Jane Fallon
Naslov izvornika Got You Back
2 Osveta je slatka
Stephanie je zatvorila oči i ispružila ruke, a neobuzdano uzbuđenje njezina sina prelilo se i na nju, gotovo je ponovno pretvorivši u djevojčicu. Bilo je teško povjerovati da je prošlo već devet godina. Prije točno devet godina drhtala je od hladnoće i plakala jer je kišilo i frizura će joj biti uništena, a James je banuo u hotelsku sobu u kojoj se spremala, ne obazirući se na one koji su mu govorili da je nesreća vidjeti mladu prije vjenčanja, jer je znao da će biti nervozna te da će ga u tom trenutku više željeti vidjeti no što će se brinuti zbog kršenja tradicije. "Morat ćeš odjenuti kabanicu", rekao je. "I gumenjake. A možda i šešir za kišu, to će lijepo izgledati", a Stephanie se unatoč nervozi morala nasmijati. "Hoću reći, ne mogu se oženiti tobom ako budeš izgledala poput utopljenog štakora, to bi bilo loše za moju reputaciju." Stephaniena majka, koja joj je pomagala utisnuti se u nimalo tradicionalnu sivu satensku haljinu i koja nikad nije posve shvaćala Jamesov smisao za humor, s neodobravanjem je nešto promrmljala i pokušala ga izgurati iz sobe, no James se uvalio u naslonjač u kutu i odbio pomaknuti se. Do trenutka kad su trebali krenuti prema matičnom uredu, Stephanie je bila opuštena i pod kontrolom, sigurna da će to biti najsretniji dan njezina života, upravo kao što je to i trebao biti. Na kraju joj se kosa priljubila uz glavu poput mokrih vrpca, a James joj je rekao da nikad nije bila ljepša, tako uvjerljivo da mu je i povjerovala. Svake godine nakon toga od njihove je godišnjice radio veliku predstavu, iznenadivši je pažljivo odabranim poklonima; parom bogato ukrašenih dizajnerskih gumenih čizama Wellington prve godine, kao podsjetnikom na vremenske prilike na dan vjenčanja, ali, kako se pokazalo, i na nešto drugo, što joj je sada mnogo značilo iz posve drugog razloga - sjećanje na njihov posljednji vikend proveden u šetnji kroz blato u Glastonburyju prije no što je saznala da je trudna s 3 Jane Fallon
Finnom; noći provedenom u prenoćištu nakon što su njegovi roditelji ponudili čuvati Finna kad su mu bile dvije godine, a Stephanie je bila na rubu pameti; te kantom za zalijevanje ukrašenu cvijećem za koju je znao da joj se svidjela prošle godine. Potaknuta njegovim entuzijazmom, i ona je planirala iznenađenja za njega, što je bilo posve netipično za njezinu obitelj u kojoj je Božić više bio vrijeme za "Što želiš? Novi mikser? Dobro, onda ću ti to i kupiti." Tijekom godina poklanjala mu je knjige i tehničke spravice, a jednom prilikom, kad je bila posebno sentimentalno raspoložena, fotografiju njih troje u srebrnom okviru. Pravilo je bilo da pokloni moraju ostati tajna do velikog dana, što je bilo nešto s čime je Finn, osoba od povjerenja obaju roditelja tijekom faze planiranja, uvijek imao problema. Ove je godine Stephanie kupila Jamesu otvarač za boce u obliku ribe za koji je Finn tvrdio da mu se otac divio u izlogu dućana, iako je ona u to sumnjala. Poklon je otvorio s nestrpljenjem, poderavši omot, i svakako se činio oduševljenim iako je Stephanie znala da nikad ne bi pokazao suprotno. Sada je bio njezin red i iščekivanje ju je ubijalo. "Hajde", nasmijala se. Mogla je čuti kako se Finn uzbuđeno hihoće. "Nemoj otvoriti oči", kazao je James, a ona je osjetila kako joj je u ispružene ruke položio malenu, laganu pravokutnu kutiju. Pretpostavljala je da će joj kupiti novu kuharicu Jamieja Olivera; štoviše, Finnu je prilično otvoreno kazala da je to ono što želi. No, ovo joj nije nalikovalo na novog Jamieja Olivera. "OK, sada ih možeš otvoriti." Učinila je kao što joj je rekao. U ruci joj je bila malena, no karakteristična crvena kutijica. To nije bilo ono što je očekivala. Nisu smjeli previše potrošiti, pokloni su bili samo znak pažnje, zabava. Ono što je bilo važno bila je sama pomisao. OK, pomislila je, otvorit ću je, a unutra će biti plastična ogrlica s tržnice Camden. To će biti šala. Finn je uzbuđeno skakutao gore-dolje. "Otvori je." Na lice je, barem se nadala, namjestila izraz iskrenog iščekivanja James je već izveo ovakvo nešto; jednom je omotao ogromnu kutiju u prekrasan pahuljasti ukrasni papir, a kad ga je odmotala, dočekalo ju je mnoštvo sve manjih kutija, sve dok na kraju nije otvorila praznu kutiju za šibice. Tada je iza kauča izvukao njezin pravi poklon. Finn je smatrao da je čitava ta predstava bila nešto najsmješnije što je ikad vidio.
4 Osveta je slatka
Otvorila je kutijicu. Unutra se nalazilo nešto što se prilično uvjerljivo moglo nazvati srebrnom narukvicom s umetnutim ružičastim dijamantima. Stephanie je upitno pogledala Jamesa. On je podigao obrve, kao da je želio reći: "Pa, što si očekivala?" Podigla je narukvicu s njezine bijele satenske podloge. Definitivno nije bila plastična. "James?" "Zar ti se ne sviđa?" pitao je Finn. "Naravno da mi se sviđa, jako mi se sviđa, ali to je previše. Otkad poklanjamo ovakve poklone? Trošimo malo bogatstvo jedni na druge? Hoću reći, ovo mora da je koštalo pravo malo bogatstvo." "Želio sam ti kupiti nešto lijepo; nešto pristojno, za promjenu. Da ti pokažem koliko mi značiš. Zapravo, koliko te volim." "Fuj", kazao je Finn, izgledajući kao da će mu pozliti. "Prekrasna je. Ne znam što da kažem." Pogledala ga je, glave nakrivljene na stranu. "Pa, hvala ti, James, na nevjerojatnoj ljubaznosti i velikodušnosti, bi bilo dobro za početak", rekao je, pokušavajući ne izgledati kao da će upravo prasnuti u smijeh. Nasmiješila se. "Hvala ti James na nevjerojatnoj... kako si ono rekao?" "Ljubaznosti i velikodušnosti." "Da, upravo tako, što god si sada rekao." "I na tome što si tako krasan - da ne spominjem zgodan i pametan, neki bi čak rekli genijalan - suprug." Stephanie se glasno nasmijala. "O ne, morat ćeš mi kupiti mnogo više od Cartierove narukvice da kažem sve to." "Samo se sjeti ovoga iduće godine", kazao je James, također se smijući, "kad budeš kupovala poklone." Stephanie je namjestila narukvicu na zglob. Bila je savršena, upravo onakva kakvu bi si i sama izabrala, osim što bi vjerojatno zaključila da je preskupa te se odlučila za nešto mnogo manje lijepo. James ju je, kad je to želio, još uvijek mogao iznenaditi. Ovila mu je ruke oko vrata i čvrsto ga zagrlila. "Hvala ti." 5 Jane Fallon
Poglavlje 1 Pet dana poslije Ono što ju je zaista potreslo nisu bile riječi, već poljupci koji su uslijedili. To i činjenica da je poruka bila potpisana samo početnim slovom, a ne čak ni punim imenom. Kao da autorica nije nimalo sumnjala u to da će on znati o kome se radi. Kao da je ovakve poruke primao svakodnevno. Možda i jest, tužno je pomislila Stephanie. Stephanie je bila u braku s Jamesom devet godina. Većina ih je bila blaženo sretna, barem koliko je ona znala, iako odjednom više ni u što nije bila sigurna. Imali su jedno dijete, sedmogodišnjeg Finna, koji je bio pametan i zabavan te, prije svega, zdrav, crno-bijelog mačka zvanog Sebastian koji je dijelio sve te karakteristike, te zlatnu ribicu Goldie koja je bila - zlatna ribica. Preostalo im je 42.500 funti otplate hipoteke; na kreditnoj kartici su imali dug od 238,72 funte, a na zajedničkom štednom računu 11.300 funti, kao i zajedničko nasljedstvo u vrijednosti od oko 35.000 funti koje će primiti nakon što im preminu roditelji - iako nije izgledalo kao da će se to dogoditi ubrzo; dugovječnost je vladala s obje strane obitelji. Tijekom godina koje su proveli zajedno, James je izgubio slijepo crijevo, dok je Stephanie prvo dobila, a onda, na sreću, i izgubila nakupinu bubrežnih kamenaca. James se udebljao desetak kilograma, uglavnom oko struka, dok su Stephanieni ustrajni napori u teretani značili da je težila tek kilogramdva više nego kad su se upoznali. Ona je, naravno, zaradila i nekoliko strija, no budući da je s njima stigao i Finn, ukupno gledajući, smatrala ih je cijenom koju je vrijedilo platiti za to zadovoljstvo. Oboje su, bez dvojbe, još uvijek spadali u kategoriju privlačnih ljudi za njihov zbroj godina koji je iznosio sedamdeset. Jako mi fališ. K xxx Ponovno se sjetila prethodne večeri. James je, kao i obično, kući stigao oko pola sedam. Činio joj se potpuno normalan - umoran, no 6 Osveta je slatka
sretan što je kod kuće. Uslijedila je njegova uobičajena rutina nakon posla: presvukao se, pola sata proveo igrajući se s Finnom u vrtu, pročitao novine, večerao, gledao televiziju i otišao u krevet. Nije to bila naročito uzbudljiva večer, a konverzacija je teško mogla konkurirati okruglom stolu u Algonquinu, no sve je bilo... normalno. Večer poput tisuće drugih večeri koje su proveli zajedno. James je njoj i Finnu za večerom ispričao priču, sjetila se. Zabavnu priču o tome kako je uspješno odstranio iver iz šape afganistanskog lovačkog psa unatoč činjenici da mu se drugi obiteljski kućni ljubimac piton - uspinjao nogom ispod hlača. Čitavu je scenu i odglumio, lažnim osornim tonom ispričavši što je tijekom čitave epizode prolazilo glavom dotičnog psa, što je Finna natjeralo da se smije do suza. Imao je običaj sebe prikazati kao junaka svih svojih priča, pa je u pozadini svih njih počivala poruka "vidi kako sam sjajan" bez obzira na to koliko su zabavne i smiješne bile. No, to je bio James. Tijekom godina postao je pomalo pompozan i malo previše samozadovoljan, no ona je to oduvijek pripisivala nesigurnosti te tu njegovu osobinu čak smatrala simpatičnom. Tako je proziran, pomislila bi s ljubavlju. Međutim, to očito ipak nije bila istina. Stvari bi se obično odvijale na sljedeći način: James bi rekao nešto umišljeno, Stephanie bi mu se blago narugala, a on bi se nasmijao i priznao da je pretjerao sa svojim zaslugama u priči koju je trenutno pričao. Bila je to neka vrsta njihovih stalnih uloga; oboje su znali što se od njih očekuje i gdje su im granice. Uživali su u toj igri, ili je barem ona tako mislila. Prepirali bi se oko bilo čega, bez obzira o kako se trivijalnoj ili tabu temi radilo - o politici, religiji, o tome tko je imao bolji glas, Nathan iz Brother Beyonda ili Limahl iz Kajagoogooa. To je bio njihov ritual. Prošla večer nije bila nikakva iznimka. James je ustrajno ponavljao da je Hitna služba pružala realističniji prikaz života u američkoj bolnici od Uvoda u anatomiju. "Možda si u pravu", kazala je Stephanie. "Samo želim reći da ne možeš biti siguran." James se naduo na onaj njegov prepoznatljiv polušaljiv, poluironičan način. "Ipak radim u medicini." Stephanie se nasmijala. "James, ti si veterinar. Nemaš pojma o bolnicama, osim što si jednom u čekaonici presjedio osamnaest sati povraćajući u papirnatu vrećicu dok sam ja rađala. Ne mogu te čak natjerati ni da odeš liječniku kad si bolestan." 7 Jane Fallon
"Jesi li znala", uzvratio je James, ignorirajući njezin posljednji komentar, "da je u nekim zemljama zakonito da veterinar liječi ljude, ali ne i obrnuto?" "Što time želiš reći?" "Samo da je ono što radimo liječnici i ja vrlo usko povezano." "I to te čini stručnjakom za ono što se dogada u američkoj općoj bolnici?" "Pa, u svakom slučaju većim no što si ti. Znaš da bih poštovao tvoje mišljenje da vodimo raspravo o... ne znam... o tome što ne bi trebalo obući ili o emisijama o stilu." Nadmeno joj se nasmiješio, kao da joj želi reći "imam te". Stephanie je podigla jastučić s kauča i bacila mu ga u glavu. "Nadmeni idiote", rekla je smijući se, na što je izgubio svoju kvazinadmenu fasadu. "Pogodio sam živac, zar ne?" kazao je, pridruživši joj se u smijehu. "Ljutiš se jer si svjesna da sam u pravu?" Stephanie se zagledala u tri riječi - zapravo, tri riječi i jedno slovo - i tri poljupca. Nije namjeravala pročitati poruku; nije bila ona vrsta žena koje prekapaju po porukama na mobitelima svojih supruga dok su oni u kupaonici, no danas, kad je shvatila da je zaboravio mobitel kod kuće, našla se kako ležerno lista kroz SMS poruke dok je tražila telefonski broj njegove recepcionarke Jackie, u potrazi za... pa, zapravo ničime posebnim. Osjetila je kako joj sva krv nadire u glavu kad je pogledala od koga je poruka. Bila je potpisana s "K". Samo "K". Ne Karen ili Kirsty ili Kylie, što bi joj nešto značilo. Ne Kimberly, Katrina ili Kristen. Samo "Jako mi fališ. K. xxx" kao da na svijetu postoji samo jedna osoba čije ime počinje s "K", a James će točno znati o kome se radi. Prčkala je po telefonu tražeći adresar, kako bi vidjela ima li "K" broj koji prepoznaje, kad je začula kako su se zalupila ulazna vrata. Brzo je ispustila telefon, odskočivši od njega kao da se opekla. Uronila je ruke u prevruću vodu u sudoperu i pokušala izgledati nehajno kad je James ušao u prostoriju. "Jesi li vidjela moj telefon?" upitao je, ne zastavši ni kako bi je pozdravio. "Ne", odgovorila je Stephanie, a onda se upitala zbog čega jednostavno nije rekla "da, eno ga tamo". Jer bi James možda primijetio da mu je kopala po adresaru, eto zato. Pogledom je pretražio prostoriju, izjurio van, a onda ga je čula kako trči uz stepenice. Zgrabila 8 Osveta je slatka
je telefon ispod stolice, gdje ga je sklonila, brzo nekoliko puta pritisnula tipku "natrag" kako bi se vratio glavni izbornik i onda istrčala u hodnik. "James, pronašla sam ga. Ovdje je", povikala je. "Hvala." Ovlaš ju je poljubio u obraz i uzeo telefon. "Stigao sam sve do Primrose Hilla", kazao je na izlazu, zakolutavši očima. "Bok", tužno je kazala njegovim leđima. Zatvorila je vrata za njim i sjela na stepenice. OK, pomislila je, moram o ovome razmišljati racionalno i ne smijem brzati sa zaključcima. No, radilo se o tonu, prevelikoj prisnosti i tri poljupca, a ne jednom koji su ovih dana svi smatrali normalnim dijelom čak i najslužbenije uredske komunikacije. I zašto bi u mobitelu imao upisan broj identificiran samo slovom K? Jer nije želio da ona zna o kome se radi, pomislila je. Bila je u iskušenju da pretraži Jamesov kompjutor, prođe kroz njegove e-mailove u potrazi za dokazom ili bilo kakvim nagovještajem tko bi mogao biti "K", no znala je da se ne smije pretvoriti u jednu od tih žena. Počelo bi provjerom njegovih e-mailova, a onda bi odjednom pomoću pare počela otvarati njegovu poštu ili njušiti ovratnike njegovih košulja svaki put kad bi se vratio kući poput zaljubljenog psića. Morala mu je vjerovati. Istina je bila da, iako im brak nije bio savršen i iako se ovih dana nisu dovoljno viđali, a i kad jesu, rutina vođenja obitelji stala bi na put svemu drugome, ona ipak nikad ne bi pomislila da bi je James prevario. Nikad. Jednostavno nije mogla zamisliti da bi on mogao biti takav, da bi, čak i ako su mu dosadili brak i ona sama - a nije imala nikakva pravog razloga da pomisli kako je to bio slučaj - to mogao učiniti njihovu djetetu. A, da bude posve iskrena, nije mogla zamisliti ni da bi mu se neka druga žena mogla baciti u naručje, uzevši u obzir njegovu samopromociju te naviku da štapićem čisti uši dok gleda televiziju. No, možda je posve u krivu. Morala je izaći iz kuće prije no što padne u iskušenje pred njegovim kompjutorom. Morala je otići do ureda i porazgovarati s Natashom. Ona će znati što joj je činiti. "Nemoj učiniti ništa", kazala je Natasha nakon što joj je Stephanie ispričala čitavu priču. "Ispast će da je sve bilo posve bezazleno, a on će ti zamjeriti što si mu prekapala po SMS-ovima. Zbog čega si to uopće učinila?" "Nisam... nemam pojma." "Možda je poruka od nekog tipa. Kevina ili Kelvina ili Keitha?" 9 Jane Fallon
"S tri poljupca?" "Možda je tip metroseksualac. Oni vrlo lako iskazuju emocije. Ili se radi o homoseksualcu kojem se James sviđa? Kieronu? Kieferu?" Stephanie se usprkos svemu od srca nasmijala. "Ne mislim da se radi o tipu." "Možda o tetki?" "Ne." "Nekome s posla?" "Tri poljupca." "Dobro, slažem se da to ne sluti na dobro. Ali, nemoj brzati, OK? Prespavaj noć." "OK", s oklijevanjem je pristala Stephanie. Uvijek je slušala Natashine savjete. "Sranje", rekla je pet minuta kasnije. "Upravo mi je sinulo. Ona narukvica koju mi je poklonio za godišnjicu - peče ga savjest i zbog toga je potrošio toliko novca. Nije se radilo o izrazu Ijubavi već o traženju oprosta."
10 Osveta je slatka
Poglavlje 2 Stephanie čitav dan nije mogla izbaciti Jamesa iz glave. Otkad su se prije tri godine doselili u London, činilo joj se da su se gotovo prestali viđati. Dogovor je bio da će on pristati na život u gradu samo pod uvjetom da polovicu tjedna može provoditi u svojoj staroj ruralnoj klinici blizu Lincolna, a drugu polovicu na novom poslu, podrezujući pandže bengalskim mačkama i smišljajući dijete za pretile pse u otmjenom St. John's Woodu. Nije se želio odreći posla s domaćim životinjama, objasnio je. Naposljetku, za to se školovao. Kako bi radio s kravama i konjima, sa životinjama koje služe nekoj svrsi, a ne razmaženim kućnim ljubimcima viših srednjih slojeva. S mliječnim kravama i teladi koja je završavala u klaonicama, a ne Preslatkom Pahuljicom ili Gospodinom Šapom. Stoga je svake nedjelje ujutro odlazio na selo i vraćao se u London srijedom navečer, umoran i razdražljiv. Tamo gore je vodio posve odvojen život, sjetno je pomislila. Zbog čega je uvijek mislila da je tako malo vjerojatno da bi gore mogao imati i drugu ženu? Imao je sredstvo, priliku i motiv. Bio je to savršeni zločin. Na početku je mislila kako bi mu se ponekad mogla pridružiti na putu, no čim je Finn počeo pohađati osnovnu školu, činilo se smiješnim izvlačiti ga iz škole svakih nekoliko tjedana. Osim toga, zapravo joj je laknulo što na nekoliko dana ima jednu osobu manje za koju se mora brinuti. Međutim, bilo je neizbježno da će se, budući da su toliko vremena počeli provoditi odvojeno, njihove čvrste veze početi polako raspadati, da će se njihova dva svijeta početi sve manje preklapati. On ionako nikad nije bio previše zainteresiran za njezin posao, ne razumijevajući zbog čega je bilo od životne važnosti da se novo lice dugovječne serije Holby City na dodjeli nagrada ne pojavi u istoj haljini kao i jedna od članica grupe Girls Aloud. Kad je upoznala Jamesa, upravo se bila ponovno uselila u roditeljsku kuću u Bathu kako bi uštedjela na stanarini. Slučajno je svojim Citroenom pregazila susjedovu mačku, pa ju je, sva traumatizirana, odvezla ravno k lokalnom veterinaru gdje je James tada bio na praksi. Mačka je, unatoč svim Jamesovim naporima, nažalost uginula, ali on 11 Jane Fallon
je, negdje usred krvi i suza, pozvao Stephanie na piće, a ona se složila. Tiddlesova nesreća njoj je donijela sreću. Činilo se da je James jednako impresioniran njezinom ambicijom i sposobnošću kao i ona njegovom. Bila je to Ijubav na prvi pogled. Dobro, požuda i općenito slaganje, što je bilo najviše što se realno moglo očekivati. No, negdje usput - zapravo, otprilike u vrijeme kad je saznala da je trudna s Finnom - James ju je nagovorio da se odrekne svojih visokih ambicija da postane nova Vivienne Westwood te se prebaci na nešto malo manje zahtjevno, nešto što bi joj omogućilo da provodi vrijeme s djetetom. Ispočetka ju je podržavao - naposljetku, radilo se o njegovoj ideji - i ohrabrivao da se počne baviti dizajniranjem haljina kao slobodnjak te uživao u pogodnostima koje mu je donijela činjenica da mu supruga ne radi puno radno vrijeme te da radi kod kuće. No, kad je prije tri godine odlučila da je to više ne zadovoljava te se poželjela vratiti na put koji bi joj omogućio karijeru, a ne samo posao, pa ga je nagovorila da kupe kuću u Londonu kako bi mogla biti u blizini mladih žena s previše novca i premalo smisla za stil, zbog čega su bile više no sretne što mogu unajmiti nekoga tko će im birati odjeću, ubrzo je shvatila da se on zapravo pomalo srami njezina posla. "Stephanie odijeva ljude koji to ne mogu učiniti sami", kazao bi njihovim prijateljima, misleći da je zabavan. "Ne, ona nije kućna pomoćnica, ni ništa tako vrijedno." Sjetivši se toga, Stephanie je hrpu haljina, koje su joj upravo stigle iz modne kuće La Petite Salope, ljutito bacila na kauč upravo u trenutku kad je Natasha ušla iz susjednog sobička držeći ispred sebe ravnu crvenu haljinu bez rukava. "Nosi li Shannon Fearon broj 46?" upitala je, misleći na bivšu zvijezdu sapunica koja se nedavno ponovno našla u centru pažnje javnosti pobijedivši u emisiji Zvijezde pjevaju i koju je Stephanie trebala odjenuti za fotografiranje tog poslijepodneva. "Zaista ili službeno?" "Zaista." "Da." "Dobro, ovo bi moglo poslužiti." Natasha je počela parati etiketu s oznakom veličine na ovratniku haljine i prekapati po malenoj metalnoj kutijici u potrazi za etiketom na kojoj je pisalo "veličina 40" kako bi je zamijenila. Klijentice je uvijek bilo dobro navesti da se osjećaju vitkima 12 Osveta je slatka
i samouvjerenima. Tako bi, u slučaju da ih neki novinar upita koju veličinu nose, uvijek mogle odgovoriti da se radi o barem dva broja manjoj konfekcijskoj veličini od prosječne Britanke, a da nesvjesnim spuštanjem pogleda ne odaju kako očito pričaju gluposti. "Dobro", rekla je Stephanie, a da uopće nije pogledala o čemu se radi. Natasha je sjela pomaknuvši zgužvanu hrpu haljina kako bi si napravila mjesta. "Prestani razmišljati o tome", rekla je. "Inače ćeš ništa pretvoriti u nešto. Nemoj se početi brinuti prije no što moraš, to je moj moto." "Jedan od njih", kazala je Stephanie. Natasha je sa Stephanie radila kao slobodna krojačica još iz njezine faze dizajniranja haljina, a onda je odmah pristala pridružiti joj se u ulozi asistentice kad je Stephanie postala stilistica. Rekla je da ne želi nikakve odgovornosti. Za Natashu je posao bio nešto što radite preko dana, a onda odete kući i posve zaboravite na nj. Natasha je imala krasan dom i supruga koji ju je obožavao te troje krasno odgojene, uredne djece. Nikad se nije morala brinuti zbog nasumičnih SMS poruka ili toga što Martin radi polovicu tjedna. Shodno tome, lice joj je bilo gotovo posve neopterećeno borama i izgledala je barem pet godina mlađa od četrdeset jedne godine koliko je stajalo na njezinu rodnom listu. Tijekom godina postala je mnogo više od suradnice; postala je prava prijateljica. "Rugaj mi se ako želiš, no i sama znaš da sam uvijek u pravu", sada je kazala. "Naravno da jesi", s naklonošću je odgovorila Stephanie. "Pokušat ću. No, tako me ljuti pomisao na to da mu je neka glupača zavrtjela glavom i pokušala mi ispred nosa oteti supruga a da uopće nije pomislila na mene i moj život. I moga sina." "Nisi sigurna da se to dogodilo." "Ne," kazala je Stephanie, "nisam sigurna." Ali nije mogla prestati misliti na to. Na kraju krajeva, što bi drugo moglo biti? Jako mi fališ. Pusa. Pusa. Pusa. Nije se mogla usredotočiti na fotografiranje i primijetila je kako se otresla na Shannon kad joj se požalila da u jednoj haljini izgleda debelo. "To je zato što jesi debela", poželjela je povikati iako to ne bi bilo fer. Shannon definitivno nije bila debela, no bila je niska i neproporcionalna, pa je često znala izgledati zdepasto. Na kraju je Natasha predložila da Stephanie ranije ode kući, 13 Jane Fallon
prije no što izbije prava svađa. Na sreću, Finn je već bio tamo, loptajući se s dadiljom Cassie u malenom vrtu, pa se Stephanie mogla posvetiti tome da mu spremi užinu. Sedmogodišnjeg Finna se još uvijek moglo nagovoriti da joj pravi društvo, pa iako bi obično bila ljuta na njega što se igra svoje nove omiljene igre kotrljanja minijaturnih rajčica s kuhinjskog stola pokušavajući ih navesti da padnu u mačkinu zdjelicu (jedan bod ako padnu u vodu, dva ako slete u mačju hranu), bila je toliko zahvalna što se ima kime baviti da ga je pustila da se zabavlja. Malo poslije šest sati začula je kako se otvaraju i zatvaraju ulazna vrata. "Bok", čula je kako joj je James doviknuo. "Zdravo", jedva mu je uspjela uzvratiti. On se zaputio ravno na kat, a da se nije zaustavio u kuhinji kako bi je vidio. To je nije previše iznenadilo, budući da je obično odlazio u spavaću sobu kako bi se odmah presvukao iz radne odjeće i onda bi se do večere smjestio pred televizorom. Rijetko ju je pitao kako joj je bilo na poslu, a kad bi to i učinio, ona mu obično nije iskreno odgovarala jer bi samo prevrnuo očima ili joj dobacio neku sarkastičnu primjedbu za koju je smatrao da će proći kao šala. Da je bila posve iskrena, shvatila bi da je i ona njega jedva ikad pitala kako je bilo na poslu. Voljela je životinje, no nije se mogla natjerati da se previše zainteresira za priče o njihovim uraslim pandžama ili rasklimanim kukovima. No Stephanie je iskreno vjerovala da svi brakovi prolaze kroz ovu fazu dok su djeca mala. Tada roditelji jednostavno imaju mnogo važnijih stvari za koje se treba brinuti, druge, važnije probleme od toga "jesi li imao dobar dan na poslu?" Vjerovala je da će izaći iz te faze kad Finn bude malo stariji te provesti blažene zrele godine zajedno, s dovoljno vremena da se posvete ugodnom čavrljanju. Očito je bila u zabludi, pomislila je, sada udarajući batom po pilećim prsima dok nisu postala gotovo prozirna. Prestala je kad je ugledala Finna kako je problijedio kraj nje. "Jesi li dobro?" upitao ju je svojim najboljim odraslim glasom, koji je bio vrlo sličan onome kojim je ona njemu postavljala isto pitanje nekoliko puta na dan. Nagnula se i poljubila ga u tjeme. "Dobro sam, dragi." "Ne izgledaš dobro", tvrdoglavo je rekao. Stephanie ga je pogledala u namršteno i zabrinuto lice i osjetila krivnju što je dopustila da ga zarazi njezino neraspoloženje. Podigla je 14 Osveta je slatka
rajčicu i zakotrljala je po stolu, sve dok nije pala na glavu iznenađenom Sebastianu i, odskočivši od njegova uha, u zdjelicu s Whiskers organskom piletinom u umaku. Unatoč svemu, Finn nije mogao suspregnuti smiješak. "Izvrsno", kazao je.
15 Jane Fallon
Poglavlje 3 Da ste Jamesa Mortimera upitali kakvim životom živi - i da je bio raspoložen da vam kaže istinu jer se, zapravo, tijekom posljednjih godinu dana nije nikome povjerio znajući da, ako nešto kaže jednoj osobi, to je kao da je sve objavio čitavom svijetu - odgovorio bi vam da je komplicirano. Da negdje duboko u sebi zapravo voli Stephanie, ali mu je brak tijekom vremena postao siguran, pa čak i pomalo dosadan; da obožava sina i nikad ga ne bi htio povrijediti; da gaji osjećaje prema Katie koji graniče s ljubavlju te da se s njom osjeća živim i prepunim energije na način koji mu rutinski obiteljski život više nije mogao pružiti. Ne bi priznao da je ono što čini nešto loše jer se pokušavao uvjeriti da time nikome ne šteti. Vjerovao je da je sretan; mislio je da je Stephanie sretna, a i Katie je to sigurno bila. OK, čitava je situacija zapravo bila prava bomba koja je lagano otkucavala i čekala da eksplodira. Znao je da će uskoro morati donijeti odluku, izabrati jedan ili drugi život. Jednog će dana ili Stephanie inzistirati da se odrekne života u Lincolnshireu i posve preseli u London, ili će Katie dosaditi čekati da se doseli na selo. No, sve dok se to ne dogodi, ovakav mu je život odgovarao. Sve dok nije previše razmišljao o tome što radi. Da je bio iskren, James bi vjerojatno rekao da su najugodniji, najneopterećeniji trenuci njegova dvostrukog života dugačka putovanja svakog tjedna između Londona i Lincolna te Lincolna i Londona. U automobilu se nije nikamo žurio, slušajući glazbu i glasno pjevajući. Nekoliko bi se puta zaustavio, ne samo na benzinskim postajama, već povremeno skrećući u Bedfordshire ili Hertfordshire kako bi na sat ili dva posjetio tihu pivnicu ili restoran s pozitivnom ocjenom u Michelinovu vodiču; anoniman muškarac koji se odmara na putu između svoja dva života. Nikad nije svjesno donio odluku o tome da za sebe želi stvoriti dvostruki život. Kad je upoznao Katie, bio je u depresiji i ljut na Stephanie. Preplavilo ga je samosažaljenje - jadni James, tako naporno radi i svakog tjedna proputuje pola zemlje jer je to željela njegova supruga. Bio je umoran od putovanja i usamljen noćima koje nije provodio kod kuće, u stančiću nad veterinarskom stanicom, jedući 16 Osveta je slatka
gotove obroke iz mikrovalne pećnice i pijući pivo iz limenki. Nedostajale su mu svakodnevne drame obiteljskog života, način na koji je njegova rutina bila toliko isprepletena s onom njegove supruge i sina da se uvijek osjećao dijelom tima. Bio je nesretan. Katie je bila simpatična i zgodna, ranjiva i uplakana, pa se činilo kao najprirodnija stvar na svijetu da je utješno zagrli. A onda je, naravno, kao što to često biva, jedna stvar dovela do druge. To nije bio prvi put da je pao na zgodnu ženu otkad se oženio, već samo prvi put da je poduzeo nešto u vezi s time. Mislio je da se radi o tipičnoj 'zabavi', klasičnom 'ono što ne zna, ne može je povrijediti', klišeju tipa 'to je drugačije za muškarce, seks je samo seks, što ne znači da svoje supruge vole išta manje'. Pozvao je Katie na večeru, ona je pristala, a on je izvukao unaprijed pripremljenu priču o tome kako mu se brak raspao te kako putuje u London svakog vikenda samo da bi vidio sina. Budući da je Lower Shippingham bilo tako maleno mjestašce, njegova se laž pročula, pa ju je sada morao održavati i s kolegama te prijateljima. Na njegovu sreću, Stephanie nije ostala u kontaktu ni s kime iz mjesta, jer je, kao što mu nije prestajala ponavljati, mrzila Lower Shippingham i sve njegove stanovnike, pa su šanse da će ikad doći u posjet također bile vrlo male. Katie je dagnje, oštrige i škampe jela prstima, a on joj se smijao i kazao da ga podsjeća na Daryl Hannah u filmu Morska sirena, što je ona shvatila kao kompliment. Bio je očaran njezinom jednostavnošću i optimističnim - neki bi rekli naivnim - pogledom na svijet. Stephanien cinizam oduvijek ga je nasmijavao; dijelili su pomalo okrutan smisao za humor, no Katien optimizam nije bio nimalo... izazovan. Bilo je opuštajuće provesti večer s nekim tko nije pokušavao pronaći način da se suprotstavi svemu što ste rekli u šali. Druga stvar koju je Katie učinila, zbog koje ju je James poželio ponovno vidjeti, bila je to što mu je rekla ne. Otpratio ju je kući, kupivši prije odlaska prezervative iz automata u toaletu restorana. Na pragu svoje kućice zahvalila mu je na krasnoj večeri i dopustila mu da je poljubi, dovoljno da mu da do znanja da je zainteresirana prije no što ga je odgurnula i zaželjela mu laku noć. James je bio zaintrigiran. Bilo je tako jednostavno. Bio je posve siguran u to da je mora ponovno vidjeti. Katie ga je na kraju natjerala da čeka još šest izlazaka prije no što ga je pozvala u svoj krevet na udoban i nezahtjevan seks, pri čemu nije osjećao baš nikakav pritisak da se iskaže, jer je ona bila toliko usredotočena na njegov užitak. Dotad je već bio posve zaljubljen, 17 Jane Fallon
navikavši se na domaću kuhinju, masaže leđa te udoban i miran život u Katienoj kućici koja je bila neizmjerno udobnija od stančića iznad veterinarske stanice. Katie je odjednom postala njegova djevojka, a ne samo žena s kojom je jednom prilikom izašao na spoj. I to mu se svidjelo. Zbog toga je njegov život na selu postao mnogo ugodniji. Kada je prvih nekoliko puta otišao kući na vikend, neprestano se preznojavao - dijelom zbog osjećaja krivnje, a dijelom zbog straha da će ga otkriti. Osjećao se grozno, kao da je izdaja koju je počinio postajala stvarna samo dok je bio s obitelji. Obećao je sam sebi da će prekinuti s Katie, pokušati se pretvarati da se to nikad nije ni dogodilo i nekako sve nadoknaditi Stephanie i Finnu. No tada bi se vratio u Lincolnshire, gdje bi ga dočekala Katie želeći se brinuti o njemu, a on bi se uvjerio da nikoga nije povrijedio te da samo pokušava svoj život daleko od doma učiniti malo podnošljivijim. Večeras je stigao kući iz ordinacije u St. John's Woodu u Londonu u uobičajeno vrijeme, znojan i razdražljiv nakon polusatne vožnje u automobilu za koju bi bilo gdje drugdje trebalo deset minuta. Nije se osjećao dobro u Londonu. Odrastao je na selu i, iako je proveo pet godina studirajući u Bristolu kako bi postao veterinar, oduvijek je znao da će se preseliti na selo i tamo otvoriti ordinaciju. Mogao je razumjeti zbog čega se Stephanie morala vratiti na posao i izgraditi karijeru, no nije mogao poreći da joj je zamjerao činjenicu da je to značilo da će polovicu tjedna morati provoditi u gradu. Bacio je pogled na popis sutrašnjih pacijenata koji mu je Jackie poslala e-mailom, kao što je to uvijek činila na kraju dana; svi su bili poredani na onaj slatki način na koji su to običavali činiti gradski veterinari - s imenima životinja, a ne osoba koje su ih dovodile: Fluffy O'Leary, sijamska mačka kojoj je trebalo očistiti zube, Manolito Pemberton, psić s deformiranom nogom koju je, James je bio siguran u to, prouzročila činjenica da mu vlasnik nije dopuštao da njegove noge uopće dotaknu tlo, Snoopy Titchmarsh, Boots Hughes-Robertson, Socks Allardyce... lista se nastavljala unedogled, a zapravo niti jedan ljubimac nije imao pravi problem. Uzdahnuo je. Tri dana razmaženih kućnih ljubimaca koji su služili kao nadomjestak za djecu. U trenucima kad se osjećao posebno izmorenim, pomislio bi kako je Stephanie trebala biti puno zahvalnija što je pola svoga života provodio radeći posao koji je mrzio. Kad je te večeri ugledala Jamesa, Stephanie nije znala što je očekivala - da će ući u kuću u reći: "Upoznao sam ženu po imenu Kathy" ili da će 18 Osveta je slatka
odjednom početi pričati o kolegici koja se zove Kitty koju nikad prije nije spomenuo. Ono za što se uopće nije pripremila bilo je da će James biti posve isti. "Jesi li dobro proveo dan?" upitala ga je što je dostojanstvenije mogla kad su sjeli večerati. "Sjajno", odgovorio je, a zbog njegova je smiješka posve izgubila apetit. "Jesi li imao kakav egzotičan slučaj?" Obično bi u dane za koje je rekao da su bili "sjajni" imao neku kompliciranu operaciju na neobičnom ljubimcu. Daždevnjaku ili jednom čak i majmunčiću. Ili je barem ona uvijek tako mislila. Očito pogrešno. "Jako mi fališ. Cmok, cmok, cmok." "Ne", kazao je utrpavši ogroman komad piletine u usta. Pričekala je da vidi hoće li reći još nešto. Ali nije. "Jonas je dobio psića", javio se Finn, skrenuvši pažnju s oca. Stephanie nije imala pojma tko je Jonas, ali je znala na što Finn puca. "Ne, Finn, ništa od psića." "To nije fer. Jonas je godinu dana mladi od mene i smije imati psića. Zašto ja ne smijem?" "Tko je uopće Jonas?" upitala je Stephanie zapravo ne mareći za odgovor. "O, mama, baš si glupa", uzdahnuo je Finn i ponovno se usredotočio na svoju večeru, prebirući po njoj vilicom. James je između dva zalogaja pjevušio sebi u bradu; bilo je to nešto što je često činio i što je Stephanie oduvijek smatrala pomalo iritantnim, no danas je poprimilo posve novo značenje. Bilo je to kao da joj je rekao: "Pogledaj kako sam sretan, kakav sam super tjedan proveo ševeći Katherine". Stephanie ga je pogledala preko stola. Moram se sabrati, pomislila je. Jedna SMS poruka ne znači da ima ljubavnicu. Nasmiješio joj se onim svojim nemam-baš-nikakvih-problema osmijehom, pa je morala okrenuti glavu na drugu stranu. "Jedi svoj grašak", rekla je Finnu, pokušavajući zvučati normalno. "Već sam ga pojeo, ludo", kazao je Finn, podigavši svoj tanjur i okrenuvši ga naopako kako bi joj to i dokazao. "Vidiš?" 19 Jane Fallon
Nakon što je Finna oko osam i trideset nagovorila da ode na počinak, Stephanie je objavila da ima glavobolju te da i sama ide u krevet. James je ispružio ruku kako bi dotakao njezinu dok je prolazila pokraj njega, očiju još uvijek prikovanih za televizor. "Laku noć, draga", rekao je. "Nadam se da će brzo proći." Njegov telefon, koji je počivao na stoliću za kavu, kratko je zazvonio označavajući da je dobio SMS poruku. "To mora da je Karmen", htjela je reći Stephanie, ali je umjesto toga Ijutito izjurila iz sobe. "Ili možda Kara ili Kayla ili Katie", pomislila je, naposljetku posve slučajno nabasavši na pravo ime, iako toga, naravno, još nije bila svjesna.
20 Osveta je slatka
Poglavlje 4 Katie Cartwright je bila zaljubljena; u to je bila posve sigurna. Nije znala kako se dogodila ta iznenadna, neodoljiva privlačnost prema Jamesu, ali dogodila se, i sada je to bilo sve na što je uspijevala misliti. Već je prije bila zaljubljena, ili je barem mislila da jest. Naposljetku, imala je trideset osam godina; bilo bi čudno da joj je ovo bio prvi put. Zapravo, otkad je postala punoljetna, nikad nije bila bez muškarca. Čim bi jedan nestao na horizontu, drugi bi se uvijek pojavio iza ugla. Ali nikad se nije osjećala ovako. Jamesa je poznavala točno godinu dana, pomislila je. Prošlo je godinu dana, gotovo u dan, otkad je njezin pas Stanley morao na operaciju noge, a ona se rasplakala uplašivši se da bi nešto moglo poći po zlu, pa ju je dragi (da ne spominjemo zgodni) veterinar zagrlio oko ramena da je utješi, a ostalo je, kako se kaže, povijest. Ispočetka se nisu žurili. James je bio razveden i rekao joj je da ovoj novoj vezi želi pružiti najbolju šansu za uspjeh; da sve želi učiniti kako treba, uključujući i to da se u vezu upuste bez žurbe. Morali su se uvjeriti da čine ono što je najbolje za oboje prije no što poduzmu bilo kakve veće korake. Katie je to ispočetka pričinjavalo manje poteškoće, a i djelovalo pomalo obeshrabrujuće, no duboko u sebi znala je da to znači kako je James njihovu vezu shvatio ozbiljno te da je vidi kao nekoga s kime bi mogao provesti ostatak svojeg života. Stoga je prihvatila činjenicu da on svaku srijedu ujutro mora otputovati u London i vratiti se tek u nedjelju navečer. Nikad se nije upitala zbog čega je nije pozvao da pođe s njime, jer je znala da u Londonu mora stanovati kod prijatelja dok ne pronađe stalnu bazu te da je njihov stančić jedva dovoljno velik za njih dvoje, a kamoli još i Jamesa. Nakon nekoliko mjeseci premjestio je svoju četkicu za zube i nekoliko drugih potrepština u njezinu malenu djevojačku kupaonicu. Postepeno je njegova odjeća počela zauzimati sve više mjesta u njezinu ormaru, a njegove knjige i papiri taložili su se na stolu blagovaonice. Voljela je osjećaj da je njegove stvari okružuju, označavajući teritorij kao da je mačak. Živjela je za nedjelje, ponedjeljke i utorke kad bi se stvarima pridružio i njihov vlasnik. Razumjela je zbog čega ne može biti s njom 21 Jane Fallon
čitavo vrijeme - imao je svoju ambulantu u gradu na koju je morao misliti, ali je odnedavno počeo nagovještavati da bi uskoro mogao ostaviti London iza sebe, a ona je smatrala da se negdje u svemu tome skrivalo obećanje da bi njih dvoje moglo dobiti svoj zajednički happy end na selu. Katie je i sama imala seriju poslova, no nikad nije pronašla onaj koji bi joj savršeno odgovarao. Nedavno je, nakon nekoliko godina pohađanja večernje škole, otvorila salon za akupunkturu, aromaterapiju i masažu, primajući klijente nekoliko puta tjedno u vlastitom domu. Činjenica da su ti posjeti vrlo često završavali kao ad hoc psihološki tretmani posve joj je odgovarala. Voljela je osjećaj da pomaže ljudima. Bila je svjesna činjenice da je dobar slušatelj, a imala je i optimističan pogled na život koji su klijenti smatrali nadahnjujućim. Trebalo joj je neko vrijeme da stekne nekolicinu stalnih klijenata, ali toga je bila svjesna od samog početka, budući da alternativna terapija nije nešto što je lokalno stanovništvo spremno prihvaćalo. Kako bi ironija bila veća, da je Katie ikad stekla formalno obrazovanje za psihoterapiju kojom se sada bavila, gotovo bi sigurno zaključila da je njezino ponašanje - pasivno prihvaćanje činjenice da je u vezi s osobom koja se panično boji obveza i koja je očito zadovoljna povremenim viđanjem - posljedica njezina prilično niskog samopouzdanja zbog kojeg se nije bila spremna izložiti riziku da Jamesu kaže što zaista misli o čitavoj situaciji ili mu predložiti da sve svoje klijente pomakne na početak tjedna kako bi ostatak mogla provesti s njime u Londonu. Ili da je duboko u sebi bila svjesna činjenice da je njegova priča o tome da stanuje u prijateljevu stanu samo izgovor. Umjesto toga, uvjerila je samu sebe da je žrtva neodoljive sile; beznadno uhvaćena u zamku ljubavi. Poput Julije i njezina Romea, ili Cathy i Heatcliffa, bila je posve nemoćna pred onime što se zbilo. Odlučila je pričekati da vidi što će se dogoditi. James je bio oprezan. Želio se uvjeriti kako je doista pravo vrijeme za velike geste.
22 Osveta je slatka
Poglavlje 5 Idućeg je jutra budilica probudila Stephanie u šest i četrdeset pet. Na trenutak se nije mogla sjetiti zbog čega ju je namjestila tako rano, pa se skoro okrenula na drugu stranu i ponovno zaspala prije no što joj je srce potonulo u pete kad se sjetila što se dogodilo. "Ugasi je, ugasi je", James je, još uvijek zatvorenih očiju, mahao rukom u njezinu smjeru. Mrzio je rano ustajanje. Izvukla se iz kreveta. Vani se već gotovo razdanilo i izgledalo je da ih čeka prekrasan proljetni dan, iako njoj to ništa nije značilo. Ušla je u kupaonicu, smještenu malo dalje niz hodnik, te obavila jutarnji ritual umivanja oboružana oštrom četkom za tuširanje koja je mjesecima beskorisno visjela na vratima kupaonice i koju je jednom prilikom, ako se dobro sjećala, upotrijebila kako bi oribala prljavštinu s ruba lavaboa. Zatim se pažljivo našminkala - bez uobičajenog brzinskog nanošenja maskare koje je zapravo predstavljalo čitavu njezinu rutinu uljepšavanja, već uključujući čitav dugotrajan proces koji je uključivao sve radnje, od nanošenja podloge do svjetlucavih naglasaka ispod obrva. Činilo se važnim za njezino samopouzdanje da danas izgleda najbolje što može. Bila je odjevena i spremna za akciju do trenutka kad je čula da se Finn probudio. Sebastianu je iz aluminijske folije servirala pomalo sivkasti bakalar, a Goldieju usula njegove nejestive smeđe kuglice i pokušala ne misliti na razlog zbog kojeg je kuću željela napustiti sat vremena ranije no inače kako se ne bi morala suočiti sa svojim suprugom. "Opa, izgledaš fantastično", uzviknula je Cassie kad joj je Stephanie otvorila ulazna vrata u deset do osam. "Važan dan?" "Da, tako nešto", rekla je pokušavajući se osmjehnuti. "Što se događa?" upitao je Finn. Stephanie mu je razbarušila kosu. "Ništa." "Ali Cassie te upravo pitala je li danas važan dan, a ti si odgovorila potvrdno. Zbog čega je važan?" 23 Jane Fallon
"Jednostavno jest i to je sve." "Ali zašto?" Finn nikad nije odustajao sve dok ne bi dobio odgovor na svoja mnogobrojna pitanja. "Jesi li se sjetio ponijeti ručak?" pitala je Stephanie, pokušavajući mu skrenuti pažnju. "Prestani mijenjati temu. Zbog čega je danas važan dan?" Stephanie nije znala što reći. Sve što je željela bilo je izaći kroz ulazna vrata i otići prije no što Jamesa u osam sati probudi njegova budilica. Na svu sreću, Cassie joj je pritekla u pomoć. "Svaki je dan važan", rekla je, pokušavajući Finna odvući od ulaznih vrata kako bi Stephanie mogla izaći. "Upravo tako", rekla je Stephanie, podigavši torbu i u mislima prebrojavši ima li sve sa sobom. Mobitel, ključevi, novac, sve je bilo tu. "To je glupo", čula je kako je kazao Finn dok se spuštala stepenicama. Shvatila je kako ga nije poljubila na odlasku te je potrčala natrag. Ponovno se okrenula da ode, mašući Cassie koja je Finna vodila prema kuhinji. U trenutku dok je izlazila kroz vrata, James se pojavio na dnu stepenica. Stephanie se pokušala praviti da ga nije primijetila, no u panici je ispustila torbu, prosuvši pola njezina sadržaja na pod u hodniku. "Jutro", kazao je James, trljajući oči. Pospano se odgegao prema kuhinji, a onda iznenađeno zastao. Primijetio je da izgleda jako dobro. Nije izgubila svoj čar. Promuklim je seksi glasom - zašto bi uopće želio pogledati neku drugu ženu? - odgovorila; "Jutro." Odmjerio ju je od glave do pete. "Zašto si tako našminkana?" rekao je, smiješeći se. "Izgledaš kao da si odlučila stati u izlog u Amsterdamu." Znala je da od nje očekuje da se nasmije, da mu odgovori jednako kratko i zajedljivo, ali to jednostavno nije mogla. Nije mogla ili joj se nije dalo, nije bila posve sigurna. "A-ha", rekla je. "OK, pa... vidimo se poslije." "Bok, draga", doviknuo joj je dok je izlazila iz kuće.
24 Osveta je slatka
"Dobro, dakle, imaš dvije mogućnosti." "Ako sam u pravu." Stephanie i Natasha provele su jutro pregledavajući ponudu na katovima ženske mode u Selfridgesu kako bi dobile ideje za tri klijentice koje su obećale odjenuti za dodjelu nagrada BAFTA (filmsku glumicu koja je željela izgledati kao da je izgradila vlastiti stil, ostarjelu zvijezdu sapunica koja se brinula da su mediji otkrili da je lezbijka te je željela izgledati što ženstvenije te zvijezdu reality showa koja još nije uspjela osigurati pozivnicu, ali je željela osigurati da joj fotografija osvane u jutarnjim novinama tako da otkrije što je više moguće kože, čak i ako je to značilo gola stajati na ulici). "Ako si u pravu, što, naravno, prvo moraš ustanoviti. No, ako jesi u pravu, imaš dvije mogućnosti. Suočit ćeš se s njime ili nećeš, i to je to." "A ako to ne učinim? Što onda?" "Ne znam, zakopat ćeš glavu u pijesak i nadati se da će sve proći." Stephanie je uzdahnula. "Što ti misliš da bih trebala učiniti?" "Da se radi o meni, prvo bih ga kastrirala, a onda počela postavljati pitanja." Stephanie se nasmiješila protiv volje. "Mora da se radi o nekome gore u Lincolnu." "Što je s ljudima s kojima gore radi? Znaš li kako se zovu?" Stephanie je kimnula glavom. "Mislim da se recepcionarka zove Sally. Sjećam je se od prije no što smo se preselili. Ali, nikad ne razgovaram s njom. Ako ga trebam, jednostavno ga nazovem na mobitel. A tamo je i veterinarska medicinska sestra Judy koja radi s njim već godinama." "Tko još?" "Mislim da su preostala dvojica veterinara muškarci. Simon i Malcolm... ili tako nešto", rekla je shvativši da zapravo i nije sigurna s kime točno James radi ovih dana. "Simon ima suprugu Mariju, a za Malcolma svi pretpostavljamo da je gej." "A gdje odsjeda kad je gore? Nema gazdaricu koja se zove Krystal ili Kira?" "Uopće nema gazdaricu. Iznad veterinarske stanice nalazi se mali stan za koji ne plaća stanarinu." Iznenada je zastala, jedva izbjegavši 25 Jane Fallon
sudar s mladom majkom preopterećenom vrećicama i njezinom bebom u kolicima. "Oprostite", rekla je ženi koja je glasno negodovala i pažljivo je zaobišla. "Ovo je ludo", Stephanie se okrenula nazad prema Natashi. "Radi se o jednoj SMS poruci. Otkad sam ja tip žene koja pretpostavlja da je suprug vara samo zato što je dobio jednu čudnu SMS poruku? Vjerojatno se radi o nekoj šali."
Natasha je duboko uzdahnula. "Želiš li mi zaista reći da misliš kako nije u stanju prevariti te?" Stephanie je na trenutak pomislila da će se rasplakati. "Ti očito misliš da jest." "Ja samo ne mislim kako je to nemoguće, to je sve." "Ako sam u pravu, nikako se ne mogu praviti da je sve u redu. Nema šanse da ću mu dopustiti da se izvuče nekažnjeno." "Prvo moraš otkriti što se točno događa", suosjećajno je kazala Natasha. "A onda ćemo odlučiti što nam je činiti." I tako je Stephanie te večeri pričekala da James zaspi. Da poznati zvuk njegova hroptavog hrkanja ispuni spavaću sobu. Na prstima se prikrala njegovoj strani kreveta i nježno s noćnog stolića podigla mobitel. Kratko zastavši kako bi provjerila da još uvijek spava, iskrala se iz spavaće sobe i niz stepenice do kuhinje. Stigavši tamo, pomislila je da bi mogla pristaviti čaj i tako još malo odgoditi strašan trenutak kad će se spustiti na nivo špijuniranja, kad će povjerenje između nje i Jamesa zauvijek biti narušeno. No znala je da to mora učiniti brzo, prije no što se James okrene na njezinu stranu kreveta te ga probudi njezino odsustvo. Uključila je telefon i istog se časa, uz odgovarajući zvuk, pojavila obavijest o novoj pristigloj poruci. Stephanieni prsti ostali su lebdjeti nad tipkom 'pročitaj'. Je li to odista željela učiniti? Otvoriti ovu Pandorinu kutiju? No bila je sigurna da je ovu poruku - koja je mogla biti poslana tek nakon što je James isključio mobitel kad su se oko ponoći popeli u krevet - poslao netko koga je njezin suprug zanimao više no profesionalno. Zadržala je dah. K vragu i sve. Idemo. 26 Osveta je slatka
Laku noć, ljepotane moj. Slatki snovi xxx Pogledala je potpis pod porukom kako bi se uvjerila od koga je. K. Stephanie se gotovo zagrcnula; nije bila sigurna je li to bilo zbog traume izazvane činjenicom da su se potvrdile njezine sumnje ili ljigave slatkoće poruke. James je, baš kao i ona, oduvijek bio tip osobe koja je mrzila sentimentalno cvrkutanje romantičnih parova. To je bilo nešto što im je otpočetka bilo zajedničko - način na koji bi se rugali prijateljima koji su si nadijevali slatkaste nadimke i razgovarali u deminutivima. Prije nekoliko godina su iz čiste zabave nakratko jedno drugo ironično počeli zvati 'Slatkice' i 'Patkice', ali je nakon nekoliko tjedana Stephanie shvatila da će im ti nadimci ostati ukoliko ne budu oprezni, pa će nehotice postati ljudi koje su ismijavali, te su stoga prestali. Pregledala je Jamesov adresar sve dok nije naišla na slovo K, nadajući se na neki način da će se raditi o broju koji će prepoznati, da će se naći korak bliže istini. Radilo se o broju mobitela, ali ga Stephanie nikad prije nije vidjela. Nije imala pojma tko je ta žena. Osim da se, ma tko ona bila, radilo o osobi kojoj nije smetalo što nekome preotima muža. Stephanie je isključila mobitel prije no što je pokleknula pred iskušenjem da pročačka kroz sve stare poruke kako bi vidjela koliko su ih razmijenili. Imala je sve dokaze koji su joj bili potrebni. Tražiti dodatne bilo bi poput stavljanja soli na ranu. Čekala je da joj navru suze. Na televiziji je već viđala da su se ženama događale ovakve stvari, a one bi se uvijek slomile, plačući i ridajući, a onda nemoćno šakama udarajući po prsima svojih muževa. No, osjećala se bizarno mirnom. Jasno, već je i prije pomišljala na to da ostavi Jamesa, na način na koji sve polovice parova to katkad čine, pokušavajući zamisliti promjenu, ponovni početak bez ponavljanja istih pogrešaka, ali oduvijek je znala da to nikad ne bi zaista mogla učiniti. Nikad ga ne bi mogla tako povrijediti. Natasha se čak nije ni pobunila kad joj je telefon zazvonio u jedan i trideset ujutro. "To će biti Stephanie", rekla je Martinu i odnijela telefon na donji kat kako mu ne bi previše smetala. Znala je da to što je Stephanie zove u ovo doba može značiti samo jednu stvar - imala je dokaz. "I?" rekla je, bez ikakva uvoda. 27 Jane Fallon
"Pa, ništa nisam umišljala." "Joj, Steph, strašno mi je žao."
"Samo... ja..." kazala je Stephanie, a onda joj je glas puknuo, a ona je zastala ne znajući više što da kaže. "U redu je", rekla je Natasha, znajući da ništa nije dalje od istine. "Sve će biti u redu. Bolje je ovako, znaš. Sada barem možeš planirati, odlučiti što ćeš dalje." "Nije mi jasno kako nam je mogao učiniti ovako nešto." "Jer je kreten. Može li postojati neko drugo rješenje? Mora ti biti jasno da to nema veze s tobom, već samo s njim, u redu?" "Što ću sada?" "Iskreno?" kazala je Natasha, zagrijavši se za temu. "Moraš se pobrinuti da pati." "Ali, koja je poanta toga?" "Poanta je u tome da ćeš se ti osjećati bolje, a on gore. Ma daj, moraš se moći sjetiti nečega što će ga pogoditi tamo gdje najviše boli." Natasha je čvrsto vjerovala u to da ljudima ne treba dopustiti da se olako izvuku - bilo da se radilo o trgovcima koji vam uzvrate sitno kao da ste im dali novčanicu od pet, a ne deset funti, ili muškarcima koji su vas pokušali pipati u podzemnoj željeznici, osobama koje su pokušale preskočiti red ili muževima koji su zastranili. "Kao na primjer? Odrezati rukave na svim njegovim odijelima ili tako nešto? Ima samo tri, pa teško da će mu to upropastiti život." "Previše neoriginalno. To je već isprobano, kao i podjela njegove zbirke vrhunskih vina po susjedstvu s jutarnjim mlijekom i ostavljanje otvorene veze na njegovu mobitelu na seksi telefon čitave noći. Tebi treba nešto mnogo veće. Mnogo stvarnije." "Ovo je ludo", Stephanie je sjela, osjećajući se jadno. "Neću se igrati nikakvih igrica." "Pa, što god učinila, ne možeš samo čekati da vidiš što će se dogoditi." 28 Osveta je slatka
"Moram otkriti tko je ona", rekla je Stephanie. "To je prva stvar koju moram učiniti."
U nedjelju ujutro pomogla je Jamesu spakirati torbu za tri noći koje će, kao i obično, provesti van grada, pronašavši mu ispeglane majice kratkih rukava i čiste sokne te provjerivši je li ponio svoj iPod i britvicu. Pažljivo ga je promatrala dok su doručkovali, ali činio joj se potpuno istim kao i uvijek. U posljednje je vrijeme gotovo uvijek bio pomalo rastresen, pa nije znala koju je to točno promjenu očekivala da će primijetiti na njemu. Bio je prekrasan dan, sunčan i vjetrovit te prepun obećanja ranog ljeta, pa su odlučili prošetati kroz park i pokraj zoološkog vrta prije no što ode, kako bi Finn mogao vidjeti vukove i klokane te, u daljini, glave žirafa. Promatrala je Jamesa kako hoda ispred nje i živahno razgovara s Finnom, i nije mogla zamisliti kako je mogao činiti to što je činio i riskirati da izgubi život sa svojim sinom. Odgovor je, naravno - iako Stephanie toga nije bila svjesna - bio da James ni u jednom trenutku nije pomislio kako bi mogao biti otkriven. Bezdan između njegova života sa Stephanie i njegova života s Katie bio je toliki da mu nikad nije palo na pamet da bi se ta dva života mogla sudariti. Nije imao namjeru napustiti suprugu, jednako kao što nije imao namjeru odreći se svoje djevojke. Nije on bio kriv što je Stephanie dosadio njihov život na selu te što je katkad radila do kasno; s druge strane, Katiena nepopustljiva privrženost i relaksirani pogled na svijet opuštali su ga. Ponekad je mislio da mu je život postao prekompliciran, da trud koji mora uložiti kako bi izmislio novu priču o svojem tjednu u Lincolnu i dogodovštinama u Londonu s vremena na vrijeme predstavlja preveliki napor, ali sve u svemu, ipak ništa ne bi mijenjao. Stanje stvari mu je odgovaralo. Da je sve morao ponoviti - uz mogućnost da svoje ponašanje sagleda s racionalnim odmakom - naravno da ne bi donio iste odluke. Što god da je učinio u životu, nikad ne bi svjesno odlučio povrijediti Stephanie i Finna. Ali život nije funkcionirao na taj način, dopuštajući vam da skočite u budućnost kako biste postali svjedoci posljedica vaših postupaka. Stvari bi se jednostavno dogodile, a odluke ste donosili usput, slijepo se nadajući da će sve na kraju ispasti OK. I, ako se sve uzme u obzir, tako je, po njegovu mišljenju, i bilo. 29 Jane Fallon
Malo prije jedan sat, James je na rastanku poljubio Stephanie, ušao u automobil i otpočeo dugačku vožnju prema Lincolnshireu.
30 Osveta je slatka
Poglavlje 6 Nedjeljom navečer Katie bi Jamesa uvijek dočekala s toplom večerom. Domaćim lazanjama ili pitom od piletine i gljiva. Smatrala je da je važno dom učiniti što toplijim, da to bude njihovo utočište, mjesto na koje će James žudjeti pobjeći nakon stresa gradskog života. Jednom kad bi večera bila pristavljena, okupala bi se i ponovno nanijela šminku, upalila svijeće te istresla i popravila jastuke. Za toplijih bi večeri, poput ove, postavila stol u vrtu, uključila plinski grijač i u hladnjak stavila bocu bijelog vina. Mrzila je činjenicu što James uvijek jedan od svoja dva slobodna dana potroši na putovanje. Previše je radio, a Katie je smatrala da ne treba cijeli život provesti samo radeći. U Londonu je stanovao kod prijatelja Petera i Abi, pa bi uvijek stizao kući prepun smiješnih priča o njihovoj posljednjoj svađi ili najnovijoj Abinoj kulinarskoj katastrofi. Bila je katastrofalna kuharica, ali je, govorio bi James, živjela u uvjerenju da je majčinski tip te bi hranila sve oko sebe. Spavao je na pomoćnom krevetu u Peterovoj radnoj sobi, koji je jedne noći popustio pod njegovom težinom probudivši čitavo kućanstvo. Katie ga je u nekoliko navrata pokušavala uvjeriti da se kući doveze subotom, ali to je bio jedini dan kad je mogao vidjeti sedmogodišnjeg - ili sada već osmogodišnjeg? - sina Finna. Vidjela je njegove fotografije; bio je krasan dječačić krezuba osmijeha. Imao je tamnu kosu i smeđe oči koje mora da je naslijedio od majke, budući da je James bio svjetlokos. Sviđala joj se činjenica da je James želio sa sinom provesti što je više vremena mogao. Jamesova bivša supruga Stephanie sada je živjela u Londonu - uvijek joj je govorio kako je upravo preseljenje u grad bilo posljednja slamka koja je slomila njihov brak. Mrzio je što dio vremena mora provoditi daleko od svježeg zraka i farmera s kojima se osjećao najugodnije. Nakon rastave bili su u prilično lošim odnosima, a James je ostao bez novca i nije si mogao priuštiti da stanuje bilo gdje drugdje osim u smrdljivom starom stanu iznad veterinarske stanice. Koliko je Katie znala, Stephanie je zadržala njihov prekrasan londonski dom. James je rijetko pričao o njoj. Kad bi subotom odlazio pokupiti Finna, Stephanie bi uvijek bila izvan kuće, ostavivši sina s dadiljom Cassie, pa bi ovih 31 Jane Fallon
dana očito jedva razmijenili pokoju riječ. Sve novosti vezane uz sina prenosili su jedno drugome putem poruka ili preko Cassie. Katie se nadala da će James uskoro odlučiti da je stigao pravi trenutak da im Finn dođe u posjet. Obožavala je djecu i žarko ga je željela upoznati, sigurna da će se i on odmah zaljubiti u nju jer su sva djeca, iz nekog razloga, to činila, a James će uvidjeti kako bi sretni mogli biti zajedno, kao prava obitelj. Jednog bi dana, možda, James i ona mogli imati i vlastito dijete, mislila je. Naposljetku, imala je samo trideset osam godina; još je imala vremena. Malo. U pet do šest začula je automobil. Vrata njezine ladanjske kuće, kako su je katkad optimistično zvali, nalazila su se na samom putu i otvarala ravno u maleni dnevni boravak. Pločnik gotovo da je bio nepostojeći, pa je skoro bilo moguće ravno iz automobila ući u kuću bez doticanja tla između. Katie je dramatično širom otvorila vrata i rukama obavila Jamesa, bacivši mu se u naručje na ulasku u kuću. "Jesi li dobro putovao?" konačno je upitala, odmičući se od njega. James je poljubio vrh njezina tjemena. "Pristojno", odgovorio je bacivši torbu na kauč. Stanley je skočio pozdraviti ga. "A Finn? Kako je bilo jučer?" "Super", kazao je. "Odveo sam ga u zoološki vrt." Naglašeno je ponjušio zrak, osjećajući potrebu da promijeni temu, možda zato što mu je zbog te sitne laži bilo pomalo neugodno. "Dobro miriše. Što je to?" "Pogodi", odgovorila je Katie zaigrano, što je ponekad znala činiti. Tražila bi od njega da pogodi najsmješnije stvari, stvari koje nikako nije mogao znati. "Pogodi koga sam vidjela danas", rekla bi, ili: "pogodi što je mama rekla". "Pogodi što sam pročitala u novinama." "Punjena hobotnica i jeruzalemske artičoke", kazao je James smijući se. "Ne, ludice, nego coq au vin. Sjećaš se, to smo jeli na našem drugom spoju? Oboje smo naručili istu stvar s menija - coq au vin, pire krumpir i za kraj, tortu od sira. Tipično za osamdesete." "Pa, umirem od gladi", kazao je James, podigavši je i zavrtjevši po sobi dok je Stanley mahnito lajao. Stephanie nikad ne bi dopustila da je tako zavrti. Da ju je James podigao, rekla bi mu da je odmah spusti i prestane se glupirati. Katie je imala mladenačku crtu koja je Jamesu 32 Osveta je slatka
bila izuzetno draga. Zbog nje se i sam osjećao mladim i slobodnim od svih obveza. "O, skoro sam zaboravila, Sally je ostavila poruku za tebe", rekla mu je Katie dok su dijelili čašu Pinot noira na malenom stražnjem trijemu. "Možeš li ujutro otići ravno na Carsonovu farmu? Simon će ti se tamo pridružiti." "Je li rekla zašto?" "Ahhh... imunizacija, inkubacija ili tako nešto. Mislim da ima veze s kravama. Rekla je da nije ništa zabrinjavajuće." Primijetila je da je James netremice promatra. "O, Bože, zbilja bih trebala početi zapisivati stvari, zar ne?" "U redu je", nasmiješio se, uzevši je za ruku. "Tada to ne bi bila ti." James je rijetko razgovarao sa Sally, recepcionerkom njihove seoske veterinarske stanice, osim ako je baš morao. Ona je uvijek sa svima nastojala biti vrlo prisna, što je bila navika koja ga je iritirala i zbog koje mu je bilo neugodno u njezinu društvu, kao da ga je pokušavala uhvatiti u laži. "Jesi li proveo dobar vikend s Finnom?" sada je kazala, čim ju je pozdravio. James je ignorirao pitanje. "Možeš li mi reći tko mi je prvi pacijent ujutro", rekao je. "Katie se malo zbunila." Mogao je čuti uzdah u Sallynu odgovoru. "Carson, u devet sati. Rutinsko cijepljenje za čitavo krdo mliječnih krava. Simon će ti se tamo pridružiti. Sve sam to rekla Katie." "A sada si rekla i meni", sarkastično je dodao James. "Puno ti hvala, Sally." "Bože, ta je djevojka katastrofa", rekao je spustivši telefonsku slušalicu. Kao kroz maglu se prisjećao kako je jednom, prije nekoliko godina, na božićnoj zabavi pokušao poljubiti Sally, prije no što je upoznao Katie. U glavi mu je ostala mutna slika toga kako ga je odgurnula rekavši mu da je smiješna stara pijavica. To nije bilo nešto čega se volio prisjećati. "Ja sam kriva", rekla je Katie. "Da sam zapisala što mi je rekla, ne bi je morao zvati."
33 Jane Fallon
James je Katie podigao u svoje krilo. "Suviše si draga", rekao je. "Vidiš samo dobro u svakome." Zagnjurio joj je glavu u vrat i istovremeno rukom obujmio njezinu desnu dojku. Predigra prerušena u pozitivnu afirmaciju - uvijek dobar potez. "Ako u ljudima tražiš dobro, uvijek ćeš biti nagrađen", rekla je, a James je poželio da mu barem jednom ne ubije raspoloženje svojom dosadnom new age filozofijom.
34 Osveta je slatka
Poglavlje 7 Nedjelja navečer za Stephanie je bila posve drugačija. Nakon jurnjave kako bi Finnu spremila školske stvari za idući dan, što je bio beznadan ritual koji se svakog tjedna odigravao više-manje na isti način. "Gdje su ti tenisice?" "Ne znam." "Gdje si ih zadnje imao?" "Ne znam." "Jesi li ih nosio tijekom vikenda?" "Ne sjećam se." "Gdje ti je torba za tjelesni?" "Arun Simpson ima hrčka. Zove se Spike." - i borba da ga pospremi u krevet do osam i trideset, obično bi završila sjedeći na kauču i slijepo zureći u TV dok ne bi bilo vrijeme da i sama pođe u postelju. Međutim, večeras se nije mogla koncentrirati čak ni na Ružnu Betty. Mozak joj je grozničavo radio. Konačno se prepustila svojim najnižim porivima i pretražila Jamesove e-mailove, ali ništa nije pronašla. Naravno, on nije bio toliko glup. No, kad se već upustila u to, za svaki mu je slučaj prekopala i po radnom stolu te noćnom ormariću. Nije imala pojma što bi mogla učiniti sljedeće. Mogla bi nazvati Sally u veterinarsku stanicu, pretpostavljala je, ali što bi joj rekla? Mislim da me James možda vara sa ženom čije ime počinje slovom K. što mislite? Koliko je ponižavajuće to bilo? Mogla bi otići do Lincolna i malo istražiti, skrivajući se iza grmlja i nadajući se da je James neće opaziti. Mogla bi se dokopati lokalnog telefonskog imenika i nazvati svaku ženu čije je ime počinjalo slovom K. Nije bila sigurna zašto joj je bilo toliko važno saznati tko je K, no znala je da bez toga neće moći riješiti tu situaciju. Osjećala bi se kao da su od nje napravili budalu, kao da joj je supruga preotela nevidljiva žena.
35 Jane Fallon
Natasha nije bila sretna. Mahnula je Stephanie da uđe u manji ured do njezina, kao da je željela reći da to nikako ne može učiniti dok je netko gleda. Osvrnula se oko sebe u potrazi za mjestom na koje bi mogla sjesti, ali su, kao i obično, sve površine bile prekrivene haljinama, torbama i cipelama koje su im dizajneri redovito slali kako bi njihove klijentice mogle birati. Pomaknula je hrpu modnih časopisa sa Stephaniene stolice i sjela za stol, a onda duboko udahnula, provjerila broj napisan na komadiću papira, pritisnula nekoliko tipaka kako bi prikrila vlastiti broj i nazvala. "Zdravo, ovdje Katie", s druge strane veze javio se pjevušeći snimljeni glas. "Trenutno nisam dostupna, pa vas molim da nakon signala ostavite poruku." Natasha je prekinula vazu, odahnuvši s olakšanjem jer nije morala obaviti razgovor koji su ona i Stephanie planirale (Dobar dan, zovem iz dućana medicinskih potrepština za kućne ljubimce Paddy Paws i pokušavam doći do gospodina Jamesa Mortimera. Dobila sam ovaj broj u veterinarskoj stanici. Pauza kako bi K mogla reći "oh, žao mi je, ovdje Katie (kako se sada pokazalo)" te dodati i svoje prezime, a možda i to da može Jamesu prenijeti poruku ili joj dati njegov broj, na što bi Natasha poklopila slušalicu što je pristojnije moguće). Pa, barem je imala njezino ime. Već je bila na pola puta. "I?" upitala je Stephanie ušavši u sobu kad ju je Natasha pozvala. "Zove se Katie", kazala je Natasha sliježući ramenima. "Nisam razgovarala s njom, jer je poziv odmah proslijeđen na govornu poštu." "Kako je zvučala?" Stephanie se bacila na kauč u kutu sobe. "Mlado? Staro?" "Teško je reći. Mladenački, pretpostavljam", nervozno je kazala Natasha. "Koliko mlado? Petnaestogodišnjakinja?"
Kao
tridesetdvogodišnjakinja?
"Ne znam, ali nije zvučala... staro." Stephanie je preokrenula očima. "Naravno. Naglasak?" "Bože, nemam pojma. Znaš već, normalan." "Normalan sjevernjački ili južnjački? Ili normalan škotski?" Natasha je duboko uzdahnula. "Jednostavno normalan. Znaš što, ti je zovi. Mobitel joj je očito isključen. Možeš preslušati poruku i sama odlučiti kako ti zvuči." 36 Osveta je slatka
"A što ako se javi?" "Neće." "Ali, ako se ipak javi?" "Tada poklopi slušalicu. Evo", podigla je telefonsku slušalicu i okrenula broj, dodavši slušalicu Stephanie koja ju je odmaknula od sebe kao da se radi o bombi. "Slušaj", prosiktala je Natasha. Stephanie je primaknula slušalicu uhu upravo u trenutku kad je Katien glas počeo ponavljati snimljenu poruku. Zatvorila je oči i pažljivo slušala kao da će joj glas dočarati izgled osobe. Kad je poruka završila, brzo je zalupila slušalicom i ponovno sjela, izgledajući deprimirano. "I...?" s oklijevanjem je upitala Natasha. "Zvuči kao bila koja žena", kazala je Stephanie trljajući oči dlanom. "I što sad želiš učiniti?" Stephanie je pogledala na sat. "Kasnimo na sastanak s Meredith. Moramo krenuti."
Meredith Barnard, veteranka sapunica (jedan mrtav suprug, dvije neuspjele ljubavne afere - jedna s muškarcem za kojeg se ispostavilo da joj je brat, te zatvorska kazna za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, bila su neka od iskustava njezinih televizijskih likova) zapravo nije bila raspoložena za isprobavanje haljina za dodjelu nagrada BAFTA. Bila je ljuta što je Stephanie kasnila te je uz to i prilično rastresena, i nije željela skrivati tu činjenicu. Kazala im je da se u haljinama koje su joj donijele osjeća kao transvestit. Stephanie i Natasha su joj laskale i ugađale, no nije se dala nagovoriti da promijeni mišljenje, odbivši čak i isprobati crvenu haljinu s naglašenim grudima i uskim donjim dijelom. Istina je bila, pomislila je Stephanie pomalo je sažalijevajući unatoč nepristojnom ponašanju, da je u odabranim haljinama -zapravo, u bilo kojoj haljini - zaista i izgledala poput transvestita, ali ona je bila ta koja je kazala da želi izgledati ženstvenije. Da se njih pitalo, Stephanie i Natasha bi je odjenule u smoking i lijepo krojene hlače koje su pristajale njezinoj figuri te se izvukle na imidž Marlene Dietrich. Možda bi čak dodale i umjetne brkove te cilindar i tako riješile čitavu stvar. 37 Jane Fallon
"Jednostavno niste razumjele upute koje sam vam dala", sada je, braneći se, kazala Meredith. "Da sam htjela izgledati poput Shirley Bassey, tada bih vam to i rekla." Stephanie se suzdržala da joj ne kaže kako bi, da je ikad postojala i najmanja šansa da je učine barem upola privlačnom kao što je bila Shirley Bassey, to bilo ravno čudu. "Samo sam željela naglasiti tvoje obline. Jer imaš sjajne obline", rekla je umjesto toga. Doduše, imaš ih previše i na posve krivim mjestima, mislila je u sebi te se gotovo nasmijala. "Ženstvenost od izgleda jeftine prostitutke dijeli vrlo tanka linija, to je sve što želim reći. A zaista mislim da ste je s ovom haljinom prešle." Stephanie je znala da se nema smisla prepirati s njom. "Pa, Meredith, zbilja mi je žao ako tako misliš. Nastavit ćemo potragu. Vjeruj mi, pronaći ćemo ti nešto savršeno." "Nadam se", rekla je Meredith. "Dovoljno vam plaćam za to."
Do šest i petnaest našle su se na mrtvoj točki. Stephanie je odbila Natashinu ponudu da na putu kući negdje svrate na piće - kao što je uvijek činila onih večeri kad je James bio na putu, jer nije voljela ne biti kod kuće kako bi sina pospremila u krevet -i zaustavila taksi koji ju je mogao prebaciti do Belsize Parka a onda nastaviti do Natashine ugodne kuće u Muswell Hillu. "Razgovarat ću s njom", zloslutno je kazala dok su se vozili prema ulici Chalk Farm Road. "Meredith?" pitala je Natasha, koja je u mislima još uvijek bila na njihovoj poslovnoj drami tog poslijepodneva. "Katie. Odlučila sam da ću je nazvati i reći joj da znam za aferu te vidjeti kako će reagirati." Natasha je glasno izdahnula. "Možda bi bilo bolje da jednostavno kažeš Jamesu da si saznala što radi?" "Ne. On će mi lagati i reći da to nije istina, a onda je podučiti da mi ni ona ništa ne otkrije. A onda nikad neću saznati istinu o tome što se zapravo dogodilo." 38 Osveta je slatka
"OK", rekla je Natasha, iako baš i nije zvučala kao da tako i misli. "Sutra, kad budem sigurna da je on na poslu", odlučno je zaključila Stephanie, zagrlivši prijateljicu dok je izlazila iz taksija.
39 Jane Fallon
Poglavlje 8 Katie se nikad nije veselila srijedi ujutro. Za početak, to je značilo da se mora oprostiti s Jamesom sve do njegova povratka u nedjelju. Njegova rutina srijedom uvijek je bila ista; na posao bi otišao rano, primao pacijente do jedan poslijepodne, na brzinu ručao i zatim se uputio na dugačku vožnju autocestom do Londona. U svojoj je londonskoj ordinaciji radio četvrtkom i petkom, subotu bi imao slobodnu, a onda bi se u nedjelju zaputio u suprotnom smjeru. Ovoga je jutra i ona rano ustala - obično je voljela ostati ležati u krevetu do devet, ispijajući čaj koji bi joj James uvijek donio prije odlaska na posao - i pomogla mu spakirati torbu za idućih nekoliko dana. Uživala je u familijarnosti situacije, jednostavnom užitku toga da mu dodaje hrpu čiste, lijepo ispeglane odjeće i kuha obilan doručak u slučaju da zbog nekog hitnog slučaja mora preskočiti ručak. Jutros mu je napravila jaja, slaninu i gljive s planinom tosta i vrčem svježe mljevene francuske kave. Obigravala je oko njega dok je jeo, ponovno mu puneći šalicu s kavom i nudeći da mu maslacem premaže tost. James to nikad ne bi priznao, no sva ga je ta pažnja i ugađanje pomalo gušilo. Do srijede ujutro bi se uvijek počeo veseliti ostatku tjedna i zrelijim raspravama sa Stephanie - dvoje odraslih osoba koje raspravljaju o svakodnevnim sitnicama koje im čine život umjesto odnosa onoga koji vodi brigu o svemu i odraslog djeteta kojeg je, katkad mu se činilo, imao s Katie. Volio je Katienu bespomoćnost, njezinu djetinju opčinjenost svijetom i naivni optimizam, ali ponekad mu je, morao je biti iskren, sve to pomalo znalo ići na živce. Katkad mu se nije dalo tepati ili se ponašati kao adolescent. Ponekad je jednostavno u miru želio pojesti svoj doručak. Osim toga, do srijede bi ga uvijek obuzela želja da vidi sina. Naravno, razgovarali su svakodnevno, kao što je to činio i sa Stephanie, iako je to postajalo poprilično stresno, jer bi, svaki put kad bi nazvala, morao pronaći mirniji kutak gdje Katie ne bi mogla načuti o čemu razgovara i praviti se da su ga nazvali Simon ili Malcolm. Preokrenuo bi očima, šapnuo joj "posao" i nestao u kupaonici ili spavaćoj sobi. Katie nikad nije posumnjala da joj ne govori istinu. To nije bilo u njezinoj naravi. 40 Osveta je slatka
Jutros je, kao i svake srijede ujutro, Katie stajala na ulaznim vratima i mahala mu na odlasku, susprežući suze i pokušavajući ostati hrabra kako ga ne bi uzrujala. Na kraju krajeva, on je bio taj koji je morao voditi nepostojan život. Ona je možda bila pomalo usamljena dok je on bio na putu, ali imala je Stanleyja i svoje prijatelje i svoj krasan maleni dom. Nije morala spavati na pomoćnom krevetu i jesti Abinu katastrofalnu hranu. Čim je otišao, poslala mu je jednu od svojih brojnih nježnih poruka koje mu je uvijek slala kako bi mu pravile društvo na dugačkom putu. Poslije tog dana, James je sjedio na benzinskoj stanici na autocesti i grozničavo ih sve pokušavao izbrisati prije no što stigne kući. Nakon što bi otišao, Katie bi poklopio drugi razlog zbog kojeg se užasavala srijeda. Svake srijede ujutro u protekla tri mjeseca imala je redovitog klijenta, Owena, na akupunkturi. Katie su u pravilu svi njezini klijenti bili dragi. Vjerovala je da je svatko po prirodi dobar te da su pojedince okolnosti natjerale da se ponašaju loše. I nije da joj je Owen bio antipatičan. Samo joj ga je bilo neizrecivo žao. Život mu je bio u posvemašnjem kaosu; žena ga je napustila i uselila u kuću do njihove s njihovim susjedom. Ležeći u svojem krevetu navečer, ispričao joj je Owen, mogao je čuti Miriam i bivšeg prijatelja Teda kako energično vode Ijubav u susjednoj sobi. Zbog toga je sada spavao na zračnom madracu na podu dnevnog boravka i spavaću sobu upotrebljavao isključivo kao spremište. Izgubio je posao u lokalnoj mesnici jer su ga uhvatili kako pljuvačkom (barem je tvrdio da se radi o pljuvački iako se moglo raditi o bilo kojoj drugoj tjelesnoj tekućini, nitko nije želio previše pažljivo provjeravati) premazuje svinjske odreske namijenjene dostavi za Miriam i Teda. Lower Shippingham nije bio grad koji je obilovao radnim mjestima, pa je sada besposličario, iz dana u dan sjedeći na terasi svoje kućice i povremeno glasno uzvikujući da je Miriam kurva kad je znao da ga je mogla čuti u susjedstvu. Počeo je viđati Katie kad je bio na najnižoj točki, neposredno nakon krize. Preporučila mu ju je njegova šogorica (uskoro bivša šogorica) April, koja je kod Katie redovito odlazila na aromaterapiju. Čuo je da akupunktura može pomoći pri depresiji. Ispočetka je mislio da je to glupost, ležati tamo dok ona u njegove članke i sljepoočnice ubada igle i meškoljeći se dok ih ona vješto uvrće. No, jednom kad prijeđete preko tog osjećaja, bilo je opuštajuće, iako nije mogao reći da se osjećao bolje. Ali uskoro su počeli sve više razgovarati, pa je otkrio kako je Katie posve zadovoljna sjedeći tamo dok joj on priča sve o svojim problemima. Svidjela mu se ideja da ga netko sluša, netko tko mu neće 41 Jane Fallon
proturječiti i reći mu da je sve to i zaslužio zbog svoje loše osobne higijene ili nesposobnosti da se sjeti godišnjice braka. Osim toga, Katie je bila zgodna i ljubazna. Mogao je i gore provoditi vrijeme nego u njezinu mirisnom društvu svakoga tjedna. Katie je počela terapiju smatrajući da će svakako pomoći Owenu. Bilo je očito da ima problema sa samopouzdanjem, a ona je željela učiniti sve što može kako bi mu ga pomogla vratiti. Osim toga, uvijek joj dobro dođe dvadeset pet funti koliko joj je plaćao za svaki tretman. Iako je istina bila da joj sada već nekoliko tjedana nije ništa platio. Budući da joj ga je bilo žao, složila se da će mu otvoriti račun, a on će joj platiti što joj duguje kad ponovno stane na noge. Račun mu je sad već iznosio više od stotinu funti. Međutim, Owen ju je pomalo počeo brinuti. Ulovila bi ga kako s povjerenjem zuri u nju, gutajući svaku njezinu riječ. Jednom je prilikom skupio hrabrost da je pozove na večeru, a ona ga je morala nježno odbiti. Dati mu do znanja kako bi to za njegova - kako li se mogla nazvati? - besplatnog terapeuta bilo neetično. No, čak i da nije bilo, ona je već bila zauzeta. Owen je to vrlo dobro primio, rekavši joj da je jedna od stvari koje mu se najviše sviđaju kod nje bila to što je lojalna Jamesu. Tjednima nakon toga provodio je tretman razgovarajući o svojoj nedoraslosti u odnosu sa ženama, povrijeđenosti i ljutnji što mu je život pošao u krivom smjeru, te dubokom osjećaju bezvrijednosti dok mu je u skalp ubadala igle. Iskreno, iako se Katie nije bojala Owena - nije smatrala da će je napasti ili se ponašati nemoralno - počela se osjećati nelagodno. Nije bila kvalificirana nositi se s njegovim stvarnim emocionalnim problemima. Owenu je, shvatila je, trebala prava profesionalna pomoć. Pokušala je o tome razgovarati s njime, predložiti mu da posjeti svojeg liječnika opće prakse koji bi mu mogao preporučiti nekoga tko je završio školu i imao kliničkog iskustva, ali je njega to uzrujalo. Nije ju želio slušati. Jutrošnji tretman nije bio ništa bolji. Razgovarali su o uobičajenim stvarima, Owenovoj usamljenosti i osjećaju manje vrijednosti, a Katie je predložila da zapale aromatično ulje kako bi ga oraspoložili. Predložila mu je da se odseli kako bi se maknuo dalje od Miriam - nešto što mu je već nekoliko puta spomenula - ali, kao i obično, to nije bilo ono što je on želio čuti. Pokušala je nagovijestiti da bi mu akupunktura možda bila više od koristi kad bi se opustio i kad ne bi govorio dvadesetak minuta, no kazao je kako se osjeća bolje dok razgovaraju. Bila je pomalo rastresena, štoviše, čak više no obično, i nije bila 42 Osveta je slatka
raspoložena slušati Owenovo samosažaljenje zbog telefonskog poziva koji je primila neposredno prije no što je stigao. James je bio otišao prije otprilike sat vremena, a Katie je pospremala kuću, pokušavajući od nje učiniti profesionalno, umirujuće mjesto u kojem je mogla primiti svoje klijente. Upravo je palila svijeće kako bi slobodnu sobu riješila Stanleyjeva mirisa kad joj je zazvonio mobitel. Pogledala je na ekran; nije prepoznala broj - to je mogao biti bilo tko no Katie je oduvijek na telefonske pozive gledala kao na priliku. Nikad ne znate što vam život može donijeti, uvijek je govorila njezina majka. Uhvatite ga za vrat i iskoristite najbolje što možete. Nikad joj ne bi palo na pamet da ne odgovori na poziv. "Halo", kazala je svojim najpozitivnijim glasom. Negdje je pročitala da ljudi zbog nedostatka vizualnih indikacija preko telefona obično zvuče isključeno i kao da im je dosadno. Bilo je važno projicirati pozitivan osjećaj. Smiješite se dok pričate, stajalo je u članku, i osoba na drugoj strani će to osjetiti. Uslijedio je trenutak tišine, a onda je glas kazao: "Je li to Katie?" "Da, jest", veselo je odgovorila. "Ovdje Stephanie Mortimer." Katie je uključila mozak. Stephanie, to je bilo ime Jamesove supruge. Nikad prije nisu razgovarale, no, nervozno je pomislila, Stephanie nije zvučala previše prijateljski. "Zdravo, Stephanie. Baš je lijepo konačno razgovarati s vama." Uslijedila je dugačka tišina. Katie je postala zabrinuta. "Zar nešto nije u redu? James nije imao nesreću ili tako nešto?" "Znate li tko sam ja?" upitala je Stephanie. "Ja sam Jamesova supruga." "Naravno da znam tko ste..." kazala je Katie, a onda je zazvonilo zvono na ulaznim vratima. Bio je to Owen, točno na vrijeme za svoj tretman, kao i obično. "Stephanie, jako mi je žao, ali moram ići. Mogu li vas nazvati poslije? Na isti broj s kojeg ste me zvali?" Stephanie je zazvučala iznenađeno. "OK", oprezno je kazala. "Bit ću ovdje čitavo jutro." 43 Jane Fallon
I tako se sada Katie nije mogla koncentrirati. To je bio događaj, prekretnica. OK, Stephanie nije zvučala jako zabavno, ali jednom kad počnu razgovarati, bila je sigurna da će se dobro slagati. Katie se sa svima dobro slagala. A onda je bilo samo pitanje vremena prije no što Stephanie predloži da James dovede Finna u posjet na nekoliko dana i tada će moći postati prava mala sretna obitelj.
44 Osveta je slatka
Poglavlje 9 Stephanie je odložila telefon i upitala se je li umislila to što se upravo dogodilo. Trebala su joj dva ili tri neuspjela pokušaja prije no što je konačno uspjela okrenuti kompletan Katien broj. Natashu je poslala da razgleda izloge po Ulici Sloan naoružana Meredithinim mjerama, aparatom Polaroid i bilježnicom. Znala je da čak i ako je uspije nagovoriti da sjedne u susjednu sobu, Natasha se neće biti u stanju oduprijeti iskušenju da nasloni uho na vrata i prisluškuje njezin razgovor, a Stephanie nije mislila da može obaviti razgovor ako bude imala publiku. U glavi je nekoliko puta prošla sve ono što je planirala reći Katie. Dostojanstveno će se predstaviti - čvrsto je odlučila da neće postati histerična; nije Katie željela pružiti izgovor zbog kojeg bi mogla pomisliti "ah, vidim zašto ne želi biti s njom". Ja sam Stephanie, Jamesova supruga, namjeravala je reći, ali bilo je prilično teško zamisliti kako će razgovor teći nakon toga budući da bi Katie mogla zanijekati da uopće poznaje Jamesa ili se slomiti obuzeta grizodušjem i zatražiti oprost. Stephanie se nadala da će se dogoditi ovo drugo - ne zato što joj je namjeravala oprostiti, daleko od toga, već zato što bi se bilo jako teško nositi s posvemašnjim nijekanjem afere; imala bi osjećaj da je na taj način Katie u prednosti. Ono za što ni u kojem slučaju nije bila spremna bili su Katieno otvoreno i prijateljsko "Zdravo, Stephanie" te "baš je lijepo konačno razgovarati s vama" izgovoreno s potpunim samopouzdanjem. Nije imala nikakvu ideju što sada učiniti. Idući je potez bio Katien i Stephanie se zbog toga osjećala jako nelagodno. Da i sama nije čula kako je zazvonilo zvono na Katienim ulaznim vratima, pomislila bi da je izmislila razlog kako bi prekinula razgovor, pružajući si psihološku prednost. Ne smijem postati još više paranoična no što već jesam, prekorila je samu sebe. Sve što je sada mogla učiniti bilo je sjesti i čekati. Ako joj Katie poslije ne uzvrati poziv, pokušat će je ponovno nazvati, a onda opet i opet, sve dok je konačno ne uspije dobiti. Nije joj namjeravala dopustiti da se izvuče tako lako. James će uskoro biti na povratku u London, pomislila je, užasavajući se na samu pomisao da će ga vidjeti. Željela je imati čistu sliku onoga 45 Jane Fallon
što se događalo prije no što se on vrati kući. Znanje je moć i sve te gluposti. Pokušala je nazvati Natashu, ali je poziv automatski bio prebačen na govornu poštu, što je značilo da je vjerojatno u podzemnoj željeznici, pa je nazvala Cassie i sa zahvalnošću je slušala kako baljezga o razgovoru koji je vodila s jednom od drugih dadilja na putu prema školi. Pogledala je na sat - deset i petnaest. Bojala se pomaknuti od svojeg stola, čak i da bi otišla na toalet, kako ne bi propustila poziv u slučaju da Katie nazove. Zašto je nije nazvala s mobitela? Odlučila je da joj treba nekakva aktivnost te da će pospremanje ureda biti prava stvar. Oko četrdeset pet minuta poslije, dok je bila do koljena zatrpana izborom ovosezonskih remena i ručnih torbica, konačno je zazvonio telefon, a ona je skoro pala na nos od silne žurbe da se javi. "Stephanie Mortimer", kazala je, pokušavajući ne zvučati bez daha, što bi se moglo pogrešno protumačiti kao nervoza, a samim time i slabost. "Stephanie, bok, ovdje Katie." Eto ga opet, isti onaj nimalo pokajnički ton. Što nije u redu s tom ženom? Nije li imala barem trunku srama zbog toga što je učinila? Što je, zapravo, još uvijek činila? "Zdravo", odmjereno je odgovorila Stephanie. "Hvala što ste uzvratili poziv." "Nema problema. Pa... ahhh... lijepo je razgovarati s vama." Možda s njom zaista nešto nije bilo u redu, pomislila je Stephanie. Možda ima bipolarni poremećaj ili pati od amnezije ili tako nešto. "Katie, možda niste čuli što sam prije rekla. Ja sam Jamesova supruga i znam za vas dvoje." Učinilo joj se da je čula kako je Katie progutala knedlu. Zapravo, upravo je to čula, ali ne iz razloga zbog kojeg je mislila da se to dogodilo. Katie je, naime, za vrijeme razgovora pila vodu iz boce. "Naravno da znate. James mi je kazao da vam je rekao." Sada je Stephanie ostala potpuno zbunjena. Štoviše, njezina je zbunjenost prerastala u iritaciju. Ovo se nije odigravalo ni približno scenariju koji je zamislila. "James mi ništa nije rekao. Vidjela sam jednu od vaših SMS poruka. Slučajno. Nisam mu kopala po mobitelu ili takvo što." Nije željela da ta žena pomisli kako je bolesno ljubomorna. 46 Osveta je slatka
Sada je bio red na Katie da zvuči zbunjeno. "Pa, možda sam ga pogrešno shvatila. Mislila sam da mi je rekao kako vam je sam kazao jer nije želio da to čujete od nekoga drugoga, znate već kako ljudi pričaju. U slučaju da naletite na nekoga koga ste poznavali ovdje gore i to bude pomalo neugodno." Sada je već poželjela da nije uzvratila poziv prije no što je razgovarala s Jamesom. Stephanie je očito imala problema. Možda rastava nije bila onako prijateljska kao što je to James predstavio. Zapravo, pokušala ga je nazvati nakon što je Owen otišao, ali James, koji je u tom trenutku imao ruku negdje u unutrašnjosti krave, nije bio u mogućnosti prihvatiti poziv. "U svakom slučaju, drago mi je da znate. Na taj je način sve puno civiliziranije, ne slažete li se? Sve je vani na otvorenome." "To je sve što možete reći? 'Drago mi je da znate"', eksplodirala je Stephanie. "A kako bi bilo da se ispričate, da mi kažete da se sramite ili tako nešto. Na kraju krajeva, ševite se s mojim suprugom." Katie se trgnula, jednako zbog izbora riječi kao i implikacije iza Stephaniene optužbe. Ona je sama rijetko psovala. Vjerovala je da to neophodno ili barem da bi se takav rječnik trebao upotrebljavati samo u krajnjoj nuždi. "Bivšim suprugom", oprezno je kazala. Stephanie je očito bila lagano poremećena. Stephanie, koja je bila spremna ubaciti u petu brzinu, naglo je zastala. "Što ste rekli?" "Rekla sam s vašim bivšim suprugom. Muškarac s kojim se... muškarac s kojim izlazim. Ako imate problema s time, to je zaista između vas i njega." Stephanie se teško spustila u stolicu. "Rekao vam je da smo rastavljeni?" "Naravno", uznemireno je odgovorila Katie. "I jeste, zar ne?" Sva je ljutnja napustila Stephanie. Nije znala zašto, ali vjerovala je da joj ta Katie govori istinu. Ili to, ili je trebala postati glumica, jer bi zasigurno osvojila sve nagrade. "Ne", rekla je. "Barem ne posljednji put kad sam provjeravala." Katie se osjećala kao da pada niz zečju rupu. Vjetar joj je hučao pokraj ušiju, a pod je nestajao ispod nje. "A što je s Peterom i Abi?" tiho je upitala. 47 Jane Fallon
"Kime?" "Peterom i Abi. Ljudima kod kojih noći kad je u Londonu. Što je s pomoćnim krevetom i Abinom katastrofalnom hranom i Peterovim groznim šalama?" "Nemam pojma o čemu pričate", kazala je Stephanie. "Kad je u Londonu, James živi sa mnom. U našoj kući. S našim sinom." Katie je znala sve o poricanju. Bio je to obrambeni mehanizam koji je obmanutu osobu štitio od toga da se mora nositi s ozbiljnošću nečega što se dogodilo, sve dok ne postane dovoljno snažna da može podnijeti posljedice. Međutim, godinu i pol dana joj se činilo predugačkim razdobljem da se još uvijek ne pomirite s činjenicom da vam se suprug iselio iz zajedničkog doma. Bila je sigurna da je negdje, u jednom od svojih brojnih priručnika o samopomoći pročitala da obmanute ljude ne smijete podržavati u njihovim zabludama. Duboko je udahnula. "Zaista mi je žao, Stephanie, znam da vam ovo mora biti jako teško prihvatiti, ali James je sada sa mnom. Ne možete ništa učiniti kako biste promijenili ono što se dogodilo. Morate krenuti dalje." Stephanie je osjetila navalu kisika u mozak potaknutu podizanjem adrenalina. Ovo je bilo poput noćne more. Mislila je da bi Katie mogla zanijekati vezu s Jamesom, ali nikad nije, nikad ne bi mogla ni zamisliti da će Katie zapravo zanijekati njezinu, Stephanienu vezu s njime. No znala je, čim joj se Katie obratila onim svojim patronizirajućim tonom, da je Katie apsolutno vjerovala u to da govori istinu. Stephanie nije nimalo sumnjala da je James uvjerio svoju ljubavnicu kako više nije bio u braku. "Katie", rekla je, pokušavajući ostati pribrana i mirna. "Ne znam što vam je James rekao... zapravo, znam, jer vam je očito ispričao da mi više nismo zajedno - ali prava je istina da vam laže. Obmanuo je mene, a očito obmanjuje i vas..." Stala je jer ju je Katie prekinula, pomalo drhtavim glasom. "Stephanie, žao mi je, no bojim se da moram ići. Imam drugog klijenta. Bilo je lijepo porazgovarati s vama i zaista mi je jako žao što vas sve ovo toliko pogađa." Katie je pozdravila i poklopila slušalicu prije no što je Stephanie imala priliku odgovoriti. Naslonila je glavu na ruke. Što sada?
48 Osveta je slatka
Poglavlje 10 Nakon što je završila razgovor, Katie se počela tresti. Često je zamišljala situaciju kad će konačno razgovarati sa Stephanie i objediniti svoju novu malenu obitelj, ali ni u jednoj od svojih maštarija stvari nisu ispale ovako. Stephanie je zvučala... pa, ludo; pomaknuto i Ijutito i optužujuće, sve istovremeno. Jadna žena, pomislila je Katie, nisam imala pojma da je tako nesretna. Iz Jamesovih se priča uvijek činilo kao da je Stephanie bila ta koja je potaknula razvod, budući da je bez ikakvih rezervi svoju ambiciju pretpostavila braku. Moram razgovarati s Jamesom, pomislila je, ponovno podigavši telefonsku slušalicu i nazvavši broj njegova mobitela. Poziv je ponovno proslijeđen ravno na govornu poštu, kao što je to često bio slučaj dok je radio. Malo ju je uhvatila panika oko toga što će mu reći u poruci, ne želeći ga zabrinuti, pa se odlučila za topli, smireni pozdrav "zdravo, ljepotane" nakon čega je uslijedilo "nazovi me kad uhvatiš trenutak" i to je bilo to. Nadala se da će joj uzvratiti poziv prije no što krene za London, jer je njihova komunikacija uvijek bila pomalo upitna dok je boravio u gradu. James joj je uvijek govorio da mu mobitel nema signala u Peterovu i Abinu stanu u naselju Swiss Cottage te da bi, kako bi je nazvao, morao riskirati život ili barem slomljeni ekstremitet penjući se na njihov ravni krov. Zbog toga nije imalo smisla da ga zove navečer, a on joj se nikada nije sjetio dati njihov kućni broj. Nešto ju je štrecnulo u srcu. Shvatila je kako im čak nije znala ni prezime; nikad se nije sjetila upitati ga - zbog čega i bi? - pa nije mogla nazvati službu informacija i sama pronaći njihov broj. Podsjetila se da diše. Sigurno nije moglo biti nimalo istine u onome što joj je Stephanie rekla? Nema šanse da James živi dvostrukim životom. Nisu li razgovarali o važnosti poštovanja i iskrenosti spram partnera, pri čemu se i on činio jednako postojan u tom razmišljanju kao i ona? Lecnula se kad joj je zazvonio mobitel. James. Oklijevala je trenutak prije no što se javila, ne znajući što bi mu zapravo rekla.
49 Jane Fallon
"Jesi li me zvala?" povikao je kad se konačno javila. Zvučao je kao da se nalazi negdje nasred poljane. "A, da", rekla je kao da je zaboravila. "Samo sam ti željela reći da pažljivo voziš." "Uvijek to činim", rekao je, zvučeći kao da se smiješi. "Nazvat ću te kad stignem." "James", kazala je Katie prije no što je uspio poklopiti. "Pitala sam se jesi li već dobio Peterov i Abin kućni broj. Sjećaš li se, bila sam te zamolila njihov broj, a ti si obećao da ćeš ih pitati? Pitam jer je malo glupo da te ne mogu nazvati navečer i jer toliko brinem da se ti pentraš naokolo po tom krovu u mraku." "Ajme, baš sam beskoristan", uvjerljivo je kazao. "Posve sam zaboravio. Pokušat ću se sjetiti večeras. Iako, znaš, ne želim ih baš uznemirivati time da im telefon zvoni svakih pet minuta. Već ionako dovoljno čine za mene." "Dobro onda, samo za hitne slučajeve. Ne misliš li da bih trebala imati broj za, znaš već, hitne slučajeve, kad je već signal na tvojem mobitelu tako loš..." "Naravno. Slušaj, moram ići. Nazvat ću te poslije." Prekinuo je vezu prije no što je uspjela reći bilo što drugo. Katie, koja nije bila navikla ne vjerovati ljudima i koja nikad nije preispitivala je li ono što ste vidjeli na površini pravi odraz onoga što se događalo iznutra, osjetila je kako joj noge klecaju i teško je sjela za stol. Nešto nije bilo u redu. Kad ju je James poslije nazvao kako bi joj rekao da je sretno stigao, a onda i da podijeli s njom kako ide u krevet, nježno ga je podsjetila da joj da broj, a on je brzinski promijenio temu. Pitala se koliko dugo može tako. Ako ga upita za broj svaki put kad budu razgovarali, kakav će izgovor moći smisliti? Željela je vjerovati kako pretjeruje, kako je sve u redu, kako se nema zbog čega brinuti, ali joj se to činilo sve manje vjerojatnim. "Kako se Peter i Abi prezivaju?" iznenada ga je upitala, pokušavajući zvučati ležerno, kad ju je nazvao po drugi put. Odgovorio je bez i najmanje stanke: "Smith. Zašto me stalno zapitkuješ o njima?" "Smith. Peter i Abi Smith. Ili je ona zadržala vlastito prezime?" 50 Osveta je slatka
"Sada idem u krevet. Laku noć." "Laku noć, dragi", tužno je odgovorila Katie. "Lijepo spavaj."
"Imate li adresu?" upitao ju je ljubazni muškarac iz službe informacija. "Jer imamo jako puno Smitha." "Negdje u Swiss Cottageu. Nisam sigurna." "Možda poštanski broj?" "Žao mi je. Sjeverozapadni London, pretpostavljam." Uzdahnuo je. "Imam sedamdeset šest P. Smitha u sjeverozapadnom Londonu. I osamnaest Petera. Što ćemo sada?" Katie je znala kad je poražena. "Ništa. Hvala vam."
Smith je, pomislio je James, bila briljantna ideja. Nije imao pojma zbog čega je Katie odjednom bila tako zainteresirana za Petera i Abi, no znao je da u čitavom svojem tijelu nema ni jednu sumnjičavu koščicu. Nikad nije bila jedna od onih žena koje su vas zapitkivale gdje ste bili kad biste pet minuta zakasnili kući ili vas ispitivala o tome što radite kad niste kod kuće. Kad malo bolje razmisli, i Stephanie je bila takva, pomislio je i osjetio rijedak nalet krivnje. Od toga se nije moglo pobjeći - nije bilo zadovoljstva u obmanjivanju dviju žena koje je bilo tako lako obmanuti, koje su ga dovoljno voljele da mu zaista vjeruju. Izbacio je tu pomisao iz glave. Bio je siguran da ga Katie nije pokušavala uhvatiti u laži. Mogao je smisliti uvjerljiv razlog zašto Peter i Abi nisu željeli da ikome daje njihov broj, čak ni za hitne slučajeve: bili su u programu zaštite svjedoka? Krili su se od utjerivača dugova? Nedavno su promijenili broj kako bi izbjegli pozive nasilnih bivših ljubavnika, a policija im je savjetovala da ga nikome ne daju neko vrijeme, bez obzira na to o kome se radilo? Ne, morat će se raditi o nečemu prozaičnom, ali nešto će mu već pasti na pamet, a, na sreću - ili možda na nesreću Katie će mu, u svojoj maniri, povjerovati sve što joj kaže. U međuvremenu, Katie se zapravo borila s time da odluči što će vjerovati. Nije bilo sumnje da je James nešto skrivao od nje, samo nije bila sigurna želi li prihvatiti što je to nešto bilo. Možda je barem trebala 51 Jane Fallon
poslušati Stephanie do kraja, pružiti joj priliku da kaže što želi. Pitala se može li je ponovno nazvati, iako je bilo teško zamisliti što bi joj mogla reći. "OK, znam da sam vas optužila da ste ludi, ali sada bih voljela poslušati vaše zablude i onda jednom za svagda odlučiti vjerujem li vam ili ne" teško da će pridobiti Stephanie. A osim toga, već je bilo deset i trideset, nije ju sada mogla zvati i riskirati da je probudi. Stephanie je imala malog sina, vjerojatno je morala ustati u cik zore kako bi ga spremila za školu, što znači da je vjerojatno rano išla i na počinak. Morat će čekati do jutra. To će joj dati čitavu noć da odluči kako se zapravo osjeća. James će je, kao i uvijek, nazvati čim stigne u ambulantu. Pokušat će se sjetiti još jednog načina da ga izazove, još jednog pitanja koje bi ga mogla pitati, a na koje nije imao spreman odgovor. Tada će sve biti jasno. "Imam ideju", kazala je kad je tog jutra odgovorila na njegov poziv. Ustala je šest ujutro, prenesretna da bi mogla spavati. "Mislila sam da bih možda sutra navečer mogla doći u London. Uzeti sobu u hotelu tako da to neće biti problem za Petera i Abi. Bilo bi to poput odmora." Čula je kako je James progutao knedlu. "Zbilja? Ali, to je ludo. Hoću reći, jedva bih imao vremena vidjeti te. Čitavu subotu provodim s Finnom, sjećaš se?" Katie je odmah znala da je ono što joj je Stephanie rekla bilo istina. Pokušala je još jednom, zadnji put. "Ali imali bismo dvije večeri zajedno i nedjelju ujutro..." "To je krasna ideja", rekao je James, prekinuvši je. "Ali nakon što subotu provedem trčeći po zoološkom vrtu ili akvariju ili gdje već, samo želim otići u krevet i zaspati. Ne bih bio dobro društvo. Oprosti, Ijubavi. Možda drugi put. A osim toga, Stephanie će uskoro dati dozvolu da te upoznam s Finnom i onda možeš početi dolaziti svaki vikend." "OK", tiho je kazala. "Što god ti želiš." Katie je odložila telefon. Bilo joj je zlo. Ali znala je što mora učiniti.
52 Osveta je slatka
Poglavlje 11 Kad joj je zazvonio telefon, Stephanie je bila usred žalopojke Natashi o Jamesu i činjenici kako se činio blaženo sretnim sinoć kad je stigao kući, potpuno nesvjestan da je Stephanie konačno otkrila razmjer njegove prijevare. "A što se Katie tiče..." govorila je po valjda deseti put u posljednja dva dana. Primijetila je da je Natasha preokrenula očima kao da je željela reći "ne opet ovo" i taman je otpočela još jedno prepričavanje bizarnog razgovora s ljubavnicom svojeg supruga kad je provjerila tko je zove i shvatila da je na liniji upravo dotična ljubavnica. "To je ona", nepotrebno je šapnula. "Pa, javi se onda", nestrpljivo je odgovorila Natasha. Stephanie je učinila što joj je rečeno. "Molim?" rekla je što je god mogla neutralnije. "Stephanie", kazao je sada već poznati Katien glas. "Ovdje Katie." "Mmm-hmm." Stephanie nije imala povjerenja u sebe i ono što joj je moglo izaći iz usta sve dok nije čula što joj to Katie ima za reći. "Ja sam... Mislim da smo krivo počele i da bi to mogla biti moja krivica." "Pa, da, to se katkad događa kad se ševiš s tuđim mužem", kazala je Stephanie prije no što se uspjela zaustaviti. čula je kako Katie udiše kao da se željela pribrati prije no što počne govoriti. "Znam da vam je ovo vjerojatno bio šok", počela je Katie. "Ali morate mi vjerovati kad vam kažem da sam i ja doživjela jednaki šok. Kad mi je James rekao da ste rastavljeni, nisam mu imala razloga ne vjerovati. A sada... sada ne znam što vjerovati." "Pa ste pomislili da biste me mogli nazvati i opet me optužiti da izmišljam?" Prestani, Stephanie, pomislila je. Katie, čini se, nije bila raspoložena prihvatiti Stephanien poziv na svađu. "Ne", rekla je. "Željela sam vam reći da mi je žao što vas nisam 53 Jane Fallon
saslušala. Željela sam vam reći da sada shvaćam da mi je lagao. Barem tako mislim. Da budem posve iskrena, Stephanie, ne znam što da mislim." Katien se glas slomio, a Stephanie je shvatila da se pokušava suzdržati da ne zaplače. "OK", rekla je, malo ljubaznije. "Idemo se praviti da ponovno počinjemo. Nazvala sam vas kako bih vam rekla da je muškarac s kojim ste u vezi moj suprug i vi ste mi povjerovali. Ja vama vjerujem da ste mislili kako nije u braku. I što ćemo sada?"
Gotovo sat vremena poslije Stephanie i Katie su još uvijek razgovarale. Katie je, otkrila je Stephanie, njezina supruga viđala već godinu dana. Ona i James svoju vezu nisu skrivali ni od koga; ona za to nikad nije vidjela potrebe jer nije imala pojma da čine nešto što bi trebalo skrivati. S druge strane, Katie je otkrila da njezin dečko još uvijek živi sa suprugom te da su, iako je proteklih par godina od preseljenja u London znalo biti teško, još uvijek itekako u braku. Saznala je da je Finn bio pošteđen svih trauma zbog roditelja koji su u ratu te da oca nije viđao samo nekoliko sati svake subote, već je polovicu tjedna provodio s njime, a drugu polovicu tjedna veselio se tome da će ga uskoro ponovno vidjeti. Saznala je da, baš kao što je ona vjerovala da je James zatrpan poslom te da žrtvuje svoj komfor i kućni život kad je u Londonu, Stephanie vjerovala da čini isto kad je u Lincolnshireu. Obje su same sebi morale priznati da su živjele u laži. Stephanie, koja je imala nekoliko dana da se privikne na tu ideju, polako je pokušavala reprogramirati svoju ljutnju tako da njezin fokus čvrsto preusmjeri na Jamesa, a ne na Katie. Koliko god se trudila mrziti Katie, to je bilo teško, pogotovo nakon što je postala svjesna da je Katie bila obmanuta jednako kao i ona. "I, što ćemo sada?" na kraju je upitala. "Nazvat ću ga i reći mu da se ne mora truditi vraćati", odgovorila je Katie suznih očiju. Katie, koja nikad prije nije bila povrijeđena, to je teško primila. "Nikad ne bih bila u vezi s tuđim suprugom. Nikad, Stephanie. Morate 54 Osveta je slatka
mi vjerovati. Ubit ću ga, stvarno hoću. Spakirat ću njegove stvari i ostaviti ih u veterinarskoj stanici, a onda ga više nikad neću vidjeti." "Pa, ne znam baš", rekla je Stephanie. "Ne bismo trebale žuriti. Ne bismo mu još trebale reći što znamo, barem dok ne odlučimo je li to najbolje što možemo učiniti. Nemoj prerano otkriti svoje karte, draga moja, moja prijateljica Natasha uvijek govori. Uvijek ih možeš kasnije odigrati, ali jednom kad si ih pokazala, više nema povratka." Stephanie nije znala zbog čega je željela odgoditi suočavanje s Jamesom. Dijelom je razlog bio taj što se bojala da će, ukoliko mu kaže da zna za Katie, to primiti s olakšanjem, slegnuti ramenima i reći "aleluja, sada barem više ne moram živjeti u laži, nego mogu otići i živjeti sa ženom koju volim". Nije bila sigurna da bi mogla podnijeti takvo poniženje. "Znam da je malo čudno ovo predložiti", nastavila je, "ali barem prespavajmo noć. Još dvadeset četiri sata neće ništa promijeniti." "OK", s oklijevanjem se složila Katie. "Kad me večeras nazove, pokušat ću se pretvarati da je sve u redu." "Jednostavno isključite telefon", rekla joj je Stephanie. "Neka se malo on brine što vi radite."
Katie je rukom obrisala čelo i naslonila se na kuhinjski stol. Naravno da će pričekati da vidi što Stephanie želi učiniti. Naposljetku, Stephanie je polagala daleko veće pravo na Jamesa od nje same, čak je i ona to sada morala priznati. Ona možda gubi dečka, no Stephanie je bila u opasnosti da izgubi muža i oca svojeg djeteta. Pa ipak, kako se sada osjećala, bilo je teško zamisliti da se Stephanie mogla osjećati išta gore. Može li to biti istina? James, dragi, zabavni James pun Ijubavi? Katie je oduvijek vjerovala da su ljudi koji u vezama budu loše tretirani za to nekako sami krivi. To nikako nije značilo da misli kako to i zaslužuju naravno da ne - no vjerovala je da ako se lijepo ponašate, ako nekome date svu svoju podršku i omogućite mu slobodu, tada će vam on ili ona vratiti jednakom mjerom te biti iskreni i pošteni. Ona od Jamesa nikad nije tražila da laže. On je bio taj koji je zaveo nju; mogao ju je jednostavno ostaviti na miru da nastavi živjeti svoj život kojim je, hvala na pitanju, bila sasvim zadovoljna. 55 Jane Fallon
Cijelo se jutro gotovo nije pomaknula. James je još uvijek oženjen? Nije to mogla shvatiti; sve se činilo posve nadrealnim. I sve one stvari koje je kazao o Stephanie. Kako ga je uvijek pokušavala spriječiti da viđa sina, kako ga je isisala tijekom razvoda, kako su ovih dana jedva razmijenili koju riječ. Same laži. Čitav njegov lik bila je laž, sve što je vjerovala da zna o njemu, sve na čemu se temeljila njezina ljubav za njega. Ništa od toga nije bila istina. I jadna Stephanie. Stephanie, koja je sve do prije nekoliko dana vjerovala kako je sretno udana... Konačno je popustila suzama koje su prijetile otkad je odgovorila na Stephanien poziv. Dubokim jecajima koji su zahvatili čitavo njezino tijelo i zbog kojih joj je Stanley prišao i mirno stajao kraj nje, tužno je promatrajući, nesiguran što se događa. Kako je jutro prolazilo, suze je počela zamjenjivati ljutnja - nešto što je Katie inače bilo posve strano; uvijek je sve voljela gledati s pozitivne strane, vidjeti dobro u svakoj situaciji. Dvaput je počela birati Jamesov broj. Željela mu je reći da sve zna. Željela je da zna da se više neće izvući sa svojim lažima. Ali, obećala je Stephanie da će zasad pričekati. A ako je to bilo ono što je Stephanie željela, tada je to bilo najmanje što može učiniti za nju. Ustala je i obrisala oči, a onda upalila nekoliko svijeća s mirisom geranija za bolje raspoloženje. Bila je jaka, mogla se nositi s time. "Gad", rekla je naglas, nikome posebno.
56 Osveta je slatka
Poglavlje 12 Dogovorile su se da se ponovno čuju iduće jutro, a Stephanie je u međuvremenu nazvala Natashu kako bi joj ispričala što se dogodilo i upitala je što misli da bi ona i Katie trebale učiniti sljedeće. "Morate pažljivo razmisliti. Nemojte prerano pokazati karte", rekla je Natasha kad je Stephanie završila. "Da, znam, znam. Nemaš li neku novu uzrečicu?" "Za divno čudo, nikad prije nisam otkrila da je suprug moje najbolje prijateljice bigamist. Skoro. I zato mi oprosti što nemam spremnu neku prigodnu uzrečicu." "Ali treba mi tvoj savjet", molećivo je kazala Stephanie. "Ne znam što učiniti." "Nemoj učiniti ništa." "Uvijek to kažeš." "Ovaj put to i mislim. Nemoj učiniti ništa, a u međuvremenu ćemo pokušati smisliti plan. Misliš li da će Katie pristati na što god predložiš?" "Mislim da hoće. Zapravo je zvučala kao vrlo draga osoba." "OK", kazala je Natasha. "Ovo sada postaje čudno." "Ali zbilja jest. I mislim da se osjeća jednako loše zbog mene kao i zbog sebe." "Vidimo se u kafiću u Harvey Nichollsu u dva", rekla je Natasha i prekinula vezu.
Stephanie si je pripremila kupku, a onda ležala u kadi zureći u strop i razmišljajući o svojem razgovoru s Katie. Zaista je mislila kad je rekla da je Katie zvučala kao draga osoba. U njezinu se glasu mogao osjetiti iskreni šok kad je pokušala prihvatiti ono što joj je Stephanie govorila, 57 Jane Fallon
ali je onda, jednom kad je to apsorbirala, bila zabrinuta za Stephanie. Iz onoga što je rekla, bilo je očito da je voljela Jamesa i mislila da imaju zajedničku budućnost, no Stephanie ni trenutka nije sumnjala da je ta veza sada gotova - barem što se Katie tiče. Rekla joj je da nije vrsta žene koja bi nekome ukrala supruga i Stephanie joj je vjerovala. James je, u međuvremenu, skrenuo na parkiralište puba Jolly Boatman u zaseoku izvan Stevenagea, izašao iz automobila i protegnuo se. Bio je prekrasan dan i poželio je popiti pivo sjedeći u dvorištu puba prepunom proljetnog cvijeća. Provest će blaženih pola sata promatrajući prirodu, a onda opet krenuti na put. Nije želio kasno stići kući. Finn je srijedom poslijepodne imao nogomet i obično bi kući stigao oko pet i trideset. James je volio biti tamo kako bi ga dočekao, ali je također želio izbjeći da stigne kući puno prije toga. Ponekad nije znao što bi učinio sa sobom u vlastitoj kući kad mu sin nije bio tamo. Konobarica mu je definitivno namignula pružajući mu pivo i James bi joj obično odgovorio, sjeo za bar i upustio se u bezopasan flert, čavrljajući o svojem poslu i vremenu. Međutim danas nije bio raspoložen za to; činilo mu se napornim, pa je radije odlučio sam sjesti za stol i biti okružen mirom te jednostavno "uživati u trenutku", kao što je to Katie voljela reći. Uzeo je svoje pivo i iznio ga van u veliki vrt iza puba, koji je gledao na rijeku i složne male obitelji pataka, te zadovoljno sjeo za stol daleko od bilo koga drugoga. Bilo je neočekivano vruće za ožujak, pa je skinuo jaknu i zavrnuo rukave košulje, uživajući na suncu poput lava, samozadovoljan jer je znao da je neprikosnoveni gospodar džungle. Ovo se zove život, pomislio je, lijeno odmahujući kako bi s lica otjerao kukca. Zbilja se nije mogao požaliti. Štoviše, pomislio je sada, većina bi mu muškaraca pozavidjela. Koji pravi muškarac nije maštao o dvije žene u nekom trenutku u životu? Naravno, nije mogao zamisliti da mnogi od tih muškaraca zapravo sanjaju o dvije prave veze. Dva seta odgovornosti i dvostruko više svađa oko toga treba li ili ne kupiti novu dasku za peglanje. Ponekad se pitao ne živi li umjesto života na kojem bi mu mnogi pozavidjeli zapravo dvoglavu noćnu moru mnogih muškaraca. Teško da se radilo o bezbrižnom životu prepunom seksa kao što su mnogi mislili. Prije je to bio život s dvostrukim "jesi li iznio smeće" i "trebamo li pozvati Martinove u goste, naposljetku, mi smo bili kod njih prošli put, a ne želimo da ispadne kako nismo dobri domaćini". Dvostrukim "više ne razgovaraš sa mnom" i "koja izgleda bolje - plava s bež remenom ili prugasta haljina?" 58 Osveta je slatka
James je dlanom prešao preko čela. Počeo se pomalo znojiti. Ispio je posljednji gutljaj piva i praznu čašu na izlazu ponio nazad do bara. "Doviđenja, dragi", doviknula mu je konobarica. Bila je zaista privlačna, pomislio je, a definitivno ga je mjerkala. Uputio joj je svoj najbolji, najblistaviji osmijeh. "Vidimo se uskoro", povikao je, razmišljajući kako mora zapamtiti gdje se nalazi ovaj pub. Naravno, nije imao pojma da će se njegov život ubrzo drastično promijeniti.
59 Jane Fallon
Poglavlje 13 Nešto što je Natasha kazala nekoliko dana ranije ostalo je Stephanie u glavi i odbijalo je nestati; "moraš ga natjerati da pati. Tako ćeš se ti osjećati bolje, a on gore." To je imalo nekog perverznog smisla. Zbog čega bi se James izvukao bez ikakve kazne za svoj zločin? OK, gubitak obje žene za koje je tvrdio da ih voli mogao bi ga malčice zaboljeti, no sada je sumnjala da će zbog toga predugo patiti. Očito nije imao poštovanja ni pravih osjećaja za ijednu od njih. Jednostavno bi pronašao novu ženu - možda čak i dvije - koja će pasti na njegove priče. Pitanje je bilo koji bi oblik ta kazna trebala imati. Činilo se da svi Natashini prijedlozi uključuju neku vrstu fizičkog nasilja, pa je Stephanie prvi put odlučila ignorirati savjet svoje prijateljice i ovaj put sama donijeti odluku. Izvukla je telefon iz torbice. "Mislim da bismo se trebale naći", rekla je kad se Katie javila. Uslijedio je trenutak tišine dok je Katie, na drugoj strani veze, pokušavala shvatiti što se događa. "Zbilja?" upitala je nervozno. "Mislim da ima puno stvari o kojima bismo trebale razgovarati, a to bismo trebale učiniti licem u lice. Osim toga, znatiželjna sam." Stephanie je čula Katien uzdah i mogla je osjetiti kako u glavi odvaguje tu ideju. Čekala je. "U redu", konačno je rekla. "Učinimo to. I ja sam znatiželjna." Dogovorile su se da se nađu u baru hotela u blizini Peterborougha, na pola puta između Lincolna i Londona. Stephanien plan bio je krenuti čim James ujutro ode na posao, ali nakon agonije oko toga što odjenuti (traperice i usku majicu kratkih rukava s visokim petama u kojima nije mogla voziti - iako je znala da Katie ništa nije kriva, ipak joj je željela pokazati da je bila u dobroj formi, a ne stereotip jadne ženice) te treba li kosu podići ili raspustiti (podići, u nizak konjski rep), u polasku je kasnila oko sat vremena. Nazvala je Katie da bi je obavijestila o tome, i saznala da je i Katie imala iste dileme te da će i ona kasniti. 60 Osveta je slatka
"Nisam vas pitala", rekla je Stephanie, "kako izgledate. Znate, kako bih vas mogla prepoznati." Osjećala je blagu mučninu. Stvarnost toga što joj se događalo upravo ju je počela obuzimati. Što ako je žena s kojom je njezin suprug imao aferu proteklih godinu dana prekrasna? Nije bila sigurna da bi se mogla nositi s time. "Pa, na sebi imam dugu tirkiznu suknju i bijelu majicu s blijedoplavom vestom. Visoka sam oko metar i šezdeset", rekla je Katie, što nije bio odgovor koji je Stephanie željela čuti. Je li bila mršava? Punašna? Obična? Prekrasna? Dvadesetpetogodišnjakinja? Pedesetogodišnjakinja? Katie se dugo zadržala ispred svojeg ormara. Željela je izgledati dobro, ali ne i prijeteće. Nije znala zašto, no željela se svidjeti Stephanie, željela je da joj oprosti iako joj u stvarnosti nije imala što oprostiti. Odlučila se za privlačan izgled, ali bez pokazivanja previše kože. Laskav, no ne premlad imidž. Ona je sama u glavi stvorila sliku toga kako bi Stephanie mogla izgledati na temelju Finnovih fotografija koje je vidjela. Zgodna brineta smeđih očiju, možda lagano iskrivljena osmijeha poput Finnova, i s njegovim prćastim nosićem. Mislila je da će biti... privlačna. Zašto bi se inače James oženio njome - još uvijek bio njome oženjen? Svako malo u glavu bi joj ušla slika žene koju je zamislila i Jamesa, omotanih jedno oko drugoga i nagih ispod pokrivača. Koliko god pokušavala istisnuti tu sliku iz glave, ona se nije dala, prijeteći je blokirala svaku mogućnost da počne misliti o bilo čemu drugome. Pokušavala je prizvati pozitivne misli, ali njezine stare rezerve - slike nje na sunčanoj tajlandskoj plaži, sjećanje na posebno sretan Božić dok je bila dijete - nisu bile dovoljno jake kako bi potisnule negativne koje su se udomaćile. Posegnula je u kuhinjski ormarić za svojim Lijekom spasa. Dok je taksi ulazio na hotelski parking, prstima je prošla kroz kosu i provjerila šminku u malenom ogledalu. Bila je strašno nervozna. Nikad nije bila dobra u suočavanju; uvijek je ljudima pokušala pružiti ono što su željeli, učiniti sve kako bi ih usrećila, pa ju je obuzeo strah da će Stephanie možda željeti zapodjenuti svađu s njom. Duboko je udahnula i ušla u hotelsko predvorje u potrazi za barom. Unutra je bilo nekoliko ljudi. Brzo je očima pretražila prostoriju, u potrazi za ženom bez društva. Nije je bilo. Sigurno je prva stigla. Smjestila se za stol blizu prozora i naručila čašu mineralne vode. Iako zapravo nije pila, sada je umirala za votka tonikom. Pijuckajući piće, Katie je zurila kroz prozor; počela se znojiti. 61 Jane Fallon
Samo nekoliko minuta kasnije, Katie je začula kašljucanje, okrenula se i ugledala visoku vitku ženu dugačke tamnocrvene kose, svezane u konjski rep, kako stoji pokraj nje. Nezgrapno je ustala. Stephanie je uživo bila prilično impozantna. Nekako je zaobišla pridjev zgodna i otišla ravno do prekrasna, a uz to nije izgledala nimalo nalik na Katienu utješnu mentalnu sliku. Njezina koža, koja je bila prozirno bijela, izgledala je poput predrafaelitske slike. Katie je vlastiti lagano potamnjeli ten u usporedbi s time smatrala jeftinim. Nervozno se nasmiješila.
Stephanie se skoro naglas nasmijala kad je uočila Katie. Ne zato jer joj je laknulo što Katie nije bila zgodna, jer se nije moglo zanijekati da je to bila. Bila je u kasnim tridesetima, pomislila je Stephanie, zahvalna na tome da su barem bile istih godina, ali tu su sve sličnosti prestajale. Ono što joj je upalo u oči čim je vidjela Katie bilo je to što su očito predstavljale potpune suprotnosti. Činjenica da je James osjećao potrebu potražiti sve ono što nije imao kod kuće bila je posvemašnji klišej. Ona je bila visoka, a Katie niska. Ona je imala tamnocrvenu, ravnu kosu, a Katiena je bila bujica plavih uvojaka. Ona je bila mršava i atletski građena, a Katie mekana i ženstvena; njezine su oči bile smeđe, a Katiene plave. "Bože, definitivno se ne bi moglo reći da ima svoj tip", rekla je, a Katie se nasmijala, iako je zvučala pomalo usiljeno. "Ja sam Stephanie", rekla je Stephanie i pružila ruku. Katie ju je prihvatila i slabašno je protresla, kao da nije bila naviknuta na rukovanje. "Katie", kazala je. "Očito." Obje su sjele za stol, a tišina se protegnula unedogled, sve dok Stephanie nije pomislila kako bi odista nešto morala kazati ili će Katie pomisliti kako ona mora voditi razgovor. Stephanie je voljela imati kontrolu nad stvarima. Štoviše, James ju je jednom optužio da je fanatik kontrole, a ona ga je ozlovoljila uzevši to kao kompliment. Zbog čega ne bih željela imati kontrolu nad vlastitim životom, povikala je na njega, kakav to idiot drugima pušta da mu upravljaju životom? "Pa", konačno je rekla, "zapravo sam vas samo željela vidjeti uživo. Još uvijek pokušavam shvatiti sve ovo." 62 Osveta je slatka
"I ja", kazala je Katie, pijuckajući svoju vodu. Uslijedila je još jedna neugodna pauza. "Jeste li dobro putovali?" upitala je Katie. "Da, hvala. Došla sam vlakom. A vi?" Stephanie je jedva mogla vjerovati da vode tako banalan razgovor, ali nije znala kako to promijeniti. Bilo joj je teško koncentrirati se zureći u Katiene slatke male usne i boreći se sa slikama koje su joj se nepozvane pojavljivale u glavi - Jamesa očaranog tim usnama, kako im se približava sve više i više... "I ja. Da", govorila je Katie. Tišina. Stephanie je prtljala po svojoj torbi nešto tražeći. Ili se barem pretvarajući da nešto traži. Sada kad je bila ovdje, nije znala što učiniti. Nije imala pojma zbog čega je ovo predložila, zbog čega je mislila da bi to mogla biti dobra ideja. "Stephanie, vjerujete mi da nisam znala, zar ne?" izvalila je Katie. Očito ni ona više nije mogla podnijeti tišinu. Stephanie je kimnula glavom. "Pa, vjerojatno. Da. Da, vjerujem vam. Samo mi nije jasno kako se mislio izvući s time." "Nikad nisam ništa posumnjala. A vi?" "Nikada. Znači li to da smo obje glupe?" "Ne. To samo znači da je James jako dobar glumac." Stephanie je u to teško mogla povjerovati. Jednom ga je vidjela kako glumi trećeg seljaka slijeva u amaterskoj produkciji mjuzikla Joseph i nije bila oduševljena njegovom izvedbom. Seljak jedan i seljak dva su izgledali iznureno, pogrbljeni od bola i težine vreća koje su nosili. James se šepurio naokolo izgledajući kao da je na putu za piknik. "Što vam je rekao zašto mu se ne možete pridružiti u Londonu?" "Jer odsjeda kod Petera i Abi. Rekao je da je dovoljno nezgodno što on stanuje kod njih. Zvučao je zbilja uvjerljivo." Stephanie se nasmijala na silu. "Gdje Peter i Abi žive?" "Swiss Cottage. Peter je učitelj, a Abi se bavi informacijskom tehnologijom. Žive u stanu i James spava na pomoćnom krevetu u Peterovoj radnoj sobi. Abi je grozna kuharica." "Žao mi je što vam to moram reći, ali mislim da Peter i Abi zapravo ne postoje. Nikad nisam čula za njih." 63 Jane Fallon
Katie se nasmiješila protiv volje. "A što je s vama? Zašto vi nikad niste došli u Lincolnshire?" "Znate li što? Nikad mi nije rekao da ne dođem. Da stvar bude gora, kad smo se tek doselili u London, stalno me moljakao da odem gore s njime. Ali ja to nisam željela. A nakon nekog smo vremena, pretpostavljam, jednostavno ušli u rutinu. Ja nisam željela da Finn stalno putuje, a osim toga, imam i svoj posao. A onda me on prestao pozivati - vjerojatno zato što je upoznao vas..." tužno je dodala. "A ja to nisam čak ni primijetila." "Nemojte misliti da je išta od ovoga vaša krivica. Sve je to njegovo maslo. On je taj koji se loše ponio, a ne mi. Niti jedna od nas." "O, sranje. Što ćemo učiniti?" kazala je Stephanie. "Popijmo nešto", rekla je Katie, mahnuvši konobarici. "A onda ćemo odlučiti."
Nakon tri čaše bijelog vina (Stephanie) i votka tonika (Katie), jedna drugoj su ispričale detalje svoje veze s Jamesom. Zaključile su da moraju biti posve iskrene, da moraju sve podijeliti bez brige hoće li povrijediti tuđe osjećaje. Tako je Stephanie saznala da je seks bio dobar, ali je James odbijao razgovarati o djeci, rekavši da smatra kako je već zakomplicirao jedan mladi život, pa nije želio riskirati da to učini ponovno, dok je Katie otkrila da je seks za Stephanie gotovo nepostojeći, ali da je James nedavno počeo govoriti kako bi još jedna beba možda bila dobra ideja. Što su više razgovarale (a do određene mjere i što su više pile), to su obje postajale sve bjesnije zbog načina na koji se James prema njima ponio. U pet minuta poslije tri bile su ga spremne objesiti. "Dakle", naposljetku je rekla Stephanie, "mislim da bismo ga trebale kazniti." "Itekako bismo to trebale", složila se Katie, koju je čitavo iskustvo, budući da je bila nenavikla ljutiti se na bilo koga, pomalo opilo. "Samo ne znam kako."
64 Osveta je slatka
Katie je upregnula mozak. U glavi joj se lagano vrtjelo, ali njezina je ideja ipak imala smisla. Klin se klinom izbija. To bi bila karma, samo karma s malčice izvanjske pomoći. "Do čega mu je najviše stalo?" pitala se Stephanie. "To očito nismo ni vi ni ja." "Do toga što ljudi misle o njemu", odgovorila je Katie bez oklijevanja, a onda se upitala zbog čega je to rekla. Je li to bila istina? Željela je da može jasnije razmišljati. Zbilja ne bi trebala piti tijekom dana. Stephanie se nasmijala. "To je vjerojatno točno." "Kao kad me tražio da naručim kavijar za njegovu rođendansku zabavu kako bismo impresionirali prijatelje. Hoću reći, kavijar, možete li zamisliti?" "Njegovu rođendansku zabavu? Kako znate za to?" upitala je Stephanie, zvučeći zbunjeno. "Ja je organiziram", odgovorila je Katie. "U nedjelju navečer. Svi dolaze." Stephanie je još uvijek izgledala ošamućeno "Znači proslavu četrdesetog rođendana, koju mu ja moram organizirati, imamo u subotu navečer, a on onda ima još jednu u nedjelju zahvaljujući vama. Prokleto je nevjerojatan." Katie, koja je već mjesecima planirala Jamesovu zabavu i koja se odista veselila tome što će se pobrinuti da to bude najbolja rođendanska proslava koju je ikad imao, je pozlilo. "Čak sam ga pitala trebam li pozvati i njegovu obitelj, a on je rekao ne, jer će u subotu navečer imati mirnu večeru s nekolicinom bliskih prijatelja i njihovom djecom. Rekao je i da će Finn biti tamo, a on je ionako jedina obitelj do koje je Jamesu stalo." Stephanie se nasmijala. "I još četrdesetak drugih ljudi. Rekao mi je da se ne trudim zvati ljude iz Lincolna jer im je to predalek put, a osim toga, ionako im se ne bi svidjela zabava." "Tko onda dolazi?" upitala je Katie. "Pa, njegovi prijatelji, tu je bio iskren. Ljudi s posla, susjedi, roditelji Finnovih prijatelja." "Pitam se hoće li se pojaviti i Peter i Abi."
65 Jane Fallon
"O, nadam se da hoće", nasmiješila se Stephanie. "Umirem od želje da ih upoznam." "I ja isto. Možda bih mu trebala predložiti da ih pozove u Lincoln. Vidjeti što će reći." Stephanie je duboko udahnula. "Možda je to to. Možda bismo mu trebale reći da znamo što čini usred jedne od njegovih rođendanskih zabava - pred svim njegovim prijateljima i kolegama. Javno poniženje, to bi moglo funkcionirati." Katie je kimnula glavom. Srce joj je ubrzano kucalo. Nije mogla biti sigurna je li to bila posljedica alkohola ili uzbuđenja. "OK", nervozno je rekla. "Jeste li sigurni da ste spremni na to?" upitala je Stephanie. "Mogu razumjeti ako niste." "Šalite li se?" rekla je Katie, lagano petljajući jezikom. "Veselim se tome", dodala je, iako ne baš posve uvjerljivo. "Moramo sve jako pažljivo isplanirati. Točno dogovoriti što ćemo učiniti." "A što ćemo u međuvremenu?" "U međuvremenu on ne smije shvatiti da je išta pošlo u krivom smjeru. Zato nastavljamo po starom. Moramo se pobrinuti da se osjeća voljenim, tako će mu to biti još veći šok. Što više bude mislio da nas treba, to će mu biti teže." Kad su ustale od stola kako bi se pozdravile, Stephanie je bila svjesna toga da pomalo tetura. Katie je posegnula da je zagrli, a ona joj je to nespretno uzvratila, iako ni jedna zapravo nije znala je li to primjereno. Zatim je uslijedio neugodan trenutak kad su shvatile da su se obje uputile prema željezničkoj stanici, pa su odlučile podijeliti taksi. Na platformi su se ponovno zagrlile. Natasha je bila u pravu, pomislila je Stephanie, ovo zbilja postaje čudno.
66 Osveta je slatka
Poglavlje 14 Do trenutka kad je Jamesov automobil u šest i četrdeset pet ušao na kolni prilaz kuće na adresi Avenija Belsize 59, Stephanie je bila kod kuće pijući kavu kako bi pokušala kamuflirati miris sveg onog vina koje je popila. Osjećala se lagano pripitom, budući da nije navikla piti tijekom dana, pa je vožnja vlakom kući protekla kao u magli. Tijekom svojeg sastanka, ona i Katie smislile su prvu fazu operacije Osveta Pokvarenom Varalici. Katie će se nastaviti ponašati kao i dosad; bit će ljubazna i skromna te pažljiva i smirena, dok će se Stephanie nekako pokušati pretvoriti u ženu u koju je James jednom bio ludo zaljubljen kad bi se samo mogla sjetiti kakva je ta žena bila. Zapravo nije imala pojma je li uopće moguće ponovno osvojiti Jamesa, jer se jaz između njih, sada je to vidjela, produbio do krajnjih granica, no da bi njihov plan mogao imati maksimalan učinak, James je obje žene trebao jednako željeti. "Ja ga uvijek izmasiram", rekla je Katie, "kad stigne kući u nedjelju. Kako bih mu pomogla da se opusti nakon dugačke vožnje. Kaže da mu to uklanja stres." "O, Bože", rekla je Stephanie. "OK." James je ušao u kuću, rekavši da je umoran od stresnog dana na poslu (iscrpljen od vođenja dvostrukog života, pomislila je Stephanie) i otišavši ravno na kat kako bi se okupao nakon što je nakratko zastao kako bi se pozdravio s Finnom i upitao ga što se danas dogodilo u školi ("ništa"), što je mačak Sebastian pojeo za doručak (tunu i dimljenu pastrvu) te saznao sve o preranoj smrti hrčka Aruna Simpsona. "A onda je legao na tlo i počeo se grčiti dok su mu se oči otvarale i zatvarale", kazao je Finn, uživajući u strahoti tog trenutka. "A Arun je rekao da je ispuštao zvuk poput ovog", dodao je, ispustivši guturalni zvuk duboko iz grla i ispruživši jezik iz usta za dodatni efekt. "Kako žalosno", uspio je odgovoriti James a da se ne nasmije. "Jadni Arun."
67 Jane Fallon
Ovlaš je poljubio Stephanie (koja je sada bila odjevena u zeleno-plavu usku haljinu za koju je James jednom kazao da mu se sviđa i vrlo nepraktične visoke potpetice) prolazeći pokraj nje. "Umoran?" rekla je njegovim leđima, nadajući se da joj se jezik ne plete. "Nasmrt", doviknuo joj je. "Da ti donesem čašu vina?" povikala je uz stepenice. "Kad izađem", doviknuo je. "Ali ti sebi natoči ako ne možeš čekati", dodao je, natjeravši je da se osjeća poput alkoholičarke. Stephanie je uzdahnula i povukla se u kuhinju gdje je pripremala domaći pileći curry na tajlandski način. Uvijek je kuhala, no obično bi upotrijebila umak iz staklenke, dodavši mu naknadno organsku piletinu, ali danas je sve radila sama, miješajući maslac od kikirikija i kokosovo mlijeko u woku zajedno s ljutim papričicama i češnjakom. Zapravo nije imala pojma što je trebala učiniti kako bi je James ponovno primijetio, ali dotjeran izgled i domaći obrok sigurno nisu mogli škoditi. Kad se okupao i ponovno sišao, Stephanie ga je mogla čuti kako se igra s Finnom na PlayStationu. Nije bilo dvojbe da voli svojeg sina, tužno je pomislila, a onda se prisjetila što joj je bila trenutna misija. Možda je dobar otac, ali ona je zaslužila bolje. Jednom kad je servirala večeru (plus riblje štapiće za Finna koji je možda rođen kao pripadnik srednje klase, ali još nije bio njezin tipični predstavnik), Stephanie se psihički pripremila i onda stala iza Jamesove stolice i počela mu masirati ramena. "Što to radiš?" nasmijao se. "Mislila sam da si možda napet jer si radio čitav dan. Pomislila sam da bi ovo moglo pomoći." Bože, kako se glupo osjećala. On joj se nestašno izmigoljio iz ruku. "OK, Finn, nešto se događa. Je li mama slupala auto?" "Samo sam mislila da bi ti se to moglo svidjeti", rekla je Stephanie, pomalo očajnički. I Finn se sada smijao. "Mama, jesi li slupala auto?" upitao je razdragano.
68 Osveta je slatka
"Ne", odgovorila je Stephanie, odustavši od masaže i vrativši se za stol. "Nisam." "Smiješna mama", kazao je James svisoka, a ona ga je poželjela udariti.
"Stvar je u tome", kazala je Stephanie poslije u telefonskom razgovoru s Natashom, zatvorena u spavaćoj sobi, "što to jednostavno nije način na koji mi funkcioniramo. Barem više nije." "Upravo tako", kazala je Natasha. "On ima Katie za seks i zabavu, i tebe da mu odgajaš dijete." "Sjajno", rekla je Stephanie, osjećajući se demoraliziranom više no ikad.
Pet minuta kasnije zazvonio joj je mobitel. Prepoznala je Katien broj, pa je izašla iz sobe i popela se uz stepenice kako bi odgovorila na poziv. "Upravo me nazvao", kazao je Katien glas. Složile su se da jedna drugu obavještavaju o svakom Jamesovu potezu. "I...?" "Rekao je da je Abi večeras vani, pa su kod kuće samo on i Peter. Očito razmišljaju o tome da odu u pub. Što stvarno radi?" "Čita Finnu. Voli da mu James čita prije počinka. Mislim da čita knjigu Robinson Crusoe. To mu je jedna od omiljenih." "A-ha", tužno je odgovorila Katie. "Što je još rekao?" "Da mu nedostajem." Zastala je. "Da me voli, znaš već, uobičajene stvari." "Jesi li dobro?" upitala je Stephanie; to svakako nije bilo pitanje za koje je ikad pomislila da bi mogla upitati ljubavnicu svojeg supruga. "Mislim da jesam. A ti?" "Bolje nakon danas poslijepodne", odgovorila je Stephanie. 69 Jane Fallon
"I ja. Oh, i još je rekao da će me nazvati poslije da mi poželi laku noć." "Odlično. Vidjet ću mogu li mu zasmetati, iz čiste zabave. Ako ćemo ovo učiniti, trebale bismo se potruditi da u tome uživamo." "Poslat ću ti poruku ako me uspije nazvati", rekla je Katie i prekinula vezu.
James je gledao televiziju u dnevnom boravku dok mu je Sebastian preo u krilu. Finn je bio u krevetu. Stephanie je automatski krenula sjesti na maleni kauč - svoje uobičajeno mjesto, dok se James rastegnuo na trosjedu. Čim je sjela, pomislila je da se možda trebala stisnuti s njime, pokušati potaknuti malo fizičke bliskosti. "Želiš li još jedno piće?" upitao je ustavši. "Sjajno", odgovorila je, pomislivši da će se, ako sve ostalo propadne, jednostavno napiti i zavesti ga - to bi mu trebalo privući pažnju. Pokušala se sjetiti kad su posljednji put vodili Ijubav. Imala je neugodan osjećaj da je to vjerojatno bilo prije no što su se preselili u London. Mora da su to učinili i nakon preseljenja? Ali nije se mogla sjetiti kada. Naravno, njemu u međuvremenu nije nedostajalo seksa. Samo što to nije bilo s njom. Zajedno su u prijateljskoj atmosferi gledali emisije Project Catwalk i Ramsey's Kitchen Nightmares. Uvijek su osjećali povezanost gledajući reality show, smijući se sudionicima, osjećajući prešutno olakšanje što nisu bili poput njih, što su na neki način bili superiorni. U deset i deset James je ustao i krenuo prema vratima. "Samo ću nazvati Malcolma", rekao je. Stephanie je ustala i slijedila ga. Čekala je da krene uz stepenice i zatim ga slijedila, usput skupljajući odjeću s poda kao da nasumice posprema. James joj se činio pomalo napetim kad je pospremio mobitel natrag u džep. "Oh, oprosti", rekla je Stephanie. "Želiš li da ti se maknem s puta?" "Ne, naravno da ne", odgovorio je. "Samo ga trebam upitati kako je Collinovo tele. Imalo je grčeve u želucu." Stephanie mu se nasmiješila. "Samo daj." 70 Osveta je slatka
"Zapravo," kazao je, "upravo sam se sjetio da večeras ima spoj. Pokušat ću ga nazvati poslije." "Oh, u redu", odgovorila je. "Znači li to da je konačno priznao da je gej?" James se nasmijao. "Nema šanse." Stavio je mobitel u džep i ponovno se spustio niz stepenice. Stephanie ga je slijedila, čavrljajući o ničemu posebnom. Bilo je nevjerojatno, pomislila je, koliko ju je razveselila ova malena pobjeda. Možda je Natasha bila u pravu, možda se mogla zabaviti gledajući Jamesa kako pati. Sat vremena poslije, oko jedanaest i petnaest, James je ponovno ustao. "Ponovno ću pokušati dobiti Malcolma", objavio je krenuvši prema vratima. "Oh, mislim da ga ne bi sada trebao zvati, već je kasno", kazala je Stephanie, smijući se u sebi. "Što ako nije imao spoj i već je otišao u krevet?" Mogla se zakleti da je vidjela kako se James zarumenio. "Pa, ako je otišao u krevet, onda je isključio telefon. Svejedno ću pokušati." "Ne ako je Collinovo tele bolesno", rekla je Stephanie. "Vjerojatno je večeras dežuran. Bilo bi šteta smetati mu, ako baš ne moraš." "U redu je", čvrsto je kazao James. "Zamolio me da ga nazovem." Napustio je sobu, a Stephanie se nasmiješila. Bio je uzdrman. Pokušat će se sjetiti izlike za Katie zbog čega je nije nazvao ranije te večeri. Katie je bila budna i sjedila je ispred kasnonoćnog programa na televiziji, iako ga nije pratila. Stigla je kući sa sastanka sa Stephanie u nekoj vrsti alkoholne izmaglice. Zaspala je u vlaku i gotovo propustila svoju stanicu, probudivši se tek kad ju je osoba pokraj nje potapšala po ramenu jer je i sama željela sići. Sastanak je dobro prošao, smatrala je. Stephanie je bila prijateljski nastrojena i Katie je mislila da je očito prihvatila činjenicu kako je Katie nije namjeravala povrijediti, a to je jedino bilo važno. Pokušala je odlučiti misli li da bi imale išta zajedničkog da nije bilo Jamesa. Dobro bi se slagale, u to je bila sigurna, ali nije bila sigurna da bi postale prijateljice. Izgledalo je da im se karakter jednako razlikovao kao i njihov izgled. Stephanie je bila... koja je ono bila ispravna riječ... odmjerena. Staložena i cinična i pesimistična. Katie je bila strastvena i optimistična, ili je barem tako voljela misliti. Toliko se zamislila da je iznenađeno poskočila kad je 71 Jane Fallon
zazvonio telefon. Zijevnula je kako bi se uživjela u pravo raspoloženje i zatim stišala ton na televiziji.
"Mmm... molim?" rekla je svojim najboljim upravo-si-me-probudio glasom. Bio je to James, znala je da je on. "Sranje, žao mi je. Spavala si?" "Mmmm..." "Oprosti. Izašli smo u pub, pa sam izgubio pojam o vremenu", rekao je vrlo uvjerljivo. "Samo ti i Peter?" upitala je Katie. "Abi nam se pridružila na zadnjem piću. Prije toga je bila u kazalištu. Moje pjesme, moji snovi", dodao je kao primisao. "Zaista? S kime?" "Nemam pojma. S prijateljima, pretpostavljam." "I, je li joj se svidjelo?" "Mislim da jest. Slušaj, ljubavi, samo sam nazvao da ti poželim laku noć, to je sve." "Tko je glumio Mariju?" upitala je Katie, gotovo se naglas nasmijavši, iako nije znala zašto. Lakoća s kojom je bio u stanju lagati bila je nevjerojatna. "Nisam je pitao. Slušaj, ujutro moram rano ustati." "Je li to možda bila ona djevojka koja je pobijedila u televizijskoj emisiji?" "Kao što sam rekao, nisam je pitao", rekao je James, pomalo razdražljivo. "Sada stvarno moram ići." "OK", rekla je Katie. "Laku noć." "Noć", odgovorio je ispuštajući malene zvukove poljubaca kao što je bio dio njihove uobičajene rutine. Katie se natjerala da učini isto.
72 Osveta je slatka
Dvije minute kasnije, upravo dok se James spuštao niz stepenice, sada odjeven u pidžamu, Stephanie je dobila SMS poruku. James je upravo zvao pisalo je. Kaže da je cijelu večer bio u pubu s Peterom. Abi je išla gledeti Moje pjesme, moji snovi." Nije li ironično, pomislila je Stephanie, da sam sada ja ta koja dobivam kasnonoćne poruke od "K". "Kako je Malcolm?" upitala je Jamesa kad je ušao u prostoriju i otišao do kuhinjskog ormarića kako bi si natočio viski. Izgledao je pomalo uzrujano. "Ma, radilo se o lažnoj uzbuni. Tele je, čini se, posve zdravo." "A kako je prošao njegov spoj?" "Nisam pitao. To ipak nije moja briga." Obrisao je čelo kao da mu je bilo vruće, što je vrlo lako bilo moguće. Stephanie obično nije bila toliko zainteresirana za ono što se zbivalo u Lincolnshireu. "Čudno, zar ne, da ti je rekao da ima spoj, ako ne želi da znaš s kime?" upitala je. "Da, pretpostavljam da imaš pravo" "Skoro kao da želi da sve izađe na vidjelo. Možda bi trebao porazgovarati s njim o tome. Izravno ga upitati. Vjerojatno mrzi što mora živjeti u laži. Hoću reći, to mora da je iscrpljujuće." "Da", oprezno je kazao James. "Zar ne?"
73 Jane Fallon
Poglavlje 15 James je primijetio da Stephanie dobro izgleda. Nestao je donji dio trenirke i Juicy Couture gornji dio sa zatvaračem kakve je obično nosila po kući, što je bila protuteža njezinoj radnoj uniformi koja je morala biti besprijekorno uklopljena u trenutne modne trendove, ma koliko nelaskavi i smiješni oni bili. Umjesto njih počela je nositi kratke suknje A-kroja koje su joj jedva dodirivale koljena i topiće s tankim naramenicama - mislio je da se nazivaju špageti naramenice - koje su istovremeno izgledale poslovno i seksi te zbog kojih se, zaključio je, osjećao izrazito uznemireno. Nije da je zaboravio koliko mu dobro supruga može izgledati, već više nije bio naviknut toliko to primjećivati. Nazvao je Katie čim je ujutro ušao u ordinaciju. Znao je što će ona raditi u to vrijeme - uvijek je polako ustajala, sjedeći za kuhinjskim stolom i ispijajući čaj te čitajući novine prije no što bi se uspjela natjerati da učini bilo što drugo. Volio ju je zamišljati kako uvija kosu oko olovke dok rješava križaljku. Zamislio ju je kako pruža ruku da bi dohvatila telefon kad je zazvonio, smiješeći se nakon što je pogledala broj da provjeri tko je zove. Nakon buđenja uvijek je izgledala pomalo divlje i raščupano, širom rastvorenih očiju i ranjivo, s kovrčama boje meda koje su joj se neuredno uvijale oko lica. Nije se javila dok telefon nije zazvonio šest puta. "O Bože," kazao je James, "nisam te opet probudio, zar ne?" "Ne", odgovorila je Katie koja je stajala nad telefonom pokušavajući odlučiti hoće li se javiti ili ne. "Bila sam na katu." "Jesi li dobro spavala?" "Savršeno. A ti?" "Pa, znaš već. Peter i Abi su se posvađali, pa sam zbog njih bio duže budan." "A joj, jadniče moj", kazala je Katie s koliko je god lažne simpatije mogla. "Mora da se osjećaš grozno. Reci mi sve o tome."
74 Osveta je slatka
"Ma, zapravo nije bilo ništa, uobičajene stvari. Kućne. Ti nikad ne pereš suđe i takve priče." "Stvarno? Svađaju se oko toga tko će oprati suđe?" "Nešto poput toga. Da budem iskren, nisam baš mogao čuti detalje." "Koliko su dugo u braku? Deset godina? I još se uvijek svađaju oko toga tko pere suđe?" "Slušaj, Katie," kazao je James završavajući razgovor, "imam operaciju, pa moram ići." Unatoč svome nezadovoljstvu, Katie se nasmiješila nakon što je poklopila slušalicu.
Natasha i Stephanie pokušavale su uvjeriti nevažnu glumicu Santanu Albertu (pravog imena Susan Anderson, no rano je odlučila da se mora isticati te da njezin tamnokosi egzotični izgled zahtijeva egzotično ime) da bi odjenuti šifonsku poluprozirnu haljinu, za koju su se zajednički odlučile, bez donjeg rublja bio loš poslovni potez. Santana je teško radila na tome da je ozbiljno shvate nakon što je zadobila interes javnosti kroz niz veza s mnogo starijim (i stoga jako zahvalnim) poznatim muškarcima. Istina je bila da nije bila naročita glumica i nikad se ne bi izdvojila iz gomile drugih atraktivnih, no neinspirativnih, mladih nada da dramatičnost njezina privatnog života nije garantirala redovito mjesto u tabloidima. Tako je jednom prilikom, nakon glasne svađe, napustila kuću svojeg dečka - ostarjelog glumca -odjevena samo u njegov sako i par sandala Jimmy Choo. Na svu sreću, paparazzi su bili tamo kako bi ovjekovječili taj trenutak jer je svojeg menadžera zadužila da ih o tome unaprijed obavijesti. Drugom su se prilikom ona i njezin ljubavnik impresario žestoko posvađali na ulici, baš ispred kina u kojem se odvijala premijera važnog filma i gdje su fotografi pokušavali pronaći nešto čime bi ispunili dva sata čekanja između fotografiranja dolazaka i odlazaka. Na sreću, Santana je na sebi imala oskudnu haljinu iz najnovije kolekcije Juliana Macdonalda (koju joj je Stephanie pronašla) koja je savršeno naglašavala modricu na oku koja joj je ostala nakon svađe i koja je izgledala sjajno na naslovnici The Suna. 75 Jane Fallon
Uz Stephanienu pomoć, Santana je zavrijedila reputaciju trendseterice. Na nesreću, i sama je počela vjerovati u ono što je čitala o sebi, pa više nije šutke prihvaćala da, kad se radi o stilu, Stephanie ipak zna najbolje. Nedavno je snimila svoj prvi film - niskobudžetnu biografsku dramu koju je publika zaobilazila u širokom luku, ali je ona potrošila mnogo novca kako bi njezini PR-ovci plasirali članke u tabloide; "Santani garantirana nominacija za BAFTA-u" i slično. "Pouzdani izvor tvrdi da će izvedba Santane Alberte osvajati nagrade", nastavili bi iako, na sreću, nikad nisu otkrili kako je taj pouzdani izvor njezina majka. Nadala se da, ako to ljudi dovoljno puta ponove, možda će početi vjerovati u to, pa bi se to nekako odista moglo i dogoditi. Naravno, zapravo nije bila nominirana ni za što, pa čak nije bila ni na užoj listi za nominacije. No, zbog sve te medijske pažnje BAFTA ju je zatražila da dodijeli jednu od nagrada, a ona je čvrsto odlučila da će se pobrinuti da bude zamijećena. "Ali to je seksi", sada je cmizdrila. "A važno je da izgledam seksi. Ili će svi opet objaviti fotografije Helen Mirren, a ja neću biti nigdje." "To je otrcano", kazala je Stephanie, gubeći strpljenje s njom. "Ako želiš izgledati kao striptizeta, tada to ovisi o tebi, ali ja ti neću reći da dobro izgledaš, jer to nije tako. A ako bi radije pronašla novu stilisticu koja će ti reći upravo ono što želiš čuti, i to je u redu što se mene tiče." Natasha joj je dobacila pogled kojim je, Stephanie je toga bila svjesna, željela reći da si ne mogu priuštiti gubitak Santane kao klijenta. Nije bilo mnogo ljudi koji su zahtijevali njihove usluge tako često kao ona. "Znate što?" kazala je Natasha. "Kako bi bilo da ušijem dodatni sloj? Samo da bi pokrio tvoje... znate... dijelove. Mnogo je više seksi pokazati nagovještaj nečega nego čitavu stvar." Santana je zlovoljno napućila usne. "OK", rekla je, "ako ipak dospijem u novine."
"Što sad nije u redu s tobom?" Natasha je zasiktala na Stephanie dok se Santana u toaletu presvlačila u svoju normalnu odjeću. "Oh, oprosti", sarkastično je kazala Stephanie. "Život mi se raspada, to je sve."
76 Osveta je slatka
"Slušaj," nježno je rekla Natasha, "mislila sam da ti je sada važnije no ikad usredotočiti se na posao. Uskoro ćeš postati samohrana majka." "Baš ti hvala. Trebao mi je podsjetnik na to." "Samo sam željela reći da ne smiješ dopustiti da ti ovo s Jamesom upropasti život. Ako to učiniš, tada je on pobijedio. Koja je poanta u tome da ga naučiš lekciju ako si u jednako lošem stanju kao i on kad sve bude gotovo. Moraš izgledati fantastično i biti sretna i uspješna dok on bude pokušavao ispuzati iz kaljuže." Stephanie se uspjela slabašno nasmiješiti. "Imaš pravo. Znam da imaš pravo." Kad je Santana ponovno ušla u prostoriju, sada odjevena u uske traperice u lošoj kombinaciji s muškom košuljom, prslukom i kariranom plosnatom kapom po vlastitu izboru, Stephanie joj je prišla i zagrlila je. "Oprosti, Santana", rekla je. "Moj muž je pravi kreten, ali svoje frustracije ne bih smjela istresati na tebi. Ti idi na dodjelu nagrada BAFTA sa svojom opremom svima na vidiku ako to želiš. Objesi resice na nju ako te to čini sretnom. Ti odlučuješ." Santana, koja je po prirodi bila draga osoba, uzvratila joj je zagrljaj. "U redu je", kazala je. "Znam da misliš samo na moje dobro."
Katie je osjećala nelagodu. Nakon što je početno uzbuđenje (kao i naravno učinak alkohola) izblijedilo, počela je preispitivati čini li doista pravu stvar. Štogod da je James učinio, to nije opravdavalo ono što su se ona i Stephanie spremale učiniti. Dva zla sigurno neće donijeti ništa dobroga. Činilo joj se pakosnim lagati, varati i spletkariti kao što je to činio on. No, isto tako nije mogla zanijekati da joj je činjenica kako je on bio nesvjestan njihovih planova pružala stanovito zadovoljstvo. Zbog toga je osjećala kao da i ona ima nekakvu moć, da joj James nije u potpunosti uspio uništiti život.
"Činimo li pravu stvar?" Katie je pitala Stephanie prilikom gotovo svakog razgovora. 77 Jane Fallon
"Nemam pojma", uvijek bi odgovorila Stephanie, što joj baš i nije previše pomagalo. No, nakon toga bi uvijek zamolila Katie da se drži plana, a ona bi, iz razloga koje nije posve razumjela, to uvijek pristala učiniti. Zasad Stephanien i Katien plan nije napredovao dalje od početne odluke da će 'dan D' biti vikend Jamesova četrdesetog rođendana. Odlučile su da će mu Stephanie organizirati zabavu u Londonu kao da je sve u savršenom redu, ali će se onda pojaviti na zabavi u Lincolnshireu idućeg dana, gdje će se obje zajedno suočiti s Jamesom pred svim njegovim kolegama i prijateljima. Samo su dotle stigle u svojem planiranju. Plan je trebao dodatni element, a kad su jednom prilikom, tjedan ili dva poslije, kradomice vodile jedan od svojih telefonskih razgovora kako bi usporedile što im je James ispričao, Katie je nehotice rekla nešto što je izazvalo posve drukčiji niz događaja. "Jesi li znala da mu većina farmera ovdje gore plaća u gotovini? Tako taj prihod ne mora prijaviti. Samo sam mislila da to moraš znati jer... pa, znaš... zbog alimentacije i tih stvari. Kad dođe do toga." "Stvarno?" upitala je Stephanie, odjednom jako zainteresirana. "Nikad mi to nije spomenuo. Pitam se što bi poreznici rekli na to." Katie se zgranula. "Ne možemo..." "Ne, u pravu si, ne možemo. Baš šteta. Pitam se što još ne znamo o njemu. Možda je vrijeme da pokušamo saznati."
78 Osveta je slatka
Poglavlje 16 Pokazalo se da James ima još nekoliko tajni. Neke je bilo lakše otkriti nego druge. U njihovoj maloj seoskoj zajednici, Katie je ispričala Stephanie, bio je dobro poznat po svojim večerama na kojima bi zadivljenim skupinama lokalnih moćnika svaki put servirao sve kompliciranija i sofisticiranija jela. "Večerama?" upitala je Stephanie u nevjerici. "Pa ne zna ni jaje speći." "Upravo tako", rekla je Katie. "Obično ode u Lincoln i kupi već spremljenu hranu za koju onda kaže da je sam spremio." "Presmiješno", komentirala je Stephanie pokušavajući zamisliti verziju Jamesa kojoj je bilo stalo do toga da ljudi misle kako zna kuhati. "Trebala bi ga nagovoriti da uskoro organizira još jednu večeru. Za neke od ljudi koje najviše želi impresionirati." "Zaista tako misliš?" "Katie, ako ćemo provesti ovaj plan u djelo, mogle bismo se pritom i zabaviti. Malo se opustiti." Katie se nasmijala. "OK."
Njegovi roditelji, Stephanie je kazala Katie, nisu se otuđili od njega, kao što joj je rekao, već su voljeli doći u posjet vikendom kad god su to mogli. "Sigurna sam da bi te voljeli upoznati", rekla je. "Možda im predložim da iznenade Jamesa posjetom u Lincoln." "Pripremit ću gostinjsku sobu", nasmijala se Katie. Možda je Stephanie bila u pravu i osveta Jamesu mogla je biti zabavna.
79 Jane Fallon
Ništa od svega toga nije bilo naročito značajno - najveća tajna koju je James skrivao već je zauzimala previše mjesta - ali to su bili sićušni ugrizi, male porcije poniženja na putu prema velikoj nagradi. Jamesu je njegova društvena pozicija bila sve. Ako to uspiju narušiti, tada će ih trebati - dvije žene za koje je vjerovao da ga bezuvjetno vole - više no ikad prije. Savršeno.
James se već tjednima veselio svojem najnovijem društvenom okupljanju. Istrpio je nedovoljno pečenu svinjetinu kod SelbyAlgernona, pasje dlake u juhi kod McNeilovih te dvoipolsatno čekanje na desert kod Knightleyjevih, a sada je ponovno došao trenutak da on zasja. Sviđali su mu se svi ostali domaćini večera - konverzacija je uvijek glatko tekla, kao i vino - ponajviše zato što se radilo o vrsti ljudi za koje je smatrao da bi s njima trebao biti u dobrim odnosima. Hugh i Alison Selby-Algernon bili su glavni na duštvenoj listi Lower Shippinghama. Živjeli su u najvećoj, najimpresivnijoj kući u selu, a Hugh je imao neku visoku poziciju u krugovima investicijskog bankarstva. Na Jamesovoj A-listi Trumpovih Lower Shippinghama, Hugh i Alison mogli su potući gotovo svakog drugog stanovnika u gotovo svakoj kategoriji. Odmah iza njih bili su Sam i Geoff McNeil koji su u Lower Shippinghamu živjeli već trideset pet godina. Sam je držala uglednu poziciju u lokalnom Vijeću, dok je Geoff bio jedna od glavnih faca u Rotary klubu. Zatim su tu bili Richard Knightley, partner u lokalnoj pravnoj tvrtki, i njegova supruga Simone, novinarka Lincoln Chroniclea. U redu, možda se baš i nije radilo o modernom društvenom krugu - Sam i Geoff su imali naviku razgovor usmjeravati na crkvu kad god bi to mogli - ali nije moglo škoditi biti dobar s pravim ljudima. Stephanie nikad ne bi pristala biti dio onoga što je zvala 'njegovim penjanjem po društvenoj ljestvici', ali Katie je razumjela koliko je važno potruditi se biti dijelom zajednice. Četiri su se para sastajala svaka dva tjedna naizmjence spremajući večeru za ostale u svojem domu. Prvi put kad je došao red na Jamesa i Katie, Jamesa je uhvatila panika u posljednji trenutak zbog Katiene pomalo priproste kuhinje. Volio je njezinu hranu, zaista jest, no nije se baš radilo o vrhunskoj kuhinji. Stoga ju je uvjerio da bi trebao otići u Lincoln i u velikom delikatesnom dućanu u centru grada kupiti već spremljenu hranu. Kupio je začinjenog jastoga za predjelo, junetinu 80 Osveta je slatka
Wellington koju je samo trebalo podgrijati te tortice od jabuka s domaćom kremom. Selby-Algernonovi, McNeilovi te Knightleyjevi su bili ushićeni čim su počeli jesti predjelo, a Jamesov trenutak u kojem je trebao iskreno priznati kako je večeru kupio gotovu zauvijek je prošao. Da stvari budu gore, on se još počeo hvalisati te objašnjavati detalje poslijepodneva koje je proveo kraj vruće peći pripremajući taj slastan obrok. "Ali James, nisam znala da posjeduješ taj skriveni talent", gugutala je Alison. "Hugh, zašto ti ne znaš ovako kuhati?" upitala je smijući se. "A zašto ti ne znaš?" odgovorio je Hugh. James je uočio da ga je Katie čudno pogledala, pa ga je nakratko uhvatila panika da će ga odati. Lagano je podigao obrve šutke joj signalizirajući "molim te, nemoj", a ona ga je sa smiješkom poslušala, kao što je to uvijek činila. "Nisam li prava sretnica?" upitala je, položivši svoju ruku na njegovu. "I te kako", rekla je Simone i Jamesu uputila pogled za koji bi se zakleo da je bio prepun flerta. Simone je bila jedina žena u njihovu malenom društvenom krugu s kojom bi želio poći u krevet. Alison je, da bude posve iskren, bila previše bezlična, s opuštenim grudima koje su se njihale tamo gdje joj je trebao biti struk, a Sam je bila previše neurotična. Uvijek je izgledala kao da je šminku nanosila u mraku, no pravi je razlog tome vjerojatno bio to što su joj se tresle ruke. S druge strane, Simone je bila vitka žena s pravilno raspoređenim oblinama iako je fizionomijom pomalo podsjećala na konja. Ne mogavši si pomoći, lagano joj je namignuo, a ona mu se koketno nasmiješila. Otad je njihove večere pratila dodatna napetost što ih je učinilo mnogo ugodnijima. On, naravno, nije imao namjeru zaista pokušati potvrditi svoju sumnju da se sviđao Simone, a nije imao razloga ni pomisliti kako će to učiniti ona; jednostavno mu se sviđalo to što je znao da još uvijek ima 'ono nešto'. Ma štogod to bilo. Nakon te noći, vijest o njegovu kulinarskom umijeću se proširila. Malcolm mu je to spomenuo jednom prilikom, a jedan od lokalnih farmera ga je dobronamjerno nazvao 'Delia' po popularnoj kuharici i TV voditeljici kulinarskih emisija Deliji Smith. Jamesu se svidjelo što je dobio nadimak. Zbog toga se osjećao kao da se vratio u mladost te je ponovno dio klape na igralištu. Tu je činjenicu spomenuo Malcolmu i Simonu nadajući se da će shvatiti poruku te da će ga i oni početi tako zvati. 81 Jane Fallon
"Bok, ovdje Delia", kazao bi s lažnim samosvjesnim smiješkom kad bi iz nekog razloga morao nazvati jednog od njih. Neko se vrijeme tako potpisivao na papiriće kad bi im morao ostaviti poruku. Izdržao je oko tjedna dana, no na njegovu veliku žalost, nije uspio u svojoj namjeri, već se počeo brinuti da bi Malcolm mogao pomisliti da na taj način pokušava poslati poruku kao što su to činili oni momci kojima je bilo neizrecivo smiješno obraćati se kolegama u ženskom rodu, pa je prestao. Idućih je osam tjedana bilo neizdrživo čekati da ponovno bude njegov i Katien red da budu domaćini i pitati se hoće li isti trik moći izvesti i po drugi put. Ovaj je put kupio pogačice od sira, srneću pitu i smokve spremne za pećnicu koje je trebalo poslužiti s 'domaćim' alkoholnim sladoledom. Kritičan je trenutak stigao kad ga je Sam upitala gdje li je uspio nabaviti srnetinu, jer je ona nikad nije uspijevala pronaći kad joj je zatrebala, a on je morao na brzinu izmisliti nešto o Kentu i sinovima u St. John's Woodu, znajući da to nikad neće moći provjeriti. James je osjetio zadovoljstvo pohvale i gotovo je počeo vjerovati da ju je i zaslužio. Večerašnji će obrok biti njegov peti. Počeo je brinuti da je iscrpio repertoar delikatesnog dućana Le Joli Poulet Delicatessen and Gourmet Food Store. Dosad je servirao njihovo janjeće pečenje te kebab od ribe i liganja, kao i prženu jarebicu kako bi zaslužio burno odobravanje svojih gostiju, no kopajući po unaprijed spremljenim obrocima u odjeljku za gurmansku hranu, nije uspijevao pronaći ništa novo. Bilo je prerano da počne ponavljati menu. Morat će porazgovarati s vlasnikom dućana kako bi proširili svoj izbor gurmanskih obroka. Uspio je pronaći mediteransku juhu od plodova mora za predjelo te složenac, koji je uvijek prije odbacivao jer je bio pomalo sirotinjski izbor, za glavno jelo. Nije bilo novog deserta, pa je ponovno izabrao tortice od jabuka s kremom, odlučivši da može ustvrditi kako se radi o noći francuske kuhinje. Na brzinu je popričao s vlasnikom dućana, Guyem, no bilo je teško objasniti zbog čega je želio veći izbor jela a da ne otkrije čitavu šaradu te zbog čega mu je bilo toliko važno društvu servirati nešto novo svaki put, stoga se nije ni trudio.
82 Osveta je slatka
Do trenutka kad se vratio kući, Katie je sve uredila, a Stanley je protjeran u gostinjsku sobu. Nije bilo nikakve naznake da bi toplo vrijeme moglo nestati, pa je stol povukao prema otvorenim staklenim vratima koja su vodila u stražnje dvorište kako bi mogli barem otpočeti večer uz svježi noćni zrak. James je raspakirao svoju večeru, provjerivo uputstva za podgrijavanje za svako jelo i zatim pažljivo sakrio kutije u plastičnu vrećicu koju je zakopao na dnu kante za smeće. Složenac je prebacio u veliku tavu i, čim je donji dio pećnice zazvonio kako bi mu dao do znanja da je postignuta prava temperatura, ubacio je na srednju policu te provjerio svoj sat. Juhu je izlio u posudu i odložio je sa strane. Tortice od jabuka, koje će poslužiti s hladnom kremom, smjestio je u hladnjak. "Taman ti je ostalo vremena za kupku", kazala je Katie, poljubivši ga u čelo i dodajući mu veliku čašu crnog vina. "Trebam li ja nešto učiniti?" "Ne, sve je pod kontrolom", rekao joj je. "Samo me podsjeti da podgrijem juhu u deset do. Mmmm... sjajno mirišeš", dodao je, zagnjurivši nos u njezinu kosu. Katie se nasmijala i odgurnula ga. "Idi se spremiti", rekla je.
Katie je gledala kako se James penje stepenicama do kupaonice, pjevušeći si u bradu. Kad je čula da su se zatvorila vrata te da je počeo točiti vodu u kadu, podigla je poklopac kante za smeće i počela prekapati po dokazima.
Sam je, pomislila je Katie, izgledala poput lutke trbuhozborca kad su ona i Geoff stigli s bocom Merlota u ruci, a Katie im je otvorila vrata. Nosila je žarko crveni ruž koji je izgledao kao da ga je nanijela soboslikarskom četkom, jer nimalo nije pratio stvarnu liniju njezinih usana. Kratka joj je kosa stršila u busenastim pramenovima zbog kojih je, Katie nije mogla a da ne pomisli, izgledala kao da ju je upravo stresla struja. Geoff je izgledao uobičajeno strogo, odjeven u otrcanu odjeću s kakvom su se mogli izvući jedino istinski bogati ljudi. Katie je u nekoliko navrata Jamesu predložila da se počnu družiti s ljudima koji 83 Jane Fallon
su im više sličili, bili im bliži po godinama, više okrenuti duhovnim vrijednostima i manje... okrenutima establišmentu, ali joj je on održao predavanje o važnosti druženja s pravim ljudima i to je bilo to. Nije se radilo o tome da su joj Sam i Geoff bili antipatični, već o tome da su je njihovi posjeti ponekad podsjećali na one njezine tetke i tetka koji nisu odobravali njezin način života. "Nešto fino miriše", kazao je Geoff, njuškajući zrak čim je ušao. "Što nam je večeras spremio?" Katie je izrecitirala menu dok su Sam i Geoff ispuštali zvukove odobravanja. Upravo im je bila ponudila piće kad je James uletio iz kuhinje s lopaticom u ruci, noseći smiješnu prugastu pregaču. Pregača je, primijetila je Katie, bila poprskana crvenim umakom, bez sumnje pažljivo nanesenim prije nekoliko trenutaka. Ponekad joj se činilo da James pomalo pretjeruje s čitavom predstavom, stavljajući brašno u kosu i zamusavši obraze balzamičkim octom, ali to ga je činilo sretnim, a ona nikad u tome nije mogla vidjeti ništa loše. Gledajući ga, sada ju je obuzela misao kako je patetičan, pravi se važan pred svojim prijateljima, opsesivno držeći do statusa. "Jeste li gladni?" upitao je. "Umiremo od gladi", odgovorio je Geoff. "Ovome se veselimo već tjednima." Ponovno je zazvonilo zvono na ulaznim vratima, a Hugh, Alison, Richard i Simone skupili su se na kućnom pragu gdje su naletjeli jedni na druge. Svi su međusobno razmijenili poljupce i zagrljaje. "Hoćemo li odmah sjesti večerati?" upitao je James u maniri nekoga tko je znao kako će uskoro impresionirati sve oko sebe.
Stephanie nije mogla zaspati. Štoviše, odustala je od pokušaja i pripremila se da će noć provesti razmišljajući, a sutradan se osjećati kao hodajući mrtvac na poslu. Ponovno se prisjetila Katiene verzije događanja, naizmjence osjećajući oduševljenje i užas. Jadni James. Ne, k vragu, sam je to tražio. Šestero gostiju i James očito su večer započeli svojom omiljenom temom - potrebom da se izabere seosko 'gradsko vijeće' koje će lobirati za stvari poput uvođenja molbi za planiranje izgradnje nakaznih zgrada 84 Osveta je slatka
te zabrane dangubljenja trojici tinejdžera koji su povremeno vrijeđali prolaznike sa svoje klupice kraj jezerca s patkama. Sva su trojica bila posve bezopasna, kazala joj je Katie. Štoviše, jednom je prilikom jedva nosila torbu prepunu namirnica iz nabavke u seoskoj prodavaonici, a oni su joj pomogli noseći je naizmjence i onda odbili primiti funtu svaki u znak zahvale. No Sam, Geoff, Alison, Hugh i James su voljeli dramatizirati jedni drugima, zamišljajući kako dječaci puše marihuanu te kako će svakog trenutka početi pljačkaški pohod. Richard i Simone bili su malčice blaži, budući da su i sami imali sina tinejdžera, no i sam spomen PVC stolarije mogao ih je oboje dovesti do predinfarktnog stanja. Svih sedmero, uključujući i Jamesa, ispričala je Katie Stephanie, bez sumnje je vjerovalo da su upravo oni ti odabrani koji bi trebali voditi takvo 'gradsko vijeće', a svatko se od njih potajice nadao da će mu predsjedati. "Usput rečeno," kazala je Katie, "jesi li znala da je James dogradio jednu prostoriju iza operacijske dvorane u veterinarskoj stanici bez dozvole? Smatrao je da se ona ne računa, budući da je nitko neće vidjeti. Osim toga, mislio je da su šanse prilično velike da će ga odbiti ukoliko je zatraži. A upotrijebio je i novu ciglu u konzervatorskom području. Kladim se da bi Richard i Simone bili oduševljeni time." Stephanie se sjećala da joj je James pričao o svojim planovima za proširenje ordinacije te muka i problema s građevinarima koji su uslijedili. Nikad se nije sjetila pitati ga je li sve napravio po pravilima, jednostavno je pretpostavila da jest. Na kraju krajeva, radilo se o Jamesu. U svakom slučaju, kazala joj je Katie, riblja je juha primljena s odobravanjem i oduševljenjem, a nekolicina je gostiju zatražila repete unatoč tomu što su ih čekala još dva jela. "Ne znam odakle ti strpljenje", kazala je Alison, "da očistiš sve te škampe i ostružeš školjke dagnji." "Vjerojatno ih kupuje već očišćene, zar ne, James?" ponudio je odgovor Geoff. "To je puno manje gnjavaže." "Zaboga ne", odgovorio je James, važno se isprsivši. "Nikad ne možete biti sigurni jesu li ih dovoljno isprali. Ili da nisu na silu otvorili i nekoliko loših. Volim sve raditi sam. Da budem iskren, tako se opuštam. Okrenem postaju Radio 4 i zadovoljan sam." Katie je, ispričala je Stephanie, u tom trenutku osjetila lagano zadovoljstvo dok ga je gledala kako se sve dublje ukopava. 85 Jane Fallon
Složenac je dobio pohvale kao 'izuzetno ukusan' i 'jednostavno nevjerojatan'. Razgovor je sada prešao na nedostatke ostalih stanovnika sela, pogotovo onih koji su se nedavno obogatili. "Ali i James se nedavno obogatio", ubacila je Stephanie. "Sada to i ja znam", odgovorila je Katie. "No iz nekog razloga on voli da ljudi vjeruju kako to nije tako." "I, što se onda dogodilo?" Stephanie je bila nestrpljiva da čuje kraj priče, istovremeno se toga i pribojavavši. U grlu je mogla osjetiti kako joj srce ubrzano kuca i nije mogla ni zamisliti kako se Katie - koja joj je rekla da je u ovom času zaključana u kupaonici u prizemlju kako bi telefonski poziv obavila u privatnosti - morala osjećati. "Onda," dramatično je kazala Katie, "onda je došlo vrijeme za desert." Katie joj je ispričala kako je James, lica lagano zarumenjena od kombinacije vina i ponosa, objavio da je pripremio svoje slavne tortice od jabuka. "Razmišljao sam o tome da spravim nešto novo, ali sam odlučio da će moj stari specijalitet, budući da je čitava večer posvećena francuskoj kuhinji, biti prikladan." Donio ih je iz kuhinje na pladnju za serviranje kao da svijetu predstavlja svoje novorođeno dijete. "Gdje si nabavio jabuke u ovo doba godine?" upitala je Simone. "Meni su uvijek jako vodene i bezukusne." "Ah," kazao je James, "to bi bilo otkrivanje tajni." Odsjekao je prvi komad tortice, nakon čega se Katie zaklela da je primijetila kako se lecnuo kad ga je podigao i primijetio nešto što mu se učinilo kao komadićak papira zalijepljen za dno. Krenuo je ponovno spustiti komadić na pladanj za serviranje, ali se Sam nagnula naprijed i strgnula papirić. "Evo ga", vedro je kaz;ala, zgužvavši papirić i stavivši ga pokraj svojeg tanjura. James je, kazala je Katie, izgledao kao da je sva krv napustila njegovo tijelo. "Izgleda da sam ih na nešto odložio", rekao je nervozno se nasmijavši. "Samo ću skoknuti do kuhinje i srediti to." Katie je zadržala dah. Sada više ništa nije mogla učiniti; ona nije mogla biti ta koja će otkriti što je to točno bilo zalijepljeno za torticu. 86 Osveta je slatka
Sve što je mogla bilo je čekati, stisnutih palčeva. Činilo se da će se James ipak uspjeti izvući. Odložio je svoj nož i taman je htio podići pladanj kad je Hugh nespretno posegnuo i zgrabio rub ostatka papira koji je virio ispod tortice, potegnuvši ga prema sebi. "Ne moraš se mučiti, stari moj. Imam ga, vidiš." "Što je to?" upitala je Simone, smijući se, pa je uslijedio gotovo komičan trenutak kad je James rukom posegnuo kako bi zgrabio papirić, ali ga je Geoff preduhitrio. "Izgleda poput računa", kazao je Geoff, koji ga se spremao baciti kad je Sam - hvala Bogu na Sam i njezinoj znatiželji, rekla je Katie - koja mu je virila preko ramena, uzviknula: "Ovdje su navedene tortice od jabuka!" Ostali su se nasmijali, na trenutak ne shvaćajući značaj otkrića na pragu kojeg su bili. Richard je čak u šali kazao: "Nemoj mi reći da kupuješ gotove tortice kad mi nismo ovdje." Tada je Sam oštro udahnula. "Ajme, James, ovdje se navode i juha od morskih plodova i složenac. Baš smiješno." U sobi je, kazala je Katie, odjednom zavladala mrtva tišina.
87 Jane Fallon
Poglavlje 17 James se probudio s groznom glavoboljom. Zastenjao je, osjećajući posvemašnju suhoću u ustima. Previše je popio. Oprezno se okrenuo otvorivši jedno oko, trgnuvši se kad mu je svjetlost udarila u oči. Katie mora da je već ustala. Provirio je na sat pokraj kreveta. Izgledalo je kao... ne, nije moglo biti deset do jedanaest. Nije li jutros trebao biti u operacijskoj dvorani? Postao je svjestan buke koja je dopirala s donjeg kata. Bio je to radio i nešto što je zvučalo poput struganja po tanjurima. Katie mora da pere suđe. Onda mu je iznenada sinulo što se dogodilo, pa je ponovno položio glavu na jastuk. O sranje. O Bože. O jebote. Prisjetio se posramljene šutnje nakon što je Sam pročitala što je pisalo na računu iz trgovine Le Joli Poulet. Ispočetka se pokušao našaliti u vezi toga, grozničavo pokušavajući smisliti nešto - bilo što što je mogao kazati kako bi prikrio tragove. Onda je pokušao nagovijestiti da je kupio sirove namirnice za svako jelo, spakirane zajedno za lakšu uporabu, pa iako baš nije rekao istinu o čišćenju morskih plodova i kupovini jabuka, ipak je skuhao svako jelo od početka. No Richard, proklet bio, nasmijao se na onaj svoj iritantan njakav način i rekao da je vidio gotova jela koja se prodaju u trgovini Le Joli Poulet te je li ih zaista čitavo vrijeme varao? Nije imao izbora nego sve priznati. Svi su njegovi gosti bili vrlo dragi - naposljetku, nije nikoga ubio ili učinio išta ilegalno - no ono što ga je posve pokosilo bilo je pristojno razumijevanje u njihovim riječima. Znao je da svi misle kako je pomalo patetičan, pomalo nedostojan povjerenja, da čitava ta stvar jednostavno nije prihvatljiva. Nitko mu nikada neće reći ništa osuđujuće u lice, no čim odu, znao je da će svi zajedno otići negdje drugdje - možda kod Sam i Geoffa, njihova je kuća bila blizu - i uz brandy razglabati o njegovu karakteru. Svi će ubaciti neku anegdotu iz vremena kad su mislili da se ponašao čudno ili je rekao nešto neprikladno. Povezanost njih šestero samo će porasti jer će ih ujediniti to što se njemu zajednički podsmjehuju. Znao je, a da mu to nitko nije morao reći, da je s njihovim malim kružokom zauvijek gotovo. Svi će se 88 Osveta je slatka
pozivati na zauzetost ili obiteljske obveze i proći će tjedni prije no što se uopće prestanu truditi pronaći datum za novu večeru. Možda će se njih šestero nastaviti redovito sastajati bez njega i Katie, smijući se njegovu apsurdnom ponašanju dok budu večerali pregorjelu patku i raskuhani krumpir. Teško je progutao gutljaj vode iz čaše koju mu je Katie ostavila kraj kreveta. Sada se sjetio da su se, nakon što su svi otišli kući, Katie i on gadno posvađali jer je osjetio potrebu da za čitav debakl okrivi još nekoga osim sebe. Zatim je popio čitavu bocu viskija prije no što se konačno popeo na kat u rano jutro i otišao na počinak. Glasno je zastenjao. Osjećao se kao zadnja budala. Zbog čega si je dopustio da se uopće dovede u ovakvu situaciju? Nitko od ostalih pripadnika kružoka nije znao kuhati i to im nikad nije bilo važno. Jednostavno je prvi put trebao biti iskren i onog časa kad su svi počeli hvaliti njegovo kulinarsko umijeće reći: "zapravo, sve sam to kupio jer sam katastrofalan kuhar" i svi bi se samo nasmijali i to bi bilo to. Ali, on je uživao u pažnji. Uvijek se osjećao zastrašenim u nazočnosti otmjenih ljudi, kako bi ih nazvala njegova majka. Oduvijek je bio pomalo ogorčen zbog toga što je pohađao državne škole i nije naslijedio svoj novac. Oduvijek je potajice želio da ga se smatra jednim od njih. Kao lokalni veterinar uspio se dodvoriti zajednici, učiniti se njezinim integralnim i prijeko potrebnim dijelom, ali se želio osjećati i važnim. Stvarajući prijateljstva s lokalnim moćnicima hranio je svoju potrebu za statusom. Zaista je bio smiješan. Prva stvar koju je morao učiniti bila je pomiriti se s Katie. Ništa od ovoga nije bila njezina krivica. Štoviše, on ju je doveo u neugodnu situaciju jer je svih ovih mjeseci podržavala njegovu laž. Bože, mora da misli kako je pravi idiot. Iskliznuo je iz kreveta, trgnuvši se kad su mu stopala dotaknula pod i kad se pokušao uspraviti. Možda će ipak prvo morati otići u kupaonicu povraćati. Deset minuta kasnije, nakon što je oprao zube i umio se hladnom vodom, oprezno se spustio stepenicama do kuhinje gdje je Katie ribala granitne površine. Osjetio je kako se lagano ukočila kad ju je zagrlio s leda. "Oprosti, oprosti", rekao je, zagnjurivši joj glavu u vrat. "Nisam se smio iskaliti na tebi." "U redu je", ljubazno je uzvratila Katie. "Razumijem te."
89 Jane Fallon
Katie je, hvala Bogu, nazvala Malcolma i rekla mu da James danas neće doći na posao jer je bolestan. Bacila je sve dokaze katastrofalne večere; svi su ostaci hrane i prazne boce te školjke već bili bačeni u kontejner koji su ispraznili smetlari. Činilo se da joj ne smeta pretvarati se kako se ništa nije dogodilo i baviti se njime kao i obično, spremajući mu kavu i nudeći mu tost od kojeg mu je bilo zlo. Međutim, James se osjećao kao da mu je potreban brifing, kao da mora ponovno proživjeti strahote prethodne večeri kako bi se mogao suočiti s najgorim mogućim scenarijem. No to je, znao je, bilo besmisleno. Da je pokušao razgovarati o tome što se dogodilo, Katie bi jednostavno inzistirala na tome da je sve u redu te da je nezdravo previše se baviti negativnim stvarima koje su se dogodile u prošlosti, pa makar ta prošlost bila i prošla noć. Stephanie bi mi to dopustila, pomislio je. Štoviše, Stephanie bi mu se rado pridružila u seciranju mučnih detalja. Nekako bi pronašli nešto smiješno u prepričavanju čitave priče -izraz na Saminu licu, s razmazanim ružem za usne, dok je čitala stavke na računu; koliko je Hughu trebalo da shvati o čemu se radi ili mjeru u kojoj mu je Alison sve morala pojasniti ("James je kupovao hranu sve ovo vrijeme, dragi, nije je sam spremao. To je bila laž") - pa bi se na kraju bespomoćno smijali i zbog toga bi čitavu situaciju bilo mnogo lakše podnijeti. Pomišljao je na to da podsjeti Katie na način na koji se Sam spotaknula na izlazu žureći se da što prije pobjegne s izvora nelagode, pri čemu joj se podigla suknja otkrivši dlakave noge i zabrinjavajuće oskudno donje rublje, ali je znao da njoj to neće biti nimalo smiješno, već će reći nešto tipa "O, jadna Sam. Pa, sada je ionako sve zaboravljeno", pa se umjesto toga odlučio vratiti u krevet.
"Ovo je savršeno", objavila je Meredith putem svojeg odraza u zrcalu, a Stephanie se pitala bi li jednostavno trebala odustati od svega. Meredith je na sebi imala smaragdno-zelenu kreaciju koja je izgledala kao nešto što bi željela obući Disneyjeva princeza. Duboki je dekolte otkrivao njezine grozne grudi, dok je nizak struk njezine ionako pozamašne bokove činio još širima. Nalazile su se u kabini za presvlačenje u Selfridgesu, a Stephanie joj je dopustila da proba haljinu samo kako bi dokazala svoju teoriju o tome koliko će grozno u njoj izgledati.
90 Osveta je slatka
"Meredith, ova haljina zbilja nije stvorena za tvoj tip tijela", kazala je diplomatski. "Zar ne?" rekla je oštro pogledavši Natasha u potrazi za moralnom podrškom. "Mmm... da, zbilja nije", rekla je Natasha, koju je Meredith užasavala. "Ovo je haljina u kojoj se osjećam ugodno, a budući da ti dosad nisi smislila ništa bolje, tada je ova haljina to." Stephanie se trgnula na implicitnu uvredu u Meredithinu komentaru. "Mislim da bi trebala pričekati. Još uvijek imamo nekoliko tjedana prije dodjele i sigurna sam da ćemo pronaći nešto što će nam se svima svidjeti." "A što ako ovu haljinu u međuvremenu prodaju? Što ako mi ne uspiješ pokazati ništa drugo što će mi se svidjeti, a ova haljina više ne bude dostupna?" Stephanie je bacila oko na svjetlucavu grozotu boje graška; bilo je teško zamisliti da će se stvoriti red za kupnju jarkozelenih haljina s volanima. "Znaš što?" rekla je. "Ovu ćemo kupiti za svaki slučaj, a kad pronađemo nešto bolje možemo je vratiti." "Ako pronađeš nešto bolje", ledeno je komentirala Meredith. "Da, naravno, ako", Stephanie se uspjela neiskreno nasmiješiti. Brzo je pogledala na sat dok je Meredithina pažnja bila usmjerena na nešto drugo. Odlazak kući te večeri očekivala je s jednakom dozom radosti i strepnje. James se trebao vratiti, pa će se Stephanie iz prve ruke moći uvjeriti koliko ga je ranila njihova prva mala strelica osvete. Naravno, on joj neće moći ispričati o svojoj traumi, ali Katie joj je kazala dovoljno da zna kako se mora osjećati poniženo i više no malčice budalasto. Jučer se očito vratio na posao i stigao kući ljut kao ris jer je Malcolm morao na teren kako bi pregledao zlatnog retrivera Richarda i Simone, koji je imao infekciju uha, a Simone mu je ispričala čitavu priču. Malcolm je, pak, sve prenio Simonu i Sally, pa je James ostatak dana bio izložen nemilosrdnom - iako je Katie bila sigurna i dobronamjernom - zadirkivanju. "Bijesan je na Simone", otkrila joj je Katie. "Što je zbilja smiješno, jer mislim da je oduvijek mislio kako joj se sviđa." "A ne sviđa joj se?" prekinula ju je Stephanie, smijući se. 91 Jane Fallon
"Ne, mislim da ne. Richard je jako zgodan i lud je za njom. Mislim da je samo bila pristojna." "A kako se ti osjećaš?" upitala je Stephanie. "Znam da je to grozno priznati, ali osjećam se dobro. Tako mu i treba", kazala je Katie s uvjerenjem. Stephanie se pitala veseli li se James više no inače što će idućih nekoliko dana provesti u Londonu jer tu nije bilo nikoga pred kime je ispao idiot. Večeras je planirala biti posebno pažljiva prema njemu, što će biti smirenje pred buru, dok ona i Katie pokušaju odlučiti što bi im trebao biti idući korak. U pet do pet ona i Natasha već su se taksijem vozile na sjever, dok je odvratna zelena kreacija u karakterističnoj žutoj vreći počivala na sjedalu između njih. Katie joj je rekla da James obično kreće za London oko pola dva ali, kazala je Stephanie, nikad nije kući stizao do poslije pet. Nijedna od njih nije imala pojma zbog čega mu je toliko trebalo da stigne. "Sjeti se," rekla joj je Natasha zagrlivši je kad je taksi skrenuo iza ugla u Aveniju Belsize, "samo stisni zube i smješkaj se." Jamesov automobil bio je parkiran na ulici ispred kuće, primijetila je kad se taksi približio odredištu. Uranio je. Stephanie se nasmiješila samoj sebi. Očito ga je pogodio fijasko u Lincolnu. "Bok", povikala je otvorivši ulazna vrata. Finn je niotkuda navalio na nju, a zatim se iz dnevnog boravka pojavio James i čvrsto je zagrlio. "Danas si uranio", rekla je bez daha kad ju je ispustio iz zagrljaja. "Nije bilo gužve na cesti, pa sam veći dio puta vozio sto na sat. Želio sam što prije stići kući. Oboje ste mi nedostajali." "Odlično", Stephanie se odmaknula od njega. "Možeš pomoći Finnu sa zadaćom." "I", kazala je kad su sjeli za večeru, "kako ti je prošao tjedan?" "Da, dobro, u redu", odgovorio je, ništa ne otkrivajući. "A tebi? Je li Meredith još uvijek prava noćna mora?" Stephanie se upitala je li dobro čula. James se nikad nije raspitivao o njezinu poslu. Nikad. Činjenica da se uopće sjećao da ima klijenticu koja se zove Meredith sama je po sebi bila pravo čudo.
92 Osveta je slatka
"O, Bože," rekla je, "ne smijem ni početi o Meredith." James se nasmijao. "Ne, slobodno, želim čuti sve o njoj. Je li ti se već upucavala?" Bože, pomislila je Stephanie, stvarno mora biti očajan kad priča o svemu samo ne o sebi. Stoga mu je ispričala sve o zelenoj haljini - čak je izvukavši iz vreće kako bi ilustrirala svoju poantu - a on se smijao i kazao da Meredith u njoj sigurno izgleda kao brežuljčić. Stephanie je na trenutak zaboravila što im se događa, a onda ju je pogodilo saznanje koliko je njemu bilo lako praviti se da je sve normalno, da su sretan par koji se opušta nakon napornog dana na poslu, da on, u stvari, nema ljubavnicu skrivenu na selu te da čitava njegova egzistencija nije laž. "U svakom slučaju," rekla je, ponovno pospremajući haljinu u vreću, "bolje mi je da je ne zgužvam u slučaju da je moram vratiti."
93 Jane Fallon
Poglavlje 18 Katie je imala dobar dan. No, nije tako počeo. Razveselio ju je Jamesov fijasko na večeri; sve je prošlo baš kao što je i bilo planirano. Vidjeti Jamesa uzrujanog i posramljenog u njoj je izazvalo neočekivanu navalu zadovoljstva zbog čega je istovremeno osjećala krivnju i ushit. Mislila je da će joj ga možda biti žao, ili da će biti u iskušenju priznati koju je ona ulogu odigrala u njegovu tragikomičnom poniženju, ali otkrila je da unutar nje počiva dobro skrivena srž načinjena od čistog čelika, pa ga je bez trunke sažaljenja promatrala kako se potišteno vuče naokolo. Međutim, kad su se jutros pozdravljali uoči njegova novog trodnevnog izbivanja, pogodilo ju je saznanje da je njezina veza - za koju je do prije nekoliko tjedana mislila da je savršena - završena. Shvatila je da plače na njegovu ramenu, a on je, idiot kakav je bio, pomislio da je razlog tome što će joj nedostajati, iako je na neki čudan način to zapravo i bio razlog. Poljubio ju je u tjeme. "Vratit ću se u nedjelju, ti smiješna djevojko", rekao je, a Katie je pomislila kako to patronizirajuće zvuči, pa je prestala plakati i sjetila se što radi i zašto. Kad je otišao, bez volje je pregledala poštu koja je sadržavala poruke i od Hugha i Alison (Krasna večer. Trebali bismo to uskoro ponoviti.) te Sam i Geoffa (Hvala puno kao i uvijek!). Ni jedni ni drugi nisu ni jednom riječju spomenuli neugodan kraj večeri, pa je znala da to nikad ni neće učiniti; jednostavno će polagano nestati iz njihova društva i na kraju uključiti neki drugi jadan par u svoj ekskluzivni mali društveni kružok. Uz malo sreće, više se nikad neće morati truditi voditi ljubazne razgovore s bilo kime od njih, osim pozdrava kad se sretnu u pošti. Richard i Simone će joj više nedostajati, oni su barem bili bliži njezinim godinama i imali su zajedničkih interesa. No oni će ionako, vjerojatno, misliti kako je čitava stvar bila grozno smiješna, pa je bila sigurna da će, ako jednom kad sve ovo bude gotovo, a ona ponovno nazove Simone i upita je želi li poći na piće, njezin odgovor biti pozitivan. U međuvremenu nije namjeravala nikoga gledati u oči jer je znala da bi 94 Osveta je slatka
Jamesu bilo previše neugodno napraviti prvi korak, a ona je željela da pati zbog gubitka prijatelja. Počela se ogledavati po svojoj kućici i misliti kako bi bilo lijepo ponovno je imati samo za sebe. Mogla bi nabaviti malo ljubičaste boje ili možda blijedoružičaste te osvježiti dnevni boravak okrečivši jedan zid u boju koju James nikad ne bi trpio. Moći će upaliti koliko god svijeća bude željela, bez njegovih komentara o tome kako cijeli stan miriše kao crkva. Stanley će opet moći sjediti na kauču. Do trenutka kad je nekoliko minuta prije deset zazvonilo zvono na ulaznim vratima, u mislima je preuredila čitavu kuću i posve zaboravila na Owenov termin. Sada mu je automatski postavila nekoliko pitanja ("kako spavaš?", "smijem li ti pogledati jezik?"), lagano se užasavajući što će ga još sat vremena morati slušati kako ponavlja istu staru priču, kad ju je posve iznenadio. "Selim se", iznenada je rekao. "Zaista? Odlično." Owen je oduvijek bio postojan u tome da ga nitko neće istjerati iz njegova doma unatoč nemogućoj situaciji. "Imam malu kućicu u Ulici Springfield Lane. Samo je unajmljujem, ali, znaš, i to je početak." "Što te potaknulo na taj potez?" upitala je Katie. "Ono što si mi rekla prošli tjedan. O tome kako te negativna energija uništava ako nisi pažljiv." Katie se nasmijala. "To ti govorim već mjesecima." Owen je rukom prošao kroz kosu. "Mislim da sam te tek sada počeo slušati. U svakom slučaju, trebao bih ti zahvaliti. Čim sam donio odluku, počeo sam se osjećati mnogo optimističnije. Upravo kao što si mi i rekla da hoću. Kao da sam preuzeo kontrolu." Katie se osjećala kao što je pretpostavljala da se osjeća svaka ponosna majka dok gleda svoje dijete kako prvi put vozi bicikl bez pomoćnih kotača. "Bože", rekla je. "Svaka čast." Bilo je sjajno pomisliti da je možda nekome promijenila život, ma o kako se malenoj promjeni radilo. Uspjela je zadržati taj osjećaj čak i kad joj je Owen kazao da je, pakirajući stvari, bacio sve što je pripadalo njegovoj ženi preko zida vrta, uglavnom nakon što ih je na neki način oštetio ili uništio. Jedna od njih - malena Moorcroft vaza koju je Miriam za vjenčanje poklonila 95 Jane Fallon
majka i koju je pronašao u kutiji na tavanu - razbila je njezin i Tedov stakleni prozor koji gleda na vrt. "A vrijednost?" upitala je Katie, ne znajući što bi na to rekla. "Tako im i treba. Vidio sam ih kako su se jedne večeri tamo ljubakali kad sam pogledao preko zida. Nije ih bilo briga što zavjese nisu bile navučene", kazao je Owen kroz stisnute zube. Katie se nasmijala protiv volje. "Ne, mislila sam na vazu." "Oh. Vjerojatno je bila jako vrijedna." Izgledalo je da će se, unatoč Owenovoj tvrdnji da je prebolio Miriam, ipak ponovno vratiti na istu staru priču ("ona je kučka, a on kopile"), no kad ga je Katie zatražila da joj opiše svoj novi dom i što namjerava učiniti s njim, Owenovo se raspoloženje promijenilo, a njegov novootkriveni optimizam vratio. Uspjeli su provesti preostalo vrijeme razgovarajući o bojama i pločicama, pa je, iako bi se Katie još uvijek radije povukla u drugu sobu i pustila igle da rade svoje kao što je činila sa svim ostalim klijentima, sat prošao mnogo ugodnije no obično. "Možda ćeš", usudila se kazati Katie nakon tretmana, "jednom kad se smjestiš u novoj kući, moći pronaći posao." Nije rekla ono što je odista željela reći, a to je bilo "a onda mi možeš vratiti sav novac koji mi duguješ", ali je to bilo implicirano. "Da", odgovorio je Owen smiješeći se. "Tko zna, možda hoću." Nakon što je otišao, odjenula je jaknu i odvezla se do dućana Homebase na rubu Lincolna gdje je pokupila uzorke pastelnih boja, a onda i do prodavača novina gdje je kupila nekoliko časopisa o dizajnu interijera. Nije bilo ničega lošeg u tome da prikupi par ideja.
"Umoran sam, možda bismo mogli preskočiti kino. Otići ranije na počinak." "Ali, već sam kupila karte", rekla je Stephanie, nedužno se smiješeći. "Ti već tjednima pričaš o tome kako želiš pogledati ovaj film, pa sam mislila da će to biti lijepo iznenađenje." "I jest. Stvarno cijenim tu ideju, ali jednostavno nisam raspoložen za kino. Znaš što, možda bi ih mogla zamoliti da ti zamjene karte za neku drugu večer". 96 Osveta je slatka
Stephanie se natjerala da namjesti povrijeđen izraz lica. "Ali Cassie dolazi pričuvati Finna. Molim te, James, ovih dana gotovo nikad ne uspijem negdje izaći." James je rukom protrljao čelo. "OK", rekao je. "U koliko sati počinje?" Pobjeda. Ono što James, naravno, nije mogao znati, bilo je da je Stephanie bila posve svjesna činjenice kako je on već prosjedio kroz novi film Willa Smitha nešto ranije tog tjedna s Katie, jer je Katie u jednom od telefonskih poziva spomenula da su išli u kino kako bi James pokušao zaboraviti debakl s večerom. dodavši da je poslije rekao kako bi si "radije britvicom izrezao oči no ponovno prosjedio kroz to sranje od filma". "Sjajno", kazala je Stephanie. "Znaš," sada je rekao, upravo kad su se Stephanie i on spremali napustiti kuću, "čuo sam da film nije tako dobar kao što zvuči." "Gdje si to čuo?" upitala je Stephanie. "Ma, negdje sam pročitao lošu kritiku. Ne sjećam se više gdje." "Pa, svaki film dobije nekoliko loših kritika. Možeš li se sjetiti zadnjega koji je dobio samo pozitivne kritike?" Znala je da umire od želje da kaže "film je sranje, OK, već sam ga gledao", ali to ne smije jer bi joj tada morao objasniti zbog čega joj tijekom tjedna u telefonskom razgovoru nije rekao da je bio u kinu i onda izmisliti priču o tome u čijem društvu. James je uvijek tvrdio da u Lower Shippinghamu nema nikakav društveni život osim brzinskog piva u lokalnom pubu s Malcolmom ili Simonom. Umjesto toga promrmljao je "da, vjerojatno si u pravu" i oklijevajući ugurao ruku u rukav jakne. Kad su stigli, Stephanie se upitala kažnjava li možda sebe više no njega. Film je bio beskonačno dug. Udobrovoljiti su je mogli samo Jamesovo meškoljenje i uzdasi. U jednom trenutku, nakon otprilike sat i pol, nagnuo se prema njoj i prošaputao joj na uho da bi možda mogli odustati i otići na pizzu, ali ga je ona odbila jer je željela ostati i vidjeti kako završava "u slučaju da film postane bolji". "Sada više neće postati bolji", Ijutito je kazao. "Kako znaš?" upitala je. "Možda hoće." 97 Jane Fallon
"No dobro", rekla je jednom kad je film konačno završio, a oni su se u taksiju vozili kući. "Tko je mogao znati da će biti tako loš?" James je samo šutio. "A onda su mu se oči posve okrenule u glavi." Stephanie je mogla čuti Finna kako razgovara na telefon dok je trčala niz stepenice. Čula ga je da zvoni u kupaonici, pa je povikala: "U redu je, ja ću se javiti". No, bilo je prekasno. Nije imala pojma s kim je razgovarao - jednako je vjerojatno bilo da se radi o telemarketeru kao i nekom njegovu prijatelju - s jednakim bi žarom zabavljao bilo koga tko je želio slušati grozne detalje prerane Spikeove smrti. "Jezik mu je visio van", govorio je kad mu je uzela slušalicu iz ruke. "Tko je to?" prosiktala je. "Baka", rekao je Finn preokrenuvši očima kao da je želio reći: "tko bi drugi mogao biti?" "Idi i započni onaj projekt o Vikinzima koji moraš napraviti. Ja ću ti doći pomoći za par minuta", rekla je Stephanie, rukom prekrivši slušalicu. "Zdravo Pauline, kako si?" "Oh, bolje nakon što sam čula sve o hrčku Finnova prijatelja", rekla je njezina svekrva smijući se. Stephanie su, suprotno svim klišejima, roditelji njezina supruga bili istinski dragi. Prvi put kad ju je James poveo kući - mjesecima nakon što su se počeli viđati te nakon njegovih brojnih protesta da svoje djevojke nikad ne upoznaje s obitelji -ispričavao se cijelim putem tamo, rekavši joj da je kuća mala, a ukus njegovih roditelja staromodan. Ona mu se samo smijala - on još nije upoznao njezinu obitelj, ali je iz nekog razloga odlučio da moraju biti bogati pripadnici više srednje klase. No, bio je u krivu; pripadali su nižoj srednjoj klasi i bili siromašni, ali je poslije shvatila da su njegove pretpostavke više imale veze s njim nego s njom. On se sramio toga odakle je potjecao. James je oslikao tako živu sliku da je Stephanie, kad su stali ispred uredne male obiteljske kuće, pomislila da su na krivom mjestu. OK, nalazila se u ograđenom susjedstvu u kojem su sve kuće bile iste, ali sve su bile vrlo dobro održavane. Pogledom je potražila grafite, zapuštenu djecu i prodavače droge za koje je mislila da su dio Jamesova opisa mjesta na kojem je odrastao, ali sve što je vidjela bio je čudan vrtni patuljak te kameni zidovi. Jamesova majka Pauline i otac John širom 98 Osveta je slatka
su otvorili vrata čvrsto zagrlivši sina jedinca te zaželjevši dobrodošlicu Stephanie kao da im je kćerka koju su oduvijek željeli. "Oni su jednostavni ljudi", kazao joj je James u automobilu na putu kući. "Jednostavni ljudi s jednostavnim životima." "Dragi su", odgovorila je Stephanie, odjednom se počevši osjećati zaštitnički prema njegovim roditeljima, pogotovo prema Pauline. "I znaš, jako se ponose tobom." "Da, znam", rekao je, malčice se opustivši. "Ja sam jedini među djecom njihovih prijatelja koji je otišao na fakultet. To im daje nešto čime se mogu hvaliti." "Pa, ja mislim da su krasni", rekla je, pojačavši radio kao da želi reći da je razgovor završen. U godinama koje su slijedile, Stephanie bi iskoristila svaku priliku da se vidi s Jamesovim roditeljima. Pauline je bila upravo onakva kakvom bi svaka majka trebala biti; topla i ljubazna te vrlo pažljiva. Uvijek prisutna u pozadini s čajnikom i tanjurom kolačića, spremna da vas razmazi. Stephanie nije sumnjala da su je vlastiti roditelji voljeli, ali to nisu prečesto iskazivali. Bili su zainteresirani, ali emocionalno distancirani. Pauline ju je uvijek grlila i ljubila i nazivala imenima od milja, nježna i mekana kao ogroman medo koji je hodao i govorio. I John je bio vrlo sličan. Bio je iznimno sentimentalan; rasplakala bi ga priča iz novina o izgubljenom djetetu ili napuštenom psiću, što je bila odlika zbog koje se James sramio, ali koja bi u Stephanie probudila želju da Johna čvrsto zagrli. Kad se rodio Finn, John se rasplakao od sreće, držeći u rukama svojeg prvog unuka istovremeno se smijući i plačući. Stephanieni roditelji, koji su već imali brojnu unučad zahvaljujući njezinu starijem bratu i sestrama, također su bili tamo, ali su normalno razgovarali s Finnom kao da su ga nazvali da im da nekoliko savjeta o hipoteki. Stephanie je oduvijek žudjela za malo više neobuzdanih emocija u svojem životu. A sada ih je i imala. Posljednja stvar koju je sada željela učiniti bilo je otkriti Pauline i Johnu da je njezina i Jamesova veza gotova, ali pretpostavljala je da moraju saznati prije ili kasnije. Znala je da je Pauline povrijeđena što ih James nikad nije pozvao da ga posjete u Lincolnshireu, pa je odlučila da je stiglo vrijeme da to ispravi. Nije se ugodno osjećala što će ih iskoristiti kao pijune u svojoj kampanji protiv njihova sina, ali pobrinut će se da to nikad ne saznaju - štoviše, čvrsto je odlučila da će se 99 Jane Fallon
pokušati pobrinuti da se dobro provedu - a osim toga, ionako će uskoro morati otkriti na što je sve spreman. "Imam ideju", kazala je sada na telefon. "James uvijek govori kako bi lijepo bilo da ga dođete posjetiti na selo..." "Zaista?" upitala je Pauline, a nota nepatvorenog zadovoljstva u njezinu glasu u Stephanie je izazvala natruhu grizodušja. Upitala se može li svoj plan sprovesti u djelo. Željela je da može biti sigurna da će James biti ljubazan prema svojim roditeljima kad se pojave. Na licu mjesta je odlučila da bi bilo preokrutno pustiti ih da se pojave kao iznenađenje iako bi to Jamesu izazvalo najviše problema. No, također je znala da će ih, ako mu najavi da dolaze, nazvati i reći im da je prezauzet te da bi umjesto toga jedan vikend trebali doći u London. "Zato smo", rekla je improvizirajući, "mislili da biste vi i John možda željeli provesti nekoliko dana u Lincolnu. Rezervirali bismo vam lijep hotel u centru grada jer je stan iznad veterinarske stanice malo premali. Tako nećete biti zatočeni u Lower Shippinghamu dok James bude radio, već se možete prošetati do katedrale i starog grada. Bilo bi to poput odmora." Savršeno. Na taj će način biti dovoljno blizu Jamesu da ga učine nervoznim, ali ne toliko blizu da bi mogao pomisliti kako bi mogli doći u kontakt s Katie. Jasno, istina je bila da će se Katie pobrinuti da se to zaista i dogodi, no James to, naravno, nije znao. "Hoćete li ti i Finn također biti tamo?" s nadom je upitala Pauline. Stephanie se često pitala je li Pauline mislila da je loša supruga, napuštajući Jamesa polovicu tjedna, ali čak i da jest, ona joj to nikad ne bi rekla. "Finn mora u školu." "Možda bismo trebali pričekati do praznika? Tada bismo svi mogli biti zajedno." "Znate što?" kazala je Stephanie. "Zašto ne dođete kod nas nakon Lincolna? James vas može dovesti, a vi biste mogli ostati za vikend. To bismo svi voljeli. Mogli bismo to učiniti idući tjedan. Nemamo nikakvih planova za taj vikend." "Bože", rekla je Pauline, zvučeći uzbuđeno poput školarke, "to zvuči sjajno. Samo da popričam s Johnom i nazvat ću te s odgovorom." Stephanie je poklopila slušalicu. Ovo gotovo da je bilo prelako.
100 Osveta je slatka
Poglavlje 19 "Kako to misliš 'dolaze u ponedjeljak'?" James je znao da viče i znao je da Stephanie vjerojatno misli da pretjeruje sa svojom reakcijom, ali nije si mogao pomoći. Ovo nije moglo biti istina. Stephanie mu je rekla da je njegova majka spomenula činjenicu kako ih nikad nije pozvao da ga posjete u Lincolnu te da joj ju je bilo toliko žao da im je predložila da to učine ovaj tjedan. "Što sam drugo mogla učiniti?" upitala je. "Mislim da smatra kako je se sramiš i učinila mi se užasno tužnom zbog toga. Neće ti ništa biti ako ih primiš u posjet na nekoliko dana, zar ne?" "Ali, moram raditi", odgovorio je, hvatajući se za slamku. "Nemam se vremena brinuti za to da se zabave." "Upravo tako", kazala je Stephanie. "Zato sam im rezervirala sobu u hotelu u Lincolnu. Mogu razgledavati grad i zabaviti se. Ako radiš navečer, imat će mnoštvo restorana, ili kazalište u koje mogu otići. Osjećat će se željenima, a ti ćeš ih vjerojatno morati vidjeti samo jedanput. Onda mogu doći ovamo, a ja ih mogu zabavljati čitav vikend." "Da, pretpostavljam da si u pravu", preko volje je priznao James. Mogao je vidjeti da je Stephanie u pravu. Osim toga, ako to sada obavi, godinama se više neće morati brinuti da će ga ponovno moljakati da ih pozove u posjet. Ponekad ga je grizla savjest zbog načina na koji je tretirao svoje roditelje. Volio ih je, zaista jest, i tijekom godina počeo je cijeniti koliko su toga pokušali učiniti za njega. No, iz nekog bi se razloga, kad god bi ih vidio, ponovno pretvarao u namrgođenog tinejdžera, otresajući se na majčine pokušaje da razgovara s njim o poslu i prepotentno je ispravljajući svaki put kad bi pogrešno upotrijebila neku riječ. Puno ih je bolje volio na daljinu. Ako dopusti Stephanie da nastavi sa svojim planom, svi su mogli biti samo na dobitku; njegovi roditelji moći će ispričati svim svojim prijateljima da ih je njihov razmetni sin pozvao u goste na nekoliko dana, a on će se moći osjećati dobro zbog geste, iako će ustvrditi kako su ga poslovne obveze spriječile da ih vidi češće no samo navečer. Zapravo, što je više razmišljao o tome, to mu se Stephaniena ideja činila sve genijalnijom. 101 Jane Fallon
"U pravu si", kazao je, nasmiješivši se prvi put otkad mu je objavila vijest o roditeljskoj posjeti. "To je sjajna ideja."
Katie je subotu provela baveći se sobom. Odlučila je da će ubuduće biti tako. Ona će biti na prvom mjestu, a svi drugi mogu čekati. Oduvijek je potrebe drugih ljudi stavljala ispred vlastitih - Jamesove, svojih prijatelja, klijenata, osobe koju je jednom srela u banci. Nije bilo bitno tko su bili, njezin prirodni instinkt bio je pomoći im. "Lako te preveslati", kazala joj je majka jednom prilikom kad je posudila novac koji zapravo nije imala susjedu za kojeg je znala da joj ga nikad neće vratiti. Pa, nikad više. Svoj novi život otpočela je obojavši i izravnavši kosu. James je obožavao njezine dugačke plave uvojke. Oni su bili prva stvar koju je na njoj primijetio, jednom joj je rekao. Volio ih je vrtjeti oko prstiju i znao je provesti sate fasciniran njima. Kemikalije su pekle kao živi vrag, ali to je vrijedilo istrpjeti kako bi mogla vidjeti izraz njegova lica kad je ugleda. Da bude iskrena, ravna joj kosa doista nije odgovarala, ali nije ju bilo briga. Na kraju krajeva, to je bila samo kosa. Za nekoliko će mjeseci opet narasti. Razmišljala je o tome da je oboji u crno - oduvijek je željela biti tamnokosa i misteriozna - no to je vjerojatno ipak bilo previše. Nije željela odbiti Jamesa prije no što bude spremna. Stoga je dopustila frizerki da je uvjeri kako je tamnocrvena nijansa -izgled vatrene božice, kako ga je ona nazvala - kao stvorena za nju. Ravna crvena kosa, baš kao i Stephaniena. Nasmijala se kad je ugledala svoj odraz u ogledalu. To će ga sigurno izbezumiti. Kad joj je frizura bila gotova, bila je iscrpljena od napora da mirno sjedi na mjestu tolike sate, pa se spustila u salon ljepote i imala sreće što je netko otkazao termin, tako da se mogla počastiti masažom i tretmanom lica nakon kojeg joj je koža bila ružičasta i sjajna poput bebine. Na putu kući kupila je časopise - žute časopise o slavnima i njihovim problemima s težinom te tračevima o tome tko s kime izlazi - i organske kobasice s krumpirom za večeru. Jamesu je poslala SMS poruku da mu kaže kako je otišla kod majke, a onda je isključila telefon i mobitel. Natočila si je čašu vina, Stanleyju dala komadić odreska koji je James spremio u hladnjak za sebe i koji je jutros odmrznula, te se sklupčala u velikom naslonjaču u dnevnom boravku. 102 Osveta je slatka
Stephanie ju je ranije nazvala da joj otkrije idući korak u planu. Katie se mogla sjetiti dana kad joj je James rekao da više nije u kontaktu s roditeljima. Tada se još nisu dugo viđali, a ona je bila dirnuta što ga je njihovo otuđenje toliko pogodilo. On je pokušao sve, ispričao joj je, kako bi se pomirio s njima, no njegova majka i otac nisu popuštali, pa je morao odustati. Morao je to zaboraviti, rekao je izgledajući tužno, jer ga previše pogađa razmišljati o njima. Kad ga je propitivala da joj točno kaže zbog čega su se posvađali, izmislio je kompliciranu priču o tome kako je njegova majka stala na Stephanienu stranu u razvodu jer je smatrala da je sebičan što pola tjedna inzistira provesti na sjeveru. "Rekla je da misli kako mi je više stalo do karijere nego do obitelji." "Ali, što je s činjenicom da je jedini razlog što si se uopće preselio u London Stephaniena karijera?" indignirano je uzviknula Katie. "Upravo tako", kazao je James. "Razmišljao sam o tome da joj to i kažem, ali nisam želio da ispadne da za čitavu stvar želim okriviti Steph. Oboje smo odgovorni, krivica je jednako moja kao i njezina." "Ti si tako dobra osoba", rekla je Katie, a pomislivši sada na to, glasno se nasmijala. "I tako smo se gadno posvađali. Mama mi je rekla da sam je jako razočarao, a tata joj se pridružio, rekavši da sam ih sve ostavio na cjedilu dopustivši da mi se brak raspadne. Otišao sam prije no što sam rekao nešto što ću zažaliti i otad nisam razgovarao s njima." Katie ga je pogladila po kosi. "O, jadnice moj." "Sve dok Finn može viđati djeda i baku, to je sve što želim. Ja sam odrastao, mogu živjeti bez roditelja." "Ja ne bih mogla izdržati da ne viđam majku", tužno je kazala Katie. "Nadam se da Stephanie cijeni to što si učinio za nju." James se nasmijao isforsiranim smijehom koji je, tada je pomislila, bio protkan tugom. "Ah, čisto sumnjam." U nekoliko drugih prilika, kad bi spomenula njegovo djetinjstvo ili obitelj, imala je osjećaj da su mu roditelji bili vrlo zahtjevni te da je oduvijek smatrao kako nije uspio ispuniti njihova očekivanja. "Ali, veterinar si", rekla je. "Ne možeš biti puno impresivniji od toga." "Oni ne misle tako. Da budem iskren, ne znam što bih točno morao učiniti da ih impresioniram." 103 Jane Fallon
Stoga je, kad joj je Stephanie rekla da James sa svojim brižnim roditeljima razgovara barem jednom tjedno te da ga njegova majka Pauline uvijek ponosno naziva "moj sin veterinar" svima koji su je htjeli slušati, bila malo iznenađena. Sada je mogla razumjeti koliko mu je važno bilo da ga roditelji nikad ne posjete, jer to bi raskrinkalo njegov dvostruki život, ali radilo se o tako razrađenoj laži koju joj je ispričao s mnogo užitka. Stephanie joj je rekla da se radi o dobrim ljudima, pa idući tjedan moraju organizirati vrlo pažljivo kako bi osigurali da Pauline i John ne budu povrijeđeni, a Katie se vrlo rado složila s time. Nije željela biti zločesta ni prema kome, a najmanje prema ljudima koje nije ni poznavala i koji su, tako joj se barem činilo, bili samo još dvije žrtve Jamesove obmane. Žalila ih je.
104 Osveta je slatka
Poglavlje 20 Pahuljica O'Leary je ležala na operacijskom stolu isplažena jezika, nakon što je anestetik učinio svoje. Radilo se o rutinskoj operaciji kakvu je James obavio doslovno već stotinama puta prije. Istina, Pahuljica je bila starija od prosječne mačke koja bi završila na stolu, ali njezina je vlasnica, Amanda O'Leary, čvrsto odlučila da mora popustiti njezinim prirodnim ženskim nagonima i dopustiti joj da omaci barem jedno leglo mačića prije no što joj ženskost bude okrutno oduzeta. Pahuljica je tako bila sparena s bliskim muškim srodnikom kojeg su smatrali dostojnim, što je rezultiralo leglom mršavih, boležljivih mačića crvenih škiljastih očiju i curećih nosića, što je bez sumnje bio simptom previše parenja blisko srodnih životinja. James nikad nije pretjerano volio Pahuljicu, koja je bila najnepahuljastija pahuljasta mačka koja je postojala i koja ga je imala običaj gristi i grepsti kad god bi joj se približio, ali nije se mogao ne diviti koliko je vitko njezino mišićavo tijelo bilo tako brzo nakon što je okotila pet mačića. Primijetio je kako misli da je šteta što i žene nisu takve, a onda se prekorio. Je li zaista postao toliko površan? Da, vjerojatno, priznao si je. Nikad se nije posve priviknuo na Stephine strije i meku zaobljenost njezina trbuha nakon što je rodila Finna. Bože, koliko bi lakše bilo biti životinja. Rijetko ste viđali psa koji se nije želio pariti jer je ženka imala malo celulita na bokovima. No, stvari su se sa Steph u najvećoj mjeri promijenile zato što je iznenada postala iznimno svjesna onoga što bi on mogao pomisliti. Počela se presvlačiti okrenuta mu leđima ili čak u kupaonici sa zatvorenim vratima. Ono što ga je zapravo odbijalo bila je njezina nesigurnost, a ne stvarne promjene na njezinu tijelu. Zbog toga je svoje uzbuđenje počeo doživljavati kao nešto prljavo i neželjeno, nešto zbog čega se ona sramila. S druge strane, Katie je još uvijek bila bez inhibicija. Ženka psa, pomislio je, ne bi ni trepnula da njezin mužjak poševi pola kuja u okrugu. Životinje su se često ispravno odnosile prema stvarima u kojima su ljudi griješili. Često bi mu um odlutao na ovaj način tijekom operacija, pa bi iznenada shvatio kako mu sestra dodaje konac da zašije ranu i čitava bi stvar bila gotova a da on to nije ni primijetio. Prvi put kad mu se to 105 Jane Fallon
dogodilo, danima se brinuo o tome što je sve moglo poći krivo. Sada je to mirno prihvaćao kao svoj način podnošenja zamorne rutine. Oprao je ruke, provjerio da se Pahuljica zadovoljavajuće oporavlja od anestetika i krenuo uz stepenice do recepcije kako bi obavio telefonski poziv prije no što primi idućeg pacijenta. Roditelji mu dolaze u ponedjeljak poslijepodne, pa je morao nazvati Sally u drugoj operacijskoj dvorani i zamoliti je da otkaže njegove poslijepodnevne termine kako bi ih mogao otići vidjeti i još uvijek se vratiti kući dovoljno rano da se Katie ne zapita gdje je bio. Rezervirao im je karte za Važno je zvati se Ernest u Kraljevskom kazalištu u ponedjeljak navečer i rekao im da je on dežuran pa im se neće moći pridružiti. Naravno, njima je bilo jasno da ne bi bilo zgodno da mu telefon zazvoni usred predstave. Sada je još samo morao smisliti razlog da se ne nađe s njima u utorak navečer i bio je slobodan. U utorak će uzeti produženu pauzu za ručak i odvesti ih u neki pub, a u srijedu će ih pokupiti u hotelu i odvesti ih u London. Znao je da će biti razočarani što ih nije poveo u Lower Shippingham da vide gdje radi te da upoznaju njegove kolege, ali to će razočaranje uskoro nadvladati sreća što su ga uopće uspjeli vidjeti i saznanje da se potrudio provesti vrijeme s njima. Gotovo se veselio njihovu posjetu. "Upravo sam vidjela Sam McNeil", kazala je Sally čim je shvatila s kime razgovara. "Još uvijek priča o tome kako si kupio svu hranu za svoju večeru u Le Joli Pouletu i pretvarao se da si je ti spremio. Bože, kako si se osjećao kad su svi saznali?" James se sjetio zbog čega mu Sally nikad nije bila draga i zašto se mora pobrinuti da je zamijeni. "Možeš li otkazati sve što imam dogovoreno za ponedjeljak poslijepodne? Provjeri mogu li Simon ili Malcolm preuzeti moje pacijente za koje nije moguće zakazati novi termin." "Zašto? Gdje ćeš ti biti?" upitala je, a on je pomislio: "Ne, zaista moram otpustiti ovu djevojku, grozna je." "To nije tvoja briga", obrecnuo se. "Samo učini što sam ti rekao." Odložio je telefon ne pozdravivši je, a njegovo je dobro raspoloženje nestalo.
106 Osveta je slatka
Stephanien i Natashin poslovni odnos s Mandee Martin (izbacila je "y" i dodala dva slova "e" kako bi se razlikovala od jedne druge djevojke koja se zvala Mandy i koja je također bila slavna, iako nitko nije znao točno po čemu. Obje su djevojke pokušavale izgubiti i prezime te postati poznate samo po imenu. Trenutno je Mandy s ipsilonom vodila, budući da je u proteklih nekoliko tjedana dobila dva naslova u novinama - prvog "Vatrena Mandy" iznad priče o tome kako se žali da nema dečka, a drugog "Majstorica Mandy" iznad njezine fotografije u treger-hlačama i malo čemu drugome kako odlazi u dućan kupiti boju za zidove. Mandee je vidjela potencijal za naslov "Mandeen momak" ako se uspije fotografirati sa zgodnim mladićem, ili možda "Šeprtljava Mandee" iako to nije zvučalo kao da može biti pretjerano laskavo). Štoviše, ni Stephanie ni Natasha nisu mogle razumjeti zbog čega Mandee uopće plaća usluge stilista, no Mandy s ipsilonom je očito imala svojeg, pa je to vjerojatno bio razlog. Mandeen jedini zahtjev bio je da mora nositi nešto što će joj osigurati pojavljivanje u novinama. Nije bilo važno što je to bilo (hidžab i kuglu iz koje će viriti prskalica i na kojoj će sa strane pisati "bomba", predložila je Natasha smijući se, ali Mandee nije shvatila šalu). Stephanie nije baš bilo drago što im je Mandee klijentica, no Natasha ju je uvjeravala da ne postoji apsolutno nikakva opasnost da je neki novinar upita tko joj je stilist, pa bi trebale uzeti novac i zbrisati. Trenutno su se nalazile u dućanu Agent Provocateur pokušavajući pronaći najmanji komadić donjeg rublja koji se mogao odjenuti kao top a da Mandee ne bude uhićena. Stephanie se nadala da Finnu, jednom kad odraste, nitko neće reći da je njegova majka jednom prilikom ohrabrila devetnaestogodišnju djevojku da navečer izađe više-manje naga. "Možda bi i ti trebala kupiti nešto od ovoga", kazala je Natasha podigavši vrlo lijepe tanga gaćice u kombinaciji s push-up grudnjakom. "To bi Jamesu pružilo nešto za razmišljanje." "Vjerojatno ne bi ni primijetio", turobno je kazala Stephanie. "Kažu da svojeg muškarca nikad ne smijete pustiti iz kuće prije no što mu prvo popušite", javila se Mandee. "U tom slučaju, čak i ako sretne neku prekrasnu ženu, neće zastraniti jer će razmišljati o tome što ga čeka doma."
107 Jane Fallon
"Ti bi zbilja trebala biti bračna savjetnica", rekla je Stephanie. "Muškarci bi stajali u redu da ti dovedu svoje supruge u savjetovalište kad bi mislili da ćeš im dati takve savjete." "Pa, tako je pisalo u nekom časopisu koji sam pročitala." "Predlažem da ovaj razgovor ponovno povedemo kroz nekoliko godina, kad budeš imala dvoje djece i tvoj muž bude smatrao da pod uljepšavanje spada čupanje dlaka iz nosa tvojom pincetom." "Nije valjda da James..." Natasha je užasnuto pogledala Stephanie. "Znaš da i Martin to čini. Vaša veza samo još nije degenerirala do te mjere da to čini pred tobom." "Morate raditi na svojoj vezi. Potruditi se." Mandee je stala s rukama na bokovima, posve nesvjesna činjenice da je prolaznici vani na ulici mogu vidjeti u donjem rublju. Stephanie se nakostriješila. "U koliko si ti točno veza bila, Mandee? I mislim na prave veze, a ne na brzinsku ševu s nekim tipom kojeg nisi čak ni upitala za ime." "Steph", Natasha joj je dobacila pogled upozorenja, no Mandee se nije dala smesti. "Ne, u redu je", rekla je. "Zapravo, sa svojim sam dečkom od četrnaeste godine. Nikad nisam spavala ni s kime drugim." "Stvarno?" Stephanie se zacrvenila od srama. "Sranje. Oprosti." "Ne brini. Svi pretpostavljaju da sam laka. Navikla sam na to." "I da li ti... znaš već... svaki put prije no što ode iz kuće?" upitala je Natasha. "Zaboga, ne. Samo sam vam rekla što sam pročitala u časopisu." "Mandee, želiš li zbilja izaći van ovako odjevena? Hoću reći, zar ti ne možemo pronaći neku lijepu haljinu ili takvo što?" Stephanie je protrljala oči. Uskoro više uopće neće imati klijenata ako ih sve bude nastavila ovako vrijeđati. "Misliš li da bi možda trebala uzeti dva tjedna odmora?" oklijevajući je upitala Natasha dok im je taksi jurio ulicom Camden High Street. "I činiti što?" obrecnula se Stephanie. "Samo mislim da ti možda treba malo odmora, to je sve." 108 Osveta je slatka
"Hoćeš reći, brineš se da ću uvrijediti sve naše klijente?" "Pa", kazala je Natasha, pokušavajući sve okrenuti na šalu, "moglo bi se i tako reći." "Ne trebaju mi lekcije o vezama od devetnaestogodišnje djevojke." "Znam. Ali samo je pokušavala biti ljubazna. No, čak i da nije, ona nam je klijentica, pa si ne možemo priuštiti da se prepiremo s njom." Stephanie je znala da se ponaša poput zlovoljnog djeteta, ali si nije mogla pomoći. "Kad kažeš 'mi', pretpostavljam da zapravo misliš na mene?" "Mislim na nas obje", diplomatski je odgovorila Natasha. "Znam da su iritantne, Mandee i Santana i Meredith, ali to će trajati samo još par tjedana, do dodjele nagrada BAFTA, pa bi nam bilo bolje da jednostavno razmišljamo o novcu i ugrizemo se za jezik." Stephanie je glasno izdahnula. "Znam da si u pravu, no posljednja stvar koja mi trenutno treba su slobodni dani, dobro? Možda sam pogriješila, ovako rastežući tu stvar s Jamesom. Možda sam mu jednostavno trebala reći da se iseli istog časa kad sam saznala za aferu." "Želiš li mi reći da ti fijasko s večerom nije predstavljao ni najmanje zadovoljstvo?" Stephanie se uspjela slabašno nasmiješiti. "Pa, možda malo." "Samo mu zamisli izraz lica kad je ona, kako li se zove -Sam? pročitala što je pisalo na računu." Stephanie se nasmijala. "Katie je rekla da je izgledao poput psa kojeg su uhvatili na djelu kako jede nečiju rođendansku tortu." "Meni je fantastično što je ispočetka sve pokušao zanijekati." "Jadni James", bezizražajno je rekla Stephanie. "A stvari će samo krenuti na gore."
109 Jane Fallon
Poglavlje 21 Jamesu se proteklih nekoliko dana činilo gotovo ljekovitim. Čim se maknuo sa scene svojeg ponižavajućeg fijaska s večerom - kao i svih onih koji su ga bili svjesni - gotovo je postalo moguće zaboraviti da se to uopće dogodilo. Mogao se baviti svojim svakodnevnim poslovima u Londonu a da ne mora slušati vesele komentare svojih sugrađana o onome što je za njega predstavljalo iznimno neugodnu situaciju. To je bio jedan od nedostataka života na selu - svi su znali što svatko drugi radi. Znao je da će se sve ubrzo zaboraviti te da će neki novi lokalni trač zasjeniti njegov fijasko, ali sada ga je boljelo to što su se svi šalili na njegov račun. On se nikad nije uspijevao nasmijati sam sebi. Nakon razgovora sa Sally, nazvao je Malcolma, a zatim i Simona, i rekao im da je se odlučio riješiti. Obojica su protestirala rekavši da za to nema nikakva razloga te da je, osim toga, dobra radnica i neprocjenjivo pouzdana. "Prošle je godine, kad smo imali onaj hitan slučaj, čak došla na posao i na sam Božić", ozlojeđeno je kazao Malcolm. James je, razljućen nedostatkom podrške, na to samo postao još tvrdoglaviji. To je njegova veterinarska stanica, objavio je svisoka. On je imao pravo zapošljavati i otpuštati ljude. "Zašto si se onda uopće trudio pitati me za mišljenje?" upitao je Simon. "Ne možeš samo tako otpuštati ljude", nastavio je prigovarati Malcolm. "Postoje procedure. Usmena i pismena upozorenja i slično." "Nemoj biti smiješan", odgovorio je James. "Ovo nije Goldman Sachs."
Kad ju je nazvao da joj kaže lošu vijest, Sally nije mogla vjerovati.
110 Osveta je slatka
"Šališ se, zar ne?" rekla je, očito isprva smatrajući da se možda radi o nekoj bizarnoj šali. No, kad je postalo očito da je James, zapravo, smrtno ozbiljan, prepustila se ogorčenim suzama. "Ali, što sam pogrešno učinila?" plakala je. "Samo mi reci o čemu se radi i mogu to pokušati ispraviti." James se nije dao smesti. Nije se toliko radilo o kvaliteti njezina rada koliko o njezinu stavu. Zaprimio je nekoliko pritužbi klijenata, rekao je, brzo se snašavši. To, naravno, nije bila istina. Sally je općenito govoreći uživala dobru reputaciju u lokalnoj zajednici. "Od kog?" upitala je. James se jedva uspio suspregnuti da ne kaže "od koga" kako bi je ispravio. Umjesto toga rekao je: "Ne mogu ti reći. To je povjerljiva informacija." "Ali to nije fer", požalila se Sally. "Znaju li Malcolm i Simon za to?" "Bojim se da smo se svi složili glede ove odluke. Jasno, možeš odraditi mjesec dana otkaznog roka kako bi imala vremena potražiti novi posao."
Čim je završila razgovor, Sally je bijesno upala u Malcolmovu sobu. Prije no što je uopće uspjela otvoriti usta, on je podigao ruke u zrak kako bi je zaustavio. "To nema nikakve veze sa mnom i Simonom. Da sam na tvojem mjestu, tužio bih ga za protupravni otkaz. Za takve stvari postoje zakoni." "Nikad to ne bih učinila", ozlojeđeno je kazala Sally. "Jednostavno ću potražiti drugi posao i otići. Ali voljela bih razumjeti što sam to pogrešno učinila." "I ja isto", kazao je Malcolm zagrlivši je.
Pola sata nakon telefonskog razgovora, James je počeo misliti da je možda malčice pretjerao sa svojom reakcijom. Na kraju krajeva, Sally 111 Jane Fallon
se samo našalila s njime i nije mogla znati da je pogodila tako bolnu točku. Bavio se mišlju da je ponovno nazove i kaže da je nije htio otpustiti, ili da je ustanovio kako su pritužbe bile izmišljene pa je stoga, naravno, promijenio mišljenje o njezinu odlasku, ali je smatrao da je prošao točku s koje više nema povratka kad joj je rekao da ima loš stav, pa je odlučio da je ipak bolje ostaviti stvari kakve jesu. Dat će joj dobru preporuku, pa je bio siguran da neće imati nikakvih problema pronaći novi posao. Osim toga, ispao bi slabić pred Malcolmom i Simonom da se sada povuče, a to je bilo nešto što nije dolazilo u obzir.
S dvostrukom strahotom - otpuštanjem Sally i fijaskom s večerom - a tu je bio i posjet njegovih roditelja koji su ga čekali u Lincolnshireu, Jamesa je u subotu obuzeo osjećaj nadolazeće zle kobi koji je prijetio da potpuno zasjeni njegov dragocjeni dan odmora. Bio je to osjećaj kakav nije osjetio još od školskih dana, kada bi posljednjih par prekrasnih dana ljetnih praznika bilo uništeno zbog depresivne pomisli na početak nove školske godine. Predugo je ostao u krevetu, poput potištenog tinejdžera, izronivši iz spavaće sobe u pola dvanaest da bi pronašao Finna kako Ijutito sjedi na vrhu stepenica, neposredno pred vratima spavaće sobe. "Mislio sam da me vodiš u park", optužujući je kazao. "Čekam te ovdje već sat i jedanaest minuta." Pogledao je na sat. "I dvadeset i sedam sekundi." Jamesa je preplavio osjećaj krivnje. Ionako je rijetko viđao Finna, a zaista mu je obećao da će igrati nogomet u Regents Parku ako vrijeme bude lijepo. "Pa, zašto me nisi probudio?" rekao je, razbarušivši mu kosu. Finn se izmaknuo van njegova dometa. "Jer mi je mama rekla da ne smijem. Rekla je da mora da si jako umoran kad spavaš tako dugo i da te trebam ostaviti na miru." "Znaš što?" kazao je James. "Idući me put svejedno probudi. Obećavam da se neću ljutiti, bez obzira na to koliko sam umoran, OK?" Finn je pokušao i dalje izgledati kao da se ljuti. "OK", rekao je. "A sada, idemo pronaći mamu i vidjeti hoće li nam dopustiti da spakiramo stvari za piknik. Kako ti se to čini?" 112 Osveta je slatka
"Samo ti i ja", rekao je Finn, koji je obožavao majku, ali je očajnički žudio za malo muškog druženja s ocem. "Naravno", odgovorio je James, uvjeren da je uspio steći sinov oprost. "Samo nas dvojica."
113 Jane Fallon
Poglavlje 22 Za put vlakom iz Cheltenhama do Lincolna trebala su tri i pol sata, uz presjedanje u Nottinghamu. Pauline je proučila vozni red i činilo se da ne postoji lakši ili brži način, pa se opskrbila sendvičima i bocama vode za hitne slučajeve i uvjerila se da je John sačuvao sportsku stranicu i kulturu iz jučerašnjih novina kako bi se imao čime zabaviti. Ona je namjeravala završiti roman Maeve Binchey koji je počela čitati prije nekoliko dana. Od kuće do kolodvora će uzeti taksi, što je bio pomalo nepotreban trošak, ali John ovih dana nije mogao u autobus zbog koljena. Stići će na vrijeme da kupe karte i pronađu pravi peron bez prevelike žurbe. Bit će to prava pustolovina. Bili su iskusni putnici što se rute prema Londonu tiče. Posjećivali su Jamesa, Stephanie i unuka možda tri ili četiri puta godišnje, obično prespavavši jednu noć u gostinjskoj sobi. Prošle su godine otkad su iz kuće izbivali više od toga - Stephanie ih je uvjerila da ovaj put u Londonu provedu dvije noći jer se brinula da će biti umorni od duge vožnje automobilom iz Lincolna. Uz dvije noći koje će provesti u hotelu u Lincolnu, to je značilo da ih kod kuće neće biti čak četiri noći, što je gotovo bio pravi godišnji odmor. Susjeda Jean pripazit će na kuću i nahraniti njihova kanarinca. Stephanie je pronašla hotel - činjenica da je ona željela rezervirati hotel kako se oni ne bi morali mučiti bila je tipična za Stephanie. Pauline se smatrala pravom sretnicom što je imala takvu snahu. Imala je prijatelje koji su jedva uspijevali održati bilo kakvu vezu sa svojim sinovima nakon ženidbe, no Pauline se Stephanie svidjela od trenutka kad su se upoznale, a taj je osjećaj, na sreću, bio obostran. Štoviše, Pauline je katkad mislila da je njezino društvo draže Stephanie no Jamesu. Mogla je razumjeti zbog čega ih James nikad prije nije pozvao u Lincolnshire - iako su, jasno, nekoliko puta bili u posjetu dok je čitava obitelj tamo živjela, odsjedajući u ogromnoj seoskoj kući u blizini Jamesove veterinarske stanice. Sada kad su kuću prodali - kako bi platili svoj londonski dom, koji je bio upola manji i bez okućnice James je morao živjeti u stanu iznad ordinacije gdje, naravno, nije bilo mjesta za njegove roditelje. Ideja s hotelom zaista je bila genijalna, a 114 Osveta je slatka
Steph i James su velikodušno ponudili da ga plate, jer su znali da nema šanse da bi si ga Pauline i James mogli sami priuštiti. Osim toga, kupio im je i karte za kazalište. Zaista je bila sretna. Kad je James u subotu navečer stigao kući, Katie se pobrinula da ga pozdravi na dovratku izgledajući toplo, meko i neprijeteće. "Što si učinila s kosom?" užasnuto je upitao. Katie, koja je imala nekoliko dana da se privikne na svoj novi izgled, skoro je zaboravila koliko će to šokirati Jamesa. "Poželjela sam promjenu", odgovorila je. "Ali, zašto crvena boja? Obožavam tvoju plavu kosu." "Priviknut ćeš se", veselo mu je kazala, a on se naljutio i rekao da se ne želi naviknuti jer mu se sviđala onakva kakva je bila. "Zar ne voliš crvenu kosu?" upitala je, a on je na to promijenio temu. "S druge strane, ovaj top", kazao je uguravši ruku ispod novog duboko izrezanog topića koji je kupila ranije tog dana, "me dovodi do ludila." Odgurnula ga je, smijući se. "Poslije", rekla je, zapravo se nadajući da će kasnije biti preumoran. Upitala ga je kako je proveo tjedan dok mu je točila vino u čašu i promiješala složenac od slatkog krumpira. Ispitala ga je o tome što ga sve čeka u idućih par dana, a on je odgovorio: "oh, znaš već, uobičajene stvari", ni ne spomenuvši činjenicu da mu roditelji dolaze u posjet.
Katie je odlučila da želi proširiti paletu usluga koje je nudila svojim klijentima, pa se upisala na večernji tečaj refleksologije na učilištu u Lincolnu. Već je dugo željela učiniti nešto takvo, ali tečajevi su se održavali utorkom navečer, a James ju je uvijek uspijevao uvjeriti da bi bila prava šteta - čak nefer, kao što je znao reći - da ona jednu od tek nekoliko večeri koje mogu provesti zajedno ne bude kod kuće. Sada je odlučila da će to ipak učiniti. Više je nije bilo briga što on misli. Nakon kratkog gunđanja ("Zaista? Utorkom? Mislio sam da smo se složili da je naše vrijeme provedeno zajedno dragocjeno.") shvativši da Katie ne namjerava odustati kao što je to obično činila, odjednom je odlučio promijeniti taktiku. 115 Jane Fallon
"Tečaj počinje ovaj tjedan?" upitao je. "Ovaj utorak?" Odgovorila mu je potvrdno, na što je upitao "u koliko sati", a ona je shvatila da je razmišljao o tome kako bi se možda ipak mogao naći s roditeljima na večeri. Rekla mu je da tečaj počinje u sedam i završava u devet i trideset. Bila je to nedužna mala laž. Tečaj je zapravo trebao početi u sedam i trideset, ali poslije mu je mogla objasniti da je pogriješila. Rano su otišli na počinak nakon prilično automatiziranog seksa, a Katie je primijetila kako razmišlja o tome kako je čudno bilo da nekoga možete voljeti jedan dan, a već idućeg ne možete ni zamisliti što ste uopće vidjeli u njemu. Bilo je to kao da ste bili zaslijepljeni, a onda ste najednom progledali i ostali posve izloženi svim neprivlačnim, pa čak i lagano odvratnim karakteristikama vašeg voljenog.
James se, naravno, morao suočiti sa Sally kad je rano idućeg jutra stigao u veterinarsku stanicu. Razmišljao je o tome kako će se postaviti i odlučio da će biti prijateljski nastrojen, ali strogo poslovan. Neće se ispričavati zbog odluke koju je donio. Očekivao je da će Sally biti ratoborna, da će mu se suprotstaviti zbog ružnog načina na koji ju je otpustio, ali ona ga je samo pogledala tužnim, prijekornim očima i rekla "dobro jutro", što ga je još više pogodilo. Jamesov osjećaj krivnje pojačao se za nekoliko stupnjeva. Bio je zahvalan što je prvih nekoliko termina morao obaviti u kućnim posjetima. Atmosfera je u ordinaciji bila pomalo napeta, pa je bilo pravo olakšanje maknuti se odande i podsjetiti se zbog čega je uopće radio posao koji je radio. Malcolm i Simon su se zatvorili u svoje urede kad je stigao, što je bilo dobro jer je imao osjećaj da su obojica pogotovo Malcolm - ljuti na njega. Sastavit će oglas za novu recepcionarku/veterinarsku medicinsku sestru čim nađe vremena. Jednom kad Sally ode i zamijeni je netko novi, stvari će se brzo vratiti na svoje mjesto. Međutim, nije imao pojma kako pristojno upitati nekoga da ugovori oglašavanje za poziciju s koje je upravo dobio otkaz. Možda bi mogao zamoliti Katie da to učini za njega kao uslugu, pomislio je. Oko jedan i deset uputio se prema Lincolnu. Dogovorio je susret s majkom i ocem u malenom kafeu u centru grada za kasni ručak, nakon 116 Osveta je slatka
čega ih je namjeravao odvesti do katedrale. Sat vremena će šetati naokolo i razgledati je, a onda slijedi poslijepodnevni čaj prije no što se ispriča i kaže da mora krenuti nazad. To bi trebalo biti dovoljno. Majka ga je ugledala prije no što je uspio dotaknuti kvaku na vratima, pa je ustala i počela mu energično mahati kad je ušao u kafe. U posljednje bi mu se vrijeme, svaki put kad bi je vidio, činila sve sitnijom. Kada je pohrlila prema njemu kako bi ga zagrlila, izgledala je minijaturnom, poput malenog djeteta u odijelu iz Marks i Spencera. Sagnuo se i poljubio je u tjeme, a onda ispružio ruku da se rukuje s ocem. John je bolje od supruge nosio svoje godine. Još je uvijek izgledao kao velik i snažan muškarac kakvog se James sjećao iz djetinjstva, samo s manje kose, koja je postala posve sijeda. "Izgledaš umorno, dragi", kazala je Pauline. Uvijek je to govorila kad god bi ga vidjela. Poslije će ga gotovo sigurno upitati jede li dovoljno i ne bi li trebao razmisliti o tome da se za stalno preseli u London kako bi bio sa Stephanie i sinom. "Obitelj ste, trebali biste se držati zajedno", rekla bi, a on se morao susprezati da ne kaže: "pa, onda njoj reci da je trebala ostati ovdje". Uspijevali su razgovor zadržati na neutralnim temama tijekom čitavog ručka koji se sastojao od lazanja i prženih krumpirića; posao, vrt, kanarinac Jimmy ("Voljela bih da ga možeš pregledati, s jedne je strane posve oćelavio"). Pauline je izrazila želju da dođe u Lower Shippingham i pošteno očisti stan, zbog čega je proživio nekoliko napetih minuta, ali uspio ju je uvjeriti da za to nemaju vremena. "O da, uspio sam se izvući da ne radim sutra navečer, pa sam nam rezervirao stol u Le Chateauu", rekao je imenujući jedan od najpopularnijih i najskupljih restorana u Lincolnu. Odmah je to požalio. Nikad neće uspjeti dobiti stol za idući dan, ali želio je ostaviti dojam da je sve već sređeno kako njegova majka ne bi predložila da jedu u Cross Keysu u Lower Shippinghamu gdje će zasigurno naletjeti na nekoga koga je poznavao i tko bi mogao otkriti njegovu vezu s Katie. "Kako krasno", rekla je Pauline ozarena lica. "Jesi li siguran da imaš vremena za to?" dodala je na onaj iritantni način kojim majke natjeraju djecu da ponovno osjete krivnju što su obično prezaposleni da bi ih češće viđali. "Veselim se tome", kazao je, stisnuvši joj ruku. Sranje, k vragu, jebiga. Koga je znao tko bi mu mogao osigurati stol u Le Chateauu? Nije sumnjao da su Hugh i Alison Selby-Algernon prijatelji s vlasnicima 117 Jane Fallon
restorana - činilo se da su prisni s većinom lokalnih uglednika - ali nije se mogao natjerati da ih nazove i zamoli za pomoć. Još od te kobne večere nije razgovarao ni s jednim ni s drugim, kao ni s ostalim pripadnicima njihova malog kružoka, a iako je znao da će se prijateljstva, takva kakva su bila, raspasti ukoliko ih uskoro ne kontaktira, nije se mogao suočiti sa zadirkivanjem kojem će ga zasigurno podvrgnuti. Osim toga, uslugu nije mogao zatražiti ni od koga tko bi poslije mogao naletjeti na Katie i upitati je kako joj se svidio obrok. Morat će riskirati i sam nazvati restoran čim ostane sam. Nakon rasprave oko toga tko će platiti ručak (Pauline i John su pobijedili kad je James shvatio da će se uvrijediti ako im to ne dopusti), odšetali su do katedrale i proveli savršeno ugodan sat vremena razgledavajući grobnice i freske, a onda popili čaj u blagovaonici manastira. U četiri sata James je teatralno pogledao na sat i rekao da mora krenuti. Stol za iduću večer, rekao im je, bio je rezerviran za sedam i trideset. Pokupit će ih u njihovu hotelu u sedam sati, pa mogu popiti piće u restoranu prije no što sjednu večerati. Pravio se da je razočaran što ih neće moći vidjeti u utorak tijekom dana (rekao im je da se složio primiti neke od Simonovih pacijenata u zamjenu za slobodnu večer) i ostavio ih da odluče kako će provesti idućih nekoliko sati prije no što Važno je zvati se Ernest počne u sedam i trideset. Vrativši se do svog automobila, izvukao je mobitel i nazvao informacije koje su ga spojile izravno s odjelom rezervacija u Le Chateauu. "Žao mi je, gospodine, potpuno smo puni svaku večer u iduća dva tjedna", kazao mu je uobraženko s (James je bio uvjeren) lažnim francuskim naglaskom kad mu je objasnio zbog čega zove. "Ali, to je za moje roditelje. To je stariji par i sutra je jedina večer kad mogu doći." "Mogu li predložiti da ih dovedete na ručak? Imamo slobodan stol u tri sata." "Ne, mora biti večera. Ma, zaboravite", kazao je i poklopio slušalicu. Jednostavno će negdje drugdje morati rezervirati stol. Nije bilo važno gdje, sve dok je dovoljno daleko od Lower Shippinghama. Roditeljima će, kad ih pokupi, jednostavno reći da je došlo do promjene plana.
118 Osveta je slatka
"I tako je rezervirao stol u nekom restoranu koji se zove Sorrento za sedam i trideset. Rekao je da je smješten neposredno uz hotel. Jesi li čula za njega?" Stephanie se iskrala u kuhinju kako bi nazvala Katie dok je Finn gledao CBBC. Nije mogla riskirati da išta kaže pred Finnom koji je imao antenu za tajne. Mrzio je osjećati se izostavljenim. "Nikad čula", odgovorila je Katie. "Pa, pokupit će ih u hotelu, pa ih ne bi trebalo biti preteško pronaći. Bojiš li se?" "Smrtno", uvjerljivo je kazala Katie. "Samo pazi, nemoj im previše otkriti i nemoj reći ništa što bi moglo uzrujati Pauline i Johna." "Da, znam. Sama činjenica što me vidi trebala bi biti dovoljna da mu uzrokuje srčani udar." "Upravo tako", suosjećajno je kazala Stephanie. "I nazovi me kad sve bude gotovo."
Katie je Jamesu skuhala obilnu ranu večeru koja se sastojala od piletine omotane u šunku s krumpirom i šparogama. Gotovo se odao kad je stigao kući s posla i zatekao je kako stoji nad pećnicom. "Malo mi je rano za večeru", kazao je. "Može li se podgrijati? Možda bih mogao jesti poslije, nakon što ti odeš." "Zapravo i ne", odgovorila je Katie. "Osim toga, šest je sati. Često večeramo u ovo doba. I nisam željela razmišljati o tebi kako sjediš ovdje posve sam i jedeš grah s tostom." Spustila je tanjure na stol. "Možda ću se prvo istuširati", rekao je James, očito pomislivši da će, ako odgodi početak večere, ona morati krenuti kako bi stigla na tečaj, pa nikad neće saznati je li on pojeo večeru ili ne. Katie ga je zagrlila i na taj ga način usmjerila prema stolu. "Imaš čitavu večer da se istuširaš. Pravi mi društvo neko vrijeme." Gledala je kako se igra hranom na svojem tanjuru. Namjestila je razočarani izraz lica. 119 Jane Fallon
"Ne sviđa ti se?" "Super je. Rekao sam ti, jednostavno još nisam gladan. Kasno sam ručao." U šest i trideset, James je još uvijek premetao hranu na tanjuru, tu i tamo stavivši u usta pokoji zalogajčić. Katie je sklonila svoj tanjur, pokupila torbu, lagano ga poljubila u čelo i rekla: "Moram ići. Vratit ću se najkasnije do deset. Jesi li siguran da ćeš biti dobro?" "Razmišljao sam o tome da možda odem do puba na pivo." "Dobra ideja", rekla je i na izlasku iz kuće shvatila da joj čak nije ni poželio sreću s tečajem. Odvezla se u Lincoln i parkirala blizu hotela. Sorrento se nalazio par vrata dalje - bio je to neugledan talijanski restorančić s pohabanim stolnjacima i poluuvenulim cvijećem u staklenkama na stolovima, čije je smeđe lišće padalo u posudice sa šećerom. Unezvjerena muha zujala je naokolo u prozoru, pokušavajući pronaći izlaz. James je očito imao priličnih poteškoća pronaći stol u ovako kratkom roku na bilo kojem pristojnom mjestu. Sjedila je u automobilu čekajući ga da stigne, pokušavajući u glavi proći kroz ono što bi trebala učiniti. Plan je bio da je James ugleda te da shvati da je i ona njega vidjela. Idealno bi bilo da se nađe u situaciji gdje bi bio prisiljen priznati da je bio s roditeljima, ali naravno, bez toga da oda činjenicu kako je još uvijek oženjen sa Stephanie. Nisu željele tako rano odati najveće iznenađenje. Pogledala je na sat. Bilo je pet do sedam. Pod pretpostavkom da je James izletio iz kuće odmah po njezinu odlasku - naravno, zastavši samo da svoju nepojedenu večeru baci u smeće te da je pokrije ostalim smećem kako Katie nikad ne bi otkrila da je nije pojeo - trebao bi stići svaki čas. Spustila se niže u sjedalu. Nije željela da je vidi na ulasku u hotel. Nekoliko trenutaka kasnije James se pojavio, apsolutno samopouzdano ušetavši u hotelski lobi. Još je uvijek bio odjeven u poslovnu odjeću, pa je bilo očito da je napustio kuću u žurbi. Katie je pričekala da uđe, a onda je izašla iz automobila i stala pretvarajući se da razgleda izlog dućana pedesetak metara niz ulicu. Srce joj je divlje lupalo i osjećala je mučninu od iščekivanja. Činilo joj se da stoji tamo već satima, a onda je James izronio iz hotela s dvoje ljudi, sićušnom ženicom koja je izgledala ljubazno i prijateljski nastrojeno te otmjenim sjedokosim muškarcem. Katie je duboko udahnula i krenula prema naprijed - morala ih je sustići prije no što stignu do restorana. 120 Osveta je slatka
Poglavlje 23 James je isprva mislio da halucinira. Svojim je roditeljima pokušavao objasniti kako je rezervacija u Le Chateauu propala ("imali su problema u kuhinji i morali večeras zatvoriti restoran") te zašto će, umjesto da ih jednostavno odvede u pub u Lower Shippinghamu, sada jesti u nekom jeftinom restorančiću. "Kakvih problema?" upitala je njegova majka. "S higijenom?" "Nemam pojma. Vjerojatno", odgovorio je, još više oklevetavši Le Chateau. "Ali što točno?" ustrajala je Pauline. "Štakore? Žohare? Možda je bolje ni ne misliti na to, zar ne?" "U svakom slučaju, ovo bi mjesto trebalo biti vrlo dobro", kazao je James. "Kuhar im je iz Rima", dodao je, izmišljajući nasumice. "Prilično je poznat u..." Žena koja je izgledala kao Katie hodala je prema njima. Prvo je pomislio kako mu se privida zbog paranoje. Žena je gledala ravno u njega. Zaista je nevjerojatno nalikovala na Katie, koja je, naravno, večeras bila u Lincolnu iako joj je tečaj već trebao početi. Pa ipak je pokušao pogurati Pauline i Johna da se požure, ali ih iz nekog razloga nije mogao natjerati da se pokrenu brže od puža. "Gdje trebamo ući, dragi?" upitala je Pauline.
Žena je još uvijek hodala prema njima, još uvijek zureći u njega. Imala je Katienu novoobojenu crvenu kosu - zbog koje se, usput budi rečeno, još uvijek osjećao prilično uzdrmano. Kad se jutros probudio, bila mu je okrenuta leđima, a on je pomislio da se radi o Stephanie te mu je trebalo nekoliko trenutaka da se sjeti gdje se nalazi i s kime - i nosila je odjeću koju je Katie nosila kad je napustila kuću, ružičastu dugačku suknju i bijelu majicu kratkih rukava s mekanom ružičastom vestom od mohera s kapuljačom. Sranje, pomislio je. To jest Katie. 121 Jane Fallon
Trenutak prije no što je progovorila osjećao se kao da se kreće kroz tunel nevjerojatnom brzinom. Mogao je osjetiti kako mu je krv navrla u glavu i na trenutak se zapitao hoće li se onesvijestiti. Majka mu je i dalje nešto pričala, nešto o talijanskoj hrani i kako s njom nikad ne možeš pogriješiti, osim ponekad kad se malo previše zanesu s češnjakom, a on je nakratko poželio okrenuti se i jednostavno otići u suprotnom smjeru prije no što ga Katie uspije uhvatiti. "James?" Prekasno. Podigao je obrve kao da bi ona telepatski mogla razumjeti što joj je želio reći. To je bilo to. Ovo je bio trenutak kad će i Katie i njegovi roditelji otkriti da živi dvostrukim životom. "Dobra večer", kazao je tako lažno veselim glasom da je zazvučao pomalo ludo. "Što ti radiš ovdje?" Njegovi roditelji su stali i nasmiješili se ženi koja je očito bila prijateljica njihova sina. "Imam tečaj u večernjoj školi, sjećaš se?" Katie je kazala tonom koji ništa nije otkrivao. "Samo što sam pobrkala vrijeme. Zapravo počinje u sedam i trideset, a ne u sedam. Zato sam odlučila malo prošetati kako bih ubila vrijeme." čekao je da kaže još nešto, da ga upita što radi tamo kad ga je maloprije ostavila kod kuće s večerom, ali ona to iz nekog razloga nije učinila. "Samo sam se našao na brzinskoj večeri s Pauline i Johnom", rekao je gestikulirajući prema restoranu. Kad bi ga se samo uspio dokopati, maknuti od nje, sve bi bilo dobro. Imao bi vremena smisliti uvjerljivu priču. Nešto o starim obiteljskim prijateljima koji su ga iznenada nazvali. Počeo je hodati prema ulazu u restoran, nadajući se da će mu roditelji shvatiti znak i slijediti ga, no njegova majka, naravno, nije imala namjeru propustiti priliku da bi pozdravila nekoga od njegovih prijatelja. "Ja sam Pauline", rekla je. "Jamesova mama. A ovo je njegov otac, John." Katie je samo stajala, nijemo ih gledajući. Još je uvijek bilo vremena da spasi situaciju. OK, lagao joj je o tome da se otuđio od roditelja, ali već će se nečega sjetiti. Samo da ona ne kaže: "Zdravo, ja sam njegova djevojka Katie." 122 Osveta je slatka
"Ovo je Katie", izlanuo je. "Živi u selu."
Pogledao je Katie i gotovo neprimjetno zatresao glavom. Ona će znati što to znači - nemoj im ništa reći - a slatka, lakovjerna Katie će mu, uz malo sreće, još uvijek dovoljno vjerovati da mu pruži priliku da objasni situaciju. Ona nije bila vrsta žene koja bi se s nekime mogla posvađati u javnosti. Na sreću, nije ništa rekla. Samo se ljubazno nasmiješila njegovoj majci. "Dobro, dakle", rekao je, pljesnuvši rukama. "Morali bismo poći ako ne želimo zakasniti na našu rezervaciju. Zdravo, Katie, bilo je lijepo vidjeti te." Krenuo je prema ulazu u restoran moleći Boga da Katie nastavi hodati. Ako to učini, ako je zaista bila tako draga i nedužna i velikodušna da mu dopusti da se izvuče s čime se god pokušavao izvući i bude spremna čekati kako bi čula objašnjenje, zakleo se sam sebi da će joj to nadoknaditi. Više je nikad neće obmanuti. Držao je fige dok je hodao prema restoranu, a onda je čuo: "Pa, bilo je lijepo upoznati vas." "I vas, draga moja", rekla je njegova majka. James se usudio okrenuti upravo u trenutku kad se Katie zaputila dalje. Nakratko je pogledala za sobom i namrštila mu se, ali tako da to njegovi roditelji nisu mogli vidjeti, kao da je željela upitati "što se događa?", a on je namjestio izraz lica za koji se nadao da govori "vjeruj mi" prije no što je roditelje uveo kroz vrata Sorrenta. "Učinila mi se vrlo dragom osobom. Tko je točno ona?" "Oh, samo žena iz sela. Ponekad u ordinaciju dovodi svojeg psa." James je mogao osjetiti kako mu srce još uvijek ubrzano tuče. Isuse, ovo je bilo blizu.
Nije bilo lako koncentrirati se na prvi sat tečaja refleksologije. Katie je zakasnila nekoliko minuta izgubivši se pokušavajući pronaći učilište. U glavi joj je vladao kaos, pa je skrenula lijevo umjesto desno i dok je 123 Jane Fallon
shvatila u čemu je pogriješila, već je bila u autobusu koji se kretao prema periferiji. Kad je konačno stigla do učionice, promrmljala je ispriku predavaču koji je već bio u punom zamahu sa svojim uvodnim govorom, sa zadrškom se nasmiješila svojim novim kolegama i sjela u pozadinu. S jedne se strane osjećala ushićeno, jer je uspjela u svojem naumu, uspjela je iznenaditi Jamesa i ostaviti ga da se pjeni oko toga kako će podnijeti posljedice, ali je istovremeno osjećala i nelagodu. Da je njihov susret zaista bio slučajan, da nije znala sve što je znala, tada nije nimalo sumnjala da bi se Pauline i Johnu predstavila kao Jamesova djevojka i čitava bi tužna priča izašla na vidjelo. Nije mogla vjerovati da je James bio dovoljno glup da uopće isplete čitavu tu složenu mrežu laži. Kako je mogao i pomisliti da bi čitava ta situacija mogla sretno završiti za bilo koga od umiješanih? Istina je bila, sada je to znala, da nikad nije mislio ni na koga osim na samoga sebe. Pa, sada ga je uznemirila. I to je bilo dobro. Pokušala se koncentrirati na ono što je predavač govorio te na komplicirane dijagrame ljudske anatomije koji su pratili njegov govor. Morala je zadržati prisebnost za suočavanje s Jamesom kad stigne kući. Morala je biti Ijutita i ozlojeđena zbog načina na koji joj je lagao te inzistirati na zadovoljavajućem objašnjenju a da mu ni ne nagovijestiti da je svjesna toga što se zapravo događa. Ono što joj je bilo posve jasno je da joj on nikad neće ponuditi istinu osim ako mu je ona sama ne servira.
Kad je stigla kući, James je već bio tamo. Iskočio je iz svoje fotelje prije no što je imala vremena za sobom zatvoriti vrata. "Sve mogu objasniti", rekao je. Sjeti se da moraš biti slatka nedužna Katie, pomislila je, i nemoj pretjerati. "Samo izvoli", rekla je. "Slušam te."
James je očito planirao svoj govor, pa ga je odlučila pustiti da ga neometano iznese.
124 Osveta je slatka
"Nisam ti mogao reći", rekao je. "Želio sam, ali nisam mogao. Istina je, posvemašnja istina, da je majka nedavno stupila u kontakt sa mnom. Rekla je da joj je žao zbog načina na koji se ponašala i da bi voljela da zaboravimo čitavu tu stvar. Pozvao sam ih da me posjete kako bih vidio možemo li riješiti problem i pomiriti se." Zastao je, a Katie nije bila sigurna je li završio ili ne. Izgledalo je kako čeka da ona nešto kaže. "Ali to je sjajno. Ne razumijem zbog čega sva ta tajnovitost." "Jer im nisam rekao za tebe. Zbog toga su odsjeli u Lincolnu, a ne ovdje. Vidiš, mislim da je velik korak za njih da prihvate kako nije moja krivica što mi se brak raspao, pa se ni za milijun godina ne bi još mogli nositi i s time da im kažem kako sam već s nekim novim. Barem ne trenutno. Stalno bi razmišljali jesmo Ii možda bili zajedno i prije no što smo se Steph i ja razišli, jesi li možda ti tome razlog. A zbilja ne bih volio da ti išta zamjeraju." Morala mu se diviti, bio je dobar. Katie je položila ruku na njegovu nadlakticu. "Ali, zašto mi to jednostavno nisi prije rekao? Razumjela bih te. Bila bih sretna zbog toga što si se pomirio s njima." James ju je gledao poput zahvalnog psića. "Da, ti bi zaista tako reagirala, zar ne? Strašno mi je žao, draga. Podcijenio sam te. Ali, znaš... pa, radi se o tome da nisam navikao biti s nekim tko je tako pun podrške i razumijevanja." "Ali, mislila sam da nemamo tajni jedno pred drugim", Katie je nekako uspjela izustiti bez i najmanjeg tračka sarkazma. "Znam, znam, u pravu si. No ponekad zaboravim koliko si nevjerojatna. Znaš, nakon svih tih godina sa Steph. Ona nikad ne bi bila tako puna razumijevanja." "Pa, ja mislim da je to sjajno", odgovorila je Katie. "I jednog ćeš im dana moći reći za mene, pa ih možemo pozvati k nama u posjet i biti prava obitelj." "Definitivno", kazao je James, čvrsto je zagrlivši. Kroz njegovu je košulju mogla osjetiti da je obliven znojem.
125 Jane Fallon
Poglavlje 24 Paulinein i Johnov posjet Londonu završio je prerano, pomislila je Stephanie. Kad ih je u petak ujutro posjela u taksi za Paddington, razmišljala je o tome koliko je tužno to što će ih izgubiti kao svekra i svekrvu, pa su joj se oči napunile suzama dok je, pozdravljajući se s njima, zagrlila Pauline. Sredi se, pomislila je. I dalje će biti Finnovi baka i djed; viđat ćeš ih jednako često kao i dosad. Pauline je bila prepuna dojmova s puta u Lincoln i neprestano je pričala o tome kako je ljubazan James bio i kako je mnogo vremena uspio provesti s njima unatoč tome što je jako zaposlen. Stephanie je bila pomalo razočarana što nije spomenula lijepu Jamesovu prijateljicu koju su sreli kako bi mogla ispitivati Jamesa o kome se radilo i tako ga dovesti u neugodnu situaciju. Naravno, sve detalje susreta i Jamesove naknadne laži kojima ga je objasnio čula je od Katie. Finna su u dva dana razmazili do krajnjih granica, pa je bio hiperaktivan zbog previše šećera i pažnje. Nekako je uspio nagovoriti djeda i baku da mu na putu iz škole prema kući kupe zamorca, koji je sada zlovoljno sjedio u vrtu, u kutu velikog kaveza koji je James donio kući s posla nakon što ga je Stephanie panično nazvala jer je trčkarao kuhinjom. Finn ga je, pomalo prozaično, nazvao David, po svojem omiljenom Doctoru Whou. James se, smatrala je Stephanie, ponašao savršeno, popuštajući roditeljima i slušajući njihove dugačke smotane priče o svojem djetinjstvu. Željela je da nisu morali otići. Njihov je posjet nekako otklonio sav pritisak. Bilo je mnogo lakše nositi se s Jamesom kad nije morala biti nasamo s njime. On joj se činio i pomalo umornim te možda malo tihim, pa se nadala da je barem dio toga uzrokovan time što je konačno počeo osjećati pritisak zbog svojeg dvostrukog života. "Zašto bismo mu olakšale život", rekla je u telefonskom razgovoru s Katie u ponedjeljak poslijepodne. "U pravu si", složila se Katie.
126 Osveta je slatka
Kad je James ponovno stigao kući u srijedu, Stephanie je bila u kupovini i nabavila je lepršavi topić s povećim dekolteom fotografiju kojeg joj je poslala Katie. "Samo 9,99 funti u New Looku!" stajalo je u priloženoj poruci. "Vjeruj mi, vrijedit će." Top je bio mješavina ružičastih i ljubičastih nijansi u apstraktnom uzorku koji, Stephanie je bila sigurna, nikad ne bi izabrala za sebe zbog boje svoje kose, no svakako je bio dovoljno karakterističan da je šansa kako ga se James neće sjećati bila vrlo mala. To je bila dobra Katiena ideja i Stephanie je bilo drago što se konačno potpuno uključila u provođenje u djelo njihova plana osvete, tražeći načine da se zabave na Jamesov račun. Stephanie je bila kod kuće kad je James stigao, pa je pohitala prema vratima, ushićeno ih širom rastvorivši i široko se nasmiješivši Jamesu, dočekavši ga kao da je spasonosni Bernardinac koji oko vrata nosi posudicu s brendijem usred snježne mećave. Njegovo je lice na trenutak pokazalo toplinu - nije bilo sumnje da mu je bilo drago vidjeti je - no onda je primijetila kako mu je pogled skliznuo prema dolje, pa je njegov osmijeh na trenutak zamijenila zbunjenost. Stephanie se gotovo nasmijala, no umjesto toga je spustila pogled na svoj topić i što je mogla nedužnije upitala: "Oh, sviđa li ti se? Danas sam ga kupila." James, koji je definitivno problijedio, je uspio reći: "Mmmm, da, lijepo." Nije joj, primijetila je, kazao da ga dovodi do ludila. U petak navečer zamolila ga je da ranije dođe s posla kako bi mogla otići na piće s Natashom. Činilo joj se da su prošle već godine otkad su zajedno otišle van iz bilo kojeg drugog razloga osim na brzinsku čašu vina nakon posla. James se obično žalio kad bi ga zamolila da bude bejbisiter. "I ovako i onako te premalo viđam", rekao bi, a ona je uvijek mislila kako je lijepo što nije želio provesti niti jednu večer koju nije morao bez nje. Sada je znala da je jedini razlog tomu zapravo bila činjenica da se nije želio gnjaviti nagovarajući Finna da na vrijeme ode u krevet. Ovaj se put, međutim, složio bez riječi protesta, a Stephanie se ugodno napila u pubu s Natashom i osjećala se iznimno velikodušnom prema njemu kad se vratila kući. U subotu je Finn bio na sedmom nebu jer je James rano ustao i proveo veći dio dana s njim u vrtu iza kuće, gradeći odgovarajući dom za Davida. Od drveta su izgradili kavez u obliku kuće obitelji Adams, a onda je James odveo Finna u dućan "Sam svoj majstor" gdje su kupili žičanu mrežu kako bi ogradili prostor za trčanje. Stephanie ih je mogla 127 Jane Fallon
čuti kako vani zadovoljno čavrljaju. Finn je više od svega volio provoditi vrijeme s ocem. "Moraš se sjetiti nahraniti ga svakog dana i promijeniti mu vodu te ga pustiti da se istrči", govorio je James. Stephanie je provirila kroz prostor između zavjesa. Mogla je vidjeti kako Finn pažljivo sluša svaku njegovu riječ. "I znaš da će ga Sebastian živog pojesti ako mu se ukaže prilika?" Finn je kimnuo glavom, smrtno ozbiljan. "I moraš se pobrinuti da bude sigurno zatvoren u malenoj kućici prije no što odeš u krevet kako ga ne bi dohvatile lisice." Odnijela im je sendviče i Coca-Colu za ručak i promatrala ih kako jedu sjedeći na travi jedan kraj drugog. U četiri sata izašla je van promatrati Davidovo preseljenje iz kaveza u prostrani novi dom, gdje se istog časa povukao u kut ponovno zauzevši svoj zlovoljni stav. "Ovo je bio najbolji dan koji sam ikad imao", kazao je Finn poslije, kad ga je pospremala u krevet. Stephanie i James podijelili su bocu vina ispred televizora. Bili su opušteni i osjećali se poput obitelji, čak su vodili i ugodan razgovor, a onda je on oko deset i trideset podigao svoj mobitel i napustio prostoriju. Nekoliko minuta nakon toga Stephanie je primila SMS poruku. "Rekao je da je izašao na večeru s dvoje Abinih i Peterovih prijatelja u Vauxhallu. Navodno je bilo dosadno." "Ja idem u krevet", kazala je Stephanie kad se vratio. "Noć." Napustila je sobu ne potrudivši se poljubiti ga za laku noć.
Jamesa je, kad se u ponedjeljak ujutro vratio u svoju veterinarsku stanicu na selu, dočekalo pismo. "Primili smo dojavu kako je u vašim poreznim prijavama za godinu 2005/2006 te 2006/2007 bilo određenih nepravilnosti. Ovim vas putem obavještavamo kako će u idućih nekoliko tjedana jedan od naših inspektora izvršiti punu reviziju vaših računa", pisalo je u njemu. Prokleta Sally, pomislio je James, koja kučka. Nije ni čudo da mu se nije suprotstavila otkad ju je napustio, očito se odmah uhvatila telefona 128 Osveta je slatka
i nazvala Poreznu upravu. Znao je da nije trebao biti tako otvoren na poslu glede činjenice da je često primao novac na ruke za svoje usluge, ali to je bio on, previše je vjerovao ljudima, uvijek pretpostavljajući da uživa lojalnost svojih zaposlenika. Osim toga, na selu su svi to činili, to je bila neka verzija sustava trampe. Da je farmerima dopuštao da mu plate u svinjama, to bi vjerojatno bilo u redu, ali što bi učinio sa zamrzivačem prepunim svinjskih odrezaka i buteva? U glavi mu je počelo nabijati. Samo mu je to trebalo. Tresnuo je o stol s nekoliko mapa i prolio kavu po nekim papirima. "Jebiga", povikao je. "Sranje." Sally je upravo u tom trenutku otvorila njegova vrata i taman se krenuo izderati na nju kad je uočio da je u stopu slijedi njegova prva klijentica, Sharon Collins i njezin ostarjeli škotski ovčar Rex, pa se pokušao praviti da je sve normalno. Kao da su glasni povici "jebiga" i "sranje" te ljutiti pokušaji spašavanja papira buntom papirnatih maramica bili uobičajena ranojutarnja praksa za veterinare. "Oprostite", rekao je smiješeći se kroz zube. "Prolio sam kavu." Kad je Sharon otišla, osjećao se puno racionalnije, iako nimalo manje Ijutito. Na što je spala ova zemlja ako su poreznici vjerovali na riječ svakom nezadovoljnom zaposleniku? Je li svijet sada funkcionirao na taj način? Ako vam je nekoga bilo dosta, jednostavno ste mogli nazvati vlasti i od njegova života učiniti pakao? Pa, pomislio je, bit će moja riječ protiv njezine, a kome će više vjerovati? Sve dok nitko od farmera ne potvrdi ono što im je ispričala, a nije mogao ni zamisliti da bi netko od njih to mogao učiniti jer to ni njima ne bi donijelo ništa dobro. "Nemaš nikakvih dokaza da to ima bilo kakve veze sa Sally", kazao je Malcolm kad mu je ispričao što se dogodilo. "Možda se uopće ne radi o isplati na ruke. Možda si jednostavno pogrešno ispunio formular." "To je bila Sally", ustrajao je James. "Inače bi čitava stvar bila malo prevelika slučajnost, ne misliš li?" Znao je da Malcolm i Simon neće pokazati suosjećanje. Malcolm je zatresao glavom prema njemu na način koji je u Jamesu pobudio želju da ga ošamari. Znao je da time zapravo želi reći "pa, da nisi primao gotovinu na ruke u prvom redu i da se nisi tako loše ponio prema Sally, tada se ni ovo ne bi dogodilo". Malcolmovo stajalište - kao i Simonovo - bilo je da je za sve bio sam kriv. "Mora otići", ljutio je kazao James. 129 Jane Fallon
"Već odlazi, nije li čitava ova situacija posljedica toga?" "Hoću reći da mora otići odmah. Danas. Ne želim je u uredu ni trenutka duže." "Za ime Božje, James", umorno je kazao Malcolm. "Daj više odrasti." Ali Jamesu je bilo dosta. Nije bilo nikakva razloga da sada bude ljubazan prema Sally, jer šteta je već učinjena i ona je više nije mogla spriječiti. Želio je da se makne što je dalje moguće od njega, što je prije moguće. Sally je čavrljala na telefon kad je otišao do recepcije potražiti je. Žena koju nije prepoznao sjedila je u jednoj od stolica sa žalobnom mačkom u košari kraj nje. James je zurio u Sally sve dok nije podigla pogled i dala mu do znanja da ga je primijetila. "Trebam te nakratko", rekao je, ne mareći za to s kime razgovara.
"Želim da spakiraš svoje stvari i odeš", rekao je kad je ušla u njegovu sobu nekoliko minuta kasnije. "Ne razumijem." Sally je izgledala kao da će zaplakati što je kod njega izazvalo nelagodu, ali sama si je bila kriva. "Oh, mislim da razumiješ. Nemoj misliti da nisam shvatio da si ti ta koja je poslala prijavu Poreznoj upravi." "Molim?" Morao joj je priznati, bila je dobra glumica. Izgledala je iskreno iznenađena. "Znaš da nikad ne bih učinila nešto takvo", rekla je. "Jedan dan ti kažem da si otpuštena, a ovo se dogodi par dana nakon toga. Molim te." "James", Sally je sada zaista plakala. "Što god da se dogodilo, to nema nikakve veze sa mnom. Kunem se." Bože, mrzio je kad žene plaču pred njim, zbog toga bi uvijek izgubio odlučnost. Ali ne i ovaj put. "Sada bih volio da odeš, molim te", rekao je i zatim izašao iz prostorije prije no što promijeni mišljenje. Jednom kad Sally ode, 130 Osveta je slatka
poreznici su mogli istraživati koliko god žele, ali neće pronaći ništa što bi potvrdilo njezinu priču. Morao je učiniti to što je učinio. Nije imao drugog izbora. Ono na što James nije pomislio kad je naredio Sally da spakira stvari i ode, razmišljao je poslije, bilo je tko će u međuvremenu voditi ordinaciju. Morat će zamoliti Katie da mu pomogne, činilo se da ona uvijek ima puno vremena i uvijek je za njega bila spremna učiniti sve što bi ga usrećilo. "Ne mogu", odgovorila je kad joj je rekao zbog čega ju je nazvao. "Danas poslijepodne imam dogovorene termine s klijentima." "Pa, zar ih ne možeš otkazati? Ovo je hitan slučaj." "Ne, James, ne mogu." "O, za ime Božje", kazao je i spustio slušalicu. Pa, nekako će se morati snaći. On, Simon, Malcolm i veterinarska medicinska sestra Judy nekako će se morati snaći. Nešto se događa s Katie, pomislio je James nakon poziva. Nije bila slatka i popustljiva kao obično. Vjerojatno zbog čitave stvari s njegovim roditeljima - još je uvijek bila ljuta jer joj je lagao. To mora da je to, iako ona to nikad ne bi glasno izrekla. Odlučio je biti posebno drag prema njoj. Proveo je dobar vikend kod kuće i osjećao se bližim Stephanie no što si je dopustio da bude već godinama, jednom kad je ga prošao šok nakon što ju je ugledao u onom topu. Zbog čega su uopće sve žene željele nositi iste stvari? Zapravo je sjajno izgledala u njemu, pa ju je poželio zagrliti i to joj reći, no to nije bio odnos kakav su imali u zadnje vrijeme. Više nisu bili naviknuti na to. Sada mu je bilo žao što je pomalo zanemario Katie, ali surova je istina bila da bi, iako je vjerovao da je voli, sada radije bio južnije sa svojom obitelji. Tamo je život bio jednostavniji.
131 Jane Fallon
Poglavlje 25 Stephanie je jedva mogla povjerovati kad ju je Katie nazvala da joj kaže što je učinila. "Obavijestila si Poreznu upravu? Isuse, Katie, možda smo prvo trebale porazgovarati o tome." Katie nije pokazivala znakove kajanja. "Sam je to tražio. U svakom slučaju, mislila sam da to i jest poanta, da bismo mu se trebale osvetiti kako bismo se mi osjećale bolje. Tako si barem rekla." "Da, ali ovo je tako... ozbiljno", kazala je Stephanie. "Hoću reći, jedno je malčice ga uznemiriti, natjerati ga da se osjeća kao da nije nepobjediv, ali ovo je posve druga priča. Ovo bi za njega moglo imati ozbiljne posljedice." "I...?" rekla je Katie, a Stephanie se počela pitati razgovara li s pravom osobom. "Ne znam, jednostavno se ne osjećam ugodno, to je sve." "Što je najgore što se može dogoditi? Upitat će ga je li to istina, a on će reći da nije. Čak i ako nekako nabasaju na istinu, samo će morati platiti zaostali porez, a možda i kaznu. Daj, Steph, to će mu prouzročiti nekoliko neprospavanih noći i to je sve." Bila je u pravu, shvatila je Stephanie. No, radilo se o tome da joj se nije svidjela ideja da Katie nešto poduzima a da o tome nije prije raspravila s njom. Da bude posve iskrena, to je bilo ono što ju je zapravo mučilo. "OK", rekla je. "U pravu si. Ali jadna Sally." Katie se nasmijala. "Znam. No barem ju je već bio otpustio, jer da joj je rekao da ode samo zbog ovoga, morala bih učiniti nešto da mu promijenim mišljenje. S njom će sve biti u redu."
Stephanie je kasnila. Kad je završila razgovor s Katie i nabacila malo šminke, već je bilo deset i deset, a u deset i trideset je trebala biti u 132 Osveta je slatka
privatnom klubu na Trgu Manchester radi fotografiranja za časopis. Nazvala je Natashu da joj kaže da preuzme stvar u svoje ruke. Današnji je model bila mlada scenaristica koju su obasuli nagradama za njezinu prvu televizijsku seriju - dramatizaciju vlastitog braka sa zlostavljačem. Svoju je životnu priču ispričala jednom tjedniku, a Stephanie i Natasha su nabavile odjeću za fotografiranje. Na sreću, Natasha je ujutro imala dovoljno vremena prvo otići do ureda kako bi pokupila dva kofera odjeće koju su odabrale. Kad je konačno stigla do gregorijanske zgrade koja je bila toliko diskretna da na vratima čak nije bilo ni natpisa - što je značilo da je Stephanie morala dvaput obići trg prije no što je shvatila da to mora biti to - bila je zajapurena i nije izgledala nimalo poput glamurozne stilistice. Natasha je sve imala pod kontrolom. Autorica, simpatična nervozna djevojka imenom Caroline, bila je odjevena u jednostavnu crnu haljinu i izgledala je fantastično. "Oprostite, oprostite", promrmljala je Stephanie dok se pokušavala probiti preko gomile svjetala i reflektora do druge strane prostorije gdje je Natasha kopala po koferima nešto tražeći. "Kako ide?" upitala je bez daha. "U redu. Smiri se", odgovorila je Natasha. "Odjeća joj pristaje, izgleda fantastično u njoj i svi su sretni. Osim toga, fotograf je prilično sladak." Stephanie je provirila kroz vrata. Natasha je imala pravo, pomislila je, promatrajući fotografa koji je tog trenutka stajao na stolici kako bi uslikao Caroline odozgo dok gleda u njega. Pa, tako će dan proteći brže. "Kako se zove?" upitala je Natashu, povukavši se iza vrata prije no što on stigne pogledati u njezinu smjeru i uhvatiti je kako zuri u njega. "Mark ili Michael, tako nešto. Ne mogu se sjetiti."
"Michael Sotheby", rekao je Michael, a ne Mark, pruživši joj ruku. Caroline su poslali da isproba novu haljinu. Stephanie se nasmiješila. Zaista je bio zgodan. Vjerojatno u kasnim četrdesetima. Smeđih očiju. Blistava osmijeha. 133 Jane Fallon
"Stephanie Mortimer. Žao mi je što sam kasnila." Njegovo ime zvučalo joj je poznato. Možda ga je vidjela u časopisima. Oduvijek je gledala potpise pod fotografijama kako bi provjerila spominju li stilista. Gotovo nikad to nisu činili. Razgovarali su ni o čemu posebno - o urednicima i šminkerima koje su oboje poznavali te izložbi fotografija kontroverznog fotografa Iana Hoskinsa koja je prikazivala pad njegova oca u alkoholizam i koja se za nekoliko dana otvarala u Hoxtonu. "Nevjerojatno", rekla je Stephanie. "Ja ga obožavam, a vi ste prva osoba koju sam upoznala koja je uopće čula za njega." "Kada ste mislili poći?" upitao je Michael, a Stephanie je shvatila da se zarumenila kao da ju je upravo pozvao na spoj. "Oh, znate, zapravo nisam sigurna..." "Pa, možda naletim na vas. I čudnije su se stvari znale dogoditi." Stephanie se nasmijala kao da je upravo čula najbolji vic ikad. Onda je shvatila da je flertovala - što je, bila je sigurna, bila reakcija na činjenicu da se Michael ponašao na isti način. Istog je časa postala svjesna svakog svojeg pokreta i činjenice da je nespretna, pa je trenutak prošao. Caroline se vratila odjevena u kraljevskoplavu haljinu Diane von Furstenburg dužine do koljena, pa je Stephanie počela prčkati oko nje, i pribadačama je suzila osjećajući se apsurdno. Toliko je vremena prošlo otkad se upustila u flert s bilo kime da je zaboravila kako se to radi, a osim toga, strogo govoreći, još je uvijek bila udana, barem još idućih nekoliko tjedana, pa je to vjerojatno bilo vrlo neumjesno. James je možda zaboravio na moral, no ja ga još uvijek imam, pomislila je pravednički. "Sviđaš mu se", rekla je Natasha u taksiju na putu kući. "Ne budi glupa", zarumenila se Stephanie odajući tako činjenicu da je to i sama primijetila.
Katie je sastavljala popis stvari koje treba učiniti i ljudi koje treba pozvati na Jamesov četrdeseti rođendan, koji je sada bio za samo dva tjedna. Lista gostiju zasad se popela na gotovo pedeset imena. James je bio dobro znan i popularan u selu u kojem je većina ljudi prije ili 134 Osveta je slatka
kasnije trebala njegove usluge. Na popis je stavila i Hugha, Alison, Anne, Geoffa, Richarda i Simone jer je znala da će James smatrati kako je važno da su i oni ondje unatoč činjenici da je njihov mali društveni kružok propao te, što je bilo još važnije, ona nije željela da propuste veliki obračun koji su ona i Stephanie planirale za deset sati. "Jesam li koga zaboravila?" upitala je, pružajući mu popis. Unajmila je seosku vijećnicu, budući da je njezin dom bio premali, a James je predložio da posluže raskošne kanapee i šampanjac, nakon čega će uslijediti ples. "Što je s Mclntyreovima?" kazao je misleći na par koji se nedavno doselio. Katie je čula da je supruga daljnji rod kraljevskoj obitelji, što bi bilo kao stvoreno za Jamesa. "Jesi li ikad uopće razgovarao s njima?" sada ga je upitala. "Ne, ali bila bi prijateljska gesta pozvati ih", kazao je James, a Katie se morala suzdržati da ga ne upita bi li bio tako prijateljski raspoložen da Mclntyreovi nisu imali tako dobre društvene veze. "A što je s parom koji se doselio na broj dvadeset šest?" upitala je znajući odgovor. Par koji se doselio na broj dvadeset šest imao je petero djece i tri psa te četiri stara automobila u vrtu ispred kuće. Činilo se da nijedno od njih nije bilo zaposleno. "O ne, ne bih rekao", odgovorio je. "Čini se da ne vole našu vrstu ljudi." Koja je to "naša vrsta ljudi" bila, Katie nije bila posve sigurna, no imala je prilično jasnu predodžbu da se par s broja dvadeset šest ne bi mogao svrstati u nju. "Pozvat ćemo koga god ti želiš", sada je kazala, nagnuvši se kako bi ga poljubila. "To je tvoja zabava i ja ću se pobrinuti da bude upravo onakva kakvu zaslužuješ." "Zapravo, k vragu i sve", rekao je James koji se, pretpostavljala je, počeo osjećati kao da više nije baš tako popularan kao što je jednom mislio da je bio. "Pozovi ih. Možda ispadne da su zapravo jako dragi."
Katie je osjetila navalu adrenalina jaču no ikad kad je podigla telefonsku slušalicu i zamolila da je spoje s lokalnom Poreznom 135 Jane Fallon
upravom. Trebalo je nekoliko minuta da je spoje s pravom osobom, pa se, dok je čekala, upitala je li doista sposobna učiniti što je namjeravala. Odlučila je govoriti drugačijim naglaskom, odjednom prestravljena da bi jednog dana Jamesu mogli pustiti snimku njegova optužitelja, no čim je počela govoriti, uslužna žena s druge strane ju je zamolila da govori sporije jer je nije mogla razumjeti, pa je odustala od te ideje. Predstavila se kao bivša zaposlenica koja je otišla jer ju je šokirao Jamesov način poslovanja. Kad su je zamolili da ostavi ime, predstavila se kao Sylvia Morrison - to je bilo prvo ime koje joj je palo na pamet, vjerojatno zato što joj se majka zvala Sylvia, dok je Morrison bilo ime čovjeka koji je vodio lokalnu voćarnu koju je posjetila to jutro. Žena nije bila nimalo prijateljski nastrojena, već je, štoviše, zvučala prilično skeptično. Katie se nije činilo da je njezine optužbe shvatila ozbiljno. Katie je, nakon što je sve bilo gotovo, morala sjesti i popiti oštar brandy, što je uostalom i bilo ono što su ljudi uvijek tvrdili da čine u takvim situacijama. Nakon toga joj je bilo mučno, dijelom kao posljedica pića, a dijelom od uzbuđenja. Nije mogla vjerovati što je upravo učinila. Bila je prestravljena i ushićena; osjećala je krivnju i šok kad je shvatila što je bila u stanju učiniti. Nije znala bi li trebala osjećati olakšanje ili razočaranje zbog toga što je bilo gotovo sigurno da iz čitave priče neće biti ništa. No, više od svega, bila je uzbuđena. Kad je James oko tjedan dana nakon toga jedne večeri stigao kući i ispričao joj o pismu koje je primio, pobojala se da će se nasmijati i tako se odati, ali je uspjela pokazati samo simpatije i razumijevanje. Prestrašilo ju je koliko je to lako odglumila.
136 Osveta je slatka
Poglavlje 26 Kad je u utorak navečer zazvonio telefon, Stephanie se gotovo nije javila jer se Finn upravo žalio kako je s domaćim pilećim medaljonima dobio i bob koji je 'mrzio', pa je znala da će ga, ako makar i na sekundu skine pogled s njega, baciti u kantu za smeće. Podigla je mobitel namjeravajući ga isključiti, ali kad je primijetila broj koji nije prepoznala, obuzela ju je znatiželja, pa je pritisnula zelenu tipku i prihvatila poziv. "Zdravo", kazao je muški glas. "Ovdje Michael." Stephanie je napregnula mozak. Je li poznavala nekoga tko se zove Michael? Zvučao je pomalo poznato. Prije no što je uspjela odgovoriti, on je, očito prepoznavši razlog njezina oklijevanja, dodao: "S jučerašnjeg snimanja. Michael Sotheby." Fotograf Michael. Simpatični Michael koji ju je natjerao da se zarumeni. "Zdravo!" kazala je pomalo zbunjeno. "Odakle ti moj broj?" "Bio je na popisu", odgovorio je. "Je li u redu to što sam te nazvao?" "Da. Bože, da, naravno." Prestani trabunjati, Stephanie. Sjetila se Finna, na kojeg je na trenutak posve zaboravila. Bacila je oko na njega i uočila da izgleda jako samozadovoljno, dok je ispred njega bio čist tanjur. Nasmiješila mu se i izašla u hodnik, zatvorivši vrata za sobom. "Pa", rekla je, pokušavajući ignorirati činjenicu da joj je srce počelo ubrzano kucati. Što to nije bilo u redu s njom? "Što mogu učiniti da tebe?" "Samo sam se pitao", kazao je Michael, a ona je bila sigurna da je zazvučao kao da žali što ju je nazvao, "želiš li možda sa mnom poći na onu izložbu Iana Hoskinsa. Znaš, onu o kojoj smo razgovarali." Stephanie je duboko udahnula. Je li on to nju zvao da izađu? Jučer mu nije spomenula da je udana, ali radili su pa za to nije ni imala 137 Jane Fallon
nikakvog razloga. Ali, flertovala je s njim, sada se sjetila. Mora da je ostavila dojam da je zainteresirana. Njezina ga je šutnja očito činila nervoznim. "Bila je to samo ideja. No, ako si zauzeta ili tako nešto, onda je to..." "Ne", začula je Stephanie kako govori. "Voljela bih poći. Ali ne mogu do idućeg tjedna, a i onda ću morati pronaći nekoga da mi čuva sina. Imam sina", dodala je bez daha. Što li je to činila? "I supruga, ali rastajemo se, samo što on to još ne zna. Vidiš, ima drugu djevojku, gore u Lincolnu. Tek sam saznala za to. Zapravo, prije par tjedana. Ali on još ne zna ni to da ja znam. Živi u Londonu samo par dana u tjednu. Kako bi mogao viđati Finna. Tako mi se zove sin." "Stephanie, smiri se", nasmijao se Michael. "Sve što sam pitao bilo je bi li željela poći sa mnom pogledati nekoliko fotografija. Ako radije ne bi, to je u redu." "Ne", rekla je Stephanie, sabravši se. "Samo sam željela biti iskrena s tobom. Iskrenost mi je prilično važna nakon svega što se dogodilo s mojim brakom. Samo sam željela da točno znaš kakva je situacija kako poslije ne bi bilo nikakvih neugodnih iznenađenja." "OK, dobro. Ja sam bio oženjen petnaest godina, sve do prošle godine kad je moja žena odlučila da želi rastavu. Nije imala nikoga drugog, barem koliko ja znam. Nemamo djece. Vlasnik sam stana u Docklandsu i imam sve svoje zube osim jednog koji sam izgubio u nezgodi s biciklom i koji je umjetni. Jednom sam se odjenuo kao jastog za školsku predstavu, ali osim toga nemam nikakvih neugodnih tajni." Stephanie se nasmijala. "Pa, u tom bih slučaju voljela poći na izložbu s tobom." Nije činila ništa loše. Sigurno ništa što se moglo usporediti s onime što je James učinio njoj. "Kako ti zvuči idući ponedjeljak navečer?" rekao je, a ona je odgovorila da zvuči odlično te da će se naći s njime tamo, u galeriji, u sedam sati. Kad je prekinula razgovor, ostala je na trenutak stajati u hodniku pokušavajući shvatiti kako se osjeća i je li učinila pravu stvar. Finn se pojavio na vratima kuhinje. "Što radiš?" "Ništa. Jesi li pojeo bob?" 138 Osveta je slatka
"Da. Tko je to bio na telefonu?" "Netko s posla. Ne poznaješ ih. Jesi li zaista pojeo bob?" "Vidjela si da jesam. Do posljednjeg zrna." Stephanie je znala da će, ako pogleda u kuhinjski koš za otpatke, pronaći bob u urednoj hrpi na vrhu ostatka smeća, ali je odlučila ne upuštati se u to. Imala je spoj. Netko je mislio da je dovoljno privlačna da je pozove na spoj. Sutra će se pobrinuti da Finn pojede svoje povrće.
Unatoč tomu što je smatrala da ne čini ništa loše time što je prihvatila Michaelov poziv - naposljetku, na skali nevjere razgledanje izložbe fotografija teško se moglo usporediti s pretvaranjem da ste slobodni i vezom s nekim drugim - Stephanie to idućeg jutra nije spomenula Natashi. Iako je to žarko željela. Ona i Natasha nikad jedna drugoj nisu ništa tajile, barem koliko je ona znala. U jednom je trenutku čak u prolazu spomenula Michaelovo ime, tijekom razgovora koji je Natasha otpočela o tome kada namjeravaju vratiti haljine koje su posudile za Carolineino fotografiranje. "Michael se činio zadovoljan njezinim izgledom", rekla je. "Većinu vremena proveo je gledajući tebe, pa mislim da nije ni primijetio", odgovorila je Natasha smijući se, a Stephanie je pomislila kako je sada pravi trenutak da ležerno spomene kako ju je nazvao i onda, ako to dobro prođe, doda da se trebaju naći u ponedjeljak. Ali zbog nečega je oklijevala. Osjećala se budalasto pričajući o tome da ima spoj kao da je tinejdžerica. U svakom slučaju, ionako zasad još nije imala što ispričati; samo idu zajedno na izložbu fotografija, podsjetila je samu sebe. Do sljedećeg ponedjeljka poželjela je da nije pristala izaći s njime. To joj se činilo kao prevelik napor; briga oko toga kako izgleda i pokušaji da unaprijed smisli nekoliko zanimljivih i zabavnih stvari koje bi mogla reći. Večer je bila kišna, pa je više od ičega poželjela otići kući i sklupčati se na kauču ispred televizora. Pomislila je da nazove Michaela i smisli neku ispriku -bolest, ili još bolje, problem s pronalaskom bejbisiterice - ali znala je da bi on dogovor pokušao odgoditi za neku drugu večer, a postojao je ograničeni broj osobnih problema koje je mogla izvući ni od kuda kako bi se ispričala. Stoga je odlučila skratiti 139 Jane Fallon
večer koliko god to bude moguće. Biti pristojna, nakratko baciti pogled na fotografije i biti kući do devet, najkasnije devet i trideset. Finn je ravno iz škole trebao otići kod Aruna kako bi tamo proveo noć, pa je imala dovoljno vremena izvaliti se u kadi i zatim brinuti o tome kakvu točno sliku sebe želi prezentirati kroz ono što će odjenuti. Na kraju se odlučila na relativno konzervativan, ali mladenački šareni top Pucci i par usko krojenih, ali ne preuskih, traperica sa svojim omiljenim čizmama s potpeticama previsokima za hodanje. Po peti je put provjeravala šminku kad joj je zazvonio mobitel. Katie. Nisu se čule već nekoliko dana. Početno uzbuđenje razmjene SMSova kad god bi James rekao ili učinio nešto vrijedno spominjanja nestalo je, pa im je rutina postalo da se jedna drugoj jave nakon svakog njegova posjeta. Stephanie je znala da je trebala jučer nazvati Katie, nakon što je James krenuo na put nazad u Lincoln, ali je otkrila da joj se ne da. Zapravo su proveli nekoliko zaista ugodnih dana. Stephanie je, njegujući tajnu o svojem nadolazećem spoj, osjećala manje gorčine prema njemu no obično, a on se činio sretnim, pretpostavljala je Stephanie, što se udaljio od trenutačnih pritisaka svojeg života na selu, pa je bio opušten i zadovoljan što je tamo. Uspjeli su provesti čitavo vrijeme ne posvađavši se niti jedanput; iako Stephanie nije nimalo sumnjala da će sve postati lakše kad on više uopće ne bude tamo, gotovo je uspjela zaboraviti na svoju ljutnju i tugu te osjećaj izdaje koji je u njoj pobudio njegov dvostruki život te se pretvarati da je sve normalno. To je sada, kad je istinski počela vjerovati da ga više ne želi, postalo lakše. Jedini nezgodan trenutak dogodio se kad je James spomenuo svoju rođendansku zabavu i upitao je što planira. Dogovorili su se da će je održati kod kuće, a Stephanie je s njime prošla kroz popis ljudi koje je namjeravala pozvati; obitelj, prijatelje, kolege. Naručit će catering, a tinejdžeri nekolicine njihovih prijatelja zaradit će pokoju funtu radeći kao konobari. Glazbu će puštati James koji je namjeravao napraviti liste pjesama na svojem iPodu za razdoblje od osam navečer do četiri ujutro s nekoliko promjena tempa i raspoloženja raspoređenim tijekom tog razdoblja. Spavaće sobe na prvom katu pretvorit će u ogromne igraonice za manju djecu njihovih prijatelja. "Jedva čekam", rekao je James, a Stephanie, na trenutke zabrinuta, uzbuđena i uznemirena, nije ništa odgovorila.
140 Osveta je slatka
Michael je čekao ispred galerije kad je Stephanie stigla, sklonivši se od rosulje ispod platnene nadstrešnice. Izgledao je dobro, pomislila je s olakšanjem, jer se brinula da joj je sjećanje na njega bilo lagano iskrivljeno budući da mu se sviđala. Mahnuo joj je kad mu se približila i uputio joj svoj široki osmijeh zbog kojeg ga je i primijetila u prvome redu. Bio je odjeven u široke kargo hlače i majicu dugih rukava ispod majice s kratkim rukavima u kontrastnoj boji. Njegova gusta tamnoplava kosa bila je razbarušena do prave granice. Izgledao je potpuno opušteno u urbanom šik Hoxtonu na način na koji to James nikad ne bi bio u stanju. Možda je čak bio malo previše Stephanien uobičajeni tip, gotovo kao da je proveo malo duže no što je to bilo potrebno razmišljajući o dojmu koji će ostaviti. Ali definitivno je dobro izgledao. "Kasnim li?" upitala je bez daha kad mu je dovoljno prišla. Uvijek je kasnila. To je bila jedna od njezinih karakteristika koje su joj se najmanje sviđale, ali i nešto što je, čini se, bila nemoćna promijeniti. Vrijeme je jednostavno nestajalo, bez obzira na to koliko se dobro pokušala organizirati. To je pripisivala činjenici da je praktički bila samohrana majka, barem veći dio tjedna. "Ne", rekao je smiješeći se. "Uopće. Želio sam stići ranije u slučaju da ne možeš pronaći galeriju. Ovo baš i nije područje na kojem se želiš izgubiti." Otvorio joj je vrata i ušli su u strogi bijeli prostor. Fotografije prikazi života siromašnih obitelji - bile su istovremeno šokantne i dirljive te, najbolje od svega, pomislila je Stephanie, dobar povod za razgovor. Kad su stigli do kraja izložbe, gotovo sat i pol kasnije, osjećala se kao da Michael i ona znaju sve o obitelji onog drugog te o pogledu na obiteljski život i veze. Pomislila je da toliko nije govorila već godinama, pogotovo ne nekome tko se barem činio toliko zainteresiranim za ono što je imala za reći. Michaelova obitelj je, baš kao i njezina, potjecala iz zagušljivog koridora između grada i predgrađa. "Ni teško ni idilično", rekao je, a ona se nasmijala točno znajući što je želio reći. "Posve obično. Zbilja dosadno obično." Kad su ponovno izašli u vlažnu večer bilo je osam i trideset, a Stephanie je znala da bi, ako se želi držati svojeg plana, sada trebala pronaći izgovor i krenuti ravno kući, ali je, kad ju je Michael upitao želi li poći na piće, čula sebe kako pristaje.
141 Jane Fallon
Odšetali su oko ugla do bolno hladnog prostora s eklektičkom mješavinom naslonjača i rasparenih stolova gdje su se stisnuli u kut i pili pivo iz boca. Upravo kad se Stephanie počela osjećati posve van svojeg elementa u skupini mladih momaka s unazad začešljanom kosom i kurirskim torbama prebačenim preko ramena te djevojaka u modernim haljinama te je počela misliti da bi bilo dobro da završi piće i ipak krene kući, Michael se nagnuo prema njoj i dotaknuo joj ruku. "Vidim da ovo mjesto nije baš po tvom ukusu", rekao je. "Hajdemo negdje drugdje." Pronašli su tihi, svijećama osvijetljeni restoran te sjeli i nastavili razgovarati, podijelivši bocu crnog vina. U jedanaest i petnaest Michael je predložio da podijele taksi, a Stephanie se složila, pitajući se hoće li na kraju oboje završiti kod njega i nimalo ne mareći ako se to zaista i dogodi. Međutim, kad su stali pred njegovim stanom u Islingtonu, Michael ju je poljubio u obraz. "Možemo li ovo još koji put ponoviti?" upitao je. "Definitivno", odgovorila je Stephanie, pitajući se čeka li on da ona predloži da uđe na još jedno piće. "Nazvat ću te sutra", rekao je izlazeći iz taksija i zalupivši vrata za sobom. "Belsize Park", čula je kako je kazao vozaču, a onda se okrenuo i mahnuo joj krenuvši uz stepenice do svojih ulaznih vrata. Stephanie se zavalila u sjedalu. Činilo se da je Michael pravi džentlmen.
142 Osveta je slatka
Poglavlje 27 I Jamesov je ponedjeljak bio jednako uzbudljiv. Krava s mastitisom, ovca s inficiranom posjekotinom na nozi te druga s upalom oka. Između toga brinuo se za telefone u ordinaciji i gnjavio agenciju za privremeno zapošljavanje u Lincolnu da mu odgovori na pitanje kad će mu moći poslati nekoga za rad na recepciji - činilo se da to neće biti tako brzo. U Lincolnu nije bilo previše djevojaka koje su bile spremne putovati izvan sela za malenu plaću koju je James mogao ponuditi. U jedan i deset, upravo kad se pitao može li na sat vremena zatvoriti stanicu kako bi se iskrao na sendvič - Simon i Malcolm su hladnokrvno otišli u pub ni ne upitavši treba li mu pomoć, pa čak ni želi li poći s njima - kroz vrata je ušla, kako je primijetio, sitna i prilično atraktivna žena u tamnoplavom odijelu. Za razliku od većine ljudi koji su dolazili, ona sa sobom nije imala životinju, već je u rukama držala gomilu papira. James se nasmiješio u znak pozdrava, pitajući se je li se izgubila. "Je li ovdje James Mortimer?" upitala je žena. "To sam ja", kazao je James, ustavši iza pulta recepcije. "Kako vam mogu pomoći?" Žena je nakratko pogledala u svoje papire. "Ja sam iz Odjela za građevinsko planiranje", rekla je. "Rečeno nam je da ste nedavno izgradili proširenje ordinacije, ali mi o tome nemamo nikakvu dokumentaciju." James je progutao svoj osmijeh i onda ga ponovno natjerao na lice. "Žao mi je, mora da je došlo do neke pogreške. Od koga ste rekli da ste dobili tu informaciju?" Žena mu je uzvratila osmijeh. "Nisam rekla. Bojim se da je to povjerljiva informacija", kazala je. "A sada bih vas molila da mi pokažete prostor." James je primijetio da žena u ruci, između ostaloga, ima tlocrt zgrade. Nije mogao izbjeći da vidi proširenje. U glavi je na brzinu izračunao koje bi ga posljedice mogle snaći - kazna i ništa ozbiljnije od 143 Jane Fallon
toga, zar ne? Jebena Sally. Neće se izvući s ovim. OK, pomislio je, postoji samo jedan način na koji se može nositi s ovim. Blefirati. Odveo je ženu koja mu se predstavila kao Jennifer Cooper prema proširenju u kojem se trenutačno nalazio bolestan ovčarski pas i mačka na postoperativnoj njezi. "Pitam se jeste li mislili na ovu prostoriju", kazao je rukom gestikulirajući prema velikoj sobi. Sa strane je, odvojena vratima, bila malena operacijska sala. Jennifer je konzultirala svoj tlocrt. "Podigao sam je prije dvije godine, ali mi je arhitekt kazao da je dovoljno mala da mi za nju ne treba dozvola." Bio je svjestan toga da se počeo znojiti. "Deset posto, zar ne? Od ukupne površine." Isuse, što li je to pričao? Sigurno je najgora stvar koju ste mogli učiniti bila lagati tim ljudima. Jennifer se okrenula oko svoje osi, ocjenjujući veličinu sobe. Zatim je otišla do vrata i dobro odmjerila i salu. A onda i plakar. Tada je ponovno odmjerila svoj tlocrt. "Želite reći da ovo proširenje zauzima manje od deset posto originalne veličine čitave zgrade?" Zbog načina na koji ga je pogledala kad je to rekla skoro mu je stalo srce. "Pa, takvu sam informaciju dobio", kazao je James proučavajući svoje cipele. Jennifer je odnekud izvukla olovku. "Pa, možete li mi onda dati ime vašeg arhitekta?" James je duboko udahnuo. Ovo je bilo smiješno. Zapravo nije koristio usluge arhitekta kad je gradio proširenje jer je znao da bi on inzistirao na traženju dozvole od Vijeća što bi trajalo mjesecima. Štoviše, sigurno bi dobili odbijenicu, kao što je to bio slučaj s gotovo svim zahtjevima za građevinske radove u selu. Pogotovo jednom kad su Richard i Simone čuli za to. Dakako, osim ako su za gradnju bili upotrebljavani stari kamen i vapnenac tako oblikovani da izgledaju kao da su na mjestu od sedamnaestog stoljeća što bi ga, da bude iskren, stajalo pravo malo bogatstvo. Trebao bi sve priznati ovoj ženi, jednostavno joj reći istinu. Praviti se naivan ili neznalica. Što je bilo najgore što je mogla učiniti? "OK", rekao je, pokušavajući namjestiti svoj najšarmantniji izraz lica. Možda se s njome moglo flertovati. "Uhvatili ste me. Ne mogu lagati tom vašem slatkom licu. Nitko mi nije rekao da smijem nadograditi bez 144 Osveta je slatka
dozvole. Jednostavno sam riskirao. Pomislio sam da nije prevelika i da je ovdje otraga gdje je nitko ne može vidjeti..." "Ovo je zaštićeno područje", prekinula ga je Jennifer. "Ne možete samo tako graditi prostorije gdje god vam to padne na pamet bez dozvole, koje god one veličine bile." Njegov slavni šarm definitivno nije funkcionirao. "I što sada?" upitao je. "Hoću li morati platiti kaznu?" "Ono što će se sada dogoditi", kazala je Jennifer, "jest da ćete se prijaviti za retrospektivnu građevinsku dozvolu." "I?" "I ako budete ispunjavali sve kriterije, tada ćete je i dobiti." "A ako ne?" upitao je James, znajući kakav će odgovor dobiti. "Tada ćete je morati srušiti." "Šalite se", kazao je James. "Ako je srušim, morat ću premjestiti veterinarsku stanicu. Nema šanse da će zgrada biti dovoljno velika bez nje." "Pa, možda ste se trebali preseliti u veću zgradu u prvom redu", rekla je Jennifer prvi put se nasmiješivši. "Imate šezdeset dana da podnesete molbu za dozvolu. Zbogom." Nakon što je otišla, James je sjeo na pod, odsutno gladeći uši uspavanog ovčara kroz žicu njegova kaveza. Što mu se to događa?
Pola sata kasnije našao se ispred Sallyne kuće, legavši na zvono. Ovo je otišlo dovoljno daleko. Bilo je u redu to što je bila ljuta i mogao je razumjeti da mu se željela osvetiti. Koliko je znao, još uvijek nije uspjela pronaći novi posao jer je selo bilo malo i nije bilo previše prilika za zaposlenje. Možda je bio malo brzoplet kad je se odlučio tako riješiti? Na kraju krajeva, počeo je shvaćati da je bilo nemoguće voditi stanicu bez nekoga na recepciji. Zatim se sjetio pisma poreznika i Jenniferine tihe službenosti tog jutra. K vragu i sve. Radije će sam provesti čitav dan odgovarajući na telefonske pozive nego pozvati tu djevojku da radi za njega.
145 Jane Fallon
Čuo je lavež psa iza vrata i teške korake kako se približavaju hodnikom. Sallyn otac Jim O'Connell, lica crvenog od istaknutih kapilara i obično vrlo srdačan, pojavio se na vratima. Namrštio se kad je vidio Jamesa kako stoji tamo. "Da?" odrješito je upitao. James je oklijevao. Pokušao je ocijeniti bi li ga Jim mogao svladati u fizičkom obračunu ili ne i odlučio da bi, ako se potrudi, to definitivno mogao, ali da vjerojatno nije borbeni tip. "Htio bih na trenutak vidjeti Sally, molim vas", kazao je James nervozno se smiješeći. "Ako je kod kuće." Nekoliko je trenutaka stajao na vratima čekajući i pitajući se bi li trebao otići te se vratiti poslije kad Sally bude sama. Nije mogao vikati na nju dok joj je otac stajao u pozadini. Štoviše, sada više nije bio siguran zbog čega je mislio da bi vikanje na nju uopće bila dobra ideja. No, znao je da bi se zbog toga vjerojatno osjećao bolje. Kad je konačno sišla niz stepenice i došla u hodnik, učinilo mu se da ga Sally prkosno promatra, zbog čega je ponovno osjetio bijes. Koje je pravo imala ta djevojka da mu ovako uništi život? Progovorio je tihim glasom, nadajući se da ga Jim ne može čuti. "Pa, nadam se da si ponosna na sebe." Sallyna samouvjerena maska je nestala. Njezino lice, da ga je samo uspio pročitati, registriralo je potpunu zbunjenost. "O čemu ti to govoriš?" "Dobro znaš o čemu govorim. Čudna je slučajnost da mi je ona žena iz Odjela za građevinske dozvole iznenada banula na vrata nakon svih tih godina." Sally, koja je, iako James to nije mogao znati, pomislila da je James možda svratio kako bi joj rekao da je sve bio samo jedan veliki nesporazum te je upitao želi li nazad svoj stari posao -štoviše, tijekom kratkog hoda od njezine sobe do ulaznih vrata odlučila je da će nekoliko trenutaka biti oštra prema njemu, a onda ljubazno prihvatiti ponudu rukom se pridržala za dovratak kako bi se smirila. "Iz Odjela za građevinske dozvole?" "Nemoj se praviti nedužna", prosiktao je James i nakratko doživio bestjelesno stanje u kojem je vidio sebe - srednjovječnog, pomalo sijedog muškarca - kako stoji na dovratku zlostavljajući mladu djevojku i upotrebljavajući jezik koji je zvučao kao da potječe iz loše policijske 146 Osveta je slatka
drame. "Dosta je bilo, u redu? Poreznici, građevinci... osvetila si mi se, ako je to ono što si htjela. Žao mi je ako misliš da nisam bio fer, ali osvetila si mi se, OK? Sada smo kvit." Okrenuo se da ode, jer više zaista nije imao što za reći. Nije imalo smisla dodatno se svađati s njom. Tko zna što je još skrivala u rukavu?
147 Jane Fallon
Poglavlje 28 Katie je počela izlaziti na piće s kolegama nakon tečaja refleksologije. Radilo se o simpatičnoj grupi - uglavnom ženama, što joj je u ovom trenutku odgovaralo, jer je njezina vjera u muškarce bila potpuno uništena. U neposrednoj blizini učilišta, odmah iza ugla, nalazio se pub u kojem su uvijek mogli dobiti stol, pa bi popili par čaša vina i čavrljali o onome što su upravo naučili ili svojim životima, što su činili sve više što je vrijeme više odmicalo. Nakon toga bi se odvezla kući - vozeći vrlo pažljivo jer je obično bila svjesna činjenice da je lagano pod gasom Jamesu, koji je sve više gunđao. Osjećaj slobode koji joj je pružalo tih nekoliko kratkih sati bio je neizmjeran. Osjećala se kao da je natrag dobila svoj život, pripremajući se za činjenicu da će uskoro ponovno biti bez dečka. A ako se Jamesu nije sviđalo to što radije provodi vrijeme pijući sa svojim novim prijateljima nego žureći kući k njemu, k vragu i on. Više je nije bilo briga što on misli. U nekoliko je navrata predložio da bi se mogao odvesti do Lincolna i pridružiti im se u pubu, ali to je bilo posljednje što je ona željela. To su bili njezini prijatelji, njezin društveni život, i nije ga željela dijeliti. James je bio zbunjen i povrijeđen, a jednom je, nakon što je malo popio, imao petlje upitati je ima li muškaraca u njihovu malenom društvu iz puba. Željela mu je odgovoriti "Nismo svi kao ti i nije sve na ovom svijetu povezano sa seksom" ali se umjesto toga ugrizla za jezik i ljubazno ga uvjeravala da su jedini muškarci u grupi bili gej ili nevjerojatno neprivlačni. "Ne bi ti se svidjeli", rekla mu je, umjesto objašnjenja, za svoje nove prijatelje. "Radi se o vrlo produhovljenim ljudima, vrlo su new age. Odmah bi se posvađao s njima." Prvih nekoliko tjedana James je odlazio u lokalni pub na večeru i nekoliko piva, no u zadnje je vrijeme kad god bi se vratila kući sjedio na kauču poput povrijeđena dvogodišnjaka, uvrijeđeno je promatrajući. Odlučila ga je ignorirati i lepršati uokolo kao da je sve bilo u redu. Bilo je nevjerojatno licemjerno što joj zamjera jednu slobodnu večer tjedno kad je on živio dvostrukim životom. Preko svojih novih prijatelja - od kojih su se neki već bavili komplementarnim djelatnostima, dok su drugi bili početnici u svijetu 148 Osveta je slatka
alternativnih terapija - Katie je stekla nekoliko novih klijenata i počela ih posjećivati u njihovim domovima sa svojim prenosivim stolom za masažu umjesto da od njih očekuje da putuju k njoj. To je značilo više posla i manje slobodnog vremena, ali počela je smatrati kako je ovo zapravo bio dobar način zarađivanja za život, koji joj je omogućavao ugodan život ako se ovako nastavi. Ljudi su bili spremni platiti pristojnu svotu nekome tko ih može tretirati u udobnosti i privatnosti vlastitog doma, čak i na selu, pa je mogla gotovo udvostručiti svoju cijenu. Uzevši u obzir čak i cijenu benzina te vrijeme provedeno na putu, bila je u plusu. Zaposleni ljudi bili su voljni platiti maleni bonus za posjet kasnije navečer te vikendom, pa su njezine večeri nedjeljom i ponedjeljkom ubrzo bile ispunjene dogovorima za tretmane, a James se počeo buniti da je gotovo više nikad ne stigne vidjeti. Upravo kad je počela misliti da bi mogla prestati viđati Owena imala je osjećaj da je iskorištava unatoč nedavnom napretku, a dani kad će bilo kojeg klijenta primati bez naknade definitivno su bili iza nje jednog se jutra pojavio s tri svježe novčanice od deset funti u kuverti i objasnio joj da je dobio novi posao te joj sada može početi vraćati dug. "To je samo posao vratara u bolnici. Ali, redovito dobivam plaću, a to je važno." Katie je bila osupnuta. "Owen, to je sjajno. To je velik pozitivan pomak, zaista mi je drago zbog tebe. I samo čekaj, uskoro će uslijediti i druge dobre stvari. To je uvijek tako." "Vratit ću ti sve što dugujem. Malo po malo, ali učinit ću to. S vremenom", nasmijao se. Zapravo je stigao ravno s posla kako bi joj rekao da više neće moći dolaziti na svoj uobičajeni tretman srijedom ujutro. Bio je to luksuz koji si više jednostavno nije mogao priuštiti, a više nije bio spreman uzimati nešto a da za to pošteno ne plati. Sve je to dugovao njoj, kazao joj je, svoj novi pozitivni pogled na život. Možda će mu, jednom kad otplati svoj dug i uštedi nešto novca, dopustiti da je izvede na večeru. Iako je bila oduševljena dokazom da njezin posao može nekome promijeniti život, Katie nije imala namjeru pristati. Posljednja stvar koja joj je trebala u ovome trenutku bila je veza s novim muškarcem, pogotovo muškarcem čije je nesigurnosti i slabosti već intimno poznavala. "To zaista nije potrebno", sada je pristojno kazala. "Ali, vrlo je lijepo od tebe što si me pitao." 149 Jane Fallon
Owen se zacrvenio. "Nisam mislio na pravi izlazak ili tako nešto. Poziv vrijedi za oboje, i tebe i Jamesa", promucao je. "Zaista, Owen, štedi novac. Ali hvala ti. To je bila krasna pomisao." Poljubila ga je u obraz kao da mu želi signalizirati da se njihov razgovor primakao kraju. "Sretno", rekla je. "Sa svime."
Paul Finch, ujak Sally O'Connell, oduvijek je imao prijateljski poslovni odnos s lokalnim veterinarom. Jamesa je smatrao pouzdanim i točnim, čak i u hitnim slučajevima. Njegova empatija i osjećajnost - ali bez sentimentalnosti za koju Paul nije imao vremena - u ophođenju sa životinjama nikad nisu došle u pitanje. Ako ste bili farmer, morali ste vjerovati kako je vaša stoka samo roba. Dobro se prema njima odnositi, svakako, jer, na kraju krajeva, sretna je krava bila i zdrava krava, a zdrave krave proizvode superiorno mlijeko, tako je barem mislio Paul, no uvijek treba imati na umu da su one, prije svega, predstavljale način na koji ste zarađivali za život. Na Badnjak bi Jamesu uvijek poslao bocu viskija u znak zahvale na njegovim uslugama te zbog činjenice što su bile jeftine zbog dogovora po kojem je Paul Jamesu plaćao u gotovini. To se Paulu oduvijek činilo kao razborit način poslovanja - nije bilo gubitnika, obje su strane mogle samo dobiti, a osim toga, svi su to radili, tako da o tome gotovo nije ni razmišljao. Kad mu se na ulaznim vratima jednog poslijepodneva pojavio muškarac iz Porezne uprave i počeo postavljati pitanja, Paulov prvi instinkt bio je sve poreći. Naposljetku, ako ni on ni James ništa ne priznaju, nitko im nikad neće moći ništa dokazati. A onda se sjetio izraza na uplakanom licu svoje nećakinje večer prije, kad mu je ispričala o posjetu bivšeg šefa i optužbama kojima ju je počastio, pa je odjednom prestao osjećati bilo kakvu potrebu da ga zaštiti. "Jednostavnije mi je platiti mu na ruke", začuo se kako govori muškarcu odjevenom u poslovno odijelo s fasciklom u rukama. "Tako točno znam na čemu sam. Ne volim račune u banci", dodao je, savršeno odigravši ulogu jednostavnog farmera. U stvari, Paul ne samo da je imao vrlo zdrav račun u banci, već i osobni štedni račun s neoporezivom dobiti na koji je svake godine uredno uplaćivao lijepu 150 Osveta je slatka
svotu. Otkad je na farmi počeo uzgajati samo organske proizvode, stvari su, financijski gledano, naglo krenule nabolje. "Što on čini s tim novcem je njegova stvar, nije li tako? Hoće li vam taj prihod prijaviti ili ne, pa, to nema nikakve veze sa mnom." Čovjek mu je zahvalio na vremenu i njegovim iskrenim odgovorima te zadovoljno otišao. To će naučiti onog gada, pomislio je Paul. Sally je oduvijek bila njegova omiljena nećakinja.
Kad se James u srijedu poslijepodne vratio u London, sve što je želio bilo je otići u spavaću sobu, navući zavjese, zavaliti se u krevet, navući pokrivače preko glave i više nikad ne izaći van. Osjećao se kao da je pod opsadom. Iscrpljen pokušajima da mu ordinacija normalno funkcionira bez recepcionarke, bio je siguran da polako gube klijente. Iz priča je načuo da je Paul Finch, kad se jedna od njegovih krava počela teliti usred noći, pozvao veterinara iz susjednog sela. James, čiji je telefon kao i uvijek bio uključen u očekivanju Paulova neizbježnog poziva, u jednakoj je mjeri bio smeten i povrijeđen. Navečer je jedva viđao Katie jer je bila zauzeta svim svojim novim klijentima, pa mu je njezin maleni dom počeo više nalikovati na zatvor nego na mjesto na kojem je dvoje ljudi zadovoljno uživalo ignorirajući činjenicu da je minijaturne i tijesno budući da su bili toliko sretni što mogu biti zajedno. Sada mu se ono činilo kao apsurdno mjesto za život muškarca njegove dobi. Ako ste stali nasred dnevnog boravka i raširili ruke, okrećući se oko vlastite osi mogli ste dotaknuti sva četiri zida. Je li za to teško radio čitavog svojeg života? Da bi mogao živjeti u mini kućici sa ženom koja gotovo nikad nije bila tamo? A onda je tu, naravno, bila i ova situacija sa Sally i Poreznom upravom te Odjelom za građevinske dozvole. Plus činjenica da su Malcolm i Simon jedva više razgovarali s njim. Kad je svoje brige pokušao povjeriti Katie, ona mu je veselo rekla da se sve događa s razlogom te da će sve na kraju dobro završiti, pa je brzo završio razgovor. Kakvog je smisla imalo razgovarati s nekim tko bi vam uvijek rekao samo ono što je mislio da želite čuti? Za razliku od toga, u Londonu nije bilo problema. Mogao je raditi svoj posao i onda provesti tihe večeri sa Stephanie i Finnom. Mogao se opustiti i ne osjećati se kao da je svima na meti. Mogao je jednostavno 151 Jane Fallon
biti kod kuće. Kad je ušao kroz ulazna vrata u četiri i pet - više se nije trudio zaustavljati na putu prema gradu, samo je želio što prije stići do Belsize Parka - i namirisao poznati miris, mješavinu kave i sredstva za poliranje te Finnova osobitog tjelesnog mirisa koji je sadržavao miris šampona, zamoraca i tenisica, osjetio je kako mu se u grlu stvorila knedla. Ovo je bio njegov pravi život. Ovo je bila njegova obitelj. Finn mu je dotrčao u zagrljaj, prepun priča o školi i Davidu te svojim prijateljima i stvarima koje James, odsutan polovicu tjedna i, sada je pomislio, odsutan u glavi pola vremena kad je fizički bio tamo, nije mogao uhvatiti ni za glavu ni za rep, ali koje su ga ipak natjerale na smijeh. Njegov je sin imao istančan osjećaj za dramu dok je pričao priču. Stephanie je pronašao u kuhinji i kad se okrenula da ga pozdravi, pogodila ga je distanca koja se stvorila među njima. Neposredno nakon što su se preselili u London bacila bi mu se u zagrljaj kad god bi ušao kroz vrata u srijedu navečer, a onda bi, subotom navečer dok su zagrljeni ležali u krevetu, plakala zbog činjenice što je idući dan ponovno morao otići. Tada mu je to išlo na živce. Toliko joj je zamjerao to što je bio prisiljen na tu dvojnu egzistenciju da je bio skeptičan prema njezinim suzama - da joj je bilo toliko stalo do njega, tada bi se sigurno ponovno odrekla svojeg posla i preselila natrag u Lincolnshire. Sada, kad se hladno nasmiješila i pristojno ga upitala kako je putovao, pomislio je kako bi dao sve za nagovještaj da joj je doista drago što ga ponovno vidi. Izgledala je fantastično, iznenađeno je pomislio. Pa, oduvijek je znao da je fizički bila vrlo lijepa, no proteklih mu se nekoliko godina Katiena mekoća činila mnogo uzbudljivijom no Stephaniena vitkost. Katiena potreba za zaštitom ga je privlačila, dok ga je Stephaniena nezavisnost odbijala. Krenuo ju je zagrliti, ali je osjetio kako se na trenutak ukočila prije no što se ponovno opustila i pomalo ga nevoljko potapšala po leđima. Preplavio ga je osjećaj potpune tuge, pa ju je jače zagrlio, zaronivši glavu u njezinu svilenkastu kosu. Dopustila mu je da tamo ostane par sekundi prije no što ga je nježno odgurnula i okrenula se natrag povrću koje je sjeckala. "Finn, dođi sjesti i napraviti zadaću", pozvala je, uspješno skrativši bilo kakav trenutak intimnosti koji su mogli imati.
152 Osveta je slatka
Poglavlje 29 Samo nekoliko dana prije dodjele nagrada BAFTA Stephanie se nije trudila oko planiranja Jamesove rođendanske zabave koliko je trebala. Poslala je pozivnice, primivši uglavnom pozitivne odgovore, i unajmila catering - za pripremu japanske hrane čiji su kuhari dolazili na poziv sa svojim zastrašujućim torbama prepunim ogromnih noževa i u kuhinji pripremali sashimi dok bi gosti stajali naokolo i divili se njihovoj vještini - ali to je bilo sve. Odlučila je nazvati Katie da bi vidjela kako teku njezine pripreme. To joj je barem bio izgovor za poziv. U stvari se počela brinuti za Katie. James joj je rekao da ga je Sally prijavila Odjelu za građevinske dozvole zbog proširenja koje je izgradio sa stražnje strane ordinacije, ali ona je gajila svoje sumnje. Činilo se da je Katie doživjela neku vrstu prosvjetljenja otkad su se upoznale te dogovorile plan osvete. Kao da se pretvarala iz drage, povrijeđene žene u neku vrstu osvetničke ratnice. Stephanie, koja je bila svjesna da je čitava osvetnička ideja potekla od nje, sada se bojala da je stvorila čudovište koje ne može kontrolirati.
Katie se javila nakon drugog zvona. Njezin glas, pomislila je Stephanie, zvučao je simpatično i neprijeteći kao i uvijek. "Zdravo, Stephanie, kako si?" "Dobro", odgovorila je Stephanie. "Samo sam se pitala kako ti ide, znaš već, sa zabavom i svime time." Katie joj je ispričala za ukrase koje je planirala postaviti u seoskoj vjećnici - metrima bijelog muslina koji će unutrašnjost transformirati u neku vrstu beduinskog šatora te bijelim stolnjacima i posudu koje će savršeno naglasiti zeleno lišće bijelih ljiljana koje je izabrala. Sve ju je to pomalo podsjetilo na vjenčanje, pomislila je Stephanie, i nimalo nije odgovaralo Jamesovu ukusu. Shvatila je da je prestala slušati kad je iznenada začula kako se Katie nasmijala i rekla: "Doduše, sumnjam da će mu do onda ostati koji prijatelj kojeg bi mogao pozvati." 153 Jane Fallon
"Kako to misliš?" upitala je Stephanie. I tako joj je Katie ispričala sve o Sally i njezinu ujaku Paulu te kako James sada mora na sastanak u Poreznu upravu da bi objasnio svoj način poslovanja te će vjerojatno morati platiti kaznu ili, u najmanju ruku, vratiti porez koji je dugovao na primljene uplate na ruke. Ispričala joj je i kako je James otišao do Sam McNeil i upitao je ne bi li mu, kao djelatnica Komisije za planiranje izgradnje, mogla dati koji savjet na koji način da pristupi postupku traženja retrospektivne građevinske dozvole za nadograđeni dio te kako je ona potpuno poludjela i optužila ga da je pokušava potkupiti i za sebe izboriti povlašteni tretman. Rekla joj je i da čak i Simon i Malcolm ovih dana jedva razgovaraju s Jamesom, kao i to da je nekoliko njegovih klijenata ubuduće odlučilo koristiti usluge drugih veterinara u susjednom selu. A Stephanie je sve to slušala i shvatila da ga je počela žaliti unatoč svemu što joj je učinio. "Kako su ljudi iz planiranja izgradnje saznali za dograđeni dio?" upitala je, unaprijed svjesna toga kakav će odgovor dobiti. "Ja sam im rekla", kazala je Katie zvučeći poput dvogodišnjaka koji je mislio da će dobiti pohvale jer se popiškio na laminat, a ne na tepih. "Anonimno, naravno." Stephanie je glasno uzdahnula. "Mislila sam da smo se složile kako više ništa nećemo učiniti a da prvo o tome ne porazgovaramo", rekla je. "Znam. I probala sam te nazvati. No, smiješno je to, zar ne?" "Znaš, radi se o tome da ne želimo sve otkriti prije rođendanske zabave. Nije li to poanta?" upitala je Stephanie, iako joj zapravo više nije bilo stalo do plana. "Pa, zaslužio je to", otrovno je izjavila Katie. "I toliko je arogantan da nikad neće ni pomisliti da sve to ima ikakve veze sa mnom. Pa što ako mu nekoliko ljudi ne dođe na rođendansku zabavu? Ipak će dobiti ono što zaslužuje." "Možda bismo trebale zaboraviti čitavu stvar", rekla je Stephanie. "Dale smo mu nekoliko stvari zbog kojih se mora zabrinuti. Mislim da bismo ga jednostavno trebale ostaviti i krenuti dalje s vlastitim životom." "Čekaj malo," rekla je Katie, "nisi li ti bila ta koja je rekla da bi bila prava lakrdija da se iz svega izvuče posve nekažnjeno?" 154 Osveta je slatka
"Znam. Ali više nisam tako sigurna. Sve mi je to pomalo... ne znam... pretjerano." "Stephanie, nakon svega što ti je priredio, moraš to učiniti radi vlastitog samopoštovanja. Isto kao i ja. Osim toga, koja je poanta toga da se sada povučemo?" "OK", rekla je Stephanie bez entuzijazma, "ali bez daljnjih iznenađenja." "Obećavam", kazala je Katie. "Ostala su nam još samo dva tjedna, moramo ostati jake." Stephanie se s oklijevanjem složila. Istina je bila da joj je u posljednje vrijeme postalo svejedno hoće li James dobiti što je zaslužio. Samo je željela krenuti dalje s vlastitim životom.
Na sreću za Stephanie, Natasha je bila raspoložena za jedan od svojih govora podrške kad ju je srela kasnije tog dana. Bio je to posljednji Meredithin slobodni trenutak prije dodjele za vikend, pa je bila u uredu isprobavajući cipele za odvratnu zelenu haljinu koju je još uvijek namjeravala odjenuti. Budući da niti jedan priseban dizajner ne bi izradio ništa što bi se barem približno slagalo s nijansom mučno zelene boje haljine, Stephanie je s oklijevanjem pristala da će do nedjelje obojati par koji Meredith izabere. Pokušavala je Meredith usmjeriti podalje od para prekrasnih jednostavnih sandala Jimmyja Chooa koje nije imala srca uništiti te prema mnogo jeftinijem paru cipela, no Meredith je odbijala surađivati, uguravši svoja žuljevita stopala u prekrasne sandale otvorenih prstiju i izjavivši kako je to njezin izbor. "Stoje pet stotina funti", rekla je Natasha, pokušavajući je odgovoriti. Meredith se namrštila. "Ne bi li nam ih mogli posuditi? Naposljetku, ja sam jedna od nominiranih." Stephanie je zatresla glavom, pokušavajući se suspregnuti od smijeha. Nije mogla ni zamisliti razgovor koji će možda morati voditi s osobljem iz ureda za odnose s javnošću Jimmyja Chooa kad im ponudi Meredith debelih nogu za njihove delikatne cipele kao hodajuću reklamu. "Ne ako ih želimo obojati, ne."
155 Jane Fallon
Na kraju se Meredith, za koju je Stephanie znala kako je oduvijek bila pomalo škrta i koja je već žalila za novcem koji je bila prisiljena platiti za usluge stilista, odlučila za jeftiniju varijantu. Stephanie je s njom potvrdila sve detalje oko automobila za nedjelju koji će je dovesti u ured kako bi se pripremila, a zatim i na samu dodjelu. Obično bi Stephanie ili Natasha otišle do njezine kuće, no s tri klijentice koje je trebalo odjenuti, iz praktičnih razloga to nije bilo moguće. Kad je Meredith otišla, Stephanie i Natasha su se bacile na kauč i nastavile razgovor koji su vodile prije njezina dolaska. "Stvar je u tome", počela je Natasha kao da se prekid nije ni dogodio, "što činjenica da se možda osjećaš malo bolje ne znači da bi trebala zaboraviti prvobitan cilj." "Ali sve mi se odjednom čini tako beznačajnim", rekla je Stephanie, naslonivši glavu na naslonjač kauča. "Od mene bi bilo zrelo da mu kažem kako sve znam i da je medu nama gotovo, pa se možemo dostojanstveno razići. A to je ujedno bolje i za Finna, ne slažeš li se?" "OK, osjećaš se dobro jer si izašla s nekim drugim..." Stephanie je konačno smogla hrabrosti povjeriti se prijateljici u vezi Michaela, a Natasha ju je umjesto odgovora zagrlila, sretna zbog nje. "Dvaput", prekinula ju je Stephanie. "Ali sve o tome ću ti ispričati za koju minutu." "Stvarno?" Natasha je raširila oči. "Bilo kako bilo... dakle, osjećaš se dobro jer si dva puta izašla s nekim drugim, iako mi za drugi put nisi rekla sve dosad, a ja bih ti trebala biti najbolja prijateljica, ali... ne planiraš otići i udati se za Michaela", upitno je pogledala Stephanie, "ili možda ipak?" Stephanie se nasmijala. "Naravno da ne." "Upravo tako. Stoga, možda te sad više nije briga hoćeš li se osvetiti Jamesu jer ti je Michael odvukao pažnju, ali to ne znači da ćeš se tako osjećati zauvijek. Moraš imati na umu koliko ti se učinilo važnim natjerati ga da pati kao što je on tebe natjerao da patiš. Sve što želim reći jest da je to još uvijek važno, za tvoju dugoročnu dobrobit i sve to. Barem ja mislim da jest. Eto, govor je završen." "OK, OK, držat ću se plana. Barem sve dok to bude činila i Katie. Jesi li sada sretna?"
156 Osveta je slatka
Natasha je kimnula glavom. "Presretna. A sada mi ispričaj za Michaela. Ne mogu vjerovati da si ponovno izašla s njim bez da si mi išta spomenula." I tako joj je Stephanie ispričala kako ju je Michael nazvao u utorak ujutro, pa su se dogovorili da se te večeri nađu na večeri. Rezervirao je stol u Wolselyju, jer mu je Stephanie jednom prilikom usputno spomenula kako je oduvijek željela isprobati njihovu hranu, ali nikad to nije stigla. Razgovarali su o bitnim stvarima, ispričala je Natashi, kao odrasle osobe. Michael joj je povjerio neke stvari o svojoj bivšoj ženi te kako je iznenada objavila da se već godinama osjeća ogorčeno i podcijenjeno, pa to više neće trpjeti, što je posljedično značilo da on ima vrlo čvrste poglede na iskrenost u vezi. Poglede koji su se u potpunosti podudarali sa Stephanienim. Bila je to večer u kojoj je istinski uživala i više nije imala ništa za izvjestiti. "Nije bilo poljupca za laku noć?" "Rekla sam ti", obrambeno je odvratila Stephanie. "Michael ima principe, kao i ja, pa sve dok smo James i ja još uvijek zajedno, ništa se neće dogoditi. Ali vidjet ću ga ponovno idući tjedan." "I, jesi li rekla Jamesu za svoje malene sastančiće?" "Naravno da nisam. Poludio bi." "Znači, Michaelu je u redu to što izlazi na tajne sastanke iza leđa tvojem suprugu sve dok se ne ljubite?" "Što želiš reći?" upitala je Stephanie, počevši se ljutiti. "Želiš li reći da činim nešto loše nakon svega što mi je James priredio...?" Natasha ju je prekinula smijući se. "Smiri se. Naravno da ne želim reći da činiš nešto loše. Želim reći, ako si već krenula tim smjerom... Ako ga ionako viđaš Jamesu iza leđa, mogla bi ga i iskoristiti. U čemu je razlika?" "Razlika je", naglasila je Stephanie, "u tome što ne želim biti poput Jamesa. Želim biti u stanju pogledati unatrag i reći da sam se ponašala besprijekorno, OK?"
157 Jane Fallon
Poglavlje 30 Bio je vikend kakvog bi se James obično grozio. Stephanie je morala raditi cijelu subotu, kupujući razne sitnice u zadnji čas i brinući se jesu li njezine tri klijentice zadovoljne svojim manikurama i pedikurama te svime drugim što su morale obaviti prije velikog događanja poput dodjele nagrada BAFTA, a onda je tu, naravno, bila i činjenica da je i ona morala biti prisutna. James se složio ostati u gradu dok se ne vrati, jednom kad njezine klijentice budu sigurno smještene u svoje automobile na putu prema dodjeli, vjerojatno oko četiri sata. Kad je krenuo na počinak večer prije, ustanovio je kako se zapravo veseli tome. Mogao je sina odvesti u zoološki vrt - ovaj put ne samo pokraj ZOO-a, nego unutra. Finn, koji je navikao gledati samo klokane i nekolicinu drugih životinja koje su se mogle vidjeti besplatno iz parka, pomislit će kako su Božić i svi ostali blagdani stigli odjednom. Možda su mogli otići na panoramski kotač ili u Tower. Ili bi možda, pomislio je James, bilo bolje ostati kod kuće te igrati igrice na kompjutoru ili se zabavljati vani, u vrtu. Što god je Finn želio. Ustao je ranije i Stephanie pripremio čaj i tost prije no što je morala otići. Iz izraza njezina lica kad joj ih je dao bilo je očito da je to bila posve neočekivana gesta. Pokušao se sjetiti kad joj je posljednji put pripremio doručak, ali mu to, naravno, nije uspjelo, jer mora da je bilo zaista jako davno. Davno, kada je u njegovu životu postojala samo Stephanie i nitko drugi. Finn je objavio da će jutro provesti čisteći Davidov kavez, zatim Goldien akvarij te Sebastianov pješčanik. Pedantan osjećaj za detalje koji je njegov sin pokazivao kad se brinuo za svoje životinje podsjetio je Jamesa na to kakav je on bio kao dijete. "Trebao bi postati veterinar", rekao je Finnu dok je postavljao slamu na dno Davidove kolibice. "To ću i učiniti. Očito", rekao je Finn s ozbiljnim izrazom lica, a James se osjećao kao da je slučajno nabasao na snimanje nekog sladunjavog filma za Dječju filmsku fondaciju. Osjetio je kako mu se u 158 Osveta je slatka
grlu stvorila knedla veličine limuna, pa se morao natjerati da ne zagrli sina i tako pokvari ovaj trenutak. Na kraju su u zoološki vrt otišli poslijepodne, a Finn se glasno divio svemu, od pigmejskih vriskavaca do planinskih gorila, nakon čega su svratili u ordinaciju u St John's Woodu kako bi pomazili životinje koje su tamo ostale preko vikenda. Kad je Stephanie stigla kući oko pet i trideset, obojica su iscrpljeno ležali na kauču ispred televizora. "Sve ovo moraš sutra ispočetka", nasmijala se Stephanie kad ga je vidjela. Večerali su, a Stephanie im je ispričala sve o svojem danu te kako je Santana još uvijek bila u krevetu kad se u njezinu stanu u dva sata poslijepodne pojavila kozmetičarka te je odbila ustati, pa joj je jadna žena napravila pedikuru dok je ona tamo ležala sa svojim prljavim nogama koje su virile ispod pokrivača. Finn se nasmijao i kazao kako su djevojke "glupe", na što je Stephanie kazala "ali i ja sam djevojka, znači li to da sam i ja glupa", a Finn je odgovorio "ti nisi djevojka, ti si mama, a to je posve drukčije". James se na sve to slatko nasmijao, a večer je protekla tako brzo da niti jednom nije pomislio kako bi trebao nazvati Katie. Stephanie je samo željela da vikend završi. Ista se stvar ponavljala svake godine; bez obzira na sve vrijeme utrošeno na pripreme, sam dan dodjele uvijek je bio pravi kaos. Na svu sreću, Natasha se bavila Santanom koja je odbila doći u ured kako bi se spremila jer se nadala da će paparazzi poslijepodne biti ispred njezine kuće i čekati da krene na dodjelu. Ako prerano napusti kuću, tada možda neće znati gdje je mogu pronaći. Stephanie je pokušavala stvoriti pravi ambijent prije no što stignu njezine preostale dvije klijentice. Voljela je da se ljudi osjećaju opuštenima dok im rade frizuru i šminkaju ih, ali nije se mogla sjetiti koju bi glazbu mogla staviti da bi odgovarala i Meredith i Mandee. Na kraju se odlučila za Jamesa Morrisona koji je bio neutralan, ali istovremeno i dovoljno popularan, barem se tome nadala. Upalila je nekoliko svijeća i uokolo postavila nekoliko časopisa. Nikad nemojte pretpostaviti da vaše klijentice žele razgovarati - bilo je to prvo pravilo koje je uvijek govorila frizerkama i šminkericama koje je unajmljivala za različita događanja. Dvije šminkerice i frizerske umjetnice, kako su inzistirale da ih zove, stigle su točno u jedan sat. Na suprotnim stranama prostorije postavile su dvije radne stanice kako bi Meredith i Mandee mogle razgovarati ili 159 Jane Fallon
ne, kako su željele. Stephanie je prošla kroz odjeću na vješalicama u drugoj sobi, koju su pretvorili u svlačionicu. Uz Meredithinu zelenu haljinu tamo se nalazila još jedna opcija za koju je Stephanie željela da je isproba, zajedno s alternativnim parom cipela. Mandeena haljina iz Agent Provocateura bila je tamo, ali i prelijepa mini haljina Chloe, za slučaj da je uspiju nagovoriti da promijeni mišljenje. Bio je tu i velik izbor Spanxova čvrstog donjeg rublja za Meredithin izbor, još uvijek u originalnom pakiranju, kako bi oni komadi koje ne odabere mogli biti vraćeni u dućan. Obje su žene posudile nekoliko komada ne pretjerano impresivnog nakita među kojim je Stephanie izabrala po jedan za svaku od njih. U jedan i dvadeset pet odgovorila je na Natashin paničan poziv, koja je stajala na stepenicama Santanine zgrade zajedno sa šminkericom. Zvonile su na njezina vrata već pet minuta bez prestanka, ali bez odgovora. Stephanie im je rekla da nastave strpljivo čekati. Nisu bile Santanine bejbisiterice i ako je odlučila izaći večer prije dodjele i ne vratiti se kući, onda je to bio njezin problem. Isto tako, ako propusti dodjelu i svoj teško izboreni status najavljivačice, ni to nije bio njihov problem. u međuvremenu, Stephanie je uspjela smjestiti svoje preostale dvije klijentice s kavom i nekoliko časopisa te umirujućim zvukom dvaju sušila za kosu. Napravila je posljednju provjeru odjeće u susjednoj sobi i onda sjela na kauč razmišljajući o tome kako će samo na trenutak zaklopiti oči. Povremeni isječci razgovora dopirali su do nje iz susjedne sobe, no toplina sušila za kosu uljuljkala ju je u duboki san. Zazvonila joj je budilica. Ne, bila su to ulazna vrata. Stephanie se trgnula i naglo sjela. Gdje se nalazila? Netko je iz susjedne sobe doviknuo "Želiš li da ja otvorim?", a Stephanie je odgovorila "Da, molim" prije no što se uopće uspjela sjetiti tko je taj netko bio. OK, bila je u uredu. Sranje, danas je bila dodjela nagrada BAFTA. Iz ugla usana lagano joj je curila slina, koju je sada obrisala. Pogledala se u zidno ogledalo. Na jednoj strani lica imala je jasan crveni otisak tkanine kojom je bio prekriven jastučić. Žestoko ga je protrljala. Što bi bilo da je itko od njih pogledao u sobu i vidio je kako leži i spava? Bože, to je bilo posve neprofesionalno. I tko je to bio na vratima? Nikoga nije očekivala. Začula je muški glas. Jebiga, sranje, zapravo jest. Zamolila je Michaela da dođe i napravi nekoliko fotografija. Bio je to trenutak ludosti. Obično je sama fotografirala klijentice za vlastitu arhivu nakon što su bile uljepšane i spremne za polazak na događanje. To joj je uglavnom služilo kao referenca, no ponekad bi, ako 160 Osveta je slatka
je odjeća izgledala posebno dobro, fotografije poslala i dizajnerima u nadi kako će tom klijentu ponuditi besplatnu haljinu ili odijelo. Međutim, u petak joj je trebao izgovor da nazove Michaela - dogovorili su se da se ponovno vide u ponedjeljak navečer - pa ga je upitala bi li mogla unajmiti njegove usluge na sat vremena u nedjelju kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. On je, naravno, kazao kako će to obaviti bez naknade i sada je bio ovdje, u njezinu uredu, a ona je izgledala kao na samrti. "Stephanie," netko je zvao iz susjedne sobe, "ovdje je netko tko te želi vidjeti." Obrisala je razmazanu maskaru ispod očiju i provukla prste kroz kosu. Pa, prije ili kasnije morat će je vidjeti u najgorem izdanju. "Bok, Michael", pozdravila ga je samouvjereno - ili barem s toliko samopouzdanja koliko je u tom trenutku uspjela skupiti - izašavši kroz vrata sobe. Njegovo se lice definitivno ozarilo kad ju je ugledao, primijetila je. OK, možda ipak nije izgledala tako loše. "Ovo je Michael, naš fotograf", predstavila ga je ostalima u sobi. Na sreću, ni Meredith ni Mandee joj nikad prije nisu bile klijentice, pa neće shvatiti da je ovo neuobičajeno. Jedna od šminkerica, Davina ili Davinia - danas su svi imali tako glupa imena - zbunjeno ju je promatrala. "Nisam znala da imamo profesionalnog fotografa", sada je kazala. "Nisam klijenticu našminkala za fotografiranje. Odlučila sam se za prirodan izgled. Niste mi ništa rekle o ovome", dodala je optužujućim tonom. Stephanie se prisilila na osmijeh. "Ne brini, fotografije nisu za objavu", rekla je, želeći promijeniti temu. "Obje izgledate prekrasno. Idemo vas odjenuti dok se Michael pripremi." Bacila je pogled na Michaela koji joj se suosjećajno nasmiješio. Bože, što li to čini? Čak ni Natashi nije ništa rekla o ovome, jer je znala da će je ona odmah pročitati te da će joj istog časa biti jasno da je samo željela izliku kako bi ga ponovno vidjela. Na svu sreću, Natasha je bila na drugoj strani grada, brinući se za Santanu, pa nikad neće morati ni znati za ovo. Meredith i Mandee su obje odlučno objavile da neće promijeniti mišljenje glede svojeg izbora, a Stephanie je bila zahvalna što je barem Michaleu uspjela objasniti kako to nije bio njezin izbor, već su joj se 161 Jane Fallon
klijentice pobunile i nadglasale je. U pet do četiri bile su spremne; Meredith je s industrijskim donjim rubljem ispod grozne zelene haljine konačno jednom izgledala kao da odista ima lijepu liniju. Njezine ogromne grudi koje je obično skrivala obješenim grudnjakom koji joj je loše pristajao ispod niza vrećastih, širokih majica podignute su i otkrivene te su izgledale fantastično. Stephanie se nadala da će urednici tjednika biti toliko zaslijepljeni raskošnim bijelim dekolteom da neće primijetiti koliko je haljina grozna te Meredith uvrstiti na popis najgore odjevenih. Mandee je bila prava studija uporabe ljepljive trake koja je njezinu dvodijelnu odjevnu kombinaciju održavala na njezinu tijelu, a sve njezine intimne dijelove pokrivenima. Kad je već izgledala kao da je odjevena za fotografiranje za porno časopis umjesto za izlazak, barem je imala tijelo koje je to opravdavalo. No, što je, tu je. Mogla se zakleti kako je čula da se Michael zagrcnuo pokušavajući se suzdržati od smijeha kad je izvela svoje dvije klijentice u susjednu sobu. Šminkerice su im na brzinu popravile šminku, a Michael je prilagodio rasvjetu da bude malo blaža i zatim napravio nekoliko snimaka svake od njih. "Imaš li kakve dodatne odjeće, sada kad sam već ovdje?" upitao je svojim najšarmantnijim glasom. "Čini se šteta ne iskoristiti film." "Da. Dobra ideja", uskočila je Stephanie. Pokušavao joj je pomoći; to je bilo jako ljubazno od njega. "Ovo možemo tretirati kao pravo profesionalno snimanje. Na taj način, ako vam se fotografije svide, možete dobiti kopije. Nikad ne znate kad bi vam mogle dobro doći." Pogledala je na sat. "Vremena imamo." Zapravo ga nisu stvarno imali jer su automobili trebali stići za pet minuta, no vrijedilo je pokušati. Pomogla je Meredith da se uvuče u crnu haljinu sa spuštenim naramenicama i promatrala kako se Mandee transformirala iz prostitutke u lijepu, trendi mladu ženu u haljini Chloe. "Opa, obje izgledate nevjerojatno", rekla je, no njezine su je klijentice samo pogledale, nimalo impresionirane. "E, to je zbilja seksi", čula je Michaela kako kaže dok je Mandee prolazila na putu prema drugoj sobi. Meredith je zakolutala očima. "Mogla bi biti model", rekao je. "Nisam to mogao vidjeti dok si bila onako odjevena, ali sada... sada će te svi željeti fotografirati." "Zbilja tako misliš?" upitala je Mandee. "Iskreno?"
162 Osveta je slatka
Stephanie se konspirativno nasmiješila Michaelu ulazeći u sobu, a on je dopustio da mu se na licu pojavi pomalo samozadovoljan smiješak. Zatim je pažnju usmjerio na Meredith kad je ona ušla u sobu. "Fantastična haljina", rekao je. "Ističe ono najbolje na vama." Meredith, koja je bila mnogo tvrđi orah od Mandee, samo je frknula nosom. "Zaista izgleda mnogo bolje od one druge", dodala je Stephanie, ali Meredith to nije željela ni čuti. Dozvolila je Michaelu da snimi nekoliko fotografija, a onda objavila da se ponovno želi presvući. "Odlučila sam da ću odjenuti ovu", rekla je Mandee, a Stephanie ju je poželjela poljubiti. Pogledala je Michaela koji je izgledao kao da se trudi nešto joj signalizirati dok Meredith nije obraćala pažnju. Glavom je pokazivao u smjeru susjedne sobe i kolutao očima. Izgledao je kao da ima napadaj. Iznenada je prestao kad se Meredith okrenula. "Samo još par snimaka, Meredith. Ove zadnje su bile pomalo nefokusirane. Moja pogreška." Meredith se oklijevajući složila, a Michael ju je značajno pogledao kao da joj je želio reći... pa, nije imala pojma što joj je želio reći. Iznenada je dobila inspiraciju. Otišla je u susjednu sobu, pokupila Meredithinu kavu s mlijekom i prolila je na groznu zelenu haljinu. "O Bože", povikala je, pokušavajući se ne nasmijati. Ovo je bilo smiješno. "O, sranje. Meredith, strašno mi je žao, ali prolila sam kavu po tvojoj haljini." Meredith je banula kroz vrata. "Pa, obrisi je. Brzo!" "To neće pomoći", kazala je Stephanie, brzo podigavši haljinu. "Već je sve upila. Ako ništa drugo, smrdjet će po mlijeku." "I, što sad predlažeš da učinim?" upitala je Meredith dok joj se praktički pušilo iz ušiju. "Pa..." počela je Stephanie, a onda se oglasilo zvono na ulaznim vratima. Hvala Bogu, to su bili automobili koje su naručili da Meredith i Mandee odvezu na dodjelu. "Pretpostavljam da ćeš morati odjenuti to što već imaš na sebi. Nažalost, nemaš izbora. Zbilja mi je žao, Meredith." Meredith je izgledala kao da je spremna eksplodirati. U sobu je ušao Michael, noseći torbice, šalove i ulaznice. "Idemo, moje dame. Ne želite 163 Jane Fallon
zakasniti", rekao je i usmjerio ih prema vratima. "Obje izgledate prekrasno." "Dobro", rekla je Stephanie. "I jednoj i drugoj sam u torbicu stavila ruž i sjajilo za usne. Popravite ruž prije no što izađete iz automobila. I dobro se provedite", dodala je, ignorirajući bijesan izraz na Meredithinu licu. Zahvalila je dvjema šminkericama i obećala im da će ih ponovno angažirati, a onda je zatvorila vrata za njima, naslonivši se na njih i rukom prekrivši usta kako bi prigušila smijeh dok se ne udalje dovoljno daleko da je više ne mogu čuti. Michael se također smijao, a onda je prebacio ruku oko njezinih ramena i privukao je sebi. "Mora da smo telepati", rekao je. Stephanie ga je pogledala. "Ne želiš mi valjda reći da si mi svim onim svojim kimanjem glave i značajnim pogledima zapravo želio reći 'idi proliti kavu po njezinoj haljini'." "Upravo sam ti to pokušavao reći", odgovorio je, smiješeći se i nagnuvši se prema njoj kako bi je poljubio u čelo, ali onda su se odjednom našli udubljeni u pravi, strastveni poljubac, sakriveni u malenom hodniku u njezinu uredu. Stephanie se nije mogla sjetiti posljednjeg puta kad je poljubila nekoga tko nije bio James. Štoviše, nije se mogla sjetiti čak ni posljednjeg puta kad je poljubila Jamesa osim kako bi rekla nešto poput "zahvali ujaku za božićni poklon". Bila je svjesna Michaelove ruke kojom joj je pridržavao zatiljak te težine njegova tijela kad ju je pritisnuo uza zid. A onda ju je prestao ljubiti jednako naprasno kao što je i počeo, uzeo je za ruku i odveo do kauča u glavnom uredu. Nejasno se pitala treba li ga podsjetiti da su odlučili pričekati dok ona i službeno ne bude slobodna, no uzevši u obzir kako je on bio taj koji je donio takvu odluku u prvom redu, tko je bila ona da ga sada podsjeća na to? K vragu i sve, za tjedan dana će ionako biti slobodna. Da bude posve iskrena, zapravo se nadala da će se upravo ovo dogoditi kad ga je pozvala da dođe. James će je čekati da stigne kući kako bi mogao krenuti na put prema Lincolnshireu, ali ona zbog toga nije osjećala ni tračak krivnje; samo je činila ono što je i on sam radio proteklih godinu dana. Michael je ponovno odmaknuo glavu i pogledao je. "Je li ovo u redu?" upitao je, a zbog načina na koji je to rekao i tona njegova glasa, zaklecala su joj koljena. 164 Osveta je slatka
"Da", odgovorila je. "Definitivno." Idući je dio bio nejasna zbrka ruku i nogu te dijelova odjeće koji su letjeli posvuda, a ona je upravo pomislila "OK, to je to" kad je začula buku. Škljocaj ulaznih vrata, možda zvuk koraka, a onda je glas, ženski glas, kazao: "Opa! Ispričavam se." Stephanie je odgurnula Michaela i ugledala Natashina leđa na povratku prema ulaznim vratima. "Natasha", kazala je Stephanie, uspravivši se u sjedeći položaj i počevši navlačiti na sebe različite dijelove odjeće. "Čekaj malo." Michael je naglo sjeo pokušavajući izgledati kao da se radi o posve normalnom danu - idemo dalje, ovdje se nema što vidjeti. Natasha je još uvijek gledala prema vratima i očito se nije namjeravala okrenuti. Iza sebe je ispružila ruku u kojoj je držala vreću za odijela. "Samo sam htjela vratiti Santaninu odjeću jer se nije pojavila. Oprostite, ne bih vas... znate već... da sam znala." "U redu je", rekla je Stephanie, očajnički pokušavajući smisliti nešto što bi mogla kazati. Kako je ovo bilo ponižavajuće, uhvaćeni poput para tinejdžera koji se hvataju u školskoj garderobi? "Samo smo... ummm... zamolila sam Michaela da dođe fotografirati Meredith i Mandee, pa smo..." nestalo joj je inspiracije. "O Bože, ovo je stvarno ponižavajuće." "U svakom slučaju", kazala je Natasha, "bolje da krenem. Vas dvoje nastavite... ili... kako god želite. Bilo mi je drago ponovno te vidjeti, Michael." Prebacila je vreću za odijela preko stolice. "Doviđenja. Vidimo se sutra, Steph." Stephanie i Michael sjedili su jedno do drugog na kauču gledajući kako Natasha odlazi i zatvara vrata za sobom. Raspoloženje je definitivno bilo uništeno. "Oprosti", kazao je Michael. "Ovo je moja krivica, malo sam se zanio." "Ne, ne", rekla je Stephanie. "Oboje smo krivi. A osim toga, kako smo mogli znati da će se Natasha vratiti? Sve je u redu. Samo je bilo pomalo... ponižavajuće, i to je sve." "Pa", odgovorio je Michael, ustajući, "trebao bih krenuti. Hoću reći, ti vjerojatno moraš poći kući." "Da, mislim da bih morala", Stephanie je ustala pitajući se kako su u samo nekoliko minuta uspjeli prijeći udaljenost od slijepe strasti do 165 Jane Fallon
ponašanja poput dvoje ljudi koji se jedva poznaju. Nastavili su se odijevati u neugodnoj tišini, izbjegavajući se pogledati. "Vrijedi li još uvijek dogovor za sutra navečer?" upitala je Stephanie kad su izašli iz ureda a da se nisu ni poljubili na rastanku. Michael je podigao ruku pokušavajući zaustaviti taksi. "Naravno", rekao je. "Nazvat ću te poslijepodne, pa ćemo sve isplanirati." Pomislila je da će ući u taksi s njom, ali on je zatvorio vrata za njom, podigavši ruku i mahnuvši joj na odlasku. Stephanie je uključila svoj mobitel. Dočekala ju je unezvjerena Natashina poruka: "O, Bože, Steph, tako mi je žao što sam vas onako iznenadila. Zašto mi nisi rekla da dolazi, pa bih odjeću odnijela kući? Usput rečeno, izgledali ste kao da se prilično dobro slažete. Nadam se da ste, nakon što sam otišla, nastavili tamo gdje ste stali. Baš mi je drago zbog tebe. Zaslužuješ se malo zabaviti. Ali zbilja mi je jako, jako žao što sam onako upala i sve upropastila." Stephanie se zagledala kroz prozor. Sada kad je osjećaj posramljenosti polako blijedio, osjetila je tračak tuge što je čitava stvar između nje i Michaela podigla neku vrstu barijere. Sada je među njima bilo nelagode koja prije nije bila prisutna. Možda su se jednostavno malo previše požurili. S njezine je strane sve bilo u redu; dobro je poznavala Natashu i znala je da ona nikad ne bi osudila ono što je Stephanie učinila. Štoviše, još bi je i ohrabrivala. No Michael se vjerojatno osjećao malčice poniženim. Vjerojatno se zabrinuo da je izgledao neprofesionalno, pomislila je, uspjevši se blago nasmiješiti. Nadala se kako će se sutra uspjeti vratiti na stari neusiljeni odnos, možda se čak i nasmijati čitavoj situaciji jer je ona, da bude iskrena, jednom kad se prijeđe preko početne nelagode, zapravo i bila smiješna. Samo je poželjela da može biti sigurna da će je sutra zaista nazvati kao što je obećao. Imala je osjećaj da to možda neće učiniti.
166 Osveta je slatka
Poglavlje 31 James se na povratku u Lincoln dobro zamislio. Stephanie se vratila kući malo iza šest poslijepodne, izgledajući umorno i razbarušeno. Bio je u iskušenju ostati, reći k vragu i s poslom u ponedjeljak ujutro i pustiti Malcolma ili Simona da se malo brinu o ordinaciji, ali nije znao kako načeti tu temu sa Stephanie a da ona ne pomisli da se ponaša čudno. A istina je bila da se zaista osjećao čudno. Činilo mu se kao da je godinu dana spavao i upravo se probudio te shvatio što je točno činio svo to vrijeme. Što li mu je bilo? Ili bolje rečeno, zašto je ikad pomislio da će se izvući nekažnjeno? Toliko se duboko ukopao da nije mogao ni zamisliti da postoji način na koji bi se mogao iskoprcati iz čitave ove priče a da sve ne izgubi. Shvatio je da je mislio kako može unedogled tako, da će obje žene jednostavno biti zadovoljne time što dijele po pola njegov život te da će njegovi osjećaji prema njima objema uvijek biti takvi da nikad neće osjetiti potrebu prikloniti se jednoj ili drugoj. Sada se počeo pitati je li možda bio u krivu. Katie je bila vani kad je stigao kući oko devet i četrdeset pet. Ostavila mu je poruku u kojoj je stajalo da ima klijenta te da ga večera čeka u pećnici. Pomazio je Stanleyja i zatim večerao, sjedeći za malenim stolom u kuhinji. Pogledom je prešao preko tajlandskih statua na policama i uokvirenih fotografija Katienih praznika provedenih na Istoku prije no što ga je upoznala koje su visjele po zidovima. Pomislio je kako u prostoriji nema ničega njegovog, ničega što bi odista pokazalo da je proteklih godinu dana živio ovdje. Čak je i boja zidova - jarko tirkizna - bila nešto što on sam nikad ne bi izabrao. Zazvonilo je zvono na ulaznim vratima. James je pogledao na sat. Deset i pet. Bilo je kasno za nenajavljeni posjet. Oprezno je otvorio vrata i ugledao Simone. "Je li Katie kod kuće?" upitala je prije no što ju je uspio i pozdraviti. "Ummm... ne, radi", kazao je James. Nešto na Simone odavalo je dojam uznemirenosti.
167 Jane Fallon
"Odlično. Ionako sam željela vidjeti tebe. Mogu li ući?" Simone je već napola ušla kad je to rekla. "Imaš li vina? Očajnički mi treba piće." Bilo je više no očito da ih je već popila nekoliko. James joj je nasuo malenu čašu. "Jesi li dobro?" upitao je. "Da, zašto ne bih bila? Upravo sam čula da imaš problema s Uredom za izdavanje građevinskih dozvola, pa sam pomislila da bih ti možda mogla pomoći, to je sve." Jamesu nije bilo lako povjerovati da je Simone svratila u devet i pet navečer kako bi raspravljala o njegovoj dogradnji. "Mogla bih reći koju riječ Društvu za očuvanje. Znaš, oni imaju priličan utjecaj na Ured. Ako uspijem postići konsenzus da nema prigovora nadogradnji..." James ju je prekinuo; ovo je zaista bilo jako čudno. "Simone, to je zaista vrlo ljubazno, ali zaista ne mislim kako će se Društvo za očuvanje složiti da moja nadogradnja od blokova i PVC stolarije predstavlja arhitektonsku vrijednost ovog područja. Osim toga, ne bih te želio dovesti u neugodan položaj." Simone, koja je sjedila u jednom od malenih naslonjača, je ustala i premjestila se na kauč kraj Jamesa. On se nelagodno premjestio kako bi joj ostavio dovoljno mjesta. "Nema problema", rekla je i pogledala ga na način koji mu je jasno otkrio zbog čega je bila tamo. Simone ga je pokušavala zavesti. Na trenutak se poigravao mišlju da se pravi kako nije pročitao njezin blef, ali je znao da, štogod bilo rješenje njegovih trenutnih problema, spavanje s jednom od susjeda nije bilo to. "Zapravo, Simone, odlučio sam jednom u životu pokušati učiniti pravu stvar. Prijavit ću se za dozvolu, a ako je ne dobijem... pa, tako mi i treba. Ali, hvala ti na ponudi. Zaista to cijenim. Prava si prijateljica." Ustao je kao da želi reći da bi trebala poći, ali se Simone nije ni pomaknula. "Mogu li dobiti još jednu čašu vina?" rekla je tonom koji je očito smatrala zavodničkim. James je pogledao na sat. "Da budem iskren, nadao sam se ranije poći na počinak", rekao je, no prije no što je uspio završiti rečenicu, Simone je ustala i zgrabila ga. On je glavu zabacio unazad, izbjegavajući njezin poljubac. 168 Osveta je slatka
"Ma daj, Simone", pokušao je sve prikazati kao šalu. "Ne možemo to raditi. Katie će se vratiti svake sekunde, a osim toga, što je s Richardom?" "Richard može poći k vragu", pakosno je kazala Simone. "Ah", rekao je James. "Posvađala si se s Richardom." To bi sve objasnilo. Tražila je način na koji bi se mogla osvetiti Richardu, pa je očito pomislila kako James nikad neće odbiti brzinsku ševu. "Pa što ako i jesam?" James joj je uzeo čašu iz ruke i položio je na stol. "Simone, mislim da bi trebala poći kući. Ujutro možeš raščistiti stvari s Richardom. Što kažeš na to?" Simone se počela ljutiti. "Već mjesecima flertuješ sa mnom, a sad ćeš me poniziti tako da me odbiješ? Što, zar misliš da sam vrsta žene koja hoda naokolo i baca se na svakog muškarca na kojeg naiđe? Ne," rekla je, odgovorivši na vlastito pitanje, "došla sam k tebi jer si uvijek jasno pokazivao da ti se sviđam." Vikala je, a James se nije mogao ne zabrinuti što će pomisliti susjedi. "Žao mi je ako sam ostavio takav dojam", sada je kazao. Nije nimalo sumnjao da bi, da mu se ovo dogodilo prije nekoliko tjedana, podlegao iskušenju bez obzira na posljedice. Nikad nije bio sklon odbiti poziv na seks, ma kakve komplikacije on donosio. No sada je samo želio da Simone ode iz njegove kuće. Već je imao dovoljno problema. "Istina je da sam flertovao s tobom, ali to nikad ništa nije značilo. Nikad ne bih ništa poduzeo u vezi s time. Mislio sam da dijeliš moje mišljenje, da se samo zabavljamo." Odmah je shvatio da je rekao pogrešnu stvar. Simonino se lice iskrivilo u ljutitu grimasu. "Da se zabavljamo? Misliš li da bih bila ovdje i varala muža da sam mislila da se samo zabavljamo?" Bože, kako bi volio da prestane vikati. Bila je zbilja pijana. "Daj da nešto raščistimo", rekao je James, sada posve ozbiljan. "Ne varaš muža. Ti i Richard ste se posvađali i ti si došla ovamo želeći mu se osvetiti, ali to se neće dogoditi, OK? I zato, zašto ne odeš kući i riješiš to s njim?" "Što nije u redu sa mnom? Zar ti se ne sviđam?" Iznenada su joj niz lice krenule krupne suze. Oh sjajno, pomislio je James, što ću sada? Sad će se još onesvijestiti na kauču i onda je se nikad neću uspjeti riješiti. 169 Jane Fallon
Istina je bila da ju je ostavio u uvjerenju kako mu se sviđa. Zabavljao se flertujući s njom i uživajući u osjećaju da je nadigrao Richarda. Bio je toliko patetičan, sada je pomislio, da je imao potrebu vjerovati kako se toliko sviđao suprugama svojih prijatelja da su sve bile spremne uskočiti u krevet s njim na prvi njegov mig. Postojao je samo jedan lijek. Morao je natjerati Simone da ode kući, milom ili silom. Zagrlio ju je. "Naravno da mi se sviđaš", rekao je. "Znaš da mi se sviđaš. Ali ne možemo ništa učiniti po tom pitanju zbog Richarda i Katie. Želio bih to, zaista bih", dodao je, spustivši pogled na njezino uplakano lice. Sada je shvatio da ga nimalo nije privlačila, sve je to bila samo igra i zabava. "Ali, ne možemo. Oboje možemo previše izgubiti." Simone je mirno gledala u njega, trepćući kroz suze, netaknuta ponosa. Njih su dvoje bili isti, pomislio je, oboje su željeli biti privlačni svima oko sebe. "A sada bi trebala poći kući, prije no što učinimo nešto što ćemo zažaliti." Nagnula se kako bi ga ponovno poljubila, a on ju je nježno odgurnuo. "Ne, ako počnemo, nećemo se moći zaustaviti." Nije mogao vjerovati da je bio u stanju tako lako izgovoriti toliko klišeja, kao ni to da ih je ona sve progutala. "OK", rekla je. "U pravu si." James se odvojio od nje što je brže mogao a da ne ispadne neotesan. Poveo ju je prema ulaznim vratima. Pitao se bi li je trebao otpratiti - bila je jako pijana - ali je zaključio da bi time samo izazivao nevolje. "Laku noć", doviknuo joj je kad je oteturala u mrak. Želio je da susjedi znaju da je otišla te tako spriječiti bilo kakve neugodne glasine. Pola sata kasnije, kad je Katie stigla kući, ispričao joj je čitavu priču. Više nije namjeravao imati tajni. Pa, skoro.
170 Osveta je slatka
Poglavlje 32 Novine su u ponedjeljak bile prepune fotografija s dodjele nagrada BAFTA - pobjednika, gubitnika, ljudi koji su se napili na zabavi te se srušili na ulici ispred zgrade. Stephanie ih je sve kupila na putu na posao, pa ih je sada listala ispijajući ogromnu kavu s mlijekom. Natasha još nije stigla u ured, budući da je dogovorila kako će na putu pokupiti Meredithine i Mandeene modne dodatke - negdje oko podne kako bi im dopustila da mamurluk pokušaju izliječiti s dovoljno sna - i razvrstati ih kako bi ih mogla vratiti u dućane koji su im ih posudili više kao uslugu Stephanie, nego zato što su željeli da Mandee ili Meredith budu viđene u njima. Ni Mandee ni Meredith nisu dobile haljine na posudbu, jer niti jedna niti druga nisu bile osobe uz koje su se modni dizajneri željeli vezati. Santanina haljina će prije povratka biti očišćena i ispeglana, iako nije bila nošena. Stephanie se užasavala vidjeti Natashu, znajući da će željeti znati sve detalje te vjerojatno dan provesti zadirkujući je jer ju je uhvatila da se seksa na kauču poput tinejdžerice. Još gore, da će misliti kako je jedini razlog zbog kojeg je Stephanie uopće angažirala Michaela bio taj da ga može iskoristiti. Što je, naravno, bila istina, ali je Stephanie pokušavala uvjeriti samu sebe da to nije bilo tako. Prisilila se da prvo prelista dnevni tisak, znajući da je malo vjerojatno da se ijedna od njezine tri klijentice nađe tamo. Prošle je večeri gledala dodjelu na televiziji nakon što je James otišao. Santana je na kraju bila tamo kako bi dodijelila svoju nagradu, ali je izgledala kao da se pojavila u onome što je nosila večer prije, nakon što se zabavljala čitav prethodni dan i noć. Zapravo, to je vjerojatno i bilo ono što je učinila. Tijekom prezentacije govorila je nerazgovjetno, povremeno rukom prolazeći kroz raskuštranu kosu. Nekoliko je novina objavilo njezinu fotografiju s komentarima da je izgledala kao da se nije trijeznila danima, a jedne su čak objavile njezine fotografije snimljene večer prije dodjele u istoj haljini, pa se Stephaniena početna briga da će se pojaviti u jednom od tjednika ispod naslova "Otpustite stilista!" odmah rasplinula. Ako bude sreće, neki će pametni novinar spojiti nekoliko fotografija kako bi pokazao da Santana nije imala pojma o modi bez pomoći stilista. 171 Jane Fallon
Meredithina sapunica osvojila je nagradu za "najbolju seriju s dugim stažem", a Stephanie je vidjela Meredith na pozornici među skupinom glumaca koji su se tamo popeli kako bi primili nagradu - i zaista, njezina je fotografija objavljena na petoj stranici Suna s potpisom pod slikom u kojem je stajalo da dobro izgleda sređena. "Radi li se o mojoj mašti ili je Meredith Barnard zapravo seksi!" napisao je novinar u članku. Stephanie si je dopustila maleni osmijeh. Jedan bod za nju. U Mirroru je pronašla fotografiju popularnog mladog televizijskog glumca kako odlazi sa zabave s Mandee. Ušli su u isti taksi, pisalo je u članku, a nije li Mandee izgledala prekrasno za promjenu pristojno odjevena? Činilo se da nigdje nije bilo niti jedne fotografije Mandy-sipsilonom. Stephanie je izrezala oba članka; bio je to mnogo bolji rezultat no što se nadala, a sve je mogla zahvaliti samo Michaelu. Upitala se bi li ga trebala nazvati da mu zahvali, ali je pomislila da će on nazvati nju ako bude želio razgovarati s njom. Sve je završilo tako čudno, a znala je da mu je bilo izrazito neugodno što ih je Natasha prekinula. Kao i njoj, uostalom, no Natasha je ipak njezina prijateljica. Michael ju je sreo samo jednom prije. Vjerojatno je bio zabrinut da će misliti kako je lomitelj brakova ili neki ljigavac. Naravno, nije mogao znati da ju je Natasha već tjednima ohrabrivala da krene u život i pronađe drugog muškarca. Kako bi zaboravila na čitavu tu situaciju, odlučila je nazvati Meredith i Mandee i podijeliti s njima dobre vijesti. Meredith, koja je već bila vani i sama kupila novine, nije mogla biti ljubaznija. "Nisam bila u pravu za haljinu, a ti jesi", ljubazno je kazala, zvučeći kao da je to zaista i mislila. Jutros je već obavila dva telefonska poziva s časopisima koji su je pitali "tko ju je odjenuo", pa joj je rekla da im je zadovoljno odgovorila kako je Stephanie Mortimer draga i talentirana stilistica koju će preporučiti svim svojim kolegama. Ovo je, pomislila je Stephanie kad je spustila slušalicu nakon što je obećala Meredith da će je odjenuti i za godišnju zabavu za glumce i ekipu sa snimanja serije, razlog zbog kojeg radim to što radim. Samo je poželjela da može biti više uzbuđena zbog toga. Kod Mandee je bila uključena govorna pošta. Nema sumnje da je još uvijek bila u zagrljaju gospodina TV Srcolomca. Stephanie joj je ostavila poruku da kupi Mirror i poklopila slušalicu. Pogledala je na sat. U podne je imala konzultaciju s potencijalnom novom klijenticom u njezinu domu u Holland Parku. Sada je bilo tek deset i trideset, ali je željela otići iz ureda prije no što se pojavi Natasha, 172 Osveta je slatka
pa je odlučila krenuti ranije. Usput može svratiti u nekoliko dućana u potrazi za idejama. Ostavila je isječke na Natashinu stolu gdje će ih uočiti i izašla.
"Samo imam osjećaj da je stiglo vrijeme za to, to je sve", kazao je Simon. James je pokušao shvatiti što je čuo. Simon, koji je s njim radio otkad je prije više od osam godina otvorio ordinaciju, odlazio je kako bi otvorio vlastitu. I ne samo to, nego i u istom selu, malo uz cestu. A Malcolm je išao s njim. "Ali..." James se začuo kako muca. "Ali, dvije veterinarske ordinacije ne mogu preživjeti u ovako malom selu. Hoću reći, odakle bi nam trebali doći pacijenti?" Ovo je bila prava katastrofa. Simon i Malcolm su bili popularni u okolici, a osim toga, ovdje su radili puno radno vrijeme. Tko će mu ostati lojalan kad su znali da ih, ako im se kućni ljubimac razboli u srijedu poslijepodne, u četvrtak ili petak, ili čak preko vikenda, nitko ne može primiti? Um mu je grozničavo radio; morat će zaposliti nekoga novoga, možda samo za dane kad on nije ovdje. "Siguran sam da će biti dovoljno posla za sve", rekao je Simon sa slabašnim osmijehom, a Jamesu je postalo jasno da je gotov. Bit će izravni suparnici, a on će izgubiti. Nakon što je Simon otišao, sjeo je za svoj veliki hrastov sol i položio glavu u ruke. Zbilja si je pošteno uništio život. Katie bi mu rekla da je to bila sudbina, ali on nije vjerovao u svo to sranje. Shvatio je kako postoji samo jedna osoba s kojom je želio razgovarati o tome, a to je bila Stephanie. Ona mu ne bi stalno pokušavala reći da se sve događa s razlogom. Stephanie bi mu dopustila da neko vrijeme pati u miru, a onda bi mu pomogla da se nasmije vlastitoj nesreći i tako se riješi depresije. Podigao je telefonsku slušalicu. Stephanie je zvučala suosjećajno ali dekoncentrirano, rekavši mu da je vani, na ulici, te da joj signal nije najbolji. Uhvatio se kako joj se žali na Simona i probleme koje je imao s Vijećem i Uredom za građevinske dozvole, kao i s nekim lokalcima, a ona ga je strpljivo slušala, ne govoreći previše. Kad je završio, rekla mu je da je sigurna kako će se s vremenom sve riješiti, ali da sada mora prekinuti jer ima sastanak. Kad je prekinula razgovor, shvatio je da se nadao da će reći samo jednu 173 Jane Fallon
stvar. Postao je svjestan toga kako je želio da mu kaže da bi ovo mogla biti dobra prilika da zatvori svoju ordinaciju u Lincolnshireu. Da je možda sada pravo vrijeme da se za stalno preseli u London. Ali, ona to nije učinila. Zašto ne? Sranje, pomislio je James, oduvijek je uzimao zdravo za gotovo kako Stephanie strpljivo čeka da se on odrekne svoje seoske ordinacije i preseli kući. A možda ipak nije bilo tako. "To je loša karma", kazala je Katie, kao što je i znao da hoće, kad joj je ispričao što su učinili Simon i Malcolm. "Ako se loše ponašaš, uvijek dobiješ ono što te ide", dodala je pogledavši ga ravno u oči na način zbog kojeg mu je odjednom postalo nelagodno. Provodili su jednu od rijetkih večeri zajedno, sjedeći za stolom jedno nasuprot drugome večerajući piletinu i ljubičastu brokulu. "Mislim da bismo trebali otkazati zabavu", kazao je James. O tome je razmišljao proteklih nekoliko dana. Koja je bila poanta rođendanske zabave kad pola ljudi koje je pozvao više nije razgovaralo s njime, ili mu se barem tako činilo? "Nemoj biti smiješan", odgovorila mu je Katie. "Ne možemo sada otkazati; zabava je u nedjelju i sve je već naručeno. Osim toga, dolazi nam hrpa ljudi." "Ali ne i Simon, ni Sally i njezina obitelj, kao ni Malcolm." "OK", rekla je Katie, "ne Sally i njezina obitelj, tu si u pravu. Ali ni ne želiš ih ovdje, zar ne? No Simon i Malcolm dolaze. Možda ti se ne sviđa to što čine, ali to je samo posao. Nije to ništa osobno." "Nije li?" natmureno je kazao James. "Naravno da nije. Osim toga, tu su Sam i Geoff te Hugh i Alison, kao i Richard i Simone." James je zastenjao, ali Katie je svejedno nastavila. "I svi tvoji klijenti." "Barem oni koji nisu u rodu sa Sally ili koji se ne osjećaju krivima jer će postati Simonovi i Malcolmovi klijenti, a ne ostati sa mnom." "James, prestani biti tako negativan", rekla je Katie. "Pretjeruješ s čitavom tom pričom. Sve će biti prekrasno."
174 Osveta je slatka
Katie se zabrinula da su stvari možda otišle malo predaleko. Ne zato što je žalila Jamesa; sada ga je jedva mogla pogledati, a kad bi to i učinila, morala se zaustaviti da mu Ijutito ne saspe sve u lice. Ne, brinula se da, ako se odista grozio zabave kao što je tvrdio, javno poniženje koje su planirale možda neće imati učinak kakvom su se nadale - ili, bolje rečeno, kakvom se ona nadala; Stephanie je naglo omekšala. Poniziti muškarca kad je već bio na dnu nije se činilo ni izbliza tako zabavnim kao srušiti ga s visine i onda ga zgaziti. Ali nije si mogla pomoći. Sve one sitne pakosti, malene strelice koje je odapela na njega pomogle su joj da se bolje osjeća. Nije ona bila kriva što je osveta zadobila takav zamah. Nije mogla znati da će otpustiti Sally ili da će Simon i Malcolm odlučiti da im je dosta i otići. Za to si je James sam bio kriv. Sada već danima nije razgovarala sa Stephanie. Dobila je nekoliko poruka, a bilo je i nekoliko propuštenih poziva, ali nije joj ih uspjela uzvratiti. Nije željela da joj Stephanie kaže da malo popusti. Štoviše, imala je izrazit osjećaj da je Stephanie imala dvojbe oko čitavog plana, što je, uzevši u obzir da je sve bilo njezina ideja, bilo smiješno. Bez Stephanie, Katie bi jednostavno kazala Jamesu da je među njima gotovo, da je otkrila kako je još uvijek oženjen, a on bi se iselio i to bi bilo to. Ali ne, Stephanie ju je uvjerila da će ih osveta osnažiti, da kazna mora odgovarati zločinu i, da budemo iskreni, bila je u pravu. Prije mjesec dana, kad je Katie tek otkrila istinu o Jamesovu dvostrukom životu, bila je devastirana, uništena, iznevjerena. Sada se osjećala jačom no ikad. Ona je bila ta koja je imala kontrolu i James tu nije mogao ništa.
Stephanie još uvijek nije ispričala Michaelu čitavu priču o svojoj situaciji s Jamesom. Bila je iskrena koliko je to bilo moguće, ispričavši mu da je još uvijek udana, da je otkrila dvostruki život svojeg muža te da se nastoji izvući iz tog braka, ali je bila neodređena o razlozima zbog kojih je još uvijek tamo, kao i zbog čega nije sa svime završila čim je saznala za prevaru. A znala je i zašto - razlog je bio taj što je osjetila da on ne bi s odobravanjem gledao na njezino ponašanje. Bio je zrela osoba, pa se brinula da bi mu se moglo učiniti kako je sklona igricama te kako umanjuje činjenicu da joj je brak propao. Unatoč činjenici da je njegova supruga očito bila prilično glasna o njegovim manama pred 175 Jane Fallon
njegovim prijateljima, on je bio otvoreno ponosan na činjenicu da je čitavu situaciju podnio dostojanstveno. Zadržati dostojanstvo nalazilo se visoko na Michaelovoj listi prioriteta. Održati zabavu s jasnom namjerom da raskrinkate svojeg nevjernog supruga pred svim njegovim prijateljima i kolegama ne bi bila ideja koja bi njemu uopće pala na pamet, a kamoli nešto što bi želio provesti u djelo. Michaelu je bilo važno uvijek učiniti pravu stvar. Zbog svega toga Stephanie je znala da će se osjećati loše zbog onoga što se dogodilo u nedjelju. Složili su se da ne uđu u preozbiljnu vezu sve dok Stephanie ne sredi svoju situaciju i svoj brak, a zanijeti se u jednom trenutku poput dvoje adolescenata nikad nije bilo dio plana. A još manje biti uhvaćen na djelu. Otišao je tako brzo nakon Natashe, kao da nije mogao podnijeti da ostane s njom ni trenutka više. To je potpuno uništilo trenutak i Stephanie se osjećala glupo i zbunjeno, gotovo posramljeno. Ono što se dogodilo među njima odjednom je izgledalo neumjesno i pomalo otrcano. Kao skrivena afera. U svakom slučaju, on je na kraju ipak nazvao kako bi potvrdio da se vide te večeri. Bio je to kratak razgovor, gotovo poslovan, kao da su organizirali konferenciju. Sada ga je čekala u baru hotela Soho, nelagodno sjedeći na barskoj stolici i ispijajući koktel. Kad je stigao s pet minuta zakašnjenja, bez daha se ispričavajući za zastoj u podzemnoj željeznici, Michael je izgledao dobro, pomislila je Stephanie. Ona se osjećala smiješno nervoznom. Michael ju je zagrlio i toplo poljubio, a njezina je nervoza nestala. Sve će biti u redu. Na sreću, Michael se trudio ponašati kao da se ništa neugodno nije dogodilo. Predložio je da probaju dobiti karte za novu predstavu Joea Penhalla u Royal Courtu, a ona se zadovoljno složila. Sada opuštena, iznenada se nehotice glasno nasmijala. "Sto je?" upitao je Michael. "Oprosti", odgovorila je malo se zarumenjevši. "Samo sam razmišljala kako smo izgledali Natashi." "Nemoj", rekao je napravivši grimasu. Stephanie se ponovno nasmijala - nije si mogla pomoći, bilo je smiješno - "Upravo sam se sjetila kako je rekla 'Opa!' kao da je članica Ženskog instituta kojoj je na otmjenom domjenku palo malo džema na pod."
176 Osveta je slatka
Michael se uspio nevoljko nasmiješiti. "Pokušavam to zaboraviti", rekao je i promijenio temu. Možda je večer provedena tako što sjede vrlo blizu jedno drugome u kazalištu, ali bez mogućnosti da razgovaraju o tome što se dogodilo, bila upravo ono što im je trebalo.
177 Jane Fallon
Poglavlje 33 Kuhinja je gotovo nestala pod morem lanaca od ukrasnog papira i vrpci. Stephanie je rekla Finnu da može ukrasiti predsoblje za proslavu očeva četrdesetog rođendana, a on je svoj posao shvatio vrlo ozbiljno. Posljednje je dvije večeri proveo s Cassie izrađujući transparent na kojem je pisalo "Sretan rođendan, tata (James)" koji je ukrasio crtežom Jamesa sa stetoskopom oko vrata okruženog životinjama koje su umirale na različite, iznimno bolne načine. Bilo je tu puno krvi i nekoliko odsječenih nogu, pa čak i panda nabijena na kolac, s jezikom koji visi iz usta. Finn je čuo kako je Cassie rekla njegovoj majci da je crtež podsjeća na sliku bitke iz Prvog svjetskog rata koju je jednom prilikom vidjela u Nacionalnom muzeju. Bio je iznimno ponosan na to. Da bude posve iskren, bilo mu je već pomalo dosta toga što je u posljednje vrijeme sve veći broj večeri morao provoditi s Cassie. To nije bilo zato što mu se Cassie nije sviđala. Ne, ona je bila dobra bejbisiterica. Kao prvo, bila je zabavna i smiješna, a ponekad bi joj, kad bi se nagnula iznad njegova kreveta kako bi ga poljubila za laku noć, mogao proviriti u dekolte, što ga je fasciniralo iako nije točno znao zašto. Uz to, uvijek bi mu dopuštala da ostane budan nakon vremena kad bi već trebao biti u krevetu i pomagala mu je sa stvarima kao što su bili ovaj transparent i domaća zadaća. Ipak, to nije bilo isto kao biti s mamom. No, s druge strane, ona je u posljednje vrijeme uvijek radila do kasno. Finn je sada već tjednima štedio svoj džeparac (četvrt funte tjedno) kako bi tati za rođendan mogao pokloniti nešto lijepo te se na kraju odlučio za držač čaša za automobil, jer je svakog tjedna morao obavljati sve one duge vožnje, a Finn je smatrao da bi mu bilo lakše kad bi na putu mogao piti vruću kavu. Vidio je jedan držač u dućanu s auto dijelovima pokraj benzinske malo dolje niz cestu gdje je tata ponekad odlazio natankati auto u nedjelju ujutro, a mama mu je obećala da će ga jednog dana odvesti tamo nakon škole kako bi ga mogao kupiti. Međutim, posljednje dvije večeri nije imala vremena jer se morala spremiti kako bi opet otišla van. Nadao se kako će ga povesti ovog 178 Osveta je slatka
poslijepodneva prije no što se tata vrati kući sa sela. Već ju je dvaput podsjetio na to.
Stephanie je ležala u krevetu znajući da bi trebala ustati i spremiti Finnu doručak, no bila je iscrpljena. Nije navikla izlaziti noću. U ponedjeljak navečer, nakon kazališta, ona i Michael podijelili su taksi kući te čedan poljubac na putu. Sinoć su otišli na večeru u 0x0 Tower i zatim neko vrijeme šetali južnom obalom Temze prije no što su shvatili da to možda i nije najbolja ideja kad su naletjeli na grupicu sumnjivih klinaca s navučenim kapuljačama te beskućnike i prosjake. Uskočili su u taksi, smijući se svojem sretnom bijegu, a Michael je čitavim putem do svojeg stana sjedio s rukom oko njezinih ramena te su se poljubili s više strasti ne vodeći računa o vozaču koji ih je svako malo pogledavao u retrovizoru. "Volio bih da te mogu tražiti da ostaneš", kazao je Michael izlazeći iz taksija. "Idući put kad me vidiš, bit ću i službeno slobodna", odgovorila mu je Stephanie i prvi joj se put čitava stvar učinila stvarnom. Ona i James konačno će se rastati. Ovog vikenda. U njezinoj je glavi njihova veza već bila toliko mrtva da joj se ta pomisao sada učinila kao antiklimaks. Što se nje ticalo, sve je već tjednima bilo gotovo. Sada su ona i Katie samo morale obaviti ono neophodno i to je bilo to. Početak njezina novog života. Smiješno, ali mučila se oko odluke bi li Jamesu trebala pokloniti nešto za rođendan ili ne. Zabava je bila u subotu i on će očekivati poklon, ali njoj će biti potreban svaki peni jednom kad se raziđu. Činilo joj se pogrešnim na njega potrošiti stotine funti jedan dan, kako bi mu već idućeg rekla da ga napušta. Na kraju mu je odlučila reći da im je rezervirala putovanje. Taj je poklon mogla prikazati ekstravagantnim koliko god je to željela, ionako se nikad neće ostvariti. Natjerala se da ustane iz kreveta. Mogla je čuti Finna kako se kreće po prizemlju, a srce joj je poskočilo kad je pomislila da će mu morati reći kako će se njegov otac iseliti iz kuće. "To nije moja krivica", rekla je sama sebi. "Ništa od ovoga nije moja krivica." Finn je bio nagnut nad kuhinjski stol radeći na svojem transparentu. 179 Jane Fallon
"Fantastičan je", rekla mu je Stephanie, zagrlivši ga malo prečvrsto, na što se on počeo meškoljiti u njezinu zagrljaju. "Tata će biti oduševljen." Činilo se nemogućim shvatiti da će James danas posljednji put doći kući. Stephanie je odlučila da bi nakon raskida bilo fer da ona ostane u kući s Finnom dok sve ne bude sređeno. Bila je sigurna da će James, bez obzira na to koliko može biti nerazuman po pitanju svega drugoga, uvidjeti da nema smisla sinu izazivati veće traume no što je to bilo neophodno. Ona je, pak, samo željela da sve bude gotovo. Čitav joj se plan osvete sada činio smiješnim, pomislila je. Čak je razmišljala o tome da odustane od nedjelje i ostavi Katie da sama provede plan u djelo te mu sama kaže kako zna za njegov dvostruki život. Ali Katie ju je sinoć nazvala - to je bio prvi put da su razgovarale, nije se ni sjećala otkad - i bila je toliko sigurna da čine pravu stvar, a zvučala je mnogo... pa, sretnije no što ju je Stephanie ikad čula, i samouvjerenije, da se i sama počela tako osjećati te je pristala na promjene nekih detalja poput toga gdje će odsjesti i točnog trenutka kad će se pojaviti na proslavi. Točan je plan bio sljedeći: Stephanie će vlakom otputovati u Lincoln u nedjelju poslijepodne, par sati nakon što James krene na put u svojem automobilu, ozaren ponosom i srećom nakon svoje zabave večer prije, na kojoj su ga njegova obitelj i bliski prijatelji obasuli pažnjom i ljubavlju. Prijavit će se u isti hotel u kojem su Jamesovi roditelji odsjeli samo nekoliko tjedana ranije, gdje će vrijeme provesti u sobi spremajući se da bi izgledala što je glamuroznije i poželjnije moguće. Točno u osam i trideset uzet će taksi do seoske vijećnice u Lower Shippinghamu. Katie je planirala Jamesu iznijeti tortu oko devet sati, kada će poslati SMS Stephanie - koja će čekati u pubu odmah do Vijećnice -kako bi je obavijestila da je sve spremno. Dok Katie u svojem govoru bude pjevala hvalospjeve Jamesu kao sjajnom partneru i prijatelju, Stephanie će ući u prostoriju. Plan je bio da, čim je ugleda, Katie najavi posebnog gosta, nekoga tko je zauzimao jedinstveno mjesto u Jamesovu srcu. Pogledat će Stephanie, uzbuđeni će James pogledati u Stephanie, okupljeni uzvanici - od kojih su je neki poznavali - će pogledati Stephanie. Da, reći će Katie, to je njegova supruga. Ne, niste me pogrešno čuli, rekla sam njegova supruga, a ne bivša supruga. James će biti u šoku. Vidite, još uvijek pola tjedna živi s njom, dolje u Londonu, nastavit će Katie. Evo je, moja prijateljica i još uvijek Jamesova supruga, Stephanie. Stephanie će prići nasmiješenoj Katie i dvije će se žene zagrliti. Tu će nastati rasulo, a James će doživjeti neku vrstu srčanog udara. Kako će se stvari odvijati nakon toga nisu mogle 180 Osveta je slatka
biti sigurne. No, šteta će biti nanesena - James će biti razotkriven kao prevarant i lažljivac, a Stephanie i Katie će moći u miru nastaviti živjeti svoj život. Sve je zvučalo tako jednostavno. Stephanie je oblio hladan znoj. Je li doista mogla sudjelovati u ovome? Podigla je telefonsku slušalicu i nazvala Katie, odšetavši do dnevnog boravka kako je Finn ne bi mogao čuti. "Definitivno činimo pravu stvar, zar ne?" upitala je kad se Katie javila. "Naravno", samouvjereno je odvratila Katie. "Prestani se brinuti."
James je u dvanaest i četrdeset pet već bio na autocesti. Želio je što prije stići Stephanie i Finnu u London. Želio se vratiti onome što je sada vidio kao svoj stvaran život. Rano jutros bio je na sastanku s ljudima iz Porezne uprave na kojem su ga natjerali da se osjeća više kao nevaljali školarac nego kriminalac, iako je i to bilo ponižavajuće, a činjenica da su sada pokušavali izračunati zaostali porez koji je dugovao državi značila je da će uskoro dobiti priličan račun uvećan za zatezne kamate. Ni Simon ni Malcolm jutros nisu bili u ordinaciji jer su razgledavali prostor za vlastitu veterinarsku stanicu - ogroman preuređeni štagalj koji su očito kupovali ni za što od Sallyna rođaka Kierona, lokalnog mliječnog farmera. Sally će raditi za njih kao recepcionarka, tako mu je barem jutros rekla bolničarka Judy, a i sama Judy je također upravo prihvatila njihovu ponudu za posao. James je ordinaciju ostavio u nesposobnim rukama privremeno zaposlene recepcionarke, zamolivši je da svim klijentima kaže da se vrate poslijepodne kad će postojati barem minimalna šansa da u ordinaciji bude barem jedan od veterinara. Znao je da bi trebao ostati, da je jedini način da spasi svoju brzo tonuću ordinaciju bio da u nju usmjeri svu svoju energiju i istovremeno krene u ofenzivu te šarmira čitavo selo i okolicu, pokušavajući privući klijentelu. AH, nije mu se dalo. Barem ne u ovom trenutku. Želio je stići kući. Stao je samo jednom, na benzinskoj postaji gdje je otišao na toalet i kupio bocu vode. U pet do četiri skretao je u England's Lane i pjevušio uz neku banalnu pjesmu na radiju. Provjerio je mobitel prije no što je izašao iz automobila. Nije bilo poruka od Katie. Primijetio je da mu više 181 Jane Fallon
ne šalje brojne "već mi nedostaješ" SMS poruke kao što je to uvijek činila srijedom sve do prije nekoliko tjedana. Vratio je mobitel natrag u džep, izvukao kofer sa stražnjeg sjedala i uputio se prema ulaznim vratima. Stephanie i Finn su iznenađeno poskočili kad je ušao u kuhinju, a onda se uzmuvali smijući se i pokušavajući nešto sakriti - izgledalo je poput velikog komada papira - ispod stola. James se nasmiješio. Znao je da spremaju neku vrstu iznenađenja za njegov rođendan. Pravio se da pokušava zaviriti u to što su radili, a Finn je histerično zaskvičao i pritrčao mu da ga pokuša zaustaviti. James je pogledao preko Finnova ramena, smijući se, i primijetio da Stephanie izgleda zamišljeno, gotovo sjetno. "Jesi li dobro?" upitao je. Stephanie mu se nasmiješila. "Apsolutno", rekla je.
182 Osveta je slatka
Poglavlje 34 Konačno je stigao veliki dan. Pa, prvi - i malo manji - od dva velika dana. Pauline i John su doputovali iz Cheltenhama i odmah su morali prionuti na posao pomažući čistiti i otpakirati čaše koje je Stephanie posudila u lokalnoj prodavaonici alkoholnih pića. Finn je otkrio svoj transparent uz aplauz svih nazočnih -iako su se, potajice, svi složili da je bio pomalo uznemirujući te se zabrinuli skriva li možda psihopatske sklonosti - te je sada ponosno visio u hodniku zajedno s njegovim ručno izrađenim lancima od ukrasnog papira i nekoliko buketa balona. U ostatku kuće dekoracija je bila mnogo više prilagođena uzrastu slavljenika i uglavnom se sastojala od mirišljavih crvenih svijeća te crvenih stolnjaka s nekoliko cvjetnih aranžmana egzotičnog izgleda ubačenih tu i tamo. Japanski catering je trebao stići u pet i trideset kako bi otpočeli pripreme, a Finn je imao stroge naredbe da Sebastiana drži pod ključem u jednoj od spavaćih soba te podalje od iskušenja kuhinje prepune sirove ribe. Gosti bi trebali početi stizati oko sedam i trideset. Stephanie je pokušavala zadržati osjećaj uzbuđenja iako joj je, ispod svega, zapravo bilo slabo. James je bio iritirajuće nježan te ju je pokušavao zagrliti ili pomaziti kad god bi uhvatio priliku za to. Mogla je osjetiti kako mlako stoji u njegovu zagrljaju te koristi svu svoju snagu volje kako ga ne bi odgurnula. No, činilo se da on to ne primjećuje; štoviše, činilo se da je neobično dobro raspoložen, čitavo vrijeme pjevušeći i generalno joj se penjući na živce. Bilo je čudno kako se sada osjećala - više nije bila ljuta, već više iziritirana, želeći da joj se makne s puta kako bi mogla u miru nastaviti život. Pitala se što joj je to na njemu uopće bilo privlačno. Oko šest i petnaest otišla se okupati, namjerno taj zadatak ostavivši za jedan od posljednjih kako ne bi imala vremena ležati u kadi i razmišljati o tome što se spremala učiniti. Navukla je usku tamnocrvenu haljinu koja se trebala loše slagati s bojom njezine kose, ali zbog nekog razloga nije, te par sandala s tankim remenčićima i potpeticama od osam centimetara. Uvijek ih je kasnije mogla skinuti ako je noge počnu previše boljeti. Kad je nanijela šminku i vratila se u 183 Jane Fallon
prizemlje, preostalo joj je još samo nekoliko minuta da se na brzinu uvjeri kako je sve bilo savršeno. "Opa, izgledaš fantastično", kazao je James kad je ponovno ušla u kuhinju, na što se ona usiljeno nasmiješila. Pauline, koja je već izgledala kao da je popila nekoliko pića, pružila joj je čašu šampanjca. Znala je da ne bi smjela, da je bilo važno da ostane trijezne glave, ali zaista se osjećala kao da joj treba piće. Zahvalila je svekrvi i ispila čašu u jednom gutljaju. Zazvonilo je zvono na ulaznim vratima. Stephanie je pogledala na sat; sedam i dvadeset pet. To će zasigurno biti Natasha i njezin suprug Martin koji se nevoljko složio stići malo ranije kao moralna podrška - iako Martin nije znao ništa o Stephanienu i Natashinu planu, pa čak ni Jamesovu dvostrukom životu. Da jest, vjerojatno bi odbio doći. James im je prišao i poljubio Natashu u obraz. Stephanie je bila sigurna da joj je prijateljica vidljivo ustuknula. U Martinovu je ruku gurnula čašu šampanjca i zgrabila Natashinu ruku, povukavši je iz prostorije. "Oprosti, Martin, trebam je na trenutak." "I, kako se osjećaš?" upitala je Natasha kazališnim šapatom kad su ušle u spavaću sobu. "Odvratno, uplašeno... pretpostavljam i malo uzbuđeno. Samo želim da sve bude gotovo." "On izgleda tako opušteno i sretno", s prijezirom je rekla Natasha. "Zapravo," kazala je Stephanie, "u zadnje je vrijeme u pomalo čudnom raspoloženju." "Možda ga Katie muči. Kako god, uskoro će dobiti ono što zaslužuje. Moraš se sjetiti zbog čega ovo radiš." "A zbog čega ja to radim?" upitala je Stephanie, na što je Natasha preokrenula očima. "Zbog svojeg samopouzdanja, kako bi ga natjerala da pati, da bi stvari završile onako kako tebi odgovara. Mogla bih nastaviti..." "Pa, samo naprijed." Natasha se nakratko zamislila. "OK, možda i ne bih, ali nije li to već dovoljno?"
184 Osveta je slatka
Stephanie se rukama uhvatila za glavu. "Znam, znam. Ali sve mi se sada čini nekako... besmisleno." "Otkad si upoznala Michaela? Usput govoreći, kako je on?" Stephanie je mogla osjetiti kako se zarumenila. "Dobro je. Nemojmo sad o njemu." "Dobra guza", rekla je Natasha. "A ja bih trebala znati. To je bila prva stvar koju sam vidjela kad sam ušla u sobu." "OK, ja sada idem", Stephanie je ustala. Natasha se nasmijala. "Steph, drago mi je zbog tebe i Michaela, ali ne smiješ zaboraviti na cjelokupnu sliku. Zabavno je i zbog toga se osjećaš bolje te ne razmišljaš o tome što ti je James učinio, što je sjajno. Još si u toj uzbuđujućoj fazi u kojoj se osjećaš polaskanom i poželjnom i sve to. Ali jednom kad to prođe, morat ćeš biti samouvjerena i samopouzdana zbog same sebe, a ne osjećati se kao neka žena koju je muž varao godinu dana i s time se nekažnjeno izvukao. Ne kao da si tip osobe koja muškarcima dopušta da je pregaze. Vjeruj mi. Moraš se sjetiti kako si se osjećala kad si tek saznala, prije no što se Michael pojavio na sceni. On je savršena razbibriga, ali nije rješenje problema. Moraš se sjetiti zbog čega si pomislila da ovo uopće moraš učiniti." Stephanie se tužno nasmiješila. "Zaista bih voljela da napišeš knjigu za samopomoć. Ja bih je kupila." "Znaš da sam u pravu." "Znam. Ali trenutno mi je teško skupiti energiju da ga mrzim." "A kako se Katie osjeća?" Natasha se nikad nije posve priviknula na činjenicu da Stephanie nije ništa zamjerala Katie. "Ona definitivno nema isti problem. Štoviše, mislim da smatra kako ne idemo dovoljno daleko." Natasha je prebacila ruku preko Stephanienih ramena. "Još dva dana, ili čak ni toliko, i sve će biti gotovo."
Kad su se ponovno spustile u prizemlje, već je bilo stiglo još nekoliko gostiju. Pauline i John su dijelili čaše šampanjca na bazi "jedna za tebe, jedna za mene" i već su bili pomalo nesigurni na nogama. Finn je uzbuđeno trčkarao od jedne skupine ljudi do druge i općenito bio 185 Jane Fallon
preglasan i smetalo, ali Stephanie ga je odlučila pustiti da uživa neko vrijeme prije no što počnu neizbježne suze kad ga pokuša potjerati na počinak. Pogledom je potražila Jamesa i vidjela da čavrlja s jednim od svojih kolega s posla. Nasmiješio joj se i mahnuo, a ona se okrenula kako bi porazgovarala s najbližom osobom i našla se usred vrlo dosadne ali žestoke rasprave o osnovnom nastavnom programu s ocem jednog od Finnovih prijatelja. Nakon nekoliko minuta kimanja glavom i pokušaja da izgleda kao da je zainteresirana, ispričala se i namjestila iPod da počne tiho svirati jednu od mnoštva pjesama s liste koje je James pripremio za ovu priliku. Sobu su ispunile klasične violine. Poslije, kad se svi malo opuste, prebacit će se na kompilaciju pop pjesama iz osamdesetih i pojačati zvuk u nadi da će netko možda početi plesati. Pauline će biti prva na plesnom podiju ukoliko popije još nekoliko pića, s naklonošću je pomislila Stephanie. Provjerila je što rade japanski kuhari koji su u blagovaonici zabavljali nekolicinu zalutalih gostiju svojim tehnikama rezuckanja. "Pet minuta?" rekla je jednome od njih, dajući mu do znanja kad bi mogli početi punom parom pripremati hranu, savijajući rolice futomaki i formirajući malene zalogaje riže kako bi napravili nigiri. Kimnuo je glavom i nešto na japanskome kazao kolegi. Plan je bio da će, kad budu spremni početi servirati hranu, odjeknuti gong, nakon čega će gosti moći ući u blagovaonicu i zatražiti ono što su željeli ili ih jednostavno promatrati i kušati različita jela. Bila je to neočekivano topla večer za početak svibnja. Vrata prema vrtu bila su otvorena, a Stephanie je primijetila da je nekolicina njihovih prijatelja izašla van u malenim grupicama. Finn je sada bio kraj Davidova kaveza pričajući svakome tko ga je htio slušati sve o najboljem načinu brige o zamorcu. Stephanie se nasmiješila; svoje je obveze shvaćao tako ozbiljno. Dosad je već stiglo četrdesetak gostiju, pomislila je, a onda se sjetila da je ona domaćica te bi se stoga trebala pobrinuti da se svi dobro zabavljaju. Vratila se u dnevni boravak, zastavši da tu i tamo nakratko porazgovara s nekim. Izgledalo je da svi uživaju; nitko nije izgledao izostavljen ili izgubljen. Prije no što ga je uspjela primijetiti, osjetila je ruku oko svojih ramena i James je stajao pokraj nje. Poljubio ju je u čelo, a ona je osjetila kako se ukočila, nakon čega se morala prisiliti da se ponovno opusti. "Zabavljaš li se?" upitala je. "Savršeno je", odgovorio je. "Sretni smo što imamo tako sjajne prijatelje." 186 Osveta je slatka
"Mmmm", promrmljala je Stephanie ne znajući što bi drugo mogla reći. James je napeto gledao u nju, pa je skrenula pogled, pokušavajući se sjetiti nečega o čemu bi mogli razgovarati. "Čini se da se Finn dobro provodi..." počela je, a onda zastala kad ju je James prekinuo. "Dođi načas gore. Moram razgovarati s tobom." Gledao ju je ravno u oči, izazvavši u njoj snažan osjećaj nelagode. "James, imamo goste", rekla je, pokušavajući to okrenuti na šalu. "Što li će pomisliti ako mi nestanemo na katu?" James nije popuštao pritisak ruke. "Ovo ne može čekati. Moram odmah razgovarati s tobom. Molim te, Steph." Glas mu je zvučao čudno. Gotovo očajnički. Stephanie je pogledom potražila Natashu. Ovo nije bio dio njezina plana. Pokušala je slijeganjem zbaciti njegovu ruku s ramena, ali joj on to nije dopustio. Na kraju se predala. "Bolje da je nešto važno", rekla je dok ju je vodio na kat, njezina ruka mrtva u njegovoj. Kad su stigli u spavaću sobu i vrata čvrsto zatvorili za sobom, James ju je zagrlio i privukao sebi. Stephanie se odmaknula, lažno se nasmiješivši. "Sada nemamo vremena za to. Usred smo zabave. Vratimo se dolje." A onda je James učinio nešto čudno. Počeo je plakati.
Nije joj namjeravao reći. Čitavog je tjedna pokušavao posložiti stvari u vlastitoj glavi, pokušati dokučiti što je zaista želio. I sada je to i učinio. Bez ikakve dvojbe znao je da su Stephanie i Finn ono što želi. Da je Katie bila pogreška - pogreška koja je trajala godinu dana. Riskirao je sve što mu je bilo važno jer se naljutio što je Stephanie željela karijeru, sada mu je to bilo jasno. Čitava se stvar dogodila zbog njegove nesigurnosti, njegove ljubomore, njegove... sujete. Ali, donio je odluku. Reći će Katie da je među njima svršeno, zatvoriti što je ostalo od njegove veterinarske stanice u Lower Shippinghamu i objaviti Stephanie da su mu ona i Finn previše nedostajali, da je shvatio kako je bio sebičan, da je odlučio kako vrijedi preseliti se za stalno u London grad koji je mrzio iako je samom sebi rekao da to ne spominje previše kako bi mogao biti pokraj njih. Neće je natjerati da se osjeća kao da mu 187 Jane Fallon
mora biti zahvalna ili kao da on zbog nje čini ogromnu žrtvu. Ne, to je bio stari James. Ovaj će James jednostavno raditi na tome da usreći obitelj, da mu budu na prvom mjestu te da se iskupi za stvari koje je učinio. Sam će nositi krivnju radije nego da Stephanie optereti time. No večeras mu je sve to postalo preteško. Vidjevši sav trud i Ijubav koje je Stephanie utkala u pripreme za zabavu, promatrajući nju i Finna tako uzbuđene dok su pospremali i ukrašavali kuću, preplavio ga je val Ijubavi za njih dvoje. Kako im je mogao nastaviti lagati? Pokušao je zatomiti nagon da sve ispriča Stephanie, da joj sve prizna, ali to nije uspio. Znao je da bi mu se to moglo obiti o glavu, ali morao je pokušati i početi ispočetka, a jedini način na koji je to bilo moguće bio je da bude apsolutno iskren. Prvi put u životu sve što je želio bilo je reći istinu i prihvatiti posljedice, kakve god one bile. Pokušao se zaustaviti, jer je duboko u sebi znao da je to samoubojstvo, ali dok je gledao Stephanie kako se smije s njegovim roditeljima te dok je primao zagrljaje i čestitke svojih prijatelja, znao je da mu više nema povratka. Osjetio je kako ga preplavljuje val nadnaravne mirnoće kad je otišao i uhvatio Stephanie za ruku te joj rekao da mora razgovarati s njom. To je bilo to, zakoračio je preko procjepa. "Steph, moram ti nešto reći", uspio je izgovoriti kroz suze koje su mu počele teći niz obraze. Stephanie je stajala nijemo ga promatrajući. "O, Bože, ne znam gdje početi, pa ću to jednostavno reći. Viđao sam nekoga drugoga." Duboko je udahnuo, očekujući reakciju. "Zapravo, još je gore od toga. Živim s njom u Lower Shippinghamu. Već godinu dana. Tako mi je žao, Stephanie. Molim te, reci nešto." Način na koji se sve odigralo nije nimalo nalikovao ni na jednu od verzija koje je zamislio u glavi. Stephanie nije vikala i vrištala na njega i rekla mu da ga mrzi, niti ga je zagrlila i rekla mu da će sve biti u redu. Ovo drugo bio je ishod o kojem si je najviše dopustio maštati tijekom kratkog vremena uoči ovog priznanja. Blagoslovi me, Stephanie, jer griješio sam, a ona bi ga odriješila grijeha i rekla mu kako mu je sve oprošteno. Umjesto toga, čak i nakon što je počeo plakati, čak i nakon što joj je ispričao čitavu priču i rekao joj čitavu istinu, ona je tamo šutke stajala sve dok je nije bio prisiljen upitati "Jesi li čula što sam ti rekao?" nakon čega joj je, iako je kimnula glavom u znak potvrde, ponovno ispričao čitavu priču. "Nisam to planirao niti želio da se dogodi. I sve to nema veze s onime što osjećam prema tebi i Finnu. Steph, moraš mi vjerovati kad ti kažem 188 Osveta je slatka
koliko mi je žao zbog svega. Kako bih učinio sve da promijenim stvari, ali to nije moguće. Ali, završit ću to, obećajem ti. Učinit ću bilo što..." Na kraju mu je ponestalo riječi i bacio joj se u zagrljaj, želeći da ga utješi. Stephanie ga je potapšala po leđima kao što bi potapšala psa, a onda ga odgurnula od sebe. Izgledala je hladno - posve nezainteresirano. A onda je hladno rekla: "Ionako sam znala. Odavno." Stephanie se osjećala kao balon koji je netko naglo ispuhao. Istina je bila da joj ga je bilo žao; bio je tako jadan, plačući i naričući te očekujući njezinu reakciju, želeći čuti hoće li sve biti u redu, ali ona se nije mogla prisiliti da ga utješi. Pitala se što ga je natjeralo da prijeđe preko ruba, da sve riskira i kaže joj istinu. Pokušala je zamisliti kako bi se osjećala da je to zaista bio prvi put da čuje za čitavu priču, da se ovo dogodilo tjednima ranije, prije no što je pronašla SMS poruku, ali ona više nije bila ta ista osoba. Na pamet joj je pala mogućnost da je James možda saznao za njihov plan te da je ovo bio pokušaj da ih preduhitri, ali ga je dovoljno dobro poznavala da zna kako su ovo što je vidjela bile iskrene emocije. Jamesu se nešto dogodilo što ga je natjeralo da joj sve prizna. I, iako je osjećala ogromnu distancu među njima, kao da je kilometrima udaljena od čitave te drame, mogla je vidjeti da je ovo za njega bio veliki korak koji je zahtijevao puno hrabrosti. Izgledao je tako očajnički, napeto zureći u nju, želeći da mu kaže kako će sve biti u redu, da ga je morala izbaviti od patnje. Međutim, nije mu mogla reći istinu, da je bila u zavjeri s njegovom ljubavnicom kako bi mu život pretvorile u pakao. "Žao mi je, James. Mislim da bismo se trebali rastati. Samo sam željela pričekati do poslije tvog rođendana da ti kažem... Finn je bio tako uzbuđen i..." Nije imala prilike završiti što god je željela reći, jer je James ispustio bolan jauk i zgrabio je za ruke, preklinjući je da mu da još jednu priliku. "Promijenio sam se", rekao je. "Ne znam kako ti to mogu dokazati, ili ti sve nadoknaditi, ali obećavam da ću to učiniti. Molim te. Molim te, nemoj dopustiti da sve završi ovako." Odgurnula ga je od sebe. "Moram. Žao mi je, James, zaista jest. Ali, imala sam neko vrijeme da o svemu razmislim i mislim da je najbolje rješenje da se rastanemo. Ništa što ćeš reći ne može promijeniti moje mišljenje."
189 Jane Fallon
James je izgledao tako zbunjeno. Bilo je očito da je od svih mogućih ishoda koje je zamislio nakon svojeg priznanja, njezino rezignirano prihvaćanje situacije bilo posljednje što bi mu moglo pasti na um. "Kako si saznala?" na kraju je upitao. Stephanie mu je željela reći da su se ona i Katie susrele, da su se redovito čule telefonom, da je neplanirana posjeta njegovih roditelja zapravo bila dio njihova plana. Pomislila je da bi u izrazu njegova lica dok mu bude otkrivala kako je ona djelomično zaslužna za način na koji mu se život počeo raspadati u posljednje vrijeme mogla pronaći određenu zadovoljštinu. Ali shvatila je da mu ne želi zadati dodatni udarac kad je već očito bio poražen. "Jednostavno jesam", rekla je. "Očito nisi bio tako diskretan kao što si mislio." "Strašno mi je žao", ponovno je rekao. "Strašno žao. Sutra ću reći Katie da je među nama svršeno. A onda te molim, molim te da razgovaramo. Molim te, nemoj me isključiti iz svega." O sranje, pomislila je Stephanie. Katie.
Nakon dodatnih deset minuta tijekom kojih je James nastavio plakati i pričati joj sve više i više detalja o svojoj prevari, kao da joj, opterećujući je svime time, neće ostaviti drugog izbora nego da mu oprosti, Stephanie ga je uvjerila da se mora spustiti natrag u prizemlje i pobrinuti se za goste. "Možemo razgovarati poslije", rekla je na odlasku. "Iako, da budem iskrena, ne mislim da imamo više o čemu razgovarati." James joj je rekao da Katie planira još jednu zabavu za njega idućeg dana - što je ona, naravno, već znala. Nije namjeravao poći, rekao joj je, štoviše nije više ikad imao namjeru vidjeti Katie. "Nemoj biti smiješan," rekla je Stephanie, "ne možeš samo tako pobjeći od čitave situacije. Osim toga, tamo gore imaš i posao koji moraš voditi." James ju je zbunjeno pogledao, očito je mislio da će udobrovoljiti Stephanie obećanjem kako više neće kontaktirati s Katie. Isuse, pomislila je, on još uvijek misli kako će sve biti u redu.
190 Osveta je slatka
"Onda ti pođi sa mnom", rekao je. "Tako ćeš moći vidjeti da sam govorio istinu kad sam ti rekao da je sve gotovo. Možemo se zajedno suočiti s njome i zatim otići do veterinarske stanice, pokupiti moje stvari i odmah se vratiti nazad." "James, ako želiš prekinuti s Katie, tada prekini s Katie. Ali, nemoj to činiti zbog mene. Rekla sam ti, među nama je svršeno, OK?" James nije bio u stanju spustiti se u prizemlje i suočiti se s gostima, pa je, kad mu je konačno uspjela izmaknuti, Stephanie napravila brzi krug, rekavši im da mu nije dobro te da je morao prileći. Nekoliko je ljudi bacilo sumnjičave poglede na japanske kuhare i nervozno odložilo svoje tanjure, trljajući trbuh i stavljajući ruku na čelo kako bi vidjeli imaju li temperaturu. Jednom kad je vijest priopćila dovoljnom broju ljudi kako bi se uspješno proširila, Stephanie je uzela svoj mobitel i izašla u vrt, pronašla tihi kutak i nazvala Katie. "Kako ide?" uzbuđeno je upitala Katie. Stephanie joj je ispričala cijelu priču, izostavivši samo neke od ružnih stvari koje je James kazao o Katie u nastojanju da je udobrovolji. "Misliš li da nas je prokužio?" upitala je kad je Stephanie završila izvješće. "Ne. Definitivno ne, rekla bih. Zato sve i jest tako čudno... iskren je." "Sranje", rekla je Katie. "A tako sam se veselila sutrašnjoj večeri." Stephanie joj je ispričala o Jamesovu planu da rano idućeg dana otputuje na sjever i okonča njihovu vezu. "Pa, pretpostavljam da je sad sve gotovo", rekla je. "Što ćeš učiniti, otkazati zabavu?" "Nema šanse", rekla je Katie, smijući se. "Svima ću reći da slavimo moju slobodu." "To mi ne nalikuje na tebe", odvratila je Stephanie, misleći na simpatičnu, prilično naivnu ženu koju je upoznala prije svih tih tjedana. "Ovo sam nova ja" rekla je Katie. "Nova, bolja nitko-se-ne-možezezati-sa-mnom verzija." Stephanie se nasmijala iako nije bila posve sigurna da bi se nova Katie mogla nazvati poboljšanjem. "Reći ćeš mi kako je prošlo, zar ne?" "Naravno." 191 Jane Fallon
Ponovno među prijateljima i obitelji, Stephanie se upitala bi li trebala ustati i održati govor; "Svima vam hvala na dolasku. James i ja bismo željeli objaviti da se rastajemo. Ispalo je da je James lažljivo, prevrtljivo kopile, ali sigurna sam da mu svi želimo sretan rođendan". Odlučila je stvari ostaviti ovakvima kakve su bile; svi su se dobro zabavljali, a osim toga, to je vjerojatno bio posljednji put da su svi zajedno. Sutra će moći pustiti da istina izađe na vidjelo. Osim toga, prvo je morala reći Finnu.
192 Osveta je slatka
Poglavlje 35 Na kraju su Stephanie i James morali dijeliti krevet te noći jer su Pauline i John spavali u gostinjskoj sobi, a jedan od njihovih prijatelja zaspao je na kauču u dnevnom boravku. James je Stephanieno pojavljivanje u spavaćoj sobi shvatio kao signal da se približava njezino smekšavanje, pa je provela veći dio noći braneći se od njegovih suznih pokušaja zavođenja. U nedjelju ujutro James je demonstrativno ustao prilično rano i obavijestio je da će se iz Lincolnshirea vratiti do večere. Stephanie ga je morala posjesti i ponovno mu reći da za njih više nema nade. "Ako se večeras vraćaš u London, tada moraš pronaći mjesto gdje ćeš spavati", rekla je. "Ja ću početi pakirati tvoje stvari." Finn je za doručkom bio prepun dojmova sa zabave, pa je Stephanie osjetila iskreno sažaljenje za Jamesa dok se stoički pokušavao uključiti u razgovor i istovremeno ništa ne odati sinu. Odlučili su da će Stephanie vijest priopćiti Finnu jednom kad James ode jer će onda to biti u stanju učiniti racionalno i mirno. S druge strane, James bi se mogao slomiti. "Javi mi gdje ćeš biti" rekla mu je Stephanie dok je ulazio u automobil, želeći u njegovoj glavi učvrstiti ideju da se više ne vraća kući. "Dragi, moram ti nešto reći", kazala je Finnu čim je James otišao. Bolje da to obavi što prije. "Ja i tata se... pa, odlučili smo neko vrijeme živjeti u odvojenim kućama. To nije zato što se ne volimo ili tako nešto. Radi se o tome da... pa, ponekad se odrasli odluče na takav korak. To ne znači da više nismo obitelj..." Sve joj je to zvučalo poput ogromnog klišeja, ali činilo se da Finn upija svaku riječ. Mirno ju je promatrao. "To također ne znači da te ijedno od nas odjednom voli manje. A tatu možeš viđati kad god to poželiš, OK?" 193 Jane Fallon
"OK." Čekala je da kaže još nešto, ali već se ponovno okrenuo svojoj igrici. Toliko je njegovih prijatelja živjelo s jednim roditeljem, tužno je pomislila, da mu se to vjerojatno činilo posve normalnim. Ili se zbog nje pretvarao da je sve to prihvatio bez ikakvih problema. Morala je potražiti najbolji savjet kako bi se uvjerila da ne skriva osjećaje i onda za nekoliko godina završi kao manijakalni ubojica na heroinu.
Katie je provela veći dio noći i bolji dio jutra pokušavajući odlučiti kako će reagirati kad joj James kaže da je medu njima svršeno. Pomišljala je na to da spakira sve njegove stvari i ostavi ih na pragu, pozove bravara da promijeni brave i zatim ga kradomice promatra s prozora na katu. Pomišljala je i na to da mu skuha omiljeni obrok (pečenu janjetinu s brokulom, graškom u umaku i pečenim krumpirima), odjene najljepšu haljinu, našminka se i promatra ga kako pokušava skupiti hrabrost da joj kaže. Čak je pomislila i na to da izbaci iz sebe sav svoj zatomljeni bijes i izviče se na njega i izvrijeđa ga na način o kojem je u protekla dva mjeseca često maštala. Međutim, na kraju je odlučila da će ga najviše pogoditi potpuna ravnodušnost. I tako, kad je stigao oko jedan sat - Stephanie ju je ponovno nazvala u deset ujutro kako bi joj dala do znanja da je već krenuo na put - ona je sjedila na kauču čitajući nedjeljne novine, nogu svijenih ispod sebe. Namjestila se u takvu ležernu pozu kad je začula da je njegov automobil skrenuo na prilaznu cestu, i dala sve od sebe da izgleda kao da se radi o bilo kojem normalnom nedjeljnom jutru. Štoviše, bila je znatiželjna da vidi hoće li joj James biti u stanju reći čitavu istinu. Bilo je teško zamisliti da hoće, a da bude iskrena, ne bi mu mogla zamjeriti ni ako to ne bude u stanju. Naposljetku, gdje bi mogao početi? Oprosti što sam zaboravio spomenuti da još uvijek živim sa suprugom? Rekao sam ti da sam rastavljen? Zaista? Ne znam što mi je bilo. Njezino srce očito nije slušalo kad mu je mozak govorio da se ponaša kao da mu je svejedno jer je sada, kad je James izašao iz automobila, počelo ubrzano kucati. Naravno, primijetila je da sa sobom nema niti jednu torbu - znači, nije namjeravao ostati. Prisilila se da nastavi zuriti u stranicu priloga koji je držala u jednoj ruci dok je drugom mazila Stanleyjevo uho, pokušavajući se smiriti. Kad je ušao kroz ulazna vrata, 194 Osveta je slatka
James je izgledao kao da je plakao čitave noći, što je zapravo i učinio. Stephanie je rekla Katie da mu je stalno morala ponavljati da se stiša kako ne bi probudio Finna. Kosa mu je stršala, a oči su mu bile širom otvorene i izgledale manijakalno. Da već nije točno znala što će joj reći, pomislila bi da je netko umro. Stajao je na dovratku, očito iščekujući njezinu reakciju. "Uranio si", rekla je. Stanley, koji nije znao što je na stvari, je ustao i počeo mahati repom, sretan što vidi svojeg gospodara. "Moram razgovarati s tobom", dramatično je kazao. "Moram ti nešto reći." Katie je znala da želi da mu ona pomogne, da se uplaši i upita ga o čemu se radi, da se prilagodi melodrami tog trenutka. Ali, ona to neće učiniti. "OK." Bacio se u naslonjač nasuprot njoj. Izgledao je kao da će zaplakati, pomislila je, i to ju je iziritiralo. Samo kaži što imaš, željela je reći. "Istina je..." započeo je, a onda zastao radi efekta, pomislila je. "OK, jednostavno ću to reći. Istina je da sam još uvijek u braku sa Stephanie. Još uvijek živimo zajedno dok sam u Londonu i ona nema pojma o ovome. O tebi i meni. Svo ovo vrijeme sam ti lagao - zapravo, lagao sam objema - i zbog toga mi je žao. Istinski žao." Katie je na trenutak bila iznenađena činjenicom da je bio potpuno iskren. Morala se truditi da zadrži bezizražajno lice. James ju je gledao očekujući reakciju. Kad se ništa nije dogodilo, duboko je udahnuo i nastavio. "No shvatio sam da sam napravio veliku pogrešku. Ne znam kako da ti ovo kažem a da ne zvučim okrutno, ali sada znam da je moja obitelj ono što želim - iako oni trenutno ne žele mene -i borit ću se da ih pridobijem natrag. Žao mi je, Katie, zaista jest, ali moram učiniti sve što mogu kako bih spasio svoj brak. Zato ovo mora biti posljednji put da se vidimo..." Iako je znala što se sprema, ovaj zadnji dio ju je naljutio. Nije mu bio nikakav problem jednostavno je se riješiti. Nije bilo važno to što ona njega više nije željela, imala je za to dobar razlog, no ipak je boljelo to što ju je ostavio tako lako, tako konačno a da nije ni pomislio na 195 Jane Fallon
vrijeme koje su proveli zajedno osim što ga je opisao kao "veliku pogrešku". Seronja. Duboko je udahnula kako bi pokušala primiriti svoj ubrzani puls i polako kazala, kako bi bila sigurna da joj je glas siguran i miran: "Dobro", rekla je. "Sada ću Stanleyja izvesti u šetnju. Molim te pobrini se da spakiraš sve svoje stvari i odeš prije no što se vratim. Dat ću ti... koliko, sat vremena? Oh, i ostavi svoj ključ." Iscrpljen svojim dugim govorom, James ju je gledao u nevjerici. "To je sve što ćeš reći?" Katie se usiljeno nasmiješila. To ga je zbunilo. "Sretno", veselo mu je rekla. Mahnula mu je izlazeći kroz vrata, ne okrećući se. "Zbogom!" Kad je zašla za ugao te je se iz kućice više nije moglo vidjeti, Katie je dopustila da joj spadne maska s lica. Mrzila ga je. OK, služilo mu je na čast to što joj je konačno jednom u životu uspio reći istinu, ali činjenica da mu očito nije bilo stalo do toga da poštedi njezine osjećaje razbjesnila ju je. Sada je bio toliko zaslijepljen da nije mogao vidjeti nikoga osim samog sebe i Stephanie. Nije mu bilo stalo što ju je mogao povrijediti, da joj je, koliko je njemu bilo poznato, mogao uništiti život. Ispustila je frustrirani krik koji je odzvanjao kroz prazno polje oko nje. Neće se samo tako izvući. Kad se vratila kući, iscrpljena prijeđenim kilometrima kroz vlažnu travu, nestao je svaki trag njegova boravka tamo. Na trenutak se upitala je li odmah krenuo nazad za London ili je prvo primjereno pokušao povezati sve konce svojeg života ovdje. Zatresla je glavom kao da se pokušava riješiti te misli. To više nije imalo nikakve veze s njom, a osim toga, morala se spremiti za zabavu.
Nije bilo puno toga što je želio ponijeti sa sobom. Koliko god opreme bude uspio ugurati u svoj automobil - to bi poslije možda mogao prodati, svoje osobne stvari te kopije računa ordinacije koji bi mu u budućnosti mogli zatrebati. Već je sve kartone pacijenata spakirao u kutije i napravio dvije ture do Simonove kuće gdje ih je iskrcao pred ulaznim vratima. Nije se mogao prisiliti da s nekim porazgovara licem u lice. Na vrh hrpe kutija položio je poruku u kojoj je jednostavno stajalo: "Odlučio sam odustati od ordinacije. Ovdje su svi kartoni. J." 196 Osveta je slatka
Katiena ga je reakcija istovremeno zbunila i - shvatio je nakon nekoliko trenutaka - razočarala. Nije ju želio povrijediti više no što je to bilo neophodno, i znao je da bi trebao biti zahvalan što se činilo kao da će ona biti posve dobro, ali nije želio vjerovati da ga nikad nije ni voljela. Jer, ako je zaista bilo tako, što je onda značila čitava protekla godina? Nije stvar toliko bila u njegovu egu, već u činjenici da se osjećao glupo. Je li on riskirao -a možda i uništio - sve za nekoga tko mu je ležerno mogao poželjeti sreću i izvesti psa u šetnju kad joj je rekao da je među njima svršeno? Oduvijek je vjerovao da mu je Katie bila bezrezervno odana. Je li zaista mogao toliko pogriješiti? Posljednji se put osvrnuo oko sebe. Morat će pozvati tvrtku za prijevoz namještaja da preveze sve stvari koje sada mora ostaviti. Već je odaslao svu papirologiju potrebnu za zahtjev za građevinsku dozvolu za proširenje ordinacije i to je sada bilo u božjim rukama. Pitao se hoće li se, ako ne bude odobrena, morati vratiti i srušiti je golim rukama prije no što bude mogao prodati zgradu. Nije se sada mogao brinuti o tome. Ono što je sada bilo važno je da se vrati u London i svoj život ponovno dovede u red.
197 Jane Fallon
Poglavlje 36 Ako uzvanici na zabavi nisu bili svjesni da se nešto sprema prije no što su te večeri stigli u seosku vijećnicu, tada im sigurno nije trebalo dugo nakon dolaska da to shvate. Obješen o dvije kuke iznad ulaznih vrata nalazio se tiskani transparent na kojem je jednom očito pisalo "Sretan 40. rođendan, James", ali na kojem je sada, uz pomoć debelog crnog markera, stajalo "Sretno odjebi, James", zbog čega je gostima, koji su sa sobom na zabavu doveli i djecu, bilo vrlo neugodno. Unutrašnjost Vijećnice bila je prekrasno dekorirana, ali je u njoj vladala napeta atmosfera, s ljudima koji su stajali u malenim grupama šapućući o tome što se događa. Vijest o tome da je James zatvarao veterinarsku stanicu već se proširila, pa je bilo očito da nije sve kako treba, ali Katie se ipak veselo smješkala ili glasno smijala, a sve što je rekla bilo kome tko ju je išta pitao bilo je da će sve objasniti malo kasnije. Te je večeri izgledala posebno lijepo. U prozračnoj dugoj haljini s cvjetnim uzorkom i kosom obojanom u njezinu prirodnu plavu nijansu koja joj je u kovrčama padala na ramena, samo je bicikl bio potreban da bi izgledala kao da je iskoračila ravno iz romantične razglednice iz 1970-ih. Oko devet sati Katie je duboko udahnula i ispila svoj prvi gutljaj šampanjca. Čitave je večeri umirala od želje za nečim alkoholnim, ali joj se odupirala znajući da se želi sjećati svakog detalja toga što će se dogoditi. Sada je u jednom dahu ispila čitavu čašu i uputila se prema malenoj pozornici na jednom kraju prostorije na kojoj su Lower Shippingham Band predvođen Geoffom i Sam McNeil dvaput godišnje izvodili svoj program. Uspela se stepenicama s jedne strane pozornice i stala ispred crvenog baršunastog zastora. Prije no što se uopće uspjela zabrinuti kako će privući pažnju svih u prostoriji, sve su se oči okrenule prema njoj, a iščekivanje gostiju gotovo se moglo opipati. Katie je duboko udahnula. Javno joj govorništvo nikad nije išlo od ruke; uvijek je radije igrala ulogu tihe prijateljice nego osobe u centru pažnje. Ali dobro je promislila što će reći, a ovo je, na kraju krajeva, bila njezina večer. Nije bilo nikakve dvojbe da će svi biti na njezinoj strani. Lagano je pročistila grlo. 198 Osveta je slatka
"Pretpostavljam da se svi pitate što se događa", rekla je, a prostorijom se pronio lagani žamor. Mogla je vidjeti kako je svi promatraju s očekivanjem; Richard i Simone, Sam i Geoff, Hugh, Alison, Simon, Malcolm, pa čak i Owen. Nije uspjela uvjeriti Sally ili njezinu obitelj da dođu na zabavu, iako je to pokušala. Među gostima je prepoznala bezbrojne Jamesove klijente te momka koji je vodio Le Joli Poulet. Svi su sada zurili u nju, pa je osjetila kako se zarumenila. Samo završi s time, rekla je sama sebi. "Sigurna sam da se mnogi od vas sjećaju Stephanie, Jamesove supruge." Gledala je kako izrazi njihovih lica prelaze u posvemašnju zbunjenost. Kakve je veze Stephanie imala s bilo čime? "Kao što znate, James i Stephanie su se razišli prije godinu i pol dana. James i ja smo se počeli viđati nekoliko mjeseci poslije toga, a onda se i preselio k meni. Otad je pola tjedna provodio živeći sa mnom, a drugu polovicu dolje u Londonu gdje je odsjedao kod prijatelja, radio u svojoj londonskoj ordinaciji i subotom viđao svojeg sina Finna. Ili..." dramatično je zastala, "sam barem ja tako mislila." Tišina u prostoriji bila je toliko intenzivna da je osjetila nesvjesticu. Pričekala je nekoliko sekundi da svima sjednu njezine riječi. "Prije nekoliko tjedana otkrila sam da James i Stephanie nisu - niti su ikad bili - rastavljeni." Prostoriju su ispunili začuđeni uzdasi. "Štoviše, što se Stephanie tiče, još su uvijek u sretnom braku." Ponovno je započelo žamorenje. Katie se željela nasmijati dok je promatrala izraze njihovih lica. Nekoliko je ljudi zatražilo tišinu želeći čuti ostatak priče. "Vidite, ja nisam znala za Stephanie, a Stephanie nije znala za mene. James je živio dvostrukim životom. Od srijede do nedjelje bio je pažljivi suprug i otac, a ostatak tjedna zaljubljeni dečko. Naravno, sve dok Stephanie nije otkrila aferu i onda mi rekla istinu - usput rečeno, i ona je večeras željela biti ovdje, ali je imala drugih obveza." Uslijedio je novi val zbunjenosti. Ovo je savršeno, pomislila je Katie, svi su bez daha pratili svaku njezinu riječ, pa gotovo da nije željela napustiti pozornicu. "I tako smo", rekla je, "da skratim priču, James i ja gotovi. Rekla sam mu da ode, što je i učinio. Koliko je meni poznato, vjerojatno se vratio u London, iako ne znam što će tamo budući da ga je i Stephanie izbacila. Ali, nije me ni briga jer nemam namjeru ikad više razgovarati s njim."
199 Jane Fallon
"A sada vas sve želim pozvati da uživate u zabavi. Catering će započeti za nekoliko trenutaka. Idemo se svi napiti." Netko je počeo pljeskati, a nekolicina drugih se pridružila, budući da nisu bili sigurni kakav je točno protokol u ovakvim situacijama. Kad je Katie sišla s pozornice, oko nje se okupila manja grupa ljudi, grleći je i hvaleći njezinu hrabrost. Može ona naći boljeg, uvjeravali su je. James je očito bio kreten i nikad ga više nitko u Lower Shippinghamu neće dočekati s dobrodošlicom. Katie je uživala u pažnji. OK, nije bilo javnog poniženja za Jamesa kakvo su priželjkivale, ali ovo je bilo gotovo jednako dobro. Oko jedanaest sati, kad se konačno po prvi put uspjela otrgnuti od svojih zabrinutih susjeda, Katie je izašla iz Vijećnice i nazvala Stephanie. "Učinila sam to", rekla je. "Drago mi je zbog tebe", odgovorila je Stephanie, a Katie je mogla osjetiti da se smješka. "Ispričaj mi sve detalje." Nakon toga su stvari postale pomalo nejasne. Katie se mogla sjetiti svih ljubaznih riječi te kako su se svi brinuli za nju, donoseći joj piće i ohrabrujući je da izađe na plesni podij. Sjećala se da je nakratko zaplakala kad je netko - mislila je da se radilo o Simone, koja je očito osjećala krivnju zbog pokušaja da prije nekoliko dana zavede Jamesa bio posebno suosjećajan. Međutim, ono čega se nije sjećala bio je odlazak kući s Owenom, kao ni kako je uspjela završiti u njegovu krevetu gotovo naga.
Prozor Jamesove hotelske sobe gledao je na klima uređaje na stražnjoj strani restorana koji se nalazio vrata do hotela, a njihovo uporno zujanje onemogućavalo je gledanje televizije. Pokušao je zatvoriti prozor, ali budući da hotel nije imao vlastite klima uređaje, uskoro je u sobi postalo neizdrživo vruće, pa nije imao izbora nego ga ponovno otvoriti. No, hotel je izabrao zbog njegove lokacije, a ne sadržaja ili udobnosti. Nalazio se svega nekoliko minuta hoda od Stephanie, gdje neće izgledati čudno ako svako toliko slučajno naleti na nju. Mislio je da je važno spriječiti je da posve prestane misliti na njega.
200 Osveta je slatka
Legao je na uzak krevet. Bio je iscrpljen, ali je znao da neće moći zaspati. U glavi su mu se brzinom svjetlosti izmjenjivali događaji od proteklih nekoliko dana. Nije očekivao da Stephanie samo tako kaže kako mu oprašta i nastavi se ponašati po starome nakon što joj je izbrbljao svoju tajnu, no reakcija koju je dobio posve ga je iznenadila. Kako je mogla znati što će joj reći? I koliko je to dugo znala? Pokušao se prisjetiti posljednjih nekoliko mjeseci i vidjeti je li se njezino ponašanje prema njemu promijenilo, pokušati odrediti dan ili sat kad se njezin odnos prema njemu promijenio, ali istina je bila da joj tada baš i nije posvećivao previše pažnje. A što se Katie tiče... James je rukom prešao preko očiju. Nije imao pojma što se događalo, osim da je njegov život s Katie, zapravo čitav njegov život u Lincolnshireu bio gotov, a njega to nimalo nije pogađalo. Štoviše, osjećao se dobro što tako kompletno može otkinuti čitav komad svojeg života. Jednom kad proda veterinarsku stanicu, nikad više neće morati razmišljati o Lower Shippinghamu ili njegovim stanovnicima. Hvala Bogu. Oblio ga je hladan znoj kad je pomislio kako će preživjeti. Dok ne dobije novac od prodaje ordinacije morat će živjeti od ušteđevine, velik dio koje su mu upravo oteli poreznici. Ujutro će nazvati prodavača nekretnina - možda je postojala mogućnost da proda ordinaciju bez čekanja da dobije građevinsku dozvolu za bespravnu nadogradnju. Iako nije mogao ni zamisliti razlog zbog kojeg bi itko pristao preuzeti tu glavobolju. Hotel ga je stajao sedamdeset pet funti na noć za ovu minijaturnu sobicu u kojoj nije bilo čak ni čajnika ili besplatne boce vode. Pretpostavljao je da bi trebao potražiti stan iako je smatrao malo vjerojatnim da si može priuštiti živjeti sam u Londonu, a pomisao da bi ga, poput kakvog studenta, morao dijeliti s nepoznatim cimerom ili cimerima (i koji će, zasigurno, biti barem deset godina mlađi od njega) gotovo mu je natjerala suze na oči. Sjetio se Stephanie u njihovu udobnom domu udaljenom samo nekoliko koraka i upitao se misli li ona na njega. Odgovor je bio - ne.
201 Jane Fallon
Poglavlje 37 U ponedjeljak ujutro Stephanie se probudila odmorna, dobro se naspavavši nakon razgovora s Katie. Sve je bilo gotovo. Nije mogla a da joj ne bude drago što je James izbjegao javno poniženje koje su isplanirale za njega. Bilo je čudno kako joj je odlučio sve priznati, čak hrabro, pomislila je sada, što mu nimalo nije sličilo. Finn je bio pomalo plačljiv spremajući se za školu, kao da je tek sada postao svjestan vijesti koju mu je Stephanie priopćila prethodnog dana. Podmitila ga je obećavši mu da će Davidu kupiti djevojku, što je, čini se, upalilo. O Bože, pomislila je, rastavljena sam tek dva dana, a već pokušavam potkupiti dijete. Ali, sretno se uputio u školu, pa joj se činilo vrijednim toga, iako je sada imala vizije kako će morati živjeti u nekoj vrsti Noine arke samo da bi udovoljila sinu. Nakon što je Finna odvezla u školu, vratila se kući gdje je, eufemistički, 'radila' od kuće. Stvari su se stišale nakon dodjele nagrada BAFTA, kao što je to uvijek bio slučaj, ali modni su časopisi objavili fotografije Meredith i Mandee s laskavim komentarima, pa bi joj to ubuduće trebalo donijeti nove klijente. Pola je sata provela razgovarajući s Natashom preko telefona kako bi joj sve ispričala, bezvoljno prolistala nekoliko časopisa u potrazi za inspiracijom, a onda si dopustila da počne misliti na nadolazeću večer. U sedam i trideset trebala se naći s Michaelom u restoranu Nobu, a iako on to još nije znao, Stephanie je odlučila kako će večeras njihova veza ući u novu fazu. Pobrinula se da Finn provede noć kod Aruna Simpsona - rekavši njegovoj majci da smatra kako će mu noć provedena kod prijatelja pomoći da prestane misliti na traumu kod kuće. Arunova majka Carol, koja je također bila samohrana majka, je bila sretna što može pomoći. Stephanien plan bio je Michaelu objaviti vijest da je njezin brak konačno zauvijek gotov za vrijeme predjela, a onda ga zavesti i do kraja glavnog jela ga navesti da je odvede kući. Da bude iskrena, nije mislila kako će ga morati posebno uvjeravati. Kad je sad razmislila o tome, laknulo joj je što ih je Natasha prekinula pa još nisu uspjeli spavati zajedno. Željela je da njihova veza 202 Osveta je slatka
bude posve čista, bez ikakvih primisli da je počela prije no što su ona i James i službeno bili gotovi. Do šest sati, kad je počela nanositi šminku, postalo joj je pomalo mučno. Je li to zaista mogla učiniti? Bez obzira na to je li to moralno bilo ispravno, nije bila sigurna može li se nositi s time da se nakon svih tih godina mora razodjenuti pred drugim muškarcem. OK, on ju je višemanje već vidio bez odjeće prije nekoliko dana, ali ipak ne posve. Zarumenila se kad se sjetila načina na koji su se bacili jedno na drugo, ne pričekavši ni kako bi se pošteno razodjenuli, poput dvoje tinejdžera koji se navlače u parku. No dobro, pomislila je, ako mu se ne svidi to što može vidjeti, to će biti njegov problem. Pokušala se uvjeriti da doista vjeruje u to, ali to, naravno, nije bila istina. Kad ju je taksi iskrcao u Park Laneu već je bilo dvadeset do osam. Michael je sjedio za šankom s gotovo praznom čašom bijelog vina u ruci. "Skupljam hrabrost", rekao joj je kad ju je ugledao, a ona se nasmijala. Jasno da je i on bio nervozan. Naposljetku, bio je petnaest godina u braku s istom ženom. Stephanie se malčice opustila. "Bolje da i ja nešto popijem", rekla je. Četiri i pol sata poslije sve je bio gotovo. Pa, barem prvi put. Stephanie je ležala u Michaelovu velikom krevetu od punog drva dok se on spustio u prizemlje po piće, i čestitala si. Bilo je... pa, bilo je pomalo nespretno, kao što prvi seks često zna biti, jer još uvijek nisu mogli anticipirati što će ono drugo učiniti, uz puno pitanja poput "je li ovo u redu?", "sviđa li ti se ovo?" te "kako ti se ovo čini?", a ona je morala malo i glumiti jer bi inače mogli biti tamo čitavu noč. Ali, inače je bilo dobro. Lijepo. Nije bilo potresa ili vatrometa, no bilo je lijepo. A u ovom je trenutku lijepo definitivno bilo dovoljno dobro.
Katie se probudila suhih usta i pomalo nejasnog sjećanja na prethodnu večer. Dok je pokušavala otvoriti oči, postala je svjesna nepoznatog mirisa. Nije se radilo ni o čemu neugodnom, ali to nije bila njezina spavaća soba koja je mirisala na ljiljane. Netko je tiho zagunđao pokraj nje, a ona se u trenutku osjetila potpuno budnom. Prisilila se da pogleda oko sebe. Zavaljen na leđima pokraj nje nalazio se Owen, a Katie se mogla zakleti da je na licu imao osmijeh iako je još uvijek 203 Jane Fallon
spavao. Nije valjda? To sigurno nije bilo moguće. Pogledala je pod pokrivače; činilo se da na sebi još uvijek ima donje rublje, to bi mogao biti dobar znak. O Bože. Nije imala pojma što se dogodilo. Izvukla se ispod pokrivača, pokušavajući ga ne probuditi. Nije bila u stanju sada razgovarati s njime, a još manje učiniti bilo što drugo što je možda očekivao od nje. Morala se maknuti odavde. Owen je nešto promrmljao i okrenuo se, blaženo nesvjestan toga da Katie stoji kraj njega užasnuto ga promatrajući. Na trenutak je zastala, zadržavajući dah, a Owen se prestao meškoljiti i ponovno se smirio poput zadovoljnog djeteta. Katie je osjetila kako je obuzima bijes. Kako je mogao zadovoljno nastaviti spavati nakon toga što se dogodilo? Naravno, nije bila posve sigurna što je to točno bilo, ali mogla je zamisliti. Mora da je iskoristio činjenicu da je bila pijana i obuzeta emocijama. Nije se mogla sjetiti čak ni u koliko je sati otišla sa zabave te je li se s nekim pozdravila. Primijetila je ostatak svoje odjeće kako leži na stolici i skupila je što je tiše mogla. Pogledom je potražila svoje cipele, ali ih nigdje nije mogla vidjeti. K vragu i sve, morat će ih ostaviti. Vani je trava još uvijek bila mokra od rose. Nije imala pojma koliko je sati, a kad je pogledala na zglob, shvatila je da je iza sebe ostavila i svoj sat. Mora da je rano, pomislila je, ali nije željela riskirati da sretne nekoga koga je poznavala, pa se uputila kući zaobilaznim putem, preko polja. Hodala je na prstima, povremeno nagazivši na nešto oštro ili udarivši prstom o korijen drveta. Bilo joj je mučno i boljela ju je glava. Prošlo je toliko vremena otkad je posljednji put patila od pravog mamurluka da je zaboravila kako je to grozan osjećaj. Sve što je željela bilo je zaključati se u svojem malom domu i prespavati mamurluk. Kad je stavila ključ u bravu, začula je Stanleyjev očajan cvilež i uz osjećaj krivnje shvatila da ga je posve zaboravila. Kad je otvorila vrata istrčao je van i podigao nogu uz prvo drvo, a ona se osjećala grozno znajući da je vjerojatno satima umirao od želje da se popiški, ali je morao izdržati da ne uprlja pod budući da ga je cijelog života učila kako je to pogrešno. Zato ga je dodatno pomazila kad je ponovno ušao u kuću i pokušala suspregnuti želju za povraćanjem kad je otvorila konzervu njegove omiljene hrane koja je imala ogavan miris. On je veselo mahao repom, već zaboravivši na traumu prethodne noći. Popevši se na kat, Katie se razodjenula i istuširala unatoč umoru prije no što se zavukla u krevet. Željela je sa sebe sprati sve tragove Owena. 204 Osveta je slatka
Nekoliko sati kasnije - nije znala točno koliko - iz sna ju je prenulo zvono na ulaznim vratima. Stanley je počeo glasno lajati kako bi bio siguran da će je, ako to već nije učinilo prodorno zvono, probuditi on. Bez razmišljanja, krenula je niz stepenice u pidžami i otvorila vrata. Na pragu je pronašla svoje cipele, a savinut u jednoj od njih bio je i njezin sat. Brzo ih je podigla, osvrnuvši se oko sebe kako bi se uvjerila da se Owen neće materijalizirati zajedno s njima. No njemu nije bilo ni traga ni glasa. Vratila se u krevet, isključila telefon i ostala tamo ostatak dana.
205 Jane Fallon
Poglavlje 38 James se pokušavao koncentrirati. Znao je da bi trebao potražiti neko bolje mjesto za stanovanje, ali nije znao odakle početi. Proveo je dvadesetak minuta bezvoljno zureći u izloge agencija za nekretnine, ali čak je i najmanji stančić bio izvan njegovih financijskih mogućnosti. Sada je zažalio što je odlučio toliko svojih stvari ostaviti u Lincolnshireu jer bi mu dobro došlo da je imao što prodati, iako nije bio posve siguran točno što i kome. Kupio je dnevni list Standard i prelistao ga tražeći oglase u kojima se traži cimer, ali je izgledalo kao da je pogriješio dan. Oglasne ploče, pomislio je, to je bio pravi odgovor. Nije se mogao sjetiti gdje se one točno nalaze, ali je pomislio da će, ako dovoljno dugo bude lutao gradom, naići na koju. Njegovo besciljno lutanje neizbježno ga je odvelo sve bliže Aveniji Belsize i prije no što je postao svjestan što točno čini, našao se ispred svoje kuće gledajući u prozore i pitajući se što rade Stephanie i Finn. Naravno, Finn će se pripremati za školu, a Stephanie na posao, iako je barem nekoliko dana tjedno radila od kuće. Pogledao je na sat, osam i dvadeset pet. Mogao bi pozvoniti na vrata i objasniti da je jednostavno prolazio te da je htio uzeti još nešto odjeće. Ali što onda? Nije imalo smisla već je ponovno moliti da ga primi nazad. Prošla su tek dva dana otkad ga je odbila bez razmišljanja. Teško da se tako brzo predomislila. Tužno je krenuo natrag. Trebala mu je strategija. Kad je zašao za ugao u Haverstock Hill, posve zaboravivši na svoju misiju da potraži sobu za iznajmljivanje, kraj njega je prošao taksi, vozeći u suprotnom smjeru. Žena koja je jako ličila na Stephanie sjedila je na stražnjem sjedalu, gledajući kroz prozor prema suprotnoj strani ulice. James je pažljivije pogledao. Činilo se da se vraća kući. U osam i dvadeset pet ujutro? Bilo je prerano da bi se vraćala kući nakon što je Finna odvela u školu. Okrenuo se i ponovno lagano zaputio uz cestu. Taksi je stao ispred njegove kuće, a iz njega je izašla Stephanie. James je ušao u susjedovo dvorište i sakrio se iza drveta kako ga Stephanie ne bi vidjela. Bila je odjevena za izlazak - uska suknja, visoke potpetice, ona mala Chanelova jakna koju je toliko voljela. Da ste ga upitali kakav joj je bio izraz lica, odgovorio bi vam da je izgledala kao da se sretno smiješi. Gotovo samozadovoljno. A onda ga je pogodila pomisao 206 Osveta je slatka
vraćala se kući nakon večernjeg izlaska. Stephanie je čitavu noć provela vani.
Stephanie se rano probudila. Štoviše, uspjela je odspavati samo na mahove, budeći se svaki put kad se Michael okrenuo ili nešto promrmljao u snu. Nije da je bio neobično nemiran ili bučan; radilo se o tome da je njoj to bilo nepoznato vrpoljenje i mrmljanje. I on je bez sumnje imao sličan osjećaj. Oboje su se probudili u istome trenutku, oko pet i trideset, te još jednom pospano vodili Ijubav, ovaj put sporije, manje frenetično. Bilo je to više iskustvo, a manje predstava. Nakon toga Stephanie više nije mogla zaspati, pa je ustala i otuširala se, a onda se pokušala raskomotiti u nepoznatom stanu, kopajući po kuhinjskim ormarićima kako bi pronašla vrećice čaja i kruh. Zapravo se željela vratiti kući kako bi se malo opustila prije nego što se bude morala spremiti za posao, ali se bojala da će, ako ode prije no što se Michael pojavi, odaslati neku vrstu poruke. Nije imala pojma je li obično ustajao rano ili kasno. Postojalo je milijun stvari koje nije znala o njemu, no znala je da su joj događanja iz posljednjih dvanaest sati uvelike pomogla u procesu vraćanja samopouzdanja. Odlučila je pričekati do osam sati a onda mu, ako dotle ne ustane, ostaviti poruku i krenuti kući. Idućih sat i pol, dok je ispijala još tri šalice čaja zbog čega joj se pomalo počelo vrtjeti u glavi, pokušala je odlučiti što bi točno trebala napisati u poruci. Nije mogla samo reći "otišla na posao, pusa, Stephanie" jer bi mogao pomisliti da nešto nije u redu, ali nije znala treba li biti detaljna ("otuširala sam se i napravila si čaj i tost"), zabavna ("pa, očito sam ti prekopala po kuhinjskim ormarićima i shvatila da sam napravila ogromnu pogrešku! Više se nikad ne možemo vidjeti") ili seksi ("ono što me zbilja napalilo bilo je kad si...") Ne! Nije mogla napisati nešto takvo. Odjednom joj se učinilo da je ova poruka najvažnija stvar koju će ikad napisati. Kao da će Michaelovo trajno sjećanje na noć koju su proveli zajedno biti određeno dojmom koji je ostavila na papiru. Počela ju je boljeti glava. Upravo se bila zapitala je li moguće da je Natasha već budna te ima li je smisla nazvati i upitati za savjet, kad je začula Michaela kako se kreće u kupaonici. Pohitala je do pećnice i pokušala naći reflektirajuću površinu nehrđajućeg čelika kako bi provjerila izgled. Kad je on ušao u prostoriju, već je sjedila za stolom čitajući novine i odajući dojam ležernosti. 207 Jane Fallon
"Jutro", rekao je smiješeći se na način zbog kojeg je u ušima začula ubrzane otkucaje svojeg srca. Prišao joj je i zagrlio je, sagnuvši se kako bi je poljubio u čelo. "Zabrinuo sam se da si već otišla." "Htjela sam ti ostaviti poruku", rekla je. "Da sam mogla odlučiti što bih trebala napisati". "Pa, drago mi je da si još uvijek tu. Imaš li se vremena vratiti u krevet?" rekao je, poljubivši je prije no što je imala prilike reći da.
Ostatak jutra, nakon što je otišla kući kako bi se presvukla, provela je pregledavajući uzorke iz dućana Frost French s Natashom i pričajući joj sve detalje večeri provedene s Michaelom. Natasha je imala gotovo neutaživu glad za detaljima veza drugih ljudi. Tvrdila je da joj mogućnost posrednog života kroz dogodovštine njezinih prijatelja omogućava da ostane sretna u vlastitoj dugačkoj i posve monogamnoj vezi. Stephanie je znala da Natasha i Martin zapravo nisu trebali nikakav izvanjski poticaj kako bi ostali zajedno. Oduvijek je zavidjela prijateljici na njezinoj naizgled idiličnoj vezi. Rekla je Michaelu da se ne može naći s njime idućih nekoliko večeri jer je imala osjećaj krivnje zbog Finna i nije ga željela prepustiti brizi roditelja njegovih prijatelja ili zvati Cassie češće no što je to bilo potrebno. James bi ga sigurno rado preuzeo da ga je upitala, ali nije imala pojma gdje je bio od nedjelje niti gdje će živjeti odsad nadalje, a osim toga, zapravo ga nije ni željela zvati. A bilo je prerano da sina predstavi svojem novom dečku. Michael je bio pun razumijevanja. Složili su se da se nađu u srijedu na ručku, budući da je to bio jedini dan za koji su oboje mogli biti sigurni da će moći izaći na pauzu za ručak, a onda ponovno u petak navečer. "To je dobro", rekla je Natasha kad joj je to ispričala. "Drži ga u neizvjesnosti." "A kako se osjećaš u vezi Jamesa?" upitala ju je nekoliko trenutaka kasnije. "Znaš što?" rekla je Stephanie. "Nemam pojma. Pretpostavljam da osjećam olakšanje što je sve gotovo." "Samo nemoj zaboraviti", rekla je Natasha kao da se upravo sjetila da je ona uvijek ta koja dijeli pametne savjete, "Michael je tvoj tranzicijski 208 Osveta je slatka
muškarac. Tvoj oporavak. Što god činila, nemoj tu vezu shvaćati preozbiljno." "Tash, pa poznajem ga pet minuta", odgovorila je Stephanie, nadajući se da je iduća rečenica istinita. "Samo se malo zabavljam." Oko podneva joj je zazvonio mobitel; bila je to Katie. Nije očekivala da će joj se javiti tako brzo - da će joj se uopće javiti. Odjednom joj se čitav njihov plan osvete činio kao davna prošlost. Činilo joj se kao da joj život konačno ponovno počinje, pa nije bila sigurna da se želi nastaviti baviti prošlošću. Nije da joj se Katie nije sviđala, upravo suprotno, ali osim Jamesa zaista nisu imale ništa zajedničko. Oklijevajući se javila. "Katie, zdravo." "Pa..." upitala je Katie s očekivanjem. "Kako ide?" Stephanie je na trenutak pomislila da je pita za Michaela, pa je gotovo odgovorila "Pa, konačno smo spavali zajedno", ali onda se sjetila da nikad nije povjerila Katie da je otpočela novu vezu. Nije znala zašto, ali jednostavno je imala osjećaj da to ne bi trebala učiniti. Zato je umjesto toga rekla: "U redu, pretpostavljam. James je otišao. Ne znam kamo." "Negdje gdje mu je grozno, nadam se", rekla je Katie smijući se. "Usput rečeno, cijelo selo priča samo o tome. Imam toliko klijenata da ne bi povjerovala. I to samo zato što svi žele čuti čitavu priču. Posve sam iscrpljena." "Drago mi je zbog tebe", odgovorila je Stephanie, a onda se više nije mogla sjetiti ničega što bi mogla kazati. "Kako je Finn reagirao na čitavu situaciju?" "Oh, pa znaš, sve ovisi. Pretpostavljam da će se stvari početi vraćati u normalu kad smislimo plan kada može viđati Jamesa i slično." "Znaš, Sam McNeil mi je rekla da je gotovo sigurno kako će njegova zamolba za građevinsku dozvolu biti odbijena. Nije mi to priznala, ali čini mi se da će se ona osobno pobrinuti da bude tako." "Bože, stvarno?" rekla je Stephanie, istinski šokirana. "Možda je možeš uvjeriti da to ne čini... Hoću reći, više nema smisla nastaviti s time, zar ne?" "Naravno da ima", kazala je Katie. "Zabavno je." Na trenutak je zastala, a onda se nasmijala. "Samo se šalim. Vidjet ću što mogu učiniti.
209 Jane Fallon
Svi su vrlo dragi prema meni, Stephanie. Nisam ni znala da ovdje imam toliko mnogo prijatelja." "Sjajno", odgovorila je Stephanie. "Drago mi je zbog tebe." Ali, osjećala je nelagodu. Pomislila je kako Katie nije vjerovala da je igra završila.
210 Osveta je slatka
Poglavlje 39 Bio je to prvi Jamesov dan na poslu nakon što mu se život počeo raspadati. Zakasnio je na operaciju jer nije imao sat, a u hotelu su ga zaboravili nazvati u vrijeme dogovoreno za buđenje koje je naručio prethodne večeri. Konačno je zaspao oko pet ujutro, a onda se nastavio prevrtati i okretati sve dok ga trubljenje automobila nije probudilo u devet i dvadeset. Ispočetka nije znao gdje se nalazi i nakratko se pobojao da se upustio u nekakvu prljavu aferu s nepoznatom ženom, a onda se sjetio da je, ma koliko ta pomisao bila strašna, istina još strasnija. Namjeravao je otpješačiti na posao kako bi uštedio, ali budući da je već kasnio, morao je uzeti taksi koji si nije mogao priuštiti i koji je onda zapeo u prometu zbog čega je još više zakasnio. U veterinarsku stanicu Abbey stigao je bez daha i mokar od znoja u deset i petnaest. U proteklih je nekoliko godina bilo trenutaka kada je James uživao u činjenici da u londonskoj ordinaciji nije bio šef te nije imao odgovornost zapošljavanja i otpuštanja ili vođenja računa. No, ovo nije bio jedan od tih trenutaka. "Harry je ljut kao ris", rekla mu je recepcionarka Jackie čim je ušao kroz vrata. "Pokušavala sam vas nazvati da vidim gdje ste." James je mogao zamisliti kako mu zvoni mobitel na noćnom ormariću u kući u kojoj više nije živio i gdje ga je slučajno ostavio. Sjajno. "Nazvala sam Stephanie, ali mi je rekla da nema pojma." James je primijetio da ga promatra kao da je osjetila da se nešto događa, pa je pokušao zadržati neutralan izraz lica. Jackie je nastavila: "Je li sve u redu?" "I gdje je sada Harry?" upitao je James, ignorirajući njezino pitanje. Harry, vlasnik veterinarske stanice Abbey, bio je poznat po burnom temperamentu i često je volio podsjećati Jamesa da je, bez obzira na sve njegove vještine i kvalifikacije, kao i činjenicu da je vodio vlastitu ordinaciju na selu, u Londonu još uvijek on šef. 211 Jane Fallon
"Odstranjuje iver iz šape Bertieja MacDonalda. Bertie je imao termin kod vas u devet i četrdeset pet", rekla je zlosutno. "A Harry je već obradio vaše pacijente s terminima u devet, devet i petnaest te devet i trideset." "Pa, sada sam ovdje. Možete mi poslati pacijenta koji ima ugovoreni termin u deset." Jackie je spustila pogled na svoj popis. "Sljedeći je Alexander Hartington", rekla je pokazujući na blijedog srednjovječnog muškarca s ogromnim narančastim mačkom, a misteriozni Alexander Hartington mogao je biti bilo koji od njih dvojice. James je rukom pokazao muškarcu da uđe u ordinaciju. Dan mu nije dobro počeo. Namjeravao je pitati Harryja postoji li ikakva mogućnost da poveća broj radnih dana - idealno na pet dana tjedno - ali sada mu se to nije činilo dobrom idejom. Jednom kad Harry zapadne u loše raspoloženje, ono je imalo običaj potrajati čitavoga jutra. Do ručka je bio iscrpljen; zbog nedostatka sna i činjenice da je kasnio s terminima svih pacijenata zbog čega nije stigao popiti ni brzinsku kavu da se razbudi, imao je osjećaj da neće izdržati do kraja poslijepodneva. Upravo kad mu je otišao pacijent s terminom u dvanaest i četrdeset pet te se napokon mogao opustiti u stolici i možda zadrijemati na pola sata, što bi mu još uvijek ostavilo dovoljno vremena da na brzinu pojede sendvič prije idućeg pacijenta, zazvonio mu je telefon. Pomislio je da se neće javiti, ali je odustao od te ideje jer je znao da će se u tom slučaju Jackie jednostavno prošetati do njegove ordinacije kako bi mu rekla ono što mu je željela priopćiti. "Stephanie za vas", rekla je kad se konačno javio, a njemu je gotovo stalo srce. "Dobro, spojite je", odgovorio je normalnim tonom - ili se barem nadao da jest - ali Jackie je već nestala s linije. Nikad nije čekala da se uvjeri želi li odista primiti poziv ili ne. "James", Stephanie je zvučala poslovno. "Bok, Steph, kako si?" Možda ga je zvala da vidi kako je. Možda se brinula za njega. "Samo sam te željela pitati želiš li da Finn sutrašnju večer provede kod tebe. Cassie ga ne može pričuvati." 212 Osveta je slatka
James se sjetio svoje supruge, odjevene za izlazak, kako se vraća kući u osam i trideset ujutro. Nije si mogao pomoći, pa je upitao: "Zašto, gdje ćeš ti biti?" "Mislim da te se to više ne tiče, James", odgovorila je Stephanie. "Možeš li ga uzeti ili ne?" Viđa se s nekim, pomislio je i, zaboravljajući da je on bio taj koji je živio dvostrukim životom proteklih godinu dana te da je, ako je ikad postojao trenutak da šuti, to definitivno bio ovaj, upitao: "Tko je on?" Stephanie se nasmijala. Jamesu se to više učinilo kao prijezirno frktanje. "Nevjerojatan si." James se prisilio ne reći ništa. "Gdje da ga dovedem?" na kraju je upitala Stephanie. "Odsjeo sam u Chalk Farm Travel motelu u Camdenu", kazao je James. "Možeš ga dovesti tamo." "Odsjeo si u Travel motelu? Nemam ga namjeru voditi tamo. Što ćete raditi čitavu večer? Organizirati utrke žohara?" "Mogao bih doći kući", odgovorio je s nadom. Ako on bude tamo, tada Stephanie sigurno neće ostati vani čitavu noć. "To bi zapravo mogla biti dobra ideja", odgovorila je bez oklijevanja. "To će manje poremetiti Finnovu rutinu. Ja ću se vratiti do ponoći; idem na večeru s Natashom." OK, pomislio je, možda sam pretjerao. Možda se, kad sam je vidio neko jutro, jednostavno vraćala od Natashe. To bi imalo smisla. No to te se ionako ne tiče, rekao je samom sebi. Nemaš joj prava postavljati pitanja. "S kime zaista izlaziš?" rekao je prije no što se uspio zaustaviti. "To više nije tvoja stvar", ugodno mu je odgovorila Stephanie. "Vidimo se sutra. Bilo bi savršeno ako uspiješ stići ovamo do šest."
Stephanie zapravo nije lagala kad je rekla da u petak izlazi na večeru s Natashom. Pokušavala je biti iskrena s Jamesom koliko je to bilo moguće a da mu zasad ne kaže za Michaela. Nije se željela naći u situaciji u kojoj je imala osjećaj da mu mora spomenuti svaki izlazak ili 213 Jane Fallon
flert. To ga se nije ticalo. Sada su bili rastavljeni. Michael je cijeli idući dan bio na snimanju u East Endu, pa se nije mogao naći s njom prije osam. Imat će oko tri i pol dragocjena sata zajedno - nije opet tako brzo željela ostati vani čitave noći, to nije bilo fer prema Finnu. Stoga se Natasha ponudila da večera s njom nakon posla, tako jednu večer nije morala kuhati za djecu, a još im je ostao sat vremena prije no što Stephanie krene u Shoreditch kako bi se našla s Michaelom. Nije to bio idealni aranžman, već realnost situacije - bila je samohrana zaposlena majka koja je pokušavala održati vezu. Ona i Michael namjeravali su otići slušati glazbu. Džez, pomislila je Stephanie, što je nije posebno ispunjavalo uzbuđenjem. Radije bi bila otišla do Michaelova stana i tamo provela vrijeme s njim. Sjedenje u mračnom baru i slušanje glazbe koju nije posebno voljela činilo joj se pomalo kao gubljenje dragocjenog vremena. Ali, glazbenici su bili Michaelovi prijatelji, a on im je obećao da će doći. Kad je stigao kući u petak navečer, James je izgledao kao da se kupao u lavabou - što je, zapravo, i bila istina - budući da se preselio u jeftiniju sobu u motelu Chalk Farm Travel koja je imala cast dijeliti kupaonicu s tri druge sobe na istome katu. Izgleda da kupaonica nikad nije prazna, pa je James bio prisiljen poslužiti se minijaturnim lavaboom u kutu sobe kako bi oprao sebe i svoju odjeću. Bio je rastrgan između želje da ostavi dobar dojam na suprugu i toga da u njoj izazove osjećaj sažaljenja, ali su okolnosti na kraju odredile da nije mogao ostaviti dobar dojam sve da mu je o tome ovisio život, pa se odlučio na sažaljenje. Bit će to prva prilika u kojoj su se on i Stephanie našli licem u lice otkad ga je izbacila iz kuće. Znao je da će ona izgledati dobro kakav je god sastanak imala. Znao je da nema prava biti ljubomoran. Da će, ako je već nekoga upoznala, ma koliko se to malo vjerojatnim činilo, to jednostavno morati prihvatiti i nastaviti sa životom. No želio je da pravila budu ista za sve - da ima priliku ponovno osvojiti svoju suprugu a da se ne mora brinuti je li već prekasno za to jer se ona zaljubila u nekog drugoga. Pokušao je dokučiti o kome bi se moglo raditi. Morao je to biti netko koga je već poznavala. Netko tko je samo čekao svoju priliku. O Bože, što ako se radilo o nekom njegovom prijatelju? Nekome tko je možda čak bio na rođendanskoj zabavi. Jamesu je pozlilo od same pomisli na to. Finn mu je otvorio vrata kad je stigao, a James se mogao zakleti da mu se izraz lica promijenio iz uzbuđenja u nešto poput straha kad je primijetio da osoba na vratima izgleda poput Grizzlyja Adamsa. James je poželio da se obrijao; no tko je mogao i pomisliti da mu u samo 214 Osveta je slatka
tjedan dana može izrasti tako gusta brada? Kad je Finn shvatio da pred njim doista stoji njegov otac, dopustio mu je da ga zagrli, na trenutak se odmaknuvši od njega kako bi mu kazao: "Čudno mirišeš." "I ti isto", odgovorio je James, a Finn se nasmijao. James je pogledom potražio Stephanie dok ga je Finn vodio prema kuhinji, ali joj nije bilo ni traga ni glasa. Nadao se da će možda uspjeti nasamo porazgovarati prije no što ode. Dok je slušao Finna kako mu priča detalje svojeg tjedna ("Sebastian je na tepih ispovraćao nešto smeđe s velikim komadom u sredini, poput mrtvog miša."), istovremeno je osluškivao njezine korake na stepenicama. Kako su minute prolazile, shvatio je da izbjegava provesti s njim išta više vremena no što je bilo neophodno. "Gdje je mama?" pitao je Finna u pauzi između dvije priče. "Na katu", rekao je Finn. "Sprema se van." "Oh", kazao je James, trudeći se zvučati ležerno, svjestan činjenice da je uvlačenje sina u njegove i Stephaniene osobne drame bio klasičan primjer lošeg roditeljstva. "A s kime to?" Na sreću, činilo se da Finn nije shvaćao da ga otac iskorištava, pa je samo slegnuo ramenima i rekao: "Nemam pojma." Oko šest i petnaest čuo ju je kako silazi stepenicama i psihički se pripremio za susret. No onda je ušla i izašla iz prostorije prije no što ju je uspio dobro pogledati, rekavši mu da će zamoliti taksista koji je doveze kući da ga odbaci nazad do motela, osiguravši se tako da se poslije ne nađe u situaciji da mora razgovarati s njime. Kad ga je prvi put ugledala, iznenađeno ga je odmjerila, ali nije komentirala njegov neuredan izgled. Poljubila je Finna na odlasku te brzo izašla iz kuće. Izgledala je osobito dobro, primijetio je James. Traperice i visoke potpetice, uvijek jedna od njegovih omiljenih kombinacija, s uskim blijedo-plavim topom. Kad je čuo da su se ulazna vrata zatvorila za njom, potišteno je sjeo. Otprilike šest sati poslije, dopustivši Finnu da ostane budan daleko nakon osam i trideset - njegova uobičajenog vremena za odlazak na počinak - jer je želio društvo, James je drijemao na kauču kad je čuo kako se ulazna vrata otvaraju i ponovno zatvaraju. Sjeo je, pospanih očiju. "Taksi te čeka vani", rekla mu je Stephanie ulazeći u sobu. James je protrljao oči. "Jesi li se dobro zabavila?" 215 Jane Fallon
"Da, hvala." Čini se da nije bila raspoložena za razgovor, pa je samo kazao: "Dobro, onda bolje da krenem" i ustao. Stephanie je izgledala pomalo nestabilno na nogama, kao da je popila koju čašu vina previše. "Kad god ti bude trebalo da ponovimo ovo, samo mi javi", rekao je. "Želim s Finnom provesti što je više vremena moguće." "Kad bi se samo mogao malo srediti prije idućeg puta", odgovorila je Stephanie. "Mislim da nije dobro za njega da te vidi ovako neurednog." Toliko o suosjećanju, pomislio je James na odlasku.
216 Osveta je slatka
Poglavlje 40. U Lower Shippinghamu Katie se još uvijek osjećala poput slavne osobe. U selu je svaka vijest zavrijedila naslovnicu, a priča poput ove mogla je tjednima hraniti tračeve. Gotovo svi stanovnici sela bili su na neki način povezani s Jamesom, čak i ako se radilo samo o tome da ga je njihov susjed jednom prilikom pozvao da pogleda njihova bolesnog hrčka. Činilo se da je novi konsenzus bio da je "oduvijek bio pomalo čudan" unatoč činjenici što bi, da ste iste te ljude pitali za mišljenje prije samo par tjedana, dobili odgovor da se radi o šarmantnom i pouzdanom muškarcu koji je uvijek spreman pomoći. Katie je uživala u svojem statusu prevarene žene ("kako joj je mogao učiniti tako nešto - i to njoj, tako dragoj, tako ranjivoj"). Stare gospođe prilazile su joj u seoskim trgovinama kako bi joj rekle da joj je ionako bolje bez njega te da je negdje čeka muškarac koji će je tretirati poput princeze, kao što je i zaslužila. Posao joj je još uvijek cvjetao, djelomično zbog toga jer su ljudi dogovarali termine kako bi joj pomogli ("jadnica, mora ostati zaposlena"), a djelomično zato što su željeli čuti njezinu stranu priče ("jeste li znali da je prije par tjedana pokušao zavesti Simone Knightly? Kao da mu dvije žene nisu bile dovoljne!"). Usput rečeno, Simone je uživala prepričavajući Katie prilično dorađenu verziju noći kad se pijano bacila Jamesu u naručje, po kojoj je ona bila žrtva, a on predator. Richard je bio bijesan kao ris, rekla je Katie, prijeteći da će sravniti Jamesa sa zemljom ako se ikad ponovno usudi pojaviti u Lower Shippinghamu. Sam McNeil je rekla Katie da je Komisija za građevinske dozvole zaista odlučila inzistirati da James sruši nadogradnju operacijske dvorane, ali budući da nisu imali njegovu novu adresu na koju bi mu poslali rješenje, postojala je mogućnost da će tu vijest primiti nakon što mu istekne rok da to učini, pa će morati platiti i kaznu. "Kako neodgovorno," rekla je, "nestati i nikome ne reći gdje će biti." Katie se svim silama pokušala oduprijeti tome da je Sam uzme pod svoje okrilje, ali Sam je, čini se, bila odlučna glumiti njezinu majku, pa je neprestano inzistirala da Katie svrati na piće ili večeru. Dok je pokušavala potaknuti strasti glede nadograđenog dijela, Katie ju je 217 Jane Fallon
pokorno slušala, no nadala se da će se sada uspjeti povući pred zagušujućom sveobuhvatnošću Samina prijateljstva. Stiglo je vrijeme da se malo zabavi, da stvori nove prijatelje te živi punim plućima. Nikad nije dobro upoznala Sally O'Connell, Jamesovu recepcionarku, ali je odlučila da je sada vrijeme da se sprijatelje. James je i prema Sally bio grozan, što je značilo da su imale nešto zajedničko, a osim toga, Sally je mogla biti korisno oružje. I tako je jednog jutra, naoružana velikom vrećicom domaćih keksa i svojim najširim, najprijateljskijim osmijehom, pokucala na vrata Sallyne kuće i ponovno se predstavila. "Jednostavno mislim da mu ne bi trebala dopustiti da se olako izvuče", rekla je jednom kad je u ruci držala šalicu čaja i sjedila za stolom u kuhinji Sallynih roditelja. "Postoje zakoni o takvoj vrsti stvari. Ne možeš otpuštati ljude samo tako, bez obzira na to što misliš da su oni učinili." "Nisam učinila ništa krivo", kazala je Sally braneći se. Katie je to, naravno, znala, ali to nije mogla priznati. "Čak i da jesi..." "Ali nisam", ponovno je rekla Sally, a Katie je pomislila da će se rasplakati. Pokušala je krenuti u drugom smjeru. "Znam. Samo želim reći da čak i ako te je James odlučio okriviti za sve što mu se dogodilo, ipak nije u redu to što te je otpustio. Postoje procedure" Nije imala pojma kakve su te procedure zapravo bile, ali je bila prilično sigurna da će James imati neprilika ukoliko Sally bude dovoljno inzistirala. "Službene opomene i takve stvari. Trebala bi otići porazgovarati i potražiti savjet odvjetnika u Uredu za pravnu pomoć građanima." Sally je otpila gutljaj čaja. "Ne znam baš", rekla je. "Idući tjedan počinjem raditi za Simona i Malcolma. Čini mi se da mi se ne isplati petljati s time." Katie je negdje pročitala kako u današnje vrijeme apatija vlada medu mladim generacijama te da ih teško može motivirati išta osim želje da sjede na kauču i cijeli dan igraju videoigrice. Promatrajući kuhinju Sallyne obitelji, nije joj se činilo kao da si mogu priuštiti previše videoigara, a kamoli nešto na čemu bi ih mogli igrati. "Možda bi mogla dobiti novac", rekla je. "Kladim se da bi ga natjerali da plati neku vrstu odštete." Mogla se zakleti da je Sally naglo živnula. 218 Osveta je slatka
"Što bih točno trebala učiniti?" upitala je Sally, nalivši još čaja u obje šalice.
Jedini oblak na Katienu horizontu bio je Owen. Uspjelo joj je potpuno ga izbjeći od večeri zabave - bolje rečeno, jutra nakon zabave ali ju je još uvijek mučila ideja da ju je iskoristio dok je bila ranjiva. Odsad je namjeravala sve svoje veze s muškarcima imati pod kontrolom. Nema više sjedenja kod kuće i čekanja da je nazovu ili sati spremanja mesne pite baš onako kako je oni vole. Idući put kad izađe s nekim, to će biti pod njezinim uvjetima, a oni će morati svoj život prilagoditi njezinom. Međutim, Lower Shippingham bio je malo mjesto, a izbjegavati nekoga duže vrijeme nije bilo ostvariv cilj. Zato je bilo neizbježno kad je, nekoliko tjedana nakon zabave, ugledala Owena kako izlazi iz dućana organske hrane upravo u trenutku kad je ona odlučila ući. Nasmiješio joj se kad ju je ugledao. Katie ga je na trenutak poželjela ignorirati, ali to joj se činilo pomalo ekstremnim, uzevši u obzir činjenicu da je stajao ispred nje, pa ga je pozdravila najnezainteresiranije što je mogla. "Kako si?" toplo je upitao Owen. "U redu", Katie ga je krenula zaobići kako bi ušla u trgovinu. Owen, koji joj se sada učinio pomalo zbunjen, nije joj se maknuo s puta kao što je očekivala da će učiniti. "Oprosti", rekla je. "Jesi li dobro?" upitao je Owen. "Jesam li učinio nešto što te uzrujalo?" Katie je frknula nosom. "Što ti misliš?" "Da budem iskren, Katie, nemam pojma. Ali odaješ vrlo uvjerljiv dojam nekoga tko je ljut." Katie je bila svjesna da ih dvoje kupaca koji su se već nalazili u trgovini promatra sa zanimanjem, osjetivši da se sprema neka drama. Uhvatila je Owena za ruku i izvela ga van na cestu. "Pa, kad si već pitao, nisam dobro i da, učinio si nešto što me uzrujalo. Nemoj mi reći da ne možeš zamisliti o čemu se radi?" 219 Jane Fallon
"Zapravo mogu. Ali siguran sam da ćeš mi ti reći", odgovorio je Owen zvučeći iziritirano. "Znači ne sjećaš se da si me odvukao u krevet onu večer kad se održavala zabava za Jamesa?" "Sjećam se da sam te pospremio u krevet, ako je to ono na što misliš." "A onda si upao u krevet sa mnom." "Nisam imao gdje drugdje spavati. U čemu je problem?" Katie se na trenutak zbunila. Ovo joj se nije činilo tako jasnim kao što je zamislila. "Pa si pomislio da ćeš mi prvo skinuti svu odjeću?" Owen se ogledao oko sebe kao da se želi uvjeriti da ih nitko ne sluša. Kad je ponovno progovorio, bio je to ljutiti šapat. "Ne, ti si skinula svu svoju odjeću. Dobro, ne svu, uspio sam te zaustaviti prije no što si uspjela skinuti i donje rublje. Što se događa, Katie? Neugodno ti je jer si željela spavati sa mnom, o tome se radi? Jer sve što sam ja mislio da radim jest da ti pomažem. Da ti pružam mjesto za spavanje umjesto da te pustim da odlutaš u stanju u kojem si bila." Katie je bila iznenađena. Ona je njega pokušala zavesti? O Bože, ovo je bilo ponižavajuće. Pa ipak, morala je saznati što se točno dogodilo među njima. "Znači, nisi... mi nismo...?" "Naravno da ne. Bili smo mrtvi pijani. Bože, stvarno imaš nisko mišljenje o meni." "O sranje, Owen. Stvarno mi je žao. Jednostavno pretpostavila..." zašutjela je, ne znajući što više reći.
sam
"Što? Jednostavno si pretpostavila da mora da sam toliko očajan da ću spavati s tobom iako si bila praktički u komi. Baš ti hvala." "Jednostavno se nisam ničega sjećala, to je sve. Kad sam se probudila i ti si bio tamo..." "Zaboravi", rekao je i okrenuo joj leđa. "Naravno, mora da sam te iskoristio jer sam takav luzer." "Bože, zbilja mi je žao", povikala je za njim, a onda je primijetila Sam McNeil kako stoji u dovratku trgovine i promatra kako se odigrava čitava drama. 220 Osveta je slatka
"Mogu li ti pomoći?" upitala je Katie agresivno, a Sam je izgledala kao da joj je neugodno te se pokušala praviti da je čitavo vrijeme pregledavala mlade rajčice. Katie se okrenula na peti i otišla, opasno pocrvenjevši. Kako je mogla znati da je Owen bio jedan od milijun muškaraca koji bi se u takvoj situaciji ponašao besprijekorno?
221 Jane Fallon
Poglavlje 41. James je odustao od traženja stana. Sve je bilo preskupo, predaleko, ili jednostavno previše depresivno. Osim toga, Travel motel je nastavio prihvaćati plaćanje kreditnom karticom što je značilo da je mogao i dalje držati glavu u pijesku što se ticalo njegove financijske situacije. Harry se složio da bi mogao odraditi jedan dodatan dan tjedno u ordinaciji, a još je imao nešto ušteđevine što će mu uz malo sreće pomoći da se održi na površini još neko vrijeme. Koliko dugo, o tome nije volio razmišljati. Uz to je za smiješno nisku cijenu prodao automobil samo zato jer je netko već dva puta provalio u njega, budući da je stajao parkiran na ulici ispred njegove i Stephaniene kuće, a sada je bio na telefonu. pokušavajući objasniti trgovcu nekretninama iz Lincolna zbog čega je dobra ideja prodati zgradu s velikom dograđenom prostorijom koja će se morati srušiti. "To teško da će mi se isplatiti", rekao mu je agent. "Hoću reći, pretpostavljam da bih je mogao staviti na tržište kao zgradu za renovaciju, ali u tom slučaju za nju možete dobiti, što, početnu cijenu od oko pedeset posto njezine stvarne vrijednosti." James je pomislio na svoju krasno uređenu ordinaciju koja je bila posve preuređena prije samo četiri mjeseca i poželio zaplakati. "A što je alternativa?" upitao je ljuteći se na agenta za prodaju nekretnina ni sam ne znajući točno zbog čega. Na kraju krajeva, on ni za što nije bio kriv. "Pa, sami srušite nadogradnju, malo sredite zgradu i onda je stavimo u prodaju. Dobit ćete puno bolju cijenu." "U redu", rekao je James, iako ništa nije bilo u redu. "Javit ću vam se." Jedna stvar u koju je bio posve siguran bila je da ne može sam otići u Lower Shippingham kako bi riješio stvar. Nije sumnjao da je dosad u selu postao izopćenik, a bio je prevelika kukavica da bi riskirao ponovno naletjeti na Katie. Ili Sally, ili Simone, ili bilo koga drugoga. Pokušao se sjetiti ima li tamo gore ikoga kome je vjerovao da obavi 222 Osveta je slatka
posao bez njegova nadzora, ali jedini građevinar s kojim je imao bilo kakav odnos - onaj koji je u prvom redu i nadogradio dio - bio je Johnny, dečko Sally O'Connell, a nekako mu se činilo da nazvati njega i ne bi bila najbolja ideja koju je ikad imao. Morat će riskirati i nazvati jednu od velikih tvrtki u Lincolnu i s njima ugovoriti posao iako sam Bog zna koliko će ga to stajati. Znao je da je stigao trenutak da sjedne i ozbiljno porazgovara sa Stephanie o tome što će se iduće dogoditi, ali se previše bojao da će ona početi govoriti o rastavi braka kako bi potaknula taj razgovor, a osim toga, činilo se da izbjegava ostati nasamo s njim. Kad god bi došao pokupiti Finna ili provesti večer s njim kod kuće, uvijek je tamo bila i Cassie, sve do trenutka dok Stephanie nije morala krenuti. A onda, kad bi se vratila kući, uvijek je vani ostavila taksi da ga pričeka, upaljena motora, kako bi ga vratio nazad do motela. Znao je da se viđa s nekime, bilo je to očito. A sumnjao je da je bilo večeri, kad su Finna čuvale Natasha ili Cassie, da nije došla kući čitave noći. Nakon njezina komentara one prve večeri, potrudio se da se dovede u red, ali nije bio siguran da je ona to i primijetila. Želio je biti fer prema njoj. Naravno, nije planirao pokušati je uvjeriti da bi trebali prodati obiteljsku kuću kako bi oboje mogli kupiti nešto manje. On je bio krivac za sve probleme, pa je bilo fer da on bude taj koji mora napraviti žrtvu, a osim toga, želio je da Finn bude zbrinut što je najbolje moguće. No, istovremeno se bojao da će on ostati bez ičega. Da će, do trenutka kad bude uspio prodati ordinaciju za mali dio onoga što je doista vrijedila, imati toliko visoke račune za kreditne kartice da će one jednostavno progutati sav novac koji dobije, a on neće imati gdje živjeti niti će imati ušteđevinu s kojom bi se mogao izvući iz te teške situacije. Bio je veterinar, za ime Boga, i godinama je išao u školu kako bi mogao ne samo provoditi dane radeći nešto što je volio, nego i zaraditi mnogo novca. Dugoročno gledano, pomislio je, mogao bi ovdje dolje sam otvoriti vlastitu ordinaciju, iako bi mu za to trebao kapital kako bi mogao financirati početne troškove. Bezvoljno se raspitivao u nekoliko veterinarskih stanica kako bi provjerio može li kod koga od njih odraditi pokoji dan u tjednu, no činilo se da nitko nije bio zainteresiran. Mogao bi par dana u tjednu raditi nešto posve drugačije, ali što? Nije imao nikakvih drugih vještina ili kvalifikacija. Osim toga, trebali su mu slobodni dani kako bi mogao držati oko na Steph. Počeo se povremeno kriomice motati ispred njezine kuće - na sreću, budući da je ovo bio London, njegovi postariji susjedi nisu ni trepnuli - i promatrao je kako dolazi i odlazi, pokušavajući odgonetnuti koga je to 223 Jane Fallon
viđala, ako je doista postojao netko novi u njezinu životu. U posljednja tri tjedna - osim četiri večeri koje je proveo brinući se za Finna - izašla je navečer barem još tri puta. Na sreću, gotovo nasuprot kuće nalazila se malena zelena površina gdje je mogao sjediti sa svojim sendvičima i bocom vode te čekati njezin povratak. Nije primijetio nikakav znak da je s njom bio neki muškarac, što je u njemu probudilo nadu. Realno govoreći, znao je da netko postoji, no sve dok vlastitim očima ne vidi dokaz, mogao se uvjeriti da je jednostavno izašla van na piće s prijateljicama. Pomislio je na to da je slijedi kad bude izlazila - da zaustavi taksi i izreče onu famoznu rečenicu iz filmova "Slijedite onaj taksi" - ali znao je da, ma koliko očajan bio, još uvijek nije bio toliko očajan. Ako je upoznala nekoga tko joj se svidio, na kraju će ga dovesti kući. U međuvremenu ju je nekako morao natjerati da uvidi što je gubila. (A gubi, pomislio je, očajnog neobrijanog muškarca koji je živio u Travel motelu i navečer jeo zapečeni grah iz konzerve u kojoj ga je i kupio jer nije imao kuhinju ili dovoljno novca da naruči dostavu? Još gore, muškarca koji je svojim ponašanjem dokazao da mu se ne može vjerovati te da nije vrijedan emocionalnog ulaganja.) Odlučio je otići u šetnju, jer su ga četiri zida njegove sobe u motelu gušila, a bilo mu je dosta sapunica na televiziji. Nazvao je Stephanie i ostavio joj poruku da je obavijesti kako će on pokupiti Finna iz škole nije imao pojma je li ona trenutno na poslu, iako se uvijek činila zaposlenom kad je razgovarao s njom, ali to je, naravno, mogla biti samo izlika da prekine telefonski poziv. Zatim je nazvao Cassie, koja se javila, i rekao joj istu stvar. Zvučala je oduševljeno što je dobila slobodno poslijepodne, kao što je i mislio da će biti. Odvukao se uz ulicu Chalk Farm Road do Belsize Parka, zadihavši se zbog uzbrdice. Kad je stigao gore gdje su ulice bile zelenije, a mogućnost da će ga netko opljačkati gotovo nepostojeća, osjećao se kao kod kuće. Ovih mu se dana bilo teško prisjetiti zbog čega je oduvijek toliko mrzio ovaj dio grada. U usporedbi s okruženjem u kojem se nalazio Travel motel, ovo je bila prava oaza. Pred vrata male škole stigao je pet minuta ranije, pa je ostao tamo stajati osjećajući se čudno među svim mladim majkama i još mlađim dadiljama. Prije samo nekoliko tjedana ovo bi mu se učinilo kao izvrsna prilika, lovište na kojem je kao početnu točku flerta mogao upotrijebiti činjenicu da mu je dovoljno stalo do sina da ga dođe pokupiti u školu. Sada nije mogao biti manje zainteresiran za tako nešto. Postojala je samo jedna žena koju je želio impresionirati. 224 Osveta je slatka
Finnovo se lice ozarilo kad je vidio da ga čeka James, a onda mora da se sjetio da je okružen prijateljima jer je namjestio izraz lica za koji je smatrao da je buntovan te stoga odrasliji i rekao: "Što ti radiš ovdje?" James se nasmijao te ga, oduprijevši se želji da mu razbaruši kosu, umjesto toga muški potapšao po leđima. "Dao sam Cassie slobodno poslijepodne", rekao je. "Mislio sam da bismo mogli dobro očistiti Davidov kavez." A onda je Finn kazao nešto zbog čega je Jamesovo srce gotovo stalo.
"Zar mama želi da i ti upoznaš Michaela?" Michael. Znači, to mu je ime. James je na trenutak pomislio da će u živicu povratiti instant kineske rezance koje je pojeo za ručak. U glavi je prošao kroz popis svih muškaraca koje je poznavao, prijatelja, očeva Finnovih kolega iz razreda, ljudi s kojima je Stephanie radila. Nije se mogao sjetiti niti jednog Michaela. Duboko je udahnuo. "Tko je Michael?" Posve nesvjestan očeve reakcije, Finn je veselo odgovorio: "Mamin novi dečko. Večeras dolazi k nama kako bih ga mogao upoznati." "Zbilja? A kada?" James je pokušao zvučati ležerno, ali mu to nije uspjelo. "Ne znam", rekao je Finn, kojem je ova tema već dosadila. "Vjerojatno kad mama stigne kući." O Bože. Budući da je Cassie dao slobodno poslijepodne, James je znao da će morati ostati s Finnom sve dok Stephanie ne stigne kući. S druge strane, ovo je bilo upravo ono što je želio - saznati koga Stephanie vida i vidjeti tko mu je konkurencija. "Što misliš, koliko brzo nakon što mama stigne kući?" pitao je. "Hoće li doći s njom? Rade li blizu jedno drugome? Čime se on bavi?" "Zašto me toliko ispituješ?" rekao je Finn mrzovoljno. "Ne sviđa ti se to što mama ima dečka?" "Ne baš", nesretno je odgovorio James, a onda poželio da je držao jezik za zubima. 225 Jane Fallon
"Mama je rekla da ti imaš djevojku." "Nemam. Imao sam je, ali definitivno je više nemam. To je bilo vrlo ružno od mene." "Imati djevojku je nešto loše?" upitao je Finn, a James nije mogao dokučiti je li bio ozbiljan ili ne. "Da, kad već imaš ženu." "Pa jasno", odgovorio je Finn, zakolutavši očima. "To svi znaju."
226 Osveta je slatka
Poglavlje 42 Otkad je preslušala Jamesovu poruku u kojoj ju je obavijestio da je na putu da pokupi Finna u školi, Stephanie ga je frenetično pokušavala nazvati. Ne danas. Uvijek joj je bilo drago kad je Finn imao priliku vidjeti oca, ali ne ovo poslijepodne. Provela je nekoliko neprospavanih noći pokušavajući zaključiti je li Michael vrijedan toga da ga predstavi sinu. A onda još nekoliko napetih dana prije no što se uspjela natjerati da tu ideju spomene i Michaelu i Finnu. Nekoliko tjedana nakon početka njezine nove veze, počela je kod kuće ležerno spominjati Michaelovo ime. Nije imala pojma je li to bio ispravan način da djetetu da do znanja da ima novog partnera a da ga zauvijek ne traumatizira, ali nije se mogla sjetiti drugog načina, a posjesti Finna i objasniti mu kako stoje stvari bilo bi previše ozbiljno za nešto što je još uvijek bilo na razini površne veze. Finn je bio iznenađujuće opušten glede čitave stvari zbog čega je brinula da možda nije posve shvatio kakva je njezina veza s Michaelom, pa mu je jednog dana, dok je spremala njegove omiljene riblje štapiće i mahune, što je flegmatičnije mogla kazala: "Znaš da mi je Michael dečko?" Finn je samo zakolutao očima i odgovorio: "Prestara si da imaš dečka", zbog čega se nije osjećala ništa bolje. A onda joj je, dva dana kasnije, ničim izazvan kazao: "Arunova mama ima dečka." Pričekala je da vidi hoće li dodati još nešto, a kad to nije učinio, jedino što joj je palo napamet da kaže bilo je: "Oh, zbilja?" "Kao i ti", odgovorio je, a onda se otišao igrati sa Sebastianom i to je bilo to. Michael je bio nešto kompliciranija priča. Ne zato što je mislila da neće biti zainteresiran za Finna - uvijek je pitao za njega i još nijednom nije počeo zijevati usred jedne od njezinih priča o nečem slatkom što je Finn učinio i što je, bila je toga svjesna negdje duboko u sebi, samo roditelju moglo biti fascinantno - već zato što je pitati ga bi li želio upoznati njezina sina bilo isto kao i upitati ga jesu li mu namjere prema 227 Jane Fallon
njoj ozbiljne. Činilo joj se kako je to samo korak do toga da ga upita je li se spreman smiriti s njom. Međutim, na kraju je on bio taj koji je to predložio. Nalazili su se na otvorenju galerije u Shoreditchu, još jednom okruženi samoproglašenim lijepim ljudima koji su živjeli u okolici. Iskreno rečeno, Stepahanie je već polako postajala iscrpljena količinom kulture koju je u posljednje vrijeme konzumirala zahvaljujući Michaelu. Pohađali su izložbe i koncerte te instalacije koje su se sve održavale u krugu od jednog kilometra oko Trga Hoxon i na kojima su susretali istih trideset petero ljudi. Stephanie nikad nije bila pretjerano oduševljena Hoxtonom koji ju je previše podsjećao na 1990-te te je bio malčice previše samodopadno cool. Michaelovi prijatelji su uglavnom bili umjetnici ili glazbenici, iako je sumnjala da polovica njih zapravo ima pravi posao u računovodstvu ili uredu, dok je druga polovica pokušavala spiskati obiteljsko bogatstvo. Zbog njihovih se opskurnih referenci i otrcanog šika koji su, mogla se kladiti, usavršavali satima prije izlaska, osjećala neprikladno, iako im to, bila je sigurna, nije bila namjera. Uz njih je uvijek imala dojam da je odjevena previše elegantno, da joj je frizura presavršena te da je jednostavno previše... konvencionalna. Svi su bez iznimke bili ljubazni prema njoj i svi su ju se trudili uključiti u razgovor, no ponekad je čeznula za konverzacijom o nečemu prizemnom poput toga što je na televiziji ili o posljednjem filmu bez titlova koji je gledala. U svakom slučaju, dvoje tih prijatelja je na izložbu dovelo svoju djecu - šestogodišnjeg dječaka i osmogodišnju djevojčicu. Oboje su bili iznimno zreli i napredni za svoju dob te su s roditeljima razglabali o skrivenom značenju slika na način zbog kojeg ih je Stephanie poželjela dobrano nalupati. Ili su možda roditelji bili ti koje je željela nalupati, nije bila sigurna. Michael je spomenuo da Stephanie ima sina, a negdje tijekom razgovora koji je uslijedio dodao da se veseli upoznati Finna te da je jedno od njegovih najvećih životnih razočaranja to što sam nikad nije imao djece. Pia, njegova žena, ih naravno nije željela. Naravno, znalački su se složili njegovi prijatelji, ostavivši Stephanie da i nadalje nagađa o tome što se zapravo dogodilo. Kasnije ga je upitala što je mislio kad je to kazao, a on joj je odgovorio da je Pia bila model te joj je jedina briga bila zadržati vitku figuru. Stephanie se sada osjećala neprikladno iz dva dodatna razloga. Prvo, žena mu je bila model, žena izabrana iz mnoštva zahvaljujući svojemu fizičkom savršenstvu, što nikad nije bilo nešto zbog čega bi se ikoja normalna 228 Osveta je slatka
žena osjećala sjajno, a drugo, iz onoga što je rekao moglo se iščitati mišljenje - doduše, Pijino, a ne Michaelovo - da rađanje uzrokuje deformaciju ženskog tijela. Jedva se uspjela zaustaviti da svoju paranoju podijeli s Michaelom znajući da ništa nije bilo manje privlačno od izlaganja svoje nesigurnosti i potrebe za uvjeravanjem da si fizički privlačna, pa je razgovor usmjerila na zadovoljstvo i ushićenje koje dijete pruža te kako je to vrijedno svih fizičkih žrtvi. Do trenutka kad je završila svoj govor bilo joj je pomalo žao Michaela jer se malo previše unijela u priču, a nije bila njegova krivnja što mu žena nije željela imati dijete. Odjednom joj se učinilo posve prirodnim upitati ga bi li želio doći k njoj i provesti neko vrijeme s Finnom, a on se spremno složio. Plan je bio đa će Michael na kraju radnog dana doći do njezina ureda, a onda će zajedno otići kod nje, gdje će Michael i Finn moći provesti neko vrijeme upoznajući se dok Stephanie pripremi večeru, nakon čega će Finn, koji će se savršeno ponašati, otići na počinak bez i riječi protesta i ostaviti ih da ostatak večeri provedu zajedno. Ali sada je Jamesova poruka sve to promijenila. Stephanie mu je ostavila četiri poruke do trenutka kad je Michael došao po nju. Očito je isključio telefon, vjerojatno upravo kako bi izbjegao njezin poziv da mu kaže da Finna odbaci do Arunove ili Cassiene kuće. Na kućni telefon se nitko nije javljao zbog čega je pomislila da su se na putu prema kući zaustavili u parku. Naravno, pokušala je nazvati i Cassie. Nije joj željela uskratiti neočekivano slobodno poslijepodne, ali je pomislila da će, ako joj točno objasniti situaciju i obeća drugi slobodni dan u zamjenu za današnji, Cassie sigurno imati razumijevanja. Nažalost, činilo se da je i ona predvidjela mogućnost takvog poziva, pa ni njezin telefon nije bio dostupan. Sada je Stephanie morala odlučiti hoće li reći Michaelu da je došlo do promjene plana i razočarati Finna ili jednostavno pregristi tvrd orah i zajedno sa sinom, dečka upoznati i sa svojim bivšim mužem. Na kraju je Michaelu točno ispričala što se dogodilo, a on je donio odluku za nju; bili su odrasli ljudi, Stephanie i James bili su rastavljeni, pa zasigurno nije bilo razloga zbog kojeg svi zajedno ne bi mogli biti u istoj prostoriji? Kad je njihov taksi skrenuo u Aveniju Belsize, Stephanie je pomislila da će joj pozliti. Nije mogla zamisliti kako će James reagirati na činjenicu da se ona uskoro trebala pojaviti s muškarcem u pratnji, ali je bila sigurna da će izazvati neku vrstu reakcije. Dio nje smatrao je kako 229 Jane Fallon
je dobro za njega da vidi da je ona nastavila svoj život - te da je mogla privući drugog muškarca, i to zgodnog i uspješnog muškarca - ali uglavnom je samo željela da ovo bude ugodno iskustvo za Finna. Prije no što je uopće uspjela okrenuti ključ u bravi, ulazna su se vrata širom rastvorila, a na njima je stajao James, s velikim osmijehom na licu i ruke ispružene prema Michaelu na rukovanje. Finn mu je očito ispričao što se događa, zahvalno je pomislila. "Vi mora da ste Michael", rekao je James muški se rukujući s njime. "Drago mi je. Bok Steph, jesi li dobila moju poruku?" "Da", uspjela je reći s oklijevanjem. "Pokušavala sam te nazvati." James se povukao korak unazad kako bi ih pustio da uđu. Nije izgledalo kao da je namjeravao uskoro otići. "Finn je u kuhinji, Michael", rekao je. "Jedva čeka da vas upozna." "Odlično", odgovorio je Michael, slijedeći Jamesa kroz kuću. Bože, James je bio nevjerojatan. Ponašao se kao da je to još uvijek bila njegova kuća. Michael je bacio upitan pogled prema njoj preko ramena, a ona je napravila grimasu za koju se nadala da govori: "Nemam pojma što učiniti." Finn je s iščekivanjem sjedio za kuhinjskim stolom. James je mahnuo rukom prema njemu kao da se radi o nagradnom izlogu. "Finn, ovo je Michael. Michael, ovo je Finn." "Zdravo, Finn", rekao je Michael i nezgrapno mu pružio ruku. Finn, koji se nikad prije ni sa kime nije rukovao, sumnjičavo je pogledao Michaela i ostavio ga s rukom u zraku. Stephanie je pomislila kako je izgledao kao da ga je netko umio toliko puta da mu je gotovo ogulio kožu lica. Kad je malo bolje razmislila, i James je izgledao isto tako. "Rukuj se s Michaelom", rekao je James, a Finn je mlitavo prihvatio Michaelovu ruku. Kad su ušli u kuhinju jeo je sendvič s vegetarijanskim namazom i sirom, a Stephanie je primijetila kako je Michael kradomice (ili je barem on tako mislio) ruku obrisao 0 nogavicu svojih kargo hlača nakon što ju je Finn ispustio. Znala je da Michael nema previše iskustva s djecom, pa joj ga je bilo žao dok ga je promatrala kako pokušava pronaći način da povede razgovor s njezinim sinom. To bi bilo mnogo jednostavnije kad bi James nestao i ostavio ih na miru, ali znala je kakav je on; sve će im upropastiti, sjedeći u kuhinji, monopolizirajući Finnovo društvo, izazivajući Michaela sitnim komentarima i praveći se 230 Osveta je slatka
važan time koliko je fantastičan i uspješan, iako više nije bila posve sigurna koliko je točno bilo ovo posljednje. Štoviše, uopće nije bila sigurna na koji način James trenutno preživljava. Pomislila je da bi trebala sjesti s njim i porazgovarati o financijama, ali nije željela biti nasamo s njim ništa više no što je bilo neophodno, a takvu vrstu razgovora teško da su mogli voditi pred Finnom. U svakom slučaju, on će se sigurno praviti važan zbog nečega, jer to je jednostavno bio njegov modus operandi. Ako se nije radilo o poslu, tada će to biti umijeće na igralištu golfa ili možda sposobnost da prijevarom navede dvije žene da istovremeno budu zaljubljene u njega. Njezin tijek misli naglo je prekinut kad je primijetila da je James ustao od stola gdje je sjedio nasuprot Finnu i Michaelu. "Pa", prijateljski je kazao, "bolje da ja sada krenem i ostavim vas da se bolje upoznate." Ispružio je ruku prema Michaelu i još se jednom čvrsto rukovao s njime. Izgledalo je kao da su na sastanku masona, pomislila je Stephanie i gotovo se naglas nasmijala. Sve što im je nedostajalo bile su plastične rukavice i peruške? Ili možda kecelje? "Bilo mi je drago upoznati vas, Michael", ponovno je kazao James. "Siguran sam da ćemo se ponovno vidjeti. Finn, budi dobar. Steph, vidimo se uskoro. Ne moraš me pratiti van." A onda je otišao. Samo tako. "Mislio sam da si rekla da je naporan", rekao joj je Michael poslije dok su uživali u čaši vina na kauču nakon što je Finn otišao u krevet. "I jest. Ne znam što mu je bilo." Na kraju je čitava stvar bila vrlo uspješna. Iako Michael nije bio neki ljubitelj životinja, promatrao je Finna kako Davida stavlja na počinak u zatvoreni dio njegova kaveza i uspio izgledati zainteresirano. Malčice su se zbližili razgovarajući o nogometu, iako je nešto od onoga što je Michael rekao o potrebi Leeds Uniteda za novim lijevim krilom bilo malo prekomplicirano za Finna, koji je počeo lagano zijevati. Vođen raspoloženjem u kojem je očito bio njegov otac, Finn je bio u fazi "dobar Finn" čitavo poslijepodne - bio je pristojan i nije neprestano pričao, niti pričao s ustima punim mrkvice. Poslušno je otišao u krevet u osam i trideset rekavši "Drago mi je što smo se upoznali" upravo onako kako je to učinio i James, te nakon toga i ostao tamo. Stephanie se privinula uz Michaela. Uzevši u obzir da je upravo upoznala svojeg 231 Jane Fallon
novog dečka sa sinom dok ih je promatrao njezin uskoro-bivši-muž, večer je protekla vrlo uspješno.
232 Osveta je slatka
Poglavlje 43 Bilo je neke katarze, nečeg muškog u zamahivanju čekićem za razbijanje zidova, pomislio je James, iako je osjećao da bi svakog trenutka mogao dobiti srčani udar. Zidovi nadograđenog dijela veterinarske stanice pokazali su se mnogo čvršćim nego što je mislio. Takve je on bio sreće - morao je uposliti jedinog lokalnog građevinca koji je imao dovoljno morala da gradi kvalitetne građevine koje su trebale trajati. Čekić je jedva načeo zid, a on se već znojio dovoljno za četvoricu. James je stigao u Lower Shippingham kasno prethodne večeri i prespavao na podu stana iznad stanice. Napustio je Stephanienu kuću (kako je sada o njoj mislio) pateći od neke vrste emocionalnog nemira. Bilo mu je muka od činjenice da je Michael bio takav klasični ljepotan te da je bio tako trendi - nešto što Jamesa nikad nije naročito zanimalo te štoviše, da i jest, ne bi znao gdje bi počeo, no što je očito bila kvaliteta koju je Stephanie, zaljubljenica u modu kakva je bila, smatrala privlačnom - te da je imao posao koji je ne samo zvučao impresivno već i cool. Nije bio siguran kako se mogao nadmetati s muškarcem poput njega, nekime tako fundamentalno drugačijim. Shvatio je da se duboko u sebi, jednom kad se uspio pomiriti s činjenicom da je Stephanie odista u vezi s drugim muškarcem, tješio pomišlju da bi taj muškarac mogao biti predebeo ili nizak ili i jedno i drugo, te da možda radi kao računovođa ili sistemski analitičar. Možda čak pati od lošeg zadaha, iako je to, koliko je on poznavao Michaela, zapravo i moglo biti točno nije mu se dovoljno približio da bi mogao biti siguran. Međutim, nekako mu nije izgledao kao taj tip. Činjenica da je Michael bio umjetnik bila je udarac koji ga je najviše zabolio. On sam, naime, nije imao nimalo umjetničkog dara. No s druge strane, bio je iznimno ponosan što se ponio tako dobro Steph je definitivno bila impresionirana. Znao je da će mu biti zahvalna na tome što je bio tako... što? zreo? ... u vezi čitave stvari, da će misliti kako je i on nastavio svoj život. Svi su mu njegovi instinkti govorili da ostane, da ih ne ostavlja same, da bi to značilo odustajanje. No racionalni mu je um, koji je najviše cijenio, inzistirao da postupi zrelo. 233 Jane Fallon
Ako će ikad imati priliku vratiti Stephanie - a to mu se ovih dana činilo kao sve manje vjerojatno - tada ju je morao natjerati da shvati da Michael nije pravi muškarac za nju. To je, naravno, značilo da je morao prihvatiti nimalo beznačajan rizik da bi zapravo mogla shvatiti da Michael zapravo jest pravi čovjek za nju. A kad je zatvorio ulazna vrata za sobom i othrvao se nagonu da noć provede skrivajući se u grmlju i promatrajući ih kroz prozor, osjetio se neopisivo ponosnim. Sve što je sada mogao učiniti bilo je lijepo se ponašati, napraviti pravu stvar i nadati se da će ga Stephanie jednog dana primiti nazad. Sve drugo bilo je van njegove moći. Oboružan ovim saznanjem, odlučio je da mora uhvatiti bika za rogove te srediti svoj život. Odmah je sjeo na vlak za Lincoln. Na putu se sjetio Jacka Shirleyja, momka čiju je mačku jednom prilikom oživio nakon što je pala s drveta. Jack je podigao mačku i dotrčao u veterinarsku stanicu, uzrujan i posve nesuvisao. Kad se mačka oporavila. Jack je u suzama priznao da kao siromašan student nije u mogućnosti platiti račun. Ponudio je da na neki način odradi svoj dug, ali je James, ganut njegovom ljubavlju prema kućnom ljubimcu, to odbio. Preplavljen zahvalnošću, Jack je inzistirao da James uzme njegov broj telefona u slučaju da se sjeti nečega što bi mogao učiniti za njega, a James je ubrzo nakon toga posve zaboravio na to. Sada je Jack bio više no sretan što mu može pomoći, pa je čak uposlio i svojeg brata Seana koji je došao kod njega u posjet na nekoliko dana. James, koji je od građevinske tvrtke dobio ponudu za radove u iznosu od dvije tisuće funti, bio je oduševljen. Jamesov plan bio je sljedeći: izračunao je da će im trebati dva dana da sruše nadograđeni dio i srede originalni vanjski zid zgrade. Naravno, pod pretpostavkom da ta dva dana počnu s radom u sedam ujutro i završe u deset navečer. Nabavio je zalihe riže i limenki dijetalne Cole i nije imao namjeru nogom stupiti na ulice Lower Shippinghama češće no što je to bilo neophodno. Do trećeg jutra bit će na putu nazad za London, a ordinacija će biti na prodajnoj listi lokalne agencije za prodaju nekretnina. Jednom kad zgrada bude prodana James će upotrijebiti novac kako bi kupio jednosobni stan u Londonu koji je bio blizu i Finnu i njegovu poslu te ponovno otpočeti lagani uspon. Uz Jackovu i Seanovu pomoć isključio je sve usluge. Njih su dvojica bili dragi momci; dobri radnici i zabavni te obojica malo previše zainteresirani za djevojke, motocikle i pivo da bi ih zanimala seoska ogovaranja o Jamesovu padu u nemilost. Njihov se razgovor uglavnom 234 Osveta je slatka
sastojao od priča o večernjim pijankama isprekidanim informacijama o bendovima za koje nikad nije čuo te raspravi o tome od čega se može lakše i brže napiti - koktela s pivom ili votke. Bilo je prilično opuštajuće slušati ih kako razglabaju ni o čemu posebno. To ga je podsjetilo na njegov studentski život; jednostavan i pun mogućnosti. Želio im je reći da si ne upropaste život, da dobro razmisle prije no što nešto učine te da budu svjesni vrijednosti onoga što imaju, ali je znao da će samo pomisliti kako je stari prdonja koji im propovijeda o glupostima te ga jednostavno ignorirati. U tome je i bila stvar - životnu si mudrost mogao steći jedno vlastitim iskustvom. Tuđe pogreške nisu imale takav utjecaj. Treba počiniti vlastite. Do podne su uspjeli srušiti veći dio jednog zida, pa je James momke poslao na brzinski ručak u pub dok je on pristavio vodu za svoj pileći chow mein. Ogledao se po minijaturnoj kuhinji pokraj recepcije. Bilo je čudno pomisliti da je tolike godine svojeg života proveo ovdje. Uživao je u tome što je vodio vlastitu veterinarsku stanicu. Oduvijek je smatrao da je ono što mu se sviđalo bio status koji mu je to donosilo, to što je bio smatran stupom zajednice, ali sada mu je palo na pamet da je zapravo uživao u tome što je šef u svojem malom kraljevstvu, u slobodi koju je crpio iz toga što je radio za sebe, u kolegijalnosti malenog tima koji je pažljivo izabrao. Osim Sally, sa Sally je očito napravio pogrešku. A, da bude posve fer, ni Simon ni Malcolm se također na kraju nisu pokazali previše sjajnim izborom. Bilo je prilično uzbudljivo pomisliti na to da će jednog dana početi ispočetka, ali ovaj put sporije kako ne bi ponovio stare pogreške. Odlučio je da će na to gledati kao na izazov. Novi početak. U kutije je spakirao nekoliko sitnica koje nije počistio kad je prvi put odlazio te ih spremio za bacanje u smeće. A onda je sjeo da pričeka Jacka i Seana, koji su se vratili kroz trideset pet minuta, Sean noseći kriglu piva za njega. Do sedam i petnaest te večeri čitava je konstrukcija bila srušena, a oni su kombi Jackova oca natovarili ciglom i žbukom, a onda se u njega ukrcala i sva trojica te se uputili do smetlišta nekoliko kilometara uz cestu da ga istovare. James je bio iscrpljen. Bio je prestar za sav taj fizički rad. Jack ga je vratio nazad do ordinacije, a James im je mahnuo nakon što je s oklijevanjem odbio njihov poziv da im se pridruži u pubu. Nije imao što raditi - nije imao televizor ili radio, pa čak ni konzervu piva pa je otišao na kat i legao na nenapravljen krevet te gotovo odmah zaspao. 235 Jane Fallon
Idućeg se jutra probudio u šest sati, ukočen i s bolovima u mišićima, ali nestrpljiv da nastavi s radovima. Imao je sat vremena prije no što stignu momci, pa se hrabro odlučio na džoging po periferiji sela, pažljivo izbjegavajući blizinu domova bilo koga od znanaca iako nije mogao ni zamisliti tko bi, osim farmera, mogao biti budan u ovo doba dana. Otuširao se hladnom vodom - zaboravio je uključiti toplu vodu popio limenku dijetalne Pepsi Cole i čekao. Jack i Sean su se pojavili točno u sedam, zijevajući i protežući se, prepuni priča od prethodne večeri o sedam krigli piva i kćeri tinejdžerici lokalnog policajca. Ovaj su put s radovima završili već u pet i trideset, a osim otisaka u temeljima, zgrada je izgledala kao da nikada nije bila nadograđena. Pa, skoro. U svakom slučaju, zgrada je izgledala onoliko dobro koliko je to bilo moguće, pomislio je James, bez usluge profesionalaca. Još je jednom zaspao čim je položio glavu na mjesto na kojem bi se nalazio jastuk da ga je imao. Ponovno se probudio u šest sati, otišao na džoging, otuširao se i ovaj put sjeo pričekati agenta za prodaju nekretnina koji je trebao doći u devet sati. Oko dvadeset do devet na ulaznim se vratima začulo glasno kucanje, a James se, impresioniran agentovom revnosti koju je shvatio kao znak da je njegova zgrada ipak poželjna nekretnina za kupnju, uputio otvoriti ih. No na pragu je stajao Richard. James je na trenutak bio iznenađen izrazom Richardova lica, koji definitivno nije odgovarao nekome tko je jednostavno svratio na dobrosusjedsku šalicu čaja. Koliko se sjećao, Richard nije bio u naročito dobrim odnosima s Katie, a osim toga, nisu li jednom prilikom pod gasom raspravljali o nemogućnosti monogamije? Nije mogao zamisliti da bi Richard bio ljut na njega zbog Katie. Mora da je krivo procijenio njegovo raspoloženje, odlučio je i prisilio se na lice namjestiti izraz prijateljske dobrodošlice. "Bok stari", kazao je James. "Lijepo je..." Rečenica je ostala lebdjeti u zraku kad ga je šaka - Richardova šaka pogodila u bradu. James je zateturao prema zidu, skliznuvši niz njega prema podu, rukom se držeći za dio lica koji je pogodio udarac. "Koji ti je vrag? Što sam učinio?" "Kao da ne znaš", kazao je Richard, ostavivši ga da nagađa. James je pomislio da mu uzvrati udarac, ali Richard je bio dobrih osam centimetara viši od njega i redovito je pohađao lokalnu teretanu. 236 Osveta je slatka
Odlučio je ostati sjediti na podu. Uostalom, bilo je teže udariti nekoga tko je već bio na podu, zar ne? Protrljao je obraz. Bol je bila nevjerojatna. "što se dogodilo između mene i Katie je između mene i Katie. Naravno, i Stephanie. To nema nikakve veze s tobom i tvojim mačo shvaćanjem pravde." Richard se nasmijao. Zastrašujućim smijehom kakvim se u filmovima obično smiju mafijaški šefovi netom prije no što nekome iščupaju jezik vlastitim zubima i progutaju ga. "Ovo nema veze s Katie. Radi se o mojoj ženi." O Bože, pomislio je James, Simone. "To što mi se bacila u naručje teško da je moja krivnja", rekao je znajući da je osuđen na propast. "Ona se bacila tebi u naručje?" Richard je zafrknuo nosom. "Kao da bi ikad mogla biti toliko očajna." James je duboko udahnuo. Ionako će dobiti batina, pa je imao dva izbora: reći istinu i možda kod Richarda posijati sjeme sumnje glede stanja njegova braka ili lagati i dopustiti Richardu i Simone da ih poveže zajednička mržnja prema njemu. Poboljšani James, ljubazni James izabrao je drugu opciju. Što je mogao dobiti ako pridonese raspadu Richardova i Simonina braka? "OK", rekao je, pripremivši se za batine. "Žao mi je, Richard, bio sam pijan. Znam da to nije nikakav izgovor. Upucavati se Simone je jedna od najgorih stvari koju sam ikad učinio. Na kraju krajeva, ti si - barem si bio - moj prijatelj. Ali, u tom trenutku jednostavno nisam razmišljao o tome što činim." Richard je zakoračio prema njemu, a James se skupio uza zid. Zaslužio je ovo - naravno, ne zbog Simone, već zbog načina na koji je tretirao Stephanie i Katie. Nije bilo važno što će biti kažnjen za pogrešan zločin. Da je nekoga ubio, ali bio osuđen za neko drugo ubojstvo, u čemu je bila razlika? Svejedno je bio ubojica te je zaslužio zatvor. Na neki je čudan način smatrao kako će se osjećati malo bolje ako dobije batine. Da će se više osjećati kao pravi muškarac. Richard je nakratko oklijevao, a James je pomislio da će se možda ipak izvući neozlijeđen, i u tom je kratkom trenutku shvatio da zaista nije želio dobiti batina, ma koliki pravednički osjećaj to izazvalo u 237 Jane Fallon
njemu. Richard je, očito nije bio muškarac vičan tučnjavi, zamahnuo rukom i zatim polako i nezgrapno šakom krenuo na njega. James se, koji je iz aviona mogao vidjeti što mu se sprema - i koji je jednom zauzeo drugo mjesto na amaterskom boksačkom turniru u kategoriji do 15 godina u svom lokalnom klubu u Fromeu - instinktivno uspravio i ispružio šaku koja je Richarda pogodila ravno u orlovski nos, tako da se sploštio uz njegovo osunčano lice poput zgnječene jagode. Prateći zvuk nalik zvučnom efektu iz jeftinog kung fu filma, bio je takav klišej da je Jamesa gotovo natjerao na smijeh. Richard je zateturao natraške i pao na pod, no to se više činilo kao tehnika izbjegavanja nego posljedica Jamesova udarca koji je bio snažan, ali ne toliko snažan. Nije bilo sumnje da ga James neće ponovno udariti. Bilo bi to presmiješno, a osim toga, to ionako nije bila tučnjava u kojoj je u prvom redu želio sudjelovati. James je posegnuo prema Richardu i pomogao mu ustati zgrabivši njegovu ruku i rukujući se s njime kao da je želio reći "gotovo je". "Samo da znaš, bez obzira na to što ti je ona možda ispričala, između mene i Simone nikad se ništa nije dogodilo." Richard je trljao obraz. "A zbog čega bi izmislila tako nešto?" upitao je još uvijek ljutito. "Nemam pojma", kazao je James. "Zašto to nju ne upitaš?" Začuo se kašalj, pa se James osvrnuo oko sebe. Mladić u prevelikom odijelu koji je jedino mogao biti agent za nekretnine stajao je na dovratku nervozno promatrajući scenu pred sobom. James je obrisao svoju lagano okrvavljenu ruku o nogavicu hlača i ispružio je prema njemu. "Vježbali smo", rekao je pokazujući na Richarda, koji, odjeven u poslovno smeđe odijelo nije manje mogao ličiti na sparing partnera, sve da je to i pokušavao. "Malo smo se zanijeli, znate kako je." Agent za prodaju nekretnina, koji se predstavio kao Tony, kimnuo je glavom kao da je to bilo najnormalnije objašnjenje na svijetu, iako su njegove širom rastvorene oči odavale činjenicu da mu nije povjerovao ni riječ.
Pokazalo se da je zgrada vrijedna nekih dvadeset pet tisuća funti manje no što bi to bila da je James dobio dozvolu za nadogradnju te 238 Osveta je slatka
otprilike deset tisuća manje da su je srušili profesionalci ("jer će novi vlasnik morati iskopati betonske temelje kako bi mogao napraviti vrt"), pa mu čitav put zapravo nije donio nikakvu dobit. Do trenutka kad je napustio Lower Shippingham, Jamesu više nije bilo ni stalo. "Ubacite nekoliko biljaka u tegle, postavite ih na temelje i recite im da je to trijem", rekao je smetenom agentu za nekretnine, mašući rukom prema betonskom pravokutniku koji je zauzimao pola prostora vrta. "Oh, ne mogu to učiniti", kazao je agent kojem nije moglo biti više od sedamnaest godina i koji je zasigurno morao doći na posao sa svojim ocem kao dio akcije "dovedite sina u ured". "OK, samo se potrudite da brzo prodate imanje", kazao je James kad je shvatio da, za razliku od londonskih agenata za prodaju nekretnina, koji su uživali u hiperbolama, ovaj zapravo ima neki osjećaj za etiku. "Treba mi novac. Samo ga se riješite."
239 Jane Fallon
Poglavlje 44 Katie je počela rano ujutro šetati Stanleyja pokraj autobusne stanice na kojoj je Owen čekao autobus za bolnicu u Lincolnu. Ako je bio iznenađen što je vidi, nije to pokazivao, ali s druge strane, nije baš bio poznat po iskazivanju emocija, te bi zagunđao "zdravo" na njezin veseli pozdrav i zatim se što je brže mogao udaljio prema autobusu. To ju je dovodilo do ludila. Dio nje smatrao je kako bi trebao biti sretan što mu netko poput nje poklanja toliko pažnje, a drugi ga je želio zgrabiti za ramena, protresti ga i u lice mu povikati: "Što nije u redu sa mnom?". Ljutilo ju je što joj je bilo stalo. Owen je bio luzer, to su svi znali. Znala je da i sama pati od klasične reakcije nekoga tko je odbijen. Bio je to klišej, ali bilo je iritirajuće točno da onoga trenutka kad se netko počne ponašati kao da više nije zainteresiran za vas, vi pomislite da se on počeo sviđati vama. Netko koga biste u normalnim okolnostima odbili bez razmišljanja odjednom je postao poželjan. Kad ga je objektivno promotrila, još uvijek nije mislila da je zgodan, ali činjenica da se pobrinuo za nju, da nije iskoristio njezinu ranjivost, nekako ga je učinila privlačnim. Bio je dobar momak - istina, trebat će malo truda da ga se transformira iz pomalo nervoznog očajnika u nekoga tko je prihvatljivo izgledao - a kao što je otkrila, dobri su momci bili rijetkost. Ako ikad ponovno i pomisli na to da se upusti u novu vezu neće učiniti pogrešku i pasti na nekoga zgodnog i uspješnog, bacit će oko na nekoga tko će biti ljubazan i drag. Nekoga tko će je, nadala se, tretirati jednako dobro kao što će ona tretirati njega. A taj bi netko, mislila je, mogao biti Owen. Međutim, jutros joj je od njezine misije pažnju odvukao pogled na vrlo poznatu mušku figuru koja je zajapurena lica džogirala preko polja nedaleko od periferije sela. Iznenađeno je zastala na mjestu. James se vratio. Nije mogla vjerovati da je imao hrabrosti vratiti se. I to tako brzo. Prekopala je po džepovima u potrazi za mobitelom, a onda shvatila da je šest i dvadeset ujutro bilo malo prerano da nazove Stephanie. Zapravo, već se neko vrijeme nije čula s njom. Štoviše, jedini put kad su razgovarale od velike noći bilo je kad se ona potrudila nazvati Stephanie. Znala je da Steph smatra kako je malo pretjerala sa 240 Osveta je slatka
svojom osvetničkom misijom, ali James je to i zaslužio nakon svega što je učinio. A osim toga, zbog toga se osjećala bolje. Oduvijek je vjerovala u karmu. Da ona nije intervenirala, ionako bi mu se dogodilo nešto drugo; slomljena noga ili izgubljeni dobitni listić na lutriji, možda lančani sudar ma autocesti Ml. Trebao bi joj biti zahvalan, sada je mogao biti mrtav da se ona nije pobrinula da bude kažnjen na drugi način. James je bio dovoljno daleko i izgledao dovoljno izgubljeno u vlastitim mislima da bi je primijetio i na tome je bila zahvalna. Nije mu imala ništa za reći. Stanley je vukao uzicu, nosa okrenuta u Jamesovu pravcu, trudeći se čak i s te daljine potvrditi da je to bio njegov bivši gazda. Prestrašena da će zalajati ili se izvući iz ogrlice i otrčati prema Jamesu mašući repom, nesvjestan neprikladnosti svojeg uzbuđenja, Katie ga je povukla u suprotnom smjeru i uputila se kući. Morat će jedno jutro propustiti špijunirati Owena. Možda je to bilo dobro. Možda ga to natjera da se upita gdje je nestala.
Jutarnja rutina u Aveniji Belsize sada je često uključivala to da Michael spravlja svoj tost bez glutena s organskom marmeladom u kuhinji dok je Stephanie pokušavala utrpati Finna u školsku uniformu. Obično bi prespavao kod nje tri ili četiri noći u tjednu a, iako još uvijek nije točno shvatio kako komunicirati sa sedmogodišnjim dječakom, on i Finn su se polako privikavali jedan na drugoga. Znala je da bi Michael više volio da su više izlazili, kao što je znala i to da Finna koristi kao izgovor, ali Stephanie je jednostavno bilo dosta džez bendova te avangardnih umjetničkih instalacija. Nije bila sigurna da bi uspjela preživjeti još jedan razgovor o francuskoj kinematografiji s Michaelovim prijateljima a da ne popusti svojoj želji da kaže: "Je li netko pogledao Ratatouille? To ja zovem pravim filmom." Razmišljala je da porazgovara s njim o tome i predloži mu da bi možda njih dvoje sami mogli izaći na piće ili otići u kino pogledati neki filmski hit, ali bilo je teško nekome reći da vam se ne sviđaju njegovi prijatelji ili njegovi hobiji kad vam je taj netko bio dečko. Imala je osjećaj da bi se Michael lagano uvrijedio umjesto da mu to bude zabavno. Stoga je, zasad, najbolja stvar bilo izbjegavanje, a ne iskrenost. Onih večeri kad bi ostali kod kuće, zajedno bi skuhali obilnu večeru i slušali glazbu - na sreću, pomislila je Stephanie, nije imala džeza na 241 Jane Fallon
svojem iPodu, pa su pronašli zajednički interes slušajući Noru Jones i Setha Lakemana - te se sklupčali na kauču razgovarajući. Za razliku od Jamesa, Michael je uvijek bio zainteresiran za detalje njezina dana, i još više za razliku od njezina bivšeg muža, razumio je njezin posao i nije ga smatrao trivijalnim. Rijetko bi im ponestalo tema za razgovor; Michael je bio zainteresiran za toliko mnogo stvari, pa bi obično predugo ostali budni, što je značilo da se nikad nije uspijevala dovoljno rano izvući iz kreveta kako bi izbjegla da se ujutro sprema u ludoj panici. Posljednji put kad su izašli, prije tri večeri, otišli su u Fifteen s Natashom i Martinom, jer je Stephanie konačno odlučila da je došlo vrijeme da se njezin dečko i najbolja prijateljica propisno upoznaju. Michael je bio nervozan, jer još uvijek nije prebolio osjećaj neugode kad ih je Natasha zatekla zajedno u uredu. Stephanie ju je upozorila da se ponaša pristojno, ali Natasha je očito popila čašu vina prije no što je otišla od kuće. "Lijepo te vidjeti odjevena", rekla je kad se Michael rukovao s njome. Stephanie si nije mogla pomoći, pa se nasmijala, ali kad je pogledala Michaela, primijetila je da njemu nije bilo nimalo smiješno. "Ma daj, Michael", rekla je. "Mislim da se sada tome možemo smijati." "Da budem iskren, radije bih to zaboravio", odgovorio je, nimalo iziritirano, jer Michael nikad nije bio ništa drugo doli razborit i pristojan, već na način koji je govorio "Molim vas, promijenimo temu". I tako ga je Stephanie izvukla započevši razgovor o nečemu drugome. Večer je dobro protekla, pomislila je. Istina, vodili su nekoliko prilično burnih razgovora o stanju u svijetu, a Michael je u jednom trenutku upotrijebio nekoliko opskurnih filmskih referenci koje su Natashu i Martina ostavile toliko zbunjene da nisu znali što bi rekli. Jednom je Stephanie spasila situaciju rekavši: "Nije li to onaj s Juliette Binoche?", a Michael ju je pogledao kao da je upravo kazala: "Nije li Michael Winner najbolji redatelj svih vremena?" i potom rekao "Ne, to je bila Čokolada i to uopće nije francuski film, već se samo radnja događa u Francuskoj, a to je velika razlika", što je ona sve već znala, samo je željela spasiti svoje prijatelje. Ali sve u svemu, činilo se da se svi dobro slažu. Natasha je oduvijek bila posve očita kad joj se netko nije svidio, pa je činjenica da se smiješila Michaelu dok je razgovarala s njime definitivno bila dobar znak. Michael je poslije kazao da su Stephanieni prijatelji bili 'vrlo 242 Osveta je slatka
dobro društvo' te da je Martin 'dobro informiran' i 'promišljen' te nije li sjajno što se uspio izboriti za pristojno obrazovanje u državnoj školi u siromašnom dijelu grada, što je izrekao kao da se radilo o velikom komplimentu. "Zbilja mi je važno da ti se sviđaju moji prijatelji", rekla mu je. "Pa, možeš biti mirna, zaista mi se sviđaju", odgovorio je zagrlivši je objema rukama kao što je voljela i zbog čega se osjećala sigurno i voljeno. "Zbilja sam se dobro proveo." Nakon onog dana kad je čekao nju i Michaela da dođu kući, Stephanie je vidjela Jamesa u nekoliko navrata. Volio je svratiti kako bi posjetio Finna kad god bi mu ona to dopustila, a budući da se još uvijek ponašao savršeno pristojno, to bi obično bilo gotovo svaki put kad bi je zamolio. Stephanie bi ih ostavila nasamo - još uvijek nije imala želje provesti s njime išta više vremena no što je to bilo neophodno - a zvuk histeričnog Finnova smijeha izazvanog nekom šašavom zajedničkom šalom potvrdio bi da je učinila pravu stvar što je Jamesu dopustila da svrati. Od onog prvog puta uvijek bi se osigurala da ode prije no što bi Michael trebao stići. Ne zato što je bila zabrinuta zbog toga kako će se James ponašati, već zato što joj se, iskreno govoreći, situacija činila pomalo... čudnom... kad je istovremeno morala pristojno razgovarati i s bivšim suprugom i s novim partnerom. Telefon joj je zazvonio upravo u trenutku kad je izlazila ispod tuša, pa ga je poželjela ignorirati, ali kad je pogledala tko je zove i vidjela da se radi o Katie, obuzela ju je znatiželja. Već tjednima nisu razgovarale. Stephanie ju je namjeravala nazvati kako bi vidjela kako se Katie snašla sada kad je bila sama, ali nikako se nije mogla natjerati da to učini. Katie joj je ostavila nekoliko poruka, zvučeći vrlo entuzijastički, ali još uvijek željna razgovora o Jamesu, o tome kakav je seronja te eventualnim novim idejama za osvetu. Stephanie joj je pokušala reći da misli kako bi trebale prestati s time, no nije bila sigurna da ju je Katie uopće čula. A sada, suočena sa zvonjavom telefona i Katienim imenom na ekranu, nije mogla jednostavno odbiti poziv, pa ga je odlučila skratiti što je više moguće i uz malo sreće zadržati neobvezan ton razgovora. "Bok, Katie." Katie je odmah krenula na stvar. "Pogodi što se dogodilo? Vidjela sam Jamesa." Zastala je kao da iščekuje Stephanien uzvik iznenađenja. 243 Jane Fallon
No, budući da je Stephanie imala prilično dobru ideju zbog čega je James bio u Lower Shippinghamu, to se nije dogodilo. "U ordinaciji?" upitala je. "Spomenuo je da će otputovati gore i pokušati je srediti kako bi je mogao prodati." Katie je glasno zastenjala. "Znala si i nisi me upozorila? Skoro sam doživjela srčani udar kad sam ga ugledala." "Oprosti, nisam se sjetila. Gore je samo dva dana, a znala sam da će se potruditi da ne naleti na tebe. Ili bilo koga drugoga, kad smo već kod toga." "Koliko traži za ordinaciju?" upitala je Katie. Već je neko vrijeme razmišljala, ispričala je Stephanie, da svoju kućicu zamijeni za neko mjesto gdje bi mogla živjeti i istovremeno smjestiti svoj rastući obrt. Pronaći mjesto s par soba u kojima bi mogla raditi tretmane te možda zaposliti nekoga na određeno tko bi mogao preuzeti manje važne klijente. Konačno učiniti taj korak i kupiti neku nekretninu. "Nemam pojma", odgovorila je Stephanie. "Mislim da želi da se imanje brzo proda. Skoro je ostao bez novca." Čim je to rekla, odmah je i požalila. Bila je to previše osobna informacija, prekonkretno oružje dano u ruke nekome tko neće oklijevati da ga upotrijebi. "Ono što želim reći jest da je sav njegov novac uložen u našu obiteljsku kuću, a ja se nemam namjeru seliti." "I tu si potpuno u pravu." A onda je, promijenivši temu, Katie ljubazno upitala: "Kako se ti snalaziš?" "Oh, znaš već, u redu", rekla je Stephanie neodređeno. "Zapravo, iznenađujuće dobro. Posve sam ga preboljela." "Odlično. I ja isto", kazala je Katie. "No, to tebi ipak mora da je teže. Naposljetku, ti imaš Finna." "Finn je dobro", rekla je Stephanie. "Oboje smo dobro."
244 Osveta je slatka
Poglavlje 45 Dan je zasad bio prepun stresa. Bertie Sullivan, obožavani psić pug koji je pripadao Charlesu Sullivanu, konzervativnom zastupniku za Westminster, imao je problema s disanjem. Ležao je ispružen na operacijskom stolu, jezika obješena na jednu stranu, dok je James frenetično pokušavao odlučiti što bi bilo najbolje učiniti. Bila je to rutinska operacija. Bertie je imao apsces na jednom od stražnjih zubi, zbog čega je zub morao biti odstranjen. Bila je to vrsta operacije koju je James tijekom godina izveo već tisućama puta. Nikad ništa nije pošlo po zlu. Međutim, jutros nije bio baš koncentriran. Agent za nekretnine, Tony, ga je nazvao da mu kaže kako je nakon tjedana u kojima nitko nije pokazao interes za kupnju njegove ordinacije dobio ponudu. Vrlo nisku ponudu, kazao je Tony, no ponudu koja je savršeno odražavala stanje u kojem se zgrada nalazila te je savjetovao Jamesu da ponudu prihvati, uzevši u obzir činjenicu da mu je novac prijeko potreban. Ponuđač je, povjerio je Jamesu, bila gospođica Katie Cartwright, vrlo draga mlada dama koja sama nije ništa prodavala i koja je imala pozamašan račun u banci zahvaljujući uspješnom obrtu. Možda je poznajete, rekao je, budući da je Lower Shippingham tako malo mjesto. Vrlo je lijepa, sigurno će je se sjetiti ako ju je upoznao. Štoviše, i sam je razmišljao o tome da je pozove na izlazak jer je spomenula da je slobodna. James se ovo nije ni potrudio komentirati. Reći "O da, živio sam s njom" značilo bi otpočeti razgovor koji nije želio voditi. Rekao je Tonyju da mora razmisliti nekoliko sati. Ponuda je bila tako niska da će mu dobiveni novac teško omogućiti da otpočne novi život, ali je, s druge strane, mogao otplatiti dugove i uplatiti polog za minijaturni apartman u ne previše sumnjivom dijelu Londona. Negdje gdje bi Finn mogao doći prespavati čak i ako se James mora odreći svojeg kreveta i prespavati na kauču. Morao se izvući iz Chalk Farm Travel motela, u to nije bilo sumnje. Što je duže tamo boravio, to je više osjećao kako se pretvara u jednog od onih beznadnih samaca kakvi se mogu vidjeti po različitim humorističnim serijama na televiziji. Osjećao se kao trgovački putnik iz 1970-ih koji je živio u koferu, nosio ispranu i 245 Jane Fallon
iznošenu odjeću hraneći se u restoranima brze hrane i prebrojavajući sitniš. A Stephanie se nikad neće urazumiti i vratiti mu se, sve dok bude živio na takav način. Osim toga, tu je bio i Katie faktor. Ako joj proda ordinaciju po tako niskoj cijeni, možda će smatrati da je na neki način izjednačila rezultat. Možda će se i on osjećati malčice bolje zbog načina na koji se prema njoj ponio. Razmišljao je o svemu tome, zbrajajući razloge za i protiv, te prolazeći kroz svoju uobičajenu rutinu ovih dana koja se sastojala od grižnje savjesti zbog načina na koji se ponašao u prošlosti, kad je primijetio da se Bertie počeo gušiti. Malo mu je pročeprkao po ustima i ustanovio da mu je duboko u grlu zapeo komadić vate koji je James, bez sumnje, ispustio dok je izračunavao iznos provizije agenta za nekretnine te razmišljao o tome koji je odvjetnik u Lincolnu najjeftiniji. Medicinska sestra Amanda nakratko je otišla iz operacijske dvorane kako bi provjerila stanje drugog pacijenta dok je on završavao zahvat. Na kraju krajeva, nije li to već učinio tisućama puta? Pomislio je da bi je trebao pozvati, a onda odlučio da će biti jednostavnije i brže da sam riješi problem a da nikome ne mora objašnjavati kako je uspio ispustiti komadić vate u grlo vrlo važnog pacijenta. Nije trebao paničariti, već samo izvaditi komadić. Bertiejeve su se oči okrenule u dupljama. James mu je prvo kopao po grlu prstima, a onda i pincetom, sve više zabrinut. Prije no što je uopće stigao pomisliti na to da mu zareže ravno u dušnik, Bertie se posve opustio. Nakon što je izgubio svijest, James je bez problema uspio izvući komadić vate. Bacio ga je na pod. Kad je Amanda ponovno ušla u operacijsku dvoranu pronašla ga je kako kroz plastičnu cijev pokušava dati umjetno disanje psu koji je prije pet minuta bio savršeno zdrav. "Što se dogodilo?" požurila je do operacijskog stola pomoći mu. James se nevoljko okrenuo od Bertieja. "Nemam pojma. Prije minutu je bio u redu." Nije se mogao prisiliti da prizna istinu. Ne sada, ne uz sve ostalo što se događalo. I prije je znao izgubiti pacijenta, mnoštvo njih na mnoštvo različitih načina, ali koliko je znao, nikad nije ubio životinju jer je izgubio koncentraciju. OK, svatko griješi, ali nije mogao priznati da je zabrljao najosnovniju proceduru jer je razmišljao o svojem osobnom životu i neredu koji je od njega učinio. Teško da će Charlesu Sullivanu biti neka utjeha to što je u trenutku kad je njegov obožavani pas uginuo James razmišljao o tome treba li pokušati pronaći stan u Swiss Cottageu ili Queens Parku. Bolje da nije znao. Bilo je bolje da mogu 246 Osveta je slatka
implicirati kako je Bertie imao nedijagnosticirano slabo srce ili probleme s dišnim putovima. Bolje da Amanda može posvjedočiti kako je James očajnički pokušavao spasiti Bertiejev život umjesto toga da je on u prvom redu bio odgovoran za njegovu smrt. Kad ga je nazvao da mu priopći lošu vijest, Charles Sullivan je bio tužan, ali zahvalan za sve napore koji su očito učinjeni da bi se njegov kućni ljubimac održao na životu. Odbio je post mortem istragu, kao što su to vlasnici kućnih ljubimaca i običavali činiti, te umjesto toga zatražio da mu prepuste Bertiejevo tijelo kako bi ga mogao pokopati u parku. Kad je stigao, očiju crvenih od plača, čvrsto je zagrlio Jamesa i ponovno mu zahvalio. James, koji se osjećao poput prvoklasnog seronje, ispustio je iskrene suze kad je Charlesu izrazio svoju sućut. Znao je da se svakom veterinaru u nekom trenutku u karijeri dogodi smrt zbog ljudske pogreške, ali osjećaj krivnje bio je sveobuhvatan. Pomislio je na Finna i kako bi se on osjećao da se nešto dogodi Sebastianu te je pokušao ne misliti na Charlesovu desetogodišnju kćerku koja je došla s njim kad su Bertieja doveli u veterinarsku stanicu. Do trenutka kad je oko šest i petnaest stigao u Aveniju Belsize na unaprijed dogovoreni posjet Finnu, osjećao se očajno. "Bok stari", rekao je kad mu je Finn otvorio vrata, lica ozarena od pomisli da će provesti vrijeme s ocem. Stephanie je bila u kuhinji, pričajući na telefon s Natashom. Namjeravala je provesti večer čisteći svoje ormare u spavaćoj sobi jedna vrećica u dobrotvorne svrhe, jedna hrpa za stvari koje nije odjenula barem godinu dana te jedna koju je definitivno namjeravala zadržati - samo kako bi izbjegla Jamesa. Michael je radio - fotografirao je slavljeničku glumačku postavu na premijeri neke kazališne predstave - a dok je James zabavljao Finna, ona će imati priliku utrošiti nešto vremena samo na sebe, što je bio luksuz koji si je ovih dana sve rjeđe uspijevala priuštiti. Međutim, bilo bi pristojno da prije toga pozdravi svojeg supruga. "Kako si?" upitala je, pomislivši da nije izgledao kao netko kome je dobro išlo, ali zapravo ne želeći, ni ne očekujući da čuje bilo kakav drugi odgovor osim "dobro". "Da budem iskren, jebeno očajno." Stephanie je značajno pogledala prema Finnu.
247 Jane Fallon
"Oprosti", kazao je James. "Hoću reći, ne predobro. Imao sam loš dan." Tada nije imala izbora doli sjesti i poslušati detalje onoga što se dogodilo. Kad je postalo očito da se radi o priči zbog koje će Finn imati noćne more, poslala ga je da počešlja Davida kako bi mogao pokazati Jamesu kako se dobro brine za njega. Finn je uzdahnuo znajući da će propustiti nešto važno. "Ne želim", drsko je rekao. "Znaš što?" upitao je James. "Dobro očisti njegov kavez, a onda ću ti ja pokazati kako ga okupati." "Super", kazao je Finn i otrčao u vrt. Stephanie je skeptično promatrala Jamesa. "Smiju li se zamorci kupati?" pitala je. "Zapravo i ne, ali neće mu ništa biti od jednog kupanja." Dok je Finn završavao s čišćenjem kaveza, James joj je sve ispričao; o tučnjavi s Richardom, Katienoj ponudi za kupnju ordinacije, njegovoj zabrinutosti vlastitom financijskom situacijom, njegovom ulogom u Bertiejevoj preranoj smrti. Stephanie se othrvala iskušenju da kaže: "Pa, sam si si kriv". Štoviše, shvatila je da ga istinski žali. "Da sam ja na tvojem mjestu, uzela bih što god mogu dobiti za ordinaciju. Ako si zbilja u nevolji, možda možemo porazgovarati o prodaji kuće. Pronaći nešto manje za mene i Finna." Shvatila je da to zaista i misli. Više ga nije željela kažnjavati. Ali, James nije želio ni čuti za to. "Ne dolazi u obzir. Nisam ti zato rekao... Hoću reći, ne bih želio da misliš kako sam pokušavao izazvati tvoje sažaljenje. Ti i Finn niste učinili ništa loše. Ništa me ne bi moglo natjerati da oduzmem vaš dom. Samo trebam ponovno stati na noge, to je sve. I u pravu si, trebam početi tako da se riješim veterinarske stanice. A onda možda mogu pronaći nešto više posla ovdje dolje. I onda polako zasnovati vlastitu ordinaciju. Reći ću agentu da prihvati njezinu ponudu." Stephanie je shvatila da James još uvijek osjeća nelagodu kad pred njom mora izustiti Katieno ime. Kao da ju je bilo briga. "Ne smeta ti što ću prodati... njoj... zar ne?" sada ju je nervozno upitao. 248 Osveta je slatka
"Nemoj biti smiješan, naravno da ne. Štoviše, mislim da je to odlična ideja. Ipak i njoj nešto duguješ, James." Stephanie se kradomice nadala da će Katie pomisliti kako je to sve što joj je James dugovao, da će ga tako 'opljačkati' za nekoliko tisuća funti i nastaviti svoj život. Nije joj to zamjerala, pomislila je. Bilo je posve razumljivo da mu se željela osvetiti. James je položio dlan na njezinu ruku, a Stephanie je osjetila kako se ukočila pod njegovim dodirom. Morala se spriječiti da i fizički ne ustukne ili ga odgurne od sebe. "Hvala ti, Steph, što si tako... dobra... oko svega ovoga. Ne zaslužujem... hoću reći, nisam te zasluživao." Stephanie ga je bezvoljno potapšala po ruci, a on ju je tada povukao, kao da zna da se radi o neumjesnoj gesti. "U redu je", odgovorila je. "I ja želim da se središ, baš kao i ti. Za Finnovo dobro. Da možemo nastaviti normalno živjeti." Bože, kako je željela da je prestane tako gledati, tom mješavinom pogleda ozlijeđenog psića i djeteta prepunog nade. Ustala je kako bi ga zadržala na distanci, a onda je, na sreću, Finn uletio u prostoriju s Davidom u rukama. James se istog trenutka trgnuo iz samožaljenja i prebacio u ulogu veselog oca. "OK, prva stvar koju moraš zapamtiti jest da ovo smiješ činiti samo jednom godišnje." Stephanie se nasmijala - znala je da se nadao kako će Finn u idućih godinu dana posve zaboraviti na kupanje zamorca. Ostavila ih je da se zabavljaju nadajući se da David neće biti previše traumatiziran čitavim iskustvom. Znala je da će se James pobrinuti da se to ne dogodi, jer je, bez obzira na to kako se osjećao u ovom trenutku, bio dobar otac i dobar veterinar. Samo je bio katastrofa od supruga.
249 Jane Fallon
Poglavlje 46 To što je James tako brzo prihvatio njezinu ponudu za kupnju ordinacije posve je iznenadilo Katie. Očekivala je da pokuša iskamčiti više novca ili čak da je bez razmišljanja odbije kako se ne bi morao suočiti s njom. Nije mogla dočekati da nazove Stephanie i sve joj ispriča. "Super", rekla je Stephanie kad joj je objavila novost. "Sjajno si to izvela." Stephanie nije zvučala tako oduševljeno kao što je očekivala, a onda joj je palo na pamet koji bi tome mogao biti razlog. "O, Bože, Stephanie, nadam se da ne misliš da to radim kako bih i tebe pokušala zeznuti za nešto novca. Sranje, nisam se toga ni sjetila. Želiš li da se vratim i povisim ponudu? Učinit ću to ako želiš." Katie je bila iskreno uzrujana što joj nije palo na pamet da će to što će James ordinaciju morati prodati po sniženoj cijeni imati utjecaja i na Stephanie jednom kad počnu pregovarati o podjeli imovine tijekom razvoda. Nikad nije željela da Stephanie bude pogođena više no što je to već bila. "Ne radi se o tome", rekla je Stephanie. "Nisam se toga ni sjetila. Radi se o tome da... ne znam... trenutno mi ga je nekako žao..." Katie nije mogla ne uskočiti joj u riječ prije no što je Stephanie imala priliku završiti rečenicu. "Žao ti ga je? Nakon onoga što je učinio? Ma daj..." A onda joj je Stephanie ispričala sve o tome kako je bio depresivan kad ga je posljednji put vidjela te kako još uvijek živi u motelu, kao i neku priču o mrtvom psu koja joj se, iako je Katie voljela pse, učinila blago komičnom. Sve joj se to činilo pomalo trivijalnim; James nije umirao od raka ili čekao smrtnu kaznu, samo ga je obuzeo lagani osjećaj samosažaljenja jer si je sam spremio krevet (zapravo, dva kreveta) i sada je morao i leći u njega (njih). Stephanie je spomenula da je pas pripadao konzervativnom zastupniku, a Katie se nasmijala i rekla da to mora da je Jamesova najgora noćna mora - potencijalni sukob s 250 Osveta je slatka
takvim stupom zajednice - no Stephanie je kazala da ga te stvari više ne brinu te da je uzrujan što je učinio takvu groznu pogrešku, a osim toga, što se Charlesa Sullivana ticalo, Bertie je preminuo prirodnom smrću. "Bože", rekla je Katie. "Da ja saznam kako se tako nešto dogodilo Stanleyju, posve bih poludjela."
Čim je ispričala Katie za psa, Stephanie je postalo jasno da to nije smjela učiniti. U Katienu je glasu bio tračak uzbuđenja kad se pozdravila s njom, a Stephanie se osjećala kao da je napunila pištolj i onda joj ga dala u ruke. Razmišljala je o tome da nazove Katie i kaže joj "zaboravi ono što sam ti upravo ispričala, sve sam izmislila" ili čak da prijeđe odmah na stvar i zamoli je da ne poduzima ništa ishitreno, ali je imala osjećaj da bi to samo pogoršalo situaciju. Samo će se morati nadati da će uzbuđenje kupnje nove zgrade te zadovoljstvo malene pobjede koju je izborila kod Katie otupjeti njezinu želju za osvetom. Dan je trebala provesti u kupnji s Meredith za nadolazeću dodjelu nagrada Soap Awards za najbolje sapunice. Meredith je bila nominirana za najbolju glumicu zahvaljujući uzbudljivoj epizodi u kojoj je saznala da je muškarac za kojeg se trebala udati već imao suprugu i troje djece koji su se upravo doselili u isti dio grada. Konkurencija su joj bile glumica čiji je lik upravo preminuo od raka (činilo se da dobiva borbu protiv opake bolesti sve dok od producenata nije zatražila pozamašnu povišicu) te još jedna čiji je alter ego nedavno završio u zatvoru zbog krijumčarenja droge. Nije bilo nikakve dvojbe, povjerila se Stephanie, smrt je uvijek pobjeđivala na dodjelama nagrada jer su suci znali da će to biti posljednja šansa koju će imati za pohvalu genija dotičnog glumca ili glumice. No, ohrabrena trijumfom na dodjeli nagrada BAFTA, namjeravala se pojaviti i sve ih oboriti s nogu u haljini čiji je izbor sa zadovoljstvom u potpunosti prepustila Stephanie. Trenutno su se nalazile u trgovini dizajnerice Ronit Zilkhe; Meredith je bila u svlačionici isprobavajući jednu divovsku kreaciju za drugom dok je Stephanie šetkala ispred poput oca koji očekuje rođenje djeteta. Strepila je zbog činjenice da je skoro bilo vrijeme ručka te da će Meredith bez sumnje očekivati da je počasti s barem dva slijeda u restoranu u Harvey Nicholsu. Ovih joj je dana Meredith bila prilično draga - uvijek je bilo lako biti blagonaklon prema nekome tko je slijepo 251 Jane Fallon
slijedio vaše upute - ali doista nisu imale previše tema za razgovor. Osim toga, željela je imati vremena za sebe kako bi mogla razmisliti o bombi koju je Michael jutros servirao. Međutim, Meredith nije željela ni čuti za to, pa su u petnaest do dva konačno sjele za predjelo koje se sastojalo od kapica i juhe od tikvica, dok se Stephanie pokušavala sjetiti nečega o čemu bi mogle razgovarati. Na sreću, Meredith je neko vrijeme nastavila brbljati o novoj priči koju su pisali za njezin lik te kako nije bilo fer što je dio glumačke postave dobio slobodno za vrijeme unosne sezone glazbenog teatra, dok drugom dijelu - uključujući i nju samu - to nije bilo dozvoljeno. Stephanie je pokušavala ostaviti dojam da suosjeća s njome zbog činjenice da će Meredith zimu provesti zarađujući samo četiri umjesto deset tisuća funti tjedno, ali to nije bilo lako. Nakon toga, razgovor je zamro, pa se Stephanie, očajnički želeći ispuniti tišinu, začula kako govori: "I tako, moj dečko želi da počnemo zajedno živjeti." "Opa", rekla je Meredith, spustivši vilicu na tanjur. "Nije mu dugo trebalo." "Skoro šest mjeseci", odgovorila je Stephanie. "Je li to prerano? Ja mislim da bi to moglo biti prerano." Zbog čega je s Meredith razgovarala o tome, upitala se. Ona je bila Gospođa--skrivena-lezbijka. Vjerojatno nikad u životu nije bila u pravoj vezi. "To ovisi. Jednom sam se uselila k nekome nakon tjedan dana." Stephanie se gotovo ugušila. Oduprla se želji da joj postavi pitanje koje joj je žarko željela postaviti. Meredith je još uvijek govorila: "No, da budem iskrena, bio je to glup potez. Ponovno sam se iselila mjesec dana poslije." Stephanie se nasmijala. "Pa, to mi puno pomaže." "Ako se brineš da je prerano, tada mislim da i jest prerano." "To i ja mislim." Da bude posve iskrena, nije bila sigurna što zapravo misli. Michael je to spomenuo za doručkom kao da je raspravljao o novoj vrsti zobenih pahuljica ili kretanja na burzi. Ideja je bila toliko iznenađujuća da se isprva nasmijala, ali je on onda kazao da je smrtno ozbiljan te da je glupo održavati dvije kuće kad toliko vremena provode zajedno. Osim toga, ozbiljno je shvaćao njihovu vezu te je želio da naprave korak naprijed. Rekao je da bi najviše smisla imalo da on proda svoju kuću, nakon čega bi, ako ona tako bude željela, mogao taj novac upotrijebiti 252 Osveta je slatka
kako bi od nje kupio polovicu njezine. Znao je da se ona neće željeti seliti. Stephaniena je prva pomisao bio Finn. On i Michael dobro su se slagali, iako nisu imali mnogo toga zajedničkoga te uzevši u obzir činjenicu da Michael nije bio niti će ikad biti njegov otac. A onda se upitala kako se ona osjeća zbog toga i došla do zaključka da ništa ne osjeća. Imala je osjećaj da bi trebala biti ushićena. To je značilo posve novi život s dragim i dobrim muškarcem koji ju je očito obožavao. Nije bilo dvojbe da Michael nikad neće otpočeti tajni život negdje drugdje, iskradajući se na selo svakih nekoliko dana k nekoj drugoj jadnoj ženi koju je prijevarom uspio natjerati da ga zavoli. Bio je pametan i talentiran. No, svejedno je, negdje na periferiji njezina uma, postojao određeni tračak zebnje koji nije mogla jasno odrediti. "Pa", nastavila je Meredith, "ili mu reci da želiš još malo pričekati ili napravi probu. Probajte zajedno živjeti par tjedana i onda odlučite. Ali nemoj mu obećati da je nešto trajno prije no što si sigurna u to." Stephanie je uzdahnula. "U pravu si. Znam da si u pravu. Ali, da budem iskrena, bojim se. Što ako mu kažem ne, a on me to više nikad ne upita?" Zbog čega je sve ovo govorila Meredith? Nije imala pojma. Meredith je frknula nosom. "Pa što, stvari će ostati kakve jesu, samo ti i Finn? Je li to zaista tako loše? Ma daj, Stephanie, nemoj mi reći da si se pretvorila u jednu od onih žena koje će radije živjeti sa serijskim ubojicom nego biti same?" Stephanie se nasmijala. "Naravno da ne." "Ako mu je zbilja stalo do tebe, i za šest mjeseci će željeti da živite zajedno. A ako to ne bude želio, to će samo dokazati da si bila u pravu kad si željela pričekati, ne misliš li?" "Znam da to ima smisla", Stephanie je rukom prešla preko očiju. "Ali pretpostavljam da ne razumijem zbog čega nisam ushićena. Hoću reći, tko bi prije šest mjeseci i pomislio da ću nekoga sresti tako brzo. Nekoga tko je privlačan i drag i pametan i tko me voli..." zastala je ne znajući što bi više rekla. "Ali?" upitala je Meredith, podigavši obrve. Stephanie ju je upitno pogledala. Meredith je nastavila: "Očito je trebao uslijediti 'ali'." "Ali... ne znam. Ali... on je malo... on nije... On voli džez i razgovor o svjetskoj kinematografiji. Svi njegovi prijatelji su umjetnici i fotografi i glazbenici. Ili to barem pokušavaju biti. Ne da to nije u redu, osim što 253 Jane Fallon
sve to shvaćaju jako ozbiljno. Kao i on." Nije imala pojma shvaća li Meredith o čemu ona priča. Jedva da je to i sama znala. "Mislim da je to bio moj 'ali'; da sam željela reći 'ali malo je previše cool za vlastito dobro'." Meredith je kimnula glavom. "Zvuči..." "Dosadno? Nije dosadan, zaista nije, samo je malo previše... ozbiljan." "Zapravo sam željela reći da zvuči zanimljivo. Samo što nisam sigurna da zvuči kao netko tko je za tebe, ako znaš što želim reći. Oprosti ako sam bila drska." Stephanie je duboko uzdahnula. "Ponekad poželim da se malo opusti." "Pa, ako zaista želiš prihvatiti savjet ogorčene stare usidjelice koja nikad nije živjela ni sa kime, osim ona četiri tjedna tisuću devetsto osamdeset i devete, onda evo što ja mislim..." Meredith, koja nije mogla pobjeći od toga da je glumica, zastala je radi efekta. "Nemoj učiniti ništa. Nigdje ti se ne žuri. Ništa ne možeš izgubiti čekajući, osim možda malo sna." Stephanie se nasmijala. "Je li to jedini savjet koji ljudi daju jedni drugima? Nemoj učiniti ništa?" "Ja sam prirodno lijena. Učiniti ništa oduvijek mi se činilo kao najbolji odgovor." Stephanie joj se zahvalno nasmiješila. "Hvala, Meredith, cijenim to što si me saslušala."
"Ona je, naravno, u pravu", samozadovoljno je kazala Natasha. "Iako mi nije jasno zbog čega si za savjet tražila tu isušenu staru kokoš kad si mogla pitati mene." "Pa, ona mi je savjetovala upravo ono što bi mi i ti rekla, stoga u čemu je razlika? Osim toga, sviđa mi se." "Otkad?" "Otkad je odlučila da sam genijalna. Zapravo, u posljednje je vrijeme bila vrlo draga prema meni."
254 Osveta je slatka
Natasha je frknula nosom. "Sljedeće što će se dogoditi jest da ćeš s njom izaći na spoj. Nije ni čudo što te pokušava odvojiti od Michaela, misli da ona ima šanse." "OK, maknimo se iz 1970-ih." "Samo mi ovo reci", rekla je Natasha, odjednom posve ozbiljna. "Kad si ga posljednji put uspjela nasmijati?" "On se stalno smije", ravnodušno je kazala Stephanie. "Što želiš reći? Mislila sam da ti je drag. Ti njemu jesi." "Drag mi je. Pametan je i pažljiv. Ali nije naročito zabavno društvo, to je sve što želim reći." "Volim biti s njim. Ljubazan je i pametan i odrastao. Osim toga, on me nikad neće prevariti." "Super. Mogu shvatiti zbog čega ti se to trenutno čini najvažnijim, ali... to ne znači da ova veza mora biti trajna, to je sve. Barem ne sve dok nisi sigurna, a trenutno očito nisi sigurna." Stephanie je sjela na kauč. Odjednom se osjećala očajno. Preplavio ju je nekarakterističan osjećaj samosažaljenja, pa je briznula u plač. Natasha ju je iznenađeno pogledala. "Nisam te htjela kritizirati. O Bože, žao mi je Steph." Stephanie je rijetko plakala, pa je kad god bi se to dogodilo izgledalo kao da je sve što je skupljala u sebi od posljednjeg puta sada imalo priliku izaći na vidjelo te nije mogla prestati. Sada je pokušala reći da povod njezinim suzama nije bilo ništa što je Natasha rekla, ali bilo je preteško pričati i plakati istovremeno, a plakanje je pobijedilo. Zatresla je glavom u nadi da će Natasha shvatiti što je mislila. Bez obzira na to, Natasha joj je prišla i sjela kraj nje, bespomoćno je tapšući po nozi. Stephanie je znala da joj mora biti nelagodno - svih njihovih godina prijateljstva, nije bila sigurna da ju je Natasha ikad vidjela kako plače - ali nije se mogla zaustaviti. Zapravo nije znala ni zašto točno plače, već samo da se osjeća prazno i beznadno, kao da joj se cijeli život pretvorio u sranje. "Dobro je da sve to pustiš iz sebe", rekla je Natasha. "Uvijek si tako hrabra. To jednostavno nije... prirodno. Pogledaj se, većina bi se ljudi posve raspala nakon svega što ti se dogodilo, a ti si nastavila kao da ništa nije bilo. To nije zdravo." "Kako to misliš? Pokušavala sam nastaviti živjeti. Mislila sam da je to ono što trebam učiniti." 255 Jane Fallon
"Ne kritiziram te, Steph. Samo želim reći da nitko ne može proći kroz to kroz što si ti prošla a da se u nekom trenutku ne slomi. Tebi je samo duže trebalo, to je sve. I to je dobro. Da ne mrzim sve i svakoga new age, sada bih ti govorila stvari poput 'ne možeš se početi oporavljati dok si ne dopustiš da se potpuno slomiš'. Ali, ja očito nikad neću izustiti takvo što, pa ću samo reći da su sve one stvari poput osvete Jamesu..." "Za koju si rekla da je dobra stvar." "... za koju sam rekla da je dobra stvar - i Michael bile neka vrsta samoodržanja. Pomogle su ti da prođeš kroz ono najgore. Pružile su ti nešto na što si se mogla usredotočiti. Pomogle su ti da odgodiš trenutak u kojem ćeš u potpunosti shvatiti što se dogodilo sve do sad, kad si dovoljno jaka da se s time možeš nositi. A sad kad si sve to izbacila iz sebe, možeš nastaviti svoj život, to je sve." "Michael i ja smo u redu, OK", obrambeno je kazala Stephanie. "Znam da ti se ne sviđa, ali to je tvoj problem." Ignorirala je Natashine proteste. "Ni James ti se nikad nije sviđao, a sada ti se ne sviđa Michael." Čim je to rekla, postalo joj je jasno koliko je to bilo djetinjasto. Istina je bila da je Natasha imala razloga što je zazirala od Jamesa, jer oduvijek je mislila samo na Stephanieno dobro. A da si je dopustila da razmisli o tome, Stephanie bi znala da bi se morala složiti kako i u onome što je Natasha kazala o njezinoj vezi s Michaelom ima nečega. Ali, nije si imala namjeru dopustiti da razmisli o tome. "Dopustit ću mu da se doseli k nama", rekla je pomalo otresito. "U pravu je, dobro nam je zajedno." "Pa, ako je to ono što želiš, onda mi je drago zbog tebe", kazala je Natasha. "Samo sam se željela uvjeriti da si sigurna u svoju odluku. Zbilja mi je drago zbog tebe ako te to čini sretnom." Ispružila je ruke da zagrli Stephanie, ali ona joj to nije imala namjeru dopustiti. Bilo joj je dosta toga da joj Natasha govori što je dobro, a što nije, i što bi trebala učiniti. Prikladno je zaboravila da je ona uvijek bila ta koja je od Natashe tražila savjet, da je Natasha bila osoba koju je zvala u jedan ili dva ujutro kad nije znala što učiniti te da bi Natasha uvijek prekinula što god da je radila kako bi je poslušala kad god bi imala neki problem. Stephanie je ustala i posegnula za svojim kaputom. "Moram ići", hladno je rekla i otišla ne pozdravivši je.
256 Osveta je slatka
257 Jane Fallon
Poglavlje 47 Jedna profesionalna pogreška koju je James napravio - zapravo jedina prava pogreška - bila je to što nije pošteno priznao i preuzeo odgovornost za ono što se dogodilo Bertieju. Charles Sullivan bi možda bio ljut, možda bi otišao iz ordinacije i brigu o svojoj mački i preostalom psu prepustio drugom veterinaru, a možda bi čak zaprijetio i nekom vrstom tužbe za nadoknadu štete, ali zasigurno od Harryja ne bi zatražio da se riješi Jamesa. A čak i u malo vjerojatnom slučaju da je to učinio, da Jamesovo nedavno ponašanje nije bilo tako nepredvidljivo, a njegov izgled tako neuredan, tada ga Harry zasigurno ne bi poslušao. Međutim, Harry je bio toliko zaokupljen vlastitim sumnjama u Jamesovo stanje uma da je, kad je primio poziv žene koja se predstavila kao pomoćnica Charlesa Sullivana i koja mu je kazala kako je Charles imao razloga vjerovati da je James svojom nesposobnošću praktički umorio Bertieja - dokaz A bio je komadić vate koji se zaglavio u Bertiejevu grlu - nije ni trenutka oklijevao pozvati Jamesa u ured da objasni o čemu se radi. "Bila je to pogreška", odmah je kazao James, pogrešno vjerujući da je Amanda shvatila što se dogodilo i prijavila ga. "Hoćeš mi reći da je to istina? Da si uzrokovao slučajnu smrt psa Charlesa Sullivana i onda to pokušao prikriti?" "Žao mi je", rekao je James. "Ali znaš kako je, takve se stvari događaju." "Ne, ne James", rekao je Harry. "Pogrešno si me razumio. Nisam ljut zbog toga što se dogodilo Bertieju, ljut sam zbog činjenice da si od mene napravio budalu. Ljut sam što si me doveo u situaciju da moram braniti tvoje postupke a da ne znam sve činjenice." Radilo se o obmani, rekao je Harry. O tome da je doveden u neugodnu situaciju iz koje se bio prisiljen izvlačiti blefom kako ne bi ispalo da nema pojma što se događa u njegovoj vlastitoj ordinaciji. Osjećao se kao idiot pokušavajući uvjeriti ženu - koja je zvučala vrlo razdraženo zbog toga što se dogodilo Charlesu - da je već istraživao što se točno dogodilo na dan Bertiejeve operacije. James je sigurno mogao 258 Osveta je slatka
shvatiti da je to posve neprihvatljivo? James je sigurno i sam znao da je u posljednje vrijeme postao teret? Bilo mu je žao, rekao je - a James mu je gotovo povjerovao - što ga mora otpustiti, ali zaista nije imao izbora. Mogli su to obaviti uz sav publicitet koji će to donijeti ordinaciji ili se James mogao složiti da potiho ode krajem tjedna. O Jamesu je ovisilo, kazao je Harry, hoće li učiniti pravu stvar. James nije sumnjao da je ispravna stvar bila ono što je on odlučio učiniti. To je odmah trebao učiniti i tada se ne bi ni našao u ovoj situaciji. Isto to je trebao učiniti i prije godinu dana kad su se Katie i Stanley prvi put pojavili u njegovoj veterinarskoj stanici. Rekao je Harryju da će se pobrinuti za sve pacijente koji su već imali ugovorene termine, a onda će tiho otići. To je bilo to, sada je bio nezaposlen. Prije samo šest mjeseci imao je vlastitu uspješnu ordinaciju i prekrasan dom te jednako prekrasnu suprugu (da ni ne spominje ljubavnicu, ali to je bilo nešto što je želio zaboraviti, čak i u vlastitim mislima), a sada je ostao bez posla i živio je sam i nevoljen u motelu. Nije imao posao, dom, partnericu, novac ni samopoštovanje. Ostao je bez dostojanstva, ogorčeno je pomislio. Idući bi korak vjerojatno bio da pusti kosu i počne živjeti na ulici gdje je cijeli dan mogao sjediti u kartonskoj kutiji, možda sa šugavim psom kojeg će voditi uokolo na uzici od špage. Čuo je da se mogu unajmiti na nekoliko sati od modernih Fagina koji su ih imali na desetke. Što mršaviji to bolje. Ljudi će očito prije dati novac beskućniku s psom no čovjeku samom. To je sve govorilo o svijetu u kojem živimo, očajno je pomislio James. Možda bi trebao postati alkoholičar ili se početi drogirati, iako nije bio siguran kako bi sada mogao financirati ijedan od tih poroka. Isuse, bio je tako patetičan da nije mogao postati ni pošteni skitnica! Morat će se okrenuti kriminalu kako bi financirao ovisnost o drogi koju još nije ni stekao. Nije ni čudo da ga Stephanie više nije željela. Upravo je razmišljao o tome koji je način samoubojstva efikasniji, tablete ili vješanje, kad mu je zazvonio mobitel. Pogledao je na ekran: Finn. Naravno, Finn, pomislio je, Finn ga je još uvijek volio. Finn je bio razlog zbog kojeg mora nastaviti. "Bok kompa", rekao je, očiju prepunih suza na samu pomisao na sina. "Gdje si?" Finn je zvučao Ijutito. "Obećao si da ćeš biti ovdje." Jamesa je uhvatila panika. Da će biti gdje? Pogledao je na sat. Već je bilo pet do četiri, kako se to dogodilo? Sranje, pomislio je dok mu je srce počelo ludo kucati; Finnova nogometna utakmica. Negdje davno, kad se još osjećao kao relativno normalno ljudsko biće, sinu je obećao 259 Jane Fallon
da će, naravno, doći na utakmicu te da će s Harryjem dogovoriti da jedan od drugih veterinara preuzme njegove pacijente. Utakmica je počinjala u četiri. Sranje. "Malo su me zadržali. Upravo krećem. Jako mi je žao, Finnster, trebao sam te nazvati." Počeo je gurati stvari poput ključeva i novca u džepove kako bi što prije mogao krenuti. "Zaboravio si", Finn je sada vikao. "Nikad ništa ne radimo zajedno. Mrzim te." James je čuo kako je Finn prekinuo poziv. Sjajno. Protrčao je kroz recepciju spuštene glave. Mogao je vidjeti Cheryl Marshall i njezina bigla Rooneyja, koji su imali ugovoren termin u četiri, kako ga značajno pogledavaju. Bio je toliko usredotočen na to da pokuša izbjeći Cherylin pogled da je skoro naletio na Harryja koji mu je dolazio u susret noseći malog psića koji je bio na putu za operacijsku dvoranu. "Imam obiteljski problem", promrmljao je ne zaustavljajući se. "A što je s tvojim pacijentima?" protestirao je Harry. "Više ne radim za tebe, Harry", povikao je preko ramena i dao se u trk čim je izašao na ulicu. "Jebi se", dodao je radi dojma iako je poslije pomislio kako je to ipak bilo malo previše. I tako je ovaj put učiniti pravu stvar značilo da mora zeznuti šefa kako bi mogao ispuniti obećanje sinu. Bože, to je bilo komplicirano. Stvari poput ove bi trebali predavati u školi; 'Kako ostati moralan' ili 'Iskrenost za početnike'. Možda 'Koračajući stazom pravednosti'.
Stephanie je mrzila stajati na aut liniji s ostalim roditeljima. Ne da nije uživala gledati Finna kako igra; gotovo bi pukla od ponosa svaki put kad bi dobio loptu, a znalo se dogoditi i da s malo previše uzbuđenja poviče 'sruši ga'. Ne, radilo se o usiljenoj konverzaciji s majkama njegovih suigrača - uvijek se radilo o majkama, osim oca Shannon Carling, čija je supruga preminula nedugo nakon Shannonina rođenja i koji je imao fleksibilno radno vrijeme kako bi mogao biti s kćerkom - o iluziji da, budući da svi imaju sinove i kćeri istih godina, moraju imati mnogo toga zajedničkoga. Većina ih je bila prilično draga, s nekima je čak bila i u prijateljskim odnosima, no usiljena ushićenost i neprestani razgovor tijekom utakmica su je iscrpljivali. Osim toga, bila 260 Osveta je slatka
je loše volje jer James nije došao gledati Finna kao što je obećao. Nije da je nju bilo briga je li bio ovdje ili ne, ali znala je da je Finn grozno razočaran. A, da bude fer, James ovih dana obično nije bio tako nepouzdan. Svim se silama trudio dokazati da je pažljiv i aktivan otac. Ponovno je pogledala na sat - četiri i petnaest. Finn je svom snagom trčao po terenu s tužnim izrazom lica. Okrenula se oko sebe kako bi provjerila je li se James pojavio - rekao je Finnu da je na putu - upravo u trenutku kad je skrenuo za ugao školskog dvorišta, zajapurena lica i znojan, trčeći kao da ga netko ganja. Sve ostale majke okrenule su se kako bi vidjele što se događa i znala je da se dvoume između osjećaja zahvalnosti što njihovi muževi ne prave takvu budalu od sebe te ljubomore i laganog osjećaja tuge što je Stephanie imala supruga doduše, uskoro bivšeg supruga - koji je nastojao biti prisutan na školskim aktivnostima svojeg djeteta. "Jesi li trčao cijelim putem?" upitala ga je Stephanie kad se spustio u sjedeći položaj na travnjak pokraj nje. Kimnuo je glavom, ne mogavši doći do daha da progovori. "Pa, bolje da si stigao ikad nego nikad", rekla je, a onda zažalila što je bila tako oštra i što je izrekla takav klišej. James nije ništa odgovorio. Umjesto toga je, čim je uspio uhvatiti dah, ustao i počeo dovikivati ohrabrujuće komentare Finnu koji se okrenuo i razvedrio čim je začuo očev glas, u istom trenutku posve zaboravivši svoj bijes kao što djeca imaju običaj. Nisu više razgovarali sve do kraja utakmice kad im je Finn trčeći prišao - uzbuđen zbog pobjede pet naprama četiri - i bacio se u zagrljaj ocu te ga upitao dolazi li k njima na čaj. Stephanie je primijetila da je James bacio nervozan pogled prema njoj. "O ne, mislim da..." počeo je govoriti, ali ga je Stephanie prekinula. Finna će to usrećiti i na neki mu način kompenzirati ranije razočaranje. "Sigurna sam da bi tata volio doći ako nema neku drugu obvezu", rekla je i uspjela se nasmiješiti. James joj je zahvalno uzvratio osmijeh. "Nemam. Nemam baš ništa u planu."
Stephanie se učinilo da je James tijekom njihove - iznimno rane - večere bio jako tih. Nadala se da će obrok završiti do šest sati te da će se nakon toga moći pritajiti u dnevnom boravku dok se James i Finn 261 Jane Fallon
budu igrali lovice u vrtu, prije no što se James bude morao vratiti u Travel motel. On se šalio s Finnom, pričajući mu njihove stare izvježbane šale zbog kojih su se obojica valjali od smijeha, ali koje su sve ostale ostavljale potpuno hladnima, no nije joj se činilo kao da to čini sa srcem. Finn to, naravno, nije primijetio, jer je bio toliko uzbuđen što ga je otac vidio kako asistira za treći gol, ali je Stephanie imala osjećaj da nešto nije bilo u redu - nešto osim njegovih uobičajenih briga - te da će, štogod to bilo, to željeti podijeliti s njom. Nije bila sigurna da se može suočiti s bilo kakvim novim problemima koje je James mislio da ima; imala je dovoljno vlastitih nedoumica, kao što je bio pronalazak pravog trenutka i prilike da Michaelu kaže dobru vijest. Stalno je to odgađala. Nije znala zašto. Do sedam i trideset Finn je bio posve iscrpljen i spreman za počinak, a bilo je očito da James nema namjeru poći. Oklijevajući je otvorila bocu cabernet sauvignona i ponudila mu čašu. "Mogao bih popiti i čitavu bocu, ujutro se ne moram ustati i ići na posao", rekao je mrgodno se nasmiješivši, a onda pričekao da ga ona upita što je time mislio, što je Stephanie, naravno, i učinila. Čim je James otpočeo priču o pomoćnici Charlesa Sullivana, Stephanie je znala što slijedi. "Znači, radilo se o ženi?" upitala je. "Molim?" rekao je James, zbunjen njezinim pitanjem. "Osoba koja je nazvala bila je žena, zar ne?" James se namrštio. "Da, mislim da jest. Ali, kakve to ima veze s bilo čime?" Stephanie je znala da mu ne može reći. Ili barem da, ukoliko mu ikad išta kaže, prije toga mora dobro razmisliti o tome. "Samo sam se pitala, to je sve. Nastavi." Kad je stigao do toga da ga je Harry otpustio, Stephanie je glasno izdahnula. OK, ovo je otišlo predaleko. Ako zanemari sve drugo, činjenica da je James ostao bez posla utjecat će i na nju, te još važnije, na Finna. "Ne znam što ću učiniti", kazao je James molećivo, izgledajući pritom toliko patetično da je sve što je u tom trenutku osjećala za njega bilo sažaljenje. 262 Osveta je slatka
"Pretpostavljam da ćemo ipak morati prodati kuću", rekla je, a James je izgledao kao da bi mogao zaplakati. "Kupiti dvije manje." "Ne. Rekao sam ti da se to neće dogoditi. Ne govorim ti ovo zbog toga. Obećavam da ću se dovesti u red." Nastavio je priču, stigavši do dijela kad je povikao na Harryja trčeći niz ulicu kako bi stigao na Finnovu utakmicu. Stephanie se nije mogla ne nasmijati na njegov opis Harryjeva izbezumljena pogleda. "Jesi li mu zbilja rekao da se jebe?" "Jesam." "Pa, bilo je i vrijeme." "Gestikulirao je kao da me želi ubiti, ali je imao nečiju čiuau u rukama, pa mislim da je gesta izgledala malo manje mačo no što se nadao", kazao je James i sam se smijući. "Trebao bi otići na policiju. Prijaviti im da ti je prijetio njome. To je smrtonosno oružje." "Imala je na sebi ružičasto odijelce", dodao je. "I nalakirane nokte. Jasno se sjećam da sam vidio nalakirane nokte. Također ružičaste." Stephanie je obrisala oči. "Vjerojatno je bila naručena za operaciju nosa." "Povećanje dojki", kazao je James. "Svih šest." "Želiš li još jednu čašu vina?" rekla je Stephanie i onda se upitala zbog čega je to kazala. "Hvala ti", rekao je, pruživši joj čašu da je napuni.
Čim je James otišao - gotovo dva i pol sata poslije, s time da su čitavo vrijeme proveli pričajući i smijući se te da je on pokazao izvanrednu odsutnost samosažaljenja - Stephanie je pokušala nazvati Katie. Bilo je nevjerojatno to što je učinila. OK, obje su se složile da James mora platiti. Zacrvenjela se kad se sjetila da je sve bila njezina ideja. Pa, da bude iskrena, Natasha ju je navela da počne razmišljati na taj način, a trenutno nije bila sigurna kako se osjećala zbog Natashinih savjeta. Prisilila se ne razmišljati o načinu na koji se otresla na prijateljicu. Ako ovako nastavi, uskoro neće biti ničega o čemu će smjeti razmišljati a da 263 Jane Fallon
se ne počne osjećati nelagodno. Katien mobitel zvonio je i zvonio te se naposljetku javio govorni automat. Stephanie je ostavila poruku pokušavajući zvučati mnogo prijateljskije no što se zapravo osjećala jer se željela osigurati da joj Katie uzvrati poziv. "Bok, ovdje Stephanie, nazovi me! Nismo se već dugo čule." Onda je učinila isto s Katienim kućnim telefonom. Sat vremena poslije ponovno je pokušala nazvati oba broja, ali joj se dogodila ista stvar. Ostavila je nove poruke, ovaj put dodavši da Katie ne treba brinuti oko toga koliko je kasno, već je, ako je to moguće, nazvati još iste večeri. Ostavila je uključen mobitel na noćnom ormariću i Ijutito otišla u krevet. Loše je spavala. Osjećala je paniku zbog toga što bi Katie mogla sljedeće učiniti. Očito je izgubila glavu i nije imala namjeru prestati. Osvetiti se Jamesu bilo je jedno. Potpuno mu uništiti život nešto posve drugo. Stephanie je oduvijek vjerovala da kazna mora odgovarati zločinu. Željela je poniziti Jamesa kao što je on nju ponizio. Željela je da se osjeća povrijeđeno i postiđeno i da bude prepun kajanja. Ali, istina je bila da su i ona i Katie uspjele nastaviti svoj život. Što god im je učinio, još uvijek su imale svoj posao i svoj dom i svoje prijatelje. Još su uvijek imale temelje na kojima mogu izgraditi život. Oteti Jamesu sve što je imao u životu i ostaviti ga bez ičega definitivno je bilo previše. Da ne spominjemo činjenicu kako će posredno nastradati i Finn ukoliko Katie nastavi uništavati Jamesa. Finn koji je već izgubio oca, sada će vjerojatno izgubiti i dom te vrt koji je obožavao. Naravno, mogli su se snaći i u nekoj manjoj kući, ova je ionako bila prevelika samo za njih dvoje, ali to nije bila poanta. Poanta je bila da je Finn trenutno u svojem životu trebao stabilnost. Ustala je u šest i trideset i pripremila si šalicu čaja te pokušala pronaći nešto čime bi se mogla baviti kako ne bi prerano nazvala Katie. Bila je jako bučna usisavajući pred Finnovom sobom, pa je i on ustao i izašao vidjeti što se događa. Kad ga je ostavila u školi i vratila se kući, već je prošlo devet sati. Pristojno vrijeme da se nekoga nazove. Katieni su telefoni još jednom zvonili i zvonili, ali bez odgovora. Stephanie je tijekom noći samu sebe uvjerila da je Katie izbjegava, pa ju je sada mogla zamisliti kako stoji s mobitelom u ruci i provjerava tko je zove prije no što se odluči hoće li se javiti ili ne. Ostavila je dvije napete, pristojne poruke koje nisu zvučale jednako veselo kao jučerašnje: "Katie, zaista želim razgovarati s tobom, znaš, da vidim kako si. Nazovi me." Ovo je bilo ludo. Katie je jednostavno mogla izbjegavati javiti se na 264 Osveta je slatka
telefon ostatak svojeg života, ako je tako odlučila. Moralo je postojati nešto drugo što je mogla učiniti.
Kad je James stigao kući - zapravo, u Travel motel, koji je ovih dana bio najbliže onome što je mogao nazvati domom - bio je lagano pod gasom zahvaljujući tome što je popio četiri čaše vina, ali je za čovjeka koji je upravo izgubio posao bio iznenađujuće dobro raspoložen. Stephanie ga je udobrovoljila upravo kao što se nadao da bi mogla. Nakon par sati smijeha o tragediji situacije u kojoj se našao osjećao se kao posve druga osoba.
265 Jane Fallon
Poglavlje 48 Katie konačno više nije mogla izdržati. Bila je iscrpljena ustajanjem u pet i trideset kako bi se našminkala i sredila kosu kako bi je Owen više ili manje mogao ignorirati na autobusnoj stanici. Stiglo je vrijeme da tome stane na kraj. Stanley, koji je sada mislio da je ovo njegova nova rutina, strpljivo je čekao kraj ulaznih vrata u dvadeset do šest, s uzicom koja mu je visjela s obje strane obješenih usta. Katie se uvjerila da ima sitnog novca - koliko se sjećala radilo se o osamdeset penija, a onda, naravno, još osamdeset za povratnu kartu. Nije mislila da će morati platiti i kartu za psa. Owen neće imati kamo pobjeći; kad se on ukrca na autobus, isto će učiniti i ona. Pokupila je mobitel koji je sinoć isključila i odlučila ga ponovno ne uključiti. Stephanie joj je ostavljala poruke što ju je učinilo nervoznom. Nije se radilo o tome što je rekla, jer je sve zvučalo savršeno prijateljski, već o načinu na koji je to rekla, napetosti koju je Katie mogla čuti u njezinu glasu, gotovo neprimjetnoj iritaciji. A Katie je znala razlog tome. Stephanie se ljutila na nju što je nije pitala za mišljenje prije nego je nazvala Harryjevu ordinaciju. Namjeravala ju je nazvati i popričati s njom o tome, ali kad joj je ideja pala na pamet, jednostavno je to morala učiniti. Oduvijek je bila impulzivna. Osim toga, imala je osjećaj da Stephanie neće odobriti njezin plan već će je pokušati odgovoriti od njega. Stephanie mnogo toga nije odobaravala u posljednje vrijeme. U svakom slučaju, što se Katie ticalo, Stephanie joj nikad ne bi ispričala što se dogodilo psu da podsvjesno nije željela da Katie nešto poduzme u vezi s time. Pričekat će nekoliko dana prije no što joj uzvrati poziv, pustiti je da se malo ohladi. Hodala je ulicom u svojim ružičastim japankama, dok joj se dugačka suknja lagano povlačila po prašini. Owen joj je jednom rekao da voli jednostavne žene, a ne one poput njegove bivše žene Miriam s isfriziranom kosom i šminkerskim cipelama. Sviđale su mu se žene koje su se brinule o stvarima važnijim od izgleda, cijene ili marke odjeće. Prave žene. Žene, povjerio joj je, poput Katie; majčinski nastrojene, ljubazne i nježne. Danas je svoju dugu kosu ostavila raspuštenom, da joj se kovrča oko ramena. Nosila je viseće naušnice od srebra i žada 266 Osveta je slatka
kojima se jednom prilikom divio te majicu na bretele bez grudnjaka, što je možda bilo malo previše u njezinim godinama, ali bila je sigurna da će privući njegovu pažnju. Vani je bilo hladno, pa je preko topića navukla svoju ružičastu majicu s kapuljačom. Mogla ju je skinuti neposredno prije no što zađe za ugao pokraj Owenove autobusne stanice. Pokazalo se da je uranila te da Owen još nije stigao na stanicu, pa se morala prošetati susjedstvom kako bi mogla ležerno prolaziti kraj stanice kad se on pojavi. Biti u pravo vrijeme na pravom mjestu bilo je od presudne važnosti - ako stigne prerano, morat će napraviti još jedan krug, a ako zakasni makar i minutu, on će se već ukrcati na autobus i biti van dosega. Kad se vratila nazad na stanicu ugledala je njegovu zelenu podstavljenu jaknu i srce joj je brže zakucalo. Bože, stvarno ju je dobro uhvatilo. Nekoliko je puta duboko udahnula kako bi se smirila. Izgledaj ležerno, pomislila je. Owen je netremice zurio u pravcu iz kojeg je trebao stići autobus. "Zdravo", rekla je kako bi mu privukla pažnju, a onda se on polako okrenuo, ne izgledajući ni iznenađeno ni zadovoljno što je vidi, pomislila je. "Zdravo", ravnodušno je odgovorio i ponovno joj okrenuo leđa, očito očekujući da ona nastavi hodati. OK, pomislila je, ovo bi moglo biti teže no što sam se nadala. Sjela je na drvenu klupu pokraj njega. "Kako si?" upitala ga je. Owen se s oklijevanjem okrenuo prema njoj. "Dobro." "Nedostaju mi naši termini", rekla je Katie. "Pitala sam se jesi li možda razmišljao o tome da se vratiš." "Nemam vremena." "Sada radim i navečer. I vikendima. Otvaram pravi wellness u staroj veterinarskoj stanici." "Drago mi je zbog tebe", kazao je, zvučeći iskreno. "Znam da si to oduvijek željela." Definitivno je postajao ljubazniji, pomislila je Katie, iako njezinu ponudu da se vrati na tretmane akupunkture nije prihvatio s pretjeranim oduševljenjem. Autobus se pojavio iza ugla, a Owen je ustao. I Katie je ustala, držeći sitan novac u ruci. 267 Jane Fallon
"Pa, vidimo se", rekao je Owen ukrcavajući se na autobus. Katie ga je slijedila. "Oh, i ja idem. Moram nešto obaviti u gradu." Čim je to izustila, shvatila je koliko joj je izgovor jadno zvučao. Što je to mogla imati za obaviti u Lincolnu u šest i trideset ujutro? "Plivanje", brzo je dodala. "Idem na bazen. Ovih dana rano otvaraju, znaš, da se ljudi rekreiraju prije odlaska na posao." Owen ju je skeptično pogledao. "Sa Stanleyjem?" "On me čeka vani. Imaju dio gdje možeš ostaviti psa..." zašutjela je. To je zvučalo smiješno. Očito je lagala. Owen je sjeo u stražnji kraj autobusa, a onda je sjela kraj njega. Imala ga je zarobljenog osamnaest minuta. Odlučila je prijeći na završni udarac. "Zapravo, Owen, razmišljala sam o tome da prihvatim tvoj poziv na večeru." "Večeru?" Nije bila sigurna je li stvarno zaboravio ili se samo pravio da se ne sjeća. Očito je još uvijek bio ljut na nju. Možda je samo želio da malčice pati. "Sjećaš se, rekao si da me želiš izvesti na večeru? Kako bi mi zahvalio što sam bila strpljiva dok mi nisi otplatio dug." Owen joj je u poštanskom sandučiću redovito ostavljao kuverte s novcem - uvijek kad nije bila kod kuće - pa mu je ostalo još samo dvadeset funti prije no što u potpunosti otplati svoj dug. "Tebe i Jamesa", rekao je. "Ponudio sam da tebe i Jamesa izvedem na večeru." Bože, stvarno je bio naporan. "Pa, to se sada očito neće dogoditi. Stoga sam pomislila da bi mogao izvesti samo mene. Ionako sam ja ta kojoj si dugovao", dodala je, zvučeći malo oštrije no što je namjeravala. Zbog čega nije jednostavno mogao reći da? "Oprosti, Katie, ali mislim da se to ne bi svidjelo mojoj djevojci." Katie se osjećala kako da ju je udario. Pokušala je - i gotovo u tome i uspjela - spriječiti da joj se šok pročita na licu. "Tvojoj djevojci?" Owen se tako nervozno osmjehnuo da je znala kako je točno shvatio koliko će je to povrijediti te bio zabrinut zbog toga. "Danielle Robinson. Živi u selu. Možda je znaš?"
268 Osveta je slatka
Katie ju je poznavala. Danielle Robinson bila je jednostavna dobroćudna djevojka - zapravo žena u srednjim tridesetim godinama koja je radila u domu zdravlja. No da mora birati između nje i Katie, Owen zasigurno ne bi oklijevao? "Oh, pa sigurna sam da će razumjeti. Nije da ste zaručeni ili takvo što, zar ne? Hoću reći, koliko je već dugo viđaš? "Oko tri mjeseca", rekao je Owen, a Katie je gotovo pala sa svojeg sjedala. Tri mjeseca? Svo ovo vrijeme dok je ona ustajala u pola šest i šepurila se pred Owenom na autobusnoj stanici on je viđao neku drugu? "I da," nastavio je, "razumjela bi jer je draga i ljubazna i nimalo posesivna, ali ja se ipak ne bih dobro osjećao da to učinim. Oprosti." "Ali, ona je tako... obična", izvalila je Katie. Ovo je bilo smiješno, Owenu se ona oduvijek sviđala, i dobro je to znala. Pogledao ju je sa sažaljenjem. "Bože, Katie, što se to dogodilo s tobom? Uvijek sam mislio da si jako draga. Žao mi je zbog svega što ti se dogodilo, zaista jest, ali nemoj dopustiti da te to promijeni kao osobu." Nekoliko su minuta sjedili u tišini, a onda je Katie ustala i pozvonila za silazak. "Mislio sam da ideš na bazen", povikao je Owen za njom dok je odlazila niz prolaz prema izlazu. "Predomislila sam se", odgovorila mu je, čvrsto povukavši Stanleyjevu uzicu kako bi ga požurila. Kad je sišla s autobusa, prešla je cestu u potrazi za stanicom autobusa u suprotnom smjeru. Kako se usuđuje tako razgovarati s njom? Uostalom, što je Owen znao o tome kako biti dobra osoba? Momak koji je bacio ženinu Moorcroft vazu preko ograde i učinio Bog zna što svinjskim odrescima. Momak koji joj je povjerio da gaji razrađene maštarije o tome kako se osvećuje bivšoj ženi i njezinu ljubavniku. Njezina je zaljubljenost u trenutku nestala i uhvatila ju je lagana mučnina na pomisao kako je - i to tako očito - trčala za njim. Posegnula je u džep i izvukla mobitel. Oglasio se čim ga je uključila. Još jedna nova poruka od Stephanie koja je moli da je nazove. Mora da je stigla nakon što je prethodne večeri isključila telefon. A onda je zazvonio obavijestivši je da ima poruke na govornoj pošti. Poslušala je dovoljno dugo da čuje Stephanien glas, a onda je ponovno isključila telefon. U ovom joj trenutku to nije trebalo. 269 Jane Fallon
Poglavlje 49 Svaki put kad je ispraznila čašu šampanjca, neki bi je konobar u prolazu ponovno napunio, sve dok Stephanie više nije imala pojma koliko je popila. No znala je da joj se soba vrti pred očima, te da pod hitno treba popiti vode prije no što se onesvijesti ili napravi budalu od sebe - ili oboje. Meredith ju je uhvatila na prepad kad ju je zamolila da pođe na dodjelu Soap Awards kao njezina gošća. Natasha bi se ludo zabavljala zadirkujući je da je Meredithina nova djevojka, kao i pitanjima što bi trebala odjenuti za vjenčanje, ali joj Stephanie, naravno, nije ni rekla za to jer ju je izbjegavala, što nije bilo nimalo lako uzevši u obzir da su dijelile ured. Stephanie je provela tjedan radeći od kuće ili posjećujući klijente u njihovim domovima, ostavljajući Natashi povremenu kratku i sažetu poruku na uredskoj govornoj pošti u kojoj bi je zamolila da učini ovo ili ono. Kad ju je Meredith nazvala, pomislila je zašto ne? Kalendar joj ionako nije bio prepun društvenih događanja, a mogla je privući i pokojeg novog klijenta (nije bila sigurna kako, možda tako da počne nasumice prilaziti ljudima govoreći im: "Izgledate grozno, jeste li ikad pomislili da uposlite stilisticu?"). Osim toga, Michael je također bio tamo kao jedan od službenih fotografa, snimajući sretne dobitnike s njihovim trofejima, pa je, ako bude tako raspoložena, uvijek mogla sjesti iza pozornice s njime i praviti se da mu je asistentica. Konačno mu je prošle večeri rekla kako misli da je u pravu - bilo je vrijeme da počnu zajedno živjeti. "Zaista?" kazao je Michael, široko se osmjehnuvši. "Stvarno? Jesi li sigurna?" "Samo prvo moram dobiti Finnovo odobrenje", rekla je Stephanie, nasmijavši se njegovoj reakciji. "Naravno. I, jasno, ako on misli da je prerano, možemo pričekati. Što god on želi. Jer htio bih da sve bude kako treba. Bože, tako sam sretan. Idemo otvoriti šampanjac", brbljao je, ne mogavši obuzdati svoje olakšanje i uzbuđenje. Svoje je ruke položio na njezine. 270 Osveta je slatka
"Hvala ti." Bio je dobar osjećaj biti osoba koja ga je toliko usrećila. Znala je da će prije ili kasnije morati reći Jamesu. Pretpostavljala je da on to neće prihvatiti samo tako - još je uvijek očito gajio nade da će se jednog dana pomiriti, ma koliko mu je jasno dala do znanja da se to nikad neće dogoditi. Samo je trebala izabrati pravi trenutak. Bože, sve je bilo tako složeno. Danas je James provodio dan s Finnom dok je ona nadgledala Meredithinu frizuru i šminku. Čim mu je rekla za Meredithin poziv, kazao je kako će vrlo rado preuzeti Finna preko noći u svojem novom jednosobnom stančiću u Ulici Finchley. Konačno je odlučio unajmiti stan dok je čekao da pronađe nešto što bi si mogao priuštiti da kupi, a ovaj je stančić pronašao u lokalnim novinama i uselio se prije tjedan dana nakon što se s gazdom dogovorio da neće morati platiti stanarinu za prvih mjesec dana ako ga uredi od vrha do dna i obavi neke sitne popravke. Nije se moglo reći da se radi o velikom poslu budući da je cijeli stan imao trideset kvadrata. Krevet se, ispričao je njoj i Finnu, sklapao u kauč tijekom dana, a imao je i štednjak s dva ringa, hladnjak i mikrovalnu pećnicu u jednom kutu te sićušnu kupaonicu s tušem i toaletom u drugom kutu. Stan je možda bio malen, ali sada kad ga je svježe okrečio, bio je čist i topao i nije bio Travel motel. James je rekao Finnu da je dobrodošao kad god bude želio prespavati kod njega. On će spavati na zračnom madracu na podu, koji je kupio isključivo za takve prilike. Finn je sve otad nagovarao Stephanie da ga pusti k tati. Nije bila sigurna je li to dobra ideja, ali kad je Jamesu spomenula svoje planove, a on se ponovno ponudio da preuzme Finna, nije mogla ne pomisliti kako je to bila najbolja opcija. Finn se gotovo onesvijestio od uzbuđenja. Otpila je dugačak gutljaj gazirane vode i osjetila kako joj se um odmah razbistrio. Pogledom je potražila Meredith koja je gotovo sigurno popila više od Stephanie slaveći svoju neočekivanu pobjedu. Održala je vrlo lijep govor praktički zahvalivši svima koje je ikad upoznala, uključujući i Stephanie, iako je na sreću stala malo prije no što je došla do Boga. Sada je uživala u lažnim komplimentima kojima su je obasipali producenti i redatelji koji je do jučer ne bi primili ni na audiciju, a kamoli je angažirali. Čak je i Stephanie znala da njihova obećanja budućih uloga, ako ikad napusti sapunice, vrijede samo još idućih nekoliko tjedana ili dok netko drugi od njezinih kolega ne dobije 271 Jane Fallon
svojih pet minuta slave. No, bilo joj je drago da Meredith uživa u svojem trenutku pod reflektorima. Stephanie je pogledala na sat. Već je bilo nekoliko minuta do ponoći. Dodjela se razvukla do unedogled i konačno je završila u deset do deset. Uslijedili su večera i vino koje je teklo u potocima. Stephanie je sjedila između jednog od redatelja sapunice i supruge glumca koji je također bio nominiran za nešto. Oboje su izrazili interes za njezine usluge te uzeli kontakt brojeve, pa večer nije predstavljala posvemašnji gubitak vremena. Michael se došao pozdraviti prije sat vremena - morao je ići pogledati što je snimio, kako bi se pobrinuo da najbolje fotografije budu spremne za sutrašnje izdanje jutarnjih novina. Pitao ju je želi li poći s njime, a ona je trebala reći da, no činilo joj se nepristojnim ustati od stola i otići usred večere. Obećala je da će ga nazvati kad i sama bude na putu kući. Međutim, organizatori su sada poticali goste da se presele u susjednu prostoriju na ples te, bez sumnje, dodatne količine alkohola, ali je ona odlučila da joj je bilo dosta. Pristojan razgovor s ljudima koje niste poznavali i koji nisu bili zainteresirani za razgovor s vama nije bio nimalo lak posao. Dobro se zabavila, bilo je to zanimljivo iskustvo - no iskustvo iz kojeg je naučila da svečanosti koje izgledaju glamurozno izvana često mogu biti zamorne jednom kad ste unutra - ali je sada željela svoj krevet. Popila je još jednu čašu vode za dobru mjeru i krenula prema mjestu na kojem je Meredith bila okružena obožavateljima kako bi se pozdravila. Kao što je Stephanie i predvidjela, Meredith ju je privinula na svoje pozamašne grudi i još joj jednom zahvalila za sve, kao da joj je Stephanieno poznavanje modnih diktata osiguralo nagradu. "On je drag momak", rekla je Meredith. Michael ju je fotografirao s trofejem i očito ju je ovaj put uspio šarmirati još više no prvi put kad su se susreli. "Istina", rekla je Stephanie ponovno je zagrlivši. "Odlučila sam ga pozvati da se useli kod mene." Meredith se nasmiješila. "Pa, drago mi je zbog tebe. Ako si odlučila da je to pravi korak, tada on to i jest. Drago mi je zbog vas oboje. Kako je to prihvatio tvoj suprug?" Stephanieno se lice smrknulo. "Još mu nisam rekla", kazala je. "Trenutno mu je jako teško. U stvari, o Bože, nisam ni sigurna bih li ti ovo smjela reći..." 272 Osveta je slatka
Meredith je povukla Stephanie da sjedne i u ruke joj tutnula još jednu čašu šampanjca. "Što je sada?" upitala je. A Stephanie joj je ispričala čitavu priču; plan osvete Jamesu, kako je eskalirao i sada bio posve van kontrole. "Radi se o tome..." začula je kako govori, "da se osjećam krivom. Nikad nisam htjela da stvari odu ovako daleko." "Osveta ljudima čini čudne stvari", rekla je Meredith zvučeći poput mudre tetke iako je lagano mumljala zbog previše alkohola. "Možeš se osjećati sjajno ili jednako grozno kao osoba kojoj se želiš osvetiti. Katie očito spada u prvu skupinu." "Pretpostavljam da sam ja u drugoj. Mislila sam da ću se zbog toga osjećati jačom. Da budem iskrena, tako je i bilo na samom početku." "Ali sada se osjećaš grozno?" "Upravo tako. Zvučiš kao da ti je sve to poznato iz iskustva." Meredith se nasmijala. "Ona osoba s kojom sam ti rekla da sam jednom živjela. Nije se radilo o tome da sam shvatila kako sam pogriješila. Ono što se zapravo dogodilo bilo je da sam jednog dana došla kući i zatekla je u krevetu s jednom našom prijateljicom." Stephanie je zastala s čašom vina na pola puta do usta. Je li Meredith upravo rekla "nju"? Željela ju je zagrliti i reći joj "hvala što si mi se povjerila", a onda joj reći da prestane misliti kako mora živjeti laž, da je svijet sada drugačije mjesto, ali se brinula da ju je pogrešno čula ili da će Meredith biti posramljena ako to posebno prokomentira, pa je jednostavno nastavila sjediti i čekati da čuje što će joj Meredith sljedeće reći. "U svakom slučaju, odlučila sam joj se osvetiti. I ona je bila glumica, a čula sam da je dobila veliku šansu, stalnu ulogu u jednoj dugotrajnoj seriji. Nazvala sam producenta pretvarajući se da sam njezina agentica i rekla im da neće moći prihvatiti angažman. A onda sam nazvala njezina agenta pretvarajući se da sam netko iz produkcijske kuće i rekla mu da su se predomislili. Različiti naglasci oduvijek su mi dobro išli." Stephanie se nasmijala. "Vrlo domišljato, to ti moram priznati." "Znam. I nekoliko sam se mjeseci osjećala sjajno. Čak moćno. A onda sam, oko godinu dana poslije, čula da još uvijek nije našla novi angažman i počela sam se osjećati loše. Zbilja loše. Promijenila sam joj čitav život, čitavu karijeru. OK, nije mi trebala učiniti to što jest, ali to 273 Jane Fallon
što sam i ja učinila nešto loše nije poboljšalo situaciju. Niti je izbrisalo ono što je ona učinila. To je samo značilo da smo se obje loše ponijele." Stephanie je duboko uzdahnula. "Ne znam što bih trebala učiniti." "Pa, kako ja vidim stvari, imaš samo dvije mogućnosti. Ili ćeš uvjeriti Katie da mora prestati, ili sve ispričati Jamesu i dopustiti mu da se obrani od nje." "O Bože." "Ali prvo moraš prespavati odluku. Idemo, pomoći ću ti pronaći kaput." Kad je Stephanien taksi konačno stao ispred njezine kuće, primijetila je da je većina svjetala ugašena i potiho opsovala Jamesa što se nije sjetio koliko će joj to odbojno djelovati kad se kasno vrati kući. Ostavila je njega i Finna kako igraju nogomet u vrtu, a Finnova je torba bila spakirana i sve je bilo spremno za polazak. James će ga vratiti kući ujutro - složili su se da to ne bude prerano, u slučaju da Stephanie bude patila od mamurluka te poželi duže ostati u krevetu. Ušla je u kuću i gotovo se spotaknula preko Finnova ruksaka koji je ležao na podu u hodniku. Na njemu se nalazila poruka. Stephanie, pisalo je, Finn se nije uspio smjestiti u stanu. Rekao je da je uplašen te da želi poći kući, pa sam ga doveo natrag ovamo. Ja spavam na kauču. Oprosti. Otići ću rano ujutro, prije no što ti ustaneš. Nadam se da si se dobro provela. James. U kuhinji su se nalazili ostaci večere - tjestenina i umak od rajčice, jedno od Finnovih omiljenih jela - u plastičnoj posudi. Tanjuri i zdjele bili su uredno posloženi u sudoperu. Stephanie je na prstima otišla do dnevnog boravka i tiho otvorila vrata. Jedva je mogla raspoznati oblik pod hrpom pokrivača koji mora da je bio James. Bez da je zapravo znala što čini, skinula je cipele i ušla u sobu. Obuzeo ju je nagon da ga promotri dok spava, dok je nesvjestan da ona to čini. Imala je osjećaj da ga više ne poznaje. Nije joj se činio kao isti muškarac za kojeg je bila udana sve te godine, ali nije li se pokazalo da zapravo nije poznavala muškarca za kojeg je bila udana? Osoba s kojom je bila u braku bila je uspješna, samouvjerena i zgodna. Ta osoba nikad ne bi pustila bradu i nekoliko dana uzastopce nosila istu odjeću. Sigurno nikad ne bi svome sinu skuhala tjesteninu s umakom od rajčice. Stephanie se više sviđala 274 Osveta je slatka
ova verzija, ovaj nepoznati čovjek koji je spavao na njezinu kauču i koji je svoje obveze shvaćao ozbiljno te za kojeg nije mogla zamisliti da bi ikad mogao biti u vezi s dvije žene istovremeno, koliko je bio opterećen osjećajem krivnje zbog toga što je učinio u prošlosti. No, upozorila je samu sebe, ni za starog Jamesa nikad nije mogla zamisliti da bi mogao istovremeno biti u vezi s dvije žene. To je i bila poanta svega - prevario ju je. Morala se sjetiti da je ovaj čovjek bio u stanju izvesti takvu ogromnu prijevaru. Međutim, nije ga više željela nastaviti kažnjavati. Zbog toga se nije osjećala bolje kao što je mislila da hoće. Meredith je bila u pravu - sada su bili samo dvoje ljudi koji su se oboje loše ponijeli. Što je bila poanta toga? Izgledao je nevjerojatno smireno ležeći tamo, a Stephanie je obuzela želja da ispruži ruku i pomiluje mu čelo, kao što je to uvijek činila s Finnom kad je bio bolestan. James se lagano promeškoljio, a taj je zvuk Stephanie trgnuo iz sanjarenja. Što to radim, pomislila je i brzo se okrenula, pritom gotovo srušivši uokvirenu fotografiju. Daleko sam previše popila večeras i moram poći u krevet. James se ponovno promeškoljio. "Zdravo", rekao je pospano. "Pijana sam", rekla je Stephanie kao da je time objasnila zašto stoji nad njim. "Samo sam... nešto tražila." James se podigao u polusjedeći položaj, a Stephanie je postala svjesna da je lagano smetena zbog toga što on sjedi pred njom golih prsa. "U redu. Jesi li se dobro provela?" "Da, sjajno. Ali sad bih morala poći u krevet." "Želiš li šalicu čaja?" upitao je, a onda se pokušala sjetiti posljednjeg puta kad joj je ponudio spremiti čaj kasno navečer. Bila je sigurna da se neće moći natjerati da mu kaže kako je ona bila odgovorna za sve što mu se dogodilo.. "Ne. Hvala. Stvarno bih trebala poći u krevet." "Onda laku noć", rekao je, ponovno povukavši poplun na sebe. "Noć."
275 Jane Fallon
Poglavlje 50 Postojalo je nekoliko stvari kojih se Stephanie mogla sjetiti da bi radije radila no sjedila u vlaku dva i pol sata putujući u Lincoln kako bi se suočila s Katie. Na primjer iščupati vlastitu ruku te trijezna odslušati koncert Westlifea. Ali, činilo joj se da nema izbora. Morala je uvjeriti Katie da prestane s time što je činila, samo što nije imala pojma što će joj reći. Već je povratak u Lower Shippingham sam po sebi bio dovoljno strašan uzevši u obzir rizik da bi mogla naći na ljude koje je površno poznavala i koji će joj zasigurno željeti ponuditi sućut zbog raspada braka. Smiješno je kako je prije samo nekoliko mjeseci mislila kako će biti dobra ideja - čak i zabavno na neki uvrnuti način - nepozvana se pojaviti na Jamesovoj rođendanskoj zabavi. Ovaj je put njezin plan bio da dođe i ode što je brže moguće. Kad bi samo mogla smisliti način na koji će se postaviti. Hodala je kroz Kings Cross prema peronu kad joj je zazvonio mobitel. Bila je to Pauline, njezina svekrva. Ni James ni Stephanie još nisu smogli hrabrosti da vijest o svojoj rastavi priopće Pauline i Johnu. To bi im oboma slomilo srce. Stephanie je dvaput prekinula Finna kad je zaustio nešto reći o tome kako ga otac dolazi posjetiti ili o njegovoj sobi u Travel motelu. Na kraju je rekla Pauline kako je ovih dana najbolje da je nazove na mobitel jer je jako zaposlena. Zaista nije željela od Finna tražiti da počne lagati. Sada je razmišljala o tome da se ne javi jer doista nije bila raspoložena za ugodan razgovor o tome koliko su svi sretni, a uz to se i uvijek bojala kako će Pauline shvatiti da joj laže. No, zbog toga se osjećala grozno. Znala je da se Pauline brine zbog troška poziva na mobitel, vjerujući da će je petominutni razgovor stajati jednako kao da s nekim u Americi razgovara par sati. Ako pusti da se javi govorna pošta, uspaničarit će se oko toga treba li ili ne ostaviti poruku te koliko će to koštati. Stoga se Stephanie s oklijevanjem javila. "Bok Pauline. Odmah ću te nazvati", rekla je kao i uvijek. "U redu, draga", kazala je Pauline, a Stephanie je pomislila da zvuči pomalo nesigurno. Prisilila se da je ne upita osjeća li se dobro - to će učiniti kad ona bude plaćala račun za poziv - te je prekinula vezu bez pozdrava i odmah utipkala njezin broj. 276 Osveta je slatka
"Nešto nije u redu?" upitala je čim se Pauline javila. "Ne. Pa, sve dok ste ti i James dobro, tada je sve u redu." Stephanie je odjednom bila neobjašnjivo nervozna. "Zbog čega ne bismo bili dobro?" Bože, zbilja joj moraju reći, ovo je bilo smiješno. Obuzela ju je blaga sumnja da je pravi razlog zbog kojeg ju je James zamolio da još ništa ne govori njegovim roditeljima bio taj što se nadao da će čitav problem možda nestati te da u tom slučaju nikad neće ni morati znati za to. No, onda se zbog toga osjećala nelagodno. "Pa, znaš, imala sam čudan telefonski poziv. Jutros sam morala poći frizeru..." Pauline nikad nije mogla preskočiti neku informaciju, uvijek je slušatelju morala ispričati sve što se dogodilo prije samog događaja, što je imala na sebi, kako se osjećala. Stephanie se morala prisiliti da ne poviče: "Samo mi reci! Je li se nešto dogodilo?" "... znaš da uvijek idem četvrtkom. To im je dan u pola cijene ako stigneš prije deset ujutro, a otvaraju u osam što mi zbilja paše jer znaš da volim rano ustati. Oh, i malo sam kasnila jer sam na putu srela Mary Arthur. Sjećaš se Mary, jednom je svratila kad ste ti i James bili kod nas. Mislim da je bio Božić. Niska žena. Poprilično okrugla." Stephanie je zakolutala očima. Pogledala je na veliki sat na peronu željezničke postaje. Još je uvijek imala deset minuta prije polaska vlaka za Lincoln. "Da, sjećam se", brzo je rekla nadajući se da će ton njezina glasa pokazati da nije željela razgovarati o Marynim vrlinama. "Vodila je psa u šetnju. Sladak psić. Čupav. Ne znam kakve je pasmine..." Stephanie više nije mogla izdržati. "I, što onda? Nakon frizera?" "Pa, poanta je da nisam stigla kući do iza pola deset. Znaš, jer sam još morala svratiti do Morrisona. Tamo je ujutro uvijek gužva, jer ljudi obično svrate na putu na posao." Pričekala je da se Stephanie složi. Ona to nije učinila, umjesto toga zastavši u nadi kako će Pauline konačno otkriti o čemu se radi. "A kad sam stigla kući, na telefonskoj sekretarici me čekala poruka. Jesam li ti rekla da je John bio otišao na poštu?" "Od koga?" upitala je Stephanie, osjećajući kako je hvata mučnina. "Od koga je bila poruka?" "Pa, zato te i zovem, dušo. Bila je od neke žene koja je rekla da je tvoja i Jamesova prijateljica. Rekla je da mora porazgovarati s jednim 277 Jane Fallon
od nas. A ja sam pomislila da mora da se nešto dogodilo. Nezgoda ili nešto. Bože, trebao mi je konjak." "Je li rekla kako se zove?" upitala je Stephanie, već znajući odgovor. "Katie, mislim. Ali vi ste dobro, zar ne? Oboje?" "Dobro smo", odgovorila je Stephanie. Morala je prekinuti razgovor. Morala je što prije doći do Katie. "Pa, pitam se zbog čega nas je onda zvala. Znaš li ti?" "Nemam pojma. I slušaj, Pauline, ne moraš joj uzvratiti poziv. Zapravo nam nije prijateljica, već samo... pa, netko koga površno poznajemo, ali malčice je luda. Nije opasna, ali..." brzo je dodala, odjednom se zabrinuvši da će Pauline imati noćne more o ubojicama sa sjekirom. "Nije posve svoja." Kad je to izgovorila, pomislila je da je to možda i bila istina, možda Katie zaista nije bila posve svoja. "A ako ponovno nazove, nemoj se javiti." Pomislila je da bi sada i ovdje trebala reći Pauline, reći joj "zapravo, James i ja smo se rastali, a Katie je bila druga žena, no nisam željela da brinete jer smo dobro", ali to nije ovisilo o njoj. James je bio taj koji je morao sve priznati majci, a osim toga, nije mislila da može podnijeti bol i razočaranje u glasu svoje svekrve. "Kako ću znati da se radi o njoj?" nervozno je upitala Pauline. "Pa, onda jednostavno nemoj razgovarati s njom. Reci joj da si zauzeta te da ćeš joj morati uzvratiti poziv. Ja ću je u međuvremenu nazvati i vidjeti što hoće. Vjerojatno je izgubila naš broj telefona ili tako nešto, pa sad samo pokušava doći do jednog od nas", rekla je u iznenadnoj navali inspiracije. "Mogu joj dati tvoj broj. Ili da joj dam Jamesov?" O Bože. "Samo pokušaj ne razgovarati s njom, Pauline. Ona ima pomalo čudan smisao za humor, pa bi mogla reći nešto što će te uzrujati. Kao što sam rekla, malo je čudna." Nije bilo šanse da Pauline ne shvati da nešto nije bilo u redu. Iako se ponašala poput jednostavne, simpatične stare dame, definitivno nije bila glupa. Ali, sve dok ju je nekako mogla zavlačiti da ne razgovara s Katie, mogla je reći Jamesu da mora otići do roditelja i odmah im objaviti novost. "OK, ako je to ono što želiš", oprezno je kazala Pauline. 278 Osveta je slatka
Stephanie je potrčala na vlak. Sada više nije bila sigurna bi li trebala ići u Lincoln, ali ako joj se Katie odlučila ne javiti na telefon ili uzvratiti poziv, nije imala izbora. Nije smatrala da može zaustaviti Katie da učini što god je planirala učiniti, ali je mislila da mora barem pokušati. Isto tako nije mogla zanijekati činjenicu da joj je bila potrebna Jamesova pomoć. A zamoliti ga za pomoć značilo je da će mu morati ispričati čitavu istinu. "Pogodi što", veselo joj je rekao kad joj je odgovorio na poziv. "Našao sam posao." Trijumfalno je zastao očekujući njezinu reakciju, ali Stephanie si nije mogla dopustiti da joj skrene pažnju na nešto drugo, a osim toga, jedva da je i čula što joj je kazao. "James, moram ti nešto reći, ali ne mogu sada ulaziti u to. Molim te da nazoveš mamu i zadržiš je na telefonu što duže možeš. Idealno bi bilo oko dva i pol sata", rekla je i gotovo se naglas nasmijala. "Upravo mi je rekla da je pokušava nazvati netko tko se zove Katie. Mislim da će joj sve ispričati." "Isuse. Kako je... Hoću reći..." "Poslije ću ti sve ispričati. Pokušat ću je nazvati i natjerati da promijeni mišljenje." "Treba li ti njezin broj?" "Zapravo ga već imam. Oh, i na putu sam gore. U Lower Shippingham. Kako bih razgovarala s njom." Stephanie je začula kako James zamuckuje na način koji bi, u drugim okolnostima, bio smiješan. Ovo je očito bilo previše za njega. "Obećavam da ću ti poslije sve objasniti. Sada je jedino važno da se Pauline i John ne nadu usred naših problema, OK? Samo je zadrži na telefonu što duže možeš, pa će Katie dosaditi pokušavati, ili se barem nadam da hoće. To je sve što možemo učiniti." "Naći ću se s tobom tamo gore", rekao je James, a Stephanie je shvatila da joj je laknulo. Istina je bila da se zapravo nije željela sama suočiti sa svime time. "Nazvat ću te poslije", rekao je i prekinuo vezu. Stephanie je sjedila u vlaku i započela zamoran proces konstantnog biranja Katiena broja u nadi da će se konačno javiti. Ostavila joj je beskrajne poruke moleći je da se ne spušta tako nisko da povrijedi Pauline i Johna. Prije nekoliko je tjedana rekla Jamesu da će rado zauvijek od njih skrivati istinu o Katienu postojanju ako je smatrao da 279 Jane Fallon
je tako najbolje. Mogli su im reći da su se jednostavno otuđili, da je rastava bila savršeno prijateljska, te tako očuvati anđeoski imidž njihova sina. Bila je spremna učiniti što god će najmanje povrijediti Pauline i Johna. Zbog čega im onda nije mogao priznati što se dogodilo? U tom bi se slučaju dosad već priviknuli na rastavu. Već bi zamišljali kako im sin izlazi s drugim ženama. Čitava bi stvar imala mnogo manje šanse da izazove srčani udar.
280 Osveta je slatka
Poglavlje 51 Nakon otprilike pola sata, Stephanie je na trenutak napravila stanku kako bi omogućila svojem umornom palcu da se odmori, a telefon joj je gotovo istog časa zazvonio u znak da je čeka nova poruka. "Nakratko smo sigurni", rekao je Jamesov glas. "Uvjerio sam ih da na par sati odu do prijatelja. Nazovi me." Stephanie je duboko udahnula. Sad kad je vjerojatnost da će Katie uspjeti dobiti Pauline i Johna smanjena, morala se suočiti s činjenicom da će Jamesu morati sve priznati. Nije da je mislila kako će on biti ljut na nju - na kraju krajeva, na to nije imao pravo - već joj jednostavno nije bilo drago što će mu morati sve reći. S oklijevanjem je nazvala njegov broj. "Na cesti A1 sam", povikao je javivši se. "Znaš, Steph, ne moraš se upetljavati u ovo. To je moj problem i ja ću ga riješiti." Stephanie je zatvorila oči. "Djelomično je i moj problem. Objasnit ću ti kad se vidimo." Ignorirala je njegove molbe da mu kaže što je točno time mislila. Bit će joj dovoljno teško bez da se veza svakih par minuta prekida jer je vlak ušao u tunel ili je čovjek koji gura kolica s osvježavajućim napicima želio znati želi li besplatnu vrećicu kikirikija s kavom. Složili su se da se nađu na stanici u Lincolnu te zajedno odvezu u Lower Shippingham. To teško da se moglo nazvati planom, ali to je bilo sve što su imali. Katie je dosadilo nazivati broj Pauline i Johna. Činilo se da je konstantno zauzet. Ionako se radilo samo o hiru. Nije namjeravala povrijediti Jamesove roditelje - barem joj to nije bio primarni cilj, a pokušavala je ne razmišljati o tome hoće li to biti posljedica njezina postupka - ali željela je kazniti Jamesa za svoje poniženje s Owenom. Nije nimalo dvojila kako se, da se James nije ponašao kao što jest, ona ne bi bacila na najbližeg slobodnog - zapravo, kako se pokazalo, zauzetog - muškarca i bila glatko odbijena. U autobusu. U šest i trideset ujutro. Dok se pretvarala da ide na plivanje. 281 Jane Fallon
Pretpostavljala je da je James dosad sigurno kazao roditeljima za raspad braka. Ono što je znala s apsolutnom sigurnošću bilo je da im nikad ne bi otkrio razloge. Nikad ne bi mogao biti toliko hrabar. Sve što je planirala učiniti bilo je njegovoj majci spomenuti da je prijateljica njezina sina te da ga pokušava pronaći. Zatim prekinuti razgovor što je brže moguće ostavivši tu aktiviranu bombu da nastavi otkucavati u pozadini. Ponovno je okrenula njihov broj. Ovaj je put telefon zvonio i zvonio, a onda se ponovno uključila automatska sekretarica. Nije se potrudila ostaviti drugu poruku, to nije imalo smisla. Može ponovno pokušati poslije. Čak i ako nikad ne uspije razgovarati s njima, pomislila je s osmijehom, Jamesovi će mu roditelji prije ili kasnije spomenuti da ih je nazvao netko tko se predstavio kao njegova prijateljica Katie i ostavio poruku. To bi ga trebalo dokrajčiti. Pitala se hoće li Pauline i John zbrojiti dva i dva te se sjetiti da je Katie bilo ime žene koju im je James predstavio u Lincolnu prije nekoliko mjeseci. To bi ih natjeralo na razmišljanje. Ponovno se posvetila svojem poslovnom planu. Banka se složila pozajmiti joj određenu svotu novca za početne troškove pod uvjetom da im može točno pokazati kako će novac biti upotrebljen te kad će ga moći vratiti. Shvatila je da to nije radila sa srcem. Nije mogla biti uzbuđena što će se zadužiti i morati naporno raditi kako bi glavu održala iznad vode. Način na koji je prije radila odgovarao joj je; život je bio važniji od posla. Ako joj se nije radilo, jednostavno bi uzela slobodan dan. Sada je imala odgovornosti i kvote te projekcije i nije bila sigurna da joj se to sviđalo. Shvatila je da je zapravo bila uzbuđena zbog osvete. Važno joj je bilo natjerati Jamesa da joj proda ordinaciju za dio njezine stvarne vrijednosti. To je bila pobjeda. Zapravo nije željela biti poslovna žena. Međutim, ugovori su bili potpisani. Sada se više nije mogla povući a da ne izgubi depozit, nešto što si definitivno nije mogla priuštiti. Osjetila je kako je obuzima iracionalna ljutnja na Jamesa što ju je doveo u poziciju da čitav svoj život mora žrtvovati za posao. Podigla je telefonsku slušalicu i ponovno nazvala Pauline i Johna. Automatska sekretarica.
Kad je James stigao kako bi pokupio Stephanie u kafeu na željezničkoj postaji u Lincolnu, ona je ispijala treću šalicu kave i ozbiljno razmišljala o tome da se ukrca na vlak koji se vraćao u London. 282 Osveta je slatka
Ovo je bilo ludo - što će učiniti? Svezati Katie za stolicu kako bi je spriječili da nastavi nazivati Pauline i Johna? Zapravo, to i nije bila tako loša ideja. Definitivno je sumnjala da će to što će se pojaviti s Jamesom u pratnji imalo pomoći. No bilo je nečega utješnog u pomisli da će uskoro sve biti vani, na otvorenom. Nikad nije posve razumjela katolike i njihovu Ijubav prema ispovijesti - možda stoga što nikad nije imala ništa što ju je toliko mučilo da je imala potrebu ispovjediti se - ali sada je mogla vidjeti kakvo će olakšanje biti sve priznati. Počela se osjećati kao da se predozirala kofeinom te je pokušavala ignorirati nestrpljive poglede klijenata koji su čekali na slobodan stol sa šalicom vruće kave u rukama, kad je James ušao kroz vrata i bacio se na stolicu nasuprot njezinoj. "Jesi li već dugo ovdje?" upitao ju je kao da su se jednostavno našli na šalici čaja i prijateljskom razgovoru. "Nije važno", odgovorila je Stephanie. "Moramo smisliti plan." Odlučili su se zaputiti u Lower Shippingham i razgovarati u automobilu. Kad su krenuli na put, Stephanie je duboko udahnula i počela priču od početka; kako je našla SMS poruku i kontaktirala Katie, kako su se srele i isplanirale način da unište Jamesov život. On je sve slušao u tišini. Kad je došla do dijela u kojem je priznala kako je Katie bila odgovorna za njegove probleme s poreznom upravom i građevinskom komisijom, prisilila se pogledati ga kako bi vidjela kako je sve to primio. Lice mu je bilo zajapureno i znala je da je ljutit ili mu je neugodno zbog načina na koji se ponio prema Sally, ali to nije imao namjeru priznati. "Žao mi je", rekla je na kraju, nakon što mu je sve ispričala. "U redu je", rekao je. "Ništa bolje nisam ni zaslužio." "Pa, zapravo, mislim da jesi. Malčice. Priznajem, zaslužio si većinu toga." Pomislila je da je primijetila smiješak koji mu se pojavio u kutu usana. Odlučila je biti hrabra. "Pogotovo ono na večeri. To je bilo nadahnuto." James se odista nasmijao. "Tvoja ideja?" "Zajednički plan. Pomoglo mi je da se osjećam bolje, James, što da ti kažem." "Da budem iskren, ne mogu vjerovati da sam toliko želio impresionirati te ljude." "Ja ne mogu vjerovati mnogo toga o tebi", rekla je, a onda poželjela da to nije izustila. Nisu ponovno trebali razglabati o njegovim 283 Jane Fallon
grijesima. Očito ih je već bio svjestan. Stoga je ponovno pokušala podići raspoloženje. "Kao, na primjer, činjenicu da si im servirao juhu od morskih plodova. Ti mrziš juhu od morskih plodova." "To je bilo sve što sam uspio nabaviti. Zbilja moraju proširiti izbor u Joli Pouletu." Stephanie se nasmiješila. "I, što ćemo učiniti kada stignemo tamo?" "U Joli Poulet?" "Vrlo smiješno." James je maknuo ruku s volana i obrisao čelo podlakticom. "Nadao sam se da ćeš ti imati nekakav plan. Jednostavno ne želim da mama i tata budu uvučeni u sve ovo, to je sve." "Ni ja", rekla je Stephanie. "Ne mogu vjerovati da ih namjerno pokušava povrijediti. To mi uopće ne sliči na Katie. Pa, pretpostavljam da i ti to znaš." "Mislim da ju je jako pogodilo... to što si učinio... i mislim da se osvećujući osjeća bolje. Definitivno se promijenila, to ti priznajem." "O Bože", rekao je James. "Što ćemo učiniti?"
Ceste su bile tako poznate. Svako raskrižje, svako potencijalno usko grlo, svaka praktična sporedna cesta bila je utisnuta u njegov mozak, što je bilo dobro budući da se nikako nije uspijevao koncentrirati na to kamo je išao. Bez razmišljanja je ponudio Stephanie da se odveze u Lincoln i tamo se nađe s njom, ali čim je krenuo na put počeo je žaliti zbog te odluke. Zapravo nije imao pojma što se događalo između Stephanie i Katie iako je shvatio da su očito bile u kontaktu. Po svoj prilici Stephanie je pronašla Katien broj u njegovu mobitelu i nazvala je ili je možda Katie prvo s njom stupila u kontakt, nazvavši je i rekavši: "Izgleda da živim s vašim suprugom". Sudeći po tome kako se sada ponašala, to je bilo više no moguće. Možda Katie nikad nije bila slatka, naivna žena kakvom se činila. Zbog pomisli da bi to moglo biti istina nekako se počeo bolje osjećati. Stephanie je bila blijeda i nervozna kad ju je primijetio kako sjedi za stolom u kutu kafića, a srce mu je počelo ubrzano kucati kao da ga je željelo podsjetiti da je ona ta do koje mu je zaista bilo stalo. Uputila mu 284 Osveta je slatka
je poluosmijeh kad ga je primijetila, ali je onda brzo skrenula pogled kao da nije znala što bi mu rekla. Sjeo je nasuprot nje. Bilo je teško shvatiti što mu je Stephanie govorila, pogotovo zato što je u isto vrijeme i vozio. Istovremeno se osjećao glupo, bijesno i poniženo, kao da se cijeli svijet našalio na njegov račun, a on o tome nije imao pojma. Kad je stigla do dijela o poreznoj upravi skoro je izlanuo "ali..." no onda se zaustavio. Stephaniena poanta je izgleda bila da je Katie pretjerala te da je djelovala sama. U svakom slučaju, kakvog je prava imao žaliti se? No, osjećao se zbilja grozno zbog Sally. Osjetio je kako se zacrvenio kad se prisjetio načina na koji je razgovarao s njom, stvari koje joj je rekao. "Osjećam se grozno zbog Sally", rekla je Stephanie kao da mu je mogla čitati misli. "Nikad se nije trebala naći usred svega ovoga." "Otići ću do nje i objasniti joj stvari. Ispričati se", rekao je, a Stephanie je ponudila da mu se pridruži, zbog čega se počeo osjećati malo bolje. "Možeš joj reći da je sve to zamislila. Bio je to san, kao u Dinastiji", rekla je i nasmijala. Stephanie ga je oduvijek mogla nasmijati, čak i kad se osjećao zbilja grozno.
Kad je otvorila vrata i pronašla bivšeg dečka i njegovu uskoro bivšu ženu kako joj zajedno stoje na pragu, Katie je zaboravila sve o pozivu njegovim roditeljima. Ideja joj je ubrzo dosadila jednom kad je shvatila da je bilo malo vjerojatno da će joj se itko javiti, a onda se gotovo odmah počela osjećati loše što im je uopće ostavila poruku. Pokušati se osvetiti Jamesu bilo je jedno, ali pritom uzrujati njegove voljene roditelje vjerojatno je prelazilo granicu. Na kraju krajeva, kad ih je upoznala bili su vrlo dragi, vrlo ranjivi. Otkad je ona bila vrsta osobe koja će namjerno povrijediti dvoje sedamdesetpetogodišnjaka? On joj je to učinio, zbog njega je postala ovakva. Pokušala se sjetiti što je točno rekla u poruci koju im je ostavila na automatskoj sekretarici; samo da je Jamesova i Stephaniena prijateljica te da pokušava stupiti u kontakt s njima. Dovoljno da mu priskrbi srčani udar ako mu spomenu njezin poziv, no nedovoljno da shvate kako nešto nije bilo u redu i zabrinu se zbog toga. Nije bilo potrebe da učini išta više. Sve drugo bi prešlo granicu opravdane osvete i preraslo u nešto mnogo mračnije, a voljela 285 Jane Fallon
je misliti da je negdje duboko u sebi još uvijek dobra osoba koja je čekala da ponovno ispliva na površinu jednom kad preboli Jamesa. "Stephanie, zdravo", rekla je iznenađeno kad je otvorila vrata, a onda je primijetila tko još stoji na pragu, malo iza nje, kao da se boji kakvu bi reakciju mogao izazvati, a onda je dodala: "Što on radi ovdje?"
286 Osveta je slatka
Poglavlje 52 Katie nije izgledala najbolje, pomislila je Stephanie, kad su se vrata otvorila. Izgledala je starije, iscrpljeno, mnogo manje nalik na lik iz Disneyjeva crtića. Definitivno se iznenadila kad je ugledala Jamesa kako stoji kraj Stephanie i tko bi je zbog toga mogao kriviti? Čak ni Stephanie nije zaista razumjela što su tamo tražili zajedno. "Katie, došli smo te zamoliti da prestaneš. Znam da ovo izgleda pomalo čudno. Vjeruj mi, ti nisi jedina koja tako misli. Ali, stvari su sada otišle dovoljno daleko. Umiješati Jamesove roditelje je previše." Katie je nervozno pogledala u Jamesovu smjeru. "O čemu to govoriš?" upitala ju je neuvjerljivo. "Sve sam mu ispričala", rekla je Stephanie osjećajući se krivom što nije upozorila Katie što će učiniti. "Čitav te dan pokušavam nazvati. Da si mi se javila, sve bih ti objasnila. Nakon što bi mi obećala da ćeš Pauline i Johna ostaviti na miru, naravno." "Bolje da uđete", rekla je Katie i povukla se u sobu upravo kad je Stanley, shvativši točno tko je stajao na pragu, izjurio iz kuće i bacio se na Jamesa. "A-ha, naravno, to je pas", začula se Stephanie kako govori. Bilo joj je teško zamisliti Jamesa kako živi u minijaturnoj feminiziranoj kućici dok se osvrtala oko sebe. Izgledala je udobno, čak i pomalo staromodno, ali Jamesov ukus oduvijek je bio jednobojan, sa strogim muževnim linijama i namještajem koji je izgledao kao da je sišao sa stranica nekog časopisa, što je bilo teško postići jednom kad su dobili Finna. "Oh, okrečila si kuću", rekao je James kad su ušli, progovorivši prvi put otkad su stigli. Katie nije ništa odgovorila. Stephanie je primijetila da izbjegava čak i pogledati u njega ako je to mogla izbjeći. Naravno, ovo je bilo prvi put da se našla u njegovoj blizini otkad je sve otišlo k vragu. S druge strane, Stephanie se priviknula svakodnevno se susretati s njime. 287 Jane Fallon
Katie se uzvrpoljila po kuhinji spremajući im kavu za koju ih čak nije ni upitala da li je žele. James je sjedio, spuštene glave, očito želeći da je bilo gdje drugdje no tamo. Stephanie je odlučila stvari preuzeti u svoje ruke, pa je slijedila Katie u malenu stražnju prostoriju, zatvorivši vrata za sobom kako bi im osigurala barem malo privatnosti iako će James očito moći čuti svaku riječ koju progovore. Nema veze, pomislila je Stephanie, nisam prošla sav ovaj put kako bih se sada brinula zbog toga da ću njega povrijediti. "Zaista mi je žao što sam te ovako iznenadila, Katie", rekla je. "Ali, stvari su izmakle kontroli. OK, željele smo mu se osvetiti..." "Ti si to željela", rekla je Katie, a Stephanie je bila akutno svjesna činjenice da ih James vrlo pozorno sluša s druge strane vrata. "Da, ja sam to željela. Znam da je sve bila moja ideja te da se ti vjerojatno nikad ne bi ni sjetila osvete. To nije bilo u tvojoj prirodi, to sam jasno mogla vidjeti. Ali, stvar je u tome da sam ja nastavila živjeti, a mislim da bi to možda i ti trebala učiniti. Isto tako i James, za Finnovo dobro, ako ništa drugo. Nije dobro za malenog dječaka da gleda kako se njegovu ocu raspada život." Katie je spustila šalicu koju je držala u ruci. "Bila si u pravu. Rekla si da ću se zbog toga osjećati bolje, a tako je i bilo. A to je dobro, zar ne?" "Naravno da jest. No, možeš li zbilja iskreno reći da se zbog toga još uvijek osjećaš bolje? Nije li zdravije nastaviti živjeti?" upitala je, pokušavajući se sjetiti kako bi to mogla reći na način koji bi bio bliži Katienu new age senzibilitetu. "Moraš se... pročistiti... ili štogod. Moraš razmišljati o svojem novom obrtu. To je nešto dobro što se izrodilo iz svega, zar ne?" "Moj me obrt zapravo ne zanima", osorno je kazala Katie. "Stvari su mi se sviđale onakve kakve su bile, samo ja i moji klijenti, da se ne moram brinuti o osoblju i mirovinama i tko će raditi na recepciji. Samo sam željela da on bude prisiljen prodati mi ordinaciju po sniženoj cijeni. Željela sam da mi nekako plati, to je sve." "Tada je uredi i prodaj uz dobit. Možeš biti aromaterapeutkinja koja je ujedno i magnat za nekretnine." Katie je slegnula ramenima. "Sve je ionako gotovo, Katie. Sada kada James sve zna, gotovo je. Samo te molim da ne povrijediš njegove roditelje. Bolja si od toga. To je bila jedna od prvih stvari koje sam primijetila na tebi, koliko si draga. 288 Osveta je slatka
Zbog toga sam ti vjerovala čim si mi rekla da si nedužna u svemu ovome. Zbog toga si mi se svidjela, što je, ako razmisliš o tome, bilo prilično čudno." "Nikad im nisam imala namjeru išta reći. Nisam se baš toliko promijenila." "Zašto si ih onda zvala?" "Valjda zato da ga preplašim." "Pa, to si svakako uspjela. Što sada?" "Kako to misliš?" upitala je Katie braneći se. "Je li to sve ili planiraš još nešto?" Katie ju je odlučno pogledala. "Ja nisam ovo započela, Stephanie." "Znam", rekla je Stephanie. "Znam da sam to bila ja. Ali sada te molim da prestaneš. Molim te. Katie, bolja si od ovoga." "To što sam bila dobra i draga nije me odvelo daleko, zar ne?" "To što si bila draga bio je razlog što si mi se svidjela unatoč svemu što se dogodilo", rekla je Stephanie. "To što si bila draga bio je razlog što sam ti vjerovala kad si rekla da bi bila povrijeđena koliko i ja. Zbog toga si ti bila ti." Katie je uzdahnula. "OK, prestat ću. Ali zbog tebe, a ne zbog Jamesa. Zbog tebe i Finna." Stephanie se osjećala kao da joj je s pleća spao ogroman teret. Zagrlila je Katie. "Znači, to je to? Sada svi možemo pokušati nastaviti sa svojim životima?" "Pretpostavljam", rekla je Katie i uzvratila zagrljaj Stephanie, što je Steph shvatila kao znak da joj govori istinu. "Maknut ćemo ti se s puta", rekla je i krenula nazad u dnevni boravak. Što prije ode od tamo, to će prije doći kući i jednostavno zaboraviti na čitavo ovo poglavlje svojeg života. Međutim, činilo se da James ima drugačiji plan. Ostao je stajati neposredno ispred vrata izgledajući kao da ima nešto na pameti i čim su Stephanie i Katie izašle iz stražnje prostorije, rekao je: "Samo sam nešto htio reći." O Bože, pomislila je Stephanie. "Sve je u redu, James", rekla je. "Idemo." 289 Jane Fallon
"Ne", rekao je. "Ne dok ne kažem ono što želim." Nije planirao održati govor. Zapravo nije namjeravao reći ništa, znajući da će Katie puno radije poslušati Stephanie nego njega. On je bio tamo samo kao moralna podrška, kao balast u slučaju da Steph zatreba potporu. Tijekom proteklih nekoliko mjeseci uspio je potpuno zaboraviti na Katie. Kao da nije ni postojala. Bila je samo tračak, neugodan incident koji je najbolje bilo zaboraviti. Želio ju je zaboraviti zbog Stephanie. Sada, suočen s Katie koja je stajala pred njime, znao je da joj duguje objašnjenje. Zaljubio se u njezinu naivnost i ljubaznost te lakovjernu prirodu, a onda je uništio upravo sve te stvari za koje je mislio da ih voli. Koliko je god to što je učinio bilo ružno prema Stephanie, bilo je jednako grozno prema Katie i ako je pokušavao biti bolja osoba, tada je to morao priznati i preuzeli potpunu odgovornost za ono što je učinio objema ženama. "Katie," počeo je, "želim se ispričati. Ozbiljno i iskreno se ispričati za način na koji sam se ponio. To je bio neoprostivo. Bio sam slab, glup i nepošten, pravi idiot. I gad. I kojim me god još imenom želiš nazvati..." No Katie ga je samo ravnodušno promatrala kao da je željela reći: "Sve to već znam". S druge strane, Stephanie je izgledala kao da samo želi pobjeći. "Stvar je u tome..." nastavio je, odlučan da kaže ono što je naumio. "Napravio sam groznu pogrešku. Vidiš, istina je da nikad nisam prestao voljeti Stephanie. Samo što to nisam znao." Pogledao je u nju da provjeri je li reagirala na njegovo otkriće, ali Stephanie je sada gledala u pod. "Ne znam, pretpostavljam da se radilo o krizi srednjih godina. Pretpostavljam da bi ti bila u stanju bolje analizirati moje ponašanje od mene, to ti dobro ide", rekao je ponovno gledajući u Katie, koja ga je sada gledala ravno u oči kao da ga je izazivala da joj više ne laže. "A ja sam te iskoristio kako bih se osjećao kao da sam još uvijek mlad ili privlačan ili nešto. Znam da je to jadno. A onda mi je, prije no što sam znao što se događa, počelo biti stalo do tebe. Zapravo, počeo sam te voljeti. Zaista sam mislio da te volim... oprosti, Steph..." Sada je ponovno pogledao u Stephanie. Ona je još uvijek proučavala tepih. "U svakom slučaju, želio sam da to znaš. Nikad te nisam imao namjeru povrijediti, niti jednu od vas. Bio sam budala koja je mislila da može imati i ovce i novce, a onda sam shvatio da je ono što zaista želim moj brak i moja žena i moj sin. Ali tada je već bilo prekasno. I zato 290 Osveta je slatka
želim da obje znate da mi je žao zbog svega te da te nisam želio vući za nos, Katie, ali na kraju sam shvatio da je Stephanie ta koju sam čitavo vrijeme volio. I još je uvijek volim. I učinio bih sve da me primi natrag." Na trenutak nitko ništa nije rekao, a Jamesova je izjava ostala visjeti u zraku. A onda se Katie okrenula prema Stephanie i rekla: "Nećeš ga primiti natrag, zar ne?" Kad je James završio svoj govor, Katie je shvatila da prema njemu ne osjeća ništa. Ni privlačnost, ni ljutnju, ni bijes. Sve je nestalo, a ona je ostala s velikom prazninom u sebi. Da je htjela biti iskrena, priznala bi da je to bio dobar osjećaj. "Nećeš ga primiti natrag, zar ne?" "Ne!" uzviknula je Stephanie ozlojeđeno, podigavši pogled prvi put. "Naravno da ne." A onda je bacila pogled na Jamesa i dodala: "Zapravo, upravo bih trebala početi živjeti s nekim drugim. Pa... to jest... on bi se trebao useliti k meni. Oprosti", rekla je ponovno pogledavši Jamesa. "Htjela sam ti reći." James je izgledao kao da ga je udario ogroman kamion. "Michael?" upitao je, a Stephanie je kimnula glavom. "Oprosti", ponovno je rekla, a Katie se počela pitati priviđaju li joj se stvari. "Zašto se ti ispričavaš njemu? I tko je Michael?" Bila je ljuta na Stephanie. Ne samo zbog posvemašnjeg preokreta u ponašanju što se ticalo Jamesa ili činjenice da mu je odlučila otkriti čitav njihov plan bez prethodne provjere s njom, već zato što je, sada joj je to postalo jasno, Stephanie uspjela nastaviti svoj život do te mjere da se dovoljno sviđala nekom drugom muškarcu da je upita da živi s njom. Bila je to čista ljubomora. Stephanie se uspjela vratiti u život, dok se ona samo uspjela poniziti na autobusu trčeći za nekim tko nije bio zainteresiran za nju. Stara Katie - prava Katie - bila bi sretna zbog nje i veselila se njezinoj sreći zbog jednostavne činjenice da sretni završeci još uvijek postoje, ma tko ih uspio osigurati za sebe. Morala je pokušati ponovno pronaći tu drugu Katie, ma gdje da je nestala. Ta druga Katie je bila sretna. "Opa", prisilila se reći i činilo joj se da je uspjela zazvučati kao da to odista i misli. "Zbilja mi je drago zbog tebe, to je sjajno." James je zagunđao, poput životinje koju je nešto boljelo, a Katie je shvatila da ga je ta vijest strašno pogodila. Zar je zaista mislio da je imao šansu ponovno osvojiti Stephanie? Nakon svega što se dogodilo? 291 Jane Fallon
Shvatila je da ga je počela žaliti. Sada kad se riješila svih negativnih emocija, polako se počeo vraćati dio njezine stare ljubazne osobnosti, pa joj ga je sada moglo biti žao na način za koji nikad prije nije mislila da će biti moguć. Neuzvraćenu Ijubav bilo je teško podnijeti, pogotovo kad ste je jednom imali i onda izgubili. Uspjela mu je uputiti poluosmijeh suosjećanja, a on joj je odgovorio pogledom koji je sadržavao tolike količine olakšanja i zahvalnosti da se istog trenutka počela osjećati bolje u vlastitoj koži. Stephanie se polako kretala prema vratima. "Zbilja bih trebala poći", rekla je. "Moram se vratiti prije no što Finn stigne kući." "Vrati se sa mnom automobilom", rekao je James. "Ili te mogu odvesti do željezničke postaje, ako ti tako više odgovara", dodao je nervozno. Kad se Stephanie složila da nema smisla da putuje vlakom kad je njegov automobil bio pred vratima, James je otišao u kupaonicu ostavivši Stephanie i Katie same. Stephanie ju je pogledala. "Kakva zbrka, ha?" Katie, ohrabrena zadovoljstvom koje je potjecalo iz saznanja da je bila dobra osoba, uzvratila joj je osmijehom. "Mislim da se zbilja promijenio. Zvuči kao da je zbilja naučio lekciju." "Hej", rekla je Stephanie, toplo joj se osmjehnuvši. "Katie se vratila."
292 Osveta je slatka
Poglavlje 53 Ni Stephanie ni James nisu spominjali njegovu provalu osjećaja u automobilu na povratku u London. Stephanie je odlučila da je jedino što je mogla učiniti, ako je željela preživjeti vožnju nazad, bilo uključiti radio i pretvarati se da spava. Nije mu željela reći da nema nikakve šanse. Nakratko su stali kod kuće Sally O'Connell, a James se iskreno i ponizno ispričao, što je Sally velikodušno prihvatila. "Pravi sara kreten i budala, a bio sam i grozan šef. I, samo da znaš, nitko se nikad nije žalio na tebe. Zaista mi je žao, Sally. Stvarno." "Navodno sam te mogla tužiti za bespravan otkaz", rekla mu je Sally, "ali ja nikad ne bih učinila nešto takvo." "To je zato što si bolja osoba od mene", kazao je James. "Ili barem od osobe kakva sam bio. Pokušavam se popraviti." Oko tri sata postalo je jasno da se neće vratiti prije no što Cassie dovede Finna iz škole, pa ju je Stephanie nazvala i zamolila da ostane dok oni ne stignu, na što je Cassie pristala, budući da Stephanie nije bila posve sigurna što bi učinila u suprotnome. Zaista nije promislila o svemu prije no što se jutros ukrcala na vlak. Kad su stigli kući, bila je posve iscrpljena, ali je James želio ući i pozdraviti Finna, a ona je znala da ga nema pravo odbiti. Nakon što je spremila Finnov čaj, činilo joj se nepristojnim da nešto ne ponudi i Jamesu, a tek kad su svi zajedno sjeli za veliki kuhinjski stol sjetila se što joj je rekao tog jutra. "Jesi li mi rekao da si našao novi posao?" upitala je. To joj se jutro sada činilo užasno davnim. "Jesam!" Izgledao je vrlo zadovoljan samim sobom, a lice mu se ozarilo entuzijazmom kakav nije primijetila već mjesecima, možda čak i godinama. "Radi se o samo tri dana tjedno i plaća baš i nije sjajna, ali posao je u Centru za spašavanje životinja Cardew u Kilburnu. To je dobrotvorna organizacija koja se brine za lokalnu populaciju koja ne 293 Jane Fallon
može platiti veterinarske usluge te za spašene lutalice. Nema više psića u skupim ručnim torbama ili mačaka kojima su podrezane pandže kako ne bi slučajno poderale svilene jastučiće. Ovo je pravi posao." "To je sjajno", rekla je. "Zbilja sam sretna zbog tebe." "Mogu li ja dobiti psa?" upitao je Finn široko rastvorenih očiju. "Jednog kojeg je netko donio u Centar i kojeg nitko drugi nije želio. Jednog starog ili s tri noge ili tako nešto." James se nasmijao. "Možda. Pitaj mamu." "Ma..." "Ne" rekla je Stephanie prije no što je uspio izgovoriti prvu riječ. "Barem ne još neko vrijeme." "Znaš što?" kazao je James. "Ako se u Centru pojavi jedan s dvije noge, obećavam ti da je tvoj." "S jednom nogom" rekla je Stephanie. "I da mu fali jedno oko. U tom smo se slučaju dogovorili."
Stephanie je imala puno toga za isplanirati. Michael se trebao useliti idućeg tjedna, a ona još uvijek nije ni načela temu s Finnom, a kamoli ispraznila ormare za njegove stvari i bacila sve nezgodne stvari na koje bi Michael mogao nabasati poput kreme protiv hemeroida ili hulahupke s potporom za trbuh. Nekoliko ga dana nije vidjela jer je bio odsutan fotografirajući neki bend za časopis. Nije mu ispričala ništa o svojem putu u Lincoln s Jamesom, kao ni o njihovu susretu s Katie. Imala je osjećaj da ne bi razumio. S druge strane, Natasha bi razumjela, da su samo razgovarale jedna s drugom, ali Stephanie ju je tako očito izbjegavala u posljednje vrijeme da je i Natasha shvatila o čemu se radi pa ju je prestala zvati. Još su uvijek komunicirale SMS porukama ili pisanim porukama koje su jedna drugoj ostavljale u uredu. Stephanie je znala da bi ona trebala biti ta koja će učiniti prvi potez, budući da je problem i potekao od nje. "Žao mi je, žao mi je, žao mi je", rekla je čim je Natasha odgovorila na njezin telefonski poziv. 294 Osveta je slatka
"Pretpostavljam da ti je sada žao", rekla je Natasha, a Stephanie joj je u glasu mogla osjetiti osmijeh. "Nisam se trebala iskaliti na tebi. Tražila sam tvoj savjet, a kad mi se nije svidjelo to što si mi rekla, počela sam se ponašati obrambeno. To je bilo glupo. I nelojalno..." "I djetinjasto." "... i djetinjasto, hvala ti lijepa." "I nezahvalno." "OK, sada možeš prestati. Barem jednom pokušavam biti iskrena. Poanta je u tome da sam zeznula stvar i da mi je žao te želim da ponovno budemo prijateljice." "Prihvaćam, to je očito. Kako je Michael?" "Dobro. Useljava se idući tjedan." "Izvrsno", rekla je Natasha zvučeći kao da se trudi to i misliti. "Je li?" upitala je Stephanie. "Ja više nisam sigurna." "Pa, nemoj od mene očekivati savjet. Nikad više. Na tom si polju odsad sama."
Gledano unazad, pomislila je Stephanie poslije, bilo bi bolje da je pričekala završetak večere kako bi Michaelu priopćila vijest, jer tada ne bi morali sjediti tamo dvadeset minuta žvačući tjesteninu i pokušavajući smisliti što bi jedno drugome mogli reći. Michael je bio vrlo miran i razuman, kao što je znala da će biti; drame nisu bile njegov stil. Nije bilo sumnje da je bio šokiran. Pričao joj je o knjizi koju je čitao o Afganistanu ili Azerbejdžanu, nije se točno mogla sjetiti o kojoj se zemlji radilo jer nije pažljivo pratila što joj je govorio budući da je bila toliko usredotočena na to da razgovor pokuša usmjeriti na njihovu vezu. Konačno više nije mogla čekati, pa se, čim je on zastao kako bi udahnuo, začula kako govori: "Moram s tobom o nečemu razgovarati." Naravno, odmah je shvatio da nešto nije bilo u redu. Svi su znali da takav uvod u razgovor nije dobar znak. Odložio je vilicu i obrisao usta, čekajući loše vijesti. 295 Jane Fallon
Stephanie je u glavi pripremila što je željela reći. Čak je to pokušala izgovoriti i naglas Natashi, ali ju je ona odbila shvatiti ozbiljno, pa se njezina gluma Michaelove reakcije svodila na to da se uhvati za srce i počne histerično vikati: "Zašto? Zašto?" Na kraju je Stephanie odustala. "Pa, ako sve krene po zlu," rekla je smijući se, "to će biti tvoja krivica. Nadam se da si zadovoljna." Sada je zaboravila sve svoje uvježbane riječi i na pamet su joj padale samo otrcane fraze poput "ne radi se o tebi, već o meni" te "bolje da budemo samo prijatelji", koje je, hvala Bogu, bila dovoljno pametna ne izustiti. Stoga se odlučila na brutalno izravan pristup: "Mislim da bismo se trebali prestati viđati". Nakon toga je sjela i čekala da vidi što će joj odgovoriti. "OK", tiho je rekao. "Postoji li za to neki razlog?" "Pa", rekla je, "mislim da sam se zaletjela." Sjetila se da je to bio pristup za koji se odlučila, djelomično istinit, ali ostavljajući neizrečenim činjenicu da je shvatila kako nikad ne bi mogli potrajati jer on nije imao smisla za humor. "Trebala sam riješiti sve što se događalo s Jamesom prije no što sam se upustila u vezu s nekim drugim. Ali srela sam tebe i bio si tako drag i osjećala sam se polaskanom što si bio zainteresiran za mene i prije no što sam se uspjela snaći već smo bili u ozbiljnoj vezi i... jako mi je žao." čekala je da je optuži da ga je prevarila, da se poigrala njegovim osjećajima i iskoristila ga, ali naravno, Michael je ostao vjeran sebi te je samo tužno zakimao glavom i rekao: "Pa, ako je to tvoja odluka, tada ću je morati prihvatiti. No, volio bih kad bi se predomislila." "Da sam te upoznala nekoliko mjeseci kasnije..." rekla je, ne uspjevši zaustaviti taj klišej da joj izađe iz usta, "... možda bi stvari bile drugačije. Ali mislim da neko vrijeme moram biti sama, moram se srediti. Shvatiti što zaista želim." "Ne vraćaš se Jamesu?" "Ne! Zašto me svi to pitaju?" Michael je u usta stavio zalogaj hrane očito važući što će sada reći. Iako joj je olakšavao situaciju, željela je da se barem jednom naljuti ili čak zaplače. Zbilja mu je nedostajalo strasti, sada je pomislila, bio je okovan pristojnošću. Nakon nekoliko godina to bi je moglo dovesti do ludila. Činila je pravu stvar. 296 Osveta je slatka
"Jasno je da sam uzrujan", rekao je govoreći joj ono što ničime nije pokazivao. "Mislio sam... pa, mislio sam da imamo nešto posebno. Ali cijenim tvoju iskrenost. Možda bismo za par mjeseci, ako to još uvijek budeš željela, mogli ponovno pokušati. U svakom bih slučaju volio da ostanemo prijatelji." Stephanie se sjetila večeri džeza, otvorenja galerija te art filmova i prisilila se da kaže: "Da, i ja se nadam da možemo ostati prijatelji". Pojeli su svoju tjesteninu i salatu vodeći izvještačen ali civiliziran razgovor, a onda je Stephanie počela zijevati te je odbila desert rekavši da je umorna te da mora ustati rano ujutro. Na ulici su se zagrlili i jedno drugo poljubili u obraz, a Michael je rekao: "Tebi ću prepustiti odluku hoćeš li me nazvati. Ne želim vršiti pritisak na tebe." "OK, odlično", odgovorila je, znajući da ga vjerojatno neće nazvati. Nikad nije uspijevala ostati u prijateljskim odnosima sa svojim bivšima. Kod kuće je zatekla Jamesa kako gleda televiziju u dnevnom boravku. Kad je čuo da je ušla, ustao je s kauča. "Nisam rekla taksiju da čeka", rekla je. "Mislila sam da bismo možda mogli popiti piće." James je ponovno sjeo. "OK." Stephanie je izgledala kao da je možda plakala. "Jesi li dobro?" oklijevajući ju je upitao. I ona je sjela na kauč. "Prekinula sam s Michaelom", rekla je. Jamesu je srce uzbuđeno poskočilo, ali je pokušao ne pokazati koliko ga je ta vijest usrećila. "Žao mi je. Činio mi se kao dobar momak." O da, lako je bilo biti velikodušan sada kada Michael više nije bio u igri. "Ne treba ti biti. Bila je to moja odluka." Srce mu je ponovno počelo jače udarati, prijeteći da mu iskoči iz grudi. Budi cool, rekao je sam sebi. "U redu." Stephanie ga je pogledala kad joj je dodao čašu vina. "Nemoj ništa umišljati. To ne znači... znaš već. Samo želim biti slobodna." Jamesovo je srce naglo zastalo. OK, ovo još uvijek nije bio romantični happy end o kakvom je maštao. "Naravno", rekao je uspjevši zazvučati vrlo mirno i zrelo. "Pa", dodao je, "ispričaj mi sve o tome. Je li zaplakao?" Stephanie se nasmiješila, kao što se i nadao da hoće. "Ne!" 297 Jane Fallon
"Je li zaprijetio da će se baciti s neke visoke zgrade ako se ne predomisliš?" Nasmijala se. "Ne!" "Onda ne zvuči kao da ga je to previše pogodilo. Vjerojatno si mu ionako već dosadila." OK, ova posljednja izjava bila je pomalo hazarderska. Ili će se uvrijediti ili umrijeti od smijeha. Bacila je jastučić na njega smijući se. "Zapravo je pomislio da se vraćam tebi, pa očito ima smanjene mentalne kapacitete." James se nasmiješio. To je bilo sve što je želio. Staru povezanost sa Stephanie i priliku da joj dokaže da može biti dostojan suprug. Možda će je, jednog dana, čak uspjeti ponovno osvojiti. Zasad mu je bilo dovoljno to što ju je uspijevao nasmijati.
Stephanie je mahnula Jamesu kad mu je taksi krenuo i zatvorila ulazna vrata. Prvi put u deset godina bila je posve samostalna. Pa dobro, imala je Finna, ali to je bilo u redu. Bez muža, bez Michaela. Bio je to dobar osjećaj. Shvatila je da joj se ne žuri ući u novu vezu. Jednostavno će vrijeme provoditi misleći na sebe i uvjeriti se da to uopće želi. Pred njom i Jamesom stajala je još jedna prepreka - morali su reći Pauline i Johnu da im je brak gotov. Ni to joj se nije žurilo učiniti. Jednostavno će čekati i vidjeti što će se dogoditi.
Svršetak
By Marta 298 Osveta je slatka
