Antun-Mijatović-Osnove-suvremene-pedagogije

OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE UREDNIK ANTUN MIJATOVIĆ HRVATSKI PEDAGOŠKO-KNJIŽEVNI ZBOR, ZAGREB, 1999.

www.sajt.com.hr 1. ISHODIŠTA I ODREDIŠTA SUVREMENE PEDAGOGIJE /str.16 Osnove suvremene pedagogije, po definiciji naziva u današnje vrijeme pluralne znanosti, raznolikih znanstvenih polazišta i svjetonazornih paradigmi, slobode koja neporecivo daje pojedincu pravo da vjeruje u pogrešne stvari, daju široke mogućnosti pristupa i ekskluzivne tvrdnje o pojedinim pitanjima. Suprotno takvom stanju "prava na pogrešne stvari", knjiga ima nakanu upozoriti na katastrofalne posljedice anarhičnih i voluntarističkih pokušaja da se nesustavno, nekritično i stihijski razgrađuje supstanca jedne znanosti, putem samovolje, nekompetentnosti, lobiranja i "samoupravnog dogovaranja što znanost jest ili nije". Ukratko, demokratsko društvo daje pravo pojedincu da misli i djeluje na pogrešan način samo do one mjere koja je privatna, ali nikako iznad toga. Sve drugo iznad te privatnosti što umanjuje, zaobilazi ili isključuje utvrđena gledišta, zakone, norme, etička načela, profesionalnost i neprijeporne civilizacijske standarde, procedure i akademske norme tvori samovolju, destrukciju i pomicanje barbarskog limesa na već ustanovljena polja i prirodu hijerarhije. str.16/ /str.19 ... u vrhunskoj znanosti javljaju se nove interdisciplinarne i transdisciplinarne veze koje postaju sve češće i neizbježnije, a na njima se i osmišljava suvremena društvena znanost. Pedagogija je kao malo koja znanost doživjela nekoliko krupnih resistematizacija. Prva i najznačajnija je bila kada se odvojila od filozofije i utemeljila kao samostalna i autonomna znanost u okviru humanističkih znanosti, a druga je njeno resistematiziranje iz humanističkih u društvene znanosti. Svaka od tih promjena imala je za posljedicu dugotrajno i neproduktivno razmatranje razloga za i protiv takvih podjela, što je, s povijesne točke gledano, u velikoj mjeri pridonijelo svojedobnom zaostatku pedagogije u odnosu na dinamičan razvoj drugih područja iosobito znanstvenih polja u društvenim znanostima. str.19/ /str.20 Većina postojećih zemalja današnje zajednice naroda svijeta ima propisano obvezatno obrazovanje raznolike dužine trajanja (od tri godine do dvanaest godina pohađanja obvezatnog obrazovanja), a prosječna obrazovanost cjelokupneili radnoaktivne populacije u nacionalnim ili regionalnim zajednicama dosegnula je one razmjere za koje se ni najsmioniji prognostičari ne bi mogli izjasniti na samom početku dvadesetog stoljeća. Broj nepismenih od gotovo 54% na početku stoljeća u Europi smanjen je na zanemarujuće beznačajan postotak, a količina znanja kojim danas rapolaže prosječan stanovnik Europe o različitim područjima znanosti i ljudske djelatnosti prelazi količinu koju su nekada posjedovale generacije kroz nekoliko stoljeća. Nekad je školovanje bilo povlastica malog broja odabranih, a danas je univerzalna obveza koja se i zakonski utjeruje. str.20/ /str.21 Danas je školstvo u svim nacionalnim sustavima najveća djelatnost. Izravno obuhvaća oko 15 do 20% cjelokupne populacije države, neizravno još oko 40% populacije, a to je onda i do 60% stanovnika jedne države. Školstvo je danas jedina razvojna, projektivna i investicijska vrijednost koja uobličava našu budućnost, planira socijalne inovacije i priprema za novu kvalitetu života. (...) Ta djelatnost nastoji osposobiti pojedinca za čuvanje svojeg i tuđeg zdravlja, zaštitu svekolikih i svačijih prava, pripremiti ga za obiteljske, građanske, kulturne i proizvodne funkcije, i to uvijek radi onoliko dobro kolika je cjelokupna socijalna svijest o potrebi da se to kvalitetno postvari u razvoju mladog naraštaja. (...) Svaki sustav odgoja i obrazovanja definitivno je određen i ograničen shvaćanjem školstva u samom društvu u kojem djeluje. Škola nikada ne može biti bolja, pa ni mnogo lošija od cjelokupnog društvenog sustava u kojem djeluje. Međutim, škola može sijati mnogobrojne ideje i zamisli, od socijalnih do tehničkih, usmjeravati pojedince i skupine na progresivne zamisli koje su ispred konkretnog društva, a ponekad i ispred svojeg vremena. str.21/ /str.24 Homo sapiens informaticus ... iskazuje se kao misleći čovjek, biće koje misli sebe, svoju okolinu i svoje ograničenosti. Za razliku od svojih predaka, promišljanje vlastite ograničenosti suvremenog čovjeka iskazuje sasvim novu i novovjekovnu osobitu mogućnost, a to je da svojim znanjem i sposobnošću čovjek stvara učinkovite nadomjestke vlastitih nesposobnosti i svojih naravnih nedostataka. Čovjek se na taj način osnažuje, slojevito proširuje u intelektualnom i fizičkom smislu i stvara privid svoje goleme nepostojeće snage koja fascinira i obmanjuje ponajprije njega samoga. To ga dovodi do zaborava da je sve na ovom planetu i u ovoj galaksiji bilo prije njega, da će ostati i nakon njega možda u

2

www.sajt.com.hr zabrinjavajuće jadnom stanju, da je bio i ostao prah koji se katkad stvara i njegovim vlastitim pritiskom na crveni gumb međukontitentalnih nuklearnih projektila. str.24/ /str.26 Od prvih godina ovog (20. st) stoljeća pedagogijska znanost se dijeli na dvije trajno razdvojene komponente, od kojih jedna nastavlja duhovnoznanstvenu tradiciju sve do razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, kada je i autentični, najuži krug znanstvenika, napustio duhovnoznanstvena određenja u pedagogiji jednostavno zbog toga što su povijesno-hermeneutički pristup i metodologijska okosnica postali socijalnooilitički preuski i neprimjereni u odnosu na brzinu razvoja, brojne smjerove i sve gušću masu novog znanja i novih znanstvenih pristupa. (...) Na drugoj strani oceana jedna pozitivistička izvedenica trajno se i definitivno odvaja od svoje europske matrice, a predvodi je J. Dewey. Rješavajući "gordijski uzao", Dewey ga rješava u korist stvarnosti, progresivnog razvitka i nužne koristi koja iz odgoja i obrazovanja treba proizići za pojedinca i društvo. Na tragu takvod pristupa danas je velika i uvjerljiva većina dokaza o položaju pedagogije u korist jednosmisleno određenog polja pedagogijske znanosti i njezinih brojnih grana i disciplina. str.26/ /str.28 Stoga je vrijedno upozoriti, računajući na stanje u demokratskim zemljama, da se od svih kritičkih pristupa u pedagogiji redovito i bez iznimke najviše upozoravalo na opasnost manipuliranja, ograničavanja slobode i slobodnog razvoja učenika, mnogobrojne zlouporabe u dnevnopolitičke svrhe, ideologizaciju i svekolike oblike ograničavanja slobode mišljenja. Bez sustezanja je potrebno i ovom prilikom posvjedočiti da takve opasnosti realno postoje i potrebno im se oduprijeti svim silama, kako na razini teorije tako i na razini praktičnog funkcioniranja škole kao institucije. U takvom pristupu moguće je jasno vidjeti već više puta naglašenu i nezamjenjivu ulogu filozofije odgoja i/ili obrazovanja, o čijem odgovornom, suvremenom i budućnosti usmjerenom propitivanju odgojne i obrazovne zbilje u većini slučajeva ovisi i cjelokupno usmjerenje pedagogijske znanosti i pegagoške prakse. str.28/ /str.28 Socijalni progres ostvariv je jedino osobnom i socijalnom slobodom, a škola je zapravo sam život. str.28/ /str.29 Nakon bivše socijalističke države, kada je bilo eksplicitno propisano cjelokupno marksističko usmjerenje društva i njegove škole, danas bi u hrvatskoj pedagogiji bile poželjne ozbiljne filozofske rasprave koje bi po mogućnosti trebale biti iznad pedagoške arheologije, tj, iznad pojednostavnjenog, netočnog i zastarjelog prepričavanja i prekapanja po marginalnim radovima nerelevantne orijentacije, već bi trebale krenuti u susret sadašnjim i budućim problemima i priključiti se onim mjerodavnim nastojanjima u europskoj filozofiji odgoja i/ili obrazovanja koja su zanimljiva i komplementarna i s naših gledišta. U tom smislu treba osobito naglasiti da svako kvalitetno filozofsko promišljanje sadašnjosti i čovjekove (radne, ekološke, obiteljske, informacijske i svake druge) budućnosti magistralno određuje i razinu teorije i prakse u pedagogiji. str.29/ /str.29 ...pedagogijska znanost ne bavi se nužno samo racionalnim problemima relevantnim za praktičnu pedagogiju. Pedagogijska znanost, a osobito filozofija ogdoja i/ili obrazovanja, bave se i mnogobrojnim potpuno apstraktnim i hipotetičnim pitanjima, propitivanjima, istraživanjima i spekuliranjima. str.29/ /str.33 Svijet se razvija policentrično, s nekoliko regionalnokontinentalnih središta iznimne moći koja još uvijek koegzistiraju i lagano nadmašuju mirno i snošljivo postojanje. Kako se pripremati za njihove pomirbe ili velike nesnošljivosti kao sastavni dio toga, danas već umreženog i čvrsto povezanog svijeta? Kako nadmašiti mnogobrojna zaostajanja koja su nam objektivno zadana i proizašla iz brojnih povijesnih nepravdi, situacija, mirovnih sporazuma i prevara? Kao sastavni i neodvojivi dio tog veliokg svijeta i Europe koja teži ujedinjenju i potiče i druge integracije na raznim stranama svijeta! Uz sve to Hrvatska i sama odražava mnogobrojne komponente multikulturalne, multikonfesionalne i multinacionalne stvarnosti koja je iz naše povijesne perspektive uvijek bila prijeteća i izazovna. Multikulturalna, interkulturalna i interkonfesionalna pedagogija te brojni drugi sadržaji i nazivi danas privlaće pozornost suvremene pedagogije i suvremenog školstva kao neizostavna potreba određenog uloga za nešto snošljiviju, određeniju

3

www.sajt.com.hr budućnost i manje isključive regionalne, nacionalne, vjerske, kulturne i sve druge raznovrsnosti. str.33/ /str.34 Suvremeni pristup odgoju, obrazovanju i izobrazbi nije ništa drugo nego odgovor na brojna pitanja stvaranja, odražavanja i trošenja intelektualnog kapitala. Intelektualni kapital, kao i svaki drugi, ima svoju vrijednost i cijenu, zakone po kojima se stvara i svoje opće i osobite vrijednosti. (...) Za razliku od drugih vrsta kapitala, ovaj kapital ima dvovrsnu kakvoću. On ima objektivnu i subjektivnu vrijednost, vrijedi za ono društvo koje je u njega uložilo, ali vrijedi i za sebe samoga. Što više vrijedi za druge, to više vrijedi i samom sebi. (...) ... suvremeno obrazovanje nije ništa drugo nego stvaranje svojevrsnog intelektualnog kapitala države i nacije. str.34/ /str.35 Odgoj se u gotovo svim europskim zemljama smatra neotuđivim pravom i obvezom obitelji. U mnogim zemljama školskim zakonima je izrijekom zabranjeno školi da odgaja, a u nekim se zemljama ovome dodaje i zabrana bilo kakvog političkog djelovanja. S takvog gledišta može se shvatiti i konzekventno imenovanje djelatnosti škole terminom obrazovanje. Dakle, prema takvom gledištu škola ne odgaja, već samo obrazuje. Od ovog stoljeća, stvari su se prilično izmijenile. str.35/ /str.35 Još jedna iznimno važna pripomena o inovaciji koju uvažava i podržava ovaj pristup, a to je polazište da je pedagogije eminentno futurološka znanost. Za svako dijete koje krene u prvi razred osnovne škole potrebno je unaprijed, usprkos svim rizicima i neizvjesnostima, pedagoški artikulirati što, kada i kako će funkcionirati u odgoju i obrazovanju tog učenika za sljedećih osam, dvanaest ili šesnaest godina. Ta osobitost izdvaja važnost, vrijednost i prijeko potrebnu pouzdanost pedagogijske znanosti prema ostalim znanostima i neizbježno otvara pedagogiju prema svim drugim komplementarnim i relevantnim znanostima. str.35/ 2. RAZVOJ SUVREMENIH PEDAGOŠKIH IDEJA /str.41 Povijest svake pedagogijske i pedagoške ideje, njezinog ishodišta i konteksta, može se u osnovi odrediti putem temeljnih zamisli o svrsi i zadaćama tako da se osigura prenošenje svekolikog civilizacijskog i kulturološkog iskustva konkretne socijalne sredine na mladi naraštaj koji je prirodni i biološki sljednik svakog društva. Od takve temeljne zamisli tijekom čitave ljudske povijesti ideje o odgoju i/ili obrazovanju razvijale su se u tri temeljna smjera. Jedan je imao polazište u potrebi da se razviju svekoliko sposobnosti pojedinca, a drugi je polazio od potrebe da se pojedinac što bolje osposobi za funkcije života u konkretnom društvu i konkretnoj državi koje ga očekuju prema staležu, vremenu, okolnostima i rangu. Treći je isključivo naglašavao potrebu da se sačuva, prenosi i koristi svekoliko duhovno, kulturno, znanstveno i empirijsko znanje i iskustvo čovječanstva u najširem smislu. str.42/ /str.44 Razumljivo, mnogobrojni znanstvenici i autori drukčije pristupaju problemima temeljnih ishodišta i razvoju ideja odgoja i/ili obrazovanja, uzimaju drukčije kriterije i vide druge dominantne čimbenike koji su djelovali u pojedinim epohama i presudno utjecali na razvoj temeljnih zamisli odgoja i obrazovanja. Moglo bi se reći da je upravo u takvom raznolikom pristupanju i shvaćanju nastao niz mnogobrojnih razvojnih linija koji samo obogaćuje i u osnovi oplemenjuje naše spoznaje i o razvoju ljudske misli i o razvoju pedagogijskih ideja. str.44/ /str.49 ... jednako kao što u povijesnom i paradigmatičnom smislu možemo pratiti razvoj ideja odgoja i/ili obrazovanja, tako je moguće i potrebno pratiti i prikazivati razvoj ideja u području izobrazbe koja u svakom povijesnom određenju počinje dominantno maualnim privikavanjem na operacije i manipulacije (materijal, alat, informacija, predmet rada, postupci, energija) te od zanatske do predindustrijske, industrijske i postindustrijske izobrazbe mijenja sadržaj, postupke dužinu trajanja i razine izvođenja. Danas pod izobrazbom podrazumijevamo sve stručno-teorijske i praktične razine stjecanja znanja od srednje škole do fakulteta, mnogobrojne oblike manualnog i intelektualnog osposobljavanja i usavršavanja na svim razinama školskih sustava ili u stručnim i profesionalnim poslovima koji se ostvaruju u okviru izobrazbe za potrebe tržišta rada, zaključno s mnogobrojnim oblicima dokvalifikacija, prekvalifikacija i specijalizacijama koje proizlaze iz brzih i temeljitih promjena u području

4

www.sajt.com.hr sredstava rada i njihovih načela funkcioniranja (mehanički, hidraulični, električni, elektronički, mikroelektronički, robotički i sl.). str.49/ /str.51 Zanimljivo je naglasiti da u čitavom razdoblju od ranih sedamdesetih godina pa do devedesetih, koliko traje visoki rejting teme "kriza obrazovanja", za nastalo stanje nije optužena administrativna prosvjetna hijerarhija koja je oduvijek određivala cilj i zadatke, propisivala nastanve planove i programe, fondove sati, propisivala udžbenike i školu podvrgavala svekolikim standardima, normama, pravilima i kontrolama, već je za stanje optužena pedagogija, čak i u onim zemljama gdje je pedagogija desetljećima upozoravala na neizbježan kolaps administrativne pedagogije. str.51/ /str.61 KRIZA OBRAZOVANJA je skupni naziv za identificirane nedostatke suvremenog školstva i mnogobrojne pokušaje prilagodbe nacionalnih školskih sustava i sustava odgoja i obrazovanja od konca šezdestih godina pa sve do danas. Kriza obrazovanja identificirana je kao svjetski problem neodgovarajućeg djelovanja škole i njezinih veoma sporih promjena nasuprot brzim i u mnogim područjima radikalnih promjena, promjena u sredstvima za proizvodnju i strukturi rada kao i mnogim drugim strukturalnim promjenama suvremenog društva, osobito u industrijski razvijenim zemljama. Kriza obrazovanja usmjerila je istraživanja i same promjene na područje redefinicije svrhe, zadaća, sadržaja, organizacije rada, metoda rada i evaluacije djelovanja suvremene škole. str.61/ /str.76 Ako je zaključiti prema sve većem interesu, progresivnom rastu broja objavljenih radova i znanstvenoj utemeljenosti diskursa istraživanja na prijelazu u XXI. stoljeće i treće tisućljeće, pedagogijska znanost će se djelomice usmjeriti na sve očiglednije probleme koji proizlaze iz sve većeg broja zaposlenica u nacionalnim sustavima školstva i njihovom dominantnom utjecaju koji se ponekad pojednostavnjeno naziva i/ili identificira i kao "feministička pedagogija", sve većim utjecajima koji proizlaze iz djelovanja užeg okruženja koje se, u odnosu na izravne i neizravne posljedice, danas klasificira kao pitanje "urbane" i "ruralne pedagogije". str.76/

3. RAZVOJ PEDAGOŠKE MISLI U HRVATSKOJ 4. PEDAGOGIJSKA ZNANOST I NJEZINA ODREĐENJA /str.103 Između brojnih određenja pedagogije koja se nalaze u objašnjenjima tog pojma ovdje se prihvaća pojam pedagogije kao teorije odgoja i obrazovanja. Teorija se ovdje podrazumijeva u njezinom najširem smislu: kao sustav spoznaja, stavova i mišljenja o određenom predmetu. Od ostalih određenja pedagogije najčešće se javlja pedagogija kao znanost o odgoju i obrazovanju odnosno odgoju i sl. str.103/ /str.106 Odgoj i obrazovanje su društvene djelatnosti. Pedagogija kao teorija odgoja i obrazovanja ulazi u društvenu sferu, pa znanstveni aspekt njezine teorije ulazi u društvene znanosti. Neupitnost te njezine pripadnosti i formalno proizlazi iz dokumenata znanstvenih formula hrvatske države. Postoje, doduše, i varijante, primjerice pripadnost "društvenohumanističkim" znanostima, no to su nebitne inačice nastale drukčijom sistematizacijom znanosti. Slično je i s tvrdnjom o pripadnosti pedagogije duhovnim znanostima, koja se javlja u duhovno-znanstvenoj pedagogiji. str.106/ 5. SVRHA I ZADAĆE ODGOJA I OBRAZOVANJA /str.131 Učinkovit odgojni proces uključuje dva relevantna pitanja. Ta pitanja su: što? i kako? Odgovor na prvo pitanje objašnjava što odgojem treba postići, a odgovor na drugo pitanje pokazuje kako to treba ostvariti. Prvo pitanje aktualizira problem pedagogijske teleologije, tj. pitanje smisla, odgojnog ideala, odgojne svrhe i zadaća odgajanja. Bez njih odgojna djelatnost ne bi imala perspektivu, bila bi stihijska, prakticistička, slijepa i nemoćna. Pedagogijska teleologija je osmišljava, osvjetljava joj putove, pokazuje životnu važnost, daje joj vrijednosno značenje. str.132/

5

www.sajt.com.hr /str.132 Prema semantičkom značenju riječi teleologija je znanost o svrhama, slobodnije kazano teorija ili učenje o svrhovitosti. To učenje kazuje da sve što postoji i što se zbiva u svijetu ima određeni smisao i svoju svrhu. Sve pojave, događaji, htijenja i djelovanja upućeni su na neki konačni cilj ili svrhu, na ostvarenje određenog smisla življenja i svakog postojanja. str.132/ /str.132 Danas je pedagogijska teleologija, najkraće rečeno, teorija odgojne svrhe. Riječ je pedagogijskoj disciplini ili dijelu teorije odgoja koji se bavi određenjem smisla i temeljne svrhe odgajanja. S tim ciljem ona proučava i osmišljava odgojni ideal u najširem općeljudskom značenju iz kojeg se izvodi konkretnija i odgajateljima pristupačnija svrha odgajanja i još konkretnije odgojne zadaće. str.132/ /str.133 Aksikologija, semantički znanost o vrijednostima, učenje o vrijednostima, teorija vrijednostima, filozofijska disciplina koja se njima bavi, proučava vrijednosti. U širem značenju to je čitav smjer filozofiranja što vrijednosnu sferu smatra temeljnom ne samo etičkom, nego i ontološkom i spoznajnom sferom. str.133/ /str.134 Po svojem bitnom ljudskom određenju čovjek je ne samo spoznajno, nego i vrijednosno biće. Vrijednosno gledište zauzima prema svemu što ga okružuje. Prema vrijednosnim kriterijima procjenjuje, mjeri i usmjerava svoje postupke i tijekove povijesnoga kretanja. Prema njima razlikuje dobro od zla, pozitivno od negativnoga, humano od nehumanog. Bez osjećaja vrijednosti, bez vrijednosnih kriterija i doživljaja izgubio bi čovjek sposobnost ljudskoga vrjednovanja, nestao bi osjećaj ljudskosti, ljudskoga dostojanstva, potamnjeli bi ljudski ideali, iščeznula bi čovječnost, to bitno ljudsko određenje. Vrijednosni kriteriji i sposobnost vrjednovanja potrebni su čovjeku isto toliko koliko i sposobnosti i postignuća ljudskoga spoznavanja jer je svijet u kojemu živimo znakovit po tomu što istupa kao svijet vrijednosti. Svaka pojava, događaj, ljudski čin za nas ima neku vrijednost. A što su vrijednosti? Vrijednosti su trajni i vječni putokazi duha, pokretači čovjekova djelovanja, "ideje prema kojima se stvara sve što možemo nazvati kulturom", kriteriji prema kojima vrjednujemo sve što postoji i tako određujemo smisao svijeta i života. Očituje se u odnosu ljudskoga bića prema dobru. One su poželjna dobra, mete ljudskih čežnji, nešto za čim se teži, u čemu se nalazi radost, "ono što čovjeka usrećuje, izgrađuje i oplemenjuje". S njima nam se otkrivaju novi i sve širi vrijednosni horizonti. Vrijednosti osmišljavaju, obogaćuju i produhovljuju ljudski život. U njihovom ostvarivanju sastoji se sav smisao i sadržaj života. Bez njih bi on bio prazan, pust, promašen, posve bezvrijedan, život "u tami vrijednosne noći". A bezvrijednim se život može teorijski zamisliti, ali se bezvrijedan ne može živjeti. Vrijednosti se manifestiraju kao dobra potrebna za život i duhovni razvitak, ciljevi prema kojima se krećemo, ideali kojima težimo, krajnje svrhe ljudskih nastojanja. Njihovu osnovicu čine materijalne vrijednosti, a na vrhu vrijednosne ljestvice su više duhovne vrijednosti. Uz njih su etičke, religijske, intelektualne, estetske, kulturne, ekonomske, biološke i druge. S obzirom na opće značenje, treba razlikovati univerzalne, generičke ili općeljudske vrijednosti, koje postavljaju općevažeće moralne kriterije, socijetalne ili vrijednosti konkretnoga društva, gdje osobito značenje imaju nacionalne vrijednosti, i potom, za pojedinca naročito važne, personalne vrijednosti. Socijetalne i personalne vrijednosti moraju poštovati i njima nadređene općeljudske moralne kriterije. Tako se izgrađuje aksikologijski sustav vrijednosti nalik na piramidu široke osnovice konkretnih dobara i visokog vrha kojeg krase vrijednosti istine, dobrote, ljepote, ljubavi, pravde, svetosti i druge. Na samom vrhu je najviša vrijednost, opće dobro prema kojemu se ravnaju sve druge vrijednosti. Iz perspektive odgojnih nastojanja osobitu važnost imaju duhovne vrijednosti – etičke, intelektualne, estetske, religijske, kulturne, potom nacionalne, personalne i obiteljske. A sve vrednote u funkciji postizanja odgojne svrhe i zadaća s pravom nose nazim odgojne vrijednosti. Mladima su potrebna određena materijalna dobra za podmirenje životnih potreba, ali više od svega im je potrebna duhovna hrana i ljudska usmjerba. Potrebni su im životni uzori, ideali, vrijednosti. I to je ono najbitnije i najvrjednije što su im roditelji, učitelji i odgajatelji dužni pružiti. Smisao za vrijednosti je temeljna odrednica homo moralisa. Kao razumno i vrijednosno biće, čovjek ne smije dopustiti da njegovo potomstvo luta bez kompasa i da se

6

www.sajt.com.hr opredjeljuje za stavove koji negiraju ljudske tečevine i vrijednosti. Drugim riječima, odgoj nije i ne smije biti vrijednosno neutralan. On je duboko vrijednosno angažiran, a ta angažiranost nalaže da je u funkciji postizanja istinski ljudskih, općeljudskih i nacionalnih vrijednosti. Život mora imati svoje vrijednosti i ideale. Oni mu daju ljudski smisao, duboko etičko značenje i ljepotu. To je široko područje proučavanja pedagogijske aksikologije koja se vrijednosnim utemeljenjem odgojnog ideala najuže povezuje s pedagogijskom teleologijom. str.135/ /str.137 ...za razliku od općenito poželjnoga odgojnog ideala, svrha odgoja mora biti određenija, konkretnija, bliža, za pedagošku praksu stimulativnija. Ona je na razini nastojanja određene društvene zajednice, naroda, zemlje, države, Crkve. Ne bi smjela proturječiti općem odgojnom idealu i njegovim genetičkim vrijednostima, ali se mora oslanjati na prilike, potrebe i pedagoške mogućnosti izgrađivanja čovjeka, ljudske osobnosti u konkretnim uvjetima zajednice u kojoj se ostvaruje ili će se ostvarivati. str.138/ /str.139 Ne odgajamo čovjeka uopće, nego konkretne, žive, pojedinačne ljude. A kako je svaki ljudski život poseban oblik života, i putovi realizacije odgojnih nastojanja moraju biti vrlo brojni kako bi mogli održati punoću i bogatstvo ljudskoga života. Odgoj je raznovrstan i vrlo bogat neograničenim mogućnostima realizacije. To bogatstvo mogućnosti realizacije otvara široko polje brojnih i raznovrsnih odgojnih zadaća. Odgojne zadaće su određenije i praksi dostupnije od odgojne svrhe. One konkretiziraju svrhu, raščlanjuju je na više sastavnica koje se posebno ostvaruju, a realizacijom svih tih sastavnica, svih zadaća, postižemo i odgojnu svrhu. Zadaća, dakle, uvijek ima više. U pravilu, svrhu izričemo u jednini, a zadaće u množini. Svrha se odnosi na odgoj u cijelosti, a zadaće na pojedine njegove dijelove. str.139/ 6. TEMELJNE ZAKONITOSTI OBRAZOVANJA I ODGOJA /str.152 ... znanstveno otkriće je spoznana zakonitost prema kojoj se odvijaju određene pojave u prirodi ili društvu. Spoznane se zakonitosti formuliraju u obliku znanstvenih zakona. U pravilu, oni opisuju i objašnjavaju odnose između dviju ili više pojava (varijabli) unutar određenog istraživačkog područja. str.152/ /str.152 Zakonitosti obrazovanja i odgoja istražuju obrazovno-odgojne znanosti. Po definiciji, znanost o obrazovanju/odgoju je ona znanstvena disciplina koja objašnjava obrazovanje odnosno odgoj. str.152/ /str.153 Prema Gastonu Mialaretu, edukacijske znanosti su oni dijelovi društvenih i humanističkih znanosti (peihologije, sociologije, ekonomije, antropologije, filozofije, povijesti i drugih) koji se bave istraživanjem obrazovanja/odgoja. str.153/ /str.154 ...predmet istraživanja obrazovno-odgojnih znanosti sastoji se u istraživanju ciljeva obrazovnoodgojnog sustava te istraživanju zakonitosti pomoću kojih se oni mogu uspješno postići. str.154/ /str.155 ...znanstvenim se, u užem značenju pojma znanost, zbog znanstvenog uvjeta provjerljivosti smatra onaj koncept cilja što odražava fakticitet, jer znanost ne raspolaže metodologijom kojom bi mogla dokazati vrijednosnu nadmoćnost jednog cilja nad alternativnim. Stoga ciljeve edukacije ne propisuju empirijske znanosti o obrazovanju/odgoju, nego normativne discipline: filozofija, teologija i politika. str.155/ /str.156 Prikriveni kurikulum tvore prikriveni ciljevi edukacije te sredstva kojima se oni nastoje postići. (...) Zbog postojanja prikrivenih, a ne samo vidljivih ciljeva obrazovanja/odgoja redukcija koncepta obrazovnih/odgojnih ciljeva na vidljive smanjuje transparentnost teleološkog sustava edukacije, otežava identifikaciju stvarnih ciljeva sustava i problema u njihovom ostvarivanju, upravljanje sustavom te demokratsku kontrolu nad njim. str.156/ /str.158 Istraživanjima je utvrđeno postojanje suprotnosti između različitih edukativnih ciljeva. Ponajprije su to suprotnosti između psihološko-razvojnih (samoostvarujućih) ciljeva i vanjskih ciljeva obrazovno-odgojnog sustava. One su do te mjere zaoštrene da proizvode pravu krizu

7

www.sajt.com.hr obrazovanja/odgoja, ponajprije školovanja. Kriza školovanja proizlazi iz nemogućnosti ujedinjenja konfliktnih ciljeva edukacije: pripremanja za tržište rada i socijalne dimenzije edukacije s jedne te individualnog razvoja s druge strane. Primjerice, znanja i vještine koje su potrebne za repetitivan rad ne pridonose razvoju ličnosti. str.158/ /str.159 Svrha obrazovanja/odgoja je zajednički, opći, odnosno krajnji cilj edukacije. (... ) ...svrha obrazovanja/odgoja je unaprjeđivanje kvalitete života. str.159/ /str.161 ...sve ljudske osobine rezultat su međudjelovanja nasljedne osnove i okolinskih čimbenika. str.161/ /str.161 U razvoju različitih osobina ličnosti nužni su i hereditet i aktivitet, ali njihov udio u razvijenosti određene osobine najčešće nije jednak. str.161/ /str.162 Razvoj motivativnih osobina ličnosti očituje se u usvajanju ili mijenjanju onih motiva koji se uče. Motivi su ona svojstva koji usmjeravaju nečije ponašanje, određuju njegov intenzitet i trajanje. Motivi se dijele na urođene i naučene. Urođeni motivi su univerzalni, tj. nalazimo ih kod svih ljudi u različitim društvima i povijesnim razdobljima. (...) Naučeni motivi su vrijednosti, stavovi i navike. str.163/ /str.163 ...sustav vrijednosti kojima se reguliraju odnosi među ljudima u nekoj zajednici nazivamo moralom. (..) Bit je kognitivne teorije moralnog razvoja da moralni razvoj poistovjećuje s razvojem moralnog rasuđivanja, a moralno rasuđivanje objašnjava kognitivnim razvojem, tj. intelektualnom razvijenošću i obrazovanjem. str.163/ /str.165 Učenje je proces stjecanja razmjerno trajnih promjena subjekta, što je rezultat njegove psihičke aktivnosti, tj. spoznajnih i čuvstvenih procesa što se odvijaju u osobi koja uči. str.165/ 7. ODGOJ /str.177 Pod odgojem se najopćenitije misli na a) cjelokupni proces razvoja čovjeka kao ljudskog bića odnosno proces razvoja čovjekove osobnosti, ali i b) jedan od značajnih, nužno ne i presudnih, socijalnih čimbenika razvoja osobnosti. (...) Intencionalni odgoj je socijalna djelatnost, motivirana i legitimirana namjerom pomaganja, ubrzavanja i unaprjeđivanja čovjekovog razvoja, dok funkcionalni odgoj obuhvaća i one socijalne djelatnosti koje nisu pokretane pedagoškom namjerom, kao i sve one socijalne odnose i događaje koji utječu na formiranje čovjeka. str.177/ /str.182 Kao posrednik, odgajatelj je pred djecom i mladim ljudima predstavnik kulture, a s druge strane u svijetu kulture sam nema čvrsto mjesto. str.182/ /str.184 Odgajatelji i učitelji mogu ispuniti svoje zadaće samo onda kad su stekli povjerenje i poštovanje svojih učenika. str.184/ /str.188 Pojam učenje, na koji se oslanja kritičko-racionalistička znanost o odgoju, ima sljedeća obilježja: • Učenje se događa samo onda kad dolazi do promjene ponašanja. • Pod ponašanjem se podrazumijeva svaka opažljiva akcija ili reakcija organizma. • Promjena ponašanja mora biti relativno trajna; znači, ponašanje ne nastupa samo jednom i nije nastupilo slučajno. • Promjena ponašanja rezultat je vježbe i iskustva; time je učenje razgraničeno od urođenih načina reagiranja, procesa sazrijevanja, koji su primarno organski uvjetovani, ili od prolaznih i trenutačnih stanja organizma kao što su umor, stres, drogiranost, bolest, alkoholiziranost itd. • Učenje je proces koji se ne može izravno opažati. str.189/

8

www.sajt.com.hr 8. OBRAZOVANJE /str.205 Osnovna su značenja pojma obrazovanja: - obrazovanje kao društvena djelatnost, institucija, - obrazovanje kao proces, - obrazovanje kao sadržaj i - obrazovanje kao rezultat. str.205/ /str.205 Obrazovanje je povijesna, društvena kategorija koja je u izravnoj vezi s potrebama proizvodnje materijalnih dobara, stupnjem razvoja znanosti i tehnike i s ideologijom koja u njega ugrađuje razne ciljeve. str.205/ /str.206 Obrazovanje najčešće znači proces. E. Durkheim određuje obrazovanje kao vođenje mladih od strane starije generacije s ciljem razvoja fizičkih, intelektualnih i moralnih svojstava koje od njega zahtijeva društvo i sredina za koju je spremano. str.206/ /str.207 Sadržajno gledište obrazovanja sadrži odraz vremena u kojem jest. Predstavlja shvaćanje i prosudbu gospodarstvenih, kulturnih, socijalnih i tehničkih promjena uz odraz na unutrašnji svijet. str.207/ /str.207 Obrazovanje stalno propituje stupanj ostvarenja postavljene svrhe, ciljeva, primjerenost i cjelovitost procesa, funkcionalnost sadržaja i krajnji rezultat. str.207/ /str.208 Obrazovanje je svrhovito usmjereno k subjektima koji uče. Svrha se postavlja otvoreno, tako da se u potpunosti nikad neće ostvariti. Odrediti svrhu obrazovanja znači odrediti opće smjernice. str.208/ /str.209 Opći ciljevi odnose se na određivanje elemenata glede znanja, sposobnosti, stručnosti, svjetonazora i društvene odgovornosti. Riječ je o akademskim, profesionalnim i društvenim ciljevima. Važno je omogućiti stjecanje, razvijanje i unaprjeđivanje tih ciljeva svakom pojedincu (osobni cilj) kao i njihovo propitivanje od strane društva. str.209/ /str.216 Kurikulum sjedinjuje ciljeve, sadržaje, proces oblikovanja i vrjedovanje. (...) Školski kurikulum sastoji se od predmeta koji se proučavaju. str.216/ /str.217 Pod pojmom obrazovni program misli se na dokument koji uključuje sadržaje, cilj, zadaće i napomene o realizaciji. Programom se određuju opseg, dubina i slijed proučavanja nekog sadržaja. Opseg, dubina i slijed obrazovnog programa su osnovne dimenzije obrazovanja. str.217/ 9. IZOBRAZBA /str.225 Na temelju suvremenog poimanja izobrazbe možemo zaključiti: a) da suvremena izobrazba obuhvaća usvajanje suvremenih općih te zajedničkih i posebnih strukovnih znanja, vještina i navika. b) Da je umjesto općeg izraza "izobrazba" primjerenije upotrebljavati izraz "strukovna izobrazba" i c) da se strukovna izobrazba može ostvarivati za sva područja rada i zanimanja, na svim obrazovnim stupnjevima i programskim putovima formalne i neformalne izobrazbe redovitih učenika i studenata te svim vrstama i oblicima daljnje formalne i neformalne strukovne izobrazbe zaposlenih i nezaposlenih odraslih osoba. str.225/ /str.231 Strukovna izobrazba pruža čovjeku mnoge prednosti, od kojih ćemo navesti samo neke: 1. brže osiguravanje radnog mjesta, što znači i osiguranje vlastite egzistencije i egzistencije vlastite obitelji, 2. samostalnost u radu, 3. formiranje ličnosti,

9

www.sajt.com.hr 4. 5. 6. 7.

ulazak u poslovni svijet i struku, razvoj svijesti o odgovornosti, dužnostima i pouzdanosti, mogućnost daljnje izobrazbe, osnivanje vlastitog poduzeća (samozapošljavanje) i njegovo uspješno vođenje. str.231/

/str.236 Strukovnu izobrazbu provode nastavnici koji po svojoj stručnoj izobrazbi mogu biti profesori, inženjeri, liječnici, ekonomisti, pravnici, veterinari, dakle visokoškolski profili inih struka. Po tome se strukovna izobrazba već od srednjoškolske razine bitno razlikuje od općeg obrazovanja na istoj razini. str.236/ /str.237 Svrha strukovne izobrazbe je osigurati stručnost odnosno takve stručnjake koji će moći stalno i uspješno pratiti promjene na tržištu rada i biti orijentirani na, uglavnom rjeđe, kompetencije preko kojih će lakše nalaziti zaposlenje i biti bolje plaćeni. str.237/ /str.240 Definiranje ciljeva je prva i iznimno važna etapa racionalnog određivanja vrijednosti izobrazbe. Precizno određen i, što je još važnije, dostižan cilj, od presudnog je značaja za nastavni program i izobrazbu u cjelini. Ciljeve izobrazbe obično dijelimo na opće i posebne. Tako je, primjerice, opći cilj izobrazbe za zanimanja u obrtništvu stjecanje znanja, vještina i navika koje će polazniku omogućavati da po svršetku obrazovanja samostalno obavlja poslove i radne zadaće zanimanja, uz minimalno vrijeme uvođenja u rad. str.240/ /str.240 ...opće zadaće naukovanja:  stjecanje osnovnih profesionalnih znanja, vještina i navika temeljem kojih je moguć daljnji razvoj,  stjecanje uvida u odnose unutar svoje profesije i uspostavljanje potrebne komunikacije sa suradnicima, kao i društvom u cjelini,  spoznavanje vlastitih mogućnosti i dosega,  spoznaja radnih, ekonomskih, političkih i socijalnih odnosa,  usklađivanje vlastitih zahtjeva sa zahtjevima okoline,  provođenja pune zaštite vlastitog zdravlja, sigurnosti i zaštite okoliša. str.240/ /str.242 Za kurikulum kao cjelokupno planirano učenje iznimno je važno svladavanje planiranih sadržaja. Oni se svladavaju u organiziranom procesu, usmjerenom na usvajanje znanja i iskustva. Teorijom nastave bavi se didaktika koja proučava njezine opće zakonitosti. Kako se nastava veže uz mnoge grane znanosti, umjetnosti i djelatnosti odnosno uz mnoge nastavne predmete, tako su se razvile metodike vezane uz pojedine nastavne predmete. Metodike općeobrazovnih nastavnih predmeta vrlo su razvijene, ali strukovnih slabo. str.242/ 10. RAZVOJNI SMJER ŠKOLSKIH TEORIJA /str.249 Sažeto kazano, teorije škole opisuju i objašnjavaju osobitosti škole kao institucije, odnosno čitavog školskog podsustava na kojemu su utemeljeni nastava i školski odgoj. One znanstvenim metodama propituju prošlost škole i njezinu svakodnevicu te utvrđuju veze škole i društva (međuutjecaj). str.249/ /str.259 Reprodukcijska funkcija škole podrazumijeva ponajprije ciljanu reprodukciju postojećih sadržaja i oblika društva kao nastojanje za očuvanjem postignutog i, na osnovama toga, daljnji razvoj i dogradnju društva. str.259/ /str.260 Od škole se očekuje da djeluje tako kako bi one koji odrastaju učinila valjanima i poslušnima. Škola nije samo mjesto učenja, nego i mjesto življenja učenika i učitelja. str.260/ /str.261 Škola služi odgoju narastajuće generacije za samostalnost i zrelost. Ova se zadaća uzima kao pedagoška funkcija škole, a ide za oslobađanjem čovjeka za samoga sebe – ovisno, doduše o "društvenoj potrebi obrazovanja". Utoliko je ispunjenje odgojne funkcije škole kamen kušnje demokratizacije školskog sustava. str.261/

10

www.sajt.com.hr

11. NASTAVNI SADRŽAJI I ZNANJE /str.269 Nastavni plan: Uz raspored sati i ispitne odredbe nastavni se planovi ubrajaju u najvažnije okvirne odredbe o školskoj nastavi, za čije je donošenje nadležna država. (...) Oni u pravilu sadrže opće odgojne i obrazovne ciljeve i utvrđuju ciljeve i sadržaje učenja u nastavi (nastavno gradivo). U skladu s tim, u njima se opisuje što bi trebalo poučavati i učiti u nastavi, koje bi se teme i sadržaji trebali obrađivati te sadrže propise o opsegu, redoslijedu i rasporedu sadržaja prema pojedinim godištima. str.269/ /str.280 Za nastavu su konstitutivna tri čimbenika. Označavaju se i kao didaktički trokut: moraju postojati učenici koje se poučava, nastavnik koji poučava i sadržaj koji tvori predmet nastavnikovih didaktičkih napora odnosno učenikovih napora pri učenju. Nedostaje li jedan od ovih triju čimbenika, ne može se zapravo više govoriti o nastavi. str.280/ 12. SUSTAV ODGOJA I OBRAZOVANJA /str.293 Sustavom odgoja i obrazovanja smatramo sve one elemente (sredstva, sadržaj, organizaciju, metode rada i oblike evaluacije, opremu i učitelje) koji na izravan i neizravan način, dinamički i vremenski unaprijed poznato, djeluju prema ostvarivanju svrhe i zadaća u okviru školskog sustava i svih njegovih oblika na postvarivanju odgoja, obrazovanja i izobrazbe mladog naraštaja na raznolikim razinama. str.293/ 13. OSNOVICA SOCIJALNE PEDAGOGIJE /str.342 Pod funkcionalnim odgojem i obrazovanjem danas podrazumijevamo sve one pozitivne i/ili negativne utjecaje na kognitivni, konativni i afektivni razvitak djece koji u neplaniranoj namjeri vrše određene osobe, roditelji i/ili rođaci, literatura i drugi umjetnički doživljaju, različiti i mnogobrojni materijali koji se distribuiraju iz komercijalnih ili idejnih razloga, televizija i audiomediji, časopisi i stripovi, vršnjaci i organizirane skupine istomišljenika, pokreti ili trendovi, pasivno i aktivno sudjelovanje u športu i mnogobrojne druge planirane ili spontane aktivnosti u slobodnom vremenu i izvan škole u kojima sudjeluju učenici i na koje spomenuti neplanirani čimbenici stalno djeluju. str.342/ /str.343 U situacijama kad su funkcionalni odgoj i obrazovanje u cjelini pozitivni i sukladni ciljevima intencionalnog odgoja i obrazovanja učinkovitost i djelotvornost intencionalnog obrazovanja bit će veća i kvalitetnija. Razumljivo, i obratno: ako su funkcionalni odgoj i obrazovanje suprotni i negativni u odnosu na ciljeve intencionalnog odgoja i obrazovanja, učinak intencionalnog u cjelini će biti manji i lošiji. str.343/ /str.349 Kakva god bila obitelj, ona djeluje u stvarnom okruženju i preko nje se odražavaju svakovrsni realiteti života u koji je uronjena zajedno sa školom... str.349/ 14. UČENICI S POSEBNIM POTREBAMA /str.369 Čovjekov razvoj nerijetko odstupa od onoga što nazivamo prosječnim. To odstupanje većinom nije podjednako u svim područjima, a može se javiti uobliku natprosječnog ili ubrzanog razvoja, ispodprosječnog ili usporenog, nepravilnog ili čak ograničenog razvoja. Kad je riječ o djeci (i mladeži), u pravom je slučaju riječ o natprosječnoj i talentiranoj, a u drugom o djeci sa smetnjama u razvoju te onoj s teškoćama učenja. Te dvije skupine djece nalaze se na suprotnim krajevima kontinuiteta, a u stranoj, osobito američkoj literaturi nazivaju ih iznimna djeca i njihovu odgojno-obrazovnu problematiku sve češće situiraju i razmatraju unutar individualnih razlika među učenicima. U našoj pak odgojnoj teoriji i praksi te su se populacije uglavnom proučavale i obrazovale odvojeno, tj. unutar opće odnosno specijalne pedagogije: djeca s natprosječnim sposobnostima unutar populacije prosječnih u redovitim školama, sa sve izraženijom tendencijom da se sustavno uočavaju, uvažavaju i zadovoljavaju njihove specifične odgojno-obrazovne potrebe; djeca sa smetnjama u razvoju unutar sustava specijalnih škola i ustanova, ali se i u odnosu na njih sve više afirmira i

11

www.sajt.com.hr provodi ideja odgojno-obrazovne i šire socijalne integracije. Djeca s teškoćama učenja, iako najbrojnija skupina, kod nas su još uvijek na margini interesa škole i odgoja. str.369/ /str.369 Među razlozima razvoja natprosječnih sposobnosti, posebice darovitosti i talentiranosti, ističe se nasljeđe pa se tvrdi kako daroviti roditelji imaju veći broj darovite djece od roditelja koji nisu daroviti. (...) Ipak se djetetove sposobnosti uvjetovane nasljeđem i okolina u kojoj se ono razvija ne mogu izolirano promatrati jer su ta dva činitelja u međusobnoj interakciji, međusobno se uvjetuju i dopunjavaju. To se vidi i po tome što, primjerice, daroviti roditelji od najranijeg djetinjstva osiguravaju svojem djetetu povoljnije uvjete razvoja od roditelja koji nisu daroviti. Osim toga, natprosječno dijete ne nasljeđuje gotove natprosječne sposobnosti, nego samo dispozicije iz kojih se, pod povoljnim uvjetima djelovanja okoline, te sposobnosti mogu razviti. str.370/ /str.370 Uzroci smetnji u razvoju (ispodprosječan, usporen, narušen ili nepravilan razvoj) i teškoća učenja veoma su različiti i brojni, a prema različitim kriterijima mogu se podijeliti na nasljedne i stečene, endogene i egzogene, organske i funkcionalne itd. Premda je svaka od tih i sličnih podjela donekle artificijelna jer se ti uzroci često međusobno prožimaju, ipak se čini prikladnom podjela na nasljedne, organske i socijalno-kulturne uzroke. str.370/ /str.370 Najmanje poznata skupina na koju se... još uvijek ne može učinkovito djelovati, genetski su uzroci... str.370/ /str.370 Organske uzroke možemo svrstati u one koji nastaju prije rođenja (prenatalni), tijekom porođaja (perinatalni) i nakon poroda (postnatalni). Ti su uzroci najbrojniji i na njih se medicinskim i drugim preventivnim mjerama može uspješno djelovati. str.370/ /str.371 Među uzrocima koji se javljaju u ranom djetinjstvui školskom razdoblju česte su ozljede u igri, školskim aktivnostima, prometu, na radnom mjestu i u slobodnim aktivnostima, bolesti praćene visokom temperaturom, teškoće metabolizma, posljedica neodgovarajuće prehrane, ekološki čimbenici (zagađenost vode, zraka i hrane štetnim kemikalijama), trovanje lijekovima, zračenje, neodgovarajući ambijetalni, fizički, psihološki i socijalni činitelji itd. str.371/ /str.371 Odstupanja od prosječnog razvoja manifestiraju se u različitim oblicima i razinama, a usmjerena su ili u smjeru natprosječnog, ispodprosječnog ili nepravilnog razvoja. str.371/ /str.380 Odstupanja u smjeru ispodprosječnog ili nepravilnog razvoja. Takva odstupanja obično nazivamo smetnjama u razvoju. Spektar tih odstupanja vrlo je širok, a njihova frekvencija u populaciji osjetno varira. Tako razlikujemo: • smetnje vida, • smetnje sluha, • smetnje glasa i govora, • smetnje motorike, • smetnje inteligencije (mentalna retardacija), • smetnje ponašanja i • višestruke smetnje. str.380/ /str.395 Djecu s teškoćama učenja možemo prepoznati prema sljedećim simptomima: • kratkotrajna i slaba pozornost, • konstantan nemir (hiperaktivnost), • slabo memoriranje slova i riječi, • slaba slušna memorija, • teškoće ili nemogućnost razlikovanja slova, brojeva i glasova, • slabo pisanje, • teškoće ili nemogućnost čitanja, • teškoće ili nemogućnost slijeđenja složenih uputa, • dnevno osciliranje vještina i sposobnosti, • impulzivnost,

12

www.sajt.com.hr • slaba koordinacija, • usporen ili zakašnjeli razvoj grube i fine motorike, • teškoće snalaženja u vremenu ili razlikovanja lijeve i desne strane, • zakašnjeli razvoj govora ili nezreli govor, • teškoće shvaćanja značenja riječi i pojmova, • teškoće imenovanja poznatih ljudi i stvari (govori o jednoj, a misli na drugu stvar), • neodgovarajuće reagiranje u mnogim situacijama, • slabo prilagođavanje promjenama itd. Termin teškoće u učenju zajednički je naziv za sve subkategorije tog pojma. Neke od tih teškoća postupno nestaju tijekom razvoja, a neke se mogu zadržati cijelog života. Teškoće u učenju izazivaju zabrinutost roditelja i učitelja, zbog čega se čini opravdanim zahtijevati da ih se i u našim uvjetima pravodobno prepoznaje i stručno tretira. Najčešći oblici očitovanja teškoća u učenju su: teškoće čitanja (disleksija i aleksija), teškoće pisanja (disgrafija i agrafija) i teškoće računanja (diskalkulija i akalkulija). str.395/ 15. UČITELJ – TEMELJNI NOSITELJ SUSTAVA ODGOJA I OBRAZOVANJA /str.401 Odgoj, obrazovanje i čovjek jednako su stari i međuzavisni. Razvitak ljudske zajednice i pojedinca ovisi o odgoju i obrazovanju, procesu (djelatnosti) koji omogućava spoznavanje, razvijanje i primjenu cjelokupnog ljudskog iskustva. U tome je osobito važan čovjek, onaj tko upriličuje, prije svega, proces spoznavanja cjelokupnog ljudskog i prirodnog svijeta, a to je – učitelj. str.401/ /str.402 ...u određivanju pojma učitelj naglašavaju se neke bitne osobine, a najčešće stručna sprema, pedagoška, metodička i didaktička osposobljenost i organizacijske osobine. Ističe se, osim toga, da je učiteljeva funkcija odgajati i obrazovati učenike ostvarujući cilj i zadaće odgoja i obrazovanja. Prema tome, učitelj je stručnjak koji organizira odgojno-obrazovni proces i svojim općim obrazovanjem, poznavanjem pedagoške, didaktičke, metodičke i psihološke njegove osnove, u zajedničkom radu s učenicima, ostvaruje cilj i zadaće odgoja i obrazovanja. str.403/ 16. CJELOŽIVOTNO OBRAZOVANJE /str.425 Polazeći od različitih periodizacija i krivulja tjelesnih i intelektualnih čovjekovih učinaka tijekom njegova životnog vijeka, ljudski životni vijek se može raščlaniti na tri etape: Etapa temeljnog odgoja i obrazovanja prva je etapa primarnog razvoja sposobnosti, koja traje od rođenja do donje starosne granice mogućeg profesionalnog zapošljavanja (15 godina), odnosno do navršene 22 do 25 godina života. Dakle, ta etapa obuhvaća razdoblje predškolskog odgoja i obrazovanja (obiteljski i izvanobiteljski) te osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje; Etapa odgoja i obrazovanja tijekom druge životne dobi druga je etapa maksimalnih tjelesnih i intelektualnih sposobnosti, koja traje od navršene 22 do 25 godina, pa sve do navršenih 55 godina za žene i 65 godina za muškarce; Etapa odgoja i obrazovanja tijekom treće životne dobi treća je etapa smanjenih tjelesnih i intelektualnih sposobnosti, koja traje od navršenih 55 godina za žene i 65 godina za muškarce pa do njihove smrti. str.425/ /str.426 ... prema UNESCO-u cilj je cjeloživotnog obrazovanja "razvijati autonomiju i osjećaj odgovornosti ljudi i zajednice, jačati sposobnost suočavanja s promjenama koje se događaju u gospodarstvu, kulturi i društvu u cjelinni, promicati koegzistenciju, toleranciju te informirano i stvaralačko sudjelovanje građana u svojim zajednicama, ukratko, omogućiti ljudima i zajednicama da preuzmu kontrolu nad svojom sudbinom i društvom kako bi se mogli suočiti s izazovima koji ih očekuju. Zadaće su cjeloživotnog odgoja i obrazovanja: 1. Ponuditi ljudima različit, drukčiji put od ratnog, kriminalnog, ravnodušnog i puta nerazvijenosti. Treba im ponuditi put jedinstva, razumijevanja, mira i solidarnosti. Taj put treba započeti osposobljavanjem pojedinca za razumijevanje sebe na temelju

13

www.sajt.com.hr znanja, promišljanja i samokritike kako bi pojedinac na toj osnovi bio učinkovit član obitelji, proizvodnje i društva. 2. Obrazovanje ne smije zanemariti posljedice znanosti i tehnologije koje se manifestiraju na svim područjima rada, ali ni potrebu zaštite i poštovanja čovjekove samobitnosti i integriteta. 3. Obrazovanje mora pridonositi gospodarskom i društvenom razvoju i smanjenju nezaposlenosti. str.426/ /str.437 Sustav cjeloživotnog odgoja i obrazovanja ima zadatak omogućavati potpuni procvat svakog pojedinca kao člana obitelji i društva, kao državljanina i proizvođača i kao pronalazača i stvaralačkog sanjača. On omogućava osobni razvoj pojedinca od njegovog rođenja do kraja života, koji vodi do upoznavanja samog sebe i drugih osoba, pripremanja za društvene uloge (radnu, kulturnu, potrošačku i dr.) i za preuzimanje odgovornosti. Usto omogućava prijenos znanja i kulture između generacija i razvoj demokracije te osposobljavanje pojedinca za gospodarstvo budućnosti. str.437/ 17. FINANCIRANJE ŠKOLSTVA /str.463 Danas su uglavnom svi suglasni da se obrazovanje u znanstvenom i tehnološkom procesu razvija u neposrednu snagu društva i da postaje odlučujući čimbenik gospodarskog i društvenog procesa. str.463/ /str.463 Moderna nacija kao društvena zajednica može opstati i može se razvijati samo ako ovlada potrebnim znanjem. Upravo je zbog toga investiranje u obrazovanje postalo bitan čimbenik s kojim se računa u povećanju razvoja i općeg prosperiteta svake zajednice. Za gospodarski razvoj potrebni su prirodni resursi, kapital i ljudi. Najvećim kapitalom danas smatramo čovjeka. Čovjek je glavni čimbenik razvitka. str.463/ /str.463 Obrazovanje je osnovni preduvjet gospodarskog i političko-društvenog razvoja zajednice. Privredni se razvitak ne sastoji samo u unaprjeđivanju materijalnih dobara, nego i u razvijanju kvalitete ljudskog rada jer je vrijednost proizvodnje zapravo vrijednost ljudskog rada. str.463/ /str.464 Danas svaki peti građanin svijeta polazi neku obrazovnu instituciju. Zato se o obrazovanju govori kao o "velikoj industriji" jer su u obrazovnim organizacijama angažirana značajna sredstva i zaposlen je velik broj ljudi. Broj zaposlenih u obrazovnoj djelatnosti veći je nego u pojedinim privrednim granama. Obrazovanje je važno područje djelatnosti i za njega su potrebna golema sredstva. str.464/ /str.465 Ekonomika obrazovanja kao predmet na studiju ili oblicima permanentnog obrazovanja i usavršavanja ima zadatak upoznati sudionike obrazovanja sa zakonitostima i uvjetovanošću društveno-ekonomskog razvitka i obrazovanja, sustavom financiranja obrazovanja, ulaganjem u obrazovanje i raspodjelom financijskih sredstava, standardima i cijenom obrazovanja, materijalnim položajem obrazovanja i standardom djelatnika u obrazovanju te uputiti sudionike u teorijske osnove ekonomike obrazovanja i praktično ih razraditi u odgojno-obrazovnim ustanovama. str.465/ /str.465 Ekonomski i financijski podaci pokazuju izdvajanje za obrazovanje iz nacionalnog dohotka, materijalni i financijski položaj odgoja i obrazovanja, izvore sredstava za obrazovanje, obrazovne izdatke, financijsko poslovanje ustanova odgoja i obrazovanja, strukturu sredstava za obrazovanje i dr. str.465/ /str.466 U našoj zemlji država je nositelj razvoja obrazovne djelatnosti. Ona utvrđuje obrazovne potrebe i odvaja potreban dio sredstava iz državnog proračuna za potrebe obrazovanja. Taj se dio sredstava iz proračuna posredstvom ministarstva prosvjete i znanosti raspoređuje na pojedine odgojno-obrazovne ustanove za njihovu redovitu djelatnost i investicije. str.466/

14

www.sajt.com.hr /str.469 Financiranje školstva određeno je činjenicom da se školstvo ubraja u javne potrebe, a u okviru njih u društvene djelatnosti. str.469/ /str.470 Općenito je privhaćeno da je obrazovanje zajednička odgovornost obitelji i države. Uloga države je ovdje vrlo važna. Državna izdvajanja kreću se oko 75% za javne potrebe, a ostalo se osigurava financiranjem obrazovanja od različitih donacija, sponzorstva, zajedničkih projekata i sl. str.470/ /str.471 Nigdje nema potpuno besplatnog školovanja. str.471/ /str.471 Budući da se školstvo uglavnom financira iz državnog proračuna, izvori sredstava su porezi. Drugi izvori financiranja školstva u Hrvatskoj (sponzorstvo, dotacije, subvencije, školarine i sl.) minimalni su. str.471/ /str.471 Zakoni kojima se reguliraju financijski oblici školstva jesu: sustavski zakoni koji reguliraju financijski status i način financijskog funkcioniranja školskih ustanova i posebni školski zakoni koji uspostavljaju financijsku regulaciju unutar pojedinih dijelova školskog sustava i određuju sadržaj financiranja. str.471/ /str.472 Skupoća obrazovanja je na određeni način relativna... (...) Ukoliko se obrazovni kadrovi racionalno koriste (i ne obrazuju za "drugoga" – migracije intelektualaca i talenata) i naročito posvećuje pozornost talentima, tada nijedan sustav obrazovanja ne može biti skup. str.472/ /str.484 Postoje mogućnosti da jednim utvrđenim tempom Republika Hrvatska izgradi novi sustav financiranja obrazovanja na europskim iskustvima i specifičnostima hrvatskog identiteta koristeći iskustva drugih zemalja, ali i svoju praksu. Na taj će način europski standardi obrazovanja biti postignuti i u Hrvatskoj. U tom sklopu Republika Hrvatska mora težiti izgradnji kompatibilnog sustava financiranja javnog sektora, uključujući i obrazovanje, ali pritom je potrebna posebna strategija... Po razini izdvajanja sredstava za obrazovanje u društvenom brutoproizvodu Hrvatska znatno zaostaje za prosječnim izdvajanjem za obrazovanje u Europi i svijetu. Hrvatska izdvaja za te potrebe oko 3%, europski prosjek izdvajanja je 5,6% od društvenog brutoproizvoda, a u svijetu 6%. str.484/ /str.485 Potrebna je djelotvornija, ravnopravnija i trajnija raspodjela javnih ulaganja u obrazovanje. str.485/ /str.485 Izdvajanja za obrazovanje treba razmatrati s obzirom na ključnu ulogu koja se pripisuje obrazovanju u društvenom razvitku. Investiranje u obrazovanje i znanost investiranje je u budućnost. str.485/ 18. DIDAKTIKA I OBRAZOVNA TEHNOLOGIJA /str.489 Didaktika kao grana pedagogije nastoji otkriti što, kako i zašto se događa u odgojnoobrazovnom procesu. Ona istražuje zakonitosti odgojno-obrazovnog procesa koji se odvija u nastavi i školi. str.489/ /str.494 Nastava predstavlja organizirani zajednički rad učenika i učitelja. Učenici i učitelji su glavni subjekti nastavnog procesa i imaju točno određene uloge. Učiteljeva osnovna uloga je poučavanje, a učenikova učenje. Osim toga, učiteljeva je zadaća i odgovornost za stvaranje brojnih nastavnih situacija koje će odgojno djelovati na učenike. str.494/ /str.495 Izraz kurikulum sadržajno obuhvaća konkretizirane ili operacionalizirane ciljeve i sadržaje učenja, nastavne metode (medije i putove), nastavne situacije, nastavne strategije te evaluaciju procesa i ostvarenih ciljeva. str.495/ /str.497 ...nastavne strategije u tri skupine: strategije primjerene radu s velikim skupinama, strategije primjerene radu s malim skupinama i strategije za individualni rad. str.497/

15

www.sajt.com.hr /str.497 Pod velikim skupinama učenika podrazumijevaju (se) skupine s više od dvadeset učenika. Takva je obično većina razrednih odjela osnovnih i srednjih škola. U takvim se skupinama obično primjenjuje predavačka nastava (učiteljevo usmeno izlaganje), demonstracija s vježbanjem, diskusija, rasprava, pitanja s odgovorima, video. str.497/ /str.498 Pod malim skupinama podrazumijevaju (se) skupine od pet do dvadeset učenika. Učitelji najčešće dijele velike razredne skupine u više manjih skupina radi korištenja ovih strategija. Tu se govori o sljedećim strategijama: seminar, radionica, igre, oluja ideja, "zujskupine", izlet u prirodu, igre uloga, "probijanje leda", simulacije, proučavanje slučaja. str.498/ /str.501 ...tri strategije za individualni rad učenika u nastavi: projekt, tutorski sustav (mentorstvo) i otvoreno učenje odnosno učenje na daljinu. str.501/ /str.501 Ne postoje univerzalna pravila koja određuju kada i kako ove strategije primjenjivati u svakodnevnim nastavnim situacijama. No, moguće je istaknuti osnovne čimbenike koji uvjetuju njihov izbor i izmjenu. Najvažniji su: odgojni i obrazovni ciljevi, priroda sadržaja učenja, učenikova psihofizička obilježja i prijašnja iskustva, zemljopisni položaj škole, ekonomski uvjeti te učiteljevi stavovi i osposobljenost. Učiteljima se ipak preporučuje da češće izmjenjuju prikazane nastavne strategije te da s učenicima pronalaze uvijek nova rješenja za kreiranje nastavnih epizoda. str.501/ 19. EPIFENOMENOLOGIJA ODGOJA I OBRAZOVANJA /str.513 ...epifenomenologija odgoja i obrazovanja je dio pedagogije koji obuhvaća sve ono manje važno, na prvi pogled "sporedno ili beznačajno", što nije neposredni odgoj i obrazovanje. (...) • elementi za formiranje škola i odjela, • organizacija i raspored nastavnog i radnog vremena u školi, • norme u opterećenju učenika i nastavnika, • odgojno-obrazovno okruženje – školski prostori i njihovo uređenje, • materijalno-tehnička opremljenost škole, • prošireno društveno i interakcijsko djelovanje škole, • sustavi za praćenje i ocjenjivanje uspjeha učenika, • pedagoška dokumentacija i informatizacija. str.513/ 20. UPRAVLJANJE I RUKOVOĐENJE U OBRAZOVANJU /str.539 Pod pojmom školskog menedžmenta (prosvjetnog menedžmenta, pedagoškog menedžmenta) misli se na primjenu menedžmenta, njegovih funkcija i značajki na području odgoja i obrazovanja – od globalne (državne) razine do operativne djelatnosti u školskoj praksi. Jedno od karakterističnih određenja menedžmenta kao procesa "koordinacije ljudskih i materijalnih resursa da bi se postigli određeni ciljevi" u obrazovanju zapravo znači koordinaciju ljudskih i materijalnih resursa u području odgoja i obrazovanja da bi se postigli određeni ciljevi utvrđeni u prosvjetnim dokumentima državne politike. str.539/ /str.542 Državne prosvjetne vlasti raspoređuju dio ovlasti na svoje administrativne jedinice koje se nalaze na regionalnoj/lokalnoj razini (kod nas su to županije, gradovi i općine). Na toj se razini konstituiraju uredi ili tzv. odjeli za poslove državne uprave. Regionalni odnosno gradski uredi nadziru rad tijela jedinica lokalne samouprave i uprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenesenim im poslovima državne uprave na području regije odnosno grada. str.542/ /str.542 Na razini odgojno-obrazovne ustanove ostvaruju se administrativne i stručnopedagoške funkcije. Takva struktura funkcija uvjetovala je i organiziranost upravljanja. Na jednoj strani djeluju administrativno-upravna tijela, a na drugoj stručno-pedagoška. Jedne i druge povezuje ravnatelj. str.543/

16

www.sajt.com.hr /str.544 Rukovođenje se najčešće definira kao izvršna funkcija upravljanja koja se temelji na politički proklamiranim smjerovima djelovanja i pravno sankcioniranim pravilima ponašanja. (...) Svrha je rukovođenja racionalno iskoristiti ljudske i materijalne resurse za dobrobit tvrtke/ustanove i povećati učinkovitost i uspješnost njezinog djelovanja. str.544/ 21. PRAĆENJE, VRJEDNOVANJE I PROSUDBA UČINKOVITOSTI ODGOJNOOBRAZOVNOG RADA /str.563 Svaki složeniji ljudski rad možemo podijeliti u tri etape: priprema, realizacija i vrjednovanje. Kao i svaki drugi rad, i odgojno-obrazovni rad nužno je pratiti, a postignuća vrjednovati. Vrjednovanje se sastoji od sustavnog procjenjivanja učinka u postizanju određenih ciljeva, a u odnosu na specifična mjerila i standarde. Pojmovi praćenje i vrjednovanje često se međusobno zamjenjuju. Praćenje je postupak sustavnog mjerenja i procjenjivanja unaprijed određenih veličina ili značajki škole, učenika i procesa i put kojim prikupljamo podatke i kriterije za vrjednovanje, a vrjednovanje je proces određivanja vrijednosti odnosno posljedica nekih provedenih aktivnosti. Procjenjivanje podrazumijeva mjerenje. Vrjednovati možemo svaki postupak, tijek, proces, rezultat ili ishod škole, procesa, učenika i učitelja. U odgojno-obrazovnim ustanovama vrjednuje se program, ostvarenje programa i učinci programa (efikasnost). Postupci praćenja i vrjednovanja mogu biti različiti, ovisno o ciljevima praćenja. Praćenje, analiza nastave i vrjednovanje njezinih učinaka u središtu su pozornosti svake škole. Vrjednovanje odgojne i obrazovne djelatnosti povezuje se s pojmom učinkovitosti. Učinkovitost odgojno-obrazovne aktivnosti određuje se veličinom njezinog učinka, a učinak se definira kao stupanj ostvarivanja zadaća dane aktivnosti. Vrjednovanje odgojnog i obrazovnog rada sastavni je dio školskog sustava, njegove organizacije i bitan čimbenik stalnog razvijanja i unaprjeđivanja odgojnog i obrazovnog rada. Osim pedagogije odnosno didaktike, problematiku vrjednovanja proučavaju i druge znanstvene grane te posebna interdisciplinarna znanstvena disciplina – školska dokimologija. str.563/ 22. FUTUROLOŠKA PEDAGOGIJA /str.579 ...školovanje u najopćenitijem smislu nema samo obvezu predvidjeti tijek, sadržaj i sve promjene s kojima se može pouzdano računati tijekom školovanja već treba... osigurati pouzdane i trajne vrijednosti onih temeljnih znanja, metoda i intelektualnih postupaka s kojima bi učenik mogao opstati na razini akademskih znanja i raspolagati kvalitetnim tehnikama za stalno i cjeloživotno obrazovanje na razini disciplinarnog znanja. Imajući to na umu svako kvalitetno obrazovanje danas futurološki zahvaća pola stoljeća u kojem je sadržano razdoblje školovanja i aktivni radni vijek pojedinca ili genracije. str.579/ /str.580 Dio pedagoške futurologije koji se bavi istraživanjem i predviđanjem svih navedenih kao i mnogih drugih pitanja odgoja i obrazovanja u rasponu od jedne generacije, a što obuhvaća razdoblje školovanja i radno aktivni vijek, nazivamo reformologijom. str.580/ /str.582 Reformologija je posebno područje pedagoškog istraživanja koje se u zadnjih tridesetak godina oblikovalo kao znanstvena disciplina. (...) Reformologija istražuje i izučava suvremena temeljna pitanja i probleme prilagodbe sustava odgoja i obrazovanja promjenama koje se kontinuirano javljaju u socijalnom, znanstvenom, tehničkom, tehnološkom, kulturnom, gospodarskom i svakom drugom okružju suvremene škole, prije svega s gledišta aktualnog stanja i dokučivih futuroloških prosudbi onih općih, globalnih, nacionalnih i lokalnih promjena koje se izravno odnose na zadaće odgoja, obrazovanja i izobrazbe. Reformologija se osobito bavi istraživanjima samoprilagodbe sustava odgoja i obrazovanja raznovrsnim dolazećim promjenama, novim zadaćama koje se postavljaju pred školu kao i inim poremećajima i nametničkim čimbenicima koji djeluju suprotno svrsi i

17

www.sajt.com.hr zadaćama suvremenog odgoja i obrazovanja i umanjuju djelatne učinke suvremene škole. str.580/ 23. MEĐUNARODNA POLAZIŠTA RAZVOJA ODGOJA I OBRAZOVANJA /str.620 ... građanska država se danas određuje kao konstitutivna politička zajednica koja svim svojim građanima jamči jednaka prava i od svih traži jednake obveze, bez obzira na njihovo rasno, nacionalno, etničko ili vjersko podrijetlo, spol, obrazovanje i druge razlikovne oznake. Svaki građanin ima pravo na zadovoljavanje svih svojih interesa, uključujući i pitanje etničke, kulturne, vjerske i dr. pripadnosti, sve dotle dok time ne ugrožava ustavom zajamčena prava drugih. Pravo na udruživanje radi zaštite svojih interesa, sloboda izražavanja osobnih stavova i nesmetan protok informacija određuju se kao temeljne pretpostavke građanskog društva, kojima se nastoji ograničiti utjecaj samovolje vladajućih struktura na život pojedinca. Stoga se građansko društvo sve više i određuje kao otvoren prostor između obitelji i vlasti unutar kojega se građani slobodno udružuju u različite skupine preko kojih ostvaruju svoja prava na izravnu društvenu participaciju i inicijativu. str.620/

18