nad glavom sa vijencem o donji dio: strogi frontalitet, osovinski raspored - tipična kompozicija za kasnu antiku, Dioklecijan i Galerije ispod kojih su bogovi u ogrtačima, te Dijana i Mars sa vojničkim znamenjem i riječna božanstva Eufrat i Tigris o ovo su posljednji frizovi odijeljeni trakama Konstantinov slavoluk iz 313. g. o prikaz bitke između Makscencija i Konstantina na Milijskom mostu o na frizu su prikazani događaji iz prošlosti: Konstantinov odlazak u rat, opsada Verone, bitka na Milijskom mostu, pobjednikov ulazak u Rim, svečani govor na Forumu i podjela novca Rimljanima u velikoj bazilici; tok zbivanja kao u pismu s lijeva na desno o Govor na Forumu - u sredini car Konstantin, a sa strana su Antonin Pio i Marko Aurelije - frontalno, okružuju ih Senat i rimski narod - ovdje je promatrač svjedok događaja (kao kod slavoluka Marka Aurelija), car se obraća svakome tko dolazi, isto kao što se na vratima srednjevjekovnih crkava Krist obrađa svima koji ulaze komunikacija reljefa i promatrača o odbijanje prikaza perspektive i prostora o po prvi put se za ukrašavanje koriste dijelovi starijih spomenika - uzima se sa spomenika Trajana, Hadrijana i Marka Aurelija - ne mare za prošlost o na oba pročelja - atike - nalazi se 8 reljefa Marka Aurelija o na bočnim stranama su dva isječka jednog friza sa prikazom borbe protiv Dačana sa Trajanovog stupa o 8 medaljona na bočnim stranama pripadaju Hadrijanovom lovačkom spomeniku o čak su i kapitele i stupove skidali sa starijih spomenika Carska palača u Solunu (do 300. g. prijestolnica Istočnog Rimskog Carstva) o velika oktogonalna dvorana, veliko predvorje, slavoluk, hipodrom o na Galerijev slavoluk se nadovezuje ulica sa trjemovima, sa stupovima i završava oktogonalnim dvorištem ograđenim zidom sa 2 velike eksedre, au sredini o Galerijev mauzolej - sličan dioklecijanovom mauzoleju - ima kriptu - kasnije je to crkva sv. Đorđa
100
-
Trijer - od Konstantina je prijestolnica Istočnog Rimskog Carstva u Njemačkoj o grad sa zidinama, cardo je glavna ulica, Forum je na jugu, ostaci hipodroma, na zapadu je palača i bazilika, terme su u osovini grada
-
Terme u Trijeru o ulaz s foruma kroz portal sličan slavoluku o u osovini je fontana, a pored nje palestre koje su okružene trjemovima i stupovima o bazena na otvorenom nije bilo zbog hladne klime, ali su za to bile određene velike nadsvođene dvorane koje su se nalazile na istoku - svlačionice, prostor za masaže, biblioteke o 3 apsidalne kohne s velikim kadama, pa se posjetitelj mogao sunčati na toplini caldariuma o pojavljuju se stepenasto uvučeni prozori kao preteče srednjevjekovnih portala 101
-
Bazilika u Trijeru o apsida za cara koji ima duhovnu moć o slijepe arkade koje obuhvaćaju po dva prozora smještene jedna iznad druge o jednobrodna dvorana, stup služi kao dekoracija edikulama
-
Porta nigra u Trijeru o sjeverna kapija na obrambenom bedemu o kao kod Porta Maggiore - stablo stupova i površina zidova nije dovršena - izgleda rustično, ali to nije namjerno o zbog toga su mislili da pripada vremenu Klaudija, ali ovdje je nedovršenost samo zbog nemogućnosti i spriječenosti o četverokatna građevina - sa polukružnim izbočinama prema poljani, u oblika uokviruje središnji trokatni dio koji je zapravo kapija okrenuta prema gradu, a između je dvorana za oružje o ostavlja utisak palače Konstantinova ili Makscencijeva bazilika o počeo je Makscencije oko 300. g. o tri križna svoda u centralnoj lađi: 80x25m o trobrodna, a bočni brodovi su bili prekriveni sa 6 polukružnih svodova koji su počivali na 8 korintskih stupova o pojedinačni stupovi stoje slobodno pred velikim stupcima središnjeg broda o oni kao konzole nose dijelove trabeacije
-
102
o na istočnoj strani je trijem, a na zapadnoj apsida namijenjena za suca i tu je 313. g. podignuta statua Konstantina, a na sjeveru su podigli apsidu za suca o dvorana je služila za svjetovne svrhe, kao sjedište sudske administracije, sastajalište i sl. o Konstantinova je statua podignuta u často pobjede na Milijskom mostu o Konstantin je u ruci nosio znak s kojim je pobijedio - pretpostavlja se da je to Kristov znak (PAX), a vojnici su ga nosili na štitovima X P (križ) -
Dioklecijanova palača u Splitu o 295. - 305. g. o Antički Spalato kraj Salone o palača je nepravilni četverokut: 215x176m o sa tri strane kopno, sa četvrte more o na uglovima kvadratne kule o unutar palače Cardo i Decumanus je dijele na 4 dijela - po uzoru na rimski tabor o Zlatna vrata - Porta Aurea - za cara, na sjeveru o Srebrna vrata - Porta Argentea - za vojskovođe, na istoku o Željezna vrata - Porta Ferrea - za poslugu i vojsku, na zapadu o Brončana vrata - Porta Aerea - za robove i iskrcaj, na jugu o Sjeverni dio: zgrade za smještaj vojske, zgrade carske tjelesne straže, skladišta, radionice o Južni dio: carska rezidencija, vestibul - nadsvođen kupolom o kriptoportik - dugi hodnik uz samo pročelje o jedan kat je prema moru bio otvoren s nizom arkada s lađama o Zapadni dio: hram Jupitera (prostilni na visokom postolju, bačvasti svod u celi portal) o Carev mauzolej - oktogonalni tlocrt oko kojeg je trijem sa 24 stupa o zid cele - izmjena pravokutnih i polukružnih niša o Venerin i Kibelin hram o Protiron - svečani ulaz u kraljeve odaje o Substrukcije: podrumi u kojima je sačuvan dio tlocrta od same palače 103
