Pjesma Bašeskijina samoća, kao što to vidimo u samom nazivu govori o ljetopiscu, pisaru M.M. Bašeskiji. Dakle, polazeći od same te konstatacije primjećujemo da pjesma sadrži elemente biografzma, odnosno portretiranja života jedne istorijski znamenite li!nosti li!nosti kao što su to radili i neki drugi pisci demistifkujući epski juna!ki kod i junake poput "motskog kadije, Budaline #ala i dr. $vime navedenim da se zaklju!iti da je lirski subjekat $idranove pjesme sam M.M. Bašeskija, roni!ar svoga vremena. $idran putem svojevrsne struje svijesti, odnosno toka misli, koje Bašeskija iznosi ustvari, kroz pjesmu koju je napisao portretira život jednog umjetnika. Da, Bašeskija je, iako možda ni sam nije bio svjestan toga, bio umjetnik. "ako je književnost osmanskog perioda bila vrlo oskudna, prije svega zbog vrlo slabe pismenosti bošnja!kog naroda, koji je dugo vremena bio otu%en od evropskog kulturnog koda, Bašeskija je klasi!an primjer jednog umjetnika. umjetnika. $ druge druge strane, alegorijski gledano gledano iako iako se pjesma pjesma bazira na samo jednoj li!nosti ona može poslužiti kao primjer svi veliki umjetnika, književnika i pisaca. Pisanje je potpuno intiman !in koji neminovno zatijeva od !ovjeka predanost i samoću. $ toga, i Bašeskijina samoća. &n je !ovjek koji posmatra, posmatra, bilježi ronologiju ronologiju doga%aja poput nevidljivog !ovjeka ili u krajnjoj instanci meleka koji zapisuje ljudske postupke. Bašeskija je gotovo dosljedno takav. 'jegove misli su kao niti koje se spajaju u cjelinu, kao prizma koja se sklapa u jednu savršenu armoniju, a njegove misli mogu teći samo uz jedan uslov ( uz samoću. )bog toga ga i vidimo kako kroz prozor svog dućana stidljivo posmatra snijeg, ljude, razmišlja o životu i smrti te o protoku vremena i sve to brižljivo zapisuje u svoj *jetopis. 'jegove misli nisu kompleksne, apstraktne, apstraktne, on se u pjesmi bavi onim malim, ali od životnog zna!aja bitnim stvarima prostog puka koji koji levitira izme%u života i smrti, izme%u tradicionalni kavenisanja kavenisanja i pri!a o životu i o smrti. "zme%u ostalog, pjesma u jakoj mjeri podsjeća na Dizdarevićevu +Bosansku kaanu- u kojoj kojoj mali tradicionalni ljudi žive život jedne kasablijske kasablijske sredine pri!ajući o općim ljudskim stvarima i bitan je samo taj trenutni momenat. momenat. #ako%e #ako%er, r, treba treba naglasiti da pjesma kok koketira etira sa divanskim divanskim pjesništvom, pjesništvom, odnosno sa pjesmama koje su bile pisane na na!in da se obraćaju Bogu. Bašeskija postavlja retori!ka pitanja Bogu na koja ne zna odgovor, ali ni na koja ne o!ekuje da će dobiti odgovor. &n pita Boga koga li je ve!eras uzeo sebi i koga li će kasaba oplakivati oplakivati ili spominjati u divananisanju uz kau. &n se bavi pojmom istine svjestan je !injenice da je j e istina relativna, da pojave u društvu nikada nisu samo crni i bijele već da boja uvijek levitira negdje u sredini. Bašeskija zna da ne može svima ugoditi, tj. da nikada ne može biti dobar prema svima jer ako je dobar prema drugima tada o!ito griješi prema sebi, a ako griješi prema drugima onda će biti dobar prema sebi. #reba napomenuti da niko nije znao da on piše svoj *jetopis pa vjerovatno zbog toga i $idran u pjesmi kaže kako kako bi ljudima srca stala kada bi vidjeli njegove redove koje skraja. 'a kraju treba reći da je pjesama iako govori o duu jednog tradicionalnog cikli!nog vremena spoj modernog pjesništva sa tradicijom. " naravno, na kraju, kako to i dolikuje velikanima, umjetnicima, Bašeskija u duu vlastitog dua, ne želi nikakvu pompeznu smrt, već tiu, uspavanu, samotnja!ku smrt karakteristi!nu za ljude njegove orijentacije i takva smrt je u suštini prototipska. /ostalom, takav je bio i njegov život. l $ama pjesma ima taj narativni koncept s duboko isprožimanom tradicijom unutar sebe. &na narušava sva metri!ka pravila kao i rimu koja je vezana za tradicionalno pisanje poezije. Dakle, $idran vješto spaja modernizam u teni!kom smislu sa tematskim tradicionalizmom.
