Antonio Amurri - Kako ubiti suprugu i zasto.pdf

elada8

1

elada8

 Antonio Amurri

KAKO UBITI SUPRU SUPRUGU GU I ZAŠTO

2

elada8 PRVI PREDGOVOR

Ne poznajem autora ove knjige jer živi četiri stoljeća poslije mene) ali ne mogu ne diviti se i ne cijeniti njegovo djelo što popularizira osnovno načelo moga života da nema sreće u braku ako se ne oslobodimo supruge.

Na žalost, moj mi položaj nije dopuštao sličnu razonodu, osim na službeni način i uz dužnu etiketu; a ni vrijeme u kojem sam živio, nije pružalo široki izbor uklanjanja supruga: dva su, dakle, razloga zbog kojih me, možda, možete smatrati nemaštovitim čovjekom koji nije mogao smisliti drugo doli odrubljivanje glave kao sredstvo da se

oslobodi nekih svojih žena. Ako sam i griješio u načinu, priznat ćete da sam zaslužio priznanje što se tiče broja ubijenih, odbačenih i zatočenih supruga. k oju sam pročitao u jednom dahu: neka su Ali, vratimo se ovoj knjizi koju smaknuća po mojem mišljenju izvrsna, neka dijabolična, druga opet zabavna, a ima i paradoksalnih; istini za volju, sva su vrlo djelotvorna u teoriji, ali su od male koristi u praksi. Pitam se naime: kad već moram

ubiti suprugu, zašto razmišljati o zlodjelu? Zašto se opterećivati i tako smiriti pomamu besmislenim razlozima? Suprugu treba povjeriti dobrom krvniku, odrubiti joj glavu i odmah

se pozabaviti slijedećom. Henrik VIII

3

elada8 DRUGI PREDGOVOR

Moramo pošteno priznati da smo osjetili blagu zavist čitajući ovu dragocjenu knjigu koju bismo željeli a možda i morali sami napisati. Pa ipak, ma koliko uvjerljiva kad navodi razloge za ženoumorstvo, zbunjuje nas opisom načina i vremena ubojstva. Iz nekih izvještačenosti, nepraktičnih savjeta i blage podrugljivosti usputnih zapažanja, zaključujemo da autor nije NIKADA ubio ni jednu suprugu. Nije to moglo promaknuti našoj izoštrenoj osjetljivosti na tom području. Jasno, ne namjeravamo stati na katedru, ali budi nam dozvoljeno ustvrditi da smo na djelu pokazali izuzetnu raznolikost i plodnost. Gospodin Verdoux

4

elada8 TREĆ I PREDGOVOR

Ugodan, simpatičan, zajedljiv, jasan, umirujuć. To su atributi što nam padaju na um u vezi s ovim zaista neophodnim priručnikom. Nama, profesionalnim suprugoubojicama, uvijek je ugodno otkriti epigona u grijehu, nekoga tko — umjesto da djeluje — teoretizira o

staroj temi, ali to radi na tako dražestan i istovremeno podbadački način, da njegove pouke moraju prihvatiti mnogi potlačeni supruzi koji jedva čekaju izvor na kojem bi se napajali, i barjak kojim bi mahali. Kako ubiti suprugu i zašto značit će muževima isto što i Marxov Kapital radničkoj klasi. Uzor, simbol, čvrsta točka vjerovanja. Landru, Barbablu & C.

5

elada8 OBJAŠNJENJE 

Nestrpljivi supruzi koji misle da će odmah naći nač ine, sheme i korisne savjete za brzo i nepogrešivo uklanjanje supruga, bit će sigurno razočarani. Započeli bismo ovu dragocjenu knjigu uvodnim razgovorom o suprugama uopće. Tek nakon ovog prvog dodira s neprijateljem, potanko ćemo opisati razne vrste supruga koje možemo danas naći na tržištu, navodeći za svaku najprikladniji i, što je najvažnije, najzabavniji način smaknuća, jer je uvijek bolje spojiti korisno s ugodnim.

Tek pošto utvrdi vrstu supruge kojom je pogođen, suprug može pristupiti njezino m uklanjanju. I što je više uvjeren u stvarnu potrebu zločina, utoliko će mu biti ugodnije počiniti ga. Na može se zanijekati da je slast veća kada se ubija s razlogom. Nije lijepo ubiti suprugu tek tako: napokon, i ona je ljudsko biće. Ali tamo gdje ima o zbiljnih razloga da je se oslobodimo, kada je nemoguće dopustiti da i dalje živi, nijedan sudac, naročito ako je oženjen, neće se usuditi izreći strogu kaznu.

Široka tipologija kojom ćemo se pozabaviti bit će, dakle, olakšavajuća okolnost u neizbježnom procesu nakon ubojstva vaše supruge, što znači da ne namjeravamo kršiti zakon: navest ćemo vam nekoliko simpatičnih načina uklanjanja, ali, naravno nakon izvršenog zločina obavezno se morate prijaviti vlastima. Uvjereni smo, međutim, da ako sucu pokažete poglavlje što se odnosi na vašu ženu, njegovo razumijevanje neće izostati. I napokon, što u dvije-tri godine zatvora (prava šala) u usporedbi sa zadovoljstvom da ste s lica zemlje uklonili onu koja vas je uporno, dan za danom, polagano zatirala dosudiv ši vam, kako se to danas kaže,

psihološku smrt koja je mnogo gora od fiziološke. Osim uvodnog predavanja o supruzi kao stalnom obliku izazova, 6

elada8 osim široke kazuistike od koje je sačinjen glavni dio našeg traktata, te napomena o načinu i vremenu i stilu uništenja, htjeli smo obogatiti ovu knjigu općom, lako preglednom tablicom za one muževe koji moraju ubrzati zločin i nemaju vremena potkrijepiti ga dokazima. I na kraju želimo vam »dobar savjet« i, u slučaju potrebe »uspješno ubojstvo«.

7

elada8 UVOD

Nije lako shvatiti šeike kada se hvale mnogobrojnim suprugama. Radi li se to o razvijenom obliku sadomazohizma?

Zbunjeni smo osmijehom što obasja lice šeika kad izjavi da je »prevalio preko glave« sto pedesetu suprugu. Uvelike nas tješi pomisao da se time smanjuje svjetski prosjek udvarača. Naravno, arapska žena bitno se razlikuje od supruga u ostalom svijetu; činjenica, međutim, da je suprug često »odbacuje« navodi na pomisao da se ni ona suviše ne razlikuje od obične supruge prema kojoj, svjesno ili nesvjesno, svi gajimo osjećaj odbojnosti, da ne kažem odvratnosti.

I zaista, ništa nije istinitije od stare izreke prema kojoj bigamija znači imati ženu više, a monogamija znači to isto. Supruga, u suštini, ne bi smjela pos tojati. Dosadna supruga, doduše, pomalo nestaje, ali na žalost, tako polagano da se još nitko ne može uistinu radovati. Pojavu polaganog izumiranja nasilne supruge prati sve češća pojava »drage prijateljice« i »srdačne drugarice« čijim se dragocjenim primjercima možemo diviti na fotografijama svjetskih revija.

Iako blistavi svijet umjetnosti i teatra obiluje »srdačnim prijateljicama« u sivom svijetu mass -medija one su, na žalost, rijetke. Pripadnici mass-medija obično su oženjeni. Kakva je to magična moć u riječi »da« koju izgovorimo pred svjedocima pa nam se otvore oči tek nakon što smo je izgovorili? Što očekujemo od prve bračne noći kad je to ionako trista dvadeset deveta koju provodimo u krevetu s onom koja nam je sada n ajbliži rod, iako u žilama nema ni kapi naše krvi? Što očekujemo od kajgane što nam je pripremi supruga? Zar nije jednaka onoj koju smo sami pripremali prije braka, ako ne i lošija? Kakav je užitak prati i njezine tanjure? 8

elada8 Pitanjima nema kraja, ali se bojimo da ćemo izmoriti naše čitaoce te

će odustati od svake ozlojeđenosti prema tradicionalnom neprijatelju. Ovo izlaganje, međutim, želi postići sasvim suprotno. Namjeravamo vas nahuckati protiv vaše supruge. Zar niste primijetili da nije sigurna koja joj se haljine ne sviđa dok je ne kupi. Sjetite se na koji način traži od vas novac za haljinu koju neće odjenuti? »Posudi mi sto tisuća lira da kupim novu haljinu, ali daj mi samo pola svote, pa mi duguješ pedeset tisuća, a ja tebi pedeset i tako smo kvit.« Razmislite dobro, zar ne rade tako? Neizbježno umovanje čemu ih uče njihovi časopisi, oni isti koji tvrde da će ih naučiti sve o vještini odijevanja, a posljedica je da su, želeći biti različite, sve jednako odjevene. Zar nisu egoi stične preko svake mjere? Koliko vam je samo puta

rekla gledajući vas uporno u oči: »Zakuni se da te volim!? ...« Kada jadikuje: »Dragi, kako možeš tako sa mnom postupati nakon što sam ti dala najbolje godine svoga života?«, kako ne zaurlati: »Tako, d akle, to su bile najbolje... ?« Zbog slične rečenice neka je supruga optužila muža za duševnu okrutnost, hineći da ne zna da je pravu okrutnost počinila ona onog trenutka, kada ga je milo gledajući, prinudila da, na glupo pitanje matičara, odgovori »da«. Koliko nas tek napora stoji prisjetiti se što je rekla naša supruga, kada smo je posljednji put zapitali koliko joj je godina. Ni u tome nisu

ozbiljne. Stalno ih prilagođuju potrebama. Kaže se da žena nikada ne bi smjela zaboraviti svoje godine kad jednom konačno ustanovi koliko ih ima.

Čitali smo da je nekoj milanskoj agenciji za pronalaženje čeljadi šest tisuća supruga prijavilo nestanak muževa, dok su samo dva supruga tražila nestale žene. Zar to nije sjajan podatak? Ne vjerujte im kada se tuže da imaju suviše posla. Njihov se rad 9

elada8 sastoji u pritiskivanju dugmadi na kućanskim aparatima kojima su doslovno opsjednute. Ako se tuže, to je zato što bi željele imati kućnu pomoćnicu da to radi umjesto njih. U naše vrijeme sve se u kući rješava pomoću dugmadi, osim kad su u pitanju naše košulje. Zašto supruge misle da dugmad treba pritiskati a ne i prišivati? S koliko li zlobnog zadovoljstva zamišljamo potištenost one supruge koja je u džepu suprugova kaputa pronašla pismo koje mu je dala da ga pošalje prije godinu dana. Dogodilo se da suprug u očekivanju da ona odluči prišiti dugme, kaput nije više obukao! A tek ujutro, kad se pojave nepočešljane, s uvijačima u kosi i podbuhle od sna? (Jer one spavaju iako pričaju suprotno.) Zar ih ne poželite zapitati kada će napokon otići kozmetičarki ? Zašto im smeta što pepeljare prljamo pepelom? U stanju su i nakon požara kukati zbog pepela po podu. Nikako ne smijemo zaboraviti da će supruga, ako je u trenutku slabosti zapitamo kako je, govoriti o tome dva sata.

Zar nas rijetki poljubac supružniku ne podsjeća na stisak ruke među boksačima prije borbe? Supruge su podmukle i sumnjičave. Uz velika odricanja darovali ste joj dijamant?

Neće vam nikada reći da je »malen«. Reći će samo d a sve njezine prijateljice nemaju stopostotnu dioptriju.

Mora vam saopćiti da će vam doputovati majka iz Genove? Reći će vam to bezbojnim glasom: »Telefonirala je tvoja majka. Stiže sutra na metli u 22 sata...« Ako su takve danas, kakve li će tek biti sutra? Ne možemo znati što nam nosi budućnost kad je određuje supruga. U svakom slučaju tješi nas da i budućnost dolazi dan po dan. Ako se potužite da olako troše vaš novac, čude se kako to znate i smatraju nedopustivim ponašanje banke koja umjesto da uništava, čuva njihove čekove. Prava su financijska propast; po njima bi knjigovodstvo trebalo imati samo stavku »izdatak«. Čini im se čak 10

elada8 prirodnim potrošiti više nego što muž zaradi, jer to znači da imaju povjerenja u njega. Kako inače objasniti činj enicu da su najbogatiji američki novčari oženjeni? Postali su pravi poslovni geniji jer su od prvog dana braka bili primorani zarađivati novac brže nego što ga je supruga mogla potrošiti. Kao što djeca običavaju kihnuti punih usta, tako i supruge vole govoriti u najnezgodnije vrijeme. To jest, uvijek. Neke su sposobne

govoriti, pola dana o bilo čemu, druge u tome uspijevaju ne govoreći ni o čemu. Govore govore govore. I gle slučaja, one koje uvijek sve zaboravljaju nikada ne zaborave udahnuti u pravi ča s. Glupo je optužiti nas da zijevamo dok govore, to mi otvaramo usta pokušavajući doći do riječi, ali bez uspjeha. A uostalom i zašto pokušavati? Naša supruga ionako ne čuje što govorimo, osim ako se obraćamo nekoj drugoj ženi. Složit ćete se barem s tim da niste doživjeli pravi emocionalni šok ako niste vidjeli vlastitu suprugu kako u tek kupljenom automobilu vozi u rikverc prema rubu provalije.

Ne sjećamo se više tko je rekao: »Moja supruga živi u sretnijem braku nego ja!« ali, bio  je to sigurno veliki mudrac. Završimo rečenicom što će možda otvoriti oči onima koji su ih, usprkos našim naporima, tek poluotvorili: »Moja supruga je najdivnija žena na svijetu!« Ali, to je njezino mišljenje, ne naše.

11

elada8  SUPRUGA KOJA NA SVE NAVLAČI NAVLAKE 

(Uxor diligens semperconsuens)*

Supruga što stalno šije pomalo iščezava, ali ono malo preostalih primjeraka vrlo je opasno.

Opsjednutost šivanjem, podstavljanjem, presvlačenjem, iskaljuje se, srećom, samo na kućnim predmetima, naročito n a novim naslonjačima. Naslonjači se proizvode, zna se, da se na njima sjedi. Ali tako ne misli supruga koja na sve navlake navlači. Suprugu je zabranjena upotreba novih naslonjača dok im se dobrano ne izdive rodbina, prijatelji i znanci. U redu. Svaka žena očekuje da pohvalimo njezine nabavke. U svakom slučaju, kada prijatelji, stanari pa čak i pazikuća izvrše pregled naslonjača i suprug pomisli da će se konačno moći na njima opružiti i iskušati im »elastičnost«, supruga ispušta uobičajeni krik: »Sjesti na nove naslonjače? Nikada!« Sto tada radi suprug koji nastoji sačuvati poštovanje? poštovanje? Uplašeno pita: »Zašto?« Drugi krik: »I još pitaš? Zar ne znaš da je tkanina naslonjača vrlo skupocjena?« »Znam, četvorni centimetar tkanine stajao je deset tisuća lira.« »I ti bi je uništio svojom odvratnom stražnjicom? Pričekaj barem da naslonjače prekrijem običnom šarenom tkaninom!« Nesreća je u tome što naslonjači prekriveni šarenom tkaninom izgledaju još ljepši nego prije. Supruga navlakoljubiteljica odluči kupiti tada još jeftinije navlake kako bi prekrila već postojeće. Ali i ove navlake koje je navukla na navlake suviše su dragocjene da bi ugostile vulgarnu stražnjicu i umorne suprugove udove, stoga je neophodno pripremiti navlake za navlake kojima su presvučene navlake. A suprug, čekajući da se pripreme navlake za navlake navlaka čita svoje poslijepodnevne novine ispružen na drvenoj stolici. *Uvijek marljiva supruga. 12

elada8 Što znači da uopće nije ispružen. Uklanjanje supruge koja na sve navlači navlake a) Živu je umotati u plastičnu vreću. b) Smjestiti je u udobni cinčani sanduk podstavljen crvenim brokatom.

c) Sve presvući hrastovim sandukom. d) Hrastov sanduk prekriti grobnom mr amornom amornom pločom.

Ovaj način je nepogrešiv. Sasvim je sigurno da neće preživjeti.

13

elada8  SUPRUGA NOĆNA GNJAVATORKA

(Uxor nocturna sempermolesta)* se mpermolesta)*

Supruga što strahuje od plina posvuda osjeć a njegov smrad. Njezin strah pojavljuje se prvenstveno noću, čim primijeti da je suprug zadrijemao. Tihim glasom kao da se ispričava što ga mora probuditi, govori mu: »Dragi... Srce ... Ljubavi...« »Gh?« oglašava se suprug, spavajući. »Oprosti, dragi, ali čini mi se da osjećam smrad plina ...« »Grr ...« brunda suprug. »Ne sjećam se jesam li zatvorila plin. Molim te, pođi pogledati...« blago navaljuje supruga, drmajući ga manje blago. »Grrr? Kako ...?« mumlja suprug, otvorivši jedno oko. Zatim, shvativši o čemu se radi: »Ali naravno, zatvorila si ga! Uvijek ga zatvoriš...« »Srce, bi li htio provjeriti?« reče supruga i gurne ga nogom iz kreveta.

Suprug odlazi. I vraća se. Bez riječi se sruši una krevet i odmah utone u san. U tom tre nutku ruka supruge ponovno se spušta na njegovo rame kao kandža orlušine. »Jesi li siguran da si okrenuo pipac na pravu stranu?« »Ali, samo sam ga okrenuo ...« »Onda si, znači, otvorio plin!« »Ali, ako si ti ostavila plin otvoren, ja sam ga, okrenuvši pipac, zatvorio...«, dreči suprug navlačeći pokrivače koje supruga zbaci s njega razarajućom snagom. »Rekla sam ti da se ne sjećam. Možda sam ga i zatvorila. Dakle, ako si okrenuo pipac, otvorio si plin i sigurno ćemo se ugušiti!« Suprug zijevajući razmisli. »Bolje tako«, reče navlačeći pokrivač preko glave, »domoći ćemo se tako vječnog mira.« * Supruga noćna, uvijek dosadna. 14

elada8 »Već vidim naslove u sutrašnjim novinama ...« cmizdri ona. »Obitelj ugušena plinom.« »Obitelj! Zar smo ti i ja obitelj...« »Preklinjem te, pođi pogledati!« Suprug izranja ispod pokrivača nastojeći laserskim pogledom spaliti suprugu, ali su mu oči suviše pospane da bi u tome uspio. »Pa dobro!« reče hladno. »Idem!« Odlazi i začas se vraća. Kupi razbacane plahte i pokrivače govoreći: »Eto, sada sam pipac ponovno okrenuo. Molim te, u ime ono malo radosti koje sam ti pružio, pusti me da spavam.« Zgodnije je prigovarati kada suprug ponovno zaspi. Počinje ga drmati, najprije lagano, zatim sve odlučnije, na kraju snažno. »Što je?!« poviče suprug razrogačenih očiju sjedajući na krevet. »Što si me uplašio! Što tako vičeš usred noći, divljače!... Zar si zaspao?« »Čudit ćeš se, ali nisam uspio.« Supruga je suviše preplašena da bi  primijetila ironiju. »A ako ga nisam zatvorila?« reče. »Zatvorila? Koga?« »Plin. Ako ga nisam zatvorila, ti si, okrenuvši pipac prvi put zatvorio plin, a zatim si ga ponovno otvorio.« Čovjek se počinje njihati umorno mrmljajući: »Ne ... Ne ...« Čuvajte se onih što se pospano njišu na krevtu mrmljajući: »Ne ... ne ... ne ...« Fućka se njima za opstanak ljudskog roda. »Ali, oprosti«, nastavlja supruga, »ustao si već dva puta, možeš joj jednom, tako ćemo mirno spavati. Zar ne želiš mirno spavati?« »Ništa na svijetu ne želim kao to ...«, zaurla, ustane i otetura u kuhinju.

»Kad si već tamo, donesi mi čašu vode«, govori ona. Malo kasnije čaša je u njezinim rukama. Ispije tek gutljaj. Zatim se ukoči kao gromom ošinuta: »Dragi ...«, šapće. * Supruga gnjavatorka uvijek nešto prigovara, ali ne odmah. 15

elada8 Suprug stoji pred krevetom u stavu mirno salutira i kaže: »Na zapovijed, gospodine pukovniče!« »Jesi li siguran da si dobro zatvorio vodu?« Ugušiti se plinom, još nekako, ali utopiti se, kakav užas!« On već kreće vojničkim korakom pomiren sa sudbinom nadglednika pipa. Vraća se, staje pred krevet u stavu mirno i očekuje daljnja naređenja. Pokušava udariti petama, ali se čuje samo »flap«. »Je li voda bila zatvorena?« pita supruga »Sve je zatvoreno, gospodine pukovniče. Ništa nije otvoreno u ovoj kući. Sve je zatvoreno, zatvoreno, zatvoreno! Laku noć, gospodine pukovniče!« Trenutak kasnije već hrče u ritmu marša. Ona naravno, ponovno pokazuje znake krajnje nervoze. Zatim će odlučno: »Dragi!« Čovjek se naglo budi, na riječ »dragi« skoči kao lutak na oprugu. »Dosta!« urla i začudo mu iz usta ne suklja plamen. »Kako se to ponašaš!« viče preplašena supruga. »Spavaj, prostače! Ništa nisam rekla. Divlji si i kad spavaš! Prokleta ja kad sam se udala za takvog prostaka! Govorila mi je majka da se pod odjećom činovnika krije Drakula!...« »Molim te, preklinjem te ...«, počinje plakati suprug. »Poludjet ću od pospanosti... Nemoj gnj aviti. ..« »Ali, reci mi, napokon, je li pipac od plina u vodoravnom ili okomitom položaju prema podu?« »Plin je bio zatvoren! Rekao sam ti da je zatvoren! Sve je bilo zatvoreno. U ovoj kući je sve zatvoreno! Sve je zatvoreno, zatvoreno, zatvoreno ...« Upravo u tom trenutku, čuju se koraci u hodniku. »Slobodno?« »Nebesa, tko je?« reče supruga. »Ja sam, kućepazitelj. Oprostite, kućna vrata su bila otvorena ...« Uklanjanje noćne gnjavatorke Zadaviti je. Gumenom plinskom cijevi. 16

elada8 Tako neće više udisati zrak za koji tvrdoglavo vjeruje da je zagađen smrtonosnim elementom.

 SUPRUGA URLATORKA

(Uxor ululans tympanorum ruptrix)*

Kada shvatimo da kućna pomoćnica, uzevši u obzir nedjelje, državne i crkvene blagdane, odmor, bolest i povećanje sindikalnih doprinosa, stoji šest stotina lira, ne na sat, već na minutu, ne preostaje nam drugo nego je se odreći. Supruga sklona urlanju nikada se ne protivi toj odluci, jer zna da će, lišena posluge, moći dati maha svom mračnom porivu probijanja bubnjića čemu će dodati obilan obrok jadikovki uvijek umorne supruge.

Evo, snimka najvažnijih jutarnjih trenutaka supruge što urla i bubnjiće probija. »Tako dakle? Ostali ste kod kuće da biste spavali do podne? Valentina, Franco, Robe rta! Ustajte! Bilo bi bolje da ste otišli u školu. Je li moguće da vas ni ova užasna buka isprašivača nije u stanju probuditi? Već je čitav sat kako je tata ustao, zar ne, tata? Uvijek odgovara mumljanjem, nespretnjaković! Valentina, što je previše, previše je, skoro će devet, hoćeš li se prihvatiti usisavača ili ne? Franco, umit ćeš se kasnije. Uzmi ljestve i pažljivo obriši police za knjige! Roberta, ne vjerujem da baš sada moraš na WC, to je samo izlika da se zatvoriš u kupaonicu. Smjesta operi suđe u ku hinji. Franco, kakvo je to zavijanje? Zar zaista uživaš padati s ljestava. Valentina, kaže da je pao, stavi mu flaster ako treba. Ako si završila usisavati, možeš obrisati prašinu u mojoj sobi. Sjeti se prigrijati mlijeko za Lorenza. Čim se probudi treba ga nahraniti. . . Tata, gdje si? * Supruga što urla i bubnjiće probija. 17

elada8 Mrmljaj glasnije da te čujem... Hoćeš li obrisati prašinu i u dnevnoj sobi? Ne razumijem ga ni kad urla... Valentina, što je rekao tata? Kakve to prostote govoriš, Valentina? Franco, zar si opet pao? Moraš ljestve pomicati, ako se budeš naginjao, past ćeš! Roberta, što radiš u kupaonici? Ta djevojčica čim prošeta kućom završi u kupaonici. Hajde, operi tanjure, poslije treba dobro iščetkati moket u blagovaonici. Valentina, trči, Lorenzo se probudio! Kad ga odjeneš, ispraši sagove u sobi Franco, dok brišeš tu prokletu biblioteku, mogao bi ponavljati matematiku. Tamo su ti i knjige. Ako te sutra pitaju u školi, nemoj se tužili i izigravati žrtvu. Tata! Mislila sam da bi bilo lijepo da opereš prozore ... ’Kravo’, kako to misliš? ... Roberta, zaboga, svaki put kad uđem u kupaonicu, ti si unutra. Metla je tu, zar je ne vidiš? Franco, kad si već na ljestvama uzmi 'Staklosjaj’ i očisti staklo na sobnim vratima ... Valentina, jesi li obukla Lorenz a? Jesi li mu dala kašicu? Igraj se malo s njim, operi usput njegove plastične igračke ... Tko će zaviriti u pećnicu? Franco, pogledaj je li gotov ragu. Tata, može li se znati gdje si? Što znači zagorio? Dodaj malo vode, to je i tako za vas! Lorenzino, dođi poljubiti mamu ... Evo ti ova krpa pa briši prašinu, hoćeš li, Lorenzino? Tko ga je naučio plaziti jezik? Sigurno ti, Franco. Treba staviti rublje u stroj za pranje! Mogla bi to ti, Roberta. Nemoj reći da je teško, stroj je, osim toga, u kupaonici! Tako možeš raditi dvije stvari odjednom, jesi li zadovoljna? Valentina, isključi stroj za pranje posuđa. Kada si već u kuhinji, izvadi ribu iz hladnjaka! Da, ribu. Ako ti se ne sviđa, možeš otići u restoran. Tata? Može li se znati gdje je tata ... Franco, telefon! Nitko ne diže slušalicu. Ne, ne mogu se maknuti! Zar ne vidite da već dva sata listam recepte kako bih odlučila što pripremiti sutra za večeru. Kao da me to veseli! Hajde, Valentina, ne pravi se pametnom. Bolje pripremi juhu za Lorenza. Lorenzino, ne

govori mama tebi... Dosadno ti je, je li, srce? Uzmi metlicu pa čisti sag ... Netko zvoni. Sigurno su donijeli voće ... Franco, otvori... Roberta, izađi iz kupaonice. Treba namjestiti krevete, Valentina, je li Lorenzo s tobom? Franco, je li moguće da si opet pao? Operi špinat i stavi ga 18

elada8 kuhati. Roberta, je li Lorenzo s tobom? Zar je otac nestao? ... Lorenzo!

Šara po zidu kemijskom olovkom. Tko ostavlja posvuda kemijske olovke? Pa to je moja, zlatna .. Tko će mi skuhati malo čaja? Valentina, hoćeš li se odli jepiti od tog telefona i pripremiti juhu za Lorenza. Franco, uzmi ’Reflex’ i prebriši njime antikni namještaj. Ti, Roberta, možeš usjajiti metalne dijelove namještaja. Lorenzo! Brzo, dječak pije ’Odol’. Netko zvoni. Sigurno su donijeli mineralnu vodu. Kakv a je ovo voda na podu? Franco, zar si pao s bocama? Valentina, pogledaj, kaže da se porezao ... Lijepo, nema više flastera. Kao da ga jedete! Lorenzo, gdje si? Je li vaš otac izašao? Tko će postaviti stol? Već šest dana nitko nije zalio cvijeće! Telefon! N e mogu odgovoriti jer sastavljam jelovnik za sutra uvečer. Franco, ne pravi toliko buke oko obične posjekotine, operi pod u kuhinji... Tko zna gdje je otac? Recite da ćemo telefonirati kasnije. Roberta, je li Lorenzo s tobom? Još si u kupaonici? Izlazi, ne sretnice. Namaži laštilom pod u hodniku! Hoćete li da umrem pred vašim očima? Jadna ja, jadna ja! Uza sav taj posao nije ni čudo da sam uvečer mrtva umorna! Mrtva!« Uklanjanje urlatorke

Ako imate prijatelja koji također boluje od supruge sklone url anju, pokušajte primijeniti bratoubilački rat, nešto poput borbe pijetlova. Naime, dvije supruge što boluju od kroničnog pogubnog vikanja kada se jednom nađu zajedno možda osjete borbenost i započnu borbu kola bi ih obje mogla dokrajčiti. Ima samo jedna Op asnost: da se obje udruže protiv vas i da urlaju dok vas ne unište. Zato savjetujemo pojedinačno uklanjanje. Danas se u trgovinama mogu nabaviti snažne sirene koje, doduše, nisu u stanju neutralizirati glasovnu moć  urlatorke, ali upotrijebljene u vrčem broju, njih dvadesetak, recimo, mogle bi je ušutkati. Ušutkanoj supruzi pustite zatim vrpcu sa snimkom njezinog dnevnog urlanja. Vi, i

vaša djeca, već navikli na torturu, preživjet ćete, ali će supruga umrijeti. Sigurno.

To će, osim toga, nalikovati samoubojstvu te nećete biti sudski 19

elada8 gonjeni.

 SUPRUGA ZAKLETA NEPRIJATELJICA SVEKRVE

(Uxor socrui ad versa)*

Ni jedna žena ne voli svekrvu i rijetko to uspijeva prikriti. Pa ipak, neke su tako spretne da prirodnu odbojnost prema suprugovoj majci

skriju duboko u podsvijest, ukazujući joj stalno ljubav punu brižnosti; time je njihova psihička ravnoteža ozbiljno poremećena te su prinuđene zatražiti pomoć psihoanalitičara. Velika većina supruga su borbene protivnice svekrva. A nema svekrve koja nije ekstraparlamentarni protivnik nevjeste (što znači da o njoj ne želi ni govoriti). Supruga neprijateljica svekrve pripada velikoj porodici supruga nasilnica. I zaista, nasilna je preko svake mjere.

Kada, na primjer, suprug dođe kući u četiri sata poslije podne, ona ga ne pozdravlja već odmah prekorava. »Hm?« otpuhne raskoračivši se i podbočivši se rukama poput prave muškarače. »Može li se znati zašto nisi došao na objed? S kojom si plavušom danas ručao? Priznaj, svinjo!« Suprug odmah uključuje mučeničku aureolu. »Smiri se«, kaže. »Griješiš. Nisam došao na ručak jer sam obećao jednoj osobi da ću svratiti do nje. Tako sam i ručao s njom ...« »Priznaješ, dakle? Tko je ta ženturača?« »Moja majka«, reče suprug, a neonska aureola još jače blista. Bljesak zadovoljstva i zloće na trenutak zasja u supruginim očima što je, barem posredno, rekla za svekrvu da je »ženturača«. »Tvoja majka? Ručao si kod majke?« »Da, rekao sam ti.« * Supruga neprijateljica svekrve. 20

elada8 »Zašto, u tvojoj kući se, znači, loše jede? Možda te trujem?« »Ne uvijek ...« »Zar ti je tako odvratno ono što ti ja pripremim, pa moraš jesti kod majke?« Majka ne izgovara kao majka već prezirno, ona tvoja. Suprug odahne, glumeći strpljenje kojeg nema. »Obišao sam majku. Nisam je vidio više od mjesec dana ...« »Ali joj stalno telefoniraš!« »Nikad joj ne telefoniram. Morao sam otići do nje!« »Upravo danas kad sam ti pripremila artičoke.« »Pa valjda mama vrijedi više od artičoka.« »Molim te, ne govori stalno ’mama’!« reče neprijateljica svekrve, prasnuvši u teatralni smijeh, dost ojan Andreine Pagnani u njezinim najboljim godinama. »Držiš se još uvijek majčinih skuta!« proročkim glasom izgovori ona i poče dugim koracima koračati sobom. Takvu rečenicu i treba izgovoriti proročkim glasom kako bi se naglasilo njezino pravo značenje. »Držim se? Skuta? Majke? Ja?« pita on, a svaka je riječ novo pitanje. »Da, ti! A trebao bi se trgnuti i stati na vlastite noge!« »Trgnuti? Stati? Na vlastite noge? Ja?« ponavlja suprug. »Da, ti!« viče supruga. »Nesvjesno si još uvijek pod u tjecajem majke.« Lako je zamisliti da kao izraziti antifeministi teško podnosimo da suprug nasjedne ovako jeftinim smicalicama.

»Ali, jesmo li poludjeli? Ja da živim pod utjecajem majke? A već trideset i tri godine živim odvojeno od nje. O kojim to skutima brbljaš? Može li se znati o kakvim to skutima trabunjaš?« »Metaforičnim skutima.« »Skuti moje majke nisu metaforični!« Primjedba je tako blesava da uspijeva na trenutak ušutkati suprugu. Ali, samo na trenutak. Brzo se snalazi.

»Oženjen si, dragi moj. Već si dvadeset godina u braku! Moraš se 21

elada8 naviknuti biti bez majke! Za njezino dobro i tvoju moralnu ravnotežu.« »Pa to i radim!« »Ne čini mi se! Odlaziš k njoj na ručak svaki čas.« »Svaka dva ili tri mjeseca! Tek svaka dva-tri mjeseca!« »Misliš da ne primjećujem izraz tvog lica kad ručaš kod kuće: ’Ipak su paprike moje majke ...!’« »Mama je uvijek mrzila paprike ...« »Ovdje si, ali si u mislima uvijek kod nje.« »Mogao bih te ubiti zbog tih riječi ...« »Da, onda bi mogao jesti kod majke svaki dan!« »Ali...« »Mamina mazo, mazo, mazo! Pa kako bi se i mogao takav tip osloboditi mamokracije u ovoj zaostaloj naciji! Pravi si mamin sin.

Nikada nećeš ozdraviti.« »I ne želim ozdraviti!« viče muž. »A sada dosta, jer ako nastaviš odlazim k majci.« »Naravno, razumije se«, supruga će promuklim glasom, spremna da zaplače. »Ne bi ti propustio priliku da se vratiš svojoj mami! Vrati se! I tako si u mislima uvijek tamo. Mamin sine, slinavče.« »Reci još samo jednu riječ i vidjet ćeš!« »Ne podnosim one koji uvijek trebaju mamu!« nastavlja supruga, izgovorivši već deset riječi, a da ništa nije vidjela. »Moraš se naviknuti biti bez mame, jesi li razumio? A ne stalno mama, mama, mama, uvijek mama ...« Brižne zatim u plač. »Osjećam se frustriranom, uništit ćeš me ...« Kroz suze uspijeva napipati telefon i okrenuti broj.

»Tvoja majka se umiješala u naš brak. Ne mogu više... Dosta! Ubij u sebi svoju majku!... Halo! Jesi li t i, mama? Mama, molim te, dođi k meni na spavanje ... Da, večeras. Trebam te, majčice ...« Uklanjanje svekrvine zaklete neprijateljice

Osvekrvite je po glavi. Sve su svekrve tvrde i grube kao kvrgav štap. 22

elada8 Možda sretnim slučajem obje podlegnu.

 SUPRUGA TABLETOMANKA

(Uxor medicamentosa pilularum largitrix)*

Tabletomanom se rađate. Kada neko dijete umjesto karamela više voli »Vitergin«, a umjesto mliječne čokolade čokoladne pilule za čišćenje, sigurno je da će u petnaestoj godini biti strastveni ljubitelj pilula.

Pilulomanija je tipična bolest našeg vremena u kojem se i medicina spustila na razinu dnevne štampe, a najugledniji liječnici umjesto da populariziraju medicinu, brbljaju po novinama o bolestima jetre i arteriosklerozi. Danomice smo izloženi mnoštvu medicinskih obavještenja koja nas

upoznavaju s imenima najmodernijih lijekova, te je jasno da nam više ne treba liječnik. Sami odlučujemo kako se liječiti, nakon što utvrdimo od koje bolesti bolujemo. Tabletomanija je suvereno zavladala. Za sada poznajemo samo jedan tip okorjelog tabletomana: suprugu.

Dvije su vrste tabletomanki: one što vlastito poznavanje lijekova primjenjuju na sebi, i druge, nesebične i vrlo opasne, koje tvrdoglavo savjetuju, nagovaraju i, naravno, primoravaju supruga da guta

najrazličitije vrste lijekova koji su po njihovom mišljenju, potrebni jadnome čovjeku. Nesebična tabletomanka je zdrava, snažna, aktivna i krepka jer nikada u životu nije progutala ni jednu pilulu. Puca od zdravlja. Kljuka supruga lijekovima već od prve bračne noći. »Dragi, kako smo uzbuđeni! Znaš li što bismo mogli? Uzmi par tableta Antitjeskobina ... Odlične su, da samo znaš koliko sam ih dala svojoj majci!« * Supruga ljekovita, lijekovima darežljiva. 23

elada8 I kada Antitjeskobin suviš e otromi supruga i natjera ga na preranu i nezgodnu pospanost, već su spremne četiri kuglice superstimulansa na bazi muških hormona. Od tog trenutka između supruga tabletofoba i supruge tabletomanke, počinje bitka koja, na žalost, završava pobjedom supruge. Uvijek je budna, ispituje lice supruga u potrazi za

simptomom koji će joj omogućiti da ga nakljuka lijekovima; on stoički šuti, čak i s temperaturom od četrdeset stupnjeva, nastoji izgledati zdrav, veseo, živahan, a rezultat je da ga u većini slučaj eva supruga znalački promatra izgovarajući: »U kakvom si to čudnom stanju napetosti i dobrog raspoloženja? Da nisi možda bolestan?« I daje mu čitavu bočicu Biogamaglobulina i šest pilula Antiživahnina. Šest mjeseci kasnije nesretni gutač pilula već je pravo pokretno skladište pilula. Sve brže jede svoje oskudne obroke gutajući ih prije i poslije najvažnijih lijekova. Ljubazna pilularka koja vodi brigu o njegovom zdravlju, hoda po kući s torbicom lijekova preko ramena, za sluč aj hitne intervencije.

»Danas nisi dobro!« uzvikuje primijetivši da suprug ima prištić na čelu. »Moraš uzeti dvije pilule Protuprištolina. Taj lijek uzrokuje u organizmu porast vitamina A, pa ćeš zato uzeti i jednu tabletu Avitaminina.

Gutač pilula nakon nekog vremena više ne protuslovi, jer čim otvori usta, ona iskoristi priliku i utrpa mu Glavobolin protiv glavobolje,

Nahladolin protiv kašlja, Proljevolin za čišćenje. Zdrav čovjek se uz tolike lijekove pretvara u boležljivo i nesigurno biće ovisno o tabletama. To je trijumf tabletomanke, koja sad već mora zapisivati lijekove i voditi složenu satnicu kako bi mogla sve pilule utrpati u suprugova usta.

U »špicama«, to jest za vrijeme obroka, nesretnik jedva uspije pojesti pileći batak pošto se najeo Stomakolina, Probavolina, 24

elada8 Jetrolina, Čirostopina, Kakolina, Crijevolina. Između dvoje supružnika moguć je jedino slijedeći razgovor: »Sjećaš li se one sjajne terapije s Antireuminom prije tri godine? U to vrijeme si mi davala i Tritartrit i Cortizonkemociclyn!« »Odmah nakon toga, sjećaš se, otkrili smo onaj sirup ... Kako se ono zvao? ...« » Bronhirling!« »Točno, Bronhirling. Popili smo dvanaest bočica u 1964. godini, čuvena godina za panonske sirupe.« »Bio je dobar ...« »Reci, bi li i sada uzeo jednu čašicu?« Napokon, jedne večeri supruga se pojavi noseći oko vrata šarenu i zaista modernu i originalnu ogrlicu od pilula.

»Divne li ogrlice ...« uzvikuje tabletojed. »Sviđa ti se? Načinjena je od svih pilula koje moraš popiti prije jela. Učinilo mi se to najzgodnijim načinom ... Svaki dan progutat ćeš čitavu ogrlicu i onda smo bez brige.« I prebirući zrno po zrno ogr lice kao krunicu, supruga tumači pjevušeći. »Kemoterapik, antibiotik, digestiv, sedativ, antireumatik, antineuralgik, antianalgetik, diuretik . . .« »Amen«, dodaje skrušeno suprug. Uklanjanje tabletomanke Nakon godinu dana braka rijetko koji suprug ima snage ubiti takvu

suprugu. Ona, naime, sluteći opasnost, povećava dozu Antizločinina. Osim toga, suprug je sada već toliki rob pilula da ih se teško može odreći. Sjetite se, dakle, da uklanjanju supruge ove vrste treba pristupiti odmah i bez r azmišljanja, čim primijetite da supruga češće zalazi u

apoteku nego u trgovinu s namirnicama. Izvršenje je vrlo lako. Mitraljeski rafal tabletama strihnina i kurare. Prije obroka.

25

elada8  SUPRUGA PISMOOTVARAČICA

(Uxor curiosa in mariti epistulis oculos inserens)*

Sve su supruge sklone ovom poroku. Teško odolijevaju napasti da zavire u pismo upućeno suprugu. Nekoć kada je suprug bio strah i trepet, ovaj mrski porok vršio se u potpunoj tajnosti; supruge su pribjegavale starom načinu otvaranja pisma — vodenoj pari. Nakon što bi pročitale sadržaj pisma uz mnoge duševne boli, ali bez i trunka osjećaja krivnje, zalijepile bi ponovno kovertu i pismo bi uručile suprugu, doduše, malo izgužvano, jer ga je istom postupku podvrgla i kućepaziteljica. Koja se žena danas boji muža? Njegova pisma bivaju dakle: a) otvorena bez oklijevanja

b) površno pročitana c) nikad vraćena u kovertu d) ostavljena bilo gdje u kući e) najčešće zaboravljena f) rijetko uručena primaocu. Događa se često da suprug nestrpljivo očekuje pismo koje tjednima leži zgužvano u kutiji za lijekove (supruga ga je pročitala dok je tražila tabletu protiv glavobolje). Još češće se događa da stigne i treća opomena za plaćanje duga, jer je supruga ostavila ob avijest o isteku roka plaćanja u kutiji s naftalinom (upravo je spremala zimsku odjeću), prvu opomenu u kutiji za kupaće kostime (pripremala se za odlazak na more), a drugu opomenu u nekom kovčegu (upravo su se vratili s mora).

Događa se također da su pruga pripada izvanrednoj vrsti nekažnjivih. Naime, njima se takvo ponašanje čini normalnim. Kada se suprug vrati s posla dočekuju ga i srdačno ljube, iako znaju da su mu iz potaje zadale ubod nožem za otvaranje pisama. * Radoznala supruga što zaviruj e u suprugova pisma. 26

elada8 »Što ima novog?« pita muž u blaženom neznanju. »Ništa, dragi...«, odgovara pismootvaračica. Zatim dodaje tihim glasom nalik na nečitljive napise na poleđini ugovora o osiguranju: »Osim neke pošte.« »Da? Tko piše?« »Ettore.« »Ettore? Što piše? Gdje je pismo?« Supruga za to vrijeme postavlja stol.

»Kaže da je unaprijeđen, da mu je žena ozdravila i da će možda za mjesec dana doći u Rim.« »Otvorila si pismo?« pita muž ne dajući naslutiti svoje blago nezadovoljstvo.

»Zabunom. Mislila sam da je pismo uputio obitelji. Tek kad sam ga otvorila, vidjela sam da je za tebe ... A kad sam ga već otvorila, onda sam ga i pročitala. Oprosti, dragi. Znaš dobro da nemam običaj otvarati tvoja pisma ...«, laže bez obraznica. »Ali, ne smeta, ionako će Ettore doći za mjesec dana ...« »Da, kada bude putovao za Los Angeles.« »Los Angeles?« »Da. Tamo su ga premjestili nakon unapređenja. U centralu. A na njegovo mjesto u Milanu dolazi Antonio.« »Antonio? Koji Antonio?« »Rapisardi.« »Ma nemoj! Rapisardi? Već godinama se ne javlja.« »I on ti je pisao«, govori pismoderačica. »Traži obavijesti o nečem čega se sada dobro ne sjećam, pita te nešto što sam smetla s uma i predlaže posao kojeg ću se možda sjetiti jer mi se učinio važnim ...« Suprug zadršće. »Otvorila si zabunom i Antonijevo pismo?« pita. »Ne, ne zabunom. Rukopis mi se učinio poznatim pa sam rekla sama sebi: kladim se da je od Maria. Pogledala sam, a bilo je od Antonija... 27

elada8 Dragi, znaš da ne volim otvarati pisma ako nisu upućena meni«, zaključi pismoistraživačica i ostane živa. »Znam ... znam ...«, dodaje sveti čovjek. »U svakom slučaju, Mario je slomio nogu.« »Ma što kažeš? Kako znaš?« »Pisalo je u pismu.« »U Antonijevom pismu?« »Ma ne, Antonio i Mario se ne poznaju.« »Znači u Marijevom pismu. Pisao je i Mario?« »Ne, nije Mario. Pisala ti je njegova sestra.« »Erminija?« »Da, ona.« »I ti si zabunom otvorila i njezino pismo?« »Ne, već nepažnjom. Erminija ima isti rukopis kao moja rođaka Luisa. Mislila sam da ti piše Luisa.« »Luisa? Ali Luisa stanuje do nas.« »Da.« »Pa što bi mi onda pisala?« »Što smeta! Meni je pisala sve do prije dva mjeseca.« »Ali, prije dva mjeseca je još bila u Francuskoj! Logično je što ti je pisala.« »Znači piše se samo iz Francuske? Iz Italije ne? Ne budi smiješan, dragi.. .« »Što kaže Erminija o Mariju? Je li prijelom ozbiljan? Kako se to dogodilo? U kojoj je bolnici?« »Slušaj, primaš toliko pošte da nije čudo da se više ničega ne sjećam.« »Pa dobro, daj mi pismo.« »Oprosti, dragi, mislim da sam ga izgubila. Ali budi miran, osim slomljene Marijeve noge, nema u pismu ničeg zanimljivog«, bezobrazno izjavljuje čitateljica ekspresnih pisama. »Nadam se da mi nitko drugi nije pisao«, reče mučenik bez imalo 28

elada8 nervoze, mirom osobe koju upravo proglašavaju blaženom. Pismoistraživačica na trenutak gubi dah, a zatim će brzo: »Tvoja majka.« »Mama? Mama je pisala?« uzvikuje blaženi kriještećim glasom. »Kaže da si joj mogao odgovoriti u vezi s prodajom kuće.« »Kuće? Prodala je kuću?« »Pisala ti je o tome prošlog mjeseca.« »Nisi mi rekla.« »Nisi me ni pitao.« »Za koliko ju je prodala?« »Ne sjećam se točno da li za pedeset milijuna s pet stotina hvati vinograda, ili za pet stotina milijuna s pedeset hvati vinograda ... U

svakom slučaju sve je utrošeno za nasljedne takse nakon smrti strica Anacleta.« »Umro je stric Anaclete? Kada?« »Javili su ti prije dva mjeseca!« »Do vraga, pa ništa mi nisi rekla!« »Prokletstvo, smetnula sam s uma.« I blaženi urlaju. Od bola ako ih bodu strijelama. Od muke ako ih polijevaju vrelim uljem, od užasa ako im čitaju pisma. Suprug, dakl e, urla od očaja i bjesni. »Kako se to ponašaš?« širi oči uništavateljica telegrama koje, usput rečeno, nisu uopće umorne s obzirom na napore kojima su stalno izvrgnute.

»Sveti bože«, usklikne. »Pravimo tragediju ni od čega. Uostalom, evo ti ovog preporučenog ekspresnog pisma što je stiglo prije dva tjedna.« »Otvorila si i preporučeno pismo?« »A kako da ga ne otvorim? Na koverti je pisalo URUČITI OSOBNO!« zaključi pismootvaračica, napuštajući scenu. Uklanjanje pismootvaračice Pošaljite pismo na svoje ime. Preporučeno, osobno, hitno. 29

elada8 Žena će ga otvoriti istog trenutka kad ga primi. Trenutak kasnije neće više biti znatiželjna. Jer je to bilo supereksplozivno pismo s dvostrukim nabojem, sa dva ugrađena fitilja  brzog paljenja i trostrukim detonatorom rezervnim i dodatnim.

U slučaju da pismo ne eksplodira, proizvođač eksploziva — čiji se ugled može usporediti s ugledom rolls roycea koji iz Londona šalje mehaničara tamo gdje se automobil te marke nađe u kvaru — šalje plaćenog ubojicu u roku od dva sata.

 SUPRUGA KOJA SVE MAŠNAMA UKRAŠAVA

(Uxor perfecta)*

Ništa nije nesavršenije od pretjerane savršenosti. Svjetski pokret za borbu protiv supruge (SPBS) koji obično izbjegava krajnje polemičke stavove, svrstava savršenu suprugu na vrh »top of danger«. Uresivačicom nazivamo onu suprugu koja sve urešava. Što? Rublje, na primjer. Izglača plahte, složi ih, poveže odgovarajućom vrpcom i mašnama, a zatim ih odloži u ormar u strogom redu: sobu po sobu, krevet po krevet.

Ukrašava osim toga suprugovu košulju prije nego je odloži uz mirisave soli u posebnu prozirnu ladicu koju je sama projektirala, kako

njezin čovjek ne bi gubio vrijeme otvarajući dvadeset ladica u potrazi za košuljom koju želi, već odmah vidi kroz proz irni materijal, u kojoj se ladici košulja nalazi. * Savršena supruga. 30

elada8 Ukrašavanje se proteže i na prekrivače za odijela od laganog smeđeg muslina prebačenih poput šalova i pričvršćenih za vješalicu crvenom vrpcom koja tako dobro pristaje uz smeđe. Ukrašavanje se nastavlja i na vrećicama od mekanog modrog platna u koje se spremaju cipele, na prekrivači ma za krevete, na prekrivačima prekrivača, na sve što služi da bi prekrilo stvari koje se mogu prekriti. To je kraljica navlaka, navlaka za čajnik,   navlake navlaka; i kao što se brine da prekrije stvari, isto se tako brine da nešto stavi pod njih: tu su, dakle, podmetači za čaše, tanjure, ubruse, jedaći pribor, boce, posude, cipele (krpe na kojima hodate ulaštenim podom). Stol koji prostire supr uga sklona ukrašavanju pravo je slavlje

podmetača i prekrivača, trijumf srebra, šalica, soljenki, natpisa gdje tko sjedi, čaša poredanih tri po tri kao na nekoj smotri Rosenthala, španjolskih tanjura, jedaćeg pribora položenog na blistave staklene držače, dok se usred stola koče vrčevi s vodom i vinom, cvijeće i upaljene svijeće. Kuhinja supruge sklone ukrašavanju nalik je na operacionu dvoranu. Opremljena je posljednjim pronalascima tehnike. Tu je miješalica, stroj za mljevenje mesa, stroj za prženje kruha, stroj za

prženje mesa, električni ribež za sir, neutronski nož, automatski rezač kruha, tranzistorska ljuštilica za krumpir, atomska friteza, tještilica za peršin, vadilica kocaka leda, rezač za luk s ugrađenim suzama. Supruga se služi svim ovim instrumentima točno i bez nervoze poput nekog programatora IBM- a, i naravno, kako je savršena nikada ne pravi nered. Po završetku objeda, njezina kuhinja ne izgleda opustošena ciklonom, prepuna prljavih tanjura i raznih ostataka jela, kao što se događa u svakoj običnoj kuhinji, već je još čišća i blistavija od kuhinje izložene u salonu »Namještaj dvije tisućite godine«. Prašina strahuje od savršene supruge. Kada normalna supruga obriše prašinu, rijetko to suprug primijeti, jer po njegovom povratku kući, prašina se ponovno vratila na mjesta odakle je  bila privremeno 31

elada8 otjerana. Ali u kući uresivačice niti zrnce prašine ne usuđuje se vratiti na površinu tek oprašenog stolića; pritaji se ustrašeno u krpi, očekujući da bude izbačeno kroz prozor i da mirno odleprša na policu za knjige gospođe što stanuje kat niže. Usprkos bilo kojem tipu laštila podovi običnih kuća nikada ne blistaju. Oni, Njezinog savršenstva, zasljepljuju. Svjetlucaju poput dijamanata. Zrače svjetlošću. Nema kuće u kojoj od deset slika barem tri ne vise krivo. One s kojih briše prašinu Njezino veličanstvo Vladarica mašni ne pomaknu se ni za milimetar: stoje pripijene uza zid, preplašene, u strogom redu poput vojnika u stavu mirno.

A sagovi? Koji se sag neće pomaknuti, nabrati,  olinjati? Ne, sagovi naše Gospođe ukrasa kao da su prilijepljeni za pod. Rese su im ukočene od straha, ili su možda počešljane a zatim poprskane najjačim učvršćivačem. Zna se, lišće geranija lako požuti. Čini se čak da ta biljka proizvodi više suhog lišća nego cvjetova. Ali, ne zaboravimo da se geranij koji živi na balkonu savršene supruge, ponaša kao ficus sempervivens, i ne zna za žutu boju, raste bujan poput grma, mesnatih listova i cvjetova izazovnih boja.

Na prijemima koje gospođa savršenstvo obožava, toliko je raznovrsnih i izvrsnih jela, kao da prijeme organizira sama FAO.

Gospođa je u stanju smjestiti za stol pedeset osoba, i poslužiti ih bez pomoći konobara, ne posuđujući od susjeda tanjure i jedaći pribor. Nema tog broja gostij u koji je može prestrašiti. Čak ni u trenutku

kad se poslužuje kava. Može neustrašivo odoljeti narudžbi za čitavu kasarnu, znajući da u kuhinji ima bataljon posuda za jednu, dvije, četiri, osam, deset ili dvanaest šalica kave, ukupno četrdeset i tri kave svakih petnaest minuta.

Rijetko kada bez nervoze otvaramo bocu šampanjca. Savršena 32

elada8 supruga može otvoriti tri boce za samo sedamdeset jednu sekundu a da ne prolije ni kapljicu tekućine i da ne stvori pjenu, a tri čepa, ostanu joj čvrsto u ruci. Otvara kutije s čokoladnim bombonima, čiji celofanski omotač obično odolijeva svakom naporu, kao da ljušti bananu. Uvijek dođe trenutak, za vrijeme nekog ručka, kada se obična supruga povuče u kuhinju i plače nad brdom prljavog posuđa. Ona ne: leprša nasmiješena među gostima i ostaje savršeno mirna ako nekom gostu padne čaša sa sladoledom od čokolade na svijetli sag. Ona zna da mrlje —  u strahu od njezinih kemijskih preparata — vrše samoubojstvo i nestaju same od sebe.

Kada uresivačica odlazi na odmor, nema predmeta u kući koji nije prekriven posebnim bijelim platnom, s mašnom, naravno. Sposobna je za dva sata pripremiti i složiti u posebnu košaru hranu za izlet za dvadeset osoba. Naravno, služi se aluminijskom folijom u neograničenim količinama. Ako organizira tri izleta mjesečno, akcije proizvođača folije penju se do zvijezda. U slučaju da za prilog odabere grah, bila bi u stanju umotati zrno po zrno, kad je u tome ne bi

spriječilo ono, čega je na prvi pogled lišena: osjećaj mjere. Nije, dakle, moguće naći joj manu. Šije, krpa, glača, čisti, kuha, plete, potkresuje, gnoji, peruša, preuređuje, ekonomizira, mijenja, usjajuje, odijeva i naravno, ukrašava sa -vr-še-no. Suprug se ne može potužiti. U dvadeset godina niti jednom nije imao užitka reći: »Draga, imam rupu na čarapi.« Nikada mu nije bilo omogućeno pobuniti se zbog neprišivenog dugmeta na okovratniku košulje. Niti jedno jedino dugme u dvadeset godina! Logično da u tom slučaju čovjek ne vidi izlaza doli onog najdrastičnijeg. Uklanjanje uresivačice Pri izvršenju treba poštovati načine koji bi bili žrtvi po volji, tj. izvesti urednu i savršenu smrt. 1) Ukrasiti bodež vrpcama. 33

elada8 2)

Ubosti je među rebra i odmah spužvicom obrisati eventualne

mrlje krvi. 3) Prostrijeti podmetač na mjesto gdje pretpostavljate da će

pasti beživotno tijelo. 4) Prekriti tijelo prekrivačem od crnog baršuna ukrašenim zlatnim vezom (komplet od šest komada nalazi se u ormaru u trećem pretincu desno pod nazivom »crnina«). 5) Otići u kuhinju i napraviti rusvaj.

 ZLOBNA SUPRUGA

(Uxor insinuans)*

Iako ne možemo zanijekati da živimo u vrijeme lišeno seksualnih predrasuda, ipak se nadamo, suprotno onome što se obično misli, da na tom području stvarnost ne nadmašuje maštu, naročito kad na njoj gradi svoje sumnje tipična zlobnica. Štampa stalno pothranjuje u nama nemir (prije čitanja večernje štampe obično popijemo tabletu Antivjestolina), te smo skloni u svemu vidjeti teško moralno rasulo, da teže već i ne može bi ti. Djevojka ne krije sklonost prema suprotnom spolu? Besramnica.

Dječak popuši dvije kutije cigareta s malo marihuane? Narkoman. Kakvog li pretjerivanja! Kada bismo malo više upotrebljavali self control i pokušali biti manje Talijani a više Engl ezi, kada bismo mogli promatrati svari s više mira, koristilo bi to našem zdravlju, a i duhu. Kada se ne bismo uzbuđivali i ljutili, ne bismo imali toliko adrenalina, a opala bi i količina holesterola u krvi, što bi za' pedeset posto smanjilo našu prirodnu sklonost infarktu. * Sumnjičava supruga. 34

elada8 Na žalost, nikada nam to ne uspijeva. Kada se ljutimo rijetko pomislimo: »Nebesa, a moj triglicerid!« Rijetko uzviknemo: »Jadni moj adrenalin!« kada se zbog bilo čega grizemo. Supruge bi, na primjer, trebale više misliti na svoje lipide. Potpuna nebriga o lipemiji povećava njihov stalni nemir koji je i inače svojstven njihovom ponašanju, naročito ako pripadaju vrsti zlobne supruge. Karakteristični događaj One večeri kada je naša sedmogodišnja kćerka Roberta odlučila da njezin mali prijatelj Stefano (njezin vršnjak) ostane s nama na večeri, nismo mogli ni pomisliti da će to izazvati neuobičajene promjene adrenalina u našem cirkulatornom sustavu. Sve je bilo dobro do jedanaest sati. Bio je prosinac, subota, i dvoje

djece je gutalo televizijski program, kao što je to već uobičajeno. Kada je program završio, primijetili smo da pljušti kiša. Roberta je predložila da Stefano prenoći kod nas. »Da, ali gdje?« upitala je moja žena u stanju pripravnosti. »Kako, gdje?« odgovori djevojčica. »Kada Francu dođe neki prijatelj zar ne spava u njegovoj sobi? Zar Valentinine prijateljice ne spavaju s

njom? Dakle, Stefano će spavati u mojoj sobi, u krevetiću pokraj moga!« zaključi ona. Dozvola je izdana i tek sada mogu reći da je još do tada moja supruga o svemu imala sasvim spartansku predodžbu. Kasnije, kada ih je ugledala u krevetu, sa stripovima u rukama, mozgom joj sijevnu pomisao u kojoj je vizija Sparte nestaja la te se počeo nazirati djelić

Gomore. Učini joj se da Stefano u ruci ne drži strip već knjigu: »Kako provesti prvu noć s djevojčicom svojih snova.« Rekla mi je to sumnjičavim glasom. Zamolih je da ne prelazi standardnu granicu svog kretenizma. Zatim otiđo h pozdraviti djecu. »Nemojte dugo čitati, ugasite što prije svjetlo!« preporučih im. »Dobra noć«, doda moja supruga zatvarajući maliciozno vrata sobe. U hodniku se zaustavi.

»Nadajmo se da neće biti suviše dobra ...«, doda. 35

elada8 Nisam shvatio njezinu primjedbu.

»Možda je bolje da ih ne zatvorimo sasvim«, ponovno će ona. »Koga?« »Vrata sobe.« »Misliš li da bi ih bilo strah?« »Mislim upravo suprotno«, doda supruga još zlobnije. Vratio sam se otvoriti vrata, osjećajući pravu napetost, s obzirom da mi je supruga ovlaš natuknula kako bi ih već mogao zateći u nezgodnoj situaciji. Naravno, pažljivo su čitali stripove. »Djeco ...«, rekoh. »Možete čitati koliko hoćete, sutra je ionako nedjelja. Ako želite, možete ostaviti upaljeno svjetlo ...« Ono dvoje me odsutno pogledalo, sasvim zaokupljeni štivom. »Ako vam zatreba, zovite ...«, doda moja supruga. »Ostavit ćemo pritvorena vrata«, zaključi, otvorivši širom vrata. Znajući da uz svjetlo čitaju stripove i da su vra ta sobe otvorena, malo se smiri. Ali ipak, nije odlazila na spavanje.

»Večeras mi se uopće ne spava«, reče oko ponoći, zijevajući bez sustezanja.

»Misliš li da spavaju?« zapitah. »Zašto ne bi pogledao? doda sumnjičavo. Prođoh hodnikom na vrškovima prstiju. U sobi je vladala tišina. Povirih: još su čitali, zaokupljeni pričom iz stripa i uopće nisu izgledali pospani.

Iza ponoći legosmo. Na našim noćnim ormarićima bili su naslagani mnogi stripovi koje i mi običavamo čitati prije spavanja. Samo što mi, kada se odlučimo drugačije leći, odlažemo stripove a poslije ih ponovno čitamo. Od ove iznenadne misli nakostriješi mi se kosa na glavi. Vidio sam da čitaju, ali zar to ne bi moglo biti i poslije. »Naravno da je tako!« reče supruga kada sam joj saopćio svoju misao.

»Daj, ne govorimo gluposti!« odgovorih. »Sasvim si me zbunila 36

elada8 svojom sklonošću da posvuda vidiš zlo.« »Nije moguće da još nisi shvatio da Stefano voli Robertu?« doda supruga.

»Voli?« »Da, čini mi se da mu se Roberta neobično sviđa«, nastavi supruga odlučivši da me sasvim uznemiri. »Osim toga, Roberta je već tako seksi...«, sumnjičarila je dalje. »Seksi? Roberta? ...« »Stefano je razvijen za svoje godine, zar ne?« zaključi supruga najsumnjičavijim glasom. »Ne pretjeruj! Pa to su djeca ...«, pokušah je uvjeriti, ali sam već vidio Robertu kako pjevuši »Lola-Lola« zajahavši stolicu poput »Plavog anđelčića«. »Misliš li uistinu da još uvijek čitaju?« reče supruga okrenuvši stranicu i zlobno me pogledavši. Nisam mogao izdržati. Ustadoh. »Idem vidjeti!« Prestali su čitati. Pričali su viceve. »Nepristojne?« očajavala je supruga pošto sam joj podnio izvještaj. »Slušaj, sada si zaista pretjerala. Smiri svoju bujnu i bolesnu maštu. Djeca njihovih godina i ne znaju za nepristojne viceve?« »Svi znaju nepristojne viceve«, reče supruga. »A od vica do ... samo je korak, zar ne misliš?« nastavila je sumnjičavo. »Nije istina, a kad bi i bilo tako, važi to samo za odrasle. Uostalom nikada nisam čuo da bi nepristojni vic nekoga odveo u krevet. Molim te, imaj na umu, djeci je sedam godina.« Izgleda, da je to napokon shvatila.

Nešto kasnije moja supruga krikne. Grizla je plahtu u delirijumu sumnjičavosti, pružajući mi stranicu koju je upravo pročitala. Bio je to članak o seksualnom životu na Fidži otocima, koji se, bog zna kako, našao među njezinim intelektualnim stripovima. Pogledah napis i zapazih rečenicu koja kao da je bila ispisana fluorescentnim slovima: 37

elada8 »Seksualni život na Fidži otocima počinje u sedmoj godini...« Trgnuh se i sjedoh na krevet.

»Vidiš da sam imala pravo!« »Ali ovo dvoje nisu na Fidži otocima. ..«, pokušah se utješiti. »Da, ali su u krevetu!« poviče moja supruga izgarajući od sumnje. Otišao sam do njihove sobe u jedan sat, pa u jedan i dvadeset. Napokon, nešto prije dva vidjeh da su ugasili svjetlo i učini mi se da čujem tiho hrkanje. »Hrču?« sumnjičavo će supruga iz svog kreveta muka. Odlučih ući u sobu uz najveći mogući oprez. »Da ih ne probudim«, lagao sam samom sebi. Uvjerih se da zaista spavaju. Sioux Indijanac

ne bi se bolje šuljao. »Spavaju!« izvijestih na kraju obilaska. »Nadam se svaki u svom krevetu!« reče supruga razdražujućim nemirom.

»Dosta! Shvati da su to djeca i da ne misle na neke stvari!« Zato je ona mislila na te stvari. Proživjeli smo najnemirniju noć u životu. Nikada dječji san nije bio bolje čuvan. Napokon svanu zora i obasja naš ponos pospanih roditelja. Da, bijasmo pospani ali ponosni što smo bdjeli nad čašću naše kćerke. Kada je Stefanov otac stigao oko podne da povede dječaka kući, ovaj, ugledavši ga, poviče izdaleka usred vrta po kojem su šetali stanari u nedjeljnoj besposlici: »Tata! Noćas sam spavao sa Robertom!« Začuh krik koji me uvjeri da je, osim stanara, Stefanov povik čula i moja supruga. Ležala je na podu i jecala poput Medeje koja je ubila vlastitu djecu, te očajem sicilijanske majke grcala: »Jadna moja kći! U sedmoj godini pa već na zlu glasu!« Uklanjanje zlobnice

Nije vrijedno truda, ponekad je čak i zabavno. Ispitati dokle seže njena zloba. Držati je za zabavu. 38

elada8 Ako pređe granice podnošljivog (tj. počne sumnjati u supruga jer ga je zatekla kako promatra noge pisaćeg stola) s užitkom je uništiti, čak nastojati da svi primijete taj užitak.

 SUPRUGA PLETILJA

(Uxor flagitiosa)* Supruga pletilja spada u jednu od mnogih podvrsta velike obitelji

supruga »zlatnih ruku«, najbrojnije u prošlom stoljeću. Imati zlatne ruke znači znati uraditi sve, konzervirati rajčice, presti vunu, plesti buransku čipku, izrađivati madrace, spremati patlidžane u ulje, popravljati pipe.

Danas je moguće pronaći ženu zlatnih ruku samo u nekom zabačenom mjestancu najudaljenije provincije. Teško je, međutim, naći suprugu koja ne bi cijenila stari pojam zlatnih ruku. Nema žene koja ne misli da je naročito spretna barem u jednom od sedam stotina zanata po kojima je supruga devetnaestog

stoljeća bila profesionalna zlatoruka. Jedna od tih aktivnosti je upravo pletenje. Promiču ga i časopisi za žene koji posvećuju pletenju mnoge stranice tjedno. U listopadu svaka supruga osjeti neodoljivu potrebu za pletenjem.

Jednog lijepog dana suprug je ugleda kako stiže kući s naramkom vune svih boja i od tog trenutka bilo bi pravo čudo da suprug na svako pitanje dobije drugi odgovor doli: »Šuti, brojim očice. Šezdeset pet, šezdeset šest, šezdeset sedam ...« Od listopada do ožujka pletilja je obuzeta orgijom brojenja očica. Dodaje, oduzima, množi, d ijeli. Marljivija djeca to koriste da ponove matematiku. * Mrska supruga. 39

elada8 »Dakle, imam sada osamdeset očica. Dobro. Ako oduzmem sa svake strane sedam, ostat će ih šezdeset četiri. Pet završim u trećem redu, ostane ih pedeset osam. Tada počinjem izrez. Da vidimo: pedeset devet podijeljeno sa dva je dvadeset devet i pol. Pola očice u pletenju ne postoji, ispustit ću jednu. Pedeset osam podijeljeno sa dva je dvadeset devet, dvadeset devet, dvadeset devet... Telefonirat ću gospođi Bellomo da čujem kako dalje oduzeti.« Supruga to govori sama sa sobom isključivši supruga iz svog života. Jedina njena veza sa svijetom je upravo gospođa Bellomo (na stotinu normalnih supruga uvijek ima jedna gospođa Bellomo) koju se četiri puta na dan pita koliko očica oduzeti. Ili o »izrezu«. Problem »izreza« čini se najzamršenijim jer pletilje o tome neprestano govore.

Za neke od njih mnogo je jednostavnije pozvati se na »izrez«, nego se sjetiti nekog datuma.

»Da«, kažu, »jadni je Mario umro prije pet godina, dobro se sjećam, te mi je godine izvanredno uspio ’izrez’ na Valentininom džemperu.« Sve bi bilo dobro da pletilja ostane na jednom džemperu. Suprug joj sigurno ne bi oduzeo zadovoljstvo da plete računajući. Ali njena pomama za pletenjem je tolika da, povodeći se kao i obično za svojim časopisima, ne može odoljeti napasti da danas započne plesti pulover za Franca, sutra liseuse za Robertu, prekosutra kukičani jastuk, dan kasnije čarape za Lorenza, iza toga vestu za supruga, slijedećeg tjedna kapu za majku, i napokon, kaputić za psa. Modni časopis donosi opis prekrasnog pokrivača naših baka. Pletilja se baca na posao. Ugleda sliku prekrivača za krevet izrađenog od ostataka vune. Naprijed, treba pronaći sve ostatke vune i započeti prekrivač. Prava pletilja nikad ne završi započeti posao. Po tome su sve iste. Nema kuće u kojoj nećete naći raznobojna klupka vune. Nema divana iza čijih jastuka ne vire oštre pletače igle, kukice, igle za pletenje čarapa. Razne vrste konca vuku se pod namještajem. Košare s nikad završenim pletivom, stoje po kutovima soba. Povremeno se 40

elada8 pas zaplete u raznobojne vunene niti.

Jučer je, na primjer, naša supruga (također pletilja) konačno završila vesticu za dvanaestogodišnju Robertu. Ali, kako je počela plesti kada je Roberti bilo šest mjeseci, morat ćemo imati još jedno dijete kako bi vesticu ipak netko nosio. Uklanjanje pletilje Pucati u nju dva pravo dva krivo, dva pravo dva krivo, dva pravo dva krivo ... Bit će to ubojstvo s uzorkom. Kad dođemo do izreza, oduzeti: jedan pravo drugi krivo, jedan pravo drugi krivo ...

 SUPRUGA SVEZNADARKA

(Uxor stultitia plena)*

Na žalost, to je tip supruge što osjetno i zastrašujuće biva sve brojniji. Ne bi to bilo takvo zlo da virus maštovitosti ne pogađa uv ijek potpuno nepripremljene osobe, bez trunka dobrog ukusa.

Supruga sveznadarka bjesni na bijedne malograđanske stavove, što se uzalud upinju izgledati gospodski, a sama je do te mjere lišena ukusa da sve pretvori u kič. Uvjerena je, međutim, da se razumije u antikni namještaj što bi trebali imati na savjesti izdavači »Braća Fabbri« koji su je zaplotnjački obasuli malim priručnim izdanjima na tu temu, izazvavši opravdanu zabunu između trumeaua, bureaua, comode, canapea, console, servanta, chinoiserie i, što je još gore, između 15, 16, 17. i kasnog 18. stoljeća, klasicizma te Louisa XV i Louisa XVI itd. Do secesije stignu čak i one iz provincije koje vole imati ideja. Listaju tjednike za žene s obaveznim dodatkom »Tvojdom«, ali najzadovoljnije su kad same stvaraju. * Supruga puna ludosti. 41

elada8

»Pogledaj ovu kolijevku iz devetnaestog stoljeća koju sam pronašla u staretinara. Zar nije ludol«, govori supruga uz tipični pridjev »ludo« kojim označava bilo što jer smatra da je to velegradska nastrano st. »Ali...«, odgovara prestrašeni suprug, »zar očekujemo bebu?« »Ne govori gluposti, dragi! Preuredit ću je! Preuredit ću je u ludi ljuljajući bar!« »Ah!« uzvikuje suprug uz smiješak koji bi trebao značiti srdačno odobravanje, a koji jedva prikriva sleđenu porugu. »Stavit ćemo ga između stalka za ogledalo koji sam preuredila u stolić za televiziju i one lude škropionice koju sam adaptirala u stalak za časopise ...«, nastavlja supruga nabravši obrve poput profesionalca koji zna da ne može pogriješiti. Uostalom, zar je pogriješila kada je klasicističku komodu preuredila u salonski hladnjak u kojemu uz koka-kole i oranž-sode stoji »autentična« noćna posuda s kockicama leda? Tu dosjetku cijeni više od drugih; svakom novom gostu, pr ilikom obaveznog obilaska stana, najprije pokaže taj komo -hladnjak s noćnom posudom on the rocks. Svi se dive njezinoj genijalnosti, ali whisky piju bez leda. Supruga sveznadarka, u neprestanom nastojanju da zadivljuje, ne

može shvatiti da komoda može služiti i kao komoda. Po njezinom mišljenju komoda dobija na vrijednosti ako joj se dodaju ladice valdostanske škrinjice ukrašene cvijećem, a isto je tako jasno da komoda iz 18. stoljeća mora služiti kao stalak za cvijeće. U prvoj, tek odškrinutoj ladici nalaze se najmanji lonci s cvijećem; u srednjoj otvorenoj do polovice nešto veći; a u trećoj, potpuno otvorenoj, mjesto je patuljastim hortenzijama.

A stari telefoni? U kući ove izumiteljice stari telefoni vrebaju iz svakog kuta, preuređeni u stolnu lampu (»Zar nije luda zamisao dodati sjenilo od šantunga ovom divnom telefonu od orahova drva?«), u stalak za olovke (»Izbušila sam rupice gdje su bili brojevi i u svaku 42

elada8 stavila olovku. Zar nije ludo?«), u radio (»Podigneš slušalicu i čuješ drugi progr am! Ludo, zar ne?«), u bombonijeru (»Dragi, čokoladni bomboni su u telefonu ...«) i tako redom. Nagrada onome tko uspije pronaći među tolikim telefonima onaj pravi. Čovjek ojađen ovakvom suprugom gotovo je uvijek na putovanju. Nesretnik nastoji živjeti što je moguće dulje u hotelu, gdje su telefoni uvijek telefoni, gdje u komodama stoje košulje, a ne lonci s cvijećem. U noćnom ormariću se možda i nalazi noćna posuda, ali svakako bez leda, novine su odložene bilo gdje, a nisu utaknute u škropionice, kreveti su normalni —  uzglavlje im nije dio nekog ludog baroknog oltara, stolice nisu klecala iz 18. stoljeća, a pisaći stolovi nisu načinjeni od baldahina s tordiranim stupićima i kristalnom pločom. Uklanjanje sveznadarke Vratiti se kući s mrtvačkim nosilima.

»Kakva luda nosila iz 18. stoljeća, dragi!« zacvrkutat će supruga diveći se nosilima, što su usput rečeno imitacija iz 19. stoljeća, iz Cantua.*

»Kako ih upotrijebiti?« nastavlja supruga. »Kao stalak za stereogramofon, ili krevetić za maloga? Možemo im dodati kotačiće iz 15. stoljeća i preurediti ih u pokretni bar? ...« Odgovoriti: »Ne. Čudit ćeš se, draga, ali ih namjeravam upotrijebiti upravo kao nosila.« Nakon tih riječi ispaliti šest hitaca iz najbliže stolne lampe (načinjene od stare ali još potpuno ispravne puške).

* Mjesto u Lombardiji. 43

elada8  ŠIK SUPRUGA

(Uxor elegans)*

Gotovo je uvijek plemenita porijekla. Ili bi to htjela biti, što je gotovo isto. Obično je mršava, malo uvela, ali je to uvelost što brigom znalca šminkera može postati i te kako zanimljivom. Naravno, visoka je. U svakom slučaju nosit će potpetice da bude pet centimetara viša. Hod joj je lijep. Korača pločnikom kao da prelazi preko brvna. U kući umjesto da hoda izvodi piruete.

Gotovo nikad nije tamnokosa, ako jest, ima plave oči. Glas joj je dubok. Ili visok. Nikada normalan. Ne zna što je slovo »r« osim kad govori francuski. Izgovara vokale prema posebnoj fonetici otmjene čeljadi, tj. izgovara zatvoreno »o« kada ga treb a izgovoriti

otvoreno, dok »e« izgovara uvijek kao »i«. Glas joj je nazalan i zaobljen; od šest riječi dvije proguta (točnije preskoči); naglasak je tako neobičan da se moramo zapitati tko ju je naučio govoriti. Pažljivom analizom stranih naglasaka od kojih je sačinjen njezin talijanski, doći ćemo do slijedećih rezultata: mnogo francuskog, nešto engleskog i španjolskog, te pokoja njemačka riječ da se zna da je u djetinjstvu imala schwester.

Ako ima nešto svog imetka, kupuje u Valentina čak i pregaču (ah , obožava pripremati meko kuhana jaja); ako pak nema novaca, što je češća pojava, odijeva se »originalno«. Kada je u modi bila Indija, bacila se na lepršave svilene ogrtače po osam tisuća lira metar, sa širokim pojasom što simpatično odudara od boje haljine, a na glavi je nosila maramu, riješivši tako problem odijevanja za čitave dvije sezone.

* Otmjena supruga. 44

elada8

Košulja i hlače njezina su omiljena odjeća, zna nositi sve. Za večer voli crninu, a oko vrata objesi toliko ogrlica da vas iznenadi njezina

izdržljivost. Tu su teški lanci, medalje, pločice, praporci, te bi vjerojatno izgubila ravnotežu pri najslabijem vjetriću. Mnoge su se tako supruge pod težinom metalnih privjesaka, osjetljivih na silu teže, složile na zemlju. Šik supruga nikada »haljinu« ne naziva »haljinom«. Zove je »la robe«. Kao što je sve što pije »drink« ili, »malo piće«. »Mogu li vas ponuditi ’malim pićem’? Hoćete li votku, rakiju, šampanjac . ..?« Često zamjenjuje rodove pićima što ljupko ističe njezino neznanje talijanskoga. Ako joj, međutim, zakrče prolaz kad je u svom kabrioletu, psuje na čistom rimskom dijalektu. Svakome kaže »mila« jer joj se »srce« čini suviše malograđanskim. Mnogo se ljubi. »Mila moja, rijetko te vidim!« (poljubac). »Daj da te razgledam, oprosti... (poljubac). Izgledaš tako mladoliko ... (poljubac). Hoćeš li malo piće? Votku, mila?« Vrsna je u međusobnom upoznavanju, što građanske žene nikada u potpunosti ne savladaju. Leprša među uzvanicima vukući za ruku jednog prestrašenog commonera, cvrkuće desno i lijevo ne pogriješivši nikada ničije ime, sigurna, bez i trunka amnezije: »Grof Raniero Ferretti di Castelbellino, doktor Rossi...«, »Markiza Pallavicini, Giacomo Rossi...«, »Barun Franchetti, Gege Rossi...«, pokazujući tako da kuća vrvi plemenitašima. Suprug joj je sličan, ili ne primjećuje koga je doveo u kuću, ili se prilagođava. Ili odluči uraditi slijedeće. Uklanjanje šik supruge Nije teško. U svakom slučaju potrebno je biti na njezinoj razini. Reći joj egzotičnim naglaskom »Mila, hoćeš li jedno malo piće?« I udaviti je u kadi. Ah, pardon, u baignoiru. 45

elada8  SUPRUGA BOGATUNICA

(Uxor pecuniosa sed horrida et stolida)*

Samo je jedan tip supruge gori od bogatašice, a to je ružna i siromašna. Treba odmah dodati da ružnu a siromašnu ženu može oženiti samo sadomazohist u težnji za potpunim izopačenjem, dok je suprug bogatunice gotovo uvijek normalan stvor, koji teži ostvarenju vrhunske filozofske misli: »Sreća je u novcu.« Do početka četrdesetih godina teško je bilo nać i pravi primjerak bogatunice, ali porastom ekonomskog blagostanja, dolazi do općeg bogaćenja te je ovaj tip supruge sve brojniji u industrijski razvijenim područjima. Bogatunica je obično kćerka bogatunice i ružnog siromaha. Ali nerijetko potječe iz braka ružne siromašice i ružnog siromaha koji su se obogatili, što je dodatni jad njezinom već uvelike bijednom položaju. Obično je i glupa jer misli da je bogatstvo čini privlačnom u očima supruga, a ne shvaća da je ovaj mrzi upravo zato što se nije usp io svladati i poslati je do đavola prije ženidbe. U svakom slučaju, do đavola je pošalje odmah nakon ženidbe. To je najkičastija vrsta supruge. Nije lako opisati njezino ponašanje. Pokušajmo ga dočarati slušajući je dok telefonira mamici. Ti si, mamice?... Dobro. Ne, nema Giorgia. Zar ne znaš da već deset dana ne spava kod kuće? Nisam ti rekla? . . . Majčice, nisam ti rekla jer ga ne želim ponižavati! Da, jadnik! Prinuđen je spavati izvan kuće. Zbog mene? Ne, sigurno ne, mama! On je tako odlučio ...   Kako ne razumiješ? Hoće po svaku cijenu dokazati da mi može odoljeti!. . . Ako ostane u kući, svlada ga strast. .. Da, zato je otišao, srce moje! Ne, ne u hotel, pa znaš kako je škrt. . . Spava kod sekretarice. Ali, saznala sam da govori samo o meni . . . Tko mi je rekao? Njegov advokat. Kaže da mu Giorgio stalno telefonira i govori o meni i rastavi .. .

* Imućna supruga ali užasna i glupa. 46

elada8 Naravno, o rastavi na koju je prinuđen živeći daleko od mene . . . Žao mi ga je! Lud je za mnom, mama. Toliko je lud da nema dana da mu ne

telefoniram u kancelariju tri ili četiri puta. Zašto? Da bi me učinio ljubomornom, kaže da ga nema! Reci, zar je itko naivniji od njega? Toliko nastoji prikriti svoju ljubav da sam ga jednom čula kako viče sekretarici: ’Reci toj gnjavatorki da sam umro!’ Zar nije sladak? Da, sa sekretaricom je na ti. Znaš već kakva je drugarčina Giorgio .. . Sekretarica? Pa, ništa posebnog. Raquel Welch, samo otmjenija .. . Plava, dobro građena, s tako savršenim nogama da izgledaju gotov o ružno . . . Naravno, zaposlio ju je da me učini ljubomornom. Stalno je izvodi na večere ... I ne shvaća da se tako izvrgava ruglu. Želi pokazati prijateljima da može i bez mene. A prijatelji na to nasjedaju i stalno mi pričaju da su ga vidjeli s onom superluksuznom plavušom. Tako je nazivaju! Zamisli kakve li sramote, jadni Giorgio!.. . Da, ponekad dođe kući pod izlikom da je donio dva kovčega prljavog rublja a došao uzeti čisto ... Ali ja znam da je došao vidjeti kako ću se ponašati.. . Ja? Rugam mu se! Zamisli, počne m plakati i moliti ga da ostane, da me ne ostavi... A on je tako dirnut mojim plačem, da me udari i zatvori se u svoju sobu! Jučer smo se sreli u hodniku. Okrenuo je glavu i promrmljao: ’Đavo te odnio!’ Reci mi ima li zaljubljenijeg čovjeka od njega! Bio je bijesan što me je ponovo ugledao. To ga ljuti, razumiješ li, mama? To su nagli ljudi, što možeš. Da, već deset dana ne spava kod kuće. Od utorka, otkako je pucao. Nisam ti rekla? Iznenada mi je stavio jabuku na glavu i rekao da se želi igrati Wilhelma Te lia. Zatim je ispalio hitac. Ali mi se učinilo da ne cilja jabuku. Jadnik, nije baš vješt. Osim toga, jabuke mu se nikad nisu sviđale . .. Srećom, hitac me je samo okrznuo. Da, pogriješio je: umjesto pištolja s gumenim mecima, uzeo je pravog, što se obično  nalazi u potkrovlju. Tko zna kako mu je došao u ruke? Što kažeš, mamice? Doći ćeš sutra k meni? Joj, sutra imam kozmetičarku ... Deset godina njege ... Uz razumnu cijenu, samo pedeset milijuna. Mislim da me zove, oprosti. Giorgio se vratio. Idem mu se pokazati... Jadnik. Žao mi ga je! Da, javit ću ti se kasnije ... 47

elada8 Zbogom, mamice. Zamislimo sada scenu. Supruga ulazi u suprugovu sobu i zatekne ga

kako trpa odijela u tri velika kovčega. Bogatunica: Odlaziš? Kamo? Suprug (izbjegavajući da je pogleda, ne zato što bi mu bilo neugodno, već se instinktivno nastoji zaštiti ti): Kamo mi padne na um! Na Havaje!

Bogatunica: Odlaziš, dakle, tamo gdje smo proveli medeni mjesec... Ali zašto tražiš sreću drugdje, kad sam ja ovdje? Suprug (nastavlja pakirati): Upravo zbog toga. Bogatunica (melodramatski, poput Rosselle Falk, ali s poraznim ishodom, jer je na sceni ona a ne spomenuta glumica): Giorgio,

prestanimo! Znam da u dubini srca misliš samo na mene! Prije nego si otišao promatrala sam te jedne noći. Stalno si u snu ponavljao moje ime: Margherita, Margherita...

Suprug (kao netko kome se gadi i sama pomisao da se može sanjati slična žena): Sanjao sam cvijeće! Bogatunica (mazeći se): Giorgio, danas sam ti pisala! Sigurno želiš vidjeti što sa m ti napisala! Suprug: Ni govora. Bogatunica (i dalje mazno): Pa ipak sam sigurna da bi te veselilo

ono što sam napisala. Suprug: Buncaš. Bogatunica: Giorgio, napisala sam ti ček. Suprug (naglo uzimajući ček koji mu pruža supruga): Daj mi ga! Bogatunica (trijumfirajući u svoj svojoj gadosti) : Vidiš da ne znaš skriti bolesnu strast koju osjećaš prema meni. S koliko li samo ljubavi odlažeš u lisnicu ono što sam napisala! Sigurna sam da ćeš lisnicu staviti u džep blizu srca... Supr ug (prkosno premješta lisnicu u stražnji džep hlača): Zbilja ... Bogatunica (zaljubljeno): Giorgio, dugo sam razmišljala i želim ti udovoljiti. 48

elada8 Suprug: Što čekaš? Prozor je otvoren. Skoči! Bogatunica (hini da ne razumije, u stvari, zaista ne ra zumije): Želiš

da dođem s tobom, zar ne? Suprug: Rekao sam da idem na Havaje, a ne u pakao.

Bogatunica (odvratno zaštitnički): Rekla sam, rekao si, rekli smo .. . Koliko riječi! Dosta s riječima! U deset godina braka poljubio si me samo jednom. Zašto si tako bojažljiv? Pokušaj, Giorgio! (maliciozno) Možda i prihvatim tvoje udvaranje. Suprug: Udvaranje?

Bogatunica (osmjehujući se polovinom usana, jer joj jedan dio zuba nedostaje): Giorgio, tvoja ljubav zamara! Ako se umorim biti toliko

željena i zatražim sporazumni razvod, obećavši ti tri milijuna mjesečno, vilu u Cap d’Antibesu i imanje na Rivijeri? Suprug: Prihvatio bih.

Bogatunica: Znam, znam da bi to uradio da me usrećiš, da mi tvoja ljubav ne bude teška! Ali znam da bi patio i zato ću se žrtvovati. Ostajem uz tebe.

Suprug (očito ožalošćen): Ali ja to ne zaslužujem. Zašto bi se žrtvovala za mene? Onaj orangutan u zoološkom vrtu ti je namigivao, po-bjegni s njim i započni novi život u džungli! Bogatunica: Kako si plemeni t, Giorgio. Misliš samo na moju sreću ... Kako mogu biti neosjetljiva na takvu plemenitost? Neću te napustiti, Giorgio. Sve sam razumjela. Trošiš nemilice moj novac kako bi me doveo do prosjačkog štapa i tako mi pokazao da me nisi uzeo zbog mog bogatstva, već zbog mene same!... Suprug: Prosjačkog štapa? Nije valjda gotovo s novcem! Bogatunica: Anđele moj, ne, na žalost nije. Ali, zar je potrebno da mi pokazuješ svoju ljubav trošeći moje milijune? Suprug: Pusti da tako radim, polazi mi za rukom ...

Bogatunica: Kako hoćeš! Ti si u stvari romantik. Ali, ako me želiš siromašnom, zašto čekati tolike godine da nestane mog imetka? Već sutra ga mogu darovati dobrotvornim ustanovama. 49

elada8 Suprug: Sutra? Dobrotvornim ustanovama? Sve? Bogatunica: Giorgio, zašto me tako gledaš ... Što će ti pištolj?

Giorgio, nemoj! Hoćeš se UBITI? Hoćeš dokrajčiti svoje ljubavne jade? ... Ali uperio si pištolj u mene ... Razumijem! Ne podnosiš pomisao da me ostaviš samu ... Ne želiš da pripadam drugome! Toliko me dakle voliš, Giorgio? (Iz pištolja odjekne šest hitaca) Pogodio si! Oh, kako sam sretna! (tetura) A sada, Giorgio, pucaj u sebe ... Što radiš? Odlažeš oružje? (hvata se grčevito za zavjesu) Ah, da, razumijem ... Ubit ćeš se za godinu, dvije ... Želiš patiti! Ka zniti samog sebe ... polako patiti što nisam uza te ... Želiš se kazniti! Ne ... nisam ... vjerovala ... da ... me ... toliko ... voliš ... (pada na pod). Uklanjanje supruge bogatunice

Već obavljeno.

 SUPRUGA BRBLJAVICA

(Uxor loquacis)*

Kako je se riješiti? Pustiti je da govori do mile volje. Poticati je, podbadati je.

»Ispričaj mi...«, »Je li moguće?« .. . »Reci mi...«, »I onda?...«, »Zašto...?« »Ali kada ...?« Ne dopustiti joj da dođe do daha. Ni na trenutak. Na ovaj način je neki liječnik iz Miamija uspio 1967. postići samoubojstvo supruge. Pustio ju je govoriti, poticao je pitanjima te je jadnica zaboravila disati.

Izgovarajući: » ... upravo je on bio ljubavnikom šogorice svog nećaka ...« izdahnula je ugušena vlastitim riječima. * Brbljava supruga. 50

elada8 U vrstu brbljavica spada i ona supruga koja govori nasumce, bilo u

kući bilo izvan nje, s rodbinom ili prijateljima, preko telefona ili zvučnika... Reći ćete: zašto i nju ubiti? Evo kratkog odgovora: a zašto ne? Ipak, nećemo se ograničiti samo na ovo »zašto ne?«. Neka vam kao razlog posluži slijedeći Prizor iz života »Je li gotova večera?« pita on. »Kako se usuđuješ to pitati?« odgovar a ona. »Usuđujem? Vraćam se s posla i gladan sam«, kaže on. »A žedan?« ironizira ona. »Žedan?« ponavlja on. »Rekli su mi da se noću kasno vraćaš kući i da si uvijek pijan!« viče ona.

»Pijan? Ali to je besmislica! Tko ti je to rekao?« vrišti on. »Nije važno. Važno je da znam«, objašnjava ona. »Ali što znaš? Jesi li ikada vidjela da se pijan vraćam kući?« pita on. »Dobro to prikrivaš ...«, zlobno će ona. »Dosta! Želim znati tko širi takvu glupu priču! Sigurno neka tvoja prijateljica!« uzvikuje on. »Ostavi na miru moje prijateljice!« buni se ona. »Reci tko ti je ispričao tu budalaštinu!« urla  on. »Mirella«, priznaje ona. »Telefoniraj joj!« naređuje on. »Nikada!« viče ona. »Rekao SAM NAZOVI JE!« dere se on. »Halo, Mirella? Hvala ti što si mi otvorila oči što se tiče sumnjivog ponašanja moga muža, ali možeš li mi reći tko ti je to rekao?« upita ona.

»Maria Grazia«, odgovori Mirella. »Maria Grazia ...«, izvještava supruga. 51

elada8 »Maria Grazia? Nazovi Mariju Graziju!« poviče on. »Ali, dragi...« buni se ona. »Telefoniraj toj prokletoj Mariji Graziji!« »Halo, Maria Grazia? Mirella mi je rekla da si joj rekla da mi se muž opija i da se kasno vraća kući. Tko ti je to rekao?« pita brbljavica. »Giovanna«, odgovara Maria Grazia. »Giovanna ...«, izvještava ona. »Giovanna? To me zaista iznenađuje? Telefoniraj Giovanni!« kaže on. »Naravno da ću joj telefonirati. Jedna od mojih najboljih prijateljica ne bi tr ebala ogovarati moga MUŽA!« negoduje ona. »Te TVOJE prijateljice!« podrugljivo će on. »Halo, Giovanna? Mirella mi je rekla da joj je rekla Maria Grazia da si joj ti rekla da mi se muž opija i da se kasno vraća kući. Tko ti je to rekao?« pita ona. »Eugenia!« odgovara Giovanna. »EUGENIA!? urla ona. »Eugenia!« ponavlja Giovanna. »Eugenia!!« vrišti on. »Eugenia! Moja najiskrenija prijateljica! Nevjerojatno!« rastuži se ona.

»Nazovi je!« grmi on. »Halo, Eugenia? Rekla mi je Mi rella da joj je rekla Maria Grazia da je rekla Giovanna da si joj TI rekla da se moj muž opija i da se kasno vraća kući! Tko ti je to rekao?« ... ogorčeno će ona. »Ti!« odgovara Eugenia. »Kako?« pita ona. »Prije mjesec dana si mi povjerila da sumnjaš da ti se muž opija i da je jednom došao kasno kući...«, reče Eugenia. »Jesi li sigurna?« pita ona. »Zašto, zar nije istina?« pita Eugenia. »Izgleda da nije ...«, šapće ona. »Kakav nesporazum! Ne razumijem zašto uživaš širiti takve priče? 52

elada8 Što će sada misliti moje prijateljice o meni?« buni se Eugenia. »Ja ...«, počinje ona. »Ti! Stvarno bi mogla biti ozbiljnija! Sad moram svima reći da to nije istina!« tuži se Eugenia. »Onda?« pita on. »Onda, što?« reče ona. »Tko je rekao Eugeniji?« navaljuje on. »Ne ... sjeća se«, izvlači se ona. »Plašljivica«, poviče on. »Dragi? ...« govori ona. »Tek je osam sati. Zašto malo ne izađeš?« »Kuda? Pa tek sam došao ...«, reče on. »Hajde, izađi... Vrati se koji put kasno kući!« kaže ona. »Kasno?« pita on. »U hladnjaku su tri boce vina ...«, govori ona. »Popij malo, dragi, barem gutljaj...«, navaljuje ona. »Opij se koji put...«, NAVALJUJE. »Je li moguće da nikada nisi pijan?« RAZBJESNI SE, a po tom se PRODERE: »Kakav si ti čovjek?« MAZNA SUPRUGA

(Uxor amplexosus semper-osculans)*

Faktor maženja neke supruge moguće je otkriti tek pošto neko vrijeme provedete u braku. Potrebna su dva ili tri mjeseca da osjetite da ste siti druž ice s kojom ste se, u svojoj gluposti, vezali do kraja

života; i upravo tada suprug, iscrpivši polet prvih tjedana braka, primijeti da je oženio ženu s visokim količnikom umiljavanja, jer ona, umjesto da se zadovolji povremenim stiskom ruke, srdačnim tepanjem jednom mjesečno i zagrljajem svakih četrdeset dana, hini da ne shvaća da je ljepota braka već prošla, te kani i dalje živjeti u medenom mjesecu nakon dvije, a ponekad čak i tri godine braka. * Supruga koja vazda ljubi i grli. 53

elada8

Imamo razloga vjerovati da je ova vrsta supruge ipak najgora, i na

žalost, vrlo rasprostranjena. Osim toga, ova maza nema uopće osjećaja mjere. Ona se mazi i traži da bude mažena u najnezgodnije vrijeme, tj. uvijek.

»Nećeš me cjelunuti?« djetinji od ranog jutra, kada se suprug poput mjesečara pojavi na pragu spavaće sobe, žmirkajući, zaslijepljen svjetlom, raščupane kose nalik na četku za pranje lonca, obrasao u bradu, gorkih usta i prilično nervozan. Cvrkućući »Cjelovčić, molim« staje pred supruga napućivši usne u očekiv anju izljeva ljubavi, umjesto čega slijedi jedno »Ah -hh ...«, tj. spontano zijevanje šest centimetara od njezina nosa, toliko spontano da je nemoguće zaustaviti sve mirise loše probave i dugo suzdržavano podrigivanje. Iako je, dakle, u pitanju zijevanje gd je bi dobro došla plinska maska i koje bi ubilo bilo koju vrstu kukca, mazna supruga se tek osloni o zid, hvata je, naime,

lagana nesvjestica; ali je toliko željna ljubavi da uspijeva preživjeti, te ne obazirući se herojski na čulo mirisa, uporno nastavlja : »Nećeš me poljubiti?« Sretna zbog poljupca koji miriše na češnjak, briše munjevito opržena usta i nastavlja brbljajući pripremati doručak. Sat kasnije, nakon neizrecivih napora pred ogledalom u kupaonici, a uz pomoć najsavršenije kozmetike  Revlona, Rubinsteina, Ardena & Co., suprug je spreman krenuti na posao.

Scena što se ponavlja svakog dana kad on otvori kućna vrata, upravo je odvratna.

»Hoću li ti nedostajati?« pita mazna supruga trepćući očima, kao da suprug umjesto na posao odlazi balonom na put oko svijeta. Čovjek se uvijek trgne s odvratnošću što ona uvijek shvati kao osjećajnost. To joj daje pravo da se objesi mužu oko vrata i značajno prošapće: »Mislit ćeš na mene!...« Jadnik se jedva izmigolji i umakne, a uzdah olak šanja što se oslobodio priljepka, potresa stakla tog dijela grada. 54

elada8 Nekoliko sati kasnije, dok zadubljeno proučava neki složeni tehnički izvještaj, zvoni telefon. Telefoni zvone na poseban način kada zovu supruge, ali samo najvještije uši osjete tu tananu razliku između poslovnog »driin« i supruginog »driiiiiiiiin«. »Što radi moj mali miš?« govori tepajući mrski glas. »Misli li na svoju malu djevojčicu?« nastavlja. »Reci koju lijepu riječ svojoj djevojčici«, završi. Jedna ružna riječ upravo širi glasne žice našeg junaka, ali je on tjera u najudaljeniji kutak svoga srca. »Razgovarat ćemo kad dođem kući«, reče strpljivo, a osjeća da bi radije krenuo balonom na put oko svijeta. Po povratku, iako je spreman na najgore, obuzima g a osjećaj tužne zbunjenosti kad ga supruga obavije smrtonosnim zagrljajem i

pomamno ga počne ljubiti slineći nježno: »Pomazi me malo, od jutros me nisi poljubio ...« »Gladan sam ...«, reče suprug. »Mene?« pita ona, sa strastvenim podrhtavanjem u glasu. »Rezanaca ...«, objašnjava hrabro suprug, odlijepivši ticala kojima ga je čvrsto obuhvatila. Supruga je neobično uvrijeđena i mršti se što je, po njezinom mišljenju, čini još privlačnijom i izazovnijom, a u stvari, samo povećava ružnoću već ionako prostih crta njenog lica. Pola sata je namrgođena, nakon toga naša junakinja nije više u stanju »kažnjavati« svog supružnika. Približi mu se u trenutku koji mu je najmiliji u čitavom danu, tj. dok u naslonjaču čita novine; oduzima mu novine, sjeda na koljena i ćurliče: »Hajde, klipančiću, znaš da te volim! Šalila sam se! Zadovoljan? Poljubac Mačkici od Mišića.« »Neka Mačkica smjesta vrati novine Mišiću«, grmi hladno suprug. Žena se ne usuđuje protusloviti. Vraća novine pobješnjelom l avu, ali traži zauzvrat poljubac. On je ljubi gdje bi je najradije ugrizao: u vrat. Kada dođe trenutak da se vrati u kancelariju, suprug bi najradije skočio kroz prozor samo da ne mora proći draganja supruge, koja ga čeka na kućnim vratima. 55

elada8 Zove ga telefonom i pita kako je i da li je voli, obično dok traje

sastanak upravnog odbora, a na drugom telefonu ga čeka New York. Povratak uvečer prava je tragedija. Mazna supruga odjevena u prozirnu haljinu od crne čipke, s crvenom vrpcom u kosi, namirisana, očekuje supruga oslonjena na dovratnik u dramatičnoj pozi Brigitte Helm.

Očekuje od njega strasni poljubac, ali on protrči pokraj nje u pravcu kupaonice, izgovarajući: »Moram požuriti... piški mi se'...« Ali joj kasnije ne može umaći. Prije nego sje dne za stol mora priznati da bez nje ne može živjeti, da je voli kao i prvog dana, i da će uskoro krenuti na drugo svadbeno putovanje.

Kasnije, u krevetu, kad već uživa u božanskom trenutku sastanka s njegovim veličanstvom Snom koji će mu zatvoriti oči , umorne od gledanja te nezanimljive žene, njegove umorne uši začuju glas što tepajući traži »poljupčić«, a hladna noga dodirne njegovu. »Mačkici je hladno ... Zagrij noge Mačkici...« U tom trenutku ubojstvo nije neugodna obveza već pravi užitak. Kako je ukloniti

Zagrliti je iznenada i čvrsto, čvrsto stegnuti dok izbezumljena od iznenađenja, nevjerice i ljubavi, ne prošapće jedva čujnim glasom »Dragi, ne mogu disati...« »Upravo to i želim«, odgovorite i nastavite je stezati sve jače, sve jače, sve jače ... Umrijet će sretna, zar ne?

56

elada8  SUPRUGA TVRDICA

(Uxor sordida)* Rod supruga tvrdica izumire.

Ako bismo uz četrdeset i dvije službeno priznate suprugine mane željeli dodati i četrdeset i treću, morali bismo je traž iti u pretjeranoj rasipnosti i rastrošnosti. Danas se sve supruge lako upuštaju u shoping.

Ipak, primijećeno je da suprugina škrtost NIKADA nije uperena protiv nje.

»Opet nove cipele? Pa nove cipele si nabavio pred nepunih šest godina!« To je moto koji bi škrta supruga mogla odštampati na svojoj posjetnici jer sadrži pravilo njezina života. Suprug bi, naime, morao nositi kaput najmanje deset godina; nakon toga bi ga trebao nositi najstariji sin; potom, prekrojenog, drugi sin i na kraju ponovno suprug,

kao kratki mladenački kaput za šetnju. Braća Marzotto nikada nisu polagali nade u takvog potrošača. Za škrtu suprugu već je i nabavka kravate prava financijska propast za obitelj. Pristala bi na trošak samo ako je predviđen posebnim projektom kao investicija u obrocima.

Škrta supruga ne stavlja u lonac četrdeset dkg špageta, već sto špageta; broji jednog po jednog. Zna se, nitko ne bi priznao da je škrt. To je najgora mana, rijetko se tko njome ponosi. A pogotovo supruga. Stoga kad se ukaže potreba neodgodiva troška, škrta supruga ne proturiječi, ali svim svojim bićem nastoji spriječiti trošak. U pitanju je, na primjer, svadbeni dar. Svi smo osjetili neograničenu potištenost kada nas zaskoče pozivom na svadbu. Polagano otvaramo kovertu nadajući da iz nje neće ispasti poziv na svečani objed. Ako nađemo poziv onda je to vjenčanje s darovima. * Lakoma supruga. 57

elada8

Zamislimo kad takav poziv dođe u ruke škrtoj supruzi. Dobija napad. Najradije bi uništila kovertu ne otvorivši je   kad je suprug u tome ne bi spriječio na vrijeme. »Udaje se kćerka Paolettijevih«, usklikne suprug. »Moramo joj nešto darovati.« Odmah nakon jela dok ona plete a on čita novine, počinje bitka. »Onda? Jesi li odlučio što ćemo darovati Paolettijevima?« pita supruga kao da joj je to tog trenutka palo na um, a u stvari, čitav dan i ne misli o drugom.

»Mora to biti lijep dar. Vrlo lijep!« odgovori on. Ubod nožem ne bi prouzročio veću bol već izranjenoj ženi. »Vrlo lijep?« pita supruga jedva čujnim glasom. »Paolettijevi to zaslužuju. Na njima ne smijemo štedjeti. Moramo potrošiti i dati na znanje da smo potrošili.« Riječ POTROŠITI urezuje se kao goruća šara u mozak jadnice. »Ne čini mi se da su nam Paolettijevi darovali neš to posebno kad smo se vjenčali...« napominje tobože nehajno. »Kakve to ima veze! Ne darivamo kćerku da bismo se odužili njezinim roditeljima... Kakva je to sitničavost, molim te! Uostalom, on je moj veliki prijatelj, a ona tvoja prijateljica ...« Stanka. Zatim, iako strahujući od odgovora, supruga riskira: »Što si mislio pokloniti?« »Hladnjak!« Žena gotovo pada u nesvijest. Klone na naslon stolice osjećajući da umire, a pred očima joj se nižu sve cijene hladnjaka koje je vidjela u životu. »Od tri stotine litara«, dodaje suprug. »Tri stotine?« cvili supruga. »Za mladence? Gdje da ga smjeste u današnje male kuhinje? ... Po mojem mišljenju, bilo bi mnogo simpatičnije kupiti moderni mali hladnjak od šezdeset litara ...« 58

elada8 »Ili televizor. Lijepi televizor u boji!« Kompjutorski mozak žene daje munjeviti odgovor: hladnjak od tri stotine litara stoji upola manje od televizora u boji.

»Ali to su mladenci! Neće uvečer gledati televiziju ... Osim toga pokloniti im televizor u boji bilo bi isto što i reći im: eto, da vam ga mi nismo darovali nikada ga sebi ne biste mogli priuštiti. Prostački, oprosti!...« »Možda imaš pravo«, složi se suprug. »Svadbeni dar mora biti nešto posebno. Nešto lijepo i beskorisno. Skupo, ali beskorisno.« »Možda i ne tako skupo ...« napominje ona. »U redu! Servis za čaj od kineskog porculana za dvadeset četiri osobe!« »Dvadeset četiri osobe? .. Ali u njihov stanić ne može stati dvadeset četiri osobe!« »Onda za dvanaest osoba ...« »I ne poznaju dvanaest osoba.« »Možda za šest?« »Za dvoje! Lijepi servis za čaj za dvije osobe. To je tako intimno.« »Čini mi se malo ...«, primjećuje suprug. Supruga nastoji popraviti stvar.

»Može biti od srebra ...«, pobjegne jo j, ali se odmah snalazi: »Posrebren ... ili od mjedi s ukrasima od srebra...«, ispravlja se. »Ili možda od bakra ...«, dodaje. »Možda bi keramički bio još prikladniji?« zaključuje. »Ali, oprosti! Ne možemo se tako obrukati... Napokon, ona ti je prijateljica!« buni se suprug. »Ona? Meni prijateljica? Molim te, nemoj pretjeravati! Dobar dan, dobra večer, površno poznanstvo ...« »Pa ipak moramo im nešto darovati!« »Možda imamo nešto u kući?« pokuša supruga, ogledavajući se oko sebe.

»Darovala bi nešto već upotrijebljeno?« 59

elada8 »Zar smo ikada upotrijebili žlice od alpake koje su nam poklonili Rossijevi?« »Ali Rossijevi bi sigurno prepoznali svoj dar jer zalaze Paolettijevima ...« Tvrdica više i ne krije svoju igru. Dobro nacilja,   zatim izbacuje otrovnu strijelu. »Znaš li što? Pošaljimo im svečani telegram!« »Telegram?« »Rekla sam svečani telegram. Telegram ljepši od svih drugih.« »Hoćeš reći telegram -pismo što i nije nalik na telegram? Možda imaš pravo, bilo bi to zanimljivo ... Stotinjak riječi!« »Da, napišimo ga sada. Ali što da im kažemo.« »I to je istina. Onda dvadeset lijepih osjećajnih originalno sročenih riječi...« »Ali oprosti, možda samo deset riječi, četiri stotine lira? Što misliš?« »Čini mi se neumjesnim.« »Imaš pravo, obično je. Znaš li što je u današnje vrijeme vrlo šik? Telefonirati!« zaključuje supruga uz osmijeh zadovoljstva jer je upravo to i željela. »Nazvati onako usputno«, nastavi. »Ispričati se što ne možemo doći jer putujemo. Zar ti se to ne čini mnogo otmjenije?« zaključi, okrećući broj. »Halo? Je li to stan Paolettijevih? Giuliana? Ne? Tko je na aparatu? Oprostite, pogriješila sam broj...« »Hajde, pokušaj još jednom ...«, reče suprug. »Još jednom. Još dvadeset pet lira? Ako baš žele da im čestitamo neka sami nazovu! Uklanjanje tvrdice

Otrovati je. Ali ne otrovom iz apoteke koji je obično dosta skup, već otrovom za uništavanje gamadi što se u robnim kućama prodaje na kilograme. Čim reče: »Dragi, ne osjećam se dobro. Kako je čaj imao čudan okus ...«, odgovoriti joj: »Pa, naravno, bio je otrovan!« »Otrovan?« povikat će umiruća. »Točno«, reći će suprug i nastaviti čitati novine. 60

elada8 »Pozovi odmah hitnu pomoć!« »Zar ti se to ne čini pretjeranim? Znaš i sama koliko stoji hitna pomoć? Osim toga nije baš suviše otmjeno luđački juriti gradom uz zavijanje sirena. ..« »Ah, bože, zlo mi je . .. neka mi isperu crijeva ...« »Ispiranje crijeva? Ma što misliš da smo Rotschildi te možemo priuštiti sebi ispiranje crijeva?« »Liječnika ... Zovi liječnika .. .!« »Odmah ću mu telefonirati.« Mirno okrenuti broj Paolettijevih. »Halo, doktor Brandi? Kako? Stan Paoletti? Oprostite, pogriješio sam broj.« »Prokletstvo! Požuri! Umirem!... Zovi ponovno!« »Što? Još dvadeset pet lira? Ah, ne, nikako! Pričekajmo da se on sam javi. .. Ponekad telefonira da nas pita kako smo ... Draga, nemoj tako prevrtati očima! Ako ti iskoče morat ć emo zvati okulistu, a to je

skupo ... Tko je vidio tresnuti tako licem na zemlju? Da znaš, neću ti plaćati plastičnu operaciju!... Draga? . .. Što si zanijemila?« Pozvati kućnu pomoćnicu i reći joj: »Telefonirajte pogrebnom zavodu i recite da je gospođa spremna.«

61

elada8 RASTRESENA SUPRUGA

(Uxor semperoccupata non audiens verba mariti)*

Već dulje vremena pridjev »zaposlena« pridijeva se riječi supruga samo ako su u pitanju drugi, a ne kućanski poslovi. I zaista, sve su rjeđe supruge što se trude oko kuće. Ako hine da su zaposlene, i dramatiziraju svaki posao, rade to iz čiste ljubavi prema režiji. Brišu prašinu po Stanislavskom, glačaju u stilu Actor’s Studija, kuhaju a la Tatjana Pavlovna.

Rijedak je suprug koji frenetično ne aplaudira  nakon uspjele scene »Pospremanja kreveta« odigrane snagom i izražajnošću Sarah Bernhardt. Pomoću ovih smjelih scenskih varki gotovo sve uspijevaju opčiniti supruge te ih oni smatraju »vrijednim kućanicama«, što je ujedno opravdanje za njihovu osnovnu manu : potpunu nepažnju prema životnom drugu. Pogledajmo što se događa kada se suprug, umoran, vrati kući. Nalazi neradom prezaposlenu suprugu. Čim otvori vrata, otrči blebećući: »Izgorjet će mi luk ...«, što je, uostalom, potpuno nepotrebno objašnjenje jer toliko posvuda zaudara kao da se čitav stan prži na luku. »Što je novog, ljubavi?« viče supruga čim stigne u kuhinju. »Mnogo toga ...«, odgovara suprug svlače -ći kaput. »Dali su mi povišicu! Jutros se sastao Upravni odbor i ...« »Oprosti, dragi«, prekida ga ljudski zvrk, projurivši pokraj njega i krenuvši prema istoku. »Zatvorit ću prozor u sobi, jer je propuh ... Pitala sam te ima li što novoga .. .« Suprug objesi kaput. »Već sam ti rekao da ima mnogo toga. Dobio sam povišicu. Upravni odbor se sastao ...« »Govori glasnije, ne čujem te ...«, viče supruga iz kupaonice. * Uvijek zaposlena supruga koja ne sluša suprugove riječi. 62

elada8 »Rekao sam da se upravo jutros sastao Upravni odbor i da mi je odobrena povišica ...« Neopisiva buka vode nadjača njegove riječi. Odmah potom ljudska munja bljesne u pravcu vrta. »Oprosti, štrcaljka u vrtu od jutros je otvorena, idem je zatvoriti... Što si ono rekao u vezi s kancelarijom? ...« Suprug rezignirano uzdahne. Uputi se pr ema vrtu. »Rekao sam«, kaže, »da su mi povisili plaću ... Znaš koliko sam to želio ...« »Ovdje sam, ljubavi!« javlja se supruga istovremeno s nekoliko mjesta, ušavši u međuvremenu u kuću kroz kuhinjska vrata. »Rekao si nešto?« »Da!« urla suprug. »Hodi ovamo, nemoj se vrtjeti po kući kao zvrk!« viče zvrk, izlazeći iz kuhinje i uputivši se hitro u jedaću sobu. Suprug ponovno uzdahnu i krene prema kuhinji u kojoj nema supruge, ali zato sve zaudara po luku.

»Ali gdje si?« »U kupaonici! Češljam se za tebe ...«, odgovara, vičući supruga. »Onda, što si rekao, kakve su novosti?« »Rekao sam da su mi povećali plaću! Osamdeset tisuća lira mjesečno i zaostaci od dvije godine.« »Evo, gotova sam!« reče električni vlak jureći brzinom od sto dvadeset kilometara na sat u pravcu zapad-jug- zapad. »A sada mi lijepo reci što se sve danas dogodilo u uredu?... Čini mi se da je luk izgorio, idem pogledati...« Suprugu ne preostaje nego da opet uzdahne. Neutješno sjeda na stolicu u dnevnom boravku.

»Onda? Gdje si se skrio?« viče supruga iz kuhinje. »Ovdje sam ...«, reče suprug siguran da ga nije čula. »Ovdje, gdje?« viče supruga još uvijek u kuhinji. »Hajde govori! Nemoj da svaku riječ izvlačim iz tebe ... Ima li novosti ili ne?« 63

elada8 »Ima!« urla suprug. »Pa reci mi ih onda! Je li moguće da mi nikad ništa ne govoriš?« govori supruga ulazeći u sobu za dnevni boravak. »Ali...«, pokušava se obraniti suprug. Zatim odustaje jer je raketa već uzletjela bog zna u kojem pravcu. »Što si rekao?« dere se sa sjevera.

»Rekao sam«, grmi živahno suprug, »da su mi dali povišicu od osamdeset tisuća lira mjesečno.« »A povišica?« urla žena. »Nikada je nećeš dobiti?« Suprug udahne punim plućima i poviče: »Rekao sam ti da su mi je dali! Osamdeset tisuća mjesečno! Peti put to ponavljam!« Supruga bljesne dnevnim boravkom. »Što mi govoriš već peti put?« »Stani, do đavola!« viče suprug. »Luk«, objašnjava supruga nestajući u smjeru kuhinje. »Ti govori, ja te odlično čujem.« (Supruga hvata lagana nesvjestica.) Zatim se pribere. »Upravo sam ti pričao da su mi.. .« »Trenutak, moram skupiti rublje na terasi ...« »Ne! Ne! Ostat ćeš ovdje i saslušati me. Stani ili pucam!« grmi muž a plamen mu izbija iz ušiju. »Divljače!« poviče supruga. »Kakve su to prostačke navade. Onda, jesu li ti povisili plaću ili nisu?« »Hajde k vragu!« urla čovjek a iz nosnica mu suklja dim. »Hajde ti! Ma gledaj, molim te! Ništa ga ne smijem pitati! Ništa ne smijem znati! Ako ga nešto zapitam, skače kao zvijer. A ja ovdje radim, trčim, znojim se, i ne znam što moj suprug radi u kancelariji. Uvijek u neznanju, uvijek ... Moram samo tegliti, tegliti... Znaš što ću ti reći? Zadovoljna sam što ti nisu povećali plaću! Tako ćeš naučiti!« Uklanjanje rastresene supruge

Kada dođete kući i kada vas supruga zapita »Onda, što ima novog?« odgovorite ozbiljni i mirni »Stavio sam bombu u plinski štednjak. Ako upališ plin, odletjet ćeš u zrak.« 64

elada8 »Oprosti, morala sam otići u sobu na trenutak ... Nešto si rekao?« reći će vaša supruga trčeći sobama. »Rekao sam da sam stavio bombu u plinski štednjak ...« »Strpi se, nisam te čula! Govori glasnije ...« »Rekao sam da sam stavio bombu u plinski štednjak... Ako upališ plin, odletjet ćeš u zrak ...« »Trenutak, odmah ću doći«, reći će projurivši. »Uostalom, reci, slušam te . .. Rekao si?« »Da sam stavio bombu . . .« »Oprosti što te prekidam, ali te iz kuhinje ipak ne čujem ...« »Rekao sam da sam stavio bombu u plinski štednjak ...« »Zašto ne dođeš ovamo? Moram upaliti plinski štednjak da ...« BUUUUUUUUUUM!

 SUPRUGA ĆUDLJIVICA

(Uxor petulans vulgaris)*

Ćudljivica je neposredni potomak velike obitelji nesnosnih supruga, ima sve uvjete da preotme Atili nazi v »Bič božji«. Sve su supruge pomalo umišljene, ali primjerku o kojem je riječ to je glavno zanimanje, životno pravilo. To je čak najgora vrsta umišljenosti, ona koja nastoji zanijekati i ono što je očigledno. Pretpostavimo, na primjer, da je pasja vru ćina. Čak i manje nesnošljiva među nesnošljivim suprugama smrzava se kada je vruće. Dobro, ali što mislite tko će obući pulover? Sin, naravno. A ako je pak njemu hladno pa to i kaže svojoj mamici? Mamica neće obući vesticu, već će s pijedestala svoje uobra ženosti odgovoriti: »Ne govori gluposti, Lorenzo! Nije hladno. Meni nije hladno!« * Ćudljiva supruga. 65

elada8 Je li vam sada jasno o kakvoj se vrsti radi?

Pređimo sada u dnevni boravak nekog građanskog stana. Supruga važno plete. Lice joj izražava bahatu povrijeđenost nekoga tko je prinuđen plesti vestu, a zna da je sposoban rukovoditi tvornicom. Dijete se igra. Ispod stola. Zna se kakva su djeca: vole se igrati pod

stolovima, osjećaju se zaštićenima. Jedina nezgoda što u igri zaborave da su pod stolom, pa kada se usprave snažno udare glavom o stol, što obično nalikuje na potres trećeg stupnja te od njih uz -drhte igle manje udaljenih seizmografa. Što radi dijete kada snagom trećeg stupnja udari o tvrdo orahovo drvo velikog stola iz devetnaestog s toljeća. Urla, urla iz petnih žila. I tada se umiješa pletilja: »Lorenzo, što praviš tragediju ni iz čega? Nisi se baš udario.« Djeca, zna se, nisu zlopamtila.

Rijetko će, kad odrastu, zbog nesnosne majke ovisiti o psihijatru. Ali će psihijatra sigurno trebati njihovi očevi, jer ćudljiva supruga na njima iživljava svu svoju zlu i uznemirujuću moć. Kakav je to muž koji se ni jednom nije udario čekićem po prstu dok je stavljao sliku na zid? Normalna bi se supruga ovako ponašala: »Jadni moj, boli te jako . .. Stavit ćemo malo leda! Ispruži se na krevetu, dat ću ti nešto protiv bolova i zvat ću doktora Valdonija .. .« Ćudljivica diže oči prema nebu i izgovara: »Kakvi su to sada krici? NEĆEŠ TVRDITI da te boli!« Kratki popis postupaka obične ćudlj ive supruge 1. U krevetu, kada se suprug tuži što je upalila svjetlo i čita: »Nije moguće da si pospan!« 2. Također u krevetu kad suprug drži upaljeno svjetlo: »Nije moguće da nisi pospan?« 3. Za stolom pred tanjurom juhe čiji bi postotak slanoće zastidio čitavu solanu: »Što se mrštiš? Nećeš valjda reći da je juha slana?« 4. Uvečer kada suprug pripali drugu cigaretu toga dana: »Zar opet pušiš?« 5. Za stolom ako muž jede s tekom: »Ne smiješ se tako prejedati.« 66

elada8 6. U kinu dok se prikazuje komični film: »Kako se možeš smijati ovakvim gluparijama!« 7. Dok se kartaju: »Sve si mogao igrati samo ne tu kartu. Kako možeš igrati tako loše!« 8. Pred muževim lešom: »Hajde, dragi, pa nisi valjda mrtav.« Tješi nas pomisao da ćudljiva supruga ne djeluje samo u obiteljsk om krugu. Ona hara posvuda. Ne uzmiče ni pred vlastima. Policajcu kaže: »Niste mogli vidjeti da sam prošla kroz crveno!« Slavnom znanstveniku šapće: »Zar zaista vjerujete da vaše cjepivo djeluje? Ne može se suzbiti prehlada!«; a njegovoj ekscelenciji Preds jedniku Republike zlobno kaže: »Zar biste potpisali taj dekret?« Uklanjanje ćudljivice Kupiti dvije karte za Nairobi. Odmah po dolasku, kada vam reče: »Ali, dragi, zar ti nije vruće?« predložiti romantični izlet na slapove Viktorija jezera. Uz najb analniju ekološku ispriku, navesti je da dođe što bliže slapovima, i stajati iza nje. Pustiti da kaže: »Hajde, molim te, pa moraš osjećati vlagu«, i tako je to posljednje što kaže. Gurnuti je odlučno u pravcu slapova i pustiti da sila teža uradi ostalo. Us trajati, ako se opire. Prisustvovati njezinom letu s visine od osamdeset

metara. Prinijeti zatim ruke ustima i povikati što je moguće glasnije: »Hajde molim te, pa NISI se valjda ozlijedila.«

67

elada8  SUPRUGA HRČAK 

(Uxor dissipans patrimonium mariti)*

Moramo odmah umiriti uznemirene muževe što se s očajem pitaju: »Postoje, dakle, i oprezne supruge?« i otkriti im da se radi o čistoj ironiji koja u prvom trenutku može izgledati pohvalnom. Ne postoje zaista oprezne supruge. Postoje samo supruge koje u

ime nekog tobožnjeg opreza čine nepredvidive gluposti. Smatraju da pod parolom »nikad se ne zna« mogu raditi bilo što i zaista nikad se ne zna gdje ih može odvesti nedostatak praktičnosti. »Mrtav sam umoran!« kaže suprug, vrativši se kući, i upr avo se sprema sjesti na divan. Suprugin krik zaustavi ga na pola puta.

»Ne na divan, molim te. Zar ne vidiš da je zauzet?« Suprug primijeti da je divan doista zatrpan paketima.

»To je tjestenina«, objašnjava supruga. »Tjestenina?« »Makaroni, špageti, krpice, pužići... Tjestenina!« »Zar smo pozvali na večeru sedmi grenadir -ski puk?« »Ne počinji s tvojom ironijom. Kupila sam samo nešto zaliha. Ne zaboravi da ćemo uskoro imati dijete. Zar da živi u oskudici?« »Podsjećam te da će se beba roditi za šest mjeseci!« buni se suprug. »Ali je zato inflacija već tu. Stoga se bolje pripremiti. Oprosti, ali zar nisi vidio tečaj dolara?« »Vidio? Tečaj? Dolara?« »Tri devalvacije u godinu dana! Nemojmo se šaliti. I mi ćemo stradati. Ali mene Nixon neće prevariti!« uzvikuje supruga znalački poput nekog burzovnog mešetara. »Nixon te želi prevariti?« pita suprug zbunjeno. »Sigurno si čitao da je cijena hiposulfatima ponovno porasla, a da cigle i cement stoje dvostruko!« »Znači, ako poskupi meso ti ćeš kupiti vagon modre galice?« * Supruga koja rasipa mužev imetak. 68

elada8 »Samo se ti šali. Čim možeš bockati odmah si zadovoljan!« »Kladim se da će se sada pojaviti kućna pomoćnica i zapitati: ’Gospodo, cement je uzavreo, hoću li staviti tjesteninu?’ Molim te lijepo, kakve veze imaju cement i cigle s tjesteninom, tjestenina s

Nixonom, a Nixon opet s našom bebom?« »Naravno da imaju veze. Padom vrijednosti lire, a poskupljenjem cigli, poskupjet ć e i tjestenina! Ljudi koriste situaciju. Moramo biti oprezni. Rekla mi je to i gospođa Carletti.« »Tko je to?« »Oprezna žena kao i ja. Kupite dosta tjestenine, rekla mi je. A možete uzeti i nešto više parmezana.« Suprug se ukoči. »Mir. Ostanimo mirni«, reče. Zatim se blago obrati ženi: »Pogledaj me u oči: KOLIKO PAKETA PARMEZANA?« »Deset.« »Deset?« »Deset.« »DEESEEET!« iznenada povikne čovjek: »Toliko parmezana! Nahranit ćemo sve miševe ovoga kraja!« »Ali vjeruj mi, bio je to dobar posao. I parmezan će poskupjeti s obzirom na oscilaciju marke. Ljudi koriste situaciju, rekla mi je

gospođa Carletti.« »Ali zar gospođa Carletti nema drugog posla?« »Naprotiv! Radi mnogo. Vrlo je ljubazna. S obzirom da fornita također nije stabilna savjetovala mi je da kupim kocke.« »Što?« »Kocke.« »Hoćeš prokockati tjesteninu i parmezan.« »Hranjive kocke, one za juhu ...« »Što i one poskupljuju?« »Naravno da će poskupjeti. Poskupili su ...« ». . . i koloturnici, z nam. Hajde, priznaj, koliko si kvintala kocaka donijela kući?« 69

elada8 »Pretjeruješ«, smije se supruga. »Prava si šaljivčina! Ne govori gluposti!« »Tim bolje!« »Dvije tisuće!« »DVIJE TISUĆE KVINTALA?« provali urlik iz suprugovih grudi, nosa, ušiju. »Ali ne, dvije tisuće kocaka.« »Riješili smo problem juhe za večeru. Dvije tisuće kocaka . ..! Jesi li poludjela?« »Samo sam oprezna! Funta sada može pasti koliko je volja, mene se to ne tiče.« »Zašto, jesu li to engleske kocke?« »Kakve to ima veze. Sada su sve valute međusobno zavisne. Ako nije stabilna jedna i druge gube na vrijednosti...« »... i jasno, poskupljuju poskupljuju kocke.« »Kad bi barem samo kocke poskupjele! Poskupljuju i tkanine, pelene i puder za bebu.« Suprug se ponovno ukoči. »Nisi valjda kupila dvije tisuće kvintala pelena za bebu? Nećemo mu stavljati pelene do dvadesete dvad esete godine?« »Nisam se sjetila pelena. Ali čačkalica jesam.« »Čačkalica?« »Uzela sam tisuću kutija čačkalica.« Suprug udara glavom o zid. »A što će nam tisuću kutija čačkalica? Otvorit ćemo čačkaoni-cu? ’Dobar dan, gospodine. Gospodin želi?’ ’Pročačkajte mi ovaj ovdje zub.’ ’Odmah, gospodine.’ Ili ćemo odlaziti čačkati zube u kuću?« »Oprosti, ali ti bjesniš ako nema čačkalica na stolu.« »Ali tisuću kutija čačkalica! Razorio bih sve zube da ih toliko čačkam«, viče suprug. »Ali, znam te ja. Nije to kraj! Reci mi sve.« »Gospođa Carletti mi je rekla...« »Koliko može govoriti ta gospođa Carletti!« »... rekla je da će i igle poskupjeti.« 70

elada8 »Koliko sanduka?« »Pola. Samo pola sanduka. Četiri tisuće paketića. Sto tisuća igala.« »Sada ću uzeti svih sto tisuća igala i idem zašiti usta gospođi Carletti. Tako će zauvijek ušutjeti.« »Ali, oprosti, što imaš protiv gospođe Carletti? Savjetovala mi je za moje dobro, kako bih uštedjela i spasila se špekulanata.« »Nije ti savjetovala da kupiš dvije tisuće primjeraka najnovijeg ’Europea’ jer što ako poskupi?« »Ne, to mi nije rekla. Sigurno je zaboravila. Ako hoćeš mogu ga odmah naručiti.« Suprug skače po kući. »Bolje sada pođi. Čeka te.« »Tko?« »Gospođa Carletti.« »Čeka? Mene?« »Da, radi plaćanja.« »Plaćanja. Kakvog plaćanja?« »Moraš platiti sve ovo što mi je prodala... Ona je vlasnica dućana u kojem sam kupila zalihe.« Uklanjanje supruge hrčka Prinuditi je da proguta dvije tisuće juha od kocke. Ne može preživjeti. Na ovu juhu nemoguće se naviknuti. Odvratna je i nakon dvijetisuć itog obroka. BILJEŠKA: Normalno ljudsko biće nikada ne stigne do tisućite juhe od kocke. Dvije tisuće juha od kocaka najbolja je mjera za pomor čitave ljetne kolonije, odgojnog zavoda ili zatvora za maloljetnike.

71

elada8  SUPRUGA MUŠKARAČA

(Uxor virago) *

Sve je dozvoljeno kad je u pitanju uklanjanje muškarače. Svaki suprug postupit će onako kako mu se čini najbolje. Glavno je zatrti je, a svatko će izabrati način koji mu se čini najispravnijim.

Najviše se pouzdajete u stari   i nezamjenjivi colt? Ispalite, dakle, dobar hitac, može i dva, pa i tri i četiri, providnost nema granica. Draža vam je metoda »tugh«, skloniji ste diskretnom stezanju kratkog tankog konopca oko vrata? Stegnite ga oko vrata svoje supruge. Borci protiv buke bit će na vašoj strani.

Možda se nekom suprugu više sviđa klasični ubod nožem u srce? Zašto ne? U osamnaestom stoljeću ubijalo se samo tako. Drugi su opet vičniji umjetnosti otrovnih napitaka? Neka se samo zabavljaju retortama i epruvetama, ako ih to smiruje.

Muškarača može podnijeti svaku smrt. Treba joj je samo zadati. Nije potrebno objašnjavati zašto. Nezamislivo je da bi jedna muškarača zaslužila milost, bez obzira kojoj vrsti muškarače pripada. Evo tipičnog slučaja za one koji uvi jek kolebaju. Kradljivčeva supruga Ponoć. Kuća Filipponi. Zvoni telefon. Vrata kuće se otvaraju, ulazi gospodin Filipponi i žuri prema telefonu. Filipponi: Halo? Supruga: Jesi li ti, Poldo?

Filipponi: Poldo? Bojim se da ste nazvali pogrešan broj, gospođo. Ovdje nema nikakvog Polda. Supruga: Kako nema Polda! Ne pravite se ludi, odmah pozovite

moga muža da dođe na telefon. Filipponi: Gospođo, ovo je 9807867. Supruga: Točno. Tamo bi morao biti Poldo. Zovite ga. * Supruga muškarača. 72

elada8 Filipponi: Ali, na telefonu Filipponi.

Supruga: Čujte, moj suprug se sigurno negdje skriva. Filipponi: Skriva? Zašto bi se skrivao u mojoj kući? Supruga: Jer je došao krasti! Filipponi: Krasti? Supruga: Upravo tako. Zovite ga! Filipponi: Čujte, ako se želite šaliti preko telefona u ovo doba noći niste se namjerili na pravu osobu.

Supruga: Baš mi je do šale! Gubim vrijeme radi vas. Zovite mi odmah Polda, moram mu nešto reći... Filipponi: Dobro. Zvat ću vam Polda. Ali mi pr ije svega objasnite zašto bi taj Poldo trebao krasti u mojoj kući. Supruga: Jer je kradljivac! Koliko li pitanja!

Filipponi: Ali ja ... ali vi... ali mi... Kakve su to šale? Supruga: Nikada nitko ne vjeruje! Čujte, pokušajte ga pozvati, tako ćete se uvjeriti. Recite mu da ga zove supruga. Odmah će se pojaviti. Filipponi: Sigurno sam poludio. Zar ne, šalite se? Poldo? Gospodin Poldo, supruga vas treba na telefon . .. Otvara se ormar. Poldo nevoljko izlazi. Filipponi ga promatra otvorenih usta. Poldo prilazi telefonu i uzima slušalicu. Poldo: Oprostite ...

Filipponi: Objasnite mi što radite u mojoj kući! Poldo: Strpite se ... Halo, draga? Htjela si nešto, draga? Supruga: Ah, napokon! Mogao si se odmah javiti. Kada čuješ da te tražim izlazi i dođi da čuješ što želim. Poldo: Ali znaš ... u tuđoj kući. .. Supruga: Ne shvaćam te obzire! Posao je posao. Radije mi objasni zašto nisi sam? Poldo: Ali, draga, preko telefona, pred gospodinom Filipponi... Filipponi: Što kaže vaša supruga? Zahtijevam da mi kažete.

Supruga: Što taj tamo blebeće? Reci mu da šuti. Već sam radi njega izgubila suviše vremena! Onda, hoćeš li mi odgovoriti ili ne? 73

elada8 Poldo: Upravo sam lijepo krao kad začuh ključ   u bravi ... U isto vrijeme zazvonio je i telefon, gospodin Filipponi je ušao, a ja sam se zavukao u ormar.

Filipponi:Znači krali ste! Priznajete! Kakav bezobraznik! Supruga: Ušutkaj ga, Poldo! Reci mu da je neodgojen. Poldo: Molim vas, gospod ine Filipponi . . . Supruga mi želi nešto reći. Filipponi: Nećete me valjda zamoliti da odem u drugu sobu. Poldo: Ne, zar ne, draga?

Supruga: Zar što? Poldo: Gospodin može čuti naš razgovor? Supruga: Naravno. Uostalom, to se i njega tiče. Mogao bi ti pomoći u traženju. Tako si nespretan .. . Dakle, telefonirala sam ti da ti kažem da ukradeš ako nađeš lijepi srebrni pribor za jelo za dvanaest osoba i sve stolnjake. Sve, jesi li razumio? Nemoj kao i obično iz obzira ostaviti jedan ili dva . .. Poldo: Dobro, draga. Naravno, draga.

Filipponi: Što li mu to, do vraga, govori ta tamo? Supruga: I ne dolazi kući ako nemaš barem dva vrijedna komada nakita. Ah, zaboravila sam: pogledaj imaju li nekog impresionistu, ili možda poentilistu .. . Ciao, Poldo! Poldo: Zdravo, draga.

Poldo spusti slušalicu. Gleda zbunjeno Filipponija. Filipponi: Po . .. poludjet ću! Ne samo što kradete u mojoj kući već i obavljate telefonske razgovore sa suprugom. Nečuveno! Poldo: Kad biste znali, gospodine Filipponi! Uvijek me ometa dok kradem ... Pripadao sam poznatoj bandi Bonnot... Otpustili su me jer

me ona uvijek ometala za vrijeme rada! Traži telefonske brojeve stanova koje namjeravam okrasti i nadzire me . ..

Filipponi: Što ste rekli? Poldo: Zamislite samo bijednog lopova kojeg kinji užasna i despotska supruga ... 74

elada8 Filipponi: Jadniče! Ali što ja to govorim? Vraga jadnik! Lopov ste i zvat ću policiju! Telefon ponovno zvoni. Filipponi odgovara. Filipponi: Halo? Supruga: Opet vi? Je li Poldo otišao? Je li završio? Kako je uspjela

krađa? Filipponi: Ovo prelazi sve granice! Dosta, tlačiteljice! Supruga: Pazite što govorite jer ću vas tužiti! Na sud ću s vama, jeste li razumjeli? Filipponi: Vi mene na sud, mene? Nemojte me nasmijavati. Koga ovdje okradaju, mene ili vas? Supruga: Mene! Kradete mi dragocjeno vrijeme! Poldo je sigurno

još tamo jer se na telefonu gdje će izvršiti slijedeću krađu nitko ne javlja. Dajte mi ga na telefon. Poldo: Izbjegavajmo svađu, gospodine Filipponi ...

Filipponi mu daje slušalicu. Filipponi: Besmisleno! Poldo: Halo, da?

Supruga: Slušaj, oklijevalo! Ako do zore ne obaviš barem tri krađe, imat ćeš posla sa mnom. Besposličaru! Gubiš vrijeme brbljajuć i s klijentima. Ukradi, pozdravi i izađi, jesi li razumio? Poldo: Naravno, draga ... Zdravo, draga ...

Poldo odloži slušalicu. Sruši se na stolicu uhvativši se za glavu. Filipponi: Što je opet htjela? Poldo: Na kraju ću morati bušiti karticu pri početku i završetku krađe ... Ne mogu više, gospodine Filipponi. Filipponi: Hajde, nemojte plakati... Ionako je uzalud! Nećete me ganuti. Poldo: Uistinu. Nisam vas ganuo?

Filipponi: Sad ću zvati policiju i dat ću da vas uhapse. Poldo: Kad biste barem uspjeli!

Filipponi: Dobit ćete barem godinu dana robije. 75

elada8 Poldo: Ah, ne, dvije. Ako primijenimo zakon onda dvije godine i šest mjeseci.

Filipponi: Dobro, kako hoćete: dvije godine i šest mjeseci. Nije moguće da vas to veseli? Poldo pleše po sobi. Poldo: Konačno odmor! Filipponi: Odmor?

Poldo: Dvije godine i šest mjeseci robije, daleko od moje žene! Hvala vam, gospodine Filipponi! Poldo pada na koljena pred svojim dobrotvorom. Filipponi: Ali što to radite? Poldo: Kad bi svi bili tako zli i bez razumijevanja kao vi! Kada ne bi

imali obično blesavo dobro srce, bio bih već davno na robiji, doživotnoj! Ali, ako uzmem lošeg advokata, dobit ću tri godine, a možda i četiri... Divno! Idem na ro biju ! Idem na robiju!. .. Poldo se predaje neobuzdanoj radosti. Zatim zastane. Gleda

Filipponija razrogačenih očiju. Preplašen je. Filipponi: Što vam je? Poldo: Jeste li sigurni da u zatvorima nema telefona?...

76

elada8  SUPRUGA GUNĐALICA

(Uxor querula, lamentis lacrimisque dedita)

Krave spadaju u obitelj preživača. Supruge u obitelj prekoravača: preživaju pogrde, prežvakavaju prijekore, žvaču optužbe, mrmljaju prigovore, grgljaju prijetnje.

Ako ih suprug davi brižnošću, tuže se da ih davi; ako ih zanemaruje, jauču da ih zanemaruje; ako nije nikada u kući, da nije nikada u kući; ako je suviše u kući, da je suviše; ako im nikada ništa ne daruje, da im nikada ništa ne daruje; ako troši novac na poklone, da troši novac na poklone; ako hrče, što hrče; ako ih tuče, sposobne su čak reći da ih tuče. Ukratko, nepresušna rijeka tužbalica. Svaki čovjek reagira na svoj način i prema svom karakteru. Ima muževa koji se pobune infarktom, drugi odgovaraju apoplektičnim udarom, a neki opet trombozom. Ima ih koji ne uspijevaju podleći i odlaze, da bi preživjeli, s nekom bujnom plavušom koja će također postati aktivna gunđalica, ali tek nakon šest mjeseci zajedničkog života. Najčešće, pak, suprug ubija. Naročito ako ga ometaju za vrijeme poslijepodnevnog odmora, kada se ispruži i počne čitati neku novu, tek kupljenu knjigu.

»Ah ...«, veseli se opipavajući mekane jastuke divana u dnevnom boravku, a kada suprug misli Ah znači da upravo uživa. Sklupča se na divanu i toliko je sretan da se čak sjeti skinuti i cipele. Kada se smjesti, otvara knjigu na prvoj stranici. I prepusti se

neumjerenom čitanju. »Bio je lijep sunčan dan, proljeće je mirisalo u zraku travanjskim nagovještajem u procvalim granama mandule ...«, čita. Ali, upravo kada je došao do grana mandule, stiže supruga iz kuhinje.

* Svadljiva supruga sklona kukanju i suzama. 77

elada8 »Lijepo!« prekida ga. »Gospodar se već ispružio na divanu! I PRASCI se izvale čim pojedu! S PRLJAVIM CIPELAMA...!« Vidjevši cipele na podu odmah se ispravi: »S P RLJAVIM NOGICAMA! Dok ja NESRETNICA kao ZADNJA SLUŠKINJA trpam u kuhinji posuđe u stroj, stavljam rublje na pranje, IZBEZUMLJUJEM SE proučavajući razne programe pranja, MJERIM perborat, MJERIM prašak. Pritiskam SVU TU dugmad!... Da znaš da uza svu tu dugmad ne mogu više izaći nakraj samo s JEDNOM kućnom pomoćnicom. Ali baš tebe briga! Ja govorim, govorim, a on ČITA! Čitaj, čitaj i obrazuj se! Čitaš i baš te briga za sve drugo. Izigravaš GOSPODARA! Blažen ti kad NIŠTA NE RAZUMIJEŠ! Ah, jadna ja, jadna ja, jadna ja ...« Posljednje riječi se ne čuju jer se vraća u kuhinju. Od kuhinje do dnevnog boravka izgovori jedanaest i pol »jadnih ja«. Suprug se ponovno udobno smjesti, popravi jastuk i počinje čitati. »Bio je lijep sunčan dan, proljeć e je mirisalo u zraku travanjskim nagovještajem u rascvalim granama mandule ...« »Mogao bi mi...«, cmizdri supruga, vrativši se, »... reći koji put neku LIJEPU RIJEČ! Mogao bi mi odgovoriti barem MRMLJANJEM, jer u ovoj kući ja nisam SUPRUGA već SLUŠKIN JA. Ali da, DIVLJAK ne govori. Zatvara se u svoju ŠUTNJU, čak prevrće očima. Da, prevrćeš očima .. . VIDIM te, vidim, dok listaš te tvoje PROKLETE KNJIGE. Knjige! Ali, SPALIT ću ti knjige jednog lijepog dana! Napravit ću lijepu vatricu! Vidjet ćeš! NE POZNAJEŠ ti mene! Još ti mene ne poznaješ, dragi moj ... Ah, ali kome govorim! Isto kao da govorim ZIDU! Jadna ja,

jadna ja, jadna ja ...« »Jadna ja« znak je daje sceni kraj. Vraća se odakle je došla. Suprug odahne s olakšanjem. Jučer je prevrtanje očima s pomenula u prvom činu, danas u drugom. Jadnica nastoji izmijeniti scenarij kako bi bila manje dosadna. Ali čemu gubiti vrijeme misleći o njoj? Knjiga, moja obožavana knjiga . .. Počnimo iznova. »Bijaše lijep sunčan dan, proljeće je mirisalo u zraku tra vanjskim nagovještajem u procvalim granama mandule ...« 78

elada8 Vrata se ponovo otvaraju i počinje treći čin. »Ne, ne očekujem LIJEPU riječ, jer ionako je od TEBE uzalud očekivati tako nešto. Ali tražim da mi odgovoriš kada ti SE OBRAĆAM! To je pitanje ODG OJA! UZAJAMNOG POŠTIVANJA! A ja zahtijevam BAREM poštovanje od čovjeka koji ne cijeni moj TRUD oko ove kuće! Znaš li da je danas OTPALO dugme s kaputa tvoga sina i da sam morala tri puta telefonirati, kažem TRI PUTA, dok sam pronašla švelju koja će ga prišiti. Na kraju sam bila SLOMLJENA! Kad bi samo izračunao sve ŽRTVE koje činim čitav božji dan. Ti u kancelariji NIŠTA ne radiš, a kad se vratiš kući zineš i JEDEŠ. A zatim, kada bi mogao razmijeniti DVIJE RIJEČI sa SVOJOM ženom, ništa, IZVALIŠ SE na divan i ČITAŠ. Dosta, bolje da prestanem jer će se ovo LOŠE završiti. KAŽEM ti loše će se završiti. Ah jadna ja, jadna ja . ..« Zatvara vrata. Kraj trećeg čina. Suprug otpuhne. Uvaljuje se još dublje među mekane jastučiće divana i počinje iznova čitati. »Bio je lijep sunčan dan, proljeće je mirisalo u zraku travanjskim nagovještajem u procvalim granama mandule .. .« Čin četvrti. Supruga ulazi jadikujući. »Ne razumijem kako možeš ostati MIRAN, slušajući kako ti žena PLAČE! Da, plačem jer se osjećam PONIŽENOM, potlačenom od takvog BJESOMUČNIKA kakav si ti. Što imaš umjesto srca, KAMEN? Pa ipak neću ti priuštiti to zadovoljstvo. Evo, ne PLAČEM više. Ti me ne tješiš? Ja ne plačem! Uostalom, uzalud je VIŠE razgovarati. Jasno je da je naš BRAK promašen. Ostat ćemo zajedno radi djece! Ali kunem ti se da smo ih imali samo ŠEST ILI SEDAM ne bih ni minutu oklijevala da te NAPUSTIM. Pokušajmo se makar radi njih pristojno ponašati. Ne, ne govori NIŠTA. Ionako je UZALUDNO. Ah, jadna ja, jadna ja ...« »A tko govori!« htio je reći suprug. Ali zaključi da bi to bilo uzaludno rasipanje energije. Četvrti čin je uvijek najbolji, pomisli. I svaki dan je sve bolja. Ono »ostat ćemo zajedno radi djece«, izgovorila je izvrsno, izrazito, zvučalo je iskreno. Zaslužila je pljesak. Tko zna hoće li danas 79

elada8 biti petog čina? Ponovno čita: »Bio je lijep sunčan dan, proljeće je mirisalo u zraku travanjskim nagovještajem u procvalim granama mandule ...« Peti čin. »Ali KONAČNO!« urla žena pobjesnjevši. »Kada ćeš shvatiti da me tvoja šutnja dovodi do BJESNILA? Može li se znati što radiš ispružen na divanu? Izađi! Udahni svježeg zraka. Odvedi u šetnju jedno dijete. Zar ne vidiš DA JE LIJEP SUNČAN DAN, DA PROLJEĆE MIRIŠE U ZRAKU TRAVANJSKIM NAGOVJEŠTAJEM U PROCVAL IM GRANAMA MANDULE .. .« Kako se riješiti gunđalice Uzeti rascvjetalu granu mandule i odalamiti je po glavi. Dok ne pukne. Grana.

80

elada8  SUPRUGA OGOVARAČICA

(Uxor in aliorum factis nasum inserens) * Scena predstavlja suprugu ogovaračicu. Glas supruga (iz druge sobe): Draga? Supruga: Da?

Glas supruga: Poznaješ li slučajno gospođu Marini? Supruga: Koga, onu lijepu plavu gospođu što stanuje na broju dvadeset šest Viale Romania kraj tetke Eleonor e i koja je udata za onog visokog zgodnog crnog čovjeka za koga se priča da je prijatelj gospođe Peretti a čini se da ih je i njezin muž zatekao dok su se ljubili iza paravana na proslavi koju su priredili Marescalchi a kojoj su prisustvovali i Sinibaldije vi koji su prvi rođaci onog konte Paoluccija

koji je tri godine bio zaručen s onom gospođom Marini koja se kao djevojka zvala Manoelli i nije bila baš na dobru glasu jer se voljela zabavljati pa je tako nakon tri godine zaruka s konteom Paoluccijem počela hodati s drugim sinom iz prvog braka Bottazzija ali ga je ubrzo napustila jer majka kojoj je drag novac nije bila zadovoljna i zabila je bila u glavu, da uda kćerku za jednog od Mar -covaldijevih ali joj nije uspjelo jer Marcovaldi-jevi nisu pristali a onda je ona bacila oko na

onog Marinija koji je nećak Castelfranchijevih ali ne Castelfranchijevih iz Castelfranca već Castelfranchijevih iz Casalmonferrata, otmjenih ljudi ali za koje se govorilo da su propali i zaista nakon vjenčanja doznalo se da nema ništa  od svih tih velikih para i njezina majka koja je očekivala bogzna što morala je uzeti zeta u kuću koji je osim toga imao velike prohtjeve te je trošio i rasipao novac Manoellijevih dok jednog dana punica nije zaprijetila da će ga nogom izbaciti iz kuće i tada je našao posao i sada je direktor tvornice tjestenine jer kažu da spava sa ženom vlasnika? Glas supruga: Da, ta. Poznaješ li je? Supruga: Ne.

* Supruga koja zabada nos u tuđe poslove. 81

elada8 Uklanjanje ogovaračice Uperiti joj pušku repetirku u lice i prije nego uspije progovoriti: »Ali što to radiš kao rođak Panzinijevih koji je pucao u suprugu jer je vjerovao da ona održava veze sa šogorom sestre doktora Michelija a to su bile puke brbljarije koje je proširila tetka Lalle Perotti jer je bila zavidna što je Gertrudinu kćerku ostavio zaručnik malo prije vjenčanja jer je upoznao neku Amerikanku u rodbinskoj vezi sa Nixonom tako

da je i Richard bio vrlo ljubazan s njim kada mu je otišao izraziti poštovanje u Bijelu kuću upravo istog dana kada je t amo bio u gostima engleski kraljevski par koji je otputovao dva tjedna kas nije i vratio se u London upravo onoga dana ka da smo mi putovali za

Ladispoli?« pucati. Repetirkom.

NEDJELJNA SUPRUGA

(Uxor tumultosa quae die domenico strepitum facit) *

Nedjeljna supruga potječe izravno iz velike obitelji neosjetljivih. Riječ je o supruzi čije se domaćinske sklonosti pojavljuju isključivo nedjeljom i blagdanom. Strojevi za pranje rublja, usisavači, isprašivači, strojevi za pranje posuđa, sjajilice — znače joj nešto samo ako ih može uključiti istodobno na 220 volta u zamišljeni utikač povezan s krevetom supruga koji spava svoj blagdanski san: Nedjeljna supruga koja ponedjeljkom ustaje u deset, o blagdanu je

na nogama već u šest, a u šest i trideset već je u hodniku pred spavaćom sobom, rukujući svojim dragim usisavačem.

* Bučna supruga koja nedjeljom pravi lom. 82

elada8 Znamo kakvi su usisavači. Usisavaju. Zabavljaju se, izigravajući superdžet koji upravo uzlijeće. Zaglušujuća buka budi supruga, on gleda na sat s pritajenom nadom da kazaljke pokazuju barem devet.

Gotovo uvijek pokazuju četvrt do sedam. Nastoji se prisjetiti kad je sinoć pošao na spavanje. Računa brzo .. . Rezultat je porazan: spavao je četiri sata i deset minuta. Liježe ponovno s kratkotrajnom utješnom vizijom usisavača koji poput rakete, zajedno sa suprugom leti prema Mjesecu.

Poslije deset minuta iz hodnika se još jedan mlažnjak sprema na polijetanje. Suprug omamljen bukom usisavača, budi se ponovno. »Dosta!« urla. Ali, znamo kakve su sjajilice. Usjajuju. I to istim žarom kojim usisavači usisavaju. Kako da supruga čuje suprugov glas kad se, rukujući istodobno usisavačem i sjajilicom, nalazi u središtu, ili bolje rečeno u uhu zvučnoga uragana? Suprug je prisiljen us tati. Pojavljuje se na pragu srdit poput kakvoga grčkog božanstva i viče ženi: ».............« Izvikuje, dakle, neke neponovljive riječi, a supruga u zaglušnoj buci čuje samo: ».............!« Uskličnik naslućuje po mračno me izgledu supruga k oji se vraća u postelju, uvjeren da ga je čula i razumjela.

Ubrzo zatim dotadašnjim se šumovima pridružuje i novi. Supruga, spretna i brza, naizmjence upravlja usisavačem, sjajilicom i isprašivačem, što su se razletjeli po kući u apokaliptič -noj tutnjavi. Suprug se grči u postelji, pucaju mu bubnjići. I evo ga gdje već probušenih bubnjića trči u smjeru nesretne tehnike urnebesa. Navaljuje s leđa, zaustavlja je, izvlači tri utikača i urla u međuplanetarnu tišinu koja je nastala: »Nedjelja je, do vraga! Sedam je sati! Želim spavati do podne!« »A tko ti brani?« odgovara ljubiteljica buke. 83

elada8 »Tko? TKO?« prolama se čovjeku urlik iz dubine prsnoga koša. »Ali, oprosti«, objašnjava razularenica »Ako nedjeljom ne mogu malčice urediti kuću, reci mi, kad onda mogu .. .« »Ponedjeljkom! Utorkom! Srijedom, četvrtkompetkomsubotom!« viče suprug, potrči prema postelji i uvali se u nju poput anđela. Dakako, dvije sekunde poslije toga iz kuhinje se čuje »roarrrraorrrraorrrr« stroja za pranje rublja i stroja za pranje posuđa, čemu se pridružuje »frrrruuullll« miješalice i »zgzzzsgzzz« automatskoga rezača kruha, te povremeni udarci pržilice za kruh. Suprugu se čini da se pokrenula cijela industrijska zona grada. A tek je sedam i trideset. Pojavlju je se, držeći u plemenitim rukama nevidljivi ognjeni mač. Kreće prema kuhinji i čini se da snažni udarci u bubanj prate njegov križarski pohod protiv nevjernika. »Zar ne smijem ni doručkovati?« opravdava se supruga, hrskajući prepečeni kruh. Supruga spopada napadaj. Svega. Jetre, žuči, živaca, srca. Kleči i moli za milost. Pokazuje svoje izranjene uši i preklinje: »Smiluj se, barem njima...« Deset minuta poslije opet je u postelji i sprema se zadrijemati u odsutnosti svih šumova kućans kih aparata, kad ga trgne nekakvo zavijanje.

Njegovim bubnjićima, naviklima na to da zatrepere na svaku vrstu buke, njegovim slušnim kanalima koji znaju probrati i prepoznati svaku vrstu šuma, odmah je jasno da je posrijedi pomicanje pokućstva. Prvome se zavijanju pridružuje drugo, slijede prasak, pucketanje, struganje. Zar ta prokleta žena ruši zidove dnevne sobe da bi oprašila svaku opeku? Oči supruga ubojite su strijele. Premda isprana mozga, još je sposoban odlučiti: valja ustati. I kad se, potpuno odjeven, uvrijeđen i razljućen pojavi na pragu sobe za dnevni boravak, evo što čuje od toga ljudskog potresa: »Hm! u osam već na nogama? U nedjelju? Molim te, samo nemoj ulaziti 84

elada8 ovamo . .. Zar ne vidiš da čistim?« Soba je puna izvrnutih stolaca. I stolovi su okrenuti nogama prema

gore, tako i neki manje teški dijelovi pokućstva. Očito je prvo pravilo čišćenja: okrenuti pokućstvo! »I nemoj sjedati na otomane, jer sam ih upravo isprašila«, nastavlja supruga.

»Znam«, reče suprug. »Kamo ćeš, molim te? U radnu sobu? Ne, moram još usisati prašinu i usjajiti pod ...« »Znam!« opetuje suprug. »Nećeš valjda u salon? Moram ga još isprašiti ... ne možeš ni u jedaću sobu, jer je tafting još vlažan ... Uostalom, kamo ćeš sad?« »Daleko odavde«, grmi suprug i izlazi iz kuće zalupivši vratima. Supruga rezignirano uzdahne. Nastavlja čistiti, mrmljajući neutješno: »Znala sam da će naći izliku kako bi izišao i u nedjelju. Kakvi su egoisti ti muškarci!« Praktični savjeti — Vezati je i začepiti joj usta. — Udariti je dobro nekoliko puta isprašiva čem. — Usisati usisavačem. — Namazati je zatim laštilom za pod. Za tim dobro usjajiti kako bi se čistoći dodao sjaj. — Ubaciti je u prtljažnik automobila. — Izbaciti je u more. Imat ćete tako ekološki mirnu savjest, jer znate da ste, doduše, bacili u more otpadak, ali čist, isprašen, usjajen i raskužen. Možda bi vas mogli optužiti za ženomorstvo ali, tako mi Boga, ne i za zagađivanje!

85

elada8 BRIŽNA ŽENICA

(Uxor sollecita sed iniucunda) *

Brižna ženica postaje sve krvoločnija jer vrsta pomalo izumire. Teško je danas naći brižnu suprugu koja potječe neposredno iz obitelji pravih brižnih žena devetnaestog stoljeća, tog plemenitog soja kojemu sigurno pripadaju gospođica Felicita, baka Speranza i neke anđeoske otmjene figure koje je slikao Thomas Gainsbourgh, Ingres, Millet, Constable, Segantini, Silvestro Lega.

Ako imate nesreću da nabasate na brižljivicu, radi se gotovo uvijek o lažnoj brižljivici ništa manje opasnoj od drugih, što više, još je željnija uništiti svojom brižnošću nesretnog supruga, još lakomija u svom nestrpljenju, sve željnija udariti ga iz potaje neumjerenim staranjem. Okrutnost brižne ženice počinje prije nego suprug otvori oči. Njezina ruka drma ga blago ali odlučno; dok jadnik ne otvori jedno oko i ispusti uobičajeno »Eh?« što dolazi iz pakla. »U koji sat si mi rekao da te probudim, u sedam ili osam?« šapće brižna ženica tihim, tihim glasom što jedva prodire u uši kao da netko iglom kopka po Eustahijevim cijevima.

»U šest!« reče suprug skočivši. »Zašto, koliko je sati?« »Devet.« Isprika, posljedica tupe brižnosti, uvijek je ista. »Tako si lijepo spavao. Bio bi grijeh probuditi te.« Suprug probuđen tri sata kasnije sigurno nije raspoložen da otrpi slijedeće postupke: »Hoćeš li čajić? Ili kavicu? Stavit ću ti u nju dva prsta toplog, toplog mljekeca.« Ili:

»Hoćeš da ti istrljam leđa kremicom?« Ili: »Pripremila sam ti kupkicu s mirisavim solima.. .« * Brižna ali neugodna supruga. 86

elada8 Supruzi ujutro malo govore i mnogo gunđaju. A najviše im smeta brižljivost. Naročito ako dolazi od supruge. Civilizirani suprug želio bi da se ovako odvijaju događaji: Supruga: Probudi se! Šest je sati! Suprug: Grrr ... Supruga: Hajde, ustani!

Suprug: Evo ... Samo još trenutak . .. Još minutu .. . Supruga: Šest je sati i jedna minuta! Van iz kreveta! Suprug (ustavši i zijevajući): Krhnombirdksote .. . Supruga: Za pet minuta je kava na stolu. Marš! Operi se! Jedan, dva, jedan, dva, jedan, dva .. . otvori pipu, jedan, dva!

Za vrijeme doručka ni jedan šum ne smije ometati blaženo glogotanje tople kave što silazi u želudac. Međutim, brižne ženice dok suprug prinosi ustima šalicu s kavom, primijete, tiho kriknuvši da suprug na nosu ima crnu točku. Crne točke su manija vrlo rasprostranjena među suprugama, ali kod brižljivica dobile su patološke razmjere. Brižljivica se pandžama baca na crnu točku, stiska je, čupa, bocka i cijedi dok je ne uspije izvaditi. Dok suprug riče od bola ona mu ponosno gura pod nos crnu točku govoreći: »Gledaj kakvu si ružnu stvarčicu imao na nosu.« Ova mužo-cjediteljica uvijek lovi crne točkice, prištiće, čireve, ječmence; i kad se ne može iživiti na suprugu, jer mu je koža savršena, nije rijedak slučaj da nađe ljubavnika s prištavim licem. Pažnje ovakve supruge upravo su nepodnošljive za vrijeme ručka. Nakon što je vidjela da je prinio ustima prvu žlicu juhe, o na ispituje izraz suprugova lica očajnički tražeći odobravanje. »Je li dobra? Prija li ti? Ne? Je li slana? Ili neslana? Suvše topla? Suviše hladna?« kliče tjeskobno, toliko da poželiš zvjezdicama označiti točnu kakvoću juhe. »Normalna je«, odgovara pristojno suprug. Brižljivica ponovno počinje. »Hoćeš li malo papra? Soli? Ulja? 87

elada8 Maslaca? Sira?« pita sustalim glasom. »Ne«, odgovara suprug. »Hoćeš li meso na žaru? Prženo? Na maslacu? Na pari? Mljeveno? Pirjano? Sa špinatom? Tikvicama? Krumpirom? Mrkvom? Graškom? Cvjetačom? Patlidžanima?« »Kako hoćeš«, odgovara suprug. »A vino? Kakvo je? Sviđa li ti se? Hoćeš li crno? Možda ružicu? Laganije? Jače? Slađe? Toplo ...?« »HAJDE U...........!« urla suprug. A ona brižljivo: »Gdje? C ingoli? Pescasseroli? Meda? Numana? Sirolo? Santamarinella? Portorecanati. ..?« Neki je suprug ne misleći pohvalio bakalar kojeg mu je pripremila supruga. Od tada je tri mjeseca svaki drugi dan dobijao za objed bakalar. Kada je izgubivši strpljenje   eksplodirao da mu se bakalar gadi,

supruga mu je usrdno odgovorila: »Ali, rekao si mi da ti se jako sviđa ... Ja sam se, ljubavi, žrtvovala i kuhala ti ga da budeš zadovoljan!« Neki se opet suprug, ne misleći, potužio uoči Božića na lagani bol u stomaku. Drugi dan tj. na blagdan, umjesto divnih jela — tijesta u juhi, tijesta usuho, pečenog purana, patlidžana u siru, miješanog mesa na žaru, kolača, voća, kave, whiskyja, kao što bi bilo razumno očekivati, ugledao je pred sobom juhu od kocke, pileća prsa,   kuhanu blitvu, kuhano voće. Pažnje brižne supruge doista su nepodnošljive kada ona čuva vlastitoga supruga od djece i kada se digne u obranu njegove privacy.

Pretpostavimo da je suprug odlučio poći na spavanje rano, u sedam uvečer. »Jesi li siguran da nećeš baš ništa jesti?« pita ga brižljivo supruga. To ga pita kada je već zadrijemao. »Ne, hvala. Zatvori vrata, želim samo spavati ...«, reče suprug. Okrene se na drugu stranu uživajući pri pomisli na dugi san do sutrašnjeg jutra, ali ne zna da djeca, začuđena neuobičajenom 88

elada8 pojavom, već osluškuju iza vrata njegove sobe. Dolazi okrepljujući san, dolazi čak vrlo brzo. Dvije minute kasnije suprug hrče. Naravno, djeca i dalje osluškuju iza vrata, a brižljivica što se došuljala na vrhovima prstiju da vidi da li suprug spava ili viče »kruha . .. kruha«, odmah ustaje poput neosvojive utvrde u obranu sup-ružnikova sna, i iz sve snage viče: Djeco, TIHO! Ne GALAMITE! Tata SPAVA!

Urlik koji bi otjerao bilo koji Okrepljujući San, trgne supruga koji skoči uhvativši se grčevito za luster. Ljuljanje lustera blago ga uspava i trenutak kasnije on pada omamljen u krevet.

Okrepljujući San, uvelike ometen, ne želi se viš e zamarati, ali ga Gospoda Snovi nagovore da ipak prione uz posao. I evo, suprug

spava. San je ponovno došao. Nezgoda je u tome što dolazi i supruga . .. Otvara polagano vrata, i tiho, tiho se približi krevetu. Polagano se nagne nad supruga istražujući i p olagano, polagano ga probudi. Jer nema ništa gore nego kad netko hoda tiho, tiho da drugoga ne probudi: to nas mora probuditi.

Suprug otvara oči i promatra ženu pogledom u kojem bi teško bilo pronaći tragove humanosti. A supruga će odmah: Ah, budan si? Mislila sam da spavaš. Kako to da ne spavaš? Je li ti loše? »Nadam se, ako sam bolestan, da sam obolio od bolesti spavanja!« viče suprug. I upravo u tom trenutku sazrijeva u njemu pomisao na osvetu. Evo

te mogućnosti: Uklanjanje brižne ženice Vrlo je jednostavno.

Kupite kuću na selu. Proživite tamo neko vrijeme sa svojom ženom glumeći sreću koju uostalom možda i osjećate jer znate da se približava trenutak kad ćete je se riješiti. Zatim je pošaljite na more. 89

elada8 U njezinom odsustvu dajte iskopati rupu ispod bračnog kreveta: vrlo duboku rupu i napunite je sumpornom kiselinom.

Ugradite u krevet mehanizam pomoću kojega se kada pritisnete dugme krevet okreće za 360 stupnjeva tako da svatko tko je u njemu propadne u jamu sa sumpornom kiselinom. Preostaje samo pričekati da se tijelo rastvori.

Kada se žena vrati pričekajte jedne večeri da ode na spavanje prije vas i da zaspi. Uđite potom u sobu, lagano je prodrmajte a kada otvori oči brižno je zapitajte: »Spavala si?« »Da, dragi. Upravo si me probudio . ..«, odgovorit će blaženo. »Ne brini. Sada ćeš se naspavati zauvijek ...« Pritisnite dugme.

Odmah prodajte kuću. BILJEŠKA:  Pazite da vam se ne dogodi kao onom suprugu koji je završivši pripremne radove oko mehanizma i jame, ujutro pospan i još ošamućen snom, umjesto dugmeta za svjetlo ... Supruga ga još uvijek traži.

90

elada8  SUPRUGA ŠTO SE VRIJEĐA AKO JI STALNO NE OBOŽAVAŠ I AKO NE PRIMJEĆUJEŠ SITNE NOVOSTI KOJIMA SE UKRAŠAVA ZA TEBE 

(Uxor mentecapta) * Heppening se odigrava svakog dana.

Evo tri tisuće pet stotina sedamdesete replike. Zavjesa se diže, nalazimo se u dnevnom boravku nekog stana, vašeg, na primjer. Ona (dolazi kući i odmah se obraća suprugu koji čita novine): Ništa ne primjećuješ na meni? On (odlažući novine): Na tebi? Što bih morao primijetiti? Ona (načini piruetu): Moju haljinu. On: Haljinu? Ali tu si imala jučer, zar ne? Ona (nezadovoljno): Da, ali danas imam bijelu maramu oko vrata, a

jučer sam imala smeđu. A ti nisi primijetio i ništa mi nisi rekao?! On: A što bih ti trebao reći? Ona: Čim si me ugledao trebao si reći: »Ljubavi, ta haljina za koju sam pomislio da ti pristaje tako dobro sa smeđom maramom, pristaje ti još bolje s bijelom maramom!« Tako si mi trebao reći! On: Čitavu tu litaniju? Ona: Sigurno! Ali ti nisi čak ništa ni primijetio. Znaš li što to znači? Da me ne voliš. Jednom je to bilo drugačije. Primjećivao si čak i kad bih promijenila boju kose. On: Kako da ne!

Ona: A sada ne primjećuješ ni kad promijenim maramu . .. (Vadi maramicu i pravi se da plače. Suprug vidi da se ona pravi da plače ali se pravi da vjeruje da ona ozbiljno plače.) On: Zar plačeš? Ona (praveći se da jeca): Naravno da plačem. Primijetiti da suprug ne haje više za tvoje marame, ranjava srdašce pažljive i osjetljive supruge kao što sam ja . .. * Hirovita supruga. 91

elada8 On: Hajde, ne plači... Znaš zašto nisam primijetio? Kada si ušla imao sam zatvorene oči. Malo sam zadrijemao na naslonjaču. Kada sam otvorio oči zaslijepila me tvoja blistava ljepota. Ona: Vjerujem ti. .. (Kada im govoriš o ljepoti, uvijek su spremne povjerovati.)

On: Primjećuješ li ti, zlato, nešto na meni? Ona: Primjećujem da ti ništa na meni ne primjećuješ, eto to primjećujem. Dakle, da čujemo: što je na meni novoga večeras? On (mrmljajući: prokletstvo, sve počinje iznova): Vidjet ćeš da ću pogoditi... Ci... ci... ne, cipele ne ... Onda ča ... ča ... ne, ni čarape, še ... še ... ne, nije ni šešir, pa i nemaš ga ... Onda poja ... (svladava bijes i pravi se tužnim) Predajem se! Ljubavi, ne znam ... Ona (odmahujući očajno glavom): Znala sam ... Znala sam da nećeš primijetiti narukvicu. On: Narukvicu? Kakvu narukvicu? Ovu? Ali nju sam ti darovao prošle godine!

Ona: Da, ali sam je uvijek nosila na lijevoj ruci. Večeras sam je stavila na desnu ruku. Ali kako ja za tebe nisam važna, nisi ni primijetio! On (mrmljajući u sebi najgore psovke): Ali kako bih, ljubavi, m ogao primijetiti takvu sitnicu?

Ona: A, tako? To su sitnice? (Uzima maramicu i pravi se da plače.) On to zove sitnicama! Umjesto da skoči iz tog prokletog naslonjača da mi potrči u susret kličući: »Ah, što to vidim? Znaš da ti narukvica mnogo bolje pr istaje na lijevoj ruci?« umjesto da uradi to što bi uradio svaki suprug, on ništa, drijema zatvorenih očiju kao da me nema! On (u sebi: Barem da te nema!): Oprosti, ali zar ti se ne čini da malo pretjeruješ? Ona: Nekada nisi bio takav... Sjećaš l i se kada sam razbila kola i vratila se zgnječenih branika i polomljenih farova? Odmah si primijetio. A znaš li zašto? Jer si me onda volio! On: Kažeš da je to zato jer sam te volio? Ona: Naravno da si me volio! A kad sam izgubila novi krzneni kaput 92

elada8 koji si mi upravo bio poklonio? Sjećaš li se? Čim smo došli kući rekao si: »A krzneni kaput?« Odmah si primijetio da nije na meni. A znaš li zašto? Zato što si bio preko ušiju zaljubljen u mene. On: Ne u kaput, već u tebe! Ona: Naravno, u mene. Sada, međutim, kao da i ne postojim. A ja budala i dalje premještam narukvice i mijenjam marame da bih ti se svidjela, bila ti zanimljiva i da bi primijetio moju želju za novim . .. On: Draga, slušaj... Ona: Uzalud. Ne, zaista je uzaludno. Uvr ijeđena sam, dotučena. Nemam snage govoriti, kao da mi je čvor ovdje ... (Ponovno uzima maramicu i počinje lažno jecati.) On: Htio sam ti reći... Ona: Ništa nemoj govoriti. Preostaje mi samo da shvatim da te više ne zanimam . .. Kad se samo sjetim da uvijek primijetim i najmanju

promjenu na tebi! Prošlog mjeseca kada si prodao fiću a kupio mercedes zar nisam odmah primijetila? Ne možeš zanijekati! On: Ne, ali...

Ona: Kako sam nesretna! Teško se boriti protiv srca od kamena kakvo je tvoje, naročito meni, osjetljivoj, brižnoj, uvijek prisutnoj, što sve primjećuje, prati i opaža ... I nemoj me tako gledati, dragi! I molim te skini te nožurine sa stolice! A što, molim te, radiš u bijelim hlačama usred zime?

On: Upravo ti pokušavam reći... Nisu to bijele hlače. To je gips. Slomio sam obje noge, dok si ti jurila od jutra po dućanima . .. Moram ih držati na stolici... Ona: A tko je ova žena? Sada je tek vidim ...! On: Bolničarka, ljubavi... Ona: Pokvarenjače! Što sve ne bi ura dio samo da budu uza te lijepe bolničarke, zar ne ...? (plače) I kad se samo sjetim da sam stavila narukvicu na drugu ruku!...

Uklanjanje supruge što se vrijeđa ako je stalno ne obožavaš i ako ne primjećuješ sitne novosti kojima se kiti za tebe 93

elada8 Scena se odigrava na rubu provalije. On i ona šetaju berući runolist.

Ona naravno predbacuje suprugu što nije primijetio da umjesto cipela s čavlima nosi vrlo elegantne cipele za šetnju. Ona: Da, ti nikada ništa ne primjećuješ! (Ne primjećuje da je zakoračila u prazno, oklizne se i padne u provaliju.) On: Ni ti. Raskid prijateljstva.

 SUPRUGA TRUDNICA

(Uxor pregrtans bi-rumpens) * Kako je ukloniti

Trudnicu se ne dira ni nakon porođaja. Ako bi, međutim, tokom vremena, prevladao u njoj d rugi vid njezine ličnosti; ako se pretvori u muškaraču, svadljivicu, urlatorku ili pak brižnu ženicu, te postane nepodnošljiva, nema zapreka njezinom uklanjanju, te će biti izvršeno na način razrađen u prethodnim poglavljima. Iako uživa imunitet, trudnica ipak može probuditi naš uspavani krvnički instinkt jer je gotovo uvijek dosadna, razdražujuća i zamarajuća. Povraća. Kad prestane istakne trbuh kao zastavu. Ne hoda, već defilira pred nama. Svaka kila trbuha teška je tonu. Zašto ona ima dijete a ne mi.

Čim se nakašljemo kaže: »Prehlađen si?« »Prehlađen? Nadam se da nisam.« »Opominjem te da kašalj smeta djetetu. Svaki put kad zakašlješ ono se trgne.« »Svaki put kad zakašljem?« * Trudna supruga dvostruko nasilna. 94

elada8 »Naravno. I kad noću hrčeš. Ti hrčeš a on se jadnik budi.« »I trza se?« »Da, miče koljenima.« »Živahan je, zar ne?« Uzimamo novine i rušimo se u naslonjač. Upravo smo anđeoski zadrijemali a supruga će đavolski. »Dragi, oprosti... djetetu je hladno.« »Što?« »Hladno mu je.« »A kako znaš?« »Majka sam mu. Ako je hladno meni, hladno je i njemu.« »Dobro, i što onda?« »Pokrit ćemo ga, zar ne?« Ustajemo i odlazimo u potragu za pokrivač em. Napokon ga pronalazimo tamo gdje mu nije mjesto i nosimo ga djetetu. Stavljamo ga presavijenog na trbuh supruge.

»Što radiš? Rekla sam ti da je djetetu hladno jer je meni hladno. Rasprostri pokrivač po mojim nogama.« »Reci onda da je tebi hladno.« Kasnije, dok radimo u radnoj sobi trudnica ponovno zove.

»Dragi. Dijete je žedno.« »Prestani me .. .« Zatim se sjetimo da se radi o našem djetetu i suzdržimo se: »I što onda?« »Budući da pije mojim ustima dodaj mi čašu vode! Zar želiš da ti dijete bude žedno?« »Možeš i sama uzeti vode! Bliže si kuhinji, nego ja ...«, vičemo. »Ali dijete je umorno, ne smijemo ga zamarati hodanjem.« Odlazimo po čašu vode. Pružamo je supruzi. »Daj vode žednome.« A ona blažena, obraćajući se trbuhu: »Evo zlato mamino, pij vodice ...«, i ispije pohlepno čitavu čašu. »Nije li to previše za njega koji je tako malen?« pitamo. »Dala sam mu sve, a on neka uzme koliko mu treba«, odgovori. 95

elada8 »Dodaj mi naočale iz sobe.« »Goniš me po kući kao zvrk. A što će ti naočale?« »Zbog djeteta.« »Nebesa, zar je slijepo!« »Dosađuje se. Budući da gleda mojim očima, pročitat ću mu koji strip.« »Djetetu.« »Naravno, djetetu. Zar misliš da bih inače čitala stripove. Hajde, pođi kupiti dolje u kiosk neki strip.« Može li otac odbiti da pođe po strip svom djetetu koje će se uskoro roditi?

»A sada«, kaže supruga čim se vratimo, »napravi mi sendvič s pršutom jer je dijete gladno!« »Do vraga . ..!« urličemo u prave dnom bijesu. Supruga nas osine pogledom. I učini nam se da nas kroz periskop promatra i osuđuje naše dijete. »Prostače! Divljače!« sikće trudnica. »Kakve su to prostačke riječi? Dijete čuje mojim ušima: lijepo ga učiš!« »Dijete čuje tvojim ušima?« pitamo. »Jesi li sigurna?« »Naravno da sam sigurna!« Trenutak oklijevamo. Zatim se približimo uhu supruge i povičemo: »Haj, mali! Nisi se još ni rodio a već gnjaviš.«

96

elada8 EPP SUPRUGA

(Uxor obtusa) * EPP supruge se dijele na dvije velike skupine: one koje ne bi

odustale od Dasha ni za dvije kutije drugog praška, i one koje ispuštaju Dash čim im u zamjenu ponude tri kutije drugog praška. Supruga je reklamoman po prirodi. Rijetko razmišlja o reklamnim dogmama. Za nju je istina da Rubel pere bijelo da bjelje ne može. Ne sumnja uopće da bi mogao postojati neki stroj za pranje rublja za koji se ne preporuča novi Ali. Stavila bi ruku u vatru da Cin s perboratom uništava svaku prljavštinu. Po njezinom mišljenju nema boljeg digestiva od Fernet- Branca. A Aperol joj se čini takvim aperitivom da od njegove zloćudnosti porumeni. Potpuno je opčinjena reklamom. Guta parole kao kompjutor, bilježi ih u mozgu a kada otvori usta začudi nas da joj iz usta umjesto glasa ne izlazi perforirana kartica. Njezin omiljeni show je EPP, a njezini kulturni interesi sasvim su zadovoljeni televizijskim Trenucima odmora. Uvijek je u toku

reklamnih novosti. Kupuje sapune koje su sinoć reklamirali, nove deterdžente i najnovije paste za zube sa žuto -plavim kvadratićima. I naravno, kupuje NE-krumpiriće. Kućna ne-drama On (grickajući nešto): Gdje si ovo pronašla? Nalik je na krumpiriće a kad se bolje pogleda nisu krumpirići. Draga, što je ovo? Ona (nosi posudu s juhom): Ne- krumpirići. On: Ne-krumpirići? A što su to ne -krumpirići? Ona: Posljednji reklamni krik za krumpiriće. Razumiješ? On: Ne. Ali jedimo sada. Kakva je ovo juha? Ona: Probaj .. .

On: (nakon prve žlice) Ovo nazivaš juhom? Ona: U stvari, to i nije ju ha, već ne-juha. *Tupa supruga. 97

elada8

On: Ne-juha?

Ona: Naravno, drugačija od obične. On: Toliko različita da mi se ne sviđa. Što ima još za jelo? Ona: Ne-odrezak.

On: Shvaćam, ako nije odrezak onda je riba. Ona: Ne. To je ne-odrezak. Ne- riba je za večeru. On: Oprosti, prešli smo na orijentalnu kuhinju? Ona: Zašto? On: Možda si pod utjecajem japanskih »NO«1 koje smo gledali na TV. Ona:To je moderna kuhinja što ide u korak s reklamom. Točnije, ne kuhinja.

On: Primjećujem Ona: Što želiš uz ne -odrezak? Ne-salatu ili ne- špinat? On: Želio bih malo da -salate! A od voća da--naranču. Ona: Šteta, jer sam već pripremila ne -grapefruit. On: Nemoj mi reći da si kupila i ne -kolač! Ona: Naravno da jesam! On: Dosta, svako strpljenje ima granica!. Ne-podnosim! Gdje je telefon? Ona: Na svome mjestu, dragi.

On (nakon što je okrenuo neki broj): »Halo, kako si? Hoćeš li sa mnom ručati? Odmah. Doći ću po tebe ...« Ona: Kome si telefonirao? On: Mojoj ne-sekretarici. Ciao! Ona: Gdje ćeš, čekaj... Stani!  (Mukli udarac.)

Njegov glas (sa dna stepeništa): Mogla si mi reći da su stavili ne dizalo. Uklanjanje EPP supruge Gađati u nju ne -pištoljem. To jest, pogoditi je topovskim hicem.

* Igra riječi: »No« u talijanskom znači »ne«, a također je i naziv klasične 98

elada8  japanske lirske drame praćene pjesmom i plesom.

 SUPRUGA CJEPIDLAKA

(Uxor rumpens interruptiones magistra)*

Ništa što dolazi od su pruge nije bezopasno. Prije ili poslije pojave se komplikacije: tko je uzme mora se boriti protiv nje svim svojim

antitijelima, naročito ako je zaražen cjepidlakom. Ovaj tip supruge uzimaju obično slabi i popustljivi muškarci koji u početku to i ne primjećuju jer je cjepidlaka pokorna, zna se pritajiti mjesecima, ponekad i godinama prije nego se ukaže u svoj svojoj toksičnosti. Uzmimo slučaj supruga koji već tri godine boluje od supruge cjepidlake. Njegov izgled je normalan, ali mu je glas nesiguran,

naročito kada supruga za vrijeme večere s prijateljima, kaže glasom Nerona koji se obraća robovima, zamjenjujući lukavo imperativ kondicionalom a us kličnik podmuklim upitnikom. »Da li bi nam ispričao kako smo ono putovali u Vogheru?« Suprugu je neugodno. Zna da se ženinim zapovijedima treba bezuvjetno pokoriti ali se pravi hrabar.

»Tu smo priču čuli već više puta ...«, reče. »O našem putovanju u Vogheru? NIKADA!« odgovori supruga. »Je li da nitko od vas o tome ništa nije čuo??« Prijatelji kažu da nisu. »Vidiš da nisu?« nastavlja supruga obraćajući se suprugu. »Vidjet ćete, vrlo je zabavno. Hajde, pričaj!« Suprug uzdahnu.

»Ništa . ..«, počinje. »Glupost...« * Nasilna supruga upadicama vješta. 99

elada8 »Ne bih rekla da je glupost«, prekida ga supruga. »Samo ako DOBRO ispričaš«, zaključuje. Suprug bi najradije pobjegao ...

»Dakle ... prije dvije godine ...« »Prije dvije godine tri mjeseca i šest dana, dragi«, cjepidlači cjepidlaka.

»Da, točno. Dvijegodinetrimjesecašestdana. Otputovali smo u Vogheru posjetiti neke tetke.« »Ne, ne tetke«, prekida cjepidlaka. »Ona je samo sestra strica tvoga šogora ...« »Uglavnom, neke rođake ...« » .... i onda nismo otputovali u Vogheru već smo kre nuli u Vercelli. Tamo smo stigli vrlo rano, oko tri sata poslije podne ...« »U tri i trideset sedam, dragi«, objašnjava prekinuvši ga cjepidlaka. »Da, tri i trideset sedam, tri i trideset osam ...« »Na mom satu je bilo točno tri i trideset sedam, sjećam se da sam ga namjestila na znak točnog vremena, dakle, nije moguće da nije bio točan«, prekida ga ponovno supruga. Suprug nastavlja: »Kako je bilo, dakle, tek tri sata i trideset sedam minuta, odlučismo proslijediti za Vogheru ...« »Ne, kada smo odlučili otputovati u Vogheru nije više bilo tri i trideset sedam, već tri i pedeset!« objašnjava cjepidlaka. »Da, bilo je tri i pedeset kada smo rekli: s obzirom da je rano, zašto ne bismo posjetili rođake u Vogheri?« »Ne, dragi, nismo mi rekli već si ti rekao. Ja sam to predložila u tri i četrdeset osam minuta. I ponavljam, to je samo tetka strica tvog šogora .. .« prekida cjepidlaka.

Suprug se počinje znojiti. »Ja, rekao sam da pođemo posjetiti tetke ... rođake iz Voghere, u tri i pedeset... A moja supruga reče: da rado ...« »Nisam rekla rado, dragi. Niti sam rekla da. Kimnula sam glavom, 100

elada8 sjećaš li se?«, objasni cjepidlaka. Suprugovo čelo orošeno je znojem. »Došli smo u Vogheru i odsjeli u Hiltonu ...«, reče, već posve izbezumljen.

»Hilton? Ali, dragi, hotel se zvao ’Padano’ na uglu Corso Garibaldi i Piazza Mazzini ...«, umiješa se cjepidlaka. Suprug je već potpuno mokar od znoja. »Čim smo došli, pozvonili smo sobarici ...« »Nismo pozvonili«, prekine ga cjepidlaka. »Zvonce nije radilo, ljubavi. Morali smo sobaricu pozvati telefonom ...« »Sobarica se pojavila i...« »Ne, prije je pokucala. Ti si rekao naprijed i ona je ušla.« »Da, i onda ...« Suprug zašuti. Suza mu se pojavi u oku, skotrlja se niz obraz i pomiješa sa znojem. Cjepidlaka ga očajnički promatra. »Ljubavi, zašto se žalostiš ...«, reče, »Zar ne vidiš kako se naši prijatelji dosađuju? Uzalud, zaista nemaš pripovjedačkog dara. Zatim se radosno obrati ostalima: »A da odemo u kino«? Odlaze svi osim supruga koji ostaje nepomično sjedeći da konačno u miru smisli uspješno Uklanjanje supruge cjepidlake

Nemoguće, osim uz pomoć killera, što je neprihvatljivo za ozbiljnog supruga. Pretpostavimo, pucate u nju. Naciljate, a ona kaže: »Oprosti što te

prekidam, dragi, ali jesi li siguran da nećeš imati problema s policijom? Znaš da nemaš dozvolu za nošenje oružja!« Pretpostavimo, upravo je bacate kroz prozor. Zgrabite je, podignite i: »Stoj, učinilo mi se da čujem telefon ... Javi se, dragi,

možda je tvoja majka.« I tako dalje. Preostaje nam samo: ubiti je a da ne primijeti. Ali, kakav mi je to

užitak? 101

elada8 BOLEŽLJIVA SUPRUGA

(Uxor lamentationis perita)* Supruge se dijele u dvije velike skupine: na one koje se ne bi nikada trebale udavati i one koje nisu za brak. Skupina onih koje nisu za brak dijeli se opet na dvije vrste: supruge

koje nisu trebale naći muža i supruge neprikladne za život u dvoje. Veliki dio supruga što nisu za život u dvoje čine boležljivice, što potječu iz velike obitelji uvijek bolesnih supruga. Gubite vrijeme ako boležljivoj supruzi kažete: »Dobar dan, kako si?« Bolje ju je zapitati: »Gore ti je?« jer će odgovoriti kratko: »Da.« Boležljiva supruga se iz principa »osjeća gore«. Bolest je dio njezine ličnosti. Za razliku od onih koji crkavaju od zdravlja, ona živi od bolesti. Nikada ne stoji prekriženih ruku već prekrižena pulsa jer stalno mjeri temperaturu. Ne vrijeđa se ako joj dodaju godine, ali pobjesni ako kažu da ima nižu temperaturu. Ona kaže da ima trideset osam i pol, ali uvijek doda po jednu liniju. Nikada ne boluje od

određene bolesti ali zato boluje od svih. Ako joj kažete da vas jako boli glava, odgovorit će vam da nju boli jače. Što se tiče bolova nikada nije druga. A tako je i kada su u pitanju virusi. Čini se da mikrobi čekaju u redu pred njezinim nosom, takva je unutra gužva. Ako je netko neoprezan pri upoznavanju zapita: »Kako ste?« odgovorit će mu u najboljem slučaju: »Osjećam bol koji započinje u lijevoj sljepoočnici, spušta se kroz vrat, prolazi kroz dušnik, probija leđa, zahvaća lijevu ruku, spušta se među prepone, prenosi se na kuk sve do butine, javlja se zatim u desnoj cjevanici, penje uz nogu, sijeva bokom, te kroz ruku,

leđa, vrat, obraz dopre do desne sljepoočnice.« Neki poviču: »Pa to nije bol, to je okružnica!« Drugi pak kažu: »Zar ne bi bilo brže da je stranputicom prešla iz lijeve u desnu sljepoočnicu?« Ali većina odgovori: »Kako se liječite?« ne znajući da su nadrljali jer ona tada bez milosti sve ispriča. Iscrpno. * Supruga sklona kuknjavi. 102

elada8

Boležljiva supruga ipak isključivo usmjeruje svoj pritisak na supruga. Evo primjera njezina djelovanja. Putovanje

Eksterijer, dan. Paluba broda. Boležljivica povraća preko ograde. Suprug joj pridržava čelo. Supruga: Što mi je zlo, što mi je zlo ... Suprug: Nastoj pretrpjeti, draga. Od Napulja povraćaš. Supruga: Morska bolest... Ne mogu više ... Ah, što mi je loše ... Majko moja, kako mi je loše ... Suprug: Dobro, dobro! Silazimo u slijedećoj luci i nastavljamo vlakom. Samo nemoj kukati.

Supruga: Zlo mi je ... Majko moja, što mi se povraća... Interijer. Noć. Klozet u vlaku. Supruga povraća. Suprug joj nevoljko pridržava čelo. Supruga: Što mi je zlo ... Majko moja, što mi je zlo ... Suprug: Molim te! Od Genove povraćaš. Supruga: Škodi mi vlak ... Ne mogu više izdržati ... tako mi je zlo, zlo mi je ... Suprug: Dobro! Na slijedećoj stanici izlazimo i nastavljamo avionom. Supruga: Ah, taj vlak ... Kako mi je zlo ...

Interijer, dan. Klozet aviona. Supruga povraća. Suprug je promatra prekriženih ruku. Supruga: Škodi mi avion... Što mi je zlo ... Suprug: Nije moguće! Od Pariza povraćaš! Supruga: Zlo mi je ...

Suprug: Prokletstvo! Čim sletimo nastavit ćemo put automobilom. Supruga: Ah, kako mi je zlo ...

Eksterijer, dan. Iznajmljeni automobil. Supruga povraća posvuda. Suprug je za volanom i od vremena do vremena udara bijesno

čelom o volan. 103

elada8 Supruga: Ah, škodi mi auto ... Ah, kako mi je zlo ... Suprug: Dosta! Pretrpi nešto! Još tri kilometra i stići ćemo u Amsterdam! Supruga: Zlo mi je, ah, zlo mi je!

Suprug: Kako hoćeš! Pobijedila si! Ostavit ćemo ovdje automobil i nastaviti pješke, jesi li zadovoljna? Eksterijer, sumrak. Auto- put. Supruga šepe -sa. Suprug ide za njom vukući kovčege. Supruga: Bole me noge ... Majko moja, što me bole noge. Uklanjanje boležljivice Čim izusti: »Majko moja, što me boli glava«, odsjeći joj glavu. Još od vremena francuske revolucije to je najbolji lijek protiv glavobolje.

 SUPRUGA DARIVATELJICA

(Uxor mariti muneri mittens)*

Takva supruga ne postoji. Glas o njezinom postojanju proš irile su supruge nad suprugama kako bi nas uvjerile da postoji oaza u pustinji njihova egoizma. Supruga darivateljica je opsjena.

Odmah ćemo vam to i pokazati. »Sretan Božić, ljubavi!« ili »Sretan ti rođendan, anđele!« govori darivateljica na Božić ili suprugov rođendan (jedine dvije prilike kada mu mora nešto darovati). »Pogodi kakav ti dar spremam?« nastavlja blistajući očima. Zatim odmah dodaje: »Već mjesecima obilazim dućane tražeći dar za tebe.« »Hvala«, odgovara zbunjeni suprug. Zatim će uz koketni smiješak: »Znaš, odlučila sam pokloniti ti čamac.« * Supruga što dariva supruga. 104

elada8 Suprug se trza:

»Čamac?« »Lijepi veliki brod. Osam kabina, tri mornara i kapetan.« »Htjela si mi darovati i posadu?« »Zgodni mornari... bila je dobra prilika. Ali sam se predomislila. Ipak, jahta nije baš otmjen poklon.« Suprug odahne s olakšanjem. »Učinilo mi se pretjeranim«, nastavlja žena. »U darivanju prije svega treba biti šik. Tako sam se odlučila za kuću.« »Kuću?« viče suprug. Zatim će s nadom: »Montažnu?« »Ne, ne, lijepu kuću s parkom. Čak su mi dali i popust. Ipak sam se predomislila.« »Dobro da si se predomislila!« »I to mi se učinilo pretjeranim.« »Ali naravno.« »Onda sam se odlučila za sportska kola ...« »Sportska kola? Ali, draga, zar to nije pretjerano?« primijeti suprug. »Doista, kad sam već zaključila kupovinu učinilo mi se da sam pretjerala. Onda sam pomislila na sliku.« »Sliku? Lijepu.« »Jedan Sironi, Ili Guttuso. Možda Grosz, toliko su traženi...« »Grosz možda ...« »Onda sam se ponovo predomislila.« »Kladim se da ti se i to učinilo pretjeranim.« »Kako znaš?« »Nagađam.« »Onda sam rekla sama sebi: možda lijepi kaput od kamelhara?« Suprug upada: »To mi se čini pretjerano malo.« »I predomislila sam se, kamelhar ne, to nikako«, nastavlja supruga. »Tako mi je oko zapelo za lijepi pulover.« »Od kašmira?« »Od šetlanda... Ipak, nećeš vjerovati, dok sam ga ogledavala učinilo 105

elada8 mi se i to pretjeranim.« »Vjerujem. Sada vjerujem.« »Ukratko, dragi, mislila sam i premišljala, i znaš što sam odlučila? Evo drži i mnogo sreće, zlato moje ...« Supruga pruži desnu ruku suprugu i u prvom trenutku   on pomisli da je dar topli stisak ruke. Zatim pogleda bolje i vidi da mu supruga

pruža maleni paketić. Izbulji oči, gleda ga, uzme i otvori. »Što je ovo?« zapita nakon što je pogledao u kutijicu. »Dugmad za košulju!« reče supruga s osmijehom pun im ljubavi. »Ali tu je samo jedno dugme.« »Dragi, činilo mi se pretjeranim kupiti dva.« Uklanjanje darivateljice

Pucati u nju. Hicem iz pištolja. Samo jednim. Dva bi mogla izgledati pretjerivanje.

TOBOŽNJA SVETICA

(Uxor adversa mulier ibus nudiš)*

Tobožnja svetica razlikuje se od svetice po atributu tobožnja. Kad bi postojala Mercalijeva skala moralnosti, takva bi supruga jedva stigla

do četvrtog stupnja, stupanj njezinog zanovijetanja, međutim, mnogo je viši. Pogledajmo najkarakterističniji slučaj. Suprug lista ilustrirani časopis. Ona ga promatra lupkajući moralistički nogom o pod. »Što radiš?« pita ga napokon glasom punim prezirnog prijekora i prijekornog prezira. Suprug rastreseno podigne

glavu: »Kako?« pita. »Što radiš?« pita tobožnja svetica. * Žena protivnica ženske golotinje 106

elada8 »Zar ne vidiš? I zašto me pitaš ’Što radiš?’ iako dobro vidiš što radim jer si manje od dva metra udaljena od mene i strijeljaš   me svom snagom svog sokolskog pogleda? Zašto?« »Jesi li gotov?« nastavlja ona ne smanjivši ni za decibel ni prezir ni prijekor. Sada već mnogo manje moralno lupka nogom po zemlji. »Da, završio sam!« »Onda odgovori: Što radiš?« »Dobro, kako želiš. Neću se svađati. Odgovorit ću ti. Listam ilustrirani časopis .. .« »A, tako?« reče supruga oko čije glave se gomilaju tmasti oblaci. »Da!« »A koji časopis?« nastavlja supruga, a kroz oblake sijevaju munje. »Ovaj: ilustrirani tjednik.« »I ti to nazivaš listanjem«, odjekne tutanj groma, provali oluja. »Zašto, što je?« Oluja se pretvara u ciklon. Oči ciklona su smrknute dok grmi: »To ne znači listati! Već pet minuta razrogačenih očiju promatraš naslovnu stranu.« »Pa šta onda?« »Gledaš Liz Taylor obnaženih grudi!« »Taylor? Da, imaš pravo to je Liz Taylor!« »Da, Liz Taylor!« »Nisam je ni prepoznao.« »Jer joj nisi ni pogledao lice. Da si pogledao i lice vidio bi tko je. Osim, ako već ne uspijevaš prepoznati žene po njihovim anatomskim dijelovima. ..« »Ali oprosti...« »Ne znam što vi muškarci nalazite u toj Taylor! Za mene je najljepša stvar u Taylorice, Burton.« »Slušaj, uistinu je bijedno da prigovaraš zbog tako beznačajne stvari kao što je fotografija! Molim te, ne pravi se tobožnjom sveticom.« »Ja sam, dakle, tobožnja svetica?« grmi tobožnja svetica. »Ja sam, 107

elada8 znači, kriva što si ti erotoman?« »Dosta, molim te«, reče suprug. »Evo, sad ću uistinu samo prolistati reviju. Otvorit ću na bilo kojoj stranici...« i otvori reviju nasumce. »Na bilo kojoj?« reče ona s neprikrivenom ironijom, dakle, »ironično«. »Ma gledaj ti slučaja! Nije li to, oprosti, nečija stražnjica?« »Stražnjica?« Promatra fotografiju preko čitave stranice. I  zaista, na fotografiji je stražnjica. »Da, izgleda stražnjica . . .« »A čija?« Suprug brzo čita. »Nije naznačeno. U tekstu se osuđuje poplava opscenih slika ...« »I zaista si slučajno otvorio upravo tu stražnjicu ...« »Pokušajmo ponovno. Evo, gledaj, okrećem list! Jesi li zadovoljna?« »A ovo?« Suprug se zabezekne. »Majko moja!« »Da, upravo kao od majke rođena! I nemoj me sada uvjeravati da nisi seksualni psihopat!« »Ja? Ali kako da te uvjerim da ja tome nisam kriv. Okrenut ću još jednu stranicu .. .« »I gle slučaja, Raquel Welch nude look! Jako gola i jako look jer je proždireš očima!« »Gledam iz radoznalosti. Pa dobro, zar bi htjela da pokrijem rukom fotografiju nekog ženskog akta i da ne gledam. Bile bi mi potrebne ruke čitavog regimenta.« »U svakom slučaju sada daj meni tu reviju. Ustat ću je ja, jer nisam kao ti. Ne bečim oči svaki put kad ugledam neku zanimljivu fotografiju. Tako, listam ovlaš ... s nonchalanceom.. . Tek preletim očima obojenu stranicu ... Evo ovako, vidiš li? Pogledam i dosta ... druga stranica, virnem i dalje ...« Odjednom će vrisnuvši: »Ti bokca!« A onda ponovi, ne više u žargonu: »Pogledaj...« Progutavši slinu promuca: »Steve McQueen u gaćicama!« Ruke joj se ukoče. Oči joj zasvijetl e kao reflektori, zatim ih 108

elada8 senzualno pogasi na pola svjetla. Kada bi suprug mogao čuti njezinu misao čuo bi kako zadihana izgovara promuklim glasom: »Steve, kada te vidim nagog poludim.« Za tobožnju sveticu tisuću je prilika da pokaže svoju narav uvije k nasilne supruge. Izbor filma, na primjer.

Danas, tko ima djecu mlađu od osamnaest godina, i želi s njima pogledati film, mora ga najprije sam pogledati. Čak su i crtići pornografski i sve je teže naći glumice koje pristaju igrati odjevene. Stražnjice ženskog, muškog i srednjeg roda koče se na plakatima iako ponekad vlasti narede da se stave trake na najsramnije dijelove,

događa se da se traka nalijepi na lica ili noge uslikanih. Supruga — tobožnja svetica, uživa. Kada suprug odluči otići u kin o priprema se na bitku s najvećim užitkom. »Uzmi novine i izaberi što ćemo gledati«, cvrkuće suprugu koji i ne sluti kakva ga stupica čeka. »Da vidimo .. .«, kaže bezazleni čovjek. »U Suvremeniku daju Divlji seks.

»Pa naravno!« »Što?« »Uza sve filmove što igraju ti si odmah izabrao ovaj gdje se radi o seksu. Jer tebi više nije dovoljan normalni seks. Sada već tražiš divlji.« »Ali to je prvi naslov koji sam primijetio«, protivi se mučenik. »Naravno! Ti uvijek primijetiš seks. Molim te, potraži neki drugi film.« Suprug mehanički čita drugi naslov: »Priče o golim ženama Canterburyja. Bit će zabavno.« »Tebi, sigurno«, grmi supruga. »Ali, oprosti...« »Šuti, molim te. Imaj toliko ukusa i barem šuti. Kao da t o namjerno radiš. Pogledaj što se daje u Astoriji!« »Sjajna Ubalda gola i topla«, čita suprug. 109

elada8 »Gle, molim te. Pa ti si prava svinja.« »Pa ti si mi rekla da pogledam što igra u Astoriji!« »Ne izmišljaj podle isprike!« Suprug zatvar a oči i nasumce upre prstom. »Evo, pročitaj ti sama naslov pod mojim prstom.« Supruga čita: »Zabranjene ljubavi u Tokiju.« Zatim ledenim glasom nastavi: »Zaista si pokvarenjak! Praviš se da si zatvorio oči a odmah si pronašao zabranjene ljubavi. Nisu ti dovoljne ovdašnje zabranjene ljubavi, ne zadovoljavaju te više lokalni proizvodi. Moraš zabranjene ljubavi tražiti u Tokiju! Kao da ne znamo za što su sve sposobni Japanci.« »Dosta, zbilja si pretjerala!« poviče suprug. »Dosta, moram ja povikati, pretjerao si ti«, viče supruga. »Ne možeš biti do te mjere uslovljen seksom!« »Zar je moja krivnja što ne igra ništa drugo?« »Nemoj tvrditi da u čitavom gradu ne igra pristojan film? Molim te, pročitaj popis svih filmova.« »Evo ih: Jedna na drugoj, Protuprirodne ljubavi, Žene u ljubavi, Otok nemogućih ljubavi, Nage svećenice, Po toj kiši i tom vjetru što raditi u krevetu, Djeva dugonoga časno obeščašćena, Blud...« »Dosta! Prava si svinja!« »Ja?« »Starost djeluje na tebe.« »Ali imam trideset osam godina.« »Stidi se! Pokvarenjače!« »Zašto da se stidim?« »Znaš što mislim o čovjeku koji u tvojim godinama još misli na te stvari?« »Što?« »Gadi mi se.« »A, gadi ti se?« »Da, gadi mi se. Dosta tog mučnog razgovora. Laku noć!« 110

elada8 Krenuvši prema vratima spavaće sobe obraća se suprugu teatralno, mučenički, ozbiljno, ironično, podrugljivo: »I to su mi filmovi?« A kada se kasnije suprug na vršcima prstiju došulja do kreveta nađe je kako već spava držeći u rukama »Ljubavnika Lady Catterley«, a na noćnom stoliću je Decameron s Vargasovim ilustracijama i integralni tekst Satyricona.

Uklanjanje tobožnje svetice 1. Uputiti joj poštom pošiljku u kojoj je: a) omotnica s markom na kojoj je adresa: Klub obožavateljica Stevea McQueena, podružnica za Italiju, Corso Amendola, Rim. b) Pismo sa slijedećim tekstom: »Draga prijateljice, šaljemo ti izvanrednu ponudu. Ako nam pošalješ 1 dolar dostavit ćemo ti dese t fotografija Stevea McQueena nagog u svim položajima. Srdačno.« 2. Ostaviti negdje u kući dolar. 3. Sačekati, naravno neprimjetno, trenutak kada vaša supruga stavi dolar u pismo i obliže ljepilo na omotnici. 4. Suspregnuti usklik radosti videći kako bez svijesti pada na pod. Iako ste morali čekati, isplatilo se na rub koverte nanijeti obilnu dozu posebnog cijankalija za pisma.

5. Sačekati da se istraga smiri, jer naravno u Corso Amendola nema nikakve talijanske podružnice Kluba obožavaoca Stevea McQueena.

6.

Proslaviti događaj večerom u sjedištu Kluba obožavalaca

Ursule Andress.

7. Pozvavši na večeru Ursulu Andress.

111

elada8  SUPRUGA NAD SUPRUGAMA

(Uxor — uxor)* Ova je najopasnija. Jer su u njoj sve supruge zajedno. I upravo u njoj

mi muževi prepoznajemo vlastitu suprugu. Škrta je, ćudljiva, strahuje od plina, obožava navlačiti na sve navlake, otvara suprugova pisma, mazi se, urla, brižna je ženica i stalno je nešto boli... U kino voli ići u društvu, iako zna da će se u kinu svi razići u potrazi za mjestom, a kasnije otići kući ne razmijenivši ni riječi; ipak, ne odustaje i ne odlazi ako nije obavila najmanje osamnaest telefonskih

razgovora s prijateljima kako bi pronašla film koji još nitko nije vidio. Ima hladnu sposobnost kompjutora da drži na umu datume godišnjica, rođendana, imendana, vjenčanja, smrti, prvih zuba, diploma. »Danas je 28. ožujka«, kaže 28. ožujka svake godine. »Moramo poslati telegram tetki Gemmi, danas joj je rođendan, darovati nešto mojoj majci, danas je godišnjica njezinog prvog zuba (ne posljednjegr! Bilješka autora), telefonirati u Pariz i čestitati rođendan tvojoj rodici, dati deset tisuća lira portiru, danas slavi godišnjicu braka, platili ratu za automobil, sutra ističe rok.« 29. ožujka kaže: »Danas je 29. ožujka. Moramo kupiti dar za tvoju kćerku Robertu jer je sv. Roberta, poslati razglednicu Mariji za rođendan, telefonira ti Rossijevima, slave srebrni pir, a meni bi mogao darovati barem ružu jer je danas dvije stotine  ne sedamnaest mjeseci da smo

se upoznali!« I tako dalje. U čitavoj godini jedva da ima šest običnih dana.

Supruga nad suprugama se boji lopova, i na svaki šum budi supruga i šalje ga u obilazak stana. Kada jadnik iscrpljen zaspi, nakon što joj je objasnio da lopovi nisu tako glupi da prave buku, ona ga iznova budi i

prestravljena mu kaže: »Ne čuje se ništa; nećeš i sada tvrditi da lopovi nisu u kući!« * Supruga — supruga. 112

elada8

Supruga nad suprugama mora se našminkati pred ogledalom u kupaonici baš kada se s uprug brije; nikada ne zatvara tubu paste za zube, već čep ostavlja na umivaoniku da suprugu padne u otvor umivaonika i da mu može predbaciti: »Opet ti je čep upao u otvor umivaonika!« Supruga nad suprugama uvijek pokušava upaliti automobil ključevima od stana; kada napokon pronađe pravi ključ čudi se da su kola nagnuta na jednu stranu i tek na prvom semaforu primijetiti da je

s dva kotača na pločniku, a s druga dva na kolniku (tako je, naime, parkirala prethodne večeri). Supruga nad suprugama se trudi da iscrpno i točno odgovori na pitanja svoje djece.

»Mama, što su oblaci?« »Oblaci su oblaci, ljubavi.« »A vjetar?« »Vjetar puše, zlato.« »A zašto pada kiša?« »Jer pada.« Iscrpni razgovor bi trajao satima da se ne umiješa otac: »Hajde, nemoj gnjaviti mamu stalnim pitanjima...« A ona će s mnogo razu mijevanja: »Pusti ga, dragi: djeca moraju pitati, tako uče!« I razgovor ponovno počinje. »Mama, čime se hrane vrapčići?« »Crvićima, dragi.« »A crvi, što oni jedu?« »Mrtve vrapčiće, zlato.« Supruga nad suprugama uništava supruga pitanjima poput ovoga: »A da sam ružna bi li me volio?« izlaže se opasnosti da joj odgovori: »Ali, ti i jesi ružna.« »Da sam malena«, navaljuje, »ili grbava, ili ćelava, da li bi me jednako volio? A da imam krive noge? Ili ravna stopala?

Dugi nos? Da škiljim?« Suprug stalno ljubazno potvrđuje, a to, umjesto 113

elada8 da smiri, razdraži ženu koja počinje vikati: »Znala sam. SVE ti se sviđaju.« Supruga nad suprugama vrlo je uredna: nakon čišćenja nitko nije vještiji da sve stvari stavi na krivo mjesto. Kad izlazi kaže suprugu: »Izlazim na TRENUTAK. Promiješaj juhu SVAKIH POLA SATA, a za DVA SATA ugasi pečenje. Za ČETIRI SATA pođi po maloga u školu.« Kada nešto kupuje, nakon što preokrene čitav dućan, kaže prodavaču: »Konačno smo se razumjeli: ovaj uzorak je upravo SUPROTNO od onoga što želim!« Kada se suprug požali, jer ponekad se i savršen čovjek potuži na nešto, odmah prelazi u napad: »UVIJEK se tužiš! Pa ni meni se ne sviđa MOJA kuhinja: ali ja barem imam toliko DOBROG UKUSA te se ne

tužim!« Kad govori o uzor-suprugu nikad ne misli na svoga muža već na

muža svoje najbolje prijateljice. Sposobna je i tiho patiti, ali zato obično mnogo govori u drugom poluvremenu.

Zna možda pripremiti za dvadeset minuta ručak koji se inače priprema dva sata, ali se zato nakon toga češlja dva sata a izgleda nepočešljana. Ponekad je sposobna i kleknuti pred supruga, da mu reče: »Izađi ispod kreveta, ako si hrabar!« Mogli bismo tako nastaviti unedogled, ali mislimo da je vrijeme

prekinuti. Supruga napokon i nije tako važna da joj se posveti više od trideset poglavlja.

Sada vam preostaje samo da pogledate vašu suprugu nad suprugama i da razmislite. Uvjerit ćete se da se o na mnogo bolje udala od vas. Uostalom, jasno je, jedini brak koji u našim očima ima opravdanja je brak naših roditelja. Završimo, dakle, rečenicom u kojoj je sadržano naše vjerovanje: Danas, ako ne ubijemo vlastitu suprugu, ne možemo govoriti o 114

elada8 uspjelom braku.

115

elada8

116

elada8

117

elada8

118

elada8

119

elada8

120