Abeceda računara

Povijesni razvoj računala • •

abacus logaritamsko računalo

• •

•

mehanički

elektromehanički strojevi

• •

eniac generacije

kalkulatori

elektroničkih

diferencijalni i

računala

analitički stroj

•

elektronske cijevi

• • •

čip mikroprocesori osobna računala

Uvod Čovjek je oduvijek nastojao olakšati svakodnevne radnje različitim pomoćnim sredstvima. Tražio je pomoć za brojanje i računanje. Naravno, na početku se koristio samo svojim prstima i kroz stoljeća od prstiju došao do računala.

Kako je počelo 3000 godina pr. n. ere Najstarije pomagalo za računanje bio je abak ili abakus (lat. abacus). Pojavilo se u Kini oko 3000 g. pr. n. e. , a koristili su ga i stari Grci i Rimljani. Prva su se sastojala od ploče s osam žljebova duž kojih su se pomicali kamenčići, a kasnije su se koristile kuglice na šipkama. Slika 1-1. Abacus sa žljebovima

U Europi se koristio do 17. stoljeća i početka korištenja arapskih brojeva i računanja na papiru. I danas je zbog jednostavnosti korištenja u uporabi u nekim zemljama Dalekog istoka. Slika 1-2. Abacus

17. stoljeće Početkom 17. stoljeća škotski matematičar JOHN NAPIER (1550.– 1617.) sudjelovao je u istraživanju koje je iziskivalo puno vremena i napora budući da se računalo s velikim brojevima. Traži način bržeg i jednostavnijeg računa. Njegova istraživanja dovela su do onoga što danas zovemo logaritmi. Logaritmi su pojednostavnili operacije množenja i dijeljenja pri čemu se račun svodi na zbrajanje, odnosno oduzimanje.

Slika 1-3. John Napier

1-2

POVIJEST Sklopovlje

Abeceda

To je vrijeme kada nastaju logaritamske tablice, a kao pomoć pri računanju pojavljuje se logaritamsko ili pomično računalo, kod nas popularno zvano šiber. Kao pomoć pri računu i preteča kalkulatora koristi se do 80-ih godina prošlog stoljeća. Slika 1-4. Model šibera

OS

Mehanički strojevi

Tablice

Tekst

1642. francuski filozof i matematičar BLAISE PASCAL (1623.-1662.) izradio je mehanički stroj koji je mogao relativno brzo zbrajati i oduzimati velike brojeve. Stroj je trebao pomoći njegovu ocu koji je radio kao poreznik. Mana mu je bila nedovoljna preciznost budući da tadašnja tehnologija nije omogućavala preciznu i pouzdanu izradu njegovih mehaničkih dijelova. Stroj je dobio naziv Pascalina.

Baze

1672. njemački filozof i matematičar GOTTFRIED WILHELM LEIBNIZ (1646. – 1716.) izradio je stroj sličan Pascalini koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti, ali ni taj stroj nije bio pouzdan ni upotrebljiv u praksi. Leibniz je bio među prvim matematičarima koji su proučavali binarni brojevni sustav, a koji i danas primjenjujemo u radu računala.

Slika 1-6. Pascalina

Slika 1-7. Leibnizov kalkulator

Slika 1-8. Gottfried Wilhelm Leibniz

1-3

Programiranje Izrada weba Prezentacije Multimedija

Slika 1-5. Blaise Pascal

Internet

1623. njemački matematičar i astronom WILHELM SCHICKARD (1592.–1635.) izradio je prvi mehanički kalkulator koji je zbrajao, oduzimao, množio i dijelio. Njegov kalkulator ostaje nepoznat još slijedećih 300 godina do rekonstrukcije 60.tih godina 20 stoljeća.

19. stoljeće 1801.- JOSEPH MARIE JACQUARD (1752. - 1834.) izumio je tkalački stroj kod kojeg su uzorci tkanja bili predstavljeni nizom bušenih kartica. Raspored rupica na bušenim karticama predstavljao je program kojim se određivalo djelovanje tkalačkog stroja. 1822. engleski izumitelj CHARLES BABBAGE (1792. – 1871.) izrađuje nacrt stroja namijenjenog računanju logaritama u logaritamskim tablicama pri čemu su izlaz predstavljale metalne pločice, a rezultati su se mogli tiskati na papir. C. Babbage taj je stroj nazvao diferencijalni stroj (engl. difference engine). To je bio vrlo složen i skup projekt, ali stroj nikad nije bio dovršen. Ograničenje je opet bila tehnologija koja nije mogla slijediti Babbageove zamisli ali i financije, budući da je vlada nakon 15 godina prestala financijski pomagati njegov projekt.

1833. Babbage je dobio ideju za izradu stroja kojim je želio ukloniti nedostatke dotadašnjih mehaničkih kalkulatora. Tako nastaje analitički stroj (engl. analytical engine) za računanje koji je trebao rješavati različite zadatke. Po svojoj građi, stroj je imao sve elemente suvremenih računala: ulazni uređaj, memoriju, centralnu jedinicu, program na bušenim karticama i izlazni uređaj. U realizaciji ovog projekta Babbagea su pratile tehničke i druge poteškoće tako da nije uspio potpuno realizirati zamisao o programibilnom računalu. Unatoč tome njegova ideja predstavlja model računala kakvo upotrebljavamo i danas te analitički stroj smatramo mehaničkom pretečom današnjih računala.

Slika 1-9. Charles Babbage

Slika 1-10. Diferencijalni stroj

Sa Charlesom Babbageom surađivala je i prva žena i vizionarka u svijetu računala - ADA BYRON KING, grofica Lovelace (1815.-1852.). Opsežnim je bilješkama opisala mogućnosti analitičkog stroja koji se kasnije počeo koristiti u praktične i znanstvene svrhe. Ada je bila matematičarka te je predložila Babbageu način na koji stroj može izračunavati Bernulijeve brojeve. Ovaj plan danas se smatra prvim “kompjutorskim programom”, a u njenu je čast njenim imenom nazvan jedan od viših programskih jezika - ADA. Slika 1-11. Ada Byron King

1-4

POVIJEST Abeceda

Elektromehanički strojevi 19. stoljeće

Sklopovlje

1890. HERMAN HOLLERITH (1860. – 1929.) izumio je stroj za svrstavanje bušenih kartica s podatcima iz popisa stanovništva. Nazvan je sortirnim strojem (engl. tabulating machine). Dotadašnja obrada podataka popisa trajala je nekoliko godina, a Holerithovim izumom vrijeme obrade bilo je smanjeno na nekoliko tjedana. Ovaj izum konačno je imao i praktičnu korist pa je počela i komercijalna proizvodnja. S ovim izumom javlja se pojam masovne obrade podataka. Zbog komercijalnog uspjeha ovih strojeva osnovano je nekoliko tvrtki.

Tekst

Internet

OS

1896. Hollerith osniva tvrtku Tabulating Machine Company (TMC)

Tablice

Slika 1-13. Prvi logo tvrtke IBM

20. stoljeće

Baze

1924. tvrtka TMC udružuje se s još nekoliko srodnih kompanija te nastaje tvrtka IBM (International Business Machine) koja i danas predstavlja jednog od najznačajnijih proizvođača računala na svijetu. Tadašnja tehnologija nije bila dorasla zamislima dotadašnjih izumitelja, međutim razvojem elektronike stvari se bitno mijenjaju. Na pojavu prvog „pravog“ elektroničkog računala znatno je utjecao II. svjetski rat. Pri izradi oruđa za ratne potrebe trebalo je izvršiti velike količine računskih operacija. Tadašnji kalkulatori i ljudi to nisu mogli pratiti. Zbog toga su na različitim mjestima, ali u isto vrijeme trojica znanstvenika, svaki u svojoj zemlji, radili na projektu izrade elektroničkog kalkulatora. 1938. KONRAD ZUSE (1910. – 1996.) izrađuje računalo Z1. Nešto kasnije nastaje Z2. 1942. izrađuje Z3, prvi programibilni kalkulator koji radi na principu binarne algebre, a zatim 1943. i Z4. Temeljni element ovih računala su bili elektromagnetski releji. K. Zuse je tada poznavao mogućnosti elektronskih cijevi, ali se zbog njihove nepouzdanosti odlučio za releje. U Njemačkoj nisu pridavali velik značaj njegovim radovima te je razvoj programibilnih kalkulatora bio isključivo rezultat njegova entuzijazma.

1-5


Slika 1-12. Herman Hollerith i sortirni stroj

1943. HOWARD AIKEN (1900. – 1973.) uz financijsku pomoć IBM-a, a inspiriran Babbageovim radovima izradio je elektromehaničko računalo MARK I. Računalo je bilo dugačko približno 20 metara, visoko 2,5 metra, težilo je oko 5 tona, a imalo oko 750000 dijelova. I ovo se računalo temeljilo na elektromagnetskim relejima. 1943. engleski matematičar ALAN TURING (1912. – 1954.) je sa svojim timom izradio računalo Colossus. Colossus je dešifrirao tajne njemačke poruke, šifrirane njemačkim strojem za šifriranje Enigma. U ovom računalu prvi se put upotrebljavaju elektronske cijevi. Turing je svoj stroj nazvao COMPUTER (engl. to compute = računati).

Slika 1-14. Colossus Alana Turinga

Elektronička računala Pojavom elektronike, izgrađen je ENIAC (engl. Electronic Numerical Integrator And Calculator) – stroj koji smatramo 1. elektroničkim računalom. Završilo je doba mehaničkih i elektromehaničkih strojeva. Kontruktori ENIAC-a su istraživači John Mauchly (1907. – 1980.) i John Presper Eckert (1919. – 1995.), a ENIAC je dovršen i predstavljen javnosti 1946. godine. Računalo se temeljilo na elektronskim cijevima (čak njih 18 000), težilo je 30 tona, a kad je radilo, trošilo je toliko električne energije da je grad Philadelphia ostajao u mraku. Tijekom rada ENIAC-a uočena su 2 nedostatka: 1. mala memorija 2. nije bio programibilan Ideju o tome kako računalo može rješavati različite zadatke ovisno o programu dao je mađarski matematičar John von Neumann. Njegova ideja bila je ključna za daljnji razvoj računala pa se i današnja računala temelje na von Neumannovoj arhitekturi.

1-6

Slika 1-15. ENIAC

POVIJEST OS

Sklopovlje

Abeceda

Nakon ENIAC-a slijedi čitav niz elektroničkih digitalnih računala, podijeljenih u 5 generacija, ovisno o primijenjenoj tehnologiji izgradnje uređaja. Generacije se razlikuju po značajnom skoku u mogućnostima računala.

Internet

Slika 1-16. Generacije računala na crti vremena

Osnovne karakteristike Temeljni element računala: elektronske cijevi.

•

Najpoznatije računalo ove generacije je UNIVAC (engl. Universal Automatic Computer) koji se koristio za obradu popisa stanovništva u SAD-u 1951.g.

•

Kao ulazni medij koriste se bušene kartice i papirna vrpca.

•

Programi za računalo pišu se u strojnom jeziku.

•

Računala su velika, troše puno energije, nepouzdana su, programiranje je dugotrajno i složeno.

Slika 1-17. UNIVAC U stručnoj literaturi neki autori spominju i 6. generaciju računala. Budući da se većina autora slaže s podjelom na 5, a ne 6 generacija, mi smo prihvatili istu.

1-7


Baze

•

Tablice

Tekst

I. generacija računala

Abeceda računala • •

brojevni sustavi dekadski,

binarni, oktalni heksadekadski

•

dvojni komplement binarnog broja

•

kliznog zareza

• •

binarni račun

• •

kodiranje, kod

zapis broja

•

tehnika fiksnog i

bit, byte (b), kb, mb, gb, tb

ascii kod

osnovne logičke operacije

•

logički sklopovi

Brojevni sustavi 10 na papiru u mislima pretvaramo u deset prstiju, deset jabuka, deset kilometara, deset kilograma, deset…Kad bismo to htjeli razložiti nekome tko ne poznaje naš način zapisivanja brojeva, napravili bismo deset crtica na papiru ili pomaknuli deset kuglica - kao što se radilo na abakusu prije 5000 godina. Ali što je s velikim brojevima i složenijim računom? Pri prebrojavanju koristimo prirodne brojeve, a način njihova zapisivanja razvija se usporedno s razvojem pisma kroz čitavu ljudsku povijest.

Slika 2-1. Egipatski način zapisivanja brojeva

Slika 2-2. Zapis prvih nekoliko prirodnih brojeva kod Babilonaca

Rezultat zapiši rimskim brojkama!

2-2

Slika 2-3. Zapis prvih nekoliko prirodnih brojeva kod Maya Indijanaca

U povijesnim zapisima ili matematičkim knjigama susrećemo rimski način zapisivanja brojeva. Nije teško pročitati, ali račun je složen i nepraktičan.

Povijest Sklopovlje

ABECEDA

Podsjeti se: Za zapis broja koriste se velika slova latinice (I=1, V=5, X=10 ,L=50, C=100, D=500, M=1000); isti znak zastupa istu brojevnu vrijednost bez obzira na položaj koji zauzima u zapisu broja; ako dva ili tri jednaka znaka stoje jedan uz drugi, njihove brojevne vrijednosti se zbrajaju; ako uz neki znak zdesna stoji znak manje vrijednosti, vrijednosti dvaju znakova se zbrajaju, a ako je znak manje vrijednosti slijeva znaku veće vrijednosti, onda se od veće oduzme manja vrijednost; ako se neki znak nalazi između dvaju jednakih znakova s većom brojevnom vrijednošću, manja će se vrijednost oduzeti od veće desne, a rezultat oduzimanja dodati lijevoj; broj nad kojim je nadvučena crta valja množiti s 1000, a broj nad kojim su dvije crte s 1 000 000. Brojevni sustav je način zapisivanja i tumačenja brojeva. Određen je skupom raspoloživih simbola – znamenaka.

OS

Kako u rimskom zapisu svaki znak ima uvijek istu brojevnu vrijednost bez obzira na svoj položaj (poziciju), npr. u zapisu broja (XXX=10+10+10=30), rimski brojevni sustav pripada u skupinu nepozicijskih brojevnih sustava.

Internet

U našem svakodnevnom zapisu i računu potpuno je drukčije. Npr. 222 ne znači 2+2+2, već predstavlja vrijednost 2•100+2•10+2 ili 2 stotice + 2 desetice + 2 jedinice.

Tekst

Svaka od triju jednakih brojki 2 ima drugu brojevnu vrijednost, ovisno o položaju ili poziciji u zapisu broja.

Broj različitih znamenaka u sustavu određuje bazu sustava i prema bazi sustav dobiva ime. Najmanja znamenka sustava uvijek je 0, a najveća je za jedan manja od njegove baze. Kao djeca brojili smo i računali “na prste”. Činjenica da imamo 10 prstiju odredila je naš način razmišljanja i brojanja: svaki broj možemo raspisati po potencijama broja 10. Potencije broja 10 predstavljaju težine pojedinih brojevnih mjesta (jedinice, desetice, stotice, tisućice…). Naš sustav nazivamo dekadski brojevni sustav, baza mu je 10, a moguće znamenke su 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9.

Za bazu brojevnog sustava možemo odabrati bilo koji prirodan broj, no mi ćemo spomenuti sustave važne za razumijevanje rada računala: sustave s bazama 2, 8 i 16.

2-3


Baze

Tablice

Takav brojevni sustav kod kojeg vrijednost svakog znaka ovisi o njegovoj poziciji u zapisanom broju nazivamo pozicijskim (položajnim) brojevnim sustavom. Od sada ćemo razmatrati samo takve brojevne sustave.

BROJEVNI SUSTAV

BAZA SUSTAVA

MOGUĆE ZNAMENKE

primjer zapisa broja 15

dekadski

10

0,1,2,3,4,5,6,7,8,9

15

binarni

2

0,1

1111

oktalni

8

0,1,2,3,4,5,6,7

17

heksadekadski

16

0,1,2,3,4,5,6,7,8,9

F

A,B,C,D,E,F

Heksadekadski brojevni sustav koristi 16 različitih znamenaka. Prvih deset znamenaka su znakovi od 0 do 9, a za preostalih šest trebalo je uvesti nove simbole. Dogovoreno je da to bude prvih šest slova engleske abecede: Simbol

A

B

C

D

E

F

Vrijednost

10

11

12

13

14

15

Kako bismo razlikovali zapis broja u različitim sustavima, uz broj ćemo pisati oznaku baze: 15(10)=1111(2)=17(8)=F(16) Primjer 1. Pogledajmo nekoliko brojeva u različitim zapisima: 6 5 4 3 2 1 0

1101101(2)

= 1 • 26 + 1 • 25 + 0 • 24 + 1 • 23 + 1 • 22 + 0 • 21 + 1 • 20 =

=1 • 64 + 1 • 32 + 0 • 16 + 1 • 8 + 1 • 4 + 0 • 2 + 1 • 1 =

= 64 + 32 + 8 + 4 + 1

=109(10)

2 1 0

732(8)

= 7•82 + 3•81 + 2•80 =

= 7•64 + 3•8 + 2•1 =

= 448 + 24 + 2 =

= 474(10)

3 2 1 0

1A3D (16)

= 1•163 + 10•162 + 3•161 + 13•160

= 4096 + 10•256 + 3•16 + 13•1 =

= 4096 + 2560 + 48 + 13 =

= 6717(10)

Želimo li dobiti vrijednost broja pisanog u bilo kojem zapisu, dovoljno ga je raspisati po potencijama baze uvažavajući položaj pojedine znamenke:

2-4

Povijest

n faktora n je eksponent potencije

80=1

100=1

160=1

21=2

81=8

101=10

161=16

22=4

82=64

102=100

162=256

23=8

83=512

103=1000

163=4096

24=16

84=4096

104=10000

164=65536

25=32

85=32768

105=100000

165=1048576

26=64

86=262144

106=1000000

166=16777216

ABECEDA

POTENCIJE bn = b·b·b· …·b

20=1

Sklopovlje

Podsjeti se:

OS

27=128 28=256 29=512

Internet

210=1024 Time smo naučili pretvorbu zapisa broja iz bilo kojeg brojevnog sustava u dekadski, sustav u kojem smo navikli brojiti, razmišljati i računati.

Tekst

Kako to radimo obratno?

Tablice

Pretvaranje dekadskog zapisa broja u bilo koji drugi zapis provodi se standardnim postupkom uzastopnog cjelobrojnog dijeljenja s bazom brojevnog sustava u koji se broj pretvara te bilježenjem ostataka nakon pojedinog dijeljenja. Prvi je ostatak znamenka na mjestu jedinica, a svaki sljedeći na mjestu neposredno ulijevo.

OKTALNI BROJEVNI SUSTAV

HEKSADEKADSKI BROJEVNI SUSTAV

ostatak < 2

ostatak < 8

ostatak < 16

1

315:8=39

3

315:16=19

11 (B)

157:2=78

1

39:8=4

7

19:16=1

3

78:2=39

0

4:8=0

4

1:16=0

1

39:2=19

1

19:2=9

1

9:2=4

1

4:2=2

0

2:2=1

0

1:2=0

1 100111011(2)

SMJER ČITANJA

315:2=157

473(8)

13B (16)

2-5


BINARNI BROJEVNI SUSTAV

Baze

Primjer 2. Zapišimo broj 315(10) u binarnom, oktalnom i heksadekadskom brojevnom sustavu.

Dakle, 315(10) = 100111011(2) = 473(8) = 13B (16).

binarni zapis

oktalni zapis

Jednostavno je povezati binarni i oktalni zapis broja. Važno je uočiti prikaz oktalnih znamenki binarno. Za prikaz su dovoljne 3 binarne znamenke.

000

0

001

1

010

2

Imamo li zadan broj u binarnom brojevnom sustavu, lako ćemo ga pretvoriti u oktalni brojevni sustav koristeći sljedeći algoritam:

011

3

100

4

101

5

1. grupiramo binarne znamenke u skupine po tri počevši zdesna

110

6

111

7

2. ako broj znamenaka nije cjelobrojni višekratnik od tri, nadopunimo ga nulama s lijeve strane 3. svaku grupu binarnih znamenki zamijenimo odgovarajućom oktalnom znamenkom 4. nanižemo redom dobivene oktalne znamenke Primjer 3. Broj 10101(2) zapišimo oktalno.

010 101 2 5

→ 10101(2) =25(8)

Obrnuti problem rješava se slično: svaku oktalnu znamenku zadanog broja zapišemo pomoću tri binarne znamenke; vodeće nule odbacimo, a spojivši binarne znamenke dobit ćemo binarni zapis oktalnog broja. Primjer 4. Broj 173(8) zapišimo binarno.

1 001

7 111

3 011

→ 173(8) =1111011(2)

Sličnim razmatranjima spojit ćemo binarni i heksadekadski brojevni sustav. Algoritme za pretvorbu prilagodit ćemo zahtjevima heksadekadskog brojevnog sustava: za prikaz znamenaka heksadekadskog sustava potrebne su nam četiri binarne znamenke. binarni zapis

heksadekadski zapis

binarni zapis

heksadekadski zapis

0000

0

1000

8

0001

1

1001

9

0010

2

1010

A

0011

3

1011

B

0100

4

1100

C

0101

5

1101

D

0110

6

1110

E

0111

7

1111

F

Primjer 5. Odredimo heksadekadski zapis broja 10101(2) . 0001 0101 → 10101(2) =15(16) 1 5

2-6

1 0001

A 3 1010 0011

Povijest

ABECEDA

Primjer 6. Broj 1A3(16) zapišimo binarno. → 1A3(16) =110100011(2)

Sklopovlje

Lako je uočiti da je najbrži i najlakši način pretvorbe broja iz oktalnog u heksadekadski sustav i obrnuto korištenje binarnog zapisa, a za one manje snalažljive može poslužiti pretvorba u dekadski brojevni sustav. Primjer 7.

3 011

1 001

5 101

=

1100 C

1101 = CD (16) D

OS

315(8) =

Tablice

Tekst

Internet

U pretvorbi brojeva, kao i u računu u različitim sustavima, pomažu nam džepna računala ili Calculator uključen u operacijski sustav Windows (Start → Svi programi → Pomagala → Kalkulator):

2-7


Baze

Slika 2-4. Kalkulator uključen u operacijski sustav Windows

Sklopovlje • • • • • • •

računalni sustav ulazni uređaji tipkovnica miš skener izlazni uređaji monitor

• • • • • • •

grafička kartica pisači zvučnici zvučna kartica matična ploča procesori memorije

• • • • • •

rom ram tvrdi disk magnetska traka optički disk poluvidičke flash memorije

Uvod Suvremeni način života i rada nemoguće je zamisliti bez uporabe računala (computer). Njegovim korištenjem olakšavamo i ubrzavamo svakodnevne poslove, a posebno do izražaja dolazi brzina i jednostavnost komunikacije s drugima putem interneta. U svojim raznim oblicima računalo je prisutno u velikom broju uređaja koje svakodnevno koristimo (mobitel, TV prijemnik, mp3 svirač (player), perilica suđa itd.). U ovom poglavlju bit će opisani dijelovi od kojih se računalo sastoji, njihovo međusobno povezivanje te način rada.

Sklopovlje u računalnom sustavu Budući da je računalo elektronički uređaj koji se sastoji od više međusobno povezanih dijelova, možemo slobodno govoriti o računalnom sustavu. Sve dijelove sustava koji su izrađeni od tvrde materije (plastika, metal itd.) jednom riječju zovemo sklopovlje (hardware). Osim sklopovlja vrlo važan dio računalnog sustava su programi (aplikacije) pomoću kojih upravljamo sklopovljem, izvršavamo zadane poslove te komuniciramo s drugima. Svi programi u računalnom sustavu zovu se softver (software). Uz hardver i softver u računalni sustav možemo ubrojiti i samog korisnika koji njima upravlja obavljajući različite poslove. Sva računala, od onih koja su ugrađena u mobitel pa do osobnih računala (Personal Computer – PC), sastoje se od: •

ulaznih uređaja – služe za unos podataka i instrukcija iz okoline u računalo

•

izlaznih uređaja – služe za prijenos podataka iz računala u okolinu

•

memorije (unutarnje i vanjske) – služi za pohranu podataka

•

centralne procesorske jedinice – izvršava naredbe i vrši obradu podataka

Slika 3-1. Von Neumannov model računala

3-2

Povijest Abeceda

U ranoj fazi razvoja računala su se sastojala od mehaničkih dijelova dok su dijelovi današnjih računala građeni od elektroničkih elemenata (čipova). Stoga sva suvremena računala imaju atribut elektronička. Iz svega dosad navedenog te shematskog prikaza može se izvesti opća definicija pojma elektroničko računalo.

SKLOPOVLJE

Elektroničko računalo (computer) jest sustav koji se sastoji od hardvera i softvera, a služi za unos, obradu i prikaz podataka.

OS

Elektroničko računalo (computer) jest stroj koji se sastoji od elektroničkih dijelova (hardver) te prema zadanim naredbama prihvaća podatke (ulazni uređaji), pamti podatke (memorija), obrađuje ih, a rezultate obrade prikazuje (izlazni uređaji) ili pohranjuje za kasniju uporabu.

Slika 3-2. Sklopovski dijelovi računalnog sustava

3-3

Programiranje

Izrada weba Prezentacije Multimedija

Baze

Tablice

Tekst

Internet

Računalo možemo slikovito zamisliti kao tvornicu u kojoj se primjerice izrađuju stolice. Kamioni (ulazne jedinice) dovoze u tvornicu sirovinu (trupce) i istovaruju je u skladište (memorija). Nakon toga dolazi do narudžbe 1000 stolica. Prvi tko će taj zahtjev primiti bit će upravljački dio, tj. menadžment (upravljačka jedinica). Kad rukovodstvo zna što treba učiniti, daje upute (naredbe) radnicima u pogonu da to naprave (aritmetičko-logička jedinica). Kad je posao u pogonu završen, imamo gotov proizvod. O tome hoće li se taj proizvod odmah plasirati na tržište (izlaz) ili će se uskladištiti, odlučuje rukovodstvo (upravljačka jedinica).

Ulazni uređaji Kako bi računalo moglo izvršavati instrukcije i obrađivati podatke, potrebno ih je najprije iz okoline unijeti u memoriju računala. Osim prijenosa podataka podatci se najčešće pretvaraju u oblik razumljiv računalu (digitalni, binarni). Sliku s papira koju želimo obrađivati pomoću računala, potrebno je skenirati i prenijeti u računalo. Ulazni uređaj koji ćemo koristiti bit će skener koji pretvara sliku s papira u digitalni (binarni) oblik i prenosi je u memoriju računala. U ovom poglavlju bit će opisan način rada ulaznih uređaja preko kojih ujedno i komuniciramo s računalom.

Tipkovnica (Keyboard) Tipkovnica je ulazni uređaj najčešće prilagođen unosu teksta. Suvremene tipkovnice sadrže i dodatne funkcijske tipke kojima možemo pokretati razne programe (internet preglednik, kalkulator itd.), vršiti kontrolu zvuka, isključiti računalo ili ga staviti u stanje čekanja (Stand By). Svaka označena tipka mehanički je vezana za svoju sklopku koja kod pritiska na nju ostvaruje električni kontakt. Posljedica toga je zatvaranje strujnog kruga te pojava napona na temelju kojeg se stvara električni impuls. Na temelju impulsa upravljački čip u tipkovnici šalje čipu u računalu kôd pritisnute tipke. Nakon toga čip u računalu određuje kodnu vrijednost pritisnute tipke i pretvara ga u znak na zaslonu. Time se od mehaničkog pritiska na tipku dolazi do digitalnog (binarnog) podatka u računalu.

Slika 3-3. Tipkovnica s dodatnim tipkama

3-4

Povijest Abeceda

Značenje i funkcija tipki

SKLOPOVLJE

Budući da je tipkovnica jedan od najčešće korištenih ulaznih uređaja, važno je objasniti funkciju pojedinih tipki koja ovisi o programu (alatu) u kojem se koriste. Tablica s objašnjenjem funkcija tipki vezana je brojevima uz prethodnu sliku.

pozivanje pomoći (help) u My Computeru – preimenovanje datoteke ili mape

•

u Wordu premještanje teksta – označite dio teksta, pritisnite tipku F2, kliknite na mjesto gdje ga hoćete premjestiti te pritisnite tipku enter

• • •

u Excelu – editiranje ćelije najčešće znači traženje riječi ili slova u tekstu u Wordu, Excelu i PowerPointu ponavljanje zadnje akcije; ako ste npr. tekstu povećali slova, svaki sljedeći put to možete učiniti pomoću ove tipke

• •

u My Computeru i Internet Exploreru otvara Address u Wordu skok na određenu stranicu, u Excelu u određenu ćeliju

F5

•

u PowerPointu – pokretanje prezentacije

F7

• •

u My Computeru i Internet Exploreru osvježavanje sadržaja u Office programima pokreće alat za provjeru pravopisa

F8 F9

•

nemaju neko veće značenje

F10

•

ulazak u izbornike

F11

•

u Internet Exploreru – prikaz punog ekrana ( full screen)

F12

•

u Office paketu – Save As…

Prt Scr scroll lock pause/ break

• •

Print Screen – uzima sadržaj ekrana i sprema ga u međumemoriju (clipboard) u nekim programima (npr. Excel) mijenja značenje strelica za pomak pa umjesto pomaka dobijemo klizanje (scroll) cijelog dokumenta u smjeru strelice

•

u kombinaciji s tipkom CTRL najčešće prekida izvođenje DOS programa

•

Dio tipkovnice sa slovima i brojevima

•

Iznad nekih tipki postoje specijalni znakovi koje aktiviramo kombinacijom sa Shift ili AltGr tipkama

F2 F3 F4 1- Funkcijske tipke

Internet

• •

Tablice

F1

Baze

poništavanje neke radnje ili izlazak iz prozora


•

3-5

Programiranje

ESC

Tekst

Značenje

2. Tipke sa slovima i brojevima

Tipka

OS

Značenje tipki komentirano je u okviru operacijskog sustava Windows te programskog paketa MS Office. Značenje tipki na drugim platformama (Macintosh, Unix/Linux) može biti definirano potpuno drukčije.

Delete

•

End

•

pokazivač (kursor) se kod pisanja teksta postavlja na kraj reda u kojem se nalazi

Page Up

•

vraća pokazivač na prethodnu stranicu (gore)

Page Dn

• •

•

vraća pokazivač na sljedeću stranicu (dolje) ako je uključena (svijetli statusna žaruljica), numerički dio tipkovnice je u funkciji, a u suprotnom nije ga moguće koristiti tipke s brojevima i osnovnim aritmetičkim operacijama (+, -, /, *) za brži unos brojčanih podataka tipke sa strjelicama koje omogućuju pomak pokazivača za jedno mjestu u određenom smjeru skupina specijalnih tipki za brži rad (pokretanje programa, kontrola zvuka, isključivanje računala…) pomiče pokazivač za jedno mjesto ulijevo te briše znak koji se nalazi na tom mjestu potvrda upisane naredbe te njezino prosljeđivanje na izvođenje

• •

potvrda označenog izbora u izbornicima program pisanje posebnih znakova naznačenih u gornjem dijelu tipaka

•

ispis velikih slova

• •

ispis malih slova (ako svijetli Caps Lock žaruljica) funkcionira u kombinaciji s drugim tipkama

•

Ctrl + C – Kopiraj (Copy)

•

Ctrl + V – Zalijepi (Paste)

•

Ctrl + X – izreži (Cut)

11

•

kad je isključena, pisanje teksta izvodi se u načinu umetanja novog znaka umjesto postojećeg koji se pomiče za jedno mjesto udesno. pokazivač (kursor) se kod pisanja teksta postavlja na početak reda u kojem se nalazi briše znak desno od pokazivača ili znak na kojem se on nalazi

•

simulacija desne tipke miša

•

pokretanje izbornika Start

•

pisanje znakova u podnožju tipaka

•

stalno je pritisnuta kod pritiska na željen znak

•

ispisuje prazan znak i pomiče pokazivač udesno

•

funkcionira u kombinaciji s drugim tipkama

•

Shift + Alt – mijenjanje tipkovnice s hrvatske na englesku

•

Ctrl + Alt + Delete - prisilno prekidanje izvođenja programa

• •

Alt + kod tipke daje određeni znak (npr. Alt + 64 = @) uključuje (žaruljica svijetli) / isključuje (žaruljica ne svijetli) pisanje velikih slova

•

pomiče točku unosa u sljedeći stupac ili u sljedeće polje dijaloškog okvira

3

Home

4

Num Lock

5 6

-

7

backspace

8

enter shift

Alt Gr spacebar

16

Alt

Caps Lock

17

15

13

CTRL

14

10

strjelice

9

ostale

3-6

ako je uključena (svijetli statusna žaruljica), pisanje teksta izvodi se u načinu prepisivanja, tj. postojeći se znak mijenja novim

12

Insert

•

Tabulator (Tab)

•

• • • •

•

prilagođenost čovjeku (ergonomija) – izbjegavaju se zdravstveni poremećaji

•

tehnologija kojom su ostvareni električni kontakti

•

način spajanja - žičano spajanje tipkovnice s kućištem ostvaruje se PS/2 konektorom ili USB-om. Tipkovnicu možemo spojiti s računalom i bežičnom vezom. Kod bežičnih tipkovnica prijenos signala odvija se pomoću 2 primopredajnika od kojih je jedan u tipkovnici, a drugi je spojen s računalom pomoću USB ili PS/2 konektora. Prijenos signala kod bežičnih tipkovnica odvija se preko infracrvenih (Infrared) ili radio valova (npr. Bluetooth).

Povijest

SKLOPOVLJE

raspored tipaka - Qwertz ili Qwerty te Dvořakova tipkovnica

Internet

OS

•

Abeceda

Tipkovnice se međusobno razlikuju po svojim karakteristikama kao što su:

Tablice

Tekst

Slika 3-4. Raspored tipaka Dvořakove tipkovnice

Slika 3-5. Standardni raspored tipaka (Qwertz)

Baze

Unos teksta Dvořakovom tipkovnicom puno je brži od tipkovnice s Qwertz rasporedom jer prsti prevaljuju manji put.

Slika 3-6. Ergonomska tipkovnica

3-7

Programiranje


Više informacija o tipkovnici s rasporedom tipki prema Dvořaku potražite na web stranici: http://www.dvorak-keyboards.com

Operacijski sustavi (OS) • •

operacijski sustavi kernel – jezgra

•

međuspremnik

sustava

•

korisnički programi

• •

bios otvoreni sustavi

memorijski

• • • •

– clipboard

• • •

datoteka mapa datotečni sustav prozori

gui radna površina podešavanje sustava

• • •

kontrolna ploča bluetooth vraćanje sustava

Uvod Postoji nekoliko vrsta programa koji se koriste u računalima. Neki od njih služe za pokretanje računala odnosno njegovih komponenti, neki za održavanje računala u radu, a neki za izvršavanje određenih radnji, primjerice obradu teksta, uređivanje slika, slušanje glazbe i slično. Programi koji služe za rad računala zovu se operacijski ili radni sustavi. Druga skupina programa u računalu su korisnički ili aplikacijski programi. Operacijski sustav je skup programa koji upravlja osnovnim radom sklopovlja – hardvera računala. Osnovni rad računala, prema Von Neumannu, podrazumijeva ulaz, obradu, pohranjivanje i izlaz podataka. Operacijski sustav je programska veza između korisničkih programa i sklopovlja računala. Korisnički programi za svoj normalan rad često „pozivaju“ programske dijelove ili funkcije operacijskog sustava. Razvoj računala i razvoj operacijskih sustava u međusobnoj su posljedičnoj vezi. Osnovne zadaće operacijskih sustava su: •

upravljanje memorijom računala

•

upravljanje diskovima i pristupanje podatcima

Više o različitim • distribucijama Linux operacijskog sustava• možete pronaći u • CARNetovoj e-Knjižnici na adresi e-knjiznica.carnet.hr/ kojoj možete pristupiti koristeći svoj elektronički identitet. Više o elektroničkom identitetu saznajte na www.carnet.hr

izvršavanje zadaća nadzor i čitanje ulaznih jedinica prikaz podataka na zaslonu (grafika) Svaki je program skup radnih naredba procesoru što znači da jače (bolje) procesore trebaju opsluživati složeniji operacijski sustavi. Operacijski sustav sastoji se od jezgre (kernel), datotečnog sustava, ljuske za izvođenje programa, grafičkog sučelja, komunikacijske veze putem mrežnih protokola, programskog sučelja. Prilikom uključivanja računala prvi od programa koji se pokreće jest operacijski sustav. On će ostati uključen cijelo vrijeme rada računala raspoređujući „poslove“ koje treba obaviti procesor i upravljajući protokom informacija unutar hardvera računala. Za različite vrste računala tj. za različiti hardver koji je ugrađen postoje i različiti operacijski sustavi, pa se prilikom nabavke novog računala valja raspitati koji ćemo operacijski sustav koristiti u radu računala.

U početku su operacijski sustavi izgledali dosta „negostoljubivo“ odnosno pristup njihovim naredbama bio je prikazan na crnom ekranu. Trebalo je znati sve naredbe i upisivati ih bez pogrješke tipkovnicom u naredbeni redak (command prompt). Operacijski sustavi koji su danas u uporabi koriste uglavnom grafičko korisničko sučelje (Graphical User Interface).

4-2

Operativni ili operacijski sustavi – postoji prijepor jezikoslovaca u vezi naziva Aplikativni ili aplikacijski - postoji prijepor jezikoslovaca u vezi naziva API – Application programming interface

Povijest Abeceda

Vrste i primjena operacijskih sustava

Sklopovlje

Postoje otvoreni i zatvoreni operacijski sustavi. Otvoreni operacijski sustavi su sustavi otvorenog programskog kôda – besplatni, koje svaki korisnik može dorađivati. Primjeri takvih operacijskih sustava su BSD (NetBSD, OpenBSD, FreeBSD), FreeDOS, Linux inačice: Mandriva (Mandrake), SuSe, Ubuntu, PC Linux, Red Hat itd.

Slika 4-1. Izgled ekrana nekoliko operacijskih sustava

Primjena operacijskih sustava danas prati razvoj i primjenu računala pa tako operacijske sustave nalazimo u stolnim i prijenosnim računalima, automobilima i ostalim prijevoznim sredstvima, PDA prijenosnicima, mobitelima, usmjerivačima itd.

Slika 4-2. Ekran mobilnog uređaja s OS Windows Mobile

4-3


Baze

Tablice

Tekst

Internet

OS

Zatvoreni operacijski sustavi su svi sustavi temeljeni na komercijalnim zakonitostima i financijskoj zaradi. Primjer zatvorenih operacijskih sustava su: Microsoft DOS, Microsoft Windows NT, Xenix, Windows CE, Windows XP, Windows Vista, Windows Server, Windows 7, Windows mobile, UNIX, Sun (Solaris), IBM (AIX, PC-DOS, OS/2, z/OS, OS-390, VMS), Digital Research (DR-DOS, CP/M).

Bios Računalo je skup logički povezanih elektroničkih sklopova koji će uz programsku podršku odnosno pisane naredbe trajno pamtiti podatke, obrađivati ih i izvršavati određene zadatke. Redoslijed radnji i zadataka koje računalo izvršava korisnik ne treba poznavati. Današnja računala ne izvršavaju samo jednu radnju, nego više radnji istovremeno. To izvršavanje višestrukih radnji istovremeno naziva se višezadaćnost, višezadaćni rad ili multitasking. Primjer takvog rada jest pisanje teksta dok istovremeno svira glazba. Već je rečeno da se prilikom uključivanja računala najprije učitava operacijski sustav. To je prvi program koji se pokreće, ali se prije toga aktiviraju rutine iz BIOS-a. BIOS (Basic Input Output System) – osnovni ulazno-izlazni sustav jest skup rutina i naredbi koje su zapisane u ROM čipu (Read Only Memory). Informacije potrebne za pokretanje sustava ostaju trajno zapisane i nakon isključivanja računala. Osnovna zamisao i funkcija BIOS-a bila je učitati tipkovnicu, miš i disketnu jedinicu s koje su se pokretali prvi operacijski sustavi.

Slika 4-3. BIOS čip

Slika 4-4. Sučelje za podešavanje BIOS-a

4-4

Povijest Abeceda

Datoteka, mapa, datotečni sustav

Sklopovlje

Podatci koji se zapisuju u računalo mogu imati različita obilježja. Datoteka je niz binarnih podataka koji sačinjavaju jednu logičku cjelinu i nalaze se pohranjeni na disku. Ti podatci mogu biti zvuk, slika, tekst, izvršni podatci odnosno programski redci itd. Veličina datoteka izražava se u bajtovima. Korisničke i izvršne datoteke unutar sustava strukturirane su prema odgovarajućim pravilima – konvencijama u datotečni sustav. Postoji više vrsta datotečnih sustava, npr. datotečni sustav baze podataka (database-based file system), flash datotečni sustav, diskovni datotečni sustav itd.

OS

Diskovni datotečni sustav predviđen je za pohranjivanje datoteka na diskove odnosno uređaje za pohranu podataka u računalu. Oznake diskovnih datotečnih sustava mogu biti FAT (File Allocation Table), FAT32, HFS, NTFS (New Technology File System), EXT2, EXT3, UDF itd.

Slika 4-5. Prikaz datoteke u različitim GUI operacijskim sustavima

Datoteka za čiji pregled postoji instalirani program u računalu ima dodijeljenu ikonu ili piktogram ispred naziva datoteke. Dvostrukim klikom na naziv datoteke pokreće se program u kojem se može uređivati odabrana datoteka.

4-5


Baze

Tablice

Tekst

Internet

Ime svake datoteke sastoji se od dva dijela. Prvi dio definira osnovno ime datoteke (file name), a drugi dio definira kojoj grupi pripada datoteka (grafika, zvuk, tekst, izvršni program itd.) te koji će korisnički program morati pokrenuti operacijski sustav da bi se datoteka mogla pročitati. Taj drugi dio zove se nastavak ili sufiks ili ekstenzija (file extension). Kod starih operacijskih sustava s naredbenim retkom (MS DOS) ime datoteke nije bilo veće od osam znakova. Ako bi datoteka naziva „Lekcija iz menadzmenta.doc“ trebala biti prikazana u MS DOS ekranu, vidjelo bi se samo sljedeće: „Lekcija~1.doc“. Nastavci datoteka koje najčešće koriste operacijski sustavi u radu su: .exe, .bat, .sys, .com, .dll, . ini, i dr.

Slika 4-6. Neke od ikona računalu poznatih datoteka

Nepoznata datoteka koja nema dodijeljen program za otvaranje u OS Windows Vista ima izgled praznog lista ( ). Dvostrukim klikom na ikonu pokreće se dijaloški okvir u kojem OS traži da se datoteci dodijeli program za otvaranje.

Slika 4-7. Traženje pripadajućeg programa za datoteku

Prilikom rada s datotekama i kod davanja imena novim datotekama nije preporučljivo, a najčešće nije niti moguće korištenje znakova koje operacijski sustavi koriste u komunikaciji s programima i perifernim jedinicama, npr. *\|,.:@-. Neke će skupine datoteka biti dostupne samo za čitanje (read only), a neke će biti potpuno skrivene (hidden files) i dostupne samo administratoru operacijskih sustava. Da bi se osigurala bolja preglednost i brži pristup datotekama, one se pohranjuju prema određenim kriterijima korisnika ili sustava u mape ili foldere (folders). Mape su organizacijske cjeline u koje se sortiraju podmape (subfolders) i datoteke prema određenim načelima. Kod starijih operacijskih sustava mape i podmape nazivale su se direktoriji (directories) i poddirektoriji (subdirectories) Podatci – datoteke te podmape i mape pohranjuju se na diskovima, memorijskim karticama i USB memorijama prema određenom hijerarhijskom redoslijedu, od „korijena“ (root), preko mapa i podmapa koje čine „stablo“ do datoteka koje se mogu usporediti s lišćem.

Slika 4-8. Grafički izgled mapa (podmapa) u Windows OS

4-6

Povijest Internet

OS

Sklopovlje

Abeceda

Prikaz pohranjivanja i organiziranja podataka u programu Windows Explorer prikazan je na sljedećoj slici:

Slika 4-9. Windows Explorer u Windows Visti (lijevo) i u Windows XP (desno)

Program Windows Explorer možemo pokrenuti na više načina. Neki od tih načina su:

Tekst

. Klik mišem na gumb Start → Svi programi (All Programs) → Pomagala (Accessories) → Windows Explorer . Desni klik mišem na ikonu Moje Računalo (My Computer) ako se nalazi na radnoj površini te iz skočnog izbornika (pop-up menu) odabrati naredbu Istraži (Explore).

Tablice

. Desni klik mišem na gumb Start u donjem lijevom kutu zaslona i iz skočnog izbornika odabrati naredbu Istraži (Explore). U operacijskom sustavu Linux, program u kojem se prikazuje organizacija podataka zove se Preglednik datoteka (File Browser) .

Slika 4-10. File Browser

Ubuntu inačica U nekim Linux OS program se zove File Manager (kao i u Windows 3.11)

4-7


Baze

Program se pokreće iz izbornika Places i prikazan je na sljedećoj slici:

Mrežne komunikacije (internet, e–mail) • •

mreže infrastruktura mreže

• • • •

mrežni protokoli lan wlan wan

• • • • • • •

vatrozid korisnik

• •

pretraživač

•

korisnički računi

poslužitelj resursi modem internet preglednik

e –mail

(elektronička pošta)

Uvod Računalo je uređaj koji svojim sklopovljem i ugrađenim programima ispunjava velik dio zahtjeva korisnika. Međutim tijekom rada javlja se potreba za razmjenom podataka i dijeljenjem resursa računala. Odavno je uočeno da računalo ne može biti izolirano za vrijeme rada, nego mora biti dio informacijskog sustava pa se javila potreba za spajanjem računala.

Mreže Dva međusobno spojena računala čine osnovnu mrežu. Računala mogu biti spojena kabelom – žicom ili bežično, valovima određene frekvencije. Mreža mora osiguravati obostranu izmjenu informacija među računalima. Da bi se računalo moglo povezivati s drugim računalima, treba postojati infrastruktura mreže, odnosno: •

ugrađen mrežni adapter – mrežna kartica NIC (Network Interface Card). Ta je mrežna kartica danas najčešće sastavni dio matične ploče računala

•

pogonski programi – driveri

•

mrežno ožičenje, posebnim kablovima

•

koncentrator (Hub) ili preklopnik (Switch), usmjerivač (Router)

•

ugrađeni softver za mrežno povezivanje

•

mrežni protokoli.

Koncentrator (Hub) ili Preklopnik (Switch) Mrežni kablovi

Računalo

Slika 5-1. Mreža

Računala obično imaju LAN (Local Area Network) mrežni priključak za žičano povezivanje i/ili WLAN (Wireless LAN) priključak za bežično povezivanje.

5-2

Povijest

lokalne mreže (LAN)

•

gradske (mjesne – područne) mreže (MAN)

•

široko razgranate mreže (WAN).

Sklopovlje

•

Abeceda

Mreže se prema veličini dijele na:

Internet

INTERNET

OS

Preklopnik (Switch)

Modem

Tekst

Slika 5-2. LAN spojena na internet

Preklopnik (Switch)

Tablice

Pristupni čvor (Access Point)

Slika 5-3. WLAN – bežična mreža

Lokalna mreža (Local Area Network – LAN) je mreža računala koja su povezana u nekom relativno malom, ograničenom prostoru, npr. ustanova, zgrada, industrijski pogon, školska učionica i slično. Računala se povezuju ili fizički, odgovarajućim mrežnim kablovima ili bežično (Wireless) pomoću valova odgovarajuće frekvencije. Područna mreža (Metropolitan Area Network – MAN) je mreža računala povezanih u nekom gradskom ili širem području i najčešće je to skup povezanih lokalnih mreža. Način povezivanja sličan je povezivanju u lokalnim mrežama. Široko razgranata mreža (Wide Area Network – WAN) je složen sustav područnih i lokalnih mreža koji povezuje velika i udaljena područja. Na načelima spajanja WAN mreža nastaje internet kao najsloženiji oblik spajanja računala u „mrežu svih mreža“.

5-3


Baze

Pristupni čvor (Access Point)

Lokalna mreža može biti otvorena, zatvorena ili samo djelomično zatvorena. Zatvorena mreža može i ne mora biti povezana na internet. Ako je povezana, onda je to uglavnom preko jednog računala koje filtrira podatke i sprječava neovlašteni pristup mreži i izlaz na internet. Takvo je računalo s instaliranim odgovarajućim programima zadani pristupnik (default gateway) i stvara vatrozid (firewall). Vatrozid postavlja ograničenja na dolazni i odlazni promet i prikriva identitet korisničkog računala što onda otežava dobivanje informacija o računalu koje bi omogućilo upad. OS Windows dolazi s ugrađenim vatrozidom. Postavke vatrozida određuju se u Upravljačkoj ploči.

Slika 5-4. Postavljanje mogućnosti vatrozida

Računalna mreža je, dakle, skup dvaju ili više fizički povezanih računala između kojih se obavlja izmjena podataka i koriste zajednički resursi.

Protokoli Protokoli se mogu definirati kao skup općeprihvaćenih standardiziranih pravila koja se primjenjuju kod elektroničkog prijenosa podataka između računala i računalnih mreža, a služe nesmetanom prijenosu informacija između računala s različitim operacijskim sustavima i korisničkim programima. Protokola je velik broj i njihova je namjena različita, a da bismo mogli koristiti usluge na internetu, treba znati osnovne pojmove o nekim protokolima. TCP / IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) protokol je skup pravila koji određuje kako će računala međusobno razmjenjivati informacije. Od 1982. godine je standard za razmjenu podataka i poruka među računalima spojenima na internet. Internet povezuje različita računala koja rade na različitim operacijskim sustavima u ravnopravnu cjelinu. TCP/IP osnovni je komunikacijski “jezik” ili internetski protokol. To je dvoslojni ili program na dvije razine. Izvor: http://ibasics-qua.netfirms.com http://searchnetworking.techtarget.com

5-4

Povijest Abeceda

Viša razina – TCP upravlja usitnjavanjem poruke u manje pakete koji se šalju preko interneta i primaju u računalo čiji TCP spaja pakete u izvornu poruku. Niža razina – IP upravlja i nadzire adrese unutar paketa da bi paketi nesmetano stigli na pravo odredište. Danas su u uporabi IPv4 i IPv6

Sklopovlje

POP – protokol za dolaznu elektroničku poštu (Post Office Protocol). Uglavnom se koristi POP3 protokol IMAP – protokol za dolaznu elektroničku poštu (Internet Message Transfer Protocol) SMTP – protokol za odlaznu elektroničku poštu (Simple Mail Transfer Protocol)

OS

TELNET – omogućuje pristup udaljenom računalu ili čvoru (TELecommunications NETwork) HTTP – protokol za prijenos hipertekstualnih datoteka (Hyper Text Transfer Protocol)

INTERNET

HTTPS – protokol za prijenos hipertekstualnih datoteka (Hypertext Transfer Protocol over Secure Socket Layer), ali preko uspostavljene sigurne veze koja koristi dodatnu zaštitu (prijavu i enkripciju) i različite ulaze od standardnih (TCP port) FTP – protokol za prijenos podataka između čvorova (File Transfer Protocol) NFS – omogućuje dijeljenje diskova i podataka na njima među umreženim računalima

Tablice

Tekst

Osnovni problem svake mreže je zagušenje kanala za prijenos podataka kod velikog prometa, odnosno kad je zahtjev za prijenosom podataka veći od fizičke i tehničke mogućnosti mreže. Korisnik takvo stanje doživljava kao usporenje rada računala.

Tehnologija mreže korisnik/poslužitelj (client/server) mrežnom tehnologijom

•

mrežnom tehnologijom ravnopravnog pristupa (peer to peer „P2P“).

Korisnik / poslužitelj tip mreže može se jednostavno definirati kao sustav računala koja dijele zajedničke podatke na način da korisnik šalje odgovarajuće zahtjeve poslužitelju koji te zahtjeve obrađuje i informaciju vraća korisniku. Program na računalu – korisniku uglavnom je zadužen za korisničko sučelje, slanje zahtjeva i prihvat podataka. Program na poslužitelju prima, obrađuje zahtjev i podatak, informaciju vraća korisniku. Poslovi obrade podatka podijeljeni su među računalima, tako putuje manja količina podataka i rasterećuje se mreža. Poslužitelji su brza i „jaka“ računala koja su uglavnom stalno spojena na mreži. Za mrežu u kojoj postoji računalo – poslužitelj često se koristi naziv čvor. Peer to peer mreža je mreža ravnopravnih računala, na istoj razini mrežne komunikacije, s jednako vrijednim podatcima. Sva računala koja izmjenjuju podatke imaju Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/IPv4 Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/IPv6 Čvor (Node): računalo ili neki drugi uređaj koji je povezan na mrežu Više na: http://en.wikipedia.org/wiki/Https

5-5


•

Baze

Pristup udaljenim računalima može se općenito ostvariti na dva načina:

iste ili slične programe koji rade jednak posao. Ovakav se način uglavnom upotrebljava za izmjenu multimedijskih datoteka (filmovi, glazba i slično). Računala istovremeno primaju zatražene podatke i šalju podatke na druga računala koja su zainteresirana za podatke.

Slika 5-5. Program za izmjenu podataka „peer to peer“

Slika 5-6. Peer to peer mreža

Dijeljenje resursa na računalima na lan mreži Računalima koja se nalaze u LAN mreži može se dozvoliti potpuni ili ograničeni pristup mapama nekog drugog računala. Na taj način omogućuje se preuzimanje datoteka ili izmjena sadržaja datoteke na udaljenom računalu bez preuzimanja datoteke na vlastito računalo. Također se može dozvoliti dijeljenje resursa pisača na mreži. Ikone mrežnog dijeljenja u OS Windows Vista i XP prikazane su na sljedećoj slici. Mrežna (dijeljena) mapa

Mapa

Ikona lokalne mreže

Disk

Mrežni pisač Dijeljena mapa na lokalnom računalu

Pisač

Ikona računala na mreži Ikona dijeljene mape

OS Windows Vista

Slika 5-7. Ikone dijeljenja resursa na mreži

5-6

OS Windows XP

OS Linux Ubuntu

Povijest Sklopovlje

Abeceda

Prikaz računala u lokalnoj mreži i dijeljenih resursa strukturiran je kao i prikaz drugih podataka u Windows Exploreru.

OS

Mrežna dijeljena mapa

INTERNET

Mrežni pisači

Tekst

Slika 5-8. Prikaz lokalne mreže računala i dijeljenih resursa

Postoje programi koji omogućuju vezu s udaljenim računalom (Remote Desktop). Na taj način može se upravljati programima i datotekama na udaljenom računalu.

Zaslon udaljenog računala

Zaslon lokalnog računala

Slika 5-9. Program za upravljanje udaljenim računalom

5-7


Baze

Tablice

I operacijski sustav Windows Vista ima razvijen takav pomoćni program, ali ne može se koristiti u svim inačicama niti s računalima na kojima je pokrenut Windows XP Home Edition.

Obrada teksta • • • • • • •

obrada teksta znak odlomak vrpca kartice uređivanje teksta oblikovanje teksta, odlomka i stranice

• • • • • • • •

tabulatori popisi zaglavlje i podnožje stupci simboli i jednadžbe slike isječci crteža oblici

• • • • •

tekstni okviri ukrasni tekst inicijal tablice ispis dokumenta

Uvod

Više o OpenOffice.org Writeru možete pronaći u CARNetovoj e-Knjižnici na adresi e-knjiznica.carnet.hr/ kojoj možete pristupiti koristeći svoj elektronički identitet. Više o elektroničkom identitetu saznajte na www.carnet.hr

Programi za obradu teksta (eng. text processor) namijenjeni su korisnicima da bi na jednostavan način uređivali, oblikovali i ispisivali tekst. Oblikovanja sežu od jednostavnih promjena vrsta i veličina slova do izrade složenih dokumenata s tablicama i slikama. Mnogo je i dodatnih mogućnosti kao što je provjera gramatike i pravopisa, izravno slanje dokumenta elektroničkom poštom, kreiranje makronaredbi te jednostavno povezivanje takvih dokumenata sa sličnim programima. Danas postoje mnogi programi za obradu teksta čije su mogućnosti slične, no našu pozornost najviše su privukli Microsoft Word 2007 iz paketa Microsoft Office 2007 i Writer iz OpenOffice.org programskog paketa. MS Word jer je vodeći program za obradu teksta dok je Writer zanimljiv jer pripada skupini Open Source programa što znači da je besplatan i da omogućuje svim zainteresiranim osobama izravno sudjelovanje u njegovom razvoju. Oba programa vrlo su moćni alati sličnih mogućnosti. U ovoj knjizi bit će prikazane mogućnosti Microsoft Worda 2007.

Slika 6-1. Programi za obradu teksta

Prije početka Za lakše razumijevanje obrade teksta pojasnit ćemo na početku osnovne pojmove: dokument, odlomak, znak i font. Datoteka koja nastaje u programu za obradu teksta naziva se dokument. Svaka datoteka, ovisno o programu u kojem je nastala, ima uz ime i određeni tip ili nastavak. Tako datoteka kreirana u programu Word 2007 ima nastavak .docx, za razliku od ranijih verzija Word programa (npr. Word 97-2003) u kojima je nastavak datoteke .doc. Datoteka nastala u programu Writer iz OpenOffice.org paketa ima nastavak .sxw. Svaki dokument podijeljen je na cjeline koje nazivamo odlomci. Odlomak je dio teksta koji završava pritiskom na tipku Enter. Veličina odlomka nije unaprijed određena; to može biti samo nekoliko znakova ili nekoliko stranica. Odlomak se sastoji od riječi odnosno znakova, a znak može biti slovo, simbol, broj ili znak interpunkcije. Znakove oblikujemo vrstom pisma koju nazivamo font. Fontom je određen oblik, dizajn i veličina znaka.

6-2

Povijest Abeceda

Osnovno o wordu

Sklopovlje

Program Word pokrećemo iz izbornika Start ili pomoću ikone na radnoj površini. Pokretanjem programa otvara se prozor Worda koji se izgledom razlikuje od ranijih verzija. Osnovna razlika koju možemo odmah primijetiti jest da nema izbornika ni alatnih traka. Naredbe su sada organizirane na sasvim drugačiji način.

Slika 6-2. Izgled prozora

Vrpca (Ribbon) – na vrpci su smještene sve naredbe koje ćemo najčešće koristiti u radu s dokumentom, a organizirane su u kartice i grupe. Osvrnemo li se na izgled ekrana u prijašnjim verzijama Worda, vidimo da je to zapravo zamjena za izbornike i alatne trake. Kartice (Tabs) – na vrpci se nalazi sedam osnovnih kartica. To su: Polazno (Home), Umetni (Insert), Izgled stranice (Page Layout), Reference (References), Skupna pisma (Mailings), Pregled (Review), Prikaz (View). Svaka kartica sadrži skup srodnih naredbi. Pritiskom na tipku Alt vidimo i njihove prečace.

Slika 6-3. Prečaci kartica

6-3


Baze

Tablice

TEKST

Internet

OS

Glavne dijelove prozora prikazuje slika, a slijedi i objašnjenje.

Grupa (Group) predstavlja dio neke kartice na kojoj su naredbe grupirane prema srodnosti zadataka, npr. u grupi Font nalaze se naredbe za oblikovanje znakova. Pokretač dijaloškog okvira (Dialog Box Launcher) je mala dijagonalna strjelica u donjem desnom kutu neke grupe kojom otvaramo pripadajući dijaloški okvir. Gumb Microsoft Office (Office Button) je gumb koji otvara dijaloški okvir s osnovnim naredbama za rad s dokumentom; otvaranje, spremanje i ispis dokumenta. Alatna traka Brzi pristup (Quick Access Toolbar) nalazi se u gornjem lijevom kutu pokraj gumba Office. Na njoj su, prema unaprijed zadanom, smješteni alati koje često koristimo prilikom rada u Wordu. To su alati Spremi (Save), Poništi (Undo) i Ponovi (Repeat). Naslovna traka (Title Bar) sadrži ime programa u kojem radimo te ime aktivnog dokumenta, a s desne strane gumbe za rad s prozorom (Buttons for the window). Ravnalo (Ruler) nalazi se iznad i s lijeve strane radne površine, a koristi se za razna podešavanja (npr. margina, namještanje oznaka za uvlačenje teksta...). Radna površina (Workspace) koristi se za rad u izabranom dokumentu. U Wordu radna površina ima izgled praznog lista papira. Gumbi za promjenu prikaza dokumenta (Document views) uz desni rub trake stanja omogućuju pet različitih prikaza dokumenta na zaslonu. Traka stanja (Status bar) nalazi se na dnu prozora, a prikazuje stranicu, broj riječi, jezik. Klizači (Scroll Bars) nalaze se ispod i s desne strane radne površine i njima se krećemo po dokumentu. Zumiranje (Zoom) – kontrola za promjenu razine uvećanja ili smanjenja dokumenta radi bolje čitljivosti ili preglednosti (ukoliko želimo na zaslonu vidjeti više stranica, ali manje veličine). Može se podešavati pomoću klizača ili upisom postotka povećanja ili smanjenja prikaza.

Unos i brisanje teksta Prilikom pokretanja Worda automatski se otvara prozor s novim (praznim) dokumentom. Pisanje započinjemo u dokumentu na onom mjestu gdje se nalazi točka unosa (kursor). Kad prilikom unosa teksta dođemo do desnog ruba dokumenta i nastavimo pisati, Word automatski prelomi tekst tako da točku umetanja zajedno s riječju koju pišemo premjesti na početak sljedećeg retka.

6-4

Slika 6-4. Točka unosa

Povijest Funkcija

Enter

novi odlomak

Shift + Enter

novi red, ali ne i novi odlomak

Ctrl + Enter

nova stranica

Sklopovlje

Tipke

Abeceda

Kad pritisnemo tipku Enter (Return) na tipkovnici, Word automatski kreira novi odlomak.

TEKST

Internet

OS

Alat Pokaži sve (Show/Hide) koristimo da bismo u dokumentu vidjeli oznake oblikovanja. To su nevidljivi znakovi kao što su oznake odlomka, tabulatora, razmaka i slično.

Slika 6-5. Skrivene oznake obliko-

Tablice

Za brisanje znakova koristimo tipke Backspace i Delete. Backspace briše jedan znak lijevo od točke umetanja, a Delete znak desno od točke umetanja. Brišemo li označeni tekst, svejedno je koju tipku koristimo za brisanje. U radu s dokumentom katkad pogriješimo u izboru neke naredbe, unosa ili oblikovanja. Da bismo poništili pogrešnu radnju, koristimo naredbu Poništi (Undo) .

Baze

kojom ponavljamo prethodnu

Obje naredbe nalaze se na alatnoj traci Brzi pristup (Quick Access Toolbar) .

6-5


Suprotna naredba jest naredba Ponovi (Repeat) radnju.

Spremanje dokumenata Nakon što smo tekst upisali, potrebno je dokument spremiti kako bismo poslije mogli raditi na njemu. Za �� spremanje dokumenta kliknemo na gumb Office i iz padajućeg izbornika možemo izabrati dvije naredbe za spremanje: Spremi (Save) i Spremi kao (Save As). Kad prvi put spremamo dokument, odabirom bilo koje od ovih dviju naredbi otvara se dijaloški okvir Spremi kao (Save As). U �� njemu određujemo mapu u koju ćemo spremiti dokument, ime dokumenta i tip. Po unaprijed zadanom, budući da se radi o Wordu 2007, tip dokumenta bit će .docx. Slika 6-6. Naredbe za spremanje dokumenta

Nakon što smo dokumentu dodijelili ime i nastavili pisati, dobro je dokument i dalje stalno spremati. Koristimo naredbu Spremi (Save) koju odabiremu u izborniku Office ili na alatnoj traci Brzi pristup (Quick Access Toolbar). Kako bi naš dokument mogli koristiti i korisnici Worda koji ne koriste verziju 2007, dokument je moguće snimiti i u obliku prijašne verzije (.doc). To određujemo u polju Spremi u obliku (Save As Type).

Slika 6-7. Spremanje dokumenta

Slika 6-8. Spremanje word dokumenta u formatu .pdf

Dokument u Wordu možemo spremiti i u formatu .pdf (Portable Document Format). To je format datoteke kojim želimo stvoriti dokument samo za čitanje i ispis. Da bismo dokument spremili u .pdf formatu, kod naredbe Spremi kao (Save As) kliknemo na trokutić kako bi se otvorio podizbornik u kojem odabiremo odgovarajuću mogućnost – PDF (objavi kopiju dokumenta kao PDF datoteku).

Važno je znati da opcija spremanja datoteke u .pdf formatu neće biti dostupna ukoliko nismo nakon instalacije programa s Microsoftovog web sjedišta instalirali odgovarajući dodatak.

6-6

Povijest Abeceda

Otvaranje i zatvaranje dokumenata Kada govorimo o otvaranju dokumenta, razlikujemo otvaranje novog i otvaranje postojećeg (već ranije kreiranog) dokumenta.

Internet

OS

Sklopovlje

Novi dokument, osim što otvaramo samim pokretanjem programa, možemo otvoriti tako da iz padajućeg izbornika klikom na gumb Office odaberemo naredbu Novo (New). Otvara se dijaloški okvir Novi dokument (New Document) u kojem odabiremo Prazan dokument (Blank Document) i kliknemo na gumb Stvori (Create). Nov prazan dokument možemo otvoriti istovremenim pritiskom na tipke Ctrl+N.

TEKST

Slika 6-9. Otvaranje novog dokumenta

Uz naredbu Otvori (Open) smješten je podizbornik Nedavno otvoreni dokumenti (Recent Documents) iz kojeg isto tako možemo otvoriti postojeći dokument.

Dokument zatvaramo naredbom ili gumbom Zatvori (Close). Ukoliko smo radili promjene u otvorenom dokumentu, a nismo ih spremili, prije zatvaranja program nas pita želimo li promjene spremiti.

6-7


Baze

Tablice

Otvaramo li dokument koji smo već ranije spremili na neki medij, koristimo naredbu Otvori (Open) iz već prije spomenutog padajućeg izbornika. Odabirom naredbe otvara se dijaloški okvir Otvaranje (Open) u kojem pronađemo mapu i dokument koji želimo otvoriti.

Proračunske tablice •

proračunska tablica

• • • • • •

excel radna knjiga radi list ćelija adresa ćelije ispuna

• • • • • • • •

automatska ispuna raspon ćelija stil ćelije stil tablice ispis radne knjige

• • • • •

izračuni formule funkcije

relativna adresa apsolutna adresa lista sortiranje podataka filtriranje podataka

•

grafikoni

Uvod

Više o OpenOffice.org Calcu možete pronaći u CARNetovoj e-Knjižnici na adresi e-knjiznica.carnet.hr/ kojoj možete pristupiti koristeći svoj elektronički identitet. Više o elektroničkom identitetu saznajte na www.carnet.hr

Proračunske tablice su tablice za unos i obradu numeričkih podataka na računalu. Podatci su prikazani tablično u redcima i stupcima i s njima možemo obavljati različite aritmetičke, financijske, statističke i druge proračune. Proračunske tablice često se koriste za izradu različitih obračuna prodaje, kalkulacija, troškovnika, financijskih i drugih poslovnih izvještaja kao i za kreiranje vlastitog obiteljskog (ili razrednog) proračuna (budžeta). Podatci iz tablice mogu se vrlo zorno grafički prikazati pomoću različitih grafikona. Formule za izračune pišemo sami ili koristimo različite funkcije programa u kojem radimo proračunske tablice. Za razliku od tablica na papiru, tablicama u računalu možemo dodavati i brisati retke i stupce, a ako promijenimo bilo koji podatak, svi izračuni se automatski ažuriraju. Isto tako povjerljive podatke možemo sakriti. Danas na tržištu postoji velik broj različitih programa za tablične kalkulacije. Najpoznatiji komercijalni program je Microsoft Excel a besplatni OpenOffice. org Calc. Oba programa lokalizirana su na hrvatski jezik.

Slika 7-1. Prozor Calca

U ovom poglavlju obradit ćemo Microsoft Office Excel 2007 hrvatsku inačicu (u daljnjem tekstu Excel).

7-2

Povijest Abeceda

Osnovno o Excelu

Sklopovlje

Excel pokrećemo dvoklikom na njegovu ikonu na radnoj površini ili klikom na gumb Start → Svi programi (All Programs) → Microsoft Office → Microsoft Office Excel 2007.

TABLICE

Tekst

Internet

OS

Otvara se prozor prikazan na slici 7-2.

Prozor Excela sastoji se od sljedećih elemenata: 1. Naslovna traka (Title bar) – nalazi se na vrhu prozora s natpisom Knjiga1 – Microsoft Excel.

Slika 7-3. Naslovna traka

2. Gumb Office (Office Button) – nalazi se na lijevoj strani naslovne trake, klikom na ovaj gumb otvara se izbornik s naredbama za rad s datotekama (otvaranje, zatvaranje, spremanje i ispis datoteka). 3. Alatna traka za brzi pristup (Quick Access Toolbar) – prema zadanim postavkama sadrži gumbe za brzo pokretanje naredbi Spremi (Save), Poništi

7-3


Baze

Slika 7-2. Prozor Microsoft Excela 2007

(Undo) i Ponovi (Redo). Na alatnu traku možemo dodati nove gumbe za naredbe koje često koristimo, mijenjati njihov poredak na traci ili ih ukloniti. 4. Vrpca (Ribbon) – sadrži kartice (Tabs) s naredbama namijenjenim izvođenju određenih aktivnosti. Kartice zamjenjuju izbornike iz ranijih inačica programa (Excel 97 – 2003).

Slika 7-4. Vrpca

Naredbe unutar kartice organizirane su u logičke grupe (group) prema srodnosti zadataka. Unutar pojedinih grupa nalazi se Pokretač dijaloškog okvira (Dialog Box Launcher), a klikom na strjelicu otvara se pripadajući dijaloški okvir. Slijedi kratak pregled i opis kartica. Kartica Polazno (Home)

Umetni (Insert) Izgled stranice (Page Layout)

Namjena

Omogućava uređivanje sadržaja ćelije (oblikovanje fonta i poravnanje sadržaja), oblikovanje brojeva, stilova, umetanje stupaca i redaka, sortiranje i traženje podataka

Umetanje tablice, slika, crteža, grafikona, hiperveza i teksta (tekstni okviri, WordArt, simboli)

Podešavanje orijentacije stranice, veličine lista i margina stranice, primjena teme stranice, pozadine, ispis crti rešetke

Formule (Formulas) Omogućava pristup formulama i funkcijama

Podatci (Data) Sortiranje, filtriranje, grupiranje i provjera valjanosti podataka, konsolidacija podataka, što-ako analize

7-4

Povijest Abeceda

Pregled (Review)

Različit prikaz tablice na zaslonu, prikaz dijelova prozora Excela, zamrzavanje (odmrzavanje) dijelova prozora, makronaredbe

OS

Prikaz (View)

Sklopovlje

Provjera pravopisa, umetanje (uređivanje i brisanje) komentara, zaštita radne knjige i radnog lista

– sadrži adresu aktivne ćelije ili broj reda-

Tekst

6. Traka formule (Formula bar) – sadrži gumb Umetni funkciju (Insert function) i prostor u kojem se vidi sadržaj označene (aktivne) ćelije (tekst, brojevi ili formula).

TABLICE

Slika 7-5. Traka Formula

Prilikom unosa sadržaja u ćeliju uz gumb Umetni funkciju pojavljuju se gumbi Unos (Enter) i Odustani (Cancel).

Baze

7. Radni list (Sheet) – sadrži polja poredana u retke i stupce. Sjecište retka i stupca naziva se ćelija (Cell). 8. Statusna traka (Status bar) nalazi se na dnu prozora – daje obavijest da je Excel spreman za rad, a prilikom upisivanja sadržaja u ćeliju pojavi se natpis „unos“. Slika 7-6. Statusna traka

Kad označimo sadržaj dviju ili više ćelija, na traci stanja prikazan je zbroj i prosjek brojeva u označenim ćelijama kao i količina brojeva nad kojima je obavljen izračun. Na desnoj strani statusne trake nalaze se gumbi za različit prikaz tablice na zaslonu kao i gumbi za zumiranje. Otvaranjem Excela automatski se otvara nova radna knjiga pod nazivom Knjiga1 (Book1). Dokument u Excelu naziva se radna knjiga i ima ekstenziju .xlsx (dok su ranije inačice imale ekstenziju .xls). Prema zadanim postavkama radna knjiga ima tri radna lista; List1 – List3 (Sheet1 – Sheet3). Kartica aktivnog radnog lista (onog koji vidimo na zaslonu) bijele je boje. Na drugi radni list prelazimo klikom na karticu s njegovim imenom.

7-5


5. Okvir naziva (Name box) ka i stupaca prilikom označavanja.

Internet

Radi uštede prostora na vrpci, pojedine kartice pojavljuju se samo kod određenih aktivnosti. Npr. Kartica Oblik (Format) pojavljuje se samo kad je označena slika ili crtež, kartica Dizajn (Design) samo kad je označena tablica (podatci oblikovani u tablicu), a kad označimo grafikon dostupne su kartice Dizajn (Design), Izgled (Layout ) i Oblik (Format).

Radne listove možemo dodavati i brisati te im mijenjati imena. Svaki radni list je tablica s 1.048.576 redaka i 16.384 stupaca (A – XFD). Stupci su označeni slovom, a redci brojem. Sjecište stupca i retka jest ćelija (Cell). U ćelije unosimo podatke i obavljamo razne izračune. Svaka ćelija određena je adresom ili referencom, slovom stupca i brojem retka u kojem se nalazi, npr. A1, B5 itd. Aktivna ćelija je ona koja je omeđena crnim pravokutnikom i čija se adresa nalazi u Okviru naziva na traci Formula. Kad označimo više ćelija, aktivna ćelija je bijele boje dok su ostale označene ćelije zatamnjene. Po završetku rada u Excelu spremimo rad (tablicu na kojoj smo radili) te zatvorimo program. Najlakše ćemo to učiniti klikom na gumb Zatvori (Close) na naslovnoj traci programa. Drugi način jest da kliknemo na gumb Office → Izađi iz programa Excel (Exit Excel).

Kretanje radnim listom Kad otvorimo radnu knjigu, označena je ćelija A1 – omeđena je crnim pravokutnikom. Ona je aktivna ćelija i njena adresa nalazi se u Okviru naziva. Započnemo li s unosom podataka, podatci će se upisivati u označenu ćeliju – A1. Za premještanje u drugu ćeliju jednostavno mišem kliknemo na nju. Uz miš koristimo i sljedeće tipke: Tipka

Funkcija

Tipke sa strjelicama (,←↑→↓,)

u susjednu ćeliju u smjeru strjelice

Ctrl + strjelica (↑,↓,)

u prvu (↑), odnosno posljednju (↓) ćeliju u stupcu u kojem je aktivna ćelija

Ctrl + strjelica (←,→)

u prvu (←), odnosno posljednju (→) ćeliju u retku u kojem je aktivna ćelija

Enter

u ćeliju ispod aktivne ćelije

Shift + Enter

u ćeliju iznad aktivne ćelije

Page Up

za jedan zaslon gore

Page Down

za jedan zaslon dolje

Za pomicanje po velikim tablicama koristimo vodoravni i okomiti klizač kako bismo prikazali stupce i retke tablice koji se ne vide na zaslonu.

7-6

Povijest Abeceda

Unos podataka Podatak unosimo u ćeliju. Podatak može biti tekst, broj, datum, formula ili funkcija.

Sklopovlje OS

Slika 7-7. Unos podatka u ćeliju

Najprije označimo ćeliju u koju želimo unijeti podatak i upišemo ga. Sadržaj koji unosimo upisuje se istovremeno u ćeliji i na traci Formula. Unos potvrđujemo pritiskom na tipku Enter ili klikom na gumb Unos (Enter) na traci Formula.

Internet

Ako se predomislimo i ne želimo unijeti podatak koji smo upisali, pritisnemo tipku Esc ili kliknemo na gumb Odustani (Cancel). Sadržaj upisan u ćeliju izbrišemo tako da označimo ćeliju i pritisnemo tipku Delete. Tijekom upisivanja u ćeliju sadržaj može prelaziti preko desne susjedne ćelije. Kad započnemo unos u susjednu ćeliju, višak sadržaja iz prethodne ćelije se sakrije. Naknadno uređujemo širinu ćelija kako bismo prikazali njihov cjelokupni sadržaj.

Tekst

Tekst se po zadanim postavkama poravnava uz lijevi rub ćelije. Ako započnemo unos teksta početnim slovom koje se već nalazi u jednoj od ćelija u istom stupcu, Excel ponudi sadržaj te ćelije. Ponudu možemo prihvatiti pritiskom na tipku Enter ili nastaviti unos novog podatka.

TABLICE

Za ispis teksta ćelije u dva ili više redaka, potrebno je za prijelaz u novi redak pritisnuti kombinaciju tipki Alt+Enter.

Slika 7-8. Izgled podataka u ćelijama

Datumi se unose u obliku dd-mm-gggg (dan-mjesec-godina), a razdvajaju se kosom crtom (18/06/1975) ili crticom (12-03-2008). Po zadanim postavkama poravnaju se uz desni rub ćelije. Vrijeme unosimo u obliku hh:mm (sat:minuta) i odvajamo ih dvotočjem, npr. 10:15. Za brzi unos tekućeg datuma pritisnemo Ctrl+Shift+, (zarez), a tekućeg vremena Ctrl+Shift+. (točka). Za unos trenutnog datuma i vremena koje će se ažurirati svaki put kada otvorimo radnu knjigu koristimo funkcije TODAY (za datum) i NOW (za vrijeme). Želimo li isti podatak unijeti u više ćelija, označimo sve ćelije (ne moraju biti susjedne), u aktivnu ćeliju unesemo podatak i pritisnemo Ctrl+Enter.

7-7


Baze

Brojevi i datumi poravnaju se po zadanim postavkama uz desni rub ćelije. Želimo li ih poravnati uz lijevi rub ćelije, prije unosa broja potrebno je upisati izostavnik ili apostrof (‘) npr. ‘123. Kod unosa negativnog broja najprije se upiše negativni predznak (-), a zatim broj.

Baze podataka • •

baza podataka relacijska baza podataka

• • • •

entitet redundancija

(zalihost)

• • • • • •

tablica slog

polje tip i svojstvo polja primarni i vanjski ključ normalizacija odnos (relacija-veza) referencijalni integritet

•

pretraživanje (lookup)

• • • • • •

sortiranje podataka filtriranje podataka sql i upiti obrasci izvoz podataka izvještaji

Uvod U svakodnevnom životu pojavljuje se čitav niz raznih evidencija, kartoteka, imenika, albuma koji predstavljaju manje ili više složene baze podataka. Neke od jednostavnijih evidencija, imenika i sl. možemo sasvim uspješno voditi i pomoću programa za tablične proračune koje u tom slučaju nazivamo plošnim bazama (jer se svi podatci nalaze samo u jednoj tablici tj. predstavljeni su dvodimenzionalno – plošno). Tu postoje znatna ograničenja (vidi poglavlje Proračunske tablice). Koncepcija baze podataka polazi sa stajališta stvaranja jedinstvenog skupa podataka tako da između tih podataka postoje određeni odnosi. Jedan te isti skup podataka služi većem broju aplikacija odnosno korisnika. Baze podataka mogu se definirati kao skup povezanih podataka ili preciznije rečeno baza podataka je organizirana i uređena cjelina međusobno povezanih podataka spremljenih bez nepotrebne redundancije (zalihosti). U zavisnosti od strukture odnosa između entiteta baze podataka i njihovog povezivanja razlikuju se tri osnovna modela baza podataka: •

Hijerarhijske

•

Mrežne

•

Relacijske

Od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća prevladavale su hijerarhijske i mrežne baze podataka, a od osamdesetih godina prošlog stoljeća to su relacijske baze podataka koje su danas gotovo isključivo u uporabi. U nastavku bavit ćemo se samo relacijskim bazama podataka.

Udvostručavanje ili umnožavanje Entitet predstavlja stvaran ili apstraktan objekt ili događaj o kojem se u informacijskom sustavu prikupljaju podatci. Hijerarhijske baze podataka zasnivaju se na hijerarhijskim strukturama podataka koji imaju oblik stabla. Mrežne baze podataka zasnivaju se na mreži podataka povezanih tako da ne postoje ni podređeni ni osnovni segmenti.

8-2

Povijest Abeceda

Relacijske baze podataka

OS

Sklopovlje

Relacijska baza podataka sastoji se od skupa povezanih tablica odnosno relacija. Definicija jedne relacije naziva se relacijska shema i sastoji se od naziva relacije i popisa atributa (obilježja) koji su u sastavu te relacije. Definicija čitave baze podataka naziva se relacijska shema baze podataka, a sastoji se od relacijskih shema svih relacija koje ulaze u sastav baze podataka. Relacijska struktura u velikoj je mjeri podudarna s predodžbom događaja stvarnog svijeta i podataka koje ti događaji generiraju. Zbog svoje jednostavnosti i prilagođenosti ljudskom shvaćanju podataka i odnosa među njima relacijski model ima prednost pred ostalim modelima podataka. Relacijska baza podataka danas je najčešće korišteni model baza podataka.

Internet

Upravljanje bazom podataka vrši Sustav za upravljanje bazom podataka – SUBP (Database Management System – DBMS) odnosno RDBMS za relacijske baze. RDBMS je program, zapravo programski sustav, koji pohranjuje podatke u obliku međusobno povezanih tablica, odnosno to je sustav za organiziranje baze podataka i rad s podatcima u njoj. Ovaj sustav u osnovi obavlja dvije grupe poslova: 1. Definiranje baze podataka (Database Definition)

Tekst

2. Rad s podatcima (Database Management)

•

Unošenje, uređivanje, prikazivanje, pretraživanje, sortiranje i filtriranje podataka

•

Dohvat podataka

•

Zaštita integriteta podataka

•

Kontrola istovremenog pristupa podatcima

•

Zaštita od neovlaštenog korištenja

•

Stvaranje izvještaja

•

Kontrola baze podataka

•

Obnova baze u slučaju "pada"

BAZE

Definiranje tablica i relacija

8-3


•

Tablice

U sklopu ovoga obuhvaćeno je uz ostalo:

Tablica Tablica (Table) je osnovni objekt relacijske baze podataka i u njoj su pohranjeni podatci. Zaglavlje Redak (Slog)

ID_ucenik

JMBG

ime

prezime

datum_r

mjesto_s

ulica

broj

1

1910980380012

Ivica

Šimić

19.10.1980

Makarska

Sinjska

3

2

1009979380033

Davor

Zorić

10.09.1979

Zadar

Bubalova

45a

3

0101981385025

Nada

Janković

01.01.1981

Šibenik

Kninska

12

4

1201969385123

Vlatka

Grgić

12.01.1969

Split

Bregovita

23

5

1112987425234

Cvita

Jukić

11.12.1987

Split

Lička

6

...

...

...

...

...

...

...

...

Slika 8-1. Tablica

Stupac (Polje)

Redak tablice naziva se Relacija (Relation), pojmovno je podudaran sa slogom podataka i predstavlja informaciju o jednom subjektu (učenik, zaposlenik, škola...), dakle relacije su pohranjene kao tablice. Tablica (relacija) sastoji se od redaka (slogova) (Record) i stupaca koji se nazivaju atributi i pojmovno odgovaraju polju podataka (Field). Istovrsni objekti (recimo učenici) prikazani su u tablici redcima koji su opisani stupcima ili poljima (Ime, Prezime...). Osnovne karakteristike tablice (relacije) su: •

ne postoje dva jednaka retka

•

ne postoje dva stupca jednakih imena

•

redoslijed redaka nije bitan

•

redoslijed stupaca nije bitan

Primarni ključ Polje ili više polja (Atributa) kojima se može jednoznačno definirati redak (slog) tablice naziva se primarni ključ. Primjer: U tablici učenik polje JMBG je ono koje jednoznačno definira redak te može biti primarni ključ jer ne postoje dvije ili više osoba s istim jedinstvenim matičnim brojem građana (JMBG). Malo kasnije pokazat ćemo zašto je jednostavnije, a obično i nužno kreirati novo polje za identifikaciju slogova za primarni ključ, u ovom slučaju ID_ucenik (Slika 8-1.). Sam RDBMS ovom polju automatski dodjeljuje jedinstveni broj (za svaki novi slog zadnji dodijeljeni broj povećava se za 1).

8-4

Prefiks ID koristimo radi lakšeg uočavanja polja koja su ključevi (primarni ili vanjski).

Povijest ime

prezime

datum_r

mjesto_s

1 2 3 4

ulica

broj

1910980380012

Ivica

Šimić

19.10.1980

Makarska

Sinjska

3

1009979380033

Davor

Zorić

10.09.1979

Zadar

Bubalova

45a

0101981385025

Nada

Janković

01.01.1981

Šibenik

Kninska

12

1201969385123

Vlatka

Grgić

12.01.1969

Split

Bregovita

23

5

1112987425234

Cvita

Jukić

11.12.1987

Split

Lička

6

...

...

...

...

...

...

...

...

Sklopovlje

JMBG

Abeceda

TABLICA Ucenik ID_ucenik

Slika 8-2. Tablica Ucenik

OS

Primarni ključ upotrebljava se za povezivanje tablica i ima dvostruku ulogu: jednoznačno definira retke tablice, a preko njega se ostvaruje i veza s drugim tablicama.

vrijednost primarnog ključa mora biti jednoznačna

•

primarni ključ ne može imati vrijednost NULL (ne može biti prazno polje)

•

primarni ključ mora postojati kod kreiranja i spremanja sloga.

Tekst

•

Internet

Primarni ključ mora zadovoljavati:

Uzmimo da nam je zadatak izraditi bazu podataka u kojoj će se pratiti učenici (njihovi osnovni podatci) te njihovo sudjelovanje na natjecanjima i uspjeh na istim. Podatci koje želimo imati zapisane u bazi su:

prez.

JMBG

dat.rođ.

mjesto

adresa

županija

škola

šk. god.

vrsta natj.

predmet

uspjeh

Slika 8-3. Tablica Ucenik

Primijetimo da u slučaju ovako formirane tablice JMBG ne bi mogao biti primarni ključ i da ovdje treba postaviti posebno polje (ID), o čemu je bilo riječi prije, a čija vrijednost će jednoznačno definirati svaki slog. Kad počnemo popunjavati tablicu podatcima, vidimo (Slika 8-4.) mnogostruko ponavljanje istih podataka (ime, prezime, JMBG, datum rođenja, mjesto, adresa, županija, škola), odnosno gotovo cijelih slogova za pojedinog učenika za svaku školsku godinu, vrstu natjecanja te predmet (Slika 8-4).

8-5

BAZE

ime


ID

Tablice

Identifikacija sloga (retka), Ime, Prezime, JMBG, Datum rođenja, Mjesto stanovanja, Adresa stanovanja (ulica i broj), Županija, Škola, Školska godina, Vrsta natjecanja, Predmet i Uspjeh. Kako smo ranije rekli, podatci se u relacijskim bazama pohranjuju u tablicama pa ćemo sukladno tome pokušati sve zahtijevane podatke pohraniti u tablicu prikazanu na Slici 8-3.

ID

ime

prez.

JMBG

dat.rođ.

mjesto

adresa

županija

škola

šk. god.

vrsta natj.

predmet

uspjeh

1

Ivica

Šimić

1910980380012

19.10.1980

Split

Sinjska 3

Split.-dal.

Pomorska

2005/06

državno

Inform.

75%

2

Ivica

Šimić

1910980380012

19.10.1980

Split

Sinjska 3

Split.-dal.

Pomorska

2006/07

županij.

Inform.

86%

3

Ivica

Šimić

1910980380012

19.10.1980

Split

Sinjska 3

Split.-dal.

Pomorska

2006/07

općinsko

fizika

51%

4

Ivica

Šimić

1910980380012

19.10.1980

Split

Sinjska 3

Split.-dal.

Pomorska

2007/08

državno

Inform.

48%

5

Davor

Zorić

1009979380033

10.09.1979

Varaždin

Kninska

Varaždinska

Tehnička

2006/07

školsko

fizika

81%

6

Davor

Zorić

1009979380033

10.09.1979

Varaždin

Kninska

Varaždinska

Tehnička

2006/07

općinsko

hrvatski

98%

7

Davor

Zorić

1009979380033

10.09.1979

Varaždin

Kninska

Varaždinska

Tehnička

2007/08

općinsko

engleski

91%

8

Davor

Zorić

1009979380033

10.09.1979

Varaždin

Kninska

Varaždinska

Tehnička

2007/08

županij

engleski

61%

9

Hrvoje

Anić

2901980380512

29.01.1980

Split

Bubalova

Split.-dal.

Glazbena

2006/07

županij

engleski

78%

Slika 8-4. Tablica Ucenik s upisanim podatcima o natjecanjima

Ovo je u suprotnosti s definicijom baze podataka koja glasi: Baza podataka je skup međusobno povezanih podataka, spremljenih bez redundancije (zalihosti), a u kontekstu baze podataka redundantnost (zalihost) je pojava kad je ista činjenica nepotrebno zapisana više puta. Nepotrebno ponavljanje istih podataka u bazi dovodi do niza poteškoća u radu s bazom. Poteškoće se očituju na razne načine i to počevši od nepotrebnog zauzimanja memorijskog prostora do pojava tzv. anomalija unosa, promjene i brisanja podataka. Vodi li se primjerice u našoj bazi adresa stanovanja pojedinog učenika na više mjesta, ukoliko dođe do promjene adrese jednog učenika to se mora upisati na svim mjestima na kojima je adresa zapisana. Ukoliko na jednom mjestu to ne bi bilo obavljeno, došli bismo u situaciju da imamo krive i nepouzdane podatke u bazi. Da bi se ovo izbjeglo, vrši se tzv. normalizacija.

Normalizacija Normalizacija je postupak kojim se tablice u bazi strukturiraju tako da se izbjegne redundantnost i međuzavisnost te da se stvori što konzistentniji model podataka. Iza normalizacije stoji složena matematička teorija kojom se mi ovdje, naravno, nećemo baviti, međutim krajnje pojednostavljeno normaliziranje znači da se tablica u kojoj se nepotrebno ponavljaju podatci organizira u veći broj tablica. U rješavanju ovog problema veliki značaj ima i iskustvo dizajnera baze. Pomoću tzv. pravila dobrog dizajna tablice moguće je utvrditi ima li dizajn tablice smisla i je li lako primjenjiv.

8-6

Povijest

Pravila dobrog dizajna tablice su:

Abeceda

1. Jedinstvenost polja – Svako polje u tablici mora predstavljati jedinstveni tip informacije.

Sklopovlje

2. Primarni ključevi – Svaka tablica mora imati primarni ključ koji se sastoji od jednog ili više polja tablice. 3. Funkcionalna ovisnost – Vrijednosti stupca s podatcima pridružene svakoj od jedinstvenih vrijednosti primarnog ključa moraju se odnositi na subjekt tablice i u potpunosti ga opisivati.

OS

4. Nezavisnost polja – Mora postojati mogućnost mijenjanja podataka u bilo kojem polju (osim primarnog ključa), a da se pritom ne utječe na podatke u ostalim poljima.

Internet

Sukladno svemu rečenom problem tablice Ucenik (Slika 8-4.) možemo riješiti njenim “razbijanjem” u nekoliko manjih. Dakle: Iz tablice Ucenik izdvajamo dio koji se odnosi na učenika, a koji se ne mijenja bez obzira na to kad je, na kojima i je li uopće sudjelovao na natjecanjima (Slika 8-5.), dakle izdvajamo njegove nepromjenjive podatke. prez.

JMBG

dat.rođ.

ID_mjesto

adresa

1

Ivica

Šimić

1910980380012

19.10.1980

1

Sinjska

ID_skola

Tablice

Slika 8-5. Nova tablica Ucenik

BAZE

U posebnu tablicu također možemo izdvojiti podatke o mjestu (gradu) stanovanja. U ovoj tablici možemo voditi podatke o nazivu mjesta, poštanskom i pozivnom broju mjesta te o županiji u kojoj je taj grad (Slika 8-6.), nepromjenjive podatke koji su vezani za mjesto. Dodavanjem tablice Mjesto u tablici Ucenik sada umjesto naziva mjesta vodimo identifikaciju pripadajućeg mjesta (ID_mjesto). Ovo nam omogućuje da prema potrebi možemo uključiti i ostale podatke o mjestu u prikaz podataka o učeniku (O ovom će biti riječi kasnije u poglavlju o UPITIMA) . Tablica Mjesto ID_mjesto

mjesto

pošt.br

poz.br

ID-zupanija

1

Split

21000

021

17

2

Zagreb

10000

01

1

Slika 8-6. Tablica Mjesto

Tablica Natjecanje ID_natjecanje

Šk_god.

razred

1

2005/06

I

2

2000/01

I

ID_ucenik

ID_vrsta_natj

ID_predmet

rezultat

Slika 8-7. Tablica Natjecanje

8-7


ime

Tekst

Tablica Ucenik ID_ucenik

Slike i multimedija • • •

multimedijski formati zvuk windows sound recorder

• • • •

windows media player video frame rasterska grafika

• • • • • • • •

slojevi kanali putanje xtns funkcije filtri vektorska grafika objekti crtanje

• • • • • • •

krivulje tekst paragraph text artistic text crtanje bojanje bitmape

Uvod Računala se danas u kućanstvu (a u velikoj mjeri i poslovno) najčešće koriste u multimedijske svrhe: spremanje i obrada slika, fotografija i crteža, izrada i uređivanje audio i video zapisa, prezentacija, multimedijskih CD-a i DVD-a, stavljanje (upload) i uzimanje (skidanje, download) slika, audio i video sadržaja s interneta, videokonferencije i videotelefonija, igranje, slušanje radio programa te gledanje televizijskog programa i sl. Multimedijsko računalo mora imati priključene uređaje i instalirane programe kako bi moglo vršiti prikaz i obradu multimedijskih sadržaja.

9-2

Povijest Abeceda

Uređaji

Internet

OS

Sklopovlje

Da bi se za računalo moglo reći da je multimedijsko, mora imati priključene uređaje poput zvučnika, mikrofona, slušalica, video kamere (web kamere), a podrazumijeva se da ima monitor te priključenu zvučnu i grafičku karticu. Zvučna (audio) i grafička (video) kartica mogu biti sadržane u sklopu matične ploče (kod jeftinijih modela računala) što može zadovoljiti manje zahtjevne korisnike multimedije. Za ozbiljnije korištenje multimedijskih sadržaja, a pogotovo za igranje suvremenih računalnih igara, potrebno je imati kvalitetniju grafičku karticu priključenu na matičnu ploču računala ili specijaliziranu grafičku i video karticu namijenjenu isključivo za profesionalnu uporabu. Za igranje online igara i pristup internetskim sadržajima nužan je uređaj za pristup internetu: modem ili sve popularnija mrežna kartica (DSL pristup preko routera). Za obradu slike bitni su pisač za ispis i skener (scanner) za snimanje slika s papira u digitalni oblik te svakako mediji za spremanje poput tvrdih diskova, CD-a i DVD-a, vrpci, kao i vrlo popularni mediji s manjim kapacitetom kao što su USB ključići (stikovi).

Tekst

Pored navedenih najčešće korištenih uređaja tu su još i uređaji koji su danas sve više u uporabi: mobiteli, digitalne videokamere, digitalni fotoaparati, grafički tableti, razni glazbeni uređaji, diktafoni i sl.

Programi

Tablice

Kad govorimo o korištenju računala u multimedijske svrhe, mislimo na digitalnu multimediju koja će uskoro prevladati i na najpoznatijem multimedijskom uređaju u kućanstvu - televizoru koji je donedavno prikazivao isključivo analognu multimediju.

Baze

Digitalna multimedija na računalu podrazumijeva mogućnost spremanja i obrade multimedijskih sadržaja. Za to su potrebni programi kojima ćemo to raditi. U pravilu uz kupljeni multimedijski uređaj dolazi i program, no to nije uvijek slučaj.

Za prikaz slika postoji više programa. Najpoznatiji komercijalni programi su oni koji dolaze uz operacijski sustav Windows i koji se automatski pokreću (ako nije drugačije definirano) kad se klikne na slikovnu datoteku. Radi se o Windows Picture and Fax Viewer programu. Postoji i mnoštvo drugih programa, a među njima i besplatni poput IrfanView i sl.

9-3

Programiranje Izrada weba Prezentacije

MULTIMEDIJA

Tekst je također dio multimedije. U programu MS Word već smo vidjeli neke elemente poput animacije naslova koja se može vidjeti na ekranu, ali ne i na papiru kao i veze (linkove) koje na računalu možemo koristiti dok su na papiru one neupotrebljive. Tekst koji sadrži veze na druge tekstne sadržaje nazivamo hipertekst. Taj se pojam zadržao pa se često koristi i kada se veza (link) u tekstu koristi za povezivanje na slike, animacije, audio i video zapise. U literaturi se za takve tekstove umjesto naziva hipertekst može naići i na naziv hipermedija. Hipertekst je najpraktičniji kad se koristi u html i pdf formatu. Zbog niza prednosti u zadnje se vrijeme najčešće koriste pdf (Portable Document Format) datoteke, pri čemu nije nebitno ni to što je program za čitanje pdf datoteka Adobe Reader besplatan, jednostavan i lako dostupan. Nedostatak je što nemaju baš svi programi mogućnost izvoza (export) u pdf format.

Za obradu slika također postoji mnoštvo programa, od manje zahtjevnih sa slabijim mogućnostima kao što je MS Paint (Bojanje) koji dolazi uz Windowse preko profesionalnih programa kao što su Adobe Photoshop, Corel Photopaint do besplatnih kao što su Gimp i OpenOffice.org programa Draw te Google Picasa. Za obradu crteža postoji nekoliko programa. Kod obrade crteža moramo razlikovati rasterski od vektorskog crteža. Rasterski crtež sastoji se od točkica (pixela), a vektorski crtež čine objekti, tekst, krivulje. Kod povećanja crteža rasterski crtež gubi na kvaliteti jer se pikseli koje se prikazuju kao kvadratići povećavaju i crtež se nazubljuje dok vektorski crtež ostaje iste kvalitete zahvaljujući matematičkom preračunavanju duljine i smjera odnosno koordinata početne i završne točke te koeficijenata krivulja. Za izradu rasterskog crteža može se koristiti spomenuti MS Paint program (Bojanje) i Gimp, dok za izradu i obradu vektorskih crteža moramo koristiti specijalizirane programe za vektorsko crtanje kao što su CorelDraw i Adobe Illustrator. Za reprodukciju, snimanje i obradu zvuka postoji mnogo programa. Najčešće se za jednostavnije radnje kod snimanja zvuka koristi program vrlo skromnih mogućnosti Snimač zvuka (Sound Recorder) koji dolazi s Windowsima (postoje i profesionalni programi poput Total Recordera, Sound Forgea, Adobe Audition i sl.), a za reprodukciju Windows Media Player, no postoji i niz drugih poput Gom Playera, Real Media Playera, Quick Time Playera, Winampa, Musicmatch Jukeboxa, CoolEdit Proa i sl. Kod obrade animacija razlikujemo programe koji su pogodni za obradu animacija za internet: Flash, Swish, Easy Gif Animator, programe za 3D animacije kao Swift3D te programe za 3D modeliranje: 3D Studio MAX, Simply 3D, Maya i besplatni Blender. Video zapise možemo gledati pomoću Windows Media Playera i drugih programa (Playera), ovisno o formatu zapisa. Za obradu video zapisa koristi se Windows Movie Maker koji dolazi s Windowsima, Adobe Premiere za profesionalne potrebe te ostali programi poput Sony Vegasa i sl.

9-4

Povijest Abeceda

Obrada zvuka

Internet

OS

Sklopovlje

Zvuk koji je zapisan u analognom i digitalnom obliku važan je dio multimedije. Da bismo snimili zvuk i unijeli ga u računalo, moramo imati priključene uređaje (devices): mikrofon i zvučnu karticu. Moraju biti instalirani i određeni programi koji omogućuju rad tih uređaja (drivers). Prilikom snimanja zvuka i unosa u računalo zvuk se iz analognog oblika pretvara u digitalni. Najjednostavniji program za snimanje zvuka je Sound Recorder koji dolazi s Windowsima.

Slika 9-1. Program Sound Recorder u Windows Visti (lijevo) i Windows XP (desno)

Tekst

Ukoliko su priključeni mikrofon i zvučna kratica, Sound Recorder odmah će omogućiti snimanje zvuka. Potrebno je samo kliknuti na Start Recording i snimanje započinje. Snimanje se prekida klikom na Stop Recording. Nakon toga pojavljuje se prozor za spremanje zvučne datoteke (Slika 9-1).

Tablice

Nakon što zvuk snimimo, možemo ga i poslušati. Tom prilikom događa se obrnut proces. Sada se zvuk iz digitalnog oblika uz pomoć zvučne kartice i zvučnika pretvara u analogni. Zvuk možemo slušati uz pomoć Windows Media Playera koji dolazi s Windowsima ili nekog od ranije navedenih programa za slušanje zvučnih (audio) datoteka.

9-5


MULTIMEDIJA

Baze

Sound Recorder je do Windowsa XP spremao zvučne datoteke u Microsoft Wave formatu (wav). To je nekomprimirani format koji zauzima dosta mjesta. U Windows Visti program Sound Recorder sprema u Windows Media Audio (wma) formatu. To je sažet (komprimiran) zvučni zapis koji zauzima manje mjesta.

U praksi susrećemo više zvučnih formata. Najčešće korišteni sažeti (komprimirani) zvučni formati uz wma su MPEG Audio Layer 3 (mp3) i RealAudio (ra), a od nesažetih pored wav formata tu su MIDI (mid) i Audio CD (cda) formati. Sažimanje je postupak uklanjanja nepotrebnih zvukova (koje ljudsko uho ne čuje ili slabije čuje). Prilikom sažimanja treba ipak voditi brigu o tome da se uslijed prevelikog komprimiranja i uštede na prostoru ne izgubi na kvaliteti zvuka. Odnos veličine zvučne datoteke i kvalitete zvuka direktno je proporcionalan. Kod snimanja govora ta se razlika toliko ne uoči kao kod snimanja glazbe. Kod snimanja glazbe važno je napomenuti da su AUTORSKA PRAVA zaštićena zakonom te da nije dozvoljeno kopirati i dalje distribuirati kopirane zvučne datoteke koje ne nose oznaku da su slobodne za objavljivanje i kopiranje. Originalni CD smije se kopirati samo u svrhu čuvanja (backupa originala) za vlastite potrebe. Takvu kopiju ne smije se davati drugima na kopiranje jer na taj način neovlašteno distribuiraju tuđa autorska prava, što je zakonom zabranjeno.

Slika 9-2. Program Windows Media Player ima ugrađenu podršku za DRM (Digital Rights Management) i daje izbor korisniku hoće li ili neće nametnuti zaštitu preuzetim glazbenim datotekama sa CD-a.

9-6

Povijest Abeceda

Obrada video zapisa

Sklopovlje

Danas je nemoguće govoriti o multimediji, a ne spomenuti video sadržaje. Razvojem novih tehnologija video sadržaji postali su dostupniji nego ikad. Šira uporaba video sadržaja na internetu donedavno bila je nezamisliva, a danas je internet gotovo nezamisliv bez video sadržaja. Tome je najviše doprinijela tehnologija koja je omogućila brz pristup internetu i tehnologija koja je omogućila digitaliziranje video zapisa i njegovo sažimanje.

Internet

OS

Kod videa, kao i kod audio zapisa, razlikujemo analogni i digitalni zapis. Analogni video zapis nalazi se na video kasetama i trakama, a digitalni na diskovima, CD-ima, DVD-ima i drugim medijima za pohranu digitalnog sadržaja. Za pretvaranje analognog u digitalni video zapis za kućnu ili osobnu uporabu dovoljno je imati videoplayer, televizor i digitalnu video DVD kameru. Postoje i drugi uređaji i načini pretvaranja video zapisa, kao i specijalni programi za profesionalnu uporabu. No princip je uvijek isti. Video player prikazuje analogni singal, a specijalni program ili uređaj pretvara ga u digitalni i snima na jedan od navedenih medija.

Tekst

Da bi se na video zapisu prikazao pokret, potrebno je snimiti nekoliko slika zaredom koji se u programima zovu Frames. Što se prikazuje veći broj slika u sekundi, to je video zapis kvalitetniji, ali i zauzima više prostora. Za prosječan video (bez trzanja – bez preskoka) potrebno je imati minimalno 16 fps (Frames Per Second) – slika u sekundi, a za kvalitetan video zapis treba dvostruko više slika u sekundi.

Tablice

Postoji više oblika u kojima se pojavljuju digitalni video zapisi: avi, mpeg, DivX, wmv. AVI (Audio Video Interleaved) video zapisi pogodni su jer ih možemo pokrenuti na gotovo svim računalima. Nisu pogodni za širu uporabu i razmjenu zato što zauzimaju puno prostora.

9-7


MULTIMEDIJA

Baze

MPEG format doživio je nekoliko inačica, a prepoznat ćemo ga po nastavku .mpg. Koristi se u filmskoj (izdavačkoj) industriji te za zapisivanje video sadržaja na DVD i CD. Zapis u MPEG formatu vrlo je kvalitetan. Ranije je bio jako popularan, a danas sve više popularnost MPEG formata preuzima DivX format zbog velike kompresije i zauzimanja malo prostora na mediju. Zbog svega toga postao je popularan za distribuciju video sadržaja, a pogotovo filmova preko interneta te njihovu pohranu na CD i DVD.

Prezentacije • • • •

prezentacija

•

powerpoint slajd unos teksta

umetanje grafike, videa i zvuka

• •

wordart stil pozadine

• • • •

tema slajda animacije dijaprojekcija ispis prezentacije

Uvod Prezentacija je izlaganje na određenu temu pomoću tehničkih pomagala kao što su grafoskop, računalo i projektor. Prezentirati možemo ideje, novi proizvod, prijedlog za izlet ili odmor, školsko gradivo, omiljenu emisiju – što god poželimo. Više o OpenOffice.org Imressu možete pronaći u CARNetovoj e-Knjižnici na adresi e-knjiznica.carnet.hr/ kojoj možete pristupiti koristeći svoj elektronički identitet. Više o elektroničkom identitetu saznajte na www.carnet.hr

Prezentacija se sastoji od slajdova (stranica sa sadržajem) koji se izmjenjuju za vrijeme izlaganja. Budući da se sadržaj na slajdovima može animirati (kretati po slajdu) i da ga mogu pratiti zvučni efekti, prezentacijom možemo izabranu temu predstaviti publici na zanimljiv i atraktivan način. Prezentaciju možemo prikazati poput kratkog filma, može je izlagati govornik koji će izmjenjivati slajdove u skladu s objašnjenjima koja daje publici ili ćemo prezentaciju prilagoditi gledatelju – pojedincu da je samostalno pogleda u miru na svom računalu, npr. o proizvodu ili usluzi koju nudimo. Za izradu prezentacije potreban je odgovarajući programski alat. Danas na tržištu postoji više programa za izradu prezentacija. Najpoznatiji komercijalni program je Microsoft PowerPoint, a najpoznatiji besplatni (opensource) program je Impress koji je sastavni dio programskog paketa OpenOffice. Mi ćemo obraditi Microsoft PowerPoint 2007 (dalje u tekstu PowerPoint).

Slika 10-1. Prozor programa Impress

10-2

Povijest Abeceda

Pokretanje PowerPointa PowerPoint pokrećemo dvoklikom na njegovu ikonu na radnoj površini ili klikom na gumb Start → Svi programi (All Programs) → Microsoft Office → Microsoft Office PowerPoint 2007.

Tablice

Tekst

Internet

OS

Sklopovlje

Otvara se prozor poput ovog na slici.

Slika 10-2. Prozor PowerPointa

Baze

Prozor PowerPointa sastoji se od istih glavnih dijelova kao i prozori ostalih programa iz skupine Microsoft Office 2007. Naravno, naredbe na karticama prilagođene su potrebama PowerPointa. 1. okno s karticama Slajdovi (Slides) i Struktura (Outline) uz lijevi rub prozora. Na kartici Slajdovi nalaze se umanjene slike slajdova prezentacije što omogućuje lako premještanje i kopiranje slajdova te prikaz izabranog slajda u prozoru PowerPoint-a.

TACIJE

2. okno slajd – sadrži slajd, stranicu prezentacije na koju unosimo tekst i grafiku

Programiranje Izrada weba PREZEN-

Multimedija

Specifično je za PowerPoint radno područje koje se sastoji od tri dijela:

3. okno za unos bilježaka – koristimo kad želimo napraviti bilješke (podsjetnik) koje ćemo koristiti tijekom prezentacije, a mogu se prikazati na zaslonu ili ispisati na papir Prezentaciju spremamo klikom na gumb Office → Spremi (Save) te odredimo ime i mjesto (disk, mapu) kamo prezentaciju želimo spremiti. Prezentacija ima nastavak .pptx. Ranije spremljenu prezentaciju otvaramo pomoću gumba Office → Otvori (Open) na isti način kao što otvaramo i ostale dokumente iz skupine programa Microsoft Office (Word, Excel).

10-3

Izrada nove prezentacije Otvaranjem PowerPointa otvara se nova prazna prezentacija s početnim slajdom. Uobičajeno je da prvi slajd prezentacije sadrži naslov odnosno naziv prezentacije – teme koja se prezentira te podnaslov ili ime autora.

Unos teksta u okvire Sadržaj na prvom slajdu (slika 2) unosimo tako da kliknemo u okvir u koji želimo unijeti tekst te upišemo sadržaj. Po unosu sadržaja u prvi okvir, kliknemo u drugi okvir kako bismo unijeli podnaslov i upišemo sadržaj. Ako želimo sadržaj samo u jednom okviru, drugi okvir izbrišemo tako da kliknemo na njegov rub da bismo ga označili i pritisnemo tipku Delete. Tekst na slajdu uređujemo na isti način kao što smo naučili u Wordu i Excelu pa to nećemo ponavljati (veličina i boja fonta, brisanje i dodavanje teksta itd.).

Dodavanje novog slajda Nakon što unesemo sadržaj na prvi slajd, dodajemo sljedeći. Na kartici Polazno (Home) kliknemo na strjelicu gumba Novi slajd (New Slide) što otvara galeriju izgleda slajdova. PowerPoint nudi nekoliko korisnih izgleda slajdova za unos teksta, crteža, grafova i ostalih objekata, a nudi i potpuno prazan slajd koji možemo oblikovati kako želimo. Kad kliknemo na izgled slajda koji nam odgovara, novi slajd umetne se u prezentaciju i prekrije prethodni. Istovremeno se u oknu s lijeve strane pojavi minijatura slajda koji smo upravo dodali u prezentaciju.

Slika 10-3. Dodavanje novog slajda

10-4

Povijest Abeceda Sklopovlje OS Internet Slika 10-4. Novi slajd u prezentaciji

Tekst

Slijedi unos sadržaja na slajd. Kod unosa sadržaja treba pripaziti na ravnotežu teksta i grafike. Tekst mora biti čitak, sažet i jasan – prevelika količina teksta mogla bi zbuniti publiku. S druge strane, previše grafike može odvući pažnju publike od onog bitnog što želimo poručiti.

Baze

Tablice

Veličina i boja fonta moraju biti odgovarajuće – tekst ispisan premalim fontom neće biti čitljiv kao ni tekst čija boja nije u skladu s podlogom slajda (ne možemo svijetlim bojama ispisati tekst na svijetloj podlozi).

Grafičke oznake i numeriranje

TACIJE

Izgled slajda koji smo izabrali uvelike ovisi o načinu stvaranja numeriranih popisa. Većina okvira za unos sadržaja već sadrži grafičku oznaku (točku) za unos sadržaja. Kliknemo unutar okvira i upišemo sadržaj prvog retka. Pritiskom na tipku Enter i prelaskom u sljedeći redak automatski prenosimo i grafičku oznaku.


Multimedija

Tekst obično unosimo tako da u jedan okvir unesemo naslov slajda, a u drugi napomene ili činjenice vezane uz naslov. Za drugi okvir obično koristimo grafičke oznake ili numeriranje.

Slika 10-5. Primjeri numeriranja stavki

10-5

Promjena grafičke oznake Početnu grafičku oznaku mijenjamo pomoću gumba Grafičke oznake (Bullets). Najprije označimo stavke kojima želimo mijenjati grafičku oznaku tako da preko njih prevučemo pritisnutom lijevom tipkom miša. Kliknemo na strjelicu gumba Grafičke oznake (Bullets) i otvorimo izbornik dostupnih grafičkih oznaka .

Slika 10-6. Promjena grafičke oznake i odabir slike kao grafičke oznake

Odabirom naredbe Grafičke oznake i numeriranje (Bullets and Numbering) na dnu izbornika otvaramo dijaloški okvir koji omogućuje promjenu boje grafičke oznake ili odabir slike za grafičku oznaku. Želimo li grafičke oznake promijeniti u numerirani popis, kliknemo na gumb Numeriranje i stavke popisa dobit će pripadajući broj od 1 nadalje. Ukoliko želimo numeriranje rimskim brojevima ili abecedom, kliknemo na strjelicu gumba Numeriranje (Numbering) te u izborniku odaberemo odgovarajući stil numeracije.

10-6

Povijest Abeceda

Uvlake

Sklopovlje

Uvlake koristimo za organizaciju teksta po razinama kako bismo vidjeli što čemu pripada. Povećanjem uvlake tekst se pomiče udesno na sljedeću razinu, a smanjenjem uvlake vraća se na prethodnu razinu. Uvlake naročito koristimo prilikom unosa sadržaja u prikazu strukture. Tekst uvlačimo tako da najprije označimo redak ili retke koje želimo uvući klikom na njihovu grafičku ili brojčanu oznaku. Dalje postoje dva načina: 1. kliknemo na gumb Povećaj razinu popisa (Increase List Level)

ili

2. pritisnemo tipku tabulatora (Tab)

Baze

Tablice

Tekst

Internet

OS

Svakim klikom na gumb Povećaj razinu popisa ili pritiskom na tipku tabulatora označeni tekst pomiče se za jedan stupac udesno i istovremeno mu se smanjuje font (veličina slova) u odnosu na prethodnu razinu, a mijenja mu se i grafička ili numerička oznaka. Pritiskom na tipku Enter i prijelazom u novi redak, uvlaka i njena grafička oznaka prenose se u sljedeći red.

Slika 10-7. Primjeri uvlake

TACIJE


Multimedija

Za povratak na prethodnu razinu koristimo gumb Smanji razinu popisa (Decrease List Level) ili kombinaciju tipki Shift+Tab. Označeni sadržaj pomakne se za stupac ulijevo i poveća mu se font.

10-7

Izrada web stranica •

planiranje web

•

sjedišta

• • •

opis prozora

brisanje web stranica

•

horizontalne linije

•

izrada web sjedišta dodavanje i

rad s tekstom

umetanje oblikovanje odlomka i stranice

• •

• •

hiperlinkovi bookmark

(oznaka na stranici)

kreiranje tablica umetanje i oblikovanje slika

•

alternativni tekst

Uvod - planiranje web sjedišta Prije početka rada važno je naglasiti razliku između web stranice (web page) i web sjedišta (web lokacija, web mjesto, web site). Web stranica (web page) je hipertekstualni, multimedijski dokument (sadrži tekst, grafiku, zvučne i video zapise). Web sjedište (web site) je skup web stranica koje su sadržajno najčešće vezane za jednu temu. Sve datoteke (web stranice, slike…) koje su dio web sjedišta smještene su u jednu mapu koju kreiramo pri izradi web sjedišta. Na početku će se možda činiti čudnim izraz web sjedište, ali jako je bitno razlikovati web site od web page. Mi često i dalje koristimo izraze poput Iskonova stranica, CARNetova stranica misleći na cjelokupno web sjedište. Svaka web stranica je multimedijski dokument. Međutim, na stranici treba izbjegavati nepotrebne slike koje usporavaju učitavanje stranice pa bi posjetitelji mogli odustati. Web sjedište treba imati dosljedan izgled na svim stranicama. Ne treba pretjerivati s efektima koji odvlače pažnju posjetitelja. Po web sjedištu posjetitelji se trebaju lako snalaziti i jednostavno kretati.

Prije samog stvaranja web sjedišta moramo znati što želimo. Za početak prikupimo materijale za rad: tekstove, slike i dr. Svi materijali (slike) koji su nam potrebni za izradu stranice nalaze se na DVD-u. Kao prvi korak dobro je napraviti shemu na papiru.

Kakav će biti raspored elemenata na stranici? Pregledavajući internet primjećujemo da su linkovi na stranice koje su dio web sjedišta smješteni na lijevoj strani ili ispod zaglavlja stranice, linkovi na web stranice koje nisu dio web sjedišta na desnoj strani. Redoslijed rada trebao bi biti sljedeći: •

skica

•

sadržaj

•

dizajn

•

izrada stranica

Kad postanete vještiji u izradi web stranica, dizajn ćete raditi u nekom programu za obradu slika npr. u Photoshopu.

Korisnici smatraju da je prilikom posjeta nekoj web stranici najvažnije: pronaći informacije koje ih zanimaju, s lakoćom se kretati među ponuđenim sadržajima, moći zapisati svoj stav o nekoj ponuđenoj temi (izvor podataka stranica www. ffzg.hr). Manje je bitno da se s web stranice može stupiti u kontakt s osobama čija su imena navedena na stranici, uživati u dizajnu stranice, moći ocijeniti neki sadržaj.

11-2

Povijest Abeceda

FrontPage 2003

Sklopovlje

Sve web stranice pisane su u HTML kôdu (HyperText Markup Language). Na početku svakog HTML dokumenta nalazi se tag (oznaka) koji govori pregledniku da se radi o HTML datoteci. Svaki HTML dokument sastoji se od dva dijela: zaglavlja (eng. head) i tijela (eng. body).

Internet

OS

HTML kôd možemo napisati u bilo kojem programu za unos teksta, ali HTML kôd težak je za primjenu pa postoje grafički programi kao što su: MS FrontPage ili Dreamwiever. FrontPage je jednostavan program za izradu web stranica, sličan ostalim Microsoftovim programima iz paketa MS Office na koje smo već navikli (Word, Excel, PowerPoint).

Pokretanje programa Program FrontPage 2003 pokrećemo, kao i ostale programe, pomoću ikone ili izbornika Start → Programs → FrontPage 2003

Prezentacije Multimedija

Baze

Tablice

Tekst

Nakon toga pojavljuje se prozor programa.

Slika 11-1. Prozor programa FrontPage 2003

11-3

Programiranje

IZRADA WEBA

Na lijevoj strani prozora nalazi se okvir Folder List koji sadrži popis mapa i datoteka našeg web sjedišta. U ovom okviru možemo dodavati nove stranice i mape sjedištu. Nove stranice koje dodajemo na ovaj način neće biti prikazane u pogledu Navigation. Potrebno ih je naknadno uključiti metodom povlačenja (drag and drop).

Na istom mjestu možemo prikazati i Navigation Pane (ako smo u prikazu Page) korištenjem izbornika View → Navigation Pane. Navigation Pane prikazuje stranice koje su sastavni dio web sjedišta. Valja razlikovati prikaze (Page, Folders, Reports, Navigation, Hyperlinks, Tasks), poglede (Design, Split, Code, Preview). Za prijelaz između različitih prikaza koristimo izbornik View.

Slika 11-2. Folder List

Prikazi Page - pregled i uređivanje pojedinačnih web stranica (trenutno otvorene stranice) Folders - prikazuje sve stranice, mape i datoteke trenutnog web sjedišta Remote web site - objavljivanje (publiciranje) weba Reports - statističke i ostale informacije vezane uz web Navigation - hijerarhijska organizacija weba, jednostavno dodavanje novih stranica; pregledavanje stranica Hyperlinks - sve veze (linkovi) između dijelova weba Tasks - popis zadataka koje treba napraviti ili koji su napravljeni Traka za odabir prikaza nalazi se na dnu prozora i nije vidljiva jedino ako smo u prikazu Page.

Slika 11-4. Traka prikaza

Ako smo u prikazu Page, vidljiva je traka za odabir pogleda.

Slika 11-5. Traka pogleda

11-4

Slika 11-3. Izbornik View

Povijest Abeceda

Pogledi Design - pogled pri izradi web stranice Split - podjela prostora za rad na Code i Design

Sklopovlje

Code - HTML kôd za izradu web stranice

Internet

OS

Preview - pregled stranice kako će izgledati u web pregledniku (npr. Internet Explorer)


Baze

Tablice

Tekst

Slika 11-6. Prikaz Navigation jednog web sjedišta

Slika 11-7. Prikaz Page, pogled Split

Zatvaranje web sjedišta

Slika 11-8. Zatvaranje web sjedišta

11-5

Programiranje

IZRADA WEBA

Pri pokretanju programa otvara se web sjedište koje je zadnje bilo otvoreno. Želimo li kreirati novo web sjedište, sjedište koje je otvoreno pri pokretanju programa zatvorimo odabirom File → Close Site. Ako smo unosili promjene na stranicu, program će pitati želimo li spremiti promjene.

Izrada web sjedišta Novo web sjedište (site) kreiramo na sljedeći način: File>New….

Slika 11-9. Kreiranje novog web sjedišta

Nakon toga otvorio se izbornik New u oknu zadatka. Okno zadatka poznato nam je iz drugih programa programskog paketa Office XP. U odjeljku New web site odaberemo One Page web site… (prazna web stranica). FrontPage nudi nekoliko predložaka i čarobnjaka za izradu web sjedišta, a opise pojedinih možemo vidjeti u odjeljku Description.

Slika 11-10. Sadržaj New u oknu zadatka

Slika 11-11. Dijaloški okvir Web Site Templates

U odjeljku Specify the location of the new Web site odredimo ime mape (mjesto, lokaciju) u koju će web sjedište biti spremljeno.

Nakon što smo odredili lokaciju na tvrdom disku na koju ćemo smjestiti web sjedište, odaberemo gumb OK.

11-6

Povijest Abeceda Sklopovlje OS Internet

Slika 11-12. Novo web sjedište

Tekst

Web sjedište ima jednu stranicu - index.htm.

Naša slova

Tablice

Ponekad pregledavajući web stranice na internetu naiđemo na stranicu u kojoj su naša slova č, ć, š, ž prikazana nekim čudnim simbolima, kvadratićima i sl. Kako nam se to ne bi dogodilo, prije izrade cjelokupnog web sjedišta postavimo podešavanja u dijaloškom okviru Page Properties.

Slika 11-13. Dijaloški okvir Page Properties

11-7

Programiranje

IZRADA WEBA


Baze

Odaberemo File → Properties…. U dijaloškom okviru Page Properties odaberemo karticu Language te postavimo parametre kao na slici (ISO 8859-2 sadrži sve potrebne znakove za hrvatski jezik, uz još desetak jezika).

Programiranje • • • •

naredba program

• •

programski jezik algoritam

instrukcija algoritamski postupci

•

dijagram tijeka

Uvod Rješavajući svakodnevne zadatke koristimo logiku, iskustva, znanja, ali i intuiciju i osjećaje. Računalo je stvoreno da bi nam pomoglo u rješavanju svakodnevnih i rutinskih zadataka. Kako ono to radi? Prema unaprijed zadanim pravilima. Računalo „pripremamo“ za određenu vrstu zadataka, a one koje pred njega postavljamo moramo pretvoriti u računalu razumljiv oblik koristeći mogućnost pamćenja i logičkog rasuđivanja.

Većina korisnika računala ne piše programe, već pokreće one gotove instalirane ili spremljene na računalu. Program se izvršava, zahtijeva od korisnika unos pojedinih parametara i vraća rezultat kao rješenje problema.

naredbe

Skup svih programa na računalu čini programsku opremu (softver). Svaki program ima određenu funkciju (npr. program za crtanje, program za upis i obradu teksta, program za obradu fotografija). Program je niz naredbi koje se izvode točno određenim redoslijedom i s točno određenim ciljem. Naredba je temeljni element programa i predstavlja nalog računalu za izvršenje određene radnje. Naredbama se točno opisuje što i kako računalo treba raditi. Pravilnom uporabom programa korisnik upravlja računalom.

12-2

Povijest Abeceda

Programe pišu programeri i pri tome koriste neki od programskih jezika razumljivih računalu. Postupak nastajanja programa naziva se programiranje.

Tekst

Internet

OS

Sklopovlje

Programiranje pripada u složene umne postupke, zahtijeva trening i upornost, vremenski je zahtjevno i često nepredvidivo.

Tablice

Programski jezici Programski jezik je skup ključnih riječi i pravila za njihovo korištenje koje računalo “razumije”.


generacija: strojni jezici Program napisan u strojnom jeziku zapravo je niz nula i jedinica. Strojni jezik je binarni prikaz programa. Prva računala radila su s programima pisanim isključivo u strojnom jeziku vezanom uz njihovu građu. Programiranje je bilo otežano nerazumljivim binarnim zapisom pojedinih naredbi uz veliku vjerojatnost pogrješke, a od programera se zahtijevalo dobro poznavanje građe računala. Kako je svako računalo imalo sebi svojstven strojni jezik, programi se nisu mogli prenositi s računala na računalo i pisali su ih uglavnom sami konstruktori računala.

12-3

PROGRAMIRANJE

I.

Baze

Razvoj programskih jezika pratio je razvoj računala. Širenjem kruga korisnika računala jezici su postojali sve razumljiviji i primjenjiviji.

II.

generacija: simbolički jezici, asembler Korak naprijed u upravljanju računalima bila je pojava simboličkog jezika – asemblera.

ZBRAJANJE 2 broja Adrese u memoriji (memorijsku lokaciju) gdje su brojevi zapisani označimo simbolički s ax i bx. Nalog za zbrajanje ta dva broja tada bismo u asembleru pisali: ADD ax, bx. (rezultat se sprema u ax) Sjeti se, strojno bi to bio niz nula i jedinica!

U tom jeziku programer pri zapisu operacija (naredaba) koristi riječi izvedene iz svakodnevnog govora (uglavnom engleskog), a za podatke koristi varijable. Programi postaju razumljiviji jer su numerički kodovi sastavljeni od nula i jedinica zamijenjeni riječima koje podsjećaju na operaciju koju treba obaviti (npr. ADD (engl.) = zbrajati, MUL (multiply) = množiti), a varijable podsjećaju na varijable u matematici. Uvođenjem simboličkog jezika nešto se olakšava pisanje programa, ali računalo i dalje razumije samo strojni jezik. Stoga se svaka naredba asemblerskog jezika prije izvođenja prevodi u strojnu naredbu.

III. generacija: viši programski jezici U višim programskim jezicima više naredbi strojnog ili asemblerskog jezika zamjenjuje se jednom naredbom višeg programskog jezika. Programer ne treba poznavati građu računala, a isti se program može pokrenuti na različitim modelima računala. Takvim jezicima rješava se široki krug problema. Neki od njih više se ne koriste, ali dali su veliki doprinos u uključivanju i približavanju računala stvarnom svijetu i širokom krugu ljudi. Jedan od prvih jezika te skupine bio je FORTRAN. U sljedećih nekoliko godina razvija se ALGOL, COBOL, PL/1, Ada, LISP, PROLOG … Kao jezik namijenjen učenju programiranja razvija se BASIC i njegove inačice (QBASIC) te LOGO za mlađu programersku populaciju. U uporabi je Pascal (kao podrška nekim bazama podataka), a danas je najrasprostranjeniji C (C++) namijenjen rješavanju najšireg kruga problema. Govorimo o proceduralnim jezicima. Pogledajmo kako u cijelosti izgleda program za zbrajanje dvaju cijelih brojeva u nekim od viših programskih jezika: FORTRAN (FORmula TRANslation – prijevod formule) - pojavljuje se 1956. godine; prilagođen je rješavanju matematičkih problema COBOL (Common Business Oriented Language) – programski jezik okrenut poslovanju i masovnoj obradi podataka – pojavljuje se 60-ih godina prošloga stoljeća; popularan sedamdesetih i osamdesetih BASIC (Beginner`s All purpose Aymbolic Instruction Code) – višenamjenski simbolički kôd naredbi za početnike – pojavljuje se 1965. godine; u širokoj je uporabi kod osobnih računala 80-ih godina prošlog stoljeća Prva verzija C-a pojavljuje se oko 1972. godine; 1979. godine na osnovama C-a Danac Bjarne Stroustrup u Bell laboratoriju (kasnije At&T) započinje rad na programskom jeziku C++ koristeći dobra svojstva starijih jezika Algola, Ade, …

12-4

Povijest Abeceda Sklopovlje OS

Program zapisan u višem programskom jeziku naziva se izvorni program (source code).

•

interpreteri

•

kompajleri.

Internet

Kako računalo razumije samo strojni jezik, za izvršenje programa napisanog u bilo kojem od ovih programskih jezika potreban je “prevoditelj” koji program prevodi u strojni jezik. Prevođenje vrše jezični prevoditelji. Dijelimo ih u dvije skupine:

Tekst

Interpreteri prevode svaku naredbu izvornog programa pisanog u višem programskom jeziku u strojni binarni oblik tijekom svakog izvođenja programa u izvornom obliku. (primjer BASIC-a)

Baze

Tablice

Kompajleri izvorni program prevode u strojni oblik posebnim postupkom prevođenja (kompajliranja). Prevođenjem izvornog programa dobit ćemo datoteku objektnog k�� ô�� da (object code). Povezivanjem objektnog k�� ô�� da s već postojećim bibliotekama (libraries) dobit ćemo izvršni program (executable program). Za pokretanje programa na bilo kojem računalu dovoljna je njegova izvršna verzija (primjer Pascala, C-a).


generacija: jezici prilagođeni krajnjim korisnicima Jezicima ove generacije znatno se ubrzava proces programiranja, a programiranje je bliže i neprogramerima. Primjeri takvih jezika su upitni jezici za bazu podataka (SQL). Pripadaju u skupinu neproceduralnih jezika. Programeri sve češće programe sastavljaju od već gotovih dijelova. Te gotove dijelove programa zovemo objektima (object, class), programe zovemo objektno orijentiranim programima (OOP - object oriented programs), a postupak programiranja njima objektno orijentirano programiranje (OOP - object oriented programming). Objek-

Kod programskog jezika QBASIC to su datoteke tipa .BAS, u Pascalu tipa .PAS, u C++ .CPP datoteke

Biblioteke su datoteke u kojima se nalaze već gotove funkcije ili podatci, a koriste se radi izbjegavanja višestrukog pisanja često korištenih operacija. Isporučuju se zajedno s prevoditeljem, mogu se zasebno kupiti ili ih programer razvija sam. Primjeri su u C-u math.h (biblioteka matematičkih funkcija) ili stdio.h tj. u C++ cmath ili cstdio.

12-5

PROGRAMIRANJE

IV.

tno orijentirano programiranje postupak je izrade složenog programa uporabom skupa objekata koji međusobno razmjenjuju poruke. Popularni objektno orijentirani programi opće namjene su Visual BASIC, Visual C. Već je i programski jezik C++ objektno orijentiran, ali omogućava i pisanje proceduralnog kôda. Novi način razmišljanja pri programiranju znatno povećava proizvodnost programera, povećava točnost i preciznost te skraćuje vrijeme nastanka programa.

Programski jezici neovisni o sklopovlju i operacijskom sustavu Pojavom Interneta, koji uključuje mnogo različitih vrsta računala, javila se potreba prenosivosti programa. Time se razvijaju novi programski jezici od kojih je najpoznatiji Java. Java je objektno orijentirani programski jezik opće namjene. Potpuno je prenosiv i neovisan o računalu i operacijskom sustavu. Programer piše izvorni Java program. Napisani se program prevodi, a dobiveni rezultat predstavlja Java bytecodes. Na računalu na kojemu se program želi izvršiti mora postojati prevoditelj (interpreter) koji prevodi Java bytecodes u strojni jezik tog računala i izvršava ga (Java prividno ili virtualno računalo - engl. Java virtual machine). Ako smo dobro usvojili tehniku i način razmišljanja pri raščlanjivanju i rješavanju problema, formalno je sasvim svejedno u kojem ćemo jeziku napisati program. Dovoljno je prilagoditi se strukturi jezika, pravilno koristiti ključne riječi i poštivati pravila pisanja naredbi. Zadržimo se na klasičnom programiranju. Prvi korak je razumijevanje algoritma.

12-6

Povijest Abeceda

Algoritam

Sklopovlje

Algoritam je precizna uputa kako obaviti neku radnju ili opis rješenja određenog problema. Tako je algoritam naputak za pripravu nekog jela, uputa za rukovanje mobilnim telefonom, naputak za snižavanje povišene tjelesne temperature, naputak o ponašanju u slučaju požara, naučeni postupak zbrajanja razlomaka ili rješavanja sustava jednadžbi.

OS

Kroz algoritam cjelokupan zadatak svodi se na rješavanje više jednostavnijih, vezanih manjih zadataka. Algoritam treba napisati detaljno i jasno, tako da osoba koja nikad nije rješavala postavljeni zadatak može slijedeći korake algoritma doći do rješenja.

Internet

Postoji čitav niz zadataka koje prema uputama algoritma u načelu može riješiti i stroj. Tada se algoritam sastoji od niza mehaničkih radnji za čije izvršenje nije potrebna posebna inteligencija. U našem slučaju stroj je računalo. Vratimo se svakodnevnom životu.

Tekst

Mnoge škole u holu imaju automat za napitke. Učenici ga koriste svakodnevno prema navedenim uputama:

Tablice

U otvor za kovanice ubaci dovoljan broj kovanica prema cijeni čaja navedenoj u cjeniku. Pritisni gumb uz ime napitka. Želiš li napitak sa šećerom, pritisni gumb uz natpis ŠEĆER. Pričekaj da stroj pripremi napitak i napuni šalicu. Uzmi svoj napitak i žličicu. Što cijelo to vrijeme radi automat? Prema svom ugrađenom algoritmu (slijed mehaničkih radnji) i našim zahtjevima priprema napitak.

Baze

Ovaj zadatak bio je prilično jednostavan te za taj i mnoge slične zadatke ne trebamo svakodnevno čitati algoritam, iako ga nesvjesno slijedimo. Postoji, međutim, mnogo zadataka koji su dovoljno složeni da je mnogima potreban algoritam.

Najčešće algoritme nesvjesno slijedimo u matematici. Učimo postupke kojim se može riješiti matematički zadatak. Svaki put do rješenja sastoji se od niza jednostavnih matematičkih radnji. Kad smo shvatili i naučili algoritam, znamo rješavati određeni tip zadataka. Npr. naučili smo algoritam za zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje prirodnih brojeva, zbrajanje razlomaka, rješavanje jednadžbi, izračunavanje opsega i površine geometrijskih likova … Algoritme u dijagnostici i liječenju koriste liječnici, pri popravcima i konstrukciji tehničari i inženjeri. Riječ algoritam dolazi od riječi Alchwarizmi ili Kovarezma kako je glasio nadimak arapskog pisca, matematičara i astronoma iz 9. stoljeća Muhammeda ibn Muse al Khowarizmi koji je napisao knjigu o brojevima i aritmetici.

12-7

PROGRAMIRANJE


Npr. trebamo upute za korištenje nove muzičke linije, DVD ili MP4 playera, mobitela, džepnog računala. Svaka knjižica s uputama zapravo sadrži niz algoritama.

Abeceda računara

Recommend Documents