FORENZIČKI SADRŽAJ MATERIJALNIH I PERSONALNIH DOKAZA
Sadržaj I. 1) 2) 3) II. 1) 2) 3) III. 1) 2) 3) IV. 1) 2) 3) V. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9 ) 10) 11) 12) VI. 1) VII. 1) UVODNI I METODOLOŠKI DIO ............................ .........................................................4 PREDMET , CILJEVI I H IPOTEZE IST RAŽIVANJA ....................................................5 MET OD E IST RAŽIVANJA................................................................... ........................6 PREGLED I ST RUKTURA RADA ............................ ....................................................7 FORENZIKA: POJAM , IST ORI JSKI RAZVOJ I SRODNE NAUKE .................................8 POJAM ............ ................................................................................ .............................8 IST ORIJSKI RAZVOJ FORENZIKE..................... .........................................................9 FORENZIKA I SRODNE NA UKE ............................................................................ ...10 DOKAZI: VRST E DOKAZA I DOKAZIVANJE UOPŠTE.................................. .............15 DOKAZI I VRST E DOKAZA.......................................... ............................................15 Ocjena dokaza.................... ................................................................................ ..........19 Zakonska ocjena dokaza i ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju...... .............................20 PERSONALNI DOKAZI............................... ...................................................................21 ISKAZ OSUM NJIČENOG.......................................................................... .................21 ISKAZ SVJEDOKA.............................................. .......................................................23 POJAM VJEŠT AKA I NJEGOV OG I SKAZA...............................................................25 ST V ARNI ( MAT ERIJALNI) DOKAZI - MJEST O DOGAĐAJA I ANALIZA T RAGOVA NAĐENIH U KRIMINAL IST IČKOJ OBRADI ...........................................................26 POS T UPCI NA MJEST U DOGAĐAJA........................................................ ................26 PRET RESANJE................................................. ..........................................................27 UVIĐAJ I REKONST RUKC IJA............................................................................. ......27 REKONST RUKCIJA DOGAĐAJA ................................................ ..............................29 ORGANIZOVANJE UVIĐAJA............................ ........................................................30 UVIĐAJ ZAT VORENE PROST ORIJE.......................................................................32 UVIĐAJ OT VORENOG PROST ORA ...................................................... ..................33 PREGLED NA OSUMNJIČENOM...................................... .........................................34 PREGLED NEPOKRIVENIH DIJELOVA ...... ..............................................................35 PREGLED ODJEĆE I OBUĆE............................................................................. ........36 PREGLED MOT ORNOG VOZILA............................................. .................................36 Dokazna snaga uviđaja ........................ .........................................................................37 IDEN T IFIKACIJA .................................................................... .....................................38 UOPŠT ENO O IDENT IFIKACIJI............... ..................................................................38 KRIMINALIST IČKA T RASOLOGIJA ............................................................... ............47 UOPŠT ENO O T RAGOVIMA ............................................ .........................................47 2
2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) VIII. 1) IX. X. XI. XII. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) BIOLOŠKI T RAGOVI ................................................................ .................................48 PRIKUPLJANJE I POHRANA T RAGOVA ............ ......................................................49 T RAGOVI LJUDSKOG PORJE KLA............................................................................5 1 PRIKUPLJANJE T RAGOVA......................................................... ..............................58 T RAGOVI ŽIVOT INJSKOG PORJEKLA ................. ...................................................61 T RAGOVI BILJNOG PORJEKLA ...............................................................................6 2 POST UPAK I METODE EKSHUMACIJA ............................................... ....................64 FORENZIČNA BALIST IKA...................................... .....................................................68 GSR MET ODA I "PARAFINSK E RUKAVICE“ ..........................................................71 RAČUNARSKA FORENZIKA....................................................................... ................74 FORENZIČKA T OKSIKOLOGIJA...................................... ...........................................75 GRAFOLOGIJA....................... ................................................................................ ......81 ANALIZA POJEDINIH VRST A VJEŠT AČENJA...................................... ......................82 POSEBNI SLUČAJE VI VJE ŠT AČENJA............................. .........................................82 KOMBINOVANO VJE ST ACENJE .......... ....................................................................82 OBDUKCIJA ................................................................................ ...............................84 VJE ŠT AČENJE T JELESNIH POVREDA.................. ...................................................86 T JELESNI PREGLED OSUMNJIČEN OG, ODNOSNO OPT UŽENOG..........................87 PSIHIJAT RIJSKO VJE ŠT AČENJE ..... .........................................................................88 VJE ŠT AČENJE POSLOVNIH KNJIGA ......................................................... ..............91 ANALIZA DNK.................................................... ......................................................91 PROMET NO-T EHNIČKO I SUD SKOMEDICINSKO VJEŠT AČENJE .........................92 VJE ST ACENJE RONILAČKIH NESREĆA. .................................................................93 XIII. ZAKLJUČNA RAZMAT RANJA...................................................... ..............................94 SPISAK LITERAT URE:............................ ................................................................................ 98 3
I. UVODNI I METODOLOŠKI DIO Svako krivično djelo svojim izvršenjem unosi promjene u spoljnom svijetu. Promjene m ogu biti u sferi materijalnog i predstavljati predmet i tragove krivičnog djela. M aterijalne promjene nastale u vezi sa krivičnim djelom nastaju neposredno izvršenje m krivičnog djela, ali i njegovim pripremanjem i prikrivanjem. Promjene nastale iz vršenjem krivičnog djela mogu da budu u sferi idealnog ( sjećanje svjedoka, sjećanje i p reživljavanje žrtve krivičnog djela, sjećanje, kao i promjene nastale u psihi učinioca kri vičnog djela koje se manifestuje psihičkim indicijama.) Ove promjene sadrže u sebi inf ormacije o krivičnom djelu , učiniocu, načinu izvršenja, sredstvu izvršenja, motivima izvrši oca. Nosioci kriminalističkih informacija nazivaju se signali i imaju materijalnu ili idealnu ( psihičku) prirodu . M aterijalni nosioci kriminalističkih informacija su prema tome predmeti i tragovi krivičnog djela, i njihovim otkrivanjem, fiksiran jem bavi se kriminalistčka trasologija. Idealan ( psihički) nosilac kriminalističkih i nformacija je sjećanje (engram) ljudi koji su bili u kontaktu sa krivičnim djelom. S ama podjela na personalne ( lične) i i stvarne ( materijalne) dokaze ukazuju na ra zličitu prirodu izvora dokaznih informacija. Personalni dokazi nastaju kao rezulta t opažanja i psihičkog preživljavanja lica koja su bila u kontaktu sa izvršenjem krivičnog djela ( svjedoci, oštećeni kao posebna kategorija svjedoka, okrivljeni). Dokazne in formacije od ovih lica uzimaju se dobijanjem iskaza. Kod ove vrste dokaza od pre vashodnog značaja su problemi opažanja, zapamćivanja i zaboravljanja svjedoka i okrivl jenih, kao i taktika dobijanja istinitog iskaza. Tim pitanjima bavi se pored kri minalističke taktike i sudska psihologija. Stvarni ( materijalni) dokazi nastaju u vezi sa izvršenjem krivičnih djela u procesu međusobnog djelovanja materijalnih objek ata izvršioca i žrtve ili izvršioca i materijalnih objekata, pri čemu dolazi do prenosa kriminalističkih informacija sa jednih na druge. Ovde se prije svega sreće problemat ika nastanka, otkrivanja, fiksiranja, vještačenja materijalnih nosilaca dokaznih inf ormacija čime se bavi kriminalistička tehnika, tj trasologija. Signali, kao nosioci kriminalističkih informacija ( bez obzira da li su materijalni ili idealni) nastal i su izvršenjem krivičnog djela, i nakon toga oni imaju samostalnu sudbinu, egzistir aju u spoljnom svijetu, i sadrže u sebi informaciju o djelu i učiniocu koja je najčešće pr ikrivena i latentna.Krivični događaji kao realna životna pojava ne nalazi se u statičnom stanju nego u brzoj i stalnoj dezintegraciji i dezorjentaciji. U trenutku kada su signali krivičnog događaja nastali , oni počinju da se mjenjaju, preobražavaju i iščezava ju, svejedno da li je rječ o personalnim ili materijalnim nosiocima informacija. M aterijalne nosioce informacija uništavaju protok vremena, vremenske neprilike, iz vršilac koji pokušava da uništi tragove, lica koja pomažu unesrećenima. Psihički nosioci inf ormacija, odnosno sjećanje, blijedi, mijenja se tokom vremena. Zbog toga je potreb no da se kriminalistička djelatnost preuzima u skladu sa načelom brzine i iznenađenja kako bi se blagovremeno otkrile i fiksirale 4
kriminalističke informacije, jer se samo takvim postupanjem mogu sprječiti njihov gu bitak i uništenje. 1) PREDMET , CILJEVI I HIPOTEZE ISTRAŽI VANJA Samim izborom teme „ Forenzički sadražaj materijalnih i personalnih dokaza“ sa posebnim osvrtom na mjesto d ogađaja i analiza tragova nađenih u kriminalističkoj obradi i posebne slučajeve vještačenja određen je predmet istraživanja i formulisan problem koji treba istražiti. Važnost foren zike paralelno sa razvojem drugih naučnih disciplina kriminalistike, medicine, pat olologije ukazala je potrebu njenog rasvjetljavanja sa pravnog aspekta uzimajući p rije svega značaj dokaza koji se forenzičkom obradom mogu dobiti i sačuvati od uništenja , koji mogu biti od neprocenjive koristi zbog pravovremenog davanja ključnih podat aka organima unutrašnjih poslova i istražnim organima koji su bitni za kasnije vođenje postupaka. Cilj istraživanja ove oblasti je da se prikaže: a) Sadržaj materijalnih i personalnih dokaza i njihova ocjena od strane suda. b) Forenzička pravila, radnje i metode obrade dokaza i tragova nađenih na mjestu događaja i da se ukaže na njihov zn ačaj za rasvjeljenje krivičnih djela i razootkrivanja učinilaca. Drugi cilj ovog speci jalističkog rada je u osnovi mnogo teži i smioniji. Ovaj rad predstavlja pokušaj da se jedna kompleksna, a nadasve nezaobilazna problematika djelomično obradi i da se p ruži potpuniji izvor informacija o ovoj temi. Nekada je bilo mnogo lakši i jednostav niji rad policije i istražnih organa , jer su se osumnjičeni samo ispitivali, a dana s se moraju koristiti naučni dokazi i logika što je forenzici dalo mogučnost da se nam etne kao vodeća nauka u procesu rasvjetljenja krivičnih djela i otkrivanja njihovih izvršilaca. Stručno obrazovanje kriminalističkih istražitelja, pravnika – krivičara i sudije nije kompletno bez određenih znanja iz forenzike. Iako se u toku dokaznog postupk a na sudu pozivaju stručnjaci iz različitih oblasti da na osnovu svog stručnog znanja pruže iskaz i da svjedoče o dokazima, okolnostima izvršenja, krivičnog djela, uračunljivos ti izvršioca itd , za pravilno razumjevanje i donošenje valjane presude neophodna su određena predznanja iz forenzike. Bez forenzičkog znanja nije moguće pribavljati i vr ednovati materijalni dokaz isto kao što bez kriminalistike koja je u tijesnoj vezi sa forenzikom nije moguće pribavljati ili utvrditi vrjednost iskaza svjedoka ili osumnjičenog, optuženog, mogućnost i dokazna ograničenja pojedinih radnji. Prema svemu t ome, forenzika je neophodna kako istražnim orgranima, tužiocu, sudiji za prethodni p ostupak i prethodno saslušanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji za prethodni pos tupak i prethodno saslušanje, kao i na glavnom pretresu, sudiji u drugostepenom po stupku, braniocu. Forenzika kao nauka je primjena je širokog spektra različitih nauk a kako bi se dobili odgovori na pitanja koja su u interesu zakonskog sistema . P itanja i odgovori uglavnom su vezani uz kriminal, ali često se odnose i na civilne postupke. 5
Ako pođemo od toga da su dokazna sredstva izvori iz kojih se dobijaju dokazni osno vi, tj izvori iz kojih se dobijaju činjenice koje služe kao podloga za izvvođenje zakl jučaka o istinitosti ili neistinitosti onoga što je predmet dokaza. Postoje razni nači ni za određivanje sistema dokaznih sredstava, s tim da im je zajedničko obilježje da s tranke nemaju apsolutnu slobodu u izboru šta će im biti dokazno sredstvo. Naš zakon ne sadrži odredbe o sistemu dokaznih sredstava i uslovima njihove primjene, nego sam o odredbe o izvođenju dokaza pojedinim radnjima dokazivanja ( ispitivanje osumnjičen og, odnosno optuženog, saslušanje svjedoka, uviđaj i vještačenje), s tim da se mogu korist iti i druga dokazna sredstva ( isprave, indicije). Pored toga , zakon sadrži odred be o zabrani korištenja pojedinih dokaznih sredstava ili metoda za sticanje dokaza . Pošto je cilj dokazivanja u krivičnom postupku utvrđivanje činjenica važnih za postupak, svaki izvedeni dokaz mora da se podvrgne ocjeni. Pri ocjeni dokaza sudija se sl uži logičkim ( metodom logičke dedukcije i indukcije) i tehničkim ispitivanjem ( primjen om naučnih i tehničkih metoda kojima se bavi kriminalistika i druge vanpravne nauke. Logički i tehnički metodi ocjene dokaza dopunjavaju se psihološkom ocjenom, ako su u pitanju dokazi koji se odnose na iskaze lica. Opšta ili glavna hipoteza je: Person alni i materijali dokazi su podjednakog forenzičkog značaja za otkrivanje, razjašnjenj e i utvrđivanje istine. S poredna hipoteza ovog rada je: Forenzički sadržaj materijaln ih dokaza često je putokaz za obezbjeđenje personalnih (ličnih) dokaza. Personalnalni dokaz trebaju biti upotpunjeni i obrazloženi karakteristikama materijalnih dokaza
Istraživanje i sveukupan rad će pokazati da li je hipoteza dobro postavljena i da li će na kraju biti potvrđena ili odbačena 2) METODE ISTRAŽIVANJA Prema nekim teoretičarima možemo razlikovati tri osnovne, „standardne” naučno istraživačke metode: normativnu, eksperi mentalnu i istorijsku. 1 Vremenom je prevaziđeno ovakvo mišljenje i danas je u naučnoj upotrebi mnogo veći broj metoda. U ovom radu, saglasno karakteru problema, primij enjene su određene metode kao putokaz načinu rada koji se sastoji od niza postupaka i radnji kojima želimo doći do određenog rješenja. 1. Dijalektička metoda je „osnovna i opšta metoda savremenog naučnog saznanja”,2 koja podrazumijeva postavljanje teze, antiteze , sinteze i konačnih rezultata, te je kao takva korištena u ovom radu kao generalna i kao opšta osnova za sve druge metode i rad u cjelini. __________________________ _________________ 1 2
Midhat Šamić, Metodologija naučnog rada, Sarajevo, 1990, str. 12. Bogdan Šešić, Opšta metodol gija, Beograd, 1971, str. 17 6
2. M etoda analize i sinteze u osnovi daje cjelovit pogled na problem. Koristeći n aučnu metodu teorijske analize,3 predmet istraživanja rastavljen je na sastavne dije love, te se razmatranjem svakog dijela posebno ušlo u strukturu problema, a uočene s u karakteristike svakog segmenta, njihove sličnosti, razlike i protivrječnosti. 3. I storijskom metodom treba da odgovorimo na pitanje kako su okolnosti uticale na n astanak i razvoj forenzike , njenu evoluciju u određenoj vremenskoj distanci, u ci lju sagledavanja obilježja forenzike kao samostalne nauke i njenog razvoja i metod a utvrđivanja dokaza u cilju rasvjetljavanju krivičnih djela. 4. M etoda dedukcije čes to se koristi u društvenim naukama i pomoću nje se zaključuje podjelom cjeline na više e lemenata. Korištenjem ove metode nastojaćemo doći do novih spoznaja i stavova koji se mogu primijeniti na forenziku uz sve njene specifičnosti. 5. Induktivna metoda je slična metodi analize, čijom se primjenom polazi od niza pojedinačnih stavova koji nas vode ka određenom opštem stavu (zaključku). Navedene metode korištene su uporedo i sele ktivno, neke više, neke manje, ali su u suštini značajno doprinijele uspješnosti našeg ist raživanja. 3) PREGLED I STRUKTURA RADA Rad se sastoji od 13 logički povezanih cjelina. Prvi, uvodni i metodološki dio obraz laže predmet istraživanja, svrhu i ciljeve istraživanja, korištene metode i očekivane rezu ltate. Drugi se odnosi na pojmovno objašnjenje forenzike, njen istorijski razvoj i srodne nauke Treće poglavlje objašnjava uopšteno šta su dokazi, vrste dokaza, ocjenu do kaza, zakonsku ocjenu dokaza i ocjenu dokaza po slobodnom uvjerenju. Četvrti dio o bjašnjava personalne dokaze: iskaze osumnjičenog, svjedoka i vještaka Peti dio objašnjav a materijalne dokaze: mjesto događaja i anlizu tragova nađenih u kriminalističkoj obra di, postupke na mjestu događaja, pretresanje, uviđaj (organizovanje, uviđaj zatvorene prostorije, otvorenog prostora , dokazna snaga uviđaja), rekonstrukciju, pregled n ad osumnjičenim, pregled nepokrivenih djelova tijela, obuće i odjeće , pregled motorno g vozila. Šesti se odnosi na identifikaciju i metode koje se koriste _____________ ___________________________________ 3 Petar Mandić, Metodologija naučnog rada, Banja Luka, 2004, str. 39. 7
Sedmi dio obrađuje kriminalističku trasologiju, tragove biološke, ljudskog i životinjsko g porjekla, prikupljanje i pohranu tragova, eshumaciju. Osmi dio obrađuje forenzičku balistiku, GSR metodu i parafinske rukavice Deveti dio obrađuje računarsku forenzik u Deseti dio obrađuje forenzičku toksikologiju Jedanaesti dio obrađuje Grafologiju Dva naesti dio pruža analizu pojedinih vrsta vještačenja: kombinovano vještačenje, obdukciju, vještačenje tjelesnih povreda, poslovnih knjiga, tjelesni pregled osumnjičenog, odnosn o optuženog, psihijatrijsko vještačenje, ronilačkih nesreća, analizu DNK, prometno – tehničko i sudskomedicinsko vještačenje. U trinaestom (zaključnim razmatranjima) dali smo pregl ed najznačajnijih razmatranja, rezultate i ukazali uz korištenje navedenih metoda na ostvarenje hipoteze koja je postavljena na početku rada. II. FOREN ZIKA: POJAM , IS TORIJS KI RAZVOJ I S RODNE NAUKE 1) POJAM drugoj polovici devetnaestog stoljeća, nauka prvi put primjenjuje Od najranije doba, primarni alat u forenzičkoj istrazi bilo je posmatranje i tumačen je fizičkih dokaza. U posmatranje i tumačenje dokaza na slučajeve koje istražuju, a valj anost istraživanja poboljšali su i zaključci iz istrage od strane odgovorne vlasti. Nekoliko pokušaja je bilo za organizovanjem posebnih područja unutar policijskih odjela za obradu dokaz a. Istražne vlasti pojedinačno pribavljaju naučne informacija dobivene iz akademskih o dsjeka , hemije ili farmakologija, koji posjeduju kako naučnike tako i tehničke inst rumente. Zadatak vlasti je da pronađu takve izvore dokaza za obradu od strane tih institucija i da im iste dostave na analizu i obradu. Nadležna odjeljenja za ident ifikaciju su se razvijala paralelno sa povećevanjem kriminala. U početku, nadležna odj eljenja za identifikacija koristili su Bertillon's metodu identifikacije, koja j e se temeljila na antropološkom mjerenju podržana fotodokumentacijom. Bertillon's te hnika je kasnije zamijenjena daleko tačnijom tehnikom otiska prstiju .4 8
Kasnije obrada otisaka prstiju se primjenjuje u kombinaciji s novim načinima anali ze fizičkih dokaza kao što su biološke mrlje, kosa, tlo i drugih materijali koji se mo gu pronači na mjestu izvršenja krivičnog djela. Sjeme moderne nauke zasijano je u posl jednjoj četvrtini devetnaestog stoljeća. Napredak iz tog vremena je bio spor, ali od mjeren. Američki znanstvenici su organizovani H.Gradwohl iz sv Louis, M issouri. A merička akademije za forenzičke nauke uključuje sljedeća specifična područja stručnosti: pato ogija, biologija, toksikologija, kriminalistika, forenzička stomatologija, antropo logije, sudstvo, psihijatrija, itd Ostali dijelovi forenzike se razvija u posebn im područjima kao što inženjerstvo, geologija i mikroskopija. u Američku akademiju za fo renzičke nauke (AAFS) koja je osnovana 1948 od strane mnogih pionira u tom polju, koji je vodio dr. R. 2) ISTORIJSKI RAZVOJ FORENZIKE M oderna forenzička nauka i njena praktične primjena nastala je sredinom devetnaesto g stoljeća. Prethodno, zbog manjka razvoja nauka poput hemije, fizike, biologije i medicine, istraživanje dokaza i sumnjivih smrti trovanjem je u velikoj mjeri je b ilo subjektivno, što je dovelo do velikih polemika i pravnih izazova tokom sudskog suđenja. Sam razvoj forenzike tekao je postepeno: 1. Razvoj fotografije u mobilno m obliku i dokumentacije, primjenjuju se na mjesto izvršenja krivičnog djela i u lab oratorijima. 2. Razvoj hemije kao nauke pretežno u Njemačkoj, i primjena ove nove te hnike i instrumenata za analizu hemijskih dokaza, uključujući i otrove u tijelu. 3. Usavršavanje i primjena mikroskopa za proučavanje biljnih i životinjskih tkiva i trago va dokaza na mjestu izvršenja krivičnog djela, žrtva, ili osumnjičenog. 4. U patologija napredak u medicinskom znanju i mogućnost da se konačna dokumentacija dobije od uzim anje uzoraka ili seciranja u slučaju neprirodne smrti. ___________________________ ___________________ 4 William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences, str 11 9
Napredak u forenzičke nauke nije ravnomjeran u svijetu. U nekim evropskim zemljama postoji stoljetni razvoj forenzike pretežno u okviru sudskih centara posvećenih edu kacija liječnika, pravnika, i inspektora.. Sudska medicina razvila se prilično brzo od početka. Uz daljnji razvoj laboratorija i instrumenata i tehnika, forenzičke toks ikologija i serologije postalo je značajno na početku dvadesetog stoljeća. Kriminalist ika kao znanost pojavila se prije manje od 65 godina. Forenzička stomatologija i a ntropologija su relativno mlade forenzičke specijalnosti iako su postojali izolira ni slučajevi njihove primjene u forenzičkoj prošlosti. Obrazovanja u raznim područjima f orenzičke nauke koji se razlikuju od obrazovanja na poslu, policiskim odjelima, kr iminalnim laboratorijima do posebne obuke iz forenzičke patologije. Specijalno obr azovanja iz forenzičke patologije postoji manje od 30 godina. Certifikat je konačna potvrda obuke i iskustvo. Ovo je tek nedavno postignuto iz forenzičke stomatologij e, forenzičke toksikologija, forenzičke psihijatrije kroz uspostavljanje organizacij e za certifikaciju od strane strane Fondacije forenzičke nauke osnovanu od strane AAFS. 3) FORENZIKA I SRODNE NAUKE Forenzika je povezana sa sljedećim naukama: Patologija Forenzička patologija kao dis ciplina je specijalizacija medicine i subspecializacija patologije. 5 Forenzička patologija je razvijena da istražuje problema vezane za neprirodnu smrti i razne vrste traume živih osoba. Patolog je doktor medicine koji ima najman je 4 godine treninga u patologija nakon medicinskog fakulteta i jednu dodatnu go dina praktičnog iskustva u izvođenju medicinskih autopsija koje uključuju neprirodne, sumnjive, nasilne ili neočekivane smrti. Kategorije smrti koje se ispituje su utvr djene zakonom i klasificirane su prema uzroku i načinu nastupanja smrti. Istraga m ože biti praćena posmrtnim ispitivanjem i obdukcijom tijela od strane patologa tokom koje se utvrđuje uzrok i način smrti. Dokaz iz tijela može biti upućen na daljnje razma tranje drugim stručnjacima poput toksikologa, kriminalista, stomatologa ili antrop ologa. Biološko ispitivanje dokaza uključuje krv i identifikacije mrlja i njihov sad ržaj. Usporedba krvi se vrše u slučajevima utvrđivanja očinstva. U slučajevima _____________ ________________________________ 5 William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences str 12 10
silovanja, sperma i slinu, koja može biti prenesena na druge osobe, može biti ispita na kako bi se utvrdila krvna grupa napadača. Razlikovanje ljudske i životinjske krvi je također dio patološke istrage. Stručnost u biologiji je potreban u slučaju entomolog ije ili botaničkih dokaza. Biljke i životinje npr mogu biti važan segment u određivanju koliko dugo vremena su tijela bila na mjestu gdje su pronađena. Iskustvo patologa tokom ispitivanja ozljeda je korisno u utvrđivanju mogućih uzroka ozljede žive žrtve. Na primjer, u slučajevima policijske brutalnosti vrijeme nastanka ozljeda je važno. Ta kođer poatolozi tokom pregleda mogu pregledati ozljede mladog dijeteta kako bi utv rdili da li se radi o slučaju zlostavljanja.Tkivo i hemijskih analiza živih osoba se obavljaju radi utvrđivanja moguće izloženosti opasnostima okoliša u industriji ili u kući . Takva testiranja mogu pokazati prisutnost ugljični monoksida, droge, i štetnih met ala kao što su živa i vode s kojima pojedinac može doći u kontakt. Hemijsko komplikacija kao posljedice prevelike doze droge kod dijeteta ili zlostavljača, ili pokušaja sam oubistva također podliježu analizi u patološkim laboratorijima. Simuliranje i demonstr acija samoozljeđivanja je iznimno zanimljiva i relativno novije područje istraživanja. Samodestruktivnost je usmjerena na osamljena području tijela. Toksikologiju Toksi kologiju se bavi detekcijom droge i otrovnih tvari u tkivima i tekućini. Toksikološk a analiza bioloških tekućina i tkiva se vrši kod žrtava za koje se sumnja da su otrovana slučajno ili namjerno. Toksikolog za razliku od hemičara prvenstveno obrađuje biološke materijale i može otkriti otrove u krvi, urinu, želučanom sadržaju, žuči, cerebrospinalnoj t ekućini i tkivima. Antropologija Forenzički antropolozi su stručnjaci u identifikaciji kostiju i skeletnih ostataka. Njihova istraživanja pružaju informacije o spolu, ras i, dobi, i vremenu smrti. Sudska antropologija je iznimno korisna u slučajevima ma sovnih katastrofa sa znatnim skeletnim ostacima ili u slučaju masovnih grobnica. S tomatologija Stomatolog pruža informacije kroz ispitivanje zubi i zubarskih protez a. Žrtava katastrofa ili ubistava mogu biti identifikovane uz usporedbu njihovih s tomatoloških kartona i X-zrake 11
za dentalne dokaze od žrtava. Odgrizak u jabukama, siru, žvakaćoj gumi kao i na tijelu žrtve mogu biti proučavani od tih naučnika. Inženjerstvo Istraga nez goda koje uključuju vozila u prometu, vozila za rekreaciju ili aviona industrijskih nesreća, vatra, el ektroinstalacija, zamor metala ili nesreća za koje je potrebno da se primjenjuju n ačela inženjerstva za rješenja o uzrocima nesreće. Biologija Ispitivanja biljaka, kukaca , tla, stabala, prljavštine, sjemena i pelud, kao i analizu krvi, može biti sredstvo značajnih saznanja za sudsku istragu.. Geologija Ovo polje daje informacije o sti jenama i geološkom materijalu koji mogu ponuditi vrlo važne informacije sudskoj istr azi gdje dokaz ovake vrste se nalazi na automobilu. Geološki principi se mogu kori stiti kako bi utvrdili gdje se kretalo vozilo ili gdje je žrtva ubistva ubijena il i odvedena na osnovu prljavštine ili stijena na njenoj odjeći Psihijatrija Psihijatrija je bitna za rješavanje mnogih forenzičkih pitanja. Psihogr ami, koji analiziraju ponašanje ličnosti i psihijatrijskih problema, mogu ponuditi p rofil napadača istražiteljima. Samoubojstva zahtijevaju tzv psihičku obdukciju. Psihoo bdukcija je razvijena od strane istražitelja u uredu Dr. Angelesu pod. Thomas Nogu chi i od strane drugih naučnika. 6 Psihička obdukcija sastoji se od pregleda psihologa, psihijatara, i patologa na do gađaje i ponašanje koji vode do smrti osobe. Ovakva de facto istraga može utvrditi pre dispozicijje ponašanja, samoubilačke osobine, ili finansijske ili alkoholne probleme važne u utvrđivanju uzroka koji dovode do smrti. To je izuzetno važno da se osunjičeni odnosno optuženi ispravno ispita od strane psihijatra, ako uzrok njegovog ponašanja je medicinski problem. Kriminalistika Kriminalistika zahtijeva nekoliko vrsta ek spertize. __________________________________________ 6 William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences str 17 12
Kriminalistika u malim odjeljenjima i laboratorijima vrše osnovni rad, a u većim odj eljenjima su više specjalizovani. Velike kriminalističke laboratorije mogu imati spe cijalizirana odjeljenja za ispitivanje tragova vatrenog oružje i eksploziva, alata , ispitivanje dokumenta, bioloških ispitivanja, fizičke analize, hemijska analize, analize tla, i identifikacija. Odjeljenja za vatrena oružja ispituje metke iz tije la žrtava ubistva i uspoređuje stanje tih zrna sa onih ispaljenih iz sumnjivog oružja. To se radi sa mikroskopom za uspoređivanje, mjerenjem težine zrna i ispitivanje čahur e zrna, inicijalne kapisle i punjenja. Tragovi udarne igle i izbacivača metaka tak ođer se pregledaju. Dokaz se dokumentuje i snima za prezentaciju na sudu tokom svj edočenja kada eksperti prezentuju rezultate snimanja. Ispitivanje eksploziva se po većava u velikim labaratorijima. Osoba koja ispituje eksploziv je odgovoran za pri kupljanje podataka na mjestu zločina, ispitivanje u labaratoriji, rekonstrukciji u ređaja i određivanja tipa eksplozije dali je slučajna ili namjerna Dokaz je često u segm entima i može da uključuje vremenske uređaje, detonatorske uređaje, eksploziv i paket u kojem je bio eksploziv. Ispitivači eksploziva nekad trebaju da rekonstuišu bombu i p o mogučnosti detoniraju u cilju da demonstriraju njenu sličnost sa dokazima na mjest u zločina. U slučajevima smrtonosne eksplozije saradnja sa patologom je od presudnog značaja jer dio eksploziva može biti u tijelu preminule osobe. Forenzička hemija je o dgovorna za hemiska testiranja droga i ostalih dokaznih supstanci. To uključuje za branjene droge, alkohol, zapaljive materije korištene u paljevini i ostatke eksplo zije nakon eksplozije. Ovo odjeljenje može biti odgovorno za testiranje alkohola u krvi, dahu kao dokaz vožnje u pijanom stanju. U kriminalističkoj labaratoriji foren zičari u odjeljenju serologije rade identifikaciju krvi i sjemene tekućine. To zahtj eva visok stepen ekspertize i iskustva u biološkim tehnikama. Analiza tla zahtjeva iskustvo i to kombinuje hemiska i fizička testiranja sa velikom vještinom korištenja mikroskopa. 13
Sam mikroskop je srce kriminaslističke labaratorije. Privatna organizacija M cCron e institut u Čikagu je glavni izvor u tom području specijalizovan za istraživanje i pr aktičnu ispitivanje problema vezanih za tlo i ostalih dokaza u tragovima. 7 Identifikacijoni problemi su dali poticaj za razvoj naučnih labaratorija kao sekcije agencija za provođenje zakona. Identifikaciona odjeljenja su osnovno jezgr o moderne kriminalističke labaratorije. Oni igraju ulogu u identifikaciji bjegunac a preko fotografija, crteža ili otisaka prstiju Oni se također mogu koristiti katast rofa. M noge tehnike uključuju rendgen filmove, fotografiju, otiske prstiju upoređiv anje otisaka zuba i vrsta krvi se mogu koristiti u labaratorijima za identifikac iju. Upoređivanje zvučnog zapisa je specijalnost koje je razvijena od strane krimina lističke labaratorije u skorije vrijeme. Primjena fizike igra glavnu ulogu u istra zi minutnih dokaza u slučajevima nesreća. Ovo zahtijeva upotrebu instrumenata koji o bavljaju neutronsku analizu koja je nedestruktivni metod ispitivanja. Instrument i difrakcije x zraka također mogu biti opremljeni u dobrim labaratorijima U labara torijima za ispitivanje automobilskih nesreća, greška na gumama također mogu biti ispi tane. Prava Ekspertiza profesionalnog naučnika može biti od male vrijednosti ukoliko se na sudu neprezentuje na odgovarajući način. Najvažniji korak u bilo kojoj forenzičko j analizi jeste prikupljanje i identifikacija dokaza. Ako dokazni materijal nije ispravno dokumentovan, prikupljen i pohranjen, isti najvjerovatnije neće biti pri hvaćen u sudu. Ponekad tragovi nađeni na mjestu izvršenja krivičnog djela mogu biti jedi ni ključni dokazi.Dokazna sredstva su izvori iz kojih se dobijaju dokazni osnovi, tj. izvori iz kojih se dobijaju činjenice koje služe kao podloga za izvođenje zaključaka o istinitosti ili neistinitosti onoga što je predmet dokaza. Postoje razni načini z a određivanje sistema dokaznih sredstava, s tim da im je zajedničko obilježje da stran ke nemaju apsolutnu slobodu u izboru šta će biti dokazno sredstvo. _________________ __________________________ 7 u slučajevima skeletnih ostataka ili djelova tjela iz William G. Eckert, Introduction to the Forensic Sciences str 18 14
Sistem dokaznih sredstava određuje se i tako što se strankama prepušta sloboda da upot rijebe svako dokazno sredstvo podobno za utvrđivanje činjenica, ako je to u skladu s a pravnim poretkom i osnovnim načelima postupka. III. DOKAZI: VRS TE DOKAZA I DOKA ZIVANJE UOPŠ TE 1) DOKAZI I VRSTE DOKAZA Radnje dokazivanja su one radnje koje sud vrši da bi formirao svoje ubjeđenje o postojanju ili nepostojanju činjenica koje mogu biti od uticaja na njegovu odluku.8 Ovdje je riječ o dokazu u formalnom smislu, k oji se poklapa sa dokaznim postupanjem. Dokaz u materijalnom smislu je svaki dok azni osnov ili razlog sadržan u određenom dokaznom sredstvu koji govori o istinitost i neke činjenice važne za postupak.9 Zadatak sudova je da rješavaju pravne sporove, što znači utvrditi činjenično stanje i na tako utvrđeno stanje primijeniti materijalno pravo . Prvo znači rješavanje činjeničnog, a drugo pravnog pitanja. Rješavanje prvog pitanja pre dstavlja reprodukovanje izvjesnog fakta iz prošlosti (događaja, ljudskog postupka, r adnje, odnosa) i utvrđivanje da li taj fakt odgovara uslovima propisanim u određenoj pravnoj normi. Djelatnost suda pri utvrđivanju činjeničnog stanja sastoji se u utvrđiva nju odlučnih činjenica, kako su se zaista odigrale u stvarnosti, odnosno kako postoj e u stvarnosti (konkretno činjenično stanje) i u zaključivanju da li se tako utvrđeno činj enično stanje podudara sa apstraktnim činjeničnim stanjem opisanim u normi (apstraktno činjenično stanje). Pravna ocjena sastoji se u ocjeni da li na utvrđeno činjenično stanje treba primijeniti u normi sadržanu sankciju. Utvrđivanje činjenične situacije postiže se preduzimanjem radnji dokazivanja. Pravilno utvrđivanje činjenica u krivičnom postupku je osnovni i najvažniji zadatak sudova, ali je teži nego u drugim sudskim postupcima . Činjenično stanje je osnov svakog odlučivanja sudova, bilo da se radi o rješavanju mat erijalnopravnih ili procesnopravnih pitanja ili o donošenju odluke o glavnoj stvar i ili o sporednim, odnosno incidentnim pitanjima. Svaka sudska odluka zasnovana je na izvjesnim činjenicama koje su se desile u stvarnom životu, a sud ih u postupku mora rekonstruisati i, saobrazno procesnim formama, iskoristiti da bi donio svo ju odluku. Utvrđivanje činjenica i njihovo podvođenje pod određenu pravnu normu zahtijev a znatne napore upravo onda kada sudija ne raspolaže nespornom činjeničnom podlogom, n ego mora na bazi prikupljenih dokaza mukotrpno graditi prihvatljivu verziju spor nog događaja o kojem se vodi postupak. Kako se često iznosi, slučajevi u kojima se pos tavljaju pitanja pronalaženja ________________________ 8 9 Ranieri, citirano kod Vasiljevića Grubač, I, str 273 15
pravne norme ne čine toliko poteškoća koliko slučajevi u kojima se javljaju pitanja utvrđi vanja činjeničnog stanja. Od pravilnog utvrđivanja činjenicnog stanja zavisi pravilna pr imjena prava, kao garancija zakonitosti sudskih odluka. Potrebu i interes društven e zajednice da se činjenice u krivičnom postupku pravilno utvrde, prate mnogobrojne teškoće. Prije svega, najveći interes da oteža prikupljanje dokaza i spriječi utvrđivanje is tine ima sam osumnjičeni, odnosno optuženi, ako je zaista kriv. U prilog osumnjičenom, odnosno optuženom u tom smislu ide i činjenica što se krivično djelo desava najčešće iznenad o, tako da je teško obezbijediti unaprijed sigurne dokaze. Zbog toga se u krivičnom postupku mora dozvoliti upotreba svakog podobnog dokaznog sredstva, od kojih su neka (najčešće svjedoci) nesigurna. Neke od ovih teškoća dolaze i otuda što uspjeh u dokaziv anju činjenica u krivičnom postupku zavisi i od toga koliko sudija poznaje druge nep ravne nauke, tehnike i vještine. U obavljanju toga posla sudija nema pomoći u pravni m naukama, već je upućen na životno iskustvo, poznavanje ljudi i uslova života, na pravi la raznovrsnih kriminalističkih tehnika, forenzike, zakone psihologije, logike i s lično, tako da sudija, obrazovan isključivo kao pravnik, sposobnosti potrebnih za ut vrđivanje činjenica nema ili ih ima sasvim malo, naročito na početku karijere, kada nema još ni životnog iskustva.5 Ovome treba dodati i novi zadatak utvrđivanja kriminološke l ičnosti osumnjičenog, odnosno optuženog, radi pravilnog izricanja krivične sankcije, što i ziskuje angažovanje kadrova raznih specijalnosti (pored vještaka) i otvara problem o dnosa suda sa tim kadrovima. Iz definicije dokaza u materijalnom smislu može se za ključiti da se pojam dokaza sastoji iz tri elementa: predmet dokaza, dokazni osnov i dokazna sredstva..Činjenica koju treba dokazati je predmet dokaza (thema proban di). Predmet dokaza je tvrdnja (thesis probandi) o postojanju (probatio), rjeđe o nepostojanju (refutatio) čmjenice.10 Činjenica koja je već utvrđena i iz koje se izvodi zaključak o istinitosti činjenice koju treba dokazati naziva se dokazni osnov ili ra zlog (argumentum probatio). Izvori iz kojih se dobijaju činjenice koje predstavlja ju dokazni osnov nazivaju se dokazna sredstva (instrumenta probandi). Dokazna sr edstva su forme (oblici) u kojima se dokazni osnov pojavljuje.11 Dokazni osnov s adržan je u dokaznom sredstvu i služi utvrđivanju dokaznog predmeta. Dokazni osnovi su , teorijski posmatrano, bezbrojni, za razliku od dokaznih sredstava, koja su ogr aničena, jer su ograničeni i oblici u kojima se dokazni osnov javlja. Između dokaznog osnova i dokaznog sredstva ne postoji ni kvantitativna podudarnost: pomoću jednog dokaznog sredstva može se dokazivati više dokaznih osnova.12 _______________________ ___________________________________________________ 10 11 12 Grubač, I, str.273. Pavišić. str 401 U vezi sa dokaznim sredstvima u teoriji se spominje i njihova t aksativnost.Upot reba tih sredstava može bit dopuštena, zabranjena ili upitna 16
Način dokaza (modus probandi) je posebna karakteristika dokaza u krivičnom postupku. Podobnost dokaznog sredstva da uvjeri sudiju u istinitost Činjenice koja je predm et dokazivanja naziva se dokaznom snagom (nervus probandi). Polazeći od dokazne sn age, dokazi se dijele na: (a) Potpune i nepotpune, zavisno od toga da li se činjen ice utvrđuju sa obilježjem istinitosti ili kao vjerovatne. Potpun dokaz je onaj koji u cijelosti potvrđuje istinitost ili neistinitost neke sporne činjenice, a nepotpun ili poludokaz čini to samo djelimično.13 Presuda se može zasnovati samo na potpunom d okazu, a nepotpun dokaz dovoljan je za procesne radnje koje se prema samom zakon u mogu preduzeti "ako postoje osnovi sumnje"14 (b) Neposredne ili posredne. Nepo sredni dokazi zasnivaju se na neposrednom opažanju činjenica (uviđaj koji vrše organi po stupka), a posredni na saznavanju činjenica posrednim putem, preko drugih izvora ( svjedoka, vještaka, isprava itd). (c) Dokaze u užem smislu (neposredno, direktno opaža nje činjenica koje vrše organi krivičnog postupka o postojanju izvjesne Ovakvo razliko vanje dokaza imalo je svoje opravdanje u samom zakonu u uslovima vladavine učenja o zakonskoj vrijednosti dokaza. Prelaskom na učenje o slobodnoj ocjeni vrijednosti dokaza, ova podjela je izgubila od svoje vrijednosti pravno relevantne činjenice) i dokaze u širem smislu (indicije), tj. činjenice koje nisu pravno relevantne, ali na osnovu čijeg postojanja se logičkom argumentacijom dolazi do zaključka o postojanju pravno relevatne činjenice. Da bi neka činjenica u krivičnom postupku poslužila kao ind icija, dakle da bi se iz nje moglo logičkim putem utvrditi postojanje pravno relev antne činjenice, ta činjenica (indicija) mora biti utvrđena. M anja vrijednost indicij a proizilazi uopšteno iz toga što one, zahtijevajući od sudije logičko zaključivanje o pos tojanju ili nepostojanju pravno relevantnih činjenica na koje upućuju, pružaju uvijek samo manji ili veći stepen vjerovatnoće o postojanju tih činjenica. Izvor informacija o indicijama, po pravilu, nalazi se u raznim predmetima koji su u vezi sa krivični m događajem. (d) Dokazi optužbe i dokazi odbrane. Osnov klasifikacije je u vrijednos ti dokaza, polazeći od prirode stranačkih zahtjeva u krivičnoj stvari. Dokazi optužbe po tkrepljuju optužbu, a dokazi odbrane -odbranu. Vrijednost ove podjele je relativna , jer priroda dokaza zavisi od ocjene suda prilikom presuđenja krivične stvari. Sem toga, nastupanje i izvođenje dokaza može poteći, pored stranaka, i od krivičnog suda. Is to tako, obaveza je tužioca, kao predstavnika državnog organa, da izvodi kako optužne, tako i odbrambene dokaze, radi utvrđivanja kako činjenica koje terete osumnjičenog, o dnosno optuženog tako i onih koje idu u njihovu korist. _______________ 13 14 Dimitrijević, str. 186. Grubač, I, str. 273 i 27 17
(e) Personalni ( lični) i stvarni ( materijalni) dokazi ukazuje na različitu prirodu izvora dokaznih informacija. Personalni dokazi nastaju kao rezultat opažanja i ps ihičkog preživljavanja lica koja su bila u kontaktu sa izvršenjem krivičnog dela (svedoc i, oštećeni kao posebna kategorija svedoka, osumnjičeni). Dokazne informacije od ovih lica uzimaju se dobijanjem iskaza. Kod ove vrste dokaza od prevashodnog značaja su problemi opažanja, zapamćivanja i zaboravljanja svedoka i osumnjičenih, kao i taktika dobijanja istinitog iskaza. Stvarni (materijalni) dokazi nastaju u vezi sa izvrše njem krivičnih dela u procesu međusobnog delovanja materijalnih objekata ili međusobno g delovanja izvršioca i žrtve ili izvršioca i materijalnih objekata, pri čemu dolazi do prenosa kriminalističkih informacija sa jednih na druge. Ova klasifikacija ima svo j osnov u samom izvoru informacije, tj. u tome gdje se nalaze činjenice koje će biti iskorišćene kao dokaz u krivičnom postupku. Pod materijalnim dokazima podrazumijevaju se razne fizičke stvari koje mogu poslužiti kao dokaz , s tim da one nisu nikakva p osebna vrsta dokaza, nego pripadaju drugim dokazima (isprave) ili su predmet uviđa ja ili vještačenja.15 Iz njihovog zapažanja procesni organ crpi saznanja o činjenicama k oje se utvrđuju. Takav dokaz je sadržaj isprave i sadržaj tehničkog snimka. Personalni d okazi su iskazi određenih lica (osumnjičenog, odnosno optuženog, svjedoka, vještaka). Op ravdanost ove klasifikacije je u njenoj očiglednosti, a vrijednost, uglavnom, u to me što je sud pri ocjeni stvarnih dokaza u mogućnosti da potraži oslonac u dostignućima drugih nauka (prirodnih, tehničkih itd), dok je kod ličnih dokaza prepušten uglavnom s ebi, tj. svome znanju i umijeću. Zakon propisuje da se dokazi izvode na glavnom pr etresu i da sud presudu smije zasnivati "samo na činjenicama i dokazima koji su iz neseni na glavnom pretresu". Pošto pod pojmom izvođenja dokaza podrazumijevamo svaku radnju utvrđivanja sadržaja dokaza, ovo izvođenje se proteže i na istragu. U tom slučaju se, zapravo, rezultati izvođenja dokaza prije glavnog pretresa, njihovom zapisničkom legitimacijom "konzerviraju", kako bi se u slučaju potrebe 16 mogli upotrijebiti na glavnom pretresu, umjesto ponovnog izvođenja istog dokaza. No, bez obzira na to o kojem se stadiju krivičnog postupka radi, izvođenju dokaza prethodi odluka o tome hoće li se neki dokaz koji je pribavljen izvesti ili ne. ( f) Originarni i izvede ni dokazi – zasnovana je na kriterijumu da li se pred sudom, u procesu dokazivanja nalazi nosilac dokazne informacije ( signal) koji je odrazio kriminalističku info rmaciju prilikom izvršenja djela, ili surogat, njegova zamjena na kojoj je sačuvana kriminalistička dokazna informacija fiksirana nakon izvršenja djela, zato što je origi narni nosilac dokazne informacije nedostupan. Originarni dokazi, odnosno nosioci dokazne informacije su pravilo, s obzirom na to da pred sudom treba da figurira ju upravo oni nosioci dokazne informacije koji su nastali prilikom izvršenja krivičn og dela i u vezi sa njim. Oni su u pravom smislu reči (originarni) izvor dokaza. 15 16 Bayer, II, str.17 Dimitrijević, str. 187 18
Izvedeni dokazi su kopija dokazne informacije, formirane prilikom izvršenja krivično g dela i u funkciji njegovog izvršenja. Oni su nužno zlo, i koriste se u situacijama kada se na drugi način ne može sačuvati originarna dokazna informacija od propadanja. Na primer, odražen trag obuće u snegu, blatu, mokroj zemlji, otisak prsta koji je o stao na nameštaju u prostoriji u kojoj je izvršena provalna krađa. Da bi se navedeni t ragovi sačuvali od uništenja, moraju se odlivati (mulažirati), a otisak prsta preneti na daktiloskopsku foliju, pa potom uporediti sa neutralnim komparativnim uzorcim a uzetim od sumnjivih lica. M ulažirani (odliveni) otisci obuće uzeti sa snijega ili mokre zemlje, fiksirani otisak prsta na daktiloskopskoj foliji, ili fotografisa n otisak prsta, izvedeni su dokazi, zato što su odrazili i trajno obezbedili krimi nalističku informaciju sa originarnog nosioca, jer se originarna informacija kratk o vreme nakog izvršenja dela, zauvjek gubi. 2) Ocjena dokaza Ocjena dokaza predstav lja posljednju, završnu i najvažniju aktivnost suda, kojom se postiže krajnji cilj dok azivanja. Pošto je cilj dokazivanja u krivičnom postupku utvrđivanje činjenica važnih za p ostupak, svaki izvedeni dokaz mora da se podvrgne ocjeni. Ocjenu o istinitosti i li neistinitosti činjenice vrši sud na glavnom pretresu i izlaže je u razlozima presud e. Ocjenu dokaza sud vrši i u drugim fazama postupka (određivanje pritvora, potvrđivan je optužnice, itd), ali u druge svrhe. Ocjenu dokaza mogu da vrše i stranke: tužilac i optuženi. Pri ocjeni dokaza sudija se služi logičkim (metodom logičke dedukcije ili ind ukcije) i tehničkim ispitivanjem (primjenom naučnih i tehničkih metoda kojima se bavi kriminalistika i druge vanpravne nauke). Logički i tehnički metodi ocjene dokaza dop unjavaju se psihološkom ocjenom, ako su u pitanju dokazi koji se odnose na iskaze lica, čime se bavi sudska psihologija. Naravno, najvažniju uloogu u ocjeni dokaza im a iskustvo sudije. Rezultat ocjene dokaza može biti jače ili slabije uvjerenje o tom e da li odnosna činjenica (ili činjenice) postoji ili ne postoji. 17 Princip je da s e jedna činjenica dokazuje sa više dokaznih osnova. Ako više dokaznih osnova dokazuje neku činjenicu na isti način, u pitanju je sticaj dokaza. Kolizija dokaza postoji ak o više dokaza predstavlja istu činjenicu različito. S umnja je najniži stupanj ubjeđenja u istinitost neke činjenice i postoji kada su razlozi koji govore za i protiv istin itosti jednaki ili su, čak, razlozi protiv jači od osnova za. Zakon i same osnove su mnje diferencira po intenzitetu i govori o osnovima sumnje i o osnovanoj sumnji. Osnovana sumnja (probable cause) je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim d okazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo. Osnovi sumnje su utvrđene činjenice i okolnosti koje posredno ukazuju na mogućnost postojanja _______________ ___________________________________ 17 Miodrag N. Simović, Krivično procesno pravo Uvod i opšti dio, str 271 19
krivičnog djela, na određeno lice kao učinioca, kao i na bližu ili dalju vezu između krivičn og djela i učinioca. Teorija osnovanu sumnju određuje kao viši stepen sumnje, koji se bazira na prikupljenim podacima i dokazima i često se za ovaj oblik sumnje koriste nazivi "sasvim dovoljna sumnja", "ozbiljna sumnja" i "razumna sumnja".18 Postoj anje osnova sumnje ocjenjuju tužilac, koji naređuje sprovođenje istrage ako postoje os novi sumnje da je izvršeno krivično djelo i ovlašćena službena lica koja preduzimaju potre bne mjere u slučaju saznanja za krivično djelo . O osnovanoj sumnji odlučuje sud. Vjer ovatnoća se nalazi između izvjesnosti i sumnje i postoji kada sudija nije potpuno uv jeren u istinitost neke činjenice koju utvrđuje, tj kad nije došao do izvjesnosti, ali su razlozi koji govore za istinitost činjenica jači od razloga koji stoje protiv, a zakon izričito dozvoljava da sud odluči na osnovu takvog nižeg stepena uvjerenja. Izv jesnost je postizanje takvog stepena uvjerenja u kome svi razlozi govore za isti nitost relevantnih činjenica, tako da se u njih ne može posumljati. 3) Zakonska ocje na dokaza i ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju Zakonska ocjena dokaza, karakter istična za istražni (inkvizicioni) krivični postupak, postoji kada se ocjena izvedenih dokaza i utvrđivanje istinitosti činjenica koje se njima dokazuju vrši po pravilima p ropisanim u zakonu, u kojima je određeno koja količina i kakvoća dokaza treba da se st ekne da bi se činjenice koje su predmet dokaza morale, odnosno mogle uzeti dokazan im. U praktičnoj primjeni zakona i ove ocjene, sudija je bio dužan da se strogo prid ržava zakona i da dokazima prizna onu vrijednost koja im je bila određena zakonom, b ez obzira na svoje lično ("intimno") uvjerenje o stvarnoj vrijednosti pojedinih do kaza. Zbog toga se smatra da je sudija, prema ovoj ocjeni, bio jedna vrsta tehniča ra, koji je imao zadatak da utvrđuje i kvantitet i kvalitet dokaza koji se traže za utvrđivanje činjenica u krivičnoj stvari. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju postoji kada sudija vrši ocjenu izvedenih dokaza o postojanju činjenica na osnovu sopstvene analize, ne po pravilima utvrđenim u zakonu. Svoje slobodno uvjerenje o vrijednos ti izvedenih dokaza sud formirana osnovu logičke analize i psihološke ocjene dokazno g materijala, nevezan nikakvim zakonskim pravilima o ocjeni dokaza, jedino sa ob avezom da o toj ocjeni položi račun u obrazloženju svoje odluke. Odsustvo vezanosti i ograničenosti suda formalnim dokaznim pravilima podrazumijeva da se ne određuje vrij ednost pojedinog dokaza, niti se bilo kojem od njih daje prvenstvo, već se ostavlj a sudiji da to učini po svome uvjerenju. Slobodna ocjena dokaza je, dakle, ocjena oslobođenapravnih pravila, koja bi a priori određivala vrijednost pojedinih dokaza.1 9 Izuzetno, traži se da se određene okolnosti dokazuju samo određenim dokaznim sredstv om (npr. za ponavljanje postupka u korist osuđenog okolnost daje pravnosnažna presud a zasnovana na lažnom iskazu svjedoka dokazuje se pravnosnažnom presudom da je svjed ok oglašen krivim za krivično djelo davanja lažnog iskaza. ___________________________ _______________ 18 19 Grupa autora, Komentar zakona o krivičnom postupku, str. 93. Stevanović, str.198 20
Izuzetak od slobodne ocjene dokaza je i pravilo da se određena činjenica ne može uzeti kao dokazana ako tome u prilog ne idu određeni dokazi kao i posebna pravila o dok azima u slučajevima seksualnih delikata. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju znači slobodnu (ali razumnu i logičnu) ocjenu d okaznog materijala, a da bi takva bila, ona mora biti obrazložena. Potreba i obave za obrazlaganja odluke treba da isključi samovolju suda i omogući uvid da li se ocje na dokaza kretala u zakonskim okvirima, te da li su pravilno primijenjeni zakoni logike o pravilnom mišljenju i zaključivanju. Sud je obavezan da u obrazloženju odluk e navede koje je činjenice uzeo za dokazane i zbog čega. Predmet ocjene dokaza po sl obodnom uvjerenju je svaki dokaz za sebe i svi zajedno. Svaki dokaz se cijeni, a li ne izolovano od drugih dokaza. Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz poj edinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak d a li je neka činjenica dokazana. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju važi samo za o cjenu vjerodostojnosti i vrijednosti izvedenih dokaza. Sudiju, međutim, obavezuju odredbe zakona o nastupanju i izvođenju dokaza. Sud može slobodno da cijeni samo činje nice i dokaze koji su izneseni na glavnom pretresu, na kojima zasniva presudu. IV. PERSONALNI DOKAZI 1) IS KAZ OS UMNJIČENOG Iskaz osumnjičenog je izjava koju on daje u tom svojstvu o krivičnom djelu koje mu s e stavlja na teret i drugim pitanjima krivične stvari koja je predmet suđenja. Iskaz osumnjičenog je, prije svega, sredstvo odbrane osumnjičenog, ali može da posluži i kao dokazno sredstvo (koje se uzima u obzir prilikom utvrđivanja činjenica). Iskaz osumn jičenog koristi se kao važno sredstvo ne samo zbog toga što u nekim slučajevima nikakvih drugih dokaza nema, već i zbog toga što može korisno poslužiti za provjeru vjerodostojn osti i istinitosti drugih dokaza.20 Krivični postupak se ne može odreći upotrebe iskaz a osumnjičenog kao dokaznog sredstva, jer je osumnjičenom, kao neposrednom učesniku do gađaja o kome se sudi, po pravilu, najbolje poznato da li je i kako djelo izvršeno. Država bi se mogla odreći iskaza osumnjičenog kao dokaznog sredstva u krivičnom postupku jedino ako bi tužilac uvijek ili uglavnom raspolagao sa dovoljno drugih dokaza, p omoću kojih bi se sa sigurnošću mogle utvrditi činjenice koje se u krivičnom postupku utvrđu ju. U tom slučaju, osumnjičeni bi u krivičnom postupku imao položaj isljučivo procesnog su bjekta. Iskaz osumnjičenog može biti dokazno sredstvo i kada ne sadrži priznanje, jer se elementi dokaza obezbjeđuju iz svih dijelova njegovog iskaza koji se odnose na či njenice koje su ______________ 20 Grubač, I, str. 301 21
predmet dokaza. Sve dokazne elemente iskaza osumnjičenog tužilac je obavezan da prov jerava drugim dokaznim sredstvima. U našem krivičnom postupku osumnjičeni, odnosno opt uženi ne može u krivičnoj stvari u kojoj odgovara imati svojstvo svjedoka, čak ni onda k ada treba da pruži obavještenja o činjenicama koje se odnose na treća lica. Jedno lice m ože biti saslušano kao svjedok samo ako u toj krivičnoj stvari nema svojstvo osumnjičeno g, odnosno optuženog.21 Poseban značaj ima priznanje (confessio) koje osumnjičeni može d ati u svom iskazu. Priznanje predstavlja izjavu kojom osumnjičeni tereti sebe za i zvršenje krivičnog djela, odnosno djelimično ili potpuno prihvata navode optužbe kojima se označava kao učinilac. Priznanje je jedan od najspornijih dokaza u krivičnom postup ku, prema kome u sudskoj praksi i nauci postoji dosta predrasuda i ekstremnih tu mačenja. Na jednoj strani, priznanje se nekada precjenjivalo, smatralo se idealnim dokazom, kraljicom dokaza (regina probationum) i svi napori su bili usmjereni k a njegovom dobijanju, što se smatralo ciljem dokazivanja. Priznanje postoji ako os umnjičeni u cjelini ili djelimično prihvata optužbu. Priznanje osumnjičenog, shvaćeno u užem smislu, jeste potvrđivanje osumnjičenog daje učinio krivično djelo. Priznanje u širem smi slu je svaka izjava osumnjičenog da je istinita neka važna činjenica koja se tiče njegov e krivice, a za njega je nepovoljna. Priznanje osumnjičenog mora biti izričito. Znači da nema prećutnog priznanja. Priznanje, dalje, može biti: (a) vansudsko i sudsko, pr ema tome da li je dobijeno pred sudom u krivičnom postupku ili van postupka; pred tužiocem, policijom ili nekim službenim ili privatnim licem. I jedno i drugo priznan je ima dokaznu vrijednost koja se cijeni po slobodnom uvjerenju, a razlika je sa mo u tome što je dokazivanje vansudskim priznanjem složenije, (b) Prosto i k valiflk ovano. Prosto priznanje postoji kada osumnjičeni priznaje ono za što se optužuje, bez ikakvih ograničenja. Kvaliflkovano priznanje postoji kada osumnjičeni, priznajući izvrše nje djela, ističe u isto vrijeme okolnosti koje isključuju krivično djelo ili krivičnu o dgovornost ili je bar umanjuju, (c) Potpuno i nepotpuno (djelimično), prema tome d a li osumnjičeni priznaje sve navode iz tužbe koji mu se stavljaju na teret ili samo neke, a druge odbija, (g) S udskim priznanjem u užem smislu smatra se priznanje d ato pred sudijom, odnosno sudećim vijećem na glavnom pretresu, a sudskim priznanjem u širem smislu priznanje dato pred nekim drugim organom krivičnog postupka. Sudsko p riznanje u širem smislu je složeno na isti način kao i vansudsko priznanje, (d) Dobrov oljno i neizbježno priznanje, prema tome da li se osumnjičeni slobodno odlučuje da pri zna ili to čini pod uticajem već otkrivenih činjenica i okolnosti. ________________________________________________________________________________ ______ O argumentima za suprotno stanovište (npr. radi se o pravu na odbranu; zako n nigdje nije izričito isključio takvu mogućnost) vidjeti Perić, Branko: Optuženi i tužilac kao svjedoci u dokaznom postupku, "Glasnik pravde", Banja Luka, broj 12/04, str. 62-69. 21 22
1.2 Problemi u vez sa ispitom osumnjičenog Složena pitanja ispita osumnjičenog proizil aze, prije svega, iz činjenice da on najbolje zna činjenice o djelu koje mu se stavl ja na teret, ali i da osumnjičeni ima interes da ne govori istinu, ako je to za nj ega nepovoljno. To je problem (kako ga neki nazivaju) "osumnjičenog kao aktivnog d okaznog sredstva", gdje osumnjičeni aktivnim učešćem, davanjem iskaza (u prvom redu priz nanja), omogućava saznavanje istine, pri čemu se javlja pitanje da li na današnjem ste penu društvenog razvoja treba koristiti saradnju osumnjičenog, na koji je način korist iti, koji se metodi mogu primijeniti da bi se osumnjičeni privolio na tu saradnju i kojim je sredstvima dopušteno savlađivanje otpora toj saradnji (npr. predočavanje ma terijalnih dokaza, ukazivanje na protivrječnosti, pozivanje na savjest i čast, držanje u neizvjesnosti o prikupljenim dokazima). 1.3 . Ocjena iskaza osumnjičenog Iskazu osumnjičenog, posebno kada sadrži priznanje, i u teoriji i u praksi pridavan je raz ličit značaj. Stavovi su se kretali od bezuslovne dokazne vrijednosti priznanja (con ffesio est regina probationem) do odricanja svake njegove dokazne vrijednosti. U našem zakonu, prema ovom pitanju zauzet je sljedeći stav: iskaz osumnjičenog, i kada sadrži priznanje, cijeni se kao i svaki drugi dokaz. Za tu ocjenu, kao i uopšte ocje nu bilo kojeg dokaza u krivičnom postupku, nema pravnih razlika. Iskaz osumnjičenog može biti pun dokaz ili nemati nikakve dokazne vrijednosti, tako da sud, s obzirom na cjelokupan dokazni materijal, može osloboditi optuženog koji je priznao, a osudi ti optuženog koji nije priznao. 2) IS KAZ S VJEDOKA Iskaz svjedoka je u praksi najčeši dokaz u krivičnom postupku, ali je ocjena dokazne vrijednosti svjedočkog iskaza naj teža od svih ocjena dokazne vrijednosti radnji dokazivanja. Procjena da će novi tehn ički dokazi za utvrđivanje činjenica zamijeniti subjektivne iskaze svjedoka, pokazala se nerealnom, jer su oni ograničeni samo na određene slučajeve. Kod takvog stanja stva ri, ostalo je jedino da se korišćenje svjedoka i ocjena vrijednosti njihovih iskaza postave tako da se uočeni nedostaci otklone ili svedu na što manju mjeru, što zavisi o d tužioca, odnosno sudije, koji treba, najprije, da pravilno čulno primi iskaz svjed oka, a zatim da ocijeni njegovu vrijednost. To otežava rad tužioca, odnosno sudije i pretpostavlja da, osim pravnih znanja, on poznaje i psihologiju i logiku. Osnov ni problem pri ocjeni iskaza svjedoka jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava svj edoka o činjenicama podudara sa stvarnim stanjem. Najveći broj svjedoka koji su vidj eli neki kriminalni događaj potiču iz kruga poznanika optuženog ili oštećenog, prijatelja ili rođaka od kojih je a priori teško očekivati potpun i pouzdan iskaz. 22 I oni koji to nisu, često ne mogu dati takav iskaz barem iz četiri razloga: 1. zbog pogrešaka u z apažanju (krivično djelo je obično nenadan i nasilni događaj, ________________ 22 Krapac, str 286 23
psihofizičko stanje nekog lica je takvo da ono nema dobre osjećaje i sl). 2. zbog ne dostatka u sjećanju (nastupio je npr. potpuni zaborav, tzv. lažno sjećanje) 3. zbog po grešaka u imaginaciji (ljudi su skloni, pogotovo pred autoritetom vlasti, konfabul irati, mijenjati ili dopunjavati podatke iz sjećanja - da stvore ljepši dojam, da se prave važnim itd.) 4. zbog pogrešaka u rasuđivanju ((pogrešna tumačenja podataka, nedosta tak autokritike ili pretjeranost u njoj itd.) 23 Osim istinitog iskaza (kada pos toji podudarnost između iskaza i realnosti činjenica), postoje i lažan i pogrešan iskaz. Iskaz je pogrešan kada postoji nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnošću iz razloga koji su van volje i svijesti svjedoka. Pogrešan iskaz može naslati zbog grešaka" prili kom primanja utisaka (greške u percepciji) i njihovog pamćenja, kao i zbog izlaganja onoga što je svjedok primio (greške u reprodukovanju). Nepodudaranje iskaza svjedok a sa realnošću može da nastupi iz razloga koji zavise od volje \ svijesti svjedoka, i tada je iskaz lažan. Za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka tužilac, odnosno sud ija mora uzeti u obzir više elemenata, koji se cijene subjektivno i objektivno: (a ) da li je iskaz dat slobodno ili po nagovoru, pod prinudom i tome sl., (b) da l i je svjedok fizički i duševno sposoban da zapazi činjenice, zapamti ih i reprodukuje, (c) da li njegov karakter i moralne osobine ulivaju povjerenje ili izazivaju po dozrenje, (d) da li je u nekom odnosu sa strankama (srodstva, službene ili dužničke za visnosti i sl.) ili je nezavisan, (e) da li je sadržina datog iskaza logična, čvrsta, postojana, jasna i opredijeljena, (f) da li je iskaz rezultat neposrednog opažanja ili je u pitanju svjedočenje po čuvenju, (g) da li se iskaz slaže sa drugim dokazima i poznatim okolnostima slučaja, (h) da li se slaže sa iskazima drugih svjedoka, i) d a li potiče sa glavnog pretresa ili je dat samo u istrazi, (j) da li je dat pod za kletvom 24 _______________________ 23 24 Krapac, str 286 Ibidem 24
Da bi njegov iskaz imao dokaznu snagu, trebalo bi da svjedok može i hoće da kaže istin u, tj. da je sposoban da opazi činjenice (inače je iskaz pogrešan) i da je iskren (inače je iskaz lažan). 3) POJAM VJEŠ TAKA I NJEGOVOG IS KAZA Iskaz vještaka je izjava proce sno nezainteresovanih lica, koje stranke i sud uzimaju da na osnovu stručne spreme ili vještine (lege artis) stečene vršenjem poziva opaze izvjesne činjenice, okolnosti i li pojave ili da o njima daju svoje mišljenje, jer za to stručna pravna sprema i opšte obrazovanje sudija nisu dovoljni. 25 Uglavnom se uzima da postoje tri grupe razloga za vještačenje: (a) saopštavanje opštih s tavova nauke i umijeća, (b) konkretne procesne činjenice i (c) posebno poznavanje st vari. Vještak, kao posebna vrsta svjedoka, nije potreban ako stranke i sud mogu ra zumjeti i vrednovati dokaze bez pomoći lica koja imaju specijalizovano razumijevan je i znanje o nekom predmetu. Vještačenje je djelatnost vjestaka na prikupljanju nal aza (visum repertum) i mišljenja (parere). U nalazu vještak daje ono što je opazio i i spitivanjem utvrdio, a značajno je za razjašnjenje relevantnih činjenica. Mišljenje, koj e u cjelini mora biti osnovano i obrazloženo, predstavlja vještakovo rješenje postavlj enog zadatka i odgovor na istaknuta pitanja za rasvjetljenje važnih činjenica u konk retnoj krivičnoj stvari. Nalaz i mišljenje se uobičajeno daju u jednom postupku, ali j e moguće da se daje samo mišljenje ili samo nalaz. Vještačenje se danas proširuje i na kri minološko ispitivanje osumnjičenog, odnosno optuženog u toku postupka i u toku izvršenja mjera bezbjednosti i vaspitnih mjera neodređenog trajanja (kriminološka ekspertiza) , a do toga je došlo usljed evolucije materijalnog krivičnog prava i novih zahtjeva koji su stavljeni pred sud u vezi sa ličnošću osumnjičenog. Ono što vještak ispituje predmet je dokaza, a ono što vještak podnosi nije nikakav definitivni sud o predmetu dokaza , već dokaz kao kao i svaki drugi koji sud treba da ocijeni i _______________ 25 Marković, str 309 25
na osnovu toga da ga prihvati ili odbije. Vještak treba da raspolaže stručnom (tehničkom ) i pravnom sposobnošću za vještacenje. U pogledu stručne sposobnosti, podrazumijeva se određeno potrebno znanje (stručna sprema), koje će mu omogućiti da zapazi određene činjenice i da o njima da svoj sud. Stručno znanje dokazuje se odgovarajućim svjedočanstvom ili diplomom o stručnoj sprerni i osposobljenosti za vršenje određene djelatnosti ili isk ustvu u vršenju zanimanja, poziva ili vještine. Stručnost vjestaka znači kako formalno o brazovanje u određenoj oblasti tako i višegodišnje iskustvo , zapažene rezultate u radu, suvremeno poznavanje i teoriskih i praktičnih problema određene oblasti, vladanje s avremenom metodologijom, stalno praćenje i upoznavanje sa razvojem i perspektivama u odgovarajućoj disciplini. Potrebna stručnost vještaka je uvijek konkretna, kako obz irom na standarde konkretne stručne oblasti, tako i s obzirom na potrebe krivičnog p ostupka. ne posjeduje usko Procjena dokazne vrijednosti vještačenja je izuzetno složen a djelatnost koja zahtjeva dobro poznavanje kriminalistike i osnovnih mogućnosti i ograničenja pojedinih vrsta vještačenja. Sudija mora da bude kritičan u analizi vještakov og nalaza i mišljenja. Problem je u tome što sudija ne posjeduje usko stručna znanja k oja bi mu omogučila da kritički i potpuno provjeri vještačenje. Usljed toga u praksi se dešava da sudija nekritički prihvati nalaz i mišljenje vještaka i da faktički vještak bude t aj koji presudno utiče na donošenje sudske odluke. U osnovi, sud procjenjuje svaki n alaz i mišljenje vještaka u skladu sa slobodnom sudiskom ocjenom dokaza tako što ga pr vo ispituje posebno, a zatim u vezi sa drugim dokazima. V. S TVARNI ( MATERIJALN I) DOKAZI - MJES TO DOGAĐAJA I ANALIZA TRAGOVA N AĐEN IH U KRIMIN ALIS TIČKOJ OBRADI 1 ) POS TUPCI NA MJES TU DOGAĐAJA M jesto događaja (engl. crime scene) obično je definirano kao mjesto gdje se dogodio kriminalni čin. Pod tim pojmom podrazumijeva se u makroskopskom smislu cijela reg ija, a ne samo određena lokacija; tako tijelo žrtve i svaki dio sredstva kojim je poči njen zločin 26
također predstavlja mjesto događaja. Nadalje, svako drugo mjesto ili osoba uključeni u zločin ulaze u kontinuitet mjesta događaja. 26 M jesto na kojem je počinjen zločin nazi va se primarno mjesto, a u slučaju naknadnog prijenosa tijela ili sredstva počinjenj a zločina novo mjesto naziva se sekundarnim. U mikroskopskom smislu svaki objekt i li dio materijala povezan s mjestom zločina smatra se dijelom mjesta događaja. Za pr avilno rješenje svakog pojedinog slučaja potrebne su makroskopska i mikroskopska ana liza mjesta događaja te dovođenje u logičnu vezu sa žrtvom ili s počiniteljem zločina. M jes to događaja je u pravilu velika površina s brojnim tragovima i predmetima. Stoga je potrebno da istraživač mjesta događaja ima sposobnost inicijalnog određivanja broja mjes ta događaja, prirode svakog mjesta te granice i stanje svakog mjesta događaja. Dakle , bit cijelog procesa pretraživanja mjesta događaja ima cilj utvrđivanje i prikupljanj e samo važnih dokaza i tragova koji mogu dovesti do rješavanja zločina i otkrivanja poči nitelja. Stoga su iskustvo i stručnost dvije najvažnije odrednice tima za uviđaj. 2) P RETRES ANJE Pretresanje je materijalno istraživanje nad licima ili stvarima u cilj u pronalaženja tragova krivičnog djela ili predmeta važnih za krivični postupak ( podraz umjevajući tu i leš) ili u cilju hvatanja osumnjičenog, odnosno optuženog. Objekt pretre sanja mogu biti lica ( pretresanje lica) ili stan i druge prostorije ( prostorij e stana). Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari se može odredit i samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će pri pretresanju: 1. pronaći pret postavljeni izvršilac krivičnog djela ili njegov saučesnik, 2. otkriti tragove krivičnog djela 3. pronaći predmeti važni za krivični postupak Formalni uslov za pretresanje je naredba suda, koja mora biti pismena i obrazložena. 3) UVIĐAJ I REKONS TRUKCIJA Uviđaj je radnja kojom se važne činjenice vezane za mjesto i zvršenja krivičnog djela prikupljaju neposrednim opažanjem. Cilj uviđaja je otkrivanje i prikupljanje materijalnih dokaza ili indicija o postojanju i vrst krivičnog djela , koje mogu poslužiti pronalaženju i _______________________________________________ _______ 26 Dragan Primorac, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, str 79 27
identifikaciji učinilaca djela ili o tome da se te činjenice razjasne ili da tragovi i posljedice krivičnog djela ili provjeri istinitost drgih dokaza. Njega se može de finirati kao niz taktičkotehničkih mjera koje se provode na mjestu događaja. Kao rezul tat uviđaja istražni sudac ili policijski stručnjaci sastavljaju zapisnik o uviđaju koji služi kao dokaz o izvršenom uviđaju kojim se bilježe najvažnije činjenice kako bi se mogle obraditi, a cjelokupna radnja umišljaja podvrći analizi. Obično, uz zapisnik o uviđaju, izrađuje se i skica mjesta događaja i foto-elaborat o uviđaju. Svaki uviđaj se sastoji o d statičnog i dinamičnog dijela, iako se ova dva načina pregleda mjesta događaja međusobno preklapaju. U prvom dijelu uviđaja prevladava statični način pregleda bez micanja pre dmeta. U statičnom dijelu uviđaja potrebno je poduzeti sljedeće radnje: osiguranje mje sta događaja, opis mjesta događaja i obilježavanje tragova, fotografiranje i video zap is, izrada skice mjesta događaja u mjerilu. U dinamičkom dijelu uviđaja prvi put se pomiču predmeti i tragovi i to ovim redom: tij ela. Svaki uviđaj trebao bi početi osiguravanjem mjesta događaja. Potrebno je odrediti službenu osobu za označavanje mjesta događaja, s ciljem kontrole ulaska drugih osoba. Voditelj tima za uviđaj dolazi na mjesto događaja i, ništa ne dirajući ("s rukama u džepo vima"!) opisuje mjesto događaja: datum, vrijeme, vremenske prilike, prisutne, međuso bne udaljenosti predmeta. Dobar zapisnik o uviđaju treba odgovoriti na pitanja: tk o, što, gdje, kada, zašto i kako? Nakon ovog opisa voditelj tima imenuje osobu koja će sakupljati tragove, fotografirati tragove i uzimati otiske prstiju i si.. Fotog rafiranjem i video zapisom treba zabilježiti poziciju tragova i predmeta i njihov međusobni odnos na mjestu događaja. 28 prikupljanje fizičkih, hemijskih i bioloških tragova s mjesta događaja, njihovo zapisi vanje važnih činjenica koje se nađu prilikom okretanja predmeta ili pregledom pakiranje, označavanje i priprema za transport u sudsko-medicinski laboratorij;
Opšte pravilo fotografiranja treba biti da se slike rade od opštih kadrova prema spe cifičnim kako bi se izbjegla zbrka, a svi predmeti i dokazi moraju biti označeni spe cifičnim oznakama i brojevima koji se daju prilikom uviđaja. Skica mjesta događaja rad i se prije pomicanja i uzimanja tragova, određuju se strane svijeta na mjestu događa ja, a predmeti se lociraju na skici mjerenjem udaljenosti od fiksne mjerne tačke i njihovih međusobnih udaljenosti . 4) REKONS TRUKCIJA DOGAĐ AJA U okviru uviđaja, kao njegov sastavni dio ili kao dopuna uviđaja ili način provjeravanja ostalih radnji do kazivanja, može biti izvršena rekonstrukcija događaja. Rekonstrukcija se sastoji u pro vjeravanju izvedenih dokaza ili utvrđivanju činjenica koje su od značaja za razjašnjenje stvari koja se vrši tako što će se ponoviti radnje ili situacije u uslovima pod kojim a se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Rekonstrukcija se, po pravilu, vrši n a mjestu gdje se događaj zbio, a obavlja se tako da se, po mogućnosti, izvede cijeli događaj onako kako slijedi iz saslušanja osumnjičenog, odnosno optuženog, iskaza svjedo ka i vještaka i drugih dokaza (uviđajne dokumentacije skica i fotografija), kao i činj enica koje je organ utvrdio vlastitim opažanjem. Pri tome se upotrebljavaju ista i li (ako je to nemoguće) slična materijalna sredstva koja su upotrebljena kod stvarno g događaja i obezbjeđuje učešće subjekata koji su opazili krivični događaj ili učestvovali u mu. Rekonstrukciju određuje organ koji vodi postupak. Sama po sebi, rekonstrukcija nije dokazno sredstvo, već metod provjere dokaza koji se vrše preko uviđaja. Ona zbog toga ima više veze sa ocjenom dokaza nego sa pitanjem dokaznih sredstava. 27 Za i zvođenje rekonstrukcije važe pravila propisana za vršenje uvidaja. M eđutim, rekonstrukc ija se ne smije vršiti na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u opa snost život ili zdravlje ljudi . Prilikom obavljanja rekonstrukcije događaja moraju se poštovati ljudska prava i voditi računa o eventualnoj materijalnoj šteti. Takođe, u o kviru rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovo izvesti pojedini dokazi pri čemu važe odredbe zavisno od faze postupka. Osim toga, uviđaj i rekonstrukcija događaja se razlikuju i po tome što se, za razliku od _______________ 27 Grubač, I. str 338 29
zapisnika o uviđaju, u zapisnik o rekonstrukciji mogu unositi izjave svjedoka ili vještaka. Kriminalistički eksperiment predstavlja svjesno, plansko i i višekratno vari ranje novih okolnosti 28 prilikom njihovog uviđaja u sporni činjenični sklop ispitivanog krivičnog događaja kako bi se utvrdili uslovi, uzroci i mehanizam razvoja krivičnog događaja kak o bi se utvrdili uslovi, uzroci i mehanizam razvoja krivičnog događaja kao i zakonom jernosti nastanka posljedicama i tragova s ciljem provjere postojećih i pribavljnj a novih dokaza. Dokazna vrijednost rekostrukcije i kriminalističkog eksperimenta: načelno može se prihvatiti dokazna vrijednost dobijenih rezultata ako je: a) b) c) u stanovljeno da su uslovi u kojima je obavljena rekonstrukcija ili su sprovedeni eksperimenti, , međusobno slični sa uslovima u kojima se ispitivani događaj odigrao; p ri ponavljanju rekonstrukcije i eksperimenta dobijen je jednoznačni rezultat; iskl jučena mogućnost slučajnog postizanja dobijenih rezultata 5) ORGANIZOVANJE UVIĐAJA
Priroda uviđaja i ciljevi koji se žele njime postići diktirali su da zakon ne sadrži nek a posebna pravila o organizovanju uviđaja. Radi se o neposrednom čulnom opažanju i pri mjeni tehničkih sredstava i postupaka koji se odvijaju po odgovarajućim pravilima i zakonitostima određene nauke, struke i vještine. Umjesto oslonca u zakonu, organ koj i vodi postupak pri uviđaju koristi pomoć stručnjaka, koji mu, prema potrebi, pomažu u p ronalaženju, osiguravanju i opisivanju tragova, obavljaju potrebna mjerenja i snim anja, prave skice ili prikupljaju druge podatke. Kao procesna radnja, uviđaj se mo ra izvršiti uz uvažavanje zakonom propisanih formalnosti. Uviđaj u istrazi je primarno u nadležnosti tužioca koji sprovodi istragu. Sekundarno, nakon obavještavanja tužioca, uviđaj u istrazi može izvršiti i ovlašćeno službeno lice, a ako je tužilac prisutan na licu m esta u toku vršenja uviđaja od strane ovlašćenih službenih lica, može tražiti da ovlašćeno sl lice izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim, pri čemu se sve radnje preduzet e tokom uviđaja moraju ____________________________________ 28 Panteleev – Selivanov; Kriminalistika, 1984 str 284 30
dokumentovati i detaljno obrazložiti kako u zapisniku, tako i posebnom službenom izv ještaju. Rekonstrukcija događaja se može vršiti u toku cijelog postupka, i to u istrazi: zatim u fazi glavnog pretresa i na pretresu pred drugostepenim sudom. Tužilac i o vlašćeno službeno lice nemaju obavezu da na uviđaj pozovi osumnjičenog i njegovog branioca , bez obzira na to što su oni možda poznati u vrijeme njegovog obavljanja. Za razlik u od toga, u drugim procesnim situacijama, kada je sud organ koji preduzima uviđaj , pozivanje stranaka i branioca je obligatorno. Kao radnja dokazivanja uviđaj se m ora obaviti u: pomoć stručnog lica kriminalističkotehničke ili druge struke koja će pomoći u pronalaženju, osiguranju ili opisivanju tragova, izvršiti potrebna mjerenja i snima nja sačiniti skicu i fotodokumentaciju ili prikupiti i druge podatke. Kao stručna li ca koji pružaju pomoć organu koji obavlja uviđaj, mogu se angažovati i službena lica polic ijskih organa. Od stručnog Iica ne zavisi u kojem pravcu će biti usmjerena njegova p omoć, već organ koji rukovodi uviđajem ili rekonstrukcijom događaja treba stručnom licu od redit koje radnje treba obaviti, na koja pitanja treba dati odgovore i dr. zapis nik. Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak, ako bi njegovo prisustvo bilo od koristi za davanje nalaza i mišljenja. Tom prilikom vještak može predložiti da s e razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koja se saslušava postavi određena pita nja. U takvim slučajevima se ne radi o nekakvom spajanju uviđaja i vjestačenja, jer se prilikom uviđaja ili rekonstrukcije događaja, u pravilu, ne vrši vještačenje. dokazivanja morala sačiniti dva odvojena zapisnika. 31 ___________________________________________ 29 30 31 29 Buduće radnje stručnog lica irnaju značaj za rasvjetljavanje konkretne stvari, nužno je sastaviti 30 Ako bi se izuzetno ukazala potreba, da se na uviđaju ili rekonstrukcij događaja vrši i vještačenje, onda bi se o tim radnjama Ibidem, str. 277 Komentar zakona o krivičnom postupku Ibidem 31
6) UVIĐAJ ZATVORENE PROS TORIJE Već kod pristupa užem mjestu događaja potrebno je obratiti pažnju na postojanja tragova, a kada se readi o uviđaju krvnog delikta na tragove krvi. Nakon što se fiksiraju tr agovi prilazi se sistemskom pretraživanju prostorija. Ovakvim postupkom često će se ut vrditi postojanje tragova koji mogu uputiti na motiv, rekonstrukciju kretanja iz vršitelja ili žrtve, na način i mjesto izvršenja djela i dr. U redosljedu radnji pretraživ anja prvo treba krenuti od poda i to na način da se nijedan predmet ili dio namješta ja ne pomiče sa mjesta gdje je pronađen. Pregled vršiti sa jedne ka drgoj strani (bez preskakanja pojedinih područja) obuhvatajući pogledom područja od oko 50 – 60 cm. U slučaj evima gdje su uklonjeni tragovi krvi potrebito je izvršiti benzidinski i luminolsk i test Sljedeća faza pregleda poda predstavlja pregled onih predjela poda koji su bili djelomično ili potpuno prekriveni predmetima koji se lako mogu premještati (np. prevrnuta stolica). I u ovoj situaciji važi pravilo sistematiziranosti i pravilno sti redosljeda (sjedne ka drugoj strani). Prije nego se predmet pomakne, potrebi to je uočiti da li na njemu ima tragova krvi, gdje se oni nalaze, kakvog su oblika , da li je predmet spriječio da krv padne na pod ili je položen na već zakrvavljeni po d, da li je u trenutku kada je zamrljan krvlju bio u položaju u kojem je pronađen il i u nekom drugom. Konture predmeta treba ocrtati na podu i predmet odnijeti na d etaljniji pregled (na mjesto sa odgovarajućim uvjetima, npr. bolje osvjetljenje). Nakon toga pristupa se pregledu stolica, stolova i drugog namještaja. I prigodom p regleda zidnih površina važi pravilo sistematiziranosti i pravilo određenog redoslijed a. Kreće se sa jedne strane ulaznih vrata i polako dio po dio (pogledom) pretražuje se ispitivani zid (bez preskakanja dijelova zida). Paralelno se ovim pregledom v rši se i pregled stvari prislonjenih uz zid (ormari, regali, komode, štednjak i dr). Pregled završavamo kod istih vrata, samo sa druge strane. Za slučaj slabijeg osvjet ljenja (poglavito kod pregleda tamnijih površina) obvezno je koristiti dodatne izv ore osvjetljenja (ručne svjetiljke, reflektore i dr.). Sljedeća faza rada je pregled pojedinih dijelova namještaja koji se nalaze uz zidove (ponovno određenim redosljed om i sistemski). Završna faza pregleda zatvorene prostorije pripada pregledu plafo na. Kad god je to mogućno prostorije u kojima se desio određeni događaj potrebito je z aključati i zapečatiti, zbog mogućne potrebe ponovnog uviđaja ili provjere nekih činjenica . Suprotan postupak omogućuje da se od strane onih koji koriste te prostorije određe ni tragovi izmijene ili potpuno unište. 32
Praksa je pokazala da se pregledu zatvorenih prostorija prilazi neodgovorno, jer se više nego često u određenim dokumentima ili usmenim izvještajima navodi daje detalja n pregled stana izvršen za sat ili sat i pol, što je sa stanovišta potpune pravilnosti pregleda nemoguće. Ovlaštena osoba koja se prva nađe na mjestu događaja, najprije treba da odstrani sve osobe koje s e tu zateknu, da spriječi pristup svih nepozvanih i ulazak bez potrebe. U slučaju događaja u stambenoj zgradi potrebito je svesti kretan je ljudi po zajedničkom prostoru (stubište...) na najmanju mjeru zbog mogućnosti uništen ja ili promjene eventualno prisutnih tragova (ne samo krvi). Ako se kriminalni d ogađaj desio u obiteljskog kući potrebito je ljude odstraniti ne samo iz kuće već i iz d vorišta. U svim ovim situacijama potrebito je postupati autoritativno, ali i taktičn o posebito prema rodbini poginulog. Ponekad ovlaštene osobe moraju čuvati mjesto dog ađaja preko noći. Potrebito je znači osigurati da na lice mjesta ne dođe eventualni izvrši telj u cilju uklanjanja tragova izvršenja djela, ili možda neko od rodbine želi doći i p risvojiti neke predmete poradi ostvarivanja materijalne koristi, ali bi tom prig odom mogao izmijeniti mjesto događaja. Zabranjuje se boravak u stanu u kojem je dj elo i izvršeno. U ovisnosti o situaciji potrebito je spriječiti i prisustvo muha na licu mjesta (zabilježen je slučaj kadasu muhe ugazivši u krv ostavile mnoštvo sitnih tra gova koji su dugo vremena zbunjivali istragu vodili u drugom - pogrešnom smjeru). 7) UVIĐAJ OTVORENOG PROS TORA Uviđaj na otvorenom prostoru razlikuje se od uviđaj u zatvorenom i po tome što : - može obuhvaćati veći prostor (ali ne i uvijek) - zavisi od vremenskih prigoda. Kod uviđaja na manjim prostorima metod uviđaj se neće bitno razlikovati od onog što se primjenjuje u zatvorenoj prostoriji. O vremenskim prigodama moramo povesti računa od samog poče tka uviđaj (mora se procijeniti da li će se uviđaj moći završiti za vrijeme dnevne svjetlo sti ili prije promjene atmosferskih prigoda) jer netočna ili nepravovremena prosud ba može otežati ili onemogućiti potpunu (daljnju) potragu. Noćni uviđaj je vrlo delikatan, težak i u tim situacijama za osvjetljenje je potrebito koristiti agregat. 33
U slučaju mogućnih promjena atmosferskih prigoda (mogućnost padavina - kiše, snijega) vi dljive tragove krvi je potrebito što prije fotografirati, unijeti u skicu i pokrit i. U ovakvim slučajevima mogu se u potragu uključiti i druge ovlaštene osobe koje će se raporediti u front sa međusobnim razmakom od oko 1 m. Kretat će se istom brzinom sa jednog kraja terena do drugoga, odakle će se vratiti nakon što je frontom obuhvaćen no vi dio zemljišta (sve dok ne bude pregledano cijelo područje) . Kada neko od "tragača" pronađe trag, svi "tragači" stanu i obavijeste krim. tehničara, koji je u ovakvim izv anrednim prigodama organizator potrage. Kad krim. tehničar priđe pronađenom tragu, ost ali nastavljaju potragu. Samo uže mjesto treba prepustiti krim. tehničaru, koji će odg ovarajuće područje obići u sve većim krugovima. Otvoreni prostor nosi i svoje specifičnost i, prije svega mogućnosti utjecaja at mosferskih prigoda - kiša, snijeg, s unce. A k o želimo spriječiti razrjeđivanje ili ispiranje mrlja krvi snijegom ili kišom, mrlju tre ba prekriti daskom premošćenom preko dva kamena, limenom kutijom, najlonom. Ako se oče kuje jača kiša, obvezno je koristiti najlon, a oko mrlje napraviti male kanale koji bi spriječili dotjecanje vode prema mrlji krvi. Zaštita tragova krvi ne smije biti u rađena na uštrb drugih tragova. Zaštita tragova od sunca je mnogo jednostavnija (dovol jno je napraviti sjenu na tom dijelu). Osim toga potrebito je spriječiti dolazak živ otinja i insekata (muha) na mjesto događaja, posebito na sam leš. 8) PREGLED NA OS UMNJIČENOM Osobu osumnjičenu za neko "teško" kazneno djelo (npr. ubojstvo) treba, čim to okolnost i dopuste pregledati, odnosno bar joj onemogućiti da odstrani sa sebe tragove krvi dok se pregled ne izvrši. Posebnu pozornost treba obratiti na tzv. "čiste slučajeve" gdje je npr. ubojstvo izvršeno u prisustvu svjedoka, gdje izvršitelj priznaje izvršenj e djela i spremanje da surađuje (sam pokazuje tragove). Međutim, olako i površno prist upanje ovakvim djelima (to se u praksi često dešava) može imati nesagledive posljedice , pogotovo ako izvršitelj počne mijenjati svoju izjavu, a svjedoci se "više" . ne sjećaj u točno šta se dogodilo. Poradi toga u svim situacijama treba vrijediti načelo sistema tiziranosti. Već kod razgovora, što ga sa osumnjičenim ili izvršiteljem obavlja ovlaštena službena osoba (pošto se obično prva nađe na mjestu događaja), potrebito je (neupadljivo) promatrati ruke, lice i odjeću u cilju eventualnog pronalaska tragova krvi. Tijeko m postupka treba imati na umu način izvršenja djela i pozornost usmjeriti na one pre djele gdje se logički mogu 34
očekivati ne samo mrlje krvi, već i drugi tragovi. Ako ne postoji mogućnost da se toga časa pristupi fiksiranju i prikupljanju ovako uočenih tragova, potrebito je odmah p oduzeti mjere da određena osoba te tragove ne ukloni (do potpunog pregleda). Ako o vlaštena službena osoba, koja će prva stupiti u kontakt sa osobom osumnjičenom za npr. u bojstvo uoči na njoj tragove krvi, ne smije (riječima ili ponašanjem) ničim to pokazati niti neizravno dati do znanja, jer će u suprotnom osumnjičeni nastojati ukloniti tra gove krvi. U takvim slučajevima osumnjičenog treba držati pod neposrednom kontrolom sv e dok se tragovi definitivno ne pohrane u cilju naknadnih ispitivanja. Tragove k rvi na odjeći i obući najbolje ćemo zaštititi ako odjeću i obuću u cijelosti izuzmemo i pohr animo. Praksa pokazala kako odjeća povrijeđene osobe, koja je u cilju liječničke pomoći ot premljena u zdravstvenu ustanovu, gotovo redovito izmakne prihvatanju od strane kriminalističkih djelatnika, a samim time i kriminalističkom pregledu. U žurbi pružanja pomoći povrijeđenom, liječničko osoblje neće obraćati pozornost na odjeću i tragove na njoj. većini ovakvih slučajeva odjeća se skida paranjem ili rezanjem (poradi što manje nepotr ebitih radnji za povrijeđenog), ali ako je ovakav postupak i razumljiv ne može se do pustiti da se odjeća nepotrebito para, siječe, izgubi ili zamijeni, odnosno u nekim slučajevima preda rodbini. Slični problemi nastaju i kada povrijeđeni prije nego li ga zdravstveno osoblje svuče umre i kada u prosekturu dospije obučen. Nebrojeni su sluča jevi kada ni pri obdukciji obducent ne obrati pozornost niti na tragove krvi, ni ti na odjeću. U svim slučajevima kada se povrijeđeni otprema u zdravstvenu ustanovu po trebito je izuzeti kompletnu odjeću i pohraniti je na sigurno mjesto. U izvjesnim slučajevima tragovi na odjevnim predmetima su, najblaže rečeno, podjednake vrijednosti kao cjelokupni obdukcijski nalaz. Kada je narečena problematika u pitanju potrebi to je ostvariti i održavati što tješnju suradnju između zdravstvenih ustanova i policije . 9) PREGLED N EPOKRIVENIH D IJELOVA Bez obzira na činjenicu da su ruke osumnjičenog oprane, mogućno je da se tragovi krvi (i drugi tragovi) pronađu na rubovima i ispod noktiju. Ne treba se zadovoljiti sam o pregledom ruku (šaka) već je potrebito pregledati njen dio sve do lakta. Nakon tog a slijedi pregled lica i vrata, posebice dijelova koje osumnjičeni ne primjećuju (uši i predio iza njih). Ovaj momenat smatra se bitnim zato što će izvršitelj oprati ruke, lice i vrat, ali na kosu najčešće zaboravlja (zbog boje kose tragovi krvi se teško uočavaj u).Potrebito je pripomenuti da će nas misaona (intelektualno logična) rekonstrukcija događaja uputiti na koje dijelove tijela osumnjičenog treba obratiti posebitu 35
pozornost. Redovito se kod silovanja zanemaruje pregled spolovila (spolnih organ a) osumnjičenog i ako se tu mogu naći tragovi krvi čija dokazna vrijednost može biti odl učujuća. 10) PREGLED ODJEĆ E I OBUĆ E Sva odjeća (pa i odjeća osumnjičenog) pregleda se na dobro osvijetljenom mjestu (stolu ) kojega smo prekrili čistim papirom. Svaki pojedini predmet pregleda se raskopčan i to najprije sa vanjske strane. Ovakvom pregledu potrebito je prići sustavno. Jedn a od mogućih shema pregleda sakoa (jakne i dr.) izgledala bi ovako: prednja desna strana (obuhvaća područje između šava na ramenu, šava između prednje desne strane i desnog r ukava, šava između prednje i zadnje desne strane, donjeg rubai prednjeg ruba do okov ratnika) sa posebitim pregledom svakog pojedinog dugmeta, konca kojim je prišiven, ruba džepa i izvrnutog džepa, prednja lijeva strana (kada je muški način kopčanja), uz posebit pregled rupica za dugmad okovratnik (na vanjskoj i unutarnjoj strani), zadnja desne strana, zadnja lijeva strana, desni rukav, lijevi rukav. 32 Nakon toga izvrši se isti pregled i sa unut arnje strane ispitivanog predmeta. Pregled mora biti izvršen pomoću lupe (preporuča se lupa sa kružnim svjetlom) jer će samo tako pregled biti izveden pravilno i kvalitet no . 11) PREGLED MOTORNOG VOZILA Sam pregled vozila predstavlja možda najteži objekt kriminalističko-tehničke pretrage. U pravo poradi toga potrebitom pregledu treba posvetiti maksimalnu pozornost (prak sa je pokazala da u našoj dugogodišnjoj aktivnosti potpun i pravilan pregled vozila još nije urađen). Način pronalaženja tragova na vozilu ovisit će od okolnosti događaja prigo dom pregleda oštećenog i mjesta događaja. Nema potrebe tražiti tragove krvi (ali ima dru ge npr. dlake i vlakna) na vozilu, ako povrijeđeni nema otvorenih povreda koje krv are. Isto tako nepotrebito je tražiti tragove krvi na vanjskoj strani ____________ _______________________________ 32 Osnovi forenzičke biologije, M laden M ilosavljević 36
vozila koje je pregazilo čovjeka dok je ležao na kolovozu, ali i obratno. Kada putničk o vozilo udari pješaka tragovi najčešće potječu iz primarnog kontakta i obično su to vlakna tkanine ili brisotine. Tragovi krvi su najčešće iz sekundarne faze kontakta, najčešće zbog p ovrede glave, a nalaze se na mjestu udara glave u dio vozila na okviru ili ostac ima vjetrobranskog stakla do koje visine nabačajem tijelo pješaka dosegne ili na gor njim ili bočnim dijelovima vozila. Tragovi krvi obično su u obliku manjih prskotina i u nekim slučajevima miješani su sa tragovima (fragmentima) kose i tkiva. U posljed nje vrijeme sve su češći zahtjevi (vještacima) za utvrđivanjem vozača koji je u času nezgode pravljao vozilom. Mnoštvo je različitih (a bilo ih je u praksi) situacija kada će biti potrebito utvrditi koje vozio motorno vozilo u momentu saobraćajne nezgode? Zabil ježeni su slučajevi kada je suvozač poginuo, a vozač ostao živ, da je vozač prebacivao suvoz ača na svoje mjesto, a on prelazio na njegovo. Obično se ovakve i slične situacije mog ućne previde i dodatno kompliciraju pa se tragovima laka, vlakana i otiscima prsti ju ne pridaje dovoljna pozornost. Posebnu upornost i strpljivost zahtijevaju pre trage donjih dijelova vozila gdje se traže tragovi pregaženja. Tragovi krvi na masno j ili blatnoj podlozi ponekad se teško mogu razlikovati od mrlja drugog podrijetla . M ogućne su situacije da se na prednjem i donjem dijelu vozila nađu tragovi (prsko tine) krvi koji potječu od slučajno (ili prethodno) pregaženih sitnih domaćih životinja (p as, mačka, kokoš...) ili ponekad krupnijih životinja, divljači i dr. Obvezna preporuka g lasila bi da se nakon prvog pregleda vozilo ne vraća vlasniku, već da se jedno vrije me čuva u garaži, poradi eventualne provjere nekih okolnosti koje su se pojavile u t ijeku obrade ili dopunskog pregleda. Krv i drugi biološki tragovi mogu potpuno nes tati sa donjeg dijela vozila nakon kratkotrajne vožnje po mokrom kolovozu. I najma nja kiša može isprati mrlje krvi sa površine gornjih i sa bočnih dijelova vozila. U slučaj evima kišnog vremena vozilo je potrebito prekriti polivinilskom plahtom, a ako je vozilo pokretno skloniti ga pod krov. Do konačnog pregleda i fiksiranja tragova vo zilo mora biti pod neposrednom kontrolom ili zaključano u garaži. Iako se ovdje prve nstveno govori o zaštiti tragova krvi, podrazumijeva se da će se zaštititi i čuvati i dr ugi tragovi (dlake, vlakna, boja...). 12) Dokazna snaga uviđaja Uviđaj je najpouzdaniji način utvrđivanja činjenica u krivičnom postupku, jer organ koji g a sprovodi utvrđuje činjenice vlastitim opažanjem. Stara latinska sentenca "Nulla est maior probatio, quam evidentia rei" ("Nema boljeg dokaza od uviđaja") i danas je a ktuelna. Drugi način utvrđivanja činjenica (pomoću dokaza) manje je pouzdan, jer tu orga n krivičnog postupka ne saznaje činjenice direktnim opažanjem (svojim čulima), nego 37
posredno, tako što mu neko drugi (osumnjičeni, odnosno optuženi, svjedok, vještak) saopšta vaju svoja opažanja tih činjenica ili čitanjem isprava i upotrebom tehničkih snimaka reg istrovanih činjenica. Dokazni kredibilitet uviđaja proizlazi iz njegovog heurističkog karaktera, tj. iz mogućnosti otkrivanja na licu mjesta činjenica, prije svega materi jalnih, koje su nastale izvršenjem krivičnog djela. 33 M eđutim, i rezultati uviđaja mogu imati nedostatke kao i svako drugo posredno dokazno sredstvo. Najveću dokaznu vrijednost ima uviđaj koji sud sprovodi n a glavnom pretresu, neposredno opažajući relevantne činjenice. Treba posebno istaknuti da je savremena tehnika optičkog registrovanja činjenica omogućila da se činjenice utvrđe ne uviđajem mogu i tehnički (ne samo zapisnički) registrovati. Na taj način reprodukcija tehničkog snimka pred raspravnim sudom daje gotovo vjernu sliku predmeta uviđaja, k ao da je sam taj sud sproveo uviđaj. U svakom slučaju, stvarna dokazna vrijednost uv iđaja, bez obzira na to da li je sproveden prije ili na glavnom pretresu, zavisi o d slobodne ocjene suda. VI. IDENTIFIKACIJA 1) UOPŠ TENO O IDENTIFIKACIJI Identifikacija predstavlja utvrđivanje istinitosti osoba, dijelova tijela, tragova i predmeta u cilju otkrivanja pojedinih obilježja koja omogućuju nesumnjivo i nespo rno prepoznavanje Proces identifikacije temelji se na dva osnovna postupka: prvi je traženje i bilježenje karakterističnih osobina objekta ispitivanja, a drugi je usp oređivanje ustanovljenih značajki s već ranije poznatim podacima o objektu za koji se identitet pretpostavlja. Opšti pojam identifikacije osobe, kao čin iza kojeg stoji c ijeli niz pravnih radnji, ovisno o vrsti predmeta u pravnom postupku, oduvijek j e predstavljao vrlo važnu činjenicu. U ljekarskoj i sudskoj praksi, a posebno u poli cijskom poslu identifikacija je prva radnja kojom se započinje razgovor, izdaju do kumenta, nalazi. Sudsko - medicinska praksa obuhvata primjenu više metode identifi kacije: ________________________________________ 33 Simonović, dr Brranislav, Kriminalistika, op.cit. str. 324 38
Opisivanje, pokazivanje, fotografisanje, pregled ličnih dokumenata i isprava, daktiloskopiju, antropometriju, pregled bioloških tragova i djelova leša, DNK. 1.1.O pisivanje se traga. Opisivanje obuhvata lični opis i opis odjeće Cilj ličnog opisa je da se na osnovu informacija od opisivača sklopi mozaik izgleda lica za kojim se tr aga, ili tako opiše leš nepoznate osobe na osnovu čega bi moglo da se ono prepozna. Kr ajem XIX vjeka Alphons Bertillon je metodu ličnog opisa upotpunio, naučno obradio i tako postavio osnove za kasniji razvoj fotorobota, sačinjenog uz pomoć lica koje daj e podatke i crtača. Ta metodologija se po autoru zove i bertijonaža. Danas je u prim eni kompjuterska tehnika, gde umesto crtača kompjuter obrađuje dati opis i formira c rtež - lik. Opisivanje se vrši po ustaljenom redu. Opis glave i lica je najvažniji pa se oni prvi opisuju: 1. Glava: okrugla, izdužena, asimetrična; 2. Oblik lica: okrugl o, ovalno, romboidno, pravouglo, piramidno; 3. Izgled lica: intelektualan, boles nički, drski, glup; 4. Kosa: crna, kestenjasta, smeđa, plava, crvena, seda, bojena, prava, kovrdžava, talasasta, gusta, retka, ćelavost; 5. Čelo: normalno, široko, visoko, visoko a usko, uspravno, izbočeno napred, povijeno nazad; 6. Obrve: ravne, talasas te, povijene, okrugle, kose; 7.Dužice: kestenjaste, plave, zelene, sive; očne jabučice : velike, male, upale, razroke, buljave, podočnjaci, viseći kapci, veštačke jabučice i dr. 8) NOS : normalan, veliki, mali, debeo; greben nosa: prav, povijen unutra, izvi jen upolje; 9) Usne po veličini male, srednje velike sa spuštenim ili povijenim uglo vima, debele, zečje i dr 10) Brada: velika, srednja mala, povijena unutra, isturen a, uspravna, šiljata, četvrtasta, s rupicom 39 predstavlja metodu koja se zbog pristupačnosti vrlo često koristi.Primjenjuje se kod utvrđivanja identiteta leševa kao i identitete ljudi za k ojima
11) Podbradak: visi, prav, uvučen 12)Uši: za njih se opisuje oblik čitave školjke, oblik ušne rese 13) Zubi: njegovani, bijeli, žuti. Polomljeni itd 14) detaljno se opisuju posebne karakteristike prije svega ožiljci, mladeži, bradavice, tetovaže, nedostaci p rstiju, šake, ruke, noge 34 U ličnom opisu se dalje opisuje izgled grudnog koša, ramen a, ruku kompletno i šaka pojedinačno, prsti, oblik trbuha, nogu. Danas je ova metoda usavršena primjenom komjutera, odnosno programa koji posjeduje praktično neograničen broj kombinacija lika i figura pa i prema osobinama geografskog porjekla. U opis u odjeće opisuje se vrsta odjeće ( kaput, sako, džemper i dr), tkanina, boja, eventual ne oznake, nakit, obuća. Sva odjeća, obuća i lične stvari se obično čuvaju do završetka ident fikacije. 1.2. Pokazivanjeprepoznavanje je postupak u kome prepoznavalac vrši iden tifikaciju.Postupak je sugestibilann i u određenoj mjeri se uzima sa rezervom.U pr aksi prije prepoznavanja žive osobe ili leša, prepoznavalac treba da detaljno opiše os obu koju prepoznaje. Predočavanje radi prepoznavanja smatra se nepouzdanom dokazno m radnjom. Prepoznavanje od strane svjedoka ili žrtver ne može da bude jedini dokaz o krivici nekog lica na kome bi se temeljila osuđujuća presuda. Dokazni rezultat dob ijen prepoznavanje treba uvijek i neizostavno potkrepiti i drugim, prije svega m aterijalnim dokazima. 1.3. Fotografisanje i prepoznavanje na osnovu fotografije predstavlja solidnu metodu u prepoznavanju, ali kako je i ona sugestibilna mora se uzeti sa rezervom. M ogućnost kompjuterske obrade i fotomontaže_može_umanjiti auten tičnost fotografije. U policijske svrhe koristi se uniformno fotografisanje u zatv orenom prostoru, u razmeri 1:10, i to fotografisanje u tri ioze, sprijeda, desni profil i levi poluprofil. Za prepoznavanje leševa na osnovu fotografija neophodno je leš dodatno pripremiti. Pre svega, pre fotografisanja eventualne povrede na li cu treba kozmetički obraditi, očešljati kosu, otvoriti očne kapke, vratiti veštačku vilicu i sl. Predočavanje fotografija uništava dokaznu vrijednost kasnijeg prepoznavanja lic a uživo. ________________________________________ 34 Mihajlović P, Božić LJ, Sudska medicina, str 108 40
1.4.Pregled ličnih dokumenata predstavlja rutinski postupak u procesu identifikaci je živih ili mrtvih. Sve vrste dokumenata sa fotografijom mogu da se iskoriste u o vu svrhu.Nedostaci u izmjeni lika zbog starenja, i mogučnost manipulacije dokument ima ovoj metodi umanjuju značaj. 1.5. Daktiloskopija je kriminalistička metoda koja proučava, upoređuje, klasifikuje i registruje papilarne linije s ciljem identifikaci je lica, i to prije svega učinilaca krivičnih djela. U upotrebi je od početka dvadeset og stoljeća zbog toga što su otisci prstiju: 1. 2. 3. jednoznačni (ne postoje dvije os obe, čak niti jednojajčani blizanci koji imaju jednake vremenski nepromjenljivi, i p otpuno neprikladni za krivotvorenje. otiske prstiju), Područje primjene daktiloskopije je svugdje gdje je potrebno relativno jednostavno , brzo i točno identificarti osobe, kao npr. 1. 2. 3. 4. 5. kriminalistika i obavj eštajne službe, bankarstvo, trgovina, osiguranje ulaska u objekte, pristup radu na r ačunalu ili povjerljivim podacima... Daktiloskopija je sigurna, jednostavna i najraširenija metoda za utvrđivanje identit eta. Riječ daktiloskopija nastala je od dvije riječi – (grčke: dactilo - prst i latinske : scopein gledati), što bi u grubom prijevodu značilo gledati prst. Tragovi otisaka papilarnih linija nastaju kao posljedica izlučivanja znoja kroz pore koje se nalaz e na papilarnim linijama. • Osnovna svojstva papilarnih linija su: nepromjenjivost, individualnost, klasifik acija i Osnovni oblici papilarnih linja su: luk, oblik zamke i oblik kruga. prenosivost. • Kada se identifikacija lica vrši na osnovu tragova papilarnih linija, neophodno je da se identifikacija izvrši vještačenjem, koje podrazumjeva uspoređivanje fiksnog traga i uzetog otiska. S obzirom na to da su papilarne linije individualne za svako l ice, prema obliku svog crteža, to se pomoću individualnih obilježja na odrazu tj. trag u papilarnih linija može utvrditi da li taj trag potiče od određene osobe. Zbog toga s e prilikom vještačenja ne može tvrditi da je trag papilarnih linija identičan sa otiscim a prstiju neke osobe, već da fiksirani trag 41
papilarnih linija potječe od određene osobe. Ovo znači da se identifikacija vrši na osno vu teorije vjerovatnoće, odnosno mogućnosti ponavljanja obilježja na papilarnim linija ma. Identifikacijska obilježja kod papilarnih linija imaju poseban naziv i poznata su kao minucija. Kod nas kod vještačenja papilarnih linija upoređivanjem traga i otis aka moraju se podudarati u 12 minucuja. Latentni tragovi papilarnih linija nisu vidljivi pod uobičajenim okolnostima, pa se za njihovo pronalaženje mora preduzeti p oseban potupak. Fizičke metode izazivanja latentnih tragova papilarnih linija su: izazivanje latentnih tragova pomoću praškova izazivanje pomoću magnetne četkice izazivan je pomoću nadimljavanja Hemiske metode izazivanja i fiksiranja latentnih tragova p apilarnih linija: Izazivanje pomoću cijanoakrilata srebronitratom ninhidrinom jodn im parama Izazivanje i fotografisanje latentnih tragova papilarnih linija korist eći metoda zračenja nosioca traga: ultraljubičastim zrakama primjenom lasera ( lasersk im zrakama) U zapadnim zemljama se ne pravi razlika između otisaka i traga papilar nih linija, nego se sve što je u vezi sa tim pojmom naziva otisak prsta. U duhu naše g jezika je da izraz otisak prsta upućuje da se od neke osobe uzimaju otisci, dok trag papilarnih linija upućuje da neka osoba nesvjesno ostavlja tragove papilarnih linija na određenom predmetu. Pod otiskom se podrazumijeva namjerno otiskivanje, u ovom slučaju crteža papilarnih linija na neku podlogu npr. daktiloskopski fiš. Stoga u stručnoj kriminalistčkoj literaturi treba prihvatiti da otisak prsta uvijek označav a crtež papilarnih linija dobijenim daktiloskopiranjem, a trag papilarnih linija c rteže papilarnih linija koji su nastali, najčešće, nenamjernim dodirivanjem raznih površin a ili predmeta. Dokazna vrijednost traga papilarnih linija zavisi od utvrđene veze između njegovog ostavljanja na licu mjesta, određenog lica koje ga je ostavilo i kr ivičnog djela. Tragovi papilarinih linija po pravilu predstavljaju indiciju prisut nosti na licu mjesta. M eđutim mjesto i položaj na kome su fiksirani može da poveća ili oslabi njegovu dokaznu snagu. 42
Daktiloskopski dokaz je najjači kad je dokazano da je trag prsta nastao upravo i s amo za vrijeme izvršenja krivičnog djela i prilikom toga. 35 1.6. Tragovi stopala Tr agovi stopala koje je iza sebe ostavio izvršilac krivičnog djela često se zapostavlja i potcjenjuje u kriminalističkoj praksi. Prilikomo vršenja uviđaja ne traga se za njim a , oni se uništavaju i predviđaju. Tragovi stopala se mogu podijeliti na 1.3.1. vid ljive 1.3.2. nevidljive Vidljivi mogu biti: 1.3.2.1. 1.3.2.2. površinski reljefni Nevidljivi latentni tragovi stopala nastaju na ravnoj i čistoj površini Dokazni značaj tragova stopala: u osnovi je samo indicija prisutnosti na licu mjesta. U dokazn om postupku treba utvrditi da li je konkretan trag nastao u vrijeme izvršenja kriv ičnog djela, prije izvršenja ili poslije toga., Veoma je značajna analiza samog traga, njegov odnos sa drugim makro dokazima, posljedicom krivičnog djela, mogućim kretanj ima izvršioca na licu mjesta, putem dolaska i odlaska. 1.7. Antropometrija je meto da koja obuhvata mjerenje određenih djelova tijela sa formiranim zakonomjernostima , odnosno formula za utvrđivanje dužine tijela. Dužina, tj. visina tela se nakon tride sete godine godine smanjuje za oko 0,06 cm. Samo na osnovu pojedinih, dugih kost iju (butna kost, ramenjača, golenjača) može se izračunati približna dužina tela. Na osnovu k araktertetaka lobanje i karličnih kostiju može se odrediti polna pripadnost.. U poje dinačnim slučajevima identifikacije umrlih-poginulih ima još veći značaj uz odgovoran etički čin, a kada je riječ o identifikaciji poginulih u masovnim nesrećama, posebice u ratu , taj zadatak postaje još složeniji. Utvrđivanje identiteta živih osoba rijetko predstav lja nerješiv problem, dok kod mrtvih osoba, ovisno o stanju u kojem se tijela nala ze i niza okolnosti, može biti vrlo težak i dugotrajan proces. Identifikacija je zna tno otežana u slučajevima velikog broja mrtvih tijela, kao pri masovnim prometnim ne srećama (pad aviona, sudar vlakova, potapanje broda) i prirodnim katastrofama (pot resi, poplave, požari), kada se javlja i dodatni problem znatno izmijenjenih tijel a, bilo zbog utjecaja vanjskih čimbenika ili poslijesmrtnih promjena (problem zapa ljenih, iznakaženih, raskomadanih i trulih tijela). U ____________________________ ____ 35 Simonović Branislav. Kriminalistika, str 376 43
ratu je proces identifikacije višestruko složeniji zbog znatnih migracija civilnog s tanovništva (protjerivanja, iseljavanja, preseljavanja) i vojne pokretljivosti, pr ekida evidencije stanovništva, istovjetne vojne odjeće i obuće, namjernog uništavanja os obnih dokumenata, masovnih pogibija, velikog broja mrtvih u zajedničkim grobnicama , neodgovarajućeg pokapanja (i iskapanja), dugog razdoblja od trenutka smrti do is kapanja sa znatnom truležnom izmijenjenošću tijela kada su mnogi identifikacijski poka zatelji nepouzdani ili potpuno neupotrebljivi, postojanja samo pojedinih dijelov a tijela (bez glave i zubi) ili samo fragmenata kostiju, te, što je možda najvažnije, nepostojanja zaživotnih podataka. Smrt nije samo kraj biološkog života, već istodobno i pravni pojam, kao događaj kojim prestaje pravna sposobnost ili pravni subjekti-vit et fizičke osobe, te činjenica koja za sobom povlači niz pravnih posljedica iz obitelj skog i nasljednog prava. Upravo zbog toga društvo ima poseban interes da smrt svak e osobe, čiji je identitet nesporno utvrđen, upiše u M atičnu knjigu umrlih. U mirnodops kim se uvjetima obično bez većih teškoća određuje vrijeme i mjesto smrti, obavlja identifi kacija nepoznatog lesa i utvrđuje uzrok smrti a na što obvezuje Pravilnik o utvrđivanj u uzroka smrti, temeljem čega se ispunjavaju vitalno statistički obrasci: Prijava sm rti i Potvrda o smrti, a potom obavlja upis u M atičnu knjigu umrlih. Na ovo obvez uje i Zakon o kaznenom postupku u slučajevima sumnje ili očigled-nosti da je smrtni slučaj proizašao iz pravno kažnjivog djela. Ukoliko je leš već zakopan predviđena je ekshuma cija u cilju pregleda i obdukcije uz izričito nalaganje ustanovljenja identiteta l eša.. Identifikacije mrtvih osoba ili ljudskih ostatka obavljaju se u različitim sit uacijama (Tablica 1.) M eđutim, posebno značenje imaju ekshumacije i identifikacije te sudskomedicinska obrada žrtava rata. Osim već prethodno rečenog, potrebno je upozor iti i na sljedeće razloge: vođenje točne statističke evidencije broja stradalih i načina n jihova stradavanja, te stručno dokumentiranje događaja uz određivanje postojanja i vrs te zaživotnog ili poslijesmrtnog nasilja, a zbog mogućih budućih sudskih sporova i dok azivanja ratnih zločina. Ono što je još važnije, već i prema Ženevskim konvencijama za zaštit žrtava rata, pravo je obitelji saznati za sudbinu njihovih članova, kao i pravo da im se na zahtjev vrate posmrtni ostaci umrlih osoba i njihove stvari. Obzirom na činjenicu kršenja odredbi konvencije od 12. kolovoza 1949., kao i dopunskih protoko la o obavljanju liječničkog pregleda lesa u cilju utvrđivanja smrti i identiteta, sast avljanju odgovarajućeg izvješća, spaljivanju ili pokopu tijela uz poštivanje vjerskih pr opisa i običaja, zaštiti i označavanju grobova i njihovoj evidenciji, potreba ekshu 44
macija i identifikacija žrtava rata postavlja se kao neupitna obveza zajednice. ob itelji, zahtijevaju svoje rješenje Tablica 1. 36 Osim toga, značajna administrativna i sudska pitanja, a koji se tiču statusa nestalih osoba i n jihovih Situacije koje zahtijevaju sudskomedicinsku identifikaciju mrtvih osoba ili njih ovih ostataka masovne nesreće uslijed prirodnih katastrofa (potresi, poplave, požari ) masovne civilne ili vojne prometne nesreće (avionske, automobilske, željezničke i br odske) identifikacija ljudskih ostataka nakon jakih požara ili eksplozija identifi kacija žrtava rata identifikacija pronađenih ljudskih ostataka za koje se pretpostav lja da pripadaju nestalim osobama kazneni predmeti gdje sakaćenje ili jako uništenje tijela prati ili je udruženo sa smrtnim ishodom slučajevi u kojima uznapredovale tr uležene promjene onemogućavaju utvrđivanje identiteta slučajevi pronalaska koštanih fragme nata 1.8. DNA analiza predstavlja potencijalno vrlo korisnu i svakako najtočniju m etodu identifikacije. Zasniva na usporedbi genomske ili mitohon-drijske DNA izol irane iz uzoraka kosti ili zuba ekshumiranih tijela odnosno posmrtnih ostataka s DNA izoliranom iz uzorka krvi pretpostavljene uže rodbine. M eđutim, zbog jake trul ežne degradacije, kao i poslijesmrtne kontaminacije DNA, i ova metoda ima svoja og raničenja. Kod svakog slučaja složene identifikacije preporučeno je uzeti uzorak kosti ( najbolje natkoljenične) i zub te iste pohraniti u zamrzivač do trenutka započinjanja o brade i DNA analize, a na način da se predviđana kost/zub dobro očisti, opere i osuši, a potom dio kosti izuzme odgovarajućim izrezivanjem Ukoliko prilike ovo ne dopuštaju (rad na terenu), potrebno je uzeti cijelu dugu kost te je naknadno pripremiti za pohranu uzorka. Ovo se treba učiniti stoga štu su DNA analize vrlo ________________ ___________________________________ 36 Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, str 108 45
dugotrajne te je često potrebno, i prije započinjanja analiza, tijelo ili njegove os tatke pokopati a kada u suprotnome izvori DNA više ne bi bili dostupni. Podaci dob iveni sudskomedicinskom obradom bilježe se u posebne formulare ili obrasce, te se uspoređuju s podacima o nestalim osobama prethodno prikupljenima od rodbine, prija telja, poznanika, preživjelih stradalnika i svjedoka stradavanja. Ti podaci upisuj u se u također posebno pripremljene protokole. Posljednjih godina širom svijeta u up otrebi je INTERPOL-DVI (Disaster-Victim-Identification)-FORM , u novom obliku po tvrđen 1989. godine u Francuskoj, a koji je omogućio bolju i bržu međudržavnu i međudiscipli narnu suradnju i razumijevanje kako u pojedinačnim tako i u masovnim nesrećama. M eđut im, ne tako rijetko identifikacija je otežana zbog nepodudarnosti s podacima priku pljenima od navedenih osoba a zbog različitih razloga: objektivnih (promjena predm eta, odjeće, kose, zubi uslijed dugačkog razdoblja od subjektivnih (emocije, zaborav nost, sugestija). napuštanja posljednjeg poznatog mjesta boravka) i Osim toga, poj avljuje se još jedan dodatni problem: lažno pozitivna odnosno lažno negativna identifi kacija od strane porodice, prva u želji da se nestala osoba, odnosno njezini postm ortalni ostaci, napokon pronađu, a druga zbog neprihvaćanja činjenice smrti. Također, mo guća je i namjerna pogreška u identifikaciji ako je to u cilju prepoznavatelja. U sv akom procesu prepoznavanja neophodna je suradnja svih relevantnih službi, a metode identifikacija potrebno je koristiti planski, primjenjujući različite postupke koji će međusobnim upotpunjavanjem povećati uspješnost identifikacije. Identifikacije ljudsk ih ostataka su često vrlo dugotrajni i složeni postupci, te samo strogim pridržavanjem svih navedenih faza i određenog redoslijeda u toku procesa ekshumacije i identifi kacije omogućit će se uspješnije, lakše i brže pozitivno prepoznavanje. Temeljem iskustava stečenih u identifikacijama žrtava rata može se preporučiti identifikacijski model koje g je moguće primijeniti u sličnim slučajevima masovnih nesreća. Ovaj model uključuje sasta vljanje preciznog popisa nestalih osoba, detaljno prikupljanje zaživotnih podataka , tačno lociranje mjesta nesreća ili grobova, profesionalno provođenje ekshumacija uz aktivno sudjelovanje odgovarajućeg kadra (policijski istražitelji i kriminalistički te hničari, sudski antropolozi i sudski medicinari), formiranje multidisciplinarnog i dentifikacijskog tima stručnjaka sastavljenog od specijaliste sudske medicine, ant ropologa, stomatologa, radiologa i molekularnog genetičara a koji će obradom ljudski h ostataka utvrditi što je više moguće elemenata potrebnih za prepoznavanje i privreme nu identifikaciju usporedbom prijesmrtnih 46
podatka s nalazima stručnog tima, te potvrđivanje identiteta u prisutnosti rodbine. U slučajevima kada identitet nije utvrđen upotrebom standardnih metoda identifikacij e potrebno je primijeniti i DNA analizu . VII. KRIMINALIS TIČKA TRAS OLOGIJA 1) UO PŠ TENO O TRAGOVIMA Trag se može definirati kao svaka materijalna promjena nastala u vezi s krivičnim djelom.37 Tragovi upućuju na postojanje krivičnog djela na način i sre dstvo izvršenja, predstavljaju dokaz koji može nezavisno i objektivno povezati osumn jičenog, odnosno žrtvu s objektom ili mjestom kriminalnog događaja ili pak povezati os umnjičenog sa žrtvom. Također, upućuju na motiv izvršenja kaznenog djela, kao i na identit et nepoznatog počinitelja ili žrtve, a mogu doprinijeti utvrđivanju je li mjesto događaj a zaista ono mjesto na kojem se kriminalno djelo i dogodilo. Ovo posljednje je v ažno zbog činjenice što tragovi mogu nastati na dva načina: neposrednim kontaktom s tije lom ili odjećom osobe, predmetom ili mjestom događaja, te posredno - prenošenjem na žrtv u, počinitelja, svjedoka, predmet ili mjesto događaja (tzv. sekundarni prijenos). Pr i tome treba imati na umu da se materijalni tragovi pojavljuju u dva oblika : — kv antitativnom obliku - količina: mikrotragovi (nisu vidljivi okom) i makrotragovi ( oku vidljivi), — kvalitativnom obliku - vrsta: biološki, kemijski, fizikalni i ostal i (Tablica 1) Tablica 1 PODJELA TRAGOVA biološki krv sperma slina ostale izlučevine k 37 kemijski niti hemikalije staklo zemlja barut l fizikalni otisci prstiju oružje rukopis crtež otisci ostali marka odjeće analiza poligraf fotografije glasa _________________________________________________________ Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, str 82 47
Postoje brojne klasifikacije tragova, od one prema vrsti krivičnog djela, vrsti ma terijala, načinu nastanka te do klasifikacije prema njihovom podrijetlu. Ova poslj ednja klasifikacija ima veliku vrijednost kao podsjetnik pri izboru najpogodniji h metoda za prikupljanje i čuvanje dokaznog materijala. U toj skupini razlikuju se biološki (primjerice krv, sperma, slina), hemijski (vlakna, zemlja, droge), fizik alni (otisci prstiju i stopala, tragovi vatrenog oružja i oruđa) i ostali tragovi (p oligraf, snimka glasa). 2) BIOLOŠ KI TRAGOVI Biološki tragovi u širem smislu predstavljaju materijalne promjene na svim živim bićima, biljkama, životinjama, ljudima i slično, dok biološki tragovi u užem smislu predstavlja ju tragove koji su ljudskog porijekla. U novije vrijeme se sve češće daje važnost pronal asku bioloških tragova koji su u vezi s počiniteljem krivičnog djela kao što su dlake kućn ih ljubimaca ili neke specifične biljke. Biološki tragovi ljudskog porijekla (u užem s mislu) mogu se podijeliti s obzirom na to sadržavaju li DNA ili ne. Nuklearna (jez grina) DNA može se uspješno izolirati iz: 1. krvi i krvnih mrlja, 2. sperme, 3. kose s korijenima, 4. sline, 5. mokraće i stolice, 6. tkiva i stanica, 7. kosti i orga na. Ljudske izlučevine i tragovi iz kojih se ne može dobiti DNA, jer nemaju stanica sa jez grom, jesu: 1. serum (tekući dio krvi bez stanica), 2. suze, 3. znoj i slično Postupci prikupljanja i čuvanja tragova mogu značajno utjecati na uspješnost DNA anal ize te je potrebno udovoljiti trima temeljnim uslovima. Prvi je količina uzorka zb og čega je potrebno prikupiti što je moguće veću količinu traga kako bi se osigurala dovol jna količina DNA za 48
daljnju analizu. Drugo je kakvoća, odnosno stanje traga. Zbog mogućnosti razgradnje ili zagađenja bakterijama uslijed dugotrajnijeg stajanja potrebno je prikupljeni t rag što hitnije dostaviti u laboratorij, a do započinjanja rada trag čuvati na hladnom i suhom mjestu. Treći uslov je čistoća uzorka. Stoga je bitno izbjegavati uzimanje pr ljavština i masnoća iz okruženja traga, jer je znano da ove nečistoće sprječavaju proces ana lize DNA . Biološki tragovi se mogu na dva načina prenijeti na osobe i predmete: izr avno (primarno) ili posredno (sekundarno). Čak i iz materijala kao što je želučani sok i li stanice izmeta moguće je izolirati DNA ali je teškoća u dobivanju dovoljne količine i ste potrebne za njenu analizu. Izravni prijenos bioloških tragova kao što su krv, sp erma i slično na osobe ili njihovu odjeću ili na objekte i mjesta događaja podrazumije va direktni prenos ovih uzoraka prilikom kaznenog djela. Indirektni ili sekundar ni prijenos podrazumijeva da, npr. osoba pokupi kosu žrtve sa sjedala automobila i prenese je u drugi automobil. Ovo treba imati na umu da ne bi doveli u direktnu vezu pogrešnu osobu s počinjenjem zločina. 3) PRIKUPLJANJE I POHRAN A TRAGOVA Uspješnost DNA analize na biološkim tragovima s mjesta događaja zavisi o vrsti dobiven og uzorka kao i o njegovoj očuvanosti. Da bi se rezultati DNA analize uopće mogli ko ristiti na sudu kao dokaz, uzorak mora biti pravilno opisan u zapisniku o uviđaju, pravilno preuzet s mjesta događaja, zapakiran i spremljen te transportiran do sud sko-medicinskog laboratorija gdje će biti adekvatno obrađen po standardiziranoj i pr ihvaćenoj metodi. Loša pohrana uzoraka može dovesti do njegove degradacije i neupotreb ljivosti. Zbog toga se valja pridržavati uputa za prikupljanje bioloških tragova. Bi ološki tragovi su specifični, jer mogu biti zarazni te prenijeti na osobu koja sakup lja biološke tragove. Nadalje je potrebno izbjeći svako sekundarno zagađivanje bioloških tragova kako sa ćelijama koje sadrže DNA od sakupljača tragova (ćelije površnog dijela kože i slično) ili kontaminaciju uzorak uzorak. Primjer za to može biti neadekvatna pohr ana dva uzorka zajedno u jednoj vreći. Na taj način logično je očekivati da će provedena o sjetljiva DNA analiza i njeni rezultati biti upitni. Preporučljivo je da sakupljač b ioloških tragova nosi dvostruke sterilne rukavice. Donje rukavice služe kao zaštita nj ega od kontakta sa zaraznim materijalom, a gornja se mijenjaju pri uzimanju biol oškog uzorka po pravilu jedan uzorak i 49
jedan par rukavica. Nadalje, potrebno je striktno pridržavanje uputstva za prikupl janje bioloških tragova koje se mogu podijeliti na upute na mjestu događaja i na upu te u sudskomedicinskom laboratoriju . Prilikom rada na mjestu događaja pri prikupl janju tragova potrebno je napraviti sljedeće: 1. obilježene tragove fotografirati, 2 . napraviti video zapis tragova i njihovog položaja na mjestu događaja, 3. zapisati mjesto i stanje uzorka, 4. napraviti skicu i ucrtati mjesto uzorka i njegov odno s s drugim uzorcima i okolnim predmetima. Prilikom primanja biološkog traga u fore nzičkom laboratoriju treba napraviti sljedeće : 1. prikupiti svaki pojedinačni komad m aterijala korištenjem čistog pribora, 2. zasebno pakirati svaki pojedinačni komad prik upljenog materijala 3. opisati i skicirati zaprimljeni materijal, 4. bilježiti način pakiranja i njegov broj, 5. dati uzorku novi laboratorijski broj s datumom, 6. provjeriti broj pod kojim je uzorak poslan i usporediti ga sa zapisnikom o uviđaju , 7. opisati uzorak, njegovo stanje i fotografirati ga s laboratorijskim brojem i brojem pod kojim je poslan u laboratorij, 8. provjeriti opis uzorka s njegovim stanjem da se uvjerimo radi li se upravo o tom uzorku i je li prilikom transpor ta oštećen, 9. pohraniti uzorke na odgovarajuća mjesta (temperatura, svjetlosti itd) 3 8 Tijelo dopremljeno radi pregleda i obdukcije može se razodjenuti iz plahte tek u prisutnosti liječnika vještaka/istražitelja. Dopustiti da se mrtvo tijelo dopremljeno s mjesta događaja svuče i opere prije vanjskog pregleda, isto je što i dopustiti da s e mjesto događaja očisti prije početka uviđaja. S kriminalističkog stajališta to znači uništa je tragova. Prije skidanja odjevnih predmeta treba detaljno opisati vidljive tra gove, oštećenja i promjene na odjeći, obući i nepokrivenim dijelovima tijela, bez obzira što je to učinjeno i na mjestu događaja, osobito u dinamičkoj fazi uviđaja . Tokom krimin alističke obrade treba poštivati i integritet traga. Pravilnim prikupljanjem i _____ ___________________________________________________ 38 Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, str 85 50
pakiranjem, te odgovarajućim čuvanjem i transportom sprječavaju se kvalitativne i kvan titativne, slučajne ili namjerne promjene traga. Prilikom prikupljanja bilo koje v rste biološkog materijala potrebno je pridržavati se općih mjera opreza koje vrijede k od rukovanja s krvi i tjelesnim izlučevinama, a što uključuje izbjegavanje neposrednog kontakta i zabranu pijenja, jedenja i pušenja tokom obavljanja poslova u svezi s biološkim uzorcima. Pri tome treba raditi u zaštitnim rukavicama i odgovarajućoj zaštitn oj odjeći i obući, a sva oprema za prikupljanje tragova mora biti potpuno čista. Za sv aki uzeti uzorak potrebno je u zapisnik unijeti što je i odakle uzeto, kako je pak irano i označeno, te tko je uzorak preuzeo . M ogućnost uspjeha analize DNA značajno o visi o vrsti prikupljenih bioloških tragova i o načinu njihova izuzimanja i osigurav anja. Ako se nepravilno prikupljaju i pakiraju mogu se kontaminirati, a ako se i spravno ne čuvaju mogu se razgraditi. Biološki trag nastao neposrednim kontaktom ili posrednim prijenosom ostaje na podlozi uslijed upijanja (ako je u tekućem stanju) ili prianjanja (ako je sasušen). Izbor metode prikupljanja uglavnom zavisi o stan ju traga i o vrsti podloge. Važno je pridržavati se pravila da se odjeća skida a samo iznimno reže po šavovima. Suhi odjevni predmeti pojedinačno se pakiraju i označavaju, do k se vlažni odjevni predmeti prethodno na zraku suše. Po skidanju sve odjeće, plahta u kojoj je leš bio umotan i na kojoj je svučen, slaže se tako da u njoj ostanu eventual no otpali tragovi, te se i ona posebno pakira. Odjeća i obuća obavezno se pohranjuje u papirnate vreće. Prikupljene tragove, kao i odjeću i obuću pokojnika, treba hitno d ostaviti u laboratorij za DNA analizu a do započinjanja rada treba ih čuvati na hlad nom i suhom mjestu. 4) TRAGOVI LJUDS KOG PORJEKLA Krv Forenzična hematologija bavi se određivanjem krvni h osobina bilo da se radi o svježoj krvi ili o tragovima krvi, na mrtvim ili živim o sobama, a za potrebe identifikacije u krivičnim i građanskim postupcima. Tragovi krv i susreću se u brojnim krivičnim djelima i mogu biti važan dokazni materijal koji pove zuje počinitelja, dotično djelo i žrtvu . 51
Tragovi krvi nastaju na tri načina: slijevanjem niz tijelo pri čemu nastaju pruge a krv se upije u odjeću ili nakupi na podlozi u obliku lokve, padanjem na podlogu je dnostavnim kapanjem s visine zbog sile teže pri čemu nastaju kapi ili prskanjem akti vnom silom pri čemu nastaju prskotine, te prenašanjem dodirom na drugi predmet pri čem u nastaju otisci ili brisotine . Analiza tragova krvi a) Identifikacija krvi - p otječe li mrlja od krvi? Svježi trag krvi relativno je jednostavno prepoznati. M eđuti m, zavisno o eventualnom ispiranju, starosti mrlje, podlozi i djelovanju vanjski h faktora, tragovi mogu izmijeniti svoju osnovnu boju i više ne sličiti na krv. Post oje i tragovi nalik na krv, kao što su mrlje od čokolade, voća, vina, boje i slično. Zbo g toga, u nekim slučajevima, a radi pravilnijeg i bržeg usmjeravanja istrage, primje njuju se jednostavne orijentacijske metode koje nemaju dokaznu vrijednost, ali m ogu s određenim stepenom vjerojatnosti ukazati potječe li ispitivana mrlja od krvi. Ove probe temelje se na reakciji sastojaka hemoglobina u hemijskim reagensima. P retrage koje se mogu izvesti su: 1. benzidinska proba korištenjem filter-papira ko jim se protrlja sumnjiva mrlja a potom na mjesto dodira s mrljom kapne otopina b enzidina i nakon toga peroksida. Ukoliko mrlja potječe od krvi, na filter papiru p ojavit će se intenzivna tamnoplava boja, 2. Sangur test korištenjem tvornički pripreml jene test trake koja se ovlaži destiliranom vodom, pritisne na sumljivo mjesto, te nakon nekoliko sekundi odigne od mrlje. Intenzivno obojenje trake dokaz je pozi tivne reakcije, 3. luminolna proba korištenjem otopine luminola koja se raspršuje po većim površinama gdje su tragovi isprani. U prisutnosti krvi površina će svijetliti svi jetloljubičastim sjajem. Postupak se mora izvoditi u potpunom mraku, 4. fenolftale inska proba (Kastle-Mayerov reagen s) korištenjem vatenog štapića navlaženog fiziološkom o topinom koji se protrlja po sumnjivoj mrlji. Zatim se na vatu kapne fenolftalein , a potom kap 3% vodikova peroksida. Kod pozitivne reakcije, tokom 15 sekundi, d olazi do promjene boje vate u ružičastu do crvenu, 5. leukomalahitska proba (LMG) ko ja se provodi na isti način kao fenolftaleinska, a pozitivna reakcija je gotovo tr enutačna pojava zelenoplavog obojenja. 39 ________________________________________ _________________ 39 Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, str 87 52
Pozitivna reakcija koja se dobije upotrebom bilo koje od opisanih metoda samo uk azuje na prisutnost krvi i ne ukazuje na njezino porjeklo. Zbog toga se svakako moraju izvesti i potvrdne probe koje se provode u laboratoriju. Ako je izvjesno da je količina traga mala, potrebno je u laboratorij dostaviti čitavu mrlju bez izvođe nja prethodnih proba. b) Određivanje porjekla krvi - radi li se o ljudskoj krvi? A nalizom treba dokazati specifične ljudske proteine. U tu se svrhu izvodi imunološki precipitinski test gdje antihumani serum daje s određenim bjelančevinama iz krvi lju di uočljivu reakciju taloženja, a koja izostaje ako se radi o životinjskoj krvi. Na ov aj način moguće je odrediti krv i bilo koje životinjske vrste ako se prirede odgovaraj ući precipitinski serumi. c) Određivanje genetičkih markera Ovo uključuje određivanje antigena crvenih krvnih ćelija, izoenzima, serumskih bjelančev ina, vrsta hemoglobina, sistema humanih leukocitnih antigena (HLA), te DNA anali zu. d) Određivanje markera koji nisu nasljedni Ovo uključuje određivanje starosti krvn e mrlje, menstrualne krvi (nalaz ćelija iz maternice), spola (razlikovanje izgleda bijelih krvnih stanica), dobi (određivanje fetalnog hemoglobina) i rase. Također, m ože se odrediti ima li u tragovima krvi primjesa i nekih drugih tkiva (kože, dlaka i si). Prikupljanje tragova krvi a) Odjeća: osušiti na zraku na sobnoj temperaturi, n e izlagati neposrednoj sunčevoj svjetlosti, svaki odjevni predmet pakirati u zaseb nu papirnatu vrećicu, nikad ne koristiti plastične vrećice ili hermetički zatvorenu amba lažu jer će ubrzani proces truljenja degradirati biološki materijal, pakirati tako da se spriječi protresanje ili trenje, pravilno označiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u 53
laboratorij). b) Tekući uzorci: 5 ml krvi prikupiti u vakuum epruvetu s etilendiam inotetraace-tatnom kiselinom (EDTA) koja služi kao antikoagulans. Ako je potrebno uraditi i druge analize (serološke, alkohola, droga, otrova i si.), potrebno je uz eti dodatne uzorke krvi, pri čemu se uzorcima za serološka ispitivanja i analize na otrove ne dodaju sredstva za konzerviranje, dok epruvete za analizu na alkohol i /ili droge trebaju sadržavati natrijev fluorid (NaF) koji služi kao antikoagulans i konzervans, pravilno označiti, pohraniti u hladnjak na +4°C i što prije dostaviti u la boratorij; ukoliko se uzorak za DNA analizu ne može dostaviti unutar nekoliko dana potrebno ga je zamrznuti na -20°C i zamrznutog dostaviti na analizu, dok se ostal i uzorci ne smiju zamrzavati, alternativna metoda: komadić čistog pamučnog zavoja umočit i u tekuću krv, osušiti na zraku i omotati papirom ili kapnuti nekoliko kapi na filt er-papir (FTI kartica). c) Tragovi na ljudskom tijelu: sve detaljno dokumentirat i i opisati (položaj, dimenzije, količinu i oblik traga), trag prikupiti na način da s e izuzme što je moguće manje epitelnog tkiva kože a što se obavlja prikupljanjem pomoću lj epljive trake ili pomoću tampona vate (štapić za uzimanje brisa) navlaženog destiliranom vodom ili fiziološkom otopinom, tragovi ispod noktiju prikupljaju se pomoću čiste čačkali ce, a sami nokti rezanjem čistim nožicama; svaki nokat i svaku čačkalicu pakirati zasebn o, pravilno označiti i pohraniti. d) Sasušene mrlje: dokumentirati i opisati, ako je moguće, čitav predmet s tragovima krvi dostaviti u laboratorij; u protivnome dio s tragovima izrezati i zapakirati; ako su mrlje na čvrstoj, neupijajućoj podlozi, moguće ih je sastrugati na list papira, izuzeti pomoću ljepljive trake ili trljanjem pom oću navlaženog tampona vate koji se potom na zraku osuši. 54
M oguće je trag i razrijediti dokapavanjem destilirane vode, te ga pomoću pipete pre nijeti u suhu bočicu ili epruvetu, — svaki izrezani komad s tragom ili izuzeti trag zasebno pakirati, propisno označiti i pohraniti Sperma Tragovi sperme uobičajeno su povezani sa spolnim nasiljem, iako mogu biti važan dokaz i u drugim krivičnim djelim a te u slučajevima dokazivanja očinstva. Sperma je tjelesna tekućina a sadrži ćeliske sast ojke - sjemene ćelije (spermije) koji se stvaraju u spolnim žlijezdama (testisima) i tekuće sastojke koje stvaraju pomoćne žlijezde, kao što su prostata i sjemeni mjehurići. Sperma se može tražiti u rodnici žive ili mrtve žene, na tijelu žrtve, na odjeći i na mjestu izvršenja krivičnog djela, kao i na počinitelju. U rodnici žive žene spermiji se mogu dok azivati oko 34 sata nakon snošaja, a kod visokog stupnja čistoće rodnice (rodnica s fi ziološkom florom, bez upale i si.) i do 42 sata. U rodnici mrtve žene mogu se naći 2-3 dana poslije smrti, a iznimno i više. Analiza tragova sperme Uključuje identifikaci jske testove kojima je cilj utvrditi prisutnost sperme ili sjemene tekućine, te in dividualizacijske testove koji uključuju genetičko tipiziranje, kako određivanjem konv encionalnih markera tako i DNA profila. Identifikacijom se provjerava žrtvin iskaz o počinjenom seksulanom nasilju, iako odsutnost sperme ne znači potvrdu odsutnosti seksualne aktivnosti. Genetičko testiranje u pravilu se obavlja radi prepoznavanja počinitelja. U velikom broju slučajeva, žrtva poznaje osumnjičenu osobu i u tim slučajevi ma genetičke analize se obavljaju zbog toga što osumnjičeni negira bilo kakav kontakt sa žrtvom. a) M akrospski pregled M rlja sperme je ljuskava, bjelkasto-sivkasta ili žućkasta. Pod ultralju-bičastim svje tlom fluorescira plavoljubičasto. M eđutim, ovaj nalaz nema nekadašnju vrijednost zbog sve veće upotrebe deterdženata i umjetnih vlakana koji također intenzivno fluorescira ju, a sličnu reakciju daju i neki drugi biološki materijali, kao što su mokraća i vagina lni sekret. b) Hemijske probe 55
reakcija dokazivanja enzima - kisele fosfataze koja se u spermi nalazi u visokoj koncentraciji, probe za otkrivanje drugih sastojaka sjemene tekućine, kao što su sp ermin ili kolin. c) Potvrdne probe mikroskopski pregled - traženje spermija na način da se uzorak sumnjive mrlje ili bris ekstrahira s fiziološkom otopinom te ekstrak t ispituje pod mikroskopom, utvrđivanje prisutnosti bjelančevina sjemene tekućine imun ološkim metodama. Provodi se samo u slučajevima kada se u uzorku ne pronađu spermiji, određivanje genetičkih markera a što uključuje određivanje krvnih grupa (poteškoće proizlaze z oskudnosti materijala i činjenice da su mrlje sperme pomiješane i s drugim izlučevin ama), izoenzima, serumskih proteina i analizu DNA. Prikupljanje tragova sperme a ) Odjeća: osušiti na zraku na sobnoj temperaturi, svaki odjevni predmet pakirati u z asebnu papirnatu vrećicu, pravilno označiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja u laboratorij). b) Tekući uzorci: upotrebom čiste šprice ili pi pete prenijeti spermu u čistu, sterilnu epruvetu, propisno je označiti, pohraniti u hladnjak i što prije dostaviti u laboratorij, alternativno, uzorak se može prikupiti pomoću tampona vate ili čiste tkanine koja se potom osuši na zraku, pakira, označava i pohranjuje. c) Tragovi na ljudskom tijelu: Za prikupljanje uzoraka s tijela žrtve spolnog nasilja koriste se standardni kompl eti opreme, dizajnirani na način da pojednostave kolekcioniranje tragova sa žrtve. D ostupni su različiti komercijalni kitovi, a neki uključuju i prikupljanje žrtvinih odj evnih predmeta. Uvijek je potrebno slijediti u uputstvu detaljno opisani redosli jed. Prikupljaju se: dvojbeni uzorci: uzorak krvi, sline, stidne dlake i iščupane vl asi kose, 56
tragovi sa žrtve: brisovi i razmazi sa stidnice i iz rodnice, brisovi i razmazi iz anusa, brisovi oko spolnih organa, brisovi i razmazi iz usne šupljine, bris sluzn ice nosa, stidne dlake češljanjem i čupkanjem, mikrotragovi ispod noktiju, odrezani no kti, sasušene izlučevine. Uzorke je potrebno izuzeti što prije, svaki pakirati zasebno , propisno zatvoriti i označiti, te do dostave u laboratorij čuvati u hladnjaku. Sva ki uzorak koji sadrži tekućinu potrebno je prije pakiranja osušiti na sobnoj temperatu ri. Za napomenuti je da tragove sperme s tijela žrtve obvezno uzima medicinsko oso blje. Prije započinjanja prikupljanja tragova obavlja se liječnički pregled kojim se t raže i dokumenitiraju znaci genitalne traume, kao i sve ostale negenitalne ozljede , ugrizi i si., a što može upućivati na seksualno nasilje. Vještačenjem tragova sperme ili vaginalnog sekreta na osnovu DNK testa, može se sa sigurnošću ustanoviti identitet os obe – ostavioca traga pa prema tome i dokazivati kontakt okrivljenog i žrtve. c) Sas ušene mrlje: ako su na predmetima koji se mogu rezati (a ne mogu dostaviti u cijel osti), izrezati površinu s mrljom čistim skalpelom na čisti papir, omotati, zapakirati , propisno označiti i pohraniti, ako su na nepokretnim predmetima, čistim skalpelom sastrugati mrlju na komad čistog papira i omotati, izuzeti pomoću ljepljive trake il i uzeti bris pomoću tampona vate. Svaki omot zapakirati zasebno, propisno označiti i pohraniti. Ostale tjelesne izlučevine Tjelesne izlučevine kao što su slina, mokraća, va ginalni iscjedak, znoj, iscjedak iz nosa, mlijeko, želučani sok ili povraćeni sadržaj i izmet također se pronalaze na mjestu događaja, na odjeći, žrtvi i/ili počinitelju krivičnog djela. U laboratoriju se te tekućine mogu identificirati, odrediti krvna grupa, iz oenzimi i DNA profil, a dobiveni rezultati koriste za uključivanje ili isključivanje neke osobe kao mogućeg ostavitelja traga. M rlje pljuvačke ispituju se najčešće na opušcima cigareta. Zahtjevi za vještačenjem znoja su iznimni, a za ostale navedene izlučevine još i rjeđi. Za identifikaciju sline u tragu koristi se metoda određivanja prisutnosti enzima amilaze. Identifikacija mokraće i izmeta temelji se na njihovoj karakteris tičnoj boji i mirisu, te na prisutnosti određenih kemijskih sastojaka kao što su kreat inin ili urea, odnosno urobilinogen. 57
5) PRIKUPLJANJE TRAGOVA a) Odjeća: osušiti na zraku na sobnoj temperaturi, pakirati u zasebne papirnate vrećice i li omotati papirom, pravilno označiti i pohraniti. b) Tekući uzorci: prenijeti u čistu sterilnu staklenku, posudu zatvoriti, označiti i p ohraniti u hladnjak. d) Tragovi na ljudskom tijelu: besprjekorni uzorci sline: n akon ispiranja vodom ostataka hrane iz usne šupljine, uzimaju se na čisti papir gdje se olovkom ocrtaju obrisi mrlje. Uzorak se suši na zraku, pakira u papirnatu omot nicu, propisno označava i pohranjuje. Kad se pronađe trag ugriza uzima se bris s des tiliranom vodom navlaženim sterilnim komadom vate i to s ruba traga ugriza i iz sr edišta ugriza. Vatu je potom potrebno osušiti na zraku, omotati u čisti papir, propisn o označiti i pohraniti. Također, bris je potrebno uzeti i s drugog sličnog područja na k ojem nema tragova ugriza a što služi kao kontrolni uzorak, mokraća i izmet prikupljaju se u čiste posude, označavaju i pohranjuju u hladnjak, vaginalni iscjedak uzima se prema protokolu iz kompleta opreme za uzimanje brisova kod spolnog nasilja, ako sve tekuće uzorke potrebno je prethodno osušiti na zraku, iscjedak iz nosa obično se n alazi na tkaninama (maramici, odjevnom predmetu) pa je te stvari potrebno osušiti, omotati u čisti papir, propisno označiti i pohraniti; ako se trag nalazi na tijelu, uzima se bris, a daljni postupak je isti kao i prethodno navedeni. d) Sasušene mr lje: mogu se prikupiti izuzimanjem čitavog predmeta ili pak struganjem ili izreziv anjem, pakirati u čiste omote, propisno označiti i pohraniti u hladnjaku. Tkiva, org ani i kosti Bilo koji dio tijela može biti predmetom sudskomedicinskog i biološkog i spitivanja u kriminalističke svrhe. Najčešće su to kosti pomoću kojih se može odrediti spol i dob osobe, približno vrijeme smrti, ozljede ili čak uzrok smrti, te obaviti identi fikacija nepoznatog lesa. 58
a) Svježi dijelovi tijela: svaki uzorak opisati i dokumentirati, te prikupiti čistom pi ncetom ili rukom zaštićenom rukavicom, svaki uzorak zasebno pohraniti u čistu posudu bez dodavanja sredstava z a učvršćivanje, propisno zatvoriti, označiti i pohraniti u hladnjak. b) Stari dijelovi t ijela: svaki trag opisati i dokumentirati, te izuzeti čistom pincetom ili rukom zašt ićenom rukavicom; tragove koji su još uvijek fizički povezani treba prikupiti zajedno, paziti da se jedan trag ne kontaminira drugim; svaki uzorak zasebno pohraniti u čistu posudu, propisno zatvoriti, označiti i pohraniti u hladnjak. Dlake i kosa Tra g dlake jedan je od najčešćih materijalnih tragova i može se pronaći u velikom broju slučaje va, kako na žrtvi i njenoj odjeći, tako i na predmetima, mjestu događaja i počinitelju ( 1,9, 11). U praksi su najčešće predmet pretrage u slučajevima seksualnog nasilja.Do pube rteta, a kod žena i kasnije, veći je dio tijela pokriven maljama. To su nježne i tanke dlačice, bijeloga vrška, dok je ostali dio stabljike više ili manje pigmentiran. Kada u pubertetu otpadnu, na njihovm mjestu pojavljuju se dlake, koje su čvršće, duže i složen ije grade. Obzirom na njihovu duljinu i izgled moguće je približno odrediti s kojeg dijela tijela potječu. Tako su one kraće, duljine do 3 cm, a istrošenog vrška porjekla s trupa i udova, dok one savinute i s oštrim vrškom su obrve i trepavice. Dulje dlake , ukoliko su kovrčave potječu s donjeg dijela trbuha, nepravilno valovite su dlake s mošnji i stidnice, a one obložene masnim slojem su dlake ispod pazuha. Kosa se razv ija od malja u 8. mjesecu trudnoće. Tokom prve godine života potpuno se izmijeni, da bi puni razvoj dostigla u pubertetu. Sa starenjem se pigment zamjenjuje mjehurići ma zraka zbog čega kosa posivi. Vlasi kose su približno jednake debljine u cijeloj d uljini (ne deblje od 0,14 mm i ne tanje od 0,02 mm), prilično jednakog, okruglasto g ili jajolikog presjeka, s tankom srži (medulom). Boja kose ovisi o količini i vrst i pigmenta koji je duž vlasi jednoliko razdijeljen. Nabrojane značajke razlikuju čovječj u kosu od životinjske dlake. 59
Analiza tragova dlaka Ovo uključuje makrometrijska i makroskopska, te mikroskopska određivanja, kao i različite fizikalno-kemijske pretrage. Ekspertizom dlake obavlja se: a) Identifikacija dlake b) Određivanje porjekla dlake c) M ikroskopsko ispiti vanje i usporedba Ovim ispitivanjem ne dobivaju se podaci za individualizaciju, već samo podacima kojima se može neka osoba isključiti kao izvor traga dlake. Pri tome se promatra izgled i grada dlake (kutikula - vanjski sloj dlake, me-dula, kora, korijen i vrh), njezin promjer, presjek i pigmentacija, duljina, boja, prozirno st, te specijalne značajke kao što su oštećenost ili bolest. d) Određivanje genetičkih marke ra Uključuje određivanje spola, ABO sustava, izoenzima i DNA analizu. Prikupljanje t ragova dlaka I. Dvojbeni uzorci pojedinačne dlake mogu se prikupljati zaštićenim prsti ma ili pincetom pri čemu treba paziti da se ne oštete i da se ne dodiruje-korijen. M oguće je upotrijebiti ljepljivu traku ili usisivač, staviti na list papira, a svaku skupinu dlaka ili pojedinačne dlake zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravil no označiti i pohraniti, dlake izmiješane s krvlju, tkivom ili tjelesnim izlučevinama pažljivo prikupiti sa svim dodacima, staviti u čiste posude i propisno označiti, ukoli ko su dlake izmiješane s vlažnim tjelesnim izlučevinama potrebno ih je najprije osušiti na zraku. b) Nedvojbeni uzorci: Prikupljanje tragova poznatog porjekla važno je ra di usporedbe s onima nepoznatog porjekla. Pri tome je potrebno voditi računa o način u na koji je konkretni dvojbeni uzorak nastao pa na takav način treba izuzeti i us poredni uzorak. površina s koje će se uzeti uzorci prethodno se iščešlja da bi se odstrani le otpale dlake a koje se također prikupljaju, pakiraju i označavaju, dodatne dlake se čupaju zajedno s korijenom. Vlasi kose čupaju se s različitih dijelova vlasišta (s pr ednje strane, tjemena, bočno i sa stražnje strane) i to 4-5 dlaka sa svakog područja, 60
ukoliko je uzorak mokar ili vlažan prethodno gaje potrebno posušiti na zraku, a zati m sve zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno označiti i pohraniti. Primje na vještačenja DNK dlake koja je iščupana sa korjenom može se sa sigurnošću ustanoviti identi et osobe – ostavioca traga. U posljednje vrijeme sa uspjehom se uvode u praksu met ode identifikacije ostavioca 6) TRAGOVI ŽIVOTINJS KOG PORJEKLA Tragovi životinjskog porjekla mogu biti predmetom ispitivanja zbog sumnje da sporni materijal potječe o d čovjeka ili je potrebno utvrditi vrstu životinje od koje tragovi potječu Pri tome se može analizirati krv, tkiva, dlake i perje. Životinjsku krv lako je razlikovati od ljudske. M oguće je razlikovati različite vrste životinja, dok je individualna identif ikacija nemoguća. Dijelovi tkiva mogu se ispitati na način kako se ispituju mrlje kr vi, pa je tako moguće dokazati podrijetlo proteina u ispitivanom uzorku. Životinjska dlaka se po svojim morfološkim karakteristikama jasno razlikuje od ljudske. Ona j e često deblja od 0,14 mm ili tanja od 0,02 mm, različito pigmentirana u svojoj dulj ini, široke medule i presjeka koji se mijenja od ovalnog, bikonkavnog ili drugačijeg oblika. M eđutim, razlike u gradi dlaka pojedinih vrsta životinja nisu tolike da bi se lako moglo utvrditi kojoj vrsti životinje dlaka pripada. Različitostu gradi perj a dopušta mogućnost utvrđivanja njihova porjekla, a često je moguće i razlikovanje spola t e utvrđivanje starosti ptice s koje uzorak potječe. Za prikupljanje i pakiranje životi njskih tragova vrijede ista pravila kao i za prikupljanje i pakiranje tragova lj udskog porjekla. Posebno značenje, osobito u posljednje vrijeme, ima analiza insek ata. Oni se nalaze gotovo svugdje i tokom cijele godine, te su zbog toga od fore nzičkog interesa u brojnim situacijama: utvrđivanja vremena smrti, određivanja mjesta smrti i mogućeg pomjeranja tijela na druge lokacije, a mogu upućivati i na vrstu odn osno uzrok smrti. DNA analiza insekata omogućuje odgovarajuću identifikaciju vrsta, a sami insekti mogu biti izvori neinsektne, odnosno ljudske DNA koja potječe od or ganizama na kojima su se hranili. Prikupljanje insekata i njihovih razvojih faza postaje sastavnim dijelom prikupljanja ostalih tragova. Pri tome se koriste čiste staklenke s perforiranim poklopcima radi ventilacije, koje se pravilno označavaju te pohranjuju na sobnoj temperaturi ili u hladnjak. 61
7) TRAGOVI BILJNOG PORJEKLA U kriminalističkoj praksi ovim se tragovima posvećuje premalo pažnje, a rezultati anal iza mogu biti od iznimne koristi. Ispitivanja vrsta i izgleda biljaka mogu pomoći pri utvrđivanju mjesta i vremena počinjanja krivičnog djela, vremena smrti žrtve, identi fikaciji tragova na odjeći i obući počinitelja, itd. Zbog toga, prilikom obdukcije, po trebno je odjeću i tijelo žrtve pregledati i u cilju pronalaska tragova trava, lišća, gr ančica, korijenja i si., a pronađeno izuzeti i dostaviti u laboratorij na biološka isp itivanja. Intenzivnija primjena botanike u kriminalistici tek slijedi u budućnosti . Posebno značenje ima analiza tragova vlakana, koja se uobičajeno susreću kao mikrotr agovi i kontaktni tragovi. Potječu od tvari koje se nalaze u prirodi, a uključuju bi ljna vlakna (pamuk, vuna, svila) i mineralna vlakna (primjerice azbest). Također, tu su i sintetska (umjetna) vlakna, te prerađena prirodna vlakna. Postupci prikupl janja, čuvanja i ispitivanja tragova vlakana gotovo su identični onima koji se primj enjuju s tragovima dlaka i kose. Primjeri iz prakse Primjer 1 Riječ je o ubojstvu iz ručnog vatrenog oružja u kojem je pokojni P. H. ubijen od strane svog sina s 3 pr ostrijelne i 3 ustrijelne rane s leđa i trbuha uz oštećenje organa. Nakon što je P. H. p ao na pod licem okrenut prema tlu i, dajući znakove života, njegov drugi sin nije na pustio mjesto događaja već je u strahu da bi P. H. mogao ostati živ uzeo sjekiru te ga tupim dijelom sjekire snažno udario u lijevi donji potiljačni dio glave zbog čega je došlo do impresivne frakture lubanje i nagnječenja mozga, a koje su ozljede pridonij ele nastanku smrti. P. H. je umro prilikom dolaska na Hitni hirurški prijam bolnic e. M eđutim, policija pri uviđaju nije zatekla na mjestu događaja sjekiru koja je bila sakrivena u otvoru slijepoga nekorištena bunara tako daje prva verzija događaja bil a da se radi o strijelnim ranama. Tokom obdukcije zatiljno lijevo nađene su rane u obliku slova L nagnječenih rubova. Na temelju ovakvog nalaza posumnjalo se da se radi o nekom mehaničkom sredstvu sličnom sjekiri ili čekiću. Policija je napravila ponov ni uviđaj te je u bunaru našla spomenutu sjekiru. S donjeg desnog ruba sjekire uzeti su mikro tragovi za analizu na DNA te, uspoređeni s uzorcima krvi, utvrdilo se da se radi o mikro tragovima s tijela P. H. U kasnijem dijelu suđenja obrana je pokuša vala iskoristiti činjenicu da je pri transportu P. H. pao iz nosila Hitne pomoći te tada udario o podlogu. Pitanje je bilo je li ozljeda zatiljno lijevo mogla nasta ti na taj način. DNA analiza je 62
potvrdila da je takav mehanizam nastanka ozljede isključen te da je ozljeda nastal a udarcem upravo spomenutim dijelom sjekire. 40 Primjer 2 Unakaženo mrtvo tijelo muškarca, starog 67 godina, nađeno je u ranim jutarnj im satima na kamenitom zemljištu ispod mosta, oko 2 m niže od razine kolnika kojim s e isti, prema iskazima uviđajca, biciklom kretao u sumrak prethodnog dana. Uviđajom i prometnim vještačenjem utvrđeno je da je, vozeći star i neopremljen bicikl, došavši na dio ceste u zavoju i usponu, udario upravljačem bicikla o ogradnim zid mosta, izgubio ravnotežu i pao na teren ispod mosta. Obdukcijom tijela pokojnika utvrđena je nasil na smrt, nastala uslijed nagnječenja mozga uzrokovanog padom. Glava pokojnika je u cijelosti bila ogoljela, bez očiju, nosa i ušiju, a u području vrata nađena je opsežna ug rizna rana tako da je vrat gotovo u potpunosti, sa svim pripadajućim strukturama, nedostajao. Na rubovima ostataka kože vrata, kao i po prsnom košu, nađene su guste, kr atke, crtaste ogrebotine, podrijetla životinjskih kandži. Na žbunju i travi oko lesa p ronađen je veći broj dlaka duljine 3 do 15 cm. Iste su prikupljene i s odjeće pokojnik a, kao i s područja glave, vrata i prsnog koša. M orfološkom pretragom ustanovljeno je da pripadaju životinji iz porodice pasa, i to kako je utvrđeno DNA analizom muškog sp ola. Također, usporedbom rezultata DNA analize spornih tragova krvi nađenih na mjest u događaja i ne-spornih uzoraka krvi pokojnika utvrđeno je da je riječ o istoj osobi. Analiza krvi na alkohol pokazala je da je oštećeni u trenutku smrti bio u pijanom st anju. Rekonstruirajući događaj, zaključeno je daje biciklist, vozeći, pod utjecajem alko hola, tehnički neispravan bicikl, iznenada iz gubio stabilnost, pao i udario glavo m o kameniti teren, zbog čega je na licu mjesta preminuo. Tijekom noći tijelo je izj edeno od strane životinje, vjerojatno divljeg psa, a koji se na tom području viđaju ka ko lutaju u potrazi za hranom. 41 ________________________________________________________________________________ ___________________ 40 , 41 Primjer preuzet iz knjige Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medici ni i pravosuđu, str 99 i 105 63
8) POS TUPAK I METODE EKS HUMAC IJA Ukoliko postoji razlog vjerovati kako su otkriveni ljudski ostaci ili je planira no arheološko istraživanje, moraju se prethodno kontaktirati odgovarajuće službe. U mnog im sudskim slučajevima, policija i sudski medicinari trebaju biti odmah o tome oba viješteni te su odgovorni za procjenjivanje okolnosti i odlučivanje o načinu daljnjeg rada. Prije svakog početka potrebno je prikupiti što više relevantnih podataka o događaj u i osobi/osobama čiji su ostaci moguće pronađeni. Potom se prilazi lociranju pretpost avljene grobnice. Područje gdje ona može biti smještena moguće je otkriti zračnim ili sate litskim fotografiranjem, ali najvažniji izvor informacija su izjave svjedoka. M eđut im, one nisu uvijek točne ni dovoljno precizne, što zbog subjektivnih (emotivni stre s, zaborav) ili objektivnih razloga (izmijenjena topografija terena zbog promije njenog godišnjeg doba ili uslijed tijeka vremena). Zbog toga je uvijek potrebno ob aviti preliminarnu posjetu kojom će se utvrditi moguće postojanje grobnice (promjene u vegetaciji, na površini zemlje i u sastavu tla), označiti mjesto kopanja a i učinit i probna sondiranja u svrhu utvrđivanja postojanja razgradnje organske materije (l judskih ostataka). Ako se radi o starijim ili skrivenim grobnicama, u obzir dola zi uporaba radara za otkrivanje objekata pod zemljom, detektora metala, metalnih sondi kao i pasa za pronalaženje leševa. Bez obzira je li riječ o pojedinačnim ili maso vnim grobnicama, eks humacija započinje fotografiranjem područja, čišćenjem površinske veget acije, obilježavanjem granica pretpostavljenog groba te pretragom površine a u svrhu pronalaženja mogućih dokaza (npr. streljiva). Uvijek je preporučljivo prije započinjanj a ekshumacije odrediti granice groba, odnosno groblja, a najbolji načinje kopanjem probnih jama kojima se ne samo omeđuje površina već i dobivaju korisni podaci o sloje vitosti terena, sastavu zemlje, ostacima flore i faune, arheološkim uvjetima i sličn o. Za uklanjanje površinskog sloja zemlje dopuštena je uporaba teške mašinerije (rovokop ač) da bi se zatim nastavilo s pažljivim ručnim kopanjem i na kraju čišćenjem zidarskom lopa ticom, četkicom i ostalim malim ručnim alatom do potpunog uklanjanja zemlje iznad i uokolo svakog ostatka tijela ili skeleta i pridruženih mu predmeta. Pri tome je važn o točno lociranje svakog pojedinačnog groba, kao i cijelog grobnog polja . Isto se m ože obaviti prostoručnim crtanjem skice položaja i međusobnih odnosa grobova i karakteri stičnih okolnih detalja, ili ucrtavanjem grobnih polja i detalja unutar pravilne m reže kvadrata ili pak, što je najtočnije, geodetskim snimanjem u lokalnom ili državnom k oordinatnom sustavu. Otkriveni 64
posmrtni ostaci, dijagnosticirani kao ljudski, označavaju se brojevima, fotografir aju, skiciraju u svom položaju, te se bilježi postmortalno stanje tijela i svega što s e uz njega ili na njemu nalazi (odjeća, predmeti). Nakon toga se tijelo (ili njego vi ostaci) pažljivo, zajedno s pripadajućim predmetima, stavljaju u obilježenu vreću, a tlo ispod tijela, do dubine od još nekoliko centimetara, ispituje zbog mogućeg prona laženja zaostalih zuba, sitnih kostiju ili dokaznog materijala .Ekshumirani posmrt ni ostaci prebacuju se na mjesto sudskomedicinske obrade i identifikacije, u baz e na terenu ili u najbliži Zavod za sudsku medicinu. 1.1 Postupak i metode identif ikacija ljudskih ostataka Zavisno o okolnostima slučaja i stanju poslijesmrtnih pr omjena tijela, koriste se različite metode identifikacija ljudskih ostataka (Tabli ca 2.). Tablica 2. M etode identifikacije ljudskih ostataka identifikacija od st rane živih osoba koje su poznavale pokojnika direktnim prepoznavanjem lica umrle o sobe daktiloskopija prepoznavanje odjeće/obuće i predmeta usporedba zubnog statusa s a zubnim kartonom usporedba obdukcijskih nalaza s informacijama iz medicinske do kumentacije antropološke metode radiografske metode superimpozicije i rekonstrukci je lica određivanje i usporedba genetičkih markera 42 Identifikacija započinje detaljn im pregledom i opisivanjem odjeće, obuće i svih predmeta nađenih uz tijelo i na njemu, a što se upisuje u za to prethodno pripremljene obrasce. Karakteristični odjevni pr edmeti ili njihovi detalji peru se, suše, te s osobnim dokumentima i vrijednim stv arima obilježavaju, fotografiraju i pakiraju u prozirne najlon vrećice radi arhivira nja, kasnijeg izlaganja i moguće predaje rodbini nakon okončanja procesa identifikac ije. U specifičnim situacijama identifikacija žrtava rata iz masovnih grobnica, kada ________________________________________________________ 42 Primorac Dragan, primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, str 111 65
su mnogi postupci neprimjenjivi, ova se metoda izlaganja pokazala vrlo korisnom u fazi preliminarne pozitivne identifikacije. Postupak identifikacije nastavlja se vanjskim i unutarnjim pregledom i opisom tijela, odnosno posmrtnih ostataka. Ako je riječ o relativno svježim leševima, slijedi se uobičajeni sudskomedicinski i krim inalistički način opisivanja koji uključuje detaljno navođenje oblika i izgleda glave i svih dijelova lica, boje i posebnosti kose, očiju, ušiju, te obilježja zubi. Posebna p ažnja posvećuje se tjelesnim posebnostima kao što su tetovaže, madeži, bradavice, promjene pigmentacije kože, ožiljci, prijelomi, urođene ili stečene anomalije, profesionalna obi lježja i slično, kao i trajne promjene na unutarnjim organima. Treba napomenuti da j e daktiloskopija - otisci papilarnih linija, kao najsigurnija metoda identifikac ije, neupotrebljiva kod starijih leševa, a zbog izraženih truležnih promjena te poslje dično propalih papilarnih linija kože prstiju šaka . Ukoliko se radi o analizi skeletn ih ostataka koriste se različite antropološke metode i mjerenja a na prethodno očišćenim i opranim kostima. Prvo je potrebno odrediti radi li se o ljudskim kostima ili ne (10-15% koštanih uzoraka dostavljenih na sudskomedicinsku analizu nisu ljudski os taci), a što ponekad ni usko specijaliziranim stručnjacima nije jednostavno, poglavi to ukoliko se radi o pojedinačnim ili sitnim koštanim fragmentima. Najčešće se zamjenjuju kosti svinje, psa, krave, ovce, ali i mnogih drugih životinja, pa čak i predmeti kao što su kamenje, vrtna crijeva ili plastična ambalaža. Određivanje porijekla kostiju oteža no je i u slučajevima kada je njihov normalni iz gled izmijenjen uslijed patoloških promjena, hirurških zahvata ili meteoroloških prilika a kada u dijagnosticiranju može pripomoći mikroskopski izgled kosti. Sljedeća stepenica je određivanje spola. Ako post oji čitav kostur tada identifikacija spola nije teška; poteškoće nastupaju kada se o spo lu treba izjasniti temeljem jedne ili više pronađenih kostiju odnosno njihovih fragm enata. Kod djece se spol određuje usporedbom stupnja kalcifikacije zubi sa stupnje m zrelosti skeleta. U dobi od oko 18 godina spolne razlike na skeletu su dobro i zražene te razlikovanje muškarca od žene može biti pouzdano utvrđeno. Uopšteno, kosti muškarc su veće, deblje i robusnije, sjače izraženim grebenima i kvrgama. Najpouzdanije infor macije dobivaju se pregledom zdjelice, a nakon toga lubanje i dugih , posebice n atkoljenične kosti. Potom slijedi određivanje starosne dobi koje je to lakše i precizn ije što je osoba mlada. U procesu sazrijevanja, kod mladih osoba, koriste se koštane i zubne promjene koje prate rast i 66
razvoj, a to su: kalcifikacija i izbijanje zubi, postojanje centara okoštavanja, m eđusobno sraštavanje dijelova kostiju te duljina dugih kostiju. Kod procjene starost i u trenutku smrti kod odraslih osoba koriste se tehnike i metode koje se zasniv aju na starosno uslovljenim morfološkim i mikroskopskim promjenama na kostima, prv enstveno promjenama na spolnoj plohi stidnih kostiju zdjelice, zglobnoj površini b očne kosti zdjelice i hvatištima rebara za prsnu kost, te zatvaranje lubanjskih šavova , a od koristi su i različite radiološke i dentalne tehnike. Zaživotna visina određuje s e mjerenjem duljine pojedinih kostiju, uz korištenje odgovarajućih regresivnih formu la, a najraširenija metoda je mjerenje svih dugih kostiju udova. Problemi nastupaj u kada postoje samo fragmenti dugih kostiju pa se tada preporučuje metoda utvrđivanj a zaživotne visine mjerenjem njihovih pojedinih dijelova, primjerice gornjeg dijel a goljenične kosti. Koštani pokazatelji zaživotnih trauma ili patoloških stanja također su od važnosti u identifikaciji, kao i antropološke analize koje mogu pružiti podatke o uobičajenim zaživotnim aktivnostima i navikama umrle osobe. U identifikacijama se ko riste i druge, znatno sofisticiranije, skuplje i dugotrajnije metode. Ako se ras polaže čitavom lubanjom i odgovarajućom zaživotno snimljenom fotografijom, moguće je prepo znavanje izvršiti primjenom videosuperimpozicije kada se uz pomoć videokamere i komp jutera obavlja preklapanje fotografije i lubanje, miješajući i proizvodeći sekcije sli ke u željenim tačkama s usporedbom svih anatomskih i morfoloških značajki. Važno mjesto im a usporedba rentgenoloških snimaka koštanog sistema učinjenih za života s onima učinjenima nakon smrti pri čemu je posebno zanimanje usmjereno na utvrđivanje individualnih re ntgenomorfoloških značajki kostiju. Usporedba zaživotnih s poslijesmrtnim dentalnim ob ilježjima (oblika, veličine, pozicije i abnormalnosti zuba, stanja parodonta, obilježj a koštanih struktura i oralne sluznice, postojanje protetičkih radova) te mogućnost id entifikacije pronađenih tijela pomoću tih karakteristika pokazala se i dokazala kao nezamjenjiv i vrlo bitan postupak u utvrđivanju identiteta. Najvažniji faktor za usp ješnost dentalne identifikacije je kvaliteta prijesmrtnih zubnih kartona - što su on i potpuniji i precizniji to je brže i lakše prepoznavanje. 67
VIII. FOREN ZIČNA BALIS TIKA Balistika je znanost koja se bavi: 1. 2. 3. kretanjem projektila u oružju — unutašnja balistika, kretanjem projektila u toku leta kroz zrak — vanjska balistika, djelova njem projektila na cilju — balistika rane. Balistika rane proučava promjene koje nastaju ulaskom i prolazom projektila kroz l judsko tijelo. Karakteristike strijelne rane zavise o ovim faktorima: 1. 2. 3. 4 . veličini i obliku projektila, balističkim karakteristikama projektila (brzini, kin etičkoj energiji, stabilnosti), čvrstoći tkiva koja projektil ozljeđuje, elastičnosti kože i tkiva. Za primenu metoda fizičke i hemijske kriminalistike u toku balističkih veštačenja, bitno je da se stručno i detaljno istraži mesto izvršenja krivičnog dela izvršenog vatrenim oružj em, ka bi se pronašli i obezbedili za vještačenje relevantni materijal tragovi. U određe nim kriminalističko-taktičkim situacijama dobijenih rezultata primenom metoda fizičke i hemijske kriminalistike u sklopu balističkih veštačenja, zavisiće i odgovor na ključna z latna pitanja kriminalistike, tj. da li konkretan događaj predstavlja kriminalni d ogađaj a, samim tim, i određeno krivično delo, što je izuzetno značajno za dalju operativn u delatnost organa unutrašnjih poslova. 43 Radi što veće efikasnosti balističkih vještačenja , od izuzetnog je značaja stalna saradnja operativnih radnika, kriminalističkog tehn ičara, vještaka balističke struke i vještaka medicinske struke - ljekara specijaliste su dske medicine, jer to doprinosi adekvatnijoj primeni odgovarajućih metoda fizičke i hemijske kriminalistike i, samim tim, stvara veću mogućnost obezbjđenja materijalnih d okaza. U razjašnjavanju i dokazivanju krivičnih dela izvršenih vatrenim oružjem, rezulta ti balističkih veštačenja mogu da imaju operativni i dokazni značaj, pa je zbog toga i b itno da se na mestu izvršenja krivičnog dela pronađu i kriminalistički i procesno pravil no fiksiraju tragovi koji potiču od vatrenog oružja. To mogu biti tragovi barutnih čes tica, gasova, plamena, ali i tragovi koji potiču od projektila, cjevi, udarne igle , ___________________________________________________________________ 43 Maksimović, Bošković, Todorić Metode fizike, hemije i fizičke hemije u kriminalistici, str 289 68
čela zatvarača, okvira, izbacača, izvlakača, ležišta metka, a u rjeđim kriminalističkotaktičk tuacijama na licu mesta se može pronaći i vatreno oružje. Povrede vatrenim oružjem po po reklu mogu biti samoubilačke, ubilačke i zadesne. Zaključak o tom pitanju treba doneti tek posle detaljnog razmatranja svih raspoloživih činjenica u određenom slučaju, a koje obuhvataju sledeće: lokalizacija i broj rana; karakteristike povreda, veličina i sm er strelnih kanala; položaj tijela i oružja; lokalizacija tragova krvi na žrtvi, odeći i okolnim predmetima; prisustvo ili odsustvo oštećenja na odeći koja odgovaraju povreda ma; postojanje ili odsustvo tragova borbe na mestu događaja, itd. 44 Na ubistvo ukazuju brojne ustrelne ili prostrelne povrede, u različitim djelovima tijela (naročito ako su u predelu potiljka, leđa, trbuha ili ekstremiteta), koje se obično pružaju u raznim smjerovima pri čemu često postoji više smrtonosnih povreda. Kod sa moubistva povrede se najčešće nanose u predjelu desne sljepoočnice (kod "dešnjaka“), kada pr ojektil obično prođe kroz glavu više ili manje horizontalno ili na gore i pozadi, stva rajući izlaznu ranu u lijevom sljepoočnom i tjemenom predjelu. Ponekad "dešnjaci" drže o ružje sa palcem na okidaču, pa pravac strelnog kanala može biti drugačiji. U rećim slučajevi ma, ulazna rana se nalazi u čeonom predjelu glave, u predjelu srca ili u ustima. U slučajevima zadesa, povrede se obično nanose prilikom punjenja ili čišćenja oružja, pa su l okalizovane na prednjoj strani tijela i najčešće upravljene na gore. Kod zadesa i samo ubistva najčešće postoji samo jedna ustrelna ili prostrelna povreda, međutim, ponekad i u slučaju samoubistva postoji više povreda, ali je obično samo jedna smrtonosna . Kod samoubistva i zadesa, oružje se obično nađe na licu mesta, a u slučaju ubistava se ono r etko nađu pored žrtve. Ukoliko je oružje jako stegnuto u ruci žrtve (zbog mrtvačke ukočenost i), to upućuje na samoubistvo, mada i ubica može staviti oružje u šaku žrtve simulirajući sa moubistvo, ali, ne može postići da ono bude čvrsto stegnuto. Odsustvo oružja na licu mes ta ne ukazuje apriori na zaključak o ubistvu, jer može biti sklonjeno od druge osobe . ______________________________________ 44 Mihajlović, Božić, Sudska medicina, str 55 69
Postoje i slučajevi kod kojih su povrede teške i smrtonosne, ali povređeni ipak bude s posoban da hoda i preće znatno rastojanje, ostavljajući oružje iza sebe. Odjeću žrtve treb a pažljivo pregledati pre nego što se skine sa tela žrtve, i obavezno utvrditi vezu iz meću rascjepa na odjeći i rana na tijelu. Na odjeći tragati za oštećenjima koja mogu ukaza ti na postojanje borbe, kao što su gubitak dugmadi, rascjepi koji ne odgovaraju po vredama, već ukazuju na vučenje i premeštanje žrtve sa jednog mesta na drugo. Samoubice če sto zadignu odeću nanoseći povrede direktno preko kože, mada to nije uvek pravilo. Pri likom kriminalističko-tehničke obrade lica mesta kod povreda nastalih vatrenim oružjem , neophodno je: fiksirati položaj nađenih čaura i zrna i obezbjediti ih za balističko vj eštačenje; fiksirati skicom i fotografijom položaj nađenog oružja i njegov odnos prema pol ožaju leša; fiksirati tačan položaj leša i obezbediti tragove sa ruku leša (navlačenjem najlo kesa na šake) radi kasnijeg skidanja eventualnih barutnih čestica; obezbediti oružje ukoliko je nađeno (posebno kod slučajeva dokazivanja samoubistva) radi eventualnog v ještačenja tragova krvi na ustima cijevi; fiksirati i obezbijediti tragove na odjeći l eša (obratiti pažnju da iz odjeće ne ispadne zrno prilikom transporta); u nekim slučajev ima radi lokalizacije zrna u tijelu ili njegovih fragmenata, kao i za utvrđivanje putanje projektila, odnosno određivanja ulazne i izlazne rane, neophodno je i rend gensko snimanje tela. 45 Najvažnija balističko — medicinska pitanja su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. je li ozljeda zadana vatrenim oružjem? je li ozljeda prouzročena projektilom i kojom vrstom? radi li se o prostrijelu, ustrijelu ili tangencijalnoj ozljedi? koji je ulazni, a koji izlaz ni strijelni otvor? nalazi li se na ozlijeđenim mjestima tragovi barutnih čestica, k ontuzijski prsten? koji je smjer i s koje je udaljenosti ispaljen hitac? ____________________________ 45 Mihajlović, Božić, Sudska medicina, str 55 70
7. 8. 9. S koliko je projektila ozlijeđeno tijelo? koji je bio mogući položaj strijelca, oružja i žrtve? koja je ili koje su ozljede smrtonosne?... Kada se šalje oružje na vještačenje balističkom vještaku, pita se: 1. 2. 3. 4. 5. radi li se o ispravnom ili neispravnom oružju? je li oružje moglo opaliti bez uporabe okidača pr ilikom pada ili zapinjanja? je li iz tog oružja moguće ispaliti streljivo određenog ka libra? kad je po prilici iz oružja zadnji put pucano? jesu li uništavani brojevi i z naci na pojedinim dijelovima oružja i kojim? 10 1) GS R METODA I "PARAFINS KE RUKAVICE“ Tragovi pucanja na šakama, odjeći i tijelu oštećen ika, osumnjičenika, svjedoka su izuzetno važni kod rasvjetljavanja svakog krivičnog dj ela u kojem je došlo do krivične upotrebe vatrenog oružja. Da bi sud utvrdio da li je osumnjičeni pucao iz vatrenog oružja, moraju se koristiti najbolje moguće metode i teh nike izuzimanja, pakiranja, vještačenja i arhiviranja svih relevatnih tragova izuzet ih s mjesta događaja, odjeći i tijelu osumnjičenika, oštećenika, te svjedoka. Jedan od met oda kojom se dokazuju tragovi pucanja je tzv. „Parafinska rukavica“, koju su najveći s vjetski forenzični stručnjaci odbacili još daleke 1963. godine, dakle još sredinom prošlog stoljeća. „Parafinska rukavica“ se kao standardna metoda u raznim modifikacijama, od europskih zemalja, koristi još samo u nekim zemljama. Velika većina evropskih zemalj a je odavna prešla na modernu metodu dokazivanja tragova pucanja pomoću skenirajućeg e lektronskog mikroskopa s energodisperzivnim detektorom X-zraka (SEM /EDX). Danas je navedena metoda dokazivanja tragova pucanja pomoću SEM /EDX standardna metoda propisana od strane Evropske mreže forenzičnih instituta (ENFSI). „Parafinska rukavica“, po svom autoru nazvana Gonzalesov test, uvedena je u praksu USA 1933. godine. P aralelno postoji nekoliko različitih naziva za taj test: Difenilaminski test, Kožni nitratni test, ...). Navedeni test je, zahvaljujući niskoj cijeni i jednostavnosti , uskoro široko prihvaćen, no također su se javile i sumnje u njegovu kvalitetu. Stručnj aci FBI su vrlo rano (1935. i 1940.) objavili da Gonzalesov test nije specifičan j er se pomoću njega ne . mogu razlikovati nitrati i nitriti iz baruta od nitrata i nitrita drugog porij ekla Prilikom 71
pokušaja razrješavanja dileme o specifičnosti i pouzdanosti tog testa došlo je do oštrog s ukobljavanja unutar forenzične zajednice toga doba, te je proveden cijeli niz prov jera Gonzalesovog testa. Rezultati tih provjera su bili redom porazni za Gonzale sov test. Prva takva provjera Gonzalesovog testa pred velikim brojem priznatih f orenzičara iz raznih zemalja Svijeta održala se je u sklopu održavanja PRVOG I.C.P.O.INTERPOLOVOG SEM INARA O NAUČNIM ASPEKTIMA POLICIJSKOG RADA u Parizu 1963. godine . Učesnici navedenog Interpolovog seminara su u pogledu vrijednosti Gonzalesovog t esta naveli slijedeće: „Učesnici seminara smatraju da tradicionalni parafinski test ne ma dokazne vrijednosti, ni kao dokaz za Sudove, niti kao pouzdana indikacija za policijske službenike. Učesnici seminara smatraju da se ovaj test više nebi trebao upo trebljavati.“ Sedamdesetih godina je u svijetu široko prihvaćena ideja o nužnosti zamjen e problematičnog Gonzalesovog testa sa specifičnim, objektivnim, instrumentalnim met odama. Prednost je dana objektivnim, instrumentalnim metodama kojima se na šakama osumnjičenih određuje prisustvo teških elemenata koji potječu iz inicijalne kapisle, a s pecifični su za pucanje iz vatrenog oružja. To su: neutronska aktivaciona analiza (1 963.) atomska apsorpciona spektrometrija (1972.) skenirajući elektronski mikroskop s energodisperzivnim detektorom rendgenskih zraka /SEM /EDX/ (prvi radovi datir aju iz 1968., a prvi publicirani radovi datiraju iz 1977. i 1978. godine). Osim navedenih instrumentalnih metoda, razvijen je i cijeli niz kolorimetrijskih reak cija, koje na temelju specifičnih obojenja ukazuju na prisustvo pojedinih hemijski h elemenata ili spojeva specifičnih za pucanje. Navedene kolorimetrijske reakcije nisu dokaz o prisustvu tragova pucanja, već se radi o cijelom nizu postupaka i hem ijskih reakcija kojima se u najboljem slučaju može zaključiti da postoje indicije o po stojanju tragova pucanja .Dakle, kolorimetrijske reakcije nisu dokaz, nego su in dicija o postojanju tragova pucanja i zbog toga imaju neuporedivo manju dokaznu vrijednost od ranije navedenih objektivnih instrumentalnih metoda (NAA, AAS, SEM /EDX). Kolorimetrijske reakcije su: Gonzalesov test (nastao 1933.) Walkerov tes t (nastao 1940.) Griess, M arshall i Tewari testovi (modifikacije Walkerovog tes ta) 72
Leszczyinski test (Sheet Printing M ethod, nastao 1959.) Natrijev rodizonat test (nastao 1970.) Osim Gonzalesovog testa, koji se gotovo isključivo koristio za odr eđivanje tragova pucanja na šakama, Walkerov test, Griessov test, Leszczyinski test, te Natrijev Rodizonat test su se u pravilu koristili za određivanja tragova pucan ja na odjeći u smislu identifikacije rupe od zrna, određivanja ulazne rupe od zrna, te udaljenosti pucanja. Danas se u forenzičnim laboratorijima širom svijeta koriste različite navedene kolorimetrijske reakcije i nema jedinstvenog stava o najboljoj metodi. Prednosti navedenih kolorimetrijskih reakcija: jednostavnost korištenja br zina vršenja testa niska cijena koštanja mogućnost rada na terenu Kolorimetrijske reak cije su dobar izbor gdje je manje važna pouzdanost rezultata analize, a važnije je o baviti veliki broj analiza u kratkom roku. Kolorimetrijske reakcije nisu dobar i zbor ukoliko želimo imati visokospecifičnu i visokoosjetljivu metodu, te metodu koja će se moći primjenjivati u svim , pa i u najsloženijim slučajevima kada je odjeća kontami nirana tragovima krvi velikog inteziteta. Za proteklih trideset godina praksa je pokazala slijedeće: niti jedna metoda nije idealna, tj. svaka metoda ima svoje pr ednosti, ali i mane danas u Svijetu ne postoji niti jedna metoda kojom se može pou zdano dokazati da je neka osoba pucala iz vatrenog oružja ukupno uzevši metoda pomoću SEM /EDX je daleko najbolja jer se njome istovremeno postižu dva bitna cilja: pouz dano se utvrđuje morfologija (veličina i građa), te hemijski sastav svake pojedine mik roskopske čestice temeljem gore navedenog, pomoću SEM /EDX se pouzdano identifikuju mikroskopske čestice koje potječu isključivo od procesa opaljenja iz vatrenog oružja koj e koristi streljivo s inicijalnom kapislom. Niti jednom drugom metodom nije moguće pouzdano utvrditi da materijalni tragovi izuzeti od osumnjičenika potječu od pucanj a iz vatrenog oružja 73
ukoliko se na šakama osumnjičenika pomoću GSR analize provedene SEM /EDX metodom dokažu GSR čestice, to nije dokaz da je osumnjičeni pucao iz vatrenog oružja, već je samo dokaz da je osumnjičeni pouzdano bio u kontaktu s procesom opaljenja iz vatrenog oružja. To znači da se je G SR česticama mogao zagaditi aktivno (pucanjem), ali i pasivno (s tajanjem u blizini druge osobe koja puca iz vatrenog oružja, diranjem nekog predme ta zagađenog G SR česticama GSR analizu pomoću SEM /EDX je medoda bez premca i treba j e primjenjivati uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za konkretan događaj, te sve mjere zaštite od kontaminacije i to prilikom rada na mjestu događaja, obrade osumnjiče nika, vještačenja, te pakiranja nakon završenog vještačenja u smislu osiguravanja tragova za eventualna naknadna vještačenja GSR analiza pomoću SEM /EDX je velika pomoć u predist ražnom, istražnom i dokaznom postupku. GSR metoda pomoću SEM /EDX može dati odgovore na pitanja na koja ne može dati niti jedna druga poznata metoda IX. RAČ UNARS KA FORENZ IKA 46 Računarska forenzika je nauka i umjetnost pribavljanja dokaza, koji sadržavaju digit alni nosioci podataka (CD-i, DVD-i, tvrdi diskovi, memorijske kartice, SIM karti ce, USB ključevi,...) sa zakonski dozvoljenim postupcima i alatima. Računarska foren zika stručnjaku omogućava fizičku i logičnu rekonstrukciju dokaza potrebnih u odgovarajuće m postupku (civilnom, krivičnom, privrednom…). Računarska forenzika postaje veoma važna od kako su ljudi povezani sa svijetom putem različitih informacijskih tehnologija. Prosječan čovjek svakodnevno obavlja niz digitalnih radnji, koje pomažu pri rekonstru kciji njegovog djelovanja (G SM , e-mail, pretraživanje po internetu, GPS, trenutn o obavještenje, P2P...). Računarska forenzika obuhvata sve digitalne nosioce podatak a i nije ograničena samo na lične računare. Korištenje ICT tehnologija u kriminalne svrh e zahtijeva posebne metodologije za vođenje istraga. Računalni dokazi su osjetljivi, lako se brišu, mijenjaju i time kompromitiraju. Specijalni forenzički alati omogućava ju povrat i analizu i obrisanih, skrivenih i privremenih datoteka koje normalno nisu vidljive. _______________________________ 46 http://www.forenzika.com 74
U potencijalni digitalni dokaz spada: Address Books. , Email files, Audio/Video files. Image/graphics files, Calendars, Database files, Spreadsheet files, Compr essed files, Misnamed Files, Encrypted Files, Hidden Files, Password Protected F iles , File system artifacts, Backup files, Log files, Configuration files, Prin ter spool files, Cookies, Swap files, Hidden files, System files, History files, Temporary files , Documents and text files , Internet bookmarks/fav orites 47 P roces računarske forenzike obuhvata: Odrediti računala koja su predmet istrage Sačuvat i originalne medije spriječiti bilo kakve izmjene sadržaja medija Ako je računalo upal jeno, preuzeti sadržaj RAM -a Ugasiti računalo bilo redovnim putem bilo isključivanjem napajanja Napraviti kopiju svih bitnih medija Obaviti forenzičku analizu na kopij ama medija X. FOREN ZIČKA TOKS IKOLOGIJA Najjednostavnija ali ne i najtočnija definicija toksikologije je da je to nauka o otrovima. U otrove spadaju sve supstance koje unesene u organizam mogu izazvati oštečenje organizma ili smrt. Otrovi su : alkohol, droge, lijekovi, pesticidi i dr. HEM IJSKE POVREDE - Perfidnost u delovanju, otežano otkrivanje, uvek su ubilačka tro vanja činili teško dokazivim. Ogroman broj hemijskih supstanci u upotrebi, a posebno njihovo nedovoljno poznavanje i danas u savremenim uslovima života čini ovu grupu p ovreda otvorenom za istraživanje. Supstrat hemijskog povređivanja je trovanje. Trova nja su poremećaji zdravlja ili uništenja života hemijskim supstancama unetim spolja. S upstanca - otrov je hemijsko jedinjenje organskog ili neorganskog. porekla. Da b i djelovao, otrov mora biti unijet spolja, jer tzv. unutrašnja trovanja organizma supstancama stvorenim u toku različitih oboljenja ne spadaju u grupu hemijskih pov reda. Po svom toku trovanja mogu biti akutna i hronična. _________________________ ________________________________________ 47 Eoghan Casey, Digital Evidence and Computer Crime: Forensic Science, Computers, and the Internet, str 98 75
Posledice, samo poremećaji ili smrtni ishod, nakon jednokratnog unošenja otrova u or ganizam označavamo kao akutno trovanje, dakle."dovoljne količine otrova unete u krat kom vremenskom periodu izazivaju akutno trovanje. Hronično trovanje je rezultat mn ogobrojnog unošenja relativno malih količina otrova u dužem vremenskom periodu. Podjel a otrova je izvršena na osnovu porjekla, načina delovanja, agregatnog stanja. Po por jeklu mogu biti biljni, životinjski i mineralni. Po načinu djelovanja otrovi su jetk i, nadražajni, tkivni i krvni. U odnosu na agregatno stanje mogu biti gasoviti, tečn i i čvrsti. Uslovi trovanja Ista hemijska supstanca u malim dozama može imati povolj an uticaj na organizam, dok velike količine ili visoka koncentracija promjena načina unošenja te hemiske supstanc može izazvati trovanje. Otrovi mogu imati lokalno i opšt e djelovanje. Lokalno djelovanje ispoljavaju na mestu kontakta organizma sa otro vom (usna duplja, koža, i dr.) Opšte djelovanje se ispoljava nakon prodiranja i reso rpcije otrova u krvotok, odnosno organizam. Intenzitet i rezultat trovanja direk tno zavise od: 1. Količine i koncentracije otrova. Ista supstanca uzeta u različitim količinama može imati"ulogu lijeka (u malim količinama), dovesti do poremećaja zdravlja kroz trovanje (u većim količinama) ili smrti u količini koja je dovoljna da nju izazo ve. Kuhinjska so uzeta u malim količinama je začin, ali ako bi se jedan kg soli rast voren u litri vode popio, doveo bi do trovanja, moguće i smrtnog ishoda. Ugljen-di oksid se u malim koncentracijama nalazi u vazduhu, no njegove visoke koncentraci je u ograničenom prostoru izazivaju trovanje, pa.čak i smrt. 2. Putevi unošenja otrova direktno utiču na ishod trovanja. Zmijski otrov je smrtonosan ako dospije ujedom ili na drugi način u krvotok. U drugom slučaju može samo izazvati prolazne efekte po l judsko zdravlje. 3. Žvotna dob, posebna stanja i lična svojstva organizma su bitni činioci kod trovanja. Najosetljivije grupe na otrove su deca (naročito deca stara do 1 godine), trudnice , porodilje i starije osobe. Osobe sa težim oštećenjima bubrega, srca i jetre ne mogu preživeti trovanja ni minimalnim dozama pojedinih otrova. Pojedine osobe imaju pre disponiranu preosetljivost, ili, 76
pak, otpornost na neke grupe otrova. 48 Eliminacija otrova se vrši preko mokraće, st olice, kao i znojenjem, preko mlijeka, pljuvačke i izdahnutog zraka. Neki otrovi s e vrlo sporo eliminišu iz organizma, te se u njemu nakupljaju – kumuliraju. Na ovaj način se odvija hronično trovanje rudara, zaposlenih u rudnicima žive, olova i sl. Dok azivanje trovanja Da bi se kao uzrok smrti neke osobe utvrdilo trovanje, nije do voljno samo dokazati prisustvo nekog otrova u organizmu, već i njegovu dovoljnu ko ncentraciju u krvi i organima, te promjene na organima kao poljedice trovanja. K od živih , potvrda trovanja se vrši na osnovu: hemisko – toksikološke analize krvi, mokr aće, povraćenog sadržaja kliničke slike trovanja posebnih okolnosti slučaja Posebne okolno sti slučaja obuhvataju sve one činjenice i tragove koji mogu ukazati da je nečija smrt nastupila usred trovanja. Tako pronalaženje povraćenog sadržaja djelova hrane, ambalaže , saznanja od ljudi iz okoline, rodbine i sl. o ponašanju otrovane ili umrle osobe nakon uzimanja otrova, a i pre toga, mogu biti od značaja za utvrđivanje trovanja. Pronalaženje minimalnih tragova, dakle, uporno traganje za detaljima mogu imati pr esudnu ulogu kod utvrđivanja trovanja. Klinička slika trovanja predstavlja skup svih simptoma i promjena koje se javljaju nakon uzimanja otrova. Razvoj simptoma zav isi od vrste, količine i koncentracije otrova koji je korišćen. Najčešći simptomi kod trovan ja su povraćanje, proliv, grčevi mišića, poremećaji disanja, znojenje, poremećaji svjesti i dr. Hemijsko-toksikološkom analizom se iz uzetih uzoraka utvrđuje vrsta i koncentrac ija otrova. Kod otrovanih, živih osoba za analizu se uzimaju dostuni sadržaji, kao što su želudčani, povrećeni sadržaji, krv, mokraća, djelovi kose. Kod umrlih osoba za hemijsk o-toksikološku analizu se, pored već navedenih, uzimaju i delovi organa u teglama il i plastičnim kesama i to I mozak, II - srce, pluća, slezena, III bubreg i mokraćna bešik a, IV – jetrasa neotvorenom žučnom kesom V – tanko i debelo crijevo VI - želudac sa sadržaje m. _______________________________ 48 Mihajlović, Božić, Sudska medicina, str 82 77
U uslovima postojanja savremenih aparata kojima se vrši hemijsko-toksikološka analiz a, rezultati tih analiza mogu opredeliti da li je uzrok smrti upravo trovanje, u z neophodni obdukcioni nalaz. No, postoje i otrovi koje je teško dokazati ako se s mrt desi brzo nakon uzimanja tih otrova, ili su, pak, ti otrovi samo pokrenuli r eakcije u organizmu koje su za posledicu imale otkazivanje vitalnih organa, odno sno životnih centara. U sklopu ukupnog sagledavanja svih navedenih elemenata u odr eđivanju smrti jedino stručni obducent, specijalista sudske medicine može donijeti zak ljučak da li je neka smrt posljedica trovanja. Po svom toku trovanja mogu biti aku tna i hronična. Akutna nastaju poslije jednokratnog uzimanja otrova, ili pak prisu stva u sredini sa visokom koncentracijom nekog otrova. Tada do smrti dolazi u ro ku od nekoliko sekundi ili pak nekoliko sati od momenta kontakta sa otrovom. Hro nična trovanja nastaju višestrukim, ponovljenim uzimanjem nekog otrova ili duže vremen im izlaganjem dejstvu nekog otrova. Po porjeklu trovanja mogu biti samoubilačka, u bilačka i zadesna. l. U samoubilačke svrhe često se koriste supstance koje su dostupne u običnom životu kao što su: različite kiseline iz grupe sredstava za čišćenje ili pak konce trovana sirćetna kiselina, sredva koja se koriste u poljoprivredi ( hebricidi i dr ). Zadesna trovanja su najčešće rezultat zamene flaša i uopšte ambalaže u kojima se otrov čuv (zamena flaša sa rakijom za flašu sa nekim otrovom koji se koristi u poljoprivredi i sl.). Ubitačna trovanja se obično vrše podmetanjem otrova u namirnicama, ili pak na drugi pogodan način. Koriste se jednokratne, jake doze otrova. U praktičnom radu sreće se nekoliko vrsta trovanja: Trovanje ugljenmonoksidom jedinjenja cijana ( cijan ovodik ili cijanovodična kiselina, kalcijumcijanid) jetki otrovi ( kiseline i baze ) pesticidi ( insekticidi, fungicidi, herbocidi, rodenticidi) Pesticidi Pesticid i su sredstva koja se koriste u poljoprivredi i šumarstvu. Do trovanja pesticidima može doći slučajno ( prskanje herbicidom za vrijeme vjetra) ili namjerno ( posipavanj e ili bacanje pesticida po kulturama ili bunarima) ili trovanjem hrane kojom se onda truju psi, mačke, ptice itd. Instrumentalne analitičke metode koje koristimo za identifikaciju droga 78
koriste se i za analizu pesticida za koje se sumnja da se nalaze u zemlji, hrani , povrću, voću i vodi ili organima životinja. Najbolji rezultati dobiveni su pri anali zi organoklornih ( aldrin, dieldrin,DDT, atrazin..) ili organofosfornih i karbam atnih pesticida. Alkohol Alkohol i pića načinjena na njegovoj bazi predstavljaju naj raspostrenija užitna pića. Pod pojmom alkohol se obično podrazumjeva etil alkohol, tj. etanol. To je bezbojna tečnost prijatnog ukusa i specifičnog mirisa. M ješa se u svim razmerama sa vodom. U organizmu se od jednog grama alkohola sagorevanjem oslobo di 7 kalorija. Smatra se da je stanje euforije u koje konzumen dospjeva razlog z bog koga se alkoholno piće ponovo uzima. U organizam se unosi uglavnom konzumiranj em - pijenjem, a može i preko kože (alkoholne obloge), preko sluznica i udisanjem pa ra. Njegova resorpcija počinje još u sluznici usne duplje i nastavlja se u želucu i ta nkim crijevima (u crijevima se resorbuje 70 do 80% ukupnog alkohola). M aksimaln u koncentraciju u krvi konzumirani alkohol dostiže prosečno za 30 do 60 minuta, a ne kad i već nakon 10 do 15 minuta. Resorpcija je najbrža ako se alkohol uzima na praza n želudac, a mnogo je sporija ako je konzumiran posle jela (2 do 3 puta). Hrana po put mlijeka, mesa, sira, masti zbog produženog pražnjenja želuca usporava prelazak alk ohola u tanko crijevo, te na taj način i resorpciju. Uzeta masna hrana formira slo j poput filma u želucu i tankom crevu, te se tako resorpcija usporava. Topla i zag rijana alkoholna pića se brže resorbuju od hladnih. Alkohol iz koncentrovanih pića (vi ski, votka, konjak, rakija i dr.) se brže resorbuju u odnosu na alkohol iz pića kao št o su vino i pivo. Ako se alkohol konzumira uz gazirana bezalkoholna pića, onda on uz ta pića postiže brže svoju maksimalnu koncentraciju u krvi. Uopšte gledano, sav alkoh ol unesen u organizam, dospijeva u krv, osim jednog malog procenta koji se može ve zati za bjelančevine u hrani i da tako ne dospije u krv. Raspodjela resorbovanog a lkohola je manje više pravilna. Najviše ga ima u tkivima bogatim tečnošću. Kod muskuloznih mišićavih osoba pravilnije se raspoređuje nego kod gojaznih. U organizmu se alkohol r azlaže oksidacijom do ugljen-dioksida i vode. Njegova razgradnja se dešava uglavnom u jetri. Na taj način se eliminiše oko 90 do 98% unesenog alkohola, a preostali dio se izluči ili izbaci izdahnutim zrakom i mokraćom. Vještačenje stepena alkoholisanosti j e vrlo čest zadatak vještaka sudske medicine. Određivanje stepena alkoholisanosti neke osobe u momentu izvršenja krivičnog djela, ili u 79
momentu dešavanja neke akcidentogene situacije može imati presudnu važnost u utvrđivanju stepena krivice nekog izvršioca, odnosno učesnika zadesne situacije. 49 Zadatak lic a koje rukovodi uviđajem, kao i onih koji u njemu učestvuju, je da se učesnicima nekog događaja obavezno uzme krv i mokraća na analizu što prije nakon događaja i to najmanje dva puta u razmaku od jednog sata. Na ovaj način predupredile bi se mnoge situacij e manipulacije, eventualne alkoholisanosti. Određivanje koncentracije alkohola u k rvi se vrši izračunavanjem na osnovu tzv Widmarkove formule. Od momenta kad je alkoh ol resorpcijom prešao u krv počinje eliminacija alkohola, ali i manifestacija promje na do kojih alkohol dovodi. Efekat ispoljavanja stepena alkoholisanosti je različi t i ne mora odgovarati alkoholemiji, a zavisi pre svega od količine i jačine pića, steče nih navika na alkohol, zdravstvenog stanja, životnog doba, emotivnog stanja i sl. Već niske koncentracije alkohola uslovljavaju produženje vremena reagovanja na svjet lost, što u saobraćaju može imati presudnu važnost. Toksikološki laboratorij provodi anali zu krvi i mokraće na prisustvo alkohola metodom "head space" plinske kromatografij e. To je najsofisticiranija metoda kojom se isključuju lažno pozitivni rezultati koj e mogu dati ostai aldehidi i ketoni jer se bazira na identifikaciji svih lakohla pivih spojeva u koje spada i alkohol (etanol). Na temelju dobivenih rezultata pr ovedene analize sudski vještak, daje meritorno mišljenje o stupnju alkoholiziranosti osobe u trenutku događaja u kojem je trebalo izvršiti utvrđivanje koncentracije alkoh ola, uzevši u obzir vrijeme događaja i vrijeme uzimanja uzorka krvi i mokraće, vrstu, količinu i vrijeme popijenog pića. Osim mišljenja o stupnju alkoholiziranosti na temel ju izvršene analize, sudski vještak daje mišljenje o stupnju alkoholiziranosti na teme lju sudskog spisa, zapisnika o provođenju alkoskopiranja, ili iskaza osobe koja želi tačan izračun koncentracije alkohola u organizmu. Osim alkohola, navedenom metodom mogu se identificirati sve lakohlapive tekucine.Ako je na bilo koji način došlo do u laska lakohlapivih tekućina u organizam navedenom metodom moguće je utvrditi njihovo prisustvo u krvi.To se odnosi na aceton, metanol, trikloretilen itd.. Droge i l ijekovi Droga je svaka supstanca prirodnog ili sintetskog porjekla koja unesena u organizam može _______________________________ 49 Mihajlović, Božić, Sudska medicina, str 91 80
izazvati stanje psihičke i/ ili fizičke ovisnosti.Najčešće i najpoznatije su "ulične droge" kao na primjer: heroin, kokain, marihuana, hašiš, amfetamin, LSD, tablete koje sadrže M DM A ( extazi), M DA, itd.No, to može biti i metadon ("Heptanon"),diazepam ("Apa urin"), fenobarbiton, te svi ostali sedativi, hipnotici, antiparkinsonici i osta li lijekovi.U forenzičkom laboratoriju provodi se analiza tableta, prašaka, šprica, kr vi, mokraće, kose i sline na prisustvo droga.Za preliminarnu analizu prisustva dro ge u biološkom matrijalu koriste se test trakice (paneli) čije se reakcije baziraju na imunoenzimatskim metodama.Tako provedena analiza može dati lažno pozitivan i lažno negativan rezltat, stoga se provodi potvrdna analiza metodom plinske kromatograf ije sa masenim detektorom koja daje najsigurniji rezultat. Pri provođenju analiza droga koriste se i metode SPE ekstrakcije, tankoslojna kromatografija, plinska k romatografija sa FID detektorom, plinska kromatografija sa mikro-ECD detektorom, plinska kromatografija sa masenim detektorom te tekućinska kromatografija. XI. GR AFOLOGIJA Grafologija je veština ili „nauka” gde se, na osnovu analize rukopisa otkrivaju osobin e ličnosti. U osnovi grafologije kao tehnike psihodijagnostikovanja, nalazi se teo rija po kojoj je pisanje rukom, kao vrsta ekspresivnog ponašanja, pogodno da izraz i dublja dinamička zbivanja. Često je samo stručna analiza datog rukopisa u kriminalis tici i sudskom veštačenju koja se vrši jedino radi utvrđivanja da li je to original ili falsifikat, tj. radi utvrđivanja identiteta osobe kojoj se pripisuje neki rukopis. Grafološko vještačenje može nam dati odgovore na pitanja poput: Da li je dokument autent ičan ili lažan (oporuke, ugovori, svjedodžbe, novčanice, osobna iskaznica…) Da li je potpi s na dokumentu autentičan ili nije (ček, račun, ugovor…) Da li su na dokumentu vršene prei nake i kakve (brisanje, umetanje…) Tko je skripter (pisac) određenog dokumenta (ucje njivačkog ili uvredljivog pisma, letka, izvještaja…) U laboratoriju se vrši analiza ruko pisa: otkrivanje krivotvorenih rukopisa otkrivanje krivotvorenih dokumenata anal iza dokumenata Navedena vještačenja provode se u cilju utvrđivanja orginalnosti ili is tovjetnosti rukopisa ( potpisa) na raznim dokumentima kao što su oporuke, ugovori, Za potrebe stranke provode se i procjene kvalitete spornog i nespornog materija la u smislu mogućnosti 81
vještačenja. Ponekad ne postoji ili se ne može doći do originala dokumenta pa se koristi preslika ili se traži grafološko vještačenje dokumenta čiji potpisnik nije više živ te se za usporedbu rukopisa koriste vrlo stari materijali, ili je osoba oboljela od neke psihičke bolesti te je došlo do promjene rukopisa. Sve su to situacije kada vještak gr afolog upotrebom pravilne metode i instrumenta može dati decidirani odgovor na sva postavljena pitanja vezana za rukopis ( potpis). Isto se odnosi na vještačenje doku menata. XII. ANALIZA POJEDIN IH VRS TA VJEŠ TAČENJA U kriminalistici se navode sljedeće podjele vještačenja: Prema redosljedu sprovođenja vj eštačenja se dijele na: prva i ponovna Prema obimu ispitivanja vještačenja se dijele na osnovna i dopunska Prema broju angažovanih eksperata: pojedinačna i komisijska 1) PO S EBNI S LUČAJEVI VJEŠ TAČENJA
Osnovni formalni uslov za vještačenje je postojanje odluke o sprovođenju vještačenja. Vještač nje nastaje pošto organ krivičnog postupka koji vodi postupak donese o tome pismenu naredbu u kojoj će navesti činjenice o kojima se vještačenje obavlja. Zakon određuje samo opšta pravila vještačenja, bez obzira na konkretne vrste. Ipak za pojedine vrste vještačen ja , koje se najčešće javljaju ( tjelesne povrede, psihijatrisko vještačenje) ili su od po sebnog značaja ( ubistvo, falsifikovanje novca) ili su naročito komplikovana ( trova nje, vještačenje dezoksiribonukleinske kiseline) postoje dopunske odredbe koje se pr imjenjuju uz opšte. M eđutim, i u tim slučajevima uređuje se samo pravna strana vještačenja, a ostala pitanja regulišu pravila odnosne nauke, odnosno vještine. 2) KOMBINOVANO VJES TACENJE Kombinovano vještačenje je takvo da zahtijeva uključivanje stručnjaka različitih struka i / specijalnosti koji trebaju u timskom radu odgovoriti na zahtjeve suda. Primjen juje se: 1. Zbog objektivnijeg rješenja problema, 82
2. Kad u razrješenju problema nije dovoljno samo jedno mišljenje tj. vještačenje.
Njegova je važnost sve veća i zbog potrebe za preciznijim i tačnijim davanjem konačnog n alaza i mišljenja. Često su potrebne kompleksne analize, a njih je moguće sprovesti je dino zajedničkim radom vještaka. Sudska medicina u pravilu sarađuje s različitim strukam a pa su tako i relativno česta kombinirana vještačenja. Najčešća su: 1. 2. 3. 4. Prometno — t hnička, Balistička, M edicinska, Ostala. PROMETNO TEHNIČKA VJEŠTAČEN JA BALISTIČKA VJEŠTAČEN JA SUDSKA MEDICINA MEDICINSK A VJEŠTAČEN JA OSTALA VJEŠTAČEN JA K ombinovana medicinska vješt ačenja obavljaju s e u s aradnji s uds ke medicine sa specijalist ima hirurz ima, neurohirurzima, traumat oloz ima, ginekoloz ima, neu rolozima, radiolozima i drugim specijalistima. Ostala vještačenja objedinjuju sve ri jetke vrste kombinovana vještačenja kao što je primjerice analiza ronilačkih nesreća. U za konu se govori o sljedećim vrstama vještačenja: 83
Vještačenje u slučaju sumnje da je smrt prouzrokovana krivičnim djelom. Ovde pored sumnj e da su izvšeni ubistvo i djeteubistvo, dolazi i vještačenje u slučaju sumnje na krivično djelo nedozvoljenog pobačaja. U tim slučajevima obavezno se preduzimaju pregled i ob dukcija leša, odnosno začetka, a ako je leš zakopan – odredit će se eshumacija s ciljem pr egleda i obdukcije. 3) OBDUKCIJA Sudski medicinari, kao istražitelji smrti, obavlj ajući obdukciju (sekciju ili razudbu) mrtvog tijela, a kroz pregled svih njegovih vanjskih i unutrašnjih dijelova, postižu da isto govori o onome što je smrti prethodil o. 50 Obdukcija je jedna vrsta dijagnostičke metode kojoj je cilj utvrđivanje uzroka , mehanizma, načina i vremena smrti, te utvrđivanje postojanja i vrsta ozljeda, vrem ena i mehanizma njihova nastanka, kao i njihove moguće povezanosti sa smrću. Također, obdukcijom se utvrđuju i sve druge okolnosti i faktori koji koji mogu biti uključeni u nastupanje smrti. Konačno, ovim se razlučuje prirodna od neprirodne - nasilne smr ti čime se zaštićuju nevine osobe u slučajevima sumnjivih i naprasnih smrti, te smrti ne poznata uzroka. Rezultat obdukcije je činjenično, objektivno sudskomedicinsko izvješta j koji služi sucima, tužiteljima i obrani u daljnjem sudskom procesu. Zakon o krivično m postupku reguliše slučajeve u kojima je potrebno obavljanje sudskomedicinske obduk cije. To su slučajevi kada postoji sumnja ili je očigledno daje smrt prouzročena krivičn im djelom ili je u vezi s izvršenjem krivičnog djela. Ukoliko je tijelo već pokopano, obavit će se njegova ekshumacija (iskopavanje) i potom obdukcija. Prije obdukcije obvezno je utvrditi identitet pokojnika. Cjelovita sudskomedicinska obdukcija il i poslijesmrtna pretraga uključuje sljedeće stepenice: 1. pretragu mjesta događaja, 2. identifikaciju tijela, 3. prikupljanje materijalnih tragova s tijela i odjeće, 4. vanjski i unutarnji pregled tijela, s mikroskopskom analizom isječaka tkiva i org ana, 5. toksikološku pretragu tjelesnih tekućina i organa. _________________________ ____________________________ 50 Primorac Dragan, Primjeana analize DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, str 81 84
Sudska obdukcija zahtijeva medicinsko-kriminalistički pristup te je u pravilu obav lja vještak specijalist sudske medicine u prisutnosti istražitelja i kriminalističkog tehničara. Pri tome je njihov zadatak da, u međusobnoj saradnji, pravilno uočavaju, fi ksiraju, prikupljaju, pohranjuju i tumače najrazličitije materijalne tragove, pa tak o i one biološkog porijetla, koji se mogu naći na odjeći i na mrtvom tijelu. Ukoliko i zuzimanje, pakiranje i obilježavanje dokaza u vidu tragova nije obavljeno po svim pravilima struke (kriminalističke tehnike i drugih nauka) dovodi se u pitanje njih ov identitet - istovjetnost i integritet, kazna, valjanost.,nepovredivost, a tim e i njihova dokazna vrijednost. Kada se vještačenje ne vrši u specijalizovanoj medicin skoj ustanovi, pregled i obdukciju leša vrši doktor specijalista sudske medicine. Ti m vještačenjem rukovodi tužilac i u zapisnik unosi nalaz i mišljenje vještaka. Za vještaka s e ne može odrediti doktor koji je liječio umrlog. Razlog za izuzeće takvog doktora je opasnost od neobjektivng vještačenja, koje može da bude posljedica kako pokušaja da se s vjesno prikrije nešto što tog doktora kompromituje ili čak tereti (pogrešna dijagnoza, n eodgovarajuća terapija), tako i činjenice da će doktor koji je liječio umrlog najčešće, svjes o ili nesvjesno, poći od dijagnoze koju je ranije postavio i ostati pri njoj, često ne uzimajući u obzir sve ono što izlazi iz takve koncepcije. U slučaju da se sudska od luka dijelom temelji i na nalazu i mišljenju vještaka doktora koji je liječio umrlog, radi se o bitnoj povredi odredaba zakona pa se, ukoliko je prihvatanje takvog na laza i mišljenja bilo ili moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje pre sude, iz tih razloga može izjaviti žalba na presudu. M eđutim, doktor koji je liječio um rlog može se saslušati kao svjedok, radi davanja razjašnjenja o toku i okolnostima bol esti umrlog .U takvom slučaju doktor, koji je liječio umrlog, pojavljuje se u svojst vu stručnog svjedoka. Postoji nužnost razlikovanja (vanjskog) pregleda od obdukcije i ima praktičnu važnost. Naime,pregled leša kao vještačenja mogu naložiti i ovlašćena služben a. Inače, ovlašćena službena lica mogu narediti: (a) pregled leša i (b) pregled i privreme no oduzimanje dijelova leša, za koje zatim mogu odrediti daljnja vještačenja. Naprotiv , nikad ne mogu naložiti ekshumaciju niti obdukciju leša. U svom mišljenju vještak sudsk e medicine će naročito navesti uzrok smrti (causa mortis) i vrijeme kada je smrt nas tupila (tempus mortis). Ako je na lešu nađena bilo kakva povreda, utvrdiće se da li je tu povredu nanio ko drugi i ako jeste onda čime, na koji način, koliko vremena prij e nego što je smrt nastupila i da li je ona prouzrokovala smrt. Ako je na lešu 85
nađeno više povreda, utvrdiće se da li je svaka povreda izvršena istim sredstvom i koja je povreda prouzrokovala smrt, a ako je vise smtonosnih povreda, koja je od njih ili koje su svojim zajedničkim djelovanjem bile uzrok smrti. Obaveza vjestaka je da što je moguće preciznije razjasni kauzalitet nastupa smrti, posebno u pogledu više konkurentnih uzroka: a) kada je smrt prouzrokovana samom vrstom i opštom prirodom povrede, b) kad je smrt nastupila zbog ličnog svojstva ili naročitog stanja organizm a povrijeđenog i c) kad je smrt nastupila zbog slučajnih okolnosti ili d) okolnosti pod kojima je povreda nanijeta. Pored toga, vještak je dužan da obrati pažnju na nađeni biološki materijal (krv, pljuvačka, sperma, urin i dr.) i da ga opiše i sačuva za biološko vještačenje - ako ono bude određeno. Analiza tako pribavljenog materijala organskog p orijekla može biti iskorištena u svrhu analize DNK i dolazi u obzir samo ako će se tak o pribaviti podaci važni za uspješno vođenje krivičnog postupka. Pri pregledu i obdukcij i začetka treba posebno utvrditi njegovu starost, sposobnost za vanmaterični život i u zrok smrti, a pri pregledu i obdukciji leša novorođenčeta - da li je rođeno živo ili mrtvo , da li je bilo sposobno za život, koliko je dugo živjelo, kao i vrijeme i uzrok smr ti.. Ako postoji sumnja na trovanje, sumnjive materije koje su nađene u lešu ili na drugom mjestu uputiće se na vještačenje ustanovi ili državnom organu koji vrši toksikološka ispitivanja. Sumnjive materije moraju se dostaviti na toksikolosku analizu isklj učivo ustanovama koje su osposobljene za takvu vrstu analiza. Individualnom vještaku , čak i ako je osposobljen za vršenje takvih analiza, ne može se povjeriti ovakvo vještače nje. Pri pregledu sumnjivih materija vještak će posebno utvrditi vrstu, količinu i dej stvo nađenog otrova, a ako se radi o pregledu materija uzetih iz leša, po mogućnosti i količinu upotrebljenog otrova . U slučajevima sumnje na trovanje praktično se pojavlj uje potreba ostavljanja dijelova materije za potrebe eventualne naknadne, odnosn o dopunske analize , naravno ako ima dovoljno materije i ako je ona pogodna za čuv anje. U tom pravcu korisno je angažovanje stručnog lica. 4) VJEŠ TAČENJE TJELES NIH POVR EDA Ovo vještačenje se vrši na tri načina: 1) po pravilu, pregledom povrijeđenog, a ako to nij e moguće ( kod potpuno izlječenih povreda) ili nije potrebno 86
2) 3) na osnovu medicinske dokmnentacije ili drugih podataka u spisima. 51. Kada će se i koji metod vještačenja koristiti, zavisi od konkretne situacije i stvarni h mogućnosti. Ako su povrede na povrijeđenom svježe tako da je moguće neposrednim uvidom utvrditi stanje stvari, onda je najefikasnije izvršiti pregled i vještačenje odmah. N a osnovu medicinske dokumentacije vještačenje se vrši kada su, usljed proticanja vreme na, povrede djelimično ili u potpunosti sanirane, tako da primarno stanje povreda nije vidljivo. Povrijeđeni se ne može protiviti pregledu, a ako se i protivi pregled se može izvšiti i protiv njegove volje. pošto tačno opiše povrede vještak će dati mišljenje očito o vrsti i težini svake pojedine povrede i njihovom ukupnom djelovanju s obziro m na njihovu prirodu ili posebne okolnosti slučaja, o tome kakvo dejstvo te povred e obično proizvode, a kakvo su u konkretnom slučaju proizvele, čime su povrede izvršene i na koji način. Vještačenje tjelesnih povreda moglo bi se smatrati nepotrebnim kada b i sud u konkretnom slučaju raspolagao takvom dokumentacijom o povredi koja bi mogl a u potpunosti zamijeniti iskaz vještaka. 5) TJELES NI PREGLED OS UMNJIČENOG, ODNOS NO OPTUŽENOG. Rječ je o posebnoj vrsti vještačen ja, koje se preduzima i bez pristanka osumnjičenog, odnosno optuženog, ako je potreb no da se utvde činjenice važne za krivični postupak. Tjelesni pregled je svaki pregled djelimično ili potpuno nagog tijela ili dijelova tijela, u cilju utvrđivanja njegov og stanja. Ovaj pregled ima za cilj pronalaženje predmeta koji su u odjeći, ispod od jeće, na površini tijela ili skriveni u tjelesnim šupljinama. Osumnjičeni, odnosno optužen i se ne može usprotiviti traženju i uzimanju tragova (tjelesnom pregledu), a ako bi se protivio - onda se to može sprovesti i prinudno ("...i bez pristanka..."). Kakv e mjere prinude treba preduzeti, zavisi od načina otpora i vrste tragova koji se m ogu pronaći, što je quaestio facti. ________________________________________________ ________________________ 51 Moguća je situacija da nema ni medicinske dokumentacije, pa u takvim slučajevima zak on dozvoljava vještačenje i na osnovu podataka u spisima (zapisnik o uviđaju, iskaz svjedoka i dr), na osnovu kojih vještak može da se izjasni o vrsti , karakteru i težini povrede 87
Tjelesni pregled drugih lica može se bez njihovog pristanka preduzeti samo onda ak o se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi određen trag ili posljedica krivičnog djela. Tjelesni pregled muškog lica može vršiti samo muško lice, a ženskog lica sa mo žensko lice. Uzimanje krvi i druge ljekarske radnje, koje se po pravilima rnedi cinske nauke preduzimaju radi analize i utvrđivanja drugih važnih činjenica za krivični postupak, mogu se preduzeti i bez pristanka lica koje se pregleda, ako zbog toga ne bi nastupila kakva šteta po njegovo zdravlje. Ove radnje, bez izuzetka, mora d a obavlja samo stručno lice i to nakon što utvrdi da upravo konkretna intervencija k onkretnom licu, s obzirom na njegovo opšte stanje, neće škoditi. Preduzimanje ljekarsk ih radnji bez volje osumnjičenog, odnosno optuženog valja strogo razlikovati od prin ude osumnjičenog, odnosno optuženog da aktivno učestvuje u ljekarskim radnjama. Osumnj ičeni , odnosni optuženi mora trpjeti ljekarske radnje preuzete bez njegove volje, a li nema obaveze svojim aktivnim djelovanjem učestvovati u tim radnjama On je samo dužan trpjeti, ali nije obavezan činiti. Prema osumnjičenom, odnosno optuženom ili svjed oku nije dozvoljeno da se primijene medicinske intervencije (narkoanaliza, narko dijagnoza, lobotomija itd.) ili da im se daju takva sredstva kojima bi se utical o na njihovu volju pri davanju iskaza. 6) PS IHIJATRIJS KO VJEŠ TAČENJE Ovo vještačenje je obavezno samo ako nastane sumnja da je uračunljivost osumnjičenog, od nosno optuženog isključena ili smanjena ili da je osumnjičeni, odnosno optuženi učinio kri vično djelo zbog ovisnosti o alkoholu ili opojnih droga ili da zbog duševnih smetnji nije sposoban učestvovati u postupku. Vještačenje duševnog stanja može se izvršiti pred sam im organom koji sprovodi krivični postupak, analizom utvrđenih činjenica i neposrednim dodirom sa osumnjičenim odnosno optuženim. Takvo ispitivanje praktikuje se kada je to moguće bez štete za pravilnost rezultata. Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovo ljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje. osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled, odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu o čemu 88
rješenje donosi sudija za prethodni postupak na prijedlog tužioca, a posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca. M eđutim, ako kod učinioca krivičnog djela nije utvrđena n iti indukovana nijedna anomalija psihičke prirode koja bi zahtijevala duže posmatran je, dovoljan je psihijatrijski pregled učinioca. 52 Izbor konkretne zdravstvene ustanove vrši sudija za prethodni postupak, a prema st avu sudske prakse, odgovarajuća zdravstvena ustanova na mora da bude specijalna bo lnica za dusevne bolesti. Pri psihijatrijskom vještačenju važno je da se vještak ne upušta u pravno pitanje ocjene uračunljivosti, nego samo u medicinska pitanja. Psihijata r 53 ocjenjuje uticaj duševnog stanja na sposobnost pravilnog saznavanja pojava sp oljnjeg svijeta i upravljanja postupcima. Na taj način psihijatar pruža osnovu sudij i za rješavanje pravnog pitanja o uračunljivosti ili neuračunljivosti. Sud traži mišljenje psihijatra ako sumnja da je osumnjičeni, odnosno optuženi neuračunjljiv ili smanjeno uračunljiv, ali ne da bi mu vještak odgovorio da li je osumnjičeni, odnosno optuženi uraču nljiv ili nije uračunljiv. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog, odno sno optuženog poremećeno, njihov je zadatak da odrede: (a) prirodu, (b) vrstu, (c) s tepen i (d) trajnost poremećaja i da daju svoje mišijenje o tome kakav je uticaj tak vo duševno stanje imalo i kakav još ima na shvatanje i postupke osumnjičenog, odnosno optuženog, kao i to da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrij eme izvršenja krivičnog djela . Značajnim se čini i obezbijediti da se u svakom slučaju up ućivanja pritvorenog u zdravstvenu ustanovu, radi vještačenja ili liječenja, spriječi da s e boravak u ovoj ustanovi iskoristi u neke druge svrhe (protivne ciljevima pritv ora i sl.). To je naročito teško obezbijediti u zdravstvenim ustanovama opšteg tipa. S udija će ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni, odnosno optuženi koji se nal azi u pritvoru, obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor , da bi se preduzele mjere potrebne za obezbjeđenje svrhe pritvora. ______________ ________________________________________ 52 Presuda Vrhovnog suda Srbije. Kž. 1402797 od 17. decembra 1997. godine 89
Treba imati u vidu da pritvor i boravak u zdravstvenoj ustanovi radi ispitivanja duševnog zdravlja, nisu mjere od istog značaja za postupak i nemaju isti cilj. Prit vor je najteža mjera obezbjeđenja prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog u krivičnom po stupku, koja u odnosu na osumnjičenog, odnosno optuženog ima prinudni .karakter. Pos matranje u zdravstvenoj ustanovi ima za cilj utvrđivanje duševnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog, dobijanje podataka za konkretnu sudsku odluku i za adekvatan p ristup osumnjičenom, odnosno optuženom u samom krivičnom postupku i nakon njega. Osumn jičenom, odnosno optuženom se vrijeme provedeno u ustanovi uračunava u pritvor, odnosn o u kaznu . Rješenje o upućivanju u ustanovu donosi sudija za prethodni postupak i p o tom rješenju osumnjičeni može ostati u zdravstvenoj ustanovi do dva mjeseca. Sud nij e obavezan da kada učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije imao 21 godinu ut vrđuje njegovu uračunljivost, ako nema podataka koji bi ukazivali na postojanje sumn je da je uračunljivost optuženog isključena ili smanjena, niti su na to ukazivale neke druge okolnosti To što je učinilac krivičnog djela mlađe punoljetno lice, samo za sebe nije dovoljno da bi se prema takvom učiniocu naredilo vještačenje njegovim psihijatrij skim pregledom. Alkoholisanost optuženih, sama po sebi, ne predstavlja razlog za v ršenje psihijatrijskog vještačenja . Ispitivanje se može obaviti u svakoj bolnici u kojo j rade odgovarajući specijalisti, koji su u stanju da obave sve kliničke preglede, p sihijatrijsko posmatranje, psihijatrijska ispitivanja, probu na alkoholnu tolera nciju i posmatranje za vrijeme boravka. Pitanje uračunljivosti je pravno, a ne med icinsko pitanje. Ali, utvrđivanje da je uračunljivost učinioca krivičnog djela isključena ili smanjena ne može se izvršiti bez psihijatrijskog vještačenja koje je, zato, obavezno kada se pojavi sumnja u uračunljivost učinioca. Psihijatrijskim vještačenjem utvrđuje se uticaj odgovarajućeg duševnog stanja na sposobnost pravilnog saznanja pojava spoljno g svijeta i na upravljanje svojim postupcima, te tako daje osnov sudu za rješavanj e pravnog pitanja o uračunljivosti ili neuračunljivosti učinioca.. Psihijatrijski vješta k je psihijatar sa posebnom forenzičkom edukacijom, koji poštuje etičke kodekse svoje struke i tako je osposobljen da mentalno zdravlje drugih tumači u interesu medicin ske istine. 90
7) VJEŠ TAČENJE POS LOVNIH KNJIGA Vještačenje poslovnih knjiga - preduzima se kada je po trebno , organ pred kojim se vodi postupak, koji je dužan vještacima naznačiti u kom p ravcu i u kom obimu treba vršiti vještačenje i koje činjenice i koje okolnosti treba utv rditi. Ako je za preduzimanje vještačenja poslovnih knjiga preduzeća, drugih pravnih l ica ili samostalnog privrednika nužno da se prethodno sredi njihovo knjigovodstvo, troškovi sređivanja padaju na njihov teret. Naredbu o sređivanju knjigovodstva donosi organ koji vodi postupak, na osnovu obrazloženog pismenog izvještaja vještaka kojem j e naloženo vještačenje poslovnih knjiga. U naredbi će se naznačiti i iznos koji je pravno lice ili samostalni privrednik dužan da položi organu koji vodi postupak kao preduja m za troškove oko sređivanja njegovog knjigovodstva, Prilikom ocjene da li je potreb no vršiti sređivanje knjigovodstva, treba uvijek imati u vidu da za potrebe vještačenja nije uvijek neophodno sređivanje kompletnog knjigovodstva, već samo neki dio, pa je onda nužno sređivanje onog dijela knjigovodstva koliko je nužno za vršenje vještačenja. Napl ata troškova, ukoliko njihov iznos nije bio predujmljen, vrši se u korist organa koj i je unaprijed isplatio troškove i nagradu vještacima. 8) ANALIZA DNK Analiza DNK kao sofisticirana metoda, traži jasna pravila uzimanja, manipulisanja, čuvanja i raspolaganja uzorcima i podacima do kojih se dođe analizorn tih uzoraka. Ona je najprecizniji metod identifikacije svakog traga humanog porijekla, pa sam im tim i najjači dokaz o identitetu uzorka. Identifikacija lica na osnovu analize rnolekula DNK predstavlja metodu vještačenja kojom se istražuje sporni biološki materija l tako što se iz ćelije ekstrahuje DNK kako bi se posebnim metodama ispitali određeni dijelovi njenog lanca sa ciljem da se identifikuje genetski materijal pojedinca, koji je individualan i neponovljiv. DNK profilisanje je proces koji počinje kada se iz biološkog traga ekstrahuju dijelovi genetskog materijala (DNK), kako bi se u tvrdio genetski profil ostavioca, koji se vizuelizuje i prikazuje kao numerička vr ijednost, a završava sprovođenjem komparativne analize sa biološkim uzorcima poznatog porijekla (ili drugim biološkim uzorcima nepoznatog porijekla) kako bi se identifi kovao ostavilac traga (ili utvrdilo učešće istog lica u izvršenju većeg broja krivičnih djel a). Ova vrsta vještačenja najčešće se naziva metoda utvrđivanja DNK otiska, 91
čime se želi ukazati na njenu preciznost pri izolovanju unikatnih dijelova u okviru DNK lanca i napraviti asocijacija na klasične metode identifikacije po otiscima pr stiju. Kao što ne postoje dva lica koja imaju isti otisak prsta, ne postoje ni dva lica koja imaju isti genetski profil. M etoda je apsolutno pouzdana pri elimina ciji nevinih lica i veoma sigura pri pozitivnoj identifikaciji izvršilaca. M eđutim, i pored toga što je DNK vjestačenje nova i moćna tehnologija, ona ne može da zamijeni d ruge metode, na primjer, daktiloskopiju, vještačenje tkanina, tragove oruđa itd. Bez o bzira na njenu superiornu diskriminacionu snagu, ona bi kao tehnologija izbora t rebala da bude upotrebljena paralelno sa drugim kriminalističkim metodama. 9) PROMETNO-TEHNIČKO I S UDS KOMEDICINS KO VJEŠ TAČENJE Saobraćajni traumatizam je danas nesumnjivo najčešći uzrok nasilnog oštećenj zdravlja za koj i se slobodno može reći da po učestalosti i kontinuitetu ozljeđivanja zadobija sve karak teristike epidemije. Postoji mnogo faktora koji utiču na nastanak saobraćajnih udesa (vrijeme, stanje puteva, tehnička ispravnost vozila, intenzitet saobraćaja, alkohol isanost učesnika u saobraćaju, nepoštovanje propisa itd.), ali se ipak može reći da je čovje k glavni akcidentogeni faktor, bilo da se nalazi u ulozi vozača ili pješaka. Značaj sa obraćajnog traumatizma je ne samo u tome što uzrokuje velike materijalne štete i troškov e društva, već istovremeno stvaranje medicinskih, pravnih i socijalnih problema, jer se karakteriše politraumatizmom (raznovrsnošću mehaničkih povreda više organa ili tkiva), visokom smrtnošću i invalidnošću. Pod pojmom saobraćajnih povreda podrazumevaju se povred e učesnika u saobraćaju izazvane spoljašnjim i unutrašnjim djelovima vozila. Povrede mog u nastati u saobraćajnim situacijama: a) c) Sudar između vozila i pješaka Sudar vozila i putnika u njemu sa preprekom b) Sudar između vozila i bicikla (motocikla) d) Pr egaženje motornim i šinskim vozilom 92
10) VJES TACENJE RONILAČKIH N ES REĆ A Ronjenje, bez obzira obavlja li se na dah ili s ronilačkim aparatima, ubaja se u r izčne djelatnosti. Rizici mogu biti subjektivni i objektivni. Najčešće su zastupljeni uz roci subjektivnog karaktera koji se označavaju s 3 N: neznanje (neadekvatna i nepo tpuna obučenost), neiskustvo (neadekvatno prilagođavanje ronilaca s krat kim ronilački m stažom opremi i okolini), t e nedisciplina (krš enje opštih i specifičnih sigurnosnih mjera). Tu se ubrajaju i lični razlozi: zamor, ranije bolesti, upotreba alkohola i li lijekova, te opasnosti iz okoliša: struje, hladnoća, valovi, agresivne ili otrovn e životinje i biljke. CILJEVI VJEŠTAČENJA utvrđivanje svih faktora okoline koji su mogli dovesti do incidenta ili nesreće (npr. mjesto i dubina ronjenja, vremenski uslovi , stanje vode), ocjenjivanje stanja osnovne i pomoćne opreme za ronjenje, ustanovl jenje s ubjektivnih faktora koji su mogli dovesti do nesreće (npr. zdravstveno sta nje ronioca, iskustvo i treniranost). M ETODIKA VJEŠTAČENJA 1. 2. 3. Prikupljanje ko jima s e utvrđuje s ljedeće: vrst a incidenta i njegov is hod, Lociranje tijela; Pri kupljanje dokumentacije: dnevnik ronjenja, stručni dosje, medicinski dosje, osigur avanje ronjenja, priprema i dinamika ronjenja, intervencije u toku ronjenja; tehnička dokumentacija s podacima o plinovima, foto-dokument acija mjesta događaja, ronioca i opreme; 4. Prikupljanje dokumentacije: dnevnik ronjenja, stručni dosje, medicinski dosje, tehnička dokumentacija s podacima o plinovima, foto-dokument aci ja mjesta događaja, ronioca i opreme; 5. 6. 7. Vještačenje opreme: registrirovati vanj ska oštećenja, kontrolirati tlak u bocama, stanje Rekonstrukcija ronjenja: može se oba viti u ronilačkom simulatoru, rekompresijskoj M edicinska istraga: identifikcija žrt ve, pregled opreme i odjeće, pregled leša radi rezerve, sastav plinskog medija; komo ri u bazenu ili moru kada nema tehničkih uslova; utvrdivanja uzroka, načina i mehani zma smrti. Informacije koje proizađu iz ovakve istrage trebale bi biti upotrijeblj ene za utjehu rodbine, za prevenciju sličnih događanja i poboljšanje sigurnosti ronjen ja. 93
XIII. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA U današnje vrijeme sve intenzivnije transformacije kriminala i sve veće profesionali zacije kriminalaca, moderna kriminalistika zahtjeva ogromno znanje i veštinu, tako da je poznavanje cjelokupne materije od strane pojedinaca praktično nemoguće. Zato su kriminalisti i operativni radnici organa unutrašnjih poslova u svom radu upućeni na pomoć i saradnju sa licima odgovarajuće stručnosti. Samim tim, da bi sa njima mogli da sarađuju, neophodno je da imaju osnovna predznanja iz tih oblasti, kako bi zna li šta mogu da zahtevaju od raznih eksperata, kao i da izvrše pravilnu procenu rezul tata i činjenica dobijenih njihovim vještačenjem. Sagledavajući cjelinu učinjenih u okviru postavljene teme, sintetizovana su iznijeta gledišta u nekoliko uopštenih konstatac ija, čija je svrha da određenim zaključcima potvrdimo postavljenu hipotezu. 1.Forenzički sadržaj materijalnih i personalnih dokaza je od presudnog značaja za tok otkrivanja , istraživanje, razjašnjavanja, utvrđivanja i dokazivanja istine. Činjenice, na kojima s e zasniva sudska odluka, moraju biti utvrđene istinito, onako kako su se dogodile. Mora se pronaći pravi krivac i samo on kazniti, odnosno mora se utvrditi puna i p rava istina o krivičnom djelu i krivcu. Zbog toga u krivičnom postupku postoji oprav dan zahtjev za dobijanje istine o činjenicama u najpotpunijoj mogućoj mjeri. Dokaz ( personalni i materijalni) je samo ona činjenica koja je iznutra povezana sa krivičn im djelom i koju prouzrokuje samo izvršenje krivičnog djela u procesu uzajmnog djelo vanja, uzajmne veze između između učinioca, sredstava izvršenja, objekta napada, lica mj esta. Personalni dokazi koriste se kao važno sredstvo ne samo zbog toga što u nekim slučajevima nikakvih drugih dokaza nema, već i zbog toga što mogu poslužiti za provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza. Materijalni dokazi mogu biti, u od ređenim slučajevima , jedini pouzdani dokaz za otkrivanje, istraživanje, utvrđivanje i d okazivanje istine, a to iz razloga što se značaj tih dokaza ogleda prije svega u nji hovoj objektivnosti, za razliku od personalnih dokaza. 94
Svaka sudska odluka zasnovana je na izvjesnim činjenicama koje su se desile u stva rnom životu, a sud ih u postupku mora rekonstruisati i, saobrazno procesnim formam a, iskoristiti da bi donio svoju odluku. Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki do kaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvede zaklj učak da li je neka činjenica dokazana. 2. Svaki događaj – kriminalni događaj nudi ogroman broj činjenica materijalne i personalne prirode koji se moraju forenzički oformiti i konstituisati. Vrlo često u kriminalističkoj praksi nalazimo u izvještajima i zapisni cama o uviđaju stereotipnu konstataciju: „ Tokom pretrage lica , mjesta događaja nisu pronađeni tragovi“ ili „ na licu mjesta događaja se nisu nalazili nikakvi tragovi“ Po ovim konstatacijama značilo bi da je izvršeno krivično djelo, a da nisu ostali nikakvi tra govi izvršenja, što je nemoguće. Nijedan izvršilac krivičnog djela, pa čak i kad govorimo o „ savršenom zločinu“, ne može izbjeći stvaranje tragova. Sama ovakva konstatacija znači da uviđ j nije izvršen Lege Artis, po pravilima kriminalistike, niti odgovarajućim metodama, pa tragovi nisu mogli biti otkriveni i osigurani. Najveći broj nerješenih slučajeva n ije moguće razjasniti samo zato što što pri osiguranju lica mjesta i vršenju uviđaja nije tražen i fiksiran mikroskopski materijal i što se nije uopšte vodilo računa o neminovnos ti postojanja i neiscrpnim dokaznim mogučnostima mikrotragova. Vrijednost dokaza k oja se detaljnim uviđajem mogu pronaći na mjestu događaja je da oni mogu da povežu učinite lja krivičnog djela sa mjestom izvršenja. Svaka pojava „ ostavlja“ u svojoj okolini „ otis ke „ događaja , što pruža mogućnost da se po tim tragovima utvrdi i razjasni događaj iz prošl sti. 3. Forenzičke metode pronalaženja, fiksiranja i proučavanja materijalnih i person alnih dokaza moraju se zasnivati na naučnim i stručnim dostignućima modernog doba. For enzika predstavlja disciplinu koja objedinjuje tehnički napredak i forenzičke metode pronalaženja , fiksiranja i proučavanja kako materijalnih tako i personalnih dokaza i ona predstavlja spoj između savremenih tehnologija i forenzičkog postupanja sa tr agovima. Prisustvo i potreba za forenzičkom obradom dokaza neizostavna je u svim f azama prikupljanja kako materijanih tako i personalnih dokaza i zasnovana je na najmodernijim metodama koje se koriste u svijetu. Razvojem nauke sudijama su na raspolaganju stajale sve kvalitetnije metode i postupci u utvrđivanju činjeničnog stan ja i sve su bile pozdanije metode dolaska do odlučniih činjenica. 95
Međutim, razvoj nauke je uslovljao i to da su sve te spoznaje ograničavale sudije, j er sudije naprosto ne mogu pratiti i na potreban način usvajati sva naučna dostignuća. To dovodi da se sudije sve češće oslanjaju na stručna znanja i umjeća osoba sa područja raz ličitih nauka koja su sposobna dati odgovore na bitna pitanja u postupku. Svijet k riminala koristi najsofisticiranija naučna dostignuća , što dovodi do prijeke potrebe da se sva naučna dostignuća upotrebe kako bi se sa sigurnošću utvrdile odlučne činjenice. Pr imjer, sama DNA analiza odlučuje o ljudskim sudbinama, zbog nje se davno zatvoreni sudski spisi ponovo otvaraju, osobe pravosnažno osuđene oslobađaju, a i pri samoj pom isli da bi njihova DNA mogla biti analizirana počinitelji krivičnih djela ozbiljno s trahuju 4. Samom integracijom materijalnih i personalnih dokaza koja će se potvrdi ti u sudskoj presudi mora označiti podjednak značaj materijalnih i personalnih dokaz a. Trag nađen na mjestu događaja – kriminalnog događaja sam za sebe , ne govori cjelovit u istinu već dio istine. Sam put do cjelovite materijalne istine treba doći kombinov anim korištenjem podataka koji nam pružaju materijalni i personalni dokazi. Trag ne pruža informaciju o cjelom kriminalnom događaju, niti je cjelovit u odnosu na učinioca krivičnog djela. Stoga je nužno provjerom i međusobnom dopunom potvrditi vrijednost s vih pronađenih tragova i tako otkloniti sve suprotnosti , prije nego što postanu sas tavni dio kombinovanih dokaza. Pojedini trag može da pruži informaciju o jednom djel u događaja, ili da ukaže na pravac kojim treba usmjeriti opertativnu djeltnost u traže nju osumnjičenog lica, pa se stoga mora posmatrati zajedno sa ostalim indicijalnim činjenicama i obezbjeđenim dokazima. To samo potvrđuje potrebu za kombinovanjem perso nalnih i materijalnih tragova tokom istrage i zajednička kombinacija personalnih i materijalnih dokaza u krivičnom postupku. 5.Materijalni dokazi su polazna osnova za parvilnu istraživačku orjentaciju ka daljem pronalaženju i drugih dokaznih činjenica, ali ne smiju biti sami sebi dovoljni već ih je potrebno upotpuniti i drugim dokaz ima personalne prirode. Materijalni trag ne može da postane i materijalni dokazi, već to mogu samo oni tragovi i predmeti koji dobijaju značenje dokaza upravo snagom svoje objektivne relevantne veze sa krivičnim djelom i učiniocem. Svaki materijalni trag treba upotpuniti dokazima personalne 96
prirode, na primjer otisak prsta koji je ostao na namještaju u prostoriji u kojoj je izvršena provalna krađa nakon fiksiranja na daktiloskopsku foliju potrebno je usp orediti neutralnim komparativnim uzorcima uzetim od sumnjivih lica. Nakon toga s lijedi pribavljanje personalnih dokaza od strane osumnjičenih lica. Svaki dokaz bi lo materijalne ili personalne prirode potrebno je provjeriti međusobno kako bi došli do potpunog dokaza koji u cjelosti potvrđuje istinitost ili neistinitost neke spo rne činjenice. 6. Personalni dokazi predstavljaju neophodno obogaćivanje materijalni h činjenica uz konstataciju da priznanje samo po sebi nije dovoljno. Personalni do kazi moraju biti u podudarnosti sa materijalnim dokazima .Uvijek i neizostavno i skaz osumnjičenog, svjedoka, oštećenog, vještaka, treba izanalizirati, provjeriti i upor editi sa drugim dokazima. Iskaz osumnjičenog može biti pun dokaz ili nemati nikakve dokazne vrijednosti, tako da sud, s obzirom na cjelokupan dokazni materijal, može osloboditi optuženog koji je priznao, a osuditi optuženog koji nije priznao. Sud je dužan da savjesno ocjeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da n a osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica utvrđena. Načelo istine s udskog postupka sadržano je u tome da sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u kri vičnom postupku su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju kako činjenice koje ter ete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje mu idu u korist i da činjenice na kojima se zasniva sudska odluka moraju biti utvrđene istinito, onako kako su se d ogodile. Istina koja se utvrđuje nije apsolutna istina koja bi podrazumjevala potp unu podudarnost predstave suda o prošlim događajima ili o sadašnjem stanju nekog predm eta sa stvarnošću tog događaja i isključivala mogućnost suprotnog. Ako bi istina u krivičnom postupku bila apsolutna , za nju bi bio dovoljan samo jedan dokaz, dok relativn a istina za koju se uvijek daje više dokaza ne isključuje drugu relativnu istinu. Re lativnost istine postignute u krivičnom postupku potvrđuje i činjenica da se ne proglaša va lažnim i ne kažnjava svaka teza suprotna onoj koja je prihvaćena kao istinita i činje nica da se ograničava broj viših instanci pred kojima se ispituje krivična presuda, te da se razni sudovi ili u različitim vremenima ili raznim područjima zadovoljavaju r azličitim kvantumom dokaza da bi jednu činjenicu uzeli dokazanom. S okrat "Istina je ono što se kao zajedničko nalazi u mnoštvu pojedinačnih mišljenja." 97
S PIS AK LITERATURE: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Blackledge D Robert . Forensic A nalysis on the Cutting Edge New M ethods for Trace Evidence Analysis 2007 Brenne r C John, Forensic Science An Illustrated Dictionary, Boca Raton London New York Washington, 2004 Buckleton John, Christopher M . Triggs. Simon J. Walsh, Forens ic DNA evidence interpretation FORENSIC DNA 2005 Casey Eoghan, Digital Evidence and Computer Crime: Forensic Science, Computers, and the Internet, Second Editio n 2004 Dimitrijević Dragoljub, Krivično procesno pravo. Beograd, 1982 Eckert G Willi am, James H Stuart, Interpretation of Bloodstain Evidence at Crime Scenes, secon d Edition, 1999 Eckert G William, Introduction to Forensic Sciences 2nd Edition, CRC Press 1996 Godwin M aurice.Criminal psychology and forensic tecnology, a Co llaborative Approach to Effective Profiling, 2001 Grubač M omčilo , Krivično procesno pravo, Uvod i procesni subjekti, Beograd 2004 10. Grubač M omčilo, Krivično procesno p ravo, Posebni dio, Beograd, 2004 11. Horswell God John, The Practice of Crime Sc ene Investigation, CRC PRESS 2004 12. Kiely F Terrence, Forensic evidence and th e criminal law, 2001 CRC Press LLC 13. Krapac Davor, Krivično procesno pravo, knji ga prva, Zagreb 2000 14. Lee Henry C. , Physical evidence 15. M ihajlović Predrag, Božić Ljubiša, Sudska medicina, Beograd, 2001 16. M ilosavljević M laden, Osnovi forenz ičke biologije, Sarajevo. 2000 17. Pilant Lois, Forensic Science: Bringing New Tec hnology into the Crime Lab, 2000 18. Primorac Dragan i suradnici , Primjena anal ize DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, Zagreb 2001. 19. Simonović Branislav .Krimin alistika, Kragujevac. 2004 20. Simonović Branislav , M ile M atijević, Kriminalistička taktika, Banja Luka 2007 21. Simović M iodrag, Praktični komentar Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Banja Luka , 2005 22. Simović M iodrag, Krivično procesno pravo Uvod i opšti dio, Bihać 2005 98
23. Službeni glasnik RS br.50/03 i 115/04, Zakon o krivičnom postupku Republike Srps ke 24. U.S. Department of justice FBI, Handbook of forensic science, 1994 25. ht tp://www.forenzika.com 99
